John le Carre

GORKI LIJEK

Posvećeno Yvette Pierpaoli, koja je ţivjela i umrla ne hajući

Ah, čovjekov domet neka je dalji od dohvata, jer čemu inače

raj?

"Andrea del Sarto" Roberta Browninga

PRVO POGLAVLJE

Vijest je pogodila Britansko visoko povjerenstvo* u

Nairobiju u ponedjeljak ujutro, u 9 i 30. Sandy Woodrow ju

je primio kao metak; ukočene čeljusti, ispršen; prošla je

kroz njegovo podijeljeno englesko srce. Stajao je. Toga se

poslije sjećao. Stajao je, a interni telefon je pištao. Htio je

nešto uzeti; onda je začuo pisak, pa se odmah protegnuo

kako bi dohvatio slušalicu sa stola i rekao: "Woodrow." Ili

moţda: "Ovdje Woodrow." Zacijelo je ime izgovorio malko

zareţavši, toga se sigurno sjeća; glas mu je zvučao kao

nečiji drugi, zvučao je malo mrzovoljno: "Ovdje Woodrow."

Bilo je to njegovo vlastito, posve pristojno prezime, ali ne-

umekšano nadimkom Sandy; izgovorio gaje brzometno, kao

da mrzi vlastito prezime. Sve to zato što su redovite

"duhovne vjeţbe" kod visokog povjerenika trebale početi za

točno pola sata, a Woodrow, kao voditelj ureda Visokog

povjerenstva, igrao je ulogu moderatora u gomili primadona

s posebnim interesima, od kojih je svaka htjela za sebe

isključivi posjed srca i uma visokoga povjerenika.

Ukratko, još jedan grozan ponedjeljak u kasnom siječnju,

najvrućem dobu godine u Nairobiju, vremenu prašine,

nestašice vode, smeđe trave, upaljenih očiju i vreline što

razdire pločnike; ajacarande, kao i sve drugo ţivo, iščekuje

duge kiše.

Gdje je točno stajao, bijaše pitanje na koje nikad nije našao

odgovor. Prema pravilu, trebao je biti zgrčen za svojim

radnim

* Diplomatsko predstavništvo jedne zemlje članice

Commonvvealtha (zajednica Ujedinjenoga Kraljevstva i

bivših britanskih kolonija) u drugoj; obavlja istu sluţbu kao

veleposlanstvo.

stolom, kuckati po tipkovnici, tjeskobno pregledavajući

naputke iz Londona i prispjelu poštu iz diplomatskih misija

u susjednim afričkim zemljama. Umjesto toga, stajao je

pred stolom, radeći nešto nepoznato, ali ţivotno vaţno -

moţda je ispravljao fotografiju svoje supruge Glorije i

njihova dva mala sina; snimka je načinjena prošlog ljeta,

kad su bili na odmoru. Visoki povjerenik je stajao na

uzvisini, što je bilo dovoljno da sliku učini nestvarnom

nakon samo jednog vikenda bez njega.

Ili je moţda prskao insekticidom nekoga kenijskoga kukca,

na što čak ni diplomati nisu imuni. Prije nekoliko mjeseci

bila je izbila epidemija "najrobijskog oka"; to su mušice

koje, kad ih se zgnječi i nehotice utrlja u koţu, izazivaju

otoke i plikove; čak se i vid moţe izgubiti. Prskao je kad je

začuo telefon, pa je odloţio limenku na stol i zgrabio

slušalicu; moglo je i tako biti, jer je poslije iz pamćenja

isplivala slika crvene limenke insekticida u kliznoj kadici na

njegovu stolu. Dakle: "Woodrow ovdje," i telefonska se

slušalica našla priljubljena uz njegovo uho.

"Ah, Sandy! Ovdje Mike Mildren. Dobro jutro! Jesi li sam?"

Ulašteni, pretili, dvadesetčetverogodišnji Mildren; osobni

tajnik visokoga povjerenika; govor iz Essexa, tek što je

stigao iz Engleske na prvo mjesto u inozemstvu; niţe ga

osoblje, kako se moglo i očekivati, zove "Mildred" (ţensko

ime). Da, prizna Woodrow, sam je. Zašto?

"Naţalost, izgleda da se nešto dogodilo, Sandy. Pitam se bi

li mogao navratiti."

"Zar to ne moţe pričekati do poslije sastanka?"

"Pa, mislim da ne bi moglo. Ne, doista ne moţe," odgovori

Mildren. Sa svakom je riječju bivao sve uvjereniji. "Riječ je o

Tessi Quayle, Sandy."

Sad je nastupio drukčiji Woodrow, sav napet. Tessa, znači.

"Što s njom?" upita, namjerno nezainteresiranim tonom,

dok su mu misli letjele na sve strane. O, Tessa! Isuse Boţe!

Što si opet učinila?

"Najrobijska policija kaţe daje ubijena," reče Mildren

ravnodušno, kao da to svaki dan govori.

"Što god!" provali iz Woodrowa prije nego je razmislio. "Ne

budi smiješan! Gdje? Kad?"

"Na jezeru Turkani. Na istočnoj obali. Ovog vikenda. O

pojedinostima baš nisu iscrpni. U autu. Nesretan slučaj,"

reče, dodavši kao da se ispričava: "Prema njihovoj verziji.

Imam osjećaj da nam ne ţele sve reći kako ne bi povrijedili

naše osjećaje."

"U čijem autu?" vrisnu Woodrow. Borio se sam sa sobom,

pokušavajući odbaciti čitavu ludu koncepciju: tko, kako,

gdje? Sve njegove misli i osjećaji ronili su dolje; duboko,

dublje - do svih onih tajnih sjećanja na nju što ih je silom

bio izbrisao; da ih zamijeni prizorima sprţenoga Mjesečeva

krajolika pokraj Tur-kane, kako ih se sjećao s izleta prije

pola godine u neizbjeţnu društvu vojnog izaslanika. "Ostani

gdje jesi! Dolazim! I ne govori nikome drugom! Jesi li čuo?"

Djelujući sada po poslovniku, Woodrow vrati slušalicu na

mjesto, obiđe stol, uzme sako s naslona stolice te ga navuče

- prvo jedan rukav, pa drugi. Obično ne bi odijevao sako za

odlazak na gornji kat. Sakoi nisu obvezni za sastanke

ponedjeljkom ujutro, a još manje za odlazak na razgovor s

bucmastim Mildrenom u njegovu uredu. No profesionalac u

Woodrowu govorio mu je kako ga čeka dug put. Unatoč

tomu, na putu do gornjega kata velikim naprezanjem snage

volje vratio se prvom načelu što ga se drţao kad god bi kriza

bila na vidiku te je uvjerio sama sebe, baš kao stoje malo

prije uvjeravao Mildrena, kako je sve to obična besmislica.

U prilog svojoj pretpostavci, prizvao je u svijest slučaj mlade

Engleskinje koja je nađena sasječena na komade u afričkoj

savani prije deset godina. To je samo neukusna šala -

naravno da je. Repriza odigrana u nečijoj bolesnoj mašti.

Neki poludjeli afrički redarstvenik što čami u pustinji,

napola lud od bangija, pokušava štogod pridodati bijednoj

plaći, koju nije dobio već šest mjeseci.

Nedavno dovršena zgrada čijim se stubištem uspinjao

bijaše ozbiljna, ali lijepo oblikovana. Stil mu se sviđao,

moţda zato što se izvana slagao s njegovim vlastitim.

Glavna je zgrada imala jasne obrise; bijaše tu i kantina,

trgovina; hodnici čisti, diskretni. Woodrow je, po svemu

sudeći, bio isto takav. S četrdeset godina bio je sretno

oţenjen Glorijom, ili - ako i nije bio sretan - on je bio jedina

osoba koja to zna. Bio je voditelj Ureda visokog povjerenstva

te je s prilično vjerojatnosti mogao očekivati da će, bude li

svoje karte igrao na pravi način, na sljedećem radnom

mjestu u inozemstvu biti na čelu skromne diplomatske

misije. Odatle će ga put voditi preko niza manje skromnih

misija do titule Sir; čemu nije pridavao neku vaţnost, no

Gloriji će biti drago. Na njemu je bilo nečega vojničkog, iako

nije bio časnički sin. U sedamnaest godina u Sluţbi

vanjskih poslova Njezina Veličanstva vio je zastavu u šest

britanskih diplomatskih misija. Svejedno gaje pogibeljna,

poluraspadnuta, opljačkana, bankrotirana, nekoć britanska

Kenija potresla više nego većina drugih mjesta. Koliko je od

toga imalo veze s Tessom, nije se usuđivao niti upitati.

"U redu," zareţi agresivno na Mildrena, prvo zatvorivši iza

sebe vrata i povukavši zasun.

Mildrenove su usne bile stalno napućene. Sjedeći za stolom

izgledao je kao zločesti debeli dječak koji ne ţeli do kraja

pojesti svoju zobenu kašu.

"Odsjela je u "Oazi,"" reče on.

"Kojoj "Oazi? Budi precizan, ako moţeš." No Mildrena se

nije moglo tako lako potresti kako bi Woodrow mogao

pomisliti na temelju njegovih godina i diplomatskoga čina.

Vodio je stenografske bilješke te ih je sad proučavao prije

nego je ponovno progovorio. Valjda ih tako danas uče,

pomisli Wbodrow s odbojnošću. Odakle bi inače ţutokljunac

iz okolice Londona, kao što je Mil-dren, našao vremena

naučiti stenografiju?

"Na istočnoj obali jezera Turkane, na juţnom kraju, ima

jedan gostinjac," objavi Mildren, s pogledom na bilješkama.

"Ime mu je "Oaza". Tessa je tamo prenoćila te se sljedećeg

jutra odvez-la terencem vlasnika gostinjca. Kaţe da je

ţeljela vidjeti rodno mjesto čovječanstva tristo kilometara

na sjever odatle. Tamo je Leakev kopao." Ispravi se: "To je

poznato antropološko nalazište gdje je radio Richard

Leakev. U Nacionalnom parku Sibiloi."

"Bila je sama?" "Wolfgangjoj je dao vozača. Njegovo je tijelo

pronađeno u terencu zajedno s njenim." "Wolfgang?"

"Vlasnik gostinjca. Bit će i prezime. Svi ga zovu Wolfgang.

Izgleda daje Nijemac. Zanimljiv tip. Prema policiji, vozač je

okrutno umoren."

"Kako?"

"Odrubljena mu je glava. Nedostaje."

"Tko nedostaje? Rekao si daje bio u kolima s njom."

"Glava nedostaje."

To sam i sam mogao pogoditi. "A kako je Tessa poginula?"

"Nesretnim slučajem. To je sve što ţele reći."

"Je li opljačkana?" "Ne, kako kaţe policija."

To što nije bilo krađe, a vozač je ubijen, razigralo je

WoodrowIjevu maštu. "Daj mi samo točno sve podatke koje

imaš," naloţi on.

Mildren poloţi debele obraze u dlanove dok je opet gledao u

bilješke. "Devet i dvadeset devet, poziv iz letećeg odreda

Najrobij-ske policije. Traţili su visokog povjerenika,"

odvergla on. "Rekao sam im da je Ekscelencija u gradu, u

posjetu ministarstvima; vratit će se najkasnije do deset.

Policajac je zvučao djelotvorno; ime je zabiljeţeno. Rekao je

da izvješće dolazi iz Lodwara."

"Iz Lodwara? Pa to je kilometrima daleko od Turkane!"

"To je najbliţa policijska postaja," odgovori Mildren.

"Terenac, vlasništvo gostinjca "Oaza," pronađen je na

istočnoj strani jezera, u blizini Allijina zaljeva, na putu do

Leakevjeva nalazišta. Od smrti je u trenutku nalaza trupla

bilo prošlo najmanje trideset šest sati. Jedna mrtva

bjelkinja, jedan Afrikanac bez glave, identificiran kao vozač

Noah, oţenjen, otac četvero djece. Jedna safari čizma

oznake mephisto, broj četrdeset tri. Jedna plava sa-vanska

jakna, veličina XL, zakrvarena, pronađena je na podu

vozila. Ţena starosti 25-29 godina, tamne kose, jedan zlatni

prsten na prstenjaku lijeve ruke. Zlatna ogrlica na podu

auta."

Ta tvoja ogrlica... začu Woodrow vlastiti glas kako joj je

govorio šaljivo je izazivajući dok su plesali.

Baka ju je darovala mojoj majci na dan vjenčanja. Nosim je

sa svime, čak i kad se ne vidi.

I u postelji?

Ovisi.

"Tko ih je našao?" upita Woodrow.

"Wolfgang. Radiom je pozvao policiju i obavijestio svoj ured

ovdje u Nairobiju. U "Oazi" nema telefona."

"Ako je vozačevo tijelo pronađeno bez glave, kako znaju daje

to on?"

"Lijeva ruka mu je bila teško ozlijeđena. Zato je i postao

vozač. Wolfgang je u subotu u pet i pol ujutro gledao kako

Tessa odlazi u društvu Arnolda Bluma. To je posljednji put

što ih je ţive vidio."

I dalje je čitao iz bilješki, ili se pretvarao da to čini. Obrazi

su mu i dalje počivali u rukama; činilo se daje odlučio da

im je tamo i mjesto, jer mu je na ramenima počivala kruta

tvrdoglavost.

"Daj mi ponovi ovo posljednje!" zapovjedi Woodrow, nakon

kratke stanke.

"Tessa je bila u društvu Arnolda Bluma. Zajedno su se

prijavili u "Oazi," prenoćili u petak i sljedećeg jutra u pola

šest krenuli Noinim dţipom," opetovao je Mildren strpljivo.

"Blumovo tijelo nije pronađeno u terencu, niti su našli

ikakav trag od njega. Ili bar dosad ništa nisu javili. Domaći

policajci iz Lodwara i leteći odred su tamo, no policijsko

ravnateljstvo u Nairobiju pita hoćemo li platiti za

helikopter."

"Gdje su tijela?" Woodrow je sada bio pravi sin oca vojnika,

jezgrovit i praktičan.

"Nepoznato. Policija je htjela da ih Wolfgang preuzme, no on

je to odbio. Rekao je da bi ga tada napustili i osoblje i

gosti." Oklijevao je. "Prijavila se pod imenom Tessa Abbott."

"Abbott!?"

"To joj je djevojačko prezime. "Tessa Abbott, poštanski

pretinac 356 - naš - Nairobi." Nemamo nikoga pod

prezimenom Abbott, pa sam provjerio u našim dosjeima i

našao: Quayle, djevojački Abbott, Tessa. Pretpostavljam

daje to ime kojim se sluţi u humanitarnom radu."

Proučavao je zadnju stranicu svojih bilješki. "Pokušao sam

izvijestiti visokog povjerenika, ali on još obilazi

ministarstva, a sad je guţva u gradu." Htio je reći: ovo je

moderni Nairobi predsjednika Moija, gdje za jedan

unutargradski poziv često treba pola sata slušati

sredovječni ţenski glas kako neumorno ponavlja: Naţalost,

sve su linije zauzete. Pokušajte ponovno poslije.

Woodrow je već bio na vratima. "Jesi li još kome rekao?"

"Nikom ţivom."

"A policija?"

"Kaţu da nisu. Ali ne mogu jamčiti za Lodwar, a ne bih baš

rekao da mogu i za same sebe."

"Justinu nitko još ništa nije rekao, koliko je tebi poznato?"

"Točno."

"Gdje je on?"

"U svom uredu, pretpostavljam."

"Zadrţi ga tamo."

"Rano je stigao. Tako on radi kad je Tessa na terenu. Hoćeš

li da otkaţem sastanak?"

"Ĉekaj!"

Sad je bio posve svjestan - ako je u to i trenutak sumnjao -

kako ima posla i sa skandalom megarazmjera, a ne samo s

tragedijom. Woodrow poţuri prema straţnjem stubištu, čiji

ulaz bijaše označen natpisom SAMO ZA OVLAŠTENO

OSOBLJE. Uđe u sumoran hodnik na kraju kojega su bila

zatvorena čelična vrata s rupom za gledanje i zvoncem.

Vrata je otvorila tanka, crvenokosa ţena u trapericama i

košulji na cvjetove. Sheila, njihov broj dva, govornica

svahilija, automatski mu prođe kroz glavu.

"Gdje je Tim?" upita.

Sheila pritisne gumb, pa progovori u kutiju. "Sandy je.

Ţurno."

"Pričekajte samo trenutak," odgovori glasan muški glas.

Ĉekali su.

"Sad je obala posve čista," izjavi isti glas, dok su se otvarala

još jedna vrata.

Sheila stupi u stranu, te Woodrow kroči u sobu. Tim Dono-

hue, visok metar devedeset, šef postaje, stajao je pred

svojim stolom. Vjerojatno ga je počistio, jer na njemu nije

bilo ni papirića. Donohue je izgledao još bolesnije nego

inače. Woodrowljeva ţena Gloria je bila uvjerena da čovjek

umire. Obrazi su mu obješeni, bezbojni. Gnijezda naborane

koţe ispod pospanih, tuţnih očiju ţutih bjeloočnica. Tanki

brkovi objesili su se u komičnu očaju.

"Zdravo, Sandy. Što bi trebao?" uzviknu on, piljeći u Wood-

rowa preko bifokalnih naočala, smiješeći se mrtvačkim

osmijehom.

On prilazi preblizu, prisjetio se Woodrow. Prelijeće tvoj

teritorij i presreće ti signale prije nego si ih i odaslao.

"Tessa Quayle je, izgleda, ubijena negdje pokraj jezera

Turkane," reče on, osjećajući osvetničku potrebu da ga

šokira. "Tamo je gosti-njac zvan "Oaza". Trebao bih

razgovarati putem radija s vlasnikom."

Tako su obučeni, pomisli. Prvo pravilo: nikad ne pokazuj

osjećaje, ako ih imaš. Sheilino pjegavo lice se smrzlo,

zamislilo. Tim Donohue još se cerio blesavo, ali taj osmijeh

ionako ništa nije značio.

"Stoje bilo? Ponovi, molim te."

"Tessa je ubijena. Ne zna se kako, ili policija neće reći.

Vozaču dţipa je odsječena glava. To je cijela priča." "Ubijena

i opljačkana?" "Samo ubijena." "Blizu jezera Turkane." "Da."

"Kojeg je vraga tamo radila?"

"Nemam pojma. Navodno je išla posjetiti Leakevjevo

nalazište."

"Zna li Justin?"

"Još ne."

"Je li još netko koga znamo umiješan?"

"To baš pokušavam doznati."

Donohue ga povede u zvučno izoliranu kabinu koju

Woodrow nikad prije nije vidio. Obojeni telefoni s utorima

za kodne kartice. Telefaks na nečemu što izgleda kao bačva

za naftu. Radio načinjen od zelenih metalnih kutija. Popis

brojeva domaće izrade na njemu. Znači, tako naši špijuni

šapuću jedan drugome iz naše zgrade, pomisli on. Nadsvijet

ili podsvijet? Tko bi znao. Donohue sjedne ispred radija,

prouči popis. Zatim je ugađao kontrolne kotačiće radija

drhtavim bijelim prstima, govoreći: "ZNB 85, ZNB 85 zove

TKA 60," poput junaka ratnih filmova. "TKA 60, čuješ li me?

Javi se. Gotovo. Oaza, Oaza, čuješ li me? Gotovo."

Nakon krčanja, izazovno: "Oaza ovdje. Ĉujem jasno i

glasno, gospodine. Tko ste vi?" izgovoreno oštrim

njemačkim izgovorom.

"Oaza, ovdje Britansko visoko povjerenstvo u Nairobiju.

Dajem mikrofon Sandvju Woodrowu. Gotovo."

Woodrow se objema rukama osloni o Donohueov stol, da bi

bio bliţe mikrofonu.

"Ovdje Woodrow, voditelj ureda. Govorim li s Wolfgangom?

Gotovo."

"Ured, kao stoje bio Hitlerov?" "Politički odjel. Gotovo."

"U redu, gospon Ured. Ovdje Wolfgang. Kako glasi vaše

pitanje? Gotovo."

"Dajte mi, molim vas, vaš opis ţene koja se u vašem hotelu

prijavila pod imenom Tessa Abbott. To je točno, zar ne? To

je ime koje je napisala? Gotovo." "Tako je. Tessa." "Kako je

izgledala? Gotovo."

"Tamna kosa, bez šminke, oko 27-28 godina. Nije Britanka.

Meni tako nije izgledala. Juţna Njemica, Austrijanka,

moţda Talijanka. Ja sam hotelijer. Promatram ljude. I lijepa

je bila. Ja sam i muškarac. Bila je strašno seksi, način na

koji se kretala. Odjeća - mogao si je otpuhnuti s nje. Zvuči

li to kao vaša Tessa Abbott, ili kao nečija druga? Gotovo."

Donohueova je glava bila pedalj daleko od njegove. Sheila je

stajala na drugoj strani. Sve troje su gledali mikrofon.

"Da. Zvuči kao gđica Abbott. Moţete li mi, molim vas, reći

kad je rezervirala mjesto u vašem hotelu i kako?

Pretpostavljam da imate ured u Nairobiju. Gotovo." "Nije."

"Molim?"

"Dr. Blum je rezervirao. Dvije osobe, dvije kućice blizu

bazena za jednu noć. Imali smo slobodnu samo jednu

kućicu i to sam mu rekao. Dobro, uzet će to. Baš je bio

neki. Uf! Svi su ih gledali. Gosti, osoblje. Jedna lijepa

bjelkinja, jedan lijep afrički doktor. Krasan pogled. Gotovo."

"Koliko je soba u jednoj kućici?" upita Woodrow, u

slabašnoj nadi da bi se skandal koji je stajao pred njima

nekako mogao izbjeći.

"Jedna je spavaća soba, ali s dvije odvojene postelje za po

jednu osobu. Postelje nisu pretvrde, nego zgodne, pune

opruga. Jedna dnevna soba. Svi se gosti na recepciji

upisuju u knjigu.

Nemojte mi s laţnim imenima, kaţem im. Kad se ljudi

izgube, moram znati tko su. Znači, ona se tako zove:

Abbott? Gotovo."

"To joj je djevojačko prezime. Gotovo. Poštanski pretinac što

ga je dala pripada Visokom povjerenstvu."

"Gdje joj je muţ?"

"Ovdje, u Nairobiju."

"O-joj!"

"Onda, kad je Blum rezervirao? Gotovo."

"U četvrtak. Ĉetvrtak navečer. Nazvao me radijem iz Lokija.

Kazao mije da očekuje kako će otići prvim letom u petak.

Loki kao Lokichoggio. Na sjevernoj granici. Glavni stoţer

humanitarnih organizacija koje rade u Juţnom Sudanu.

Gotovo."

"Znam gdje je Lokichoggio. Jesu li rekli što tamo kane

raditi?"

"Nešto humanitarno. Blum se time bavi, zar ne? Tako se

jedino i moţe doći u Loki. Radi za nekakve belgijske

liječnike, tako mije rekao. Gotovo."

"Rezervirao je, dakle, iz Lokija, pa su odande otišli u petak

ujutro, rano? Gotovo."

"Rekao mije da očekuje kako će stići na zapadnu stranu

jezera oko podneva. Traţio je da im osiguram čamac koji će

ih prebaciti preko jezera u "Oazu." "Slušajte," velim ja

njemu, "od Lo-kichoggia do Turkane vam je gadan put.

Najbolje vam je ići s konvojem s hranom. Planine su pune

odmetnika. Ovdašnja plemena jedna drugima kradu stoku.

To je normalno; ali prije deset godina imali su koplja, a

danas svi imaju kalašnjikove." On se samo nasmijao i rekao

kako on s tim moţe izaći na kraj. I mogao je. Prošli su bez

problema. Gotovo."

"Tako su došli i upisali se u knjigu gostiju. Što onda?

Gotovo."

"Blum mi je rekao da im treba dţip s vozačem da odmah

ujutro odu na Leakevjevo mjesto. Ne pitajte me zašto to nije

spomenuo pri rezerviranju. Nisam ni ja njega pitao. Moţda

su se tek onda sjetili. Moţda nisu htjeli otkrivati planove

preko radija. "U redu," kaţem ja njemu. "Imate sreće. Noah

je vaš." Blum zadovoljan, ona zadovoljna. Šetali su se

zajedno vrtom, zajedno plivali, sjedili za šankom, jeli

zajedno, svima poţeljeli laku noć, otišli u svoju kućicu.

Ujutro su zajedno otišli. Ja sam ih ispratio. Ţelite li znati

što su jeli za doručak?"

"Tko ih je vidio da odlaze osim vas? Gotovo." "Svi koji su bili

budni su ih vidjeli. Uzeli su objed, boce vode, bocu plina,

suhu hranu za nepredviđene slučajeve, lijekove i zavoje.

Sve su troje sjeli sprijeda, Tessa u sredinu; kao kakva

sretna obitelj. Ovo je "Oaza," zar ne? Imam dvadeset

gostiju- većina ih je u to doba spavala. Imam četrdeset

zaposlenika; većina ih je bila budna. Tu je još i stotinjak

ljudi koje ne trebam, koji se motaju po parkiralištu

prodajući krzna, štapove i lovačke noţeve Svi koji su vidjeli

Bluma i Tessu mahali su im na pozdrav. Mašem ja masu

prodavači krzna, odmahuju Noah, Blum i Tessa. Ne smijese

se. Ozbiljni su. Kao da imaju obaviti ozbiljan posao, donijeti

velike odluke, što li. Sto hoćete od mene, gospon Ured? Da

po-bijem očevice? Slušajte, ako sam Galilej... zatvorite me i

prisegnut cu da Tessa nikad nije bila u "Oazi." Gotovo "

Ukočivši se na tren, Woodrow nije imao daljih pitanja. Ili ih

je moţda imao i previše. Ja sam već u zatvoru, pomisli on.

Moja je doţivotna robija počela prije pet minuta. Prođe

rukom preko očiju. Makne je vidjevši kako ga Donohue i

Sheila promatraju s istim praznim izrazom kako su ga

gledali kad im je priopćio da je Tessa mrtva.

"Kad ste prvi put pomislili da nešto moţda nije u redu?

Gotovo, upita oklijevajući. Kao daje htio pitati: ţivite li tamo

čitave godine? ih koliko dugo ste već na čelu toga zgodnoga

hotela?

ierenac ima radio. Kad su gosti s njim, Noah bi se trebao

javiti i reci da je sve u redu. Nije zvao. U redu - događa se

da se radio pokvari, da vozač zaboravi nazvati. Dosadno je

javljati se. Mora se zaustaviti vozilo, izaći, postaviti antenu.

Ĉujete li vi mene? Gotovo."

"Jasno i glasno. Gotovo."

"Ali Noah nikad ne zaboravlja. Zato i radi za mene. Ipak nije

zvao. Ni poslijepodne, niti navečer. Dobro, mislim ja. Moţda

su se negdje utaborili, dali Noi previše piti, tko zna. Navečer

mi je zadnja stvar prije spavanja bila nazvati čuvara parka

oko Leake-vjeva nalazišta. Ništa. Ujutro sam odmah pošao

u Lodwar prijaviti njihov nestanak. Uostalom, to je moj

terenac, je 1" tako? I moj vozač. Nisu dali da prijavim

nestanak radijem, nego sam morao do" osobno. Dug je to

put i gadan, ali zakon je zakon. Policija u Lodwaru doista

rado pomaţe građanima u nevolji. Terenac mi je nestao?

Teško. Dvoje mojih gostiju i vozač u njemu? Pa zašto ih ne

pođem sam potraţiti? Nedjelja je, danas oni ne bi trebali

raditi. Moraju ići u crkvu. "Dajte nam nešto novca i

posudite nam auto; moţda bismo vam i mogli pomoći." Tako

oni meni. Vratim se kuci i sam sastavim ekipu za potragu.

Gotovo "

"Tko je bio u ekipi?" upita Woodrow, koji se bijaše pribrao

Dvije skupine. Moji vlastiti ljudi u dva vozila. S vodom, za-

16

lihom goriva, lijekovima i zavojima, viskijem, za slučaj da

nešto treba dezinficirati. Gotovo." Netko je upao u vezu.

Wolfang mu je rekao neka ide k vragu i skine se s veze.

Začudo, to je i učinio. "Ovdje je sad prilično vruće, gospon

Ured. Ĉetrdeset pet. A šakala i hijena ima kao kod vas

miševa. Gotovo."

Stanka, ostavljena kako bi Woodrow mogao govoriti.

"Slušam," reče Woodrow.

"Dţip je bio prevrnut na stranu. Ne pitajte kako. Vrata

zatvorena. Ne pitajte zašto. Jedan prozor otvoren, otvor

kojih pet centimetara. Netko je zatvorio i zaključao vrata.

Smrad nepodnošljiv - i to samo kroz taj mali otvor.

Ogrebotine od hijeninih pandţa posvuda, s ugrizima gdje su

pokušavale ući. Tragovi guma posvuda uokolo, kao ludi.

Dobra hijena nanjuši krv na deset kilometara. Da su

dohvatile tijela, otvorile bi ih jednim ugrizom, a drugim

izvadile srţ iz kostiju. Ali nisu mogle. Netko je zaključao

vrata, ostavivši samo mali otvor. Pa su hijene poludjele. I vi

biste. Gotovo."

Woodrow se borio doći do riječi. "Policija tvrdi da je Noi bila

skinuta glava. Je li to točno? Gotovo."

"Itekako. Bio je sjajan momak. Obitelj je poludjela od brige.

Poslali su ljude u potragu za glavom. Bez glave ga ne mogu

dolično pokopati, pa će ih progoniti pokojnikov duh.

Gotovo."

"A što je bilo sa ţenom? Gotovo," pitao je Woodrow, dok mu

je pred očima prolijetala strašna vizija bezglave Tesse. "Zar

vam nisu rekli?" "Ne. Gotovo." "Prerezano grlo. Gotovo."

Drugi strašan prizor pred duhovnim pogledom: kako uboji-

čina šaka otkida ogrlicu s njezina vrata, kako bi napravio

mjesta noţu. Wolfgang počne tumačiti što je sljedeće učinio.

"Prvo sam rekao svojim dečkima neka ostave vrata

zatvorena. Ionako nema unutra nikoga ţivog. A tko god

otvori vrata, po-ţalit će što je to učinio. Jednu sam skupinu

ostavio neka zapali vatru i drţi straţu. Drugu sam skupinu

poveo natrag u "Oazu." Gotovo."

"Pitanje. Gotovo," nastavljao je Woodrow krajnjim naporom.

"Koje pitanje, gospon Ured? Kako glasi vaše pitanje?

Gotovo." "Tko je otvorio dţip? Gotovo."

"Policija. Pošto je policija stigla, moji su dečki odmah otišli.

Nitko ne voli policiju. Nitko ne ţeli biti uhićen. Ne ovdje.

Prvo je došla policija iz Lodwara, onda leteći odred, pa još

neki momci iz Moijeva osobnog Gestapa. Moji su dečki

zaključali ladicu s no-

17

vcem i sakrili obiteljsko srebro; doduše,*ja uopće nemam

srebra. Gotovo."

Slijedila je još jedna podulja stanka, dok se Woodrow borio

naći razborite riječi.

"Je li Blum nosio safari jaknu kad su krenuli prema Leake-

yjevu nalazištu? Gotovo."

"Svakako. Stari. Zapravo prsluk. Modri. Gotovo."

"Je li pronađen noţ na mjestu ubojstva? Gotovo."

"Ne. A bio je to itekakav noţ, vjerujte. Panga oštra kao

britva. Prošla je kroz Nou kao kroz maslac. Jednim

potezom. Isto je bilo i s njom. Vuf! Ţena je skinuta gola.

Bilo je na njoj puno tragova udaraca. Jesam li vam to već

rekao? Gotovo."

Ne, nisi mi rekao, reče Woodrow u sebi. Posve je ispustio

njezinu golotinju. I ozljede i modrice. "Je li bila kakva panga

u terencu kad su krenuli iz vašega gostinjca? Gotovo."

"Gospon Ured, još nikad nisam upoznao Afrikanca koji bi

na safari krenuo bez pange."

"Gdje su sada trupla?"

"Noah, tj. što je ostalo od njega - dali su njegovu plemenu.

Po tijelo gospođice Abbott policija je poslala motorni čamac.

Morali su izrezati krov dţipa. Za to su posudili naš aparat

za zavarivanje. Onda su je zavezali za palubu. Dolje za nju

nije bilo prostora. Gotovo."

"Kako nije bilo prostora?" upita Woodrow, poţalivši istog

trena stoje pitao.

"Malo razmislite, gospon Ured. Znate li što se na ovoj

vrućini događa s truplima? Ako je ţelite zrakoplovom

prebaciti u Nai-robi, morat ćete razrezati tijelo; inače neće

stati u standardni lijes."

Woodrow odšuti trenutak, kao omamljen. Kad se osvijestio,

čuo je Wolfganga kako odgovara da je Bluma jednom prije

već sreo. Dakle, morao gaje pitati o tome, iako sam nije čuo

pitanje.

"Prije devet mjeseci. Bio je glavni na tulumu krupnih riba

među humanitarcima. Svjetska hrana, svjetsko zdravlje,

svjetske plaće. Gadovi su potrošili brdo novca, a traţili su

da im ispišem račun na dvostruki iznos. Rekao sam im

nek" si jebu mater. Blu-mu se to svidjelo. Gotovo."

"Kako vam je zadnji put djelovao? Gotovo."

"Kako to mislite?"

"Je li bio nekako drukčiji? Lakše se uzbuđivao? Je li bio

nekako čudan?"

"O čemu vi to govorite, gospon Ured?"

18

"Hoću reći, je li moţda nešto uzimao^Hoću reći, je li bio

drogiran?" Oklijevao je trenutak. "Mislim, kao - što ja znam

- je li bio na kokainu, ili nečem drugom? Gotovo."

"Ah, dragi moj..." reče Wolfgang; veza se prekine.

Woodrow je opet postao svjestan Donohueova prodorna

pogleda. Sheila bijaše nestala. Woodrowje imao dojam daje

morala nešto ţurno učiniti. Ali što bi to moglo biti? Zašto bi

Tessina smrt zahtijevala da špijuni nešto ţurno poduzmu?

Bijaše mu hladno; poţeli imati pulover; ipak se znoj cijedio

niz njega.

"Stari, ima li još štogod što bismo mogli učiniti za vas?"

upita Donohue vrlo skrbno, još zureći u njega bolesnim,

krvlju podli-venim očima. "Ĉašicu nečega?"

"Hvala. Ne sada."

Znali su, reče Woodrow samom sebi dok se spuštao. Znali

su prije mene daje mrtva. No to je upravo ono u što te

uvijek ţele uvjeriti: mi špijuni uvijek o svemu znamo više od

ostalih, i znamo prije.

"Visoki povjerenik se vratio?" upita, pokazujući glavom na

prostor iza Mildrenovih vrata.

"Svaki će čas."

"Otkazi sastanak!"

Woodrow nije krenuo ravno u Justinovu sobu. Prvo je

otišao Ghiti Pearson, pripadnici Ureda najniţoj na

hijerarhijskoj ljestvici. Ghita je imala tamne oči i svijetlu

kosu. Bila je Angloindijka i nosila je oznaku kaste (točku)

na čelu. Ghita bijaše Tessina prijateljica, kojoj se

povjeravala. Uposlena u zemlji primateljici, prisjećao se

Woodrow, no nadala se da će je britanska Sluţba vanjskih

poslova uzeti za stalno, da će to biti njezina karijera. Na-

mrštila se nepovjerljivo vidjevši ga kako zatvara vrata za

sobom.

"Ghita, ovo je strogo između nas dvoje, dobro?" Gledala gaje

postojano, iščekujući. "Blum. Dr. Arnold Blum. Dakle?"

"Što je s njim?"

"Tvoj kompić." Nema odgovora. "Hoću reći: druţiš se s

njim."

"On je veza." U opis Ghitina radnog mjesta ulazila je

svakodnevna veza s humanitarnim organizacijama.

"I Tessin prijatelj, očito." Ghitine tamne oči nisu to

komentirale. "Znate li druge ljude koji rade u Blumovu

uredu?"

"Nazovem Charlottu s vremena na vrijeme. Ona je Blumov

ured. Ostali su terenci. Zašto pitate?" Angloindijsko

pjevuckanje u Ghitinu govoru... tako seksi, tako privlačno.

Ali ne više. Nikad više, nijedna više.

"Blum je prošlog tjedna bio u Lokichoggiu. U pratnji."

19

Treće kimanje glavom, ali sporije, i spuštanje vjeđa.

"Ţelim znati stoje tamo radio. Od Lokija se odvezao u Tur

kanu. Vaţno mije znati je li se već uspio vratiti u Nairobi. Ili

se moţda vratio u Loki. Moţeš li mi to provjeriti, a da ne

polupaš cijeli servis?"

"Sumnjam."

"Pa dobro; pokušaj barem." Padne mu na pamet pitanje.

Svih tih mjeseci što je poznavao Tessu, to mu nikad nije

padalo na um. "Znaš li moţda, je li Blum oţenjen?"

"Valjda. Pretpostavljam da jest. Obično su oţenjeni, je li

tako?"

Koji to oni? Afrikanci? Ili ljubavnici? Svi ljubavnici?

"Ali ţena mu nije ovdje? Nije u Nairobiju. Ili je uopće nema."

"Ĉemu sva ta pitanja?" upita meko, brzo. "Je li se Tessi

štogod dogodilo?"

"Moţda. Pokušavamo doznati."

Posegnuvši za vratima Justinove sobe, Woodrow pokuca i

uđe ne čekajući odgovor. Ovoga puta nije za sobom

zaključao vrata. Drţao je ruke u dţepovima, nasloni se

širokim ramenima na vrata; za vrijeme njegova boravka u

sobi očuvao se isti učinak te geste.

Justin je stajao, njemu okrenut svojim elegantnim leđima.

Njegova paţljivo uređena glava bijaše okrenuta k zidu;

proučavao je grafikon, jedan od nekoliko raspoređenih po

zidovima njegova ureda; svaki je bio iscrtan u stupnjevima

različitih boja te se crta uspinjala ili padala. Grafikon što

bijaše privukao njegovu pozornost nosio je naslov

razmjerna izgrađenost infrastrukture 2005. - 2010. Svrha

mu je bila, koliko je Woodrow mogao vidjeti sa svoga

mjesta, prikazati budući napredak afričkih zemalja. Na

prozorskoj dasci stajao je niz posuda s cvijećem što ih je

Justin uzgajao. Woodrow prepozna jasmin i balzam, no

samo zato što ih je Justin prije darovao Gloriji.

"Bog, Sandy," reče Justin, naglasivši boa

ŤBog."

"Izgleda da jutros nema sastanka. Imamo problema u

pogonu?"

s

Poznati glas, pomisli Woodrow, primjećujući svaku

pojedinost kao da sve prvi put vidi i čuje. Malo istrošen s

vremenom, no ushit je zajamčen svakomu kome je pojava

ispred biti. Zašto te prezirem u trenutku kad se spremam

promijeniti ti ţivot? Odsad pa do kraja tvojih dana dijelit

ćeš vrijeme na ono prije i poslije ovoga trenutka. Bit će to

razmeđe vjekova za tebe, baš kao stoje i

20

za mene. Zašto ne skineš taj glupi sako?Ti si valjda jedini

čovjek u Sluţbi vanjskih poslova koji još kod svoga krojača

naručuje tropska odijela. Woodrow se tada prisjeti da i sam

ima na sebi sako.

"A vi ste svi dobro, vjerujem?" upita Justln svojim

promišljeno nehajnim tonom. "Gloria dobro preţivljava ovu

nesnosnu vrućinu? Dečki cvatu itd.?"

"Mi smo svi dobro." Stanka, Woodrowljevo djelo. "A Tessa je

u provinciji," nabaci on. Davao joj je posljednju priliku da

dokaţe kako je sve ovo bila strašna zabuna.

Justin je odjednom postao široke ruke, kao i uvijek čim bi

se spomenulo Tessino ime. "Da, svakako. Njezin je

humanitarni rad ovih dana potpuno zaokuplja." Govoreći,

privlačio je k sebi pedalj debeli svezak o Ujedinjenim

narodima. Odmakne knjigu od sebe i odloţi je na pomoćni

stolić. "Nastavi li ovim tempom, do vremena našeg odlaska

spasit će cijelu Afriku."

"Koja je zapravo bila svrha ovoga njezinog odlaska?" upita

Woodrow, drţeći se još za zadnju slamku. "Mislio sam da

nešto radi ovdje u Nairobiju. U nekom getu. Kibera, je li

tako?"

"Itekako," ponosno objavi Justin. "Radi danju i noću, sirota

cura. Sve: od brisanja dječjih guza do upoznavanja

domaćeg osoblja s njihovim građanskim pravima. Većina su

joj klijenata ţene, što se njoj sviđa. No njihovim se

muškarcima to već manje sviđa." Nasmiješi se sjetno, kao

da govori: da barem. "Prava na imovinu, rastave, tjelesno

zlostavljanje, silovanje u braku, obre-zivanje ţena, siguran

seks. Cijeli jelovnik, i tako svaki dan. Vidiš i sam zašto se

njihovi muţevi uzrujavaju, je 1" tako? Ja bih se uzrujao, da

sam bračni silovatelj."

"Što je, dakle, radila u provinciji?" bio je Woodrow uporan.

"Oh, Bog zna. Pitaj doktora Arnolda," izbaci Justin i previše

leţerno. "Arnold je njezin vodič i filozof tamo gore." Tako on

to igra, sjeti se Woodrow. Priča koja pokriva sve troje.

Liječnik Arnold Blum, njezin moralni učitelj, crni vitez,

zaštitnik u dţungli humanitaraca. Sve, samo ne ono što je -

tolerirani ljubavnik. "Gdje je točno?"

"U Lokiju; Lokichoggiu." Justin se naslonio na rub svog

stola, moţda nesvjesno oponašajući Woodrowljevu

bezbriţnu naslo-njenost na vrata. "Svjetski prehrambeni

program ima tamo radionicu za ravnopravnost spolova -

zamisli ti to! Zrakoplovom dovezu nesvjesne seljanke iz

Juţnog Sudana, daju im brzi tečaj Johna Stuarata Milla, pa

ih vrate natrag svjesne. Arnold i Tessa su otišli gledati tu

zabavu - blago njima."

21

"Gdje je sada?" ^

Justinu se pitanje, izgleda, nije svidjelo. Moţda je tada

shvatio kako Woodrowljevo brbljanje ima dublju svrhu. Ili

mu se moţda nije sviđalo - mislio je Woodrow - da ga netko

previše ispituje o pojedinostima u vezi s Tessom, kad ni on

sam nije znao sve pojedinosti.

"Na povratku, pretpostavljam. Zašto?"

"S Arnoldom?"

"Najvjerojatnije. Ne bije valjda tek tako ostavio tamo."

"Je li ti se javljala?"

"Meni? Iz Lokija? Kako? Tamo nema telefona."

"Mislio sam da se moţda javila radio-vezom koju koriste

neke tamošnje humanitarne organizacije. Zar to drugi ljudi

ne ra-

"Tessa nije kao drugi ljudi," reče Justin, dok mu se čelo

mrštilo. "Ona ima čvrsta načela. A jedno od njih je da se

nepotrebno ne troše sredstva donatora. Što se događa,

Sandy?"

Justin se sad odbio od stola i pošao do sredine sobe, s

rukama na leđima. A Woodrow je promatrao njegovo

njegovano, zgodno lice, prosijedu crnu kosu na suncu.

Sjetio se Tessine kose, točno iste boje kao što je Justinova,

ali bez tragova starenja. Prisjetio se prizora kad ih je prvi

put vidio zajedno - Tessu i Jus-tina, naš blistavi

novovjenčani par, zvijezde primanja za dobrodošlicu u

Nairobi što ga bijaše priredio visoki povjerenik. Sjetio se

osjećaja kad im je pristupio kako bi ih pozdravio: činilo mu

se da su otac i kći, a on, Woodrow, daje prosac.

"Otkad se, dakle, nisi čuo s njom?"

"Nisam je vidio od utorka, kad sam ih odvezao u zračnu

luku. Stoje ovo, Sandy? Dok je Arnold s njom, sve će biti u

redu. Ona će obaviti stoje rekla."

"Misliš li da su mogli otići na jezero Turkanu, ona i Blum -

Arnold?"

"Ako su imali prijevoz i htjelo im se ići - zašto ne? Tessa voli

divljinu. Osobito poštuje Richarda Leakevja, i kao arheologa

i kao dobroga bijelog Afrikanca. Leakey drţi bolnicu tamo

gore, je 1" da? Arnold je vjerojatno imao posla, pa ju je

poveo sa sobom. Sandy, o čemu se radi?" opetovao je sve

upornije.

Zadajući smrtonosni udarac, nije mu bilo druge nego

promatrati učinak njegovih riječi na Justinovu licu. I vidje

kako se suše zadnji ostatci Justinove iščezle mladosti; kao

u neke morske ţivotinje, njegovo se lijepo lice zatvorilo,

stvrdlo, ostavljajući samo koralj ni vapnenac.

22

i

"Dobili smo izvješće o bjelkinji i afričkom vozaču koje su

našli na istočnoj obali jezera Turkane. Mrtve." Woodrow je

namjerno ispustio riječ "ubijeni". "Automobil s vozačem

unajmljen je u gos-tinjcu "Oazi". Vlasnik gostinjca tvrdi da

je prepoznao ubijenu ţenu kao Tessu. Kaţe da su ona i

Blum proveli u "Oazi" noć prije polaska prema nalazištu

Richarda Leakevja. Blum još nije pronađen. No pronašli su

njezinu ogrlicu. Onu koju je uvijek nosila."

Otkud ja to znam? Zašto sam, za Boga miloga, baš sad

našao trenutak hvaliti se intimnim znanjem o njezinoj

ogrlici!?

Woodrow je još promatrao Justina. Kukavica u njemu

ţeljela je odvratiti pogled, no za časnikova sina bilo bi to

kao osuditi čovjeka na smrt i ne pojaviti se na njegovu

vješanju. Gledao je kako se Justinove oči šire od

povrijeđena razočaranja, kao da ga je prijatelj udario s leđa.

Oči mu se zatim suziše gotovo do zatvorenosti - kao da ga je

taj isti prijatelj još jednom tresnuo i bacio ga u nesvijest.

Gledao je kako se lijepo oblikovane Justinove usne

razdvajaju od tjelesne boli, a onda se grčevito skupljaju, po-

bijeljevši od stiska.

"Lijepo od tebe što si mi rekao, Sandy. Nije se moglo ljepše

reći. Zna li Porter?" Porter (inače prezime; doslovno: nosač)

bijaše nemoguće ime visokoga povjerenika.

"Mildren mu nastoji ući u trag. Našli su mephisto čizmu,

broj trideset sedam. Odgovara li?"

Justin se teško snalazio. Morao je prvo do kraja čuti zvuk

Woodrowljevih riječi da bi ga uopće počeo slijediti. Zatim se

upne kako bi odgovorio kratkim, jedva protisnutim

rečenicama. "Ima jedna trgovina pokraj Piccadillvja. Kupila

je tri para za prošlog dopusta. Inače ne troši puno. Nikad

nije morala razmišljati o novcu. Pa i nije. Odijevala bi se u

trgovini Vojske spasa. Kad bi mogla."

"Bila je i nekakva safari-bluza. Plava."

"O, ona nije podnosila takve stvari," reče Justin; dar govora

mu se vratio te su mu riječi navirale poput bujice. "Rekla

mi je da ako je ikad uhvatim da nosi ikakav odjevni

predmet pješčane boje s dţepovima na bedrima, neka to

spalim ili dam Mustafi."

Mustafa, njihov kućni sluga, prisjeti se Woodrow. "Policija

kaţe daje bluza bila plava."

"Ona je mrzila plavu boju," sad je gotovo vikao Justin, očito

na rubu da posve izbori samonadzor. "Gadila joj se sva

odjeća vojničkoga stila!" Eto, već govori u prošlom vremenu,

pomisli Woodrow. "Kaţem ti: jednom je imala zelenu

tankericu. Kupila

23

ju je kod Farbelowa u Stanlevjevoj ulici. Ja sam je tamo

odveo; ne znam ni sam zašto. Valjda me nagovorila. Mrzila

je kupovati. Obukla je jaknu; veličina joj je odgovarala.

"Pogledaj me!" reče. "Ja sam general Patton." A ne, kompa,

nisi ti general Patton. Ti si jedna vraški zgodna cura u

vraški ruţnoj jakni."

Počne pospremati svoj radni stol. Sustavno. Pospremati

radi odlaska. Otvarao je i zatvarao ladice. Kadice za spise

ispraznio je u čelični ormar i zaključao ga. Odsutno je

gladio unatrag kosu između svega što je radio; taj je njegov

tik Woodrowa oduvijek osobito iritirao. Oprezno ugasi

omraţeno računalo, pritisnuvši tipku kaţiprstom, kao da se

bojao da bi ga stroj mogao ugristi. Pričalo se da mu je Ghita

Pearson morala svakog jutra uključiti spravu. Woodrow ga

je promatrao kako je zadnji put zaokruţio pogledom po

uredu. Kraj mandata. Kraj ţivota. Molim vas, ostavite sobu

urednu za idućega korisnika. Na vratima se Justin osvrne i

baci pogled na biljke na prozorskoj dasci, pitajući se moţda

bi li ih ponio sa sobom, ili da barem da upute za njihovo

odrţavanje; na koncu ne učini nijedno od toga.

Prateći Justina hodnikom, Woodrow učini pokret kao da će

mu dodirnuti ruku, no iz svojevrsnoga gađenja povuče ruku

prije nego su se dodirnuli. Istodobno je pazio da hoda

dovoljno blizu kako bi ga uhvatio padne li ili posrne. Jer

Justin je sad izgledao kao dobro odjeven mjesečar koji se

posve odvojio od smisla za orijentaciju. Kretahu se polako,

bez puno buke, no Ghita ih je vjerojatno čula jer kad su

prošli pokraj njezinih vrata, ona ih je otvorila i prikrala se

Woodrowu te pošla uza nj nekoliko koraka. Šapnula mu je

u uho, pridrţavajući rukom svoju zlatnu kosu, kako ga ne

bi ticala.

"Nestao je. Posvuda ga traţe."

No Justinovje sluh bio bolji nego što su očekivali. Ilije

moţda, u graničnoj situaciji, njegovo opaţanje bilo

izoštrenije nego ikad.

"Zabrinuti ste za Arnolda, izgleda," reče Ghiti suosjećajnim

tonom ljubazna prolaznika koji neznancu pokazuje put.

Visoki povjerenik bijaše hiperinteligentan, ali prazan

čovjek, vječni student nečega. Sin mu je radio u trgovačkoj

banci, a kćer-kica Rosie imala je teško oštećen mozak. Ţena

mu je, dok je boravila u Engleskoj, bila utjelovljena

pravednost. Sve ih je jednako oboţavao. Vikende je provodio

s Rosie privezanom vrpcama za trbuh. A opet, Coleridge je

nekako i sam ostao privezan

24

na početku svoje muţevne dobi. Mladenačke naramenice

pridrţavale su mu vrećaste oksfordske hlače. Odgovarajući

sako visio je iza vrata na vješalici s njegovim imenom: P.

Coleridge, Balliol. Stajao je napet nasred svog velikog

ureda; raščupana mu je~glava gnjevno upirala prema

Woodrowu dok ga je slušao. Suze mu u očima i na

obrazima.

"Do vraga" objavi bijesno, kao da je jedva čekao svaliti teret

sa sebe.

"Znam," reče Woodrow.

"Sirota djevojka. Koliko je bila stara? Ma ništa!"

"Dvadeset pet." Otkud ja to znam? "Otprilike," doda, kako

bi bilo manje određeno.

"Izgledala je kao da ima otprilike osamnaest. Ah, jadni

Justin sa svojim cvijećem."

"Znam," opet će Woodrow.

"Zna li Ghita?"

"Pomalo."

"Kojeg će vraga on učiniti? Nema čak ni karijeru. Bili su se

sloţili izbaciti ga iz sluţbe na kraju ovog mandata. Da Tessa

nije izgubila dijete, bili bi mu već dali nogu." Sit stajanja

najednom mjestu, Coleridge se odgega do drugoga kraja

sobe. "Rosie je ulovila kilogram tešku pastrvu u subotu,"

ispali opominjućim tonom. "Što kaţeš na to?"

Coleridge je imao takvu naviku - kupovati vrijeme

nenajavljenim verbalnim diverzijama.

"Sjajno," promrmlja Woodrow po duţnosti.

"Tessa bi bila oduševljena. Uvijek je govorila kako će Rosie

uspjeti. A Rosie ju je oboţavala."

"Svakako bi."

"Neće je jesti, pazi. Morali smo je cijeli vikend drţati na

ţivotu, a onda je pokopati u vrtu." Ispravljanje ramena

značilo je da se razgovor vraća na posao. "Ima sve ovo i

pozadinu, Sandy. I to jako gadnu."

"Svjestan sam toga."

"Onaj govnar Pellegrin već se javio i blebetao kako da

smanjimo štetu." (Sir Bernard Pellegrin, visoki sluţbenik

britanskoga Ministarstva vanjskih poslova zaduţen za

Afriku; Coleridgeov smrtni neprijatelj.) "Kako ćemo, k

vragu, smanjiti štetu kad još ne znamo što je. Do vraga,

oštećeno!? Ali da: i njemu je propala partija tenisa!"

"Ĉetiri posljednja dana i noći prije svoje smrti provela je s

Blumom," izjavi Woodrow, pogledavajući vrata, kako bi bio

sigu-

25

ran da su zatvorena. "Ako je to šteta. Olifla su išli u Loki,

zatim na Turkanu. Bili su zajedno u kućicu i Bog zna što

još. Cijela ih je hrpa ljudi vidjela zajedno."

"Hvala. Puno hvala. Baš sam to ţelio čuti." Zarivši ruke

duboko u dţepove vrećastih hlača, "Uostalom, gdje je taj

usrani Blum?"

"Kaţu da ga posvuda traţe. Posljednji put su ga vidjeli kako

sjedi pokraj Tesse u dţipu, kad su polazili prema

Leakevjevu nalazištu."

Coleridge se prišulja radnom stolu, upadne u stolicu te se

nasloni, raširivši ruke. "Sluga je to, znači, učinio," obznani

on. "Blum je zaboravio svoju naobrazbu, podivljao, zaklao

ih, uzeo Noinu glavu za uspomenu, prevrnuo terenca na

stranu, zaključao ga i pobjegao. Pa to bi svatko učinio na

njegovu mjestu. Jebo te!"

"Znate ga kao i ja."

"Ne znam. Ja sam ga se klonio. Ne volim filmske zvijezde

među humanitarcima. Kamo je, k vragu, otišao? Gdje je?"

Slike promicahu pred Woodrowljevim duhovnim pogledom.

Blum - zapadnjakov idealni Afrikanac; bradati Apolon

najro-bijskih koktel-zabava; karizmatičan, duhovit, lijep.

Blum i Tessa jedno pokraj drugoga; rukuju se s gostima

dok Justin, san starih debitantica, prede, smiješi se i dijeli

pića. Dr. Arnold Blum, nekad junak rata u Alţiru,

raspravlja s podija predavaonice Ujedinjenih naroda o

medicinskim prioritetima u slučaju prirodne nepogode.

Blum pri kraju primanja, zavaljen u stolac, izgubljen i

prazan; sve što o njemu vrijedi znati u takvim je trenucima

bilo skriveno kilometrima ispod površine.

"Nisam ih mogao poslati doma, Sandy," kazivao je Coleridge

očvrslim glasom čovjeka koji je posjetio vlastitu savjest, pa

se vratio uvjeren. "Nikad nisam drţao svojim poslom

uništiti čovjeku karijeru samo zato što mu ţena voli švrljati.

Sad smo u novom tisućljeću - ljudima se mora dopustiti da

si zeznu ţivot koliko sami ţele."

"Naravno."

"Radila je vraški dobru stvar u getima, što god o njoj

govorili u Klubu "Muthaiga". Moţda nije baš odgovarala

Moijevim dečkima, ali Afrikanci koji nešto vrijede su je svi

do jednoga voljeli."

"Svakako," sloţi se Woodrow.

"Dobro, bavila se tim ţenskim sranjima. Pa i neka je. Daj

Afriku ţenama i stvari bi moţda čak mogle i

profunkcionirati."

Mildren uđe ne pokucavši.

"Poziv iz Protokola, gospodine. Tessino je tijelo upravo stiglo

26

u bolničku mrtvačnicu. Traţe da odmah dođemo radi

identifikacije. Tisak pak vapi za izjavom."

"Kako li su samo stigli u Nairobi tako brzo?"

"Zrakom," reče Woodrow, prisjetivši se Wolfgangove

odvratne primjedbe o rezanju tijela kako bi ga se moglo

prevesti.

"Nema izjave prije identifikacije," odreţe Coleridge.

Woodrow i Justin pošli su tamo zajedno, gr čeci se na

zamrljanoj klupi volksivagenova kombija Visokog

povjerenstva, zatamnjenih prozora. Vozio je Livingstone,

dok se Jackson, krupan momak, Kikuju kao i Livingstone,

stisnuo pokraj njega naprijed, za slučaj da zatreba još

mišića. Uz klimatizaciju uključenu na najjače, u vo-ziluje

još bilo vruće kao u peći. Gradski je promet bio u najluđoj,

najgoroj fazi. Natrpani matutu minibusi teturali su i trubili

sa svih strana, ispuštali oblake dima i podizali oblake

prašine i prlja-vštine. Livingstone se nekako provukao

sporednim ulicama te se uvukao u kameni portal okruţen

mnogim muškarcima i ţenama što su se njihali i vikali.

Zabunom ih drţeći prosvjednicima, Woo-drowbijesno

uzvikne; zatim shvati kako su to oţalošćeni srodnici koji

čekaju preuzeti tijela svojih pokojnika. Zahrđali kombiji i

automobili s crvenim vrpcama iščekivali su parkirani duţ

rubnika.

"Stvarno nije bilo potrebno, Sandy," reče Justin.

"Naravno daje bilo," plemenito će vojnički sin.

Skupina redarstvenika i ljudi nalik liječnicima, u

zamrljanim bijelim ogrtačima, čekali su ih na prilaznim

stubama. Sama ljubaznost. Inspektor Muramba se

predstavi te se, ushićeno se smješkajući, rukova s dvojicom

fine gospode iz britanskog Visokog povjerenstva. Azijac u

crnom odijelu predstavi se kao patolog dr. Banda Sing, na

njihovu sluţbu. Cijevi iznad njihovih glava pratile su ih

ucviljenim hodnikom obrubljenim prepunim kantama za

smeće. Cijevi opskrbljuju hladnjače, pomisli Woodrow; no

hladnjače ne rade jer nema struje, a mrtvačnica nema svog

agregata. Dr. Banda je vodio, no Woodrow bi bio i sam

našao put. Skreneš li lijevo, vonj nestane. Skreni desno,

vonj se pojača. Njegova bešćutna strana opet preuzme

zapovjedništvo. Vojniku je duţnost biti nazočan, ne osjećati.

Duţnost. Zašto sam uz nju uvijek mislio na duţnost? Pitao

se postoji li neko drevno praznovjerje o tome što se događa

s preljubnicima u mislima kad gledaju mrtva tijela ţena što

su ih ţeljeli. Dr. Banda ih povede kratkim stubištem. Našli

su se u neprozračenoj dvorani čiji zrak bijaše posve

ispunjen smradom smrti.

27

i

Pred njima su bila zahrđala čelična vrata. Banda zalupa po

njima zapovjednički, nagnu se na pete, pa ponovi lupanje

četiri - pet puta u pravilnim razmacima, kao da prenosi

nekakve poruke. Vrata se odškrinuše i otkriše tri

nepočešljane glave ustra-šenih mladića. Vidjevši patologa,

ustuknuše i pustiše ga ući. Wo-odrow, koji je ostao u

smrdljivom predvorju, imao je povlasticu vidjeti pakleni

prizor učeničkoga doma napunjena umrlima od side u svim

ţivotnim dobima. Ispijena su trupla leţala po dva na leţaj.

Između leţajeva bilo je još leševa - neki odjeveni, neki goli;

neki na leđima, neki na boku. Drugi su pak imali koljena

privučena tijelu u uzaludnom pokušaju samozaštlte; brade

im zabačene unatrag u nijemu prosvjedu. Iznad njih, u

treperavoj izmaglici, letjele su muhe, zujeći sve uglas.

U sredini "spavaonice", u prolazu između kreveta, stajala je

matronina daska za glačanje na kotačićima. A na dasci,

snjeţna masa uzbibane plahte, iz koje su virila dva

čudovišna poluljud-ska stopala, koja su Woodrowa

podsjećala na papuče u obliku pataka što su ih Gloria i on

darovali njihovu sinu Harrvju za prošli Boţić. Jedna se

iskrivljena ruka nekako iskrala ispod plahte. Prsti joj bijahu

pokriveni crnom krvlju; krv je u najdebljem sloju pokrivala

zglobove. Vrhovi prstiju akvamarinski plavi. Malo

razmislite, gospon Ured. Znate li što se na ovoj vrućini

događa s truplima?

"Gospodin Justin Quayle, molim," pozva dr. Banda Singh, s

drţanjem dvorskog izvikavača na kraljevskom primanju.

"Idem s tobom," promrmlja Woodrow pa, usporedo s Justi-

nom, hrabro stupi naprijed, na vrijeme da vidi kako dr.

Banda odgrće plahtu i otkriva Tessinu glavu, strašno

karikiranu i pod-vezanu od brade do tjemena grubom

tkaninom omotanom oko grla na mjestu gdje je nekad

nosila ogrlicu. Utopljenik što se zadnji put uspinje na

površinu, Woodrow s uţasom promotri i ostalo: njenu crnu

kosu što ju je uz glavu zalijepio pogrebnikov če-šalj. Obrazi

napuhnuti kao u anđela što na starim zemljovidima pusu

vjetrove. Oči zatvorene, obrve podignute a usta otvorena,

kao od nevjerice; tamna krv skorena u ustima kao da su joj

sve zube odjednom iščupali. Ti? puše ona glupo dok je

ubijaju - usta joj oblikuju iii. Ti? Kome to govori? Ĉija je

slika ostala iza njenih čvrsto stisnutih vjeđa?

"Poznajete li ovu damu, gospodine?" upitao je inspektor

Mu-ramba njeţno Justina.

"Da. Da, znam je. Hvala," odgovori Justin, paţljivo

odvagnuv-ši svaku riječ prije izgovaranja. "To je moja ţena

Tessa. Moram

28

dogovoriti njezin pogreb, Sandy. Ona bi htjela da to bude

ovdje u Africi, i to što prije to bolje. Ona je jedinica. Roditelji

su joj umrli. Ne treba pitati nikoga osim mene. Što prije to

bolje."

"Pa, to će ovisiti i o policiji," hrapavo izgovori Woodrow,

jedva stigavši do napukla praonika u koji je zatim čitavu

utrobu povratio, dok mu je uvijek ljubazni Justin bio

prebacio ruku preko ramena, mrmljajući nešto.

Iz tapeciranoga svetišta privatnog ureda visokog

povjerenika Mi-ldren je polako čitao tekst mladiću

ravnodušna glasa na drugoj strani linije:

Visoko povjerenstvo sa ţalošću objavljuje da je ubijena gđa

Tessa Quayle, supruga Justina Quaylea, prvoga tajnika

Visokoga povjerenstva. Gospođa Quayle je umrla na obali

jezera Tu-rkane, blizu Allijina zaljeva. Njezin vozač gospodin

Noah Katan-ga također je ubijen. Gđe Quayle ćemo se

sjećati po njezinoj posvećenosti stvari ţenskih prava u

Africi, kao i po njezinoj mladosti i ljepoti. Izraţavamo

najdublju sućut suprugu gđe Quayle Justinu i njezinim

brojnim prijateljima. Zastava Visokoga povjerenstva do

daljega će se viti na pola koplja. Knjiga ţalosti je otvorena i

potpisivat će se u salonu Visokog povjerenstva.

"Kada ćete to pustiti?"

"Upravo jesam," odgovori mladić.

29

DRUGO POGLAVLJE

Obitelj Woodrow ţivjela je u kamenoj kući u predgrađu s

mo-zaičnim prozorima u stilu Tudora, u ekskluzivnom

naselju Mu-thaiga na brdu, usred velikih engleskih vrtova,

tek koji korak od Kluba "Muthaiga," od rezidencije

britanskoga visokog povjerenika i golemih rezidencija

veleposlanika zemalja za koje moţda nikad niste čuli, sve

dok se niste provezli dobro čuvanom avenijom i pročitali

njihova imena između upozorenja na svahiliju da se treba

čuvati oštrih pasa. Nakon bombaškoga napada na američko

veleposlanstvo u Nairobiju, britanska je Sluţba vanjskih

poslova sve osoblje Woodrowljeva i višeg ranga opskrbila

neprobojnim čeličnim prednjim vratima što su ih dan i noć,

bez prekida, na smjenu čuvali Baluhije i njihovi

mnogobrojni prijatelji i rođaci. Duţ vrtne ograde isti su

nadahnuti umovi stavili ogradu od ţice pod naponom, s

kolutovima poreţice na vrhu i reflektorima što gore čitavu

noć. U Muthaigi imaju poseban osjećaj za zaštitu, kao i za

mnoge druge stvari. Najskromnije kuće imaju razbijeno

staklo na vrhu kamenih zidova, ljudi srednjeg ranga

poreţicu. No za diplomatsko plemstvo - ništa manje nego

čelična vrata, ograde pod naponom, osjetnici na prozorima i

automatski upravljani reflektori; sve to treba jamčiti njihov

opstanak.

Kuća Woodrow ima tri etaţe. Dvije gornje čine ono što

sigurnosne tvrtke zovu sigurno utočište, zaštićeno

ţeljeznom zavjesom na prvom odmorištu stubišta; samo

Woodrowi roditelji imaju ključ te pregrade. Zaključavala se i

pregrada u razizemlju na vrtnoj strani, koja je štitila

Woodrowe od njihove posluge. U raziz-melju je bio uređen

gostinjski stan; Woodrowi su ga zvali "donji kat," jer je zbog

padine brijega djelomice bio podrum. Razizemni

30

se stan sastojao od dviju soba; obje bijahu bijelo oličene,

skromno i strogo namještene, s čeličnim rešetkama na

prozorima. Sve je to i odviše podsjećalo na zatvor.

Očekujući dolazak gosta, Gloria je stan ukrasila ruţama iz

vrta; donijela je i svjetiljku za čitanje iz Sand^jeve

garderobe. Onamo je premjestila je radio i televizor za

poslugu - dobro će im činiti da neko vrijeme budu bez toga.

Ĉak i tako, nije baš bilo kao u hotelu A kategorije, povjerila

se Eleni, bliskoj prijateljici, engleskoj supruzi mekodlanoga

grčkoga duţnosnika Ujedinjenih naroda. No siroti će čovjek

bar moći biti sam, a to je ono što svatko mora imati pošto

pretrpi gubitak najbliţih, El; Gloria se samo osjećala posve

isto kad joj je mama umrla. Opet, naravno, Tessa i Justin

su bili... imali su svakako nekonvencionalan brak, ako to

moţemo tako nazvati... iako, Gloria osobno nikad nije

sumnjala daje tu bilo pravih osjećaja; bar s Justinove

strane... Uostalom, stoje zapravo bilo s Tessine strane -

iskreno, koka, Bog sam moţe znati; nitko od nas nikad

neće.

Na to će Elena, iskusna u svijetu i u rastavama (Gloria nije

bila nijedno od toga), primijeti tek: "Ĉuj, samo ti pazi svoju

slatku guzu, mila. Svjeţe obudovjeli plejboji znaju bitijako

pohotni."

Gloria Woodrow bila je jedna od onih primjernih

diplomatskih supruga, odlučnih u svemu vidjeti dobru

stranu. Ako dobre strane ne bi bilo, ona bi se srdačno

nasmijala i rekla: "Ha! Eto, tu smo!" Bio je to poziv lovačkim

rogom svima kojih se to tiče da se skupe i podnesu ţivotne

tegobe bez prigovora. Bila je vjerna učenica dobre privatne

škole koja ju je osnovala. Staroj je školi redovito slala

izvješća o svom napretku, rado iščekujući vijesti od

kolegica. Za svaki Dan škole poslala bi im duhovit brzojav

čestitke. Dan-danas poruke je slala elektroničkom poštom,

obično u stihu; nije htjela dopustiti da se zaboravi kako je

bila dobitnica školske prve nagrade za pjesništvo. Bila je

privlačna na jednostavan i ispravan način i poznato

govorljiva, osobito ako se nije baš imalo što reći. A imala je

onaj teturavi, izvanredno ruţni hod kako već imaju

Engleskinje iz kraljevskoga sloja.

Opet, Gloria Wbodrow nije bila prirodno glupa. Prije

osamnaest godina na Sveučilištu u Edinburgu rangirali su

kao jedan od boljih mozgova u generaciji. Za nju se govorilo

da bi, da se nije toliko zanijela za Woodrowa, završila

politologiju i filozofiju s pristojnim ocjenama. Ipak, u

godinama nakon toga, brak, majčinstvo i nestalnost

diplomatskoga ţivota izbrisale su iz nje

31

i ono malo ambicije što je moţda imala. Ponekad je, što je

izazivalo Woodrowljevu tihu ţalost, namjerno ostavljala po

strani svoj intelekt da bi - kako je mislila - bolje odigrala

ulogu supruge. No bio joj je i zahvalan na toj ţrtvi, kao i na

tome što mu nije čitala misli, a opet se podatno oblikovala

prema njegovim teţnjama. "Kad budem htjela svoj vlastiti

ţivot, reći ću ti," uvjeravala bi ga kad bi ga primio napad

krivnje ili dosade, pa bi je pritiskao da ponovno upiše nešto

na sveučilištu: studiraj pravo, studiraj medicinu - studiraj

bilo što, za Boga miloga. "Ako me ne voliš ovakvu kakva

sam, onda je to druga stvar," odgovarala bi ona, spretno

prebacujući njegov prigovor s posebnoga na opće. "Ma ne,

ne! Volim te upravo takvu kakva jesi!" bunio bi se on,

iskreno je grleći. Manje - više je i sam u to vjerovao.

Justin je postao tajni zatvorenik donjega kata navečer

istoga crnog ponedjeljka kad su mu priopćili vijest o

Tessinoj smrti; došao je u doba kad se bude i počinju

mrmljati i brundati limuzine na prilaznim stazama

veleposlaničkih rezidencija, unutar ţeljeznih dveri; prije

nego pođu prema mistično odabranom večerašnjem

pojilištu. Je li danas Lumumbin dan? Ili Merdekin dan?

Dan Bastille? Nije vaţno: drţavna će zastava lepršati u vrtu,

automatske škropilice travnjaka bit će isključene, crvene

staze poloţene; crni će sluge u bijelim rukavicama

dočekivati i najavljivati goste - baš kako su to činili u

mračnim kolonijalnim vremenima, kojih se svi s gađenjem

odričemo. I da: iz domaćinova salona dopirat će zvuči

prikladne domoljubne glazbe.

Woodrow se s Justinom dovezao u crnom volksivagenovu

kombiju. Iz bolničke mrtvačnice Woodrow ga je otpratio do

policijske uprave. Tamo gaje promatrao kako svojim

besprijekornim akademskim rukopisom sastavlja izjavu o

identificiranju trupla svoje ţene. Iz uređaje Woodrowveć

prije bio nazvao Glo-riju da će, dopusti li promet, za

petnaest minuta stići s njihovim posebnim gostom. "On će

se drţati po strani od svijeta, draga, a naše je pobrinuti se

da i ostane tako." To, naravno, nije spriječilo Gloriju da

nakratko nazove Elenu; nazivala je i nazivala dok je nije

dobila, kako bi se s njom posavjetovala o večeri: kako ono -

siroti Justin voli ribu, ili je pak ne podnosi? Zaboravila je,

ali čini joj se daje on jako pomodan. Nego, zaboga, El, što

ću? Što ću ja razgovarati s čovjekom dok je Sandv na straţi

u tvrđavi, a ja ću biti s nesretnikom sate i sate, dane i

dane? Hoću reći, sve prave teme su strogo zabranjene.

"Nešto ćeš već smisliti, mila, ne brini se," uvjeravala ju je

Ele-na, ne sasvim ljubazno.

32

Gloria je ipak našla vremena ukratkoitpoznati Elenu s

posve groznim telefonskim pozivima kojima je obasipaju

novinari te o ostalima, koje nije uopće htjela preuzeti, nego

je radije pustila neka Juma, njihov kućni sluga i plemena

Vakamba, kaţe kako ni gospodin ni gospođa Woodrow nisu

trenutačno u mogućnosti preuzeti poziv. Iznimka je onaj

krasni, tako fini mladić iz Daily Telegrapha s kojim bi tako

rado razgovarala, no Sandy joj je zabranio, prijeteći da će

joj zavrnuti vratom.

"Moţda će ti pisati, mila," utješi je Elena.

Volksivagenov kombi sa zatamnjenim prozorima uđe na

prilaznu stazu kuće Woodrow; Woodrow iskoči kako bi

provjerio da nema novinara. Odmah nakon toga Gloria

bijaše počašćena prvim pogledom na Justina udovca,

čovjeka koji je u razmaku od šest mjeseci izgubio

novorođena sina i suprugu, Justina rogonju komu više

nitko neće nabijati rogove; Justina u odijelu od najfinije

tropske vune krojenu po mjeri, mekana pogleda, uobičajena

za njega - njihova skrivenog bjegunca, koga će sakriti u

donjem katu. Justin je skinuo slamnati šešir izlazeći sa

straţnjega sjedala kombija, leđima okrenut publici;

zahvaljivao je svima, a "svi" znači: vozaču Livingstoneu,

čuvaru Jacksonu i Jumi, koji se beskorisno motao okolo,

kao i obično. Zahvaljivao je laganim, odsutnim naklonom

zgodne tamnokose glave ljupko se krećući duţ špalira

prema ulaznim vratima. Lice mu je prvo ugledala u tamnoj

sjeni, zatim u kratkotrajnu sutonu. On joj se pribliţi i reče:

"Dobra večer, Gloria. Vrlo lijepo od tebe što si me primila."

Rekao je to tako odvaţno kontroliranim glasom da bi mogla

zaplakati, stoje poslije u potaji i učinila.

"Tako nam je drago što moţemo Ikako pomoći, dragi

Justine," promrmlja ona, poljubivši ga u obraz s opreznom

njeţnošću.

"Još nema vijesti o Arnoldu, je li? Nitko nije zvao dok smo

bili na putu?"

"Ţalim, ali ni glasa. Svi smo na iglama, naravno." Zbilja se

drţi, pomisli ona. Itekako. Junački.

Negdje iz daljine Woodrow joj je ganutim glasom govorio

kako morajoš jedan sat provesti u uredu, zlato, nazvat će;

no jedva je na njega obraćala pozornost. Koga je on izgubio,

pomisli ţestoko. Začu lupu zatvaranja vrata, pa kako

volksivagen polazi, no nije se obazirala. Oči su joj bile

prikovane za Justina, njenoga tragičnog junaka. Justin je

bio ţrtva isto koliko i Tessa, jer Tessa je mrtva, a on će

svoju tugu morati tegliti do kraja ţivota. Već su

33

mu obrazi posivjeli, promijenio mu se način kako hoda i

gleda oko sebe. Pokraj Glorijine vrsne ţivice, zasađene

prema njegovim naputcima, prošao je ni ne pogledavši je.

Isto tako i s eukaliptusima i afričkim smokvama, za koje joj

nije dopustio da ih plati. Jer to je bila jedna od onih

izvanrednih Justinovih svojstava o kojima je Eleni iste

večeri podnijela iscrpno izvješće: on posjeduje golemo

znanje o biljkama, cvijeću i vrtovima. Gdje li je samo sve to

naučio, El? Moţda od majke. Nije li ona bila rođena Du-

dley? Da, svi Dudlevji bave se vrtlarstvom kao ludi; čine to

već stoljećima. Ovdje je, naime, riječ o klasičnoj engleskoj

botanici, koka, ne o bedastoćama iz nedjeljnih novina.

Doprativši dragocjenoga gosta do ulaznih vrata, preko

predvorja, pa stubištem za poslugu do donjega kata, Gloria

ga provede zatvorskom ćelijom što će mu biti dom za cijelo

vrijeme izdrţavanja kazne: garderobni ormar od grubo

oblanjanih dasaka gdje moţeš objesiti odijela, Justine

(zašto, zaboga, nije dala Ebe-diji još pedeset šilinga pa da

oboji nesretni ormar), komoda s crvotočnim ladicama za

tvoje košulje i čarape (zašto se nikad nisam sjetila presvući

ih papirom?)

No kao i obično, Justin je bio onaj koji se ispričava. "Bojim

se da nemam baš puno odjeće da stavim u ormar i ladice,

Gloria. Kuću mi opsjedaju lovci na vijesti, a Mustafa je

izgleda ostavio slušalicu otklopljenu. Sandy je bio ljubazan,

pa je kazao da će mi posuditi sve što budem trebao, dok

zrak ne bude dovoljno čist da se mogu krišom odšuljati do

svoje kuće."

"O, Justine, kako sam glupal" uzviknu Gloria, pocrvenjev-

ši.

A zatim, ili zato što ga nije htjela ostaviti, ili nije znala kako

bi to učinila, inzistirala je da mu pokaţe grozni stari

hladnjak prepun boca s pitkom vodom i sokova za rijeđenje

(zašto dosad nije dala promijeniti brtvenu gumu

hladnjaka?) Led je ovdje, Justine; treba ga samo staviti pod

mlaz vode da se odvoji; tu je i plastični električni grijač vode

za čaj i kavu što gaje uvijek mrzila, i pištavi kotlić iz

Ilfracombea s vrećicama Tetley čaja i pukotinom, i olu-pana

konzerva Huntley & Palmer"s slatkih keksa, ako volih

grickati prije spavanja; Sandy uvijek voli, iako mu je dano

do znanja da bi trebao smršaviti. I napokon (hvala Bogu,

konačno nešto što je u redu) krasna vaza raznobojnih

kamelija što ih je uzgojila prema njegovim naputcima.

"Eto, dakle, ostavljam te, onda, na miru," reče, pa već

stigavši do vrata sjeti se, zasramivši se jako, kako mu nije

iskazala sućut. "Dragi Justine..." poče ona.

34

"Hvala ti, Gloria, stvarno ne treba," presiječe je on

neočekivano čvrsto.

Kad su joj oduzeli njezin trenutak njeţnosti, Gloria se izbori

sama sa sobom kako bi vratila praktični ton. "Da. Dobro.

Dođi gore kad god zaţeliš. Dobro? U načelu, večera je u

osam. Moţe pićence prije, ako ti prija. Radi što god hoćeš.

Ili ništa. Sam Bog zna kad će se Sandy vratiti." Izgovorivši

sve to, laknu joj te pođe na kat u svoju spavaću sobu,

istušira se i uredi lice. Pođe zatim pogledati što dečki rade

u radnoj sobi. Utišani nazočnošću smrti, marljivo su učili,

ili su se bar pretvarali.

"Izgleda li strašno ţalosno?" upita Harry, mlađi.

"Sutra ćeš se pozdraviti s njim. Budite vrlo pristojni i

ozbiljni s njim. Mathilda vam peče hamburgere. Jest ćete u

igraonici, ne u kuhinji; jasno?" Dodatak je izrekla gotovo

prije nego je stigla i razmisliti što govori: "On je vrlo hrabar

i fin čovjek; ponašajte se prema njemu s dubokim

poštovanjem."

Sišavši u dnevnu sobu, iznenadi se vidjevši kako Justin već

tamo sjedi. Rado je prihvatio obilnu čašu viskija sa sodom;

ona si je pak natočila čašu bijelog vina i sjela u naslonjač;

inače Sandvjev, no tko sad mari za njega. Nekoliko minuta

(nije imala pojma koliko je to zapravo dugo trajalo) nijedno

od njih nije progovorilo. Začudo, Gloria osjeti tu tišinu kao

vezu između njih dvoje, to jaču što je dulje trajala. Justin je

pijuckao viski. Laknu joj kad opazi da nije preuzeo

Sandvjevu iritantnu naviku da zatvara oči dok pije viski -

kao da je sluţbeni kušač. S čašom u ruci, ode do

francuskog prozora s pogledom na reflektorima osvijetljeni

vrt - dvadeset 150-vatnih ţarulja spojenih na kućni agregat;

od plamena tih svjetala gorjelo mu je pola lica.

"Moţda tako svi misle," primijeti on iznenada, vraćajući se

jednom davnom razgovoru.

"Što to?" upita Gloria, koja nije bila sigurna da se njoj

obratio; ipak je pitala, jer je očito s nekim ţelio razgovarati.

"Da te vole zbog nečega što nisi. Da si na neki način

varalica. Kradljivac srca."

Gloria nije uopće znala je li to nešto što svi misle, ali je

znala da nipošto ne bi trebali. "Naravno da nisi varalica,

Justine," reče oštro. "Ti si jedan od najiskrenijih ljudi što ih

poznajem i uvijek si bio takav. Tessa te oboţavala i imala je

i zašto. Bila je zbilja sretna djevojka." A što se tiče

kradljlvaca srca, nema nagrada u igri pogađanja tko je u

tom paru bio kradljivac srca!

Justin ne odgovori na ovo grubo ohrabrivanje, ili ga bar nije

35

f;S:i

čula. Neko vrijeme sve stoje čula bila jelančana reakcija

psećega laveţa: kad je jedan počeo, razlajali su se i svi

ostali, gore i dolje zlatnim putem Muthaige.

"Uvijek si bio dobar prema njoj, Justine, tako je to bilo. Ne

smiješ sama sebe kaţnjavati za zločine koje nisi počinio.

Mnogi to ljudi čine nakon gubitka najmilijih, a nisu

pravedni sami prema sebi. Ne moţemo se prema ljudima

ponašati kao da će svaki čast pasti mrtvi; kamo bi nas to

odvelo? Zar ne? Ti si joj bio vjeran. Uvijek," ustvrdi ona,

implicitno govoreći kako se isto ne bi moglo reći i za Tessu.

On nije prečuo tu aluziju: samo što nije počeo govoriti o

onom izopačenom Arnoldu Blumu kad, na njezino

olakšanje, u vratima začu ključ; čarolija bijaše gotova.

"Justine, siroti moj, kako si mi?" uskliknu Woodrow, natoči

si neobično skromnu čašu vina prije no što se srušio na

divan. "Nema novih vijesti, bojim se. Ni dobrih ni loših.

Nema tragova, nema sumnjivaca; ne još. Ni traga od

Arnolda. Belgijanci šalju helikopter, iz Londona stiţe drugi.

Novac, novac... prokletstvo svih nas! Opet, on je belgijski

drţavljanin, pa zašto ne? Kako sam krasno izgledaš, draga.

Što ima za večeru?"

Pio je, pomisli Gloria s gnušanjem. Pravi se da radi dokas-

na, a onda sjedi u uredu i pije dok ja natjerujem dečke da

pišu zadaću. Začuje pokrete iz smjera prozora i vidje kako

se Justin, na njezin uţas, sprema otići; ustrašen, bez

sumnje, slonovskom bešćutnošću njenog muţa.

"Nećeš jesti?" pobuni se Woodrow. "Moraš ostati snaţan,

stari moj, znaš."

"Vrlo si ljubazan, ali nemam teka. Gloria, hvala ti još

jednom. Laku noć, Sandy."

"A Pellegrin šalje snaţnu poruku potpore iz Londona. Cijelo

je Ministarstvo oţalošćeno, kaţe. No nije htio smetati

osobnim pozivom."

"Bernard je uvijek bio vrlo taktičan."

Promatrala je kako se vrata zatvaraju, osluškivala korake

na betonskom stubištu. Ugleda zatim njegovu praznu čašu

na bambusovu stoliću pokraj francuskoga prozora. Na

jedan strašan tren bila je uvjerena kako ga nikad više neće

vidjeti.

Woodrow je nespretno trpao hranu u sebe, ne kušajući je

oprezno i gurmanski, kao obično. Gloria nije imala teka,

kao ni Justin, pa gaje gledala. Gledao gaje i Juma, njihov

sluga, neumorno trčkarajući između njih dvoje.

"Kako se drţi?" prošapće Woodrow konspirativno,

pokazujući na pod kako bi je upozorio da i ona govori tiho.

36

"Dobro dosad," odgovori ona, prihvativši muţevu igru. "S

obzirom na okolnosti." Što li radiš tamo dolje? pitala se.

Leţiš li na postelji i plačeš sam u mraku? Ili zuriš kroz

rešetke u vrt, razgovarajući s njenim duhom?

"Je li se išta vaţno pojavilo?" upita Woodrow, još napola

konspirativan, zbog Jume."

"Kao, na primjer, što?"

"O našem ljubavniku," reče, blesavo se smješkajući. Na to

Ju-ma ode po vrč vode.

Satima je Gloria leţala budna pokraj muţa koji je hrkao,

sve dok joj se nije učinilo da je odozdo začula zvuk. Iskrala

se na stubište i povirila kroz prozor. Struja se bila vratila,

pa se narančasti sjaj grada dizao do zvijezda. No iz

osvijetljena vrta nije virila nikakva Tessa, pa ni Justin.

Vrativši se u postelju, pronađe Harrvja kako dijagonalno

leţi na njemu, s palcem u ustima i rukom preko očevih

prsa.

Obitelj je ustala rano, kao i obično, no Justin ih već bijaše

pretekao, odjeven u zguţvano odijelo te ih je čekao, sav

ustreptao. Izgleda kao da mu je neugodno, malo je odveć

zaposlen, pomisli ona, previše je boje ispod njegovih smeđih

očiju. Dječaci mu sti-snuše ruku ganuto, kako ih je

naputila; Justin paţljivo uzvrati njihove pozdrave.

"Ah, Sandy! Dobro jutro," počne Justin čim se Woodrow

pojavio. "Pitam se moţemo li na trenutak razgovarati."

Dvojica muškaraca povuku se na verandu.

"Riječ je o mojoj kući," poče Justin čim su ostali sami.

"Kući ovdje ili kući u Londonu, stari?" uzvrati Woodrow,

uzaludno pokušavajući biti vedar. Gloria je prisluškivala

kroz kuhinjski prozorčić za posluţivanje; čula je svaku riječ

i daje mogla, glavu bi mu otkinula.

"Ovdje u Nairobiju. Tamo su njezini privatni spisi,

odvjetnički dokumenti. Materijal njezine obiteljske zaklade.

Spisi vrlo vaţni za nas oboje. Ne mogu ostaviti njezinu

osobnu poštu kenijskoj policiji da prekapa po tome."

"Kakvo rješenje predlaţeš, stari?"

"Morao bih otići tamo. Odmah."

Tako je čvrst! raspjeva se Gloria u sebi. Tako jak, unatoč

svemu!

"Dragi moj, to je nemoguće. Oni bi te lešinari ţiva pojeli."

"Mislim da to nije istina. Mogu me fotografirati, valjda.

Mogu

37

mi dovikivati. Ako ne odgovorim, to je otprilike sve što mogu

učiniti. Uostalom, uhvatit ćemo ih dok se briju."

Gloria je dobro poznavala sve muţeve smicalice. Za koji

tren nazvat će Bernarda Pellegrina u London. Uvijek to čini

kad ţeli zaobići Portera Coleridgea i dobiti odgovor koji ţeli

čuti.

"Znaš što ću ti reći, stari moj: hajde, napiši popis svega što

ţeliš. Ja ću to nekako dati Mustafi, pa će ti on ovamo

donijeti stvari."

Tipično, pomisli Gloria bijesno. Oklijeva, vrluda, svaki put

traţi crtu najmanjeg otpora.

"Mustafa nema pojma što bi treba donijeti," začu Justinov

odgovor, čvrst kao i prethodni. "Popis njemu ništa ne znači.

Ĉak je i popis za kupovinu previše za njega. Dugujem joj to,

Sandv. Za mene je to časna duţnost i jaje moram obaviti.

Bez obzira hoćeš li ti ići sa mnom ili ne."

Svaka čast! pljeskala je Gloria nijemo sa svog mjesta uz rub

igrališta. Dobro čovjek igra! Ĉak ni tada joj nije palo na um,

makar su joj misli letjele na sve strane, u neuobičajenim

smjerovima, da bi njezin rnuţ mogao imati i svoje vlastite

razloge za posjet Tessinoj kući.

Novinari se nisu brijali. U tome je Justin pogriješio.

Odnosno, ako i jesu, činili su to na okrajcima travnjaka

blizu Justinove kuće, gdje su čitavu noć proveli utaboreni u

unajmljenim automobilima, bacajući smeće u grmove

hortenzija. Nekoliko afričkih prodavača u hlačicama s

američkom zastavom i bejzbolskim kapama otvorili su

štand za prodaju čaja. Drugi su kuhali kukuruz na ugljenu.

Tromi policajci, naslonjeni na olupani policijski auto,

zijevali su i pušili cigarete. Njihov šef, golemi debeljko s

ulaštenim smeđim remenom i zlatnim rolexom, izvalio se na

prednjem sjedalu zatvorenih očiju. Bijaše pola osam ujutro.

Grad se nije vidio od niske naoblake. Velike crne ptice

premještale su se na visoko postavljenim ţicama, čekajući

kad će se obrušiti na hranu.

"Prođi, onda stani!" zapovjedi Woodrow, časnički sin sa

straţnjega sjedala kombija.

Išli su u istom sastavu kao jučer: Livingstone i Jackson

naprijed, Woodrow i Justin zgrčeni na straţnjem sjedalu.

Crni je volkswagen imao diplomatske registarske pločice,

no isto tako i pola auta u Muthaigi. Dobro obaviješten

promatrač mogao je uočiti britanski predbroj na pločici, no

u blizini nije bilo tako do-

38

bro obaviještenih. Nitko ne obrati pozornost dok je

Livingstone polako provezao pokraj kolnog ulaza, pa uz

padinu. Zaustavivši kombi, povuče ručnu kočnicu.

"Jacksone, izađi iz kombija, polako siđi niz brijeg do kolnog

ulaza u kuću gospodina Quaylea. Kako ti se zove vratar?"

Posljednje je pitanje bilo upućeno Justinu.

"Omari," glasio je Justinov odgovor.

"Reci Omariju neka otvori vrata tek kad se kombi posve

pribliţi, u zadnji tren; isto tako, neka ih zatvori čim uđemo.

Ostani s njim da vidiš hoće li učiniti točno što si mu rekao.

Sad!"

Jackson je bio rođen za tu ulogu. Protegne se, poigra se

remenom, pa krenu niz brijeg do Justinovih sigurnosnih

vrata gdje se, pod pogledima redarstvenika i novinara,

smjestio pokraj Omarija.

"U redu. Kreni natrag!" zapovjedi Woodrow Livingstoneu.

"Vrlo sporo. Polako, polako."

Livingstone otpusti ručnu kočnicu pa, s upaljenim

motorom, pusti vozilo kliziti natrag, sve dok straţnji kraj

auta nije ušao na Justinovu prilaznu stazu. Okreće se,

mogli su misliti promatrači. Ako su to i mislili, nisu dugo,

jer je sljedećeg trena pritisnuo gas i jurnuo natrag prema

kolnom ulazu, a zapanjeni su novinari skakali lijevo i desno

ispred njega. Vratnice se otvoriše: jednu je stranu povukao

Omari, drugu Jackson. Ĉim je kombi prošao, vrata se

zalupiše. Kad su ušli, Jackson brzo opet uđe u auto;

Livingstone zatim odveze bez stajanja sve do verande,

popevši se čak dvije stube, tako da se prednji kraj auta

zaustavio samo nekoliko pedalja od ulaznih vrata. Justinov

kućni sluga Mustafa ih je, pametno predvidjevši sve, brzo

otvorio s unutarnje strane. Woodrow pak izgura Justina

ispred sebe, u kuću; zatim se on nađe u predvorju kuće i

zalupi vrata za sobom.

Kuća bijaše u mraku. Iz pijeteta prema Tessi, ili iz straha

od lovaca na vijesti, tek - kućna je posluga navukla zastore.

Trojica muškaraca stajala su u predvorju: Justin, Woodrow

i Mustafa. Mustafa je tiho plakao. Woodrow je uspijevao

naslutiti njegovo zguţvano lice, grimasu boli i bijele zube,

dvije pruge suza široko razmaknute na obrazima, gotovo

pod ušima. Justin zagrli Musta-fu, tješeći ga. Zaprepašten

takvim neengleskim pokazivanjem osjećaja, Woodrow se

osjeti uvrijeđen. Justin privuče Mustafu k sebi, dok mu

stisnute čeljusti nisu počinule na Justinovu ramenu.

Woodrow je bilo neugodno; gledao je u stranu. Na dnu

hodnika

pojavi se nekoliko sjena iz dijela kuće za sluţinčad:

jednoruki ilegalni ugandski šamba dječak koji je Justinu

pomagao u vrtu, čije ime Woodrow nikad nije uspio

zapamtiti. Također se pojavila ilegalna useljenica iz Juţnog

Sudana Esmeralda, koja je imala problema s momkom.

Tessa bi s se uvijek smilovala na tuţnu priču, a ionako se

nije rado pokoravala propisima. Njezin je dom stoga katkad

podsjećao na panafričko prenoćište za invalidne izbjeglice i

gubitnike. Woodrow je više puta upozoravao Justina na to,

no svaki bi put naišao na zid. Samo Esmeralda nije plakala.

Umjesto toga, drţala se drveno, što bijelci obično - pogrešno

- drţe znakom ravnodušnosti. Woodrowje znao da nije to.

Bila je to bliskost. Takav je stvarni ţivot, reče samom sebi.

Tuga, mrţnja i zaklani ljudi. To je naša svagdašnjica otkad

smo se rodili, a ti Vazungu nisi.

Blago odgurnuvši Mustafu, Justin primi Esmeraldu za obje

ruke, ona prisloni sljepoočnicu s kosom ukrašenom sitnim

pletenicama sa šarenim stakalcima uz njega. Woodrow je

imao osjećaj kako je pripušten u osjećajni krug za koji nije

ni sanjao da postoji. Bi li Juma tako plakao da Gloriji

prerezu vrat? Bi vraga! A Ebediah? A Glorijina nova

sobarica, kojoj nikako da zapamti ime? Justin privije

ugandskoga dvorišnoga slugu uza se, pogladi ga po obrazu,

a onda okrenu leđa svima njima te se desnicom primi za

stubišnu ogradu. Na tren je izgledao poput starca, što ce

uskoro i postati; sporo se počne vući uzbrdo. Woodrow ga je

gledao kako doseţe sjene na odmorištu i nestaje u spavaćoj

sobi u koju Woodrow nikada nije ušao, a bezbroj je puta

zamišljao kako ulazi.

Shvativši da je sam, Woodrow se strese, osjetivši se

ugroţenim. Tako se osjećao svaki put kad bi ušao u njezinu

kuću-kao dječak sa sela tek pristigao u veliki grad. Ako je

koktel-za-bava, zašto ja ne poznajem uzvanike? Za koji se

plemeniti cilj ona večeras zauzima? U kojoj će je sobi

pronaći? Gdje je Blum? Uz nju, najvjerojatnije. Ili u kuhinji,

gdje do suza nasmijava poslugu. Sjetivši se zašto je došao,

Woodrow nesigurno pođe po-lumračnim hodnikom prema

vratima dnevne sobe. Nisu bila zaključana. Traci jutarnjega

sunca probijali su se između zastora osvjetljujući štitove i

krinke te grubo pletene, rukom izrađene prostirke što su ih

proizveli invalidi; tim je predmetima Tessa uspjela oţivjeti

sumorno drţavno pokućstvo. Kako je samo uspjela da sve

to smeće tako zgodno izgleda? Kamin posve jednak kao nas,

s jednakim strojno kovanom ţeljeznom ogradicom i

priborom za čišćenje kao i kod nas - kao u veseloj

Engleskoj. Sve

40

I

isto kao kod nas, ali manje, jer QuayleOvi nemaju djece i

niţega su čina. Pa zašto je onda Tessina kuća uvijek

izgledala kao prava kuća, dok su naše tek njezine

nemaštovite, ruţne sestre?

Zastane stigavši do sredine sobe; snaga sjećanja ga je

zakočila. Evo, baš sam ovdje stajao i drţao joj predavanje -

njoj, gro-fičinoj kćeri, iza ovoga lijepog intarziranog stola za

koji mi je kazala kako ga je njezina majka voljela, dok sam

grčevito stiskao tanki naslon stolca od tikovine i

propovijedao kao viktorijanski otac. Tessa je stajala tamo,

ispred prozora, a sunce se lako probijalo kroz njezinu

pamučnu haljinu. Je li znala da govorim njezinom golom

obrisu? Je li znala da samo to što je gledam znači

ispunjenje mojih snova, daje moja djevojka na plaţi, moja

neznanka u vlaku?

"Mislio sam kako je najbolje da se navratim," glasio je strogi

početak.

"Zašto si tako mislio, Sandy?" pitala je ona.

Jedanaest sati. Sastanak diplomatskog osoblja završen,

Jus-tin na sigurnom, poslan u Kampalu, gdje pohađa

nekakvu beskorisnu trodnevnu konferenciju o djelotvornoj

uporabi humanitarne i razvojne pomoći. Ovdje sam

sluţbeno, no automobil sam ipak parkirao u pokrajnjoj ulici

kao grizodušni ljubavnik koji posjećuje koleginu lijepu

mladu ţenu. Boţe dragi, kako je lijepa! Boţe dragi, kako je

mlada! Mlada: njezine se čvrste, visoko postavljene grudi

uopće ne miču. Kako je samo Justin pušta iz vida? Mlada

je: vidi joj sive oči raširene od gnjeva, vidi joj smiješak

previše mudar za njezine godine. Woodrow smiješak ne vidi,

jer je Tessa u protusvjetlu prema njemu. No čuje joj ga u

glasu. U njezinu zadirkujućem, lisičastom, damskom glasu.

Moţe ga u svako doba prizvati u pamet. Isto tako je kadar

prizvati obrise njezina struka i bokova, njezina golog obrisa,

njezin izluđujuće lagan hod. Nije ni čudo što su Justin i

ona pali jedno na drugo: od istoga su čistokrvnoga soja,

samo s dvadeset godina razlike.

"Tess, iskreno, ne ide dalje ovako."

"Ne zovi me Tess!"

"Zašto ne?"

"To je ime rezervirano za nekoga."

Za koga, pitao se. Za Bluma, ili za nekoga drugog

ljubavnika? Quayle je nikad nije tako zvao. Ni Ghita, koliko

Woodrow zna.

"Jednostavno se ne moţeš i dalje tako slobodno izraţavati.

Hoću reći, svoja mišljenja."

Slijedio je prijelaz što gaje unaprijed isplanirao, dio govora

41

u kojem je podsjeća na njezine duţnosti kao odgovorne

supruge diplomata na sluţbi u inozemstvu. Ali nije uspio

doći do kraja. Riječ "duţnost" potaknula ju je na djelovanje.

"Sandy, ja imam duţnost prema Africi. A ti?"

Na vlastito iznenađenje, spremno je odgovorio na to pitanje.

"Prema mojoj zemlji, ako mogu biti patetičan. Justin je isti

takav. Odgovoran sam i britanskoj Sluţi vanjskih poslova i

šefu misije. Jesi li zadovoljna odgovorom?"

"Znaš i sam da nisam. Uopće nisam zadovoljna. Promašio si

čitave kilometre."

"Otkud bih ja to trebao znati?"

"Mislila sam kako si moţda došao da bismo razgovarali o

iznimno zanimljivim dokumentima

što sam ti ih dala."

"Ne, Tessa, nisam zato došao. Došao sam ti kazati da

odmoriš malo usta od govorenja o zlodjelima Moijeve vlade

pred baš svakom šušom u Nairobiju. Došao sam te zamoliti

da malo pokušaš igrati za svoju momčad, umjesto što... ah,

sama dovrši rečenicu!" završi on grubo.

Bih li joj se tako obratio da sam znao kako je trudna?

Vjerojatno bih bio manje oštar. No morao bih joj reći.

Jesam li naslutio daje trudna dok sam se trudio ne zapaţati

njezin goli obris? Ne. Ţelio sam je do nepodnošljivosti, stoje

mogla opaziti po tome što mi se glas izmijenio, a pokreti bili

čudno kruti.

"Hoćeš, dakle, reći da ih nisi pročitao?" reče ona, drţeći se

čvrsto dokumenata kao teme. "Evo, sljedećeg ćeš trena reći

kako nisi imao vremena."

"Naravno da sam ih pročitao."

"I onda, Sandy, što si s njima učinio, pošto si ih pročitao?"

"U njima nema ničega što nisam već prije znao. Isto tako,

nema ničega što bih mogao učiniti."

"Dakle, Sandy, to je vrlo negativan pristup. Štoviše, to je

kukavno. Kako to da ne moţeš ništa učiniti?"

Woodrow odgovori, mrzeći vlastite riječi: "Zato što smo mi

diplomati, a ne policajci, Tessa. Moijeva je vlada do kraja

korumpirana - kaţeš ti meni. U to nikad nisam ni sumnjao.

Ova zemlja umire od side, bankrotirala je. Nema nijedne

djelatnosti: od turizma, preko zaštite prirode, školstva,

prometa, socijalne skrbi do telekomunikacija - u kojoj se

sve ne bi raspadalo od pronevjera, nesposobnosti i nehaja.

Dobro si primijetila. Ministri i vladini duţnosnici stavljaju

na stranu za sebe čitave tegljače humanitarne pomoći u

hrani i lijekovima, namijenjene izgladnjelim

42

izbjeglicama. Katkada to rade uz pomoć djelatnika

humanitarnih organizacija; tako ti kaţeš. Naravno daje

tako. Godišnje se ovdje troši na zdravstvo pet dolara po

glavi stanovnika. A to je prije nego što svatko, od vrha do

dna, uzme svoj dio mita. Policija rutinski zlostavlja svakoga

tko je dovoljno blesav da sve te stvari javno kaţe. Također

točno. Proučavala si njihove metode. Koriste se vodenim

mučenjem, kaţeš ti. Moče ljude u vode, pa ih batinaju, od

čega ostaje manje vidljivih tragova. Imaš pravo. Oni to

zaista rade. Oni ne biraju, nego udaraju sreda. A mi se ne

bunimo. Isto tako, iznajmljuju oruţje prijateljskim

ubilačkim bandama, koje ga vraćaju u cik zore, inače neće

dobiti natrag novčani polog. Visoki povjerenik se nad svime

tim gnuša isto koliko i ti, a ipak ne prosvjedujemo. Zašto

ne? Zato što smo mi ovdje, srećom, kako bismo zastupali

našu zemlju, a ne njihovu. Imamo ovdje u Keniji trideset

pet tisuća domaćih Britanaca čiji nesigurni ţivot, zdravlje i

prihod ovise o mušicama predsjednika Moija. Visoko

povjerenstvo im ne ţeli činiti ţivot teţim nego što jest."

"A ti moraš predstavljati britanske interese," podsjeti ga ona

podrugljivo.

"Tessa, to nije grijeh," uzvrati on, pokušavajući odlijepiti

donji dio svog pogleda od njenih grudi, vidljivih pod tankim

tkanjem oprave. "Trgovina nije grijeh. Trgovati sa zemljama

u razvoju nije grijeh. Trgovina im pomaţe u razvoju. To

omogućuje reforme. Onakve reforme kakve svi ţelimo. Tako

se pribliţavaju suvremenom svijetu. Omogućuje nama da

im pomaţemo. Kako moţemo pomagati siromašnim

zemljama ako sami nismo bogati?"

"Sranje."

"Molim?"

"Laţno, umišljeno, punokrvno sranje iz britanskog

Ministarstva vanjskih poslova, ako hoćeš puni naziv. Sranje

dostojno samog neprocjenjivog Pellegrina. Pogledaj oko

sebe! Trgovina ne obogaćuje sirotinju. Profiti ne kupuju

reforme. Oni kupuju korumpirane vladine duţnosnike i

bankovne račune u Švicarskoj."

"S time se uopće ne slaţem i..."

Prekine ga. "Znači - ad akta! Arhiviraj i zaboravi, je li tako?

Bez daljeg postupka; potpis: Sandy. Sjajno! Majka

demokracije Britanija još se jednom razotkrila kao laţljiva

licemjerka, koja propovijeda slobodu i ljudska prava za sve,

osim kad se nada da bi mogla zaraditi."

"To je nekorektno! U redu, Moijevi momci su lupeţi, a

starom je ostalo još nekoliko godina na vlasti. No na obzoru

se naziru dobri znakovi. Šapat u odgovarajuće uho -

zajedničko

43

uskraćivanje humanitarne pomoći od"Svih donatorskih

drţava

- tiha diplomacija - sve to ima učinka. Richard Leakev je

pozvan u vladu kako bi zaustavio korupciju i uvjerio

donatore da mogu opet početi davati pomoć, ne bojeći se da

time financiraju Moi-jeve reketaše." Počinje zvučati kao

pisani naputak iz Ministarstva, i zna da je tako. Što je još

gore, i ona to zna; dokaz: široko je zijevnula. "Kenija moţda

i nema neku sadašnjost, ali zato ima budućnost," završava

odvaţno. I čeka neki znak s njezine strane da se kreću

prema dogovoru o prekidu vatre.

No Tessa, prekasno se sjetio, nije pomiriteljica; a nije ni

njezina bliska prijateljica Ghita. Obje su dovoljno mlade da

vjeruju kako postoji jednostavna, apsolutna istina. "U

dokumentu koji sam ti dala navedena su imena, datumi i

brojevi bankovnih računa," inzistira ona neumorno i

neumoljivo. "Nekoliko je ministara navedeno poimence te

jasno i argumentirano optuţeno. Bi li to isto tako moglo biti

šaputanje u pravo uho? Ili moţda uho ne sluša?"

"Tessa!"

Odmače se od njega kad joj je prišao.

"Sandy."

"Slušam te i razumijem. Ali za Boga miloga, ako smo pri

zdravoj pameti: nećeš valjda ozbiljno očekivati da bi Vlada

Njezina veličanstva, oličena u Bernardu Pellegrinu, mogla i

trebala provesti lov na vještice protiv ministara kenijske

vlade! Hoću reći, zaboga - pa ni mi Britanci nismo posve

imuni na korupciju! Hoće li kenijsko Visoko povjerenstvo

početi čistku kod nas?"

"Sve što govoriš je čista obmana!" prosikće ona usplamtjelih

očiju.

Na Mustafu nije računao. Tiho je ušao, na vršcima prstiju.

Prvo je između njih na sag stavio stolić, a zatim srebrni

pladanj sa srebrnim kavnikom i košaricom za kolačiće

njene pokojne majke, ispunjenom slatkišima. Upad je očito

potaknuo Tessin vječni smisao za predstavu. Eto, klekla je

uspravno pred stolić, zaba-civši ramena tako te joj se

haljina napela na prsima dok posipa svoj govor

podrugljivim pitanjima o njegovu ukusu.

"Voliš li crnu, Sandy, ili sa sasvim malo vrhnja. Oprosti,

zaboravila sam," pita ona laţno ljubazno. Vodimo farizejski

ţivot

- kazuje mu ona -Afrika umire pred našim vratima, a mi

ovdje sjedimo ili klečimo i pijemo kavu sa srebrnoga

pladnja, dok djeca skapavaju od gladi na kraju iste ulice,

bolesni umiru i pokvareni političari uništavaju ovu zemlju

pošto ih je na prijevaru izabrala. "Lov na vještice - kad si ga

već spomenuo - bio

44

bi izvrstan početak. Imenujmo ih, osramotimo ih! Otkinimo

im glave i nabodimo ih na koplja oko gradskih zidina.

Nevolja je u tome što to ne radi. Isti popis srama

nairobijske novine objavljuju svake godine. Svake su godine

imena istih kenijskih političara na njemu. I što? Ništa!

Nitko ne gubi fotelju, nitko nije uhićen, nikome se ne sudi."

Pruţa mu šalicu, naginjući se na koljenima prema njemu.

"Ali to tebe ne dira, zar ne? Ti si čovjek za status quo. To je

tvoja odluka. Nije ti to nametnuto. Sam si to izabrao; ti

sam, Sandy. Jednog si se jutra pogledao u zrcalo i rekao:

"Zdravo, ja. Od sada nadalje ostavit ću svijet kakva sam ga

zatekao. Traţit ću najbolje za Britaniju i to ću smatrati

svojom duţnošću. Nije vaţno ako u takvu duţnost ulazi

pomagati opstanak nekih od najgorih reţima na svijetu. Ja

ću obaviti svoju duţnost."" Ona mu ponudi šećer, a on ga

bez riječi odbije. "Dakle, bojim se da se ne moţemo sloţiti.

Ja hoću progovoriti. Ti hoćeš da zabijem glavu u pijesak

gdje je i tvoja. Nekom je duţnost nešto učiniti, drugome od

toga se što bolje izvući. Ništa novo."

"A Justin?" pita Woodrow, izigravajući i svoju zadnju kartu,

no ni ona ne dobiva. "Pitam se gdje je njegovo mjesto u

svemu ovome."

Ona se ukoči, osjetivši zamku. "Justin je Justin," odgovori

oprezno. "On je odabrao i ja sam odabrala."

"I Blum je također odabrao, pretpostavljam," naceri se Woo-

drow. Ljubomora i gnjev nagnali su ga izgovoriti ime za koje

se bio zarekao da ga nipošto neće reći. Ona se pak, izgleda,

zarekla da ga neće čuti, jer je čvrsto stisnula usne dok čeka

da Sandy napravi još veću budalu od sebe. Što on i čini. U

velikom stilu. "Ne misliš li, na primjer, da škodiš Justinovoj

karijeri?" upita bahato.

"Jesi li zato došao?"

"U osnovi, tako je."

"Drţala sam kako si me došao spasiti od mene same. Kad

ono, ti si došao spasiti Justina od mene. Kakva muška

solidarnost!"

"Smatrao sam da su tvoji i Justinovi interesi istovjetni."

Ciničan smijeh bez humora; bijes joj se vratio. "Gospode

Boţe! Sandy, ti si valjda jedini čovjek u Nairobiju koji misli

takvo što!" Ustala je; igra je završena. "Mislim daje bolje da

sada po-đeš. Ljudi će početi pričati o nama. Neću ti više

slati nikakve dokumente - moţeš se opustiti. Ne smijemo

pokvariti rezalicu papira visokog povjerenika prekomjernom

uporabom, zar ne? Osim toga, ti bi mogao izgubiti bodove

za promaknuće."

Proţivljavajući opet taj prizor kao što gaje toliko puta u du-

45

hu opetovao u prošlih dvanaest mjeseci otkako se dogodio,

osjećajući opet poniţenje i frustraciju dok mu je njezin

prezrivi pogled palio leđa dok je odlazio, Woodrow

kradomice otvori plitku ladicu u stoliću što ga je njezina

mati voljela. Pomete rukom nutrinu ladice i pokupi sve što

je u njoj bilo. Bio sam lud, reče sam sebi, opravdavajući

svoj čin. Morao sam učiniti nešto nerazumno. Pokušavao

sam srušiti krov nad glavom kako bih vidio zvjezdano nebo.

Jedan papir - to je sve što traţi dok mahnito prekapa i

prevrće po ladicama i policama -jedan beznačajni list plavog

uredskog papira Njezina veličanstva, ispisan na jednoj

strani mojim rukopisom; tamo je izrečeno neizrecivo

riječima koje nisu dvoznačne, ne govore S jedne je strane

to, no s druge strane, ja tu ne mogu ništa učiniti; nije

potpisano sa S. niti W., nego Sandy lijepim, čitljivim

rukopisom, vrlo blizu prezimena WOODROW ispisana

velikim slovima, kako bi pokazao cijelom svijetu i Tes-si

Quayle kako je, za pet poremećenih minuta, vrativši se u

svoj ured te iste večeri, s njezinom golom siluetom koja mu

gori u sjećanju i s velikom čašom dobrodošla viskija pokraj

njegova lakta srameţljiva ljubavnika, izvjesni Sandy

Woodrow, voditelj Ureda britanskog visokog povjerenstva u

Nairobiju, počinio čin jedinstvene, namjerne, proračunate

ludosti, riskirajući karijeru, ţenu i djecu u nastojanju -

unaprijed osuđenu na neuspjeh - da pribliţi svoj ţivot

svojim osjećajima.

Napisavši sve stoje napisao, stavio je rečeno pismo u

omotnicu Njezina veličanstva i zalijepio omotnicu jezikom s

okusom viskija. Briţljivo je ispisao adresu te je -

zanemarujući sve razumne unutarnje glasove koji su ga

nagovarali neka pričeka još sat, još dan, još jedan ţivot,

popije još jedan viski, zatraţi dopust i otputuje u Englesku,

ili u najmanju ruku odgodi slanje pisma do sutra ujutro,

kad sve prespava - odnio pismo u otpremu pošte, gdje će

lokalni zaposlenik, Kikuju imenom Jomo, nazvan po

znamenitom Kenvatti, ne pitajući se zašto voditelj ureda

šalje dostavom pismo s oznakom OSOBNO goloj silueti

lijepe mlade supruge podređenoga kolege, ubaciti pismo u

vreću s oznakom LOKALNA POŠTA BEZ TAJNOSTI,

sluţbouljudno otpjevavši: "Laku noć, gospodine Woodrow,"

vraćajući se na svoje mjesto.

Stare boţične čestitke.

Stare pozivnice što ih je Tessa označila kriţem, stoje značilo

da neće ići. Druge označene naglašenijim "nikad".

Stara razglednica sa ţeljama za rVfzo ozdravljenje, od Ghite

Pearson, sa slikom indijskih ptica.

Vrpca svezana u ukrasni čvor, vinski čep, sveţanj

diplomatskih posjetnica što iz zajedno drţi čelična kvačica.

No nigdje malog plavog lista papira Njezina veličanstva na

čijem je kraju trijumfalno naţvrljano: "Volim te, volim te,

volim te. Sandy."

Woodrow je hitro pretraţivao i posljednje police, otvarajući

nasumce knjige i kutije sa sitnicama; napokon prizna

poraz. Sa-beri se, čovječe, zapovijedao je samom sebi,

boreći se da pretvori lošu vijest u dobru. U redu: nema

pisma. Zašto bi ga i bilo? Tes-sa? Nakon godinu dana?

Takva ţena, koja voli flertati, s muţem slabićem; njoj se

muškarci nabacuju dvaput mjesečno. Triput! Jednom

tjedno! Dnevno! Znojio se. U Africi je znoj iz njega probijao

kao mastan tuš, pa bi presušio. Stajao je s glavom prema

naprijed, puštajući bujicu neka teče, slušajući.

Kojeg li vraga taj čovjek radi tako dugo? Hoda amo-tamo.

Osobni spisi, rekao je. Odvjetnički dokumenti. Kakve lije to

papire drţala gore, koji su bili previše osobni za prizemlje?

Zazvoni telefon u dnevnoj sobi. Zvonio je neprestano otkad

su ušli u kuću, no tek je sada to primijetio. Novinari?

Ljubavnici? Koga briga? Pusti neka zvoni. U mislima

pregleda tlocrt vlastite kuće, pa ga primijeni na ovu. Justin

je odmah iznad njega, lijevo od stubišta kad se ide na kat.

Tamo su: garderoba, kupaonica i glavna spavaća soba.

Woodrow se prisjeti kako mu je Tessa pričala da je

pretvorila garderobu u radnu sobu: Nemaju samo muškarci

kabinete. I mi cure ih imamo, rekla mu je provokativno, kao

da mu pokazuje intimne dijelove svoga tijela. Ritam se

promijenio. Sada prikupljaš stvari koje leţe razbacane po

sobi. Koje stvari? Dokumenti koji su nam oboma

dragocjeni. Moţda su i meni dragocjeni, pomisli Woodrow i

smuči mu se od ponovnoga sjećanja na vlastitu glupost.

Shvativši kako se našao pokraj prozora što gleda na straţnji

vrt, odmakne zastore i ugleda cvjetne vijence od procvalih

grmova, ponos Justinovih "otvorenih dana" za niţe osoblje,

kad je posluţivao jagode s tučenim vrhnjem i hladno bijelo

vino te ih provodio svojim Edenom. "Jedna godina vrtlarstva

u Keniji vrijedi za deset godina u Engleskoj," rado je

opetovao za svojih komičnih obilazaka ureda Visokoga

povjerenstva, kad je dijelio dečkima i curama svoje cvjetove.

Kad se bolje razmisli, vrt je bio jedina tema o kojoj se on

ikada hvalio. Woodrow zaškilji ustranu, uz padinu brijega.

Kuća Quayle nije bila daleko od njegove. S obzirom

47

na poloţenost tla, noću su mogli vidjeti jedni drugima

rasvijetljene prozore. Pogled mu padne baš na onaj prozor s

kojega je toliko puta čeznutljivo zurio ovamo. Najednom je

bio bliţe nego ikad da se rasplače. Na licu osjeti njezinu

kosu. Mogao bi plivati u njezinim očima, mirisati njezin

parfem i miris tople slatke trave što ga osjetiš dok plešeš s

njom na Boţić u Klubu "Muthaiga," pa ti se pukim slučajem

nos očeše o njezinu kosu. To zastori čekaju, shvati on,

čekaju povlačenje njegovih polusuza. Zastori su zadrţali

njezin miris i sad sam licem prema njima. Odjednom

pograbi zastore objema rukama, ţeleći zariti lice u njih.

"Hvala ti, Sandy. Oprosti što sam te pustio čekati." Okrene

se, odbacivši zastore. Justin se motao predvorjem; djelovao

je jednako zbunjeno kao i Woodrow, čvrsto drţeći dugu,

narančastu Gladstoneovu torbu oblika kobasice, tešku,

natrpanu do vrha, s mjedenim kopčama, mjedenim

kutovima i mjedenim bravicama na oba kraja.

"Sve obavljeno, stari? Jesi li obavio svoju časnu duţnost?"

upita Woodrow, iznenađen i osupnut, no kao dobru

diplomatu u trenu su mu se vratile sabranost i šarm. "Vrlo

dobro. Tako treba. Znači, sad imaš sa sobom sve po što si

došao?" "Mislim daje tako. Da. Imam." "Zvučiš kao da nisi

siguran."

"Zbilja? Nisam htio. Njenog oca," objasni, pokazujući na

torbu.

"Izgleda više kao da pripada liječniku aborteru," pokuša se

Woodrow našaliti.

Ponudio mu je pomoć, no Justin je radije svoj teret nosio

sam. Woodrow uđe u kombi, Justin za njim, pa je sjedio

obgrlivši torbu jednom rukom. Do njih kroz tanke zidove

dopriješe novinarska dovikivanja:

"Što mislite, gospodine Quayle, je lije Blum ubio?" "Hej,

Justine, moj vlasnik nudi veliku, veliku lovu!" Iz smjera

kuće, iznad zvonjave telefona, Woodrowu se učini kako je

čuo plač dojenčeta; shvati daje to Mustafa.

48

TREĆE POGLAVLJE

Odjeci Tessina ubojstva u tisku u početku nisu bili ni upola

tako gadni koliko su se Woodrow i njegov visoki povjerenik

bojali. Govnari koji su stručnjaci u pravljenju nečega iz

ničega, oprezno je primijetio Coleridge, isto su tako

sposobni načiniti ništa od nečega. Kao prvo, to je upravo

ono što su sad učinili. "Savanski banditi ubili ţenu

britanskog diplomata," glasili su naslovi prvih članaka. Taj

grubi pristup, koji se mijenjao pomalo prema gore za

ozbiljne novine, a prema dolje za tabloide, dobro je sluţio

raznoliku čitateljstvu. Razglabalo se o rastućim pogibeljima

za humanitarne djelatnike diljem svijeta; bilo je oštrih

komentara o neuspjehu Ujedinjenih naroda u zaštiti

vlastitih ljudi i o sve većem broju humanitaraca koji su za

svoju vaţnu i hrabru djelatnost morali platiti najvišu

cijenu. Govorilo se svisoka i o anarhičnim plemenima u

potrazi za nekim koga će poţderati, o obrednim

umorstvima, vještičarstvu i grozovitoj trgovini ljudskom

koţom. Velika se pozornost pridavala lutajućim bandama

ilegalnih useljenika iz Sudana, Somalije i Etiopije. No ni

riječi o neosporivoj činjenici da su Tessa i Blum, naočigled

osoblju i gostima, dijelili istu kućicu u noći prije njezine

smrti. Blum je bio "belgijski humanitarac" - točno -

"medicinski savjetnik Ujedinjenih naroda" - netočno -

"stručnjak za tropske bolesti" - netočno - te se strahovalo

kako su ga ubojice oteli da bi ga drţali zbog otkupnine, ili

ga ubili.

Veza između iskusnoga dr. Arnolda Bluma i njegove lijepe

mlade štićenice bila je zajednički rad na humanitarnim

ciljevima, i samo to. Noah je stigao samo do prvih izdanja, a

onda je umro po drugi put. Crna krv, kako zna svaki

početnik u londonskom Fleet Streetu, nije vijest, no

odrubljivanje glave je već vrijedno

49

spomena. Reflektor je neumoljivo počivao na Tessi, djevojci

iz visokog društva koja je postala oksfordsko - kembrička

pravnica, na princezi Diani afričkih siromaha, majci Terezi

nairobijskih slamova, na Anđelu Ministarstva vanjskih

poslova koga baš briga. Komentar Guardiana naglašavao je

činjenicu daje "diploma-tica novoga tisućljeća" (!) susrela

svoju smrt baš u Leakevjov kolijevci čovječanstva. Iz toga je

člankopisac izvukao uznemirujuću pouku da, iako se

međurasni odnosi moţda i mijenjaju, ne moţemo začepiti

izvore divljaštva, koji se nalaze u srcu tame u svakome

čovjeku. Ĉlanak je ponešto izgubio na snazi kad je redaktor

koji ne poznaje Afriku smjestio ubojstvo na obalu jezera

Tanganjike umjesto Turkane.

Objavljeno je mnoštvo njezinih fotografija. Vesela beba

Tessa u rukama svog oca suca, dok je Njegova milost bio

još skromni odvjetnik s prihodom od samo pola milijuna

funti godišnje. Desetogodišnja Tessa u plisiranoj bluzi i

jahaćim hlačama u privatnoj školi za bogate djevojčice; u

pozadini pitomi poni. (Makar joj je majka bila talijanska

grofica, s odobravanjem se primjećivalo, njezini su se

roditelji mudro odlučili za britansko školovanje.) Zlatna

djevojka, šiparica Tessa u bikiniju; njezino još neprereza-no

grlo vješto naglašeno retuširanjem. Tessa sa zgodno

podignutom akademskom kapom na glavi, u sveučilišnoj

halji i minici. Tessa u smiješnoj odori britanskog

odvjetnika, slijedeći oca. Tessa na dan svoga vjenčanja, sa

starim etonskim đakom Justinom, koji se već smiješi

smiješkom staroga Etonca.

Spram Justina je tisak pokazao začuđujuću suzdrţanost,

djelomice stoga što nisu ţeljeli da išta naruši blistavu sliku

njihove Instant-junakinje, djelomice stoga što se o"njemu

gotovo i nije imalo što reći. Justin je bio "jedan od vjernih

britanskih diplomata srednjega ranga" (tj. običnih

birokrata) - dugo vremena stari momak "rođen u obitelji s

diplomatskom tradicijom"; on je prije nego se oţenio vio

britansku zastavu u nekim od najnepoţeljnijih neuralgičnih

točaka kugle zemaljske, kao što su Aden i Bejrut. Kolege su

lijepo govorili o njegovoj hladnokrvnosti u kriznim

situacijama. U Nairobiju je vodio "visokotehnološki

međunarodni forum" o humanitarnoj i razvojnoj pomoći.

Nitko nije spomenuo riječ "ţabokrečina". Pomalo smiješno,

ustanovilo se daje nestašica njegovih fotografija od prije ili

poslije vjenčanja. "Obiteljska snimka" je prikazivala

zamišljena, introvertirana mladića koji kao da je bio

predodređen za rano udovištvo. Fotografija je zapravo bila

izdvojena, kako je na navaljivanje domaćice Justin priznao,

sa skupne snimke etonske ragbijaške momčadi.

50

"Nisam znala da si bio ragbijaš, Justine! Kako hrabro od

tebe," uskliknu Gloria ushićeno. "Natjerao me na to ona

baraba odgojitelj, koji je drţao da nisi muškarac ako te ne

rastave na dijelove. Škola baš i nije morala dati tu

fotografiju." No ohladivši se malo, doda: "Puno ti hvala,

Gloria."

Kao i o svemu ostalom, o njemu je redovito izvješćivala Ele-

nu: o njegovim pićima i jelima i o zatvorskoj ćeliji; o

njihovim zajedničkim šetnjama vrtom, uz male predavanja

o sađenju biljaka - osobito je mnogo govorio o svojim

rušeljkama, bijelim i ljubičastim, koje je ona napokon

nastojala raširiti pod stablom u vrtu - izvješćivala je o svojoj

pomoći u dogovaranju pojedinosti skorašnjeg, uključivši i

odlazak u Jacksonovoj pratnji u pregled groba i mrtvačnice,

jer je Justin po naredbi iz Londona morao ostati u svom

zatvoru dok se ne stiša buka. Telefaksom poslano pismo iz

Ministarstva, adresirano na Justina u Visokom

povjerenstvu i potpisano s "Alison Landsburv, načelnica

Kadrovske sluţbe" proizvelo je gotovo nasilan učinak u

Glorije. Poslije se nije mogla sjetiti kad je bila tako blizu da

izgubi samokontrolu.

"Justine, ovo je bezobrazno kako s tobom postupaju.

"Predajte ključeve kuće dok vlasti ne poduzmu

odgovarajuće korake." Dakle, svašta! Koje vlasti? Kenijske!?

Ili one seprtlje iz Scotland Yarda, koji ti se još nisu

udostojali ni javiti?"

"Ali, Gloria, ja sam već bio u svojoj kući," inzistirao je, ţeleći

je utješiti. "Zašto se boriti kad je bitka već dobivena?

Hoćemo li na na groblje?" "U dva i pol. U Leejevom

pogrebnom domu trebamo biti u dva. Sutra će u novinama

izići osmrtnica."

"A počivat će pokraj Gartha." (Garth je njihov pokojni sin,

tako nazvan po Tessinu ocu.)

"Najbliţe što se moţe. Pod istim stablom dţakarande. S

malim afričkim dječakom."

"Vrlo si ljubazna," reče joj on po tko zna koji put pa se, bez i

jedne dalje riječi, udalji u svoje razizemne odaje, svojoj

Gladsto-neovoj torbi.

Torba je bila njegova utjeha. Gloria ga je dvaput kriomice

promatrala kroz rešetke vrtnoga prozora: sjedio je

nepomično na postelji s glavom u rukama i torbom pod

nogama, zureći u nju. Potajno je bila uvjerena - i dijelila to

uvjerenje s Elenom - da su u torbi bila Blumova ljubavna

pisma. Spasila ih je od ispitivačkih očiju - bez zahvale

Sandvju - a on je sada čekao da dovoljno ojača i vidi hoće li

ih pročitati ili spaliti. Elena se sloţila, iako je smatrala daje

veoma glupo od Tesse što ih je zadrţala. "Pročitaj i spali - to

je moje načelo, draga moja." Primijetivši kako se Ju-

51

stin nerado udaljava iz sobe iz strah"ai"da ne ostavi torbu

nenad-gledanu, Gloria mu predloţi neka je pohrani u vinski

podrum koji se zatvarao pomičnom ţeljeznom rešetkom te

tako još više doprinosio zatvorskom dojmu donjega kata.

"A ključ je tvoj, Justine" - i stvarno mu ga povjeri. "Evo! A

kad Sandy bude htio bocu, morat će tebe doći pitati. Tako

će moţda manje piti."

Postupno, kako su rokovi za reakcije tiska istjecali jedan za

drugim, Woodrow i Coleridge gotovo su uvjerili sami sebe

kako je bujica zaustavljena. Wolfgang je utišao svoje

zaposlenike i goste, ili su novine bile toliko zaokupljene

mjestom zločina te se nikome nije dalo otići do "Oaze"; tako

su govorili jedan drugome. Coleridge se osobno obratio

okupljenom vijeću staraca Kluba "Muthaiga" zaklinjući ih

neka u ime britansko-kenijske solidarnosti suzbiju glasine.

Woodrow je odrţao sličnu propovijed osoblju Visokoga

povjerenstva. Što god mi osobno mislili, ne smijemo učiniti

ništa što bi dolilo ulje na vatru, molio ih je; njegove su

razborite riječi, doţivljeno iznesene, imale učinka.

Ali sve je to bila tek iluzija, kako je u svom racionalnom

srcu Woodrow znao od početka. Baš kad se ostali tisak

ispuhivao, jedan je belgijski dnevnik donio na naslovnoj

stranici priču o "strastvenoj vezi" Tesse i Bluma, s

faksimilom stranice iz knjige gostiju "Oaze" i iskazima

svjedoka koji su vidjeli ljubavnički par kako glavom uz

glavu večera dan prije Tessina umorstva. Britanski su

nedjeljni listovi dočekali svoj dan: Blum je preko noći

postao omraţen lik za britanski tisak, osoba po kojoj se

moţe pljuvati do mile volje. Dosad je bio dr. Arnold Blum,

usvojeni sin (kongoanskog podrijetla) bogatoga belgijskog

para vlasnika rudnika, obrazovan u Kinshasi, Bruxellesu i

na pariškoj Sorbonni; medicinski redovnik, stanovnik

ratnih područja, nesebični vidar iz Alţira. Od sada nadalje

postao je zavodnik Blum, preljubnik Blum, manijak Blum.

Ĉlanak na trećoj stranici o doktoru ubojici popraćen je

fotografijama Bluma i O. J. Simpsona na kojima su izgledali

slično, pod upadljivim naslovom "Koji je od dvojice

blizanaca doktor?" Ako ste ta vrsta čitatelja novina, Blum je

za vas tipični crni ubojica. Zaveo je bijelčevu ţenu, prerezao

joj vrat, otkinuo glavu vozaču i pobjegao u savanu traţiti

novi plijen, ili što već rade ti salonski crnci kad se vrate

svojoj pravoj naravi. Da bi sličnost izgledala veća, retuširali

su na fotografiji Blumovu bradu.

Ĉitava je dana Gloria čuvala Justirtţf od najgorega, bojeći

se da bi ga to moglo poremetiti. Ali on je inzistirao da vidi

sve, što god bilo. Stoga mu je, kad je došla večer, prije nego

se Woodrow vratio, odnijela viski i oklijevajući mu dala cijeli

sveţanj grozota. Ulazeći u Justinov zatvor, zgrozila se

opazivši svoga sina Harrvja kako sjedi nasuprot njemu za

klimavim stolom od borovine; obojica su se mrštila od

usredotočenosti na partiju šaha. Preplavi je val ljubomore.

"Harry, dragi, to nije lijepo od tebe - tako gnjaviti sirotoga

gospodina Quaylea sa šahom dok..."

No Justin je prekine prije no stoje stigla dovršiti rečenicu.

"Sin ti je lukavac, Gloria," uvjeri je on. "Sandy se mora

čuvati, vjeruj mi." Preuzevši novinske izreske od nje, sjedne

bezvoljno na krevet i preleti ih. "Znaš, Arnold je imao dosta

dobar uvid u naše predrasude," nastavi istim odsutnim

tonom. "Ako je ţiv, neće se iznenaditi. Ako nije, onda ga nije

briga. Je li tako?"

No tisak je imao spremljen puno smrtonosniji udarac, koji

Gloria nije mogla predvidjeti ni u najpesimističkijim

mislima.

Među desetak disidentskih biltena na koje je Visoko

povjerenstvo pretplaćeno - lokalnih novina velikoga formata

u boji, s člancima potpisanim pseudonimima, loše tiskanim

-jedan je pokazao izvanrednu sposobnost preţivljavanja.

Zvao se POKVARENA AFRIKA, a njegova uređivačka politika

(ako se tako mogu nazvati uzburkani porivi što su vodili

autore) bila je bacati ljagu na sve, bez obzira na rasu, boju,

istinu ili posljedice. List je razotkrivao navodne krađe

ministara i birokrata Moijeve drţavne uprave, no isto je

tako bio na svome raskrinkavajući "korupciju, pronevjeru i

licemjerje kao način ţivota" humanitarnih sluţbenika.

No bilten o kojem je riječ - koji će otad postati i ostati

zauvijek poznat kao Broj 64 - nije se bavio nijednim od tih

pitanja. Bio je tiskan na obje strane jednog jedinog lista

papira, kvadrata metar na metar, svijetloruţičastom bojom.

Presavijen namalo, lijepo je stao u dţep sakoa. Debeli crni

obrub označavao je da su neimenovani urednici Broja 64 u

koroti. Naslov se sastojao od jedne jedine riječi: TESSA

crnim slovima pedalj visokim. Wo-odrow je svoj primjerak

dobio u subotu poslije podne. Osobno mu je donio nitko

drugi do li boleţljivi, otrcani, visoki brkonja s naočalima -

sam Tim Donohue. Zvonce na vratima oglasilo se baš dok je

igrao kriket s dečkima u vrtu. Gloria, koja je obično jedva

čekala da netko dođe, borila se s glavoboljom u spavaćoj

53

sobi na katu. Justin je boravio u svojoj ćeliji, s navučenim

zastorima. Woodrow prođe kroz kuću te, bojeći se

novinarske znatiţelje, poviri kroz špijunku. Na ulazu je

stajao Donohue, sa stidljivim smiješkom na dugom,

ţalosnom licu, mašući lijevo-desno nečim što je izgledalo

kao ruţičasti ubrus.

"Uţasno mi je ţao što te uznemirujem, stari moj. Znam -

sveta subota i tako dalje. Izgleda da se netko, kako se ono

kaţe, posrao u ventilator u pogonu."

Ne skrivajući nezadovoljstvo, Woodrow ga povede u dnevnu

sobu. Kojeg li je vraga ovaj tip opet smislio? Što on uopće

hoće, kad bolje razmislim? Woodrow nikad nije volio

"prijatelje," kako su špijune - nimalo prijateljski - zvali

sluţbenici Vanjskih poslova. Donohue nije ugodan u

društvu, ne govori dobro strane jezike, ne zna pridobiti

ljude za sebe. Po svim vanjskim znakovima, njemu je

prošao rok trajanja. Kako se čini, radne je dane provodio na

igralištu za golf Kluba "Muthaiga," a večeri igrajući bridţ. A

opet je ţivio na visokoj nozi, u otmjenoj kući s četvero slugu

i ocvalom ljepoticom imenom Maud, koja je izgledala

jednako bolesno kao i on. Je li Nairobi njegova sinekura?

Nagrada na kraju vrijedne karijere? Woodrow je čuo kako

"prijatelji" rade takve stvari. Po Woodrowljevu sudu,

Donohue je bio tehnološki višak u zanimanju koje je već po

definiciji bilo parazitsko i zastarjelo.

"Jedan od mojih momaka zatekao se na trţnici,"

objašnjavao je Donohue. "Neki su dečki dijelili besplatne

primjerke ovoga. Izgledali su malo nervozni, pa je moj

čovjek pomislio da bi i njemu dobro došao jedan bilten."

Prvu su stranicu ispunjavala tri odvojena hvalospjeva Tessi;

svaki je, čini se, napisala druga od njezinih afričkih

prijateljica. Stil je bio tipično afro-engleski: malo

propovjedaonice, malo po-litikanstva, bujice ţestokih

osjećaja. Tessa je - to su sve tri autorice tvrdile - razbila

kalupe. Sandy obzirom na svoje bogatstvo, podrijetlo,

naobrazbu i ljepotu, mogla je plesati i slaviti s najgorim

kenijskim bijelim rasistima. Umjesto toga, ona je bila

njihova potpuna suprotnost. Tessa je ustala protiv svoje

klase, rase i svega što ju je vezivalo, bila to boja njezine

koţe, predrasude ljudi na istom stupnju društvene ljestvice,

ili stega konvencionalnoga diplomatskog braka.

"Kako se Justin drţi?" upita Donohue, dok je Woodrow

čitao.

"Dobro, hvala. Uzevši u obzir okolnosti."

"Ĉuo sam daje nekidan bio u svojoj kući."

"Dobro, hoćeš li da ovo pročitam ili ne?"

"Moram reći da si se dobro snašao, stari, kako si se riješio

54

AFRIĈKO DIJETE MAME TESSE

Tessa Quayle je vjerovala u potrebu da joj tijelo i ţivot budu

tamo gdje su joj uvjerenja. Od drugih je očekivala isto. Dok

je Tessa bila zatočena u Bolnici "Uhuru," njezin vrlo bliski

prijatelj dr. Arnold Blum posjećivao ju je svakoga dana te,

prema nekim izvješćima, većinu noći; čak je nosio sa sobom

poljski krevet kako bi mogao spavati pokraj nje.

onih dosadnjakovića kod Quayleove kuće. Trebao ući u

naše redove. Je li on ovdje?"

