1

2

Bulbulistan Fevzi Mostarac

3

Bulbulistan Fevzi Mostarac

Izdava: Kulturni centar I.R. Iran u BiH

Za izdavaa:

Abbas Ariazand

Urednik: Fehim Nametak

Tehniki urednik:

Ahmed Zildi

Lektor: Demaludin Lati

Likovno oblikovanje i DTP:

Tarik Jesenkovi

Tira: 1.000 primjeraka

tampa:

Sabah - print

Sarajevo, mart 2003.

ISBN 9958-650-11-8

4

Fevzi Mostarac

Bulbulistan

Prijevod s perzijskog

DEMAL EHAJI

Stilizacija Demaludin Lati

Sarajevo, 2003.

5

SADRAJ

SADRAJ ............................................................................................... 5

RIJE IZDAVAA ................................................................................ 8

UZ OVO IZDANJE .............................................................................. 10

FEVZI MOSTARAC ivot i djelo ........................................................................................... 11

BULBULISTAN ejh-Fevzije iz Mostara ........................................................................ 46

PRVI HULD ......................................................................................... 50

Keramet Delaluddina Rumija .......................................................... 50

Keramet Dunaida al-Bagdadija ....................................................... 51

Keramet Abu Umrana Vasitija. ......................................................... 54

Keramet ejh-Abu-l-Abbasa .............................................................. 55

Keramet Ahmeda Serahsija ............................................................... 56

Keramet ejh Jusuf irvanija ............................................................ 57

Keramet Ibrahima Havvasa. .............................................................. 58

Keramet Zunnuna Misrija. ................................................................ 59

Keramet Selmana Farisija. ................................................................ 61

Keramet ejh-Mahmuda Iskenderija. ................................................ 62

Keramet - Kamen postaje dragulj...................................................... 63

Keramet Sadruddina iz Konje ........................................................... 65

Keramet Haririja. ............................................................................... 69

6

Keramet Abu'l-Husaina Tajnatija ...................................................... 74

DRUGI HULD ...................................................................................... 76

Mudrost - Car i as smrti ................................................................... 76

Mudrost - Pomo dolazi od Allaha i po Njegovoj odredbi ............... 78

Mudrost - Lukmanova mudrost ......................................................... 83

Mudrost - Primjer beskrajne zahvalnosti Bogu ................................. 84

Mudrost - to je zapisano, stii e te ................................................. 87

Mudrost - Iskrena teoba je najbolji izlaz grijeniku .......................... 92

Mudrost - Priroda ovog svijeta .......................................................... 96

Mudrost - etiri kategorije ljudi po pitanju znanja ........................... 97

Mudrost - Ne stidim se rei da ne znam ............................................ 98

Mudrost - Znanje oivljava mrtve ..................................................... 99

Mudrost - Tri savjeta umjesto 80 sanduka knjiga ........................... 100

Mudrost - Druenje sa vladarima ili siromasima ............................ 101

TREI HULD ..................................................................................... 103

Iskrenost - Radi dobro u ime Boga.................................................. 103

Iskrenost - Znaci iskrenih ljudi........................................................ 107

Iskrenost - Tri svojstva koja upropatavaju..................................... 108

Iskrenost - Primjer najvie iskrenosti .............................................. 109

Iskrenost - Djelo u ime Boga prati Njegova pomo ........................ 113

Iskrenost - Sufjan Sevri i ejban Rai susreu lava .......................... 114

Iskrenost - Snaga iskrene dove ........................................................ 116

ETVRTI HULD................................................................................ 118

Epigram - Delaluddin Rumi .......................................................... 118

7

Epigram - Sultan Bajazit ibn Sulejman han .................................... 119

Epigram - Hilali ............................................................................... 120

Epigram - Baki ................................................................................ 121

Epigram - Dervi-paa ..................................................................... 122

Epigram - Dervi-paazade ............................................................. 123

Epigram - Husrev-paa .................................................................... 124

Epigram - Hajali Efendi .................................................................. 125

Epigram - Futuhi ............................................................................. 126

Epigram - Rudi .............................................................................. 126

Epigram - Azeri ............................................................................... 127

PETI HULD ........................................................................................ 129

Dosjetka - Starica i Dennet ............................................................ 129

Dosjetka - Dervi nabraja imena poslanika ..................................... 130

Dosjetka - Izgubljena krava i eriat ................................................. 131

Dosjetka - Gladni dervi i krti domain ......................................... 132

Dosjetka - Smrt od gladi.................................................................. 134

Dosjetka - Car nagrauje za la ....................................................... 135

ESTI HULD ...................................................................................... 138

Dareljivost ..................................................................................... 138

Zavretak knjige .............................................................................. 142

LITERATURA I IZVORI................................................................... 144

8

RIJE IZDAVAA

Ako prihvatimo da opstojnost naroda u povijesti ovisi o postojanosti i ivosti njegove kulture u prilici smo spoznati istinsku vrijednost kulturnog pregalatva. Zasigurno, kada govorimo o postojanosti kulture pod tim ne podrazumijevamo slijepu i nekritiku privrenost vlastitoj kulturi, izbjegavajui sueljavanje sa misaonim naelima drugih kultura i civilizacija. Ustvari, vitalnost kulture jednog naroda neizostavno osigurava vitalnost i budnost naroda kao nosioca te kulture. Zanemarimo li rasprave o tome da li kultura tvori civilizaciju ili, pak, civilizacija kulturu, panju emo usmjeriti na ouvanje i nastojanje ka oivljavanju elemenata kulture kao trajne kulturne batine.

Imajui u vidu ve reeno, moemo konstatovati da je linost ejha Fevzije Mostarca, uenjaka, partiote i vrsnog pjesnika unekoliko zanemarena. Poznajui nekoliko stranih jezika bio je u prilici okoristiti se kulturnim naslijeem drugih. Poetski dar i nadahnue omoguili su mu da se knjievno oglasi na jeziku koji mu nije bio maternji, a njegovo glavno djelo Bulbulistan predstavlja bonjaki doprinos gnostikoj batini islamskog svijeta. Uz Beharistan Damija i ulistan Sadija irazija, njegovo djelo pripada opteljudskoj civilizacijskoj riznici. Fevzijev Bulbulistan je jo jedno svjedoanstvo da perzijski jezik nije bio samo jezik knjievnog izraaja iranskog naroda. Kulturni centar Islamske Republike Iran u Sarajevu u znak sjeanja na ovog velikana pisane rijei poklanja ovu knjigu svim zaljubljenicima knjievnosti. Uz bosanski prijevod, knjiga sadri i originalni rukopis perzijskog teksta Bulbulistana.

Na kraju, ali ne i manje vano, elim se zahvaliti gosp. Demaludinu Latiu, savremenom bonjakom pjesniku koji je uinio izuzetan napor na prepjevu stihova Bulbulistana. Takoer se srdano zahvaljujem prof. dr. Fehimu Nametku koji je urednik ovog izdanja, prof. Muhamedu draloviu koji nam je ljubazno ustupio mikrofilm

9

perzijskog rukopisa knjige, te gosp. Ahmeu Zildiu koji je uloio nesebian trud u realizaciji ovog vanog kulturnog projekta.

Nadam se da se oni kojima ova knjiga dode do ruku nee ustruavati da nam dostave sve eventualne primjedbe i prijedloge.

Abbas Ariazand Konzul za kulturu i direktor Kulturnog centra I.R. Iran

10

UZ OVO IZDANJE

Najznaajnije djelo bonjake batine na perzijskom jeziku je Bulbulistan Fevzije Mostarca. Napisan prije vie od dva i pol stoljea u raspjevanom i uenom Mostaru, svjedoi o bogatstvu i razuenosti kulture naeg podneblja. Jo se desetak naih pjesnika oglasilo s ponekom pjesmom na perzijskom jeziku, ali niko kao Fevzija Mostarac nije napisao jedno cjelovito djelo po uzoru na perzijske klasike, posebno Sadija.

Tridesetih godina prolog stoljea Abdurahman Mirza (Milivoj) Mali odbranio je u Parizu doktorsku radnju o ejh Fevziji Mostarcu i njegovom Bulbulistanu. Ovaj doktorat je i objavljen 1935. godine u Parizu.

Godine 1973. je na iranista rahmetli Demal ehaji (1930-1989) objavio prijevod Bulbulistana, napisavi i znaajnu uvodnu studiju o ovom piscu i njegovom djelu. Tu je posebno zadrao panju na Fevzijevom stvaralatvu na turskom jeziku o emu do sada nije bilo rijei. Zbog malog tiraa u kojem je knjiga tampana, knjiga odavno nije dostupna iroj italakoj publici pa je Kulturni centar Islamske Republike Iran odluio tampati drugo izdanje ove knjige. Ovoga puta stihove u Bulbulistanu je prepjevao dr Demaludin Lati i time ih uinio razumljivijim i knjievno vrijednijim nego to su to bili u proznom prijevodu.

Za ovu priliku uz pomo dr Muhameda dralovia osigurali smo i najstariji rukopis Bulbulistana, prepisan u Mostaru 1747. godine, dakle, koliko se zna, u posljednjoj godini autorova ivota, a koji se nalazi u Orijentalnoj zbirci HAZU-a u Zagrebu. Tako e se po prvi put uz prijevod pojaviti i original na perzijskom jeziku. Ovo izdanje je prireeno u povodu naunog skupa o Fevziji Mostarcu koji se organizira poetkom marta mjeseca 2003. godine.

11

FEVZI MOSTARAC

ivot i djelo

Prozni pisac i pjesnik Fevzi Mostarac igrao je znaajnu ulogu u knjievnom i kulturnom ivotu Bonjaka u prvoj polovini osamnaestog stoljea. Kao to su mnogi pisci iz Bosne prije njega i u njegovo vrijeme pisali svoja djela na dva ili vie orijentalnih jezika, tako i Fevzi pie na perzijskom i turskom jeziku. Najznaajnije njegovo djelo Bulbulistan (Baa slavuja) pisano je na perzijskom jeziku i jedino je ono privlailo panju knjievnih historiara i obraivaa knjievnosti na orijentalnim jezicima u junoslavenskim zemljama.

O Fevziju i njegovu stvaralatvu prvi je kod nas pisao Safvet-beg Baagi. U svojoj disertaciji on se osvrnuo samo na Fevzijev Bulbulistan dok je o ivotu i cjelokupnom njegovom stvaralatvu iznio veoma malo podataka.1

Zatim je o Fevziju pisao Mehmed Handi, koji je uglavnom ponovio ono to je o Fevziju napisao Baagi.2 O Fevziju Mostarcu napisao je doktorsku disertaciju Milivoje (Abdurahman Mirza) Mali. On je preveo Bulbulistan na francuski i uz prijevod napisao studiju o ivotu i knjievnom djelu Fevzija Mostarca.3 Tako je ovaj na pisac bio prezentiran zapadnom naunom svijetu dok je u svojoj zemlji i dalje ostao, tako rei, nepoznat.

Meutim, ni Mali nam nije pruio mnogo vie podataka o stvaralatvu i ivotu Fevzija od svojih prethodnika. U kontekstu Fevzijevog Bulbulistana Mali je jedino pokuao da vie osvijetli lik Fevzija kao pisca i mislioca. On se najvie zadrao na analizi samog 1 Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1912., 148-150. 2 Mehmed Handi, Knjievni rad Bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1934., 64-65. 3 Milivoje Mali, Bulbulistan du Shaikh Fewzi de Mostar, Libraire L. Rodstein, Paris, 1935.

12

djela, kao i isticanju idejnih i estetskih vrijednosti njegovih, posmatrajui to u okviru epohe i drutvenih i politikih kretanja u kojima je autor ivio i radio.

