Sjekači – kako zdrav dočekati mirovinu - hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/189.pdf39 Veličanstveni otok ljubavi, vina i dobre spize 40 Susret umirovljenih šumara izvješće Antropogeni

broj

189Godina XV.

Zagrebrujan2012.

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Požari • Muzej lovstva i šumarstva Gorskog kotara

Sjekači – kako zdrav dočekati mirovinu

u ovom broju

ekologija28Naslovna stranica:HladovinaMarinko Bošnjaković

Zadnja stranica: Ljubavna igra leptiraMarinko Bošnjaković

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:Ivan Pavelić

Glavni urednik:Goran Vincenc

Novinari: Irena Devčić, Marija Glavaš, Vesna Pleše, Ivica Tomić i Goran Vincenc

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagrebtel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected] [email protected]

Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Grafičko oblikovanje:Milivoj Milić

Tisak:Intergrafika TTŽ d.o.o., ZagrebBistranska 19

Naklada: 6200 kom

CJENIK OGLASNOG PROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

1 Antropogeni utjecaj na šume Europe

2 Kako zdrav dočekati mirovinu?

5 Važnost općekorisnih funkcija lošinjskih šuma

8 Mogućnosti dijagnostike stabala raznim uređajima

9 Opožareno preko 500 ha površine

11 Invazivne vrste su nova prijetnja kestenovim sastojinama

13 Bjelovarski šumari zaveslali Neretvom

15 Posljednje pripreme za Svjetsko prvenstvo

16 Povijesno – poučna staza kroz draganićki kraj

19 Šumari u Kninu činili najbrojniju delegaciju

20 Šumari u kiparskom kraju

23 Karakteristične šume Iberijskog poluotoka

26 Mirta (Myrtus communis)

28 Čudesni Bajkal

30 Otvoren Muzej lovstva, šumarstva i ribolova Gorskog kotara

31 Biljka koja liječi mirisom

32 Vrijedni insekt od velike koristi lovištu

34 Užitak kederaja

35 Veliki borac za zaštitu i očuvanje okoliša

36 Virovitički šumari na Velebitu

39 Veličanstveni otok ljubavi, vina i dobre spize

40 Susret umirovljenih šumara

izvješće

Antropogeni utjecaj na šume Europe

Piše: Irena Devčić

Dušik, sumporni dioksid i teški metali šire se atmosferom na velikim udaljenostima. Zasićenost zraka ovim plinovima i aerosolima može biti od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kilometara. Šume su posebno osjetljiva područja jer su zbog svojih širokih krošnji izložene velikom unosu ovih plinova i čestica, i to taloženjem.

StAnjE EuropSkih ŠumA, 2. Dio

Ovakva zagađenja mogu direktno utjeca-ti na ekosistem šume i organizam, ali i indirektno kroz povećanu kiselost tla ili eutrofikaciju. Ovakvo dvojako djelovanje

dovodi do slabije ishrane stabala, zbog folijarnog za-gađenja, te istovremeno i povećane kiselosti tla. Za-gađenost zraka također dovodi i do povećane osjet-ljivosti šume na vanjske uvjete kao što su dugotrajna suša, gljivična oboljenja ili napadi insekata. Zahvalju-jući zajedničkom programu monitoringa atmosfer-skog zagađenja te njegovog utjecaja na šumska sta-ništa koje je provela Europska komisija, dostupni su podatci za gotovo 300 ploha koje su postavljene na svim najvažnijim tipovima šumskih sastojina diljem Europe.

Najveći unos sumpora zabilježen je u central-noj Europi te na nekim plohama postavljenim na po-dručju Mediterana. No, ovaj unos u sastojinama koje se nalaze u neposrednoj blizini mora može se lako objasniti. Morska voda sadrži sulfate koji se do kopna i šumskih sastojina prenose u obliku morske pjene te se time povećava i unos sumpora u stablima. Visoki iznosi sumpora u području centralne Europe uvjeto-vani su gotovo isključivo ljudskom aktivnosti.

Najviše atmosfersko taloženje dušika zabilježe-no je također u području centralne Europe, između sjevera Italije pa sve do Danske. Vrlo visoke kon-centracije dušika izmjerene su i u nekim dijelovima Španjolske i Rumunjske. Područje središnje Europe i Mediterana na prvom je mjestu po taloženju kalcija i

natrija, no za natrij je također vidljiv tzv. more-kopno uspon, što pokazuje da je glavni izvor natrija more, odnosno širenje morskom pjenom.

U razdoblju između 1998. i 2007. godine na po-lovici mjerenih ploha unos sumpora bio je smanjen za statistički značajan iznos, za razliku od dušičnih spojeva u atmosferi koji su se zadržali na istoj razini.

Na osnovu poznatih podataka o zagađenju zraka i tla u posljednjih nekoliko desetljeća napravljene su aplikacije za mogući scenarij eventualnog kritičnog opterećenja tla sa sumporom i dušikom. Kritično op-terećenje (Critical loads) je onaj iznos do kojega šum-ska sastojina ne pokazuje znakove jačeg negativnog utjecaja određenih spojeva u zraku ili tlu. Nakon što se kritično opterećenje pređe, dolazi do sušenja i odumiranja stabala i sastojina. Iz postojeće baze po-dataka (ICP Forests data base) odabrani su lokaliteti u sedamnaest zemalja za aplikaciju kritičnog opte-rećenja, čiji koncept je baziran na novije ažuriranim podatcima o tlu, otopinama tla i taloženju plinova i aerosola. Kritično opterećenje za kiselost tla, koju uzrokuje povećana količina sumpora, 1980. godine zabilježena je na 57 % mjerenih ploha. Do 2000. go-dine povećane količine sumpora su reducirane te je kritično opterećenje zabilježeno na svega 18% ploha. Obzirom na današnje nacionalne legislative, pretpo-stavlja se da će do 2020. godine kritično opterećenje biti svedeno na nulu.

Što se tiče dušičnih spojeva situacija je 1980. godi-ne bila vrlo kritična te je na čak 60 % mjerenih ploha

zabilježeno kritično opterećenje dušikom. Primjenju-jući isti model aplikacije te vodeći se danas važećim zakonima predviđa se da će do 2020. godine broj ploha s kritičnim opterećenjem biti smanjen na 30 %.

Smanjenje štetnih emisija, posebno sumpora, po-kazuje uspješnost provođenja politike „čistoga zraka“ od strane UNECE-a i Europske unije.

Kako bi se procijenilo zdravstveno stanje šuma diljem Europe, godinama se u svim zemlja-ma provodi monitoring krošanja. Defolijacija je vrlo dobar indikator zdravstvenog stanja stabla i njegove vitalnosti. Gubljenje lišća, odnosno iglica, reakcija je na brojne faktore, uključujući klimatske uvjete i ek-streme, povećane količine štetnih emisija, zarazu in-sektima ili gljivama. Procjena defolijacije predstavlja vrijedno upozorenje o mogućoj promjeni u šumskom ekosustavu. Stabla koja su u potpunosti obrasla te ne pokazuju nikakve znakove gubljenja lišća, odnosno iglica, procijenjena su sa 0 % defolijacije te ocjenjena kao zdrava; ona stabla koja su izgubila više od 25% lišća/iglica ocjenjena su kao oštećena. Stopostotna defolijacija indicira da je stablo mrtvo. U 2009. godi-ni skupljeni su podatci sa 7.193 ploha u 30 zemalja. Sveukupno procijenjeno je 136.778 stabala odnosno preko stotinu različitih vrsta drveća i grmlja. Obrađe-ni podatci pokazali su da 20 % procijenjenih stabala ima više od 25 % suhe krošnje te su ocjenjena kao oštećena ili suha. Naravno da status i stanje sastojina uvelike regionalno varira te se razlikuje i s obzirom na vrstu drveća. Gledajući sveukupno čitavu Europu i bez obzira na vrstu drveća, prosječna defolijacija bila je nešto veća u centralnoj Europi u području Medi-terana (Hrvatska, Italija i Francuska). Plohe s gotovo beznačajnom defolijacijom krošanja zabilježene su u sjevernoj Europi.

Od značajnijih vrsta drveća hrast lužnjak (Quercus robur) i hrast kitnjak (Quercus petraea) imaju najveći broj oštećenih ili odumrlih stabala te pokazuju najja-ču defolijaciju kroz proteklu dekadu. Stanje krošanja običnog bora (Pinus sylvestris) pokazuje oporavak u posljednjih 18 godina. Obična smreka (Picea abies), bukva (Fagus silvatica) te ostale vrste hrasta (Quercus ssp.), pokazale su jaku reakciju na ekstremnu sušu te izuzetno visoke ljetne temperature iz 2003. godine, što se vidi iz procjene stanja krošanja te, ali i narednih godina. Suša i nedostatak vode bile su uzrok izuzetno pojačane defolijacije crnike (Quercus ilex) sredinom 90-ih godina diljem Europe. Uz određeno kolebanje kroz godine mjerenja, primorski bor (Pinus pinaster) pokazuje zabrinjavajuće znakove propadanja od sa-mog početka provođenja ispitivanja.

Uočen visok stupanj defolijacije može biti po-kazatelj smanjenog potencijala stabala da se odu-pru nepovoljnim okolišnim uvjetima. Sastojine koje bi se inače relativno lako oporavile nakon npr. napa-da kukaca ili bolesti uzrokovane gljivama u kombi-naciji s povećanom ugroženosti izazvanom štetnim emisijama, ekstremnim vremenskim uvjetima te drugim antropogenim faktorima, gube otpornost i vitalnost te ubrzano odumiru. Ovi faktori izuzetno su bitni, posebno u svjetlu sve većih klimatskih ekstre-ma koje i danas osjećamo, a koji će u budućnosti biti i pogubniji te s obzirom da se štetne emisije dušiko-vih spojeva gotovo uopće ne smanjuju, za očekivati je daljnje propadanje i odumiranje stabala ne samo diljem Europe, već i ostalih područja naše planete. ■

2 hrVAtSkE ŠumE bROj 189 l RUjAN 2012.

kako zdrav dočekati mirovinu?

zaštita na radu SjEkAči

radno mjesto šumskog radnika – sjekača danas spada među najopasnija i najteža zanimanja kojima u hrvatskoj možete zarađivati za kruh. radi se o obavljanju složenih poslova s posebnim uvjetima rada koji zahtijevaju znanje, sposobnost i vještine. Za obavljanje ovih poslova potrebno je imati i određene psihofizičke predispozicije...

Visoko na ljestvici rizičnih zanimanja, odmah poslije građevinskih radnika, stoji kako je šum-ski radnik – sjekač zanimanje pri kojem postoji velika šansa za ozljedu i invaliditet uzroko-

van štetnim utjecajima radne sredine i sredstava rada. Metodološkim utvrđivanjem opasnosti („Procjenama opasnosti“) utvrđen je postojeći rizik koji nije moguće ukloniti niti smanjiti primjenom osnovnih, niti posebnih mjera zaštite (primjerice: osobnim zaštitnim sredstvima ili tehničkim napravama). Takav rizik je preostao rizik radnog mjesta i može ga se smatrati rizikom profesije. Odlučili smo napraviti malo istraživanje kako bi utvrdi-li što to čini zanimanje sjekača toliko rizičnim, te kako pomoći tim ljudima da doguraju do mirovine zdravi i vitalni.

Razlog visokog rizika leži u nizu faktora. Zna-čajni dio poslova sjekač izvodi na otvorenom prostoru pod utjecajem različitih promjena klimatskih čimbenika te čestih promjena uvjeta rada, što iziskuje od radnika

Piše ■ FotoGoran Vincenc

Broj ozljeda na radu u hŠ

Broj profesionalnih oboljenja u hŠ

bROj 189 l RUjAN 2012. hrVAtSkE ŠumE 3

psihofizičku spremnost, dobru kondiciju, sposobnost za suradnju i timski rad.

Radno okruženje šumskih radnika je šuma i šumsko tlo, otvoreni prostor koji je često prekriven blatom, snije-gom, ledom, klizav, zakrčen šumskim podrastom, kamenit i strm. Takav radni prostor izlaže radnika svim klimatskim uvjetima niskih i visokih temperatura, oborina i ljetnih vrućina i bioloških štetnosti koji su također čimbenik koji utječe na sigurnost i zdravlje radnika.

Iz tih razloga, zakonom je regulirano da radnici koji do-laze na radno mjesto sjekača moraju prije samog zapošlja-vanja biti podvrgnuti zdravstvenom pregledu na kojem se utvrđuje njihova psihofizička sposobnost za obavljanje spomenutih radova. Isto tako se tijekom rada vrše stalni nadzori i periodični zdravstveni pregledi. Ukoliko se uoči indicirana opasnost na nekakav štetni utjecaj iz radnog procesa, radnik se šalje na dodatne pretrage te se prema preporuci liječnika i mogućnostima premješta na priklad-no drugo radno mjesto kako taj štetni utjecaj ne bi prou-zročio još lošije zdravstveno stanje.

Osim navedenih, postoje brojni drugi načini kojima se radnik može zaštiti od neželjenih štetnih posljedica rada. Ispravno korištenje i održavanje osobnih zaštitnih sredsta-va (hlače sa zaštitnom mrežicom, antivibracijske rukavice, kaciga sa antifonima i zaštitnom mrežicom, odgovarajuća obuća i druga osobna zaštitna sredstva i naprave). Sred-stva rada (motorne pile i druga sredstva rada) moraju se održavati stalno u ispravnom stanju jer tada ne postoje štetni utjecaji na radnika ili se svode na najmanju moguću mjeru.

Propisima je reguliran periodični pregled opasnih sred-stava rada koji se redovito obavlja.

Primjenom ispravnih i sigurnih tehnika rada, uz korištenje osobnih zaštitnih sredstava i dobrom organiza-cijom rada, stvaraju se sigurniji i komforniji uvjeti za rad, a kao primjer možemo navesti izbjegavanje monotonije rada pravilnom zamjenom radnih operacija, gdje se u pro-pisanim vremenskim razmacima izmjenjuje rad na mo-tornoj pili, rad sa ručnim alatom, izbjegavanje praznih ho-dova i nepotrebnih radnji i opterećenja i niz drugih radnji koje mogu posao šumskog radnika sjekača učiniti lakšim i sigurnijim.

Pravilna prehrana, kao i češći odmori i pauze, služe rad-niku za obnovu potrošene energije i održavanje stabilne psihofizičke sposobnosti i izbjegavanje zamora te popu-štanja koncentracije koji su neophodni za siguran rad.

brzi ili usiljeni tempo rada neminovno dovodi do pre-

skakanja pojedinih neophodnih radnih operacija i zahvata koji su potrebni za siguran rad, dovodi do zamora orga-nizma, popuštanja koncentracije i u konačnici i do neuo-čavanja opasnosti, što za posljedicu najčešće ima ozljede, profesionalne bolesti pa i smrt.

Umjereni tempo rada kroz osmosatno radno vrijeme, uz korištenje ispravnih tehnika rada, ispravnih sredstava rada i osobnih zaštitnih sredstava omogućuje znatno si-gurnije izvršavanje svih radnih zadataka postavljenih pred radnike.

Uvidjevši značaj sigurnosti na radu, Hrvatske šume ula-žu značajna sredstva za unapređenje zaštite na radu preko svojih službi i njenih zaposlenika. Stalno se vrši kontrola provođenja propisanih mjera zaštite na radu i traže nova rješenja za poboljšanje.

Ulaganjem u preventivne mjere zaštite na radu dobiva se i u materijalno-gospodarskom i socijalno-populacij-skom pozitivnom efektu.

Osiguravanjem boljih uvjeta za sve zaposlene poveća-va se produktivnost, što zasigurno motivira i zadovoljava radnike, a zadovoljan radnik je dobar radnik.

Provođenje mjera zaštite na radu je obaveza poslodav-ca, a da bi sustav bio dobar i provediv za to je potrebna izgrađena svijest i suradnja svih zaposlenih, a posebno radnika koji su najizloženiji opasnostima iz procesa rada.

Kako bi bolje razumjeli problem, odlučili smo na-praviti istraživanje pa smo krenuli u potragu za najdugo-vječnijim šumskim sjekačem u Hrvatskim šumama d.o.o. i tu smo došli do zanimljivih zaključaka. Na pili najduže rade sjekači iz UŠP bjelovar, gdje prednjače Šumarije Veliki Grđevac i Daruvar. Posjetili smo Šumariju Veliki Grđevac te otkrili da tamo ima cijeli niz zanimljivosti vezan za ovu tematiku.

Gospodin Svetozar Ačić radi u Šumariji Veliki Grđevac kao sjekač skoro 38 godina i cijeli je svoj životni vijek pro-veo na motornoj pili. Redovno prolazi liječničke preglede i ne boluje niti od jedne profesionalne bolesti. Zanimalo nas je što je po njegovom mišljenju bilo presudno pri izbjegavanju profesionalnih oboljenja, te smo dobili zani-mljiv odgovor.

– Dvije stvari utječu na rad sa motornom pilom, a to su alkohol i znanje. Za alkohol svi znamo koliko je štetan i koliko zla može donijeti. Kada govorimo o znanju, sjekač treba znati koristiti motornu pilu. Često sam imao prilike vidjeti ljude sa dvadesetak godina radnog iskustva kako se sile dok rade. Previše koriste snagu, što je krivo. Pilu tre-ba voditi, neka ona odradi svoj posao. Onaj tko radi na silu Mile Sabljak


uništava i sebe i stroj – ističe Ačić, pa dodaje: – bitno je znati i održavati pilu, naoštriti lanac kako

bi pila bolje radila. Ističe također kako su pile nekad bile opasnije, nije bilo niti amortizera, niti kočnice, a i težile su više od 15 kila. U Šumariji Veliki Grđevac imali smo priliku susresti se sa dva umirovljena sjekača koji su nam mogli potvrditi tu priču. Gospodin Stjepan Tanković je otišao u mirovinu nakon ozljede i 17 godina staža na motornoj pili.

– Rušenje, rezanje, metrica... sve sam radio i bilo mi je naporno, pogotovo sa tadašnjim pilama koje su težile 18 kg. Forsiralo se, zato sam i ozlijedio kralježnicu, što je na kraju rezultiralo prekidom radnog odnosa i odlaskom u prijevremenu mirovinu – rekao nam je Tanković.

Njegov kolega Paško Topčić također je umirovljenik, no on je otišao u redovnu mirovinu nakon 22 godine staža kao sjekač.

– Nekad nije bilo niti cesta niti putova. Sa pilom od 18 kg išlo se 30 kilometara na biciklu na posao. Čovjek je dola-zio umoran na posao. Moralo se raditi opreznije nego je to danas, kako bi se dočekala mirovina – kaže Topčić

U Šumariji Veliki Grđevac našli smo još jednog zanimlji-vog sugovornika. Martinu Šešetu, koji je počeo raditi 1979. godine, utvrđena je 2000. godine vibraciona bolest te mu je Medicina rada izdala zabranu obavljanja sjekačkih po-slova. Deset godina nije radio sa motornom pilom, no na redovitom pregledu 2010. godine utvrđeno je kako mu se stanje popravilo te je dobio odobrenje od Medicine rada za povratak na radno mjesto sjekača. Upitali smo ga što je po njegovom mišljenju dovelo do popravljanja zdrav-stvenog stanja.

– Oženio sam se, sredio život, dobio djecu. To je najviše utjecalo na moje ozdravljenje – kroz smijeh nam odgovara Šešet.

U Šumariji Bjelovar sugovornik nam je bio Mile Sabljak, koji na motornoj pili radi od 1980. godine. Nikad nije imao profesionalne bolesti i redovno prolazi liječničke preglede.

– Kada se na području UŠP bjelovar uveo kombinira-ni rad, gdje sjekač radi jedno vrijeme na motornoj pili, a zatim određeno vrijeme provodi na traktoru, osjetilo se veliko olakšanje. Dovoljno je tjedan dana kako bi čovjek malo odmorio ruke od vibracija uzrokovanih motornom pilom. Dok se radi na pili, ne treba forsirati. Četiri sata rada dnevno sa upaljenom pilom i svi sjekači bi mogli raditi po 30 ili 35 godina – tvrdi Sabljak.

Gospodin Sabljak vrlo je vitalan iako ima 58 godina i 32 godine rada na pili. Svoj uspjeh pripisuje koncentraciji i oprezu.

– Svako stablo je priča za sebe i čovjek uvijek mora biti na oprezu. Najbitnije je budno oko, jer kad se čovjek opu-sti nastaju i greške – rekao nam je Sabljak.

No, sjekači sa najdužim radnim stažom na motornoj pili u Hrvatskim šumama rade u Šumariji jastrebarsko, UŠP Karlovac, te Šumariji Otočac, UŠP Gospić. Riječ je o gospo-dinu Franji jelašu iz Šumarije jastrebarsko te o gospodinu Mati Piršljinu iz Šumarije Otočac, kojega smo i posjetili na terenu.

Piršljin je rođen 1957. godine, a već 1973. polaže ispit za motornu pilu i postaje sjekač. Prvo je radio u Šumariji Karlobag, zatim Gospić, brinje, da bi se na kraju skrasio u Otočcu. bez problema prolazi sve liječničke preglede, dje-luje vrlo vitalno, a kolege sjekači se šale s njime kako će raditi barem još deset godina.

