broj 132 SRETAN BOŽIĆ - hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/132.pdf · 2008. 12. 16. · Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb. Predsjednik Uprave: Darko Beuk. Glavni urednik: Miroslav

broj

132Godina XI.,

Zagreb,prosinac

2007.

55 godina KUD-a »Šumari« 19

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Idu li i hrvatski šumari u EU? 2

Na ohridskite izvori 28

Brodska imovna općina 16

SRETAN BOŽIĆI NOVA 2008.!

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:Darko Beuk

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Devčić-Buzov,Antun Z. Lončarić, MiroslavMrkobrad, Vesna Plešei Ivica Tomić

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, ČedomirKrižmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredništvo se ne mora uvijekslagati s mišljenjem autorateksta.

Grafičko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak: Vjesnik, d.d. Zagreb,Slavonska avenija 4

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDVkoji plaća oglašivač.

Naslovna stranica:Plod tise (Taxus bacata L.)Željko GubijanZadnja stranica:Novi život na panjuBranko Meštrić

u ovom broju2 – 4

5 – 9

Idu li i hrvatski šumari u EU?

»Šume za kvalitetu života«Zbog oštećenosti stabala Park Maksimir morat će se sanirati

10 – 11

12 – 13 Prijeti li proizvodnja biogoriva šumama?

14 – 15

16 – 18

19 – 26

31

34 – 36

37 – 39

Slavonska šuma duboko ukorijenjena u duši Šokaca

Šumama na području Plaškog sustavno se gospodari još od 1878. godine

Ostvaren san više generacija vinkovačkih šumara Uzgojni radovi nužni su za povećanje vrijednosti šuma

Svirkom, pjesmom i plesom nastavljamo dalje

Sočna kupina

Arborealne orhideje, šareni ukrasi na drvećuBijela naglavica

27 – 30 Lazarkinja liječi jetru»Na ohridskite izvori...«

Kako je nekad bilo na PlatkuLako je doći i ima se što vidjeti!

40 – 41 Vrištine»Sto sitnica« koje vas čine pretilim

42 – 43 Šumari u novoj zgradiStradanja pod kotačima automobila»Zlatni« medvjedi

32 – 33 Je li Dobra žrtvovana rijeka?Bavarski lav mr. Josipu Dundoviću!

44 Na jelena u lovište Podunavlje – Podravlje

Edukacija o gašenju požara raslinja

Generalno zastupstvo za John Deere, šumarska oprema za Hrvatsku.

Prodaja rabljenih (repariranih) strojeva za šumarstvo.

Strojevi za izradu sje ke za elektrane.

Rezervni dijelovi za strojeve: Timberjack John Deere, šumarski strojevi Kockums

Ovlašteni servis sa školovanim serviserom.

� Broj 132 • prosinac 2007. HRVATSKE ŠUME

Piše: Davor Krakar, dipl. ing. šum. Foto: Arhiva

šumarstvo i EUNamjena ovog priloga je i moja osobna ini-

cijativa da se otvori proces upoznavanja ukupnoga šumarskog kadra s europskom šumarskom politikom. Inicijativa traje već 65

tjedana, počevši sa seminarom koji je 17. srpnja prošle godine Europska komisija organizirala za hrvatske šu-mare, ekologe, nadležna ministarstva, upravu, planere i sl. Seminaru su nazočila samo tri šumara iz uprava, te jedan iz Šumarskog instituta. Umjesto pune kino-dvo-rane u MPŠVG, slušalo ga je 40-ak ljudi iz cijele zemlje. Seminar je bio fokusiran na privatne šume, ali su se i europski savjetnici začudili zašto se kod nas pravi ra-zlika vlasništva, kao, šuma ne poznaje vlasnika.

Nakon svih konfliktnih situacija koje su za nama, u vremenu smo kada se očekuje da će šumarska poli-tika sudjelovati i učiniti sve da se djelotvorno iskoriste sve mogućnosti koje slijede u postupku prilaženja RH integracijama u EU.

Ovo je osobito rizično vrijeme odluka o nacional-nom konsenzusu i pregovorima jer se na temelju po-stignutih pozicija tek otvara mogućnost usklađenja s razvijenijim državama članicama k ravnomjernijem razvoju ili postizanju ravnomjernijeg usklađenja s re-ferentnim statističkim područjima u EU.

To je povijesna uloga koja zahtijeva isključivanje stranačkog logotipa i ceremonijalnosti. Šumarstvo Hrvatske je počesto gubilo svoju prepoznatljivost kroz ovlasti koje se daju različitim ministarstvima, od gospodarstva, poljoprivrede, vodnoga gospodarstva,

EUROPSKA UNIJA, PRETPRISTUPNI FONDOVI, ŠUMARSTVO

Idu li i hrvatski šumari u EU?Ne postoji istovjetan i najuspješniji model razvoja i recept kako se zemlja kandidatkinja priprema za europsku zajednicu. Izgradnju vlastitog modela, uvjete i primjenu određuje svaka zemlja za sebe

prostornog planiranja, zaštite okoliša, kulture te neo-dređene i nedovoljne suradnje s lokalnom upravom i samoupravom. Mijene vlasti slijedom svakih izbora nosile su i mijene temeljnih strategija, ali su se i na-dograđivale.

Kao šumari, ostali smo još zatvoreni, iskoračivši tek u usmjeravanju pozornosti k obnovljivim izvorima energije.

Ovdje treba odmah istaknuti da je jedan od defini-ranih strateških ciljeva u RH obrazovanje i osposoblja-vanje odraslih, posebice princip cjeloživotnog učenja koje je danas daleko ispod razine EU. Ukoliko nemate volju za novim saznanjima, preostat će vam vegetira-nje na svojim revirima ili administrativnim šumarskim mjestima.

Očekivanje i približavanje naše zemlje europ-skim integracijama danas je zasigurno u svekolikoj jav-nosti na najvišoj dosadašnjoj razini pa bi i referendum-sko pitanje donijelo najveći mogući pozitivni rezultat. Istovremeno smo kao građani sve češće informirani o diplomatskim tijekovima ovog procesa, počesto sim-plificiranih i fokusiranih na osobe koje su nositelji ili su predmet ovih razgovora. Ogroman dio građana još uvijek ne bi znao odgovoriti zašto bi glasovao »ZA«. Tek minorni broj stručnjaka u svojim djelatnostima fragmentarno i sudjeluje u promjenama.

Gdje se zapravo očekuju promjene? U pokušaju sistematiziranja odgovora moguće je podijeliti ih na tri temeljna područja: u prvom redu na zakonodav-stvo, kroz nacionalne zakone i pravilnike usklađene s europskim direktivama i mjerama za provođenje istih. U tumačenju riječi »direktiva«, odmah treba naglasiti da se direktiva ne poistovjećuje s počesto krivim shvaćanjem da se EU tu ponaša kao diktator kad dijeli samo nekome direktive. Druga su razina tzv. nacionalne strategije kao deklarativni programi usklađivanja sadašnjeg stanja i onog projektiranog, a sukladnog zajedničkim ciljevima postojanja EU. I treća razina su regionalni projekti proizašli iz strate-gija, prema kojima se sve zainteresirane strane regije sukladno razvijaju.

Tehnološki proces pristupanju odvija se u RH po redovitom protokolu koji EU ima za zemlje kandidat-kinje, što se jednostavnim imenom naziva – pregovori o pristupanju. Podijeljeni su na 35 različitih poglavlja u kojima stručni timovi analiziraju, uspoređuju i uskla-đuju nacionalne zakone s pravnom stečevinom EU. I daleko prije nego što su pregovori započeli, hrvatska se legislativa nastojala približiti i uskladiti s europ-skom, što će i olakšati tijek pregovora. Ponegdje je to bilo jednostavno dok se pojedina područja paralelno usklađuju s promjenama nastalima u tijeku tzv. acqu-isa communautaire.

To je iznimno obiman i stručan posao u koji su uključeni specijalisti u ministarstvima, radne skupine

za pripremu najviših, ministarskih razina zemlje kan-didatkinje i međuvladine Misije EU.

Vrlo transparentno se može pratiti i razvoj instituci-onalne strukture za pregovore RH s EU pa, ako to želi-te, naći ćete da je u posljednje dvije godine formirano Državno izaslanstvo RH, Koordinacija za pregovore o pristupanju, pregovaračke skupine za vođenje pre-govora, radne skupine za pripremu pregovora i Ured glavnog pregovarača s pripadajućim tajništvom i Na-cionalni odbor za praćenje pregovora. Web stranice i tisak su pune informacija o tijeku, ali ostaje nedvojben osjećaj da u to nije uključen i dovoljan broj građana. Ne zbog sumnje da će neposredno zadužena struktura obaviti svoj posao površno, već zato što se paralelno u učenje i savladavanje znanja ne uključuje stručna javnost u aplikaciju promjena.

Dostupne su informacije o tome koliko je koja zemlja tijekom svog pristupanja europskoj zajednici država uspjela iskoristiti mogućih i dostupnih izvora financiranja za svoju prilagodbu. To su zaista poraža-vajući rasponi, od 7 do 70%. Nacije koje su prošle loše i danas pamte tko ih je u tome vodio, i po stranačkom predznaku, i po pojedincima.

Postojanje nacionalnog konsenzusa bez kon-fliktnih situacija nastalih uslijed preklapanja ovlasti i odabiru prioriteta u ministarstvima je conditio sin equ non. To u šumarskom nacionalnom djelovanju zahtije-va usklađenje svih pravnih formata u ministarstvima poljoprivrede, gospodarstva, šumarstva, prostornog uređenja, zaštite prirode, obrazovanja i kulture te

Broj 132 • prosinac 2007. HRVATSKE ŠUME �

Idu li i hrvatski šumari u EU?uprave (citat iz Nacionalne šumarske politi-ke i strategije, 2003.). Zašto je to danas od posebne važnosti?

Cjelokupan sustav funkcioniranja rad-nih operativnih direktorata u mehanizmu EU, i za zemlje kandidatkinje, podrazumije-va eksplicitno upravo maksimalnu usklađe-nost interesa svih subjekata koji sudjeluju u provođenju određenog projekta, od manjih lokalnih, regionalnih ili interregionalnih.

Naše šume pokrivaju gotovo polovinu države pa je i odgovornost šumara izrazito velika.

Tvrtka Hrvatske šume ima svoj man-dat definiran temeljnim zakonskim propisi-ma i nije izravno odgovorna za integracijske procese, a jedina komunikacijska veza u po-stupku pristupanja su članovi radnih timova (tri tima imaju predstavnike iz HŠ-a). Time su djelatnici HŠ-a, kao tvrtka koja okuplja prete-žiti broj šumara, ostali udaljeni od informa-cija o procesima pregovaranja i približavanja pa je za očekivati da će nam se EU integracije jednostavno samo dogoditi. Je li intenzitet sudjelovanja šumara u dobivanju informacija zaista djelotvoran kad se na pojedina šumar-ska okupljanja i tako poziva samo manji broj online šumara?

Dokaz tome je i sadržina dokumenta koji se zove Okvir za usklađenost strategija

2007. – 2013., Zagreb, 2007. Tražeći tu na-cionalne kratkoročne šumarske prioritete u prosudbi sposobnosti preuzimanja obveza u članstvu EU, naći će se tek spominjanje djelomice šumarskih ciljeva iskazanih na usklađivanju zakonodavstva s pravnom stečevinom u ovom sektoru s tek djelomi-ce usklađenim područjima šumskog repro-dukcijskog materijala, oštećenosti šuma i

namjerava pregovarati o punopravnom članstvu RH.

Regionalni operativni programi – Gos-podarenje hrvatskim šumama stoljećima ponosno funkcionira kroz osnove gospoda-renja gospodarskim jedinicama i područjem, primjenjujući tehnologiju prirodnog pomla-đivanja na velikim površinama i provodeći politiku održivoga gospodarenja duže nego što se ovaj pojam i počeo koristiti u svijetu.

S druge strane, u EU-terminologiji osnov-na jedinica je regija, čak i u statistici. Svje-doci smo EU-podjele RH na tzv. statističke regije, a zbog mogućnosti ostvarenja pri-oritetne politike sufinanciranja programa razvoja.

Istovremeno su protekle dvije godine sve županije izrađivale svoje regionalne operativne programe (skr. ROP) akceptira-jući prioritete, mjere i projekte u svim dje-latnostima privređivanja, pa sve do kulture, socijalne strategije i zaštite. Samo mali broj UŠP uključio je svoje idejne planove u ROP. O tome uopće i ne postoji prikaz na naci-onalnoj šumarskoj razini. No, ti ROP-ovi se mogu mijenjati, dorađivati i nadopunjavati gotovo svake godine. Zahtijeva se da budu transparentno dostupni svakom građaninu ili instituciji, a prevedeni na engleski jezik i svakom administrativcu ili direktoratu na službenom portalu EU.

Na temelju načelnih idejnih razina ROP-a izrađuju se i egzaktni projekti. Pred-nost se uvijek daje višenamjenskom projek-tu koji će biti kohezijska snaga za sudje-

Dostupne su informacije o tome koliko je koja zemlja uspjela

iskoristiti mogućih i dostupnih izvora financiranja za svoju prilagodbu. To su

zaista poražavajući rasponi, od 7 do 70%.

Kad se izrađuje projekt, u tome trebaju sudjelovati sve zainteresirane strane, od poslovnih subjekata, udruga do

lokalne samouprave. vođenju evidencije o šumskim požarima. I to je sve.

Programi EU kao zajednice promiču po-sebice i tzv. aktivno europsko državljanstvo. Ovo nije promicanje ispraznosti i bezdo-mništva, već uključivanje građana i organi-zacija civilnog društva u procese europskih integracija. Tu se smjera i na udruge pa je moguće uključivanje Hrvatskog šumarskog društva na korišćenje značajnih fondova za ove aktivnosti, a za koje se i u 2007. god.


lovanje više poslovnih subjekata u postavljanju i provođenju projekta. Preferirana je multifunkcionalnost. Gotovo sva područja djelovanja šumarstva mogu biti predmet i cilj projekta. Kada se izrađuje projekt, u tome trebaju sudjelovati sve zainteresirane strane, od poslovnih subjekata, udruga do lokalne samouprave. Tada je projekt i izvediv. Jedan od instrumenata balansiranja interesa je tzv. partnerski odbor kojega je formirala svaka županija. Sastavljen je od predstavnika iz svih područja života lokalne zajednice. Odbor je svojevrstan parlamentarni senat i prvi je filter podrške i davanja prioriteta provođenju projekta. Kao institucija, miri i mogući preferabilni politički inte

res grupe građana. Njegove su odluke konačne i respektabilne Europskoj komisiji.

U Europi ne postoji precizna defini-cija pojma ruralnog razvoja. Prelistavajući dostupne linkove, naći će se da je kod nas za ruralno područje mandat dan MPŠVG (i pomalo turizmu), podjednako kao i u 10. direktoratu EU. No ukupni odnos prema ruralnim područjima nije samo konkurentnost gospodarenja zemljišnim (i šumskim) resursima. Senzibilitet se tu daje i na cjelokupno funkcioniranje održivog razvoja i opstanka, koji uključuje sve ostale interese države, od socijalnih, demografskih, pa sve do npr. turizma ili ekološke zaštite biodiverziteta. Šumarska djelatnost je kroz vijekove imala

dominantnu ulogu u ruralnim predjelima pa joj je to, kao kohezijskom subjektu, preostalo i danas. Hoćemo li se zatvoriti i odricati mogućih djelatnosti, ovisi samo o nama.

Za razdoblje od 2007. do 2013. zemlje članice donose osnovni okvir za strateško usmjeravanje instrumenata kohezijske politike. Od zadnjeg proširenja, kada je 2005. u punopravno članstvo primljeno 10 zemalja, stvorile su se, između ostalog, i pretpostavke za razvoj jedinstvenog sustava nazvanog IPA, kao financijskog instrumenta pretpristupne pomoći, koji pruža support kod institucionalnog osposobljavanja zemljama pristupnicama za djelotvornu provedbu pravne stečevine EU. Ovaj sustav pokrio je sve dosadašnje oblike financiranja po svim izvorima za pojedina promatrana područja, a kojih su projekti i dalje na provođenju. Na temelju nacionalnog strateškog referentnog okvira izrađuje se za promatrano razdoblje tzv. nacionalni razvojni plan. Slijedom njega i nakon postupka pregovaranja i tzv. scree-ninga, izrađuju zemlje članice niz regionalnih operativnih programa, koji mogu biti i sektorskog karaktera.

SDURF je kratica za Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije. Postupkom prilagodbe RH je ustrojila svoja upravna tijela i dodijelila nadležnosti državnim tijelima (ministarstvima) za izradbu strateških dokumenata pa je ovo ured koji ih koordinira i pruža stručnu pomoć za poslove nacionalnih razvojnih ciljeva, prioritete i programe.

Hrvatskoj još nisu dostupna sva sredstva, već se ona kreću iz ranijih PHARE, SAPARD i CARDS programa.

To u ovom momentu i nije presudno, niti smo previše zakasnili u aplikaciji načina i postupaka prihvaćanja europskih protokola. Nadaleko važnije je što je moguće šire i skorije uključivanje sveukupne šumarske djelatnosti, okupljene pretežito u Hrvatskim šumama, ali isto tako i na matičnim obrazovnim i znanstvenim institucijama, Šumarskom fakultetu i Šumarskom institutu.

Jedino će široko usvojena znanja i sposobnosti hrvatskih šumara o postupcima i pravilima korišćenja novca iz europskih fondova biti temelj za intenzivan razvoj tvrtke i društava kćeri.

Zasigurno je svekolika šumarska operativa sposobna za stvaranje projektnih ideja i izradbu zrelih programa. Njih je moguće dati i drugim agencijama, ali će to najbolje moći učiniti sami šumari na svom području rada. Ponegdje kao nositelji i vođe projekata ili bar kao djelatni dionici lokalnih i regionalnih projekata. Ne manje važan posao je i akreditacija tvrtke za sudjelovanje na međunarodnim natječajima za provođenje svojih projekata.

Na intranetu na adresi pošte D-plan1 naći će se jedna od prezentacija o europskoj šumarskoj politici koja vam je dostupna za korišćenje.

Preuzmite je i pregledajte.

Pišu: dr. sc. Tono Kružić i Ivana Pešut, dipl. ing.Foto: T. Kružić

europa 5. MINISTARSKA KONFERENCIJA O ZAŠTITI ŠUMA U EUROPI, VARŠAVA, POLJSKA, 5. – 7. STUDENOGA 2007.

»Šume za kvalitetu života«

U Varšavi je od 5. do 7. studenoga 2007. održana 5. ministarska konferencija o zaštiti šuma u Europi (MCPFE), s geslom »Šume za kvalitetu života« na kojoj je sudjelovalo 16 ministara odgovornih za šume, delegacije iz 44 europske države i Europske komisije, te promatrači iz 14 zemalja i 31 organizacije. Republiku Hrvatsku zastupali su državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Herman Sušnik, pomoćnik ministra za šumarstvo Miroljub Stojanović, te načelnik Odjela za zaštitu šuma i provođenje međunarodnih obveza u šumarstvu Tono Kružić

Na Konferenciji je 38 zemalja, među kojima i Hrvatska, potpisalo Varšavsku deklaraciju i dvije Varšavske rezolucije. Ministarska konferencija o zaštiti šuma u

Europi je politički sastanak na vrhu s ciljem zaštite i potrajnog gospodarenja šumama u regiji. U ovu inicijativu uključeno je 46 europskih zemalja i Europska unija, surađujući s nizom međunarodnih organizacija.

Herman Sušnik i Miroljub Stojanović na Konferenciji

plementaciji potrajnog gospodarenja šumama kao obaveznog elementa održivog razvoja. Deklaracija prikazuje ulogu šuma u poboljšanju uvjeta života na našem planetu i dugoročnu viziju budućnosti šuma u Europi.

S obzirom na neizbježne posljedice klimatskih promjena, ministri su prihvatili i dvije rezolucije. Varšav-ska rezolucija 1 »Šume, drvo i energija« obvezuje zemlje na povećanje uloge šumarskog sektora u proiz

Ceremonija otvaranja

Do sada su održane ukupno četiri ministarske konferencije o zaštiti šuma u Europi (Strasbourg 1990. godine, Helsinki 1993. godine, Lisabon 1998. godine i Beč 2003. godine).

Razlog za ovakvu političku raspravu o ulozi šuma u modernom društvu su prijetnje koje proizlaze iz ubrzanog tehnološkog razvitka, pritisak na prirodne resurse kao i posljedice klimatskih promjena. Glavni cilj konferencije je osigurati da se europskim šumama i dalje potrajno gospodari, tako da svatko ima koristi od njihovog potencijala.

Varšavsku deklaraciju i dvije Varšavske rezolucije potpisalo je 38 zemalja koje su se time na nacionalnoj razini obvezale na promociju drveta kao nositelja obnovljive energije, te na ulogu šuma u zaštiti kvalitete i kvantitete voda, te u ublažavanju klimatskih promjena.

U glavnom dokumentu, Varšavskoj deklaraciji, zemlje se obvezuju na zajedničke aktivnosti prema daljnjoj im


Glavni cilj Konferencije je osigurati da se europskim šumama i dalje potrajno gospodari,

tako da svatko ima koristi od njihovog potencijala.

Prva Ministarska konferencija o zaštiti šuma u Europi održana je u Strasbourgu, Francuska, 18. prosinca 1990. Prepoznaju-

ći rastuće prijetnje europskim šumama i potrebu za prekograničnom zaštitom, sudionici su se dogovorili da iniciraju znanstvenu i tehničku suradnju u Eu-ropi. Prihvatili su Opću deklaraciju i 6 rezolucija: Europska mreža trajnih po-kusnih ploha za motrenje šumskih eko-sustava, Očuvanje šumskog genofonda, Decentralizirana europska banka poda-taka o šumskim požarima, Prilagodba gospodarenja planinskim šumama na nove uvjete okoliša, Proširenje EURO-SILVA-e, mreže istraživanja fiziologije drveća i Europska mreža istraživanja u šumskim ekosustavima.

Druga MCPFE održana je u Helsinki-ju, Finska, 16. do 17. lipnja 1993. g. Na-stavljajući se na Strasburške rezolucije i odgovarajući na mnoge odluke vezane uz šume, usvojene 1992. na Konferen-ciji UN-a o okolišu i razvoju (UNCED) održanoj u Rio de Janeiru, Brazil, su-dionici su usvojili Opću deklaraciju i 4 rezolucije: Smjernice za potrajno gos-podarenje europskim šumama, Smjer-nice za očuvanje biološke raznolikosti europskih šuma, Šumarska suradnja sa zemljama prijelaznoga gospodar-stva i Strategija za dugoročnu prila-godbu europskih šuma na klimatske promjene.

Povijest MCPFE Lisabon, Portugal (2. – 4. lipnja

1998.) bio je domaćin treće MCPFE, na kojoj su sudionici usvojili Opću deklaraciju i 2 rezolucije: Ljudi, šume i šumarstvo – poboljšanje socioeko-nomskih aspekata održivog gospoda-renja šumama i Paneuropski kriteriji, indikatori i operativni vodič za održivo gospodarenje šumama.

U Beču, Austrija, na 4. MCPFE (28. – 30. travnja 2003.). sudionici su usvojili Bečku deklaraciju o vitalnim šumama »Europske šume – zajedničke koristi, zajedničke odgovornosti« i 5 re-zolucija: Jačanje zajedničkih djelovanja za održivo gospodarenje u Europi kroz međusektorsku suradnju i nacionalne programe šumarstva, Jačanje gospo-darske vitalnosti održivog gospoda-renja šumama u Europi, Očuvanje i jačanje socijalnih i kulturnih dimenzi-ja održivog gospodarenja šumama u Europi i Zaštita i povećanje biološke raznolikosti šuma u Europi.

Republika Hrvatska redovito sudje-luje na ministarskim konferencijama o zaštiti šuma u Europi od konferencije u Helsinkiju 1993. godine, kada je pristu-pila i retroaktivno potpisala opću de-klaraciju i 6 rezolucija iz Strasbourga.

Sljedeća ministarska konferencija o zaštiti šuma u Europi održat će se u Norveškoj.

S obzirom na velik broj rasprava o po-trebi sanacije i revitalizacije područja Parka Maksimir, Odjel za uređivanje šuma zagrebačke Uprave izradio

je elaborat o »Oštećenosti stabala na dije-lu Parka Maksimir koji održavaju Hrvatske šume«. Temeljna zadaća elaborata bila je ustanoviti sadašnji broj oštećenih i poten-cijalno opasnih stabala, procijeniti stupanj oštećenosti i vremensko razdoblje u kojem će pojedino stablo biti potrebno ukloniti iz Parka te predložiti način obnove.

Na promatranoj su površini ukupno iz-mjerena 9904 stabla prsnog promjera iznad 5 cm, a najzastupljenije su vrste drveća obič-ni grab sa 3022 te hrast lužnjak sa 1856 iz-mjerenih stabala. Od ostalih vrsta nalazimo 887 stabala klena, 835 lipe, 348 bukve, 344 hrasta kitnjaka, 328 stabala gorskog javora, a zatim slijede nizinski brijest, poljski jasen,

Piše: mr. sc. Dubravko Janeš, dipl. ing. šum.Foto: Arhiva

Južni dio Parka

vodnji energije, na korištenje biomase kao obnovljive energije, te na smanjenje količine stakleničkih plinova. Također, zemlje se ob-vezuju na pokretanje šumskih resursa među sektorima.

Varšavska rezolucija 2 »Šume i voda« skreće pažnju na vodene re-surse i naglaša-va ulogu šuma u zaštiti kvalitete i kvantitete vode, sprečavanju po-plava, ublažava-nju učinka suše i borbi protiv erozije tla.

