UDK UDC 905.25(497.5-3 Istra + Cres) : 679.91

PRAPOVIJESNI JANTARNI NAKIT S PODRUČJA ISTRE I CRESA

Klara BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ

Izvorno znanstveno djelo Prapovijesna arheologija

Klara Buršić-Matijašić 52100 Pula, HR, Mate Balote 3

Arheološki muzej Istre Oeuvre scientificpie originale Archäologie prehistorique

Primljeno - accepte: 15. 09. 1988. Odobreno - approuve: 17. 12. 1988.

Rad obrađuje jantarne predmete pronađene u nekropo­lama Istre (Pula, Beram, Picugi, Kaštel kod Buja i u tumulu na otoku Cresu (Osor), materijal koji se čuva u Arheološkom muzeju Istre u Puli. Jantarni nakit s područja Istre i Kvarnera (perle, fibule) proizveden je od baltičkog jantara. Katalog predmeta.

Od davnine su europske civilizacije, ali i stanovnici drugih kontinenata, bili opčinjeni ljepotom jantara. Njegova magična moć djelovala je u svim prapovijesnim i povijesnim kulturama. Već u neolitiku pripisana su mu svojstva koja će ga pratiti do današnjih dana.

Više naziva, poput ambar (arapski), elektron (grčki) 1 , Bernstein (njemački), označavaju fosilne smole različitog porijekla i različitih fizikalnih i kemijskih svojstava 2. Za vrijeme tercijarnih klimatskih i tektonskih

1 Trenjem jantar postaje negativno nabijen, cf. G. GUERRESCHI, La problematica clell'ambra nella protostoria italiana. Aspetti lecnologici, Sibrium 10, Varese 1970,291.

2 Enciklopedija likovnih umjetnosti , sv. 3, Zagreb 1964, 61.

1. UVOD

promjena, velike površine prekrivene ernogoričnim šumama"1 bile su uništene i prekrivene novim naslagama. Započeo je tada spori proces pretvaranja prirodne smole u jantar 4.

Prvi pokušaji tumačenja nastanka jantara sačuvani su u grčkoj mitologiji, a kao što to u legendama biva, i u ovoj o jantaru ima vrlo malo povijesne i činjenične istine"'. Pretpostavlja se da su legendu o Faetontu i njegovim sestrama, Grci preuzeli od naroda koji su živjeli na obalama Baltičkog mora gdje je dokumentirana eksploatacija i prvo korištenje jantara".

Već je u doba stvaranja legende uočen prvobitni vegetabilni (jablanovi u koje se pretvaraju Faetonlove sestre) i tekući (suze koje one liju za poginulim bratom) oblik jantara 7. Jantar je fosilizirana smola (a ne min­eral) koja se sastoji od 79% ugljika, 10,5% kisika i 10,5% vodika te od neznatnih tragova sumpora". Kemijska i fizička svojstva jantara govore da je samo neznatno teži od vode 9, a zbog relativne mekoće ubrzo se uvidjelo da je pogodan za oblikovanje1 0. Međutim, zbog visoke točke taljenja manji komadi se, za razliku od prirodnih nefosiliziranih smola, nisu ponovno upotrebljavali. Tek danas, s razvitkom tehnologije mogu se ostaci jantara upotrijebiti u idealnim laboratorijskim uvjetima na temperaturi od 200-250°C i pod pritiskom od 400 atm". Jantar se javlja u vrlo mnogo boja i njihovih varijanti. Njegov se spektar proteže od najsvetlije žute preko crvene boje. Nešto je rjeđi jantar zelenkastih tonova. Tonalitet mu daju vegetabilni

3 C. GUERRESCHI, o.e., 289. 4 N. NEGRONI САТАССШО, La problematica dell'ambra nella protosloria italiana: dilTusione dell'anibra in

Italia e suoi rapporti col mondo cullurale preistorico, Sibrium 10, Varese 1970, 275. 5 R. GREVS, Grčki mitovi, I, Beograd 1974,155-157; M. KRIZMAN, Antička svjedočanstva o Istri, Istra kroz

stoljeća, I, I, Pula - Rijeka 1979,248. 6 N. NEGRONI CATACCHIO, o.e., 281; M. GIMBUTAS, / liallici, Milano 1967, 195-196. 7 Zora Eoja najavljuje svakog jutra Helija, boga sunca, koji svojim blistavim kočijama koje vuku četiri

konja putuje s Istoka na Zapad. Jednog jutra predao je kola svom sitni Faetontu koji je, nevješl u vožnji, lelio čas prenisko, čas previsoko. Izazvao je kaos na zemlji sijući požare odnosno ledenu zimu. Vidjevši što se događa, Zeus se razljutio te ga udario gromom, le je Faetont pao u rijeku Eridan (prema jednoj interpretaciji današnji Pad), a njegove sestre pretvorene su u jablanove iz kojih teku suze i pretvaraju se u jan ta rne kapi. kal . suci n u ni = ambra = jantar, prema Pliniju sl., N.H. 37,43, sucinum dolazi od sucu ni, tj. tekućina koja se cijedi iz stabla, ef. N. NEGRONI CATACCHIO, o.e., 280; ako se mjesto pada Faetonta identificira S Padom, to nije slučajnost jer su donedavno oko te rijeke rasle bogate šume od kojih danas nema traga, сГ. L. RRUNELLO, U Veneto e i Veneti, Mestre 1986, 71.

8 Specifična težina mu je 1,05 -1,15; tvrdoća mu je 2 - 2 , 5 a stupanj taljenja 250 - 350"C, cl. G. GUERRHSCHI, o.e., 290.

9 N. NEGRONI CATACCHIO, o.e., 282. 10 G. GUERRFSCHI, o.e., 290. 11 G. GUERRESCHI, o.e., 290.

elementi, a s obzirom na boju dobio je više naziva: svijetlo žut ili sukcinit, crn ili stantienit, smeđe crvenkast ili rumenit, crveno-ljubičast ili simetit, jantar s plavkastim odsjajem ili retinit. S obzirom na boju i prozirnost jantara možemo odrediti mjesto nalaza jer jantar s kopnenih nalazišta ima crvenkastu tvrdu površinu, dok žućkasti sjaj i prozirnost karakteriziraju obalni nanosi morskih valova1 2. Vrlo lako oksidira te je ta karakteristika razlog što nije moguće sa sigurnošću reći i utvrditi s kojih ležišta dolazi.

