Embed Size (px)
DESCRIPTION
predavnje iz kolegija Dijalaktologija
Citation preview
ČAKAVSKO NARJEČJE
VOKALIZAM
Razvoj i distribucija vokalizma
Pračakavski vokalizam poznavao je sljedeće vokale naslijeđene iz praslavenskoga :
a e i o u y ě ę o ь ъ r l
1) Porijeklo vokala ao a>a: noga, pitati, naš, dati
o ě(<e)>a: ( staroslavenske zamjene) *krikēti>*krikěti>kričati, *legēti>*legěti>ležati
o ę>a (ponekad iz palatala) jazik, žeja, žejan, počati, žati…
o ъ ь>a : san(<sъnъ), laž(<lъžь), lagati (<lъgati), tama (<tьma)
o sekundarni poluglas>a: dobar(<dobrъ) rekal (<reklъ)
o starom metatezom likvida –or-, ol, >ra, la: grad (<gordъ), mlad (moldъ), zlato(<zolto)
2) Porijeklo vokala eo e>e: selo, šest, Bože…
o ě>e, pored>i, na Lastovu >je: mesto, zvezda,seme, lep
o ę>e: meso(<męso), tresti (tręsti)
o staro prelaženje palatal +o>palatal+e: poļe:selo, poļem:selom,
o i>e (u nekim tuđim riječima): kalež (lat. Calix)
o ь>e (samo u nekim govorima): den(<dьnь), otec(<otьcь)…
o starom metatezom likvida –er-, -el->re, le: breg(<bergъ), mleko(<melko)
3) Porijeklo vokala io i>i: misliti, biti,…
o y>i: riba, biti, sin, ti, mi,…
o ě>i, pored>e, na Lastovu>je: misto, zvizda, lip, divojka;
1
ČAKAVSKO NARJEČJE
o ě+j>ij: sijati, smijati se, bijaše,…
o latinsko o (>u) > y > i: hrvatsko i čakavsko; Rim (Roma) Nin (Nona), Skradin(Scardona)
o latinsko u>y>i: križ (lat. crux)
4) Porijeklo vokala oo o>o: selo, oko, kućo,…
o e>o (ponekad analogijom poslije palatala): vrućoj, našoj,…
o strano e>o, ponekad : majstor (njem. Meister), logor ( njem. Lager)
o često tuđe staro ă>o: komin (lat. caminus), korizma (lat. quaresima), Solin (Salona)
5) Porijeklo vokala uo u>u: uho, suh,…
o o>u: luka, ženu (Asg.), ruku (Asg.)
o l>u: vuk, vuna, kunete
o v(ь, ъ)>u (ponekad): udovica (pored vdovica), unuk pord vnuk) Uskrs (pored Vaskrs)
o strano –on (-on-)>-un (-un-): milijun
Od nekadašnjih trinaest sačuvalo se samo pet:o 1-3: a, ь, ъ >a (e)
o 4-5: i, y> i (y)
o 6-7: e, ę > e (a)
o 8 : o > o
o 9-11: u, o, l >u (o, l)
o 12 : ě > e, i, (je)
o 13 : r > r (ar,er)
2
ČAKAVSKO NARJEČJE
Nasljeđeni praslavenski vokali i, e, a, o i u;
ə>a, s određenim odstupanjima (Krk i Cres razlikuju dugi ə>a i kratki ə>a, o ili e);
česta vokalizacija slaboga šva, npr. vavek ili vavik, malin, vazeti i sl.
o i l>u, ali o u Istri o>o i a,
o na kvarnerskim otocima ə+ l>al, el, ol, (vlna>valna, velna)
o na Lastovu l>o;
Refleks jata,
1.) ě>e -ekavski refleks (mleko, nedelja, žene);
o obuhvaća istočnu i središnju Istru (na južnoj strani do Raše i Žminja, a na zapadnoj do Tinjana, Motovunai Buzeta), Hrv. primoje do Bakra, uključujući i prostor u zaleđu do Mrzlih Vodica, Crikvenicu, otok Cres, sjeverni dio otoka Lošinja (Nerezine, Sv. Jakov);
o ako u ovom području i čujemo ikavizam (lîn, lîp), to nije ikavizam nego posljedica tendencije da se vokali pod ∩ naglaskom ili nenaglašenom duljinom zatvaraju;
o slično je i u Žminju gdje se dugo e diftongiralo: ē>ie (liet, sviet)
kod čak. ekavaca je osobito važno da se /ě/ se razvio u /e/ i u nastavačnim morfemima: D jd.(žene), L jd. (va sele), G mn. (drageh), L mn. (po skaleh), komparativ (stareji);
konzekventnost zamjene jata, ne samo u leksičkim, nego i relacijskim morfemima osnovna je osobina čakavskih ekavaca, tipična dosljednost;
2.) ě>i-e –ikavsko-ekavski refleks (misit- testo, lipo- telo)
obuhvaća Hrv. primorje od Bakarca do Novog Vinodolskog, a zahvaća i Senj, sve kvarnerske otoke (osim Cresa i S Lošinja) i otoke zadarskog arhipelaga do Dugog otoka i Sdijela Pašmana, te sve govore u unutrašnjosti (ličke i pokupske)
o znači da se u istom mjesnom govoru glas /ě/ dvojako reflektirao
ovaj ikavsko-ekavski refleks događa se po Jakubinskij-Meyerovu pravilu:
3
ČAKAVSKO NARJEČJE
o ě + t,d,n,l,r,s,z + a,o,u,ø = e
o u svim drugim slučajevima ě>i
Jakubinskij-Mayerovo pravilo potvrđuju ovi primjeri:
1. ispred t: cvet-cvetati, drveta, svet, savet, vetar, zavet
2. ispred d: beseda, bled, ded, praded, sreda, redak, sused, sedati
3. ispred n: cena, dren, hren, koleno, seno, venac
4. ispred l: bel, cel, celo, del, strela, telo, zdela
5. ispred r: mera, vera, verovati, veran
6. ispred s: pesak, tesan
7. ispred z: rezati, trezan, železo
u diftonooškim govorima ovakvo e se reflektira kao ie (ciel, biel, ciena)
nadopuna Jakubinskij-Mayerovom pravilu
ě+st,zd+stražnjojezični vokal=e, npr.
(mesto, nevesta, testo, zvezda, žlezda)
ukoliko je iza t,n,l,r,s,z, stajao vokal prednjeg niza, ě se reflektiro u i , npr.
(dite, misec cidilo, umriti, svitliti)
dakle, radi se o zakonitosti, a ne slučajnosti;
u diftonškim govorima ovako dobiveno e, ako je dugo, realizira se kao ie, npr. na Susku, Ugljanu, Kukljici, Sutomišćici, Preku, Kalima i Pagu;
u obrazloženju ove pojave otpadaju migracijske teze – to je glasovni zakon, a ne mehaničko miješanje ikavskog i ekavskog refleksa /ě/;
Jakobinski-Mayerovo pravilo čuvaju i gradišćanski čakavci;
istraživanja pokazuju da se ikavsko-ekavska zakonitost protezala sve do Kupe
u karlovačkim govorima gdje je refleks jata bio u skladu s J-M pravilom, ali je to danas poremećeno utjecajem kajk. narječja
3.) ě>i –ikavski refleks (mliko, nedilja, ženi)
4
ČAKAVSKO NARJEČJE
Jugozapadni istarski dijalekt – obuhvaća zapadni i južni dio Istre;
podijeljenost Istre na ekavski i ikavski dio u vezi je s migracijama u 16.st. kada je na to područje naselilo doseljeničko stanovništvo iz Dalmacije (iz zadarskog zaleđa). Dakle, na čak. ekavska staništa došli su čakavci ikavci i nametnuli svoj izgovor starom stanovništvu. Južni ikavski dijalekt – na otočnom području od Pašmana prema jugu do Mljeta i Lastova, a na kopnu od Zadra prema jugu do Dubrovnika (Zadar je nekad bio i-e, danas i);
4.) ě>je –jekavski refleks (mljeko, nedjelja, tjelo)
na otoku Lastovu prevladao je jekavski izgovor i u dugim i u kratkim slogovima;
M. Hraste smatra da je to utjecaj sa susjednog štokavskog jekavskog kopna i veze s Dubrovnikom;
P. Šimunović misli da se radi o posebnom fonemu kojega je razvitak išao: ě>ẹ>je gdje je proces zaustavljen na diftonškom izgovoru ie koji se kasnije defonologizirao u je;
po toj se crti, pored prijelaza slogovnog l>o, Lastovo najviše razlikuje od ostalih čak. otočnih govora;
Refleksi vokala ę
prednji nazalni vokal ę>e, ali nerjetko ję, čę i žę>ja, ča i ža (ujat „uzeti“, prijat „primiti“, jazik, jadra, zajati „posuditi“, jačmik „ječam“, počati, žatva, žaja
o prijelaz ę>a ( j,č,ž +ę = a, npr. jazik< jęzikъ, počati<počęti, žati<žęti)
o transformacija fonema ę u čakavaca imala dvije faze: a) prva, starija s prijelazima ję-,čę- i žę- > ja-, ča- i ža- (jazik, počati, žati)
b) druga, novija s refleksom ę > e (męso > meso)
o prva faza seže daleko u prošlost kada se i ě iza palatala mijenjao u a, npr: krikěti > kričěti > kričati; legěti > lažěti > ležati, slyhěti > slyšěti > slušati
Ta je promjena bila u čakavaca mnogo dosljednija (npr. njazlo 'gnijezdo') te se u njih protegla i na slučajeve sa /ę/ iza palatala. Tendencija otvorenijega izgovora fonema /ě/ i/ę/ iza palatala, tj. njihovo slijevanje u glasu /a/, postaje obilježje primorske grupe zapadnog južnoslavesnkog prajezika;
dakle, ne radi se o nekoj sporadičnoj pojavi koja je zahvatila tu i tamo riječ-dvije, nego o sustavnoj promjeni na čitavom čak. terenu. Broj primjera nije ograničen zato što je pojava neznatna, nego zato što riječi kojima je dio slijeda bio ję, čę, žę nema mnogo. Ali relativno slaba frekvencija riječi ne može umanjiti važnost pojave koja je očito zahvaćala sve primjere, kako nam svjedoče djela starih hr. pisaca s čak. područja. Pojava je, dakle, bitna i upućuje na genetičku individualnost.