– Osjećam se dobro i sposobno za rad, ali isto tako osje-ćam da ne mogu više raditi kao mladi sjekači – odgovara na šale Piršljin.

Na upit da nam komentira svoju dugovječnost u ovo-me opasnom poslu, skromno nam je odgovorio:

– ja taj posao stvarno volim i to me vuče da i dalje ra-dim. Znam ga raditi, to mi je ušlo u krv svih ovih godina provedenih u šumi. Valjda je to ključni faktor – kaže Piršljin.

Nastavili smo pričati o radu prije 30 godina, o pilama od 18 kila, o povećanju normi i sl. Na Mati Piršljinu se uopće ne vide tragovi teškog rada u šumi, kao ni Svetozaru Ačiću, kao ni Mati Sabljaku, stoga se njihovi savjeti trebaju uzeti u obzir te ih shvatiti kao put do sigurne i zdrave starosne mirovine. ■

Svetozar Ačić i Martin Šešet iz Šumarije Veliki Grđevac Mate Piršljin

Bitno je održavati stroj

Svetozar Ačić obara stabla već 37 godina

Uvala Krivica obrasla borovom šumom (sastojina alepskoga bora) – na jugu otoka Lošinja


uređivanje šuma nAŠE GoSpoDArSkE jEDiniCE

Piše: Ivica Tomić Foto: A. Miličević, I. Tomić Jedna od devet šumarija Uprave šuma Podružnice

buzet je Šumarija Cres – Lošinj koja se nalazi na po-dručju Primorsko-goranske županije. Šumarijsku površinu veličine 10.165 ha karakterizira smještaj

na vrlo velikom i geomorfološki raznolikom prostoru (ukupno 55.000 ha) s rascjepkanim, teško prohodnim i zaraslim površinama koje su znatnim dijelom u privatno-me vlasništvu ili su bivši pašnjaci. Potonje se protežu od krajnjega sjevera do krajnjeg juga, u dužini većoj od 100 km, na otocima Cresu, Lošinju, Iloviku i Unijama. Na na-vedenoj površini smješteno je pet gospodarskih jedinica: Tramontana (4825 ha), Vrana (1484 ha), Punta Križa (1715 ha), Lošinj (2030 ha) i Park – šume Lošinja (147 ha), na 18 posto navedenoga prostora.

Vegetacija na najljepšoj jadranskoj planini – Gospodarska jedinica “Lošinj” obuhvaća cjelokupni otok Lošinj, po veličini 11. jadranski otok (75 km2), te otoke Unije, Ilovik i Koludarc, na površini oko 2030 ha. Veći dio su gospodarske šume, a šume posebne namjene nala-ze se u šumskim predjelima uz turističke objekte te je njihova funkcija rekreacijska (87 ha). Veći kompleks ove gospodarske jedinice je na planini Osorščici, s tisućama malih čestica rasutih i uvučenih unutar privatnih posjeda u obliku enklava. Dio je šumskoga tla na planini izdvojen kao zaštitno tlo, zbog nagiba terena i njegove plitkoće. Zaštitne šume zauzimaju površinu oko 759 ha. Prevlada-

vaju izraziti krški fenomeni: u obalnome pojasu nisu rijet-ke špilje i klisure, a u unutrašnjosti vrtače. Za Osorščicu nerijetko kažu da je najljepša od svih otočnih planina na jadranu, a proteže se uzduž sjevernoga dijela otoka Lo-šinja, od naselja Osora na sjeveru do naselja Ćunskog na jugu, u dužini približno 15 km. Ova planina je pretežito vapnenačka, a na njoj su razvijeni krški oblici. Strmija je prema zapadu, a blago se spušta prema istoku, gdje su-srećemo dolomite čijim je raspadanjem nastala neznatna količina rahloga tla u okolici Nerezina, Svetog jakova i Osora. Planina mijenja izgled već prema tome s kojega je stajališta promatramo. Poznatu spilju sv. Gaudenta (Gau-dencija) podno najvišega vrha Televrine (588 m) lako se pronalazi jer se do nje dolazi obilježenom stazom. Za-padna planinska strana karakteristična je po dojmljivom i zadivljujućem, gotovo neprekinutom nizu stijena u du-žini od nekoliko kilometara. Na drugom najvišem vrhu, Svetom Nikoli (557 m), sagrađena je istoimena kapelica, odakle se pruža prekrasan pogled na cijeli Lošinj i obližnje južne otoke.

Sredozemne i polusredozemne šumske zajed-nice – Geološku podlogu otoka Lošinja pretežito čini vapnenac kredne starosti, a među šumskim tlima ove gospodarske jedinice najzastupljenije je smeđe tlo na va-pnencu i dolomitu (kalkokambisol). U većim džepovima i udolinama nalaze se lesivirana tla na čistim vapnencima

Važnost općekorisnih funkcija lošinjskih šuma

Gospodarska jedinica “Lošinj” obuhvaća cjelokupni otok Lošinj te otoke unije, ilovik i koludarc. Sastoji se od jednog većeg kompleksa na planini osorščici, s tisućama malih čestica rasutih i uvučenih unutar privatnih posjeda u obliku enklava

Veći dio gospodarske jedinice, koja ima površinu oko 2030 ha, su gospodarske šume, a šume posebne namjene nalaze se u šumskim predjelima uz turističke objekte te je njihova funkcija rekreacijska (87 ha). Zaštitne šume zauzimaju površinu oko 759 ha.


i dolomitima, a na tvrdom i čistom vapnencu je crnica (kalkomelanosol). Na supstratima bogatim kalcijevim kar-bonatom nastaju rendzine. U manjoj su mjeri zastupljena automorfna tla koluvij i litosol (kamenjar). Treba istaknuti da otok Lošinj nema nijednog stalnog vodotoka, što je posljedica neravnomjerno raspoređenih padalina, čestih ljetnih suša i krškog terena. Izvori su malobrojni, maloga kapaciteta i uglavnom periodični. Opstanak šumskoga drveća različitih sredozemnih i polusredozemnih šumskih zajednica u značajnoj je ovisnosti o tlu. Vrlo složene klima-togene šume crnike (sredozemno područje) i hrasta me-dunca (polusredozemno područje) razvijaju se u srednje dubokim i dubokim smeđim tlima na vapnencu, gdje ovi hrastovi postižu najveće prinose. Gospodarska jedinica “Lošinj” smještena je u zoni toplo umjerene, semihumid-ne klime (Cfsax),u prijelaznom klimatskome tipu, s vrućim ljetima i kišnim zimama.

Makija najzastupljenija – biljni pokrov vazdazele-ne vegetacije lošinjskog otočja karakterističan je po zastu-pljenosti određenog broja vrsta svojstvenih termofilnom tipu listopadne vegetacije (Red Quercetalia pubescentis). Pretežit dio Gj Lošinj pripada euromediteranskoj vege-tacijskoj zoni, a zanemariv dio, na većim nadmorskim visinama, zahvaća submediteransku zonu. Osnovna zna-čajka šumskih zajednica ovoga područja je njihova izlo-ženost jakom antropogenom utjecaju te utjecaju stoke. Do razvoja turizma ovce su gotovo u potpunosti uništile šumsku vegetaciju, a uz cestu Cres - Lošinj, na središnjem dijelu otoka, uništena je i travnjačka vegetacija. Održa-le su se većinom one biljke koje ovce ne pasu: ljekovita kadulja, smilje, mlječike i dr. Stoga u ovoj gospodarskoj jedinici nailazimo na kulture crnog, alepskog i na mje-

osnovna značajka šumskih zajednica ovoga područja je njihova izloženost jakom antropogenom utjecaju te utjecaju stoke. Do razvoja turizma ovce su gotovo u potpunosti uništile šumsku vegetaciju te stoga nailazimo na kulture crnog, alepskog i na mjestima brucijskoga bora, koje su nastale pošumljavanjem.

stima brucijskoga bora koje su nastale pošumljavanjem. Većina šuma hrasta crnike i crnoga jasena (Fraxino orni – Quercetum ilicis) je u degradacijskom stadiju makije, gariga ili kamenjare. Evidentirano je 8 uređajnih razreda koje svrstavamo u kategoriju obraslog proizvodnog tla. U uređajne razrede gospodarskih šuma spadaju alep-ski bor, hrast crnika iz panja, makija i garig. Alepski bor čini oko 4 posto ukupne obrasle površine i oko 26 posto drvne mase, a osnovni je cilj gospodarenja očuvanje tih sastojina koje imaju značajne općekorisne funkcije, a teh-nička vrijednost je u drugome planu. Njihova je uloga i stvaranje uvjeta za povratak samoniklih zajednica crnike. Sastojine uređajnoga razreda hrasta crnike iz panja čine oko 16 posto ukupne obrasle površine, odnosno oko 11 posto od ukupne drvne zalihe ove gospodarske jedinice. Cilj gospodarenja je njihovo prevođenje u sjemenski uz-gojni oblik ili barem povećanje udjela sjemenskih stabala. Najzastupljeniji uređajni razred po površini je makija (37 %), a čini oko 11 % drvne zalihe. Ove su sastojine ekološ-ki stabilne, a možebitna bi čišćenja samo stvorila prostor za izdizanje korova. Garig, kao degradirani stadij makije, uglavnom na zapuštenim pašnjačkim površinama, sudje-luje u ovoj jedinici s 28 ha ili s 1,4 % ukupne obrasle površi-ne, a krajnji je cilj gospodarenja prevođenje u viši uzgojni oblik. U uređajni razred kamenjara ubrajamo samo jedan odsjek koji se nalazi na strmoj zapadnoj padini Osoršči-ce, a to je kamena čistina narijetko obrasla pojedinačnim grmovima šmrike, zelenike, crnike i maklena te smiljem.

Zaštitna uloga gariga – U uređajne razrede šuma posebne namjene koje imaju funkciju zaštite tla spadaju crni bor (8,5 % obrasle površine), garig, alepski bor i crni-ka. Sastojine crnoga bora nastale su pošumljavanjem ka-

Sastojine hrasta crnike iz panja čine oko 16 posto ukupne obrasle površine. Cilj gospodarenja je njihovo prevođenje u visoki uzgojni oblik ili barem povećanje udjela sjemenskih stabala.

Makija hrasta crnike

Gospodarska jedinica Lošinj


menih goleti na vršnome dijelu istočne padine Osorščice i sve su u jednome kompleksu. Na strmim padinama Osor-ščice, pretežito na njezinom zapadnome dijelu, nalaze se i odsjeci koji pripadaju uređajnom razredu gariga čija je funkcija da zaštićuje tlo. Gornji su dijelovi narijetko obra-sli, a donji su gusti i teško prohodni. Grupe crnikovih sta-bala su u jarcima u kojima je tlo neznatno dublje. Sipari se nalaze na najvećim strminama i onemogućuju bilo kakav razvoj tla. Najzastupljeniji uređajni razred šuma posebne namjene po drvnoj zalihi je onaj alepskoga bora (27,7 %), s oko 4 posto ukupne obrasle površine. To su starije sasto-jine kojima je značajka da su smještene uz obalu i ispresi-jecane šetnicama, uz turističke destinacije na središnjem dijelu otoka Lošinja, odnosno u široj okolici Malog Loši-nja i Velog Lošinja. Unatoč sličnoj starosti, nejednolične su kakvoće, debljinske strukture i obrasta. U dijelu ovih sastojina u podstojnoj etaži javlja se samonikla vegeta-cija hrasta crnike, a tijekom ljeta su izložene devastaciji zbog blizine turističkih objekata (parkirališta, odlaganje otpada). Naglašena je njihova estetska funkcija. Uređaj-ni razred hrasta crnike obuhvaća neznatnu površinu od oko 1 ha i najmanje je zastupljen među šumama posebne

namjene. Šuma je u sklopu turističkoga naselja Lopari, a prepuštena je prirodnome razvoju.

Značaj općekorisnih funkcija šuma – Tijekom utvrđivanja cilja i načina gospodarenja, općekorisne funkcije, zaštita čovjekove sredine i gospodarska funkcija navedenih šuma sagledavaju se kao jedna cjelina. bitno je istaknuti da općekorisne funkcije povećavaju kakvoću življenja, a za šume gospodarske jedinice “Lošinj” posebi-ce su značajne sljedeće općekorisne funkcije: utjecaj na klimu, zaštita i unapređenje čovjekove okoline, stvaranje kisika i pročišćavanje atmosfere te rekreacijska, turistička i zdravstvena funkcija.

Stručni pregled godišnjega plana gospoda-renja – Prvu šumskoprivrednu Osnovu gospodarenja ovom gospodarskom jedinicom izradili su stručnjaci Šu-marskog projektnog biroa iz Rijeke, s rokom važenja od 1963. do 1972. godine, a njena revizija nije nikada izrađe-na te se od 1993. gospodari na osnovi godišnjih planova. Program gospodarenja za Gj “Čikat” izradio je 1993. Odjel za uređivanje šuma Uprave šuma buzet, s važnošću od 1. siječnja 1993. do 31. prosinca 2002. godine. Tijekom 2003. gospodari se na temelju godišnjega plana gospodarenja, a njegovi propisi ugrađeni su u revidirani Program gos-podarenja za gospodarsku jedinicu “Lošinj”, koji su izradili stručnjaci Odjela za uređivanje šuma UŠP Zagreb, s rokom važenja od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2012. godine. Park - šume u šumskim predjelima Čikat i Podjavorovi, koje su prije bile u sklopu staroga Programa gospodare-nja za Gj Čikat, izdvojene su i za njih je izrađen poseban program pod nazivom ”Park – šume Lošinja”. Novi Pro-gram za Gj Lošinj dobio je naziv po otoku na kojemu je smješten veći dio gospodarske jedinice. U tijeku je izrada Programa gospodarenja za sljedeće polurazdoblje (2013.-2022.). Terenske i uredske poslove obavlja Odjel za uređi-vanje šuma UŠP Požega, a 2013. gospodarit će se po Go-dišnjem planu gospodarenja, koji je početkom kolovoza stručno pregledan i poslan na odobrenje u Ministarstvo poljoprivrede. ■

najzastupljeniji uređajni razred po površini je makija (37 %), a ove su sastojine ekološki stabilne te bi možebitna čišćenja samo stvorila prostor za izdizanje korova.

među šumama posebne namjene ističu se starije sastojine alepskoga bora kojima je značajka da su smještene uz obalu i ispresijecane šetnicama, uz turističke destinacije, a tijekom ljeta su izložene devastaciji.

Raslinje na otočiću Koludarcu

Sastojina crnoga bora na kamenoj goleti – ispod vrha Svetog Nikole (557 m) na Osorščici

Panjača hrasta crnike – pogled prema Unijama


urbano šumarstvo noVE tEhnoLoGijE

Piše ■ FotoMarija Glavaš

mogućnosti dijagnostike stabala raznim uređajima

Vrlo opsežna istraživanja o toj problematici u Njemačkoj provodi prof. dr. Claus Mattheck iz instituta u Karlsruheu, koji je o biomeha-nici i dijagnostici stabala napisao niz knjiga

od kojih je jednu na hrvatski jezik preveo prof. Kozina. On je do sada, koristeći razne aparature, izmjerio oko 10 000 stabala u urbanoj sredini. Najprije je istraživao biomehaniku ljudskih kostiju i djelovanje dijelova koji se u njih ugrađuju u slučaju teških lomova. Zajednička svojstva kostiju i stabala je da rastu do određene dobi i da su građeni od čvrstoga materijala. jedno od mje-renja koje su Nijemci proveli odnosilo se na mjerenje visine. U pokusu je sudjelovalo petnaest stručnjaka koji su u prosjeku imali pogreške mjerenja od nekih 30%, što može voditi krivom zaključku. Daljnja istraži-vanja odnosila su se na mjerenje poprečnog presjeka stabla, a rezultati su pokazali da ako iznosi 30% ili više u odnosu na cijelo stablo, ono se može smatrati sigur-nim i rušenje nije potrebno. Ako je taj iznos 10 ili 15% rušenje je nužno i neodgodivo.

Siegert je svoja mjerenja vršio diljem Njemačke, Poljske i Hrvatske (mjerio je i četiristogodišnju platanu u Trstenom) i radio procjene sigurnosti na temelju omjera visine, promjera, poprečnog presjeka debla, lomljivosti, otpornosti i brojnih drugih parametara koji se uzimaju u obzir. Nijemci su stablo usporedili s brodskim jarbo-lom, uzevši u obzir njihov oblik i činjenicu da vjetar vrši pritisak na određenu površinu i visinu. Ustanovili su da što je pritisak izjednačeniji, odnosno ako je sta-blo izloženo sličnoj količini stresa i pruža sličan otpor, to će ono biti pravilnije kada izraste. Prof. dr. Mattheck to je definirao kao aksiom stalne napetosti. Taj aksiom je bitan kod mjerenja dijagnostičkim aparatima. Matt-heck je postavio tezu da ako stablo dok raste „raspo-znaje i neprestano mjeri“ kolikom je stresu izloženo i

Sredinom godine je u uŠp-u Zagreb i karlovac gostovao ovlašteni sudski vještak za njegu, statiku i procjenu stabala, Bodo Siegert, iz nürnberga u njemačkoj. on je održao predavanje o biomehanici stabala i opisao i prezentirao dijagnostičke instrumente koji se primjenjuju kod utvrđivanja oštećenosti stabala u urbanim sredinama. Dijagnostička oprema koja se koristi primjenjuje se na oko deset posto stabala koje nije moguće nikako drugačije procijeniti. Devedeset posto starih i bolesnih stabala moguće je procijeniti bez opreme. ipak, procjena je samo naizgled jednostavna, a važnost iste nije potrebno niti spominjati, budući da samo grana koja padne može usmrtiti čovjeka.

„zna“ gdje je granica stresa, onda i mi možemo mjeriti isto. Podjelio je životni vijek stabla u tri faze: stagna-ciju, regeneraciju i rezignaciju, a prateći isti došao je do sljedećih zaključaka: tijekom rasta i razvoja stabla, sve dok god mu se povećava prirast, ono postaje sve stabilnije, tj. sigurnije, a aksiom stalne napetosti raste, dok se kod starih stabala smanjuje visina stabla i volu-men krošnje, a time i stabilnost. Osim toga, pokazalo se da što je stablo starije mjerenje je kompliciranije. Seigert je vremenom došao do zaključka da s padom kvalitete stabla raste otpor na vanjske podražaje. Pri tome misli na oboljela stabla čiji volumen se s vreme-nom smanjuje iznutra, a istodobno se pokreću prirod-ni obrambeni mehanizmi.

Od dijagnostičkih aparata Seigert je najprije predstavio elektronički uređaj rezistograf. Kao što ime upućuje ovaj uređaj mjeri mehanički otpor. Sastoji se od bušilice poput one kakvom se buše zidovi na koju je pričvršćena kvadratična cijev koja nosi iglu opremljenu senzorom na prednjoj strani. Neke ljude podsjeća na EKG uređaj jer se rezultati ispisuju na dugačkom milime-tarskom papiru u vidu krivulja. Krivulja prikazuje mjernu traku podijeljenu na jedinice, a traka predstavlja dužinu igle. Ako je npr. na šestome centimetru pukotina, kri-vulja će na tom mjestu biti drukčija. Rezistografom se očitavaju godovi, kvaliteta i kvantiteta stabla. Za rad s njime potrebno je dobro poznavati vrste drveća (svaka vrsta daje specifične krivulje), statiku drveta i materijale (drvo). budući da se drvo buši iglom, ova metoda spada u invazivne, ali tvrdi Seigert, na temelju svoga tridese-togodišnjeg iskustva, nije opasna za stablo jer je jedina promjena koja se pokazala na mjestima bušenja pro-mjena boje drva.

Sljedeća metoda s kojom nas je upoznao je tomo-grafija. Kod nje se mjeri vrijeme potrebno da zvuk pro-

Arbotom Siegert objašnjava diagnostičku opremu

P rocijenjeno je da se radi o drvnoj zalihi od 12.000 m3, govori boris Miklić upravitelj Šu-marije Crikvenica. Inače Šumarija Crikveni-ca, koja posluje u sastavu senjske podružni-

ce gospodari na 17.000 ha, od čega 11.000 ha otpada na krške šume.

Požar je buknuo 23. srpnja u jutarnjim satima po-kraj mjesta Podugrinac (bribir). Zapažen je od zapo-slenika Šumarije Crikvenica s osmatračnice na bar-bari, koji je pojavu požara dojavio DVD-u u bribiru, tako da su vatrogasci u svega nekoliko minuta bili na terenu. Nažalost zbog jakih udara bure koja je na ma-hove dosezala i udare od 140 km na sat, požar se brzo proširio preko ceste bribir – Selce sve do jadranske magistrale.