I

Podaci o ivotu Fevzija Mostarca su zaista veoma oskudni. Zasad se samo zna da se rodio u Blagaju kod Mostara vjerovatno izmeu 1670. i 1677. godine, to se da zakljuiti na osnovu elegije koju je napisao povodom smrti ejh-Juje iz Mostara 1707. godine, u kojoj pokazuje punu poetsku zrelost. Nie srednje obrazovanje stekao je u Bosni najvjerovatnije u Blagaju i Mostaru, a vie u Istanbulu. Koliko je vremena trajalo njegovo kolovanje, nije se, naalost, moglo utvrditi. Iz postojeih podataka zna se da je kao ejh Mevlevijske tekije u Mostaru drao ciklus predavanja iz poznatog mistikog djela Mesnevi koje je napisao ideolog i osniva mevlevijskog reda, veliki iranski pjesnik i mislilac Delaluddin Rumi.4 Da li je prije ove slube obavljao neku 4 Rumi (Mawlana Galal'ud-Din Muhammad) veliki je perzijski pjesnik i mistik. Rodio se 1207. godine u Belhu. Vodi porijeklo od harezmskih ahova. Jo kao djeak doao je sa svojim ocem Baha'ud-Din Veledom u Malu Aziju i nastanio se u gradu Konji, gdje je i umro 1273. godine. Obrazovao se u Damasku i Halepu. Uio je tefsir (komentar Kurana), tradiciju (hadis), pravo, arapski jezik i knjievnost. Osim toga, de-vet godina se posvetio izuavanju i prakticiranju mistike, to je postalo odluujue u njegovoj idejnoj orijentaciji i stvaranju. Po zavretku studija predavao je teologiju i izdavao fetve (pravna rjeenja), u emu je slovio kao autoritet. Poslije susreta sa putujuim derviom ams-i Tabrizijem u Saraju u Konji, Rumi naputa katedru i povlai se iz javnog ivota da bi se odao mistici. Iz toga perioda njegova ivota potie i njegovo najvee djelo "Masnawi-yi-ma'nawi" (Duhovna mesnevija ili distihoni), zatim Divan pjesama (Divan-i ams-i Tabriz) i prozno djelo "Fihi ma fihi". Budui da je smatrao poeziju i muziku snanim polugama u traganju za istinom, sva svoja djela izuzev posljednjeg napisao je u stihu i uz zvuke muzike, predavao se ekstazi. Mada su njegove pristalice, poslije smrti svoga idejnog zaetnika, ispostavile izvjestan ritual i formirale neku vrstu "pleuih dervia", Rumi nije stvorio ni kolu, ni sektu, niti mistiki red. Rumi je smatrao da je osnov postojanja i poluga svake egzistencije duh ili ego. Beskonani broj egoa koji izvire iz kosmikog duha ili egoa ini totalitet egzistencije. Po njemu je ak i materija spiritualna pa, prema tome, iva iako na niem

13

stupnju gradacije. To spiritualno, transcendentalno, svemu daje ivot i egzistenciju. Rumi je vjerovao da je Bog univerzalna kosmika monada ili duh. Kod Rumija vidimo neoplatonsku ideju o stvaranju. Sva bia nastala su putem izliva Boanskog duha, to rezultira u praiskonskoj pojavi duha (egoa), ali svaki ego (dua) nastoji, odnosno tei da se vrati svom izvoru. Ideju emanacije i povratka nalazimo kod Plotinusa. Za Rumija je ivot kreacija, a osnov i cilj itavog egzistiranja je Bog. ivot je aktivnost koja trai cilj, teenje ka Bogu. Rumi smatra da razvoj, evolucija, ima svoj izvor u vjenoj tenji, sili koja gura bia da se vrate svome izvoru koji Rumi naziva ljubav. Po njegovom miljenju, to je opi princip koji se nalazi kod svih bia, pa ak i materije, neorganske prirode. itav kosmos za Rumija je kraljevstvo ljubavi, i ako se sa njom uporedi, i razum je sekundarni fenomen; razum, meutim, koraa kasnije da to promatra retrospektivno i otkrije zakonitost u mnotvu ivotnih manifestacija. Racionalno miljenje slijedi stvaranje, ono mu ne prethodi. Razum, kao sekundarni fenomen, sam po sebi nije kreativna snaga. Ali i pored toga, on eksplicira da ne postoji kontradikcija izmedu kosmike ljubavi i kosmikog razuma. Meutim, ljudski intelekt (razum), odvojen od kosmikog razuma, ostaje na biolokom nivou. Takoer, i ljudska svijest je usmjerena na bioloke potrebe. I upravo ovaj bioloki instrument Rumi naziva"aql-i-guzvi' (pojedinani, fenomenalni razum) da bi ga razlikovao od kosmikog razuma. Rumi smatra daje smrt iluzija, a ne ivot. ivot u svim fazama treba da bude vjena realnost, usavravanje, progres koji tendira ka uzvienom. ovjek kao nosilac te realnosti treba da se uzdigne iznad religija, hereza, iznad dobra i zla. Ta potencija, taj ideal, tendencija ka usavravanju nalazi se u svakom pojedincu kao mogunost. Svojom koncepcijom kosmike ljubavi Rumi je prevaziao granice religija, sekti i dogmi i stvorio neku vrstu univerzalne kosmike religije. U jednom svom gazelu Rumi istie da nije naao Boga ni u templovima, ni u institucijama, ni u Kabi, niti u pagodi. "Konano pogledah u svoje srce i tamo Ga vidjeh; On nije bio nigdje drugdje!" Jasno je da je Rumi, kao mistik, teio za linim iskustvom i usavravanjem ne zadovoljavajui se ni religijom ni filozofijom. On se borio za ivot bolji i vii, za idealnog ovjeka, za savreno ovjeanstvo koje ispunjavaju kvaliteti apsolutnoga. Ali ipak, i pored onoga to smo gore spomenuli, Rumi je osniva reda dervia, po njemu nazvanih mevlevije, koji su poznati po svojoj pobonosti kao i posebnoj odjei, muzici i muzikom plesu (sama'), koji je simbolini izraz krunog kretanja sfera i unutranji simbol krunog kretanja due, prouzrokovan vibracijama sufijske vatrene ljubavi prema Bogu. Red mevlevija imao je veliki broj tekija irom Turskog carstva, ije vodstvo je zadrano u familiji Delaluddina Rumija. Jedini je izuzetak Husam'ud-Din koji ga je naslijedio poslije njegove smrti kao voa bratstva, a poslije ovoga mladi i jedini nadivjeli sin ejh Baha'ud-Din Ahmed, koga nazivaju i Sultan Veled, poznat kao autor mistike mesnevije "Rababname" (Knjiga gitare). Veled je umro 1312. godine. Vid. Jan Rypka, History of Iranian Literature, Dordecht - Holland, 1968.,

14

drugu dunost i da li je sve vrijeme po povratku iz Istanbula proveo u Mostaru, ne zna se. Zna se, meutim, da je svoje stare dane proveo u svome rodnom kraju.5

Za Fevzija se znade jo i to da je uestvovao u poznatoj bici pod Banjalukom (1737), u kojoj su Bosanci do nogu potukli austrijsku vojsku. Kako je za Bosance ova bitka imala znaaj otadbinskog rata, nju je opjevalo mnogo pjesnika, pa i sam Fevzi. On je napisao tri hronograma o toj bici iz kojih se razabire da je Fevzi smatrao ovu pobjedu izuzetno velikom i vanom.

Fevzi je bio uen i poboan ovjek. O tome svjedoe njegova djela, pa i njegovi savremenici. U jednoj svojoj pjesmi Fevzi pie da se on ve odavno pokajao i da ne pije vino priznajui da je to veoma teko, jer se toga obino odriu ljudi kad osjete kraj, to kod njega nije bio sluaj. On se, kako kae, odrekao pia iz potrebe da potrai lijek za ovjeanstvo sa eljom da pie, da propovijeda, da daje primjer drugima. Kudsi, pjesnik iz Mostara, u jednoj svojoj poslanici govori o njemu kao dobrom poznavaocu perzijskog jezika sposobnom da poduava druge i pretpostavlja da je njegova kua stjecite eljnih nauke i uenja.6

Iz Fevzijevog stvaralatva moe se naslutiti i njegovo sazrijevanje u ivotu, od nemirna ovjeka eljna ivota do ulaska u vode mistike i pobonosti. Sam priznaje da se pokajao zbog ivota koji je provodio u mladosti i da ga je obuzela tuga, vjerovatno zbog bogohulnog vremena i ljudskih zabluda, pa mora da trai lijeka ovjeanstvu. Kudsi, podsjeajui ga na Istanbul i Galatu i poredei to sa Mostarom i okolinom, rekli bismo u izvjesnoj mjeri ironino, odaje, makar i daleko na vidiku, da su Fevzi i on i drugi s njima znali da vode ivot u metropoli. Ali Fevzi je postao besprijekoran privrenik svoga

240-242; The Encyclopaedie Britanica, Elevent Edition, Vol. XXIII, New York, 1911., 850; Encyclopedie de l'Islam, Nouvelle Edition, II, C-G, Leiden, E. Y. Brill, 1963.,402-8; A History of Muslim Philosophy, ed. By M. M. Sharif, II, Otto Harrassowitz, Wiesbaden, 1963., 820-839. 5 S. Baagi, Bonjaci..., 146 6 S. Baagi, Isto, 149,

15

mistikog reda, u emu je, moglo bi se rei, iao previe daleko, a o emu e biti govora kasnije.

Fevzi je umro u Mostaru oko 1747. godine. U pogledu datuma njegove smrti slau se M. Handi i M. Mali, dok Baagi spominje samo to da je Fevzi ivio u prvoj polovini XVIII stoljea.

O knjievnom djelu Fevzija Mostarca je, takoer, do sada malo pisano. U odnosu na relativno dug period njegova stvaranja malo se zna o broju njegovih radova. Posredno saznajemo da je Fevzija jo kao student pjevao pjesme, a pjesnik Kudsi u jednom stihu poslanice posveene Fevziji pita: "ta je sa papagajem koji sipa napjeve, tj. sa Fevzijem."7 Pa ipak moemo biti zadovoljni to je pronaeno dvadesetak Fevzijevih pjesama na turskom jeziku, koje e uz Bulbulistan na perzijskom jeziku pomoi boljem osvjetljavanju njegovog knjievnog lika i njegovih idejnih i ideolokih preokupacija.

Zato, prije nego to se pristupi osnovnom zadatku koji je postavljen u ovom radu, to jest obradi Fevzijevog djela Bulbulistan, treba se ukratko osvrnuti na njegove pjesme na turskom jeziku, koje su do sad uglavnom bile nepoznate. Nama je uspjelo da utvrdimo da je Fevzi napisao dvadeset pjesama na turskom jeziku, i to: tri hronograma8 povodom pobjede Bonjaka nad austrijskom vojskom kod Banjaluke 1737. godine; etiri gazela;9 jednu arkiju;10 jednu rubaiju

7 S. Baagi, Isto, 149. 8 Hronogram (tarih) - stihovi, rijei ili reenice u kojima brojna vrijednost slova oznaava godinu dogaaja na koji se oni odnose. J. Rypka, History of Iranian Literature, 97. Fevzijevi hronogrami nalaze se u Rukopisu br. 115, str. 2, Orijentalni institut u Sarajevu. 9 Gazel je najea forma lirske poezije. Sadri od 5 do 12 stihova koji imaju istu rimu. U prvom stihu zvanom matla oba polustiha se jednako rimuju. Posljednji stih ili makta sadri pseudonim pjesnika. To je, zapravo, vo, pjesma koja je posveena proljeu, vinu ili Bogu. Prema tome, gazel je ansona, ljubavna elegija, erotiko elegina pjesma. Encyclopedie de l'Islam, II, C-G, Paris, 1965., 1051-61. Fevzijevi gazeli nalaze se u rukopisu br. 2936, str. 47, Orijentalni institut u Sarajevu, i u Rukopisu br. 667, Arhiv Hercegovine u Mostaru, 77-8. 10 arkija (arqi) je ansona, vrsta gazela koji ima drugaiju rimu i obino nema ime pjesnika u zavrnom stihu, a sadri 6 do 8 stihova. One su se pjevale uz pratnju

16

(etverostih);11 jednu elegiju12 povodom smrti ejh Juje iz Mostara 1707. godine; jednu munadat-pjesmu13 (hvalospjev, odnosno molitva Bogu) devet pobonih pjesama (ilahija)14.

II

Iako je knjievno djelo Fevzija Mostarca u izvjesnom smislu izraz lokalnog ambijenta, ono u osnovi odraava utjecaj tursko-islamske civilizacije. Da bismo ga shvatili, potrebno je dati kratak osvrt na puteve tih utjecaja i tog fenomena prije nego se pristupi analizi tih njegovih pjesama na turskom jeziku.