Kao što smo već napomenuli jantar je bilo vrlo lako oblikovati, pa su iz njega izvedeni različiti ukrasni oblici. Osim perla, dijelova ogrlica i dijelova fibula, javljaju se i oblici koji su vezani uz magiju i život jer se oduvijek vjerovalo da jantar ima moć privlačenja dobrog, a tjeranja zla. Odatle i razni oblici koji su pojačavali značenje poput falusoidnih simbola, apotropejskih očiju, žaba, riba, skarabeja, zatvorenih šaka sa dva uzdignuta prsta, malih ritualnih sjekira itd. n . Ipak je najomiljeniji i najčešći oblik bila ogrlica, koja već u neolitiku sjevernih zemalja postaje obavezan inventar ženskih grobova. Kao i u Italiji, prve jantarne perle pronađene su u nekropolama brončanog doba". Najstarija datirana perla na istarskom tlu je lećasta perla na ogrlici od brončanih saltaleona iz grobne gomile na Žamnjaku u južnoj Istri (T.I,1). To je mala perla promjera 1,0 cm, debljine 0,8 cm. Sa nalazišta Vrčin potječe više pojedinačnih perli lećastog oblika: jantarna perla karamel boje (T.I,7), jantarna perla karamel boje promjera 1 cm, P/192321 5, jantarna perla svjetlo smeđe boje promjera 0,7 cm P/19203, te oštećena jantarna perla žuto - tamno crvene boje promjera 1,8 cm, P/19202. Sa istog nalazišta imamo dva para perli: prvi par je oblika tankih okruglih pločica crvenkasto smeđe boje promjera 0,8 i 0,9 cm (T.l,6), drugi par je iz groba 7: jedna perla je lećastog, a druga cilindričnog oblika, promjera 0,9 i 0,6 cm P/19221. Slijedi ogrlica (T.I,5) koju sačinjavaju tri tamnosmeđe perle nepravilnog oblika promjera od 1,7 do 2 cm. Ogrlica (T.I,4) sastavljena je od tri lećaste perle svjetlo žute boje promjera od 2,1 do 2,4 cm i jedne manje pločaste promjera 0,7 cm. Iz nekropole Vrčin sačuvane su dvije ogrlice od kojih jednu (T.I,2) sačinjava jedanaest jantarnih perli tamno smeđe boje nepravilnog ovalnog i cilindričnog oblika, čiji se promjer kreće između 1,1 i 2,4 cm; druga ogrlica sastoji se od devet perli crvene boje koje su također nepravilnog oblika (T.I,3). Neke su perle oštećene, a ona najveća u nizu najvjerojatnije nije nikada bila obrađena, već predstavlja neobrađeni grumen jantara.

12 G. GUERRESCI1I, o.e., 291. 13 N. NEGRONI САТАССШО, o.e., 283. 14 F. RITTATORE VONWILER, Scoperte delPela del hromo luogo la vallata del Пите Flora, Rivista Scienze

Preistoriohe, 6, 3-4, 1951, 68. 15 Predmeti iz inventara Arheološkog muzeja Istre u Puli, dalje u tekstu nose oznaku P.

Iz nekropole Picugi potječe ogrlica koja se sastoji od 13 jantarnih perli različite veličine ali pretežno okruglog oblika žuto crvene boje (T.l,8).

Najljepši primjerak ogrlice predstavlja ona iz grobne gomile na otoku Cresu, iz Osora, koju sačinjavaju dvadesettri komada jantarnih kolutova žućkaste boje i dvije staklene perle (T.II,1). Najveća perla okruglog je oblika, nešto manja je lećastog, a sve ostale su okrugli prstenovi s velikom rupom za provlačenje, te imaju trapezoidni oblik.

Slijedeći oblik perle koji se javlja među našim primjercima su perle jajaslo-lećastog oblika nataknute na luku fibula (T.II,2,6,7), odnosno oštećena jajoliko-lećasta jagoda crvene boje dužine 4 cm, očito s luka fibule (T.IT,3). U inventaru Muzeja postoji dokumentacija o dvije fibule, tj. dva zrna jantara koji su izgubljeni (P/7021 i P/7022).

Zanimljiv oblik predstavlja lećasta jantarna perla s četiri bradavičasta ispupčenja koji čine uglove, kao dio velike fibule tipa »Osor« (T.II,4 i 5).

Slijedeći oblik nakita kojeg nalazimo među našim primjercima su brončane slijepoočničarke od tanke žice s jantarnom perlom. Perle su pločastog oblika s tr oku lasto prisječenim rubovima (T.III,1 i 2). Promjeri ova dva primjerka su 3 odnosno 2,8 cm, debljina 0,7 odnosno 1 cm.

Jantarna perla oblika skarabeja s rupicom za provlačenje u gornjem dijelu (privjesak), predstavlja jedini takav primjerak u našoj zbirci (Т.Ш,3).

Jantar je na Mediteran stizao već u rano brončano doba iz bogatih nalazišta na sjeveru Europe: obala Sjevernog mora (Danska obala), obala Baltika, a naročito duž poluotoka Samlad u istočnoj Prusiji, područja Kijeva16, obala Poljske te jezera Misuri1 7. Nešto manje bogata su nalazišta u južnoj Europi, na obroncima Apenina, te duž obala rijeka Salso i Simeto na Siciliji18.

Nisu zanemariva niti nalazišta u Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj, Rumunjskoj, na Uralu, a izvan Europe u sjevernoj Burmi te na atlantskim obalama Amerike. Početak janlarnog puta možemo odrediti geološkom analizom nalazišta i fizikalno - kemijskom analizom predmeta 1 9. Što se pak

16 G. GUERRESCHI, o.e., 289. 17 N. NEGRONI CATACCHIO, Le vie dell'ambra, ipassi alpini orientali e falto Adriatico, Aquileia e 1'агсО

alpino or ientate , Antichitä Altoadriatiche 9, Udine 1976. 18 A. B. MAYER, Materiale preislorico da am bra scopcrlo in Sicilia, Bull, di Paletnologia Italiana, serie II, 9,

1893, 105; A. B. MAYER, Dell'ambra preistorica lavorata in Sicilia, Bui. di Paletnologia Italiana, ser. II, 3-4, 1887-1888.

19 Ovo pitanje je dugo zaokupljalo znanstvenike, da bi u posljednje vr i jeme bilo ri ješeno primjenom inl'raervene speklroskopske analize koja sa sigurnošću ukazuje na »baltički« ili »neballički« jantar, cf. N. TRICARIO, Analisigas-cromatogratiehe e di spettrometria IR di campioni d'ambra provenienti da Aquileia e din torn i, A n t i c h i t ä altoadriatiche 9, Udine 1976, 58-59. Infracrvena metoda analize porijekla jantara empiri jska je i neovisna od bilo kakvih nesigurnosti koje proizlaze iz kemijskog sadržaja jantara, a za nju je dovoljna vrlo mala količina uzorka, tek oko 2 mg, cf. J .M.TODD, M.II.EICHEL, D.W.BECR, A. MACHIARLEO, Bronze and Iron Age Amber Artifacts in Croatia and Bosnia -Hercegovina, Journal of Field Archaeology, 3,3, Boston 1976, 316; T. MA El NOVSKI, IJC probleme de forigine desobjets en amhre provenant des fouilles jougoslaves, Fontes posnanienses 21 , Poznan 1972, 219.

tog trgovinskog prometnog pravca tiče, moramo posegnuti za arheološkim nalazima 2 0.

Iz svojih najbogatijih nalazišta na sjeveru Europe jantar je počeo stizati na jug dolinom rijeke Rajne, preko alpskih prijelaza u Italiji, a preko Karpatske kotline dolinom Morave i Vardara u Grčku. U većim ili manjim pošiljkama jantar je sa sjevera kretao na jug. Najjači trgovinski putevi bili su ipak oni kroz alpske prijevoje21 s odredištima u Padskoj nizini gdje su se na prijelazu iz brončanog u željezno doba nalazila glavna trgovačka središta Manciano-Sampignano 2 2, Peschiera, Frattesina di Fratta Polesine 2 3 s vrlo jakim prerađivačkim mogućnostima, a kasnije i Adria na delti rijeke Pad 2 4. Dok je Peschiera bila više okrenuta Alpama i sjeveru, Frattesina je bila otvorena prema Sredozemlju2'. Relativno mirna plovidba uz i stočnoj adransku obalu dovodila ih je do Egejskog bazena i Grčke2 6. Antička luka Adria (Hatria), ranije važno pomorsko pristanište 2 7, bila je na obali sjevernog odvojka delte rijeke Pad, dok je danas, zbog prirodnih nanosa rijeke i zbog regulacijskih intervencija Venecije 1604. godine, udaljena od obale Jadrana oko 25 km 2 8 .