"Je, ali nikoga ne prima."

Ako je Afrika bila izabrana domovina Tesse Quayle, čitao je

Woodrow, afričke su ţene njezina izabrana religija.

Tessa se za nas borila na svakom bojnom polju, bez obzira

na sve tabue. Borila se za nas na raskošnim zabavama sa

šampanjcem, na raskošnim večerama i svim ostalim

raskošnim mjestima i prigodama gdje i kad su bili dovoljno

ludi daje pozovu. Njezina je poruka uvijek bila ista. Samo

emancipacija afričkih ţena moţe nas spasiti od pogrešaka i

korupcije afričkih muškaraca. A kad je Tessa otkrila daje

trudna, inzistiralaje da svoje afričko dijete donese na svijet

među Afrikankama, koje je toliko voljela.

"Isuse Kriste!" uzvikne tiho Woodrow. "Tako je i meni bilo,"

sloţi se Donohue.

Posljednji je pasus bio tiskan velikim slovima. Woodrow ga

makinalno pročita:

ZBOGOM, MAMA TESSA. MI SMO DJECA TVOJE

HRABROSTI. HVALA, HVALA TI, MAMA TESSA, ZA TVOJ

ŢIVOT. ARNOLD BLUM MOŢDA ŢIVI, NO TI SI

NESUMNJIVO MRTVA. AKO BRITANSKA KRALJICA

POSMRTNO DODJELJUJE ODLIĈJA, NEKA ONDA -

UMJESTO DODJELJIVANJA VITEŠKOGA NASLOVA

PORTERU COLERIDGEU ZA NJEGOV DOPRINOS

BRITANSKOJ SAMODOPADNOSTI - DODIJELI VICTORIJIN

KRIŢ TEBI, MAMA TESSA, PRIJATELJICE NAŠA, ZA

TVOJU VITEŠKU BORBU PROTIV POSTKOLONIJALNE

ZATUCANOSTI.

"Najbolje dolazi na kraju," reče Donohue. Woodrow okrene

list.

Woodrow presavije veliki list i stavi ga u dţep. "Mislim da

bih ovo odnio Porteru, ako nemaš ništa protiv. Mogu

zadrţati ovaj primjerak, pretpostavljam."

"Tvoj je, stari moj. Kuća časti."

Woodrow se kretao prema vratima, no Donohue ničim nije

pokazao ţelju slijediti ga.

"Dolaziš?"

"Mislio sam da bih mogao ostati još malo, ako ti ne smeta.

Rekao bih što imam sirotom Justinu. Gdje je on? Gore?"

"Zar nismo rekli da to nećemo raditi?"

"Jesmo? Nema problema. Drugi put. Tvoja kuća, tvoj gost.

Nisi li moţda tu negdje sakrio i Bluma?"

"Ne budi smiješan!"

Neuvjeren, Donohue se naklon prema Woodrowu na ţenski

način, pokleknuvši, praveći komediju. "Hoćemo li se malo

provo-zati? Samo iza ugla. Ne moraš izvoziti auto, idemo

mojim. Pre-vruće je za šetnju."

Još pomalo strahujući da bi Donohue mogao opet početi

navaljivati da razgovara s Justinom, Woodrow prihvati

voţnju, pa je iz auta gledao uokolo. Porter i Veronica

Coleridge sunčali su se u vrtu. Iza njih se vidjela rezidencija

visokoga povjerenika, otmjena kuća kao iz Surrevja, ispred

njih besprijekorna tratina i oplijevljene cvjetne lijehe, kao u

vrtu bogata burzovnog mešetara. Coleridge je sjedio u

preklopnom vrtnom stolcu, čitajući dokumente iz kutije za

diplomatsku poštu. Njegova plavuša Veronica, u ţuto-plavoj

suknji i slamnatu klobuku klapava oboda, opruţila se na

travi pokraj pojastučene ogradice. U njoj se njihova

kćerkica Rosie valjala naprijed - natrag na leđima, diveći se

hrastovoj krošnji promatrajući je između prstića, dok joj je

Veronica mumljala pjesmicu. Woodrow pruţi Coleridgeu

bilten, čekajući da počne proklinjati. Ništa.

"Tko čita ovo sranje?"

"Svatko ţiv u gradu, rekao bih," reče Woodrow ravnim

tonom.

"Što je sljedeće?"

"Bolnica," odgovori, a srce mu siđe u pete.

Svalivši se u naslonjač u Coleridgeovoj radnoj sobi, jednim

uhom slušajući kako Coleridge preko zaštićenog telefona

što ga je drţao zaključana u ladici radnoga stola

razmjenjuje oprezne rečenice sa svojim omraţenim šefom u

Londonu, Woodrowu se sjećanje vraćalo kao ruţan san

kojega se neće moći otresti do kraja ţivota. Vidio je svoje

bjelačko tijelo kako kolonijalnom br-

56

zinom korača golemim naguţvanim dvoranama Bolnice

"Uhuru," zaustavljajući se samo da bi upitao svaku osobu u

odori za pravo stubište, pravi kat, pravi odjel, pravu

pacijenticu.

"Ono govno Pellegrin kaţe da sve pometemo pod tepih,"

objavi Coleridge, grubo zaklopivši slušalicu. "Baci što dalje i

što brţe. Pometi pod najveći tepih koji nađeš. Tipično."

Kroz prozor radne sobe Woodrow ugleda Veronicu kako je

podigla Rosie iz ogradice te je nosi prema kući. "Ja sam

mislio da mi to već radimo," prigovori on odsutno, još u

svom snu.

"Što je Tessa radila u svoje slobodno vrijeme bila je njezina

osobna stvar. Uključivši i vezu s Blumom i borbu za sve

moguće plemenite ciljeve za koje se borila. Nesluţbeno i

samo izravno upitani, mi smo poštovali njezine kriţarske

pohode, ali smo ih drţali nedovoljno obaviještenima i

čudačkima. A neodgovorne tvrdnje uličarskoga tiska."

Stanka, u kojoj se borio s gnušanjem prema samu sebi. "I

konačno: moramo proširiti vijest daje bila luda."

"Zašto bismo, zaboga, to učinili?" upita oštro probuđeni

San-

dy.

"Nije naše da o tome razmišljamo. Prije nego je izgubila

dijete bila je nestabilna, nakon toga - poremećena. U

Londonu je posjećivala psihijatra; to podupire priču. A priča

je odvratna, mrzim je. Kad je pogreb?"

"Najranije sredinom idućeg tjedna."

"Ne moţe prije?" Ť "Ne."

"A zašto?"

"Ĉekamo nalaze obdukcije. Osim toga, pogrebi se moraju

unaprijed dogovoriti."

"Seri?" "Ne, hvala. Ja bih se vratio na svoj ranč."

"Naša Sluţba traţi strpljive patnike. Bila je naš kriţ, ali

hrabro smo je nosili. Jeste li vi strpljiv patnik?"

"Ne bih baš rekao."

"Ni ja. Gadi mi se to sve, pas mu mater."

Riječi su iz njega izletjele tako brzo, tako subverzivno i

uvjereno, da se pitao je li ih doista čuo.

"Ono govno Pellegrin kaţe da moramo biti temeljiti."

Coleridge nastavi tonom krajnje ogorčenosti. "Nitko ne

smije sumnjati, nitko odstupiti od sluţbene linije. Vama je

to prihvatljivo?"

"Valjda je."

"Dobar posao. Meni nije. Sve što je iznosila - što su iznosili

- ona i Blum - zajedno ili odvojeno - bilo kome, uključivši

nas dvoje, bilo koje i kakve muhe u glavi, o stvarima

ţivotinjskim,

57

biljnim, političkim ili farmaceutskim..." Slijedila je

nepodnošljivo duga stanka, za koje su ga se Coleridgeove

oči hvatale sa ţarom heretika koji mu se pridruţuje u izdaji.

"Sve je to izvan našeg dosega i mi apsolutno ništa ne znamo

o njima. Jesam li bio dovoljno jasan ili to moram ispisati na

zidu nevidljivom tintom?"

"Bili ste dovoljno jasni."

"Jer Pellegrinje bio jasan, znate. Što jest -jest; nije bio

nejasan."

"Ne bih to ni očekivao od njega."

"Imamo li kopije onog materijala što vam ga Tessa nikad

nije dala? Materijala koji nikada nismo vidjeli, dotaknuli

niti na bilo koji način njime ukaljali naše snjeţnobijele

savjesti?"

"Sve što mije dala otišlo je Pellegrinu."

"Kako smo pametni! A vi ste dobro raspoloţeni i spremni na

borbu, Sandy? Hoću reći, imajući na umu da su vremena

teška i da njezin muţ sada stanuje kod vas?"

"Mislim da jesam. A vi?" upita Woodrow, koji je od prije

nekog vremena, kako gaje Gloria ohrabrivala, rado gledao

sve veći jaz između Coleridgea i Londona te je razmišljao

kako bi to što bolje mogao iskoristiti.

"Za sebe nisam siguran, zapravo," odgovori Coleridge,

pokazujući spram Woodrowa više iskrenosti nego prije.

"Nisam uopće siguran. Zapravo, kad bolje razmislim, vrlo

sam nesiguran da bih se sa svime tim mogao sloţiti. Zaista:

ne mogu. Odbijam. Prema tome, neka se friga vraţji

Bernard Pellegrin i sve njegovo. Neka idu k vragu! Osim

toga, grozno igra tenis. Reći ću mu to."

Bilo kojega drugog dana Woodrow bi vjerojatno pozdravio

takve dokaze raskola te oprezno učinio sve što moţe kako bi

dolio ulja na vatru. No sjećanja na bolnicu proganjala su ga

takvom ţivošću te se od nje nije moglo pobjeći; osjećao je

neprijateljstvo spram svijeta koji gaje drţao zatočena. Put

pješice od Rezidencije do njegove kuće nije trajao dulje od

deset minuta. Usput je postao pokretnom metom za

razlajane pse, djecu prosjake koja su vikala: "Pet šilinga,

pet šilinga, gospodine!" trčeći za njim te za dobronamjerne

vozače što su usporavali da bi mu ponudili voţnju. No do

dolaska pred svoju kuću u duhu je proţivio sat što ga je

pekao više od bilo čega u ţivotu.

U sobi Bolnice "Uhuru" bilo je šest kreveta, po tri uz lijevi i

desni zid. Bez plahti i jastuka. Betonski pod. Visoko

smješteni prozori postoje, ali su zatvoreni. Zima je, no kroz

sobu ne puše povjeta-

58

rac, pa je smrad izmeta i dezinfekcijskoga sredstva tako jak

te se Woodrow čini da ga ne samo njuši, nego i guta. Tessa

leţi na srednjem krevetu s lijeve strane, dojeći dijete. Nju je

posljednju ugledao, namjerno. Kreveti na njezinoj strani su

prazni, osim otrcanih gumenih prekrivača zakopčanih za

madrace. Nasuprot njoj, vrlo mlada ţena skvrčila se na

boku s glavom ravno poloţenom na madrac, dok joj jedna

ruka visi. Dječak od 13-14 godina čuči iza njezina kreveta i

razrogačanih očiju joj gleda u lice dok ga hladi mahanjem

komadom ljepenke. Sljedeća je ponosna starica, koja čita

misionarsku Bibliju kroz naočale s košta-nim okvirom. Nosi

pamučnu kangu kakva se prodaje turistima kao pokrivalo.

Još dalje, ţena sa slušalicama mršti se na ono što čuje, što

god to bilo. Lice joj je iskrivljeno od boli i duboko poboţno.

Sve je to Woodrow promotrio krišom, kao uhoda, dok

krajičkom oka gleda Tessu i pita se je li ona ugledala njega.

No Blum gaje vidio. Blumova se glava podigla već s

Woodrow-ljevim prvim nespretnim koracima na ulazu sobu.

Blum je ustao s mjesta gdje je sjedio pokraj Tessina

kreveta, šapnuo joj nešto u uho, a onda mu prišao, pruţio

ruku i rekao: "Dobro došao," kao muškarac muškarcu.

Dobro došao čemu, komu zapravo? Dobro došao Tessi,

ljubaznošću njezina ljubavnika? Dobro došao u paklenu

jamu letargicne patnje? No Woodrow odgovara pristojno:

"Drago mi je što te vidim, Arnolde." I Blum je već diskretno

otišao na hodnik.

Engleskinje pri dojenju djece - koliko govori Woodrowljevo

ograničeno iskustvo s tom vrstom ţivih bića - pokazuju

pristojnu uzdrţanost. U svakom slučaju je Gloria tako

radila. Otvore njedra isto kao što i muškarci čine, a onda

uporabe sve trikove da bi skrile što se tamo krije. No Tessa

u zagušljivu afričku zraku ne osjeća nikakvu potrebu za

sramom. Gola je do pasa; bokovi joj pokriveni kangom

sličnom onoj na starici. Drţi dojenče na lijevoj dojci, dok joj

je desna slobodna i očekuje. Gornji joj je dio tijela vitak i

proziran. Grudi su joj, čak i sada, kratko nakon porođaja,

lagane i besprijekorne kako ih je često zamišljao. Dijete je

crno. Plavkasto-crno na mramornoj bjelini njezine puti.

Jedna je crna ručica pronašla sisu koja ga hrani i muze je s

jezovitim pouzdanjem dok ga Tessa promatra. Zatim polako

podiţe velike sive oči i pogleda u Woodrowljeve. On pokuša

nešto reći, ali nije mogao. Nagne se preko nje i djeteta te je,

primivši se lijevom rukom za njezino uzglavlje, poljubi u

čelo. Ĉineći to, iznenadi se primijetivši biljeţnicu na strani

kreveta gdje je Blum sjedio. Jedva se drţi na malenu

stoliću, zajedno s čašom ustajale vode i ne-

59

koliko kemijskih olovaka. Biljeţnica je otvorena i ispunjena

zamršenim, jedva čitljivim rukopisom koji djeluje kao

karikatura nagnuta krasopisa, privatno naučena, što je bio

njen i što ga on u sjećanju s njome povezuje. Sjedne

poprečno na krevet, smišljajući što bi mogao reći. No Tessa

progovori prva. Slabo; glas joj kao drogiran i zadavljen od

boli; opet, govori neprirodno sabrano, uspijevajući još

riječima dati prizvuk zadirkivanja, kako uvijek s njime

govori.

"Zove se Baraka," kaţe ona, "što znači blagoslov. Ali ti to

znaš."

"Lijepo ime."

"Dijete nije moje." Woodrow šuti. "Njegova ga majka ne

moţe hraniti," objasni ona. Glas joj je spor i sanjiv.

"Onda je sretan što ima tebe," zgodno se snašao Woodrow.

"Kako si, Tessa? Strašno sam se zabrinuo za tebe, ne moţeš

ni zamisliti. Tako mi je ţao. Tko se brine za tebe, osim

Justina? Ghita i tko još?"

"Arnold."

"Mislio sam - osim Arnolda, očito."

"Jednom si mi rekao da privlačim slučajeve," govori ona,

ignorirajući njegovo pitanje. "Stavljajući se na prvu liniju,

izazivam stvari da se dogode."

"Zbog toga sam ti se divio."

"Još mi se diviš?"

"Dakako."

"Umire," kaţe ona, prešavši pogledom od njega do ţene na

drugoj strani sobe. "Njegova majka, Vanza." Gleda ţenu s

opuštenom rukom i nijema dječaka na podu pokraj nje.

"Hajde, Sandy! Zar me nećeš pitati od čega?"

"Od čega?" upita poslušno.

"Od ţivota. Kako kaţu budisti, to je osnovni uzrok smrti. Od

pretrpanosti. Od neuhranjenosti. Od prljavštine u kojoj

ţivi." Sada se obraćajući djetetu: "Od pohlepe. Pohlepnika u

ovom slučaju. Ĉudo je što i tebe nisu ubili. Ali nisu. Prvih

su je nekoliko dana posjećivali dvaput dnevno. Bili su

prestrašeni."

"Tko to?"

"Pohlepnici. U finim bijelim ogrtačima. Promatrali su je,

malo je boli, očitavali brojeve, razgovarali s medicinskim

sestrama. A sad su prestali dolaziti." Dojenče ju je

ozljeđivalo, pa ga njeţno premjesti i nastavi govoriti. "Za

Krista je sve bilo u redu. Krist bi sjeo uz krevet umirućih,

izgovorio čarobne riječi; ljudi bi oţivjeli i svi su pljeskali.

Slučajevi to ne mogu. Zato su otišli. Ubili su je, a sad ne

znaju prave riječi."

60

"Jadni oni," reče Woodrow, pokušavajući je razvedriti.

"Ne." Okrene glavu, mršteći se od boli što ju je presjekla, pa

kimne prema drugoj strani sobe. "One su jadne. Vanza je

jadna. I onaj mali tamo na podu. Njezin brat Kioko. Hodao

je osamdeset kilometara od njihova sela da otjera muhe s

tebe. Dobar je tvoj ujak, je li?" rekla je dojenčetu,

namjestivši ga u krilu. Zatim ga njeţno potapša po leđima

da podrigne. Podmetnu onda dlan pod desnu dojku,

davajući je djetetu da siše.

"Slušaj me, Tessa." Woodrow je promatrao kako ga mjerka

očima. Ona zna taj glas. Ona poznaje sve glasove. Vidje

sjenu sumnje kako joj pada preko lica i ostaje na njemu.

Poslala je po mene jer sam joj trebao biti koristan, no sada

se sjetila tko sam ja. "Tessa, molim te, čuj me. Nitko ne

umire. Nitko nije nikoga ubio. Imaš vrućicu, pa zamišljaš

stvari. Strašno si umorna. Pusti to. Odmori se! Molim te."

Vratila je pozornost dojenčetu, milujući kaţiprstom njegov

obraščić. "Ti si najljepše što sam dotaknula u ţivotu," šapće

mu. "Nemoj to nikad zaboraviti."

"Neće, sigurno," srdačno se sloţi Woodrow. Zvuk njegova

glasa podsjeti je da je i on nazočan.

"Kako je u ludnici?" pita ona (tako ona zove Visoko

povjerenstvo).

"Sve u cvatu."

"Moţete se svi lijepo spakirati i sutra otići doma. Ne bi se

primijetila nikakva razlika," reče blagim, razlivenim glasom.

"To si mi uvijek govorila."

"Afrika je ovdje, a vi ste tamo."

"O tome ćemo raspravljati kad ojačaš," predloţi Woodrow

najpomirljivijim mogućim tonom.

"Moţemo li?"

"Naravno."

"Slušat ćeš?"

"Kao jastreb."

"Znači, moţemo ti ispričati o pohlepnim slučajevima u

bijelim ogrtačima. I ti ćeš nam vjerovati. Dogovoreno?"

"Nama?"

"Arnold."

Spomen Blumova imena vratio je Woodrowa na zemlju.

"Učinit ću sve što mogu u danim okolnostima. Što god to

bilo. U razumnim granicama. Obećavam. A sad se pokušaj

odmoriti. Molim te."

Razmotri njegove riječi. "Obećava da će učiniti sve što moţe

61

u danim okolnostima," objašnjavala jeđjetetu. "U razumnim

granicama. Dakle, pravi čovjek. Kako je Gloria?"

"Duboko zabrinuta. Šalje ti srdačne pozdrave."

Tessa duboko uzdahne, pa se zavali na jastuk, s

dojenčetom još na prsima. "Onda idi doma k njoj! I nemoj

mi više pisati pisma," reče odlučno, pa doda nakon stanke:

"I ostavi Ghitu na miru! Neće se ni ona igrati."

Ustao je i okrenuo se, iz nekog razloga očekujući kako će

vidjeti Bluma na vratima, u pozi koja mu najviše ide na

ţivce: Blum oslonjen o dovratnik, s palcima zabijenim u

svoj ukrašeni remen, u kaubojskom stilu, smiješeći se

bijelim zubima u pretencioznoj crnoj bradi. No na vratima

nema nikoga; hodnik je bez prozora i taman, osvijetljen

poput skloništa nizom slabih ţarulja. Provlačeći se između

polomljenih kolica s polumrtvim tijelima, njušeći krv i

izmet, pomiješane sa slatkim, konjskim mirisom Afrike,

Woodrow se pitao je li ta prljavština ono što ga toliko

privlači njoj: cijelog sam ţivota bjeţao od stvarnosti, ali zbog

nje me stvarnost počela privlačiti.

Ušavši u natrpano predvorje, opazi Bluma kako uzbuđeno

raspravlja s drugim muškarcem. Prvo začu Blumov glas, ne

ra-zabirući riječi. Ton mu je grub i optuţujući; odjekuje od

ţeljeznih rešetaka. Zatim progovori drugi čovjek. Neke

ljude, premda smo ih samo jednom vidjeli, zauvijek čuvamo

u sjećanju. Za Woodro-wa je taj jedan od takvih ljudi.

Snaţno je građen; mesnato lice mu se sjaji i ima izraz

krajnjeg očaja. Ţućkastoriđa kosa jedva pokriva lubanju.

Usta, okrugla i ispupčena poput pupoljka ruţe, mole i

niječu. Oči, razrogačene od povrijeđenosti, progoni, izgleda,

isti uţas kao i Bluma. Ruke su mu kratke i vrlo jake,

ovratnik kaki košulje namočen znojem. Ostatak tijela

sakriva bijeli liječnički haljetak.

Znači, moţemo ti ispričati o pohlepnim slučajevima u

bijelim ogrtačima.

Woodrow im se kriomice pribliţi. Stigao je gotovo do njih, ali

nijedna ne okreće glavu. Previše su se zanijeli u raspravu.

Prođe pokraj njih neprimijećen, dok mu je iza leđa buka

njihovih podignutih glasova bivala sve tiša.

Donohueov je auto opet na prilazu. Woodrow pobjesni od

toga prizora. Ustrči na kat, istušira se, odjene svjeţu

košulju; od svega toga bijes nije popustio. Kuća je bila

neuobičajeno tiha za subotnje poslijepodne; pogledavši kroz

kupaonički prozor vidje

62

zašto. Donohue, Justin, Glorla i dječaci iJSjede za stolom u

vrtu i igraju monopol. Woodrow nije volio nijednu

društvenu igru na ploči; no monopol je iskreno mrzio,

gotovo na isti način kao i "prijatelje" i druge pripadnike

britanske predimenzionirane obavještajne zajednice. Kojega

vraga izvodi!? Dolazi ovamo samo nekoliko minuta pošto

sam mu jasno rekao neka se drţi podalje! A i kakav je to

vraţji muţ koji rado sjeda i veselo igra monopol samo

nekoliko dana nakon što su mu zaklali ţenu? Gosti u kući i

riba, govorili su nekad Sandy i Gloria, to je kao riba i vonj

trećeg dana. No Justin je svakim danom Gloriji postajao sve

miriš-

Woodrow se spusti u donji kat. Stajao je malo u kuhinji,

gledajući kroz prozor. Subotom poslije podne, naravno,

nema posluge. Još bolje da smo malo sami, dragi. Samo što

nismo mi sami, nego vi. A ti si očito sretnija s dva

sredovječna muškarca koji se motaju oko tebe, nego što

ikad izgledaš sa mnom.

Za stolom, Justin je upravo stigao na nečiji posjed, pa je to

plaćao sveţnjem novca; Gloria i dečki su zadovoljno

uzvikivali, a Donohue govorio kako je već bilo i vrijeme.

Justin je nosio svoj glupi slamnati šešir; kao i bilo što

drugo, i to mu je savršeno pristajalo. Woodrow upali plin i

pristavi vodu za čaj. Odnijet ću im čaj vani, neka znaju da

sam se vratio - ako nisu previše zaokupljeni jedni drugima

da bi me primijetili. Predomislivši se, izađe u vrt i pođe

ravno k stolu.

"Justine! Oprosti što smetam. Mogu li s tobom razgovarati

na trenutak." A ostali - njegova vlastita obitelj - zurili su u

njega kao daje silovao sobaricu. "Nisam htio prekidati igru,

društvo. Samo pet minuta. Tko pobjeđuje?"

"Nitko," odgovori Gloria ledeno, dok se Donohue sa strane

blesavo cerekao.

Dvojica muškaraca stajala su u Justinovoj ćeliji. Da vrt nije

zauzet, Woodrow bi bio radije razgovarao u vrtu. Tako kako

je bilo, stajahu jedan prema drugome u sumornoj

spavaonici, s Tessinom Gladstoneovom torbom - zapravo

Gladstoneovom torbom Tessina oca - naslonjenom na

rešetku. To je moj vinski podrum, a ključ je kod njega.

Torba njezina vrlo poštovanoga gospodina oca. Ali kad je

progovorio, vidje na svoj uţas da se okoliš mijenja. Umjesto

ţeljezne postelje, ugleda intarzirani stolić što gaje njezina

majka voljela. Iza njega, kamin od opeka s pozivnicama na

ploči. A na drugom kraju sobe, Tessina gola silueta ispred

francuskoga prozora. Snagom volje prisili se na povratak u

sadašnje vrijeme i prostor, pa iluzija nestane.

63

"Justine."

"Da, Sandy."

No po drugi put u dvije minute odluta od sukoba što gaje

planirao. "Jedan ovdašnji list objavio je prijateljski zapis o

Tessi."

"Lijepo od njih."

"Ima tu puno prilično izravnih stvari o Blumu. Sugeriraju

da je on osobno porodio dijete. Tu je i dosta neuvijena

aluzija da bi dijete moglo biti njegovo. Oprosti."

"Misliš, Garth."

"Da."

Justinov je glas bio napet te - za Woodrowljeve uši -jednako

opasno napet kao njegov vlastiti. "Da, dobro; to je zaključak

koji su mnogi ljudi izvlačili u posljednjih nekoliko mjeseci,

Sandy. Nema sumnje da će u sadašnjem ozračju toga biti

još."

Makar mu je Woodrow ostavio prostora za to, Justin nije

tvrdio kako su te tvrdnje neistinite. Zbog toga ga Woodrow

pritisne jače. Nekakav grizodušni unutarnji poriv gaje na to

tjerao.

"Tvrde daje Blum išao tako daleko te je u bolnicu donio

poljski krevet kako bi mogao spavati pokraj nje."

"Dijelili smo ga."

"Molim?"

"Ponekad je Arnold spavao na njemu, ponekad ja. Spavali

smo na smjenu, ovisno o tome koliko je koji imao posla."

"Znači, to te nije smetalo."

"Zašto bi mi smetalo?"

"Da se to moţe reći za njih - da joj je posvećivao toliko

pozornosti - s tvojom privolom, kako izgleda - dok je ona

ovdje u Nairobiju igrala ulogu tvoje supruge."

"Igrala ulogu? Tessa je bila moja ţena, vrag te odnio!"

Woodrow nije s Justinovim gnjevom računao ništa više

nego s Coleridgeovim. Previše je truda utrošio u stišavanje

vlastita gnjeva. Spustio je glas te je u kuhinji uspio zbaciti

sa sebe dio tereta napetosti. No Justinov je gnjev došao kao

munja iz vedra neba, što ga je zaprepastilo. Očekivao je

skrušenost i - iskreno - poniţenost, ali nikako oruţani

otpor.

"Što ti zapravo hoćeš od mene?" pitao je Justin. "Mislim da

nisam razumio."

"Trebam znati, Justine. To je sve."

"Znati što? Jesam li kontrolirao svoju ţenu?"

Woodrow je molio i povlačio se istodobno. "Gledaj, Justine...

daj to pokušaj sagledati s mojega gledišta, samo na tren. U

redu? Sav će tisak u svijetu navaliti na to. Imam pravo

znati."

64

"Što znati?" .f>,

"Što god su Tessa i Blum namjeravali, bit će u novinama, i

to na naslovnicama - sutra i idućih mjesec - dva," završi on,

ne bez samosaţaljenja.

"Kao na primjer?"

"Blum je bio njezin vođa i učitelj. Zar ne? Hoću reći, uza sve

ostalo što joj je bio." "Pa?"

"Pa su djelovali na ostvarenju zajedničkih ciljeva. Njuškali

su o zloporabama. Ljudska prava i te stvari. Blum je pazio

na sve to, je li? Ili njegovi djelatnici. Tako je Tessa..." gubio

se i zapletao, a Justin gaje samo promatrao. "... Tessa mu

je pomagala. Savršeno naravno. U danim okolnostima.

Rabila je svoj odvjetnički um."

"Bi li te smetalo da mi kaţeš kamo sve ovo vodi?" "Njezini

spisi. To je sve. Njezine stvari. Koje si pokupio. Koje smo

zajedno pokupili." "Što s njima?"

Woodrow se sabra: ja sam tvoj šef, za Boga miloga, a ne

neki jadni podnositelj predstavke. Hajde, sad ćemo igrati

kako treba!

"Prema tome, trebam tvoja uvjeravanja da će svi papiri što

ih je ona ovdje prikupila za svoje ciljeve - u svojstvu tvoje

supruge, s diplomatskim statusom, kao supruga djelatnika

Sluţbe vanjskih poslova Njezina veličanstva - biti predani

Sluţbi. Pod tim sam te uvjetom u utorak poveo u tvoju

kuću. Inače ne bismo išli."

Justin se ne pomakne. Ne pomakne ni prst, ne trepne

okom dok se Woodrow spašavao od neistinite primisli. U

protusvjetlu, bio je miran kao što je bio Tessin goli obris.

"Drugo uvjeravanje koje traţim od tebe je samo po sebi

razumljivo," nastavi Woodrow. "Koje uvjeravanje?"

"Da i ti sam budeš diskretan kad je riječ o ovome. O svemu

što znaš o njezinim aktivnostima - o njenoj agitaciji - o

njenom takozvanom humanitarnom radu koji je izmakao

nadzoru." "Ĉijem nadzoru?"

"Ţelim samo reći da u svakoj prilici kad je ona zagazila u

sluţbene vode, ti si isto toliko vezan pravilima povjerljivosti

kao i svi mi ostali. Bojim se daje to previšnja zapovijed,"

pokuša se on našaliti, no nijedan od njih dvoje nije se

nasmiješio. "Pellegrinova zapovijed."

Vi ste dobro raspoloţeni i spremni na borbu, Sandy?

Imajući

65

na umu da su vremena teška i da njezin muţ sada stanuje

kod vas?

Justin napokon progovori. "Hvala ti, Sandy. Cijenim sve što

si učinio za mene. Zahvaljujem ti što si mi omogućio

posjetiti moju vlastitu kuću. No sad moram prikupiti rentu

na Piccadil-lyju, gdje, mislim, posjedujem vrijedan hotel."

S tim riječima, na Sandvjevo zaprepaštenje, vrati se u vrt

te, zauzevši opet svoje mjesto uz Donohuea, nastavi igru

monopola gdje ju je bio prekinuo.

66

ĈETVRTO POGLAVLJE

Britanska je policija posve pitoma. To je Gloria rekla; Sandy

i ako se nije s njome slagao, nije to pokazivao. Ĉak ih je i

Porter Coleridge, makar škrt na riječima opisujući suradnju

s njima, proglasio "začuđujuće civiliziranima, s obzirom na

to da su govna." A najbolje je kod njih bilo to - izvijestila je

Gloria Elenu iz spavaće sobe, isprativši ih do dnevne sobe

na njihovu drugu seansu s Justinom - najbolje je bilo to,

El, što zbilja osjećaš da su oni ovdje kako bi nam pomogli, a

ne da nabace još nevolja i nelagoda na pleća sirotom

Justinu. Taj dečko Rob je zgodan; muškarac, koka, nema

više od dvadeset pet! Pomalo je glumac na nenametljiv

način i vrlo se dobro snalazi s najrobijskim plavcima s

kojima mora raditi. A Leslev - ona je ţena; to je sve

iznenadilo, pokazavši koliko malo znamo o današnjoj

Engleskoj. Nosi se malko prema lanjskoj modi. No osim

toga, stvarno, nikad ne bi rekla da nije obrazovana jednako

dobro kao mi. Ne po govoru, dakako, jer se danas nitko ne

usuđuje govoriti kako je odgojen; ljudi se ne usuđuju. Ali

ona je sasvim kao kod kuće u našoj dnevnoj sobi, vrlo je

sabrana i samouvjerena; i ugodna je, ima zgodan osmijeh,

ima nekoliko ranih sjedina u kosi koje je - pametno -

ostavila. Osim toga, poštuje ono što Sandy zove pristojna

tišina, tako da čovjek ne mora stalno misliti što će reći kad

oni stanu; tako se siroti Justin moţe i odmoriti. Jedini je

problem, Gloria uopće nema pojma što su razgovarali, jer je

teško mogla stajati cijeli dan u kuhinji s uhom priljubljenim

za prozorčić za posluţivanje; svakako ne dok se posluga

mota okolo; zar ne, El? Ako nije znala što su razgovarali

Justin i dvoje policajaca, Gloria je znala još manje o

njihovim razgovorima s njezinim mu-

67

ţem, iz jednostavnog razloga što joj on nije rekao da i njega

ispituju.

Početak razgovora između Woodrowa i dvoje istraţitelja bio

je sama ljubaznost. Detektivi su izjavili da razumiju

osjetljivost zadatka; oni ne kane uništiti ţivot bijele

zajednice u Nairobiju itd. Woodrow je zauzvrat obećao

suradnju svog osoblja i uporabu sve potrebne opreme.

Amen. Policajci su obećali obavješćivati Woodrowa o

napretku istrage, ako se iz središnjice Scotland Yar-da

drukčije ne zapovijedi. Woodrow srdačno ukaţe da svi sluţe

istoj kraljici. Ako su krsna imena dovoljno dobra za Njezino

veličanstvo, dobra su i za nas.

"Stoje, dakle, bio Justinov posao ovdje u Visokom

povjerenstvu, gospodine Woodrow?" upita dječak Rob

pristojno, ignorirajući taj poziv na neformalnost.

Rob bijaše londonski maratonac, sav od ušiju, koljena,

lakto-va i hrabrosti. Leslev, koja mu je mogla biti pametna

starija sestra, nosila je praktičnu torbu za koju je Sandy

odmah zamišljao da bi mogla sadrţavati stvari koje Robu

trebaju na trkalištu: jod, tablete soli, pričuvne vezice za

tenisice; zapravo, u torbi su bili tek (koliko je mogao vidjeti)

diktafon, kazete i višebojni niz ste-nografskih blokova i

biljeţnica.

Woodrow se pravio da duboko razmišlja. Mudro namršteno

lice kazivalo je kako je on profesionalac. "Pa, kao prvo, on je

naš domaći stari Etonac"," reče on; svi su uţivali u ovoj

dobroj šali. "U biti, Robe, on je naš, britanski predstavnik u

Odboru za djelotvornost istočnoafričkih donatora, koji je

poznat pod kraticom ODID," nastavi on, govoreći vrlo jasno,

imajući na umu Robovu ograničenu inteligenciju. "Umjesto

"djelotvornost" isprva je stajalo "učinkovitost," no ovdje

malo ljudi zna što to znači, a i kratica bi bila nezgodna."

"Taj odbor - što radi?"

"ODID je razmjerno novo savjetodavno tijelo, Robe, sa

sjedištem ovdje u Nairobiju. Sastoji se od predstavnika svih

zemalja davateljica pomoći Istočnoj Africi, u bilo kojem

obliku. Ĉlanovi su diplomati, pripadnici osoblja

veleposlanstava odnosno Visokih povjerenstava tih zemalja.

Odbor se sastaje svakoga tjedna te podnosi dvotjedna

izvješća."

"Kome?" pita Rob, zapisujući.

"Svim zemljama članicama, očito."

"O čemu?"

68

"O onome što kazuje naziv tijela," strpljivo odgovori Sandy,

opraštajući dječaku loše manire. "Svrha mu je poticati

učinkovitost, ili djelotvornost na području humanitarne,

tehničke i razvojne pomoći. Na području pomoći, moţe se

reći daje djelotvornost zlatni standard. Suosjećanje se

podrazumijeva," doda s razoruţavajućim osmijehom, koji je

govorio da smo svi mi suosjećajni ljudi. "ODID se bavi

osjetljivim pitanjem: koliko od svakoga dolara što ga daje

svaka zemlja davateljica doista dođe do cilja kojem je

namijenjeno te koliko štetnoga preklapanja i nezdrave

konkurencije opstoji među organizacijama na terenu. Bavi

se osnovnim problemima pomoći, kao naţalost i svi mi

ostali; to su: dupliciranje, suparništvo i racionalizacija.

Nastoji pomiriti troškove i produktivnost te..." reče sa

smiješkom nekoga tko prosipa mudrosti, "daje tu i tamo

neobvezne preporuke; pri tome valja imati na umu da

Odbor - za razliku od vas ovdje - nema ovlasti odlučivati niti

zapovijedati provedbu svojih zaključaka." Draţesni naklon

glave najavio je malu povjerljivu obavijest. "Među nama,

nisam siguran kako je osnutak Odbora bio među

najmudrijim zamislima na svijetu. Ali ODID je duhovno

čedo našega vlastitog dragog ministra vanjskih poslova.

Lijepo se slaţe s pozivima na veću transparentnost i etičnu

vanjsku politiku te s drugim suvremenim plemenitim

nakanama. Stoga smo se punom snagom zauzimali za

njegov osnutak. Neki kaţu kako bi se Ujedinjeni narodi

trebali baviti tim poslom. Drugi pak govore da Ujedinjeni

narodi već obavljaju taj posao. Neki opet vele da su

Ujedinjeni narodi dio bolesti. Izaberite sami!" Elegantno

Sandy-jevo slijeganje ramenima pozivalo ih je da baš to

učine.

"Koje bolesti?"

"ODID nema ovlasti istraţivati na terenu. No korupcija je

vaţan čimbenik, koji treba uzeti u obzir čim počnete

računati omjer između potrošenoga i postignutoga. Ne valja

to miješati s prirodnim gubitcima i nesposobnošću, makar

ima veze s tim." Posluţio se zatim analogijom iz

svakidašnjega ţivota. "Uzmimo za primjer našu staru dobru

britansku vodovodnu mreţu, izgrađenu negdje oko 1890.

Voda istječe iz spremnika. Jedan njezin dio, ako imate

sreće, teče i iz slavina. Ali na putu od jednog do drugog ima

nekih cijevi s puno rupa. Kad se voda poklanja javnom,

društvenom dobrotom, ne moţete je tek tako pustiti da

uludo istekne. Nipošto, ako ovisite o prevrtljivoj volji birača!

"S kirnje kontaktirao u vezi s poslovima Odbora?" pita Rob.

"S diplomatima srednjega i višeg ranga iz međunarodne

zajednice ovdje u Nairobiju. Imaju uglavnom rang

savjetnika ili

69

viši. Tu i tamo pokoji prvi tajnik, no nema ih puno." Pomisli

kako ovo zahtijeva dodatno tumačenje. "ODID je trebao biti

uzvišen, prema mojem mišljenju. S glavom u oblacima. Kad

je jednom dopusti da ga dovuku na terensku razinu, završit

će kao neka vrsta krovne, nadgledničke nevladine

organizacije (za tebe, Robe, NGO). Tako će se uprljati

vlastitim sredstvom za čišćenje. Za takav sam se pristup

snaţno zauzimao. Dobro, ODID mora biti na terenu, ovdje,

u Nairobiju, svjestan mjesta zbivanja. Očito. No on ipak

ostaje strateško tijelo. Mora očuvati objektivnost.

Izvanredno je vaţno da Odbor ostane - dopustite mi navesti

sama sebe - zona slobodna od osjećaja. A što se tiče

Justina, on je tajnik Odbora. Ne po zasluzi, nego je na

nama red. On vodi bilješke, uspoređuje nalaze istraţivanja

te izrađuje nacrte dvotjednih izvješća."

"Tessa baš i nije ţivjela u zoni slobodnoj od osjećaja,"

prigovori Rob nakon stoje razmislio trenutak. "Naprotiv,

Tessa je sva bila satkana od osjećaja, koliko smo čuli."

"Bojim se da ste čitali previše novina, Robe."

"Nisam. Ĉitao sam njezina izvješća s terena. Bila je svuda,

radila zavrnutih rukava. Bila je u govnima sve do laktova,

danju i noću."

"Bilo je to nuţno, nema sumnje. I vrlo pohvalno. No teško

da ju je vodilo objektivnosti, što je prvenstvene obveza

Odbora kao međunarodnoga savjetodavnog tijela," draţesno

će Woodrow, zanemarivši Robov pad na uličarski govor; isto

je tako to zanemario - iako na sasvim drugoj razini - u

razgovoru s visokim povjerenikom.

"Oni su, znači, pošli različitim putovima," zaključi Rob, na-

slonivši se i zamišljeno kuckajući olovkom po zubima. "On

je bio objektivan, ona osjećajna. On se drţao sigurne

sredine, ona se pak kretala opasnim rubom. Shvaćam.

Točnije, mislim da sam to već prije znao. A gdje se tu

uklapa Blum?"

"U kojem smislu?"

"Blum. Arnold Blum. Doktor. Gdje se on uklapa u obrazac

Tessina i vašeg ţivota?"

Woodrow se lagano nasmiješi na ovu čudnu formulaciju.

Mog ţivota? Što njezin ţivot ima s mojim? "Ovdje djeluje

veliko mnoštvo različitih iz inozemstva financiranih

humanitarnih organizacija; vi to zacijelo i znate. Podupiru

ih iz različitih zemalja i financiraju različite humanitarne i

druge zaklade. Naš vrli predsjednik Moi ih prezire sve

skupa."

"Zašto?"

70

"Zato što rade ono što bi njegova vlada činila kad bi radila

svoj posao. Osim toga, zaobilaze njegov sustav

podmićivanja. Blumova je organizacija skromna, belgijska,

privatno financirana, medicinska. To je ujedno i sve što

vam o njoj znam reći, bojim se," doda, s otvorenošću koja ih

je pozivala da mu se pridruţe u neznanju o tim stvarima.

Njih se pak nije dalo tako lako pridobiti.

"Oni se bave nadzorom," kratko ga izvijesti Rob. "Njihovi

liječnici obilaze druge nevladine udruge, posjećuju bolnice,

provjeravaju dijagnoze i ispravljaju ih. Kao, na primjer:

"Moţda to nije malarija, dragi kolega, moţda je to rak jetre."

Zatim provjeravaju terapije. Bave se i epidemiologijom. A

stoje s Leakevjem?"

"Što s njim?"

"Blum i Tessa bili su na putu prema njegovu nalazištu;

točno?"

"Navodno."

"Tko je on zapravo? Leakev? Ĉime se bavi?"

"On je svojevrsna bijela afrička legenda. Antropolog i

arheolog koji je zajedno s roditeljima radio na iskapanjima

na istočnoj obali jezera Turkane, istraţujući izvore

ljudskoga roda. Kad su roditelji umrli, on je nastavio njihov

rad. Bio je na čelu Nacionalnoga muzeja ovdje u Nairobiju,

a poslije se bavio zaštitom prirode."

"Alije dao ostavku."

"Bio je natjeran na ostavku. Priča je zamršena."

"Uz to je trn u oku Moiju, zar ne?"

"Politički se suprotstavljao Moiju, pa je gadno dobio po glavi

zbog toga. Sada je politički uskrsnuo kao kenijski borac

protiv korupcije. Međunarodni monetarni fond i Svjetska

banka praktički su zahtijevali njegovo sudjelovanje u vladi."

Rob se tada nasloni; bio je red na Leslev. Odmah je bilo

očito kako se razlika o kojoj je Rob govorio o Quayleima

mogla primijeniti i na stilove dvoje policajaca. Dok je Rob

govorio na mahove, s grubom samo-kontrolom čovjeka koji

se bore sa svojim osjećajima, Leslev bijaše sama mirnoća.

"Dakle, kakva je vrsta čovjeka Justin?" blago upita ona,

promatrajući ga kao neki povijesni lik iz daleke prošlosti.

"Osim njegova radnog mjesta i tog njegovog odbora? Kakvi

su mu interesi, ţelje, kakav mu je način ţivota; tko je on?"

"O Boţe\ Tko je bilo tko od nas?" usklikne Woodrow, moţda

malčice previše teatralno. Rob na to počne opet lupkati

olovkom po zubima, a Leslev se strpljivo nasmiješi.

Šarmantno oklijevajući, Sandy počne nabrajati Justinove

oskudne atribute: pre-

71

dan vrtlar (makar, kad se malo bolje razmisli, nakon stoje

Tessa izgubila dijete i ne tako predan); ništa mu nije tako

drago kao rintati po cvjetnim lijehama subotom poslije

podne. Zatim, on je pravi gospodin (u kojem god smislu

hoćete) - pravi, ispravni Etonac. Ljubazan do pretjerivanja

u ophođenju s lokalnim osobljem, naravno. To je momak na

kojega moţete računati da će plesati s osamljenim

djevojkama na godišnjoj zabavi visokog povjerenika. Na

neki način, djeluje kao stari neţenja; da, to sam trebao

prije reći. Koliko znam, ne igra golf ni tenis; ne bavi se

lovom ni ribolovom. Uopće, ne bavi se aktivnostima na

otvorenom, ako se izuzme vrtlarenje. A onda, naravno, on je

prvorazredni, rutinirani, iskusni profesionalni diplomat - s

puno inozemnog iskustva, dva - tri strana jezika, vješt,

posve vjeran naputcima iz Londona. Te konačno - i to je

ţalosno, Robe - bez svoje krivnje, zaustavljen u

promaknuću."

"A ne druţi se s lošim društvom?" pitala je Leslev, gledajući

u biljeţnicu. "Ne moţe ga se sresti u opskurnim noćnim

klubovima dok je Tessa na terenu?" Pitanje je bilo napola

šala. "Ne radi on takve stvari, je li?"

"Noćni klubovi? Justin!? Kakva pomisao! Da, moţda kod

An-nabele u Londonu, prije dvadeset i pet godina. Ma otkud

vam samo takvo što?" uzvikne Woodrow i grohotom se

nasmije, kako nije već danima.

Rob ga je rado poučio: "Naš šef, zapravo. Gospodin Gridlev

je sluţio jedan mandat kao časnik za vezu s kenijskom

policijom. Kaţe da se plaćeni ubojice mogu unajmiti u

noćnim klubovima u Nairobiju. Ima jedan na Riječnoj ulici,

blok udaljenosti od Novog Stanlevja. To je zgodno, ako ste

tamo odsjeli. Za petsto američkih dolara odstrijelit će vam

koga god hoćete. Pola odmah, pola poslije obavljena posla.

Kaţe kako je u nekim klubovima manje, ali onda niste

sigurni u kakvoću posla."

"Je li Justin volio Tessu?" pita Leslev, dok se Woodrow još

smiješio.

U opuštenu ozračju što se razvijalo među njima, Sandy

uzdigne ruke uvis i ispusti prigušen uzvik Nebesima. "O,

Boţe! Tko koga voli na ovom svijetu i zašto?" Kad ga Leslev

nije odmah oslobodila pitanja, nastavi: "Bila je lijepa.

Pametna. Mlada. On je imao četrdeset i nešto kad ju je

upoznao. Već u menopauzi, pribliţavajući se poluvremenu,

sam, zaluđen, ţeljan smirivanja. Ljubav? To vi tako zovete,

ne ja."

Ako je to bio poziv Leslev da uskoči s vlastitim mišljenjem,

ona gaje zanemarila. Ĉini se da su je, isto kao i Roba, koji

je sje-

72

dio pokraj nje, više zanimale sitne promjene na Sandvjevu

licu: zatezanje borića na gornjem dijelu obraza; blijede

mrlje crvenila na vratu; lagano nehotično škubljenje donje

usne.

"Je li se Justin ljutio na nju; na primjer, zbog njezina

humanitarnog rada?" zanimalo je Roba.

"Zašto bi se ljutio?"

"Zar ga nije smetalo što je ona stavljala na sva zvona kako

izvjesne zapadne tvrtke, uključivši i britanske, deru koţu

Afrikancima: previše im zaračunavaju za tehničke usluge i

uvaljuju im stare lijekove, za koje također previše traţe? Uz

to rabe Afrikance kao ljudske zamorce za testiranje novih

lijekova, na što se često sumnja, ali je rijetko dokazano, a

tako kaţem."

"Siguran sam da je Justin bio vrlo ponosan na njezin

humanitarni rad. Gledajte, puno naših diplomatskih

supruga ovdje ne radi ništa. Tessin je predani rad

popravljao prosjek."

"On, znači, nije bio ljut na nju?" nije se dao Rob.

"Justin jednostavno nije čovjek koji se ljuti. Ne na

normalan način. Ako išta, bilo mu je neugodno."

"A vi? Hoću reći, vi u Visokom povjerenstvu?"

"Zašto, za Boga miloga?"

"Zbog njezina humanitarnog rada. Njezinih posebnih

zanimanja. Je li se to kosilo s interesima Vlade Njezina

veličanstva?"

Sandy se namršti na najzbunjeniji i najsimpatičniji mogući

način. "Vlada Njezina veličanstva nikad nema ništa protiv

čovječnih postupaka, Robe. To biste trebali znati," pouči ga

on.

"Učimo, gospodine Woodrow," tiho ga prekine Leslev. "Novi

smo." Gledajući ga ispitivački, ali ne prestavši se ni trena

milo smješkati, ona pospremi svoje biljeţnice i kazetofon

natrag u torbu. Ispričavši se novim sastankom u gradu,

predloţi da nastave sutra u isto vrijeme.

"Znate li moţda je li se Tessa ikome povjeravala?" upita

usputnim tonom dok su se kretali prema vratima.

"Mislite, osim Bluma?"

"Mislila sam zapravo na prijateljice."

Woodrowje razmetljivo pretraţivao svoje pamćenje. "Ne. Ne,

ne bih rekao. Nitko mi ne pada na pamet. No zapravo, ja to

i ne mogu znati, naravno."

"Moţda netko od osoblja Visokog povjerenstva? Recimo,

Ghi-ta Pearson, ili netko drugi," pomoţe mu Leslev.

"Ghita? A da, svakako, Ghita. Da. Inače, dobro ste

smješteni? Imate prijevoz i sve što vam treba? Dobro."

Prođe cijeli dan i cijela noć prije nego su opet došli.

73

Ovoga je puta Leslev otvorila seansu, a ne Rob. Učinila je to

sa svjeţinom koja je davala naslutiti da su se od prošloga

sastanka dogodile neke dobre stvari. "Tessa je nedavno

imala snošaj," objavi ona glasom za dobar početak dana,

dok je raspoređivala svoje stvari poput dokaza na sudu:

olovke, biljeţnice, kazetofon, gumicu za brisanje.

"Sumnjamo na silovanje. To nije za objavljivanje, premda

očekujem da ćemo to sutra svi čitati u novinama. "Zasad su

uzeli samo bris rodnice te ga pregledali mikroskopom kako

bi utvrdili je li sperma ţiva ili mrtva. Misle da je ţiva, i to

vjerojatno od više od jedne osobe. Moţda cijela momčad. Mi

pak drţimo kako zapravo ne znaju."

Sandy ponikne i sakrije glavu u ruke.

"Moramo čekati što će reći naši stručnjaci, prije nego smo

sto posto sigurni," reče Leslev, promatrajući ga.

Rob je, kao i jučer, opušteno lupkao olovkom po svojim

velikim zubima.

"Krv na Blumovoj bluzi je Tessina," nastavi Leslev istim

tonom. "Pazite, to su tek privremeni nalazi. Ovdje rade

samo osnovne testove: A i B. Sve ostalo morat ćemo

napraviti doma."

Woodrow ustane, stoje često činio za nesluţbenih

sastanaka, kako bi se svi ugodnije osjećali. Pošavši dugim,

nemarnim koracima k prozoru, zauzme poloţaj na strani

sobe suprotnoj od njih i počne se pretvarati da promatra

nelijepe obrise grada. Drţao se, naprotiv, vrlo opušteno.

Nitko nije mogao vidjeti dvije - tri kaplje znoja što su

napustile njegove pazuhe i curile niz rebra kao debeli

kukci.

"Je li tko već rekao Quayleu?" upita, pitajući samoga sebe -

vjerojatno kao i oni - zašto je udovac silovane ţene

odjednom postao "Quayle," a nije više "Justin."

"Mislili smo kako bi bilo bolje da takvu vijest dozna od

prijatelja," reče Leslev.

"Od vas," protumači Rob.

"Dakako."

"Uz to, moguće je - kao što je Les već rekla - da su ona i

Arnold to učinili još jednom, tek tako, prije polaska. Ako

mu to ţelite spomenuti. Ovisi o vama."

Što još? Što mi se još treba dogoditi prije no što napokon

otvorim ovaj prozor i skočim kroz njega? Moţda je zapravo

to ono što sam od nje ţelio: da me odvede preko granica

prihvatljivoga za mene.

t

"Nama se Blum sviđa," prekine Lesley tišinu prijateljskom

opaskom, kao daje potrebno da se Blum sviđa i Wbodrowu.

"Dobro, moramo paziti i na onog drugog Bluma - zvijer u

ljudskoj spodobi. A prema našem iskustvu, najmiroljubiviji

ljudi, kad ih se pritisne, mogu učiniti najstrašnije stvari. No

pitam se tko ga

je pritisnuo - ako je uopće bio pritisnut? Nije to mogao biti

nitko

osim nje."

Lesley zastane, očekujući Wbodrowljev komentar, no on se

koristio svojim pravom na šutnju.

"Blum je najbliţi onome što zovemo dobar čovjek," inzistira-

la je, kao da je dobar čovjek neko jasno određeno svojstvo,

kao što je Homo sapiens. "Učinio je doista mnogo dobrih

stvari. Ne za pokazivanje, nego jer je to htio. Spašavao je

ţivote, stavljao na kocku vlastiti ţivot, radio bez novca na

groznim mjestima, skrivao bjegunce na svom potkrovlju.

Što vi, gospodine, kaţete? Slaţete se?"

Zafrkava ga? Ili samo traţi dodatne obavijesti od zrela

promatrača veze Tesse i Bluma?

"On svakako ima dobar dosje," prizna napokon Wbodrow.

Rob nestrpljivo zarokće te neugodno trţne gornjim dijelom

tijela. "Gledajte, dajte zaboravite dosje! Što vi osobno mislite

o njemu? Sviđa li vam se on ili ne? Jednostavno."

Dorekavši, premjesti se na sjedalu.

"Boţe moj," počne Sandy preko ramena, pazeći ovoga puta

da ne pretjera u lakrdijanju, no dopustivši si ipak prizvuk

iznenađenja. "Jučer ste traţili da definiram ljubav, a danas

je na redu sviđanje. Danas se u našoj zgodnoj Britaniji baš

naganjaju precizne definicije, je li tako?"

"Pitamo vas za vaše mišljenje, gospodine," reče Rob. Moţda

je baš to "gospodine" (sir) razotkrilo s kim ima posla. Na

prvom je sastanku bio gospodin (mister) Woodrow, a koji

put, kad bi skupili dovoljno hrabrosti, Sandy. Sad je str, i

to podsjeća Woodrowa kako ovo dvoje niţerangiranih

policajaca nisu njegovi kolege ni prijatelji, nego neznanci iz

niţe klasu koji zabadaju nos u ekskluzivni klub koji mu je

davao dostojanstvo i štitio ga sedamnaest punih godina.

Zabaci ruke na leđa i primi se jednom za drugu, zatim ih

stavi sprijeda na ramena; tek tada se okrene na peti i suoči

sa svojim ispitivačima.

"Arnold Blum je uvjerljiv," objavi on, drţeći im predavanje

preko cijele sobe. "Zgodan je, šarmantan na svoj način.

Duhovit - ako volite takav humor. Ima neku auru, moţda

zbog te uredne bradice. Za ljude koji se lako daju

impresionirati, on je afrički

75

ŤI

pučki junak." Izrekavši to, on se opet okrene od njih, kao

da očekuje kako će pokupiti svoje stvari i otići.

"A za one koji se ne daju lako impresionirati?" pitala je Le-

sley, iskoristivši prigodu za znalačko promatranje s leđa:

ruke opušteno miluju jedna drugu iza leđa, teţina tijela na

jednoj nozi, a koljeno druge malko podignuto u samoobrani.

"A, mi smo u manjini, u to sam siguran," svileno odgovori

Woodrow.

"Samo mislim daje to za vas vjerojatno bilo vrlo

zabrinjavajuće. To je bila kušnja za vas - imajući na umu

vaš poloţaj voditelja ureda Visokoga povjerenstva - vidjeti

sve što se zbiva vama pred nosom i znati kako ne moţete

ništa poduzeti da biste to zaustavili. Hoću reći, niste mogli

tek tako otići Justinu i reći mu: "Gledaj tamo onoga

bradatog crnca; on petlja s tvojom ţenom." Niste mogli. Ili

ipak jeste?"

"Zaprijeti li skandal koji bi mogao ozbiljno ukaljati dobar

glas Visokoga povjerenstva, ja sam ovlašten - štoviše, duţan

sam

- intervenirati."

"Pa, jeste li?" ubaci se Leslev.

"Općenito govoreći, jesam."

"Jeste li govorili s Justinom? Ili izravno s Tessom?"

"Problem je, očito, što je njezin odnos s Blumom imao

pokriće, da tako kaţemo," odgovori Woodrow, zanemarivši

posljednje pitanje. "Ĉovjek je ugledan liječnik. Humanitarci

ga cijene. Tessa je predana dragovoljna suradnica u

njegovoj udruzi. Na površini, sve je savršeno dopustivo.

Moţe se samo upasti i optuţiti ih za preljub, ali bez dokaza.

A to ne ide. Dakle, jedino što ostaje je reći: gledajte, to daje

znakove koji se mogu krivo shvatiti. pa molim vas, budite

paţljiviji."

"I kome ste to rekli?" upita Leslev, zapisavši nešto u

biljeţnicu.

"Nije tako jednostavno. Nije to bilo samo jednom; bilo je više

razgovora."

Leslev se nagne naprijed, provjerivši radi li magnetofon.

"Razgovora vas i Tesse?"

"Tessa je imala izvrsno konstruiran motor, ali je nedostajale

pola klipova. Prije no što je izgubila novorođena sina, bila je

malo otkvačena. Nema veze." Pripremajući se na potpunu

izdaju Tesse, Sandy se prisjeti Portera Coleridgea kako je

sjedio u svojo; radnoj sobi i bijesno navodio Pellegrinove

naputke. "Ali poslijt

- ovo moram reći - s velikim, velikim ţaljenjem - poslije je

mnogima od nas izgledala prilično neuravnoteţena."

76

"Je li bila nimfomanka?" upita Rob. ^

"Bojim se daje to pitanje malo iznad moga platnog razreda,"

glasio je ledeni Woodrowljev odgovor.

"Hajde, recimo samo daje pretjerano flertala," spustila je

Le-sley ton. "Sa svima."

"Ako baš inzistirate" - nitko ne bi mogao zvučati objektivnije

- "teško je reći. Lijepa djevojka, najljepša u društvu, stariji

muţ... je li flertala? Ilije samo bila ono što jest, uţivala u

ţivotu, zabavljala se? Ako odjene izrezanu haljinu i šali se,

ljudi kaţu da je laka ţenska. Ako to ne čini, onda je

dosadna. Eto, to vam je bijeli Nairobi. A moţda je i svuda

tako. Ne znam, nisam neki stručnjak."

"Je li flertala s vama?" upita Rob, nakon još jednog

iritantnog tetoviranja zubiju olovkom.

"Već sam vam rekao. Nemoguće je reći je li flertala ili je

samo davala oduška svom dobrom raspoloţenju," reče

Woodrow, dosegnuvši dotad nedosegnute vrhunce

pristojnosti i gospodstva.

"A vi? Jeste li vi, ovaj, moţda nekim slučajem... malo flertali

s njom?" ispitivao je Rob. "Nemojte me tako gledati,

gospodine Woodrow. Imate četrdeset i nešto godina; i vi ste

"u menopauzi" i "bliţite se poluvremenu," baš kao i Justin.

Palili ste se na nju. Zašto ne? Sigurno bih i ja."

Woodrow se probudio iz nirvane tako brzo te je to i njega

samog iznenadilo. "O, momče moj dragi! Ni na što drugo

nisam mislio. Tessa, samo Tessa - danju i noću. Bio sam

opsjednut njome. Pitajte bilo koga!"

"I jesmo," prizna Rob.

Idućeg su jutra, tako je barem izgledalo napadnutom

Sandvju, njegovi ispitivači postali nepristojni od ţarke ţelje

da ga pritijesne. Rob je stavio kazetofon na stol, a Leslev

otvorila veliku biljeţnicu crvenih korica, sa stranicom

označenom elastičnom gumenom vrpcom. Ona je vodila

ispitivanje.

"Imamo razloga vjerovati kako ste posjetili Tessu u najrobij-

skoj bolnici nakon što je izgubila dijete. Je li to točno,

gospodine?"

Sandvjev se svijet potresao u temelju. Tko im je to rekao, za

Boga miloga!? Justin? Nije mogao, još nisu s njim

razgovarali, znao bi to.

"Stanite!" zapovjedi oštro.

77

Leslev podigne glavu. Rob se iznenada otkvači. Kao da će

mu zaravnati lice dlanom, ispruţi dugu ruku, ispruţi je

Woodrowu ravno u nos; počne zatim promatrati njegovo lice

preko vrhova svojih ispruţenih prstiju.

"Hoće li to biti naša tema danas?" zahtijevao je Woodrow

odgovor.

"Jedna od tema," prizna pomirljivo Leslev. "Onda mi, molim

vas, objasnite - s obzirom da nitko od nas nema puno

vremena - što posjet Tessi u bolnici ima s pronalaţenjem

njezina ubojice? Koliko sam shvatio, to je svrha vašega

boravka ovdje."

"Traţimo motiv," reče Leslev. "Rekli ste mi da ga imate.

Silovanje."

"Silovanje nam se više ne uklapa. Ne odgovara kao motiv.

Silovanje je bilo nuspojava. Moţda i varka, kako bismo

mislili da je riječ o slučajnom ubojstvu, a ne planiranom."

"Predumišljaj," objasni Rob, gledajući ga praznim pogledom

svojih velikih smeđih očiju. "To je ono što mi zovemo ortački

posao."

Na to se na kratak, ali strašan trenutak Woodrow posve

izgubio; nije mislio ni na što. Zatim počne misliti o riječi

ortački. Zašto li je samo rekao ortački?

Ortački, kao nešto zajedničko, na čemu radi više ortaka?

Uţasno! Ne, ne... to je previše, pretjerano. Nije vrijedno

razmatranja jednog uglednog diplomata!

Nakon toga mozak mu se jednostavno ispraznio. Nijedna

mu riječ, kako god banalna i besmislena, nije padala na

pamet. Sebe je u tom trenutku vidio, ako ikako, kao

nekakvo računalo koje pronalazi, sastavlja i zatim odbacuje

niz jako šifriranih obavijesti iz trostrukom ogradom

odijeljena, zabranjena područja - njegova mozga.

Ortačko, zajedničko ništa. Bilo je slučajno. Neplanirano.

Krvavi pir na afrički način.

"Onda, što ste traţili u bolnici?" začu Leslevin glas kako

govori, nakon stoje u duhu ulovio korak sa zvučnom

vrpcom, koja se stalno okretala. "Zašto ste išli posjetiti

Tessu nakon što je izgubila dijete?"

"Zato što me pozvala. Preko muţa. Kao Justinova šefa."

"Je li još tko bio pozvan na zabavu?"

"Koliko ja znam, nije."

"Ghita moţda?"

"Mislite - Ghita Pearson?"

"Znate još neku?"

"Ghita Pearson nije bila nazočna."

"Znači, samo vi i Tessa," pročita Leslev naglas što je upravo

pisala u biljeţnicu. "U kakvoj je vezi vaš posjet s tim što ste

šef njezinu muţu?"

"Bila je zabrinuta za Justina i htjela se uvjeriti daje sve u

redu s njim," odgovori Woodrow namjerno polako, ne ţeleći

prihvatiti Leslevin sve brţi ritam. "Pokušao sam uvjeriti

Justina da uzme bolovanje ili odmor, no on je radije ostao

na radnom mjestu. Bliţila se godišnja ministarska

konferencija ODID-a i on je čvrsto odlučio voditi pripreme

za nju. Sve sam joj to prenio i objasnio te joj obećao da ću

paziti na njega."

"Je li imala sa sobom svoje prijenosno računalo?" upadne

Rob.

"Oprostite?" "

"Što je tu tako teško? Je li imala prijenosno računalo kod

sebe? Pokraj sebe, na stolu, pod krevetom, u njemu?

Njezino računalo. Tessa ga je oboţavala. S njega je ljudima

slala poruke elektroničkom poštom. Slala je poruke Blumu.

Slala je poruke Ghiti. Pisala je bolesnom djetetu u Italiji za

koje je skrbila; i bivšem dečku u London. Pisala je cijelo

vrijeme cijelom svijetu. Dakle: je li imala sa sobom svoje

prijenosno računalo?"

"Hvala vam što ste mi to tako iscrpno objasnili. Ne, nisam

vidio nikakvo prijenosno računalo."

"A što je s biljeţnicom?"

Zastane na trenutak, kao da pretraţuje pamćenje; za to je

vrijeme smislio kako će lagati: "Ja nisam vidio nikakvu

biljeţnicu."

"A je li bila neka koju vi niste vidjeli?"

Woodrow ga ne udostoji odgovorom. Rob se zavali, digne

glavu pa, laţno opušten, počne proučavati strop.

"Pa, kako je izgledala i kako se osjećala?"

"Nitko nije baš najbolje nakon donošenja mrtvorođenčeta."

"Kakva je ona bila?"

"Slaba. Neusredotočena. Potištena."

"Znači, samo ste o tome razgovarali. O Justinu, njezinu

ljubljenom muţu."

"Koliko se sjećam, da."

"Koliko ste dugo bili kod nje?"

"Nisam mjerio, no rekao bih - nekih dvadesetak minuta.

Naravno, nisam je ţelio zamarati."

"Dakle, dvadeset minuta ste razgovarali o Justinu. Papa li

svoju kašicu i tako to."

79

"Razgovor je bio isprekidan," odgovori Woodrow, ne uspjevši

ne porumeniti. "Kad ţena izgubi dijete, ima vrućicu i

izmorena je, nije lako suvislo i povezano razgovarati."

"Je li još netko bio nazočan?"

"Već sam vam rekao. Sam sam išao tamo."

"Nisam vas to pitao. Pitao sam vas je li bilo još nekoga, je li

još netko bio prisutan."

"Kao, na primjer, tko?"

"Kao na primjer bilo tko. Tko god je bio tamo. Sestra,

doktor. Neki drugi posjetitelj, njezin prijatelj. Prijateljica.

Afrički prijatelj. Kao doktor Arnold Blum, na primjer. Zašto

sve moram izvlačiti iz vas, gospodine?"

Ţeleći pokazati svoju uzrujanost, Rob se trzao poput

cirkuskog artista. Najprije je mahao rukama po zraku,

naginjući se prvo naglo naprijed, zatim natrag. Zatim je,

sjedeći, protezao svoje duge noge. U međuvremenu je

Woodrow vidljivo naprezao pamćenje: skupio je obrve na

smiješan i pretjeran način.

"Da, da. Sad kad ste spomenuli, Robe, prisjećam se. Imate

pravo. Baš ste pametni! Da, Blum je bio tamo kad sam

došao. Pozdravili smo se i on je otišao. Rekao bih da smo

tamo istodobno bili kojih dvadeset sekunda. Evo, radi vas

ću biti precizan: moţda i cijelih dvadeset pet!"

Unatoč svom Woodrowljevom prividnom nehaju, ovu bitku

baš i nije dobio. Tko im je, do vraga, rekao da je Blum bio

uz njezinu postelju? No njegovi strahovi krenuše i dalje.

Došli su do tamnih špilja njegova drugog uma, dotičući se

opet onog uz-ročno-posljedničnog lanca što ga nije ţelio

priznati, za koji mu je Porter Coleridge bijesno zapovjedio

zaboraviti.

"Onda, gospodine,po vašem mišljenju, što je Blum tamo

radio?"

"Nije objašnjavao, a nije ni ona. On je liječnik, uostalom.

Uza sve ostalo."

"Što je Tessa radila?"

"Leţala u krevetu. A što bi drugo radila!? Igrala se školice?"

planu Sandy, izgubivši strpljenje na trenutak.

Rob je pred sobom ispruţio duge noge, pa se zagledao u

golema stopala, kao osoba koja se sunča na plaţi. "Ja ne

znam," reče "Znaš li ti, Les? Što bi ona mogla raditi?" upita

svoju policijsku partnericu. "Da, zacijelo se nije igrala

školice. Evo, da: ona leţi u krevetu. I radi - što, pitamo se

mi."

"Rekla bih da doji crno dojenče," spokojno će Leslev. "Dok

njegova majka umire."

Neko vrijeme proteče u tišini. Jedini su zvukovi bili koraci u

hodniku i automobili koji se pretječu, koče i sudaraju se u

gradu, na drugoj strani doline. Rob ispruţi ţilavu ruku i

isključi kazetofon.

"Kao što ste ispravno primijetili, gospodine, nitko od nas

nema previše vremena," počne on ljubazno. "Zato bih vas

lijepo molio da ga ne trošite uludo, ne zavlačite nas i ne

ponašate se prema nama kao prema govnima." Uključi opet

kazetofon, pa nastavi: "Budite tako dobri, gospodine

Woodrow, pa nam ispričajte, vlastitim riječima, o umirućoj

ţeni u bolničkoj sobi i njezinu novorođenom dječaku. Molim

vas. Od čega je umrla? Tko ju je pokušavao izliječiti i kako?

Molim vas, recite nam i sve ostalo što znate u vezi s tim."

Stjeran u kut i pun bijesa u svojoj izolaciji, Woodrow je

nagonski potraţio potporu šefa misije. No samo je vidio

kako je Co-leridge izbjegavao razgovor s njim. Sinoć, kad

gaje Sandy pokušao pronaći kako bi s njim porazgovarao u

četiri oka, Mildren ga je izvijestio kako se njegov gospodar

zatvorio s američkim veleposlanikom te se do njega moţe

samo u krajnjoj nuţdi. Ujutro je Coleridge navodno "vodio

poslove iz Rezidencije".

81

PETO POGLAVLJE

Woodrowa nije lako demoralizirati. U svojoj se diplomatskoj

karijeri puno puta morao nositi s poniţavajućim

situacijama. Iz iskustva je naučio da je najsigurnije nikad

ne priznati kako je nešto naopako. Sad je primijenio tu

pouku dok je, kratkim rečenicama, davao minimalistički

opis prizora koji se odigrao u bolničkoj sobi. Da, slaţe se -

malo iznenađen što se toliko zanimaju za pojedinosti

Tessina boravka u bolnici - mutno se sjeća da je druga

pacijentica spavala ili bila u komi. Budući da nije mogla

hraniti vlastito dijete, Tessa mu je bila dojilja. Tessin je

gubitak bio dobitak za to dijete.

"Ima li neko ime ta bolesnica?" pitala je Leslev.

"Ja se ne sjećam."

"Je li netko bio s bolesnicom - rođak ili prijatelj?"

"Tinejdţer iz istog sela, navodno njezin brat. Tako mije

Tessa rekla; no s obzirom na njezino stanje, ne smatram je

pouzdanom svjedokinjom."

"Znate li kako se zove brat?"

"Ne."

"A selo?" -

"Ne."

"Je li vam Tessa rekla što je bilo toj ţeni?"

"Ono stoje govorila uglavnom je bilo nesuvislo."

"Znači, ostatak je bio suvisao," istakne Rob. Odjednom je

bic jezivo strpljiv i snošljiv. Ţilavi su mu udovi našli mjesto

gdje se mogu smiriti. Iznenada je imao pred sobom čitav

dan vremena "Gospodine Woodrow, što vam je Tessa rekla o

bolesnici u krevetu preko puta, u trenucima kad je suvislo

govorila?"

82

"Da umire. Daje njezina bolest, kojunije imenovala,

uzrokovana lošim društvenim uvjetima u kojima je ţivjela."

"Sida?"

"Nije to rekla."

"Onda to mijenja stvar."

"Svakako."

"Je li netko liječio tu ţenu od te neimenovane bolesti?"

"Vjerojatno. Zašto bi inače bila u bolnici?"

"Lorbeer?"

"Tko?"

"Lorbeer, kao lovor. Nizozemski kriţanac. Riđe - plav. Preko

pedeset.Debeo."

"Nikad nisam čuo za toga čovjeka," odvrati Woodrow s

posvemašnjom sigurnošću na licu, dok su mu ruke titrale.

"Jeste li vidjela koga kako je liječi?"

"Ne." Ť

"Znate li kako je liječena? I čime?"

"Nikad niste vidjeli da joj netko daje tablete ili injekcije?"

"Već sam vam rekao: nitko od bolničkog osoblja nije se

pojavljivao u sobi dok sam ja bio tamo."

U svojoj novopronađenoj mirnoći Rob je našao vremena

razmišljati o ovom odgovoru i što će on reći. "A ne-bolničko

osoblje?"

"Ne u mojoj nazočnosti."

"A kad niste bili tamo?"

"Otkud bih ja to znao?"

"Od Tesse. Iz onoga što vam je Tessa rekla dok je bila

pribrana," objasni Rob, smiješeći se tako široko da je to

postalo uznemirujuće, kao uvod u šalu koja će tek doći. "Je

li bolesnica u Tessinoj sobi, čije je dijete dojila, od ikoga

primala medicinsku pomoć - prema Tessinim riječima?"

strpljivo je pitao, slaţući riječi kao da upotpunjuje slagalicu

u nekoj društvenoj igri. "Je li tu bolesnicu itko posjećivao,

pregledavao, promatrao ili liječio? Bilo tko: muško ili

ţensko; bijel ili crn; liječnici, medicinske sestre,

nemedicinsko osoblje, ljudi iz bolnice, izvan bolnice,

posjetitelji, ljudi uopće?" Nasloni se zadovoljan; hajde se iz

ovog izvuci.

Woodrow postajaše sve svjesniji veličine nevolje koja ga je

snašla. Koliko još znaju, a još ne otkrivaju? Ime Lorbeer

zazvonilo mu je u glavi kao pogrebna zvonjava. Kojim će se

još imenima nabaciti na njega? Što im je Coleridge rekao?

Zašto mu ne ţeli pomoći, odbijajući susret s njim? Zar je

sve priznao Sandvju iza leđa?

83

"Pričala je nešto da su bolesnicu posjećivali mali ljudi u

bijelim ogrtačima," reče prezrivo. "Drţim da je to sanjala. Ili

je to zamišljala dok mije govorila. Nisam tome poklanjao

pozornost." A ne biste ni vi trebali, govorio im je time.

"Zašto su je posjećivali ti u bijelim ogrtačima? Prema Tessi-

noj priči. U tom snu, kako ga vi zovete."

"Ljudi u bijelim ogrtačima su, kaţe ona, ubili tu bolesnicu.

U jednom ih je trenutku nazvala slučajevima." Odlučio je

izreći istinu i ismijati je. "Mislim da ih je također nazivala

pohlepnici-ma. Ţeljeli su je izliječiti, ali nisu mogli. Priča je

bila besmislena."

"Kako su je htjeli izliječiti?"

"To mi nije otkrila."

"Kako su je onda ubili?"

"Bojim se daje i glede toga bila jednako neodređena."

"Je lije uopće zapisala?"

"Što - priču? Kako bi to učinila?"

"Je li vodila bilješke? Je li vam čitala iz tih biljeţaka?"

"Rekao sam vam. Koliko ja znam, nije imala nikakvu

biljeţnicu."

Rob nagne dugu glavu na stranu kako bi bolje promotrio

Wo-odrowa, pod drugim kutom, iz kojega će se moţda bolje

razotkriti. "Arnold Blum ne smatra Tessinu priču

besmislenom. Ne drţi je nesuvislom. Naprotiv, Arnold

smatra kako je pogodila točno u metu po svemu što je

govorila. Je li tako, Les?"

Woodrow osjeti kako mu je krv otekla iz lica. Opet, čak i

nakon šoka prouzročena njihovim riječima ostao je

nepokoleban pod vatrom, kao svaki iskusan diplomat koji

mora zadrţati poloţaj. Nekako pronađe glas. I ogorčenje.

"Oprostite: hoćete reći da ste pronašli Bluma? To je

nečuveno!"

"Znači, vi ne ţelite da ga pronađemo?" začuđeno je pitao

Rob.

"Ništa takvog. Hoću reći da ste vi ovdje pod određenim

uvjetima, a jedan od njih je i da ako nađete Bluma ili

razgovarate s njim, onda morate o tome izvijestiti Visoko

povjerenstvo."

Ali Rob je već odmahivao glavom. "Ne, uopće ga nismo

pronašli, gospodine. Da barem jesmo! Ali našli smo neke

njegove spise. Korisne stvarčice, moglo bi se reći, razbacane

su po njegovu stanu. Naţalost, ništa senzacionalno.

Nekoliko biljeţaka o slučajevima, koje bi, pretpostavljam,

nekoga mogle zanimati. Kopije

84

pokojega grubog pisma što gaje doktor "slao ovoj ili onoj

tvrtki, laboratoriju ili klinici na raznim mjestima u svijetu. I

to bi bilo to; zar ne, Les?"

"Razbacane - to je malo pretjerano reći," priznala je Leslev.

"Pohranjene - to je bolje rečeno. Jedan je sveţanj bio na

unutarnjoj strani okvira slike, drugi ispod kade. Trebao

nam je cijeli dan da to nađemo. Zapravo, veći dio dana."

Liznuvši prst, okrene stranicu biljeţnice.

"Uz to, tko god daje zaboravio njegov auto," podsjeti je Rob.

"Stan mu je više djelovao kao smetlište nego kao stan kad

su završili s njim," sloţi se Leslev. "Bez ikakve vještine.

Samo razbij i grabi. Eto, to mi danas imamo u Londonu. U

novinama objave da je netko nestao ili da je mrtav, a

razbojnici se tamo pojave istog jutra, pa se posluţe. Naši

ljudi za prevenciju kriminala prilično su zabrinuti zbog

toga. Bi li vas smetalo ako vam nabacimo još nekoliko

imena, gospodine Woodrow?" pitala je, podiţući sive oči i

upravljajući čvrsti pogled na njega.

"Osjećajte se kao da ste doma," reče Woodrow, kao da oni

to već nisu učinili.

"Kovacs, ime nepoznato. Ţena, mlada. Kosa crna kao krilo

gavranovo, duge noge. Rob će vam dati ostale pojedinosti.

Bavi se znanstvenim istraţivanjem."

"Nje biste se svakako sjetili," isceri se Rob.

"Bojim se da ne."

"Emrich. Liječnica, znanstvena. Diplomirala medicinu u Pe-

trogradu, staţirala i specijalizirala u Njemačkoj, u Leipzigu.

Bavila se istraţivanjem u Gdanjsku. Fizički opis nemamo.

Zvuči li poznato?"

"Nikad u ţivotu nisam čuo za takvu osobu. Ni za koga s tim

opisom, nikoga s tim prezimenom, ni za koga toga podrijetla

ili kvalifikacije."

"Bemti! Vi stvarno niste čuli za nju, je 1" da?" "Tu je i naš

stari prijatelj Lorbeer," reče Leslev, tonom ispričavanja.

"Ime nepoznato; podrijetlo nepoznato, vjerojatno napola

Nizozemac ili Bur, stručna sprema također zagonetka.

Navodimo prema Blumovim zabilješkama, u tome je

problem. Zbog toga smo prepušteni njemu na milost i

nemilost, moglo bi se reći. Blum je ta tri prezimena spojio

kao u dijagram tijeka, s paţljivo ispisanim objašnjenjima u

svakom oblačiću. Lorbeer i dvije liječnice.

Lortie^r^^mncJiJJiovat^Puna su čovjeku usta od njih!

Donijeli bismo vam bili presliku, no trenutačno se malo

bojimo fotokopirati. Znate već kakva je ovdašnja policija. A

fotoko-

85

piraonice... ha - kod njih ne bismo koplfali ni Oče naš,

iskreno rečeno. Je li tako, Robe?"

"Upotrijebite našu fotokopirku," reče Woodrow i previše

lako.

Slijedila je tišina puna zamišljenosti, koja je za Woodrowa

bila poput gluhoće: nijedan automobil nije prolazio, ptice

nisu pjevale, nitko nije hodao hodnikom. Muk razbije

Leslev, paţljivo opisujući Lorbeera kao čovjeka koga bi

najviše voljeli ispitivati.

"Lorbeer je slobodni strijelac, lutalica. Vjeruje se kako se

bavi farmaceutikom. Drţi se kako je lani nekoliko puta

dolazio u Nairobi i odlazio iz njega, ali Kenijci mu ne mogu

ući u trag; koje iznenađenje! Smatra se kako je posjetio

Tessu u Bolnici "Uhuru" dok je ona tamo leţala. Grubijan,

tako ga još opisuju. Vi ste, dakle, sigurni kako nikad niste

naišli na crvenokosog liječnika Lorbeera grubijanskog

izgleda? Moţda je tada bio liječnik. Niste ga sreli najednom

od svojih putova?"

"Nikad nisam čuo za toga čovjeka. Niti za nekoga poput nje-

ga""„

"Mi smo zapravo čuli dosta," komentirao je Rob sa strane.

"Tessa gaje poznavala. Blum isto tako," reče Leslev. "To još

ne znači da sam ga i ja znao." "Dakle, kakva je sušica kad

je kod kuće?" upita Rob. "Nemam pojma o čemu govorite."

Otišli su kako su i prije odlazili: za njima je svaki put

ostajao sve veći upitnik.

Ĉim ih se riješio, Woodrow uzme telefonsku slušalicu i

nazove Coleridgeov kućni broj. Osjeti olakšanje začuvši

njegov glas. ,;

"Imate minutu vremena?"

"Mislim da imam."

Našao ga je za radnim stolom, s jednom rukom na čelu.

Nosio je ţute naramenice s uzorkom konja. Izraz lica bio

mu je umoran i ratoboran.

"Trebam se uvjeriti da u ovome imamo punu potporu

Londo-

1 izravno odreţe Woodrow, a da prije nije ni sjeo.

"Tko to mi?"

"Vi i ja."

"A London pak znači Pellegrin, je li tako?"

"Zašto? Zar se nešto promijenilo?"

"Ja ne znam ni za kakve promjene."

"Pa hoće li?"

"Ne znam za to."

na

"Dobro onda: ima li Pellegrin potporu, da tako postavimo

stvar."

"O, Bernard uvijek ima potporu."

"Dobro, dakle: hoćemo li nastaviti s ovim, ili nećemo?"

"S čim - s laganjem? Naravno da hoćemo!"

"Kako se onda ne moţemo sloţiti o... onome što govorimo?"

"Dobro primijećeno. Ne znam. Da sam čovjek Boţji, iskrao

bih se sad na molitvu. Ali nije to tako lako, do vraga! Cura

je mrtva. To je jedna strana priče. A mi smo ţivi. To je drugi

dio."

"Pa jeste li im rekli istinu?"

"Ne, ne. Boţe dragi! Ne! Ja imam izvrsno pamćenje."

"Hoćete li im reći istinu?"

"Njima? _ u "... ".."..

"Riječ je o vašem posjetu Bolnici "Uhuru," gospodine," poče

Leslev bodro.

"Mislio sam da smo prošli put završili tu priču."

"Vaš drugi posjet. Drugi. Malo poslije. Nastavak priče."

"Nastavak? Nastavak čega?"

"U vezi s obećanjem što ste joj ga zadali, čini se."

"O čemu vi to govorite!? Ne razumijem vas."

No Rob ju je savršeno razumio te je to i kazao. "Gospodine,

menije ovo zvučalo posve razumljivo. Jeste li se s Tessom i

drugi put vidjeli u bolnici? Mjesec dana nakon što je

otpuštena s bolničkog odjela, primjerice. Jeste li se, na

primjer, s njom sastali u čekaonici poslijeporođajne

ambulante, gdje je imala zakazan pregled? To, naime, piše

u Arnoldovim zabilješkama. Dosad je sve bilo točno što je

on zapisao, koliko mi neznalice moţemo razumjeti."

Arnold, primijeti Sandy. Ne više Blum.

Ĉasnikov se sin u sebi prepirao sam sa sobom, čineći to s

ledenom proračunatošću koja mu je bila nadahnuće u

kriznim trenutcima, dok je u mislima slijedio odvijanje

prizora u natrpanoj bolnici kao da se dogodio nekome

drugom. Tessa nosi vezenu platnenu torbu s ručkama od

bambusa. Prvi je put vidi, no od sada pa do konca svojega

kratkog ţivota ta će torba postati i ostati dio nove, tvrđe

Tessine slike. Ta se slika oblikovala dok je leţala u bolnici s

mrtvim novorođenčetom u mrtvačnici i umirućom ţenom u

krevetu nasuprot njezinu, s djetetom te ţene na Tessi-nim

grudima. Stavlja manje šminke i skratila je kosu. Zuri u nj

mrkim pogledom, ne baš jako različitim od pogleda puna

nevjeri-

ce kojim ga upravo sada prostrjeljujeLeslev, iščekujući

njegovu pročišćenu inačicu događaja. Rasvjeta je slaba, kao

posvuda u bolnici. Debele pruge sunčeva svjetla sijeku

polumrak interijera. Ptičice skakuću među krovnim

gredama. Tessa stoji leđima naslonjena na zaobljeni zid, tik

do kafića s narančastim stolcima, odakle dopire neugodan

vonj. Mnoštvo ljudi ulazi na sunčevu svjetlost i izlazi iz nje,

no on ju je odmah opazio. Drţi izvezenu torbu objema

rukama pred donjim dijelom trbuha, stojeći kako su kurve

stajale u kućnim ulazima dok je on bio mlad i zastrašen.

Zid je u sjeni jer sunčeve zrake ne doseţu kutove prostorije.

Moţda je Tessa baš zato odabrala to mjesto za stajanje.

"Rekao si da ćeš me saslušati kad ojačam," podsjeti ga na

obećanja tihim, grubim glasom, toliko izmijenjenim te ga je

jedva prepoznao.

To je prvi put što razgovaraju otkako ju je posjetio u bolnici.

Gleda joj usne, tako krhke bez discipline ruţa. Vidi strast u

njezinim sivim očima; straši ga to kao što ga straši svaka

strast, uključivši i njegovu vlastitu.

"Sastanak o kojemu govorite nije bio društveni," obrati se

Robu, izbjegavajući nepopustljivi Leslevin pogled. "Bio je

sluţbeni. Tessa je tvrdila kako je nabasala na neke

dokumente koji bi, ako su autentični, mogli biti politički

osjetljivi. Traţila je da se sastanemo u ambulanti kako bi mi

ih mogla predati."

"Nabasala?" čudio se Rob.

"Imala je vanjske veze. Toliko samo znam. Imala je prijatelje

u humanitarnim udrugama."

"Poput Bluma?"

"Između ostalih. Trebate znati kako to nije bilo prvi put što

se obraća Visokom povjerenstvu s pripovijestima o

skandalima na vrhu. Njoj je to prešlo u naviku."

"To s Visokim povjerenstvom, hoćete reći?"

"Ako vi ţelite reći, to sa mnom kao voditeljem ureda Visokog

povjerenstva, onda da."

"Zašto ih nije predala svom muţu Justinu, pa da ih preda u

dalji postupak."

"Justin je morao ostati izvan toga. To je bila njezina odluka,

a vjerojatno i njegova." Previše objašnjava; to bi moglo

postati opasno. Nastavi, udubivši se u temu. "To sam kod

nje cijenio. Iskreno rečeno, kod nje sam vrlo cijenio svaki

znak skrupula."

"Zašto dokumente nije predala Ghiti?"

"Ghita je nova, mlada i pripada lokalno zaposlenom osoblju.

Prema tome, ne bi nikako bila dobra prenositeljica poruke."

I

"Tako ste se, dakle, sastali," preuzme Leslev opet riječ. "U

bolnici. U čekaonici poslijeporođajne ambulante. Nije li to

bilo nezgodno mjesto? Niste li upadali u oči: dvoje bijelaca

među svim tim Afrikancima?"

Bili ste tamo, pomisli, došavši opet blizu pogibeljnom rubu

panike. Bili ste u bolnici. "Nije se ona bojala Afrikanaca,

nego bijelaca. S njom se nije dalo raspravljati. Među

Afrikancima se osjećala sigurno."

"Je li vam ona to rekla?"

"Sam sam zaključio."

"Odakle?" upita Rob.

"Iz njezina ponašanja tih zadnjih mjeseci. Poslije djeteta.

Prema meni, prema bijeloj zajednici. Prema Blumu. Blum

nije mogao učiniti nikakvo zlo. Jer on je Afrikanac, zgodan i

liječnik. Ghita je pak napola Indijka, " objašnjavao je

pomalo divlje.

"Kako se Tessa dogovorila s vama?" pitao je Rob.

"Poslala mi je poruku, koju mi je donio njezin kućni sluga

Mustafa."

"Je li vaša supruga znala kako se sastajete s njom?"

"Mustafa je poruku predao mom kućnom sluzi, koji ju je

pak predao meni."

"A vi niste rekli svojoj ţeni?"

"Sastanak sam drţao povjerljivim."

"Zašto vas nije nazvala telefonom?"

"Moja ţena?"

"Ne, Tessa."

"Nije vjerovala telefonima u diplomatskim kućama. S

razlogom. Nitko od nas im ne vjeruje."

"Zašto nije onda jednostavno poslala dokumente preko Mu-

stafe?"

"Zato što je od mene traţila neka uvjeravanja. Jamstva."

"Zašto vam nije papire donijela ovamo?" zapitkivao je dalje

Rob, pritišćući sve jače i jače.

"Iz razloga koje sam vam već objasnio. Došla je do točke

kad više nije imala povjerenja u Visoko povjerenstvo, nije se

više ţeljela kaljati njime, nije htjela daje itko vidi kad ulazi

u ovu zgradu ili izlazi iz nje. Vi govorite kao da su njezini

postupci bili logični. Zadnjih nekoliko mjeseci Tessina

ţivota njezine se postupke nije više moglo tumačiti

logikom."

"Zašto ne Coleridge? Zašto ste to uvijek morali biti vi? Vi

pokraj njezine bolesničke postelje, vi se s njom tajno

sastajete u ambulanti. Zar nikoga drugog ovdje nije

poznavala?"

89

Najedan opasan trenutak, Woodfowje udruţio snage sa

svojim inkvizitorima. Stvarno: zašto ja? Pitao je to u sebi

Tessu, nošen gnjevnim samosaţaljenjem. Zato što me u

svojoj prokletoj taštini nikad nisi htjela ostaviti na miru!

Zato što ti je bilo tako milo čuti kako ti obećavam brda i

doline, zavjetujem dušu vragu. A oboje smo dobro znali da,

kad dođe vrijeme, neću ispuniti obećanje, niti bi ti sama to

prihvatila. Zato što je imati posla sa mnom značilo izravno

se uhvatiti ukoštac s engleskom bolećivošću koju si toliko

mrzila. Zato što sam ja za tebe bio neka vrsta prototipa:

"sami obredi, a vjere nigdje" - kako si govorila o meni.

Stojimo licem u lice, udaljeni tek pedalj. Pitam se zašto smo

iste visine dok nisam shvatio daje podnoţje okrugle izbočine

na zidu uzdignuto za jednu stubu, pa si se i ti, poput

ostalih ţena ovdje, popela na nju kako bi te tvoj muškarac

lakše vidio. Lica su nam na istoj razini i - unatoč tvojoj

novoj ozbiljnosti - opet je Boţić i ja plešem s tobom,

osjećajući slatki, topli miris trave u tvojoj kosi.

"I tako vam je ona predala taj sveţanj papira," začuje Roba

kako govori. "O čemu se tu radilo?"

Uzimam od tebe omotnicu; ruke nam se dotaknu i dodir me

tvojih prstiju izluđuje. Ti namjerno potpiruješ plamen u

meni. dobro to znaš, ali ne moţeš si pomoći; opet me vodiš

preko ruba ponora, makar znaš kako nikada nećeš poći sa

mnom. Nemani sakoa. Gledaš me kako otkapčam košulju i

ubacujem omotnicu u njedra. Ona klizi uz moju golu koţu;

guram je nadolje dok se donji kraj nije našao ukliješten

između remena hlača i moga struka. Gledaš me kako opet

zakapčam košulju, a ja se osjećam iste sramotne osjete koje

bih osjetio da smo vodili ljubav. Kao dobar diplomat, nudim

ti šalicu kave u kafiću. Odbijaš. Stojimo licem u lice poput

plesača, čekajući da počne svirati glazba koja će opravdati

našu blizinu.

"Rob vas je pitao o čemu se radilo u tim dokumentima,"

dopre mutno do njega Leslevin glas odnekud izvan njegova

opaţaj-noga polja.

"Navodno su u njima bili podatci čije bi objavljivanje

izazvale velik skandal."

"Ovdje, u Keniji?"

"Dokumenti su dobili oznaku povjerljivosti."

"Tessa ih je tako označila?"

"Dajte, ne budite smiješni! Kako bi ona mogla išta

označiti!0 oštro reče Woodrow, poţalivši odmah svoju

ljutnju.

Moraš ih prisiliti na djelovanje, Sandy, natjeruješ me. Lio ti

je blijedo od patnje i hrabrosti. Iskustvo zbiljske tragedi] <

90

nije potisnulo tvoju teţnju k teatralnosti. Oči ti blistaju od

suza; otkad si izgubila dijete, stalno je tako. Tvoj glas moli i

zahtijeva, no istodobno i miluje, prelazeći istom ljestvicom

kao uvijek. Treba nam netko tko će se zauzeti za našu

stuar, Sandy. Netko izvan našega kruga. Netko sluţben i

sposoban. Obećaj mi! Ako ja mogu imati povjerenja u tebe,

moţeš i ti u mene.

I tako sam rekao. Poput tebe, i mene je ponijela snaga

trenutka. Vjerujem. U Boga. U ljubav. U Tessu. Dok smo

zajedno na pozornici, ja vjerujem. Priseţem tebi, priseţem

protiv sebe; činim to svaki put kad sam ti blizu. To je ono

što ţarko ţeliš i traţiš od mene jer si i ti, kao i ja, ovisnica o

nemogućim odnosima i teatralnim prizorima. Obećavam ti,

govorim ti, a ti me tjeraš da to kaţem opet. Obećavam ti,

obećavam. Volim te i obećavam ti. To ti je mig da poljubiš

moje usne što su upravo izrekle sramno obećanje: poljubac

da me ušutkaš i zapečatiš ugovor; brz zagrljaj da me veţeš i

daš mi pomirisati kosu.

"Dokumenti su diplomatskom poštom poslani nadleţnom

pomoćniku ministra vanjskih poslova u London," tumačio je

Sandy Robu. "Tada im je pridana oznaka povjerljivosti."

"Zašto?"

"Zbog ozbiljnih optuţaba sadrţanih u njima."

"Protiv koga?"

"Bojim se da ćemo morati preskočiti ovo pitanje."

"Protiv nekog poduzeća? Ili pojedinca?"

"Preskočite!"

"Koliko je ukupno bilo stranica, sjećate li se?"

"Petnaest, moţda dvadeset. Bio je i nekakav dodatak."

"Je li bilo nekih fotografija, crteţa, predmeta kao priloga?"

"Preskočite!"

"Tonskih zapisa? Kazeta s tajno snimljenim priznanjima ili

izjavama?"

"Preskočite!"

"Kojem pomoćniku ministra ste to poslali?"

"Sir Bernardu Pellegrinu."

"Jeste li ovdje sačuvali kopiju?"

"Naša je politika svesti drţanje povjerljivog materijala ovdje

na najmanju moguću mjeru."

"Dakle, jeste li zadrţali kopiju ili niste?"

"Ne."

"Je li dokument bio otipkan?"

"Tko bi ga otipkao?"

"Je li bio otipkan ili pisan rukom?"

91

"Otipkan."

"Ĉime?"

"Nisam stručnjak za pisaće strojeve."

"Je li bio elektronički otisnut? Hoću reći: je li tekst bio

izrađen na osobnom računalu? Kakva su bila slova?"

Woodrow nervozno, gotovo nasilno slegne ramenima.

"Nije, primjerice, bio pisan kurzivom?" navaljivao je Rob.

"Nije." "Ili pak onim laţnim rukopisom, napola spojenim

slovima kakve danas rabe?"

"Ne, najobičnijim Timesovim novolatinskim slovima."

"Računalnim?"

"Da."

"Dakle, ipak se sjećate. Dodatak je također bio tipkan?"

"Vjerojatno."

"Znači, petnaest do dvadeset stranica, manje - više, sasvim

običnim računalnim Timesovim novolatinskim slovima.

Hvala vam. Jeste li se poslije javili iz Londona?"

"Jesu; puno poslije."

"Pellegrin?"

"Mogao je to biti sir Bernard, a mogao je biti i netko od

njegovih podređenih sluţbenika."

"Što su rekli?"

"Nije se traţio nikakav dalji postupak."

"Jesu li uopće naveli neki razlog?" nastavljao je Rob,

obasipajući ga pitanjima kao udarcima.

"Takozvani dokazi ponuđeni u dokumentu bili su

tendenciozni. Bilo kakvim istraţivanjem o njihovoj

valjanosti ne bi se ništa postiglo, a pokvarilo bi se odnose

sa zemljom primateljicom."

"Jeste li rekli Tessi da je to bio odgovor - nikakav

postupak?" "Nisam joj baš tako rekao."

"Što ste joj rekli?" pitala je sada Leslev.

Je li to bila nova Sandvjeva politika govorenja istine, ili ga

je neka unutarnja slabost, neki poriv natjerao priznati?

"Rekao sam joj ono za što sam mislio da će joj - u njenom

stanju - biti prihvatljivo; uzevši u obzir teški gubitak koji je

pretrpjela i vaţnost što ju je pridavala tim dokumentima."

Leslev je isključila kazetofon te je pospremala biljeţnice.

"Koja je to laţ noj bila prihvatljiva, gospodine? Prema vašem

mišljr-nju?" pitala je ne podiţući glavu.

Na jedan blaţeni trenutak Sandvje povjerovao kako je sas:

nak završen. No Rob se nije micao sa svog mjesta, spreman

z davati nove udarce.

92

"Samo još jedna stvar, ako dopuState, gospodine Woodrow.

Bell, Barker & Benjamin. Poznati i kao ThreeBees*".

Woodrow se ne pomakne ni za milimetar.

"Cijeli su grad oblijepili plakatima. "ThreeBees rade za

Afriku." "Zujimo za tebe, medena! Volim ThreeBees.1

Centrala im je nedaleko odavde. Nova ostakljena zgrada."

"I što s njima?"

"Sinoć smo izvukli profil te tvrtke; je 1" da, Les? Vrlo

impresivno poduzeće, ne biste vjerovali. Umočili su prste u

svaku afričku kašu, a ipak su Britanci do srţi. Imaju

hotele, putničke agencije, novine, osiguravajuća društva,

banke, rudnike zlata, ugljena i bakra; uvoze automobile,

kamione i barke - mogao bih dovijeka nabrajati. Uza sve to,

imaju i lijep izbor lijekova. "ThreeBees zuje za vaše

zdravlje." To smo reklamno geslo uočili jutros vozeći se

ovamo; je 1" da, Les?"

"Da, pet minuta voţnje odavde," sloţila se Leslev.

"A bliski su oni i s Moijevim momcima, kako svi kaţu.

Privatni zrakoplovi, cure da prste poliţeš; samoposluga."

"Pretpostavljam da bi nas ovo moglo nekamo odvesti."

"Ne baš. Samo sam htio promatrati izraz vašeg lica dok

govorimo o njima. To sam sad obavio. Hvala vam na

strpljenju."

Leslev se još bavila svojom torbom. Koliko je zanimanja

pokazala za tu konverzaciju, moţda ju je i posve prečula.

"Ljude kao što ste vi treba zaustaviti, gospodine Woodrow,"

razmišljala je naglas, odmahujući mudrom glavicom. "Vi

drţite kako rješavate svjetske probleme, a zapravo ste vi

sami problem."

"Htjela je reći kako ste usrani laţljivac," protumači Rob.

Ovoga ih puta Woodrow nije ispratio do vrata. Ostao je na

svom mjestu za radnim stolom, slušajući sve tiše korake

svojih posjetitelja na odlasku. Zatim nazove recepciju te

zatraţi, najo-puštenijim mogućim tonom, neka mu jave kad

izađu iz zgrade. Primivši tu obavijest, uputi se hitro prema

uredu visokog povjerenika. Kako je dobro znao, Coleridge

nije bio za svojim stolom, nego je razgovarao u kenijskom

Ministarstvu vanjskih poslova. Mildren je razgovarao na

kućnoj telefonskoj liniji; djelovao je neugodno opušteno.

"Ovo je ţurno," reče Woodrow, a bilo je to u suprotnosti s

onim što je Mildren činio - što god to bilo.

Zasjevši za prazni Coleridgeov stol, Woodrow je promatrao

* Engleski: tri B (početna slova prezimena vlasnika); inače

znači "tri pčele".

93

Mildrena kako iz osobnoga sefa visokoga povjerenika izvlači

bijeli romb i s duţnom ga pozornošću umeće u zaštićeni

telefon.

"Uostalom, što hoćeš?" upita Mildren, s bezobraštinom

svojstvenom niskorođenim osobnim tajnicima velikih

šefova.

"Izlazi!" zapovjedi Woodrow.

Ĉim je ostao sam, nazvao je izravni broj sir Bernarda Pelle-

grina.

Sjedili su na verandi, njih dvojica kolega iz Sluţbe,

uţivajući u piću nakon večere pod neumornim bljeskom

nametljivih svjetala. Gloria se bijaše povukla u dnevnu

sobu.

"Justine, naţalost, ne postoji lijep način da se ovo kaţe,"

počne Sandy. "A ipak ti to moram reći. Vrlo je velika

vjerojatnost da je silovana. Strašno mije, strašno ţao. Zbog

tebe i zbog nje."

Woodrowu je zaista bilo ţao, itekako. Ponekad ne moraš

nešto osjećati kako bi znao da osjećaš. Ponekad su ti

osjećaji tako otupljeni bolom da još jedna grozna vijest

postaje tek nova zamorna pojedinost koju treba proraditi.

"Naravno, obdukcija još nije obavljena, pa je to još

nepotvrđeno i nesluţbeno," nastavi on, izbjegavajući

Justinov pogled. "No čini se da više ne sumnjaju kako se to

dogodilo." Osjeti potrebu ponuditi neku vrstu praktične

utjehe. "Policija drţi kako je sada lakše razmišljati: barem

imamo motiv. Sada barem znaju u kojem smjeru treba

tragati, makar moţda još ne znaju tko bi mogao biti krivac."

Justin je sjedio ukočeno, drţeći čašu vinjaka pred sobom

objema rukama, kao da mu ju je netko dao kao pobjednički

pehar.

"Samo velika vjerojatnost?" pobunio se napokon. "Vrlo

čudno. Kako to?"

"Pa, očito se moraju upitati je li moţda bilo s obostranim

pristankom. To je rutinski postupak."

"Pristankom - s kim?"

"Pa, s kim god - koga god oni imali na umu. Ne moţemo

umjesto policije obavljati njihov posao, zar ne?"

"Ne. Ne moţemo. Jadan ti, Sandy. Izgleda da tebe dopadne

sav prljavi posao. Sad bismo sigurno trebali dati pozornost

Glo-riji. Imala je potpuno pravo što nas je ostavila nasamo.

Sjediti vani s kukcima cijele Afrike zacijelo je više nego što

njezina svijetla i njeţna engleska koţa moţe podnijeti."

Iznenada se počevši gnušati Sandvjeve blizine, Justin naglo

ustane i otvori francuski prozor. "Gloria, mila, zanemarili

smo te."

94

ŠESTO POGLAVLJE

Justin Quayle je pokopao svoju višestruko umorenu ţenu

na lijepom afričkom groblju imenom Langata pod stablom

dţa-karande", između njihova mrtvorođenoga sina Gartha i

petogodišnjega dječaka iz plemena Kikuju, koga je čuvao

gipsano od-ljeveni anđeo sa štitom, koji je objavljivao da se

dječak pridruţio svecima. Iza njih počivali su Horatio John

Williams iz Dorseta, s Bogom, a njemu pod nogama

Miranda K. Soper, zauvijek voljena. Ipak su Garth i afrički

dječačić, imenom Gitau Karanja, bili njezini najbliţi

drugovi. Tessa će leći rame uz rame s njima, kako je Justin

ţelio i što je Gloria osigurala, nakon prikladne razdiobe

Justinove baštine. Tijekom čitava obreda Justin stajaše

posebno od svih; Tessin mu je grob bio slijeva, a Garthov

zdesna; bio je puna dva koraka ispred Sandvja i Glorije koji

su u povorci sve do samoga groba zaštitnički koračali

svatko s po jedne njegove strane, dijelom da bi ga utješili,

dijelom kako bi ga zaštitili od pozornosti tiska, čiji su

predstavnici neumorno nastojali pribaviti snimke

britanskoga diplomata rogonje i nesuđenog oca čija je

okrutno umorena bijela ţena (tako su pisali ţešći ţuti

listovi) rodila dijete svom afričkom ljubavniku, a sada

počiva u tuđoj zemlji koja je ipak (navedimo prema

najmanje tri tabloida istog dana) zauvijek engleska.

Iza Woodrowa, dosta udaljena od njih, stajala je Ghita Pear-

son u sariju, glave nagnute naprijed i ruku sklopljenih pred

sobom u vjekovnoj ţalobnoj pozi. Iza Ghite stajao je

mrtvački blijed Porter Coleridge i njegova supruga Veronica.

Woodrow se činilo kao da na nju prenose zaštitu što su je

inače pruţali svojoj sada odsutnoj kćerkici Rosie.

95

Groblje Langata leţi na raskošnoj visoravni od crvenice,

gdje raste visoka trava, urešena dekorativnim drvećem što

djeluje istodobno tuţno i veselo. Udaljeno je nekoliko

kilometara od središta grada, no samo nekoliko koraka od

Kibere, jednog od većih sirotinjskih predgrađa Nairobija,

goleme smeđe mrlje zadimljenih limenih straćara obavljenih

oblakom bolesne afričke prašine, naguranih u dolinu rijeke

Nairobija tako da među kućama nije ostalo ni lakat

prostora. Kibera broji pola milijuna stanovnika i broj se iz

dana u dan povećava. Dolina obiluje zalihama izmeta,

plastičnih vrećica, raznobojnih vrpci starih prnja, kora

banane i naranče, klipova kukuruza i svega drugoga što se

gradu sviđa tamo odbaciti. Nasuprot groblju nalaze se

uredni uredi Kenijskog odbora za turizam i ulaz u

Najrobijski rezervat divljači; negdje iza njih klimave

nastambe Zračne luke Wilsona, najstarije u Keniji.

Za oboje Woodrowa i mnoge druge sudionike pogreba bilo je

nešto zlokobno i ujedno junačko u Justinovoj samoći kako

se bliţio trenutak Tessina ukopa. Ĉinilo se kako se oprašta

ne samo od Tesse, nego i od svoje karijere, od Nairobija, od

svoga mrtvorođenoga sina, od cijelog svoga dotadašnjeg

ţivota. Njegova pogibeljna blizina rubu rake ukazivala je na

to. Neizbjeţno se nametao dojam da dobar dio, ako već ne

sav Justin kakva su dotad poznavali odlazi u grob zajedno s

njom. Samo je jedna osoba u tom trenu zavrijedila njegovu

pozornost, primijetio je Sandy; nije to bio svećenik, ni

straţarski lik Ghite Pearson, niti mučaljivi, blijedi Porter

Goleridge, šef misije u kojoj je sluţio, pa ni fotoreporteri koji

su se borili među sobom kako bi ga što bolje snimili: nisu

to bile ni dugočeljusne engleske supruge u suosjećajnoj boli

za pokojnom susestrom čija je sudbina tako lako mogla

snaći i jednu od njih, pa ni desetak pretilih kenijskih

redarstvenika.

Bio je to Kioko. Dječak koji je sjedio na podu Tessine sobe u

Bolnici "Uhuru," gledajući kako mu sestra umire; koji je

hodao deset sati iz svojega sela kako bi bio s njom do

konca; koji je danas hodao još deset sati kako bi bio s

Tessom. Justin i Kioko ugledali su jedan drugoga u isti tren

te im se otada pogledi nisu razdvajali. Kioko je bio najmlađa

osoba na pogrebu, opazio je Woodrow. Poštujući plemenske

tradicije, Justin je traţio neka djeca i mladeţ ne dolaze.

Bijele su vratnice označavale ulaz u groblje kad su došla kol

s Tessinim tijelom. Divovski kaktusi, tragovi u crvenom

blatu pitomi prodavači banana, pisanga i sladoleda poredali

su se du. puta do njezina groba. Svećenik bijaše crn, star i

prosijed. Sanci

se prisjeti kako se na jednoj zabavi kod Tesse upoznao s

njim. No svećenikova ljubav za Tessu bijaše tako

prekomjerna, njegova vjera u zagrobni ţivot tako snaţna, a

buka cestovnog i zračnoga prometa tako postojana (da i ne

spominjemo blizinu drugih pogreba s bukom duhovne

glazbe sa ţalobničkih kamiona i suparničkih govornika s

megafonima što su pobuđivali krugove prijatelja i rođaka

koji se bijahu utaborili na travi oko ljesova svojih milih) - da

i nije bilo iznenađujuće što je svega nekoliko krilatih riječi

svetoga čovjeka doprlo do ušiju slušateljstva. Ju-stin pak,

ako je što i čuo, ničim nije pokazivao da je tako. Elegantan

kao uvijek u crnom odijelu s dvorednim sakoom što ga je

pribavio za tu prigodu, fiksirao je pogledom Kioka koji je,

poput Justina, i sam potraţio mjesto posve izdvojeno od

ostalih, na kojemu kao daje visio, jer su mu tanka stopala

jedva i ticala tlo, dok su mu ruke labavo visile o bokovima,

a duga se glava propela u stavu stalnog upita.

Tessino zadnje putovanje nije bilo glatko, no ni Woodrow ni

Gloria nisu ni ţeljeli da bude. Oboje su se prešutno slagali

kako dolikuje da i taj posljednji njen čin ima u sebi element

nepredvidljivosti kojim je toliko obilovao Tessin ţivot.

Obitelj Woodrow ustala je rano, iako za to nije bilo pravoga

razloga, osim što je Gloria usred noći shvatila kako nema

crnoga klobuka. Pozivom u cik zore utvrdilo se kako Elena

posjeduje dva, ali oba su malo kao iz dvadesetih i u stilu

zrakoplovaca, ako to Gloriju ne smeta? Sluţbeni mercedes

poslan je iz rezidencije njezina muţa Grka, noseći crni šešir

u Harrodovoj plastičnoj vrećici. Gloria ga vrati, odlučivši

radije nositi rubac za glavu od crne čipke, koji je pripadao

njezinoj majci: nosit će ga kao mantillu. Tessa je, konačno,

bila napola Talijanka, objasnila je ona.

"Španjolska, draga," odgovori Elena.

"Glupost!" odbrusi Gloria. "Majka joj je bila toskanska

grofica; piše u Telegraphu."

"Mantilla, draga," strpljivo je ispravi Elena. "Mantilla je

španjolska, a ne talijanska."

"Dobro, ali majka joj je bila itekako Talijanka, bemti!" ispali

Gloria. Nakon pet minuta opet je nazvala, kriveći stres za

svoje loše raspoloţenje.

Dotad su dječaci Woodrow bili već otpremljeni u školu, a

sam \^>odrow otišao na posao u Visoko povjerenstvo, dok

se Justin motao dnevnom sobom noseći odijelo i kravatu,

traţeći cvijeće. Ne cvijeće iz Glorijina vrta, nego iz njegova

vlastitog. Htio je ţute mirišljive frezije što ih je za Tessu

uzgajao čitave godine, rekao je,

97

te su je uvijek čekale u dnevnoj^sobi kad bi se vraćala s

puta na teren. Trebalo mu ih je najmanje dvadeset četiri za

Tessin lijes. Glorijino razmatranje kako bi najbolje došla do

njih prekinuo je zbunjeni telefonski poziv iz uredništva

jednih najrobijskih novina; nazivač je tvrdio kako su

navodno našli Blumov leš u isušenom riječnom koritu

osamdeset kilometara istočno od jezera Turkane; ima li tko

što izjaviti o tome? Gloria zareţi: "Bez komentara!" u

slušalicu i poklopi je. No bila je sva potresena i pitala se bi

li tu vijest odmah prenijela Justinu ili da to ostavi za poslije

pogreba. Na njezino veliko olakšanje, ni pet minuta poslije

nazvao ju je Mildren i obavijestio je da joj je muţ na

sastanku, ali su glasine o Blumovu tijelu gluposti; tijelo, za

koje su somalski banditi traţili deset tisuća dolara, bijaše

najmanje sto godina staro (moţda bliţe tisuću); bi li mogao

na trenutak dobiti Justina? Gloria je dovela Justina do

telefona te je usluţno ostala uza nj dok je govorio da - to

mu odgovara - vrlo ste ljubazni, pobrinut će se da se

pripremi. No u vezi s čime je Mildren bio tako ljubazan i za

što će se to Justin pripremiti, to joj je ostalo nejasno. I ne,

hvala vam - Justin je naglašeno odlučno govorio Mildrenu.

dodajući zagonetki - ne ţeli doček u zračnoj luci, radije će

se san: dalje brinuti za sebe. Nakon toga je završio razgovor

i pitao je - dosta oštro, s obzirom na sve što je učinila za

njega - da bude ostavljen sam u blagovaonici, kako bi

nazvao svog odvjetnika u London (na njegov račun); učinio

Je to već dvaput u posljednjih nekoliko dana, također ne

dopustivši Gloriji da čuje razgovor Pokazujući diskreciju,

otišla je u kuhinju kako bi slušala kroz prozorčić za

posluţivanje. No tamo je zatekla bolju shrvana Mu-stafu,

koji je neometan pristigao na straţnja vrata s košarom

punom ţutih frezija što ih je od vlastite volje nabrao u

Justinor!: vrtu. Oboruţana, tom isprikom; Gloria upadne u

blagovaonicu nadajući se kako će uhvatiti barem kraj-

razgovora, no Justin * upravo poklapao slušalicu kad je

ušla.

Najednom, a da nije prošlo ništa više vremena, za sve je v;

bilo kasno. Gloria je dovršila odijevanje, ali. nije m takla

lice, : tko nije ni taknuo jelo, a vrijeme objeda već je prošlo;

Sandv čekao vani u volksivagenu, Justin je u predsoblju

stezao sv frezije - sada povezane u buket - Juma je mahao

svima pred i som pladnjem sendviča sa sirom, a Gloria se

pokušavala odlu" bi li vezala mantillu pod vratom, ili je

prebacila preko rame: kako je činila njezina majka.

Sjedeći na straţnjem sjedalu kombija, između Justina i Saa

dyja, Gloria u sebi prizna sama sebi ono što joj je Elena

govor:

98

već nekoliko dana: da se preko ušiju"ţaljubila u Justina -

nešto što joj se nije dogodilo već godinama; bijaše joj

strašna pomisao da će on za koji dan otići. S druge strane,

kako joj je Elena ukazala, njegov će joj odlazak omogućiti

da se barem malo pribere te nastavi obavljati svoje

uobičajene bračne duţnosti. Dogodi li se pak da

rastavljenost samo pojača osjećaje, onda - kako je Elena

hrabro predloţila - u Londonu uvijek nešto moţe poduzeti

oko toga.

Voţnja kroz grad Gloriji se činila još neudobnija nego inače

- auto je skakao na rupama i neravninama - no tješila ju je

toplina Justinova bedra uz njeno. Dok je volksivagen stigao

do pogrebnog doma, grlo joj se stislo, rupčić joj se u šaci

pretvorio u mokru loptu; nije više znala ţali li za Tessom ili

za Justinom. Straţnja se vrata kombija otvoriše izvana,

Justin i Woodrow iskočiše, ostavljajući je na straţnjem

sjedalu samu s Livingstone-om. Nema novinara, primijeti s

olakšanjem, nastojeći se pribra-ti. Ili ih još nema.

Promatrala je svoju dvojicu muškaraca kroz vjetrobran dok

su se penjali ulaznim stubištem u granitnu jednokatnicu u

stilu Tudora. Justin u svom crnom odijelu krojenu po mjeri

i savršenom krijestom (nikad ga nitko nije vidio da se

češlja), steţući buket frezija - i s tim njegovim hodom

konjaničkoga časnika, s desnim ramenom izbačenim malo

naprijed, kao svi Dudlevji po majci koje je znala. Zašto

uvijek izgleda da Justin vodi, a Sandy slijedi? I zašto se

Sandy ovih dana tako sluganski ponaša, kao da je butler?

Prigovarala je ona u sebi. Vrijeme je da si kupi novo odijelo;

u ovom starom izgleda kao privatni detektiv.

Nestali su u predvorju. "Moraju se potpisati neki papiri,

draga," reče Sandy nadmoćnim tonom. "Nalog za pogreb i

slične gluposti." Zašto se odjednom prema njoj ponaša kao

prema maloj, glupoj ţenici? Zar je zaboravio kako sam ja

organizirala čitav glupi pogreb? Crno odjeveni nosači

nagurali su se uz pokrajnje zidove pogrebnog doma. Vrata

se otvoriše; crna mrtvačka kola polako su se kretala prema

njima; bijela slova POGREBNIK, dva pedlja visoka,

bezrazloţno su stajala na bokovima automobila. Gloria na

tren ugleda uglačano drvo medene boje i ţute frezije dok je

lijes brzo kliznuo između crnih sakoa na svoje mjesto kroz

straţnja vrata pogrebničkih kola. Zacijelo su buket zalijepili

vrpcom za poklopac; kako bi se inače frezije drţale tako

čvrsto poklopca lijesa? Justin je na sve mislio. Pogrebnički

automobil izveze se iz dvorišta, nosači su hodali pred njim.

Gloria glasno smrkne, pa ispuše nos.

99

"Loše je, gospođo," oglasi se Livingšfbne s prednjeg sjedala.

"Jako, jako loše."

"Tako je, Livingstone," odgovori Gloria, zahvalna za

ukočenost ovog dijaloga. Gledat će te, mlada damo, strogo

upozori u sebi samu sebe. Vrijeme je da se pribereš i sluţiš

kao primjer. Vrata se naglo otvoriše.

"Sve u redu, curo?" veselo upita Sandy, srušivši se pokraj

nje. "Bili su sjajni; zar ne, Justine? Vrlo suosjećajnji, vrlo

profesionalni."

Ne usuđuj se zvati me curo, pomisli bijesno; no nije ništa

rekla.

Ulazeći u crkvu svetog Andrije, Woodrow promotri

okupljene u njoj. Jednim je pogledom spazio blijede

Coleridgeove te iza njih Donohuea i njegovu čudnu ţenu

Maud, koja je izgledala kao ka-baretska plesačica koja je

spala na niske grane, a pokraj njih Mi-ldrena s

anorektičnom plavušom koja je navodno s njime dijelila

stan. "Ĉvrsta jezgra "Kluba Muthaiga" - Tessin izraz - zbila

se u vojnu falangu. S druge strane prolaza opazio je

skupinu iz Svjetskoga programa za hranu te drugu od

Afrikanki; neke su nosile šešire, druge su bile u

trapericama, no lica su im svima blistala borbenim sjajem,

što bijaše zaštitni znak Tessinih politički radikalnih

prijatelja. Iza njih stajaše roj izgubljenih, malo umišljenih

mladih ljudi galskog izgleda; ţene su imale pokrivene glave,

a muškarci košulje otvorene na vratu i šminkersku

trodnevnu bradu. Woodrow je, nakon početne zbunjenosti,

zaključio kako su to Blumovi Belgijanci, članovi njegove

udruge. Vjerojatno se pitaju neće li se za tjedan dana opet

okupiti ovdje, samo zbog Arnolda, pomisli brutalno. Ilegalna

posluga Quayleovih poredala se uz njih: kućni sluga

Mustafa, Esmeralda iz Juţnoga Sudana i jednoruki

Uganđanin nepoznata imena. U prvom se redu smjestila,

nadvisujući svoga podmukloga maloga Grka muţa.

pojastučena figura mrkvaste kose - sama Draga Elena,

nakićena kompletom ahatnoga bakinoga nakita za pogrebe.

"Onda, koka, što ti misliš: da nosim ahat, ili je to

pretjerano? traţila je mišljenje je od Glorije togjutra. Ne bez

zločestoće, Gloria joj savjetova odvaţnost.

"Na nekom drugom, El, to bi bilo previše, iskreno rečeno.

Ne s tvojom bojom kose ide izvrsno."

Nijednog policajca, primijeti zadovoljno - ni kenijskog, ni

britanskog. Je li to učinak čarobnog napitka Bernarda

Pellegrina?

100

I

Kradom još jednom pogleda Coleriđgea; lice mu je tako

bijelo, tako izmučeno. Sjetio se čudnog razgovora u

Rezidenciji prošle subote i prokune visokog povjerenika

zbog neodlučnosti. Pogled mu se vrati na Tessin lijes

poloţen pred oltar, ţute frezije na njemu. Oči mu se napune

suzama; jedva se prisilio da ne proplače. Orgulje su svirale

Nunc dinuttis-, Gloria, koja je uvijek dobro znala riječi,

pjevala je zajedno sa zborom. Pjesma za povečerje u

njezinoj internatskoj školi, mislio je Sandy. Ili mojoj. Obje je

ustanove jednako srdačno mrzio. Sandy i Gloria, rođeni

neslobodni. Razlika je jedino u tome što ja to znam, a ona

ne zna. Gospodine, daj sluzi svom da ode u miru. Katkada

zaista ţelim otići u miru. Otići i nikada se više ne vratiti. No

gdje bi to bio moj mir? Pogled mu opet počine na lijesu.

Volio sam te. Sad je to puno lakše reći u prošlom vremenu.

Volio sam te. Bio sam manijak nadzora koji nije mogao

nadzirati sama sebe - bila si tako dobra da mi to kaţeš. A

gledaj sada što se tebi dogodili. Gledaj zašto ti se to

dogodilo.

Ne, ja nikad nisam čuo za Lorbeera. Ne poznajem nikakvu

dugonogu mađarsku ljepoticu s prezimenom Kovacs i ne

slušam i ne ţelim slušati nijednu više nedokazanu i

neizgovorenu teoriju što mi odzvanja u glavi kao crkvena

zvona; i uopće me ne privlači vitka maslinasta ruka Ghite

Pearson što viri iz njezina sarija. Ono što znam je sljedeće:

nakon tebe, nitko nikad više ne treba doznati kakvo

strašljivo dijete ţivi u tijelu ovoga vojnika.

Osjetivši potrebu skrenuti misli na nešto drugo, Woodrow

se počne ţustro baviti proučavanjem crkvenih prozora.

Sveci... sve sami muškarci, bijelci; nigdje Bluma. Tessa bi

se na to ozbiljno naljutila. Prozor u spomen zgodnoga

bijelog dječaka u mornarskom odijelcu, simbolički okruţena

prašumskim ţivotinjama u pozi oboţavanja. Dobra hijena

nanjuši krv na deset kilometara. Opet pogibelj od suza.

Woodrow se prisili na promatranje dobroga staroga svetog

Andrije, ovdašnjeg domaćina; pastir iz klana

Macphersonovih, s onog izleta na Loch Awe s dečkima, kad

smo išli pecati losose. Ţestoko škotsko oko, riđa škotska

brada. Što li oni misle o nama? Misli su mu lutale, a pogled

se s prozora spusti na crna lica sabrana u crkvi. Što li smo

mi sebi zamišljali u to doba - pokušavajući presaditi ovamo

našega bijelog britanskog Boga i našega bijeloga škotskog

sveca dok nam je ova zemlja sluţila kao pustolovno igralište

za propale kurviše iz višega sloja?

101

"Osobno, trudim se popraviti," odgovaraš ti flertajući, nakon

što sam ti postavio isto pitanje na plesnom podiju Kluba

"Muthai-ga\ No ti nikad nisi odgovorila na pitanje a da ga

nisi izokrenula i uporabila protiv mene kao dokaz. "A što vi

radite ovdje, gospodine Woodrow?" pitala si. Glazba je

bučna, pa moramo plesati priljubljeni jedno uz drugo kako

bismo se uopće čuli. Da, to su moje grudi - govore tvoje oči

kad sam se na tren usudio spustiti pogled na njih. Da, to

su moji kukovi, koji se okreću dok me drţiš oko struka.

Moţeš ih promatrati, napasati oči na njima. Većina

muškaraca to čini; ne moraš pokušavati biti iznimka.

"Rekao bih da je ono što stvarno radim ovdje jest da

pomaţem Kenijcima upravljati stvarima koje smo im

ostavili," vičem pompozno kako bih nadglasao glazbu te

osjećam kako ti se tijelo koči i udaljava od mene gotovo i

prije no što sam dovršio rečenicu.

"Ništa mi njima nismo dali ! Oni su to uzeli ! Uz pomoć puš-

čanih cijevi! Ništa mi njima nismo dali - ništa!"

Woodrow se naglo okrene. Gloria pokraj njega također; isto

tako i Coleridgei, s druge strane prolaza. Nakon vriska pred

crkvom slijedila je lomljava nečega velikog i staklenog. Kroz

otvorena unutarnja vrata Woodrow vidje kako dvojica

preplašenih crkvenjaka u crnim odijelima brzo zatvaraju

ulazne dveri, dok policajci sjtacigama stvaraju kordon s

unutarnje strane ţeljezne prepreke, drţeći objema rukama

drvene palice sa ţeljeznim vrhom, u poloţaju igrača

bejzbola koji se pripremaju udariti lopticu. Na ulici, gdje su

se okupili studenti, gori jedno stablo, a nekoliko je

automobila prevrnuto na krov. Gomila ohrabrujuće urla te

se blistava crna limuzina, volvo poput Woodrowljeva, trese,

pa nesigurno podiţe s tla; diţe ga gomila mladića i

djevojaka. Napokon se auto podigne, zaljulja, pa padne

najprije na bok, a onda na krov uz strahoviti tresak; mrtav i

on padne uza svoje drugove. Policija napadne. Što god da

su dotada čekali, dogodilo se. U jednom trenutku su

nepomično čekali, u sljedećem su probijali crvenu stazu

kroz uzbibano ljudsko more, zastajući jedino kako bi osuli

još udaraca po onima koji su već pali. Pribliţi se oklopljeni

kombi, pa pet - šest krvarećih tijela pobačaju u njega.

"Sveučilište ti je bačva baruta, stari moj," poučio gaje Dono-

hue kad se s njim savjetovao o riziku. "Stipendije su

potpune presahnule, profesori ne dobivaju plaće,

predavaonice i studentski domovi su pretrpani, a mjesta u

njima dobivaju bogati ; glupi, zahodi su svi začepljeni,

svaka vrata škripe, opasnost oci poţara je velika, a oni u

hodnicima kuhaju na ugljenu. Nema

struje, nema svjetla za učenje, ni knjiga iz kojih bi se učilo.

Najsiromašniji studenti su izašli na ulice jer vlada ţeli

privatizirati visoko školstvo a da nikoga nije pitala. Dakle,

sveučilište je samo za bogate, ispiti se namještaju i kupuju;

vlada hoće natjerati studente da studiraju u inozemstvu.

Jučer je policija ubila nekoliko studenata; iz nekog razloga

njihovi kolege to nisu olako primili. Imaš li još pitanja?"

Crkvena se vrata zatvore, orgulje opet počnu svirati. Moglo

se vratiti Boţjem poslu.

Na groblju je vrućina bila nametljiva i osobno uvrjedljiva.

Prosi-jedi stari svećenik je prestao govoriti no ţamor nije

prestao; sunce je tuklo kroza nj kao mlat za ţito. Na jednoj

strani Woodrow s golemoga kazetofona je odjekivala rok

verzija "Zdravo, Marije", puštena na najjače; slušale su crne

redovnice u sivim habi-tima. Na drugoj strani, nogometna

ekipa okupila se oko kokosova oraha i praznih konzervi

piva, dok je solist pjevao pjesmu rastanka preminulom

članu ekipe. A u zračnoj luci Wilsonu vjerojatno se odrţavao

nekakav aeromiting; naime, ţarko obojeni mali zrakoplovi

uzlijetali su u pravilnim razmacima od dvadeset sekunda.

Stari je svećenik spustio molitvenik. Nosači pristupiše

lijesu. Svaki od njih čvrsto uhvati za kraj mreţe pod njim.

Justin se ljuljao, još sam. Sandy korakne naprijed kako bi

ga prihvatio, no Gloria ga zaustavi čvrstim stiskom ruke u

rukavici.

"Hoće je samo za sebe, budalo," prosikće kroz suze.

Novinari nisu pokazali takvu taktičnost. Dočekali su ono

zbog čega su i došli: Crni nosači spuštaju umorenu bijelu

ţenu u afričku zemlju; promatra ih njezin suprug, koga je

varala. Muškarac bubuljičava lica, kratko ošišan, s

fotoaparatima što mu skakuću po trbuhu, ponudi Justinu

lopatu napunjenu zemljom, nadajući se snimci udovca koji

sipa zemlju na lijes. Justin ga odgurne. Dok je to činio,

podigne glavu te mu pogled padne na dvojicu odrpana-ca

koji su gurali drvene tačke s ispuhnutom gumom,

doguravši ih do ruba rake. Tačke bijahu do vrha napunjene

mokrim betonom.

"Molim vas, što to radite?" upita tako oštro te su se sva lica

okrenula k njemu. "Hoće li netko, molim, pitati ovu

gospodu što namjeravaju učiniti s tim svojim betonom?

Sandy, trebao bih tumača, molim."

Zanemarivši Gloriju, Woodrow se jednim skokom nađe

pokraj Justina. Ţilava Sheila iz odjela Tima Donohuea

obrati se tim ljudima, zatim Justinu.

103

"Kaţu kako to rade za sve bogate ljude," reče Sheila.

"Što zapravo rade? Ne razumijem. Objasnite, molim."

"Beton se stavlja da bi odvratio uljeze. Pljačkaše. Bogate

ljude pokapaju s vjenčanim prstenjem i lijepom odjećom.

Vazungu je omiljena meta pljačkaša. Kaţu daje beton

osiguranje."

"Tko im je rekao da to rade?"

"Nitko. Stoji pet tisuća šilinga."

"Moraju otići. Molim vas, Sheila, recite im neka odu. Ne

ţelim njihove usluge i neću im ništa platiti. Neka uzmu

svoje tačke i neka idu." Najednom, valjda ne vjerujući Sheili

kako će vjerno i dovoljno ţestoko prenijeti njegovu poruku,

Justin sam ode do njih, stane između tački i ruba rake, pa

ispruţi odlučno ruku, poput Mojsija, pokazujući iznad glava

sudionika pogreba. "Idite, molim vas!" zapovjedi on.

"Odmah otiđite! Hvala."

Sudionici pogreba se razmakoše duţ crte označene

njegovom ispruţenom rukom. Odrpanci se odvukoše

zajedno s kolicima. Justin ih je slijedio pogledom dok mu se

nisu izgubili s očiju. U titravoj vrućini ljudi kao da su otišli

ravno u prazno nebo. Justin se okrene za polukrug, kruto

poput limenog vojnika, sve dok se nije našao licem u lice s

novinarima.

"Ţelio bih da svi odete, molim vas," reče on, prekinuvši

tišinu koja se stvorila usred buke. "Bili ste vrlo ljubazni.

Hvala vam. Zbogom."

Tiho, i na zaprepaštenje ostalih, novinari pospremiše svoje

fotoaparate i notese te, mrmljajući nešto kao "Do viđenja,

Justine," napustiše groblje. Justin se vrati na svoje

osamljeničko mjesto uz Tessinu glavu. Kad je on to učinio,

skupina Afrikanki stupi naprijed i postavi se u potkovu oko

podnoţja groba. Sve su bile jednako odjevene: u modru

ljetnu haljinu s cvjetnim uzorkom i isti takav rubac na

glavi. Svaka za sebe, mogle su djelovati izgubljeno, ali kao

skupina bile su ujedinjene. Počeše pjevati, isprva tiho. Nije

bilo zborovođe, nije bilo glazbala ni svirača, veći dio zbora je

jecao, ali nisu dopuštale da suze utječu na njihove glasove.

Pjevale su skladno, na engleskom i svahiliju naizmjence,

sve snaţnije sa svakim novim stihom: Kva heri, mama

Tessa... Mala mama. zbogom... Sandy je pokušavao

razumjeti i ostale riječi. Kva heri, Tessa... Tessa, prijateljice,

zbogom... Došla si na, mama Tessa. mala mama, dala si

nam svoje srce... Kva heri, Tessa, zbogom. "Odakle su, k

vragu, ove izletjele?" upita Gloriju kutom usana.

"Sa dna brijega," promrmlja Gloria, pokazavši glavom

prern?. Kiberi.

Pjesma se pojačavalo dok su spuštali lijes u raku. Justin je

promatrao spuštanje; trţne se kad je lijes dotaknuo dno

rake, zatim još jače kad je prva lopata zemlja zakloparala

po poklopcu mrtvačkoga sanduka, druga, odmah za njom,

prignječila frezije, prljajući latice. Strašan vapaj uzdigne se

k nebu, kratak kao škripaj pri otvaranju vrata, ali dovoljno

dug da bi Woodrow vidio Ghitu Pearson kako usporeno

pada na koljena, a zatim se prevaljuje na lijepo oblikovani

lijevi bok, lica skrivena u dlanovima. Zatim se, jednako

nevjerojatno, diţe, oslonjena o ruku Veronice Coleridge i

opet zauzme svoj ţalobnički poloţaj.

Je li Justin nešto rekao Kioku? Ilije on djelovao od svoje

volje? Lagan poput sjene, našao se uz Justinov bok te ga s

nepo-sramljenim osjećajem uhvati za ruku. Kroz novu

poplavu suaa Gloria vidje kako namještaju ruke dok nisu

našli obojici udoban poloţaj. Tako zdruţeni, oţalošćeni muţ

i oţalošćeni brat promatrali su kako Tessin lijes nestaje u

zemlji.

Justin je iste večeri napustio Nairobi. Sandy, nanijevši time

Glo-riji tešku i teško preţaljivu bol, nije joj ništa rekao. Stol

za večeru bijaše postavljen za troje, Gloria je sama otčepila

bocu crnoga vina i stavila patku u pećnicu - da se svi malo

razvedrimo. Začuv-ši hod u predsoblju, zadovoljno zaključi

kako je Justin odlučio popiti pićence prije večere - samo

nas dvoje, dok Sandy na katu čita dječacima priču.

Odjednom se tamo stvorila njegova trošna Gladstoneova

torba; društvo joj je pravio tamnosivi kovčeg što gaje

Mustafa donio, s naljepnicama. Justin je stajao pokraj njih

s kišnim ogrtačem preko ruke i prekonoćnom torbom preko

ramena, ţeleći joj vratiti ključ vinskoga podruma.

"Ali, Justine, ne odlaziš valjda već..."

"Bila si predivna prema meni, Gloria. Nikad neću znati

kako bih ti zahvalio."

"Oprosti zbog ovog, draga," veselo zapjeva Sandy, silazeći

niz stube, preskačući po dvije. "Da, ţao mi je, malo smo to

konspirativno... Nisam htio da posluga priča. Ovo je bio

jedini način."

Začu se zvonce na vratima. Bio je to vozač Livingstone s

crvenimpeugeotom što gaje posudio od prijatelja, kako bi se

u zračnoj luci izbjegle izdajničke diplomatske registarske

pločice. Skljokan u suvozačkom sjedalu bio je Mustafa,

izgledajući kao svoj vlastiti nadgrobni spomenik.

"Ali... moramo poći s tobom, Justine! Inzistiram! Moram ti

105

dati jedan svoj akvarel! Što će biti s tdSom u Londonu?"

cviljela je Gloria. "Ne moţemo te tek tako pustiti sama u

noć... dragi!"

To dragi sluţbeno je bilo upućeno Sandvju, no mogla se isto

tako obraćati i Justinu, jer čim je to izgovorila, briznula je u

nezaustavljiv plač, posljednji toga dugoga, plačnog dana.

Jecajući, čvrsto zagrli Justina, tukući ga po leđima i

trljajući obraz o njega, šapćući: "O! Nemoj ići, molim te,

Justine, o!" i druge manje razumljive uzdahe - sve dok se

jedva odbacila od njega, izgurala supruga sa svjetla, pa se

ustrčala uza stube ravno do spavaće sobe.

"Malo je prenapeta," reče Sandy, smiješeći se.

"Svi smo," reče Justin, prihvativši Woodrowljevu ruku i

ruko-vavši se s njim. "Hvala ti još jednom, Sandy."