Naime, Turci su u desetom i jedanaestom stoljeu, sputajui se sa centralnoazijskih visoravni, stavili vei dio Perzije pod svoju vlast. Ve u jedanaestom stoljeu Turci Selduci proirili su svoja osvajanja na zapad i formirali selduko carstvo u Maloj Aziji. Turci Osmanlije prodiru od etrnaestog stoljea i u nae zemlje nosei sa sobom islamsku kulturu i civilizaciju.

muzike. Fevzijeva arkija nalazi se u Rukopisu br. 441, str. 53, Arhiv Hercegovine u Mostaru. Enzyklopaedie des Islam, IV, S-Z, Leiden-Leipzig, 1934., 357-8. 11 Rubai (etverostih) pjesma je od etiri stiha koja ima epigramatski karakter i rimu aaba, rjee aaaa. Ova poetska forma gajila se veoma rano i iziskivala savrenstvo forme, konciznost misli i jasnou. Perzijski pjesnik Omer Hajam (um. 1122) najpoznatiji je kao pisac rubaija. J. Rypka, History of Iranian Literature, str. 96. 12 Elegija (mersija) pjesma je turobnog, nostalginog, bolnorezigniranog karaktera u kojoj pjesnik oplakuje umrloga, tuguje za neim dragim to je izgubio, ali nad veliinama prolosti, sjetno se miri sa nemilom sudbinom ili s nedostinou ideala. Ova poetska vrsta gajila se mnogo u srednjem vijeku, kako na Orijentu, tako i na Zapadu. J. Rypka, Isto, 97. Fevzijeva elegija nalazi se u Rukopisu br. 4322, list 78b, Orijentalni institut u Sarajevu. 13 Munadat je, zapravo, molitva u kojoj se pjesnik skrueno moli i obraa Bogu za spas. Fevzijev munadat nalazi se u Rukopisu br. 4288, list 154b, Orijentalni institut u Sarajevu. 14 Njegove pobone pjesme ilahije nalaze se u Rukopisu br. 667-R inventarski broj 31, Arhiv Hercegovine u Mostaru.

17

Osvojivi Perziju, Turci su prihvatili ne samo islam nego i perzijsku kulturu i civilizaciju. Selduki turski bio je jezik naroda, dok je perzijski bio jezik dvora i aristokracije. to se tie praktinih pitanja svakodnevnog ivota, vlasti, poslovanja, Turci su slijedili vlastite uzore i ideje. Meutim, u nauci, filozofiji i knjievnosti pali su pod utjecaj Perzijanaca.

Stvorivi veliko i prostrano carstvo u petnaestom stoljeu i formirajui svoj ekonomski i politiki sistem, Turci-Osmanlije su irili i domen orijentalne kulture u osvojenim zemljama sve do granica Bea. Ta kultura izvrila je naroito jak utjecaj u Bosni i Hercegovini, jednom dijelu Hrvatske, a djelimino i u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori.

Turska literatura, naroito poezija, duguje mnogo inventivnom geniju Perzije. Perzijski utjecaj u literaturi bio je toliko jak da je stvoren perzisirani turski jezik. Literarni utjecaj Perzije zadrao se sve do modernih vremena, kada su nacionalizam i Evropa odveli Turke ka novim zapadnim idealima i utjecajima.15 Meutim, mnogi Turci su, opet, dali znaajan doprinos perzijskoj literaturi, kao to su: sultan Selim I (1462-1520.), Navai (um. 1501.), Fuzuli (um.1562.).

Istina, ne moe se zaobii injenica da su sva tri jezika, arapski, perzijski i turski, fenomenalni izraz islamske kulture i civilizacije, pri emu je svaki od njih u tome imao posebnu ulogu. Turski je bio jezik administracije (slubeni jezik turskoosmanskog carstva), arapski - jezik islamske teologije i prava, a perzijski je bio jezik literature. To se sve zapaa i u naim zemljama za vrijeme Turaka. Mnogi nai ljudi pisali su poeziju i prozu kako na turskom, tako i na perzijskom jeziku. Turci su u nae zemlje donijeli i islamski misticizam, koji je bio filozofski potpuno razraen i organiziran u dervike redove. I kao to to Gibb interpretira "pisac i pjesnik veoma esto bio je u isto vrijeme i mistik za koga je Bog istina, apsolutno bie, realna egzistencija, koja je uvijek postojala i koja e uvijek postojati, a koja u sebi sadri sve pojave egzistencije,

15 E. J. W Gibb, History of Ottoman Poetry, I, Luzac and Company Ltd. London, 1958., 114.

18

apsolutno dobro i apsolutnu ljepotu, koja je, opet, samo jedan aspekt dobra."16

Pored utjecaja koje su izvrili drugi derviki redovi, kod nas je znaajnu ulogu odigrao red mevlevija, kome je pripadao na Fevzi i koji je imao znatnog udjela u njegovanju i irenju perzijskog jezika i perzijske mistine knjievnosti kod nas. Upravo u krugu mevlevija bez prekida su se odravale konferanse mistikog djela Mesnevije Delaluddina Rumija na perzijskom jeziku. I sam Fevzi, kao to smo to ve rekli, spada u red onih koji su odravali te konferanse. to se tie njegova literarnog stvaralatva, izgleda da je prvo poeo da pie na turskom jeziku.

Fevzijeve pjesme na turskom jeziku izraavaju njegova subjektivna osjeanja i odraavaju tendencije turske literature osamnaestog stoljea kada je ona traila inspiraciju i crpila tematiku iz svog vlastitog ambijenta, iz same narodne prolosti i tradicije. Mada su se sve vie osjeale takve tendencije, ipak poezija u vrijeme Fevzija produava tokove klasine turske knjievnosti (1453.-1600.). Fevzi je, kao i njegov savremenik i istaknuti turski pjesnik Nedim,17 teio originalnom izrazu pokuavajui da poeziju vrati ivotu. Meutim, to su bili samo pokuaji. On je, ipak, u pitanju poetske forme, anra, leksike

16 Gibb, Isto, 15. 17 Nedim (Ahmed) istaknuti je turski pjesnik. Rodio se u Istanbulu. Zavrio je studije i posvetio se akademskim zvanjima. Bio je sudac, profesor medrese, bibliotekar Ibrahim-pae. Pisao je pjesme u svim anrovima. Njegov divan pjesama sadri oko trideset kasida u ast sultana i Ibrahim-pae, kratke mesnevije, hronograme, stotinjak gazela na turskom i esnaest na perzijskom jeziku, dvadeset arkija, neto rubaija itd. U njegovoj poeziji osjea se utjecaj Perzijkih klasika Hafiza, Urfija, Saiba i Otomana, a naroito Bakija i Nef'ija. Poezija Nedima je himna ljubavi, daleko od hladnog simbolizma i akademizma, ali i od dubokih emocija. ivot i zanos se naroito osjeaju u njegovoj arkiji, u kojoj pjeva o radostima ivota i imperijalnoj rezidenciji Sa'd-abad. Najlinije kod Nedima je njegov jezik. Nedim je dao ivot i konkretan karakter ustaljenim formama klasine umjetnosti. Alessio Bombaci, Histoire de la Litterature Turque, Paris, 1968., 322-4.

19

itd. ostao pod utjecajem i u granicama neoperzijske kole kao i krupni turski pjesnici Nef'i,18 Nabi19 i Sabit Uianin.20

U svojim gazelima Fevzi pjeva o ljubavi, dragoj, vinu i radostima ivota koje on prua, kao to to zapaamo u gazelu koji poinje stihovima:

"Dolazi prvosvetenik maga21, hajde da ustanemo na noge! Idimo uz zvuke saza, pripremimo se za sijelo! Okreni se, moja vitka ljepotice, da nas ne vidi suparnik!"

18 Nef'i je turski pjesnik, roen u Erzerumu. Izvjesno vrijeme je boravio na dvoru krimskog hana. Poetkom sedamnaestog stoljea povlai se u Istanbul na dvor sultana, po ijem je nalogu ubijen 1635. godine. Kao dvorski pjesnik pisao je kaside u pohvalu sultana, u ijem je uvodnom dijelu pokazao raznovrsnost: opis vrta, bae, proljea, grada, carskih konja, filozofskih razmiljanja o srei. Njega smatraju za najboljeg pjesnika kaside meu Otomanima. Iza sebe je ostavio divan pjesama od kojih petinu ine gazeli. I on je bio pod jakim perzijskim utjecajem. Posjedovao je bogatu matu, pretjeranu rjeitost, fluidan i muzikalan jezik. Uivao je veliku popularnost kod svojih savremenika i kod sultana Murata IV A. Bombaci, Isto, 313-15. 19 Nabi (Jusuf) je turski pjesnik. ivio je, uz male prijekide, u Istanbulu. Bio je u slubi Kara Mustafa-pae, a kasnije kod Mustafa-pae Baltadije. Umro je 1712. godine. Interesantno mu je djelo Hayriye (oko 1692.) u kome je dao savjete svome sinu Abu'l-Husainu. Djelo predstavlja najivlji opis turskoga drutva i socijalnih uvjeta Nabijevog vremena. U njegovom divanu pjesama dominirau perzijski utjecaji. Nabi je bio veoma plodan pjesnik. Njegova poezija je puna lirizma i mudrosti, A. Bombaci, Isto, 315-19. 20 Sabit Uianin je istaknuti pjesnik na turskom jeziku. Roen je u Uicu. Studirao je u Istanbulu. Bio je kadija u razliitim mjestima, profesor medrese Rustem-pae Skradinca, muftija, vrhovni sudija u Bosni, a zatim u Konji. Umro je 1712. godine. Kao pjesnik, Sabit je originalan i veliki umjetnik. Traio je originalnost po svaku cijenu pronalazei nove slike, narodne izreke, poslovice, dajui svoje line aluzije, zbog ega je njegov stil komplikovan i teak. U njegovoj poeziji mijea se suptilno i vulgarno, duhovno i svakodnevno. Napisao je epsku poemu u pohvalu Giray-hana Krimskog, koji je pomagao sultanu Sulejmanu protiv Austrijanaca, zatim romantinu poemu "Edhem i Huma". ehoslovaki orijentalist Jan Rypka osvijetlio je njegov ivot, njegovu umjetnost i djela. A. Bombaci, Isto, 319-22. 21 Mag (mugan) je sveenik Zoroastrove vjere. Neki istraivai ih smatraju sveenicima politeistike vjere u Mediji koji su, nakon poetnog otpora, pristali uz zoroastrizam. Vid. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, IV, Zagreb, 1968., str.174.

20

Izgleda da se i Fevzi mnogo radovao ivotu i znao kako da provodi prijatne trenutke na "ejtanovoj ariji":

"Poimo na ariju ejtana da posebno nazdravimo!" U gazelu Fevzi slika atmosferu u krmi gdje dolazi najstariji

mag, odnosno prvi svetenik maga, i svi ustaju na noge i, uz zvuke saza, odlaze na sijelo. Tu je i ljepotica koja se poziva na fetu i kadija kao predstavnik eriata. Na kraju pjesme i Fevzi poziva sebe da uzme uea i da se pridrui ovoj "lijepoj pjesmi".

Gazel bi se mogao dvojako shvatiti. Sam poetak "Dolazi prvosvetnik maga, hajde da ustanemo na noge! Idimo uza zvuke saza, pripremimo se za sijelo" kao da simbolizira derviki ambijent kada dervii uz prisustvo ejha i uz pratnju muzike, obavljaju molitvu (zikr) u pokretu, kako ine pripadnici mevlevijskog reda. I kadija, kao predstavnik eriata, potvruje pjesmu veselja. Vino i pjesma su ovdje simboli vjerskog zanosa i ljubavi prema Bogu. Prvosvetenik maga i vino, na izvjestan nain, simboliziraju oslobaanje iz okvira formalistiki shvaene vjere. U pjesmi se prepleu elementi daleke Perzije i aluzija na domae ljude i sredinu:

"Da podraavamo ai Dema poput Rumelijca, pijui vino da se pobonjaimo!" Tu se Fevzi vraa i svojoj domovini Bosni, vjerno slikajui

temperament Bosanaca koji pokazuju revnost emu god se predaju. Uz au Dema (Perzijanaca) nazdravljaju i Bosanci. Ali, ako pjesmu uzmemo doslovno, ona je onda izraz zanosa, ljubavi, himna ivotu, tendencija pjesnika ka hedonizmu.

U vezi sa gore navedenim stihom Fevzija Mostarca treba istai injenicu da su se pjesnici iz naih krajeva, pored toga to su usvojili principe arapsko-perzijske poetike i knjievnosti, u isto vrijeme napajali izrazom i formama nae narodne poezije, pokazivali vie realizma i dublje odraavali lokalni ambijent. Spajajui oboje - orijentalno i nae slavensko - stvorili su poseban anr u turskoj poeziji. Sabit Uianin,

21

prije njega i Dervi-paa Bajezidagi (XVI-XVII St.),22 uspio je vie od drugih da spoji orijentalnu i nau narodnu poeziju i na taj nain prui bogat izraz turskoj poeziji. U njegovim pjesmama susreerno se esto sa izrazima koji su svojstveni jedino bosanskom argonu turskog jezika. Tu posebnost stila i jezika istakao je i sam Sabit u svome stihu:

"Sabite, novom tkanju umjetnosti sad-zasad nema cijene u Istanbulu ako na njemu nema halepske marke!"23 Odjeci njegovi mladalakih zanosa, askanja sa prijateljima, a

onda ljubav nova, svjea, osjeaju se u gazelu koji poinje stihom:

"Srce zavoli uz hiljadu zanosa jednu ljepoticu, moj sultane! udno! Pade u zanos, zavoli mladu ljubu, moj sultane!" U jednom drugom gazelu Fevzi poziva na stoiko podnoenje

svega to sudbina daje. Dalje se iznosi kako je Bog podario ovjeku razum, zbog ega treba da Mu bude mnogo zahvalan.