U gašenju požara koji se sve više razbuktavao te zaprijetio samom mjestu Selce, ali i rubnim naseljima Crikvenice, uz vatrogasce DVD-a bribir, Novi Vinodol-ski i Crikvenica, sudjelovale su i vatrogasne postrojbe iz gotovo svih mjesta Primorsko – goranske županije, te sjeverozapadne Hrvatske. Na gašenju je bilo anga-žirano ukupno 385 vatrogasaca i devet vatrogasnih vozila. Pridružili su im se i pripadnici oružanih snaga Republike Hrvatske, njih 100, ali i građani ugrože-nih mjesta te turisti. U gašenju požara po smirivanju

Vatrena stihija u GJ Kotor planina


opožareno preko 500 ha površine

požari nA poDručju CrikVEničko-VinoDoLSkE riVijErE

u jednom od dosad najvećih požara koji je u posljednjih tridesetak godina zahvatio Crikveničko-vinodolsku rivijeru opožareno je 516 ha. na području Grada Crikvenice 496 ha, te općine Vinodolske 20 ha. na privatne posjede otpada 298 ha opožarene površine, dok je 218 ha državnih šuma. u državnim šumama stradalo je 146 ha šikara, dok su na 72 ha opožarene stare borove kulture starosti od 60 do 80 godina.

đe kroz neki prostor – ako je posrijedi šupljina zvuk će putovati duže. To je jednostavna metoda, no ne daje potpune rezultate jer šupljina ili pukotina ne mora nužno značiti trulež pa se vrlo često izmjera vrši i re-zistografom. Tomograf se postavlja tako da se s jedne strane stabla uvrti čavao ili više njih (radi što precizni-jeg rezultata), a s druge strane se postavlja senzor, pa se čavli udaraju elektronskim impulzivnim čekićem, a sve je povezano s prijenosnim računalom na kojem se za kratko vrijeme pojavljuje slika s poprečnog presjeka debla u raznim bojama gdje zeleno označava zdravo, puno drvo, a crveno šupljinu. jedan od sofisticirani-jih tomografa je „Arbotom“. Ima traku s obrojčanim senzorima koja se postavlja oko debla i to obavezno iznad tla kako bi mjeritelji bili sigurni da očitanja vla-ge potječu isključivo iz stabla. Kod njega se očitavanja dobivaju na principu prolaska električnih impulsa kroz drvno tkivo. Uređaj prikazuje količinu vlage. Na ekranu računala će se na slici poprečnog presjeka stabla suho prikazati kao crveno obojeno, a vlažno kao plavo. Niži električni otpor ukazuje na prisutnost vlage. Također će prikazati već opisano zeleno kao zdravo, odnosno crveno kao oboljelo tkivo.

No svi ovi uređaji ne mogu detektirati je li trulež zahvatila korijenje. To je lako ustanoviti kod vrlo mla-dih stabala jer ih je lako protresti. Stara stabla potrebno je ispitati sustavom koji uključuje tenziometar, inkino-metar, metalnu sajlu i dinamometar. Tenziometar mjeri tlak, a time i vlagu. Postavljaju se dva, jedan u smjeru drvnih vlakana, a drugi okomito iz čega se dobije kolika je napetost stabla. Inklinometar se postavlja nisko bli-zu korijenja. On mjeri otklon stabla u odnosu na zami-šljenu vertikalnu os. Također se radi točnosti podataka postavljaju dva, pri čemu jedan mjeri uzdužni, a drugi poprečni otklon. Stablo se učvršćuje četverotonskim vitlom na koje se postavlja dinamometar od jednog kilograma. I ovdje se rezultati prikazuju na računalu. Što se tiče brzine i učestalosti vjetra, Seigert se uvijek konzultira s lokalnim meteorolozima. Ističe da su po-stavljanja takvih vitala na stabla uslijed opterećenja kod nestabilnih stabala uvijek rezultirala izvalama, a nikad lomovima. Testove na lomove tim njemačkih stručnjaka planira provesti iduće godine.

Nažalost, takova dijagnostika nije široko dostupna, zbog visoke cijene, pa ohrabruje podatak s početka teksta da je nužno potrebna kod svega oko deset po-sto stabala u urbanoj sredini, što znači da treba strplji-vo čekati trenutak kada će znanost ponovo pomaknuti granice. ■

Diagnostička oprema

Piše: Vesna Pleše Foto: B. Miklić, I. Pleše

bure sudjelovala su i tri kanadera, uglavnom na ma-nje dostupnim terenima.

U uspješnom gašenju požara svoj doprinos dali su i zaposlenici Hrvatskih šuma, Šumarija Crikve-nica i Novi Vinodolski, njih ukupno 47. Podsijecali su prosjeke koje su potom vatrogasci zalijevali vodom, ali su na teren odlazili i s brentačama (leđnim spre-mnicima za vodu s pumpama) i mlatačama, ne bi li na terenu pomogli zaustaviti pomahnitalu vatrenu stihiju. Treba naglasiti da srećom u ovom požaru nije bilo ljudskih žrtava, a ni štete na objektima nisu bile

velike. Nisu evidentirane ni štete kod divljači, koja je pri izbijanju vatre i pojavi dima pokušala naći spas bježeći iz ugroženog područja.

I ovaj požar, primjer je da sustav protupožarne za-štite u našoj zemlji dobro i uspješno funkcionira na svim razinama. jedna od karika u tom nizu su i Hrvat-ske šume, koje uvijek i neizostavno daju svoj dopri-nos u gašenju požara.

Ljeti u Šumariji Crikvenica kao uostalom i u ostalim šumarijama na jadranu, kad je rizik od izbijanja poža-ra velik zbog suše, uvode se redovita dežurstva, koja traju svakodnevno od 7 sati ujutro do 22 sata navečer (od 1. lipnja pa sve do 15. rujna). Šumarija ima i dvije osmatračnice na barbari i u Grižanama, ističe Miklić. Posebno treba naglasiti dobru suradnju s lokalnim vatrogasnim društvima te istaknuti njihovu vrlo zna-kovitu ulogu u sprječavanju tragedije većih razmjera uzrokovanih požarom. Ove godine, sve do kolovoza, uz brojne druge aktivnosti vatrogasna društva s Cri-kveničke-vinodolske rivijere imale su cijeli niz inter-vencija vezanih uz izbijanje vatre. Spomenut ćemo samo broj intervencija na terenu vezanih uz izbijanje požara na otvorenom, pa je tako do osmog mjeseca DVD Crikvenica imalo oko 64 intervencije, DVD Novi Vinodolski 43, te bribir 32.

Opožareno područje trebat će uskoro i sanira-ti. Izradit će se plan sanacije, najprije treba ukloniti svu izgorjelu drvnu masu, vidjeti što se da još isko-ristiti, a preostalo nagorjelo drveće ukloniti. Na koji način će se to napraviti, da li uz pomoć forvardera ili na druge načine, dogovorit će se uskoro i na ra-zini Poduzeća. jedno je sigurno, ovo je vrlo opsežan zadatak koji nećemo moći izvršiti sami, već će nam trebati i pomoć ostalih podružnica, ističe upravitelj. Radovima treba pristupiti što prije, jer ne treba za-boraviti ni činjenicu da je ovo kraj u kojem je jedna od važnijih gospodarskih grana turizam, pa stoga i izgled krajolika ima svoje vrlo važno značenje u uku-pnoj turističkoj ponudi.

Ovom prigodom zahvalio bih se, putem našeg ča-sopisa, svim kolegama šumarima koji su u trenutku izbijanja i širenja požara nazivali i bili spremni u sva-kom trenutku pružiti potrebitu pomoć, govori upra-vitelj Miklić. ■

Opožarena stabla

Požar se proširio do Jadranske magistrale

Utjecajem vjetra požar se brzo proširio

10 hrVAtSkE ŠumE bROj 187/188 l SRPANj/KOLOVOZ 2012.

Osim što samoniklo raste u našim šumama, pi-tomi kesten (Castanea sativa) uzgaja se u rasadnicima i vrtovima zbog jestivoga ploda, pčelinje paše i dekorativnih svojstava. Naime,

zbog lijepoga lišća i krupnih cvatova (resa), ubrajamo ga u značajne ukrasne vrste drveća, a danas postoji mnoštvo njegovih kultiviranih oblika. Kestenovina se upotrebljava kao građevno, stolarsko i brodograđevno drvo te za druge namjene (vinogradarsko kolje, stupovi, pragovi i dr.), a da-nas je osobito cijenjena u proizvodnji pokućstva.

Najviše kestena na sisačkome području – U Hrvatskoj je ova šumska vrsta drveća značajna zbog eko-nomske, ekološke, socijalne i turističke uloge te održanja biološke raznolikosti (biodiverziteta). Kao vrsta poluzasje-ne, ali i heliofilna vrsta, svojim krupnim lišćem štiti tlo od isušivanja, a zbog dubokoga zakorjenjivanja otporna je na sušu. Osim toga, popravlja tlo jer se listinac rastvara po-stupno, dobro podnosi niske zimske temperature, a stabla su otporna i protiv izvaljivanja snagom vjetra. Kestenove šume u nas se prostiru na 37.000 ha, od čega je 53 posto na državnim, a 47 posto na privatnim površinama. Zastu-pljenost je kestena u njima od 10 do 100 posto, a čiste kestenove sastojine zauzimaju 15.000 ha. Polovica njih na-lazi se na području sisačke podružnice Hrvatskih šuma, a veće površine su i na karlovačkom i zagrebačkom područ-ju. Najveće komplekse šume hrasta kitnjaka i pitomoga kestena (Querco – Castanetum sativae) kod nas nalazimo na Zrinjskoj gori te u gorju sjevernozapadne Hrvatske, na visini 250 do 550 m. Uz kitnjak i pitomi kesten, u sloju dr-veća se najviše pojavljuju obični grab i bukva.

Posljedice djelovanja raka kestenove kore – U našoj je državi 1950. godine ustanovljen rak kore pitomo-ga kestena i početak propadanja stabala, a zaraza se, na žalost, proširila na čitava staništa i sve sastojine. Glavni je uzročnik karantenska, invazivna gljiva Cryphonectria pa-rasitica (Endothia parasitica). Ona narušava zdravstve-no stanje pitomoga kestena i negativno utječe na uzga-janje kvalitetnih kestenovih sastojina, pa ova vrsta drveća postupno nestaje iz naših šuma. Gljiva uzrokuje nekrozu kore i rakaste izrasline na izbojcima iz panja, po granama i na deblu. Njena agresivnost očituje se u tome što napada

i vitalna, zdrava stabla. Tijekom napada na deblo zaraže-no se stablo suši. Novi oblici rakastih tvorevina (površin-ske nekroze) pojavile su se između 1978. i 1980. godine, a uzročnik je hipovirulentan soj gljive (sa smanjenom spo-sobnošću da izazove bolest). bolest opasno ugrožava ke-stenova stabla, uzrokuje njihovu fiziološku slabost, utječe na znatno ranije rađanje plodova, kratki životni vijek (naj-više 25 godina). Posljedice toga su slabljenje vegetativne sposobnosti obnove sastojine, pogoršavanje kakvoće i, naposljetku, smanjenje njezine gospodarske i ekološke vrijednosti. Većina sastojina, nerijetko i cijeli kompleksi, iz-gubilo je tipičan florni sastav i strukturu, a u nekadašnjim bujnim kestenicima mijenja se vegetacija i način gospoda-renja. Stoga je značajan spomenuti udio bukve i običnoga graba, koji u pojedinim sastojinama na zaravnima (platoi-ma) vidno popunjavaju praznine koje su nastale sušenjem kestena.

Mehaničke zaštitne mjere – Rak kestenove kore možemo lako primijetiti na glatkoj kori mladih stabala, a teže ga je uočiti na starijim stablima s razvijenom hra-pavom korom. Raspoznavanje ipak olakšavaju formirani izbojci ispod mjesta zaraze. Razlikujemo nekoliko tipova raka: površinski, aktivni i kalusirajući, kao i broj rakastih tvorevina na stablima. Kod površinskoga raka kora je hrapava, a deblo je na mjestu zaraze zadebljano. Aktivni rak znakovit je po uzdužnim pukotinama, otvorenim ra-nama te žutosmeđim plodištima gljive i nastalim izbojci-ma ispod mjesta infekcije. kalusirajući rak karakterističan je po formiranom kalusnome staničju oko rak-rane. S obzi-rom na to da je kemijsko suzbijanje vrlo skupo i i ekološki nepovoljno, ono ne dolazi u obzir. jedine zaštitne mjere koje treba provoditi jest krčenje oboljelih stabala i rezidba zaraženih grana i grančica.

Gljiva na izbojcima zaraženim osom šiškari-com – Dr. sc. Sanja novak Agbaba iz Hrvatskoga šumar-skog instituta, jedna od autora (s dr. sc. Dinkom Matošević i dr. sc. Milanom Pernekom) rada Nova prijetnja kesteno-vim sastojinama (Cryphonectria parasitica u interakciji s Dryocosmus kuriphilus), naglašava kako je bolest prisutna zbog ekonomske štete, ali više ne predstavlja opasnost za opstanak kestenovih šuma. Naime, došlo je do oporavka kestenovih stabala. Provedeni su pokusi umjetne inoku-

Aktivni rak na deblu pitomoga kestena (uzdužne pukotine, otvorene rane, žutosmeđa plodišta gljive)


invazivne vrste su nova prijetnja kestenovim sastojinama

zaštita šuma ŠumSki ŠtEtniCi

Piše: Ivica TomićFoto: I. Tomić, Hrvatski šumarski institut Jastrebarsko, Arhiva

povećava se intenzitet zaraze rakom kestenove kore na lokalitetima s prisutnošću kestenove ose šiškarice. pitomi kesten kao hrvatski ekoproizvod treba sačuvati integralnom zaštitom te u tome smjeru nastaviti sadašnja i krenuti u nova istraživanja.

osim što samoniklo raste u našim šumama, pitomi kesten (Castanea sativa) uzgaja se u rasadnicima i vrtovima zbog jestivoga ploda, pčelinje paše i dekorativnih svojstava, a danas je osobito cijenjen u proizvodnji pokućstva.

lacije mješavinom hipovirulentnih sojeva gljiva. No, u Hr-vatskoj se 2010. godine pojavila kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus), nova invazivna europska vrsta i vrlo opasan štetnik kojemu je u nas jedini domaćin pitomi kesten. Zaražava pupove, oblikuje šiške na izbojcima, na bazi muškoga cvata, na lisnim peteljkama i žilama. Zbog velike zaraze onemogućen je normalan razvoj izbojaka i listova, smanjuje se lisna, odnosno asimilacijska površina, smanjuje se proizvodnja plodova te narušava izgled staba-la. Međusobno djelovanje (interakcija) raka kestenove kore i kestenove ose šiškarice očituje se u tome da je u krošnji stabala zaraženih osom šiškaricom primijećeno sušenje grančica, a pregledom grančica i šiški uočeni su simptomi zaraze rakom kore (C. parasitica). Na grančicama bez šiški nisu pronađeni simptomi zaraze ovom gljivom. Istraživanje o prisutnosti gljiva provedeno je na izbojcima zaraženim osom šiškaricom. Skupljeni su uzorci grančica iz krošnje pitomoga kestena te u fitopatološkom laboratoriju prove-dena makroanaliza i mikroanaliza. Nakon analize grana sa šiškama primijećene su nekroze te vegetativna tijela i plodi-šta gljiva. Dijelovi šiški i grančica stavljeni su u Petrijeve zdje-lice s posebno pripravljenom hranjivom podlogom (PDA). To su plitke staklene ili plastične posudice s ravnim dnom s poklopcem, a u njima su dobivene kulture Cryphonectria Međusobno djelovanje (interakcija) gljive Cryphonectria parasitica i kukca

Dryocosmus kuriphilus


u hrvatskoj je ova šumska vrsta drveća značajna zbog ekonomske, ekološke, socijalne i turističke uloge te održanja biološke raznolikosti (biodiverziteta). kestenove šume u nas se prostiru na 37.000 ha, a čiste kestenove sastojine zauzimaju 15.000 ha. polovica njih nalazi se na području sisačke podružnice hrvatskih šuma.

parasitica i drugih vrsta gljiva (Fusarium, botrytis i dr.).Integralnom zaštitom do očuvanja kestena –

Pitomom kestenu prijete dva invazivna, karantenska orga-nizma: Cryphonectria parasitica i Dryocosmus kuriphilus, koji u interakciji mogu uzrokovati progresivno slabljenje pitomoga kestena. Šiške su ulazno mjesto za nove infek-cije gljivom C. parasitica. Za sada je nizak postotak parazi-toidnosti, odnosno prirodnih neprijatelja ovih štetnika. Po-trebno je provoditi integralnu zaštitu pitomoga kestena, od uređivanja, uzgajanja i zaštite šuma, jer je stanje alar-mantno i zvoni na uzbunu. Naime, povećava se intenzitet zaraze rakom kestenove kore na lokalitetima s prisutnošću kestenove ose šiškarice, a prognoza širenja predviđa nove lokalitete u kestenovim sastojinama. Stoga je potrebno svaku pojavu zaraze na pojedinim nalazištima odmah pri-javiti Hrvatskom šumarskom institutu u jastrebarskom ili Šumarskoj inspekciji. Pitomi kesten kao hrvatski ekoproi-zvod treba sačuvati te u tome smjeru nastaviti sadašnja i krenuti u nova istraživanja – zaključuje dr. sc. Sanja Agba-ba Novak. ■

Istraživanje prisutnosti gljiva na izbojcima zaraženim osom šiškaricom (Petrijeve zdjelice)

Kulture gljiva izoliranih iz šiški


međusobno djelovanje (interakcija) raka kestenove kore i kestenove ose šiškarice očituje se u tome da je u krošnji stabala zaraženih osom šiškaricom primijećeno sušenje grančica, a pregledom grančica i šiški uočeni su simptomi zaraze rakom kore. na grančicama bez šiški nisu pronađeni simptomi zaraze ovom gljivom.

Ideja se rodila još prošle godine kada su pri po-vratku sa stručne ekskurzije u Dubrovnik i Crnu Goru zastali u dolini Neretve kako bi se u tradici-onalnim drvenim lađama provozali njenim kana-

lima i rukavcima koji presijecaju nepregledne nasade mandarina. To atraktivno iskustvo ponukalo je Uprav-ni odbor bjelovarskog Ogranka da na svojoj prvoj ovogodišnjoj sjednici donese jednoglasnu odluku o prijavi i sudjelovanju svojih članova na 15. maratonu lađa. Pod kapetanskom palicom Hrvoja Zemana, ina-če metkovskog zeta koji se već natjecao na maratonu, okupljena je ekipa od 20 članova, većinom šumarskih inženjera i tehničara, jednog geodeta i jednog infor-matičara. To su: Dejan Pavlović, Tomica begić, Goran Solar i Dejan Premužić iz Odjela za uređivanje šuma; Slaven Šarić (Ured voditelja); Andrej Polančec (Infor-matički odjel); Hrvoje Zeman (kapetan ekipe), Hrvoje Sabol i Luka jovičić iz Šumarije Velika Pisanica; Hrvoje Ravenšćak, Mario Mesar i Matija Keleković iz Šumarije Vrbovec; Matija Ivezić (Šumarija Veliki Grđevac); Dali-bor Horvat i Tomislav Rihtarić iz Šumarije Lipik; Ivica Đuran (Šumarija Ivanska); Dražen Petričanec (Šuma-rija Čazma); Igor bedeković i Matija Tulić iz Šumarije Grubišno Polje; Matija balažić (vanjski član Ogranka). Svi su oni odreda sportaši, a većina njih predstavlja okosnicu malonogometne ekipe HŠD-a, Ogranka bje-lovar, koja sudjeluje na brojnim turnirima što se svake

Bjelovarski šumari zaveslali neretvom

natjecanja 15. mArAton LAĐA

Piše: Marina MamićFoto: Razni autori

Kapetan ekipe Hrvoje Zeman nakon brzinske utrke označava startnu poziciju za Maraton


na maratonu lađa koji se 11. kolovoza 2012. godine već petnaesti, jubilarni put održao na rijeci neretvi, ekipa hŠD-a, ogranka Bjelovar, zasluženo je osvojila 27. mjesto. u vrlo jakoj konkurenciji od ukupno 38 prijavljenih lađara, ostavili su iza sebe čak iskusnije ekipe koje su prijašnjih godina sudjelovale na maratonu. razdaljinu od 22,5 km od metkovića do ploča, bjelovarski šumari hrabro su preveslali za 2.38.24 sata. Za prvi nastup na ovako zahtjevnom i napornom natjecanju, to je izvrstan rezultat.

godine organiziraju između pojedinih ogranaka HŠD-a, kao i na sindikalnim sportskim igrama.

Više od dva mjeseca bjelovarski šumari su se naporno pripremali za maraton trenirajući na ribnjaku u selu Narta, nedaleko bjelovara. Lađu za vježbanje ustupila im je ekipa bjelovar Ekspres koja je ove godine zaveslala Neretvom već šesti put osvojiv-ši deseto mjesto. Njihovo iskustvo dalo im je dodatni poticaj i samopouzdanje. Koristeći svoje slobodno vrijeme i redovito putujući na ribnjak dva do tri puta tjedno, uložili su golem trud, snagu i upornost koja se u konačnici isplatila. Njihov je rezultat tim veći što su se natjecali u izuzetno jakoj konkurenciji sastavljenoj od većine domaćih ekipa s dugogodišnjim iskustvom koji godinama treniraju na Neretvi, poznaju svaki dije- lić svoje rijeke, svaki zavoj, svaku struju... Veslati na ži-voj rijeci ili veslati na ribnjaku nije isto. U tome je još jedna specifičnost ove ekipe, koja zajedno sa ekipom bjelovar Ekspresa predstavlja jedine kontinentalne ekipe bez mogućnosti treninga na rijeci, jer grad bje-lovar nema u svojoj blizini za to pogodnu rijeku.