5
ČAKAVSKO NARJEČJE
Vokalno r
U čakavaca se vokalno r realizira nejednako: kao r, ar, or, er.
Moguće su dvostrukosti, pa i uistom govoru. Navedene reflekse vokalnog r možemo podijeliti u dvije grupe:
o Prva grupa –r bez popratnog vokala (ØR)a) podgrupa u kojoj r može biti i dugo i kratko (govori buzetske regije brv i krv;
vodička regija i lički čakavci, npr. crkva, brdo)
b) podgrupa sa samo kratkim vokalnim r (proteže se od čak. sjevera do juga; crn, brz, smrt, krv, krst, grlo…, ali Žumberak: ptc.perf. otparla (otvorila) Senj Carljenka
druga grupa– s popratnim vokalom uz r (VR) (sreće se na cijelom području od sjevera do juga u pojavnom obliku er ili ar; tern, čarn, varč, kerv, berzo, varh, parst, parvi….)
povećan broj samoglasničkih fonem
Diftongizacija
Diftong definiramo kao složeni glas koji nastaje neprekidnim klizanjem iz položaja jednog vokala u položaj drugoga u istom slogu
U čakavskom narječju javljaju se diftonzi u svim kombinacijama od ie do ou. Diftongacija zahvaća dva fone t sk i s r ed i šn j a voka l a , j edan p r edn j eg n i za ( e ) i j edan s t r a žn j eg n i za ( o ) . U dug im slogovima, naglašenim i nenaglašenim, ta dva vokala diftongiraju u zatvornom pravcu:
e→ie, o→uo.
o Specifičnost govora otoka Suska: dugi naglašeni vokal u zatvorenom slogu →diftongacija
(tiepla, duobri, debiel, nuoć)
dugi naglašeni vokal u otvorenom slogu →nema diftongacije;
(tepal, dobar debela , noći)
od toga odstupa refleks ě (može dati ie i u otvorenom slogu)
(bielo, tielo, sliedi)
vokal je kratak→ izostaje diftongizacija
(krof, šolt, zet)
6
ČAKAVSKO NARJEČJE
o Osta l i č akavsk i govo r i u ko j ima s e p rovod i d i f t ongac i j a ob i čno s l i j ede o snovn i p r avac promjene ē →ie, ō →uo, nekad uz ograničenja (kao susački govor), nekad bez ikakvihograničenja. Takav se slobodniji način diftongacije može pratiti na cijelom čak. području.
o buzetska regija dugo e se diftongizira i u zatvorenom i u otvorenon slogu
o središnja Istra e i ě →ie (prez: grien, sviet, tielo) o→uo (nuos, vuol, muoj)
o južnočakavski otoc e→ie (mieso, riesti) o→uo (bruod, konj, duoć)
Osnovna diftongacija mogla je biti i okrnjena, svedena samo na ē →ie (okolica Buzeta, lički čakavci), ali je na dosta mjesta pojačana diftonškim ostvarajem dugog samoglasnika a:
ā >ua,ā>uo, ā>oa, ā>ao
Diftonški su izgovori i kod ē, i kod ō, i kod ā bili usmjereni u zatvornom pravcu. Prijelazi su nastajali u prvom redu u zatvorenim slogovima.
Diftongaciju najbolje čuvaju oni najzapadniji, u prvom redu otočki govori i ona ide u red temeljnih čakavskih karakteristika
Nakon niza najstarijih glasovnih promjena čakavsko narječje imalo je vokalni sustav:
i uẹ ə ọ
e oa
Od 15. stoljeća dominira vokalni sustav:
i ue o
a
U Buljunštini u Istri dominira sustav:
7
ČAKAVSKO NARJEČJE
i ue oε a
Znatan broj čakavskih govora ima simetrični sedmerovokalni trokut:
i uie uo
e oa
Neki govori imaju i diftong oa, pa imamo:
i uie uoe o
a oa
glede distribucije vokala čakavski govori većinom čuvaju načelo maksimalne slobode.
8
ČAKAVSKO NARJEČJE
KONSONANTIZAM
čakavski konsonantizam u odnosu na praslavenski doživio znatne izmjene;
Konsonantski su skupovi stari i novi.
Stari skupovi su *dj>j (meja),*tj>ć (noć);
o kao *dj reflektira se i tzv. sekundarno dj (<dьj) (rojen, odnosno rod'en ili rođen),a isti odnos pokazuje i staro *tj>ć prema novom tьj>ć (braća);
o od ostalih starih skupova karakterističan je prijelaz *stj i *skj u šć (ili ś ć) (šćap), a tako se ponaša i sekundarni skup stьj (lišće). Prema ovoj osobini čak. govori se ubrajaju u šćakavske govore→ čakavci su šćakavci (dvorišt'e, ogńišt'e, dašt'ica, št'ap);
o čakavcima je poznat i skup št koji se razvio dvojako: od starog skupa čt (počten>pošten) i od skupa st u posuđenicama (štorija);
o slično u posuđenicama nastaju i skupovi šk(<sk) i šp(<sp) (škapulati, špijati);
o starim konsonantskim skupovima pripada i čr (črn). U govorima s r >ar, er nalazimo čarn,čern. Prijelaz čr>cr pripisivao se štok. utjecaju, ali do takva je prijelaza došlo automatski u svim cakavskim govorima (jer se u njima svako č zamjenjivalo sa c). U tim se govorima ne radi o štok. utjecaju, nego o čakavskom prijelazu (crn).
Novi skupovi u čakavskom narječju nastali su nakon gubitka poluglasa:
o tk>lk (potkova>polkova);
o č>š ispred nekih suglasnika (maška);
o p/b>f (rubca>rupca>rufca);
o ć ispred velara >j (voćka>vojka) – Hraste;
o d,t pred konsonantima >l (potpis>polpis) – na Hvaru, Šolti ;
o pojava fonema j kao prvog člana u konsonantskoj skupini nastala asimilacijom (nokta>nohta>nojta)
Najčešće za ovakve promjene nije bilo objašnjenja. U novijim istraživanjima ti su se prijelazi objašnjavali kao tendencija za pojednostavnjivanje izgovora pojedinih konsonanata ili konsonantskih skupova, tj. radi se o tzv. teoriji lakšeg izgovora. Moguš negira da je to tendencija lakšeg izgovora i smatra da je zapravo slog prouzročio promjenu strukture konsonantskih skupova. Svaki slog ima svoj početak, vrh i kraj. Čakavski su slogovi kraći od štokavskih i zato u njima dolazi do redukcije završnog postvokalnog konsonanta.
9
ČAKAVSKO NARJEČJE
Ako iza posljednjeg ili jedinog vokala slijede dva završna konsonanta koji pripadaju istom stupnju napetosti, reducira se onaj konsonant koji je dalje od vokala. Isto se događa sa početnim slogovima (ptica>tica) i središnjim slogovima (potkova>polkova). Ovakva slabljenja udaljenijeg suglasnika pokazuju u čakavskom narječju različite rezultate:
o slabljenje se može razriješiti na istom stupnju napetosti (a obzirom da su afrikate napetije od frikativa- mačka>maška;
o izgovor udaljenijeg konsonanta, ako su oba iste napetosti, može oslabiti a)za jedan stupanj (klupko>kluvko) b)za dva stupnja (rubca>rufca)c)za tri stupnja (voćka>vojka)
o udaljeniji konsonant može se potpuno reducirati (klupko>kluko);
vrlo je raširena pojava promjena skupina kl, gl, hl + palatalni vokal >klj,glj,hlj (kljin, gljedat)
kl>kļ (kļečati), gl>gļ (gļedati), xl>hļ (xļib) gn>gń(gńoj);
sličan je i prijelaz ml>mlj (mljak) i gn>gnj (gnjoj);
Disimilacija
distribucija suglasnika uglavnom slobodna, ali ima nekih ograničenja (mačka>maška, ptica>tica, pčela>čela, pšenice>šenica);
česte su disimilacije dimnjak>dimljak i pojednostavljivanje suglasničkih skupova potkova>polkova, vot'ka>vojka;
o mn > vn ( gumno > guvno, mnogi > vnogi)o mnj > mlj ( dimnjak > dimljak, sumnjati > sumljati)o r, n > l ( srebro > slebro) o redukcija l (blagoslov > blagosov)
o distribucija je konsonantskih fonema uglavnom slobodna. Ograničenja postoje u vezama konsonantskih fonema. Najvažnije je ograničenje da se jedan pored drugog ne ostvaruju ako su različiti po zvučnosti. Ne stoje dva okluziva ili afrikata i okluziv, nego prvi prelazi u odgovarajući spirant (mačka>maška).
o često se na početku riječi prvi okluziv gubi (ptica>tica). Obično se gubi i početno v ili prelazi u va (zeti, vavek).
10
ČAKAVSKO NARJEČJE
o konsonant h se uglavnom čuva, ali ima govora u kojima nestaje bez zamjene (odma, oćeš) ili se zamjenjuje s v (kruv, kuvati) ili f (mufa).