– Posebno sam zadovoljan što se glavne teze Varšavskih dokumenata bave problematikom klimatskih promjena i potrebom da im se suprotstavimo, inter alia kroz promociju korištenja drveta kao ekološ-kog i prirodnog nositelja energije te kao si-rovine u drugim granama industrije – rekao je prof. Jan Szysko, ministar okoliša Poljske.

Varšavsku konferenciju je otvorio pred-sjednik Poljske, prof. Lech Kaczynski koji je

naglasio veliku povezanost između šuma i klimatskih promjena te istaknuo poljska postignuća u povećanju šumskih površina posljednjih 15 godina.

Gđa Mariann Fischer Boel, europska povjerenica za poljoprivredu i ruralni ra-

zvoj, istaknula je potrebu za uravnoteženjem dva cilja u šu-marskom sek-toru: poticanje konkurentnosti i podržavanje uloge šuma u bioraznolikosti, vodama, klimi i kvaliteti života.

Na otvorenju je naglašeno usklađenje dvaju važnih pita-nja: ekonomskog razvoja i zaštite okoliša.

Prema Izvješću o stanju europskih šuma 2007., prezentiranom na Konferenciji, površina šuma i njihov produktivni potencijal rastu. U zadnjih 15 godina Europa je dobila 13 milijuna hektara novih šumskih površina, što je jednako npr. površini Grčke. Količina drvnih resursa također stalno raste.

Zbog oštećenosti stabala Park Maksimir morat će se sanirati

parkovi PARK MAKSIMIR DANAS I SUTRA


Mariann Fischer Boel Dr. sc. Tono Kružić


Park Maksimir smješten je u užem području grada Zagreba oko tri kilometra istočno od centra, odnosno Trga bana Josipa Jelačića. U vrijeme osnivanja 1787. godine, Park je obuhvaćao površinu od 402 ha, dok je 1964. godine Spomenikom vrtne arhitekture proglašena površina od 316 ha. Parkom upravlja Javna ustanova Maksimir koju je 1994. godine osnovao Grad Zagreb. S obzirom na to da danas na području Parka Maksimir imamo veći broj korisnika, treba reći da njegov južni dio, površine 41,78 ha, održavaju Hrvatske šume, Uprava šuma, Radna jedinica Hortikultura. Za taj dio napravljen je elaborat o oštećenosti stabala koji je nedavno prezentiran javnosti

crna joha, bagrem i platana, dok je od crnogorice najzastupljenija smreka. Napominjemo da smo na promatranom području identificirali više od 70 vrsta drveća. Najveći broj stabala nalazi se u debljinskom stupnju između 10 i 15 cm prsnog promjera,

a zatim se, povećanjem prsnog promjera, broj stabala pojedinog debljinskog stupnja smanjuje, tako da u debljinskim stupnjevima prsnog promjera između 150 cm i najdebljeg stabla od 195 cm imamo, pojedinačno, tek nekoliko stabala. Ukupna drvna

zaliha stabala na promatranom području iznosi 16.461 m3, od koje je 9377 m3 hrasta lužnjaka, 1998 m3 hrasta kitnjaka te 1550 m3 običnoga graba. Iz navedenih podataka možemo zaključiti da je glavna vrsta drveća koja formira sastojine na promatranom području Parka Maksimir hrast lužnjak te da o njegovom zdravstvenom stanju ovisi daljnja stabilnost i izgled Parka.

Okularnim pregledom na promatra-nom područja Parka identificirana su i opisana oštećena stabla, odnosno stabla koja predstavljaju potencijalnu opasnost za posjetitelje i objekte unutar ili uz rub Parka. Na osnovi procjene postotka oštećenosti žilišta, debla i krošnje stabla su svrstana u pet kategorija, a za svaku kategoriju procijenjeno je vremensko razdoblje u kome će biti potrebno stabla ukloniti iz Parka. Svako je opisano stablo označeno PVC pločicom s brojem i kartirano na kartu mjerila 1:500. Dio opisanih stabala je fotografiran i to cijeli habitus stabla, te karakteristični detalji (oštećenja, deformacije). Napominjemo da

Osušena i oštećena stabla

Zbog oštećenosti stabala Park Maksimir morat će se sanirati

PARK MAKSIMIR DANAS I SUTRA

su karta i baza podataka izrađene na raču-nalu pomoću GIS tehnologije i integrirana u program Arc Map 8.2, što omogućava stalno obnavljanje i dopunu podataka.

Na promatranom području Parka Maksi-mir identificirano je i opisano 1386 stabala s većim ili manjim oštećenjima od čega su 852 stabla hrasta lužnjaka, 192 hrasta kitnja-ka, 59 običnoga graba, a zatim u manjem

broju klena, lipe, smreke, bagrema i ostalih vrsta.

U starim sastojinama, u koje spadaju i sa-stojine promatranog područja, stabla do pr-snog promjera 30 cm čine podstojnu etažu, odnosno sloj sastojine koji štiti glavnu etažu sastojine i tlo. Stoga su, da bi dobili detaljniju sliku stanja oštećenosti, formirane dvije gru-pe stabala, i to grupa u kojoj se nalaze stabla

do 30 cm prsnog promjera i grupa u kojoj se nalaze stabla čiji je prsni promjer veći od 30 cm. Od ukupnog broja stabala izmjerenih na promatranom području Parka, 6177 sta-bala ili 62% prsnog je promjera do 30 cm, a 3727 ili 38% većeg od 30 cm. Od ukupnog broja oštećenih stabala, 185 ili 13% opisanih stabala nalazi se u debljinskim stupnjevima do 30 cm prsnog promjera, a 1201 stablo ili 87% u debljinskim stupnjevima iznad 30 cm prsnog promjera. Ovo je stanje i očekivano jer su oštećenjima najvećim dijelom zahva-ćena stabla većih promjera, samim time i veće starosti, koja su postigla svoju fizičku zrelost te su neotpornija na vanjske utjecaje i promjene ekoloških uvjeta.

Svrstavanjem oštećenog stabla u jed-nu od pet kategorija ujedno smo procijenili i promjene koje će se odvijati u Parku tijekom narednih tridesetak godina. U I. kategoriji nalazi se 114 suhih stabala koja je potreb-no odmah ukloniti iz Parka, a s obzirom na

Izmjerena su 9904 stabla prsnog promjera iznad 5 cm, među kojima je najzastupljeniji bio obični grab (3022),

zatim hrast lužnjak (1856), klen (887), lipa (835), bukva (348).

veličinu oštećenja u vremenskom razdoblju od godinu dana, iz Parka je potrebno uklo-niti i 191 stablo II. kategorije. Sada uočena oštećenja na 423 stabla III. kategorije daju naslutiti da će njihov životni vijek potraja-ti još desetak godina, dok za 581 stablo IV. kategorije predviđamo životni vijek od tri-desetak godina. U V. kategoriji nalazi se 77 sada vizualno zdravih i vitalnih stabala koja, s obzirom na svoj izgled i položaj, uslijed manjih promjena zdravstvenog stanja mogu postati opasna za posjetitelje, objekte i in-frastrukturu.

Uklanjanjem iz Parka stabala prve i druge kategorije u narednih bi godinu dana sadaš-nji ukupan broj stabala bio smanjen za 305 stabala ili 3,1%, odnosno broj stabala do 30 cm prsnog promjera bio bi smanjen za 110 stabala ili 1,8%, a iznad 30 cm za 195 stabala ili 5,2%. Od prikazanog broja sta-bala prve i druge kategorije 137 je stabala hrasta lužnjaka te bi njihovim uklanjanjem njegov sadašnji broj stabala bio smanjen za 7,4%, odnosno broj njegovih stabala do 30 cm prsnog promjera bio bi smanjen za 30 stabala ili 7,1%, a iznad 30 cm za 107 sta-bala ili 7,5%.

Za narednih deset godina procjenju-jemo da će iz Parka, uz već navedenih 305 stabala, biti potrebno ukloniti i 423 stabla treće kategorije, čime bi sadašnji ukupan broj stabala bio smanjen za 7,3%, odnosno broj stabala do 30 cm prsnog promjera bio bi smanjen za 173 stabla ili 2,8%, a iznad 30 cm za 555 stabala ili 14,9%. U istom bi vremenskom razdoblju sadašnji broj stabala hrasta lužnjaka bio smanjen za 365 stabala ili 19,7% odnosno sadašnji broj njegovih


Osušena stabla


Oštećeno je 1386 stabala, od čega su 852 stabla hrasta lužnjaka, 192 hrasta

kitnjaka, 59 običnog graba.

stabala do 30 cm prsnog promjera bio bi smanjen za 50 stabala ili 11,8%, a iznad 30 cm za 315 stabala ili 22%.

Prema našoj procjeni, u narednih će trideset godina, uz već navedenih 728 stabala, biti potrebno ukloniti iz Parka i 581 stablo četvrte kategorije, te bi u tom razdoblju sadašnji ukupan broj stabala bio smanjen za 13,2%, odnosno broj stabala do 30 cm prsnog promjera bio bi smanjen za 184 stabla ili 3%, a iznad 30 cm za 1125 stabala ili 30,2%. U istom bi vremenskom razdoblju sadašnji broj stabala hrasta lužnjaka bio smanjen za 791 stablo ili 42,6%, odnosno sadašnji broj njegovih stabala do 30 cm prsnog promjera bio bi smanjen za 56 stabala ili 13,3%, a iznad 30 cm 735 stabala ili 51,2%.

U proteklih 12 godina iz promatranog područja Parka uklonjena su 572 stabla odnosno prosječno je godišnje uklanjano 48 stabala. Od ukupnog je broja uklonjenih stabala 319 stabala hrasta lužnjaka, odnosno prosječno je godišnje iz promatranog područja Parka uklonjeno 26 njegovih stabala. Ovi podaci pokazuju sličnost sa podacima naše procjene o dinamici uklanjanja oštećenih stabala u narednih trideset godina prema kojoj predviđamo da će iz Parka prosječno godišnje biti potrebno uklanjati 44 stabla od čega bi 26 stabala bila stabla hrasta lužnjaka. S obzirom na to da su u proteklih 12 godina iz Parka, uslijed izvaljivanja ili puknuća debla, uklanjana i stabla koja nisu imala vidljivih oštećenja ili znakova sušenja, očekujemo da će i u narednom razdoblju biti potrebno ukloniti određen broj stabala koja sada ne pokazuju vidljiva oštećenja.

Zabrinjavajuće zdravstveno stanje stabala na promatranom dijelu Parka Maksimir postavlja pred nas pitanje koje radove trebamo obaviti da bismo usporili daljnje propadanje oštećenih stabala, spriječili propadanje stabala na kojima sada nisu vidljiva oštećenja, te uspješno zamijenili suha i teže oštećena stabla mladim biljkama. Mjere sanacije pojedinih stabala obuhvaćale bi u prvom redu radove na orezivanju suhih i oštećenih grana te premazivanju nastalih rana zaštitnim sredstvima kojima će biti usporeno njihovo daljnje propadanje. Kako su temeljni fenomen promatranog dijela Parka Maksimir većinom i više od 200 godina stara stabla hrasta lužnjaka osjetljiva na promjenu stanišnih uvjeta, potrebno je provesti postupnu zamjenu starih i oštećenih stabala mladim biljkama. Zamjenu starih stabala mladim biljkama potrebno je obaviti sadnicama većih dimenzija i starosti dobivenih višegodišnjim uzgojem u rasadnicima.

Prirodnu obnovu u klasičnom šumarskom smislu na ovom području, s obzirom na to da se radi o Spomeniku parkovne arhitekture, nije moguće provoditi, međutim, u dijelovima Parka koji nisu izloženi prisustvu većeg broja posjetitelja ili nisu u neposrednoj blizini pješačkih staza, postoji mogućnost provođenja postupka prirodne obnove. Veličina i položaj površina na kojoj bi se provodio postupak prirodne obnove

uvjetovan je specifičnostima pojedinog područja Parka, odnosno moraju se poštivati i želje onih zbog kojih je Park osnovan, a to su njegovi posjetitelji.

Karta, koja je sastavni dio elaborata, također je izrađena na računalu pomoću GIS tehnologije i integrirana u program Arc Map 8.2. S obzirom na to da područje Spomenika parkovne arhitekture Park Maksimir zahtijeva temeljite zahvate obnove, kako zelenih površina, tako i infrastrukturnih objekata, uz poštivanje povijesne matrice Parka, odnosno zamisli njegovih osnivača, želja nam je da ova dva elaborata budu poticaj i pomoć prilikom izrade detaljne studije prema čijim bi smjernicama bilo obnavljano područje Parka. Isto tako očekujemo da u izradi detaljne studije obnove Parka Maksimir imamo mogućnost i mi dati svoj doprinos.

Na kraju želimo napomenuti da je za promatrani dio Parka Maksimir prije izrade elaborata koji obrađuje oštećenost stabala, izrađen elaborat koji detaljno prikazuje sadašnje stanje površina prema kulturi kojom su obrasle, te sve infrastrukturne objekte.

Tekst i snimci: Antun Zlatko Lončarić

povijest šumarstva

Otvarajući prvi šumarski muzej u ovom dije-lu Hrvatske, a drugi u našoj zemlji (nakon Krasna), ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Petar Čobanković,

rekao je kako su se stoljećima generacije iz ovih kraje-va odgajale zahvaljujući bogatstvu spačvanskih šuma koje su u značajnoj mjeri pridonijele razvoju ovoga kraja. To je i priznanje našim djedovima i pradjedovi-ma koji su dali svoj doprinos očuvanju ovih hrastika do današnjih dana. Stoga ovaj Šumarski muzej treba od zaborava spasiti stil i način življenja Slavonaca u kojima je šuma duboko ukorijenjena generacijama naraštaja.

– Hrvatske šume sa svojim poslovodstvom prepoz-nale su značaj i vrijednost spačvanskih šuma kao i os-talih slavonskih šuma kako bi drvno bogatstvo ostavili

U BOŠNJACIMA OTVOREN ŠUMARSKI MUZEJ


Tradicija šumarske struke i šumarstva u Slavoniji mjeri se stoljećima i duboko je ukorijenjena u svakodnevnom životu Sla-vonaca. Posebno se to može reći za Istočnu Slavoniju gdje su poznati spačvanski hrastici prepoznati po svojoj kvaliteti diljem Europe. Zadaća današnjih šumara je sačuvati uspomene na tu tradiciju, a Šumarski muzej, otvoren 9. studenoga u Bošnjacima, pravo je mjesto za to

Prvi konkretni korak učinjen je 1988. g. kada je Općina Županja staru školsku zgradu u Bošnjacima, sagrađenu 1819.godine donirala šumarima.

i budućim generacijama. To potvrđuje i prva dodjela FC certifikata prije pet godina, kao i ovogodišnje pro-duljenje važnosti te svjetski značajne ocjene za naše šumarstvo – istaknuo je ministar Čobanković.

Dvije su ključne godine za ostvarenje ove ideje, naznačio je voditelj Uprave šuma Vinkovci Zvonimir Mišić na prigodnoj svečanosti povodom otvaranja. To je 1988. kada je zgrada stare osnovne škole darovana šumarima, te 2004. kada je odlučeno da se radovi na adaptaciji koji su počeli još prije Domovinskoga rata i bili prekinuti, nastave.

– Ideja o potrebitosti postojanja Šumarskog muzeja na ovim prostorima rezultat je osjećaja ponosa i zado-voljstva svih generacija naših zaposlenika koji rade u struci koja ima duboke korijene u povijesti hrvatskoga naroda – rekao je Mišić.

Nekadašnja škola – danas Šumarski muzej u Bošnjacima

10 Broj 132 • prosinac 2007. HRVATSKE ŠUME

Broj 132 • prosinac 2007. HRVATSKE ŠUME 11


Muzej je osnovan upravo zato da se nikada ne zaboravi vrijeme nekadašnjih starih hrastika i svega drugog stabalja, da se ne zabo-ravi koliko je potrebito truda i muke oko uzgoja, borbe za njihovo

na najboljoj lokaciji u srcu spačvanskih šuma. Ovdje se nalazi, kako navodi akademik Duško Klepac – najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka koja pokriva suvislu površinu, više od 40 tisuća hektara šuma, svjetski nadaleko poznate slavonske hrastovine.

Šumarstvo i drvna industrija oduvijek su bili nositelji razvoja naše Županije, a tako je i danas, naglasio je Božo Galić, župan Vukovar-sko-srijemske županije.

Ideja o potrebi očuvanja tragova nekadašnjih starih hrastika o kojima je najljepše zborio šumar i pisac Josip Kozarac u svojoj pripovijetki »Slavonska šuma« dugo je sazrijevala među više gene-racija vinkovačkih šumara.

Prvi konkretni korak učinjen je 1988 g. kada je Općina Županja staru školsku zgradu u Bošnjacima, sagrađenu 1819. godine, doni-rala šumarima. Da bi se škola privela željenoj svrsi, bili su potrebni dugotrajni građevinski radovi i znatna financijska sredstva pa je vinkovačka Uprava u adaptaciju uložila više od tri milijuna kuna. Na više od 500 četvornih metara izložbenog prostora u prizemlju i na prvom katu izloženo je na tisuće različitih eksponata.

Svoju prvu kompletnu kolekciju slika poklonio je nekadašnji učitelj i samouki pučki slikar Josip Babogredac. Njegove slike odraz su nekadašnjeg života mještana Bošnjaka i danas krase dvoranu za posjetitelje s najmodernijom audiovizualnom tehnikom u prizemlju. Također, u prizemlju se nalaze sakupljeni alati za pošumljavanje, za sječu stabala kao i alati i oprema za utovar trupaca i otpremu. U stubištu, prema prvom katu, svoje zasluženo mjesto našao je i Jo-sip Kozarac – brončana bista književnika i šumara čiji plastični opisi slavonskih rastika su do danas ostali nenadmašeni.

Na prvom katu, u hodniku, nalazimo entomološku zbirku štetočina naših šuma, u prostranoj sobi nalazimo metodološki prezen-tiranu 21 ekonomsku vrstu drveća spačvanskih šuma sa originalnim oblicama i vitrinama u kojima se nalaze grančice, listovi i plodovi. U susjednoj sobi nalaze se sprave i instrumenti koje su u prošlom stoljeću koristili šumari kod izmjere trupaca, projektiranja šumskih vlaka i cesta kao i najstarije gospodarske osnove i karte iz šumarija istočne Slavonije. Nezaobilazni dio je i bogata zbirka lovnih trofeja, lovačkog oružja i pribora, kao i prepariranih stanovnika naših šuma.

Pravi muzeološki raritet predstavlja stoljetni primitivni alat za iz-radu oboraka, drvene posude od brijesta, okruglog oblika koja je stotinama godina u ovim krajevima služila kao mjera za veličinu u razmjeni žitarica za neke druge domaće proizvode. Selo i majstori iz Bošnjaka, bili su najpoznatiji upravo po proizvodnji drvenih oboraka u čitavoj istočnoj Slavoniji – kaže dipl. inž. Mata Šarčević, koji je velik dio zbirke ovoga muzeja sakupio osobnim zalaganjem.

U nekadašnjem školskom dvorištu izloženi su šumski strojevi od prvog parnog, koji je služio za izvlačenje trupaca iz šume kao i prvog domaćeg forvardera izrađenog u Vinkovcima prije dvadesetak go-dina.

Šumarski muzej je za posjetitelje otvoren svakim radnim danom a po najavama i subotom.

Presijecanjem vrpce muzej je otvorio ministar Petar Čobanković

održavanje do današnjih dana. Koristimo termin muzej, premda smo svjesni da taj termin ne odgovara stručnim potrebama i htijenjima muzeološke struke, već bi ispravnije bilo govoriti o zbirci svega onoga što je usko vezano uz tu našu slavonsku šumu.

Jedan od idejnih začetnika i sudionika nastajanja muzeja je i predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Darko Beuk, koji je podsjetio »da je povijest učiteljica života i da se šumarstvo jugoistočne Slavonije ima čime dičiti, jer je proteklo više od 130 godina organiziranog gospodarenja šumama na ovim prostorima«. Rezultat je više nego uspješan – najvrjednije šume u Hrvatskoj su sačuvane i obnavljaju se, a po mnogo čemu se mogu smatrati i najdragocjenijim biološkim nasljeđem u europskim pa i svjetskim razmjerima, rekao je on.

Stoga se može reći kako je Šumarski muzej u Bošnjacima ute-meljen na važnim povijesnim zbivanjima za šumarstvo, odnosno

U najvećoj dvorani nalaze se primjerci 21 ekonomske vrste drveća

Dvorište muzeja


Piše: Irena Devčić BuzovFoto: Arhiva

biomasa i biogorivo

Strategija Europske unije koja se odnosi na upotrebu biodizela propisala je da se udio

biogoriva do 2005. mora povećati na ukupno 2%, a do 2010. godine na 5,75%.

JapanJapanska vlada planira

proizvoditi biogorivo od drvenih štapića za jedno-kratnu upotrebu. Prema podacima ministarstva, 127 milijuna Japanaca u prosjeku godišnje potro-ši dvjesto pari štapića za jednokratnu upotrebu jer se smatraju higijenski ispravnijim od višekrat-nih. To znači da oko 90 tisuća tona drveta, uglav-nom bambusa i jasike iz Kine, završi u smeću. To je bio povod da japan-sko Ministarstvo poljopri-vrede počne razmišljati o uvođenju posebnih kutija za odlaganje upotrijeblje-nih štapića u restoranima, koji bi se poslije preradili u bioetanol.

Korištenje plodnog tla za proizvodnju usjeva, koji će potom biti spaljeni kao gorivo, predstavlja »zločin protiv čovječnosti«, rekao je nedavno UN-ov stručnjak za hranu Jean Ziegler. On je osudio proizvodnju biogoriva kao zamjenu za naftu jer i ovdje se, na kraju krajeva, želja bogatih sa zapada za »zelenom energijom« pretvara u crnu svakodnevicu zemalja u razvoju

Proces je nazvao »zločinom protiv čovječnosti« jer uzrokuje rekordno visoke cijene žitarica zbog kojih prijeti širenje gladi u svijetu. Pozvao je na uvođenje petogodišnje zabrane

proizvodnje biogoriva od žitarica. U tom bi se razdoblju, smatra Ziegler, tehnološkim razvojem omogućilo korištenje poljoprivrednog otpada, poput kukuruzovine, slame ili lišća banana za proizvodnju biogoriva. Zbog povećanja proizvodnje etanola od kukuruza, u SADu je došlo do jakog rasta cijena žitarica. Sve više američkih farmera prelazi s proizvodnje pšenice i soje na kukuruz. U Brazilu i drugim zemljama raste proizvodnja etanola od šećerne trske. I dok se jedni bore da proizvodnjom biogoriva spase opstanak jedinog nam planeta Zemlje, drugi pronalaze nove izvore odlične zarade. Autobusi u mnogim europskim metropolama ponosno voze ulicama s natpisima »Ja vozim na biogorivo i pridonosim smanjenju stakleničkih plinova«, dok motorne pile na drugom kraju svijeta ubrzano rade 24 sata dnevno kako bi iskrčili što veće površine šuma za uzgajanje uljane repice i šećerne trske i proizvodnju tog istog biogoriva. I kako god okrenemo, vrtimo se u krug jer želja zapada za

PROIZVODNJA »ZELENOG GORIVA« I ZEMLJE U RAZVOJU

Prijeti li proizvodnja biogoriva šumama?

»zelenom energijom« pretvorila se tako u crnu svakodnevicu zemalja u razvoju.

Da bi se sadile biljke pogodne za dobivanje biogoriva, masovno se sijeku tropske prašume. Od prašuma na Borneu, do brazilske Amazone, šume se obaraju kako bi se sadile palme i soja za automobile i crpke u Europi i Sjevernoj Americi. Korištenje biogoriva umjesto benzina i dizela u automobilima, smatra se jednim od načina za smanjivanje emisije stakleničkih plinova, no neki znanstvenici tvrde da je smanjenje mnogo manje uzme li se u obzir koliko se tih plinova ispusti tijekom proizvodnje biogoriva.

Biogorivo nastaje iz biomase, a može biti u tekućem (biodizelsko gorivo) ili plinovitom stanju (bioetanol).

Biodizelsko gorivo je neotrovno i biorazgradivo, a dobiva se od otpadnog jestivog ulja, uljane repice, soje, suncokreta ili masnoća životinjskog podrijetla. Po kvaliteti ne zaostaje za lakim uljem dobivenim pri preradi sirove nafte, pa služi kao pogonsko gorivo za rad dizelskih moto

ra. Bioetanol se dobiva od šećerne trske, šećerne repe, kukuruza, pšenice i krumpira, a koristi se kao dodatak gorivu za rad benzinskih motora. Rast potražnje za ovakvom vrstom goriva izazvao je povećanje proizvodnje soje, uljane repice i palminog ulja. Proizvođači se okreću biljkama koje brzo rastu te se jednostavno i jeftino mogu »pretvoriti« u biodizel. Pri tome, veliki proizvođači ne štede prostor, pa se velike površine šuma krče kako bi se zasadile plantaže ovih sve unosnijih poljoprivrednih vrsta. Tropske šume u Maleziji rapidno nestaju, pokazuju istraživanja ekologa u razdoblju od 1985. do 2000. godine, a na 85% posječenih područja »niknula« su polja uljanih palmi. Slično je stanje na Sumatri i Borneu – oko 4 milijuna hektara šume posječeno je kako bi se napravilo mjesta za nasade. No, potražnja za biogorivom sve je veća.

