ZAD

NJA

KLU

PABROJ 36GOD. XIV.

lipanj 2013. Časopis učenika OŠ Ivana Gundulića

2

izdavač: OŠ Ivana GundulićaGundulićeva 23 a Z A G R E B

tel/fax: 01 / 4854 - 187glavni i odgovorni urednik:

Pavao Jerolimovuredništvo:

učitelji: Marcela Boban, Zoran Čorkalo, Hen-rieta Herjavec Rubčić, Pavao Jero-limov, Darija Odorčić Matijević i Iskra Osmančević.

učenici:Nina Balaž Piri (8.a), Antonija Pu-pačić (8.a), Ema Šaler (8.a), Borut Razbornik (8.b), Iva Zlopaša (8.b) i Konrad Kiss (6.a).

likovna i računalna obrada: P. Jerolimov i učenici nov. grupegrafički urednik: P. Jerolimov

tisak: fotokopiranje (40 komada)broj 36, godina XIV.Zagreb, lipanj 2013.

časopis izlazi jednom u polugodištu

cijena: 10 kunae-mail:

os-zagreb-001@skole.htnet.hrweb stranica:

www. os-igundulica-zg.skole.hr

Riječ urednika .............................Anketa - tema broja ..................Od razreda do razredaOd prve do zadnje klupe ..........Školski dopisnici javljaju ........Uspjesi naših učenika ................Pročitali smo za vas ....................Učenici - putopisci .....................Književnici za djecu ...................Iz povijesti stripa ......................Glazba, film, kazalište ...............Slikopisi ......................................Tko pita ne skita .........................I učitelji imaju riječ .................Biserko ........................................

Ne posustajemo, idemo daljeOve školske godine 2012./2013. ne bilježimo neku obljet-

nicu u Školi, no to nas čeka već sljedeće - 15 godina izlaženja Zadnje klupe. Kako samo vrijeme leti, jednostavno da ne po-vjeruješ. Dogodine nas zbog toga čeka puno posla, a o tome ćemo kada dođe vrijeme. Kako vidite, malo smo promijeni-li izgled stranica, ne pretjerano, ali nismo dirali naše stalne rubrike, sve su na broju, još od prvog broja. Nadamo se da vam se izgled lista sviđa, a još je važnije da ste zadovoljni sadržajem. Znam, što god objavili, nije tako dobro zapisano kao u vašem srcu. No, budimo iskreni moramo i možemo bolje.

List koji držite u ruci zamislili smo kao svojevrsni spo-menar i podsjetnik na dio onoga što ste uradili tijekom ove školske godine, ali isto tako i kao svojevrsno ogledalo našeg cjelogodišnjeg rada u Školi. Zadnja klupa je učenički časopis koji na neki način predstavlja OŠ Ivana Gundulića na smo-tri LIDRANO pa nam je stalo da su ovdje uvršteni vaši naj-bolji radovi. Školski fotografi zabilježili su oko 150 raznih događaja, od početka školske godine do danas, a školski novi-nari samo ovo što vidite na ovih dvadeset stranica i ponešto još u broju koji slijedi, prigodnom broju za osmaše. Osobno nisam zadovoljan s ponuđenim, a još manje s količinom vaših radova. Iskreno rečeno malo sam razočaran, pogotovo što znam vaše mogućnosti i sposobnosti. Ove godine, ne znam zašto, ponestalo vam je energije. Volio bih, kad je u pitanju novinarsko stvaralaštvo, da vi mene povlačite za rukav, a ne ja vas. Ne zaboravite činjenicu da nas nitko ne sprječava da godišnje objavimo i više brojeva Zadnje klupe, materijala ima, samo treba prionuti poslu. Ne posustajemo, idemo dalje.

Novine stvaramo kroz igru, šalu, zabavu i ponajčešće kroz moje dosađivanje i požurivanje da napišete svoje priče, os-vrte i reportaže. Što bi tek bilo kada bismo ozbiljno prionuli poslu. Mi to ZNAMO, mi to MOŽEMO, mi to HOĆEMO. Čeka nas i iduće školske godine mnogo posla i iznenađenja za koja dobri novinari moraju uvijek biti spremni. Moram vas pod-sjetiti kako su svi učenici Škole članovi novinarske grupe. Nema nekakvih posebnih sastanaka jednom tjedno, već samo vaša želja da štogod napišete. Ni u temama nema ograničenja, to prepuštamo vama. Ukoliko vam treba savjet kako napisati tekst, ni tu nema ‘’frke’’, samo mi se javite, znate gdje sam (uvijek na trećem katu, ili u kabinetu ili u razredu).

Želim vam, kao i svi moji kolege – vaši učitelji i profesori, ostvarenje željenih rezultata na kraju školske godine, puno uspjeha u daljnjem školovanja, puno zdravlja, sreće u ljubavi, a kad nađete vremena, nešto napišite, nacrtajte, fotografiraj-te, predložite ..., stranice našeg lista uvijek su vam otvorene.

Pavao Jerolimov

SADRŽAJ:23

478

101112131416181920

Na naslovnici:Diploma Eme Šaler, učenice 8. a razreda, s međunarodnog natjecanja iz engleskog jezika ‘‘Engread’’.Pohvala i priznanje učenice 8. a razreda Antonije Pupačić za sudjelovanje na državnom natjecanju iz latinskog i hrvatskog jezika.Crtež ‘‘Umjetnički paviljon’’ učenice 5. a razreda Petre Brezovac.

3

Nastavak na zadnjoj stranici

Često čujemo od naših učitelja pitanje: Pa kako djeco provodite svoje slobodno vrijeme, kad ništa ne učite? Ne bismo se mogle slo-žiti kako ništa ne učimo, ali nas je ipak zagolicalo pitanje o tome kako provodimo slobodno vrije-me. Složili smo mnoštvo pitanja i kada smo dobile »zeleno« svjetlo krenuli smo u istraživanje. Bilo je zanimljivo jer smo puno toga sa-znale, a usput smo naučili kako se radi, provodi i obrađuje anketa te ponovili postotni račun koji smo baš nedavno učili iz matematike.

Ovu anonimnu anketu provele smo samo kod učenika 7. a ra-zreda, i svi su nam dali odgovore. Evo naših rezultata istraživanja koje vidite i priložene u tablici. U izračunavanju postotaka nismo bile sitničave te smo ih zaokružili samo na jednu decimalu. Na našu anketu odgovorilo je svih 27 uče-nika (100 %) 12 djevojčica (44,3 %), 14 dječaka (51,1 %) i nećete vjerovati jedan učenik (3,7%) koji se nije opredijelio.

Na prvo pitanje potvrdno je odgovorio 21 učenik (78%), ne-gativno 6 (22%). U odgovorima na drugo pitanje saznali smo da je televizija najomiljenije sredstvo za ‘‘ubijanje’’ slobodnog vremena, čak 96%. Neki su ispred velikog ekrana 1 sat, a neki i do 6 sati na dan. Visoko mjesto zauzima igra-nje na računalu (kompjutoru), a slušanje glazbe (66%) i šetnja (70%) je također omiljena razbi-briga. Druženje s prijateljima na školskom igralištu po nekima tra-je svega 15-ak minuta. Ma dajte molim vas, ne govore istinu kad znamo da po cijeli dan vise ispred Škole. Od jutra pa do sutra. Čitanje knjige kod većine nije popularno. Čitati voli samo njih 11 odnosno 41 %. Šetnja s kućnim ljubimcima je ionako razbibriga roditelja, bez obzira što su ih kupili nama, na naše traženje. Manji broj učenika, 22%, tj. šestorka, provodi slobod-no vrijeme na neki drugi način, ali nam nisu otkrili tajnu. I sad neka mi pogodimo, a može biti: izle-žavanje na ormaru, sanjarenje na dimnjaku, grickanje vlastitog uha, buljenje u vrh jezika itd.

Raznim aktivnostima izvan škole bavi se 74,5% učenika. Naši se vrijedni učenici bave uglavnom raznim sportovima ili plesom, a neki pohađaju glazbene škole ili su izviđači, poneki uče strane jezike. Izračunali smo te postot-ke, ali vas ovdje nećemo zamara-ti s tim brojevima. Znatiželjnici mogu doći i do tih podataka jer ih imamo uredno zapisane. Tih 74% ‘‘patnika’’ ili 20 učenika svoje ak-tivnosti izvan škole odrađuje dva

do tri puta tjedno po najmanje dva sata. Neki od njih još u školi uče klasične jezike ili idu na in-formatiku, a to naša istraživanja ne pokazuju. Možemo samo za-ključiti kako ti ‘‘mravi’’ nemaju ni ‘‘grama’’ slobodnog vremena već se samo ‘‘muvaju’’ na putu kuća-škola-koncertna ili športska dvo-rana. Škola im izgleda dođe kao mjesto gdje se dolaze opustiti i od-moriti, a neki i naspavati na satu.

4

Od razreda do razreda - Od prve do zadnje klupe

Ivica je išao na pecanje. zabacio je mamac. nešto je poteglo udicu. riba je iskočila. Ivica je rekao: ‘’Pa to je pastrva!’’ Ivica je upecao tu pastrvu i pažljivo skinuo udicu. Ta je pastrva Ivici postala ljubimac.

Martin Marinović, 2. a

Na putu do škole dogodilo se čudo. Bio je ponedjeljak i užasna gužva, a mi smo bili u autu. Tata je trebao hitro kočiti. Školska torba je bila u prtljažniku i udarila je u vrata prtljažnika.

‘‘Auuuu’’ vikala je torba i počela svijetliti.

‘‘Jao, što je?’’ upitala je umorna pernica.

‘‘Gužva je, a ja sam se udarila’’, reče torba.

‘‘Zato nas trebaš probuditi!’’ viču sve knjige, bilježnice, listići i pernica.

‘‘Ne znam što učiniti kako ne bih svijetlila. Svijetliti je dobro kada je mrak jer me Noémi takvu voli.’’

‘‘Dobro, ti samo svijetli ali onda mi više nismo prijatelji’’, re-koše stanari u torbi.

Bolje bi bilo ka bi vas odnio Ta-motuk Zgubek, misli torba.

Došli smo u školu na prvi sat. Prvi sat je bio tjelesni. Dok smo mi vježbali torba i njegovi stanari su se svađali, svađali i svađali. Bilo je pola četiri, a mi smo išli kući. Dok smo putovali kući, u mojoj torbi se opet dogodilo čudo. Torba i stanari su shvatili da su svi dobri za nešto, čak i školska torba.

Noemi Nagy, 2. m

Volim zimske praznike jer se tada ne moram dizati rano i mogu se igrati po cijele dane u snijegu. Najviše se volim grudati s mamom i tatom. Voljela bih na-učiti bordati.

Paula Tomić, 2. aJedva sam dočekao zimske

praznike. veselim se poklonima. Htio sam da pada snijeg, ali na-žalost nije. Veselim se maminom rođendanu i Božiću. Sretan sam što mi mama i tata ne rade.