Prijelaz –m > -n
dočetno m>n (gledan, osan, nisan), ali se često i čuva (grom, dim, pitom);o prvi na ovu pojavu upzorio Antun Mažuranić (iden, velin, pišen, nogon)
o M. Hraste pokušava dati odgovor na tri pitanja:
kada počinje prelaziti –m>–n
koji su uzroci tomu prijelazu
radi li se o autohtonoj izoglosi ili ne
o U čakavskom narječju se javlja prijelaz završnog nastavačnog -m u -n. M. Hraste je utvrdio da se -m>-n samo iznimno nalazi krajem 15.st., a do poč. 18.st. zahvaća sve primorske krajeve. Smatralo se da je takav prijelaz nastao zbog pojednostavnjivanja izgovora pojedinih konsonanata ili konsonantskih skupova jer je mnogo lakše na kraju riječi izgovoriti glas /n/, nego /m/. Neki susmatrali da je ta pojava u našim primorskim govorima romanskog podrijetla, ali Hraste smatra da nema osnova za takvu tezu jer takve pojave nema u venecijanskom dijalektu. Međutim, tzv. teorija lakšeg izgovora danas više ne djeluje uvjerljivo.
o Moguš postavlja pitanja: zašto nema promjene –m>-n u svim slučajevima (najam, zajam, sam, dim
Rim)
težak izgovor imaju b i p, a ne dolazi do promjene
o Područje na kojem se javlja prijelaz -m>-n je čitav obalni pojas od slovenske do albanske granice, što znači da je ta pojava ADRIJATIZAM. Zbog toga je vrlo vjerojatno da je poticajtom prijelazu dolazio sa strane. Izgovor latinskog završnog -m bio je uvjetovan početnim konsonantom iduće riječi. Taj je proces zahvatio i neromanske sustave na našoj obali, u prvom redu čak. i štok. koji su kasnije razvili neke svoje posebnosti.
Afrikate đ i dž
o u čakavskom narječju nisu se razvile zvučne afrikate đ i dž
o praslavensko se *dj reflektiralo u čakavaca kao j (*medja>meja), strano dž zamjenjivalo se sa ž (džep>žep) koje se razvilo kao plod asimilacije u domaćim riječima.
o ovo je jedna od temeljnih osobitosti čak. konsonantizma, svojstvena većini čak. govora u Istri, Hrv. primorju, na kvarnerskom otočju, na splitskom području, na dalmatinskim otocima.
11
ČAKAVSKO NARJEČJE
o Usporedno s ovim izgovorom psl. *dj, javljaju se i noviji pa današnja situacija izgleda ovako:
/j/ (meja i drugi primjeri);
/d'/ (puno je mekše od štokavskog te se gotovo razabire u govoru sinteza glasova d+j.
(rod´en, vid´en, mla´di, tud´i)
o potoji i izgovor /đ/, što se obično smatra štok. utjecajem, iako je on svakako nešto mekši od štokavskog;
o Konsonant dž, naprotiv, nije uspio probiti fonemsku zavjesu čak. narječja. Nije poznat čak.govor s realizacijom fonema /dž/ kakav se nalazi u štok. narječju, nego se u tim položajima ostvaruje /ž/.
relativno često se čuva skupina čr-;
Depalatalizacija
o depalatalizacija u čakavskom narječju zahvaća dva konsonanta, lj i nj, ali rezultati depalatalizacije nisu svugdje isti.
o Depalatalizacija konsonanta lj:
lj > j (ljudi > judi; voja, jubit, poje, boje) – ovo je općečakavska depalatalizacija;
lj > l (nedilja > nedila; kluka, sliva, kosula) ova je depalatalizacija lokalna i najbolje je sačuvana na otoku Susku;
o samo se depalatalizira starije nj (ogan, sukna, koun)
o -mlađe nj (<nьj) se ne mijenja (ufanje)
premda sličnih pojava (lj>l, nj>n) ima i drugdje, one nisu nigdje tako raširene i dosljedno provedene kao na Susku;
češće grmle, zdravle nego grmje, zdravje;
Cakavizam
cakavizam s dva oblika pojavljivanja:
o izgovor c umjesto čakavskoga č, z umjesto ž, s umjesto š (ca, zac, macka, zena, zivit, lezat, kazes, musko)
12
ČAKAVSKO NARJEČJE
o izgovor c umjesto čakavskog č, ź umjesto z i ž, ś umjesto š i s (ca, cinit, cudo, covik, źena, kriź, tuźan, joś, kokoś, meśo, śelo, caśt)
o Teorije o podrijetlu pojave cakavizma:
Malecki govori o utjecaju sa strane
Hammova teorija kaže da se ovdje radi o nastavku procesa depalatalizacije
Muljačić govori o autonomnim unutar jezičnim razlozima i vanjskim utjecajima
Moguš govori o promjenama unutar sustava
Małecki smatra da je postanak cakavizma povezan s mletačkim utjecajem i da je u 17. st.venecijanski dijalekt počeo utjecati na čakavski jezični sustav, u gradovima koji su bili podnjihovu vlašću. Naime, u njihovom jeziku nema niza č,ž,š, nego samo c,z,s, odnosno c,ź,ś. Toj su se tezi priklonili A. Belić i M. Hraste (ali tvrde da se radi o pojavi 15., a ne 17.st.), asuprotstavio se J. Hamm koji navodi i argumente protiv te teze:
a) mnoge izoglose koje su svojstvene čak. narječju nalaze se i u drugim slavenskim jezicima. Zato i cakavizam nalazimo u nekoliko slavenskih sustava;
b) ako je hr. cakavizam plod mletačkog utjecaja u našim gradovima, zašto ga onda nema npr. u Zadru, Korčuli, Splitu, Omišlju koji su također bili pod mletačkim utjecajem;
c) supstrat uvijek utječe na superstrat, a ne obrnuto
d) cakavizam je postojao već u tekstovima lošinjskih notara (14.st., dok Małecki navodi 17.st.);
Po Hammovu je mišljenju cakavizam nastavak depalatalizacije jer su palatali č, ž, š prešli u nepalatale c, z, s. Prema tome, do cakavizma je na znatnom dijelu čak. područja moglo doći spontano.
B. Finka smatra da je pojava cakavizma nastala interferencijom talijanskog mletačkog i hrvatskog čakavskog dijalekta u nekim primorskim mjestima.
Tezu Małeckoga nisu prihvatili poljski slavisti jer cakavizam odgovara sličnoj pojavi u poljskom jeziku pod nazivom mazurzenie, a oni smatraju da se prijelaz č, ž, š u c, z, s u poljskom može dobro objasniti vlastitim razvojem glasovnoga sustava.
Ž. Muljačić se odlučuje za kontrastivan način pri osvjetljavanju cakavizma. Taj način zahtijeva fonemske analize romanskih i slavenskih govora na Jadranu kako bi se mogla usporediti njihova distinktivna obilježja. Po njegovu je mišljenju cakavizam nastao zbog dva uzroka: unutrašnjih i vanjskih faktora. Vanjski faktori mogu ubrzati unutrašnje tendencije. To znači da je mletački utjecaj mogao pogodovati jačem i bržem razvitku cakavizma, ali sam za sebe ne bi mogao probiti čak. fonemsku zavjesu. Prema tome, razlog pojavi cakavizma treba u prvome redu pronalaziti unutar samog čak. sustava. Promjene u inventaru nastaju kao rezultat unutrašnjih procesa.
13
ČAKAVSKO NARJEČJE
Hammova teza o deplatalizaciji č, ž, š u c, z, s uklapa se u ovu teoriju, ali se time ne može objasniti postanak fonema /ś/ i /ź/. Zato valja pretpostaviti da je u čak. narječju pored palatalnog niza č, ž, š i spirantnog c, z, s, postojao i jotirani ć, ź, ś. Naime, fonemi mogu biti u proporcionalnim odnosima koji omogućavaju derivaciju novih znakova od već postojećih.
Prije derivacije: /c/ /ć/ /č/ poslije derivacije: /c/ /ć/ /č/ /s/ - /š/ /s/ /ś/ /š/ /z/ - /ž/ /z/ /ź/ /ž/
Iz ovoga slijedi da su fonemi /ś/ i /ź/ bili potencijalni unutar čak. sustava te da su oni popunili prazna mjesta koja su postojala u sustavu. Naime, i u nečakavskim govorima postoje ti glasovi, ali ne kao fonemi, već kao alofoni. Mletački je dugogodišnji utjecaj mogao samo pospješiti ono što je u čak. narječju bilo potencijalno.
Cakavizam nije bio svugdje jednakog intenziteta, niti je jednako dugo trajao, ali je ipak tipična pojava u čak. narječju. Tamo gdje on postoji možemo sa sigurnošću utvrditi da se radio čak. narječju.
Završno –l
iako finalno -l nije osobina vezana isključivo za čakavsko narječja, ona je ipak na svoj način karakteristična;
završno se -l javlja u dvjema velikim grupama: jednu čine imenice s pridjevima, a drugu m.r. gl. pridjeva radnog . S obzirom na ove dvije grupe čakavsko narječje je podijeljeno na nekoliko zona:
1.) prva zona čuva finalno -l bez izuzetka, tj. i u imenica i u gl. pridjeva radnog (kotal, posal, rekal, pekal). To je zona središnje i istočne Istre, Kastavštine, Gorskog kotara, Hrv. primorja i kvarnerskih otoka;
2.) druga zona ima završno -l u N jd. dekliniranih riječi (stol, debel), ali ga nema u gl. pridjevu radnom (moga, iša, reka, hodi, govori). To je opća situacija u govorima dalmatinskoga otočja (poneka su lokalna odstupanja moguća, npr. u Starom Gradu na Hvaru, u Nerezišćima itd.);
u ovoj je zoni moguće da se finalno -l reflektiralo u -a. U jednim se slučajevima takvo završno -a spaja s prethodnim -a- te postaje i ostaje dugo (r ukăl>rukăă>rukā) ili se kao svako dugo -a mijenja u -o (mogo, reko, išo). U drugim se slučajevima, tj. kad je ispred završnog -a koji drugi vokal, razvija između tih dvaju vokala sekundarno j (vidija, govorija, čuja). Ali mogući su i paralelni ostvaraji, npr. u Žirju (posal i posa, fažol i fažo, itd.);
otpadanje dočetnoga -l tipičnije je za otočne govore (obično uz duženje prethodnoga vokala),a obalna naselja češće čuvaju finalno -l, ukoliko pod utjecajem štok. ikavskih govora nemaju prijelaz -l>-(j)a.