"Ostat ćemo u veţi."

"Svakako."

"A ti si sasvim siguran da ne ţeliš doček u Londonu? Oni

svi gore od ţelje da ispune svoju duţnost."

"Dosta sam siguran, hvala ti. Tessini odvjetnici se

pripremaju za moj dolazak."

Sljedećegje trena Justin silazio niz stube do crvenog

automobila; Mustafa je hodao s jedne strane, noseći

Gladstoneovu torbu, Livingstone s druge, noseći sivi

kovčeg.

"Omotnice za vas sam ostavio kod gospodina Woodrowa,"

reče Justin Mustafi dok su se vozili. "A ovo treba u četiri

oka dai: Ghiti Pearson. Mislim, stvarno u četiri oka."

"Vi ćete uvijek biti dobar čovjek, Mzi*," odgovori Mustafa

proročki, sakrivši omotnicu u skute svoje pamučne jakne.

No u glasu mu nije bilo oproštaja za zločin napuštanja

Afrike.

Zračna je luka, unatoč nedavnoj obnovi, bila u kaosu.

Skupinr oparenih turista, umornih od puta, čekali su u

dugim redovima napadali turističke vodiče i panično trpali

goleme naprtnjače u rengene. Sluţbenici na šalterima za

registraciju putnika iščuđa-vali su se nad svakom kartom

te neprestano nešto mrmljali u telefonske slušalice.

Nerazgovijetne objave preko razglasa šire paniku dok nosači

i policajci besposleno stoje i gledaju. No Woo-drow je sve

uredio. Justin jedva što je izišao iz automobila k ga je

predstavnik British Airwaysa odveo u mali ured, sklonj; od

pogleda javnosti.

* Svahili: "starina;" govori se iz poštovanja starijem po

godinama poloţaju.

106

"Molim vas, mogu li moji prijatelji-doći sa mnom," zamoli

Justin.

"Nema problema."

Dok su se Livingstone i Mustafa vrzmali iza njega, uručiše

mu ukrcajnu kartu na ime gospodina Alfreda Browna.

Pasivno je promatrao dok su na sivi kovčeg stavljali oznaku

s istim imenom.

"A ovo ću ponijeti u kabinu sa sobom," izjavi on, kao da

daje carski ukaz.

Predstavnik zračnoga prijevoznika, plavi dečko s Novog

Zelanda, pravio se da vaţe u ruci Gladstoneovu torbu;

pretjerano zastenje od napora. "Obiteljsko srebro; je 1"

tako, gospodine?"

"Srebro mog domaćina," prihvati Justin šalu, no lice mu je

jasno kazivalo kako oko toga nema rasprave.

"Ako vi to moţete nositi, gospodine Brown, onda moţemo i

mi," reče plavi predstavnik, vraćajući mu torbu. "Ugodan

let, gospodine Brown. Provest ćemo vas kroz odjeljak za

dolaske; vama je ionako svejedno."

"Vrlo ljubazno od vas."

Okrenuvši se kako bi se posljednji put oprostio, Justin

primi obje divovske Livingstoneove ruke. No za Mustafu je

sve to bilo previše. Tih kao uvijek, on se iskrao.

Ĉvrsto drţeći gledstonicu, Justin uđe u prostoriju za

dolazne putnike, slijedeći svog vodiča; zatekne sama sebe

kako bulji u divovsku prsatu ţenu neodredive rase kako se

ceri prema njemu sa zida. Šest metara visok i metar i pol

širok na najširem dijelu, njezin je lik jedini oglas u cijeloj

dvorani. Ţena nosi odoru medicinske sestre s tri zlatne

pčele (engleski: bees) na svakom ramenu. Još tri koče se na

prsnom dţepu njezine bijele haljine. Nudi pladanj

farmaceutskih delikatesa višerasnoj obitelji sretne djece i

njihovih roditelja. Na pladnju ponešto za svakoga: boce

zlatno-smeđeg lijeka koji više izgleda kao viski za tatu,

čokoladom prekrivene tablete, baš prave za dječicu, a za

mamu kozmetički proizvodi s likom gole boţice koja poseţe

za Suncem. Na vrhu i na dnu divovskoga plakata ţestoka

su slova objavljivala cijelom svijetu veselu poruku:

Three Bees

ZUJE ZA ZDRAVLJE AFRIKE!

Plakat je privukao njegovu pozornost.

Isto je tako bio privukao i Tessinu.

Ukočeno zureći u njega, Justin sluša kako ona s njegove

des-

107

ne strane šaljivo prosvjeduje. Ošamućeni od puta, natrpani

ručnom prtljagom ponesenom u posljednji trenutak, njih su

dvoje ovamo stigli prije nekoliko trenutaka iz Londona, prvi

put ovdje. Nijedno od njih nije prije nogom stupilo na

afričko tlo. Kenija ih čeka, cijela Afrika ih čeka. No taj je

plakat zaokupio Tessino uzbuđeno zanimanje.

"Justine, gledaj ! Ne gledaš!

"Što to? Gledam, naravno!"

"Ukrali su naše pčele! Netko ovdje misli da je Napokon

Strašno bezobrazno! Uţas! Moraš nešto poduzeti!"

Tako je to bilo. Uţas. Ali veseli uţas. Napoleonove tri pčele

simboli njegove slave, dragocjeni znakovi Tessinoga voljenog

otoka Elbe, gdje je veliki čovjek proveo svoje prvo

izgnanstvo, sada su besramno deportirani u Keniju i

prodani u komercijalno ropstvo. Gledajući sad isti plakat,

Justin se moţe samo čuditi opsce-nosti ţivotnih

podudarnosti.

108

SEDMO POGLAVLJE

I

Ukočeno uspravljen u svom sjedalu u poslovnom razredu, u

prednjem dijelu letjelice, s gledstonicom u pretincu iznad

glave, Ju-stin Quayle je zurio pokraj svog odraza u praznu

crninu onkraj prozora. Slobodan je. Ne pomilovan, ne

pomiren, ne utješen, ne riješen. Ne slobodan od noćnih

mora koje mu govore da je ona mrtva, niti od jave koja ih

potvrđuje kad se probudi. Nije slobodan od krivnje

preţivjeloga. Nije slobodan od izjedanja o Ar-noldu. No

napokon slobodan tugovati na svoj vlastiti način. Slobodan

od svoje strašne ćelije. Od tamničara što ih se počeo

gnušati. Od kruţenja sobom poput zatočenika, napola

izluđen od zbunjenosti svog uma i nečistoće svog zatvora.

Slobodan od tišine vlastitoga glasa, od sjedenja na rubu

postelje pitajući se zašto, zašto, zašto. Slobodan od

sramotnih trenutaka kad je bio tako potišten, umoran i

iscrpljen te je gotovo uspio uvjeriti samoga sebe kako ga

uopće nije briga - brak je ionako bio ludorija; gotov je i

hvala Bogu što je tako. Ako je pak tuga vrsta dokolice (kako

je negdje pročitao), onda je sad, slobodan i od te dokolice,

mislio ipak samo na svoju tugu.

Slobodan također i od policijskog ispitivanja, kad je Justin

kakva ni sam nije poznavao stupio u središte pozornice te,

nizom besprijekorno modeliranih rečenica, olakšao svoj

teret pred noge svojih začuđenih ispitivača. Zapravo, rekao

im je onoliko koliko mu je unutarnji poriv, koliko god

zbunjen, govorio da je mudro otkriti. Počeli su time što su

ga optuţili za umorstvo.

"Ovdje nam je nametnut jedan scenarij, Justine,"

objašnjavala je Leslev ispričavajući se. "Moramo ga iznijeti

pred vas, kako biste znali o čemu se radi, iako znamo da će

vas to povrijediti.

109

Riječ je o ljubavnom trokutu. Prema scenariju, vi ste

ljubomorni suprug koji je organizirao plaćeno ubojstvo dok

su vaša supruga i njezin ljubavnik bili od vas najdalje stoje

moguće, a to je uvijek dobar alibi. Dali ste ih oboje ubiti, jer

je samo to moglo zadovoljiti vašu potrebu za osvetom. Tijelo

Arnolda Bluma je odneseno iz terenca i skriveno, tako da

smatramo kako je on, Arnold Blum ubojica, a ne vi. Jezero

Turkana puno je krokodila, pa se nije bilo teško riješiti

Arnolda. Uz to, dobivate, na svaki način, i lijepo

nasljedstvo, što udvostručuje vaš motiv."

Promatraju ga - zna on to dobro - kako bi uočili znakove

krivnje, nevinosti, bijesa ili očaja - znakove bilo čega.

Promatraju ga uzalud jer Justin, za razliku od Woodrowa,

isprva ne čini baš ništa. Sjedi lijepo uređen, zamišljen,

odsutan na Woodrowljevoj replici starinskoga rezbarenoga

stolca. Prsti mu počivaju na stolu kao daje upravo odsvirao

skladbu te sluša kako se gube njezini posljednji odjeci.

Leslev ga optuţuje za ubojstvo; a opet, sve što je izvukla iz

njega jest lagano mrštenje koje ga povezuje s njegovim

unutarnjim svijetom.

"Ja sam pak razumio, iz ono malo obavijesti što mi je Woo-

drow bio tako dobar reći o napredovanju vaše istrage, da

ste uglavnom pristali uz teoriju slučajnoga ubojstva, a ne

planiranoga," razlagao je Justin, više kao profesor koji

raspravlja nego kao oţalošćeni suprug.

"Woodrow sere," zareţi Rob tiho, iz poštovanja prema

domaćici.

Na stolu još nema kazetofona. Raznobojne biljeţnice leţe

netaknute u Leslevinoj praktičnoj torbi. Ne treba ţuriti niti

forma-lizirati. Gloria je donijela pladanj s čajem te, nakon

duga traktata o njezinom nedavno preminulom bulterijeru,

nakon oklijevanja ipak otišla.

"Osam kilometara od mjesta zločina pronašli smo tragove

drugog vozila koje je tamo bilo parkirano," objasni Leslev.

"Vozilo je leţalo u jarku jugozapadno od mjesta Tessina

ubojstva. Našli smo uljnu mrlju i ostatke vatre." Justin

trepće, kao da mu je sunčevo svjetlo prejako, a zatim

pristojno naginje glavu kako bi pokazao da i dalje sluša.

"Pronašli smo i svjeţe zakopane pivske boce i opuške

cigareta," nastavlja ona, navaljujući sve to na Ju-stinova

vrata. "Kad se Tessin dţip provezao, zagonetni karavan je

krenuo za njim i slijedio ga. Neko je vrijeme vozio uza nj.

Predni: lijevi kotač Tessina terenca pogođen je lovačkom

puškom. To nama ne izgleda kao slučajno ubojstvo."

"Više kao ortačko ubojstvo, kako mi to zovemo," objasni

Rob

110

I

"Ubojstvo što ga planiraju i obavljaju"plaćeni profesionalci

za račun nepoznate osobe ili osoba. Tko god da ih je

obavijestio, znao je Tessine planove uzduţ i poprijeko."

"A silovanje?" upita Justin hinjeno ravnodušno, pogledom

fiksirajući svoje sklopljene ruke.

"Kozmetičko ili slučajno," spremno će Rob. "Ubojice su

izgubili glavu, ili su to unaprijed smislili kao trik."

"To nas pak vraća na motiv, Justine," reče Leslev.

"Vaš," dopuni Rob. "Osim ako vi nemate bolju zamisao."

Lica im slijede Justinovo poput kamera, po jedno na svakoj

strani. No Justin ostaje jednako neprobojan za njihove

poglede kao što je imun i na njihove optuţbe. Moţda u

svojoj unutarnjoj izolaciji nije svjestan ni jednog ni drugog.

Leslev spusti ruku kako bi u praktičnoj torbi potraţila

kazetofon, no predomisli se. Ruka joj je ostala uhvaćena

inflagrante, dok se ostatak nje okrenuo prema Justinu,

čovjeku besprijekorno oblikovanih rečenica, stalnom

odboru od jednoga člana.

"Ali, gledajte, ja ne poznajem nikakve ubojice," buni se on,

ukazujući na pukotinu u njihovoj argumentaciji. "Nikoga

nisam unajmio, nikome nisam dao nikakve naputke. Ja

nemam ništa s ubojstvom moje supruge. Ne u smislu koji

mi vi pripisujete. Ja to nisam ţelio, nisam planirao." Glas

mu zadrhti, slomi se, neugodno se iskrivi. "Ţalim za njom

više nego se da riječima iskazati."

Rekao je to tako konačno, tako odlučno te se dvoje

policijskih istraţitelja na tren našlo u neprilici, pa su bez

riječi počeli proučavati Glorij"ine akvarele Singapura, što

vise u redu iznad kamina od opeka, svaki po cijeni od "L

199 I TO BEZ PDV-a," svaki prikazuje isto isprano nebo,

palmu i jato ptica, svaki s njezinim imenom ispisanim

slovima dovoljno velikim da se vide s druge strane ulice, a

tu je i datum, za kolekcionare.

Sve dok Rob, koji ima drskost svojih godina, ako već ne i

samouvjerenost, nije izbacio naprijed dugu mršavu glavu i

bubnuo: "Vama, znači, nije smetalo što vam ţena spava s

Blumom? Puno bi se muţeva malo uzrujalo zbog toga."

Onda zatvori usta, čekajući da Justin učini nešto od onoga

što Rob s pravom očekuje od prevarenih muţeva, da počne:

plakati, crvenjeti, bjesnjeti na vlastite nedostatke ili prevari

svojih prijatelja. No Justin gaje razočarao.

"Jednostavno, nije riječ o tome," reče tako snaţno te je i

sama sebe iznenadio. Uspravi se pa zaokruţi pogledom kao

da ţeli vidjeti tko je to govorio kad nije bio njegov red, kako

bi toga tipa izgrdio. "O tome moţe biti riječ u novinama.

Moţe se o tome raditi

111

i za vas. No za mene se nikad nije o tome radilo, niti se radi

danas."

"Dobro, o čemu se onda radi?" nije se predavao Rob.

"Ja sam je iznevjerio."

"Kako? Niste bili dorasli zadatku?" isceri se Rob muški.

"Iznevjerili ste je u bračnom krevetu?"

Justin odmahne glavom. "Ne, time što sam se udaljio." Glas

mu se stiša do mrmljanja. "Time što sam je pustio da sama

ide svojim putem. Time što sam u mislima otišao od nje.

Time što sam s njome sklopio nemoralnu pogodbu. Takvu

kakvu nikad nisam smio dopustiti. A nije ni ona."

"Što je to bilo?" pita Leslev, sva med i mlijeko nakon Robove

namjerne grubosti.

"Ona je slijedila glas svoje savjesti, dok sam ja nastavljao

raditi svoj posao. Bila je to nemoralna stvar. To se nikada

nije smjelo dogoditi. Bilo je to kao da sam je poslao u crkvu

da se mol: za nas oboje. Kao da smo nacrtali kredom crtu

po sredini kuće i rekli: "vidimo se u krevetu1."

Nedirnut iskrenošću priznanja, ni noćima i danima

samoop-tuţivanja što ih daju naslutiti, Rob ga je ţelio opet

izazvati. I dalje se tugaljivo cerio, ne vjerujući, a usta mu

okrugla i otvorena kao grlo cijevi mitraljeza. Ali danas je

Leslev brţa od Roba. Ţena u njoj je posve budna i pozorno

sluša što Robove agresivne muške uši ne mogu čuti. Rob se

okrene k njoj, traţeći dopuštenje za nešto: da ga još malo

izaziva Arnoldom Blumom moţda, ih nekim drugim

raskrinkavajućim pitanjem, što će ga dovesti bliţe ubojstvu.

No Leslev odmahuje glavom te, podigavši ruku iz blizine

torbe, njome potajno tapše zrak, što znači: "polako, polako.

"Pa kako ste se vas dvoje upoznali i spojili?" upita ona

Jusi:-na, tonom kao što se pita slučajne znance na dugu

putovanju.

Bilo je to genijalno od Leslev: ponuditi mu ţensko uho i raţi

mijevanje stranca. Zaustaviti ovo što se sada događa,

povesti sa sadašnjeg bojnog polja k neugroţenim poljanama

prošlosti. Justin se odaziva na njezin poziv. Opušta

ramena, napola zatvara oči, pa im na opušten, vrlo privatan

način pripovijeda svo> sjećanja kako je to bilo, na isti način

kako je to pripovijedao mom sebi stotinu puta u isto toliko

nespokojnih sati.

"Kada, dakle, drţava nije drţava, prema vašem mišljenju,

podine Quayle?" pitala je Tessa slatkim glasom, jednoga

doko podneva u Cambridgeu prije četiri godine, drevnoj

potkrov

112

predavaonici, dok su se sunčeve zrake probijale kroz

tavanske prozore i osvjetljavale prašinu u zraku. To su prve

riječi koje mu je ikad uputila; izazvale su salvu smijeha

inače bezvoljna slušateljstva od pedeset kolega pravnika

koji su se, poput Tesse, upisali na dvotjedni ljetni seminar

o "Pravu i uređenu društvu". Ju-stin to sve sad ponavlja u

duhu. Kako se dogodilo da je stajao sam na podiju, u

Haywardovu sivom flanelskom odijelu s prslukom, drţeći se

objema rukama za govornicu - to je njegova ţivotna priča,

objašnjava; govoreći, ne obraća se nijednom od njih, nego

zavijutcima Woodrowljeve blagovaonice u neotudorskom

stilu. "Quayle će to obaviti!" zaderao se kasno sinoć neki

novak iz ureda pomoćnika ministra, ni jedanaest sati prije

nego se predavanje trebalo odrţati. "Dajte mi Quaylea!"

Quayle - neţenja po struci, mislio je on, uvijek uporabljivi

Quayle, miljenik starih frajli, zadnji pripadnik izumiruće

vrste, hvala Bogu što postoji; tek se vratio iz proklete

Bosne, predviđen za Afriku - ali ne još. Quayle muškarac

koji nedostaje; dobro gaje znati ako dajete večeru, a ne

moţete sloţiti broj; savršene manire - vjerojatno je peder

(samo što nije, što pokoja supruga boljeg izgleda dobro zna,

ali neće reći, naravno).

"Justine, jesi li to ti? Bog, Haggary ovdje. Sjećaš se, bili smo

na istom faksu, samo ti si koju godinu stariji. Gledaj, stari,

pomoćnik ministra sutra drţi u Cambridgeu predavanje

nekim nadobudnim odvjetnicima. Problem je što ne moţe

doći. Mora za jedan sat krenuti u Washington, pa..."

A Justin, dobar momak, već sam sebe nagovara na

pristanak: "Pa dobro, ako je predavanje već napisano. Onda

dobro, samo ću ga pročitati."

Haggarty ga pak presiječe: "Auto s vozačem bit će pred

tvojom kućom točno u devet, ni minute poslije. Govor je

čisto sranje. On gaje sam napisao. Moţeš ga malo popraviti

dok se voziš u Cam-bridge. Justine, pravi si."

I tako, evo njega, dobar momak, Etonac; upravo se riješio

naj-dosadnijeg predavanja što ga je ikad u ţivotu pročitao:

pisano svisoka, napuhano i predugo, kakav je i autor, koji

se sad vjerojatno negdje u Washingtonu opušta u raskoši

kakva dolikuje zamjenicima ministara vanjskih poslova.

Uopće mu nije palo na pamet da bi morao odgovarati na

pitanja, no kad je Tessa ispalila svoje, nije mu na pamet

palo niti ne dati joj odgovor. Sjedila je u geometrijskoj

sredini prostorije; u središte je i pripadala. Vidjevši je,

Justinu se nametne budalast dojam da su njezini kolege

namjerno ostavili prostor oko nje iz duboka štovanja

njezine

113

ljepote. Visoki ovratnik njene pravnički bijele bluze sezao je,

kao kod nevine djevojčice iz školskoga zbora, sve do brade.

Bljedoća i izrazita vitkost činili su da izgleda kao zapušteno

dijete. Ĉovjek bije poţelio zamotati u pokrivač i zaštititi je.

Sunčeve zrake kroz krovni su prozor sjale tako jarko na

njenu tamnu kosu da joj u početku nije mogao razabrati

lice. Vidio je isprva samo široko, blijedo čelo, par ozbiljnih

velikih očiju i borbena čeljust. No čeljust je došla poslije. U

međuvremenu, bila je anđeo. Što nije još znao, ali će

uskoro otkriti, bilo je daje ona anđeo s toljagom.

"Dakle, rekao bih daje odgovor na vaše pitanje..." počne Ju-

stin, "i morate me ispraviti ako mislite drukčije..." nastojao

je on popuniti generacijski jaz i spolni jaz, općenito

nastojeći uspostaviti egalitarno ozračje, "da drţava prestaje

biti drţavom kad prestane obavljati svoje temeljne duţnosti.

Je li to ono u osnovi ono što i vi mislite?"

"A koje su te temeljne duţnosti?" reče anđeo - dijete.

"Dakle..." počne opet Justin, ne znajući više kamo ga to

vodi te zato primjenjujući signale ne-parenja, za koje je

smatrao kako ga osiguravaju bar donekle, ako mu već i ne

daju potpuni imunitet, "Dakle... " gesta neugode rukom,

vrh etonskoga kaţiprsta na već prosijedom zalisku, pa opet

dolje. "Predloţio bih vam ovako: danas se, vrlo ugrubo,

civiliziranom drţavom smatra ona koja ispunjava sljedeća

svojstva: odrţavanje izbora s općim biračkim pravom, ah -

zaštita ţivota i imovine građana - hmm, pravosuđe,

zdravstvena zaštita i obrazovanje pod jednakim uvjetima za

sve, barem do neke razine; zatim, odrţavanje funkcionalne

uprave, onda cesta, telekomunikacija, sustava odvodnje itd.

I - što još imamo? Ah, da: djelotvorno prikupljanje poreza.

Ako drţava ne obavlja barem veći dio nabrojenoga, onda se

mora reći kako je društveni ugovor između drţave i

građanina poprilično uzdrman. Ako pak drţava ne obavlja

ništa od navedenog, onda je to] propala drţava, kako se

danas kaţe. Nedrţava." Šala. "Izdrţava. Opet šala, ali nitko

se i opet ne smije. "Zadovoljava li vas odgovo na vaše

pitanje?"

Pretpostavio je kako će anđelu trebati trenutak za

razmišljanje o tom dubokoumnom odgovoru; zato se strese

kad je opet napala, jedva mu dopustivši dovršiti tiradu.

"Moţete, znači, zamisliti situaciju u kojoj biste se vi osobiv

1 osjećali obveznim podrivati drţavu?"

"Ja osobno? Ovu zemlju? O, Boţe moj! Ne, nipošto,"

odgovor. * Justin, prikladno šokiran. "Ne sad; tek sam se

vratio kući." Prezrv. f smijeh zaori se iz klupa; ljudi su očito

bili na njezinoj strani.

114

"Ni pod kojim okolnostima?" J|k

"Koliko ja mogu predvidjeti, nema takvih okolnosti; ne."

"A što je s drugim zemljama?"

"Pa, ja nisam drţavljanin drugih zemalja, zar ne?" Opet

smijeh, no sad se okretao u njegovu korist. "Vjerujte mi,

zaista imam dovoljno posla nastojeći zastupati jednu

zemlju." Nova provala smijeha, koja ga je još više ohrabrila.

"Hoću reći, više od jedne jednostavno nije..."

Trebao mu je pridjev, no ona ga pogodi novim udarcem

prije no stoje našao odgovarajući pridjev. Kako se pokazalo,

bio je to čitav niz udaraca u brzu slijedu, u lice i tijelo.

"Zar morate biti drţavljanin neke zemlje prije nego donesete

sud o njoj? Vi pregovarate s drugim zemljama, zar ne? Vi se

s njima dogovarate, sklapate ugovore. Dajete im legitimitet

trgovinskim partnerstvima. Ţelite li nas uvjeriti kako

postoje jedna etička mjerila za vašu zemlju, a drukčija za

ostale? Što nam zapravo ţelite reći?"

Justin se prvo osjeti neugodno, a onda se naljuti. Sjetio se,

malo kasno, kako je strašno umoran nakon nedavna

povratka iz vraţje Bosne; teoretski je još na oporavku.

Počeo je već pripreme za mjesto u Africi; nije točno znao

koje, no pretpostavljao je da je grozno, kao i obično. Nije se

vratio u Majku Englesku da bi bio vreća za udaranje

nekoga odsutnog pomoćnika ministra, a još manje da bi

čitao njegove loše govore. Ne, ne; neće "uvijek raspoloţivi"

Justin biti meta ni nekoj lijepoj huliganki, koja ga napada

kao nekoga koga smatra tipičnim birokratskim

beskraljeţnjakom. U zraku je bilo još smijeha, no bio je to

smijeh na oštrici noţa; mogao se okrenuti na jednu ili na

drugu stranu. Vrlo dobro: ako ona igra za stojeća mjesta, i

on će. Izigravajući, baš kao i većina njih, podigne lijepo

oblikovane obrve i ostavi ih tako. Korakne naprijed te raširi

ruke s dlanovima prema gore, u pozi molitve ili samozaštite.

"Gospođo," počne on, kad se smijeh okrenuo na njegovu

stranu. "Ja drţim, gospođo -ja se bojim - da me vi nastojite

uvući u neku vrstu rasprave o mom moralu."

Na to publika počne frenetično pljeskati; svi osim Tesse.

Sunce stoje sjalo na nju bijaše nestalo, pa ugleda njezino

lijepo lice, koje odavaše krhkost i prestrašenost. Shvatio je

teret ljepote i prokletstvo kad se uvijek upada u oči; shvatio

je kako je pobijedio a da to nije ţelio. Poznavao je vlastitu

nesigurnost te ju je prepoznao u njoj. Smatrala je, zbog

svoje ljepote, kako ima obvezu daje se čuje. Ona je krenula

odvaţnom stazom i stvari su pošle

115

ili!

krivo za nju. Sad ne zna kako bi se vratila na polazište, gdje

god ono bilo. Prisjeti se groznog daveţa što gaje upravo

pročitao i jeftinih odgovora što ih je dao; pomisli: ona je

posve u pravu, a ja sam svinja. Još gore. Ja sam

sredovječni britanski diplomat, ru-tiner koji je okrenuo

dvoranu protiv lijepe mlade ţene koja čini ono što joj je

prirodno. Oborivšije, poţuri joj pomoći ustati:

"No ako smo za trenutak ozbiljni" najavi on posve

drukčijim, kruto ozbiljnim glasom, obraćajući se preko

dvorane izravno njoj, dok je smijeh poslušno zamirao,

"mora se uprijeti prstom točno na pitanje na koje doslovce

nitko u međunarodnoj zajednici ne zna odgovor. Koja je

prava strana? Što je to etična vanjska politika? U redu.

Moţemo se sloţiti da ono je ono što danas povezuje bolje

drţave neka vrsta humanističkog liberalizma. No ono što

nas dijeli jest upravo pitanje koje ste vi postavili: kada

navodno humanistička drţava postaje neprihvatljivo

represivna? Što se događa kad ugrozi naše nacionalne

interese? Tko je onda humanist? Drugim riječima, kad

pritišćemo gumb za uzbunu za Ujedinjene narode (dobro,

pretpostavimo da oni stupe u djelovanje, što je pak posve

drugo pitanje)? Uzmite Ĉečeniju - uzmite Burmu - uzmite

Indoneziju - uzmite tri četvrtine zemalja takozvanoga svijeta

u razvoju."

I tako dalje, i tako dalje. Metafizičko petljanje najgore vrste.

kao što bi sam prvi priznao; no upalilo je: skinuo ju je s

udice. Razvila se svojevrsna rasprava, oblikovale se strane,

biljeţili jeftini bodovi. Sastanak se oduljio i prevršio

predviđeno vrijeme; zato je proglašen velikim uspjehom.

"Voljela bih da me povedete u šetnju," rekla mu je Tessa

nakon sastanka. "Moţete mi pričati o Bosni," doda kao

izliku.

Šetali su vrtovima Clare Collegea. Umjesto priče o prokletoj

Bosni, Justin joj je govorio ime svake biljke, ime i prezime

te o< čega ţivi. Drţala ga je za ruku i slušala šutke, osim

povremeni pitanja kao: "Zašto tako rade?" ili: "Kako se to

događa?" Od togi je nastavio govoriti; isprva joj je na tome

bio zahvalan, jer je go vor za njega bio izgradnja paravana

kojima se ograđivao od I - osim što je s Tessom oslonjenom

o njegovu ruku zatekao s< ma sebe kako uopće ne misli na

te paravane, nego kako su j gleznjevi krhki u pomodnim

teškim čizmama što ih je stavlja! jednu pred drugu uskom

stazom kojom su hodali. Bio je uvjere kako bi, kad bi pala

prema naprijed, slomila golijeni. Kako ga samo lagano

ticala; njezin je hod bio više jedrenje nego hodanje. Nakon

šetnje otišli su na kasni objed u talijanski restoran; kono

bari su flertali s njom, što ga je smetalo, dok se nije

ispostavilo

116

p

i

kako je Tessa napola Talijanka, što jĆ"na neki način stvar

učinilo prihvatljivom, slučajno omogućivši Justinu da

pokaţe vlastitu vještinu vladanja talijanskim jezikom, čime

se ponosio. No odjednom uoči kako se snuţdila, zamislila,

kako su joj ruke os-labjele, kao da su joj noţ i vilica postali

preteški - kao što su joj čizme u vrtu bile preteške.

"Zaštitili ste me," objasni ona, još na talijanskom, spustivši

glavu tako te joj je kosa zaklanjala lice. "Uvijek ćete me

štititi, je li tako?"

Justin pak, pristojan do pretjerivanja, kao uvijek, reče da,

dobro, pozove li ga, hoće, svakako. Ili, dat će u svakom

slučaju sve od sebe, da tako kaţemo. Koliko se ikad mogao

sjetiti, bijahu to jedine riječi što su ih razmijenili za vrijeme

objeda, makar gaje ona poslije, na njegovo zaprepaštenje,

uvjeravala kako je vrlo pametno govorio o opasnosti novoga

sukoba u Libanonu (zemlji na koju nije mislio već

godinama), o demonizaciji islama u zapadnim medijima, o

sramno blesavom stajalištu zapadnih liberala, koji nisu

dopuštali da im se neznanje ispriječi na putu nesnošljivosti;

govorila mu je i kako je se duboko dojmilo koliko je osjećaja

unio u tu temu, što je i opet zbunilo Justina, koji je dosad

znao kako je u sebi potpuno podijeljen u tom pitanju.

No odjednom se s Justinom počelo događati nešto što nije

mogao nadzirati, a to gaje istodobno uzbuđivalo i strašilo.

Nekim slučajem našao se posve uvučen u lijepu igru, koja

ga je posve zaokupila. Bio je u drugačijem elementu, igrao

je ulogu, i to ulogu što ju je često ţelio igrati u ţivotu, no

nikad dosad nekako nije uspio. Jednom ili dvaput, istina,

osjetio je začetak sličnog osjećaja, no nikad s tako opojnom

snagom i tolikim zaboravom. A sve to dok mu je iskusni

ţenskar u njemu slao upozoravajuce znakove

najnaglašenije vrste: prekini, mala je ţiva nevolja, premlada

je za tebe, previše stvarna, preiskrena, ne zna igrati igru.

Ali ništa. Nakon ručka, dok ih je sunce još obasjavalo,

spustiše se na rijeku te joj on pokaza što bi svi dobri

ljubavnici - drţi se - trebali pokazati svojim ţenama u

Cambridgeu - naime, kako je spretan, kako uglađen, kako

leţeran dok balansira uspravljen u svom prsluku na

zaljuljanoj krmi barke, odguruju-ći se motkom i vodeći

duhovit dvojezični razgovor - opet, ona se klela da je to

radio, makar se on uvijek poslije sjećao tek njezina dugog

mladenačkog tijela u bijeloj bluzi i crnoj suknji jahačice s

rasporkom; sjećao se i kako gaje njezin sjetni pogled pratio

s nekim priznanjem što ga nije mogao uzvratiti, jer se ne

sjeća da ga je ikad prije u ţivotu posjela tako snaţna

privlačnost, niti

117

je ikad bio tako bespomoćan. Pitala gaje gdje je naučio

toliko o vrtlarenju i on je odgovorio: "Od naših vrtlara."

Pitala gaje tko su mu bili roditelji, pa je morao priznati -

oklijevajući, siguran kako će to povrijediti njezina egalitarna

načela - da je iz vrlo dobre obitelji, odgojen u paţnji i

bogatstvu; daje vrtlare plaćao njegov otac, koji je također

platio i dugi niz dadilja, privatnih interna-tskih škola,

sveučilišta i praznike u inozemstvu i sve ostalo što mu je

trebalo olakšati put u "obiteljsku tvrtku," kako je njegov

otac zvao Foreign Office (britansko Ministarstvo vanjskih

poslova).

No na njegovo olakšanje, njoj se to učini savršeno

razumljivim opisom njegova podrijetla; dopunila je to

povjerivši mu ponešto iz vlastite prošlosti. I ona je rođena u

bogatoj obitelji, priznala je. No oboje roditelja su joj umrli u

posljednjih devet mjeseci, oboje od raka. "Tako sam ja

siroče," objavi s laţnom lakoćom. "Moţe me se dati u dobre

ruke." Nakon toga se za neko vrijeme odvojiše, ostavši u

kontaktu.

"Zaboravio sam auto," reče u nekom trenutku, kao da je to

neka prepreka daljim aktivnostima.

"Gdje ste ga parkirali?"

"Nisam. Ima vozača. To je vladin auto."

"Zar ga ne moţete nazvati?"

Nevjerojatno, imala je telefon u torbici, a on je imao broj

vozačeva mobitela u dţepu. Tako je privezao čamac i sjeo

pokraj nje govoreći vozaču neka se sam vrati u London,

stoje bilo kao baciti kompas u šumi - čin samoizolacije čije

značenje nije promaknulo nijednom od njih dvoje. Nakon

rijeke povela gaje u svoje odaje i vodila ljubav s njim.

Zastoje to učinila, stoje mislila tko je on kad je to učinila,

stoje on mislio tko je ona, tko su oboje bili koncem toga

vikenda - takve će se zagonetke, rekla mu je dok ga je

obasipala poljupcima na ţeljezničkoj postaji, riješiti s

vremenom : praksom. Ĉinjenica jest, rekla je, da ga voli, a

sve će ostalo riješit: kad se vjenčaju. A Justin, u ludosti što

ga bijaše obuzela, davač joj je slične bezumne izjave,

opetovao ih i nadopunjavao, sve na valu slatke

nerazumnosti što gaje nosila - i predao joj se rade iako je, u

trenutcima kad bi mu se na tren vratio razum, znao kako

će jednoga dana svaka hiperbola imati svoju cijenu.

Nije krila da ţeli starijeg ljubavnika. Poput mnogih lijepih

mladih ţena što ih je poznavao, bilo joj je zlo i od pogleda ni

muškarce vlastitog naraštaja. Jezikom kojega se potajno

gnušao nazivala se malom đavolicom, lakom ţenskom,

kurvom dotr srca; no bio je i previše smućen a da bi je

ispravljao. Izrazi -

118

- poslije je to otkrio - potjecali od njfeiina oca, koga je

odonda prezirao, no s mukom je to morao skrivati, jer je

ona o njemu govorila kao o svecu. Njezina je potreba za

Justinovom ljubavlju, objasnila je, plamtjela u njoj kao

neutaţiva glad; Justin je na to mogao reći samo to da isto

vrijedi i za njega. U to je čak tada i vjerovao.

Njegov je prvi poriv, četrdeset osam sati nakon povratka u

London, bio bijeg. Pogodio ga je uragan; no uragani, znao je

to iz iskustva, učine puno štete, nešto od toga sa strane, pa

krenu dalje. Njegov odlazak na diplomatsku duţnost u

afričku paklenu špilju, još neodređena datuma odlaska,

odjednom je izgledao privlačno. Njegove vlastite ljubavne

izjave uzbunjivale su ga to više što više ih je ponavljao: to

nije istina, ja sam zalutao u pogrešan igrokaz. Imao je niz

veza i nadao ih se imati još nekoliko

- ali samo suzdrţano i promišljeno, sa ţenama jednako

nesklonim kao i on napustiti zbog strasti zdrav razum. Što

je još okrutnije, on se bojao njezine vjere jer je on, kao

punokrvni pesimist, nije imao uopće. Nije vjerovao u Boga,

u dobrotu ljudske naravi, u budućnost, a još najmanje u

sveopću snagu ljubavi. Ĉovjek je zao i tako će uvijek biti.

Na svijetu ima malo razboritih duša, a Justin je jedna od

njih. Njihov je posao, mislio je jednostavno, jest voditi

ljudsku vrstu što dalje od najgorih pretjerivanja, iako valja

priznati da kad su dvije strane čvrsto odlučile jedna drugu

raznijeti na sitne komadiće, onda razborita osoba tu malo

što moţe učiniti, koliko god nemilosrdno nastojala boriti se

protiv nemilosrdnosti. Na koncu, reče majstor visokoga

nihilizma samom sebi, svi su civilizirani ljudi danas

osuđeni na propast

- plimni je val sve veći i potopit će ih. Stoga je dvostruko

nesretna slučajnost da Justin, koji gleda na svaku vrstu

idealizma s najdubljom skepsom, uđe u vezu s mladom

ţenom koja (premda krasno nesputana u mnogom pogledu)

ne moţe prijeći ni ulicu a da prije toga ne zauzme moralno

stajalište. Bijeg je jedino razumno rješenje.

No kako su tjedni prolazili jedan za drugim, a on počeo ono

što je trebao biti osjetljivi proces udaljavanja, čudo onoga

što se dogodilo uhvatilo je korijena u njemu. Večerice

planirane za ţaljenja vrijedan prizor rastanka pretvarale su

se nehotice u slavlja opčinjenosti, iza kojih su slijedila sve

luđa spolna zadovoljstva. U sebi se počinjao stidjeti svoga

tajnog otpadništva. Tessin ga je bahato-borbeni idealizam

zabavljao, a ne odbijao; na neki bezopasan način, čak ga je

i sam počinjao u njemu sudjelovati. Dotad je snaţna

uvjerenja drţao prirodnim neprijateljima diplo-

119

mata - nečim što valja zanemarivati, ismijavati ili, poput

opasne energije, kanalizirati u nešto drugo. Sada ih je, na

svoje iznenađenje, počeo vidjeti kao znakove odlučnosti,

čega je Tessa bila zastavnica.

S tim je otkrićima Justinu došla nova samospoznaja. Nije

više bio ljubimac starih frajli, zaprisegnuti neţenja koji

zauvijek vješto izbjegava okove braka. Bijaše oboţavani

očinski lik lijepoj djevojci; ispunjavao joj je svaku mušicu,

kako se već kaţe, davao joj da bude po njenom kad god bi

to htjela. No ipak joj je istodobno bio zaštitnik, njena

stijena, njena čvrsta ruka, njezin predivni zreli vrtlar sa

slamnatim šeširom. Napustivši plan bijega, Justin je svoju

lađu čvrsto usmjerio k njoj te ovoga puta više nikad nije

zaţalio niti se osvrtao unatrag. Ili je barem ţelio da tako

vjeruju policijski istraţitelji.

"Ĉak ni kad vam je počela činiti neugodnosti?" upita nakon

što su ona i Rob, potajice zapanjeni njegovom otvorenošću,

odsjedili primjereno razdoblje u tišini punoj poštovanja.

"Rekao sam vam. Bilo je pitanja u kojima smo se

razlikovali. Ĉekao sam. Ĉekao sam ili dok ona usmjeri svoja

stajališta, ili da Foreign Office pronađe za nas uloge koje

nisu u suprotnosti. Poloţaj diplomatskih supruga u

britanskoj Sluţbi vanjskih po slova neprestano se mijenja.

One ne smiju zarađivati u strani zemljama gdje su im

muţevi na sluţbi. Obvezne su slijediti muţa zbog potreba

sluţbe. U jednom trenutku nude im se sve moguće slobode.

U sljedećem se od njih očekuje ponašanje poput

diplomatskih gejša."

"Govorite li to vi, ili to Tessa govori kroz vas?" upita Leslev

ss smiješkom.

"Tessa nikad nije čekala da joj daju slobodu. Ona ju je

uzimala."

"A Blum vam nije smetao?" upadne grubo Rob.

"Ako se i nismo u svemu slagali, nije mi smetao. No što

hoću reći jest: Arnold Blum nije bio Tessin ljubavnik. Njih

su spai;= "• sasvim druge stvari. Tessina je najmračnija

tajna bila njezina k: jepost. Voljela je šokirati ljude."

Bilo je to previše za Roba. "Ĉetiri noći na putu!?" pobuni

Ť on. "Zajedno u kućici u Turkani. Cura kao Tessa? Znači,

vi oz no traţite od nas da vam vjerujemo kako nije imala

ništa s njiir.

"Vjerujte vi što god hoćete," reče Justin, koga je nemoguće

nenaditi. "Ja o tome nemam nikakve sumnje."

120

"Zašto?"

"Zato što mije rekla."

To ih je zaista ostavilo bez teksta. Ipak, Justin je još nešto

imao reći. Dio po dio, uz pomoć Leslevinih potpitanja,

nekako je to izvukao iz sebe.

"Udala se za konvencionalnost," počne teško. "Za mene. Ne

za nekog idealističkog dobročinitelja. Doista je ne biste

smjeli smatrati nekom čudakinjom. Nisam uopće sumnjao -

a nije ni ona kad smo stigli ovamo - da će Tessa biti išta

drugo osim još jedne diplomatske gejše, makar se toga

gnušala. Ona je htjela biti to, makar na svoj način. Moţda

na rubu, ali ipak to." Razmatrao je, svjestan nevjerice u

njihovim razrogačenim očima. "Nakon smrti roditelja, ona

se uplašila same sebe. Sa mnom kao osloncem, htjela se

povući od previše slobode. Bila je to cijena što ju je bila

pripravna platiti za to što više nije siroče."

"Zašto se to onda promijenilo?" pitala je Leslev.

"Mi!" odgovori Justin sa ţarom. Htio je reći, ostali mi. Mi,

preţivjeli. Krivci. "Svojom susretljivošću," reče tihim

glasom. "Ovime." Širokom je gestom obuhvatio ne samo

blagovaonicu i Glo-rijine grozne akvarele poredane duţ

kamina, nego čitavu kuću, njezine stanare, pa i ostale kuće

u ulici. "Mi koji smo plaćeni da vidimo što se događa, ali

radije ne vidimo. Mi koji prolazimo pokraj ţivota oborena

pogleda."

"Jesu li to njezine riječi?"

"Nisu. Nego moje. Tako nas je ona počela gledati. Rođena je

u bogatstvu, no ono joj nikad nije bilo vaţno. Novac je nije

zanimao. Trebala joj gaje znatno manje no što ga treba

skorojevićima. Međutim, znala je kako nema izgovora za

ravnodušnost prema svemu što vidi i čuje. Znala je svoj

dug."

U tom trenutku Leslev pozva na prekid do sutra u isto

vrijeme ako se slaţete, Justine. Slaţe se.

Izgleda da je i British Airways došao do istog zaključka, jer

su u kabini prvog razreda primali zadnje narudţbe pred

spavanje i gasili velika svjetla.

121

OSMO POGLAVLJE

Rob se opet odmara dok Leslev vadi svoje igračke:

raznobojne biljeţnice, olovke, mali kazetofon što ga jučer

nisu ni dotaknuli, gumicu za brisanje. Justin je

zatvorenički blijed i oko očiju mu se stvorila mreţa finih

borića; tako ga sada jutra zatječu. Liječnik bi mu propisao

svjeţi zrak.

"Justine, rekli ste kako nemate ništa s ubojstvom svoje

ţene u onom smislu mi mislimo," podsjetila gaje prvo

Leslev. "A koji još smisao postoji, ako smijem pitati?"

Morala se nagnuti preko stola kako bi čula njegove riječi.

"Trebao sam poći s njom."

"U Lokichoggio?"

Justin odmahne glavom.

"Na jezero Tur kanu?"

"Svuda."

"Je li vam to ona rekla?"

"Nije. Ona me nikad nije kritizirala. Nikad nismo jedno

drugom govorili što da činimo ili ne činimo. Imali smo samo

jednu svađu, i to oko metode, ne oko biti. Arnold nam

nikad nije bioi prepreka."

"O čemu ste se onda svađali?" upita Rob, drţeći se kao

pijan. plota doslovnoga značenja riječi.

"Nakon stoje Tessa izgubila naše dijete, preklinjao sam je

ne ka mi dopusti daje povedem u Europu - Englesku ili

Italiju. K mo god ţeli. Nije htjela ni čuti. Ona je imala

misiju; hvala Bo_ razlog za ţivot, no to je bilo ovdje u

Nairobiju. Naišla je na vel: društvenu nepravdu. Teški

zločin; rabila je oba imena. To je !: sve što mije bilo

dopušteno znati. U mojem je poslu promišljc:

122

fr

neznanje razvijeno do umjetničke razifte." Okrene glavu k

prozoru i zagleda se kroz njega. "Jeste li ikad vidjeli kako

ţive ljudi u ovim sirotinjskim predgrađima?"

Leslev odmahne glavom.

"Jednom me povela tamo. U trenutku slabosti, kako mi je

poslije kazala, htjela je da vidim njezino radno mjesto.

Ghita Pe-arson je pošla s nama. Ghita i Tessa bile su bliske

po naravi. Sličnosti su bile tako brojne te je to već bilo

smiješno. Majke su im objema bile liječnice, očevi

odvjetnici; obje su katolički odgojene. Posjetili smo dom

zdravlja. Ĉetiri betonska zida, limeni krov i tisuću ljudi koji

čekaju ulazak." Za trenutak se izgubio, zaboravio gdje je.

"Takvo je siromaštvo zasebna disciplina. Ne moţe se naučiti

ujedno poslijepodne. Ipak, menije odonda bilo teško hodati

Stanlevevom ulicom a da nemam pred očima..." Glas mu se

opet slomio. "A da nemam pred očima onu dragu sliku."

Nakon Woodrowljevih lukavih izvrdavanja, Justinove su

riječi zvučale kao pravo evanđelje. "Velika nepravda - teški

zločin - to je ono što ju je drţalo na ţivotu. Prošlo je pet

tjedana od smrti našega djeteta. Ostavljena sama u kući,

satima bi zurila u zid. Mustafa bi mi telefonirao u Visoko

povjerenstvo: "Dođite kući, Mzi. Bolesna je, loše joj je." No

nisam je ja vratio u ţivot. Bio je to Arnold. Arnold ju je

razumio. Arnold je s njom dijelio tajnu. Kad bi samo začula

zvuk njegova auta pred kućom, postala bi druga osoba. "Što

imaš? Što imaš?" Mislila je, vijesti. Informacije. Kako stvari

napreduju. Kad bi otišao, povukla bi se u svoju malu radnu

sobu i tamo radila do noći."

"Na svom računalu?"

Trenutak opreza kod Justina. Prevladan. "Imala je svoje

spise i svoje računalo. Imala je telefon, no sluţila se njime

vrlo oprezno. I imala je Arnolda, kad god je mogao doći."

"I vama to nije smetalo?" iskesi se opet Rob, pogrešno

zaključivši kako je došao trenutak da se vrati svom grubom

tonu. "Ţena vam tako sjedi sva izgubljena, čekajući da se

pojavi Divni Doktor."

"Tessa je bila očajna. Da joj je trebalo stotinu Blumova, što

se mene tiče, mogla ih je sve imati, i to kako god hoće."

"A vi ništa niste znali o teškom zločinu?" vratila se Lesley,

ne dajući se uvjeriti. "Ništa. O čemu je riječ, tko su ţrtve,

tko su glavni igrači. Sve su vam te informacije ustezali.

Blum i Tessa bili su zajedno u tome, a vas su drţali vani na

hladnom."

"Ja sam im dao razmak," potvrdi uvjereno Justin.

"Ne shvaćam kako ste mogli preţivjeti na taj način," navalji-

123

vala je Leslev, spustivši biljeţnicu u kriloi šireći ruke.

"Odvojeni, a zajedno. Tako kako vi to opisujete, to je bilo...

kao da ne razgovarate. Ma još gore!"

"Nismo preţivjeli," podsjeti je jednostavno Justin. "Tessa je

mrtva."

Mogli su misliti kako je prošlo vrijeme intimnih ispovijedi i

da će doći razdoblje srameţljivosti ili nelagode, čak i

povlačenja prije izrečenoga. No Justin je tek počeo. Naglo

usta, kao da pokazuje svoj plijen. Ruke mu padoše do

bedara i ostaše tamo do nove zapovijedi. Glas mu vrati

snagu. Neka se duboka unutarnja snaga iz njega probijala

na površinu, u nimalo svjeţi zrak Woodrowljeve smrdljive

blagovaonice, u kojoj se još osjećao miris sinoćnjeg mesnog

umaka.

"Bila je tako neobuzdana" objavi ponosno, još jednom

navodeći tekstove govora što ih je na kraju samome sebi

satima drţao. "To sam kod nje volio od početka. Bilo joj je

tako očajnički stalo da što prije imamo dijete. Trebalo je što

prije nadoknaditi smrt njezinih roditelja! Zašto bismo čekali

dok se ne vjenčamo? Zaustavio sam je. Nisam trebao.

Pobjegao sam se konvenciji - sam Bog zna zašto. Vrlo

dobro," rekla je. "Ako se moramo vjenčati da bismo imali

dijete, vjenčajmo se onda odmah." Tako smo pošli u Italiju

gdje smo se smjesta vjenčali, na veliko veselje mojih

kolega." To je i njega samog zabavljalo. " "Quayle je poludio!

Stari Justin je oţenio svoju kćer! Je li Tessa već

maturirala?" Kad je zatrudnjela, nakon tri godine pokušaja,

plakala je od sreće. 1 ja sam."

Zašutio je, no nitko nije prekinuo tijek njegovih misli.

"Trudnoća ju je izmijenila. Nabolje. Tessa je odrasla,

dorasla do majčinstva. Izvana je ostala lakomislena. No

iznutra je u nje zrio dubok osjećaj odgovornosti.

Humanitarni je rad za nju poprimio novo značenje. Rekli su

mi da to nije neuobičajeno. Stoj je bilo vaţno, postalo je

poziv, gotovo sudbina. Kad je bila sedam j mjeseci noseća,

još se skrbila za bolesne i umiruće, i još se vrcala na

zamorne diplomatske večere i primanja u gradu. Što više

bliţio predviđeni datum djetetova rođenja, to je odluči ona

bila da ga rodi na što bolji svijet. Bolji svijet ne samo za ne,

dijete, nego za svu djecu. U to se doba odlučila kako će rodi

afričkoj bolnici. Da sam je prisilio otići u privatnu kliniku,

on to učinila, no to bi bila izdaja prema njoj."

"Kako?" prošapće Leslev.

124

I

"Tessa je činila apsolutnu razliku Smeđu promatrane boli i

boli u kojoj se sudjeluje. Promatrana je bol samo

novinarska bol. Diplomatska bol. Televizijska bol, koja

završava čim isključite taj svoj gadni televizor. Oni koji

promatraju bol i ne čine ništa da bi je olakšali, prema

njenoj knjizi, jedva su malo bolji od onih koji je uzrokuju.

To su loši Samaritanci."

"No ona je činila nešto kako bi je olakšala," usprotivi se Le-

sley.

"Otuda afrička bolnica. U krajnjim je trenutcima govorila je

kako ţeli donijeti dijete na svijet u sirotinjskom predgrađu

Kibe-ri. Srećom, Arnold i Ghita mogli su vratiti joj osjećaj za

mjeru. Arnold je bio autoritet za patnju. Ne samo što je u

Alţiru liječio ţrtve mučenja, nego su ga i samoga mučili.

Zasluţio je propusnicu u svijet mučenih na svijetu. Ja

nisam."

Rob se uhvati toga, kao da o tome nije već desetak puta bilo

govora. "Malo je teško vidjeti gdje je vaše mjesto u svemu

tome, je li tako? Bili ste nešto kao peti kotač; sjedili ste tako

u oblacima s vašom diplomatskom boli i visokim odborom,

zar ne?"

No Justinovo je strpljenje beskonačno. Katkad je

jednostavno predobro odgojen a da bi izrazio neslaganje.

"Izuzela me od djelatne sluţbe, kako je sama govorila,"

ustanovi on, posramljeno spustivši glas. "Izmišljala je za

mene vrlo opseţne izgovore, kako bi mi bilo lakše.

Inzistirala je da svijet treba nas oboje: mene unutar

Sustava, da guram; nju izvan Sustava, na polju, da vuče.

"Ja vjerujem u moralnu drţavu," govorila bi. "Ako vi ne

radite svoj posao, kakvu nadu mi ostali moţemo imati?"

Bile su to sofisterije; znali smo to oboje. Sustav nije imao

potrebu za mojim poslom; ni ja je sam nisam imao. Što je

bila svrha svega toga? Pisao sam izvješća koja nitko nije

čitao i predlagao mjere koje se nikada nisu poduzimale.

Tessi je svaka laţ bila strana. Osim u mojem slučaju. Zbog

mene je bila spremna do kraja obmanjivati samu sebe."

"Je li se ikada bojala?" upita Leslev mekano, da ne poremeti

ozračje priznanja.

Justin razmisli, a zatim si dopusti polusmiješak

prisjećanja. "Jednom se hvalila ţeni američkog

veleposlanika kako je strah jedina riječ od pet slova kojoj ne

zna značenje. Njezinu ekselen-ciju to baš nije zabavljalo."

Leslev se također smiješi, no ne zadugo. "A što se tiče te

odluke da rodi u afričkoj bolnici," pita ona, s pogledom u

biljeţnicu. "Moţete li nam reći kad i kako je donijela tu

odluku, molim vas?"

125

"Bila je jedna ţena iz sirotinjskoga sela na sjeveru, koju je

Tes-sa redovito posjećivala. Vanza, prezime nepoznato.

Vanza je patila od nekakve tajnovite bolesti. Odvojili su je

za posebno liječenje. Slučajno su se našle u istoj sobi

Bolnice "Uhuru" te se Tessa tamo sprijateljila s njome."

Jesu li zamijetili notu opreza što se uselila u njegov glas.

Jus-tin ju je čuo.

"Znate li o kojoj je bolesti riječ?"

"Samo najopćenitije. Bila je bolesna i bolest se mogla

opasno pogoršati."

"Je li imala sidu?"

"Nemam pojma je li njezina bolest imala neke veze sa

sidom. Moj je dojam da se radilo o nečemu posve drugom."

"To je dosta neuobičajeno. Naime, da ţena iz sirotinjskoga

predgrađa rađa u bolnici."

"Nju su promatrali."

"Tko ju je promatrao?"

Po drugi put Justin obavi autocenzuru. Varke njemu nisu

lako padale na pamet. "Pretpostavljam, jedna od klinika. U

njezinu selu. Odnosno, naselju straćara. Kako vidite,

mutno govorim. I sam se čudim koliko toga sam uspio ne

znati."

"I Vanza je umrla, zar ne?"

"Umrla je posljednje noći Tessina boravka u bolnici,"

odgovori Justin, zahvalno napustivši svoju zadršku kako bi

za njih rekonstruirao taj trenutak. "Bio sam cijelu večer, ali

Tessa je inzisti-rala da pođem kući i uhvatim nekoliko sati

sna. Isto bi bila rekla Arnoldu i Ghiti. Na smjenu smo

straţarili uz njezinu postelju. Ar-nold je donio poljski

krevet. Tessa me nazvala u četiri sata ujutrc U bolničkoj

sobi nije bilo telefona, pa se koristila sestrinim. Bik je

uznemirena. Zapravo, bolje bi bilo reći: histerična; no Tesss

kad je histerična, ne podiţe glas. Vanza je bila iščezla. I

dijete Kad se probudila, zatekla je Vanzin krevet prazan, a

djetetova j-zipka nestala. Odvezao sam se u Bolnicu

"Uhuru". Arnold i Ghi; stigli su istog trena. Tessa je bila

neutješna. Bilo joj je kao da drugi put u nekoliko dana

izgubila dijete. Nas troje smo je uvjer:. kako je vrijeme da

počne oporavak kod kuće. Budući daje Van; umrla, a dijete

su odnijeli, nije se više osjećala obveznom ostai:

"Tessa nije išla vidjeti Vanzino tijelo?"

"Traţila je vidjeti leš, no rekli su joj kako to nije prikladn.

Vanza je umrla, a dijete je njezin brat odnio u njihovo selo.

Su se bolnice tiče, to je bio kraj priče. Bolnice se ne brinu

za mrtve" doda on, prisjetivši se iskustva s Garthom.

126

"Je li Arnold vidio tijelo?" **

"Bilo je prekasno. Poslali su ga u mrtvačnicu i izgubili."

Leslevine se oči rašire u nehinjenu zaprepaštenju kad se

Rob, na drugoj Justinovoj strani, hitro naguno naprijed,

zgrabio magnetofon i provjerio okreće li se vrpca u

prozorčiću.

"Izgubili!? Molim vas, kako se to leš moţe izgubiti?" uzvikne

Rob.

"Baš naprotiv. Uvjeravam vas da se to u Nairobiju stalno

događa."

"A što je sa smrtovnicom?"

"Mogu vam samo prenijeti što sam doznao od Arnolda i Tes-

se. O smrtovnici ne znam ništa. Nisu je spominjali."

"Je li obavljena obdukcija?" vratila se Leslev.

"Koliko ja znam, nije."

"Je li tko posjećivao Vanzu u bolnici?"

Justin promisli, no ne nađe nijedan razlog da ne odgovori.

"Njezin brat Kioko. Spavao je pokraj nje na podu; inače je

tjerao muhe od nje. Ghita Pearson je također znala sjesti uz

nju kad bi došla Tessi u posjet."

"Je libilo još koga?"

"Bijelac, liječnik, mislim. Nisam siguran."

"Što? Daje bio bijelac?"

"Da je bio liječnik. Bijelac u bijelu ogrtaču. Imao je i

stetoskop."

"Sam?"

Opet zadrška padne poput sjene na njegov glas. "Pratila

gaje skupina studenata. Odnosno, ja sam ih drţao za

studente. Bili su mladi. Nosili su bijele ogrtače."

S po tri zlatne pčele na prsnim dţepovima ogrtača, mogao je

dodati. No odlučio je to zadrţati za sebe.

"Zašto ih zovete studentima? Je li vam Tessa kazala kako

su to studenti?"

"Nije."

"A Arnold?"

"Arnold nije o njima govorio, bar ja nisam čuo. Ja samo

nagađam. Bili su mladi."

"A njihov vođa? Liječnik, ili što je već bio. Je li Arnold

štogod govorio o njemu?"

"Meni nije. Ako gaje što zabrinjavalo, obratio se izravno

njemu - čovjeku sa stetoskopom."

"U vašoj nazočnosti?"

"Da. Ali nisam čuo što govore." Zapravo, gotovo nisam.

127

I Rob i Lesley naginju se naprijfift kako im ne bi

promaknula nijedna njegova riječ. "Opišite!" zapovjedi mu

Rob.

Justin to već i čini. Sklopivši primirje s njima, nakratko se

pridruţio njihovoj ekipi. No glas mu je i dalje rezerviran.

Oprez i nepovjerenje su mu ispisani oko umornih očiju.

"Arnold ga je poveo na stranu. Primio ga je za nadlakticu.

Hoću reći, čovjeka sa stetoskopom. Razgovarali su jedan s

drugim kako to liječnici čine. Sami, tihim glasom."

"Na engleskom?"

"Mislim da je tako. Kad Arnold govori francuski ili svahili.

promijeni mu se gestikulacija i drţanje tijela." A kad govori

engleski, obično malo podigne glas, mogao je dodati. Ali

nije.

"Opišite ga! Tipa sa stetoskopom," zapovijeda opet Rob.

"Velik, jak. Debeo. Nenjegovan. Sjećam se njegovih antilop-

skih cipela. Sjećam se kako sam se čudio što doktor nosi

cipele od antilop-koţe; ne znam zašto mi je to bilo čudno.

No njegovu obuću vrlo dobro pamtim. Ogrtač mu je bio

zamrljan, nisam vidio od čega. Antilopske cipele, zamrljan

bijeli ogrtač, crven u licu. Izgledao je kao nekakav

zabavljač. Da nije bilo bijelog ogrtača, mislio bih da je

impresario." Imao je i tri zlatne pčele, i oštećene, ali jasno

vidljive; baš kao medicinska sestra na divov- Ť skom

plakatu u zračnoj luci - mislio je. "Djelovao je nekako pc - =

sramljeno," doda, iznenadivši i sama sebe time što je rekao.

"Ĉime?"

"Time stoje tamo. Time što radi."

"Zašto tako mislite?"

"Nije htio pogledati Tessu. Niti ikog od nas. Gledao je svu

okolo, samo ne u nas."

"Boja kose?"

"Svijetla. Plavo - riđa. Na licu mu se vidjelo da je pio. Zn li

ga vi? Tessa se vrlo zanimala za njega."

"Je li nosio bradu? Brkove?"

"Ne, nije. Bio je obrijan. Zapravo, nije se bio obrijao - dva.

Brada mu je bila plava. Tessa ga je nekoliko puta pi kako se

zove. Nije htio reći."

Rob opet grubo upadne: "Kako je izgledao taj razgovor? li to

bila svađa? Ili prijateljsko ćaskanje? Jesu li pozivali j

drugoga na ručak? Što se točno događalo?"

Opet oprez. Ništa nisam čuo. Samo sam vidio. "Arnold zbog

nečega, čini se, prosvjedovao, grdio ga. Doktor je nije branio

se. Imao sam dojam..." zastane, dajući si vremena izabere

riječi. Nikome ne vjeruj, govorila je Tessa. Nikome

128

Ghite i Arnolda. Obećaj mi! Obećao sam joj. "Meni se činilo

da to nije bilo prvo neslaganje između njih. Bio sam,

izgleda, svjedokom nastavka raspre koja je već dulje trajala.

Barem sam tako poslije zaključio. Da sam pribivao

ponovnom otvaranju neprijateljstava među starim

protivnicima."

"Znači da ste o tome puno razmišljali."

"Da, jesam," sloţi se Justin, no malo oklijevajući. "Također

sam imao dojam da engleski nije bio doktorov materinski

jezik."

"No vi o tome niste razgovarali s Arnoldom i Tessom?"

"Kad je taj čovjek otišao, Arnold se vratio Tessinoj postelji,

izmjerio joj bilo i nešto joj govorio na uho."

"Što vi, opet, niste čuli?"

"Nisam ni trebao." Tanko je to. Smisli nešto bolje, pomisli

on. "S time sam se ja dobro upoznao," objasni, izbjegavajući

njihov pogled. "Naučio sam ostati izvan njihova kruga."

"Koje je lijekove uzimala Vanza?" upitala je Leslev.

"Nemam pojma."

Itekako je imao pojma. Otrov. Doveo je Tessu iz bolnice i

sad je stajao dvije stube ispod nje na stubama što vode u

njihovu spavaću sobu, drţeći u jednoj ruci prekonoćnu

torbu, a u drugoj torbu s Garthovom prvom odjećom,

posteljinom i pelenama. No motrio ju je pozorno kao hrvač

jer - Tessa kao Tessa - morala je sve sama, nije si dala

pomoći. Ĉim se počela rušiti, on ostavi torbe i uhvati je

prije no što su joj koljena posve popustila. Osjeti kako je

strašno lagana, kako se trese; osjeti njezin očaj. Ona počne

tuţaljku, ne o mrtvom Garthu, nego o mrtvoj Vanzi. Ubili

su je! provali iz nje, ravno njemu u lice, jer ju je tako blizu

drţao. Gadovi su ubili Vanzu, Justine! Ubili su je svojim

otrovom. Tko je koga ubio, mila? pitao je, odmičući joj

oznojenu kosu s obraza i čela. Tko ju je ubio? Reci mi!

Prebacivši joj ruku preko slabih pleća, njeţno joj je

pomogao uspeti se stubama. Koji gadovi, draga? Reci mi

koji gadovi. Gadovi iz ThreeBees. Prokleti laţni doktori. O

kakvim to doktorima govorimo? Podiţe joj glavu i polegne je

na postelju, ne dajući joj ni najmanju prigodii da opet

padne. Imaju li ti doktori imena? Reci mi!

Vrativši se iz dubina svog unutarnjeg svijeta, začuje Leslev

kako mu postavlja isto pitanje, samo obrnuto: "Znači li vam

štogod ime Lorbeer, Justine?"

Ako se krzmaš, laţi - zakleo se samom sebi. Ako si u

nevolji, laţi. Ako ne vjerujem nikome - čak ni samom sebi -

ako sam vjeran samo mrtvoj osobi, onda moram lagati.

"Bojim se da ne," glasio je odgovor.

129

I

"Ništa niste čuli - preko telefona"? Malo čavrljanja između

Ar-nolda i Tesse? Lorbeer... Nijemac, Nizozemac, moţda

Švicarac. Ĉuli ste?"

"Ime Lorbeer meni ne znači baš ništa. Nikad ga nisam čuo,

ni u kojem kontekstu."

"Kovacs - Mađarica. Crna kosa, navodno ljepotica?"

"Krsno ime?" Hoće reći: ne, ne poznajem je, no ovoga puta

govori istinu.

"Ne, naţalost. Ne znamo to ni za koga," uzdahne ţalosno

Les-ley. "Imamo još jednu ţenu bez imena, s prezimenom

Emrich. Plavuša. Ne?" Ništa. Leslev baci olovku na stol, u

nemoćnu bijesu. "I tako je Vanza preminula," reče ona.

"Sluţbeno. Ubio ju je čovjek koji vas nije htio pogledati. I

danas, šest mjeseci nakon toga, vi i dalje ne znate od čega.

Jednostavno je umrla."

"Nikada to nisam doznao. Ako su Tessa ili Arnold znali

uzrok njezine smrti, ja nisam."

Rob i Leslev namještaju se u stolcima poput dvoje sportaša

koji su se dogovorili kako je vrijeme za prekid treninga radi

odmora. Naslonivši se, Rob širi ruke koliko se god moţe i

uzdiše glasno kao na pozornici. Leslev je pak i dalje

nagnuta naprijed bradu je podbočila objema rukama; na

pametnom joj licu melankolični izraz.

"Onda, vi niste sve to skupa izmislili?" upita Justina kroz

prste. "Cijelu priču o umirućoj Vanzi, njezinu djetetu,

takozvanom liječniku koji je zbog nečega posramljen,

takozvanim studentima u bijelim ogrtačima? Nije li to

jednostavno sve laţ, od prvog dc posljednjeg?"

"Kakva besmislica! Smiješno! Zašto bih ja, molim vas, tratic

vaše vrijeme izmišljajući takvu priču?"

"Bolnica "Uhuru" nije zabiljeţila Vanzu kao pacijenticu,"

protumači Rob, u istom raspoloţenju, iz svoga poloţaja za

odmor "Tessa je postojala, isto tako i nesretni Garth. Vanza

ne. Nikad nije bila tamo, nikad nije primljena u bolnicu,

nikad je nijedan liječnik nije liječio - pravi ili laţni. Nitko je

nije promatrao, nitk: joj ništa nije propisao. Njezino dijete

nije rođeno, ona nije umri njezino tijelo nije izgubljeno jer

nikada nije ni postojalo. Naša Les razgovarala s nekoliko

medicinskih sestara, ali one ne zna ništa; je 1" tako, Les?

"Netko je s njima potiho razgovarao prije mene," objas; Les.

130

Začuvši iza sebe muški glas, Justin se okrene. No bio je to

samo stjuard koji gaje pitao je li se udobno smjestio. Treba

li gospodinu Brovmu pomoći s kontrolnim uređajima u

sjedalu? Hvala, gospodin Brown će radije ostaviti naslon

sjedala u uspravnom poloţaju. Video? Ne, hvala. Ţelite li

onda da vam navučem kapak na prozor? Ne, hvala vam

(naglašeno). Justin je više volio imati otvoren prozor u

svijet. Bi li gospodin Brown moţda ţelio topli pokrivač?

Samo iz neizlječive pristojnosti, Justin prihvati pokrivač, pa

vrati pogled na mračni prozor; baš na vrijeme kako bi vidio

Gloriju kako bez kucanja upada u blagovaonicu, noseći

pladanj sendviča s paštetom. Stavivši ga na stol, krišom

zirne prema biljeţnici kako bi vidjela što je to Lesley tamo

zapisala; uzalud, jer je Leslev, kako to već biva, vješto

okrenula novu stranicu.

"Nećete, nadam se, odviše umoriti moga gosta, mili moji?

On sad ima i previše toga na glavi; zar ne, Justine?"

Poljubac u obraz za Justina i izlaz kao u mjuziklu za sve

njih, dok su sve troje skočili kao jedan da bi otvorili vrata

svojoj tam-ničarki dok odlazi s priborom ostalim iza

popijenoga čaja.

Nekoje vrijeme nakon Glorijina upada razgovor nepovezan.

Ţva-ču sendviče, Leslev otvara drugu biljeţnicu, plavu, dok

Rob punih usta ispaljuje niz naizgled nepovezanih pitanja.

"Znamo li nekoga tko neprestano puši Sportsman cigarete?"

upita tonom koji sugerira kako je pušenje tih cigareta zločin

koji se kaţnjava smrtnom kaznom.

"Ne, ne bih znao. Oboje mrzimo pušenje."

"Mislim uopće, ne samo doma."

"I dalje ne znam."

"Ne znate nikoga s dugim zelenim safari-terencem, u

dobrom stanju, s kenijskom registracijom?"

"Visoki povjerenik se moţe pohvaliti nekakvim dţipom, no

to vjerojatno nije ono što imate na umu. "

"Znate li neke ljude četrdesetih godina, dobro građene

vojničke tipove, osunčane, s ulaštenom obućom?"

"Nitko mi takav ne pada na pamet, naţalost," priznao je

Justin, nasmiješivši se, pomislivši olakšanjem kako se

udaljavaju od opasnog područja.

"Jeste li ikada čuli za mjesto zvano Marsabit?"

"Mislim da jesam. Da, naravno: Marsabit. Zašto?"

"O! Fino! Dobro. Dakle, čuli ste. Gdje je to?"

"Na rubu pustinje Ĉalbija."

131

Mi

"Znači, istočno od jezera Turkane?^

"Koliko me pamćenje sluţi, tako je. Mjesto je nekakvo

upravno središte. Tamo se sastaju nomadi iz cijeloga

sjevernog područja."

"Jeste li ikada bili tamo?"

"Naţalost, nisam."

"Znate li nekoga tko je bio?"

"Ne, ne bih rekao."

"Znate li išta o tome što stoji na raspolaganju umornu

putniku kad stigne u Marsabit?"

"Mislim da tamo postoji nekakav smještaj. Policijska postaja

također. Blizu je i nacionalni park."

"Ali nikad niste bili tamo?" Justin nije bio u Marsabitu. "Ili

ste nekoga poslali? Recimo, dvojicu?" Justin nije nikoga

slao. "Pa otkud onda sve to znate o tom mjestu? Jeste li

telepat, što li?"

"Kad me pošalju na sluţbu u stranu zemlju, smatram

svojom duţnošću dobro proučiti njezin zemljovid."

"Justine, mi smo pak čuli priče o dugom zelenom safari-te-

rencu koji se zaustavio u Marsabitu dvije noći prije

ubojstva," objasni Leslev, kad se istrošilo Robovo obredno

iskazivanje nasilnosti. "Bila su dvojica bijelaca. Izgledali su

kao bijeli lovci. U dobroj kondiciji, negdje vaših godina, u

kaki odjeći, ulaštenih cipela, kako je Rob primijetio. Nisu

razgovarali ni s kim osim jedan s drugim. Nisu se

nabacivali zgodnim Šveđankama za šankom. U trgovini su

kupili brdo stvari. Gorivo, cigarete, vodu, pivo, hranu Pljuge

su bile Sportsman, a pivo Whitecap u boci. Ta vrsta piv? se

ionako prodaje samo u bocama. Otišli su idućeg jutra,

krenuv ši na zapad kroz pustinju. Ako su vozili bez

stajanja, mogli si predvečerje sljedećeg dana stići na obalu

Turkane. Mogli su čak stići i do Allijina zaljeva. Prazne

pivske boce što smo ih našli blizu mjesta zločina bile su

Whitecap, a opušci Sportsman."

"Moţda zvuči kao preveliko pojednostavnjivanje, ali mogu i

upitati: ima li hotel u Marsabitu registar gostiju?"

"Manjka jedna stranica!" pobjednički objavi Rob. "Istrgnuta

Uz to, osoblje prenoćišta u Marsabitu ne sjeća se ničega.

Tako s prestrašeni da se ne mogu sjetiti vlastitih imena.

Netko je potih s njima razgovarao - pretpostavljamo. Kao

što su neki ljudi ra;: govarali i s osobljem Bolnice "Uhuru"."

No bio je to Robov labuđi pjev u ulozi Justinova krvnika

Shvaća to i sam, jer je ispustio čudan uzdah te odmahnuo

ruko:: blizu svog uha. Rob je poprimio gotovo ispričavajući

izraz lic no sad se Justin zahuktao. Pogled mu je stao

neprestance skak

132

ti od Roba do Leslev i natrag. Ĉekao je da mu se postavi

pitanje, pa kad nije, postavio je on jedno njima.

"Jeste li provjerili registraciju vozila kod policije?"

Prijedlog nagna oboje detektiva na otuţan smijeh.

"Pa mi smo u Keniji!" rekoše uglas.

"Onda kod osiguratelja motornih vozila. Provjerite kod

uvoznika, kod dobavljača. Ne moţe biti baš tako puno dugih

zelenih safari-terenaca u Keniji. Mogli biste ih ipak sve

provjeriti."

"Plavi momci stalno rade na tome," reče Rob. "Do početka

novoga tisućljeća, ako budemo jako dobri, mogli bi nam

dati odgovor. Ni s uvoznicima stvari nisu tako jednostavne,

ako ćemo pravo," nastavi on, pogledajući ispod oka Leslev.

"Malo poduzeće imenom Bell, Barker & Benjamin, poznati

također kao ThreeBees - jeste li čuli za njih? Doţivotni

predsjednik tvrtke je izvjesni Sir Kenneth K. Curtiss, golfist

i lupeţ, za prijatelje Kenny K. Poznato?"

"Svi su u Africi čuli za ThreeBees " odgovori Justin, oštro se

dovodeći u red. Ako si u dvojbi, laţi. "I za Sir Kennetha,

naravno. On je poseban lik."

"Omiljen?"

"Oboţavan - mislim da bi to bila prava riječ. Vlasnik je

poznatoga kenijskog nogometnoga kluba. I nosi bejzbolsku

kapu naopako," reče s takvim prezirom da su se istraţitelji

nasmijali.

"ThreeBees su dosad pokazali puno ţustrine, ali ne baš

puno rezultata," zaključi Rob. "Kao, hoće pomoći, ali se s

njima baš nismo puno pomogli. "Nema problema, detektive!

Dobit ćete to do ručka, detektive!" No taj je ručak bio

prošloga tjedna."

"Ĉini mi se da tako ovdje mnogi rade," pripomenu Justin s

umornim smiješkom. "Jeste li pokušali kod automobilskog

osiguranja?"

"ThreeBees se bave i osiguranjem motornih vozila. Pa

naravno - zašto ne? Kad kupite vozilo od njih, daju vam

besplatno obvezno osiguranje. No ni to nam nije baš puno

pomoglo. Ne kad je riječ o dobro očuvanim zelenim safari-

terencima."

"Shvaćam," spokojno će Justin.

"Tessa se njima nikad nije bavila, je li?" pita Rob svojim

uobičajeno leţernim tonom. "ThreeBees? Kenny Kje, čini se,

prilično blizak Moijevu dvoru, a to bi već trebalo biti

dovoljno daje naljuti. Onda, je li se bavila njima?"

"O, rekao bih daje," odgovori Justin jednako opušteno i

neodređeno. "Prije ili poslije. Svakako je i na njih naišla."

"I o tome se upravo moţe raditi - zašto nikako da dobijemo

133

baš tu informaciju koju traţimo od plemenite kuće

ThreeBees

- podatke koji se tiču zagonetnoga vozila ijedne ili dviju

stvari izravno povezanih s tim. Ali oni su jaki na drugim

područjima, zar ne? Bave se svime: od sirupa protiv kašlja

do poslovnih zrakoplova; tako su nam objasnili; je li tako,

Les?"

Justin se odsutno smješka, no ničim ne potiče nastavak

razgovora o ovoj temi (iako je u kušnji to učiniti), čak ni

zabavnom opaskom o posuđenoj Napoleonovoj slavi, ili

apsurdnoj podudarnosti - Tessinoj povezanosti s otokom

Elbom. Također uopće ne spominje noć kad ju je doveo kući

iz bolnice, niti one gadove iz ThreeBees koji su ubili Vanzu

svojim otrovom.

"Ali nisu bili na Tessinoj crnoj listi, kaţete vi," nastavlja

Rob. "To je zaista neobično, s obzirom što o njima govore

mnogi kritičari. "Ĉelična šaka u čeličnoj rukavici" - tako ih

je nedavno opisao jedan zastupnik u parlamentu, ako se

dobro sjećam; govorio je o nekom zaboravljenom skandalu.

Taj neće baš brzo dobiti od njih besplatan safari; je F da,

Les?" Les kaţe, nema šanse. "Kennv K i ThreeBees. Zvuči

kao ime rok-sastava. No Tessa nije objavila fatvu protiv

njih, koliko je vama poznato?"

"Koliko ja znam, nije," kaţe Justin, nasmiješivši se na

duhovitu uporabu riječi/arua*.

Rob ne popušta. "Nije li ipak bilo nešto? Na osnovi - ne

znam

- nekog lošeg iskustva što su ga ona i Arnold imali u

terenskon: radu, nekim, kako bih kazao, lošim postupcima

u farmaceutske praksi? Za nju su medicinska pitanja

uvijek bila dosta vaţna zar ne? Isto vrijedi i za Kennvja K-a,

kad ne igra golf s Moijeviir. momcima i ne leti po svijetu

svojim gulfstreamom, kupujući jo nekoliko tvrtki."

"Da, svakako," govori Justin, no tako spokojno, ako ne vec

posve nezainteresirano, da im je sasvim jasno kako neće o

ton. iz njega ništa novo izvući.

"Ako vam dakle kaţem kako su Tessa i Arnold podnijeli vi-

predstavki različitim odjelima razgranate Kuće ThreeBees

po ljednjih tjedana prije Tessine smrti: pisali su pisma,

nazivali : telefonom, ugovarali osobne sastanke - vi ćete i

dalje tvrditi kak to nije nešto što biste bili opazili u bilo

kojem obliku i na bilo k način. To je pitanje."

"Bojim se da je tako."

"Tessa je napisala niz bijesnih pisama upućenih Kennvju K-

* Pravorijek (obično smrtna presuda) što je donosi

ajatolah svećenički čin u šijitskom islamu).

134

osobno. Neka su osobno donesena, neka poslana

preporučeno poštom. Telefonirala je njegovoj tajnici triput

dnevno i bombardirala ga porukama elektroničkom poštom.

Pokušala ga je pre-sresti na ulazu u njegov posjed na jezeru

Naivaši te na ulazu u njegove glavne nove uredske

prostorije, no njegovi su ga dečki na vrijeme obavijestili, pa

se posluţio straţnjim stubištem, što je jako zabavilo njegovo

osoblje. Sve je to potpuna novost za vas, tako vam Bog

pomogao?"

"S Boţjom pomoći ili bez nje, ali to je novost za mene."

"Ipak, ne izgledate osobito iznenađeni."

"Ne izgledam? Neobično. Mislio sam da sam zaprepašten.

Moţda ne odajem osjećaje onoliko koliko bih trebao," reče

Justin s mješavinom gnjeva i rezerviranosti koja je zatekla

policajce, pa su podigli glave prema njemu, gotovo kao pri

počasnom pozdravu.

Ali Justina njihove reakcije ne zanimaju. Njegove varke

dolaze iz sasvim drugog izvora nego Woodrowljeve. Gdje je

Woodrow marljivo zaboravljao, Justina su sa svih strana

opsjedala poluprizva-na sjećanja: komadići razgovora

Bluma i Tesse što ga se, častan kako jest, bio obvezao ne

čuti, ali mu se sada vraća; njezino ogorčenje, zakrinkano

kao šutnja, kad god se u dometu njenih ušiju izgovorilo

sveprisutno ime Kennvja K-a; primjerice, kad je bila riječ o

njegovom predstojećem ulasku u Dom lordova - što su u

Klubu "Muthaiga" drţali ne za mogućnost, već za izvjesnost.

Primjerice, stalne glasine o divovskom spajanju ThreeBeesa

i mul-tinacionalnoga giganta još većeg od njih. Sjeća se

njezina neumoljivog bojkota svih proizvoda ThreeBees -

njezina "kriţarskog rata protiv Napoleona" - kako ga je

sama ironično nazivala: od kućanskih proizvoda i

deterdţenata, što ih Tessina domaća vojska posluge nije

smjela kupiti pod prijetnjom smrtne kazne, preko brzogriza

i benzinskih postaja ThreeBees uz ceste, do akumulatora i

motornih ulja što ih Justin nije smio rabiti dok su se

zajedno vozili; napokon, njezina bijesna psovanja kad god

bi vidjela plakate s ukradenim Napoleonovim znakom

ThreeBees.

"Ĉuli smo da se govori o nekom radikalizmu, Justine,"

najavi Leslev, izronivši iz svojih biljeţaka kako bi još

jednom upala u njegove misli. "Je li Tessa bila radikalna? U

našem kraju radikalan znači militantan. Kao: "koga ne

voliš, baci na njega bombu". Tessa se nije bavila takvim

stvarima, zar ne? Ni Arnold. Ili ipak jesu?"

135

Justinov je odgovor imao prizvuk umoriog opetovanja za

pedantnoga načelnika.

"Tessa je smatrala kako neodgovorna trka za profitom

poduzeća uništava svijet, a posebno zemlje u razvoju. Pod

krinkom stranih ulaganja, zapadni kapital uništava okoliš u

tim zemljama i potiče razvoj domaće kleptokracije. Tako je

ona govorila. Danas je to teško nazvati radikalnim

stajalištem. Takva sam stajališta puno puta čuo u

diplomatskim krugovima. Ĉak i mom vlastitom odboru."

Načini novu stanku, prisjećajući se nelijepa prizora vrlo

pretile pojave Kennvja K-a kako se odvozi od humka za

prvu rupu na igralištu za golf Kluba "Muthaiga" u društvu

Tima Donohuea, našega ostarjeloga glavnog špijuna.

"Prema istom razlaganju, humanitarna i tehnička pomoć

Trećem svijetu je zapravo samo izrabljivanje pod drugim

imenom," zaključi on. "Pomoć stvarno koristi zemljama koje

posuđuju novac uz kamate, domaćim afričkim političarima

koji u dţep stavljaju velika mita te zapadnim dobavljačima

oruţja i druge robe koji dobivaju masne profite. Ţrtve su

obični ljudi, iskorijenjeni, siromašni i vrlo siromašni. I djeca

bez budućnosti," završi on citirajući Tessu, a sjećajući se

Gartha.

"I vi to vjerujete?" pita Leslev.

"Za mene je malo kasno vjerovati u bilo što," odgovori

Justin ponizno. Nakon trenutka tišine doda (manje

ponizno): "Tessa je bila vrlo rijetka pojava: odvjetnik koji

vjeruje u pravdu".

"Zašto su se bili uputili prema Leakevjevu nalazištu?" upita

Leslev, nakon stoje neko vrijeme u tišini razmišljala o

onome što je rekao.

"Moţda je Arnold gore imao nekog posla za svoju nevladinu

organizaciju. Leakev nije čovjek koji bi zanemario dobrobit

domaćih ljudi, Afrikanaca."

"Moţda," sloţi se Leslev, zamišljeno pišući u zeleno

ukoričenu biljeţnicu. "Je li se upoznala s njim?

"Ne bih rekao."

"A Arnold?"

"Pojma nemam. Moţda biste trebali pitati Leakevja."

"Gospodin Leakev nikad nije čuo ni zajedno od njih, sve dok

ih nije prošloga tjedna vidio na televiziji," odgovori Leslev

sumornim tonom. "Gospodin Leakev ovih dana najviše

boravi u Nairo-biju. Pokušava biti Moijev čisti čovjek. Teško

prenosi svoju poruku."

Rob zirne prema Leslev. Dobivši pristanak u obliku jedva

136

primjetnoga kimanja glavom, on se nagnu naprijed i

agresivno potisnu magnetofon prema Justinu: govori u to!

"Onda, stoje sušica kad je doma?" zahtijeva on odgovor, s

tonom koji implicira da je Justin osobno odgovoran za

njezino širenje. "Sušica," ponovi on, vidjevši Justinovo

oklijevanje. "Što je to? Hajde!"

Stoička se nepokretnost još jednom usidrila na Justinovu

licu. Glas mu se vratio u sluţbenu školjku. Staze

povezivanja opet se otvaraju pred njim, ali su to Tessine

staze, kojima će sada morati poći sam.

"Sušica je nekad bila pučki naziv za tuberkulozu," izjavi on.

"Tessin je djed umro od te bolesti. Kao dijete je bila

svjedokom njegove smrti. Tessa je imala i knjigu s tim

naslovom." No nije dodao daje knjiga leţala na njezinoj

postelji dok je nije pokupio i spremio u gledstonicu.

Sad je Leslevin red za oprez: "Je li se zato posebno

zanimala za tuberkulozu?"

"Posebno? To ne bih znao. Kao što ste upravo i sami rekli,

njezin rad u sirotinjskim predgrađima davao je poticaja

njezinu zanimanju za čitav niz medicinskih pitanja.

Tuberkuloza je bila jedno od njih."

"Ali, Justine, ako joj je djed umro od toga..."

"Tessu je osobito smetao sentimentalizam koji se u

knjiţevnosti povezuje s tom bolešću," nastavi Justin smrtno

ozbiljno, obraćajući se samo njoj. "Keats, Stevenson,

Coleridge, Thomas Mann... govorila je kako su ljudi koji

smatraju tuberkulozu romantičnom trebali prosjediti koji

sat uz njezina bolesnog djeda."

Rob se opet pogledom posavjetuje s Leslev i opet od nje

primi neizgovoreno dopuštenje. "Bi li vas iznenadilo kad bih

vam rekao da smo tijekom neodobrene premetačine stana

Arnolda Bluma pronašli primjerak staroga pisma što ga je

poslao voditelju prodajnog odjela ThreeBees; u pismu ih

upozorava na nu-spojave novog lijeka protiv tuberkuloze,

brzog djelovanja, što ga ThreeBees prodaje na kenijskom

trţištu. Poznato?"

Justin nije oklijevao ni jedne sekunde. Pogibeljni smjer

kojim je krenulo ispitivanje ponovno je aktiviralo njegove

diplomatske vještine. "Zašto bi me to iznenađivalo?

Blumova se nevladina udruga vrlo zanima za uporabu

lijekova u zemljama Trećega svijeta. Štoviše, to je jedna od

svrha njezina postojanja. Lijekovi su skandal Afrike. Ako

nešto moţe posluţiti kao znak zapadne ravnodušnosti

spram patnji Afrikanaca, onda je to bijedna nestašica

odgovarajućih lijekova; također, to su sramotno visoke

cijene

137

što ih farmaceutske tvrtke cijede iz Afrike već trideset

godina," naveo je Tessine riječi točno, ali ne priznajući

odakle je uzeo citat. "Mogu se kladiti daje Arnold napisao

desetke takvih pisama."

"No ovo je bilo zasebno skriveno," objasni Rob. "Smotano

zajedno s pismom, kao priloge, pronašli smo puno stručnih

podataka koji nas nadilaze."

"Dobro. Nadajmo se kako ćete, kad se vrati, moći pitati Ar-

nolda da vam sve to objasni," govori Justin strogo, i ne

trudeći se prikriti gnušanje nad činjenicom što su kopali po

Blumovim stvarima i čitali njegova pisma, a da ga nisu

pitali.

Leslev opet preuzme. "Tessa je imala prijenosno računalo.

Točno?"

"Itekako je imala." "Koje marke?"

"Ne mogu se sjetiti imena. Malo, sivo, japansko - to je

otprilike sve što vam mogu reći."

Laţe. I to vješto. Ipak: on zna, oni znaju. Sudeći prema

izrazu njihovih lica, nešto je izgubljeno u njihovu odnosu,

nešto poput izgubljena prijateljstva. Nije tako na Justinovoj

strani. On poznaje tek tvrdoglavo nijekanje, zakukuljeno u

diplomatsku dra-ţest. U ovoj je bitki on sam danima i

noćima, nadajući se kako će i ostati sam.

"Drţala gaje u svojoj radnoj sobi, je li tako? Gdje je drţala i

osobnu oglasnu ploču, spise i istraţivački materijal." "Kad

ga nije nosila sa sobom, da."

"Je li ga upotrebljavala za pisanje pisama i dokumenata?"

"Vjerujem da jest." "A za e-poštu?" "Ĉesto."

"I otiskivala je tekstove s njega, točno?" "Ponekad."

"Prije nekih pet - šest mjeseci napisala je dokument - nekih

osamnaest stranica plus privitak. Neka vrsta prosvjeda

protiv zlouporaba - medicinskih ili farmaceutskih; mi

mislimo: i jednih i drugih. U privitku je opis jednoga

slučaja, vrlo teškog, koji se dogodio ovdje, u Keniji. Je li

vam pokazala taj tekst?" "Nije."

"A vi ga niste moţda pročitali? Sami, bez njezina znanja i

dopuštenja?" "Ne."

"Onda vi ništa ne znate o tome. To nam ţelite reći?" "Bojim

se daje tako." Progutao je to sa ţalostivim smiješkom.

138

"Mi smo se samo pitali imali to veze s velikim zločinom na

koji je ona mislila daje naišla."

"Shvaćam."

"Pitali smo se i jesu li ThreeBees imali štogod s velikim

zločinom."

"To je uvijek moguće."

"Ali nije vam pokazala tekst?" navaljivala je opet Leslev.

"Leslev, kako sam vam već nekoliko puta rekao: ne." Samo

što nije dodao: draga gospođo.

"Mislite li da su ThreeBees na bilo koji način bili

umiješani?"

"Naţalost, ništa ne znam o tome."

Itekako je znao. Bilo je to strašno vrijeme. Vrijeme kad se

bojao da ju je moţda izgubio, kad je njezino mlado lice iz

dana u dan postajalo sve tvrđe, a mlade su joj oči poprimile

fanatičan pogled. Kad je sjedila, iz noći u noć, zgrčena za

svojim prijenosnim računalom u svom malom kućnom

uredu, okruţena hrpama papira, međusobno povezanih kao

kod odvjetničkih dosjea. Vrijeme kad je jela a da nije

opaţala što jede, kad se vraćala svom poslu čak se i ne

pozdravljajući s Justinom; vrijeme kad su srameţljivi

seljani dolazili iz provincije i nečujno se pojavljivali na

sporednom ulazu kuće, dolazeći joj u posjet; sjedili bi s

njom na verandi, jedući hranu koju bi im Mustafa donio."

"Dakle, nikad s vama nije govorila o tom dokumentu?"

pitala je opet Leslev, glumeći nevjericu.

"Ne, ţao mije. Nikad."

"Ili pred vama - s Arnoldom ili Ghitom, na primjer?"

"Posljednjih su nekoliko mjeseci Tessa i Arnold drţali Ghitu

malo podalje od svega, za njezino vlastito dobro. Što se

mene tiče, imam dojam kako zapravo nisu imali dovoljno

povjerenja u mene. Drţali su da bih ja, ako bih upao u

sukob interesa, imao na umu kako prvenstvenu vjernost

dugujem Kruni."

"Jesu li bili u pravu?"

Nikad, nikad - misli on. No pazio je da u izgovorenu

odgovoru bude dovoljno dvoznačnosti što je očekuju od

njega: "Budući da mi nije poznat sadrţaj dokumenta o

kojemu govorite, bojim se da ne mogu odgovoriti na vaše

pitanje."

"Ali taj je dokument otisnut s njenog prijenosnog računala,

je li tako? To je osamnaest stranica, čak i ako vam to nije

htjela pokazati."

"Moguće. Moglo se otisnuti i s Blumova računala. Ili kod

prijateljice."

"Onda gdje je sad? Računalo? U ovom trenutku?"

139

Ni traga.

Woodrow bi mogao učiti od njega.

Tijelo mu ništa nije govorilo, u glasu nije bilo drhtaja,

stanka za udisaj nije bila pretjerano duga.

"Uzalud sam traţio Tessino prijenosno računalo u popisu

njezinih stvari što ga je sastavila i predala mi kenijska

policija. Naţalost, nije ga bilo, kao ni mnogih drugih stvari."

"U Lokiju je nitko nije vidio s računalom," reče Leslev. "Ali

mislim da nisu pregledavali njezinu osobnu prtljagu."

"Nitko je u "Oazi" nije vidio s računalom. Je li ga nosila kad

ste je vozili u zračnu luku?"

"Ponijela je naprtnjaču što ju je uvijek nosila na teren. I to

je nestalo. Imala je i prekonoćnu torbu, u kojoj je računalo

također moglo stati. Katkad bi ga tamo stavila. U Keniji

samim ţenama nije pametno u javnosti pokazivati skupe

elektroničke naprave."

"Opet, ona nije bila sama," podsjeti ga Rob. Nakon toga

slijedila je duga šutnja, tako duga daje već postalo napeto

tko će je prekinuti.

"Justine," progovori napokon Leslev. "Kad ste s Woodrowom

posjetili svoju kuću prošlog utorka ujutro, što ste ponijeli

sa sobom?"

Justin se pretvarao da u glavi sastavlja popis. "Ah...

obiteljske spise... privatnu korespondenciju koja se tiče

Tessine obiteljske zaklade... nekoliko košulja, čarape,

gaće... crno odijelo za pogreb... pokoju sitnicu

sentimentalne vrijednosti... nekoliko kravata."

"Ništa drugo?"

"Trenutačno mi ništa ne pada na pamet. Ne."

"A nešto što vam ne pada na pamet?" pita Rob.

Justin se umorno smješka, ali ništa ne govori.

"Razgovarali smo s Mustafom," kaţe Leslev. "Pitali smo ga:

Mustafa, gdje je laptop gospođe Tesse? Govorio je

proturječne stvari. U jednom trenutku gaje ponijela sa

sobom. U sljedećem nije. Nakon toga: novinari su ga ukrali.

Tko ga sigurno nije uzeo - to ste vi. Mislili smo da vas on

moţda pokriva, no ne radi to osobito uspješno."

"Bojim se da to tako ispadne kad prejako pritišćete

poslugu."

"Nismo ga pritiskali!" podvikne Leslev; napokon se i ona

naljutila. "Bili smo vrlo blagi i ljubazni s njim. Pitali smo ga

o oglasnoj ploči. Zašto je puna rupa i pribadača, ali nema

nijedne poruke? On je to sredio, kaţe. Sredio je to sam, bez

ičije pomoći.

140

Ne zna čitati engleski, nije mu dopušteno-dirati njezine

stvari niti išta u radnoj sobi, ali on je sam od sebe počistio

oglasnu ploču! Sto je učinio s papirićima, pitali smo ga.

Spalio ih je, kaţe. Tko mu je rekao da ih spali? Nitko. Tko

mu je rekao da počisti oglasnu ploču? Nitko. A najmanje

gospodin Justin. Mi mislimo da vas je pokrivao, ne baš

vješto. Smatramo da ste vi pokupili papiriće, a ne Mustafa.

Mislimo da vas pokriva i za prijenosno računalo."

Justin se još jednom vratio u ono stanje umjetne

opuštenosti i mira što je ujedno prokletstvo i vrlina njegova

zanimanja. "Bojim se da niste uzeli u obzir naše kulturne

razlike, Leslev. Vjerojatnije objašnjenje je da je Tessa

ponijela računalo sa sobom na Tur kanu."

"Ponijela je i papiriće s oglasne ploče? Ne bih baš rekla, Ju-

stine. Jeste li uzeli i diskete prilikom posjeta svojoj kući?"

Ovdje je za trenutak - ali zaista samo na trenutak - Justin

spustio svoj gard. Jer dok jedna polovica njega ţestoko

poriče sve, baš sve - druga ţeli doći do odgovora jednako

ţudno kao što to ţele njegovi ispitivači.

"Nisam, ali priznajem da sam ih traţio. Na njima je bio veći

dio njezine pravne prepiske. Imala je običaj slati poruke

elektroničkom poštom svom odvjetniku, o mnogim

pitanjima."

"A niste našli diskete?"

"Uvijek su joj bile na stolu," pobuni se Justin, sada u ţarkoj

ţelji da svoj problem podijeli s nekim. "Drţala ih je u

zgodnoj lakiranoj drvenoj kutiji što joj je za prošli Boţić

poklonio taj isti odvjetnik. Osim što joj je odvjetnik, on joj je

i bratić i blizak, stari prijatelj. Na kutiji je bio natpis ispisan

kineskim znakovima. Tessa je dovela jednu kinesku

humanitarku da joj to prevede. Na Tessin ushit, bila je to

nekakva tirada protiv prezira dostojnih Zapadnjaka. Mogu

samo pretpostaviti da je tamo gdje i prijenosno računalo.

Moţda je i diskete ponijela sa sobom u Loki."

"Zašto bi to učinila?" sumnjičavo će Leslev.

"Ja sam, naţalost, informatički nepismen. Trebao bih biti

pismen, ali nisam. Policijski popis stvari također ne

spominje diskete," dodaje on, očekujući pomoć od njih.

Rob se nastavi na to. "Što god daje na disketama, vjerojatno

je i na tvrdom disku računala," izjavi on. "Osim u slučaju

da je sve presnimila na diskete, a zatim obrisala tvrdi disk.

No zašto bi to itko učinio?"

"Tessa je imala visoko razvijen osjećaj za sigurnost, kako

sam vam već rekao."

141

Slijedila je još jedna zamišljena šutnja?*

"Onda, gdje su sad njezini papiri?" grubo upita Rob.

"Na putu u London."

"Diplomatskom poštom?"

"Kojim god putem ja poţelim. Ministarstvo vanjskih poslova

mi ide na ruku koliko je god moguće."

Moţda je ovaj odjek Woodrowljeva izvrdavanja nagnao

Leslev na rub stolca, do ispada nehinjena ogorčenja.

"Justine!"

"Da, Leslev."

"Tessa je istraţivala. Točno? Zaboravite diskete! Zaboravite

laptop\ Gdje su njezini papiri -svi papiri? Gdje se/izički

nalaze u ovom trenutkul?" odlučno zatraţi Leslev. "I gdje su

poruke samoj sebi s njezine oglasne ploče?"

Prikazujući im opet svoje umjetno, paţljivo razrađeno lice,

namrštio se snošljivo i strpljivo. Kao, jest daje ona

nerazborita, ali on će dati sve od sebe kako bi je razvedrio.

"Među mojim stvarima, nema sumnje. Ako me pitate u

kojem točno kovčegu, moţda bih se malo zbunio."

Leslev pričeka dok joj se disanje smirilo. "Ţeljeli bismo da

nam otvorite svu svoju prtljagu. Molim vas. Htjeli bismo da

nas odmah povedete dolje i pokaţete nam sve što ste

pokupili iz svoje kuće u utorak ujutro."

Ustala je. Rob isto; postavio se blizu vrata, kako bi bio

spreman. Samo je Justin ostao sjediti. "Bojim se da to nije

moguće," rekao je spokojno.

"Zašto ne?" oštro upita Leslev.

"Iz istih razloga iz kojih sam uopće uzeo te papire. Oni su

osobni i privatni. Ne kanim ih dati vama na pregled - niti

ikome drugom - prije nego ih sam paţljivo proučim."

Leslev pocrveni. "Da smo u Engleskoj, Justine, dala bih vas

uhititi tako brzo da ne biste ni shvatili što vas je snašlo!"

"Ali nismo u Engleskoj, naţalost. Nemate uhidbeni nalog,

nemate nalog za premetačinu. Zapravo, koliko ja znam, u

ovoj zemlji nemate nikakve sluţbene istraţne ovlasti."

Leslev gaje ignorirala. "Da smo u Engleskoj, dobila bih

nalog za premetačinu ove kuće od podruma do krova! Uzela

bih svaku sitnicu, svaki list papira i disketu što ste ih

pokupili iz Tessine radne sobe. I računalo! Sve bih

pročešljala svilom za zube."

"Ali, Leslev... Pa već ste pretresli moju kuću," blago se

pobuni Justin, sjedeći i dalje na svom mjestu. "Mislim da se

našem domaćinu Woodrowu ne bi svidjelo da kopate i po

njegovim stva-

rima. Ja vam pak nikako ne mogu dopustiti da meni učinite

što ste Arnoldu učinili bez pitanja."

Leslev se mršti, porumenjela lica, kao ţena kojoj je

nanesena nepravda. Rob je blijed kao krpa i s čeţnjom

promatra svoje stisnute šake.

"Vidjet ćemo sutra što ćemo s tim!" reče zlokobno prije

odlaska.

No to sutra nikad nije došlo. Unatoč svim njezinim ţestokim

riječima. Cijelu noć i jutro Justin je prosjedio na rubu

postelje, čekajući da se Rob i Leslev vrate kako su

zaprijetili, oboruţani nalozima za premetačinu, uhidbenim

nalozima i svim mogućim ostalim nalozima, s odredom

kenijskih Plavih momaka da za njih obave prljaviji dio

posla. Besplodno razmatra mogućnosti, različita skrovišta

što ih već danima premeće u glavi. Razmišlja poput ratnog

zarobljenika, razmatrajući podove, zidove, stropove: gdje?

Kuje planove za vrbovanje Glorije, pa odustaje od njih. Kuje

nove, u kojima traţi pomoć od Mustafe i Glorijina kućnoga

sluge. Opet nove, u kojima će Ghita surađivati. No jedina

vijest o njegovim ispitivačima stiţe u obliku Mildrenova

telefonskog poziva; kaţe kako su policajce po potrebi sluţbe

poslali nekamo drugamo; ne, nema još vijesti o Arnoldu.

Kad je došlo vrijeme za Tes-sin pogreb, policajci su i dalje

potrebniji negdje drugdje - ili se tako barem čini Justinu

dok tu i tamo pogledava po ţalobnicima, brojeći prijatelje

koji nisu došli.

Zrakoplov bijaše ušao u zemlju vječnoga praskozorja. S

druge strane kabinskoga prozora val za valom ledenoga

mora valjao se prema bezbojnu beskraju. Svuda oko njega

u bijelo umotani putnici spavahu u nestvarnim poloţajima

mrtvaca. Jedna je uzdigla ruku visoko iznad glave, kao da

su je ustrijelili dok je nekome mahala na pozdrav. Drugome

su pak usta razjapljena u nijemu kriku, a mrtva mu ruka

preko srca. Uspravan, osamljen, Justin vrati pogled

prozoru. Lice mu pluta u njemu pokraj Tessina lica, poput

krinki ljudi što ih je nekad poznavao.

143

DEVETO POGLAVLJE

"Vraški je strašno!" vikne proćelav lik u debelom smeđem

kaputu, oslobodivši Justina od kolica za prtljagu i

zaslijepivši ga medvjeđim zagrljajem. "Potpuno idiotski, do

vraga, nepošteno, uţasno! Prvo Garth, a sad Tess."

"Hvala ti, Ham," reče Justin, uzvraćajući zagrljaj kako

najbolje zna i umije, uzevši u obzir da su mu ruke

prilijepljene uz bokove. "Hvala ti i što si se pojavio u ovo

neljudsko doba dana. Ne, ja ću to nositi; hvala ti. Ti uzmi

kovčeg."

"Bio bih došao i na pogreb da si mi dopustio! Boţe,

Justine!" "Bolje je što si ostao ovdje; netko je morao čuvati

kuću," odgovori blago Justin.

"Nije ti tanko to odijelo? Padaju sjekire, bojim se; i to nakon

sunčane Afrike."

Arthur Luigi Hammond je jedini partner odvjetničke tvrtke

"Hammond & Manzini" iz Londona i Torina. Hamov je otac

studirao s Tessinim ocem na pravnom fakultetu u Oxfordu i

poslije u Milanu. Na istom vjenčanju u visokoj crkvi u

Torinu oţenili su dvije sestre, Talijanke plemkinje, obje

glasovite ljepotice. Gotovo u isto vrijeme kad je jedna sestra

rodila Tessu, druga je donijela na svijet Hama. Djeca su,

rastući, provodila ljetne praznike, na zimskim su

praznicima zajedno skijali u Cortini d"Ampezzo. Kao defacto

brat i sestra, zajedno su diplomirali pravo: Ham kao vrstan

ragbijaš i treći u naraštaju (do čega je teškom mukom

došao), a Tessa kao najbolja diplomandica. Nakon smrti

Tessi-nih roditelja Ham je igrao i ulogu mudroga strica,

zdušno upravljajući njezinom obiteljskom zakladom. Njezin

je novac ulagao nevjerojatno mudro, sa svim autoritetom

svoje prerano oće-

144

lavjele glave; potiskivao je velikodušne porive svoje

sestrične, zaboravljajući istodobno ispostaviti joj račun za

svoje usluge. Bio je velik, ruţičast i sjajan, blistavih očiju i

mekih obraza koji su se mrštili ili smiješili na svaki

unutarnji lahor. Kad Ham igra remi, znala je govoriti Tessa,

vidiš mu karte prije njega, već po širini smiješka dok uzima

karte.

"Zašto to ne baciš straga?" zagrmi Ham dok su se ukrcavali

u njegov maleni auto. "Dobro, kako hoćeš; onda stavi na

pod. Što to imaš unutra? Heroin?"

"Kokain," odgovori Justin, diskretno se obazrijevši po

redovima smrznutih automobila. Na useljeničkom šalteru

dvije su im ţene samo kimnule neka prođu, s upravo

sumnjivom ravnodušnošću. U prostoriji za primanje

prtljage dvojica muškaraca sivih lica, u odijelima, s

identifikacijskim oznakama, gledali su svakoga, samo ne

Justina. Tri auta niţe od Hamova, muškarac i ţena sjede

glavom uz glavu na prednjim sjedalima/orda, proučavajući

cestovnu kartu. U civiliziranoj se zemlji nikad ne zna,

gospodo, rado je govorio izmoţdeni instruktor na

sigurnosnom tečaju. Najsigurnije je pretpostaviti da su

uvijek s tobom.

"Sve spremno?" upita Ham srameţljivo, zakapčajući

sigurnosni pojas.

Engleska je lijepa. Niske, poloţene zrake jutarnjega sunca

miluju smrznutu, uzoranu zemlju Sussexa. Ham je vozio

kao uvijek: osamdeset kilometara na sat gdje je dopušteno

sto, deset metara iza brekćuće velike ispušne cijevi

najbliţega dostupnoga tegljača.

"Meg ti šalje poljubac," izvijesti ga mrko, misleći na svoju

ţenu, trudnu do zuba. "Cmizdrila je cijeli tjedan. I ja sam. I

sad bih, da dobro ne pazim."

"Zao mi je, Ham," reče jednostavno Justin, prihvativši bez

gorčine činjenicu daje Ham jedan od onih ţalobnika koji

očekuju da ih tješe svjeţi udovci i udovice.

"Samo bih volio da pronađu toga tipa; samo to," bubne on

nekoliko minuta nakon toga. "A kad završe s njim, mogli bi

baciti u Temzu i one gadove s Fleet Streeta."

Vozili su se neko vrijeme opet u tišini. Ham je mrko gledao

u smrdljivi tegljač ispred njih, a Justin zbunjeno promatrao

stranu zemlju što je predstavlja u inozemstvu pola svog

ţivota. Ford ih je pretekao, a zamijenio gaje motociklist, od

glave do pete odjeven u crnu koţu. U civiliziranoj zemlji

nikad se ne zna.

"Bogat si, usput rečeno," izbaci Ham kad su prve kuće

predgrađa zamijenile otvoreno polje. "Nisi ni prije bio

siromah, ali sad si doista lovaš. Imaš baštinu njezinog oca,

majke, zakladu - sve se

145

lijepo slaţe jedno s drugim. Uz to si jedini izvršitelj oporuke

njezine karitativne zaklade. Rekla je kako ćeš ti znati što

ćeš s tim."

"Kad je to rekla?"

"Mjesec prije nego je izgubila dijete. Htjela je da sve bude

kako treba, za najgori slučaj. K vragu, što sam mogao

učiniti, za Boga miloga!?" raţesti se malko on, pogrešno

pomislivši kako je Justinova šutnja bila prijekor. "Ona je

bila moja klijentica, a ja njezin odvjetnik. Što sam mogao?

Odgovoriti je od toga? Nazvati te?"

Gledajući u vanjski retrovizor, Justin proizvede nekoliko

prikladnih utješnih šumova.

"A drugi izvršitelj cijele oporuke je Blum." Ham bijesno

doda tumačenje: "Izvršitelj kao izvršitelj kazne."

Prazne prostorije tvrtke "Hammond & Manzini" nalaze se u

ograđenoj slijepoj ulici zvanoj Elvjev trg, na dvama

oronulim gornjim katovima, sa zidovima iznutra obloţenim

drvenim pločama na kojima vise poluraspadnute slike

davno preminulih odličnika. Za dva će sata bilingvalni

sluţbenici početi mrmljati u telefonske slušalice dok se

Hamove dame u puloverićima hvataju ukoštac s modernom

tehnologijom. No u sedam ujutro Elvjev trg bijaše pust,

izuzmemo li desetak automobila parkiranih duţ pločnika i

ţuto svjetlo što gori u kripti kapele svete Eteldrede. Trpeći

pod teretom Justinove prtljage, dvojica se muškaraca

uspeše na drugi kat do Hamova ureda, a onda na treći, gdje

je smješten njegov samostanski skroman tavanski stan. U

maloj kuhinji-dnevnoj sobi-blagovaonici visjela je slika

vitkijega Hama kako postiţe nogometni zgoditak, na

oduševljenje mnogih studenata gledatelja. U Hamovoj maloj

spavaćoj sobi, gdje se Justin trebao presvući, Ham i

njegova mladenka Meg reţu trokatnu svadbenu tortu uz

zvuke fanfara talijanskih trubača u tajicama. U maloj

kupaonici, gdje se Justin tuširao, visjela je naivna uljena

slika Hamova djedovskoga doma u najhladnijem kutku

Northumbrije; to je podrijetlo odgovorno za Hamovu

neimaštinu.

"Prokleti je krov odletio do kraja sa sjevernoga krila zgrade!"

ponosno se prodere kroz kuhinjski zid dok je razbijao jaja i

lupao tavama. "Vjetar je sve odnio: dimnjak, crjepove,

vjetrokaz, uru - sve je otišlo k vragu! Meg je bila kod

Roseanne, hvala Bogu. Daje bila u povrtnjaku, moglo se sve

to srušiti na nju."

Justin odvrne slavinu za toplu vodu i opeče ruku. "To ju je

sigurno uznemirilo," reče glasno, prikladno suosjećajno,

dodajući hladnu vodu.

"Poslala mije izvanrednu knjigu za Boţić," viknu opet Ham,

146

nadglasavajući cvrčanje slanine na Svi. "Ne Meg. Tess. Je li

ti je uopće pokazala? Knjiţicu što mi je poslala? Za Boţić?"

"Ne, Ham. Ne bih rekao," odgovori Justin, u tri] avaj ući u

kosu sapun umjesto šampona, kojega nije bilo.

"Neki mistični Indijac. Rahmi Whoosit. Poznato? Odmah ću

se sjetiti i ostaloga."

"Ne, ne znam."

"Sve nešto o tome kako trebamo voljeti jedni druge bez

vezivanja. Učinilo mi se prilično visokim zahtjevom."

Zaslijepljen sapunicom, Justin zastenje suosjećajno, kako i

treba.

"Sloboda, ljubav i djelovanje - eto, to je naslov. Što li samo

očekuje da počnem sa slobodom, ljubavlju i djelovanjem?

Ja sam oţenjen, do vraga! Uskoro ću imati i dijete. Uz to

sam i vraţji Rimljanin. Tess je također bila Rimljanka, dok

se nije sredila. Bila je vraţićak."

"Valjda ti je htjela zahvaliti za sve to što si se natrčao zbog

nje," nabaci Justin, uhvativši svoj trenutak, pazeći ipak da

se ne izgubi opušteni ton njihova razgovora.

Privremeni prekid veze kroz zid. Još malo cvrčanja, gadne

psovke, vonj spaljene hrane.

"Kako sam se ja to natrčao?" upita sumnjičavo Ham kroz

zid. "Koliko je meni poznato, ti ne bi trebao znati ništa o

tom trčanju. To je trčanje bilo strašno povjerljivo, kako mije

Tess rekla. "Paţljivo čuvati od svakog Justina." Liječničko

upozorenje. To mije ponavljala u svakoj e-pošti."

Justin je pronašao ručnik, no od trljanja su ga oči samo još

jače zapekle. "Nisam znao, Ham. Nego sam nekako

dokučio," tumači on kroz zid, i dalje istim opuštenim

tonom. "Što si trebao učiniti za nju? Dići Parlament u zrak?

Otrovati gradski vodovod?" Bez odgovora. Ham se zaokupio

pripremanjem doručka. Justin dohvati i odjene čisto rublje.

"Ĉuj, nemoj mi reći da te nagovorila raznositi subverzivne

letke o dugovima Trećega svijeta."

"Radilo se o dokumentima nekih tvrtki," začuje Hamov glas

kroz novu provalu lupanja loncima i tavama. "Hoćeš dva

jaja ili jedno? To je od naših kokoši."

"Jedno je dosta, hvala. Kakvi su to bili dokumenti?"

"Svake vrste, sve što je nju zanimalo. Upravo kad bih se

lijepo usalio i ulijenio: paf! Došla bi mi na računalo njezina

poruka o ovoj ili onoj tvrtki." Nastavak lupanja posuđem

skrene Hamove misli na drugu stranu. "Varala je na tenisu,

jesi li znao? U Torinu. O, da! Mala zloćkica i ja igrali smo u

paru na nekom

147

dječjem turniru; igralo se na ispadanje. Lagala je drsko za

cijelog meča. Svaka loptica na crtu: aut. Ma što: mogla je

biti i metar unutra, nije ju bilo briga. Aut! "Ja sam

Talijanka, pa mije dopušteno." "Ma vraga si Talijanka!

Engleskinja si od glave do pete, baš kao i ja!" Sam Bog zna

što bih učinio da smo na kraju pobijedili. Vratio bih pehar,

valjda. Ne, ne bih. Ubila bi me. O, Boţe! Oprosti, Justine.

Oprosti!"

Justin uđe u dnevnu sobu kako bi zauzeo svoje mjesto

ispred masne hrpe slanine, jaja, kobasica, prţenoga kruha i

rajčica. Ham je stajao s rukom na ustima, skamenjen

svojim zaista nesretnim izborom metafore.

"Kakve su to tvrtke, Ham? Nemoj me tako gledati. Prisjest

će mi doručak."

"Vlasništvo," reče Ham kroz prste, sjedajući za mali stol. "U

cijeloj se stvari radilo o vlasništvu. Tko je vlasnik nekakvih

bezveznih malih tvrtki na otoku Manu. Je li je itko još zvao

Tess, znaš li?" upita on, još zbunjen. "Osim mene?"

"Ne kad bih ja čuo. A ni ona. Ti si imao ekskluzivno

autorsko pravo na Tess."

"Strašno sam je volio, znaš."

"I ona tebe. Kakve su bile te tvrtke?"

"Intelektualno vlasništvo. Nikad nisam imao ništa s njom,

pazi. Prebliski smo, kao brat i sestra."

"Ako te zanima, isto vrijedi i za nju i Bluma."

"Je li to sluţbeno?"

"Nije ju ni ubio. Ništa više nego ti ili ja."

"Sigurno?"

"Sigurno."

Ham se razvedri. "Meg nije bila uvjerena. Nije znala Tess

onako dobro kao ja - shvaćaš. Bila je nešto posebno. Što se

neće ponoviti. "Tess je imala kompiće," rekao sam Meg.

"Prijatelje. Demon seksa u to ne ulazi." Ispričat ću joj što si

mi rekao. To će je razvedriti. Sve to sranje u novinama. Sve

se to odraţava na mene."

"Pa, gdje su te tvrtke bile registrirane? Kako su se zvale?

Sjećaš li se?"

"Naravno da se sjećam. I ne mogu drukčije, kad me Tess

svaki drugi dan gnjavila s tim."

Ham je točio čaj, drţeći čajnik objema rukama -jednom za

ručku, drugom je drţao poklopac da se ne otvori; gunđao je.

Za-vršivši operaciju, sjedne, još drţeći ruku na čajniku,

zatim spusti glavu kao da će navaliti.

"U redu," počne grubo. "Reci mi: u kojoj djelatnosti ćeš naći

148

najtajnovitije, najdvoličnije, najlaţljivijef najpokvarenije

poslov-njake?"

"U obrani," neuvjerljivo odgovori Justin.

"Krivo! U farmaceutskoj industriji. Tuče obranu za tri

koplja. Imam ga! Znao sam da će doći. Lorpharma i

Pharmabeer."

"Tko?"

"Da, bilo je nešto s nekakvim lijekom. Lorpharma je otkrila

molekulu, a Pharmabeer ima vlasništvo nad procesom.

Znao sam da ću se sjetiti. Kako im samo padaju na pamet

takva imena? Sam Bog zna."

"Procesom čega?"

"Proizvodnim, budalo! Za proizvodnju te molekule."

"Koje molekule?"

"Bog zna. Isto kao zakon, samo gore. Riječi koje nikad prije

nisam vidio i nadam se da i neću."

Nakon doručka sišli su kat niţe, u ured, te tamo stavili

gledsto-nicu u Hamov trezor, pokraj ureda. Ĉvrsto stisnutih

usta radi diskrecije, pogleda podignuta k nebu, Ham je

izabrao kombinaciju i povukao čelična vrata kako bi Justin

mogao sam ući. S ulaza je vidio kako Justin polaţe torbu

na pod, blizu hrpe starih koţnih kutija s natpisom s

torinskom adresom tvrtke na poklopcu.

"To je bio tek početak, pazi," upozori ga mračno Ham,

hineći uvrijeđenost. "Predjelo prije prave stvari. Nakon toga,

trebala je imena svih poduzeća u vlasništvu tvrtke "Karei

Vita Hudson" iz Vancouvera, Seattlea i Basela i svakoga

grada za koji si ikad čuo - od Oshkosha do East Pinnera. I

"kako stvari stoje glede često objavljivanih glasina o izravno

predstojećoj propasti plemenite drevne kuće Balls,

Birmingham & Bumfluff ili kako se već zovu, inače poznati

kao ThreeBees, čiji je doţivotni predsjednik i gospodar

svemira izvjesni Kenneth K. Curtiss, vitez." Je li mi

postavljala još neka pitanja i zadatke, pitaš se ti. Jest,

itekako! Rekao sam joj neka si to skine s Mreţe, ali mi je

odgovorila daje tim stvarima zabranjen javni pristup. Kazao

sam joj: "Tess, stara moja, za ime Boţje, za to će mi trebati

tjedni. Ma mjeseci!" Je lije bilo briga? Vraga! Pa bila je to

Tess! Ja bih skočio iz balona bez padobrana da mi je rekla."

"I rezultat je bio?"

Ham je već blistao od nevina ponosa. "KVH Vancouver i Ba-

sel ima u vlasništvu pedeset jedan posto pišljivih

biotehnoloških tvrtki s otoka Mana - Lor-štogod i Pharma-

blatruć. ThreeBees Nairobi jedini imaju pravo uvoza i

distribucije rečene molekule i svih njezinih derivata u cijeloj

Africi.

149

"Ti si nevjerojatan, Ham!" M*

"Vlasnici i Lorpharme i Pharmabeera su ista tročlana

banda. Ili su bili, dok nisu prodali svojih pedeset jedan

posto. Jedan frajer, dvije ţenske. Tip se zove Lorbeer.

Ţenske su obje doktorice. Adresa: nekakav švicarski

patuljak koji ţivi u poštanskom sandučiću u Lihtenštajnu."

"Imena?"

"Neka Lara. Imam u bilješkama. Da - Lara Emrich!"

"A druga?"

"Zaboravio sam. Ne, nisam. Kovacs je prezime. Ime ne

znam. E, u Laru sam se zaljubio. To mije bila najdraţa

pjesma. I Tes-sina, u stare dobre dane./" Naravna stanka

dok Ham ispuše nos; Justin je čekao.

"Pa što si učinio s tim povjerljivim podatcima kad si došao

do njih?" obazrivo upita Justin.

"Nazvao sam je u Nairobi i sve joj pročitao preko telefona.

Bila je oduševljena. Nazvala me junakom..." Ham se

prekine, uzbunjen izrazom Justinova lica. "Nije razgovarala

s vašeg telefona, budalo, nego od nekog kompića u

provinciji. "Moraš otići u telefonsku govornicu, Ham.

Odmah me nazovi na broj koji ću ti reći. Imaš olovku?"

Mala voli šefovati; uvijek je bila takva. Ali bila je strašno

oprezna s telefonom. Ĉak malo paranoična. Opet, neki

paranoici imaju stvarne neprijatelje, je 1" tako?"

"Tessa je imala," sloţi se Justin. Ham ga čudno pogleda; što

je dulje trajao, pogled postajao čudniji.

"Ne misliš valjda da se to dogodilo?" upita Ham u pola

glasa.

"Na koji način?"

"Daje Tess pala ţrtvom svojih farmaceutskih prijatelja?"

"Moglo bi biti."

"Hoću reći... Boţe dragi! Stari, ne misliš valjda da su joj oni

začepili usta? Zauvijek? Opet, nisu baš uzor - izviđači..."

"Ja sam siguran da su oni svi revni čovjekoljupci, Ham. Svi

do jednog - do zadnjeg milijunaša među njima."

Slijedila je vrlo duga tišina, koju prekine Ham.

"Majko Boţja! O! Dobro. Treba tiho raditi, ha?"

"Baš tako."

"Uvalio sam je u govna tim telefonskim pozivom."

"Nisi, Ham. Zbog nje si slomio ruku i nogu. Ona te voljela."

"Dobro. Isuse! Mogu li ikako pomoći?"

"Moţeš. Nađi mi kutiju! Dobro bi mi došla jaka smeđa

kartonska kutija. Imaš li tako nešto?"

Sretan što moţe pomoći nekom sitnicom, Ham odjuri.

Nakon

150

puno psovki, vrati se s plastičnim plaiftijem za ocjeđivanje

posuđa. Ĉučnuvši pokraj gledstonice, Justin otvori bravice,

otpusti koţne remene pa, priječeći Hamu pogled leđima,

izbaci sadrţaj torbe na pladanj.

"Sad mi, molim te, daj snop najglupljih, najdosadnijih

dosjea koje imaš o Manzinijevu imanju. Stare brojeve.

Dokumente koje drţiš, ali nikad ne čitaš. Donesi dovoljno

da napunim torbu."

Ham mu donese dosjee: baš tako stare kako je Justin ţelio,

s magarećim ušima. Pomogne mu utrpati ih u torbu.

Promatrao ga je kako opet zatvara, zakapča i zaključava

torbu. Zatim ga je s prozora opet gledao kako korača

slijepom uličicom s torbom u ruci, kako bi uhvatio taksi.

"Majko Boţja sveta!" uzdahne on, iskreno se obraćajući

Blaţenoj Djevici Mariji.

"Dobro jutro, gospodine Quayle. Moţete li mi dodati torbu,

gospodine? Mora proći kroz rendgen. Oprostite, to su novi

propisi. Nije bilo tako u naše vrijeme, je li tako? Još manje

u doba naših očeva. Hvala, gospodine. Evo, izvolite kartu;

na prvoj palubi, vanjska, sunčana strana, kako se kaţe." Pa

doda puno tišim glasom: "Strašno mi je ţao, gospodine.

Vijest nas je sve jako pogodila."

"Dobro jutro, gospodine! Lijepo je što ste opet s nama."

Tišim glasom: "Moja najdublja sućut. I od supruge."

"Duboko suosjećam s vama, gospodine Quayle," reče još

jedan glas, pušući mu pivske pare u uho. "Gospođica

Landsburv kaţe neka pođete ravno k njoj. Dobro došli

doma!"

No britansko Ministarstvo vanjskih poslova nije više bilo

njegov dom. Oholo predvorje, građeno kako bi utjeralo

strah u kosti indijskim knezovima, danas daje dojam tek

bijedne nemoći. Portreti prezira dostojnih gusara s

vlasuljama više mu se ne osmjehuju prijateljski ni rođački

sa zidova.

"Justine, ja sam Alison. Nismo se dosad upoznali. Kakav

strašan, strašan način da se nekoga upozna. Kako ste?"

obrati mu se Alison Landsburv, pojavivši se s promišljenom

suzdrţanošću u tri i pol metra visokom ulazu u njezin ured,

stisnuvši mu desnu ruku objema svojima prije no što ju je

pustila pasti. "Svi smo tako, tako ţalosni, Justine. Tako

smo uţasnuti. A vi ste tako hrabri. Došli ste tako brzo

ovamo. Moţete li stvarno razgovarati? Ne znam kako."

"Zanimalo bi me: imate li kakvih vijesti o Arnoldu?"

"Arnoldu? A, da - tajanstvenom doktoru Blumu. Ni glasa,

151

naţalost. Moramo se bojati najgoreg," reče ona, ne

otkrivajući što je za nju to "najgore". "Opet, on nije

britanski podanik, zar ne?" upita ona, već se razvedrivši.

"Moramo pustiti dobrim Belgijancima neka skrbe za svoje

ljude."

Ured joj je bio visok dva kata, s gipsanim cvjetnim

vijencima i crnim radijatorima iz vremena Drugoga

svjetskog rata te balkonom koji je gledao na ograđene

vrtove. Bila su dva naslonjača; Alison Landsburv je drţala

vestu preko naslona svojeg mjesta, kako posjetitelj

zabunom ne bi sjeo na njega. Kava u termosici, tako da ne

treba radi toga prekidati sastanak. Zrak u prostoriji bijaše

zagonetno zagušljiv, kao da su je druga tijela tek napustila.

Ĉetiri godine ministrica* u Bruxellesu, tri godine savjetnica

za obranu u Washingtonu, ponavljao je Justin gradivo o

svojoj sugovornici. Sljedeće tri godine provela je u Londonu

kao članica Zajedničkog izvještajnog odbora. Prije šest

mjeseci imenovana je šeficom kadrovskih poslova. Naša

jedina zabiljeţena komunikacija: jedno pismo kojim mi

predlaţe neka svojoj supruzi potkrešem krila - zanemario.

Jedna telefaks-poruka kojom mi zapovijeda neka ne

posjećujem vlastitu kuću - prekasno. Pitao se kakav li je

Alisonin dom; u mislima joj dodijeli stan u kući od crvenih

opeka iz robne kuće "Harrods," zgodno za partije bridţa

vikendom. Koštunjava pedesetšestogodišnjakinja nosi

crninu, zbogTesse. Na srednjaku lijeve ruke nosi muški

pečatnjak. Justin pretpostavi kako je očev. Fotografija na

zidu prikazuje ju kako vozi blizu Moor Parka. Druga - ne

baš dobar izbor, prema Justinovu mišljenju - kako se

rukuje s Helmutom Kohlom. Uskoro ti dolazi kruna

karijere: plemstvo - bit ćeš Dame Alison.

"Cijelo jutro razmišljam o stvarima koje vam neću reći,"

poče ona, ugodivši glas za straţnji dio prostorije, kako bije

mogli čuti i zakašnjeli slušatelji. "I o svim stvarima o kojima

se jednostavno ne smijemo još sloţiti. Neću vas pitati kako

zamišljate svoju budućnost. Niti ću vam kazati kako je mi

vidimo. Svi smo previše uzrujani," završi ona, sa

zadovoljstvom učiteljice na koncu dobra predavanja.

"Usput, ja sam vam kao pita od jabuka - jednaka gdje god

me razreţete. Nemojte, dakle, od mene očekivati

slojevitost."

Postavila je na stol pred sobom prijenosno računalo, koje je

izgledalo kao Tessino. Govoreći, ubadala je zaslon sivim

štapićem povezanim ţicom sa strojem; pomagalom umjesto

miša. "Ima

* Diplomatski stupanj (opunomoćenog) ministra je

najviši ispod veleposlaničkoga.

152

ipak stvari koje vam moram reći, pa ću to odmah učiniti."

Ubod. "Ah! Prvo, bolovanje neograničena trajanja.

Neograničena, jer će njegovo trajanje, očito, ovisiti o

liječničkom mišljenju. Bolovanje zato što ste u šoku, bez

obzira jeste li toga svjesni ili ne." Tako dakle. Ubod. "Mi

vam moţemo dati psihološku pomoć; naţalost, u tome

imamo dosta iskustva." Tuţan osmijeh, još jedan ubod.

"Doktorica Shand. Emily, moja tajnica, dat će vam

koordinate doktorice Shand. Pregled vam je provizorno

ugovoren za sutra u jedanaest, no moţete to promijeniti ako

trebate. Harlevjeva ulica - a gdje bi drugdje bila? Ne smeta

vam što je ţena?"

"Ni najmanje," ljubazno odgovori Justin.

"Gdje ste se smjestili?"

"U našoj kući. U Chelseaju. To je moja kuća; to jest, bit će."

Ona se namršti. "Ali ta kuća ne pripada vašoj obitelji?"

"Pripada Tessinoj."

"Ah! No vaš otac ima kuću u Ulici lorda Northa. Lijepa

kuća, koliko se sjećam."

"Prodao ju je prije smrti."

"Kanite li ostati u Chelseaju?"

"Za sada."

"Onda treba dati Emilv koordinate te kuće."

Povratak zaslonu. Ĉita li s njega ili se skriva u njemu?

"Doktorica Shand nije za jednu noć; k njoj se ide više puta.

Savjetuje pojedince i skupine. Potiče interakciju među

pacijentima sa sličnim problemima. Dakako, kada to

sigurnosni obziri dopuštaju." Ubod. "Ako biste pak ţeljeli

svećenika, umjesto nje ili uz nju, imamo prestavnike svih

denominacija koji su sigurnosno provjereni; samo recite. Mi

ovdje drţimo: treba sve pokušati, samo neka je sigurno.

Ako vam doktorica Shand ne bude odgovarala, vratite se k

nama, pa ćemo potraţiti nekoga tko će vam bolje

odgovarati."

Moţda mi moţete ponuditi i akupunkturu, pomisli Justin.

No drugi dio njegova mozga pitao se zašto mu ona nudi

sigurnosno provjerene ispovjednike kad on nema nikakvih

tajni koje bi ispovijedao.

"Ah! Sad, treba li vam utočište, Justine?" Ubod.

"Molim?"

"Spokojnu kuću." S naglaskom na spokojnu, kao u izrazu

ţuta kuća. "To je kuća daleko od svih i svega, gdje se

moţete skloniti dok se cijela halabuka ne stiša. Gdje vas

nitko ne poznaje; gdje moţete vratiti svoju ravnoteţu, ići u

duge šetnje prirodom, pojavljivati se u Londonu kad vas

ustrebamo ili vi ustrebate nas,

153

vratiti se natrag. To je ponuda, i to dobra. Nije posve

besplatna u vašem slučaju, ali Vlada Njezina veličanstva

plaća veći dio. A da razgovarate s doktoricom Shand o toj

mogućnosti?"

"Ako vi tako kaţete."

"Kaţem." Ubod. "Pretrpjeli ste strahovito javno poniţenje.

Kako je to na vas utjecalo, prema vašem mišljenju?"

"Zapravo i nisam baš puno boravio u javnosti. Vi ste me

sakrili - sjećate se?"

"Svejedno ste patili od toga. Nitko ne voli biti prikazan kao

prevareni muţ, nitko ne voli da se tisak bavi njegovim

spolnim ţivotom. Kako bilo da bilo, vi nas ne mrzite. Niste

gnjevni, puni gorčine niti se osjećate zgaţenim. Ne vrebate

prigodu za osvetu. Preţivljavate. Dakako! Vi ste stari

diplomat."

Ne znajući je li to pitanje, prigovor ili samo definicija

izdrţljivosti, Justin odluči tu izjavu jednostavno odšutjeti,

usredoto-čivši se umjesto toga na uvelu begoniju u loncu

smještenu preblizu radijatoru iz ratnih vremena.

"Evo, imam za vas i dopis od računovodstva. Ţelite li sve to

odmah, ili vam je previše?" Premda je to rekla, dala mu je

omotnicu. "Ostajete na punoj plaći, dakako. Dodatak na

suprugu je, bojim se, ukinut s danom kad ste postali

udovac. Ima nezgodnih stvari s kojima se morate uhvatiti

ukoštac, Justine; moje iskustvo govori kako je bolje to

učiniti što prije. Što se tiče uobičajene kompenzacije za

povratak u Veliku Britaniju, to će vam biti isplaćeno, ali

ovisi o vašem budućem odredištu; naravno, i to bez dodatka

za suprugu. Dakle, Justine, mislite li daje to dosta?"

"Dosta novca?"

"Dosta informacija za prvo vrijeme."

"Zašto? Zar ima još?"

Alison spusti štapić i pogleda ga punom snagom. Prije više

godina, Justin se ohrabrio prigovoriti u jednoj otmjenoj

trgovini na Piccadillvju; tada se suočio s takvim istim

ledenim upraviteljskim pogledom.

"Još ne, Justine. Koliko je nama poznato, ne. Svi smo na

iglama. Za Bluma se još ne zna, pa će se sve te strašne

novinske priče nastaviti sve dok se slučaj ne riješi - ovako

ili onako. Nego, imate dogovoren objed s Pellegrinom."

"Da."

"Dakle, on je strašno dobar. Bili ste postojani, Justine.

Pokazali ste izdrţljivost pod pritiskom; to se uočilo.

Pretrpjeli ste nevjerojatan pritisak, svakako. Ne samo

nakon Tessine smrti, nego i prije. Trebali smo biti čvršći i

vratiti vas oboje kući dok je još

154

bilo vrijeme. Pretjerana tolerancija izgreda, kad se pogleda

unatrag, jednostavno kao linija najmanjeg otpora.

Oprostite." Ubod; pregledava zaslon sa sve većim

negodovanjem. "Niste davali intervjue novinama, je li tako?

Niste uopće govorili, za objavljivanje ili nesluţbeno?"

"Razgovarao sam samo s policijom."

Na to nije reagirala. "I nećete. Nipošto. Nemojte govoriti čak

ni "nemam komentara." U vašem stanju, posve je normalno

da im spustite slušalicu."

"To mi uopće neće biti teško."

Ubod. Stanka. Opet proučavanje zaslona. Proučavanje

Justi-na. Povratak pogleda na zaslon. "A nemate nikakve

dokumente ili materijale koji pripadaju Ministarstvu? Koji

bi bili - kako da kaţem - naše intelektualno vlasništvo? Već

su vas pitali, ali moram vas opet upitati, u slučaju daje

nešto došlo, ili će doći u budućnosti. Je li išta došlo?"

"O Tessi?"

"Riječ je o njezinim izvanbračnim aktivnostima." Trebalo joj

je vremena prije nego je odredila u čemu bi se one mogle

sastojati. Dok je to činila, Justin shvati, moţda malo kasno,

kako je Tessa za Alison bila nekakva strašna uvreda,

sramota za njihove škole, klasu, spol, zemlju, Sluţbu; da je,

prema tome, Justin nekakav trojanski konj pomoću kojega

je taj neprijatelj ušao u našu tvrđavu. "Mislila sam na bilo

kakve dokumente o istraţivanjima kojima se bavila, papire

koje je pribavila, legalno ili ilegalno, tijekom svojih istraga,

ili kako ih je već zvala," doda s iskrenim gađenjem.

"Ne znam ni što bih trebao traţiti," prigovori Justin.

"Ne znamo ni mi. Nama je zaista teško razumjeti kako se

uopće dovela u taj poloţaj." Odjednom je gnjev stoje kiptio u

njoj počeo izbijati na površinu. Nije ona to htjela, Justin je

o tome bio uvjeren; puno je truda uloţila kako bi ga suzbila.

No očito joj je na trenutak izmaknuo nadzoru. "To je zbilja

neobično, kad se pogleda što je sve izbilo na vidjelo, da se

ikad dopustilo da Tessa postane to stoje bila. Porter je na

svoj način bio izvrstan šef misije, no ne mogu si pomoći: i ja

drţim kako na njemu također leţi dobar dio krivnje."

"Krivnje za što?"

Ona se posve zaustavila i to ga je iznenadilo. Kao daje

udarila o odbojnik. Posve se zamrzla, s očima na zaslonu.

Drţala je svoju iglu od miša spremnu za uporabu, no nije

njome ništa radila. Poloţi je njeţno na stol, kao da spušta

pušku na vojnom pogrebu.

