brochure OTAN-CRO 30/04/02 17:13 Page 1 - nato.int · hladni rat možda otklonio izravnu vojnu prijetnju, uskoro je postalo očigledno da se povećala nestabilnost nekih dijelova

brochure OTAN-CRO 30/04/02 17:13 Page 1

Uvod

3

Stranica 4

Stranica 6

Stranica 9

Stranica 11

Stranica 13

3

Stranica 15

Sadržaj

��

��

��

Nastanak Saveza

Izgradnja sigurnosti kroz partnerstvo

Proširenje NATO-a

Pogled prema budućnosti

Kako djeluje NATO

Prilagodba Saveza

NATO je većinu proteklog desetljeća posvetio razvoju

sigurnosnih odnosa sa, i unutar, širokog raspona novih država

- članica u Europi i Središnjoj Aziji. Dok ključna uloga Saveza i

nadalje ostaje osiguranje skupne obrane zemalja-članica, NATO se

također prilagodio kako bi pomogao jačanju sigurnosti Euro-

atlantskog područja kao cjeline. Danas, Savez je zamašnjak u

središtu značajnog niza sigurnosnih odnosa diljem tog područja.

Četrdesetšest država - članica NATO-a, nekadašnjih zemalja

Varšavskog pakta i čak i neutralnih država - sada održava

zajedničke vježbe, zajednički raspravlja o sigurnosnim pitanjima i

čak zajednički poduzima operacije održanja mira.

Vrijednost ovakvog sveobuhvatnog okvira je vrlo jasna. Sve države

mogu putem jedne već postojeće strukture poboljšati svoja

sigurnosna pitanja. Mali, statični regionalni savezi nisu nužni.

Jednostrana rješenja nisu potrebna. Kroz Partnerstvo za mir i Euro-

atlantsko partnersko vijeće stvaraju se novi odnosi sigurnosti

usmjereni na uključivanje i suradnju. Već to je, po mom mišljenju,

ogromna promjena u odnosu na prošlost, i velik je doprinos sigurnosti

budućih generacija.

Lord RobertsonGlavni tajnik NATO-a


4

NATO-ov prvi stožer u Londonu.

Pedesetih i šezdesetihgodina 20. stoljeća,sjedište NATO-a biloje u Parizu.

Trenutačno je NATO-ov stožer smješten uBruxellesu.

�

�

�

Nastanak

SavezaPovezivanjem obrane Sjeverne Amerike i Zapadne

Europe, Savez je poručio da bi svaki pokušaj

političke ili vojne prisile prema Zapadnoj Europi

propao. Istodobno, osigurao je okvir za

sprečavanje buđenja militantnog nacionalizma u

Europi.

U svim svojim aspektima, Savez je nedvojbeno

opravdao svoju svrhu. Nazočnost

sjevernoameričkih snaga na europskom tlu, na

zahtjev europskih vlada, obeshrabrivala je

razmišljanje Sovjetskog saveza o uspješnosti

agresije. Štoviše, kako je vrijeme prolazilo,

negdašnji protivnici postali su saveznici. Grčka i

Turska pridružile su se Savezu 1952. godine, a tri

godine kasnije isto je učinila Savezna Republika

Njemačka, dok je Španjolska postala članicom

1982. godine.

Kroz Savez, Zapadna Europa i Sjeverna Amerika,

ne samo da su zajednički obranile svoju

samostalnost, već su i dostigle dotad nezabilježen

stupanj stabilnosti. Doista, sigurnost koju pruža

NATO opisana je kao "životni element prosperiteta"

kojim su postavljeni temelji za europsku

gospodarsku suradnju i integriranje. Takova

sigurnost otvorila je put završetku hladnog rata i

premošćivanju podjela u Europi s početka 1990-ih

godina.

5

Gotovo trideset godina je Berlinski zid bio simbolom razdijeljene Europe.�

akon Drugog svjetskog rata istočnu i

zapadnu Europu razdvojile su ideološke i

političke podjele hladnog rata. Istočna Europa

podlegla je dominaciji Sovjetskog saveza.