Čakavsko ć
14
ČAKAVSKO NARJEČJE
o Specifičan je izgovor čak. konsonanta ć, ono je veoma meko, slično ruskom ili češkom t' gdje je palatalni element nešto jači i upravo se po tome čakavci razlikuju od štokavaca i kajkavaca.
o postoje čakavski govori koji ne razlikuju ć i ć , nego izgovaraju neki srednji glas č
Ostale osobitosti
žd'>žj;
praslavensko r'>r;
staro že>re (moren, moreš);
Čakavski suglasnički sustav izgleda:
Šumnici Sonanti
p b f v mt d l r nc s z j ļ ńt'č š žk g x
15
ČAKAVSKO NARJEČJE
PROZODIJA
čakavska akcentuacija koja se ogleda u:
a ) t roakcena t skom sus t avu ;
b ) s t a rom mje s tu akcen t a ;
c) starom akcenatskom inventaru pri pomaku siline;
temeljni se čak. prozodijski sustav sastoji od 3 naglaska: brzi ("), silazni ( ∩) i zavinuti (ã)
nalaze se na starim mjestima. Na tim je mjestima moguće ukidanje opreke između ã i ∩(prijelazom ã u ∩) i tada se radi o dvoakcenatskim sustavima sa starim akcenatskim mjestom;
u nekim je čak. govorima došlo do regresivnog pomaka naglasnog mjesta. Kad se pri pomaku upotrebljava stari čak. akcenatski inventar, smatra se da se radi o crti specifičnoj za čak. akcentuaciju;
kratkosilazni dolazi na mjestu kratkog silaznog prsl. akcenta (oko, slovo, kolo, jezero) i na mjestu prsl akuta (baba, cesta, sito, krava);
dugosilazni dolazi na mjestu prsl. cirkumfleksa (jaje, meso, mir, muž);
akut dolazi na mjestu metatonijskog akuta (kraļ, kletva, gospodar);
čakavci bolje čuvaju prednaglasne nego zanaglasne duljine;
postoje različiti sustavi s jednonaglasnim dvonaglasnim, tronaglasnim, četveronaglasnim i petonaglasnim sustavima;
u dvonaglasnom sustavu izgubljen je akut ˜>ˆ;
hrv. standardni jezik uzrokovao je pojave ` i ´ naglaska;
o STARI AKCENATSKI SUSTAV
16
ČAKAVSKO NARJEČJE
Osnovni čak. inventar čine 3 jedinice: ", ∩ , ã, uz zanaglasne i prednaglasne duljine i kračine. Distribucija ovih jedinica moguća je u inicijalnom, medijalnom i finalnom slogu. Ovakav akcenatski sustav naziva sestari troakcenatski sustav. Akcent " nastao je pokratom psl. akuta, a ã potječe iz starojezičnog razdoblja. Javio se nakon redukcije slaboga finalnog poluglasa. Kad je naglašeni poluglas bio reduciran u finalnoj poziciji, dolazi do prelaska silines ultime na penultimu. Ako je penultima bila kratka, akcent se samo prenio; ako je bila duga, na njoj se javlja novi akcent →STAROHRVATSKI AKUT
Stari troakcenatski sustav je temeljni čak. sustav, a svojstven je govorima istočne Istre, Kastva, liburnijskim i primorskim govorima, te čak. otočju od Pašmana do Lastova što znači da najviše čak. govora ima ovakvu konzervativnu akcentuaciju, ali i unutar nje ima nekih razlika: postoje sustavi koji čuvaju prednagl. i zanagl. duljine (neki liburnijski govori, crikvenički i vinodolski govori), neki čuvaju prenagl. duljine, ali su izgubili zanagl. duljine (sr. Istra te otočki govori), a neki nemaju ni prednagl. ni zanagl. duljine (trsatsko-bakarski govori).
o STARIJI AKCENATSKI SUSTAV Stariji akcenatski sustavi čakavskog narječja razvili su se iz starog troakcenatskog sustava. Prva
promjena koja je zahvatila osnovnu čak. akcentuaciju jest prijelaz ã> ∩ na kraju rečenice (Belić u kastavskim govorima), a zatim i na kraju riječi. Rezultat je stariji troakcenatskisustav bez finalnog ã akcenta (otok Vis). U takvome sustavu su moguće zanagl. duljine, ali se mogu i reducirati. Veoma brzo ta se pojava proširila i na inicijalni slog pa je nastao stariji troakcenatski sustav s medijalnim ã naglaskom (hvarski govori). Naposljetku i medijalni ã> ∩ pa dobivamo stariji dvoakcenatski sustav . Takav dvoakcenatski sustav može se naći ugovorima zapadne i središnje Istre te nekim govorima kvarnerskih otoka i otoka zadarskog arhipelaga. Ponegdje se marginalno pojavljuje i stariji jednoakcenatski sustav u kojem nema kvantitativnih opozicija i bitno je samo mjesto akcenta.
o NOVIJI AKCENATSKI SUSTAV Iako je čuvanje starog akcenatskog mjesta odlika čakavskog narječja, među govorima ima i onih u
kojima je došlo do regresivnog pomaka akcenta, odnosno promjene akcenatskog mjesta. Akcentuaciju s djelomičnim pomakom nazivamo novijom, a kada je pomak potpun dobivamo novi akcenatski sustav. Prva promjena se odnosi na " , a rezultat može biti noviji dvoakcenatski ili noviji troakcenatski sustav. Ako se pri pomaku na novom mjestu realizira ∩ onda je to noviji dvoakcenatski sustav, a ako se realizira ã onda je to noviji troakcenatski sustav .
Prvo se " pomiče s otvorene ultime na prednagl. duljinu, zatim sa zatvorene ultime na prednagl. duljinu pa s otvorene ultime na prednagl. kračinu i na kraju sa zatvorene ultime na prenagl. kračinu. Nakon toga se pomiče ∩ , istim redoslijedom kao i " . Međutim, na medijalnom slogu još uvijek imamo " , pa je to parcijalni pomak. Sve su to noviji dvoakcenatski i troakcenatski sustavi, a ostvaruju se u rubnim govorima (Otočac, Brinje,Karlovac, Rupa, Pasjak, Mune, Šapjane).
Javlja se i noviji četveroakcenatski sustav (na Žirju, Zlarinu i okolnim mjestima). On je veoma rijedak i nastaje kada se " pomiče bez obzira na to nalazi li se ispred njega duljina. Na mjestu prethodne duljine razvija se čakavski ã, a na mjestu prethodne kračine tzv. poluakut à.U akcenatskom sustavu zatim dolazi do različitih duljenja, od kojih je prva vrsta uvjetovana težinom zatvorenog čak. sloga, a druga je kanovačko duljenje.
17
ČAKAVSKO NARJEČJE
MORFOLOGIJA
pojednostavljivanje morfološkog sustava;o im. m. roda:
o samo ostaci nekadašnje u-promjeneo izgubila se i-deklinacija (Gpl. ljudi, puti, crvi)o izuzetno se čuvaju neko oblici stare n- deklinacije (kami, plami)o većina imenica m.r. stopila se u o-/jo- dekl.
o Im. sr. roda nemaj više:o s-dekl.o n-dekl.o t-dekl.
o uz zadržavanje infksa –es-, -en-, -et- u kosim padežima
o Im ž. roda: uglavnom prešle u a-/ja- dekl. ( uz čuvanje infiksa –er-)
o Velike promjene i kod glagola: supin i infinitiv su se izjednačili aorist i imperfekt očuvani su samo ponegdje particip prezenta aktivni ( na –ći) očuvan samo u nekoliko primjera
pasivni ( na –m) isto tako particip perfekta ( na –vši) očuva u tragovima dual nestao iz sustava
o U čak narječju prevladavaju sljedeće obličke kategorije: o/ jo dekl. imen. sred. roda s proširenom osnovom i- dekl. a/ja –dekl. nominalne i pronominalne promjene zamjenica i pridjeva glavni brojevi i redni s pridjevskom promjenom glagolski oblici: infinitiv, prezent, futur I., futur II., perfekt, pluskvamperfekt, gl.