155

"E, da - Porter," dopusti ona, iako JustM nije ništa rekao

što bi je na to nagnalo.

"Što se dogodilo s njim?" upita Justin.

"Smatram daje zaista izvanredno kako su njih dvoje sve

ţrtvovali za to siroto dijete."

"Slaţem se. No što su sada ţrtvovali?"

Ĉinilo se kako je i ona jednako zaprepaštena. Kako ga treba

za saveznika, makar i samo za svrhu ogovaranja Portera

Cole-ridgea. "Strašno je, strašno teško u ovom poslu,

Justine, znati gdje stati, gdje povući crtu. Ĉovjek ţarko ţeli

pristupiti svakom čovjeku pojedinačno, kao čovjeku,

uvaţavati posebne okolnosti svakoga od njih." No ako je

Justin pomislio kako ona ublaţava napad na Portera, gadno

se zaribao. Samo je ponovno punila pušku. "Ali Porter je -

moramo se s tim suočiti - bio na terenu, a mi nismo. Ne

moţemo ništa učiniti ako nas se ne izvješćuje. Nema koristi

pitati nas da pokupimo krhotine postjacto ako nismo bili

obaviješteni a priori. Je li tako?"

"Slaţem se."

"A ako je Porter već bio previše u oblacima, previše vezan

svojim groznim obiteljskim problemima - to nitko ne

osporava - a da bi vidio što mu se događa pod nosom - to s

Blumom i tako dalje, oprostite - onda se mogao osloniti na

Sandvja, koji mu je bio nesumnjivo prvorazredna desna

ruka; vrlo vješt, uvijek pri ruci, u svako doba; on mu je u

svako doba mogao jasno i glasno reći što se zbiva. Sandy je

to i činio. Do besvijesti, čini se. Ali bez učinka. Hoću reći,

potpuno je jasno da to dijete - očito - sirota djevojčica -

Rosie ili kako se već zove - zaokuplja svu njegovu pozornost

izvan radnog vremena. A to baš i nije najbolje za jednog

visokog povjerenika. Zar ne?"

Justin načini blago lice, pokazujući kako suosjeća s

njezinim dvojbama.

"Ne guram nos gdje mu nije mjesto, Justine. Samo pitam.

Kako je vašoj ţeni moguće - kako je bilo moguće - baviti se

cijelim nizom aktivnosti o kojima vi niste, kako kaţete, znali

baš ništa? U redu, bila je moderna ţena. Svaka čast! Vodila

je svoj ţivot, imala je svoje veze." Značajna šutnja. "Ne ţelim

reći da ste je trebali obuzdati - to bi bilo muškošovinistički

od mene. Pitam vas kako ste zapravo uspjeli baš ništa ne

znati o njenim aktivnostima - njezinim... njezinom... kako

bih to nazvala? Najradije bih rekla: njezinom miješanju u

tuđe poslove." "Imali smo sporazum," reče Justin. "Naravno

da jeste. Ravnopravni i usporedni ţivoti. Ali u istoj

156

I

f

kući, Justine! Zar zaista hoćete reći da vam nije govorila

ništa, pokazivala ništa, nije s vama dijelila ništal? To mi je

vrlo teško vjerovati."

"I meni," sloţi se Justin. "No eto, to se događa kad se gura

glavu u pijesak."

Ubod. "Dakle, jeste li dijelili s njom računalo?"

"Pitanje je savršeno jasno. Jeste li dijelili s Tessom njezino

prijenosno računalo, ili ste imali pristupa njemu na neki

drugi način? Vi to moţda i ne znate, no ona je Ministarstvu

vanjskih poslova poslala neke vrlo ţestoke dokumente. A i

drugima. Teško je optuţila neke ljude. Optuţila ih je za

grozne stvari. Izazivala je nevolje, potencijalno vrlo štetne."

"Potencijalno štetne za koga, zapravo, Alison?" upita Justin,

blago pokušavajući iz nje izvući bilo kakvu obavijest što se

tako besplatno moţe dobiti.

"Ne radi se o tome za koga, Justine," odgovori tvrdo. "Radi

se o tome posjedujete li vi Tessino računalo ili ne. Ako ne,

gdje je, gdje se fizički nalazi u ovom trenutku? I što ima na

njemu?"

"Nikad ga nismo dijelili, da odgovorim na vaše prvo pitanje.

Računalo je bilo njezino i samo njezino. Ne bih čak znao ni

pristupiti njegovu sustavu."

"Neka vas ne zabrinjava pristup. Vi ga imate; to je glavno.

Scotland Yard vas je to isto pitao, no vi ste - vrlo mudro i

vrlo lojalno od vas - zaključili kako je bolje dati ga nama

nego njima. Vrlo lijepo od vas. I to je zapaţeno."

Bila je to izjava; ujedno i dvojni izbor. Označite, molim,

polje A ako ga imate, a polje Blum ako ga nemate.

Zapovijed i izazov. Uz to, sudeći prema njezinu kristalnom

pogledu, to je i prijetnja.

"Trebaju nam i diskete, naravno," doda, čekajući. "Tessa je

bila djelotvorna ţena (što cijelu stvar čini još neobičnijom),

odvjetnica. Uvijek je pazila da napravi kopiju svega što joj je

bilo vaţno. U ovim okolnostima, sadrţaj tih disketa također

je prekršaj sigurnosnih pravila, pa ih, molim vas, također

predajte nama."

"Nema nikakvih disketa. Nije ni bilo."

"Naravno da je bilo. Kako bi radila na računalu a da nema

disketa?"

"Gledao sam, traţio posvuda. Nema ih."

"Jako čudno!"

"Da, itekako."

"Kad bolje razmislim, Justine, najbolje bi bilo da donesete

sve što imate ovamo čim to raspakirate; dajte da se dalje mi

time

157

bavimo. Prištedite si trud i odgovornost. Dobro? Moţemo se

dogovoriti. Sve što nam nije od vaţnosti pripada samo

vama. Mi ćemo vam to otisnuti i dati. Nitko to ovdje neće

čitati, procjenjivati, niti će biti na bilo koji način

zabiljeţeno. Hoćete li da pošaljemo nekoga da pođe odmah

s vama? Bi li to pomoglo? Moţe?" "Nisam siguran."

"Niste sigurni da ţelite nečiju pomoć? Trebali biste.

Suosjećajna kolegu vašeg ranga? Nekoga kome moţete

potpuno vjerovati? Jeste li sada sigurni?"

"Vidite, riječ je o Tessi. Ona je to kupila i rabila." "Pa?"

"Pa nisam siguran da biste trebali od mene traţiti da to

učinim. Da vam predam njezinu imovinu samo zato što je

ona mrtva." Osjetivši pospanost, na tren zatvori oči, zatim

prodrma glavom kako bi se razbudio. "Kako bilo da bilo, to

nije u pitanju." "Zašto ne, molim vas?"

"Zato što nije kod mene." Ustane, iznenadivši i sama sebe;

no trebao se protegnuti, prohodati; trebalo mu je i svjeţeg

zraka. "Kenijska policija ga je vjerojatno ukrala. Oni puno

toga kradu. Hvala vam, Alison. Bili ste vrlo ljubazni."

Trebalo je malo dulje nego je uobičajeno dok mu je šef

čistačica napokon vratio gledstonicu.

"Oprostite što sam prerano došao," reče Justin dok je

čekao. "Uopće nije prerano, gospodine," reče šef čistačica,

pocrve-njevši.

"Justine, dragi moj!"

Justin je upravo govorio svoje ime klupskom vrataru, no

Pel-legrin je bio brţi; strčao je niz stube i pozvao ga,

smiješeći se osmijehom pristojnoga momka. Brzo dobaci:

"On je moj, Jim-my. Ubaci mu torbu u svoju slavnu rupu;

ide na moj račun," prije nego je dograbio Justinovu ruku, a

drugom ga obgrlio oko ramena, pokazujući snaţnom, tako

ne-engleskom gestom svoje prijateljstvo i sućut.

"Moţeš ti to, je li?" upita povjerljivo, provjerivši prvo da ih

nitko ne sluša. "Moţemo se i prošetati parkom. Moţemo i

drugi put. Samo reci."

"Ne, Bernarde, dobro sam. Zbilja."

"Ona gadura Landsburvca te nije previše iscijedila?"

"Nimalo."

"Rezervirao sam nam mjesta u blagovaonici. Ima i švedski

158

stol, ali to znači jesti s krila u društvu hrpe umirovljenih

diplomata koji stenju o Suezu. Trebaš pišati?"

Blagovaonica je podignuti katafalk s naslikanim

kerubinima na plavom nebu stropa. Pellegrinovo izabrano

mjesto molitve bijaše kut zaštićen stupom od poliranoga

granita i ţalosnom zma-jolikom palmom. Oko stolova

bezvremensko bratstvo iz White-halla u kemijski sivim

odijelima, podšišani kao školarci. To je bio moj svijet,

objasnio joj je Justin. Kad sam se oţenio tobom, još sam bio

jedan od njih.

"Hajde, obavimo prvo teţi dio posla," majstorski predloţi

Pel-legrin, dok im je karipski konobar u svijetlosmeđem

sakou smokinga davao jelovnike u obliku reketa za stolni

tenis. Bilo je to taktično od Pellegrina i posve u skladu s

njegovim ponašanjem pristojnoga momka, jer su se

proučavanjem jelovnika mogli naviknuti jedan na drugoga i

izbjeći pogled oči u oči. "Let je bio podnošljiv?"

"Vrlo dobar, hvala. Dali su mi prvi razred."

"Sjajna, sjajna, sjajna cura, Justine," mrmljao je Pellegrin,

zaklonjen paravanom svog reketa za stolni tenis. "Dovoljno

je to reći."

"Hvala, Bernarde."

"Snaţan duh, vrlo hrabra. Frigaš ostalo! Meso ili riba? Ah,

danas nije ponedjeljak. Što si jeo tamo dolje?"

Justin je napreskokce poznavao Bernarda Pellegrina veći

dio svoje karijere. Došao je poslije Bernarada u Ottawu,

nakratko su se sreli u Bejrutu. U Londonu su zajedno

pohađali tečaj preţivljavanja, gdje su zajedno došli u posjed

takvih dragocjenosti kao što je kako opaziti da vas prati

skupina naoruţanih razbojnika koji se ne boje smrti; kako

očuvati dostojanstvo kad su vam vezane oči, a ruke i noge

oblijepljene ljepljivom vrpcom te se nalazite u prtljaţniku

njihova mercedesa; najbolji način za skok s visokoga kata

ako se ne moţete posluţiti stubištem; naravno, pod

pretpostavkom da vam noge nisu vezane.

"Svi su novinari govna," izjavi Pellegrin povjerljivo, još s

unutarnje strane svog jelovnika. "Znaš što ću jednog dana

učiniti? Pokucat ću im nenajavljen na vrata. Treba s njima

onako kako oni postupaju s nama. Podjarit ću gomilu neka

viče protiv njih, pronaći urednika "Govnijade" ili "Svjetskih

zajebancija" dok se ševe sa svojim suradnicama. Snimit ću

im klince dok idu u školu. Pitat ću njihove ţene kakvi su u

krevetu. Treba govnima pokazati kako je to biti na debljem

kraju batine! Jesi li kad poţelio malo prošarati strojnicom

po njima?

159

"Ne baš." :% .

"Ja isto. Licemjeri nepismeni! Dobar je odrezak od haringe.

Od dimljene jegulje mi se prdi. List je dobar, tko voli lista.

Ako ne voliš na taj način, neka bude na ţaru." Pisao je na

tiskanom obrascu s natpisom SIR BERNARD P na vrhu,

velikim elektroničkim slovima, nazivima jela nalijevo,

kućicama za označavanje nadesno i mjestom za potpis

člana na dnu.

"List će biti u redu."

"Na ţaru?"

"Na način smuđa."

"Landsburvca je u formi?"

"Spremna za borbu."

"Rekla ti je da je kao pita od jabuka?"

"Bojim se da jest."

"Ovo joj je vaţno. Je li s tobom razgovarala o budućnosti?"

"Nije, jer ja sam u šoku i na neograničenu bolovanju."

"Hoćeš li škampe?"

"Ja bih radije avokado. Hvala," reče Justin, gledajući kako

Pellegrin označava dva puta koktel od škampa.

"Ministarstvo danas sluţbeno zabranjuje piti alkohol u doba

objeda; to zacijelo rado čuješ," reče Pellegrin, iznenadivši

Justina punim osmijehom. Zatim, ako prva primjena nije

donijela rezultata, slijedi druga. Justin se prisjeti kako su

osmijesi uvijek jednaki: iste širine i trajanja, istog stupnja

spontane topline. "No s tobom treba suosjećati, pa imam

tešku duţnost praviti ti društvo. Ovdje imaju kako - takav

mersault s donje strane. Moţeš pola boce?" Označi

odgovarajuću kućicu srebrnom kemijskom olovkom.

"Oslobođen si, usput rečeno. Skinut s udice. Slobodan.

Ĉestitam!" Otrgne list, pa stavi soljenku na njega, kako ne

bi odletio.

"Ĉega sam oslobođen?"

"Optuţbe za ubojstvo - čega drugog? Nisi ubio ni Tessu ni

njezina vozača, nisi u nekoj kriminalnoj igri unajmio

plaćene ubojice, nisi Bluma objesio za jaja na tavanu.

Moţeš otići iz sudnice bez i najmanje mrlje u ţivotopisu.

Ljubaznošću murjaka." Narudţbenica je nestala ispod

soljenke. Valjda ju je konobar odnio, no Justin u svom

izvantjelesnom stanju nije opazio kad i kako se to dogodilo.

"Usput, kakvim si se vrtlarenjem bavio tamo dolje? Obećao

sam Celly da ću te pitati." Celly je odmila za Celine,

Pellegrinovu zastrašujuću suprugu. "Egzote? Sočno voće?

Nisam ja odatle, bojim se."

"Uzgajao sam manje - više sve," začuje Justin sama sebe

kako govori. "Kenijsko je podneblje vrlo blago. Nisam znao

da sam

160

imao mrlju na ţivotopisu, Bernarde. Bila je teorija,

pretpostavljam. Zapravo, samo slabo utemeljena

pretpostavka."

"Imali su svakakve teorije, jadničci. Teorije visoko iznad

njihove razine, zapravo. Nego, moraš nekad doći k nama u

Dorche-ster. Razgovarao sam sa Celly o tome. Na vikend.

Igraš tenis?"

"Ţalim, ne igram."

Imali su svakakve teorije, prestrašeno je u sebi ponavljao.

Jadničci. Pa Pellegrin govori o Robu i Leslev na isti način

kako je Landsburvca govorila o Porteru Coleridgeu. Onaj

dripac Tom Kako-se-ono-preziva dobit će Beograd, govori

Pellegrin, uglavnom zato što zamjenik ministra ne moţe

podnijeti ono njegovo gnusno lice - i tko bi? Dick - neki

drugi - bit će promaknut i odlikovan kad se to sljedeći put

bude dijelilo; s malo sreće prebacit će ga u Ministarstvo

financija - neka se Bog smiluje britanskim financijama;

opet, treba uzeti u obzir da se Dick uvlači u dupe ovim

novim laburistima već godinama. Inače, sve je isto kao

prije. Ministarstvo se i dalje puni onim nadobudnim

provincijalcima iz Crovdona s bezbojnim govorom i irskim

puloverima, kojih se zacijelo i Justin sjeća iz svojih

predafrickih dana. Za deset godina neće ostati nijedan od

nas. Konobar je donio dva koktela od škampa. Justin gaje

promatrao kao na usporenom filmu.

"A opet - bili su mladi, zar ne?" nastavi Pellegrin, vrativši se

svom tonu posmrtnoga slova.

"Tko? Pripravnici u Ministarstvu? Naravno da su mladi."

"Ne, tvoji policajčići u Nairobiju. Mladi i gladni, blago njima.

Svi smo nekad bili takvi."

"Ja sam ih drţao pametnima."

Ţvačući, Pellegrin se namršti. "David Quayle ti je u rodu?"

"Nećak mije."

"Potpisao je za nas prošlog tjedna. Mali ima samo dvadeset

jednu godinu, ali kako drukčije se nositi s onim

poslovnjacima iz Cityja? Evo, moje kumče: dečko je prošlog

tjedna počeo raditi za Barclavjevu banku; plaća mu je

četrdeset pet tisuća funta godišnje plus dodaci. A još smrdi

po mlijeku."

"Drago mije za Davida. Nisam znao."

"Gridlev je napravio izvanredan izbor, iskreno rečeno -

poslati takvu ţenu u Afriku. Frank je radio s diplomatima.

Poznaje scenu. Tko će tamo ozbiljno shvatiti policajku?

Moijevi dečki sigurno neće."

"Gridlev?" ponovi Justin kao jeka, kad mu se magla u glavi

malo razbistrila. "To nije Frank Arthur Gridlev? Tip koji je

bio zaduţen za sigurnost diplomatskih misija."

161

i.I li

"Baš taj, budi Bog s nama." :%

"Pa taj je bio potpuni bezveznjak! Radili smo s njim još dok

sam bio u Protokolu." Justin je čuo kako mu je jačina glasa

premašila razinu decibela društveno prihvaćenu u klubu,

pa s naporom stiša govor.

"Lijevo smetalo," veselo se sloţi Pellegrin.

"Pa dobro: kojeg vraga on onda ima voditi istragu o Tessinu

ubojstvu?"

"Prebačen je u Teške zločine. Stručnjak za slučajeve u

inozemstvu. Znaš već kakvi su murjaci," reče Pellegrin,

trpajući u usta škampe i kruh s maslacem.

"Znam kakav je Gridlev."

Progutavši škamp, Pellegrin prijeđe na telegrafski stil starih

konzervativaca. "Dvoje detektiva, jedna od njih ţena.

Zajedno, misle da su Robin Hood. Vaţan slučaj, svijet ih

gleda. Počinju zamišljati svoja imena svjetlećim neonskim

slovima." Popravivši ubrus na vratu, nastavi: "Pa su počeli

smišljati teorije. Ništa se ne moţe tako dobro dojmiti

poluobrazavana šefa kao zgodna teorija." Otpije vina, pa

grubo obriše usta kutom ubrusa. "Plaćeni ubojice -

potplaćene afričke vlade - multinacionalne kompanije -

fantastičan materijal! Uz malo sreće, mogli bi čak dobiti i

filmske uloge."

"Koje su multinacionalke imali na umu?" upita Justin,

odlučivši prijeći preko ogavne zamisli o snimanju filma o

Tessinoj smrti.

Pellegrin uhvati njegov pogled, odmjeri ga na tren,

nasmiješi se jednom, pa još jednom. "To se samo tako

kaţe," objasni obra-naški. "Ne valja sve uzimati doslovno.

Mladi su murjaci od prvog dana traţili na krivoj strani,"

nastavi on, prekinuvši se kad je došao konobar i počeo im

opet puniti čaše. "Odvratno, zapravo. Odvratno i zajebano.

Ne ti, Matthew, stari moj," reče konobaru, u duhu

prijateljstva s pripadnicima manjina, "a isto tako nijedan

član ovoga kluba, što mi je drago." Konobar nestane.

"Pokušali su to prišiti Sandvju na pet minuta; ne moţeš

vjerovati! Zlokobna teorija: on je bio zaljubljen u nju, pa ih

je oboje ubio iz ljubomore. Kad ih to nikamo nije dovelo,

okrenuli su se teoriji urote. Najlakša stvar na svijetu!

Uzmeš nekoliko činjenica, dobro ih izmiješaš u kašu,

poslušaš nekoliko profesionalnih pesimista što oštre svoje

sjekire, ubaciš imena jedne ili dvije poznate tvrtke i to je to

- imaš priču! Oprosti što to govorim, ali to je i Tessa radila.

Uostalom, ti bar znaš sve o tome."

Justin je polako odmahivao glavom u nevjerici. Ne, nisam

162

to čuo. Putujem zrakoplovom, spavam i sanjam. "Ne, ne

znam, naţalost," reče on.

Pellegrin ima vrlo male oči. Justin to prije nije uočio. Moţda

su zapravo uobičajene veličine, no on se navikao smanjivati

pod neprijateljskom vatrom. A neprijatelj je, koliko Justin

moţe primijetiti, svatko tko drţi Pellegrina za riječ ili tko

odvodi razgovor u smjeru što ga on nije predvidio.

"List je bio dobar? Trebao si uzeti kao moj. Nije tako suh."

List je bio sjajan, reče Justin, suzdrţavši se da ne kaţe

kako je zapravo i traţio takav. I meursault s donje strane

bio je također sjajan. Sjajan, kao sjajna cura.

"Nije ti, dakle, pokazala svoju veliku tezu. Njihovu veliku

tezu - oprosti što to kaţem. To je tvoja priča i ti je se drţiš.

Je li tako?"

"Tezu o čemu? Policija mije postavila isto pitanje. Isto tako i

Alison Landsburv, na svoj okolišni način. Koja je to teza?"

Pravio se nevješt i počinjao je uvjeravati sama sebe. Opet je

pecao, ali pod krinkom.

"Nije ju pokazala tebi, ali ju je pokazala Sandvju," reče

Pellegrin, zalijevajući tu tvrdnju dobrim gutljajem vina. "Zar

ţeliš da to vjerujem?"

Justin se uspravi na stolcu. "Ona je što učinila?"

"Svakako. Tajni sastanci, cijela parada. Oprosti. Mislio sam

da znaš."

No sretan si što nisam znao, pomisli Justin, još zureći u ne-

vjerici u Pellegrina. "Pa što je Sandy s tim učinio?" upita.

"Pokazao je Porteru. Porter je pak oklijevao. Porter donosi

odluke jednom godišnje i guta ih s puno vode. Sandy mi je

to poslao. S njegovim supotpisom i oznakom tajnosti. Nju

nije stavio Sandy, nego Tessa i Blum. Usput, zlo mi je od

tih humanitarnih junaka, ako smijem reći. Dječji izlet za

međunarodne birokrate. Razonoda. Oprosti."

"Onda - što si ti s tim učinio? Za Boga miloga, Bernarde!"

Ja sam prevareni udovac na izmaku snaga. Ja sam

povrijeđeno nevinašce (ne tako nevino kako izgledam). Ja

sam prevareni muţ, koga su iz igre izbacili njegova nemirna

ţena i njezin ljubavnik. "Hoće li mi netko napokon reći o

čemu se ovdje radi? nastavi on istim mrzovoljnim tonom.

"Bio sam, bez svoje volje, Sandvjev gost veći dio vječnosti.

On me nikad nije zamarao govoreći mi o tajnim sastancima

s Tessom, Arnoldom ili bilo kim drugim. Koja teza? Teza o

čemu?" I dalje je ubadao naslijepo.

163

Pellegrin se opet nasmiješi. Jednom- Dvaput. "Tebi je,

znači, sve to novo. Vrlo dobro!"

"Da. Novo je. Nemam blage veze."

"Cura poput nje, dvostruko mlađa od tebe, išla je lijevo,

desno, gore, dolje; a ti se nikad nisi upitao kojeg li to vraga

smjera."

Pellegrin je ljut, opazi Justin. I Landsburvca se ljutila. I ja

sam ljut. Svi se ljutimo i svi to pokušavamo sakriti.

"Ne, nisam se upitao. Inače, nije bila dvostruko mlađa od

mene."

"Nikad nisi zavirio u njezin dnevnik, nikad nisi laţnom

zabunom upao u njezin telefonski razgovor. Nikad joj nisi

čitao pisma ni virio u njezino računalo. Ništa?"

"Ništa od svega toga."

Pellegrin počne razmišljati naglas, gledajući Justina.

"Dakle, kroz tebe ništa nije prošlo. Ne čuj zlo, ne vidi zlo!

Nevjerojatno," reče on, jedva sapinjući sarkazam unutar

donekle pristojnih granica.

"Bila je odvjetnica, Bernarde. Nije bila dijete. Bila je visoko

stručna, vrlo pametna odvjetnica. Zaboravljaš to."

"Zaboravljam? Nisam siguran." Stavio je naočale za čitanje

kako bi se posvetio donjem dijelu lista. Da bi to učinio,

podigao je riblju kraljeţnicu noţem i vilicom, zirkajući

uokolo kao bespomoćni invalid, traţeći pogledom konobara

koji će mu donijeti tanjurić za kosti. "Nadaj se samo kako je

svoje predstavke upućivala samo Sandvju Woodrowu.

Dosađivala je ona i glavnom igraču; znamo mi to."

"Kojem glavnom igraču? Hoćeš reći: tebi?"

"Curtissu. Kennvju K-u glavom i bradom." Tanjurić se

pojavi i Pellegrin odloţi riblje kosti na njega. "Ĉudi me što

se nije bacila pod kopita njegovih trkaćih konja dok se

bavila time. Što to nije otpjevala u Bruxellesu, u

Ujedinjenim narodima, na televiziji. Djevojka poput nje, sa

zadatkom spašavanja svijeta, ide gdje god je mašta vodi; k

vragu i posljedice!"

"To uopće nije istina!" reče Justin, boreći se krajnjim

naporom sa zaprepaštenjem i bijesom.

"Molim?"

"Tessa se trudila zaštititi me. I našu zemlju."

"Kako? Kopanjem po smeću? Napuhivanjem te stvari preko

svake mjere? Dodijavanjem muţevu šefu? Navaljivanjem na

premorene direktore ruku pod ruku s Blumom? Ĉuj, ja baš

i ne zamišljam tako kad ţena štiti svog muţa. To mi više

djeluje kao

164

najbrţi način da se sirotom čovjeku pđfevare šanse za

karijeru. Što ne znači da su tvoje šanse bile baš jako velike

ni prije toga, ako ćemo biti iskreni." Gutljaj mineralne vode.

"A, sad sam shvatio. Jasno mije stoje bilo." Dvostruki

osmijeh. "Ti doista ne znaš pozadinu. Ostaješ pri tome."

165

DESETO POGLAVLJE

Bijaše to kuća koju je mrzio u svom sjećanju kad god bi bio

daleko od nje: velika, otrcana, nepodnošljivo roditeljska,

broj četiri tihe pokrajnje ulice pune stabala u Chelseaju, s

prednjim vrtom koji je ostajao onoliko divalj koliko je to

sam ţelio, koliko god se Justin trudio oko njega kad je imao

malo godišnjeg. I ostatci Tes-sine kućice na drvetu

zaglavljeni poput truleće splavi za spašavanje u mrtvom

hrastu što mu gaje zabranila posjeći. Razbijene boce nekih

davnih godina, komadi letećega zmaja na ţilavim granama

mrtvoga stabla. Zahrđala ţeljezna ljesa što je, gurnuta s

mukom preko polutruloga lišća, potjerala susjedova okatog

mačka u podrum. I par zlovoljnih višanja za koje je

pretpostavljao kako bi trebao biti zabrinut jer su im

grančice urasle jedna u drugu.

Bijaše to kuća koje se čitav dan grozio; i prije, cijeloga

prošlog tjedna, sluţeći svoj rok u donjem katu; i cijelo

vrijeme ţustroga hoda prema zapadu kroza samotnu

polutamu londonskoga zimskog poslijepodneva, dok mu se

um s mukom probijao kroz labirint grozota, a gledstonica

mu je lupkala po bedru. Ta kući sadrţi dijelove nje u kojima

nikad nije imao udjela te sad nikad i neće imati.

Oštar je vjetar potresao tendu voćarnice preko puta,

vrtloţeći lišće i kasne kupce duţ pločnika. No Justin je,

unatoč svom laganom odijelu, imao previše toga u sebi, a

da bi osjećao hladnoću. Klinkerom popločane stube na

ulazu zabubnjaše pod njegovim koracima. Došavši do vrha,

okrene se i baci dug pogled unatrag; nije bio siguran zašto

to čini. Pas lutalica leţi sklupčan ispod NatWestova

bankomata. Nepropisno parkiran auto, u njemu se

166

muškarac i ţena svađaju. Mršav čovjek n>:kišnom ogrtaču,

s malim šeširom, naginje se prema mobitelu. U civiliziranoj

se zemlji nikad ne zna. Prozor s ventilatorom iznad ulaznih

vrata bio je iznutra osvijetljen. Ne ţeleći nikoga iznenaditi,

pritisne zvonce te začuje poznati hrđavi zvuk, poput

automobilske sirene, kako trubi na odmorištu na prvom

katu. Tko lije doma, pitao se, čekajući nečije korake. Aziz,

slikar iz Maroka, i njegov dečko Raoul. Pe-tronilla?

nigerijska djevojka u potrazi za Bogom, i njezin

pedesetogodišnji gvatemalski svećenik. Visoki Gazon, teški

pušač, suh kao leš, francuski liječnik koji je s Arnoldom

radio u Alţiru i ima isti tuţni osmijeh kao on; ima također

Arnoldovu naviku da stane usred rečenice i ne dovrši je,

napola zatvarajući oči, prisjeti-vši se nečega bolnog i

čekajući da mu se um pročisti od Bog zna kakve strahote,

prije nego što nastavi.

Ne začuvši nikakav odaziv niti topot nogu. okrene ključ i

stupi u predvorje, očekujući miris afričke kuhinje, zvuk

regea s radija i promuklo čavrljanje uz kavu iz kuhinje.

"Zdravo, ljudi!" zaviče. "To sam ja, Justin."

Nikakva odgovora, nikakve glazbe, nikakva mirisa iz

kuhinje; ni glasa. Uopće nikakva zvuka, osim tihoga šuma

prometa s ulice i jeke njegova vlastita glasa, koja se popela

sve do vrha stubišta. Umjesto svega toga vidio je tek

Tessinu glavu, izrezanu na vratu iz novina i podmetnutu

kartonom, kako zuri u njega sa smotre staklenki za

marmeladu s cvjetovima u njima. Među staklenkama list

papira istrgnuta, kako je pretpostavljao, iz Azizo-va risaćeg

bloka, s rukopisnom porukom tuge i sućuti, ljubavi i

oproštaja od Tessinih iščezlih stanara: Justine, mislili smo

kako nije zgodno da ostanemo, s datumom od prošlog

ponedjeljka.

Ponovno presavije papir i vrati ga na njegovo mjesto među

staklenkama. Stajao je u stavu "pozor," ukočena pogleda,

dok se treptanjem borio protiv suza. Ostavivši gledstonicu

na podu u predsoblju, otetetura do kuhinje, pridrţavajući

se za zid. Otvori hladnjak. Prazan, osim bočice lijeka koji se

izdaje na recept; na naljepnici ţensko ime, nepoznato; neka

Annie. Valjda neka Gazo-nova. Savladao je nekako hodnik,

ušao u blagovaonicu i upalo svjetla.

Grozna pseudotudorska blagovaonica njezina oca. Po šest

stolaca s uzdignutim, savinutim naslonima na svakoj strani

stola čekaju megalomane kao što je bio i sam. Tata je

shvaćao koliko je blagovaonica ruţna, ali ju je ipak volio;

zato je i ja volim, govorila mu je. Pa dobro; ja je uopće ne

volim, mislio je, ali Boţe sačuvaj da to i kaţem. Prvih

nekoliko mjeseci što su bili

167

zajedno Tessa nije govorila ni o čemu driigom nego o svojem

ocu i majci, sve dok pod Justinovim vještim vodstvom nije

počela istjerivati njihove duhove puneći kuću ljudima

svojeg naraštaja - što luđim, to boljim: etonskim

trockistima, pijanim poljskim prelatima i orijentalnim

misticima; tomu treba dodati i pola gre-batora iz dosad

otkrivenog svijeta. Ali kad je jednom otkrila Afriku, gađala

je bolje, pa je broj četiri umjesto dotadašnje klijentele

postao utočište za introvertirane humanitarce i aktiviste

svake zamislive sumnjive vrste. Još pretraţujući sobu,

Justinov pogled se nezadovoljno zaustavi na hrpi čađe

razbacanoj oko mramornoga kamina, preko klada i

ogradice. Ĉavke, pomisli. Pustio je pogled dalje lutati

sobom, dok opet nije pao na čađu. Dopustio je zatim i svom

umu usredotočiti se na jedno. Dogodilo se to dok se

prepirao sam sa sobom. Ili s Tessom, što je manje-više isto.

Koje čavke?

Kada?

Poruka u presoblju je od ponedjeljka.

Mama Gates dolazi srijedom; mama Gates je gospođa Dora

Gates, Tessina nekadašnja dadilja, koju je uvijek zvala

mama.

Ako je mama Gates prehlađena, dolazi njezina kći Pauline.

Ako ni Pauline ne moţe doći, onda je tu njezina sestra, ona

kurvica Debbie.

Nezamislivo je da bi bilo koja od njih zanemarila tako veliku

hrpu čađe.

Prema tome, čavke su napale poslije srijede, ali ne večeras,

nego prije.

Sve u svemu, ako je kuća ispraţnjena u ponedjeljak - vidi

poruku - a mama Gates dolazi čistiti srijedom - otkud onda

u čađi jasan, oštro ocrtan otisak muške cipele, čini se

planinarske?

Telefon stoji na stoliću, uz njega adresar. Broj mame Gates

ispisan je crvenom pastelom na prednjoj unutarnjoj strani

korica, Tessinom rukom. Okrenu broj i dobije Pauline, koja

je briz-nula u plač i predala slušalicu majci.

"Strašno, strašno, strašno mi je ţao," reče mama Gates

polako i razgovijetno. "Ţalosna sam tako da vam ne mogu

reći, gospodine Justine. Nikad vam neću moći reći koliko

mi je ţao; a znam - i vama."

Počeo ju je ispitivati: dugo i njeţno, kako je već morao;

slušajući puno više nego je govorio. Da, mama Gates je, kao

obično, došla čistiti u srijedu, od devet do dvanaest, sama

je to htjela... Tako je mogla biti sama s gospođicom

Tessom... Ĉistila je

168

kao uvijek: ništa nije preskočila ni zaboravila... Malo je

plakala i pomolila se za Tessinu dušu... Ako gospodin

Justin nema ništa protiv, ona bi voljela i dalje dolaziti

srijedom, kao dok je gospođica Tessa bila ţiva; nije stvar u

novcu - to je zbog sjećanja na nju...

Ĉađa? Nikako! U srijedu sigurno nije bilo čađe na podu

blagovaonice; inače bi je svakako opazila i očistila, da netko

u nju ne ugazi. Londonska je čađa tako masna! Kod tih

velikih kamina ona uvijek provjeri da nema čađe! Ne,

gospodine Justine, sigurna sam: dimnjačar nema ključ.

Zna li gospodin Justin jesu li već pronašli doktora Arnolda?

Jer od sve gospode što su ikad dolazili u kuću, doktor

Arnold joj je bio najdraţi; što god oni pisali u novinama, ona

zna: samo izmišljaju...

"Vrlo ljubazno od vas, gospođo Gates."

Upalivši luster u dnevnoj sobi, dopusti si pogled na stvari

koje su zauvijek činile Tessu: njezine dječje jahaće čizme,

portret s vjenčanja na ulaznim stubama crkvice svetog

Antonija na Elbi. Ţarač i lopatica za kamin bili su

ranoviktorijanski rad, od slitine mjedi i ţeljeza, s mjedenim

kliještima. Ĉađa pokriva i ţarač i lopaticu. Ista ta čađa leţi

na njihovu stalku te na šarkama za otvaranje ogradice

kamina.

Zanimljiva prirodna zagonetka, reče Tessi: dva nepovezana

jata čavki odlučila su u istom trenu razbacati čađu u

dvama nepovezanim dimnjacima. Što iz toga zaključujemo?

Ti kao pravnica, a ja kao pripadnik zaštićene vrste?

Ipak, u dnevnoj sobi nema otisaka. Tko god daje pretraţivao

blagovaonicu, ostavio je trag. Tko god da je pretraţivao

dnevnu sobu - ista osoba ili druga - nije ostavio traga.

Opet, zašto bi itko pretraţivao kamin, a kamoli dva? Točno,

drevni su kamini bili tradicionalna skrovista za ljubavna

pisma, sramotne dnevnike i vrećice zlatnika. Točno je

također i to da, prema legendama, dimnjake nastavaju

duhovi. Točno je i da je vjetar kroz stare dimnjake pričao

priče, od kojih su mnoge tajne. Te je pak večeri puhao

hladan vjetar, lupajući kapcima i potresajući brave. No

zašto bi netko pretraţivao ove kamine? JVaše kamine?

Zašto broj četiri? Osim ako su dimnjaci bili tek dio opće

pretrage čitave kuće.

Na odmorištu stubišta zastane kako bi promotrio Tessin

medicinski pretinac, stari talijanski ormarić za začine, bez

posebne vrijednosti, vijcima pričvršćen za zid na stubištu i

označen zelenim kriţem što ga je ona sama nacrtala. Nije

uzalud bila li-

169

ječnička kći. Vrata ormarića bila su odškrinuta. On ih

otvori do kraja.

Opljačkano. Omoti zavoja, konzerve sadre, borni prašak,

antiseptićki prašak - sve grubo otvoreno i rasuto u bijesu.

Upravo je zatvarao vratašca kad mu je negdje pokraj glave

zapištao telefon.

Za tebe je, rekao je Tessi. Morat ću reći da si mrtva. Za

mene je, rekao joj je. Morat ću slušati izraze sućuti. To je

pita od jabuka; hoće pitati imam li sve što mi treba da

budem siguran i spokojan u svom šoku. To je netko tko je

morao čekati dok se linija oslobodi tijekom moga

kilometarskog razgovora s mamom Gates.

Podigne slušalicu i začuje glas zaposlene ţene. Iza nje

odjekivahu limeni glasovi; čuli su se i koraci. Zaposlena

ţena na radnom mjestu s kamenim podom. Zaposlena

Londončanka iz niţeg sloja, s humorom u glasu; glas kao u

djevojke iz kabarea.

"Konačno! Mogu li, molim vas, govoriti s gospodinom Jus-

tinom Quayleom, ako je kod kuće?" Obavivši obred, kao da

se spremala izvesti trik s kartama. "Kod kuće je, dragi;

čujem ga," reče nekom sa strane.

"Quayle ovdje."

"Hoćeš li sam razgovarati s njim, dragi?" Dragi nije htio.

"Ovdje je samo Jeffrevjeva cvjećarnica, gospodine Quayle;

na Kraljevoj ulici. Imamo za vas prekrasan cvjetni

aranţman od - ne smijem reći čega. Treba ga osobno

dostaviti vama, svakako večeras ako ste tu, što prije to

bolje. Ne smijem reći od koga je; je 1" tako, dragi?" Očito je

bilo tako. "Pa kako bi bilo da vam pošaljem dečka odmah,

gospodine Quayle? Bit će tamo za dvije minute; je V tako,

Kevine? Za jednu, ako mu date dobro piće."

Dobro, pošaljite ga onda, reče Justin rastreseno.

Bio je pred vratima Arnoldove sobe, koju su tako zvali jer

Arnold nijednom, boraveći u kući, nije propustio ostaviti

neki trag, neki dokaz stalnoga boravka: par cipela, češalj,

budilicu, hrpu papira o bijednom neuspjehu medicinske

pomoći Trećem svijetu. Ugledavši Arnoldov sako od devine

dlake preko naslona njegova stolca ipak gaje okamenio;

jedva se suzdrţao a da ne zazove Arnolda po imenu,

pribliţavajući se radnom stolu.

Isprevrtan.

Ladice otvorene, papiri i uredski predmeti izbačeni, pa

nepaţljivo vraćeni unutra.

170

Zatrubi automobilska sirena. Potrči%lz stube, pribravši se

kad je stigao do ulaznih vrata. Kevin dostavljač cvijeća bio

je crvenih obraza i malen rastom, Dickensov dječak cvjećar,

sjajan od zimske studeni. Buket perunika i ljiljana u

njegovu naručju bijaše velik gotovo koliko i on. Za ţicu što

povezuje peteljke bila je pričvršćena bijela omotnica. Rujući

po šaci kenijskih šilinga, Justin nađe dvije engleske funte,

dade ih dječaku i zatvori vrata za njim. Otvori omotnicu i

izvadi bijelu dopisnicu omotanu debelim papirom, kako se

ne bi moglo razaznati što piše kroz omotnicu. Poruka je bila

otisnuta s računala.

Justine! Izađi iz kuće večeras u pola osam. Ponesi aktovku

napunjenu novinskim papirom. Pođi pješice do kina

"Cineflex" na Kraljevoj ulici. Kupi kartu za dvoranu 2;

gledaj film do devet. Izađi s torbom kroz bočni izlaz (sa

zapadne strane). Potraţi parkirani plavi minibus blizu

izlaza. Vozača ćeš lako prepoznati. Spali ovo!

Bez potpisa.

Pregleda omotnicu, onjuši je, onjuši i dopisnicu; ništa nije

nanjušio, nije ni znao kakav je miris očekivao pronaći.

Uzme kartu i omotnicu i odnese i kuhinju. Tamo ih je, u

najboljoj tradiciji britanskoga diplomatskoga sigurnosnog

tečaja, zapalio ţigicom i stavio ih zapaljene u sudoper. Kad

su izgorjeli, očistio je pepeo, stavio ostatke u mlinac za

smeće i ostavio ga uključena dulje nego stoje nuţno. Potrči

uz stube, preskačući po dvije, dok nije stigao do vrha kuće.

Nije ga tjerala panika nego odlučnost: nemoj misliti, nego

djeluj. Pred njim se ispriječe zaključana tavanska vrata.

Imao je spreman ključ. Lice mu poprimi odlučan, ali i

pomalo zastrašen izraz. Bio je očajnik koji sam sebe hrabri

pred veliki skok. Naglo otvori vrata, pa kroči u sićušno

predsoblje. Vodilo je do nekoliko tavanskih soba, među

mjestima pokraj dimnjaka, koja su čavke onečistile, i

tajnim ravnim dijelovima krova, pogodnim za uzgoj

lončanica i vođenje ljubavi. Napredovao je očiju stisnutih u

proreze, kako bi odolio blijesku sjećanja. Nije tu bilo

nijednoga predmeta, slike, stolice, kutka koji nije bio Tes-

sin; u kojemu nije stanovala, govorila iz njega. Nametljivi

radni stol njezina oca, što mu ga je poklonila za vjenčanje,

stajao je u istom kutu kao uvijek. Podigne ploču - poklopac.

Što sam ti rekla? Pregledano, opljačkano. Otvorivši njezin

garderobni ormar, nađe Tessine kapute i haljine, otkinute s

vješalica i ostavljene da umru s izvrnutim dţepovima.

Doista si ih mogla vratiti na vješa-

171

lice, draga. Ti vrlo dobro znaš da sam ih stavila; netko ih je

drugi pobacao. Prokopavši iza njih, pronađe staru Tessinu

torbu za glazbala - najsličnije aktovci što je mogao pronaći.

Prije nego je krenuo, zastane na tren kako bi provirio na

nju kroz otvorena vrata spavaće sobe. Izašla je iz kupaonice

i stajala gola pred zrcalom, s glavom nagnutom na stranu

dok se češljala. Lijeva gola noga bila je okrenuta u stilu

balerine prema njemu; tako je uvijek radila kad je gola.

Desnu je ruku podigla do glave. Promatrajući je, osjeti isto

neobjašnjivo otuđenje od nje što gaje osjećao dok je bila

ţiva. Premlada si i presavršena, reče joj. Što god, odgovori

ona slatko; odmah mu je bilo lakše.

Sišavši u prizemlje, nađe ondje hrpu starih novina: Kenyan

Standard, Ajrica Confidential, The Spectator, Private Eye.

Strpa ih u glazbenu torbu, vrati se u predsoblje, posljednji

put pogleda njezino improvizirano svetište i gledstonicu.

Ostavljam ih ovdje, u slučaj da u Ministarstvu nisu

zadovoljni jutros obavljenim poslom, objasni joj, pa izađe u

ledenu tamu. Šetnja do kina trajala je deset minuta.

Dvorana 2 bila je tri četvrtine prazna. Uopće nije pratio

film. Dvaput se morao iskrasti u nuţnik, s torbom u ruci,

kako bi pogledao na sat a da to nitko ne opazi. U pet do

devet izašao je na pomoćni izlaz na zapadnoj strani, našavši

se na ledenoj sporednoj ulici. Plavi je minibus bio ravno

pred njim; za trenutak mu se, posve besmisleno, učini kako

je to zeleni safari-terenac iz Marsabita. Farovi auta

zatreptaše. Ĉetvrtast lik s mornarskom kapom razvalio se

na vozačkom sjedalu.

"Na straţnja vrata!" zapovjedi Rob.

Justin ode do straţnjeg dijela vozila i vidje da su vrata već

otvorena. Leslev je pruţala ruku kako bi preuzela glazbenu

torbu. Sjevši na drveno sjedalo u mrklu mraku, opet je bio

u Muthaigi, na tvrdoj rebrastoj klupi volksivagena kombija,

s LMngstoneom za upravljačem i Woodrowom nasuprot

sebi; on je izdavao zapovijedi.

"Slijedili smo te, Justine," objasni Leslev. Glas joj je u tami

odavao ţurnost; opet, bio je nekako neobjašnjivo očajan.

Kao da je i ona pretrpjela veliki gubitak. "Ekipa za tajnu

pratnju slijedila te do kina; mi smo njezin dio. Pokrivamo

bočni izlaz u slučaju da ti film dosadi, pa izađeš na ovu

stranu. Takva mogućnost uvijek postoji. Ti si to upravo

učinio. Za pet minuta ćemo tako izvijestiti šefa operacije.

Na koju ćeš stranu?"

"Na istok."

"Onda pozovi taksi i kreni na istok. Dat ćemo im

registraciju toga taksija. Mi te nećemo slijediti, jer bi nas

prepoznao. Drugo

172

vozilo tajne pratnje čeka te pred ulazorft u kino, a pričuvno

je na Kraljevoj ulici, za svaki slučaj. Odlučiš li se hodati ili

ići podzemnom, ubacit će nekoliko pješaka da te slijede.

Uhvatiš li autobus, bit će im drago, jer ništa nije lakše nego

zaglaviti iza londonskog autobusa. Odeš li telefonirati iz

govornice, prisluškivat će te. Imaju odobrenje policije, pa te

mogu slušati odakle god zvao."

"Zašto?" upita Justin.

Oči su mu se privikavale na svjetlo. Rob je omotao svoje

dugačko tijelo oko naslona vozačkoga sjedala, ţeleći se

uključiti u razgovor. Izgledao je jednako jadno kao Leslev,

ali se drţao ne-prijateljskije.

"Zato što si nas posrao," reče on.

Leslev je izvlačila novine iz Tessine glazbene torbe i trpala

ih u plastičnu vrećicu iz trgovine. Pod nogama joj je leţalo

desetak velikih omotnica. Počne ih spremati u torbu.

"Ne shvaćam," reče iskreno Justin.

"Pokušaj!" odgovori Rob. "Nama ne govore zašto nešto

radimo. Mi izvješćujemo gospodina Gridlevja što ti radiš.

Netko tamo gore govori zašto to radiš, ali ne nama. Mi smo

obični radnici."

"Tko je pretraţio moju kuću?"

"U Nairobiju ili u Londonu?" uzvrati Rob sarkastično.

"U Londonu."

"Nije na nama pitati. Ekipa je stajala vani četiri sata dok to

nisu obavili - tko god je bio. To je sve što znamo. Gridlevje

na ulaz stavio jednog uniformiranog murjaka, ako bi netko

pokušao ući s ulice. Da se to dogodilo, on bi rekao da

policajci upravo obavljaju istragu provale u kuću, dakle:

odbij! Ako je taj čovjek uopće bio pravi murjak, u što

sumnjam," reče Rob i naglo zašuti.

"Roba i mene su skinuli sa slučaja," rekla je Leslev. "Gridlev

bi nas poslao da reguliramo promet na Orknevjskom otočju,

da je mogao; samo se nije usudio."

"Skinuli su nas sa svega," ubaci Rob. "Mi smo nedodirljivi.

Sve to zahvaljujući tebi."

"Ţeli da budemo negdje gdje nas moţe vidjeti," objasni

Leslev.

"To jest: u šatoru, ali da pišamo van," dopuni Rob.

"Poslao je u Nairobi dvojicu novih policajaca da pomognu

kao savjetnici domaćoj policiji u lovu na Bluma; i to je sve,"

reče Leslev. "Nema podizanja kamenja, nema skretanja s

puta. I točka!"

"Nema novog Marsabita, plakanja zbog umirućih crnkinja,

potrage za fantomskim doktorima," nastavio je Rob.

"Navodim

173

Gridlevjeve vlastite riječi. Našim nasljednicima nije

dopušteno razgovarati s nama, da ih ne zarazimo. To su

dva tupana godinu - dvije prije mirovine; baš kao i Gridlev."

"Sve je to sigurnosno vrlo osjetljiva situacija, čiji si i ti dio,"

reče Leslev, zatvorivši poklopac glazbene torbe, no zadrţavši

je još malo u krilu. "No nitko točno ne zna koja je tvoja

uloga. Gridlev ţeli tvoju ţivotnu priču. S kim se sastaješ i

gdje; tko ti dolazi u kuću; kome telefoniraš; što jedeš i s

kim. Svaki dan. Ti si materijalni igrač u vrlo tajnoj operaciji;

to je sve što je nama dopušteno znati. Mi moramo raditi što

nam se kaţe i gledati svoje

posla."

"Nije prošlo ni deset minuta pošto smo se vratili u

središnjicu Yarda" kad je počeo vikati neka mu odmah

predamo sve biljeţnice, vrpce i predmete," pričao je Rob. "I

tako smo mu ih dali. Izvornike - sve potpuno, ništa ne

manjka. Napravili smo kopije,

dakako."

"Slavna Kuća ThreeBees nikad se više ne smije spomenuti;

to je zapovijed," bio je red na Leslev. "Ni njihovi proizvodi,

postupci niti osoblje. Nikome nije dopušteno ljuljati barku.

Amen." "Koju barku?"

"Puno barki," upadne Rob. "Izaberi sam! Curtiss je

nedodirljiv. "Na pola je puta da zaključi veliki posao prodaje

britanskog oruţja Somalcima. Embargo je prepreka, ali on

je našao način kako ga zaobići. Uz to je u prvom redu borbe

za modernizaciju telekomunikacija u Istočnoj Africi do

svjetske razine - sluţeći se britanskom visokom

tehnologijom."

"A ja sam prepreka na putu ostvarivanja svega toga?" "Da,

stojiš na putu i točkaV upadne ţestoko Rob. "Da smo ih mi

mogli zaobići, to bismo bez problema učinili. A sad smo

opet na ulici, kao na samom početku karijere."

"Oni misle da znaš sve što je Tessa znala. To ti moţe

naškoditi zdravlju," objasni Leslev. "Oni?"

Robov se bijes nije dao zaustaviti. "Sve je to od početka bila

namještaljka. A ti si to znao! Plavi momci su nam se smijali,

isto tako i oni gadovi iz ThreeBees. Tvoj kolega i prijatelj

gospodin Woodrow lagao nam je cijelo vrijeme. Tako i ti. Ti

si nam bio jedina nada, ali si nas punom snagom udario u

zube."

"Imamo jedno pitanje za tebe, Justine," reče Leslev, jedva

išta manje jetko. "Duguješ nam pošten, jasan odgovor. Imaš

li kamo otići? Neko sigurno mjesto gdje moţeš u miru sjesti

i čitati? Najbolje u inozemstvu."

174

Justin se počne izmotavati. "Što se događa ako odem doma

u Chelsea i upalim noćnu svjetiljku? Vi mi stojite pod

prozorom i gledate što radim?"

"Ekipa te prati do kuće, prati te na spavanje. Promatrači

odspavaju koji sat, ali slušači ostaju spremni slušati ako

budeš telefonirao. Promatrači se vraćaju rano ujutro idućeg

jutra, da te vide kako ustaješ. Najbolje ti je vrijeme za bijeg

između jedan i četiri noću."

"Onda imam kamo poći," izjavi Justin pošto je još malo

razmislio.

"Izvrsno! Mi, naime, nemamo," reče Rob.

"Ako je to u inozemstvu, idi kopnom i morem," uputi ga Le-

sley. "Kad prijeđeš Kanal, prekini lanac. Putuj lokalnim

autobusima i vlakovima. Odijevaj se obično, brij se svakog

dana, nemoj zuriti u ljude. Nemoj unajmljivati aute, nemoj

letjeti nigdje, čak ni unutar iste zemlje. Ljudi pričaju da si

bogat."

"I jesam."

"Onda si nabavi puno gotovine. Nemoj se sluţiti kreditnim

karticama ni putničkim čekovima. Mobitel nemoj ni

taknuti. Nemoj zvati na račun onoga koga zoveš niti govoriti

svoje ime na otvorenoj liniji; sve se biljeţi i tako bi te našli

uz pomoć računala. Evo, Rob ti je napravio britansku

putovnicu i britansku novinarsku iskaznicu; radiš za

Telegraph. Jedva je došao do tvoje fotografije: nabavio ju je

tako stoje nazvao Ministarstvo vanjskih poslova i rekao im

da nam treba fotka za našu arhivu. Rob ima prijatelje gdje

ih navodno ne bi trebao imati; je li tako, Robe?" On ne

odgovori. "Dokumenti nisu savršeni jer Robovi prijatelji

nisu imali dovoljno vremena. Zato ih nemoj upotrebljavati

pri odlasku iz Engleske i povratku u nju. Dogovoreno?"

"Jest," reče Justin.

"Zoveš se Peter Paul Atkinson; ti si novinski izvjetitelj. Još

nešto: što god radio, nikad nemoj nositi sa sobom dvije

putovnice u isto vrijeme."

"Zašto vas dvoje sve ovo radite?" upitao je Justin.

"Što te briga?" reče se Rob iz tame. "Imali smo obaviti

posao, to je sve. Nismo ga htjeli izgubiti. Pa smo ga dali tebi

da ga dokrajčiš! Kad nas posve izbace s posla, moţda ćeš

nam dati da tu i tamo operemo tvoj rolls-royce."

"Moglo bi se reći da ovo činimo za Tessu," reče Leslev, puno

blaţe, gurnuvši mu glazbenu torbu u ruke. "Kreni sad,

Justine! Nisi nam vjerovao. Moţda si bio u pravu. No da si

nam povjerovao, mogli smo moţda stići do cilja. Gdje god da

se on nala-

175

zi." Posegne za kvakom. "Ĉuvaj se! Ovi ubijaju. No to si već

primijetio."

Pođe niz ulicu, začuvši kako Rob govori u mikrofon.

Slatkica je Izašla iz kina. Ponavljam: Slatkicaje izašla iz

kina; nosi torbicu. Vrata minibusa se zalupiše iza njegovih

leđa. Zatvaranje, pomisli. Prešao je određenu udaljenost.

Slatkica zove taksi; ona je dečko.

Justin je stajao uz dugi uski prozor u Hamovu uredu,

slušajući kako ura odbija deset sati, nadglasavajući

privremeno noćnu huku grada. Gledao je na ulicu, no

povukavši se malo od prozora, na mjestu odakle se dobro

vidjelo, no nije bilo lako biti viđen. Blijedo svjetlo za čitanje

gorjelo je na Hamovu radnom stolu. Ham se razvalio u

kutu, u naslonjaču što su ga istrošili naraštaji

nezadovoljnih klijenata. Vani se ledena maglica navukla s

rijeke, zamrzavajući ogradu pred kapelicom svete

Eteldrede, koja je vidjela mnoge neriješene Tessine prepirke

sa svojim Stvoriteljem. Osvijetljena zelena ploča

obavješćivala je prolaznike da su kapeli Staroj vjeri vratili

Oci propovjednici (dominikanci). Ispovijed, blagoslovi i

vjenčanja po dogovoru. Pokoji kasni molitelj silazio bi niz

stube kripte ili uzlazio njima. Nitko od njih nije bio Tessa.

Na uredskom je podu, na Hamovom plastičnom pladnju,

leţao prijašnji sadrţaj gledstonice. Na stol je poloţio

Tessinu glazbenu torbu. Pokraj nje su leţale mape s

imenom odvjetničke tvrtke, u koje je Ham marljivo sakupio

otiske, telefakse, preslike, zabiljeţene telefonske razgovore,

dopisnice i pisma što ih je nakupio u dopisivanju s Tessom

tijekom prošle godine.

"Mala zbrka, bojim se," prizna Ham nevoljko. "Ne mogu naći

njezinu najnoviju e - poštu."

"Ne moţeš naći?"

"Ni njenu ni bilo čiju drugu. Računalo je pokupilo virus ili

se pokvarilo, ne znam. Vraţja je sprava poţderala ne samo

poštu, nego i pola memorije na tvrdom disku. Stručnjak još

radi na tome. Kad se podatci vrate, poslat ću ti ih."

Razgovarali su o Tessi, zatim o Meg, pa o kriketu, u koji je

Ham također uloţio dio svoga velikog srca. Justin se nije

previše zanimao za kriket, no dao je sve od sebe da zvuči

kao da ga to zanima. Iznad njih se u mraku zabjelasao

turistički plakat Firence, snimljen iz zraka.

"Još se sluţiš onom finom tekličkom sluţbom što svakog

tjedna ide do Torina i natrag?" upita Justin.

"Svakako, stari moj. Sluţba je preuzeta, dakako. A tko nije?

Ljudi su isti, samo su sad dio veće organizacije."

176

"I još rabiš one zgodne koţne kutije za šešire s imenom

tvrtke na njima? Onakve kakve sam jutros vidio u tvom

trezoru."

"Kad bih se morao svega odreći, njih bih zadrţao."

Justin zirne nadolje, na slabo osvijetljenu ulicu. Još su

tamo: pretila ţena u teškom kaputu i mršav muškarac sa

šeširom povijena oboda i O-nogama, kao kod staroga

dţokeja, u skijaškoj jakni čiji je ovratnik podigao sve do

nosa. Bulje u oglasnu ploču svete Eteldrede već deset

minuta, a sve što im je ona mogla kazati te hladne veljačke

noći mogli su doznati u deset sekunda. Ponekad se u

civiliziranoj zemlji zapravo zna.

"Reci mi, Ham."

"Što god hoćeš, stari."

"Je li Tessa imala štogod love u Italiji?"

"Na gomile. Hoćeš li da ti pokaţem izvatke?"

"Ne treba. Je li novac sad moj?"

"Uvijek je i bio. Imali ste zajedničke račune, sjećaš se? Stoje

moje, to je i njegovo. Pokušao sam je odgovoriti od toga.

Rekla mi je da se nosim. Tipično za nju."

"Onda mi onaj tvoj momak u Torinu moţe poslati nešto od

toga, zar ne? Na moj račun u ovoj ili onoj banci. Neka mi se

nađe dok sam u inozemstvu, na primjer."

"Nema problema."

"Ili na bilo čiji račun koji mu kaţem, zapravo. Moţe se

podići s putovnicom."

"Tvoja lova, tvoja stvar, stari. Radi s njom što god hoćeš.

Samo uţivaj!"

Sjahali dţokej okrenuo je oglasnoj ploči leđa; sada se pak

pravio da promatra zvijezde. Ţena u teškom kaputu gledala

je na sat. Justin se opet prisjeti dosadnog instruktora na

sigurnosnom tečaju. Promatrači su glumci. Njima je najteţe

ne raditi ništa.

"Imam jednog prijatelja, Ham. Nikad ti nisam o njemu

govorio. Peter Paul Atkinson. Uţiva moje potpuno

povjerenje."

"Pravnik?"

"Naravno da ne. Pa imam tebe. On je novinar Dailu Telegra-

pha. Stari prijatelj sa studija. Ţelim mu dati potpunu

punomoć za sve moje novčane poslove. Ako ti ili tvoji ljudi u

Torinu primite nalog od njega, neka to bude posve isto kao

da nalog dolazi od mene."

Ham se zagrcne i protrlja vrh nosa. "Ne moţe to tek tako,

stari moj. Moram imati njegov potpis i tako dalje. Sluţbenu

punomoć od tebe. Vjerojatno sa svjedocima."

177

Justin prijeđe sobom do mjesta gdje je Ham sjedio, pa mu

dade Atkinsonovu putovnicu neka pogleda.

"Moţeš prepisati podatke iz ovoga," predloţi on.

Ham prvo pogleda fotografiju. Bez ikakve vidljive promjene

izraza lica u prvi tren, usporedi lice s fotografija s

Justinovim licem pred sobom. Pogleda još jednom, pa

usporedi osobne podatke. Polako prolista stranice s puno

viza i graničnih ţigova.

"Prilično je putovao taj tvoj prijatelj," primijeti flegmatično.

"I još će više, rekao bih."

"Trebat će mi potpis. Bez potpisa se ne mogu ni maknuti."

"Daj mi minutu vremena i imat ćeš potpis."

Ham usta, vrati putovnicu Justinu, pa polako pođe k svom

radnom stolu. Otvorivši ladicu, izvadi iz nje nekoliko

obrazaca sluţbena izgleda i nekoliko listova bijeloga papira.

Justin poloţi putovnicu otvorenu pod svjetlo stolne

svjetiljke pa, dok mu je Ham znatiţeljno virio preko

ramena, iskuša ruku dva - tri puta prije no što je napisao i

potpisao punomoć za sve svoje poslove Peteru Paulu

Atkinsonu, posredništvom Odvjetničke tvrtke "Hammond &

Manzini" iz Londona i Torina.

"Ja ću to ovjeriti," reče Ham.

"Ima još nešto, ako smijem."

"O, Boţe!"

"Trebao bih ti pisati."

"Svakako, stari. Zaista me veseli što ćemo ostati u

kontaktu."

"Ali ne na ovu adresu. Ne uopće u Englesku. Ne čak ni na

tvoj ured u Torinu, ako moţe. Ako se dobro sjećam, ti si

imao neke talijanske tete. Bi li jedna od njih mogla primati

poštu za tebe i čuvati je na sigurnom dok se ti sljedeći put

ne pojaviš?"

"Imam jednoga starog zmaja što ţivi u Milanu," odgovori

Ham, slegnuvši ramenima.

"Bravo! Stari zmaj u Milanu je točno ono što nam treba.

Mogao bi mi dati adresu."

U Chelseaju bijaše ponoć. Odjeven u blejzer i sive flanelske

hlače, revni sluţbenik Justin sjedio je za ruţnim stolom za

blagovanje pod arturovskim lusterom; opet je pisao.

Nalivperom, na listov-nom papiru kuće na broju četiri.

Poderao je nekoliko ispisanih listova kojima nije bio

zadovoljan, no stil i rukopis ostali su mu nepoznati i u

konačnoj inačici.

178

Draga Alison, *

Hvala za vaše suosjećajne prijedloge što ste mi ih iznijeli na

jutrošnjem sastanku. Ministarstvo je u kritičnim trenucima

uvijek pokazivalo svoje ljudsko lice; tako je bilo i sada.

Dobro sam razmislio o vašem prijedlogu te sam o tome

iscrpno porazgovarao s Tessinim odvjetnicima. Ĉini se da

su njezini poslovi potpuno zanemareni posljednjih nekoliko

mjeseci, pa bih im se odmah morao posvetiti. Morat ću

riješiti pitanja prebivališta i poreza, da i ne spominjem kako

ću se morati odlučiti što učiniti s imanjima u zemlji i

inozemstvu. Zato sam se odlučio odmah posvetiti

rješavanju tih pitanja; rekao bih čak da ću se toga rado

prihvatiti.

Prema tome, nadam se da ćete mi dopustiti posvetiti se

tome na tjedan ili dva prije nego što postupim prema vašem

prijedlogu. Glede bolovanja, čini mi se kako ne bih trebao

zlorabiti dobru volju Ministarstva. Ove godine nisam

uzimao odmort; koliko mi se čini, imam pravo na pet

tjedana izvanrednog odmora, povrh redovitoga godišnjeg

odmora. Radije bih uzeo što mi pripada nego pitao da mi se

izlazi u susret. Još jednom zahvaljujem. Srdačan pozdrav,

Justin Quayle

Licemjeran, nepošten placebo, zadovoljno zaključi,

pročitavši pismo još jednom. Neizlječivi drţavni sluţbenik

Justin lomi se je li bolje uzeti bolovanje ili dopust, dok

sređuje poslove svoje ubijene ţene. Vrati se u predsoblje i

opet pogleda gleđstonicu što je leţala na podu ispod stolića

s mramornom pločom. Jedna je bravica silom otvarana i

zatvarana, pa više ne radi; druga nedostaje. Sadrţaj

nasumce vraćen u nju. Tako loše radite, pomisli s prezirom.

Zatim opet: osim ako me nastojite uplašiti; u tom ste

slučaju obavili dosta dobar posao. Provjeri sadrţaj dţepova

sakoa: moja prava putovnica, kojom ću se posluţiti za

izlazak iz Britanije; novac; nijedne kreditne kartice. Drţeći

se kao netko s čvrstom nakanom, baci se na posao

namještanja svjetala u kući tako da izgleda kao da spava.

179

JEDANAESTO POGLAVLJE

Planina se crnjela na pozadini sve tamnijeg neba, po kojem

su se lovili oblaci, teški otočni vjetrovi i veljačka kiša.

Vijugava je cesta zamrljana kamenčićima i crvenim blatom

s promočena brijega. Mjestimice postaje tunel od borovih

grana što se nadvijaju nad nju, na mjestima je pak tristo

metara ispod nje strmina sve do uzburkanoga Sredozemnog

mora. Okrene se i bez ikakva razloga more se podigne

poput zida pred njim, a u idućem se trenutku opet

strmoglavi u ponor iz kojega je i došlo. No koliko god i kako

god se okretao, kiša tuče ravno na njega; svaki put kad bi

pljusak jače udario o vjetrobran, osjetio bi kako se dţip

trese pod njim kao stari konj koji više ne moţe vući teške

terete. Cijelo ga je vrijeme gledala stara utvrda na gori

Monte Capanne - sad svisoka, sad skutrivši se negdje

zdesna na nekom neočekivanoj gorskoj kosi; vukla ga je

naprijed, ali i obmanjivala poput fatamorgane.

"Gdje je to, do vraga? Negdje na lijevo, siguran sam," glasno

se ţalio, što samom sebi, što Tessi. Dosegnuvši vrh brijega,

uzrujan zaustavi vozilo pokraj ceste i stavi si prste na čelo

nastojeći se pribrati. Poprimao je pretjerane geste

osamljenika. Ispod njega su svjetla Portoferraia. Ispred

njega, na kopnu nasuprot, ţmirkaju svjetla Piombina.

Lijevo i desno, prosjeci u šumi, kuda tegle debla. Evo, ovdje

su te tvoji ubojice čekali u zelenom safari-terencu; čekali su

kako bi te ubili, u duhu je tumačio Tessi. Ovdje su pušili te

odvratne sportsmane i pili ivhitecap pivo iz boce, čekajući

da naiđete ti i Arnold. Obrije se električnim aparatom,

odjene čistu traper-košulju, počešlja se. Osjećao je vrućinu

u licu i nabijanje u sljepoočnicama. Skrene na lijevo. Dţip

180

poskoči preko neuredne gomile borovih grančica i iglica.

Stabla se razdvojiše, nebo posvijetli i opet je gotovo dan.

Ispod njega, u donjem dijelu čistine leţi hrpica starih

seoskih kuća. Nikad ih neću prodati, nikad ih neću

iznajmiti, rekla si mi prvi put kad si me dovela ovamo. Dat

ću ih ljudima koji ih zasluţuju, a poslije ćemo doći i

umrijeti ovdje.

Parkiravši terenac, Justin se kroz mokru travu provuče do

najbliţe kućice. Bila je to uredna prizemnica svjeţe

obijeljenih zidova i krova od starih ruţičastih crjepova. Iza

jednog je prozora gorjelo svjetlo. Zalupa na vrata. Spori

pramen dima od drva, zaštićen okolnom šumom, dizao se iz

dimnjaka ravno u nebo, dok ga vjetar ne bi dohvatio i

pomeo. Kuštrave crne ptice kriještale su i koškale se. Vrata

se otvore i seljanka s rupcem i ispusti bolan krik, spusti

glavu i izgovori nešto što nije mogao očekivati kako će

razumjeti. Još oborene glave, tijela bočno okrenuta k

njemu, uzme mu ruku objema svojima, pa je pritisne prvo o

jedan, pa o drugi svoj obraz; na koncu mu odano poljubi

ruku.

"Gdje je Guido?" upita je na talijanskom slijedeći je u kuću.

Otvorila je sobna vrata i pokazala mu. Guido je sjedio za

dugim stolom, ispod drvenoga kriţa; pogrbljen starac od

dvanaest godina, kratka daha, sablasno blijed u licu, kost i

koţa, uţagre-nih očiju. Mršave su mu ruke počivale na

stolu, prazne. Teško je zato bilo zamisliti što je radio prije

Justinova dolaska, sam u tamnoj, niskoj sobi, gdje su zrake

svjetla plazile po stropu. Nije čitao, nije se igrao, nije ništa

posebno promatrao. Duge glave nagnute na stranu i

otvorenih usta, Guido je gledao Justina kako ulazi. Zatim

ustane, popne se nesigurno na stol, pa skoči prema

Justinu, ţeleći ga zagrliti kao rak. No skok mu je bio

prekratak, pa mu ruke padoše na stranu, a Justin ga

uhvati i učvrsti.

"Ţeli umrijeti, kao njegov otac i Signora," poţalila se

Guidova majka. ""Svi su dobri ljudi u raju," kaţe on meni.

"A loši ostaju na zemlji." Jesam li ja loša, signor Justin?

Jeste li vi loši? Je li nas Signora zato dovela iz Albanije,

platila mu liječenje u Milanu, dala nam stanovati u ovoj

kući - zato da umremo od ţalosti za njom?" Guido je sakrio

izmučeno lice među dlanove. "Prvo se onesvijesti, onda ide

u krevet i spava. Ne jede, ne uzima lijekove. Neće u školu.

Jutros, čim se pošao oprati, zaključala sam mu sobu i

sakrila ključ."

"To je dobar lijek," tiho reče Justin, gledajući Guida.

Vrteći glavom, ţena ode u kuhinju; tamo je malo lupala

tavama, pa pristavila vodu za kavu. Justin povede Guida

natrag k stolu i sjedne s njim.

181

"Slušaš li ti mene, Guido?" upita na talijanskom.

Guido je sklopio oči.

"Sve ostaje točno kako je i bilo," rekao je Justin čvrsto. "Sve

je pokriveno - troškovi za školu, liječnici, bolnica, lijekovi -

sve što je nuţno dok ne vratiš zdravlje. Za tebe i majku:

stanarina, reţije, hrana. Poslije za tebe: gimnazija,

sveučilište. Provest ćemo sve što je Tessa za tebe planirala,

točno kako je ona ţeljela. Ne moţemo manje, zar ne?"

Oborena pogleda, Guido porazmisli prije nego je neodlučno

odmahnuo glavom u znak slaganja: ne, ne moţemo manje -

priznao je.

"Igraš li još šah? Da odigramo jednu partiju?"

Dječak po drugi put odmahne glavom, no sad je to značilo

neslaganje: značilo bi manjak pijeteta prema pokojnoj

signori Tessi kad bismo sad igrali šah.

Justin primi Guida za ruku i zadrţi njegovu ruku u svojoj.

Lagano ga povuče za ruku, očekujući makar nagovještaj

smiješka. "Onda, što radiš kad ne umlreš?" upita ga

engleski. "Jesi li pročitao knjige što smo ti ih poslali? Dosad

si već trebao postati stručnjak za Sherlocka Holemesa."

"Gospodin Holmes je veliki detektiv," odgovori Guido,

također na engleskom, ali bez smiješka.

"A što je s računalom što ti ga je Signora dala?" upita

Justin, vrativši se na talijanski. "Tessa kaţe da si postao

pravi stručnjak. Genij - tako mi je rekla! Stalno ste jedno

drugom slali poruke elektroničkom poštom. Postao sam

ljubomoran. Nemoj samo reći da si ostavio svoje računalo,

Guido!"

Pitanje je stvorilo ljutitu upadicu iz kuhinje. "Nego što nego

gaje ostavio! Sve je ostavio! Stajalo ju je četiri milijuna lira!

Cijeli je dan sjedio za računalom: tap, tap, tap... Tap, tap,

tap. "Oslijepit ćeš," govorila sam mu. "Razboljet ćeš se od

previše koncentracije." A sad - ništa! Ĉak i računalo mora

umrijeti."

Još drţeći Guida za ruku, Justin mu se unese očima u oči.

"Je li to istina?" upita ga.

Bila je.

"Ali to je grozno, Guido. Ti doista uludo bacaš svoj talent,"

prigovori Justin, a na Guidovu licu se pojavi početak

smiješka. "Ĉovječanstvo ozbiljno treba velike umove kao što

si ti. Jesi li me čuo?"

"Moţda."

"Ti se, dakle, sjećaš računala signore Tesse, onoga na

kojemu te učila?"

182

Naravno da se Guido sjeća - i to malo svisoka, da ne

kaţemo s prezirom.

"Naravno, nije tako dobro kao tvoje. Tvoj je stroj nekoliko

godina mlađi i pametniji. Točno?"

Da. Itekako! Osmijeh se proširio.

"Dakle, Guido, za razliku od tebe -ja sam idiot. Ne znam

kako bih radio čak ni na njezinom računalu. Problem je u

ovome: Tessa je na računalu ostavila puno poruka, od kojih

su neke za mene. Uţasno me strah da ih ne izgubim.

Mislim kako bi ona voljela da ih ne izgubim i da mi upravo

ti u tome pomogneš. U redu? Znaš koliko je ţeljela imati

sina kao što si ti. I ja sam to ţelio. Pitanje glasi: bi li sa

mnom sišao u vilu, pa mi pomogao da pročitam što ima na

njenom prijenosnom računalu?"

"Imaš li pisač?"

"Imam."

"Pogon za diskete?"

"I to."

"Ĉitač CD-a? Modem?"

"Sve to. I priručnik. I transformatore, kabele i adapter. No i

dalje sam idiot. Ako postoje i najmanji izgledi da nešto

zeznem, zacijelo ću to učiniti."

Guido bijaše već ustao, no Justin ga blago povuče natrag za

stol.

"Ne večeras. Noćas ćemo se naspavati. Ako se slaţeš, sutra

ću rano ujutro doći po tebe terencem iz vile, no nakon toga

ćeš morati u školu. Dobro?"

"Dobro."

"Preumorni ste, signor Justin," tiho je govorila Guidova

majka, stavljajući kavu pred njega na stol. "Previše tuge

šteti srcu."

I

Na otoku je već dva dana i dvije noći, no da mu netko

dokaţe kako je prošao čitav tjedan, ne bi ga iznenadilo.

Prvo se trajektom prebacio preko Kanala do Boulogne; tamo

je za gotovinu kupio ţeljezničku kartu; putem je sišao i

promijenio vlak, kupivši drugu kartu, puno prije nego je

stigao na odredište prve karte. Pokazao je putovnicu, koliko

ga pamćenje sluţi, samo jednom, i to letimice, kad je ulazio

u Italiju iz Švicarske, na opasnu i prelijepu prijevoju. I bila

je to njegova vlastita putovnica. U to je bio siguran.

Poslušavši Leslevine naputke, poslao je putovnicu

gospodina Atkinsona ispred sebe, preko Hama, radije nego

bi riskirao da ga uhvate s dvjema putovnicama. No kad bi

ga netko pitao

183

koji je to bio prijevoj i koji vlak - e, za to bi morao

proučavati zemljovid i prvo na njemu pronaći grad u kojem

se ukrcao na vlak.

Veći ga je dio puta Tessa pratila; tu i tamo bi se našalili

jedno s drugim, obično nakon nekoga Tessina ironičnog

komentara, izrečena sotto voće. Drugi dio puta su se

prisjećali trenutaka provedenih zajedno - rame uz reme,

zabačenih glava, zatvorenih očiju, kako već i čine stari

parovi. Dok ga najednom nije opet napustila; bol i tuga

shrvaše ga poput raka, za koji je cijelo vrijeme znao da ga

ima; Justin Quayle tugovao je za svojom mrtvom suprugom

ţešće nego u najteţim trenucima u Glorijinom donjem katu,

ili na pogrebu u Langati, pa čak i za posjeta mrtvačnici, ili

za boravka na broju četiri u Chelseaju.

Zatekavši se stojeći na peronu ţeljezničkoga kolodvora u

Torinu, uzeo je sobu u jeftinu hotelu. Zatim je u trgovini

rabljenim kovčezima kupio dva bezimena platnena kovčega,

kako bi u njih stavio spise i predmete što su za nj postali

Tessine relikvije. I si, signor Justin, kako ga je uvjeravao

mladi odvjetnik u crnom odijelu, nasljednik Manzinijeve

polovice partnerstva (isprekidano izrazima najdublje sućuti,

to bolnijima što su bili iskreni), kutije za šešire stigle su

sigurno i na vrijeme, zajedno s Harno-vim nalogom da se

kutije broj pet i šest predaju neotvorene Ju-stinu osobno;

ako ima išta, bilo što, samo recite što mladić moţe učiniti

za Justina, pravne, profesionalne ili bilo koje druge naravi,

onda će on to rado učiniti; samo se po sebi razumije da

njegova odanost obitelji Manzini ne prestaje s tragičnom

smrću st-gnore Tesse i tako dalje. Ah, da, naravno - tu je i

novac, dodao je prezrivo - i izbrojio Justinu na ruke pedeset

tisuća dolara, za što je potpisao priznanicu. Na to se Justin

povukao u intimnost prazne konferencijske dvorane, gdje je

prebacio Tessine relikvije i putovnicu gospodina Atkinsona

u njihovo novo spremište - platnene kovčege. Uskoro nakon

toga otišao je taksijem u Piombino gdje se, zahvaljujući

slučajnoj vremenskoj podudarnosti, uspio ukrcati na drečav

hotel-neboder što se naziva brodom i plovi za Portoferraio

na otoku Elbi.

Sjevši najdalje što je bilo moguće od golemoga televizora,

jedini gost u divovskoj plastičnoj samoposluţnoj

blagovaonici na šestoj palubi, s po jednim kovčegom na

svakoj strani, Justin je večerao redom: salatu od plodova

mora, sendvič sa salamom i pola boce lošega crnog vina.

Pristavši u Portoferraiu, pogodi ga dobro mu poznat osjećaj

besteţinskoga stanja, dok se probijao kroz nerasvijetljena

crijeva brodske kamionske garaţe dok su

184

nepristojni vozači brujili motorima ili se zalijetali ravno na

njega, gurajući ga, zajedno s kovčezima, na zakovicama

optočenu brodsku oplatu, što je zabavljalo dokone nosače

koji su to promatrali.

Bijaše suton, usred zime, vrlo hladno kad se, sav drhteći i

bijesan napokon dokopao rive. Malobrojni su se prolaznici

gibali s neuobičajenom ţustrinom. Bojeći se da ga netko ne

prepozna ili, još gore, počne saţalijevati, natukao je šešir

duboko na čelo i odvukao kovčege do najbliţega taksija;

laknulo mu je kad je vidio kako mu taksistovo lice nije

poznato. Za dvadesetominut-ne voţnje vozača je zanimalo je

li on Nijemac, na što mu je Ju-stin odgovorio da je

Šveđanin. Odgovor, koji nije bio unaprijed smišljen, dobro

mu je posluţio, jer taksist više ništa nije pitao.

Vila Manzini blizu je sjeverne obale otoka. Snaţan je vjetar

puhao s mora, tresući palmama, hujeći preko kamenih

ograda, lupajući kapcima, udarajući crjepove; od njega su

cviljele daske u prigradnjama. Sam pod slabom

mjesečinom, Justin je ostao stajati gdje ga je taksi ostavio,

na ulazu u kamenom popločano dvorište s prastarom

crpkom za vodu i tijeskom za masline, čekajući da mu se

oči priviknu na mrak. Vila se nazirala pred njim. Dva

drvoreda topola, što ih je zasadio Tessin otac, obrubljuju

stazu od ulaza do mora. Jedno po jedno, Justin razazna

kućice za poslugu, kamena stubišta, polustupove na ulazu i

u tami na rimski način sloţene kamene zidove. Nigdje

svjetla. Upravitelj imanja je u Napulju, kako kaţe Ham:

zabavlja se sa zaručnicom. Ĉuvanje kuće povjereno je paru

putujućih Austrijanki koje se nazivaju slikaricama, a

utaborile su se u kapelici izvan uporabe na drugoj strani

posjeda. Dvije nadničarske kolibe, što ih je Tessi-na majka

dottoressa preuredila i nazvala "Romeo" i "Giulietta" po

ukusu njemačkih turista, bile su u nadleţnosti agencije za

iznajmljivanje u Frankfurtu.

Dobro došla, dakle, reče Tessi, u slučaju da malo sporije

shvaća, vrlo umorna od duga puta.

Ključevi vile stoje na kamenoj polici u drvenoj oplati crpke

za vodu. Prvo podigni poklopac, dragi - eto, tako - onda

ispruţiš ruku; budeš li imao sreće, uspjet ćeš ih dohvatiti.

Zatim otključaj ulazna vrata kuće, odvedi svoju mladenku u

spavaću sobu i vodi ljubav s njom. No on je nije odveo u

spavaću sobu - znao je za bolje mjesto. Podigavši još

jednom platnene kovčege, pođe preko dvorišta. Dok je

prelazio dvorište, Mjesec ispuni svoju duţnost i očisti se od

oblaka, osvjetljujući mu put i bacajući bijele trakove svjetla

među topolama. Došavši do najdaljega kuta

185

dvorišta, pođe uskom stazom što gaje podsjećala na

starorimsku uličicu, do vrata od maslinova drva s

izrezbarenom Napoleono-vom heraldičkom pčelom, u čast -

kako kaţe obiteljska legenda -samoga velikoga čovjeka koji

je, visoko cijeneći ugodan razgovor i još ugodnije vino

Tessine šukunbake, proglasio sama sebe čestim gostom vile

za deset nemirnih mjeseci svog izgnanstva na Elbi.

Justin među ključevima izabere najveći, pa L-< okrene u

bravi. Vrata zacvile, pa popuste. Ovdje smo brojili novac,

ozbiljno mu reče Tessa u ulozi nasljednice Manzinijevih,

mladenke i turističkog vodiča. Izvrsne masline s posjeda

Manzinijevih danas se šalju u Piombino na tiještenje, baš

kao i sve druge. No u vrijeme moje majke dottorese u ovoj je

prostoriji još bilo Svetište nad svetištima. Ovdje smo

računali koliko ima ulja, staklenku po staklenku, prije nego

bismo ga pohranili na briţljivo odrţavanoj uvijek istoj

temperaturi u cantini u podrumu. Baš tamo smo... ne

slušaš me!

"To je zato što upravo vodimo ljubav."

Ti si moj muţ; mogu s tobom voditi ljubav kad god ţelim.

Pazi dobro! U ovoj sobi bi se svakom seljaku nadničaru

izbrojila tjedna plaća na ruke, a oni bi potpisali - obično

kriţem - u knjigu veću od vaše Engleske knjige Sudnjega

dana.

"Tessa, ja ne mogu..."

Što ne moţeš? Ma jasno da moţeš! Moţeš ti puno toga.

Ovdje smo također primali okovane robijaše na izdrţavanju

doţivotne kazne, što su ih slali iz tamnice na drugoj strani

otoka. Zbog toga je špijunka na vratima. Zbog toga su u

zidove pričvršćeni ţeljezni kolutovi, da se zatvorenike moţe

privezati dok čekaju polazak na rad u maslinike. Nisi li

ponosan na mene, kao na posljednju od robovlasničkoga

roda?"

"Beskrajno ponosan."

Zašto onda zaključavaš vrata? Jesam li i ja zatvorenica?

"Jesi."

Soba za ulje je duga, s otvorenim krovnim gredama na

stropu; prozori su joj previsoko za znatiţeljne poglede:

izvana se ne moţe vidjeti broji li se unutra novac, okivaju li

zatvorenike, ili tek vjenčani par divlje vodi ljubav na

koţnom divanu prislonjenu uz zid prema morskoj strani.

Stroj za brojenje novca je kvadratičan i ravan. U

polunadsvođenim nišama iza stola stoje dvije tesarske

radne klupe. Justin je morao uporabiti svu svoju tjelesnu

snagu da bi ih po kamenom podu dovukao do stola i svaku

postavio s po jedne njegove strane. Iznad vrata, u polici

udubljenoj u zid, niz drevnih boca za ulje i vino

napabirčenih po posjedu. Dohva-

186

tivši ih, obriše ih rupcem od prašine j^clnu po jednu, pa ih

poreda na stol, kako bi posluţile kao pritskivači za papir.

Vrijeme je stalo. Nije osjećao ţeđi ni gladi, niti potrebe za

snom. Stavivši po jedan kovčeg na svaku radnu klupu,

izvuče prvo dva najdragocjenija sveţnja. Dobro je pazio da

ih stavi u samu sredinu stola, ako bi se u tuzi ili ludosti

htjeli baciti preko ruba. Počne paţljivo svlačiti prvi sveţanj,

sloj po sloj: njezin pamučni kućni ogrtač, vestu od angore

koju je nosila dan prije nego je otišla za Lokichoggio,

njezina svilena bluza, čiji ovratnik još miriše na nju. Tako

sve dok mu se u rukama nije našla nerazotkrivena

dragocjenost: tanka siva kutija, veličine četrdeset sa

trideset centimetara, s imenom japanskoga proizvođača na

poklopcu. Nedirnuta danima i noćima paklene samoće i

putovanja. Iz drugoga je sveţnja izvukao pribor. Učinivši to,

hitro prebaci sve skupa, komad po komad, na stari stol od

borovine na drugom kraju sobe.

"Poslije," obeća joj naglas. "Strpljenja, ţeno."

Lakše dišući, iz ručne prtljage izvadi radio-budilicu; poigra

se dok nije pronašao mjesnu valnu duljinu BBC-jeve

Svjetske sluţbe. Cijeloga je puta pratio bezuspješnu

potragu za Arnoldom. Postavivši radio da se upali na

sljedeći puni sat, kad su vijesti, Justin prenese pozornost

na raznovrsnu hrpu pisama, dosjea, iz-rezaka iz novina,

računalnih otisaka i snopova papira sluţbena izgleda što su

mu, u njegovu drugom ţivotu, bili utočište u bijegu od

stvarnosti. Sada mu ti papiri nisu nudili utočište ni od

čega, što god bili: Leslevini policijski dokumenti, Hamove

zabilješke o Tessinim ultimativnim zahtjevima, ili njezini

vlastiti, briţljivo poslagani, snopovi pisama, ogleda,

novinskih izrezaka, farmaceutskih i medicinskih tekstova,

poruka samoj sebi s oglasne ploče u njezinoj radnoj sobi, ili

pak grozničave ţvrljotine iz bolnice, što su ih Leslev i Rob

iskopali iz skrovišta u Blumovu stanu. Radio se uključi.

Justin podigne glavu i počne slušati. O nestalom Arnoldu

Blumu, doktoru medicine, osumnjičenom daje ubio Tessu

Quay-le, suprugu britanskoga diplomata - spiker opet nije

imao ništa reći. Obavivši i tu duţnost, Justin je čeprkao po

Tessinim spisima dok nije pronašao predmet za koji je

odlučio da će ga drţati kod sebe sve vrijeme svog

istraţivanja. Donijela ga je sa sobom iz bolnice -jedina stvar

koja je ostala iza Vanze. Uzela ju je iz neispraţnjene kante

za smeće pokraj Vanzina napuštenoga kreveta. Danima i

noćima po njezinu povratku, to je stajalo na njezinu

radnom stolu poput optuţujućega straţara: kartonska

kutijica, crveno-crna, deset sa šest centimetara, prazna.

Odatle je našla put do srednje ladice, gdje ju je Justin

pronašao za svoje panične

187

potrage za njezinim stvarima. Nije bila zabdfavljena ni

odbačena. Samo premještena, spljoštena, stavljena na

stranu dok se ona posvećivala vaţnijim stvarima. Ime

Dypraxa bilo je otisnuto na sve četiri strane kutijice; uputa

za uporabu, s opisom indikacija i kontraindikacija, stajala

je u kutiji. A na poklopcu tri vesele zlatne pčele. Otvorivši

je, napravivši od nje ponovno kutiju, Justin je postavi u

sredinu prazne police ravno pred sobom. Kenny K misli

daje Napoleon sa svoje tri pčele (ThreeBeesJ, šaptala mu je

u uho u bolnici. Ali njihov Je ţalac smrtonosan -Jesi li

znao? Ne, draga, nisam znao; hajde, vrati se na spavanje.

Ĉitati.

Putovati.

Usporiti glavu.

Ubrzati shvaćanje.

Potrčati te istodobno ostati na mjestu; biti strpljiv kao

svetac, a nagao kao dijete.

Nikad u ţivotu nije Justin toliko ţudio za znanjem. Nema

više vremena za pripreme. Pripremao se danju i noću od

njezine smrti. Izdrţao je teško, ali se pripremio. U

Glorijinom strašnom donjem katu pripremao se on. U

razgovorima s detektivima on se pripremao, kad je na

trenutke bilo gotovo neizdrţljivo; i opet se u nekom

nemirnom kutku svoje glave pripremao. Za beskrajnoga

leta kući, u uredu Alison Landsburv, u Pellegrinovu klubu,

u Hamovu uredu i na broju četiri, dok mu je kroz glavu

prolazilo stotinu drugih stvari, on se pripremao. Ono što

mu sada treba je duboko zaranjanje u srce njezina tajnoga

svijeta. Treba prepoznati i pročitati svaki putokaz i miljokaz

na putu; zatomiti vlastitu osobu i oţivjeti njenu - ubiti

Justina i vratiti Tessu u ţivot.

Odakle početi?

Odasvud!

Kojim putem krenuti?

Svima!

Drţavni sluţbenik u njemu bijaše u stanju neizvjesnosti.

Po-djaren Tessinom nestrpljivošću, Justin je prestao

odgovarati bilo komu osim nje. Ako je ona bila brzopleta, bit

će i on. Gdje je načinila intuitivni skok, on će je uzeti za

ruku i skočit će zajedno. Je li gladan? Ako nije Tessa, nije

ni on. Je li umoran? Ako je Tessa mogla prosjediti po pola

noći u kućnom ogrtaču, pogrblje-na za radnim stolom, onda

će i Justin prosjediti cijelu noć, čitav sljedeći dan i noć

nakon toga!

188

U jednom trenutku, kad se odlučio"Odmoriti, otišao je u

kuhinju vile; vratio se sa salamom, maslinama, dvopekom,

sirom i mineralnom vodom. Drugi put -je li bio sumrak ili

zora (imao je osjećaj sivkasta svjetla izvana)? - bio je usred

njezina bolničkoga dnevnika, pri bilješkama o posjetima

Lorbeera i njegove pratnje Vanzi. Tada se prenuo i zatekao

kako luta ograđenim vrtom. Ovdje, pod prodornim Tessinim

pogledom, zasadio svadbene vu-čike, svadbene ruţe i -

neizbjeţno - svadbene frezije iz ljubavi za nju. Samo jedna

ruţa cvate. Sjetivši se kako je ostavio otvorena vrata sobe

za ulje, potrči natrag preko kamenog dvorišta; vrata nađe

sigurno zaključana, a ključ u unutarnjem dţepu jakne.

Izrezak iz Financial Timesa:

Zujanje Triju pčela (ThreeBees)

Šire se glasine da oštroumni plejboj Kenneth K. Curtiss,

vlasnik ThreeBees, velike tvrtke koja posluje u Trećem

svijetu, planira hitro sklopiti brak iz računa sa švicarsko-

kanad-skim farmaceutskim divom "Karei Vita Hudsonom".

Hoće li KVH zaista doći pred oltar? Hoće li ThreeBees doći s

mirazom? Odgovori glase: da i da, sve dok se, za Kennvja K

tipično farmaceutsko kockanje isplati. U poslu za koji se

vjeruje da je bez presedana u tajnom i izvanredno unosnom

farmaceutskom svijetu, ThreeBees Nairobi će navodno na

sebe preuzeti jednu četvrtinu od predviđenih 500 milijuna

funta troškova istraţivanja i razvoja KVH-ova novog,

čudesno djelotvornog lijeka protiv tuberkuloze pod imenom

DY-PRAXA, u zamjenu za prava prodaje i distribucije lijeka

u cijeloj Africi i zasad nepoznati postotak od

ukupnog dohotka od prodaje lijeka u svijetu.

Glasnogovornica ThreeBees u Na-irobiju Vivian Eber je

oprezno tri-jumfalistična: "Ovo je sjajno - to je tipični i

potpuni Kenny K. To je humanitarni čin - dobar za tvrtku,

dobar za njezine dioničare, dobar za Afriku. DYPRAXA se

uzima lako, poput bombona. ThreeBees će biti u prvim

borbenim redovima u borbi protiv tuberkuloze, koja se u

posljednje vrijeme strašno brzo ponovno širi svijetom."

Predsjednik KVH Dieter Korn je sinoć u Baselu izjavio, s

istim optimizmom kao gđica Eber: "DYPRA-XA pretvara šest

do osam mjeseci mukotrpna liječenja u gutanje samo

dvanaest tableta. Drţimo kako su ThreeBees prava tvrtka

za početno uvođenje DYPRAXE u Afriku.

Rukopisna Tessina poruka Blumu, vjerojatno pronađena u

Arnoldovu stanu:

189

Arnolde, dušo,

Nisi mi vjerovao kad sam ti rekla da su ljudi u KVH loši.

Provjerila sam: loši su. Prije dvije godine tuţili su ih jer su

onečistili pola Floride, gdje su imali velik pogon; sudac ih je

samo opomenuo. Neosporni dokazi optuţbe pokazali su

kako je KVH prešao dopuštenu granicu ispuštenoga

otrovnoga otpada za 900%, trujući prirodne rezervate,

močvare, rijeke, plaţe, a vjerojatno čak i mlijeko. KVH je na

sličan način zaduţio javnost i u Indiji, gdje je u okolici

Madrasa navodno dvjesto djece umrlo od uzroka u vezi s

njihovim onečišćenjima. Indijski će sud suđenje odrţati za

kojih petnaest godina - ili poslije, ako KVH i dalje nastavi

podmićivati prave ljude. Također su poznati kao

predvodnici farmaceutske industrije u njezinoj kampanji za

produţivanje ţivota farmaceutskih patenata, a sve u

interesu bijelih milijardera, koji teško pate. Laku noć, mili.

Nikad više nemoj sumnjati ni u jednu moju riječ. Ja sam

savršena. Kao i ti. T.

Izrezak s financijske stranice londonskoga Guardiana:

Sretna pčela

Dramatični, 40-postotni porast vrijednosti tvrtke ThreeBees

Nairobi pokazuje rastuće povjerenje javnosti, zbog toga što

je poduzeće nedavno dobilo sveafričku franšiu za jeftin novi

lijek za multirezistentnu tuberkulozu; lijek se zove

Dypraxa.

Govoreći u svojoj kući u Monacu, glavni direktor ThreeBees

Kenneth K. Curtiss je izjavio: "Sto je dobro za ThreeBees,

dobro je i za Afriku. A stoje dobro za Afriku, to je dobro i za

Europu, Ameriku i ostatak svijeta."

Posebna mapa s natpisom HIPO, ispisanim Tessinom

rukom, sadrţi četrdesetak razmijenjenih poruka - prvo

pisama, zatim otisnutih poruka elektroničkom poštom -

između Tesse i neke ţene po imenu Birgit, koja radi za

neovisnu organizaciju za nadzor nad farmaceutskom

industrijom. Ime organizacije je Hipo i sjedište joj je u

Bielefeldu, malom gradu na sjeveru Njemačke. Glava

listovnog papira Hipa tumači kako je organizacija nazvana

po grčkom liječniku Hipokratu, rođenu 460. god. p. Kr. Svi

liječnici polaţu Hipokratovu zakletvu. Prepiska počinje

sluţbeno, no kako su prešle na elektroničku poštu, sve

postaje mekše i osobnije. Glavni su igrači brzo dobili

nadimke. KVH postaje Div,

190

Dypraxa Tableta, Lorbeer Zlatonosac. Sfrgitin izvor o

djelovanju Karei Vita Hudsona postaje "Naša prijateljica".

Našu prijateljicu treba uvijek štititi, jer "je ono što mi govori

potpuno suprotno švicarskim zakonima".

Otisak Birgitine elektroničke poruke Tessi:

... za doktorice Emrich i Kovacs Zlatonosac je osnovao

tvrtku na otoku Manu (moţda i dvije), jer su još bila

komunistička vremena. Naša prijateljica kaţe kako je L.

stavio tvrtke na vlastito ime da ţene ne bi imale gadnih

natezanja s vlastima. Odonda su se njih dvije posvadile.

Spor je bio i znanstveni i politički. U Divu nikome nije

dopušteno znati pojedinosti. Emrichica je prije godinu dana

emigrirala u Kanadu. Kovacsica je ostala u Europi;

uglavnom je u Baseiu. Carla je posve izludio slonić na

kotačima što si mu ga poslala. Svako mi jutro trubi kao

slon kako bi mi pokazao da je budan.

Otisak Birgitine elektroničke poruke Tessi:

Evo još jedne priče o Tableti. Prije pet godina Zlatonosac je

traţio financijsku potporu za molekulu što su je ţene

napravile, ali nije mu sve išlo lako. Pokušao je nagovoriti

neke velike njemačke farmaceutske tvrtke, ali one su se

ţestoko odupirale jer nisu u tome vidjele prigodu za velike

profite. Sa sirotinjom je uvijek isti problem: nisu dovoljno

bogati da mogu kupovati skupe lijekove! Div se kasno

uključio, tek nakon iscrpna istraţivanja trţišta. Naša

prijateljica kaţe da su vrlo mudro postupali pri sklapanju

posla s ThreeBees. To je bio majstorski potez: prodati

siromašnu Afriku, a za sebe zadrţati bogati svijet! Plan je

vrlo jednostavan i dobro tempiran. Tableta će se dvije-tri

godine ispitivati u Africi, upravo toliko koliko su u KVH

izračunali da će tuberkuloza postati VELIKI PROBLEM na

Zapadu. Također, za tri će godine ThreeBees tako loše

financijski stajati da će ih Div moći kupiti za sitniš! Prema

tome, kako kaţe Naša prijateljica, ThreeBees su izvukli

kraći kraj, a Div dulji. Carl spava pokraj mene. Draga

Tessa, nadam se da će i tvoje dijete biti lijepo kao Carl. Bit

će veliki borac, kao što mu je i majka. Ciao, B.

Posljednja e-poruka u prepisci Birgite i Tesse:

Naša prijateljica me izvijestila o vrlo tajnovitim aktivnostima

u Divu u vezi s ThreeBees u Africi. Moţda si naletjela na

osinjak?

191

Dr. Kovacs će u velikoj tajnosti odletjeti u Nairobi, gdje će je

dočekati Zlatonosac. Svi ruţno govore o lijepoj Lari. Ona je

izdajica, kurva itd. Otkud je tako dosadna velika

korporacija odjednom postala tako strasna? Ĉuvaj se,

Tessa! Mislim da si malo vvaghalsig; kasno je i ne mogu se

sjetiti kako se to kaţe na engleskom; neka ti to tvoj dobri

muţ prevede. B. P.S. Dođi uskoro u Bielefeld, Tessa. To je

lijep i skrovit gradić; zavoljet ćeš ga! B.

Večer je. Tessa je trudna do zuba. Korača dnevnom sobom

njihove kuće u Nairobiju; sad sjeda, sad opet ustaje. Arnold

joj je zabranio ići u Kiberu dok ne rodi. Ĉak je i sjedenje za

računalom sada umara. Nakon pet minuta mora ustati i

prošetati. Justin je ranije došao kući kako bi joj pravio

društvo u njezinoj muci.

"Tko ili što je ivaghalsig?" ispali ona pitanje ravno na njega,

čim je otvorio vrata.

"Što je što?"

Izgovori riječ namjerno anglizirano: wag kao dog, halsig kao

hall-sick. Morala je riječ dvaput ponoviti prije nego je

shvatio.

"Nemiran," oprezno odgovori Justin. "Koji traţi izazove.

Zašto?"

"Jesam lija ivalhalsig?"

"Nikad. Ma kakvi!"

"Netko me upravo nazvao tako; eto, to je to. Baš u ovom

stanju mogu traţiti izazove!"

"Nisam ja siguran!" s ljubavlju odgovori Justin; oboje

istodobno prasnuše u smijeh.

Pismo od Odvjetničke tvrtke Oakey & Farmeloe iz Londona,

Na-irobija i Hong Konga, poslano gđi T. Abbott, adresa:

poštanski pretinac u Nairobiju:

Poštovana gđo Abbott,

Djelujemo prema naputcima kuće ThreeBees iz Nairobija,

čiji smo pravni zastupnici. Oni su nam predali nekoliko

pisama što ste ih naslovili osobno na Sir Kennetha K.

Curtissa, glavnoga direktora tvrtke, a također i na druge

direktore i članove Uprave.

Ţelimo Vas izvijestiti kako je proizvod o kojemu govorite

prošao sva potrebna klinička ispitivanja. Mnoga od njih

obavljena su u skladu s normama znatno višim nego što

traţe nacionalni

192

ili međunarodni propisi. Kao što ste i sami ispravno

primijetili, proizvod je prošao sva ispitivanja te je odobren

za uporabu i registriran u Njemačkoj, Poljskoj i Rusiji. Na

zahtjev kenijskih zdravstvenih vlasti, registraciju u Keniji

neovisno je potvrdila Svjetska zdravstvena organizacija;

presliku svjedodţbe o ispravnosti SZO prilaţemo u privitku.

Slijedom rečenoga, moramo Vas izvijestiti kako ćemo sve

dalje predstavke u ovom predmetu, koje biste podnijeli Vi

osobno ili osobe s Vama povezane, bile one poslane Kući

ThreeBees ili kome drugome, biti prisiljeni protumačiti kao

ničim izazvan zlonamjerni napad na ovaj vrlo kvalitetni

proizvod i na dobar glas i visoku trţišnu poziciju njegova

distributera, Kuće ThreeBees, Nairobi. Nastupi li takav

slučaj, imamo stalni naputak da protiv Vas povedemo

pravni postupak s punom snagom, bez daljih naputaka

naših klijenata. Ť-Ť:,-

S poštovanjem...

"Stari! Imaš li pet minuta? Htio bih ti nešto reći."

Govoritelj je bio Tim Donohue. Stari - sam Justin. Prizor se

odigrava u njegovu sjećanju. Većinom glasova partija

monopola je na neodređeno vrijeme prekinuta, jer su

Woodrowljevi sinovi već kasnili na sat karatea, a Gloria je

pošla donijeti pićenca iz kuhinje. Woodrow je ţurno odletio

u Visoko povjerenstvo. Justin i Tim, dakle, sjede sami,

rame uz rame, za vrtnim stolom, okruţeni milijunima

igraćih funta.

"Bi li te smetalo ako stupim neposvećenom nogom na sveto

tlo, u interesu višega dobra?" upita Donohue tihim,

napetim glasom, koji se ne čuje dalje nego što bi trebao.

"Ako moraš."

"Moram. Riječ je o onom nevjerojatnom sporu, stari. Onom

što gaje tvoja nepreţaljena vodila s Kennvjem K-om."

"Ne znam o čemu govoriš."

"Naravno da ne znaš. Trenutno to baš i nije najsretnija

tema za razgovor. Pogotovo ne dok se murjaci ovuda

motaju. Naš savjet glasi: pometi to pod tepih! Nije bitno.

Bolje tako za sve nas. Uključivši i Kennvja." Podigavši glas:

"Izvanredno se drţiš! Ništa osim beskrajna divljenja za

njega; je li tako, Gloria?"

"On je pravi natčovjek. Zar ne, Justine, dragi?" potvrđuje

Gloria, spuštajući pladanj s čašama dţin-tonika na stol.

Naš savjet, prisjeti se Justin, još zureći u odvjetničko

pismo. Ne njegov. Nego njihov.

193

Otisnuta Tessina elektronička poruka Hamu:

Srce moje! Moje duboko grlo u ThreeBees kune se da su u

puno goroj novčanoj frci nego što itko sluti. Kaţe da se u

kući priča kako Kenny K razmišlja iznajmiti sve ne-

farmaceutske poslove nekakvome mutnom koncernu sa

sjedištem u Bogoti! Pitanje: moţe li prodati tvrtku a da

ništa unaprijed ne pita male dioničare? Ja sam još slabija u

trgovačkom pravu od tebe - a to ti dosta govori. Daj mi

tumačenje, inače... Najviše te voli Tess.

No Ham nije imao vremena za tumačenja, čak i daje to

mogao učiniti, odmah ili poslije; vremena nije imao ni

Justin. Klopot starijeg automobila što se vuče prilaznom

stazom, a nakon toga gromoglasno lupanje na vratima,

natjerali su Justina da skoči na noge i proviri kroza

zatvorsku špijunku. Nađe se oko u oko s dobro uhranjenim

likom oca Emilija Dell"Ora, ţupnika, koji već bijaše

namjestio izraz saţaljive zabrinutosti. Justin mu otvori

vrata.

"Ali što to radite, signor Justin?" krikne svećenik svojim

opernim načinom i zagrli ga. "Zašto moram od Marija

taksista čuti da je muţ pokojne signore Tesse poludio od

ţalosti, pa se naziva Šveđaninom i zaključao se u vili?

Ĉemu sluţe svećenici, za ime Svevišnjega, ako ne da prave

društvo oţalošćenima? Da budu očevi teško pogođenim

sinovima?"

Justin promrmlja nešto kako mu treba samoća.

"Ali vi radite!" usklikne ţupnik, vireći znatiţeljno preko Ju-

stinova ramena na hrpe papira raspoređene sobom za ulje.

"Ĉak i sad, u svojoj velikoj ţalosti, vi sluţite svojoj zemlji!

Nije ni čudo što ste vi Englezi stvorili veće carstvo nego

Napokon!"

Justin mu ponudi nekakvo slabašno objašnjenje, kako

diplo-matov posao nikad ne završava.

"Ni svećenikov posao, sinko moj, ni svećenikov! Jer na

svaku dušu koja se okreće Stvoritelju, ima ih stotinu koje

odlaze od Njega!" Pribliţio se. "Ali Signora je bila vjernica,

signor Justin. I njezina majka dottoressa je vjerovala, iako

to neki osporavaju. S toliko ljubavi za ljude, svoje bliţnje,

kako netko moţe posve začepiti uši za Boţji zov?"

Justinu nekako pođe za rukom odvući svećenika od sobe za

ulje i posjesti ga u salon ledene vile. Pod poluoguljenim

freskama spolno neodređenih kerubina ponudio ga je

jedno, pa drugom čašom vina, otpijajući oprezno iz svoje.

Nekako je prihvatio uvje-

194

ravanja dobrog oca daje Tessa sigurna ftVukama Boţjim.

Pristao je bez opiranja da se za nju odsluţi misa zadušnica i

donirao pristojnu svoticu fondu za obnovu crkve, a isto tako

i za očuvanje divnoga dvorca na gori, jednog od bisera

srednjovjekovne Italije, za koji učeni putopisci i arheolozi

kaţu da će se uskoro srušiti ako se - s voljom Boţjom - ne

učvrste njegovi temelji i nosivi zidovi... Isprativši dobroga

čovjeka do njegova automobila, Justi-nu je bilo toliko stalo

da ga ne zadrţava te je pasivno prihvatio njegov blagoslov

prije no što se trkom vratio Tessi.

Ĉekala ga je prekriţenih ruku.

Odbijam vjerovati u Boga koji dopušta patnje nevine

dječice.

"Pa zašto se onda vjenčavamo u crkvi?"

Da smekšamo Njegovo srce, glasio je njezin odgovor.

KRMAĈO! PRESTANI PUSITI DOKTOROV CRNI KURAC!

VRATI SE SVOM SMIJEŠNOM UŠKOPLJENOM MUŢU I

PONAŠAJ SE PRISTOJNO! ODMAH PRESTANI GURATI

POSRANI NOS U NAŠE POSLOVE! AKO NE PRESTANEŠ,

BIT ĆEŠ USKORO MRTVA, TO TI SVEĈANO OBEĆAVAMO.

Običan list pisaćeg papira što gaje drţao u drhtavim

rukama nije htio smekšati ničije srce. Poruka je otisnuta na

računalu, golemim crnim velikim slovima. Potpis, dakako,

nedostaje. Začudo, nema pravopisnih pogrešaka. Učinak na

Justina bijaše tako nasilno snaţan, tako optuţujući, tako

uspaljiv, daje na nekoliko strašnih trenutaka posve izgubio

strpljenje s njom.

Zašto mi nisi rekla!? Pokazala!? Pa bio sam ti muţ, tvoj

navodni zaštitnik, tvoja druga polovica, kako se kaţe!

Odustajem. Diţem ruke! Tebi zaprijete smrću preko

poštanskog pretinca. Ti to primiš. Pročitaš - jednom! Uf!

Onda, ako si poput mene, drţiš to podalje od sebe jer je

tako divljački, tako fizički odbojno te ne ţeliš da ti bude

blizu lica. No čitaš opet. I opet. Dok ne naučiš svaku riječ

naizust. Kao i ja.

I onda, što činiš? Nazoveš me i kaţeš: "Dragi, nešto se

strašno dogodilo. Moraš odmah doći kući"? Uskočiš u auto?

Voziš kao pomamna do Visokog povjerenstva, mašeš mi

pismom pred nosom, natjeraš me otići Porteru? Vraga! Ni

blizu. Kao i obično, tebi je ponos na prvom mjestu. Ti mi ne

pokaţeš pismo, ti mi ne kaţeš za njega, ali ga niti ne spališ.

Drţiš ga u tajnosti. Staviš na njega oznaku tajnosti i

spremiš ga. Zakopaš ga duboko u ladicu svog radnog stola,

koji se ne smije dirati. Učiniš točno

195

ono čemu bi se kod mene narugala: spremiš ga među svoje

papire, drţeći se onoga što si kod mene ironično nazivala

plemenitaškom diskrecijom. Kako si mogla ţivjeti sama sa

sobom nakon toga - kako si nakon toga ţivjela sa mnom -

tko bi to znao? Bog zna kako si ţivjela sa smrtnom

prijetnjom, no to je tvoja stvar. Pa, hvala ti. Hvala ti puno!

Hvala ti za konačni udarac u našem bračnom aparthejdu.

Bravo! I još jednom hvala.

Bijes ga ostavi isto tako brzo kako gaje bio i obuzeo;

zamijenili su ga sram i kajanje od kojih se znojio. Nisi to

mogla podnijeti, je li tako? Nisi mogla podnijeti da bi

stvarno nekome pokazala prijeteće pismo. To bi pokrenulo

čitavu lavinu, koju ne bi mogla nadzirati. Sve to s Blumom,

sa mnom. Bilo je to previše za tebe. Štitila si nas. Sve nas.

Naravno da jesi. Jesi li rekla Arnol-du? Naravno da nisi. Jer

bi te on pokušao nagovoriti da odusta-neš.

U duhu Justin korakne natrag od ovoga dobrodušnog

razmišljanja.

Preslatko. Tessa je bila čvršća. Misli ledenim

pragmatizmom. Misli kao vrlo ţestoka djevojka, koja se

sprema ugrabiti svoj plijen.

Znala je da je postalo vruće. Prijetnja smrću je to potvrdila.

Ne prijeti se nikome smrću ako te taj netko nije ozbiljno

ugrozio.

Zatraţiti pomoć u toj fazi igre značilo bi predati se vlastima.

Britanske su vlasti bespomoćne. Nemaju vlasti, nemaju

jurizdik-cije. Jedini bi izlaz bio pokazati prijeteće pismo

kenijskim vlastima.

No Tessa u kenijske vlasti nije imala povjerenja. Bila je

duboko uvjerena i često je to opetovala da pipci Moijeva

carstva seţu u svaki kutak kenijskoga društva. Tessa je

svoj ulog, poput svojih bračnih duţnosti, stavila na Britance

- bilo to dobro ili loše (vidi njezine tajne dogovore s

Woodrowom).

Onoga trenutka kad bi se obratila kenijskoj policiji, morala

bi im dati popis svojih neprijatelja, stvarnih i mogućih.

Time bi bila zaustavljena njezina potraga za počiniteljima

velikoga zločina. Bila bi prisiljena prekinuti lov. A to nikada

ne bi učinila. Veliki joj je zločin značio više od vlastita

ţivota.

Isto vrijedi i za mene. Više od mojeg ţivota.

196

Dok se Justin očajnički nastojao Uravnoteţiti, pogled mu

padne na rukopisno adresiranu omotnicu što ju je u

predţivotu, u slijepoj ţurbi, izvukao iz iste srednje ladice

Tessina radnog stola u Nairobiju u kojoj je pronašao praznu

kutijicu Dypraxe. Rukopis na omotnici bio mu je nejasno

poznat, ali nije odmah mogao utvrditi čiji je. Omotnica je

bila otvorena. Unutra samo jedan list plavoga listovnog

papira Njezina veličanstva. Slova su odavala da se pisalo na

brzinu; tekst je odavao ne samo brzinu, nego i strast.

* •/=a r.

Predraga Tessa, ti koju volim više od svega i uvijek ću te

voljeti!

U ovo što ti pišem sam potpuno, posve uvjeren i samo sam

u to siguran. Danas si bila grozna prema meni, ali ni upola

tako grozna kao ja prema tebi. Iz nas oboje su govorile

pogrešne osobe. Volim te, volim te, volim te! Ţudim za

tobom i oboţavam te toliko te se to ne da više podnijeti.

Spreman sam ako si ti spremna. Otresimo se oboje naših

smiješnih brakova i pođimo kamo god ţeliš, kad god ţeliš!

Ako je i nakraj svijeta - što dalje, to bolje. Volim te!

Ovoga puta potpis nije nedostajao. Pisao je jasno i glasno

slovima veličine dovoljne za prijetnju smrću: SANDY. Zovem

se San-dy, govorio je, i moţeš reći cijelom svijetu, vrag neka

ga nosi!

Tu su i mjesto i datum. Ĉak i u raljama strasne, velike

ljubavi, Sandy Woodrow je ostao savjestan čovjek.

197

DVANAESTO POGLAVLJE

Prevareni muţ Justin ukočeno zuri u posrebreni morski

obzor na mjesečini i dugim udisajima srče hladan noćni

zrak. Ima osjećaj da je udahnuo nešto što ga tjera na

povraćanje, pa mora pročistiti pluća. Sandy ide od slabosti

prema snazi, rekla si mi jednom. Sandtj prvo zavarava

samoga sebe, a onda sve nas... Sandgje kukavica kome

treba zaštita velikih gesta i velikih riječi; sve manje od toga

ostavlja ga nezaštićena...

Kad si sve to znala, za Boga miloga, zašto si sve to svalila

sebi na glavu? Pitao je more, nebo, oštri noćni vjetar.

Ništa nisam učinila, odgovorila je ozbiljno. Sandy je moje

bezazlenoJlertanje shvatio kao obećanje, isto tako kao stoje

tvoje dobre manire drţao slabošću.

Na tren si Justin dopusti luksuz: dopusti da ga hrabrost

ostavi, kao što ga je katkad, na dnu srca, znala ostaviti

glede Ar-nolda. No u pamćenju mu se sve počne komešati.

Nešto što je pročitao jučer, sinoć, preksinoć... Ali što?

Otisak Tessine elektroničke poruke Hamu. Dugo e-pismo,

malo preintimno za Justin ukus na prvi pogled; zato ju je

stavio na stranu, u mapu za zagonetke koje ću rješavati

kad budem dovoljno jak za suočavanje s njima. Vrativši se

u sobu za ulje, iskopa otisak i pogleda datum.

Otisak Tessine elektroničke poruke Hamu, poslane točno

jedanaest sati nakon što joj je Woodrow, suprotno pravilima

Sluţbe o uporabi sluţbenoga pisaćeg papira, iskazao strast

spram ko-legine supruge na listu plavog papira Njezina

veličanstva:

Nisam više djevojka, Ham, pa je vrijeme da se okanim

djevojačkih stvari. No što djevojka radi, čak i kad je skotna?

I

198

sad sam naletjela na tog prvorazredni turbo-ulizicu koji

pada na mene. Problem je u tome što smo Amold i ja

napokon naišli na zlatnu ţilu; točnije rečeno, na pravo

sranje najsmrdljivije sorte. Očajnički nam treba ta ulizica

da zagovara našu stvar kod ljudi iz vlasti. To je jedini put

koji mogu podnijeti ako sam Justinova ţena i lojalna

Britanka, što ţelim biti, unatoč svemu. Jesam li te čula

kako govoriš da sam ista nemilosrdna kučka koja voda

muškarce na lancu, čak i kad su super-ulizice? Nemoj to

reći, Ham! Nemoj reći čak ni ako je točno. Šuti! Jer ja

moram odrţati svoja obećanja, a moraš i ti, srećo. Trebaš

mi; trebam te da ostaneš uz mene kao dobar, dragi prijatelj,

što si mi uvijek bio. Ako nećeš, dobit ćeš od mene

najmokriju pusu od onda kad sam te u tvom mornarskom

odijelcu gurnula u Rubikon. Volim te, mili. Ciao! Tess.

P. S. Ghita kaţe da sam ţiva kurva. No ne zna to izgovoriti

kako treba, pa kaţe kuva, kao kruva, samo bez r. Puse,

Tess (kuva)

Optuţenica neduţna po optuţnici, izriče on njoj. A ja se,

kao i obično, trebam sramiti.

Začudno umiren, Justin se vrati svom zagonetnom

putovanju. Izvadak iz zajedničkog izvješća Roba i Leslev

Odjelu za kaznena djela počinjena u inozemstvu Scotland

Yarda, na pozornost načelnika Odjela, gosp. Franka

Gridleva. Ispitanik: Woodrow, Ale-xander Henry, voditelj

ureda Visokoga povjerenstva u Nairobiju; treći razgovor:

Ispitanik silom ustraje pri svemu za što drţi da je mišljenje

Sir Bernarda Pellegrina, ravnatelja za Afriku u Ministarstvu

vanjskih poslova, tj. da bi svaka buduća istraga slijedom

podneska Tesse Quayle nepotrebno ugrozila odnose Vlade

Njezina veličanstva s Republikom Kenijom te naškodila

britanskim trgovinskim interesima... Ispitanik odbija otkriti

sadrţaj spomenutoga podneska, navodeći za to sigurnosne

razloge... Ispitanik poriče da bi išta znao o novom lijeku što

ga prodaje Kuća ThreeBees... Ispitanik je izjavio da bilo koji

zahtjev za uvid u podnesak Tesse Quayle treba nasloviti

izravno na Sir Bernarda Pellegrina; to u slučaju da

podnesak još postoji, u što ispitanik nije siguran. Ispitanik

je Tessu Quayle opisao kao zamornu, histeričnu ţenu,

duševno nestabilnu kad je riječ o građi u vezi s njezinim

humanitarnim radom. Mi to tumačimo kao zgo-

199

da način za umanjivanje vaţnosti njezina podneska. Zato

molimo da se što prije od Ministarstva vanjskih poslova

sluţbeno zatraţe preslike svih podnesaka što ih je

ispitaniku podnijela Tessa Quayle.

Zapisano rukom na margini, crvenim crnilom, s potpisom:

F. Gri-dley, načelnik: RAZGOVARAO SA SIR B.

PELLEGRINOM. ZAHTJEV ODBIJEN IZ RAZLOGA

NACIONALNE SIGURNOSTI.

Izresci iz stručnoga medicinskoga časopisa, različite razine

stručne šifriranosti, pisano prikladnim, prividno neutralnim

izrazima o senzacionalnim učincima novoga lijeka Dypraxe,

"odsutnosti mutagenosti" kod njega i "dugom poluţivotu

kod ispitanih štakora."

Izrezak iz Haiti Journal qf Health Sciences; u članku se

izriču blage rezerve o Dypraxi. U potpisu je pakistanski

liječnik koji je vodio klinička ispitivanja lijeka u haićanskoj

klinici. Riječi "moguća toksičnost" Tessa je podcrtala

crvenom; navodi se spektar neţeljenih, pa i opasnih

nuspojava: zatajenje jetre, unutarnje krvarenje,

omamljenost, oštećenje očnoga ţivca.

Izrezak iz sljedećeg broja istoga časopisa, u kojem nekoliko

znamenitih liječnika, profesori na uglednim sveučilištima,

zadaju snaţan protuudarac, navodeći tri stotine ispitanih

slučajeva. U istom se članku siroti Pakistanc optuţuje za

"pristranost," čak i za "neodgovornost prema pacijentima;"

zaziva se prokletstvo na njegovu glavu.

Rukopisni Tessin komentar: Svi do jednog ovi su

"nepristrani" ugledni stručnjaci vezani ugovorom za KVH:

imaju visoku "promjenjivu proviziju" za pronalaţenje

obećavajućih bioteh-noloških projekata diljem svijeta.

Izvadak iz knjige "Klinička ispitivanja" Stuarta Pococka,

ispisan Tessinom rukom (tako je ona obično pisala kad je

ţeljela nešto zapamtiti). Neki su dijelovi podcrtani

ţarkocrveno, u suprotnosti s autorovim ozbiljnim stilom:

Kod mnogih studenata medicine, štoviše i kod mnogih

liječnika praktičara, postoji tendencija da previše vjeruju

medicinskoj literaturi. Za ugledne časopise, kao što je

Lancet

200

ili New England Journal oj Medicine drţi se da objavljuju

nove medicinske činjenice, o čemu se nema što raspravljati.

Takvu naivnu vjeru u "medicinsko evanđelje" vjerojatno

pothranjuje i dogmatski stil kojim pišu mnogi autori. Pri

tome se ne ističe dovoljno nesigurnost odnosno nedovoljna

provjerenost pojedinih teza.

(Tessina primjedba: Farmaceutske tvrtke stalno ubacuju

članke u stručne časopise, čak i tzv. kvalitetetne.)

Što se tiče izlaganja na znanstvenim skupovima i reklama

farmaceutskih tvrtki, mora se biti još sumnjičaviji... izgledi

za pristranost su golemi.

(Tessina primjedba: Kako kaţeArnold, velike farmaceutske

tvrtke troše strahovit novac na kupovanje znanstvenika i

liječnika kako bi uveli i odrţali u uporabi njihove proizvode.

Birgit Je izvijestila kako Je KVH nedavno donirala pedeset

milijuna dolara Jednoj velikoj američkoj klinici, plus plaće i

troškovi za troje vrhunskih liječnika i šest znanstvenih

novaka. Još je lakša i veća korupcija na sveučilištima:

profesorske katedre, bio-tehnološki labosi, istraţivački

zavodi, itd. "Sve se teţe nalazi nepotkupljeno znanstveno

mišljenje," kaţe Arnold.) Dalje piše Stuart Pocock:

... uvijek postoji rizik da su autore uvjerili da pozitivne

nalaze naglase više nego je stvarno opravdano.

(Tessina primjedba: Za razliku od ostaloga tiska, medicinski

i farmaceutski časopisi nerado objavljuju loše vijesti.)

Kad se i objave negativni nalazi kliničkog ispitivanja, to će

vjerojatnije biti neki nepoznati usko specijalistički časopis,

a ne jedan od glavnih općemedicinskih. Sukladno tome,

negativni nalazi nikad ne dolaze do tako široke publike kao

pozitivni.

Mnogim kliničkim testovima nedostaju osnovni preduvjeti

za

nepristranost.

(Tessina primjedba: Svrha im je dokazati unaprijed

postavljenu tezu, a ne preispitati je; dakle, nisu samo

beskorisni - nego gore od toga!)

201

Ponekad autori namjerno "prilagođavaju" podatke kako bi

dobili pozitivne rezultate.

(Tessina primjedba: Ovo je najvaţnije!!!)

Izrezak iz londonskoga Sundaya Timesa - članak pod

naslovom "Tvornica lijekova ugrozila zdravlje bolesnika

ispitujući lijek u bolnici". Ĉlanak sav ispodcrtan, mnogi

dijelovi zaokruţeni Tes-sinom rukom; vjerojatno je faksiran

Arnoldu Blumu, jer iznad njega piše: Arniejesi li vidio

OVO?!?

JEDNA od najvećih tvrtki za proizvodnju lijekova na svijetu

ugrozila je stotine pacijenata infekcijom koja moţe biti i

smrtonosna. Tvrtka je zatajila bitne obavijesti o sigurnosti

njezina lijeka bolnicama u kojima se lijek ispitivao diljem

UK (ukupno šest bolnica), kao dio nacionalnoga kliničkog

ispitivanja.

Ukupno je oko 650 ljudi u Britaniji bilo podvrgnuto pokusu

što ga je organizirao njemački farmaceutski div "Bayer."

Pokus je proveden unatoč činjenici daje tvrtka već prije

provela istraţivanja koja su pokazala da lijek loše reagira u

kombinaciji s drugima, što znatno umanjuje njegovu

sposobnost uništavanja bacila.

Rezultati tih prijašnjih istraţivanja, do kojih su došli naši

novinari, nisu na početku kliničkog

ispitivanja predočeni britanskim bolnicama.

Uporaba lijeka, s čijim nedo-statcima nisu bili upoznati ni

pacijenti niti članovi njihovih obitelji. prouzročila je kod

gotovo polovice onih na kojima je iskušavan nakon

operacije upokusnom središtu u Sou-thamptonu jednu

inačicu po ţivot opasne infekcije.

"Bayer" je odbio priopćiti ukupan broj pacijenata koji su

dobili postoperativnu infekciju i broj umrlih, proglasivši te

podatke poslovnom tajnom.

"Ispitivanje su odobrile nadleţne britanske zdravstvene

vlasti, uz prethodno mišljenje lokalnih etičkih odbora,

"izjavio je "Baverov" glasnogovornik.

Oglas preko cijele stranice u četverobojnom tisku, istrgnut

iz popularnog afričkoga časopisa, s naslovom: JA vjerujem

u čuda! U sredini prizora zgodna mlada crna majka u

duboko izrezanoj bijeloj bluzi i dugoj suknji; radosno se

osmjehuje. Sretno djetešce sjedi joj ukoso na krilu, s

jednom ručicom na majčinoj dojci. Sretna braća i sestre

stisli su se uz majku, a zgodni otac se na-dnio nada sve. Svi

se oni, uključivši i majku, dive izvanredno zdravom djetetu

na njezinu krilu. Uz donji rub stranice nanizane su riječi:

THREEBEES TAKOĐER VJERUJU U ĈUDA! Iz usta mlade

majke dolazi govorni oblačić, u kojemffiše: "Kad su mi rekli

da mi dijete boluje od tuberkuloze, molila sam se Bogu. A

kad mi je moj liječnik rekao da postoji Dypraxa©, znala sam

da su moje molitve uslišane!"

Justin se vrati policijskom izvještaju.

Izvadak iz razgovora s ispitanicom PEARSON, Ghita Janet,

lokalno zaposlenom sluţbenicom ureda Britanskoga visokog

povjerenstva u Nairobiju:

S ispitanicom smo razgovarali tri puta: prvi put devet

minuta, drugi četrdeset pet i treći devedeset minuta. Na

ispitaničin zahtjev razgovori su se vodili na neutralnom

terenu (prijateljičin dom) u diskreciji. Ispitanica ima

dvadeset četiri godine; Anglo-Indijka je po rođenju;

obrazovana u katoličkim djevojačkim školama u UK;

usvojena kći oca odvjetnika i majke liječnice; oboje roditelja

(posvojitelja) poboţni katolici. Ispitanica je s odlikom

diplomirala pravo (britansko, američko i pravo zemalja

Commonivealtha) na Sveučilištu u Exeteru; očito je

inteligentna i vrlo nervozna. Imamo dojam kako nije samo

duboko oţalošćena, nego i ozbiljno prestrašena. Primjerice,

ispitanica je dala nekoliko izjava što ih je poslije povukla,

kao: "Tessa su ubili jer su je samo tako mogli ušutkati." Ili:

"Tko god se usudi suprotstaviti farmaceutskoj industriji,

završit će prerezana vrata." Ili: "Neke su tvornice lijekova

zapravo prodavači oruţja u sjajnoj odori." Kad smo je pitali

da razradi te izjave, odbila ih je bilo čime potkrijepiti i

zatraţila neka ih izbrišemo iz zapisnika. Također je odbacila

mogućnost da bi BLUM mogao biti počinitelj zločina na

jezeru Turkani. BLUM i QUAYLE za nju nisu u pitanju,

nego su "dvojica najboljih ljudi na svijetu." Tko loše govori o

njima "ima pokvarenu maštu."

Pritisnuta daljim ispitivanjem, ispitanica se pozvala na

svoju obvezu prema Zakonu o čuvanju sluţbene tajne, pa i

na prisegu na šutnju što ju je dala pokojnici. Na trećem i

posljednjem razgovoru primijenili smo prema ispitanici

manje prijateljski pristup, rekavši joj da zadrţavanjem

obavijesti moţda štiti Tessine ubojice, nastojeći omesti

potragu za BLUMOM. Ĉistopise zapisnika razgovora

prilaţemo kao dodatke A i B. Ispitanica je pročitala

zapisnike, ali ih nije htjela potpisati.

DODATAKA

P: Jeste li ikad pratili Tessu Quayle na njezinim odlascima

na teren?

203

O: Vikendom i u svoje slobodno vrijeme pf atila sam

Arnoldai Tessu na nekoliko odlazaka u sirotinjsko

predgrađe Kiberu i u provinciju, kako bih pomogla u

terenskom zdravstvenom radu i vidjela podjelu lijekova. Ta

vrsta posla je glavna zadaća Arnoldove nevladine udruge.

Za nekoliko lijekova što ih je Arnold ispitivao pokazalo se da

im je odavno prošao rok trajanja, pa su se počeli razdvajati

i mijenjati, iako su još donekle pomagali. Drugi su bili

neprikladni za bolesti koje su navodno liječili. Bili smo

svjedoci jedne pojave koja je uobičajena i drugim dijelovima

Afrike. Naime, na pakiranjima nekih lijekova popisi i opisi

indikacija i kon-traindikacija su promijenjeni za Treći svijet

kako bi se uporaba tih lijekova proširila i na bolesti za koje

njihova uporaba nikako nije odobrena u razvijenim

zemljama. Na primjer, sredstvo protiv boli koje se u Europi i

Sjevernoj Americi rabi za olakšanje boli terminalnim

bolesnicima od raka u Africi su davali za uklanjanje boli od

menstrualnih grčeva i slabijih boli u zglobovima.

Kontraindikacije uopće nisu bile navedene. Ustanovili smo

također kako domaći liječnici, čak i kad postave pravilnu

dijagnozu, često propisuju pogrešnu terapiju jer im

nedostaju potrebne obavijesti.

P: Je li tvrtka ThreeBees bila jedan od takvih distributera

lijekova?

O: Svi znaju kako je Afrika kanta za smeće svjetske

farmaceutske industrije. A ThreeBees je jedan od glavnih

distributera farmaceutskih proizvoda u Africi.

P: Pa, je li se u ovom slučaju radilo o ThreeBees?

O: U izvjesnim je slučajevima ThreeBees bio distributer.

P: Distributer odgovoran za nepravilnosti?

O: Tako je.

P: U koliko slučajeva? U kojem postotku?

O: (nakon duga kolebanja): U svim.

P: Ponovite, molim vas. Vi, znači, hoćete reći daje tvrtka

ThreeBees bila distributer u svim slučajevima kad nešto

nije bilo u redu s lijekovima?

O: Mislim da ne bismo trebali ovako razgovarati. Arnold je

moţda još ţiv.

DODATAK B

P: Koliko se sjećate, je li bio neki proizvod, neki lijek koji su

Arnold

i Tessa smatrali posebno vaţnim? O: To ne moţe biti tako!

Ne moţe. P: Ghita! Pokušavamo shvatiti zašto je Tessa

ubijena i zašto vi mi-

204

I

slite da razgovorom o toj temi ugroţa%te Arnolda više nego

što je već ugroţen.

O: Bilo je posvuda.

P: Što je bilo posvuda? Zašto plačete? Ghita!

O: Ubija ljude. Po selima. Po sirotinjskim predgrađima.

Arnold je u to bio čvrsto uvjeren. Ma to je dobar lijek - tako

je on rekao. Treba im još moţda pet godina razvoja

proizvoda i bit će stvarno dobar. Zamisao lijeka je

neosporiva, dobra zamisao. Kratka terapija, jeftin lijek,

lagan za uzimanje. Ali previše su ţurili. Ispitivanja su bila

tek djelomična. Ispitali su lijek na trudnim štako-ricama,

na majmunima, kunićima i psima. Nije bilo poteškoća. Kad

su prešli na ljude, onda su se već pojavili problemi. No

dobro, to se uvijek tako događa. I tu je upravo ta siva,

neodređena zona koju izrabljuju farmaceutske tvrtke. Tu

dolazi statistika; a statistikom moţete dokazati sve što

hoćete. Arnold je drţao kako im se ţurilo izbaciti lijek na

trţište prije konkurencije. Ima toliko zakona, pravilnika i

ispitivanja da bi se pomislilo kako to nije moguće, ali

Arnold kaţe kako se to cijelo vrijeme događa. Stvari

izgledaju posve drukčije kad ih se gleda iz raskošna ureda

Ujedinjenih naroda u Ţenevi nego kad ste na terenu.

P: Tko to proizvodi?

O: Ja doista ne bih mogla nastaviti ovaj razgovor.

P: Kako se zove lijek?

O: Zašto nisu nastavili s testiranjima? Nisu Kenijci krivi.

Ovdje se ne moţe pitati - ovo je Treći svijet. Morate

jednostavno uzeti što vam daju.

P: Je li to Dypraxa?

O (nerazumljivo)

P: Ghita! Molim te, smiri se i lijepo nam reci. Kako se zove

lijek, čemu sluţi i tko ga proizvodi?

O: U Africi je osamdeset pet posto slučajeva side u svijetu;

jeste li to znali? Koliko od njih ima pristup lijekovima?

Jedan posto! To više nije humanitarno pitanje! Nego

gospodarsko! Muškarci ne mogu raditi. Ţene ne mogu

raditi! To je heteroseksualna spolno prenosiva bolest. Zato i

ima toliko siročadi! Ne mogu prehranjivati obitelji! Ništa se

ne događa! Samo umiru!

P: Dakle, riječ je o lijeku protiv side?

O; Ne dok je Arnold ţiv! ... To je sve povezano. Gdje je

tuberkuloza, tu sumnjaju i na sidu... Ne uvijek, ali

najčešće... Tako kaţe Arnold.

P: Je li Vanza uzimala taj lijek?

O: (nerazumljivo)

205

P: Je li Vanza umrla od toga?

O: Ne dok je Arnold ţiv! ... Jest, od Dypraxe. A sad van!

P: Zašto su išli na Leakevjevo nalazište?

O: Ne znam! Odlazite!

P: Zašto su zapravo išli u Lokichoggio? Mislim, osim

seminara za

emancipaciju ţena? O: Ništa ne znam! Prestanite! P: Tko je

to Lorbeer? O: (nerazumljivo)

PRIJEDLOG

Sluţbeno zatraţiti od Britanskoga visokog povjerenstva u

Nairo-biju da se svjedokinji da potpuna zaštita u zamjenu

za potpuno svjedočenje. Moglo bi joj se zajamčiti da nijedna

obavijest koju bi dala o Blumovoj djelatnosti i o pokojnici

neće biti upotrijebljena tako da dovede Bluma u opasnost

(naravno, ako je ţiv).

PRIJEDLOG SE ODBIJA IZ SIGURNOSNIH RAZLOGA

F. Gridlev, načelnik

Naslonivši bradu na ruku, Justin se zagleda u zid. Sjećao

se Ghite, druge najljepše ţene u Nairobiju. Tessine

samozvane učenice, čiji je jedini san bio dovesti pokvareni

svijet na razinu obične građanske pristojnosti. Ghitaje ista

kao ja, ali bez mojih loših strana, znala je Tessa često reći.

Ghita, posljednja nevina duša na svijetu; glavu uz glavu s

do zuba trudnom Tessom, nad šalicom zelenoga čaja.

Rješavaju svjetske probleme dok Justin, besmisleno sretni

skeptik i budući otac sa slamnatim šeširom obrezuje, plijevi

i bere po cvjetnim li-jehama; vezuje, zalijeva i izigrava

sredovječnu englesku budalu. "Pazi na noge, Justine!"

doviknule bi mu uznemireno. Upozoravale su ga na safari-

mrave što u povorkama izlaze iz zemlje nakon kiše i kadri

su ubiti psa ili malo dijete golom silom svoje odlučnosti i

brojnosti. U kasnoj trudnoći, Tessa se bojala da bi mravi

mogli zamijeniti njegovo zalijevanje s neočekivanim

pljuskom.

