BROJ 1365 sadrzaj v ISSN 0353 - 8354 … · državne revizije koga su uhvatili da plaća, a da zauzvrat ne dobije – ništa Strana 16 BorBa oko predSjedničke fotelje U Demokratskom

br. 1365 / petak / 16. decembar 2016. �

BROJ 1365

Marković je, ne jednom, istakao da žali što su brojna ubistva ostala nerasvijetljena, ali je rekao da je, u jednom segmentu te priče, potpuno miran, jer ,,Služba nije imala nikakav udio, niti podsticala te zločine”. Pa je onda, za svaki slučaj – kao iskusan političar i bezbjednjak – napomenuo „koliko ja znam... ne može čovjek sve da zna”

ISSN 0353 - 8354

Zašto premijer gomila funkcije: ČUVARKUĆA (Zoran Radulović) 7

ADVOKATI (Milena Perović-Korać) 11

Iskustvo predstavnika opozicije u prelaznoj vladiKAKO IZGLEDA SISTEM IZNUTRA (Veseljko Koprivica) 12

Revizija računa glavnog gradaMIGO TROŠI, NE PITA (Milena Perović-Korać) 16

PISA testiranje učenikaOPET MEÐU NAJGORIMA U EVROPI (Predrag Nikolić) 18

Bez političkog dogovora opozicije u BudviBORBA OKO PREDSJEDNIČKE FOTELJE (Branka Plamenac) 22

PljevljaMAGLA KOJU DIŠEM (Miloš Bakić) 26

KOLAŠIN: SELA BEZ ŠKOLAKad ih je u učionici samo dvoje (Dragana Šćepanović) 32

Radnici ZIB-a još čekaju na svojeNOVA VLAST IH IGNORIŠE KAO I STARA (Aleksandra Dragović) 34

Ulcinjske turističke nade i dileme VRAĆAJU LI SE NJEMCI?(Mustafa Canka) 36

Sudbina jednog mosta: obećanja u skladu s izbornim ciklusimaPOZIVI NA STRPLJENJE (Tufik Softić) 38

Makedonija poslije izboraPOBJEDA KAO PORAZ, I OBRNUTO (Milan Bošković) 40

KUĆA BEZ VRATA(Ferid Muhić) 43

Miraš Martinović, književnikČITANJE NEVIDLJIVOG LJETOPISA (Veseljko Koprivica) 48

FOKUS

DANAS, SJUTRA

sadrzajv

STR8-10

9. decembar 2016.broj 1364.

2. decembar 2016.broj 1363.

FO

KU

S

MONITORING

DRUŠTVO

OKO NAS

INTERVJU

REGION I MI

DUHANKESA

br. 1365 / petak / 16. decembar 2016.�

Migo troši, ne pitaIako gradonačelnik Podgorice tvrdi da je fiskalno besprekoran, izvještaj državnih revizora pokazuje da mu ipak malčice fali do tog ideala. Migo je recimo rijetki subjekt državne revizije koga su uhvatili da plaća, a da zauzvrat ne dobije – ništa

Strana 16

BorBa oko predSjedničke foteljeU Demokratskom frontu očigledno ne mogu da se pomire sa gubljenjem predsjedničke funkcije obećane biznismenu Marku-Batu Careviću, pa su odugovlačenje političkog sporazuma oko podjele reso-ra u novoj upravi iskoristili da se pitanje gradonačelnika, koji u međuvremenu nije imeno-van, ponovo stavi na dnevni red

Strana 22

Magla koju dišeMOve godine je, kažu Pljevljaci, malo bolje nego lani. Ima nešto manje magle pa se lakše diše, za šta se može zahvaliti Svevišnjem. Vlada i dalje planira

Strana 26

nova vlaSt ih ignoriše kao i StaraŠtrajk radnika Zavoda za izgradnju Bara za sada je bez rezultata – du-govanja još čekaju. Njih 160 i dalje ne mogu u penziju, u Fond rada ili Biro, dok je 40 radnika ispunilo uslove za penziju 2013. kada je proglašen stečaj, ali ne mogu da je ostvare

Strana 34

u ovom broju

U izradi ovog broja, osim gdje je drugačije naznačeno, korištene su fotografije iz arhive Monitora i Vijesti.

Izdavač:"MONITOR" d.o.o.

Podgorica

Nedjeljnik MONITORPodgorica, Trg Republike bb

http://www.monitor.co.meE-mail: [email protected]

Prvi broj crnogorskog nezavisnog nedjeljnika "Monitor" izašao je u Titogradu, 19. oktobra

1990.Utemeljivači nedjeljnika: dr Miodrag Perović i

Stanislav-Ćano Koprivica

Predsjednik Odbora direktora:dr Miodrag Perović

Glavni i odgovorni urednik i

V.D. izvršni direktor:Esad Kočan

Zamjenica glavnog i odgovornog urednika:

Milena Perović-Korać

Redakcija: Veseljko Koprivica (šef deska), Zoran

Radulović (ekonomija), Marijana Bojanić, Mustafa Canka, Tamara Kaliterna,

Petar Komnenić, Milka Tadić-Mijović, Predrag Nikolić, Branka Plamenac,

Nastasja Radović, Tufik Softić, Radmila Stojanović, Olivera Lakić

Miodrag Vukmanović

Grafički urednik:Dragan Lučić

Organizacija i distribucija:Slobodan Dedić

Telefoni:020/404 641; 404 645; 069 327 727

Fax:020/242 306

Rukopise ne vraćamoList izlazi petkom

List je registrovan kod Republičkog sekretarijata za informisanje Crne Gore pod brojem 64.

Pretplata za Crnu Goru: šest mjeseci 39 €, godina 78 €. Sva obavještenja o pretplati možete dobiti na

telefone 404 641; 404 645 i 069 327 727 Pretplata na račun broj:510-2839-59 kod CKB

Podgorica u korist nedjeljnika: "Monitor", Podgorica

Pretplata za inostranstvo na šest mjeseciSAD ...................................................... USD 138AUSTRALIJA ......................................AUD 230EVROPA ................................................ EUR 95ŠVAJCARSKA ......................................SHF 161

Detaljnije informacije o pretplati na strani 64

Priprema:Studio "MOUSE" - Podgorica

Štampa:"Daily press" - Podgorica

Distribucija:„S PRESS!-Podgorica


hronika

VIŠI SUD CRNE GORE

NoviNarke Nijesu Subotiću nanijele duševne bolove

Novinarke Milka tadić-Mijović i Milena perović-korać nijesu povrijedile čast i ugled Stanku Subotiću Canetu, tekstom U mreži iz marta 2011. godine.

Tako je presudio Viši sud nakon višegodišnjeg procesa, preinačavajući prvostepenu presudu kojom je ranije usvojen tužbeni zahtjev Subotića.

Subotić je tužio novinarke i tražio euro za naknadu štete zbog duševnih bolova i objavu presude na naslovnoj strani u štampanom izdanju i na internet stranici Monitora.

Vijeće sudija Višeg suda Snežane vukčević, Miodraga pešića i vesne jovetić, u preinačenoj presudi ocijenilo je da tekst predstavlja kritički osvrt na aktivnosti Subotića, sa posebnim isticanjem njegove povezanosti sa određenim kompanijama i ličnostima u poslovnom svijetu. Konstatovali su da time nije povrijeđena njegova privatnost.

,,Okolnost da su protiv tužioca vođeni postupci u Srbiji i Italiji, kao i okolnosti u vezi njegove poslovne povezanosti sa firmama i ličnostima u Crnoj Gori kako je to predstavljeno u tekstu, pobuđuju interesovanje javnosti, pa je na taj način stupio na javnu scenu i samim tim je u obavezi da ima veći prag tolerancije na komentare i navode javnosti pa i one koje smatra uvredljivim”, piše u odluci suda.

U presudi se navodi da se Subotić izjasnio da je za njega pohvalno što su ga novinarke povezale sa političkim vrhom Crne Gore i da nije dokazao da mu duševne bolove izaziva to što ga povezuju sa firmama za koje se u tekstu tvrdi da se bave švercom, pranjem novca...

Sudije dodaju i da Subotić nije trpio duševne bolove ni iz razloga što je u tekstu navedeno da je posjedovao vilu Montenegro na Svetom Stefanu, koja je poznata po

bahanalijama i dovedena u vezu sa aferom seks trafikinga u kojoj je učestvovala Moldavka S. č.

,,Kako tužilac nije predstavljen kao osoba sa takvim načinom ponašanja, to objavljeni tekst ni u ovom dijelu nije mogao da naruši njegov ugled”, zaključili su u Višem sudu.

To je konačna odluka Višeg suda, nakon što je prva presuda sudije Blaža jovanića ukinuta, a druga presuda sutkinje ane delić preinačena.

Delić je ranije u potpunosti usvojila tužbeni zahtjev Subotića, dok je Jovanić odbio tužbeni zahtjev, ali je odlučio da Monitor plati troškove sudskog postupka i objavi presudu.

Advokat aleksandar Đurišić, punomoćnik novinarki, kaže da je očekivao takvu odluku Višeg suda: ,,Vjerujem da je odluka suda doprinos slobodi izražavanja, a ne vrijeđanja i propagiranja - jer to nije isto”.

Novinarke koje su pisale tekst ocijenile su da presuda Višeg suda predstavlja ohrabrenje za sve novinare i medije koji rade u interesu javnosti, otkrivajući sprege različitih centara moći i kako one utiču na naše živote.

,,Iznenađena sam odlukom Višeg suda, s obzirom na to da se Monitoru najčešće sudilo i presuđivalo baš zato što je radio u interesu javnosti. Mi se nijesmo bavili Subotićevom ličnošću, već njegovim vezama sa političkim vrhom Crne Gore i poslovima ovdje, što je, s obzirom na to da se radi o osobi protiv koje su vođeni procesi u inostranstvu povezani sa našim političkim vrhom, bilo od izuzetnog značaja za javnost. Lijepo je za promjenu kad sud štiti slobodu govora i slobodno novinarstvo”, kaže Milena Perović-Korać.


hronika

UPRAVA POLICIJE

tufiku Softiću ukinuta policijSka zaštita

Rukovodilac Odsjeka za obezbjeđenje ličnosti u Upravi policije doris Đelević u utorak je obavijestio novinara tufika Softića da je policijska procjena da više nema bojazni da mu prijeti fizička opasnost i da ga policija više neće štititi.

,,Malo je reći da sam iznenađen odlukom da mi se ukida fizička zaštita u ovom trenutku. To je za mene potpuno neočekivano, s obzirom na činjenicu da iz moje perspektive stvari izgledaju mnogo gore nego prije skoro tri godine kada sam dobio zaštitu“, kazao je Softić.

Tufik Softić je 27. februara 2014. godine dobio policijsko obezbjeđenje, nakon što je Agencija za nacionalnu bezbjednost procijenila da je ugrožen.

Softić je brutalno pretučen 1. novembra 2007. godine, kada su ga dva maskirana napadača sačekala a potom izudarala po glavi, nanijevši mu teške tjelesne povrede. Posljednji napad na Softića desio se 11. avgusta 2013. godine kada je u njegovo porodično dvorište bačen eksploziv.


hronikaDEMOKRATSKI FRONT O RJEŠAVANJU POLITIČKE KRIZE

prelazna vlada sa komiNistrima

,,DF smatra da ključni zahtjev opozicije treba da bude održavanje novih parlamentarnih izbora koje bi organizovala prelazna vlada po principu koministara. Ta prelazna vlada bi imala zadatak da uz kontrolu državnih resursa očisti birački spisak, nadzire bezbjednosni sektor i Agenciju za nacionalnu bezbjednost kao i izvrši kontrolu nad radom Specijalnog tužilaštva, kako bi novi parlamentarni izbori bili održani u fer uslovima”, izjavio je za Pobjedu predsjednik Pokreta za promjene i jedan od lidera Demokratskog fronta nebojša Medojević.

Medojević je kazao da će se zalagati da cjelokupna opozicija izađe sa jedinstvenim uslovima u platformi koji će biti ponuđeni premijeru dušku Markoviću čime bi se stvorili uslovi za smirivanje političke krize u Crnoj Gori.

Pošto je Milo Đukanović odstupio sa vlasti, onda nema nikakvih prepreka da i Demokratska partija socijalista bude u prelaznoj vladi po principu koministara. Svaki resor bi imao po dva čovjeka - jednog iz vlasti, drugog iz opozicije koji bi imali jednaka ovlašćenja, objasnio je Medojević.

Demokratski front će se zalagati za donošenje leks specijalisa kojim bi se dalo ovlašćenje Državnoj izbornoj komisiji da svaku osobu koja nema prebivalište dvije godine u Crnoj Gori izbaci iz biračkog spiska, rekao je Medojević.

Lider PZP-a je kazao da ga mnogo ne tangiraju izjave viskog komesara za proširenje johanesa hana koji je pozvao opoziciju da se vrati u parlament.


hronika

Porodična vrijednost biće slogan četvrte Povorke ponosa LGBTIQ osoba Montenegro Prajd, koja je zakazana za 17. decembar u Podgorici, odlučio je Organizacioni odbor tog događaja.

Jedan od glavnih problema sa kojima se lezbejke, gejevi, biseksualne, interseksualne i trans osobe suočavaju u Crnoj Gori je manjak prihvatanja, podrške i razumijevanja u porodici. Najavljeno je da će ove godine na prajdu biti porodice koje su prihvatile svoje LGBTIQ članove i članice i podržale ih u nastojanju da žive dostojanstven život.

,,Ove godine šetaćemo, između ostalog, za sve LGBTIQ osobe u Crnoj Gori koje nijesu prihvaćene od svojih porodica i na taj način pokazati da nijesu sami i da imaju podršku”, kazali su u organizacijama Kvir Montenegro i Montenegro Prajd.

Ovim Prajdom, kako je saopšteno, pokušaće da ukažu i na činjenicu da LGBTIQ osobe imaju svoje porodice, koje nijesu prepoznate u zakonu. Zato će zahtijevati zakonsko uređivanje tog pitanja.

danijel kalezić, predsjednik Upravnog odbora Kvir Montenegro, kaže za Monitor da organizatori prajda ne znaju koliko će policajaca ove godine obezbjeđivati povorku, ali naglašava da ih je prošle godine bilo angažovano znatno manje nego 2013. i 2014. kada je zbog sigurnosti učesnika bilo uposleno oko 2000 pripadnika policije.

Većina partija najavila je da će imati predstavnike na prajdu, uglavnom su se odlučili da na Povorku ponosa pošalju – žene. Lakše im, izgleda, pada.

U okviru programa ovogodišnjeg obilježavanja Nedjelje ponosa biće održane razne manifestacije - od šetnje, povorke ponose, panel diskusija, do radionica o seksualnim odnosima između žena i između muškarca.

,,Na radionici će do detalja biti objašnjeni uvod, razrada i zaključak seksualnog odnosa izmedju dvije (tri, četiri) žene. U potpuno otvorenoj komunikaciji, sa tehničkim pomagalima i praktičnim primjerima, nadamo se oslobođenim inhibicijama i nasmijanim licima kao rezultatu ove aktivnosti”, piše u najavi jednog od događaja. Na pitanje da li je toliko detalja previše i za neveliki dio crnogorske javnosti koji prihvata različite seksualne orijentacije Kalezić kaže: ,,O seksu treba da se govori, kao i o seksualnosti i reproduktivnom zdravlju. To nije sramota”. Dodaje da je Nedjelja ponosa kreirana u skladu sa temom Porodična vrijednost, ali da je prilagođena i interesovanjima LGBTIQ zajednice.

M.B.

NEDJELJA PONOSA

za podršku porodice


MINUS

PLUS

barometar

grip ove godine zaposlenima donio ne samo uobičajene simptome, već i smanjenje plate od 30 odsto, ako odu na bolovanje.

,,Do ove godine gripa kao zarazna bolest se tretirala kroz izolaciju i mirovanje – odnosno bolovanje kao prijeki lijek. Ljekari insistiraju na mirovanju i izolaciji na prvom mjestu kako bi se smanjio broj komplikacija koje se mogu javiti i koje mogu biti veoma teške, ali se na izolaciji i mirovanju insistira i zbog sprječavanja širenja virusa u populaciji. Od ove zime, svako ko se razboli od gripe a ljekar mu prepiše bolovanje, ostaće bez 30 odsto plate”, upozorila je NVO Ljekari.

Kako su objasnili, njihov zahtjev, kao ljekara praktičara, je da pomognu pacijentima i da ih zaštite, kao i da saznaju ko je ovakve adminsitrativne mjere donio i na koji ih način može kvalitetno obrazložiti.

iZloŽBa Put pisma – pisma bokeljskih pomoraca 1830 – 1890 otvorena je u multimedijalnoj galeriji Novi - to sam ja u Herceg Novom. Postavku čini zbirka pisama iz 19. vijeka iz kolekcije najtrofejnijeg crnogorskog filateliste, pomorskog kapetana toma katurića.

,,Ova jedinstvena zbirka ima posebnu važnost, sadrži pisana svjedočanstva jednog vremena, koja otkrivaju istoriju naše Boke i pokazuju kultru pismenog izražavanja Bokelja u 19.vijeku”, kazala je istoričarka umjetnosti danijela peško.

, , Po m o rc i i n j i h o ve porodice pisali su o rađanju, s m r t n i m s l u č a j e v i m a , o u z i m a n j u z a j m o v a , putovanjima, o svemu što je bilo aktuelno i značajno za porodicu, ali i njihov kraj”, kazao je Katurić Vijestima.

Na osnovu pisama može se vidjeti kuda su putovali i gdje su sve stizali bokeljski pomorci u 19. vijeku.

Izložba će biti otvorena do 31. decembra.

kurS interneta za starije od 60 godina, u Podgorici pohađa 29 učesnika. Obuka će u prvom dijelu 2017. biti organizovana i u Nikšiću. Kurs je za sve zainteresovane osobe koje ispunjavaju starosni uslov besplatan, a kroz obuku će naučiti osnove računara kao i korišćenje najpopularnijih online servisa i programa.

Kurs partnerski organizuju Biznis akademija Vijesti, kompanija M:tel i Univerzitet Mediteran. Na početku obuke prve grupe persa Spajić iz kompanije M:tel je, između ostalog, kazala da će svim učesnicima kursa biti omogućen pristup M:telovim uslugama pod povoljnijim uslovima kroz promotivne penzionerske pakete. Svi učesnici dobiće sertifikate o odslušanom kursu.

Direktor Biznis akademije Vijesti rajko Milić kazao je da se ovim kursom na najbolji mogući način završava godišnji program Akademije, u okviru kojeg je organizovano više od 15 javnih i in-house obuka iz više oblasti i konferencija.

lideri smo u regionu, ali nam je standard upola gori nego u Evropi. Bruto domaći prozivod po stanovniku prema standardu kupovne moći u Crnoj Gori u 2015. godini iznosio je 42 odsto prosjeka 28 država članica Evropske unije, dok je stvarna individualna potrošnja po stanovniku 53 odsto prosjeka EU. To je saopšteno iz Monstata na osnovu zajedničkog istraživanja zavoda za statistiku svih zemalja članica EU, kandidata za članstvo i evropskih država koje nijesu članice EU i Eurostata.

Prema istom istraživanju za 2014, standard u Crna Gori je bio 41 odsto prosjeka EU. Na spisku je 37 država, a Crna Gora je na 33 mjestu. Iza Crne Gore nalaze se Srbija i Makedonija gdje je standard na nivou od 36 odsto prosjeka EU. Zatim slijedi Albanija sa prosjekom od 30 odsto, dok je na začelju Bosna i Hercegovina gdje je standard svega 28 odsto evropskog prosjeka.


fokus

Zašto preMijer goMila funkCije

Čuvarkuća

Marković je, ne jednom, istakao da žali što su brojna ubistva ostala nerasvijetljena, ali je rekao da je, u jednom segmentu te priče, potpuno miran, jer ,,Služba nije imala

nikakav udio, niti podsticala te zločine”. pa je onda, za svaki slučaj – kao iskusan političar i bezbjednjak – napomenuo „koliko ja znam... ne može čovjek sve da zna”

Da li je premijer Duško Marković sam u Vladi? Po načinu na koji preuzima najvažnije funkcije i zvanja pod kontrolom izvršne vlasti, mogao bi se

– nakon nepunih mjesec dana njegovog mandata - izvesti i takav zaključak.

U saopštenju nakon 2. sjednice novoformirane, 41. Vlade Crne Gore, navodi se Rješenje o imenovanju Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte kojim će predsjedavati predsjednik Vlade Duško Marković.

Nije to bilo neočekivano. Nepisano je pravilo da na čelu Savjeta bude premijer ili, makar, neko njemu odan, interesno uvezan i ideološki blizak (ako u „last minute“ rasprodaji državne imovine ima bilo kakve ideologije). Pošto Marković, još uvijek, nema vlastitu verziju Veselina Vukotića i(li) Vujice Lazovića, razumljivo je da se sam prihvatio ove (ne)zahvalne uloge. Pa će sad iz prve ruke – samoga sebe – informisati o gradnji autuputa, drugog bloka TE u Pljevljima, te pregovarati

o milijardama i bilijardama koje će, kako vlast kaže, biti uložene u turističke komplekse na jugu i sjeveru. Ne bude li zadovoljan postignutim, uvijek se može prisjetiti obećanja datog kada se, nakon 12 godina, opraštao od funkcije direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost/ANB (ranije Služba državne bezbjednosti/SDB): „Ono što je u mojoj glavi ostaje tajna za sva vremena“.

Kako god, već je sa naredne, 3. sjednice Markovićeve Vlade do puka stiže obavijest da je premijer na svoja pleća natovario još jednu nemalu obavezu – predsjednik je Vijeća za nacionalnu bezbjednost, dok su novi članovi tog tijela postali ministar policije Melvudin Nuhodžić, ministar vojni Predrag Bošković, ministar finansija Darko Radunović i ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović.

Doda li se ovome kako je Marković, od ranije, nosilac titule koordinatora Biroa za operativnu koordinaciju službi bezbjednosti (nema informacije da se nekadašnji

● MOŽE LI POPRAVITI ,,MONSTRUMA’’: Premijer Marković na čelu Vijeća za

nacionalnu bezbjednost


u istoj nedjelji u kojoj je Marković učvrstio poziciju prvog crnogorskog bezbjednjaka novi zločin u Budvi (dvostruko ubistvo) je, na najsuroviji mogući

način, demantovao njegove, dva mjeseca stare, tvrdnje o bezbjednosti građana Crne gore. „poštene ljude niko ne ubija. u mafijaškim obračunima do sada nije stradao nijedan nedužan i slobodan čovjek“, hrabro je (i netačno) ustvrdio aktuelni premijer

fokuspotpredsjednik Vlade odrekao ove funkcije nakon napredka u hijerarhiji izvršne vlasti), izgleda kako premijer, u svojim rukama, drži sve obavještajne i (na)oružane konce u Crnoj Gori. A to može biti opasno iz, najmanje, dva razloga.

Prvi je institucionalne prirode. Vladino Vijeće za nacionalnu

bezbjednost izaziva pozornost još od najave njegovog formiranja, odnosno, od prvih parlamentarnih rasprava o Vladinom prijedlogu Zakona o osnovama obavještajno-bezbjednosnog sektora Crne Gore, u proljeće 2014. godine. Jednostavno, ne zna se baš precizno –čemu , odnosno kome, to tijelo treba da (po)služi. I zašto.

Iz DPS-a su nas uvjeravali kako je zakonom projektovano Vijeće za nacionalnu bezbjednost „krovna

bezbjednosna institucija u Crnoj Gori“. Širu elaboraciju ponudio je lično Marković, kao tadašnji potpredsjednik Vlade i ministar pravde. „Imamo probleme na polju korupcije i organizovanog kriminala i transnacionalnog kriminala i moramo imati tijelo odgovorno za ta pitanja od nacionalnog interesa. Tim pitanjima se mora baviti Vlada ali ne u kolektivnom zasjedanju“, insistirao je Marković.

Bivši poslanik Demokrata Velizar Kaluđerović nije bio saglasan sa ponuđenom interpretacijom. „Možemo dobiti monstrum tijelo u bezbjednosno-obavještajnom sektoru, ostavljeno bez parlamentarnog nadzora ili bilo kog državnog ograna zaduženog za njegovu kontrolu“, prigovarao je Kaluđerović uz sumnju da će predsjedništvo DPS biti „korisnik informacija“ koje budu dolazile do Vijeća.

„Ovaj zakon ima za cilj da obezbi-jedi punu profesionalnost sistema bezbjednosti sa aspekta depo-litizacije“, insistirao je Marković, nanovo objašnjavajući kako Vijeće za nacionalnu bezbjednost ima tehničku ulogu u sistemu. „Pitanje koordinacije između državnih organa je naš ozbiljan nedostatak i u prvom izvještaju o napratku u EU intgracijama naglašeno je da je

potrebno ojačati međuinstitucionalnu saradnju“. Opet, ostalo je nejasno zašto se pitanjima bezbjednosti od nacionalnog interesa ne bi bavila Vlada u „kompletnom zasjedanju“.

Nije valjda da DPS premijeri – novi, kao i prethodni - ne vjeruje „svojim“ ministrima? Ili onima koji su u vladu stigli u ime njihovih „tradicionalnih partnera“?

Na postojanje Vijeća za nacionalnu

bezbjednost ponovo nas je, ljetos, podsjetio Velizar Kaluđerović. Povod je bila aprilska sjednica Vijeća na kojoj je, prema zaključcima koji su „procurili“ u javnost, Vladi sugerisa-no da pripremi izmjene zakona kako bi se Ivici Stankoviću i Milivoju Katniću, vrhovnom i specijalnom državnom tuž iocu , smanj i la postojeća ovlašćenja i umanjila mogućnost samostalnog djelovanja. Na istom mjestu – u zaključcima Vijeća - našla se i konstatcija da su ANB i Uprava policije spremne i sposobne da daju mnogo veći doprinos proklamovanoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, ali ih u tome koči – Tužilaštvo sa Stankovićem i Katnićem na čelu!?

Parlament je, u prošlom sazivu, pokušao doći do objašnjenja ove priče, ali je vladajuća većina

uspješno sabotirala sjednice Odbora za bezbjednost. U međuvremenu, nakon 16. oktobra i svega što je pratilo dan parlamentarnih izbora i (ne)izvršenog državnog udara, postala je upitna priroda budućih odnosa premijera i dvojca iz vrha državnog tužilaštva.

Da ne idemo u detalje. Sama potreba svođenje državne politike na ličnu ravan između ljudi koji, na ovaj ili onaj način, reprezentuju ovdašnje institucije, dovodi nas do drugog kompleta razloga zbog kojih nagomilavanje funkcija izvršne vlasti u rukama novog premijera ne mora biti od koristi građanima Crne Gore. Da li je Duško Marković pravi čovjek da mu, bezrezervno, povjerimo bezbjednost sebe i svoje porodice, svojih prijatelja i poznanika, svoje zemlje?

U istoj nedjelji u kojoj je ● UPOZORENJA BEZ ODJEKA:

Velizar Kaluđerović

br. 1365 / petak / 16. decembar 2016.�0

fokusMarković učvrstio poziciju prvog crnogorskog bezbjednjaka novi zločin u Budvi (dvostruko ubistvo) je, na najsuroviji mogući način, demantovao njegove, dva mjeseca stare, tvrdnje o bezbjednosti građana Crne Gore. „Poštene ljude niko ne ubija. U mafijaškim obračunima do sada nije stradao nijedan nedužan i slobodan čovjek“, hrabro je ( i netačno) ustvrdio Marković gostujući na TV Vijesti, kršeći rasprostranjeno mišljenje prema kome aktuelni premijer važi za političara koji je u javnim istupima krajnje oprezan i odmjeren.

Kestenje iz vatre morao je da vadi ministar unutrašnjih poslova Melvudin Nuhodžić.

Po njegovoj ocjeni, „događaj u Budvi narušio je sliku bezbjednosne situacije u Crnoj Gori“. Iz čega bi se moglo zaključiti da premijer i njegov najbliži saradnik zadužen za javnu bezbjednost nijesu informisani o ratu kriminalnih klanova koji na teritoriji Crne Gore, ali i u regionu – od Beograda do Mostara – bjesni skoro dvije godine.

Ta neinformisanost, na momente, djeluje kao hronična. Valja, još jednom, podsjetiti: Dok je Marković rukovodio s lužbom državne bezbjednosti (ANB) ubijeni su vlasnik Dana Duško Jovanović, Đukanovićev savjetnik za bezbjednost Goran Žugić, jedan od njegovih najbližih saradnika - načelnik Pete uprave SDB – Darko/Beli Raspopović, pomoćnik načelnika Uprave za opšti kriminalitet Slavoljub Šćekić... Ni jedno od tih ubistava nije do kraja rasvijetljeno.

Marković je, ne jednom, istakao da žali što su brojna ubistva ostala nerasvijetljena, ali je rekao da je, u jednom segmentu te priče, potpuno miran, jer ,,Služba nije imala nikakav udio, niti podsticala te zločine”. Pa je onda, za svaki slučaj – kao iskusan političar i bezbjednjak – napomenuo „koliko ja znam... ne može čovjek sve da zna”.

Ko će znati ako on ne zna? I čemu, onda, silne funkcije s početka ovoga teksta. Ako ne odbrani „lika i djela“ vrhovnog DPS komandata.

I zataškavanju afera koje bi mogle ugroziti vlast. Preciznije, ljude na vlasti. To, već, ne bi bila novina.

Marković je, svojevremeno, za aferu Listing (navodne telefonske listinge koji potvrđuju kontakte Duška Šarića, Milana Roćena i Igora Lukšića) kazao da je „politički motivisana“. Aferu Snimak (audio zapisi sa sjednica parti jskih organa DPS-a na kojima se utvrđuju mehanizmi kupovine glasova) ocijenio je kao „konstruisanu da bi se narušio međunarodni ugled Crne Gore“, dok je priču o navodnom prisluškivanju diplomata od strane ANB-a (i u vrijeme kada je on bio direktor) jednostavno – prećutao.

