Oođ. l. ŠIBENU(, 20. srpnja 1930.

Što znači biti katolik? Katolicizam je nauka, koja hoče

da prodre u sav Jjadski život. Isu­

krst nam je donio tu božansku nD\lko baš znto i jedino s tom namjerom, da ljudi uravnaju svoj život prema njoj. Njemu nije dosts. da lj11di vje­

ruju u njfgov nauk, da alB cijene,

da mu se dive, ve~ hoće da po

njemu !ive. Ako mi prt'motrfmo današnje lra .­

tolike, mo!emo ih razdjeliti u četri

grupe. Ima katolika, koji •e samo ime­

nom tako zovu, koji niti vjer11ju, niti

po vj Hi !ive. Ima katolika, koji vjeruju, koji

n dive moči i vtličini katolicfzma,

koji hvale njfgov moralni llpliv n

svijetu, nli sami ni najmanje ne žive po njfgovim načelima. Oni niita ne

dobivaju od moći lroju im daje ka­

tolička nauka

Ima katolika, koji vjeruj11 sve

dogme katoličke, koJi ispovijedaju

avoju vjeru u raznim prigodama,

koji zalsze često u crkvu i na sv. pričest, ali koji također u nekim

stvarima rade suma proti-vno knto­

llč~oj nauci. Mi ih vidimo u crk-vi

a krunicom u ruci, a u isto vriieme

'Vidimo ih i na raznim nemoralnim predstnama u kinu. Vidimo ih na

av. pričesti, a poslije iste vidimo na javnim šetnjama l'bučenih na veoma

nepristojan način ne obazirući se na

ave opomene i prepor11ke Crkve, ~oja to strogo zabranjuje. Vidimo ih na raznim pobožnoatima u crkvi,

a također naći ćemo ih s molitve­nikom u ruci gdje kupuju nemoralne

asopise, nepristojne romane. Nji­

hova vjera se sastoji samo da čine

ono ito im ~odi, misle da radi vjere -ne amiju pretrpjeti nikakove mate­

djalne štete. Za svaku glupost. ko­modnost pustit će av. Misu. Ovi za­

boravljaju, da je Isus rekao: n Tko

hoče da ide zamnom, neka uzme

križ avoj i neka me slijedi". Katoli·

čka na11ka traži od nas teikih žrtava,

aamuprijfgora, a to današnji svijet

re ĆP ds Tl!l.llmi. Mocgim vnfolicl­ma urno je to n n p. mffi kako će

uživati, a, ako im u tome IJmeta vj e rv oni će i nju zs tajili. I z3šlo

dan es toliki otpadi cd vjere? Baš stega jer ljudi boće divnnja, jer ne

će da se žrtvuju. A Isus i toliki sveci bsš nfm cijelim svoj;m životom go­

vore orukčije. Nj ihov !ivot i nije

drugo nfgo žrtva. Oni IJU dobro 1Jbvatili kaloličtu nauku, i u žrtvi, u

vršenju svojih dužnosti oni su nsJa­zili užitak i sreću ..

Zašto st~m dakle katolik? Zar da ono što vjerujrm djelima niiečrm?

Ne l Katolik sam zato, da pomoću

te nsuke, pomoću sv. sakramenata, .koje mi katolička Crkva dijfli, spa­

sim svojll dušu. Nijedn& matffi"nlna

koriat i nihkov razlog ne smije da prijrči tC' j ko:načn(lj susi. kojoj treba

da sve služi. Stojfa treba da sam katolik na

svakom mjestu, u svakoj prigodi. U

kući. u -wredu, u radioni, u trgovini,

u poslu, na šetnji, n a za bavi, u o­dijevanju, P radosti i žslosti, u ereći

i nesreći. Katolik srcem. dušom i

umom. Ovo su pravi katolici, ovoj

grupi treba da se svaki od nas pri­

druži, jer ovo je ona grupo, koju

čeka vječna nvgrada, jer je ovo grupa, koja je jedina kadra da do­

nese punu sreću i procvat našem

narodu.