Ghita koju je stalno sve šokiralo: od katolika koji se protive

kontracepciji u zemljama Trećega svijeta i demonstrativno

spaljuju prezervative na stadionu Nyayo, preko američkih

tvornica duhana koje stavljaju u cigarete što ih proizvode

mirisne tvari koje izazivaju navikavanje i od djece pušača

stvore ovisnik, do somalskih ratnih vođa koji bacaju

kasetne bombe na

nebranjena sela i proizvođača oruţja :%oji proizvode

kasetne bombe.

"Tko su ti ljudi, Tessa?" šaptala bi povjerljivo. "Kakav je to

mentalitet, molim te? Je li riječ o istočnom grijehu? Ja

mislim daje nešto puno gore. Istočni grijeh podrazumijeva

prvotno stanje neduţnosti. A gdje je danas neduţnost,

Tessa?"

No kad bi navratio Arnold, a vikendom je to često činio,

razgovor bio postao određeniji. Tri bi se glave skupile, lica

poprimila napet izraz. Ako bi Justin iz nestašnosti zalijevao

preblizu a da bi se oni ugodno osjećali, napadno bi počeli

govoriti o sitnicama i nastavili tako sve dok ne bi otišao do

udaljenije cvjetne lijehe.

Policijsko izvješće o sastanku s predstavnicima Kuće

ThreeBees u Nairobiju: ,

Traţili smo razgovor sa Sir Kennethom Curtissom i bilo

nam je dano razumjeti da će nas primiti. Kad smo stigli u

sjedište Kuće ThreeBees, rekli su nam kako je Sir Kenneth

pozvan na ţuran sastanak s predsjednikom Moijem. Nakon

toga mora odletjeti u Basel gdje će o zajedničkoj poslovnoj

strategiji razgovarati s poslovodstvom Karei Vita Hudsona

(KVH). Predloţili su nam da se sa svim pitanjima koja

imamo obratimo direktorici Odjela za prodaju

farmaceutskih proizvoda Kuće ThreeBees, gđi Y. Rampuri.

Stigavši u njezin ured, doznali smo da je odsutna iz

obiteljskih razloga. Savjetovali su nam neka traţimo

sastanak sa Sir Kennethom ili gđom Rampuri nekoga

drugog dana. Pošto smo objasnili ograničenost vremena

koje nam je na raspolaganju, ponudili su nam sastanak s

neimenovanim "višim upraviteljima" tvrtke. Nakon sat

vremena čekanja, konačno su nas primili gđa V Eber i

gosp. D. K. Crick, oboje iz Odjela za odnose s klijentima.

Sastanku je pribivao i g. R R. Oakey, koji se predstavio kao

"odvjetnik iz Londona, koji trenutačno boravi u Nairobiju

radi drugih poslova."

Gđa Vivian Eber je visoka, privlačna crnkinja, dobi između

25 i 30 godina. Završila je ekonomiju na jednom američkom

sveučilištu.

Gosp. Crick dolazi iz Belfasta; sličnih je godina kao i gđa

Eber; građenje dojmljivo snaţno; u govoru mu se lagano

čuje sjevernoir-ski dijalekt.

Pitanja koja slijede ukazuju kako je gosp. Oakey, londonski

odvjetnik, ista osoba kao i Percv Ranelagh Oakey iz

londonske tvrtke Oakey, Oakey & Farmeloe. Gosp. Oakey je

nedavno na sudu us-

207

pješno obranio nekoliko velikih farmaceutskih tvrtki,

tuţenih radi odštetnih zahtjeva; među njima je i KVH. Mi to

nismo znali u doba razgovora.

V Dodatak za napomenu o D. K. Cricku.

ZAPISNIK SASTANKA

1. Isprike u ime Sir Kennetha K. Curtissa i gđe Y. Rampuri.

2. Izrazi ţaljenja u ime ThreeBees (Crick) zbog smrti Tesse

Quayle te zabrinutosti za sudbinu dr. Arnolda Bluma.

ThreeBees (Crick): U ovoj je vraţjoj zemlji svakim danom

sve gore. To se gospođom Quayle je zbilja uţasno. Bila je

fina dama koja si je stvorila ugled u ovom gradu. A što se

vas tiče, gospodo policajci, kako vam moţemo pomoći?

Izvolite, stojimo vam na raspolaganju. Šef vas osobno

pozdravlja i kaţe neka vam budemo pri ruci. On duboko

poštuje britansku policiju.

Scotland Yard: Koliko nam je poznato, Arnold Blum i Tessa

Quay-le podnijeli su niz usmenih i pismenih predstavki

ThreeBees u vezi s novim lijekom za tuberkulozu koji

prodajete; zove se Dy-praxa.

ThreeBees (Crick): Je li? Moramo to provjeriti. Znate,

gospođa Eb-er je više u odnosima s javnošću, dok sam ja

na ispomoći iz drugog odjela; to je dio velike reorganizacije

kroz koju upravo prolazi naša tvrtka. Šef misli da je svatko

tko sjedi na mjestu čisti gubitak novca.

Scotland Yard: Ishod njihovih predstavki bio je sastanak

gospođe Quayle, doktora Bluma i više osoba iz vaše tvrtke u

vašim prostorijama. Htio bih vas pitati moţemo li vidjeti

bilješke s toga sastanka ili bilo koje druge spise s tim u

svezi.

ThreeBees (Crick): U redu je, Robe. Ovdje smo da bismo

vam pomogli. Jedino, gledajte... kad spominjete da su

podnosili neke predstavke ThreeBees - znate li moţda o

kojem se odjelu radi? Vjerujte mi, tih odjela ima vraški

mnogo!

Scotland Yard: Gospođa Quayle je slala pisma, obična i

elektronička, osobno Sir Kennethu, odnosno njegovu

uredu, gospođi Rampuri i manje-više svima u vašoj Upravi

u Nairobiju. Isto vrijedi i za telefonske pozive. Neka pisma

je poslala telefaksom i dodatno običnom poštom. Neka je

opet osobno uručila.

ThreeBees (Crick): Da. Krasno. Sad imamo odakle krenuti.

A vi imate preslike tih pisama, je li tako?

Scotland Yard: Trenutačno nemamo.

ThreeBees (Crick): Znate li tko je pribivao sastanku s naše

strane?

Scotland Yard: Pretpostavljali smo da ćete to vi znati.

ThreeBees (Crick): O, joj! Što dakle imate?

Scotland Yard: Usmene i pismene izjave svjedoka da su

takve predstavke podnošene i da su se sastanci odvijali.

Gospođa Quayle je išla tako daleko te je posjetila Sir

Kennetha na njegovoj farmi kad je prošli put boravio u

Keniji.

ThreeBees (Crick): Maje li? E, to nisam znao. Je li imala

dogovoreno?

Scotland Yard: Ne. :" .

ThreeBees (Crick): Pa tko ju je onda pozvao?

Scotland Yard: Nitko. Jednostavno se pojavila.

ThreeBees (Crick): Hrabra cura! Dokle je stigla?

Scotland Yard: Izgleda, nedovoljno daleko, jer je poslije toga

presretala Sir Kennetha ovdje, u uredu; no nije imala

uspjeha.

ThreeBees (Crick): Ma vidi vraga! Opet, šef ima jako puno

posla. Mnogi ljudi puno usluga traţe od njega. Većinom odu

praznih ruku.

Scotland Yard: Ona nije od njega traţila uslugu.

ThreeBees (Crick): Onda stoje traţila?

Scotland Yard: Odgovore. Koliko nam je poznato, gospođa

Quayle je Sir Kennethu također predala opise nuspojava

tog lijeka u slučajevima većeg broja pacijenata - sve

podrobno opisano.

ThreeBees (Crick): A tako? E, Boţe dragi! Da, da. Nisam

znao da ima nuspojava. Ona je znanstvenica, je li?

Doktorica? To jest, bila je - trebao sam tako reći.

Scotland Yard: Bila je zabrinuta i angaţirana pripadnica

ljudskog društva, pravnica i borac za ljudska prava.

Također se puno bavila humanitarnim radom.

ThreeBees (Crick): Kad kaţetepredaia, što točno mislite pod

time?

Scotland Yard: Mislim, donijela ih je osobno u ovo zgradu i

predala ih osobno Sir Kennethu.

ThreeBees (Crick): Dobila je potvrdu?

Scotland Yard {pokazuje potvrdu)

ThreeBees (Crick): Aha, dobro. "Primljen jedan omot."

Pitanje je što je u omotu. Opet, vi sigurno imate preslike

opisa pojedinih slučajeva, naravno. To sigurno imate.

Scotland Yard: Očekujemo da ćemo ih za nekoliko dana

imati.

ThreeBees (Crick): Tako? Dakle, i mi bismo ih vrlo rado

pogledali, zar ne, Viv? Mislim, Duprcuca je trenutačno naš

vodeći proizvod; šef ga zove našim admiralskim brodom.

Prema tome, ako je Tes-sa imala nekih zamjerki, onda mi to

zaista moramo znati i u skladu s time postupiti. Daje šef

ovdje, on bi to sam prvi kazao.

209

Problem je u tome što je on jedan odonih što stanuju u

poslovnom mlaţnjaku. Jako me iznenadilo što se pristao

susresti s njom, unatoč svemu. To mu nije nalik. S druge

strane, ako ste i vi toliko zauzeti koliko je on...

ThreeBees (Eber): Gledajte, Rob: mi imamo utvrđen

postupak kad se klijenti ţale na bilo što u vezi s

farmaceutskim proizvodima s našeg asortimana. Morate

znati kako mi nismo proizvođač, nego samo distributer.

Uvozimo i distribuiramo. Ako kenijska vlada odobri lijek,

bolnice i domovi zdravlja su njime zadovoljni u uporabi,

onda mi djelujemo samo kao posrednici, znate. I tu

otprilike završava naša odgovornost. Naravno, pazimo na

pravilno skladištenje, na odgovarajućem stupnju

temperature i vlaţnosti i tako dalje. No u načelu sve počinje

i završava kod proizvođača i kod kenijske vlade.

Scotland Yard: A što je s kliničkim ispitivanjima? Zar ne

provodite vi testove?

ThreeBees (Crick): Nikakve testove, nikakva ispitivanja.

Bojim se da ovaj zadatak iz svoje domaće zadaće niste

obavili, Robe. Ne ako je riječ o strukturiranim, pravim,

znanstveno izvedenim testovima s dvije nadzorne skupine.

Eto, tako.

Scotland Yard: Pa o čemu je onda riječ?

ThreeBees (Crick): Kad je lijek jednom na trţištu neke

zemlje, recimo Kenije, onda se to ne radi. Kad se lijek

jednom počne distribuirati na trţištu i imate dečke iz

domaćeg zdravstva sto posto za sebe, onda je. to gotova

stvar. Tako je to!

Scotland Yard: Dobro. Koje i kakve pokuse, ispitivanja,

testove vi ipak vodite ili izvodite? Ako to činite.

ThreeBees (Crick): Gledajte! Nemojte mi stavljati riječi u

usta, u redu? Ako je riječ da treba zabiljeţiti uspješnu

uporabu nekog lijeka, recimo vrlo dobrog lijeka kao što je

ovaj, a pripremate se za početak distribucije tog lijeka u

drugoj zemlji - izvan Afrike - recimo u Sjedinjenim

Američkim Drţavama, onda da, slaţem se, na neizravan

način se ono što ovdje radimo moţe nazvati pokusnom

uporabom ili ispitivanjem. Ali samo u tom smislu. U smislu

priprema za situaciju koja je pred nama, pripreme za

vrijeme kad će ThreeBees i KVH zajedno ući na uzbudljivo

novo trţište, o čemu sam vam natuknuo. Pratite me?

Scotland Yard: Ne do kraja. Ĉekam riječ "zamorac."

ThreeBees (Crick): Hoću reći samo to daje, u interesu svih i

u općem interesu, svaki pacijent na neki način pokusni

slučaj, za opće dobro svih nas. Nema riječi o nekim

"zamorcima." Dajte, molim vas!

I

Scotland Yard: Opće dobro zapravo znali američko trţište,

je li tako?

ThreeBees (Crick): Do vraga! Ne. Hoću reći: svaki nalaz,

svaki put kad nešto zabiljeţimo, a zabiljeţimo svakog

pacijenta... svi nalazi briţljivo se pohranjuju, obrađuju i

proučavaju u Seattleu, Van-couveru i Baselu, gdje se sve to

čuva za budućnost. Za buduće vrjednovanje proizvoda kad

ga budemo htjeli drugdje registrirati. Tako da nikad nema

opasnosti od pogreške. Uz to, kako sam već rekao, dečki iz

kenijskoga zdravstva su stalno s nama.

Scotland Yard: I što rade - odnose mrtva tijela?

P. R. Oakey: Rob, ja sam siguran da vi to niste rekli. A mi

nismo čuli. Doug je bio vrlo iskren, otvoren i velikodušan

dajući vam informacije. Moţda i previše. Izvolite, Leslev?

Scotland Yard: Dakle, što u međuvremenu radite s

prigovorima? Bacate ih u smeće?

ThreeBees (Crick): Uglavnom, Les, evo što radimo:

proslijedimo iz proizvođaču, Karei Vita Hudsonu. Zatim ili

odgovorimo podnositelju prigovora prema preporukama

KVH, ili koji put KVH sam odgovori. Tako to ide. Sad sve

znate, Robe. Moţemo li još nešto učiniti za vas? Moţda da

dogovorimo sljedeći sastanak kad budete imali

dokumentaciju koju nam kanite predati?

Scotland Yard: Samo trenutak, molim. Prema našim

informacijama, Tessa Quayle i doktor Arnold Blum prošlog

su studenog došli ovamo na vaš poziv - na poziv ThreeBees

- razgovarati o učincima vašeg proizvoda Dypraxe -

pozitivnim ili negativnim. Vašim su kolegama također

predali preslike opisa slučajeva što su ih prethodno poslali

Sir Kennethu Curtissu osobno. Hoćete reći da nemate

nikakve bilješke s toga sastanka, da čak ne znate ni tko mu

je iz ThreeBees pribivao?

ThreeBees (Crick): Kojeg je to datuma bilo, Robe?

Scotland Yard: Prema dnevniku koji posjedujemo, vaša je

tvrtka bila predloţila odrţavanje sastanka 18. studenog uli

sati. Dogovor je obavljen putem ureda gospođe Rampuri,

direktorice vašeg Odjela za prodaju farmaceutskih

proizvoda. Za nju su nam kazali kako nas sada ne moţe

primiti.

ThreeBees (Crick): Ništa ne znam o tome, moram priznati A

ti Viv?

ThreeBees (Eber): Ni ja, Doug.

ThreeBees (Crick): Ĉujte, a zašto ne bih provjerio u

Yvonninu rokovniku? Scotland Yard: Dobra zamisao. Mi

ćemo vam pomoći.

ThreeBees (Crick): Ĉekajte malo! Moram prvo dobiti njezino

odo-

211

brenje, dakako. Yvonne je velika faca. Ne mogu tek tako

kopati po njezinom rokovniku - isto kao što ne bih po

vašem, Lesley.

Scotland Yard: Nazovite je! Na naš račun.

ThreeBees (Crick): Neće ići, Robe.

Scotland Yard: Zašto ne?

ThreeBees (Crick): Gledajte, Robe, Yvonne i njezin dečko su

otišli na tu veliku svadbu u Mombasu. Kad se kaţe da je

"odsutna zbog obiteljskih poslova," onda su to veliki poslovi,

znate. Je, je - to je vraški velika stvar, vjerujte mi. Dakle,

mislim da biste s njom mogli kontaktirati zbilja najranije u

ponedjeljak. Ne znam jeste li kad bili na svadbi u Mombasi,

ali mogu vam reći...

Scotland Yard: Dobro, nije vaţan rokovnik. Nego, što je sa

dokumentima što su ih ostavili kod nje?

ThreeBees (Crick): Mislite one takozvane opise slučajeva, o

kojima ste prije govorili?

Scotland Yard: Među ostalim.

ThreeBees (Crick): Pa, ako je riječ o pravim opisima

slučajeva (i to je očito, Robe), ako je riječ o stručnom

raspravljanju o simptomima, indikacijama, doziranju,

nuspojavama i tako dalje, onda je, Robe, očito - kako smo

već rekli - daje to proizvođačev posao, u svakom pojedinom

slučaju. To ide u Basel, ide u Seattle, ide u Vancouver.

Mislim - do vraga! Od nas bi to bilo zločinački neodgovorno

(je 1" da, Viv?) kad svaki takav slučaj ne bismo odmah

proslijedili stručnjacima na procjenu. To nije samo

strategija ovdje u ThreeBees. To je Sveto pismo.

ThreeBees (Eber): Svakako. Uopće nije u pitanju, Doug. Šef

inzisti-ra na tome. Onoga trena kad se pojavi problem, mi

se poveţemo sKVH.

Scotland Yard: Što nam vi to ţelite reći? To je smiješno! Što

se dogodilo s papirima koji su ovdje predani, za Boga

miloga!?

ThreeBees (Crick): Kaţem vam da smo vas saslušali i da

ćemo pokrenuti potragu, pa ćemo vidjeti što će izaći. Ovo

nije britanska drţavna uprava, Robe. Niti Scotland Yard. Mi

ovdje ne spavamo s prokletim dosjeima! Imamo boljih

načina da provedemo vrijeme.

R R. Oakey: Rekao bih da ovdje imamo dvije stvari. Moţda

tri. Bilo bi ih dobro razdvojiti. Prvo: koliko ste vi, dame i

gospodo detektivi, sigurni da se sastanak između gospođe

Quayle i doktora Bluma s jedne, i predstavnika ThreeBees s

druge strane, zaista odigrao?

Scotland Yard: Kako smo vam već rekli, imamo pisane

dokaze, pisane Blumovom rukom, iz njegova rokovnika,

daje preko ureda gospođe Rampuri sastanak dogovoren za

18. studenoga.

212

E R. Oakey: Dogovoren je jedno, Leslev, a odrţan - sasvim

nešto drugo. Nadajmo se da gospođa Rampuri ima dobro

pamćenje. Ona ima sudjeluje na puno, zaista puno

sastanaka, to moţete biti sigurni. Druga stvar o kojoj sam

ţelio govoriti jest ton. Koliko moţete reći, jesu li navodne

predstavke imale neprijateljski ton? Je li se moţda, na

primjer, moglo u zraku nanjušiti nešto što je mirisalo na

parnicu? O mrtvima... znamo to, ali po svemu što se priča o

pokojnoj gospođi Quayle, ona baš i nije bila osoba koja bi se

bojala ući u sukob, zar ne? Bila je također i pravnica, kako

ste spomenuli. Doktor Blum je pak, koliko sam shvatio,

profesionalni nadzornik rada farmaceutske industrije. Nisu

njih dvoje bilo tko.

Scotland Yard: Pa što ako je ton bio neprijateljski? Ako je

netko umro od tog lijeka, imaju i pravo nastupati

neprijateljski.

R R. Oakey: Dakle, Robe, očito je da ako je gospođa

Rampuri nanjušila da netko prijeti tuţbom... ili još gore -

ako je Šef to nanjušio, pretpostavimo li da je doista primio

taj pisan materijal, što je otvoreno pitanje, onda bi im

svakako prva stvar bila poslati to pravnom odjelu tvrtke.

Onda pak morate pogledati na sasvim drugom mjestu. Je li

tako, Doug?

Scotland Yard: Mislio sam da ste vi iz pravnog odjela.

E R. Oakey {u šali): Ja sam zadnji izlaz, Robe. Ne prvi. Ja

sam preskup za to, jako preskup.

ThreeBees (Crick): Mi ćemo se ponovno sastati, Robe. Bilo

nam je zadovoljstvo. Idemo sljedeći put na ručak. Dobro, ne

moţete očekivati previše romantike. No sve je onako kako

sam vam rekao. Mi ovdje ne provodimo cijele dane

pospremajući papire. Kako Sef kaţe, mi ovdje imamo puno

vrućega ţeljeza, tek izvađena iz vatre; a ţeljezo se kuje dok

je vruće. Tako je naša tvrtka doprla do ovoga stoje danas.

Scotland Yard: Zadrţali bismo vas samo još trenutak,

molim vas, gospodine Crick. Htjeli bismo razgovarati s

gospodinom imenom Lorbeer; vjerojatno je on doktor

Lorbeer; Nijemac, Švicarac, moţda Nizozemac. Naţalost, ne

znamo mu ime, ali smo doznali kako je on tijesno povezan s

prodajom Dypraxe u Africi.

ThreeBees (Crick): Na čijoj strani, Lesley?

Scotland Yard: Zar je to vaţno?

ThreeBees (Crick): Pa je, svakako. Ako je Lorbeer doktor,

kako vi smatrate, onda je vjerojatnije da radi za

proizvođača, a ne za nas. ThreeBees ne upošljava liječnike,

znate. Mi smo laici na trţištu. Prodavači. Dakle, opet KVH,

bojim se, Les.

Scotland Yard: Gledajte, recite nam samo poznajete li vi

Lorbeer a

213

ili ne. Nismo u Vancouveru, Seattleu niti Baselu. Ovo je

Afrika. To je vaš lijek i vaš teren. Vi to uvozite, vi ga

reklamirate, distribuirate i prodajete. Kaţemo vam daje

Lorbeer povezan s vašim lijekom ovdje, u Africi. Jeste li čuli

za Lorbeera ili niste?

R R. Oakey. Mislim da ste čuli odgovor. Pokušajte kod

proizvođača!

Scotland Yard: A ţena s prezimenom Kovacs, vjerojatno

Mađarica?

ThreeBees (Crick): Pokušajte pogledati u telefonski imenik,

Robe.

ThreeBees (Eber): Ona je isto liječnica?

Scotland Yard: Je li vam prezime poznato? Nije sad vaţna

titula. Je li itko od vas čuo za neku ţensku s prezimenom

Kovacs? U vezi s prodajom toga lijeka?

Scotland Yard: Postoji još i doktorica Emrich. I s njom

bismo voljeli razgovarati.

P. R. Oakey: Izgleda da smo došli do zida, detektivi. Strašno

mi je ţao što vam ne moţemo više pomoći. Sve smo

pokušali, ali izgleda da nam danas jednostavno ne ide.

Primjedba dodana tjedan dana nakon sastanka:

Unatoč uvjeravanjima iz ThreeBees daje potraga u tijeku,

izviješteni smo kako nikakvi spisi, pisma, elektroničke ni

telefaks-poruke od Tesse Abbott ili Quayle ili Arnolda

Bluma do sada nisu pronađene. Ljudi iz KVH poriču da bi

išta znali o tome, a isto tako i pravni odjel ThreeBees u

Nairobiju. Naši pokušaji da ponovno kontaktiramo s

Crickom i Ebericom također su bili bezuspješni. Crick

"pohađa tečaj dopunske obuke u Juţnoj Africi," a Eberica je

"premještena u drugi odjel." Njihovi nasljednici još nisu

imenovani. Gđa Rampuri i dalje ne moţe s nama

razgovarati, zbog "unutarnje reorganizacije."

PRIJEDLOG:

Scotland Yard bi se trebao sluţbeno izravno obratiti Sir

Kennethu K. Curtissu sa zahtjevom za potpunim

odgovorom na pitanja o cijelom odnosu njegove tvrtke s

pokojnom Tessom Quayle i dr. Blu-mom. Također bi trebalo

zahtijevati od njega neka zapovjedi svom osoblju ozbiljnu i

ţurnu potragu za rokovnikom gđe Rampuri i ne-stalim

dokumentima, a sama gđa Rampuri neka se odmah pojavi

pred nama radi ispitivanja.

/Načelnik Gridley parafom potvrdio daje vidio izvješće, ali

nije odredio postupak, niti ima tragova daje proveden./

214

DODATAK <;% .

Crick, Douglas (Doug) James; rođen u Gibraltaru 10.

listopada 1970. (uveden u Središnji popis počinitelja

kaznenih djela pri Drţavnom odvjetništvu)

Ispitanik je izvanbračni sin Crick, Davida Angusa

(Kraljevska ratna mornarica, nečasno otpušten iz sluţbe).

Crick stariji izdrţao je jedanaest godina zatvorske kazne u

britanskim zatvorima zbog više kaznenih djela, uključivši i

dva ubojstva. Sada ţivi (bogato) u Marbelli u Španjolskoj.

Crick, Douglas James (ispitanik) stigao je u Ujedinjeno

Kraljevstvo iz Gibraltara u dobi od devet godina; tada na

očevoj (v. gore) skrbi; otac je uhićen po iskrcaju. Ispitanik je

predan u dječji dom. Dok je boravio u domovima za odgoj

djece i mladeţi, ispitanik je više doba izvođen pred

malodobničke sudove i osuđivan za više kaznenih djela:

preprodaju droge, tučnjavu, nanošenje teških tjelesnih

ozljeda i svodništvo. Bio je također osumnjičen za

sudioništvo u ubojstvu (banditska tučnjava) dvojice crnih

mladića u Nottingha-mu 1984., ali za to nije optuţen.

Godine 1989. ispitanik je ustvrdio kako je odlučio

promijeniti ţivot te se prijavio u policijsku sluţbu. Nije

primljen u sluţbu, ali je, čini se, angaţiran kao honorarni

doušnik.

Godine 1990. ispitanik se prijavio za profesionalnu sluţbu

u Britanskoj vojsci, gdje je i primljen. Prošao je obuku za

specijalne postrojbe. Zatim je dodijeljen Britanskoj vojnoj

izvještajnoj sluţbi u Sjevernoj Irskoj. Bio je u civilu s činom

narednika. Nakon tri godine sluţbe je degradiran na redova

i nečasno otpušten iz sluţbe. Ostali podatci o njegovoj

vojnoj sluţbi i razlozima otpusta nisu dostupni.

Premda nam je D. J. Crick (ispitanik) predstavljen kao

sluţbenik za odnose s javnošću Kuće ThreeBees,

donedavno je bio poznat kao vodeći član njihova odjela za

zaštitu i sigurnost. Navodno uţiva osobno povjerenje Sir

Kennetha K. Curtissa, kome je puno puta sluţio kao osobni

tjelesni čuvar, npr. pri Curtissovim posjetima Perzijskom

zaljevu, Latinskoj Americi, Nigeriji i Angoli - samo u

posljednjih godinu dana.

Izazivati Kennyja K-a na njegovoj Jarmi, dragi moj... govorio

je Tim Donohue iznad ploče za igru monopola u Glorijinu

vrtu. Nazivati ga u nepristojno vrijeme... slati mu gruba

pisma... Moj ti je savjet: sve to pomesti pod tepih.

Oni ubijaju, rekla je Leslev u tami kombija u Chelseaju. No

to si već primijetio.

215

Dok su mu ta sjećanja još odzvanjala u glavi, Justin je

vjerojatno zaspao za stolom za brojanje novca, jer gaje u

zoru probudila zračna bitka golubova protiv galebova.

Onda, kad je bolje pogledao, shvati daje suton, a ne zora.

216

TRINAESTO POGLAVLJE

i

Guido čeka na ulazu kućice u kojoj ţivi, u predugačkom

crnom kaputu; školska mu torba - naprtnjača stalno spada

s ramena: nema se za što uhvatiti. U lijevoj mršavoj ruci

stišće limenu kutiju za sendviče i lijekove. Šest je sati

ujutro. Prve zrake proljetnoga sunca tkaju koprenu na

travnatoj padini. Justin doveze dţip najbliţe kućici stoje

mogao. Guidova majka je gledala kroz prozor dok je Guido,

odbivši Justinovu ponuđenu ruku, uskočio na suvozačko

sjedalo: ruke, koljena, naprtnjača, limena kutija i skuti

kaputa

- sve je to palo na Justinov bok poput ptičice na prvom

letu.

"Koliko si me dugo čekao?" upitao je Justin, no Guido

odgovori tek mrštenjem. Guido je majstor autodijagnoze,

podsjetila ga je Tessa, još pod jakim dojmom nedavna

posjeta dječjoj bolnici u Milanu. Kad je bolestan, Guido

zove sestru. Kad mu je jako zlo, zove sestru Annu. A kad

misli da bi mogao umrijeti, zove doktora. I svi oni dođu

trčeći.

"U pet do devet moram biti na ulazu u školu," reče Guido

kruto.

"Nema problema," odgovori Justin na engleskom, radi

Guidova samopoštovanja.

"Ako stignem prekasno, ući ću u učionicu bez daha.

Prerano

- motat ću se okolo, pa ću postati sumnjiv."

"Shvatio," reče Justin pa zirne u zrcalo i vidje daje Guido

blijed poput voska, kao da mu treba transfuzija krvi. "Ako

te zanima, radit ćemo u sobi za ulje, ne u vili," ohrabri ga

Justin.

Guido ne reče ništa, no dok je cesta izbila na obalu, boja

mu se vratila u lice. Ponekad ni ja ne mogu podnijeti

njezinu blizinu, pomisli Justin.

217

Stolac je bio prenizak, a stol previsoK; pa Justin ode sam u

vilu i donese dva jastučića. No kad se vratio, zateče Guida

kako opušteno barata opremom za njezino prijenosno

računalo: spaja telefonsku ţicu s modemom,

transformatore s računalom i pisačem, na odgovarajuća

mjesta spojne kabele adaptera i pisača te konačno samog

računala, s kojim je postupao s uznemirujućim

nedostatkom poštovanja: prvo je otvorio poklopac sa

zaslonom, zatim grubo utakne veliki utikač u računalo, ali

ga nije - Bogu hvala - još drugim krajem utaknuo u strujnu

utičnicu. S istim viteškim samopouzdanjem Guido gurne na

stranu modem, pisač i sve ostalo što mu nije u tom

trenutku trebalo, pa se uvali na jastučiće na stolcu.

"U redu," navijesti on.

"U redu - što?"

"Uključi!" reče Guido na engleskom, pokazavši glavom na

utičnicu na zidu, blizu njegove desne noge. "Idemo!" I da

Justinu strujni kabel s utikačem na kraju. Justinovo i

previše istančano uho i nehotice opazi nosni njujorški

prizvuk u Guidovu engleskom.

"Moţe li što poći po zlu?" upita uznemireno.

"Kao, na primjer, što?"

"Moţe li se dogoditi da zabunom nešto obrišemo ili

uništimo?"

"Uključivanjem? Nikako!"

"Zašto ne?"

Guido širokom kretnjom obiju mršavih ruku obuhvati zrak

iznad zaslona. "Sve kaj je unutra, ona je sačuvala. Ak" nije

sačuvala, onda joj nije trebalo, pa toga nema. Zvuči

razumno? Ili nerazumno?"

Justin u primozgu osjeti ubod neprijateljstva, što mu se

uvijek događalo kad bi mu se netko obratio

kompjutoraskim nenormalnim ţargonom.

"Dobro onda. Ako ti tako kaţeš. Uključit ću." Pa čučne i

ugura utikač u zidnu utičnicu. "Da?"

"O, čovječe!"

Justin mlako ispusti kabel iz ruke, baš na vrijeme kako bi

vidio da se na zaslonu nije dogodilo baš ništa. Usta mu se

osuše, zavrti mu se u glavi. Napravio sam uţasnu glupost.

Ja sam nespretni idiot. Trebao sam dovesti stručnjaka, a ne

dijete. Trebao sam sam naučiti baratati tom prokletom

spravom. Zaslon se zatim osvijetli; pojave se nasmiješena

crna djeca kako mašu, nanizana pred domom zdravlja-

dugom potleušicom s limenim krovom;

218

onda, umjesto njih, pogled iz zraka nđfaznobojne

četverokute i ovale razasute sivoplavim poljem.

"Što je to?"

"Sučelje."

Vireći Guidu preko ramena, Justin je čitao natpise što su

pojavljivali na zaslonu: My briefcase... Netivork

neighborhood... Shortcut to Connect (Moja aktovka, Mreţno

susjedstvo, Prečica do Povezivanja). "I što sad?"

"Hoćeš vidjeti dokumente? Pokazat ću ti ih. Idemo na

dokumente, pa čitaj."

"Hoću vidjeti stoje Tessa vidjela. Sve na čemu je radila.

Hoću slijediti njezin put i pročitati sve što tamo ima. Mislim

da sam ti to dobro objasnio."

Bio je uznemiren pa mu je smetala Guidova nazočnost.

Ţelio je Tessu samo za sebe; ovdje, za stolom za brojanje

novca. Ţelio je da njezino prijenosno računalo nestane.

Guido dovede strelicu na maleni četverokut u donjem

lijevom kutu Tessina zaslona

"Cime to radiš?"

"To je kuglica za upravljanje. Evo, ovdje je zadnjih devet

dokumenata na kojima je radila. Hoćeš da ti pokaţem i

ostale? Pokazat ću ti ostale, nema frke."

Opet se pojavi četverokut, s naslovom Otvori spis, Tessini

dokumenti. On opet nešto pritisne.

"U ovoj kategoriji ima dvadeset pet dokumenata," reče on.

"Imaju li naslove?"

Guido se nagne nadesno, pozivajući Justina neka sam

pročita:

p

Farmaceutika Zaraza Ispitivanja

farma - općenito zaraza - povijest Rusija

farma - onečišćenja zaraza - Kenija Poljska

farma - Treći svijet zaraza - liječenje Kenija

farma - nevladine org. zaraza -novo Meksiko

farma - mito zaraza - staro Njemačka

farma - suđenja zaraza - šarlatani Smrtni slučajevi

farma - novac Vanza

farma - prosvjedi

farma - licemjerje

farma - ispitivanja

farma - laţi

farma - prikrivanje

219

Guido je pomicao strelicu i opet nešto pritiskao i tipkao.

"Ar-riold. Tko je sad pak taj Arnold?" zahtijevao je odgovor.

"Njezin prijatelj."

"I on ima svoje dokumente. Isuse, koliko ih samo ima!"

"Koliko?"

"Dvadeset. Više." Opet nešto učini s kuglicom. "Svaštarije.

Je li to nešto britanski?"

"Da, to je engleski. Moţda nije američki, ali je svakako

engleski," odgovori Justin malo iznervirano. "Stoje to? Što

to sad radiš? Ideš prebrzo."

"Ne idem prebrzo. Idem polako, zbog tebe. Pogledao sam u

njezinu aktovku, da vidim koliko ima mapa. Ima ih puno.

Mapa jedan, mapa dva. Ima još mapa." Pritisne opet.

Guidov je laţni američki govor izluđivao Justina. Gdje li je

samo to pokupio? Gleda previše američkih filmova.

Razgovarat ću s ravnateljem škole. "Si videl ovo? Evo, ovo je

kanta za smeće. U nju je stavila sva kaj je mislila da treba

bacit."

"Ali nije, izgleda. Nije to bacila."

"Kaj je tu, nije bacila. Kaj nije, to je." Opet malo tipkanja.

"Što je to AOL?" upita Justin.

"America-On-Line. Posluţitelj. Sve što je dobila preko AOL-a

i sačuvala, spremila je u ovom programu; isto tako i staru

e-poš-tu. Za nove poruke moraš izaći na Mreţu. Ako hoćeš

poslati poruku, isto tako moraš na Mreţu. Ako nisi

uključen, nema poruka; ne primaš, ne šalješ."

"To znam. Očito je."

"Hoćeš na Mreţu?"

"Ne još. Hoću prvo vidjeti što ima ovdje."

"Sve?"

"Da."

"Onda ćeš to danima morati čitati. Moţda i tjednima. Evo,

samo dovedeš strelicu na ime dokumenta koji trebaš i

klikneš. Hoćeš sjest" di ja sjedim?"

"Jesi li sasvim siguran da ništa ne moţe poći krivo?" inzisti-

rao je Justin, sjedajući na stolac, dok je Guido, ustavši,

stajao iza njega.

"Stoje spremila, spremila je. Kako sam rekao. Zašto bi to

inače spremala?"

"I ja to ne mogu izgubiti?"

"Ma ne, čovječe! Ne moţeš, osim ako stisneš gumb Izbriši.

Ĉak i ako to slučajno pritisneš, pitat će te: "Justine, jesi li

siguran da to ţeliš izbrisati?" Ako nisi siguran, stisneš Ne.

Kad to stisneš,

220

znači: "Ne, nisam siguran da ţelim," i sfe ostaje kako je bilo.

To je to. Hajde!"

Justin oprezno tipka, probijajući se kroz Tessin elektronički

labirint, s instruktorom Guidom uz bok; pjeva mu na uho

odsječne zapovijedi kibernetskim njujorškim. Kad je

postupak Justinu nov ili ga zbunjuje, on ga zaustavlja i

zapisuje redoslijed koraka, prema Guidovu nestrpljivu

diktatu. Novi obavijesni krajolici razotkrivaju mu se pred

očima. Idi tamo, idi onamo, sad se vrati natrag. Sve je to

preveliko za mene, preširoko si otišla, nikad neću pohvatati

tvoje konce, govori joj on. Budem li i godinu dana iščitavao,

kako ću znati da sam našao što si ti traţila?

f

Informacije Svjetske zdravstvene organizacije.

Zapisnici s neznanih medicinskih stručnih skupova u Ţene-

vi, Amsterdamu i Heidelbergu, pod pokroviteljstvom još

jedne izbačene utvrde razvedenog medicinskoga carstva

Ujedinjenih naroda.

Reklamni prospekti koji hvale farmaceutske proizvode s

neiz-govorivim nazivima i njihove vrline u poboljšavanju i

produţiva-nju ţivota.

Podsjetnici samoj sebi. Kratke zabilješke. Šokantni navod iz

časopisa Time, obrubljen uskličnicima, probušen u

kutovima, gdje je bio pribijen za oglasnu ploču

pribadačama; pisan masnim velikim slovima, vidljiv i s

druge strane sobe svima koji imaju oči i ne odvraćaju

pogled. Strašna opća tvrdnja koja opravdava njezinu

potragu za pojedinačnim:

U 93 KLINIĈKA ISPITIVANJA ISTRAŢIVAĈI SU NAIŠLI NA

691 NEGATIVNU REAKCIJU, ALI SAMO O NJIH 39

IZVIJESTILI SU DRŢAVNE ZDRAVSTVENE VLASTI.

Cijela mapa posvećena PW. Što li je samo PW? Očaj. Vratite

me papiru - to razumijem. No kad je otvorio Svaštarije, eto

opet PW - gleda ga ravno u lice. Još jedan klik i sve je

jasno: PW je kratica PharmaWatch, nevladinu udrugu sa

sjedištem u Kansa-su, prema vlastitom iskazu "u

kibernetskom podzemlju," čija je "misija razotkrivati

pretjerivanja i zloporabe farmaceutske industrije"; tu je i

"nehumanost samozvanih humanista, koji pljačkaju

najsiromašnije zemlje".

Izvješća s takozvanih alternativnih skupova među prosvjed-

nicima što su se spremali okupiti u Seattleu ili

Washingtonu

221

kako bi iznijeli svoja stajališta Svjetskoj banci i

Međunarodnom monetarnom fondu.

Visokoparne riječi o "Velikoj američkoj korporacijskoj hidri"

i "Ĉudovišnoj prijestolnici". Smiješno drzak članak, Bog zna

odakle preuzet: "Anarhizam je opet u modi."

Još malo traţenja i otvaranja i - evo napada na riječ

humanost. To je Tessi bila opscena riječ, otkrio je Justin.

Kad god čujem riječ "humanost," povjerila je Blumu u

brbljavoj e-poruci, hvatam se za pištolj.

Svaki put kad čujem farmaceute kako opravdavaju ono što

čine humanošću, duţnošću spram čovječanstva,

altruizmom - meni se povraća - i to ne zato što sam trudna.

To je zato što u isto vrijeme čitam kako američki

farmaceutski divovi pokušavaju produţiti rok svojih

patenata kako bi očuvali monopol i mogli traţiti koliko god

im se prohtije novaca za svoje proizvode. State Department

im sluţi za zastrašivanje zemalja Trećega svijeta, kako ne bi

počele proizvoditi vlastite generičke proizvode za djelić

cijene što je traţe poznata američka imena. Dobro, učinili

su gestu glede lijekova za sidu, no to je kozmetika. A što

kaţeš za...

Kaţem da sve to znam, misli on, pa se vraća na osnovni

izbornik, pa odatle ide na Arnoldove spise.

"Što je ovo?" pita oštro, podigavši ruke s tipkovnice kao da

ţeli skinuti sa sebe odgovornost. Prvi put otkako se znaju,

Tes-sa od njega traţi lozinku kako bi ga pustila unutra.

Njezina je riječ konačna: LOZINKA, LOZINKA - kao svjetleći

znak javne kuće koji se pali i gasi.

"Sranje," reče Guido.

"Je li imala lozinku kad te učila kako se rukuje ovime?"

upita Justin, zanemarivši Guidovu nepristojnost.

Guido stavi lijevu ruku na usta, nagne se naprijed, pa

desnom rukom utipka pet znakova. "Mene," izjavi ponosno.

"Što to radiš?" upita Justin.

"Upisujem svoje ime: Guido."

"Zašto?"

"To je bila lozinka," kaţe on na talijanskom, jer se i on

počeo uzrujavati. "Samo što I nije I, nego jedan. A O nije O,

nego nula. Tessa je bila luda za te stvari. U lozinci mora biti

barem jedna brojka - to joj je bilo jako vaţno."

"Zašto vidim samo zvjezdice?"

"Zato jer neće da vidiš što piše: Giiido! Inače bi mi mogao

viriti preko ramena i doznati lozinku! Ali ovo ne radi!

"Guido" nije njezina lozinka!" Guido zagnjuri lice među

dlanove.

"Dobro, moţemo pogađati," predloţi Justin, nastojeći smiriti

dječaka.

"Pogađati? Što? Kako? Koliko puta moţeš pogađati? Mislim

triput!"

"Hoćeš reći, ako ne pogodimo, stroj nas neće pustiti

unutra," govori Justin, nastojeći sad umiriti i sama sebe.

"Hej, ti! Pokaţi

se!" . •. -,:

"Ništa od toga!"

"Dobro. Gledaj: hajdemo razmišljati! Koje još brojke

moţemo načiniti od slova?"

"Od naopakog E moţe nastati trica. S moţe postati petica.

Ima ih pet-šest. Ma više! Uţas," govori Guido, i dalje između

dlanova.

"I što se zapravo dogodi kad ispucamo sva tri pokušaja?"

"Zaključa se i neće nam više dati nijedan pokušaj. A što si

mislio?"

"Nijedan? Nikad više?"

"Nikad."

Justin začuje laţ u njegovu glasu, pa se nasmiješi.

"Ti, dakle, misliš da će nam dati samo tri pokušaja?"

"Gle, ja nisam leksikon, znaš. Nisam ni priručnik. Što ne

znam, ne govorim. Moţda su tri. Moţda deset. Moram u

školu. Moţda bi trebao zvati telefonsku pomoć."

"Misli! Poslije Guida, što joj je najdraţe?"

Guidovo je lice napokon izronilo iz dlanova. "Ti. A tko

drugi? Justin!"

"Ne bi ona to učinila." "Zašto?"

"Zato što je ovo njezino kraljevstvo, a ne moje." "Samo

nagađaš! Smiješno. Pokušaj Justin. Znam da sam u pravu!"

"Ne. Nakon Justina, što bi joj bilo sljedeće najdraţe?"

"Nije bila moja ţena, ne znam. Nego tvoja!"

Justin pomišlja na Arnold, zatim Vanza. Pokušava Ghita,

utipkavši I kao 1. Ništa se ne događa. Zafućka ţivčano,

stoje značilo kako ga ova djetinjasta igra nadilazi; no to je

zato što mu misli hitaju u svim smjerovima, a on ne zna

kojim je pravi. Pomišlja: Garth, njezin pokojni otac, Garth,

njihov pokojni sin; odbacuje oboje, iz estetičkih i

emocionalnih razloga. Pomisli i na Tessa -

223

ali ne, ona nije bila egocentrik. Pomišljala ARNO1D,

ARNOLD, ARN01D - opet, Tessa ne bi to učinila: zar ne bi

bilo glupo staviti Arnolda kao lozinku za Arnoldove spise?

Poigrava se s Maria (ime njezine majke), onda Mustafa,

zatim Hammond, no nekako nijedno od toga mu ne

nadolazi kao dobra zaporka ili lozinka. Pogleda u Tessin

grob: vidje kako ţute frezije na poklopcu lijesa nestaju pod

grudama zemlje crvenice. Vidje Mustafu kako stoji u

Woodrowljevoj kuhinji, drţeći ih čvrsto, kao buket. Vidje

sama sebe sa slamnatim šeširom kako ih njeguje u vrtu u

Nairobiju, zatim opet ovdje na Elbi. Unese riječ/rezi/a,

otipkavši 1 umjesto I: FREZ1JA. Na zaslonu:, ali ništa se ne

dogodi. Izbriše, pa unese opet isto, no dodavši još jednu

znamenku: FRE71JA.

"Hoće li me još pustiti?" upita tiho.

"Ja imam dvanaest godina, Justine! Dvanaest!" vikne

dječak, pa se malo opusti. "Imaš moţda još jedan pokušaj.

A onda pada zastor. Odustajem. To je njezino računalo.

Tvoj. Ja sam izvan igre."

Unese/reţija još jednom, no ovoga puta vrativši I u I: FRE-

7IJA. Odjednom se pred njim otvori nedovršen polemični

ogled. Uz pomoć svojih ţutih frezija napao je Arnoldove

spise i našao nešto o ljudskim pravima. Guido skakuće i

pleše po sobi.

"Imamo ga! Rekao sam ja! Sjajni smo! Ona je sjajna!"

Zašto su afrički homoseksualci zaključani u ormar?

Ĉujmo prvo opuštene riječi velikoga prosuditelja javne

pristojnosti, predsjednika Daniela Arapa Moija:

"Riječi kao što su "lezbijstvo" i "homoseksualnost" ne

postoje u afričkim jezicima." (1995.)

"Homoseksualnost se protivi afričkim moralnim,

društvenim i vjerskim normama. I religije ju osuđuju kao

teški grijeh." (1998.)

Ne iznenađuje onda što se i kenijski Kazneni zakonik

poslušno slaţe sa svojim predsjednikom, sto posto. Ĉlanci

162.

- 165. Određuju OD PET DO ĈETRNAEST GODINA

ZATVORA za protuprirodni blud. Zakonik dalje određuje:

- prema kenijskom zakonu, svaki je spolni odnos među

muškarcima kazneno djelo;

- za spolne odnose među ţenama kenijski zakon nije ni čuo.

Koje su društvene posljedice ovakvoga pretpotopnog

stajališta?

224

- homoseksualni muškarci se ţene ili infiaju veze sa

ţenama kako bi prikrili svoju pravu spolnu usmjerenost;

- ţive jadno, a isto tako i njihove supruge;

- homoseksualcima se ne nudi nikakav spolni odgoj ni

izobrazba, čak ni s obzirom na dugo poricanu, a plamteću

epidemiju side

u Keniji;

- pojedini dijelovi kenijskoga društva ţive skriveni i u

nametnutu licemjerju. Liječnici, odvjetnici, poslovni ljudi,

svećenici, čak i političari ţive u strahu od ucjene i uhidbe.

- stvorio se i sam se odrţava začarani krug korupcije i

pritiska; on vuče kenijsko društvo sve dublje u ponor.

Tu članak prestaje. Zašto?

Zašto je, za ime Boţje, nepotpuni polemički članak o

pravima homoseksualaca spremljen pod Arnoldove spise i

zaključan lozinkom?

Justin se trgne: sjetio se da je Guido pokraj njega. Vratio se

sa svojih duhovnih hodočašća te se sad nagnuo naprijed,

zabezeknuto buljeći u zaslon.

"Vrijeme je da te odvezem u školu," trijezno će Justin.

"Ne moramo još ići! Imamo još deset minuta! Tko je taj Ar-

nold? Je li on peder? Što zapravo pederi rade? Mama bi se

izderala na mene kad bih nju pitao."

"Idemo odmah. Moţemo naići na traktor koji nećemo moći

preteći."

"Samo da otvorim njezin poštanski sandučić. Dobro? Moţda

joj se netko javio. Moţda je Arnold pisao. Zar ne ţeliš vidjeti

što ima u njezinoj pošti? Moţda je tebi poslala poruku koju

nisi pročitao. Mogu, dakle, otvoriti poštu? Da?"

Justin njeţno stavi ruku Guidu na rame. "Bit će sve u redu.

Nitko ti se neće smijati. Svatko s vremena na vrijeme

izostane iz škole. Nećeš od toga ispasti invalid. Naprotiv, to

te čini normalnim. Hajde, idemo sad u školu. Pregledat ćeš

njezin sandučić kad se vratiš."

Voţnja do Guidove škole i natrag trajala je dobar sat

vremena; za to si vrijeme nije dopustio nikakvih uzleta

mašte ni preuranjenih spekulacija. Vrativši se u sobu za

ulje, nije pošao k računalu, nego ka hrpi papira što mu ih

je Leslev dala u kombiju pred kinom. Krećući se znatno

sigurnije nego kad je morao rukovati računalom, lako se

probio kroz papire do preslike pisma pisa-

225

na nespretnim rukopisom na papiru nacrte koji mu je upao

u oči već pri prvom ratnom pohodu na Tessine papire.

Nedatira-no. "Primijetili su ga," prema prikvačenoj bilješci s

Robovim pa-rafom, među stranicama medicinske

enciklopedije što su je istraţitelji našli na kuhinjskom podu

u Blumovu stanu, gdje su je bacili Irustrirani provalnici.

Pisaći papir izblijedio i star. Omotnica naslovljena na

poštanski pretinac Blumove nevladine udruge. Poštanski

ţig otoka Lamua, drevne arapske trţnice robova.

Moj predragi Arni,

Ja neču nikad zaboravim našu ljuba/ili tvoje zagrljaje i

dobrotu prema meni moj nadraţiji prijatelju. Koja sreča i

blagoslof za mene što ti dao čast našem Ijepom otoku za

praznike! Moram ti rečfala, ali ja Bogu zafalim za tvoju

veljikodušnu Ijubaf i poklone i znanje što ja imat kad

budem na studij zafaljujuć tebi, Jala ti i za motor. Za tebe

moj dragi čovječe ja radim danju i noću, i uvjek mi je u

srdcu drago znati da moj dragi je sa mnom na svaki korak.

On mene grli i voli.

A potpis? Justin se pomuči dešifrirati ga, baš kao i Rob

prije njega. Stil pisma navodio je na pomisao da je to pisala

ruka navikla pisati arapskim slovima - potezi su dugi,

obline dovršene. Potpis je cvjetast, čini se daje po suglasnik

na oba kraja, a između samoglasnik: Pip? Pet? Pat? Dot?

Beskorisno je nagađati. Po svemu se čini kako je to zapravo

arapski potpis.

Tko je to pisao - ţena ili muškarac? Bi li neobrazovana

Arap-kinja s Lamua zbilja imala hrabrosti tako pisati? Bi li

vozila motorkotač?

Prešavši sobom do stola od borovine, Justin sjedne pred

prijenosno računalo. No umjesto da opet otvori Arnoldove

spise, on se samo prazno zagleda u zaslon.

"Koga zapravo Arnold voli?" upitao ju je s hinjenom

opuštenošću, kao da mu je odgovor nebitan, dok su leţali

jedno uz drugo na postelji jedne vruće nedjeljne večeri u

Nairobiju. Arnold i Tessa su se istog tog jutra vratili sa

svojega prvog zajedničkog odlaska na teren. Tessa ga je

proglasila jednim od najvećih iskustava u ţivotu.

"Arnold voli cijelo čovječanstvo," odgovori ona. "Nitko nije

izuzet."

226

"On isto tako i spava s cijelim čovječanstvom?"

"Moţda. Nisam ga pitala. Hoćeš da ga pitam?"

"Neće biti nuţno."

"Sigurno?"

"Sasvim sigurno."

I poljubi ga. Pa ga opet poljubi. Dok ga poljupcima nije

vratila u ţivot.

"I nemoj me to nikad više pitati," reče mu ona, dodavši to

kao da se toga naknadno sjetila, leţeći s glavom u njegovu

pazuhu, udova obavijenih oko njegovih. "Recimo samo da je

Arnold ostavio srce u Mombasi." Pa se upije u njega,

pognute glave i ukočenih ramena.

U Mombasi? Ili u Lamuu, kojih dvjesto kilometara uz

obalu?

Vrativši se za stol za brojanje novca, Justin među spisima

izabere Leslevin osobni dosje "BLUM, Arnold Moise, doktor

medicine, nestala ţrtva ili osumnjičenik." Nema skandala,

neoţenjen, nema nevjenčane supruge niti stalne pratilje. U

Alţiru je ţivio u domu za mlade liječnike obaju spolova u

samačkom smještaju. Njegova organizacija nema

zabiljeţenu nikakvu njegovu partnericu. Najbliţi rod:

adoptivna sestra, koja ţivi u Bruggeu u Belgiji. Arnold

nikad nije traţio pokrivanje troškova puta ili smještaja za

drugu osobu, niti je ikada traţio drukčiji smještaj, osim sa-

mačkoga. Blumov stan u Nairobiju Leslev je opisala kao "ne

samo samački, nego redovnički; u zraku se snaţno osjeća

apstinencija." ŢMo je sam, bez posluge. "U privatnom je

ţivotu ţivio bez komfora, čak i bez tople vode."

"Ĉitav Klub "Muthaiga" je uvjeren kako je Arnold napravio

naše dijete," informirao je Justin Tessu, savršeno

prijateljski, dok su jeli ribu u indijskom restoranu na rubu

grada. Ona je četiri mjeseca trudna. Makar se to ne bi reklo

prema tijeku njihova razgovara, Justin je luđi za njom nego

ikad.

"Tko je to čitav Klub "Muthaiga"?" pita ona.

"Elena Grkinja, rekao bih. Preneseno Gloriji, odatle

Woodro-wu," nastavlja on veselo. "Što bih ja trebao

poduzeti, nije mi posve jasno. Moţda bih te trebao odvesti u

klub i voditi ljubav s tobom na biljarskom stolu."

"Onda je to dvostruka opasnost, je li tako?" reče ona

zamišljeno. "I dvostruka predrasuda."

"Dvostruka? Zašto?"

227

Ona prekine, spusti pogled i blago odmahne glavom. "Sve

su to gadovi puni predrasuda - ostanimo pri tome."

Tada je učinio kako je traţila. Ali sada - ne više.

Zašto dvostruka, pitao se, zureći u prazan zaslon.

Jednostruka opasnost je preljub s Arnoldom. Ali zašto

dvostruka? Što je drugo? Njegova rasa? Arnold je ţrtva

dvostruke diskriminacije: zbog navodnoga preljuba i zbog

rase?

Moţda.

Osim ako...

Osim ako je iz nje opet govorio hladnokrvna pravnica:

pravnica koja je odlučila zanemariti prijetnju smrću radije

nego prekinuti potragu za pravdom.

Osim ako je prva predrasuda ne protiv crnca koji navodno

spava s udanom bjelkinjom, nego protiv homoseksualaca

općenito, kojima je Blum pripadao, makar to njegovi

mrzitelji nisu znali.

Ako je tako, hladnokrvna pravnica vruća srca ovako je

zaključivala:

Prva opasnost: Arnold je homoseksualac, ali lokalne

predrasuda mu to ne dopuštaju priznati. Kad bi priznao, ne

bi mogao nastaviti s humanitarnim radom, jer se Moi gnuša

nevladinih udruga jednako koliko mrzi homoseksualce; u

najmanju bi ruku Arnolda izbacio iz zemlje.

Druga opasnost: Arnold je prisiljen ţivjeti u stalnoj laţi i

prijevari (vidi njegov nedovršeni članak). Umjesto da objavi

svoju spolnu usmjerenost, iz nuţde je prihvatio pozu

zavodnika, prihvaćajući time kritiku rezerviranu za

heteroseksualne preljub-nike.

Dakle: dvostruka opasnost.

Na koncu, zašto Tessa i opet nije tu tajnu povjerila svome

voljenom muţu, umjesto što ga je ostavila neka se sam nosi

s nečasnim sumnjama što ih neće, ne smije, ne moţe

priznati nikome, čak ni samome sebi - pitao je Justin opet

prazni zaslon.

Prisjetio se imena tog indijskog restorana, koji joj je bio vrlo

drag. Haandi.

Valovi ljubomore, što ih je Justin tako dugo zaustavljao,

odjednom su probili brane i opkolili ga. No bila je to

ljubomora nove vrste: ljubomora na Tessu i Arnolda koji su,

eto, i tu tajnu skrivali od njega, skupa sa svim ostalima.

Namjerno su ga isključili iz svojega povjerljivoga kruga, u

kojem su bili samo njih dvoje,

228

ostavivši da ga viri preko zida kao voajer, nikad ne znajući -

unatoč svim njezinim uvjeravanjima - da se nema što

vidjeti; da - kako je Ghita htjela objasniti Robu i Leslev prije

nego se uplašila i ušutjela - nije bilo među njima nikakve

iskre; daje jedini njihov odnos bio samo isključivo bratsko-

sestrinski odnos kakav je Justin opisao Hamu, iako na dnu

srca ni sam nije posve u to vjerovao.

Savršen čovjek, nazvala je Tessa jednom Bluma. Ĉak ni

skeptični Justin nikad nije o njemu drukčije razmišljao.

Muškarac koji u svakom od nas dira onaj skriveni

homoerotični ţivac, rekao je jednom Tessi, nevin u svom

neznanju. Lijepe pojave i lijepih riječi. Ljubazan prema

prijateljima i neznancima. Lijep u svemu: promuklu glasu,

okrugloj sijedoj bradi, pa do velikih crnih očiju dugih vjeđa,

čiji pogled nikad ne skreće sa sugovorni-kova lica, govorio

on ili slušao. Lijep u rijetkim i savršeno prikladnim gestama

kojima je pratio svoja pametna, lijepo izloţena, inteligentna

mišljenja. Lijep od glave do skladno oblikovanih gleţnjeva;

perolaka tijela, vitka i gipka kao u plesača, a opet strogo

disciplinirana. Nikad nije bio bezobrazan, nikad nestrpljiv,

nikad sarkastičan, iako je na svakoj zabavi i svakom

sastanku susretao Zapadnjake takve neznalice da je

Justinu bilo neugodno umjesto njega. Ĉak su i starješine

Kluba "Muthaiga" govorili: taj Blum... e, Boţe moj, u naše

dane nisu pravili takve crnce; nije ni čudo što je Justinova

curica od ţene pala na njega.

Pa zašto me onda, zbog te njegove svetosti, nisi izbavila od

moje muke? Pitao je bijesno Tessu - ili prazni zaslon.

Zato što sam imala povjerenja u tebe i očekivala da i ti imaš

povjerenja u mene.

Ako si mi vjerovala, zašto mi nisi rekla?

Zato što ne ţelim iznevjeriti prijatelje i reći što su mi oni

rekli u povjerenju. Od tebe traţim da to poštuješ i diviš mi

se zbog toga. Da mi se diviš naveliko i uvijek.

Zato što sam odvjetnica; zato, kad je riječ o tajnama - u

usporedbi sa mnom, i grob je brbljav.

229

ĈETRNAESTO POGLAVLJE

A tuberkuloza je veliki posao: pitajte Karei Vita Hudson. Za

koji će dan u najbogatijim zemljama izbiti pandemija

tuberkuloze. Dypraxa će zarađivati milijarde dolara - san

svakoga dioničara. Sušica, Bijela smrt, Veliki izjednačitelj

ne ograničava se više na prezrene na svijetu. Ĉini što je

činila i prije stotinu godina. Lebdi poput prljava oblaka nad

vlastitim obzorom Zapada, premda su ţrtve još zapadni

siromasi.

- Jedna trećina svjetskoga pučanstva zaraţena je bacilom.

Tessa to govori svom računalu, podcrtavajući dok piše.

- U Sjedinjenim Američkim Drţavama učestalost je porasla

za dvadeset posto u posljednjih sedam godina...

- Jedan neliječeni bolesnik zarazi bolešću između deset i

petnaest ljudi godišnje.

- Zdravstvene vlasti grada New Yorka isposlovale su ovlast

da zatvore ţrtve TBC-a koje neće dragovoljno u izolaciju.

- Danas je 30% poznatih slučajeva TBC otporno na lijekove.

Sušica se ne rađa u nama, čita Justin. Dobivamo je od

lošeg daha, loših ţivotnih uvjeta, loše higijene, loše vode i

loše javne uprave.

Bogate je zemlje mrze, jer su mrlja na njihovu inače

savršenu kućanstvu; siromašne je zemlje mrze, jer je za

mnoge od njih istoznačna sa sidom. Neke drţave odbijaju

priznati da toga kod njih uopće ima, radije poričući nego da

ţive u sramoti.

U Keniji, kao i u drugim afričkim zemljama, učestalost

tuberkuloze se četiri puta povećala od pojave virusa side.

230

Arnoldova elektronička poruka ča^ja o praktičnim

poteškoćama liječenja bolesti na terenu:

- Dijagnoza: teško se i sporo postavlja. Pacijenti moraju više

dana zaredom donositi uzorke ispljuvka.

- Laboratorijske pretrage nuţne, ali mikroskopi su često

pokvareni ili ukradeni.

- Nema bojila za otkrivanje bacila: bojilo prodano, popijeno,

potrošeno, novo nenabavljeno.

- Liječenje traje osam mjeseci. Pacijenti kojima je bolje

nakon mjesec dana napuštaju terapiju ili prodaju tablete.

Bolest se zatim vraća u obliku otpornu na lijekove.

-Tablete protiv TBC prodaju se na afričkim crnim trţištima

kao lijekovi protiv spolno prenosivih bolesti. Svjetska

zdravstvena organizacija inzistira da pacijenta treba

promatrati dok uzima i guta tabletu. Naime: na crnom

trţištu tableta se prodaje "mokra" ili "suha," ovisno je li bila

u nečijim ustima...

Naknadno dodano, oštro:

Od TBC umire više majki nego od bilo koje druge bolesti. U

Africi ţene uvijek loše prolaze. Vanza je bila zamorac i

postala je ţrtva. Cijela sela Vanza bila su zamorci.

Izrezak članka na četvrtoj stranici International Herald

Tribu-nea:

"Zapad je također ţrtva TBC otporne na lijekove" - Donald

G. McNeil Jr., New York Times Service; neke dijelove

podcrtala Tessa.

AMSTERDAM: Smrtonosna varijanta tuberkuloze, otporna

na lijekove, sve je češća ne samo u siromašnim zemljama,

nego i na bogatom Zapadu. prema izvješćima Svjetske

zdravstvene organizacije i nevladinih udruga za borbu

protiv tuberkuloze.

"To je poruka, pazite, dečki, ovo je ozbiljno," kaţe dr.

Marcos Espinal, glavni autor izvješća. "U budućnosti nas

moţda čeka velika kriza." (...)

No najmoćnije oruţje što ga međunarodna zdravstvena

zajednica ima za prikupljanje novca jest činjenica da će se.

ne zaustavi li se rastući broj slučajeva u Trećem svijetu,

pojedini sojevi spojiti u nešto neizlječivo i vrlo zarazno, što

će napasti Zapad.

231

Tessina napomena, napisana začuđujiiee uzdrţano, kao da

se namjerno klonila osjećaja:

"Arnold kaţe: Ruski useljenici u SAD, osobito oni koji

dolaze ravno iz sabirnih kampova, nositelji su svih vrsta

TBC otporne na više različitih lijekova - zapravo u većem

postotku nego ovdje u Keniji, gdje takva tuberkuloza NE

znači ujedno i HlV-pozi-tivnost. Njegov prijatelj u području

Brooklvn"s Bay Ridge liječi nekoliko teških slučajeva; brojke

su već sada zastrašujuće, kaţe on. Učestalost diljem SAD,

među gradskim manjinskim skupinama, nabijenim na

malom prostoru, stalno se povećava."

Ili, rečeno jezikom što ga razumiju burze diljem svijeta:

bude li trţište tuberkuloze raslo kako je predviđeno,

milijarde i milijarde dolara samo čekaju da ih se zaradi. A

zaradit će ih Dy-praxa - naravno, ako preliminarna

ispitivanja u Africi ne pokaţu nikakve uznemirujuće

nuspojave.

Taje misao nagnala Justina da se ţurno vrati u bolnicu

"Uhu-ru" u Nairobiju. Pohitavsi stolu za brojanje, počne

opet kopati po policijskim izvješćima te je pronašao šest

fotokopiranih stranica pokrivenih Tessinim grozničavim

ţvrljotinama, kad se borila zapisati povijest Vanzina slučaja

dječjim jezikom.

Vama je samohrana majka.

Ne zna čitati ni pisati.

Upoznala sam je u njezinom selu. Opet sam je srela u

Kiberi. Dijete joj je napravio ujak koji ju je silovao, a onda

tvrdio kako gaje zavela. Ovo joj je prva trudnoća. Vanza je

otišla iz sela daje opet ne siluje ujak, a ijedan drugi

muškarac koji ju je napadao.

Vanza kaţe kako su mnogi njezini suseljani bolovali od

gadna kašlja. Mnogi muškarci imaju sidu; ţene isto. Dvije

trudnice su nedavno umrle. Kao Vanza, i one su išle u dom

zdravlja osam kilometara daleko. Vanza tamo nije htjela

više ići. Bojala se da su joj dali loše tablete. Ovo pokazuje

njezinu inteligenciju, jer većina njih ima slijepo povjerenje

u doktore. Ali injekcije cijene više nego tablete.

U Kiberi su je posjetili bijelac i bjelkinja. Nosili su bijele

kute, pa je mislila da su liječnici. Znali su iz kojeg je sela

došla. Dali su joj neke tablete - iste koje uzima u bolnici.

Vanza kaţe da se čovjek zove Lo-ber. Tjerala sam je da mi

to puno puta ponovi: Lohrbear? Lor-bear? Lor-beer?

Bjelkinja koja je došla s njim nije rekla kako se zove, ali je

pregledala Vanzu. Uzela joj je uzorke krvi, mokraće i

232

ispljuvka. %

U Kiberi su Joj došli Još dvaput. Ostali ljudi u kolibi ih

nisu zanimali. Rekli sujoj da mora roditi u bolnici jer je

bolesna. Vanzi se to nije svidjelo. Mnoge su trudnice u

Kiberi bolesne, ali ne rađaju u bolnici.

Lo-berje rekao da neće imati nikakva troška; sve je plaćeno

za nju. Nije pitala tko je platio. Kaţe da su to dvoje bili vrlo

zabrinuti. Nije htjela da budu tako zabrinuti. Našalila se, ali

oni se nisu nasmijali.

Drugog dana su poslali auto po nju. Termin joj je bio blizu.

Tada se prvi put u ţivotu vozila autom. Dva dana poslije

njezin brat Kioko stigao je u bolnicu kako bi bio s njom.

Ĉuo je daje u bolnici. Kioko je pismen i jako pametan. Brat

i sestra se jako vole. Vanza ima 15 godina.

Kioko kaţe daje jedna druga trudnica u selu isto bila

bolesna i umirala. Isti su bijelci došli, pregledali je i uzeli

uzorke na isti način kao od Vanze. Tada su čuli daje Vanza

pobjegla u Kiberu. Kioko kaţe da su se raspitivali o njoj

kako bije našli; pisali su u biljeţnicu. Tako su bijelci našli

Vanzu u Kiberi i poslali je u "Uhuru" na promatranje.

Vanza je afrički zamorac, jedan od mnogih koji nisu

preţivjeli Dypraxu.

Tessa razgovara s njim preko stola za doručkovanje. Trudna

je sedam mjeseci. Mustafa stoji gdje uvijek stoji - u kuhinji,

ali slušajući pokraj odškrinutih vrata, tako da uvijek točno

zna kada prepeći još kruha ili natočiti još čaja. Jutro je

sretno doba dana. I večer. No ujutro razgovor lakše teče.

"Justine!"

"Da, Tessa."

"Spreman?"

"Sav sam se pretvorio u uho."

"Ako ti bubnem Lorbeer - tek tako - što bi ti to značilo?"

"Lovor."

"Dalje."

"Lovor. Vijenac. Kruna. Cezar. Car. Sportaš. Pobjednik."

"Dalje."

"Okrunjen... ovjenčan lišćem lovora, hrasta, masline...

počivati na lovorikama - "bem ti lovor, stečen je u krvavu

ratu! Zašto se ne smiješ?"

"To je njemačka riječ?"

233

"Njemačka imenica muškog roda." jjp>

"Kako se piše?"

On joj reče.

"Moţe li biti nizozemska?"

"Rekao bih da moţe. Tako nešto. Nije isto, ali je slično,

vjerojatno. Rješavaš kriţaljku ili tako nešto?"

"Ne više," odgovori ona zamišljeno. I to je bilo to, kako je

prilično često bivalo s Tessom. U usporedbi sa mnom, grob

je brbljav.

Nema J. G. ni A, nastavljaju se njezine zabilješke. Što

znači: nije nazočan ni Justin, ni Ghita, ni Arnold. Ona je

sama u bolničkoj sobi s Vanzom.

U 12,53 ulazi bijelac debelih obraza i visoka, zgodna crnka,

istočnoeuropskog izgleda; oboje u bijelim kutama; ţeni je

kuta otvorena na prsima. Za njima idu trojica muškaraca,

svi u bijelim kutama. Na prsnim dţepovima ukradene

Napoleonove pčele.

Idu k Vanzinu krevetu i gledaju u nju.

Ja: Tko ste vi? Što joj to radite? Jeste li liječnici? Oni se ne

obaziru na mene, gledaju Vanzu, slušaju joj srce i pluća,

bilo, gledaju oči, zovu je imenom. Ne odgovara.

Ja: Jeste li vi Lorbeer? Tko ste vi svi skupa? Kako se

zovete? Istočnoeuropljanka: To se vas ne tiče.

P. S. Istočnoeuropljanka je zgodna kučka. Kosa obojena u

crno, duge, dobre noge; miješa bokovima - ne moţe si

pomoći.

Poput krivca uhvaćena na nedjelu, Justin hitro ubaci

Tessine zabilješke ispod hrpe drugih papira, skoči na noge i

osvrne se u uţasnutoj nevjerici prema vratima sobe za ulje.

Netko jako lupa na vrata. Pred njegovim se očima vrata

tresu u ritmu udaraca. Jače od udaraca odjekuje strašno

poznat stentorski glas Engleza iz visoke klase, kadar

probuditi tri sela.

"Justine! Izađi, mili! Nemoj se skrivati! Znamo da si unutra!

Ovdje su tvoji prijatelji! Nosimo ti darove i utjehu!"

Zamrznuvši se, Justin je ostao nesposoban odgovarati.

"Skrivaš se k"o Greta Garbo, kompa! Nema potrebe! To smo

mi - Beth i Adrian! Tvoji prijatelji!"

234

Justin zgrabi ključeve s police pa, poput čovjeka koji je

krenuo na vlastito pogubljenje, istupi na sunce te se nađe

licem u lice s Beth i Adrianom Tupperom, najvećim parom

pisaca svoga vremena, znamenitim Tupperima iz Toskane.

"Beth! Adriane! Krasno je što ste ovdje!" objavi on, zalupivši

vrata za sobom.

Adrian ga obgrli oko ramena, pa mu reče kazališnim šap-

tom: "Dragi moj Justine... Koga bogovi vole... Hmh... mhm?

Mu-ţevnost... samo to ostaje," reče sve istim, tihim,

sućutnim glasom. "Sam si, znam, znam. Strašno sam."

Prepustivši se Adrianovu zagrljaju, Justin vidje kako

njegove male, duboko usađene očice pohlepno pretraţuju

prostor iza Justinovih leđa.

"O, Justine, i mi smo je tako voljeli," zamijauče Beth, nakri-

vivši mala usta prema dolje, u tuţnu krivulju, a zatim opet

podigavši krajeve usta kako bi poljubila Justina.

"Gdje ti je tvoj Luigi?" upita Adrian.

"U Napulju. Sa zaručnicom. Vjenčat će se. U lipnju," dodao

je nepotrebno.

"Trebao bi biti ovdje i davati ti potporu. Eh, kakav je danas

svijet, dragi moj. Nema više vjernosti. Takva je danas

posluga!"

"Veliki je za uspomenu na dragu Tessu, a mali za sirotoga

Gartha, da bude pokraj nje," protumači Beth limenim

glasićem koji je negdje usput izgubio odjek. "Mislila sam

kako ćemo ih zasaditi u spomen; je li tako, Adriane?"

U dvorištu stoji njihov kamiončić, sanduka razmetljivo

nakrcana rustičnim cjepanicama, radi Adrianovih čitatelja,

pozivajući ih neka povjeruju da ih je on sam nasjekao.

Preko cjepanica su zavezana dva mlada breskvina stabalca

s plastičnim vrećicama oko korijena sa zemljom.

"Beth izvanredno osjeća vibre," samouvjereno bubne

Adrian. "To ti je valna duljina, dragi moj. Stalno si na njoj,

zar ne, draga? "Moramo mu odnijeti stabalca," rekla je. Ona

zna, vidiš. Jednostavno zna."

"Moţemo ih odmah zasaditi. Onda smo učinili posao, je 1"

da?" rekla je Beth.

"Poslije ručka," reče Adrian čvrstim glasom.

I eto seljačkoga piknika (kako ga ona zove) iz Bethine

košare; sastoji se od hljeba kruha, maslina i doma

pripremljenih dimljenih pastrva; dragi, samo nas troje; uz

bocu tvoga dobrog Manzi-nijeva vina.

Ljubazan do groba, Justin ih povede u vilu.

235

"Ne moţeš dovijeka tugovati, dragi moj. Ţidovi to ne rade.

Sedam dana je najviše kod njih. Nakon toga, opet su na

nogama i spremni poći dalje. Takav im je zakon, draga,"

objasni Adrian, obraćajući se supruzi kao da je imbecil.

Sjede u salonu ispod kerubina i jedu pastrvu s krila, kako

bi bili u skladu s Bethinom zamisli piknika.

"Njima je sve napisano. Što treba raditi, tko to čini, koliko

dugo. Nakon toga nastavljaju s poslom. Justin bi trebao

isto tako. Nije dobro vući se besposleno, Justine. Nemoj to

nikad raditi. To je previše negativistički."

"Ma ne, ne vučem seja," prigovori Justin, psujući u sebi

sama sebe što je otvorio drugu bocu vina.

"Što onda radiš?" zahtijevao je Tupper odgovor, dok su mu

prodorne okrugle očice prodirale u Justina.

"Gledaj, Tessa je iza sebe ostavila puno nedovršena posla,"

objasni blago Justin. "Kao prvo, tu je njezin posjed,

naravno. Zatim humanitarna zaklada što ju je osnovala. I

druge stvarčice." "Imaš računalo?"

Vidio si ga! pomisli Justin, potajno zgroţen. Ma nisi ga

mogao vidjeti! Bio sam svakako prebrz za tebe!

"To je najvaţniji izum od izuma tiska, dragi moj. Zar ne,

Beth? Bez tajnice, bez ţene, bez ičega. Ĉime se ti sluţiš? Mi

smo se tome u početku opirali, je 1" da, Beth? Pogreška."

"Nismo shvaćali," objasni Beth, potegnuvši vrlo velik gutljaj

vina za tako malenu ţenu.

"A, jednostavno sam uzeo što sam pronašao ovdje,"

odgovori Justin, vrativši ravnoteţu. "Tessini su mi

odvjetnici dobacili hrpu disketa. Dograbio sam stroj odavde,

s imanja, i pročešljao to najbolje što sam mogao."

"Znači, dovršio si posao. Vrijeme da pođeš kući. Nemoj

oklijevati. Idi! Tvoja te zemlja treba."

"Pa, nisam zapravo dovršio, Adriane. Imam još nekoliko

dana posla."

"Foreign OJJice zna da si ovdje?"

"Vjerojatno," odgovori Justin. Kako mi to Adrian moţe

raditi? Posve me razoruţava. Gura nos u moju najdublju

intimu, koja ga se uopće ne tiče. A ja ga tek tako puštam.

Moratorij, za vrijeme kojega je Justin, na svoje golemo

olakšanje, podvrgnut nevjerojatno dosadnoj pripovijesti

kako je Najveći par pisaca na svijetu, unatoč svim svojim

naravnim nag-

236

nućima, preobraćen na Mreţu; to je, rlema sumnje,

kostimirani pokus za još jedno novo, rado iščekivano

poglavlje Toskanskih priča - i još jedan besplatan stroj,

poklon proizvođača.

"Bjeţiš i skrivaš se, dragi moj," ozbiljno upozori Adrian dok

su odvezivali breskvina stabalca s kamiončića i vozili ih u

tačka-ma do cantine, kako bi ih Justin posadio. "To je nešto

što se zove duţnost. Danas je to zastarjela riječ. Stoje duţe

odgađaš, teţe će ti biti. Idi kući! Dočekat će te raskriljenih

ruku."

"Zašto ih odmah ne posadimo?" pita Beth.

"To je previše emocionalno, draga. Pustimo ga neka to sam

učini. Bog te blagoslovio, dragi moj. Valna duljina. To je

najvaţnija stvar u ţivotu."

Što si, dakle, ti bio i što si htio? upita bezglasno Justin

Tuppera, gledajući kako odlazi njihov kamiončić: jesi li

naletio slučajno, ili je to bilo s umišljajem? Jesi li skoknuo

do mene, ili su te pogurali ovamo? Jesi li došao nanjušivši

miris krvi - ili po Pellegrinovu nalogu? U različitim fazama

Tupperova ţivota, javna, i predobro opisana u raznim

medijima, častio je svojom suradnjom BBC i jedne bezvezne

britanske novine. No radio je on i u mračnim straţnjim

sobama tajnih Vladinih ureda. Justin se prisjeti Tesse kad

je bila najzločestija: "Što ti misliš, što Adrian radi sa svim

onim obavještajnim podatcima što ih ne objavi?"

Vratio se Vanzi, no tek toliko kako bi otkrio da su Tessine

šes-tostranične zabilješke o bolesti njezine susobnice naglo

i loše završile. Lorbeer i njegova ekipa posjetili su je još tri

puta. Arnold ih je dvaput nešto pitao, ali Tessa nije čula

što. Vanzu nije fizički pregledavao Lorbeer, nego privlačna

Istočnouropljanka, a Lorbeer i pratnja su besposleno

gledali. Što se događalo poslije, zbilo se noću, dok je Tessa

spavala. Tessa se probudila, dozivala i vrištala, ali nijedna

sestra nije došla. Bile su previše preplašene. Tessa ih je

pronašla tek s velikom mukom, pa ih prisilila da joj

priznaju kako je Vanza umrla, a dijete su odnijeli natrag u

njezino selo.

Vrativši te stranice među policijske papire, Justin se vrati

računalu. Vrtjelo mu se u glavi. Popio je previše vina.

Pastrva mu je kao kamen pala na ţeludac; zacijelo je na

pola dimljenja pobjegla iz sušionice. Pritisnuo je nekoliko

tipki, razmišljajući kako bi najbolje sad bilo vratiti se u vilu

i popiti litru mineralne vode. Odjednom je zurio u zaslon u

nevjerici, zgranut. Odvrati pogled,

237

odmahnu glavom kako bije razbistrio, pa opet pogleda u

zaslon. Zagnjuri lice među dlanove, protrlja ga, kako bi se

pribrao. No kad je opet pogledao, poruka je još bila na

zaslonu prijenosnog računala:

PROGRAM JE IZVEO NEDOPUŠTENU OPERACIJU.

MOGUĆE . JE DA ĆETE IZGUBITI SVE NESAĈUVANE

PODATKE U SVIM PROZORIMA KOJI SADA RADE.

Ispod te smrtne presude nanizale su se kutije, poput

ljesova za masovni pogreb: kliknite na onaj u kojem ţelite

biti pokopam. Objesi ruke niz tijelo, zavrti glavom, pa se

odgurne petama unatrag, paţljivo udaljivši stolac od

računala.

"Proklet bio, Tupperu!" prošapće. "Proklet, proklet, proklet

bio!" No zapravo je mislio: proklet ja bio.

To je zbog nečega što sam učinio; ili što sam propustio.

Trebao sam uspavati vraţju zvijer.

Guido. Moram naći Guida!

Pogleda na ručni sat. Nastava završava za dvadeset minuta,

no Guido nije htio da ga dočeka s autom. Radije se vozi

školskim autobusom kao svi normalni dječaci, hvala ti,

Justine; zamolit će vozača autobusa neka stane i potrubi

pred ulazom - u tom će trenutku Justinu velikodušno biti

dopušteno da ga uzme u dţip. Poţuri li kako bi bio brţi od

autobusa, mogao bi zakasniti pred školu, pa bi morao ţuriti

natrag. Ostavivši računalo, vrati se stolu za brojenje, kako

bi si podigao raspoloţenje radeći s papirom, koji je

neusporedivo više volio od svjetlucava zaslona.

Agencija PANA - bilten za 24.09.97.

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, godine

1995. Supsaharska Afrika je imala najveći broj novih

slučajeva tuberkuloze od svih regija svijeta. Također je čest

slučaj istodobne infekcije Kochovim bacilom (uzročnik TBC)

i virusom HIV (uzročnik side)...

To mije već poznato, hvala lijepa.

Tropski velegradi bit će pakao na zemlji Divlja sječa šuma

te onečišćivanje zraka i tla, kao i neograničeno crpljenje

nafte sve više ugroţavaju ekosustave zemalja Trećega

svijeta. Seljaci su u tim zemljama zbog toga prisiljeni seliti

u gradove da bi pronašli posao i preţivjeli. Stručnjaci

predviđaju

238

nastanak i rast desetaka, moţda i stotina tropskih

velegrada, koji će privlačiti golemo pučanstvo sirotinjskih

predgrađa, gdje će ţivjeti najslabije moguće plaćeni radnici

s obiteljima. To će pak proizvesti dosad nezabiljeţene zaraze

smrtonosnih bolesti, kao stoje tuberkuloza...

Iz daljine začuje trubljenje autobusne sirene.

I

"Znači, zeznuo si stvar," zadovoljno će Guido dok gaje

Justin vodio na mjesto nesreće. "Jesi li pogledao njezinu

poštu?" upita, tip kajući već po tipkovnici.

"Naravno da nisam. Ne znam kako bih to učinio. Što to

radiš?"

"Jesi li išta novo dodao i zaboravio spremiti?"

"Ništa, baš ništa! Nijedno, ni drugo. Ne."

"Onda ovo nije ništa. Onda ništa nisi ni izgubio," ozbiljno

reče Guido kompjutoraš; s još nekoliko laganih udaraca po

tipkovnici i okretaja kuglice, vratio je stroju ţivot i zdravlje.

"Moţemo li sad na Mreţu? Molim te," preklinjao je.

"Zašto?"

"Da dođemo do njezine pošte, zaboga! Stotine ljudi su joj

pisali svakoga dana, a ti to ne ţeliš čitati. A gdje su tek ljudi

koji tebi ţele izraziti sućut i ljubav? Zar te ne zanima tko ti

piše i što ti imaju reći? Ima i mojih elektroničkih pisama na

koja nikad nije odgovorila! Moţda ih nije ni pročitala!"

Guido samo što nije briznuo u plač. Zagrlivši ga blago,

Justin ga posjedne ispred tipkovice.

"Reci mi kakav je rizik," blago gaje ispitivao. "Kaţi mi

najgori mogući slučaj."

"Ništa ne riskiramo. Sve je sačuvano. Nema najgoreg

slučaja. S ovim računalom radimo najjednostavniju moguću

stvar. Ako padnemo, sve će biti kao prije. Spremit ću sve

nove poruke. A Tessa je spremila sve ostalo. Vjeruj mi!"

Guido spoji računalo s modemom, pa pruţi Justinu drugi

kraj telefonske ţice. "Izvuci telefonski utikač, pa ovo

uključi. Onda je sve spojeno."

Justin učini kako mu je rečeno. Guido tipka i čeka. Justin

mu gleda preko ramena. Hijeroglifi, otvoren prozor, još

hijerogli-fa. Stanka za molitvu i razmatranje; nakon toga

poruka preko cijelog zaslona koja se pali i gasi poput

neonske reklame; Guido ispusti usklik gnušanja.

239

OPASNA ZONA"!

OVO JE ZDRAVSTVENO UPOZORENJE. NE IDITE DALJE.

KLINIĈKA ISPITIVANJA VEĆ SU POKAZALA

KAKO DALJE ISTRAŢIVANJE MOŢE IMATI FATALNE

NUSPOJAVE. RADI VAŠE SIGURNOSTI, VAŠ TVRDI DISK

OĈIŠĆEN JE OD OTROVNIH TVARI.

Nekoliko je sekundi Justin bio još u zabludi i nije se

ozbiljno zabrinjavao. U boljim bi okolnostima volio sjesti za

stol za brojanje i napisati - perom - ljutito pismo

proizvođaču računala, prosvjedujući protiv njihova

pretjerana stila. S druge strane, Guido je upravo pokazao

da više laju nego što grizu. Baš je htio uzviknuti nešto kao:

"O, to su opet onV. Baš su dosadni," kad je vidio daje Guido

uvukao glavu u ramena kao da ga je udario nasilnik;

njegovi prema gore iskrenuti prsti skupili su se na obje

strane tipkovnice poput pauka, a lice - ono što Justin moţe

vidjeti od njega - vratilo se prijašnjoj pretransfuzijskoj

bljedoći.

"Je li loše?" upita blago.

Sunuvši naprijed kao zrakoplovni pilot u krizi, Guido počne

tipkati i pritiskati prema postupku za slučaj nevolje.

Uzalud, čini se, jer se opet uspravio i pljesnuo se dlanom po

čelu, zatvorio oči i zastrašujuće zastenjao.

"Samo mi reci što se događa," zamoli Justin. "Ništa nije

tako strašno, Guido. Reci mi!" A kad Guido još nije

odgovorio, on doda: "Isključio si. Je li tako?"

Skamenjen od strave, Guido kimne.

A sada isključuješ modem iz struje."

Opet kimanje. Ista skamenjenost.

"Zašto to radiš?"

"Ponovno diţem."

"Što to znači?"

"Pričekat ćemo jednu minutu."

"Zašto?"

"Moţda dvije."

"Što će od toga izaći?"

"Dat ćemo mu vremena zaboraviti. Smiriti se. Ovo nije

normalno, Justine. Ovo je stvarno loše." Vratio se na

kompjutoraški američki. "Nije ovo hrpa asocijalnih mladića

koji se zabavljaju. Ovo su ti učinili neki vrlo bolesni ljudi,

vjeruj mi."

"Meni ili Tessi?"

Guido odmahne glavom. "Kao da te netko mrzi." On opet

uključi računalo, podigne se sa stolca, pa dugo udahne -

nešto kao

240

obrnuti uzdah. Justin se razveseli vidjevši poznati niz

sretne crne djece kako mašu sa zaslona.

"Uspio si!" usklikne. "Ti si genij, Guido!"

No još dok je govorio, djecu je zamijenio ţivahan mali

pješčani sat, presječen bijelom, dijagonalnom strjelicom.

Zatim i to nestane, ostavljajući samo modro-crni beskraj.

"Ubili su ga," šapne Guido.

"Kako?"

"Stavili su mu bubu. Rekli su bubi neka obriše tvrdi disk, a

tebi su ostavili poruku koja ti govori što su učinili."

"Onda to nije tvoja pogreška," dobrodušno će Justin.

"Je li što skidala s Mreţe?"

"Pročitao sam sve stoje otisnula."

"Ne govorim o otiscima! Je li što presnimavala na diskete?"

"Nisam ih mogao pronaći. Moţda ih je ponijela sa sobom na

sjever."

"Koji sjever? Zašto nije slala poruke elektroničkom poštom

na sjever? Zastoje na sjever morala nositi diskete? Ne

shvaćam."

Justin se prisjeti Hama dok razmišlja o Guidu. Hamovo

računalo također ima virus.

"Kaţeš da ti je slala puno poruka," reče on.

"Pisala mi je jednom tjedno. Dvaput. Ako bijednog tjedna

zaboravila, pisala bi dvaput idućeg." Govori talijanski. Opet

je dijete, jednako izgubljen kao onoga dana kad ga je Tessa

pronašla.

"Jesi li gledao svoju poštu otkad je ubijena?"

Guido ţestoko zavrti glavom, niječući. Bilo je to previše za

njega. Nije to mogao.

"Moţda bi mogao otići kući i pronaći čega tamo ima. Ne

smeta ti? Nisam nametljiv?"

Vozeći uz brijeg među sve tamnijim drvećem, Justin nije

mislio ni na što i ni na koga nego na Guida. Guido je

ranjeni prijatelj i Justinov je jedini cilj odvesti ga sigurno

kući njegovoj majci, obnoviti mu mir i osigurati da odsad

dalje prestane cmoljiti i postane zdrav i bahat mali

dvanaestogodišnji genij, umjesto bogalja čiji je ţivot prestao

s Tessinom smrću. Ako su, kako sumnja, oni

- tko god oni bili - učnili Guidovu računalu što su učinili

Harno-vu i Tessinu, onda Guida valja utješiti i - koliko je

god moguće

- dati mu duhovni mir. To je Justinov prvi i jedini prioritet,

koji nadilazi sve ostale ciljeve i osjećaje; sada se njima

baviti značilo bi anarhiju. Značilo bi sići s puta razborite

potrage i pomiješati ţelju za osvetom sa ţeljom za Tessom.

241

!:

Parkirao je. S osjećajem za posljednfe stvari, podmetne

ruku pod Guidovu. Guido se, na Justinovo iznenađenje, ne

odupre. Majka mu je načinila preţganu juhu s komadićima

kruha, na koju je bila ponosna, pa su je - na Justinovo

navaljivanje - njih dvojica prvo pojeli, dok je ona straţarila

nad njima. Tek tada Guido donese računalo iz svoje sobe.

Neko vrijeme nisu išli na Mreţu, nego su sjedili rame uz

rame, čitajući Tessina izvješća o pospanim lavovima što ih

je vidjela na svojim putovanjima te STRAŠNO zaigranim

slonovima, koji bi bili sjeli na njezin terenac i zgnječili ga,

da im je dala samo pola prigode za to, te o OHOLIM

ţirafama, koje NIKAD nisu sretne dok se netko ne divi

njihovim elegantnim vratovima.

"Hoćeš disketu sa svim njenim pismima?" upita Guido,

osjetivši ispravno kako je Justin vidio od ovoga onoliko

koliko moţe podnijeti.

"To bi bilo vrlo lijepo od tebe," reče Justin vrlo pristojno.

"Onda mi napravi kopije svega što ti radiš tako da to mogu

u miru pročitati i pisati ti; hoću sastavke, zadaće i sve

ostalo što bi volio da Tessa pročita."

Kad je sve potrebno nasnimio na diskete, Guido zamijeni

telefonski utikač utikačem na kraju telefonske ţice

modema. Slušali su topot stada Thomsonovih gazela u

punom galopu prije no što se zaslon zamračio. No kad je

Guido s nekoliko okretaja kuglice i pritisaka na tipke

pokušao vratiti plohu radnog stola, morao je izgrebanim

glasom objaviti kako mu je cijeli tvrdi disk obrisan baš kao i

Tessin, samo bez one lude poruke o kliničkim ispitivanjima

i otrovu.

"A nije ti poslala ništa da joj čuvaš?" upita Justin; sam sebi

zazvuči kao carinik.

Guido odmahne glavom.

"Ništa što si trebao nekom proslijediti - nisi joj bio

poštanski pretinac, ili tako nešto?"

Još odmahivanja glavom.

"Što si onda izgubio što ti je bilo vaţno?"

"Samo njezine zadnje poruke," prošapće Guido.

"Onda smo dvojica." Ili trojica, ako računamo i Hama,

pomisli. "Dakle, ako ja s time mogu izaći na kraj, moţeš i ti.

Dobro? Moţda je na njenom stroju bio neki virus koji je

zarazio tvoj stroj. Je li to moguće? Nešto je pokupila i

pogreškom ti prenijela. Da? Nemam pojma što govorim, je li

tako? Samo nagađam. Što znamo, jest da ne znamo i nikad

nećemo znati. Prema tome, moţemo jednostavno reći: "loša

sreća" i nastaviti ţivjeti. Obojica. Da?

242

A ti ćeš lijepo naručiti sve što ti treba ifa se opet podigneš.

Da? Reći ću uredu u Milanu da ćeš to učiniti."

Razborito uvjeren kako je Guido sad u boljem stanju,

Justin ode; to će reći, odveze se niz brijeg do vile, parkira

terenac u dvorištu gdje gaje pronašao, uzme računalo iz

sobe za ulje i odnese ga na morsku obalu. Na nekoliko

tečajeva su ga učili, a bio je voljan to i povjerovati, da

postoje pametni ljudi koji mogu izvući tekstove s računala

navodno do kraja izbrisanih. No takvi su ljudi na sluţbenoj

strani ţivota, kojoj on više ne pripada. Prošla mu je kroz

glavu pomisao da stupi u vezu s Robom i Leslev, pa se na

njih osloni radi pomoći, no bijaše mu teško dovoditi ih u

nepriliku. Osim toga, iskreno rečeno, Tessino je računalo

nekako kontaminirano; ima u njemu nešto opsceno, čega bi

se najradije fizički riješio.

Pri svjetlu polumjeseca, dakle, ode on do kraja klimava

drvena mola, prošavši pokraj vrlo stara, histerična natpisa

koji je govorio da tko god ide dalje, čini to na vlastitu

odgovornost. Došavši do kraja mola, posla njezino silovano

računalo u dubinu prije povratka u sobu za ulje, gdje je do

zore ispisivao svoju dušu.

Dragi Harne,

Ovo je prvo od, nadam se, mnogih pisama tvojoj dragoj teti.

Ne bih htio zvučati plačljivo, ali ako padnem pod autobus,

molim te da osobno predaš sve dokumente najzagriţenijem,

najzadrtijem pripadniku svoje struke; plati ga masno i

počni predstavu. Na taj ćemo način oboje učiniti nešto

lijepo za Tessu. Kao uvijek, Justin

243

PETNAESTO POGLAVLJE

Sve do kasna te večeri, dok ga viski napokon nije svladao,

San-dy Woodrow vjerno je ustrajao na svom mjestu u

Visokom povjerenstvu. Pisao je, mijenjao, prepisivao,

redigirao, usavršavao nacrt svoga govora na sutrašnjem

sastanku osoblja Visokog povjerenstva; prolazio je govorom

prema gore, kroz svoj sluţbeni um, a zatim prema dolje,

kroz onaj drugi um, koji ga je, poput zastranjela

protuutega, bez upozorenja vukao kroz hordu optuţujućih

duhova, tjerajući ga da viče glasnije od njih: vi ne postojite,

vi ste samo niz slučajnih epizoda; niste ni na koji način

povezani s iznenadnim odlaskom Portera Coleridgea u

London sa suprugom i djetetom, s dvojbenim objašnjenjem

kako su u jednom trenutku odlučili uzeti dopust i pronaći

prikladnu specijalnu školu za Rosie.

A ponekad bi mu se misli posve otele nadzoru i pošle nekim

svojim putem; zatekao bi ih kako razmatraju takve

subverzivne teme kao što je mogućnost sporazumne

rastave; i: bi li Ghita Pe-arson ili ona nova djevojka iz

Trgovinskog odjela, Tara - kako joj je ono prezime - bila

prikladna ţivotna druţica; ako bi, koja bi se od njih

dečkima više svidjela. Ili je, nakon svega, bolje ţivjeti ovako,

kao vuk samotnjak, sanjajući o vezi, ali ne nalazeći je,

gledajući kako mu san odmiče sve dalje i dalje. Vozeći se

doma zaključanih vrata i zatvorenih prozora, ipak, opet se

mogao vidjeti kao vjerna hranitelja obitelji i supruga - u

redu, još diskretno otvorena za sve mogućnosti, ali koji

muškarac to nije - no nakon svega, isti onaj pristojni,

postojani vojnički sin s nogama čvrsto na zemlji, u koga se

Gloria zaljubila do ušiju prije toliko godina. Ušavši u kuću,

bio je dakle iznenađen, da ne kaţemo povrijeđen,

244

otkrivši kako Gloria nije nekom telepatijom otkrila njegove

dobre namjere i čekala ga, nego ga je umjesto toga ostavila

kopati po hladnjaku traţeći hranu. Napokon, "bem ti, ja

sam privremeni visoki povjerenik, otpravnik poslova]

Zasluţujem malo poštovanja, čak i u vlastitoj kući.

"Je li bilo što na vijestima?" vikne jadno, jedući hladnu

govedinu u nedostojanstvenoj samoći.

Strop blagovaonice bijaše tanka betonska ploča i ujedno

pod njihove spavaće sobe.

"Zar ne dobivaš vijesti na poslu?" prodere se Gloria,

odgovarajući.

"Mi tamo ne slušamo radio cijeli dan, ako si to mislila,"

odgovorio Sandy, aludirajući kako je to ono stoje Gloria

cijeli dan radila. Opet pričeka, s vilicom na pola puta do

usta.

"Ubili su još dva bijela farmera u Zimbabveu, ako je to

novost," objavi Gloria, nakon kraćeg prekida komunikacije.

"Kao da to ne znam! Pellegrin nam je za vratom cijeli vraţji

dan. Zašto ne moţemo uvjeriti Moija da obuzda Mugabea?

Ma daj, molim te! Iz istih razloga iz kojih ne moţemo

uvjeriti Moija da obuzda Moija. To mu je odgovor!" Ĉekao je:

"Jadan ti, dragi," ali dočekala gaje tek tajnovita tišina.

"Ništa drugo?" upita. "Na vijestima. Ništa drugo?"

"Ne. A što bi bilo?"

Koji se vrag događa s tom ţenom - pitao se mrzovoljno,

točeći si drugu čašu crnog vina. Nikad nije bila takva.

Otkad se njezin ljubljeni udovac odvukao u Englesku,

cmolji i vuče se po kući kao bolesna krava. Neće piti sa

mnom, neće jesti sa mnom, ne gleda me u oči. Neće raditi

ni one stvari; no dobro, to joj nikad nije bio prioritet. Jedva

da se više i šminka, začudo.

Unatoč svemu, bijaše mu drago što nije čula nikakve vijesti.

Napokon je jednom znao nešto što ona ne zna. Nije često da

London uspije poklopiti vruću priču, a da je neki kreten iz

Odjela za informiranje ne izblebeće javnim glasilima prije

dogovorena roka. Ako zadrţe vijest samo do sutra ujutro,

imat će otvoreno polje, a to je sve što je traţio od Pellegrina.

"To je moralno pitanje, Bernarde," upozorio ga je svojim

najboljim vojničkim tonom. "Neki će to ljudi ovdje prilično

teško primiti. Volio bih im ja to reći. Osobito dok nema

Portera."

Uvijek ih je dobro podsjetiti tko je na čelu misije. Oprezan,

ali neslomljiv - takva svojstva Ministarstvo traţi i očekuje

od onih koje čeka dobra karijera u Sluţbi. Ne treba od toga

praviti pitanje, dakako; puno je bolje pustiti neka London

sam opazi

245

kako glatko stvari teku dok nema Portera ui kući, koji

razbija glavu oko svakog zareza.

Baš je iscrpljujuće ovo bi - ne bi, iskreno rečeno. Valjda je

to oneraspoloţuje. Eto, sto metara dalje cestom stoji

spremna i prazna rezidencija visokog povjerenika, s

mercedesom u garaţi, ali bez zastave na stijegu. Postoji

Porter Coleridge, naš odsutni visoki povjerenik. Postoji i

moja malenkost, koja ovdje obavlja Co-leridgeov posao u

njegovoj izočnosti, bolje nego što gaje on sam obavljao; dan

i noć čekam hoću li čuti mogu li, ispunivši njegovo mjesto,

ostati na njemu ne više kao njegova privremena zamjena,

nego kao njegov sluţbeni nasljednik s punim ovlastima, sa

svime što ide uz to - rezidencija, mercedes, osobni ured,

Mildren, trideset pet tisuća funta godišnje više u plaći i

dodacima i - na koncu -još je nekoliko prečki bliţe viteškom

naslovu.

No ima i jedna velika prepreka. Ministarstvo u pravilu

nema običaj promicati ljude en poste. Radije čovjeka vrate

kući, pa ga pošalju nekamo drugamo. Bilo je iznimaka, ali

ne baš previše...

Misli mu se vrate Gloriji. Lady Woodrow. to će riješiti stvar.

Nespokojna je - eto, to je. Zapravo, nema pametnijeg posla -

dokona je. Trebao sam joj napraviti još nekoliko djece daje

zaokupim. Pa dobro, ako se nastani u Rezidenciji, neće biti

dokona, to je sigurno. Imat će samo jednu slobodnu večer

tjedno, bude li imala sreće. Samo je jedna slobodna večer u

tjednu. I to puna svađe. Strašna svađa s Dţumom prošloga

tjedna oko neke posve banalne stvari, jer je zaribao donji

kat, ili tako nešto. A u ponedjeljak, iako se nikad tome nije

usudio nadati, izreţirala je neku vrstu sukoba s onom

prakučkom Elenom; casus belli nepoznat.

"Vrijeme je da pozovemo Eline na večeru, draga," predloţi

ka-valirski. "Nismo ih pozvali već mjesecima."

"Ako si ih ţeljan, pozovi ih," reče Gloria ledeno; pa ih nije

pozvao.

No osjećao je gubitak. Gloria bez prijateljice je kao motor

bez cilindara. Ĉinjenica - nevjerojatna činjenica - daje

sklopila neku vrstu prekida vatre sa srnookom Ghitom

Pearson nije ga uopće tješila. Prije samo nekoliko mjeseci

Gloria je odbacivala Ghitu kao "ni jedno, ni drugo". "Što ću

ja s tom brahmanskom kćeri, obrazovanom u Engleskoj,

koja govori poput nas, ali se odijeva kao derviš," rekla je

Eleni, kad ju je Sandy mogao čuti. "Osim toga, ta Quayleica

loše utječe na nju." Sad je sve drukčije: Quayleica je mrtva,

Elena poslana k vragu,. A Ghita, koja se odijeva kao derviš,

ima zadatak biti vodič Gloriji na turističkom obilasku

sirotinjskog predgrađa Kibere, s proklamiranom nakanom

246

da joj nađe dragovoljni posao kod neke tM humanitarnih

udruga. A sve to baš u vrijeme kad je Ghitino vlastito

ponašanje zadavalo sve ozbiljnije zabrinjavalo Woodrowa.

Prvo ta njezina predstava na pogrebu. U redu, nema nekog

pravilnika koji bi propisivao kako se treba ponašati na

pogrebu, istina. Ipak, Woodrow je njezinu predstavu drţao

egocentričnom. Slijedilo je zatim nešto što bi Sandy nazvao

razdobljem agresivne korote; za to je vrijeme tumarala

uredima kao zombi, uporno izbjegavajući pogledati mu u

oči, dok ju je u prošlosti smatrao - eh, mogućom

kandidaticom, da tako kaţemo. Prošlog ga je petka - bez

ikakva objašnjenja - traţila jedan slobodan dan, makar kao

posve nova zaposlenica, i to najniţa na hijerarhiji, strogo

uzevši, na to i nije još imala pravo. Iz čiste dobrote srca

svoga joj je rekao: "Dobro, Ghita, u redu. Samo ga nemoj

previše izmoriti." Ništa uvrjedljivo - bila je to tek neduţna

šala starijeg oţenjena muškarca i zgodne mlade djevojke.

Ali da pogledi ubijaju, bio bi ostao na mjestu mrtav od

njezina.

I što je učinila s tim nezasluţenim slobodnim danom?

Odletjela je na prokleto jezero Turkanu s desetak drugih

članica samo-proglašenoga kluba oboţavateljica pokojne

Tesse Quayle. Tamo su poloţile vijenac, udarale u bubnjeve

i pjevale crkvene himne na mjestu gdje su ona i Noah

ubijeni! Woodrow je za to doznao za doručkom u

ponedjeljak, otvorivši svoj Nairobi Standard i ugledavši je

na fotografiji među dvjema golemim crnkinjama što ih se

mutno sjećao s pogreba.

"Dakle, Ghita Pearson, ovo je doista previše!" uzvikne ljuti-

to, gurnuvši novine preko stola Gloriji. "Mislim, za Boga

miloga, vrijeme je da pokopamo mrtve; ne treba ih iskapati

svakih deset minuta. Uvijek sam mislio kako pada na

Justina."

"Da nismo imali talijanskog veleposlanika na večeri, i ja bih

bila odletjela s njima," odgovori Gloria, glasa natopljena

prijekorom.

Svjetlo u spavaćoj sobi bijaše ugašeno. Gloria se pretvarala

da spava.

"Molim vas, dame i gospodo, svi sjednite."

S gornjega kata čula se buka električne bušilice. Woodrow

pošalje Mildrena da to ušutka, dok je sam počeo razmetljivo

pre-metati papire po stolu. Svrdlanje je prestalo. Ne ţureći,

Woodrow podigne pogled i vidje kako su se svi okupili,

uključivši Mildrena, koji je bio ostao bez daha. Iznimno je

zamolio Tima Do-

247

nohuea i njegovu pomoćnicu Sheilu neka se i oni pojave.

Kako nije bilo visokoga povjerenika i njegova kolegija

diplomatskoga osoblja, Woodrow je inzistirao da baš svi

dođu. Zato su pribivali i vojni izaslanik i njegov pomoćnik te

Barnev Long iz Trgovinskog odjela. I sirota Sally Aitken,

koja muca i lako rumeni, privremeno dodijeljena na sluţbu

iz Ministarstva poljoprivrede i ribarstva. Ghita je, opazio je,

bila u svom uobičajenom kutu gdje se od Tessine smrti

skrivala i trudila ostati neprimjetnom. Ljutilo gaje što je

vidio da još nosi oko vrata crni svileni šal u spomen

zamazana zavoja oko Tessina vrata. Što znače ti njezini

pogledi iskosa - koketiranje ili prezir? Tko će to uopće znati

s tim angloindijskim ljepoticama?

"Moja priča neće biti baš vesela, dečki i cure; ţao mije,"

počne ţustro. "Barnev, hoćeš li, molim te, srediti vrata,

kako kaţu Amerikanci. Hoću reći, ne moraš ih srušiti, bit

će ih dovoljno zaključati."

Smijeh - ali strašljiv.

Krenuo je ravno na stvar, kako je i planirao. Treba bika

uhvatiti za rogove, ta svi smo profesionalci; nuţna je

kirurška intervencija. No ima i nešto tihe hrabrosti u

drţanju vašeg privremenog visokog povjerenika dok prvo

pregledava svoje bilješke, zatim lupka po njima tupim

krajem olovke, pa se primi za ramena prije pravoga početka

predstave.

"Jutros vam moram reći dvije stvari. S prvom se ne smije

izlaziti u javnost dok je ne čujete na vijestima - britanskim

ili kenijskim, tko god to prvi objavio. Danas točno u podne

kenijska će policija izdati nalog za uhidbu i tjeralicu za

doktorom Arnoldom Blumom zbog umorstva Tesse Quayle i

njezina vozača Noe. Ke-nijci surađuju s belgijskim vlastima

i Blumovi će poslodavci biti unaprijed obaviješteni. Mi sve

znamo još prije zahvaljujući Scot-land Yardu, koji će svoje

podatke prenijeti Interpolu."

Nakon detonacije jedva da je i stolac zaškripao. Nijednog

prosvjeda, nijednog uzdaha zaprepaštenja. Samo su ga

zagonetne Ghitine oči fiksirale, napokon - s divljenjem ili s

mrţnjom?

"Znam daje ovo za vas strašan šok, osobito za one među

vama koji su Arnolda poznavali i voljeli. Ako ţelite počastiti

svoje partnere ovom viješću, moţete to učiniti, ako ţelite."

Glavom mu proletje Glorijina slika; ona do Tessine smrti do

Bluma nije drţala, smatrajući ga napuhanim ţigolom, no

sada se zagonetno zabrinula za njegovu dobrobit. "Ne mogu

se ni sam pretvarati da mi je drago," prizna Woodrow,

postavši majstor eufemizama. "Tisak će, naravno, kao i

obično, imati lagana objašnjenja motiva. Od-

248

nosom Tesse i Bluma bavit će se do besvijesti. Ako ga ikad

uhvate, bit će to bučno suđenje. Dakle, s gledišta naše

Misije, vijest jedva da moţe biti gora. U ovom trenutku još

nemam obavijesti o snazi dokaza. Zapravo, rečeno mi je da

su čvrsti kao stijena; no to oni uvijek kaţu, zar ne?" Isti

nagovještaj grubosti, prikriven humorom. "Pitanja?"

Ĉini se da ih nema. Vijest kao daje svima oduzela moć

govora. Ĉak ni Mildren nije našao ništa bolje nego se

češkati po vrhu nosa.

"Druga vijest je također povezana s prvom, ali je vraški

znatno delikatnija. O njoj svoje partnere nećete izvješćivati

bez moga prethodnog odobrenja. Niţe osoblje, koje ovdje

nije nazočno, bit će izviješteno samo kad i kako bude

trebalo, pod strogim nadzorom. I to im mogu reći ja ili

visoki povjerenik, kad se vrati. Ne vi, molim vas. Je li dosad

bilo jasno?"

Bilo je. Neki su sad već iščekujući kimali glavama, a ne

samo buljili prazno kao krave. Svi su pogledi sad na njemu,

a Ghitin ga ni prije nije ostavljao. Boţe moj, ako je doista

pala na mene, kako ću se iz toga izvući? Slijedio je svoju

misao. Naravno! Zato se pomirila s Glorijom! Prvo je trčala

za Justinom, a sad je na meni red! Ona voli samo parove,

zato nije mirna dok ne uključi i ţenu! Pribravši se malo,

nastavi s muţevnim objavljivanjem vijesti.

"Strašno mi teško pada što vam moram reći kako je naš

prijašnji kolega Justin Quayle netragom nestao. Vjerojatno

vam je poznato kako je odbio doček pri dolasku u London,

rekavši kako će sam veslati u svojoj barci i tako dalje. Još

istog dana se ipak sastao s Kadrovskom i imao je radni

ručak s Pellegrinom. Oboje kaţu kako je bio napet,

nepristupačan i čak neprijateljski raspoloţen, siroti čovjek.

Ponuđeno mu je da se skloni u pokrajinu; ponuđena mu je

stručna psihološka pomoć, no sve je odbio. Nakon toga je

nestao."

Sad je diskretno motrio Donohuea, a ne više Ghitu.

Woodrow-ljev pogled, briţljivo odmjereno, nije fiksirao

nijedno od njih, dakako. Davao je dojam kako se kreće

između zraka iznad glava slušatelja i biljeţaka na stolu

pred njim. No zapravo se bio usredotočio na Donohuea te je

bivao sve uvjereniji kako su Dono-hue i njegova mršava

Sheila znali za Justinov bijeg prije njega, ali su mu to i opet

zatajili.

"Istog dana kad je stigao u Britaniju - točnije, iste noći -

Justin je šefici Kadrovske sluţbe poslao ponešto neiskreno

pismo u kojem je naveo da uzima dopust kako bi se bavio

poslovima

249

svoje pokojne supruge. Pismo je poslao obićfiom poštom,

što mu je praktički dalo tri dana za bijeg. Dok se Kadrovska

pomaknula kako bi ga obuzdala - za njegovo vlastito dobro,

moram dodati - on je već ispario. Znakovi govore kako se

dobro potrudio prikriti tragove svojega putovanja. Otkrili su

da je otišao na Elbu, gdje Tessa ima posjed, ali dok je to

Ministarstvo nanjušilo, on je već otišao i odande. Kamo,

sam Bog zna; no postoje neka nagađanja. On, naravno, nije

podnio normalni zahtjev za godišnji odmor. Ministarstvo je

pak, sa svoje strane, nagađalo kako bi mu pomoglo da opet

stane na noge - tako što bi mu našli neko skro-vište gdje bi

njegovao svoje rane godinu-dvije." Slijeganje ramenima

imalo je značiti kako malo zahvalnosti ima na svijetu.

"Dakle, što god radio, radi to za sebe i na svoju ruku.

Sigurno ne s nama ni za nas."

Ozbiljno pogleda slušateljstvo, pa vrati pogled na bilješke.

"Postoji i sigurnosna strana cijele priče, koju vam, očito, ne

mogu sada reći. Ministarstvo zato ţarko ţeli doznati kad,

gdje i kako će se Justin pojaviti. U Londonu su također vrlo

zabrinuti za njega, kako smo i svi mi ovdje. Pokazavši

izvrsno, vrlo hrabro drţanje i puno samokontrole dok je bio

ovdje, izgleda da se nakon toga slomio pod teretom."

Dolazio je najteţi dio, no oni su već donekle pripremljeni za

njega. "Imamo različita mišljenja stručnjaka. Ništa od toga

nije lijepo čuti s našega gledišta, naţalost."

Generalov je sin sigurno i odmjereno napredovao po opasnu

terenu.

"Jedna je mogućnost, kako kaţu pametni ljudi koji su se i

prije bavili ovakvim slučajevima, daje Justin u fazi

poricanja. To će reći da odbija prihvatiti činjenicu da mu je

ţena mrtva, nego ju je pošao traţiti. Vrlo je to bolno, no

ovdje je riječ o logici privremeno poremećena uma. Ili se

barem nadamo daje privremeno. Još jedna teorija, jednako

vjerojatna ili nevjerojatna, jest da je krenuo na osvetnički

pohod - traţiti Bluma. Izgleda da je Pel-legrin, u najboljoj

namjeri, dao Justinu na znanje kako je Blum osumnjičen

za Tessino umorstvo. Moţda je on to prihvatio i odatle

krenuo dalje. Tuţno. Vrlo, vrlo tuţno."

Za trenutak je Woodrow, u svojem neprestano

promjenjivom viđenju samoga sebe, sam sebi postao

utjelovljenje ţalosti. Bio je dobro, umiveno lice britanske

javne uprave, koja skrbi za svoje ljude. Bio je rimski

prosuditelj, spor u suđenju, još sporiji u osudi. Svjetski

čovjek, koji se ne boji teških odluka, ali je odlučan donijeti

najbolje. Ohrabren vrsnošću svojega nastupa, počeo je

improvizirati.

250

"Izgleda kako ljudi u Justinovu stanju vrlo često imaju

nakane kojih ni sami nisu svjesni. Oni su prebačeni na

autopilot; čekaju izliku kako bi učinili ono što su

podsvjesno ionako ţeljeli učiniti. To je pomalo poput

samoubojstva. Neka netko kaţe štogod u šali i - bum! -

povukli su otponac."

Govori li previše? Premalo? Je li se udaljio od teme? Ghita

ga je mrko gledala, kao gnjevna sibila, a na dnu

Donohueovih bolesnih ţutih očiju bijaše nešto što nije

mogao odgonetnuti. Prezir? Gnjev? Ili tek onaj stalni izgled

nekoga komu je nešto drugo na umu, nekoga tko dolazi

odnekud drugdje i vratit će se tamo?

"No najvjerojatnije je tumačenje o onome što se sada

događa u Justinovoj glavi - tumačenje koje najbolje

odgovara poznatim činjenicama, a osim toga su se njemu

priklonili i psihijatri koji rade za Ministarstvo -jest daje

Justin skovao urotnički plan, i to bi moglo biti vrlo ozbiljno.

Tko se ne moţe nositi sa stvarnošću, sanja o uroti. Ako vam

je majka umrla od raka, a vi to ne moţete prihvatiti, okrivit

ćete liječnika koji ju je liječio. Kirurga koji ju je operirao.

Anesteziologa. Medicinske sestre. Koji su se svi djelovali

sporazumno, dakako. I urotili se kako bije se riješili. Eto, to

je točno ono što Justin sam sebi govori o Tessinoj smrti.

Tessa nije samo silovana i ubijena. Nego je bila ţrtva

međunarodne urote. Nije izgubila ţivot zato stoje bila

mlada, privlačna i imala strašno zlu sreću, nego zato što su

Oni htjeli da izgubi ţivot. Tko su Oni - to ćete, bojim se,

morati sami nagađati. To moţe biti vaš trgovac na uglu, ili

gospođa iz Vojske spasa koja vam zvoni na vrata i gura vam

u ruke njihov časopis. Svi su oni uključeni. Svi su se urotili

da ubiju Tessu."

Salva smijeha, smijeha ljudi kojima je neugodno. Je li

pretjerao, ili mu to oni pokazuju naklonost? Koncentriraj

se! Raspli-njuješ se.

"Ili su to, u Justinovu slučaju, Moijevi dečki, veliki biznis i

Ministarstvo vanjskih poslova, uključivši i nas ovdje. Svi

smo mi neprijatelji, urotnici. A Justin je jedina osoba koja

je toga svjesna, što je još jedan element njegove paranoje.

Ţrtva u Justino-vim očima nije Tessa, već on sam. Kad

biste bili na Justinovu mjestu, onda bi to tko su vam

neprijatelji ovisilo o tome s kim ste u posljednje vrijeme

razgovarali, koje ste knjige i časopise čitali, koje ste filmove

gledali i u kojoj ste fazi svoga bioritma. Zanimljivo, rekli su

mi da Justin puno pije, što, čini mi se, nije bio slučaj dok je

bio ovdje s nama. Pellegrin kaţe kako ga je objed za dvojicu

u njegovu klubu stajao čitavu mjesečnu plaću."

Još jedna provala nervozna smijeha; u njemu su sudjelovali

251

gotovo svi - osim Ghite. Klizao je dalje, diveći se radu

vlastitih nogu; izrezuje klizaljkama likove na ledu, okreće

se, vrti. Ovo je dio mene koji si najviše mrzila, govori u sebi

Tessi, sav bez daha, dok izvodi svoje verbalne piruete i opet

se vraća k njoj. To je glas koji je upropastio Englesku, rekla

si mi u šali dok smo plesali. Taj je glas potopio tisuću

brodova, i to sve naših. Vrlo duhovito! Pa dobro, curo:

slušaj sad taj isti glas. Slušaj kako vješto uništavam ugled

tvoga muţa, zahvaljujući Pellegrinu i mojih pet izlu-đujućih

godina u uvijek istinoljubivu Odjelu za informiranje

britanskoga Foreign OJficea.

Na tren ga zaustavi val mučnine što ga iznenada bijaše

obuzeo od gađenja nad samim sobom, nad vlastitom

novostečenom laţljivom naravi. Od te bi mučnine mogao

pobjeći iz prostorije s izlikom ţurna telefonskoga poziva ili

neodgodive fiziološke potrebe - samo da pobjegne od sebe

sama; od takve je mučnine jednom doteturao do svojeg

radnog stola, izvukao list plavog listovnog papira Njezina

veličanstva te zatrpao rupu u sebi samu izjavama

oboţavanja i obećanjima lakoumnosti. Tko je to od mene

učinio? Tko me učinio ovakvim, pitao se govoreći.

Engleska? Moj otac? Školovanje? Moja jadna, prestrašena

majka? Ili sedamnaest godina laganja za moju zemlju?

Odrasli smo, Sandu, ljubazno si me izvijestila, kad nam

djetinjstvo ne moţe više biti izgovor. Problemje u tvom

slučaju što će to biti otprilike kad navršiš devedeset petu.

Opet je u sedlu. I opet je sjajan.

"Kakvu je točno urotu smislio Justin - i gdje se mi, Visoko

povjerenstvo, u to uklapamo - jesmo li u savezu sa

slobodnim zidarima, isusovcima ili Ku Klux Klanom, ili

moţda Svjetskom bankom - to vam, bojim se, ne bih znao

kazati. Što vam mogu reći jest da je on negdje vani, u akciji.

Već je iznio neke ozbiljne optuţbe. A on još zvuči vrlo

uvjerljivo i vrlo je ljubazan - uostalom, zar nije uvijek bio

takav - i sasvim je moguće da će sutra ili za tri mjeseca

osvanuti ovdje." Glas mu se opet stvrdne. "A u tom slučaju

svi vi - zajednički i pojedinačno - imate naputak da o

njegovu dolasku izvijestite mene, u bilo koje doba dana ili

noći. Bojim se da to nije molba, Ghita, nego stroga

zapovijed. Zapovijed koja vrijedi bez obzira što osobno

osjećate prema Ju-stinu. Ni ja osobno nisam iznimka: i

meni je drag, vjerujte mi; on je dobar momak, pristojan,

ljubazan, velikodušan - svi ga znamo. Izvijestite mene, ili

Portera, kad se vrati. Ili," te ga pogleda, "Mikea Mildrena."

Samo što nije rekao "Mildred". "Ako je noć, onda deţurnog

u Visokom povjerenstvu, i to odmah. Prije

252

nego što novinari, policija ili bilo tko drugi dođe do njega,

recite nama."

Ghitine su oči, što ih je potajno motrio, djelovale tamnije i

senzualnije nego ikad, a Donohueove boleţljivije no ikad.

Oči mršave Sheile bijahu tvrde poput dijamanata i gledahu

netremice. "Da bismo lakše govorili, i iz sigurnosnih

razloga, London je Ju-stinu dao tajno ime Holandez. Kao u

"Leteći Holandez". Ako nekim slučajem - to nije vrlo

vjerojatno, ali riječ je o duboko poremećenu čovjeku, koji na

raspologanju ima gotovo neograničen novac - naiđete na

njega na bilo koji način: izravno, neizravno, ako čujete

glasinu, ili ako već jeste - za njegovo dobro i za naše dobro,

nazovite telefonom i recite: "Riječ je o Holandezu, Holandez

radi ovo ili ono, dobila sam pismo od Holandeza. Upravo mi

je telefonirao, poslao mije poruku e-poštom, sjedi ispred

mene u mojem naslonjaču." Je li sve posve jasno što se tiče

toga? Pitanja. Da, Barnev?"

"Spomenuli ste "ozbiljne optuţbe". Koga je optuţio i za što?"

Opasno područje. Woodrow je o tome dugo raspravljao s

Pel-legrinom zaštićenim telefonom Portera Coleridgea.

"Nema u tome neke pravilnosti. Opsjednut je

farmaceutskim pitanjima. Koliko moţemo dokučiti, uvjerio

je sama sebe da su proizvođači jednog određenog lijeka - i

njezini izumitelji - odgovorni za Tessinu smrt."

"On misli da joj nisu prerezali vrat? Pa vidio je njeno tijelo!"

javi se opet Barnev s gnušanjem.

"Ne, to s lijekom seţe u doba njezina nesretnog boravka u

ovdašnjoj bolnici. Lijek je ubio njezino dijete. Ono je bilo

prva ţrtva urotnika. Tessa se poţalila proizvođačima, pa su

i nju ubili."

"Je li opasan?" Pitanje je postavila Donohueova Sheila,

vjerojatno kako bi svima pokazala da njih dvoje ne znaju

ništa više od ostalih.

"Mogao bi biti. Tako su mi rekli iz Londona. Prva mu je na

meti farmaceutska tvrtka koja je proizvela taj otrovni lijek.

Nakon toga, znanstvenici koji su ga izumili. Zatim ljudi koji

ga distribuiraju, što ovdje u Nairobiju znači poduzeće koje

ga uvozi, a to opet znači Kuća ThreeBees, pa ćemo ih

moţda morati upozoriti." Na Donohuevu se licu ne pomače

ni najmanji mišić. "I da ponovim: imamo posla s čovjekom

koji djeluje kao naizgled razborit i pribran britanski

diplomat. Nemojte očekivati luđaka s pepelom u kosi i

zamršenim ţutim podvezicama, ili pjenom na ustima.

Izvana, on će djelovati kao čovjek koga smo svi poznavali i

voljeli. Komunikativan, dobro odjeven, zgodan i strašno pri-

253

stojan. Sve dok vam ne počne vikati na uho b svjetskoj

uroti koja mu je ubila prvo dijete, a onda i ţenu." Stanka.

Osobna opaska - Boţe dragi, što se sve nađe u čovjeku!

"Sve je to tragično. Gore nego tragično. Drţim da se tako

osjećamo svi mi koji smo mu bili bliski. Ali upravo zato

toliko inzistiram. Molim vas: nemojte biti sentimentalni.

Naiđete li na Holandeza, mi to moramo odmah doznati. U

redu, dečki i cure? Hvala. Ima li nešto drugo, pod razno,

dok smo svi ovako okupljeni? Izvoli, Ghita."

Ako je Woodrow teško dešifrirao Ghitine osjećaje, jednom je

bio bliţe nego stoje mogao i zamisliti očitavanju stanja

njezina duha. Ustajala je dok su svi ostali, uključivši i

Woodrowa, sjedili. Toliko je znala. Ustala je kako bi je

zapazili. No glavni je razlog za ustajanje bio taj što nikad u

ţivotu nije čula toliku gomilu pokvarenih laţi, pa je

nagonski doslovno ustala protiv njih. Tako je i zato ustala:

u znak prosvjeda, u bijesu, pripremajući se da Woo-drowu

u lice, pred svima, kaţe kako je laţac; i zato što u svom

kratkom, ali burnom ţivotu nikad nije srela boljih ljudi no

što su Tessa, Arnold i Justin.

Toliko je Ghita svjesno znala. No kad je pogledala preko

sobe - preko tvrdih glava vojnog izaslanika, gospodarskoga

savjetnika i Mildrena, osobnog tajnika visokog povjerenika,

što su se sve okrenule k njoj - kad je pogledala ravno u

laţljive, prijetvorne oči Sandvja Woodrowa - znala je kako

mora poći drugim putem.

Tessinim putem. Ne iz kukavištva, nego taktički.

Nazvati Woodrowa lašcem značilo bi izboriti kratku,

trenutačnu i dvojbenu pobjedu, nakon koje bi svakako bila

otpuštena. I što bi time dokazala? Ništa. Njegove laţi nisu

puke izmišljotine. To su majstorski konstruirane

iskrivljujuce leće uperene u čudovišta izmišljena, a

zakukuljena da izgledaju poput činjenica.

"Izvoli, mila Ghita."

Zabacio je glavu, podigao obrve i napola otvorio usta, poput

zborovođe, kao da će sad zapjevati s njom. Brzo skrenu

pogled s njegova lica. Lice staroga Donohuea je sve u

crtama koje idu nadolje. U konviktu je časna sestra Marie

imala psa s takvim licem. Krvosljednikovi obrazi zovu se

letice, Justin me poučio. Igrala sam sinoć badminton sa

Sheilom; sad i ona gleda u mene. Zapre-pastivši se i sama,

Ghita čula je samu sebe kako se obraća skupu.

"Pa, moţda sad i nije pravo vrijeme za ono što imam reći,

Sandy. Moţda bih trebala pričekati koji dan," počne

oklijevajući. "Kad se toliko toga događa."

254

"Što bi moglo pričekati koji dan, Ghita?"

"Pa, imamo taj zahtjev Svjetskog programa za prehranu,

San-dy. Ţestoko navaljuju da pošaljemo svog predstavnika

u ODID-u na sljedeći sastanak radne skupine o

samoodrţivosti korisnika."

Bila je to laţ. Djelotvorna, prihvatljiva laţ; laţ koja moţe

proći. Nekim je čudom iskopala u pamćenju stalni zahtjev i

pretvorila ga u ţuran i prevaţan zahtjev. Daje Woodrow

zatraţio vidjeti spis, nema pojma što bi učinila. No nije

zatraţio.

"Kojih i kakvih korisnika, Ghita?" upita Woodrow, dok se

čuo blag, oslobađajući smijeh.

"To se također zoveporodništvo pomoći, Sandy," odgovori

ozbiljno Ghita, iščeprkavši još jedan izraz iz humanitarnoga

ţargona. "Kako da zajednica koja je primala znatnu pomoć

u hrani i lijekovima naučiti sama preţivljavati jednom kad

humanitarne organizacije odu? O tome se ovdje radi. Koje

mjere opreza moraju poduzeti donatori kako bi osigurali

ostanak na terenu dostatne logističke infrastrukture kako

ne bi došlo do nepotrebna lišavanja? To su vrlo vaţne teme

za raspravu."

"Dobro, zvuči razborito. Koliko će dugo trajati simpozij?"

"Tri puna dana, Sandy: utorak, srijedu i četvrtak, moţda i

dulje. Ali problem je u tome što nakon Justinova odlaska

mi više nemamo predstavnika u ODID-u."

"Pa se pitaš bi li ti mogla poći umjesto njega," uzvikne Woo-

drow sa širokim osmijehom iskusna muškarca, kome su

poznate mušice zgodnih ţena. "Gdje se to odrţava, Ghita? U

Sodomi i Gomori?" (Sandy je tako "odmilja" zvao sjedište UN

za Afriku u Nairobiju.

"Zapravo, u Lokichoggiu, Sandy," reče Ghita.

Draga Ghita,

Nisam ti imao kada reći koliko te Tessa voljela i koliko je

cijenila vrijeme što ste ga vas dvije zajedno provele. No ti to

ionako znaš. Hvala ti za sve što si joj dala.

Nešto bih te zamolio, no to je zaista samo molba; nemoj se

mučiti ako ti srce tako ne govori. Ako ikad budeš putovala

tim krajem, pa se zatekneš blizu Lokichoggia, molim te,

pokušaj stupiti u vezu sa Sudankom koja se zove Šarah,

Tessinom prijateljicom. Govori engleski. Bila je nešto kao

sluţavka kod jedne britanske obitelji u Sudanu. Moţda bi ti

ona mogla nešto reći o pravim razlozima zbog kojih su

Tessa i Arnold išli u Loki. Imam

255

osjećaj - samo osjećaj, dakako - da sli pošli tamo puno

uzbuđeniji nego što bi bili zbog seminara o emancipaciji

Sudanki! Ako je tako, Šarah bi to mogla znati.

Tessa jedva daje oka sklopila noć prije puta. Bila je - čak i

za Tessu - iznimno emotivna dok se opraštala sa mnom; bio

je to, kako Ovidije kaţe, "zbogom zauvijek," makar to ni ona

ni ja nismo znali. Evo ti ovdje adresa u Italiji na koju mi

moţeš pisati ako stigneš: .... Pazi, ne piši moje ime, nego

samo ovo što sam ti naveo. Ali molim te, nemoj se izlagati

opasnosti. Hvala ti još jednom.

Srdačno,

Justin

Ne Holandez. Justin.

ŠESNAESTO POGLAVLJE

Justin je u Bielefeld, mali grad pokraj Hannovera, stigao

nakon dva nemirna dana putovanja vlakom. Pod imenom

Atkinson uzeo je sobu u skromnu hotelu nasuprot

ţeljezničkom kolodvoru, prošetao se malo gradom kako bi

ga upoznao, pa pojeo ne osobitu večeru. Ĉim se smračilo,

odnio je pismo. Tako špijuni uvijek rade, mislio je

pribliţavajući se neosvijetljenoj kući na uglu. Taj oprez

usađen im je od kolijevke. Tako prelaze mračnu ulicu,

pregledavaju veţe, zaokreću iza ugla: očekuješ li me? Jesam

li te već negdje vidio? No čim je poslao pismo, zdravi razum

mu reče: zaboravi špijune, budalo, mogao si poslati

prokletu stvar taksijem. A sad na danjem svjetlu, dok je po

drugi put prolazio pokraj ugla, kaţnjavao je sama sebe

drugačijim strahovima: motre li me? Jesu li me sinoć

opazili? Kane li me uhititi čim stignem? Je li netko nazvao

Telegraph i otkrio da ne postojim?

Putujući vlakom spavao je malo, a prošlu noć u hotelu

nimalo. Putovao je sad oslobođen glomazne hrpe papira,

bez platnenih kovčega, prijenosnih računala i drugih

elektroničkih naprava. Što god je trebalo sačuvati, otišlo je

Hamovoj strogoj teti u Milano. Što nije trebalo, leţi na dnu

mora. Rasterećen, gibao se sa znakovitom lakoćom. Crte

lica su mu se izoštrile. U očima mu je plamtio jači sjaj no

prije. Justin je sve to i sam jasno osjećao. Zahvalno je na

sebe preuzeo Tessinu zadaću.

Kuća na uglu bijaše peterokatni njemački dvorac s tornjem.

Prizemlje mu je obojeno prugasto; na dnevnom se svjetlu

otkrilo da su pruge svjetlozelene i narančaste. Sinoć su pod

boleţljivom neonskom rasvjetom djelovali poput crno-bijelih

plamenova. Na vanjskom zidu prvoga kata zidna slikarija

draţesne dječice svih

257

rasa, koja su se smiješila prema njemu, podsjećajući ga na

afričku djecu što su domahivala sa zaslona Tessina

računala. U prizemljuje ugledao ţivu repliku slike: ţivahna

djeca sjede u krugu oko učiteljice i opsjedaju je pitanjima.

Ručno načinjen plakat u prozoru tik do njega pokazivao je

proizvodni put od kakaovca (prikazana na svijenim

fotografijama) od čokolade.

Hineći nezainteresiranost, Justin prvo prođe pokraj zgrade,

onda naglo skrene lijevo, pa se besciljno prošeta niz ulicu;

zatim počne proučavati imena liječnika i psihologa na ulazu

u drugu zgradu. U civiliziranoj se zemlji nikad ne zna.

Pokraj njega se polako proveze policijski automobil,

šljapkajući gumama na kiši. Dvoje ljudi u njemu, muškarac

i ţena, promatrali su ga bezizraţajno. Na drugoj strani ulice

dva starija muškarca u kišnim ogrtačima, sa šeširima, kao

da čekaju početak pogreba. Na prozoru iza njih navučen je

zastor. Tri biciklistice spustiše se lagano prema njemu niz

kosinu. Natpisi na zidovima zauzimaju se za palestinsku

stvar. Vrati se do oslikana dvorca i stane pred ulazna vrata.

Na njima je naslikan zeleni vodenkonj [HIPOpotam). Drugi,

manji zeleni vodenkonj označava tipku zvonca. Urešen

izbočeni prozor, poput krme drevnih jedrenjaka, znatiţeljno

je virio na njega. Opkoljena učiteljica kroz prozor mu

pokaţe neka uđe na druga vrata, no ta su bila zaključana.

On joj to isto tako gestom pokaţe.

"Trebali su ih otvoriti," sikne ona nezadovoljno na njega,

otvorivši naglo vrata pošto je prvo otkračunala zasune.

Justin se još jednom ispriča, paţljivo koračajući među

djecom, koja su ga pozdravljala s Griiss Dich i Guten Tag,

no on nije odgovarao, jer mu je napeti oprez ograničio

nekoć bezgraničnu ljubaznost. Popeo se stubama pokraj

bicikala i dječjih kolica. Ušao je u predvorje koje se njegovu

umornu oku učinilo da je svedeno na najnuţnije: fontanica

s pitkom vodom, fotokopirka, prazne jednostavne police,

mnogo referentne literature i kartonske kutije naslagane

jedna na drugu na podu. Kroz otvorena vrata ugleda u sobi

mladu ţenu u dolčeviti, s naočalama koštana okvira, pred

zaslonom računala.

"Ja sam Atkinson," predstavi se na engleskom. "Peter

Atkin-son. Imam dogovoren sastanak s Birgit iz "Hipa.""

"Zašto se niste javili telefonom?"

"Stigao sam sinoć kasno. Mislio sam da je najbolje ostaviti

pismo. Moţe li me primiti?"

"Ne znam. Morate nju pitati."

Slijedio ju je kratkim hodnikom do dvaju dvokrilnih vrata.

Ona otvori jedna.

258

"Stigao je tvoj novinar," navijesti ona na njemačkom, kao da

"novinar" znači, na primjer, "ljubavnik udane ţene." I

povuče se u svoje odaje.

Birgit bijaše malena rasta, gipka, ruţičastih obraza,

plavokosa i vesela garda. Nasmiješi se hitro i usiljeno.

Njezina je soba bila jednako spartanska kao i predvorje, s

istim neodređenim dojmom odricanja.

"Imamo sastanak u deset," objasni malo bez daha,

uhvativši rukom njegovu. Govorila je engleskim, istim kao u

njezinim elektroničkim pismima. Gospodin Atkinson nije

ţelio ispasti sumnjiv govoreći njemački.

"Ţelite li čaj?" ,., -/Vc-.i :U t-v

"Hvala, ne treba."

Privuče dvije stolice niskom stoliću i sjedne na jednu od

njih. "Ako je riječ o provali, zaista vam nemam što reći,"

upozori ga ona.

"Kojoj provali?"

"Nije vaţno. Uzeli su samo nekoliko stvari. Moţda smo i

imali previše. Sad više nemamo."

"Kadjetobilo?"

"Davno. Prošli tjedan."

Justin izvuče iz dţepa notes, pa ga, u Leslevinu stilu, otvori

na krilu. "Zanima me ono čime se ovdje bavite," reče. "Moj

list planira niz članaka o farmaceutskim tvrtkama i njihovu

djelovanju u Trećem svijetu. Niz se zove "Trgovci

medicinom." O tome kako zemlje Trećega svijeta nemaju

potrošačke moći. Kako su velike bolesti najednom mjestu, a

veliki profiti na drugom." Pripremio se da zvuči kao novinar,

no nije bio siguran uspijeva li mu to. "Siromašni ne mogu

platiti, zato umiru. Koliko to još dugo moţe tako? Ĉini se da

sredstva postoje, no manjka dobre volje. U tom stilu."

Na njegovo iznenađenje, ţena se stala široko osmjehivati.

