SADR@AJ

Bora ]osi}: Nao~are na stolu, 3

Lidija Vuk~evi}: Bilonge (Moje i tvoje milonge), 20

Uro{ Zupan: Li{}e jeseni, 30

OGLEDI, ISTRA@IVANJA

Leo Rafolt: Nove tendencije i interpretativne paradigme (II.), 44

Branimir Donat: Viktor Tausk, Sigmund Freud i hrvatska modernaokupljena oko zagreba~kobe~koga ~asopisa Mladost, 68

Sigmund Freud: Victor Tausk, 89

JEAN BAUDRILLARD

Jean Baudrillard: Nakon kraja, 91

Jean Baudrillard: Uzgajanje pra{ine, 95

Douglas Kellner: Granice i grani~na podru~ja: refleksije o JeanuBaudrillardu i kriti~koj teoriji, 100

Douglas Kellner: Baudrillard: Novi McLuhan?, 116

@arko Pai}: Medijsko dokinu}e povijesti, 130

KLOPKA ZA USPOMENE

Branislav Glumac: Sje}anja na ljude. (O)smijeh. Hranu. Alkohole. Duhan...(II. dio), 151

GODI[TE V Zagreb, oujaktravanj 2007. Broj 34

Aleksandar Flaker: 3 x 41, 163Jadranka Pintari}: Runi, smrdljivi, zli, 166

IN MEMORIAM

Ladislav Tadi}: Hrvatski Sokrat, 175

U FOKUSU KRITIKE

Zoran Kravar: Blagodat cjelovitosti, 178

KRITIKA

Zvonimir Mrkonji}: Istan~anost pripovjeda~kog umije}a(Lidija Vuk~evi}: Rje~nik slu~ajnosti), 190Nikica Mihaljevi}: Ljudovanja Branislava Glumca(Branislav Glumac: Ljekarna od vremena), 192Suzana Coha: Na marginama i preko njih(Kre{imir Nemec: Putovi pored znakova), 194Branimir Bo{njak: @rvanj povijesti(Branko Poli}: Imao sam sre}e), 199Vlatka [timac: Protiv ugasnu}a jezika(Claude Hagge: Zaustaviti izumiranje jezika), 201Daniel Bun~i}: Jo{ o Greenbergovoj knjizi(Robert D. Greenberg: Jezik i identitet na Balkanu), 204

KRILA

Kada jedanput i{~ezneboravak ptica na otvorenomnjihovo znanjeimena i letosta}e ipak iznenadni lepetskupnog prevrtanja notaprhnuo u rukama horistkinjataj unutra{nji bljesaku dnu crkvene la|e

ako jo{ bude muzikeenskog rodai plovidbe

KO@E

Od ~asa do ~asai od etape do etapemenjam kou na svome putujednom je onaprofano opaljena suncemdrugi put najeenaod olujna vremena

3

samo ponekad potpuno glatkau periodu neodre|enomkada zauzet ne~im vanimi ne znam da je na meni

RASCEP

Posmatram dalji tok stvarisvoju raspadnutostna onog {to zvecka posu|em po kuhinjitog koji brije se u kupatiluovog {to ~ita u uglu{to spava u drugomonog {to tumara hodnikomprostorom nedoumice vi{e sli~nih osobana istom mestuto je ve} teskoba umesto da napustimto rasuloda se dovinem svoje saetostinegde u nekoj sobi pesmeu nekoj garsonijeri meditacijebez i~eg po sebija bez i~eg od sebesamo ne umemda je prona|em

TAMO

Odlazim da spavam u drugoj sobikao da samom sebi dolazim u gostetamo zati~em ono drugo vremeispreturanu geometrijupo ladicama lee pogre{ne stvarivrata su probijena na krivom ziduno}ni put do ~a{e vodezna~i mnogo tumaranja kroz Aljaskukao da Kopenhagenzati~em na jugu Italije

4

jutro uzima moju levu rukuza desnuceo ju~era{nji raspored{tr~i iz ogledala

POREKLO

Kao {to Kantpatio je nad ruomistrgnutom iz prirodeda bi u{la u prirodopistako pojedina ku}aposebno njeno stepeni{tenjeni koridorinjeno dvori{teose}a kako deo njene du{eostade u nacrtimai u prora~unimana stolu graditelja

PERSPEKTIVA

Posmatraju}i kroz koridorkao kroz durbinonaj niz sobau svakoj sedi devojkarazli~ita po veli~inivremenu i smislure|am ja svoje sadrajekao u posebne odajestole}a i me|upromenljive rase ljudisve do neke udaljene ta~kedokle seemoje pokojno oko

VE^ERNJA

Be{umni osip ve~eritanu{ni list liskunaodvaja se od povr{ine

5

senka pesni~ki motiv stvariono romansijersko u predmetimakrivo je za moju diplopijumetafizi~kuzbilja je prokockanamuca svaka stolica bokalsvaki sobni ugaore~ima pogre{no ~utimbivstvo razdvojeno jena levu i desnu svoju frakcijuna Guelfe telana Ghibelline obrisajednopartijsko sekta{tvogoni me na izbormoja starogr~ka sumnjau~i me da ostanem na svomemoje mesto je izme|ustoik u menine izja{njava se

MATEMATIZOVANJE PRIRODE

Moda sam ja samo skup brojevanaj~e{}e vi{ecifrenihu njima leimoja neizbena pome{anostsa stvarima zverimadelovima prirodei drugim tako|e tu|im ljudimanekim infinitezimalnim na~inompoku{avam da na|emonu jedinicu mojstvaneprepolovljivunedeljivunesabirljivubilo s ~im

RAZDVOJENOST

Posmatram kako bubeveoma saete pomalo tupezakucane u Juengerovu zbirku

6

eksplodiraju u {areniloNabokovljevih leptirakao kada bi {agrinska koanema~ke teritorijeraspala se na opasnu sloboduna geografsku razlu|enostRusijeto ose}am i na sebikada sva moja no}na mudrostvajmarskajutrom se rastvoriu melanholiju ^ ehovai u Marinin jad

REZ

Kuda prolazi taj rezkroz telo igra~icekoji deli njen let kroz vazduhnjenu uzvitlanostbuketepapu~ice sa dnom kao u boceod njenog hodaprofanogpo ulici Taubendoru~ka na potsdamskoj traviod njenog ~itanja Celanamakar i rasejanogmoe li njeno bi}eikada da se oslobodisvoje produktivnostiizdano vlastitim kretanjemkao {to nekada{nji pu{a~jalovo ~ekada ga njegov minuli nikotinnapusti

SU@ANJ

Kako da pomognem onoj sobiostavljenoj do slede}eg letada tumara po sebi

7

od ugla do ugla od zida do zidabez hleba i vodepra{ina jedini sadrajne zna jo{ ni{ta o svojoj slubidolazi tegobno vremesve dok onda u junuponovo ne otvorim vratakao zaboravljenom stricukoji se vra}a iz GULAGatreba mnogo strpljenjada ~ovek opetpostane ~ovekomsoba sobommoda po~eti s malo mlekanikakvih posebnih razgovoranajbolje }ute}i

VITA NUOVA

Ponovo ove stvarisakupljene na siluko{ulje knjigemakazice za nokteistrgnuteiz svoje slobodne ra{trkanostinekada {iroko rasprostranjenepo kontinentu cele ku}esad sabijene u ovaj kofer getona neizvesnom putukroz saobra}aj istorijene ulazim u to{ta }e sve pretrpetido onog dana pobedesa Amerima sa ~etom Crvene armijena carinarniciodatle po~e}e vita nuovaza moje predmetesunje povratnikesamo sa mnogo te{kih uspomena

8

NALAZ

Ne znam {ta se doga|as mojim kaputomostavljenim na stoliciskoro skljokanimmoram da razmislim {ta mu jepo depovima bacili spoljnog svetaopasni enzimi stafilokokejedna karta sa izlobe dadaistadruga s koncerta Mahlerovogsve to moe bitinasledno optere}enjeza ovu osobu moje obrazineza ovog subjekta moga prikrivanjaa s metabolizmom sasvim razli~itimkoji sada patiizgubljenog imunitetai onako ima te{ke snoveormarskegde se katkad trza katkad netreba ga staviti na kau~razmotriti tu stvar do kraja

BLOW UP

Nao~are ostavljene na stolu~ine od ~a{e katedralugolemi kran od ka{i~icezataknute u svemirsamo pedalj od ~ar{avapokazuju}i na uskom prostoruuve}anje koje vr{i filosofijakada u nejasnom grmljuprepozna ruku ubiceiz tajanstvenog filmautvrdi zaklju~ako lo{em ishodu za nas ljudeono saznanje o propadanjuzahvaljuju}i jedinovelikim razmeramasvoje le}e

9

[TALA

Sa onog istog stolana{e poslednje ve~ereuzdiu se boceiz podruma Morandijevihkao tornjevina crkvenom trguu gotskom gradu

tako mo{usno gove~eevropskog pisanjaostavlja svoj tragpretvaraju}i {talu moga bivstvau vitlejemski dvor

UDISAJ

Moje sobeotvaraju svoje prozoreu rano jutroda se nadi{u pre no {to zaroneu neslu}enu tamu svakodnevne praksestrahuju}i ho}e li biti dovoljnozalihe zrakasve vi{e je sarineu onim dubinamagde u olupini brodalei moja pro{lostpo kojoj pipamtim nespretnimglomaznimticalima skafandramoga pisanja

[UMA

Jedna kutija olovakaistresenih na pisa}i sto prirodemalo ukoso zabodenih

10

u meko tle re~eniceova ~eta Hardmuntovih vojnikapostrojenih kao pred manevarnema u sebi nikakvu eljuskriptorsku~ista dekoracijapredeo nema {tao sebi napisatiosim onog {to ve} jeste{umau svom atavizmu celulozetek obe}avada se u prole}epapirno razlista

VE] NAPISANO

Ni{ta nisam u~inioda ova pesma postane pesmomsamo sam zabeleiotih nekoliko redovakao pro~itanihna nekom drugom mestugde sve ve} stojinapisanokao na Mojsijevim plo~amaprelomljenim zapravo uni{tenimsasvim ne~itljivimsve ve} jestetreba samo borave}i u mirupod protektoratomnekog drveta neke ve~erisetiti se tog postojanja

TI[TANJE

Ta pesmakoja se taloi u menine ostavlja nikakav spoljni tragkao {to pri ~vrstom karakteru

11

~ovek ne pokazuje da ga ne{to bolidok sedi u vrtu svoje nelagodekao na koncertu u filharmonijisuzdravaju}i ka{aljtako pojedina re~ne~ujno ti{ti kao spazam u krvnoj iliali {ta se koga ti~u moje kolikemoje stisnute frazeizme|u ostalog brbljanjataj tekst neo~ekivanih bojaskvr~en u sebekao }ilibar u bubregu

RADOVI U PARKU

Ovih nekoliko pesnikas grabuljama u rukamazgr}u te posebne re~ikao da ~iste neku stazukoridor jedne slu{aoniceposetioci lagano skupljaju nogeda ne ometaju posaoovi opet vrlo briniu svome radutrude se da ne povredeobi~nost govora oko sebebiraju}i samo ono{to im pripadasuvo li{}e svoje prozodijedoskora ivu biljku ljudskog jezikapretvorenu u herbarski znaku ornamentu sliku.

P^ELE

^itaju}i svoje pesmezuji tih nekoliko poetaiznad radoznalih glava~itava sala cvetno je polje

12

ovog doga|ajaprijem~ivi ljudiposa|eni u stolicekao u uredne lejene slute svoje u~e{}eu prirodnom toku poezijene prime}uju}i opra{ivanjesopstvenih lobanjaono najbolje iz njihskupnu pelud ~ove{tvautri}e te p~eleovog simposiumatog festivalate utakmiceproizvo|a~a meda

POLO@AJ PESME

Onaj ~ovekkoji rukuje ~inelimaopona{a rad pesmeredak tren njene pojaveu gunguli svetskog orkestranjen iznenadni sjajve}ini {to je samo nerazumljiv {umproduenog brujanjakako prepri~ava se mit

potom je dugo nemakao {to ovaj instrumentdelikatan a mo}anpovr{ine skoro mese~eveblistav u svojoj tanko}utnostinajve}i deo vremenapoloen je na posebno mestoostavljen briljivo ondeu nekoj bolnici {utnjeda ne ometa ostalou vasioni

13

OSOBENOST

Mai narod horistkinjau svojoj proleterskoj pogruenostiposmatra dirigentsku senkuu kubetu crkve iz Melkamu{ki peva~i pretorijancine pomau mnogojo{ su ve}e klasne razlikeizme|u publike i izvo|a~asamo ona osobazadubljena u svoju flautukao da crpi vodukroz trsku od zovene da na sebetako traje opis onog {to jesteonim {to nijetako zvu~i klavirski izvodop{te muzike svetskeizvan

ODBIR

Samo nekoliko tankihstabljika violinadva tri hrastova debla~ela basoviimali su sre}u da izrastuna koncertnom podijuberlinskomgde uz pomo} tankoprstihpabirkinja gljivarki{umara te{kih znanjamuzi~kihjedini u svom roduanonimnog drve}atuma~e duboke snove {umei njen stalo{enidnevni rad

14

ISKON

Tubas posuvra}enim usnamaod mesinganog mesadebela Bertha sme{tenau orkestarskoj pozadiniispaljuje glavne slike svetasamo malo izobli~eneodatle sve ve} {ikljakao iz op{teg izvoraiz roga izobilja

Muzika onda hoda zemljomtrae}i gluvu sobusa neraspe~a}enom ti{inomda tamo smesti svoj mlinzveckanje osamljenih ~a{ai detli}evo dleto