Maraton neretvanskih lađa je amatersko sportsko natjecanje tradicionalnih autohtonih plo-vila u dolini Neretve, koje svojim izgledom podsjećaju na ljusku oraha. Lađa je stoljećima bilo glavno prije-vozno sredstvo neretvanskog kraja koje je služilo za prijevoz tereta i ljudi. U svrhu održavanja tradicije, od 1998. utrka lađa se u organizaciji Udruge lađara Neretve održava jednom godišnje, i to druge subote u kolovozu, na stazi dugoj 22,5 km od Metkovića do Ploča, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Re-publike Hrvatske. Izgled lađe i vesla, kao i pravila utr-ke propisani su Pravilnikom. Plotun kuburaške skupi-ne znak je za početak utrke kojoj je start kod mosta u Metkoviću, a cilj u Pločama. U lađi se nalazi 10 veslača, bubnjar i parićar (kormilar). Tijekom utrke dozvoljena je zamjena (do) 6 novih veslača koja se obavlja na za

to predviđenom mjestu u Opuzenu. Pobjednička eki-pa dobiva zlatne medalje, prijelazni pobjednički štit kneza Domagoja težak 27 kilograma i mali štit u traj-no vlasništvo, te novčanu nagradu. Drugoplasirana i trećeplasirana ekipa dobivaju medalje, te male štitove u trajno vlasništvo i novčane nagrade.

Glavnoj utrci od Metkovića do Ploča prethode brzinske utrke za startne pozicije koje su se ove go-dine održale 9. kolovoza 2012. u Opuzenu. Utrke se odvijaju na rijeci Maloj Neretvi, između mosta i bra-ne, a lađari se na stazi dugoj cca 300 metara moraju okrenuti oko bove i vratiti se natrag. Vozi se jedna po jedna ekipa u istoj lađi, s istim veslima i parićem, a druga lađa služi za zagrijavanje dok vozi prethodna ekipa. Prvi voze debitanti, a potom ostali - od proš-logodišnje zadnje plasirane ekipe prema pobjedniku. O rezultatima brzinskih utrka ovisi startna pozicija na maratonu. Najbrža, tj. prvoplasirana ekipa prva bira poziciju za start maratona i tako redom do posljednje plasirane. Naši lađari, kao jedna od osam debitantskih ekipa koje su se ove godine prvi puta susrele s ćudi-ma rijeke Neretve, na brzinskim utrkama plasirali su se na 30. mjestu i time si osigurali startnu poziciju u drugom redu.

Maraton lađa jedno je od najmasovnijih i naj-gledanijih sportskih natjecanja u Hrvatskoj, kojem svake godine prisustvuje više od 50 tisuća gledatelja duž cijele rute, raspoređenih mjestima: uz obalu Ne-retve, u turističkim i privatnim brodovima koji prate lađare, te u (za tu prigodu) posebno organiziranom vlaku. U početku su se natjecale samo momčadi iz neretvanskog kraja, a kasnije se pridružuju i ekipe iz unutrašnjosti RH kao i one iz drugih zemalja, pa mani-festacija ima međunarodni karakter i predstavlja pravi turistički spektakl i atrakciju. Na ovogodišnjem Mara-tonu, od ukupno 38 veslačkih ekipa tri su došle iz biH i jedna iz Srbije, dok su od 34 domaćih ekipa, tri bile ženske, a jedna mješovita.

Prije početka Maratona u Metkoviću, predsjednik Republike Hrvatske, dr. Ivo josipović, rukovao se s članovima postrojenih ekipa te službeno proglasio početak utrke. Uz zvuke hrvatske himne, lađari su mu odali počast uzdignutim veslima među kojima su se svojom zelenom, šumarskom bojom posebno isticala vesla ekipe HŠD-a, Ogranka bjelovar.

Sudjelovanje na ovom Maratonu još je jedan dokaz svestranosti šumara koji nakon svakodnev-nog, terenskog rada u šumi, ponekad i u vrlo teškim uvjetima, imaju još volje i snage za ovakve aktivnosti. Na zadovoljstvo svih nas, postignut je glavni cilj - po-nosno zaveslati Neretvom pod zastavom Hrvatskog šumarskog društva, Ogranak bjelovar, te na taj način pružiti javnosti jednu drugačiju sliku o šumarima kao ljudima široka srca i pogleda koji su spremni podnijeti i najteže napore za ostvarenje viših ciljeva.

U ime Hrvatskog šumarskog društva, Ogranka bje-lovar, ovom prilikom se zahvaljujemo tvrtkama DK „brestovac“ iz Garešničkog brestovca i „Hajdinjak“ iz Siska, te Sindikatu zaposlenih u šumarstvu bjelovar kao i Sindikatu inženjera i tehničara šumarstva, Po-družnica bjelovar, koji su omogućili svim članovima ekipe dostojnu i prepoznatljivu opremu. Zahvaljuje-mo se i ekipi bjelovar Ekspresa koja je ustupila svoju lađu za trening. Posebno se zahvaljujemo HŠD Ogran-ku „Dalmacija“ Split na susretljivosti, gostoprimstvu i pomoći, bez koje bi bilo nemoguće organizirati ovo natjecanje. ■

Ekipa HŠD-a, Ogranka Bjelovar, na Neretvi prije početka utrke

Siniša Varga u akciji

Hrvatska reprezentacija Govornici na otvaranju utakmice


natjecanja SjEkAči

Piše ■ FotoGoran Vincenc

posljednje pripreme za Svjetsko prvenstvohrvatska sjekačka reprezentacija obavila je pripreme u Lipovljanima i krenula po svoj najbolji rezultat na Svjetsko sjekačko prvenstvo u Bjelorusiju. naša momčad u sastavu Siniša Varga, milan Ćorković, Davor ivanković te junior predrag Šolaja naporno su trenirali kako bi postigli zadani cilj. posjetili smo ih na pripremnoj utakmici sa reprezentacijom Slovenije, te im poželjeli puno uspjeha na predstojećem prvenstvu.

krajolici DrAGAniĆkA ŠumA

ONprivlačnosti draganićkog kraja pisao je još krajem 19. stoljeća hrvatski povjesničar Rado-slav Lopašić: “Možebiti da neima u našoj do-movini tako prikladnoga zemljišta za ljudsku

naselbinu, kakovo je u Draganićih, gdje je sama narav pružila svaku pogodnost ljudskomu životu. Draganićka nizka gora, na kojoj se već s daleka razabire starinska žu-pna crkva sv. jurja na Šipku, nasadjena je vinovom lozom; pod njom pruža se prostrano polje, po kojemu su nani-zana obćinska sela; izpod ovih u nizini kupskoj prostiru se sjenokoše, koja obuhvaća ogromna obćinska većim dielom hrastova šuma u veličini od 6555 ralih, neračuna-juć ovamo još manje šume, što ih pojedina sela kao svoju posebnu vlastnost drže... Prava je blagodat za Draganiće, da kroz obćinu od sjevera iz žumberačkih gorah pak pre-ma jugo-iztoku teče Kupčina, najveći pritok Kupe na lievoj obali, tjerajući nekoliko mlinovah.”

U pokupskoj ravnici ispod draganićkih zaselaka, na po-vršini od oko 35 km² prostire se Draganićka šuma, okru-žena Okićkim lugom, Domagovićkom, Kupčinskom, jelas i drugim šumama. Te šume pripadaju velikom području poznatih nizinskih šuma hrasta lužnjaka prirodno raspro-stranjenih u dolinama rijeka Save, Drave, Kupe i Dunava te njihovih pritoka. Draganićka šuma se nalazi na zapadnom rubu njihove rasprostranjenosti i može se vidjeti s lijeve strane autoceste kada putujete od Zagreba prema Karlov-cu. Šume hrasta lužnjaka u Draganićkoj općini spadaju u skupinu gospodarskih šuma, u državnom su vlasništvu i njima gospodare Hrvatske šume - Uprava šuma Karlovac, a gospodarska jedinica nosi naziv Draganićki lugovi.

Piše ■ FotoLara Černicki


povijesno – poučna staza kroz draganićki kraj

Pripremni period od deset dana je završio i kako bi mogli osjetiti napetost natjecanja u goste je pozvana slovenska reprezentacija. bila je to jaka i ujedno posljednja test utakmica za obje repre-

zentacije, održana s ciljem provjere forme za Svjetsko pr-venstvo. bila je to i prilika za uzvrat koji je održan prošle godine kada je slovenska reprezentacija ugostila naše sje-kače u Slovenj Gradecu. bila je to prilika i Upravi Hrvatskih šuma koja je bila prisutna u punom sastavu da se uvjere u snagu i potencijal naše momčadi.

Natjecatelje je uvodnim riječima pozdravio voditelj UŠP-a Zagreb, Krunoslav jakupčić, dok je predsjednik Uprave Hrvatskih šuma d.o.o., Ivan Pavelić, poželio mno-go uspjeha za obje reprezentacije sa željom da se vrate sa prvim i drugim mjestom, bez obzira hoće li prva biti Hrvat-ska, druga Slovenija i obratno.

Pozdravne riječi imali su i predstavnik IALC-a Ratko Ma-tošević te izbornik slovenske reprezentacije

Sve je spremno za početak Svjetskog prvenstva

Utakmica je bila napeta i do kraja se nije znalo tko će pobijediti. Odlučivale su sitnice i sreća, a tu se boljom pokazala reprezentacija Slovenije koja je odnijela tijesnu pobjedu sakupivši 4678 bodova naspram 4664 boda sku-pljenih od strane hrvatske reprezentacije. Presudni trenutak dogodio se na disciplini kresanja grana gdje je naš repre-zentativac Davor Ivanković doživio peh kada mu je spao lanac sa pile, zbog čega su izgubljeni dragocjeni bodovi. Dobro je da se to dogodilo na pripremnoj utakmici, tako da možemo očekivati bolji rezultat na Svjetskome prvenstvu.

Od rezultata u pojedinačnoj konkurenciji treba ista-knuti našeg Sinišu Vargu koji je osvojio prvo mjesto sa sakupljenih 1670 bodova, dok su drugo i treće mjesto po-dijelili Slovenac Kobe boštjan te naš Milan Ćorković. Kod juniora, naš Predrag Šolaja bio je bolji od Slovenca Tadeja Rupnika za 19 bodova, sakupivši ukupno 1553 boda.

Na kraju je članica Uprave Marija Vekić pobjednicima uručila prigodne nagrade te još jednom poželjela uspjeh na natjecanju. ■

Siniša Varga

Siniša Varga –SVJEtSKI PRVAK!Netom prije puštanja u tisak novo-ga izdanja časopisa Hrvatske šume, primili smo sjajnu vijest iz Bjelorusi-je. Član naše sjekačke reprezenta-cije, Siniša Varga postao je svjetski prvak u sjekačkim disciplinama. Iako do zaključenja izdanja nismo uspjeli saznati više informacija, pri-mili smo kratki telefonski poziv od izbornika Mirka Balale, koji nam je potvrdio tu informaciju. U svakom slučaju čestita-mo Vargi na ovom fenomenalnom uspjehu. Članak o našem prvaku napravit ćemo za listopadsko izdanje.

Zbog promijenjenih uvjeta staništa, posljednjih desetljeća osušilo se oko 40 posto lužnjakovih šuma u Hr-vatskoj. Isušivanje tla i sve toplija klima dovode do propa-danja hrasta lužnjaka koji zahtijeva vlažna zemljišta s viso-kom razinom podzemne vode. Stoga sačuvani kompleksi vlažnih staništa nizinskih šuma hrasta lužnjaka imaju zna-čajnu važnost u zaštiti prirode.

Područje Draganićke šume ispresijecano je velikim brojem potoka, potočića i kanala koji odvode priteklu oborinsku i izvorsku vodu s okolnih gora i bregova pre-ko Kupčine u Kupu. Od sjeverozapada prema jugoistoku, sredinom šume protječe Kupčina, najveći vodotok na južnim padinama Žumberačkog i Plešivičkog gorja. Prije izgradnje autoceste između Zagreba i Karlovca bila je naj-veća pritoka Kupe u srednjekupskom bazenu. Nakon 58 kilometara svog toka ulijevala se u Kupu kod sela Donja Kupčina. Izgradnjom kanala Kupa-Kupa i sabirnog kanala uz autocestu, slivno područje je pretrpjelo dva presijeca-nja pa se danas najveći dio vode Kupčine ulijeva u sabirni kanal.

U općini Draganić nema zakonom zaštićenih dijelova prirode, no u prostornom planu Karlovačke županije za za-štitu se predlažu Draganićki ribnjaci i šumsko područje je-ševica. Po njemu, područje Draganićkih ribnjaka potrebno je zaštititi u kategoriji posebnog ornitološkog rezervata. U njemu se ne bi smjelo poduzimati zahvate koji bi mo-gli poremetiti sadašnje stanje i ugroziti opstanak rijetkih ptičjih vrsta, trebalo bi spriječiti sječu šumskih površina na području predloženog rezervata, očuvati sadašnji odnos šumaraka, šikara i vodenih površina kako se ne bi pore-

metio vodeni režim, isključiti lov s ove površine, spriječiti uznemiravanje ptica i zabraniti vađenje šljunka na područ-ju ribnjaka.

Područje ješevice zaštitilo bi se u kategoriji značajnog krajobraza. U njemu se također ne bi smjelo poduzimati zahvate koji bi mogli poremetiti sadašnje stanje. Trebalo bi očuvati sadašnje livade busike, zadržati razinu vode potrebnu za biološki minimum i očuvati stanište, a po dovršenom sijeku većih šumskih površina ostavljati ma-nje neposječene površine gdje god je to moguće. U gos-podarenju šumama treba izbjegavati uporabu kemijskih sredstava za zaštitu bilja i bioloških kontrolnih sredstava te osigurati prikladnu brigu za očuvanje ugroženih i rijetkih divljih vrsta i sustavno praćenje njihovog stanja.

U borbu za zaštitu prirode svog zavičaja i očuva-nja Draganićkih šuma uključila se i Udruga Zraka iz Draga-nića. Članovi Udruge osmislili su projekt Povijesno – po-učne ceste kroz Draganićku šumu i prijavili se na natječaj Agencije za mobilnost i programe EU u okviru programa Mladi na djelu u Republici Hrvatskoj. Glavni cilj projekta bio je poduka javnosti i školske djece o zaštiti prirode na području svoje općine u okviru Nature 2000, ekološke mreže Europske unije koja obuhvaća područja važna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova. Projekt je pro-veden u suradnji s javnom ustanovom „Natura viva“ i uz financijsku potporu Europske komisije.

U svibnju 2010. godine započelo je uređenje Povijesno – poučne ceste postavljenjem deset informativnih tabli: Draganić, Skupna boravišta Židova u Draganiću, Ratni put

uz staru karlovačku cestu, na pola puta između jastrebarskog i karlovca, smjestilo se selo Draganić s okolnim zaselcima. pitomi draganićki krajolik privlačan je za ljude željne odmora i uživanja u prirodi. na brežuljcima među vinogradima nalaze se stare klijeti i vikendice, dok se u nizini prostiru stoljetne hrastove šume i ribnjaci koji nude raznovrsnu zabavu od lova i ribolova do vožnje biciklima po ravnim makadamskim cestama. provozite li se njima za žarkog sunca, divovski hrastovi pružat će vam ugodnu hladovinu, dok će vas cijelim putem pratiti cvrkut ptica. u sumrak dana gnjavit će vas dosadni komarci, no možda vam se ukaže prilika da susretnete nekog od šumskih stanovnika: kunu, zeca, srnu ili čak divlju svinju.

Draganićki ribnjaci su važno stanište za mnoge ptičje vrste


povijesno – poučna staza kroz draganićki kraj

i sjećanje na poginule pripadnike 129 brigade, Ribnjak Draganići i ptice močvarice, Vodozemci i gmazovi, Hrast lužnjak, Egzote i ptice u Draganićkoj šumi, Ugrožene bilj-ne vrste i Kupčina, Žirovanje svinja i kabanica od lasenja te Dabar. Tekstovima i slikama na tablama predstavljeni su etnološka baština, povijesni događaji te flora i fauna dra-ganićkog kraja i šireg dijela pokupske ravnice.

Povijesno – poučna cesta dovršena je najesen iste go-dine i otada se koristi u obrazovanju učenika Osnovne ško-le Draganić i drugih škola u županiji za nastavu u prirodi. biciklistima, lovcima, ribičima i svim ostalim posjetiocima informativne table ispričat će zanimljivu priču o povijesti i prirodnom bogatstvu draganićkog kraja. Table koje govo-re o povijesnim događajima i kulturnoj baštini Draganića smještene su u samom mjestu, dok su table s opisima bilj-nog i životinjskog svijeta razmještene uz cestu u Draganić-koj šumi.

Kod ribnjaka Draganići postavljena je tabla na kojoj su predstavljeni ribnjaci i njihova važnost za opstanak ptica močvarica. Ribnjaci su izgrađeni 1948. godine na šum-skoj krčevini, močvarnom zemljištu plavljenom od potoka Stojnice i bukovca koji nakon regulacije služe kao dovodno –odvodni kanali. Tijekom godina ribnjaci su u više navra-ta proširivani, a odnedavna nose novo ime Ribnjaci Kupa. Zbog stalnog napajanja dovoljnom količinom visokokva-litetne vode u ribnjacima se uzgaja vrhunska slatkovodna riba, ponajviše šaran, potom štuka, som, smuđ, amur, linjak i tolstolobik. Draganićki ribnjaci dio su šireg područja Pokup-skog bazena, međunarodno važnog staništa za ptičje vrste kao što su velika bijela čaplja, roda, patka gogoljica, patka njorka, štekavac, orao kliktaš, siva štijoka, bjelobrada čigra, crvenoglavi djetlić i bijelovrata muharica. Zbog uništavanja prirodnih močvarnih staništa proteklih stotinjak godina, op-stanak mnogih vrsta ptica močvarica ovisi o antropogenim močvarnim staništima, ponajviše šaranskim ribnjacima s poluintenzivnim načinom proizvodnje. Na Draganićkim rib-njacima obitava oko dvjesto vrsta ptica, većinom ugroženih i zakonom zaštićenih.

Rubove tekućih i stajaćih voda obrastaju zajednice bi-ljaka močvarica i vodenjara, a neke od češćih vrsta na tim staništima su busenasti šaš, ljutak, ježinac i potočna pire-vina. Na mjestima nešto dublje vode razvija se vegetacija tršćaka gdje u visokim i gustim skupinama rastu trska, širo-kolisni i uskolisni rogoz, obični oblić, žuta perunika, žabo-čun, močvarna preslica i vodoljub. Na dubini od nekoliko

metara rasprostranjene su zajednice vodenjara. U njima rastu biljke koje su zakorijenjene na dnu, a tijelo im je ili potpuno uronjeno u vodu ili na površini imaju plutajuće listove: bijeli lopoč, žuti lokvanj, orašac, razne vrste mrije-snjaka, voščika te pršljenasti krocanj. Ondje gdje je voda preduboka za zakorjenjivanje rastu zajednice slobodno plutajućih biljaka, a najčešće razne vrste vodenih leća.

Ugroženim i zaštićenim biljnim vrstama koje možemo naći u Draganićkoj šumi posvećena je zasebna tabla. Svojim privlačnim izgledom među biljkama se isti-ču obična kockavica i žuta perunika. Izumiranje im prijeti zbog ubrzanog nestajanja vlažnih staništa na kojima u pri-rodi rastu. Obična kockavica raste na vlažnim travnjacima u riječnim dolinama i svijetlim otvorenim vlažnim šikara-ma i lužnjakovim šumama. Od 1958. godine zaštićena je na svim svojim prirodnim nalazištima. Cvjetovi se razvijaju na vrhu stabljike, a zbog težine vise prema dolje. Crveno-smeđe su boje s kockastim uzorkom crvenosmeđe, ružiča-ste i bijele boje.

Žuta perunika ima velike cvjetove žute boje. Raste na vlažnim i plavnim staništima pokraj rijeka, potoka, kanala, bara, jaruga i močvara. Hrvatski naziv za ovaj cvijet dolazi od Peruna, staroslavenskog boga groma, a drevna priča kaže da perunike rastu na mjestu gdje bi njegova munja pogodila zemlju. Perunov kult jedan je od najstarijih i u narodu najrasprostranjenijih poganskih slavenskih kul-tova. Kao njegova personifikacija na zemlji posvećen mu je hrast, pa se možda nekada davno i u Draganićkoj šumi nalazilo Perunovo svetište.