Pretpostavlja se da trgovina od samog početka nije bila izravna (u mezolitiku i u rano brončano doba), već da su postojali posrednici 2 9. Jedan od argumenata za tu pretpostavku je postojanje ostava u kojima su pronađene velike količine kako sirovog tako i obrađenog jantara. Bile su to najčešće jame duboke i do 2 m, širine do 1 m, ponekad s krovnom konstrukcijom, u koje se pohranjivalo i do 12 kvintala jantara: komadi su bili uredno poslagani od najvećih na dnu do sitnih perli na vrhu.

Osnovni kontinentalni prometni pravci su kroz povijesna i pretpovijesna razdoblja, osim laganih odstupanja, morali zadržavati iste smjerove kretanja. Ovdje ćemo se kratko osvrnuti na komunikacije u brončano i željezno doba, iako se jantarom počelo trgovati već u neolitiku3 0. Već tada jantar počinje silaziti niz Dunav, dok u brončano doba trgovina postaje stalna.

20 N. NEGRONI САТАССШО, o.e. (cf, bilj. 17). 21 N. NEGRONI САТАССШО, o.e. (cf. bilj. 17). 22 Cf. E. BIANCHIN CITTON, II Bronzo Finale, II Veneto nell 'antichitä, preistoria e protostoria, a cura eli

A. Aspes, II, Verona 1984, 617-630, naročito 621. 23 E. BIANCHIN CITTON, o.e., 622. 24 G. BRUSIN, Le ambre in Aquileia, Le tre Venezie, 16, 1941, 641. 25 E. BIANCHIN CITTON, o.e., 625. 26 1. BRUNELLO, o.e., 91 . 27 N. PETRIĆ, Komunikacije u prethistoriji Jadrana, Putevi i komunikacije u praistoriji , Materijali 16, Peć

1978; M. KOZL1ČIĆ, Obalna linija istočnog Jadrana u antici, Latina et Graeca 28, Zagreb 1986, 1 7 - 38. 28 M. DE MIN, Adria antica, II Veneto nell 'antichitä, preistoria e protostoria, a cura di A. Aspes, II, Verona

1984,809. 29 N. NEGRONI CATACCHIO, o.e. (cf. bilj. 17),26. 30 N. NEGRONI CATACCHIO, o.e. (cf. bilj. 4), 278.

Veze naših krajeva s jantarom počinju vrlo davno, u grčkom epu о Argonautima, koji je nastavak legende o Faetontu. Kako su autoru epa, Apoloniju Rođaninu, bili dostupni svi geografski podaci o grčkom svijetu i čitava mitološka predaja, smjestio je put povratka Argonauta kroz Podunavlje i sjeverni Jadran"'1. Spominje se tu i Dunav, i Kronovo more (jedan od naziva za Jadran) i otoci Elektridi za koje se mislilo da su bogata nalazišta jantara 5 2. Ali sva ta mjesta, i rijeke i otoci, pripadaju mitskoj geografici koje su već Strahon i Plinije smatrali izmišljotinama'"'.

U grčkim se mitovima odražavaju geografska osvajanja i postepeno širenje saznanja o Europi i Sredozemlju"'4. Tumačenja geografskih pojmova oduvijek su bila različita, ali jedno je danas sigurno, da se u prepričavanju zamijenilo mjesto izvora, ležišta jantara sa trgovačkim središtem. Grčki moreplovci su možda bili iznenađeni bogatim šumama koje su rasle na ušću i uz rijeku Pad, pa su i jantar kojeg su ovdje kupovali, smatrali lokalnom izrađevinom"'"'. Odatle možda i zamišljanje jantarskih otoka ili Elektrida ispred ušća rijeke Pad, dok su ih drugi poistovjećivali s Kvarnerskim otocima. Već i Strabon 3 6 izričito kaže »... Eridana nema nigdje na svijetu, a govori se o njemu kao da je blizu Pada; zatim ono o jantarskim otocima pred padskim ušćem te o pticama biserkama na njima, jer ničeg od svega toga nema u ovom kraju.« Isti autor spominje i Aquileiu kao izlaznu luku za trgovinu ilirskih plemena što žive sve do Dunava te kaže: »... Iliri odvoze proizvode s mora, vino u drvenim bačvama i ulje, a odvoze onamo robove, stoku i kože..Š7

Najpogodniji prijelaz iz Padske u Panonsku nizinu i danas je prijevoj Ad Pirum (Postojnska vrata). Kroz Ljubljansku i Celjsku kotlinu stizalo se zatim do plovne Save i dalje do Dunava odakle je put za Crno more bio otvoren.

Kopnom ili vodom jantar je na putu sa sjevera prema jugu uvijek neminovno doticao naše krajeve. Stariji radovi o toj problematici tvrdili su da je ta trgovačka veza potpuno obilazila područje »bivše« Jugoslavije38, međutim infracrvena speklroskopska analiza pružila nam je nova saznanja o baltičkom porijeklu jantara iz Slovenije, Novog Pazara, Istre i Kvarnera5 9.

31 R. KATIČIĆ, Podunavlje i Jadran u epu Apolonija Rođanina, Godišnjak 7, Centa r za balkanološka ispitivanja 5, Sarajevo 1970, 71-132.

32 A. GRILL1, L'Eridano e le isole Elettridi, Padusa 9 (n. 2,3,4,), 1973. 33 M. KRIZMAN, o.e., komentar i uz tekstove Aristotela, Pseudo Skilaka, Pseudo Skimna, Strabona, Plinija i

Mele: str. 37, 59, 70, 233, 212; R. KATIČIĆ, o.e.; M. SLIIČ, Istočna jadranska obala u Pseudo-Skilakovu Periplu, Rad JAZU, 306, Zagreb 1955, 121-186.

34 B. BENUSSI, L'Istria sino adAugusto,Trieste 1883. 35 L. BRUNELLO, o.e., 91. 56 STR\BON, Geog., 5, 1, 9; prijevod M. KRIZMAN, o.e., 80. 37 STRABON, Geog., 5, 1, 8. 58 J. M. TODD et allii, o.e., 313. 59 J. M. TODD et allii, o.e., 315 i 317.

Sigurno je da su se osim kopnenih koristili i morski putevi. Dok se o antičkim lukama u Istri može vrlo konkretno razgovarati 4 0, što se tiče prapovijesti možemo samo pretpostavljati, na osnovi konfiguracije terena, obale i topografskih podataka, gdje su mogli pristajati brodovi i brodice, lađe i lađari predrimskog razdoblja Istre". Polazeći sa sjevera zapadnom obalom Istre prema jugu možemo ih nabrojati nekoliko ali su najpogodnije i najsigurnije bile Vabriška luka sa sjeverne strane drage Sv. Martina 4 2 i sama porečka luka 4 5. Lađe koje su pristajale u dnu Limskog kanala mogle su opskrbljivati gradinska naselja s jedne i s druge strane Drage 4 4. Limskom Dragom se jednostavno stizalo i do samog središta Istre, do Berma i njegovih stanovnika, dok velika koncentracija gradinskih naselja na rovinjskom teritoriju ukazuje na pogodnost i naseljavanja4 5. Na samom jugu poluotoka smještena su tri gradinska lokaliteta naročito značajna u trgovini i prometu na sjevernom Jadranu u prapovijesno i antičko doba: to su Nezakcij, Pula i Brijuni46.