PTICE

Nas nekoliko pticau krletki prijateljstva}u}orimo letuckamomlatimo praznu slamusvojih pti~jih ivotazoblju}i sitna zrna prosai na{e svakodnevne bolikako je s va{im perjemimate l crvi}a u uhuzapravo ne znamo {ta }emo sa sobomkao u ^ ehovapotom ispra}am svoje gostekomad putaljudi moji {ta sve napolju postojinebeski svod od ~iste teorijesvaki kamen travka i cvetpojmovi su filosofijskikao da sam se daona visoke {kole prirodeu nekakav Heidelberg pti~jipomi{ljam da se nikad vi{eu kavez svoga doma ne vratim

15

METAFORE

Na trgu Savignypada golubije perje snegato godi{nja dobmaskira svoju mukuprobaju}i da mrzlostbedu bosonoge deceda krute prstesvoje zimske sudbinepodvije pod pti~je krilosvet odvra}a glavuljubazan ali pun zazorapred tu|im jadomzimo gledaj {ta }e{moda }e ti neko drugiposlati pomo} humanitarnujedno }ebe sliku velikog predsednikanerazmljivu konzervuzimi su|eno je da bude zimaona izabrala jesvoj zimski putpun herojskih momenatasa slavom naknadnomposthumnometo ~emu nas vode metafore

SAOP[TENJE

Za Josipa Vani{tu

U ovom su{nom pojasuto malo vlagezaostale kao ~udomu mojoj vrta~ina mome dlanudrim jo{ neko vremeza jedno plemefilosofskih mikroorganizamaza nekog namernikau svemirunejasnog po liku

16

STANJE STVARI

Vidim i u mladih enakako se lagano zaokruujesivo gnezdo starostiiz korena koseumorni Kurt Seiderlingdiriguje sede}iko nekad Celibidache~itav jedan narod japanskiod po~etka je pod nao~arima~ak je i knjiga Zastarelost ~ovekapomalo zastarelatu se vi{e ni{ta ne moepora{}e jedino proizvodnja se}anjakoja ~esto varaju

PRERA\IVANJE

To dvoje starih ljudidva drveta u {umipredvi|enoj da se raskr~iuz stalni {umorsvakodnevnu diskusijuo nepostoje}oj budu}nostiprate majstori iz pilanekoji se motajuoko njihovog korenjapomno premeravaju}i razmerei svaki potreban podatakkao da su do{liiz statisti~kog zavodako zna u {ta sve korisnobi}e prera|en njihov ivotzavisno od kakvo}e materijalaod ugledai zasluga

USPORAVANJE

Ne treba svoje teloda tako olako spustim

17

u ove ~ar{avekao rasuti teretu brodsku duplju

neka jo{ malo lebdiu svom prenosnom zna~enju

ME\UVREME

Jednog pesnika nalik Goetheukoji {etaju}i se po sobiuspostavlja svetski saobra}aj~ija prepiska odgovarapo{tanskoj slubi srednje velike zemljekoji proizvodi svoje te{ke metalekao u Pittsburgu kao u Essenu~iji dah uti~e na klimusvud iznad polutaramoe tako|e uklonitiodluka Centralnog komitetadijagnoza onkologaali ja govorimo onom vremenu izme|u

TRAJNOST

Kad poslovo|aspusti roletnu na radnjiona ide do u dubinu zemlje

gledaoci jedne utakmice iz 1920puna tribina skupa s igra~imasvi su ve} mrtvi

ali zemlja Nema~kave}inom ravnaotkriva ipak lakotu i tamone~iju visinu

18

SUMA

Ho}u da samem sve{to se dogodilou samo nekoliko redakao {to ~itava fasadagledana sa straneiznosi dva tri pedlja

u vremenima rastresitimmi smo ta gra|azabijena kao pneumatikomu osnov luketako na{a Venecija treba da potrajejo{ koji vekbez obzira na op{te truljenje

SAUSSUREOVSKA

Tamo gde se nekoliko obi~nih slovapretvara u drvo ili prstenra|a se nauknenalik svome roditeljukao {to prelepa djevicaro|ena iz Zevsove glavene li~i na boje vijugeodakle je poteklajer i onabila je samo zamisaogospode sa Olimpakao {to univerzitetski kolegijljudidogovara se:kako da govore

19

(MOJE I TVOJE MILONGE)

I

Tko si zapravo ti koji mi se ume}e{U stihove kome{a{ me|u recimaNaslanja{ nad stol dok pi{emPu{e{ za le|ima dok priklanja{ {kureUostalom, plete{ me|u nogamaIli samo znatieljno zuri{Preko ruba {alice kave kojuIspija{ naizgled ravnodu{anI posve odsutan dok plavi~asta koprenaVe~eri posve}uje tromu nedjeljnu idilu:Tko si zapravo ti koji uzdi{e{ dubokoI na prijevojima ~uvaju}i smisao zaVokale i sonornost, tko si ti koji pijucka{Viski iz duboke i kristalne prohladne ~a{eOtpuhuju}i dimove u kolutove ili seSmije{ kroz suze zabacuju}i pritomGlavu unatrag, ti kome gra{ke znojaKlize niz otvoreno a {utljivo liceDok se nadnosi nad moje trae}iU njemu odobravanje ili prekorTko si ti koji me ~eka{ u zimskuVe~er s kabanicom preko ruku kojeSi prethodno napunio mirisom ljubicaTi koji mi pjeva{ Melodie damourI razgr}e{ snijeg {to u krupnim pahuljama

20

Pada svojski i kao da ne}e stati nikadTi kojemu bubnja srce kao dobo{ aLice se ispunja sre}om dok ti pletem {alIli vadim nepaljivo svoje ukosniceGledaju}i te, snatre}i te, kroz pronicljiva zrcalaA pamuk no}i navla~i na svoje vreteno pre|u dana...

Samobor, 28. V. 06.

II

Nismo se ni sreli ni zagledali pravoVe} znaju} da sjena duboka kaoRije~ ljubav pada na na{a srcaAn|eoska i crna krila nas noseProtivno zakonima tee k bozimaKojima smo navodno nalikS Olimpa padosmo u ljudskom tijeluI svakako, jedno drugome u njedra

Boja glasa bje odlu~uju}aS njenog tona razaznaje se gdjeZapo~inje elja a gdje volja zemna

Pa mi smo ionako tamni i pali an|eli[to se skanjujemo re}i jedno drugomeRije~i ljubavi, boravimo kao vje~niStranci po alza{kim hotelimaTi bunca{: Je t attendraiNeka mrka me|udnica tro{i svjetlaVi{e nego lira tinte ona svetaStrazbur{ka stolnica nas ~ekaPropu{taju}i trake zlatna i modra,Rubinska svjetla, stolnica stoikaI patetika, ~uva nas supijane odBogojavljenja, za tajne dostupneSamo orguljama i mistici srca...

Strasbourg, 10. III. 06.

21

III

Mi sami, brojanice smo no}iNa na{a rebra sviraju bogoviSvoje milonge i slivaju se tonoviIli vokali {to tr~e kroz mene i tebeKao kroz portike, mi smo pinijeUpitnika, pita{ se: kamo s ehomZvonika koji nas izgleda nadma{uju^ekaj na mene dobacuje{ me|uDrugim rije~ima, kao u margini,Koliko dugo uzvra}am, ba{ tolikoKoliko trebalo bude kae{ miAn|ele tamni i ati~ki, i ne sumnjajU drhtavoga glasa strunu no osluhniNeiskazano i zarobljeno s dna mogaSrca: kupi{ li rije~i moje ljubavi kaoRasute tre{nje poslije stra{na nevremenaPreblizu smo da se ne bismo poznavaliU sjeni kolonada hramova koje oka|uje{Samo za mene, bubnjaju}i svoje molitveBrbljaju}i svoje nespokoje moj PhoebeUdahni duboko mlijeko tih oblaka iModru pjenu tih mora, pjenu{ac tih valovaI posve mi se, i ne sumnjaju}i nimalo, predaj...

Samobor, 17. III. 06.

IV

Srebrnina mjese~ine plju{tala je po namaTe no}i kad osedlali su se svi konjiMoje lirike: tko da ih zauzda, tko da ihZasopljene zaustaviSvaki je ludovao kao krilati PegazNjiskaju}i, propinju}i se nizStrmine zasvo|ene kupinjacimaLjubi~asto je nebo mirisalo naKi{u {to uskoro }e se stu{titi naSve nas smrtne i nikad dovoljneJesi li mi tada rekao kamo da seDjenem ili samo pak gdje daRasprostrem ovu eksploziju

22

Svjetlosti {to smo je blagodare}iLjubezni isijavali bez muke iliSrama, gdje da razastrem ovuNevjestinsku bjelinu }utanjaPrema vjetru ili protiv uhodaNe, sve tada bje{e gipko i mekoI neravnine zacaklismo, omek{asmoGrubosti i gluposti {to ih ~u na{ sluhObostrano zavo|enje ne prestade daSe odvija i sav svod zamirisa nesnosnoNa zovu: zovnu nas na draest pomnu

Samobor, 30. VI. 06.

V

Lijepo provjetri lonicu, promijeni posteljinuRavnaju}i nabore na logu, koi ili sje}anjuIsprazni pepeljaru od opu{aka i zasi}enZrak mirisima dima, znoja ili zoveRastresi taj pepeo na{ih srca put vjetraNa sve ~etiri strane, dakako, najvi{ePut mora, prepri iznova ovu muzikuLeonarda Cohena {to je slu{asmo nezasitiPrekrivaju}i je kao na palimpsestuNotama novima

Dobro se istu{iraj, posebno ispiru}iTo lice la{ca i prevrtljivca, slatkorje~ivcaPrebri{i pregibe, prepone, potom paljivoNavuci zavjese kao zastave na pola kopljaIzbri{i temeljito moje ime iz svih adresaraProspi vodu na moje stihove da ne ostaneKojim slu~ajem neki deurni demon ljubezniKoji jednako brine o sljede}em:Zabrtvljuje sve brave, sve zasune, bue sveTrepti krilima svojim an|eoskim vidaju}iPosljedice katarze; no ti svejedno nemaju}iObzira ni pardona pripazi da, niotkuda iNikim zazvana, ne iskrsnem posveDruga~ija: stoga pouri se i posve mePosvema zaboravi, zatvaraju}i {kure predPoplavom te svjetlosti {to te tako spopada

Samobor, 2. VII. 06.

23

VI

Zbilja, kad uzme{, nismo se ni nadaliBoljoj budu}nosti o kojoj su nas uvjeravaliNa{i o~evi komesari, do{la je naravnoGora, kao {to po pravilu gora smjenjuje lo{uNeka je djevojka u visokim ~izmama i s bi~emU lijevoj ruci palucala, pucketaju}i i valjdaTrae}i ne~astivoga pod sjajnom grivomKonjica modrocrnih o~iju arapskoga hataMi smo radije vjerovali klaunima {toRu{ili su zidove ili podizali nove izNjihovih opeka, ili se samo grijali naVatri Ranih radova govore}i:Kako dobro gori plamen dijalektikeMi smo svejedno vjerovali u jednakostIli ono {to bi trebala zna~iti rije~ ljudskostU sada{njim smo gayevima prepoznavaliVirtualne sinove koji }e iz svojihObrijanih tintara prosuti crnilo iUjedno igosati tetovaom sav ZapadNismo dakako ni prstom makli, a ve} suNam poslali vojske spasa da nas spasuOd nas samih: prosuli smo ideale uBak{i{ i sad od samog Boga kojeg smoJo{ jednom razapeli traimo i glavnicuI kamate: ~emu uostalom sva ta buka,Cirkus taj: ne treba nam ni{ta drugoNego brzo dati otkaze u tvornici magleTe svakako uru~iti medalje za mi{ljenjeBitka i ni{tavilaPostrojiti nas, logora{e duha, i otpjevatiOnu: Ave historia, grazia plaena...

Samobor, 5. VII. 06.

VII

Zapalili smo cigarete, te i{ke no}i,Dugo {ute}i disali jedno uz drugoProtivno onome {to se misli oJunjacima, hodali pod oblacimaKi{e kako samo zrnata je i ~udna ta

24

Strazbur{ka ki{a modre brojanice nebaPomislismo udvoje, ti si mi ponudio tadaKi{obran a ja kikotaju}i se, rekoh, neParapluie jamais, jer Balkanka samMeni se ni{ta dogoditi ne moe, ni{taOsim ljubavi dodah: uto dad stade iZazvoni{e jedno za drugimZvona Strasbourga kao SarajevaSvako za sebe i svako svoje vrijemeMjere}i, citirah najve}ega od nasMi smo jednako se smijali broje}iKorake, znaju}i da zavjetovasmoSe {utke na olimpski na~in, manjkalaJe samo kozja krv i busen plahih makovaJa bljedolika muza, ti tamnoputi TezejU prosjeku smo sivi an|eli, izra~unaoSi na brzinu; dotle nas je mjese~ina tako[tedro polijevala svojim mlazevima srebraKad svane dan, pitao si me, ho}e li se ovaDrama usitniti u drahme, ili }emo ponijetiMakar malo ara i pepela pod krilima?

Strasbourg, 10. III. 06.

VIII

Da bi se napisala pjesma rastanakaTreba se dobro natopiti sivom strazbur{kom ki{omPrije}i mostove i mlinove, zasluiti uhodeI biti uostalom apsolutna strankinjaModa si ti onaj angelos kojeg sam ~ekalaKoji me ~ekao na proljetnoj ki{i i svakakoIzme|u nekog od balkanskih ratovaDa, smiju}i se kroz suze jednostavnom gestomPristanaka prstiju, usana, tjemena {to se jei naPomen mog anti~kog imena ili samo onim ne[to zna~i da kae{ kako nemogu}a je svirkaIzme|u dvoje tako srodnih du{a, mua i ene

Okre}emo le|a jedno drugomeUzdiemo krila, svako svome jugu leti lebdiPodie se da mogli bi rasti drvoredi lipa i naran~iNa{im daimonionima {to na daljinu }e

25

Pjevati, nadaleko sijevatiU post scriptumu strasti zatomljujemoOdgodu drumskih karavana brbljamo, mrmljamo...