Strategija Europske unije koja se odnosi na upotrebu biodizela propisala je da se udio biogoriva do 2005. mora povećati na ukupno 2%, a do 2010. godine na 5,75%. Prvi cilj nije dosegnut, pa je do 2005. godine udio biogoriva iznosio cca 1,4%, no pritisak EUa za sve većom upotrebom biogoriva raste. Britanska vlada objavila je nedavno svoj strateški plan s biogorivima, prema kojem bi do 2010. željeli da biogoriva imaju 5% udjela u transportnim gorivima. Upravo je transport unutar EUa kriv za čak 21% stakleničkih plinova koji se ispuštaju u atmosferu. A taj udio svakim danom sve više raste. U takvoj situaciji, korištenje biogoriva čini se kao spasonosna stvar jer mnogi stručnjaci tvrde da su takva goriva »ugljično neutralna« zato jer CO2 oslobođen njihovim izgaranjem ponovno iskoristi sljedeća »sjetva«. No, tamna strana biogoriva je širenje proizvodnje odnosno sadnja sve većeg broja plantaža. Upravo je proizvodnja palminog ulja jedan od vodećih


Biogorivo nastaje iz biomase, a može biti u tekućem (biodizelsko

gorivo) ili plinovitom stanju (bioetanol).

Velike se površine šuma krče kako bi se zasadile plantaže ovih sve unosnijih poljoprivrednih vrsta.

Tropske šume u Maleziji rapidno nestaju, pokazuju istraživanja

ekologa u razdoblju od 1985. do 2000. godine.

Prijeti li proizvodnja biogoriva šumama?

uzroka uništavanja prašuma u jugoistočnoj Aziji. Glavna alternativa palminom ulju je sojino ulje. No, soja je najveći pojedinačni razlog za uništavanje amazonskih prašuma. Soja je postala najvažnija brazilska kultura za proizvodnju, naravno, u području Ama-zone. Posao sa sojom cvjeta – od 1998. go-dine do danas Brazil je proširio proizvodnju na dodatnih oko 12 milijuna ha. Američke kompanije agresivno šire svoju prisutnost u brazilskom poljoprivrednom sektoru, pa je za očekivati da će Brazil ubrzo postati vode-ći svjetski dobavljač soje, naravno na štetu amazonskih prašuma.

Sječa kišnih šuma u poljoprivredne svrhe katastrofalno utječe na prirodni eko-sustav. Ujedno se takva eksploatacija poka-

zala kao veliki promašaj, u prvom redu zbog nedostat-ka hranjivih tvari u takvim tlima, ali i zbog njihove ki-selosti. Unatoč tome, brojni komercijalni poljoprivredni projekti i dalje se planiraju na području amazonskih

prašuma, iako se do sada pokazalo da, na-kon jedne do dvije sjetve, ta zemljišta po-staju beskorisna te služe kao područje za ispašu stoke. Tehnika koja se koristi prilikom pretva-ranja šuma u poljopriv-redno područje naziva se »slash-and-burn« tehnika, što bi značilo sruši-i-spali. Ovakav na-čin pretvaranja šume u poljoprivrednu površinu prisutan je od davnina. No, lokalno stanov-ništvo na taj je način koristilo jedan do dva ha zemlje za svoje potrebe. Danas se radi o stotinama i tisućama hektara. Osim što se na ovaj način značajno smanjuju površine prašuma, prilikom paljenja ne vrši se nika-kva selekcija stabala, pa nerijetko i tehnološ-ki vrijedno drvo završi na lomači. Očišćeno pod ručje se nakon toga pali, kako bi se oslo-bodili hranjivi sastojci zarobljeni u vegeta-ciji te kako bi se stvorio sloj humusa iznad

hranjivima siromašnog tla pri-jašnjih tropskih šuma. Nakon dvije do tri godine iznimno intenzivne poljoprivrede, ze-mlja se napušta i pretvara u područje za ispašu.

Veliki problem je što se na takvim područjima uzgaja

najčešće samo jedna kultura, kao npr. riža, kava, koka, opijum, čaj, soja, kakao, plan-

taže banana ili plantaže citrusa. Kod uzgoja mo-nokultura, poljoprivred-nici se susreću s brojnim poteškoćama. Monokul-ture su iznimno osjetlji-ve na pojavu raznih za-raza i bolesti, a dovoljan je jedan mraz ili suša koji u potpunosti mogu uništiti cjelokupni usjev.

Uostalom, uzgoj monokulture i ekonomski je vrlo riskantan zbog kretanja cijena na svjetskom tržištu.

No, unatoč tome, brazilski primjer uzgoja soje najpoznatiji je u svijetu te je poslužio mnogim zemljama kao dobar primjer razvo-ja i ulaganja u poljoprivredni sektor. Brazil-ska vlada i nadalje ulaže u sektor biogoriva, potičući rast industrije šećerne trske.

Danas je bioetanol glavno svjetsko bio-gorivo. Biodizel se do nedavno proizvodio u svega nekoliko zemalja Europske unije, no njegova proizvodnja se pomalo širi. Prema EurObservER-u, Europska unija je u 2004. godini proizvela oko 2,4 milijuna tona bio-goriva, od toga 0,5 milijuna bioetanola i 1,9 milijuna biodizela. Rezultati pokazuju rast proizvodnje biogoriva od 25% u odnosu na prethodnu godinu.

Piše: V. PlešeFoto: Boris Pleše

uređivanje šuma OGULIN/IZVANREDNA REVIZIJA GJ TITRA-JAVORNIK

sustavno se gospodari još od 1878. godine

Najveći dio Gospodarske jedinice Titra-Javornik prostire se u predjelima koji imaju obilježja visokog krša. Područje Gospodarske jedinice obraslo je šumama smreke, jele i bukve. Ukupna površina GJ Titra-Javornik iznosi 2650 ha od čega na obraslu površinu otpada 2570 ha ili 97 posto. Šume prirodnih sjemenjača zauzimaju površinu od 2499 ha. Od obrasle površine šuma radno je nedostupno 1698 ha ili 66 posto. Zbog povećanog sušenja, pristupilo se izvanrednoj reviziji gospodarenja ovim šumama

Tijekom 2006. na području Gospodarske jedinice evidentirano je jače sušenje smreke koja se su-šila u krugovima od 0,5 ha. Razlog tomu bila je pojava smrekovog potkornjaka (šesteorozubog

i osmerozubog). Kako su sušenja otkrivena na vrijeme, štete nisu bile prevelike. Krenulo se sa intenzivnim pra-vodobnim sječama i tretiranjem stabala kemijskim sred-stvima, da bi se drvna masa što bolje iskoristila.

Tijekom mjeseca lipnja prošle godine na području Šumarije Saborsko-Plaški održan je sastanak na koji su bili pozvani stručnjaci Šumarskog fakulteta, Šumar-skog instituta, Hrvatskih šuma – Direkcije, ali i onih Uprava šuma koje muče isti problemi. Upozorilo se na postojeće stanje, a dogovorene su i mjere suzbijanja potkornjaka, te sanacija posječenih površina pošu-mljavanjem terena.

Kako su se sušenja smreke izazvana potkornjakom nastavila i tijekom 2007. trebalo je što hitnije pristupiti izradi izvanredne revizije Osnove gospodarenja za ovu jedinicu.

Povijest Gospodarske jedinice – Danas ovim šu-mama gospodari Šumarija Saborsko-Plaški ogulinske Podružnice, a s njima se sustavno počelo raditi još 1878. kada je osnovana Ogulinska imovna općina. Istovremeno je bila utemeljena i Šumska uprava u Plaškom koja je tim šumama upravljala sve do 1941., kada je dio šuma proglašen državnima.

Poslije II. svjetskog rata šume su proglašene opće-narodnom imovinom, a sa brojnim politički teritorijal-nim promjenama mijenjao se i njihov status. Godine 1960. osniva se ŠG Ogulin kojem je pripala i Šumarija Plaški koja petnaestak godina kasnije, 1974. postaje OOUR u sastavu ŠG Ogulin. Sukladno novom Zakonu o šumama, 1985. se osniva GPŠG Delnice, u čijem sasta-vu radi Šumarija Plaški gospodareći ovim šumama na funkcionalnom principu. Važne promjene započele su 1991. godine, kada se osniva javno Poduzeće Hrvatske

šume u čijem sastavu radi i ogulinska Podružnica kojoj je ponovno pripala Šumarija Plaški. Područje Šumari-je Plaški cijepa se 1996. na dvije šumarije, Saborsko i Plaški, sa sjedištem u Plaškom. Odlukom Upravnog od-bora »Hrvatskih šuma« 2001. radi smanjenja površina (zbog miniranosti terena i nedostupnosti za rad), dvije šumarije spajaju se u jednu pod nazivom Saborsko-Plaški, i tako do danas gospodare i upravljaju šumama ovoga područja.

Osnova gospodarenja za GJ Titra-Javornik izrađena je za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2010. s propisanim etatom od 159.680 m³, (crnogorice 99.247 m³ i bjelogorice 60.433 m³). Izvanrednom revizijom Osnove gospodarenja, etat se korigirao na dostupnom dijelu Gospodarske jedinice na površini od 923 ha pa se za crnogoricu povećao sa 34.339 m³ na 45.049 m³. Etat bjelogorice po propisu osnove iznosio je 17.224 m³, a revidirani je nešto smanjen i iznosi 16 436 m³. Ukupno, revidirani etat za cijelu GJ iznosi 61.485 m³.

Revidirani su i šumsko-uzgojni radovi koji bi umje-sto na 46 ha trebali biti obavljeni na 52 ha.

Tijekom rada u uredu i na terenu u Šumariji Sa-borsko-Plaški, stručno povjerenstvo u sastavu Ivica Vu-četić, predsjednik, te Emil Mudrovčić i Josip Crnković, izvršilo je pregled izvanredne revizije Osnove gospo-darenja. Reviziju je izradio delnički Odjel za uređivanje šuma, a radu Povjerenstva prisustvovao je rukovoditelj Odjela Boris Pleše. Od strane ogulinske Podružnice bili su nazočni Milan Dokmanović, rukovoditelj Odjela za uređivanje šuma, upravitelj Šumarije Saborsko-Plaški Krešimir Delić te revirnik Dubravko Špehar.

Po obavljenom poslu, Ministarstvu poljoprivrede, šu-marstva i vodnoga gospodarstva upućen je zahtjev da izda suglasnost na predloženi elaborat izvanredne revizi-je Osnove gospodarenja za GJ Titra-Javornik s važnošću od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2010.

GJ Titra-Javornik

Komisija na terenu


Šumama na području Plaškog

sustavno se gospodari još od 1878. godine

Osnovni je cilj obuke bio upoznavanje pripadnika vatrogasnih

postrojbi i djelatnika drugih institucija uključenih u provedbu protupožarne zaštite s osnovama

gašenja požara raslinja.

Piše: Goran Videc , dipl. ing. šum.Foto: Goran Videc

S obzirom na to da je gotovo polovica površine Republike Hrvatske pokrivena šumama i šumskim zemljištima, što je daleko iznad prosjeka središnje Europe, te poradi višestrukih vrijednosti koje nam pružaju šumski ekosustavi, zaštita šuma od požara, kao najvrjednijeg vegetacijskog oblika, zahtijeva punu pažnju i maksimalno zalaganje svih relevantnih čimbenika koji su na bilo koji način uključeni u razne aktivnosti na otvorenom prostoru

Vodeći se navedenim smjernicama, u vremenu od 20. do 27. listopada su na temu gašenja šumskih požara, a u sklopu provedbe aktivnosti na FAO projektu TCP/CRO/3001 »Capacity

Building for Forest Fire Prevention«, u Vatrogasnom operativnome središtu Divulje održane dvije četverodnevne radionice. Riječ je zapravo o usavršavanju pripadnika vatrogasnih postrojbi, djelatnika Hrvatskih šuma Uprave šuma Split i javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima nacionalnih (NP Mljet i NP Krka) i parkova prirode (PP Kopački rit i PP Biokovo).

Edukacija sudionika provedena je na temelju iskustava i pozitivnih propisa za osposobljavanje pripadnika vatrogasnih postrojbi u suradnji s Učilištem vatrogastva i zaštite i spašavanja, Državne uprave za zaštitu i spašavanje, te uz pomoć međunarodnih stručnjaka za zaštitu šuma od požara, g. Alexandera Helda (Working on Fire International), g. Gillesa Kleina i g. Renéa Korgea (Gimaex International).

Osnovni je cilj obuke bio upoznavanje pripadnika vatrogasnih postrojbi i djelatnika drugih institucija uključenih u provedbu protupožarne zaštite s osnovama gašenja požara raslinja, te prijenos novih stručnih saznanja, koji su se pokazali djelotvornim u gašenjima požara otvorenog prostora. Dodatno su se iznosila iskustva i novosti u gašenju požara retardantima i pjenom, te korištenje modernih priručnih sredstava za gašenje i protuvatri.

Sadržaji edukativnog dijela prilagođeni su svim sudionicima, a obuhvaćali su teorijski dio vezan uz osnove topografije, uporabe GIS tehnologije, osnovne vatrogasne opreme, vezivanja sigurnosnih čvorova i uporabe užeta za samospašavanje, komunikacije između zemaljskih i zračnih snaga, kao i praktični rad sa suvremenim ručnim alatom na izradi protupožarnih linija, te pripremi, provedbi i nadzoru pri uporabi kontravatre.

Bilo je riječi i o jednoj novini, koja u Hrvatskoj još uvijek nije zastupljena u punoj mjeri, a to je kontrolirano spaljivanje većih površina s ciljem smanjenja požarnog opterećenja, te ubrzavanja prirodnih tokova izmjene određene vegetacije. O navedenoj metodi protupožarne zaštite bit će više riječi tijekom narednih godina, ukoliko će FAO organizacija poduprijeti izradu studije primjenjivosti spomenute tehnike u Republici Hrvatskoj, te edukaciju pripadnika vatrozaštite o primjeni iste.

Cjelokupnu obuku nadzirao je Stjepan Purgar, načelnik Vatrogasne škole, koji je po završetku obuke sudionicima dodijelio certifikate osposobljenosti, te

poklonpakete (naprtnjača, kompas, svjetiljka, multifunkcionalni Laetherman alat, set prve pomoći, kožne rukavice, te spasilačko uže s karabinom i »osmicom«) koje je osigurao projekt TCP/CRO/3001.

Također, raduje i činjenica da je ova obuka naišla na vrlo plodno tlo, kako pri organizatorima i instruktorima na edukaciji, tako i pri samim sudionicima te stoga i ne čudi visoko izražena ocjena o sadržaju i načinu provedbe usavršavanja od Učilišta vatrogastva i zaštite i spašavanja.

Sudionici i instruktori

Kako se koristiti kontravatrom

O rukovanju modernim priručnim alatima

Izrada protupožarne linije


Šumama na području Plaškog Edukacija o gašenju požara raslinja

zaštita šuma ZAŠTITA ŠUMA OD POŽARA

Sudionici i instruktori

Piše: Antun Zlatko LončarićFoto: Antun Zlatko Lončarić

baština

Zgrada Brodske imovne općine u centru Vinkovaca, ponos Vinkovaca, povijesno- kulturni i arhitektonski simbol grada na Bosutu, ponovno je predana na korištenje i upravljanje šumarima iz vinkovačke Uprave

Ostvaren san više generacija vinkovačkih šumara

San mnogih generacija vinko-vačkih šumara dosanjan je 20. studenoga kad je na svečanosti pred brojnim gostima, uzvanici-

ma i šumarima, zastupnik u Saboru iz Vukovarsko-srijemske županije Tomislav Čuljak rezanjem vrpce predao na upora-bu obnovljenu zgra-du Brodske imovne općine Upravi šuma Vinkovci. Gotovo dva desetljeća je prošlo od kada je 1988. go-dine sklopljen ugovor o zamjeni i prijenosu nekretnina izme-đu Općine Vinkovci, ondašnjeg Srednjo-školskog ekonom-sko-upravnog centra i tada Radne orga-nizacije šumarstva »Slavonska šuma«. Tako su (tada) na papiru šumari napokon dobili svoju zgradu koja je nekad, nakon ukinuća Vojne krajine, bila sjedište i temelj razvoja šumarstva istočne Slavonije i zapadnog Srijema.

Zgrada Brodske imovne općine

Mr. sc. Darko Beuk

Dvorana za sastanke kolegija Uprave

OBNOVLJENA ZGRADA BRODSKE IMOVNE OPĆINE

Brodska imovna općina bila je udruga bivših graničara koji su 8. studenoga 1873. od države dobili na upravljanje više od 42.570 ha šuma, na području od Broda do istočnih granica vinkovačkog atara. Ci-jeli šumski fond bio je razdijeljen na 36 gospodarskih jedinica visokih, i 19 GJ niskih šuma, a ovim šumskim bogatstvom skrbilo se po svim pravilima šumarske struke.

– Upravo ta skrb o razvoju šuma stvorila je kod šumarskih zaposlenika osjećaj poistovjećenosti o zajedničkom interesu i probitku njih, djelatnika, i naroda. Ta briga za ljude ovoga kraja omogućila joj je stvaranje ugleda i štovanje među svekolikim stanovništvom. Kako je Brodska imovna općina bila najbogatija među svih 11 imovnih općina koje su nastale razvojačenjem Krajine, bila je u mogućnosti pomagati razvoju i izgradnji ustanova i institucija na tom prostoru koji je bio opustošen od dugotrajne


Svečanost otvorenja – dipl. ing. Zvonimir Mišić


turske vladavine. Ona je bila centar zbivanja u šumarstvu, pa je stanovnicima Vinkovaca sinonim zajedništva, materijalne sigurno-sti i jamstva dobre budućnosti – istakao je na otvorenju Zvonimir Mišić, voditelj Uprave šuma Vinkovci.

Zgrada u samom centru, generacijama Vinkovčana bila je po-znata po nazivu »generalija« i zbog svog prepoznatljivog arhitek-tonskog rješenja postala je i simbolom grada. Početak radova na

privatne šume

Ostvaren san više generacija vinkovačkih šumara

Brodska imovna općina bila je udruga bivših graničara koji su 1873. od države dobili na upravljanje više od 42.570 ha šuma,

na području od Broda do istočnih granica vinkovačkog atara.

GORSKI KOTAR

Uzgojni radovi nužni su za povećanje vrijednosti šuma

Cilj seminara bio je upoznavanje šumovlasnika kako da uz-gojnim radovima, s obzirom na šumsku zajednicu, odnosno tipove određene šume, unaprijede šumsku proizvodnju i povećaju vrijednost šuma.

Uvodno je Damir Delač, dipl. ing. šum., tajnik Šumarskog društva, sudionike upoznao s reljefom, hidrološkim prilikama, podnebljem, te najznačajnijim biljnim zajednicama na području Gorskog kotara. Iznio je i podatke o privatnim šumama Gorskog kotara kao jednog od najšumovitijih područja naše zemlje gdje je od ukupne površine regije, 127.300 ha, čak 74 posto obraslo šumama.

Piše: Vesna PlešeFoto: Vesna Pleše

Sudionici skupa u Delnicama

Vrpcu je presjekao saborski zastupnik Tomislav Čuljak

sanaciji zgrade nakon iseljenja učenika započeo je pred Domovinski rat, a tijekom višegodišnjih granatiranja Vinkovaca iz nedalekih Mir-kovaca, zgrada je teško stradala, pa su radovi na kvalitetnom uređe-nju prema projektnoj dokumentaciji započeli tek 2004. godine.

Privođenjem obnove kraju, zgrada Brodske imovne općine nakon 74 godine postaje upravno i stručno središte UŠP Vinkovci. Na taj način ostvarila se davna želja mnogih generacija šumara da se napo-kon vrate u prostore koji su povijesno obilježili razvoj vinkovačkog, slavonskog i hrvatskog šumarstva.

– Time će se nastaviti ostvarivati kroz povijest izgrađeno zajedniš-tvo struke i hrvatskog naroda – rekao je Zvonimir Mišić.

Ova godina ostat će obilježena u vinkovačkom šumarstvu s nekoliko značajnih ostvarenja, koliko značajnih za šumarstvo, toliko i za širu društvenu zajednicu. Poslije izgradnje nove upravne zgra-de Šumarije Otok, jedne od najvećih u Hrvatskim šumama, kako po površini, tako i po prihodu, u lovištu Kunjevci ljetos je otvorena i nova lovačka kuća koja može pružiti i osigurati najzahtjevnijim inozemnim lovcima komfor kakav imaju samo u ponekim tradici-onalnim lovačkim kućama u Europi. A nedavno uloživši više od tri milijuna kuna u staru zgradu osnovne škole u Bošnjacima, adap-tirali smo je u prvi Šumarski muzej u sjevernom dijelu Hrvatske. I evo danas, zgrada Brodske imovne općine u punom sjaju predaje se onima koji su je i zaslužili! – istakao je Darko Beuk, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma.

Dosadašnja zgrada UŠP Vinkovci, koja je za vrijeme rata bila ošte-ćena, obnovljena je i prodana općini Vinkovci, a dobivena sredstva uložena su u novu zgradu Brodske imovne općine.

U organizaciji Ekološke udruge Hloja iz Delnica, a pod pokroviteljstvom

Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, sredinom studenoga u Delnicama je održano predavanje na temu »Uzgojni radovi

kao mjera povećanja vrijednosti privatnih šuma u Gorskom kotaru«.

Skupu su bili nazočni članovi udruga šumovlasnika iz svih dijelova naše zemlje, te predstavnici Šumarske

savjetodavne službe


Ukupna površina privatnih šuma izno-si 22.380 ha, s drvnom zalihom od 2,958.319 m3 ili 125 m3/ha, te prirastom od 3,9 m3/ha. Regularne šume visokog uzgojnog oblika prostiru se na površini od 13.264 ha s drv-nom zalihom od 1,625.675 m3 ili 126 m3/ha, te prirastom od 3,5 m3/ha. Površina prebor-nih šuma u Gorskom kotaru iznosi 6085 ha s drvnom zalihom od 1,087.185 m3 ili 188 m3/ha i prirastom od 5,6 m3/ha. Panjače za-uzimaju površinu od 3031 ha s drvnom za-lihom od 218.459 m3 ili 62 m3/ha i prirastom od 2,6 m3/ha.

Od biljnih zajednica najviše su zastuplje-ne jelova šuma s rebračom, dinarsko-buko-vo-jelova šuma, bukova šuma s rebračom, brdska bukova šuma s mrtvom koprivom, gorska smrekova šuma s pavlovcem, jelo-va šuma s milavom, pretplaninska bukova šuma s urezicom. Biljne zajednice prostiru se od 50 do 1500 metara nadmorske visine.

Govoriti o uzgojnim zahvatima u pri-vatnim šumama nije jednostavno. Oni u ovom trenutku pred-stavljaju trošak, a u budućnosti zaradu, istaknuo je u svom obraćanju šumovla-snicima akademik Slavko Matić. Dolazi vrijeme kad će šuma postati čimbenik koji se poštuje u svijetu. Naš problem je što do sada nismo znali vrednovati ni procije-niti koristi koje nam donosi šuma.

Privatne šume u Hrvatskoj izložene su stalnoj devastaciji od njihovog izdvajanja u privatno vlasništvo na osnovi Carskog patenta iz 1877. Sav taj proces traje do današnjih dana. Ra-zloge propadanja privatnih šuma nala-zimo u nestručnosti

Ukupna površina 22.380 ha,drvna zaliha 2,958.319 m3,

zaliha po ha/125 m3,prirast 3,9 m3/ha.

Za razliku od privatnih šuma u Hrvatskoj, privatne šume na području

Gorskog kotara uređivane su u kontinuitetu od tridesetak godina.

Slijeva nadesno: Ivan Pleše Lukeža, Damir Delač, Slavko Matić

Šuma

onih koji izvode zahvate, raslojavanju sela, usitnjenosti posjeda, socijalnom statusu vla-snika, dužini proizvodnog ciklusa.

Za razliku od privatnih šuma u Hrvatskoj, privatne šume na području Gorskog kotara uređivane su u kontinuitetu od tridesetak godina, što je u ovom trenutku njihova prednost. U mogućnosti su da se daljnjim stručnim radom, u prvom redu na njezi i ob-novi, planiranju i organizacijskim promjena-ma poveća njihova kvaliteta, proizvodnost i vrijednost, naglasio je Matić.

Šumovlasnici bi ubuduće trebali usmje-ravati svoj rad na povećanju kvalitete šuma određenim zahvatima i aktivnostima po-put:

– zahvata njege i obnove u prebornim šumama kroz preborne sječe

– zahvata njege i obnove u regularnim šumama visokog i niskog uzgojnog oblika

– njegom i popunjavanjem s plemenitim vrstama bjelogorice i crnogorice onih povr-šina na kojima se događa prirodna sukcesija pionirskih vrsta drveća

– podizanjem kultura plemenitih, brzora-stućih i tržišno vrijednih vrsta bjelogorice i crnogorice na napuštenim pašnjačkim i dru-gim površinama

– organizacijom pridobivanja i plasiranja na tržište drva za bioenergiju, poslije gore navedenih zahvata.

Uz gospodarenje u prebornim šuma-ma, akademik Matić naglasio je važnost odabira stabala za sječu i doznaku jer se

tim radovima ispunjava cilj gospodarenja u prebornoj šumi. Time se omogućava uz-gajanje mješovitih prebornih sastojina koje osiguravaju kvalitetan prirast i stabilnost sastojine, obilan prirodni pomladak, maksi-malno korištenje produkcijske sposobnosti staništa te, u konačnici, postizanje najveće vrijednosti proizvodnje.

