Univerzitet u BihaćuBiotehnički fakultetSmjer: ŠumarskiOdsjek: Šumarstvo

Seminarski rad iz predmeta: Ljekovito i jestivo bilje

Tema: Branje, sušenje i skladištenje ljekovitog bilja

Radio: Emir Šundrić, 1158 br. ind.

1. Uvod

Zanimanje za ljekovito bilje i njegove pripravke svakim danom je sve veće, a djelotvornost neupitna. Tome su osim pozitivnih iskustava koje ljudi prenose jedni drugima pridonijela i brojna istraživanja koja su potvrdila ispravnost korištenja ljekovitog bilja kroz stoljeća, čime biljni preparati i za one sumnjičave prestaju biti praznovjerna besmislica. Također čovječanstvo od davnina ima i želju za što kvalitetnijim i zdravijim životom, sprječavanjem bolesti prirodnim pripravcima i zdravim načinom prehrane te liječenje uz maksimalno aktiviranje vlastitih obrambenih mehanizama. Brojne biljke kao bosiljak, majčina dušica, paprena metvica, ružmarin, peršin itd osim ljekovitosti posjeduju i ugodan miris i šarenilo boja pa se često uzgajaju u vrtovima ili na balkonima i koriste u kuhinji.

Dokaze o korištenju ljekovitog bilja poput borovice, metvice, mažurana i sl., nalazimo već na papirusima koji datiraju iz 2800. godine pr. Kr. Knjige koje opisuju biljke i daju podatke o njihovoj ljekovitosti, tzv. bilinari, postale su posebno popularne u 16. stoljeću, a botanika i medicina tako su ostale tijesno povezane sve do 18. stoljeća. Tada su se medicinski stručnjaci ogradili od ljekovitog bilja smatrajući da je njegova uporaba nepotrebna, a sintetički lijekovi započeli svoj uspon, negdje više, a negdje manje. U drugoj polovici 20. vijeka ponovno oživljava zanimanje za ljekovito bilje i sve se veća sredstva ulažu u istraživanja na tom području. Iako to u prvi tren možda zvuči malo neobično, još i danas dvije trećine čovječanstva ljekovito bilje koristi kao glavno sredstvo liječenja. U svijetu se koristi približno 20 000 ljekovitih biljaka, od kojih je 1100 dobro istraženo, a iz 250 vrsta dobivaju se osnovni sastojci za proizvodnju suvremenih lijekova s biljnim aktivnim tvarima. U nas se još uvijek uzgaja malen broj ljekovitih biljaka, a većina se ubire iz prirode, no težnja je da se taj odnos mijenja da bi nam okolina ostala što prirodnija i očuvanija te da pojedine vrste ne nestanu zauvijek s naših prostora.

2

2. Sakupljanje (branje) ljekovitog bilja

2.1. Kalendar branja ljekovitog bilja [1]

Januar: imela

Februar: imela, bor, breza i drugi pupoljci, zubača i pirevina, maslačak, cvet podbjela i dr.

Mart: zubača, hrastova i druge kore, jagorčevina, kopriva, krušina, ljubičica, maslačak, pirevina, podbjel, repušina, srčenjak, pupoljci topole, breze i drugog drveća, velika bedrenika, vodopija, vrbova kora i dr.

April: božur, dobričica, glog, gorka djetelina, garocvet, jagorčevina, kamilica, kopriva, lazarkinja, ljubičica, dan i noć, maslačak, oman, plućnjak, podbjel (cvet i list), repušina, rusa, rusomača, sasa, srčenjak, trn velika bedrenika.

Maj: božurov i bagremov list, bokvica, breza, buhać, bunika, dobričica, digitalis kunasti, đurđevak, divlji kesten, dobričica, glog, gorka detelina, gorocvet, islandski lišaj, jagoda, kamilica, kopriva, kesten pitomi, kopriva kupina, lazarkinja, lipa, maslačak, majčina dušica, matičnjak, milagled, medveđe grožđe.