7a l{ateklzam l Prošlo je već hiljadu ~odina, što

Crkva piše najljepše stranice naše

narodne povijesti. Zato je veoma utješljiva pojava, vidjeti, kako redom, avi roditelji, pri upisivanju svoje

djece u školu, traže da vjeronauk poučavaju svećenici. I pravo imadu.

jer je Bog temelj odgoja i temelj

mudrosti. Uzalud su se trudili neprijatelji

vjere, da atvaraju pravila života bez

obzira na Boga i na Njegove zapo­

vijedi, ali svi su ti sistemi krahirali

Broj 6

priie ili poslije, jer Ju btieli graditi na lažnom tem elju da je ljudska na­rav dobra. i da je llrijeb prnrodite­

lja priča. Mladenački zločinci su se um o ožili, a često, izjlnbidi vjeru i

ufanje u drugi život, mlad iči i dje­vojke, pred prvim poteško6ama u

bći ili u školi, oduzeli su sebi ži­vot, revolverslcom kuglom ili acte­nom kiselinom.

Katekizam jest i ostaje, kad je dobro tumačen i od djece usvojen,

ne •amo duhovni vodić vjernika, ve.1 je ona mala knjiga savršeni priru­čnik ~a dobro i pošteno življenje

na ovom svijeta, a na drugom za spasenjP duše i vječno bl:~ženstvo.

Stari su Rimljani govorili: magna

debetur puero reverentia - treba

postupati djetetom velikim po§tova­

vaniem, Na mlađima svijet ostaje, treba zato dati budućim građanima i budućim maikama ne samo pro­svjetu uma, već što plemenitiji odgoj

srca i rnzum~. a to se može jedino Katekizmom.

Veoma su pohnle do3tojni naši roditelji , naš cijeli narod, koji je

shvatio, da je Katekizam tako po­trebit u odgoju njihove drage djece,

kao i ava~da§nji kruh, jer je u toj nauci vjere i ćudoređa, spas po­jedinaca i društva. Djelo do­stojno naroria od Papa nazvano

,.predziđe kr~ćanstva", koji je na potoke lijevao svoju krv da sebi sa­

čuva ,.Krst častni i slobodu zlatnu•. Veseljem zato bilježimo izmjena

zakona o narodnim školama od 5.

XII. 1929. god. več podpisanu od N. V. Kralja, kojim se određ11je da ,.vjerska nastava je obavezna" i da

vjersku nastava izvode nmiesni sve­ćenici", te da n van škole učenici

mogu biti članovi vjerskih udruže­

nja". Jer baš u katol. drultvima sve­ćenik popunjaje vjersku i ćudorednu

naobra&bu katol. djece.

•Lafićka škola moći će stvarati

svece znanja, ali više i povrh svega

potrebiti su sveci kreposti. A ovu

vrst svetaca može stvarati samo kr-§ćansko tudorede•. L u z z a lt i.

Strana 2.

ZaSto Je Papa liJii]iiDiJ[ l II.

3. Ali ne samo obzirom na Rim i Italiju, nego i obzirom na interese svega katoličanstva u sadašnjim prilikama izbor Pape Talijanca je shodan i potrebit. Zašto? U srednjem vijeku još se nije poznavala pretje­ranoaz nacijonalizma. Zgodno veli Prof. A. pl. Ruville: "Države krščan­akog svijeta u srednjem vijeku osje­ćale su se kao jedno, s jednom du­hovnom plavom, Papom. i s jednim avjetovnim vrhovnim vladarom -ne vrhovnim "lavarom - branite· ljem Crkve, Carem, na čelu. Feu­dalno pravni odnošaji, savezničke veze, najrazličitija udruJenja duhov­ne i svjetovne vrsti isprepletoše cje­linu bez obzira na državne granice. Dva kršćanska područja držala su se kao prijatelji. J edinstvena Crkva sa~injavaše područje koje sve obu.­hvačaše, sve Jkonicavaše, te spajaše drfave međusobno. Bilo je doduše dosta razmirica, u kojima je bjesnila ratna sila, ali nije bilo nijednug na­cljonalnog rata u danalnjem smislu. S ciruge atraoe u dugom vojevanju s Izlamom, osobito u kri.žarnim voj­nama, krieaostvo se pokaza u jedin­stvenoj bojnoj fronti, usprkos unu­tarnjem takmenju i ljubomornosti". (NorwA.rts zur Elinheit, S. 10). U takvim prilikama mbgaše slobodno biti uz­dignut na papinsku stolicu i ne Ta­lijan, pa je uistinu u onim vreme­nima punim vjere bilo i njemačkih