Regularno gospodarenje mora biti orga-nizirano tako da se sastojinsko gospodare-nje organizira na malim površinama. Svaka strukturna jedinica mora imati poseban šumsko-uzgojni tretman. Uzgojni radovi na njezi panjača trebaju trajati tijekom cijele ophodnje. Razlikujemo ove faze njege: redu-ciranje broja prije svega nekvalitetnih izbo-jaka na panju ili trijebljenje, njega panjače čišćenjem ili negativnom selekcijom, njega panjače proredom ili pozitivnom selekcijom. Radovi na njezi čišćenjem i pomlađivanjem obavljaju se u panjačama na isti način kao i u sjemenjačama.

Da bi se povećala gospodarska vrijednost, biološka raznolikost i ubrzao razvoj privatnih šuma, nužno je obavljati njege čišćenjem te popunjavanjem s vrjednijim vrstama drve-ća. Od bjelogorice treba ih popunjavati sa divljom trešnjom, kruškom, javorom, jase-nom, lipom, mukinjom, jarebikom, oskoru-šom, sremzom. Od crnogorice treba unositi smreku, ariš, bor. Izbor vrste drveća ovisi o stanišnim uvjetima.

Pojavom energetske krize u svijetu udio drva u energetskoj bilanci najrazvijeni-

jih europskih zemalja sve više raste. Danas je biomasa postala novi proizvod, tržiš-no vrijedan i tražen. Hrvatsko šumarstvo mora se opredijeliti za intenzivnije gos-podarenje, kako bi se zahvatima njege i pomlađivanja šume, povećala njihova kvaliteta, a istovre-meno dobila tržišno vrijedna biomasa za energiju. U svemu tome i privatni šu-movlasnici Gorskog kotara moraju se »svojom« drvnom zalihom i godišnjim prirastom izboriti za mjesto u lancu pro-izvođača bioenergi-je, kako za domaće, tako i za inozemno tržište.


Piše: Antun Zlatko LončarićFoto: Arhiva

U POVODU 55. OBLJETNICE DJELOVANJA KUD-a »ŠUMARI«

Svirkom, pjesmom i plesom nastavljamo daljeMalo je

danas u našoj zemlji primjera da u nekoj od gospodarskih grana ima toliko sluha, volje i želje za kulturno-umjetničkim djelovanjem svojih zaposlenika poput našeg šumarstva. A ovih dana upravo se navršava punih 55 godina od osnutka današnjeg Kulturno-umjetničkog društva »Šumari« i njihovog neprekidnog djelovanja na području današnje Uprave šuma podružnice Vinkovci

Čuvali su i očuvali našu nacionalnu i kulturnu baštinu, razvijali i njegovali kvalitetu života, odgajali mladost i širili prijateljstvo među ljudima


Teško je današnjim generacijama za-poslenika u šumarstvu Hrvatske i zamisliti pod kojim i kakvim se uvje-tima nekad, prije samo šezdesetak

godina, radilo u šumskim sječama diljem Hrvatske – od istoka Slavonije do zapada i šuma Gorskog kotara.

Prije više od pola stoljeća jedno od tada najvećih radilišta i stovarišta drvnih sortime-nata u srcu spačvanskih šuma bila je Spačva. U naselju s nekoliko stotina šumskih radnika i njihovih obitelji bujao je život koji se nije mnogo razlikovao od početka stoljeća. Mlađi ljudi doseljeni iz raznih dijelova Hrvatske i Bosne, sa željom osigurati minimalnu ži-votnu egzistenciju radeći jedan mukotrpni posao od jutra do mraka, svakim danom osim nedjelje, nisu imali vremena za pro-mišljanjem boljeg života. Stalna borba za što većim radnim učinkom, borba za svaki kubik, umarala je tijelo, nedjeljom nije bilo vraćanja kućama, nije bilo TV zabavnih emi-sija, sporta, kafića i druge bogate zabave. Postojao je jedan prastari radio i petrolejke i ništa više.

A mladi, kao i svugdje u svijetu, žele dru-ženje, pjesmu, veselje....

ŠUMA JE ODUVIJEK ČOVJEKU NADAH-NUĆE Nekolicina njih, koji su imali malo više sluha i smisla za svirku, Martin Sučić, Andri-ja Valentić, Josip Blažević, Ivica Žagar i Pavo Šarčević, dogovoriše se da ne provode do-sadne večeri u radničkoj birtiji, već donesoše svoje stare tamburice i iz večeri u večer, za-sviraše, onako, sebi za dušu, uz petrolejku. A kada se to društvo okupljalo već par mjeseci zaredom skoro svaku večer, a potrajalo su-botom i praznikom i do ranih jutarnjih sati, sindikalna podružnica predloži tadašnjem direktoru Šumskoga gospodarstva Draganu Tonkoviću, da im se kupe novi instrumenti. I bi tako! A mali krug tamburaša bude prepo-znat kao iznimno vrijedno i veselo društvo koje je i radnicima podizalo moral u teškim trenucima zimskih hladnih noći.

UMJETNOST JE NAŠA PRATILICA I U SRETNIM I U NESRETNIM TRENUCIMA ŽI-VOTA Međutim ni slom »Hrvatskog proljeća« nije više mogao vratiti kotač unazad.

Možemo reći da su »Otočki svatovi«, koji su u priredbi ujedinili i tamburaše, i plesa-če, i članove dramske i recitatorske grupe, u stvari bili prerastanje »Šumara« iz samo-stalnog tamburaškog sastava u društvo s folklornom sekcijom, zapravo u jedno pra-vo kulturno-umjetničko društvo u kojem je razonodu našlo stotinjak aktivnih članova. U to vrijeme, 1972. g., u društvo dolazi Ivica Orešković, vrsni poznavatelj folklora, koji oz-biljnije počinje rad na koreografiji slavonskih plesova i s njim započinje profesionalniji pri-stup folklornoj plesnoj umjetnosti. Postavi-lo se i suštinsko pitanje buduće izvođačke politike. Odlučeno je njegovanje etnoglazbe vinkovačkog i slavonskog melosa, kao i ples-nih koreografija tzv. Panonske zone.

Te su nove sekcije i aktivnosti program-ski znatno obogatile nastupe »Šumara« pa je prvi javni nastup kao KUD »Šumari« bio

1973. g. na Vinkovačkim jesenima glazbe-no-scenskim recitalom »Pozdrav šumama«. Kvaliteta izvedbe rezultirala je i suradnjom s vinkovačkim kazalištem »Joza Ivakić« u predstavi »Đuka Begović«.

Potpunu afirmaciju Društvo dobiva već sljedeće godine, 1974., kada se u Vinkovcima i Brodu održava znanstveni skup »100 go-dina organiziranog šumarstva na području Istočne Slavonije«.

Godina 1975. pamti se i po prvom go-stovanju u Italiji, u općini Pordenone, kod tadašnjeg poslovnog partnera koji je kupo-vao drvni sortiment iz vinkovačkog gospo-darstva.

Tada, kao već afirmirano Društvo, uprili-čuju se nastupi i diljem Hrvatske i započi-nje svakogodišnje sudjelovanje u Istri, na Porečkoj rivijeri, u Motovunu. Kada je 1983. g. izgrađen Hotel »Quercus« u Drveniku, prvi nastup u povodu njegovog otvorenja imali su »Šumari«, i otada se svako ljeto održavaju nastupi Društva na terasi hotela.

Iduće, 1984. g. izdaje i svoju LP ploču sa 14 plesova i 8 pjesama pod nazivom »Oj, rastiću šušnjati«.

Kako su s godinama tamburaši postajali sve stariji, a mladih nije bilo kao što je to s plesačima u folklornoj sekciji, najstariji tamburaš Martin Sučić došao je na ideju da se u Vinkovcima osnuje škola za tamburu i tečaj sviranja pri osnovnoj Glazbenoj školi u Vinkovcima. Ideja je ostvarena i već iduće godine mladi tamburaši imali su svoj prvi nastup.

PROSLAVLJENA 35. OBLJETNICA Godi-ne 1988. bila je 35. obljetnica Društva, i za tu godinu se pripremio poseban program, a proslava je održana u prepunoj dvorani Doma željezničara u Vinkovcima. Tijekom godine bilo je mnogo raznih gostovanja i nastupa, obavljeno je audiosnimanje tamburaša, pjevača solista, te okteta muš-ke pjevačke skupine za Radioteleviziju Zagreb s više od 20 »numera« pjesama i poskočica.


Godina 1990., godina početka stvaranja neovisne države Hrvatske, buđenja nacio-nalnog ponosa u Hrvata bit će upamćena po uvježbavanju programa domoljubnih i rodoljubnih pjesama koje su sve do tada bile zabranjene za izvođenje. Pjesme na »indeksu«, kako su ih nazivali, bile su, primjerice: »Vilo Velebita«, »Ustani, bane Jelačiću«, »Slavonci smo i Hrvati pravi«, »Još Hrvatska ni propala«, »Glasna, jasna« i mnoge druge, gotovo zaboravljene iz proš-losti hrvatskog naroda. Prvi nastup s novim programom Društvo je izvelo na natjeca-nju sjekača ŠG »Hrast« Vinkovci i nekoliko dana kasnije na Saveznom natjecanju koje je održano u Vinkovcima.

U 1991. godini rad i aktivnost Društva znatno je smanjena i kasnije prekinuta usli-jed ratnih zbivanja. Ali ostat će zabilježeno u kronici Društva prvi nastup 9. veljače u Za-grebu, u koncertnoj dvorani »Lisinski« na 30. šokačkom sijelu, sa zabavnim programom u Hotelu Interkontinental. Na koncertnom i zabavnom dijelu bio je prisutan i predsjed-nik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, sa svojim najbližim suradnicima.

Dolaskom ljeta, nemiri su postajali sve češći i žešći, a prvi napad na grad bio je 13. srpnja iz pravca Mirkovaca. Vinkovci su bili izloženi stalnim napadima pobunjenih Srba, te se 26. kolovoza dolazi do spoznaje kako je rat neizbježan i pitanje je trenutka kad će se pobunjenim Srbima jugoarmija pridružiti i iskaliti bijes i gnjev na miran grad na Bo-sutu.

Upravni odbor 30. lipnja donosi odluku o obustavi rada jer se dovodi u pitanje si-gurnost članova Društva. Narodne nošnje, to kapitalno narodno blago, preneseno je na »sigurno« mjesto, a prostorije u kojima su članovi uvježbavali, pjevali, učili plesati, svirati, glumiti i družili se, predane su na korištenje hrvatskim braniteljima.

»ŠUMARI« U SAMOSTALNOJ DRŽAVI Godinu dana je proteklo od obustave rada Društva. Tek u srpnju 1992. g. organiziran je sastanak u Upravi šuma Vinkovci. Ondašnji upravitelj Zvonimir Koščević pozvao je pred-sjednika Društva Stjepana Tuškana, tajnika Martina Sučića, Ivicu Oreškovića, Ladislava Jursika i Ivicu Grčića i dogovorili su nastavak rada i oživljavanje aktivnosti KUD-a »Šuma-ri«. Prvo je trebalo sanirati ratom oštećenu zgradu Šumarije Vinkovci kako bi se mogle održavati probe u dvorani.

Premda još uvijek pod ratnom opasnosti, 8. rujna održan je prvi sastanak i proba ma-njeg broja okupljenih članova, jer te godine ipak je trebalo makar i skromno obilježiti 40. obljetnicu Društva.

Od 1993. do 1994. Društvo bilježi stalno povećanje članstva, broj proba se iz mjese-ca u mjesec povećava, kao i brojni nastupi. Otvara se ponovno, ali sad u Društvu, škola za tamburu koju vodi Zlatko Ćosić, audicije daju rezultate povećanjem novih članova svih skupina, a zahvaljujući potpori i velikom razumijevanju Hrvatskih šuma p.o. Zagreb i UŠ Vinkovci, kupuju se nove narodne nošnje

i obnavljaju instrumenti i oprema za ozvuče-nje. Uvježbavaju se nove koreografije drugih dijelova Hrvatske.

DRUGA OBLJETNICA DRUŠTVA Druga godina mira i sigurnosti, 1997., značajna je jer se privode kraju pripreme za Mirnu reintegraciju preostalog okupiranog dijela Hrvatske, Istočnu Slavoniju. Ujedno, to je i godina značajnog jubileja, 45. obljetnice Društva. Pripreme su započele rano. Broj-nost društva je još uvijek velika, a aktivnosti se odvijaju u dvije folklorne postave, dvije tamburaške, dramskoj i pjevačkoj.

Prilikom dolaska predsjednika RH dr. Fra-nje Tuđmana u Vinkovce, na dočeku su za-jedno sudjelovali tamburaši i folklorna sku-pina s drugim folklornim skupinama.

Značajan jubilej 45. obljetnice kontinui-ranog rada Društva obilježen je koncertom svih skupina, a proslava je održana 20. pro-sinca. U prepunoj sportskoj dvorani Lenije u Vinkovcima, pred više od tisuću uzvanika i gostiju, šumara i građana Vinkovaca i člano-va društva, cjelovečernji program odvijao se pod nazivom »Ovako smo počeli«.

Zaslužnim dugogodišnjim članovima uru-čeni su pokloni: Martinu Sučiću, za nepre-kidnih 45 godina rada, Stjepanu Tuškanu i Ivici Oreškoviću za 25 g. rada u Društvu, predsjednik Zvonimir Mišić predao je ručni sat s posvetom.

Na kraju godine, 29. prosinca održana je Izvanredna skupština Društva, a povod je bio usklađenje s novim Zakonom o udru-gama. Izmijenjen je i usuglašen dio Statu-ta, promijenjeno je i ime društva, u skladu s društvenim promjenama. Umjesto RKUD »Šumari«, novi naziv glasi: Kulturno-umjet-ničko društvo »Šumari«. Sjedište Društva: Vinkovci, Glagoljaška 14.

Za 1998. g. treba izdvojiti da, osim već uhodanih prijema novih članova, dolazi do formiranja Dječje folklorne skupine koju vode Dario Grčić i Ivan Lion. Iste godine

Društvu stiže i međunarodno priznanje! KUD »Šumari« postaju članicom Conseil In-ternacional des organisation de festival de folklore et d'arts – C. I.O, – Međunarodnog vijeća organizacija festivala folklora, što je ujedno i obveza koja zahtijeva dodatne napore u osiguranju kvalitetnog izvođenja programa.

A krajem godine, u Hotelu »Interconti-nental« u Zagrebu, promovirana je knjiga posvećena 45. obljetnici Društva. Tadašnji direktor »Hrvatskih šuma« Ivan Tarnaj tom prilikom je istakao:

– Drago mi je i ponosim se što šumar-stvo Republike Hrvatske, osim što stručno radi na podizanju i uzgajanju šuma, njeguje i podržava tradiciju očuvanja pučke kulture u nas Hrvata, naslijeđenu od svojih časnih predaka.

Monografija pod naslovom »Oj, rastiću šušnjati« na 250 stranica, B 4 formata do-nosi kompletnu dokumentaciju, pregled aktivnosti od osnivanja 1952. g. tamburaš-ke skupine do 1997. g. te nekoliko stotina dokumentarnih fotografija.

U razdoblju od 1999. g. do 2002. aktiv-nost društva bila je u stalnoj uzlaznoj liniji. Brojno članstvo se postupno povećava, pro-be su brojnije, kao i nastupi. Starije svirače i plesače uspješno zamjenjuju mlađi pa ne dolazi do pada kvalitete izvođenja. Formira se i grupa »Old timera«, starih svirača koji snimaju stare pjesme i napjeve i tako ih spa-šavaju od zaborava, izdanjem audio-kasete i CD pod nazivom »Zavičaju, mili kraju«. Go-dišnje se održi oko 400 proba, a nastupi se kreću od 70 do 100.

Ova jubilarna godina za Društvo, u kojoj se obilježava 50 godina aktivnog djelovanja, bit će upamćena i po obnovljenim prostori-jama zgrade u Šumariji Vinkovci, gdje je do sada uvježbavalo članstvo svoje nastupe. U obnovljenoj zgradi KUD »Šumari« dobili su svoje službene prostorije i veliku dvoranu za


probe, a drugi dio zgrade dobio je i vinko-vački ogranak HŠD.

Ovu značajnu obljetnicu Društvo je obi-lježilo svečanim koncertom 25. listopada u sportskoj dvorani Lenije. Pola stoljeća jed-nog kulturno-umjetničkog društva veliki je jubilej, posebno kada se govori o promica-nju jedne ideje, ideje očuvanja narodnog melosa i plesa, bez obzira na politička okru-ženja i kvazi umjetničke trendove. KUD »Šu-mari« oduvijek su bili povezani s hrvatskim narodom bez obzira na pritiske sa strane.

Upravo prepoznavanje vrijednosti KUD-a »Šumari« kao nečeg što šumarskim radnici-ma i te kako treba, značilo je da oni, koji to prepoznaju i donose odluku o podržavanju »Šumara«, također u sebi nose pozitivnu kvalitetu nacionalnog ponosa i kreativnog duha.

Jubileju se pridružio i naš časopis koji je u broju 72 za prosinac 2002. objavio poseban prilog pod nazivom »Naših pedeset ljeta«.

U toj jubilarnoj godini održano je 308 proba i 36 nastupa svih skupina. Treba iz-dvojiti prvi nastup dječjeg ansambla na međunarodnom dječjem festivalu u Italiji, u mjestu Agrigento na Siciliji, gdje su do-stojno predstavili grad Vinkovce i Republiku Hrvatsku.

TRAJNI ZADATAK OČUVANJE HRVAT-SKOG NARODNOG MELOSA Tijekom boga-te polustoljetne tradicije postojanja i uspješ-nog rada KUD »Šumari« bili su i ostali nosi-telji i propagatori hrvatske narodne glazbe, posebno tamburaške, pjesme i plesa. Bila je sretna okolnost što su cijelo ovo vrijeme odgovorni iz šumskih Uprava shvaćali značaj njihovog rada među šumarskim radnicima, od stovarišta u Spačvi do direkcije Hrvatskih šuma u Zagrebu.

Bilo je uvijek dovoljno mudrosti i snage kod rukovoditelja i kod većine radnika da se ne prihvaća rasprava o opravdanosti posto-janja Društva. I danas »Šumari« imaju jasne i sigurne perspektive jer su neraskidivo po-vezani s »Hrvatskim šumama«.

U svih tih pedeset godina, jedno ime bilo je sinonim za KUD »Šumare«. Ime Martina Sučića, osnivača tamburaške grupe, konti-nuirano se provlačilo kroz sve probe, nastu-pe i druge aktivnosti Društva.

Nažalost, već iduće godine, 26. travnja 2003. neumitna smrt otrgnula je Martina od »Šumara«. Poneki skeptici potajno su pomišljali kako će Društvo bez tog dugo-godišnjeg tajnika i agilnog člana postupno smanjivati svoju aktivnost. Na sreću, oni su se prevarili.

U 2003. g. probe i nastupi svih skupina su se udvostručili. Održano je čak 315 proba i 61 nastup. Te godine Društvo je nastupilo pred 26.000 gledatelja, što potvrđuje visok ugled i gledanost programa.

Od brojnih nastupa treba izdvojiti gosto-vanje u lipnju u Italiji, u gradu Borgosesia, dječjeg ansambla u Poljskoj, u gradu Lubli-nu, te ponovno u gradskoj četvrti Kebany u Budimpešti gdje pretežito živi hrvatski živalj i

gdje su održali koncert. Grad Vinkovci održa-va višegodišnju suradnju s njemačkim Ken-zingenom, pa je početkom srpnja Društvo gostovalo na »Stadtfestu« u tom gradu, ali su održani koncerti i u Freiburgu i u Russtu.

Godina 2004. za Društvo će biti upamće-na po povratku u novouređene prostorije u Glagoljaškoj ulici 14, u Vinkovcima. U tim prostorijama postoje uvjeti za rad Društva kakve ima malo koje kulturno-umjetničko društvo u Slavoniji, pa i šire.

Održano je ukupno 290 proba i 44 nastu-pa. Te godine održan je prvi put, 29. svibnja u Otoku, na manifestaciji »Otočko proljeće«, koncert posvećen Martinu Sučiću pod nazi-vom »Večer za Martina«, a kao gosti nastupi-li su i višegodišnji prijatelji, članovi HKUD-a »Petar Zrinski« iz Vrbovca.

Dječji ansambl gostuje u Italiji, u Palermu, a prvi put prva postava gostuje u Ukrajini, u gradovima Užgorod i Mokačevo u Zakar-patskoj oblasti.

Godina 2005. bit će upamćena po surad-nji s dr. Enrihom Merdićem, koji je postavio novu koreografiju »Baranja« za plesnu sku-pinu, kao i suradnji s Martinom Grgurovcem, koji je s Ivicom Oreškovićem postavio novu »Slavoniju«. Ukupno je održano 236 proba i 61 nastup.

Pamtit će se nastupi u Slovačkoj, u banj-skoj Bistrici, zatim u Litvi u gradu Jonavu s nastupom na »Johanefestu« te jednotjedni boravak u Francuskoj, u pokrajini Pikardija, gdje je naše Veleposlanstvo organiziralo na-stup na pet koncerata u različitim gradovi-ma. U organizaciji Hrvatskih šuma, Društvo je nastupilo i na sajmu Biomase u Straubin-gu u Bavarskoj.

U rujnu, nove prostorije Šumarskog doma, gdje se nalaze i društvene prostorije, službe-no je otvorio ministar Petar Čobanković.

Godina 2006. pamti se po odlasku još jednog člana, dugogodišnjeg predsjednika i doživotnog počasnog predsjednika Društva, Stjepana Tuškana, koji je umro 16. ožujka.

Upravni odbor: (sjede) Zvonimir Petrić, Franjo Petrović, Margareta Kondža, Zvonimir Mišić i Ante Miljak

(stoje) Branko Trifunović, Zlatko Andrijašević, Ivan Popić, Josip Filipović, Šima Dominiković i Željko Kalauz

Umjetnički savjet: (sjede) Ivan Orešković, Irena Štimac-Ogrić, Sandra Milovac i Ivan Lion(stoje) Dario Grčić, Ivica Grčić i Martin Lamešić


U ovoj 2007. godini kada Društvo obilježava 55 godina neprekidnog rada, održano je više od 250 proba i 72 nastupa, što je rekord do sada u svim godinama postojanja.

Treba izdvojiti nastup u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, te nastupe u inozemstvu. U Italiji, u gradu Ruusi kod Ravene, dječjeg ansambla u Poljskoj, u gradu Didnija i u Slovačkoj.

TREĆA OBLJETNICA Završetak ove uspješne godine, kao i svečani koncert obilježavanja 55. obljetnice Društvo će održati 14. prosinca 2007. g.

Tamburica, slavonska pjesma i ples, najbolji su način očuvanja identiteta Slavonca, a najbolji dokaz tome je i ovaj jubilej KUDa »Šumari«, ističe Zvonimir Mišić, predsjednik Društva.

Prilikom obilježavanja ovog značajnog jubileja, nužno je spomenuti i niz samozatajnih pregalaca koji su godinama i desetljećima odvajali svoje slobodno vrijeme kako bi Društvo odrastalo, razvijalo se i napredovalo, te bilo prepoznatljivo diljem Hrvatske, ali i Europe.

Društvo danas broji oko 300 članova koji djeluju u nekoliko sekcija i skupina.

Umjetnički voditelj i kreator proba i nastupa je Ivan Orešković, koji ove godine slavi 35 godina uspješnog rada u Društvu kao koreograf i umjetnički voditelj.

– Voditelj prve postave folklora je Brani-mir Grgurovac.

– Voditelj Dječjeg ansambla je Dario Grčić.

– Pojedine starosne skupine vodili su Ivana Kuzmanović i Mario Šokčević. Sada ih vode Ivan Lion i Martin Lamešić.

– Tamburašku skupinu do studenoga 2003. vodio je Marko Mandić, a od tada Pe-rica Raguž.

– Stariju skupinu tamburaša do svoje smrti 2003. vodio je Martin Sučić, a poslije Ivica Grčić skrbi za njih i vokalne soliste.

– Obuku pjevanja vodila je Sandra Mi-lovac do odlaska, a sad je vodi Zrinka Šimunović.

– Korepetitor glazbe za prvu plesnu skupinu je Irena Štimac-Ogrić, a za Dječji folklor je Ivan Lion.

– Brigu o narodnim nošnjama vodi Tere-zija Orešković.

– Održavanje društvenih prostorija obavljala je Milka Ištvanović, a sada Anica Spajić.

Knjigovodstvo vodi Marijana Matošević, a prije nje Marija Tuškan.

– Tajnik Društva do svoje smrti bio je Mar-tin Sučić, a sada je Ivica Grčić.

Uz 35. obljetnicu koreografskog i umjetničkog rada Ivana Oreškovića

Uz 55. obljetnicu slavljeničkog raspoloženja članova KUDa »Šumari«, njihov umjetnički voditelj svakako ima razloga za slavlje, jer

već 35 godina svoje umijeće i znanje vrsnog koreografa i umjetničkog voditelja prenosi na mlade naraštaje budeći u njima ljubav za folklor, pjesmu i tradicijsku kulturu.

Rođen 1941. godine u Vrbanji, od djetinjstva je odgajan u ljubavi prema narodnim običajima svoga kraja, kao i folklornog izražaja Cvelferije. Osnovnu i srednju školu

završava u Vinkovcima, a zatim odlazi na Šumarski fakultet u Zagreb.

Uključuje se u rad studentskog društva »Ivan Goran Kovačić«, kao plesač prve postave, potom prolazi i audiciju u »Ladu«, ali se zbog studija ne uključuje u ovaj renomirani ansambl. Po završetku, kao stipendist DIKa Spačva vraća se u Vinkovce i zapošljava u tom poduzeću gdje obavlja niz odgovornih dužnosti.

Nakratko se uključuje u željezničko društvo »Maksim Gorki«, a nakon osnivanja folklorne sekcije 1972. u »Šumare« gdje je i danas uspješni umjetnički voditelj.