"Ţelite da vam na ta "jednostavna" pitanja odgovorim do

deset?"

"Ako mi samo moţete reći čime se točno "Hipo" bavi, tko ga

financira, koliki su vam prihodi, i slično," odgovori ozbiljno.

Govorila je, a on je zapisivao u biljeţnicu što ju je drţao

otvorenu na koljenu. Pričala mu je nešto što je drţao da je

njezina uobičajena priča za široku javnost, a on se trudio

pozorno slušati dok je zapisivao. Razmišljao jeo tome da je

ova ţena bila Tessi-na suradnica i prijateljica a da se nikad

nisu sastale; da jesu, jedna bi drugoj čestitale na izboru.

Razmišljao je kako bi moglo biti puno razloga za provalu, a

jedan od njih je pokriće za ugra-

259

dnju naprava koje daju ono što u Ministarstvu zovu

posebnima proizvodima, koji su samo za zrele oči. Opet se

prisjetio sigurnosne obuke i skupnoga posjeta

zastrašujućem laboratoriju u podrumu iza Carltonovih

vrtova, gdje su se polaznici i sami mogli diviti najnovijim

zgodnim mjestima za postavljanje minijaturnih uređaja za

prisluškivanje. Lonci za cvijeće, stalci za svjetiljke, stropne

rozete, štukatura, okviri slika, manje-više sve zamislivo: od

pritiskivaca za papir na Birgitinu stolu do njezine jakne što

visi iza vrata.

Zapisao je što je ţelio zapisati, a ona je naizgled iskazala

sve što je ţeljela reći, jer je ustala i gledala u hrpu brošura

na polici za knjige, traţeći prikladno štivo za njega kao uvod

u istjerivanje iz ureda na vrijeme da stigne na sastanak u

deset. Dok je traţila, rastreseno je govorila o Njemačkoj

saveznoj agenciji za nadzor lijekova, nazvavši je tigrom od

papira. A Svjetska zdravstvena organizacija dobiva novac iz

Amerike, dodala je prezrivo - što znači da favorizira velike

korporacije, klanja se profitu i kloni se radikalnih odluka.

"Pođite na bilo koju skupštinu SZO i što ćete vidjeti?"

postavila je retoričko pitanje, uručujući mu hrpu brošura.

"Lobiste. Savjetnike za odnose s javnošću velikih

farmaceutskih tvornica. Na desetke. Iz jedne velike tvrtke

čak tri-četiri čovjeka. "Dođite na ručak! Dođite na naš izlet

za vikend. Jeste li čitali izvanredni članak profesora tog-i-

tog?" A ljudi iz Trećega svijeta nisu istančani ni lukavi.

Nemaju novca, nemaju iskustva. Diplomatskim jezikom i

manevriranjem, lobisti ih lako preveslaju."

Prestala je govoriti i namrštila se prema njemu. Justin drţi

prema njoj otvorenu biljeţnicu, neka nešto pročita. Drţi je

blizu njezina lica tako da moţe vidjeti izraz njegova lica dok

čita. A njegov je izraz lica, nada se, umirujući i uvjerljiv.

Podupirući ga, ispruţio je kaţiprst slobodne, lijeve ruke u

znak upozorenja.

JA SAM MUŢ TESSE QUAYLE. OVI ZIDOVI MOŢDA IMAJU

UŠI. MOŢEMO LI SE SASTATI VEĈERAS U POLA ŠEST

ISPRED STARE TVRĐAVE?

Pročitala je poruku, pa pogledom slijedila njegov podignuti

prst do Justinovih očiju te ga zadrţala tamo dok on nije

stao puniti tišinu prvim što mu je palo na pamet.

"Vi, znači, kaţete kako bi trebalo osnovati neku vrstu

neovisnoga međunarodnog tijela koje bi nadziralo te

tvrtke?" upitao je s nenamjeravanom agresivnošću. "Koje bi

im podrezalo krila?"

260

"Da," odgovori ona savršeno mirno,i%Mislim kako bi to bila

izvrsna zamisao."

Prolazeći pokraj ţene u dolčeviti, odmahne joj veselo, kako

je smatrao da čine novinari. "Sve obavljeno," ohrabri je.

"Odlazim. Hvala na suradnji." Prema tome, gospođo, uopće

nema potrebe telefonirati policiji i reći im neka izbace uljeza

iz našeg ureda.

Na prstima se prokrao kroz učionicu, nastojeći opet

izmamiti smiješak od učiteljice. "Zadnji put," obeća joj. No

samo su se djeca smijala.

Na ulici su dvojica staraca u kišnim ogrtačima i šeširima i

dalje očekivala pogreb. Uz rub kolnika, u parkiranoj

audijevoj limuzini, dvije su ozbiljne mlade ţene proučavale

plan grada. Vratio se u hotel, pa odjednom odlučio na

recepciji upitati je li bilo pošte za njega. Nije. Stigavši u

sobu, otrgne inkriminirajući list i onaj iza njega, u slučaju

da se slova proziru od pritiskanja. Spalio je oba lista u

umivaoniku, pa uključio ventilator da se riješi dima. Leţao

je na postelji, pitajući se što špijuni rade kako bi ubili

vrijeme. Zadrijemao je, a probudio ga je telefon. Podigavši

slušalicu, sjetio se javiti: "Atkinson." Recepcionarka je,

kako reče, "provjeravala." Stoje provjeravala, za Boga

miloga!? Ali špijuni nikad naglas ne postavljaju takva

pitanja. Ne ţele upasti u oči i postati sumnjivi. Špijuni leţe

na bijelim posteljama u sivim gradovima i čekaju.

Stara bilefeldska tvrđava stoji na visokoj zelenoj gori što

nadvisuje brjegove koji se gube u oblacima. Parkirališta i

gradski park s puno klupa nalaze se među injem

pokrivenim ruševinama zidina. Za toplijih dana to je

omiljeno šetalište gradskih stanovnika, koji prolaze duţ

drvoreda, gledaju poredano cvijeće i objeduju u Lovačkom

restoranu, zalijevajući obrok s puno piva. No za sivih

mjeseci mjesto izgleda poput napuštena igrališta u

oblacima. Tako je izgledalo i kad je Justin tamo stigao,

dvadeset minuta prerano, kako bi obavio ono za što se

nadao daje leţerno prethodno promatranje mjesta

sastanka. Prazna parkirališta, smještena na mjestima

nekadašnjih bastiona, bijahu puna lokava vode. Na klupi

iza jedne kule dvojica časnih starina u kaputima, sa

šalovima, sjedili su uspravno i motrili ga. Jesu li to ista

dvojica s crnim šeširima, što su čitavo jutro čekali pogreb?

Zašto me tako gledaju? Jesam li Ţidov? Poljak? Koliko će

dugo trebati dok Njemačka postane tek još jedna dosadna

europska zemlja?

Jedan je put vodio ravno do tvrđave; on pođe njime, drţeći

261

se sredine i ujedno najvišeg dijela, kako ne bi ugazio u

lokvu ni u trulo lišće. Kad stigne, pričekat ću dok ne

parkira auto, pa ću joj se tek onda obratiti, odluči on. I auti

imaju uši. No Birgi-tin auto nije imao uši, jer je bio - bicikl.

Na prvi je pogled iz daljine podsjećala na nekakvu sablasnu

jahačicu, dok je sve brţe napredovala preko sljemena

brijega, a plastična se kabanica vila za njom. Svjetleća je

pruga na kabanici podsjećala na kriţ na kriţarskim

odorama. Prikaza postupno postane osoba od krvi i mesa;

nije bila ni krilati serafin, niti glasnik što je iz bitke dotrčao

bez daha, nego mlada majka na biciklu, s kabanicom. Iz

kabanice nije provirila samo jedna glava, nego dvije. Druga

je pripadala njezinu veselom plavokosom sinčiću,

pričvršćenu vrpcama u dječje sjedalo iza nje. Na Richterovoj

je ljestvici - tako se barem činilo Justinovu nestručnu oku -

mjerio oko osamnaest mjeseci.

Prizor njih oboje bio je tako ugodan njegovu oku i srcu,

tako neobičan i privlačan, da se po prvi put od Tessine

smrti iskreno i od srca nasmijao.

"Nisam mogla naći nikoga da mi pričuva dijete. Nije bilo

vremena," reče ona, uvrijeđena njegovim smijehom.

"I ne treba, ne treba! Nije vaţno. Krasan je dječak. Kako se

zove?"

"Carl. A vi?"

Carl ti šalje pusu... Car laje posve izludio slonić na

kotačima što si mu ga poslala. Svako mi jutro trubi kao

slon kako bi mi pokazao daje budan. Nadam se da će i tvoje

dijete biti lijepo kao Carl.

On joj pokaţe svoju Quayleovu putovnicu. Pregledala ga je

paţljivo: ime, dob, fotografiju, brzim je pogledima

uspoređujući s njegovim licem.

"Rekli ste joj daje ivaghalsig," rekao je, pa gledao kako s

njezina lica nestaje namrštenost, a nastaje smiješak, dok je

skidala biciklističku kabanicu i davala mu bicikl da ga

pridrţi dok ne izvadi Carla iz sjedala. Izvadivši Carla i

stavivši ga na tlo da stoji, okre-nuvši Justinu leđa kako bi

mogao staviti što treba u naprtnjacu na njezinim leđima:

Carlovu bočicu, omot Kndckerbrota, pričuvne pelene i dva

sendviča od francuza sa šunkom i sirom. "Jeste li danas

štogod jeli, Justine?" "Pa ne baš."

"Dobro. Moţemo jesti. Onda nećemo biti tako nervozni.

Carl-chen, du machst das bitte nicht. Moţemo hodati. Carl

moţe hodati sto kilometara."

262

Nervozni? Zašto nervozni? Praveći se da proučava prijeteće

kišne oblake, Justin se polako okrene na peti, digavši glavu

u zrak. Još su tamo ta dvojica starih straţara što sjede u

stavu "pozor".

"Ne znam koliko je toga zapravo nestalo," poţali se Justin,

ispričavši joj priču o Tessinu računalu. "Imao sam dojam da

ste vas dvije razmijenile puno više poruka nego što sam ih

našao otisnutih."

"Niste čitali o Emrichici?"

"Daje emigrirala u Kanadu. No tada je još radila za KVH."

"Ne znate kakav je sada njezin poloţaj - njezin problem?"

"Posvadila se s Kovacsicom."

"To nije ništa. Emrichica se posvadila s KVH."

"Zašto, oko čega?"

"Dypraxa. Smatra kako je otkrila neke vrlo negativne

nuspo-jave. KVH smatra da nije."

"I što su poduzeli?" upita Justin.

"Zasad su samo uništili njezin ugled i karijeru." "Samo to?"

"Samo to."

Neko su vrijeme hodali bez riječi, Carl ispred njih čeprkao

je po lišću traţeći poluistrule kestene; valjalo gaje svaki put

zaustaviti prije no što bi ih stavio u usta. Večernja je magla

stvorila more oko blagih brjegova, načinivši od njihovih

vrhova otoke. "Kad se to dogodilo?"

"To se još događa. Izbacili su je iz KVH. Upravno vijeće

Dawe-sova sveučilišta u Saskatchewanu izbacilo ju je sa

Sveučilišta, Upravno vijeće Sveučilišne klinike iz te

ustanove. Pokušala je u medicinskom časopisu objaviti

članak o svojim zaključcima o Dypraxi, no u njenom

ugovoru s KVH postoji odredba o tajnosti, pa su je tuţbali.

Tuţbali su i časopis te ishodili zabranu toga broja. Nije

ostao nijedan."

"Tuţili. Ne tuţbali, nego tuţili."

"To je isto."

"A vi ste to javili Tessi? To bi je jako zanimalo."

"Naravno da sam joj javila."

"Kada?"

Birgit slegne ramenima. "Prije moţda neka tri tjedna.

Moţda dva. Naša je prepiska također nestala."

"Hoćete reći, pao je sustav vašeg računala?"

263

"Ukradeno je. U provali. Nisam otisnula njezina pisma.

Tak."

Tak, sloţi se u sebi Justin. "Imate li pojma tko je to uzeo?"

"Nitko nije uzeo. S multinacionalkama je uvijek nitko. Veliki

gazda pozove podšefa, podšef svoga pomoćnika, on

razgovara sa šefom osiguranja tvrtke, koji govori s

podšefom, koji razgovara sa svojim prijateljima, oni pak sa

svojim prijateljima. Tako se to radi. Ne radi to veliki gazda,

ne njegov zamjenik, pomoćnik ni šef osiguranja. Ne radi to

tvrtka. Zapravo to nitko ne radi. No posao se ipak obavi.

Nema papira, nema čekova, nema ugovora. Nitko ništa ne

zna. Nikoga nije tamo bilo. Ali posao je obavljen."

"A policija?"

"O, naša je policijajako marljiva. Ako su vam ukrali

računalo, kaţite osiguravajućem društvu. Neka vam isplate

osigurninu, pa si kupite novo. Nemojte zamarati policiju

glupostima. Jeste li upoznali Vanzu?"

"Tek u bolnici. Bila je već jako bolesna. Je li vam Tessa

pisala o Vanzi?"

"Da su je trovali. Da su je Lorbeer i Kovacsica posjećivali u

bolnici i daje Vanzino dijete preţivjelo, ali Vanza nije. Da ju

je lijek ubio. Moţda ju je ubila kombinacija. Moţda je bila

premršava - premalo tijela za lijek. Moţda da su joj davali

manje, preţivjela bi. Moţda će KVH popraviti doziranje prije

nego počnu prodavati lijek u Americi."

"To je rekla? Tessa?"

"Svakako. "Vanza je bila tek još jedan zamorac. Voljela sam

je, a oni su je ubili. Tessa."1

Justin se već bunio. Za Boga miloga, Birgit, a što je s Emri-

chicom? Ako je Emrichica, kao jedan od izumitelja lijeka,

utvrdila da je nesiguran, onda zacijelo...

Birgit ga prekine. "Emrichica pretjeruje. Pitajte Kovacsicu.

Pitajte KVH. Udio Lare Emrich u otkriću Dypraxe bio je

posve minimalan. Kovacsica je genij, Emrichica njezina

laborantica, a Lorbeer menadţer. Naravo, budući da je

Emrichica također bila Lorbeerova ljubavnica, dobila je

veću ulogu nego što joj pripada."

"Gdje se sada Lorbeer?"

"Nije poznato. Emrichica ne zna. KVH ne zna - kaţe da ne

zna. Posljednjih pet mjeseci je postao posve nevidljiv.

Moţda su i njega ubili."

"Gdje je Kovacsica?"

"Putuje. Putuje toliko da nam KVH nikad ne govori gdje je

niti gdje će biti. Prošlog je tjedna bila na Haitiju; prije neka

tri tjedna bila je u Buenos Airesu, ili moţda u Timbuktuu.

Ali gdje će biti

264

sutra ili idućeg tjedna, to je zagonetka, Njezina kućna

adresa i telefon su povjerljivi, naravno."

Carl je ogladnio. U jednom trenutku je spokojno slijedio list

na površini barice, već u sljedećem se derao iz petnih ţila

da hoće jesti. Sjedoše na klupu dok gaje Birgit hranila iz

bočice.

"Da vas nema, sam bi se nahranio," rekla je ponosna

majka. "Hodao bi okolo s bočicom kao mala pijanica. No sad

ga striček gleda, pa treba malo paţnje." Sama se nekako

podsjetila na Ju-stinovu ţalost. "Tako mi je ţao, Justine,"

promrmlja ona. "Ne znam kako bih vam rekla koliko mi je

ţao." No rekla je to tako meko i tako hitro da bar jednom

nije drţao nuţnim kazati "hvala" ili "da, strašno je to," ili

"vrlo ljubazno od vas," ili bilo koju drugu besmislenu frazu

što ju je naučio izgovarati kad su ljudi ćutjeli obvezu izreći

neizrecivo.

Opet su šetali i Birgit se prisjećala provale.

"Stigla sam ujutro u ured. Moj kolega Roland bio je na

konferenciji u Rio de Janeiru, a inače - običan radni dan.

Vrata zaključana, morala sam ih otključavati, kao obično.

Isprva ništa nisam primijetila. U tome i je stvar. Kakav je to

provalnik koji zaključava vrata iza sebe? To nas je i policija

pitala. Ali nema sumnje da su vrata bila zaključana. Nije

bilo baš uredno, no tako je i inače. Mi u "Hipu" sami

čistimo svoje sobe. Ne moţemo si priuštiti plaćanje

čistačice. Ponekad imamo previše posla a da bismo čistili,

ili nam se jednostavno ne da."

Tri biciklistice tiho prođoše pokraj njih, opkruţiše

parkiralište, pa se vratiše, prošavši uz njih vozeći se

nizbrdo. Justin se sjeti triju biciklistica od jutros.

"Onda ja odem provjeriti telefon. U "Hipu" imamo

telefonsku tajnicu. Obična stvar za sto maraka; ipak vrijedi

sto maraka, a nisu je uzeli. Imamo suradnike po cijelom

svijetu, pa moramo imati telefonsku tajnicu. Ali nestala je

kazeta. Sranje, mislim si ja: tko li je uzeo glupu kazetu?

Idem u drugi ured po novu kazetu. Kad - nema kompjutora.

O, sranje! Koji kreten je prenio kompjutor? Gdje gaje

stavio? To je velik, teţak stroj, ali ga se mo ţe pomicati, jer

je na kotačićima. Imamo ovdje novu curu, pravnicu na

staţu; zapravo je izvrsna, ali je još nova. "Beate, dušo, gdje

je naš kompjutor, k vragu?" pitam ja nju. Pa počnemo

traţiti. Kompjutor. Kazete. Diskete. Papire. Dosjee. Sve

nestalo, a vrata zaključana. Ništa drugo vrijedno nisu

odnijeli. Ni novac iz priručne blagajne, ni aparat za kavu, ni

radio, televizor, kazeto-

265

fon - ništa! To nisu narkomani. Nisu profesionalni

kradljivci. Za policiju, nisu ni kriminalci. Zašto bi

kriminalci zaključavali vrata? Moţda vi znate."

"Kako bi nam rekli," odgovori Justin nakon duge stanke.

"Molim? Kako bi nam što rekli? Ne razumijem." "Za Tessom

su isto tako zaključali vrata." "Objasnite, molim. Koja

vrata?"

"Na dţipu. Kad su je ubili. Zaključali su vrata na dţipu da

hijene ne mogu doći do tijela." "Zašto?"

"Ostavili su nam poruku neka se bojimo. To je poruka koju

su ostavili i na Tessinu prijenosnom računalu. Njoj ili meni:

"Upozoravamo vas, prekinite s tim što sada radite." Poslali

su joj i prijetnju smrću. Pronašao sam je tek prije nekoliko

dana. Nikad mi to nije rekla."

"Bila je hrabra," rekla je Birgit.

Sjetila se sendviča. Sjeli su na drugu klupu i jeli ih, dok je

Carl hrskao keks i pjevušio, a dvojica starih straţara su

bezglasno stupali pokraj njih niz brijeg.

"Je li bilo neke pravilnosti glede onoga što su uzeli, ili su

odnijeli stvari nasumce?"

"Nasumce, ali ima i pravilnosti. Roland kaţe da nema

pravilnosti, ali Roland je opušten. Roland je uvijek opušten.

On je kao sportaš kome srce tuče dvaput sporije od

normalne brzine, tako da moţe trčati brţe od bilo koga

drugog. Ali samo kad hoće. Kad treba ići brzo, onda je vrlo

brz. Kad se ništa ne moţe učiniti, on ostaje leţati u

krevetu." "U čemu je pravilnost?"

Mršti se na isti način kao Tessa, primijeti on. Mrštenje

profesionalne diskrecije. Kao i s Tessom, nije pokušavao

razbiti tišinu. "Kako ste joj preveli ivaghalsig?" upita

napokon. "Nemirna, odvaţna, tako mislim. Zašto?" "Onda

sam i ja ivaghalsig," reče Birgit s tuţnim smiješkom. Carl se

htio nositi; ona mu reče daje to nečuveno. Justinu je to

pruţilo mogućnost da se ponudi za nosača. Bilo je dosta

posla dok nije otkopčala naprtnjaču, izvukla vrpce za Carla,

zavezala ga, pa - tek kad je bila posve zadovoljna njihovom

čvrstoćom i širinom - podigla ga i predala Justinu,

upozorivši malca neka se lijepo ponaša s novim stričekom.

"Ja sam bila gora nego ivaghalslig. Bila sam čista

kretenka," reče Birgit, pa se ugrize za usnu, mrzeći samu

sebe zbog onoga što joj se činilo kako mora reći. "Dobili smo

veliko pismo. Proš-

266

log tjedna. U četvrtak. Kurir gaje donioiz Nairobija.

Zapravo, ne pismo, dokument. Velik. Sedamdeset stranica.

O Dypraxi. Povijest, razni aspekti, nuspojave. Pozitivne i

negativne, ali uglavnom negativne, s obzirom na ţrtve.

Nepotpisano. Znanstveno gledano, objektivno, ali inače

pomalo luckasto. Naslovljeno na "Hipo." Samo "Hipo," bez

ičijeg imena - "damama i gospodi iz Hipa.""

"Na engleskom?"

"Na engleskom, ali to nije pisao Englez, mislim. Tipkano, pa

nema rukopisa. Sadrţi mnoga pozivanja na Boga i Bibliju.

Jeste li vi vjernik?"

"Nisam." v

"Ali Lorbeer jest." .

Kišica se pretvarala u pravu kišu. Birgit je sjedila na klupi.

Došli su do dječjeg igrališta. Na malom vrtuljku sjedala su

imala poprečne ţeljezne šipke radi dječje sigurnosti. Carla

je trebalo posjesti i zavrtjeti. Borio se sa snom. Bijaše

postao mekan i mazan poput mačke. Smiješio se

poluzatvorenih očiju dok ga je Justin gurao, opsesivno

oprezno. Bijeli mercedes s hamburškim registarskim

pločicama polako se uspeo uz brijeg, zaokruţio

poplavljenim parkiralištem, pa se polako vratio. Vozač i

suvozač muškarci. Justin se prisjeti dviju ţena jutros u

parkiranom au-diju. Mercedes se opet odveze niz brijeg.

"Tessa je rekla da govorite sve jezike," rekla je Birgit.

"To još ne znači da imam nešto reći na bilo kojem od njih.

Zašto ste bili wa.gha.lsig?"

"Molim vas: bila sam jednostavno glupa; zovite to tako."

"Dobro, zašto ste bili glupi?"

"Bila sam glupa zato što kad je kurir donio dokument iz

Nairobija, ja sam bila toliko uzbuđena te sam telefonirala

Lari Emri-ch u Saskatchewan i rekla joj: "Lara draga,

slušaj, primili smo dugu, nepotpisanu, vrlo zagonetnu, vrlo

ludu, vrlo autentičnu pripovijest o Dypraxi; bez adrese, bez

datuma; od nekoga za koga mislim daje Markus Lorbeer.

Unutra su podatci o ţrtvama kombinacije lijekova. Mislim

da će to pomoći tvojoj stvari." Bila sam tako sretnajer je

dokument zapravo nosio njezino ime: "Doktorica Lara

Emrich bila je u pravu." "Ludo je," rekla sam joj, "ali ima

snagu političke proklamacije. Stvar je također vrlo

polemična, vrlo religiozna i vrlo opasna za Lorbeera." "Onda

je to Lorbeer pisao," kaţe ona. "Markus bičuje sam sebe,

kaţnjava se za grijehe. To je uobičajeno za njega.""

267

"Jeste li upoznali Emrichicu? Poznajete Uje?"

"Onako kako znam Tessu. Elektroničkom poštom. Tako

smo prijateljice po peru, odnosno po računalu. U

dokumentu stoji kako je Lorbeer proveo šest godina u

Rusiji - dvije godine pod starim komunizmom, četiri pod

novim kaosom. Rekla sam to Lari, koja je to već znala.

Prema spisu, Lorbeer je bio zastupnik nekih zapadnih

farmaceutskih tvrtki. Lobirao je kod ruskih zdravstvenih

vlasti, prodavao im zapadne lijekove. Tako sam joj rekla.

Prema spisu, u šest godina je surađivao s osam različitih

ruskih ministara zdravstva. U spisu ima uzrečica koja

dobro opisuje ministre. Baš kad sam je htjela ispričati Lari,

ona me prekine i reče je sama: "Ruski ministri zdravstva

dođu na duţnost u lađi, a odu u mercedesu." Bila je to

Lorbeerova omiljena šala, rekla mije. To nam je objema

potvrdilo kako je Lorbeer autor dokumenta. To je

mazohistička ispovijed. Od Lare sam također doznala kako

je Lorbeerov otac bio vrlo strog njemački luteran. Odatle

sinova morbidna religioznost i ţelja za priznavanjem

grijeha. Znate li štogod o medicini? Kemiji? Moţda malo

biologije?"

"Bojim se daje moje školovanje bilo malo preskupo a da bih

znao nešto tako korisno."

"Lorbeer u spisu tvrdi kako je, radeći za KVH, osigurao

odobrenje za Dypraxu laskanjem i podmićivanjem. Opisuje

kako je kupovao zdravstvene duţnosnike, umjetno

ubrzavajući klinička ispitivanja, kupujući registriranje

lijeka i uvozne dozvole, hraneći svaka pojedina birokratska

gladna usta u hranidbenom lancu. U Moskvi se pozitivno

mišljenje vrhunskih medicinskih stručnjaka, koji oblikuju

mišljenje stručne javnosti, moglo kupiti za dvadeset pet

tisuća dolara. Tako on piše. Problem je što, kad podmitite

jednoga, morate podmititi i ostale, inače će pokopati vaš

preparat iz zavisti. U Poljskoj je bilo isto, ali jeftinije. U

Njemačkoj je širenje utjecaja išlo suptilnije; ipak, ne baš

vrlo suptilno. Lorbeer opisuje poznati slučaj kad je za KVH

unajmio čarter-zrakoplov, pa njime odvezao osamdeset

uglednih njemačkih liječnika na poučni izlet u Tajland."

Smješkala se pričajući tu priču. "Obrazovni se dio obavio na

odlasku, u obliku filmova i predavanja, popraćenih

kavijarom te probranim, dugo odleţanim konjacima i

viskijima. Sve mora biti vrhunske kakvoće, jer su dobri

njemački liječnici rano i jako razmaţeni. Šampanjac ih više

ne zanima. U Tajlandu su liječnici bili slobodni, mogli su

činiti što ih volja. Osigurana je rekreacija za one koji su to

ţeljeli, također i privlačni spolni partneri i partnerice.

Lorbeer je osobno organizirao bacanje orhideja iz

helikoptera na plaţu gdje su se liječnici odmara-

268

li i zabavljali sa svojim djevojkama (i dečkima). Na povratku

kući nije bila potrebna obuka. Liječnici su bili već dobro

obučeni. Trebali su zapamtiti samo kako da napisu recepte

i pohvalne učene članke."

Makar se smijala, bilo joj je neugodno pričati tu priču;

osjećala je kako mora korigirati njezin dojam.

"Sve ovo ne znači da je Dypraxa loš lijek, Justine. Dypraxa

je vrlo dobar lijek, čije ispitivanje još nije dovršeno. Ne daju

se svi liječnici zavesti, nisu sve farmaceutske tvornice

nesavjesne i pohlepne."

Zastala je, svjesna kako previše govori, no Justin je ničim

ne pokuša zaustaviti.

"Suvremena je farmaceutska industrija stara tek šezdeset i

pet godina. Ima u njoj sjajnih ljudi. Postigla je čuda,

ljudska i društvena, no njezina kolektivna svijest nije još

razvijena. Lorbe-er piše kako su farmaceuti okrenuli leđa

Bogu. Kod njega ima puno biblijskih navoda i aluzija koje ja

ne razumijem. Moţda zato što ne razumijem Boga."

Carl je zaspao na vrtuljku, pa gaje Justin briţljivo izvadio iz

sjedala i, stavivši ruku na dječakova vruća mala leđa,

prohodao ga gore-dolje po asfaltno stazi.

"Pripovijedali ste mi kako ste telefonirali Lari Emrich,"

podsjeti je Justin.

"Da. Namjerno sam skrenula s teme jer mi je neugodno što

sam bila glupa. Moţete, ili da gaja preuzmem?" "Mogu ja."

Bijeli se mercedes zaustavio u podnoţju brijega. Dvojica su

muškaraca sjedila u njemu.

"Mi u "Hipu" već godinama pretpostavljamo kako nam

prisluškuju telefone; na neki se način time ponosimo. Od

vremena do vremena nam čitaju, pa i uzimaju poštu.

Pošaljemo sami sebi pismo, pa promatramo kako stigne

kasno i u izmijenjenu stanju. Ĉesto smo maštali kako ćemo

organima podvaliti laţne podatke."

"Organima?"

"To je Larin izraz. Ruski izraz iz sovjetskih vremena: organi

vlasti."

"Dobar izraz; odmah ga uzimam."

"Dakle, organi su moţda slušali naš razgovor, smijali se i

likovali kad sam Lari rekla kako ću joj odmah u Kanadu

poslati kopiju dokumenta. Lara mi je rekla kako naţalost

nema telefaksa, jer je novac potrošila na odvjetnike, a

zabranjeno joj je ulaziti u bolnicu. Da je imala faks, moţda

danas ne bi bilo problema.

269

Imala bi kopiju Lorbeerove ispovijedi, ako"je i mi više

nemamo. Sve bi bilo sačuvano. Moţda. Sve je moţda.

Nemamo nikakvih dokaza."

"A što je s elektroničkom poštom?"

"Ni toga ona više nema. Računalo joj je doţivjelo srčani

udar dan postoje pokušala objaviti svoj članak. Stroj se nije

povratio."

Sjedila je ruţičasta, stoična, zbunjena i ţalosna.

"A dalje?" traţio je Justin nastavak.

"Dalje nemamo više dokumenta. Uzeli su ga kad su ukrali

računalo, dosjee i kazete. Lari sam telefonirala navečer, u

pet poslijepodne po njemačkom vremenu. Završile smo

razgovor negdje oko pet i četrdeset. Bila je emotivna, jako

vesela. Ja isto. "Ĉekaj dok Kovacsica ovo čuje!" stalno je

ponavljala. Dugo smo razgovarale i smijale se. Nije mi palo

na pamet napraviti kopiju dokumenta prije sutradan

ujutro. Stavila sam ga u sef i zaključala. Sef nije jako velik,

ali nešto ipak znači. Provalnici su imali ključ sefa. Kako su

zaključali ulazna vrata pri odlasku, tako su zaključali i sef

pošto su ukrali dokument. Kad ovako pričam, sve izgleda

očito. Dotada nisu postojali. Što radi div kad mu treba

ključ? Kaţe malim ljudima neka izvide kakav sef imamo.

Zatim zove diva koji proizvodi sefove i traţi od njega neka

njegovi mali ljude naprave ključ. U svijetu divova, ovakav je

postupak uobičajen."

Bijeli se mercedes nije micao. Valjda je i to uobičajeno.

Pronašli su limeni krov. Redovi i stupci sklopljenih vrtnih

stolaca, povezanih lancima poput robijaša, stoje im s lijeve i

desne strane. Kiša pada i udara po limenom krovu, pa se u

mlazićima cijedi njima pod noge. Carl se vratio majci. Spava

joj na prsima, s glavicom zavučenom u njezin lijevi pazuh.

Ona je rastvorila kišobran i drţi ga nad djetetom. Justin

sjedi posebno od njih, ruku sklopljenih među koljenima,

kao u molitvi, a s glavom iznad ruku. Eto, to sam mrzio u

Garthovoj smrti, prisjetio se on. Garth mi je oduzeo prigodu

za dalju izobrazbu.

"Lorbeer je pisao roman."

"Da?"

"I taj roman ima sretan kraj na početku. Bile jednom dvije

lijepe mlade doktorice: Lara Emrich i Zsuzsi Kovacs.

Specijalizirale su na Sveučilištu u Leipzigu u Istočnoj

Njemačkoj. Sveučilište ima veliku kliniku. Njih dvije lijepo

istraţuju pod vodstvom mudrih profesora i maštaju kako će

jednog dana doći do velikih otkrića koja će spasiti svijet.

Nitko ne govori o bogu Profitu,

270

osim ako je riječ o profitu za cijelo čovjeianstvo. U lajpcišku

kliniku stiţu iz Sibira mnogi ruski Nijemci, oboljeli od

tuberkuloze. U sovjetskim je gulazima tuberkuloza bila vrlo

česta bolest. Svi su pacijenti siromašni, beznadno bolesni,

većinom boluju od multirezistentnoga soja bolesti; mnogi

umiru. Na sve će pristati, iskušat će bilo kakvu novu

terapiju, neće postavljati previše pitanja. Prirodno je, dakle,

što su dvije mlade doktorice izolirale bacile i radile pokuse s

novim lijekovima i načinima liječenja tuberkuloze. Testirale

su ih na ţivotinjama, moţda nakon toga i na studentima

medicine i drugim staţistima i specijalizantima. Studenti

nemaju novca. Jednoga će dana i sami biti liječnici, pa ih

istraţivanja zanimaju. Istraţivanja je vodio Oberarzt..."

"Primarijus."

"Ekipu je vodio Oberarzt vrlo zagrijan za pokuse. Svi članovi

ekipe htjeli su mu se svidjeti, pa su svi sudjelovali u

izvođenju pokusa. Nitko ne radi ništa zlo ni kaţnjivo.

Liječnici su mladi zanesenjaci, bave se vrlo privlačnom

temom, pacijenti su očajni. Zašto ne?"

"Zašto ne?" ponovi Justin kao jeka.

"Zsuzsi Kovacs ima dečka. Kovacsica uvijek ima dečka. Ima

puno mladića. Ovaj je mladić Poljak, dobar momak.

Oţenjen je, ali to nije vaţno. Na čelu je laboratorija. To je

malen, dobro ustrojen, djelotvoran laboratorij u Gdansku.

Iz ljubavi za Zsuzsi, Poljak joj je rekao da se moţe doći

igrati u njegovu laboratoriju kad god ima slobodna

vremena. Moţe dovesti koga hoće; ona je tako dovela svoju

kolegicu i prijateljicu, lijepu Laru Emrich. Zsuzsi i Lara

istraţuju, Zsuzsi i Poljak vode ljubav; svi su sretni i

zadovoljni, nitko i dalje ne govori o bogu Profitu. Ti mladi

ljudi idu samo za čašću i slavom; nadaju se moţda tek

napretku u stručnoj karijeri. Zatim su njihova istraţivanja

počela davati dobre rezultate. Pacijenti i dalje umiru, ali

ionako bi umrli. A i preţivjeli su neki koji su trebali

umrijeti. Kovacsica i Emrichica su ponosne. Pišu članke za

medicinske časopise. Njihov profesor piše članke u kojima

ih podupire. Drugi profesori podupiru njihova profesora; svi

su sretni, svi se raduju uspjesima bliţnjih svojih; nitko još

nikome nije neprijatelj -još ne."

Carl se promeškolji na majčinu ramenu. Ona ga potapše po

leđima i njeţno mu puhne u uho. Dječak se nasmiješi i opet

zaspe.

"Emrichica također ima ljubavnika. Udana je za čovjeka po

imenu Emrich, no on je ne zadovoljava; to je Istočna

Europa: ljudi se lako vjenčavaju i rastavljaju. Njezin se

ljubavnik zove

271

Markus Lorbeer. Rođenje u Juţnoj Africi od oca Nijemca i

majke Nizozemke. Ţivi u Moskvi kao samostalni zastupnik

zapadnih farmaceutskih tvrtki. On je poduzetnik koji

otkriva zanimljive mogućnosti i nova istraţivanja u

biotehnologiji te ih iskorištava."

"Lovac na talente."

"Da. Od Lare je stariji petnaestak godina. Premazan je svim

mastima, kako se kaţe, no i on je na svoj način zanesenjak

isto koliko i ona. Voli znanost, no nikad nije postao

znanstvenikom. Voli medicinu, ali nije liječnik. Voli Boga i

cijeli svijet, no isto tako voli i tvrdu valutu i boga Profita.

Zato je napisao: "Mladi Lorbeer je vjernik; on oboţava

kršćanskoga Boga, no isto tako oboţava i ţene, a još moţda

više i boga Profita." U tome leţi njegova propast. On vjeruje

u Boga, ali ga ne sluša. Meni se osobno nimalo ne sviđa

takvo ţivotno stajalište, ali nema veze. Za humaniste je Bog

izlika da se ne bude humanističan. Bit ćemo humanisti na

drugom svijetu, na ovom ćemo trčati za profitom. Nije

vaţno. "Lorbeer je uzeo Boţji dar mudrosti..." - mislim da je

pod time mislio na formulu Dypraxe -"... i prodao je

Nečastivom." Pod time je vjerojatno mislio na KVH. Zatim

piše kako je Tessi, kad ga je došla posjetiti u pustinji, do

kraja razotkrio svoj grijeh."

Justin se naglo uspravi na sjedalu.

"To kaţe? Spominje Tessu? Gdje!? U bolnici? Gdje ga je to

posjetila? U kakvoj to pustinji? Što lije samo time htio

reći!?"

"Kako rekoh, njegov je spis malo luckast. Zapravo, zove je

Abbottica*. "Kad je Abbottica posjetila Lorbeera u pustinji,

on je plakao." Moţda je sve to san, bajka. Lorbeer je postao

pokajnik u pustinji. On je novi Ilija, moţda čak Krist. Ne

znam. Odvratno, zapravo. "Abbottica je pozvala Lorbeera

neka poloţi račun pred Bogom. Tako je, dakle, na tom

sastanku u pustinji Lorbeer Ab-bottici objasnio srţ svojih

grijeha." Tako je on napisao. On je očito imao puno grijeha.

Ne sjećam se svih. Bio je grijeh samoobmane i grijeh

laţnoga znanja. Onda dolazi grijeh taštine, mislim. Slijedi

grijeh kukavištva. Taj si grijeh nikako ne oprašta, a to me

zapravo čini sretnom. No po svoj je prilici i on sretan. Lara

kaţe kako je on sretan jedino dok priznaje svoje grijehe ili

dok vodi ljubav."

"Sve je to napisao na engleskom?"

Ona kimne. "U jednom pasusu zvuči poput engleske Biblije,

u sljedećem daje vrlo točne stručne podatke o namjerno

široko zamišljenim kliničkim ispitivanjima, raspravama

između Kovac-

* U izvorniku "Abbott," što je Tesstno djevojačko prezime,

ali je inače riječ koja znači "opat" (poglavar samostana).

272

sice i Emrichice i problemima kombiniršiija Dypraxe s

drugim lijekovima. Samo vrlo dobro obaviještena osoba

moţe znati takve pojedinosti. Toga Lorbeera, priznajem,

volim puno više nego Lorbeera iz raja i pakla."

"Abbott je pisao s malim A?"

"Ne, s velikim. "Abbottica je zapisala sve što sam joj rekao."

No ima i još jedan grijeh. On ju je ubio."

Ĉekajući, Justin je pogledom fiksirao usnuloga dječaka.

"Moţda ne izravno; piše dvoznačno. "Lorbeer ju je ubio

svojom izdajom. Počinio je Judin grijeh, dakle joj je svojim

rukama prerezao grkljan, a Bluma pribio o stablo." Kad

sam Lari pročitala ove riječi, pitala sam je: "Lara, je li to

Markus htio reći daje ubio Tessu Quayle?""

"I što je odgovorila?"

"Markus ne bi mogao ubiti ni svoga najljućeg neprijatelja.

To je njegova muka - to je kazala. Smatra daje loš čovjek s

dobrom savješću. Ona je Ruskinja, depresivka, ona to

razumije."

"Ali ako je ubio Tessu, onda nije dobar čovjek."

"Lara me uvjerava da to nije moguće. Ona ima mnoga

njegova pisma. Kaţe kako je on mogao beznadno samo

voljeti. Ĉula od njega priznanja mnogih grijeha, ali ne

ovoga, naravno. Markus je vrlo ponosan na svoje grijehe,

kaţe ona. No on je tašt i napuhava ih. Komplicirana je

osoba, moţda je malo i psihotičan; kako ona kaţe, zato ga i

voli."

"No ne zna gdje je on sada?"

"Ne zna."

Justin ukočenim, neusredotočenim pogledom zuri u

obmanjujući suton. "Juda nikoga nije ubio. Juda je izdao."

"Ali učinak je isti. Juda je ubio Isusa svojom izdajom."

Opet dugo proučavanje maglovita obzora. "Tu netko

nedostaje. Ako je Lorbeer izdao Tessu, kome ju je izdao?"

"To nije jasno. Moţda Silama tame. Imam sam ono što sam

zapamtila." :.--,

"Silama tame?"

"U spisu on govori o Silama tame. Mrzim to njegovo

nazivlje. Je li mislio na KVH? Moţda je poznavao i druge

sile tame."

"Spominje li se Arnold u dokumentu?"

"Abbottica je imala vodiča. U spisu se on naziva Svecem.

Svetac je u bolnici razgovarao s Lorbeerom i rekao mu kako

je Dy-praxa smrtonosno sredstvo, a ne lijek. Svetac je bio

oprezniji od Abbottice, jer je liječnik; bio je i snošljiviji, jer

ima iskustva s ljudskom izopačenošću. No najveću istinu

posjeduje Lara. U to

273

je Lorbeer siguran. Emrichica sve zna; piema tome joj nije

dopušteno govoriti. Sile tame odlučne su spriječiti da istina

izađe na vidjelo. Eto, zato su morali ubiti Abbotticu i raspeti

Sveca."

"Raspeti!? Arnolda?"

"U Lorbeerovoj bajci Sile tame su odvukle Bluma i pribile ga

za drvo."

Zašutješe, oboje nekako posramljeni.

"Lara isto tako kaţe da Lorbeer pije kao Rus," dodala je,

nastojeći nekako ublaţiti dojam prijašnjih riječi, no

Justinovu se pozornost nije dalo odvratiti.

"Pisao je u pustinji, no uporabio je tekličku sluţbu u Nairo-

biju," primijeti on.

"Naslov je bio tipkan, otpremnica pisana rukom. Pošiljka je

poslana iz hotela "Norfolk" u Nairobiju. Pošiljatelj evo je ime

teško čitljivo, no mislim daje pisalo "McKenzie". Je li to

škotsko prezime? U otpremnici je pisalo neka se pošiljka,

ako se ne bude mogla uručiti, ne vraća pošiljatelju, nego

neka se uništi."

"Pretpostavljam daje otpremnica imala i broj."

"Otpremnica je bila pričvršćena za omotnicu. Kad sam prve

noći stavljala spis u sef, vratila sam ga u omotnicu. Tako su

i omotnica i otpremnica nestale skupa sa spisom."

"Treba stupiti u vezu s tekličkom sluţbom. Oni moraju

imati kopiju otpremnice."

"Teklička sluţba nema zabiljeţenu tu pošiljku. Ni u

Nairobiju, niti u Hannoveru."

"Kako daje pronađem?"

"Laru?"

Kiša je kloparala po limenom krovu, a narančasta svjetla

grada ţmirkala u izmaglici dok je Birgit parala list papira iz

rokovnika i pisala na nj dug telefonski broj.

"Ima kuću, ali neće još dugo. Inače morate pitati na

sveučilištu, ali morate paziti, jer je mrze."

"Je li Lorbeer spavao i s Kovacsicom, a ne samo s Emricho-

vom?"

"Za Lorbeer a to ne bi bilo neobično. Ali ja mislim da se

ţene nisu posvadile oko seksa, nego oko lijeka." Zastane,

hvatajući njegov pogled. Bio se zagledao u daljinu, no nije

se imalo što vidjeti, osim dalekih brjegova što su stršili iz

magle. "Tessa je često pisala kako vas voli," reče tiho

njegovu profilu. "Ne izravno; nije bilo potrebe za tim.

Govorila mije kako ste častan čovjek, pa ćete se, kad

ustreba, ponijeti časno."

Pripremala se za odlazak. Dodao joj je naprtnjaču. Zajedno

274

su smjestili i zavezali Carla u njegovo dječje sjedalo, zatim

pričvrstili plastičnu kabanicu za dvoje, tako da je pospana

glavica virila kroz rupu.

"Tako, dakle," reče ona. "Hodate?"

"Hodam."

Iz jakne izvuče omotnicu.

"Ovdje sam zapisala sve čega se sjećam iz Lorbeerova

"romana". Zapisala sam to za vas. Imam strašan rukopis,

ali vi ćete ga već dešifrirati."

"Vrlo lijepo od vas," odgovori Justin i ubaci omotnicu u

unutarnji dţep kišnog ogrtača.

"Onda, hodajte dobro," oprosti se ona.

Htjela se s njim rukovati, no iznenada se predomisli, pa ga

poljubi u usta srdačno, ali nespretno, u znak lijepih

osjećaja i za oproštaj, dok je drţao bicikl s Carlom da ne

padne. Justin je i dalje pridrţavao dvokolicu dok je

zakapčala remenčić kacige pod bradom prije nego je

zajašila bicikl i odvezla se niz brijeg.

Hodam.

Hodao je drţeći se sredine puta, mjerkajući jednim okom

tamne grmove rododendrona na obje strane puta. Neonska

svjetla gore svakih pedeset metara. Prelazio je pogledom

preko tamnih dijelova između svjetala. Noćni je zrak

mirisao na jabuke. Si-šavši do podnoţja brijega, prošao je

blizu parkirana mercedesa, jedva deset metara od poklopca

njegova motora. U automobilu nije bilo svjetla. Dvojica

muškaraca sjedila su na prednjim sjedalima, no sudeći po

njihovim nepomičnim obrisima u mraku, to nisu bila ista

dvojica koja su vozila uz brijeg, pa opet dolje. Hodao je i

dalje; automobil uskoro krene i pretekne ga. Ignorirao ih je,

no u njegovoj mašti, ljudi u vozilu njega nisu ignorirali.

Mercedes dođe do raskriţja i skrene lijevo. Justin skrene

desno, uputivši se prema svjetlima grada. Taksi prođe

pokraj njega i vozač ga pozove, nudeći mu voţnju.

"Hvala vam, hvala," glasno odgovori, "noja radije hodam."

Taksist ne reče ništa. Koračao je sada pločnikom, drţeći se

vanjske strane. Prošavši još jedno raskriţje, nađe se na

jarko osvijetljenoj sporednoj ulici. Mladići i djevojke mrtvih

očiju čučali su u veţama. Muškarci u koţnim jaknama

stajali su na uglovima, govoreći u mobitele. Prošao je još

dva raskriţja i ugledao pred sobom svoj hotel.

Hotelsko je predvorje bilo u stanju neizbjeţne večernje

zbrke.

275

Japansko se izaslanstvo upravo registriralo na recepciji,

bljeskale su bljeskalice fotoaparata, nosači trpali skupu

prtljagu u jedino dizalo. Zauzevši mjesto u redu, svuče

kišni ogrtač, no omotnicu iz njega izvuče i stavi u unutarnji

dţep sakoa. Dizalo se spusti, a on se odmakne, puštajući

ţene neka uđu prve. Vozio se do trećega kata, na kojem je

jedini izašao. Neugodni hodnik sa sumornim svjetiljkama

podsjeti ga na bolnicu "Uhuru". Televizori su pravili buku u

svim sobama. Broj njegove sobe je 37, a ključ je plastična

pločica s crnom strjelicom. Ljutila gaje buka različitih

televizijskih programa; ozbiljno je pomišljao da se ode

nekome buniti zbog toga. Kako ću pisati Hamu uz tu buku?

Stupivši u sobu, poloţi kišni ogrtač preko naslona stolice i

uvidje kako je krivac njegov vlastiti televizor. Sobarice su ga

zacijelo upalile spremajući, a poslije ga se nisu potrudile

ugasiti. Pribliţavao se televizoru. Na programu emisija

kakvu je posebno mrzio. Poluo-djeven pjevač zavijao je s

tonom na najglasnije pred ekstatičnom tinejdţerskom

publikom, dok je osvijetljeni snijeg padao zaslonom.

To je bilo zadnje što je Justin vidio prije nego su se svjetla

ugasila: osvijetljene snjeţne pahuljice kako padaju

zaslonom. Tama padne na njega; osjeti kako ga udaraju i

guše u isto vrijeme. Neke mu ruke priljube njegove ruke uz

tijelo, a u usta mu naguraju grubu krpu smotanu u loptu.

Noge mu zgrabe ragbijaškim hvatom, pa popustiše pod

njim; shvatio je kako ima srčani udar. Dobio je potvrdu za

svoje tumačenje u obliku strahovita udarca u trbuh, koji

istisne i zadnji dah iz njega, jer kad je pokušao viknuti

nešto, nije imao ni glasa ni daha, a krpa gaje gušila.

Na prsima osjeti nečija koljena. Nešto su mu vezali oko

vrata; omču, mislio je, pretpostavivši kako će ga objesiti.

Jasno mu se pred očima ukaza Blum pribijen za drvo.

Namiriše muški dezo-dorans i prisjeti se mirisa

Woodrowljeva mirisa te kako je njušio njegovo ljubavno

pismo Tessi kako bi utvrdio ima li isti miris. Za trenutak

nije imao Tessu na umu, što se vrlo rijetko događalo. Leţao

je na podu na lijevom boku; što god da mu je raznijelo

trbuh, raspali ga istom ţestinom u međunoţje. Na glavi mu

bijaše kukuljica, ali još ga nisu objesili; još je leţao na

boku. Povraćalo mu se od krpe, ali nije mogao izbacivati

bljuvotinu iz usta, nego mu se slijevala natrag niz grlo.

Ruke ga prevrnu na leđa i istegnu mu ruke, stavivši mu

veći dio ruku pod sag, a dlanove prema gore. Raspet će me

kao Arnolda. No nisu ga razapinjali; svakako, ne još: drţali

su mu ruke na podu i izvrtali ih istodobno. Bol je bila jača

nego što je mislio da uopće moţe biti: u rukama, prsi-

276

ma, nogama, međunoţju. Molim vas, mfslio je. Nemojte mi

desnu ruku, da mogu pisati Hamu. Vjerojatno su čuli

njegovu molitvu, jer je bol prestala. Ĉuo je muški glas;

sjevernonjemački, vjerojatno berlinski, dosta kultiviran.

Zapovijedao je neka okrenu svinju na bok i zaveţu mu ruke

na leđima. Poslušaše zapovijed.

"Gospodine Quayle, čujete li me?" pitao je isti glas, no sada

na engleskom. Justin nije odgovorio. Nije to bio nedostatak

pristojnosti, nego je bio napokon uspio ispljunuti krpetinu,

pa je opet povraćao, a bljuvotina mu se skupljala oko vrata

unutar kukuljice. Zvuk televizora se utišao.

"Dostaje, gospodine Quayle. Vi sada prestajete s tim, jasno?

Ili će vas snaći što je snašlo vašu ţenu. Jeste li me čuli?

Ţelite dodatnu kaznu, gospodine Quayle?"

Uz drugi je "Quayle" stigao još jedan strašan udarac među

noge.

"Moţda ste malo oglušili. Zato smo vam ostavili poruku. Na

krevetu je. Kad se probudite, pročitat ćete poruku i sjećati

se. Onda idete ravno u Englesku. Jeste čuli? Više ne

postavljate nikakva gadna pitanja. Idete doma i ponašate se

kao dobar dečko. Sljedeći put vas ubijemo, kao Bluma. To

ide vrlo sporo. Jeste li čuli?"

Još jedan udarac u muda sluţio je za ponavljanje i

utvrđivanje gradiva. Ĉuo je zvuk zatvaranja vrata.

Leţao je sam u svojoj tami i u svojoj bljuvotini, na lijevom

boku, koljena privučenih bradi, ruku zavezanih iza leđa.

Nutrinu glave su mu parale munje od boli što su mu

razdirale tijelo. Leţao je u agoniji, prozivajući uzdrmane

redove svoga tijela: stopala, listove, koljena, međunoţje,

trbuh, srce, ruke; prozivka potvrdi kako je sve još na svom

mjestu, ako već i nije u najboljem stanju. Strese se u

uzama, osjetivši se kao da se valja zapaljenim ugljenom.

Opet je mirno leţao, a u njemu se počne buditi strašno

zadovoljstvo, šireći se u pobjedničkom sjaju samospoznaje.

Ovo su mi učinili Jer sam ostao ono što Jesam, Umjeren

sam. Sposoban sam. U sebi, Ja sam netaknut čovjek. Da se

sad vrate i ponove sve što su mi činili, nikad ne bi mogli

nauditi netaknutu čovjeku. Prošao sam ispit kojega sam se

bojao čitava ţivota. Diplomirao sam bol.

Ili je bol prestala, ili mu je priroda pritekla u pomoć; tek,

zadrijemao je, drţeći usta čvrsto zatvorena, dišući na nos

kroz

277

smrdljivu, mokru tamnu noć svoje kukuljice. Televizor je i

dalje bio upaljen - čuo ga je. Ako ga osjećaj za smjer nije

ostavio, bio je okrenut prema njemu. No kukuljica je, mora

biti, bila od dvostruke tkanine, jer je sa zaslona vidio tek

slabo bljeskanje. Kad se, stoje njegove ruke skupo stajalo,

prevrnuo na leđa, nije vidio nikakav trag svjetla od lustera,

iako je svjetlo bilo upaljeno kad je stupio u sobu, a ne sjeća

se kako bi čuo da su ga njegovi mučitelji ugasili na

odlasku. Prevrne se opet na stranu; panika ga nadvlada;

čekao je neko vrijeme dok nije opet prevladala u njemu

razumnija i hrabrija strana njega. Radi, čovječe! Izbavi se!

Posluţi se tom svojom glupom glavom, to je jedino što su

ostavili netaknuto. Ali zašto su je ostavili netaknutu? Zato

što nisu ţeljeli skandal. Što će reći: tko god da ih je poslao,

nije ţelio skandal. "Sljedeći ćemo te put ubiti kao Bluma" -

ali ne ovoga puta, koliko god su to moţda ţeljeli. Znači,

vikat ću. Je li to najbolje? Valjat ću se po podu, udarati

pokućstvo, lupati po zidovima, razbijati televizor i uopće,

ponašati se poput manijaka, sve dok netko zaključi kako

nisam dvoje ljubavnika što su izgubili glavu u podivljalu sa-

domazohizmu, nego jedan vezani i premlaćeni Englez s

glavom u vreći. Tako?

Iskusni diplomat u njemu briţljivo mu je ocrtavao moguće

posljedice takva otkrića. Hotel pozove policiju. Policija uzme

od mene izjavu i pozove britanski konzulat; u ovom je

slučaju to Ha-nnover, ako ga još nisu ukinuli. Upada

deţurni konzul, bijesan što su mu prekinuli večeru da izvidi

stoje s još jednim nesretnim zabludjelim britanskim

podanikom. Njegova će refleksna potreba biti da vidi moju

putovnicu - koju, to gotovo da i nije vaţno. Bude li

Atkinsonova, imam problem, jer je krivotvorena. To će se

ustanoviti jednim telefonskim pozivom u London. Ako je

Quayle-ov, problem je drukčiji, ali konačni će ishod biti

manje-više jednak: prvim letom u London, bez priziva, a u

zračnoj će me luci dočekati vrlo nabrušen odbor za

dobrodošlicu.

Noge mu nisu vezane. Dosad ih se nije usudio rastaviti. Sad

je to učinio; zapališe mu se međunoţje i trbuh, a brzo su

slijedila i bedra i stegna. No svakako moţe razdvojiti noge,

moţe opet spojiti pete i čuti kuckanje peta. Ohrabren tim

otkrićem, odvaţi se na krajnji korak i prevrne se na trbuh,

zajaukavši pritom nehotice glasno. Silom si spoji usne,

kako ne bi opet kriknuo.

No ostao je s licem dolje. Strpljivo, pazeći da ne probudi

susjede u sobama s obiju strana njegove, počeo je raditi na

labavljenju spona oko zglobova.

278

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Zrakoplov je bio postariji dvomotorni beechcrajt u zakupu

Ujedinjenih naroda; posadu su činili divlji pedesetogodišnji

kapetan iz Johannesburga i krupni crni kopilot sa

zaliscima; na svakom od devet sjedala, većinom poderanih,

stajala je po jedna bijela kartonska kutija s ručkom. Zračna

luka polijetanja: Wil-son, blizu Tessina groba. Dok se

letjelica znojila i čekala na pisti, Ghita se mučila kako bi

kroz prozor ugledala njezin grob; shvativši da će to biti

moguće tek kad se zrakoplov pokrene, pitala se kada će to

biti. No sve što je mogla vidjeti bijaše sjedokosa trava i

muškarac iz plemena u crvenoj halji, koji je stajao na jednoj

nozi, oslonjen o svoj dugi pastirski štap, čuvajući stado

koza; vidjela je i krdo gazela kako pase pod olovnosivim

oblacima. Pokušala je nagurati putnu torbu pod sjedalo, no

bila je prevelika, pa je morala skinuti svoje svetačne cipele

kako bije smjestila. U kabini je bilo uţasno vruće; kapetan

je već izvijestio putnike kako klimatizacija ne moţe raditi

prije uzlijetanja. U prednjem dţepu torbe, zatvoren

zupčanim zatvaračem, smjestila je podsjetnik za

konferenciju i sluţbeno pismo kojim je Visoko povjerenstvo

ovlašćuje putovati na nju kao britanska predstavnica u

ODID. U glavni je odjeljak stavila spavaćicu i presvlaku.

Ovo činim za Justina. Slijedim Tessu. Ne moram se stidjeti

svojeg neiskustva niti dvoličnosti.

Straţnji dio trupa zrakoplova nakrcan je vrećama

dragocjene biljke miraa, blagoga narkotika što ga oboţavaju

pripadnici sjevernih plemena. Njegov je drvenasti miris

polako punio kabinu. Na sjedalima ispred Ghitina sjedilo je

četvero prekaljenih humanitaraca: dva muškarca i dvije

ţene. Moţda je miraa njiho-

279

va. Zavidjela im je na bezbriţnoj opuštenosti, praktičnoj

odjeći i čvrstoj odlučnosti. S trunkom samoprijekora shvati

da su to mladi ljudi, njezinih godina. Poţeli prekinuti s

naučenom poniz-nošću, kao što je navika da skupi pete kad

god se rukuje s pretpostavljenima - tu i druge takve navike

ucijepile su joj redovnice kod kojih se školovala. Poviri u

svoju kutiju i otkrije dva sendviča s patlidţanom, jabuku,

čokoladu i tetrapak soka od pasionke. Te je noći jedva oka

sklopila; bijaše izgladnjela, no dostojanstvo joj je priječilo

načeti sendvič prije uzlijetanja. Sinoć joj telefon nije

prestajao zvoniti otkad se vratila u stan - kako su prijatelji i

prijateljice jedan po jedan iskazivali nevjericu i bijes viješću

daje izdana tjeralica za Arnoldom. Njezin posao u Visokom

povjerenstvu je od nje zahtijevao da prema njima odigra

ulogu iskusne drţavnice. U ponoć je, iako mrtva umorna,

pokušala učiniti korak nakon kojega se više ne bi mogla

povući; korak koji bi je, daje uspjela, izbavio iz ničije zemlje

u kojoj se skrivala posljednja tri tjedna. Pročeprkala je po

starom bakrenom loncu u kojem je drţala različite sitnice te

iz njega izvukla komadić papira što ga je tamo bila sakrila.

Evo, Ghita, ovo je telefonski broj na koji nas moţeš nazvati

ako poţeliš opet s nama razgovarati. Ako nas nema, ostavi

poruku ijedno od nas će ti se javiti za sat vremena;

obećavam. Odgovorio joj je agresivan muški glas, crnački;

nadala se kako je nazvala pogrešan broj.

"Htjela bih razgovarati s Robom ili Leslev, molim vas."

"Kako se zovete?"

"Ţelim razgovarati s Robom ili Leslev. Je li tko od njih

tamo?" "Tko ste vi? Recite mi kako se zovete i što ţelite!

Smjesta!" "Molim vas, ţelim razgovarati s Robom ili s

Leslev." Ĉuvši zalupljivanje slušalice, ona bez

dramatiziranja prihvati činjenicu daje sama samcata, kako

je i pretpostavljala. Dakle, nema Tesse, nema Arnolda,

nema mudre Leslev iz Scotland Yar-da\ nitko je neće

poštedjeti odgovornosti za njezine vlastite postupke. Njezini

roditelji, makar ih je oboţavala, nisu bili rješenje. Njezin

otac odvjetnik bi pozorno saslušao njezino svjedočenje i

objavio kako s jedne strane stoji jedno, a s druge strane

nešto drugo... Pitao bije kojim objektivnim dokazima

raspolaţe kako bi potkrijepila te vrlo ozbiljne optuţbe.

Njezina majka liječnica rekla bi ti si pregrijana, mila, dođi

malo doma, odmori se i opusti. S tim mislima na vrhu

uzburkana mora u glavi, Ghita otvori svoje prijenosno

računalo koje će također, o tome nema sumnje, biti do vrha

puno krikova boli i zgraţanja zbog Arnolda. No čim se

povezala na Mreţu, zaslon bljesne, pa se ugasi. Provede

postu-

280

pak uobičajen u slučaju poteškoća - uzalud. Telefonirala je

nekim prijateljima i utvrdila da njihovi strojevi nisu

pogođeni.

"Joj, Ghita! Moţda si pokupila neki ludi virus s Filipina, ili

gdje već rastu ti šašavi kompjutoraši," zavidno je uskliknula

jedna prijateljica, kao da je Ghiti time udijeljena neka

posebna čast.

Moţda i jest, sloţila se ona. Loše je spavala od brige za

elektroničke poruke što ih je izgubila- dijelove pingpong-

čavrljanja s Tessom što ih nikad nije otiskivala, radije ih

ponovno čitajući sa zaslona; tako su poruke bile ţivahnije,

više Tessine.

Beechcraft još nije poletio, pa se Ghita, kako bijaše njezin

običaj, odala razmatranju velikih ţivotnih pitanja, briţljivo

izbjegavajući najveće: što ja ovdje radim i zašto? Prije

nekoliko godina u Engleskoj (u Eri prije Tesse, kako je to

razdoblje u sebi potajno nazivala) mučila se misleći na

duševne povrede, stvarne i zamišljene, što ih je svakoga

dana morala trpjeti zato što je Angloindijka. Samu je sebe

vidjela kao hibrid kome nema spasa, napola crnu djevojku

u potrazi za Bogom, napola bjelkinju nadmoćnu običnim

smrtnicima koji nisu završili pravo. Lijegala je i ustajala sa

zahtjevom da dozna svoje mjesto u bjelackome svijetu; isto

je tako ţarko ţeljela znati gdje bi trebala uloţiti svoje

ambicije i čovječnost, treba li nastaviti studirati ples i

glazbu na londonskom koledţu što ga je pohađala nakon

Exetera ili - kako su drţali boljim njezini posvojni roditelji -

slijediti drugu zvijezdu i ući u pravničku profesiju.

Sve to objašnjava kako se jednoga jutra zatekla, gotovo bez

ikakve pripreme, na prijamnom ispitu za Sluţbu vanjskih

poslova Njezina veličanstva na kojem je (što ne iznenađuje,

jer prije toga nikad nije razmišljala o politici) glatko pala, ali

su je posa-vjetovali neka opet pokuša za dvije godine.

Nekako je sama odluka o pristupanju ispitu, makar je pala,

otvorila u njoj put zaključku kako se ugodnije osjeća

ulazeći u Sustav, nego ostajući izvan njega, postiţući jedva

išta više nego djelomično zadovoljavanje svojih umjetničkih

poriva.

U tom je trenutku, boraveći u Tanzaniji u posjetu

roditeljima, odlučila - opet na brzinu - prijaviti se na

natječaj za lokalno osoblje u Britanskom visokom

povjerenstvu u Keniji; pa uznastojati napredovati u sluţbi

kad je jednom prime. Da to nije učinila, nikad ne bi

upoznala Tessu. Ne bi nikad otišla na (kako je sada

zamišlja) bojišnicu, a još bi manje ostala na njoj, ostala

kako bi se borila za stvari kojima je bila vjerna. Njezinu

vjernost nimalo nije umanjivala činjenica što su te stvari,

kad se sve zbroji i

281

oduzme, vrlo jednostavne: istina, pravda, "snošljivost,

osjećaj za ljepotu ţivota i gotovo nasilno odbijanje njihovih

suprotnosti; no iznad svega bilo je to uvjerenje (što ga je

naslijedila od roditelja, a Tessajoj gaje učvrstila) da se mora

prisiliti Sustav da odraţava te vrijednosti, ili on nema svrhe

postojati. To ju je opet vratilo pitanju svih pitanja. Voljela je

Tessu, voljela je Bluma, Justina je voljela i dalje ga voli

(iskreno govoreći, malo više nego što dolikuje, priliči, ili

kako se to već kaţe). Ĉinjenica što radi za Sustav ne

obvezuje je na prihvaćanje svih laţi Sustava, primjerice

onih i onakvih što ih je jučer čula iz Woodrowljevih usta.

Naprotiv, njezina je obveza odbaciti laţi i vratiti Sustav na

njegovo mjesto; to je jedna strana istine. Tako se moţe

objasnit što je Ghita bila posve zadovoljna onime što čini i

zašto to čini. "Bolje je biti unutar Sustava i boriti se protiv

njega, nego izvan njega, gdje moţeš samo reţati na nj,"

govorio je njezin otac, ikonoklast na svoj način.

A Tessa je - što je najbolje od svega - govorila isto to.

Beechcraft se protrese kao stari pas, poskoči naprijed,

zaleti se i - s mukom se nađe u zraku. Kroz prozorčić Ghita

ugleda cijelu Afriku kako se prostire pred njom: sirotinjska

predgrađa, krda zebra u trku, nasade cvijeća pokraj jezera

Naivashe, Aber-dares i planinu Keniju blijedo ocrtanu na

dalekom obzoru. Okruţujući ih poput mora, beskraj

zamućeno smeđe šikare tu i tamo prošarane zelenilom.

Zrakoplov uleti u kišonosni oblak te smeđa prašina ispuni

kabinu. Oblak zamijeni ţarko sunce, popraćeno

strahovitom detonacijom negdje s Ghitine lijeve strane. Bez

upozorenja, zrakoplov se prevrne na lijevi bok. Kutije za

ručak, na-prtnjače i Ghitina putna torba otkotrljaju se na

stranu; zazvone alarmna zvonca i sirene, zasvijetle treptava

crvena svjetla. Nitko nije progovorio osim jednoga staroga

crnca, koji se najprije nervozno nasmija, pa dubokim

glasom objavi: "Volimo te, Gospodine. Nemoj to zaboraviti!"

Na te se riječi svi ostali također nervozno nasmijase.

Zrakoplov se još nije ispravio. Zvuk motora stišao se do

mrmora. Crni kopilot sa zaliscima izvukao je odnekud

letački priručnik te je čitao popis za provjeru iz njega, a

Ghita je pokušavala nešto pročitati preko njegova ramena.

Divlji se kapetan okrenuo na sjedalu kako bi se obratio

prestrašenim putnicima. Okorjela mu usta bijahu

iskrivljena u skladu s nagibom zrakoplova.

"Kao što ste vjerojatno primijetili, dame i gospodo, jedan je

motor otkazao," reče suho. "To znači da se moramo vratiti

na Wil-son i uzeti drugi."

A ja se ne bojim, opazi Ghita, zadovoljna sama sobom. Do

282

Tessine smrti takve su se stvari događale drugima. Sada se

zbivaju meni, a ja s njima mogu izaći na kraj.

Ĉetiri sata poslije stajala je na asfaltu u Lokichoggiu.

"Jes" ti Ghita?" zaviče mlada Australka kako bi nadglasala

buku motora i glasne pozdrave drugih ljudi. "Ja sam

Judith. Bok!"

Bila je to visoka, sretna djevojka crvenih obraza, odjevena u

smeđe muške hlače s puno dţepova i majicu s ponosnim

natpisom United Tea Services oj Ceylon. Zagrliše se -

spontano se sprijateljivši na tom bučnom i divljem mjestu.

Bijeli zrakoplovi UN su uzlijetali i slijetali, bijeli kamioni

manevrirali i tandrkali, sunce je prţilo, vrelina se dizala s

piste, oblaci zrakoplovnoga goriva ulazili su joj u oči i

omamljivali je. Judith ju je vodila; stisne se na straţnje

sjedalo terenca među poštanske vreće, sjevši pokraj

oznojena Kineza u crnu odijelu, sa svećeničkim ovratnikom.

Pokraj njih su u suprotnom smjelu prohujali dţipovi, koje je

slijedila povorka bijelih kamiona prema teretnim

zrakoplovima.

"Bila je krasna ţena!" vikala je Judith s prednjega sjedala.

"Vrlo predana!" Očito je govorila o Tessi. "Zašto bi itko htio

uhititi Arnolda? Uţasno su glupi! Arnold ne bi zgazio ni

mrava. Ostajete tri noći, je li tako? Samo, imamo gomilu

nutricionista koji dolaze iz Ugande!"

Judith je ovdje da bi nahranila ţive, a ne mrtve, pomisli

Ghita dok je dţip kloparao kroz ulaz i penjao se na kratki

asfaltirani dio puta. Provezli su se uz grad koliba, sklepane

krčme, tezge i šaljivi putokaz "Piccadillv - ovuda". Pred

njima se diţu spokojni smeđi brjegovi. Ghita izjavi kako bi

rado onuda šetala. Judith joj odgovori da se, učini li to, više

nikad neće vratiti.

"Ţivotinje?"

"Ne, ljudi."

Pribliţiše se taboru. Na komadu crvene prašine uz glavni

ulaz djeca su igrala košarku; kao koš je sluţila probušena

bijela vreća za hranu, pribijena o drveni stup. Judith

povede Ghitu do recepcije, gdje je preuzela propusnicu.

Potpisavši se u knjigu gostiju, Ghita naizgled leţerno

prelista unatrag, pronašavši stranicu za koju se pravila daje

nije traţila:

Tessa Abbott, poštanski pretinac 346, Nairobi, tukul 28.

Arnold Blum, Medecins de l"Univers, Nairobi, tukul 29.

Isti datum.

"Novinari su se raspomamili," oduševljeno je pripovijedala

Judith. "Reuben ih je traţio po pedeset američkih po

snimci, u

283

gotovini. Osamsto dolara sve skupa, što znači sto risanki i

kompleta bojica. Reuben računa da će od toga izaći dva

Dinka van Gogha, dva Dinka Rembrandta ijedan Dinka

Andy Warhol."

Reuben, legendarni organizator tabora, prisjeti se Ghita.

Kon-goanac, Arnoldov prijatelj.

Setale su niz široki drvored baobaba, čije su ţarkocrvene

tru-bice sjale, uperene neke u zračne vodove, a druge u

bijelo ovap-njene tukule slamnatih krovova. Bucmast

Englez, nalik na ravnatelja privatne škole za dječake,

preveze se polako pokraj njih na starinskom poštarskom

biciklu. Ugledavši Judith, pozvoni zvoncem i ljupko joj

odmahne.

"Nuţnici i tuševi su preko puta, prvi je sastanak sutra

ujutro točno u osam. Sastajemo se na ulazu u kolibu broj

trideset dva," izvijesti je Judith, pokazujući Ghiti gdje će

prespavati. "Sprej protiv komaraca ti je pokraj kreveta, no

uporabi mreţu ako si pametna. Jesi li za šetnju do kluba

negdje u sumrak, da popijemo pivo prije večere?"

Ghita bi.

"I čuvaj se! Neki dečki su dosta gladni kad se vrate s

terena."

Ghita se trudila zvučati obično. "Oh, usput, ima jedna ţena

imenom Šarah," reče ona. "Bila je nekakva Tessina

prijateljica. Ako je negdje u blizini, voljela bih je pozdraviti."

Raspakirala se pa, oboruţana torbom za plaţu i ručnikom,

odlučno krene preko puta. Pala kiša i namočila prašinu što

je stizala iz zračne luke. Opasni su brjegovi promijenili

boju, postavši crni i maslinasto zeleni. U zraku je mirisalo

na benzin i začine. Istuširala se, vratila u svoj tukul i sjela

za klimavi stolić, pa počela proučavati bilješke, znojeći se

bespomoćno, pa se izgubila u pojedinostima

samodostatnosti zajednica primateljica pomoći.

Klub u Lokiju je stablo baobaba razgranate krošnje, pod

kojom je dugačak slamnati krov, šank s muralom

prašumske faune i video-projektorom koji prikazuje mutne

slike davno mrtvog nogometnog susreta na bijelo oličeni

zid, dok iz zvučnika dopiru ritmovi afričke plesne glazbe.

Podvriskivanje radosna prepoznavanja paralo je večernji

zrak dok su humanitarci s raznih krajeva svijeta ponovno

otkrivali jedni druge na raznim jezicima, grlili se, dodirivali

si lica i hodali s rukom u ruci. Ovo bi mogao i trebao biti

moj duhovni dom, pomisli ţeljno. Ovo su dugini ljudi, moji

ljudi. Oni su bez klase, bez rase, mladi su i puni

entuzijazma -

284

sve to pripada i meni i ja pripadanrnjima. Dođi u Loki i

posveti se! Potucaj se okolo starim zrakoplovom, uţivaj u

romantičnoj samopredodţbi i adrenalinu izazvanom

opasnošću! Oslobodi svoju spolnost, predaj se lutalačkom

ţivotu, koji te oslobađa nepotrebnih spona! Nema više

sumornog rada u uredu, s malo po-pušene trave tu i tamo,

kako bi si čovjek olakšao! Slava i dečki čekaju me na

terenu, novac i još više momaka kad sam na odmoru! Kome

treba više?

Meni.

Ţelim razumjeti zašto je ova guţva uopće bila nuţna. I zašto

je sada nuţna. Trebam hrabrosti kako bih ponovila za

Tessom u njezinu najotrovnijem izdanju: "Loki je grozan.

Nema ništa više prava na postojanje nego što je imao

Berlinski zid. On je spomenik propasti diplomacije. Kakva

je, k vragu, korist od odrţavanja luksuzne hitne pomoći kad

naši političari ne čine ništa kako bi spriječili nesreće?"

Noć padne u trenu. Ţute pruge umjetna svjetla zamijeniše

sunce, ptice prestaše čavrljati, a zatim nastaviše razgovor,

ali prihvatljivijom glasnoćom. Ghita je sjedila za dugim

stolom, Judith tri mjesta od nje, grleći antropologa iz

Stockholma. Pomisli kako se nije tako osjećala otkad je bila

nova djevojka u djevojačkom internatu; ima i razlike: u

konviktu se ne pije pivo i nema oko tebe pet-šest zgodnih

mladića sa svih strana svijeta za tvojim stolom, nema isto

toliko pari muških očiju koji mjerkaju tvoju seksualnu

specifičnu teţinu i dostupnost. Slušala je priče o mjestima

za koje nikada nije čula, pripovijesti tako jezive da je bila

uvjerena kako nikad neće ni čuti takve priče. Dala je sve od

sebe kako bi izgledala iskusna i tek malo impresionirana.

Govornik je u tom trenutku bio ţilavi Jenki iz New Jersevja

po imenu Hank Jastreb. Prema Judith, on je nekad bio

boksač, a poslije lihvar i utjerivač dugova; prihvatio se

humanitarnoga rada kako bi se udaljio od podzemlja. Drţao

je predavanje o zaraćenim frakcijama nilskoga porječja:

kako se SPLE privremeno ulizuje SPLM; kako SSIM praši

dupe nekom drugom nizu slova: kolju njihove muškarce,

kradu im ţene i stoku... uopće, daju svoj doprinos

milijunima mrtvih što su ih već donijeli sudanski

besmisleni građanski ratovi. A Ghita pijucka svoje pivo i

trudi se najviše što moţe kako bi se smješkala zajedno s

Hankom Jastrebom, jer on svoj monolog kao da upućuje

isključivo njoj, kao novopridošlici i budućem plijenu. Stoga

je bila zahvalna bucmastoj crnkinji ne-odredivih godina u

kratkim hlačama i tenisicama, s kapom londonskoga

piljara, kad je izronila iz mraka, potapšala je po rame-

285

nu i rekla: "Ja sam Šarah iz Sudana, zlafo; ti si dakle

sigurno Ghita. Nitko mi nije rekao da si tako lijepa. Dođi,

idemo popiti šalicu čaja, mila." Pa je odmah provede kroz

labirint ureda do njenoga tukula, koji je bio sojenica, za

razliku od drugih. U njemu je bila tek postelja za jednu

osobu, hladnjak i polica za knjige ispunjena djelima

klasične engleske knjiţevnosti - od Chaucera do Jamesa

Jovcea.

Koliba ima i balkončić s dva stolca za sjedenje pod

zvijezdama i borbu s kukcima dok se čeka da zavre voda u

kotliću.

"Ĉujem da će sad uhititi Arnolda," reče Šarah iz Sudana

mirnim glasom, nakon što su njih dvije dolično oplakale

Tessinu smrt. "Pa i trebali bi. Ako si čvrsto odlučio skriti

istinu, onda prvo moraš ljudima dati drukčiju istinu kako

bi ih ušutkao. Inače će se početi pitati nije li moţda prava

istina negdje skrivena, a to ne bi bilo dobro."

Učiteljica, smjesti je u mislima Ghita. Ili guvernanta.

Navikla je raspredati misli i opetovati ih djeci, koja ne

slušaju pozorno.

"A nakon ubojstva dolazi prikrivanje," nastavljala je Šarah

istim dobroćudnim tonom. "Ne smijemo nikada smetnuti s

uma da je puno teţe izvesti dobro prikrivanje, nego loše

ubojstvo. Zločin... moţda se uvijek moţe izbjeći kazna za

zločin. No prikrivanje te svaki put strpa u zatvor." Svojim je

velikim rukama pokazivala u čemu je problem. "Prikriješ

ovo, a onda izbije ono. Pri-kriješ i to. Onda se okreneš oko

sebe i vidiš kako je ono prvo opet iskrsnulo. Opet se

okreneš i vidiš treću stvar - samo noţni prst viri iz pijeska

tamo negdje; to je sigurno, kao što je sigurno da je Kain

ubio Abela. Pa što da ti onda kaţem, mila? Dobivam dojam

da ne govorimo o onome o čemu bi ti htjela govoriti."

Ghita počne lukavo. Justin pokušava sklopiti sliku Tessinih

posljednjih dana, objasni ona. Htio bi se uvjeriti kako je

njezin zadnji posjet Lokiju bio sretan i koristan. Bi li Šarah

mogla reći kako je točno Tessa pridonijela seminaru o

emancipaciji ţena? Je li imala izlaganje, u kojem se sluţila

svojim pravničkim znanjem ili iskustvom sa ţenama u

Keniji? Ima li neka osobita epizoda ili sretni trenutak

kojega se Šarah sjeća, a za koji bi voljela da Justin dozna?

Šarah ju je strpljivo saslušala; oči su joj treptale pod piljar-

skom kapom, dok je srkala čaj ili lovila komarce velikim

mlohavim rukama, neprestance se smješkajući prema

prolaznicima ili

286

im dobacujući: "Bok, Jeannie, zloćko jedna! Što ti to radiš s

tim lijenčinom Santom? Pisat ćeš Justinu o svemu ovome,

mila?"

Pitanje uznemiri Ghitu. Je li to dobro ili loše što joj predlaţe

pisanje Justinu? Zar svi govore u mračnim aluzijama? U

Visokom je povjerenstvu Justin zabranjeni čovjek. Je li to i

ovdje?

"Dakle, sigurna sam da bi Justin volio da mu pišem,"

nesigurno prizna. "No to ću učiniti samo budem li mu

mogla javiti nešto što će ga umiriti, ako je moguće tako.

Hoću reći, ne bih mu htjela govoriti ništa što bi ga

povrijedilo," bunila se ona, gubeći osjećaj za smjer. "Hoću

reći, Justin zna da su Tessa i Arnold zajedno putovali. To

sad zna cijeli svijet. Što god daje bilo među njima, on je s

time pomiren."

"Oh, nije među njima bilo ništa, mila moja, vjeruj mi," reče

Šarah lako se nasmijavši. "Sve su to novinske priče. To

jednostavno nije bilo moguće. Znam to pouzdano. Bok,

Abby; kako si, mila? Ovo je moja sestra Abby. Imala ih je

puno. Udavala se gotovo četiri puta."

Značenje obiju tvrdnji (ako gaje uopće bilo) izmaklo je Ghiti.

Previše se trudila skrpiti nešto što je sve više zvučalo kao

budalasta laţ. "Justin ţeli popuniti rupe," hrabro se dalje

borila. "Ţeli doznati pojedinosti. Tako da moţe u najboljem

redu rekonstruirati sve što je Tessa radila i mislila u

njezinih zadnjih nekoliko dana. Mislim, naravno - ako mi

kaţeš nešto što bi za njega bilo, ovaj, bolno - ni u snu mu

to neću reći. Naravno."

"U najboljem redu," ponovi Šarah, pa opet odmahne

glavom, smješkajući se sama za se. "Eto, zato sam uvijek

toliko voljela engleski jezik. U najboljem redu, to je dobar

izraz za dobre mlade dame. A što ti misliš, što su njih dvoje

ovdje radili: drţali se za ruke i zujali okolo kao mladenci na

medenom mjesecu? To uopće nije tako bilo."

"Pohađali su radionicu za emancipaciju sudanskih ţena,

svakako. Jesi lije i ti pohađala? Ne samo to, ti sije

vjerojatno vodila, ili barem imala veliku ulogu u njoj. Nisam

te uopće pitala čime se ovdje baviš. Trebala sam. Oprosti."

"Nemoj se ispričavati, mila. Nemaš zašto. No malo lutaš.

Još nije sve u najboljem redu." Opet se nasmije. "Da.

Dobro, sad se sjećam. Jesam, pohađala sam radionicu.

Moţda sam je i vodila. Vodili smo je na smjenu. Bila je to

dobra skupina, toga se sjećam. Dvije bistre ţene iz plemena

Dhiaka, udovica medicinska sestra iz Aweila - malo

umišljena, ali ipak poučljiva, unatoč tome - i nekoliko

pravnica, ne znam otkuda. Bila je to dobra ekipa, to mogu

reći bez ustezanja. No što će te ţene raditi kad se vrate kući

287

u Sudan, to se ne moţe znati. Moţeš se samo češkati po

glavi i nagađati."

"Moţda se Tessa bavila pravnicama," ubaci Ghita, puna

nade.

"Moţda jest, mila. No mnoge od tih ţena nikad prije nisu

letjele zrakoplovom. Mnogima je bilo zlo, mnoge su se

uplašile, pa nam je duţnost razvedriti ih prije nego što

počnu slušati i govoriti, a zato smo ih doveli ovamo. Neke se

toliko prestraše da ni s kim do kraja ne prozbore; ţele samo

ići kući, koliko god nedoličan bio ţivot što ga tamo vode.

Ovim se poslom nikad nemoj baviti ako se bojiš neuspjeha,

mila. To ja uvijek svima govorim. Savjet je Sare iz Sudana:

broji svoje uspjehe, a o slučajevima kad nije bilo uspjeha

nemoj ni razmišljati. Ţeliš li me još nešto pitati o toj

radionici?"

Ghita se još više zbuni. "Dakle, je li briljirala na radionici?

Je li uţivala u radu?"

"To ti ja ne bih znala, mila."

"Mora biti nešto čega se sjećaš, nešto stoje Tessa rekla ili

učinila. Tessu nitko ne moţe zaista zaboraviti." Sama je

sebi zazvu-čala grubo, a nije to htjela. "Niti Arnolda."

"Pa, neću reći daje pridonijela raspravama; jer nije. Tessa

nije sudjelovala u raspravama. To mogu reći sa

sigurnošću."

"A Arnold?"

"Ne."

"Ĉak nije ni pročitala izlaganje ili nešto slično?"

"Ništa, mila. Nijedno od njih."

"Hoćeš reći da su samo sjedili i šutjeli? Oboje? Nije nalik na

Tessu da šuti. Ni na Arnolda, uostalom. Koliko je dugo

trajao tečaj?"

"Pet dana. No Tessa i Arnold nisu pet dana ostali u Lokiju.

Malo ljudi to radi. Svatko tko dođe ovamo voli imati osjećaj

da ide nekamo drugamo. Tessa i Arnold se po tome nisu

razlikovali od ostalih." Zastane, pa ispitivački pogleda

Ghitu, kao daje mjerila njezinu prikladnost za nešto.

"Razumiješ li što ţelim reći, mila?"

"Ne. Bojim se da ne."

"Moţda ti znaš ono što ne govorim."

"Ne znam ni to."

"Dobro, kojeg vraga onda hoćeš?"

"Pokušavam iznaći što su radili. Njih dvoje: Arnold i Tessa.

Svojih zadnjih nekoliko dana. Justin mije pisao i posebno

me za to pitao."

288

"Imaš li moţda kojim slučajem kod sebe njegovo pismo,

mila?"

Ghita ga drhtavom rukom izvadi iz nove torbice što ju je

posebno za ovu prigodu kupila. Šarah uzme pismo i uđe u

tukul kako bi ga pročitala na svjetlu stropne ţarulje; stajala

je neko vrijeme sama unutra prije nego se vratila na balkon

i sjela u svoj stolac s izrazom duboke moralne zbunjenosti

na licu.

"Hoćeš li mi nešto reći, mila?"

"Ako budem mogla."

"Je li ti Tessa svojim vlastitim slatkim ustima rekla da

dolazi u Loki s Arnoldom sudjelovati u radionici za

emancipaciju ţena?"

; ^

"To su svima nama rekli."

"I ti si joj vjerovala?"

"Jesam. Svi smo. Justin je. Još joj vjerujemo."

"A Tessa ti je bila bliska prijateljica? Kao sestra, kako sam

čula. No ipak ti nikad nije rekla kako je imala neki drugi

razlog da dođe ovamo? Ili da je ta radionica za emancipaciju

bila puko pokriće, izlika; isto kao što je ta samoodrţivost

zajednica koje primaju pomoć za tebe - tako barem

mislim..."

"U početku našega prijateljstva Tessa mi je svašta govorila.

Zatim se zabrinula za mene. Smatrala je kako mije previše

rekla. Drţala je kako nije pošteno od nje opterećivati me. Ja

sam lokalno zaposlena na određeno vrijeme. Znala je da

razmatram kako bih se prijavila za stalnu sluţbu. Kako

ţelim još jednom otići na prijamni ispit."

"Još to namjeravaš, mila?"

"Da. Ali to još ne znači da mi se ne moţe reći istina."

Šarah srkne malo čaja, potegne štitnik kape i udobnije se

namjesti u stolcu. "Ovdje ostaješ tri noći, kako sam

shvatila."

"Tako je. Vraćam se u Nairobi u četvrtak."

"Lijepo. Vrlo lijepo. Imat ćeš dobru konferenciju. Judith je

nadarena praktična ţena, koja si ni od koga ne da srati.

Malo je oštra s onima koji sporije misle, ali nikad nije

namjerno neljubazna. Sutra navečer ću te upoznati s mojim

dobrim prijateljem kapetanom McKenziejem. Jesi li kad

čula za njega?"

"Ne."

"Nikad nisi čula da Tessa ili Arnold spominju kapetana Mc-

Kenzieja?"

"Nisam."

"Dakle, kapetan je naš pilot ovdje u Lokiju. Danas je letio u

Nairobi, pa ste se vjerojatno sreli u zraku. Trebao je

pokupiti

289

neke stvari - hranu, lijekove i tako - i otišviti u gradu neke

privatne poslove. Vrlo će ti se svidjeti kapetan McKenzie.

On je čovjek finih manira; ima više srca nego što neki ljudi

imaju tijela; to je činjenica. Vrlo malo toga u ovim krajevima

izmakne budnom oku kapetana McKenzieja; a vrlo malo

izmakne iz njegovih usta. Kapetan se borio u mnogim

gadnim ratovima, no sada je čovjek odan miru. Zato je

ovdje u Lokiju i hrani moj gladni narod."

"Je li on dobro poznavao Tessu?" upita Ghita sa strahom.

"Kapetan McKenzie je poznavao Tessu i drţao je finom

damom; to je bilo to. Kapetan McKenzie ne bi se nabacivao

udanoj ţeni više nego... nego Arnold. No kapetan McKenzie

je poznavao Arnolda bolje nego Tessu. On drţi kako je

policija u Nairobiju sišla s uma goneći Arnolda, i ţeli im to

reći dok je tamo. Rekla bih kako mu je to ovoga puta bio

jedan od glavnih razloga za put u Nairobi. Njima se neće

nimalo svidjeti što im on ima reći, vjeruj mi; jer kapetan

McKenzie nema dlake na jeziku."

"Je li kapetan McKenzie bio ovdje u Lokiju kad su Tessa i

Arnold došli na seminar?"

"Kapetan McKenzie je bio ovdje. Viđao je Tessu puno više

nego ja; puno više." Prekine nakratko, smiješeći se prema

zvijezd-ma. Ghitije izgledalo kao daje pokušavala donijeti

neku odluku; primjerice, treba li govoriti ili zadrţati tajnu

za sebe; to je pitanje i Ghita sama sebi postavljala

posljednja tri tjedna.

"Dakle, mila," progovori napokon Šarah. "Slušala sam te.

Gledala sam te i razmišljala o tebi i brinula se za tebe. Pa

sam došla do zaključka da si djevojka s mozgom; da si

također dobar čovjek s razvijenim smislom za odgovornost;

a ja to cijenim. No ako nisi takva osoba, ako sam te

pogrešno procijenila, nas dvije moţemo kapetana

McKenzieja dovesti u veliku nevolju. Opasno je znanje koje

ti upravo kanim prenijeti; kad ga jednom doznaš, više ga ne

moţeš vratiti u bocu. Zato ti predlaţem da mi odmah kaţem

jesam li te precijenila ili sam te ispravno pročitala. Zato što

se ljudi koji govore tek tako i odaju tajne nikad ne

mijenjaju. To sam naučila s vremenom. Mogu ti danas

prisegnuti na Bibliju, a sutradan će opet sve izbrbljati, kao

da ništa nije bilo. Biblija za njih ne čini nikakvu razliku."

"Razumijem," odgovori Ghita.

"Sad ćeš mi reći da sam pogrešno protumačila ono što sam

vidjela, čula i mislila o tebi? Ili da ti ispričam što mije na

umu, a ti ćeš odsad pa dovijeka nositi taj teški teret

odgovornosti?"

"Voljela bih da mi vjeruješ."

"To sam i mislila da ćeš reći. Zato me slušaj. Govorit ću

tiho,

290

zato neka ti uho bude bliţe meni." Šarah iz Sudana okrene

malo štitnik kape kako bi joj se Ghita mogla pribliţiti. "Evo!

Moţda će nas dečki počastiti s malo glasna podrigivanja.

Nadam se. Dakle, Tessa uopće nije došla na radionicu. Ni

Arnold. Ĉim su mogli, Tessa i Arnold su sjeli na straţnje

sjedalo terenca moga prijatelja kapetana McKenzieja, pa se

potiho odvezli do zračne luke, s glavama dolje. A kapetan

McKenzie ih je - čim je on mogao - posjeo u svoj zrakoplov

buffalo, pa s njima odletio na sjever, bez putovnica, viza i

drugih uobičajenih formalnosti što ih zahtijevaju

juţnosudanski pobunjenici koji nisu kadri prestati boriti se

jedni protiv drugih i nemaju duha ni inteligencije da se

ujedine protiv onih zlih Arapa sa sjevera, koji misle da će

im Alah sve oprostiti, čak i ako Prorok neće."

Ghita pomisli kako je Šarah završila i poţeli progovoriti; no

ona je bila tek počela.

"Postoji još jedan problem, a to je što sije gospodin Moi, koji

ne bi mogao dobro upravljati ni cirkusom buha, uz pomoć

čitave svoje vlade, i to čak ni kad bi na tome mogao staviti

štogod u svoj dţep, što si je on, dakle, uvrtio u glavu da

mora dobiti upravu nad uzletištem u Lokiju - kao što si

primijetila. Gospodin Moi baš i ne njeguje neku veliku

ljubav prema nevladinim udrugama, ali zato jako voli

aerodromske pristojbe. A doktoru Arnoldu je pak bilo

veoma stalo da gospodin Moi i njegovi ljudi ne biljeţe

njegova putovanja svaki put kad je nekamo išao."

"Pa kamo su išli?" prošapće Ghita, no Šarah je ionako

nastavljala.

"Gle, ja nikad nisam pitala gdje je točno to mjesto, jer nikad

ne znaš što ćeš reći u snu. Doduše, dan-danas nitko ne

sluša što govorim u snu - prestara sam ja za to. No kapetan

McKenzie zna, iz očitih razloga. Kapetan McKenzie ih je

vratio rano ujutro sljedećeg dana, diskretno, s toga mjesta

kamo ih je odvezao, gdje god to bilo; vratili su se na isti

način kako su i pošli. A doktor Arnold mije rekao: "Šarah,

čuj: mi uopće nismo nikamo išli. Cijelo smo vrijeme proveli

ovdje u Lokiju. Bili smo na tvojoj radionici za emancipaciju

ţena dvadeset četiri sata dnevno. Tessa i ja smo ti vrlo

zahvalni što dobro pamtiš i ne zaboravljaš tu vaţnu

činjenicu." No Tessa je sada mrtva, pa vjerojatno nije više

zahvalna Sari iz Sudana niti bilo kome drugom. A što se

tiče doktora Arnolda, koliko ja znam kako stvari stoje, on je

gore nego mrtav. Jer Moi posvuda ima svoje ljude. Oni

kradu i ubijaju kako im srce ţeli; a to znači da puno kradu i

ubijaju. Kad nekoga zarobe sa svrhom da iz njega izvuku

neke obavijesti, onda ostave svako

291

milosrđe. To imaj na umu za svoje vlastito flobro, draga

moja, jer si zagazila u vrlo duboke vode. Upravo zato drţim

daje vrlo bitno da razgovaraš s kapetanom McKenziejem,

koji zna neke stvari koje ja radije ne znam. Zato što Justin -

koji je dobar čovjek prema svemu što sam čula o njemu -

zasluţuje imati sve informacije o svojoj pokojnoj ţeni i

doktoru Arnoldu. Idem li u pravom smjeru, ili treba krenuti

drugim putem?"

"To je pravi put," odgovori Ghita.

Šarah ispije čaj do kraja i odloţi šalicu. "Vrlo dobro onda.

Dakle, idi jesti, prikupi snagu. Ja ću još malo ovdje ostati,

draga moja, jer ovdje se samo govori, govori i govori; to si

već opazila. I ne diraj kari od kozletine, draga, koliko god

voljela kozje meso. Naime, taj mladi somalski kuhar je

nadaren momak i jednog će dana biti dobar odvjetnik, ali za

kari od kozletine stvarno nema smisla."

Ghiti nikad neće biti jasno kako je progurala svoj prvi dan

na radnoj skupini za samoodrţivost, ali do vremena kad je

u pet sati zazvonilo zvono (zvono je bilo samo u njezinoj

glavi), sa zadovoljstvom je primijetila kako nije od sebe

napravila budalu, nije govorila ni previše ni premalo,

ponizno je slušala mišljenja starijih i iskusnijih sudionika i

vodila opseţne bilješke za još jedno izvješće ODID-a koje

nitko neće čitati.

"Je li ti drago što si došla?" upita je Judith, veselo je

hvatajući za ruku poslije završetka sastanka. "Vidimo se u

klubu, onda."

"Ovo je za tebe, mila," reče Šarah, pojavivši se iz kolibe za

osoblje, pa joj preda smeđu omotnicu. "Ugodna ti večer!"

"I tebi."

Sarin rukopis dolazi ravno iz školske biljeţnice.

Draga Ghita,

Kapetan McKenzieje u tukulu Entebbe, a to je broj 14 na

strani prema pisti. Ponesi ručnu svjetiljku za vrijeme kad

generatori prestanu raditi. Rado će te primiti u devet,

nakon večere. On je pravi gospodin; ne moraš se ništa

brinuti. Molim te, daj mu ovo pismo, neka sam sigurna da

smo je se riješili na prikladan način. Sad se dobro čuvaj i

ne zaboravi svoje duţnosti glede diskrecije.

Šarah

Imena tukula podsjete Ghitu na spomene bitaka domaće

pukovnije u seoskoj crkvi u blizini njezina konvikta u

Engleskoj. Ulazna vrata u Entebbe bijahu odškrinuta, ali

mreţasta vrata protiv komaraca čvrsto zatvorena. Gorjela je

plavo zasjenjena sigurnosna svjetiljka. Kapetan McKenzie je

sjedio ispred nje; tako je Ghi-ta, pribliţivši se tukulu,

vidjela samo njegov obris nagnut nad radnim stolom, dok je

pisao poput redovnika. Budući da je za nju prvi dojam vrlo

vaţan, trenutak je postajala, promatrajući njegovu kršnu

pojavu i krajnju mirnoću; očekivala je kruta vojničkog tipa.

Upravo je htjela pokucati na dovratnik, no kapetan

McKenzie ju je ili čuo ili pogodio daje došla, jer je skočio na

noge, napravio dva velika, sportaška koraka do vrata protiv

komaraca, pa joj ih otvorio.

"Ghita, ja sam Rick McKenzie. Točno na vrijeme! Imate

poruku za mene?"

Novi Zeland, pomisli; znala je daje pogodila. Ponekad

zaboravi koliko dobro poznaje engleska imena i dijalekte, pa

sama sebe iznenadi - kao sada. Novozelanđanin, dakle; kad

ga se bolje pogleda, bliţi je pedesetoj nego tridesetoj, no

mogla je samo nagađati prema sitnim boricama na tvrdim

obrazima i srebrnim vrhovima u kratkoj crnoj kosi. Preda

mu Sarinu poruku, pa vidje kako joj okreće leđa da bi je

pročitao pri svjetlu plave svjetiljke. Pri svjetlu vidje

skromnu, urednu sobu s daskom za glačanje, ulaštenim

smeđim cipelama i vojničkim krevetom, napravljenim kako

su nju učili u internatu: s uglovima na bolnički način i

plahtom presavijenom preko pokrivača na vrhu, zatim

posuvraće-nom kako bi činila istostranični trokut.

"Mogli biste tamo sjesti," reče kapetan, pokazujući

kuhinjsku stolicu. Kako je koraknula prema njoj, plava ju

je svjetiljka slijedila, pa se smjestila na podu u sredini

maloga tukulova hodnika. "Ovako nas nitko neće vidjeti,"

objasni McKenzie. "Imamo ovdje promatrača tukula s

punim radnim vremenom. Hoćete kolu?" Pruţio joj je

konzervu ispruţenom rukom. "Šarah kaţe da ste osoba

dostojna povjerenja, Ghita. Menije to dovoljno. Tessa i

Arnold nisu u ovoj stvari vjerovali nikome osim jedno

drugom. I meni, jer su morali. Tako ja volim raditi. Vi ste,

kao, doputovali zbog samoodrţivosti, kako čujem?"

"Radna skupina za samoodrţivost mije izlika za dolazak.

Ju-stin mi je pisao i zamolio me da istraţim što su Tessa i

Arnold radili u Lokiju zadnjih dana prije njezine smrti. Nije

vjerovao u priču o radionici za ravnopravnost spolova."

"Vraški je u pravu. Imate pismo?"

293

To je moja osobna iskaznica ovdje, pomisli Ghita. Moj dokaz

da dolazim u dobroj vjeri kao Justinova glasnica. Predavši

mu pismo, promatrala gaje kako ustaje, natiče naočale

čelična okvira, ozbiljna izgleda, pa staje u luk svjetla plave

svjetiljke, pazeći da ga se ne vidi kroz vrata.

Vrati joj pismo. "Slušajte sad!" počne on.

No prvo je upalio radio, ţeleći najprije uspostaviti ono što je

pedantno nazivao prihvatljivom razinom tona.

Ghita leţi na krevetu, samo pod tankom plahtom. Noć nije

ništa svjeţija od dana. Kroz mreţu koja je okruţuje moţe

gledati ţar sporog izgaranja spirale protiv komaraca.

Navukla je zastore, ali vrlo su tanki. Koraci i glasovi stalno

prolaze pokraj njezina prozora; svaki put kad netko prođe,

ima ţelju skočiti iz postelje i viknuti: "Bok!" Misli joj se

vratiše Gloriji, koja ju je prije tjedan dana, na njezino veliko

iznenađenje, pozvala na partiju tenisa u klub.

"Kaţi mi, mila," pitala ju je Gloria, nakon što ju je uništila

sa šest prema dva u sva tri seta. Hodale su ruku pod ruku

prema klupskom domu. "Je li Tessa na neki način padala

na Sandvja, ili je pak bilo obrnuto?"

Na to Ghita, unatoč svojoj ovisnoj privrţenosti oltaru istine,

počne glatko i dobro lagati Gloriji u lice, a da nije ni

pocrvenjela. "Ja sam prilično sigurna kako se ništa takvog

nije događalo ni na jednoj ni na drugoj strani," reče ljupko.

"A zašto si to pomislila, Gloria?"

"Ma ništa, mila. Ništa, nema veze. Samo, tako ju je gledao

za vrijeme pogreba; valjda to, ništa drugo."

Nakon Glorije vratila se kapetanu McKenzieju.

"Ima taj ludi Bur koji vodi prehrambenu postaju deset

kilometara na zapad od gradića Majana," pripovijedao je on,

drţeći svoj glas stalno tek malo ispod Pavarottijeva. "On je...

od onih što liţu oltare."

294

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Lice mu je potamnjelo, bore se produbile. Bijelo svjetlo

golemog neba nad Saskatchewanom nije prodiralo u

njegove sjene. Mali je grad bio izgubljen, odsječen, tri sata

voţnje vlakom udaljen od Winnipega, usred beskrajna

snjeţnog polja, što se prostiralo po tisuću kilometara na

svaku stranu. Justin je hodao odlučno, izbjegavajući

poglede rijetkih prolaznika. Stalni vjetar s Yukona ili iz

arktičkoga kruga što cijele godine šiba ravnu preriju, ledi

snijeg, povija ţitno klasje, zameće snijegom prometne

znakove i ţice razapete među stupovima, puhao je i sada,

no nije donio boju njegovim upalim obrazima. Ledena zima

- više od dvadeset stupnjeva ispod ništice - samo je tjerala

njegovo bolno tijelo naprijed. Prije polaska vlaka u

Winnipegu je kupio debelu pačvork-jaknu, šubaru i

rukavice. Bijes gaje iznutra pekao poput ognja. U lisnici mu

počiva četverokut obična pisaćeg papira: "IDI SAD KUĆI ILI

ĆEŠ SE PRIDRUŢITI SVOJOJ ŢENI."

Upravo mu je supruga i pomogla stići dovde. Polako je

oslobodio ruke, pa odvezao kukuljicu. Ona gaje podigla na

koljena pokraj postelje, pa mu pomogla da se odvuče u

kupaonicu. Razvedrila ga je, pa se uz pomoć oslonca o kadu

uspio nekako uspraviti, uključiti tuš i oprati si lice,

prednjicu košulje i revere sakoa, jer je znao - ona gaje

upozorila - da ako se skine, neće se moći opet odjenuti.

Prednjica košulje mu je bila nečista, sako zamrljan

bljuvotinom, ali ih je uspio prilično dobro obrisati. Pokuša

počešljati kosu, no ruke jednostavno nisu htjele tako

visoko. Na licu mu dvadesetčetverosatne čekinje, no one su

morale ostati gdje

295

jesu. Od stajanja mu se glava stala klimati; imao je sreće

što je uspio doteturati do kreveta prije nego se srušio. No

na njezin je savjet, leţeći i padajući u zavodljivi polusan,

odlučio ne telefonirati recepciji, niti prizvati medicinske

vještine doktorice Birgit. Nikome ne vjeruj, govorila mu je

Tessa; i on nije vjerovao. Ĉekao je dok mu se svijet

razbistrio pred očima, pa je ustao i krenuo preko sobe,

sretan zbog njezine bijedne veličine.

Kišni je ogrtač bio poloţio preko stolice. Još je tamo.

Iznenadi se otkrivši i Birgitinu omotnicu. Otvori garderobni

ormar. Zidni je sef ugrađen u nj; vrata su mu zatvorena.

Utipka datum svog vjenčanja, gotovo se onesvješćujući od

boli svaki put kad je pritiskao tipku. Vrata se otvoriše i

otkriše putovnicu Petera At-kinsona kako mirno spava

unutra. Natučenim, ali (izgleda) ne-slomljenim rukama

dohvati putovnicu i ubaci je u unutarnji dţep sakoa.

Nekako se uspio uvući u kišni ogrtač i zakopčati ga na

vratu i u pasu. Odlučivši putovati s malo stvari, posjedovao

je samo laganu torbu što se nosi preko ramena. Novac je

još u njoj. Pokupio je iz kupaonice pribor za brijanje,

košulje i donje rublje iz komode, pa sve to ubacio u torbu.

Na vrh stavi Birgitinu omotnicu i zatvori zupčani zatvarač.

Prebacivši remen preko ramena, zastenja od boli kao pas.

Sat je pokazivao pet ujutro, a čini se daje radio. Izađe na

hodnik, pa pridrţavajući se zida otetura do dizala. U

predvorju u prizemlju dvije su ţene u turskoj odjeći

baratale usisavačem industrijske veličine. Postariji noćni

portir drijemao je za recepcijom. Justin mu je nekako uspio

predati broj svoje sobe i zatraţiti račun. Nekako je uspio

uvući ruku u bočni dţep, izvući novčanice iz smotka i

dodati masnu napojnicu "za Boţić, iako malo prerano".

"Mogu li uzeti jedan od ovih?" upita nepoznatim mu glasom.

Pokazivao je na snop portirskih kišobrana natrpanih u

keramičku posudu pokraj vrata.

"I više, ako vam treba," reče stari portir.

Kišobran je imao debelu sivu dršku koja mu je sezala do

kuka. Uz njegovu pomoć prijeđe prazni trg do ţeljezničkoga

kolodvora. Prije nego je stupio na stube što vode prema

peronima, zasta kako bi se odmorio; zbunilo gaje kad je

pokraj sebe ugledao portira. Mislio je da je to Tessa.

"Moţete li?" briţno upita stari vratar.

"Mogu."

"Da vam nabavim kartu?"

Justin se okrene i ponudi starome svoj dţep. "Zurich," reče.

"Jednu, u jednom smjeru."

296

"Prvi razred?" "Svakako."

Švicarska je njegov djetinji san. Prije četrdeset godina

roditelji su ga poveli na šetačke praznike u Engadine.

Odsjeli su u sjajnu hotelu u jezičku šume među dvama

jezerima. Ništa se nije odonda promijenilo. Ni ulašteni

parket, ni vitraji, ni chatelaine ozbiljna lica koji mu je

pokazao put u njegovu sobu. Odmarajući se na le-ţaljci na

balkonu, Justin je promatrao ista jezera kako blistaju na

kasnu suncu, istog ribara kako pogrbljen vesla u barci u

maglici. Dani su prolazili nebrojeni, prekidani tek

odlascima u toplice i mrtvačkim zvonom za večeru, što ju je

jeo sam među starim parovima koji su šaputali. U

poprečnoj ulici starih alpskih kuća, blijedi su liječnik i

njegova medicinska sestra previjali i viđali njegove rane.

"Prometna nezgoda," objasni Justin. Liječnik se namršti

kroz naočale, a mlada sestra prasne u smijeh.

Noću gaje obuzimao vlastiti unutarnji svijet, kao što je bilo

svake noći od Tessine smrti. Nagnut nad intarziranim

stolom u erkeru, mučio se pišući Hamu ozlijeđenom

desnom rukom, slijedeći muke Markusa Lorbeera kako ih je

prepričala Birgit, zatim se vraćajući izljevima naklonosti

Hamu, Justinu je pomalo svitalo kako doţivljava

samoispunjenje. Ako je Lorbeer pokajnik u pustinji, kako bi

istjerao osjećaj krivnje hraneći se skakavcima i divljim

medom, i Justin je sam sa svojom sudbinom. Ali odlučan

je. I na neki mračan način pročišćen. Nikad nije ni

pretpostavljao da bi njegova potraga mogla imati dobar,

uspješan kraj. Nikad mu nije palo na um da bi to moglo

postojati. Preuzeti Tessinu misiju - staviti na rame njezin

stijeg i opremiti se njezinom odvaţnošću - to je za nj već

bila dovoljna svrha. Bila je svjedokom čudovišne nepravde,

pa se pošla boriti protiv nje. Prekasno - tomu je pak on bio

svjedok. Njezina je borba sad njegova.

No kad se sjetio beskrajne noći u crnoj kukuljici i onjušio

vlastitu bljuvotinu, kad je pregledao sustavno nanesene

ozljede po cijelom svom tijelu, jajolike ţute i modre otiske

što su poput obojenih nota vodili preko njegova trupa, leđa

i stegana, osjetio je drukčiju bliskost. Ja sam sada jedan od

vas. Ne njegujem više ruţe dok vi mrmljate uza šalicu

zelenoga čaja. Ne morate stiša-vati glasove kad se pribliţim.

Ja sam s vama za stolom i kaţem da.

Sedmoga je dana Justin platio svoj račun pa, gotovo i ne re-

297

kavši samom sebi što to čini, sjeo na poš%nski autobus, pa

na vlak za Basel, gdje u opjevanoj dolini gornje Rajne

farmaceutski divovi imaju svoje utvrđene dvorce. Tamo je,

iz palače s freskama, poslao debelu omotnicu Hamovoj

staroj zmajici u Milano.

Zatim je Justin hodao. S mukom, ali je hodao. Prvo uz

popločanu strminu do srednjovjekovnoga grada i njegovih

zvonika, trgovačkih kuća, kipova slobodnih mislilaca i

mučenika. Upoznavši se ponovno s mjesnom kulturnom

baštinom, što mu je, činilo mu se, nekako bila duţnost,

upravi korake prema riječnoj obali; s dječjeg je igrališta

gledao prema gore, gotovo ne vjerujući vlastitim očima:

gledao je betonsko kraljevstvo farmaceutskih milijardera

koje se stalno širi, gledao njihove bezlične vojarne poredane

jedna uz drugu, ravno sučelice pojedincu neprijatelju. Ţute

dizalice neumorno hitaju iznad njega. Bijeli dimnjaci, poput

minareta bez propovjedaonice, neki sa šahovnicom na vrhu,

neki isprugani ili obojeni ţivim bojama kao upozorenje

letjelicama - ispuštaju nevidljivi dim u tamno nebo. U

podnoţju im čitav ţeljeznički kolodvor, skladišta,

kamionska parkirališta, dokovi - svaka tvrtka zaštićena

vlastitim Berlinskim zidom sa ţicom po-reţicom na vrhu,

ukrašenim grafitima s vanjske strane.

Privučen nekom silom što ju je prestao definirati, Justin

prijeđe most te, kao u snu, počne tumarati po pustopoljini

punoj podrtih starih stambenih zgrada, trgovina s

rabljenom odjećom i stranih radnika na biciklima, prazna

pogleda. Postupno, nekim slučajem magnetne privlačnosti,

nađe se stojeći na nečem što je isprva izgledalo kao ugoda

tiha ulica s drvoredima; na njezinu kraju stajahu ekološke

dveri, toliko prerasle penjačicama da je isprva jedva opazio

hrastova vrata ispod njih, s ulaštenom mjedenom pločicom

za zvonce i također mjedenim poštanskim sandučićem. Tek

kad je Justin podigao pogled visoko, pa još više te ga na

koncu upro u samo nebo, pukne mu pred očima pregolemi

triptih bijelih nebodera povezanih hodnicima. Kameno

opločenje čisto je kao u bolnici, prozori od zatamnjena

stakla. Odnekud iza svakog od triju nebodera niče po jedan

bijeli dimnjak, oštar poput olovke zabodene u nebo. A na

svakom dimnjaku slova KVH, zlatno obojena, ispisana

uspravno, duţinom dimnjaka, namiguju Justinu kao

starom prijatelju.

Koliko je dugo tamo tako ostao, sam, ukliješten kao kakav

kukac u podnoţju triptiha, nije znao ni tada ni poslije. Na

trenutke mu se činilo kako se zgrade zbijaju jedna uz drugu

kako bi ga zgnječile. Drugi put bi se opet rušile na nj.

Koljena mu popuste i shvati kako je sjeo na klupu, na

nekom komadiću utaba-

298

na tla kamo oprezne ţene šetaju pse. Opazi slabašan, ali

trajno nazočan miris, pa se na trenutak vrati u mrtvačnicu

u Nairobiju. Koliko dugo bih morao ovdje ţivjeti, pitao se,

pa da prestanem primjećivati taj miris? Zacijelo je pao

mrak, jer su se pobakreni prozori osvijetlili. Nazre obrise u

pokretu i plavičasto treperenje računalnih zaslona. Zašto ja

ovdje sjedim? To je upitao Tessu, i dalje sjedeći i motreći. O

čemu mislim, osim o tebi?

Sjedila je uz njega, no ovoga puta nije imala spreman

odgovor. Razmišljam o tvojoj hrabrosti, odgovori umjesto

nje. Razmišljam kako ste se ti i Arnold sami usprotivili

svemu ovome, dok je dobri stari Justin njegovao cvjetne

lijehe s dovoljnim udjelom pijeska u tlu da moţe uzgojiti za

tebe ţute frezije. Razmišljam kako više ne vjerujem u sebe,

ne vjerujem u sve što sam predstavljao. O tome kako je bilo

vrijeme kad se Justin, baš poput ljudi u ovim zgradama, s

ponosom podvrgavao oštrom sudu kolektivne volje - što ju

je nazivao Domovinom, Doktrinom razborita čovjeka ili čak,

makar pomalo nevoljko, Višom svrhom. Bilo je vrijeme kad

sam smatrao nuţnim da jedan čovjek umre za dobrobit

mnogih. Zvao sam to ţrtvom, duţnošću, nuţnošću. Bilo je

vrijeme kad sam mogao stajati navečer pred zgradom

Ministarstva vanjskih poslova i misliti: dobra večer, evo

tvoga poniznoga sluge Justina. Dio sam velikoga i mudrog

stroja i ponosan sam na to. Sluţim, dakle mislim. A ono što

sad mislim je sljedeće: bila si sama protiv cijele gomile; ne

iznenađuje što su pobijedili.

S gradićeve Glavne ulice Justin skrene lijevo, na

sjeverozapad, na Dawesovu aveniju; prerijski mu je vjetar

od toga trenutka punom snagom tukao u potamnjelo lice

dok je nastavljao oprezno istraţivanje okolice. Nije uzalud

proveo tri godine u Ottawi kao gospodarski ataše. Iako

nikad prije nije bio ovdje, sve mu se činilo poznatim. Snijeg

od Svih svetih do Uskrsa, kako se sjeća. Sadi se i sije za

prve Mjesečeve mijene u lipnju, a ţanje prije prvoga tvrdog

leda u rujnu. Ima još nekoliko tjedana do vremena kad će

plašljive visibabe početi nicati na livadama mrtve trave i

diljem ćelave prerije. Preko puta opazi sinagogu, grubu i

funkcionalnu, što su je izgradili naseljenici izbačeni na

ţeljezničkoj postaji s teretom ţalosnih sjećanja, kartonskih

kovčega i obećanja o besplatnoj zemlji. Stotinu metara dalje

stoji ukrajinska grko-katolička crkva, pa dalje niz aveniju:

rimokatolička crkva, prezbi-terijanska, baptistička,

kraljevska dvorana Jehovinih svjedoka. Parkirališta su

opskrbljena strujnim priključcima, tako da mo-

299

tori vjerničkih automobila mogu ostati zagrijani dok oni

pohode sluţbu Boţju. Kroz glavu mu proleti

Montesquieuova rečenica: nikad nije bilo toliko građanskih

ratova kao u Kraljevstvu Kristovu.

Iza kuća Boţjih stoje kuće Mamonove - poslovni dio grada.

Cijene govedine zacijelo su strašno pale, zaključi u

trenutku. Zašto bi se inače pred njim kočila Tvornica

proizvoda od delikatesne svinjetine Guya Poitiera? A kako

stvari izgledaju, čini se da nije ništa bolje ni sa ţitom - jer

što bi inače usred ţitnih polja radilo Poduzeće za proizvdnju

suncokretova ulja? A ona hrpica srameţljivih ljudi koji stoje

oko starih nastamba na kolodvorskom trgu, oni su

zasigurno Sijuksi ili Kri. Put za tegljenje skretao je na tom

mjestu i vodio ga ravno na sjever, kroz kratak tunel.

Izašavši iz tunela, nađe se u drugoj zemlji: hangari za

glisere i barke, raskošne kuće s izlazom na rijeku. Zaključio

je kako ovdje bogati Anglokanađani šišaju tratine, peru

aute, lakiraju brodove i sipaju ţuč protiv Ţidova, Ukrajinaca

i onih prokletih Indijanaca koji primaju socijalnu pomoć. A

na brijegu, ili barem na onome što se ovdje naziva brijegom,

stoji cilj njegova puta, ponos svoga grada, dragulj Istočnoga

Saskatchewana, ovdašnje akademsko svetište - Dawesovo

sveučilište, dobro organiziran labirint od srednjovjekovno

oblikovana pješčenjaka, kolonijalnih crvenih opeka i

staklenih kupola. Stigavši do račvanja na putu, Justin se

popne uz kratku i blagu uzvisinu, pa preko kopije Pon-te

vecchija iz 1920. i neke stiţe do urešene ulazne kućice s

nizom bogato izvedenih grbova. Prolazeći kroz nadsvođeno

predvorje mogao se diviti savršenom srednjovjekovnom

kompleksu sveučilišta i njegovom brončanom utemeljitelju,

samom Georgeu Eamonu Dawesu Junioru, vlasniku

rudnika, ţeljezničkom tajku-nu, lihvaru, otimaču zemlje,

lovcu na Indijance i lokalnom svecu, postavljenu na

granitni pijedestal.

Nastavi hodati. Proučio je priručnik. Put se proširi i postane

paradno polje. Vjetar mu u lice baca zrnatu prašinu s

asfaltiranih staza. Na strani daljoj od njega stoji u bršljan

odjeven paviljon, a nad njega se nadvijaju tri svrhovito

građene kocke od čelika i betona. Dugi prozori, osvijetljeni

neonom, presijecaju ih u slojeve. Zeleno-zlatna natpisna

ploča (omiljene boje gospođe Da-wes; tako kaţe priručnik)

na francuskom i engleskom objavljuju da je to Sveučilišna

bolnica za klinička istraţivanja. Manji natpis govori: Vanjski

pacijenti. Justin je, slijedeći strelicu, stigao do reda

okretnih vrata natkriljena valovitom betonskom tendom, a

pod nadzorom dviju ţena u zelenim kaputima. Zaţeli im

dobru

300

večer i dobije veseo otpozdrav. Smrznutđitica, izubijana

tijela što bolno pulsira pri hodu, dok su mu vruće zmije

trčale uz bedra i leđa, Justin potajice baci još jedan pogled

iza leđa, pa krene uz stube.

Predvorje na katu ima visok strop, obloţeno je mramorom i

djeluje kao luksuzna mrtvačnica. Velik, ogavan portret

Georgea Eamona Dawesa Juniora u lovačkoj odjeći podsjeti

ga na predvorje Foreign OJJicea. Za dugim recepcijskim

pultom duţ jednoga zida sjede sjedokosi muškarci i ţene u

zelenim tunikama. Eto, za tren će mi se obratiti: "Dragi

gospodine Quayle" i reći mi kako je Tessa bila "draga, dobra

gospođa". Prošeće se duţ minijaturnoga trgovačkog centra.

Dawesova banka Saskatchewana. Pošta. Dawesova trafika.

McDonald"s, "Pizza raj," Starbuckov kafić, Dawesov butik

koji prodaje ţensko donje rublje, odjeću za mlade majke i

posteljinu. Dođe do stjecišta dvaju hodnika, ispunjena

klopotanjem i cvileţem kolica, stenjanjem dizala, metalnim

odjekom brzoga hoda visokih potpetica i pištanjem telefona.

Plašljivi posjetitelji stoje ili sjede. Osoblje u zelenim haljama

utrči kroz jedna vrata i vrati se kroz druga. Nitko od njih

nije imao zlatne pčele na dţepu.

Velika oglasna ploča pokraj vrata na kojima piše: SAMO ZA

LIJEĈNIKE. Stavivši ruku u ruku iza leđa, načinom koji

označava vlast, Justin počne proučavati ploču. Ĉuvanje

djece, auti, čamci -ponuda i potraţnja. Izdavanje soba.

Dawesov skvoš-klub, Dawe-sov tečaj proučavanja Biblije,

Dawesovo etičko društvo, Daweso-vo društvo škotskoga

kola. Anesteziolog traţi dobra smeđeg psa srednjeg rasta,

ne mlađeg od tri godine, "mora biti vrstan penjač."

Dawesovi zajmovi, Dawesovi studentski krediti. U

Dawesovoj me-morijalnoj kapeli daje se misa zadušnica za

pokojnu dr. Mariju Kowalsku; zna li netko kakvu je glazbu

voljela (ako ikakvu)? Popisi: Liječnici u sluţbi, Liječnici na

odmoru, Liječnici na poziv. Veseli poster navješćuje da

ovotjedna pošiljka besplatnih pizza za studente medicine

stiţe s komplimentima Karei Vita Hudsona iz Vancouvera, a

moţete svratiti i na Nedjeljni objed ijilmsku matineju KVH u

"Disku u štali"; zašto ne? Samo ispunite obrazac "Molim,

pozovite me" koji ćete dobiti zajedno s vašom pizzom i dobit

ćete besplatnu ulaznicu za nezaboravan doţivljaj!

No o dr. Lari Emrich, donedavno vodećoj snazi Dawesova

aka demskog osoblja, stručnjakinji za multirezistentne i

nerezistent-ne sojeve tuberkuloze, nekad i Dawesova

profesorica-istraţivačica (pod pokroviteljstvom KVH) i

suizumiteljica izvanrednog lijeka Dypraxe, o njoj - ni riječi!

Nije u sluţbi, nije na odmoru, ne čeka

301

poziv. Njezinog imena nema u blještavom internom

telefonskom imeniku što visi povezan upletenom zelenom

vrpcom uz oglasnu ploču. Ona ne traţi dobra smeđeg psa

srednjeg rasta. Jedini spomen na nju je, moţda, rukom

pisana dopisnica, bačena na dno oglasne ploče, gotovo

nevidljiva, u kojoj se izraţava ţaljenje što se "prema

Rektorovoj zapovijedi" dogovoreni sastanak "Liječnika za

etiku" neće moći odrţati u prostorijama Dawesova

sveučilišta. Novo mjesto i vrijeme bit će najavljeni čim to

bude moguće.

Tijelo mu je vrištalo od hladnoće i iscrpljenosti, pa je Justin

bio dovoljno razborit da se taksijem vrati u svoj bezlični

motel. Ovoga je puta mudar. Posudivši Leslevinu metodu,

poslao je poruku preko cvjećara, uz velikodušan buket

ljubavničkih ruţa.

Ja sam engleski novinar i prijatelj Birgit iz "Hippo".

Istraţujem

smrt Tesse Quayle. Molim Vas, moţete li me nazvati u

Motel

"Saskačuanac", soba 18, večeras poslije sedam. Predlaţem

da

nazovete iz javne govornice, i to prilično udaljene od vaše

kuće.

Peter Atkinson

Poslije joj kaţi tko si, zaključi on. Nemoj je uplašiti! Izaberi

vrijeme i mjesto. Mudrije je. Pokriće mu je sve tanje, ali

drugoga nema. U njemačkom je hotelu bio Atkinson;

Atkinsona su i premlatili. No oslovljavali su ga s "gospodine

Quayle". Opet je kao Atkinson putovao od Ziiricha do

Toronta, skrio se u svratištu pokraj ţeljezničkoga kolodvora

pa, s nadrealnim osjećajem izdvojenosti, doznao s

tranzistora da je raspisana u cijelom svijetu tjeralica za dr.

Arnoldom Blumom, koji se traţi zbog veze s ubojstvom

Tesse Quayle. Ja sam za Leeja Harveuja Osivalda, Justi-

ne... Arnold Blum je poludio i ubio Tessu... A kao uopće

nitko se ukrcao na vlak za Winnipeg, čekao jedan dan,

zatim se ukrcao na drugi vlak prema ovom gradiću. A ipak

se ne zavarava. Odmakao im je, u najboljem slučaju,

nekoliko. No u civiliziranoj se zemlji nikad ne zna.

"Petere?"

Justin se naglo probudi i pogleda na sat. Devet navečer. Uz

telefon je stavio notes i olovku.

"Peter ovdje."

302

"Ja sam Lara." Zvučalo je kao prigovor.

"Zdravo, Lara. Gdje se moţemo sastati?"

Uzdah. Sjetan, smrtno umoran uzdah koji odgovara uza

sjetni slavenski glas. "To nije moguće."

"Zašto ne?"

"Auto je pred mojom kućom. Ponekad stave kombi. Cijelo

vrijeme slušaju i gledaju. Nije moguće potajno se sastati."

"Gdje ste sada?"

"U telefonskoj govornici." Zvučala je kao da drţi da odande

nikad neće ţiva izaći.

"Promatra li vas trenutačno netko?"

"Ne vidim nikoga. Ali noć je. Hvala na ruţama."

"Mogu se s vama sastati gdje god vam odgovara. U

prijateljevoj kući. Negdje izvan grada, ako vam tako više

odgovara."

"Imate li auto?"

"Ne."

"Zašto ne?" Bio je to prijekor.

"Nemam sa sobom odgovarajuće dokumente."

"Tko ste vi?"

"Rekao sam vam. Birgitin prijatelj. Britanski novinar. O

tome ćemo više kad se sastanemo."

Prekinula je vezu. Ţeludac mu se okrene. Morao je na

zahod, no u kupaonici nije bilo telefonske utičnice. Ĉekao je

sve dok više nije mogao čekati, a onda odjurio u kupaonicu.

Telefon zazvoni dok su mu hlače bile oko članaka. Zazvonio

je triput, no dok se on dovukao do aparata, umuknuo je.

Sjedne na rub kreveta, zarivši glavu među ruke. "Do vraga,

nisam baš dobar u ovim stvarima. Što bi špijuni sad

učinili? Što bi lukavi stari Donohue učinio? S Ibsenovom

heroinom na liniji, vjerojatno bi postupio isto kao i ja;

moţda bi se još gore ponio. Opet pogleda na sat, po-bojavši

se kako je izgubio osjećaj za vrijeme. Skine ga i stavi pokraj

olovke i notesa. Petnaest minuta. Dvadeset. Trideset. Koji

joj se vrag dogodio? Vratio je sat na ruku, izgubivši

strpljenje dok je pokušavao zakopčati prokleti remenčić.

"Petere?"

"Gdje se moţemo sastati? Gdje god kaţete."

"Birgit mi je rekla da ste vi njezin muţ."

O, Boţe! Zemljo, otvori se! Isuse dragi!

"Birgit vam je to rekla preko telefona!?"

"Nije spominjala imena. Reklaje: "On je njezin muţ." To je

sve. Bila je diskretna. Zašto mi niste rekli da ste njezin

muţ? Onda ne bih mislila da ste provokator."

303

"Htio sam vam reći kad se sastanemo."

"Telefonirat ću prijateljici. Niste mi trebali slati ruţe. To je

pretjerano."

"Kojoj prijateljici? Lara, budite oprezni! Pazite što ćete joj

reći! Ja se zovem Peter Atkinson. Ja sam novinar. Jeste li

još u telefonskoj kabini?"

"Da."

"Istoj?"

"Ne motre me. Zimi motre samo iz auta. Lijeni su. Nema

nijednog auta na vidiku."

"Imate li dovoljno novčića?"

"Imam karticu."

"Rabite novčiće. Nemojte rabiti karticu. Jeste li se posluţili

karticom kad ste zvali Birgit?"

"Nije vaţno."

Bilo je pola jedanaest kad je opet nazvala. "Prijateljica mi

pomaţe pri operaciji," objasni bez isprike. "Operacija je

komplicirana. Imam drugu prijateljicu. Ona je voljna. Ako

se bojite, idite taksijem do Eatona i odatle hodajte do

kraja."

"Ne bojim se, nego sam oprezan."

Za Boga miloga, pomisli on, zapisujući adresu. Nismo se

sreli, poslao sam joj dvadeset jednu pretjeranu ruţu i sad

se sastajemo kao tajni ljubavnici.

Postoje dva puta za izlazak iz motela: na prednja vrata, pa

jednu stubu niţe do parkirališta; ili na straţnja vrata na

hodnik koji, kroz nekoliko drugih hodnika, vodi do

recepcije. Ugasivši svjetla u svojoj sobi, Justin poviri kroz

prozor na parkiralište. Pod jakom je mjesečinom (bio je pun

Mjesec) svi su auti blistali pod srebrnom ledenom korom.

Od njih dvadeset i nekoliko na parkiralištu, samo je u

jednom bilo ljudi. Ţena je sjedila za vozačkim sjedalom.

Suvozač bijaše muškarac. Svađali su se. O ruţama? Ili o

bogu Profitu? Ţena je gestikulirala, muškarac odmahivao

glavom. Muškarac izađe iz auta, zareţi svoju zadnju riječ na

nju (bila je to psovka), zalupi vrata, uđe u drugi auto i

odveze se. Ţena je ostala gdje je i bila. Podigla je ruke u

zrak u očaju, zatim ih spustila na upravljač, sa zglobovima

nagore. Po-gnulaje glavu, zagnjurila je među ruke i

zajecala; ramena su joj se tresla. Svladavši besmislenu

ţelju da je utješi, Justin poţuri do recepcije i naruči taksi.

304

Kuća bijaše jedna od novih bijelih viktorijanskih kuća u

nizu. Svaka je kuća bila malo drukčije izbačena, kao pramci

brodova u staroj luci. Svaka je imala podrum s vlastitim

stubištem, ulazna vrata iznad ulične razine, kamene stube

sa ţeljeznom ogradom do njih te za kucalo (koje nije kucalo)

mjedenu potkovu. Dok gaje promatrala debela siva mačka

koja se smjestila između zastora i prozora na broju sedam,

Justin se popne do ulaza na broj šest i pritisne zvonce.

Nosio je sve što je posjedovao: putnu torbu, novac i -

unatoč Leslevinoj zabrani da to čini - obje putovnice. Motel

je platio unaprijed. Ako se tamo vrati, učinit će to po svojoj

slobodnoj volji, a ne zato što mora. Bilo je deset sati te

smrznute, ledene, vedre zimske noći. Automobili su stajali

gusto parkirani na kolniku uz rubnik; pločnici prazni. Vrata

otvori obris visoke ţene.

"Vi ste Peter," reče optuţujućim tonom.

"A vi ste Lara?"

"Naravno."

Zatvori vrata za njim.

"Jesu li vas slijedili dovde?"

"Moguće. A vas?"

Suočili su se pod svjetlom. Birgit je imala pravo: Lara Emri-

ch je lijepa. Lijepa je hladna inteligencija njezina pogleda.

Lijepa po svojoj ledenoj, znanstveničkoj rezerviranosti koja

je učinila, već na prvi pogled, da Justin u sebi malo podvije

rep. Po načinu kako zabacuje prosijedu kosu nadlanicom;

zatim, još podignuta lakta, nastavi ga kritički promatrati

arogantnim, a ipak neutješnim pogledom. Bila je u crnom.

Crne hlače, dugi crni haljetak, bez šminke. Glas joj je uţivo

još sumorniji nego preko telefona.

"Strašno mije ţao zbog vas," reče. "Strašno je to. Tuţni ste."

"Hvala vam."

"Ubila ju je Dypraxa."

"Tako i ja mislim. Ne izravno, ali jest."

"Dypraxa je ubila mnoge ljude."

"No nije sve njih izdao Markus Lorbeer."

S gornjega se kata začuje pljesak s televizije.

"Amy mije prijateljica," izjavi ona tonom kao daje

prijateljstvo neka bolest. Radi u Dawesovoj bolnici. Ali

naţalost, potpisala je peticiju za moj povratak na posao. Uz

to je od utemeljenja članica Saskačuanske udruge za

liječničku etiku. Zato će traţiti izliku daje otpuste."

305

Htio ju je pitati zna li ga Amy kao Qu8iylea ili kao

Atkinsona, kad odozgo dopre snaţan ţenski glas, a na vrhu

stubišta se pojavi par krznenih papuča.

"Dovedi ga ovamo, Lara! Ĉovjeku treba piće."

Amy je srednjih godina i debela, jedna od onih ozbiljnih

ţena koje su odlučile svoju ţivotnu ulogu igrati komično.

Nosila je karminski crveni svileni kimono i gusarske

naušnice. Papuče joj imaju staklene oči. No njezine vlastite

oči obrubljene su dubokim podočnjacima, a oko kutova

usana puno je borića od boli.

"Trebalo bi objesiti ljude koji su ubili vašu ţenu," reče bez

uvoda. "Hoćete li škotski viski, američki ili vino? Ovo je

Ralph."

Soba u potkrovlju bijaše velika, obloţena lamperijom; strop

nije spušten u odnosu na krov. Na velikom televizoru igrala

se utakmica hokeja na ledu. Ralph je star čovjek oštre,

kratke kose, u kućnom haljetku. Sjedio je u naslonjaču od

umjetne koţe s odgovarajućim podnoškom za njegova

stopala u papučama. Ĉuvši svoje ime, zamaše rukom

punom jetrenih mrlja po zraku, ali nastavi gledati

utakmicu.

"Dobro došli u Saskatchewan. Uzmite piće," reče glasno,

govoreći engleski s nekim srednjoeuropskim izgovorom.

"Tko pobjeđuje?" upita Justin, radi zbliţavanja.

"Kanaci."

"Ralph je odvjetnik," reče Amy. "Zar ne, dragi?"

"Sad nisam više-manje ništa više. Prokleta Parkinsonova

bolest vuče me u grob. Ljudi na Sveučilištu ponijeli su se

kao zadnje smeće. Zato ste došli, je li tako?"

"Uglavnom."

"Guše slobodu govora, priječe odnos liječnika i pacijenata.

Vrijeme je kad naobraţeni ljudi trebaju imati muda da

progovore istinu, umjesto što se skrivaju kao gomila

uplašenih kokoši."

"Itekako," pristojno se sloţi Justin, prihvaćajući čašu bijelog

vina od Amy.

"Karei Vita Hudson svira, a Dawes pleše kako oni sviraju.

Dali su dvadeset pet milijuna dolara za novu zgradu za

biotehno-loška istraţivanja i obećali još pedeset za

dovršetak. To baš nije sitniš, čak ni za bogate budale kao

što su ovi iz KVH. Kako se, k vragu, itko tome moţe

oduprijeti?"

Tokušavaš," odgovori Amy. "Ako ne pokušaš, već si gotov."

"Gotov si ako pokušaš, gotov ako ne pokušaš. Ako

progovoriš, uzmu ti plaću, najure te s posla i iz grada.

Sloboda govora je jako skupa u ovom gradu, gospodine

Quayle. Skuplja je nego što si bilo tko od nas moţe

priuštiti. Kako vam je krsno ime?"

306

"Justin." •*Ť

"Ovo je monokulturni grad, Justine, kad se radi o slobodi

govora. Sve je lijepo i krasno dok ne dođe neka ruska kučka

i uvrti si u glavu da će objaviti zločeste članke u

medicinskim časopisima, u kojima će blatiti krasnu

tableticu što ju je izumila, a koja slučajno vrijedi nekoliko

milijarda dolara godišnje kući Karei Vita Hudson, koju neka

Alah čuva. Gdje ih misliš staviti, Amy?"

"U radnu sobu." x

"Ne zaboravi isključiti telefone, tako da ih nitko ne ometa.

Amy je ovdje tehnička osoba, Justine. Ja sam samo stari

prdo-nja. Lara će ti srediti sve što trebaš. Poznaje kuću

bolje od nas, no šteta truda, jer će nas za koji mjesec

ionako izbaciti odavde."

Nakon tih riječi vratio se svojim pobjedonosnim Kanacima.