40 A. DEGRASSI, / porti romani dell'Istria, Atti e Memorie della Soeiela istriana di archeologia e storia patria 5, 1957, 24-81.

41 A. ŠONJE, Putevi i komunikacije u praistoriji i antici na području Poreštine i njihov odnos prema ostalim prometnicama u Istri, Putevi i komunikacije u antici, Materijali I 7, Peć 1978, 125-131; N. PETRIĆ, o.e.

42 A. ŠONJE, O.C., 123. 43 A. ŠONJE, o.e., 123. 44 K. BURŠIC-M ATI JAŠI C, Brončano doba na gradinskim naseljima Poreštine, Zbornik Porešt ine 2, Poreč

1987,33-39. 45 C. MARCHESETTI, / castellieri preistorici di Trieste e della regione Giulia, Trieste 1903 (1981), kar la

rasprostranjenosti gradina u prilogu. 46 S. GABROVEC - R. MIHOVILIĆ, Istarska grupa, Praistorija Jugoslavenskih zemalja V, Sarajevo 1987,293 -

358, naročito 323.

2. KATALOG MATERIJALA PO NALAZIŠTIMA

(Karta 1)

PULA

Unutar gradskih zidina antičke Pule iskopano je u više navrata, počevši od prijelaza 19. u 20. stoljeće, oko 1000 žarnih grobova koji zajedno sačinjavaju jedinstvenu željeznodobnu nekropolu 4 7. Danas se u inventaru Muzeja jantar nije sačuvao, a spisak predmeta kojeg navodimo proizlazi djelomično iz literature, a djelomično iz Kopije inventara Muzeja iz 1932. do 1945. godine.

1. Zrno jantara iz groba 170, stari inv. br. 8264 н. 2. Zrno jantara možda iz groba 72, stari inv. br. 786. 3. Kuglica jantara inventirana kao rasuti nalaz, stari inv. br. 784

(nekropola Dejak). 4. Komadić jantara, inventiran kao rasuti nalaz, stari inv. br. 856. 5. Probušena jantarna perla duž. 5 cm, iz groba 34 4 9. 6. Okrugla jantarna perla iz groba 14950. 7. Cilindrična jantarna perla iz groba 1685 1.

V R Č I N

U sklopu gradinskog naselja Vrčin kod Vodnjana3 2 između 1925. i 1929. godine" istražena je nekropola iz završne faze brončanog doba koja se nalazila uz gradinske bedeme. Sačinjavali su je grupe grobova označene

47 A. GNIRS, Eine römische Nekropole innerhalb der Maueren des antiken Pola, J a h r b u c h d e r Zentralkommission n.f.l , Wien 1905, 61-96; B. SCHIAVUZZI, u Atti e Memorie della Societä is t r iana di archeologia e storia patria (dalje: AMSIA) 19, Parenzo 1905, 257; A. GNIRS, Vorrömische und römische Funde nächst der Porta Gemina in Pola, Mitteilungen der Zent ra lkommiss ion für Er forschung und Erhal tung der Denkmalpflege, III f, 5, Wien 1906, 198-200; V. DUSATTI, Catalogo del Museo Civico di Pola e alcune notizie storiche di Pola romana, Pola 1907, 71-74; A. GNIRS, Führer durch Pola, Wien 1915, 124-126; A. GNIRS, Istria praeromana, Karlsbad 1925, 44-98; R. BATTAGLIA, Ricerche palelnologiche e folcloristiche sulla casa istriana primitiva, AMSIA 58, 2, Parenzo 1926, 56; M. M1KABEELA ROBERTI, Noliziario archeologico (1935-1936), AMSIA 47, Pola 1955,295-296; B. BAĆIĆ, Novi ilirski žarni grobovi u Puli, Jadranski zbornik 5, Rijeka - Pula 1958, 515-522.

48 Copia dell'Inventario deIMuseo di Pola, I Redazione dal n. 59 (1 . XII. 1952.) al n.5599 (5. IV. 1945.). 49 A. GNIRS, Istria praeromana, Karlsbad 1925, 57, sl. 56. 50 A. GNIRS, o.e., 70. 51 A. GNIRS, o.e., 75. 52 С. MARCHESETTI, o.e. (cf. bilj. 45), 105; B. EONZA, Appunti sui castellieri dell'Istria e della provincia di

Trieste, Tr ieste 1977, 61 i 64. 55 Iskopavanje su vršili R. Battaglia i B. Forlati-Tamaro, ali rezultati nisu nikad objavljeni; cf. R. BATTAGLIA,

/ castellieri della Venezia Giulia, Le meraviglie del passato, Milano 1958, 428.

jačim zidovima, dok su pojedinačni grobovi (ukupno 16) također bili ograđeni, samo nešto tanjim zidovima. Pokojnike su pokapali u sjedečem položaju u sanducima od tankih kamenih ploča. Gotovo svaki grob sadržavao je 3-4 sukcesivna ukopa, a kao prilozi pronađeni su ukrasni predmeti od bronce i jantara 5 4.

1. Fragmentirana jantarna perla lečastog oblika žute boje, inv. br. P/152245"', promjer 1,1 cm (T.l,7).

2. Malo oštećeno jantarno zrno lećastog oblika smeđe boje, P/19232, promjera 1 cm.

3. Prepolovljena jantarna perla diskoidnog oblika žuto-tamno crvene boje, promjera 1,8 cm, P/19202.

4. Jantarna perla lećastog oblika svjetlo smeđe boje, promjer 0,7 cm, P/19203.

5. Četiri jantarne perle svjetložućkaste boje od kojih su tri velike lećastog oblika i jedna mala oblika tanke okrugle pločice, P/15221 (T.I,4).

6. Tri jantarne perle tamno smeđe boje nepravilnog oblika, promjer 1,7-2 cm, P/15222 (T.15).

7. Dvije jantarne perle crvenkasto smeđe boje oblika tankih okruglih pločica, promjer 0,8 - 0,9 cm, debljina 0,25 cm, P/15223 (T.l,6).

8. Jantarna ogrlica od 11 perli tamno smeđe boje nepravilno ovalnog oblika, promjer 1,1 - 2,4 cm, P/15225 (T.l,2)5 6.

9. Devet jantarnih perli crvenkaste boje nepravilnih oblika, promjer 1,1 -3,8 cm, P/15226 (T.1,3).

10. Više sitnih ulomaka jantara koje ne možemo identificirati kao perle zbog loše sačuvanosti, IVI 9220, P/19222, P/19230.

Ž A M N J A K

Zamnjak je naziv za brežuljak u južnoj Istri gdje je 1957. godine istražena gomila"'7. Uz ostatke triju pokojnika u kamenom sanduku pronađena je ogrlica od saltaleona s jednim zrnom jantara, a od ulomaka keramike rasutih po gomili sastavljena je poveća zdjela sa četiri ručke.