Meutim, u Fevzijevim gazelima zapaa se odsustvo jakih strasti i snanih osjeanja. On uvijek ostaje na visini, na jednom etikom nivou. Ljubav izraena u njima nije upravljena na konkretnu linost, jer se trailo od pjesnika da nikad ne spominje ime drage.

Fevzijevi gazeli puni su ritma i melodije. Taj lirizam i ta melodinost naroito je dola do izraaja u njegovoj arkiji, koja je kao anr bila popularna u Fevzijevo doba, tj. u vrijeme sultana Ahmeda III (1703-1730). Svi njegovi gazeli su pjesme od po deset stihova. Fevzijevi gazeli su, bez sumnje, nastali u prvoj fazi njegova stvaranja, proizvod su njegove mladosti, kada mistika i mistike ideje nisu bile potpuno zahvatile njegov duh i stvaralatvo, kao to e to biti kasnije u njegovoj zrelijoj dobi.

Klasina crta njegove poezije, mistiko-didaktia tendencija, osjea se naroito u njegovoj elegiji, u pjesmi munadatu i u njegovim ilahijama, koje su himna Bogu i poslaniku Muhammedu, ili su izraz vjerskog zanosa pjesnika. U pjesmi "Munadat" Fevzi se obraa Bogu

22 Vid. S. Baagi, Bonjaci.... 39-50; M. Mali, Bulbulistan..., 50-53. 23 Vid. S. Baagi, Bonjaci.... 129.

22

molei Ga da spasi ljude od kolere, koja je veoma esto harala u Fevzijevo doba.

Fevzijevi hronogrami, pored izvjesne literarne vrijednosti, veoma su vani kao zabiljeka o jednom znaajnom dogaaju, bar to se tie Bosne i njene historije. Meutim, mnogo veu vrijednost ima njegova elegija povodom smrti ejh Juje. Budui da se godina smrti ejh Juje iz Mostara (1707.) i datum naveden u pjesmi poklapaju, smatramo da se pjesma odnosi na smrt ejh Juje, a ne na nekoga dru-gog.24

Pjesnik pria kako je u zoru njegov pogled odlutao u vasionski prostor gdje je on mogao vidjeti tuan prizor. Zvijezde su se u bolu zavukle u neki ugao vasione i molile se Bogu. Tu je Venera, kao voda, ejh Merkur pravi krugove, i Jupiter, Saturn i Mlijeni Put, kao simbol i vodi mistika. Na zemlji je ostao samo tespih, a vlasnik je poao u raj. U nastavku Fevzi slika ta se deava meu njegovim prijateljima i derviima. U slijedeim stihovima prelazi na samog merhuma, koga prikazuje kao mistika i ejha koji je etrdeset godina, veoma cijenjen i voljen, ne teei za imetkom i au, proveo u molitvi i pobonosti. Njegova privrenost namazu nije bila rezultat elje za nagradom (Dennetom), ili straha od kazne (Dehenema), nego posljedica ljubavi i tenje za pribliavanjem Bogu. Na kraju, u vidu jednog apela, poziva i druge da slijede ovaj svijetli primjer. Pjesma se zavrava stihovima:

"Najzad, uzvieni ejh, isto bie, svojim preseljenjem uniti itav svijet!" Zavrni stihovi upravo djeluju kao zakljuak koji Fevzi daje

nakon itave ekspresije slika i pejza jutra kada zvijezde gasnu i povlae se dalje. Na zemlji je sve tuno i u bolu za merhumom. Sve je obezglavljeno, bez vode i sigurnog oslonca.

Kompoziciona struktura pjesme je izvanredna. Mada je pjesma pobonog sadraja i premda je imala didaktiki cilj, naime, da poui, ona na itaoca ostavlja snaan utisak zbog snage pjesnikog duha 24 Vid. M. A. Muji, "ejh Jujo (1650-1707.)" u "Zori", 1896-1901., poasni broj, Mostar, 1968/69., str. 291-301.

23

Fevzija, koji je iskreno i poetski izrazio alost zbog gubitka svoga prijatelja. Upravo je, ovaj izliv osjeanja snaan i ponesen.

Posmatrana sa idejnog aspekta, pjesma povodom smrti ejh Juje za nas ima i drugi znaaj. Naime, ona otkriva ideoloki lik, misli i poglede Fevzija. Sva je natopljena i duboko proeta mistikom.

Pjesma izraava osnovnu ideju: da postoje stubovi duhovnog ivota koji su siguran oslonac i koji imaju izvorno znanje. Oni su zato sigurni vodii ka Bogu. Tu je Fevzi odrazio jednu osnovnu mistiku misao. Pored toga, u pjesmi je dola do izraaja i mevlevijska koncepcija obreda: i nebeska tijela, ovdje personificirana, u toku su mistikog obreda. Poznato je da mevlevije obavljaju zikr pravei krugove na nain kretanja sfera i nebeskih tijela. Napisana 1707. godine, oko trideset i dvije godine prije njegova najznaajnijeg djela, Bulbulistana, elegija jasno potvruje injenicu da se Fevzi rano okrenuo mistici. Tu su, u svakom sluaju, dati i njegovi pogledi na svijet i ivot. Mistika inspiracija duboko se osjea i u Bulbulistanu.

III

Kako smo ranije napomenuli, najznaajnije djelo Fevzije Mostarca je Bulbulistan (Baa slavuja). Za ovo djelo zna se da je zavreno 1152/1739. godine. To zakljuujemo po stihu koji se nalazi na kraju djela, a glasi: "Bio sam s prijate ljima u toj bai snova. Bilo je to hiljadu sto pedeset i druge godine."

Djelo je pisano u prozi, mjestimino je protkano stihovima koji predstavljaju zakljuak, rezime misli ili neki aforizam. Podijeljeno je na est zasebnih poglavlja ili huldova(perivoja).25 To su poglavlja:

o ejhovima, o mudrosti i pokajanju,

25 Huld leksiki znai vjenost, drugi svijet, raj. Meutim, ovdje u tekstu znai poglavlje. Vid. B. V Miller, Persidsko-ruskijj slovar, Moskva, 1960.

24

o pravednosti i iskrenosti, kratka antologija poezije, dosjetke i duhovitosti, pria o dareljivosti.

Kako se vidi iz zavretka djela, Fevzi ga je pisao u svojoj zreloj dobi. Prema tome, ono predstavlja krajnju granicu do koje je Fevzi doao u svojoj spoznaji i u svome gledanju na ivot i svijet, zbog ega je njegov znaaj jo vei.

Ranije smo spomenuli da je Fevzi, spoznavi da je svijet u duhovnom ponoru, ogrezao u grijehu, odluio da napie djelo u kome e predoiti ljudima pravu sutinu ovosvjetskog nitavnog ivota da bi time ljude opomenuo i vratio ih u krilo Boijega zadovoljstva.

Uzore je lahko pronaao u svojim slavnim prethodnicima: Sadiju,26 Damiju,27 udau28 Kemal-pai zadeu29 i drugima koji su 26 Sadi (ejh Muslih'ud-Din) je istaknuti perzijski pjesnik i pisac. Roen je u uglednoj familiji oko 1213-19. godine u irazu. Studirao je na visokoj koli "Nizamiji" u Bagdadu. Vrijeme izmeu 1226. i 1257. godine proveo je na putovanjima. Po povratku, iste godine objavio je svoje djelo "Bustan" (Vonjak) u stihu i godinu dana kasnije drugo djelo "Gulistan" (Ruinjak) u prozi. Umro je 1292. godine u irazu. Njegova sabrana djela "Kulliyyat", pored Bustana i Gulistana, koje smo spomenuli, sadre jo i perzijske kaside, gazele, epske pjesme (mesnevi), rubaije, itd. i est traktata (risalat). Pisao je u svim anrovima i svugdje se pokazao kao veliki majstor. Naroito se mnogo cijeni kao pjesnik gazela, u kome je nadmaio sve svoje prethodnike i tako dao gazelu primarno mjesto kao poetskom anru. Stil Sadija je nedostina lahkoa, tean, briljantan i rafiniran. itavo mu je djelo natopljeno ivotnom mudrou. Sadi je bio aktivni humanist, a svojom tolerancijom svrstao se meu progresivne pisce. Vid. J. Rypka, History of Iranian.... 250-3. 27 Dami (Mawlana Nurud-Din Abdurrahman, 1412.-1492.) posljednji je krupni perzijski pjesnik koji je pisao u stilu klasine tradicije Sadija, Nizamija i Hafiza. ivio je na dvoru timuridskog sultana Husaina Bajkare u Heratu i bio prijatelj njegova vezira Mir Ali Sir Navaija. Bio je iskreno privren dervikom redu nakibendija, kome je posvetio i neka svoja djela, kao "Tuhfatu'l-ahrar" (Dar slobodnih) i "Silsilatuz-'zahab" (Zlatni lanac). Mada ortodoksni sunnija, dopunio je svoje poglede uenjem krupnog teoretiara misticizma Ibn Arabija. Napisao je mnogo djela o teologiji, misticizmu, epistolografiji, literaturi i muzici. Najznaajniji su mu poetski radovi:

a) Tri divana lirskih pjesama, koja je napisao u mladosti, srednjoj dobi i starosti;

25

takoer napisali svoja djela sa ciljem da u njima izloe svoju poruku ljudima. O tome nas u prologu svoga djela obavjetava i sam Fevzi.

Otuda se struktura, fabula, motivi i poruka djela ne razlikuju mnogo od djela njegovih slavnih uzora. Razlika je samo u vremenu, koje je drugaije od onoga u kome su stvarali njegovi uzori. To nam olakava da shvatimo Fevzija i njegov ekstremni, gotovo bismo rekli fatalistiki stav prema ivotu, koji se takoer razlikuje od stava njegovih prethodnika.

Iako Fevzi spominje etiri velika pisca: Sadija, Damija, Kemal-pau zadea i ejh-udaa, mi emo se posebno osvrnuti na Sadija i njegov Gulistan i Damija i njegov Baharestan, koji su imali presudan utjecaj na Fevzijevo stvaralatvo.

Sadi (1213-1292) ivi u vrijeme kada je mistika bila ve duboko prodrla u literaturu pa se u njegovom djelu susreemo s mistikom terminologijom. Sadijevo djelo je u svakom sluaju proizvod isprepletene arijevske i semitske misli. Engleski orijentalist Arberry

b) "Haft ourang" (Sedam prijestolja - sedam spjevova), romantine poeme; c) "Baharestan" (Proljetna baa). d) Znaajno mu je djelo u prozi "Nafahat'ul-uns" (Dahovi intimnosti),

zapravo, bibliografski rjenik sufija. Dami je pisao u svim poetskim anrovima, ali ipak nije bio originalan kao njegovi veliki prethodnici. Vid. J. Rypka, Isto, 286-9. 28 Sugaud-Din Gurani je napisao svoje djelo u rimovanoj prozi (pod naslovom "Sunbulistan" po uzoru na Gulistan i Baharestan, i posvetio ga i sultanu Sulejmanu I (1520-1566.). O njemu se veoma malo zna. Poznato je samo da je ivio u esnaestom stoljeu. Po jedan primjerak Sunbulistana nalazi se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu i Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi (iz Baagieve kolekcije). 29 Kemal-paa - zade (um. 1534.) istaknuti je turski pisac, pjesnik i uenjak. Potie iz ugledne porodice. Suprotno oekivanjima da se posveti vojnoj karijeri koja se tradicionalno gajila u njegovoj familiji, Kemal-paa - zade se posvetio nauci i pisanju. Svoje djelo "Negarestan" napisao je po uzoru j na Sadijev Gulistan i Damijev Baharestan. Znaajno mu je i djelo "Tarih-i-Ali Osman" (Historija dinastije Osmana), koje je napisao u prozi sa stihovima razasutim tu i tamo i jednom kasidom. Vid. A. Bombaci, Histoire..., 302-307.

26

smatra da se Sadi koristio i mnogo pozajmio iz stare indijske literature, ija tehnika u djelu Hitopadesa uveliko lii Gulistanu.30

Gulistan se sastoji od anegdota napisanih rimovanom prozom sa etikim opservacijama i zakljucima u stihu. Kao uzor posluilo mu je djelo Munadat Ensarije (um. 1088)31 iz ega proizlazi da je Iran ve posjedovao vlastitu tradiciju u ovome anru. Budui da se djelo napajalo i crpilo iz narodne knjievnosti, ono u izvjesnom smislu sadri i duh, ideje i sentiment iransko-indijske civilizacije, koja se kristalizira-la u perzijskom narodu. Nju je Sadi umjetniki oblikovao u svome djelu koje je, na taj nain, postalo trezor naroda Orijenta.