StrasbourgSamobor, 11. III1. X. 06.

IX

Re~e mi, ti si moja @idovkaDa i to vje~na, ukleta uzvratihZgledasmo se ko tati {to otkri{eNamah on {to }utati treba i skritiDuboko: a {to ako i jesam @idovkaVje~na, stara ko staza mlije~naNa moje grudi curi mlijeko pjesmeZa nara{taje mnogeVatra crna {to plamti u du{amaIzme|u predaka ili predahaRatni smiraji treptaji zlataU sjeni hlada dudova svi smo jednakiNeznabo{ci: ima{ me tada samo kadNestajem ili izbivam, izostajemGubim se ili izlijevam umije}e:Iz Lunina vr~a biblijsko vinoSvjetala starihSrce je moje loma~a tvojaDu{a je tvoja grlica mojaIzgorjet }emo oboje u zanatuReklo bi se na{ki: u inatu, u blatu

X

Resko svjetlo septembraPlavo i zlatno kupa sjeneNa{ih prilika il privida na{ihSkuti su nam puni zlata, du{e pepelaKud }emo s tim naslije|emBlagorodna kro{nja brijestaUto~i{te nam jedinoNama, skitnicama bez zavi~ajaI ba{tine ma{ine bruje s neba

26

Bubri loza grozdovima svojimDa slije se u vina pjev: netkoSe pjan ljulja kaldrmomZazivlju}i o~eve i sve sveceMajke i bogomajke, tek bogomoljkeSilaze s poslijepodnevne miseNeka uhoda na{e }e stope zbrisati,Tapkaju}i u mjestu neupitno

Samobor, 1. IX2. X. 06.

XI

I dragi bog na nebu kojiOglu{io je od bombi, baruta ilKristalna sjaja pameti reskeIma neku svoju metrikuBroji stope nejednake nosi |ubretaracI brz je na rije~imaTitra bogohulnicima i pjeva misuIzgubljenim du{amaHvatam dah da bih mu osluhnula duhMuk je svemira nepregledanI tko bi nastanjivao toliko svjetlostiDo onaj mra~an starac {to mladac bi da jePa hvata stope moje: pesti moje ljube}i suziI ne vidi me, nesretnik, mene i samoj sebi neznanu

XII

(Bez protokola)

Zadivio bi me da ima{ ~imeDragi i dobri moj boe kojiJesi na nebesih, i da svajtitsjaImja tvojeNo i ja ku{ahTu pravdu za sve jednakuOgoljenu i mrku: kako da te pjevamKad sluge tvoje zvone na moju {utnjuUpozoravaju da jesi a ti nijesi nego

27

Se pretvara{ ongliraju}i jezicima raznimTrebaju ti tuma~i, svita knjievnikaI trbuhozboraca da gonetnu nepojmljivoTo buncanje tu lomljavu jezika {toSlue ti da objavi{ dekrete il nazna~i{Smjernice razvitka palog ~ovje~anstva^emu tolika halabuka ~emu perjanici^emu svite, kome svojineKome pjesnici kom cariniciIzrazi notu i ~u|enje zatomljene prstohvatimaPau~ine il soli, onih krunica i bunila {to siIh {apnuo u nekom mimohodu, izvan dosega

~uvara reda

Samobor, 2/X/06.

XIII

Dobro ti jutro ruko koja pi{e{I tebi onoj drugoj {to pridrava{List na koljenima il skutima

Dobro ti jutro i tebi, uzdahu izme|uInspiriranih lai, koji biljei{Otkucaje mog jednostavnog bila:

Ono zatrepti od prejaka svjetla iPodignutih tonova, kaiprsta {toPodiu ga zvjezdoznanci i lopueDobro ti jutro i tebi tjemenu koje

Se jei{ bride}i od zborova na vratimaDvorovaDobro ti jutro glasu koji otklanja laveI tebi madeu na du{i, i biljegu za uhom

Dobro jutro i tebi spomenuto jagnje crno

Ve} citirano u marginama i sonetimaDobro ti sre}a i dobre ti vu~iceKoje i ne znaju}i {to ~ine, mlijekomTe lije~e, zalutalom majkom tje{e

Samobor, 4/X/06.

28

XIV

Dani na{i no}i na{eIspisani biljezima naTijelu uz to ide vreluU posteljama hostelimaProstranima i prostrtimaNitko nam ne pali vatreNiti ogrnja ~arkavarke

Tek neke ciganske {atreGlavna se gataraNa lunatike nadnijelaTamno joj lice sja: brblja ne{to ilPjevu{i gataju}i iz srca

Moda smo ih i zamijeniliTebi moja melankolijaMeni tvoja astronomija

U njima tango srebrnineO~aj dvostruke mjese~ine

Samobor, 27/X/06.

29

I.

Kolovo{ko jutro jo{ uvijek sporo, puno tihih zapisa,vani nepomi~na stabla, bujne figure. Li{}e

po~inje utjeti s gornje strane. Dugotrajni prijenosi sun~evihpoara i premalo vlage. Priprema za podnevno blje{tavilo,

kada zrak postaje mutan, a topli ga vjetar nemilosrdno kovitlai raznosi poput praznih tijela. Tiha sre}a, kada se sve

ponovno doga|a prvi put. @aluzine su jo{ napola zatvorene. Geometrijskilikovi zasljepljuju}e svjetlosti posve nepomi~ni na zidovima,

druga~iji od onih koje sam gledao kroz vodu i snove.Sjene u spava}oj sobi su poput prozirnih pravokutnika. Zvu~ne mree

u susjednoj sobi. Ornette Coleman. Nijansirane boje glazbenihkolaa, vijugavi neonski tragovi instrumenata, nalik

zaobljenim tragovima boja na Pollockovim slikama. Dje~ji pla~ isaksofonsko vrenje. Pophitovi iz drugog svemira. Kennethova

knjiga i Jamesova knjiga na podu. FSG i Knopf. Opsenaizdanja. Kada sam 1987. godine bio u New Yorku,

obojica su jo{ bili ivi, dijelili smo isti gradski zrak, sporezalaske sunca na Lower West Sideu. Dugo ga{enje

naran~astih ploha, {to su ih kao taoce drali visoki prozori.Prvi put u gradu. Sretan od velike vrtoglavice i velikih

automobila. Neka neon snijei po mojoj koi i sivozelenivalovi Atlantika neka pokrenu rije~i. Prvi put u China

Townu i Brooklynu, bez Harta Craina i Garcie Lorce.Prvi put ispod ~eli~ne mree Brooklynskog mosta.

James je u A Few Days poelio da doivi kraj

30

tisu}lje}a. (Koje tablete da uzmem, crvene ili bijele?Njegove su pjesme tako mirne, tihe i njene.) Nije mu uspjelo.

Kenneth je pre{ao granicu. Sivi kovr~avi gospodin kaoJames Coburn s trajnom. Jedini koji nije bilo lud za de~kima i

Wystanu nije sjeo u krilo. Smije{ne stvari i sve precizneupute za upotrebu enskog tijela. Volim tu dvojicu. Smijeh produljuje

ivot. Prije nekoliko dana sam u San Francisco Chronicleupro~itao da je umro Milosz. Nije mi bilo do smijeha. Stari profesor

kojega sam elio upoznati. Str{e}e, nakostrije{ene obrve velikepameti i pogled kojemu su morali biti dostupni jasno}a i dubina.

Godinama je ivio na ^ arobnom brijegu. Pasje vru}i listopadi, hladnisrpnji i drve}e {to cvate u velja~i. Nisam izabrao Kaliforniju.

Bila mi je dana. Kao i sve drugo, u snovima. Niti {to ih vu~eum. Dani za uspomene i odlaske. Nagomilana ranojesenska

svjetlost u otvorenim knjigama poezije. Nikada ih nisam ~itaodruga~ije. Glazba koja govori da se iza ovoga svijeta nalazi jedan svijet

iza njega jo{ jedan svijet i tako unedogled. Raspr{ene ~esticePascalovih misli: Srce ima svoje razloge koje razum

ne razumije. To otkrivamo u tisu}ama stvari. Koa je granica.Nave~er te maem po trbuhu i osje}am kako se u

svojoj blagoj tami na{e dijete pomi~e i kako me slu{a. Vichy iAfrodita. Plo~a je do{la do kraja i sada }u staviti drugu. Science Fiction.

Na nebu se oblaci gomilaju i mije{aju poput pare u konjskimnozdrvama. Kukci u neosvojivim kraljevstvima u

travi. Raznobojni leptiri lete tamo amo tik iznad tla.Treperenje krila. Dijete tr~i sa zelenom plasti~nom

kanticom prema pijesku. Lopata grebe stvrdnut i slijepljenmorski pijesak. Mala plavokosa sestra prati ga opreznim

koracima. Mama vodi psa na uzici. @uborgovora, ~u|enje nad svijetom i sveukupnim savr{enim

poretkom stvari. Nebo je plavo. Oblaci su bijeli. Travazelena i kosa djeteta sjaji poput izblijedjelog zlata. Uzbibana

galija seksa (Williams) udaljava se na parkirali{tu.Njezino tijelo u zenitu, besmrtno i trajno otporno na vrijeme

{to obe}ava klizanje, uzdahe i slatke tajne, da seza sretnika razrastu po mekom sumraku. @ive {iva}e ma{ine

neprekidno obrubljuju ljetni zrak. Ornette razbija vratau onostrano. Djeca ~iste pijesak. Izbacuju

otpalo li{}e i kolovoz vra}aju kolovozu. @uta marama.Naran~asta marama. Bijela marama. Smrtonosna i prozirna koplja

uperena prema zemlji i koi. Golo pulsiranje vru}ine.Sparna galerija. Promet na obilaznici. Pokretni

mravinjaci. Limene kutije koje }e jednom biti vi|enekao pretpovijesne relikvije. Na koliko na~ina moe{ opisati

31

trenutnu nepokretnost sati, visoke i krajnje naporeljeta? Rije~i se habaju. Slike blijede. Broj kombinacija

je ograni~en. Dok trenuci traju, eli{ da odu,kada odu, nedostaju ti i ao ti je. Rijeka je kupa~ima

prostrla {ljunak. Sve je sretno zaklju~ano u ljetu:gola tijela, plosnati trbusi, te{ke, zanjihane grudi. ^ ekam s ru~kom

i knjigama. Nigdje nisam po{ao. Kada sam bio mali, ostavilisu me da ~ekam u mraku. Prestra{en, mislio sam da sam sm na svijetu.

Zato nisam oti{ao u Malibu i u pustinju Sonore.Ju~er su visoki policijski konji mahali repovima u zrnatom

i mutnom rumenilu ve~eri. Ljudi na blijedim fotografijama.Memorijske matrice. Stadion zasnijeen krikovima, reflektorima i

aplauzima. Boja trave kao kada pomije{a{ bijelu, zelenu i ututemperu. @ivot se odvija izme|u slu~ajno odabranih citata iz

majstora Eckharta: Bog svim stvarima daje jednako i svestvari su jednake, koliko poti~u od Boga i citata iz

Freak Brothersa: We sniffed up a whole years of cokein two days? Ispri~aj mi pri~u ili budi sugestivan poput

glazbe. Marcel je sve izmislio i secirao pro{lost, paljivoju dodirivao i okretao. Na {etnjama sam sanjario

kako bi bilo ugodno kada bih bio prijatelj vojvotkinjeGuermantes. I ja sam kao dijete vjerovao da imam

astmu. Htjeli su me poslati u lje~ili{te. Bruno Schulz seizgubio u kasnopopodnevnoj pozlati, zauvijek prisegnut

drugoj sferi. (U studenom 1942. u getu ga je ustrijelio gestapovac.)Pod jastukom imam tajnu galeriju svojih junaka. Stoje

mi iza le|a dok pi{em. Zatim dolazi vrijeme kada dje~je igrezavr{avaju. Jo{ jedan o~ajni uzlet svjetlosti prije nego blje{tavilo

po~ne uvirati i raspr{ivati se. Da sam stvoritelj, bio bihna Zemlji uvijek na svim mjestima predve~er. Bez vremena,

s pognutim plitkim oblacima {to ih u daleke zemljestrpljivo oda{ilje blagi vjetar. Izmu~eno li{}e ~eka

zaslueni san. Sunce doti~e rasplesane vrhove drve}adje~ji vrisak i raspuhanu kosu. Miris dima ulazi u

pretpripreme na ve~er. Kada ne bi bilo {ume, vidio bi se zamaki raskrija i eljezni~ke postaje i postaje podzemne i aerodromi.

Na Hopperovim slikama nema prozorskih stakala i ljudi zureu daljinu i izduene sjene okre}u se u svojoj {utnji.

U susjednoj sobi visi njegova jeftina reprodukcija. Nagnutajedrilica, a iza nje sprudovi i svjetionik. Vjetar nije prejak. Gotovo

mirno more. Bijela brodica klizi polako i zrak je ispunjenohla|enim kristalima. Svi|aju mi se i one Corn Hill, Truro,

Cape Cod; utozeleni breuljci obrasli visokom travom,zamra~ene vrta~e, nepomi~ne ku}e koje nadgledavaju krajolik

32

i horizont poput kipova na Uskr{njim otocima. Uvijek istidio dana sjene produljene do krajnjih granica. Vid {alje zadnje

poruke pam}enju. Te{ki pramenovi toplog zraka vani supolegli po travi. Rijeka preuzima boju od neba. Svjetlost

na asfaltu postaje bakrena, posu|ena od eljezni~kih pragova.Djeca prou~avaju svoju prvu mrtvu vjevericu, neobi~an dar

ljeta. Venecija tone u lagunu. Po}i }emo u {etnju kada no}po~ne izdisati hladni dah. O~ima se polako i oprezno

pribliavaju sazvije|a, koridori zrakoplova.Mehani~ke krijesnice pale se i gase gore visoko,

u mraku. Ne mogu im odrediti smjer i daleke ciljeve.Ne znam pro~itati sudbinu iz dlana. Okolina je proeta

visokofrekventnim cvr~anjem. Osvijetljeni asfalti transformatorska stanica odraavaju se u metalnom

prozorskom okviru. Kako na nebu tako i na zemlji.Nemirno podrhtavaju i titraju slike na televizijskim ekranima.