54 K. BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ, Gradina 1 rčin u okviru brončanog doba Istre, Arheološki vestnik 39-40, Ljubljana 1988-1989, 457-494; B. SCHIAVUZZ1, Necropoli a tumuli a M Orsino, A MSI A 30, 1914, 209; L. RUARO LOSERI, Prcisloria del Caput Adriae, Catalogo della mostra, Trieste 1983, 129.

55 Svi inventarn i brojevi u ovom katalogu s oznakom IV brojevi su inven ta ra prapovi jesnog odjela Arheološkog muzeja Istre u Puli.

56 Archeologia e arte dell'Istria, Monogralie e eataloghi 1, Pola 1985, 38, kal. br. 38 = Arheologija i umjetnost Istre, Monografije i katalozi 5, Pula 1986,47, kat. br. 36.

57 B. BAĆIĆ, Tumuli iz brončanog doba na Maklavunu u Žamnjaku u južnoj Istri. Jadranski zbornik 4, Pula-Rijeka 1960, 197.

1. Ogrlica sastavljena od 25 ulomaka brončanih saltaleona i jedne jantarne perle diskoidog oblika žute boje, promjer 1,8 cm, debljina 0,8 cm, P/15216 (T.I,1)5 8.

P I C U G I

Picugi je zajedničko ime triju gradinskih uzvišenja u blizini Poreča. U njihovom podnožju je otkriveno krajem prošlog stoljeća oko 800 žarnih grobova1 9. Veliki broj grobova dao je izuzetno mnogo zanimljivog materijala, koji je samo malim dijelom pohranjen u našem Muzeju. Kronološki, materijal možemo pratiti od samog početka običaja spaljivanja pokojnika u Istri (11. st.pr.n.e.), a raznolikost predmeta ukazuje na žive veze s razvijenim kulturama Sredozemlja (Veneti, Picenum, Daunia, Etruria, Grčka) 6 0. Dok u literaturi nalazimo zabilježeno nekoliko primjera jantarnog nakita, u Arheološkom muzeju Istre u Puli danas se čuva samo jedna jantarna ogrlica61. S obzirom na veliki broj grobova i s obzirom na količinu importiranog materijala možemo primijetiti da je ipak jantar u tako značajnoj nekropoli vrlo slabo dokumentiran. Zanimljivo je da su jantarne perle pronađene u, ili uz žare grube domaće proizvodnje.

1. Jantarna ogrlica koju sačinjava 13 jantarnih perli različite veličine i očuvanosti, P/1550 (T.1,8)62.

BERAM

U podnožju slikovitog brežuljka i današnjeg sela Beram kod Pazina, krajem prošlog stoljeća iskopana je nekropola sa oko 300 žarnih grobova 6 5. Gotovo sav materijal koji se čuva u Beču i Trstu, poslužio je V. Kučar za

58 B. BAC1C, o.e.; B. ČOVIĆ, Regionalne grupe ranog bronzanog doba. Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, Sarajevo 1983, 114-132, T.XIII, 10; Archeologia e arte dell'Istria, o.e. kal. br. 37 = Arheologija i umjetnost Istre, o.e. kat. br. 35.

59 A. AMOROSO, Le necropoli pre i storiehe dei Pizzughi, AMSIA 5,1889; IVI. MORETTI, Necropoli preistoriche del caslelliere mediano dei Pizzughi, Preistoria del Caput Adriae, Trieste 1983,153; K. MIHOVILIĆ, Poreština u kontekstu željeznog doba Istre i susjednih kulturnih skupina. Zbornik Poreštine 2, Poreč 1987,41-49.

60 K. MIHOVILIĆ, o.e., 44. 61 A. AMOROSO, o.e., na str. 233 je spisak pronađenih predmeta gdje se pod br. 69 spominje 26 pločastih

perli, a pod brojem 70 jedan jantarni prsten obješen o brončanu kariku; na str. 241 navodi se da je u grobu 44 p ronađeno pored staklenih perli i 10 malih pločastih jantarnih perli; zatim da je u grobu 77 p ronađeno 16 pločastih perli sa rupom na sredini, str. 243.

62 V. KUČAR, Prahistorijska nekropola Beram, Histria Archaeologica 10, 1, Pula 1979, Tab . XX, 17, 18, 19. 63 Arheološki muzej Istre u Puli, Vodič III, Pula 1978, 43.

determinaciju kronologije halštalskog razdoblja Istre 6 4. U našem Muzeju nije sačuvan niti jedan primjerak jantara iz beramske nekropole, a podatke koje ćemo izložiti sakupljeni su iz literature.

1. Dvije jantarne perle pločastog oblika, promjer 2 i 1,7 cm, inv. br. 8353, grob 12 6 5.

2. Probušena jantarna perla pločastog oblika, duž. 3,1 cm, inv. br. 8352, grob 61 6 6 .

3. Jantarna perla vretenastog oblika6 7. Ostali podaci vrlo su nesigurni i nije moguće izlučiti pojedinačne

predmete u odgovarajućim grobnim cjelinama 6 8.

K A Š T E L kod Buja

Prve vijesti o žarnoj nekropoli u Kaštelu iznad Dragonje, kod Buja (tal. Caslelvenere) objavljene su u arheološkoj literaturi početkom stoljeća69. Godine 1954. i 1955. otkriveno je još 24 groba 7 0, čiji nam je grobni inventar poslužio za analizu jantara s našeg područja.

1. Jantarna perla pločastog oblika s koso prisječenim rubovima, promjer 2,8 cm, debljina 0,7 cm, nataknuta na brončanu kariku, P/6582 (T.111,2)71.

2. Oštećena jantarna perla pločastog oblika s trokutasto prisječenim rubovima, promjer 3 cm, debljina 1 cm, P/6583 a; inv. br. P/6583 b predstavlja fragmentiranu brončanu kariku na kojoj se nalazila perla (T.111,2)7-'.

OSOB

Godine 1959. izvršeno je zaštitno arheološko istraživanje grobnog tumula u Osoru na otoku Cresu 7 3. Pored sedam grobova otkriveni su i tragovi kultnog obreda. Među prilozima u grobovima pronađen je i jantar.

64 V. RUČAH, o.e., 85 i dalje. 65 V. KUČAR, o.e., 92, I 15, T.ll. 5-8. 66 V. Kl ČAR, o.e., 99, T.VII, 7; C. MOSER, 2. Bericht über die Necropole von Verum nächst Mitterburg - Pisino

in Istria, Aus dem LXXXIX Bande der Sitz, der K. Akad. der Wiss., I Abt. Mai-Heft Jahrg. 1884, Taf. V, fig. 12 ans Grab 61, Bernsteinperle.

67 C. MARCI 1ESETT1, Dialcune antichitä scoperle a Vermo presso Pisino d'Isria,ArcheografO Triestino, n.s. 10, Trieste 1884, 419, (ig. 7.

68 A. AMOROSO, I castellieri istiiani e la necropoli di Vermo presso Pisino, AMSIA 1, Parenzo 1884, 64 i 66. 69 Ovdje su u organizaciji Centralne komisije za zaštitu spomenika u Beču radili K. Moser i M. I loernes. 70 B. BAĆIĆ, Ilirsko žarno groblje u Kaštelu kod Buja, Jadranski zbornik 2, Rijeka - Pula 1957, 581. 71 B. BAĆIĆ, o.e., 383, 392, T.X1V, 1. 72 B. BAĆIĆ, o.e., 383, 592, T.XIV, 2, T.XV, 1. 73 J. MLADIN, Iskopavanje tumula u Osoru na otoku Cresu, Jadranski zbornik 4, Rijeka - Pula 1960, 211.