Sjećamo se njegovog žara i samoprijegornog rada na osnivanju folklorne sekcije u Otoku, kada je sve svoje umijeće i znanje strpljivo pretakao na svoje folkloraše. Od izvornih plesova otočkoga kraja postupno je gradio koreografske figure stilizirajući ih u kompozicijski sklad, te su uskoro »Šumari« svojom kvalitetnom izvedbom bili prepoznatljivi na svim nastupima širom Slavonije. Ubrzo je spoznao da Društvo mora ići dalje te je započelo postavljanje koreografija »Baranje« i »Posavine« .

Sponzorstvom tadašnjeg ŠG »Hrast« i »Spačve« prišlo se nabavci autentičnih nošnji, gdje Ivica ima velikog utjecaja. Kako bi Društvo doveo na zavidan položaj, nastupi su izašli iz slavonskih okvira, nastupa se diljem

Hrvatske. Znao je da za poboljšanje folklornog izražaja treba i priznate koreografe, pa je pozivao eminentne stručnjake kako bi svoja ostvarenja prenijeli na »Šumare«. Uskoro, njegovom zaslugom »Šumari« u svom programu mogu pokazati plesove iz gotovo cijele Hrvatske, redali su se i nastupi izvan zemlje, kod poslovnih partnera, te na međunarodnim festivalima uz visoke ocjene izvedbe i izvornih narodnih nošnji.

U svom radu ostao je dosljedan ozbiljnom pristupu u radu, što je tražio i od svojih plesača. Disciplinirano ponašanje na nastupima , zahvaljujući njemu, bilo je prepoznatljivo gdje god smo gostovali. Bezbroj mladih prošlo je njegovu školu folklora i bio je ponosan kada su njegovi članovi i u drugim društvima bili uzor ostalim članovima u folklornom znanju i odgoju.

Danas kad »Društvo« radi u novouređenim prostorima, kada u pojedinim sekcijama rade članovi koji su mahom potekli iz »Šumara« njegova zadaća kao umjetničkog voditelja još je složenija jer sve to treba osmisliti, organizirati i budnim okom pratiti realizaciju.

Stoga, na kraju moramo uz ostalo istaknuti njegov neizbrisiv pečat u svemu onome što se događalo ovih 35 godina u stvaranju jednog, nadasve, vrhunskog Društva u kulturnom amaterizmu uz jedno veliko Hvala!

Pjevačka grupa: Ivan Meković Danijela Kopčalić Marijana Matošević i Ivica Grčić


Zbog velikog zanimanja mladeži grada Vinkovaca i okolnih mjesta, odmah nakon Domovinskoga rata 1993. g. u Društvu se započelo s

radom sa drugim ili »B« sastavom plesača u kojemu su se za »A« sastav pripremali mla-di u dobi od 15 do 20 godina. Broj proba i članova rastao je iz godine u godinu, a vo-dili su ih bivši i tadašnji plesači prve plesne postave. Kako se u rad Društva uključivao velik broj članova dječjeg uzrasta, od 7 do 15 godina starosti, neminovno je bilo osni-vanje dječje folklorne sekcije.

Prvi nastup održan je u kazališnoj dvorani »Joza Ivakić« u Vinkovcima 29. svibnja 1996. g., povodom godišnjeg koncerta KUD-a.

Prvi voditelji »B« plesne sekcije i dječje

Dječja folklorna sekcija KUD-a »Šumari«

sekcije bili su Branka Kozlina, Branimir Gr-gurovac i Dario Grčić.

Od 1997. g. rad s dječjom folklornom sekcijom nastavljaju Dario Grčić i Ivan Lion. Od jedne dječje grupe na početku danas u Društvu djeluju dječje plesne sekcije podi-jeljene po dobi od 6 do 9 godina; 10 do 12 godina i 13 do 16 godina.

U razdoblju od 1997. g. pa do danas dječji ansambl broji sve više članova, ali su i njihov rad na probama i njihovi nastupi sve brojniji i kvalitetniji.

Tako su mali »Šumari« nastupili na svim Dječjim vinkovačkim jesenima od 1998. g., nastavili suradnju s HKUD-om »Zrinski« iz Vrbovca i u više navrata bili njihovi gosti, razmijenili suradnju sa dječjim ansambli-

ma KUD-ova iz Vrlike, Varaždina i Ogulina. Nastupili su na Festivalu dječjeg folklora u Zagrebu, na državnoj smotri dječjih folklor-nih skupina u Kutini, gostovali na smotrama u našoj Vukovarsko-srijemskoj županiji kao što su: »Otočko proljeće« u Otoku, »Divan je kićeni Srijem« u Nijemcima i »Igre na Be-denku« u Vođincima. Značajni su i njihovi nastupi izvan domovine: 2002. g. u Italiji, Agrigento; 2003. g. Poljska, Lublin; 2005. g. Italija, Palermo; 2006. g. Italija, Pordenone i 2007. g. Poljska i Slovačka gdje su svojom izvedbom i i nošnjama oduševljavali brojnu publiku, a uspostavljeni su kontakti s ansam-blima iz cijeloga svijeta.

U programu dječjih folklornih skupina mogu se vidjeti brojne biralice, brojalice, igre s pjevanjem s područja Slavonije, Baranje i Posavine, dok najstarija dječja skupina izvo-di već provjerene i izvođene koreografije sa područja panonskog plesnog područja.

Osim navedenih voditelja s dječjim sku-pinama do sada su radili Ivana Kuzmano-vić, Sunčica Stojak, Mario Šokčević, a danas osim Ivana Liona i Darija Grčića s najmlađom dječjom skupinom igre uvježbava Martin La-mešić. Svi voditelji prošli su seminare za rad s dječjim ansamblima, a voditelj ansambla Dario Grčić redoviti je polaznik škole folklora u organizaciji Hrvatske matice iseljenika. Na svim nastupima dječjeg ansambla oko noš-nji su skrbile Terazija Orešković, Tajana Pažin i u novije vrijeme Ružica Lamešić.

Da će »Šumari« još dugo opstati na fol-klornoj pozornici zalog su 150 mladih čla-nova dječjeg folklornog ansambla.

Voditelj dječjeg ansamblaKUD-a »Šumari«

Dario Grčić

Danas KUD »Šumari« obilježava značajni jubilej 55. obljetnicu rada i djelovanja na očuvanju narod-nog blaga rodne nam grude. Kao

gradonačelnik Vinkovaca s oduševljenjem pratim sve njihove uspjehe na promicanju kulture i značaja Vinkovaca na svim njihovim nastupima diljem Hrvatske, a i Europe. S pra-vom mogu reći da su oni istinski ambasadori i promicatelji naše bogate kulturne tradicije, kao i most spajanja mnogih mjesta i grado-va s Vinkovcima, u zemlji i inozemstvu.

Bogatim i raznovrsnim programom, ljepo-tom izvornih narodnih nošnji, »Šumari« već godinama osvajaju publiku u zemlji i ino-zemstvu te nije nikakvo iznenađenje da se po raznovrsnosti programa svrstavaju u vr-hunska hrvatska Društva. Bio sam sudionik mnogih njihovih koncerata i uvijek su me ugodno iznenadili svojom izvedbom, stilom i izvornim nošnjama. Ovakvo umijeće može postići samo Društvo u čijem radu sudjeluju vrsni poznavatelji folklora, glazbe i pjesme

Gradonačelnik Vinkovaca

Dr. MLADEN KARLIĆ

kao i kadrovi školovani za rad s djecom i mladima, koji pravilnom primjenom peda-goških i metodičkih znanja postižu vrhunske rezultate.

Svakako su u tom radu potrebna i znatna financijska ulaganja u kadrove, nošnje, in-strumente, kao i brojna putovanja u zemlji i inozemstvu. Zato i potpora našega grad-skog poglavarstva nije do sada bila upitna, znajući da pomažemo rad i bavljenje folklo-rom i glazbom velikom broju djece našega grada.

Posebno me raduje što su šumari ovo-ga kraja, uz svoj stručni i predan rad, znali prepoznati nešto što će šumarstvo istoč-ne Slavonije svrstati u sam vrh hrvatskog šumarstva. Mogli bi unedogled nabrajati šumare koji su u ovih 55 godina, bilo kao članovi, bilo kao odgovorni rukovoditelji, dali veliki doprinos razvoju naših slavljeni-ka. Znano je da je kroz povijest slavonska šuma bila nadahnuće u izražavanju pisaca, pjesnika i slikara, pa nije čudno što se u

mnogim pjesmama naše Slavonije spomi-nju drvo i šuma. Želja mi je da i ubuduće šuma bude inspiracija našim »Šumarima« u gajenju ljepote tradicijske kulture na ovim prostorima, a na nama je trajno iskazivanje poticaja i podrške ovome nadasve korisnom i nadahnutom radu na očuvanju naših kul-turnih tradicija.

Zajednički snimak s gostovanja u Firenci


Danas slavimo 55. obljetnicu po-stojanja KUD-a »Šumari«, koje je u ovom vremenu obilježilo i proslavilo hrvatsko šumarstvo,

posebice našu Slavoniju, čuvajući našu tradicijsku kulturu i običaje. Oduvijek su tamburica i pjesma dičile Slavonca, a s ra-došću mogu ustvrditi da su šumari, istinski zaljubljenici u slavonsku šumu, bili ti koji su nadahnuto skupljali, utvrđivali i drugi-ma prenosili svoju ljubav prema tamburici, pjesmi i plesu.

U vrijeme kada se tamburica rijetko čula, ili stavljala hrvatska trobojnica oko struka, marljivi šumari daleke 1952. godi-ne u srcu spačvanskih šuma, na radilištu Spačva, osnivaju tamburaški sastav, okos-nicu današnjega Društva, prepoznatljivog

Martin Sučić /8. listo-pada 1928. – 26. trav-nja 2003./

Rođen je 8. listo-pada 1928. godine u Otoku gdje polazi i završava osnovnu ško-lu, a potom lugarsku

u Vinkovcima. 1946. godine zapošljava se u šumarstvu gdje ostaje do umirov-ljenja, 1998. godine. Težnja za stručnim usavršavanjem odvodi ga u šumarsku školu u Karlovcu gdje uz rad stiče zva-nje šumarskog tehničara. Tijekom rada obnašao je razne stručne dužnosti u šumarstvu, a najbolje rezultate imao je u sjemenarstvu, zaduživši struku svojim istraživanjima u tom području.

Svoje početne trzaje po žicama tam-burice započinje u rodnom Otoku kod svećenika Ivana Cvrkovića, a ljubav za tamburicu ostaje do kraja života. Nje-gova ljubav prema glazbi i sposobnost

Oni su zadužili »Šumare« Stjepan Tuškan /30. kolovo-za 1935. – 17. ožujka 2006./

Životni put, dragog nam Stjepana započinje 30. kolovo-za 1935. godine u malom mje-stu Ladvenjak pokraj Karlovca, odakle nakon završene šumar-ske škole odlazi u Slavoniju, u kojoj ostaje do odlaska 17. ožujka 2006. godi-ne. Želja za usavršavanjem vodi ga u Zagreb na Šumarski fakultet, a nakon diplomiranja slijedi povratak u dragu mu Slavoniju. U struci radi na mnogim odgovornim mjestima, gdje uvijek daje cijeloga sebe dajući primjer mladim struč-njacima kako se voli struka i šuma.

Ljubav prema pjesmi svrstava ga u velikog za-govornika potrebitosti razvoja Društva. Dugo u noć u Šumariji Otok bdio je i uživao u prebiranju žica njegovih »Šumara«, a često počinjao svoju omiljenu pjesmu »Zeleni se gaj«. Prepoznat kao veliki ljubitelj glazbe bio je dugogodišnji pred-sjednik Društva, a 2006. godine proglašen je po-časnim predsjednikom do svoje smrti. »Šumari« mu za njegovu ljubav i nesaglediv doprinos nji-hovu razvoju mogu reći samo veliko hvala.

organiziranja svakako ga nameće kao osnivača tamburaškog sastava 1952. go-dine u naselju Spačva, od kada se broje počeci rada KUD-a »Šumari«. Bio je su-dionik svih promjena u Društvu, koje su uvijek išle ka boljem i sadržajnijem nači-nu rada. Nikada zadovoljan postojećim stanjem, traži više i bolje prvenstveno od sebe, pa onda od drugih. Pomaže svima, za svakoga ima lijepu riječ. Ujedno je osoba koju su svi voljeli i uvažavali. Velik je opus njegovih ostvarenja i realizacija ideja koje su vodile boljitku Društva, ali i kulturnog stvaralaštva. Kao dugogodišnji tajnik uspio je veliki dio narodnog blaga prenijeti na tiskani glazbeni materijal, na kojem su zabilježene izvorne pjesme na-šega kraja i koreografije u izvedbi Druš-tva. Tih, neprimjetan, a ipak zamjetan i kao stručnjak i glazbenik tiho nas je napustio jednoga proljetnog dana, 26. travnja 2003. godine, a uspomena na njega ostaje trajna.

ZVONIMIR MIŠIĆ, dipl. ing. šum.

Predsjednik KUD-a »Šumari«

po svojoj kvaliteti diljem Lijepe Naše, a i Europi.

Od početka do danas kroz Društvo je prošao velik broj ljudi, šumarskih stručnja-ka, djece i mladeži, svrstanih u različitim sekcijama, skupljajući kulturno bogatstvo našega kraja i prenoseći ga brojnom gle-dateljstvu na svojim koncertima.

Danas, kada se u stručnim krugovima u Hrvatskoj govori o dostignućima u glazbe-nom, folklornom i pjevačkom izražaju, »Šu-mari« svakako imaju nezaobilazno mjesto u tom segmentu naše stvarnosti. Stoga sam kao predsjednik Društva ponosan na postig-nute rezultate, a i saznanje da će se i ubu-duće na probama oriti grleni dječji glasovi, a žice tambura razgaljivati duše gledatelja i da će pjesma i ples s ponosom svima ka-zivati tko smo i odakle dolazimo.

Svi ovi rezultati ne bi bili kakvi jesu , da nije bilo ljudi, ponajprije u šumarstvu, zatim u Županiji i Gradu, zaljubljenika u narodno blago, koji su zdušno pomagali u oprema-nju i odlaženju na nastupe i međunarodne festivale, dajući svoj nemjerljivi doprinos kvaliteti programa, kao i ulaganje u boga-ti fundus narodnih nošnji i instrumenata. Obnavljanje zgrade Šumarskog doma, gdje danas djeluju i rade »Šumari«, velik je dopri-nos Hrvatskih šuma u osiguranju kvalitet-nog prostora za rad, kojima se rijetko mogu pohvaliti slična Društva u Hrvatskoj.

Želja mi je, i kao predsjednika i kao vo-ditelja UŠP Vinkovci, da budući naraštaji šumarskih stručnjaka, prepoznaju vrijed-nost »Šumara« i da svatko svojim moguć-nostima i sklonostima pomogne njihovom budućem radu, a djeca i mladež bit će, šumarskim rječnikom rečeno, potrajnost u razvoju Društva i zalog očuvanja narodnog blaga drage nam Slavonije i Hrvatske.

Čuvali su i očuvali našu nacionalnu i kulturnu baštinu, razvijali i njegovali kvalitetu života, odgajali mladost i širili prijateljstvo među ljudima


Hrvatske šume svojim razvojnim pro

gramima pridonose u cjelini razvoju Vukovarskosrijemske županije. Prije svega pridonose razvoju drvne industrije čime se stvara nova dodatna vrijednost i zapošljavanje nove radne snage. Zakonskim promjenama i decentralizacijom povećavaju se i proračuni lokalne zajednice, a ulaganjem Uprave šuma Vinkovci u svoje objekte infrastrukture stvaraju se bolji uvjeti života na ovom prostoru. Stoga upućujem čestitke Hrvatskim šumama na cjelokupnoj potpori u društvenom životu na području Vukovarskosrijemske županije.

Obljetnice uvijek u čovjeku bude uspomene na vrijeme u kojem se netko svojim radom obilježio, posebno ako je to KUD »Šumari«, društvo koje je u ovih 55 ljeta u najboljem svijetlu pronosilo tradicijsku kulturu diljem Lijepe Naše, a i mnogim zemljama Europe. Ponosan sam na njihov rad i djelovanje što na svim nastupima veličaju naš kulturni identitet, ljepotu slavonskog i hrvatskog folklora, kao i ljepotu narodnih nošnji našega kraja i naše županije.

Kroz pjesmu i ples pronose bogatstvo slavonskih šuma kojima je nadaleko u svijetu prepoznata i naša Vukovarskosrijemska županija.

Slavonac je uvijek ljubio tu svoju šumu. Iz nje je crpio i hranu i građu i inspiraciju u kojoj je iskazivao tu ljepotu u pjesmi i plesu. Tako su davne 1952. godine šumari na tadašnjem šumskom radilištu Spačva osnovali tamburaški sastav, da bi prikratili dosadu u slobodno vrijeme, ne sluteći da će njihovo jezgro iznjedriti današnje »Šumare«, ponos šumarstva Slavonije i Vukovarskosrijemske županije.

Ni ratna stradanja nisu zaustavila djelovanje i rad »Šumara« u teškim trenucima Domovinskog rata. Stvaranje slobodne i neovisne države Hrvatske svakako je imalo veliki utjecaj na još bolji i kvalitetniji rad ovog renomiranog Društva.

Zahvaljujući razumijevanju Hrvatskih šuma, danas »Šumari« rade u obnovljenim prostorima Šumarskog doma u Vinkovcima, okupljajući u svojim sekcijama veliki broj djece i mladeži koji su garancija očuvanja kulturne tradicije naše Županije.

Sa željom da još dugo obilježavamo obljetnice postojanja »Šumara« i veselimo se njihovim uspjesima u promicanju kulturne baštine našega kraja, upućujem iskrene čestitke svim članovima KUDa »Šumari«.

Tijekom 55 godina djelovanja, KUD »Šuma

ri« ostali su istinski nositelji očuvanja hrvatske tradicijske glazbe, pjesme i plesa. Kao i u samim počecima, tako i danas, »Šumari« svojim nastupima u zemlji i inozemstvu svjedoče o tradiciji i važnosti hrvatskoga šumarstva, a posebno slavonske šume. Svojim djelovanjem ističu privrženost hrvatskom šumarstvu kao i rodnoj Slavoniji.

Osnivanje tamburaškog orkestra daleke 1952. godine na radilištu Spačva, u političkom okruženju koje nije blagonaklono gledalo na očuvanje hrvatske tradicije, imalo je snažan i pozitivan odjek među radnicima i stanovnicima okolnih sela. Tamburica, pjesma i ples oduvijek su zauzimali posebno mjesto u Slavoniji, a »Šumari« su od trenutka osnivanja, pa sve do danas, bili i ostali čvrsto jezgro u očuvanju narodne, slavonske pjesme i plesa.

Jednako važno je istaknuti da su »Šumari« svojim djelovanjem utjecali na osnivanje sličnih sastava u slavonskim mjestima Cvelferije, a potom i Otoku, Komletincima, Privlaci i drugima.

Rukovodeći ljudi tadašnjeg ŠPIKa »Spačva« imali su sluh za bavljenje kulturom, pa su uz moralnu potporu ulagali i materijalna sredstva u razvoj Društva. U svemu tome ljudi su uočili vrijednosti njihovog programa, shvatili su duboku skrivenu nit koja se nije smjela glasno izreći. Zahvaljujući pojedincima, a posebno Martinu Sučiću, program je bio izvoran i šokački. Ta izvornost i šokačka opredijeljenost programa provlače se do današnjih dana.

Dolazak mladih šumarskih stručnjaka na ovo područje, svakako je imao pozitivan učinak na razvoj Društva. Mnogi su se uključivali u rad kao izvođači ili pak članovi koji su rado pomagali na unapređenju i razvoju naših slavljenika.

U razvoju Društva posebno se pamti 1972. godina, kad su osnovane folklorna i recitatorska sekcija, koje su odigrale važnu ulogu u proslavi 100. obljetnice organiziranog šumarstva istočne Slavonije.

Kroz sve ove godine šumarstvo je zdušno pomagalo Društvo, ulažući u kadrove, nošnje i instrumente, a najvažnije je što smo 2005. godine otvorili obnovljeni Šumarski dom u Vinkovcima, u čijim prostorima Društvo ima izvrsne uvjete za rad i razvoj.

»Hrvatske šume«, kao sljednik svih dosadašnjih organizacijskih oblika u šumarstvu, preuzele su sve pozitivne konotacije koje se vežu uz djelovanje »Šumara«, kao i ulogu osiguravatelja njihova daljnjeg djelovanja.

Danas »Šumari« imaju jasne i sigurne perspektive jer je neraskidiva njihova povezanost s »Hrvatskim šumama«.

Vukovarsko-srijemski župan

BOŽO GALIĆ, dipl. ing.

»Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb

PREDSJEDNIK UPRAVE mr. sc. DARKO BEUK

Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva

ljekovito bilje

Lazarkinja je trajna je biljka koja naraste do 60 cm visine. Ima crvenosmeđi podanak, iz kojega izrastu brojne, uspravne, glatke, četverobridne stabljike. U pršljenovima stabljika razvijaju se

kopljasti, na obodu oštri, poput bodljike zašiljeni listovi. Cvjetovi su sitni, zvjezdasti, bijeli, združeni u rahli štitasti cvat.

Raste u sjenovitim šumama, i to posebno u bukovim. Najviše je ima tamo gdje raste mnogo zimzelena.

Biljka ima ugodan, ali i jak miris koji se pojačava kad malo uvene.

Bere se u vrijeme cvatnje. Stabljika se odreže malo iznad zemlje, veže se u snopiće i suši na sjenovitom mjestu. Tako osušena biljka pohranjuje se u odgovarajuću ambalažu.

Sadrži: masna ulja, flavonid, kumarin, gorke tvari i tanine, željezo, natrij, eterična ulja.

U pučkoj medicini poznata je kao biljka koja čisti krv i pomaže izlučivanju znoja i mokraće.

Upotrebljava se u liječenju: mokraćnih organa, jer uklanja pijesak i sprječava upale, kod bolesti bubrega i mjehura, kao i mokraćnih puteva.

Posebno je učinkovita u liječenju jetre (posebno kod zastoja rada jetre i kod problema sa žuči kod pojave žutice)

– nesanice (posebno kod djece) – bolesti srca (najučinkovitija je

kod ubrzanog lupanja srca) – grčeva i bolova u trbuhu (dje

luje smirujuće) – vodenih bolesti (djeluje kao

diuretik kod edema i otečenih nogu)

– ženskih bolesti (liječi menstrualne tegobe, te infekcije).

U vanjskoj uporabi koristi se za liječenje kožnih tegoba poput raznih čireva, osipa i rana.

Čaj: dvije čajne žličice biljke preliju se sa 2 dl vode. Biljka se ostavi u

LIJEK U PRIRODI

Lazarkinja liječi jetru

Lazarkinja

Vrlo je učinkovita u liječenju jetre (posebno kod zastoja rada jetre i problema sa žuči kod

pojave žutice).

Lazarkinja

Lazarkinja (Asperula odorata L.), poznata je i pod nazivima mirisna lazarkinja, prvijenac, jaslenjak, divlji broć, mirisni broć, valjuga. U narodnoj medicini poznata je kao biljka koja čisti krv i pomaže izlučivanju znoja i mokraće

vodi osam sati, procijedi se i malo ugrije. Piju se jedna do dvije šalice na dan kod gore navedenih oboljenja.

Vino: za pripremu je potrebna jedna šaka povenute biljke, četiri naranče, malo cimeta i jedna litra vina. Uvenuta lazarkinja slaže se u staklenke, na nju se poredaju kriške naranče, očišćene od koštica. Sve se to posipa sa malo cimeta. Pusti se odstajati dva sata i nakon toga se procijedi.

Ovako pripremljeno vino, pije se tri puta na dan, po jedna čaša prije jela. Može se piti i tako da se u čašu stavi nekoliko jagoda koje se pospu s malo narezane svježe lazarkinje, a sve to prelije se vinom od lazarki

nje. Ovako pripremljen napitak pije se kod oboljenja jetre, vodene bolesti, bolesti slezene i bubrega te kod bolova u trbuhu.

Tinktura: uzme se 200 g svježe biljke i litra 70 postotnog alkohola. Lazarkinja se u alkoholu namače tridesetak dana te se tako dobivena tinktura procijedi. Uzima se tri puta dnevno po desetak kapi s malo čaja, vode ili soka.

Osušena lazarkinja koristi se kao začin za salate, za slatka jela i bezalkoholna pića. Osobito su poznata vina aromatizirana lazarkinjom (majsko vino) te poljska votka (žubrowka). Ispržene sjemenke biljke dobre su kao zamjena za kavu.

Upozorenje: Lazarkinju se ne smije uzimati kod unutarnjih krvarenja, kod poremećene cirkulacije ili u trudnoći. Prevelike količine, zbog sastojka kumarina, mogu izazvati glavobolju, povraćanje ili pospanost.



putopis

Iz Zagreba ste? Šta uradi Dinamo onom Ajaxu, e, baš mi je drago!

Tim riječima dočekao nas je šef restorana u ho-telu Silex, jednom od 20-ak hotela u Ohridu i na

Ohridskom jezeru, u četvrtak, 4. listopada navečer. Bio je to još jedan od »povijesnih« dana hrvatskog nogo-meta koji smo, eto, dočekali nekih 1000 km južnije od Zagreba, u gradu prebogatom povijesnim i kulturnim nasljeđem. A naš domaćin prisjeća se svojih (davnih) zagrebačkih dana »gdje je služio vojsku, išao na utak-

OHRID, TURISTIČKI BISER MAKEDONIJE

»Na ohridskite izvori...«S 55 tisuća stanovnika i više od 20 hotela, s fantastičnim jezerom, Ohrid je turistička meka Makedonije. Tradicija, bogato povijesno i kulturno nasljeđe ovdje se nadopunjuju i vole, u što se može uvjeriti sve veći broj posjetitelja koji dolaze u nekadašnju prijestolnicu velikog Samoilovog carstva

mice u Maksimir i proveo lijepe dane«. Otad uvijek navijam za Hrvatsku, naravno i za svoje, zaključio je.