U idejnom pogledu, Sadi nije predan apstraktnom mistikom razmiljanju. On se vie okrenuo svakodnevnom ivotu, etici i didaktici. U Gulistanu se pokazao kao majstor naracije i suptilnih opservacija o ivotu i ljudima. Ono to provijava kroz itavo djelo jeste utilitarizam, filozofija javnog miljenja i njena primjena te openito prihvatljiv moral. Zbog svega toga, djelo je bilo veoma popularno na itavom Bliskom i Srednjem istoku. Sadi je tu bio ponesen idejom humanizma. Duboko shvata da je rad jedini izvor vrijednosti i daje znaajno mjesto razumu i nauci.

Ovo djelo spada u vrstu literature poznate pod nazivima "pand" ili "andarz" (moralizatorska, odnosno didaktika) literatura, koja se njegovala u Iranu i uope na podruju iranske civilizacijske sfere, a koju su prevodili i na arapski islamizirani Perzijanci.32 Ona se bazirala na osnovnoj ideji otpora prema zloupotrebama i nasilju feudalnog drutva. Ona je pokuavala da vlastodrcima utisne u svijest da drevni i oprobani modeli vlasti preporuuje korisnu formu vladavine - ideju 30 A. J. Arberry, Sufism-An Account of the Mystic of Islam, London, 1956., str. 710. 31 Ensari (Abdullah) (1006-1088.) iz Herata je najstariji pisac rubaija. Literarna historija, meutim, pridaje mu najvei znaaj kao piscu traktata (risalat) pisanih rimovanom prozom. Ritmika i rimovana proza njegovih munadata (molitvi) oduevila je i samog Sadija toliko da ih je imitirao u svom Gulistanu. J. Rypka, History of Iranian..., 234-35. 32 U arapskoj knjievnosti ova vrsta (anr) ve je bila poznata pod imenom adab, antologija proze i stihova, gdje se mijeaju biografije, anegdote moralnih tendencija i dr. Vid. J. M. Abdal Jalil, Histoire de la Litterature Arabe, Paris, 1943., 106.

27

dobrog i plemenitog cara. Da bi izbjegli gonjenju, pisci su posuivali ovakvu tematiku iz narodne knjievnosti i od anonimnih stvaralaca.

Vie nego Gulistan, Fevzija je inspirisao Baharestan Abdurrahmana Damija. Ovo djelo je napisano divnom prozom koja je isprepletena stihovima. Spada u zabavno pounu vrstu i potpuno je proeto mistikom, to je razumljivo jer je sam Dami bio mistik koji je pripadao literarnoj koli u Heratu (XV st.) ija osnovna orijentacija nosi peat misticizma. Osim toga, Dami je stvarao u epohi kada je uglavnom mistika bila u modi, zbog ega je on, ne samo vremenski nego i idejno blii Fevziju.

Posmatrano i sa formalne strane, Bulbulistan se moe uporediti sa srameljivim Baharestanom Damija. Fevzi tu imitira ak i zvune asonance i aliteracije Baharestana. Spomenutu pojavu moemo nai u drugoj i treoj pjesmi predgovora Bulbulistana. Ali ne samo uvod nego i poeci poglavlja (huld) oita su imitacija Baharestana. Radi ilustracije i poreenja, donijet emo naslove poglavlja Damijevog djela Baharestan:

o ejhovima, o mudrosti, o pravednosti, o dareljivosti i plemenitosti, o ljubavi i prijateljstvu, dosjetke i duhovitosti, kratka antolgija poezije, aljive prie33 Fevzi je u mnogome slijedio Damija u strukturiranju djela,

mistikoj inspiraciji i u gledanju na ivot i drutvo. I jedan i drugi daju prvo poglavlje o ejhovima i donose kratku antologiju poezije, a zajednika su im i neka druga poglavlja.

I kao autor Bulbulistana, Fevzi zauzima svoje mjesto meu nastavljaima velikih perzijskih klasika - Sadija i Damija. U tome je

33 Uporediti sa poglavljima Bulbulistana ovog uvoda.

28

zadivljujue da je Fevzi, koji je roen u Blagaju i ivio u Mostaru, daleko od perzijske tradicije, ne samo asimilirao perzijski jezik nego i finese perzijske literature veoma cijenjene na Orijentu u to vrijeme.

itajui i analizirajui sadraj Bulbulistana, prvo to moemo osjetiti je to da Fevzi razvija misao da je duhovni ivot realnost kojoj treba posvetiti veliku panju. Ta misao se provlai kroza sva poglavlja njegova djela, koje je u cijelosti slika autora i mistike formacije koju je on usvojio. On se kupa u moru misticizma, pobonosti, nostalgiji i ljubavi - dubokoj, realnoj i ljudskoj.

Proet krutim pravilima i principima misticizma, prema kome je, na neki nain, bio usmjeren i odgojen, Fevzi je ivio dosta povueno. Otuda je Bulbulistan trebao da bude knjiga omiljena "intimnom drutvu ljudi od duha", misticima. Kao Sadi i Dami, i Fevzi nas uvjerava u vrijednost svoga djela: "U svakom sluaju, ovih pet knjiga potrebno je Bulbulistanu, jer pjesme slavuja stvaraju uivanje u proljeu, u blijesku rua i zumbula, u protjecanju voda." A malo dalje kae:

"uda, Sadi i Dami - djela im velika Nose ime njihovih izabranika: Bulbulistan od njih nije manje vrijedan - zato to ga krasi junak dian jedan!" (Bulb., prev., 56).34

ta su, zapravo, osnovne misli, ideja vodilja i sentiment njegova djela? Kakva je etika, emu eli da nas poui i ta nam, zapravo, savjetuje Fevzi u svome Bulbulistanu? Odgovor na sva ova pitanja u kontekstu djela nije nimalo lahak ako se uzme u obzir sva retorinost, alegorino i veoma esto simbolino izraavanje. Pokuat emo da pravilno interpretiramo njegove misli koje se ponekad veoma jasno, a ponekad sasvim zagonetno kriju u anegdotskom i alegorino simbolinom izraavanju.

34 Pod izrazom "velikog junaka" Fevzija misli na Hekim-oglu Ali-pau, koji je bio tri puta namjesnik u Bosni (1736., 1740., 1745. i 1747.). Roen je u Carigradu 1100/1689. Otac mu je bio istaknuti lijenik.

29

Kao to smo rekli, sve aspekte svoje misli Fevzi svodi na jedan osnovni princip da je duhovni ivot jedina realnost koja je dostojna njegova interesiranja. Upravo iz ovog i ovakvog gledanja proizlazi i njegov stav i pogled na svijet i ivot i sve njegove manifestacije.

Njegov ideal, ono emu stremi njegova misao i duh jeste nadmaterijalno, transcendentalno ili - Bog. On ukazuje na taj mistiko islamski cilj postojanja, priu o porijeklu ovjeka i potrebu da se ovjek ponovo penje i usavrava u svome postepenom oienju ka apsolutnoj ljepoti i dobru da bi u njoj nestao i utopio se.

U centru panje je svijet duha, svijet ideje u svome krunom toku, vraajui se u sebe - u pravi Feniksov ivot duha. Fevzi stremi visoko kao Simurg:

"Zar Simurgu treba trait' le da kljuje kad kraguju gnjilo meso dolikuje?" (Bulb., prev., 107)

Mistina kontemplacija, to duhovno udubljivanje, predstavlja za Fevzija vrhovnu mudrost. I ljubav, i ene sa njihovim arima, djeca i bogatstvo ovog svijeta, vlast i slava su, na izvjestan nain, prepreka za mistinu kontemplaciju. Ako on i govori o ljubavi, to je uvijek ljubav u prenesenom smislu - ljubav prema Bogu. Predmet njegove ljubavi ilustruju stihovi pjesnika Hajalija koje on navodi u svome Bulbulistanu:

"Povuem se u manastir pa u mesdid bijeli traei te po kuama povazdan cijeli! To to traih pokraj Ka'be i to duom elih - to si bio ti, san i cilj ueni! Pagoda i Ka'ba u dasima vrelim izlike su samo da bismo se sreli! Hodoasnik ide Mekki, ti moj vid naseli; kuu trai, ja vlasnika da mi udjeli!" (Bulb., prev., 135)

Poluge uspjeha i svakog komuniciranja sa apsolutom jeste ljubav:

30

"Ko leptir sagori u aku prema Njemu Pa se nadaj Njegovoj milosti u svemu!" (Bulb., prev., 70)

Ba zbog njegovog snanog mistino-duhovnog zanosa moemo, na neki nain, i da razumijemo njegov osjeaj prijezira prema svemu to je ovozemaljsko, to nije duhovno.35 Svu svoju ljubav prenio je u svijet duha, svijet ideja:

"Ak' od mene trai srebra ili zlata, Cjena im je kod mene vrijedna crnog blata. Pita li da li mi dunjaluk srce mami, Za moju je duu on ko zindan tamni." (Bulb., prev.)

To ne znai da se on odrie ivota i svega to on prua; on mu samo ne pridaje mnogo vanosti budui da se opredijelio za nematerijalna bogatstva srca. On kae: "Ako ga (Boga) zaista voli, ukrasi i rasko ovoga svijeta nee ti nanijeti nikakvu tetu kao to je nisu nanijeli ni poslaniku Sulejmanu."

"Nema straha ako evlije bljede na divanu prekrasnom ponekada sjede - u njihovim srcima ak hakiki gori." (Bulb., prev )

Ali poto je uitelj oba svijeta rekao: "Siromatvo je moj ponos,

"To je dunost i onima koji njega slijede." (Bulb., prev )

35 Mislim da je Milivoje (Abdurahman Mirza) Mali jednostrano shvatio i pogreno interpretirao Fevzijeve misli. On tu govori o teoriji povlaenja kod autora. Meutim, stihovi i citati koje ovdje donosimo govore suprotno i opovrgavaju ovakve zakljuke Malia. M. Mali, Bulbulistan..., 33.

31

ini se da je i politika situacija njegova vremena - korupcija i nasilja koja je vrio dravni aparat, odsustvo reda i zakonitosti36 - snano pothranjivala Fevzijevu osjetljivost, zapravo njegovu mistiku orijentaciju i njegove fantazije o srei u sjedinjenju s Bogom.

Analogno njegovom shvatanju svijeta i sutine postojanja, Fevzi propovijeda savreniji moral i trai potpuniju linost. U nizu pria izgradio je lik mudraca, odnosno mistika, koji je potpuno duhovna istota, prozrano bie koje je isuvie malo optereeno problemima materijalnosti i koje se visoko uzdie u svom etikom usavravanju posjedujui sve kvalitete visoko moralne linosti. Sve njegove ambicije usmjerene su u tom pravcu. U njegovu srcu gori to Boansko svjetlo: "ta moe da nae bijedni ovjek u obilasku Kabe ako u Kabi njegova srca ne gori kandilj vjenog sunca?"

Razumije se, na putu svakog mistika, pa i Fevzija, postojale su velike tekoe i prepreke koje je trebalo prebroditi. Sam Fevzi priznaje da odricanje i borba sa vlastitim nagonima i porivima, u tom oslobaanju duhovnog ispod naslaga materijalnosti i tendencija ljudskog bia, veoma esto odjekuju bolno i grevito:

"Ne hvali se da si svoju strast odgurn'o, Jer to se ne ostav ja bez kahara crnog! Stablo strasti nije lahko iupati Kad mu korijen srce duboko zahvati!" (Bulb., prev.)

Osloboena pritiska materijalnog svijeta, po miljenju Fevzija, ta ista dua uzdie se u visoke predjele duhovnog ivota, kada su sve

36 O politikim i drutvenim prilikama u Bosni i openito u Osmanskom carstvu u prvoj polovini osamnaestog stoljea vid. A. F. Miller, Mustafa Paa Bajraktar, Moskva-Lenjingrad, 1947.; A. Handi, Bosanski namjesnik Hekim-oglu Ali-paa, P.O.F., V, Sarajevo, 1955., str. 135-180; Avdo Sueska, Ajani, Prilog izuavanju lokalne vlasti u naim zemljama za vrijeme Turaka, Sarajevo, 1965., 155-236; Avdo Sueska, Seljake bune u Bosni u XVII i XVIII stoljeu, Godinjak Drutva istoriara BiH god. XVII, 1966-1967., Sarajevo, 1969., str.163-207.

32

snage usmjerene na traganje u grevitom naporu da se dokui to transcendentalno.