1. U grobu 1 pronađeno je zrno jantara koje je uništeno 7 4. 2. U grobu 4 nađena je lučna fibula s jantarnim zrnom na luku koje se nije

sačuvalo, P/7035 7 5. 3. Zrno jantara dužine 3,5 cm, nalazilo se na lučnoj fibuli dužine 5 cm,

P/7018 (T.II,2)7 6. 4. Jantarno zrno na fibuli tipa Osor, P/7040 (T.II,4)77. 5. Fibula s jantarnim zrnom na luku, P/7017 (T.II,6)7 8. 6. Fibula sa zrnom jantara na luku, P/7020 (T.II,7) 7 9. 7. Fibula s jantarnim zrnom na luku, izgubljena, P/7021 8 0. 8. Oštećeno zrno jantara lećastog oblika sa dijelom luka i noge fibule,

duž. 3,8 cm, šir. 2,6 cm, deb. 1 cm, P/7019 (T.II,3)8 1. 9. Jedanaest jantarnih prstenova - perli, više ili manje oštećeni, pretežno

tamno crvene boje, promjera 1,7 - 2,8 cm, rombičnog presjeka, P/19242 - 19246, 19248 - 19253 (T.III,6).

10. Fibula s jantarnim zrnom na luku, izgubljena, P/70228 2. 11. Ogrlica sastavljena od jedne velike i jedne manje okrugle perle, te od

18 jantarnih prstenova rombičnog presjeka, i od dvije staklene perle žute boje, od jedne jantarne vretenastog oblika i od još jedne jantarne stožastog oblika s rupicom za provlačenje s obje strane, P/7016 (T.II,1).

12. Oštećena jantarna perla sa četiri plastične bradavice, na produžetku igle fibule tipa Osor, P/2585 (T.II,5).

13. Skupina oštećenih jantarnih kolutova bez točnije oznake groba u gomili, svi su iste tamno crvene boje, a najveći prsten ima promjer 4,4 cm, P/19254 - 19256 (T.III,5).

N E P O Z N A T O N A L A Z I Š T E 8 5

1. Skupina više ili manje oštećenih jantarnih perli žute boje s karakte­rističnom prozirnošću, P/19257 - 19264 (T.III,4).

74 J. MLADIN, o.e., 221. 75 J. MLADIN, o.e., 22 L T . VIII, 4. 76 J. MLADIN, o.e., 221 . 77 J. MLADIN, o.e., 222, T.XIII, sl. 1; D. GLOGOVIĆ, O fibulama tipa Osor, Arheološki radovi i rasprave 8-9,

Zagreb 1982, 75,T.11,5. 78 J. MLADIN, o.e., 222, T.VII, 1. 79 J. MLADIN, o.e., 222, T.VIII, 5. 80 J. MLADIN, o.e., 222, T.IX, 2. 81 J. MLADIN, o.e., 222, T.IX, 5. 82 J. MLADIN, o.e., 222, T.VIII, 5. 85 Geografski položaj našeg najvećeg poluotoka odigrao je veliku ulogu u povijesnom razvoju, u pozit ivnom

i negativnom smislu. Dok u određenim trenucima planinski masiv Ćićarije predstavlja prepreku prodorima sa sjevera, s druge s t rane ovo je ipak uvijek bilo granično područje sukobljavanja različitih in teresa . Posljedica takvih sukoba je i odlazak arheološkog materijala iz Arheološkog muzeja Istre 1947. godine u Italiju. Nažalost, restitucijom te grade 1961. godine nije vraćena potpuna dokumentaci ja o p redme t ima ; odatle i manjkavost u podacima o nalazištima za veliki broj predmeta koji su danas u zbirkama Arheološkog muzeja Istre u Puli.

2. Jantarna perla, privjesak oblika skarabeja tamno crvene boje s rupicom za provlačenje niti na gornjem suženom dijelu, dužina 3 cm, širina 1,7 cm, debljina 1,1 cm, P/19265 (Т.Ш, 3).

3. ZAKLJUČAK

Dok se u Europi 8 1 , naročito u Italiji 8 3 i Poljskoj radi s ozbiljnošću na problemima vezanim uz jantar, kod nas zasebnih radova o tom zanimljivom mater i ja lu gotovo nema ili ima vrlo ma lo 8 0 . Jan ta r se samo sporadično spominje u sklopu određenih kultura (Japoda, Liburna) 8 7 , ili kao zanimljivi oblik nakita određenih grobnih cjelina 8 8 .

Kompleksna obrada jantara zahtijeva opsežan timski rad zbog količine materijala, različitih oblika i kronologije. U svom je radu N. N. Catacchio 8 9

navela sve p rob leme i sva pitanja koja bi t rebalo rješavati uz j an ta rnu problematiku. Materijal je vrlo opširan, a autorica sama priznaje da m u je zajednička samo sirovina, tj. činjenica da je izrađen iz jantara. Materijala za obradu sigurno je izvorno bilo i više nego što ga danas vidimo. Jantar je zbog svojeg kemijskog i fizičkog sastava raspadljiv, ali je dio materijala možda »skrenuo« u privatne zbirke gdje i danas ima svoju izvornu, ukrasnu funkciju.

Najstarijim jan ta rn im predmetom u Istri s m a t r a m o lećasto zrno iz g robne gomile na Žamnjaku . Taj osamljeni p r imje rak dat i ran u r ano brončano doba, predstavlja prve dokaze o trgovini našeg kraja s ostalim prapovijesnim svijetom (T.I,1) 9 0 . Do slijedeće pojave jan ta ra u grobovima proći će više stoljeća, a dokumentirana je u nekropoli Vrčin 9 1 . Inače oskudan

84 Najvažnija l i teratura o jantaru u: O. H. FREY, Zum Handel und Verkehr während der Frülilalenzeit in Mitteleuropa, Abhandler der Akademie der Wissenschaften in Göllingen, Phil.-llistor. Klasse, Dritte Folge, Nr. 143, Göttingen 1985,242.

85 N. NEGRONI CATACCHIO, o.e. (cf. bilj. 17) ,21, bilj. I i 2. 86 B. TERZ AN, O jantaru z Debelega vrha nad Predgradom, Arheološki vestnik 35, Ljubljana 1984, I 10.;

J. M. TODD etal l i i , o.e. 87 Š. BATOVIĆ, Nakit u prapovijesti sjeverne Dalmacije, Katalog »Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od

prapovijesti do danas«, Zadar 1981; F. PAPAZOGEU, Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba,Djela UNUBill 30, Sarajevo 1969.

88 J. MLADIN, o.e. (еГ. bilj. 73); Š. BATOVIĆ, Lerelazioni culturali tra le sponde adriatiche nell'eta del ferro, Jadranska obala u protohistoriji, Zagreb 1976, I 1-95; Z. IIOMEN, Novi kasnobrončanodobni lokalitet u Križevcima, Muzejski vjesnik 5, Varaždin 1982; 18; F. STARE, Dobova, Posavski muzej Brezice 2, Brezice 1975; R. DRECHSLER-BIŽIĆ, Nekropola brončanog doba u pećini Bezdanjača kod Vrhovina, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. serija, 12-13, Zagreb 1979-80.