Ohrid, grad s 55 tisuća stanovnika, koji i dalje brzo raste, danas tituliraju biserom makedonskog turizma i balkanskim biserom. Ovdje se živi danju i noću. Daleka povijest, tradicija i nova urbana kultura u ovome se, desetak vjekova starom gradu, dodiruju i ljube. Tako na obali jezera, koje izgleda kao more, na Trgu sv. Klimenta Ohridskog dominira veliki spomenik ovome učeniku Ćirila i Metoda koji je zajedno sa sv. Naumom širio kršćanstvo u Makedoniji. A na trg se naslanja glavno šetalište uz jezero, nikoga drugoga nego maršala Tita, uređeno kao najuređenija mjesta na jadranskoj obali, s parkom koji odvaja red zgrada od obale. Tu ćete naći i vrste južnih podneblja koje opstaju samo u najtoplijim krajevima, npr. australsku albiciju, pa mimoze.

Šetnja obalom obavezno završava ponudom nekog od brojnih vlasnika brodica da vas poveze jezerom do Struge, Sv. Nauma, ili »blizu albanske granice gdje je nekada, u Podgradacu ljetovao i Enver Hoxa. Dolje, ispred njegove rezidencije, je šuma!«.

E, pa mi smo zemljaci, reče jedan kad smo obja-snili otkud smo. Ja sam Hrvat iz Bosne, Perica An-tolović, ovdje živim već 30 godina, moj otac je bio vojno lice, oženio se ovdje i tako to ide. Dobro je, ljeti je ovdje puno turista iz susjednih zemalja, ali i Nijemaca, Austrijanaca, sve više Slovenaca. Dolaze i Hrvati, znaš, ovo je za vas još uvijek jeftino, izreferirao nam Perica na brzinu turističku sliku Ohrida. Tu su se poredali hoteli, Aleksandria, Riviera, Tabana, Garden, Palas, brojni kafići koji su puni i dopodne i navečer! Bocu malog piva platit ćete 70-80 denara (oko 9-10 kuna), što svjedoči da se i Ohrid približava europ-skim cijenama! Zato porcija ćevapa u središtu grada (ogromna, s dosta pomfrita, salate i luka) stoji oko 20 kn, što je vrlo prihvatljivo. Zavirili smo i na glavnu tržnicu, u samom centru, gdje je ponuda domaćeg voća (grožđa) i povrća velika, a cijene niske! Rajčica 5 kuna, paprika 4 kune za kilogram, tegla ajvara 10 – 15 kuna.

S obale prema središtu grada, može i obratno, pruža se žila kucavica Ohrida, ulica sv. Klimenta u kojoj sjaj nakita od srebra i zlata, bižuterije, ohridskih bise-ra, te brojne trgovine odjećom, mahom za mlade, ali i djecu, privlače magnetskom snagom. Ohridske bisere

Piše: Miroslav MrkobradFoto: Miroslav Mrkobrad

Ohridske bisere možete kupiti samo ovdje. Tajna proizvodnje ovih bijelih zrnaca nanizanih u ogrlice i druge ukrasne predmete prenosi se usmeno i znaju je samo muškarci!

Obala i park

Samoilova tvrđava

»Na ohridskite izvori...«

Preko je Albanija

Ul. sv. Klimenta pravi je shopping centar

Trajče reče »da pjeva na svim jezicima!« pa smo imali priliku čuti i splet dalmatinskih pjesama,

ali i »Beži Jankec«!


možete kupiti samo ovdje, govori prodavačica Senka u jednoj od suvenirnica. Tajna proizvodnje ovih bijelih zrnaca nanizanih u ogrlice i druge ukrasne predmete prenosi se usmeno i znaju je samo muškarci! Ono što je poznato je da se zrnca premazuju bijelom emulzi-jom 7-8 puta, kako bi dobila potrebni sjaj, kao i to da se boja dobiva od ribe plašice koja je zbog toga ugrožena.

Ohrid je grad sakralnih objekata. U starom dijelu grada i danas je 50-ak aktivnih crkava, puna ih je i okolica, a gradnja tolikih sakral-nih zdanja pripisuje se dvojici najaktivnijih učenika Ćirila i Metoda, danas svecima, sv. Klimentu i sv. Naumu. Jedna od najstarijih, crkva Sv. Klimenta, i danas je najposjećenije mjesto pravoslavnih vjernika. Poznata je i crkva Sv. Sofije iz 11. stoljeća u kojoj se zbog iznimne akustičnosti ljeti održavaju muzički koncerti. Na drugoj strani jezera je manastir Sv. Nauma s početka 10. stoljeća do kojeg se može doći samo preko jezera. Tijekom protekloga vremena bio je rušen (15. st.) pa obnavljan, a i za vrijeme našeg boravka bio je u skelama i obavljali su se radovi restauracije. Uz crkvu, u kojoj se i danas obav-ljaju vjenčanja, sagrađen je i hotel i drugi objekti tako da je cijeli kompleks otvoren turizmu. U samom crkvenom zdanju je od starih, originalnih dijelova jedan dub, posuda u kojoj se nalazila sveta voda i iz koje je sv. Naum krstio novorođenčad.

Nedaleko manastira je izvor Crnog Drima iz kojeg se napaja Ohridsko jezero, »ohridskite izvori«, iz poznate narodne pjesme »Biljana platno beleše«, mjesto na kojem se ne propušta fotogra-firanje.

No i Ohrid plaća danak brzom turističkom razvitku, urbaniza-ciji, pretvaranju svakog slobodnog manjeg prostora u kafić ili, ako je moguće, u hotelčić! Uskom starom uličicom penjemo se prema

starom gradu. Između kuća od kojih bi svaka mogla biti spomenik arhitekture, ugurale su se nove, mo-derno građene, neprimjerene tome mjestu i izgle-dom i građevinskim materijalom! I u njima restorani, trgovine. Turisti dolaze u sve većem broju, trebaju negdje potrošiti novac! Nije to samo ohridska priča, nego i ostalih (manjih) mjesta u svim tranzicijskim zemljama, koja su stjecajem okolnosti dobila priliku

valorizirati svoj položaj, neki kapital (ovdje jezero!), tradiciju, ili jed-nostavno trend. No stari grad s brojnim sakralnim i drugim objek-tima sačuvao je identitet. Uz već spomenute treba obići i crkvu Sv. Jovana Kanea, biblioteku Grigora Priličeva, Nacionalni muzej, rano-kršćansku baziliku, svakako i Samoilovu tvrđavu s tri km dugim i 16 m visokim zidinama, koja i danas dominira nad gradom i od koje je ostalo 18 kula i četvero vrata od izvorne građe.

OhridOhrid se prvi put spominje u 3. st. p. n. e. kao (na grčkom)

Lychindus, u 5. stoljeću spominje se kao bogato mjesto s tvr-đavom, a u 9. stoljeću postaje središte širenja kršćanstva među Slavenima (sv. Naum i sv. Kliment). Najznačajniji dio rane po-vijesti vezan je za cara Samoila, osnivača prve makedonske države koji je zajedno s braćom Davidom, Aronom i Mojsejem te ocem Nikolom, 976. ustao protiv bugarske vladavine. Vladao je skoro četiri desetljeća, proširio državu do Dunava i Save, do Korintskog zaljeva i Jadranskog mora, a Ohrid je postao pri-jestolnicom. Porazom na Belolasici 1014. od bizantskog cara Vasilija II. (zarobljeno i osakaćeno njegovih 14.000 vojnika), carstvo se raspalo. Rušen i obnavljan više puta tijekom bur-ne prošlosti, Ohrid je bio i pod Bizantom, Srbijom (car Dušan 1337.), a od 1395. do 1912. držali su ga Turci Osmanlije. I u tome je razdoblju nekoliko puta bio razaran (1466. zauzeo ga je Skenderbeg). Krajem 18. stoljeća bio je utvrđen trgovački grad sa 5000 žitelja.

Danas je, osim što je turističko središte, poznat i po ribarstvu (u jezeru živi 17 vrsta riba). Većinu stanovništva u gradu čine Makedonci (85%).

Ohridsko jezeroOhridsko jezero leži u kotlini na 697 m n.v., okruženo je pla-

ninama Mokra, Jablanica i Galičica i zauzima površinu od 358 km2. Dugo je oko 31 km, najveća širina iznosi 14,8 km. Najve-ća dubina doseže 289 m, a prosječna 164 m. Puni ga 40-ak podvodnih i površinskih izvora i rijeka (najvažnije su Sateska, Koselska i Čerava), a najveći broj površinskih izvora nalazi se blizu manastira Sv. Naum.

Biljanini izvoriLegenda o Biljaninim izvorima iz kojih se puni Ohridsko je-

zero kaže da je nekada u zamku iznad jezera živjela vila Ezerka koja je uznemiravala ribare, prevrtala im čamce i ribe vraćala u jezero. Jednom prilikom otela je lijepu djevojku Biljanu, unuku djeda Čuna, koja je zbog toga plakala cijelu noć. Njene suze pretvorile su se u izvore, kasnije prozvane Biljaninim izvorima. Djed Čun napravio je veliki čamac kojega vila nije mogla po-topiti, pobijedio je Ezerku i spasio Biljanu. A po djedu Čunu nazvan je i čamac jedinstvenog izgleda...

Kompleks manastira Sv. Naum

Izvor Crnog Drima koji napaja jezero

Glavna ohridska prometnica G. Delčeva


A dašak minulog vremena doživjet ćete i sjedeći predvečer u nekom od moderno uređenih lokala na obali. To je susret s jednim davno izgubljenim običajem – gradskom šetnjom. Kao nekad po korzu u našim gradovima! Ali ipak drukčije, jer ovdje ćete, uz ne-izostavne, po posljednjoj modi (raz)odjevene srednjoškolce, vidjeti brojne obitelji s dvoje, troje djece oko sebe. Muškarce u odijelima i s kravatama, žene svečano odjevene, i gotovo svi još guraju ispred sebe dječja kolica! I to je priča o natalitetu!

Tradiciju čuvaju i restorani s domaćim jelima i – domaćom glaz-bom! Jedan od sastava znakovita imena »Car Samoil« imali smo prilike upoznati boraveći na Danima makedonskog šumarstva. Re-pertoar starogradskih pjesama je neiscrpan, sviraju i pjevaju i sve ostalo, »po potrebi«, a njihov solist Trajče reče »da pjeva na svim jezicima!« pa smo imali priliku čuti i splet dalmatinskih pjesama, ali i »Beži Jankec«! On i još jedan član sastava služili su vojsku u Zagrebu, rado se sjećaju i s nostalgijom pričaju o tim danima i »već dugo se spremaju doći u Zagreb i obići stara mjesta«. Pa dobro došli!

Ansambl »Car Samoil«


Piše: Zoran Timarac Foto: Arhiva

šumsko voće

Kupine su svima poznato divlje šumsko voće, iako ne rastu samo u šumama. Svojstvena im je većinom bodljikava i često nedovoljno odrvenjela stabljika. Listovi su jednostavni, tro

člani ili sastavljeni, naizmjenično postavljeni. Cvjetovi su dvospolni, u grozdićima ili metlicama, smješteni na lanjskim izbojcima. Plod se sastoji od više sraslh i sočnih koštunica, od kojih svaka sadrži po jednu sjemenku. Boja zrelih plodova je crna ili plava, a u kupine kamenjarke – crvena.

Rastu od nizina do planina, od sredozemnog do kontinentalnog dijela Hrvatske. Mogu se naći u velikom broju uz šume, u živicama, na međama, uz puteve, pruge, po šikarama i rjeđim, svijetlim šumama, po kamenjarima, uz grmove na livadama i pašnjacima i drugdje. Negdje čini neprolazne ćestare, kako zbog isprepletenosti, tako i zbog trnja.

Kupine su višegodišnje biljke. U našoj zemlji postoji mnogo vrsta, križanaca u prelaznih formi kupina, kojima lišće opada ili je zeleno cijele godine. U šumarstvu su štetne za prirodnu ili umjetnu obnovu šume i po tome se mogu podijeliti u dvije velike skupine: vrste s uspravnim stabljikama, kojima lišće u jesen opada i vrste s kosim ili poleglim stabljikama s većinom zelenim lišćem tijekom zime. Ova druga skupina

Sočna kupinaListovi sadrže mnogo više C vitamina od plodova i, osušeni ili svježi, daju čaj lijepe boje i ugodnog mirisa

Plodovi sazrijevaju u ljetnim mjesecima i bude ih do prvih

mrazeva. Ne nalikuju ni jednom

od otrovnih ili škodljivih divljih

plodova. Sočni su, osvježavajućeg,

kiselkasto-slatkog okusa.

List kupine

Kupina

Desertno vino od kupine Vino od kupine je ljekovito, može se kupiti u lje

karnama, ali možete ga i sami pripremiti. Kupine su pogodne za teška vina. Laka vina od tog šumskog voća nisu preporučljiva, jer mogu biti sluzava. Za desertno vino izaberemo zdrave, zrele plodove i dobro ih operemo. Izgnječimo toliko plodova da dobijemo 4 l mošta. Mošt zagrijemo na 60 stupnjeva, dodamo 10 g limunske kiseline, malo kuhinjske soli i 1,25 kg šećera. Miješamo mošt dok se ne ohladi i ne otopi sav šećer.

Mošt ulijemo u posudu za vrenje – najbolje veliki stakleni balon. Dodamo po uputi selekcionirani vinski kvasac, po mogućnosti za desertna vina. Za ovo vino odgovaraju kvasci malaga, porto ili tokajac.

Posudu za vrenje zatvorimo vrenjačom i nakon završetka vrenja – za oko deset dana – vino pretočimo bez taloga, dodamo još 0,5 kg šećera i ostavimo na vrenju jednako zatvoreno. Poslije završetka vrenja i pretakanja vina, razlijemo ga u boce. Zatvorimo ih prokuhanim plutanim čepovima, koje zalijemo rastopljenim parafinom. Boce ostavimo u kosom položaju pod malim kutom ili vodoravno, najbolje na tamnom i hladnom mjestu.

je štetnija, ali korisnija za divljač, jer mnogim vrstama daje zelenu hranu i zaklon preko zime.

Plodovi sazrijevaju u ljetnim mjesecima i bude ih do prvih mrazeva. Ne nalikuju ni jednom od otrovnih ili škodljivih divljih plodova. Sočni su, osvježavajućeg, kiselkastoslatkog okusa. Istina, kupina nije tako ukusno i mirisno voće, kao njena rođakinja malina. No, sadrži dosta šećera, slobodnih organskih kiselina i mineralnih tvari, među kojima dosta kalija.

Plodovi kupine nisu bogati C vitaminom, ali je on dosta stabilan u njenim proizvodima. Zato prerađevine od kupine mogu biti relativno dobar izvor C vitamina, ako su pravilno pripremljene. Osim toga, sadrži vitamin B1 i provitamin A.

Plodovi kupine se najviše jedu svježi, a velika količina propada, iako se može preraditi na više načina. Mogu se pripremiti sok, sirup, džem, marmelada, pekmez, žele, vino, rakija… Kupina je dobra za bojanje alkoholnih i bezalkoholnih napitaka od divljeg i pitomog voća, koje nema izraženiju boju. Listovi sadrže mnogo više vitamina C i, osušeni ili svježi, daju čaj lijepe boje i ugodnog mirisa. Mogu se i miješati s drugim čajnim biljkama i fermentirati, pa se dobije čaj sličan indijskom

Kupina je i medonosna i ljekovita biljka. Ljekoviti su listovi, mlade stabljike, pa i plodovi. Antiskorbutsko djelovanje lišća poznato je od davnina, a žvakanje lišća se preporučalo za jačanje zubnog mesa, čemu su, uz C vitamin, pridonosile i treslovine.


Dobra je druga po ve-ličini rijeka gorske Hrvatske. Izvire u Gor-skom kotaru, jugoi-

stočno od Skrada na 650 metara nadmorske visine i do Ogulina teče kao Gornja Dobra. Ponire u Đulinom ponoru u Ogulinu, pa ponovo izvire pet kilometa-ra nizvodno kod mjesta Gojak kao Donja Dobra. Nizvodno od Gojaka teče kroz 13 km dugi ka-njon do mjesta Gorinci te otud još četrdesetak kilometara do Karlovca, gdje se ulijeva u rije-ku Kupu. No, cjelokupna njena flora i fauna te brojni speleološki objekti mogli bi biti ugroženi iz-gradnjom hidroelektrane Lešće.

Dobra ima sva obilježja krškog vodotoka, od izvora do ušća. Bo-gata je brojnim slapovima, ka-njonima okruženim prekrasnim šumama i livadama prepunim cvijeća. Obale joj okružuju ma-nja mjesta i zaseoci, a na njenim su obalama niknula i tri grada; Vrbovsko, Ogulin i Karlovac.

Nekada su se uz njene oba-le gradile i mlinice u kojima se mljelo žito za potrebe lokalnog stanovništva. Danas većinom postoje samo vidljivi ostaci tih starih mlinova. Jedan od rijetkih koji još radi je Galetićev mlin u Starom Kamanju.

Ova krška rijeka poznata je i po brojnim speleološkim objek-

Je li Dobra žrtvovana rijeka? Strategijom prostornog uređenja RH iz 1997. predviđena je za zaštitu u duljini cijelog svog toka kao zaštićeni krajolik

Most na rijeci

zaštićena priroda

Detalj iz Skubinove spilje

Ostaci starog mlina na Dobri

tima među kojima se izdvajaju Skubinova spilja i Đulin ponor. Đulin ponor je najkompleksniji i najdulji speleološki objekt u Hr-vatskoj na koji se nastavlja spilja Medvednica u duljini od 16 km. Prva istraživanja Đulinog pono-ra vršili su Josip Poljak (1926.) i Mirko Malek (1956. i 1957.), a detaljnija istraživanja Ponora na-pravili su od 1984. do 1987. Mari-jan Čepelak te speleološki odsjek Društva Velebit iz Zagreba.

U podzemlju ogulinskog krša, pa tako i Đulinog ponora žive neke od endemičnih i zaštićenih životinjskih vrsta: čovječja ribica, špiljska spužvica, špiljska kozica, podzemni žarnjak, podzemni cje-vaš, spiljska vodenbabura, i dugo-nogi šišmiš, kao ugrožene vrste.

U rijeci živi oko 36 raznih vr-sta riba, od kojih se 19 nalazi na Crvenom popisu zaštićenih životinjskih vrsta. Jedno je od posljednjih mrjestilišta ribe mla-dice u Europi (porodica pastrve) koja je ugrožena u Hrvatskoj.

Na liticama rijeke koje su na nekim mjestima visoke i do 80 metara, obitavaju rijetke živo-tinjske vrste poput vodenkoso-va, vodomara, prutki i vidri.

Zbog svega toga, rijeka je uvrštena u preliminarnu ekološ-ku mrežu »Natura 2000«.

Strategijom prostornog uređenja RH iz 1997. predviđe-

Je li Dobra žrtvovana rijeka? Piše: Vesna Pleše Foto: B. Pleše, N. Pleše

Mr. sc. Josip Dundo-vić, bivši direktor Hrvatskih šuma, ne-umorni umirovljenik

i sadašnji predsjednik Hrvatske udruge za biomasu nedavno je za svoj dugogodišnji rad primio još jedno iznimno priznanje. Josef Miller, bavarski ministar poljopri-vrede i šumarstva, u Münchenu ga je 22. listopada 2007. godine odlikovao visokim bavarskim od-ličjem, Bavarskim lavom.

Ministar je primjerenima oci-jenio Dundovićeve zasluge i me-đunarodni angažman te njegov značajan doprinos u izgradnji veza između Hrvatske i Bavar-ske. Posebno mu je zahvalio »na zalaganju i uspješnoj suradnji koju već više od deset godina zajednički ostvaruju na područ-ju obnovljivih sirovina.«

Još za vrijeme studija, šez-desetih godina, mr. Dundović je više puta bio u Bavarskoj, gdje se upoznao sa znanstve-

BAVARSKA ODLIKOVALA HRVATSKOG ŠUMARA

Bavarski lav mr. Josipu Dundoviću!

Slap na Dobri

(slijeva) Werner Dőller, tajnik C.A.R.M.E.N.e.V., Reinhold Erlbeck, predsjednik Uprave C.A.R.M.E.N.e.V., mr. sc. Josip Dundović, predsjednik Hrvatske udruge za biomasu, Josef Miller, bavarski ministar poljoprivrede i šumarstva, Damir Delač, tajnik HŠD i dr. sc. Rupert Schäfer, ministarski savjetnik

Mr. sc. Josip Dundović (lijevo) i ministar Josef Miller (desno)

na je za zaštitu u duljini cijelog svog toka, kao zaštićeni krajolik, a Institut za krške vode iz West Virginie, SAD, proglasio je 2003. ogulinsko područje jednim od devet najugroženijih krških su-stava u svijetu.

Sve te ljepote, bogatstvo flore i faune, mogle bi biti uskoro na-rušene izgradnjom hidroelektra-ne Lešće. Radovi na izgradnji za-počeli su i ranije, iako pri tome nisu zadovoljeni svi zakonski preduvjeti.

Hidroelektrana se gradi na temelju Studije utjecaja na oko-liš iz osamdesetih godina proš-loga stoljeća. U međuvremenu nisu obavljena nikakva dodatna istraživanja ovog područja (bi-ospeleološka, geološka i sl.). Uz to Hrvatska je potpisnica niza međunarodnih ugovora: Bonske konvencije o očuvanju razno-likosti vrsta i staništa, Bonske konvencije o zaštiti migratornih vrsta, Europske direktive o vo-dama, čije bi se odredbe kršile izgradnjom ove hidroelektrane.

Izgradnjom hidroelektrane, 13 km kanjona rijeke pretvorit će se u akumulacijsko jezero. Bit će potopljen jedan od najljepših riječnih kanjona u Hrvatskoj, s endemskim vrstama i prirodnim fenomenom Velikim bukom. Kao turistički potencijal nestat će i jedna od najljepših rafting staza na ovom dijelu rijeke.

Kanjon rijeke smješten je i na izrazito vodopropusnim geo-loškim naslagama. To je i razlog

više da se ponovo preispita ispla-tivost i izvedivost samog projekta. Teren zahtijeva detaljnu geološ-ku procjenu (geološke podloge, podzemnih voda, krških eleme-nata). A na osnovi tih istraživanja trebale bi se poduzimati daljnje mjere u vezi gradnje, ali i samih troškova investicije.

U cjelini, ovakav građevinski zahvat uništio bi čitavu popu-laciju vodene faune, ali i flore. Negativno bi se odrazio na ko-pnenu floru i faunu, jer bi se promijenili mikroklimatski uvjeti u okruženju jezera.

Tijekom prošlih pa i ove godine, organiziran je cijeli niz upozoravajućih akcija i prosvje-da, koje su bile usmjerene na sprječavanje gradnje hidroelek-trane. Te akcije uglavnom su vodile Zelena akcija, te brojne nevladine udruge koje se bave zaštitom okoliša. Vodile su se organiziranjem stručnih tribina, pozivali mediji, ili su se organi-zirali izleti na teren samoga gra-dilišta buduće hidrocentrale. Ako sve te aktivnosti na zaštiti rijeke Dobre ne poluče odgovarajuće rezultate u našoj zemlji, ekološ-ke udruge zatražit će interven-ciju međunarodnih institucija za zaštitu prirode. Zatražit će se međunarodna inspekcija radova, s namjerom da se rijeka Dobra sačuva od daljnjih uništavanja.

nim iskustvima u šumarstvu. Nakon završetka studija, 1964. godine, započeo je njegov služ-beni životni put u hrvatskom šumarstvu. Od imenovanja za generalnog direktora Hrvatskih šuma početkom devedesetih, Dundović je tražio intenzivan kontakt s Bavarskim državnim

šumama. U početku se ova su-radnja odnosila prvenstveno na gospodarenje šumama, ali od 2002. godine težište je na ener-getskom korištenju šumskog drvnog ostatka.

Kao predsjednik Hrvatske udruge za biomasu Dundović se, prije svega, zalaže za iz-gradnju toplana na biomasu u Hrvatskim šumama. Dobio je značajnu potporu Kompeten-cijskog centra za obnovljive si-

rovine (C.A.R.M.E.N.e.V.) iz Stra-ubinga, i to posjećivanjem ek-sperata C.A.R.M.E.N.e.V. zadnjih nekoliko godina Hrvatskoj te školovanjem trojice stručnjaka Hrvatskih šuma, kako bi znanja o izgradnji toplana i termoelek-trana na šumsku biomasu pri-mijenili u Hrvatskoj.

događaji



Piše: Goran ŠafarekFoto: Goran Šafarek

nepoznata priroda

Svaki ljubitelj cvijeća ostat će pomalo razočaran boravkom na prizemlju tropske kišne šume. Neće vidjeti skoro ništa od šarenih i egzotičnih cvjetova toliko karakterističnih za trope. Nešto

ih, doduše, ima na osvijetljenim mjestima od sječe, pada drveća ili nečeg drugog. Pravi dragulji nalaze se, međutim, u bogato razvedenoj primarnoj šumi, izvan dosega ruku, na višim katovima džungle. Jadan takav šumski ukras su arborealne orhideje

Arborealne orhideje članovi su šire zajednice biljaka koje zovemo epifiti. Rastu na drugim biljkama, uglav-nom na drveću. Često potpuno prekrivaju koru drveta, naročito se to odnosi na paprati i mahovine. Te biljke svojim korijenjem, stabljikama i listovima zarobljavaju vodu i organske ostatke, koji gotovo stalno opadaju iz viših dijelova krošnje. Nastaje plodno tlo s dovolj-no minerala i čvrste podloge. Vode u tropskoj kišnoj šumi ionako ne nedostaje, što od oborina, što od zrač-ne vlage. Posebno je to izraženo u kišnoj sezoni. Te »niže biljke« su potom osnova za daljnje naseljavanje jer pružaju novo mikrostanište na koje se naseljavaju druge biljke. Među njima su orhideje.