Jun: bijeli sljez, bukvica, borovnica, breza, brusnica, buhać, bunika, dan i noć, digitalis, divizma, dobričica, glog, gorka detelina, hajdučica, islandski lišaj, kesten pitomi, jagoda, jagorčevina, kantarion, kičica, kopriva mrtva bela, kruška, kupina, molika, matičnjak, majčina dušica, majska ruža, nana, nar, neven, pelen, orah, plućnjak, rusomača, rutvica, rastavić, različak, slez crni, sitnica, suručica, tatula, titrica ili kamilica, turčinak, velebilje, virak, vranilovka, zova, žavornjak.

Jul: bokvica, borovnica, breza, brčanka, brusnica, bunika, crvotočina, divizma, divlja ruža, dupčac, hajdučka trava, islandski lišaj, jagoda, kadulja, žalfija, kantarion, kim, kokotac, kopriva, kopriva bela mrtva, kupina, lavandula, lipa, matičnjak, majoran, miloduh, mrazovac, nana, orah, pelen, podbjel, rastavić, rosulja, slez beli, slez crni, sitnica, tatula, timijan, titrica ili kamilica, trandarilje, troskot, velebilje, turčinak, vidac, virak, vranilovka, vratić, zova, žavornjak i dr.

Avgust: bokvica, borovnica, brčanka, bunika, čemerika, crvotočina, divizma, hajdučica, hmelj, ivanjsko cveće, islandski lišaj, kantarion, kim, kleka, kopriva, kupina, majoran, majčina dušica, mrazovac, miloduh, neven, pasulj, pelen, petrovac, podbjel, slez beli i crni, sitnica, smilje, smrduša, srcepuc, razgon, različak, rosulja, rutvica, tatula, trandavilje, troskot, velebilje, vidac, vratič, žavornjak i dr.

3

Septembar: čemerika, crvotvorina, digitalis runasti, divizma, divlja ruža (šipurak), drenjine, hmelj, hrastova kora i žir, islandski lišaj i klekinje, kokotac, krušina, lincura, morač, mrazovac, nana, nar, navala, neven, odoljen, orah, oskoruša, pasulj, posrdan, pelen, peršun, pirevina, repušina, sapunjača (crvena i bijela), sljez bijeli, sitnica, tatula, trava od srca, trandavilje, velebilje, vratič, zečji trn, slatki koren, zubača, žutika i dr.

Oktobar: angelika, apta, brčanka, čemerika, dunja, glog, idirot, jedič, kleka, kopriva, lincura, maslačak, morač, navala, odoljen, posrden, pasulj, peršun, repušina sapunjača, selen, slez beli, tatula, trava od srdobolje, srčenjak, trnjine, zečiji trn, slatki korijen, zova i dr.

Novembar: gloginje, idirot, kleka, maslačak, odoljen, repušina, trava od srdobolje, bundevino seme, zečiji trn, zubača, i dr.

Decembar: imela

Najvažnije je raspoznavanje biljaka pri čemu mogu pomoći crteži i fotografije, a za tačno određivanje koristi se botanički ključ. Za početak povedite sa sobom nekog iskusnijeg berača ili

4

berite samo vrste koje doista dobro poznajete. Među biljem postoji mnogo naizgled sličnih vrsta od kojih neke zamjene mogu imati tragične posljedice. Postoje podatci o smrtnim slučajevima vezanih uz zamjenu medvjeđeg luka mrazovcem.

Sakupljanjem za lične potrebe smatra se sakupljanje do najviše 5 komada podzemnih dijelova, 2 kg stabljike, 1 kg listova, 0,5 kg sjemena, 10 kg plodova, 0,5 kg pupova te 1 kg steljke pojedine biljne vrste, dnevno u svježem stanju. (članak 1, stavak (2), NN br 154/2008.)[2]