Kao obrazovan ovjek, Fevzi daje visoko mjesto i ulogu nauci. On vjeruje u njenu misiju:

"Abu Hajat ako trai, onda e ga nai u ilumu i spoznaji, gdjeno mora zai! Svaki onaj ko popije samo kapcu jednu vjeni ivot postii e i deredu vrijednu!" (Bulb., prev., 109)

"Kad se starih i dananjih uposrede znanja, naspram mora beskrajnog, od kapi su manja!" (Bulb., prev., 109)

"Ueni su Bojih robova vodii jera skup vrlina takve ljude dii!" (Bulb., prev., 107)

"Neznalice su k'o sljepci, za uenim tumaraju; jesu l' dobri ili loi, oni to ne znaju!" (Bulb., prev )

Stie se utisak da je nauka ovdje uzeta u klasinom smislu - nauka kao mudrost. To je isto antiko i medijevalno shvatanje nauke i njenog osnovnog zadatka. Naime, ona treba da se primijeni u praksi da oplemeni ovjeka. Takvo shvatanje nauke bilo je raireno u Fevzijevo doba i u epohama koje su joj prethodile. Takav stav susreemo u Gulistanu i Baharestanu, o kojima smo ve govorili.

"Dvojica su mrtvi i sa alou su odneseni: onaj koji je posjedovao, a nije uivao, i onaj koji je znao, a nije provodio u praksi." (Zavretak Gulistana) "Dobro je da zna sve to je mogue saznati,

33

a zatim da provodi u praksi sve to zna." (Baharestan, 65)

"Koji god ne ivi prema svome znanju neplodna je vrba u rua bostanu" (Bulb., prev., 117)

Druga misao prenaglaena u djelu je "neizbjenost sudbine":

"Dahile, nitkove, ta ini pred sudbinom?! Ona se ne mjenja ni trudom ni silom! Kako god okrene, - to je zapisano Stii e te jednom, nou ili danom! Ti ne moe ukloniti slovo s `Illijjuna Makar im'o mudrost starog Eflatuna!" (Bulb., prev., 97)

Pitanje ljudske egzistencije Sadi rjeava radikalnije. On ne iskljuuje ljudsku aktivnost ve je, ak, preporuuje:

"Iako e ti, bez sumnje, stii opskrba, zahtjev razuma je traiti na vratima. Mada niko nee umrjeti bez edela, ne idi u usta adahe!"

(Gulistan, 101)

Vjera u slijepu sudbinu bila je rezultat kako mistikog uenja, s jedne strane, tako i odraz loih drutvenih i politikih prilika poetkom osamnaestog stoljea. Naime, Bosna je u prvoj polovini toga stoljea ostala kao periferna provincija preputena sama sebi, izloena napadima spolja, teritorij na kome su se esto vodili ratovi.37 Ba takva haotina situacija koju su stvarale ratne prilike i samovolja i razne zloupotrebe 37 O unutranjim i spoljnim prilikama tadanje Bosne vid.: Historija naroda Jugoslavije, II, (ua redakcija - B. urdev, B. Grafenauer, J. Tadi), kolska knjiga, Zagreb, 1959., str. 477-529, 582-599); Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, II (1739-1878.), J. Studnika i druga, Sarajevo, A. Handi, Isto; A. Sueska, (Ajani i seljake bune).

34

predstavnika vlasti jo vie je pothranjivala ideje fatalizma kod Fevzija. Ruka sudbine je svemona; ak i napori i nastojanja su uzaludni. Zbog toga se, na neki nain, i die glas Fevzijeva nezadovoljstva:

"Zbog nesretne zvijezde ko e pomo dati? Zbog zuluma neba kom' u zaplakati?" (Bulb., prev., 88)

Drutveni ivot njegove epohe bio je optereen, kao i uvijek, razlikama, suprotnostima i protivrjenostima. Postojale su klase, feudalci i kmetovi, ugnjetai i ugnjetavani. Upravo u svom Bulbulistanu, kroz razliite prie i anegdote, Fevzi je, u neku ruku, naslikao tu atmosferu. Tu se moe nazrijeti teak poloaj siromanih masa, za koje on trai vie razumijevanja. On osjea njihov teak poloaj. Moda je i sam ponekad bio u oskudici:

"Teko je srcu u velikoj bjedi; Jo je tee bijedu podnositi dedi!" (Bulb., prev., 66)

"ta e znati oni najedenih usta kako li je gladnima ukraj oka pusta!" (Bulb., prev., 141)

U kontekstu njegova djela moe se sagledati i njegova vizija u pogledu socijalnih struktura. On i njegov istanani i senzibilni duh duboko su osjeali nepravde drutva u kojem vrlina ne biva nagraena, a gdje su novac i bogatstvo svemoni:

"Ne znam zato ponavlja se jedan stari adet: i nadareni ljudi u redu su zadnjem! Oni niskog duha misle grijeh da je darovati onog to um'jea daje!" (Bulb., prev., 147)

Ono to se naroito zapaa u djelu jeste da Fevzi pripisuje mudrost i vrline malom, siromanom derviu. On je nosilac pozitivnih osobina dok su bogati (feudalci, i carevi) nosioci negativnih osobina.

35

Likovi careva mahom su orijentalni despoti, veoma moni, ali i skloni teroru i nasilju. Fevzi ne voli njihovo drutvo, jer u njihovom ponaanju osjea hipokriziju i nestalnost:

"Kako uman moe ikad u ivotu pouzdat' se u silnih careva dobrotu' kad im je dobrota spojena s nasiljem, jedno drugo vee s istovrsnim ciljem?!" (Bulb., prev., 148)

"Od opake vlasti spasa ako ima, Nai e ga samo s Bojim milostima." (Bulb., prev., 74)

Naroito se istie lik ejh-Haririja koji uti, a kad je prisiljen da govori, on izrie svoj sud smjelo, bez okolienja, iskreno i otvoreno, dok svi drugi laskaju bojei se da se car ne naljuti. U liku ejh-Haririja kao da vidimo i samog Fevzija Mostarca.

Na kraju Bulbulistana Fevzi istie i politiki zloin u prii o Fadlu Bermekidu, koji je izvren nad Bermekidima, mada mu to nije bila osnovna namjera. Vie je uoljiv motiv dareljivosti ove porodice i misao da se od plemenitih roditelja raaju plemenita djeca.

Iako su linosti historijske, panorama likova i socijalnih struktura je, bez sumnje, odraz Fevzijevog doba. Tu ima interesantnih stvari da se zapaze, kad je u pitanju ivot pojedinca i drutva, tradicija i, shavatanja razliitih slojeva drutva.

Mi smo ve rekli da se Fevzi ne samo ugledao u svoje velike prethodnike koji su mu posluili kao uzor i od kojih je crpio ideje i misli, nego je i u formalnom pogledu pozajmljivao fabule i motive, a ponekad i itavu grau iz mnogih i razliitih izvora - pisanih djela i usmene orijentalne tradicije - da bi to sve, uz izvjesne izmjene i proirivanja, ukomponovao u svoje djelo. Fevzi je tu postupao ekletkiki. Preuzimao je onaj materijal koji mu je mogao korisno posluiti za ekspresiju njegovih mistikih pogleda. U ovom dijelu uvoda elimo da pruimo itaocima uvid u to koliko je Fevzi bio

36

originalan i u kojoj je mjeri pozajmljivao materijal iz razliitih izvora te kako je prema tom materijalu postupao.

Poetak, odnosno uvodni dio Bulbulistana oevidna je imitacija Damijeva Baharestana, gdje se kae:

"Traim od onih koji posmatraju uz divljenje i radoznalost ove prijatne bae, kad uu, da se jednom dovom sjete vrtlara koji je gutao krv svoga srca i prikratio slatki ivot da bi ih doveo u red." (Baharestan, 4)

I Fevzi, kao i Dami, trai od onih koji su se skupili u baama da se jednom dovom Bogu sjete vrtlara koji je odgajao drvee "da uivaju u plodovima bae "Fatihe" i kad god paljivo pogledaju, da se jednom dovom Bogu sjete vrtlara koji je prikratio svoj dragocjeni ivot odgajajui svaku biljku i koji je dao krv svoga srca njegujui svako stablo." (Bulb., prev)

Prvi huld - Drugi keramet "Dunaid i hrianin" uzet je iz Damijevog djela Nafahat'u-l-Uns (Teheran 1337., 8081), ali ga je Fevzi ispunio lirizmom, vjerskim zanosom i svojim komentarima u stihu.

etvrti keramet (Abu `l-Husain Taynati i dvije jabuke) pozajmljen je iz Damijevog djela Nafahat 'u-l-uns (str. 234) koji glasi: "Iraqi je pojeo jednu jabuku i, htijui da pojede i drugu, primijeti da su ponovo bile dvije. On ih je obje pojeo i ponovo su se pojavile u njegovom depu. Kad je stigao u Mosul, sjetio se da su jabuke njegovo blago (bogatstvo) i da su kvarile njegovo pouzdanje u Boga. Susrete jednog siromaha i dade mu ih shvativi da mu ih je ejh dao da nahrani siromaha."

Na tu priu Fevzi je dodao stihove:

"Biti u tuini - tegoba je ljuta, A dvaput su tee bolest i bijeda!" (Bulb., prev., 83)

37

"Allah prua pomo sinovima puta, Jer bez nje bi putnik presvisn'o od jeda!" (Bulb., prev., 83)

Navedeni stihovi izraavaju nostalgiju Fevzija koji je studirao u Istanbulu i koji je osjetio ta znai biti daleko od svoje domovine.

Drugi huld - Prva pria "Car i korpion" parafraza je anegdote indijskog porijekla koja postoji na Bliskom istoku.38

Pria o drvetu koje oivljava mrtve pozajmljena je, istina, uz neke modifikacije, iz Kelila i Dimne.39

Trei huld - Legenda "Dunaid i berberin"- nalazi se u djelu Tazkira-i awliya' (prijevod, Pret de Courteille, 1889., str. 201). Fevzi se pokazuje vjet majstor u oblikovanju i nijansiranju prie. Da bismo pruili uvid u razlike, donosimo tekst Tazkire: "Jednog dana sam bio u Mekki. Vidjeh berberina kako ia kosu hodi. - Berberine! - rekoh mu - moe li mi oiati kosu radi Boga? - Berberin ostavi hodu napola oianog i poe da me ia. Zatim, izvukavi iz depa nekoliko novanica, dade mi ih rekavi: - Evo za tvoj troak. Zavjetovao sam se u sebi da u dati tom berberinu sve to mi Bog bude podario. Sutradan ujutro donesoe mi iz Basre hiljadu zlatnika koje sam elio da poklonim berberinu, ali ih on ne primi rekavi: Ne primam plau za ono to inim u ast Uzvienog Gospodara.

Idolatrija Jevreja je reflektirana u mnotvu pria i anegdota u cilju diskreditiranja njihovih predrasuda.

Pria "Ma iskrenosti" u kojoj se govori o tome kako ejh Razi uzima lava za uho, bez sumnje je, uzeta iz Talmuda. Ona nas podsjea i na priu kako je Behram Gur, da bi Dilarami pokazao svoju hrabrost, uzeo lava za uho govorei: "Ja sam taj strani tigar, ja sam taj junaki lav!"

38 Alex Haggerty-Krappe, Sagen und Marcbenkunde, Bucarest, 1883. 39 Drevna verzija "Kelile i Dimne", tekst Mss. De Escuriel, G. Allen Macon, Clifford, 1906., 1. I kod nas postoji prijevod "Kelila i Dimna" na bosanskome jeziku od Besim Korkuta, ali on je izvren sa rukopisa u kome se ne nalazi spomenuta pria.

38

Posljednja pria ovog poglavlja je o jevrejskom uenjaku koji je sakupio etrdeset sanduka knjiga, povodom ega Bog objavljuje poslaniku toga vremena da saopi tome uenjaku da od svega toga nee imati nikakve koristi ako ne ispuni tri uvjeta: 1. da odstrani ljubav iz svoga srca prema ovome svijetu; 2. da ne odrava veze sa vladarima-tiranima; 3. da ne vrijea i ne uznemirava nikoga. Ova pria slina je prii drugog dijela Baharestana koja glasi:

Ibn-i-Muqaffa' pria: Indijski uenjaci su zatraili za prijenos svojih knjiga (spisa) karavan od sto deva. Car je traio da se to skrati i svede na deset deva, pa je to najzad reducirano na etiri reenice: 1. upuivanje careva na pravdu; 2. preporuivanje dobroinstva gospodarima, a pokornosti podanicima; 3. umjerenost; 4. ednost ena. (Baharestan, 16)

etvrti huld - ovdje Fevzi daje izbor pjesama ili odlomaka, mahom gazela od domaih i turskih pjesnika koji su pisali na perzijskom jeziku. Meu njima je i nekoliko pjesnika Irana. Iznimno, on tu donosi i jednu pjesmu (hronogram) na turskom jeziku od pjesnika Hajalija.40

Peti huld - Pria o starici i poslaniku - napisana je po ugledu na priu estog poglavlja Baharestana (str. 51-2): Poslanik Muhammed je rekao starici da starice nee ui u Dennet. Ova starica poe da plae. Poslanik ree: "Bog e ih uiniti mladim i ljepim nego to su bile da bi ih uveo u Dennet."