pridjev radni i trpni, kondicional sadašnji i prošli, imperativ
IMENICE
Muški i srednji rod
G mn. m. i s.r. je ili bez nastavka ili s nastavkom –a, a dosta često ima i nastavak –ov (iz nekadašnje u-deklinacije; npr. brod(a)-brodov);
18
ČAKAVSKO NARJEČJE
diferencijacija s nastavkom –ov pomaže razlikovanju N jd. i G mn.;
često je u G mn. i nastavak –i(h), osobito uz riječi koje znače mjeru ili količinu (ostatak i-deklinacije; npr. črvi(h));
A mn. najčešće je u m.r. prema palatalnim osnovama (grade, brode), ali ima govora gdje je izjednačenje (palatalnih i nepalatalnih osnova) prema nepalatalnim osnovama. Negdje je proces već završen (gradi, brodi), a negdje je još u tijeku (grade). Prijelazna faza pokazuje da se formalno slaganje oblika A i N mn. ne mora tumačiti kao zamjenjivanje oblika A mn. oblicima N mn.;
u A mn.s.r. (kao i u NV mn.) redovito je nastavak –a (sela). Takav nastavak imaju ponegdje i imenice m.r. kolektivnog značenja (zuba, prsta);
imenice sa starim završetkom *-inъ, *-telъ, *-arъ ponegdje imaju sačuvane tradicionalne oblike NAV mn. (čobanin-čobane, Zadranin-Zadrane, ribar-ribare);
još i danas postoji razlika između DLI mn. (D gradom, L graděh, I gradi);
ipak, dolazi do simplifikacija u mnogim govorima: dativno se –om (-om>-on ili um>un)može zamijeniti sa –am(-an) kako je u ž.r. (u nekim ličkim govorima; kravam, kobilam);
može doći i do ujednačavanja DLI mn. obično u nekadašnjem dualnom –ma (gradima,selima), a rjeđe –mi koji je tipičniji za I mn. (gradimi, selimi);
Ženski rod
G mn. imenica ž.r. a-deklinacije često je bez nastavka (žen, ruk); u nekim je jugoistočnim govorima pod utjecajem štok. dijalekata nastavak –a (žena, ruka), a ponegdje (u Lici) se javlja i nastavak –ov kao u m. i s.r. (ženov);
A mn. ima iste karakteristike kao i u m.r.: na sjeverozapadu se čuva razlika između nepalatalnih (nastavak –i) i palatalnih osnova (nastavak –e), a drugdje je uglavnom samo nastavak –e;
u imenica ž.r. a-deklinacije načelno je u DLI mn. starije stanje (D ženam, L ženah, I ženami), ali ima i simplifikacija tako da ponegdje sva tri padeža imaju nastavak –ami ili –ama (ženami, ženama);
imenice ž.r. na konsonant mogu čuvati stare razlike u nastavcima (D kostim, L kostih/kosteh, I kostimi/kostima), ali češće su izjednačeni te imaju nastavak –mi ili –ma (kostimi, kostima);
GLAGOLI
glagoli se u čakavskom narječju odlikuju svim karakteristikama slavenskih glagola: označuju radnju, stanje, zbivanje, imaju aktiv i pasiv, imaju po tri lica za jd. i mn. itd.;
Infinitiv i supin
19
ČAKAVSKO NARJEČJE
infinitiv završava na –t(i) ili –ć(i) ispred čega otpadaju labijali /b/, /p/ ili prelaze u /s/ (npr. grebti>greti, gresti);
supin je vrlo rijedak, ponegdje sačuvan uz glagole kretanja (npr. homo spat);
Prezent
stari završetak -u u 1.l.jd. sačuvan je samo u nekoliko glagola (npr. hoću/ću, ponegdje još i veļu i mogu);
prezent je inače svugdje dobio u 1.l.jd. nastavak prema atematskim glagolima kao *jesmь pa se realizira kao npr. morem, velim, oćem;
karakteristične su tri osnovne paradigme sa završecima: -am, -(j)em, -im pri čemu obično nastaju promjene tipa -am>-an i sl.;
u 3 .l .mn. prevladava sve više nastavak -eju/-edu (pijeju/pijedu)
Imperfekt
sačuvan je samo u tragovima, najčešće samo od glagola biti; često je i oblički i fonetski znatno izmijenjen (bějah, ali i bějašem);
Aorist
nestao je kao kategorija, čuvaju se samo rijetki oblici, najčešće 3.l.jd. koje u govoru nadomješta sva ostala lica (npr. ja ostade, ti ostade, on ostade);
Glagolski pridjevi
od nekadašnjih pet participa sačuvani su samo particip perfekta aktivni (gl. pridjev radni) i particip perfekta pasivni (gl. pridjev trpni);
o Glagolski pridjev radni tvori se od inf. osnove i nastavaka -l ili -ø, -la, -lo (npr. rekal);
ima samo promjenu po rodu i broju;
često nestaje finalno -l u m.r., a r uz sekundarno a postaje konsonantsko (umrl>umra);
u blizini štok. govora finalno -l se u m.r. ponegdje vokaliziralo (najčešće u -a/-ja, čak i -o/-jo; moga/mogo, vidija/vidijo);
služi za tvorbu prefekta, pluskvamperfekta, futura II., kondicionala I. i II.;
o Glagolski pridjev trpni tvori se od inf.osnove i nastavaka -t,-ta,-to te prez.osnove i nastavaka -n/-en,-na/-
ena,-no/-eno;
20
ČAKAVSKO NARJEČJE
glagoli istih tipova mogu imati različite oblike i završetke, pa čak i isti glagoli mogu imati i jedne i druge završetke (npr. dignjen, dignut);
ima pridjevsku funkciju (rod, broj, padež), služi za tvorbu složenih trpnih glag. oblika;
dodavanjem nastavka -je tvore se glagolske imenice (npr. znanje);
Imperativ
nema više razlike između palatalne i nepalatalne osnove u mn. (kao u kajk. govorima);
tvori se od prez. osnove i nastavaka s početnim -i koje se iza vokala reducira na polukonsonantsko -j (znai>znaj, čui>čuj);
od te se tvorbe ponešto razlikuju imperativi glagola: isti (*ěsti), věděti, dati (ij/jij/i/ji, pověj, daj);
ima oblike 1. i 2.l.jd. i mn., a 3.l.jd. i mn. je opisno i tvori se pomoću riječi neka+prez. (nekakopa/neka kopaju), samo je ponegdje sačuvano 3.l.jd. od gl. biti: budi;
često se u imperativu javlja 1. palatalizacija kao u prezentu (reči-rečimo-rečite), ali u većini čak. govora je u tim oblicima sačuvana 2. palatalizacija (reci-recimo-recite);
Kondicional
najkarakterističniji su oblici kondicionala I. glagola biti: bin/bim, bi, bi, bimo, bite, bi;
u mnogim govorima razvija se i kondicional I. s prezentskim završetcima: bin/bim, biš, bi,bimo, bite, biju;
u 1. i 2.l.mn. ima i lik bismo-biste i u 1.l.jd bih s glasovima /h/ i /s/ iz starog aorista;
dosta je rasprostranjen i takav kondicional gdje su nekadašnje raznolike forme svedene na zajedničko bi za sva lica (npr. ja bi rekal, mi bi rekli, vi bi rekli);
kondicional I. tvori se od kondicionalnih oblika gl. biti i participa aktivnog nekog glagola;
kondicional II. tvori se od kondicionala I. gl. biti i participa aktivnog nekog glagola;
Futur
tvorba futura odgovara onoj u štok. dijalektima i knjiž. jeziku, a razlikuje se od tvorbe u kajkavskom narječju;
tvori se od prez.glagola htjeti (ću,ćeš,će,ćemo,ćete,će-ću-ćeju-ćedu) i infinitiva nekog glagola;
oblici ću,ćeš… mogu biti i ispred i iza infinitiva, a često su ti oblici naglašeni i mogu stajatina početku izgovorne cjeline (Ćeš pojti u grad?);
21
ČAKAVSKO NARJEČJE
ako su ti oblici iza infinitiva, često se spoje s inf. u jednu akcenatsku i rječničku cjelinu, pri čemu inf. gubi dočetno –t(i) (npr. biću doma);
osobita je tvorba futura pomoću prez. gl. imati i infinitiva nekog glagola pri čemu on ima funkciju imperativa (sutra mi imaš kupiti facol);
česta je upotreba futura i gl. pridjeva radnog za izricanje prošlih događaja za koje govornik pretpostavlja da su se dogodili (biće kupili facol);
Optativ u čak. govorima je veoma proširena upotreba gl. prid. radnog u službi optativa, tj. za
izricanje želje pa se najčešće upotrebljava u zdravicama, psovkama i kletvama (u afektivnomgovoru), npr. Krepala kad si takova!;
ZAMJENICE
o osobne i povratne ja (<*azъ) I sg. osobnih zamjenica ja i ti sa završetkom na –o (mano, tobo, sobo) ili na –om, -
um ( manum, tobom, sobum)
u D L i I pl. zamjenica mi i vi obično se razlikuju oblici Dpl. nam, vam; Lpl. nas, vas; Ipl. nami, vami, ili su izjednačeni u starom instrumentalnom obliku: nami , vami, rjeđe u nama, vama
Apl. obično: nas, vas, rijetko ni, vi
Osobne zamjenice za treće lice (on-ona-ono) često ima likove: un, -na i -no
o pokazne pored ovaj, onaj često je vaj, naj. Ponekad se ovi oblici svode na va, ta, na
u svih je zamjenica obično izjednačn oblik D i L sg. (tomu)
ponegdje se čuva ralika oblika D, L i I pl. (Dpl. těm, Lp. těh, Ipl. těmi)
stare pokazne zamjenice sь-si-se sačuvane u tragovima (danas, jutros, sinoć, u se vrěme godišća)
o upitno-odnosne od *č-ьto karakterističan je čakavski oblik česa (pored čega), zatim kontaminacija
*kъto u ki (-ka- ko)
o neodređene stara zamjenica *vьsь-*vьse-*vьsě obič- no glasi: vas-(v)se-(v)sa, ali ima i likova
sa metatezom: sav-s(v)e-s(v)a. Isto vrijedi i za saki-saka-sako
22
ČAKAVSKO NARJEČJE
PRIDJEVI
o u većini govora sve više prevladava određeni oblik pridjeva
o u deklinaciji određenih pridjeva dosta dobro se čuva razlika između palatalne i nepalatalne osnove (Gsg. žutoga: tujega) ili ima govora gdje je došlo do izjednačavanja prema palatalnoj (tujega : žutega) ili nepalatalnoj osnovi (žutoga : vrućoga)
o često se izjednačavaju oblici D i L m. i sr. roda u zamjeničkom obliku na –omu ( DLsg. žutomu, tujemu), rjeđe je ovaj oblik bez završnoga –u ( žutom: tujem)
o različiti oblici D L i I relativno su dobro očuvani ( Dpl. bosim, Lpl. bosih/boseh, Ipl. bosimi)
o u nekim govorima u pluralu pridjeva vrši se druga palatalizacija (velici, drazi, svekolici), pored običnijega: veliki, dragi, svekoliki
23
ČAKAVSKO NARJEČJE
SINTAKSA
red riječi u rečenici slobodan s čestim elipsama i bezličnim konstrukcijama;
česte konstrukcije prijedlog+imenica imjesto pridjeva, npr. libar od mise umjesto misna knjiga;
uporaba ličnih umjesto osobnih zamjenica, meni je mati dobra;
miješanje lokativa i instrumentala s akuzativom u mjesnom značenju, npr. živi u Split, leži prid kut'u;
u upitnim rečenicama uglavnom se izostavlja li;
promijenjivost brojeva i u množini
LEKSIK
velik romanski utjecaj
sačuvan znatan broj starih slavenskih leksema;
24
ČAKAVSKO NARJEČJE
KRITERIJI U KLASIFIKACIJI ČAKAVSKOG NARJEČJA
kontinuant praslavenskog jata:o ekavski su buzetski i sjevernočakavski;
o ikavski su jugozapadni istarski i južnočakavski;
o ikavsko-ekavski je srednjočakavski;
o jekavski je lastovski.