Tko je bio .Marko Antonio De Dominis ? U velikom proglasu, kojim su

atarokatolici naviještali svoje slavlje u Krapnju, spomenuli au kao sVOJU perjanicu, uzor u prošlosti - daka­ko kao neprijatelja katoličke Crkve - Marka Antonia de Dominis. Pro­sto im pozivati se bilo na koga, a mi ćemo ovdje pokazati tko je i kakav je bio taj uzor starok~tolika .

Marko Antonio de Dominis p otiče od plemičke obitel ji s otoka Raba, koja je imala uglednih članova ,pa i a biskupa, od kojih je jedan bio rođeni stric Marka Antonia kao bi­akup Senjski.

Učio je u ilirskom zavodu u Lo­retu, a učitelji mu bijahu Isuaovci. Kako je bio veoma darovit, te je

KATOLIK

Papa. J~ dan od njih, Ln IX. (104~· 1051) bio je dapa~e ubrojen n1eđ11 kanonizovane SvP c ~ . Zadnji njema­čki Papa bijaše Hadrijao VI. (1522-1523). Ali pri svršetku srednje"a vi­jeka počima se buditi ljubomornost pojedinih bržava te od nesretno" vjerskog razdvojenja ll XVI. vijeku jedinstvo kršćanske obitelii naroda pOsve je · srušeno. Tad sveđ rastučim temoom, razvijaš~ se, uz pogod vanje nazadovania u vjeri i moralu, s jedne a sdru"e razbukčenjem neograničenog promicanja materijalnog života, na­cljonalizam, koji je tjerao narode iz jednog rata u drugi, a u svjet­skom ratu uzdigao se je do prave visoke poplavi mržnje i volje me­đusobnog uoištavania.

Bl li par u sadašnjim žalonim vremenima Francuzi trpili bez mr­mljanja, da bi bio izabran za Papu Nijemac? Bi U Nijemci primili bez nepovjerenja. kad bi bio i&abran Francuz, ili E'lglez ili Poljak? Tiro je uop~e kadar, da takvim kdtičntm vremenima vlada bez trvenja svjet­akom Crkvom koja Je nad narod­nostima, i da steče povj~renje sviiu? Ovim upitom opet se vra6amo na polaznu tačku osieg razj~labanja: Potrebe svjetske Crkve ovdje se naime sudaraju sa željama rimske Crkve, koja je najbliža {nteremvana. To znači: Upravlfl\nje cjelokupne Crkve bez trvenja koje ulijeva po­vjerenje u sadainjim prilikama mo­~uče je samo ako je Papa izabran iz naroda, koji je u tom naravno

vrlo dobro napredovao u svim zna­nostima, lako je bio primljen u red I.su~ovački.

Rekbi da je ostao u Isusovačkom redu 20 ~odina. Njegova ćud nije odgovarala velikom njegovu umu. Kako kaže po vjesoičar, bio je sla­vohlepan, nemiran duh, tvrdokoran u svome mnijenju, željan novotarija, nadasve pak lukav i zloban, vješt da hini i pričinja se, kako bi stekao pri j az nost drugih a navlastito naklo­nost vladara i uglednih ljudi Poslje­dica toga je bila, da Družba Isusova nije mogla trpiti ohola i nemirna čovjeka, a on nije mogao podnositi atege reda Isusovačk:oga. Stog!\ ge­neral reda rado ga otpu 'Iti a oo zna se dali som po svome pravu ili na njegov11 molbu.

BroJ 8. .

najblile int~resovsn. da Papinstvo bude u njegovoj sredini. i da je svi­iet navikao več iz P~'~etka na oje­govo boravište pri opravi Crkve. Svako drugo stanovišt~. danas je. ako i ne načelno, ali stvllrno ne­moguće. Neka se samo promi!!li na štete, ito su konc •m srednjeg vijeka bile posljedica boravka Papa u A­vi~noou i a time akop~ane veće o­visnosti od Fran\:U'Ik.e.