Fevzi je priu proirio, dao joj vie opisa i dijaloga.

Pria o ovjeku koji je izgubio kravu podsjea nas na priu koju je dao Abu Hamid al-Andalusi al-Garnati u svoi me djelu Tuhfat' u-l-albab, (Journal Asiatique, 1925., juillet, str. 23).

40 Hayali (Mehmed-beg) je poznat pod imenom Bekar Memi. On je turski pjesnik epohe sultana Sulejmana Velianstvenog. Roen je u Vardar Yeniceci (Rumeliji). Nalazio se u krugu carskih pjesnika. itav ivot proveo je kao skrueni dervi. Kao pjesnik je veoma plodan. Pjesme su mu snano obojene misticizmom. Umro je u Edreni 1556. godine. Vid. M. Kocaturk, Turk Edebiyati..., 328.

39

esti huld - Pria o Fadlu Bermekidu i njegovoj dareljivosti povodom roenja njegova sina - data je veoma vjeto i umjetniki. Neoekivana i iznenadna tragedija ove velike perzijske porodice ne samo daje okupirala historiare, nego je prodrla i u na folklor, kao npr. pjesma Abbasa.41

Povodom ovog traginog dogaaja Fevzi kae: "Ali shodno kretanju prevrtljivog neba, ne proe ni nekoliko mjeseci, Harun al-Raid rasrdi se na Bermekide i poubija ih. Na mjestu gdje su nekada bile njihove palae on je posijao jeam i napasao konje. Pleme Bermekida je nestalo s ovog svijeta da niko nije saznao zbog kakvog grijeha je nad njima izvreno takvo nasilje. (Bulb., prev., 133). Fevzi ovdje govori o tragediji koja se desila nekoliko mjeseci poslije roenja sina Fadla Bermekida.

Kao motiv ubistva ove porodice, pored drugih razloga, historiari navode da je Harun al-Raid samo formalno dozvolio Daferu Bermekidu da se oeni s njegovom sestrom Al-Abbasom, ali prilikom posjete Mekki radi hodoaa otkriva da mu je ona rodila i sina, koga tu skrivaju.42

Interesantno je primijetiti da se biografije mnogih linosti koje se spominju u Bulbulistanu nalaze u Damijevom djelu i Nafahat'ul-uns, kao to su: Ibrahim Edhem, Ibrahim Hawwas, Abu'l-Hair, Taynati, Amr, Ahmad b. Asim, Abu'l-Abbas, ibli, Abu Bakr Wasiti, Razi, Gunayd, Du'n-nun al-Misri, aqiq, Lokman, Konyawi, Gazali.

Neka se od tih imena spominju u djelu Tazkirat'u-l-awliya' od Feriduddin Attara, kao: Ibrahim Edhem, Sufyan Sawri, Fadl Bermekid, Gunyad, ibli, aqiq.

to se tie stila i jezika, Bulbulistan je djelo visoke retorike, artificijelnog stila, puno alegorija i metafora. To je prirodno ako se ima u vidu da je Fevzi ivio u vrijeme kada je literatura sve vie postajala izraz retorike, kada se vie posveivalo formi nego sadraju. S druge strane, Fevzi je imao velike prethodnike, perzijske i turske klasike, u 41 Vid. Jovan Ili, Pjesme, Beograd, 1894., str. 34-35. 42 Filip Hiti, Istorija Arapa (prijevod s engleskog, Sarajevo, 1967., str. 275).

40

koje se ugledao, to je, opet, njegovom stilu davalo jednostavnost i jasnou.

U svakom sluaju, Fevzi nije mogao da izbjegne i zaobie literarne konvencije i knjievni ukus svoga vremena i sredine. Ta arificijelnost, retorinost, igra frazama i metaforinost doli su do punog izraaja na poetku poglavlja (huld). Tu je jezik pun metafora i hiperbola tako da postaje nejasan. Samo radi ilustracije navest emo nekoliko primjera:

Ammara marg-i bi aman rasid wa daftar-i hayatara az lawhayi 'alam nawardid.

Zadesi neumitna smrt njegova amidu i zatvori knjigu njegova ivota od ovoga svijeta.

(Bulb., prev..).

Huld-i aharum pur az nukat-i bulbulan-i sangide maqal be midhat-i hisal-i galil wa durra-i gamal zi durrha yi manzumi rata-yi qal...

etvrti huld - pun duhovitih epigrama slavuja koji pjevaju u pohvalu uzvienih svojstava ruine ljepote, pun nanizanih bisera pjesme i blistavih dragulja

(Bulb., prev.,).

Ali i pored toga, kad se izuzmu uvodni dijelovi u poglavlja, kad se prijede na dijaloge, anegdote i prie, djelo je dovoljno pristupano i jasno mada i tu bljesne poneka visokoretorika fraza. Meutim, im se prijee na stihove u kojima Fevzi daje svoje line zakljuke i opservacije, postaje donekle nejasan i dalek, mada ne u onoj mjeri kao to su to drugi pjesnici i pisci njegova vremena.

Posmatran pod uglom sadraja i materije koja je u njemu izloena, Fevzijev Bulbulistan ima znaajnu vrijednost. Djelo je puno mudrosti, briljantnih anegdota zainjenih stihovima u kojima pjesnik izlae svoje poglede i donosi zakljuke i rezimee. Istina, moral i ideali, pa i poruka djela su za mistika, za njega su pisani i njemu namijenjeni. Dok je Sadijev Gulistan u najveem dijelu zahvat u socijalne probleme,

41

dok se bavi meuljudskim odnosima i prua savjete i openito prihvatljiv moral, dotle je Fevzije Bulbulistan ne samo himna Bogu, vjeri i njenim istinama, nego i osvrt na socijalne probleme. Gledajui s tog aspekta, djelo predstavlja dokument i svjedoanstvo o jednom dobu, svijetu dervia, njihovih nazora, ideala i naina rezoniranja. Tu su dovoljno istaknuti i portreti cara i feudalnih gospodara - bogatiji slojevi. Fevzi je pripadao i bolje poznavao svijet dervia, ali ipak je dao potpuniju sliku portretirajui kroz svoje prie i anegdote te predstavnike svih slojeva feudalnog drutva. Drugo je pitanje to Fevzi osjea najvie simpatije i to nalazi pozitivne karaktere meu ljudima u svijetu dervia, koji ne posjeduju materijalna bogatstva, ali zato posjeduju bogatstvo duha i vrline koje ih krase. A ono to je naroito istaknuto jeste mevlevijska koncepcija kosmike ljubavi, svijeta gdje ta ljubav caruje i tenje ljudskog duha za besmrtnou. Fevzi eli svijet gdje vrlina i dobro trijumfuju.

IV

Prilikom prevoenja i rada na izdanju ovog djela imali smo pri ruci est rukopisa koji su do sada poznati i do kojih smo mogli doi. Meutim, original Fevzijevog djela nije pronaen. etiri manuskripta spomenutog djela nalaze se u Orijentalnoj zbirci (JAZU) u Zagrebu i dva rukopisa u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi (ehoslovaka), koji se nalaze u zaostavtini Safvet-bega Baagia. Kao osnovni rukopis posluio nam je onaj iz Orijentalne zbirke Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) u Zagrebu, registriran pod brojem OZ-6, koji je prepisao Mustafa b. Salih iz Mostara 1160/ 1747. godine. To je i najstariji, a uz to i najljepi i najkorektniji rukopis u pogledu jezika. Drugi rukopisi Bulbulistana pomogli su da se pravilno proita i otklone nejasnoe u tekstu osnovnog rukopisa sa koga je ovaj prijevod sainjen. Radi uvida, dat emo i njihove osnovne karakteristike.

Rukopis OZ-6 - u dobro sauvanom je konom povezu sa utisnutim rozetama i u vrlo dobrom stanju. L. 9b-56b (20,5 x 12 cm), 17

42

redaka (16,5 x 7,5 cm). Tekst rukopisa pisan je nestalikom srednje veliine, veoma itko, crnim mastilom; mjestimino na poetku kite', stiha i sl. - crvenim. Naslovna vinjeta, koja je ukraena ornamentikom u raznim bojama, nema naslova. Prva i druga strana teksta obrubljene su dvjema pozlaenim linijama, jednom debljom i jednom tanjom. Stihovi su ovdje dati odvojeno od proznog teksta pozlaenim horizontalama. Prijepis je izvrio Mustafa b. Salih iz Mostara 1160/1747. godine, koja je oznaena kao godina Fevzijeve smrti. To znai da je prijepis izvren, odnosno napravljen odmah poslije Fevzijeve smrti, a moda i za ivota autora, vjerovatno s autografa.

Rukopis se uva u Orijentalnoj zbirci JAZU-a u Zagrebu.

Rukopis OZ-1531 - iji je poetak i kraj kao pod brojem 6 u tronom je povezu sa preklopcem. L. 153a-200b (21 x 14,5 cm) 15 redaka (14 x 8,5 cm). Djelo je pisano nestalikom srednje veliine, crnim mastilom na bijelom i kvalitetnom papiru. Na kraju se nalazi deset praznih listova. Rukopis se uva u Orijentalnoj zbirci JAZU-a u Zagrebu.

Nema nikakvih biljeaka, ali na kraju, na listu 200b, ima kolofon iz koga saznajemo ime prepisivaa: Ahmed b. Abdullah-beg-zade, i godinu prijepisa: 1185/1771.

Rukopis OZ-1232 - dobro je sauvan, u konom povezu sa naslovima pisanim crvenim mastilom. L. 12b-69b (18 i x 12 cm), 13 redaka (12,5 x 7 cm). Pisan je nestalikom srednje veliine, crnim, a naslovi crvenim mastilom, na tankom bijelom papiru dobrog kvaliteta. Rukopis se uva u Orijentalnoj zbirci JAZU-a u Zagrebu.

Karakteristino je za ovaj rukopis da stihovi nisu svrstani u strofe, niti im je dat bilo kakav ustaljeni formalni poredak. Stihovi se prosto nastavljaju na prozni tekst pria i anegdota, a samo kruiima, koji su jedina oznaka da se radi o poeziji, odvojeni su polustihovi.

Nema nikakvih podataka o prijepisu niti o prepisivau.

43

Rukopis OZ-1502 - u konom je povezu i ouvan. Na 11b stranici nalazi se naziv djela, a ime autora na kraju 13a lista. L. 1a-86a (14,5 x 9,5 cm), 11 redaka (9 x 5 cm).

Na poetku se nalazi deset praznih listova, a na kraju tri lista ispunjena stihovima na turskom i perzijskom jeziku. Pisan je sitnim nestalikom, crnim mastilom, a na poetku stihova crvenim. Papir je bijel, tanak i kvalitetan. Na marginama ima ponegdje biljeaka na turskom jeziku. Rukopis se uva u Orijentalnoj zbirci JAZU-a u Zagrebu.

Rukopis broj 595 - TG 14 - u konom je povezu sa preklopcem u veoma dobrom stanju. L. 54 - (18 x 11,5 cm), 15 redaka (12,5 x 7 cm). Pisan je sitnim, lijepim i itkim nestalikom crnim, a u naslovima crvenim mastilom. Ime autora i naslov djela nalaze se na listu 54b. Nema nikakvih podataka o prijepisu. Rukopis se uva u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi (ehoslovaka). (Ba., Popis, 268). Sa ove verzije djela M. Mali je napravio svoj prijevod Bulbulistana na francuski.

Rukopis broj 596 - TF 153 - u polukonom je povezu i prilino oteen. L. 80 (18,5 x 13 cm), 11 redaka (14 x 7,5 cm). Pisan je neshom srednje veliine na grubom bijelom papiru, na kome ima vodenih mrlja. Rukopis je prilino oteen vodom. Ime autora i naslov djela nalaze se na listu 80a. Podataka o prijepisu nema, ali postoji nekakav datum 1239/1823-4 i mnogo nevanih biljeaka raznih lica. Kao posjednik je Husain-ef. Tuluy-zade (Ba., Popis, 268). M. Mali je koristio i ovaj rukopis prilikom rada na istoimenom djelu.

Demal EHAJI

44

Bulbulistan ejh-Fevzije iz Mostara

45

Napomena prireivaa:

Ovo izdanje Bulbulistana prilagoeno je pravilima savremenog bosanskog jezika. Napomene oznaene zvijezdicom (*) sainio je autor prepjeva.

46

BULBULISTAN1 ejh-Fevzije iz Mostara

Na poetku, srce - kao bulbul mali - puta svoj glas koji Uzvienog hvali!