Radije je, zato, u intervjuu nekadašnjoj urednici Pobjede Vesni Šofranac (sada uređuje Dnevne novine) govorio o mukama javnih

funkcionera sa neposlušnim medijima. „ Ako danas bilo kojeg predstavnika ili čelnika državne institucije stavite na naslovnu stranu u najgorem kontekstu, obično nezasluženom i bez argumenata, onda vi na njega ne vršite pritisak, nego ga ucjenjujete. U tom smislu mislim da pojedinci u državnim institucijama nijesu u stanju da izdrže takav pritisak. Ali, institucije moraju da naprave distancu od takvog ambijenta i da se takvom ambijentu suprotstave. Jer, to ugrožava društvo, opšte uslove za ukupan napredak.“

Jedno je kada ovako nešto govori političar. A nešto sasvim drugo kad je to mišljenje prvog (a

možda i jedinog) crnogorskog bezbjednjaka. Zato valja biti na oprezu.

Zoran RADULOVIĆ

Mojkovačka pričaDuško Marković je, u više navrata, preko različitih medija i izvora

dovođen u vezu sa ilegalnim duvanskim poslovima organizovanim, navodno, pod kontrolom mojkovačkog klana. Jednako uporno Marković je takve navode demantovao.

„Kao dugogodišnji direktor ANB-a, potpredsjednik Vlade i koordinator Biroa za operativnu koordinaciju službi bezbjednosti“, naveo je u jednoj prilici, „nijesam upoznat sa tvrdnjama da postoji i navodno funkcioniše mojkovački kriminalni klan“. Potom je aktuelni premijer precizirao da kriminalna grupa pod tim nazivom ,,nije bezbjednosno tretirana ni u jednom strateškom ni operatarivnom dokumentu, već da se očito radi o političkoj manipulaciji”.

Za razliku od Markovića, ovdašnji novinari (uglavnom) ne znaju kako se formalizuje status „organizovane kriminalne grupe“. I ko je u državi, zadužen za izdavanje tih potvrda. Opet, za razliku od Markovića, ovdašnji novinari su Mojkovac često dovodili u kontekst raznoraznih nezakonitosti.

Podsjetimo se samo jednog slučaja: podgorička Publika je još 2003, neposredno po ubistvu Zorana Đinđića, objavila da su dušan Spasojević šiptar, ljubiša Buha čume i Mile luković kum (vođe tzv. zemunskog i surčinskog klana) lične isprave i putna dokumenta dobijali kao da su stanovnici crnogorskih opština. Tako je, zvanično, Mile Luković imao prebivalište u Mojkovcu, u Ulici Mališe Damjanovića (Spasojević i Buha su „stanovali“ u Podgorici). Iz Mojkovca su, navodno, bile i registarske tablice i oružni listovi kojima su se služili članovi ovih grupa. Zvanično objašnjenje tih tvrdnji do danas nijesmo dobili.

● ZEMUNAC SA ADRESOM U MOJKOVCU: Mile Luković Kum

br. 1365 / petak / 16. decembar 2016. ��

Pogodilo se. Na godišnjicu razaranja Dubrovnika, Pobjeda je krenula u novi juriš na izdajnike. Posebna su meta mediji koje vlast ne kontrloše.

Monitor i Vijesti. Da im uzme mjeru, u Pobjedi se pojavio i Senad

Pećanin, nekadašnji vlasnik bosanskih Dana. Sa sarajevske distance on je primijetio da njegove kolege iz Vijesti i Monitora rade razne nepodobnosti. ,,One koje su do juče nazivali fašistima danas pokušavaju predstaviti kao nekoga ko je u stanju ostvariti viziju prosperitetne, demokratske i slobodne Crne Gore”.

Da je razgovor vodio novinar, a ne režimski opsluživač, pitao bi Pećanina - zar ne primjećuje da zvuči

baš kao da govori o sebi. Da 25 godina nakon razaranja Dubrovnika, 2 3 g o d i n e i o s a m mjeseci od deportacije bosanskih izbjeglica, d r ž a v n o g z l o č i n a Đukanovićeve Vlade, on u režimskom glasilu, o Miloševićevom šegrtu govori kao o nekom ko je u stanju ostvariti v i z i j u p ro s p e t i te t n e, demokratske i slobodne Crne Gore. Jer, Pobjedi i Pećaninu Đukanović personifikuje crnogorsku nezavisnost.

Red je podsjetiti: Pobjedu devedesetih je uređivao Vidoje Konatar, današnju sređuje Draško Đuranović. Zajedničko im je vjerno služenje Milu Đakanoviću, koji je za dubrovačke epopeje izgarao za granice ispravnije od boljševičkih, a naših dana, nalaže deratizaciju onih koji odbijaju da zaborave šta je radio služeći Miloševiću i da žmure dok Crnu Goru pretvara u vlasništvo, svoje i famlije probranih.

Da je razgovor vodio novinar, pitao bi Pećanina da li primjećuje da ga intervjuišu u novini koju kontroliše onaj koji zna da ga jedino vlast štiti od polaganja računa za zločine rata i zločine pljačke. Zato vlast brani svim sredstvima, kao zjenicu oka svog.

Bivši šef Dana primjećuje da su ,,vlasnici medija u različitim dilovima sa vlastima, tajkunima, kriminalcima, sa crkvom i sa ratnim zločincima i bespogovorno pišu ono što se od njih zatijeva”. Pravilno. Možda mu samo niko nije rekao da je vlasnik Pobjede Petros Statis u

najrazličitim dilovima sa Đukanovićevom vlašću. Da u ime javnosti nepoznatih vlasnika firme registrovane na Devičanskim ostrvima drži pod kontrolom cijelu obalu na potezu - Pržno - Miločer- Sveti Stefan. Da su za ljubav njemu, i onima koji stoje iza njega, promijenjeni uslovi ugovora. Smanjena kirija, a produžen rok trajanja zakupa hotela u Miločeru i Svetom Stefanu. Da im je zemljište u miločerskom parku dato na 99 godina, a odobreno da tu zidaju stanove za prodaju. Da je na najvrjednijem parčetu crnogorskog tla vlasnik Pobjede nekažnjeni divlji graditelj. Da drži pod zakup po beneficiranim uslovima kilometar bisernih plaža. Malo mu i to: osim hotelskih, prigrabio je i plaže građana.

Zgodno bi bilo da nema nekontrolisanih medija pa da o tome odliježe tišina. Da se Pobjeda i Đukanović na miru busaju u junačke patriotske grudi.

Pobjedin gost je uočio da su nepodobni mediji htjeli medijski monopol na crnogorskom tržištu, Đukanović to nije dao, pa su zato ljuti. Možda ne zna da vlasnik novine u kojoj ga intervjuišu, na malenom crnogorskom tržištu, posjeduje Pobjedu i još tri medija - ukupno dvije dnevne novine i dva portala. Taj monopolčić osigurali su mu Đukanovićevi zakoni po kojima to nije medijska koncentracija. Možda Pećanin nije čuo da su urednici, direktori i saradnici tog medijskog carstva ruku pod ruku sa vlašću na izložbama pod naslovom Riječ, slika, neprijatelj, gazili naslovnice medija koji u ime domoljublja ne umiju da ćute.

Možda Pećanin ne primjećuje da se našao u društvu onih koji su iz nekontrolisanih medija, prebjegli na dvor. Postali njegov štit i progonitelji svih koji svjedoče o krvavim i prljavim tragovim režima.

Pobjeda kao dvorska izvidnica ništa ne radi slučajno. Zna Đuranović da je sadašnja saradnja opozicije oko bojkota pučističkog parlamenta, nezgodna za gazdu. Zato je krenuo u novu turu lova na izdajnike.

Nekontrolisani mediji, intelektualci, političari, civilni aktivisti koji se od devedesetih zalažu za suverenu i slobodnu Crnu Goru unprijeđeni su u izdajnike i saradnike četnika, jer smatraju da ova država nekažnjene zločine i zločine pljačke i nesmjenjivost vlasti preživjeti ne može. I zato što upozoravaju da je sijanje nacionalnih podjela i straha posljednja linija odbrane Đukanovićevog režima.

Pećanin zna kako to biva: u opkoljenom Sarajevu hrabro je svjedočio istine koje nijesu bile po volji tamošnjih vlasti i bio proglašavan za izdajnika i

četnika. Dok je bio novinar. Sad je postao advokat. Na stranicama Pobjede, Đukanovićev. Neuspješan.

danas, sjutra

Advokati

»Pobjeda kao dvorska izvidnica ništa ne radi slučajno. Zna Draško Đuranović da je sa-radnja opozicije oko bojkota pučističkog parlamenta, nezgodna za gazdu. Zato je kre-nuo u novu turu lova na izdajnike

Piše:

Mile

na P

ERO

VIĆ-

KORA

Ć

br. 1365 / petak / 16. decembar 2016.��

MILORAD-MIŠO VUJOVIĆfunkcioneri neustavno dobijaju stanove

- Posebno je bio upečatljiv zid ćutanja na koji sam naišao kada je bila riječ o pokušaju pokretanja pitanja socijalnog stanovanja. Mada imamo Zakon o socijalnom stanovanju on je od usvajanja do danas ostao mrtvo slovo na papiru. Upravo zbog toga smo ministar Boris Marić i ja imali više korisnih razgovora sa predstavnicima Nacionalne mreže za stanovanje, odnosno Unije slobodnih sindikata, NVO Zid i UNO Libertas. Na njima smo zaključili da je neophodno da se formira državni Fond za socijalnu stanogradnju koji bi se punio iz progresivnog oporezivanja viška

iSkuStvo predStavnika opoZiCije u prelaZnoj vladi

Kako izgleda sistem iznutra

stanova u privatnom vlasništvu, preko progresivnog oporezivanja neprodatih stanova i neizgrađenog građevinskog zemljišta. Time bi se podstakao pad vještački održavanih i nerealnih cijena na tršištu stanova i omogućilo da značajan broj građana ovu životnu potrebu riješi kroz kupovinu stana. Za ostale, one koji to ne mogu, pokrenuli bi se procesi stanogradnje podrškom državnog fonda.

I umjesto da ti zaključci, odnosno inicijative, naiđu na plodno tle u Vladi, tamo nas je sačekala

praksa neustavne dodjele stanova funkcionerima. Nasuprot socijalnom stanovanju, koje ima svoje zakonsko utemeljenje, vidjeli smo da se stanovi državnim funkcionerima raspodjeljuju suprotno ustavnom principu o jednakosti građana.

Meni je bilo neshvatljivo i neprihvatljivo da imamo tri godine na snazi Zakon o socijalnom stanovanju koji se praktično ne primjenjuje, a na drugoj strani da imamo praksu stambenog zbrinjavanja funkcionera na teret svih poreskih obveznika, uključujući i one najsiromašnije

anketa

Za Monitor govore bivši potpredsjednik vlade izbornog povjerenja Milorad Mišo vujović, direktor Zavoda za zapošljavanje rade Milošević i ministar rada i socijalnog staranja Boris Marić

neshvatljivo mi je i neprihvatljivo da tri godine imamo

Zakon o socijalnom stanovanju koji se ne primjenjuje, a da se stambeno zbrinjavaju funkcioneri na teret svih poreskih obveznika, uključujući i one najsiromašnije koji izdvajaju sredstva da bi oni sa najvećim platama dobijali stanove, maltene, na poklon


anketakoji izdvajaju sredstva da bi oni sa najvećim platama dobijali stanove, maltene, na poklon.

Međutim, sve to nije bilo dovoljno da se bilo ko u vladajućoj koaliciji makar zainteresuje da pokrenemo sa mrtve tačke ovaj program. Nasuprot tome, naišli smo, kao što sam rekao, na zid ćutanja, iako, ponavljam, imamo usvojen Zakon sa ciljem da se obezbijedi državna podrška u rješavanju stambene potrebe svim građanima koji zbog svojih socijalnih ili ekonomskih ograničenja ne mogu da je zadovolje na tržištu.

Zakonom su ustanovljeni i prioriteti za najranjivije društvene grupe a to su: samohrani roditelji, porodice sa djecom koja imaju smetnje u razvoju, invalidi, starije osobe, žrtve nasilja u porodici i Romi. Dakle, državni funkcioneri nijesu u ovim grupama koje prepoznaje Zakon, a Vlada je bez ikakvog osnova donijela Odluku kojom je za svoje i druge funkcionere utvrdila posebne povlastice za dobijanje stanova i to na teret građana.

Dodatno je bilo nelagodno saznanje da se prethodna krovna administracija u Ministarstvu rada i socijalnog staranja negativno ponijela prema inicijativi Nacionalne mreže za razvoj stanovanja i grupe poslanika da se dopuni Ustav i da pravo na stan postane garantovano socijalno pravo, jer bez njega nije moguće uživanje ne samo recimo prava na rad nego ni prava na život. Dakle, onima koji su protiv toga da se ustanovi jasan ustavni princip o pravu na stanovanje i zakonima urede prioriteti stambenog zbrinjavanja na teret države ne smeta da se na teret građana stambeno zbrinjavaju funkcioneri na osnovu odluke koju su sami za sebe donijeli.

I p o r e d s v i h s u m n j i u zloupotrebe koje smo locirali i pravno procesuirali, situacija u kojoj se Vlada lakonski oglušuje o potrebe najsiromašnijih a iskazuje veliku senzitivnost za one sa najvišim budžetskim primanjima na mene je ostavila utisak najdublje

nepravde. Zbog svega rečenog, sada ću

se kao građanin zaloziti da pravo na stanovanje postane ustavno pravo. I ne samo ono, nego i pravo na socijalnu sigurnost i pristup zdravstvu i obrazovanju, hrani i vodi. Na to nas upozorava i ustavno određenje Crne Gore kao socijalne države, te preambulno načelo da je država odgovorna za uspostavljanje socijalne pravde.

RADE MILOŠEVIĆiskvareni državni aparat

- Kada je riječ o iskustvu u učešću u Vladi izbornog povjerenja mogu reći da je ono veliko i dragocjeno, a najviše zato što sam iz prve ruke imao uvid kako funkcioniše iskvareni državni sistem koji radi u interesu partija i pojedinaca, a ne svih građana.

Najbolji primjer za takvo moje iskustvo je planirana sabotaža mog rada i djelovanja od strane pojedinih zaposlenih u Zavodu za zapošljavanje sa bivšim poslanikom Zoranom Jelićem, koji je u tom momentu bio poslanik

crnogorskog parlamenta ispred DPS-a, ali i nekadašnji direktor Zavoda. U toj neuspješnoj akciji Zoran Jelić, Vukica Jelić, Zorica Sredanović i Danilo Vojinović su pripremili strategiju kako umanjiti i obesmisliti moj rad na način što su zajednički pripremali saopštenja za javnost kao i pitanja koja bi trebalo novinari da postave meni. Međutim, taj pokušaj sam razotkrio i objelodanio.

Iz tog događaja jasno su vidljivi obrisi kako zaista funkcioniše državni aparat.

Jedan od aktera sabotaže je i pomoćnik direktora Danilo Vojinović, koji je inače porodični prijatelj porodice Jelić i kojem je Zoran Jelić omogućio korišćenje državnog stana bez ikakvih procedura, a u kome je on živio preko četiri godine. Otud i ne čudi poslušnost Vojinovića u svim akcijama koje su imale za cilj sabotiranje mog rada. Drugi akter je Zorica Sredanović koja je u rodbinskim odnosima sa Zoranom

u neuspješnoj akciji Zoran jelić, vukica jelić, Zorica

Sredanović i danilo vojinović bili su pripremili strategiju kako umanjiti i obesmisliti moj rad tako što su zajednički pripremali saopštenja za javnost kao i pitanja koja bi trebalo da mi postave novinari


anketaJelićem, a koja je postavljena za vođu medijskog tima.

Princip djelovanja je jasan - kumovi i prijatelji na pozicijama u vlasti i primarni cilj im je zaštititi interese pojedinca ili partije, a ne interes građana.

U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je Vukica Jelić sama sebe predložila u Upravni odbor Plantaža kao i da je sama sebi dodjeljivala varijabile kao nagradu za predan rad.

Moje iskustvo je pokazalo i to da je onaj mali broj ljudi koji rade u skladu sa zakonom automatski stavljeni na ,,stub srama” ukoliko ne rade po želji bračnog para Jelić.

Sve u svemu, mišljenja sam da je državni sistem u velikom problemu i da će biti neophodne ozbiljne i postepene reforme kako bismo se oslobodili od partijskih okova i kako bi institucije radile u interesu građana, a ne partija.

BORIS MARIĆtotalno politizovana državna uprava

- Boravak u Vladi izbornog povjerenja bio je neponovljivo iskustvo iako tu nije bilo moguće stići do zadovoljstva urađenim. To saznanje ne pada lako, ali ne smije biti osnova za odustajanje od borbe za promjene, naprotiv.

Državna uprava je i dalje neprimjereno politizovana, iako vas neću impresionirati ovom konstatacijom. Kakav je odnos politike i interesa građana može

se objasniti kroz brojne primjere, ali evo jedan.

I pored jasnog i argumentovanog upozorenja da je već početkom ljeta trebalo pokrenuti proceduru rebalansa budžeta, vladajuća većina se svjesno i isključivo iz političkog interesa oglušila o tu inicijativu. Iako su cijenu kašnjenja morali da plate građani u stanju socijalne potrebe, koji žive ispod granice siromaštva, zajedno sa majkama sa troje i više dijece, među kojima je ne mali broj takođe onih koje su u stanju socijalne potrebe, većina u Vladi jasno je išla ka ostvarivanju političkog cilja na uštrb socijalnih davanja.

Takođe lako je zamisliti scenu kako politički čipovani vlasnici političke moći primarno razmišljaju o njenom održavanju sa jedne strane, a sa druge za-državanjem moći koju nosi vlast dobijaju šansu da manipulišu rezultatima javnih politika koje su loše i u velikom procentu ne pogađaju cilj.

Umjesto da odluka o rebalansu budžeta bude više stručnog i tehničko-administrativnog karaktera, ona je u Crnoj Gori naglašeno politička. I pored činjenice da su pare bile obezbijeđene primarno se vodilo računa o mogućem efektu na izborni rezultat.

Ovo je samo jedan skiciran slučaj, jedno iskustvo, koje ukazuje na svu promašenost reforme državne uprave, na formalni normativni aspekt profesionalizacije i apsolutnu dominaciju politike u svakoj od odluka za koju ta politika procijeni da može biti od uticaju u procesu održavanja moći, ali bez jakih institucija. To je mantra opasnog sadržaja i neizvjesne budućnosti društva. Sva promašenost javnih politika branjenih silom vlasti crnogorsko društvo drži u zoni velikog rizika, unižavajući šanse građana i pretvarajući ih u sekundarnu kategoriju.

Veseljko KOPRIVICA

Sva promašenost javnih politika branjenih silom

vlasti crnogorsko društvo drži u zoni velikog rizika, unižavajući šanse građana i pretvarajući ih u sekundarnu kategoriju


marketing


monitoring

glavni grad je u pojedinim slučajevima

vršio plaćanje po ispostavljenim fakturama bez obzira što usluga nije izvršena. u jednom slučaju i prije zaključivanja ugovora”, navodi se u izvještaju dri objavljenom krajem prošle sedmice

reviZija računa glavnog grada

Giako gradonačelnik podgorice tvrdi da je fiskalno besprekoran, izvještaj državnih revizora pokazuje da mu ipak malčice fali do tog ideala. Migo je recimo rijetki subjekt državne revizije koga su uhvatili da plaća, a da zauzvrat ne dobije – ništa

Migo troši, ne pita radonačelnik Podgori-ce Slavoljub-Migo Stijepović je krajem prošle sedmice, kome-

ntarišući istraživanje MANS-a da je pred oktobarske izbore trošio puta dva, kazao da su ,,od svih nadležnih institucija koje su kontrolisale rad gradske uprave dobili pozitivne ocjene”. I nije slagao. Samo je zaboravio da kaže da je to bila uslovna prelazna.

Baš istog dana kad se Stijepović pohval io svo j im f i ska lnom odgovornošću, Državna revizorska institucija (DRI) objavila je izvještaj o trošenju Glavnog grada za prošlu godinu.

Iako se u zaglavlju dokumenta navodi da je podgorička Opština na čelu sa Stijepovićem dobila uslovnu prelaznu, slijede prilično zanimljivi detalji o tome kako gradonačelnik Podgorice troši naš novac. Zbog tih primjera Migo ne bi trebao da bude ponosan, kao što je, kako reče, ponosan na sve ono što su radili ove godine.

Migo je rijetki subjekt državne revizije koga su recimo uhvatili da plaća, a da zauzvrat ne dobije – ništa.

,,Glavni grad je u pojedinim slučajevima, vršio plaćanje po ispostavljenim fakturama bez obzira što usluga nije izvršena, a u jednom slučaju i prije zaključivanja ugovora”, navodi se u izvještaju DRI objavljenom prošlog petka.

,,Glavni grad treba da fakture koje se ispostavljaju na osnovu zaključenih ugovora, prihvati tek kada se uvjeri da je usluga ili isporuka izvršena”, preporučila je ova institucija Stijepoviću. Na žalost u izvještaju nije precizirano o kom se tačno poslu radi.

Ipak, u odjeljku u kom se revizori bave javnim nabavkama i prošlogodišnjim poslovima Opštine, navode se zanimljive konkretnosti. Između ostalog i da je Glavni grad Agenciji za izgradnju i razvoj Podgorice isplatio gotovo pola miliona eura bez finansijske dokumentacije koja bi potvrdila da je ono što plaća i dobio.

Radilo se o poslu opremanja lokalnog parlamenta. Glavni grad je Agenciji isplatio

464.934,52 eura, na povjerenje, bez propratne dokumentacije da je posao završen. Posao opremanja je bio dodijeljen konzorcijumu Gonzaga-pro d.o.o. i Eurozox, koji su iako je cijeli iznos isplaćen iz gradske kase ostali dijelom neisplaćeni.

Da rezimiramo: Migo je platio cijeli posao bez papira, a izvođači nijesu plaćeni. Pri tom budžet za taj posao je uvećan. Fiskalne čarolije gradonačelnika Podgorice, šta ćeš. Mora da je i na taj posao ponosan.

Ima još: ,,Revizijom je utvrđeno

da je Glavni grad tokom 2015. godine, po osnovu izgradnje reciklažnog dvorišta, izvršio prenos sredstava opštinskom preduzeću u iznosu koji odgovara ugovorenoj vrijednosti (91.300,00€), iako je do kraja 2015. godine po ovom osnovu ispostavljena samo avansna situacija na iznos od 27.390,00€”

No, Stijepović ne plaća samo ono što ne dobije. On i naručuje, a da nije siguran

koliko mu čega treba. ,,Glavni grad je u određenim

slučajevima, prilikom nabavke roba navodio da su količine orjentacione i da se mogu mijenjati, pri čemu naručilac nije u obavezi da preuzme sve artikle navedene u specifikaciji”. To je u suprotnosti sa članom 41 Zakona, podsjećaju državni revizori. I sa zdravom logikom.

Zato revizori imaju preporuku za Stijepovića: ,,Glavni grad treba da, prilikom određivanja predmeta javne nabavke postupa u skladu sa članom 41 Zakona kojim je, između


monitoring

● FISKALNI ČAROBNJAK:

Slavoljub-Migo Stijepović

ostalog, definisano da predmet javne nabavke treba da bude opisan potpuno, jasno i razumljivo, na način koji omogućava podnošenje odgovarajuće ponude”.

Stijepovića zamara ta silna dokumentacija izgleda. ,,Ugovorima o nabavci roba definisano je da prijem robe prati i sačinjavanje zapisnika o kvantitativnom i kvalitativnom prijemu robe, ali je u određenim slučajevima utvrđeno da osim fakture za plaćanje, ne postoji nijedan drugi dokument kojim se potvrđuje prijem robe”.

Pa onda poslovi koji u računima koštaju 100 hiljada više nego što košta njihova realizacija.

,,Za izgradnju ženskog paviljona planirana su sredstva u iznosu od 300.000,00€ dok je realizacija iznosila 293.136,97€. To se odnosi na isplate po osnovu privremenih i okončane situacije ispostavljenih od strane izvođača radova Fidija i računa za usluge nadzora nad izgradnjom objekta (Konstrukcija d.o.o.). Glavnog grada. Uvidom u dokumentaciju utvrđeno je da su ispostavljene fakture ovjerene od strane nadzornog organa i da ukupna vrijednost izvršenih radova bez PDV-a iznosi 471.036,10€ (okončana situacija)”, navodi se u izvještaju DRI.

Ili: ,,Utvrđeno je da ugovorena vrijednost postupka koji se odnosi na usluge održavanja vozila prikazana u većoj vrijednosti od vrijednosti na koju je zaključen ugovor. Ugovorena vrijednost prikazana je u iznosu od 61.238,60€, a ugovor zaključen na iznos od 25.000,00€”.

I tako redom. Ove sedmice zatražena je i

ostavka Stijepovića zbog nelegalne gradnje sol i tera kod hotela Podgorica.

Ustavni sud Crne Gore, javile su Demokrate, presudio je da treba poništiti odluku glavnog administratora Glavnog grada, koji je smatrao da nije opravdana odluka inspektora da se oduzme građevinska dozvola firmi Normal turs koja je gradila soliter. ,,To znači da investitor nije smio da gradi


monitoring

Opet među najgorima u Evropi p

piSa teStiranje učenika

petnaestogodišnjaci iz Crne gore su po pokazanom znanju i ovaj put na začelju svjetske liste, daleko ispod traženog prosjeka, zauzeli su 56. mjesto od 70 zemalja u kojima je obavljeno testiranje

r o t e k l e n e d j e l j e Ministarstvo prosvjete je predstavilo rezultate p r o š l o g o d i š n j e g

međunarodnog PISA testiranja. Petnaestogodišnjaci iz Crne Gore su po pokazanom znanju i ovaj put na začelju svjetske liste, daleko ispod traženog prosjeka, zauzeli su 56. mjesto od 70 zemalja u kojima je obavljeno testiranje.

U najvećem svjetskom ob-razovnom istraživanju znanja i vještina učenika, koje obuhvata više od pola miliona učenika iz preko 70 zemalja, uzrasta od petnaest godina – PISA (Programme for International Student Assessment) učestvovalo je 5.665 učenika iz 64 crnogorske škole. To je 76 odsto učenika rođenih 1999. godine. Većina testiranih je iz četvorogodišnjih stručnih škola 62 odsto, zatim gimnazija 32 odsto, trogodišnje stručne škole pet odsto i jedan odsto iz osnovnih škola.

Prosjek primijenjenog znanja učenika iz Crne Gore je u naučnoj pismenosti 411, matematičkoj 418, a u čitalačkoj 427. To je ispod prosjeka Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) čiji je PISA projekat i koji iznosi po 493 za čitanje i nauku, a za matematiku 490.

Po obrazovanju smo među

najgorima i u regionu, iza nas su Makedonija i Kosovo (vidi boks).

Iako su rezultati pokazatelj lošeg stanja u našem obrazovanju, u kome su djeca očigledno obučena da uče za ocjenu a ne za znanje, nakon objave rezultata nema reakcija. Za razliku od Hrvatske čiji su učenici postigli znatno bolje rezultate na testiranju, 36. su na listi, ali su takođe ispod OECD-ovog prosjeka.

Iz Ministarstva prosvjete je saopšteno da će učiniti sve ,,kako bi se što preciznije definisali

efikasni i inovativni pristupi koji bi unaprijedili kvalitet obrazovanja i postignuća učenika’’, u saradnji sa relevatnim institucijama.

Generalni direktor za opšte srednje

12, već sedam spratova”, ocijenile su Demokrate. Oni smatraju da će investitor zbog svega tražiti obeštećenje, što će budžet oštetiti za milionske iznose.

Stijepović je s druge strane kazao da Demokrate samo ne znaju da tumače presudu Ustavnog suda.

Na kraju krajeva, što bi rekao gradonačelnik, on gradi puteve po kojima potom gaze svi građani Podgorice. I pušta da se grade soliteri nad kojim mogu da se zgražaju svi građani Podgorice. Papir, manje, više, million gore, dolje, šteta je građana, a ne njegova.

Građani će, najavio je gradonačelnik, uskoro platiti koji miliončić i

za natkrivanje bazena. Sportski centar već ima zatvoreni bazen, ali Migova računica kaže da je bolje zatvoriti otvoreni bazen nego srediti zatvoreni. Natkrivanje bazena Stijepović je nazvao velikim ,,sportskim događajem”. Liči na utakmicu, ali nije.

To bi moglo povući i nove tužbe. I nove izdatke. Arhitekta Sportskog centra najavio je tužbu protiv grada zbog najave natrkivanja otvorenog bazena. Gradska kasa je bar non-stop otvorena.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

glavni grad je agenciji za izgradnju i

razvoj podgorice isplatio gotovo pola miliona eura bez finansijske dokumentacije koja bi potvrdila da je ono što plaća i dobio. kasa je ispražnjena, budžet prešišan, a oni koji su opremali parlament ostali neisplaćeni. Migove čarolije


Primjeri testova

monitoring

piSa teStiranje učenika

obrazovanje, stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih Veljko Tomić, na predstavljanju rezultata je podsjetio da je Vlada još u junu 2014. donijela Akcioni plan za poboljšanje postignuća učenika na PISA testiranju i unapređenju kvaliteta obrazovanja za period 2014-2018. Naglasio je i da je većina mjera iz Akcionog plana uspješno sprovedena.

Kako su mjere sprovedene govore objavljeni rezultati, a i analiza Ispitnog centra koja

kaže da smo ,,u razvojnom procesu iz naučne pismenosti u minusu samo

za jedan bod u odnosu na 2006, u oblasti čitalačke pismenosti smo bolji za 35 poena, a iz matematike za 20 poena’’.

U naučnoj pismenosti očigledan je nazadak, i na testiranju 2012. skor je bio lošiji za dva poena u odnosu na 2006. Kada je u pitanju matematika, tu je evidentan napredak – prosjek učenika 2006. je bio 399, 2009 – 403, 2012 – 410, a sada je 418. Napredak je zabilježen je u oblasti čitalačke pismenosti i on je bolji za 35 poena u odnosu na 2006, ali za samo pet poena u odnosu na 2012.