Ona ga više ne vidi, iako je stavila teške naočale, koje bi

trebale biti muške. Kao prava Ruskinja, donijela je "neka se

nađe" plastičnu vrećicu, koja leţi otvorena uz njezine noge,

natrpana papirima čiji sadrţaj zna napamet: prijeteća

odvjetnička pisma, pismo iz Klinike kojim je obavještavaju o

otkazu, primjerak njezina članka koji nije za objavljivanje i

napokon njezina vlastita odvjetnička pisma; no nema ih

puno jer, kako objašnjava, nema novca; osim toga, njezin

se odvjetnik bolje osjeća braneći prava Sijuksa nego

ulazeći, s ograničenim pravnim sredstvima, u bitku s Karei

Vita Hudsonom iz Vancouvera. Sjede poput šahista jedno

sučelice drugom; koljena im se gotovo dodiruju. Sjećanje na

diplomatsku sluţbu u istočnjačkim zemljama upozorilo je

Justina da ne uperi noţne prste prema njoj, pa sjedi malo

ukoso, što je neugodno njegovom izmlaćenom tijelu. Ona

već neko vrijeme govori sjenama prošlosti negdje iznad

njegova ramena; on je gotovo i nije prekidao. Potpuno je

uronjena u jednu stvar; ton joj je postao didaktičan i

jednoličan. Ţivi samo u čudovišnosti svojega slučaja i zbog

nje, svjesna njegove beznadne nerješivosti. Sve je u vezi s

tim. Ponekad (zapravo, prilično često, kako mu se čini) ona

potpuno zaboravi na njega. Ili se zapravo obraća nekome

drugom: kolebljivom sastanku osoblja, srameţljivim

kolegama sa Sveučilišta, uplašenom profesoru,

nesposobnom odvjetniku. Samo kad izgovori Lorbeerovo

ime, probudi se i namršti na Justina; zatim mu nudi neku

mističnu općenitost, koja je očito izvrdavanje: Markus je

previše romantičan, previše je slab; svi muš-

307

karei čine loše stvari; ţene isto tako. Ali ne, ne zna gdje bi

ga se

moglo naći:

"Skriva se negdje. On je nepostojan; svakog jutra krene u

drugom smjeru," objašnjava duboko melankolično. "Ako

kaţe "pustinja," misli li na pravu pustinju?" "Bit će to neko

vrlo neugodno mjesto. To je također tipično za

njega."

Kako bi što se što jače zauzimala za ono do čega joj je stalo,

usvojila je neke izraze za koje nikad ne bi mislio da će ih

upotrebljavati: "Ovdje ću brzo premotati naprijed... KVH ne

uzima ţive zarobljenike." A kad mu je tutnula u ruke

odvjetnikovo pismo, počela ga je naglas doslovce navoditi,

da mu slučajno ne bi pro-maknuli najuvrjedljiviji dijelovi:

Ponovno Vas podsjećamo kako Vam odredba o povjerljivosti

podataka iz Vašeg ugovora izričito zabranjuje davati

pacijentima bilo kakve dezinformacije. (...) Sluţbeno Vas

upozoravamo da odmah prestanete širiti, verbalno ili na

bilo koji drugi način, ta netočna i zlonamjerna mišljenja,

zasnovana na laţnom tumačenju podataka do kojih ste

došli dok ste bili vezani ugovorom s Karei Vita Hudsonom...

Nakon toga je slijedilo izvanredno bahato očitovanje kako

"naš klijent odlučno i potpuno poriče da bi u bilo koje

vrijeme i na bilo koji način pokušavao suzbijati legitimnu

znanstvenu raspravu ili utjecati na nju..."

"Ali zašto ste uopće potpisali takav ugovor?" upadne grubo

Justin.

Svidjela joj se njegova ţivahna upadica, pa se hrapavo

nasmije: "Zato što sam im vjerovala. Bila sam glupača."

"Vi ste sve samo ne glupača, Lara! Vi ste izuzetno

inteligentna osoba, za Boga miloga!" usklikne Justin.

Uvrijedivši se, ona naglo zašuti.

Prvih nekoliko godina nakon što je tvrtka Karei Vita

Hudson dobila na uporabu formulu Emrich i Kovacs

posredništvom Mar-kusa Lorbeera bile su zlatno doba,

govori mu ona. Prva kratkoročna ispitivanja dala su izvrsne

rezultate, statistika ih je još poboljšala, o partnerstvu dviju

liječnica s divljenjem je pripovijedala čitava znanstvena

javnost. KVH je osiguravao dobro opremljene istraţivačke

laboratorije, kvalitetne ekipe tehničara, klinička

308

istraţivanja diljem Trećega svijeta, putovanja prvim

razredom zrakoplova, raskošne hotele; počasti i novca bilo

je napretek.

"Za prpošnu Zsuzsi Kovacs bilo je to ispunjenje njezinih

snova. Vozit će se u rolls-royceu, dobit će Nobelovu

nagradu, bit će bogata i slavna i imat će puno, puno

ljubavnika. A za ozbiljnu La-ru, klinička će istraţivanja biti

ozbiljna, bit će odgovorna. Ispitat će lijek u širokom spektru

etničkih i društvenih zajednica koje su podloţne bolesti.

Mnogi će ljudski ţivoti biti spašeni, drugima će se pak

vratiti zdravlje i povisiti kakvoća ţivota. To će biti vrlo dobro

i donijet će zadovoljstvo." "A što je bilo za Lorbeera?"

Uzrujan pogled, grimasa neslaganja.

"Markus je ţelio biti bogati svetac. Za njega je bio i rolls-

royce i spašavanje ţivota."

"Znači, za Boga i za Profit," zaključi Justin u šali, no ona se

samo ponovno namršti.

"Nakon dvije godine otkrila sam loše stvari. Testovi što ih je

provodio KVH bili su čisto sranje. Istraţivanja nisu bila

znanstveno utemeljena. Jedina im je svrha bila što prije

izbaciti lijek na trţište. Izvjesne nuspojave namjerno su se

ispuštale iz izvješća. Kad bi se i primijetile nuspojave,

odmah bi prepravljali izvješće tako da se to više ne

pojavljuje." "Pa koje su bile nuspojave?"

Opet je govorila profesorskim tonom, jednolično i

arogantno. "U vrijeme neznanstvenih ispitivanja opaţeno je

malo nuspoja-va. To je zahvaljujući pretjeranom

entuzijazmu Zsuzsi i Markusa te odluke bolnica i domova

zdravlja u zemljama Trećega svijeta da dobiju dobre

rezultate. Uz to su svjetski poznati stručnjaci u uglednim

medicinskim časopisima izvješćivali o pozitivnim

rezultatima; no ti su stručnjaci propustili navesti svoje

unosne veze s KVH. Zapravo su te članke pisali u

Vancouveru ili u Baselu, a ugledni su ih stručnjaci samo

potpisivali. Primijećeno je da lijek ne odgovara jednom vrlo

malom postotku ţena u plodnoj ţivotnoj dobi. Nekim se

pacijentima pomutio vid. Nekoliko ih je i umrlo, no

neznanstvenom manipulacijom podatcima uspjelo se da ne

budu uključeni u promatrano razdoblje." "Zar se nitko nije

bunio?"

Pitanje ju je razgnjevilo. "Tko bi se bunio!? Liječnici i

medicinski djelatnici u Trećem svijetu, koji zarađuju na tim

ispitivanjima? Distributer koji puno zarađuje na prodaji

lijeka i ne ţeli riskirati da izgubi dobit na cijelom nizu KVH-

ovih proizvoda - moţda čak i sve?"

309

"A pacijenti?" :

Njezino je mišljenje o Justinu palo na samo dno. "Većina

pacijenata ţive u nedemokratskim zemljama s vrlo

korumpiranim sustavima. Teoretski, oni su bili dobro

obaviješteni i svjesno su pristali na tretman. To hoće reći:

obrasci za pristanak nose njihove potpise čak i ako su ljudi

nepismeni ili su pismeni, ali uopće ne razumiju što su

potpisali. Prema zakonu nije dopušteno da im se

sudjelovanje u testovima plaća, ali im se velikodušno

nadoknađuju putni troškovi i izgubljena zarada, čak i ako

nisu zaposleni; daje im se i besplatno jelo, što im se vrlo

sviđa. Osim svega su zastrašeni."

"Boje se farmaceutskih tvrtki?"

"Boje se svakoga. Ako se bune, prijeti im se. Kaţu im kako

im djeca više neće primati lijekove iz Amerike, a muţeve će

im poslati u zatvor."

"Ali vi ste se bunili."

"Ne. Nisam se bunila. Nego sam prosvjedovala. I to ţestoko.

Kad sam otkrila da se Dypraxa reklamira kao siguran lijek,

a ne kao lijek koji se tek ispituje, odrţala sam predavanje

na Znanstveno-nastavnom vijeću Sveučilišta, u kojem sam

točno opisala nemoralno stajalište i postupke KVH. To nije

bilo popularno. Dy-praxa je dobar lijek, rekli su. To nije u

pitanju. Radi se o trostrukom pitanju." Tri vitka prsta već

su bila u zraku. "Prvo pitanje: nuspojave se namjerno

skrivaju radi zarade. Drugo pitanje: najsiromašnije

zajednice na svijetu iskorištavaju se kao zamorci za

najbogatije. I treće: multinacionalne korporacije

zastrašivanjem guše legitimnu znanstvenu raspravu o tim

pitanjima."

Prsti su se povukli dok drugom rukom poseţe u vrećicu i iz

nje vadi blještavi plavi prospekt s velikim naslovom DOBRE

VIJESTI IZ KVH:

DYPRAXA je vrlo djelotvorna, sigurna i ekonomična

zamjena za dosad prihvaćene lijekove protiv tuberkuloze.

Dokazana je njezina velika korist za zemlje u razvoju.

Spremivši prospekt, vadi očito odvjetničko pismo, očito

puno premetano po rukama. Jedan je odlomak označen.

Razvoj Dypraxe je zamišljen i izveden na potpuno etičan

način, tijekom više godina, uz obaviješteni pristanak svih

pacijenata. KVH ne pravi razliku među kliničkim

ispitivanjima u bogatim i siromašnim zemljama. Jedina mu

je briga odabrati uvjete

310

prikladne za projekt o kojem je riječ. KVH je tvrtka

nadaleko cijenjena zbog svoje skrbi za pacijente.

"Gdje je Kovacsica u svemu ovome?"

"Kovacsica je posve na strani tvrtke. Ona nema morala.

Ona je uvelike sudjelovala u iskrivljavanju i prešućivanju

rezultata kliničkih ispitivanja."

"ALorbeer?"

"Markus je podijeljen. To je normalno za njega. On sama

sebe vidi kao šefa distribucije Dypraxe za cijelu Afriku. No

istodobno je uplašen i srami se. Zato priznaje."

"Za koga radi - za ThreeBees ili za KVH?"

"Ako je riječ o Markusu, moguće je i oboje u isto vrijeme.

On je kompliciran."

"Onda kako to da vas je KVH postavio na Dawesovo

sveučilište?"

"Zato što sam bila glupača," ponosno ponovi Lara,

stavljajući na kušnju njegovo prijašnje protivljenje toj

tvrdnji. "Zašto bih inače prihvatila potpisati takvo što? Ljudi

iz KVH su vrlo pristojni, ljubazni, šarmantni, pametni, puni

razumijevanja. Dok sam bila u Baselu, dva mlada

muškarca došla su iz Vancouvera posjetiti me. Bila sam

polaskana. Poput vas, i oni su mi poslali ruţe. Rekla sam

im da su rezultati ispitivanja sranje. Sloţili su se. Rekla

sam im da ne bi smjeli prodavati Dypraxu kao siguran lijek.

Sloţili su se. Rekla sam im da mnoge nuspojave nikad nisu

pravilno i temeljito procijenjene. Divili su se mojoj

hrabrosti. Jedan od njih bio je Rus iz Novgoroda. "Idemo na

ručak, Lara, pa ćemo sve temeljito pretresti." Rekli su mi

kako bi me htjeli dovesti na Dawesovo sveučilište kako bih

vodila vlastito kliničko ispitivanje Dypraxe. Oni su razboriti,

različiti od svojih pretpostavljenih. Prihvatili su kao

činjenicu da nije provedeno dovoljno pravilno izvedenih

istraţivanja. Moţemo ih provesti sada na Dawesu. To je moj

lijek. Ponosna sam na njega, a i oni su. Sveučilište je

također ponosno. O svemu smo se lijepo dogovorili. Dawes

će me primiti, a KVH će plaćati. Dawes je idealno smješten

za takva istraţivanja. Imamo Indijance u rezervatu podloţne

staroj tuberkulozi. Imamo multirezistentne slučajeve među

hipiji-ma u Vancouveru. Za Dypraxu je to idealna

kombinacija. Na temelju toga dogovora ja sam potpisala

ugovor i prihvatila njegovu odredbu o povjerljivosti. Bila

sam glupača," ponovi ona, uz šmrcaj koji je značio

"dokazano".

"A KVH ima ured u Vancouveru?"

311

"Veliki ured. Treći najveći na svijetu, nakon Basela i

Seattlea. Tako me mogu motriti. Što je i bila svrha. Ukrotiti

me, nadzirati me. Potpisala sam glupi ugovor i s dobrim

namjerama se punom snagom bacila na posao. Lani sam

završila studiju. Rezultati su bili potpuno negativni. Drţala

sam svojom duţnošću obavijestiti svoje pacijente o

mogućim nuspojavama Dypraxe. Kao liječnica, imam svetu

duţnost spram njih. Također sam zaključila kako se

svjetsku medicinsku javnost mora izvijestiti putem članka u

jednom od vodećih stručnih časopisa. Takvi časopisi ne vole

objavljivati negativne prikaze. To sam znala. Također sam

znala kako će časopis pozvati tri ugledna znanstvenika da

komentiraju moje nalaze. Što časopis nije znao jest da su

ugledni znanstvenici potpisali masne ugovore s KVH iz

Seattlea za biotehnološka istraţivanja lijekova za druge

bolesti. Odmah su izvijestili Seattle o mojim namjerama, a

Seattle je izvijestio Basel i Vancouver."

Dala mu je presavijen list bijela papira. Otvorivši ga, najeţi

se od strašna osjećaja poznatosti.

KURVO KOMUNISTIĈKA! NE DIRAJ NAŠE SVEUĈILIŠTE

TIM SVOJIM POSRANIM RUKAMA! VRATI SE U SVOJ

BOLJŠEVIĈKI SVINJAC! PRESTANI ZAGORĈAVATI ŢIVOT

POŠTENIM LJUDIMA SVOJIM POKVARENIM TEORIJAMA!

Velika, masna računalna slova. Nema pravopisnih

pogrešaka. Isti rječnik i stil. Dobro došla u naš klub,

pomisli.

"Ugovoreno je da Dawesovo sveučilište sudjeluje u dobiti od

svjetske prodaje Dypraxe," nastavi ona, nemarno mu otevši

iz ruke prijeteću poruku. "Osoblje lojalno klinici dobit će

povlaštene dionice. Nelojalno osoblje dobiva prijeteća

pisma. Vaţnije je biti odan klinici nego pacijentima. A

najvaţnija je odanost KVH."

"To je Hallidavica napisala," reče Amy, upavši u sobu s

poslu-ţavnikom s kavom i keksima. "Hallidavica je središte

medicinske mafije na Dawesu. Svi joj se moraju ulizivati ili

krepati. Osim mene, Lare i još nekoliko kretena."

"Kako znate daje to ona napisala?"

"Test DNK. Skinula sam marku s omotnice i testirala DNK

iz pljuvačke kojom je marka bila zalijepljena. Uz to, ona voli

vjeţbati u bolničkoj teretani. Ja i Lara ukrale smo vlas s

njezine ruţičaste Bambi četke za kosu i usporedile."

"Je li joj itko prigovorio?"

"Itekako. Svi. Krava je priznala. Pretjerana revnost u izvrša-

312

vanju duţnosti, a radila je samo u interri&u klinike i

Sveučilišta. Ponizno se ispričala, rekavši daje to zbog

emocionalnoga stresa, što je njezin eufemizam za slinavu

seksualnu zavist. Slučaj završen; kravi su čak i čestitali. U

međuvremenu su otpustili Laru, a sad sam ja na redu."

"Emrichica je komunistica," objasni Lara sama sebe

sarkastično. "Ruskinja je, odrasla u Petrogradu dok se zvao

Lenjingrad, pohađala je sovjetske škole. Prema tome je

komunistica i protivi se velikim korporacijama. To je vrlo

zgodno."

"Emrichica isto tako nije izumila Dypraxu; zar ne?" podsjeti

je Amy.

"Tako je. Lijek je izumila Kovacsica," gorko se sloţi Lara.

"Ona je genij. Ja sam bila tek njena laborantica. Lorbeer je,

budući daje bio moj ljubavnik, traţio slavu za mene."

"I zato ti više ništa ne plaćaju, je li tako?"

"Ne. To je iz drugog razloga. Prekršila sam odredbu o

povjerljivosti i time sama raskinula ugovor. To je legalno i

logično."

"Lara je i kurva, zar ne, draga? Ševila se s onim zgodnim

dečkima što smo ih poslali iz Vancouvera. Samo što nije.

Nitko se ne j.be na Dawesu. Svi smo mi ovdje kršćani, osim

Ţidova."

"Budući da lijek ubija pacijente, voljela bih da ga nisam

izumila," izjavi Lara blago, odlučivši prečuti posljednji Amyn

sarkastični ispad.

"Kada ste posljednji put vidjeli Lorbeera?" upita Justin kad

su opet ostali sami.

I

Ton joj je još bio oprezan, ali blaţi.

"Bio je u Africi," reče ona.

"Kada?"

"Prije godinu dana."

"Prije manje od godinu," ispravi je Justin. "Moja ţena je s

njime razgovarala u bolnici "Uhuru" prije šest mjeseci.

Njegova ispovijed, ili kako već on to zove, poslana je iz

Nairobija prije nekoliko dana. Gdje je on sada?"

Lara Emrich ne voli kad je ispravljaju. "Pitali ste me kad

sam gaja posljednji put vidjela," reče oporo. "I ja sam vam

rekla: prije godinu dana, u Africi."

"Gdje u Africi?"

"U Keniji. Poslao je po mene. Nakupilo se toliko dokaza te

mu je to postalo nepodnošljivo. "Trebam te, Lara. Bitno je i

vrlo ţurno. Nikome ne govori! Ja ću platiti. Dođi!" Dojmio

me se nje-

313

gov poziv. Ljudima sam ovdje rekla da mi ješ majka bolesna

i odletjela sam u Nairobi. Stigla sam u petak. Markus me

dočekao u zračnoj luci. Već me u autu pitao: "Lara, je li

moguće da naš lijek povećava tlak u glavi, što uništava očni

ţivac?" Podsjetila sam ga kako je sve moguće, jer osnovni

znanstveni podatci nisu ni prikupljeni, makar to

pokušavamo popraviti. Odveo me u jedno selo i pokazao mi

ţenu koja nije mogla ustati. Imala je uţasne glavobolje.

Umirala je. U drugom mi je selu pokazao ţenu koja nije

mogla usredotočiti pogled. Ĉim bi izašla iz svoje kolibe, sve

bi joj se smračilo pred očima. Ispričao mi je i druge

slučajeve. Zdravstveni radnici baš i nisu bili voljni otvoreno

razgovarati s nama. Bili su uplašeni. ThreeBees sprječava

svaku kritiku, rekao mi je Markus. I on se bojao. Bojao se

ThreeBees, KVH, bolesnica; bojao se Boga. "Što da radim,

Lara? Što ću ja sad?" Razgovarao je s Kovacsicom, koja je u

Baselu. Rekla mu je da je budala, neka ne panici. To nisu

nuspojave Dypraxe - tako je rekla - nego učinci kombinacije

Dypraxe s drugim lijekovima. Tipična reakcija za nju. Udala

se za srpskoga ratnog profitera i provodi više vremena u

operi nego u laboratoriju."

"Pa, što ste mu rekli: što da radi?"

"Rekla sam mu istinu. Ono što on promatra u Africi je isto

što ja opaţam u Dawesovoj klinici u Saskatchewanu.

"Markuse, to su iste nuspojave o kojima sam izvijestila u

svom izvješću Van-couveru, utemeljeni na objektivnoj

prosudbi kliničkih testova na šesto slučajeva." On je i dalje

cvilio: "Lara, što da radim?" Rekoh mu: "Slušaj, Markuse:

moraš biti hrabar. Moraš na svoju ruku učiniti ono što

tvrtke odbijaju učiniti: povući lijek s trţišta dok se

ispitivanja uspješno ne dovrše." Plakao je. To je zadnja noć

koju smo proveli zajedno. I ja sam plakala."

Neki je divlji poriv iznenada posjeo Justina - neka duboka,

neo-drediva ogorčenost. Što to zamjera ovoj ţeni - zar to što

je preţivjela? Je li ogorčen na nju zato što je, prema

vlastitom priznanju, spavala s čovjekom koji je izdao Tessu

i čak i sad njeţno govori o njemu? Je li uvrijeđen što moţe

sjediti ovako pred njim, ţiva, zdrava, lijepa i opsjednuta

sama sobom, dok Tessa leţi mrtva pokraj njihova sina? Je li

ga povrijedilo što je Lara pokazala tako malo brige za Tessu,

a tako mnogo za samu sebe?

"Je li vam Lorbeer ikad spomenuo Tessu?"

"Ne u doba mog posjeta."

"Kad onda?"

314

"Pisao mije o nekoj ţeni, supruzi britanskoga diplomata,

koja je pritiskala ThreeBees u vezi s Dypraxom; pisala je

pisma i dolazila nenajavljena. Nju je podupirao liječnik iz

jedne humanitarne organizacije. Nije spomenuo njegovo

ime."

"Kad vam je to pisao?"

"Na moj rođendan. Markus se uvijek sjeti mog rođendana.

Ĉestitao mi je rođendan i ispričao mi o Britanki i njezinom

ljubavniku, crnom doktoru."

"Je li natuknuo što bi trebalo s njima učiniti?"

"Bojao se za nju. Napisao je da je ljepotica i tragična osoba.

Mislim da gaje privlačila."

Justina strašno ugrize za srce nevjerojatna činjenica: Lara

je ljubomorna na Tessu.

"A liječnik?"

"Markus se divi liječnicima; svim liječnicima."

"Odakle vam je pisao?"

"Iz Cape Towna. Bio je u radno-nadzornom posjetu

podruţnici ThreeBees u Juţnoj Africi, a za svoj je račun

uspoređivao tamošnje rezultate sa svojim iskustvima iz

Kenije. On je poštovao vašu suprugu. Markus nije hrabar

po naravi. On to mora učiti."

"Je li vam rekao kad se sastao s njom?"

"U bolnici u Nairobiju. Optuţivala ga je. Bilo mu je

neugodno."

"Zašto?"

"Morao ju je ignorirati. Markus smatra da ignoriranjem čini

ljude nesretnima, osobito ako su ti ljudi ţene."

"A ipak ju je izdao."

"Markus nije uvijek pragmatičan. On je umjetnik. Ako kaţe

da ju je izdao, moţda je to u prenesenu značenju."

"Jeste li mu odgovorili na pismo?"

"Njemu uvijek odgovaram."

"Na koju adresu?"

"Dao mi je broj poštanskog pretinca u Nairobiju."

"Je li spomenuo ţenu po imenu Vanza? Bila je s mojom

suprugom u bolničkoj sobi u bolnici "Uhuru." Umrla je od

Dypra-xe."

"Slučaj mi nije poznat."

"To me ne iznenađuje. Uklonjeni su svi njezini tragovi."

"Predvidljivo. Markus mije pričao o takvim stvarima."

"Lorbeera je u posjetu bolničkoj sobi moje supruge pratila

Kovacsica. Što je ona radila u Nairobiju?"

"Markus je htio da drugi put dođem u Nairobi, ali moj

odnos

315

s bolnicom i KVH tad se već bio pokvario. Doznali su za moj

prijašnji put i već su mi prijetili da će me izbaciti s klinike

jer sam lagala o majčinoj bolesti. Zato je Markus telefonirao

Zsuzsi u Basel i uvjerio je da dođe u Nairobi kao moja

zamjena, kako bi s njime promatrala razvoj situacije. Nadao

se kako će ga ona izbaviti od neugodnih odluka i sama

savjetovati ThreeBees da povuku lijek s trţišta. KVH u

Baselu isprva nije htio pustiti Zsuzsi na put, no poslije su

pristali, uz uvjet da posjet ostane tajna."

"Ĉak i za ThreeBees?"

"To se nije dalo sakriti od ThreeBees. Previše su umiješani i

Markus im je savjetnik. Kovacsica je u Nairobiju provela

četiri dana, u velikoj tajnosti. Zatim se vratila u Basel svom

srpskom lupeţu i operi."

"Je li napisala izvješće?"

"Jadno je to bilo izvješće. Ja sam znanstvenica, pa znam da

to nije znanost. Nego polemika."

"Lara."

"Stoje?" Pogledala gaje ljutito, spremna za borbu.

"Birgit vam je preko telefona pročitala Lorbeerovo pismo.

Njegovu ispovijed, ispriku, priznanje... kako god da ga

zove."

"Pa?"

"Što ste zaključili iz toga pisma?"

"Da se Markus ne moţe spasiti."

"Od čega?"

"On je slab čovjek, koji snagu traţi na pogrešnim mjestima.

Naţalost, slabi uništavaju jake. Moţda je učinio zlo. Katkad

je previše zaljubljen u vlastite grijehe."

"Da ga morate pronaći, gdje biste ga traţili?"

"Ne moram ga pronaći." Ĉekao je. "Imam samo broj

poštanskog pretinca u Nairibiju."

"Moţete li mi ga dati?"

Njezina je depresija dosegnula rekordnu dubinu. "Napisat

ću vam ga." Napisa broj poštanskog pretinca na notesu,

zatim istrg-ne list i pruţi ga Justinu. "Da ga ja traţim,

traţila bih ga među ljudima kojima je naškodio," reče

naposljetku.

"U pustinji."

"Moţda je to preneseno značenje." Iz njezina je glasa

nestala oštrina, kao i iz Justinova. "Markus je dijete,"

objasni jednostavno. "Djeluje iz poriva i reagira na

posljedice." Zapravo se nasmiješila; imala je lijep osmijeh.

"Posljedice ga često iznenade."

"Otkuda dolazi poriv?" "Jednom sam to bila ja."

316

Prebrzo je ustao, ţeleći presavinuti p%pir što mu ga je dala

i staviti ga u dţep. Glava mu padne i osjeti mučninu; zavrti

mu se u glavi. Rukom se prihvatio zida kako bi se

uravnoteţio; tada otkrije kako gaje liječnica profesionalno

uhvatila za ruku.

"Što vam je?" upita oštro, drţeći ga sve dok ga nije opet

posjela.

"Ponekad mi se zavrti u glavi."

"Od čega? Imate visok tlak? Skinite kravatu! Otkopčajte

ovratnik, ne budite smiješni."

Drţala mu je ruku na čelu. Osjeti se slab poput invalida i

očajno umoran. Ostavila ga je i vratila se s čašom vode.

Popivši malo, vrati joj čašu. Pokreti su joj bili sigurni, ali

blagi. Osjeti njezin pogled na sebi.

"Imate vrućicu," reče optuţujućim tonom.

"Moţda."

"Ne moţda. Sigurno imate visoku temperaturu. Odvest ću

vas u vaš hotel."

Bio je to trenutak na koji ga je upozoravao dosadni

instruktor na sigurnosnom tečaju, trenutak kad je čovjek

previše izdosađen, previše lijen ili jednostavno preumoran a

da bi mu bilo stalo; kad se misli samo na to kako stići do

svog lošeg motela, otići spavati i ujutro, kad se glava malo

razbistri, napraviti i poslati debelu pošiljku Hamovoj

dosadnoj staroj teti u Milanu; a u pošiljci će biti sve što ti je

rekla dr. Lara Emrich, uključivši i primjerak njezina

neobjavljena rada o štetnim nuspojavama lijeka Dypraxe,

među kojima su i zamućen vid, krvarenje, sljepoća i smrt;

također i broj poštanskog pretinca Markusa Lorbeera u

Nairobiju te opis što kaniš učiniti, što će ti biti sljedeći

korak i što treba učiniti ako ti to ne budeš mogao ako te

ometu sile nad kojima nemaš nadzora. To je trenutak

svjesnoga, grešnoga, namjernoga propusta, kad nazočnost

lijepe ţene, i same nedodirljive kao što je i Justin, koja mu

stoji uz rame i opipava mu bilo blagim prstima ne moţe biti

izlika za nepoštivanje osnovnih načela operativne

sigurnosti.

"Ne smiju vas vidjeti sa mnom," usprotivi se blago. "Znaju

da sam tu negdje. To bi samo pogoršalo stvari za vas."

"Ne moţe biti gore," odgovorila je. "Moja je situacija tako

loša da ne moţe biti gora."

"Gdje vam je auto?"

"Pet minuta odavde. Moţete li hodati?"

To je također trenutak kad se Justin, koji je u stanju

krajnje tjelesne iscrpljenosti, rado vraća izlikama lijepih

manira i drev-

317

noga viteštva, što mu je davnih dana ucijepljeno u Etonu.

Samu ţenu noću valja otpratiti do njezina vozila, da ne bi

bila izloţena napadima skitnica, manijaka, dţepara i

cestovnih razbojnika. Justin ustane. Ona ga primi pod

ruku pa ga blago odvuče dnevnom sobom do stubišta.

"Laku noć, djeco!" pozdravi ih domaćica Amy kroz zatvorena

vrata. "Zabavite se!"

"Bili ste vrlo ljubazni," odgovori Justin.

318

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Sišavši Amvnim stubištem do ulaznih vrata, Lara pođe

ispred Justina, noseći svoju rusku vrećicu u jednoj i drţeći

se stubišne ograde drugom rukom, motreći stalno Justina

preko ramena. U predsoblju je skinula Justinov kaput s

vješalice i pomogla mu ga odjenuti. Obukavši svoj kaput i

šubaru poput Ane Karenjine, htjela je uzeti njegovu torbu

preko ramena, ali joj on, opet u duhu stare kavalirštine, to

nije dopustio. Zato ga gleda netremice smeđim očima,

Tessinim pogledom, ali bez obješenjačkog zadi-rkivanja u

očima; gleda ga dok prilagođava remen na svom ramenu,

potiskujući, kao strogo kontrolirani Englez, svaki znak boli.

Sir Justin pridrţava otvorena vrata dami i šapće

iznenađeno kad ga je presjekao ledeni vanjski zrak, ne

obazirući se na njegovu debelu pačvork-jaknu i krznom

podstavljene čizme. Na pločniku gaje doktorica Lara

najprije primila pod ruku, a zatim ga zagrlila desnom

rukom, kako bi ga zadrţala uspravnim, no ovoga puta čak

ni iskusni, prekaljeni Etonac nije mogao zadrţati uzvik boli

dok je zbor ţivaca u njegovim izranjenim leđima sloţno

zapjevao bolnu pjesmu. Ona ne reče ništa, ali oči su im se,

naravno, susrele kad je okrenuo glavu, braneći se, od

izvora boli. Njezin pogled pod šubarom Ane Karenjine

opasno ga podsjeti na one druge oči. Ruka koja ga više nije

grlila preko leđa pridruţi se lijevoj, koja gaje već drţala za

lijevu podlakticu. Usporila je korak kako bi ga uskladila s

njegovim. Bok uz bok, staloţeno napreduju ledenim

asfaltom prema kraju slijepe ulice; tada se Lara, još ga

čvrsto drţeći za ruku, zagleda u nešto na drugoj strani ulice

"Stoje?"

"Ništa. Moglo se predvidjeti."

319

Nalaze se na gradskom trgu. Mali sivi auto neodredive

marke stoji sam ispod narančaste ulične svjetiljke. Vrlo je

prljav, što se vidi unatoč ledu. Ţičana vješalica sluţi mu

umjesto radijske antene. Kad ga se gleda odavde, ima u

njemu nešto sudbonosno i nezaštićeno. Taj automobil čeka

kad će eksplodirati.

"Je li to vaš auto?" pita Justin.

"Je. Ali ne valja."

Veliki špijun kasno je opazio ono što je Lara već primijetila:

prednja guma s njima bliţe strane je ispuhana.

"Nema brige, promijenit ćemo gumu," rekao je Justin

hrabro, zaboravivši na trenutak groznu hladnoću, svoje

izubijano tijelo, daje kasno... izgubio se i posljednji,

najmanji trag operativne sigurnosti.

"To neće biti dovoljno," odgovori ona s odgovarajućom su-

mornošću.

"Naravno da će biti. Pokrenut ćemo motor. Vi moţete sjesti

u auto i drţati ga ugrijana. Imate rezervni kotač i dizalicu,

je li tako?"

No već su stigli blizu automobila i vidjeli što je ona već

predviđala: i druga je prednja guma ispuhana. Kako ga je

primila potreba za djelovanjem, on je se pokuša osloboditi,

no ona ga se čvrsto primila i Justin shvati kako Lara ne

drhti od hladnoće, nego od nečega drugog.

"Događa li se ovo?" pitao on.

"Ĉesto."

"I što radite - zovete li autoservis?"

"Cijelu noć ne ţele doći. Zovem taksi. Kad se ujutro vratim,

zateknem globu za nedopušteno parkiranje. Katkad i

sluţbenu opomenu zato što mi je auto u stanju nesigurnu

za promet. Ponekad ga odvuče pauk, pa moram ići po njega

na nezgodno, udaljeno mjesto. Ponekad noću nema taksija,

no noćas imamo sreće."

Slijedi njezin pogled i iznenadi se vidjevši taksi parkiran na

udaljenom kutu trga; unutarnje svjetlo gori, motor je

upaljen, ljudski lik zgrčen za upravljačem. Još ga drţeći

pod ruku, povuče ga naprijed. Pođe s njom nekoliko

metara, pa stane: u njemu je zazvonilo unutarnje zvono za

uzbunu.

"Ima li inače taksija po gradu ovako kasno?"

"Nije vaţno."

"Zapravo jest. Vrlo vaţno."

Oslobodivši se njezina pogleda, ugleda i drugi taksi kako

dolazi i parkira se iza prvog. I Lara gaje ugledala.

320

Taksiji im se lagano pribliţavaju vozeĈi trgom jedan za

drugim. Poloţaj im je ispitivački, još ne napadački. Ali

prikradaju se. Sa zlom namjerom, Justin je uvjeren u to: u

zraku se osjeća opasnost, predumišljaj zločina.

"Ima li središnje zaključavanje?" prodere se on. "Otvara li

ključ sva vrata?"

Ona ne zna, ili je odviše bijesna a da bi odgovorila. Kleknuo

je na jedno koljeno s vrećicom pod pazuhom, pokušavajući

otključati suvozačka vrata. Skida led vršcima prstiju; koţa

mu se lijepi za ledenu kovinu; mišići mu zavijaju jednako

glasno kao i glasovi u njegovoj glavi. Ona poteţe rusku

vrećicu i viče na njega. Vrata auta se otvore i on je uhvati.

"Lara, za ime Boţje! Budite molim vas, tako ljubazni pa

začepite i uđite odmah u auto!"

Dobro je pogodio uporabom ljubaznosti. U nevjerici se

zagledala u njega. Vrećica mu je u ruci. Ubaci je u auto.

Poletjela je za njom kao pas za lopticom, a on je zalupio

vrata. Stupivši natrag na cestu, Justin brzo obiđe vozilo. Za

to je vrijeme drugi taksi pretekao prvi i naglo ubrzao prema

njemu, tako da je Justin morao odskočiti na pločnik.

Prednji desni blatobran automobila uzalud je dotaknuo tek

skut njegove zimske jakne u prolazu. Lara iznutra otvori

vozačka vrata. Oba se taksija zaustave nasred ceste pedeset

metara iza njih. Justin okrene ključ za paljenje. Vjetrobran

je debelo zaleđen, zajedno s brisačima, no straţnji je prozor

prilično bistar. Motor zakašlje kao stari magarac. U ovo

doba noći, kaţe on. Na ovoj temperaturi? Ja? Justin opet

okrene ključ.

U vozačkom retrovizoru ugleda kako su po dvojica izašla iz

svakog auta. Drugi se par vjerojatno skrivao na straţnjim

sjedalima, sagnuti ispod prozora. Jedan nosi bejzbolsku

palicu, drugi nešto što se Justinu prvo učini kao boca,

zatim ručna bomba, pa olovom oteţana batina. Sva

četvorica idu prema njihovu autu. Voljom Boţjom motor se

pokrene. Justin pritisne gas i otpusti ručnu kočnicu. No

automobil ima automatski mjenjač, a Justin se nikako ne

moţe sjetiti kako se upravlja tako nečim. Zato pošto je

stavio ručicu automatskoga mjenjača u poloţaj za voţnju,

počne zadrţavati vozilo noţnom kočnicom, no konačno

razum prevlada. Automobil napokon krene naprijed, tresući

se i buneći. Kolo upravljača pod rukama osjeća tvrdim

poput čelika. U zrcalu vidje kako su muškarci ubrzali hod.

Justin oprezno počne ubrzavati; prednji kotači škripe i

udaraju, no automobil se nekako giba, unatoč samom sebi;

ubrzava, na uţas progonitelja, koji više

322

ne hodaju, nego trče. Odjeveni su prigodno, primijeti

Justin: debele trenirke i meke sportske cipele. Jedan nosi

mornarsku vunene kapu s "coflekom" - onaj s bejzbolskom

palicom. Ostali imaju šubare. Justin baci pogled na Laru.

Jedna joj je ruka na licu, s prstima među zubima. Drugom

se rukom pridrţava komandne ploče. Oči su joj sklopljene i

ona šapće; moţda moli, što zbuni Justina, jer ju je dosad

smatrao ateisticom, za razliku od njezina ljubavnika

Lorbeera. Napustivši maleni trg, lupaju i prde niz slabo

osvijetljenu ulicu kućica s terasama, koje su vidjele i bolje

dane.

"Gdje je najbolje osvijetljeni dio grada? Najjavniji?" pita je

on.

Lara odmahne glavom.

"Gdje je kolodvor?"

"Predaleko. A nemam ni novca."

Ona izgleda misli kako će nekamo zajedno pobjeći. Dim ili

para diţu se iz motora; uţasni smrad zapaljene gume

podsjetio je Justin na studentske nemire u Nairobiju, no on

nastavi ubrzavati dok u zrcalu promatra ljude kako trče za

njima, razmišljajući i dalje kakve su to budale, kako slabo

obavljaju svoj posao; to je zacijelo slaba obuka. Ekipa s

boljim vođom nikad ne bi ostavila aute. Kad bi imali i

trunku pameti, čak i sad bi im bilo najbolje okrenuti se

sada (moţda samo dvojica) i trčati kao ludi do auta. No ne

pokazuju nikakva znaka da to čine, moţda zato što se

pribliţavaju i sve ovisi o tome tko će prvi odustati: ovaj

auto, ili oni ljudi. Natpis na francuskom i engleskom

upozori ga da nailazi na raskriţje. Kao filolog amater, opazi

kako i nehotice uspoređuje dva jezika.

"Gdje je bolnica?" upita je.

Izvadila je prste iz usta. "Doktorici Lari Emrich nije

dopušteno ulaziti u bolničke prostorije," izrecitira ona.

Nasmije se, odlučivši je obodriti. "Da, da, shvaćam. Tamo

ne moţemo. Ne, ako je zabranjeno. Ipak, gdje je to?"

"Nalijevo."

"Koliko daleko?"

"U normalnim uvjetima bilo bi vrlo malo."

"Koliko malo?"

"Pet minuta. Ako nema prometa, i manje."

Nije bilo prometa, ali je bilo pare ili dima što se puši iz

motora; površina ulice je zaleđena i grbava, brzinomjer

pokazuje najviše optimističkih trideset kilometara na sat,

ljudi u retrovizoru ne pokazuju znakova umora, nema

nikakva zvuka osim nepravilna cvileţa metalnih dijelova

kotača koji se okreću - poput tisuću

323

noktiju što grebu po školskoj ploči. Iznenada se put pred

Ju-stinovim zapanjenim pogledom pretvorio u zamrznuto

paradno polje. Ugleda ulaznu kućicu i Davvesov bogato

urešeni grb jarko osvijetljen pred sobom, a nalijevo ledom

pokriven paviljon s tri satelitske čelično-staklene kocke što

se nada nj nadvijaju poput ledenih brjegova. Zakrene

upravljač nalijevo i pojača pritisak na papučicu gasa, no

bez učinka. Brzinomjer pokazuje nula kilometara na sat, no

to je glupost, jer se još kreću, iako jedva. "Koga poznajete?"

viče on. Zacijelo se u sebi pitala isto pitanje. "Phila." "Kojeg

Phila?"

"Rusa. Vozača hitne pomoći. Sad je prestar." Ona posegne

na straţnje sjedalo po torbu, izvadi kutiju cigareta (nisu

sportsman), upali jednu i pruţi mu je, no on je to ignorirao.

"Ljudi su otišli," rekla je ona, zadrţavši cigaretu za sebe.

Poput vjerna konja koji je do kraja istrčao svoju trku, auto

umre pod njima. Prednja se osovina slomi, iz motora počne

sukljati zagušljiv crni dim, a strašno struganje odostraga

navijesti kako je siroti automobil pronašao svoje posljednje

počivalište nasred paradnoga polja. Dok ih je gledalo

nekoliko Krija drogira-nih očiju u anoracima, Justin i Lara

izađu iz auta.

Philove se poslovne prostorije sastoje od bijele drvene

kabine pokraj parkirališta kola hitne pomoći. U kabini je

stolac, okretno crveno svjetlo, kavom umrljana električna

grijalica i kalendar stalno otvoren na prosincu, mjesecu kad

lako odjeven ţenski Djeda Mraz otkriva svoju golu pozadinu

zahvalnim muškarcima što pjevaju boţične pjesme. Phil je

sjedio na stolcu i razgovarao telefonom; na glavi mu koţna

kapa s naušnjacima. I lice mu je koţno - raspucano,

izborano, ulašteno, zatim posuto sijedim čekinjama. Kad je

začuo Larin glas kako govori ruski, učinio je što rade stari

robijaši: glava mu je ostala na mjestu, a oči s palim vje-

đama i dalje su gledale ravno pred sebe, sve dok nije bio

siguran tko mu se obraća i da se obraća baš njemu. Tek

kad se o tome osvjedočio, okrenuo je lice k njoj, postavši

onakav kakvi Rusi njegove dobi postaju u nazočnosti lijepih

mlađih ţena: malo tajnovit, malo stidljiv, malo nagao. Phil i

Lara razgovarali su čitavu - Justinu se tako činilo -

nepotrebnu vječnost; ona na ulazu, s Justinom iza nje u

sjeni, poput nepriznata ljubavnika, a Phil na svom stolcu,

šaka zgrčenih u krilu. Upitali su jedno drugo za

324

zdravlje, za obitelji - tako je Justin pretpostavljao - kako je

ujak ovaj ili bratić onaj, dok se napokon Lara ne odmakne

u stranu kako bi propustila staroga čovjeka proći pokraj

nje, što je on učinio drţeći je malo predugo oko pasa prije

no što je brzim korakom sišao niz rampu u podzemnu

garaţu.

"Zna li da ste pod zabranom?" upita Justin.

"To nije vaţno."

"Kamo je otišao?"

Odgovor nije stigao, ali nije bio ni potreban. Sjajna nova

kola hitne pomoći upravo su dolazila; za upravljačem Phil,

sa svojom koţnom kapom.

Njezina je kuća nova i bogata, dio nove raskošne četvrti

pokraj jezera, izgrađene kako bi udomila povlaštene sinove i

kćeri Karei Vita Hudsona iz Basela, Vancouvera i Seattlea.

Natočila mu je viski, sebi votku, pokazala mu

vodenomasaţnu kadu, objasnila način rada stereo-sustava i

multifunkcijske supermikrovalne pećnice u razini glave pa,

sve u istom tonu, pokazala prstom mjesto pokraj ograde

gdje organi parkiraju auto za praćenje, što rade gotovo

svakog dana u tjednu, rekla je; dođu obično oko osam

ujutro, ovisno o vremenskim prilikama, i ostaju dok ne

padne noć, osim ako se odigrava vaţna hokejska utakmica -

tad odu prije. Pokazala mu je besmisleno noćno nebo u

svojoj spavaćoj sobi - kupolu obloţenu bijelom ţbukom,

probijenu na puno mjesta malim svjetiljkama koje

oponašaju zvijezde, koje svijetle jače ili slabije, već prema

mušici osoba koje zauzimaju veliki okrugli krevet ispod

kupole. Bio je trenutak - i oboje su gledali kako dolazi i

odlazi - kad su pomislili kako bi oboje mogli postati te osobe

- njih dvoje otpadnika, odmetnika protiv Sustava, tješeći

jedno drugo; stoje normalnije od toga? No Tessina se sjena

uvuče među njih i trenutak prođe, a da nijedno od njih nije

reklo ni riječ o tome. Justin umjesto toga počne komentirati

ikone: Sv. Andrija, Sv. Petar i Pavao, Sv. Ivan Evanđelist,

sama Majka Boţja; male im ruke, bizantski naslikane,

sklopljene na molitvu ili pak blagoslivljaju.

"Ove vam je slike Markus poklonio," reče, zbunjen tim

neočekivanim iskazivanjem religioznosti.

Ona namjesti najsumornije od svojih sumornih izraza lica.

"Moje je stajalište posve znanstveno. Ako Bog postoji, bit će

mu drago; ako ne, onda je svejedno." Prvo je pocrvenjela

kad se Justin nasmijao, zatim se i sama nasmije.

325

Gostinjska je spavaća soba u razizenilju. Rešetke na

prozorima koji gledaju u vrt podsjete ga na Glorijin donji

kat. Spavao je do pet, zatim jedan sat pisao Hamovoj tetki;

zatim se odjenuo i pošao na kat namjeravajući ostaviti

poruku Lari i ispitati mogućnosti prijevoza do grada.

Zatekao ju je kako sjedi uz prozor pušeći, odjevena u istu

odjeću kao sinoć; pepeljara pokraj nje puna je opušaka.

"Moţete uhvatiti autobus do ţeljezničkoga kolodvora;

postaja je na vrhu ulice," reče ona. "Polazi za jedan sat."

Napravila mu je kavu i on ju je popio za kuhinjskim stolom.

Nijedno od njih nije bilo rasploţeno komentirati događaje

prošle noći.

"Moţda su to bili samo huligani," reče on odjednom, ali

Lara osta zadubljena u vlastite misli.

Drugi put je upita o njezinim planovima. "Koliko ste još

dugo ovdje?"

Još nekoliko dana, odgovori rastreseno. Moţda tjedan.

"Što ćete onda?"

Ovisi, odgovorila je. Nije vaţno. Neće umrijeti od gladi.

"Idite sad!" reče iznenada. "Bolje je da čekate na autobusnoj

postaji."

Kad je ustao, ona mu je okrenula leđa i stajala glave napeto

nagnute naprijed, kao da osluškuje neće li začuti kakav

sumnjiv zvuk.

"Bit ćete milosrdni s Markusom," objavi ona.

Nije znao je li to predviđanje ili zapovijed.

326

ii

DVADESETO POGLAVLJE

"Do vraga što taj tvoj Quayle misli!? S čim i s kime se on to

igra, Time?" pitao je glasno Curtiss, okrećući svoje golemo

tijelo na jednoj peti, kako bi što bolje izazvao Donohuea u

velikoj sobi koja je odjekivala od njegova glasa. Prostorija je

bila dovoljno velika za solidnu kapelu, s oblogom od

tikovine, vratima s pomičnom rešetkom kao u zatvoru te

plemenskim kopljima i štitovima po-vješanim po zidovima.

"Nije on moj, Kenny. Nije nikad ni bio," stoički reče

Donohue. "On je čisti Foreign Office."

"Ĉisti!? Stoje to kod njega čisto? On je najgori čovjek za

koga sam čuo! Zašto ne dođe k meni ako je zabrinut zbog

moga lijeka? Vrata su širom otvorena. Ja nisam čudovište,

je li tako? Što hoće - novac?"

"Ne, Kenny. Ne bih rekao. Ne bih rekao da mu je novac na

umu."

Taj njegov ton, mislio je Donohue, čekajući da dozna zašto

su poslali po njega. Nikad ga se neće riješiti. Prijeti i

ulaguje se. Laţe i saţalijeva sama sebe. No prijetnje su mu

ipak najdraţe. Ispran je, ali nikad do kraja opran. Još mu

se čuje izgovor iz njegove zabiti u Lancashireu, unatoč svim

očajničkim nastojanjima svih tih učitelja govora koji dolaze

i odlaze navečer, kad ih navodno nitko ne vidi.

"Što ga onda ţulja, Time? Ti ga znaš. Ja ne znam."

"Njegova ţena, Kenny. Dogodila joj se nesreća. Sjećaš se?"

Curtiss se vrati panoramskom prozoru i uzdignu ruke k

nebu, s dlanovima uzgor, moleći afrički suton za razbor. S

druge strane stakla neprobojna za metke leţe sve tamnije

livade, a iza

327

njih jezero. Na brjegovima ţmirkaju svjetla. Nekoliko ranih

zvijezda već je probilo ranovečernju tamnoplavu maglicu.

"Dakle, ţena mu je dobila svoje," zaključi Curtiss istim

zamišljenim tonom. "Gomila zločestih dečki se izdivljala na

njoj. Dokrajčila ju je njezina slatka stvarčica,

pretpostavljam. A kako se ponašala, sama je to traţila. Pazi,

to je Turkana, a ne usrani Sur-rey. Ali ţao mije. Jako, jako

ţao."

Nije ti toliko ţao koliko bi ti trebalo biti, pomisli Donohue.

Curtiss ima kuće od Monaka do Meksika, a Donohue ih sve

mrzi. Mrzi smrad joda, uškopljene sluge i drvene podove

koji se svijaju i podrhtavaju. Mrzi barove optočene zrcalima

i bezmiri-sne cvjetove koji te gledaju poput izdosađenih

kurvi što ih Curtiss drţi oko sebe. U mislima ih je Donohue

sve trpao zajedno s rolls-royceima, poslovnim zrakoplovima

i motornim jahtama u jednu jedinstevenu neukusnu

skorojevićku palaču raštrkanu u pet-šest zemalja. No više

od svega mrzi ovu utvrđenu farmu zbijenu na obalu jezera

Naivashe, s ogradom od bodljikave ţice, čuvarima,

jastucima od zebrine koţe, podovima popločanim crvenim

pločicama, prostirkama od leopardova krzna, divanima pr

izvučenim antilopinom koţom, ruţičasto osvijetljenim

kabinetima za piće sa zrcalima, satelitskom televizijom i

satelitskim telefonima, osj etnicima pokreta, dugmadima za

uzbunu i ručnim radioprimopredajnicima - jer u ovu kuću,

u ovu sobu, na ovaj divan s antilopinom koţom zovu ga u

svako doba na mig Curtis-sova oka već pet godina; zovu ga

kako bi pokupio bilo kakve ostatke što ih je veliki Sir Kenny

K. u svojoj neorganiziranoj velikodušnosti odlučio dobaciti

u uvijek gladne ralje britanskih izvještajnih sluţba. Na ovo

je mjesto pozvan i večeras, zato što ih tek treba doznati, baš

dok je otčepljivao bocu dobra bijelog juţnoafričkog vina

prije nego je sjeo jesti jezerskog lososa sa svojom ljubljenom

ţenom Maud.

"Evo, mi to ovako vidimo, stari moj Time, tako ti je to,"

glasio je napeti znak (samo migom), napisan pomalo

knjiţevničkim stilom njegova regionalnog načelnika u

Londonu:

Na vidljivoj površini trebaš nastaviti prijateljski kontakt

kako bi bio u skladu s javnom slikom što si je izgradio u

prošlih pet godina. Igraj s njim golf, popij koje piće,

ponekad ručaj itd. Nastavi se prirodno ponašati i praviti se

kako puno radiš i dobro surađuješ s njim, jer je alternativa

(prekid veze i subjektov bijes kao posljedica) previše gadna

da bismo je uopće uzeli u obzir u sadašnjim kriznim

okolnostima. Za tvoju osobnu oba-

ono što je drţao stavom mislioca. Nosio jiKšto uvijek nosi u

Africi: bijelu košulju s dvostrukom orukvicom i zlatnim

ThreeBees gumbima, mornarski modre hlače, crne lakirane

cipele na kopču i zlatnu uru tanku poput novčića oko

debelog, dlakavog lijevog zgloba. Ali Donohuevu je

pozornost privukao crni remen od krokodilske koţe. Ostali

debeli ljudi koje poznaje nose remen ispod trbuha, koji visi

preko njega. No kod Curtissa on stoji točno u sredini, kao

savršen krug što dijeli jaje poprijeko nadvoje; tako izgleda

kao golemo Jaje Harambaša iz "Alice u zemlji čudesa."

Krijesta obojene crne kose začešljana je unatrag, na

slavenski način, a krajevi zalijepljeni gelom za zatiljak. Puši

cigaru, mršte-ći se svaki put kad povuče dim. Kad mu

cigara dojadi, on je ostavi neugašenu na bilo kojem

basnoslovno skupom komadu pokućstva. Kad mu opet

zatreba, optuţi poslugu za krađu. "Ti znaš što je gad

naumio, je li tako?" upita odjednom. "Moi?"

"Ne, Quayle."

"Ne bih rekao. Trebam li znati?" "Zar ti nisu rekli? Ili ih nije

briga?"

"Moţda ni sami ne znaju, Kenny. Meni su rekli samo to da

on ţeli nastaviti borbu za ono za što se njegova ţena

zauzimala - što god to bilo; daje izgubio vezu s

poslodavcima i da djeluje na svoju ruku. Znamo da mu je

ţena imala posjed u Italiji; prema jednom tumačenju, tamo

je izronio."

"Što je s Njemačkom?" prekine ga Curtiss nestrpljivo. "Da -

što je s Njemačkom?" ponovi Donohue kao jeka,

oponašajući način govora kojega se gnušao.

"Bio je u Njemačkoj. Prošlog tjedna. Motao se među

dugokosim liberalnim dobronamjernicima koji su isukali

noţeve na KVH. Da ja nisam tako meka srca, dosad bi već

bio izbrisan s popisa birača. Ali tvoji dečki u Londonu to ne

znaju, je li tako? Oni se ne zamaraju. Imaju pametnijega

posla. Tebi govorim, Donohue!"

Curtiss se okrenuo licem k njemu. Nagnuo se naprijed

golemim gornjim dijelom tijela, grimizna čeljust mu je

izbačena prema naprijed. Jednu je ruku gurnuo u dţep

šatorolikih hlača. Drugom drţi cigaru, zapaljenu i

zadimljenu, kojom maše kao usijanim ţaračem kojim prijeti

da će ga zabiti u glavu Tima Donohuea.

"Bojim se da si ispred mene, Kenny," odgovori Donohue

polako. "Jesu li dečki iz moje Sluţbe na tragu Quayleu,

pitaš ti. Nemam pojma. Jesu li ugroţene predragocjene

drţavne tajne? Sumnjam. Treba li zaštititi Sir Kennetha

Curtissa, naš vrijedni izvor informacija? U trţišnom smislu,

mi ti nikad nismo ni obećavali

330

1L

zaštitu, Kenny. Mislim da na svijetu i neiSa institucije koja

bi to učinila, u financijskom ili drugom smislu. I preţivjeti."

"Jebi se!" zaurla Curtiss, luplvši obama dlanovima po

radnom stolu, vukući se duţ njega kao gorila prema

Donohueu. No Donohue se smiješi svojim ravnodušnim

smiješkom i ne da se. "Ja mogu sam samcat smrviti tvoju

usranu Sluţbu, samo ako hoću! Je li ti to poznato?" derao

se Curtiss.

"Dragi moj, ja u to nikad nisam sumnjao."

"Ja hranim dečke koji te plaćaju. Vozikam ih na svom

brodu. Nabavljam im cure, kavijar, šampanjac. Pomaţem

im da budu izabrani. Dajem im aute, gotovinu, tajnice s

dobrim sisama. Radim s tvrtkama koje okreću deset puta

više nego stoje godišnji proračun tvoje Sluţbe. Da im kaţem

što znam, ti bi bio prošlost. Zato: jebi se, Donohue!"

"I ti, Curtiss. I ti," promrmlja umorno Donohue, kao čovjek

koji sve to već čuo - kao što i jest.

Istodobno, u njegovoj lubanji mozak iskusna operativca

radi i pita se kamo vodi sve ovo cirkusiranje. Curtiss je i

prije znao šiziti, svakako. Donohue više ne moţe izbrojiti

koliko puta je sjedio ovdje i čekao da se istutnji, ili - kad bi

uvrede postale pre-ţestoke a da bi se prešlo preko njih -

taktički bi se povlačio iz sobe i čekao dok Kenny ne odluči

da je vrijeme pozvati ga natrag i ispričati se, katkad uz

pomoć jedne-dvije krokodilske suze. No večeras Donohue

ima osjećaj da sjedi u kući punoj poteznih mina. Prisjeti se

kako ga je čudno gledao Doug Crick na ulazu; bio je

posebno ljubazan: "O, dobra večer, gospodine Donohue.

Odmah ću izvijestiti šefa." Slušao je sa sve većim nemirom

u sebi, a mrtvačkim mirom na površini, kad Curtissovi

manijakalni ispadi nisu dovodili ni do čega. Kroz

panoramski se prozor vide dvojica Izraelaca u kratkim

hlačama kako polako hodaju, vodeći pse čuvare, koji im se

otimaju s uzica. Golema ţutogroznična stabla razbacana su

livadom. Mali zeleni majmuni skakuću s jednog na drugo i

izluđuju pse. Trava je gusta, bogata, savršena; zalijeva je

jezero.

"Tvoji ga plaćaju!" optuţi Curtiss iznenada Donohuea, izba-

civši ruku, a spustivši glas, da bi bilo efektnije. "Quayle je

vaš čovjek! Je 1" tako? Djeluje prema vašim zapovijedima,

tako da moţete mene zeznuti. Je li tako?"

Donohue se znalački nasmiješi. "Posve točno, Kenny," izjavi

umirujuće. "Potpuno pogrešno, suludo i nema veze sa

stvarnošću; inače je upravo tako."

"Zašto mi to radiš? Imam pi-:>vo znati! Ja sam Sir jebeni

331

Kenneth Curtiss! Dao sam - samo lanf* pola milijuna funta

u stranačku blagajnu. Dao sam vama - usranoj britanskoj

izvještajnoj sluţbi - informacije koje su čisto zlato. Učinio

sam vam dragovoljno mnoge usluge vrlo, vrlo povjerljive i

vrlo, vrlo nezgodne. Ja sam..."

"Kenny," tiho ga prekine Donohue. "Prestani! Nemoj pred

poslugom! Dobro? Zašto bismo mi imali i najmanji interes

poticati Justina Quaylea da te progoni? Zašto bi moja

Sluţba - na tanku proračunu i pod jakom vatrom iz Vlade,

kao obično - zašto bismo sami sebi činili smetnje

sabotirajući tako vrijedan izvor kao što je Kenny K?"

"Zato što ste sabotirali sve ostalo u mom ţivotu, eto zašto!

Zato jer me na vaš nagovor odbijaju londonske banke!

Ugroţeno je deset tisuća britanskih radnih mjesta, no vama

je svejedno, jer tako moţete srediti Kennvja K-a! Zato što si

ti, baš ti, upozorio svoje političke prijatelje neka operu ruke

od mene prije nego me pojede mrak. Jesi li? Jesi? Pitam:

Jesi li to učinio!?"

Donohue je u glavi brzo pripremao odgovor iz samih

pitanja. Londonske ga banke odbijaju? Znaju li moji u

Londonu? Ako znaju, zašto me, zaboga, Roger nije

upozorio?

"Vrlo mi je ţao što to čujem, Kenny. Kad su ti to banke

učinile?"

"Kakve to ima veze!? Danas. Poslijepodne. Telefonom i

faksom. Telefonirali su kako bi mi rekli, poslali faks ako

zaboravim. Stiţe i pismo redovitom poštom ako nisam

pročitao glupi faks."

Znači, London zna, pomisli Donohue. Ali ako su znali, zašto

su me ostavili da izvisim? To ćemo poslije riješiti. "Jesu li

banke dale ikakav razlog za svoju odluku, Kenny?" upita

briţno.

"Na prvom im je mjestu duboka etička zabrinutost zbog

izvjesnih trgovačkih postupaka. Kojih postupaka? Kakva

etika!? Oni misle o etici kako misle u selima istočno od

Londona. Kaţu kako ih također zabrinjava gubitak

povjerenja na trţištu. Koji vrag je pak tome uzrok? Oni

sami! Ima još: navode "uznemirujuće glasine". Do vraga s

njima! Prošao sam ja već kroz to."

"A politički prijatelji - tko to pere ruke od tebe? Oni koje

nismo upozorili?"

"Primio sam telefonski poziv od ulizice iz Downingove deset,

* s krumpirom u guzici. Vječno su mi zahvalni i tako dalje, i

tako

* U Downingovoj ulici 10 u Londonu je sluţbena rezidencija

britanskoga premijera.

dalje, ali u sadašnjoj situaciji, kad moraju biti veći katolici

od Pape, prisiljeni su mi vratiti moj velikodušni prilog

stranačkoj blagajni. Kamo da ih pošaljemo, molim vas, jer

što prije se riješe mog novca sa svog računa, to će sretniji

biti i moţemo li se pretvarati da ničega nikad nije ni bilo?

Gdje je sad? Gdje je bio preksinoć?"

Donohue trepne, pa zatrese glavom; tek je onda shvatio da

Curtiss više ne govori o stanovniku Downingove ulice 10,

nego o Justinu Quayleu.

"U Kanadi. U Saskatchewanu," prosikće Curtiss,

odgovarajući na vlastito pitanje. "Nadam se da mu se barem

smrzlo dupe."

"Što radi u Kanadi?" upita Donohue; nije ga toliko čudilo

što je Justin u Kanadi, nego što ga Curtiss slijedi s takvom

lakoćom.

"Tamo je nekakvo sveučilište. Tamo je ta ţenska. Jebena

znanstvenica. Uvrtjela sije u glavu da će ići okolo i svima

govoriti daje lijek otrov, suprotno njenom ugovoru. Quayle

se uhvatio s njom. Mjesec dana poslije ţenine smrti."

Povisio je glas, prijeteći još jednim naletom oluje. "Ima

laţnu putovnicu! Tko mu ju je dao? VI! Plaća gotovinom.

Tko mu je šalje? Vije šaljete. Provuče se svaki put kroz

njihovu mreţu kao jegulja. Tko gaje to naučio? Vi!"

"Ne, Kenny. Nismo mi. Ništa od toga." Njihovu mreţu,

pomisli; ne "vašu".

Curtiss se napuhuje za još jedan napad. Evo, dolazi. "A što

radi gospodin Porter Coleridge, ako bi bio tako ljubazan pa

me izvijestio? Daje netočne i uvrjedljive informacije

premijerovu uredu o mojoj tvrtki i mojem lijeku. Što radi

kad prijeti da će sve reći novinarima ako mu ne obećaju

temeljitu i nepristranu istragu, koju će voditi naši

gospodari u ludari u Bruxellesu? Zašto ga idioti u tvojoj

firmi puštaju neka radi što hoće? Ili još gore - potiču ga?"

A kako li si samo ti sve to doznao? Donohue se u tišini

čudio. Za ime Boţje, kako je mogao čovjek - čak i tako

bogat, dobro organiziran i lukav kao što je Curtiss - staviti

svoju dlakavu šapu na drţavne tajne samo osam sati pošto

ih su ih tajnom vezom sluţbe poslali osobno Donohueu?

Postavivši samom sebi to pitanje, Donohue, majstor svojega

zanata, dao se na posao kako bi pronašao odgovor.

Nasmiješi se svojim slatkim osmijehom, ovoga puta zaista

sretnim; bio je to odraz njegova iskrena zadovoljstva što se

neke stvari na ovome svijetu još pristojno rješavaju medu

prijateljima.

"Naravno," počne on. "Stari Bernard Pellegrin ti je

namignuo. Hrabro od njega. I na vrijeme. I ja bih isto

učinio. Bernard mi je uvijek bio drag."

333

Nasmiješene mu se oči zalijepe za isprane crte Curtissova

lica; Donohue je promatrao kako prvo oklijevaju, a zatim se

skupljaju u izraz prezira,

"Taj mlohavi peder? Ne bih mu dao ni voditi na pišanje

pudlicu u parku. Drţao sam mu rezerviran direktorski

poloţaj kad ode u mirovinu iz Ministarstva, a gad nije

maknuo ni malim prstom da bi me zaštitio. Hoćeš malo?"

upita Curtiss, pokazujući na kristalnu bocu s konjakom.

"Ne mogu, stari. Leech mije zabranio."

"Rekao sam ti: idi mom doktoru! Doug ti je dao adresu.

Doduše, on je dolje u Cape Townu. Ali mi ćemo te odvesti.

Odleti mojim gulfstreamom."

"Malo je kasno za promjenu. Hvala ti, Kenny."

"Nikad nije kasno," reče Curtiss.

Znači, Pellegrin, pomisli Donohue, potvrđujući staru

sumnju i gledajući kako si Curtiss toči iz boce još jednu

smrtonosnu dozu. Kod tebe su neke stvari predvidljive,

stari moj, a jedna od njih je: nikad nisi naučio dobro lagati.

Prije pet godina, potaknuti ţeljom učiniti nešto lijepo i

korisno, Donohuei, koji nemaju djece, odvezli su se na selo

i odsjeli kod siromašna kenijskoga seljaka koji je u

slobodno vrijeme organizirao mreţu dječjih nogometnih

momčadi. Poteškoća je bila u novcu: novac za kamion koji

će voziti dječake na utakmice, novac za dresove i ostale

dragocjene znakove dostojanstva. Maud je nedugo prije

naslijedila manju svotu, Donohue unovčio policu

osiguranja. Vrativši se u Nairobi, sve su to skupa dali na

rate za kenijski dječji nogomet na rate tijekom sljedećih pet

godina; Donohue nikad nije bio sretniji. Jedino je ţalio,

bacivši pogled unatrag, što je u ţivotu potrošio tako malo

na vremena na dječji nogomet, a tako puno na špijunaţu.

Iste su misli iz istih razloga prolazile kroz njegovu glavu i

dok je gledao kako se debela Curtissova tjelesina teško

spušta u tikov naslonjač, kimajući i trep-ćući kao kakav

djedica. Eto, to je taj njegov opjevani šarm, koji mene

ostavlja hladnim, mislio je Tim Donohue.

"Skoknuo sam do Hararea prije nekoliko dana," povjeri mu

prijateljski Curtiss, sklopivši ruke na koljenu i nagnuvši se

naprijed radi boljeg dojma povjerljivosti. "Onaj glupi paun

Mugabe imenovao je novog ministra javnih radova. Dečko

obećava, mora se priznati. Jesi li štogod čitao o njemu,

Time?"

"Jesam, naravno."

334

"Mlad momak. Tebi bi se svidio. Pomaţe nam s malim

projektom što ga tamo razvijamo. Uvijek voli dobiti štogod

ispod stola. Itekako. Mislio sam da bi ti ta informacija

mogla biti korisna. Prije je to radilo, zar ne? Momak koji voli

malo podmazivanja od Kennvja K-a neće odbiti ni od

Njezina veličanstva. Je 1" tako?"

"Tako je. Hvala. Dobra zamisao. Proslijedit ću je."

Slijedilo je još malo kimanja i namigivanja, uz obilan gutljaj

konjaka. "Znaš onaj novi neboder koji sam izgradio pokraj

autoceste Uhuru?"

"Krasan je, Kenny."

"Prošlog sam ga tjedna prodao jednom Rusu. Šef mafije,

kaţe mi Doug. Velik, ne kao ovi naši ovdje. Priča se da je

ušao u vrlo velik posao s drogom s Korejcima." Nasloni se,

pa počne promatrati Donohueovo lice s dubokom skrbi

dobra prijatelja. "Ĉuj, Time: što ti je? Izgledaš slabo."

"Dobro sam. Tako mi ponekad dođe."

"To ti je od kemoterapije. Rekao sam ti za onog svog

liječnika, ali ti nećeš. Kako je Maud?"

"Maud je dobro, hvala."

"Uzmi jahtu! Dajte si malo odmora, samo vas dvoje. Reci

Dougu."

"Hvala ti puno, Kenny, ali to ne bi bilo u skladu s pokrićem.

Ne smijem."

Prijetila je nova nagla promjena raspoloţenja dok je Kenny

duboko udisao, pustivši da mu velike ruke padnu uz tijelo.

Nikome ne pada tako teško kao njemu kad se odbija ono

što on velikodušno nudi. "Ti se nisi pridruţio postrojbi

"Dalje od Kennvja," Time, je li? Ne odbacuješ me, kao oni

bankari?"

"Naravno da ne."

"I nemoj. Moţeš samo sebi naškoditi. Onaj Rus o kojem

sam ti govorio... Slušaj! Znaš što sije spremio za crne dane?

I pokazao Dougu."

"Sav sam se pretvorio u uho."

"Izgradio sam podrum na tom neboderu. Malo ljudi to ovdje

radi, ali ja sam htio imati podzemnu garaţu. Stajalo je me

strašno puno, ali takav sam ja. Ĉetiristo parkirnih mjesta

na dvjesto stanova. A taj Rus (reći ću ti ime), on je sva

parkirna mjesta ispunio bijelim kamionima, s plavim

natpisom Ujedinjenih naroda. Posve novi, nikad voţeni -

rekao je Dougu. Pali su s teretnog broda na putu za

Somaliju. Ţeli mi ih prodati." Curtiss uzdigne ruke,

zabavljen vlastitom anegdotom. "Što kaţeš na to!? Ruska

mafija pro-

335

daje kamione Ujedinjenih naroda! I to meni. Znaš što je

htio od Douga?"

"Reci!"

"Da ih uveze. Iz Kenije u Keniju. On će ih prebojiti za nas.

Mi samo trebamo srediti dečke na carini i provući kamione

kroz svoje knjige, po nekoliko odjednom. Ako to nije

organizirani kriminal, što onda jest? Ruski lupeţ pljačka

Ujedinjene narode ovdje u Nairobiju, usred dana - to je

anarhija! A ja sam protiv anarhije. Dakle, sad imaš te

povjerljive podatke. Besplatno! S komplimentima Kennvja

K-a. Reci im da kuća časti. Ja častim!"

"Bit će oduševljeni."

"Hoću da ga zaustavite, Time. Na mjestu. Odmah."

"Koga - Coleridgea ili Quayle?"

"Obojicu. Hoću da zaustavite Coleridgea, hoću da se glupi

spis Quayleove ţene izgubi."

Boţe moj, i to zna, pomisli Donohue. "Mislio sam da ti gaje

Pellegrin već izgubio" primijeti on, namrštivši se kako to

čine stariji ljudi kad ih izdaje pamćenje.

"Ne miješaj Bernarda u ovo! On mi nije prijatelj i nikad neće

biti. A ti reci gospodinu Quayleu da ako nastavi navaljivati

na mene, ja mu ne mogu pomoći, jer se zaratio s cijelim

svijetom, ne sa mnom! Bili bi ga sredili u Njemačkoj da

nisam kleknuo na koljena i molio za njegovu glavu. Jesi

čuo!?"

"Ĉujem te, Kenny. Proslijedit ću sve to. To je sve što mogu

obećati."

Kao medvjed, debeli Sir Kenneth skoči iz naslonjača i

odvalja se na drugi kraj prostorije.

"Ja sam domoljub!" prodere se on. "Sloţi se sa mnom,

Donohue! Ja sam domoljub!"

"Dakako da jesi, Kenny."

"Ponovi! Ja sam domoljub!"

"Ti si domoljub. John Buli. Winston Churchill. Što još

hoćeš da kaţem?"

"Daj mi jedan primjer kad sam se domoljubno ponašao!

Jedan od mnogih. Najbolji kojega se moţeš sjetiti. Odmah!"

Koji je ovo vrag? Kamo ovo vodi? "Hajde, recimo onaj posao

u Sijera Leonu lani?"

"Pričaj! Hajde! Reci mi!"

"Naš klijent je ţelio oruţje i strjeljivo iz neimenovana

izvora."

"Pa?"

"Pa smo kupili puške i..."

"Ja sam kupio proklete puške!"

336

"Kupio si puške našim novcem. Dali smo ti isprave laţnoga

krajnjega korisnika u Singapuru." "Zaboravio si usrani

brod!"

"ThreeBees je unajmio teretni brod od četrdeset tisuća tona

i nakrcao ga oruţjem. Brod se izgubio u magli i..." "Hoćeš

reći: to je bila varka!"

"Pa se morao ukotviti u maloj luci pokraj Freetowna, gdje je

naš klijent čekao sa svojim ljudima da iskrca oruţje i

strjeljivo." "I to sam morao obaviti za vas, zar ne? Mogao

sam se uplašiti. Mogao sam reći: "Kriva adresa, pokucajte

susjedu." Ali ne, ja sam to obavio. Učinio sam to za svoju

zemlju. Jer sam ja domoljub!" Stiša glas do urotničke

razine. "U redu. Slušaj. Evo što trebaš učiniti, što treba

učiniti tvoja Sluţba." Koračao je dugom prostorijom i

izdavao zapovijedi tihim, odsječnim rečenicama. "Tvoja

Sluţba - ne Ministarstvo vanjskih poslova, tvoji ljudi osobno

neka pođu u banke. Pronađite u svakoj banci -ja ću vam

reći u kojima -jednog pravog Engleza. Ili Engleskinju.

Slušaš li? Trebaš slušati, jer ovo moraš prenijeti svojima u

Londonu večeras kad dođeš doma." To je već izgovorio

drugim tonom, visokim, malo drhtavim, tonom pučkoga

milijunaša. "Slušam," ohrabri ga Donohue.

"Dobro. Sazovete ih sve zajedno. Sve te dobre Engleze. I

Engleskinje. U lijepu sobu s lamperijom negdje u središtu

Londona. Tvoji momci znaju takva mjesta. Pa im lijepo

kaţete, sluţbeno, kao britanska Tajna izvještajna sluţba:

"Dame i gospodo, pustite Kennvja K-a na miru! Nećemo

vam reći zašto. Samo vam kaţemo: dalje ruke od njega, u

ime Kraljice. Kenny K je obavio velike poslove za našu

zemlju; ne moţemo vam reći kakve. Ima još. Dajte mu

moratorij na otplatu kredita od tri mjeseca i učinit ćete

veliko dobro djelo za našu zemlju, isto kao i Kenny K." I oni

će vas poslušati. Ako jedan pristane, pristat će svi, jer su

ovce. Slijedit će i ostale banke, čiji predstavnici ne budu

tamo, jer su i oni ovce."

Donohue nikad u ţivotu nije pomislio kako bi mu moglo biti

ţao Curtissa. Ali sad mu je bilo ţao.

"Pitat ću ih, Kenny. Problem je u tome što mi nemamo

toliku moć. Da imamo, morali bi nas raspustiti."

Učinak tih riječi bio je gori od ičega čega se bojao. Curtiss je

počeo urlati toliko da su štitovi na zidovima lupali o

lamperiju i odzvanjali. Podigao je ruke u bijelim rukavima

iznad glave poput svećenika. Prostorija je odzvanjala pod

tutnjavom tiranskoga glasa.

"Ti ţiviš u prošlosti, Donohue. Misliš da drţave upravljaju

337

svijetom! Vrati se na vjeronauk! Danas t|e pjeva: "Boţe,

čuvaj multinacionalne korporacije!" Još nešto moţeš reći

svojim prijateljima: gospodinu Coleridgeu i gospodinu

Quayle, i svima drugima s kojima si se urotio protiv mene:

Kenny K voli Afriku!" Raširivši ruke i zaplovivši cijelim

trupom pokazao je kroz panoramski prozor i jezero okupano

svilenkastom mjesečinom. "To mu je u krvi! Kenny K voli i

svoj lijekl I došao je na zemlju kako bi mogao dati taj lijek

svakom muškarcu, ţeni i djetetu u Africi, svakome kome

treba! To će i učiniti! Unatoč svemu! Ako netko ţeli stati na

put znanosti, to gore po njega. Nitko te momke više ne

moţe zaustaviti: ni ti, ni ja. Jer lijek su iskušali i testirali

najbolji mozgovi što ih novac moţe kupiti! Svi!" Glas mu se

penjao do manijakalnoga krešenda: "I nitko, nijedan od njih

nikad nije rekao nijednu riječ protiv lijeka! I neće!!! A sad -

gubi se!"

Donohue poslušno učini što se od njega traţilo. Za njim i

oko njega nastala je kakofonija. Sjene počnu promicati

hodnicima, psi lajati, telefoni zvoniti i pištati.

Stigavši na svjeţi zrak, Donohue zastane kako bi pustio

noćnim mirisima i zvukovima Afrike da ga očiste. Bio je

nenaoruţan, kao i uvijek. Rastrgan veo oblaka spustio se

između zvijezda i zemlje. Pri svjetlu sigurnosnih reflektora

bagremova stabla izgledaju ţuta kao stari papir. Ĉuo je

zavijanje hijena i rzanje zebra. Ogleda se sporo oko sebe,

sileći pogled da se duţe zadrţi na najtamnijim mjestima.

Kuća stoji na uzvisini, iza nje je jezero, pred njom velika

asfaltirana površina koji na mjesečini podsjeća na dubok

krater. Po navici, parkirao je gdje nema trave izrasle iz

asfalta. Učini mu se da je opazio neku sjenu u pokretu, pa

ostane nepomičan. Razmišlja o Justinu; baš čudno.

Razmišlja kako je, ako je Curtiss bio u pravu, ako je Justin

u brzu slijedu bio u Italiji, Njemačkoj i Kanadi, ako putuje s

krivotvorenom putovnicom, onda je to Justin koga ne

poznaje, no u prošlih nekoliko tjedana je pretpostavio da bi

mogao postojati: Justin samotnjak, koji ne prima zapovijedi

ni od koga osim sebe sama; strastveni Justin, koji je

krenuo na bojni pohod, odlučan otkriti ono što je u prošlom

ţivotu moţda pomagao prikriti. Ako je to današnji Justin, i

ako je to zadaća što si ju je zadao, onda nema boljeg mjesta

za početak potrage od ovoga, u ladanjskoj rezidenciji Sir

Kennetha Curtissa, uvoznika i distributera "mojeg lijeka".

Donohue napola zakorači k svom automobilu pa se, začuvši

nešto blizu sebe, zaustavi u pola koraka i stavi tiho, tihano

stopa-

338

lo na asfalt. Koju to igru igramo, Justine? Kako baka hoda?

Ilije to još jedan zeleni majmun? Korak ovoga puta, opipljiv

zvuk stope iza njega. Ĉovjek ili ţivotinja? Donohue u

samoobrani podiţe desni lakat te se, oduprijevši se ţelji da

izgovori Justinovo ime, okrene oko svoje osi i ugleda Douga

Gricka kako stoji metar i pol od njega na mjesečini, ruku

namjerno opuštenih uz tijelo. On je krupan momak, visok

kao Donohue, ali dvostruko mlađi, široka blijeda lica, plave

kose i privlačna, makar malo ţenskasta osmijeha.

"Zdravo, Doug," pozdravi ga Donohue. "Jesi li dobro?"

"Vrlo dobro, gospodine. Hvala. Nadam se da se isto moţe

reći i za vas."

"Mogu li nešto učiniti za tebe?" Ť

Obojica su govorila vrlo tiho.

"Da, gospodine. Moţete se odvesti glavnom cestom, skrenuti

prema Nairobiju, voziti do skretanja za Nacionalni park

"Hell"s Gate*, koji je zatvoren prije sat vremena. To je

makadamska cesta, neosvijetljena. Tamo ćemo se sresti."

Donohue se proveze pokraj drvoreda crnih afričkih grabova

do ulazne straţarske kućice; pusti da mu straţar posvijetli

bate-rijskom svjetiljkom u lice, zatim u auto, da ne bi

slučajno ukrao koju prostirku od leopardove koţe. Umjesto

kung fua, na televizoru je sad pornografija, s lošom

kakvoćom slike. Polako skrene na glavnu cestu, pazeći na

ţivotinje i pješake. Omotani kabanicama, domorodci čuče i

leţe duţ puta. Usamljeni hodači s dugim štapovima polako

podiţu ruke ili u šali skaču u snop farova njegovih kola.

Vozio je dok nije ugledao putokaz za nacionalni park.

Stane, isključi svjetla i počne čekati. Jedan automobil se

parkira iza njega. Otključa suvozačko sjedalo i odškrine

vrata, ostavivši upaljeno malo unutarnje svjetlo. Kroz

vjetrobran zvijezde sjaju dvaput jače no inače. Donohue

prepozna Bika i Blizance; nakon Blizanaca, Raka. Crick se

uvuče na suvozačko sjedalo i zalupi vrata za sobom, pa su

ostali u mrklu mraku.

"Šef je očajan, gospodine. Nisam ga takva vidio od...

zapravo nikad," reče Crick, otpuhnuvši dugo i teško kako bi

pokazao teţinu situacije.

"Ni ne mislim da si ga ikad vidio takva, Doug."

"Postaje malo zajeban, iskreno rečeno."

"Prenapet je, naravno," reče Donohue suosjećajno.

"Sjedim cijeli dan u centrali i spajam mu pozive. Londonske

banke, Basel, onda opet banke, zatim nekakva financijska

tvrtka za koju nikad nisam čuo - nudi mu zajam s četrdeset

posto kamata; onda štakori, kako ih on zove - političari.

Ĉovjek si ne moţe pomoći - ne moţe a da ne čuje."

Majka s malim djetetom srameţljivo je zagrebala po

vjetrobranu slabom rukom. Donohue spusti prozorsko

staklo i dade joj novčanicu od dvadeset šilinga.

"Opteretio je zalogom kuće u Parizu, Rimu i Londonu; pod

hipoteku će i kuća u Sutton Place u drţavi New York.

Pokušava pronaći kupca za svoj glupi nogometni klub,

makar bi čovjek trebao biti glup, gluh i slijep da ga kupi.

Pitao je svoju vezu u Credit Suisse za dvadeset pet milijuna

američkih dolara danas; platio bi trideset milijuna u

ponedjeljak. Uza sve to, KVH ga ganja zbog plaćanja po

distributerskom ugovoru. Ako ne plati, uzet će mu tvrtku."

Jadna tročlana obitelj počela se okupljati uz prozore

automobila; izbjeglice odnekud, ne idu nikamo.

"Hoćete da to sredim, gospodine?" upita Crick, uhvativši

kvaku.

"Nemoj!" naredi Donohue oštro. Upali motor i odveze se

polako cestom, dok je Crick dalje govorio.

"Viče na njih - to je sve što čini. Jadno, iskreno rečeno.

KVH ne ţeli njegov novac, nego njegovu tvrtku. Svi smo to

vidjeli od početka - svi osim njega. Ne znam gdje će se

plimni val zaustaviti."

"Ţao mije što sve to čujem, Doug. Uvijek sam mislio da ste

ti i Kenny prst i nokat."

"I ja sam tako mislio. Dugo sam premišljao prije ovog

razgovora, priznajem. Dvoličnost nije moj stil."

"Što hoćeš, Doug?" upita Donohue.

"Pitao sam se imate li kakav nesluţbeni posao, gospodine.

Ako treba nekoga posjetiti ili drţati na oku. Ili ako vam

trebaju neki posebni dokumenti." Donohue je šutio; nije ga

se dojmio. "A imam i onog prijatelja. Iz irskih dana. ŢM u

Harareu, što ja baš ne bih."

"Što s njim?"

"Njemu su pristupili, je li tako? On je slobodnjak."

"Tko mu je pristupio i s kojom namjerom?"

"Pristupili su mu neki Europljani, prijatelji njegovih

prijatelja. Ponudili su mu veliku lovu da umiri bjelkinju i

njezina crnog momka negdje kod Tur kane. Htjeli su to

otprilike jučer. Kao: kreni odmah, naš auto te čeka."

340

Donohue se popne vozilom preko nibnika, pa opet parkira

uz rub ceste. "Kada?" upita on.

"Dva dana prije nego je Tessa Quayle ubijena."

"Je li prihvatio narudţbu?"

"Naravno da nije, gospodine."

"Zašto ne?"

"Nije on od tih. Kao prvo, on ne dira ţene. Bio je u Ruandi,

bio je u Kongu. Odlučio je nikad više ne dirati ţene."

"Pa što je onda učinio?"

"Savjetovao im je neka razgovaraju s izvjesnim ljudima koje

poznaje, a koji nisu tako izbirljivi."

"Kao, na primjer, koji ljudi?"

"To mi nije rekao, gospodine Donohue. Ne bih mu ni

dopustio da mi kaţe, sve da je i htio. Neke je stvari opasno

znati."

"Onda se ovdje ne nudi baš puno."

"Pa, spreman je govoriti o širim gabaritima, ako znate na

što

mislim."

"Ne znam. Ja kupujem imena, mjesta i datume. Namalo.

Plaćam u gotovini. Za gabarite ne znam."

"Mislim da ono o čemu on zaista govori, gospodine, ako

ogulimo celofan, jest ovo: ţelite li kupiti točne podatke o

tome što se dogodilo doktoru Blumu, uključivši i obavijesti

gdje ćete to naći na karti? Budući da je na neki način pisac,

zapisao je izvještaj o događajima na Turkani, ono što se tiče

doktora, na osnovi onoga što su mu rekli njegovi prijatelji.

To je samo za vas; naravno, uz pravu cijenu."

Oko automobila se okupila još jedna skupina noćnih

skitača, predvođena starcem sa ţenskim šeširom s perom.

"Meni to sve zvuči bez veze," odreţe Donohue.

"Mislim da nije bez veze, gospodine. Mislim da je to prava

stvar. Znam da jest."

Srsi prođoše Donohueovim leđima. Zna? Otkud zna? Zato

stoje prijatelj iz starih irskih dana zapravo šifra za Douga

Cricka samog?

"Gdje je? Mislim, to izvješće što gaje napisao?"

"Pri ruci, recimo to tako."

"Bit ću na baru pokraj bazena hotela "Serena" sutra u

podne; čekat ću dvadeset minuta."

"On očekuje pedeset tisuća funta, gospodine Donohue."

"Ja ću ti reći koliko da očekuje sutra kad vidim stvar."

Donohue je vozio jedan sat, izbjegavajući velike rupe na

cesti; kod malih je samo usporavao. Šakal protrči kroz snop

njegovih

341

svjetala, u smjeru rezervata. Skupina ţena^z mjesnog

rasadnika mahala mu je da ih poveze, no ovoga puta to nije

učinio. Nije stao čak ni kod svoje vlastite kuće; nije ni

usporio, nego se odvezao ravno u Visoko povjerenstvo.

Jezerski losos morat će pričekati do sutra.

342

DVADESET PRVO POGLAVLJE

"Sandy Woodrow," navijesti Gloria laţno ozbiljno, u igri,

stojeći podbocena rukama pred njim u mekanom novom

kućnom ogrtaču, "vrijeme je da pokaţeš zastavu."

Ustala je rano i počešljala se dok se on obrijao. Otpravila je

dečke u školu s vozačem, zatim mu pripremila za doručak

slaninu i jaja, što ne bi smio jesti, no cura tu i tamo moţe

malo razmaziti svog muškarca. Oponašala je ravnateljicu

škole, rabeći svoj glas "glavne cure," no njezin muţ to još

nije primijetio, probijajući se, kao i obično, kroz hrpu

najrobijskih novina.

"Zastava će se vratiti na svoje mjesto u ponedjeljak, draga,"

odgovori Woodrow rastreseno, ţvačući slaninu. "Mildred je

bio u Protokolu. Drţali smo zastavu na pola koplja za Tessu

kao za princa kraljevske krvi."

"Ne govorim o toj zastavi, ludice," reče Gloria, odmaknuvši

novine od njega i smjestlvši ih na sigurno: na pomoćni

stolić ispod svojih akvarela. "Jesi li se udobno smjestio?

Slušaj! Ţelim napraviti veliki, veliki tulum da se svi skupa

razvedrimo; i ti. Vrijeme je, Sandy. Doista je vrijeme.

Vrijeme je da svi jedni drugima kaţemo: "U redu. To smo

obavili. Bili smo tamo. Strašno nam je ţao. Ali ţivot se

nastavlja.1 Tessa bi točno isto to učinila. To je ţivotno

vaţno, dragi. Onda, što se priča iznutra - kad se Porteri

vraćaju?" Porteri, Sandyji, Elenini - tako se na slatko

neformalan način govori o ljudima.

Woodrow prebaci četvorinu jaja na prepečenac. "Gospodin i

gospođa Coleridge su na duljem odmoru dok ne smjeste

svoju kćer Rosie u školu," objavi on, navodeći zamišljena

glasnogovornika. "Priča izvana, priča iznutra - samo je

jedna priča."

343

No taje priča, unatoč njegovoj prividnoj lakoći, itekako

grizla Woodrowa. Kojeg je samo vraga Coleridge naumio?

Ĉemu takva potpuna tišina? U redu, on je na dopustu.

Sretno mu! Ali šefovi misija na dopustu imaju telefone i

adrese - obične i elektroničke. Dobivaju apstinencijsku

krizu, pa nazivaju svoje zamjenike i osobne tajnike s

najprozirnijom izlikom; ţele znati što je s njihovim slugama,

vrtovima, psima i - kako stvari idu dok mene nema?

Itekako se uzrujaju doznavši kako stvari idu bolje kad ih

nema. No od Coleridgea, sve od njegova iznenadnog

odlaska, ni riječi. Kad pak Woodrow nazove London s

objavljenom svrhom da mu postavi nekoliko neduţnih

pitanja - i da ga onako "usput" priupita o njegovim

planovima i ţeljama - nailazi na jedan slijepi zid za drugim.

Coleridge "obavlja nešto u premijerovu uredu," rekao mu je

novak u Odjelu za Afriku. On je "na radnom objedu kod

ministra," reče satrap u uredu zamjenika ministra.

Bernard Pellegrin je, kad je Woodrow napokon stupio u

vezu s njim s tajnog telefona na Coleridgeovu stolu, bio

jednako neodređen kao i svi ostali. "Ma, to je nešto

Kadrovska skuhala," objasni maglovito. "Premijeru treba

usmeni izvještaj, pa ga onda prvo treba drţavni tajnik, onda

treba svima. Svi hoće svoj komadić Afrike. Što ima nova?"

"Ali reci mi: vraća li jse Porter ili ne, Bernarde? Znaš, ovo je

vrlo nezgodna situacija za sve nas."

"Ja ću posljednji doznati, stari moj." Kratka stanka. "Jesi li

sam?"

"Da."

"Onaj mali govnar Mildred nije moţda negdje prislonio uho

na ključanicu?"

Woodrow baci pogled na zatvorena vrata prema predvorju,

pa tišim glasom reče: "Ne."

"Sjećaš se onog spisa što si mi nedavno poslao? Dvadeset i

nešto stranica; ţena je pisala."

Woodrow se stisne ţeludac. Uređaji protiv prisluškivanja

moţda dobro rade protiv uljeza, ali što je s onima unutra?

"Što s tim?"

"Moje je mišljenje - to bi bilo najbolje i riješilo bi sve - da to

nikad nije stiglo. Izgubilo se putem. Moţe?"

"Ti govoriš o svom kraju, Bernarde. Ja o tome ne mogu

govoriti. Ako nisi primio, to je tvoja stvar. Ali ja sam ti to

poslao. To je sve što znam."

"Pretpostavimo da mi to nisi poslao, stari. Pretpostavimo da

344

se ništa nije dogodilo. Nije bilo ni napisano ni poslano. Bi li

to moglo proći na tvom kraju?" Glas posve siguran u sebe.

"Ne. Nije moguće. Ne bi nikako moglo proći, Bernarde."

"Zašto?" Ton zainteresiran, ali ni najmanje uznemiren.

"Poslao sam ti to diplomatskom poštom. Bilo je u

dostavnici. Naslovljeno osobno na tebe. Uvedeno u popise.

Diplomatski teklić je potpisao daje preuzeo. Rekao sam..."

Htio je reći "Scot-land Yardu," ali predomisli se i reče:

"ljudima koji su došli ovamo zbog toga. Morao sam. Bili su

već obaviješteni kad sam s njima o tome razgovarao."

Pellegrinov strah gaje ljutio. "Rekao sam ti da sam im

rekao! Upozorio sam te, zapravo! Bernarde, što se to

događa? Zapravo me plašiš. Više bih volio čuti od tebe kako

je cijela stvar mirno pokopana."

"Nije ništa, stari. Smiri se! Takve stvari iskrsnu s vremena

na vrijeme. Malo zubne paste izađe iz tube, pa je vratimo.

Ljudi pričaju da se to ne moţe učiniti; što god - radimo to

svaki dan. Kako ţena?"

"Gloria je dobro."

"A klinci?"

"Dobro."

"Šaljem im puse."

"Pa sam odlučila: to će biti stvarno super ples," Gloria je

govorila s puno ţara.

"O, da. Sjajno," reče Woodrow, dajući si vremena pokrpati

pokidanu nit njihova razgovora uzimajući tablete što ga je

natjerala da ih svakoga jutra uzima: tri od zobenih mekinja,

jedna od ribljeg ulja i pola aspirina.

"Znam da mrziš plesanje, ali to nije tvoja pogreška, nego

tvoje majke," nastavi slatko Gloria. "Neću Eleni dopustiti da

se miješa, ne nakon one vulgarne zabave što ju je nedavno

priredila. Samo ću je izvješćivati."

"O! Znači, vas ste se dvije pomirile? Mislim da to nisam

znao. Ĉestitam!"

Gloria se ugrize za usnicu. Sjećanje na Eleninu plesnu

zabavu na tren su joj pokvarile raspoloţenje. "Ja imam

prijateljice, Sandy. Znaš!" reče ona, malo ţalostivo. "Trebam

ih, da budem iskrena. Usamljena sam čekajući te cijeli dan

da dođeš doma iz ureda. Prijatelji se smiju, čavrljaju, čine

jedni drugima usluge. Ponekad se i posvade. Ali se onda i

pomire. Tako prijatelji rade. Voljela bih da ti imaš

prijatelje."

"Alija imam tebe, draga," reče galantno Sandy, grleći

suprugu prije odlaska u ured.

345

Gloria se bacila na posao sa ţarom i djelotvornošću kakve je

bila uloţila u organiziranje Tessina pogreba. Osnovala je

radni odbor od diplomatskih supruga i sluţbenica Visokog

povjerenstva dovoljno nisko rangiranih daje nisu mogle

odbiti. Prva se na popisu našla Ghita; taj je izbor bio vrlo

vaţan, jer je Ghita bila neugodna svjedokinja sukoba

između Elene i Glorije i odvratne scene koja je slijedila.

Sjećanje na to će je uvijek progoniti.

Elena je dala plesnu zabavu i bio je to - mora se ipak

priznati - pa dobro, uspjeh. A Sandy, kako se dobro zna,

čvrsto se drţi da se par treba razdvojiti na zabavi i kruţiti,

kako on to kaţe. Na zabavama on najbolje radi svoj

diplomatski posao, uvijek je govorio. Pa je i bilo tako. Tako

se veći dio večeri Gloria i Sandy nisu gotovo ni vidjeli, ne

računajući povremene pozdrave i smiješke preko sobe i

domahivanja na plesnom podiju. Stoje sasvim normalno,

iako je Gloria ţeljela da otpleše s njom barem jedan ples,

čak i ako to mora biti fokstrot, tako da i Sandy moţe

uhvatiti ritam. Osim toga je Gloria imala vrlo malo reći o toj

večeri, osim što je zbilja drţala kako se Elena mogla malo

više pokriti u svojim godinama, umjesto stoje pustila da joj

grudi cure na sve strane, kako smo nekad govorili; rado bi i

da brazilski veleposlanik nije inzistirao da joj stavi ruku na

straţnjicu dok su plesali sambu, no Sandy kaţe da Latini

uvijek tako rade.

Tako je za nju bio posvemašnji grom iz vedra neba kad je

ujutro nakon plesa - na kojem Gloria ništa nije primijetila,

a smatrala je kako dosta dobro pazi na muţa - bilo je to na

kavi zadušnici u "Muthaigi" - Elena tek onako rekla,

izletjelo joj je bez ikakve namjere, kao da je to posve običan

mali trač, a ne takva bomba, koja joj je pokvarila cijeli ţivot

- kako je Sandy tako navalio na Ghitu Pearson (Elenine

vlastite riječi) daje Ghita morala reći kako je boli glava i

rano otići kući, što Elena drţi prilično netaktičnim od nje,

jer kad bi svi tako radili, onda ne bi trebalo ni odrţavati

zabave.

Gloria je isprva ostala posve bez teksta. Zatim je odbila

vjerovati ijednu riječ od svega toga. Stoje Elena, molim

lijepo, točno pod time mislila? Kako je to navalio, El? Budi,

molim te, određenija; uzrujala sam se. Ne, to je posve u

redu; samo nastavi, molim te. Sad kad si već rekla, kaţi

sve.

Pipkao ju je, prije svega, reče Elena namjerno grubo,

potaknuta nečim što je drţala Glorijinom laţnom

krjeposnošću. Stiskao joj je sise. Trljao je pimpeka o nju.

Što očekuješ da čini

346

muškarac kad ga ţenska uspali? Ti si, izgleda, jedina cura

u gradu koja ne zna da je Sandv najveći lovac na ţenske

nadaleko. Pogledaj samo kako je mjesecima plazio za

Tessom isplaţena jezika, čak i kad je bila već u osmom

mjesecu trudnoće!

Spomen Tesse učinio je svoje. Gloria je već dugo prihvaćala

da Sandv bezopasno pada na Tessu, ali on je previše

pristojan da bi tome dao maha. Na svoju sramotu, ispitivala

je Ghitu o tome i dobila zadovoljavajući ništa. Sad je Elena

opet otvorila staru ranu; ne samo to: nalila je ocat na nju.

Zaprepaštena, zbunjena, poniţena i jednostavno ljuta,

Gloria se stutnji kući, pošalje poslugu kući, dečke neka

pišu zadaću, zaključa ormarić s pićima i u mračnu

raspoloţenju počne čekati da Sandv dođe doma. Kad se oko

osam navečer napokon pojavio, izgovarajući se da je imao

puno posla, kao i obično; no ovoga je puta bio trijezan,

koliko je u svom stanju mogla odgonetnuti. Ne ţeleći da ih

dječaci čuju, uhvatila gaje za ruku i odvukla niz sluţinsko

stubište u donji kat.

"Koji je tebi vrag?" bunio se on. "Treba mi viski."

"Ti si mi vrag, Sandy," reče Gloria strašnim glasom. "Nemoj

mi ništa okolišati, molim te. Neću diplomatsku

slatkorječivost. Ne, hvala. Neću ljubazne fraze bilo koje

vrste. Oboje smo odrasli ljudi. Jesi li ili nisi imao aferu s

Tessom Quayle? Upozoravam te, Sandv. Vrlo te dobro

poznajem. Odmah ću znati ako laţeš."

"Ne," jednostavno odgovori Sandv. "Nisam. Imaš li još

pitanja?"

"Jesi li bio zaljubljen u nju?"

"Nisam."

Ĉvrst pod vatrom, kao i njegov otac. Ni ne trepne. Takvoga

Sandvja najviše voli, iskreno govoreći. Ĉovjek kod koga se

zna gdje si i na čemu si. Nikad više neću razgovarati s

Elenom.

"Jesi li se nabacivao Ghiti Pearson dok si plesao s njom na

Eleninoj zabavi?"

"Nisam."

"Elena kaţe da jesi."

"Elena priča gluposti. Ima li što novo?"

"Kaţe daje Ghita rano otišla jer sije nadao."

"Onda mogu pretpostaviti da je Elena poludjela zato što

nisam nju."

Gloria nije očekivala takvo jednostavno, odsječno, jasno

nijekanje, ali Sandv moţda ipak ima pravo. "Jesi li stiskao

Ghitu? Pipkao je? Trljao se uz nju? Reci mi!" zaviče ona, pa

briţne u plač.

"Nisam," odgovori opet Sandv i pođe prema njoj, ali ga ona

odgurne.

347

"Ne diraj me! Ostavi me na miru! Jest li htio imati aferu s

njom?"

"S Ghitom ili s Tessom?"

"S jednom i s drugom! S obje! Kakve to ima veze!?"

"Hoćemo li prvo Tessu?"

"Kako god hoćeš!"

"Ako pod "afera" misliš - jesam li htio spavati s njom, onda

moram reći da mi je to padalo na pamet, kao što zacijelo bi

većini heteroseksualnih muškaraca. Ghita mi je manje

privlačna, ali mladost ima svojih prednosti, pa eto - neka i

nje. Da upora-bim formulu Jimmvja Ĉartera... kako ono

ide? Da: "počinio sam preljub u svom srcu." Eto! Priznao

sam. Ţeliš li rastavu ili sad mogu popiti viski?"

Već pred kraj njegovih riječi ona se presavila i stala

bespomoćno jecati od srama i samogađenja; preklinjalaje

Sandvja neka joj oprosti, jer joj je puklo pred očima što

radi. Optuţivala ga je za sve ono za što je optuţivala i samu

sebe otkako je Justin otišao u noć sa svojom prtljagom.

Prebacivala je na njega vlastitu krivnju. Obamrla,

obuhvatila se rukama i ponavljala: "Tako mi je ţao, Sandy" i

"O, Sandy, molim te" i "Sandy, oprosti mi, tako sam

odvratna," dok se borila da se istrgne iz njegova zagrljaja.

No Sandyju je već obuhvatio rukom oko ramena i pomagao

joj je penjući se uz stubište kao dobri liječnik, što je i

trebao biti. Kad su stigli do dnevne sobe dala mu je ključ

ormarića za piće pa je oboma natočio dobru količinu.

Ipak je procesu cijeljenja rana trebalo vremena. Tako se

strašnih sumnji ne moţe osloboditi u jedan dan, osobito

kad su odjek sumnji što su pokopane u prošlosti. Gloria se

u mislima vrati u prošlost, pa još dalje u prošlost. Njezino je

pamćenje pronašlo način kako će se pokrenuti samo od

sebe, silom ţeleći pronaći razne izgrede što ih je nekad

potisnulo. Napokon, San-dy je privlačan muškarac.

Naravno da će mu se ţene nabacivati. On uvijek djeluje

najotmjenije od svih. Mali nevini flert nikad nikome nije

naškodio. Zatim je sjećanje opet ugrize; opet se pitala.

Padale su joj na um ţene s prošlih Sandvjevih diplomatskih

mjesta: suigračice u tenisu, dadilje, mlade supruge s

muţevima ţeljnim promaknuća. Zatekne se kako ponovno

proţivljava izlete, zabave na bazenu, čak i... nehotice se

strese - prilično pijano goto zajedničko kupanje u bazenu

francuskog veleposlanika u Amanu; nitko nije zaista gledao,

svi smo ostali pod vodom i uz vrisku trčali po ručnike, ali

ipak...

Gloriji je trebalo nekoliko dana dok je oprostila Eleni; na

348

neki način, nikad joj i nije oprostila. Opef,:Elena je bila

tako nesretna, razmišljala je svojom velikodušnom stranom.

Kako i ne bi bila - udana je za tog groznog malog Grka i

nastoji to nadoknaditi jednom neukusnom aferom za

drugom.

Inače je Gloriju malo smetalo jedino što se nije mogla sjetiti

što zapravo slavi. Očito to mora biti neki Dan, blagdan - kao

Dan nezavisnosti, Blagdan rada. To očito mora biti uskoro,

inače će se Porterovi vratiti, a to nipošto nije ţeljela. Htjela

je da Sandy bude u središtu pozornosti. Dolazi Dan

Commonivealtha, ali još je predaleko. Uz malo mašte, mogli

bi imati rani Dan Commonivealtha, prije svih ostalih. Ona

bi radije Dan Britanskoga commonivealtha, ali danas se sve

mora smanjivati, u takvom vremenu ţivimo. Više bi voljela

Dan sv. Jurja - zakoljimo prokletoga zmaja, svršimo s njim

zauvijek! Ili Dan Dunquerquea - borimo se na ţalu! Ili Dan

Waterlooa, Dan Trafalgara, Dan Agincourta - sve spomen-

dani britanskih pobjeda. No to su, naţalost, dani pobjeda

nad Francuzima, a oni - kako je Elena sarkastično

istaknula - imaju najbolje kuhare u gradu. Budući da

nijedan od tih dana nije odgovarao, morao je to biti Dan

Commonivealtha.

Gloria zaključi kako je vrijeme da krene na ostvarenje

svojega velikog plana, za što joj je trebao blagoslov ureda

visokoga povjerenika. Mike Mildrenje fluktuirajući čovjek.

Postoje s njim posljednjih šest mjeseci stanovala

Novozelanđanka, preko noći ju je zamijenio zgodan mladić,

Talijan, koji se navodno cijele dane samo izleţavao pokraj

bazena hotela "Norfolk". Odlučivši se za vrijeme tik nakon

objeda, kad je Mildren navodno najsusretlji-viji, telefonirala

mu je iz Kluba "Muthaiga," upotrebljavajući sve svoje

trikove, čvrsto obećavši sama sebi kako ga neće pogreškom

nazvati "Mildred".

"Bog, Mike. Gloria ovdje. Kako si? Imaš li minutu vremena?

Zapravo dvije."

Bilo je to lijepo i skromno od nje, jer je, napokon, supruga

privremenoga visokoga povjerenika, ako već i nije Veronica

Cole-ridge. Da, Mildred ima minutu za nju.

"Dakle, Mike, kao što si vjerojatno već čuo, ja i hrpa

pajdaša planiramo prilično veliku veselicu prije Dana

Commonivealtha. Dizanje zavjese, prije svih drugih. Sandy

je, naravno, razgovarao s tobom o tome. Je li?"

"Još nije, Gloria, ali nema sumnje da hoće."

Nema koristi od Sandvja, kao i obično. Zaboravi sve o njoj

349

istog trena kad izađe na kućna vrata. A kađ dođe kući, pije

dok ne zaspe.

"Kako bilo da bilo, Mike," nastavi ona, "treba nam veliki

šator. Zapravo, najveći koji se moţe pronaći, s kuhinjom sa

strane. Imat ćemo topla jela i ţivu svirku, stvarno dobar

domaći sastav. Ne disko kao kod Elene, niti hladni losos.

Sandy nudi dobar dio svojeg dragocjenog fonda za

reprezentaciju, atašei nude svoje skromne priloge; to je

dobar početak, moţemo reći. Slušaš?"

"Itekako, Gloria."

Umišljen dečko. Ima previše gospodarevih običaja i navika.

Sandy će ga oblikovati kako valja, jednom kad dobije

prigodu.

"Dakle, Mike, imam dva pitanja. Oba su malo osjetljiva, ali

nema veze, reći ću ih. Dok je Porter na odmoru i nema

dotoka novca iz sluţbene reprezentacije Visokog

povjerenstva... hoću reći, ima li negdje kakav crni fond? Bi

li se Portera moglo uvjeriti da otvori pipu izdaleka?"

"Drugo pitanje?"

Doista je nepodnošljiv.

"Drugo je pitanje, Mike: gdje? Uzevši u obzir veličinu

događaja - i golemi šator - te vaţnost te zabave za ovdašnju

britansku zajednicu u ovim prilično teškim vremenima, kao

i značenje koji mu pridajemo, mislili smo... zapravo, ja sam

mislila, ne Sandy, on je, naravno, prezaposlen, da bi

najbolje mjesto za prvorazrednu ranu proslavu Dana

Commonivealtha moglo biti - ako se svi sloţe, naravno - vrt

rezidencije visokog povjerenika. Mike?" Imala je jeziv osjećaj

kako je Mildren zaronio pod vodu i otplivao.

"I dalje slušam, Gloria."

"To je u redu, dakle? Zbog parkiranja i svega. Hoću reći,

nitko ne mora ulaziti u kuću, naravno. Osim za nuţdu,

naravno. Ali moţemo u vrt postaviti prijenosne nuţnike." Za

sekundu stanke kroz glavu joj prođoše svakakve lude misli.

"Hoću reći, sve tamo čeka, zar ne? Posluga, auti, sigurnjaci

i tako dalje?" Nespretno se ispravi: "Hoću reći, čeka Portera

i Veronicu, naravno. Ne čeka nas. Sandy i ja samo drţimo

poloţaj dok se oni ne vrate. Nije to nikakvo preuzimanje,

ništa takvo. Mike, slušaš li ti mene? Imam osjećaj da

govorim sama sebi."

Bio je ispravan osjećaj. Prijekor je stigao iste večeri u obliku

tipkane, osobno donesene poruke, čiju je kopiju Mildred

zacijelo zadrţao. Nije vidjela kad ju je donio. Vidjela je samo

otvoren automobil kako odlazi, s Mildredom na suvozačkom

sjedalu, a njegovim dečkom s bazena za upravljačem. U

Odjelu su zateče-

350

ni, napisao je oholo. Rezidencija visokog jJovjerenika i

njezin vrt su zabranjena zona za priredbe bilo koje vrste. To

bi bilo "defac-to prisvajanje poloţaja visokog povjerenika,"

završio je okrutno. Slijedi sluţbeno pismo Ministarstva

vanjskih poslova.

Woodrow se razbjesnio. Nikad prije nije tako vikao na nju.

"Jako dobro što si pitala!" urlao je, koračajući gore-dolje

dnevnom sobom. "Zar zbilja misliš da ću dobiti Porterov

posao tako što ću uzurpirati njegov prokleti vrt!?"

"Samo sam ih malo ubola" jadno se bunila, dok je on

nastavljao tiradu. "Savršeno je prirodno što ţelim da jednog

dana budeš Sir Sandy. Ne ţelim se kititi tuđim perjem.

Samo sam htjela da budeš sretan."

No ona se brzo oporavila; tipično za nju. "Onda dobro.

Morat ćemo zabavu prirediti ovdje," uzdahne Gloria,

zamagljenih očiju buljeći u svoj vrt.

Počela je velika, rana zabava za Dan Commoniuealtha.

Isplatile su se sve grozničave pripreme: gosti su stigli,

glazba svira, piće teče, parovi čavrljaju, dţakarande u

prednjem vrtu cvatu, ţivot je napokon sjajan. Pogrešni je

šator zamijenjen pravim, papirnati ubrusi platnenima,

plastični noţevi i vilice čeličnima, svuda je postavljeno

kraljevsko plavo-zlatno znakovlje. Agregat koji je rzao poput

bolesne mazge zamijenjen je novim, koji pršti kao vruća

tava. Potez ulice ispred kuće ne izgleda više kao gradilište.

Grozničavo Sandvjevo telefonsko nagovaranje u posljednji

tren dobavilo je vrlo dobar kenijski glazbeni sastav, među

kojima i dvojicu-trojicu koji su svirali za samog Moija.

Radije nego da se mora osloniti na neuvjeţbane konobare

(pogledaj samo što se dogodilo, točnije - nije dogodilo - kod

Elene), Gloria je posudila poslugu iz drugih diplomatskih

kućanstava. Jedan od njih bio je i Mustafa, Tessin

kopljonoša, kako gaje prije nazivala, koji je bio previše

pogođen tugom (kako god okrenuli) a da bi pronašao novi

posao. No Gloria je poslala Dţumu u potragu za njim i - evo

ga napokon; mota se među stolovima na drugoj strani

plesnoga podija, malo obješene čeljusti, no očito mu je

drago što se mislilo na njega, a to je jedino vaţno. Plavi

dečki su stigli na vrijeme kako bi regulirali parkiranje;

problem je, kao i obično, bio kako ih odvojiti od pića, no

Gloria im je pročitala pravila sluţbe, pa se moglo samo

nadati. Glazbeni sastav je bio divan, prava dernjava -

dobar, snaţan ritam za Sandvja da pleše, ako baš mora. Zar

ne izgleda prekrasno u novom smokin-

351

gu što mu je Gloria kupila kao dar koji znači "oprosti"?

Kakav će samo paradni konj on biti jednoga dana! A topli

jela - onoliko koliko je kušala od njih - pa, dobra su. Ništa

spektakularno, to se ne moţe očekivati u Nairobiju; postoji

granica što se ovdje moţe kupiti, čak i kad si to čovjek moţe

priuštiti. No za tri koplja iznad Elenina - ne da se Gloria

uopće s njom natječe. A draga Ghita izgleda predivno u

svom zlatnom sariju.

Woodrow je također imao puno razloga čestitati samom

sebi. Gledajući parove kako se okreću uz glazbu koje se

gnušao, pijuckajući temeljito svoju četvrtu čašu viskija,

osjeti se kao mornar što gaje oluja bacala morem, a sad se

vratio u sigurnu luku, unatoč svemu i nakon svega. Ne,

Gloria, nikad joj se nisam nabacivao; ni njoj, ni bilo kojoj

drugoj. iVe svemu tome. Ne, neću ti dati sredstvo da me

uništiš. Ni ti, ni ona blebetuša Elena, ni Ghita, ta

promišljena mala čistunka. Ja sam čovjek statusa quo,

kako je Tessa pravilno bila primijetila.

Krajičkom oka Woodrow opazi Ghitu kako usklađuje

pokrete svog tijela s tijelom nekoga zgodnoga Kenijca, koga

vjerojatno nikad prije nije vidjela. Ljepota poput tvoje je

grijeh, reče joj u mislima. Bio je to Tessin grijeh, a sad je

tvoj. Kako bilo koja ţena moţe ţivjeti u takvom tijelu i ne

dijeliti poţudu muškarca što ţeţe? Opet, kad sam ti to

povjerio - samo sam te neprimjetno dotaknuo, ništa

bezobrazno - oči su ti zaplamtjele, pa si mi pozornički

glasnim šaptom rekla neka skinem ruku s tebe. Onda si

hitro otrčala kući, praćena budnim okom prakučke Elene...

Sanjariju mu prekine susret s blijedim, proćelavim

muškarcem u pratnji visoke, oskudno odjevene Amazonke.

"Dakle, veleposlanice, kako je to lijepo od vas što ste došli!"

Zaboravio mu je ime, ali uz ovu prokletu glazbu nitko na to

ne obraća pozornost. Drekne na Gloriju da im se pridruţi:

"Draga, upoznaj novoga švicarskog veleposlanika, koji je

stigao prije tjedan dana. Vrlo zgodno, gospodin je htio

kurtoazno posjetiti Portera. No umjesto toga dobio je mene!

Supruga će vam se pridruţiti za nekoliko tjedana; je li-tako,

veleposlanice? Prema tome, on je večeras na slobodi, ha ha!

Sjajno što ste došli! Oprostite ako malo prokruţim! CiaoV

Vođa sastava je pjevao, ako ţelite tako opisati njegovu

mačju deraču. Ĉvrsto je drţao mikrofon jednom rukom i

milovao mu vrh drugom. Izvijao je kukovima u kopulativnoj

ekstazi.

"Dragi, jesi li i barem malo uspalio?" šapne Gloria dok se

352

provrtjela pokraj njega u naručju indijskog visokog

povjerenika. "Ja jesam!"

Prođe konobar s posluţavnikom s pićima. Woodrow spretno

poloţi na nj praznu čašu i uzme punu. Gloriju je natrag na

plesni podij vodio veseli, besramno korumpirani Morrison

M"Gumbo, poznat i kao "ministar ručka". Woodrow se

sumorno ogleda za ţenskom osobom dovoljno dobra tijela

da bi se isplatilo s njom zaplesati. Dotuklo ga je ovo

neplesanje. Prazno brbljanje, paradiranje svojih dijelova

tijela. Osjeti se kao najnespretniji, naj-bezvezniji ljubavnik

s kojim se ikad ijedna ţena morala petljati. U pamćenje mu

dođu svi oni daj ovo - nemoj ono i za Boga miloga,

Woodrowi što mu odzvanjaju u ušima od pete godine ţivota.

"Kaţem, bjeţim od samoga sebe čitava ţivota!" reče

dubokim glasom u zabezeknuto lice svoje suplesačice,

sisate danske hu-manitarke imenom Fitt ili Flitt. "Uvijek

sam znao od čega bjeţim, ali nikad nisam imao pojma kamo

idem. A vi? Rekoh: a vi?" Ona se nasmije i odmahe glavom.

"Mislite da sam lud ili pijan, je li tako?" vikne on. Ona

kimne. "Pa, niste u pravu. Ja sam oboje!" Prijateljica

Arnolda Bluma, prisjeti se - kakva priča. Gdje li će samo

ova predstava završiti? No vjerojatno se to upitao dovoljno

glasno da ga je čula unatoč buci, jer je vidje kako obara oči

i govori: "Moţda nikad," s poboţnošću što je dobri katolici

čuvaju za papu. Opet sam, Woodrow se uputi protiv struje,

prema stolovima s oglušjelim izbjeglicama, zbijenim u

prestrašene skupine. Vrijeme je da nešto pojedem, zaključi.

Odveţe leptir-kravatu i ostavi je visjeti.

"Moj tata je govorio: moja definicija gospodina je čovjek koji

sam zna vezati svoju leptiriću," objasni on zbunjenoj crnoj

Veneri.

Ghita je zaposjela teritorij u jednom kutu plesnoga podija,

gdje je vrtjela zdjelicom s dvije vesele crnkinje iz Britanskog

savjeta. Ostale djevojke su im se pridruţivale u vještičje

kolo, a cijeli je sastav stajao na rubu pozornice i pjevaoj"e,

je, je prema njima. Djevojke su udarale dlanom o dlan, pa

se okretale i lupale straţnjicom o straţnjicu. Sam Bog zna

što govore susjedi uz ulicu i niz ulicu, jer Gloria ih sigurno

nije sve pozvala, inače bi šator pukao od trgovaca oruţjem i

drogom. Tu je dosjetku Woodrow zacijelo podijelio s

nekoliko krupnih momaka u domorodačkoj odjeći, jer su se

upisali od smijeha i ispričali šalu svojim ţenama, koje su

također pucale od smijeha.

Ghita. Koji je vrag sad opet naumila? Opet sastanak

osoblja. Svaki put kad je pogledam, ona skrene pogled.

Svaki put kad

353

ja skrenem pogled, ona me gleda. Najprokletija stvar što

sam je ikad vidio. Woodrow je sigurno jednom naglas

izrekao svoje misli, jer se dosadnjiković iz Kluba "Muthaiga"

imenom Meadower odmah sloţio s njim, govoreći kako se

mladi ljudi, kad već hoće plesati na taj način, mogu odmah

i poševiti na plesnom podiju. Slučajno se to posve

podudarilo s Woodrowljevim mišljenjem, što je baš vikao

Meadoweru u uho kad se najednom našao licem u lice s

crnim anđelom Mustafom, i zapriječio mu prolaz, osim što

Woodrow nije kanio nikamo poći ni proći. Woodrow

primijeti kako Mustafa ništa ne nosi, što mu se učini

nepristojnim. Ako ga je Gloria od dobra srca unajmila da

nosi, zašto onda, k vragu, ništa ne nosi? Zašto stoji ovdje

kao moja nečista savjest, praznih ruku, ako izuzmemo

presavijeni papir u jednoj ruci? I zašto mrmlja nešto

nerazumljivo, kao zlatna ribica?

"Momak kaţe kako ima poruku za vas!" vikao je Meadower.

"Molim?"

"Vrlo osobnu, vrlo hitnu poruku. Neka lijepa djevojka se do

ušiju zaljubila u vas."

"To je Mustafa rekao?"

"Molim?"

"Kaţem: je U to Mustafa rekao?"

"Zar vas ne zanima da doznate koja je to? Vjerojatno vaša

ţena!" glasno se nasmije Meadower, nastavljajući se smijati.

Ili Ghita, pomisli Woodrow, besmisleno se nadajući.

Odmakne se pola koraka, a Mustafa ostane uz njega, okre-

nuvši se ramenom u njega, tako da su Meadowera

podsjećali na dvojicu koja zajedno pale cigarete na vjetru.

Woodrow ispruţi ruku i Mustafa poslušno na njegov dlan

poloţi poruku. Obični A4 papir, presavijen nekoliko puta.

"Hvala, Mustafa," vikne Woodrow, stoje značilo: "makni se".

No Mustafa je čvrsto stajao na svom mjestu, zapovijedajući

Woodrowu pogledom neka pročita. U redu, vrag te odnio,

ostani gdje jesi. Ionako ne znaš čitati engleski. Ni govoriti.

Odmota papir. Elektronička slova. Bez potpisa.

Cijenjeni gospodine,

Posjedujem kopiju pisma što ste ga napisali gđi Tessi

Quayle, traţeći od nje da pobjegne s vama. Mustafa će vas

dovesti k meni. Molim vas, nemojte nikome reći i dođite

odmah, ili ću biti prisiljen nekome drugom dati pismo.

Bez potpisa.

354

Kao da su ga polili vodom iz šmrka policije za razbijanje

nereda, Woodrow se u trenutku do kraja rastrijeznio.

Ĉovjek na putu do vješala misli na puno toga; Woodrow nije

bio iznimka, koliko god da je u sebi imao bescarinskog

viskija. Bojao se da transakcija između njega i Mustafe nije

promaknula Glorijinoj pozornosti; bio je u pravu: nikad više

ona neće skidati pogled s njega na zabavi. Zato joj

ohrabrujuće odmahne i izgovori nešto kao "nema

problema," pa se preda Mustafinu vodstvu. Učinivši to, prvi

put te večeri uhvati puni Ghitin pogled, shvativši ga

proračunatim.

U međuvremenu je hitro nagađao o identitetu ucjenjivača i

povezivao ga s nazočnošću Plavih momaka. Zaključivao je

ovako: Plavi dečki su u nekom trenutku pretraţili

Quayleovu kuću i pronašli što Woodrowu nije uspjelo naći.

Netko među njima je drţao pismo u dţepu sve do sad, kad

se pojavila prigoda da ga se iskoristi.

Druga mu se mogućnost ukazala gotovo istodobno, a to je

da su Rob ili Leslev, ili oboje, nakon što su ih uklonili sa

slučaja vaţna umorstva protiv njihove volje, odlučili

zaraditi. Ali zašto sada i ovdje, za Boga miloga? Negdje je u

cijelu tu zbrku uključio i Tima Donohuea, ali zato što ga je

smatrao za aktivna, ako i senilna nevjernika. No ove je

večeri, sjedeći sa svojom otuţnom suprugom Maud u

najtamnijem kutu, Donohue zadrţao, prema Woodrowljevu

mišljenju, zlokoban i prijeteći izgled.

Dotad je Woodrow primjećivao izbliza sve pojedinosti

fizičkih predmeta koji ga okruţuju, onako kako se putnik

ogledava za izlazom u slučaju opasnosti kad zrakoplov

snađu turbulencije: lođe zabijeni kolčići za šator i zamršeni

konopi - Boţe moj, najmanji vjetar moţe sve prevrnuti! -

blatom prekrivene kokosove otirače u hodniku šatora -

netko bi se mogao okliz-nuti, pa me tuţiti; zatim nečuvana

otvorena vrata u donji kat -vraţji provalnici su mogli

isprazniti cijelu kuću, a mi ne bismo ništa primijetili.

Prolazeći rubom kuhinje, uznemiri ga brojnost nezakonitih

sljedbenika kotla, što su se okupili kod njegove kuće u nadi

da će dobiti komadiće ostataka hrane. Sjedili su kao

Rembrandtova skupina pri svjetlu neugasive svjetiljke. Bilo

ih je desetak, više, s prezirom primijeti. Uz to, skupilo se na

podu dvadesetero djece. Dobro, šestero; nije vaţno.

Jednako ga se dojmio pogled na same Plave dečke, koji su

za kuhinjskim stolom pijani kunjali, omotavši jakne i

pištolje oko naslona stolica. Njihovo gaje stanje uvjeri-

355

1

aSI

lo kako bi bilo posve nevjerojatno da bi orii bili autori pisma

što gaje, presavijena, još drţao u ruci.

Izašavši iz kuhinje na izlaz za poslugu, Mustafa ga uz

pomoć ručne svjetiljke povede prema predvorju, pa prema

ulaznim vratima. Philip i Harry! - sjeti se Woodrow u

iznenadnu napadu uţasa. Boţe presveti, da me sada vide!

No što bi vidjeli? Svog oca u smokingu s opuštenom crnom

leptiricom oko vrata. Otkud bi mogli pretpostaviti daje

opuštena zbog lakšeg vješanj a? Osim toga - sada se sjetio -

Gloria je spremila dečke kod prijatelja za noćas. Vidjela je

dovoljno diplomatske djece na plesovima, pa ne bi ţeljela da

se to događa s Philipom i Harrvjem.

Mustafa mu pridrţi otvorena ulazna vrata, mašući

baterijom prema pristupnoj stazi. Woodrow iskorači van.

Mrkli mrak. Radi romantike, Gloria je dala ugasiti vanjska

svjetla, oslanjajući se na nizove svijeća u vrećama s

pijeskom, što ih je veći dio tajanstveno nestao. To je Philip,

koji je u posljednje vrijeme za zabavu počeo sabotirati po

kući. Lijepa je noć, no Sandy nije sad raspoloţen promatrati

zvijezde. Mustafa se hitro provuče prema kolnom ulazu kao

osa, zovući ga naprijed baterijom. Vratar iz plemena

Baluhija otvori vrata, dok gaje s uobičajenim snaţnim

zanimanjem promatrala njegova šira obitelj. Automobili

parkirani na obje strane ceste, a njihovi pazitelji samo što

ne zaspu, mrmljajući nešto jedan drugome iznad vatrica.

Mercedesi s vozačima, s paziteljima, mercedesi s vučjacima;

i uobičajena gomila plemenskih ljudi koji nemaju ništa

bolje raditi nego promatrati kako ţivot promiče pokraj njih.

Buka sastava i ovdje je jednako grozna kao i u šatoru.

Woodrowa neće iznenaditi ako sutra od susjeda dobije

nekoliko sluţbenih prosvjednih pisama. Oni belgijski

otpremnici na broju dvanaest napisu prigovor čim ti pas

prdne u njihovu zračnom prostoru.

Mustafa se zaustavio uz Ghitin auto. Woodrow ga je dobro

poznavao. Ĉesto ga je promatrao iz sigurnosti svog ureda,

kroz prozor, obično s čašom u ruci. Mala japanska

stvarčica, tako malena i niska da ju je zamišljao kako

navlači kupaći kostim da bi se uvukla u taj auto. Ali zašto

smo se ovdje zaustavili, pitao je pogledom Mustafu. Što

Ghitin auto ima s time što me netko ucjenjuje? Počeo je

smišljati koliko ima gotovine. Hoće li htjeti stotine? Ili

tisuće? Desetke tisuća? Morat će posuditi od Glorije, ali koji

će izgovor smisliti? Pa dobro, to je samo novac. Ghitin je

auto parkiran najdalje što je moguće od ulične svjetiljke.

Svjetiljke su prestale raditi kad je nestalo struje, no nikad

se ne zna kad će opet doći. Ustanovi da u dţepu ima nekih

osamdeset fun-

356

ti u kenijskim šilinzima. Koliko će mu "fi?" tišine kupiti?

Počeo je razmišljati o pregovorima. Što dobiva kao kupac?

Koja su mu jamstva da se tip neće vratiti za šest mjeseci ili

za šest godina? Idi Pellegrinu, pomisli u napadu humora

pod vješalima; pitaj starog dobrog Bernarda kako se pasta

vraća u tubu. Osim ako...

Utapajući se, Woodrow posegne za najluđom od svih

mogućih slamki.

Ghita!

Ghita je ukrala pismo! Ili joj ga je, vjerojatnije, Tessa dala

na čuvanje! Ghita je poslala Mustafu neka me izvuče sa

zabave, a ona će me sada kazniti za ono kod Elene. Gledaj:

eno je! Na vozačkom sjedalu, čeka me! Iskrala se sa

straţnje strane kuće i sad sjedi u autu, moja podređena

sluţbenica čeka me kako bi me ucijenila!

Raspoloţenje mu se podigne, iako samo na tren. Ako je to

Ghita, moţemo se dogovoriti. Mogu je nadmudriti u svako

doba. Moţda to i nije samo posao. Njezina ţelja da me

povrijedi samo je naličje druge, puno konstruktivnije ţelje.

Ali to nije bila Ghita. Tko god da je taj lik, bez sumnje je

muško. To je onda Ghitin vozač? Njezin redoviti dečko, koji

ju je došao odvesti kući kako je nitko drugi ne bi dobio?

Suvozačka vrata otvorena. Pod ravnodušnim Mustafinim

pogledom, Wo-odrow se spusti u auto. Nije bilo navlačenja

kupaćeg kostima - Sandvju to nije trebalo. Više je izgledalo

kao ulazak u autić za sudare s Philipom u lunaparku.

Mustafa zatvori za njim vrata. Auto se protrese, no čovjek

na vozačkom sjedalu ostane nepokretan. Odjeven je kako

se oblače neki urbani Kenijci, prkoseći vrućini, kao da su u

Sankt Moritzu: pačvork-jakna i vunena skijaška kapa

nabijena na oči. Je li čovjek crn ili bijel? Woodrow udahnu,

no ne osjeti slatki miris Afrike.

"Lijepa glazba, Sandy," reče tiho Justin i ispruţi ruku kako

bi pokrenuo motor.

357

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Woodrow je sjedio za stolom od izrezbarene prašumske

tikovine vrijednim oko pet tisuća američkih dolara. Zgurio

se sa strane, s jednim laktom na srebrom uokvirenu

pisaćem bloku, čija je cijena manja. Svjetlo jedine svijeće

odraţavalo mu se na oznojenu, nateklu licu. Sa stropa

iznad njega stalaktiti u zrcalima odraţavali su do u beskraj

istu svijeću. Justin je stajao na drugom kraju sobe u

mraku, naslanjajući se na vrata, vrlo slično kako se Sandy

naslanjao kad mu je morao priopćiti smrt njegove ţene.

Ruke je stisnuo iza leđa. Nije ţelio da mu one izazovu

nevolje. Woodrow je proučavao sjene što ga svjetlo svijeće

baca na zidove. Prepozna slonove, ţirafe, gazele i nosoroga.

Sjene na drugom zidu sve su bile ptice. Sojke, plamenci,

ptice grabeţljivice s manjim pticama u kljunu, velike ptice

pjevice na panjevima, s glazbenim kutijama u sebi - cijena

po dogovoru. Kuća stoji na strani ulice gdje je drvored.

Nitko autom ne prolazi pokraj nje. Nitko ne kuca na prozor

kako bi doznao što napola pijani bijelac u smokingu, s

odvezanom leptir-kravatom, govori svijeći u Galeriji afričke i

orijentalne umjetnosti gospodina Ahmada Khana, na

zelenom brijegu pet minuta voţnje od Kluba "Muthaiga".

"Khan je tvoj prijatelj?" pita Woodrow.

Bez odgovora.

"Gdje si onda dobio ključ? On je Ghitin prijatelj, je li tako?"

Bez odgovora.

"Vjerojatno prijatelj obitelji. Ghitine, hoću reći." Izvadivši

svileni rupčić iz gornjega dţepa smokinga, kradomice obrisa

nekoliko suza što su mu se skotrljale niz obraze. Tek što je

završio,

358

a pojavi se nova pošiljka, pa je i njih morao obrisati. "Što da

im kaţem kad se vratim? Ako se vratim?"

"Nešto ćeš već smisliti."

"Obično nešto smislim," prizna Sandy u svoj rupčić.

"Siguran sam da hoćeš," reče Justin.

Uplašen, Wbodrow okrene glavu kako bi ga pogledao, no

Justin je i dalje stajao oslonjen o vrata, s rukama spojenim

iza leđa.

"Tko ti je rekao da zataškaš priču, Sandy?" pitao je Justin.

"Pellegrin, a tko drugi? "Spali to, Sandy! Spali sve

primjerke!" Zapovijed s vrha. Inače bih sačuvao jedan

primjerak. Ovako sam i taj morao spaliti. Nije dugo trajalo."

Smrkne, opirući se porivu da opet zaplače. "Ja sam dobar

dečko, znaš. Sigurnosno svjestan. Nisam imao povjerenja u

čistačice. Odnio sam spis u kotlovnicu i spalio ga vlastitim

rukama. Ubacio ga u kotao. Dobro sam obučen. Bio sam

jedan od najboljih u razredu."

"Je li Porter znao što si učinio?"

"Na neki način. Napola. Nije mu se to sviđalo. Ne voli

Bernarda. Među njima je otvoreni rat. Otvoren prema

mjerilima Ministarstva, u svakom slučaju. Porter je stalno

šalio: Pellegrina ti podnesi. Tad je to zvučalo duhovito."

Izgleda da i dalje zvuči duhovito, jer se Sandy pokušao

grubo nasmijati, no samo je izazvao novu provalu suza.

"Je li Pellegrin rekao zašto to treba skriti, zapravo spaliti?

Spaliti sve primjerke."

"Isuse!" prošapće Sandy.

Dugi muk, za kojega Sandy kao daje sama sebe

hipnotizirao uz pomoć svijeće.

"Stoje?" upita napokon Justin.

"Tvoj glas, stari moj, samo to. Odrastao je." Sandy si prođe

rukom preko usta, pa promotri vrhove prstiju da vidi ima li

tragova. "Ti si navodno već bio dosegnuo svoj vrhunac."

Justin ponovi pitanje, preoblikovavši ga kako se čini kad se

obraća strancu ili djetetu: "Jesi li htio pitati Pellegrina zašto

treba uništiti dokument?"

"Iz dvaju razloga, prema Bernardu. Prije svega, radilo se o

zaštiti britanskih interesa. Moramo štititi svoje."

"Jesi li mu ti vjerovao?" upita Justin. Opet je morao čekati

dok Wbodrow ne zaustavi novu provalu suza.

"Vjerovao sam o ThreeBees. Naravno da jesam. Perjanica

britanskoga poduzetništva u Africi. Krunski dragulj. Curtiss

je prirastao srcu afričkim čelnicima, jer dijeli mito lijevo,

desno i u

i

359

sredini, pa je za našu zemlju dragocjeno nacionalno dobro.

Uz to je kuhan i pečen s pola britanske vlade, što mu

također ne škodi."

"A što je drugi razlog?"

"KVH. Dečki iz Basela daju signale da će napraviti veliku

kemijsku tvornicu u Juţnom Wallesu. Drugu u Cornvvallu

tri godine nakon toga. Treću u Sjevernoj Irskoj. Donijet će

napredak u naše pasivne krajeve i obogatiti ih. Ali ako

istrčimo pred rudo u vezi s Dypraxom, onda neće."

"Istrčimo pred rudo?"

"Lijek je još bio u pokusnoj fazi. Teoretski je još u njoj. Ako

je otrovala nekoliko ljudi koji bi ionako umrli, u čemu je

veliki problem? Lijek nije dobio uporabnu dozvolu u

Ujedinjenom Kraljevstvu, pa to onda nije pitanje, zar ne?"

Opet je postao okrutan. Govorio je kolegi profesionalnom

diplomatu. "Mislim, zaboga, Justine! Lijekove se mora na

nekome ispitati, je li tako? Mislim, koga ćeš izabrati, Boţe

sveti? Poslijediplomce ekonomije na Harvardu?" Zbunivši se

što Justin nije odmah prihvatio njegovu sjajnu

argumentaciju, pokuša s druge strane. "Mislim, čovječe...

Naše Ministarstvo vanjskih poslova se ne bavi

prosuđivanjem sigurnosti uvoznih lijekova u Keniji.

Navodno trebamo podmazivati kotačiće britanske

industrije, a ne trčati svima govoriti kako britanska tvrtka

u Keniji truje svoje kupce. Znaš kakva je igra. Ne plaćaju

nas da budemo sentimentalni. Lijek nije ubio nikoga tko ne

bi ionako umro. Pogledaj samo stopu smrtnosti u ovoj

zemlji. Mrtve u Keniji ne moţeš ni izbrojiti!"

Justinu je trebalo trenutak-dva promišljanja o ovim

argumentima prije nego je nastavio: "Ali ti si bio

sentimentalan, San-dy. Ti sije volio. Sjećaš se? Kako si

mogao baciti njezino izvješće u peć kad si bio zaljubljen u

nju?" Nije uspio a da ne podiţe glas sve više i više. "Kako si

joj mogao lagati kad ti je vjerovala!?"

"Bernard je rekao da je se mora zaustaviti," promrmlja

Woo-drow, pogledavši ispod okaje li Justin i dalje na svom

sigurnom mjestu uz vrata.

"O, da: dobro sije zaustavio!"

"Isuse Kriste, Quayle!" prošapće Sandy. "Ne tako. Nisam ja.

To su drugi ljudi. Ne iz mog svijeta, niti iz tvojeg."

Justina je vjerojatno uzbunio vlastiti ispad, jer kad je opet

progovorio, govorio je civiliziranim tonom razočarana

kolege.

"Kako sije mogao zaustaviti, kako to ti zoveš, kad sije

oboţavao, Sandy? Pisao si joj daje ona tvoj spas od svega

ovoga..." Zaboravivši gdje je na trenutak, širokom je gestom

obuhvatio ne

360

sumorni zatvor Woodrowljeva donjega kata, nego krdo za

krdom izrezbarenih ţivotinja, poredanih na staklenim

policama. "Bila je tvoj spas od svega, tvoj put u slobodu i

sreću, ili si joj barem tako rekao. Zašto se nisi zauzeo za

njezinu stvar?"

"Oprosti," prošapće Sandy još tiše, pa obori pogled kad se

Justin premjestio u drugi poloţaj.