A što bi se imalo tek danas o­čekivati u vrijeme fanatičkog nacl­jonalizma .? Ovdje bi uistinu bila umjesna rečenic!l: ,.quleta non mo­vere". (Ne uznemiruj mirno). Svaki pokus u ovoj stvari je pogibeljan. Crkva ima illkustvo oci vjekova.

Nije bez zanimivosti, ako se prati u Pastorovoj monumentalnoj po•i­jesti Papa spletkarska igra velevlasti, kako se naprežu da steku uQliv na izbor Pape, poimence Fcaocuske i Španjolske. Nije se pri tome uvijek išlo pravim putem. Bl li se dakle da­nas moglo očekivati št!l dral(o. kad bl bila mogućnost. da se pomogne do papinskog prijestolja kandidat svoje narodnosti? Neka se ne zabo­ravi, da i e Pap1 :u tv o još i d 'l. nas jaka moralna sib. te da je vladama mnogo stalo do t\jegova stanovilta, već obzirom na vlastite podanike. Od svjetskog rata &načenie Papin<~tva u tom pogledu se je još uz ii"lo; same vlade, koje su do tada bile prekinule sva~i diplomahki odnolai aa svetom Stolicom, tekom rata opel ga U'lpo.staviše. Nema d~ujbe, veći

U to vrijeme umre nje11ov stric biskup Senjski ubijen od Turaka pd jeduoj navali na Klis, a njegova smrt pobudi u Marku. Antonia !elju. za biskupskom čaš611. Zdo pođe k caru Rudolfu, koji je imao pravo da imenuje Senjskog biatupa, te prepo­rukom dvoranika, svojim spletkare­njem i oi:retnošća l)Ostigle, da ga car uhtiDu imenova biskupom Senjskim a Papa potvrdi izbor. O njegovu biskupovanju piše nadbiskup. zadarski Minucije de Minuciis bva­leči ga. Kako je bilo u Senju u ono vrijeme, rasvjetljuje naš Šenoa u ro­manu "čuvaj se senjske ro.ke". Car i Venecija bili su proti senjskim Us­kocima. Po Minuciju, i sam biskup Marko Antonio bio je savjet11ik car­skog namjesnika Rabate.

18, --lltvo 1 svj.

nje­rtve. l je,

ne­i !lt ije (a

1 A­e o-

~ O· ~aci-

bila mo­

vaki ljan,

prati

ro•i· lasti, r na_ ke 1

riek e da· j kad p gne lida t ~ bo-rnu mt

~ta, n ii e. .,tva li~lo;

l bile o4aj opet veći

!!!!!!!!'!!!!!!

stric a pri wo va !eljll ; ~ k oda ep o·

tare-ga

poll1

r. O skuP b va· ono

pro"

car i Os·

kop car·

Broj s.

•Prosvjeta bez odgoja mšta ne vrijedi, a nema odgoja bez vjere~.

Guizot

ili manji i7gled. da se uzdigne na ovo vrlo uplivno moralno mjesto podanika svoje. ili pače prifaleljske narodnosti, bio bi cilj, koji bi pri 11vakom slučaiu Papine smrti, pače i pri svakoj ozbiljnoj boleati - a več i prije - uskomešao sve drfavne kabinPte, te bi izazvao na mezevo ne zspletene vještjne izderane svjet­ske diplomacije. A tko bi to želio?

Tko uvijek pobjeđuje? v.

U to vrijeme se je osnovala i 11ekta odpadnika od Rima, tsko zvana starokatoličk.a crkva. To je Bizmarku ~obro došlo baA kao nar11čeno, te stade očito pom•gati starokatolike, a ~vi sa svojim biskupom Reink.en~om sasvim se podložiše državnim zako­nima. onako neČqvenim i nepraved­nim na štetu vjere. Državna vlast je -dotle došla, da je crkve otete katoli­<:ima dala na porabll Starokatolicima. Posljedice bijahu užasne. Biskuoije i župe u velikom broj" ostaše bez pastira, preko 2 milij11na katolika o­stade bez svake vjerske utjebe, a •blazan i mr!nja proti odmetnicima ili nezakonito narinutim upravitelji· ma bijaš'" ogromna. Zavodi, škole, i -dječji uzgojni zavodi nekad rasad­nici prosvjete, pobožnosti i žarišta ljll­'bavi kršćanske, izčeznde ili opustješe.