Ono što zabrinjava je da se institucije hvale napretkom u procentima u odnosu na

stanje od prije deset godina, iako je taj napredak mali i dalje je daleko ispod traženog prosjeka.

Direktorica Ispitnog centra, Dragana Dmitrović je kazala da ,,rezultat daje optimizam za dalji razvoj i da je prvi put urađen izvještaj koji će škole dobiti i na osnovu kojeg će moći da rade na unapređenju kvaliteta obrazovanja, a najviše na primjenjivim znanjima koja su najvažnija za njihovo uključenje u

Na sajtu Ispitnog centra Cne Gore nalaze se PISA zadaci iz nauke, matematike i čitanja.

Prenosimo par testova. Matematika: Penjanje na planinu Fudži – Planina

Fudži je poznati neaktivni vulkan u Japanu. Pitanje 1. Planina Fudži je dostupna posjetiocima od 1. jula do 27. avgusta svake godine. Oko 200.000 ljudi popne se na planinu Fudži u tom periodu. Koliko se približno ljudi, u prosjeku, svakog dana popne na Fudži?

A 340; B 710; C 3400; D 7100; E 7400.

Čitalačka pismenost. Obavještavanje o davanju krvi. Pitanje 4. U tekstu se navodi: „Instrumenti za uzimanje krvi su sterilni i jednokratno se upotrebljavaju...“

Zašto je u tekst unijeta ova informacija? A Da bi se uvjerio/uvjerila da je davanje krvi

bezbjedno. B Da se naglasi da je davanje krvi od suštinskog

značaja.

C Da se objasni kako se tvoja krv koristi. D Da bi se dale pojedinosti o testovima i kontroli.

Nauka. Problem nastajanja pčelinjih zajednica . Pitanje 5. Naučnici su sugerisali dva dodatna uzroka za problem nestajanja pčelinjih zajednica:

-Virus koji inficira i ubija pčele-Parazitska mušica koja polaže svoja jajašca u

stomaku pčela.

Koji od sljedećih nalaza potkrepljuju tvrdnje da pčele uginu zbog virusa?

A Pronađena su jajašca nekog drugog organizma u košnici

B Pronađeni su insekticidi u ćelijama pčela.C Pronađen je DNK u ćelijama pčela koji njima ne

pripada.D Pronađene su uginule pčele u košnicama.

Rješenja: C, A, C.


monitoringsavremeno društvo’’.

Blagi optimizam koji provijava iz izjava čelnika institucija ipak ne može da ublaži činjenicu da smo i zvanično po obrazovanju na začelju u Evropi. Napredak je nedovoljan, a ove godine može se uočiti da se krivica ne prebacuje na učenike koji su ranije optuživani da neozbiljno shvataju ovo testiranje jer za njega ne dobijaju ocjenu ili na nastavnike koji se navodno nijesu sretali sa takvom vrstom zadataka gdje se traži primjena znanja u realnim situacijama.

Novi ministar prosvjete Damir Šehović izjavio je da ,,rezultati PISA testiranja

pokazuju da je potrebno fokusirati se na učenike i studente kako bi kod njih bila razvijena znanja i vještine koje će im omogućiti konkurentnost na tržištu rada’’. Ostaje nejasno što je bio fokus reformskog obrazovanja do sada.

Ono što izostaje, kao i ranijih godina, je traženje odgovornosti najodgovornijih za loše rezultate u obrazovanju, čiji je najbolji indikator upravo PISA testiranje. Tokom prošlog, takođe neslavnog, testiranja

2012. ministar prosvjete je bio Slavoljub Migo Stijepović, tokom ovog posljednjeg Predrag Bošković. Nakon međunarodne potvrde njihovih dometa u obrazovanju, oni su kao nagradu dobili partijsku prekomandu na nove lagodnije funkcije.

Umjesto pedagoškog i vaspitnog znanja, kriterijum partije je bio pretežniji i u zapošljavanju obrazovnog kadra posljednje dvije decenije. Sada samo žanjemo plodove partijske selekcije. Rezultati projekta Prirodne nauke, matematika i informatika u obrazovnom sistemu Crne Gore koje je CANU prezentirao, prije godinu dana, govore da nastavnici ne znaju da su im časovi neiteresantni. Istraživanje CANU je pokazalo da učenici osnovne škole i gimnazijalci kao najinteresantnije predmete izdvajaju strani jezik, pa biologiju i geografiju, a kao najmanje interesantne hemiju, fiziku i informatiku. Maternji i ne pominju.

Da podsjetimo da je prošlogodišnje polaganje maturskog testa iz

Crnogorskog, srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika izazvalo revolt kod učenika, roditelja ali i profesora. Profesori su bili nazadovoljni jer su, kako su tvrdili pripremali maturante za ozbiljan test, a oni su dobili test iz snalažljivosti. Nešto poput PISA testiranja. Za sve su ih spremali samo ne za to – primjenjivo znanje.

Odgovorni u institucija-ma obrazovanja se ne mijenjaju tako često kao

ministri, pa kao opravdanje stalno ponavljaju da će bolji rezultati na PISA testiranju biti uočljivi tek 2018. godine. Naime, tada će biti testirani petnaestogodišnjaci koji su od prvog razreda pa do momenta testiranja znanje sticali po modelu reformisanog školovanja. Tada će jasno moći i da se uporedi stari i novi sistem obrazovanja. To što se u me-đuvremeno odustalo od reformskih principa podsticanja autonomije nastavnika i uspostavljanja sistema koji detektuje probleme i reaguje, možda i ne bude toliki problem. Roditelji do sada i nijesu primijetili neka vidna poboljšanja, bar što se tiče težine školske torbe koju osnovci svakog dana tegle do škole.

Predrag NIKOLIĆ

Obrazovanja sa posebnim potrebama

Od država regiona, učenici iz Crne Gore su bolji samo od učenika sa Kosova i Makedonije. Slovenija i Hrvatska su daleko ispred nas, a bolja je i Albanija. Srbija i BiH nijesu učestvovale u prošlogodišnjem PISA testiranju. S tim da je na onom iz 2012. od ukupno 65 zemalja Crna Gora zauzela 56, a Srbija 43. mjesto.

Rezultat bivših jugosloveskih država po oblatima je sledeći - Matematika: Slovenija 14, Hrvatska 41, Crna Gora 54, Makedonija 69, Kosovo 71; čitanje: Slovenija 14, Hrvatska 31, Crna Gora 55, Makedonija 70, Kosovo 72; nauka: Slovenija 13, Hrvatska 37, Crna Gora 62, Makedonija 70, Kosovo 71.

I pored toga što je nakon Slovenije, Hrvatska najbolje rangirana u regionu, ona je i dalje ispod OECD-ovog prosjeka. Zbog toga se u hrvatskoj javnosti otvorila polemika koja je kulminirala izjavom državnog sekretara u hrvatskom Ministarstvu znanosti i obrazovanja Matka glunčića koji je kazao da u nekim zemljama savjetuju lošije đake da na dan testiranja ne dođu na nastavu, dok u Hrvatskoj ne uzimaju samo najbolje za testiranje. Glunčić je poentirao: ,,Kod nas u statistiku su ušla i djeca s posebnim potrebama i nacionalne manjine’’.

Izjava je s pravom izazvala burne reakcije. A posvjedočila je i o jednom od glavnih problema ne samo u obazovanju na prostoru bivše Jugoslavije.

● DAMIR ŠEHO-VIĆ: „Fokusirati se na učenike“


znaci

Zasluge i kaznaMnoge je dirnuo Đukićev apel i ponudili su pomoć. poruke su stizale sa svih meridijana.

nude pomoć, ali Đukić ne traži milostinju već posao. Bezuspješno

Eto ukradoh i prvi med prije 20-ak dana, jer nijesam imao dinara da djetetu liječim bronhitis. I to dobar med, osveštani. Oni su ukrali pčelama, ja njima i

sad smo kvit. A danas, jogurt, 5 jaja i pola hleba... Samo ne znam sa kime sam sad kvit’’, napisao je Miško Đukić nedavno na svom Fejzbuk profilu.

Objasnio je da traži bilo kakav posao: ,,Jer ne mogu djeci priuštiti osnovno… a to je hrana… Među onima koje sam molio za bilo kakvu pomoć, u vidu posla, mnogi su moji prijatelji, ovdje na Facebooku. I tako od zatvaranja radija Free Montenegro. Uradio sam 17 pozorišnih predstava, napisao tri knjige, simio četiri dokumentarna filma, bezbroj radio-TV emisija. Bezbroj tekstova, što u Vijestima, što u Danu ocijenjenih od najrelevantnijih, iz istih medija, sa superlativima. Ali nikada i niko od njih se nije sjetio da mi plati tekst ili da me pozove da radim... Sada ću zamoliti neprijatelje, jer od njih jedino mogu očekivati pomoć, da mi ponude bilo kakav posao, osim teških fizičkih, koje sam spriječen obavljati zbog, medijima poznatim, teških batina. Ali po cijenu života neću zamoliti Udbu, niti kriminalnu organizaciju koja sebe zove Demokratskom partijom socijalista’’.

FB status je izazvao brojne reakcije na društvenim mrežama. Neki su se prisjetili Đukićevih snimaka pohoda Liberalnog saveza početkom 90-ih, zatim angažmana u Mozak eliminatoru, muzičkog albuma Pokret otpora sa pjesmama Mafijaš, Barikade, Dobar dan čika Slobo, brojnih predstava među kojima Godo je došao, brojnih tekstova, emisija, knjiga, rada na Free Montenegro… Te toga da je Đukić majstor karatea, magistar psihologije, novinar, istraživač, pisac …

Ove godine objavljena je Đukićeva nova knjiga Namjera – Kraljevski luk. U recenziji Domagoj Nikolić, istraživač povijesti Balkana, piše: ,,Iz Kraljevskog luka Miška Đukića odapet je zrak svetlosti i leti ravno ka našim srcima. Ko je razumeo – shvatiće’’.

Mnoge je dirnuo Đukićev apel i ponudili su pomoć. Poruke su stizale sa svih meridijana - regiona, Evrope, Amerike. Nude pomoć, ali Đukić ne traži milostinju već posao. Bezuspješno.

P. NIKOLIĆ


Borba oko predsjedničke fotelje p

BeZ političkog dogovora opoZiCije u Budvi

rošla su dva mjeseca od završetka lokalnih izbora u Budvi i tijesne pobjede opozicionih stranaka i

koalicija koje su osvojile 17 od ukupno 33 odbornička mandata u Skupštini grada, ali nova lokalna uprava još nije formirana i ne zna se kada će.

Dugotrajna dogovaranja bez vidnih rezultata, izuzev imenovanja predsjednika Skupštine, pokazuju priličnu neozbiljnost i neogdovornost političkih subjekata. Predstavnici Demokrata Crne Gore, stranke koja je osvojila sedam odborničkih mjesta i Demokratskog fronta sa istim brojem mandata, ne mogu preći ni korak dalje u pregovorima o formiranju vlasti, od izbora prvog čovjeka turističke metropole. Glavni problem je u tome – ko će zasjesti u fotelju predsjednika Opštine Budva.

Iako je dogovor već bio postignut prije mjesec dana, kada je javnosti saopš tena za jednička odluka Demokrata, DF-a, koalicije Budva mora – SDP, URA, LP i koalicije Bura Budi Budvu, SNP – Demos, da će novi predsjednik Opštine biti nosilac liste Demokrata CG, pravnik Dragan Krapović, to izgleda više ne važi. Dogovor čak devet političkih stranaka, koliko ih učestvuje u formiranju nove lokalne uprave, bio je kratkog vijeka.

U Demokratskom frontu očigledno ne mogu da se pomire sa gubljenjem predsjedničke funkcije obećane biznismenu Marku-Batu Careviću,

dok se opozicija svakodnevno sastaje, trguje i nadgornjava, u budvanskom dpS-u rade punom parom. gradska kasa se ubrzano prazni. Svakog dana po neki povjerilac blokira račun opštine. Sudske presude iz sporova starih više od dvije decenije vrijedne više od milion eura, nekako sada postaju izvršne. kome god je opština dugovala, naplatio je u protekla dva mjeseca

nosiocu izborne liste DF-a, pa su odugovlačenje političkog sporazuma oko podjele resora u novoj upravi iskoristili da se pitanje gradonačelnika, koji u međuvremenu nije imenovan, ponovo stavi na dnevni red. Povod za ovu neočekivanu odluku bio je taj, što je nezadovoljan načinom pregovora i povećih zahtjeva DF-a oko podjele vlasti, Krapović na jednom od sastanaka ponudio povlačenje Demokrata i pružanje manjinske podrške Frontu i strankama sa manjim brojem mandata, za formiranje izvršne vlasti u Budvi. Ponudu Krapovića odbile su druge stranke, dok je DF manjinsku vlast prihvatio kao savršen model vladanja Budvom u kome će svog kandidata, Bata Carevića, ustoličiti umjesto Krapovića.

Iako je takav scenario u startu odbijen od ostatka opozicije, u nastavku pregovora DF insistira na

ponovnom izjašnjavanju o kandidatu za predsjednika Opštine i pokušava na svaki način da za svoju ideju pridobije glasove predstavnika partija koje su prethodno podržale Krapovića.

Ovakav ob r t r azoča ran im građanima Budve liči na političku trgovinu, zakulisne dogovore sa strankama koje su osvojile jedan ili dva mandata, na podjelu nezasluženih

● DOK SE OPOZICIJA NADGORNJAVA DPS

RADI U TRI SMJENE: Srđa Popović, predsjednik

budvanske Opštine

drustvov


u demokratskom frontu očigledno ne

mogu da se pomire sa gubljenjem predsjedničke funkcije obećane biznismenu Marku Batu Careviću, pa su odugovlačenje političkog sporazuma oko podjele resora u novoj upravi iskoristili da se pitanje gradonačelnika, koji u međuvremenu nije imenovan, ponovo stavi na dnevni red

drustvov

funkcija i tantijema u vidu nagrade za naprasnu promjenu stava glede gradonačelnika Budve.

Nova situacija u odnosima budvanske opozicije pokazuje nedosljednost i prevrtljivost

njenih predstavnika kojima je podjela izbornog kolača važnija od očekivanja građana Budve koji su im ukazali povjerenje za formiranje nove gradske uprave i rješavanje teških dugo gomilanih nevolja.

Tokom maratonskih dogovaranja opozicija je demonstrirala nedostatak međusobnog povjerenja, nesposobnost da pronađe pravi model vladavine više političkih partija, što je velikodušno obećavala tokom izborne kampanje.

Jalova dogovaranja opozicije pokazuju kako je svakoj od stranaka mjesto predsjednika Opštine od najvećeg političkog značaja, zbog kojeg su spremni da rizikuju sve pa i krah pregovora, ponavljanje izbora i gubitak povjerenja građana.

Niko od predstavnika opozicionih stranaka nije spreman da daje izjave za javnost dok traju pregovori. Kako se nezavanično saznaje, Demokrate su na pregovrački sto dostavile svoju poslednju ponudu o zajedničkom formiranju vlasti, pa će se uskoro znati da li je ona prihvaćena ili će građani Budve opet na izbore.

Dok opozicionari svakodnevno sastanče, trguju i nadgornjavaju, u budvanskom DPS-u rade punom parom. Gradska kasa se ubrzano prazni. Svakog dana po neki povjerilac blokira račun Opštine i naplati stara dugovanja. Sudske presude iz sporova starih više od dvije decenije vrijedne više od milion eura, baš sada postaju izvršne. Kome god je Opština nešto dugovala, naplatio je u protekla dva mjeseca.

Aktuelni predsjednik Srđa Popov-ić donio je većinu opštinskih strateških dokumenata koje je morala pripremiti nova vlast.

Na javnoj raspravi našao se Predlog odluke o budžetu za 2017. godinu. Budžet je planiran na iznos od nešto više od 39 miliona eura. Na istom nivou kao i prošle godine, iako prošlogodišnji nije u cjelosti realizovan.

Predloženi su nacrti Programa uređenja prostora Opštine i Programa investicionih aktivnosti za narednu 2017., godinu. Za planirane investicije predviđena je potrošnja od skoro 19 miliona eura budžetskih sredstava, što je za oko 2,5 miliona više nego u tekućoj godini.

Zanimljivo je da je predloženi program invest ic i ja , odnosno uređenja prostora i ulaganja u

gradsku infrastrukturu, prije svega u zapuštene saobraćajnice u Budvi, Bečićima, Svetom Stefanu i Petrovcu, istovjetan sa programom za ovu ili 2015. godinu. To je zapravo prepisan dokument sa istim stavkama, istim ulicama, raskrsnicama, kružnim tokovima, šetalištima ili kanalima koje treba izgraditi ili rekonstruisati, po istim detaljnim urbanističkim planovima, sa istovjetnim ili malo većim troškovima.

Ključni opštinski dokumenti, Program inves t i c ion ih aktivnosti i Program uređenja

prostora prepisuju se iz godine u godinu. Što znači da DPS vlast ni jednu od planiranih investicija nije realizovala. Nije ni mogla, pare su išle na druge, preče obaveze prema članovima kriminlne organizacije. Samo ove godine glavnina budžetskih sredstava, oko 24 miliona eura, otišla je na vraćanje dugova koje je vlast napravila.

Turistički centar Crne Gore DPS os t av l j a s a zapuš t en im saobraćajnicama, sa betoniranim odvodnim kanalima i poplavama koje stižu sa prvim kišama. Izgrađene su i asfaltirane samo one saobraćajnice koje vode do vila i hacijendi bivših gradskih funkcionera po njihovim rodnim selima. Ili ulice oko njihovih investicionih poduhvata, stambenih kompleksa u budvanskom polju. Dok je centar grada prepušten zubu vremena. Može se samo pretpostaviti na šta liče i u kakvom su očajnom stanju ulice i trotoari u centru ,,turističke metropole”, nadomak Starog grada. Posebno je alarmatno stanje saobraćajne infrastrukture u Petrovcu i Svetom Stefanu, čije je rješenje vlast godinama planirala ali nije realizovala. Kao ni ostale iz opširnih programa koje odbornici iz godine u godinu usvajaju.

Maratonsko dogovaranje opozicije može blokirati rad Opštine. Kraj decembra je zakonski rok do kojeg se mora usvojiti budžet Opštine za narednu godinu. Valja očekivati da će nova vlast u Budvi biti formirana do kraja godine.

Branka PLAMENAC


marketing


marketing


termoelektrana na sudu Portal H-alter nedavno je pisao o termoelektrani na ugalj Vado Ligure,

smještenoj u naseljenom području na rubu grada Savone na sjeverozapadu Italije. Dok su stanovnici umirali od teških bolesti u postotku koji znatno odskače od ostalih dijelova Italije, institucije nadležne za nadzor decenijama su tvrdile kako je sve u redu s radom te elektrane. Kada je 2008. godine firma Tirreno Power, vlasnik termoelektrane, najavila planove za gradnju novog bloka na ugljalj, građani, uglavnom članovi porodica ljudi koji su oboljeli, podnijeli su tužbu. Poočela je višegodišnja istraga koja je na vidjelo iznijela spregu uprave termoelektrane i svih nivoa vlasti koji su dogovarali kršenje raznih standarda emisija štetnih gasova. Termoelektrana je 2014., sudskom odlukom zatvorena. Optužnica koju je podnijelo državno tužilaštvo tereti 86 ljudi, od zaposlenih u termoelektrani do raznih službenika za smrt 442 ljudi između 2000. i 2007. izazivanjem namjerne ekološke katastrofe.

,,Bilo je i prije slučajeva kršenja dozvola od strane korporacija, ali su oni završavali manjim upravnim kaznama za firme. Ovaj slučaj je drugačiji jer je riječ o kaznenom postupku, može voditi i u to da brojni ljudi završe u zatvoru na dugo, što bi bio veliki presedan za italijanski pravni sustav. Takva presedanska odluka kasnije može biti korištena i u drugim državama”, kazao je za H-alter antonio tricarico iz Udruženja Re: Common.

U junu ove godine italijanski mediji su objavili saopštenje kompanije da nemaju uslove za ponovno pokretanje rada.

drustvov

Magla koju dišemove godine je, kažu pljevljaci, malo bolje nego lani. ima nešto manje magle pa se lakše diše, za šta se može zahvaliti Svevišnjem. vlada i dalje planira

tpljevlja

o je tek vijest na koju smo navikli. ,,U Pljevljima ne može da se diše”. Čudna mi čuda.

S jesenjim danima krenule su brojke o prekoračenjima štetnih materija u pljevaljskom vazduhu. ,,Koncentracija sumpor-dioksida u Pljevljima u petak je iznosila 408 mikrograma po metru kubnom, toliko je u 15 sati izmjereno na mjernoj stanici u Skerlićevoj ulici, u centru grada. Dozvoljena dnevna koncentracija sumpor-dioksida u Crnoj Gori je 125 mikrograma po metru kubnom”, glasila je vijest u oktobru. Koncentracija sumpor-dioksida u Nikšiću na primjer bila je 4,9 mikrograma po metru kubnom. Vazduh u Pljevljima bio je ,,bogatiji” sumpor-dioksidom 83 puta više nego u Nikšiću. Lani je u Pljevljima registrovano 189 dana sa prekoračenjima vrijednosti zagađujućih PM 10 čestica u vazduhu.

To izgleda ovako. ,,Djevojčicu od dvije godine po čitav dan držimo u kući. Imamo potkrovlje, pa se veš tamo suši. Kad stignemo, odemo na dva sata do Rudnica, desetak kilometara od grada, na čist vazduh. Gore bude 14 kad je u gradu jedan stepen. Oni koji imaju auto i mogu to sebi da priušte odlaze svakodnevno iz pljevaljskog smoga da bar nekoliko sati provedu na čistom vazduhu”, kaže Monitorov sagovornik iz Pljevalja.

Ove godine je, ipak, kažu Pljevljaci, malo bolje nego lani. Nešto je manje magle pa se lakše diše, za šta se može zahvaliti Svevišnjem. Vlada i dalje planira. Od drugog bloka Termoelektrane i, teorijski, sa njim povezane toplifikacije grada, do mini toplane.

Od raznoraznih planova, jedan je realizovan. Od 5.decembra automatska stanica za praćenje kvaliteta vazduha u urbanoj zoni Pljevalja nalazi se na lokaciji Gagovića imanje. Mjesto na kojem se do tada mjerilo zagađenje bilo je ,,u centru grada, na parkingu, pod

direktnim uticajem dimnjaka jedne od najvećih kotlarnica u gradu u Skerlićevoj ulici i uticajem izduvnih gasova automobila, tako da ne odgovara kriterijumima za mjerno mjesto toga tipa”, ustanovila je za taj posao formirana komisija.

Faktor da građani dišu i na tom mjestu je ignorisan. Iako se za lokaciju nove stanice odoka ne bi reklo da je reprezentativna jer je malo iznad grada, Pljevljaci kažu

da mjerenja pokazuju gotovo iste rezultate kao stara.

Ostalo su – tenderi . U novembru je objavljeno da bi gradnja mini toplane

mogla da počne u toku ovogodišnje sezone grijanja, ukoliko se okonča tender za izbor izvođača radova koji bi trebalo da bude objavljen u narednih nekoliko dana. Izgradnjom nove toplane prestala bi da radi kotlarnica u Skerlićevoj ulici,


djevojčicu od dvije godine po čitav dan držimo

u kući. kad stignemo, odemo na dva sata do rudnica, desetak kilometara od grada, na čist vazduh”, kaže Monitorov sagovornik iz pljevalja

pljevlja drustvo

v

koju Vlada, kada se govori o zagađenom vazduhu, tretira kao prvooptuženu. Iza nje su šporeti po kućama, Termoelektrana je, po mišljenu vlasti, nedužna. Fakat da, kad se elektrana pokvari ili popravlja, mjerenja pokažu čistiji vazduh, zvanično se tretira kao slučajnost.

I ove godine se odigrava priredba sa kupovanjem briketa koji se građanima prodaje

po subvencionisanim cijenama. Opštinske vlasti su najavljivale da neće kupovati pelet i brikete, nego štedjeti pare za mini toplanu. Tender je ipak raspisan u novembru. Prije nekoliko dana otvorene su ponude, čeka se da istekne rok za žalbe, pa če biti potpisani ugovori sa najpovoljnijim ponuđačima. Ko se do tad smrzne, smrzao se, ne zbog zime nego zbog Zakona o javnim nabavkama.

Priča sa nabavkom peleta graniči se sa bezobrazlukom jer se najviše domaćinstava u tom gradu grije na ugalj, koji su davno nabavili. Pelet se, može ložiti samo u posebnim pećima koje koštaju od 750 do 2.300 eura.

Da ni briket ni pelet nijesu rješenje, govorio je ovih dana na okruglom stolu koji je na temu zagađenja vazduha u Pljevljima

organizovala NVO Green home, profesor Mašinskog fakulteta u Podgorici Vlado Ivanović. „Zamjena energenta ne može da spriječi zagađenje u Pljevljima pogotovo kada su u pitanju PM 10 čestice. Ni prečišćavanje dimnih gasova ne mogu da dovedu do nivoa zagađenja koji je prihvatljiv.

Jedino moguće rješenje je gašenje izvora. Moraju gradske kotlarnice i individualna ložišta da se ugase i da se nađe drugi način zagrijevanja prostorija u gradu. Toplifikacija je jedini način da grad Pljevlja ima čist vazduh.

Termoelektrana i Rudnik uglja učestvuju u zagađenju ali njihov uticaj nije presudan

u zagađenju. Mi nismo prepoznali

izgradnju drugog bloka kao jedino rješenje, mi smo rekli da je od toga veći problem za grad izgradnja sekundarne mreže“, rekao je, kako prenose Vijesti, Ivanović, uz ocjenu da je zagađenje vazduha u Pljevljima katastrofalno.

Predsjednik Opštine Pljevlja Mirko Đačić najavio je da će ovih dana biti otvorene ponude za izbor izvođača radova za izgradnju nove toplane u naselju Radosavac, koja bi radila na biomasu. ,,Pored toplane potrebno je izgraditi i cjevovod do grada i glavnu podstanicu i prilljučiti se na postojeći cjevovod. To zahtijeva velika sredstava. U kapitalnom budžetu države za ove namjene biće izdvojeno 2,55 miliona eura“, rekao je Đačić.

Toplifikacija ne bi mogla biti završena za deset godina i da se odmah krene u njenu

realizaciju, saglasni su mnogi u P l j e v l j i m a . Stručnjaci ob-j a š n j a v a j u d a se toplifikacija mogla uraditi i iz prvog bloka TA, kao i da izgrad-nja Drugog bloka, kako stvari stoje, ne podrazumi-jeva toplifikaciju j e r ne pos to j i „ s e k u n d a r n a mreža” koja bi toplotu vodi la do pljevaljskih domova.

,,Priča se da će možda nešto oko toplane i uraditi jer su lokalni izbori za dvije godine”,

kaže naš sagovornik. Kad negdje skoro dvjesta dana

godišnje ne može da se diše, kad kraj sa ogromnim prirodnim bogatstvima živi u siromaštvu, niko nema prava da se čudi zašto je prirodni priraštaj negativan, zašto ljudi odlaze. I zašto se o Pljevljima govori kao o gradu koji najbrže umire u Crnoj Gori.

Miloš BAKIĆ

● GRAD U KOJEM SKORO DVJESTA DANA NE MOŽE NORMALNO DA SE DIŠE: Pljevlja


H I T N E D J E L J E

ljudi, ljudi

Julija KošIstoričarka umjetnosti,

autorka nekoliko knjiga i članaka o Holokaustu:

- Ne mislim da je većina ljudi u Hrvatskoj desničarska, ali desničari su organizirani, glasni i imaju neku veliku potrebu da samo tu jednu ideju promaknu. Nema prave ljevice, doduše, nema ni prave desnice u Hrvatskoj. To vam nije nikakva desnica, to su uličari.

(rSe)Eyal SivanIzraelsko-francuski

reditelj:

- Ono što je posebno zanimljivo jest da su osnivači Izraela, uglavnom iz Istočne Europe, bili sekularni, a čak su i sebe nazivali socijalistima, iako ih ja ne bih tako nazvao. Htjeli su raskinuti s religijom, a njihovu poziciju sažeo bih u sljedeću rečenicu: „Bog ne postoji, ali nam je obećao zemlju”. To je unutarnji paradoks cionizma.

(h-alter)

Bogdan DiklićGlumac:

- Publika negdje duboko u sebi sluti da je današnje vrijeme zastrašujuće

apokaliptično i dijabolično. Kad ste posljednji put vidjeli da se na filmu ili u teatru afirmira ideja dobra? Mislim da ćemo kao čovječanstvo stradati u toj friziranoj stvarnosti kojom dominira zlo.

(portal novosti)

Mario IvekovićPredsjednik Novog sindikata u Hrvatskoj, uz tvrdnju da globalizacija važi za

sve osim za radnike:

- Dok kapital prolazi preko granica bez problema, za nas su one zatvorene... Prostor za pregovaranje o cijeni rada zatvoren je kad menadžment tvrtke s vlasnicima u Njemačkoj dogovori minimalnu cijenu proizvoda. Situacija bi bilo bitno drugačija da se pregovara direktno s vlasnicima u Njemačkoj.

(lupiga)

Nerzuk ĆurakProfesor na

Fakultetu političkih nauka u Sarajevu:

- Nažalost, privid je postao dominirajući obrazac proizvodnje stvarnosti, ne samo u našoj zemlji, nego i u globaliziranom, umreženom i pojeftinjenom svijetu. Usudio bih se kazati da smo svjedoci doba u kome je najgore biti činjenica i pozivati se na činjenice u potrazi za istinom.

(Buka)

Ivica Dačić

Šef srpske diplomatije:

- Ako je Hrvatska ta koja će odlučivati o tome da li će Srbija u EU, onda mi je odmah nekako palo interesovanje.