Pri sakupljanju biljaka treba se isključivo služiti rezanjem, a ne čupanjem. Nikada ne smijete s jednog nalazišta pobrati sve biljke određene vrste, već najviše 2/3 njih. Berite količinu bilja koja vam je dostatna za godinu dana. Količina većine ljekovitih tvari se stajanjem smanjuje tako da ćete sljedeće godine već skupljati nove količine. Sakupljaju se za suha, lijepa vremena, i to u prijepodnevnim satima, kada je koncentracija eteričnih ulja u biljkama najveća. Nakon dugotrajne kiše treba pričekati dva ili tri dana. Kada se skuplja bilje za uporabu u ljekovite svrhe, ključ je u biranju najzdravijih biljaka koje se mogu naći. Nećemo brati one koje izgledaju nezdravo, ili rastu previše blizu ceste ili nekog drugog izvora zagađivanja. Biljke koje rastu u umjerenim zonama (kojoj i mi pripadamo) obično brzo rastu u proljeće, cvjetaju ljeti, imaju plodove ili sjemenke u jesen, a zatim venu ili barem usporavaju svoj razvoj tijekom zime. [2]

Prije kretanja u branje ljekovitog bilja trebamo ponijeti sa sobom odgovarajući pribor, u koji spadaju makaze, nož, motičica ili lopata (ako ćemo vaditi korijenje) te platnena vrećica ili pletena košara od šiblja. Bilje nikako ne smijemo stavljati u plastične vrećice u kojima će se zapariti i “oznojiti”, a tijekom sušenja pocrniti i sagnjiti. Najbolje je prilikom svakog izlaska skupljati jednu vrstu ili bilje spremati u različite vrećice.

Ljekovite tvari nisu u biljci jednoliko raspoređene, pa zbog toga morate znati da li vam treba čitava biljka ili samo njen određeni dio. Koncentracija određenih djelotvornih tvari u dijelu biljke varira ovisno o vanjskim faktorima, ali i o razvojnom stadiju u kojem se biljni materijal prikuplja. U nastavku se može vidjeti pregled biljnih dijelova, te vrijeme njihovog sakupljanja:

Kora (Cortex) se skuplja s mladih grana u rano proljeće (npr. kora hrasta, krkavine, žutike), prije početka vegetacije.

List (Folium) se bere mlad, ali potpuno razvijen, neposredno prije cvjetanja ili tijekom cvjetanja biljke. Istraživanja su pokazala da sadržaj nekih tvari nakon cvatnje znatno opada.

Pupovi (Gemmae) beru se u rano proljeće, prije listanja (npr. lisni pupoljci crne topole) i svježi koriste za pripremu čaja, kapi, vina ili masti.

5

Cvijet (Flos) se skuplja u početku cvatnje, ali potpuno otvoren. Cvjetove lavande beremo u pupoljcima, a cvjetove trnine i gloga kad se otvore prvi cvjetovi u cvatu. Precvali dijelovi biljke ne sadrže odgovarajuću količinu djelatnih tvari i nisu za uporabu.

Nadzemni dio biljke, zelen (Herba) se skuplja u početku cvatnje (zelen turice, majčine dušice, stolisnika, kičice). Donji, odrvenjeli dijelovi se ne koriste. Pri branju se svakako služite škarama i ne čupajte biljku kako ne biste oštetili korijen. Tako ćete i sljedeće godine moći doći po nju na isto stanište.

Korijen (Radix) ili podanak (Rhizoma) se iskapaju u rano proljeće ili u kasnu jesen, uvijek prije ili nakon cvatnje, jer su tada najbogatiji ljekovitim tvarima (korijen vodopije, korijen anđelike, podanak petoprste, podanak pirike). Prilikom vađenja korijena obavezno zatrpajte rupe nastale vašim radom.

Plod (Fructus) ili sjeme (Semen) se skupljaju kada potpuno dozore. Iznimku čine plodovi štitarki koji se beru nešto ranije jer bi pri skupljanju došlo do gubitka plodova.

6

Slika 1: kombajn za branje ljekovitog bilja

3. Sušenje ljekovitog bilja

Jedno od glavnih pravila sušenja bilja je sušenje na PROZRAČNOM , TAMNOM i SUHOM mjestu.

Sušiti možemo na nekakvoj mreži, rasprostrjeti bilje na nekakvu veću površinu ili vezati u snopove i sušiti. Dakle to može biti karton, stol, drvena površina ali naravno treba biti čisto i paziti na glodare i ostale nametnike koji nam mogu uništiti svojim izmetom bilje ili samim svojim hodanjem po njemu.