Luca Rugo, 2. aNa praznicima je bilo jako

lijepo. Dobro sam se odmorio. Otišao sam u Poreč s mamom, tatom i bratom. U Poreču nas je dočekao djed Sveto i zajedno smo otišli u šetnju.

Julijan Lukač, 2. aZa zimske praznike mi je bilo

odlično. Jako se volim igrati na snijegu, ali mi nedostaje škola. Najdraže mi je bilo kada sam se sanjkao i kada sam se išao klizati. Igrao sam se s bratom Tinom. Vo-lim zimske praznike.

Jan Fijačko, 2. a

U mojoj domovini pleše se i pjeva. Pije se čista voda.

U njoj pjesnici pišu pjesme, bajke, priče i basne.Moja domovina je

kao nebeskim kistom nacrtana.U mojoj domovini je

uvijek pozitivno, dobro i lijepo, a nije negativno i ružno.

U njoj svatko siguran biti mora.To je moj dom,

a i srce moje slaže se sa mnom kad kažem: “Domovino, moja domovino!

U tebi ima nebo, mora i svega.”U mojoj domovini je i moja duša.

Neva Grozdanić, 3. a

Lavu Marku bio je rođendan. Pozvao je svog prijatelja medu Brundu.Marko: Moram ukrasiti kuću. Na stol ću staviti cvijeće, posvuda ću objesiti trakice.Brundo: Što darovati lavu Marku, što? Moram nešto smisliti brzo.Marko: Brundo je već morao stići! Sada ću napraviti tortu.Brundo: Ništa nisam našao. Morat ću doći bez dara.Brundo je došao lavu na rođen-dan.Brundo: Oprosti Marko, nisam našao nikakav dar.Marko: Dar mi nije važan. Meni je važno da si mi došao na rođen-dan.I zajedno su počeli jesti tortu.

Bruno Baburić, 3. a

Lana Čaplar, 1. aViktor MIjatović, 1. a

Lana Gazal, 1. aErna Petričević, 1. a

5

Jednoga dana odlutala sam u svijet osmijeha. Tamo je bila ve-lika parada. Na toj paradi bilo je puno purica koje su plesale. Bila sam oduševljena. Čak su bili i cir-kusanti koji su se pravili šlampavi, nespretni, a neki su bili luckasti jer su skakali s mosta u jezero. Neki su se prevrtali u skoku. Čak je je-dan pao na glavu, ali je odskočio jer je to bio Spužva Bob koji je na-smijavao cijeli grad svojim nepo-dopštinama. Svakoga bi dana, kad bi mame otvorile prozore, bacio dvije-tri lizalice jer je Spužva Bob jako dobar. Kad bi Frankie Stain, ušla u grad i zamahnula rukom na ruci bi joj pukao šav i onda bi tre-bala hvatati svoju ruku po cijelom gradu. Na kraju dana na ulici je bilo veliko slavlje jer je bila Stara godina. Dočekali su Novu godi-nu sretni i veseli i nikada nisu bili tužni i zlobni.

Natalija Kovač, 3. a

Legla sam u krevet i slučajno sam ruku stavila na jastuk na ko-jem je bio nacrtan grad osmijeha. Na mojem krevetu se stvorio por-tal. Ja sam ušla u njega jer sam bila znatiželjna. Portal me odveo u ze-mlju osmijeha. Tamo su kuće bile naopačke, bicikli i druga vozila su se smijala i imali su sedam kota-ča. U zemlji osmijeha upoznala sam vanzemaljca Bebija. On mi je pokazao lunapark. Bebi i ja smo se vozili u vlakiću i jeli šećernu vunu. Nakon nekog vremena po-stali smo umorni i otišli smo svaki u svoj svijet.

Lara Gizdić, 3. aPatrik Steinbauer, 5. a

Preko mirisnih šuma u dalji-ni sunce sja. Male ruže ne miriše više, njihovo je vrijeme završilo. Ptice su tužne. Drveće se savija od jakih vjetrova. Kruške, jabu-ke i šljive padaju sa stabala. Polje se smiješi jer je sretno i govori: “Stiže jesen!” Nekada prekrasno drveće postaje sve siromašnije i siromašnije. I dva kestena su s grane pala. Jesen se bliži, djeca su sretna. Dolazi jesen.

Nika Gudlek, 4. b

Bila je jedna curica koja se zvala Leonela Krajač i imala je 9 godina. Jedan dan je počeo padati snijeg i bila je jako sretna. Odjed-nom je ušla u zemlju smijeha. Kad je ušla u zemlju smijeha, vi-djela je puno, puno ljudi. Ljudi su bili mali kao psi i svi su bili sretni. lmali su velika crvena usta i pla-ve, smeđe i crne oči. Imali su jako male noge i ruke.

“Dobar dan i dobro došli u ze-mlju smijeha’’! rekla je Gita i po-stale su prijateljice.

“Bok Gita tražim te svuda”. “Hoćemo li krenuti kući ?” rekao je HIapić.

“Ali moram pomoći Leoneli da se snađe u zemlji smijeha”.

“Pa dobro!” kaže Hlapić sa smiješkom na licu. Gita i Hlapić su sve rekli i otišli kući, a curica Leonela je ostala sama. Mrak je dolazio a sunce odlazilo. I tako se vratila kući i odlučila da će pono-vo posjetiti zemlju smijeha!

Leonela Krajač, 3. a

Veliko plavo jezero smjesti-lo se među velikim prekrasnim stijenama. Tamo se našlo jedno dugačko, tanko drvo. To drvo je puno dugačkih grana i lišća. Usred jezera nalaze se četiri pre-krasna otočića. Svi otočići su pre-kriveni tajanstvenim drvećem. Osjeti se i čarobni miris cvijeća. Čuje se i pjev ptica koji očara sva-ko biće. Meni se taj krajolik svidio zato što je sve prirodno.

Bruno Prostran, 4. b

Čarobne riječi stanovale su u kraljevstvu s vratima od zlata. On-dje su riječi bile sretne. Jednoga su dana odlučile krenuti u svijet lju-di. Te riječi su bile: volim, grlim, osmijeh i radost. Putovale su dugo dok nisu došle do jednog malog sela. Pokucale su na vrata malene kućice. vrata im je otvorila malena djevojčica. Pozdravila ih je i po-zvala u kućicu. Djevojčica se zvala Ana. ispričala im je da se nedavno izgubila i smjestila ovdje. Riječi su joj rekle da joj mogu pomoći ako nekome napravi nešto dobro. Izašle su iz kuće i srele starca koji je bio bez kuće i novaca. Ana se sjetila riječi što su joj rekle i po-zvala starca da živi u njezinoj ku-ćici. Riječi su održale obećanje i odvele Anu doma. Tamo su je do-čekali mama i tata. Ana je zagrlila roditelje i rekla da ih jako voli. Svi su bili sretni jer je u Aninoj kući vladala radost još puno, puno go-dina. Riječi volim, grlim, osmijeh i radost vratile su se u kraljevstvo s vratima od zlata.

Lina Bokić, 4. b

Obožavam prirodu. Gledam prekrasno jezero prekriveno pla-vo-zelenom plahtom. u pozadini promatram drvo koje izgleda tuž-no bez svoje zelene haljinice. Ha-ljinica izgleda kao da je poderana i izblijedjela. Pokraj tog siromašnog drveta su tri stijene. U borovoj šu-mici u daljini je nekoliko kućica. Čujem ptičji pjev i uživam. U da-ljini je otok. Poželjela sam otići na njega. Oblačići plove nebom i pod-sjećaju me na paru koja izlazi iz lonca sa juhom. Osjećam se sretno.

Nika Gudlek, 4. b

Prekrasno je biti na počet-ku tog polja, točno ispod trešnje i gledati u daljinu. Čuješ cvrčke kako dozivaju ptice dok se vraćaju s juga. Trešnja je procvala i njezi-ne cvjetne latice padaju kao kiša u snu. Dokle ti se vid proteže, vi-diš samo polja, puna voćaka. Pjev ptica je kao lagana uspavanka dok tiho koračaš u svijet snova.

Lina Bokić, 4. b

6

Kratke lirske pjesme, podrijetlom iz Japana, sastavljene od tri stiha od kojih prvi i treći stih imaju po pet, a drugi stih sedam slogova zovu se haiku pjesme. One u sažetom obliku iznose neku misao, spoznaju ili sliku prirode i života.

Učenici 5. a razreda okušali su se u pisanju haiku pjesama u poticajnom okružju dvorca Trakošćan.

Stvarajući haiku pjesme, naši su se učenici stopili s prirodom i jezik njihovih pjesama po-stao je jezik prirode.

Svi jezici svijeta progovaraju univerzalnim jezikom prirode, zato našim učenicima nije bilo teško pisati i drugim jezicima osim hrvatskim.

Uživajte u haiku pjesmama uz jedan zadatak: pogodite na kojim su jezicima napisane pjesme i pridružite im odgovarajuću pjesmu na hrvat-skom jeziku. S točnim se rješenjem obratite re-dakciji lista i dobit ćete nagradu iznenađenja.

Ptičji pjevtiho budi priroduiz sna.

Petra BrezovacKiša škropiu potok,a zelenilo blista.

Petra BrkljačRonilac tražisvoje skriveno blagou oblacima.

Nikola DragićKiša pljušti,sve je tmurno i sivo,čekam povratak sunca.

Max GodinićU jezeru,na dnu jezera – ptica leti.

Val HorvatićU malenoj udubiniusnuli cvrčak čekai žalosti.

Jakov JovićNoć je pala,ptice utonule u san,cvijeće je zaspalo.

Mia KapetanovićU daljini dvorac,kiša je počela,sjedimo pod stablom.

Korina Kolumbić

Kiša pada,ljude ne vidimo,samo čujemo užurbanu vodu.

Eva Kuvačić Pada kiša,ptice ne pjevaju,sve je tiho.

Željka MitrićSjajno suncerazvedrilo ljudei tužnu šumu.

Željka MitrićGledam kroz prozor – tmurno, hladno.Pada kiša.

Roko OdakSuša je,vruće je,zrak treperi.

Dorian ŠušakLišće šušti,gusta kiša pada,mi pišemo.

Karlo TomićDrveće šumi,kiša pada kap po kap.Nabujao potok.

Patrik SteinbauerVoda žubori,sunce nestaje.Počela je kiša.

Inja Van den Bremt

Suša je,vroče je,zrak utripa.

Padajet doždj,ptice ne pojut,vsjo tiho.

In a small hollowlittle cricket has been waitingof sorrow.Il kanto di uccellipiano zveglia la naturadal sono.Hrad v dálce,začal déšt,sedime pod stromen.La pluie tombtombe sur ruisseau – vert brille.Hrad v dálce,začal déšt,sedime pod stromen.In dem See,am Grund des Sees – Vögel fliegen.Increspature dell’acqua,il sole scomare.Pioggia cominciò.Hojas suenan ligeramente,lluvia fuerte,nosotros estamos escribiendo. Jasne svonjcerazsvetlivo ljuđii smutni las.