(rtS)

„Moji interesi i sve moje obaveze su one koje sam preuzeo na izborima u Crnoj Gori i odgovorno se ponašam prema njima”.

predsjednik dpS-a Milo Đukanović na snimanju specijalnog izdanja regionalne informativne emisije

„okruženje” u Beogradu


ljudi, ljudi

PAVEL LUNGIN

Ruski filmski reditelj, na pitanje šta će biti sa njegovom kućom u Ulcinju ako Crna Gora uđe u NATO:

- U tom slučaju će moja kuća postati podmornica. Ko sam ja da mislim o crnogorskoj odluci da se pridruži NATO alijansi. U svakom slučaju, dobro je što sam u Rusiji zaštićen ruskim oružjem, a u Crnoj Gori NATO oružjem. Imaću sreću da budem dvostruko zaštićen.

(politika)

BOB DILANMuzičar:

- Da mi je neko rekao da imam i najmanje šanse da dobijem ,,Nobela”, pomislio bih da imam iste izglede za to kao i da se nađem na Mjesecu.

(večernje novosti)

DRAGAN GAGI JOVANOVIĆ

- Strahujem da će se jednom možda i zakonima ustanoviti neke potpuno nezakonite stvari, u smislu da će biti veoma pohvalno da nekoga prevariš i da mu otmeš novac ili imovinu.

(politika)

Vesna Rakić VodinelićProfesorka prava iz Beograda o

srpskom premijeru Aleksandru Vučiću:

- Niti ga mrzim, niti ga volim. Ne bih trošila svoje emocije ni na jednu ličnost koja je na vlasti. Baš me briga ko je ta ličnost. Za mene je bitno da ova vlast sprečava uspostavljanje pravne države i vrlo uspešno razara i ono malo institucija koje smo mukotrpno izgradili posle Miloševićevog odlaska sa vlasti. Ona ima suviše veliki razorni potencijal da bi čovek tek tako mirno mogao da je gleda i da ništa protiv nje ne učini.

(rSe)

Snježana Kordić

Lingvistkinja, ponavljajući tvrdnju da Bošnjaci, Hrvati, Srbi i Crnogorci imaju zajednički standardni jezik policentričnog tipa:

- Ako se ljude trenira da odbacuju realnost kad je riječ o jeziku, postoji opasnost prenošenja te mustre i na druge sfere života. Čovjek se uvježbava da prihvaća irealno, pa se kompletno društvo može urušiti zbog potpune opijenosti halucinacijom.

(Buka)

Esad BajtalFilozof, sociolog, psiholog iz

Sarajeva:

- Ako, logikom vjerske retoričke prakse i objelodanjenih uzusa, samo Bog sve zna, vidi i čuje, onda samo On zna ko jeste a ko nije vjernik. I samo On o tome odlučuje. To nije dato ni Crkvi ni Džamiji. Ni reisima, ni kardinalima ni patrijarsima. U tom kontekstu, nemoguća je tvrdnja „Ja vjerujem“ ili „Ja sam vjernik“, jer samo Bog zna ko to jeste a ko nije.

(tačno)


marketing


Ugovori s direktorima koji vode u propastBengt holmström je srdačan stariji gospodin.

Rođeni Finac koji je još prije četrdesetak godina otišao u SAD nas susreće u besprijekornom odijelu,

a govori tiho i polagano. Njegovo polje istraživanja su teorije prilikom sklapanja ugovora. Što potiču takvi ugovori, na primjer ugovori povezani sa uspješnim poslovanjem kakvi se najčešće sklapaju sa direktorima i menadžerima?

Profesor ekonomije sa svojevrsnog „legla Nobelovaca”, Massachusetts Institute of Technology zapravo tako nešto ne poznaje iz svog iskustva. „Nikad u životu

osobno nisam dobio nekakav bonus”, kaže nam. Doduše, njegov MIT mu sam ponudi povišicu a k o d o b i j e p o n u d u nekog drugog uglednog sveučilišta, na primjer sa Harvarda - a nakon dobitka N o b e l o v e n a g r a d e , p o n u d e ć e s v a k a k o pljuštati. Makar treba ispravno i reći: Nobelova nagrada za ekonomiju zapravo ne postoji. To j e N a g r a d a Š v e d s k e s r e d i š n j e b a n k e z a ekonomiju u spomen alfreda nobela koju ove godine Holmström dijeli s oliverom hartom. Ali vremenom je i ta nagrada povezana s podjednakim ugledom kao i „prava” Nobelova nagrada.

Njegovo istraživanje baš takvih ugovora sa direktorima i predsjednicima uprave koji su ekstremno povezani sa bilancom poduzeća na čijem su čelu pokazalo je u kojoj mjeri su oni zapravo štetni. Istovremeno, oni su bili veoma rašireni, osobito u bankarskom sektoru prije nego što ga je pogodila duboka kriza . Direktor Goldman Sachsa lloyd Blankfein „pokupio” je, na primjer, 68 milijuna američkih dolara premije - prije nego što se upravo njegova financijska kuća strmoglavila na rub propasti.

Konkretno, kod Goldman Sachsa je bilo tako da je taj bonus bio isplaćen veoma brzo i nije se čekalo na razvoj situacije. A to je besmisleno, kaže Holmström: “Izuzetno je rijetko da se već u istoj godini vide posljedice odluka koje su donesene te godine.” Da je ugovor bio samo

malčice drugačiji, na primjer da se ugovorom barem dio nagrade - najčešće su to realizacije opcija dionica te tvrtke - nalagao sa odgodom na neko određeno vrijeme, već to bi bio kontrolni mehanizam koji bi menadžera možda naveo na sasvim drugačije i dugoročnije odluke.

Sama visina prihoda menadžera i predsjednika uprava je moralno pitanje o kojem on nema što reći. Ali ono što njega brine jest da se takvim konceptom bonusa često gubi jasna struktura. Makar je sveučilišni profesor, zapravo i sam neko vrijeme mogao promatrati kamo to vodi i koliko to može biti pogrešno.

Naime, od 1999. do 2012. je Holmström bio i članom upravnog vijeća finske kompanije Nokia. Doduše, to je koncern koji ima nešto malo drugačiju upravnu strukturu, ali i sa tog položaja je mogao odlično vidjeti i doživjeti uspon - i na koncu pad Nokije. Godinama je to bio najveći proizvođač mobitela na svijetu, ali je jednostavno „prespavao” trend gdje su mobiteli postali nešto daleko više od telefona. Razvoj vlastitog smartphonea je skup, a nagrađivao se samo kratkoročan uspjeh.

Zar nije mogao utjecati na taj razvoj? „Bilo nam je jasno da su premije povezane sa previše kratkim rokom”, kaže nam Holmström. O tome se raspravljalo i u Nokiji, ali na kraju je pobijedio, kako i on kaže, mentalitet čopora. “Jedno poduzeće je usko povezano sa onim što kažu savjetničke tvrtke. Ne želite biti previše drugačiji od ostalih. Onda ljudi pitaju, zašto to činite. To je opći problem u takvim ugovorima. Jer oni imaju trend da budu standardizirani.” A svako odstupanje izaziva previše pitanja.

Bengt Holmström isto tako vidi da i u upravljanju koncernima nastupa sve veći nered. Nakon svih kriza i neuspjeha su i dioničari postali mnogo

glasniji i žele više odlučivati - ali zapravo nemaju načina da to doista i čine. Uprave zato sve češće pozivaju savjetničke tvrtke kako bi se unaprijed “oprali” za moguće loše odluke, ali te savjetničke tvrtke slijede vlastitu logiku i češće su i same dio problema, a ne dio rješenja tog problema.

„Savjetničke tvrtke imaju problema sa takvim poticajnim mjerama. Njima je najdraže da se tvrtka ne upušta u bilo kakve poslovne rizike i da čini isto što i sve druge tvrtke.” To definitivno nije način da neka tvrtka donese nekakav revolucionarni proizvod na tržište, ali problem je i što je izgubljeno povjerenje u ljude koji stoje na čelu kompanija. Tako na kraju i imaju još daleko manji prostor za odluke nego što su ga imali ranije.

Dw.de

posjetili smo Bengt holströma, jednog od

ovogodišnjih dobitnika nobelove nagrade za ekonomiju. nagrađen je za istraživanje neobične - i posve obične teme: ugovora, točnije ugovora o bonusu menadžerima

trzistev v


oko nas

u

kolašin: Sela BeZ škola Kad ih je u učionici samo dvoje

Mnoge zatvorene škole i područna odjeljenja u kolašinskoj opštini

najslikovitije govore o umiranju sela tog kraja.

iako je u donjomoračkim Barama samo jedna

učenica i jedna učitelj, mještani smataju da

je to veliki uspjeh i da je zahvaljujući

obnovljenom područnom odjeljenju

selo živo

kolašinskom kraju kažu da su znali da im sela umiru, onda kad je utihnuo žamor djece u

dvorištima područnih odjeljenja i škola. Selo, uvjereni su, više ne živi kada se škola zatvori, a roditelji djecu odvode tamo gdje su učionice punije, bliže, modrenije... I, zaista, propadanje kolašinskih sela, možda je i najočiglednije po stanju objekata u kojima se nekada odvijala nastava. Zidine škola u Vranještici, Ravnima i ostalim selima u Rovcima, Morači i Vasojevićima, slikovito zamjenjuju statistiku, opominju, upozoravaju...

U donjomoračkom selu Bare osmogodišnja Anđela Perović i njen učitelj Branislav Boričić „brane“ zatvaranje područnog odjeljenja OŠ Mojsije Stevanović. Područno odjeljenje je pet godina bilo ukinuto, a onda ga je školske 2015/2016. obnovila upravo Anđela Perović, koja je krenula u prvi razred. Tako su odlučili ona i njen otac Momčilo. Sada je Anđela učenica drugog razreda i sva četiri časa prvodi sama s učiteljem koji dolazi iz Podgorice. Djevojčica pješke do škole putuje približno koliko i učitelj iz Podgorice automobilom.

Prije nešto više od tri decenije područno odjeljenje u Barama imalo je dva školska odjeljenja sa skoro 60 đaka i dva poznata učitelja – Jezdimira Radovića i Dragoja Radovića. Da je bilo đačke graje u Barama, svjedoče i prostrane učionice školske zgrade koja je počela da se gradi 1939, a završena sedam godina kasnije.

Anđela kaže da bi voljela da se ponovi „to davno vijeme kada je bilo puno djece u školi“. No, svjesna je da je nemoćna da promijeni činjenicu da na odmorima nema s kim da se igra, ali ni kome da šapne ili od nekog prepiše zadatak. To je ne ometa da svoje obaveze ažurno završava i da sve predmete uči podjednako predano.

„Najv iše vo l im englesk i ,

crnogorski i likovno ali učim sve podjednako. Zanimljivo mi je i na fizičkom, pošto sam sama pa se zato takmičim s učiteljom i uvijek ga pobjeđujem. Navikla sam da budem sama u učionici i nije me strah ni da pješačim do škole“, kaže djevojčica.

Tvrdi da joj učitelj „ne gleda kroz prste“, ali drago joj je što na njena mnogobrojna pitanja, uvijek zna odgvore. Jedina učenica područnog odjeljenja u Brama, ipak, priznaje da se jako raduje ponedjeljku i petku kad ide u matičnu školu u Manastiru Morača na časove engleskog.


oko nas

najviše volim engleski, crnogorski i

likovno ali učim sve podjednako. Zanimljivo mi je i na fizičkom, pošto sam sama pa se zato takmičim s učiteljom i uvijek ga pobjeđujem“, kaže djevojčica, jedina učenica u razredu

To je prilika da se druži s vršnjacima i bolje ih upozna. Za tri godine, ona će im se pridružiti i prija

joj što će, pored drugara za igru, imati s kim i da se „takmiči u znanju“.

Pored toga što „učitelja ima samo za sebe“, Anđela ima na raspolaganju i učila dovoljna

za cijelo odjeljenje - tabla, geografske karte, ilustracije i fotografije, priručnike...

Njen učitelj kaže da prvi čas za Anđelu i njega počinje u osam sati i 30 minuta, a da nastavu završavaju 15 minuta prije podneva. Boričić je završio Fakultet za fizičko vaspitanje i kako se niko nije javio na konkurs za to radno mjesto, profesor fizičkog vaspitanja, postao je učitelj, a Anđeli se ispunila želja da u školu ide u svom selu.

Boričić nije slutio da će ikada biti učitelj samo jednom đaku i nije naučio kako se to radi

tokom formalnog školovanja. Nije lako ni dati objektivnu ocjenu jedinoj učenici, kad nema ostale djece da uporede znanja. Ipak, ubijeđen je, da djevojčica zaslužuje svaku peticu koju dobije.

„Naravno, ovakve situacije s e n e u č e n a fakultetu, pa moraš reagovati prema situaciji. Prilično su specifični uslovi rada. Teže je raditi i zbog objektivnosti ocjenjivanja. Uvijek imamo vremena i d a r a z g o v o r o m proširimo nastavno gradivo koje se obrađuje. Anđela je zainteresovana za sve predmete, a svakom posvetimo dosta pažnje“, kaže učitelj Branislav.

Učionicom, čak sa samo jednim đakom i jednim učiteljem, tvrde, bili bi zadovoljni u vasojevičkom selu Vranještica. To bi značilo da ima nade za mjesto u kojem sada žive samo oni koji nijesu imali gdje

da odu. Zgrada tamošnje škole sada je ruina, a mještani su davno izgubili nadu da će u njoj ikada zažamoriti djeca.

„Možda smo mogli biti uporniji, pa da sačuvamo školu, odnosno područno odjeljenje sa jednim ili dva đaka. Trebalo je da svi

shvatimo da ne smijemo dozvoliti zatvaranje učionica, bez obzira na broj đaka. Primjer Bara u Morači je primjer kako se čuva selo, mi za to nijesmo imali snage ili volje. A ovdje je nekad bila velika škola“, kažu u Mjesnoj zajednici Vranještica.

U selu, gdje će ove godine zazimiti tek nekoliko domaćinstava, ne tako davno bilo je 832 stanovnika, od toga 116 osnovaca.

U susjednim Barama Kraljskim OŠ Dr Radosav Jagoš Vešović, u devet razreda ima svega 18 učenika. U prvih pet ih je osmoro i jedna učiteljica - Nena Zaijić. Zadovoljna je učenicima, iako je ponekad teško nastavu organizovati za sva četiri razreda u istom prostoru. Učiteljica je srećna što ustanova, u kojoj je i ona završila osnovno obrazovanje, još živi, bez obzira na broj učenika.

„U prvom razredu imamo tri, u drugom - jednog, u trećem - tri, a u petom - jednog učenika. Ove godine niko nije u četvrtom razredu. Ja sam završila osnovnu školu u Barama Kraljskim i raduje me što sam se u ovo selo vratila i kao učiteljica. Nije lako, zaista, organizovati nastavu za sva četiri razreda, ali moji đaci su dobra i vrijedna djeca. Nimalo u znanju ne zaostaju za svojim vršnjacima iz drugih i većih škola. Radoznali su i vrijedni. Nadam se da će se broj osnovaca ovdje samo povećavati i ne mogu zamisliti situaciju da se škola zatvori. Bio bi nam to zajednički poraz“, kaže učiteljica.

Ona podsjeća da područno odjeljenje te škole u Mateševu pohađaju samo dva učenika.

Do rijetkih učionica na seoskom području kolašinske opštine i učenici i učitelji svakog dana

stižu s velikim naporom, a naročito u zimskim mjescima. Učenici, uglavnom, pješače po nekoliko kilometara a učitelji stižu terenskim vozilima po lošim putevima. No, i jedni i drugi rijetko neopravdano izostaju.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

● JEDAN UČENIK ČINI ŠKOLU: Ško-

la u donjomo-račkim Barama


oko nas

Nova vlast ih ignoriše kao i stara

štrajk radnika Zavoda za izgradnju Bara za sada je bez rezultata – dugovanja još čekaju. njih 160 i dalje ne mogu u penziju, u fond rada ili Biro, dok je 40 radnika

ispunilo uslove za penziju 2013. kada je proglašen stečaj, ali ne mogu da je ostvare

radniCi ZiB-a još čekaju na Svoje

va puta nedjeljno bivši zaposleni Zavoda za izgradnju Bara štrajkuju ispred gradske Opštine.

Uzalud. Oni protestuju zbog 160 radnika, koji zbog nadležnih i stečajne uprave, ne mogu u penziju, Fond Rada ili Biro. Takođe, 40 radnika je ispunilo uslove za penziju 2013. kada je proglašen stečaj, ali ne mogu da je ostvare.

,,Duguje im se dvije godine poreza i doprinosa, koji su obračunati na minimalnu zaradu. Oko 250 hiljada

eura što nije veliki dug. Nadaju se da će stečajni sud naći novac jer im je Zoran Senić, stečajni upravnik, rekao da, hipotetički, postoji mogućnost da se radnici namire ako Zavod za izgradnju Bara dobije neke sporove na sudu”, objašnjava za Monitor Senka Rastoder, predstavnica Saveza Sindikata Crne Gore.

Da podsjetimo Zavod za izgradnju Bara je u stečaju od novembra 2013. i to prema predlogu Atlas Mont banke, kojoj je ZIB dugovao oko osamsto hiljada eura. U septembru 2013.

radnici su takođe štrajkovali zbog najavljenog stečaja. Zato je tadašnji vlasnik ZIB-a i gradonačelnik Bara Žarko Pavićević, obećao radnicima da će pokrenuti program za izlazak iz stečaja i oporavak firme. Ali od toga nije bilo ništa.

Stečajni upravnik Zoran Senić je 2014. objavio bankrot jer je u stečajnoj masi bilo

oko pet miliona eura vrijednosti, a potraživanja banaka su bila preko trinaest miliona. Kroz stečaj se nisu mogli namiriti svi povjerioci

● BEZ REZULTATA: Štrajk radnika ZIB-a

d


oko nas

Bivši zaposleni nisu imali svoje predstavnike u

odboru povjerilaca, te više od tri godine nisu znali šta se dešava. ,,niko ih nije obavještavao i objasnio im da imaju prava da znaju šta se dešava sa imovinom, kako bi se i oni isplatili”, navodi predstavnica SSCg

poput CKB-a, Prve ili Atlas Monta. Povjerioci su postali i bivši radnici preduzeća. Njima se tada dugovalo deset plata i tri godine neuplaćenih poreza i doprinosa. ,,Nakon godinu dana izmirene su zaostale plate i godina poreza i doprinosa. Ostale su dvije godine neuplaćene – i zato štrajkujemo“, kažu radnici.

Bivši zaposleni nijesu imali svoje predstavnike u odboru povjerilaca, te više od tri

godine nisu znali šta se dešava. ,,Zoran Senić nije bio rad da komunicira sa radnicima jer je smatrao da nema obaveza prema njima, što nije istina. U prilog tome govori i čuđenje novog stečajnog sudije Ivana Kovačevića kome nije bilo jasno, zašto mu se više od godinu dana nije javljao nijedan radnik. Razlog je taj što ih niko nije obavještavao i objasnio im da imaju prava da znaju šta se dešava sa imovinom, kako bi se i oni isplatili”, navodi predstavnica SSCG.

Senić u odgovoru Monitoru odbacuje te tvrdnje i kaže da su ,,svi pojedinačni povjerioci koji su podnijeli pismeni zahtjev u kome su tražili odredjena prava ili informaciju uredno hendlovani i da su dobili odgovor u pismenom obliku.”

Pošto su im iz Saveza Sindikata Crne Gore nedavno predočili njihova prava, Zibovci su se ponovo okupili i pozvali stečajnog upravnika da im odgovori na pitanja. Tako su najzad, dobili uvid u prodaju imovine kojom su isplaćene banke. ,,Prema Senićevoj tvrdnji od cijele stečajne mase ostala je samo upravna zgrada u centru Bara koja je pod hipotekom. A čim je pod hipotekom pripada banci koja je dala kredit“, navodi Željko Bulatović, predstavnik radnika ZIB-a.

Zaprepastilo ih je što je imovina nekadašnjeg građevinskog giganta koji je sagradio veći dio Bara prodata u bescijenje, što je prodavana u dijelovima, umjesto kao cjelina, i što zgrade koje su bile dijelom u vlasništvu ZIB-a nisu ušle u stečajnu masu.

Nezadovo l jn i Sen i ćev im odgovorima, 22. novembra radnici su napisali dopis Privrednom sudu i stečajnom sudiji Ivanu Kovačeviću.

Zatražili su da im se objasne sve nelogičnosti na koje su naišli u odgovoru stečajnog upravnika.

,,Nije nam jasno šta se desilo sa centralnim magacinom koji je procijenjen na 135 hiljada eura, a u daljim papirima sa više nigdje ne spominje. Armirački pogon koji je radio u sklopu kamenoloma, hala od šesto kvadrata, takođe nije ušao u stečajnu masu”, navodi predstavnik radnika ZIB-a.

Senić Monitoru saopštava da su ,,Magacin i Armirački pogon sagrađeni na tuđem zemljištu

i njihov status i prodaja će uslijediti nakon pravosnažnog okončanja sudskih postupaka.”

Radnicima nije jasno zašto je Betonjerka, tj. fabrika betona, prodavana u djelovima „jer ako se prodaje u djelovima betonjerka gubi na vrijednosti”, objašnjava Bulatović koji je radni vijek proveo u ZIB-u,

kao vodeći bravar u mehanizaciji. Što se Betonjerke tiče, Senić

Monitoru kaže da je ista prodata kao dio ,,kompleksa Kamenoloma prikupljanjem zatvorenih pismenih ponuda na osnovu objave oglasa u dva lista koja imaju cirkulaciju na teritoriji cijele Crne Gore.”

U dopisu Privrednom sudu radnici se pitaju zašto se nedovršena zgrada G-13, čiji su investitori bili ZIB i pošta - ne spominje u stečajnim papirima. ,,To je 1500 kvadrata stambenog prostora, a kako je ZIB bio jedan od investitora, trebala bi ući u stečajnu masu”, navode radnici. Senić, s druge strane, tvrdi Monitoru da prema trenutnom stanju, ZIB nema imovine u istoj.

Radnici imaju i niz primjedbi na račun prodaje kamenoloma koji je pripadao ZIB-u.

Kamenolom je procijenjen na 2 270 000, a Senić ga je prodao za 1 400 000 eura. Taj kamenolom je mjesečno davao 60.000 eura. „Znači kupcu će se kamenolom sam otplatiti za dvije godine. A vijek eksploatacije je bar još pedesetak godina”, objašnjavaju radnici. Taj kamenolom je, kažu, mogao biti i slamka spasa za ZIB, samo da su nadležni imali više volje i razumijevanja za njih.

U trenutku stečaja sedamnaest radnika je uobičajenim putem steklo uslov na penziju, ali do danas ne mogu da ostvare to svoje pravo. Takođe dvadeset tri radnika je steklo uslov da budu penzionisani po osnovu Izmjena i dopuna zakona o penzionom osiguranju.

Radnicima je to pravo osporeno. Odbili su ih iz Fonda PIO, Ministarstva rada i socijalnog staranja i Upravnog suda. Nisu dobili nikakvo objašnjenje za takve odluke, ali pretpostavljaju da je zbog toga što nema para u budžetu. Nedavno su se obratili i Vrhovnom sudu. Na odgovor će čekati od šest mjeseci do godinu dana.

Jedan od nesuđenih penzionera je i Rafet Husović. Kaže da su on i njegove dvadeset tri kolege ispunile sva tri uslova tog Zakona – trideset godina radnog staža, firma im je otišla pod stečaj, a u njoj je i država imala udjela. „Rok za predaju dokumenata

dušan Bibić nije optimista: „ako stečajni sudija na

kraju i izda potvrdu da nema novca za poreze i doprinose, možemo preći na fond rada, koji će prema nekim novim pravilima, pokriti samo šest mjeseci poreza i doprinosa, a mi ćemo ponovo biti prepušteni sami sebi”


oko nas

Vraćaju li se Njemci?

njemački turisti najviše su doprinijeli zlatnom dobu ulcinjskjog turizma, pa u tom gradu vjeruju da bi njihovo vraćanje značilo povratak na stare staze

i

ulCinjSke turiStičke nade i dileMe za odlazak u penziju je bio jul 2015. I mi smo ih predali na vrijeme. Ne znam šta još hoće od nas!”

Husović je u trenutku stečaja imao trideset pet godina radnog staža. Radni vijek je proveo kao rukovalac građevinskih mašina. Kaže da su ga ostavili bez načina da izdržava svoju porodicu. I dodaje da ne vjeruje da će im država izaći u susret – jer dosad nije. ,,Ni nova – stara vlast ne uliva nadu. A ćeraćemo se do Strazbura, jer mi ne odustajemo.“

Mustafa Šabanović je prinuđen da radi kao noćni čuvar. U familiji ih je devetoro. ,,Na ovom poslu nema slobodnih dana. Tako funkcionišem već tri godine kako bih izdržavao ženu i djecu.“ Kaže da je izgubio povjerenje u zakon i u državu. Nada se da će ova vlast biti bolja od prethodne i poručuje da radnici nisu krivi što su se našli u ovoj situaciji. „Dok nam ne upišu ovaj staž, ne možemo da mrdnemo. Ne možemo na Fond Rada, na Biro, ili u penziju.”

Ni D u š a n B i b i ć n i j e optimista kao ni njegove kolege. Objašnjava i zašto:

„Ako Senić i Kovačević na kraju izdaju potvrdu da nema novca za poreze i doprinose, možemo preći na Fond Rada koji ima obavezu da ispuni potraživanja radnika čije su firme u stečaju. Ipak, prema nekim novim pravilima, Fond će pokriti samo šest mjeseci poreza i doprinosa, a mi ćemo ponovo biti prepušteni sami sebi. Takvo sramotno postupanje i ignorisanje od vlasti i stečajne uprave sigurno nismo zaslužili.”

Kada radnici zahtijevaju svoja prava naiđu na muk od strane nadležnih. Kada žele da saznaju šta se dešava sa imovinom njihovog nekadašnjeg preduzeća, kažu im da nemaju pravo na tako što. Nažalost ovo nije usamljen slučaj. Dvostruki aršini državne administracije, u ,,hendlovanju” bogatom manjinom i siromašnom većinom, nikad nisu bili očigledniji. Otuda i rezigniranost ovih radnika.

Aleksandra DRAGOVIĆ

zvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća U l c i n j s k a r i v i j e r a Radomir-Mikan Zec

nije ovih dana krio oduševljenje. Imao je dobar razlog: kompanija na čijem je čelu ušla je u razvojni program za Adu Bojanu sa jednim od najvećih svjetskih turoperatora - agencijom TUI iz Njemačke.

,,Pozivam Vladu Crne Gore da do kraja februara usvoji taj razvojni program, jer je riječ o poslu značajnom ne samo za Ulcinj već i za čitavu Crnu Goru”, rekao je on.

Ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović je ocijenio da je TUI partner kakvog Crna Gora priželjkuje dodajući da će uložiti maksimalan napor da se sa njima ostvari saradnja.

I iz lokalne vlasti u Ulcinju je saopšteno da je TUI zainteresovan za objekte Ulcinjske rivijere i za prodaju njihovih smještajnih kapaciteta. „Tokom osamdesetih godina prošlog vijeka, saradnja tog najvećeg ulcinjskog preduzeća i TUI-a je bila na izuzetno visokom nivou. Svima je u interesu da se ta saradnja obnovi“, kazali su u Opštini.

Činjenica je da su do kraja osamdesetih u objektima tog hotelskog giganta, posmatrano i u okvirima bivše Jugoslavije, njemački turisti ostvarivali preko 90 odsto noćenja! Dolazili su obično u aprilu i bili tu do kraja oktobra. Sezona je tada trajala punih sedam mjeseci.

„Mi smo uvijek lako punili Ulcinj. Imali smo zahtjeva od naših njemačkih partnera da se zakupljuju kapaciteti

u tom gradu na čak 220 dana“, kaže dugogodišnji šef filijale državne agencije Jugoturs u Frankfurtu Vukašin Ćulafić.

To zlatno doba ulcinjskog turizma su, dakle, obilježili njemački turisti, pa se u Ulcinju vjeruje da će povratak na stare staze biti moguć tek onda kada se ponovo vrate Njemci. Nakon svakog učešća na Sajmu turizma u Berlinu, koji se održava početkom marta, gdje redovno učestvuju predstavnici lokalne turističke organizacije i većih turističkih preduzeća, dolaze optimističke najave da će se to dogoditi. Nažalost, malo se što ostvari, jer većina gostiju koji dođu na ljetovanje iz Njemačke su ljudi porijeklom iz država bivše Jugoslavije, a koji su dobili njemački pasoš.

„Njemci su šampioni Evrope po putovanjima i mi znamo da bi oni dolazili onda kada nam je to najvažnije - u pred- i u postesezoni“, kaže profesor njemačkog jezika i istaknuti turistički radnik Ismet Karamanaga.

On navodi da je, nažalost, malo naznaka da će, bar u narednih pet godina, gosti

iz ove zemlje, masovno dolaziti u Ulcinj, izuzimajući Adu Bojanu.


oko nas

ulcinjska rivijera je ušla je u razvojni program za adu

Bojanu sa jednim od najvećih svjetskih turoperatora - agencijom tui iz njemačke

Jer, iako je prethodnih godina uz dopuštenje Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom dopušteno divljanje na obalama te rijeke, Njemci bi, ukoliko se to rajsko ostrvo malo očisti i uredi, mogli ponovo tamo napraviti svoje pribježište. U saradnji sa najvećom njemačkom specijalizovanom turističkom agencijom za naturizam - Obenom, svakog ljeta na Adi Njemci ostvare oko deset hiljada noćenja. TUI bi već naredne godine taj broj mogao da uveća za nekoliko puta.

U drugim djelovima Ulcinja za tako nešto treba tek stvoriti pretpostavke. Prije svega se

to odnosi na nepostojanje kvalitetnog hotelskog smještaja. Naime, od ukupnih kapaciteta na hotelski smještaj u Ulcinju otpada samo oko dva odsto! Kako se procjenjuje, u ovoj opštini ima preko 150, pa možda čak i 200 hiljada kreveta u privatnom smještaju, a u hotelima tek nešto manje od četiri hiljade.

Ova izrazito nepovoljna struktura se dodatno pogoršava, jer se trenutno u ulcinjskoj opštini gradi ili nadograđuje još oko 300 objekata, koji uglavnom služe za izdavanje turistima.