Hrastu lužnjaku posvećena je zasebna tabla s mnoš-tvom zanimljivih informacija. Zastanete li kraj nje doznat ćete da ga u narodu još zovu dub, gnjilec, hrastovina, luž-nik, rani hrast i rošnjak. Ovo dugovječno drvo može do-živjeti starost od petsto do osamsto godina, može doseći visinu do četrdeset metara, a stablo može imati promjer i do tri metra. Zahtjeva duboko, plodno i pretežito vlažno tlo s visokom razinom podzemnih voda. Središnji korijen prodire u dubinu po nekoliko metara, dok bočni korijeni rastu u širinu. Krošnja mu je široka, nepravilna i razgranata. Glatka kora mladog drva vremenom postaje debela i uz-dužno ispucana. Sastojci iz kore u prošlosti su se rabili za štavljenje kože. Plod je žir koji sazrijeva u rujnu i listopadu, a nekoć se uvelike koristio za prehranu stoke. Hrastovina je vrlo trajna i dobro se obrađuje pa su od nje stoljećima građene kuće, štale, čardaci i kurije koje još i danas daju posebno obilježje ovom kraju. ■

Potokom Stojnicom napajaju se Draganićki ribnjaci

Kod velikog hrasta postavljena je tabla posvećena hrastu lužnjaku

Šumama hrasta lužnjaka u Draganićkoj općini gospodare Hrvatske šume - Uprava šuma Karlovac


branitelji DAn DomoVinSkE ZAhVALnoStiPiše ■ FotoGoran Vincenc

Udruga dragovoljaca i veterana domovin-skog rata Hrvatskih šuma sudjelovala je na svečanoj proslavi povodom Dana pobjede i Dana domovinske zahvalnosti koja se odr-

žala u Kninu. Članovi udruge sudjelovali su na sveča-nom podizanju zastave na kninskoj tvrđavi, kao i u svečanom mimohodu koji se po prvi puta održao pred spomenikom „Oluja 95“ podignutom na kninskom Trgu Ante Starčevića. Ove godine, članovi UDVDRHŠ-a činili su daleko najbrojniju delegaciju na mimohodu u kojem je sudjelovalo čak 456 članova udruge koji su na proslavu došli iz svih dijelova Hrvatske.

Na ovogodišnjoj proslavi, kao i ranijih godina, su-djelovao je cjelokupni državni vrh na čelu sa predsjed-

nikom Republike Hrvatske, dr. sc. Ivom josipovićem i premijerom Zoranom Milanovićem te brojnim visokim državnim i vojnim dužnosnicima.

Svečanost je započela podizanjem hrvatske zastave na kninskoj tvrđavi, gdje su pored državnog vrha bili nazočni i članovi Udruge koji su se od ostalih sudionika isticali zelenim šumarskim majicama. U 9 sati i 43 minute oglasila su se kninska zvona, simbo-lično označivši vrijeme kada su hrvatske snage prije 17 godina ušle u Knin. Nakon toga je pored tvrđave pro-letio vojni zrakoplov MiG 21, nakon čega su uslijedili topovski plotuni te aeroshow letačke skupine „Krila Oluje“ koja je izvela letački program iznad tvrđave.

Politički vrh prilikom podizanja zastave

Branitelji u mimohodu


Šumari u kninu činili najbrojniju delegaciju

Veliki obol obrani naše zemlje u Domovinskom ratu dali su šumari i zaposlenici hrvatskih šuma. okupljeni u udruzi dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, organizirano sudjeluju na proslavama i komemoracijama diljem zemlje. tako je bilo i ovaj put, kada su članovi udruge posjetili knin na Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti, središnjoj proslavi oslobođenja hrvatske.

Branitelji na trgu

Svečanost se nakon toga preselila na glavni kninski trg gdje je uslijedio mimohod i postrojavanje u kojem su se svojom brojnošću isticali dragovoljci i veterani, zaposlenici Hrvatskih šuma. Sve prisutne pozdravio je predsjednik Ivo josipović, održavši pritom govor, na-kon čega je uslijedio i govor premijera Zorana Milano-vića. Po završetku svečanosti na gradskome trgu, čla-novi udruge obišli su grad i postavljene štandove gdje su dragovoljci i veterani organizirani u zadruge i gos-podarstva prodavali svoje poljoprivredne proizvode.

Osim posjeta Kninu, Udruga je posjetila i op-ćinu Ružić, te su na spomen obilježju u mjestu Kljaci zapalili svijeće i postavili vijence u spomen na pale su-borce. Održana je i misa u crkvi Sv. Ilije, a organiziran je i susret sa načelnikom općine, Ivanom Sučićem, pri-likom kojeg su razmijenjeni prigodni darovi. ■

Članovi udruge na kninskoj tvrđavi

UDVDRHŠ najbrojniji u Kninu


Piše:Goran VincencFoto: A. Slamić, G. Vincenc

šumska razglednica

Šumarija Drniš gospodari sa šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na površini od 49075,82 ha i to na području grada Drniša, te općina Promina, Unešić i Ružić. Po-

dručje je to zapadnog dijela Dalmatinske Zagore gdje izdvajamo tri prostorne cjeline:

– Promina i Miljevci, omeđeni kanjonima Krke i Či-kole te planinom Prominom

– Petropoljski dio, sa pripadajućim padinama su-sjednih planina Promina, Svilaja i Moseć te

– Prostor Dalmatinske Zagore sa svim odlikama dal-matinskog krša.

S obzirom na zanimljivosti gospodarenja šumskim zemljištem na kršu, odlučili smo posjetiti mladog upravitelja Antu Slamića, dipl. ing. šum., kako bi nam dao osnovne crte vezane za Šumariju.

– Iako količine etata nisu kao na kontinentu, u Šu-mariji ima jako puno posla. Sama veličina područja, šumsko-uzgojni radovi, pravno-imovinski odnosi i organizacija protupožarne službe zahtjeva mnogo truda, no stigne se uživati i u šumi. Uz medunčeve i borove šume, na području Šumarije nalaze se i buko-ve šume, najjužnije poslije zabiokovskog dijela i to na Svilaji i Ždanju. Nažalost, bukva je na Svilaji stradala u požaru 2002. godine, dok je ona na Ždanju sačuvana do danas – govori nam Slamić

Ante Slamić, iako mlad upravitelj, dao si je ve-likog truda te je dao urediti zgradu Šumarije i okuć-nicu na koju su šumari jako ponosni, jer je među ljep-

Šumari u kiparskom kraju

Letački program skupine Krila Oluje

Ante Slamić, upravitelj Šumarije Drniš


unutar Šumarije postoji 11 gospodarskih jedinica koje su rasprostranjene na širokom području, od Šumarije Split na jugu, nacionalnog parka krka na zapadu, Šumarije knin na sjeveru te Sinj na istoku. Cijelo područje pripada zoni mediteranske i submediteranske klime koja je uobičajena za čitav dalmatinsko – zagorski pojas, a kako je riječ o krškom zemljištu, nedostatak vode je glavna karakteristika tog podneblja. kroz područje Šumarije protječe rijeka čikola koja je ujedno i glavna vodna arterija, no za vrijeme našeg posjeta, u ljetnim mjesecima, i ona je bila presušila.

uŠp SpLit, ŠumArijA DrniŠ

šima u Drnišu. Šumarija je adaptirala sadašnju zgradu još 1951. godine kada je donji dio predodređen za ure-de, dok na katu bio kadrovski stan, no za vrijeme Do-movinskog rata zgrada je u potpunosti uništena. Sve do 2006. godine šumari su bili podstanari, no tada su se vratili na staru adresu. Obnovljena zgrada otvorena je 9. veljače 2006. godine.

Kao i sve dalmatinske šumarije i ovdje su najveći pro-blemi uzrokovani požarima, pogotovo za ljetnih mjese-ci. Najveći požar pamti se 2000. godine na Promini kada je u 7 dana i noći stradalo više od 3000 ha, a stradale su najkvalitetnije borove šume iznad Siverića te šume medunca na jugozapadnim padinama Promine.

– Organizirali smo motriteljske službe na četiri osmatračnice. Zanimljivo je da se sa jedne od njih, one na Kalunu, može vidjeti gotovo 80 posto područja Šu-marije – kaže Slamić.

I baš za vrijeme našeg razgovora, iznad naših glava proletio je kanader.

– Eto vidite, ovo je naša svakodnevica – žalosno će upravitelj.Treba naglasiti da je na području kojim gospodari

Šumarija za vrijeme Domovinskog rata bila linija raz-dvajanja te da je minski sumnjivo 30,4 km2 površine. baš na tim područjima, pogotovo na miljevačkom i prominskom platou, permanentno nastaju požari koje je nemoguće spriječiti.

Organizirano šumarstvo na ovim područjima vuče korijene još iz doba Austro-Ugarske monarhije,

Visovac

Meštrovićev mauzolejno i onda, kao i danas, sastojalo se uglavnom od čuva-nja šuma i pošumljavanja goleti. Posao je bio organi-ziran preko kotarskih šumarskih referenata, a čuvarsku službu vršili bi općinski i seoski lugari. Pošumljavanje se izvodilo na manjim površinama društvenoga vla-sništva, uglavnom na bujičnim područjima. Pošumlje-ne površine ograđivane su suhozidom, tzv. branjevi-


nama, kako bi zaštitili mladu šumu od stoke i požara a neke od njih sačuvane su do danas. Prvi pokušaji po-šumljavanja za vrijeme Austro-Ugarske započeti su na području Drniša daleke 1869. godine, a svrha im je bila prvenstveno zaštitna, djelomično kako bi zaštitili pro-metnice i naselja, a dijelom i kao protuerozivna zaštita.

Iz tog razdoblja potječu današnje kulture u Klja-cima, Štikovu i Promini, koje su bile poprilično uni-štene između dva svjetska rata, no ostale su iz tog doba priboji - kamene pregrade u koritu bujica koji predstavljaju klasičnu metodu pri melioraciji krša.

Značajan preokret u pozitivnom smislu nastaje nakon II. svjetskog rata, kada se pristupilo široj akciji melioracije degradiranih šuma i pošumljavanja go-leti. Tom prigodom je u razdoblju od 1946. – 1948. godine u Drnišu djelovala Šumarska škola za krš, koja je osnovala svoj rasadnik na površini od 1,3 ha. Već 1947. godine rasadnik je raspolagao sa 2.400.000 ko-

mada što četinjača što voćkarica i hortikulturnih sad-nica.

Prvi program gospodarenja šumama i šumskim ze-mljištem ovoga kraja donesen je 1982. godine, a izra-dio ga je dr. sc. Vlado Topić.

Od kulturno – povijesnih znamenitosti kraja svakako treba navesti crkvu presvetog otkupitelja, po-znatiju kao Meštrovićev mauzolej. To istinsko remek-djelo hrvatskog majstora svjetskoga glasa predstavlja vrhunac građevinskog umijeća, dok je interijer dokaz kozmopolitskog i otvorenog duha koji je krasio veli-kog kipara i graditelja. Smještena na brdašcu u Petro-vom polju, općina Ružić, crkva je posljednje počivali-šte velikog kipara kao i njegove obitelji.

Na žalost, brončana vrata koja su krasila crkvu pri-je rata ukradena su i vjerojatno se nikad neće vratiti tamo gdje pripadaju.

Neposredna blizina Nacionalnog parka Krka te Roškog slapa kao iznimno zanimljive lokacije dodat-no upotpunjuje turističku ponudu i mogućnosti kraja. Nedaleko od Roškog slapa nalazi se i Visovac, samo-stan na otočiću na rijeci Krki. baš u doba našeg posjeta tamo je vladala je velika gužva jer se slavio blagdan Gospe od anđela, zaštitnice samostana.

Pored Krke treba navesti i kanjon Čikole koji nudi velike mogućnosti za ekstremne sportove, što su pre-poznali brojni štovatelji canyoninga koji testiraju svoje mogućnosti i izdržljivost u gudurama ove krške rijeke.

Šumarija ima i vrlo zanimljivu parcelu koja se nalazi unutar grada Drniša na kojoj rastu borovi i čempresi. Postoje ideje da se taj prostor pretvori u park koji bi građanima služio za odmor i rekreaciju, no sve su to planovi koji bi tek trebali u budućnosti donijeti i odre-đenu korist. S obzirom na mladog i ambicioznog upra-vitelja, ne sumnjamo da bi se mogli i realizirati. ■

Okućnica Šumarije

Protupožarna osmatračnica Nova/stara zgrada Šumarije

Šume medunca i bora


ŠpAnjoLSkA

karakteristične šume iberijskog poluotoka

pedeset i prva po veličini u svijetu, Španjolska ima pokrov od 51 % klasificiran kao šume i šumska zemljišta. Sljedeći podatak blizak broju pedeset odnosi se na podjelu na četinjače i listače. četinjača je nešto više od polovine, 53,1 %, i možemo reći da je to zemlja borova (primorski, obični, crni i kalifornijski). Većina šuma koncentrirana je duž sjeverne obale. također, većina je u privatnom vlasništvu, otprilike 70 %, što često otežava gospodarenje. preostalih 30 % odnosi se na općine i autonomne zajednice i te šume su pod specijalnom zaštitom od 1850. godine.

Piše ■ FotoMarija Glavaš

Španjolci se mogu pohvaliti sa 14 nacionalnih par-kova (3 su na Tenerifima), od kojih su za šumare vjerojatno najzanimljiviji oni na Pirinejima. Aigüe-stortes i Estany de Sant Maurici s oko 200 jezera

(jedini u Kataloniji) i Monte Perdido (izgubljena planina) imaju alpsku vegetacijom i zanimljivu faunu pa posje-titelji u okruženju jela i krivulja mogu susresti pirinejske divokoze, svizce ili pokojeg hermelina. Španjolska ima i 37 rezervata biosfere.

Smještena na Iberijskom poluotoku i odvojena od ostatka kontinenta Pirinejskim gorjem, Španjolska ima specifičnu vegetaciju koja se odlikuje s najviše vrsta u či-tavoj Europi, a dijeli se na dvije glavne klimatske zone, ve-ćinsku aridnu i semiaridnu i humidnu. Ovaj manji dio od-nosi se na eurosibirsku atlansku zonu koja se proteže kroz Galiciju, Asturiju, Cantabriju, baskiju, te zapadne i central-ne Pirineje. Za nju su karakteristične bukove, hrastove, brezove i jelove šume. Klima je u ovoj zoni humidna, ubla-žena utjecajem oceana, zime su hladne, a suho razdoblje izostaje. Na najdubljim i najhladnijim tlima udolina dolaze lužnjak, kitnjak, obični jasen i lijeske, a više u planinskim predjelima, na hladnim kosinama plitkih tala bukva i jela. Tamo gdje je toplije i aridnost nešto veća, na grebenima i kosinama, osobito gdje su vapnena tla, osjeća se utjecaj Mediterana i tu nalazimo crniku s lovorom. Niže slojeve vegetacije čine trnovito grmlje na rubovima livada ili gru-pe na proplancima i čistinama kao što su kupine, crni trn, glog i dr. Šume koje karakteriziraju ovu zonu su bukove, koje pridolaze na 800 do 1500 mnv i koje svojom zasje-nom isključuju razvoj drugog drveća i drvenastih vrsta. Irati na Navarran Pirinejima sa svojih 170 km2 jedna je od najvažnijih bukovo jelovih šuma u Europi. bukova šuma Hayedo de Montejo nalazi se kod Madrida, a najsjevernije su one u parku prirode Tejera Negra i na Sierra – Ayllonu u

europsko šumarstvo

sklopu planinskog lanca Sistema Central. Staništa bukve u principu odgovaraju staništima jele, pa na planinama ima i miješanih jelovo - bukovih, a i čistih jelovih šuma.

jelove šume preferiraju više humidne i stjenovite do-line. Glavna područja rasprostiranja su im strane Pirineja, od Navarra do Montseya, a najvažnije je Lleida (Leida) na svojih 170 km2 i na 700 do 1700 mnv.

brezove šume na planinskom području tvore male en-klave na stjenovitim, siromašnim staništima u podnožji-ma stijena ili ih nalazimo na čistinama bukovih šuma.

Za 600 mnv tipične su šume hrasta lužnjaka. One pri-dolaze prvenstveno u atlantskoj zoni, dok je za područje kontinentalne klime karakterističan pirinejski hrast, a na najnižim točkama udolina hrastove zamjenjuju jasen i li-jeska. Lužnjak je inače autohtona španjolska vrsta, ali se na njegovim prirodnim staništima često nalaze eukaliptu-

Karta Španjolske

Šuma Irati Navarro


si i borovi koje su Španjolci počeli saditi u velikoj akciji po-šumljavanja države, koje je počelo još za Frankova režima, a traje i danas. Naime, na Iberijskom otoku sustavno su sjekli šume još stari Rimljani, a njihovi potomci Španjol-ci nastavili s tom praksom, što je, naravno, povezano sa izgradnjom moćne srednjevjekovne flote pa nadalje ko-lonizacijom Srednje i južne Amerike.

Većina poluotoka i Balearske otoke zauzimaju mediteranske šume. Ovo područje karakteriziraju dugi sušni periodi koji mogu trajati od dva do četiri mjeseca, kiša pokazuje vrijednosti od 350 mm do 1500 mm, no odstupanja su ovdje konstanta. U nekim regijama godi-nama nema mraza, a u nekima se temperatura spusti i na -20˚C ili i niže svake zime. Mediteran karakteriziraju šume hrasta plutnjaka, divlje masline, borovice i dr. Iznimka su pokrajine Murcija i Almerija gdje je jedina vegetacija me-diteranska lepezasta palma, gustiši crnoga trna i na većim visinama pistacija.

Pirinejski hrast (Q. pyrenaica) najotporniji na suše i pri-lagođen na kontinentalnu klimu čini šume subatlanskog karaktera koje se često opisuju kao prijelaz s mediteran-ske klime na atlantsku. Ove šume rastu na silikatnim tli-ma od 700 do 800 mnv, a rasprostiru se od unutrašnjosti prema jugu, od Cordillera Cantabrice pa diljem Sistema Central do juga Sierra Nevada Cadiza. Kako visina raste zamjenjuju ih vlažne hrastove šume i plutnjak.

U dolinama i uz obalu enklave su listopadnih šuma koje traže vlažno tlo. Na mjestima koja održavaju takve uvjete gotovo čitavu godinu nema ljetnih suša karak-terističnih za Mediteran. To su šume vrba, johe, jasena, brijesta, a ponegdje pirinejskoga hrasta, lipe, breze i lije-ske. Tamo gdje nestaje vlaga, a raste koncentracija soli, u neplodnoj dolini Ebro, Levantu, odnosno na jugu poluo-toka, rastu grmovi oleandra i tamarisa. Dublje u unutraš-njosti, na najvišim položajima s laporastim i glinenastim tlima češći su nizinski brijest i topole, a ponekad ih prate jaseni i vrbe. Na najnižim točkama granitnih udolina i si-likatnim riječnim obalama nalazimo tipične forme jasena s pirinejskim hrastom. Zaklonjene gudure Serrania de Cu-ence kriju miješane šume lipe i lijeske s jasenom, vrbama i gorskim brijestom. Ovo je najplodnije područje Španjol-ske pa su tu još od antike podizali voćnjake, a šume su slabo očuvane.

Španjolska jela je preživjeli relikt na plani-nama oko Malage i Cadiza, zatim u planinskim zonama Sierra de las Nieves, Sierra bemeja i Sierra de Grazalema. Tvori vrlo jasne guste i tamne enklave na visinama od 1000 m gdje su zahlađenja vrlo nagla, na mjestima s puno kiša (2000 do 3000 mm). One su ponekad primiješane s alžirskim hrastom, (Q. canariensis) i obiluju mahovinom, lišajevima i zeljastim biljem. Druge drvenaste vrste u tim šumama su glog, žutika, oštrolisna veprina, lemprika, br-šljan i lovorasti likovac.

Prirodne šume crnike pridolaze na sunčanim područ-jima i stranama planina atlanske regije. Šire se od razine mora, penju se na visinu od 1400 mnv zajedno sa subsp. ilex, a na nekim planinama i visokim zaravnima u unu-trašnjosti gdje vlada kontinentalna klima dolazi subsp. rotundifolia. Može se naći i na većim visinama, ali kao soli-terno stablo. Inače, ove obalne i sublitoralne šume obiluju raznim vrstama grmova, kao što su: kupine, kozokrvina, bršljan, lemprika, veprina i dr. te lijana, a na jugozapadu poluotoka nalazimo i divlje masline. Prema unutrašnjosti, kako kontinentalna klima postaje izraženija, ove šume postaju oskudnije. Ovdje na siromašnim vapnencima nalazimo borovicu, a kako visina i temperatura rastu nju zamjenjuje pirinejski hrast, a slično je i na mjestima bo-gatim vapnencem. Degradacija takvih šuma, uzrokovana antropogenim faktorom (paljenje, sječa) dovodi do poja-ve žutilovke, majčine dušice i lavande.

Plutnjakove šume obuhvaćaju čak 1000 km2, što čini više od polovine svjetskih šuma. Plutnjaku gode silikatna tla pješčane strukture i blaga klima s malo vlage. Kada se nađe u takvim uvjetima, u potpunosti ili djelomično poti-skuje crniku, a redovito se nalazi na njezinim staništima, kao i portugalski hrast (Q. faginea subsp. broteroi). Na sušim padinama često se izmjenjuje s hrastovima kojima odgovara takvo stanište, a u klancima i sjenovitim sjever-nim padinama s alžirskim hrastom koji pripada zajednica-ma koje Španjolci nazivaju quejigares.