7

NOLU NOLU

Ujutro 17. svibnja 7. a razred krenuo je na putovanje na Pli-tvička jezera. Našli smo se ispred Mimare, gdje smo čekali autobus. Svi smo bili nestrpljivi i znatiželj-no smo iščekivali autobus s ko-

Učenici 8. razreda OŠ Ivana Gundulića 24. studenoga posjetili su Muzej krapinskih neandertala-ca u Krapini. Muzej je nov i opre-mljen vrhunskim eksponatima. Sagrađen je na brdu Hušnjakovo gdje je otkriveno nalazište 1899. godine. U muzej su došli kako bi proširili znanje iz biologije. Uče-nici su se potrudili saznati nešto o Krapini te Dragutinu Gorjano-viću Krambergeru, čovjeku koji je otkrio nalazište. U muzeju je prikazana evolucija i razvijanja života na zemlji. Razvoj čovjeka učenici su obradili na biologi-ji, no posjetom su proširili svoje znanje i na radionici naučili više o našem pretku, o stvaranju planeta Zemlje i o geološkim dobima. Na izložbi je vrlo maštovito prikaza-na evolucija i da se čovjek rodio samo minutu do ‘’ponoći’’. Većina izložbenih primjeraka su vjerne kopije no ima i mnogo autentič-nih izložaka.

Vedran Šimić, 8. b

MUZEJ U KRAPINI

PLITVIČKA JEZERA

jime ćemo putovati. Bilo je više autobusa ispred Mimare pa smo strahovali da će neka druga škola ići s nama autobusom. Srećom u autobusu smo bili sami, ali je bio iznimno malen. Tada je naše pu-tovanje započelo. Bio je poprilič-no ružan dan, stoga smo se bojali da će padati kiša kada dođemo na Plitvice. Put do Plitvica bio je zabavan i vrlo je brzo prošao. Na našu nesreću, baš kad smo došli na Plitvice, počela je padati kiša. Svi smo užurbano vadili kišobra-ne i kabanice. Prvo što smo ugle-dali bili su veličanstveni slapovi koje smo promatrali s vidikovca. Nismo se previše zadržavali već smo krenuli dalje. Polagano se puštajući prema jezeru i slapovi-ma, bili smo sve više obuzeti lje-potom prirode. Hodajući prema brodu, čak smo ugledali i zmiju u jezeru koja nam je svima pri-vukla pažnju. Taj dan voda je bila iznimno jaka zbog kiše. Dok smo čekali brod, ručali smo u malom restoranu. Čudili smo se kako ima puno turista i to posebno Ja-panaca s kojima smo čak pokušali komunicirati. Brod nas je doveo na drugu stranu jezera. Nastavili smo šetali i uživati u malim sla-povima kraj kojih smo prolazili. U jednom trenutku jedan dio uče-nika se izdvojio i skoro izgubio. Dok smo se uspinjali šumom do vlakića, skrenuli smo krivim pu-tem, ali su nas vodič i profesorica Boban ubrzo pronašli. Uz vodu bilo je puno insekata i komara-ca koji su stalno letjele oko naših glava pa smo taj put pretrčavali te nismo ni obraćali pažnju kuda idemo. Nekako smo svi došli do vlakića koji nas je trebao odvesti opet na početak kako bismo se vratili u autobus. Dok smo ga če-kali, vrijeme se proljepšalo. U vla-kiću je bilo zanimljivo. Prošavši kroz šumu, na izlazu prema auto-busu, opet nas je uhvatio pljusak, pa smo morali trčati do autobusa kako ne bismo pokisli. Autobus nas je sretno dovezao na mjesto polaska. Na Plitvičkim jezerima je bilo lijepo, samo je šteta što nismo imali malo više sreće s vremenom.

Ana Fabris, 7. a

Beč, glavni grad Austrije, po-sjetili smo 15. prosinca 2012. go-dine. Krenuli smo oko 24:00 sata iz Savskog Gaja u Novom Zagre-bu. Putovali smo šest sati i od svih aktivnosti nije bilo najteže niti hodanje, niti penjanje, već spava-nje u autobusu. U grad smo stigli oko 7:00 ujutro i razgledali Bečki ring koji je sličan zagrebačkoj Ze-lenoj potkovi, samo je puno veća. Tamo smo saznali nešto o parla-mentu, muzejima i mnogim zna-menitim građevinama u Beču. Zatim smo razgledali centar Beča i popili kavu u Starbucksu. Jedna od zabavnih stvari bila je vožnja podzemnom željeznicom (ne-što slično našim tramvajima) do izviđačkog muzeja u kojemu smo saznali mnogo toga o izviđačima Austrije. Nakon slobodnog vre-mena otišli smo na manifestaciju koja je bila razlog našega izleta. Išli smo po betlehemsko svijetlo mira i ljubavi kako bismo ga do-nijeli u našu domovinu Hrvatsku. Izviđač iz Betlehema donio je svi-

jetlo koje je svaki narod Europe odnio u svoju domovinu. To je bilo 24 tradicionalno nošenje betlehemskog svijetla. Posjetili smo dvorac Marije Terezije Sc-honbrunn. Kada smo tamo stigli, počela je kiša koja je penjanje na vidikovac Glorietta učinila puno zabavnijim. S vidikovca smo se spustili na božićni sajam na ko-jemu smo kupili razne suvenire i fine kolače. Na povratku u Za-greb spavanje više nije bio toliki problem. U Zagreb smo se vratili oko 12:00 sati.

Vice Bulaja, 7. a

SVJETLO NADE I MIRA

Sredinom rujna 8. a i 8. b ra-zred uputili su se na maturalac. Svi smo ga s iščekivanjem doče-kali jer ipak je maturalac zadnji zajednički izlet u osnovnoj školi. Vidjeli smo puno povijesnih desti-nacija kao što su: crkva sv. Donata i orgulje u Zadru, a u Ninu smo vidjeli crkvu sv. Križa najmanju katedralu. Nacionalni park Krka s mnoštvom prirodnih ljepota po-sebno me dojmio. Posjetili smo Sokolarski centar koji je smješten u gustoj borovoj šumi šibenske Dubrave, samo 8 km od središta Šibenika. Tamo smo se upozna-li s tajanstvenim životom nebe-skih lovaca – sokolova. Smješteni smo bili u mjestu Pakoštane. To je malo i lijepo mjesto. Puno smo se zabavljali, smijali, plesali, pjevali - stvarno je bio poseban matura-lac. U zraku se osjećala pozitivna energija, velika ljubav i povezanost među svim učenicima. Znali smo da možda nećemo opet imati pri-liku toliko uživati zajedno pa smo se prepustili i svaki trenutak pro-življavali punim plućima. Koliko je god kratko trajalo i brzo prošlo, sigurna sam da su to bili dani koje ćemo pamtiti do kraja života.

Ana Božić, 8. b

MATURALAC

8

Jako me razveselila vijest da sam se plasirala na Državno natje-canje i iz latinskoga i iz hrvatsko-ga jezika. Dva državna natjecanja! To je velika čast, ali i odgovor-nost prema samoj sebi, ali i školi te profesoru Dubravku Furlanu koji me pripremao za natjecanje iz latinskog jezika te profesorici Marceli Boban i profesoru Zoranu Čorkalu koji su me pripremali za natjecanje iz hrvatskog jezika.

Državno natjecanje iz latinskog jezika održano je u prekrasnom baroknom gradu Varaždinu od 10. do 12. travnja. Krenuli smo u srijedu poslijepodne i ubrzo smo stigli u Varaždin, u hotel Turist gdje sam smještena u sobu s dvje-ma djevojčicama s kojima sam se brzo sprijateljila i otada se nismo razdvajale. Cijelo poslijepodne smo provele pričajući o filmovi-ma, glazbi, knjigama i mitovima što nam je sljedeće jutro pomoglo na natjecanjima, njima iz grčkoga, a meni iz latinskoga jezika. Nakon prekrasnog otvorenja koje je prire-dila škola domaćin Prva gimnazija Varaždin, vratili smo se u sobe i zaspale kako bismo se odmorile za najvažniji dan tog putovanja.

Četvrtak, 11. travnja, bio je dan određen za natjecanje. Tijekom

pisanja testa iz latinskog jezika, učenici koji su se natjecali u grč-kom jeziku imali su organiziranu radionicu na temu latinskih i grč-kih izreka, i obrnuto. Nakon na-tjecanja uslijedilo je razgledavanje grada. Vodič nas je vodio putem nekadašnjih zidina grada i pričao nam o njegovoj povijesti i o an-đelima čuvarima grada. Posjetili smo i tvrđavu Stari grad Varaždin u kojoj smo slušali o načinima obrane od neprijatelja. Nakon po-slijepodnevnog razgledavanja vra-tili smo se u hotel gdje su nas do-čekali rezultati. Pogledala sam na popis i ... 3. mjesto!! Bila sam odu-ševljena jer je to bilo daleko iznad mojih očekivanja! Nakon uvida u poredak organizirana je svečana dodjela nagrada te su podijelili pohvalnice svim natjecateljima, a posebno nagradili one najuspješ-nije. Nakon povratka u sobe dugo nismo mogle zaspati jer smo sve ostvarile izvrsne rezultate pa smo dugo zabavljale i veselile.

U petak je nakon doručka orga-niziran izlet u Varaždinske Toplice, tj. posjet Zavičajnom muzeju Va-raždinske Toplice i arheološkom lokalitetu Aqua Iasae gdje smo imali priliku vidjeti rimsko lječili-šte s izvornom mineralnom i ter-malnom vodom. Nakon obilaska došlo je vrijeme za povratak u Za-greb. Svi smo bili presretni jer se u Zagreb vraćamo sa ostvarenim odličnim rezultatima, ali i žalosni jer je tako brzo završila jedna pre-krasna natjecateljska avantura.

Nakon mjesec dana uslijedilo je još jedno natjecanje, Državno natjecanje iz hrvatskog jezika. U ponedjeljak ujutro, 6. svibnja, kre-nuli smo autobusom iz Zagreba prema Zadru, divnom gradu na moru. U autobusu je odlučeno da ću sobu dijeliti sa sedmašicom iz Jastrebarskog tako da, kad smo stigli u hotel Donat, nije bilo pro-blema oko smještaja u sobe. Od-mah smo se sprijateljile i sve što nam je za natjecanje bilo potrebno ponovile smo zajedno pa smo sve brže i lakše zapamtile. Ubrzo smo

zaspale umorne od puta i spremne za sutrašnje natjecanje.