Zadnji razgovori susjeda, klikovi prekida~a. Laku no},vidimo se sutra. Ne govori previ{e. Dodirni me

i zaspi. Vidimo se sutra. Blagi zagrljaj svijeta. [umapomno {alje naokolo svoj hladni miris. Plaho pribliavanje

poznom kolovozu. Nitko mu ne moe pobje}i. Nitko ga ne moeizbjegnuti. Tu su godi{nja doba. Kukuruz je odavno sazrio. [ljive

sjaje u tamnoj modrini na stablima i pod koom skrivajuslatko zelenouto meso. Azurna, posve mirna i pro~i{}ena

svjetlost pokriva podneva nad morem. Visoki uzdasi vjetrapoput prozirne koprene lijepe se po koi. Tonske ljestvice srebra

spavaju me|u stablima. Nevidljivi valjci bure glade ve~er. S njom }epri}i melankolija i poar koji jenjava. Kad si bio mla|i, to je bilo tvoje

najdrae godi{nje doba. Nada{ se da }e{ upoznati novu ljubav. Uskoro}u imati ro|endan. Pessoa je sa ~etrdeset izgledao bolesno, poraeno i

usamljeno. Tihi ~ovjek s nao~alama i bez {e{ira. Svemir je prilago|avaosvom o~aju. Pavese je u ~etrdeset i drugoj po~inio samoubojstvo.

Volio bih u rujansko prijepodne popiti pokoju rakiju u Trbovlju iliu Toskani. San Gimigniano u mirnom repu dana. Tarkovski

je uvijek mislio da je pisac ili slikar. Mislim dabih tako|er radije bio slikar ili glazbenik, moda pekar. Sudbina genija

u povijesti je fantasti~na i pou~na. Pekar. Definitivno pekar.Koje godine su opasne? Koliko dugo elim ivjeti? Dani nestaju.

Tamne misli se spu{taju u njihova svijetla sredi{ta niotkuda.Jutra se od njih blago stresu i zatalasaju. Hodaj i ne budi

pozoran. Na hodo~a{}u si. Zami{lja{ da nitko nikada ne}eoti}i. Fizi~ko tijelo je agent duha i njegovo zrcalo. Fizi~ko

tijelo je stroj i odraz duha. Smrt je tamna pozadina kojuzrcalo treba zato da bismo uop}e i{ta vidjeli. Izlazi u nudi,

33

utjehe. Vise}i mostovi izme|u dana. Markirane staze u tami.Prepisana budu}a teozofija. Jo{ je ljeto. ^ itava savr{ena kulisa svijeta

bila je napravljena za nas, samo za nas. Mali zec ~u~i u travi ukolovozu, za{ti}en dje~jim rukama. Mali ivot raste u tebi u

kolovozu, za{ti}en mojim rukama. U rodni grad vra}amo sevlakom, u snovima, voljom koja je izrasla iz ve~ernje svjetlosti ure|ujemo

njihov tijek. U njima sam. Stigao sam preko livade, umio u potokui pognuo glavu kao onda kada smo nehotice zapalili {umu. Otac je

~ekao ispred nebodera i ~itao mi iz o~iju i s lica, a nije mekaznio. Koliko bih godina volio ivjeti? Jo{ osje}a{ bol

kada te snovi puste u taj prostor. Nikad ga nisi napustio.^itaj Swedenborga: Sve {to je nebesko korespondira sa svime

{to je ljudsko. Drugi kontinenti i iznenadni dolasci proivljenihno}i. Sjedenje u visokoj travi iza kasarne na Banjici. Komarci nam slije}u

na gornju stranu ruke i piju nam krv. Gledamo ih kako sepune, a zatim ih ubijamo, site. Iz obijesti i osvete.

Iz pijanstva. Nikada se vi{e ne}emo vidjeti. Traio sam \or|ai Mira i Fikreta i nai{ao na prazne stranice. U kolovozu tumaramo

po Dor}olu i pjevamo tualjke s ljudima koji supreivjeli Prvi svjetski rat. Popodne iz Gogolja. No} iz

Dostojevskog. Nisam ga mogao ~itati, svi su bili na rubuiv~anog sloma. Suvi{e boji, mani~ni, na tajnim pregovorima sa

svjetlom. Nisam mogao ~itati Roman o Londonu. Svi su biliprevi{e alosni i gladni. Ana mi pi{e kako je u Beogradu. Srce grada

je tamo gdje su ivjeli @idovi. Nikada nisam bio u sinagogi. U Londonuje srce grada Soho. Odmah su mi ponudili djevoj~icu i dje~aka i ha{i{.

Uljudno sam odbio. Puritanac. Prva stvar koja me je tamodirnula bio je Uccello, zatim Holbein, El Greco, Vermeer, jer

volim dom. Helex je ponekad moje sunce. Glasni aplauzi turistadok slu{aju ekspertize iz povijesti umjetnosti. Rembrandta

ne volim. Peter Doig je u Saatchiju rastavio krajoliki gledao, kao da se pretvorio u skakavca. Reprodukcije lau. Tamna

Giacomettijeva enska glava bila je poslana s drugog svijeta.Helex je ponekad moje sunce. Djela bra}e Chapman su izgorjela u poaru.

Ne vra}aj se na mjesta koja su te ~inila sretnim. Prva Rousselovazapovijed. Ponekad ti se otvaraju vrata i osje}a{ kako si povezan s

pro{lo{}u, i vra}a{ se, pa ipak sve ostaje isto, jer nema{ tijelo.Danas }e{ i}i moda u grad, a sutra na plivanje. Blaga jutarnja svjeina i

usamljena golotinja u zrcalu. Prazne, komotne ko{ulje na vje{alicama,~ekaju da ih ispuni tijelo. Kenzo. Zveckanje aluzina i Ornette Coleman.

Pophitovi iz drugog svemira. Svog je sina posjeo za bubnjevekada je imao dvanaest godina. Moj sin je u tebi, a tebe nema kod ku}e.

Perem ruke i hladnom vodom pljuskam lice. Volim seumivati sapunima koji miri{u po naran~ama, lipi i paprati. Volim

34

hodati kroz oblake parfema koji miri{e po mirti, koji nikad nenosim na koi. Kao dijete sam odlazio u crkvu i mirisao

tamjan. Kada se bojim da }u umrijeti, po~injem se moliti iizgovaram rije~i koje sam zaboravio. Ako u kolovozu pliva{ za obla~na

vremena, tvoja se silueta vidi samo na tamnoplavojkerami~koj crti na dnu bazena. Izumrla pretpovijesna ptica koja

u ravnomjernim razmacima {iri svoja zakrljala krila, ili Gormleyjevan|eo. Ako pliva{ dok sunce sja, zlatna se pau~ina neprestano kre}e

po dnu. Kada se odgurne{ od zida, iza predugih noktijuostaju ti zra~ni mjehuri. Mlade ene su nekad ljeti prikazivale

za nas nenajavljene predstave. Kladile su se na tijelo i nisuznale da }e izgubiti. Danju u napola praznom bazenu

~itam svoju starost s njihovih lica koja sam prepoznao, ali se nemogu sjetiti njihovih imena. Nisam se kladio na tijelo. Ali gubim.

Burt Lancaster je u Swimmeru preplivao sve privatne bazene unekom okrugu u Connecticutu. Imao je preko ~etrdeset godina.

Divio se svojim iluzijama i tijelu i indijanskom ljetu, i izgubio.Ni{ta od indijanskog ljeta. Oklade su prepu{tene budu}nosti. Jo{

uvijek lijeno se protee kolovoz. Ma~ka s dlakom bojeraja. Nebo se otvara i zatvara. Automatski refleksi demijurga.

Izmaglice nad planinama sa svih strana. Oblaci bez pozlatei ra{~upanih naran~astih rubova. Nadolaze}e sivo mrmljanje u daljini

kao predah koji donosi trenutno pusto{enje i novi po~etak.Smetnje u elektri~noj napetosti. Ugasi li se svjetlo, ivot }e iscuriti.

Rado bih se kladio sam sa sobom, ispod neke uli~ne svjetiljkekoja je uvijek tinjala i gasila se kao postromantizam u sumra~noj predavaonici.

Nad oblacima visokooktanske eksplozije sablasni gradovi u stalnojpromjeni, osvijetljeni krajolik, rendgenske slike, negativi,

ra{~lanjene grane pripremaju se da se nakon dugo vremenarukuju u tami. Crni kamion krenut }e kroz pejza

i no}. Kolovoz. Stvari na koje misli{: miris kruha, mirisbenzina, miris dima, kave. Osipaju se ocvale zavjese ki{e,

vise}i vodeni vrtovi. Kucanje sata. Oduzimanje i zbrajanje.Nema apsolutne ti{ine. Nikad. (Moda u smrti.) Ravnomjerno brujanje

skrivenog ivota u pr{tavoj bjelini, kao da se legu pili}i.Boji dah. Dvostruka krv. Tvoj trbuh lagano trese oblinji zrak i

moju ruku. Premazan travama. Plitko disanje nakon {to ugasimsvjetlo. Noge razdvojene jastukom. Za trenutak rana jesen. Novoenglesko

zlato. Bijela boja, kaleidoskopi, slike koje su po~elerazgovarati u tami. Ustat }u otvoriti prozor i pustiti u sobu no}

i komarce. Teina prezrelog vo}a. Zemlja dobiva svojobilni obrok. Plitko disanje. Izme|u nas koa. Kada se razdani i

vrati svjetlost oto~i}i za u~enje samo}e, zapu{tenaigrali{ta, visoka trava koja je izrasla preko no}i, zar|ale ljulja~ke.

35

Pusto{enje i mir. Jesen. Opake {ojke prestale suletjeti me|u drve}em. Michael Phelps je ju~er osvojio

petu zlatnu medalju. I lord Byron je bio dobar pliva~.@ivot uzima zalet u praznom hodu. Sivo poplo~ano nebo. Zapusi

probu|enog vjetra. Ravne linije drve}a na sjeveru. Iznovaobilazim Galeriju ogledala. Za~u|en, jer sam jo{ nedavno

imao dvadeset godina. Pojavili su mi se snovi o povratku.Sretni. [areni. Znao sam letjeti. Udaljeni cvrkut ptica. Povratak

no}nog i pacifi~kog zraka. Studeni u Kaliforniji. Cikorija,zlatice, bijeli kim, tratin~ice, vrane, pregaene abe koje su

ju~er do{le iz mlaka. Sve smrznuto. Uzbibane lokvena asfaltu u kojima se zrcale stabla i subota. Zaboravljene

kapi cure s listova i padaju na zemlju. Kakav }e ~ovjekbiti moj sin? Produljena ruka nevremena i zamorna njenost

prema svijetu {to izmi~e dohvatu. Pavese vi|en iznutra.Bi li zavolio samoga sebe, kada bi se sreo? Talasanje zraka u sobi.

Pojasovi vedrine na zapadu. Novi ve~ernji spektakl. Zamornanjenost prema svijetu. Ljubi~ica }e polako ocvasti. Zeleni svjetlucavi

listovi hibiskusa blistaju na balkonu. Razmi{lja{ o tome kakose na{e dijete u tebi polako smiruje. Strah je najprije sjena. Iznenadni

udarci u tijelo, u grlu zapele rije~i {to se mogu zapalitii gorjeti, ~ak i dok spava{. Ako se dogodi, ni{ta se ne moe u~initi.

^ekajte i nemojte se umoriti od ~ekanja. Oprano rublje.Otvoreni metalni tuljci za mirisne {tapi}e. Sapuni s mirisom smokve.

Tehni~ke smetnje na engleskim televizijskim programima.Dobro je da tu stanuju i knjige prikladno sloene

po sli~nosti. Constable na glatkim zidovima. Mirnipotoci i mlinovi i nagomilani oblaci, slike koje bih volio gledati

kada se zamisli{ i tone{ u san. Nekad je svijet biotakav i u njemu su ivjeli ljudi. Na brzinu prelistane stranice

popodnevnog drijemea. Hodati po ljetnoj travi,doticati pod bosim nogama. Uvijek se vra}ati istoj eni

i hladnim prstima traiti njezino toplo tijelo. Ubije li se~ovjek, kada se nakon bezbroj puta sru{i u ljubavi? Pavese vi|en

mojim o~ima. Kristali {e}era na {ljivama. U vrtu nemauroda. Puevi, debeli poput konjskog izmeta, po vlanim kutovima.

Nagrieni patlidani, zar|ali paradajzi, krumpir koji ~eka daga iskopam starom motikom. Beth Gibbons pjeva o jeseni.

Napjevi polagani poput dizanja mora. Nick Drake se naslanja nanaran~asti zid od cigle. Ljudi ure pored njega i gube se u vjetrovitim

hodnicima podzemne. Visoki glasovi sirena prelije}u nadjezerom. Klavirska pratnja poput nanosa vode na staklu vjetrobrana

zbija se u zvu~nicima. Svaka glazba ima svoje godi{nje doba. Mirisnaribanih krastavaca i divke. Kutija na podu ispred {tednjaka, ugljen

36

i drva, moja nevidljiva dizala u tamu. Udaljena crkvena zvona.Povratak volje kada se podignu magle. Iznenadno pribliavanje pejzaa

kroz prozirne kristale. Svakog prolje}a kaem sebi: Zapamti.Poslije zaboravim i ocean ishlapi iza mojih le|a. Kada je otac

bio u bolnici, poelio sam da jednom vidi mojedijete. Transfuzije krvi. Nepomi~no leanje. Isu{ena plu}a.