Quejigares su šume različitih karakteristika, a za njih je tipičan alžirski hrast. Rasprostiru se po zapad-noj Andaluziji, a u grupama dolaze u Kataloniji i Cordillera Marianici. One su najzahtjevnije po pitanju temperature i vlage i zato se uvijek nalaze uz područje maritimne kli-

Šuma pinije Požarište u Španjolskoj


me. Preferiraju hladnije i sjenovitije padine, vlažne livade. Ako su niže nalaze se na hladnijim mjestima nego plut-njak koji ih tamo prati, a oba hrasta biraju silikatna tla. Ove šume karakterizira i portugalski najtipičniji i najče-šći na poluotoku. Rasprostire se od Serrania de Ronda u Andaluziji pa do nižih kosina Pirineja. Puno otporniji na hladnoću i vlagu nago alžirski hrast, daleko je zahtjevniji nego crnika jer traži hladnija i dublja tla. Osim toga, iako uspijeva na bilo kojem silikatnom tipu tla obično igra se-kundarnu ulogu u odnosu na crniku, plutnjak i pirinejski hrast. Njegova podvrsta subsp. broteri daleko je osjetljiviji na hladnoću, a zahtjeva najviše vlage. Rasprostire se na jugozapadu zemlje, a dolazi uz plutnjak i crniku. Primarnu ulogu ima u šumama na vapnencima, u središtu i na sje-veroistoku poluotoka. U ove šume spada i crni bor subsp. salzmanii, zatim javori, merale, obična kalina i svib, a za degradacije pojavljuje se šimšir.

U prirodne borove šume u Španjolskoj spada zajed-nica krivulja i običnoga bora. Uz njih dolaze alpska ruža, borovice, lokalna vrba i neke grmolike vrste na subalp-skim padinama Pirineja. Na samim Pirinejima, sve do 2400 m, na manje ispranim vapnenačkim tlima prate ih somina, obična borovica i medvjetka. Obični bor dolazi i na vapnencima i na silikatima. On na većim visinama potiskuje također važan crni bor subsp. salzmannii. Na srednjim visinama pridolazi primorski bor, većinom na silikatnim tlima koja se u Galiciji spuštaju do razine mora, a u unutrašnjosti se penje zajedno s pirinejskim hrastom. Šume na najtoplijim područjima čini alepski bor koji raste po stjenovitim grebenima i sunčanim stranama brda. To je tipičan bor mediteranskih obala koji je vertikalno ra-sprostranjen od razine mora pa od 800 do 1000 mnv u unutrašnjosti, a preferira vapnenačka tla. Pinije ćemo su-sresti u pokrajinama Cadiz i Huelva i na nekim točkama u unutrašnjosti, odnosno tamo gdje ima pjeskovitih tala. Kalifornijski bor odigrao je važnu ulogu u pošumljavanju zemlje.

borovice su odlično prilagođene iznimno oštroj kon-tinentalnoj klimi, pa ih nalazimo na visinama većim od 900 mnv, na vapnencima i tlima bogatima glinom, a na području Guadalahare koloniziraju silikatne terene. Njima

ni jedna druga vrsta ne predstavlja ozbiljnog rivala, osim eventualno crnika i to u deflorestiranim sastojinama. Zbog uvjeta u kojima se razvija (smrzavanje, odmrzava-nje) dobiva karakterističan oblik i stere se po tlu. borovice, u principu, nikada ne stvaraju šume, već šumarke. Od bo-rovica tu su još obična i somina koje na većim visinama dolaze u kontakt sa šumama običnoga bora. Na nekim stijenama ili specijalnim mjestima kao što su pijesci nala-zimo primorsku sominu.

Na najvišim lokacijama od preko 1700 mnv, na planinama, oštre i duge zime, gust snijeg i jaki mrazovi gotovo da sprječavaju bilo kakvu biološku aktivnost. Kada snijeg okopni tlo se brzo suši zbog jakog svjetla i velikih ljetnih temperatura. Zbog svega toga period za razvoj vegetacije je vrlo kratak. Tu se razvijaju biljke koje lokalno stanovništvo objedinjuje pod nazivom piorna-les. Odnosi se na alpsku borovicu, biljke roda Cytisus i poneko deformirano stablo običnoga bora. To su sili-katne planine Sistema Central, Serra da Estrela, Sistema Iberico u pokrajini Soria i dijelovi Kantabrijskih planina. Na Sierra Nevadi vladaju slični uvjeti, a najdominantnija vrsta je Geniasta baetica. Na vapnencima Maestrazga i Serrania de Cuenca ima planinske somine koju karakte-ristično prati obični bor, a na Andaluzijskim planinama prave krkavine.

Šibljaci i sloj grmlja osiguravaju obnovu šuma, za-klon i hranu za životinje. To su u Španjolskoj bodljikavi grmovi štipavca (Ulex europaeus), timijan i dr.

Važno je spomenuti kako je Španjolska jedno od preostalih utočišta europskog vuka. Populacija iberij-skih vukova (uglavnom na sjeverozapadu zemlje) pola-ko se oporavlja još od 1970. godine kada ih je bilo oko 500. Danas ih je oko 2500, što čini gotovo 30% europske populacije. Zato se Iberijski vuk više ne smatra ugrože-nom vrstom.

Španjolska ima svega 12% gospodarskih šuma od kojih 80% služi za proizvodnju oblovine. Proizvodnja rezane građe i celuloznoga drva daleko je ispod europ-skoga prosjeka. Zato znatno premašuju u proizvodnji iverice, papira i pluta, a značajna je i proizvodnja gume, ljekovitih i aromatičnih biljaka. ■

Šuma eukaliptusa

Šuma plutnjaka

Mirta (Myrtus communis) – grane s kopljasto-ovalnim listovima, lijepim cvjetovima i cvjetnim pupoljcima


mala enciklopedija šumarstvamEDitErAnSko BiLjE

Piše: Ivica TomićFoto: Arhiva

mirta (Myrtus communis)ova poznata i od davnine cijenjena mediteranska biljka tvori u hrvatskome primorju čistu šumu crnike s mirtom, a obilno pridolazi u makiji gluhaćuše s tršljom. kod nas je najviše ima uz srednji i južni dio jadranske obale i na otocima.


Mirta, obična mirta (myrtus communis) je razgranjen vazdazeleni grm ili maleno drvo iz porodice mirtovki (myrtaceae), koje na-raste u visinu do 5 m. Rasprostranjena je na

području oko Sredozemnoga mora i u Prednjoj Aziji. Nje-na pradomovina vjerojatno je bila Indija, odakle je već u pretpovijesno doba prenesena u zapadnu Aziju, Egipat i Grčku. Izbojci su uspravni, šibasti, gusto raspoređeni, zbi-jeni, savitljivi i elastični. Kora je svijetla, crvenkasta, kasnije pepeljastosiva, ljušti se u dugim tankim ljuskama. Korijen-ski sustav je izrazito dobro razvijen, a karakterističan je po tome što snažno prodire u vapnenački kamenjar. Listovi su nasuprotni, uglavnom dvoredni, jednostavni, jajasti do ko-pljasti, cijeloga ruba, šiljastoga vrha, bez palistića, zaoblje-ne do široko klinaste osnove. Kožasti su i sjajni, dugi 2-3 cm, široki do 1 cm, s peteljkom dugom do 1 mm. Odozgo su tamnozelene boje i goli, odozdo svijetlozeleni i također goli. Protrljani listovi vrlo su mirisavi, aromatični.

Bijeli mirisavi cvjetovi – Cvjetovi su dvospolni, pra-vilni, pojedinačni, bijele boje, mirisavi, krupni, nježni, široki do 12 mm, na dugoj, tankoj i vitkoj stapci. Smješteni su u pazušcu listova, petodijelni. Čaška ima pet listića, vjenčić pet latica, a cvijet je s mnoštvom prašnika. Tučak ima jedan vrat s njuškom na vrhu. Cvatnja je od travnja do kolovoza. Tijekom kasnoga proljeća ili ranoga ljeta u Dalmaciji se može naići na posebno lijepe, zelene mirtine grmove, pre-pune bijelih cvjetova opojnog, ugodnog i osvježavajućeg mirisa. Plodovi su okruglaste ili ovalne, sočne, tamnoplavi-časte bobe, rjeđe bijele, veličine graška, promjera 5-7 mm, s ostatkom čaške na tjemenu. Dozrijevaju u studenom, kada imaju i do 30 bubrežastih, koštuničastih sjemenki. Znakoviti su po ugodnom slatkastom i ponešto smola-stom okusu. biljka se razmnožava sjemenom, u prirodi najčešće pomoću ptica, a dobro tjera iz panja.

Cijenjena parkovna vrsta – U vrtlarstvu razlikuje-mo prema veličini, obliku i boji listova, veći broj formi, a omiljena je u cvjećarstvu. Zahvaljujući svom ugodnome mirisu, vazdazelenom listu i neobično privlačnom cvijetu, mirta je vrlo cijenjena kao parkovna vrsta u cijelome medi-teranskom području. Osim obične, postoji i sitnolisna mir-ta (Myrtus communis var. tarentina) koja je znakovita po sitnom listu i plodu, no kod nas je vrlo rijetka. Druga vrsta, saharska mirta (Myrtus nivellei), ograničena je planinama na jugu Alžira i gorja Tibesti u Čadu. Ovdje se javlja u ma-njim područjima rijetkih reliktnih šuma u blizini pustinje Sahare, no neki botaničari smatraju da je ne treba izdvajati kao posebnu vrstu.

mirta je uglavnom izmiješana s drugim mediteranskim grmljem, redovito prati planiku, a najviše je nalazimo na otocima Lošinju, mljetu, Lastovu, Visu, Lokrumu.

Cvate od travnja do kolovoza, a tijekom kasnoga proljeća ili ranoga ljeta u Dalmaciji nailazimo na posebno lijepe zelene mirtine grmove, prepune bijelih cvjetova, opojnog, ugodnog i osvježavajućeg mirisa.

U vazdazelenim šumama i makijama hrasta crnike – Mirta je izraziti kserofit, biljka sušnih staništa prilagođena na višu temperaturu zraka i tla, entomofilna i heliofilna vrsta. Samoniklo raste po toplim i sunčanim obalnim područjima, otporna je na posolicu, a osjetljiva na hladnoću. Raste u vazdazelenim šumama i makijama hrasta crnike, oštrike i alepskoga bora. U Hrvatskoj je ra-sprostranjena na nižim prisojnim položajima, uz srednji i južni dio jadranske obale i na otocima. Pretežito je izmije- šana s drugim mediteranskim grmljem, redovito prati planiku, a najviše je nalazimo na otocima Lošinju, Mljetu, Lastovu, Visu, Lokrumu. Na poluotoku Lapadu i u Rijeci Dubrovačkoj raste jedna forma s kraćim i užim listovima. Ima je i na zapadnoj obali Istre, na obalnome pojasu od Limskoga kanala do Plomina, a posebice se ističu lijepo razvijene skupine mirte na brijunskom otočju. Kod nas, u Hrvatskome primorju, tvori čistu šumu crnike s mirtom (Myrto - Quercetum ilicis), u sloju grmlja pojavljuje se s glu-haćušom, tršljom, kozokrvinom i tetivikom, a vrlo rijetko s lovorom, lemprikom i veprinom. Obilno pridolazi u makiji gluhaćuše s tršljom (Pistacio – juniperetum phoeniceae) s tetivikom, šparogom te s pomlatkom alepskoga bora.

Ljekovitost listova i plodova – Ova tipična medi-teranska biljka poznata je još od davnih vremena, kada su je Asirci i babilonci upotrebljavali kao sredstvo za iskašlja-vanje, zbog ljekovitih tvari kao što su kineol, mirtenol i ter-pen. Poznavali su je i Egipćani, Grci i Rimljani, koristeći nje-zine plodove kao dodatak vinu radi poboljšanja okusa. U antičko je doba, poput lovora, bila cijenjena kao sveta bilj-ka i simbol ljubavi. Tako je u grčkoj mitologiji posvećena božici Afroditi, a u rimskoj božici Veneri. Listovi se skupljaju u kolovozu, a plodovi u rujnu i listopadu te imaju ljekovitu primjenu kod probavnih smetnji, bolesti crijeva, mjehura, zubnoga mesa, sluznice usta, uništavanje štetnih bakterija na otvorenim ranama te tijekom liječenja proširenih vena. Iz listova se destilacijom dobiva mirisavo i eterično “mirti-no ulje” koje se u nekim mediteranskim zemljama koristi u različite svrhe. Djeluje antivirusno, a cijenjeno je u aroma-terapiji i kozmetičkoj industriji. U listovima ima približno 45 mg vitamina C. Cijela biljka sadrži veće ili manje količine eteričnih ulja. bobe su slatkaste te ugodnog aromatičnog i smolastog okusa jer sadrže eterično ulje, šećer, jabučnu i limunsku kiselinu i trijeslovinu (tanin).

Primjena u kulinarstvu – Plodovi se mogu jesti u svježem obliku, no najviše su se u nekim dijelovima Dal-macije koristili konzervirani u soli, a tijekom rata su ih sušili i mljeli u brašno. Od fermentiranih boba proizvodi se alko-holno piće koje ima naziv “eau d’ Agnes”. U kulinarstvu se u domaćoj kuhinji mirta upotrebljava kao dodatak mnogim jelima, a među ostalim pojačava okus mesu te daje miris umacima. Osušene bobice odličan su začin za svinjetinu i janjetinu, a od njih se može napraviti i aromatični žele. Grane ove biljke savršene su za dodavanje drvu za roštilj jer se miris grančica uvuče u meso. Zanimljivo je da rakiji lozovači mirta daje poseban miris i boju. ■ Dijelovi biljke

Zrele tamnoplavičaste bobe dozrijevaju u studenom

Bijeli nježni cvijet s pet latica i mnoštvom prašnika

u kulinarstvu se u domaćoj kuhinji mirta upotrebljava kao dodatak mnogim jelima, a među ostalim pojačava okus mesu te daje miris umacima.


Kristalno čistoekologija nEDirnutA priroDA

Piše: Goran VincencFoto: G. Vincenc, Arhiva

čudesni BajkalJezero bajkal nastalo je prije više od 25 miliju-

na godina na tektonskom procjepu, na mjestu gdje se sibirska ploča razdvaja cijepajući azijski kontinent. Znanstvenici tvrde kako je to poče-

tak novog oceana koji će nastati u dalekoj budućno-sti. Sa svojih 636 km dužine i 79 km širine čini naj-veću slatkovodnu površinu Azije, dok ga 1642 metra dubine čini najdubljim jezerom na svijetu. Kao takvo predstavlja najveći rezervoar pitke vode na svijetu, zbog čega je iznimno bitno cijelome čovječanstvu da sačuva ovu prirodnu ljepotu netaknutom.

bajkal se vodom puni brojnim rijekama koje se ulije- vaju u jezero slijevajući se sa okolnih planina. Među najznačajnijima su Selenga, barguzin, Gornja Angara, Turka, Sarma te Snežnaja. Voda se odlijeva preko rije-ke Angare, koja se opet ulijeva u poznatu sibirsku ri-jeku jenisej, da bi vode na kraju završile u Arktičkom oceanu na samom sjeveru Rusije. Na rijeci Angari, par kilometara prije Irkutska, izgrađena je 1956. godine brana koja je potopila područje uzvodno od nje po-digavši s time razinu vode u jezeru za cijeli metar i

pol. Time je potopljeno 138.600 ha obale što je uzro-kovalo goleme ekološke i sociološke probleme. Čak 200 naselja i ukupno 17.000 ljudi raseljeno je zbog tog projekta. Tadašnje sovjetske vlasti tvrdile su kako je ta brana, prva u nizu na sibirskim rijekama, velika pobjeda sovjetskog čovjeka nad prirodom. Srećom, trendovi se mijenjaju te je danas prihvatljivije reći kako čovjek živi u skladu s prirodom, negoli da vodi bitku sa njom. Danas postoje brojne organizacije koje se bore za spas jezera, no to nikako nije lagan posao te progres i industrijalizacija i dalje prijete ovo-me svjetskome biseru.

Oko jezera i u jezeru žive brojne biljne i živo-tinjske vrste, mnoge od njih karakteristične isklju-čivo za to područje. Vjerojatno najpoznatija je nerpa – jedina prava slatkovodna vrsta tuljana na svijetu. Prava je nepoznanica kako su nerpe dospjele u baj-kalsko jezero, s obzirom na činjenicu da na tisuće ki-lometara nema nikakvog oceana. jedna od teorija je da su doplivale rijekama do jezera no puno se ozbilj-nija čini teorija da je u ledenom dobu Sibir bio pove-

Careva draguljna kopčaIndustrija koja bi mogla spasiti Bajkalsko jezero svakako je turizam. Sve više se ulaže u hotele i tu-rističku infrastrukturu, pa već sada postoje rivijere poput Lystvanke gdje na odmor dolazi elita ovoga dijela Sibira. Obnovljena je i stara, jugozapadna di-

onica transibirske pruge koji danas služi u turističke svrhe a poznata je kao krugobajkalska pruga. Naime, gradnjom transibirske pruge, došlo se do Bajkalskog jezera gdje se zbog ekonomičnosti putnike i robu pre-bacivalo na brod koji bi ih prevozio na drugu stranu,

Careva draguljna kopča

Tajga se spušta sve do jezera Početak rijeke Angare


Bajkalsko jezero smješteno je u južnom dijelu Sibira, ruska federacija, nedaleko od granice sa mongolijom. ime je dobilo od kirgijske riječi baikol, što znači bogato jezero, a da je stvarno bogato govori podatak da u njemu i na njegovim obalama živi 1700 biljnih i životinjskih vrsta, od čega je gotovo 80 posto endema pa je jezero zaslužilo nadimak „ruski Galapagos“. osim toga, jezero je poznato kao najveći spremnik pitke vode na svijetu, čuvajući okvirno 20 posto ukupne svjetske količine nezaleđene vode. Zbog svega toga unESCo ga je 1996. godine stavio na listu zaštićene svjetske baštine.

zan sa Arktičkim oceanom velikom vodenom površi-nom. Nerpa se hrani golomjankom i omulom, vrstom riba koju možemo naći isključivo u bajkalskom jeze-ru, stoga je gotovo nemoguće zamisliti je da živi bilo gdje drugdje na planeti.

Obale bajkalskog jezera bogate su šumom. Pozna-ta sibirska tajga, borealna šuma koja se sastoji uglav-nom od običnog bora i breze karakteristična je za cijelo ovo područje, a osim nje česte su i šume ariša. I na obalama možemo naći brojne zaštićene biljne vr-ste poput močvarnog osata koji je ovdje našao svoje najistočnije stanište.

Najveća prijetnja Bajkalskom jezeru trenutno dolazi od tvornice papira i celuloze aktivne na južnim obalama u mjestu baikalsk, koja koristi opasne kemi-kalije u proizvodnom procesu te otpadnim vodama ozbiljno ugrožava floru i faunu jezera. Desetljećima su ekološke udruge prosvjedovale protiv ovog zaga-đivača, i umalo uspjele u svome naumu, jer je 2008. godine tvornica zatvorena. Doduše, to je bilo iz finan-

cijskih razloga, no ekolozi su nakratko odahnuli. No, 2010. godine proizvodnja se ponovo pokrenula, ovaj puta na inicijativu ruskog predsjednika Vladimira Pu-tina, što je pokrenulo novi val prosvjeda koji za sada nije urodio plodom.

Osim toga, ruska je Vlada najavila pokretanje Me-đunarodnog centra za obogaćivanje urana u mjestu Angarsku, svega 95 km udaljenom od jezera. Sibirski uran bi se ovdje obogaćivao i prodavao kao gorivo za nuklearne elektrane. Problem je što bi se izvozilo svega 10 posto, dok bi ostatak ostajao u Centru, što bi ga činilo iznimno opasnim mjestom. U slučaju ka-tastrofe, posljedice za čovječanstvo bi bile nesagledi-ve. U svijetu koji vapi za pitkom vodom i u kojem se predviđaju ratovi za pitku vodu, uništenje čak 20 po-sto rezervi izazvalo bi pravu krizu čovječanstva. Iako se brojne međunarodne ekološke udruge bore protiv toga, priča se nije makla sa mrtve točke.

Nadajmo se da će na kraju zdravi razum prevladati te da ćemo imati zdravi i netaknuti bajkal kakav ga danas poznajemo i za buduće generacije. ■

gdje bi se dalje opet nastavljalo vlakom do Vladivo-stoka. No Japansko – ruski rat je ubrzao izgradnju juž-nog traka, jer je potreba za prebacivanjem velike koli-čine vojne opreme bila od ključne strateške važnosti. Zbog izuzetno teškog terena, koji je ovu dionicu pre-

tvorio u pravi inženjerski poduhvat i brzine gradnje, potez od Port Baikala do Babushkina koštao je 30 posto skuplje od ostatka transibirske pruge, te je poprilično ispraznio carevu blagajnu. Zbog toga taj dio pruge Rusi zovu Careva draguljna kopča.

Nerpa

Odmor uz jezero Vodu jezeru daju brojne rijeke


događaji u BroDu nA kupi

Piše:Vesna PlešeFoto: B. Pleše

otvoren muzej lovstva, šumarstva i ribolova Gorskog kotara

I zložbeni prostor kaštela obuhvaća 786 četvor-nih metara. U prizemlju, uz osnovne podatke o samoj građevini, saznaje se i više podataka o sa-mim vlasnicima, obitelji Zrinski. Tu je smješten i

postav Muzeja, vezan uz ribolov. Uz ribarski alat, po-vijest sportskog ribolova i ribolovnog turizma, izlo-žene su autohtone ribe, vodeni rakovi, vodeni insekti koji obitavaju uz i na rijeci Kupi.