Pri sušenju ljekovitog bilja postoje i neka pravila:

❦ sušenje nikada ne treba trajat predugo

❦ ubrano bilje trebamo raširiti odmah nakon branja da ne bi došlo do zagrijavanja i znojenja bilja

❦ svaku vrstu treba sušiti posebno, odvojeno

❦ možemo biljke sušiti zavezane u svežnjeve, koje treba objesiti naopako, prema dole i ostaviti prostora između biljaka i svežnjeva, kako bi zrak mogao cirkulirati

❦ bilje najprije treba nekoliko minuta raširiti na papiru ili situ kako bi pružili mogućnost za preživljavanje različitim vrstama sitnih kukaca kojima je biljka bila stanište

❦ ubrane cvijetove i listove nikada ne peremo, jer oprano bilje gubi okus i lakše se kvari

❦ listove koji sadrže eterična ulja treba brzo osušiti i spremiti. tijekom sušenja ne smije doći do izrazitije promjene boje listova, jer to znači da je došlo do promijene u sustavu aktivnih tvari

❦ cvijetove treba osušiti brzo da ne bi promjenile boju i da bi sačuvali aktivne tvari

❦ cvijet i zelene nadzemne biljne dijelove treba sušiti na toplom i sjenovitom mjestu, ali nikada na direktnom suncu, jer bi jaka svijetlost uništila ljekovite tvari u biljkama

❦ one deblje i sočnije dijelove biljaka treba izrezat na manje komade jer se oni sporije suše i lakše kvare

❦ plodovi se, posebno oni mesnatiji, suše teže nego ostali dijelovi biljke te ih treba u što tanjem sloju izložiti utjecaju toplijeg zraka kako bi se što bolje osušili

7

❦ korijenje i ostale mesnate podzemne dijelove, oguljene i očišćene od ostataka zemlje i suhih dijelova, treba odmah usitniti i osušiti da ne bi došlo do truljenja

❦ sušenje kore nije teško jer se ona teže kvari pošto sadrži tanine

❦ biljke treba sušiti na nekom otvorenom i prozračnom, zaklonjenom mjestu ili prostoriji, jer je velika količina vode u zraku neprikladna za sušenje biljaka

❦ direktno na suncu i većim umjetnim temperaturama trebamo sušiti samo podzemne dijelove, sjemenke, plod i koru

❦ sjeme treba brati zajedno sa sjemenim plodom te kao takve sušiti okrenute prema dolje. takve sjemene glavice treba radi lakšeg skupljanja sjemena staviti u papirnate vrećice

❦ ako nemate druge mogućnosti sušenja korijenje možete sušiti u pećnici na temp od 50- 60 C. Zbog isparavanja vode iz bilja treba imat uvijek lagano otvorenu pećnicu

❦ sušenje u pećnici je prejako za cvijetove i listove pa i na najnižoj temperaturi!

❦ mikrovalne nisu pogodne za sušenje jer isparava i do 90% eteričnih ulja iz bilja

❦ biljke a najprije listove i cvijetove treba sušiti dok ne postanu pucketave/ šuškave na dodir.

Za veću proizvodnju i plantažni uzgoj ljekovitog bilja koriste se tzv. tunelske sušare bilja. One mogu koristiti električu energiju ili energiju dobijenu sagorjevanjem drveta za loženje.

3.1. Univerzalna tunelska sušara tip "SL-01" [3]

Univerzalna tunelska sušara tip "SL-01" namenjena je prvenstveno za sušenje pečuraka, a može se koristiti i za sušenje svih asortimana voća, povrća, lekovitog bilja i ostalih šumskih proizvoda.

Zamjenom lisa (lise da budu od prohroma) mogu se sušiti i šljive.