Kardiogrami i povremeno mjerenje tlaka. @ivimo takoblizu, da smo se prestali sporazumijevati rije~ima. Umiremo

tako blizu, da se dodirujemo jo{ samo u mislima. James i Kennethne}e nikad znati za ovu pjesmu. Milosz }e biti pokopan u kripti

crkve na Skalki. Sjeti se svega {to se nagomilalo u tvomtijelu i ne pi{i hermeti~nu poeziju. Ne umataj se u simbole. Ne trai

izlaze u nudi, ne osramoti se bjeanjem od stvarnosti. Kakogovorimo kada se usudimo govoriti? Kolovoz. Rujan. Listopad. Ustaljene

boje u mjesecima. Volim mirne i tihe i njene pjesme. Volimmirne i tihe i njene ljude. Ni{ta se ne moe dobiti preko reda.

Kakav }e ~ovjek biti na{ sin? Prije nego {to zavr{i ljeto, jo{ }ujednom zaplivati u bazenu. Vjetar nad grobovima. Topli dlanovi uklije{teni u

otvorenim knjigama. Blje{tava popodneva poslana s drugog svijeta.Vjetar ponavlja svoj prastari govor. Udarci ~eki}a zauvijek }e ostati

u ju~era{njoj ve~eri. Ograda koja dri pijesak je popravljena. Pijesakpokriven otpalim li{}em. Tvoj trbuh poput punog mjeseca priraslog tijelu

no}u sja u tami. Moje ruke nikada nisu umorne. Nezadrivo se pribliava vrijeme.

II

Vodeni biseri na granama i prozorskim daskama, zaostalitransport otputovale no}i. Stabla su ve} gotovo

ogoljena. Mokro, prema zemlji okrenuto li{}e di{e, nepomi~no,u subotnje prijepodne. Sme|e i zelene, zelene

i crvene pjege u dubini {ume odaju udaljenosti na{im o~ima.Pijesak je zapu{ten i stran, poput plaa i malih gradova

na otocima u studenom, poput iznenadnih dolazaka jeseni usredljeta. Hladno pramenje zvuka miluje potamnjelo srebro

na jugu. Hladni naleti vjetra neugodni su dodiri neznanca.Jesen posvuda. Zamagljeni preljevi toplog zraka i razlivena

sun~eva svjetlost na livadi postaju dar podneva.Razli~ite visine pti~jeg pjeva, njegova zvu~na kulisa,

slu{ni privid, iznenadna jaka elja za spavanjem ili pro{lo{}u.Ispred prozora gomila se glazba. [ojke trae crve u travi.

Nisko grmlje povla~i se pred sporim vjetrom. Preko no}i su izzemlje provirile gljive. Zra~nu granicu grada ozna~avaju

37

oblaci koji se sporo kre}u. Njihovo je pam}enje nestalno ipromjenljivo. U sobi se gomila i razrasta glazba purpurna

magla. Danas mi se For Philip Guston ~ini alosno i sivo poputsvjetlosti u rano jutro iznad pristani{ta. Vlani asfalt

se su{i. Do{lo je vrijeme da ruke dokau da nikad nisu umorne.Na{ sin je star jedan dan. U njegovu krevetu sjede debeli

mi{onja, mr{avi mi{onja i dlakavi medvjed. Ne znam o ~emu sugovorili no}u, zaboravio sam njihov jezik, no sada

{ute i ~ekaju ga. Prekinuto pi{tanje flaute, dok ksilofonivremenu pretrauju depove. Prazne sobe gotovo su potonule

na nepoznato dno i ti{inu, koje nema. Morton Feldman je voliojesti, piti i pu{iti. Iz njegovih kompozicija to se ne moe razabrati.

Glazbu je hranio svojom tamom. Ti spava{ u bolnici. Pred tvojimsklopljenim vje|ama lijeno se protee spori dan, koji ti je dao

novo ime. Ja sjedim i promatram krajolik i ku{am toplinukoom i di{em punim plu}ima i nepomi~an sam u danu

koji mi je dao novo ime. [to je poezija koja ne}e mo}i podsjetitina{e dijete na njegov prvi dan na svijetu? [to je glazba

koja sa sobom ne nosi sje}anje i ne tjera nas na predaju idivljenje? Jesenske sonate. Preludiji. Christian Wolff. Tonovi

koji ponekad zamiri{u po kruhu i ruama, a ponekad pojesenskom li{}u. Uvijek mi se ~inilo da je sli~an mom ocu.

Asfodel, zeleni cvijet koji nema mirisa. Williamsov susrets neznancem u podzemnoj koji je bio sli~an njegovom

ocu. Govori s njim, on }e znati tajnu. Iza{ao je izvagona i prilika je bila propu{tena. Ja jo{ imam vrijeme.

Govori s njim. On }e znati tajnu. Kakvu tajnu?Ju~er nave~er sam gazio gradom poput brodolomca

kojega je na obalu naplavio novi ivot. Obla~no nebo.Jesensko rominjanje. Atlantska ki{a. Tu|e ve~eri

koje bi me ~e{}e pratile da ivim neki drugi ivotu drugom gradu. Nenadani posjeti zaboravljenih dana i

doga|aja. Prazni restorani. Talijanska kuhinja. Crnovino. Ljubazni konobari koji ne znaju}i razmi~u lijeno

rominjanje crvenkaste svjetlosti, kao u filmu koji sam gledaokao tinejder. New Orleans. Nau~i voljeti ta duga

ki{na popodneva u New Orleansu, kada jedan sat nije samosat, nego mali djeli} vje~nosti poloen na tvoje

dlanove. (T. Williams.) U kou odjeveni motoristi jeduu prigu{enoj svjetlosti. Kada je putovanje dovr{eno, treba

si uvijek priu{titi dobru ve~eru. Atlantska ki{a. Odsjaj svjetalako~nica na mokrom asfaltu. Ju~er nave~er sam gazio

gradom poput trenutnog besku}nika kojemu je u mislima ostaomiris novoro|en~eta. Tvoje tople sme|e o~i po~ivale su na

38

jastuku. Topli dah na{eg sina u dosluhu je s tvojom koom.Svijet je zastao i zaboravio svoje navike. Ju~er nave~er

razgovarali smo kroz no}ni zrak i svatko je za sebe zaspaozauvijek druga~iji. Topla jesen. Prokrijum~areni ostaci

dugog ljeta. Insekti, ustali iz mrtvih. Ispranjen bazen.Samuju azurni premazi {to sanjaju pliva~e i njihove

duge nokte, pod kojima se skuplja zrak s povr{inei pod njom se die i podrhtava poput ive. Opalo li{}e

vjeba plesne korake na praznom i zapu{tenom dnu. Dalekoje novi kolovoz. Jesen. Groblja su oivjela,

pretvorila se u velegradove od vatre. Tiha molitva i nijemerije~i; za one koji su ostali u drugom vremenu, oni su njihov

nevidljivi krov. Kada odemo, zauvijek smo izgubljeni. Danikada se ne skrivam u knjigama i ne ponavljam spiritisti~ka

u~enja i tu|u teozofiju. Mali raj ima oblik dnevne sobe.Televizor je jo{ uvijek upaljen. Izgovorene rije~i se poput

dima kovitlaju u zraku. Stolice su tople od ljudskih tijela.Krenuli smo na zrak da ~ujemo kakve }e nam glasove

darovati no}. Veliki raj ima oblik dugog drvoreda~empresa s kamenom ku}om i vrtom na kraju. Livade su

boje jute. Suncokreti saginju svoje te{ke glave. Drijemamou sjeni, na{e sporo disanje odvaja se od nas i pretvara u

plavetnilo neba. Kada se probudimo, oti}i }emo u ku}u ipo~eti spremati ve~eru. Zatim }e tiho pri}i sumrak kao

danas i jo{ dublja tama kao pokriva~ nad mojim prekinutimi nedovr{enim snovima, u kojima sam vama dvoje govorio o

onome {to niste mogli vidjeti: Samotne ptice u predve~erjelete izme|u crkvenih zvonika. Bijeli oblaci u svjetlosti

na izdisaju pretvaraju se u tanak dim. Bijeli autobusigradskog prometa strpljivo trae svoje privremene domove.

@miganje semafora ~uje se kao ozvu~eno kucanje srca navratnoj arteriji. Pale se uli~ne svjetiljke. Nerazgovjetna

lica ljudi lebde iza prljavih stakala na balkonima.Stidljivi miris jeseni mije{a se s mirisom otpalog li{}a

i mirisom rijeke i mirisom pe~enog kestena i nevidljivhoda me|u prolaznicima. Mostovi izlau bijele udove

a vrbe se kao mirni, zeleni divovi, polako spu{taju prema rijeci.Ho}e li to biti najdrae godi{nje doba na{ega sina?

Najdrae godi{nje doba uvijek je oko ro|endana.Iznenadna dalekovidnost prijatelja ili zaboravljena

narodna mudrost. Nikada nisam bio raspoloen da to istraim.No} se pruila nad zemljom, a ujutro se dan te{ko probudio i

navikavao na svoj novi dolazak. Ki{a, te{ka ki{a, kao prvi glasnikotputovale svjetlosti. Kondenzat na staklima. Glazba s plo~e

39

spora poput pomicanja sivih oblaka na nebu. Na omotu fotografijaHoracea Silvera pokraj zlatnog ribnjaka. Ruke, prekriene

ispod koljena, u ustima napola popu{ena cigara. Song for MyFather je duga~ka i mirna i hipnoti~ka. U njoj sunce osvjetljava

debla bukvi sa zapadne strane. Sme|e li{}e je nepomi~no napovr{ini vode. Odrazi uspravnih stabala nepomi~ni su na

povr{ini vode. Zlatno busenje suhe trave nepomi~no je u utihikasnog popodneva. Jedne jeseni vidio sam takve izduene

sjene i takvu svjetlost u Tennesseeju, danas je rano prolje}emoje najdrae godi{nje doba, prva stidljivost i neodlu~nost

dolazaka, kada ivotu dosadi narje~je zime. Vani krupneki{ne kapi padaju na polegnutu travu. Gljive su izgubile klobuke.

Stroj za rublje govori kako zna i umije i kako su ga nau~ili ljudi.Tvrdoglavo okretanje bubnja. Rijetke i smo~ene ptice,

vjerne svojim stablima i nebu, bez planova, lete kroz sivilo.Dva dana je trajalo, a onda mi je njenost zastala iza le|a

i po~ela umarati poput nepostoje}ih slika. Roza soba.Gotovo kao naslov kineskog romana koji nikad nisam ~itao.

Jutro polako otresa sa sebe no}. Sjedim u polutami, ti lei{u blizini. ^ ekamo da zapo~ne. Na stolu se dodiruju

Knjiga dojmova i Biblija. Hvalite Gospodina jer je dobar,jer vje~na je njegova ljubav. i Zahvaljujem se osoblju

za skrb i pomo} ... Naizmjeni~no ih dodirujem i otvaram, kao{to vani ki{a i sunce naizmjeni~no dodiruju prozor. Babica

igra simultanku s novim ivotima na cijelom katu.Ponekad do|e i do nas, da nas vodi i smiri. Sjedim

u polutami, hladne ruke, koje drim u krilu, znoje mi se.11.01 bit }e na{ ~as. Prijepodnevno odbrojavanje

i poticanje pretvara se u uarene kugle i zatim odjednom nemavi{e nikakvog glasa, samo se pla~, koji nije tvoj, odvaja od

tijela, koje je tvoje, i polako raste negdje izvan tebe kaodokaz da vi{e nikad ne}emo pomisliti da smo sami. Je li

i smrt takva? Nepotreban {ok popra}en ~u|enjem, jer sveje tako jednostavno. Miris mokrog cvije}a {to se {iri po sobi,

prisan, samo jedna knjiga i krevet, ako ima{ sre}e.Ili je moda smrt gluha pratnja koja nas slijedi od jutra do

ve~eri kao stari prigovor savjesti ili besmislena lo{a navikate nas je sada dostigla. Sm si stajao na opustjelom molu

u ljetno jutro. Brodovi su s jutrom stizali u luku. Veselai tuna tajna onoga {to dolazi i odlazi. Nikada nisi

pomirisao kou novoro|ena djeteta. Sav um ti se lomioi prevrtao u obaveznoj metafizici koje je bilo sasvim

dovoljno ve} samim time {to nisi mislio ni na {to. Najvi{eBoga je u mladim enama. Nekad si bio zaljubljen

40

u tipka~icu Opheliu Queros, koja te je ravnodu{no odbila.Tvoji skriveni ivoti neprestano otkrivaju. Sm si lunjao

breuljcima, s rukama sklopljenim na le|ima. Bio sisavr{en u besposlici. ^ vrst i pouzdan ve} izdaleka. @elio si biti

jo{ savr{eniji u besposlici. Nikada nisi pomirisao kou novoro|enogdjeteta, tek u snovima si naslu}ivao da je najvi{e Boga u mladim

enama, a jedna ti je moda pomogla da se ubije{. Tvoje zadnjezapisane rije~i bile su: Sve je to odvratno. Nikakve rije~i.

Potez. Ne}u vi{e pisati. ^ etiri ujutro je vrijeme za bu|enje.Gr~ u nepogre{ivom mehanizmu po kojem se ravna tijelo.

Kliu}i koraci lagano snijee po razdrobljenom polumraku.Mrtva svjetla ostaju mrtva. Odsutna lica ponekad zasjaje

u njenom pomicanju kroz imitaciju spavanja. Udaljenineonski sloj lebdi iznad grada, odrazi {uplje bjeline, kao

da se svjetlost odbija od budu}eg snijega. Drve}e nijesvjesno svog trzanja koje unosi nemir u mekanu prevlast

no}i. Ponovno doivljena milina u spavanju, na ulicama je blijedai gola. Svaka otvorena vrata u unutra{njost prvo pu{taju

nemir. Vrijeme se mrvi u svjetlost i pra{inu, a ono {to ostajeje vjernost nestvarnih uspomena. Hladna koa podlaktice

pokriva mi o~i. Spavam. Poku{avam zaspati. Nikad vi{e ne}ubiti sam, mislim mislima koje su moje ~ak i onda kada ih mrzim.