U utorak 7. svibnja, rano smo ustali kako bismo doručkovali i krenuli prema školi domaćinu - Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje te započeli s natjecanjem. Nakon natjecanja svi smo bili uplašeni i napeti pa smo krenu-li prema hotelu na ručak kako bismo se odmorili i opustili pri-je obilaska grada. Iako je padala kiša, nismo odustali od posjeta Muzeju antičkog stakla. Tu smo imali priliku vidjeti razne prasta-re staklene posude, medicinske i farmaceutske instrumente, bočice za parfeme, urne te antički način izrade stakla. Nakon obilaska mu-zeja obišli smo Morske orgulje, Pozdrav Suncu, Trg pet bunara i Trg tri bunara te smo se prošetali zadarskom Kalelargom gdje smo našli vremena i za sladoled. Na-kon obilaska smo se uputili prema školi kako bi pogledali privreme-ne rezultate. Opet sam bila izne-nađena jer sam osvojila 7. mjesto što nisam uopće očekivala kada sam se pripremala za to natjeca-nje! Tada sam saznala još jednu prekrasnu vijest – djevojčica s kojom sam dijelila sobu je držav-na prvakinja iz hrvatskog jezika! Obje smo se ponosne na rezultate zajedno sa profesoricama uputile

Antonija Pupačić i profesor Dubravko Furlan u Varaždinu

Antonija Pupačić i profesorica Marcela Boban u Zadru

9

u hotel na večeru i otišle u sobe na spavanje kako bismo se odmorile od napornog dana.

Srijeda je bio dan povratka u Zagreb. Nakon podjele nagrada počastili smo se sokom, sjeli u autobus i krenuli prema Zagrebu. Opet je završilo još jedno divno natjecateljsko iskustvo koje ću za-sigurno još dugo pamtiti.

S lijeva na desno: ravnateljica Višnja Reljić, Ema Šaler i prof. Anita Vidović

Iako većina misli da se natjeca-nja organiziraju kako bi se među-sobno nadmetali u znanju i dobili bodove za srednju školu, sudjelu-jući na ovim natjecanjima, shvatila sam da to nije istina, već da natje-canja služe za promicanje znanja, očuvanje jezika, sklapanje prija-teljstava i stjecanje novih iskustava.

Antonija Pupačić, 8. a

Zajedno s ravnateljicom Viš-njom Reljić i mentoricom Anitom Vidović krenula sam 16. svibnja u Debrecen, u Mađarsku na me-đunarodno natjecanje iz engle-skog jezika. Bila sam jako sretna i uzbuđena zbog puta. Iako je put bio dugačak, vrijeme mi je brzo prolazilo u nestrpljivom iščeki-vanju kada ćemo napokon stići. Domaćini i profesori škole su nas srdačno dočekali. Upoznavši se s domaćinima, poslijepodne sam provela u razgledavanju grada. Bilo je zanimljivo slušati o povi-jesti prekrasnog grada, ali i nešto o sadašnjem životu u Debrecenu. Na guste krošnje drveća i neobič-ne fontane nailazili smo na sva-kom koraku. Ipak, dok sam uži-vala u ljepotama grada razmišljala sam o sutrašnjem danu.

Natjecanje je započelo otvor-nom ceremonijom. Predstavili su nam žiri i objasnili nam pravila. Bili smo podijeljeni u jutarnju i popodnevnu grupu. Kada su na-pokon započele prezentacije, bila sam pomalo nervozna. Slušali

smo djecu iz različitih dijelova svijeta kako na različite načine interpretiraju knjigu koju su pro-čitali. Kada je napokon došao red na mene sve mi je prošlo jako brzo i u velikom uzbuđenju. Prezenta-cije su trajale kratko, ali ih je bilo jako puno. Poslijepodne smo pro-veli degustirajući razne mađarske specijalitete, a ostatak slobodnog vremena proveli smo u laganoj šetnji gradom. Najljepše iskustvo bio mi je razgovor s vršnjacima iz drugih zemalja i razmjena dojmo-va s natjecanju.

Kada su svi završili s prezen-tacijama, žiri se povukao na vije-ćanje, a mi smo uživali u plesnom i glazbenom programu. Osvojila sam 15. mjesto od gotovo 1000 natjecatelja. Zadovoljna sam svo-jim rezultatom. Radosna sam što sam stekla jedno iskustvo sudje-lovanja na međunarodnom natje-canju, a posebno sam ponosna što mi je škola pružila veliku čast da je predstavljam na jednom takvom natjecanju iz engleskog jezika.

Ema Šaler, 8. a

Državno natjecanje

HRVATSKI JEZIKAntonija Pupačić, 8. a – 7. mjesto

LATINSKI JEZIKAntonija Pupačić, 8. a – 3. mjesto

Županijska natjecanja

ENGLESKI JEZIKEma Šaler, 8. a

Kristijan Kauzlarić, 8. bNJEMAČKI JEZIK

Iva Bulaja, 7. a – 3. mjestoEma Šaler, 8. aMATEMATIKA

Konrad Alexandar Kiss, 6. aBIOLOGIJA

Ivor Vice Bulaja, 7. aLaura Primorac, 7. aIva Šimunović, 7. aNatalija Štrkalj, 8. a

GEOGRAFIJAPetra Brkljač, 5. a – 9. mjesto

Gradska natjecanja

LIKOVNA KULTURAAnita Martinec Slako, 5. aInja Van Der Bremt, 5. a

Tihomir Galešić, 6. aKonrad Alexandar Kiss, 6. a

Karmen Kunčić, 6. aLuka Mitar, 6. a

Mihovil Pupačić, 6. aJosip Pardon, 6. a

Luka Prostran, 6. aSara Supina, 6. aPavla Tafra, 6. a

Timotej Tomašković, 6. aDina Gazal, 8. a

Lucija Blažinić, 8. bGEOGRAFIJA

Konrad Alexandar Kiss, 6. aIvor Vice Bulaja, 7. a

POVIJESTTomislav Ljubičić, 7. a

KEMIJAIvor Vice Bulaja, 7. aLovro Škornjak, 7. a

LIDRANOPetra Brkljač, 5. aMax Godnić, 5. a

Mia Kapetanović, 5. aEva Kuvačić, 5. aŽeljka Mitrić, 5. aRoko Odak, 5. a

Dorian Šušak, 5. aInja Van Den Bremt, 5. a

POMLADAK CRVENOG KRIŽADeni Beloša, 7. aDora Čelan, 7. aAna Fabris, 7. a

Matea Rožmarić, 7. aIva Šimunović, 7. a

Danijela Vurnek, 7. a

10

Roman Branke Primorac govori o učenici-ma jednog osmog razreda koji su krenuli na maturalac u Dubrovnik sa svojom razredni-com Veronikom Martić zvanom Perla i profe-sorom iz tjelesnog Zvonkom zvanom Stativa Na početku upoznajemo likove: Marija, Hrvo-ja, Smukija, Anu, Mirtu, Maju, Dadu, Davora, Željku i Nevena. Kada dolaze u hotel nastaje zbrka zbog premalo mjesta, ali učenici to ubrzo srede. Već prvog dana upadaju u nevolje i budu kažnjeni. Oni zapravo imaju iste probleme kao i svi četrnaestogodišnjaci, ljubavne probleme. Mirta je zaljubljena u Davora, Davor u Anu kao i svi ostali u razredu, a Ana u Stativu.

Na maturalnom izletu se zabavljaju, idu na plažu, u disko, u kino, ali rade i poneke glu-posti. Zbog tih nepodopština počnu im stiza-ti prijeteće poruke. Upoznaju ‘‘dobru stranu’’ profesorice jer je sretna i zaljubljena u Stativu, kao i on u nju.

Ovdje možemo vidjeti pravu sliku složnog razreda. Kada su Smuki i Dado ‘‘upali’’ u ne-volju svi ostali su im pomogli da i iz nje izađu. Roman mi se svidio i preporučujem ga svim budućim čitateljima jer je vrlo zanimljiv, po-učan i šaljiv.

Kiara Karković, 7. a

„Hobbit“ je prva knjiga J. R. R. Tolkiena. koju je zamislio kao fantastični roman za dje-cu. Iako zamišljen kao roman za djecu, stekao je popularnost i među odraslima.

„Hobbit“ je posebna knjiga. Mislim da će se svi oni koji su je već pročitali složiti sa mnom da je vrlo maštovita. Brojni opisi kra-jolika, likova, bića, biljaka itd. svjedoče o Tol-kienovoj mašti i umijeću. Dok ju čitate, ona vas ponese u svijet pun ljepota, ali i opasnosti.

U knjizi „Hobbit“ govori se o putovanju, koje će promijeniti svijet. Glavni je lik mali hobit Bilbo Baggins, koji na početku niti ne sluti u kakve će pogibelji otići i kako će to promijeniti njegov život i njega. Knjiga Ho-bbit je jedna od kraćih Tolkienovih priča, te ju preporučujem svima koji žive u svijetu ma-šte, ali i onima kojima je ovaj svijet, u kojem žive, već pomalo monoton i dosadan.

Uđite u svijet Međuzemlja gdje ni jedno biće nije bezvrijedno. Ovo ljeto je idealno vri-jeme za takvo nešto, ako pada kiša ili je pre-vruće – zgrabite brzo knjigu i uživajte!

Konrad Kiss, 6. a

Roman „Gospodar prstenova“ je nastavak Tolkienovog Hobita i sastoji se od triju dije-lova. Prvi dio opisuje radnju od odlaska Pr-stena moći iz Shirea u Rivendel te o zajednič-kom putovanju prstenove družine dok se nije rastavila. U drugoj knjizi se nastavlja priča o putovanju obje družine, jedna traga za otetim prijateljima, dok se druga približava Mordo-ru želeći ispuniti zadatak. Treća knjiga je kraj priče u kojoj, nakon velikih opasnosti, ipak sve kreće na dobro te se zadatak izvrši i zli gospodar Sauron strada. Te tri knjige se zovu: „Prstenova družina“, „Dvije kule“ te posljed-nja „Povratak kralja“.

Oni koji su gledali film „Gospodar prste-nova“ uvidjet će brojne sličnosti s knjigom, ali još više različitosti. Priča je vrlo dugačka i preporučujem ju samo onima koji su veli-ki ljubitelji knjiga i čitanja, ali se ipak isplati pročitati ju jer je ponekada vrlo uzbudljiva i napeta, ima jako lijepe opise i nadopunjuje znanje o Međuzemlju s onim iz knjige „Ho-bit“. Ukoliko imate volje i vremena, svakako pročitajte tu epsku priču za koju ćete u po-četku misliti da uopće nema kraja, ali ju to istovremeno čini pomalo posebnom.