Istovremeno, nema ni najava da će biti ispoštovan neki od kupoprodajnih ugovora za razorene ulcinjske hotele, odnosno da će se graditi bar jedan elitni hotel. Od bučnih planova i najava da će na Velikoj plaži iznići novi Dubai ili Monako, ostali su samo tenderi.

Slična je čak i situacija sa infrastrukturnim projektima koje finansira njemačka KfW

banka, a koji se odnose na izgradnju vodovodne i kanalizacione mreže na teritoriji ove opštine. Zbog indolentnosti i neodgovornosti lokalne uprave ovaj projekat vrijedan 20 miliona eura je doveden u pitanje, iako od njega zavisi budući turistički razvoj cijele ove regije.

Zato nema nikakve šanse da će se ostvariti ciljevi iz Strategije

razvoja turizma u Crnoj Gori, koja je usvojena krajem 2008. godine, a u kojoj se navodilo da će „Ulcinj, zbog svojih potencijala na Velikoj plaži, Adi Bojani i u zalivu Valdanos, 2020. godine zauzeti vodeću poziciju“.

Da se, dakle, ta strategija real izovala, lako bi se mogla iskoristi dešavanja

na globalnom nivou, i posebno na istočnom Mediteranu. Jer, zbog situacije na sjeveru Afrike, na Levantu i u Turskoj, njemačke agencije su se od prošle godine snažnije okrenule evropskim receptivnim tržištima. Njemci zbog straha od terorizma jednostavno mijenjaju regiju, odnosno mnogo manje putuju u Egipat ili Tursku, a više u Španiju ili Hrvatsku, ili pak ostaju u okvirima svoje države. Kod TUI-a se, na primjer, broj rezervacija za Tursku smanjio za 40 posto, a za Hrvatsku je povećan za četvrtinu.

Međutim, njemački turisti sada traže još nešto osim sigurnosti, sunca i mora. „Tu su, naravno, vodeni sportovi poput surfanja, ronjenja, jedrenja, vožnje kajakom… Njemački turisti takođe uživaju u vožnji biciklom ili pješačenju na duže staze. Ima i dosta kampera, onih koji žele kulturnu ponudu. Za njih se moraju razraditi odgovarajući programi. Važna je i ponuda za mladu publiku. Španija i Grčka imaju takve stalne goste“, kaže prof. Karamanaga.

On ističe da bi se te ponude mogle razraditi u saradnji s predstavnicima TUI-a koji bi se mogli pobrinuti i za dodatnu reklamu za Ulcinj.

Mladi turistički radnik Ćazim Hodžić kaže da „svi napori na individualnoj ravni i kroz manje projekte definitivno u perspektivi moraju imati institucionalnu podršku i dostojnu valorizaciju jednog od najljepših komada Mediterana“.

„To je jedini put razvoja ovog grada, koji godinama vraća društvu mnogo više nego što se u njega ulaže iako je svaki, pa i ulcinjski resurs potrošiv ukoliko se ne obogaćuje organizovanom i s t ra teškom politikom“, dodaje on.

Mustafa CANKA


oko nas

Pozivi na strpljenje

Mještani sela lukin fir godinama pješače kilometrima okolo-naokolo zbog mosta preko kojeg je prelaz zabranjen. najave da će most biti popravljen ponavljaju se uoči svakih izbora. Sada su u andrijevici pored parlamentarnih završeni i lokalni, a od popravke ništa

p

SudBina jednog MoSta: oBeĆanja u Skladu S iZBorniM CikluSiMa

etnaestogodišnja Jasna Jolić iz sela Lukin Fir kod Andrijevice svakodnevno pješači tri

kilometra od kuće na desnoj obali Lima, do magistrale na lijevoj, gdje čeka autobus za Berane na putu do škole. Magistrala se od njene kuće vidi i svega je nekoliko stotina metara udaljena vazdušnom linijom, ali je stari žičani most, koji selo na mnogo kraći način spaja s magistralnim putem, oštećen i zabranjen za upotrebu.

„Šta da radim? Sama ne smijem preko mosta, suviše je rizično, a okolo je zaista naporno. To je još tri kilometra i u drugom pravcu, umjesto nekoliko stotina metara do autobuske stanice Lukin Fir preko visećeg mosta“, kaže Jasna.

U selu nema više đaka, ali ima još tri radnika koji takođe svakog dana prolaze istim okolnim putem do stanice na Rijeci Marsenića, da bi stigli u Berane na posao. Ostali žitelji Lukinog Fira uglavnom su penzioneri ili mala djeca.

Dok lokalna uprava u Andrijevici, na čijoj se teritoriji žičani most nalazi, obećava da će ga u najskorije vrijeme sanirati i poziva mještane na strpljenje, oni postavljaju pitanje koliko još vremena treba da prođe pa da se ispune obećanja.

Najave da će most biti popravljen ponavljaju se u skladu s izbornim ciklusima. Sada su još jedni izbori završeni, u Andrijevici pored parlamentarnih i lokalni, a od popravke nema ništa.

„Obećanja slušamo pet-šest godina. Most je iz godine u godinu u sve gorem stanju, pa je početkom ove godine opštinska komisija utvrdila da nije bezbjedan i zabranila prelazak preko njega“, priča mještanin Ranko

Čukić.U malenom selu Lukin Fir,

na desnoj obali Lima, stalno živi pet porodica, od kojih su neke mnogločlane, ali je kuća mnogo više i u vrijeme zimskih i ljetnjih odmora ovdje dolazi veliki broj ljudi kojima takođe viseći most predstavlja najkraću vezu s magistralnim putem Andrijevica – Berane.

„Osim toga, veliki broj stanovnika velikog sela Trešnjevo, čijoj mjesnoj zajednici pripadamo, ovdje ima svoja imanja. Oni takođe koriste ovaj most“, kaže Čukić.

On podsjeća da je nekada značaj ovog mosta bio mnogo veći i da je predstavljao jedinu vezu s lijevom obalom.

„Prvi most je na ovom mjestu napravljen u vrijeme kada su se vodile borbe za oslobađanje od Turaka. Ovaj most je bio jedina veza Crne Gore sa drugom obalom Lima i tada veoma naseljenim šekularskim selima“, priča Ranko.

Iz tih dalekih vremena ostala je i priča da je u vrijeme velikih poplava krajem devetnaestog

vijeka, pored čuvenog mosta u Višegradu, u čitavom drinskom slivu pretekao jedino još most na Lukinom Firu.

Most u mjestu Lukin Fir saniran je i popravljen 1964. godine, a ovaj žičani, koji je preživio do sada, izgrađen je 1972.

„Od tada smo ga samo mi mještani


„Ne može se uvijek ići satima okolo. Prinuđeni smo da most koristimo iako je prelazak zabranjen. Zato tražimo da se obećanja realizuju i da se što prije sanira postojeći most, dok se ne napravi neki bolji“, kažu mještani.

Oni podsjećaju i na činjenicu da je njihovo mjesto do prije nekoliko godina u ljetnjoj sezoni

bilo najpopularnije kupalište na Limu između Andrijevice i Berana, sve dok koncesionari nijesu s teškom mehanizacijom uništili rječno korito i do tada vjekovima nedirnute obale.

„Prema tome, nijesu samo poplave krive. Koncesionari su izmijenili korito toliko da je postojeći most niži čak i od onog koji smo pravili prije šest decenija. Niko za to nije odgovarao. Ne vrijedi da bilo šta pričamo, ali tražimo hitnu sanaciju“, poručuju mještani Lukinog Fira.

Stari viseći ili žičani most na Lukinom Firu predstavljao je svojom ljepotom i turističku

atrakciju. Sada je takav da je prelazak preko njega rizik koji svako od prolaznika i mještana ovog sela lično preuzima na sebe.

„Ni država ni lokalna uprava već preko četiri decenije nijesu uložili ni jedan euro u njegovo održavanje“, kaže Ranko Čukić.

Žičani most u mjestu Lukin Fir preko Lima, jedini je takve vrste od Berana do Plava. Nekada ih je bilo na desetine. Neki su zamijenjeni modernim betonskim, a neki su odavno urušeni. Sada i ovaj posljednji doživljava žalosnu sudbinu.

Tufik SOFTIĆ

oko nas

Pozivi na strpljenjeSudBina jednog MoSta: oBeĆanja u Skladu S iZBorniM CikluSiMa

● SAMO OBEĆANJA: Most u Lukinom Firu

obećanja slušamo pet-šest godina. Most je iz godine

u godinu u sve gorem stanju, pa je početkom ove godine opštinska komisija utvrdila da nije bezbjedan i zabranila prelazak preko njega“, priča mještanin ranko čukić

popravljali o sopstevom trošku. Evo, upravo ovih dana ja sam popravljao drvenu podlogu i zatezao žice. Šta da radimo kada je hitno, nego da ga, ipak, koristimo. Ako je pitanje života i zdravlja, ne možemo ići nekoliko sati naokolo“, priča ovaj čovjek.

Od kada je stari viseći most zabranjen za prolazak, stanovnici ovog sela koji

idu pješice prema Beranama ili Andr i jevic i pr inuđeni su da idu okolnim, dobrim dijelom neasfaltiranim putem, do betonskog mosta u Rijeci Marsenića. To im, kako kažu, oduzima po nekoliko sati vremena više nego ranije.

„Najgore je za djecu. Oni moraju da pješače i ljeti i zimi, umjesto preko našeg mosta, pet minuta do magistrale“, kažu i drugi mještani Lukinog Fira.

Prema njihovim riječima, most je ozbiljno oštećen u poplavama 2011. godine, a naknadno su mu statiku ugrozili koncesionari koji na toj lokaciji eksploatišu riječni materijal, što upravo čine i sada.

„Evo i ovih dana neki od

koncesionara rade punom parom i ugrožavaju stope mosta. Prijavili smo inspekciji. Valjda i koncesionari imaju obavezu da pomognu da se most sanira i dovede u stanje da bude bezbjedan za pješake“, kažu mještani.

Oni naglašavaju da su sami i sopstvenim sredstvima dva puta gradili most na ovom mjestu i sada zahtijevaju da i lokalna uprava i država pomognu da se napravi bolji i bezbjedniji.

„Mi smo u saznanju da postoji neki novac za sanaciju posljedica od poplava, ali pitamo šta je bilo sa našim mostom i zašto i on nije u tom programu. Ili su možda sredstva otišla na neke druge stvari“, pitaju stanovnici Lukinog Fira.

U Opštini Andrijevica mještane pozivaju na strpljenje i obećavaju hitnu sanaciju strarog mosta.

„Mogu vam reći da radimo polako i postepeno. Ne može ništa preko noći i na pritiske da se završi. U postupku smo nabavke novih čeličnih sajli koje su jako skupe, ali smo spremni da to uradimo i da popravimo stari most. On je, ako mještani žele da priznaju, ovakav već deset godina“, – kaže menadžer u Opštini Andrijevica Miodrag Ivanović.

Prema njegovim riječima, priča o novcu koji je navodno bio namijenjen za sanaciju ovog mosta potpuno je neosnovana.

„Sredstva za sanaciju posljedica od poplava iz 2011. godine usmjerava Direkcija za javne radove. Od onoga što je do sada nama usmjereno uspjeli smo da saniramo dobar dio mostova na području opštine. Sve do mosta na Seocu. Trenutno sredstava više nema“, kaže Ivanović.

On dodaje kako su o mostu na Lukinom Firu obavijestili Direkciju za javne radove,

u čijoj nadležnosti su krupni infrastrukturni projekti.

„Ne želimo ništa da obećavamo, ali za početak most će biti saniran i potrebno je još malo strpljenja“, dodaje Ivanović.

Mješ tan i Luk inog F i ra u međuvremenu stari viseći most koriste na sopstveni rizik.


p

Makedonija poSlije iZBora

Pobjeda kao poraz, i obrnuto

veći dio analitičara koji su komentarisali tijesnu razliku između vMro dpMne i SdSM, smatraju da će situacija u Makedoniji biti još komplikovanija i da su na vidiku novi izbori. neizvjesno je i da li će pobjednik biti u stanju da formira vladu

region

aradoksalan je rezultat nedjeljnih devetih po redu, parlamentarnih izbora u Makedoniji otkako je

1991. proglasila nezavisnost. Pobjeda kao poraz i obrnuto.

Vladajuća, u posljednjih 10 godina, VMRO-DPMNE je proglašena za pobjednika. No, uknjižila je rezultat ispod očekivanih 63 mandata. Njen koalicioni partner, stranka Albanaca - Demokratska unija za integraciju (DUI) je prepolovila poverenje među biračima.

Državna izborna komisija (DIK) je objavila preliminarne rezutate izbora, prema kojima je najviše mandata osvojila VMRO DPMNE – 51, u parlamentu koji ima 120 poslanika. Socijaldemoratski savez Makedonije (SDSM) 49 mandata, a DUI 10, Pokret Besa pet, Alijansa za Albance tri, a Demokratska partija

Albanaca (DPA) dva.Lider VMRO DPMNE Nikola

Gruevski je ocjenio da nova vlada treba što brže da bude formirana i da se snažno se vrati na put ekonomije

Nakon 2,5-godišnje krize u Makedoniji, izbori su na jedvite jade održani, ali nisu razriješili konflikt. Sada su tenzije još veće, a kulminacija tek predstoji. Preliminarni rezultati pokazuju jasnu polarizaciju u makedonskom glasačkom tijelu, što je djelimično posljedica i izbornog sistema koji onemogućuje izlazak iz bipolarizma i binacionalizma. Još ne možemo govoriti o tome ko je pobjednik, jer su u toku pregovori i teku zakonski rokovi o odlučivanju po njima. Trenutna razlika između VMRO-DPMNE i SDSM je 51:49, ali se to može promijeniti jer se radi o biračkim mjestima koja donose oko 300-600 glasova.

Što se tiče toka izbora, i stranke i posmatrači, ali i javnost su složni da su bili daleko masovniji, mirniji i demokratskiji nego što je ma ko očekivao (postojao je strah da bi moglo doči i do fizičkih obračuna i nasilnog punjenja glasačkih kutija).

Tenzije su počele rasti kada je Državna izborna komisija (DIK) probila zakonske rokove i čak i 24 časa nakon zatvaranja biračkih mjesta, nije izlazila sa preliminarnim rezultatima. Na žalost, bilo je otvorenog pokušaja američkog i drugih ambasadora da fizičkim prisustvom utiču na rad DIK-a, a bilo je i konsultacija članova Komisije u ambasadama. Za narod veoma nepovjerljiv prema strancima, ovo je dolijevalo ulje na vatru. Sada kada imamo preliminarne rezultate, stanje nije mirnije i jasnije. VMRO-DPMNE insistira na svojoj pobjedi (koja mu uz glasove DUI obezbeđuje tanku, ali dovoiljnu marginu da formiraju vladu). Zaev govori o padu režima, ali ne kaže koje su neregularnosti na kojima se poziva njihov pravni

● NIKOLA GRUEVSKI I LIDER VMRO-DPMNE: „Što prije formirati vladu“


region

BILJANA VANKOVSKA, PROFESORICA FILOZOFSKOG FAKULTETA U SKOPLJU, ZA MONITOR

Gore nego ikad

i svih reformi, uključujući one povezane sa članstvom u EU i NATO. Čelnik opozicionog SDSM Zoran Zaev poručio je pak da bivši premijer Nikola Gruevski i šef VMRO-DPMNE, ne smije da formira vladu i pozvao ostale partije da se solidarišu sa tim zahtjevom.

Vanredni parlamentarni izbori su

trebali da izvedu zemlju iz dugotrajne političke krize. Lider SDSM Zoran Zaev prošlog februara je počeo da objavljuje povjerljive podatke koji dokazuju da je vlast upletena u niz zloupotreba i malverzacija. Protesti nakon toga su postali poznati kao Šarena revolucija. Formirano je i Specijalno javno tužilaštvo čiji je rad

sistematski ometan. Izbori su rezultat Sporazuma, koji su predstavnici najvećih političkih partija potpisali u Pržinu, uz posredovanje EU.

Makedonija je duboko podijeljena. Poenta kampanje VMRO DPMNE je bilo optuživanje lidera SDSM Zaeva da se zalaže za federalizaciju države i uvođenje dvojezičnosti

tim u formalnim prigovorima, ali je dobro da su ovog puta odlučili ići proceduralnim putem, preko prigovora.

Vjerovatno je i VMRO-DPMNE iznenađen da je prošao tako dobro, a Gruevski kao filmski Roki ne samo ostao na nogama uprkos svemu, nego je dobio veći broj glasova od protivnika. Zaev pomalo glumi pobjedničku euforiju.

M n o g i s i o č e k i v a l i d a ć e Gruevski biti teško kažnjen. Težina samopreispitivanja vjerovatno leži više na strani opozicije: zašto nije uspjela stvoriti ujedinjeni opozicioni front, kako je dobila iznenađujuće veliki broj albanskih glasova, a nedovoljan broj od neodlučnih makedonskih glasača koji i dalje ne mogu da oproste kriminalnu privatizaciju i pauperizaciju koju je ova stranka izvela 90-ih, zašto je Šarena revolucija ostala elitistički i nevladin projekat koji nije stigao do običnih građana... Još interesantnije je što se sada krivica za ovo prebacuje na najmlađu stranku Levica, koja se optužuje što je navodno „oduzela“ njihove glasače, mada statistika pokazuje da je to nonsens.

Najinteresantnije je u albanskom bloku. Vojni heroj Ahmeti je konačno detroniziran i ponižen, ali ne od albanskih konkurenata, nego od SDSM koju mu je oduzeo glasove. Na prvi pogled, Albanci su pokazali veći demokratski kapacitet, jer je značajan broj preskočio etničku barijeru glasajući za makedonsku stranku; ali ne treba zaboraviti da je ta izborna agenda bila etnizirana - tj. nimalo građanska, a da je bila

širena posredstvom vjerskih lidera, u džamijama, uz stranu finansijsku pomoć. Pojavile su se nove stranke, od kojih jednu sačinjavaju „otpadnici“ od DPA - lider je čovjek koji je prije nekoliko godina vadio upaljač sa parlamentarne govornice da ilustrira kako će goreti sve ako se ne usvoje albanski zahtjevi. Poseban fenomen i iznenađenje (sa pet mandata) je Besa - stranka miksa etničke i vjerske komponente. Time se unosi dosada neviđena dimenzija u političkom spektru: šerijatska.

Ovakva fragmentacija i taktika SDSM je dovela do toga da Albanci nikada nisu bili predstavljeni sa manje poslanika u nezavisnoj Makedoniji (samo 20-22 podijeljeni na nekoliko stranaka). Ali njihova relativna moć je narasla, jer od nje zavisi formiranje vlade i vladina politika. Ovih dana su pozvani na konsultacije kod edija rame, što stvara poseban nemir kod Makedonaca. Računajući na nepopularnost Gruevskog kod Albanaca, i na tijesan rezultat, Zaev pokušava da nametne novi princip (koji ne samo da ne postoji u ustavu, nego je i protivan parlamentarnoj logici): ako se skupe mandati svih stranaka osim onih koji su dati VMRO-DPMNE, onda je to većinski stav građana, pa očekuje da predsjednik ne da mandat za formiranje vlade lideru pobjedničke stranke, nego njemu. Ako se nešto ne promijeni nakon odlučivanju po prigovorima, Ivanov će morati da postupi po ustavu, ali ako Zaev uspije unijeti nemir u redovima poslanika DUI - VMRO-DPMNE bi morao vratiti mandat, i predati ga SDSM.

Govori se da se još u Pržinskim pregovorima razmatrala i opcija o velikoj koaliciji, ili koncentracionoj vladi (ili čak da je to bio plan međunarodne zajednice, slično kao 2001. kada su nametnuli vladu nacionalnog spasa). Prethodno iskustvo sa hibridnim ministarstvima i institucijama formiranim po par t i j skom k l juču govor i da eksperiment neće uspjeti i da ta vlada sa glavom meduze neće biti funkcionalna ili reformska.

Analitičari govore i o novim prijevremenim izborima, jer ma ko predvodio vladu neće biti u stanju da upravlja zemljom kako treba, a kriza će se produbljavati. Ne brine najviše formiranje vlade, nego normalizacija odnosa u društvu, jer dvije makedonske stranke su još bliže okršajima nego prije dvije i po godine. Jedna strana novinarka u razgovoru sa mnom je komentarisala: Sada ste na početnoj tački kruga, zašto onda sve ovo u međuvremenu? Mislim da nismo na istoj poziciji: Gore je nego tada.


regionna čitavoj teritorij i , odnosno da i albanski jezik bude s lužbeni svuda. Zaev je poručivao da Ustav već garantuje pravo korištenja jezika zajednica. Glavna tema SDSM je bila insistiranje da je dio rukovodstva VMRO DPMNE povezan sa kriminalom. Obećano je da će, ukoliko SDSM pobijedi, početi novo poglavlje u zemlji.

Veći dio anali-t ičara koji su komentarisal i

tijesnu razliku između VMRO DPMNE i SDSM, smatraju da će situacija u Makedoniji biti još komplikovanija i da su na vidiku novi izbori. Neizvjesno je i da li ce pobjednik biti u stanju da formiraju vladu.

, ,Izborni rezultati se mogu različito tumačiti,” kaže profesor Georgi Spasov. ,,Formalno, može se reci da opozicija nije uspjela da skine Gruevskov režim sa vlasti, koga je Specijalna istražna komisija optužila za kriminalno udruživanje protiv izbora, za masovno kršenje ljudskih prava, korupciju i mnoge druge zloupotrebe. Izborni rezultat je pokazao da autoritarni režim Gruevskog kroz korupciju biračkog tijela, klijentelizam i zastrašivanje kontroliše masu od oko 430.000 ljudi, uz čiju pomoc može nametnuti otvorenu diktaturu u Makedoniji “, ocijenio je Spasov. No, Spasov je istakao kako Gruevski poslije ovih

izbora ne može da se poziva na volju naroda. ,,Opozicione partije su osvojile više glasova od VMRO-DPMNE i DUI. A to znači da je narod kazao koga želi za vlast. Ljudi traže promjene. Ako se takve promjene ne dogode, kriza ce samo eskalirati, i sukob ce biti produbljen”.

Pobornici opozicije posebno su bili razljućeni nakon izjave funkcionera VMRO-DPMNE Vladimira Đorčeva da ,,SDSM, treba da pokaže evropske manire i da čestita pobjedniku”, dok su članovi VMRO-DPMNE u Bitolju i Prilepu pobjedu slavili fotografišući se sa nadgrobnim krstom na kome je pisalo: ,,Zoran Zaev 1974-2016”.

Jedna od fotografija je objavljena na Facebooku što je izazvalo mnogobrojne reakcije gnušanja.

Po analitičaru Arsimu Zekoliju, raniji napori VMRO-DPMNE i takve ,,slavljeničke poruke” ne ostavljaju prostor za očekivanja da ce ta stranka promijeniti obrazac ponašanja. ,,Gruevski i Ali Ahmeti (čelnik UDI) nisu pobijedili, već su se sa krajnjom mukom zadržali na vlasti. I to je kraj njihovog rasta, njihova posljednja linija odbrane,“ smatra on.

EU i SAD pozdravili su mirne izbore u Makedoniji i izrazile očekivanje da će biti formirana

vlada koja će sa opozicijom provesti demokratske reformske prioritete.

Neki analitičari smatraju da rezultat nužno ukazuje na potrebu stvaranja široke vlade. No smetnja tome je činjenica da su makedonske i albanske opozicione stranke vec rekle da nece sjedjeti u istoj vladi sa osobama osumnjičenim za kriminal. U takvoj situaciji, smatra se da bi široko zasnovana vlada bila privremeno rješenje, sa zadatkom da organizuje nove izbore.

Milan BOŠKOVIĆ

Siromaštvo, korupcija, nepotizam

Krtičari vladavine VMRO-DPMNE tvrde da su klijentelizam, nepotizam i korupcija donosili vajdu za pojedince i grupe i nanijeli štetu koja u pitanje dovodi i sam fizički opstanak države. Prema pisanju AFP-a, Makedonija je jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi i jedna četvrtina njegovog aktivnog radno sposobnog stanovništva je nezaposleno.

Prošle i ove godine Makedonija se suočava sa velikom izbjegličkom krizom kada je, kako se procjenjuje, kroz tu zemlju i tzv. balkanskom rutom prošlo više od milion izbjeglica sa Bliskog istoka.

● ZORAN ZAEV ČELNIK SDSM: „Nikola Gruevski ne smije da formira vladu“ i pozvao ostale partije da se solidari-šu sa tim zahtjevom


Vrata? Čemu vrata? Od koga se zaključati, kome otvoriti!? Niti možemo kome otići, niti nam može neko doći. Ni preko

praga ove naše zajedničke kuće bez vrata, ne možemo kročiti ni koraka. Možemo nekoga pozvati..!? Zov? Koga pozvati? Zar neko još negdje zove nekoga?? Ko će nas pozvati? Kome se odazvati?

,,Dubinama sjevernog Pacifika luta usamljeni kit, na čiji se zov niko ne odaziva. Nadimak mu je Kit 52.

Kruže glasine da on već decenijama bezuspješno traži društvo. Luta, dubinama sjevernog Pacifika kao da je potpuno nevidljiv i nijem. Ljudi, njegovi najpažljiviji slušaoci, dali su mu nadimak: Kit 52.

Decembra 1992. rođena je legenda o kitu samotnjaku, vjerovatno jedna od najromantičnijih morskih priča u skorijoj istoriji: onom koji pjeva i zove, ali niko se ne odaziva. Pedeset dva, najusamljeniji broj. On ne opisuje dužinu, širinu ili specifičnu šaru na telu ovog okeanskog džina, jer ga do sada niko nije ni vidio.”

Još samo ovaj kit nekoga zove! Još samo ta ogromna ulješura, taj physeter catadon. Samo još kit 52 očekuje da će mu se neko odazvati! Još od 1992. godine - tako kažu - već 25 godina. Čeka li kit 52 zaista? Nešto? Nekoga?

Autori informacije o tome ćute. Jer ne znaju. A kako bi i mogli znati - teško je u ovoj ravni svijeta u kojoj živimo, detektirati događaje povezane samo u svijetu sinhroniciteta.

Ne samo da zove, nego i koga zove ovaj kit 52, to sam ja već odavno otkrio. Ne čeka on od 1992. godine. To je godina kada su sonari prvi put registrirali njegov zov. Njegovo čekanje počelo je mnogo ranije. Kit 52 čeka od 16 avgusta 1969. godine. I ne čeka on, nego čeka ona. Čeka njega. Ali o tome sam već ispričao ono najvažnije u knjizi Štit od zlata. U priči Poslednje ronjenje physeter catadona. Ako pročitate tu istinitu priču, shvatićete da ga ona neće dočekati i da joj se on neće odazvati. Shvatićete i da ona to zna savršeno jasno.

Kitovi žive i do 180 godina. Imaju dovoljno vremena za sve, i da zovu i da se odazivaju; najviše vremena im ostaje za – čekanje! I to je ono najbolje u ovom životu. Sve druge radosti na jednu stranu – čekanje na drugu: i opet će čekanje prevagnuti! Jer čekanje je naša prava privilegija

Ima sto definicija čovjeka i svaka je djelimično tačna. Ali samo djelimično. Sto definicija koje su djelimično tačne – nije to bogzna šta. Čak ako bi sve zajedno davale cijelu

istinu jedva da bi svaka pojedinačno imala po 1 posto istine. Ali reći da je čovjek biće čekanja to jeste cijela istina, to je 100 posto istine.

Čekanje je najbolje; onaj ko je sve dočekao – taj je umro.

Biti živ – znači čekati! Samo mrtvi su dočekali sve.Pitam se jesu li stvari, doživljaji, ishodi

koje čekamo – bolji od samog čekanja. Dvoumim se oko nekih; svako ima na umu neka takva iskustva koja su mu toliko prijala da je neoprezno izjavio: čekanje se isplatilo! Ali, ipak, kad bolje razmislim, nisam siguran da je bila šta što čovjek dočeka, moglo biti bolje od samog čekanja! Jer, ako ništa drugo, ono jednom dočekano, već slijedećeg trenutka postane prošlost, iščezne, ostane za nama. Da nam se nije desila, i najveća radost bila bi još pred nama. Da ih nismo već postigli, još bi nas čekali naši najveći uspjesi! Kad bi ona – kit 52 – dočekala onoga koga zove još od kada je poslednji put zaronio pa izronio, to bi bila tragedija! Dozivanje bi se prekinulo. Ovako - to je hepiend! Dozivanje nikada neće prestati.

Koliko su površne sve one jadikovke: ,,Čekanje je najteže!“; ,,Nepodnošljivo čekanje“; ,,Dosadno čekanje“. Apsurd čekanja, Jonesko, Godo na kog svi čekaju – sve je to dječija igra, zabavište. Čekanje je metafizičko stanje. Čekati nešto određeno, čekati bilo šta, to je moram reći – infantilno, vulgarno. Čekati – to je kao biti srećan! Osjećati radost! Ne zbog nečega što se desilo, ni zbog nečega što će se možda, desiti: nego biti u radosti, zateći se u sreći - to je radost i to je sreća! Ono što će doći, potpuno je nepovezano sa čekanjem kao filozofskim stavom o životu!

Filozof ne čeka nešto što treba doći.Filozof ne čeka čak ni da prođe sve ono

što će proći.Filozof jednostavno – čeka! Čeka, u ovoj

kući bez vrata, bez praga, u kući koju svi nazivamo svijet, iz koje se ne može ni izaći i u koju niko ne može doći. Taj svijet je preplavio Okean, ljudi su danas kitovi koji se uzaludno dozivaju u dubinama svog Pacifika. Dozivaju se, a odazvati im se – nema ko!