Prognan sam iz bezbrine ljubavi u bezuvjetnu ljubav kojusu uzgojila tijela ispuniv{i je i onim {to su htjela

zadrati za sebe. Neonsko svjetlo gori u tvojoj udaljenoj sobi.No} topi san, kao {to velike pe}i tope bakrena zvona.

Telefoni su nijemi i ~ekanje je upisano u lice, pognuto nadzrcalom. Tamne onostranosti u njemu ljubazne su i ponavljaju

se kao ravnomjerni slijed valova i iznova izbrojenisati. Ocvala i polegla svjetlost zastala je kod prozora

i sa~uvala na nebu. Susjedi su ponekad bu~ni, a ponekadtihi. Gotovo ni{ta ne znamo jedni o drugima. Na mirnoj povr{ini

ostakljenih slika prazne sobe se nastavljaju u {umu,a iz {ume prema horizontu. Nepro~itane novine i knjige lee

po podu. Televizija dareljivo posluuje svoju dnevnu dozupakla. Radio dareljivo posluuje svoju dnevnu dozu pakla.

Zgurao sam knjige po policama, jer su beskorisne i alosne i neskrivaju va{u odsutnost. Ugasio sam glazbu, jer ne zna

zami{ljati smijeh i ne skriva va{u odsutnost.Na{ sin }e imati jedan tjedan. Njegova ga zlatna koa ne

pu{ta k meni. (Na{a se krv mije{ala i sukobljavala poputdvojice opsjednutih neprijatelja.) Dobiva na teini, ali pantera

unutar tebe nemirno se kre}e u nevidljivom kavezu. Tonisam ja. To je jedna sila u meni koja mi je izmakla.

41

To je neki uspavani zvuk na lo{em glasu. (Bit }e zaboravljenprije no {to mine no}.) @utica. Maske. Nao~ale. O~i

pokrivene i za{ti}ene od zlokobne svjetlosti. Rutinski posaoza sestre i lije~nike i prvi susret s ponorom za

nas. Ni{ta se ne moe dogoditi toj bespomo}nojotpornosti koju si zamijenila za krhkost. To je

neki uspavani zvuk u tebi koji je na lo{em glasu.Pri~aj mu o domu s mirnom dobrodo{licom

u rije~ima i pantera }e uginuti. Kada je Eduard Rabanstao na otvoreni prilaz, vidio je da pada ki{a. Kada sam

nave~er prelazio preko mosta, a grad se, odjeven u svojeuboge, elektri~ne ukrase, rasprostro preda mnom,

po~elo je lagano sipiti. Cy Twombly bi me umirioako bi obojio tvoju bijelu sobu u blijedozeleno i

iscrtao je blagim vijugama koje podsje}aju na nepoznatopismo u pijesku, zaliveno vodom. Gdje smo ga gledali?

U Londonu. Vjetar se vukao pospano, a katkad bi se divljesjurio prema sme|oj Temzi. Gledao sam s mosta znaju}i

da tijelo nije lete}i stroj. Skrivene zamke posvuda, i u glazbi,i u vodi, i u ljetnoj ve~eri. Skrivena zahvalnost, zaboravljena

i pre{u}ena zahvalnost, jer ono {to je zavr{ilo na vijestimanije bilo namijenjeno tebi. Ili je sve ipak samo pritisak u zraku.

Sporo i koso i bezglasno paranje oblaka. Pusti izgled potonulihdana, proivljenih u polusnu. Lebdenje i potom ~vrsta djela,

dugi razgovori {to smjer mijenjaju vjetru i hlade koui dopu{taju da stari{ i zaboravi{ na nepomi~nu jutarnju

uko~enost, koja ponekad lei sklup~ana u tvom tijelu. Automobiliblije{te u visokom hvalospjevu vremenu. Zgrade gore u

vlastitom sje}anju na sporo padanje sunca iza stabalai planina. U 6.15 kre}em iz bolnice i slijedim ravnu ulicu

i ostavljam vas, a ravna ulica uvijek iznova slijedi mene,sve dok neo~ekivano ne zavr{i na raskriju. Rekla si mi

da je svaka ena u sobi mogla govoriti samo o svojem djetetu,uhva}ena u nekakvom jednosmjernom svemiru, i to ti je

smetalo, jer si se i ti u~ila govoriti samo o na{em djetetu,odjednom gurnuta u nekakav zapanjuju}i jednosmjerni svemir,

a ja nisam bio prisutan. Doticanje dviju knjiga. Pjevajte Gospodinunovu pjesmu, jer ~inio je ~udesna djela i moje u ganu}u

ispisane re~enice, pred kojima se crvene visoka estetskana~ela. Imam li jo{ uvijek pravo traiti svoju svijetlu figuru na tamnoj

pozadini? Blijedoplave i udaljene i nestvarne ogrebotineplavetnila na doma}em nebu. Miris snijega i bezbojno

kopnjenje {ume. Takve znakove valja upamtiti.No}u se vlaga zgusnula u ljepljive grude i ulazila u nosnice

42

kao hladni prsti nepoznate ruke. Oprana majica lei naradijatoru i miri{e po Kreti. Ruke miri{u po naran~ama i novoj

godini i zapo{ljavaju moje misli kao kose zebre, zbrajanjesun~eve svjetlosti koja treperi na zidovima zapo{ljava moje

o~i kao zlatne jamice na parketu. Na{ sin jo{ ne zna da jepasta za zube u ustima ponekad Galveston, Texas, a ponekad

Huntington Beach, Kalifornija. Na{ sin jo{ ne zna da jepotpuri u predsoblju blizina Kensingtonske pala~e i

labudova u ribnjaku. Gdje god smo do{li, obiljeavalibismo prostor sapunima. Verdena je dana{nje poslijepodne,

koje jo{ nema sje}anja i ostaje samo dana{nje poslijepodne.Teku}a lipa ili paprat su Istra, kada se topla

voda spu{tala po tvom napetom trbuhu i golom tijelu teje morska {uma {irila vje|e, a sjene su treperile na

dugim valovima ispod pe}ine, kada je do{ao mali jepo svoj ve~ernji obrok keksa. Iz zvu~nika se

polako {iri po prostoru Autumn Leaves JulianCannonball Adderley. Purpurna magla se raspr{ila

i podigla. U toj glazbi nema dugotrajne alosti i tame, samoponekad blago aljenje {to smo smrtni. Zlatom

poplo~ani mokri plo~nici su{e se i sjaje na suncu.Mrak koji }e no}as u}i u sobu, imat }e ukus po

jorgovanu i kopnu i kolovozu. Sutra }e opetbiti jesen, a zrak plamen, u kojem }u nakon

dugo vremena mo}i prepoznati zimu.

Sa slovenskoga preveo EDO FI^OR

43

Strujanja u suvremenoj hrvatskoj znanosti o knjievnosti

(nastavak iz prethodnog broja)

Knjiga rasprava Lade ^ale Feldman Femina ludens (2005) u mnogo~emu senastavlja na njezina prije otpo~eta istraivanja, objavljena u knjizi Euridikiniosvrti: o rodnim izvedbama u teoriji, folkloru, knjievnosti i kazali{tu (2001).Ako bi, na primjer, poduljem podnaslovu spomenute knjige objavljene 2001.pridodao pojam medija, odnosno medijskih politika, skovao bi se prikladan pod-naslov i za ovu posljednju knjigu rasprava Lade ^ ale Feldman. Uostalom, pro-blemska su sredi{ta tekstova iz Femine ludens ostala ista, ili barem veoma sli~-na, onima iz Euridikinih osvrta: to su pak problemi uspostave enskog identi-teta u drami, kazali{tu, folkloru, ritualu i sl. kulturnim praksama, potom pro-blemi koji bi se mogli smjestiti na rub kazali{nih i knjievnih studija te kultur-ne antropologije, negdje u polje kriti~ke analize diskurza, istraivanja rituala ilipri~a iz osobnih ivota, razmatranja znanstvenoakademskih mitova itd. Auto-rica ne nastoji na teorijskometodolo{ki inovativan na~in potkopavati klju~naupori{ta vlastite interpretativne discipline ukoliko takva uop}e i postoji nego, ba{ naprotiv, provaliti i razoriti nametnute granice izme|u akadem-skih strategija analize i novijih paradigmi u opisivanju proizvoda kulture. Inte-res za medijsko, pu~ko, trivijalno, banalno, nastrano, liberalno, kanonizirano ipovla{teno to je sukus rasprava ove knjige. Tri su vana postupka pritomparadigmatska za autoricu ili, drugim rije~ima, za njezinu globalnointerpreta-tivnu strategiju. Prvo, Lada ^ ale Feldman poku{ava u hrvatsku knjievnu zna-nost i hrvatsku teatrologiju, s velikim uspjehom, inaugurirati teorijski diskurzkoji se zasniva na priznanju mogu}nosti razlike, kriti~ki diskurz koji otvorenoili izravno upu}uje na svoju razigranost (u tome bi smislu valjalo tuma~iti sim-ptomati~an pojam ludensa u naslovu) i, donekle vanije, na svoju kontingent-nu narav. Drugo, autorica se ni u jednom trenutku ne poku{ava odmetnutiili pak distancirati od teorijski sloene prirode svojih studija, u smislu da vla-

44

stitu knjigu progla{ava naprosto analiti~kom, i bez dalekosenijih teorijskihpretenzija. Naprotiv, Feldmani~ina se knjiga ve} u uvodnom poglavlju posve-}enom problemu institucionalizacije, {irenja i (re)afirmacije knjievne antropo-logije kao akademske discipline, na hrvatskom primjeru kao i na primjeruve}ih kultura i akademskih zajednica, poglavlju koje je, ina~e, i uvr{teno uranije predstavljen knjievnoantropolo{ki zbornik, odlu~uje progovoriti o doma-}oj teorijskoj sceni i mitovima koji prate hrvatski kriti~koteorijski diskurz. Itre}e, ^ ale Feldman u gotovo svim svojim analizama naru{ava konvencionalnitip oblikovanja akademske rasprave: ona, zapravo, eksperimentira i smimanrom akademskog izlaganja. Ne toliko u pogledu raznorodnih i transdiscipli-narnih metoda koje stavlja u pogon, a koje bi mogle zasmetati tradicionalniakademski diskurz, nego, poglavito, u smislu iznevjeravanja tradicionalnih an-rova akademskog izlaganja. Na primjer, to je osobito vidljivo u onim tekstovi-ma koji su posve}eni razmatranju medijskih ili popularnokulturnih proizvoda,poput rasprave kulturnostudijske orijentacije o Feralovim fotomontaama ili,jo{ radikalnije, rasprave o medijskome lin~u postjugoslavenske gluma~ke diveMire Furlan naslovljene prema dramskom tekstu Johna Forda [teta {to jekurva.

Tri tematske cjeline, naslovljene Smu}eni anrovi, Onkraj ljudskog iPrevrtljivi prijepisi, predstavljaju vru}u analiti~ku jezgru ove knjige. Kao {toisti~e autorica knjige, svaka od te tri tematskoproblemske cjeline, no svaka nasvoj na~in, govori u prilog ideji o hibridnim spojevima u knjievnosti, kulturi,kazali{tu, odnosno u njima prikladnim akademskoznanstvenim disciplinama znanosti o knjievnosti, kulturalnoj antropologiji i teatrologiji. Rije~ je da-kle o zbirci znanstvenih radova i osvrta koje objedinjuje ideja hibridnih spoje-va, kako kada su u pitanju discipline filologije, teatrologije i antropologije,tako i kada su u pitanju njihovi analiti~ki interesi [...] Ti su pak interesi, na-stavlja autorica u uvodu, sljede}i: od rituala, preko kazali{ta, romana, autobio-grafija i drama, do suvremenih medija, a napose ui tematski fokusi likovionkraj ljudskog, me|u kojima dominira naslovom apostrofirana slika meta-morfi~ne ene u igri od osporavane djevojke promjenjive boje koe u kor-~ulanskoj more{ki, preko izvanzemaljskom maskom izobli~ene Mire Furlan [uulozi Medeje] do }udljivo preispisanih junakinja suvremene hrvatske (post)dra-matike [ponajprije likova iz Senkerovih i Muj~i}evih drama] kao {to su arhe-tipska Medeja ili povijesnofikcijska Gloriana. [kurzivom istaknuo L. R.]42 Nopritom bi trebalo istaknuti, ne samo da je autori~ina metodologija interdisci-plinarna i transdisciplinarna, da prelazi granice jedne znanosti kako bi u{la upolje drugih, nego se autorica, smiono, odlu~uje potkopavati granice tih istihznanosti. U tu se svrhu dramu i kazali{te, knjievnost i medije, rituale i sva-kodnevnu praksu, {tovi{e, odlu~uje promatrati (a) na rubu jedne znanosti a spogledom u polje nadlenosti druge; i (b) na granici disciplina unutar jedneznanosti. Na primjer, Lada }e ^ ale vrlo ~esto u pogon staviti kriti~koteorij-ski instrumentarij etnoteatrologije, to~nije discipline na granici teatrolo{ke i et-nolo{koetnografskoantropolo{kih praksi. Ili }e se pak, nadalje, koristiti teorij-

45

42 ^ale Feldman (2005), str. 56.

skim spoznajama girardovske generativne antropologije, discipline koja ve}dulji niz godina suvereno hoda po granici izme|u suvremene knjievne i kul-turne teorije, zatim kulturne antropologije i religijskih studija. Kada }e pakaktivirati instrumentarij feministi~kih studija ili feministi~ke kritike, njemu}e supostaviti metode suvremene analizekritike diskurza, medijske studije i sl.Oplemeniti raznoliko{}u, diskurzom razlike, to je ono {to ~ini rasprave iz oveknjige toliko poticajnima i, barem iz perspektive njezina mogu}eg kriti~ara, iz-nimno te{ko dohvatljivima.