Dvanaest država s obje strane Atlantika osnovale

su, 1949. godine, Sjevernoatlantski savez (North

Atlantic Treaty Organisation - NATO) kako bi

suzbile rizik pokušaja Sovjetskog saveza da proširi

svoju kontrolu Istočne Europe i na druge dijelove

europskog kontinenta.

Između 1947. i 1952. godine Marshallovim su

planom osigurana sredstva za stabiliziranje

gospodarstava država Zapadne Europe. Uloga

NATO-a, kao političkog i vojnog saveza, sastojala

se u osiguravanju kolektivne obrane od bilo kojeg

oblika agresije, te u održavanju sigurnog okružja

za razvoj demokracije i gospodarskog rasta. Po

riječima predsjednika SAD-a Harrya S. Trumana:

"Marshallov plan i NATO dvije su dvije iste

medalje".

Države utemeljiteljice NATO-a – Belgija, Danska,

Francuska, Island, Italija, Kanada Luksemburg,

Nizozemska, Norveška, Portugal, Sjedinjene

Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo –

N

obvezale su se na uzajamnu pomoć u obrani u

slučaju napada na bilo koju od njih. Već ranih 50-

ih, međunarodni događaji koji su kulminirali

izbijanjem Korejskog rata potvrdili su strahove

Zapada od izravnih i posrednih ekspanzionističkih

ambicija Sovjetskog saveza. Stoga su države

članice NATO-a povećale napore u razvijanju

vojnih struktura potrebitih za primjenu obveza

združene obrane. Unatoč tome, NATO je ostao

politički vođena organizacija koja skrbi o interesima

svih svojih članica, nasuprot Varšavskom paktu,

osnovanom 1955. godine, koji je prvenstveno

služio kao sredstvo sovjetske političke i vojne

dominacije nad istočnom Europom.


poduzeti su pristupanjem triju novih članica NATO-

u - Češke, Mađarske i Poljske - i razvojem

suradnje s Rusijom i Ukrajinom.

NATO je također prošao kroz proces temeljitih

unutarnjih promjena kako bi odgovorio novoj

sigurnosnoj situaciji u Europi. Posebice je započeo

preustroj svojih vojnih struktura i snaga kako bi ih

pripremio za aktivnosti upravljanja kriznim situacijama,

zadaćama održavanja mira i potpore mirovnim

operacijama u suradnji s novim partnerskim

državama.

Znatno ranije nego što je taj proces dovršen,

Savez je zapravo već poduzeo vojne operacije

promatranja i provedbe rezolucija Ujedinjenih

naroda koje su se odnosile na bivšu Jugoslaviju.

Po zaključenju Daytonskog sporazuma, kojim je

okončan rat u Bosni i Hercegovini 1995. godine,

NATO je odigrao ključnu ulogu uspostavom

Implementacijskih snaga (IFOR), te potom

Stabilizacijskih snaga (SFOR), kako bi osigurao

primjenu Sporazuma i pripremu temelja za budući

mir. Nekoliko godina kasnije, 1999. godine, Savez

je intervenirao na Kosovu zračnim napadima

protiv Savezne Republike Jugoslavije s ciljem

zaustavljanja masovne povrede ljudskih prava

protiv kosovskih Albanaca, i spriječio širenje

konflikta u regiji.

6

NATO-ovi saveznici i partneri sudjelovali su u mnogim oblicima suradnje, uključujući i održavanje mira na Balkanu.

ijekom hladnog rata, NATO-ovu ulogu i svrhu

jasno je odredilo postojanje prijetnje od

strane Sovjetskog Sveza. Već ranih 1990-ih

godina Varšavski pakt je raspušten na inicijativu

novooslobođenih zemalja istočne Europe, a

Sovjetski Savez se raspao. Vođen nestankom

tradicionalnih protivnika, neki su komentatori

povjerovali kako je iščezla potreba za postojanjem

NATO-a, te kako buduće vojne proračune treba

drastično smanjiti.