Postav šumarstva, smješten na prvom katu, ima za cilj upoznati posjetitelje s načinom gospodarenja šumama ovoga kraja od vremena Zrinskih pa sve do današnjih dana. Detaljno su prikazani radovi na sje-či, izradi i izvlačenju drvnih sortimenata. Izloženi su stari alati te stari zapisi dokumenata i karata koje su nekada šumari koristili tijekom svog rada u šumi. Dio postava vezan je i uz prikaz tradicionalnog načina ko-rištenja i obrade drva u svakodnevnom životu.

Izložbeni postav lovstva na drugom katu pokazuje bogatstvo i raznolikost vrsta divljači koji-ma obiluje ne samo područje Gorskog kotara, već i Primorsko-goranska županija. Uz razne vrste divljači

i krupne zvijeri koje obitavaju u ovim krajevima, izlo-žene su i makete lovno-tehničkih objekata, zbirke po-put starog oružja, streljiva, lovačkih noževa, lovačka literatura i sl. Zaseban dio izloženih trofeja vrijedna je donacija Damira Vrhovnika, nekad poznatog riječkog gospodarstvenika. U ovoj donaciji uz domaće vrste divljači, mogu se vidjeti i trofeje životinja poput slo-na, žirafe, krokodila i sl.

Na trećem katu dvorca, koji još nije uređen, pro-stirat će se multifunkcionalni prostor s dvoranom namijenjenoj održavanju većih skupova, dok će se u potkrovlju urediti izložbeni prostor u kojem će biti izloženi primjerci ptica koje obitavaju na ovim pro-storima.

Ovaj projekt, vrijedan više od osam milijuna kuna, ostvaren je zahvaljujući Primorsko-goranskoj županiji, Gradu Delnicama, Ministarstvu kulture i Hrvatskim šumama. U opremanju objekta svojim su donacijama, uz Lovački savez Primorsko-goranske županije, sudjelovali i brojni drugi donatori, ponajvi-še lovci, ali i građani iz gotovo svih mjesta Županije.

u kaštelu Zrinskih u Brodu na kupi, nedaleko Delnica, dvorcu koji je još 1651. godine dao izgraditi ban petar Zrinski, nakon dugogodišnje obnove, početkom kolovoza otvoren je stalni postav muzeja lovstva, šumarstva i ribolova Gorskog kotara. uz predstavnike ministarstava, šumara, lovaca, primorsko-goranske županije, lokalne samouprave koji su bili nazočni ovom velikom događaju za Gorski kotar, upriličen je i bogat kulturno-umjetnički program. nastupili su mješoviti pjevački zbor „matko Laginja“ iz klane, te vokalna skupina Dim. posebnu pozornost izazvali su glumci koji su uprizorili hrvatske velikaše na čelu s Zrinskim. Razgledavanje izlozenih eksponata


Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

Lavanda (Lavandula officinalis L.) poznata je i po nazivima lavenda, dešpih, lafendl, levanda. ime je dobila od riječi lavare što znači prati. Dodavali su je u kupke, vodu za pranje kako lica tako i rublja, kao izrazito mirišljivu i ljekovitu biljku.

ljekovito biljeLAVAnDA

Biljka koja liječi mirisomO njenoj ljekovitosti govori Hildegard od Bin-

gena, ali i poznati grčki liječnik i botaničar Dioscorides, koji ju je koristio za ublažava-nja smetnji kod disanja ali i kao prirodni lak-

sativ. U Engleskoj su je uzgajali već u 16 . stoljeću. Po Europi su je proširili monasi. Stari Rimljani kupali su se u kupkama u koje su dodavali lavandino ulje. Sušenu su pak koristili kod crkvenih obreda i kod poroda. U vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata koristila se kao sredstvo protiv boli, kod previjanja rana da bi se pa-cijenti zaštitili od infekcije.

Opis biljke: Višegodišnji je grm koji naraste i do jednog metra. Ima uspravne stabljike s nasuprotnim usko zeleno sivim zimzelenim listovima. Donji su joj listovi s obje strane obrasli bijelim dlačicama. Ima mo-dre cvjetove smještene na vrhu šibljastih izdanaka po-put cvjetnog klasa. Postoji nekoliko vrsta lavande.

Stanište: raste na suhim, kamenitim i sunčanim obroncima, poljima, otočkim kamenjarima, ali se uz-gaja i u kontinentalnim krajevima, uglavnom plantaž-no.

Vrijeme cvatnje: cvate u srpnju i kolovozu.Miris i okus: ima karakterističan miris koji podsjeća

na balzam, dok joj je okus pomalo gorak i ljut. U od-nosu na svježu biljku, suha lavanda ima više mirisnih tvari.

Branje i prerada: Beru se cvjetovi čim se rascvje-taju. Režu se cvjetni izdanci, vežu se u snopiće i objese da se posuše, pa se poslije s njih skidaju osušeni cvje-tovi. Mora se sušiti na toplom i prozračnom mjestu i to što prije. Osušena biljka pohranjuje se u hermetičku ambalažu.

Ljekovit sadržaj: glavna ljekovita tvar u lavandi je eterično ulje, ugodnog mirisa, koje se dobiva iz cvjeto-va. Osim ulja biljka sadrži tanine i kumarine.

Ljekovito djelovanje: eterično ulje djeluje kod niza zdravstvenih problema pa tako:– ubija bakterije, ali odstranjuje parazite iz crijeva, gli-

ste i amebe;– kod reumatskih bolesti, njime mažemo oboljela mje-

sta;– liječi opečenu kožu poslije sunčanja;

Za što kvalitetnije uređenje sadržaja Muzeja bili su angažirani i stručnjaci zagrebačke firme „baština“, a svojim dobrovoljnim radom i neki od šumara iz del-ničke Podružnice.

Ovaj turističko-kulturni objekt ima vrlo veliko značenje za Gorski kotar te višestruku namjenu. Tu-rističku u smislu obogaćivanja turističke ponude kra-ja, kulturnu kojom pridonosi i očuvanju naše bašti-ne kroz povijest, ali i promidžbenu jer se njome vrši promocija šumarstva kao jedne od najvažnijih gos-podarskih djelatnosti ovoga kraja, kojom su si ljudi osiguravali egzistenciju. ■

Zrinski i svita na otvorenju kaštela

Otvorenje kaštela Zrinskih

Lavanda u cvatu

Mravinjak


lovstvoVrijedni insekt od velike koristi lovištu

ŠumSki mrAVi i DiVLjAč

UUsvijetu ima oko 20 tisuća vrsta mrava, a njihova ukupna težina jednaka je otprilike težini svih ljudi na Zemlji. Najviše ih ima u tropskim oblastima. U Hrvatskoj ima oko sto

vrsta mrava, a na nekim mjestima mogu biti vrlo brojni. Najdugovječniji su među kukcima (mravlja kraljica doži-vi i preko 25 godina).

Neki mravinjaci su jako veliki: promjer osnove može biti 4 do 5 m, a visina može doseći 160 cm. U tim velikim građevinama može živjeti i nekoliko miliona mrava.

Poznato je da šumski mravi mogu učinkovito održa-vati ekološku stabilnost šume time što pomažu uništa-vanje štetnih biljojeda – beskralježnjaka, osobito kada se prenamnože. Zato su mravi u šumama zakonom za-štićeni.

A što mravi imaju zajedničko s divljači i lov-stvom? Može se odgovoriti kako tu ima dosta dodirnih točaka. Osim zajedničke pripadnosti šumi, šumski mra-

– pomaže i kod migre-ne, ako ga namaže-mo na bolno mjesto;

– kod uzimanja lavan-dinog ulja iznutra u kapima pomažemo kod uzbuđenosti, bolova oko srca, kod depresije, kod želu-čanih smetnji, nadutosti, vjetrova, grčeva maternice i crijeva i dr.

Čajem od lavande liječimo:– grčeve u crijevima i želucu, grčeve u mišićima,– dišne organe (astmu, kašalj, upalu porebrice i pluća),– oboljenja žuči, nadutost, visoku temperaturu,– lupanje srca, navalu krvi u glavu, glavobolju, migre-

nu i dr.

Čaj: jedna žličica cvjetova lavande prelije se s 2 dl kipuće vode. Pusti se odstajati pola sata poklopljeno, iza toga ovako pripravljen čaj se procijedi. Pije se u gut-ljajima mlak ili hladan s medom, ovisno o namjeni dva do tri puta na dan.

Ulje: jedna šaka cvjetova lavande prelije se sa 2,5 dl maslinovog ulja te se pusti odstajati začepljeno oko dva mjeseca na suncu. Uzima se 5-10 kapi na kocki še-ćera kod spomenutih oboljenja.

Tinktura: 15 g cvjetova lavande moči se u 1 dl alko-hola (50 do 60 postotnog) oko dva tjedna, kada se ova-ko dobivena tinktura procijedi. Koristi se za rast kose, protiv prhuti, tako da tinkturom mažemo vlasište kose.

Kupka I: jedan čep ili jedna čajna žlica eteričnog ulja lavande ulije se u vodu u kadi. Prethodno se ulje pomiješa s malo meda da ostane u vodi i ne lovi se za rubove kade. U kupki se može ostati i do petnaestak minuta.

Kupka II: 50 do 60 grama lavandinih cvjetova pre-lije se s jednom litrom vode, zakipi se i kuha oko de-setak minuta. Zatim se voda ocijedi i doda u vodu za kupanje.

Kupelj od lavande posebno je dobra za one koji imaju niski tlak, jer ih osvježi, a razdražene ljude takva kupelj smiruje i opušta.

Lavanda se koristi i kao začin u kulinarstvu. Svježi nasjeckani listovi koriste se kod spremanja raznih jela od ribe, kod raznih umaka, jela od mesa (ovčetine).U nedostatku svježih listića koriste se osušeni. Listići la-vande mogu se stavljati i u ocat, tako se dobije aroma-tizirani ocat koji se može koristi kao lijek za vanjsku i unutarnju uporabu.

Kontraindikacije: lavandu ne bi smjele uzimati osobe s komplikacijama žuči, aktivnog čira na želucu i dvanaestniku, kod slabog želuca ili komplikacija s je-trima. ■

Dijelovi biljke

Piše: Zoran TimaracFoto: Arhiva

ne zna svatko da šumski mravi roda Formica prave uočljive kupaste mravinjake u šumama. nekada se mogu proći deseci kilometara i ne zamijeti se niti jedan mravinjak - u nekim predjelima su upravo rijetki. S mravinjacima se najčešće sreću šumarski djelatnici, lovci, skupljači gljiva i drugih darova prirode, i drugi ljudi koji više vremena provode u šumama. mravi su zanimljivi društveni kukci, sastavni dio životne zajednice šume.


vi imaju i pozitivan odnos prema divljači. Taj odnos je više neizravan nego izravan. Može se to objasniti na više primjera.

Ponajprije vrijedi osnovni odnos: u zdravoj šumi je zdrava i prosperitetna divljač. A tu šumu oslobađaju od neželjenih prenamnožavanja štetnih sitnih šteto-čina upravo šumski mravi.

Postoji i tjesnija veza šumskih mrava i divljači, na što ukazuje niz primjera. Mravi osobito privlače pozornost kada se nasele blizu hranilišta ili polja za divljač. Takva mjesta rado izabiru jer za većinu mrava treba svjetlost, kakvu nemaju u suvisloj tamnoj šumi.

Nazočnost mrava divljači jako pogoduje. Grad-njom velikih mravinjaka tlo se znatno obogaćuje hranjivima i prozračuje, osobito u šumama četinjača, gdje je tlo obično siromašnije. Zato tu rastu bujnije i hranjivije biljke koje divljač rado pase, brsti i ogriza.

Donošenjem sjemena raznih vrsta biljaka iz oko-line mravinjaka (mravi odlaze i 150 m daleko), oko mravinjaka raste šarolik biljni svijet. Primjerice, mravi raznose sjeme ljubičice. Divljač si tu već izabire biljke koje joj odgovaraju za jelo. Ako mravinjak propadne ili se mravi odsele, ostaje za njima sloj veoma boga-tog tla koji seže vrlo duboko.

Drveće, grmlje i zeljaste biljke, koje tu rastu, snaž-nije su i bujnije i daju bogat rod plodova i sjemena koji služe za prehranu divljači – žir, bukvica, pitomi kesten i sl. Također, borovnica, kupina, malina i šum-ska jagoda na tim mjestima daju bogatiji rod.

Može se lako zamijetiti kako su mnogi sadašnji i bivši mravinjaci uz rubove šuma i na dijelovima bez drveća u šumama toliko zarasli biljkama da se jedva mogu uočiti. Izdaleka se takva mjesta upra-vo poznaju po tome što je uz njih i na njima bujnija vegetacija.

I sami mravi i njihovi razvojni oblici služe za hra-nu nekim vrstama pernate divljači - fazanu, tetrijebu gluhanu, lještarki gluhoj, posebno njihovim pilićima, ali i nekim vrstama korisnih šumskih ptica. Posebno se to odnosi na šumske koke, kojima su mravi važan sastojak animalne prehrane, jer ih nalaze i u nepo-voljno vrijeme kada je nedostatak druge hrane. Na-ravno, nalaze je i čeprkanjem po mravinjaku.

Mravi su korisni divljači i na drugi način. Uo-kolo mravinjaka mravi ulove mnogo nametnika koji štete divljači ili je uznemiravaju. Nisu to samo razni obadi, komarci i drugi leteći nametnici, nego i krpelji, koji prenose opasne bolesti za ljude i životinje (kr-

oBrADA troFEjAnekada je postojala lovačka tradicija, po kojoj su se pomoću mrava čistili i bijelili lovački trofeji. radilo se o lubanjama, koje su same bile trofeji ili dijelovi trofeja (rogovlja). ta metoda nije baš uspješna i ne može se preporučiti. mravi nemaju veliko zanimanje za tkivo na kostima kao što se to možda misli. Više to zanima ličinke muha i druge kukce koji se hrane strvinom. miris, koji se širi od raspadanja tkiva, odbija mrave, pa takvo njihovo uznemiravanje treba izbjegavati. osim toga, mravi oštete finu površinu kosti, pa se na njoj više skuplja prašina.

peljni eenecefalitis i lajmsku boreliozu). Šumski mra-vi pohvataju toliko krpelja da se u inozemnim struč-nim krugovima raspravlja o mogućnosti pravljenja svojevrsnih zaštitnih “bedema” od mravinjaka, kako bi mravi smanjivali broj krpelja i sprječavali njihovo širenje u nove oblasti.

Za svu tu službu divljač se šumskim mravima odu-žuje na ružan način i može im načiniti velike štete. Mnogi mravinjaci su manje ili više oštećeni, bilo da se divljač izvali na njih zbog topline, bilo da koristi mravlju kiselinu, koju luče mravi za oslobađanje od vanjskih nametnika.

Najveće štete mravinjacima mogu načiniti div-lje svinje, koje ih namjerno razruše, tražeći u njima mravlje ličinke i kukce koji žive zajedno s mravima. Zato se u staništu divljači mogu naći oštećeni ili ra-zrušeni mravinjaci. Osim divljači, štete čine i žune te djetlići, kojima su mravi u nekim dijelovima godine prevladavajući sastojak prehrane.

Treba ili ne treba štititi šumske mrave, odno-sno njihove mravinjake, ovisi o njihovom broju. Ako je šuma puna mravinjaka, veća zaštita nije potrebna. bogata biomasa mrava može služiti za prehranu ptica i sisavaca te za zaštitu od vanjskih nametnika divljači. Po pravilu, za vrijeme zime oštećeni mravinjaci se tijekom godine većinom oporave, zahvaljujući velikoj re-generacijskoj sposobnosti mrava.

Drugačije je ako je mravinjaka malo, a posljedica navedenih činitelja može biti potpuni nestanak šum-skih mrava u nekoj šumi. Tada je potrebna aktivna zaštita.

Može se ostvariti postavljanjem drvenih ograda, što štiti mravinjake od divljih svinja i druge krupne divljači, ali ne i od smeđeg medvjeda. Ako se postavi i mreža, mravi su zaštićeni od ptica. Obično se po-stavljaju spojeni drveni okviri na kojima je razapeta žičana ili plastična mreža.

Tako se preporučuje zaštititi barem dio jakih ma-tičnih mravinjaka koji su jezgromravljih kolonija po okolini.

Osim spomenutih značaja za ekološku stabilnost šume i koristi za divljač, šumske mrave veoma cijene i pčelari. Mravi pomažu u dobijanju meda od medne rose - tamnog meda medljikovca, koji je posebno lje-kovit za dišne putove.

Mravi štite lisne uši, svoje krave-muzare koje sišu biljne sokove i luče slatki sok koji skupljaju i pčele. jedino košnice ne smiju biti blizu mravinjaka. ■

ribolov ukLijA

Prepoznatljiva je svojim srebrnasto – bijelim bokovima i izgledom. Živi u jatima i jedna je od najrasprostranjenijih riba nizinskih rijeka, potoka, ali i jezera, ribnjaka i drugih zatvorenih

voda, mrtvica, starih rukavaca. Unatoč veličini, ribolovci je vole. Svatko iz nekog drugog razloga. Većina rekrea-tivaca rado je lovi jer je odličan mamac za veće i manje predatore, kao što su štuka, smuđ, grgeč, bass, bolen i sl. Na udicu je stavljaju kao živog kedera ili kao mrtvog, od-nosno komadić ili filet. Natjecatelji je cijene kao ribu koja im na natjecanjima nosi bodove. Postoji i treća kategori-ja ribolovaca koji na ukliju idu ciljano zbog užitka. Njen velik broj omogućuje višesatnu zabavu, poslije koje se čovjek osjeća ugodno umorno, poslije koje bole svi miši-ći. Iako je poslije ribolova najčešće vraćaju natrag, uklija je brzo pečena na ulju odlična delicija pa ne čudi što je uspoređuju sa srdelama.

U Makedoniji, od jedne vrste uklije s Ohridskog jeze-ra, još uvijek proizvode umjetne bisere.

Vrhunski ribolovci mogu ove ribice uloviti i po nekoli-ko stotina komada u kratkom vremenu. Najbolji rekordi kretali su se i po 500 komada za dva sata ribolova (na-tjecanja) pa i preko 1.000 komada za tri sata. Uostalom, nekada je SRS Jugoslavije i SOFK-a dodjeljivala titule majstora ribolovnog sporta ribolovcima koji su na služ-benim natjecanjima uspjeli za tri sata uloviti određeni broj komada ove ribice.

A da bi se moglo u kratkom vremenu uloviti što veći broj ove ribice, osim pripremljenog i spretnog ribolovca, pribor mora biti usklađen do savršenstva.

Za ribolov se koriste tzv. brzi i kratki teleskop šta-povi – kederice, čija dužina se kreće od 1,5 do 5 m. Goto-vo svi svjetski proizvođači štapova imaju u ponudi neku seriju takvih kratkih štapova (obično pet u kompletu u dužinama: 2 m, 2,5 m, 3 m, 3,5 m, 4 m i 5 m). Naravno ti se štapovi mogu kupiti i pojedinačno.

U ribolovu uklije veoma je važan sistem kojim se lovi. On se slaže od najlona promjera 0,10 – 0,12 mm (osnov-ni) i predveza s udicom dužine do 10 cm promjera 0,08 – 0,10 mm. Na najlon se na-vlači igličasti (za mirne vode – jeze-ra, ribnjaci) ili izduže-ni, bačvasti (za valovite i tekuće vode) plo-vak male gra-m a ž e

uklija, zelenika, bjelka, beovica, keder ili latinskim imenom Alburnus alburnus, veličinom naoko je neugledna ribica. rijetko naraste duža od 15 cm. uklija od 247 grama, koju je u rijeci Gović 2003. ulovio Dubravko Bravar pravi je rekord i iznimka.

(od 4x8 – 0,058 g do 5x20 – 1,25 g). Njegova nosivost ili težina ovisi o dužini štapa kojim se lovi, uvjetima na vodi, veličini ribe. Plovak se uravnotežuje skupinom olovni-ca iznad predveza. Ako riba dobro radi može se staviti i samo nekoliko većih. Udice, kojima se lovi, moraju biti tanke, čvrste, dugog vrata i oštre. Njihova veličina ovisi o veličini uklije i mamcu kojim se lovi, a može biti od br. 18 do čak 24. Najčešće je to veličina br. 20, koja zadovoljava širok raspon ribolova uklije, koja ima veoma mala usta, pa se zato i koriste male udice.

Od mamaca uklija se najčešće i najviše lovi na sitne crve – pinkije, pa na ver de vas, ali može i na veoma tanku gujavicu, pahuljicu kruha, žganca ili neke za to predviđe-ne paste.