Nakon uvodne, ranije spomenute studije o obrisima hrvatske knjievne an-tropologije, drugi tekst Femine bavi se problemima (sada ve}) tradicionalnihshakespeareovskih studija, poglavito onoga tipa kritike barda koji je afirmiraokanadski knjievni teoreti~ar i kriti~ar Northrop Frye. U toj se studiji, koja seu na~elu bavi kriti~kom metodom kanadskog teoreti~ara, revaloriziraju ne sa-mo Fryevi pristupi Shakespeareovim djelima, osobito problemu anrova, ne-go i noviji, kulturalno impostirani pristupi bardu engleske knjievnosti kao{to je onaj koji propagiraju ameri~ki novi histori~ari ili pripadnici {kole bri-tanskog kulturalnog materijalizma. Najzanimljivija je studija Femine ludens,zasigurno, ona o interkulturalnim jekama etnoteatrolo{ki i etnokoreolo{kizanimljivoga rituala more{ke, koji je poznat i u na{im krajevima, posebice naotoku Kor~uli. U tome se tekstu, koji je rezultat autori~inih vi{egodi{njih is-traivanja izvedbe ili stupnja ritualiziranosti europskih more{ka (morisco, mo-resca), ^ ale Feldman usredoto~uje upravo na ono {to je zajedni~ko, kako u iz-vedbi tako i u narativu i pri~i, najpoznatijih europskih more{ki. Pritom aktivi-ra instrumentarij analize preuzet iz generativne antropologije Rena Girardai Erica Gansa, kao i neka Derridaova teorijska razmatranja. Autoricu ponajvi{ezanimaju tipovi/modeli interkulturalnog mimetizma koji su u more{kanskomeobreduplesu prisutni i zna~aj koji je nekad fiesta de moros y cristianos imalana cijelom mediteranskom podru~ju. Simbolika interkulturalnih sukoba, repre-zentacija drugog, stupanj fikcionalnosti more{kanskih izvedbi i sl. to sutek neki od mnogih problema, pitanja, koje Feldmani~ina studija poku{ava raz-jasniti. Dvije sljede}e rasprave, Aura glumice i [teta {to je kurva, posve-}ene su fenomenu enske glume ili oblicima reprezentacije enskosti krozgluma~ki iskaz, bez obzira radi li se o povijesnom pregledu procesa institucio-nalizacije eneglumice u europskom glumi{tu, od antike i ranonovovljekovlja,preko renesansnih oblika i komedije dellarte, pa sve do suvremenosti, to~nijedo tradicije postdramskog kazali{ta i feministi~kog performansa43, ili je rije~ olucidnome razmatranju slu~aja Mire Furlan u suvremenom hrvatskom kaza-li{tu, posebice u svjetlu feministi~kih i queer teorija. Jedna je od najzanimlji-vijih cjelina ove knjige ona posljednja, koja se usredoto~uje na oblike preis-pisivanja i intertekstualne igre karakteristi~ne za suvremeno hrvatsko dram-

46

43 Autorica se u tom eseju o auri glumice, valja istaknuti, ne poziva tako ~esto na monografiju,koja je nedavno prevedena i u nas, HansThiesa Lehmanna (2004) o postdramskom kazali{tu,iako je u njezinu radu vidljiv utjecaj upravo tog njema~kog teatrologa. No poziva se na studijeo glumcu i znanosti glume ameri~koga teatrologa i teoreti~ara glume Josepha Roacha(2005), ~ija je monografija, tako|er, nedavno postala dostupna hrvatskim ~itateljima.

sko pismo. U tome poglavlju Lada ^ale Feldman nastavlja svoje istraivanjeintertekstualne povezanosti suvremene dramatike, ponajvi{e Muj~i}eva i/iliSenkerova dramskog opusa, s hrvatskom dramskom ba{tinom. Ili autori~inimrije~ima re~eno: zavr{ni, tre}i dio knjige, Prevrtljivi prijepisi, donosi pet ana-liza suvremene hrvatske dramatike, dakle dramskog stvarala{tva autora sred-nje i mla|e generacije, autora poput Ton~ija Petrasova Marovi}a, Borisa Sen-kera, Tahira Muj~i}a i Ivane Sajko, koje upravo povezuje ideja enske dvoobraznosti i prijetvornosti.44 Suvremena hrvatska drama, u svjetlu odabranihfeministi~kih pristupa na primjer, tako se tuma~i kao mjesto preispisivanjamitskih figura europske knjievne i kulturne tradicije, razli~itih Medeja, Anti-gona, Judita, Glorija i sl. Metodolo{ku re{etku za taj tip analize, u velikoj mje-ri, Lada ^ ale Feldman razvila je ranije, u svojoj drugoj knjizi, Teatar u teatruu hrvatskom teatru (1997), donekle i u ovom poglavlju ve} spomenutim Euridi-kinim osvrtima. No, ako su u monografiji o metateatralnim postupcima u hr-vatskome kazali{tu u sredi{tu autori~ine panje bili, netom istaknuti, oblici itipovi uokviravanja, ako su u Euridikinim osvrtima njezinu panju zaokup-ljali oblici rodne travestije, odnosno razli~itih rodnih transupstacija u folklor-nim, knjievnim i teorijskim tekstovima, onda su u ovoj posljednjoj knjizi, ilibarem u njezinu zadnjemu poglavlju, pod kriti~koanaliti~ku lupu stavljene ~a-robne i razigrane persone a u Feldmani~inu teorijskom diskurzu taj po-jam uistinu moe ozna~avati i masku simboli anakronisti~ke prevrtljivostiunazad45, o kojima govori europska dramska i kazali{na tradicija od starogr~-kih tragi~ara, preko Marka Maruli}a, oca hrvatske knjievnosti, sve do Mila-na Begovi}a.

Me|utim, mi{ljenja sam da je klju~ni tekst Feldmani~ine Femine, koji se,isto tako, moe smatrati i metodolo{kim obrascem autori~inih razmi{ljanja oknjievnosti, kazali{tu, folkloru i kulturi, ba{ onaj o agonalnome mimetizmu umore{kanskom plesnom ritualu.46 U njemu su, ponajprije, sintetizirani gotovosvi autori~ini teorijski interesi, me|u ostalima i oni etnoteatrolo{ke, etnolo{kofolkloristi~ke, etnokoreolo{ke, kulturnoantropolo{ke i knjievnoantropolo{kenaravi. Nadalje, u njemu se iznosi svojevrsna poetika autori~ina ~itanja koja,{to ne treba mnogo poga|ati, po~iva na konstantnom prelaenju i nadilaenjudisciplinarnih okvira, smionom ulaenju u polje nadlenosti drugih znanosti iu podru~je djelatnosti druk~ijih disciplina. Bez obzira na to progovara li o slo-enim, intrigantnim pitanjima angloameri~kih istraivanja Shakespeareovihdrama, o velikim problemima institucionalizacije i epistemolo{ke legitimacije

47

44 ^ale Feldman (2005), str. 7.

45 ^ale Feldman (2005), str. 7.

46 Treba istaknuti da je za istraivanje kulturnog i panmediteranskog fenomena more{ke Lada^ale Feldman, zajedno s etnoteatrologom Maxom Harrisom, dobila nagradu Martin Stevensza najbolju raspravu o staroj dramatici me|unarodne organizacije Medieval and RenaissanceDrama Society. Njihova studija, koja je naslovljena Blackened faces and a veiled woman:the early Kor~ula more{ka, objavljena je 2005. u prestinom teatrolo{kom ~asopisu Com-parative Drama i predstavlja jedan od najzanimljivijih multidisciplinarnih pritupa tome ri-tualu.

knjievne antropologije kao nove discipline u polju dru{tvenohumanisti~kihznanosti, o politi~koj subverzivnosti ili pak nadpoliti~kom karakteru humora[Feralovih novinskih fotomontaa] kao primarno estetske kategorije47 ili, sdruge strane, o gluma~kim autobiografijama, Milke Podrug Kokotovi} iAnje [ovagovi}Despot, humanoj fauni Michela de Montaignea, ili pak znan-stvenoanrovski te{ko odredivome teorijskome diskurzu Camille Paglia, Lada^ale Feldman se u istoj mjeri teorijski tro{i i angaira. I pritom nekom ~ud-nom arhimedovskom logikom iz interpretirane gra|e istiskuje vi{e teorije nego{to u nju ulae. Zato bi svaku od lucidnih analiza ove knjige valjalo smatratipoticajem za neki novi teorijski diskurz o ne~emu, po mogu}nosti ne o jed-nome, niti u svjetlu jedne, jedinstvene metodologije, nego o drugome i druk-~ijem, izlaenjem iz okvira, razli~itim oblicima teorijskometodolo{kih prijestu-pa, bilo jedne znanosti, bilo jedne discipline, bilo dominantnih (akademskih)svjetonazora. Na taj se na~in, uostalom, ne ru{e samo znanstven(i~k)i mitovinego, istodobno, predrasude o druk~ijim tipovima kriti~koteorijske analize. Nataj se na~in, kona~no, trenira, oblikuje i disciplinira kriti~ka svijest, odnosnostvara diskurz razli~itosti.48

Na kraju treba istaknuti dvije, po mojemu mi{ljenju, klju~ne zasluge oveknjige raznovrsnih rasprava i ogleda. Prvo, vrlo jasno izraena tendencija da setradicionalne sheme hijerarhizacije kulture, odnosno kulturnih proizvoda uhumanisti~kim znanostima naru{e, te da se, naposljetku, hrvatsku znanstvenujavnost potakne na promi{ljanje lica i nali~ja jedne nove trivijalnosti. I drugo,proizvodi se niske, popularne kulture, na taj na~in, po~inju vrednovati istimteorijskim aparatom kao i proizvodi visoke, elitne kulture, ~ime se, kona~no,naru{ava ona tradicionalna, tylorovskoarnoldovska koncepcija opisa kultureShakespearea i ni~eg osim kanonskog Shakespearea.49 Polje interesa se {irina popularnu kulturu, paralelno sa {irenjem interpretativnih motri{ta. Uosta-lom, to ne treba smatrati novinom u europskim teorijskokriti~kim razmjeri-ma. No, Lada ^ ale Feldman, poglavito iz perspektive analiti~ara koji razmatrateorijski ili knjievnoznanstveni doprinos njezinih posljednjih dviju knjiga, Eu-ridikinih i Femininih istraivanja, da se poigram s njihovim naslovima, sasvimsigurno, jedna je od ponajboljih hrvatskih znanstvenica, koja se aktivno zalaeza takvo {irenje polja interpretacije, a pritom ne ide protiv interpretacije nitina u{trb interpretacije.50 Njezina je analiza, zato, smjesa najrazli~itijih pri-

48

47 ^ale Feldman (2005), str. 118.

48 O etici diskurza kritike iscrpnije progovara Nata{a Govedi} (2005), dok o {irenju podru~jaistraivanja kulture raspravlja Eagleton (2002) u monografiji Ideja kulture, na koju sam ra-nije upozorio. Eagletona, izme|u ostalog, zanimaju i artefakti popularne kulture kao i razlikakoja je izme|u ta dva svijeta gotovo mehani~ki na~injena u tradiciji humanisti~kihznanosti, a koju kulturalni studiji, na primjer, poku{avaju posve dokinuti.

49 Usp. Bennett (2005).

50 U novije vrijeme a pod tim pojmom podrazumijevam razdoblje od posljednjih dvadesetakgodina prema dosezima suvremene transdiciplinarne smjese koja se po~esto naziva teo-rija, izuzetno skepti~ni bili su i neki od najzna~ajnijih mislilaca u podru~ju humanisti~kihznanosti, me|u ostalima i George Steiner, ~ije radove Lada ^ ale Feldman dobro poznaje.

stupa, teorija, metoda i interpretativnih paradigmi, bez iluzije o apsolutnomuvidu, s mnogo interpretativne estine i, kona~no, s blagom dozom kriti~koanaliti~ke ironije.

No ne treba ba{ svako istraivanje djela ili autora kanonske vrijednosti, svakofilolo{ki precizno, istan~ano kopanje po osobitostima teksta, proglasiti knji-evnoznanstvenim imanentizmom. Metoda pomnog ~itanja, naime, nije, tovalja naglasiti, nipo{to prevladana. Samo se status teksta promijenio. Jer, nadnevni su red knjievne znanosti sada do{li drugi i druk~iji tekstovi. Ne samoproza, lirika i drama nego i dnevni~ki, autobiografski zapisi, ne samo tekstoviknjievnosti nego i tekstovi kulture u skladu s onom derridaovskom, dane postoji ni{ta izvan teksta te, naposljetku, ne samo tekstovi visokekulture nego i tekstovi svakodnevice: popularni rituali i svakodnevne prakse,obi~aji i ustaljene, dnevne prakse onih kojima proizvodi visoke ili elitne kul-ture nisu dostupni. Takvim se pomnim ~itanjem dnevni~kih tekstova MiroslavaKrlee, poglavito njegovih Davnih dana (19141921/1922), bavi opsena studijaSuzane Marjani}. Autorica te monografije, naslovljene Glasovi Davnih dana:transgresije svjetova u Krleinim zapisima 19141921/22 (2005), poku{ava obu-hvatiti dualizam Krleinih narativnih glasova, ne samo kao pisca ili dnevni~aranego, naprotiv, i kao redaktora, dakle kriti~ara vlastitih dnevni~kih zapisa. Utom smislu, ona }e nastojati ~itatelju eksplicirati osobitost polilogijske ulogesmog autora i kao politi~ara, povjesni~ara i (napose) kao sociologa, prou-~avatelja dru{tvene, politi~ke i kulturne povijesti svojega vremena. U sredi{tuse pozornosti u tako (us)postavljenoj analizi nalazi, autori~inim rje~nikom re-~eno, metadnevni~ka svijest Miroslava Krlee, njegovo ivo pam}enje koje neprati samo doga|aje o kojima pi{e nego i doga|ajnost ili procesualnost vla-stita stvaranja i pisanja. Na ovome }u se mjestu usredoto~iti na nekoliko oso-bitosti autori~ine knjievnopovijesne, knjievnokomparativne i teorijske pers-pektive: ponajprije na njezin ezoteri~an teorijskointerpretativnokriti~ki di-skurz, na etnografski stil izlaganja problematike i, donekle, na etnografsku me-todolo{ku re{etku, na paljivo mikropovijesno i sociosemioti~ko raspletanje raz-novrsnih biografskih i autobiografskih, intertekstualnih, ideolo{kih i dokumen-taristi~kih ~vorova koji su prisutni u Krleinu spisateljskom radu, napose unjegovim dnevni~komemoarskim spisima.