Napokon i vlada uvidi da je nje­zin postupak na štetu drbvi i na-

Naprotiv jedan rimski kodeks piše, da je biskup bio uz Uskoke i 4a je od njih primao dio gusarskog -plijena.

Povjesničar ne zna kak:o da tu oprečnost protumači ne"o pretpo­-stavljajući da je lukavi Marko An­tonio igrao d vos !ruku ulogu, a to da se je javno pokazivao neprijate· Jjem onima, uz koje je taj11o pri­"lltajao.

Ovije godine je ostao u Senju, a kad umre nadbiskup splitski, nje"ovo alavohlieplje zaželi da se dokopa one stolice, te odmah poleti u R im . Zagovarao ga je njegov bivši uče­nik Kardinal Cintii, a pošto ga za­želi.še i sami kanonici Spliteki, Papa .ga uistinu imenuje metropolitom splitskim.

KATOLIK

rodu i - počne popuštati. Malo po malo tekom dugih ~odina bijahu o· pozvani bogomraki zakoni, te doži­vismo potpunu pobjedu katoličie crkve, a ~orda Prusija sklopi prija­t ~' liaki konkordat sn Sv. Stolicom. Kao obično, uz teške štete nanesene Crkvi, o Njemačkoj je bila posljedica pretrpljene oluje procvat vjere, živo vjersko osvjedočenje, divno jedin­stvo katolika i duhovnih IJastira, te sinovaka privrženost Papi kao nikad prije, tako da je Njemačka mogla biti u tome uzorom avemu svije tu. - Bizmark je doživio Kanosu, a Crkva pobjed u l

Katolici bilo kojega naroda na svijetu brinuti se za katomku školu svoie djece. ne ~ine stranackoga po· liti~kog djela, nego vjersko diela, koje im neotklonivo nalaže njihova savjest.

S. O. Papa Pij o X I.

SVI NA EUHARISTIJSKI KONGRES l Presvij. zagrebački nadbiak11p dr

Bauer je pisao spel na katolicima te svršava ovako: n Moj a je vruća želja. da konw-ea ispadne što sjajnije i veličanstvenije na proslavu euha ri· stičkog Kralja na§ega. Tako če se najjasnije očitovati katolička svijest hrvatskoga naroda pred čitavim svi­jetom, i nesavladiva njegova privr­ženost sv. katoličkoj Crkvi s kojom je tako tijesno povezan kroz tiauc5-ljetau prošlost, a da Bo~ dade i za svu budućnoet. Složno dakle avi na euharistični kongres o našem dragom Zagrebu".

Prigodom Eubaristlčko~ kongresa u Zagrebu im11t će učesnici kongresa polovičnu vo!nju na željezniclma i parobrodima. Tako je ministarstvo saobraćaja svojim rješenjem od ll. srpnja 1930. br. 8187. odob rilo po­lovičnu vožnju svim učesnici ena kon· greJa. Učesnici će na polaznoj stanici kopovati c ijel11 kartu , koj a će im vri jediti z a povratak, ako uvje re­njem predsjedništva konQ;resa dokaž11, da su kongresu prhn~tvovali. Ova oo~odnost važi od uklju čivo 10. do 24. VIII. 1930.

Jadranska i Dubrovačka plovidba več su rani je dostavile odboru svoja rješenja. kojim d aju polovičnu vožnju na svojim parobrodima.

Btr&JI& a.

još o "Križarima" "Križari" su, kako kaže prvi član

niihovih pravila, Organizacijil Apo­stoJstve molitve, od kojega ima op­roste i povlastice. Po svojima pra­vilima imaju "Križari" ove ogranke: Mali "Križari" do 15 ~odine, "Križari" do 30 godine, starješine nakon 30 godine. Sveti Otac Pijo Xl. ne pro­pulta nijednu priliku, a da ne po­hvali i obodri krihrsku organizaciju. Tako je jednom zgodom rekao o Križarima ovo: "Na čelu Apostolstva molitve stupaju Križari. Tako i treba da bude, jer je molltva vaša velika snvga, ona izvire iz mladenačkog srca, koje je po svojoj naravi otvo­reno. Vi ste prvi osvojili Isusa svo­jom milinom i drs.fešću, tako da su vam drugi stali zavidjeti. l ja se mnogomu nadam od vas".