Unatoč raspadu Sovjetskog Saveza, nade za

trajnim mirom pokazale su se preuranjene. Iako je

hladni rat možda otklonio izravnu vojnu prijetnju,

uskoro je postalo očigledno da se povećala

nestabilnost nekih dijelova Europe. Brojni

regionalni sukobi, često poticani etničkim i

religijskim napetostima, izbili su na području bivše

Jugoslavije te u dijelovima bivšeg Sovjetskog

saveza i zaprijetili širenjem. Članicama NATO-a

brzo je postalo jasno da njihova obveza kolektivne

obrane i suradnje postignuta u Savezu i nadalje

predstavlja najbolje jamstvo vlastitoj sigurnosti.

Iako je mogućnost invazije gotovo zanemariva,

novi oblici političke i vojne suradnje bili bi odgovor

na nove izazove poput etničkih sukoba kao i za

izgradnju stabilnosti i sigurnosti na širem

europskom prostoru.

S tim ciljem na umu, NATO se tijekom proteklih

deset godina razvio iz čvrsto povezanog saveza

odgovornog za kolektivnu obranu u središnjicu

partnerstva nacija koje djeluju u širim oblicima

sigurnosne suradnje. Od 1990. godine

uspostavljeni su redoviti kontakti s bivšim

državama Varšavskog pakta kao i s novim

nezavisnim republikama nastalim raspadom

bivšeg Sovjetskog saveza. To se ostvarivalo

utemeljenjem Sjevernoatlantskog vijeća za

suradnju, koje je naknadno preimenovano u

Euroatlantsko partnersko vijeće, te u konačnici

putem Partnerstva za mir. Daljnji značajni koraci

T

Prilagodba

Saveza

Po završetku hladnoga rata dogodilo se ono što je nekad bilonezamislivo. Ondašnji Glavni tajnik NATO-a Manfred Woernerposjetio je Moskvu 1990. godine na začetku novih odnosaizmeđu Istoka i Zapada. �

7

� � �

�


edan od ključeva NATO-ova uspjeha jest

postupak odlučivanja utemeljen na

konsenzusu. Ne postoji sustav glasovanja već su

odluke trebaju biti usvojene jednoglasno.

Intenzivne pregovori i rasprave često su potrebni

prije usvajanja značajnih odluka. Iako se

vanjskom promatraču ovaj sustav može učiniti

sporim i kompliciranim, on ima dvije glavne

prednosti: prvo, poštuje se suverenitet i

nezavisnost svake članice, i drugo: kada je

odluka donesena, ima punu potporu svih zemalja

članica i time obvezu provedbe.

Sjevernoatlantsko vijeće najvažnije je tijelo za

donošenje odluka u NATO-u. Svaku zemlju

članicu u njemu predstavlja stalni predstavnik u

rangu veleposlanika, kojem potporu pružaju

nacionalne delegacije sastavljene od diplomata i

savjetnika. Vijeće zasjeda na veleposlaničkoj

razini barem jedanput tjedno. Uz to postoje

regularna zasjedanja Vijeća na razinama

ministara vanjskih poslova i ministara obrane, te

povremeno na razini šefova država i vlada.

Sjevernoatlantsko vijeće osnovalo je brojne

odbore i skupine za planiranje s ciljem potpore

svom radu. Ova tijela se također sastaju na

različitim razinama, bilo u političkom sjedištu

NATO-a u Bruxellesu ili u drugim zemljama

članicama.

J

9

Kako djeluje

NATO

Prilagodba Saveza� � �

NATO je također uveo niz drugih inicijativa za

suočavanje s budućim sigurnosnim izazovima.