89 N. NEGRONI CATACCHIO, / manufatti in ambra preislorici: appunti per una lipologia, Studi e r icerehe sulla probleinatiea deH'ambra, 1, Roma 1975.

90 B. BAĆIĆ, o.e. (cf. bilj. 57), 197, T.V1, 2; B. ČOVIĆ, o.e. (cf. bilj. 58), 1 14, T. XIII, 10 ; B. TERŽAN, o.e., 110. 91 CI. bilj. 52-56.

grobni inventar najbolje je predstavljen jantarnim perlama. Najčešće se javljaju, ili bolje rečeno sačuvane su pojedinačne perle. LJ dva slučaja perle su nanizane u ogrlicu (T.1,2,3). Prvi primjer čini 11 cilindričnih i okruglih perli smeđe - crvene boje. U drugom slučaju, u nizu manjih pločastih i okruglih perli sa širokom rupom, odskaču neobrađeni komadi jantara. Nekropola je datirana u 13. i 12. st.pr.n.e., a sjedinjuje različite utjecaje iz sjeverne Italije9 2, sa područja gdje se ustalila kultura polja sa žarama 9 3 i mediteranskog svijeta9 4.

Daleko bolje veze s Apeninskim poluotokom pokazuje materijal pronađen u nekropolama Picuga9"'. Osim jedne ogrlice od 11 jantarnih perli, nije moguće detaljnije odrediti ostali jantarni materijal kojeg možemo lučiti po već spomenutoj literaturi. Najčešće su ipak pločaste perle s rupom na sredini. Nekropola ima široki raspon datiranog materijala od samog početka spaljivanja pokojnika u Istri do Keltskih upliva9 6.

Velika količina školjaka i jantar pronađeni u beramskoj nekropoli ukazuju da i tada put do mora i obale nije predstavljao veću teškoću. Limska draga duboko se usjekla u kopno sve do Berma i dalje do Pazinske kotline, a ovuda je sigurno tekla najkraća i najsigurnija komunikacija 9 7. Na vezu Istre i beramske nekropole sa srednjoitalskim prostorom ukazuje apulska keramika 9 8, a u grobu 12, datiranom u rano 7. st.pr.n.e., uz apulsku i brončanu iglu pojavljuju se jantarne perle pločastog oblika 9 9.

Rako staklene tako i jantarne perle vrlo su omiljeni nakit željeznodobnog stanovništva. U vremenskom rasponu od 8. do 4. st.pr.n.e., kako je ova

92 N. NFGRON1 CATACCHIO, La problematica dell'ambra nella prolostoria italiana: ancora solle ambre di Frattesina di Fratta Polesine, Padusa 2-4, Rovigo 1973; N. NEGRONI CATACCHIO, La problematica dell'ambra nella protostoria italiana: le ambre intagliate di Fratta Polesine e rotte mercantili nell'Alto Adriatico, Padusa 8, Rovigo 1972; A. ASPFS, La necropoli dell'eta del bronzo di Franzine Nuove di Villabarlolomeo (Verona), Risultati delle ricerche 1968-1972, АШ XV Rhin. Sc. 1.1.P.P., Verona 1973, 117-125; L. SALZANI, La necropoli dell'eta del bronzo a Fontaneila Mantovana, Preistoria Alpina 14, 1978; L. FASANI, L. SALZANI, Aspetti e problemi dell'eta del bronzo Finale nella Pianura Padana Orientale, Padusa 11, Rovigo 1975.

93 R. VINSKI-GASPARINI, Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar 1973; A. BENAC, B. ČOVIĆ, Glasinac 1, Sarajevo 1956; F. STARE, Grob 108 iz Bobove, Situla 1, Ljubljana 1960, 81-88.

94 N. NEGRONI CATACCHIO, o.e. (ef. bilj. 4); R. TERŽAN, o.e. 95 Cf. bilj. 59-62; R. MIHOVILIĆ, Histri i Etruščani, Monografije i katalozi 2, Pula 1986, 22-27. 96 R. MIHOVILIĆ, o.e. (cf. bilj. 59); R. MIHOVILIĆ, Histri, u: Relti in njihovi sodobniki, Katalog izložbe,

Ljubljana 1985, 55. 97 C. MARCHESETTI, o.e. (cf. bilj. 67), 442. 98 D. GLOGOV1Ć, Nalazi geometrijske keramike iz Daunije na području Istre, Histria archaeologica 10, 1,

Pula 1979,57-75. 99 V. KLiČAR,o.c, 115-116.

nekropola datirana, jantarni nakit javlja se u više navrata, a osim u već spomenutom grobu 12 nije moguće preciznije nabrojati ovaj nakit u grobnom inventaru 1 0 0.

U nekropoli Kaštel kod Buja, u žari u grobu 1 pronađene su dvije brončane karike sa gore provučenim jantarnim jagodama plosnatog oblika i koso prisječenih rubova. Takav nakit javlja se kod Liburna 1 0 1 u drugoj fazi koja pripada 8. st.pr.n.e., gdje se pretpostavlja da su postojale radionice za obradu. Tip žare iz groba l 1 0 2 datiran je po sličnim primjerima iz Sv. Lucije - Most na Soči i iz sjeverne Italije u 5. i na početak 4. st.pr.n.e.10"'. U Puli, do sada najstarijoj poznatoj nekropoli željeznog doba Istre, iznenađuje siromaštvo nalaza u odnosu prema ostalim nalazima iz drugih susjednih kultura i prema načinu nošenja jantarnog nakita u željezno doba.

U grobnoj gomili u Osoru grobni inventar pronađen u sedam istraženih grobova pripada kulturnom krugu Liburna. Najkarakterističnije i najbrojnije su lučne fibule sa zrnom jantara na luku. Na osnovi ovog detalja je i tumul datiran u 8. i 7. st.pr.n.e. 1 0 1, a poznate su nam iz istog razdoblja nekropole u Ninu i Zatonu 1 0 ' . 1 dok kod Liburna i Japoda ova vrst fibule predstavlja najčešći oblik ukrašavanja nošnje, na tlu Istre takvih primjera nema.

Pretpostavlja se da se jantar obrađivao na područjima koja su graničila sa Histrijom. Pored velike količine stakla i razvijene staklarske proizvodnje na Dolenjskoj, vjerojatno su postojale i radionice za obradu jantara 1 0 0. Što se tiče liburnskog jantarnog nakita, slične primjerke nalazimo i kod Japoda, u Apuliji, u Picenu, u krajevima s kojima su Liburni bili u dodiru. Suvremene kemijske analize u suprotnosti su s mišljenjem da je liburnski nakit nastao od nekih vrsta smola na autohtonom području, kako su to neki autori pretpostavljali1 0 7. Jantar s područja Istre, kao i ostali analizirani primjerci s ilirskog područja proizvedeni su isključivo od baltičkog jantara 1 0 8. Pored uzoraka iz Istre analizirani su primjerci sa Cresa, tj. iz Osora, i svi spektri odgovaraju parametrima baltičkog jantara 1 0 9. INema sumnje da su Dolenjska

100 A. AMOROSO, o.e. (cf. bilj. 68), nabraja šio su istraživači ove nekropole pronašli, pa tako navodi na str. 64 da je C. Marchesett i pronašao canelli spiralit'ormi, same ili naizmjence s jantarnim perlama; zatim na str. 66 piše da Marcheset t i ima okruglu janlarnu perlu kakvu je pronašao i prof. Moser; isti C. Moser pronašao je uz višebojne staklene perle i četiri jantarne, a u jednom slijedećem grobu ponovo su pronađene staklene i j an ta rne perle .