Konrad Kiss, 6. a

Robinson Crusoe, pustolovni roman Dani-ela Defoa, jedna je od najboljih, ali i najljepših knjiga koje sam dosad pročitala. Tema romana je borba za život na pustom otoku glavnog lika Robinsona. Ako niste čitali djelo, sigurno se pitate: „Pa kako je završio na tom otoku?”. E, pa tako što je otišao na plovidbu makar su mu roditelji govorili da ne odlazi, jer je već jednog brata izgubio na moru. Roman je vrlo poučan, a evo i nekoliko pouka koje sam izvukla iz dje-la: ne budi uvijek tvrdoglav, već poslušaj nekad savjet roditelja, uvijek dobro razmisli prije nego što učiniš ili želiš učiniti “veliki korak” u živo-tu. Čitajući roman, upoznajemo i druge likove: Petka ljudoždera, kojeg je Robinson uljudio i učinio svojim slugom, papigu Pool, ... Svaki od događaja koje je doživio na otoku pomno je za-pisivao u svoj dnevnik, od dolaska na otok pa sve do povratka u York odakle je i došao. Kako vam ne bih prepričala sve događaje koji vas očekuju, krenite i pročitajte to zanimljivo djelo. Meni je ta knjiga pružilo dobru zabavu i jako mi se svidjelo, zato je preporučujem svima.

Iva Šimunović 7. a

11

UČENICI PUTOPISCI

Pag je otok u Jadranskom moru, peti po veličini. Obala otoka je razvedena i duga 270 km. Smješten je podno Velebita, a pruža se od Kvarnera do sjeverne Dalmacije. Pag s kopnom povezuju Paški most na jugu i trajekt na sjeveru. Površina otoka iznosi 284,18 km², a broj stanovnika je 2001. god. iznosi 8398.

Osamdeset posto otočnog reljefa jest krš i kame-nar nastao u mezozoiku. Također, na otoku nalazimo brojne suhozide čija je svrha sačuvati tlo od vjetrova, omogućiti ispašu te zadržati ovce. Vegetacija je razli-čita: na sjeveru je oskudna zbog jake bure, na jugoza-padu su močvarni dijelovi, a najbujnija mediteranska vegetacija javlja se na sjeverozapadnom dijelu otoka. Životinjski svijet je raznolik: ptice selice, močvarice i grabljivice u močvarnim područjima; u lokvama na-lazimo žabe, jegulje, barske kornjače, dok na kame-njaru nalazimo lisice, divlje zečeve i zmije (poskok). Sastavni dio klime jest bura – vjetar koji puše s kopna na more. Ponekad puše brzinom i od 200 km/h i tada se Paški most zbog opasnosti zatvara. Snaga vjetra počela se koristiti za proizvodnju električne energije – izgrađeno je 7 vjetroelektrana. Najviši vrh je Sv. Vid, visok 349 metara, a do njega se može popeti samo pješačkom stazom. Tim vrhom prolazi i 15. meridijan

istočne geografske dužine. Na otoku nalazimo neko-liko slatkovodnih jezera važnih za ptice selice. Naj-poznatija jezera su Velo blato i Kolansko blato. Pag ima 24 naselja, od kojih su najveća Pag i Novalja, a ostala veća mjesta su Povljana, Lun, Mandre i Kolan. Otok pripada Hrvatskom primorju i Dalmaciji. Naj-stariji dio otoka jest današnja Novalja, te selo Casca nasuprot Paga. Na grčku vlast upućuju grčki novčići koji povezuju Pag s drugim grčkim kolonijama: Pha-rosom (Hvarom) i Issom (Visom). Godine 361.otok je pogodio potres i potopio naselje Cissa smješteno u Paškom zaljevu. Novalja nakon potresa postaje sredi-šte otoka. U srednjem vijeku (XIII. st.) otok je dobio ime po najvećem gradu – Pagu.

Pag nikad nije postao biskupija, ali župna se cr-kva sve do danas naziva katedralom. Crkva Marijina Uznesenja prvi se put spominje 1192. godine. Na re-ljefu iznad portala nalazimo rijedak etnografski pri-mjer za 15. i 16. stoljeće: Mariju Zaštitnicu koja za-

kriljuje Pažane i Pažanke. Pag je i rodni grad autora prve hrvatske gramatike Bartola Kašića. Do XIX. st. na otoku se njegovala glagoljaška kultura. Poznata je i nošnja grada Paga, čiji najstariji prikaz nalazimo na portalu katedrale. Pag je također poznat po čipki, siru i solanama. Čipka je antičkog podrijetla, a do nas je došla trgovinom. Vještinu izrade očuvale su časne se-stre benediktinke u samostanu Svete Margarite. Paški sir tvrde teksture, blage slanosti i osebujnog mirisa osvaja mnoge nagrade diljem Europe. Sol se na Pagu proizvodi od XIII. st. i to isušivanjem u manjim gli-nastim bazenima u koje se uvodi more. Također su razvijene grane stočarstvo, vinogradarstvo, maslinar-stvo i ribarstvo.

Pag je otok razvedene obale, biblijskih krajolika, rijetkih zelenih oaza, te bogate gastronomske kulture i prirodne baštine. Svakako se isplati posjetiti ga i uži-vati u svim ljepotama otoka.

Frane Meštrović, 8. b

12

Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. u Ogulinu. Za-vršila je dva razreda javne škole, a potom se školovala privatno. Ži-vjela je u Karlovcu, na imanju obi-telji Mažuranić, potom u Slavon-skom Brodu, odakle je obitelj Brlić i potkraj života u Zagrebu gdje je i umrla 21. rujna 1938. godine.

Književnica Ivana Brlić Ma-žuranić, koju su nazivali “Hrvat-skim Andersenom”, u dva je na-vrata (1931. i 1938.) predložena za Nobelovu nagradu za književ-nost i prva je žena članica JAZU, današnjeg HAZU. Njezina djela prevedena su na gotovo sve svjet-ske jezike. U književnosti se javlja početkom XX. stoljeća, a pisati je počela iz zabave kako bi uveselila svoju djecu.

S knjigom se družila cijeli ži-vot, od najranijih dana svoga dje-tinjstva. Naime, unuka je književ-nika i bana Ivana Mažuranića, po kojemu je i dobila ime, a njen otac Vladimir također je poznati hr-vatski književnik. Pisanjem su se još bavili Ivanov brat Matija, kao i njegov sin Vladimir Fran Ma-žuranić. Udajom za liječnika Va-troslava Brlića uključila se u obi-telj u kojoj je također bilo mnogo književnika. Poznatiji članovi te obitelji bili su: Antun Andrija Br-lić, epski pjesnik, Ignjat Alojzije Brlić, pisac i jezikoslovac, Andrija Torkvat Brlić, političar i publicist, Jagoda Brlić, pjesnikinja, i dru-gi. Obje su obitelji imale bogate kućne biblioteke u kojima je Iva-na provodila veći dio dana. Do-dajmo i podatak da je i njezin sin Ivan Brlić također bio književnik, te pravnik, publicist i prevoditelj.

Godine 1902. objavila je svo-je prvo djelo Valjani i nevaljani, pripovijetke i pjesme za djecu.

Sljedeće godine počela je objav-ljivati radove u tadašnjim časo-pisima Prosvjeta i Vijenac. Tri godine kasnije objavila je poučnu priču za mlade Škola i praznici koja je prošla nezapaženo, a ne-što više pozornosti privuklo je objavljivanje knjige pjesama Sli-ka. To joj je djelo iz 1912. godine bilo nacrt po kojem će stvarati sva kasnija književna djela kojima je postigla velike uspjehe.

Pozornost šire čitalačke publi-ke i književne kritike privukla je 1913. godine kratkim romanom za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Najveći uspjeh postigla je knjigom Priče iz davnine, koja je objavljena 1916. godine. U tom je djelu vješto spojila narodne mi-tove i predaje te folklornu i jezič-nu baštinu. To je djelo prevedeno na sve važnije svjetske jezike. Pri-če iz davnine njen sin Ivan Brlić preveo je na ruski jezik zajedno s Nikolajem Fedorovim. Godi-ne 1923. objavila je djelo Knjiga omladini, a posljednje i nedovrše-no djelo Ivane Brlić-Mažuranić je Jaša Dalmatin, potkralj Gudže-rata. To je pustolovni roman za mlade s povijesnom tematikom, a objavljen je 1937. godine. Poslije njene smrti objavljene su knjige Srce od licitara 1938. te Basne i bajke 1943. godine.

Svake se godine u Slavonskom Brodu, na njen rođendan 18. trav-nja, održava smotra dječjeg stva-ralaštva na kojoj su, u više navra-ta, uspješno sudjelovali i učenici naše škole.

Davne 1913. iz pera Ivane Brlić-Mažuranić nastao je roman o dječa-ku malenom kao lakat i veselom kao ptica: šegrtu Hlapiću. Od tada je pri-ča o avanturama neobičnog dječaka nezaobilazan dio odrastanja svakog djeteta u Hrvatskoj. Ako niste proči-tali tu knjigu, trkom do prve knjižni-ce i posudite je, uživat ćete, sigurno!

Obljetnica prvog izdanja Čudno-vatih zgoda šegrta Hlapića slavit će cijela Hrvatska i to nizom događanja tijekom cijele 2013. godine, pod za-jedničkim imenom Hlapić 2013., i vi se možete uključiti.

KNJIŽEVNICI ZA DJECUOve godine bilježimo stotinu godina kako je objavljena knjiga ‘‘Čud-

novate zgode šegrta Hlapića’’ pa je to izvrsna prilika da se podsjetimo na njegovu ‘‘mamu’’ spisateljicu Ivanu Brlić-Mažuranić. Davne 2001. godine, u mjesecu svibnju, u 3. broju ‘‘Zadnje klupe’’ pisali smo o njoj i njenom stva-ralaštvu, a kako se vi, dragi čitatelji, tada još niste ni upisali u našu školu, taj tekst ponovno objavljujemo izmijenjen i dopunjen.

13

IZ POVIJESTI STRIPAKada sam bio klinac, osnovnoš-

kolac, u tadašnjem dječjem časopi-su Kekec, koji sam redovito pratio, izlazio je strip Štrumpfovi. Nije me se posebno dojmio, no kasnije su li-kovi iz toga stripa postali više nego popularni te su snimljeni brojni cr-tani filmovi i jedan igrani film, na-pravljene internetske i video-igrice itd. pa je moja znatiželja proradila. Zanimalo me tko je autor i zašto su tako popularni.

Štrumpfovi (fr. les Schtroum-pfs, eng. the Smurfs), izmišljena su mala bića plave boje koja žive u kućama od gljiva u nekoj šumi u Europi. Osmislio ih je belgijski crtač stripova Peyo. Sve radnje u njihovim pričama su vječna bor-ba dobra i zla, a pozadina priče začinjene je mitskim pričama i le-gendama u koje je vješto ubačen smisao za humor. Dodamo li tome jednostavan i izvrstan crtež dizni-jevskog stila, onda nas ne treba čuditi planetarna slava toga stripa.