Samo onaj ko je svjestan da će jednom ipak doći kraj čekanju, može shvatiti superiornost čekanja u odnosu na sve

drugo što nam se događa u životu!Čekanje je najbolje, ali šta mislite: da li

je bolje ako se u međuvremenu desi nešto neočekivano, ili je bolje ako se u međuvremenu ne desi ništa neočekivano!?

piše: ferid MuhiĆ

KUĆA BEZ VRATA

Sve druge radosti na jednu stranu – čekanje na drugu: i opet će čekanje prevagnuti

duhankesa


intervju

društveni i kulturni život se ne smije podređivati religijskim interesima političke moći, jer tako ste jednom nogom već upali u teokraciju – u našem slučaju u više teokracija ili više oblika političke religije. ovi prostori su snažno obilježeni „teopolitikom“ – vođenjem politike u ime Boga (e. gentile), a sve više i „teokulturom“ – vođenjem kulture po ideološkim mjerama religijskih zajednica

Nacionalizmi se najviše hrane vlastitim porazima

fra drago BojiĆ, teolog i puiBliCiSta

ra Drago Bojić je franjevac franjevačke zajednice Bosne Srebrene. Doktor je komunikologije od 2009.

Tu titulu je stekao na Teološkom fakultetu sveučilišta u Beču. Bio je profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i urednik nekad izuzetnog franjevačkog mjesečnog magazina Svjetlo riječi. S te dužnosti ga je 2013. godine razriješila vrhuška Rimokatoličke crkve u BiH zbog neslaganja s njegovim stavovima o politizaciji religije. Direktor je Internacionalnog multireligijskog interkulturnog centra (IMIC) – Zajedno u Sarajevu.

Sve to, f ra Draga Bojića, vrhunskog intelektuaca, čovjeka otvrenog duha koji živi vlastita uvjerenja, odvodi iz Sarajeva u Jajce, gdje sada živi. Njegova knjiga “Zlato i tamjan – Kritički osvrti na politiku i religiju”, u izdanju Centra za kritičko mišljenje i portala Tačno. net izazvala je ogromnu pažnju u BiH i čitavom regionu.

MONITOR: Kritički govorite i pišete prije svega o vlastitom kolekt ivu i svim rel igi jskim institucijama koje su izdale duh svojih utemeljitelja, koje govore samo o naciji, domovini, kapitalizmu, seksualnom moralu a ne o socijalnoj i političkoj odgovornosti da se ne bi zamjerili političkim i ekonomskim elitama. Gdje su nestale temeljne vrijednosti crkve danas i kako ih vratiti?

BOJIĆ: Vrednote na koje se pozivaju vjerske zajednice nisu nestale, ali su često gurnute u drugi plan zbog političkih i ekonomskih interesa tih zajednica i njihovih

članova. Ideale i zahtjeve koji se postavljaju nije nimalo jednostavno izdržati i ostvarivati, ali se mora kritički konstatirati da se često to i ne želi niti se oko toga trudi. Suvremeni čovjek općenito je izgubio strast za vrednote, za dobro kao takvo i sadržaje koji se vežu uz taj pojam. Ovo je vrijeme individualnog i kolektivnog egoizma, diviniziranja svojih prava i sloboda, vrijeme političkoga uma kojemu je najvažnije da uništi svoga neprijatelja. Ovo je vrijeme pragmatičnog, tehničkog, kalkulantskog, kladioničarskog, konzumerističkog uma koji se vodi isplativošću i profitom, i pritom ne preže ni od čega pa ni od toga da uništava druge ljude. To je općenito oznaka našeg vremena i opterećuje sve naše odnose, i one za koje tvrdimo da su nam najvažniji i najsvetiji.

MONITOR: Kako komentirate nedavni pokušaj zabrane predstave Olivera Frljića od strane kardinala Puljića i Napretka na MESS-u u Sarajevu ili prije desetak godina zahtjev za usklađivanje SFF sa

trajanjem ramazana? U Hrvatskoj i Srbiji čini se čak su i agresivnija miješanja crkve. Hoće li nam vjerski lideri određivati i kulturna događanja u buduće?

BOJIĆ: Svatko ima pravo na osobni stav o Frljićevim predstavama, ali takva miješanja vjerskih zajednica i njihovih predstavnika u sekularno i kulturno područje su nedopustiva. To je direktni udar na sekularnu države i sekularne vrijednosti, ali i pokušaj da se ograniči sloboda umjetničkog izražavanja. Pritom često i oni koji sebe nazivaju „sekularistima“ i „kulturnjacima“, osim što znaju pasti u populizam i kič, koketiraju s političkim oblicima religije i pseudoreligije i tako sami sebe dovode u ucijenjeni i podcijenjeni položaj u odnosu na religijsku moć. Društveni i kulturni život se ne smije podređivati religijskim interesima političke moći, jer tako ste jednom nogom već upali u teokraciju – u našem slučaju u više teokracija ili više oblika političke religije. Ovi prostori su snažno obilježeni

f


Moralni sunovrat je stalna opasnost za svakog

intelektualca. događalo se i događa i najgenijalnijim ljudima da se pervertiraju, da zaniječu same sebe, da se priklone zlu. to nam govori da pamet (znanje) nije nužno uvijek povezana s etikom i moralom. Ćudoređe, i to praktična moralnost kriterij je svim intelektualcima, ukoliko ne žele postati učeni „demoni“ – neprijatelji ljudi i svega što je dobro i humano

„teopolitikom“ – vođenjem politike u ime Boga (E. Gentile), a sve više i „teokulturom“ – vođenjem kulture po ideološkim mjerama religijskih zajednica. Ovaj slučaj, slučaj sa sarajevskim filmskim festivalom i mnogi drugi slučajevi, pokazuju opasnu tendenciju desekularizacije društva i primitivno sakraliziranje sekularnog duhovnog prostora. Sve to potvrđuje da je dijalog između teologa i umjetnika na niskoj razini. Stvoreni su ideološki frontovi koji onemogućuju dijalog. A taj dijalog je nužan, jer najuzvišeniji ljudski doživljaji i iskustva, a to su bez sumnje religiozno i umjetničko, i kada su izraženi u formi kritike, apsurda i groteske upravo pripomažu tom dijalogu i mogu biti korisni i jednima i drugima, i društvu u cjelini.

M O N I T O R : S v j e d o c i smo promjene paradigme kod intelektualca koji su devedesetih godina kritički govorili o ratu i nacionalizmu a danas su pogonsko gorivo raznim nacionalizmima. Kako obuzdati mržnju koju šire oni ili razni cerići, perići, amfilohije i može li ona biti povod novim sukobima?

BOJIĆ: Od in-telektualaca najčešće i dolaze zla. Oni ih smišljaju, kreiraju, pripremaju. O tome je na našim prostorima ponajbolje pisao Mirko Kovač, koji je za života svjedočio zakazivanju mnogih i n t e l e k t u a l a c a , i on ih s ko j ima je p r i j a te l jevao . O tome svjedoči i d u g a p o v i j e s t i n t e l e k t u a l n o g b e š č a š ć a . I n t e -lektualci često i lako postaju režimske sluge, pa se radi osobnog probitka i interesa izručuju i prodaju nacional-nim, političkim ili vjerskim vođama.

U svoje vrijeme je Isus iz Nazareta one najučenije i „najpametnije“ zbog n j ihove nemora lnos t i , nevjerodostojnosti i licemjerja nazivao „zmijskim leglom i okrečenim grobovima što se izvana pričinjaju lijepi, a unutra su puni mrtvačkih kostiju i svakog truleža“. Koliko li ih je samo po našim akademskim z a j e d n i c a m a i d r u g i m obrazovnim i kulturnim

institucijama, i sekularnim i vjerskim. Takvi ljudi su „šverceri vlastitih života, prevrtljivci i intelektualni izdajnici“ (M. Kangrga) i mnogi od njih često tijekom života mijenjaju stavove i pozicije, po potrebi i

intervju


intervjuprema interesu. Duga je lista takvih intelektualaca na našim prostorima i ona se svakodnevno povećava. Moralni sunovrat je stalna opasnost za svakog intelektualca. To su bijedni životi jer valja svakodnevno živjeti s vlastitom nedosljednošću, sa „zločincem u sebi“ (H. Arendt). Događalo se i događa i najgenijalnijim ljudima da se pervertiraju, da zaniječu same sebe, da se priklone zlu. To nam govori da pamet (znanje) nije nužno uvijek povezana s etikom i moralom. Najveća i najmonstruoznija zla smišljaju često takozvani „veliki umovi“ koji lako zavedu „male umove“ da im služe, da rade za njih, da pišu umjesto njih, da recikliraju njihove misli i šire njihovo zlo. Ćudoređe, i to praktična moralnost kriterij je svim intelektualcima, ukoliko ne žele postati učeni „demoni“ – neprijatelji ljudi i svega što je dobro i humano.

MONITOR: Da li zbog sve prisutnijeg bošnjačkog, hrvatskog i crnogorskog nacionalizma z a b o r a v l j a m o n a o p a s n o s t velikosrpskog nacionalizma koji i dalje ima aspiracije na susjedne zeml je? Kako se odupr i je t i velikosrpskom nacionalizmu?

BOJIĆ: Svi su nacionalizmi po sebi zli i prema svakom se treba kritički postaviti, pogotovo prema onom vlastitog kolektiva. Nacionalizmi se najviše hrane vlastitim porazima, jer se na porazima i na vlastitoj nesreći najlakše potpaljuje i raspiruje mržnja prema drugima. Velikosrpski nacional izam i vel ikosrpska mitomanija, kad je riječ o novijoj povijesti na ovim prostorima, najveći su uzrok naših nesreća. U posljednje se vrijeme u Bosni i Hercegovini sve češće govori o bošnjačkom nacionalizmu kao „najvećem problemu i najvećoj opasnosti“ ovog društva. Neosporno je da bošnjački nacionalizam postoji, ali ga srpski i hrvatski nacionalisti svjesno i zlurado potenciraju kako bi skrenuli pozornost s vlastitih nacionalizama i kako bi se sve izjednačilo. Pritom

pokušavaju dva najveća bosansko-hercegovačka zla devedesetih godina – genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku i etnički očišćenu Herceg-Bosnu – produkt srpskog odnosno hrvatskog nacionalizma, retroaktivno opravdavati sadašnjim bošnjačkim nacionalizmom. Sve je

u Bih sve češće se govori o bošnjačkom

nacionalizmu kao „najvećem problemu i najvećoj opasnosti“ ovog društva. neosporno je da bošnjački nacionalizam postoji, ali ga srpski i hrvatski nacionalisti svjesno i zlurado potenciraju kako bi skrenuli pozornost s vlastitih nacionalizama i kako bi se sve izjednačilo. pritom pokušavaju dva najveća bosansko-hercegovačka zla devedesetih godina – genocidnu tvorevinu republiku Srpsku i etnički očišćenu herceg-Bosnu – produkt srpskog, odnosno hrvatskog nacionalizma, retroaktivno opravdavati sadašnjim bošnjačkim nacionalizmom

veći broj i društveno angažiranih intelektualaca koji prihvaćaju takvu matricu mišljenja. Bošnjački pseudoislamizirani viktimološki nacional izam s luž i s rpskom i hrvatskom da speru sa sebe opačine prošlosti i zamaskiraju zla sadašnjosti. Naravno, treba reći i to da

se bošnjački nacionalizam ponekad želi predstaviti kao da to uopće nije, ali činjenica je da on postoji i da se slično kao i dva spomenuta hrani žrtvama i stradanjima pripadnika toga kolektiva. Dugoročno gledano, on može imati velike posljedice za bosansko-hercegovačko društvo, jer nastupa u ime najbrojnijeg naroda.

M O N I T O R : P o g l a v a r crnogorske pravoslavne crkve mitropolit i vladika Mihailo je bio u Srebrenici i osudio genocid. Kad ćemo to vidjeti od Bozanića u Jasenovcu? Možemo li očekivati od vjerskih poglavara istinsku osudu zločina koji su počinjeni 90-ih na prostoru Jugoslavije a kojemu su i sami doprinijeli?

BOJIĆ: Religijski poglavari i uopće ljudi koji se smatraju vjernicima, bit će vjerodostojni onda kad budu hodočastili, molili i klanjali na mjestima stradavanja drugih i kad tuđu patnju stave ispred svoje. Ne mislim da je sve u vanjskim gestama i retorici, ali to je nužni početak, jer naši su kolektivi oboljeli od simbolike i simboličnoga. Takve geste i promjena retorike su zahtjev vjere i humanosti, a ne puko diplomatsko ili političko kalkuliranje.

Štefica GALIĆ


Zbog svog humanitarnog rada triput je bila kandidat za nobelovu nagradu za mir, a prije tri godine dobila je titulu nacionalnog umjetnika Makedonije

Esma redžepova, kraljica romske muzike i žena impresivne biograf i je, preminula je u

nedjelju u Skoplju.Vijest o smrti velike umjetnice

potresla je Makedoniju, ali i bivšu Jugoslaviju, jer je Esma bila poznata i u svijetu po emotivnom izvođenju romske muzike, ali i po plemenitosti. Esma je usvojila, odgajila i odškolovala 47 dječaka i jednu djevojčicu. Govorila je da je bogata žena jer ima 124 unučadi i šestoro praunuka.

Održala je više od 23.000 koncerata, od kojih je trećina bila humanitarna. Snimila je više od 580 pjesama, 108 singlova, 20 albuma i šest filmova.

Tokom karijere duge 55 godina učestvovala je na vrhunskim svjetskim muzičkim festivalima i manfestacijama. Bila je pravi muzički ambasador u svijetu.

SOKOJ je proglasio Esmu za istaknutog estradnog umjetnika.

Na prvom Festivalu romske muzike i pjesme 1976. godine u Čandigaru (Indija), zvanično je proglašena za kraljicu romske muzike, a 1992. na evropskoj turneji imenovana je za primadonu evropskog pjevanja. Prošle godine se u izboru američkih radio stanica, u konkurenciji 50 najboljih svjetskih pevača, našla na drugom mjestu.

Ove godine pjevala je Filharmoniji u Minhenu, pred više od 2.000 ljudi I nastupala u Kenedi centru i Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu.

Zbog svog humanitarnog rada

triput je bila kandidat za Nobelovu nagradu za mir. Povodom 55 godina karijere, prije tri godine dobila je titulu nacionalnog umjetnika Makedonije i iste godine predstavljala sa vlatkom ilievskim svoju zemlju na Evrosongu u Švedskoj.

Esma je bila prva Romkinja u bivšoj SFRJ koja je 1956. javno na Radio Skoplju zapjevala na maternjem jeziku i prvi jugoslovenski umjetnik koji je 1962. održao koncert u prestižnoj pariskoj Olimpiji.

U E s m i n o j v e l i č a n s t v e n o j interpretaciji uživali su josip Broz tito, indira gandi, gamal abdel naser, nikita hruščov, reza pahlavi i Muamer el gadafi. Svoj najveći hit Čaje šukarije napisala je kao devetogodišnjakinja. U njoj pjeva o prelijepoj djevojci koja pleše i ne obraća pažnju na dečka zaljubljenog u nju.

Na predlog direktora škole, Esma se 1956, bez znanja roditelja, prijavila na takmičenje za

talente na Radio Skoplju. Izvela je A bre babi, sokerđan koju je napisala noć ranije, pobijedila i osvojila 9.000 dinara.

Nastup je impresionirao Steva teodosijevskog pa ju je pozvao da se pridruži Ansamblu Teodosijevski. Stevo je ohrabrio da školuje glas, pa je dvije godine provela na muzičkoj akademiji u Beogradu. Prvi singl sa pesmama A bre babi i Čaje šukarije objavila je 1961. za Jugoton. Poslije vjenčanja sa Stevom Teodosijevskim osnovali su muzičku školu u kojoj su obučavali

mlade i siromašne Rome.Kada su poslije tri decenije napustili

Beograd i vratili se da žive u Skoplju, Esma i Stevo su 1992. počeli da zidaju dom humanosti i muzej muzike, gde će biti sve što su zajedno stvarali.

Povodom smrti Esme Redžepove, saučešće je izjavio i dragoljub acković , generalni sekretar

Evropske romske unije: ,,Smrću Esme Redžepove, Romi Makedonije, Balkana i čitavog svijeta izgubili su kraljicu romske pjesme i ambasadora romske kulture, koja se od rođenja pa do smrti nije stidjela da kaže to što jeste. Učinila je mnogo za romski narod, ali i sve narode svijeta, a posebno za onih 48 malih Roma koje je odnjegovala i na put izvela”.

Komemoraciji je prisustvovao d r ž av n i v r h M a k e d o n i j e , k a o i gradonačelnik Skopl ja koce trajanovski.

- Sa velikim bolom i tugom se opraštamo od naše Esme. Ponosni smo što smo te poznavali. Bila je kraljica romske i makedonske muzike, mogu slobodno da kažem i kraljica humanosti . Bila je predstavnik Makedonije u svijetu - rekao je skopski gradonačelnik.

Makedonska ministarka kulture elizabeta kančeska-Milevska Redžepovu je svrstala u ,,legende Makedonije”.

Porodica, brojne kolege, prijatelji i poštovaoci lika i dela Esme Redžepove oprostili su se na skopskom groblju Butel od kraljice romske muzike.

r.M.

preMinula eSMa redŽepova

Odlazak kraljice romske muzike sjecanje

,


intervju

Mnogi glasovi iz raznih stoljeća i raznih predjela stapaju se u jedan glas – glas Crne gore, u njen kontinuitet

Čitanje nevidljivog ljetopisa

Miraš MartinoviĆ, knjiŽevnik

iraš Martinović je jedan od na j au t en t i čn i j i h crnogorskih p isaca . Objavio je dvadeset

knjiga poezije, priča, romana i eseja. Prevođen je na nekoliko jezika. Ovogodišnji je dobitnik Regionalne književne nagrade Teuta za svoj književni opus.

Od prve knjige Mit o Trešnji u fokusu njegovog stvaralaštva je poetika mita kojom otkriva gradove antičke Crne Gore, te sudbinu mitskih i istorijskih ličnosti od Homera do Njegoša.

-Tragajući za starim civilizacijama, a time i za starim gradovima na prostoru Crne Gore, tragao sam za njihovim mitsko–metafizičkim sjenkama i te sjenke, nadograđene na artefakta bez kojih ne mogu da pišem, zapravo su literatura. Volim da čitam događaje, stvarne i mitske ličnosti, da zavirim u ono skriveno, iza, u onaj osjenjeni predio koji se pruža iza svega. Iz tih predjela sam mamio

sudbine, pa su ta dva kolerativa za mene i moje stvaralaštvo veoma bitni - predjeli i sudbine. Zapravo čitao sam nevidljivi ljetopis, što je suština svih mojih knjiga.

MONITOR: U dugotrajnom traganju po crnogorskoj i antičkoj istoriji stigli ste i do Njegoša...

MARTINOVIĆ: Najmanje dvadeset godina se bavim Njegošem. U posljednje četiri godine sam se posvetio knjizi Drugoga sunca luče, koja je početkom ovog ljeta objavljena u Zagrebu. Njegoš u Bilježnici ima rečenicu: Mene su grijale drugoga sunca luče. Iz nje se izdvojio naslov, koji je postao amblem kroz kojeg se fokusira sva knjiga. A knjiga opisuje dešavanja u deset posljednjih dana na Cetinju,

dok Njegoš iščekuje smrt. Njega su od rođenja do smrti grijala dva sunca: ovo naše, koje svakodnevno gledamo, i ono noćno i ponoćno koje rijetki vide, među njima je bio on. Ima jedno poglavlje s naslovom Dva sunca, gdje on kaže: Ne mogu se dva sunca gledati istijema očima. Vidjećemo šta će od knjige učiniti rešeto vremena.

Njegoš je naš, a Homer reprezent Grka. I kad bi kojim slučajem nestalo Crnogoraca, živjeli bi u Njegoševom djelu.

MONITOR: Vi niste hroničar, nego i učesnik u događajima i sudbinama svojih likova, kako u recenziji knjige Povratak u Aleksandriju navodi Dimitrije Popović...

m


Literatura je traganje za tajnamaMonitor: Rijetki su pisci u Crnoj Gori koji pišu istorijske romane.

Kako to objašnjavate?MartinoviĆ: Ja ne pišem istorijske romane niti romane u klasičnom

obliku. Od istorije pravim fikciju. Moje knjige su uslovno rečeno romani, sastavljene od različitih formi: hronike, zapisa, sna, događaja kojima dajem višu stvarnost. Ta nadgradnja je bitna. Kada sam pisao knjigu Antički gradovi/snovi i sudbine, sakupio sam obilje fakata, pa sam se u jednom trenutku našao u čudu, a pošto sam u to vrijeme imao kontakt sa Mirkom Kovačem, požalio sam mu se na problem sa kojim sam se suočio, a on mi je odgovorio: izmišljaj što više i to što budeš izmislio, što bude tvoja fikcija, to si ti, to je literatura. Tada u to nijesam povjerovao, a poslije sam se uvjerio koliko je Mirko bio u pravu. Volim da usred istorijskog događaja instaliram fikciju, koja baca posebno svjetlo na događaj.

Ali, bez fakata ništa ne bih mogao da stvorim. Potreban mi je makar jedan fakat da bih ispleo priču, a nekoliko da bih napisao knjigu. Božena Jelušić je zapisala: Miraš je prepješačio sve svoje knjige. Pa gotovo da jesam. Mene intresuju predjeli, ali me interesuju i sudbine. Svaki predio čuva neku tajnu, neku sudbinu, ja tragam za tim tajnama i sudbinama. E, to je literatura.

intervju MARTINOVIĆ: Kavafi je

govorio da mu je potrebno 127 glasova iz istorije na osnovu kojih bi uspostavio istoriju. To uspostavljanje vremena glasovima bitna je karakteristika moga rada i moje poetike.

Pamćenje je važno za kontinuitet. Mi u Crnoj Gori nijesmo pamtili, ili nijesmo to činili kako treba, zato su nam se desile crne rupe u pamćenju. Krivotvoreni smo mi i naša istorija. Moje knjige služe i popunjavanju tih crnih rupa. Do sada nije napisana kompletna istorija Crne Gore i crnogorskog naroda. Istorije su nam uglavnom pisali drugi i to nas je dovodilo i u zabune i u zablude.

MONOTOR: Najveći dio vašeg stvaralaštva tematski je vezan za mitsku Crnu Goru - za Prevalis, Rizon (Risan), Akruvijum (Kotor), Butuu (Budva)...

MARTINOVIĆ: Na ovom malom prostoru, kako nigdje u svijetu civilizacije su ostavile jedinstven rukopis, tragove za kojima tragam i rukopis koji čitam. Ako bi na pravi način iščitali Crnu Goru, vidjeli bismo šta sve ona krije u svojim njedrima, koliko je, zapravo, bogata. Gradovi koje pominjete i drugi za kojima sam tragao i ponovo ih podigao, od nekih nije ostalo ni kamena, gradio sam riječima, tim nepropadiljivim materjalom, pred

kojim su nemoćni varvari i vrijeme. U slojevima g r a d o v a n a š a o s a m sudbine ljudi, u zapisima na kamenu duše zapisivača i otiske ruku.

MONITOR: Kako ste počeli da se bavite tom temtikom?

M A R T I N O V I Ć : Prvo sam sanjao neke daleke drvene gradove, poslije su oni postajali moja stvarnost, našao sam ih na prostoru Crne Gore i u sebi. U poetskom petoknjižju „Neotkrivena zemlja“ tragao sam za skrivenim i izgubljenim pismom rasutih simbola, biblioteka, spomeničkih sjećanja... Mnogi glasovi iz raznih stoljeća i raznih predjela stapaju se u jedan glas – Glas Crne Gore, u njen kontinuitet. Ovo petoknjižje je hor kojeg čine glasovi mnogih stoljeća koja su prošla ovom zemljom i ljudi koji su se na njoj i u njima ostvarili.

MONITOR: Vaše knjige i u tematskom i u stilskom smislu su specifične. Kakva je njihova percepcija u recentnoj crnogorskoj književnosti?

MARTINOVIĆ: Prisutan sam

u Crnoj Gori, ali mnogo više na regionalnoj književnoj sceni, gdje se visoko vrednuje ono što radim. Ne žalim, niti sam zabrinut, niti to prebacujem. Sve će prije ili kasnije, dobiti svoje mjesto. Vjerujem i moje knjige i ono što radim.

MONITOR: Ko su vam književi uzori?

MARTINOVIĆ: Učio sam od Darela, Fernana Brodela, Broha, ali i Kovača i Kiša. Takođe i od velikih pisaca koji su boravili i živjeli u Herceg Novom. Ti pisci, ali i drugi, dio su mojih knjiga, bavim se njihovim sudbinama, ali na jedan atipičan način, pišem njihove imaginarne biografije.

MONITOR: Roman Drugoga sunca luče bavi se Njegošem na način kako se niko drugi do sada nije bavio.

MARTINOVIĆ: Roman baca novo svjetlo na lik vladike i gospodara Crne Gore, na njegovu sudbinsku vezu sa zemljom na čijem je čelu bio dvadeset i jednu godinu. On se više bavi malo poznatim Njegošem, nad kojim trepere metafizičke sjenke, a zovu zemaljski poslovi. Kada pročitate ukupno njegovo djelo, proučite okolnosti u kojima se ostvario, imate utisak da je on


gotovo svaki naslov i danas govori o ,,padu” alepa u ruke sirijske vojske - u bilo kojim drugim okolnostima, sigurno bi rekli da ga je vojska ,,povratila” iz ruku ,,pobunjenika” - a izvještava se da je iSiS ,,ponovno zauzeo’’ palmiru

Glasovin

priča o alepu SadrŽi više od jedne iStine intervjujedini koji nije umro. Da je prisutan među nama, a više u nama. Čitajući njegov Testament priključio sam se na fon sa kojeg je izgovarao riječi ove najljepše himne u svjetskoj književnosti. Taj fon sam slijedio, i u tom i takvom slijedu nastajala je ova knjiga.

MONITOR: Jednom ste rekli da vas intresuju testamenti Bodina, Đurđa Crnojevića, Vladike Vasilija, Svetoga Petra, Njegoša, Nikole... Zašto?

MARTINOVIĆ: Literatura je svojevrsni testament za mene, zavještanje za sadašnje i buduće. Samo tako pisana djela, sa tim osjećajem, stvorena su za vječnost. Među najljepše testamente spada svakako Njegošev. Usuđujem se reći, a taj sud izrekla je i Isidora Sekulić, on je najveličanstveniji u svjetskoj literaturi. To je rekao i Danilo Kiš. U testamentima crnogorskih vladika i vladara projektuje se moralna snaga Crne Gore. To je jednako prisutno i u testamentima pomenutih crnogorskih vladara, al i i u testamantima nepoznatih ljudi, ubogih a velikih, koji su hodili ovom zemljom, i ostavili riječi zavještanja, a u njima snagu jezika, koji i danas moćno zvuči.

MONITOR: Je li tačno da niste dobili nijednu književnu nagradu u Crnoj Gori?

MARTINOVIĆ: Nijesam dobio ni jednu crnogorsku nagradu. Zaobišli su me svi žiriji, sve nagrade. Nagrade dobijaju oni iza kojih stoje državni i drugi lobiji, uglavnom su to osrednji pisci, a osrednji trče za nagradama, kako bi se potvrdili. Pisca potvrđuje njegovo djelo. Ako je ono veliko, proći će sve probe vremena, a i žiriji su uglavnom ljudi osrednje intelektualnosti i kreativnosti, i uglavnom ne čitaju knjige. To sam provjerio na svom i ne samo na svom slučaju. Tvorca djelo krasi, a ne nagrade! Zalud su grčkim tragičarima udjeljivani lovorovi vijenci. Oni ih nijesu do danas sačuvali. Lovori su se osušili, a ovi i danas cvjetaju. No, čovjek želi potvrdu, i ni ja nijesam lišen te želje. Bio bih neiskren ako bih govorio dugačije.

Veseljko KOPRIVICA

aši politički gospodari drže stranu sirijskih pobunjenika iz ist ih r az loga zbog ko j ih

pobunjenici kidnapuju svoje žrtve – zbog novca.

A mi ćemo, vremenom, saznati puno više o ,,pobunjenicima’’ koje mi na Zapadu, u SAD-u, Velikoj Britaniji i u zemljama naših prijatelja sjekača glava u Zalivu, podržavamo.

Oni, na kraju krajeva uključuju Al Kaidu (znanu kao Džabhat al-Nusra i Džabhat Fateh al-S(v)am), koje je Džordž V. Buš zvao ,,prike’’, koji su počinili zločine protiv čovječnosti u Njujorku, Vašingtonu i Pensilvaniji 11. septembra 2001. Sjećate li se rata protiv terorizma? Sjećate li se Al Kaide kada su je karakterisali kao ,,čisto zlo’’. Sjećate li se svih upozorenja iz naših obožavanih britanskih službi bezbijednosti o tome kako Al Kaida i dalje može posijati teror u Londonu?

Nismo ih se sjećali, kada su pobunjenici, uključujući i one iz Al Kaide, hrabro branili istočni Alep, jer je moćna priča o heroizmu, demokratiji i patnji bila utkana u nas, kao i priča o dobrim momcima koji se bore protiv loših momaka, a bile su i eksplozivne i nepoštene barem koliko i priča o ,,oružju za masovno uništenje“.

U vrijeme Sadama Huseina, kada je nekolicina nas tvrdila da će ilegalna invazija Iraka dovesti do katastrofe i ogromnih stradanja i da su Toni Bler i Džordž Buš odabrali putanju propasti, očekivalo se od nas da uvijek ističemo da vjerujemo u ogavnost Sadama i njegovog režima. Morali smo kontinuirano da podsjećamo čitaoce da je Sadam bio jedan od ,,Tri stuba osovine zla’’.

I evo opet uobičajene mantre, koju moramo ponoviti dok nam se

ne smuči, da bismo izbjegli agresivne poruke mržnje, koje ovih dana sleduju svakome ko ne ponavlja ,,odobrenu’’ i duboko pogrešnu verziju sirijske tragedije.

Jeste, Bašar al Asad je brutalno uništio velike djelove svojih gradova u borbi protiv onih koji žele da svrgnu

svijet


svijetnjegov režim. Jeste, tome režimu se može pripisati mnogo grehova: mučenja, ekzekucije, tajni zatvori, ubijanja civila i - ako uzmemo u obzir i razbojnike koji operišu u sirijskim naoružanim grupama koje su pod nominalnom kontrolom režima - zastrašujuću verziju etničkog čišćenja.