Neke od najvažnijih su: Inicijativa za obrambene

sposobnosti (Defence Capabilities Initiative - DCI),

zatim razvoj Europskog sigurnosnog i

obrambenog identiteta (European Security and

Defence Identity - ESDI) unutar Saveza, te

utemeljenje Središta za oružja masovnog

uništenja, putem kojeg se poboljšava sposobnost

Saveza da odgovori na prijetnju koju predstavljaju

takva oružja te da spriječi njihovo širenje.

Inicijativa za obrambene sposobnosti ima za cilj

osigurati ne samo interoperabilnost među

Saveznicima, već ih poticati na poboljšanje i

unapređenje vlastitih sposobnosti suočavanja s

novim sigurnosnim izazovima. Kroz DCI,

saveznici su usredotočeni na ključna područja

značajna za sadašnje i buduće operacije poput

pokretljivosti snaga, njihove logističke potpore, te

zapovijedanja i kontrole.

Svrha jačanja europske strane Saveza, putem

ESDI-a, jest omogućiti europskim saveznicima

preuzimanje veće odgovornosti u području

sigurnosti i obrane. Oslanjajući se na NATO-va

sredstva i mogućnosti, europski saveznici bi bili

sposobni voditi operacije u kojima Savez ne bi bio

vojno angažiran kao cjelina. Takve bi se operacije

mogle voditi, na primjer, pod vodstvom Europske

Unije. U tijeku su razgovori između NATO-a i

Europske Unije kako bi se to ostvarilo. Jačanje

uloge europskih država također će rezultirati

pravednijom raspodjelom tereta i odgovornosti za

sigurnost izmeđ dviju strana Atlantika, stvarajući

uravnoteženiji transatlantski odnos prilagođen

potrebama 21. stoljeća.

8

�

Odmah po hladnom ratu počele su konzultacije prijašnjihsuparnika. Danas NATO-ove članice i njihovi partneriredovito raspravljaju o problemima sigurnosti.

Na čelu NATO-a nalazi se Glavni tajnik, s

mandatom koji obično traje četiri godine. On je

visoki međunarodni državnik iz jedne od zemalja

članica. Glavni tajnik predsjedava sastancima

Sjevernoatlantskog vijeća i drugim važnim

tijelima NATO-a, te pomaže izgradnji

konsenzusa među zemljama članicama.

NATO-ov Glavni tajnik Lord Robertson predsjeda sastankomSjevernoatlantskog vijeća�

� � �


načajan cilj NATO-ovog preustroja je

jačanje sigurnosti i stabilnosti izgradnjom

povjerenja i razumijevanja s prijašnjim

protivnicima kroz dijalog i suradnju. Jedan od

prvih koraka u tom smjeru bilo je osnivanje

Sjevernoatlantskog vijeća za suradnju, 1991.

Z

1110

� � �

U dnevnom upravljanju aktivnostima Saveza,

potporu mu daje međunarodno osoblje.

NATO nema vlastite nezavisne vojne snage.

Većina snaga, koje su na raspolaganju NATO-u,

ostaju u potpunosti pod nacionalnim

zapovijedanjem i kontrolom, sve dok ih zemlja

članica ne odredi za provedbu zadaća, koje su u

rasponu od kolektivne obrane do novih misija

poput održavanja mira i potpore mirovnim

Kako djeluje NATO � � �

operacijama. NATO-ve političke i vojne strukture

imaju zadaću osigurati političko vodstvo kao i

združeno vojno planiranje neophodno u provedbi

zadaća nacionalnih snaga te organizacijske

aranžmane potrebne za njihovo združeno

zapovijedanje, kontrolu, obuku i vježbe.

godine. Od svog preimenovanja, Euroatlantsko

partnersko vijeće je postalo glavni forum za

konzultacije i suradnju između članica Saveza i

zemalja koje nisu članice. Istinska solidarnost

među članovima Euro-atlantskog partnerskog

vijeća je također izražena jedinstvenim stavom

protiv terorizma. Osuđujući terorističke napade

protiv Sjedinjenih Američkih Država koji su se

dogodili 11. rujna 2001. godine, članovi EAPV-a

su se obvezali da će poduzeti sve napore kako bi

se borili protiv udara terorizma i opetovano su

potvrdili kako vjeruju da će prevladati ideali

partnerstva i suradnje.