šćakavizam/štakavizam prozodija
1. BUZETSKI DIJALEKT
Prostiranje
Fonologija
naglašeni ě>ẹ, nenaglašeni ě>i (zvizda), kratki naglašeni ě>ẹ (delat, rezat), dugi naglašeni ě>i (srida, rižen);
pomicanje u>ü (čuda, jutra „sutra“) i u>ö (jora „sat“, nök „unuk“);
refleks samoglasnog l>u (Xum, vuk), postoje odstupanja u smjeru l>o (sonce, soza);
nazalno o>a (papak „pupak“, pusada „posuda“) ili o>o (poknat „puknut“, moš, roka) ili o>u (muš, sudac), česti su i diftonzi >ua, oa (γuas „gust“);
nazalni ę>e;
refleks poluglasova>a (staza, magla, danas), nerjetko >o ili diftong >ua (duan „dan“, luaš „laž“, vuas „selo);
samoglasno r>r kad je naglašena, a bez naglaska >ar ili әr;
praslavensko t'>t' (mat'aha) i d'>j (mlaja, rojen);
25
ČAKAVSKO NARJEČJE
sk'> št', zg'>žj (išt'aju „traže“, možjani);
fonem ļ>j (boje, judi);
završno m>n (osan, nosin);
čuva se inicijalno čr (črn, črf);
fonem h se čuva;
u nekim mjestima umjesto š i s se izgovara ś, umjesto ž i z izgovara se ź;
moguća pojava protetskog v ispred u (vuosku „usko“, vusta);
v+šva>v ili u (unuk, vnuk);
prijedlog u i v
akcentski sustav karakterizira likvidacija kvantitativnih i intonacijskih opozicija;
Morfologija
A jd. ž.r =N jd. ž.r. (Judi suo delali zemńa=ljudi su obrađivali zemlju);
u G mn. većinom –Ø (muh „muha“);
G jd –ie i –i, D i L jd. -ẹ(<ě) i –i , u L jd. i –u;
zamjeničke riječi nekaj, zakaj, kaj, jas;
infinitiv bez završnog –i;
imperfekta i aorista nema;
futur I. t'un, t'eš+infinitiv, futur II. ban/ buan+l-particip, npr. en duan buaš šla „jednog ćeš dana ići“;
prezent ima nastavke –n, -š, -Ø, -mo ili -mu, te i -ju ;
rjedak glagolski prilog sadanji.
Geneza i raščlanjenost
26
ČAKAVSKO NARJEČJE
buzetsko područje ima čakavski jezični supstrat sa značajnim slovenskim utjecajima;
buzetski vokalizam-izrazito kompliciran;
buzetski je dijalekt organski prijelaz između čakavštine i slovenskog jezika.
buzetski dijalekt možemo podjeliti na
o sjeverni (jednonaglasni sustav) i
o južni poddijalekt (dvoglasni sustav);
2. JUGOZAPADNI ISTARSKI DIJALEKT
Prostiranje
Fonologija
ikavski refleks jata u korjenu riječi (divojka, cvit, lipo) i nastavcima (zdraviji, pametniji);
ima nešto stalnih ekavizama (seno, delo, venac, sused);
prijelaz ę>a većinom nakon j, ali ne i nakon č i ž;
refleks ь, ъ>a;
većinom prijedlog u (unuk, udovac) ali ima i primjera vajka, vavik, Vazan;
o, l>u ( ruka, žut);
dočetno –l>a (bija, vidija);
samoglasno r većinom kratko;
nenaglašeno o>u (ubukla, utac, dunesla), e>i (sistrica, čitiri), o>a (matika, patok, panadiļak);
na porečko-rovinjskom području postoji i diftonzi glasova e i o (riesti, divuojka, siestra, kuotli);
27
ČAKAVSKO NARJEČJE
prijedlog iz>z (zgubili), s>z (z ujen);
izostanak zvučnih parnjaka bezvučnih x, f, č i c, neki govori imaju ć, đ i dž;
cakavizam tipa c, ś i ź;
fonem x dobro očuvan, tamo gdje izostaje x> - (kru), >v (suv), >k (kukińa);
neujednačen refleks t´ i d`, t´> t´ (vrit´a), >č (noč) >ć, d`> d` (rod`en, svad`a), >j (tuji, mlaji), >đ (rođena) pa čak i >ž (preža, žeža, mlaža);
sekundarno tъ/ьj>t´, dъ/ъj>d` (brat´a, prolit´e, cvit´e, led`a, posud`e), zabilježeni i primjeri milosrje, orudļe, posudļe, prutje;
nova jotacija provedena u primjerima zdravļe, veseļe;
česta skupina jd i jt (pojti-pojde);
ovaj dijalekt je većinom štakavski (puštati, gušterica), ali ima i primjera dašt´ica, košt´ica;
većinom se čuva inicijalno čr (črn, črv);
završno m>n;
redukcija v (sekrva, trdo), protetsko j (jopet);
većinom zastupljen tronaglasni čakavski sustav;
Morfologija
deklinacija imenica, posebno ženskoga roda, dosta arhaična:
G mn. -Ø, D mn. –an (nogan), L mn. –ah (ženax), I mn. –ami (ženami);
manje arhaično stanje kod imenica muškoga i srednjega roda, G, L i I mn. –i (mrazi), D mn. –on (sinon);
uglavnom kratke množine (miši, voli);
izjednačeno stanje D, L i I mn. u pridjevsko-zamjeničkoj deklinaciji;
28
ČAKAVSKO NARJEČJE
obično dolaze zamjeničke riječi ča, zašto i pošto;
kontrahirani oblici ki, ka, ke u jednini i ki, ke, ka;
ima oblike svi, sve kao u štokavaca;
infinitiv ima obično završno –i;
prezent glagola it´i glasi gren, greš, gre, gremo, grete, gredu;
nema aorista i imperfekta;
kondicional glasi bin, biš, bi, bimo, bite, bi;
Geneza i raščlanjenost
neki ovaj dijalekt dovode u bližu vezu sa štokavskim narječjem;
vjerojatno je ovaj dijelekt nastao u 16. stoljeću doseljavanjem s pretežno štokavskog područja u zaleđu Makarske;
potvrda tomu su štakavizmi, završno –a u gl.prid. radnom;
ovaj dijalektalni tip možemo podjeliti na premanturski tip, pomerski tip, medulinski tip, valturski tip, škatarsko-šikićki tip, štinjanski tip, jadrešački tip, muntićko-loborički tip, rakaljski tip, marčanski tip, barbanški tip, vodička oaza;
3. SJEVERNOČAKAVSKI DIJALEKT
Prostiranje
Fonologija
u vokalizmu najznačajnija osobina je ekavski refleks jata, koji dolaziu korijenskim, tvorbenim i u relacijskim morfemima ( bežat, cel, smex, D jd. krave, trave, L jd. mane, G mn. belex, celex, oreh, I mn. drugemi, onemi, komparativ: noveji, bistreji);
29
ČAKAVSKO NARJEČJE
sporadična pojava ikavizama (divojka, vira) i u nastavcima (Ljd. ženi, meni, Lmn. kantunix);
poluglasi većinom daju ь,ъ>a, ali ima i slučajeva da su dali >oa (Vazoan), >ua (pakual), >e (lonec), >o (sedon);
vokal ę+j,č,ž>ja, ča, ža;
vokal o>u (muš, put), ali i >o (moš, pot);
vokalno l>u (žut, punica), ali i >o (boxa, soza), a moguće i ә+l>al, el (salza, valna, jabelka, pelno „puno“);
često zatvaranje vokala a>a (dan, jedan, stvar) i diftongiziranje a>oa i ua;
vokal e se diftongizira e>ie (biesan, bielit);
vokal o se diftongizira o>uo (pokuojni, muoran, nuos);
čuva se ra bez prijelaza u re;
refleks prsl. t´>t´ (not´);
refleks prsl. d´>j (preja, tuji), kao i sekundarnog dьj>j (slaja, mlaja), ponegdje je dьj> d´ (rod´ak);
redovit je šćakavizam;
u većini govora provdeo obezvučenje v>f (jubaf), g>x (breh, prax);
inicijalno čr se čuva (črn, čarni);
nova jotacija često je provedena (grabļe, zdravļe, vesieļe);
glas x se dobro čuva (muxa, kuxińa, xranila);
cakavizam dobro zastupljen;
dosta promjena u konsonantima i konsonatskim skupovima, npr. šenica, osca „ovca“, xt´i „kći“, jena „jedna“;
dio govora ima čuvanje ļ (trsatsko-bakarsko i crikveničko područje) drugi imaju ļ> j ili l (sjevero istok Istre, središnje istarsko područje, creski i lošinjski govori), a neki imaju ļ i j (prijateļ, žuļ, ali i divji, kopje isl);
većina govora čuva dočetno l (misal, cel, kupil), a u mogim središnjoistarskim govorima dočetno l se gubi (poteza, vrga, vese “veseo“);
30
ČAKAVSKO NARJEČJE
nastavačno m i m u nepromjenjivim riječima m>n (molin, rukun);
moguća pojava protetskog v (voce „oči“, vorat „orat“), ali se i reducira (si, saki, dovica, torak), ali je moguće čuti i glas u (ubit, umret);
često protetsko j, posebno ispred glasa i (jisto, jiskat);
arhaična akcentuacija s mnogim inovacijama:
1. tronaglasni sustav s očuvanim duljinama (sjeveroistočni istarski govori i govor Crikvenice);
2. tronaglasni sustav sa starim mjestima akcenta, s prednaglasnim duljinama, ali bez zanaglasnih (središnji istarski idiomi i svi govori žminjskog područja);
3. tronaglasni sustav na starim mjestima, ali bez nenaglašenih duljina (trsatsko-bakarski govori i govori cresko-sjevernološinjskog područja);
4. govori s gubitkom akuta i pomicanjem mjesta naglaska (Rukavac, Volosko i Opatija);
5. govori s dvonaglasnim sustavom bez akuta, sudbina nenaglašenih duljina je različita (neki sjevernočakavski i središnjoistarski govori);
6. dvoakcentski govori bez duljina, s mnogo skakanja akcenta na prethodni slog (Škalnica, Rupa, Brdce, Kaldira, Tinjani);
7. jednoakcentski govori (labinsko područje).