Krleini Davni dani, dnevni~komemoarski ratni (civilni ratni dnevnik) iporatni zapisi, s povijesnim horizontom 19141921/22. [koji je istaknut ve} i unaslovu Glasova], kao dnevnik s literarnom aurom iz diskoli~ne povijesti Prvo-ga svjetskog rata upisuje se u korpus literature svjedo~enja o ratu.51 Citiranateza s dalekosenim interpretativnim posljedicama, koja se pojavljuje tek u za-vr{nim odlomcima monografije, iako je prisutna osobito kao misao vodilja

49

51 Marjani} (2005), str. 522.

u cijeloj Marjani}kinoj knjizi, moda ponajbolje svjedo~i o osobitostima Krleinameta i autobiografskog diskurza. Naime, autorica prou~avanjem (diskurza)Davnih dana nastoji pokazati u kojoj je mjeri Krlea memoarski usmjerendnevni~ar i na koje sve na~ine njegov memoarskodnevni~ki iskaz uspijeva tu-ma~iti svijet, bilo povijesnopoliti~ki bilo sociokulturni kontekst razdoblja u ko-jemu stvara. Drugim rije~ima re~eno: Ozbiljuju}i me|uprostor, intermedij au-tobiografskoga i historiografskoga diskurza, svojim opovije{njenim dnevnikom[autor] uranja u politi~ki i povijesni horizont razdoblja 19141921/22. godi-ne.52 No, kao {to se, na primjer, Miroslav Krlea raskrinkava kao (samosvje-stan) metaautobiograf ili metadnevni~ar, tako se i prou~avateljica njegovadnevni~komemoarskoga diskurza nerijetko raskrinkava kao istraiva~ica kojuzanimaju samo odre|eni aspekti analizirane gra|e. Na primjer, intertekstualniaspekti Krleinih Davnih dana i njegove mnogobrojne lektirnokriti~arske ref-erence (poglavlje Literarni govor o [eherezadi, Heliogabalu i ZaratustriMe-{trovi}u) te metatekstualnost njegova dnevnika (me|u mnogim poglavljima otim problemima isti~e se ono naslovljeno Fragmenti Salome u Davnim dani-ma), njegove povijesnopoeti~ke, filozofskoesteti~ke i dr. reference, potom Kr-leina zoometaforika itd. autoricu }e zanimati mnogo vi{e od onih problemakoji se provla~e kroz tradicionalni knjievnopovijesni diskurz. Pritom SuzanaMarjani} uo~ava nekoliko klju~nih tipova transgresije, u smislu prijestupa, pre-laenja ili prekora~enja ovlasti, koji su prisutni u Krleinu spisu, a koje auto-rica metafori~ki naziva glasovi. Prvi, moebitno i najvaniji tip transgresije uDanima, Marjani}ka naziva po/eti~ka transgresija; takav prijelaz upravo oz-na~uje sdvig od kulturogenih koncepata modernizma i literaturnosti impresio-nisti~kosimbolisti~ke po/etike hrvatske moderne na dokumentarnost (literatu-ra fakta) s ontemima {pitala i kasarni [...]53 Zatim je slijedila filozofskoafo-risti~ka transgresija, oprimjerena u zasebnom odjeljku Davnih dana naslov-ljenom Mnogo pa ni{ta a strukturiranom u formi knjige aforizama koju,zapisanu kao dnevni~ki zapis pod nadnevkom 19. V. 1916. Davnih dana, Kr-lea pi{e u kasarni u Kraji{koj ulici54, kao i u jo{ nekim dnevni~komemoar-skim zapisima (esejima) historiozofskoga karaktera, poput eseja Eppur si muo-ve. Pa upravo spomenuti tekst, vaan za tuma~enje Krleine filozofije povijesti,a posredno i za analizu njegova autobiohistoriografskog diskurza, sadridvije konstrukcije povijesti a priori s obzirom na asimptotsku to~ku koju oz-na~ava [u Danima veoma vanim] nadnevkom 3. III. 1918. (BrestLitovska mi-rovna konferencija. To su, prvi, model cikli~koga karaktera [...] bez kvalita-tivnih promjena do asimptotske to~ke i, naposljetku, Engelsov model spiral-noga karaktera, model koji Krlea projicira na razdoblje koje slijedi nakonspomenute mirovne konferencije. Autobiografdnevni~ar tako spretno navla~ikaput dokumentaristapovjesni~ara. Tre}i tip transgresije, koji proizlazi izreligijskoateisti~kog i kulturalnoantropolo{kog ~itanja Davnih dana, Suzana

50

52 Marjani} (2005), str. 522.

53 Marjani} (2005), str. 523.

54 Marjani} (2005), str. 525.

Marjani} naziva transgresijom prije smrti Boga. Takvo odre|enje, potaknutoistraivanjem religijskih impulsa u Krleinim dnevni~kim tekstovima, najprijena tragu ateizma Schopenhauera, Nietzschea i Feuerbacha, kona~no i Krleinainteresa za budizam, zatim za bogumilsko manihejstvo, ezoteriju i mistiku, nakraju }e autoricu dovesti do sljede}ih tvrdnji: Krlea potkopava Kropotkinovuantropologiju darvinizmom, darvinizam pak ironizira hipotezom o cikli~nosti~ovjekove povijesti (za to mu je posluila lucidna (zoo)metafora majmuna kojijo{ uvijek gricka vlastiti rep) itd. ^etvrti prijestup predstavlja anti/ideolo{katransgresija, dakle Krlein poku{aj da demitologizira dva osnovna i politi~kiproduktivna rekvizitarija jugomitologije mitskopovijesnu matricu, koja sehrani ideologiziranom mitologijom bitke na Kosovu polju (Vidovdan 1389)[onom s kojom operira, me|u inima, Me{trovi}] i sublimacijom oivotvorenemetafore carstva Nebeskog cara Lazara, te [isto toliko snanu] folklornu matri-cu s protuhom Kraljevi}em Markom kao onodobnim Superstarom.55 Zadnjase transgresija nesvjesne strukture u Krleinim zapisima raskrinkava u nizuoniri~kih motiva kao {to je, primjerice, san neugode zbog nagosti u zapisu Bezdatuma 191719 i san u kojem ubija dijete i, kona~no, san u ~ijem oni-ri~kom svijetu potpisuje smrtne osude za stotine i stotine djevojaka, koje svepla~u u povorkama [...] u kojem je [Krlea, odnosno njegovo dnevni~ko Ja] uulozi egzekutora.56

^itanje je Suzane Marjani}, u tome smislu, a osobito ako se ima na umupet netom spomenutih razina, pravo palimpsestno ~itanje. I to na dvije razine.Prvo, autorica u Krleinu tekstu nastoji detektirati i istuma~iti sve one signale,teme i motive koji su knjievnopovijesno relevantni bilo da upu}uju na nekaobiljeja konteksta za koje se (to~no) odre|eni dnevni~ki nadnevak vezuje biloda ukazuju na filozofske, religijske, kulturolo{ke, antropolo{ke ili, u naj{iremusmislu, lektirnoliterarne izvore koji su smome Krlei posluili za dnevni~komemoarsko oblikovanje toga konteksta. Historiografski i autobiografski iskazna ovom mjestu jo{ se jednom ispreple}u. I drugo, teorijskoanaliti~ki diskurzsme istraiva~ice, katkada ezoteri~an i te{ko prohodan, tako|er nosi obiljejapalimpsestnosti: ne samo zato {to je optere}en citatima najrazli~itije kriti~-koteorijske, filozofske, teolo{ke, knjievnopovijesne, komparatisti~ke, povijesnei publicisti~ke literature nego i stoga {to se ta literatura u analizu Dana upi-suje na najneo~ekivanijim mjestima. Pritom se stvara krajnje neobi~an cijep is-kori{tenih metoda i analizirane gra|e, nalik onome iz Vukovi}eve ili Bitijevemonografije. Koja su pak osnovna obiljeja takva cijepa? I kona~no, za{to se(analiti~ki) diskurz Suzane Marjani} moe uspore|ivati s gustim etnografskimopisom, primjerice onakvim kakav opisuje Nigel Rapport napominju}i kakoje on karakteristi~an za suvremene etnografskoetnolo{ke prakse? Odgovor nato pitanje traio bi detaljnu eksplikaciju odnosa koji se nerijetko uspostavljaju,

51

55 Marjani} (2005), str. 527.

56 Marjani} (2005), str. 529.

s punim pravom, izme|u suvremenog knjievnoznanstvenog i antropolo{koet-nolo{koga diskurza. Za ovu pak priliku upu}ujem tek na zaklju~ke nekih odmnogobrojnih rasprava o naravi navedenog me|uodno{enja, izme|u ostalog ina zaklju~ke antropologa Nigela Rapporta. U svojoj knjizi indikativna naslovaTranscendent Individual: Towards Literary and Liberal Anthropology (1997),moda ponajprije u poglavlju Individual Narratives, autor tvrdi da se svakoljudsko iskustvo oblikuje kao pri~a, narativ, zbog ~ega se svako pisanje moesmatrati oblikom mi{ljenja kojim se pridaje zna~enje [ljudskom] iskustvu.57Pritom bi, nastavlja Rapport, pisanje trebalo shvatiti kao metaiskustvo, kaotaloenje iskustva u simboli~kom obliku i svjesnu proizvodnju zna~enja. Utome smislu promotreno, tekstovi su kulture podloni interpretaciji (etnografa,etnologa ili kulturnih antropologa) na isti onaj na~in kao {to knjievne teksto-ve, knjievna djela, interpretiraju knjievni povjesni~ari i knjievni teoreti~ari.Ta ideja o gustome tekstu kulture koji analiti~aruistraiva~u name}e gustiopis preuzeta je od za~etnika interpretativne antropologije Clifforda Geer-tza. Bez obzira na to {to Nigel Rapport Geertzovu koncepciju kulture kao aku-mulacije simboli~kih oblika podvrgava kriti~kom razmatranju, utjecaj je inter-pretativne antropologije, onako kako ju je zamislio Clifford Geertz, na interdi-sciplinarno podru~je knjievne antropologije uistinu nezanemariv. Zato nije~udno da su se u sredi{tu interesa istraiva~a koji djeluju na tom disciplinar-nom rubu, osobito od kraja osamdesetih godina 20. stolje}a, na{li autobiograf-ski narativi, dnevnici, pisma, memoari, putopisi i sl. rubni anrovi, koji usebi sadravaju klicu etnografske perspektive. Na sli~an na~in ili s istom kri-ti~koanaliti~kom re{etkom Krleinim dnevni~komemoarskim zapisima pri-stupa Marjani}ka u monografiji o glasovima ili transgresijama svjetovaDavnih dana. Me|utim, autorica je pritom svjesna da se iznimno {iroki spektarKrleinih referenci ne samo autobiografskih, dokumentaristi~kih, dru{tve-nopoliti~kih ili povijesnih, kojih je u Danima zasigurno ponajvi{e, nego i me-tapoeti~kih, metatekstualnih i autorefleksivnih, koje svjedo~e o metaautobio-grafskoj poziciji smoga pisca ne moe nikako dohvatiti u smislenu inter-pretativnu mreu. Ba{ kao {to }e i oku analiti~ara/etnografa neminovno izmak-nuti (pre){iroko polje iskustava ili simboli~kih formi koje ono poku{ava zabi-ljeiti (na terenu). [to ~ini etnograf? On pi{e [...]58 [to pak ~ini knjievnik,pisac, {to knjievni povjesni~ar? Oni, da nastavim Geertzov niz, tako|er pi{u dakle kre}u se u polju narativa. Bilje{ke koje ispisuje Suzana Marjani} namarginama Krleinih dnevni~kih zapisa tako se mogu usporediti s bilje{kamaetnografa koje on ispisuje prilikom terenskog istraivanja. Rasuto Krleino po-liti~ko, dru{tveno, filozofijsko ili individualno iskustvo treba oblikovati i stavitipod analiti~ku lupu, bilo knjievne znanosti, kulturne povijesti i teorije ili nekesrodne interpretativne discipline. U svakom slu~aju, Marjani}ka pri takvome

52

57 Rapport (1997), str. 43.

58 Geertz (1973), str. 19.

tipu interpretacije uspostavlja jedan analiti~ki okvir, odnosno jednu interpreta-tivnu re{etku koja ponovno rezultira pri~om o analiziranom predmetu. Pripov-jedno se oblikovanje iskustva ne moe izbje}i, kao {to se ne moe izbje}i niopisivanje toga iskustva bez kori{tenja narativnih mehanizama.59 Potencijal-nom se ~itatelju, me|utim, njezin diskurz moe ~initi suvi{e ezoteri~nim itransdisciplinarnim preko svake granice, no bez sumnje, njezino se ~itanje Kr-leina dnevnika moe okarakterizirati kao pomno ~itanje i kao detaljno eks-pliciranje svih referenci toga kanonskog autora novije hrvatske knjievnosti.Pri takvu se tipu egzegeze teksta i njegovih izvora, ponavljam, upravo etno-grafsko oko pokazalo najmjerodavnijim instrumentom. Za{to? Jer, to ne trebaponovno isticati, takav tip ~itanja premo{}uje jaz izme|u tekstova kulture iknjievnih tekstova ili