Autor Štrumpfova je belgijanac Pierre Culliford u svijeta stripa po-znatiji po nadimku Peyo. Rođen je 25. lipnja 1928. u Bruxellesu gdje je i umro 24. prosinca 1992. godine. Školovao se u rodnom gradu gdje je završio Kraljevsku akademiju lijepih umjetnosti. Nakon studija radio je kratko u jednom malom belgijskom crtačkom studiju, a potom za brojne novine. U tom razdoblju najpoznatiji lik mu je Mačak Poussy. Od 1952. suradnik je u dječjem strip magazinu ‘‘Le Journal de Spirou‘‘ gdje stvara strip Johan and Peewit (Johan i galeb). Štrumpfove stvara krajem pedese-tih godina prošlog stoljeća u vlasti-tom studiju i sam ostaje iznenađen uspjehom toga stripa. Kasnije je radio kao nadglednik novih crta-ča, a njegov sin i kćer brinuli su se o studiju. Prvi strip pojavio se 23. listopada 1958., a već je iduće godine tržište preplavljeno plastič-nim igračkama s likovima iz strip serije. Godine 1980. snimljena je serija animiranih filmova u ame-ričkim studijima Hane i Barbere (poznatim autorima crtanih liko-va Toma i Jerryja), a 2011. godine snimljen je i igrani film.

GLAVNI LIKOVI:Papa Štrumpf, vođa Štrumpfova.

Ima 542 godine i najstariji je Štrum-pf. Vrlo je energičan za svoje godine, a od ostalih Štrumpfova razlikuje se po crvenoj kapi i obući te po bijeloj bradi. Altruističan i mudar, uvijek zabrinut za dobrobit i sklad među Štrumpfovima. Ima umijeće izvođe-nja raznoraznih čarolija. Ima labo-ratorij u kojem se bavi magičnom kemijom ili alkemijom kako bi po-mogao Štrumpfovima i pobijedio zlo.

Štrumpfeta, ženska pripadnica Štrumpfova koju je stvorio Gargamel da bi im pomutio razum. Štrumpfovi su joj, kada su otkrili tko je, uz po-moć magije Papa Štrumpfa uspjeli dati meko srce i osjećaje. Štrumpfe-ta je bila jedina ženska pripadnica Štrumpfova prije pojave Štrumpfice koju je također stvorio Gargamel. Štrumpfeta jako voli sve Štrumpfove i oni su svi ludi za njom.

Gargamel, čarobnjak i zakleti naprijatelj Štrumpfova. Glavni mu je cilj uništiti Štrumpfove ili ih zarobiti dovoljan broj kako bi od njih napra-vio napitak za pretvaranje običnog metala u zlato. Nizak je i stalno pogr-bljen čovjek, proćelav i velikog nosa. Njegovi zubi su pokvareni i nosi ta-mnu neurednu odjeću i mrzi skoro svih (osobito Štrumpfove). Gargamel živi u zabačenom dvorcu. Vrlo je ne-spretan i čaranje mu nikada ne uspije uništiti Štrumpfove, ali je uporan.

Azrijel, Gargamelov mačak. Iako ga Gargamel nikada prema njemu ne ponaša dobro, često mu nanosi bol, on ga voli i poštuje kao gospodara. Gargamelove najčešće riječi upućene Azrijelu glase: "Ti glupa mačketino!"

Medeni, narcisoidni Štrumpf. Ima cvijet u šeširu i stalno gleda svoj odraz u zrcalu koji često ljubi. Govori pomalo ženskastim glasom.

Lumen smatra sebe najinteli-gentnijim i stručnjakom za sve, iako je njegovo stvarno znanje o mnogo čemu upitno. On je Papa Štrumpfov šegrt i asistent. Od ostalih Štrumpfo-va razlikuje se po velikim naočalama. Ostali Štrumpfovi često ne mogu slu-šati njegovo mudrovanje pa ga često radi toga izbacuju iz sela.

Mrgud, Štrumpf mizantrop. Mr-zovoljan je i uvijek namrgođena lica. Najčešće govori: “Ja mrzim (nešto)!”

Ostali likovi su: Vicko, Trapavi, Pjesnik, Majstor, Farmer, Lijeni itd.

14

glazba, film, kazglište ...

Dana 25. siječnja 2012. gledala sam u HNK (Hrvatskom narodnom kazalištu) balet Labuđe jezero koji se tog dana izvodio 400. put. To je najpopularnije djelo svjetskih baletnih pozornica. Koreograf i redatelj je bio Derek Dean. Jako mi se svidjela tužna priča, savršena izvedba baletnog ansambla, čaroban i čudesan ugođaj koji su plesači stvorili zajedno s kostimografima i scenografima.

Čitajući kasnije o tom djelu, našla sam podatak da je Čajkovski prvu glazbu za kratak balet napisao da bi zabavio svoje nećake, bilo je to 1871. godine. Mališani su bili oduševljeni slatkom i nježnom glazbom. Četiri godine kasnije direktor Boljšoj teatra zamolio je Čajkovskog da sklada glazbu za cjelovečernji balet Labuđe jezero. Čajkovski je ponu-du prihvatio i prvi puta napisao glazbu za balet. Libreto baleta temeljen je na legendi, a kroz godine koreografi se mijenjaju i prenose publici baletnu bajku punu emocija.

Album Never say never Justina Biebera moj je najdraži album. To je album koji me je privukao sa-mim naslovom. U sklopu tog albu-ma je i sedam pjesama: „Never say never’’ koju pjeva s Jadenom Smi-thom, „That should be me’’ koju pjeva s Rascalem Flattsom, „So-mebody to love" koju pjeva s Ushe-rom, „Up" koju pjeva s Chrisom Brownom, „Overboard" koju pjeva s Miley Cyrusom, „Runaway love" koju pjeva s Kanye West i „Born to be somebody". Meni je od svih najdraža ova posljednja. Album je u prvom tjednu prodan u 165 000 kopija. Objavljen je 25. siječnja 2011. To je jedan od Justinovih za-nimljivih i ritmičnih albuma koji me svaki put iznova iznenade.

Iva Šimunović 7. a

Početkom godine izašao je film Hobbit. Pogledao sam ga čim sam prije mogao. Bio je super. Dobio sam želju i pročitati knjigu. Naba-vio sam je i počeo čitati. Očekivao sam da će se u potpunosti razli-kovati, no tako nije bilo. Početak se donekle razlikovao, ali je naj-veća razlika bila u doživljaju. Uz knjigu je priložena i zemljopisna karta pa je lakše pratiti tijek rad-nje. Veliki problem i u romanu i u filmu je to što ima puno likova i mjesta radnje te je teško sve za-pamtiti i povezati u jednu cjelinu. Kada bi me netko pitao što mi je draže knjiga ili film, ne bih znao odgovoriti. Film mi se sviđa ali dok čitam knjigu imam osjećaj kao da sudjelujem u radnji.

Josip Pardon, 6. a

Nika Vrbanić, 7. a

U subotu 30. ožujka ove godine posjetio sam s roditeljima i bakom izložbu Pabla Pisassa u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori. Izložba me se jako dojmila velikim brojem slika, fotografija i skulptura. Slika s ko-jom počinje izložba je slika ‘‘Čovjek s kapom’’ koju je naslikao kada je imao samo četrnaest godina (Dakle u današnje vrijemo bi bio osmaš!). Od svih slika posebno su mi se svidjele slike lica na kojima je lice na-crtano sprijeda, a detalji kao što su oči i nos iz profila ili sa strane (na primjer slika ‘‘Žena s okovratnikom’’). Također mi se sviđaju slike na kojima se likovi isprepliću ili izgledaju kao da su pomaknuti u prosto-ru. Ono zbog čega mi se posebno sviđaju Picassove slike je eksplozija boja na njima (kao što je na primjer ‘‘Portret Dore Maar’’), iako su neke njegove slike vrlo tmurne i tužne. Na izložbi sam saznao jednu zani-mljivost, a to je da je Pablo Picasso imao vrlo dugačko ime (Pablo Diego Jose Francisco de Paula Juan Nepomuceno Maria de los Remedios Ci-priano de la Santisima Trinidad Clito Ruiz y Picasso). Tin Bratko, 8. a

15

glazba, film, kazglište ...Žanr: Drama, Romantika, Godina: 2004.Redatelj: Nick Cassavetes Producent: T. Emmerich i M. JohnsonScenaristi: Jeremy Leven i Jan SardiTrajanje filma: 2 hUloge: R. Gosling, T. Ivey, R.McAdams

Bilježnica (The notebook) je romantična drama redatelja Nicka Cassavetesa. Scenarij koji su napi-sali Jemery Leven i Jan Sardi ba-ziran je na istoimenoj noveli Nic-holasa Sparksa. Rachel McAdams i Ryan Gosling glavni su glumci filma. Film je dobio nagrade: BMI Film Music Award, MTV Movie Award za najbolji poljubac, Gol-den Satellite Award za najbolju sporednu glumicu, Teen Choice Award za najbolji film.

Ostarjeli Noah redovito posje-ćuje Allie, staru, polusenilnu ženu koja boravi u domu za starije i nemoćne. Ne želeći joj dosađi-vati pričama o svojoj monotonoj svakodnevici, on joj odluči čita-ti priču zapisanu u staroj biljež-nici. U njoj je detaljno opisano svjedočanstvo mladoga para čija je strastvena veza bila prekinuta nakon što su se razdvojili tijekom Drugoga svjetskoga rata. Osim ta-dašnjih neprilika u zemlji, glavni razlog za razdvajanje ljubavnika bili su prigovori Allieinih rodite-lja, pripadnika visoke građanske

klase. Oni su smatrali da Noah nije prava prilika za nju. Allie se seli u New York te upoznaje Lona, vojnika iz imućne obitelji. Ubrzo se zaručuju, no tada joj se vrate sjećanja na Noaha te ga odluči po-sjetiti. Allie treba donijeti odluku hoće li se vratiti svom zaručniku ili ostati s Noahom.

Prekrasan romantični film koji se uvijek može iznova pogledati. Glumci su odlično odradili svoj posao, a pogotovo Rachel McA-dams koja je izvrsna glumica. Naj-ljepši mi je dio filma kada se Allie vratila Noahu nakon sedam godi-na. Scena na jezeru, kad Allie sa-znaje da joj je majka cijelo vrijeme skrivala Noahova pisma, posebno me dirnula Najljepši su mi citati iz filma: „Najbolja vrsta ljubavi je ona koja probudi dušu i tjera nas da tražimo više, zapali vatru i srce, a umu pruži mir. To si mi dala, a to se nadam da ću ti ja moći pru-žiti, zauvijek...“ i „Ja nisam pose-ban. Običan sam s običnim mi-slima, vodim običan život. Nema spomenika koji je posvećen meni i moje će ime biti zaboravljeno, ali u jednoj stvari uspio sam slavno kao i svi koji su ikada živjeli, vo-lio sam, a za mene to je uvijek bilo dovoljno.“ Izraz „to be noteboo-ked“ koristi se kada djevojka želi

sa svojim dečkom pričati o njego-vim osjećajima tada ga ona nago-vori da gledaju zajedno taj film.