NATO je, 1994. godine, pokrenuo Partnerstvo za

mir kao glavni program namijenjen pomoći

zemljama sudionicama u restrukturiranju njihovih

oružanih snaga, kako bi iste bile u mogućnosti

ispuniti svoju prikladnu ulogu u demokratskom

društvu. Skrojen prema individualnim potrebama

svake zemlje, program nudi mogućnosti

praktične suradnje u nizu različitih područja,

omogućavajući sudionicama odabir dijela

� Multinacionalne snage rade na obnovi mosta u Bosni.

Zajedničko suočavanje s novim izazovima za sigurnost: uvježbavanje pristajanja plovilom koje uključuje portugalske, francuske irumunjske vojnike.�

Ukrajinski vojnik sudjeluje u terenskoj vježbi.

Izgradnja

sigurnosti

kroz partnerstvo

�


13

Izgradnja sigurnosti kroz partnerstvo� � �

programa i broja aktivnosti sukladno njihovim

vlastitim sigurnosnim potrebama. Aktivnosti se

kreću od vojnih vježbi i radionica do seminara i

tečajeva za obuku. Osobita se pozornost

posvećuje transparentnosti oružanih snaga i

njihovoj odgovornosti prema izbornom tijelu.

Iskustvo stečeno kroz Partnerstvo za mir je

značajno pridonijelo suradnji između zemalja

koje sudjeluju u mirovnim snagama kao što su

Stabilizacijske snage (Stabilisation Force -

SFOR) u Bosni i Hercegovini i Kosovske snage

(Kosovo Force - KFOR).

NATO i Rusija te NATO i Ukrajina uspostavile

su, 1997. godine, bilateralnu suradnju na

formalnijim temeljima. Stalno zajedničko vijeće

NATO-Rusija i Komisija NATO-Ukrajina su

osnovani s ciljem olakšavanja redovitih

savjetovanja i rasprava o sigurnosnim

pitanjima. Teme o kojima se raspravlja na tim

12

sastancima kreću se od održavanja mira na

Balkanu, upravljanja kriznim situacijama i ne-

širenja oružja za masovno uništenje, do

obrambene konverzije, zaštite okoliša i

planiranja civilne zaštite. Obje zemlje, zajedno

s drugim zemljama-partnerima, sudjelovale su

u NATO-ovim naporima za održavanje mira u

Bosni i Hercegovini. Godine 1999., zbog

izrazitih razlika glede NATO-ove odluke o

poduzimanju vojne akcije s ciljem sprečavanja

humanitarne katastrofe na Kosovu, Ruska

Federacija je suspendirala sudjelovanje u

Stalnom zajedničkom vijeću NATO-Rusija.

Međutim, nakon završetka krize, Rusija je

pristala sudjelovati svojim snagama u KFOR-u.

Ukrajinske snage također sudjeluju u KFOR-u.

Suradnja i konzultacije između NATO-a i Rusije

u okviru Stalnog zajedničkog vijeća obnovljeni

su 2000. godine.

d ranih 1990-ih godina, brojne

istočnoeuropskih zemalja zaključile su da

svoje buduće sigurnosne interese mogu na

najbolji način ispuniti pristupanjem

Sjevernoatlantskom savezu te su iskazale svoju

namjeru da zatraže članstvo. Tri prijašnje zemlje-

partneri Češka, Mađarska i Poljska – bile su

pozvane započeti pregovore o pristupanju te su

u ožujku 1999. godine postale članice, čime se

broj članica popeo na devetnaest. Proširenje

NATO-a je usmjereno na stvaranje sigurnije i

stabilnije Europe i ne predstavlja prijetnju niti

jednoj državi. Navedeno je jasno stavljeno do

znanja obvezom Saveza da neće rasporediti

nikakve postrojbe ili nuklearno oružje na teritorij

novih članica.