Za uspješan ribolov veoma je važno primamljivanje. Za primamljivanje uklije proizvode se brojne smjese za primamu. Sve najčešće imaju oznaku Alborela, Surface i sl. Te smjese karakterizira veoma fina granulacija. Praš-kaste su. U njih se može dodati i poseban dodatak za stvaranje oblaka u boji (žuti, crveni, bijeli). Hranu treba dosta razrijediti i u vodu je bacati s tri prsta. Treba biti tako razmućena da pri dodiru s vodom odmah na površini stvara oblak, koji laga-no tone, a u koji ulazi jato uklija. Za primamu tre-ba pripremiti toliko hrane koliko će biti dovoljno za cijelo vrijeme ribolova, jer se hrana stalno baca iza sva-ke ulovljene ribice, odnosno svakih 10-ak sekundi. Tako se riba zadržava na hranje-noj poziciji.

Ribolovac plovak namješta na dubinu od pola do jed-nog metra. U tom području se lovi. Najčešće odmah po zabacivanju plovak kreće žustro ukoso u dubinu, što je znak za kontru i izvlačenje ribice. ■

užitak kederajaPiše: Siniša Slavinić Foto: S. Slavinić, Arhiva Ribiča & riba


feljtonVeliki borac za zaštitu i očuvanje okoliša

Po okončanju srednje škole u Keniji, šezde-setih godina prošlog stoljeća izabrana je između tristotinjak sunarodnjaka te dobila stipendiju za studij u Americi. Diplomirala

je na Kolegiju iz biologije na Sveučilištu Mount st. Sholastica College u Kanzasu te magistrirala na Sve-učilištu u Pittsburghu. Po povratku u Keniju radila je isprva kao znanstveni asistent na Univerzitetu u Nai-robiju, gdje kasnije postaje i dekanicom. U međuvre-menu je i doktorirala veterinarsku medicinu te tako postala prva žena doktor znanosti u istočnoj Africi.

Godine 1977. osnovala je pokret Zeleni po-jas u Nairobiju. Cilj Pokreta bio je sadnjom drveća spasiti zemlju od gradnje brojnih plantaža kave, ko-jima su uništavane šumske površine, ali egzistencija stanovništva, poglavito seljaka. U autobiografiji pod nazivom „Nepokorena - povijest jedne žene“ govori i o tome kako je stradao okoliš u kraju u kojem je ro-đena, pokrajini Nyeri Dictrict. Zbog ubrzane gradnje plantaža, seljaci su zbog preživljavanja bili primorani kupovati skupu hranu, ali i kilometrima pješačiti da bi došli do potrebnih drva za svoje domaćinstvo.

Da bi spriječila daljnju devastaciju šuma krenula je u akciju po cijeloj zemlji, objašnjavajući važnost sad-nje drveća, koje će ne samo zaustaviti eroziju tla, već će stanovništvu omogućiti dovoljnu količinu ogrjeva, ali i biti stanište mnogim životinjama i pticama. Sade-ći drveće poticala se i bioraznolikost u Keniji, otvarala su se i nova radna mjesta, uglavnom za žene, pa se i na taj način više cijenio njihov doprinos društvu u

DoBitniCA noBELoVE nAGrADE ZA mir WAnGAri mAAthAi

cjelini. Mnogima, nažalost, nije bilo jasno što ova vrlo obrazovana žena provodi vrijeme sadeći stabla s ne-ukim seoskim ženama. Odgovor na to pitanje, mno-gima je dala u svojoj knjizi pod nazivom „Obnovimo zemlju“.

– Dok kopaju zemlju žene često osjećaju moć i sigurnost koju nikad prije nisu doživjele. Taj osjećaj, autorica želi da svi dožive, jer vrijednost života krije se u tradicionalnim duhovnim vrijednostima, ljubavi prema okolišu, osobnom razvoju, zahvalnosti, pošto-vanju, predanom služenju. Iako odgajana u kršćan-skoj tradiciji živjela je po načelima ne troši uzalud, ali sukladno židovskoj zapovijedi popravi svijet. Usva-jajući te vrijednosti ljudi bi mogli duhovno ozdraviti sebe, ali i cijelu Zemlju – isticala je Maathai.

Sadnja drveća polučila je izvrsne rezultate, pa je od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas u Keniji zasađeno preko 45 milijuna stabala. Za rad svog pokreta Zelenog pojasa primila je i novčana sredstava iz fondova Ujedinjenih nacija (dobrovolj-nog fonda za žene). Ova sredstva koristila su joj kako za proširenje rada pokreta, za dodatno zapošljava-nje radnika, za stipendije ženama koje su radile na sadnji, ali i njihovim članovima obitelji, muževima i sinovima koji su bili zaduženi za vođenje evidencije o broju posađenih sadnica. Posljednjih godina svog života aktivnosti je proširila i na zaštitu prašuma Kon-

rođena 1940. u keniji, umrla u rujnu prošle godine, dr. Wangari mathaii, po obrazovanju znanstvenica, po idejama ekologinja, cijeli je svoj život posvetila borbi za zdrav i očuvan životni okoliš. Za svoj doprinos održivom razvoju, demokraciji i miru dobila je 2004. godine nobelovu nagradu za mir.

Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva

Wangari Maathai

Sadnja drveća u Keniji


ga, drugom po veličini području u svijetu poznatom po tropskim šumama.

Kako je Zeleni pojas vremenom prerastao u snažan pokret protiv uništavanja i pustošenja afrič-kih šuma, znanstvenica je bila često u nemilosti, a zbog svojih političkih ideja završila je i u zatvoru. Uz želju za višestranačjem uključila se i u borbu protiv političke korupcije, a zaustavila je nelegalnu grad-nju u Uhuru, parku u Nairobiju. Kandidirala se i za predsjednicu Kenije 1977. godine, kandidatura joj je odbijena. Obnašala je i dužnost ravnateljice Crvenog križa Kenije 1973. godine. bila je i na čelu Nacional-nog vijeća Kenije, 2003. godine postala je pomoćnica Ministra za okoliš, prirodne izvore i divljinu, za prvu predsjednicu Vijeća za ekonomiju, društvo i kulturu Afričke unije izabrana je 2005. godine. Domaćin je Svjetske konferencije mladih ekologa u Nairobiju 2007. godine.

Svoje misli, vezane uz zaštitu okoliša, objavila je u već spomenutoj knjizi „Obnovimo zemlju“

– Fizičko uništenje zemlje proteže se i na čitavo čovječanstvo. Ako živimo u okolišu koji je ranjen, gdje je voda zagađena, zrak ispunjen čađom i smo-gom, hrana zagađena tragovima teških metala i pla-stike, te gdje je zemlja doslovno prašina – to nam škodi. Ugrožava naše zdravlje i stvara rane na fizičkoj, psihološkoj i duhovnoj razini, stoga kada uništavamo okoliš, uništavamo i sebe – napisala je.

Da bi se riješila kriza na Zemlji potrebna nam je nova razina svijesti koja podrazumijeva da pripa-damo široj obitelji života na Planetu, isticala je Ma-athai.

Njene ideje, odnosno razmišljanja, bila su usko ve-zana uz pojam koji je sve popularniji u svijetu pod nazivom agrošumarstvo. Pod tim pojmom podrazu-mijeva se sadnja drveća na poljoprivrednim zemlji-štima, objedinjavanju uzgoja usjeva, stoke i drveća, čime se omogućava raznovrsnija i učinkovitija proi-zvodnja hrane, krmiva i gnojiva u ekološki prirodni-jim uvjetima. Sadnjom drveća na farmama, ali i izvan njih, u slijedećih 50 godina moglo bi se iz atmosfere ukloniti 50 milijardi tona ugljičnog dioksida. ■

od parkirališta na Zavižanu do prijevoja Velikoga Alana sedamnaest članova virovitičkog ogranka hŠD - a planinarilo je čuvenom premužićevom stazom te za šest i pol sati propješačilo 18 km.

hrvatsko šumarsko društvo oGrAnAk ViroVitiCA

Virovitički šumari na Velebitu

V irovitički ogranak Hrvatskoga šumarskog društva organizirao je u sklopu planiranih godišnjih aktivnosti zanimljiv trodnevni izlet, od Like do otoka Krka. Prvoga dana u

poslijepodnevnim satima članovi Ogranka bili su na izvoru rijeke Gacke, ličke ponornice duge s pritoka-ma 61 km, te na obnovljenim Majerovim mlinicama, gdje su upoznati s tehnologijom mljevenja krušno-ga brašna i kukuruza na stari tradicijski način, onako kako se to radilo prije dvjestotinjak godina. Posjetili su i utočište za medvjede Kuterovo, na ličkim obron-cima Velebita, koje za sada zbrinjava devet medvje-dića. Mladunci su othranjeni uz pomoć i skrb ljudi, nisu sposobni za samostalan život i stoga nikad ne odlaze u svoja prirodna staništa. Utočište (prihvatili-šte) je zasad jedinstven ovakav projekt u svijetu, a uz njega je ekoselo (etnoselo) namijenjeno za turističke posjete.

Planinarski pohod Premužićevom stazom – Drugoga su dana virovitički šumari krenuli iz Kra-snog prema Zavižanu, krševitom i stjenovitom pla-ninskome vrhu na Sjevernom Velebitu, visine 1678

Dobitnica Nobelove nagrade

Piše: Ivica TomićFoto: D. Bralić, Arhiva

Premužićevom stazom kroz primorsku bukovu šumu


m, na području istoimenoga nacionalnog parka. Od parkirališta na Zavižanu do prijevoja Velikoga Alana, sedamnaest članova uputilo se čuvenom Premužiće-vom stazom te za šest i pol sati propješačilo 18 km. Posebno treba istaknuti da je najstariji član izletničke grupe imao 77 godina te je uspješno savladao ovaj nimalo lagan pješački pohod. Staza prolazi kroz naj-ljepše i najneprohodnije dijelove Velebita, u blizini Rožanskih i Hajdučkih kukova, izmjenjujući se po vi-sovima s morske i ličke strane, ostavljajući predivan panoramski pogled te mogućnosti uživanja u kraš-kim fenomenima. Premužićeva staza ukupne je duži-ne 57 km, od čega 16 km prolazi kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit. Projektirao ju je 1933. godine na genijalan način Ante Premužić, dipl. ing. šumarstva, po kojemu je dobila ime, a ujedno je strogi prirodni rezervat. Ovaj naš poznati šumar vješto je iskoristio dugački visinski pojas i projektirao stazu kojom se stalno planinari na oko 1600 m visine. Premda je bio početak lipnja i temperatura dosezala 25 Celzijevih stupnjeva, virovitički šumari iznenadili su se pogle-dom na snijeg u dvjema dubokim pukotinama u va-pnenačkim stijenama (škrapama). Vegetaciju velebit-

skih pašnjaka (travnjaka) u ovo vrijeme karakterizira šaroliko bogatstvo cvijeća i planinskoga bilja, a njenu osebujnost upotpunjuju šumska vegetacija te rijetke, zaštićene i endemične biljke (hrvatska sibireja, vele-bitski zvončić i dr.).

U vinogradarskim predjelima Vrbnika – Trećeg dana izleta članovi Ogranka uputili su se brodom iz Novog Vinodolskog u Vrbnik na otoku Krku, gradić smješten na litici koja se strmo uzdiže pedesetak metara iznad mora. Tijekom cjelodnevnoga boravka upoznali su vinogradarske predjele u kojima se uz-gaja čuvena vrbnička žlahtina. Posjetili su vinski po-drum, razgledali gradić (u kojemu je i najuža ulica na svijetu), te poslijepodne proveli u kupanju i sunčanju. U povratku su zastali u Ogulinu, koji je smješten is-pod poznate planine Klek, te bili u Frankopanskoj kuli (kaštelu), nastaloj oko 1500. godine iznad ponora ri-jeke Dobre – Đulinoga ponora. U kuli se nalazi Muzej planinarstva, jedini takav u Hrvatskoj. Zatim su posje-tili Muzej Ivane brlić Mažuranić te pogledali bogatu etnografsku zbirku ogulinskoga kraja. Nakon pogle-da u dubine Đulinog ponora, potražili su okrepu na jezeru Sabljaci, pravom biseru ovoga kraja. To je aku-mulacijsko jezero nastalo na toku zagorske Mrežnice, po veličini je jedanestero jezero u Hrvatskoj (170 ha), a nerijetko ga zovu ”ogulinsko more”.

Zahvala domaćinima – Ovom prigodom članovi virovitičkog ogranka HŠD-a, predvođeni predsjednikom Davorom Bralićem, dipl. ing. šum., zahvaljuju ljuba-znom osoblju ugostiteljskoga objekta “Konoba jure” iz Krasnog, koje ih je ugostilo tijekom tri dana te im priredilo ugodnu domaćinsku i kućnu atmosferu. ■

Majerove mlinice na rijeci Gackoj

Na Zavižanu

Stjenoviti i zahtjevniji dio staze



017_DD SERVIS.indd 17 17.6.2011 14:21:00

naši otoci ViS

Veličanstveni otok ljubavi, vina i dobre spize

Svatko tko je barem jednom posjetio ovaj otok očaran je njegovom ljepotom i prirodom. čim se pristane u luku, bilo višku ili komišku, čarobni mirisi opijaju svakog posjetitelja. ovaj se otok smatra jednim od najljepših na jadranu, a poznat je širom svijeta kako u nautičkim i ronilačkim krugovima tako i u krugovima hedonista i obožavatelja mora i prirode.

Piše ■ FotoMia MajnarićV is je otok koji je u svojoj povijesti bio za-

boravljen, mnogi njegovi stanovnici su ga napustili, a o otoku se govorilo samo kao o vojnoj bazi u koju je bio zabranjen ulaz

strancima. Danas se također mogu naći tragovi voj-ske koja je godinama tamo boravila. Razvitak nautič-kog turizma i turizma općenito, približio je ovaj otok ponovno svakom čovjeku koji želi uživati u svemu što ga ovdje očekuje.

Kad se digne ljetni maestral ili tramuntana vrijeme je za polazak prema Visu. Splitska luka ostaje iza, a ono što slijedi je prekrasan prizor koji upotpunjuju otoci Šolta, brač, Hvar i na kraju Vis. Uplovljava se u višku luku Sveti juraj koja je ujedno i najsigurnija luka jer čuva brodove od svih vjetrova. Grad Vis je malo sredozemno mjestašce koje se razvilo iz dva mjesta, Kuta i Luke. Dugačka šetnica okružena je s

jedne strane morem, a s druge prekrasnim ljetnikov-cima, utvrdama i trgovima od kojih svaki ima neku svoju posebnu priču.

Sa druge strane otoka, prema Ranku Marinkovi-ću, kao zagrljaj smjestila se Komiža koja je omiljeno odredište nautičara. Vlasnik najpoznatijeg komiškog restorana jastožera Žarko Peša rekao je „Kada sam prvi puta došao u Komižu znao sam da je to grad u kojem ću zauvijek ostati. Njegova ljepota i jednostav-nost učinili su me sretnim čovjekom.“ Tako o Komiži govore svi posjetitelji koji ne ostaju zauvijek, ali se stalno iznova vraćaju...

Vis i Komiža zajedno zatvaraju unutrašnjost otoka u kojoj se Višani bave vinogradarstvom i uzgo-jem aromatičnog bilja. Njegova blaga klima zaslužna je što otok obiluje vinogradima, sorte koje prevlada-vaju su vugava i plavac. Najpoznatija viška polja su Zlo poje, Velo poje, borovo poje, Dol, Vinu poje, Dra-cevo poje, komiška i viška vala, Smokova, Tihobrače poje, jubišća, Vašćica, Cojnu poje te još mnogo malih polja od kojih su neka i na otocima biševo, Svetac i budikovac. Od mediteranskog aromatičnog bilja va-ljalo bi spomenuti ružmarin i buhač koji su na Visu najrasprostranjeniji. Vis je poznat i po uzgoju rogača i maslina te proizvodnji maslinovog ulja.

Na otoku Visu nalazi se rasadnik palmi koji je osnovan 1800. godine i još je danas u funkciji, iako nudi puno skromniji izbor vrsta. Ovaj je rasadnik 200 godina bio glavni za cijelu Austro-Ugarsku i nakon II. svjetskog rata viški je rasadnik bio opskrbljivač za cijelu istočnu Europu. Danas su tu ulogu preuzele ve-like svjetske multinacionalne kompanije, iako su na Visu najpovoljniji prirodni uvjeti za uspješan uzgoj više desetaka raznovrsnih otpornih palmi i drugih

Dračevo polje

Viški vinogradi


događaji uŠp DELniCE

Susret umirovljenih šumara

egzota (sagovci, dracene, aloje i mnoge druge). U Dalmaciji na otvorenom raste pet vrsta perastih pal-mi, tri vrste lepezastih žumara i dvije crnogoričnog sagovca. Velika je šteta da se ne iskoristi ovaj veliki potencijal povoljnog tla i klime, jer se na našem po-dručju umjesto samo deset poluotpornih vrsta može saditi još više desetaka otpornih vrsta.

Na Visu i okolnim otočićima raste dvanaest vrsta endemskih biljaka. Od toga pet vrsta raste oko Komiže: boterijeva kupusina (brassica botteri) i velika rumenica (Aurinia affinis), grm zlatnožutih cvjetova sa srebrnobijelim lišćem, viška zečina (Centaurea is-saea) s ružičastim cvjetovima, viška modrica (Aspe-rula staliana) i dlakavi vranjemil sa srebrnobijelim lišćem. Na manjim otočićima oko Visa živi još endem-skog bilja Muscari speciosum i Ornithogalum visiani-cum na Palagruži, a Centaurea pomoensis i Puccine-llia teyberi na jabuci te brassica cazzae na Sušcu. U moru oko obale Visa rastu i neke pučinske endemske alge Cystoseira jabukae, Laurecia pelagosae, Peysso-nellia magna i druge. Važno je spomenuti i najvažniju i najkorisniju endemsku kupusinu brassica botteri, poznat pod imenom kupušnjaca koja raste na stije-nama kod Komiže i Okljčne, na Svecu i Palagruži.

Modra spilja

Prirodnu ljepotu otoka Visa čine i njegove uvale i otočići koji mu pripadaju i koji ga okružuju. Palagruža, jabuka, brusnik, Svetac i biševo koje je turistički najatraktivnije jer ga turisti posjećuju zbog Modre špilje. Modra špilja je jako interesantna jer su u njoj specifični svjetlosni efekti koji nastaju lomlje-njem i odbijanjem sunčevih zraka od morskog dna.

Od vala koje vrijedi svakako posjetiti su: Stončica, Vela i Mala Cavojnica, Smokva, Milna, Zaglav, brgujac i Rukavac. Na južnoj strani otoka nalaze se vale: Sre-brena, Vela i Mala Travna, Stiniva, koju mnoge turi-stičke agencije koriste kao jednu od glavnih atrakcija otoka Visa.

Prvom zgodom, tko nije, prema Visu mora zaplovi-ti...dobro Vam more. ■

Komiška luka

Već drugu godinu zaredom održan je susret umirovljenih inženjera šumarstva, članova Sekcije umirovljenika delničkog ogranka hrvatskog šumarskog društva. Cilj susreta bio je ne samo okupljanje i druženje, već i želja da na ovakav način ostanu u kontaktu s poduzećem u kojem je većina od njih provela cijeli svoj radni vijek.

Piše ■ FotoVesna Pleše

P rigoda je bila da se prisjete svih onih kojih više nema. U ime svih prisutnih prisjetio ih se (njih 33 koji su umrli u razdoblju od 1960. do svibnja 2012.) Alojzije Frković. Uz zahval-

nost za sve ono što su napravili radeći dugi niz godi-na u šumarstvu Gorskog kotara, odana im je i počast.

U ime ovogodišnjeg domaćina Šumarije Crni Lug pozdravio ih je upravitelj Zvonimir Pršle, te upoznao s osobnom kartom Šumarije.

O aktivnostima Hrvatskog šumarskog društva te daljnjim planovima govorio je tajnik Damir Delač, dok je o aktivnostima delničkog Ogranka HŠD-a izvi-jestila predsjednica Tijana Grgurić.

Druženje je nastavljeno u lovačkoj kući „Pjetlićev vrh“, Šumarije Crni Lug. ■

Tema za razgovor bilo je mnogo

Umirovljeni šumari na Pjetlićevom vrhu


dječji kutak USPJEŠNA SURADNJA HRVATSKIH ŠUMAPriredila:Ljilja Ivković

Poštovane čitateljice i čitatelji,

radosni smo što zajedno s Vama i redakcijom časopisa ulazimo u petu godinu suradnje.

Hvala gospodinu Miroslavu Mrkobradu, koji je prepoznao vrijednost projekta i stručnost odgojitelji-ca, koje potiču djecu na ljubav i pažnju prema šumi, a stvaralaštvo koje su nam pokazala predškolska djeca potaknulo je i druge dječje vrtiće i škole.

Zato je, zahvaljujući razumijevanju i podršci gospodina Gorana Vincenca, naše prijateljstvo sa Šuma-ma svake godine sve veće i veće. Također, svim djelatnicima Hrvatskih šuma na susretljivosti i suradnji.

U nadi da ćemo svi zajedno znati sačuvati ljepotu i vrijednost šume,

Srdačno,Ljiljana Ivković

TKO ĆE S NAMA U ŠUMICU – Projekt Hrvatske šume – časopis 2012. / 2013.

Documents

Sjekači – kako zdrav dočekati mirovinu - hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/189.pdf39 Veličanstveni otok ljubavi, vina i dobre spize 40 Susret umirovljenih šumara izvješće Antropogeni