Morfologija
u G jd., N, A, V mn. ž.r. većinom nastavak nepalatalnih osnova –i (ženi, duši nogi), a kod imenica s završetkom na c i j moguć je i nastavak palatalne promjene –e (lisice, rožice);
u I jd. nastavak –un i –on (našun sestrun, svojon sestron), a na rubnom području čiju se i nastavci –u (našu nonu) ili –o (z mojo sestro);
31
ČAKAVSKO NARJEČJE
G mn. ž.r. većinom je –Ø (žen, sestar);
G mn. m. i s. r. ima –Ø (dan), -i (kilometri), -ix (miših), -ah (zuobah);
većinom očuvani različiti nastavci za D, L i I mn. (D jd. mladit´en, stolon, L mn. mužex, stoleh, I mn. muži, stoli);
u N mn. nema produžene množine (nosi);
kod pridjeva uglavnom prevladali nastavci palatalne promjene (dobrega, dobremu);
oblik ča, če, ca;
infinitiv nema završnog –i;
Geneza i raščlanjenost
ekavski čakavski govori autohtoni su govori svoga dijalektalnog područja;
o ovaj dijalekt možemo podjeliti na četiri poddijalekta: sjevernoistočni istarski,
središnji istarski, primorski i otočni
sjevernoistočni istarski o ekavski refleks jata;
o arhaični troakcenstki sustav;
o šva ь,ъ>a;
o nazalni ę>a, o>u;
o vokalno l>u;
o čuva dočetno l;
o izgubljen ļ;
središnji istarskio ekavski s nešto ikavizama;
o tronaglasni sustav s prednaglasnim duljinama;
o poluglasi ь,ъ>a;
o nazali ę>a, o>u ili o;
o vokalno l>u ili o;
o diftongizacija dugih e i o;
o većinom reducirano dočetno l;
o ļ>ļ ili j);
32
ČAKAVSKO NARJEČJE
primorski o ekavski uz povećan broj ikavizama;
o troakcentski sustav uz mnoga odstupanja;
o ь,ъ>a;
o nazali ę>a, o>u;
o čuva dočetno l, kao i ļ;
otočni o ekavski refleks jata;
o poluglasi ь,ъ>a, ali i >e;
o nazali ę+j, č, ž>ja,ča, ža, o>u;
o vokalno l>ә+l, rjeđe >u;
o sačuvano dočetno l;
o ļ>j;
4. SREDNJOČAKAVSKI DIJALEKT
Prostiranje
Fonologija
ikavsko-ekavski refleks jata (Karl H. Meyer i Luka Jakobinskij pravilo);
u ovom dijelaktu većinski je ikavski refleks jata, ali u slučaju ě + t,d,n,l,r,s,z + a,o,u,ø = e;o zakonitost se nigdje ne provodi stopostotno;
dugo e od jata se diftongizira, a diftongizira se i o>uo, i a>oa;
ovom dijalektu je često j, č, ž +ę>ja (jazik, jadro, jačmik, počati, žaja, žatva), u ostalim slučajevima ę>e;
šva obično daje ь,ъ>a (dan, danas, laž);
o u Dobrinjštini na Krku se razlikuje refleks dugog i kratkog šva, dugi šva>a (dan, laž,
stablo), kratki šva >o (konoc, son, donos, sedon, ogoń);
o u omišaljskom i vrbničkom govoru kratki šva>e (denes, otec, pes, sen, pes);
stražnji vokal redovito o>u;
33
ČAKAVSKO NARJEČJE
vokalno l>u, ali u
o Omišlju l>e (seza „suza“, vena „vuna“, pež „puš“),
o na Vrbniku l>el (selza, velna, pelž),
o u Dobrinju l>o (soza, vona, pož);
o Punat i Baška većinom imaju o>u, ali i o>al (pomalzla) i l>l (plt);
u dijelu krčkih govora sažimanje –ьje>ě (ulje>uli, zelje>zeli);
vrlo se često zatvaraju vokali, posebno a>o, a rjeđe e>ẹ i o>ọ;
ponegdje (Ugljan, Dugi otok) zabilježena promjena ra>re (kresti, resti, vrebac);
samoglasno r>r (Novi, Senj, dio Krka), r>er (Omišalj, Vrbniku, ponegdje u Gradišću), r>ar (Baška, Lošinj, Susak, Iž);
većinom d'>j (preja, tuji, meja, mlaja), a ponegdje se javlja d'>d`i đ (žeđa, tuđi); refleks žđ>žj (možjani);
u sekundarnoj skupini –dьj>j (rojen), -zdьj>zj (grozje), rjeđe –dьj>d` (sud`e, rod`en), a ponegdje (Generalski Stol) imamo i novo jotovanje (rođak, grožđe);
staro t'>t' (svit'a), u sekundarnoj skupini stьj>stj (listje, netjak), a nije rijetka ni nova jotacija (lišt'e, prut'e);
ne ostvaruje se dž>ž (svidožba, žep), moguć u tuđicama kao rubni fonem;
ovaj dijalekt je šćakavski (ognjišt'e, dvorišt'e, št'ipat, gušt'eric);
većinom se čuva staro čr, a novo cr je prevladalo samo u Senju i na Pagu (crn, crv, crļiv);
pretežno čakavsko t', uz pojavu ć, pa čak i č;
fonem ļ se uglavnom čuva, ali ima i prijelaza u j (Grobnik, Omišalj, Vrbnik, Mali Lošinj, Pag, Silba), pa i pojava l i j (Susak);
javljaju se protetski j i v (jigla, jistina, vujna, vusko);
praslavensko wъ>va, u, v;
dočetno –l uglavnom neizmijenjeno;
fonem x se dobro čuva, uz gubitke i prijelaz x>j ili v (uvo);
34
ČAKAVSKO NARJEČJE
cakavska su mjesta Pag, Molat, Baška na Krku, otoci Silba i Sestrunj;
obično se ne ostvaruje ploziv+ploziv (tica), ploziv+afrikata (čela), ploziv+frikativ (šenica);
redovito dočetno m>n;
sonant v na početku riječi često se gubi (nuk, zet), u slijedu sv (sraka, sekrva);
karakteristične su promjene čk>šk (maška, nemaški), čm>šm (jašmik);
akcentuacija vrlo raznolika;o najarhaičniji govori čuvaju akut i predakcentske i nakonakcentske duljine (Vinodol,
Šmrika, Senj, Kraljevica, Bakrac);o govori sa starijim akcentskim sustavom tj. govori koji su u stanovitoj mjeri ili potpuno
izugubili akut;o noviji akcentski sustav s promjenom starog akcentskog mjesta ili djelomične
promjene stare distribucije akcenata;o gradišćanski govori imaju tronaglasni sustav s nenaglašenim duljinama samo iza
silaznih naglasaka;
Morfologija
u G jd. ž.r nastavak –e, u kontinentalnom i rubnom poddijalektu, u primorskom poddijalektu –i;
u I jd. ž.r primorski poddijalet ima –un (dušun, ženun), u kontinentalnom –un i –om, u rubnom poddijalektu -um, -om, -un, -u, -ov, -on;
u L jd. m. i s. r. većinom nastavak –u, uz rjeđu pojavu –i;
u G mn. m r.–i (bez prasci, od popi), uz pojavu -Ø, -ov ili –ih;
zadržano razlikovanje triju množinskih padeža dativa, lokativa i instrumentala;
čest N mn. tipa čobane, cigane, kršt'ne uz nastavak –i;
u A mn. m. r. nastavak –i, prema starom –y i –e prema starom –ę;
kod pridjeva čuva se razlika između palatalnih i nepaltalnih osnova;
35
ČAKAVSKO NARJEČJE
zamjenica ča, uz če, čo, ca i ce;
genitiv glasi česa ili čega;
u značenju „tko“ koristi se ko, ki, gdo;
u većini govora okrnjen infinitiv;
aorist i imperfekt uglavnom izgubljeni;
kondicional bin, biš, bi, bimo, bite, bi;
glagolski prilog sadanji na –ć, a gl. pril. prošli izostaje;
Geneza i raščlanjenost
zauzimao prostor kontinentalne Hrvatske južno od Kupe, uz obalu i otoke; starinački govorima pripadaju dio Krka, ikavsko-ekavski Lošinj, Rab, na obali od
Novog do Bakarca te Senja, u unutrašnjosti govori okolice ogulina, Modruša i Pokuplja,
ovaj dijalekt možemo podijeliti na tri poddijalekta: o primorski,
o kontinentalni i
o rubni;
primorski o obuhvaća govore primorskog i kopnenog sektora;
o uglavnomimaju akut;
o stara distribucija nenaglašenih duljina;
o slabo zastupljena diftongizacija;
o uglavnom se svugdje izgovara t';
o sačuvan dočetni –l;
o prijedlog u glasi v ili va;
o određena zamjenica ima oblik vas;
o uglavnom neujednačeni D, L i I mn.