Društvo nKrižara" i "Krllarica• osniva se kao i Apostohtvo molitve u crkvi, ali nije vezano mfestom sa­stajanja i rada samo oa crkvu, već može imati svoje priredbe i 11 dru­štvenim prostorijama izvan crkve, kako to pravila pretpostavljaju i po· atojana praksa crkvenih društava drži. Propisima svjetovne vlHati u­dovoljit če se time, što će joj reda radi društveno vodstvo prijaviti o­snutak i mjesto sastajanja te druge svoje javne is~upe i priredbe.

Dne 9. travnja 1911. pisao je ve­liki dušobrižnik Papa Pijo X. glav­nom upravitelju nabožnog draltva Ap :1stohtva molitve među ostalim i ovo: "Da se izliječe teške rane, od kojih danas boluje ljudsko društvo, revnost je katolička stvorila broj na i vrlo korisna djela. A nijedno nije od tolike koristi kao baš ovo, kojim Vi upravljate" . Sveti Otac navodi od­mah i razloge: .Sve je, kaže, štogod se poduzme, uzalud, ako to ne prati bla~oslov Božji. A bls ~oslo v se Bo!ji dobiva poniznom molitvom".

O vo navedosmo po" Vrhbosni" iz govora Preuzv. nadbiskupa S'lfiča.

Ovako Pape, i ovako katolički Biskup, a ipak su .,Križari", kod nas, mnogima trn u oku.

Ne nasjedaj mo l Molitva i katol, rad su dj ela Božja a jer su takva vrag ih omela. Da nije i ovdje fra­masunski papak 't

"Skota koja nije crkva ;e spilja~. T om mase o

Strana. 4 . K.ATOLIJt

v

Iz katoličkoga Sibenika Tiha manifestacija katoličke svijesti

~Ibenskog puka. Hodočašće u Sin/. Prošlih

JO dann po~la Iz Sibenlkn ~ olemn povorka

od 400 osoba u Sinj, dn hodočasti čudo­

tvornoi Gospi Sinj skoj. To znači dn je

iz svake t reće obite!jl netko pošao, prema

tomo llodoC:Cašće u takovu stilu svakako je

zn nas veoma vnžao događaj . Hodočašće

je pošlo 1 t . o. mj. željeznicom prrko Splita

zn Sinj . U Splitu na stanici dočekao je bo·

dočasnike o. fra Metod Rudan sa mnoštvom

narodn, l(lnzbom i predstavn icima katoli­

čkih društava. Tako brojno mnoštvo upu­

tilo so on Dobri k svetištu Gospe od

Zdravlja, gdje je o . Rudan pozdravio ho­

dočasnike krasn im i dirljivim govorom.

!stoga dann odmah poslije ručka nastavilo

se put tako da su hodočasnici već u 4 s.

poslije podne došli u Sinj . Po putu je vla­

dalo divno raspoloženje protkaoo mis ima

o značenju samoga puta. A što se je više

prim cnlo Sinju sve jače je !zbivalo ve­

selje, da su blizu mjesta One kojoJ llodo­

čnste. Na sinjskoj !eljezničkoj stnolcl ho ·

dočasnici su sjajno i srdačno dočekani.

Hodočasnike je dočekao upravitelj Svetišta

Ćudotvorne Gospe i gvardijana samostana

o . Simić, župnik o. Poparić, direktor gi­

mnazije dr Joso Olujić i dr., te glazba i

narod. Tako srdačno u divnom i dirljivom

veselju pošlo se k SvetiUu gdje je o. Po­

parić pozdravio Presvj. dra Jeronima Mi­

letu, šibenskog biskupa te sve hodočasnike

i zaželio lm dobrodošlicu. Govor o. Popn·

rića će ostati duboko urezao u srcima i

dušama hodočasnika, jer je biranim rije­

čima, !ir skim zanosom govorio iz srca -

k srcu. Doe lS. o. mj. bila je sv. Misa za

hodočasnike, kojoj je primstvovalo i ve­

liko mooitvo drugog naroda . Misu je slu­

ŽIO o. Topić, a preko mise su svi bodo­

časnici pristupili k stola Gospodnjem. Istoga

dana u 8 s. u jutro presvj. Dr. J. Mileta

služio je pontifikalnu sv. Misu i izrekao

divno prigodno slovo hodočasnicima i

mnogobrojnom prlsutnom puku. Istoga ju­

tra u 10 s. on sin jskoj tvrđavi rekao ·je sv.