101 Š. BATOVIĆ, Liburnska grupa, Praistorija jugoslavenskih zemalja V, Sarajevo 1987, 350, T. XXXVIII, I 7. 102 B. BAĆIĆ, oe. (cf. bilj. 70), T. XXVI, 5. 105 B. BAĆIĆ, oc. (cf. bilj. 70), 400. 104 D. GLOGOVIĆ, o.e. (cf. bilj. 77), 83-84. 105 J. MLADIN, o.e. (cf. bilj. 73),218. 106 S. GABBOVEC, Dolenjska grupa, Praistorija jugoslavenskih zemalja V, Sarajevo 1987, 97. 107 Š. BATOVIĆ, o.e. (cf. bilj. 101), 379. 108 T. MALINOVSKI, o.e. (cf. bilj. 19). 109 J. M. TODD, o.e. (cf. bilj. 19).

i Lika, te sjevernodalmatinska obala odigrali važnu ulogu u trgovini pa tako i u obradi jantara, dok za sada Istra ostaje po strani. Ostaje otvoreno pitanje zašto u istarskim nalazištima poput Nezakcija, nekropole iznad Limskog kanala 1 1 0 nije do sada bilo tragova jantaru, a poznate su dobre trgovačke veze s ostalim prapovijesnim kulturama Sredozemlja i Europe.

I dok bi neki autori htjeli da Istra bude važno trgovačko središte u trgovini jantarom" 1, to mi danas ne možemo tvrditi, jer za razliku od već spomenutih susjednih područja" 2, Istra odskače, ali ne po bogatstvu, kako bismo to očekivali, već po siromaštvu nalaza""1.

Histri i ovdje zadržavaju svoju osebujnost, koju su pokazali kroz sav arheološki materijal" 4.

110 К. MIHOVILIĆ, Nekropola Gradine iznad Limskog kanala, Histria Archaeologica 3 ,2 , Pula 1972 (1977). 111 R. BENUSSI, o.e., 34 i 55. 112 Količina p ronađenog jantara u nekropolama Japoda mjeri se ki logramima, cf. R. DRECI ISLER-BIŽ1C,

Područje Like od ranog brončanog doba do dolaska Rimljana, Arheološka problematika Like, Split 1975,33. 113 Jedan od mogućih razloga siromaštva i malobrojnosti nalaza jantara u Istri može biti običaj spaljivanja

priloga u grobovima; za ovu primjedbu, kao i za druge korisne sugestije u pripremi ovog priloga, zahvalnost moram uputiti kolegici Kristini Mihovilić.

114 S. GABROVEC, u: S. Gabrovee - K. Mihovilić, o.e. (cf. bilj. 46), 338.

RESUME

BIJOUTERIE PRZHISTORIQUE EN AMBRE DE LA RŽGION DE LTSTRIE ET DE CRES

Klara BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ

Un groupe important de resines fossilisees, portant la denomination commune: ambre, a commence ä etre exploite au bord de la Baltique et de la Mer du Nord depuis le Neolithique6. Л cause ses caraeleristiques chimiques et physiques, l 'ambre etait apte au modelage de differentes formes decoratives et magiques, car on croyait depuis toujours qu'il possedait le pouvoir d'attirer le bien et de chasser le mal 4. Mis ä part l'agreable contact visuel, sa transparence et sa tonalite nous demontrent aussi remplacement de la decouverte de la matiere premiere, car l'ambre provenant des lieux de decouvertes continentales possede une surface dure et rougeätre, landis que l'eclat el la transparence sont caraclerises par les alluvions des ondes maritimes 1.

11 est possible de determiner le debut de la route de l'ambre par l'analyse geologique des emplacements de decouverte et par l'analyse physico-chimique de l'objet. En applicant l'analyse spetroscopique infrarouge, nous pouvons parier avec certitude de «l'ambre baltique» et de «l'ambre non-baltique»1 9 - question qui preoccupait les scientistes dans une epoque pas trop eloignee de nos jours.

En livraisons plus ou moins importantes, l'ambre etait transporte vers le sud dans deux directions principales: la premiere: par la vallee du Rhin, ä travers les passages alpins, en Italie, et la seconde: par les vallees des Carpates, par la vallee de la Morava et du Vardar, dans le monde egeen 1 7. Dans la basse plaine de Padoue, pendant toute l'epoque prehistorique, se trouvaient les centres commerciaux principaux, tels que Peschiera, Manciane-Sampignana, Frattesine du Fratta Polesina-, Adria2 8. II est im­portant de mentionner les suppositions qu'en Slovenie, dans la region de la Lika et dans les regions du littoral nord de la Dalmatie se trouvaient aussi des endroits ou l'ambre etait faconne 1 0 1 д о е .

Le bord et les ties du bassin nord de l'Adriatique sont dejä montionnes dans la legende grecque de Faeton7, ainsi que dans le chant epique relatif aux Argonautes"'1. Tous ces emplacements appartiennent ä la geographic mythologique. Dans la transmission de ces evenements, les lieux de

decouverte de l'ambre ont ete inter-changes par le centre commercial fournisseur 3 3.

Dans l'inventaire du Musee Archeologique d'lstrie ä Pula, outre un nombre important d'objets interessants, il existe quelques objets en ambre qui ont ete decouverts dans les necropoles de l'Istrie et dans les tumulus de Pile de Cres. Par opposition aux autres groupes environ nan ts, le materiel en ambre de la region de l'Istrie est surprenant par sa pauvrete, et, vu le fait que cette region est localisee sur un emplacement important concernant le commerce et les activites maritimes, nous pensions pouroir decouvrir un plus grand nombre d'objets 1 0 11 w ^>i6. m L e faconnement prefere se trouve dans les perles de differentes formes, individuelles (T.I, 6,7) en collier (T.I, 2-5, 8; T.TI, 1) ou comme parties de fibules (T. II, 2-7). Le materiel analyse provient des necropoles datant de l'epoque du fer de Pula 4 7, de Beram 6 2 , 6 3 , 6 6 , Picugi'9 et de Kaštel, dans la proximite de Buje6 9 7 0. Les perles en ambre, les plus anciennes proviennent de la necropole de Vrčin5 2 9 4 qui est datee de l'epoque avancee (tardive) du bronze, tandis que la perle en ambre provenant du tas funeraire de Žamnjak 9 7 "'8 provient du debul-meme de cette epoque prehistorique. Un ensemble special de notre materiel est represente par les objets provenant d'Osor, d'est-ä-dire du tumulus detant de l'epoque du fer qui appartient au cube liburnien" 7 7 8 7.

Tous les objets physiquement existants son! mentionnes dans le cata­logue. Nous y avons aussi incorpore les objets trouves dans la litterature ainsi que dans les Copies de l'inventaire datant de 1932 ä 19458"'. La bijouterie en ambre provenant de la region de l'Istrie et du Q u a m e r o ont ete fabrique uniquement en matiere baltique 1 9. De ce fait, il est certain que l'Istrie et les regions qui lui sont voisines ont joue un role important dans le commerce et dans la prefabrication de l'ambre. Cependant, jusqu'ä present, nous n'avons pas reussi ä en obtenir les preuves archeologiques.