Na Washingtonskom summitu, u travnju 1999.

godine, vođe NATO-a lideri su naglasili da ove tri

nove članice neće biti i posljednje. Odluke o

daljnjim pozivima u članstvo očekuju se na

summitu Sjevernoatlantskog vijeća 2002.

godine.

O

Proširenje

NATO-a

�

Tri srednjeeuropske demokratske države priključile su seNATO-u 1999. godine.

� � �

Vlade zemalja NATO-a su jasno i svima stavile

do znanja kako širenje Saveza nije samo po sebi

cilj već je sredstvo daljnjeg širenja sigurnosti.

Sukladno tome, nove bi članice trebale ne samo

uživati povlastice, već bi također trebale biti

sposobne pridonijeti ukupnoj sigurnosti svih

zemalja članica.

NATO je 1999. godine pokrenuo Membership

Action Plan - MAP (Provedbeni plan za članstvo)

kako bi pomogao zainteresiranim državama-

partnerima u pripremi za članstvo. Plan se zasniva

na iskustvu triju novih članica u pripremama za

pridruživanje Savezu. Potencijalnim članicama

pruža praktične savjete i pomoć putem njihovih

individualnih individualni programa Partnerstva za

�

Francuski stručnjak za mine podučava gruzijske iameričke marince. �Ruska pokretna bolnica tijekom vježbe na Islandu.


Preustroj NATO-a još nije dovršen. To je

stalan proces prilagodbe i reformi s

ciljem omogućavanja NATO-u

učinkovitog rješavanja novih

sigurnosnih izazova u euro-atlantskom

prostoru. Međutim, unatoč stalnim

promjenama, NATO-ova bitna načela

ostaju ista: načelo da nacije mogu

ostvariti svoju sigurnost samo

zajedničkim djelovanjem, te povrh

svega, načelo da su Europa i Sjeverna

Amerika jedinstvena zajednica koja dijeli

iste vrijednosti i interese. Na osnovi tih

temeljnih načela, NATO će i nadalje

imati ključnu ulogu učinkovitog

čimbenika u upravljanju kriznim

situacijama te ostati čvrsti okvir u

području sigurnosne suradnje u čitavom

euro-atlantskom prostoru.

Pogled prema

budućnosti

14

Proširenje NATO-a� � �

mir te se usredotočuje na teme koje se odnose na

članstvo. Zauzvrat, od potencijalnih članica,

očekuje se postizanje određenih političkih ciljeva,

uključujući mirno rješavanje teritorijalnih

razmirica, poštivanje demokratskog postupka i

vladavine prava, te demokratska kontrola svojih

�

oružanih snaga. Plan ne nudi jamstvo za buduće

članstvo, ali zacijelo pomaže državama u

prilagodbi njihovih oružanih snaga kao i u pripremi

za preuzimanje obveza i odgovornosti koje

zahtijeva članstvo u Savezu.

Zemlje-partneri

NATO-ovih 19 članica

Zemlje Mediteranskog dijaloga


NATO Office of Information and Press /Bureau de l’information et de la presse de l’OTAN

1110 Brussels / BruxellesBelgium / Belgique

Website: www.nato.intSite web: www.otan.nato.int

E-mail: [email protected]

Ova brošura je namijenjena predstavljanju NATO-a i njegove politike čitaocima u zemljama-partnerima NATO-a. Do sada je većprevedena na mnoge jezike u zemljama-partnerima. Više informacija o NATO-u može se naći na NATO-ovoj internet stranici:www.nato.int

UN

DN

AT

OC

RO

0601


Documents

brochure OTAN-CRO 30/04/02 17:13 Page 1 - nato.int · hladni rat možda otklonio izravnu vojnu prijetnju, uskoro je postalo očigledno da se povećala nestabilnost nekih dijelova