Misu o. fro Pavao Silov župnik-dekan ši­

benski i vođa hodočasnika. Sv. M is i su

prisustvovall svi hodočasnici. Cijelo ovo

jutro bilo je protk11no tihim veseljem i

vjerskim zanosom, molitvama l dubokom

pobožnošću. Istoga jutra su se završile i

ostale tačke programa. Kroz cllelo vrijeme

boravka u Sloju hodočnsolci su se nalazU!

vrlo ugodno, tnko, dn na povratku svojoj

kući ne mogu naći izraza svome veselju i

izraza zahvalnosti katoličkome Sloju, koji

ih je izvanrednim dočekom primio, a sr­

dačno i velikim razumijevanJem i intere­

som susretao. Na polasku je otpratio bo­

dočasnike veliki broj svećenika te glazba

l narod. Zvuci glazbe, pucnjnva mužara, uz

čije je odjekivanje hodočašće ostavilo Sinj

poklici, iskreno veselje, susretljivost i Iju-

bav sinjskog naroda, koje je on ovako di­

vno nnčin primio, susretao i ispratio ho­

docasoike, ostat će dogo u sjećanju sv1h

onih koji su bili svjeqocl ov1h dogođaja.

Ovu tihu manifestaciju katoličke svijesti.

tihu i Gkromnu povorku - uzveličao j o

pres vj. bl sk up Dr. J . Mileta sa svojim pri­

saćem, pod čijim se pokroviteljstvom l iz­

vršilo ovo prvo šibensko hodočašće Go~pi

Sinjskoj . Owhito su zn uspjeh samog ho­

doćašća zaslužan o. P . Silov dekan šiben­

sko-varoški i o. fra Bernardin Topić koji

nijesu oi žalili oi truda, oi napora priprl'­

ma]ući i vodeći hodoćasoike. Vjerujemo i

nadamo se, da će se naredne godine on·

staviti sa ovim dobrim početkom, a u tom

nos uvjerer.je utvrđuje zadovoljsf\7o naroda

l uspjeh ovog prvog hodočašća koje ć11

donijeti obilnog ploda u vjerskom pogledu

našem katoličkom gradu Sibeoiku.

Tužni pomen se je držao za žrtve on

"Karađorđu' ' na 13. o. mj. u Stolnoj Crkvi.

Sv. Misu je čitao mons. Sore, n poslije Mi­

se je bilo svečano odriješenje. Učestvovale

au S"I"C vlasti, nz brojno građanstvo, koie

je ganuto prisustvovalo svetom snbranošću

službi lložjoj . Van Crkve je zn vrijeme slu­

žbe glazba udarala žalobne komode. Grad

je bio sav u crnini, da izrazi tešku bol

nad golemom nesrećom, što potrese ci­

jelom državom l Red sv. Misa nedjeljom l blagdanom

u erkl sv. Frane. Tihe sv. Mise: u 6. 7,

8.15, pjevana, 9.15 i 10 30 s. Poslije podne

bln~~;oslov u 5.30 s.

Razne vijesti t Kord. Venutelll. Na 10. o. mj. pre­

minuo je u Rimu Kardinal Vinko Venutelli,

11ajstarijl član sv. Zbora u 94. godini ži

vota. Njegov život Je pun zaslugu, jer je

pokojnik kraj svojih vanrednih sposobnosti

bio i smrtan radiša, neutrudivo radeći sve

do smrti za Božju slavo, zn sv. Crkvu i

dobro bližnjega. Bio je l pokrovitelj našega

zavoda sv. Jerolima u Rimu. P. u m. i

vječna mu sl.va. Sv. Otac, doznavši za

smrt kardinolovu, uskliknu: "Sveti kolegij

je izgubio jednu od svo jih onj!jep~ih i oni­

važnijih ličnosti. koja je lsknzala Crkvi

toliko usluga".