Jeste, treba da se bojimo za živote hrabrih doktora iz istočnog Alepa i ljudi koje liječe. Svako ko je vidio snimke mladića koji su pokušali da napuste Alep, da bi bili izdvojeni iz reda izbjeglica prošle nedjelje od strane tajne službe režima, treba da strahuje za živote svih kojima nije bilo dozvoljeno da pređu na teritoriju koju drže sirijske vlasti. Sjetimo se depresivnog izvještaja UN-a o 82 civila ,,masakriranih’’ u svojim domovima u zadnjih 24 sata.

Ali došlo je vrijeme da se kaže i ,,druga’’ istina: da su mnogi od ,,pobunjenika’’ koje mi

na Zapadu podržavamo i kojima je naša premijerka Tereza Mej indirektno dala zeleno svjetlo kad je puzala pred glavosječama iz Zaliva prošle nedjelje - među najokrutnijim i najnemilosrdnijim bojovnicima na

Bliskom istoku. I dok smo mi trubili o zvjerstvima ISIS-a za vrijeme opsade Mosula (što je situacija veoma slična onoj u Alepu, ali se to ne bi moglo zaključiti iz priče koju nama pričaju), namjerno smo ignorisali ponašanja pobunjenika u Alepu.

Prije samo nekoliko nedjelja, intervjuisao sam jednu od prvih muslimanskih porodica koja je uspjela da pobjegne iz istočnog Alepa za vrijeme primirja. Ocu

familije je upravo bilo saopšteno da njegov brat čeka da bude ubijen od strane pobunjenika jer je prešao liniju fronta sa suprugom i sa s inom. On j e k r i t i k o v a o p o b u n j e n i k e zbog zatvaranja škola i zbog po-stavljanje oružja u neposrednoj blizi-ni bolnica. Nije se radilo o režimskoj marioneti; on je čak izrazio divljenje ISIS-ovim dobrim ponašanjem na početku opsade.

Otprilike u isto vrijeme, sirijski v o j n i c i s u m i privatno govorili d a v j e r u j u d a

će Amerikanci dozvoliti ISIS-u da napusti Mosul da bi se ponovo uključio u napade na režim u Siriji. Jedan američki general je izrazio bojazan da bi iračke paravojske mogle spriječiti prebjeg u Siriju ISIS-a preko granice sa Irakom.

To se i desilo. U tri ogromne kolone sa kamionima samoubicama i hiljadama naoružanih pristalica, ISIS je prešao preko pustinje iz Mosula u Iraku i iz Rake i Deir ez-Zur-a u istočnoj Siriji i ponovo okupirao predivnu Palmiru. Vrlo je poučno razmotriti naše izvještavanje o ova dva paralelna događaja.

Gotovo svaki naslov i danas govori o ,,padu” Alepa u ruke sirijske vojske - u bilo kojim drugim okolnostima, sigurno bi rekli da ga je vojska ,,povratila” iz ruku ,,pobunjenika” - a izvještava se da je ISIS ,,ponovno zauzeo’’ Palmiru kada (s obzirom na njihovo zločinačko ponašanje) bi zasigurno morali reći da je ovaj rimski grad ,,potpao’’ još jednom pod njihovu grotesknu vlast.

Izbor riječi je važan. Ovi ljudi su, pretpostavjam, ,,naši momci’’, a ako se držimo trenutnog

narativa, oni su nakon prve okupacije grada prošle godine odrubili glavu 82-godišnjeg stručnjaka koji je pokušao da zaštiti dragocjene rimske spomenike, da bi onda vratili njegove naočare na otkinutu glavu.

Oni priznanju da su Rusi u 64 naleta bombardovali ISIS-ove napadače izvan Palmire. No, s obzirom na to da su ISIS-ovi konvoji uzvitlali veliku količinu prašine, zašto se nije američka avijacija pridružila u bombardovanju njihovog najvećeg neprijatelja? Ali ne: iz nekog razloga, američki sateliti, bespilotne letjelice i tajne službe ih jednostavno nijesu vidjeli – kao što nijesu vidjeli ni identični konvoj kamiona samoubica kada su išli u prvo osvajanje Palmire u maju 2015.

Nema sumnje da je pad Palmire udarac i za sirijsku vojsku i Ruse, iako je njegov značaj više simbolični nego vojni. Sirijski oficiri su mi rekli u Palmiri ranije ove godine da ISIS-u nikad neće biti dopušteno da se vrati. Ruska vojna baza se nalazila

Sljedećeg mjeseca ćemo čitati zastrašujuću novu

knjigu - Trgovci ljudima, italijanske novinarke lorete napoleoni, o finansiranju rata u Siriji. ona navodi brojne primjere kidnapovanja za otkup i od strane vlade i od pobunjeničkih snaga u Siriji, a oštre riječi je uputila i članovima svoje profesije


svijetu gradu. Ruski avion je letio nebom. Ruski orkestar upravo je svirao u rimskim ruševinama na proslavi u čast oslobođenja Palmire.

I što se desilo? Najvjerojatnije je da sirijska vojska jednostavno nije imala dovoljno ljudi za obranu Palmire, jer je napredovala kroz istočni Alep.

Oni će morati da povrate Palmiru i to brzo. Ali za Bašara al Asada, kraj opsade Alepa znači da ISIS, Al Nusra, Al Kaida i sve ostale salafi grupe i njihovi saveznici, neće više moći da tu imaju bazu, niti da stvore prijestonicu u dugoj liniji značajnih gradova koji čine kičmu Sirije, kao što su Damask, Homs, Hama i Alep.

Ali vratimo se u Alep.

Poznatom, a sada već i ofucanom političko-novinarskom narativu treba osvježenje. Ovo je bilo

jasno već neko vrjeme. Nakon mjeseci osuda grjehova sirijskog režima i dok je prikrivan identitet i brutalnosti njegovih protivnika u Alepu, organizacije za ljudska prava, nanjušile su poraz pobunjenika i počele su prije samo nekoliko dana da u svoje kritike uključuju i branitelje istočnog Alepa.

Uzmite Visoki komesarijat UN-a za ljudska prava. Nakon što je prošle sedmice izrazavan potpuno razumljivi strah za civilno stanovništvo istočnog Alepa i njihovih medicinskih radnika i za moguću odmazdu nad civilima od strane vlasti i za ,,stotine ljudi” koji su možda nestali nakon prelaska linije fronta, UN iznenada počinje da iznosi i zabrinutost druge vrste.

,,U posljednje dvije sedmice, Fatah al Šam front (drugim riječima, Al Kaida) i Abu Amara bataljon su optuženi za otimanje i ubijanje nepoznatog broja civila koji su tražili od naoružanih grupa da napuste njihova naselja, tražimo da im se poštede životi...’’, rekli su.

,,Mi smo također dobili izvještaje da su između 30. novembra i 1. decembra naoružane pobunjeničke grupe pucale na civile koji su pokušavali da odu.” Osim toga, gusto naseljeni civilni krajevi na zapadu pod kontrolom vlade, kao i istočni

Alep pod kontrolom ,,pobunjenika’’ su ,,sumarno napadnuti’’.

Pretpostavljam da ćemo čuti još više sličnih izjava u narednim danima. Sljedećeg mjeseca ćemo takođe čitati zastrašujuću novu knjigu - Trgovci ljudima, italijanske novinarke Lorete Napoleoni, o finansiranju rata u Siriji. Ona navodi brojne primjere kidnapovanje za otkup i od strane vlade i od pobunjeničkih snaga u Siriji, a oštre riječi je uputila i članovim svoje profesije.

Novinari koji su bili kidnapovani od strane naoružanih grupa u istočnoj Siriji, ona piše, ,,postali su žrtve neke vrste Hemingvej sindroma: Ratni dopisnici počinju da podržavaju pobunjenike, vjeruju im i stavljaju svoj život u njihove ruke, jer su na

‘istoj strani’. Ali, pobunjenici su ništa do varijanta kriminalnog džihadizma, koji je moderan fenomen koji ima lojalnost samo prema jednoj stvari: novcu”.

Je li to pregruba ocjena moje profesije? Jesmo li stvarno u ,,istom timu’’ sa pobunjenicima? Dakako, naši politički vladari jesu - i iz istih razloga zbog kojih pobunjenici kidnapuju svoje žrtve – zbog novca.

Otuda sramno ponašanje breksiterke Mej i njene ministarske kamarile koje

su se prošle nedjelje prostrle pred sunitskim autokratama koji financiraju džihadiste u Siriji u nadi da će dobiti milijarde funti od post-Breksit prodaje oružja Zalivu.

Za nekoliko sati, britanski parlament će raspravljati o stradanju ljekara, medicinskih sestara, ranjene djece i civila u Alepu i drugim djelovima Sirije. Groteskno ponašanje britanske vlade je učinilo da ni Sirijci, ni Rusi neće obratiti nimalo pažnje na naše sažaljivo kukumakanje. To takođe, mora postati dio priče.

Robert FISK(The Independent)

Prevela Radmila STOJANOVIĆ

jeste, Bašar al asad je brutalno uništio velike djelove svojih gradova

u borbi protiv onih koji žele da svrgnu njegov režim. ali došlo je vrijeme da se kaže i ,,druga’’ istina: da su mnogi od ,,pobunjenika’’ koje mi na Zapadu podržavamo među najokrutnijim i najnemilosrdnijim bojovni-cima na Bliskom istoku


Uplatu izvršiti u korist računa:Crnogorska komercijalna banka A.D. Podgorica Swift Code: CKBCMEPGAcc.No. 400876851700 EUR IBAN: ME25510000000000283959Intermidiary bank: COMMER/ BANK AG FRANKFURT/MAIN GERMANYSWIFT CODE: COBADEFF za "Monitor" D.O.O. Podgorica, 02373190Kopiju uplate obavezno poslati na fax: +382 20 242 306ili na adresu: 81000 Podgorica, Ul.Trg slobode bb

PRETPLATA ombudSmanka monitorapaula petričević, ombudsmanka

Monitora, redovno prati rad našeg nedjeljnika. Njena djelatnost je transparentna i njene ključne nalaze objavljujemo. Ukoliko mislite da smo prekršili neko od načela Kodeksa novinara Crne Gore ili se ogriješili o druge profesionalne i etičke standarde, obratite se našoj ombudsmanki na email adresu: [email protected] ili poštom na adresu: Trg Republike bb

Redakcija Monitora

inbox

Ostanite na Trećem

Da li se iko sjeća Trećeg programa na RTVCG i odjave ,,ostanite na Trećem“, ili emisije Crno-bijeli svijet, tipa ,,da li je Anđela poljubila Breda’’. E sa takvim novinarima bivši direktor upoređuje stare novinare RTVCG. Ima jeftinih ručkova, ali zašto direktor nije rekao da je doveo toliko neznalica – e njih bi mogao da kupi za hamburger, eto toliko

vrijede. Oni se vežu za jednu osobu, a ne za znanje, i on ih vodi kao familiju, eto takvu je firmu napravio. Toliki su znalci.

Kada su ugasili TV IN u Crnoj Gori je postojalo bar 20 televizija, a nijedna nije tražila kadar sa IN-a. To su oni isti sa Trećeg, tako da je TVCG s tim kadrom najgore i najskuplje prošla.

Brine činjenica da nijedan

novinar nije odgovorio na uvrede i poniženja od strane bivšeg direktora. Zašto je izostala reakcija? Jesu li svi jeftini? Ko je ručao sa puterom? Zamislite, novinari koji moraju da budu nosioci ove kuće i pričaju i pišu o nepočinstvima – ćute.

Ramo Ramović IO Sindikata RTVCG

Političarima ograničiti

politički život Šteta što političari politički

žive - sve duže. Postaju previše stari za efektno, profesionalno i koherentno djelanje. Političar ne treba da politički aktivno živi duže od 50 do 55 godina. Ne zbog fižičkih, već moralnih razloga. Političaru (je dat) treba dati isključivo ograničeni (određeni) period da se bavi politikom. Jer, političko biće (kao svako ljudsko) dostiže svoj maksimum između četrdesete i najkasnije pedesete godine života. Poslije se ponavlja, ali lošije. Političar ne zri, samo se umori u poznim godinama. Ubrzana karijerna politička srozavajuća starost se poput hijene prikrada i ščepava. Sve u svoje vrijeme – sve u vakat, kako kaže narod; dok bijaše dobar li bijaše... I kad bih ja (običan smrtnik) živio do osamdesete, pisao bih pamflete protiv sebe kao starca.

Nijesam filozof, nijesam siguran čak ni da sam kritičar politike i političara. Ali pokušavam da ono što mislim stigne do javnosti. Mislim da opravdana, prava kritika treba da pomogne, da bude lijek. I nama i političarima.

Mirko AsanovićPodgorica


Teror počinje nasiljemvojin diMitrijeviĆ: Strahovlada (iX)

feljton

duz saglasnost Peščanika iz

Beograda, objavićemo

nekoliko poglavlja knjige vojina dimitrijevića Strahovlada:

ogled o ljudskim pravima i

državnom teroru, koju

je dimitrijević napisao prije

više od trideset godina, a ponovo

je nedavno objavljeno njeno

treće izdanje

a bi se nasilje moglo nazvati legalnom kaznom, mora ga nametnuti odgovarajuće uspostavljena javna vlast

zbog dela u njenoj nadležnosti za koje se javno smatra da je protivno pravnom pravilu objavljenom pre no što je ono izvršeno... Ovi uslovi zakonitosti su ograničenja nasilju, i ako se oni zbilja poštuju, ma kako stroga bila kazna – premda, svakako, svirepo kažnjavanje može da se osudi iz drugih razloga – ona je van kategorije terorizma. U takvom slučaju nasilje bi sledilo odstupanju od pravila i, bez obzira koliko je kažnjavanje destruktivno, pojedinac koji odluči da se povinuje normi ostaće u razumnim granicama bezbedan od zvanične povrede. Nasuprot tome, proces terora počinje samim nasiljem, kome slede intenzivni strah i iracionalni, reaktivni obrasci ponašanja. Nasuprot terorizmu, zastrašivanje podrazumeva predviđanje verovatnog zla i sposobnost da se ono izbegne.

Nekada je teror teško prepoznatljiv ili, bolje reći, teško se može sasvim pouzdano dokazati, naročito u forumu gde terorska vlada ima simpatija zbog podudarnosti interesa ili ideološke srodnosti. Teror je mnogo češće faktički nego proklamovan i regulisan pravom. U novije vreme su sasvim izuzetni, danas takoreći nepostojeći, nelicemerni terorski sistemi koji otvoreno negiraju načelo legaliteta. Da se opet poslužimo gvarani jezikom, svi ljudi, ili velika većina, žive u stalnom strahu, ne zato što je zakon strog i nepravičan i što dozvoljava kažnjavanje na osnovu analogije, „klasne pravde” ili „zdravog osećanja”, nego što umesto prava važi „mberete”, samovolja i proizvoljnost elite i policijskih izvršilaca njene promenljive volje.

Privid poštovanja zakonitosti postoji i tamo gde se nevini ljudi osuđuju za dela koja jesu unapred

opisana i označena kao zločini ili prestupi, ali ih oni nisu izvršili. Ma koliko rastegljiv bio famozni čl. 58. nekadašnjeg Krivičnog zakonika RSFSR, pokušaj nasilnog obaranja ustavnog poretka i akti terorizma jesu krivična dela prema većini krivičnih zakona sveta. Stvar je u tome što su optuženi na moskovskim procesima osuđeni i smaknuti a da ta dela nisu izvršili i što je to bila glavna terorska poruka takvih egzemplarnih suđenja: veliki vođa i njegova vlast toliko su moćni da mogu svakoga koga odaberu kazniti za bilo koje krivično delo, ne samo za ono koje nije izvršio, nego i za delo koje nije ni mogao izvršiti.

O tome su morali da razmišljaju i svi oni koji su čuli za sudbinu jedne od „manjih” žrtava staljinističkog terora, kočničara tramvaja u Kijevu, koji je oglašen za japanskog agenta zato što se navodno spremao da svojim vagonom naleće na vozila u kojima su se nalazili visoki rukovodioci. Kada se zna kolike su manevarske sposobnosti tramvaja, jasno je da su šanse nesrećnog tramvajdžije da ostvari svoj pakleni plan bile zaista sasvim male.

Teror danas obično živi iza sasvim pristojne pravne fasade.

Stvarno bezakonje, odnosno kršenje pravila legaliteta, događa se tako što ne postoje

nikakva prava jemstva, ne samo da čovek neće biti kažnjen za delo za koje nije znao da je kažnjivo, nego da neće biti osuđen nevin. Pretnja nevinima se pojačava odsustvom objektivnog utvrđivanja krivice, koja je moguća i pored formalnih garantija koje daje (nepoštovani) zakon. Štaviše, postupak je u stvari takav da sam po sebi predstavlja kaznu u vidu dugotrajnog lišenja slobode bez dodira sa spoljnim svetom ili uz mučenje. U njemu tek dolazi do izražaja licemerje u obliku perverznog izobličavanja zakonitosti. Da bi neko bio osuđen,


feljton

Vlado Kapetanović

potrebni su dokazi. Najbolji dokaz je priznanje, a ono se dobija pritiskom ili, još sigurnije, torturom. Suđenje, koje može biti i javno, onda je samo završni, formalno ispravni, čin jedne dijabolične predstave.

Otuda nam se čini da određenje terora t reba dopunit i i faktičkim odsustvom gar-

antija za nepristrasno određivanje krivice.

Znajući da je utvrđivanje ovoga elementa u praksi vrlo otežano, može se, skromnije, tvrditi da takvo stanje postoji svuda gde se sistematski primenjuje tortura i gde je dozvoljeno primenjivanje mera, koje se po uobičajenim kriterijima mogu smatrati krivičnom sankcijom, samo zato što se za neku osobu sumnja da je izvršila krivično delo. Tortura se izdvaja, jer je ona takva mera par excellence: ona je po uobičajenim merilima zabranjena i kao kazna. Međutim, njoj se pridružuju i drugi postupci, kao što su npr. dugotrajno lišavanje

slobode („preventivni zatvor”) ili uzimanje talaca. Uzimanje talaca je upadljivo i zato što vlast tim postupkom i sama priznaje da je reč o nevinim licima: ona, naime, preti njihovim smaknućem ako se pravi krivac ne prijavi ili ako neko treći, čak u budućnosti, posle uzimanja talaca, učini nešto ili propusti da to učini.

Strogo govoreći, prilikom ovakvog određivanja trebalo bi torturu kao metod isleđivanja ili

zastrašivanja van postupka utvrđivanja krivičnih dela odvojiti od mučenja kao svirepe, nečovečne i ponižavajuće kazne. U duhu navedenih Volterovih napomena, postojanje takvih kazni bilo bi za drugu vrstu osude, ali ne bi svedočilo o teroru. U praksi je, kako smo videli, ove dve pojave teško razlučiti. Štaviše, čak i kada bi bilo moguće mučenje kao kaznu sasvim izdvojiti i kada izgledi za takvu kaznu ne bi sami po sebi uticali na metode isleđivanja, pretnja svirepim kaznama teži da izazove preteranu meru straha,

ako ni zbog čega drugoga, a ono zato što uvek postoji mogućnost osude nevinog, a telesna kazna je neispravljiva.

Naglašavanje potrebe da primena mučenja i svirepog, nečovečnog i ponižavajućeg kažnjavanja bude sistematska razumljivo je zato što se, na žalost, povremeni ekscesi ove vrste mogu događati i u porecima koji nisu terorski, pa su čak nekada sasvim daleko od toga. Moguće je, štaviše, da sistem terora ne bude celovit, tj. da se teror primenjuje ograničeno. Ovim se ne misli na neke granice u metodi, već prvenstveno na to da se terorske mere odnose ili samo na deo teritorije ili na neke kategorije ljudi.

Prvu vrstu ograničenja dobro poznaje kolonijalizam.

U kolonijalnim posedima demokratskih država činilo se ono što se u samoj metropoli

nikako nije smelo dogoditi. Francuska vojska i policija primenjivale su u želji da spreče osamostaljenje Alžira najsvirepije terorske mere, ali se to činilo samo u Alžiru i samo prema onima koji nisu bili naseljenici francuskog porekla („koloni”). Velika Britanija nije birala sredstva u suzbijanju urođeničkih pokreta u Keniji, pa je i u najnovije vreme doživela međunarodnu osudu zbog postupaka u Severnoj Irskoj, koja čak nije ni kolonijalna teritorija. U sličnom su se odnosu nalazile SAD u Južnom Vijetnamu, gde su njihove snage neposredno, ili koristeći službe tamošnjeg režima, sprovodile najbrutalniji teror, dok je, istovremeno, svaki državljanin SAD mogao da računa na veliku meru zaštite od samovoljnih i svirepih postupaka.

Naravno, „zona terora” u inače neterorskom sistemu ne može da ostane sasvim izolovana: u SAD su se, na primer, Federalni biro za istraživanje (FBI) i slične ustanove postarali da i lokalni protivnici rata u Vijetnamu ne mogu da iskoriste svoja ustavna prava da bi delovali na vladu bez rizika od maltretiranja, koje je trebalo da zastraši sve njihove istomišljenike.

(Nastavlja se)


MILENKO SubOTIć licno

V

Milenko Subotić je dobro poznata figura podgoričke muzičke priče. Od objavljivanja sa alt-rok sastavaom Qtera, preko hip-hopa, dj-inga i Vrpce, stigao je nedavno i do lounge/trip-hop materijala Solid Fare kroz rad u duetu Beatz & Rhymes

Posljednje od vas je stvar „Podgoričanos”. Iako se nekom može učiniti da je u

pitanju oda gradu, čini se da se više radi o seciranju situacije u njemu i glavama njegovih žitelja.

Apsolutno ovo drugo. Borba protiv ugnjetavača. PG je grad neiskorištenog potencijala. Treba ga uokviriti, taj potencijal najzad prepoznati i priznati. Ima svoju ponudu kreacije i zato je na svakom umjetniku, u mom slučaju muzičaru, da istakne i ukaže na izvjesna strujanja a na društvenom aparatusu da makar pokuša da otkloni smetnju kroz iskren angažman. Anđeles Los znači da većina fura nekakvu ružičastost, a ovamo stani-pani, kapiraš? Klasična matrica režima, dobro je - samo da nije gore.

Već smo pominjali Qteru na našim stranicama, čak i kroz intervjue, pa ajde da čujemo i od tebe nešto o toj priči.

Qtera, noise maker since ‘98. Rodila se u sobi kod Ljuba. Mladen je svirao bas. Ponešeni najstrašnije, kopčamo se s Vidom i ubrzo držimo probe kod njega doma. Veliko uzbuđenje. Kao prečka Peđe Mijatovića. Odma pravimo pjesme, a od obrada sviramo samo Lounge act od Nirvane i to u prepjevu Udobna sofa. Bili smo dobri i osporavani i svašta. Volio nas je neko, uticali smo na nekog. Bili na festivalima. Stali smo 2011, nakon putovanja u Srbiju. Pirot i Bor. Ovaj drugi posebno pozdravljam, stekli smo prijatelje za čitav život tamo. Stvari nekad stanu, najkraće rečeno. Unplugged svirku 2008. u Berlinu - u doživljavam kao krunu tog rada. Tad smo bili baš jaki.

Nešto drugačiju muzičku priču radiš sa Beatz & Rhymes. Možeš li predstaviti našim čitaocima ovaj projekat?

Beatz & Rhymes je nastao u novembru 2014, po povratku starog prijatelja Bojana Đukovića iz Amerike. Vidiš, nije u Americi spas.

2015. smo dosta radili a i nastupali. Ove godine se iskristalisao album Solid Fare. Ima 10 pjesama, od kojih je jedna instrumental. Objavljen je za kuću Enerdjia Records Herceg Novi. Produkciju potpisuje Nikola Krivokapić aka Krusty. B&R je kombinacija down tempo/lounge/trip-hop zvuka. Bojan barata bitovima i svira midi, a ja repujem, šapućem i istražujem glas. Imamo gosta na pjesmi History, repera PC-a iz Feniksa, Arizona. Jedna pjesma je na maternjem jeziku, zove se Izdrži. Za nju ćemo snimiti spot. To je zamisao. Tekst direktno i nedvosmisleno opisuje stanje duha našeg naroda. Priziva promjenu i boljitak. Obraća se vis majoru (nametnutom) i opominje ga da je vrijeme smjene.

Bači rimu trupa. Nakon albuma i spota se nije mnogo čulo o BRT-u. Ima li tu nekih ponovnih aktivnosti?

BRT ne radi, bar ne u staroj postavi i ne često, ali je prisutan. Od izdavanja albuma i odlaska u Beograd, Bonez i Gorsky su izbacili nekoliko singlova. Na jednom sam gostovao, poslao im traku snimljenu

kod Zen Maste, mozga operacije zvane ZRI ili ZEN RAS INK 6-19. Na traci Boom uz njih je i Bicher, brat iz NAVAMGA kolektiva. Ispraćen singl je bio Pajp, bong, rizla. Bonez i Gorsky su gostovali Baciliju u pjesmi Varijante.

Znam da si svojevremeno snimio dosta stvari pod pseudonimom Zri. Šta je sa tim?

ZRI ne radi. Nakon prvog albuma su nas obojicu zatrpale neke druge obaveze ali je ostao brand, trademark. Povezani smo dan-danas, na drugim nivoima. Zen Masta je u kontaktu i s njima.

Ima li još nešto što nijesmo pomenuli a na čemu radiš?

Nesto sto sam radio skorije i rado ga pominjem je gostovanje ekipi Antonio Sancez i kurvini sinovi na pjesmi Hotdogz s njihovog drugog albuma. Nemam smire, kao što čuješ. U skorije vrijeme bi trebao da nesto učinim i sa Masturbeatorom, vrsnim producentom i znalcem, starim, drugom dobrim. Ali da ne pominjem opširnije. Nije mi dosadno. Ispunjen sam.

Dragan LUČIĆ

ZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GOREZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GORE decembar 2016. �

Panel diskusija Žene i parlamentarni izbori 2016. održana je 6. decembra u organizaciji Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), a pod pokroviteljstvom ambasade Holandije. Na skupu održanom u hotelu CentreVille učešće su, kroz uvodna izlaganja, uzeli i Barbara Rotovnik, ispred Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, Nada Drobnjak, bivša poslanica u Skupštini Crne Gore (DPS), Branka Bošnjak, poslanica u Skupštini Crne Gore (DF), Nataša Vuković bivša poslanica u Skupštini Crne Gore (Ključ), Karen Gainer, pravnica, kanadska aktivistkinja za ljudska prava sa dugim iskustvom u regionu i Paula Petričević, rodna teoretičarka i predavačica Ženskih studija iz NVO Anima. U ime pokrovitelja i organizatora na skupu su govorili predstavnik ambasade Holandije Luuk Nijman, direktorka CIN-a Milka Tadić-Mijović i urednica Monitora Milena Perović-Korać.

U ovom dodatku predstavljamo skraćene izvode iz diskusija i rasprave koja je slijedila uz zaključke i pre-poruke koje su formulisane na kraju debate.

Žene i parlamentarni izbori 2016.

Milka Tadić-Mijović, direktorica Centra za istraživačko novinarstvo CG

Ravnopravne samo na papiru

Iste, 2007. godine, kada je potpisala Sporazum o asocijaciji i pridruživanju i krenula u istorijski proces pridruživanja i usklađivanja sistema sa EU, Crna Gora je donijela Zakon o ravnopravnosti polova, kao dio seta antidiskriminatorske legislative.

Danas, gotovo deset godina nakon usvajanja zakona, još smo na početku. Crna Gora je daleko od društva jednakih šansi za sve njene građane. Ne samo za žene, već i za osobe sa invaliditetom, pripadnike siromašnog sjevera, ljude sa rubova gradova, predstavnike manjinskih grupa – etničkih, vjerskih, seksualnih, one koji zastupaju manjinska mišljenja, obične ljude koji biju svoje lične bitke za pravdu.

Zakon usvojen daleke 2007. ističe da , ,rodna ravnopravnost podrazumijeva ravnopravno učešće žena

i muškaraca u svim oblastima javnog i privatnog sektora” i obavezuje kako državnu, tako i lokalnu upravu i političke stranke da o tome vode računa. Ali, danas se dešava da učešće žena u državnim institucijama, umjesto da raste – opad ili stagnira.

U novoj Vladi Crne Gore svega su četiri žene – isto kao u prethodnom sastavu. Nakon izbora 2016. nešto je veći broj žena u parlamentu. Ipak, sa procentom od 23 odsto žena u parlamentu i dalje smo na začelju u Evropi, ali smo bolji nego u nekim ranijim sazivima – kada smo imali ispod 15 odsto poslanica u parlamentu.

Na ovim izborima nijednu listu za republički parlament nije vodila žena, što je samo još jedan dokaz da je naše društvo dominantno autoritarno, sa vodećom ulogom muškaraca. Tu se, nažalost, mnogo ne razlikuju partije vlasti od partija opozicije.

Crna Gora nikada na čelu države nije imala predsjednicu, niti premijerku. Vrijeme je da se stvari mijenjaju i vrijeme je da se mi same jače i glasnije borimo da naša uloga u društvu bude drugačija. Jer, samo ćemo tako promijeniti Crnu Goru.

Naš cilj je da podstaknemo debate o ovoj temi među različitim društvenim akterima, uključujući predstavnike državnih institucija, političkih partija, civilnog sektora i akademske zajednice.

ZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GORE

ZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GOREdecembar 2016.2 ZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GORE

Luuk Nijman, predstavnik ambasade Holandije

Prava žena su naš prioritet

Promocija učešća žena u političkom i ekonomskom životu je prioritet za Holandiju, zbog čega smo podržali ovaj važan projekat Monitora i Centra za

istraživačko novinarstvo Crne Gore. Ja ću pokušati skicirati kako Holandija promoviše rodnu ravnopravnost u zemlji, u našoj spoljnoj politici kao i kroz EU.