Film bih preporučila svima koji vole romantične filmove jer je jedan od najljepših i najroman-tičnijih filmova, a preporučila bih ga i onima koji nisu veliki ljubitelji romantičnih filmova jer, film nosi poruku o važnosti ljubavi.

Nina Balaž Piri, 8. a

16

Školske radosti su počele i evo nas prvi dan, po prvi put u Školi i u prvom razredu (slika gore lijevo). Dan Hrvatskog olimpijskog odbora obilježili smo zanimljivim igrama, bilo je super i moramo to ponoviti, i sutra ako treba (slika gore desno). Tijekom prvog polugodišta bilo nas je svagdje, o čemu svjedoče brojni članci na stranicama Zadnje klupe, a ovdje vidite petaše na Zrinjevcu gdje su održali koncert povodom Dana Donjeg grada (slika u sredini lijevo). Pitate se što radimo, pa baš kad hoćete znati predstavljamo Školu na Kestenijadi (slika u sredini desno). Naši su izviđači, potegnuli svoje noge sve do Beča kako bi nam donijeli Betlehemsko svjetlo (slika dolje lijevo), e to vam nećemo zaboraviti - nikad pa čak ni onda. Naše Božićne i sve druge pred-stave prava su mala remek-djela zahvaljujući našim voditeljima, a i nama, zar ne? (slika dolje desno). Na ovim i ostalim stranicama Zadnje klupe zapisan je samo mali dio svega onoga što smo napravili u I. polugodištu.

17

Početak II. polugodišta začinila nam je zima, onako kako treba, s hrpom snijega, a mi smo odmah napravili svoga snjegovića (slika gore lijevo). Od duge zime nismo pobjegli na Havaje, ako ste to pomislili. Otišli smo u Novi Vinodolski na terensku nastavu (slika gore desno). Imamo vrijedne ruke, a to se najbolje vidjelo kada smo uređivali Školu iznutra (slika u sredini lijevo) i izvana (slika u sredini desno). Pitate se što se to događa u blagovaonici? Ništa posebno, mi smo obilježili brojne prigodne dane pa tako i Dan plesa (slika dolje lijevo). Ne tako davno učili smo kako se sadi sjemenje, vidjeli ste to u školskom dvorištu, a onda smo par dana kasnije naučeno primijenili u Botaničkom vrtu (slika dolje desno). Tijekom polugodišta održali smo maškare i broj-na predavanja, obišli smo više muzeja i kazališta, nadmetali se na brojnim smotrama i natjecanjima, putovali uzduž i poprijeko i dakako učili. To je samo mali dio svega onoga što smo napravili u ovoj školskoj godini.

18

Vaših je pitanja podosta i nemo-guće je odgovoriti na sva pa molim uzmite to u obzir. Na mnoga pitanja odgovorili smo već u ranijim brojevi-ma Zadnje klupe. U ovoj rubrici važ-no je pitanje (i odgovor) te zbog toga ne navodimo ime postavljača pitanja.Zašto djeca danas manje čitaju?

šestaš/icaSa žaljenjem moram priznati da si i te kako u pravu. Glavne razloge mo-žemo tražiti u lošim stranama suvre-mene tehnologije i civilizacije. Koliko god nam nove tehnologije služe kako bi nam olakšale svakodnevni život, ta-ko nam i odmažu u emotivnom pri-stupu životu. Zahvaljujući internetu, do niza informacija dolazimo lakšim putem, a pritom uglavnom zaborav-ljamo da nam netko drugi nameće svoje mišljenje, pa i stavove. Učenici knjige za lektiru, a i razne druge knji-ge, traže na internetskim stranicama i prihvaćaju tuđe razmišljanje umjesto da sami pročitaju knjigu i stvore vla-stiti doživljaj. Možeš zaključiti kako je i lijenost vrlo važan razlog zašto dje-ca danas ne čitaju dovoljno. Jedan od razloga je i činjenica da mladi ljudi, zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, nastoje u kraćem vremenu skupiti što više informacija, pa čitanje knjiga na žalost smatraju gubitkom vremena.Koliko zvijezda ima na nebu?

sedmaš/icaAko misliš na zvijezde koje sjaje kao naše Sunce, moram priznati nije mi poznato koliko ih ima i je li ih itko po-kušao izbrojiti. Znanstvenici tvrde da ih ima na milijune, a ako bismo doda-li ostala nebeska tijela, kao što su pla-nete, asteroidi itd. onda na milijarde.Je li istina da snijeg čisti atmosferu?

sedmaš/icaDa, ali djelomično. Naime, snijeg kao i kiša atmosferu čiste od sitne praši-ne. Na žalost ne čisti od ugljičnog di-oksida i drugih ispušnih plinova koji više zagađuju atmosferu i utječu na globalno zatopljenje.Kako je nastao film?

petaš/icaKako je to opširna i zanimljiva tema obvezujem se da ću na početku iduće šk. god. doći na jedan vaš sat razred-ne zajednice i održati predavanje.Zašto ne smijemo izaći na dvorište kada nemamo nastavni sat?

osmaš/icaNa ovo pitanje odgovor je dat odmah na početku školske godine na satu razredne zajednice. Vi, učenici, na

žalost ne poštujete odredbe koje idu vama u korist. Naime, kada je kiša ili snijeg izlazite na dvorište u papuča-ma i potom u razred unosite blato i prljavštinu. Isto tako nerijetko izađe-te izvan školskog dvorišta u okolne trgovine i neka vam se nešto dogodi onda ćemo mi, djelatnici Škole, biti krivi. Pravila kućnog reda napisana su tako i zato da vas učenike prven-stveno zaštite i da vam se omoguće bolje uvjeti rada, a ne da bismo mi vježbali strogoću.Zašto nema toaletnog papira i sapu-na u wc-ima u dvorani?

osmaš/icaZa to su dva razloga, školski godišnji budžet i ponašanje učenika. Vi učeni-ci, kada dođete u Školu promijenite navike kojih se inače pridržavate kod kuće. Vrlo često si zasigurno naišao/la na snop toaletnih papirića pored wc-školjke, često i zgužvane i mokre. Kutijice za papir ili za sapun često su polomljene, a sve to, siguran sam, ne radite kod kuće. Ne mogu shvatiti za-što to pojedinci rade, iz osvete prema učiteljima ili iz nekog drugog razlo-ga!?! S obzirom na nepotrebno razba-civanje toaletnim papirom i sapunom Škola nije u mogućnosti kupovati ih svaki čas. Naime, Škola dobije odre-đenu svotu novaca kojom se koristi za kupnju novih nastavnih pomagala, knjiga za knjižnicu, razne popravke itd., pa tako i za nabavku toaletnog papira i sapuna. Kako to nije nepre-sušni izvor, onda vrlo često nedostaje novaca za sve ono što je potrebno za normalan rad u Školi.Mogu li profesori biti blaži?

šestaš/icaMogu. No, moraš si odmah postavi-ti i pitanje s kakvim ćeš znanjem i vještinama izaći iz osnovne škole. U srednjoj školi od tebe će bolji učeni-ci biti oni koji imaju manje kvalite-ta i sposobnosti. Smatram da bismo trebali biti stroži. Pitaš se zašto? Kada sam bio klinac slično sam raz-mišljao, a danas kao odrasla osoba znam kako su mi u pripremi za život pomogli upravo oni profesori koji su bili strogi i zahtjevni, i na tome im veliko hvala.Zašto profesori ne suosjećaju s nama?

osmaš/icaAko pod suosjećanjem smatraš kako bismo vam trebali darovati dobre ocjene, samim time poticati nerad i tome slično onda ti moram prizna-ti da bismo trebali biti bezosjećajni. Moji kolege i ja i te kako suosjećamo

s vama, u što ćeš se vrlo brzo uvjeriti. Nije nam svejedno s kakvim uspje-hom idete dalje. I te kako razmišlja-mo jeste li sretni, zadovoljni, imate li kakvih problema itd. U vašem lošijem ponašanju ili isto takvom učenju če-sto tražimo poneko opravdanje pa čak i onda kada za to nema stvarnih razloga. Usudim se kazati da se ne-rijetko postavljamo kao da smo vam brižni roditelji. Neki od nas to znaju pokazati neki ne. Reći ćeš kako nisam u pravu, no vrijeme će pokazati tko je od nas dvoje u krivu, a tko ne.Zašto je zvono tako glasno?

osmaš/icaNajvjerojatnije zato da bi se mogli probudili svi oni koji spavaju na satu.Tko sam ja?

šestaš/icaAko misliš kako bih trebao na osno-vu rukopisa ili nečeg drugog saznati tvoje ime, onda je tvoje pitanje pro-mašeno. No, ako si pitanje postavio /la samom (samoj) sebi onda je to pun pogodak, a ja ću ti pomoći ono-liko koliko mi to znanje dopušta. U svom životu postavi jasne ciljeve. Najprije manje, skromne, a kasnije ih povećavaj. Ako odmah budu preveli-ki možda ih nećeš dostići pa ćeš bit nesretan/nesretna. Moraš sebe uvje-riti da se sve može kada se hoće pa zbog toga ne umanjuj svoje moguć-nosti i sposobnosti, ali zato povećaj upornost i strpljivost. Ne zamaraj se svojim fizičkim izgledom jer te ljudi ionako ne gledaju istim očima kao ti samog/samu sebe. Privlačnost prema drugoj osobi ne proizlazi iz našeg fi-zičkog izgleda već iz glave i srca. Ako smatraš da je novac mjerilo sreće, onda ćeš biti nesretan/na, ili će ta sreća biti kratkotrajna. Sreću i zado-voljstvo traži u malim stvarima. Zrači pozitivnom energijom, jer i u najve-ćoj nevolji postoji izlaz. S vremenom, kad odrasteš, potrudi se odabrati posao koji ćeš voljeti, i kojem ćeš se radovati, bez obzira na plaću. Možda sam ti djelomično pomogao da otkri-ješ tko si ti, a ako nisam dovoljno, - javi se, znaš gdje sam.Što mislite o ukidanju ocjena na po-lugodištu?

osmaš/icaMislim da to nije bitna odluka kojoj bi trebalo pridavati posebno veliku pozornost. Veći je problem u odgo-vornosti učenika i njihovih roditelja o redovitom praćenju uspjeha tije-kom školske godine, a o tome bi se dalo mnogo toga napisati.

19

Naziv je to naše terenske nasta-ve koju smo ostvarili u petak, 28. rujna 2012. godine u suradnji s OŠ Medvedgrad. U ime naše škole Vukovar su pohodili Iva Zlopaša, Juraj Šimunović, David Almasi i Tin Bratko, učenici osmih razreda.