Zikir2 je posao njegove naravi; djelo dostojno ruinjaka ljubavi!

Hiljadu kasida3 (oda) slave i hvale mogu se uti iz usta pjesnika Bulbulistana, pjesnika iskrenosti i vjernosti, koji, sa minbera Boanske jednoe punog vrline i dostojanstva, svojim veselim glasovima recitiraju i nude sjedinjenje danju i nou ljudima od duha koji poznaju sijela intimnosti i onima koji gledaju kroz prozore ruinjaka dvorca uzvienosti.

Stihovi: Oni pjevaju Tvorcu umijea i stvaranja, od kojih Zemlja posta jedna ravan manja! Njegova silna Mo see na sve strane; s Njegove se sofre sva stvorenja hrane!

1 Bulbulistan - baa slavuja. Dolazi od rijei bulbul-slavuj i sufiksa stan, koji oznaava mjesto gdje se neto nalazi u velikoj koliini i broju. 2 Zikir (dikr) znai sjeati se, spominjati, razmiljati. U Kuranu se izriito nareuje zikir: Wa'dkuru'l-lahe dikran katiran (I spominjite Allaha mnogo). U tarikatu (kod dervikih redova) zikir predstavlja veoma vaan element u namazu (molitvi) i ritualu. Vid. Tarih-i tasawwuf dar `islam, t'a'lif dr Kasim Gani, Tehran, 1330., str. 357; Farhang-i mustalahat-i `urafa', ta'lif-i Sayyad Gafar Saggadi, Tehran, 1339., str. 187; R. A. Nicholson, Islam wa tasawwuf, Tehran, 1341., str. 84. 3 Qasida - dua pjesma od 13 do 95 stihova sa rimom aa, ba, ca itd., panegirikog, eleginog ili religioznog sadraja. Ova pjesnika forma je isto arapskog porijekla. Vid. J. Rypka, History of Iranian Literature, Dordrecht-Holland, 1968., str. 94.

47

Neka su Njegova Uzvienost i Njegovo Bie daleko od svega to je nisko i prezreno. Njemu hiljade mojih pjesama, koje ine sr radosti, i hiljade hvala koje su uzrok Allahove milosti, (izreenih) melodinim jezikom slavuja koji poznaju rjeitost, melodije i ritam perivoja iskrenosti, koji vode na put ljetnjeg dvorca Boanske upute i koji proizvode melodije nade u kuu milosti i zagovora (efa'ata).4

Stihovi: Oni pjevaju Mjesecu poslanikog zodijaka, spram ijeg je lica Sunce samo jedna zraka! Devet katova nebesa samo jedan ine list iz knjinice pojave mu, fine! Oni pjevaju eljadi mu i ashabima milim, koji su prvi putem njegovim hodili! Jednog dana sam proitao sa divljenjem i odobravanjem

nekoliko listova iz knjige Baharestan, blagoslovljenog djela profesora pjesnika i mistika Abdurrahmana Damija (neka mu Allah posveti njegovu tajnu u svim vremenima). Sjetih se tada da je Bustan i Gulistan napisao Sadi, Baharestan Mulla Dami, Negarestan Kemal-paa Zade i Sunbulistan ejh uda (neka Uzvieni Allah posveti njihovu tajnu), i da je svaki od njih zasijao sjeme spoznaje u njivi molitve. Osnov vjere i kosmosa poiva na est stvari. U svakom sluaju, ovih pet knjiga trebaju Bulbulistan, jer pjesme slavuja stvaraju uivanje u proljeu, u bljesku rua i zumbula, u proticanju voda.

Stihovi: Bubanj kraljice cvijea ne zatreperi dok bulbul melodiju svoju ne izmjeri! Bulbuli ne kliu nit se na to tue sve dok ne ugledaju trnje oko rue!

4 efaat (efa'at) - leksiki znai: moliti, traiti oprost i pomo za nekoga. U islamu, kao vjeri, podrazumijeva se zauzimanje poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem (Allah ga blagoslovio i mir mu podario) za svoje sljedbenike na Sudnjem danu. Vid. Enzyklopaedie des Islam, IV, 1934., str. 268.

48

I ovaj siromah, po ugledu na istaknute pjesnike i pisce, napisao je nekoliko listova u ovom stilu i na ovaj nain.

Stihovi: Zavren je, evo,Bulbulistan moj, a ni od kog peat on ne dobi svoj! Tek Asaf5 jednu pohvalu mu dade, da rekne cijenu koju on imade! Samo je Ali junak!6 ime svoje nosi - onog kojim se doba mu ponosi! Ime i slava od gospodara - lava za ije se vlasti pravda izvrava! Neka mu Uzvieni Bog podari pomo na oba svijeta, sauva ga

od tuge i nesree. Neka njemu i njegovoj djeci podari dug ivot u okrilju Svoje ljubavi i milosti. Neka ga sauva od onoga to vodi u pohotu i alost.

Stihovi: uda, Sadi i Dami - djela im velika nose ime njihovih izabranika: Bulbulistan od njih nije manje vryedan - zato to ga krasi junak dian jedan! Stihovi: Baci pogled na moju Bau od bulbula; u njoj e pronai sto mirisnih ula! Ona je izvor ivota raspjevanih ptica; kajdu je nala u mudrosti mladica!

5 Asaf -legendarana linost, mudri vezir cara Sulejmana. 6 Fevzi ovdje aludira na Hekim-oglu Ali-pau, tadanjeg turskog namjesnika u Bosni, kome on posveuje svoj Bulbulistan. Vid. uvod, biljeka br. 34. Kajda - (ar.) melodija

49

Bulbulistan je podijeljen na est poglavlja ili huldova.7 Svaki huld, po uzoru na Dennet, ukraen je razliitim drveem, raznobojnim liem, granama i granicama sa raznovrsnim cvjetovima. Svaki je dobio privlane boje i prijatne mirise. Na granama - slavuji melodinih glasova. Njegovi cvjetovi nisu podvrgnuti nepravdi sudbine. Njegovo lie se ne prosipa i ne opada pod utjecajem jesenskog vjetra, niti su grane rastuene nosei teret zimskoga snijega.

Stihovi: Na sve strane - zelenilo blizu; lale i drvee - u pravilnom nizu! Pupoljci se rua krasno otvorili, Na vrhu grma bulbuli zauorili!

Hiljadu glasova u jedan se svija, hiljadu pjesama, hiljadu melodija! Izdanci doli do svoje punoe, grane pokrivene zarudjelim voem! Pupoljci narcisa i rue se smiju dok se bor i empres povie njih viju! Bosioci iznijeli svoj svijeni struk; zumbul i eboj tek rastu u luk! Tamo je skup mudrih uenjaka; u tu bau ne ulazi divanija svaka!

Evo ta traim od tih koji su se skupili u ovoj prijatnoj bai i onih koji etaju po ovom prekrasnom vrtu, koji je ist od trnja interesa i naknade: da uivaju u plodovima bae Fatihe,8 i kad god paljivo pogledaju, da se jednom dovom Bogu sjete vrtlara koji je prikratio svoj dragocjeni ivot odgajajui svaku biljku i koji je dao krv svoga srca njegujui svako stablo, i da kau: "Rob (Fevzi) odnjegovao je ovo drvee. Neka mu svakog asa stie pomo i nagrada Boija."

7 Huld - vidi biljeku br. 25 koja se nalazi u uvodu djela. 8 Fatiha - prva sura Kurana.

50

PRVI HULD

Razvijanje skrivenih pupoljaka plemenitosti i zapah njihovih uzvienih parfema u organima mirisa slavuja, poznavalaca narodne pjesme. Radi dovoenja specijalnog vrtlara koji odgaja mladice, on je otvorio prvo poglavlje bae svetosti (vilajeta).1

Keramet2 Delaluddina Rumija3

Jednog dana Muhammad al-Bakri4 je prisustvovao dervikom obredu. U dubini sale u kojoj se drutvo nalazilo muziari su svirali. Jedan izmeu njih je razmiljao: "Svaki dan do kasno uveer ostajemo ovako (u sviranju) i molitvi da nismo u mogunosti pripremiti i osigurati sredstva za ivot naoj porodici. Radei ovako, postajemo robovi bijede i gladi:

Stihovi: Ti zna da eni i onom to kmei pojesti i piti poriv je najprei. Ako ih nahrani, ti si miran tada; oni ti ne znaju ima - nema rijei.

1 Wilayat - doslovno znai provincija, oblast i svetost. Rije je izvedena od wali, a znai nestajanje roba u Bogu, stepen koji je odmah iza poslanika. R. A. Nicholson, Islam wa tasawwuf, 113; Farhang-i mustalahat-i `urafa, 442. 2 Keramet - neobina, nadnaravna djela i inovi evlija (bogougodnika), osoba koje ne tvrde da su Boiji poslanici. Djela koja ine poslanici i nazivaju se mugizat. Mistici smatraju oboje isto, ali da bi napravili razliku, nazivaju to keramet. Vid. K. Gani, Tarih-i tasawwuf, 112-131. 3 Vid. uvod, biljeka br. 4. 4 Muhammad al-Bakri (1493-1545) je komentator Kurana, mistik i afijski pravnik. Rodio se i ivio u Kairu, ali je dugo vremena boravio u Mekki. Pisao je djela iz podruja tefsira (komentar Kurana), islamske mistike i prava. Vid. Al-A'lam, VII, Kairo, 1954-1959.

51

Toga asa Mevlana prui ruke prema istoku, povue ih nazad i

istrese sadrinu u def. Muziari ugledae hiljadu zlatnika, koji su bili tek izili iz kovnice. A zatim ree:

Stihovi: Ej, aici, ej, aici, pretvorit u zemlju u safire! Ej, muziari, ej, muziari, zlatom u vae napunit' daire! Stihovi: Ne budi fukara, ne trpi neznanja; naui alkemiju savrenog stanja: Imuan e biti ako trepavicom skine prah sa praga u dvorcu Delala!5

Keramet Dunaida al-Bagdadija6

Jednog dana neki se ovjek predstavi Dunaidu nazvavi mu selam.

- Neka je i na tebe Boiji spas ako si musliman - odgovori Dunaid. Muridi7 (dervii) posmatrali su doljaka koji je na sebi imao

5 Mulla Galali - iz konteksta se jasno vidi da se misli na Delaluddina Rumija. 6 Gunayd al-Bagdadi je jedan od prvih mistika teoretiara u islamu. Umro je 298/910. On je konkretno postavio problem mistikog sjedinjenja i nestajanja u Bogu u svojim djelima: "Kitab at-tawhid" (Knjiga o Boijoj jednoi), i "Kitab al-fena" (Knjiga o mistikom nestajanju u Bogu). Gunayd je tu prostudirao uvjete koji vode u stanje nadegzistencije (baqa'). Njegov spiritualizam uvjetovan je polaritetom eriata i hakikata. Bio je protiv ekstremnih sufija, koji su zastupali ontoloku supremaciju hakikata nad eriatom. Doktrinu tawhida on je shvatao kao osnovno iskustvo mistikog jedinstva. Vid. Henry Corbin, Histoire de la philosophie islamique, Gallimard, 1964., str. 271-273; Mistique musulmane par G. C. Anawati et Louis Gardet, Paris, 1961., str. 34, 35. 7 Muridi (muridan) pl. od murid, doslovno znai: koji eli, trai. Kod islamskih mistika oznaava osobu koja se odvojila od svega to je osim Boga, odnosno ovjeka

52

zeleni ogrta i muslimansko odijelo. Meusobno su zapodjenuli razgovor: "Ve nekoliko godina viamo ovoga ovjeka kako se povlai u molitvu (itikaf)8 svakog mjeseca ramazana. ta znae ove rijei "ako si musliman"

Dunaid je objasnio: "Ja nisam rekao da se on nije a povlaio u itikaf svakog ramazana"

Stihovi: Ako mjesec vjere na nebu srca ne blista, ta e ti itikaf kraj Harema ista? Ko god spozna Boga na vjerskom je putu; vjerniku i nevjerniku odjea je ista! Ovaj ovjek ree: "Potovani ejhu! Vjerovjesnik (Muhammed,

s.a.v.s.) je rekao: "uvajte se otroumnosti vjernika, jer on gleda Boanskim svjetlom!"

- Da, rekao je. Ako ne vjeruje, pogledaj u njega - ree Dunaid.

Stihovi: Ako Boiju svjetlost porie ti srce, ta je otroumnost - pogledaj u Sunce!

Spomenuti ovjek obori glavu, a zatim je podie i ree: "Istinu si rekao. Vjerujem i svjedoim da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed njegov rob i poslanik" Zatim ree: "Sada sam se uvjerio da si na Pravom Putu i da je istina sa tobom."