Holandski Ustav u svom prvom članu navodi: ,,Sve osobe u Holandiji će se ravnopravno tretirati u jednakim okolnostima. Diskriminacija na osnovu religije, uvjerenja, političkog mišljenja, rase ili pola ili na bilo kom drugom osnovu neće biti dozvoljena”. Ovaj član predstavlja osnovu za nastojanja naše vlade za promociju jednakosti, kao i zastupljenosti žena u javnom životu.

Holandija pokušava da ovo u praksi ostvari kroz različite mjere:

- Na našim ulicama, policijski patrolni timovi su uvijek sastavljeni od muškarca i žene. Istraživanja su pokazala da je prisustvo žena u policijskim snagama smanjilo nasilje.

- Holandski Državni zavod za statistiku izvještava da je broj zaposlenih žena porastao brže u proteklih deset godina u odnosu na broj zaposlenih.

- Više žena dobija diplome visokog obrazovanja od muškaraca.

- Holandska vlada podstiče kompanije da imaju fleksibilno radno vrijeme za žene, posebno kada su u drugom stanju. Ove godine smo povećali dodatak za roditelje s djecom, s ciljem da podstaknemo žene da kombinuju majčinstvo uz profesionalnu karijeru.

Mi također promovišemo rodnu ravnopravnost kroz našu spoljnu politiku. Zaštita prava žena je među top tri prioriteta Holandije i mnogi napori su uloženi u suprotstavljanju diskriminaciji žena. To je posebno važno u ovo doba godine, koji označava Narandžasti dan (Orange Day) kampanje, 16 dana aktivizma u borbi protiv nasilja na osnovu pola.

Takođe, vidimo da je jednak tretman muškaraca i žena bila osnovna vrijednost EU od njenog osnivanja:

- Povelja o osnovnim pravima EU predviđa ravnopravnost između žena i muškaraca u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i zaradu.

- Brojni dokumenti, od kojih neki datiraju od 1957. kao što su Rimski ugovor (koji je obavezao države članice da poštuju pravo na jednaku zaradu za isti posao za muškarce i žene), podržava načelo ravnopravnosti polova.

Direktive EU su pravno obavezujuće za sve države članice i sve ih moraju implementirati u svoja nacionalna zakonodavstva. Država koja teži da postane članica EU mora usvojiti i primjenjivati takve zakone, takođe i dalje raditi na unapređivanju ljudskih prava svih svojih građana.

Nedavni Izvještaj pruža uvid u rodnu ravnopravnost u Crnoj Gori iz perspektive pristupanja. Naglasio bih četiri tačke:

- U političkom životu, implementacija akcionog plana o ravnopravnosti polova (2013-2017) se nastavlja. Izborne liste su u skladu sa novim kriterijima. Na lokalnom nivou, sve opštine su zaključile memorandume o saradnji sa centralnom Kancelarijom za rodnu ravnopravnost. Aktivnosti na lokalnom nivou za promovisanje ravnopravnosti polova treba nastaviti.

- Ostaje zabrinutost u vezi djelotvornog funkcionisanja referalnog mehanizma za rodnu ravnopravnost ustanovljenog novim zakonom o ravnopravnosti polova, kao i ukupnom ekonomskom osnaživanju žena. Kancelarija Ombudsmana treba da poveća svoje kapacitete u ovoj oblasti, djelomično zapošljavanjem osoblja sa iskustvom u rodnim pitanjima.

- Na tržištu rada rodna neravnoteža je pogoršana kao rezultat regulatornih promjena u sistemu socijalne zaštite. Takođe su potrebne dodatne mjere za prevazilaženje neprijavljenog rada, neaktivnosti i nezaposlenosti među ženama.

- Rodno nasilje je i dalje zabrinjavajuće. Crna Gora je preduzela prve korake za implementaciju Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Nova (2016-2020) strategija za borbu protiv nasilja u porodici je usvojena u decembru.

Izvještaj zemalja EU i istraživanje koje je predstavljeno danas pokazuju da se Crna Gora i dalje suočava sa izazovima u području zastupljenosti žena u javnom životu. Događaji poput ovog danas pomažu podizanju svijesti o pravima žena. To doprinosi razvoju demokratije u kojoj svako ima pravo na jednak tretman. To zemlju približava EU.

ZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GORE ZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GOREZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GORE decembar 2016. �

Barbara Rotovnik, Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori

Politička zastupljenost žena u Crnoj Gori nije poboljšana

Zadovoljstvo je učestvovati na današnjoj panel diskusiji. Dobro je podstaknuti raspravu o pitanju zastupljenosti žena u političkom i

ekonomskom životu između svih važnih aktera u Crnoj Gori uključujući i međunarodne organizacije, medije i civilno društvo. Zato mi je drago da Ambasada naše države članice, Holandije, podržava ovaj projekat jer je to važno za novinare, da doprinesu boljem položaju žena kroz njihove analize i izvještavanja.

Ravnopravnost između žena i muškaraca je jedna od osnovnih vrijednosti Evropske unije. Pitanje rodne ravnopravnosti u političkom i ekonomskom životu zemlje zahtijeva stalnu edukaciju i podizanje svijesti svih članova društva, a tu uvijek ima prostora za poboljšanje ne samo u Crnoj Gori i drugim zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima, već i unutar EU-a .

Nedavno objavljeni Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori naglašava da ostaje zabrinutost u vezi djelotvornog funkcionisanja referalnog mehanizma za rodnu ravnopravnost utemeljenog novim zakonom, kao i ukupnom ekonomskom osnaživanju žena.

Implementacija Akcionog plana o ravnopravnosti polova 2013-2017 se nastavlja, uglavnom fokusirajući se na zatvaranje rodnog jaza u političkom životu, kao i na podizanju svijesti. Međutim, izbori u oktobru 2016. nijesu pokazali da je taj jaz zaista zatvoren u praksi.Novoformirana vlada ima četiri ministarke, isti broj kao i u ranije, pri čemu se postotak žena u Vladi smanjuje zbog povećanja ministarskih pozicija. Osim toga, ni na jednoj od tri pozicije potpredsjednika nije žena. Konačno, politička zastupljenost žena nije poboljšana u parlamentu – parlamentarni odbori takođe treba da budu uravnoteženiji!

U 2014. godini, Odbor UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava objavio je zaključna zapažanja o izvještaju Crne Gore u vezi implementacije Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Komitet je zabrinut zbog nedostatka odgovarajućih finansijskih i ljudskih resursa za efikasno sprovođenje politike rodne ravnopravnosti, nedovoljnu zastupljenost žena na višim i pozicijama odlučivanja, i nastavak stereotipa u vezi sa polom.

EU se zalaže za integraciju rodne perspektive u sve grane društva i promoviše konkretne mjere za povećanje broja žena na tržištu rada, kao i u politici, kako bi se osiguralo da žene imaju jednake šanse u osiguravanju boljeg obrazovanja i treninge. EU je takođe snažno posvećena zaustavljanju rodno zasnovanog nasilja.

EU je krenula na put uvođenja rodne perspektive u sve svoje projekte, dok Rodni akcioni plan (GAP II) obavezuje

Delegacije EU i zemlje članice da izvijeste o svojim aktivnostima i projektima u oblasti rodne ravnopravnosti na redovnoj osnovi. Projekat o kome govorimo danas je bio predmet jednog takvog izvještaja pripremljenog od strane Ambasade Holandije.

U tom smislu, želim da istaknem neke od rezultata našeg IPA 2010 Rodnog programa, realizovanog zajedno sa UNDP-om, s ciljem da se poboljša status žena reflektovanog kroz lični integritet, ekonomski napredak i političko predstavljanje. Drago mi je da vas obavijestim da je „projekat uspio u svim oblastima za jačanje kapaciteta, poboljšanja mehanizama, unaprjeđenje politike i poboljšanje uslova za implementaciju Nacionalnog akcionog plana”. Između ostalih uspjeha, uspostavljena je saradnja na visokom nivou između ministarstava, parlamentaraca i ženskih organizacija o pitanjima promocije rodne ravnopravnosti. Ono što je najvažnije za našu temu danas, rodna osjetljivost u političkim strankama i upravnim organima je ojačala kao rezultat ovog projekta.

Kako bi se nastavilo sa ovom dobrom praksom, mediji, zajedno sa organizacijama civilnog društva, koji su aktivni u ovoj oblasti, igraju ključnu ulogu. Zbog toga je današnja rasprava izuzetno važna, kao i projekt koji stoji iza njega.

Na kraju, želim da vas uvjerim da će EU nastaviti da podržava napore Crne Gore u podsticaju ženama da ostvare svoj puni potencijal, jer promocija ravnopravnosti polova i učešće žena u svim sferama političkog, ekonomskog i društvenog života je za dobrobit društva u cjelini.

ZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GOREdecembar 2016.� ZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GORE

Milena Perović-Korać, urednica u nedjeljniku Monitor

Nepravedna raspodjela moći

Is t r a ž i v a n j e , p r o v e d e n o u septembru 2016, pokazalo je da su građani spremni na promjene

i da čekaju da se one dese. Rađeno je na uzorku od 880 porodica, to su bile telefonske ankete u 16 opština. Istraživanje je za potrebe Monitora i CIN CG uradio CEMI.

Više od polovine ispitanika, 54 odsto, smatra da trenutna raspodjela moći na političkoj sceni nije pravedna i da više žena treba da se uključi u politiku.

Da je došlo do napretka u učešću žena u politici, u posljednjih pet godina, smatra 75,5 odsto ispitanika. Od njih 68,5 smatra da je došlo do napretka ali da nema dovoljno žena uključenih u politiku generalno gledano.

Kada je u pitanju raspodjela ekonomske moći, većina odnosno 54,8 odsto smatra da su muškarci u boljem ekonomskom položaju od žena i tu prepoznaju neravnopravan položaj.

Građani vjeruju da bi neke oblasti društva bile znatno unaprijeđene kada bi veći broj žena bio u politici. Ukoliko bi na najvišim rukovodećim pozicijama u zemlji bile žene, smatraju

da bi kvalitet dječje zaštite bio bolji. To smatra čak 87,4 odsto ispitanika. Da bi se tada u većoj mjeri poštovala ljudska prava smatra 79,5 odsto građana, 74 odsto anketiranih vjeruje da bi se socijalna pravda lakše dostigla, te da bi bilo manje korupcije. Da bi bio bolji ekonomski položaj generalno smatra 65,7 odsto ispitanika. Anketirani vjeruju da bi se reforme sprovodile mnogo bolje kada bi žene bile u većoj mjeri uključene u politiku.

Nažalost, prepoznaju se i neki stereotipi, tako da ispitanici ne vjeruju da bi – recimo – bezbjednosni sektor bio kvalitetniji i bolji kada bi žene bile više uključene u politiku.

Zanimljivo je da 75 odsto ispitanika smatra da bi trebalo da bude veći broj žena na izbornim listama i da su kvote opravdane. A 89,3 odsto anketiranih drži da bi bilo korisno za crnogorsko društvo da neku od političkih lista predvodi žena.

Podijeljeno je mišljenje o tome da li se aktivne političarke dovoljno bore za uključivanje žena u politički život Crne Gore. Takođe većina misli da žene u politici nijesu na pravi način predstavljene u medijima.

Nada Drobnjak, DPS

Zakon spreman za primjenu

Nedavno sam čula da, ako hoćeš da te slušaju, govori glasno i govori kratko.

Glasno da te čuju, a kratko da bi te voljeli. Znam da se u politici baš i ne volimo, ali kada se kratko govori i pošalje poruka vjerujem da lakše možemo da se dogovorimo oko onoga što je za sve nas važno. Prosto mi nije iznenađenje da smo iz svih političkih partija danas ovdje jer svi razumijemo značaj postizanja rodne ravnopravnosti u društvu.

Tom Keli je rekao da je neu-ključivanje žena u politiku isto kao igranje košarke jednom rukom. Meni je tužno da nakon toliko godina od usvajanja Zakona o rodnoj ravnopravnosti i osnivanja Odbora za rodnu ravnopravnost, moramo da ponavljamo ono što smo govorili i tada. Istraživanje ohrabruje da građani prepoznaju značaj ove priče, ali kada se dođe do donošenja konačne odluke onda se i građani drugačije opredjeljuju.

Imali smo posljednje izbore gdje se prvi put prepoznalo da političke partije šalju poruke ženama. Svaka iz svog svjetonazora - koji meni može da se dopada ili ne - ali značajno je da su konačno poslate poruke glasačicama. Pokušalo se uticati na taj dio biračkog tijela.

Zakon o rodnoj ravnopravnosti je usvojen 2007. godine, 2015. on je izmijenjen i dopunjen. Prepoznao je da se odnosi ne samo na žene i muškarce već i na osobe drugačijih rodnih identiteta. Usvajajući članove koje uređuju kaznenu politiku, poslata je poruka da će se voditi više računa o primjeni samog zakona. Ako se ranije moglo govoriti da je zakon


Ako hoćemo nešto da istjeramo do kraja, moramo stalno pričati ovu priču iako nije

lako razbijati tabue u crnogorskom društvu. Bila sam dio radne grupe koja je radila na izbornom zakonodavstvu i izradi zakona koji se tiče ženskih kvota. Prenijeću vam utiske sa tih radnih grupa da vidite koliko je to samo deklarativno zalaganje a ne istinsko.

Kada su se pominjale kvote, nije mi bilo svejedno da se osjećam kao dio nekog procentnog poena ili neke brojke, međutim shvatila sam da je to jedini način da uspijemo u ovoj sredini, da žene budu zastupljene na nekim mjestima odlučivanja.

S a d a s m o s a i z b o r n i m zakonodavstvom došli do nekog procenta od 23,5 odsto, u ovom sazivu imamo 19 žena. Ono što smo uspjeli izbornim zakonom jeste da bi taj broj trebao da bude i unaprijeđen, jer smo unijeli normu da, ako žena napusti parlament - da je mijenja prva žena na izbornoj listi, a ne sljedeći kandidat; a ako parlament napusti muškarac a sljedeća je na listi žena, tada ona ulazi. Tako da možda bude prostora da se ta brojka i poveća.

U PzP od početka imamo puno žena na rukovodećim položajima. Ali vrlo je teško sa partijama koje su nacionalne, jer kada smo radili izborno zakonodavstvo imali smo kolege iz Bošnjačke stranke koji su nam otvoreno rekli da će oni na listama imati samo njihove supruge, sestre, nekog od rodbine jer prosto ne postoji interesovanje.

Mislim da je to zbog toga što se politika ovdje doživljava kao muško i prljavo zanimanje, pa onda žene malo bježe od toga. U stvari, trebalo bi da je politika plemenita vještina gdje vi svoj interes podređujete opštem. To, nažalost, nije slučaj za sve političare.

Posebno u tim malim sredinama vrlo je teško odjednom ubijediti žene da se bave politikom. Zato mi se sviđa što smo počeli sa ovim kvotama. Iako sada standard Savjeta Evrope nije više 30 već 40 odsto.

Kada smo pravili izborni zakon jedva smo došli do ovoga, na kraju je ovo bio neki kompromis (tih 30 odsto). SNP je bio za, kao i mi iz PzP u okviru DF-a, kao i Pozitivna - ali druge partije su pokazivale otpor. Međunarodna zajednica je tu odigrala bitnu ulogu da se dođe do kompromisa. Kada su se pravile liste to je činjeno kao nužno zlo. Znači prva, druga treća pozicija i onda ovdje mora žena, sa mrštenjem, kao nužno zlo.

Treba još da sazrijevamo u svemu ovome. Nadam se i da će muške kolege da nam pomognu i mislim da će i ovo izborno zakonodavstvo ići na revidiranje pa i ovaj član koji se tiče učešća žena na listama. Napraviće se pomak. Moramo i mi žene da budemo proaktivnije i solidarnije da bi se izborile za sve ovo. Prostora ima.

samo deklarativan, sada sa kaznenim odredbama možemo imati njegovu adekvatnu primjenu.

U ovom izbornom procesu bilo mi je interesantno ono što se pominjalo na nivou ideja – da treba uvesti otvorene liste da bi građani i građanke znali za koga glasaju. Neću da sporim da je to unapređenje demokratije ali ako gledam sa pozicije povećanja broja žena na mjestima odlučivanja i u parlamentu, onda znam da je to korak unazad, jer bi žene i muškarci morali da imaju jednaka materijalna sredstva, pristup medijima i svim resursima da budu dovoljno prepoznatljivi da bi mogli očekivati jednako učešće i u parlamentu. Mislim da mi još nijesmo dosegli taj nivo, i da moramo sa zatvorenim listama, sa kvotama da idemo ka povećanju broja žena u parlamentu.

Smatram da treba povećati broj žena u parlamentu, broj rodno osviješćenih žena. Ali, u čitavoj priči treba da učestvuju i muškarci koji razumiju značaj dostizanja rodne ravnopravnosti u našem društvu.

Branka Bošnjak, DF

Politika nije samo muško zanimanje

ZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GOREdecembar 2016.6 ZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GORE

Nataša Vuković, SNP

Pola zemlje, pola neba, pola moći

Rodna ravnopravnost je nešto što mene još uvijek drži u politici.

Društvo je spremnije nego po-litička elita, pokazuje rezultat i ovog istraživanja. To je nešto što daje nadu, jer se većina političara – kada govori o rodnoj ravnopravnosti – brani time da smo mi veoma tradicionalno društvo. Iako znamo da to ne može biti opravdanje. Mnogo tradicionalnija društva od nas imaju veći broj žena na visokim pozicijama.

Priča o rodnoj ravnopravnosti ne smije biti privremeni ili povremeni cilj samo uoči izbora, a očigledno da je to najčešće. Ravnopravna zastupljenost mora postati potreba, a ne zakonski imperativ. Partije, mediji, društvo uopšte – ne bave se kontinuirano ovom temom. Moram da iskažem negodovanje i prema medijima jer su žene u važnim vijestima zastupljene svega 11 odsto, dok je u svijetu taj procenat negdje oko 24 odsto.

Pročitala sam da je milenijumski razvojni cilj za Crnu Goru da do 2020. broj žena na mjestima odlučivanja bude 40 odsto. Ovim tempom i ovim zakonskim rješenjem, koje jeste pomak ali je loše zakonsko rješenje, mi ne možemo postići taj cilj. Kažem da je loše zakonsko rješenje jer je propisano 30 odsto žena - a svaka četvrta na listi. Ko i malo zna matematiku zna da to nikako u praksi ne može biti 30 odsto. I dešava se da žene popunjavaju

mjesta pri dnu izborne liste, što je u ovom izbornom ciklusu ipak manje vidljivo.

Moj predlog kako da 2020. možemo doći do tih 40 odsto: čitala sam da su se DPS i manjinske stranke dogovorile oko izmjena izbornog zakonodavsta u vezi sa pravima manjina. Zašto mi te izmjene, koje su u planu, ne iskoristimo, a imamo podršku svih evropskih institucija, da tražimo izmjene zakona i za pitanje rodne ravnopravnosti.

Moramo da radimo na promociji priče o ženskim pravima kod žena koje su na visokim pozicijama. Ne daje svaka žena na visokoj poziciji doprinos ovoj priči. Neke se trude da dokažu da one nisu tu po kvotama, nego po svojim zaslugama.

Za povoljniji ambijent u kojem bi političarke djelovale u punom kapacitetu potrebno je mnogo faktora. Demokratizacija političkih partija, bolja vidljivost kandidatkinja, veće povjerenje i partija i glasača, razbijanje stereotipa. O značajnim promjenama u društvu će se moći govoriti tek kada nam ne budu potrebne kvote.

Ne pristajem na priču o 30 odsto žena na mjestima odlučivanja, hoću 50 odsto. Uvijek volim da pomenem moto žena SDP Hrvatske, a to je i moj moto: Pola zemlje, pola neba, pola moći. To nam pripada, to nam niko ne daje, samo moramo da to jasno i glasno kažemo i da se izborimo za to.

Karen Gainer, kanadska aktivistkinja za ljudska prava

Žene za demokratiju

Žene u politici. Na ovoj temi ja sam razgovarala i radila deceni jama – pr vo k ao

partijski aktivista, pravnik i član upravnog odbora u Kanadi, a kasnije u radu s političkim strankama u regiji i onda sa vladama Vijetnama i Šri Lanke radeći na tome kako da uključe rodnu ravnopravnost u okviru svojih sudova i ministarstava.

Moram priznati da sam kao mlada politička aktivistkinja u Kanadi – premnogo godina ranije – mislila da talentovane žene mogu efikasno učestvovati u donošenju političkih odluka bez ikakvih posebnih mjera. Vrijeme je pokazalo da sam bila u krivu.

Uključivanje žena u političko

Rezultat i prezentovanog istraživanja javnog mnjenja p o k a z u j u , p o n e k i m a

optimistične, mada uglavnom očekivano tradicionalističke stavove crnogorskih građanki i građana po pitanju učešća žena u politici. Kao što se moglo i pretpostaviti, smatra se da bi najveći doprinos žena na rukovodećim pozicijama bio u oblastima tradicionalno vezanim za žene kao što su kvalitet dječje zaštite, zaštita ljudskih prava i postizanje socijalne pravde, te smanjenje korupcije. Takođe, stav većine je i da žene na rukovodećim pozicijama ne bi doprinijele tradicionalno ,,muškim’’ poslovima kao što su vojska i policija.

Ovo kao i mnoga druga istraživanja pokazuju koliko su u našem društvu duboko ukorijenjene krute rodne uloge, koliko se različito shvataju sposobnosti i koliko su i dalje drugačija očekivanja od različitih polova. Prihvatljivo je da se žene bave politikom kaže preko 90% ispitanika, ali problem sa postojećim stanjem ima tek tanka natpolovična većina od 54%. Kako bismo mogli interpretirati


odlučivanje nije bio jednostavan proces ili, bolje reći, evolucija te ideje i njen put će i dalje biti prilično trnovit, krhak i cikličan. I dalje ostajemo više vani nego unutra kad se odluke donose.

Vidjeli smo izbor generalnog sekretara UN – nijesu se obistinile najave da će to biti žena iz ovog regiona. Momcima je udobnije sa jednim od svojih – opet.

Izvorni rodni paritet pri donošenju političkih odluka sa izuzetkom

skandinavskih zemalja i dalje je nedostižan – u mojoj Kanadi, kao i ovdje u Crnoj Gori. To je i dalje prvi svjetski problem.

U Kanadi, naš izborni sistem nije pogodan za institucionalni dogovor – kao što su nametnute kvote za žene kandidate. To objašnjava zašto je Kanada rangirana na 63. mjestu od 193 zemalja. Iako je na izborima u 2015. izabran najveći broj žena poslanika do sada – još uvijek samo 27 odsto parlamenta – neznatno ispred Crne Gore, koja je na 74. poziciji.

Ali, kao što svi znamo, izborni zakoni su jedan alat za povećanje broja žena na pozicijama odlučivanja: drugi je političko vođstvo.

Opet, ako pogledamo izbore u Kanadi 2015, premijer Justin Trudeau imenovao je kabinet sa polovinom žena. Na pitanje zašto je imenovao polovinu žena u svom kabinetu on je jednostavno slegnuo ramenima i rekao – da je 2015. godina! To je bio jedini i pravi odgovor – konačno nema potrebe da se objašnjava ili opravdava zašto kabinet treba da ima rodni paritet.

Ali zašto je to bitno? Zašto je važno imati žene koje donose odluke?

Istraživanja pok azuju da je povjerenje javnosti raste kada se postotak žena povećava u kabinetu premijera. Ovo je fundamentalno važno jer ulazimo u ovaj novi nesređeni svijet, u novu eru erozije povjerenja javnosti u demokratske institucije širom Evrope i Amerike. Javno povjerenje se povećava kako broj žena u kabinetu raste. Istraživanje, takođe, pokazuje da sa više žena u vladi dolazi do povećanja ulaganja u zdravstvenu i socijalnu zaštitu.

Ali, da razjasnimo nešto:Jednom kada su žene izabrane – to

ne znači da će one postati uticajne. Imati žene koje su uticajne pri donošenju odluka je poseban korak.

Žene koje su moćne – nužno ne znači da će koristiti svoj uticaj na povećanje prava žena i rodne ravnopravnosti. Opet to je poseban korak i ponovo ne mora nužno teći.

Dakle, važno je da bude jasno da za istinske promjene treba vremena i posvećenosti od svih političkih aktera.

Paula Petričević, rodna teoretičarka iz NVO Anima

Tajna reproduktivnog radaovu razliku?

Svakom od nas se desilo da čuje argumentaciju poput: „Žene imaju jednaka prava kao i muškarci, zašto ih onda i ne koriste?“ ili: „Žene, da hoće, mogle bi da budu politički, ekonomski i na svaki drugi način zastupljenije i moćnije“.

Zašto onda nisu i zašto ih, bez privremenih mjera afirmativne akcije, ima tek incidentno na mjestima društvene moći i odlučivanja? Zato što između javne i private sfere vlada zakon spojenih sudova i stoga što je nemoguće transformisati jednu bez transformacije druge oblasti.

Slon koji komotno sjedi ovdje u prostoriji zapravo je jako star, a ime mu je – reproduktivni rad, stari, dobri, nevidljivi, nepriznati, društveno nevalorizovani i necijenjeni rad koji dominantno obavljaju žene i koji se, riječima Katje Kobolt, „odvija tiho i neherojski“, a za uzvrat se beskonačno obnavlja, ali bez viška vrijednosti koji bi ga legitimisao, i bez robe koja

bi se dala razmijeniti na tržištu. Iako nevidljiv, on je preduslov plaćenog rada, citiram: „Kapitalizam je izgrađen na plećima neplaćenog rada radnika širom sveta. Većina neplaćenih radnika su žene, a najveći deo neplaćenog rada odvija se kod kuće. Kućni rad čini

dve stvari: reprodukuje ljudska bića – a time i radnu snagu – i svakodnevno priprema radnike za odlazak na posao.“

Odnos patrijarhata i kapitalizma nije slučajan i nasumičan, već kapitalizam direktno zavisi od patrijarhata i njegove podjele na javnu i privatnu sferu. Ove su oblasti odvojene i jasno orođene – sfera javnog, sfera produktivnog, plaćenog i priznatog rada pripada muškarcu, dok sfera privatnog – reproduktivnog, neplaćenog i nepriznatog rada pripada ženi. Pretpostavlja se, ili čak podrazumijeva, da žene ove društveno nevalorizovane poslove rade ,,slobodne volje’’ i ,,iz ljubavi’’.

Tržišna logika kolonizuje sve sfere našeg svakodnevnog života, preoblikujući na taj način i koncept materinstva. Neoliberalizam sprovodi retradicionalizaciju i repatrijarhalizaciju materinstva, te pod krinkom politika koje se promovišu kao dobre za žene (poput fleksibilnog i/ili djelimičnog radnog vremena, rada od kuće, dolaska na posao po pozivu, itd…), zapravo umanjuje njihovu ekonomsku moć i nezavisnost i vraća ih (zaobilaznim putem) u domen privatnog...

ZASTUPLJENOST ŽENA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM ŽIVOTU CRNE GOREdecembar 2016.�

DISKUSIJA I ZAKLJUČCI

Tokom diskusije Mirel Radić-Ljubisavljević, predsjednica Foruma žena Socijaldemokratske partije kazala je da njeno dugogodišnje iskustvo

pokazuje da, iako ima pomaka i u stavovima građana, što je pokazalo istraživanje Monitora i CIN-, stvari ne bi bile i promijenjene u praksi da nijesu uvedene kvote i principi afirmativne akcije.

Rajka Glušica, profesorica Opšte lingvistike na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i članica koordinacionog odbora URA, kazala je da ta partija već neko vrijeme organizuje skupove na ovu temu u nastojanju da se ukaže na uzroke neravnopravnog položaja žena u Crnoj Gori. Ona smatra da je mizoginija duboko ukorijenjena u temelje društva.

,,Jednom manjina, uvijek manjina”, kazao je Dritan Abazović iz URA ukazujući na mali broj političara i muških kolega na skupu. On smatra da raspodjela moći nije pravedna, i da je to problem cjelokupnog društva, a ne samo žena.

Na kraju rasprave, učesnicima debate predočeni su sljedeći zaključci i preoruke:

1. Crna Gora je napredovala po pitanju zastupljenosti žena u politici, ali je još daleko od evropskih standarda i pred njom su brojni izazovi implementacije rodne ravnopravnosti.

2. Unaprijeđen je zakonski antidiskriminatorni okvir, ali je implementacija još spora i nedovoljno efikasna.

3. Partije i vlasti i opozicije su nedovoljno posvećene pitanju rodne ravnopravnosti.

4. Naše društvo je, generalno, spremnije za promjene i traže veće učešće žena u politici, ali elite ne prate potrebe društva.

5. Građanke/građani u Crnoj Gori vjeruju da bi reforme bile brže, a društvo pravednije, kada bi na najvišim političkim pozicijama bilo više žena.

6. Odluke koje donose vlade u kojima ima više žena su bolje za društvo. U našoj zemlji nema žena na najvišim političkim funkcijama.

7. Kvote na izbornim listama su uticale na veću zastupljenost žena u Skupštini Crne Gore nakon izbora 2016, ali u parlamentu nije još postignut balans i zakonom propisan minimum žena poslanica (30 odsto, odnosno svako četvrto poslaničko mjesto). Broj žena u Vladi, nakon ovih izbora, nije se povećao.

8. Žene nijesu bile dovoljno vidljive tokom kampanje za parlamentarne izbore 2016. Nijednu izbornu parlamentarnu listu nije vodila žena. U medijima i na javnoj sceni bio je očit disbalans između žena i muškaraca.

9. Tokom kampanje 2016. partije su se ciljno obraćale i ženama biračima, ali rijetke su bile poruke o rodnoj ravnopravnosti.

10. Mediji bi trebalo da igraju značajniju ulogu u promociji rodne ravnopravnosti i većem učešću žena u politici.

11. Bilo bi poželjno stvaranje neformalne mreže žena političarki, novinarki i aktivistkinja civilnog sektora, kako bi se ojačali napori u borbi za rodnu ravnopravnost i veću zastupljenost žena u politici.

Documents

BROJ 1365 sadrzaj v ISSN 0353 - 8354 … · državne revizije koga su uhvatili da plaća, a da zauzvrat ne dobije – ništa Strana 16 BorBa oko predSjedničke fotelje U Demokratskom