Prva postaja u Vukovaru bila nam je Vukovarska bolnica. Izva-na je sve novo, uređeno, rampa se spušta i diže, prolaze automobili, ljudi, fasada je bijela i sjaji na vu-kovarskom jesenskom suncu. U podrumu bolnice mir, na ekranu prolaze slike strave iz davne 1991. godine. Kao da su to slike nekog drugog svijeta. Kako minute pro-laze tako postaju svjesni da je taj svijet bio ovdje, da je bio stvaran i okrutan. Ulazak u hodnik nad kojim se nadvila jeza rupe bombe «krmače» sve nas je skamenio, a parte s imenima ranjenika koji su odvedeni na Ovčaru i pogubljeni protresla me. Mojim su tijelom prošli trnci i slike koje sam tog stu-denog 1991. godine gledala na TV ekranu ponovo su postale stvarne. Prošli smo kroz podrumske pro-store u kojima su lutke nijemi svje-doci tog okrutnog vremena. Kako su mogli ovdje živjeti, raditi, rađati se i, neki od njih, preživjeti? Što to ljudima daje snagu da u takvim vremenima pokažu osmjeh, hra-brost, život? Ljubav, vjera u bolje sutra, vjera u Stvoritelja koji nam šalje patnju kako bi nas osnažila. Ne mogu da ne pustim suzu i ka-žem veliko hvala dragim Vukovar-cima što su trpjeli za sve nas. To je najmanje što mogu učiniti i sram me na tako malom doprinosu.

Izlazak na svjetlost vukovar-skog rujanskog dana ove 2012. godine za sve nas bio je drugačiji. S nestrpljenjem smo čekali odla-zak na Trpinjsku cestu gdje smo se poklonili najhrabrijima koji su zaustavili ogromnu mašineriju ju-go-vojske i od nje učinili groblje tenkova. Zapalili smo svijeću i po-klonili se Blagi Zadri, čovjeku koji je od malog nestašnog dječaka po-stao junak grada kao i mnogi koji su u ovoj nepravednoj borbi imali

samo običnu pušku, ukradenu zo-lju i srce puno hrabrosti.

Sljedeća postaja bila je vojar-na. Tu smo mogli vidjeti kolika je bila snaga JNA koja je krenula na Hrvatsku. Dječaci, ali i djevojčice dali su si oduška i uživali u dječ-joj radoznalosti jer su mogli ula-ziti u oklopnjake, proučavati sve vrste topničkog naoružanja, ući u topovnjaču, istraživati bunkere. No, onda nas je opet sledila repli-ka najokrutnijih logora u kojima

su mučeni branitelji i civili ovoga grada – Stajićevo i Begejci u Srbiji. Štale iz kojih je izbačena stoka, a na slami, balegi i hladnom betonu zbijeni jedan uz drugoga ležali su, najčešće mučeni položajem – ču-čanj, glava među koljenima, ruke na potiljak. Bili bi zahvalni da je samo taj položaj bio njihovo mu-čenje. Prolazili su strašnu fizičku i psihičku torturu koju mnogi nisu preživjeli.

Ponovno smo se vratili u sa-dašnjost i uživali uz Dunav i s po-gledom na adu koja je vukovarsko kupalište. Posjet Križu, zajednička fotografija i kratka šetnja, a potom odlazak na još jedno mjesto stra-ve koje um modernog vremena ne može razumjeti – Ovčara. Ne-kad poljoprivredno dobro, a danas Spomen dom. Dvjesto ranjenika vukovarske bolnice odvedeno je u hangare, a potom u okrilju noći strijeljano i pokopano u obližnjoj jaruzi. To je najveća masovna grobnica nakon Drugog svjetskog rata. Ubijene su osobe u dobi od 16 do 72 godine. Minuta šutnje nad mjestom njihove tragedije. Bila je to pomalo zastrašujuća tišina pro-žeta jezom sjećanja i vjetrom koji šuštećim lišćem priča tu jezivu pri-ču, da se nikada ne zaboravi.

Odavanjem počasti na Spomen groblju žrtvama iz Domovinskog rata završili smo svoj dostojan-stven posjet koji nas je sve promi-jenio. Groblje je posljednji dom mnogih hrabrih ljudi koji su i ne znajući postali heroji. Blago Zadro i njegov pomoćnik Marko Babić na čelu kolone vukovarskih bora-ca. S druge strane novosagrađeni grobovi čekaju one koji se vode kao nestali. Ako se ikada pronađu njihovi ostaci ovdje će naći svoj vječni mir. Bijeli križevi ostavlja-ju duboki ožiljak na svima nama i podsjećaju nas da se nikada ne za-boravi zlo koje je bilo u stanju ubit bebu od šest mjeseci i staricu od 94 godine, da se nikada ne zabora-vi 87 jezovitih vukovarskih dana, da se nikada ne zaborave godine rađanja hrvatske države. Posjet Vukovaru završili smo u samosta-nu i crkvi sv. Filipa i Jakova.

Zrinka Škarica, prof. povijesti

Please, malo razumijevanja! Pre-zauzetim učenicima otežavajuća je okolnost u tome što oni žele tu aktivnost jer je vole. Tako je ba-rem odgovorilo tih 20 učenika, odnosno 74% ispitanika. Mame i tate svoje ambicije ne ispunjava-ju na nama, a frendovi su ‘‘krivi’’ samo u jednom slučaju.

Odgovori na 3. i 4. pitanje tre-bali bi nam se brojčano poklapati, no izgleda kako ima jedan učenik koji pod sitno ‘‘mulja’’, ili prikriva prave činjenice, ili možda ne zna čitati, u što sumnjamo.

Naša anketa pokazuje kako je samo 4 učenika (15%) uključeno u neku školsku slobodnu aktivnost, dok ih čak 74% tj. 20 nije nigdje. Ovdje je naš dragi prijatelj ‘‘mulja-tor’’ zarazio još dvoje učenika jer se u 5. i 6. pitanju podaci ne pokla-paju, ni slučajno. Dajte nam, mo-limo vas lijepo, recite kome danas uopće možemo vjerovati. U poda-cima koje su to školske aktivnosti koje pohađaju i koliko sati tjedno naši su nam ispitanici otkrili nešto što nismo znale. Znamo da u Školi postoji dramska grupa (1 učenik), tribina o nepušenju (1 učenik), a da imamo i skijanje, e to stvarno nismo znale. Gdje li taj naš nepo-znati Kostelić trenira, na hodniku, krovu Škole, moramo se pod hit-no raspitati.

U petom pitanju nam je pro-maklo potpitanje zašto, odnosno iz kojih razloga, naši razredni ge-nijalci nisu uključeni u neku škol-sku aktivnost. Bilo bi zanimljivo čuti prave razloge. Nekom aktiv-nošću izvan škole rado bi se bavilo 8 učenika, tj. nešto manje od 30%, ali nisu u mogućnosti. U najviše slučajeva glavni krivac je prezau-zetost školskim obvezama, a neki

imaju ‘‘frku’’ sa zdravljem. No, isto tako najčešći odgovor u 8. pitanju bilo je protivljenje roditelja i one-moćali kućni novčanici. Je, kaj bi vi htjeli, danas sve košta.

Na posljednje 9. pitanje 26 uče-nika ili 96,3% navelo je potvrdan odgovor, tj. kako njihovi roditelji provode dovoljno svog slobodnog vremena s njima. Moramo ovdje pohvaliti te roditelje. Bravo tate i mame. Na žalost 1 učenik, tj. 3,7% za svoje pak ‘‘starce’’ to ne može kazati ili su mu zahtjevi preveliki.

Iako učenici našeg razreda nisu u potpunosti poštivali upute date prije pisanja ove anonimne ankete, a to se vidi iz brojčanih podataka u tabeli, možemo ipak kazati kako imamo nekakvu sliku o našem slo-bodnom vremenu. Iz razgovora s ‘‘frendovima’’ to smo znali i prije, a sada smo statistikom to samo potvrdile. Većina učenika zauzeta je brojnim djelatnostima u školi i više izvan nje, te nije čudno da baš ne provode previše slobodnog vre-mena u učenju. Činjenica je kako mnogi možda i ne znaju previše pametno koristiti svoje slobodno vrijeme, no isto tako je činjeni-ca da i nismo tako loši u učenju s obzirom na količinu provedenog vremena u školi i izvanškolskim aktivnostima. Istina je da mi mo-žemo i bolje i da sve naše moguć-nosti nisu potpuno iskorištene. Ne sumnjajte, i vjerujte u nas!

Zahvaljujemo se uredniku Za-dnje klupe što nas je naučio kako se obrađuje anketa te kako broje-ve pretvoriti u slova, tj. novinarski zapis koji ste upravo pročitali. Naš je tekst začinjen humorom kako bi vam čitanje bilo zanimljivije.Anketu obradile učenice 7. a razreda:

Ana Fabris i Kiara Karković

Traži se N. N. (podaci poznati ured-ništvu) učenica 5. d razreda koja je vi-đena u školi samo prvi tjedan nastave. Molimo one koji znaju gdje je da nam to pod hitno jave kako bi je izvijestili da nije prošla razred.

Njena omiljena razrednicaZa iduću školsku godinu tražimo dva (k)redara, po mogućnosti profesional-na. Ovi naši amateri uglavnom profa-čima tužakaju tko fali i nikad ne obri-šu ploču na vrijeme, a kredu i spužvu redovito negdje zametnu.

Šifra: 9. c razredPripremam male i velike šalabahtere za sve predmete - Uspjeh zajamčen.

Šifra - Al ŠkoleoneMolim objašnjenje! Kaže mi učiteljica da sve moram imati u malom prstu. A čime ću onda kopati nos?

Šifra - RudarMolimo petaše i šestaše da ne šaraju gluposti po našim seksološkim priruč-nicima ispisanim na vratima i zidovi-ma školskih zahoda.

Sedmaši i osmašiDraga Vesna! Čekam te sutra u 3 na Trgu. Ako ne dođeš do 4, čekat ću te do 5 i ako te nema u 6, ja u 7 idem kući.

Šifra - UpornostPitala me razrednica zašto se ne ugle-dam u odlikaše i zašto se ne družim s njima. Naši razredni štreberi svaku lekciju tako dobro cvrkuću pa me je strah da ne dobijem ptičju gripu.

Šifra: Ziher je ziherMoja mama ne dolazi na informacije jer zna da će o meni čuti loše stvari. Iz istih razloga nema ni mene na nastavi.

Šifra: Obiteljska slogaU predvorju naše škole imamo kutak za odmor. Stol i stolci idealni su za kartanje. Bilo bi u redu da nam se po-stavi nekakav automat s pićem. Može i s bezalkoholnim.

Šifra: Moderna vremenaMnogi učitelji daju mi jedinicu za ulo-ženi rad, a kada će mi onda dati peti-cu za nerad.

Šifra: Sve po zasluzi

Pa to stvarno nije u redu, osmaši idu u srednju, Hrvatska u Europu, a ja moram ostati ovdje.