Život u visinama ima prednosti. Prva je svjetlo. Epifiti u odnosu na biljke u prizemlju guste tropske šume primaju mnogo više svjetla za fotosintezu. Za-tim, biljke profitiraju od bolje izloženosti polinatori-ma i boljem rasprostranjivanju sjemena. Herbivorne životinje također su manja prijetnja. Život na visokoj nozi ima dakako i svojih mana. Glavni problem može biti nedostatak vode. Tako mnogo vrsta orhideja ima zadebljane dijelove korijenja, stabljika ili listova. Oni im služe kao spremište za vodu. Ta zadebljanja su u vrijeme kada nema cvjetova često najuočljiviji dijelovi orhideja. Također, nedostatak minerala može biti zna-čajan ograničavajući ekološki faktor.

Problem nedostatka mineralnih tvari neke orhideje »rješavaju« tako da se udružuju s drugim organizmi-ma. Biološkim rječnikom govoreći, radi se o simbiozi. U pitanju je, dakako, mikoriza s gljivama, no ona nije ograničena samo na arborealne vrste. Ovdje su sto-ga zanimljiviji ostali organizmi koji pomažu opstanku. Orhideje se često, osim gljiva, udružuju s mravima. Njihovo korijenje ulazi u gnijezda mrava gdje upijaju ostatke iz mravlje zajednice. Ne samo da orhidejama dobavljaju hranjive tvari, već mravi i brane biljku od herbivora.

Neke arborealne orhideje prelaze okvire dobroga gosta. Svaki epifit samim time što je prisutan, na odre-đeni način košta stablo. Ono pridonosi dodatnoj težini, vlazi koju grane trpe, sjeni itd. Neke vrste, međutim, postaju pravi paraziti. Znanstvenici su pronašli da mi-korizna gljiva štetno djeluje u tkivu domaćina.

Kora drveća kao podloga za rast sigurno ima veliku ulogu u životu orhideja. Drveće sa spužvastom korom punom pukotina mnogo je bolje od onoga s glatkom korom. Razlog tome je taj što se korijenje i sjemenje lakše vežu za neravnu, nego za glatku koru. Usto, takva kora lakše zadržava vodu i organske tvari. Važna su i kemijska svojstva kore. Iako su im fizička svojstva vrlo slična, drvo naranče je, primjerice, vrlo do-bar domaćin, dok je drvo limuna loš. U izrazito vlažnim tropskim kišnim šumama utjecaj je kore drveta skoro nebitan. Razlog tome je što je drveće ondje gotovo

Arborealne orhideje, šareni ukrasi na drveću

Biolog Dunsterville je na jednom stablu u venezuelanskoj oblačnoj šumi izbrojao 47 vrsta orhideja.

potpuno prekriveno mahovinama i lišajevima. Tek na tom zelenom tepihu rastu orhideje. U ekstremno vlaž-nim i ponešto hladnijim planinskim staništima oblačne šume čak se kida podjela na arborealne i terestričke orhideje. Tako prave terestričke orhideje rastu na nižim granama drveća, a epifitske na tlu prekrivenom ma-hovinama. Na jednom velikom drvetu ekološki uvjeti nisu isti. Svjetlost, vlaga, mineralna hranjiva različito su raspoređeni, stoga su i epifitske orhideje zonirane.

Ekološki se arborealne orhideje mogu podijeliti u tri grupe. Prve su humusni epifiti, koje rastu samo na dijelu drveta na kojemu ima tla. Slijede epifiti na kori, koji rastu na deblu ili većim granama bez mnogo hu-

Gomila orhideja

Znanstvenici procjenjuju da epifitskih orhideja ima oko 20.000 vrsta, raspoređenih u 500 rodova.


Arborealne orhideje, šareni ukrasi na drvećumusa. Konačno, tu su epifiti na grančicama, koji su, logično, stoga male biljčice. Granice među njima su male, no ovakva klasifikacija daje koristi. Humusni epifiti su najmanje specijalizirane arborealne orhideje. I najmanje biljke biraju domaćina, dovoljno im je samo nešto humusa na bilo kojem drvetu.

Ljubiteljice tropa – Velika biljna skupina orhideja je globalno vrlo raširena. Nalazimo ih od krajnjih sjevernih granica vegetacije našeg planeta do onih krajnjih južnih. Arboralne, epifitske orhide-je ograničene su na tropska i suptropska područja našega plavog planeta. To je, uostalom, slučaj i za većinu ostalih epifita. Upravo zbog toga su ondje orhideje raznolikije i bogatije vrstama nego u umjerenim područjima. Voda je, naravno, vrlo važan ekološki fak-tor pa arborealne orhideje nalazimo uglavnom u područjima s više

od 2,5 metara padalina godišnje, s time da najsušniji mjesec mora imati barem 3 inča padalina. Vrlo je važna i zračna vlaga koju biljke mogu prikupiti. Zbog toga, primjerice, kostarikanske orhideje nala-zimo u vrlo vlažnim planinskim šumama na visinama od 1000 do 2000 metara. Slična situacija je u južnoameričkim Andama, gdje je vrhunac biološke raznolikosti orhideja još i na većim nadmorskim visinama. Dobra ilustracija je istraživanje biologa Dunstervillea koji je na jednom stablu u venezuelanskoj oblačnoj šumi izbrojao 47 vrsta orhideja. Drugi znanstvenici izbrojali su kasnije i do stotinjak vrsta na samo jednom drvetu.

Tajna je i u građi – Svoje posebne životne navike na drveću orhideje duguju posebnim anatomskim i morfološkim prilagodba-ma. Jedna od odlika koja se nalazi u svim epifitskim orhidejama je

Žuta orhideja

Orhideja u šumi


zaštićeno bilje

velamen radicum. To je vanjski sloj stanica od djelomično zadebljalih stijenki. Može ukupno biti do 18 slojeva tih stanica. Velamen je obič-no spužvasti, bijeli omotač oko korijena. Dokazano je da on poma-že upijanju vode i nutrijenata u zračno korijenje. Takvo spužvasto, mekano tkivo koje upija vodu je veoma važna prilagodba za epifite. Stabljika također ima nekih svojstvenih prilagodbi za visinski način života. Najočitija su okruglasta zadebljanja (eng. pseudobulb). Ona je često i najveći dio orhideje, naročito kada biljka nije u cvatu.

Postoje neke vrlo važne razlike između arborealnih i terestrič-kih orhideja. Pošto cvjetove arborealnih orhideja ne oprašuju pčele već kolibrići, razvili su se veliki nektariji. Oni se nalaze u dugačkim i tankim proširenjima – ostrugama. Iz cvjetova se dakako razvija plod, a i on je različit u epifitskih orhideja od onih terestričkih. Plodovi epifitskih orhideja su sočniji i deblji od svojih prizemnih srodnika. Kod epifita najčešće vise, dok su kod terestričkih vrsta uspravni. Iz sjemenke naraste mlada biljčica koja u epifitskih vrsta vrlo brzo po-stane fotosintetski aktivna dok kod vrsta koje rastu iz tla ona to ne postaje ni nekoliko mjeseci.

Znanstvenici procjenjuju da epifitskih orhideja ima oko 20.000 vrsta, raspoređenih u 500 rodova. To je doista veliki broj, s obzirom na to da se procjene za ukupni broj svih epifitskih biljaka kreću oko 30.000 vrsta. Isto tako, među samim orhidejama prevladavaju one ar-borealne koje čine oko tri četvrtine svih vrsta orhideja na svijetu.

Arborealne orhideje se zbog svog staništa oprašuju uglavnom ži-votinjama. Budući da orhideja najviše ima u vrlo vlažnim krajevima, a pčela pak u sušnijim, one nisu glavni polinatori. Tu ulogu stoga preuzimaju ptice. Posebno su aktivni u tome kolibrići. Također, sje-menje je vrlo sitno pa je vjetar glavni raznositelj sjemena. Sjemenke nekih vrsta luče kapljice ulja koje skupljaju mravi i odnose u mravi-njak. Tako oni efektivno rasprostranjuju sjemenke.

Vrlo je zanimljiva činjenica da svaki kontinent ima vrlo različitu floru orhideja, što nam govori da se veliki dio evolucije orhideja dogodio nakon što su se kontinenti razišli. Najveća raznolikost ar-borealnih orhideja nađena je u tropskom području Amerika, slijedi Azija pa Afrika.

Bijela naglavica (Cephalantera damasonium) je višegodišnja biljka iz porodice kaćunki (Orchidaceae). Rasprostranjena je u južnoj, srednjoj i zapadnoj Europi, na Kavkazu, u Maloj Aziji,

sjevernoj Africi te u srednjoj i južnoj Rusiji. Ima čvrstu i golu stabljiku, visoku 20 do 60 cm, koja nosi duguljasto jajaste i ušiljene listove, neznatno valovitoga ruba, koji obuhvaćaju stabljiku. Listovi imaju 5 do 10 izrazitih žila. Cvat je izdužen i rijedak, s tri do osam cvjetova, a žućkastobijeli listići ocvijeća dugi su 1,5 do 2 cm. Biljka cvate tije-kom svibnja i lipnja. Unutar ovoga roda u našoj su flori zastupljene dugolisna naglavica (C. longifolia), s linealno-lancetastim, i crvena naglavica (C. rubra), s ljuskastim, smeđezelenim listovima.

ZAŠTIĆENE, RIJETKE I UGROŽENE BILJNE VRSTE

Kao rijetka vrsta naše flore, bijela naglavica raste u svijetlim, sjenovitim listopadnim šumama i šikarama, ponekad na vlažnim livadama, pretežito na bazičnom tlu

Ova zeljasta biljka raste pojedinačno, a ugrožena je zbog promjena u staništu te branja njenih neobično lijepih i privlačnih cvjetova. Zakonom o zaštiti prirode zaštićena je 6. srpnja 1972. godine.

(Cephalantera domasonium)

U svijetlim listopadnim šumama – Bijela naglavica raste u svijetlim, sjenovitim listopadnim šumama i šikarama, ponekad na vlažnim livadama, pretežito na bazičnom tlu (ph 7-8). U Hrvatskoj je nalazimo u primorskom pojasu, od Učke do planine Kozjak, a u kontinentalnom području u okolici Zagreba, Samobora, Krapine, Karlovca, Delnica, Plitvičkih jezera te na slavonskom gorju.

Kao rijetka vrsta naše flore raste pojedinačno, a ugrožena je zbog promjena u staništu te branja njenih neobično lijepih i privlačnih cvje-tova. Zakonom o zaštiti prirode zaštićena je 6. srpnja 1972. godine.

Piše: Ivica TomićFoto: Arhiva

U šumi...

…katkada i na livadama Privlačan cvijet

Bijela naglavica

Spektar boja

Na deblu

Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva i Robert Petrović

povijest turizma

U prošlosti poznat po šumskim radnicima i ugljenarima, koji su tu mukotrpno radili da bi preživjeli, danas turističko-rekreacijski centar i skijalište, zimska oaza Riječana i Primorsko-

goranske županije – Platak nalazi se u jugozapadnom dijelu Gorskog kotara. Šume Gospodarske jedinice Platak smještene su uzduž jedne manje vrtačaste vi-soravni na pravcu Medlužine – Prebeniš – Podjavor. Sa sjevera i juga okružuju je planine poput Risnjaka, Snježnika, Medvjeca (sjeverno), te južno Jasenovice, Crnog vrha i Sljemena. Šumske sastojine protežu se u visinskom rasponu od 601 do 1371 metar nad morem. Najniža točka nalazi se u predjelu Kamenjak, a najviša u predjelu Velo Radeševo

Do 1671. vlasnik ovih šuma bila je kneževska obitelj Frankopana. Poslije toga šume su konfiscirane i od njih je nastalo komorsko dobro. Godine 1872. seg-regacijom izdvojen je dio šuma za zemljišnu zajednicu Grobnik. Šume Gospodarske jedinice Platak kupili su knezovi Thurn-Taxis i Albert Maria Lamorel. Po svršetku I. svjetskog rata potpale su pod eksproprijaciju i udar agrarne reforme. Poslije II. svjetskog rata postale su općenarodna imovina pod državnom upravom kao što su i danas.

Kroz povijest, šume ovoga područja iskorištavale su se na različite načine. U prvoj polovici 19. stoljeća Platak je obilovao jelovinom. Jelova, naročito tesana i druga građa dobro se prodavala. Izvozila se u inozem-stvo preko riječke luke. Uz jelovinu, kao dobar izvozni proizvod pokazao se i drveni ugljen koji se dobivao paljenjem starih bukovih stabala. Paljenjem ugljena

PLATAK, IZLETIŠTE NADOMAK RIJEKE

Na primjerima nekih šumskih predjela može se kroz povijest pratiti što se sve zbivalo vezano uz njihove vlasnike, načine gospodarenja šumama, te živote i rad ljudi na tim prostorima. Takav primjer je Gospodarska jedinica Platak, u sastavu Šumarije Rijeka delničke Podružnice

nastavili su se baviti domaći ljudi intenzivno sve do 1945. i na taj način osiguravali egzistenciju.

Tijekom godina, mir i tišinu u kojoj su dotad radili šumski radnici i ugljenari, počeli su svojim dolascima »remetiti« neki drugi ljudi. Ova prekrasna visoravan, u neposrednoj blizini Rijeke, počela je buditi zanimanje ljudi željnih odmora u prirodi, ali i opuštanja poslije teškog i napornog rada.

Početkom XX. stoljeća Platak se pretvara u omiljeno izletište Riječana, ali i ostalih ljubitelja prirode. Prvi ga »otkrivaju« planinari, 1913. To je bila i prava avantura, jer se iz Rijeke išlo pješice, nije bilo nikakvog prijevoza. Prvi skijaši posjećuju Platak 1924. godine, a prvi skijaški kamp organiziran je 1912. u sklopu kojeg i tečaj skijanja za 17 polaznika. Od 1930. širi se krug izletnika, jer je organiziran kamionski prijevoz do Ka-menjaka (8 km od Platka). U ono vrijeme skijašima i izletnicima jedino sklonište je stara lugarnica na Platku jer drugih objekata nije bilo. Godine 1936. počinje se graditi prvi planinarski dom (drvena baraka), a 1937. današnji Veliki dom koji je kasnije izgorio u požaru.

Godine 1933. održano je natjecanje Jadranski slalom (u alpskom skijanju), koje je poslije II. svjetskog rata poprimilo međunarodni karakter. Kao takav održavao se do 1981. da bi se obnovio prošle godine.

Godine 1951. gradi se novi planinarski dom, koji se nadograđuje i proširuje 1978. Godine 1966. as-faltiranjem ceste Kamenjak – Platak, izletište doživljava ponovni procvat. Te godine izgrađene su i dvije vučnice. Petnaestak godina kasnije izgrađena je dvosjedežnica Radeševo kapaciteta od 600 – 1000 skijaša na sat, te tri staze, (vrlo teška, u duljini od 1 km), (teška, od 1200 metara) i jedna turistička duljine 3 km.

Uz Radeševo, Platak danas ima žičare Tešnje (duljine 500 m), Pribeniš (duljine 400 m) i baby stazu duljine 200 m. Izgrađena je staza za alpsko skijanje u dužini od 5 km i staza za skijaško trčanje dužine 15 km. Na stazi Radeševo postoji mogućnost noćnog skijanja, jer je otvorena do 21 sat. Staza je opremljena i topovima za izradu umjetnog snijega. Prema nekim procjenama skijalište tijekom sezone skijanja, vikendima posjeti od 40.000 do 50.000 ljudi, od čega je 20.000 skijaša. Ti-jekom ljeta broj posjetitelja je manji.

Platak je u povijesti bio ne samo izletište i skijalište, već i mjesto održavanja mnogobrojnih priredbi, po-put natjecanja šumskih radnika, održavanja skupova izviđača i sl.

Kako se u svemu što se danas događa na Plat-ku u eri masovnog turizma snalaze sami šumari, u

Tijekom godina, mir i tišinu u kojoj su dotad radili šumski radnici i ugljenari, počeli su svojim dolascima »remetiti« neki drugi ljudi.

Stara lugarnica na Platku Šuma

Kako je nekad bilona Platku



lovno gospodarstvoovom slučaju djelatnici Šumarije Rijeka koji gospodare i vode brigu o ovim šumama, ispričao nam je upravitelj riječke Šumarije Dejan Švob. Problema ima, jer se ovdje susreću različite interesne skupine koje imaju i različite poglede na zaštitu prirode. Od planinara, skijaša, izletnika, ali i konc-esionara skijaških domova i ski staza. Svat-ko tu ima svoj interes, ali zahvaljujući ra-zumijevanju na lokalnoj razini, nema većih ekscesa. Šumari nastoje prilagoditi svoje radne aktivnosti tako da ne remete izlet-nike, skijaše i planinare u njihovom odmoru i aktivnostima.

Uz Radeševo, Platak danas ima žičare Tešnje (duljine 500 m), Pribeniš (duljine 400 m) i baby stazu duljine 200 m. Izgrađena je staza za alpsko skijanje u dužini od 5 km i staza za skijaško trčanje dužine 15 km.

Jedan od najvećih problema su neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Zakupci žičara i ob-jekata ne mogu dobiti dozvole za gradnju, jer su tereni u vlasništvu države. Trenutno se vode kao šuma i njima upravljaju Hrvatske šume. Isto tako, lugarnica je napravljena na terenima koji su u vlasništvu države, sagradi-li su je šumari koji je i održavaju, a nemaju je pravo iznajmljivati.

Bez obzira na to što je u takvim uvjetima šumarima otežano raditi, uvijek treba imati na umu interes svih zainteresiranih strana koje koriste blagodati ovog prekrasnog izletišta. Dosad se pokazalo da šumari i skijaši, ali i svi ostali ljubitelji prirode mogu zajedno.

Državno loviše Pokupski bazen go-tovo idealno je smješteno i to je odrednica iz koje proizlaze njego-ve brojne druge prednosti i po-

godnosti. Jedno od dva lovišta kojima gos-podari Uprava šuma Karlovac (drugo je Pe-trova gora), svojom se zapadnom granicom proteže uz autocestu Zagreb – Karlovac, na sjeveroistoku se pruža do ribnjaka Crna mlaka dok ga s južne strane omeđuje kanal Kupa – Kupa. Lovište se sa svojih 8852 ha nalazi na području šumarija Karlovac, Draga-

DRŽAVNO OTVORENO LOVIŠTE IV/9 – POKUPSKI BAZEN

Državno lovište Pokupski bazen površine 8852 ha jedno je od dva, uz Petrovu goru, s kojima gospodari karlovačka Uprava. Smješteno uz autocestu Zagreb – Karlovac, ovo nizinsko lovište je zbog lakog dolaska privlačna destinacija za strane lovce, posebno one koji idu na divlje svinje i srneću divljač

Piše: Miroslav MrkobradFoto: Miroslav Mrkobrad

nić i Jastrebarsko, odnosno tri gospodarske jedinice (Rečićki, Draganićki i Jastrebarski lugovi).

– Njegov položaj određuje ga kao nizin-sko lovište sa šumskim pokrovom u kojem glavninu čine zajednice hrasta lužnjaka s grabom, jasenom i crnom johom. Područje je ispresijecano i brojnim kanalima među kojima su najpoznatiji Okićnica, Volavčica, Bukovac i drugi, a u sastavu lovišta je i jedna

Stara lugarnica Komsorat iz 1938.

Lako je doći i ima se što vidjeti!

Radeševo

Samarica


Godišnji plan dozvoljava odstrel 70-ak grla srneće divljači, oko 120 divljih

svinja, oko 100 kljunova pataka, 150 kljunova šljuka...

se siđe s autoceste, brojnim šumskim ces-tama može doći u svaki njegov kutak, kaže stručni suradnik za lovstvo u karlovačkoj Upravi Albert Ofner.

Lovište je opremljeno svim potreb-nim lovno-tehničkim objektima, od vi-sokih zatvorenih, natkritih i prenosnih čeka do hranilišta i solišta. Premda nema neki reprezentativni smještajni objekt, ima nekoliko manjih drvenih lugarnica među

PovijestLovište Pokupski bazen nekad je bilo u vlasništvu zemljišnih zajednica, a struktura šumskih sastojina u kojima je prevladavao hrast lužnjak, pogodovala je i u prvom redu bila namijenjena uzgoju stoke, žirenjem u šumi, tako da je divljač imala manje hrane. Tek zabranom ulaska stoke i domaćih svinja u šume, kao i izdvajanjem lovišta iz sastava zemljišnih zajednica, stvorena je mogućnost povećanja fonda divljači.

Zaštićeni rezervat

Čeke, hranilišta u središtu lovišta

Lako je doći i ima se što vidjeti!

kojima se ističe ona neobičnog imena, Komsorat, iz 1938. godine (!), nekadašnje Zemljišne zajednice Jastrebarsko. Ona se postepeno obnavlja pa postoji i mogućnost uređenja smještajnih kapaciteta. Tu su i lugarnice, možemo ih nazvati i drvenim barakama, Glogovac, Prekoblatnica, La-zina, u kojima se lovci okupljaju prije lova i gdje se, kao i šumari, mogu odmoriti ili skloniti.

Obilazeći lovište potkraj studenoga, na više smo mjesta imali bliske susrete s divljači, s krdom divljih svinja pa s nekoliko

Stručno osoblje lovišta

sjemenska sastojina, pa zaštićeni objekt Gaj-no u kojem se ništa ne siječe već 20 godina. Iznimno je dobro otvoreno tako da se, čim

kultura

Proljeće, travanj.Prolistava glog. Mladi glogov list proziran, nježan treperi, diše. Nezatrovan, čist.

Tako u pjesmi Glogov list iz nedavno objavljene nove knjige naslovljene »Vrištine« piše Antun Vrgoč. Još neko-

liko naslova (Kasna jesen, List breze, Šumari, Kesteni i druge) iz poglav-lja Stabla, cvijeće, listovi »odaje« da je autor blizak prirodi. Kako i ne bi bio kada je cijeli svoj radni vijek do umirovljenja (2004.) kao diplomirani inženjer šumarstva poslom bio vezan za šumu, za drvo. No, pogrešno bi iz te premise bilo zaključiti da se autor u svom stvaralaštvu potpuno i isklju-čivo okrenuo prirodi. On je pjesnik-majstor Male forme, kako je o Vrgoču u predgovoru knjige napisao književ-nik Milivoj Slaviček, koji je u svojim pjesmama sintetizirao iskustvo pro-matrača, savladao profesiju i jezik pjesme kojim se »valjano služi«.

Ovo je treća knjiga pjesama An-tuna Vrgoča. Nakon prve, »Opekline samoće«, slijedio je »Arboretum iliti poetska ekologija« koja »nije opis nekog arboretuma ili...zbirka pjesa-ma o drveću i grmlju« nego je tema-tika, kako je sam Vrgoč opisao, prikaz proživljenog i doživljenog, spektar životnog stanja i situacija kroz koje je prolazio.

Antun Vrgoč rođen je 1940. godine u Zagrebu, gdje je završio Šumarski fakultet i, slijedom potreba, dugo vremena proveo na terenu, na kraju u Šumariji Plaški. Rano je, uz šumarski poziv, počeo objavljivati i stihove, nastupao na zagrebačkim tribina-ma, bio voditelj Književnog kluba Poeta u Exportdrvu u Zagrebu, objavljivao pjesme u časopisima za djecu i omladinu SMIB, Modra lasta, a proza i poezija bili su mu objavljivani u zbornicima Naša riječ.

A zašto je uopće počeo pisati? Možda je na to pitanje najbolje odgovorio sam Vrgoč u riječi pisca povodom izlaska nove knjige: »Za svako stanje duha u pojedinom trenut-ku postoji pjesma: za sreću i tugu, mladost i starost, za život i smrt. Ako je nitko nije

NOVA KNJIGA PJESAMA ANTUNA VRGOČA, DIPL. ING. ŠUM.

Vrištine ispjevao, pjeva nam je sam život gazeći sve principe koje smo nekada smatrali važnima i neophodnima. Živi kako voliš i čini ono što stvarno želiš. Tek ćeš tada biti sretan i nastat će tvoja najljepša pjesma«.

Vrgoč nije profesionalni pisac i to je, rekao bih, njegova znatna prednost, napisao je o njemu akademik Dubravko Jelčić. Pod uvjetom, dakako, da je doista pjesnik što je kroz svoj odnjegovani ukus i istančani sen-zibilitet kako za motiv tako i za riječ otkrio u svojim lirskim minijaturama.

»Vrištine« su u organizaciji ogulinskog ogranka Matice hrvatske predstavljene u Ogulinu, a 13. studenoga i u Zagrebu, u klubu Velebit.

Tiskane su u 400 primjeraka u Biblioteci »Naša riječ«, nakladnik je Udruga umjetnika August Šenoa, a recenzent je bio prof. Mili-voj Slaviček. (m)

VjetarKad duša i srce ti pati shvati, Ljubav nije vjetar, koji ode, pa se vrati.

srna s lanetom. Srne nisu čak ni bježale čuvši brujanje motora.