kontinentalni poddijalekt;o obuhvaća goranske čakavske govore, govore oko Bosiljeva, Kupe, Korane,
Dobre, Mrežnice i još neke;o nerijetko je izgubljen akut-akcentuacija bitno izmijenjena;
36
ČAKAVSKO NARJEČJE
o postoje fonemi č i ć, dočetno se l ne mijenja, često je protetsko j;
o prsl. wъ>u ili v;
o prevladava različitost oblika u D, L i I .mn.;
rubni poddijelekt;o obuhvaća govore Opatijskog krasa, krčki zapad i jug, dio Lošinja, Rab, dio
Paga, Silbu, Olib, Dugi otok, Ugljan, Sestrunj, Molat, Senj, ličke čakavske govore Jezerana, Brinja, Gackog polja, Gradišće;
o rijetko čuva akut;
o često su izgubljene nennaglašene duljine;
o česte diftongizacije i promjene vokala;
o dio govora ima t', a dio ć;
o dio ima prijedog va, a dio u;
o različitost D, L. I. mn. sačuvana djelomično,
o ima oblike vas i sav;
o neki govori očuvali djelomično aorist i imperfekt;
5. JUŽNOČAKAVSKI PODDIJALEKT
Prostiranje
Fonologija
ikavski refleks jata glavna je značajka ovog dijalekta (misto, kolino, jist, bisan, dica),ekavizmi su vrlo rijetki;
stražnji nazalni o>u (put, ruka, sud), izuzev na sjeverozapadu Istre o>o (roka, nogo);
samoglasno l>u (žut, sunce), izuzev na sjeverozapadu Istre l>u ili ou (žout, dougo);
čest prijelaz nu>ni (dignit);
ponekad j+ę>ja, a u ostalim slučajevima ę>e;
šva ъ, ь>a, rjeđa vokalizacija u slabom položaju;
česta promjena ra>re (kresti, resti, vrebac, greb);
ispred nazala ponekad o>u (unde, unda);
37
ČAKAVSKO NARJEČJE
dugo a>o, ạ ili diftong (roj „raj“);
e i o >ẹ i ọ ili diftong (lẹd, piet, ziec, nọt`, duot`, broud );
vokalno r>r, ar, er;
prsl. d'>j (meja,tuji, preja, slaji), ponegdje d'>đ (Sukošan, Vrgada,) (pređa, žeđa), zatim d'> d' (Klana, Ždrelac...) (žed'a, najmlad'i);
prsl. t'> t' (mat'eha, plut'a, svit'a), a ponegdje t'>ć (Petrčani, Sveti Filip i Jakov, Privlaka, Tribunj) i č= t' (Pelješac, Sukošan, Murter, Pakoštan, Primošten, Drvenik);
cakavizam imamo na otoku Visu, Hvar, Sutivan i Supetar na Braču, Trogir, sjeverozapadna Istra;
većinom šćakavski;
prsl. ždьj>žj (možjani, zvižjeti), međutim ima i iznimki;
čakavski skup čr često izostaje, ali se u nekim govrima i čuje (Zlarin, Žirje, Pašman, Klana, Studena);
fonem x se dobro čuva (xijada, buxa, kuxińa), malo je govora u kojima je izgubljen (Kaštela, Trogir, Sukošan, Petrčane);
mijenja se x>v (kruv), >k (makuna);
redovita pojava fonema f ;
dočetno l rijetko se čuva u participima;
redovit prijelaz m>n (mišon, osan, mišon, mislin);
depalatalizacija ļ>j (gjiva, boje, judi, žuj, učitej);
pojava protetskog j od juga do sjevera (jopet, justa, juprav), a u Gradišću i protetsko v (vusnice, vugersko, vujac);
česta pojednostavljivanja suglasničkih skupina (maška, kvoška, deško);
česte su redukcije prvog suglasnika u suglasničkim skupovima (di, tica, ko, šenica);
38
ČAKAVSKO NARJEČJE
česta su ispadanja jednog od suglasnika u suglasničkom nizu (bogastvo, blagosov, mrtac, sraka);
južnočakavski govori bolje čuvaju akut od srednjočakavskih (divõjka, sũša, mãli);
dvonaglasne govore često nalazimo u Gradišću, a na Pelješcu se javlja peteroakcentski sustav;
Morfologija
u L jd, m. i s. r. nastavak –u, a u Klani i Studenoj –i;
u I jd. ž. r. –on (nogon, gospuon, nožen, jutron);
obično kratka množina bez –ov-/-ev- (puti, posli, zidi);
u G mn. obično –Ø, moguće je i –ovi i –ih (lit, dan, besid, vojnikov, vojnicih);
na Pelješcu nema nultog morfema, nego –a (duša, dana, sela); u A mn. m. r. nastavak je –e, a na sjeveru –i;
uglavnom su D, L i I mn. izjednačeni, ali ne na isti način;
u sjevernijim govorima očuvano razlikovanje D, L i I mn.;
javlja se ča, ca, što (južnije područje) i kaj (Klana);
često je ko i niko umjesto tko i nitko;
Geneza i raščlanjenost
oformljen u 13. st. nakon nastanka ikavskog refleksa jata; ovaj dijalekt možemo podijeliti na:
o otočni (Brač, Hvar, Vis, od Šolte do Pašmana)
o kopneni (od Pelješca do zadarskog područja, Klana i Studena, sjeverozapad
Istre)o gradišćanski (čakavski govori južnog Gradišća)
39
ČAKAVSKO NARJEČJE
otočni poddijalekto nastavak –du u 3. l. mn. prezenta (punidu, umidu);
o sjeverozapadno krilo pokazuje sličnost s ikavsko-ekavskim govorima;
o na Korčuli jak štokavski utjecaj sa zamjenicom što;
kopneni poddijalekto u stalnom kontaktu s novoštokavskim ikavskim govorima;
o ra>re (greb);
o -ni u gl. II. vrste (puknit, dignit);
o ča na istarskom, splitskom i šibenskom području, što na Pelješcu i zadarskom
području, kaj u Klani i dijelu sjeverozapadne Istre;o u mnogim govorima ukinuta razlika između č i ć;
o glavnina govora je šćakavska, ali ima i štakavskih (zadarsko područje i
Pelješac);o čest prijelaz ļ>j, kao i m>n;
o u akcentuaciji se uglavnom čuvaju strai akcenti;
o na Pelješcu velik štokavski utjecaj (cr-, l>o, nova jotacija, što);
gradšćanski poddijalekto pokazuje znatne dijalektalne varijacije,
o svi govornici ovog tipa su ikavci;
o wъ>u;
o prsl. d'>j i đ;
o šćakavci;
o redovito čuva čr;
o u deklinaciji sačuvani stari oblici;
o infinitiv bez –i, a kondicional u svim licima glasi bi;
6. LASTOVSKA OAZA
Prostiranje
Fonologija
Lastovo je jedina jekavska čakavska jedinica (tjeme, sjest, čovjek);
vokalno l preko uo daje o (sonce, dog, suza), a javlja se i u (kuk, punica);
40
ČAKAVSKO NARJEČJE
o>u (zub, muž, put), ę>e;
dugo a>ạ;
ь,ъ>a;
wь/ъ>u;
dobro se čuva x (uho, mjeh), ponekad izostaje (odma);
fonem ļ rijetko se čuje, a može ga zamijeniti j (žuj, jeto, kjun, kojeno);
fonem f rijedak;
fonem č se realizira kao umekšano, ali se razlikuje od t';
fonem t' dobiva se jotacijom (cjet'e), a fonem d' jotacijom (grožd'e) i najnovijom jotacijom (d'etit, vid'et);
prsl. većinom d'>j (žeja, preja, meja);
Lastovci su šćakavci;
dočetno l izgubljeno je u participima (darova), a moguć je u finalnoj poziciji kod imenica (pepel, bjel);
završno m>n, ali i bez promjene (grom, osan, vidin);
uglavnom ne dolaze inicijalne skupine ploziv+drugi šumnik (tica, čela, ko);
lastovska je akcentuacija kombinacija čakavske i novoštokavske;
ovo je peteronaglasni sustav s prednaglasnim i zanaglasnim duljinama;
Morfologija
deklinacija imenica uglavnom novoštokavska;
moguća pojava kratkih množina;
infinitiv okrnjen;
nema aorista i imperfekta;
41
ČAKAVSKO NARJEČJE
nema gl. pril. prošlog, a u gl. pilogu sadanjem ima nastavak –ći;
zbog jake veze s Dubrovnikom i pelješcem riječ je o čakavskom govoru koji je primio jake zapadnoštokavske utjecaje;
42