Ovaj tip sušare kao izvor energije koristi električnu energiju, a grijno tijelo su grijači (5) koji se nalaze iznad tunela. Ukupna snaga grijača je 24 kW (tri grupe po 8 kW), koji su povezani na digitalni termoregulator koji se nalazi na sredini tunela i koji služi da se u svakom momentu zna kolika je temperatura u tunelu. Jedna grupa grijača je povezana direktno na termoregulator koji je gasi kada postigne određenu temperaturu (zadatu temperaturu).

Sušara je opremljena električnim ormanom (slika 2) u kome se nalaze svi elementi koji su potrebni za nesmetan rad (bimetali, sklopke, osigurači...).

Princip rada sušare: Radijalni ventilator (slika 1) uvlači hladan vazduh kroz ulazni dio izmjenjivača toplote (1) i šalje ga dalje na grupu grijača (5) sa kojih skida toplotu i ulazi u tunel. Zagrijan vazduh prolazi kroz tunel, suši proizvod i izlazi u atmosferu kroz izlazni dio

8

izmjenjivača toplote (2). Ako želimo da koristimo već korišten vazduh onda zatvaramo haubu (slika 4) na izlaznom dijelu izmjenjivača toplote i usmjeravamo vazduh u tunel.

4. Čuvanje osušenog ljekovitog bilja

9

Slika 2: shematski prikaz tunelske susare bilja

Slika 3: Univerzalna tunelska sušara tip "SL-01''

Osušeni dijelovi ljekovitog bilja se nakon sušenja stavljaju u papirne vrecice ili teglice sa poklopcem, te se odlažu na suho, tamno i hladno mjesto. . Ljekovito bilje ne smije se prilikom pakiranja sabijati. Najpogodnija ambalaža su papirnate vrećice (dvostruke ili još bolje trostruke - spremite u jednu, pa u drugu, pa u treću i svaku dobro zatvorite), kartonske kutije, jutene, lanene ili platnene vreće ili drvene kutije od prirodnog drva bez ikakvih dodataka boje ili lakova. Vrećice sa biljem se moraju obavezno označiti da nebi doslo do zamjene bilja nakon nekog vremena. Najbolje ih je spremati u podrume ako smo u mogućnosti, ili u posebne ormariće koje ćemo koristiti samo za tu namjenu. Osušeno se bilje treba strogo čuvati od vlage, jer nam i najmanja količina vlage može uništiti sav trud uložen u sakupljanje bilja. Trebamo paziti da što više koristimo posude napravljene od prirodnog materijala (papir, staklo), i izbjegavati vještačke materijale (plastika). Ako osušenu herbu stavimo u najlonske vrećice, rizikujemo da se herba „upari“ i da je napadne plijesan te tako se pokvari. Osušene dijelove korjena, gomolje i slično trebamo zavezati u svežnje i objesiti na neko pogodno mjesto. Mjesto čuvanja osušenog ljekovitog bilja često trebamo obići, pregledati da li je napadnuto od strane nekih nametnika, kao što su insekti ili glodari. Oni nam mogu unistiti urod u potrazi za njima zanimljivom hranom, vršenjem nužde ili samim hodanjem po bilju.

5. Literatura1. Dr. Jovan Tucakov – Lečenje biljem 2. [1] http://www.naturamedica.info/kalendar-branja-lekovitog-bilja.html

10

3. [2] http://www.gospodarski.hr/Publication/2012/12/branje-suenje-uvanje-i-upotreba-ljekovitog-bilja/7648#.UVC1tJZRE2V

4. [3] http://lord.co.rs/sl01.html5. http://www.vladimirkreca.com/zdravlje/LJEKOVITO_BILJE_Brosura_BIOPA.pdf

6. Sadržaj1. Uvod ................................................................................................................................... 22. Sakupljanje (branje) ljekovitog bilja .................................................................................. 3

11

2.1. Kalendar branja ljekovitog bilja ................................................................................... 3

3. Sušenje ljekovitog bilja ...................................................................................................... 73.1. Univerzalna tunelska sušara tip 'SL-

01' ....................................................................... 84. Čuvanje osušenog ljekovitog bilja ................................................................................... 105. Literatura .......................................................................................................................... 116. Sadržaj .............................................................................................................................. 12

12