Lijep primjer. Neki bogati američki

protestant, koji nije htio da mu se znade:

za ime, darovao je 100 hiljada franaka

(preko 220 hiljada dinara) za popravak

Stolne Crkve u Verdonu. O pismo, kojim

je popratio dar, piše biskupu: "Premda

sam protestant Ipak upoznajem, da je ka­

tolička Crkva prava majka kršćanstva i da

bismo bez nje bili barbari n poganskom

svijetu", A kamo li so lažima nabacivati

na Crkvu i hvastati se, dn su našli istinu,

kad su otpali od Crkve. Bit će ih žena na­

učila istini!

Broj a.

Sud jednog fitozofa o Katekizmu 'Opstoji r.eka mala knjiga. iz

koje se djeca uće ... Cit ajte ovu malu

knjigu. k(Jja se zove "Katekizam16•

Naći ćete riješenje svib pitanja .••

Pitajte Kršćanina od kuda dolazi

ljudski rod? A on to znade. Kamo

ide? J to on znade. Kako se ide'?

On to sve znade. Pitajte ovo siro­

mašno dijete, koje u svom životu

nije nikada mislio. zašlo je ono na

ovom svijetu i što će biti od niega

iza njegove smrti. Odgovorit će Vam

velitansiveno .•. Početak svijeta, voce­

tak vrsti. pitanju rasa, svrha čovjeka

na ovom i na drugom svijetu, od­

nošaj čovjeka s Bogom. dužnosti

ćovjeka prema svojim bližnjima, .

prava ćovieka nad stvorenjem. Od

svega ovoga njemu ništa nije ne­

poznato .. , Zato ovu vjeru zovem

velikom i priznajem fu takovom, jer

ona ne ostavlja bez odgovora nijedno

pitanje. koje ima važnosti za čovje­

ćanstvo. , ., Jouflray

Naši dopisi Qobropoljana srpanj.

Odlazak župnika. Obljubljeni župnik

don Marko Cvitanović ostavio je konačno­

doe -e. lipnja našu župu. Župljani nikad

dosad nisu žalili za župnikom kao ovog

puta zn uzor-svećenikom Jon Markom.

Njega će se narod uvijek sjećati. Njegova

dobrota 'ne može dn isklnpi iz srdoCil i pa­

Ol ll l ]q<vb l '~ l b n~' C I' . Da p<mn!e

svom narodu. Don Marko je uputio na

škole nekoliko sinova ove župe; i sam ih

pripravljao sve do IV. raz. gim., a neke i

do VII. Sada ima i klerika koje je našoj

župi odgojio najvećim dijelom don Marko..

Sad je, na žalost "Don Markova gimnazija•

prenesena u Pašiman dn l tamo djeluje kao

i u našoj župi, Predobri naš don Marko.

sretno bilo gdjekod se nnlazlo l Ne boj se

tvoji te dobropoljnncl neće nikad zabora­

viti. Uspomena tvoja vijekom će među na­

ma biti. Bog te poživio na mnogoje, na

diku Crkve i hrvatskog naroda. t uplj an, in

Oglasi Radi preuredbe električne aaavjete

u crkvi sv. Frane, Uprava iste pro­

daje za pofa cijene veliki električni

luster, koji je služio za dosadašnja

rasvjetu.

Samostan sv. Frane u Šibeniku

,.KATOLIK• Wa.zl svaki tjedau. - JlreiJ)lata go41Ja,Je DID 30.- Za ID.oseJD8tvo 4voatrako . . - Ogla.•& po uaro61& oJ

tarif!. - Vlamlk l odgovol'Di ure4Dlk: •veo. JOBO FELIOiliOVlO, ŠlbeDik, 1111oa,. •v. :.ma.rtlna. - A4r•.., are4nllna 1

aprave: Šibenik, Polt. pret.lnao 17. - štampa: Pa6ka. T1Bkara.,1Bra6& l!ilata6l6 pk._Petra, predstavnik Vjek. Mata616