– To je znak da se divljač dobro i sigur-no osjeća, da je u lovištu sve uravnoteženo – govori savjetnik za lovstvo u Upravi Dražen Sertić.

Tko dolazi u Pokupski bazen, znači da ide u lov na divlje svinje i srneću divljač, kad je riječ o krupnoj, odnosno na divlje patke, šljuke, fazane i prepelice, kad se radi o sitnoj divljači.

– U ovoj lovnoj godini ostvarili smo do-bre rezultate, i svi termini za skupne lovove su rezervirani i već se vrše rezervacije za sljedeću godinu! A gosti pretežno dolaze

iz inozemstva, najviše iz Slovenije, Austrije, Njemačke, bilo je dosta i Skandinavaca, a imali smo jednog lovca čak iz Meksika, potvrđuje dipl. ing. Ofner.

Godišnji plan u Pokupskom bazenu doz-voljava odstrel 70-ak grla srneće divljači, oko 120 divljih svinja, a od sitne divljači oko 100 kljunova pataka, 150 kljunova šljuka.

Otkako je lovište prije dvije i pol go-dine preuzela karlovačka Uprava (dotad je bilo u privatnom zakupu), sustavno se radi na kapacitiranju fonda krupne divljači. Zbog iznimno dobrog staništa, na ovom je području moguć i veći broj divljači.

S obzirom na to da je lovište tek od nedu-go u Hrvatskim šumama, svi naši napori bit će usmjereni podizanju trofejne vrijednosti divljači, ali i pružanju što kvalitetnije usluge, kažu u Karlovcu.

Za to postoje i neke objektivne pret-postavke, jer je stručno osoblje u lovištu mlado i svoju budućnost vidi upravo u lovst-vu. To dakako vrijedi i za drugo karlovačko lovište, Petrovu goru, i upravo je sretna okolnost da karlovačka Uprava, kombiniran-jem ponude i najizbirljivijim gostima može pružiti užitak lova u nizinskim, a i brdskim predjelima.

Jedna od čeka



zdravi život

Poteškoća sa smanjenjem prekomjer-ne tjelesne težine obično je u tome što to često samo želimo, a mnogo rjeđe stvarno nešto i poduzimamo

da to postignemo. Iskustvo je mnogo puta pokazalo da neće biti potrebno uključivati neke drastične dijete. Dr. Brownel, direktor londonskog Centra za istraživanje pretilosti kaže: »Prekomjerna tjelesna težina je kona-čan rezultat mnogih malih, naoko beznačaj-nih postupaka, kao na primjer, jedenja izme-đu obroka ili korištenja automobila čak i za odlazak u obližnju, susjednu ulicu. Čovjek može izgubiti na težini primjenjujući male, razborite promjene u – prehrani, tjelovježbi i životnom stavu«.

Za polagani, ali sigurni gubitak na težini uključite u svoje dnevne navike 10, 15 ili više sljedećih postupaka, odnosno promje-na ponašanja. Oni na prvi pogled izgleda-ju beznačajni jer, svaki za sebe, vjerojatno neće imati neki utjecaj. Međutim, više njih zajedno mogu promijeniti ponašanje sasvim dovoljno i postići to da jedete bolje, da se krećete više i da gubite više!

Čest nemir tijela. Jedna je studija po-kazala da neki ljudi, koji se po navici često vrpolje, istežu, svijaju, lupkaju prstom ili stopalom, sagore dnevno i do 800 dodatnih kalorija! Kad god je moguće učinite da vaše tijelo potroši dodatne kalorije. Pokušajte, na primjer, ustajati s ugodne fotelje i otići do televizora kako biste promijenili kanal, a ne upotrebljavati daljinski upravljač. Ili, one knjige koje često upotrebljavate, stavite na neku višu policu, tako da se morate malo pomučiti da ih dosegnete.

Podijelite kolače s nekim ako je nemo-guće izostaviti ih, preskočiti.

Smanjite količinu sladoleda. Umjesto 3 ili 4 kuglice, kupite 2 ili 1.

Nemojte jesti hranu iz originalnih pa-kiranja. Čovjek obično pojede manje ako hranu izvadi iz originalnog pakiranja i stavi je na tanjur (u uobičajenoj količini). Još bo-lje: nemojte kod kuće stvarati zalihe hrane prema kojoj ste »slabi«. Prisilite se na to da morate ići u prodavaonicu po obrok kad god osjetite da nećete moći izdržati nagon za tom hranom. Na taj način osigurat ćete si i malo tjelovježbe (posebno ako odete pje-šice u prodavaonicu) ili ćete možda odlučiti

mali načini da se izgubi mnogo

»Sto sitnica« koje vas čine pretilim (ili, kako spriječiti prekomjerne kilograme)

Gotovo ništa ne jedem, a nikako skinuti kilograme!

Malo pojedem, no sve mi se »prima«! Ovo su najčešće,

svakodnevne jadikovke ljudi koji imaju ozbiljan višak kilo-grama, koje, naravno, nisu točne. Evo nekoliko jednos-tavnih savjeta koji će vam

pomoći da spriječite bolest novoga doba, pretilost

da to prezalogajenje nije uopće vrijedno sve te gnjavaže.

U kupnju špeceraja idite s punim že-lucem. Sve one šarene vrećice s hranom i slatkišima predstavljaju dvostruko veći izazov ako gladni kružite među policama trgovine.

Kupujte po prethodno napisanoj listi potreba. Dozvolite si samo jednu kupovinu koja nije bila planirana.

Ponesite sa sobom u prodavaonicu ograničeni iznos novca.

Čvrsto odlučite okaniti se liftova. Do razumnog broja katova poslužite se stepe-nicama.

Jedite sporo (i) na taj način što ćete iz-među dva zalogaja vilicu staviti na stol. Što sporije jedete, brže ćete se osjetiti puni.

Uvedite time-out naviku negdje na pola obroka. Taj prekid može biti od neko-liko minuta.

Dajte otkaz kućnoj pomoćnici. Ako imate ženu koja vam dolazi obavljati veliko spremanje u stanu, dajte joj otkaz. Ovisno o vašoj tjelesnoj težini, ispitivanja su pokazala da možete potrošiti 195 do 305 kalorija za svaki sat pranja prozora, brisanja podova i drugih poslova.

Smanjite automatizaciju u domaćin-stvu. Prisilite tijelo na više rada.

Upotrebljavajte mekani maslac ili mar-garin. U tom slučaju razmazat ćete na kruh znatno manje, nego kad su tvrdi i kad ih morate nožem strugati.

Naučite da je sasvim u redu kazati od-lučno »Ne, hvala« kad vam netko ponudi hranu.

Upoznajte obitelj, prijatelje i kolege na poslu o svojoj želji i odluci da skinete pre-komjernu tjelesnu težinu. Zamolite ih za ra-zumijevanje ako im odbijete poziv na ručak ili ponuđenu čokoladu i zamolite ih da vam takve i slične stvari ne guraju pod nos i tako vas dovode u napast.

Idite ondje gdje se pleše, gdje se kugla ili provodi kakva fizička aktivnost. Ako ste osoba koja uglavnom provodi dan sjedeći, kartajući ili gledajući televiziju, najviše ka-lorija koje možete sagorjeti u jednom satu igranja karata je 95, ali valcer, u istom vre-menu, može odnijeti 195 do 305 kalorija. Neki drugi brzi plesovi mogu sagoriti i 330 do 510 kalorija.

Izbjegavajte alkoholna pića. Umjesto toga pijte nekalorične napitke.

Za vrijeme prikazivanja reklama na TV-u, vježbajte. Tih 3 do 4 minute tjelovjež-be »udaljit« će vas od kuhinje.

Napustite stol čim ste završili s jelom.Jedite samo u predviđeno vrijeme i

samo na za to određenom mjestu.Nemojte temeljito pojesti sve s tanju-

ra.Neka vam netko drugi servira jelo i za-

tražite nešto manju porciju.Odstranite hranu smještenu na neod-

govarajućemu mjestu. To znači maknite čo-koladu, napolitanke, lješnjake, bombone itd. sa stola u dnevnom boravku.

Prožvačite svaki zalogaj hrane barem 10 puta, kako biste hranu zaista dobro oku-sili i kako biste sporije jeli.

Ne preskačite obroke. Jedino što ćete postići preskakanjem obroka je to da ćete kasnije više pojesti.

Piše: Dr. Ivo Belan


događaji

Prije nego što objasnimo događaj, vratimo se na trenutak u prošlo stoljeće, u srpanj 1972. godine. Ri-

jeka Drava je tada bila nabujala i za relativno kratko vrijeme probila je glavni nasip kod Bezdana te se izlila u Biljski rit i na oranice Kovač-kih livada. Voda je dosezala rubove biljske ceste – nasipa, poplava je zaprepastila mnoge vlasnike ora-nica koje su se našle pod vodom. Indirektno je ugrozila selo Bilje pa su vodoprivredni stručnjaci odlu-čili probiti cestu i vodu propustiti prema Dravici odnosno Kopačkom

opasni život

Stradanja pod kotačima automobila

ŽABE KAO ŽRTVE CIVILIZACIJE

U Donjem Miholjcu je 14. studenoga, na mjestu nekadašnje stoljetne zgrade Šumarije, otvore-na nova, pravo malo remek-djelo arhitekture. Zgradu je otvorio predsjednik Sabora Vladimir

Šeks, koji je mimo službenog protokola uhvatio za ruku jednog od najstarijih radnika, koji je već niz godina u mirovini, šumarskog tehničara Nikolu Čačića, i s njim zajedno prerezao trobojnicu i tako na svečan način označio predaju zgrade donjomiholjačkim šumarima.

DONJI MIHOLJAC

Šumari u novoj zgradi

Rujanskih dana ljubitelje

prirode uznemirila je vijest o

stradanju žaba u Parku prirode

Kopački rit, na lokalnoj cesti Bilje

– Podunavlje. Grubom

procjenom pod kotačima

automobila završilo je više

od stotinjak žaba. Poneke

su još bile žive, a od

većine je ostao samo trag na asfaltnoj cesti. Prizor nimalo lijep, a za ljubitelje

prirode upravo tragičan,

neshvatljiv

Na cesti Bilje – Podunavlje

Poplava u Kopačkom ritu u rujnu 2007.

Nova zgrada Šumarije

– Kao što dobar gospodar uvijek prvo vodi računa o onome od čega živi, a tek kasnije o onome u čemu živi, tako su i na novu zgradu šumarije donjomiholjački šumari strpljivo čekali dugo godina, rekao je Mato Šti-mac, član Uprave Hrvatskih šuma prilikom svečanosti otvorenja. A voditelj našičke Uprave Davorin Fekete istaknuo je kako ova šumarija već dugo prednjači po obimu proizvodnje drvnih sortimenata našičke Upra-ve, pa su ovdašnji šumari i zaslužili novu zgradu.

Šumarstvo u donjomiholjačkom kraju seže više sto-ljeća unazad, na početak 18. stoljeća. Naime, organizi-rano gospodarenje nizinskim šumama ovdje uz Dravu, prema poznatim podacima jedno je od najstarijih u Hrvatskoj. Još iz 1723. g., prema podacima grofovskog nadšumara, vidljivo je kako se šumarski prihod sasto-jao od prodaje ogrjevnog drveta i građe, kao i naplate žirovanja stoke tadašnjim mještanima Donjeg Miholj-ca i okolnih sela. Na vlastelinstvu grofa Prandaua već postoji nadšumar koji skrbi i o rasadnicima iz kojih se vade sadnice za pošumljavanje priobalja Drave, Kara-šice i njenih pritoka. (AZL)

Svečano otvorenje

Piše: mr. sc. Darko GetzFoto: D. Getz

ritu. Cesta je ubrzo minirana, nastao je prolog kroz koji je potekla bujica prema Kopačkom ritu i Dunavu.

Voda je bila veoma hladna pa je potjerala, baš kao i ova nedavno, veliki broj manjih sisavaca, po-sebno vodozemce, na cestu i glavni obrambeni nasip Drava – Dunav koji se pruža sjeveroistočno od Osijeka prema Sakadašu. Nedugo nakon toga cestu i spome-nuti nasip zaposjele su zelene žabe različitog dobnog uzrasta, na jedan četvorni metar moglo se prebrojati 10 do 30 žaba. I sve bi bilo dobro da cesta i nasip ne služe za promet, pa je pod kotačima automobila skon-čao velik broj žaba. Sudionici tih događaja prisjećaju se ceste doslovce prekrivene ovim vodozemcima koji su uspaničeni dolaskom vozila iskakali pred farove au-tomobila. I to je potrajalo danima, tako da oni koji se toga sjećaju vjeruju da se »na četvornom metru ceste duge oko 4 km našlo u prosjeku i 10 žaba«.

Za razliku od daleke 1972. godine kada su stradale pretežno žabe, nedavno je pored žaba evidentiran velik broj uginulih vodenih voluhara, Arvicola terestris (L.,1758). Njihova pogibija bi mogla zanimati stručnjake koji se bave ovom skupinom sisavaca. Dakako, kako onda, tako i danas, nasip Zmajevac – Kopačevo zaposjeo je veći broj sivih i bijelih čaplji. U zraku su se našli škanjci, mišari, eje i nekoliko orlova štekavaca.

Poikilotermija kao sudbina – Nagon žaba da bježe iz hladne vode i rado se zadržavaju na nasipi-ma, a posebno onima prekrivenim asfaltom u vezi je s njihovom fiziologijom. Žabe su, stručno rečeno, poikilotermne (hladnokrvne) životinje, tjelesna tempe-


Stradanja pod kotačima automobila

ŽABE KAO ŽRTVE CIVILIZACIJE

Žabe, za razliku od sisavaca, ne mogu čuvati svoju toplinu jer im tijelo nije prekriveno ni gustim

krznom niti masnim slojem

Na cesti Bilje – Podunavlje

ratura im ovisi od temperature okoline. Za razliku od sisavaca, koji su na filogenetskom stablu znatno iznad žaba, one imaju dvije pretklijetke i jednu klijetku zbog čega im se u klijetki miješa venska krv (djelomice) siromašna kisikom i obogaćena škodljivim metabolitima i ugljičnim dioksidom, sa arterijskom koja prenosi kisik. To ometa metabolizam i stvaranje topline neovisne od okoliša. Osim toga žabe, opet za razliku od sisavaca, ne mogu čuvati svoju toplinu jer im tijelo nije prekriveno ni gustim krznom niti masnim slojem kože pa se toplina odaje okolišu. Ukoliko je okoliš hladan, žabe će biti znatno usporene. Ako hladnoća dođe izne

nada u obliku hladne dunavske (poplave) vode, žabe ju panično napuštaju. Očituje se kao stanovita termotaksija, imanentna svim živim bićima, od bakterije naviše u stupnju evolucijskoga razvoja. Osim nagona prema toplini, kod ovdašnjih žaba, a vjerujemo i kod drugih vrsta izvan ovoga podneblja, postoji sklonost prema svjetlu. Svjetlo instinktivno povezuju sa toplinom, suncem, ne razlikujući pri tome svjetla automobilskih farova, karabitnih lampi i sličnih umjetnih svjetala od sunčeva sjaja, što dovodi do kobnih posljedica baš noću. Za Kopački rit nevažna je pretpostavka o proljetnoj i jesenjoj migraciji. Zašto bi žabe migrirale iz toplih bara, lokvi i

kanala Kopačkoga rita, gdje imaju sve uvjete za ciklus reprodukcije, na nasip i asfaltnu cestu? Valjda radi nekoga dogovora? Zašto to inače ne rade u normalnim hidroekološkim prilikama, zašto to nije redovita pojava u Parku prirode Kopački rit?

Pojava uginuća žaba pod kotačima automobila poznata je i u Švicarskoj te drugim

zemljama zapadne Europe. H. Wildermuth (»Priroda kao zadaća, priručnik praktične zaštite prirode«) bavi se i žabama pa navodi kako »u proljeće životinje iz svojih zimskih prebivališta kreću prema poznatoj bari za polaganje jaja. Ako u tom pohodu moraju prijeći cestu, stotine ih postaju žrtve prometa«. U nastavku teksta preporučuje da se prijelazi žaba spriječe drvenim daskama, plastičnim preprekama ili žičanim ogradama.

Žabe su nadasve zanimljivi stanovnici ritskomočvarnih područja. Osim svoje ulo

ge u prirodi i prehrambenom lancu, žabe su zanimljive i ugostiteljima. Prije rata su se masovno protuzakonito lovile po Kopačkom ritu i njegovoj rubnoj zoni. Uspješan lovac na žabe mogao je noću, uz pomoć rudarske (karabitne) svetiljke, uloviti do 100 kg žaba koje su se otkupljivale, manji dio ostao je domaćem ugostiteljstvu, a veći dio izvozio se u Francusku i Italiju. Još i danas u ponudi specijaliteta mnogih slavonskih i baranjskih gostionica nalazi se specijalitet žabljih batko-va, priređenih na ovaj ili onaj način.

NA TERENIMA DELNIČKE UPRAVE

»Zlatni« medvjediPri kraju je lov na smeđeg

medvjeda u lovištima delničke Podružnice. Za razliku

od ostalih vrsta divljači smeđim medvjedom se gospodari po kalendarskim godinama, sukladno Akcijskom planu i Planu gospodarenja smeđim medvjedom u RH.

Tijekom ove godine odstrijeljeno je 14 grla čije su trofejne vrijednosti iznimno visoke.

Jedanaest medvjeda je u rangu zlatne medalje, sedam medvjeda je prešlo granicu od 400 CIC točaka, što je vrlo visoka trofejna vrijednost krzna smeđeg medvjeda. Dva medvjeda od preko 400 CIC točaka odstrijeljena su na području Šumarije Ravna gora, tri u Šumariji Mrkopalj te po jedan na terenima šumarija Gomirje i Fužine.

Velik doprinos ovogodišnjem lovu na medvjeda dalo je cjelokupno lovno osoblje delničke Podružnice. U lovu je bila zastupljena isključivo strana klijentela (iz Španjolske, Italije i Slovenije). Ponajviše zbog toga što su cijene odstrjela medvjeda više od cijena za ostalu divljač koja se lovi u našoj zemlji.

– Unatoč tome što su nas u proljetnom i jesenskom lovu na medvjeda pratile snježne nepogode, zadovoljni smo obavljenim poslom, a posebno trofejnom vrijednošću odstrijeljenih grla – ističe mr. sc. Dario Majnarić, rukovoditelj Odjela za lovstvo delničke Podružnice.

Već sada poduzete su sve aktivnosti vezane uz proljetni lov na medvjeda u 2008. Poznata su i imena gostijulovaca koji će sudjelovati u lovu.

Piše: Vesna Pleše /Foto: D. Majnarić i M. Jauk

Lovci i lovno osoblje s odstrijeljenim medvjedima (457 i 401 CIC točaka)

Jedan od odstrijeljenih zlatnih medvjeda (440,95 CIC točaka)

lovstvo

turistička razglednica

Ova lovišta pripadaju Šumariji Đakovo. Na-daleko su poznata po lovu na jelene te po organizaciji skupnog lova na divlje svinje s veoma bogatim ulovom. Uz vrhunske

lovačke doživljaje gosti mogu uživati u specijalite-tima lovačkog doma Kondrić i u poznatim đakovač-kim vinima.

U blizini je i Đakovo, povijesno-kulturno i gospo-darsko središte regije.

Kontakt: 098-439-812

Na jelena u lovište Podunavlje – Podravlje

Zlatna greda

Monjoroš

Putnička agencija Hrvatske šume

ID COD: HR-AB-01-080251008Lj. F. Vukotinovića 2, 10000 ZagrebTel. 01/4804 231, fax. 4804 241www.hrsume.hre-mail: [email protected]

Pripremila: Vesna Poljak, dipl. oec.

Otvoreno lovište Podunavlje – Po-dravlje nalazi se na sjeveroistoku

Hrvatske, u Baranji, u tro-kutu između Dunava i Dra-ve. Nalazeći se u tipičnom nizinskom panonskom po-

dručju, lovište obuhvaća poplavne ritske šume uz Dravu i Dunav i vrlo je bogato jelenima i divljim svinjama. Ne-zaboravna je rika jelena u baranjskim šumama, lov šulja-njem, a nakon lova na divlje svinje štreka zna brojiti min. do stotinu grla! Ovo lovište duge povijesti (te je posjede još 1697. od cara Leopolda dobio Eugen Savojski i otada je to bilo vladarsko lovište), danas pripada šumarijama Tikveš, Batina i Darda.

Lovci, gosti i turisti mogu se ovdje odmoriti i uživati u punom komforu jednoga od vrhunskih lovačkih domova kao što su Zlatna greda, Ćošak šume i Monjoroš koji go-stima osim udobnog smještaja nude lovačke specijalitete i poznata baranjska vina.

UPRAVA ŠUMA OSIJEK J. Benešića 1 31000 OSIJEK 031-251-700 Kontakt: 098-439-810

Kontakt: 098-447-090Ćošak šume


Lovište Breznica i uzgajalište divljači Kujnjak

Kondrić

potvrđivali (Okrijepi nas, pomozi nas, ohrabri nas i oslobodi nas), čin krštenja bio je, dizanjem čašice, završen.

To što je Martinje ove godine bilo u nedjelju (11. studenoga), a ceremonija dolaska vinskog biskupa i njegova propovijed zbila se u petak (u mnogim drugim krajevima u subotu ili samu nedjelju), pitanje je tek izbora zgodnijeg termina.

A u Krušaku, kao i svake godine, nije izostalo dobroga raspoloženja, glazbe, odlične domaće hrane (obavezne guske s mlincima, bunceka, odojka) i izvrsnoga pinota iz vlastitoga šumarskoga vinograda. Ovogodišnje grožđe, svi se slažu, bilo je zbog povoljnih vremenskih prilika izvrsno, a majstori podrumari pobrinuli su se da ni vino ne bude slabije.

u šumskom miljeu– Je li ovo što pijete lanjsko vino ili je ovo

godišnji mutež, nekrst? – Nekrst! – Onda pajdaši i pajdašice, prijatelji i prija

teljice moramo po starom dobrom običaju i Križevačkim štatutima i ostalim regulama taj mošt nekrst pokrstiti u vino. Neka domaćin predloži peharnika, kuma...

Tako je u večernjim satima u lugarnici Krušak Šumarije Velika Gorica tekao početni dijalog između vinskog biskupa i domaćina i započeo stari dobri običaj pokrštavanja mladoga vina na dan Sv. Martina.

Pa je biskup dalje nastavio govoreći kako je mošt nekrst »opsjednut svakakvimi nečis

MARTINJE U LUGARNICI KRUŠAK

Dan kada je (mošt) nekrst postao vino!

Smatra se da je Martin, kasnije popularni svetac, sin časnika rimske vojske, rođen 316. godine negdje blizu današnjega Szombathleya u Mađarskoj. Kao 15godišnjak jednom je, kaže legenda, jahao na konju u vojnoj opremi, ogrnut velikim crvenim plaštem. Spazivši pokraj ceste siromaha koji se smrzavao od hladnoga vjetra koji je najavljivao zimu, Martin mačem presiječe svoj ogrtač i zaogrne ga. U snu mu se javi Isus i zahvali što je spasio siromaha.

S ocem časnikom, kasnije tribunom, Martin je mnogo putovao, mijenjao mjesta i gradove, dio mladosti proveo je u Italiji gdje se obrazovao. Došavši rano u vezu s kršćanima, prihvatio je usprkos protivljenju roditelja njihovu religiju. Kao desetogodišnjak postao je katekumen, a 339. u Amiensu, na Uskrs, postao članom kršćanske zajednice. Po roditeljskoj želji započeo je i vojničku karijeru koju je, na vlastiti zahtjev, nakon dvogodišnjeg

službovanja napustio. Zbližio se s francuskim biskupom Hilarijom koji umire 371., a za njegovog nasljednika izabran je Martin. Postaje širitelj kršćanstva, a kao biskup uvodi mnoge novosti. Za razliku od većine ostalih, posvetio se selu i siromasima pa u Marmoutieru kod Toursa otvara centar za odgoj budućih svećenika, neku vrstu prvoga sjemeništa u Galiji. Ljudi, posebno siromašniji, voljeli su ga zbog nesebičnosti, predanosti i nevjerojatne energije. Već za života smatrali su ga najvećim francuskim biskupom. Umire 8. studenoga 397. za vrijeme posjeta jednom selu, a sprovod je bio tri dana kasnije, 11. studenoga. Taj dan, blagdan Sv. Martina, na zapadu pa i u našim krajevima, pratilo je narodno veselje. Tako je nastao i običaj da se u nekim vinorodnim krajevima na dan Sv. Martina krsti mlado vino. Nakon smrti, Martina su za zaštitnika uzeli putnici, gostioničari, te posebno vinogradari.

Sv. Martin (316. – 397.)

timi duhovi i u njemu je osa, pčela, muha i mušica, žaba i mrava, pauka i skakavaca, crva, puževa i svakakvoga drugoga lizaćega i plazećega, ležećega i puzećega, skakajućega gada i smrada«.

– I zato su te strogo kaznili da se očistiš... Litanija je po Štatutima tekla dalje, a bi

skup je revno kažnjavao svaki žamor i neposlušnost među prisutnima i sve nestrpljivijima da konačno probaju i pravo vino! I kazne su propisane Štatutima, svatko je morao popiti čašu, tako da je bilo sve više onih koji su poželjeli kaznu! I kad je biskup konačno izgovorio povijesno: »Mošte, stupi naprijed da te krstim«, a pajdaši i pajdašice u zboru

Piše: Miroslav MrkobradFoto: M. Mrkobrad

Documents

broj 132 SRETAN BOŽIĆ - hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/132.pdf · 2008. 12. 16. · Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb. Predsjednik Uprave: Darko Beuk. Glavni urednik: Miroslav