"Što si zapravo spalio? Zastoje spis bio takva prijetnja tebi i

Bernardu Pellegrinu?" "Bio je to ultimatum." "Kome?"

"Britanskoj vladi."

"Tessa je davala ultimatum britanskoj vladi?" "Traţila je

djelovanje, inače... Bila je vezana uz nas. Uz tebe.

Odanošću. Bila je britanska diplomatska supruga i odlučna

djelovati na britanski diplomatski način. "Lakši je put

zaobići Sustav i izaći u javnost. Teţi je put natjerati Sustav

da proradi. Ja dajem prednost teţem putu." Tako je rekla.

Naivno je vjerovala da su Britanci pošteniji od ostalih, da u

našoj drţavnoj upravi ima više vrline nego u bilo kojoj

drugoj na svijetu. To je nešto što joj je njezin otac utuvio u

glavu. Rekla je da se Blum sloţio kako Britanci mogu time

raspolagati, ali da igraju pošteno. Ako je britanski udio u

svemu tome tako velik, onda neka vlada razgovara s

ThreeBees i KVH. Nisu ţeljeli sukob ni skandal. Samo da se

lijek povuče s trţišta dok ne bude zaista spreman za

uporabu. Ako ga pak ne povuku..."

"Je li postavila vremenski rok?"

"Prihvaćala je da će biti različit u različitim područjima:

Juţnoj Americi, Srednjem istoku, Rusiji, Indiji. No najviše

se skrbila za Afriku. Ţeljela je u roku od tri mjeseca imati u

rukama dokaz o povlačenju lijeka s trţišta. Inače, govno će

pasti na ventilator. Nije to rekla tim riječima, ali to je

mislila." "I ti si to poslao u London?" "Da."

"Što je London učinio?" "Pellegrin je učinio." "Što je učinio?"

"Rekao daje to hrpa naivnog sranja. Rekao je da moţe lijepo

poći k vragu budu li mu politiku određivala preobraćena

britanska diplomatska supruga i njezin crni ljubavnik.

Onda je odletio u Basel i tamo ručao s momcima iz KVH.

Pitao ih je bi li moţda mogli privremeno obustaviti

distribuciju lijeka. Rekli su mu da to nije moguće, da nema

lagana ni neprimjetna načina za

36)

I"

povlačenje takva lijeka s trţišta. Dioničarima se to ne bi

svidjelo. Ne da dioničare itko išta pita, ali da pita, oni se ne

bi sloţili. A ne bi ni uprava. Lijekovi nisu kuharski recepti.

Ne moţe se ono: dodaj malo ovoga, oduzmi malo onoga,

pokušaj opet. Moţe se jedino mijenjati doziranje. Ako se

ţele veće promjene, mora se ići na sam početak; tako su mu

rekli. Zatim su mu priprijetili da će odustati od velikih

ulaganja u Britaniji i neće smanjiti broj nezaposlenih kod

nas."

"Što je bilo s ThreeBees?"

"To je druga priča. Kavijar i šampanjac na letu

gulfstreamom Kennvja K-a. Bernard i Kenny su se sloţili da

će se u Africi dići kuka i motika ako se pročuje da

ThreeBees truje ljude. Jedino što se moţe učiniti jest ostati

čvrst dok znanstvenici KVH ne usavrše formulu i fino ugode

doziranje. Pred Bernardom je samo još nekoliko godina

sluţbe. Unaprijed se veseli pomisli na mjesto u upravi

ThreeBees koje ga čeka. I u KVh, ako ga budu htjeli. Zašto

ne bi bio dvostruki direktor, ako moţe?"

"Koje je dokaze KVH osporavao?"

Pitanje kao daje poslalo bolnu drhtavicu u cijelo Sandvjevo

tijelo. Ustao je, uhvatio se objema rukama za glavu i počeo

ţestoko masirati vlasište vrhovima prstiju. Nagne se

naprijed, još drţeći glavu u rukama, i prošapće: "Isuse!"

"Pokušaj vodom," predloţi Justin i povede ga hodnikom do

umivaonika. Stajao je nad njim gotovo isto onako kako je

stajao u mrtvačnici dok je povraćao. Woodrow je drţao ruke

pod mlazom vode iz slavine i pljuskao si vodu u lice.

Vrativši se u stolac, Sandy promrmlja: "Bilo je puno dokaza.

Blum i Tessa su iz sela išli u bolnicu, prikupljali podatke,

razgovarali s pacijentima, roditeljima, rodbinom. Curtiss im

je ušao u trag i organizirao prikrivanje. Njegov Crick je to

obavio. No Tessa i Blum su i to slijedili i biljeţili. Vratili su

se potraţiti ljude s kojima su razgovarali. Nisu ih mogli

pronaći. U svim su izvješćima naveli kako ThreeBees ne

samo što ubijaju ljude, nego nakon toga prikrivaju dokaze.

"Ovaj je svjedok nestao. Ovaj je svjedok optuţen za kaţnjivo

djelo. Iz ovoga su sela iseljeni stanovnici." Napravila je

vraški dobar posao. Trebao bi biti ponosan na nju."

"Pojavljuje li se neka Vanza u izvješću?"

"O, da; Vanza je zvijezda. No ušutkali su i njezinog brata."

"Kako?"

"Uhitili su ga. Pa ga natjerali na "dobrovoljno" priznanje.

Prošlog je tjedna izveden pred sud. Dobio je deset godina za

napad na bijelog turista u Nacionalnom parku "Tsavo".

Bijeli turist nije

362

posvjedočio protiv njega, ali ga je hrpaftvrlo uplašenih

Kenijaca vidjela kako je to učinio. Sudac je dodao i prisilni

rad i dvadeset udaraca štapom, da sve bude na svom

mjestu."

Justin sklopi oči. Ugleda zgrčeno Kiokovo lice dok je čučao

na podu pokraj sestre. Osjeti na dlanu Kiokovu ruku koja je

stiskala njegovu na Tessinu pogrebu.

"I ti nakon svega nisi osjetio potrebu - kad si prvi put

pročitao izvješće i znao da je točno, kako pretpostavljam -

nisi osjetio potrebu išta prenijeti kenijskim vlastima?"

Opet ga obuzme goropadnost. "Za Boga miloga, Quayle! Kad

si ti obukao najbolje odijelo i odšetao se u centralu Plavih

momaka, pa ih tamo optuţio da organizirano prikrivaju

zlodjela i dobivaju za to šilinge od Kennvja K-a? Tako se ne

stječu prijatelji ni utjecaj u sunčanom Nairobiju."

Justin korakne k njemu, pa se zaustavi i vrati na staro

mjesto, zadrţavši udaljenost što sije sam propisao.

"Postojali su i klinički dokazi, pretpostavljam."

"Ne razumijem?"

"Pitam te za kliničke dokaze u memorandumu što su ga

napisali Arnold Blum i Tessa Quayle, koji je uništen na

zahtjev Bernarda Pellegrina. A uništio si ga TIH! Bernard

Pellegrin je ipak dao KVH kopiju! No to su riješili uz ručak!"

Odjek Justinova glasa odzvanjao je u staklenim policama.

Sandy pričeka dok odzvoni.

"Kliničkim se dokazima bavio Blum. To je bilo u dodatku.

Ona je to stavila u dodatak. Učinila je to na tvoj način. Ti

voliš dodatke uz glavni spis. Volio si to. I ona."

"Što pokazuju klinički nalazi?"

"To su povijesti bolesti, prikazi pojedinih slučajeva. Ima ih

trideset sedam. Imena, adrese, terapija, mjesto i vrijeme

smrti i pokopa. Svaki put isti simptomi. Pospanost,

sljepoća, krvarenje, otkazivanje jetre, bingo!"

"Bingo znači smrt?"

"Tako nekako. Moglo bi se reći. Valjda. Zapravo, da."

"I KVH je osporavao nalaze?"

"Da, kao neznanstvene, induktivne, pristrane,

tendenciozne... emotivno obojene. To još nisam čuo prije

toga. "Emotivno obojene". Znači nešto kao: "previše ti je

stalo do ljudi a da bi ti se moglo vjerovati." Ja sam

suprotnost tome. Ja sam emotivno neobojen, emotivno

bezbojan. Bez emocija. Što manje osjećaš, jače se de-reš.

Puniš veću prazninu, veću rupu. Ne ti. Ja."

"TkojeLorbeer?"

363

"Njezin glavni protivnik."

"Zašto?"

"On je bio glavni pokretač za taj lijek. Borio se za njega.

Nagovorio je KVH da ga razvije i ThreeBees da se prihvati

distribucije. Najveća svinja u njezinom izvještaju."

"Je li rekla da ju je Lorbeer izdao?"

"Zašto bi to rekla? Svi smo je izdali," reče Sandy; nije više

mogao zadrţati suze. Zajeca. "A ti? Sjedio si na guzici i

uzgajao cvijeće dok je ona krenula biti mučenica."

"Gdje je sad Lorbeer?"

"Nemam pojma. Nitko nema pojma. Vidio je odakle vjetar

puše, pa se skrio. ThreeBees ga je jedno vrijeme traţio, pa

su se umorili. Tessa i Blum su ga također traţili. Našli su

Lorbeera i učinili ga krunskim svjedokom optuţbe."

"Emrichica?"

"Jedna od izumitelja lijeka. Došla je jednom ovamo.

Pokušala je ishoditi od KVH povlačenje lijeka s trţišta.

Riješili su je se."

"Kovacsica?"

"Treća članica bande. KVH je potpuno posjeduje. Drolja,

izgleda. Nikad je nisam vidio. Lorbeera sam, mislim, jednom

vidio. Krupan, debeli Bur. Izbuljenih očiju. Crvenokos."

Poskoči od uţasa. Justin mu je prišao i stajao mu je uz

rame. Spustio je pred njega list papira i nudi mu kemijsku

olovku gornjim krajem prema njemu, onako kako pristojni

ljudi jedan drugom dodaju stvari.

"To je dozvola za putovanje. Jedna od tvojih," objasni

Justin. Pročita Woodrowu tekst naglas: ""Putnik je

britanski podanik koji djeluje u suradnji i pod zaštitom

Visokog povjerenstva Ujedinjenoga Kraljevstva u Nairobiju."

Potpiši!"

Woodrow zaškilji, okrećući papir prema svijeći. "Peter Paul

Atkisnon. Tko ti je to, k vragu?"

"Ono što kaţe obrazac. Britanski novinar. Radi za Tele-

graph. Ako bilo tko nazove Visoko povjerenstvo radi

provjere, reci da je s njime sve u redu i da je on ugledan

novinar. Zapamtit ćeš to?"

"Za kojeg vraga ide u Loki? To je šupak svijeta. Ghita je

tamo išla. Na obrascu treba i fotka."

"Bit će." Woodrow potpiše, Justin presavije papir, stavi ga u

dţep i ukočeno se vrati na svoje mjesto pokraj vrata. Niz

tajvan-skih satova-kukavica navijesti jedan sat po ponoći.

364

Mustafa je čekao na pločniku dok se Juštin dovozio

Ghitinim autićem. Zacijelo je osluškivao kad će čuti zvuk

motora. Woo-drow nije bio svjestan da je vraćen pred svoju

kuću; sjedio je ruku sklopljenih u krilu i buljio u prazno

kroz vjetrobran dok se Justin naginjao preko njega i govorio

Mustafi kroz otvoren suvozački prozor. Govorio je engleski,

ubacujući onih nekoliko riječi svahilija što ih zna.

"Gospodinu Woodrowu nije dobro, Mustafa. Izveo si ga na

svjeţi zrak jer mu je bilo zlo. Treba ići u svoju spavaću sobu

i leći dok ne dođe gospođa Woodrow, koja će se pobrinuti za

njega. Molim te, reci gospođici Ghiti da ja idem."

Woodrow krene izaći iz auta, pa se okrene Justinu. "Nećeš

ono izbrbljati Gloriji, stari, je 1" da? Ništa nemaš dobiti od

toga. Sad si ionako već sve čuo. Znaš, ona nije tako

istančana kao mi. Ipak smo mi stari kolege i tako. Dobro?"

Poput čovjeka koji pomiče gomilu nečega što mu je

odvratno, ali to pokušava ne pokazati, Mustafa izvuče

Woodrowa iz automobila i otprati ga do ulaza u njegovu

kuću. Justin bijaše opet odjenuo jaknu i nabio kapu. Iz

šatora su probijale zrake obojena svjetla. Sastav je

neumorno svirao rap. Sjedeći i dalje u autu, Justin pogleda

nalijevo; učini mu se kako je vidio sjenu visoka čovjeka

kako stoji ispred grma rododendrona; no kad je bolje

pogledao, nestalo ga je. Ipak je i dalje traţio pogledom -

prvo grmlje, zatim parkirane aute na obje strane ulice.

Začuvši mekane korake, vidje Ghitu sa šalom omotanim

oko ramena, s plesnim cipelama u jednoj ruci i baterijom u

drugoj. Uvukla se na suvozačko sjedalo dok je Justin već

palio motor.

"Pitaju se gdje je," reče ona.

"Je li tamo bio Donohue?"

"Ne bih rekla. Zapravo, nisam sigurna. Ja ga nisam vidjela."

Htjela gaje nešto upitati, ali je odustala.

Vozio je polako, vireći u parkirane aute, često pogledavajući

u vanjski retrovizor. Prošao je pokraj svoje kuće, ali jedva

daju je i udostojao pogledom. Ţut pas se zaleti prema autu,

nastojeći zagristi gumu. Auto zaglavinja; Justin je gledao u

retrovizor i tiho opsovao. Rupe na cesti izgledale su poput

crnih jezera pri svjetlu farova. Ghita pogleda kroz straţnji

prozor. Potpuni mrak.

"Gledaj naprijed!" zapovjedi joj on. "Bojim se da ću se

izgubiti. Govori mi gdje da skrenem!"

Sad je vozio brţe, izbjegavajući veće rupe; auto je

poskakivao na uzvišenim dijelovima kolnika; Justin se

vraćao na sredinu ceste kad god ne bi vjerovao rubovima.

Ghita je mrmljala: ovdje

365

lijevo, opet lijevo, dolazi velika rupa. On iznenada uspori;

pretek-nu ih jedna kola, pa druga.

"Prepoznaješ li koga?" pitao je on.

"Ne."

Došli su na aveniju s drvoredima. Olupani natpis

DRAGOVOLJNA POMOĆ prepriječi im put. Iza njega se

krila skupina mršavih mladića s motkama i tačkama bez

kotača.

"Jesu li uvijek ovdje?"

"Danju i noću," reče Ghita. "Uzimaju kamenje iz rupe i

prenose ga u drugu. Tako im posao nikad ne završava."

Pritisne noţnu kočnicu. Vozilo se polako zaustavi, tik pred

natpisnom pločom. Momci se okupe oko auta, pljeskajući

dlanovima po krovu. Justin spusti prozorsko staklo;

baterijska svjetiljka osvijetli unutrašnjost auta. Zatim se

pojavi brzooka, nasmiješena glava njihova glasnogovornika.

Imao je najviše šesnaest godina.

"Dobra večer, bvana*, zapjevucka on ceremonijalnim

tonom. "Ja sam gospodin Simba."

"Dobra večer, gospodine Simba," odgovori Justin.

"Ţelite li pridonijeti izgradnji ove dobre ceste koju gradimo?"

Justin mu kroz prozor pruţi novčanicu od stotinu šilinga.

Mladić trijumfalno odskakuće, mašući novčanicom iznad

glave, dok su ostali pljeskali.

"Kolika je uobičajena tarifa?" upita Justin Ghitu pošto su se

odvezli dalje.

"Nekih deset šilinga."

Prestigne ih još jedan automobil. Justin je intenzivno piljio

u ljude u njemu, no čini se da nije našao stoje traţio. Ušli

su u gradsko središte. Rasvijetljene trgovine, kafići, puni

pločnici. Matu-tu autobusi iz kojih trešti glazba. Nalijevo od

njih začuje se lomljava lima, zatim trubljenje automobilskih

sirena i vika. Ghita ga je i dalje navodila: ovdje desno, pa

kroz onaj ulaz sad. Justin se autom pope rampom u

poluraspadnuto dvorište četvrtaste trokatnice. Pri slabu

svjetlu pročita natpis na ogradnom zidu: DOĐI, ISUS TE

ZOVE. DOĐI ODMAH!

"Ovo je crkva?"

"Tu su adventisti sedmoga dana imali zubnu ambulantu.

Sada je pretvorena u stanove," odgovori Ghita.

Parkiralište je komad nepopločana dvorišta okruţen

bodljikavom ţicom. Da je bila sama, nikad se ne bi usudila

ovamo

* "Gospodin, gospodar" na svahiliju i svuda u crnoj Africi.

366

dovesti. Parkirao je i izašao iz auta, ispraţivši ruku da mu

da ključ. Zastao je čekajući.

"Koga očekuješ?" upita ga šaptom.

Povela ga je pokraj skupine nasmiješene djece do ulaza, pa

uza stube do hodnika. Rukopisna obavijest: DIZALO NE

RADI. Prijeđoše hodnik do sivog stubišta, osvijetljena

ţaruljama od malo vata. Justin se penjao uz nju dok nisu

stigli na najviši kat, koji je bio u mraku. Izvadivši vlastitu

baterijsku svjetiljku, Justin im osvijetli put. Kroz zatvorena

je vrata dopirala azijska glazba i mirisi orijentalne hrane.

Dodavši joj svjetiljku, Justin se vrati do vrha stubišta, dok

je ona otključala prvo pomičnu rešetku, a onda sve tri

brave. Ušavši u stan, začuje zvonjavu telefona. Okrenu se

da vidi gdje je Justin; stajao je uz nju.

"Ghita, mila, zdravol" pozdravi je ugodan muški glas koji

nije odmah prepoznala. "Večeras si prekrasno izgledala!

Ovdje Tim Donohue. Pitam se bih li mogao navratiti na

trenutak, da popijemo šalicu kave udvoje pod zvijezdama."

Ghitin je stan malen; ima samo tri sobe, koje su sve gledaju

prema istom polusrušenom skladištu na istoj prometnoj

ulici s polomljenim neonskim reklamama, automobilima

koji trube i dosadnim prosjacima što se ne miču dok ih

vozila gotovo ne pregaze. Prozor s rešetkama gleda na

vanjsko ţeljezno stubište koji je trebao biti poţarni izlaz, no

stanari su u samoobrani otpilili najdonji dio. No gornji su

dijelovi još na svom mjestu, pa se Ghita toplih večeri lako

penjala na krov, gdje bi se smjestila na drvenoj oplati

vodospreme, gdje bi učila za prijamni ispit za drţavnu

sluţbenicu u Sluţbi vanjskih poslova, što ga je odlučila

ponovno polagati iduće godine; slušala bi čegrtanje njezinih

Azi-jaca gore-dolje po zgradi, dijeleći s njima njihovu

glazbu, njihove svađe i djecu, pa bi gotovo pomišljala kako

je svoja među svojima.

Ta bi iluzija brzo iščezla - čim bi se provezla kroz čelični

kolni ulaz Visokoga povjerenstva i stavila na sebe svoju

drugu koţu. No ravni krov s mačkama, kokošinjcem,

rubljem na sušilu i antenama bio je jedno od rijetkih mjesta

na kojima se osjećala ugodno i opušteno; zato se moţda i

nije previše iznenadila kad je Donohue predloţio da uţivaju

u šalici,kave pod zvijezdama. Kako je znao da njezina

zgrada ima krovnu terasu, ostalo joj je skriveno, jer on

nikad prije - koliko je ona znala - nije nogom kročio u

njezin stan. A ipak zna. Dok ga je umorni Justin pro-

367

matrao, Donohue prijeđe prag i, s prstdm na ustima,

provuče svoje uglato tijelo kroz prozor na odmorište

ţeljeznoga poţarnog stubišta, pa im maline neka ga slijede.

Justin pođe prvi. Do kad im se Ghita pridruţila, noseći

posluţavnik s kavom, Donohue se bijaše već udobno

smjestio zguren na sanduku, visoko podignutih koljena. No

Justin se nigdje nije mogao skrasiti. U jednom trenutku bi

se protegnuo kao ugroţen straţar na svjetlu neonskih

reklama preko puta, u drugom bi čučnuo uz Ghitu pognute

glave, poput čovjeka što prstom crta po pijesku.

"Kako si prošao kroz bojne crte, stari?" upita Donohue,

nadglasavajući buku prometa i pijuckajući kavu. "Priča se

da si neki dan još bio u Saskatchevvanu."

"Paket-aranţman za safari."

"Preko Londona?"

"Ne, preko Amsterdama."

"Velika skupina?"

"Najveća koju sam mogao pronaći."

"Kao Quayle?"

"Manje-više."

"Gdje si iskočio?"

"U Nairobiju. Ĉim smo prošli carinu i graničnu policiju."

"Pametan momak! Pogrešno sam te bio procijenio. Mislio

sam da ćeš putovati kopnom. Ući iz Tanzanije, ili tako

nešto."

"Nije dopustio da ga dočekam u zračnoj luci," upadne Ghita

zaštitnički. "Stigao je ovamo taksijem, po mraku."

"Što hoćeš?" upita Justin brutalno, iz drukčijeg mraka.

"Miran ţivot, stari moj, ako nemaš ništa protiv. Ja sam već

stariji čovjek. Ne ţelim više skandala. Ne ţelim podizati

kamenje da vidim što je s donje strane. Neću imati posla s

dečkima koji isteţu vratove ne bi li pronašli ono čega tu više

nema."

Njegov se mršavi lik okrene Ghiti i upita je: "Zašto si ti išla

u Loki, mila?"

"Išla je zbog mene," upadne Justin prije nego je Ghita

mogla i promisliti o odgovoru.

"Tako, znači," reče Donohue, odobravajuće kimajući

glavom. "I zbog pokojne Tesse, zacijelo. Ghita je sjajna

cura." Onda opet Ghiti, malo jače: "A našla si što si traţila,

mila? Zadatak obavljen? Sigurno jest."

Opet Justin, još brţe no maloprije: "Ja sam je zamolio da

tamo istraţi što je Tessa radila zadnjih nekoliko dana. Da

provjeri jesu li zaista radili ono što su rekli da idu raditi:

pohađati seminar o emancipaciji ţena. Jesu."

368

"Ti se slaţeš s ovakvim opisom događaja, mila?" počne Do-

nohue opet ispitivati Ghitu.

"Da."

"Dobro, dakle," primijeti Donohue i srkne još malo kave.

"Hoćemo li mi otvoreno razgovarati?" upita on Justina.

"Mislio sam da već tako razgovaramo."

"O tvojim planovima."

"Kojim planovima?"

"E, baš to! Na primjer, ako ti je ikad palo na pamet da nešto

prišapneš na uho Kennvju K. Curtissu, mogu ti reći da ne

vrijedi ni pokušavati. To si doznao od mene besplatno."

"Zašto to?"

"Kao prvo, čekaju te njegovi razbijači. Drugo, on je izvan

igre, ako je ikad i bio pravi igrač. Banke su mu uzele sve

igračke. Djelatnost distribucije lijekova ThreeBees vraća se

onamo odakle je i došla: u ruke KVH."

Nikakva reakcija.

"Ono što hoću reći, Justine, jest da i nije neko zadovoljstvo

pucati u osobu koja je već mrtva. Jer ti traţiš zadovoljštinu,

je li tako?"

Bez odgovora.

"Što se pak tiče ubojstva tvoje ţene, vrlo mi teško pada što

ti ovo moram reći. Kenny K nije umiješan, nije sudjelovao u

tom kaţnjivom djelu, da se pravnički izrazim. Ni on ni

njegov pajdaš Crick, makar ne sumnjam da bi taj iskoristio

prigodu da mu se pruţila. Crick je imao nalog da trajno

prati kretanje Arnolda i Tes-se te o tome izvješćuje KVH.

Puno se sluţio mjesnim pomagačima Kennvja K-a, prije

svega kenijskom policijom, kako bi stalno imao oči i uši na

njima. Ipak, Crick nije kriv ništa više od Kennvja K."

"Koga je Crick izvješćivao?"

"Izvješćivao je telefonsku tajnicu negdje u Luksemburgu;

taj je broj sada isključen. Kako je odatle kobna poruka

putovala dalje, to ti i ja vjerojatno nikad nećemo doznati.

Putovala je dalje sve dok nije došla do osjetljivih ušiju

gospode koja su ubila tvoju ţenu."

"Marsabit," reče Justin izbliza.

"Upravo tako. Slavni Marsabit dva, u zelenom safari-

terencu. Negdje na putu pridruţila su im se četiri

Afrikanca, plaćenika, kao što su i sami. Nagrada za ovaj

posao bila je milijun dolara, stoje među njih trebao

razdijeliti vođa akcije, zvan pukovnik El-vis. Jedino što se o

njemu pouzdano zna jest da mu ime nije El-vis i da se

nikad nije uzdigao do pukovničkoga čina."

369

"Je li Crick javio u Luksemburg da su Arnold i Tessa

krenuli prema Turkani?"

"To se još ne zna, stari moj."

"Zašto?"

"Zato što Crick to neće reći. Boji se. Ja bih pak volio da se i

ti bojiš. Boji se da bi, bude li davao previše podataka,

osobito o izvjesnom svom prijatelju, njegov jezik mogao

naglo izaći iz usta da ustupi mjesto njegovim mudima.

Moţda je i u pravu."

"Što hoćeš?" ponovi Justin svoje pitanje, čučnuvši pokraj

Do-nohuea i zureći u njegove potamnjele oči.

"Ţelim te odgovoriti od onoga što si naumio, dragi moj - što

god to bilo. Ţelim ti reći da nećeš pronaći ono što traţiš, za

čim god tragao. No to ih neće spriječiti da te ubiju.

Raspisana je ucjena na tvoju glavu, čim stupiš nogom na

afričko tlo, a evo te ovdje s obje noge. Svaki plaćenik, svaki

vođa bande sanja da te dobije na ciljnik. Pola milijuna za

tvoju glavu, čitav milijun bude li to izgledalo kao

samoubojstvo - to bi oni najradije. Moţeš si unajmiti koga

god hoćeš kao zaštitu, neće ti puno pomoći. Ionako ćeš

vjerojatno unajmiti iste one koji se nadaju da će te ubiti."

"Zašto tvoju Sluţbu toliko zanima jesam lija ţiv ili mrtav?"

"Strogo poslovno, i ne zanima. Osobno, ne bih volio vidjeti

lošu stranu kako pobjeđuje." Duboko udahne. "U vezi s tim,

ţao mije što ti moram reći daje Arnold Blum mrtav jednako

koliko i dinosauri; mrtav je već tjednima. Dakle, ako si

pošao spasiti Arnolda, opet - nemaš što spašavati."

"Dokaţi!" zatraţi grubo Justin, dok se Ghita odmaknula od

njih, zarila lice među dlanove i zaplakala.

"Ja sam star, razočaran i umirem. Govorim ti stvari za koje

bi me moji šefovi vrlo rado strijeljali u zoru. To je moj jedini

dokaz. Bluma su nasmrt premlatili, ubacili u terenac i

odvezli u pustinju. Tamo nema vode, hrane ni sjene.

Nekoliko su ga dana mučili i ispitivali, nadajući se da će

doznati jesu li on ili Tessa napravili drugi primjerak disketa

što su ih pronašli u terencu. Oprosti, Ghita. Blum im je

rekao da nisu napravili kopiju, no zašto bi itko prihvatio

"ne" kao odgovor? Zato su ga mučili do smrti - za svaki

slučaj i zato što uţivaju u mučenju. Zatim su ga ostavili

hijenama. I to je istina, bojim se."

"O, dragi Boţe!"

To je Ghita promrmljala u dlanove.

"Prema tome, Justine, Bluma moţeš prekriţiti na svojem

popisu, isto kao i Kennvja K. Curtissa. Ni jedan ni drugi

nisu više vrijedni puta." Neumorno je nastavljao: "U

međuvremenu, čuj

370

ovo. Porter Coleridge se bori za tebe u Londonu. To nije

samo drţavna tajna. To je "progutaj papir prije nego ga

pročitaš"."

Justin je nestao Ghiti s vidika. Pretraţi tamu i nađe ga

blizu sebe.

"Porter traţi da se slučaj Tessina umorstva vrati

detektivima koji su vodili istragu na početku, a da se

Gridlevjeva glava poloţi na isti srebrni pladanj kao i

Pellegrinova. Ţeli višestranačko parlamentarno istraţno

povjerenstvo koje će istraţiti veze između KVH, Curtissa i

britanske vlade. Dok još moţe, kopa tlo pod slabim nogama

Sandvja Woodrowa. Hoće da lijek procijeni ekipa neovisnih

stručnjaka, ako još takvih ima negdje na svijetu. Otkrio je

nešto što se zove Etički odbor za ispitivanje lijekova pri

Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i to bi moglo posluţiti toj

svrsi. Ako sad odeš kući, moţda bi ti mogao biti jezičac na

vagi, koji će prevagnuti. Eto, zato sam došao," reče on,

došavši do sretna kraja pa, iskapivši kavu do kraja, ustane.

"Potajno izvođenje ljudi iz zemlje je jedna od rijetkih stvari

što ih još znamo dobro raditi, Justine. Dakle, ako bi radije

da te prokrijumčarimo iz Kenije u tavi nego da opet izazivaš

sudbinu na zračnoj luci Kenvatta... a da ne spomenem

Moijeve i sve ostale promatrače na svakom koraku, onda

samo namignimo našoj dragoj domaćici Ghiti."

"Vrlo ljubazno od tebe," reče Justin.

"Baš sam se i bojao da ćeš to reći. Laku noć, Justine. Laku

noć, Ghita."

Ghita je leţala na postelji. Zurila je u strop, ne znajući bi li

plakala ili molila. I prije je pretpostavljala kako je Blum

mrtav, ali stravičnost njegove smrti prelazila je njezine

najgore strahove. Poţeli se vratiti u jednostavnost svog

internata, vratiti vjeru da je volja Boţja što čovjek leti tako

visoko i pada tako nisko. S druge strane zida, Justin je

sjedio za radnim stolom i pisao perom, jer je tako volio,

makar mu je Ghita ponudila svoje prijenosno računalo.

Zrakoplov za Loki polijeće s Wilsona u sedam, što znači da

će otići za jedan sat. Voljela bi nastaviti put s njim, no

znala je da ga nitko neće i ne moţe pratiti. Ponudila mu je

da ga odveze, no on će radije poći taksijem od hotela

"Serena".

"Ghita?"

Pokucao je na vrata. Ona se javi: "Naprijed!" prenuvši se iz

nemirna drijemeţa u koji tek što je pala, te skoči na noge.

"Molim te, Ghita, bi li mi mogla poslati ovo pismo?" zamoli

je Justin pristojno kao i uvijek, dodajući joj debelu

omotnicu adre-

371

siranu na ţensko ime u Milanu. "To mi nije cura, ako te

zanima. Ona je teta mog odvjetnika..." - nasmiješi se, tako

rijetka stvar od Tessine smrti - "a ovo je pismo za Portera

Coleridgea, adresirano na njegov klub. Nemoj slati

diplomatskom poštom ni nekom kurirskom sluţbom.

Obična kenijska pošta dovoljno je sigurna. Neizmjerno ti

hvala za svu tvoju pomoć."

U tom se trenutku više nije mogla suzdrţati, nego ga

snaţno zagrli pripivši se uz njega. Drţala gaje kao sam

ţivot, sve dok se nije oslobodio njezina stiska.

372

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

Kapetan McKenzie i njegov kopilot Edsard sjede u pilotskoj

kabini buffala, tj. na povišenoj platformi na prednjem kraju

trupa letjelice, bez vrata koja bi štitila posadu od tereta; ili,

uostalom, teret od posade. A odmah ispod platforme nalazi

se ruţičasti vik-torijanski naslonjač, onakav u kakvom se

djed odmara i grije pred kaminom, što ga je neka dobra

duša pribavila i prikovala mu noge za pod zrakoplova. U

njemu sjedi Justin sa slušalicama na ušima i najlonskim

vrpcama oko trbuha, kao na dječjoj hodalici; kroz slušalice

prima mudrost kapetana McKenzieja i Edsarda; s vremena

na vrijeme skida slušalice kako bi poslušao pitanja što mu

ih upućuje Jamie, bijela djevojka iz Zimba-bvea, koja se

udobno smjestila među brdom zavezanih smeđih kutija.

Justin joj je pokušao ponuditi naslonjač, ali ga je je

McKenzie zaustavio čvrstom naredbom: "Ovdje vi sjedite."

Na repu trupa šest Sudanki u plemenskim haljama čuče u

različitim raspoloţenjima: od stoičkog podnošenja do golog

uţasa. Jedna od njih povraća u plastičnu kantu što je drţe

pri ruci za tu svrhu. Mozaične ploče, sjajno sive, pokrivaju

strop zrakoplova. Iz stropa viri debeo električni kabel, iz

njega opet nekoliko šarenih ţica, s metalnim krajevima,

koje se njišu od tutnjave motora. Trup zrakoplova stenje i

cvili kao stari čelični konj izvučen odnekud za još jedan rat.

Nema znaka da bi postojala klimatizacija ili padobrani.

Nabubrjeli crveni kriţ na zidu označava gdje je pribor za

prvu pomoć. Ispod njih red limenih kanistara s natpisom

KE-ROZIN, povezanih skupa špagom. Ovo je put kojim su

išli Tessa i Arnold; pilotira isti čovjek koji je i njih vozio. To

je njihov posljednji put prije zadnjeg puta.

373

"Vi ste, dakle, Ghitin prijatelj," primijeti McKenzie kad je

Šarah iz Sudana dovela Justina u njegov tukul u Lokiju i

ostavila ih da nasamo razgovaraju.

"Da."

"Šarah mi je rekla kako ste imali propusnicu koju vam je

izdao juţnosudanski ured u Nairobiju, ali ste je zametnuli.

Je li to točno?"

"Jest."

"Bi li vas smetalo da malo pogledam vašu putovnicu?"

"Ne, nimalo." Justin mu pruţi Atkinsonovu putovnicu.

"Ĉime se bavite, gospodine Atkinson?"

"Ja sam novinar. Radim za londonski Telegraph. Pišem o

UN-ovoj operaciji "Ţivot za Sudan"."

"To je zaista šteta, sad kad operacija treba sav publicitet što

ga moţe dobiti. Da, glupo bi bilo da vam komad papira stoji

na putu. Znate li gdje ste ga izgubili?"

"Bojim se da ne znam."

"Danas vozimo najviše pakete sojina ulja. Uz nekoliko

omota za dečke i cure na terenu. Uglavno, normalna tura,

ako vas zanima."

"Zanima me."

"Bi li vam smetalo sjediti sat-dva na podu dţipa pod hrpom

pokrivača?"

"Ni najmanje."

"Onda mislim da moţemo surađivati, gospodine Atkinson."

Od toga trenutka nadalje McKenzie se kao pijan plota drţao

Justinova izmišljenog identiteta. U zrakoplovu mu je

opisivao - kako i treba činiti novinaru - kako funkcionira

ono što je s ponosom nazvao najskupljom operacijom protiv

gladi u povijesti ljudskoga roda. Njegove su informacije

dolazile kao metalni zvukovi koji se nisu uvijek razaznavali

do buke motora.

"Gospodine Atkinson, u juţnom Sudanu imamo ljude na vi-

sokokaloričnoj prehrani, srednje kaloričnoj, niskokaloričnoj

i na kraju - nasmrt izgladnjele. Zadatak je ljudi u Lokiju

mjeriti koliki je manjak. Svaka tona hrane što je izbacimo iz

zrakoplova stoji UN tisuću tristo američkih dolara. U

građanskim ratovima bogati umiru prvi. To je zato što se ne

znaju prilagoditi kad netko ukrade njihovu stoku.

Siromašni ostaju manje-više kakvi su i bili. Kako bi neka

skupina preţivjela, mora imati sigurno tlo gdje će sijati i

saditi. Naţalost, ovdje baš i nema puno obradive, a sigurne

zemlje. Idem li prebrzo za vas?"

"Ne, izvrsno pričate. Hvala."

374

"Dakle, Loki mora procijeniti i izmjeriti gdje će se pojaviti

manjak hrane. Sada smo na rubu novog velikog manjka. No

mora se paziti na pravo vrijeme. Ako izbacite hranu u doba

ţetve, miješate im se u gospodarstvo. Izbacite li je pak

prekasno, oni već skapavaju od gladi. Usput, dostavljati se

moţe jedino ovako, iz zraka. Kod prijevoza hrane cestom,

teret bude ukraden; često to učini sam vozač."

"Tako je. Svhaćam. Da."

"Zar nećete nešto zabiljeţiti?"

Drugim riječima: ako si već novinar, onda se tako i ponašaj.

Justin izvadi i otvori biljeţnicu i uzme penkalu; Edsard

nastavi predavanje. Njegova je tema sigurnost.

"Imamo četiri razine sigurnosti u prehrambenim postajama,

gospodine Atkinson. Ĉetvrta razina znači: prekini i vrati se

u bazu. Treća razina - vrlo opasno; druga - opasno. Prve

razine, dakle sigurno - toga nema u juţnom Sudanu.

Jasno?"

"Jasno. Razumio."

Nastavlja opet McKenzie. "Kad stignete u prehrambenu

postaju, njezin voditelj vam kaţe koja je danas sigurnosna

razina. Ako je uzbuna, morate činiti što vam on kaţe.

Postaja koju danas posjećujemo sluţbeno je pod nadzorom

postrojbi generala Garan-ga, čiji su vam ljudi dali

propusnicu koju ste izgubili. Ali stalno je napadaju

sjevernjačke - vladine snage, kao i suparnička plemena s

juga. Nemojte misliti daje to samo rat Sjevera i Juga,

muslimana i kršćana. Plemenski se savezi često mijenjaju i

uskoro će se boriti jedni protiv drugih, isto kao što se tuku

protiv muslimana. Pratite me?"

"Potpuno."

"Sudan kao drţava u osnovi je izmišljotina kolonijalnih

kartografa. Na jugu imate Afriku, zelena polja, naftu,

animiste i kršćane. Na sjeveru imate Arabiju, pijesak i hrpu

islamskih ekstremista koji uvode šerijatsko pravo. Znate li

što je to?"

"Manje-više," odgovara Justin, koji je u predţivotu pisao

studije o toj temi.

"Rezultat je da imamo sve potrebne sastojke za gotovo

stalnu glad. Što ne postigne suša, učini građanski rat; i

obrnuto. No zakonita je i dalje vlada u Kartumu. Napokon,

što god UN dogovore na jugu, mora plaćati daţbine

Kartumu. Ovdje, dakle, gospodine Atkinson, imamo

jedinstven trojni pakt između Ujedinjenih naroda, dečki u

Kartumu i momaka na jugu koji ih uništavaju. Slijedite

me?"

"Idete u kamp sedam!" viče mu bijela Zimbabveanka Jamie

375

u uho, čučeći zgodno pokraj njega u smeđim traper-

kompletu i safari-šeširu, zaokruţivši rukama usta.

Justin kimne.

"U sedmici je sad vruće! Prijateljicu mije tamo zatekla

četvrta razina prije samo nekoliko tjedana! Morala se

jedanaest sati provlačiti kroz močvaru, a onda je još šest

sati bez hlača morala čekati daje pokupi zrakoplov!"

"Što joj se dogodilo s hlačama?" viče Justin njoj.

"Morate ih skinuti! Dečki i cure! Grebu! Mokre vruće hlače!

Nepodnošljivo!" Nakon stanke, vrati ruke na njegovo uho.

"Kad čujete stoku kako se kreće iz sela - bjeţite! Kad ih

slijede ţene - trčite brţe! Jedan je momak tako četrnaest

sati trčao bez vode. Izgubio je četiri kile. Carabino ga je

naganjao."

"Carabino?"

"Carabino je bio dobar momak dok nije prešao na stranu

sjevernjaka. Onda se ispričao i vratio nam se. Svima je

drago. Nitko ga ne pita gdje je bio i što je radio. Ovo vam je

prvi put?"

Opet kimanje.

"Slušajte! Statistički, prilično ste sigurni. Ne brinite se! A

Brandt je zanimljiv čovjek."

"Koji Brandt?"

"Voditelj u kampu sedam. Sjajan čovjek. Svi ga vole. Lud

sto posto! Veliki vjernik."

"Odakle je on?"

Ona slegne ramenima. "Kaţe kako gaje plima nanijela, kao i

sve ostale. Nitko ovdje nema prošlosti. To je manje-više

pravilo."

"Koliko je dugo ovdje?" viče Justin. Morao je to ponoviti.

"Nekih šest mjeseci! Šest mjeseci neprekidno na terenu, to

je kao čitav ţivot, vjerujte mi! Ne silazi dolje u Loki čak ni

na nekoliko dana odmora!" završi sa ţaljenjem, pa se sruši,

iscrpljena od vikanja.

Justin se otkopča i ode do prozora. Ovo je put koji si i ti

prošla. Ovo je igra u kojoj si sudjelovala. Vidim što si i ti

vidjela. Ispod njega leţi smaragdna nilska močvara,

zamagljena od vrućine i ispresijecana crnim rupama vode

nepravilna oblika. Na višem su tlu obori za stoku, natrpani

ţivotinjama.

"Ljudi iz plemena nikad ne govore koliko imaju stoke!" viče

mu Jamie na uho, stojeći uz njega. "Voditelji prehrambenih

postaja to trebaju otkriti! Koze i ovce stavljaju u sredinu

obora, krave na van, telad uz njih! Psi su uz krave! Noću

pale kravlju balegu u svojim kućicama! To odbija

grabeţljivce i grije krave, ali od toga kašlju k"o ludi!

Ponekad u obor stave i ţene i djecu!

376

Djevojčice u Sudanu dobro hrane! Ako su dobro uhranjene,

dobiju pri vjenčanju veću cijenu!" Potapša se po trbuhu,

smijući se. "Muškarac moţe imati onoliko ţena koliko si

moţe priuštiti. Onda izvode onaj svoj nevjerojatni ples;

mislim, zbilja.]" usklikne ona i stavi ruku na usta,

prasnuvši opet u smijeh.

"A vi ste isto voditeljica postaje?"

"Pomoćnica."

"Kako ste dobili taj posao?"

"Pošla sam u pravi disko u Nairobiju. Hoćete čuti

zagonetku?"

"Naravno."

"Ovdje izbacujemo ţito, je li tako?"

"Tako je."

"To je zbog rata Sjevera i Juga, je li?"

"Nastavite!"

"Velik dio ţita što ga bacamo uzgojen je u sjevernom

Sudanu. Osim onoga što nam iz svojega viška dobace

američki farmeri. Vidite: humanitarne agencije kupuju ţito

od Kartuma. Kartum tim novcem kupuje oruţje za rat

protiv Juga. Zrakoplovi koji donose ţito u Loki polijecu iz

iste zračne luke kao i bombarderi kojima Kartum

bombardira sela u juţnom Sudanu."

"Zašto UN financira bombardiranje juţnoga Sudana i u isto

vrijeme hrani ţrtve?"

"Sljedeće pitanje."

"Vraćate se u Loki nakon ovoga?"

Justin odmahne glavom.

"Šteta," reče ona i namigne mu.

Jamie se vrati na svoje mjesto među kutije sa sojinim

uljem. Justin ostane uz prozor, gledajući kako zlatna točka

odsjaja od zrakoplova poskakuje preko blještave vode u

močvari. Nema obzora. Na većoj se daljini boje tla stapaju u

magli, bojeći prozor sve tamnijim i tamnijim smeđim

nijansama. Mogli bismo letjeti cijelog ţivota i nikad ne

bismo stigli do tvrdoga kraja Zemlje, govori joj. Bez

upozorenja buffalo se počne sporo spuštati. Močvara je sad

smeđa, suha zemlja se diţe iznad razine vode. Pojedinačna

se stabla pojavljuju poput zelenih cvjetača dok odsjaj

zrakoplova prelazi preko njih. Edsard je preuzeo komande.

Kapetan McKenzie proučava brošuru o opremi za

kampiranje. Okrene se i pokaţe Justinu palce gore. Justin

se vrati na svoje sjedalo, veţe se i pogleda na sat. Letjeli su

tri sata. Edsard strmo spusti letjelicu. Kutije toaletnoga

papira, insekticida i čokolade skotrljale su se niz palubu i

udarile o stubu prema pilotskoj ka-

377

bini, tik do Justinova naslonjača. Po snop itoliba pokrivenih

slamom pojavi se na oba krila. Justinove slušalice pune su

krčanja, kao da netko pušta klasičnu glazbu na pogrešnoj

brzini okretaja. Iz kakofonije izabere grub germanski glas

koji govori pojedinosti o stanju na tlu. Razabra riječi "čvrsto

i lako". Zrakoplov počne divlje podrhtavati. Pridigavši se na

sjedalu, Justin pogleda kroz pilotski prozor i ugleda vrpcu

zemlje crvenice preko zelena polja. Nizovi bijelih vreća sluţe

kao oznake. Još vreća prosuto je na jednom kraju zelena

polja. Zrakoplov se ispravi te sunce udari Justinu u zatiljak

kao tuš vrele vode. Oštro se uspravi na mjestu. Germanski

glas postane jasan i glasan.

"Sidi, čovječe, Edsarde! Danas imamo za ručak izvrstan

kozji gulaš! Jesi li doveo i onu lijenčinu McKenzieja?"

Edsarda nije tako lako pridobiti. "Što rade one vreće u

kutu, Brandt? Je li netko nedavno izbacivao? Dijelimo

mjesto s još jednim zrakoplovom?"

"Edsarde, to su samo prazne vreće. Ne obraćaj pozornost na

njih i spusti se ovamo; jesi li čuo? S tobom je i onaj ludi

novinar?"

Ovoga se puta javi McKenzie, lakonski: "Imamo ga,

Brandte."

"Koga još imate?"

"Mene!" drekne Jamie, nadglasavši buku motora.

"Jednog novinara, jednu nimfomanku, šest izaslanica na

povratku," izdeklamira McKenzie jednako mirno kao prije.

"Kakav je taj, čovječe? Piskaralo."

"Reci ti meni!"

Grohot se provali kabinom, u koji se uključio i bezlični

germanski glas na tlu.

"Zašto je uznemiren?" pita Justin.

"Tamo su dolje svi uznemireni. To je kraj. Kad se spustimo,

gospodine Atkinson, ostanite sa mnom, molim vas. Protokol

zahtijeva da vas predstavim povjereniku prije svih ostalih."

Pista je produţeno zemljano tenisko igralište, tu i tamo

prora-slo travom. Psi i seljaci pojavljuju se iz šumarka i idu

prema pisti. Kolibe su stoţaste, pokrivene slamom. Edsard

proleti nisko nad pistom, dok McKenzie pozorno pregledava

šikaru na obje strane.

"Nema zločestih momaka?" pita Edsard.

"Nema zločestih momaka," potvrdi McKenzie.

Buffalo se spusti, izravna i pojuri naprijed. Pogodio je pistu

kao raketa. Oblaci plamenocrvene prašine okruţiše prozore.

Trup otklizi lijevo, pa još ljevije, dok se teret otimao iz svojih

remena i konopa. Motori urlaju, zrakoplov se trese, škripi

nešto

378

stoje zakvačio, čuje se stenjanje i cvileţ. Motori zamriješe.

Prašina se slegne. Stigli su. Justin zuri kroz prašinu koja se

slijeţe u izaslanstvo kenijskih duţnosnika koje se

pribliţava; s njima su i djeca i nekoliko bjelkinja s

polupletenicama i narukvicama. U sredini, odjeven u smeđi

polucilindar, prastare kratke hlače pješčane boje i vrlo

iznošene antilop-cipele, korača sjajan, izbočen, veseo i bez

svake sumnje veličajan lik Markusa Lorbeera, ovoga puta

bez stetoskopa.

Sudanke iskočiše iz zrakoplova i pridruţiše se bučnoj gomili

svojih sunarodnjaka. Zimbabveanka Jamie grli svoje

drugove; skviče od uţitka i iznenađenja; grli i Lorbeera,

gladi ga po licu, skida mu šešir i popravlja rukom crvenu

kosu dok Lorbeer sav sjaji, tapše je po straţnjici, gunđajući

zadovoljno kao školarac na svoj rođendan. Nosači iz

plemena Dinka ulaze u straţnji dio zrakoplova i iskrcavaju

teret prema Edsardovim naputcima. No Justin mora ostati

na svom mjestu dok kapetan McKenzie nije sišao i poveo ga

iz zrakoplova na mjesto podalje od ove vesele guţve, preko

piste, do male uzvisine gdje skupina starješina Dinka u

crnim hlačama i bijelim košuljama sjedi u polukrug na

kuhinjskim stolcima u sjeni stabla. U sredini sjedi načelnik

Arthur, iskusan, sjedokosi stari muškarac izbrazdana lica i

intenzivna, mudra pogleda. Nosi crvenu bejzbolsku kapu sa

zlatnim natpisom Pariš.

"Vi ste, dakle, čovjek od pera, gospodine Atkinson?" upita

on besprijekornim starinskim engleskim, nakon što gaje

McKenzie predstavio.

"Točno, gospodine."

"Koje novine ili časopis imaju čast da surađujete s njima,

ako smijem uzeti slobodu i pitati?" "Londonski Telegraph."

"Sundau Telegraph?" "Uglavnom radim za dnevnik." "Oba

su izvrsni listovi," objavi mudro Arthur. "Arthur je bio

narednik u Sudanskim obrambenim snagama za vrijeme

britanskog mandata," rastumači McKenzie.

"Recite mi, gospodine: bih li točno rekao ako bih ustvrdio

da ste ovdje kako biste našli duhovnu hranu?"

"Također i duhovnu hranu za moje čitatelje, nadam se,"

odgovori Justin diplomatski, ugledavši krajičkom oka

Lorbeera i njegovo izaslanstvo kako napreduju pistom.

"Onda bih vas, gospodine, također zamolio da pomognete

379

nahraniti duhove mog naroda ovdje takd- što ćete nam

poslati engleske knjige. Ujedinjeni narodi skrbe za naša

tijela, ali tako rijetko za naš duh. Najviše volimo majstore

engleske novele iz devetnaestoga stoljeća. Moţda bi vaš

cijenjeni list mogao razmotriti mogućnost subvencioniranja

takvoga pothvata."

"To ću im svakako predloţiti," reče Justin. Preko desnoga

ramena ugleda Lorbeera i njegovu skupinu kako se

pribliţavaju.

"Ţelim vam najsrdačniju dobrodošlicu, gospodine. Do kad

ćemo imati povlasticu uţivati u vašem društvu?"

McKenzie je odgovorio umjesto Justina. Ispod njih, Lorbeer

i društvo su zastali u podnoţju brijega i čekaju dok

McKenzie i Justin ne siđu.

"Do sutra u ovo vrijeme, Arthure," reče McKenzie.

"Ali ne dulje, molim vas," reče Arthur, iskosa pogledavši

svoje dvorjanike. "Nemojte nas zaboraviti kad odete,

gospodine Atkin-son. Ĉekat ćemo vaše knjige."

"Vruće je," primijeti McKenzie silazeći s brijega.

"Temperatura je negdje četrdeset - četrdeset dva i još se

penje. Opet, ovo vam je rajski vrt. Do viđenja do sutra u

isto vrijeme; dobro? Bog, Brandte. Evo, ovo je tvoj novinar."

Justin nije računao na takvu razoruţavajuću dobru narav.

Oči što ga u bolnici "Uhuru" nisu htjele vidjeti sad spontano

blistaju. Dječje lice, opaljeno suncem, sve se razvuklo u

širok, zarazan osmijeh. Grleni glas što je nervozno mrmljao

u Tessinoj bolničkoj sobi sad je samopouzdan i privlači

pozornost. Njih se dvojica rukuju dok Lorbeer govori;

Justinova jedna ruka je u Lorbeerove dvije. Stisak mu je

prijateljski i pun povjerenja.

"Jesu li vas informirali dolje u Lokiju, gospodine Atkinson,

ili su meni ostavili teţi dio posla?"

"Bojim se da nisam imao baš puno vremena za informiranje

u Lokiju," odgovori Justin, smiješeći se.

"Zašto su novinari uvijek u takvoj ţurbi, gospodine

Atkinson?" veselo prigovori Lorbeer, pustivši Justinovu

ruku samo da bi ga pljesnuo po ramenu dok ga vodi natrag

prema pisti. "Zar se dan-danas istina tako brzo mijenja?

Otac me je uvijek učio: ako je nešto istinito, onda je i

vječno."

"Daje to barem rekao mom uredniku," reče Justin.

"Opet, vaš urednik moţda i ne vjeruje u vječnost," upozori

ga Lorbeer skrećući i mašući mu prstom pred nosom.

"Moţda i ne vjeruje," sloţi se Justin.

"A vi?" Klaunska mu se obrva podigla uz svećeničko pitanje.

Justinov se mozak na trenutak isključio. Tko i što sam ono,

380

II

što se pretvaram da sam? Ovo je Martđis Lorbeer, tvoj

izdajica.

"Mislim da ću malo poţivjeti prije nego vam odgovorim na to

pitanje," odgovori kolebljivo, na što se Lorbeer iskreno

nasmije.

"Ali ne predugo, čovječe! Inače će vas dohvatiti vječnost!

Jeste li ikad prije vidjeli bacanje hrane iz zrakoplova?"

Iznenada stišavši govor, on primi Justina za ruku.

"Bojim se da ne."

"Onda ću vam to pokazati, čovječe. Onda ćete povjerovati u

vječnost, to vam obećavam. Ovdje imamo četiri izbacivanja

dnevno i to je svaki put Boţje čudo."

"Vrlo ljubazno od vas."

Lorbeer će sad ispričati svoj uobičajeni govor. Diplomat u

Ju-stinu, sofist kao i Lorbeer, zna da to sad dolazi.

"Mi ovdje pokušavamo biti djelotvorni, gospodine Atkinson.

Pokušavamo da hrana dospije do gladnih usta. Moţda

dajemo previše. Kad naši klijenti gladuju. Nikad to nisam

drţao grijehom. Moţda nam malo i laţu oko toga koliko

imaju hrane u selima i koliko ljudi skapava. Moţda smo

napravili nekoliko milijunaša na crnom trţištu u Aweilu. Ali

ništa zato, kaţem ja. U redu?"

"U redu."

Jamie se odnekud pojavila stala rame uz rame s

Lorbeerom; prati je skupina crnkinja s pisaćim blokovima.

"Moţda nas trgovci hranom i ne vole previše, jer im kvarimo

posao. Moţda siroti vračevi u guštari kaţu da im

oduzimamo posao svojom zapadnom medicinom. Moţda

svojom hranom iz zrakoplova stvaramo ovisnost o njoj. U

redu?"

"U redu."

Golemi osmijeh briše sve te nesavršenosti. "Ĉujte,

gospodine Atkinson! Recite to svojim čitateljima! Recite to

debelim guzica-ma u Ujedinjenim narodima u Nairobiju i

Ţenevi. Svaki put kad moja prehrambena postaja stavi

jednu ţlicu zobene kaše u usta djeteta koje gladuje, ja sam

obavio svoj posao. Spavam mirno u krilu Gospodnjem te

noći. Zasluţio sam ţivjeti. To ćete im prenijeti?"

"Pokušat ću."

"Kako vam je krsno ime?"

"Peter."

"Ja sam Brandt."

Opet se rukovaše, ovoga puta dulje nego prije.

"Pitajte što god hoćete, Peter. Nemam tajni pred Bogom.

Ima li nešto posebno što biste me htjeli pitati?"

381

i

"Ne još. Moţda poslije, kad se malo upoznam sa stvarima."

"Dobro. Imate vremena. Istina je vječna, je li tako?" "Tako

je."

Vrijeme je molitve.

Vrijeme je svete pričesti.

Vrijeme je čuda.

Vrijeme je podijeliti sve što se ima s cijelim ljudskim rodom.

Ili tako bar Lorbeer objavljuje, a Justin pokušava zapisati u

svoju biljeţnicu, uzalud se trudeći pobjeći od nametljivo

dobre volje svojega vodiča. Vrijeme je za promatranje

"misterije humanosti, koja ispravlja učinke ljudskoga zla,"

kako glasi još jedna uznemirujuća Lorbeerova izjava, što ju

je izrekao dok je pogledom poboţno upirao u usplamtjela

Nebesa, a Justin osjećao rame izdajice njegove ţene kako

ga prijateljski gurka. Skupio se niz promatrača. Najbliţi su

Jamie Zimbabveanka, načelnik Arthur i njegovi dvorjanici.

Dalje su se oko piste poredali: psi, skupine pripadnika

plemena u crvenim haljama i izblijedjela gomila gole djece.

"Danas smo nahranili četiri stotine i šesnaest obitelji, Peter.

Za broj osoba, treba broj obitelji pomnoţiti sa šest. Onaj

načelnik tamo - njemu dajem pet posto od svake pošiljke.

To nesluţbeno kaţem. Vi ste pristojan momak, pa vam

mogu reći. Ako slušate načelnika, pomislit ćete da Sudan

ima sto milijuna stanovnika. Imamo još jedan problem:

glasine. Ako samo jedan čovjek kaţe kako je vidio konjanika

s puškom, deset tisuća ljudi će pobjeći glavom bez obzira,

ostavivši svoje usjeve i sela."

Odjednom zašuti. Uz njega je Jamie; jednom rukom

pokazuje u nebo, a drugom je pronašla Lorbeerovu ruku i

potajno je stisnula. Načelnik i njegova svita su čuli isto;

njihov je odgovor što su podigli glave, napola zatvorili oči i

razvukli usne u napet i sretan osmijeh. Justin opazi daleku

tutnjavu motora, pa ugleda crnu točkicu izgubljenu usred

spaljena neba. Polako se točka pretvori u još jedan buffalo,

poput onoga kojim je doletio, bijel, hrabar i usamljen kao

Boţji konjanik; sad već leti na dohvat ruke iznad vrhova

krošanja, tresući se i poskakujući traţeći pravi smjer i

visinu. Zatim nestane i ne vrati se. No Lorbeerovo stado nije

izgubilo vjeru. Glave su i dalje uzdignute i pozivaju letjelicu

natrag. I evo ga, dolazi opet - nisko, ravno i svrhovito.

Justinovo grlo se stegne, oči mu se ovlaţe suzama kad je

prvi bijeli pljusak vreća hrane, poput traga od sapunskih

mjehurića, stao izvirati

382

iz repa zrakoplova. Isprva se poigravaju u zraku, zatim

ubrzaju i stanu padati u predviđeno područje kao mokra

tetovaţa mitraljeske vatre. Zrakoplov zaokruţi kako bi

opetovao manevar.

"Vidite li ovo, čovječe?" prošapće Lorbeer. Suze su i u

njegovim očima. Plače li redovito, četiri puta dnevno? Ili

samo kad ima publiku?

"Vidio sam," potvrdi Justin. Kad si vidio i kad sam ti se

svidio, nema sumnje kako si se i ti odmah upisao među

moje sljedbenike.

"Slušajte! Treba nam više pista. Stavite to u članak. Treba

nam više pista i bliţe selima. Moraju predugo hodati; to je

preopasno za njih. Siluju ih, reţu im grla. Kradu im djecu

dok ih nema. A kad stignu na mjesto, onda tek počnu

nevolje: nije dan za podjelu njihovu selu. Pa se vrate kući,

zbunjene. Mnoge umiru od te zbrke. I djeca. Hoćete li to

napisati?"

"Pokušat ću."

"Loki kaţe da više pista znači više promatrača. Kaţem,

dobro - neka bude više promatrača. Loki pita: a otkud

novac? Kaţem: prvo ga potroši, onda nađi. Što ima veze?"

Drukčija tišina obuzme pistu. Tišina puna straha. Ĉekaju li

pljačkaši u šumama da ukradu Boţji dar i pobjegnu?

Lorbeerova velika ruka opet je uhvatila Justinovu

nadlakticu.

"Mi ovdje nemamo oruţja, čovječe," objasni on, odgovarajući

na Justinovo neizgovoreno pitanje. "U selima imaju

karabine i kalašnjikove. Načelnik Arthur ih kupuje od

svojih pet posto i dijeli ih svojim ljudima. No ovo je

prehrambena postaja: sve što imamo su molitva i radio-

veza."

Ĉini se da je prošao krizni trenutak. Prvi nosači srameţljivo

dolaze do piste s vrećama, gdje će ih nagomilati. S notesima

u rukama, Jarnie i drugi pomoćnici zauzimaju poloţaje

među njima, po jedan pomoćnik za svaku hrpu vreća. Neke

su vreće pukle. Ţene s metlama revno metu rasuto ţito.

Lorbeer drţi Justina za ruku dok ga upoznaje s "kulturom

vreće hrane". Pošto je izumio bacanje hrane iz zrakoplova,

Bog je izumio vreću hrane, objašnjava on, smijući se

grohotom. Puknute ili čitave, te su bijele vreće od

najlonskih vlakana sa slovima WFP - World Food Pro-

gramme - Svjetski program prehrane isto toliko uobičajene

u juţnom Sudanu koliko i hrana koju donose.

"Pogledajte obuću onoga tamo! A vidite onome rubac na

glavi? Kaţem vam, čovječe, ako se ikad budem ţenio, obući

ću svoju nevjestu u vreću za hranu."

S druge se strane Jamie počne smijati; smijeh brzo zahvati

i

383

ostale. Svi su se još smijali kad su se iz različitih smjerova

pojavile tri povorke ţena i okupile uz drvored na drugoj

strani piste. Sve su to visoke ţene iz plemena Dinka - metar

osamdeset nije iznimka. Stupaju elegantnim afričkim

korakom koji je san svake modne piste. Većina ih je golih

grudi, no neke su strogo navukle crvene pamučne haljine

preko prsa. Spokojno promatraju hrpe vreća pred njima.

Govore tiho, samo za se. Svaka povorka zna kamo ide.

Svaki pomoćnik zna svoje primateljice pomoći. Jus-tin

kradomice pogleda Lorbeera dok ţene jedna po jedna govore

svoja imena, uzimaju vreću za grlo, bacaju je u zrak i

smještaju je na glavu. Uvidje kako su Lorbeerove oči

ispunjene tragičnom nevjericom, kao daje tvorac nevolje tih

ţena, a ne spasa.

"Nešto nije u redu?" pita Justin.

"Ţene. One su jedina nada Afrike, čovječe," odgovara

Lorbeer i dalje šaptom, neprestance zureći u njega. Vidi li

Vanzu među njima? I sve ostale Vanze? Male mu, svijetle

oči izgledaju tako pune osjećaja krivnje ispod polucilindra.

"Zapisi to, čovječe. Hranu dijelimo samo ţenama. A

muškarci? Ne vjerujemo tim kretenima s druge strane

ceste. Ne, nipošto. Oni prodaju naše ţito na trţnici. Tjeraju

ţene da im od njega prave ţestoko piće. Kupuju cigarete,

puške, kurve. Muškarci su propalice. Ţene vode kućanstva,

a muškarci vode ratove. U cijeloj se Africi vodi velika borba

spolova, čovječe. Ovdje samo ţene rade Boţji posao. Zapisi

to, čovječe."

I Justin poslušno piše, kako mu bje rečeno. Nepotrebno, jer

je istu poruku svakoga dana slušao od Tesse. Ţene tiho

nestaju u sjeni drveća. Psi liţu prosuto ţito.

Jamie i ostali pomoćnici su se razišli. Oslanjajući se na svoj

dugi pastirski štap, Lorbeer sa smeđim polucilindrom ima

autoritet duhovnoga vođe dok vodi Justina preko piste, sve

dalje od za-seoka tukula prema plavoj crti šume. Desetero

djece se prepire i gura među sobom da bi bila s njim.

Vješaju se velikom čovjeku o ruku. Hvataju mu se za prst i

vise u zraku, skvičeći glasno i la-matajući noţicama u

zraku.

"Oni se igraju lavova," povjeri Lorbeer Justinu dok ga djeca

navlače i reţe na njega. "Prošle smo nedjelje na vjeronauku

imali Danijela u lavljoj jazbini. Lavovi su oglodali sirotog

Danijela tako brzo te ga Bog nije stigao spasiti. Kaţem

klincima: ne, ne, ne; morate pustiti neka Bog spasi

Danijela! Tako stoji u Bibliji! Ali ne, oni kaţu kako su lavovi

previše gladni da bi čekali. Dajmo neka

384

prvo pojedu Danijela, a Bog moţe poslije izvoditi čuda!

Inače će lavovi skapati od gladi, kaţu oni."

Pribliţavaju se redu četvrtastih štagljeva na daljem kraju

piste. Pred svakim je štagljem tratina ograđena grubo

slupanom ogradom. Na svakoj livadici minijaturni Had

teških bolesnika, sprţenih, sparušenih, uzetih i

dehidriranih. Ţene se u tihoj patnji svijaju nad njima.

Dojenčad puna muha, preslaba da bi plakala. Starci u

komi, zagušeni vlastitom bljuvotinom i izmetom. Nasmrt

umorni liječnici i bolničari čine sve što mogu da bi ih

nekako dovukli i namamili u neku vrstu reda. Nervozne

djevojke stoje u dugu redu, šapćući među sobom i hihoćući.

Dvojica šiparaca bjesomučno se mlate dok im jedan starac

prijeti štapom.

Dok ih izdaleka slijede Arthur i njegova svita, Lorbeer i

Justin su stigli do dispanzera sa slamnatim krovom, poput

seoskog paviljona za opremu za kriket. Blago se probijajući

kroz guţvu brbljavih pacijenata, Lorbeer vodi Justina do

čelične pregrade što je čuvaju dvojica nepokolebljivih

krupnih crnaca u majicama Medecins Sans Frontieres.

Pregrada se otvori, pa Lorbeer pohita unutra, skine klobuk

i povuče Justina za sobom. Bijela medicinska sestra i tri

crna pomoćnika nešto miješaju i mjere iza drvene tezge.

Ozračje nadzirane, ali stalne uţurbanosti. Ugledavši Lor-

beera, medicinska sestra hitro digne glavu i široko se

nasmiješi.

"Bok, Brandt. Kako se zove tvoj zgodni prijatelj?" upita ona

oštrim škotskim izgovorom.

"Helen, ovo je Peter. On je novinar, koji će objaviti svijetu

istinu o vama lijenčinama."

"Bog, Peter."

"Bog."

"Helen je medicinska sestra iz Glasgowa."

Na policama, naslagane visoko do stropa, višebojne kutije i

staklenke. Justin ih pregleda, hineći općenito zanimanje,

traţeći poznato crveno-crnu kutiju s veselim znakom triju

pčela. Lorbeer se postavio ispred pregrade, opet preuzevši

ulogu predavača. Medicinska sestra i pomoćni bolničari

razmijene ironične osmijehe. Evo ga opet! Lorbeer drţi u

ruci i pokazuje staklenku punu zelenih tableta, industrijske

veličine.

"Peter," poče sumorno, "sad ću ti pokazati drugu ţilu

kucavicu Afrike."

Pripovijeda li on to svakoga dana? Svakom posjetitelju? Je

li to njegov dnevni pokajnički čin? Je li to i Tessi rekao?

385

"Afrika ima osamdeset posto oboljelih od side na svijetu,

Pe-ter. Prema opreznim procjenama. Tri četvrtine bolesnika

ne primaju nikakve lijekove. Za to moţemo zahvaliti

farmaceutskoj industriji i njihovim slugama, američkom

Ministarstvu vanjskih poslova, koje prijeti uvedbom

američkih sankcija svakoj zemlji koja se usudi početi

proizvoditi vlastitu, jeftinu inačicu skupih lijekova američke

proizvodnje. U redu? Jesi li to zapisao?"

Justin ohrabrujuće kimne Lorbeeru. "Samo nastavi!"

"Tablete u ovoj staklenci stoje u maloprodaji dvadeset

američkih dolara u Nairobiju, šest u New Yorku, osamnaest

u Mani-li. Za koji će dan u Indiji početi proizvodnja

generičke inačice, pa će isti lijek stajati šezdeset centi.

Nemoj mi pričati o troškovima istraţivanja i razvoja!

Farmaceutske multinacionalke su te troškove amortizirale

prije deset godina. Osim toga, dobar dio njihove zarade

dolazi iz drţavnih izvora. Prema tome, sve je to sranje.

Ovdje imamo posla s amoralnim monopolom koji svakoga

dana odnosi ljudske ţivote. Dobro?"

Lorbeer poznaje svoje izloške tako dobro te ih moţe i

naslijepo dohvatiti, što i čini. Vrativši staklenku na njezino

mjesto na polici, dohvati s police veliku crno-bijelu kutiju.

"Ovi gadovi već trideset godina krčme istu formulu. Protiv

čega? Protiv malarije. Znaš li zašto se već trideset godina

nije promijenila, Peter? Zato što malarije nema u New

Yorku! Neka je tamo dobije samo nekoliko ljudi, pa da vidiš

kako će brzo izbaciti novi lijek!" Uzme drugu kutiju. Ruke

mu, baš kao i glas, dršću od iskrena gnušanja. "Evo! Ova

velikodušna i filantropska tvornica lijekova iz New Jerseva

dala je veliku donaciju svojih proizvoda najsiromašnijim

zemljama na svijetu. Dobro? Ah, te tvornice lijekova... njih

se mora voljeti. Ako ih ne volite, one se uplaše i raţaloste.

I postanu opasne, pomisli Justin, ali ne reče ništa.

"Zašto je tvornica poklonila ovaj lijek? Kazat ću ti. Zato što

su počeli proizvoditi bolji. Stari im je čisti višak na

skladištu. Tako su poslali u Afriku zalihe starog lijeka, s još

šest mjeseci roka trajanja. Dobili su nekoliko milijuna

dolara porezne olakšice za svoju velikodušnost. Uz to su

uštedjeli još nekoliko milijuna skladišnih troškova. Tu su i

nemali troškovi uništavanja lijekova koji se ne mogu više

prodati. Napokon, svi govore: gledaj kako su oni dobri

dečki. To govore čak i njihovi vlastiti dioničari." Okrene

kutiju pa prezrivo pogleda njezino dno. "Ova je pošiljka

stajala tri mjeseca u carinskom skladištu u Nairobiju dok

su carinici čekali da ih netko podmiti. Prije nekoliko godina

ista je tvrtka poslala u

386

Afriku sredstva za jačanje rasta kose, za odvikavanje od

pušenja i protiv pretilosti*. I za taj su čovječni čin pokupili

milijune dolara od poreznih olakšica. Gadovi ne mare ni za

što drugo nego za novac. Jedini bog kojemu se klanjaju jest

Mamon!"

No punu ţestinu svoje tirade zadrţao je za vlastite

gospodare - lijene propalice u upravama humanitarnih

organizacija u Ţe-nevi, koji se uvijek nađu lijepo pri ruci

farmaceutskim multina-cionalkama.

"I ti ljudi sebe nazivaju humanitarcima!" podţe on glas, a

pomoćnici i medicinska sestra još se šire osmjehuju, dok se

Jus-tin nehotice prisjetio riječi na H što ih je Tessa toliko

mrzila. "Imaju sigurna radna mjesta, velike plaće

oslobođene poreza, dobre mirovine, skupe aute, besplatne

međunarodne škole za svoju djecu! Stalno su na sluţbenom

putu, toliko da ne stignu ni potrošiti plaću. Vidio sam ih,

čovječe! U finim švicarskim restoranima obilno objeduju sa

slatkorječivim farmaceutskim lobistima. Zašto bi oni lomili

vrat za sirotinju i za čovječnost? U Ţenevi ima nekoliko

milijarda dolara viška, koji samo čekaju da ih se potroši.

Sjajno! Dajmo ih farmaceutskoj industriji! Usrećimo

Amerikance!"

U tišini nakon oluje, Justin se usudi postaviti pitanje.

"U kojem ste svojstvu bili kad ste ih vidjeli, Brandt?"

Glave se podignu. Sve osim Justinove. Izgleda da se nitko

prije nije usudio izazvati proroka u njegovoj pustinji.

Lorbeerove se očice rašire. Bolna mu grimasa namršti

crveno čelo.

"Vidio sam ih, čovječe, lijepo ti kaţem. Svojim vlastitim

očima."

"Uopće ne sumnjam u to. Ali bi mogli moji čitatelji. Mogli bi

se upitati: "Što je radio taj Brandt kad ih je vidio?" Je li

radio za Ujedinjene narode? Ilije slučajno ručao u istom

restoranu?" Malo se nasmijavši kako bi pokazao da to drţi

nevjerojatnim, upita: "Ili ste radili za Sile tame?"

Osjeća li Lorbeer nazočnost neprijatelja? Zvuči li mu izraz

Sile tame prijeteće poznato? Je li mu u bolnici stvarno bila

magla na očima, ili ga je ipak vidio? Lice mu postane jadno.

Iz njega je isparila dječja lakoća, ostavivši lice povrijeđena

starca. Nemoj mi to činiti - govori izraz njegova lica. Ti si mi

prijatelj. No savjesni novinar previše je zaposlen črčkanjem

svojih biljeţaka a da bi bio od neke pomoći.

"Ako se ţeliš okrenuti Bogu, moraš prvo biti grešnik," reče

Lorbeer ozbiljnim, hrapavim glasom. "Svi smo ovdje

obraćenici i svi smo na Boţjoj milosti, vjerujte mi."

387

No povrijeđeni izraz nije napustio Lorbeerovo lice. Niti

nelagoda. Na njemu je kao priopćenje loše vijesti koju je

pokušavao ne čuti. Na povratku preko piste razmetljivo je

dao prednost društvu načelnika Arthura. Njih dvojica

hodaju kako to čine Dinke: dvojica muškaraca s rukom u

ruci - krupni Lorbeer s polu-cilindrom i Arthur, mršav

poput strašila, s pariškom kapom.

Drvena ograda od kolja s prečkom od ispiljena debla kao

ulazom označava ulazak u posjed voditelja prehrambene

postaje Bran-dta i njegovih pomoćnika. Djeca popadaše s

njega i udaljiše se. Samo Arthur i Lorbeer prate uvaţenoga

gosta na obveznom obilasku dijelova kampa. Improvizirana

tuš-kabina: u drvenoj kolibici kanta za zalijevanje cvijeća

postavljena je iznad glave, sa špagom za prevrtanje. Kišnicu

dovodi crpka iz kamenog doba, koju pokreće agregat,

također iz kamenog doba. Sve je to izumio veliki Brandt.

"Jednog ću dana ovo patentirati!" objavi Lorbeer uz preočit

mig, koji mu Arthur revno vrati.

Sunčev kolektor leţi na tlu usred kokošinjca. Kokoši

skakuću po njemu.

"Osvjetljava cijeli kamp, samo od sunčeva svjetla!" pohvali

se Lorbeer, no ţar je nekako ispario iz njega.

Zahodi su na kraju ograđenog dijela: jedan za muškarce,

jedan za ţene. Lorbeer zalupa na vrata muškoga zahoda, pa

ih otvori; iz rupe u tlu gadno zasmrdi.

"Muhe su ovdje postale rezistentne na sve moguće vrste de-

zinficijensa!" nezadovoljno će on.

"Multirezistentne muh, a?" dobaci Justin, široka osmijeha;

Lorbeer ga najprije izbezumljeno pogleda, pa tek onda

uspije natjerati usne na usiljen osmijeh.

Prošavši kampom, zaustave se kako bi pogledali svjeţe

iskopan grob veličine četiri metra sa metar i pol. Obitelj

zelenih i ţutih zmija leţi smotana u crvenom blatu na

početku rake.

"Ovo je naše sklonište od zračnih napada. Ugrizi ovih zmija

gori su od bomba," nastavio je Lorbeer jadikovati protiv

okrutnosti prirode.

Kako Justin nije reagirao, okrenuo se podijeliti dosjetku s

Arthurom. No on je već otišao svojima. Kao čovjek u

očajničkoj potrazi za prijateljstvom, Lorbeer zagrli Justina i

zadrţi ruku oko njega dok su se brzinom lakog pješaštva

upućivali prema središnjem tukulu.

388

"Sad ćeš kušati naš kozji gulaš," najavi odlučno. "Ovaj ovdje

kuhar pravi bolji gulaš nego u ţenevskim restoranima!

Slušaj, ti si dobar momak. Ti si moj prijatelj!"

Koga si vidio u onom grobu među zmijama? Je li to bila

opet Vanza? Ilije Tessa ispruţila ledenu ruku i dotaknula

te?

Promjer tukula nije više od pet-šest metara. Od drvenih je

paleta slupan obiteljski stol za blagovanje. Za sjedala sluţe

neotvoreni sanduci jestivog ulja i piva. Rasklimani

ventilator beskorisno se okreće na stropu; zrak zaudara na

soju i insekticid. Samo Lorbe-er ima stolac, kao glava

obitelji; stolac je dovučen sa svog mjesta ispred radija, pod

velikim starinskim kišobranom pokraj plinskoga štednjaka.

Sjedi na njemu vrlo uspravan, sa svojim šeširom; Justin

mu sjedi na jednoj strani, a Jamie, koja sjedi kao da ima

pravo na to, na drugoj. Nasuprot Justinu smjestio se mladi

liječnik s konjskim repom iz Firenze, uz njega Škotkinja

Helen iz dispanzera, a nasuprot Helen medicinska sestra

Nigerijka, imenom Salvation.

Ostali članovi Lorbeerove šire obitelji nemaju vremena za

gubljenje. Grabe gulaš i jedu ga stojećki, ili sjednu tek

toliko dok ga progutaju i odu dalje. Lorbeer gladno trpa u

sebe gulaš ţlicu za ţlicom, strijeljajući pogledom okolo dok

jede i priča, priča. Iako od vremena do vremena usmjeri

pozornost na nekog pojedinačnog člana publike, nitko ne

sumnja kako je sva njegova mudrost prije svega

namijenjena londonskom novinaru. Prva tema razgovora

Lorbeeru je rat. Ne plemenski okršaji koji su svuda oko

njih, nego "prokleti veliki rat" što bjesni na naftnom polju

Bentiu na sjeveru i širi se na jug.

"Oni gadovi u Kartumu imaju tenkove i helikoptere, Peter.

Trgaju ovdašnje ljude na komadiće. Pođi tamo i vidjet ćeš i

sam. Ako bombardiranje nije dovoljno, imaju oni i pješačke

postrojbe da dovrše posao, nema problema. A oni siluju i

kolju koliko im srce ţeli. I tko im pomaţe? Tko plješće uz

aut-liniju? Multinacionalne naftne kompanije!"

Njegov glas, pun gnušanja, glasan je kao za govornicom.

Razgovori oko njega moraju se nadglasavati s njime ili

prestati. Uglavnom prestaju.

"Multinacionalke oboţavaju Kartum, čovječe! "Dečki," kaţu

oni, "mi duboko poštujemo vaša fundamentalistička

islamska načela. Pokoje javno bičevanje, nekoliko

odsječenih ruku, to nam se jako sviđa. Pomoći ćemo vam

na svaki način. Samo vi rabite

389

naše ceste i uzletišta koliko vam god odgovara. Samo

nemojte da nam one lijene kršćanske crne propalice s juga

stoje na putu! Da nam ometaju profit! Samo vi njih lijepo

etnički očistite, posve se u tome slaţemo s vama! Pa lijepo,

dečki, evo: tu je nešto prihoda od nafte za vas. Kupite si još

oruţja!" Jesi li čula, Salvation? Peter, jesi li sve zapisao?"

"Svaku riječ. Hvala, Brandt," tiho će Justin iz svoje

biljeţnice.

"Multinacionalke rade za samoga vraga; kaţem ti, čovječe!

Jednoga će dana završiti u paklu, kamo i pripadaju!"

Teatralno se sklupčao, pokrivajući velikim šakama lice. Igra

ulogu Multi-nacionalca koji se na Sudnji dan susreo sa

svojim Tvorcem. ""Nisam ja, Gospodine! Ja sam samo

slušao zapovijedi. Zapovijedi velikoga boga Profita." Taj

Multinacionalac, to je onaj koji te navuče na cigarete, a

onda ti prodaje lijek protiv raka koji ne moţeš kupiti, jer je

preskup!"

Da, i to je onaj ti prodaje neispitane lijekove. Onaj koji pri-

lagođava nalaze kliničkih ispitivanja i upotrebljava sirotinju

kao zamorce.

"Hoćeš kavu?"

"Rado, hvala."

Lorbeer skoči na noge, zgrabi Justinovu šalicu za juhu,

ispere je vrućom vodom iz termosice kao preludij u

punjenje kavom. Lorbeerova košulja zalijepila mu se za

leđa, otkrivajući jastučiće mesa koje podrhtava. Ali ne

prestaje govoriti. Ima strah od tišine.

"Jesu li ti momci dolje u Lokiju ispričali o vlaku, Peter?"

viče on, sušeći šalicu papirnatim ubrusom što ga je iščupao

iz vreće za smeće iza sebe. "Onaj prokleto stari vlak koji

dolazi na jug brzinom hoda jedno triput godišnje?"

"Bojim se da nisu."

"Silazi on starom prugom što ste je vi Britanci izgradili;

dobro? Dolazi vlak. Kao u starim filmovima. Ĉuvaju ga divlji

konjanici sa sjevera. Vlak donosi zalihe svim kartumskim

vojnim posadama na putu od sjevera do juga. Dobro?"

"Dobro."

Zašto se tako znoji? Zašto su mu oči tako uplašene i u

potrazi za nečim? Kakvu li to usporedbu sebi izvodi između

arapskoga vlaka i njegovih vlastitih grijeha?

"Ĉovječe, kakav vlak! Trenutačno je zaglavio između Ariatha

i Aweila, dva dana hoda odavde. Moramo se moliti Bogu da

rijeka ostane izvan svoga korita, pa gadovi moţda neće doći

ovamo. Na-

390

prave pokolj gdje god stignu, kaţem ti. Ubijaju sve ţivo.

Nitko ih ne moţe zaustaviti. Prejaki su."

"O kojim to gadovima govoriš, Brandt?" upita Justin,

zapisujući opet u biljeţnicu. "Na trenutak sam izgubio nit."

"Divlji sjevernjački konjanici su ti gadovi, čovječe! Zar misliš

da i plaćaju kako bi štitili vlak? Ne, ma kakvi! Ni novčića!

Rade to besplatno, iz čiste dobrote! Njihova je nagrada u

ubijanju, pljački i silovanju u selima duţ puta. Pale sela.

Otimaju djecu, dječake i djevojčice, pa ih vlakom voze

natrag kad se vlak isprazni. Ukradu sve što ne spale."

"Ah. Shvaćam."

Ali vlak Lorbeeru nije dovoljan. Ništa nije dovoljno ako

zaprijeti tišina, pa ga izloţi opasnosti pitanja koja ne ţeli

čuti. Progonjenim pogledom već očajnički traţi nastavak.

"Jesu li ti onda pričali o zrakoplovu? Ruska letjelica, starija

od Noine arke, čovječe. Drţe je dolje u Jumi. Kakva priča!"

"Nisam čuo ni za vlak, niti za zrakoplov. Kako rekoh, nisu

mi imali vremena ništa ispričati."

Justin opet čeka, s poslušno spremnom penkalom, da čuje

priču o starom ruskom zrakoplovu u Jumi.

"Oni ludi muslimani u Jumi prave domaće bombe, kao

topovsku tanad. Prave ih, kotrljaju ih niz trup toga starog

aviona, pa ih bacaju na kršćanska sela. "Evo vam, kršćani!

Zgodno ljubavno pisamce od vaše muslimanske braće!"

Domaće su bombe vrlo djelotvorne, Peter, vjeruj mi. Dečki

su vrlo dobro ovladali gađanjem. O, da! Takve bombe lako

eksplodiraju same od sebe. Zato posada dobro pazi da ih se

svih riješi prije povratka u Jumu."

Ispod kišobrana se oglasi radioprimopredajnik, najavljujući

dolazak još jednoga bujfala. Prvo lakonski glas iz Lokija,

zatim kapetan letjelice, koji ţeli uspostaviti vezu. Zgurena

na sjedalu, Jamie javi da je vrijeme dobro, tlo čvrsto i da

nema sigurnosnih problema. Blagovatelji na brzinu odoše,

no Lorbeer ostane na mjestu. Justin brzo zatvori biljeţnicu,

pa je pod Lorbeerovim pogledom spremi u dţep, zajedno s

penkalama i naočalama za čitanje.

"U redu, Brandt. Odličan kozji gulaš! Imam nekoliko

specijalističkih pitanja, ako nemaš ništa protiv. Moţemo li

negdje zajedno sjesti na jedan sat, a da nas nitko ne

prekida?"

Poput čovjeka koji ide na vlastito smaknuće, Lorbeer

povede Justina do utabane livade istočkane šatorima i

konopima za sušenje rublja. Zvonolik šator stoji zasebno od

ostalih. Sa šeši-

391

rom u ruci, Lorbeer pridrţi Justinu skut šatora da uđe,

uspjevši se grozno servilno nasmiješiti. Pri ulasku im se

pogledi sretnu, pa Justin vidje u Lorbeeroviin očima ono što

je već vidio u tu-kulu, no sad je jasnije: čovjeka uplašenog

čovjeka koji je vidio nešto što pod svaku cijenu odbija

vidjeti.

392

DVADESET ĈETVRTO POGLAVLJE

Zrak je u šatoru teţak, stlačen; vruće; smrdi na trulu travu

i ustajalu odjeću iz koje nikakvo pranje više ne moţe isprati

vonj. Ima samo jedna drvena stolica. Kako bije ponudio

Justinu, mora s nje ukloniti luteransku Bibliju, knjigu

Heineove poezije, fla-nelsku pidţamu kao za bebe i torbu za

uzbunu voditelja prehrambene postaje s

radioprimopredajnikom, čija antena strši iz naprtnjače.

Nakon što je ponudio stolicu Justinu, zgrči se na poljskom

krevetu s riđom glavom u rukama; mokra mu leđa

podrhtavaju dok čeka da Justin progovori.

"Moje novine zanima kontroverzni novi lijek protiv

tuberkuloze koji se zove Dypraxa. Proizvodi ga Karei Vita

Hudson, a u Africi distribuira Kuća ThreeBees. Moje novine

drţe da vam je pravo ime Markus Lorbeer i da ste vi dobra

vila koja je bacila taj lijek na trţište," objasni Justin,

otvarajući ponovno svoju biljeţnicu.

Lorbeer se ne strese. Znojna leđa, riđe-zlatna glava,

spuštena ramena - sve je ostalo nepomično u šoku nakon

Justinovih riječi.

"Sve se više govori o nuspojavama Dypraxe, kao što sigurno

znate," nastavio je Justin, okrenuvši stranicu unatrag kako

bi nešto provjerio. "KVH i ThreeBees neće zauvijek moći

prstom če-piti pukotinu u brani. Moţda bi vam bilo

pametno reći nešto prije njih."

Znoj se cijedi s njih - dvojice ţrtava iste bolesti. Vrućina je

tako strašna u šatoru da Justin zamišlja rizik da joj

podlegnu i obojica padnu u san, u obamrlost, jedan pokraj

drugoga. Lorbeer ustane i zagleda se kroz rešetkom

zagrađen plastični prozor

393

šatora. Tako sam ja istrpio zatočeništvo u donjem katu,

pomisli Justin, gledajući kako njegov zatvorenik zastajkuje i

ogleda se u limenom zrcalu, ili pogledava drveni kriţ

pribijen za platno iznad uzglavlja.

"Kriste Boţe, čovječe! Kako si me našao?"

"Razgovarao sam s ljudima. Imao sam i malo sreće."

"Daj ne seri, čovječe! Kakve sreće!? Tko te plaća?"

I dalje korača. Odmahuje glavom da bi se oslobodio znoja.

Okreće se, kao da očekuje da mu je Justin za petama.

Zagleda se u nj sumnjičavo i prijekorno.

"Ja sam slobodnjak," reče Justin.

"Vraga si slobodnjak! Kupio sam ja više takvih novinara!

Znam vas ja sve! Tko te je kupio?"

"Nitko."

"KVH? Curtiss? Zaradio sam puno novaca za njih, za Boga

miloga!"

"A zaradili su i oni štogod novaca za tebe, je 1" da? Prema

mom listu, vlasnik si jedne trećine četrdeset devet posto

tvrtki koje su patentirale formulu lijeka."

"Odrekao sam se toga! I Lara se odrekla. Bila je to krvarina.

"Uzmite," rekao sam im. "Vaše je! A na Sudnji dan, neka

vam se Bog smiluje!" Tako sam im rekao, Peter."

"S kim si zapravo razgovarao?" upita Justin, zapisujući. "S

Curtissom? Nekim iz KVH?" Uţas se ocrtavao na

Lorbeerovu licu. "Ili s Crickom, moţda. A, da: shvaćam.

Crick ti je bio veza u ThreeBees"

I zapiše Crick u biljeţnicu, slovo po slovo, jer mu je ruka

mokra od vrućine. "Dypraxa i nije loš lijek, zar ne? Moje

novine smatraju daje to dobar lijek, koji je samo prebrzo

bačen na trţište."

"Brzo?" Riječ ga je gorko nasmijala. "Brzo, je li? Dečki iz

KVH htjeli su nalaze kliničkih ispitivanja tako brzo da nisu

mogli čekati do sutrašnjeg doručka."

Snaţna detonacija zaustavi svijet. Prvo je to kartumski

zrakoplov ruske proizvodnje iz Jume, koji je ispustio jednu

od svojih domaćih bomba. Onda divlji jahači sa sjevera.

Onda je izbila ţestoka bitka za naftno polje Bentiu; proširila

se i stigla pred vrata prehrambene postaje. Šator se trese,

ispuhuje i zguruje, čekajući novi napad. Kolci i konopi cvile

i škripe, dok val vode zapljuskuje platneni krov. Unatoč

svemu, Lorbeer kao da nije opazio kako je počeo napad.

Stoji usred šatora pritišćući lijevim dlanom čelo, kao da se

pokušava sjetiti nečega što je zaboravio. Justin otvori

platnena vrata šatora i kroz pljusak nabroji tri mrt-

394

va šatora i dva koja umiru pred njegovim očima. Voda se

slijeva s rublja na sušilu. Od livade je nastalo jezero; plima

se penje prema drvenim zidovima tukula. U valovima se

valja preko slamnatoga krova skloništa od zračnih napada.

Zatim kiša prestane, jednako naglo kako je i počela.

"Onda, Markuse," počne Justin gotovo vedro, kao daje kiša

pročistila i zrak u šatoru, a ne samo vani. "Pričaj mi o

Vanzi! Je li ti njezina sudbina bila ţivotna prekretnica?

Moje novine smatraju da jest."

Lorbeerove izbuljene oči i dalje fiksiraju Justina. Pomaknu

usne kao da će progovoriti, no nikakav zvuk ne izađe iz

njih.

"Vanza iz jednoga sela sjeverno od Nairobija. Vanza koja se

preselila u sirotinjsko predgrađe Kiberu. Poslali su je neka

rodi u bolnici "Uhuru". Umrla je, ali dijete je preţivjelo.

Moje novine vjeruju daje bila u bolničkoj sobi s Tessom

Quayle. Je li moguće daje tako? Ilije znaš kao Tessu Abbott,

kako se također ponekad predstavljala?"

Justinov je glas i dalje ravnomjeran, bez strasti, kako i

dolikuje objektivnu izvjestitelju. Bestrasnost uglavnom nije

hinjena, jer njemu ne pada lako imati čovjeka na milost i

nemilost. Ţelja za osvetom u njemu je preslaba. Zrakoplov

se spustio nisko na putu do zone za ispuštanje tereta.

Lorbeerov se pogled digne prema nebu u slabašnoj nadi.

Došli su me spasiti! Nisu. Došli su spasiti Sudan.

"Tko si ti?"

Trebalo mu je puno hrabrosti da istisne iz sebe to pitanje.

No Justin ne obrati pozornost na njega.

"Vanza je umrla. I Tessa. I Arnold Blum, liječnik, belgijski

hu-manitarac, njezin dobar prijatelj. Moje novine drţe da

su njih dvoje došli ovamo i razgovarali s tobom svega

nekoliko dana prije nego su ubijeni. Moje novine također

vjeruju da si Tessi i Ar-noldu priznao sve o Dypraxi; to je

samo pretpostavka, dakako. A čim su otišli, izdao si ih

svojim bivšim poslodavcima kako bi sebe osigurao. Moţda

si to učinio radio-porukom svom prijatelju gospodinu

Cricku. Zvuči li ovo poznato?"

"Isuse Kriste, čovječe! Boţe presveti!"

Markus Lorbeer izgara na lomači. Primio se objema rukama

za središnji stup šatora i pritišće glavu na taj kolac kao da

će se tako zakloniti od nemilosrdne bujice Justinovih

pitanja. Podigao je u muci glavu prema Nebesima; usne mu

nešto nerazumljivo šapću. Ustavši, Justin donese stolicu,

primakne je Lorbeeru i posjedne ga u nju.

395

"Što su Tessa i Arnold traţili dolazeći ovamo?" nastavlja on

ispitivanje. Pitanja su i dalje namjerice postavljena

opuštenim tonom. Ne bi ţelio više ispovijedi u suzama, niti

zaziva Boga.

"Traţili su moju krivnju, čovječe. Moja sramna prošla djela,

moj grijeh taštine," odgovori Lorbeer šaptom, brišući lice

namočenom krpom što ju je izvukao iz dţepa kratkih hlača.

"I dobili su je?"

"Jesu, čovječe. Sve do zadnjega komadića. Kunem se."

"Snimali su magnetofonom?"

"Imali su dva! Ta ţena nije vjerovala samo jednom

magnetofonu!" Kriomice se nasmiješivši, Justin oda

prinanje pravničkom duhu svoje pokojne supruge. "Posve

sam se ogolio pred njima. Dao sam im golu, čistu istinu,

kao pred Gospodinom. Nije bilo druge. Bio sam zadnja

karika u njihovu istraţivanju."

"Jesu li rekli što namjeravaju s dobivenim podatcima?"

Lorbeer ove se oči rašire, ali usne mu ostadoše stisnute, a

tijelo nepomično toliko te se Justin upitao nije li milosrdna

smrt došla po njega. No pokazalo se da se samo prisjećao.

Odjednom počne govoriti vrlo glasno. Gotovo je vikao, ţeleći

se što prije osloboditi riječi što ih je imao izgovoriti.

"Prenijet će ih jednom čovjeku u Keniji kome vjeruju. Sve će

reći Leakevu. Sve podatke što su ih prikupili. Neka Kenijci

rješavaju kenijske probleme, rekla je. Leakev je pravi čovjek

za to. U to su bili uvjereni. Upozorili su me. Ona. "Markuse,

skrij se, bolje ti je. Ovo mjesto više nije sigurno. Nađi si

dublju jazbinu, ili će te sasjeći na komade jer si ih izdao

nama.""

Justinu je teško izvući prave Tessine riječi iz ovih, što ih

Lorbeer izgovara čudnim glasom, iako se trudi. U svakom

slučaju, najvaţnije je jasno - Tessi je u tom trenu bilo više

stalo do Lorbeer ove sigurnosti nego do vlastite.

"A što je Blum rekao?"

"Bio je posve u pravu. Posve u pravu kad mi je rekao da

sam šarlatan koji je iznevjerio ukazano mu povjerenje."

"To ti je, svakako, pomoglo da ga izdaš," ljubazno dometne

Justin. No ljubaznost nije više pomagala, jer je Lorbeer već

počeo plakati. A on rida gore nego Woodrow - tuli, jeca i

baca suze na sve strane, moleći za uvaţavanje olakotnih

okolnosti. On voli taj lijek, čovječe! Lijek ne zasluţuje javnu

osudu! Još samo nekoliko godina i zauzet će mjesto koje

mu pripada među velikim medicinskim otkrićima našeg

vremena! Mora se samo provjeriti najvišu razinu toksičnosti

i nadzirati dozu koju dajemo. Već se radi na tome. Dokad

izađu na američko trţište, sve će te mušice

396

već nestati, nema problema! Lorbeer voli Afriku, čovječe, on

voli cijeli ljudski rod, on je dobar čovjek; nije rođen da bi

nosio takvu krivnju na leđima! Opet, i dok moli, cvili, stenje

i bjesni, uspio se nekako, tajnovito, pridići iz svoga poraza.

Sjedi sad uspravno. Zabacio je ramena, a preko lica mu se

navuče veo nadmoćnosti, zamijenivši pokajničku ţalost.

"A pogledaj samo njihov odnos, čovječe," prigovori on,

namješteno se čudeći. "Pogledaj njihovo etičko vladanje. O

čijim ovdje grijesima govorimo, molim lijepo, pitam seja."

"Mislim da ovaj dio teško slijedim," blago primijeti Justin,

podiţući u sebi ogradu duševnoga zdravlja između sebe i

Lorbe-era.

"Ĉitaj novine, čovječe! Slušaj radio! Sam zaključi, pa mi

reci, molim te. Što je ta zgodna udana bjelkinja radila

putujući sa stalnom pratnjom zgodnoga crnog liječnika?

Zašto se predstavlja djevojačkim prezimenom, a ne

prezimenom svoga zakonitog muţa? Zašto se postavlja sa

svojim ljubavnikom ovdje, u ovom šatoru, preljubnica i

licemjerka jedna, i ispituje Markusa Lorbe-era o njegovoj

osobnoj moralnosti?"

No sigurnosna pregrada kao daje nekamo nestala, jer se

Lorbeer zagledao u Justina kao da je anđeo smrti došao

pozvati ga pred Boţji sud, kojega se toliko boji.

"Isuse Kriste! Pa ti si... on. Njezin muţ. Quayle."

Posljednje bacanje hrane toga dana ispraznilo je ograđenu

livadu od radnika. Ostavivši Lorbeer a neka sam plače u

svom šatoru, Justin sjedne na humak iza skloništa kako bi

uţivao gledajući večernju predstavu: prvo kao ponoć crne

čaplje grakćući nisko kruţe, najavljujući suton. Zatim

grmljavina potjera zadnje večernje sunčeve zrake u

nekoliko dugih, drhtavih gromova; onda dnevna vlaga

uzađe kao bijeli veo. Napokon se pojave zvijezde, bliske da

se mogu rukom dohvatiti.

>\

397

DVADESET PETO POGLAVLJE

Izvan fino usmjerenih glasina u Whitehallu i Westminsteru,

izvan papagajskoga ponavljanja riječi i slika koje

usmjeravaju pozornost u pogrešnom smjeru na televiziji,

izvan uskih umova novinara, čija ispitivačka duţnost ne

seţe dalje od najbliţeg roka i najbliţeg ručka na tuđi račun,

maloj ljudskoj povijesti pridodano je novo poglavlje.

Promaknuće en poste - suprotno ustaljenoj praksi - gosp.

Alexandera Woodrowa na mjesto (i u rezidenciju)

britanskoga visokoga povjerenika u Keniji izazvalo je tiho

zadovoljstvo u bijeloj zajednici u Nairobiju, a i domaći tisak

ju je pozdravio. "Tiha snaga razumijevanja," glasio je

podnaslov na trećoj stranici najrobij-skoga Standarda, gdje

se govorilo kako je Gloria "svjeţi dašak koji će odagnati

posljednju preostalu paučinu britanskog kolonijalizma u

Keniji".

O iznenadnom nestanku Portera Coleridgea u

katakombama sluţbenoga Whitehalla malo se govorilo, ali

zato puno aludiralo. Woodrowljev je prethodnik bio "bez

pravog dodira sa suvremenom Kenijom". On je "vrijeđao

vrijedne ministre svojim prodika-ma o korupciji". Ĉak se

aludiralo (mudro: nejasno) daje i sam podlegao poroku što

gaje toliko osuđivao.

Glasine kako su Coleridgea "poslali pred vladin stegovni

sud" kako bi objasnio "izvjesne neugodnosti koje su se

dogodilo za vrijeme njegova upravljanja misijom"

glasnogovornik Visokoga povjerenstva (koji ih je sam i

lansirao) odbacio je kao puke spekulacije, ali ih nije izričito

porekao. "Porter je bio ugledan stručnjak i čovjek najviših

načela. Bilo bi nepravedno nijekati njegove mnogobrojne

vrline," izvijestio je Mildren pouzdane no-

398

vinare u nesluţbenoj "osmrtnici"; a oni su znali čitati

između redaka.

""Afrički car" Foreign OJficea Sir Bernard Pellegrin," kako je

doznalo nezainteresirano čitateljstvo, "je otišao u

prijevremenu mirovinu kako bi preuzeo poslovodno mjesto

u divovskoj multinacionalnoj farmaceutskoj tvrtki Karei

Vita Hudson iz Ba-sela, Vancouvera i Seattlea, a sada i

Londona," gdje će Pellegrin, zahvaljujući svojoj "poznatoj

vještini umreţavanja," biti najkorisniji. Oproštajnom

banketu u Pellegrinovu čast pribivao je sjajan skup afričkih

visokih povjerenika na britanskom dvoru, sa suprugama.

Juţnoafrički je diplomat u duhovitu govoru primijetio da Sir

Bernard i njegova Lady moţda i nisu osvojili Wimbledon, ali

su zasigurno osvojili srca mnogih Afrikanaca.

Spektakularni uspon iz pepela "poslovnoga opsjenara" Sir

Kennetha K. Curtissa pozdravili su i prijatelji i protivnici.

Samo je manjina ptica zloslutnica opetovala kako je

Kennvjev novi uspon puka optička varka, a podjela

ThreeBees čisti gangsteri-zam. Ti zajedljivi glasovi nisu

spriječili uzdignuće velikoga popu-lista u Dom lordova, gdje

je inzistirao da uzme naslov Lord Cur-tiss od Nairobija i

Spennvmoora; ovo drugo je njegovo skromno rodno mjesto.

Ĉak su i njegovi mnogi kritičari u novinama morali priznati,

makar preko volje, da hermelin dobro pristaje starom

vragu.

"Londončev dnevnik" u Evening Standardu našalio se na

račun dugo iščekivana umirovljenja nepotkupljivoga starog

borca protiv kriminala, načelnika u Scotland Yardu Franka

Grid-leyja, "koga u londonskom podzemlju od milja zovu

Stari Roštilj". U stvarnosti je mirovanje bilo zadnja stvar za

njega. Jedna od vodećih britanskih sigurnosnih tvrtki

navalila je uzeti ga u sluţbu čim se vrati s odmora u

Mallorci sa ţenom, što joj gaje tako dugo bio obećavao.

Odlazak Roba i Leslev iz policijske sluţbe prošao je pak

sasvim nezabiljeţeno, makar su ljudi u sluţbi opazili kako

je jedna od zadnjih Gridlevjevih odluka prije napuštanja

Yarda bila uklanjanje onih što ih je zvao "novim sojem

beskrupuloznih karijerista," koji kaljaju ime sluţbe.

Ghita Pearson, također nadobudna karijeristica, nije

uspjela pri drugom pokušaju da postane stalna sluţbenica

Britanske sluţbe vanjskih poslova. Iako je na testu postigla

izvrsne rezultate, povjerljivo izvješće iz Visokoga

povjerenstva u Nairobiju dalo je razloga za zabrinutost.

Ocijenivši kako je "prelako ponesu osobni osjećaji,"

Kadrovska sluţba joj je savjetovala neka čeka

399

nekoliko godina prije nego što opet pokušaV Kako joj je

istaknuto, nije odbijena zbog svoje miješane rase.

Nikakv upitnik nije pak ostao nad nesretnim preminućem

Justina Quaylea. Poremećen od tuge i očaja, oduzeo si je

ţivot na istom mjestu gdje je samo nekoliko tjedana prije

toga ubijena njegova supruga Tessa. Brzi gubitak duševnog

zdravlja bio je velika zagonetka svima koji su skrbili za

njega. Njegovi šefovi u Londonu poduzeli su sve što su

mogli (osim da ga negdje zatvore) kako bi ga spasili od sebe

sama. Dokrajčila ga je vijest da je njegov prijatelj Arnold

Blum, kome je vjerovao, ujedno i ubojica njegove supruge.

Tragovi sustavna premlaćivanja po trbuhu i donjim

dijelovima tijela ispričali su tuţnu priču članovima uskoga

kruga pripuštenih tajni: posljednjih dana prije svoje smrti

Quayle se bio odao samobičevanju. Kako je došao do

smrtonosna oruţja (ubojički pištolj kratke cijevi kalibra

0,38 u izvrsnu stanju, s pet preostalih metaka u

spremniku), to je bila zagonetka koja vjerojatno nikad neće

biti riješena. Bogati očajnik uvijek, odlučan na putu

samouništenja, uvijek ima načina provesti svoju namisao.

Kako je tisak primijetio s odobravanjem, na svom se

posljednjem počivalištu na groblju Langati konačno spojio

sa ţenom i sinom.

Stalna engleska vlada, na kojoj se prolazni političari vrte i

poziraju kao plesačice na stolu, opet je obavila svoju

duţnost, osim u jednoj maloj, ali iritantnoj pojedinosti.

Justin je posljednih tjedana svog ţivota sastavljao "crni

dosje" koji je trebao dokazati kako su Tessa i Blum ubijeni

jer su previše znali o zlodjelima jedne od najuglednijih

farmaceutskih tvrtki na svijetu, koja je za sada ostala

neimenovana. Neki odvjetnik početnik talijanskoga

podrijetla (rođak ubijene ţene) istupio je te se, slobodno se

sluţeći financijskim sredstvima svojega pokojnoga klijenta,

stao skrivati iza krinke zastupnika za javnost. Isti nesretni

odvjetnik udruţio se sa strašno skupom londonskom

odvjetničkom tvrtkom poznatom po ratobornosti. Kuća

Oakev, Oakey & Farmeloe, zastupajući neimenovanu

tvrtku, pokušala je osporiti zakonitost sluţenja klijentovim

sredstvima u tu svrhu, no nisu uspjeli. Morali su se

zadovoljiti slanjem sudskih naloga svakim novinama koje

su se usudile pisati o toj priči.

Neki su listovi ipak pisali i tako glasine nisu prestale.

Pozvan ispitati materijal, Scotland Yard je objavio kako

optuţbe smatra "neosnovanima i malo tuţnima". No

odvjetnici pokojnoga para, umjesto da bace ručnik u ring,

pošli su u parlament. Škotski zastupnik, ujedno pravnik,

zaveden je na laţno svjedočenje te je

400

postavio ministru vanjskih poslova bezazleno pitanje o

zdravlju Afrike uopće. Ministar vanjskih poslova se s

pitanjem nosio uobičajeno elegantno, no tada je morao

odgovarati na krvoločna potpitanja.

P: Je li ministru poznato da je njegovo Ministarstvo u

posljednjih godinu dana primilo od tragično preminule

pokojne Tesse Quay-le bilo kakvu pismenu predstavku?

O: Molim odgodu odgovora na ovo pitanje.

P: Znači li to "ne"?

O: Nije mi poznato daje za ţivota predala bilo kakve

predstavke.

P: Znači da vam je pisala nakon svoje smrti, (smijeh)

U razgovoru i prepisci koji su uslijedili, ministar je isprva

nijekao da bi išta znao o dokumentima, zatim je tvrdio kako

zbog pravnih postupaka koji su u tijeku ne moţe ništa

otkriti o njihovu sadrţaju. Nakon "nastavka iscrpna i skupa

istraţivanja" napokon je priznao kako su dokumenti

"pronađeni"; ustvrdio je kako im je poklonjena sva

pozornost koju su zasluţivali onda ili sada, "imajući na

umu poremećeno stanje svijesti autorice". Dodao je i da

dokumenti imaju oznaku tajnosti; to mu pak nije bilo

mudro.

P: Je li ustaljena praksa Ministarstva vanjskih poslova

stavljati oznaku tajnosti na dokumente što su ih proizvele

duševno poremećene osobe? (smijeh)

O: Da, ako takvi dokumenti mogu dovesti u neugodnost

neduţne osobe.

P: Ili moţda Ministarstvo?

O: Mislio sam na nepotrebnu bol koju su mogli trpjeti

pokojničini bliski rođaci.

P: Onda moţete biti mirni: pokojna gospođa Quayle nema

bliske rodbine.

O: No to nisu jedini interesi na koje moram paziti.

P: Hvala. Mislim da sam čuo odgovor koji sam čekao.

Sutradan je Ministarstvo vanjskih poslova dobilo sluţbeni

zahtjev za izdavanje dokumenata u vezi sa slučajem

Quayle, uz odobrenje Viškoga suda. Istodobno je - sigurno

ne slučajno - u Bruxellesu pokrenuta usporedna inicijativa;

pokrenuli su je prijatelji i odvjetnici pokojnoga dr. Arnolda

Bluma. Za preliminarnoga saslušanja rasno miješana

skupina izazivača nereda paradirala je pred TV kamerama

noseći simbolične bijele ogrtače i

401

natpise Nous accusons ("Optuţujemo"). S tom se neprilikom

brzo obračunalo. Niz prijedloga i protutuţbi belgijskih

odvjetnika osigurao je višegodišnje razvlačenje slučaja na

sudu. Ipak, sada je već postalo opće poznato daje tvrtka o

kojoj je riječ Karei Vita Hudson.

"Ono tamo, ono je planina Lokomorinvang," izvijesti

kapetan Mc-Kenzie Justina preko interkoma. "Zlato i nafta.

Kenija i Sudan već se sto godina spore oko njega. Na starim

zemljovidima pripada Sudanu, na novima Keniji.

Pretpostavljam daje netko tutnuo štogod kartografu u

dţep."

Kapetan McKenzie je jedan od onih taktičnih ljudi koji

točno znaju kad treba govoriti o nevaţnim stvarima. Ovoga

puta je odabrao zrakoplov dvomotorac beech baron. Justin

sjedi uz njega u kopilotskom sjedalu; čuje, ali ne sluša; čuje

sad kapetana McKenzieja, sad druge pilote u blizini: "Kako

smo danas, Mac? Ispod ili iznad razine oblaka?" "Gdje si, k

vragu, čovječe?" "Milju nadesno i tisuću stopa ispod tebe.

Što ti je s vidom?" Lete preko smeđih ravnih stijena, što

bivaju sve tamnije, sve do plavocrne. Iznad njih gusti

oblaci. Jarkocrvene mrlje pojavljuju se gdje se sunce

probije kroz oblake i udara o stijene. Podnoţja brjegova

pred njima raščupana su i neuredna. Cesta se pojavi poput

vene među mišićima stijena.

McKenzie ispravi zrakoplov i počne se spuštati, slijedeći

put. Put se proširi u cestu sredinom doline, koja vijuga duţ

podnoţja brjegova.

"Ova cesta desno... njome su Tessa i Arnold išli od Lokija do

Lodwara. Dobar put, ako vas ne smetaju razbojnici."

Razbudivši se, Justin se zagleda u blijedu izmaglicu pred

njima; ugleda Tessu i Arnolda u dţipu, prašnjavih lica,

kutijom disketa koja poskakuje između njih na straţnjoj

klupi. Rijeka je pritekla cesti za Kairo. Zove se Tagva, kaţe

McKenzie; izvor joj je visoko u istoimenoj planini. Tagva je

visoka dvije tisuće šesto metara. Justin pristojno potvrdi

primitak tih podataka. Sunce se pojavi, od čega brjegovi

postaše crnoplavi i prijeteći, razdvojivši se; Tessa i Arnold

nestaše. Krajolik je opet posve prazan - nigdje ţive duše na

vidiku, ni na jednu stranu.

"Sudanska plemena silaze ovamo s planine Mogile," govori

dalje McKenzie. "Dok su tamo, u prašumi, hodaju goli. Ali

kad siđu na jug, postanu srameţljivi, pa nose neke krpice.

Ali, čovječe, kako ti ljudi trče!"

402

Justin se pristojno nasmiješi dok se; smeđe gole planine

uzdiţu, naborane i napola utonule u ţutu zemlju. Iza njih

se nazire modričasto jezero.

"Je li ono Turkana?"

"Jest. U njemu se ne pliva. Osim ako si jako brz. Slatka

voda. Krasni ametisti. Zgodni krokodili."

Pod njima se pojave stada koza i ovaca, zatim selo i

ograđeni kompleks.

"Ljudi iz plemena Turkane," objasni McKenzie. "Lani je bilo

dosta pucnjave zbog krađe stoke. Bolje ih se kloniti."

"Hoću," obeća Justin.

McKenzie ga pogleda dugim, intenzivnim, ispitivačkim

pogledom. "Nisu to jedini ljudi kojih se treba čuvati."

"Nisu, tako je," sloţi se Justin.

"Za nekoliko sati moţemo biti u Nairobiju."

Justin odmahne glavom.

"Ili da malo protegnemo noge? Mogu vas odvesti preko

granice u Kampalu. Imamo goriva."

"Vrlo ste ljubazni. Hvala, ali ne," odgovori Justin s usiljenim

smiješkom, odmahujući glavom.

Cesta se ponovno pojavi pred njima, prašnjava i prazna.

Zrakoplov odjednom počne glavinjati lijevo-desno kao

nemiran konj - kao da im priroda sama kazuje neka ne idu

dalje.

"Ovdje su nadaleko najjači udari vjetra," objasni McKenzie.

"Ovaj je kraj poznat po njima."

Gradić Lodwar leţi pod njima, malen među stoţastim

brjego-vima, niskim, svega dvjesto-tristo metara visine.

Gradić izgleda uredan i poslovan; kuće imaju limene

krovove; tu su i pista i škola.

"Nema industrije. Ali zato imaju sjajnu stočnu trţnicu -

goveda, magarci, deve, koga zanima kupovina," tumači

dalje pilot.

"Mene ne zanima," sa smiješkom će Justin.

"Imaju jednu bolnicu, jednu školu i puno vojske. Lodwar je

sigurnosno središte cijeloga kraja. Vojnici najviše vremena

provode u brdima Apoi; tamo love razbojnike, ali bez

uspjeha. Razbojnici dolaze iz Sudana, iz Ugande, iz

Somalije. Kraj zbilja obiluje raznim banditima. Krađa stoke

je ovdje nacionalni sport," recitira dalje McKenzie, vrativši

se ulozi vodiča. "Mandangi ukradu stoku, pa plešu i slave

dva tjedna dok neko drugo pleme ne ukrade stoku od njih."

"Koliko je daleko Lodwar od jezera?" pita Justin.

"Nekih pedeset kilometara. Idite u Kalokol. Tamo je ribarski

403

dom. Pitajte za barkariola Mickieja. Sin mu" se zove

Abraham. Abraham je u redu dok je s ocem, ali sam je

opak."

"Hvala."

Razgovor prestane. McKenzie nadleti pistu i zamaše krilima

kako bi dao znak onima na tlu da će sletjeti. Opet se uspne

i vrati. Odjednom se nađu na zemlji. Više se nema što reći

nego još jednom hvala.

"Ako me zatrebate, nađite nekoga tko mi moţe javiti

radijem," reče McKenzie dok su stajali na vreloj pisti. "Ako

ja ne budem mogao pomoći, ima jedan momak imenom

Martin; on vodi Letačku školu u Nairobiju. Leti već trideset

godina. Obuku je prošao u Perthu i Oxfordu. Samo mu

spomenite moje ime."

Hvala, opet će Justin i zapiše što mu je rečeno, kako bi

ispao ljubazan, do čega mu je vrlo stalo.

"Da vam posudim svoju pilotsku torbu?" odjednom upita

McKenzie, pokazavši veliku crnu pilotsku torbu u desnoj

ruci. "Unutra je pištolj. Dobra duga devetka. Na pedeset

metara imate izgleda s njim."

"O, ne bih ja pogodio ni na deset!" usklikne Justin i

zahihoće autoironičnim smijehom kakvim se smijao u

danima prije Tes-se.

"A ovo je Justice ("Pravda"), reče McKenzie, predstavljajući

iskusna filozofa u zamrljanoj majici i zelenim sandalama

koji se pojavio niotkud. "Justice je vaš vozač. Justine,

upoznajte Justi-cea. Justice, ovo je Justin. Gospodin

imenom Ezra vozit će se dio puta s Justiceom. Mogu li još

što učiniti za vas?"

Justin iz dţepa safari-prsluka izvuče debelu omotnicu. "Da.

Molim vas, budite ljubazni, pa mi ovo pošaljite kad se

sljedeći put zateknete u Nairobiju. Obična će pošta biti

sasvim dobra. Nije mi djevojka, nego teta mog odvjetnika."

"Večeras će biti u redu?"

"Više nego u redu."

"Dobro, onda. Ĉuvajte se!" reče McKenzie za kraj, spremivši

omotnicu u pilotsku torbu.

"I hoću," odgovori Justin. Ovaj put nekako je uspio ne

zahvaliti McKenzieju i reći mu kako je vrlo ljubazan.

Jezero bijaše sivo, bijelo i srebrno; sunce nad njima prugalo

je crno-bijelo Mickiejevu ribarsku barku: crno u sjeni

tende, bijelo i nemilosrdno gdje je sunce neometano sjalo

na drvo, bijelo na površini slatke vode što se mreškala i

ključala od riba, bijelo na

404

zamagljenim sivim planinama što proteţu leđa pod

sunčevom jarom, bijelo gdje je sunce dohvatilo crna lica

staroga Mickieja i njegova mladoga pratitelja, opakog

Abrahama - to se dijete cerilo, zbog nečega potajno gnjevno

(McKenzie je imao pravo) - koji je iz nekoga nedokučivog

razloga govorio njemački, a ne engleski; zato je razgovor,

kad i koliko ga je bilo, morao biti trokrak: njemački

Abrahamu, engleski starom Mickieju i njihova inačica

svahilija kad su govorilo među sobom. Bijelo bijaše također

kad god bi Justin pogledao Tessu (a bilo je to često), koja

se, drska poput dječaka, propela na pramcu, gdje je čvrsto

odlučila ostati, unatoč krokodilima, s jednom rukom na

čamcu, kako ju je njezin otac učio, a Arnold se nije

udaljavao od nje, u slučaju da sklizne. Brodski radio

prenosio je kuharsku emisiju na engleskom, u kojoj su se

hvalile vrline rajčica sušenih na suncu.

Isprva je Justinu na bilo kojem jeziku bilo teško objasniti

koje mu je odredište. Moţda nikad nisu čuli za Allijin zaljev.

Allijin zaljev ih nije ni najmanje zanimao. Stari ga je Mickie

htio odvesti na jugoistok u Wolfgangovu "Oazu," kamo

pripada; zločesti Abraham vruće je podupirao očev

prijedlog: mzunge (bijelci) odsjedaju u "Oazi;" to je najbolji

hotel u kraju, poznat po filmskim i rok-zvijezdama i

milijunašima koji su tamo odsjedali; bez sumnje, i Justin je

tamo krenuo, bez obzira je li toga svjestan ili nije. Tek kad

je Justin iz lisnice izvukao malu Tessinu fotografiju -

fotografiju za putovnicu, ništa izrezano iz novina -

razjasnila im se svrha njegova puta; utišaše se i

uznemiriše. Znači, Justin ţeli posjetiti mjesto gdje su

ubijeni Noah i ona bjelkinja? To je Abraham pitao.

Da, molim.

Je li Justinu poznato da su mnogi policajci i novinari već

posjetili to mjesto? Daje sve što se tamo moglo naći već

pronađeno? Da su lodvarska policija i leteći odred iz

Nairobija već i zajedno i odvojeno zabranili pristup tom

mjestu turistima, radoznalcima, lovcima na nagrade i uopće

svima koji tamo nemaju posla? Pitao je dalje Abraham.

Justinu sve to skupa nije bilo poznato, no i sad kad jest,

njegove su namjere ostale iste. Spreman je dobro platiti da

mu se ispuni ţelja.

Ili to - što je općepoznato - da je mjesto opsjednuto

duhovima, a bilo je takvo čak i prije ubojstva bjelkinje i

Noe? Abraham je sad već pitao s daleko manje ţara, kad su

se spomenule financije.

Justin ustvrdi kako se ne boji duhova.

405

Isprva su, iz pijeteta prema sumornoj naravi svojeg

zadatka, starac i njegov pomoćnik zauzeli melankoličnu

pozu; Tessa je morala uporabiti sav svoj vedar duh kako bi

ih izvukla iz toga. No kao i obično, pomoću niza duhovitih

komentara s pramca, uspjela je. Nazočnost drugih

ribarskih barki također je pomagala. Zazvala ih je i pitala

što su ulovili. Vikom su odgovarali: toliko i toliko crvene

ribe, plave ribe, dugine pastrve. Njezin je entuzijazam bio

tako zarazan te je Justin uspio uvjeriti Mickieja i Abrahama

neka i sami bace parangal, što je također imalo pozitivan

učinak preusmjeravanja njihove pozornosti na nešto kon-

struktivnije.

"Je li vam dobro, gospodine?" upita ga Mickie prilično

izbliza, piljeći poput staroga liječnika u njegove oči.

"Jesam. Dobro sam, baš dobro."

"Mislim da ste u groznici, gospodine. Dajte, odmorite se!

Leţite pod tendu. Donijet ću vam hladno piće."

"Hvala. Oboje ćemo."

Justin sjedne pod tendu i uporabi led iz čaše kako bi

ohladio vrat i čelo, gibajući se zajedno s kretanjem brodice.

Ĉudno su to društvo poveli sa sobom; ali opet, Tessa je

posve šašava kad se radi o slanju pozivnica; nema druge

nego ugristi se za usnu i udvostručiti broj na koji je čovjek

isprva mislio. Drago mi je što te opet vidim, Porteru; i tebe,

Veronica, i vašu malu Rosie; ma neee, ma kakvi da bi ovdje

smetala. Tessa uvijek uspijeva nekako više izvući iz Rosie

nego bilo tko drugi. Ali, zaboga, draga

- Bernard i Celly Pellegrin - e, to ti je zaista pogreška; eto,

kako je to tipično za Bernarda stoje ponio tri reketa, a ne

samo jedan, i stavio ih u tu svoju odvratnu torbu. A što se

tiče Woodrowa

- stvarno, već je vrijeme da prevladaš svoje pohvalno, ali

neumjesno uvjerenje da čak i oni od kojih se to čovjek

nikad ne bio nadao imaju dobro srce, a ti si osoba koja će

to dokazati. I, za Boga miloga, prestani me gledati kao da

ćemo sad na voditi ljubav. Sandy je napola poludio već od

pogleda na tebe; i to mu je dosta.

"Što je to?" oštro upita Justin.

U početku je mislio da je Mustafa. Postupno shvati da ga je

Mickie zgrabio za košulju na prsima i trese ga kako bi ga

probudio.

"Stigli smo, gospodine. Na istočnoj smo obali. Blizu mjesta

gdje se dogodio tragični događaj."

"Koliko je daleko?"

"Deset minuta hoda, gospodine. Mi ćemo vas pratiti."

406

"To nije potrebno."

"Vrlo je potrebno i nuţno, gospodine."

"Wasfehlt dir?" upita Abraham preko Mickiejeva ramena.

"Nichts. Ništa. Dobro sam. Vrlo ste ljubazni, obojica."

"Popijte još vode, gospodine," reče Mickie, dodajući mu

novu čašu.

Načiniše tihu povorku po jedan, penjući se preko

vulkanskoga stijenja, ovdje, u kolijevci civilizacije, kako se

kaţe. "Nisam dosad znao da ovdje ima tako puno

civiliziranih ljudi," reče Justin, igrajući opet svoju staru

ulogu engleske budale. Tessa se smije bezglasno, na onaj

svoj način - razdragano se smješka, trese se i uopće, radi

sve što treba, ali od nje ne dolazi nikakav zvuk. Gloria vodi

- pa jasno! Onim svojim kraljevskim britanskim hodom i s

tim laktovima moţe hodati brţe no itko od nas. Pellegrin

psuje, što je isto tako normalno. Njegova ţena Celly ţali se

kako ne moţe podnijeti vrućinu; dobro, stoje novo? Rosie

Coleridge je na tatinim leđima, pjevajući lijepo Tessi u čast

- kako smo samo svi stali u tu malu barku?

Mickie je stao i blago poloţio ruku na Justinovu nadlakticu.

Abraham stoji iza njih, blizu.

"Ovo je mjesto gdje je preminula vaša supruga, gospodine,"

tiho će Mickie.

Nije se morao truditi jer je Justin već znao, iako nije znao

odakle je Mickie zaključio da je on Tessin muţ; no moţda ga

je Justin u snu sam o tome izvijestio. Vidio je ovo mjesto na

snimkama, u sumornosti donjega kata i u svojim snovima.

Ovdje se proteţe ono što djeluje kao isušeno riječno korito.

Tamo prijeko je tuţna gomilica kamenja što su je podigle

Ghita i njezine prijateljice. Oko toga (naţalost, razbacano u

svim smjerovima) leţi smeće, koje je dan-danas neodvojivi

dio svih mjesta poznatih događaja: kutije filmova, cigareta,

plastične boce, papirnati tanjuri. Malo više - moţda kojih

trideset-četrdeset metara uz bijelu padinu - stoji prašnjavi

put kojim je došao dugi safari-terenac, koji se zaustavio uz

Tessin dţip i hicima mu probušio gume, od čega je Tessino

vozilo nekontrolirano skliznulo niz istu padinu, a Tessini

ubojice su nagnali trčati za njima noseći pange, puške i

ostalo, čime su već bili naoruţani. A tamo su - Mickie je

pokazivao zgrčenim starim prstom - plavi tragovi boje s

terenca "Oaze", što su ostali na kamenu kad je auto

skliznuo u škrip. Ta je stijena, za razliku od crnih

vulkanskih stijena, vapnenački bijela. Moţda su smeđe

mrlje na njoj doista od krvi, kako Mickie misli. No kad ih je

Justin pogledao bolje, izbliza, učini mu se da su

407

moţda to ipak lišajevi. Inače nije opazioništa što bi

zanimalo paţljiva vrtlara, osim ţute savanske trave i dum-

palmi, koje su, kao i obično, izgledale kao da ih je posadila

općina. Nekoliko grmova euforbije - naravno - bijahu

dragocjeno ţivi među komadima crnoga bazalta. I astralno

bijelo stablo Commlphore - ima li to čudo ikad lišća? Tanke

joj se grane šire na obje strane kao moljčeva krila. Izabravši

jednu bazaltnu stijenu, sjedne na nju. Glava mu je bila

lagana, osjećao se prisebnim. Mickie mu doda bocu vode i

Justin potegne iz nje, zavrne opet čep i sjedne na pete.

"Volio bih malo biti sam, Mickie. Idite ti i Abraham loviti

ribu. Ja ću vam se javiti s obale kad budem gotov."

"Radije bismo ovdje čekali s vama, gospodine."

"Zašto nećete loviti ribu?"

"Ostali bismo s vama. Imate temperaturu."

"Prolazi. Samo nekoliko sati." Pogleda na sat. Bilo je četiri

poslije podne. "Kad sunce zalazi

"U sedam, gospodine."

"Dobro. Dakle, sastat ćemo se kad padne mrak. Ako mi išta

bude trebalo, zvat ću." Kako nisu odlazili, doda čvršće:

"Ţelim biti sam, Mickie. Zato sam došao ovamo."

"Da, gospodine."

Nije čuo kad su otišli. Neko vrijeme nije čuo nikakav zvuk,

osim tu i tamo pljuskanja valova jezera, i pokoje ribarske

barke. Začu zavijanje šakala i puno čavrljanja od obitelji

lešinara što je zauzela stablo dum-palme prema jezeru. Ĉuo

je i Tessu kako mu govori da bi, kad bi sve to morala učiniti

još jednom, upravo ovo bilo mjesto gdje bi voljela umrijeti, u

Africi, na putu otkrivanja velike nepravde. Popio je malo

vode, ustao, protegnuo se i otišao do tragova boje, jer je na

tom mjestu sigurno znao kako joj je blizu. Nije trebalo puno

posla. Stavi li ruke na tragove, otprilike je šezdeset

centimetara od nje, odbivši debljinu vrata auta. Moţda malo

više, ako je Arnold bio između. Ĉak se malo i nasmijao s

njom, jer je uvijek bilo vraški teško nagnati je da zakopča

sigurnosni pojas. Na kenijskim cestama punim rupa,

govorila je s uobičajenom tvrdoglavošću, bolje je biti

slobodan u autu: bar se moţeš migoljiti u njemu, a ne da te

zaveţu i bace na dno svakoga prokletoga kratera kao vreću

krumpira. Od tragova boje uputi se na dno isušena korita;

s rukama u dţepovima zurio je u mjesto gdje se dţip

zaustavio, zamišljajući kako su siro-tog Arnolda

onesviještena izvukli iz terenca i odvukli do mjesta njegova

mučenja i smaknuća.

408

Zatim se, kao metodičan čovjek, vrati do stijene što je bijaše

izabrao za sjedenje čim je došao, opet sjedne na nju i

posveti se proučavanju plavoga cvjetića, nalik potoćnici što

ju je bio zasadio u prednjem vrtu njihove kuće u Nairobiju.

Problem je bio u tome što nije bio siguran pripada li cvijet

mjestu gdje ga vidi, ili ga je njegov um presadio iz Nairobija

ili čak, kad bolje razmisli, s livada što okruţuju njegov hotel

u Engadinu. Također mu je opće zanimanje za floru palo na

niske grane. Nije više ţelio kultivirati sliku finoga dečka

koga strasno zanima samo uzgoj potočnica, ivančica,

tulipana, frezija i gardenija. Još je razmišljao o toj promjeni

u svojoj naravi kad začuje iz smjera obale zvuk motora -

prvo malu eksploziju paljenja, zatim postojanje brektanje

koje se udaljavalo. Mickie je odlučio napokon pokušati,

pomisli on: za pravog je ribara neodoljiva kušnja okušati

sreću u predvečerje. Nakon toga se sjetio svojih pokušaja

da uvjeri Tessu neka pođe s njim na pecanje; uvijek bi to

završavalo jednako: nijedne ribe, ali zato puno

nedisciplinirana vođenja ljubavi; moţda ju je zato i

uvjeravao tako ustrajno. Još je u dobru raspoloţenju

razmatrao uvjete vođenja ljubavi na dnu male barke kad

mu sinu drukčija ideja o Mickiejevu odlasku u ribolov,

naime da on nije otišao u ribolov.

Mickie se ne zafrkava, on ne mijenja mišljenje, on se ne

predaje mušicama.

Mickieja uopće nema.

Što se za Mickieja moglo reći od prvoga trenutka (i Tessa

mu je isto rekla) jest da je taj tip tvoj rođeni obiteljski sluga;

zato ga je i bilo lako pobrkati s Mustafom.

Pa zašto je onda otišao? Tko mu je rekao neka ode? Platio

mu neka ode? Zapovjedio? Zaprijetio mu ako ne ode? Koju

je to poruku Mickie primio preko brodskoga radija, ili

osobno od čovjeka iz drugoga čamca ili nekoga s obale, što

gaje uvjerilo da, unatoč svim prirodnim crtama dobra lica,

ode s posla za koji još nije plaćen? Ili se Markus Lorbeer,

Juda iz navike, još malo, dodatno osigurao kod svojih

farmaceutskih prijatelja? Još je u glavi premetao razne

mogućnosti kad začuje zvuk drugoga motora, ovoga puta iz

smjera ceste. Mračilo se sada već brzo; sunce je već slabo,

pa se moglo očekivati da će automobil u prolazu upaliti bar

pozicijska svjetla, no ovaj to nije učinio.

Pomisli - vjerojatno zato što je automobil milio puţevom

brzinom - da je to Hamov auto. To je Ham, koji vozi sa

svojih uobičajenih deset kilometara na sat ispod

ograničenja brzine. Dolazi reći kako su Justinova pisma

zločestoj teti u Milano sretno

409

stigla i da će Tessina velika nepravda uskoro biti

ispravljena, u skladu s njezinim često izricanim uvjerenjem

da se Sustav mora prisiliti kako bi popravio iznutra svoje

postupke. Zatim pomisli: ne, to uopće nije auto, varam se.

To je mali zrakoplov. Zatim zvuk posve prestane, što gaje

gotovo uvjerilo daje to bila iluzija - on to čuje Tessin dţip,

primjerice; svakoga će se trena zaustaviti na cesti iznad

njega i ona će iskočiti noseći obje mephisto čizme; dotrčat

će k njemu i čestitati mu što nastavlja gdje je ona

zaustavljena. No to nije Tessin dţip i ne pripada nikome

koga bi on poznavao. Gleda izduţenu karoseriju dţipa,

terenca, ne -safari-terenca; tamnoplav je, ili tamnozelen,

teško je to reći kad se svjetla naglo gase. Stao je točno na

mjestu gdje je gledao Tessu. Iako je takvo što očekivao

otkad se vratio u Nairobi (čak je to pomalo i priţeljkivao te,

prema tome, Donohueovo upozorenje drţao nepotrebnim i

suvišnim), pozdravio je prizor s izvanrednim osjećajem

ushita, da ne kaţemo ispunjenja. Upoznao je ljude koji su

je izdali, dakako - Pellegrina, Woodrowa, Lorbeera. Ponovno

je ispisao, umjesto nje, njezin skandalozno odbačeni

memorandum (ako i nevjesto i djelomično, no to se nije dalo

izbjeći). A sada će, kako se čini, podijeliti s Tessom i

posljednju njezinu tajnu.

Drugi se terenac zaustavi iza prvoga. Ĉuo je lagane korake i

razabere brzo gibanje uvjeţbanih ljudi u debeloj odjeći, koji

čučeći trče. Ĉuo je kako ga netko, muškarac ili ţena, udari,

te drugi zviţduk kao odgovor, negdje njemu s leđa. Učini

mu se, a moţda je bio i u pravu, kako je osjetio miris

sportsman cigareta u zraku. Tama se produbi kad ga

okruţe snopovi svjetla; najsjajniji se snop zadrţi na njemu.

Ĉuo je stope kako silaze niz bijelu stijenu.

410

Autorova bilješka

Prvo bih ţelio ustati u obranu Britanskog visokog

povjerenstva u Nairobiju. To nije mjesto poput onoga što

sam ga opisao u knjizi; štoviše, u stvarnu zgradu Visokoga

povjerenstva nikad nisam ni ušao. U njemu ne rade ljudi

koje sam opisao, jer s njima nikada nisam razgovarao.

Upoznao sam visokog povjerenika prije nekoliko godina,

popili smo zajedno đumbirovo pivo na terasi hotela

"Norfolk" i to je sve. On ni najmanje ne podsjeća, izvana ni

iznutra, na mojega Portera Coleridgea. Što se pak tiče

sirotoga Sandvja Woodrowa - dakle, kad bi u Britanskom

visokom povjerenstvu u Nairobiju uopće postojao voditelj

ureda u vrijeme dok ovo pišem, moţete biti sigurni da bi to

bio marljiv i moralan čovjek koji ne ţudi za koleginom

suprugom, niti uništava nezgodne spise. Ali ga nema.

Voditelj ureda u Nairobiju, kao i u mnogim drugim

britanskim diplomatskim misijama, pao je ţrtvom sjekire

vremena.

U ovim teškim vremenima, kad pravnici vladaju svijetom,

moram nastaviti s ovakvim opaskama, koje su slučajno

posve istinite. S jednom iznimkom, nitko u ovoj priči,

nijedna osoba, ustanova niti poduzeće, hvala Bogu, ne

zasnivaju se na osobi, ustanovi ili poduzeću iz stvarnoga

svijeta - bez obzira je li riječ o Woodrowu, Pellegrinu,

Landsburvci, Cricku, Curtissu i njegovoj strašnoj Kući

ThreeBees ili Karei Vita Hudsonu, znanom i pod kraticom

KVH. Iznimka je veliki, dobri Wolfgang iz svratišta "Oaza,"

lik koji se tako duboko urezao u sjećanje svih koji su ga

posjetili da bi bilo smiješno pokušavati stvoriti mu

izmaštana parnjaka. Iz svojega kraljevstva Wolfgang nije

podigao glas protiv moje posudbe njegova imena i riječi.

Dypraxa ne postoji, nije nikad postojala i nikada neće

posto-

411

jati. Ne znam ni za kakav čudotvorni lijeM; protiv

tuberkuloze što je nedavno izbačen na afričko ili bilo koje

drugo trţište (ili će uskoro biti); zato, uz malo sreće, neću

provesti ostatak ţivota vukući se po sudovima (ili na nekom

još gorem mjestu); iako, dan-danas, nikad se ne zna... No

ovo vam mogu zasigurno posvjedočiti: kako sam se probijao

dalje kroz farmaceutsku prašumu, sve sam više shvaćao

kako je moja priča pitoma razglednica s ljetovanja u

usporedbi sa stvarnošću.

A sada vedrija strana! Ţelio bih srdačno zahvaliti onima koji

su mi pomogli i pristali da im spomenem imena, kao i

onima koji su mi pomogli, ali imaju dobre razloge da im

imena ostanu nespomenuta.

Ted Younie je dugogodišnji predani promatrač afričke

scene. On mije prvi prišapnuo farmaceutiku kao moguću

temu i poslije pročistio tekst od nekoliko Jaux pas.

Dr. David Miller je liječnik s iskustvom iz Afrike i drugih

dijelova Trećega svijeta. On mi je prvi predloţio da uzmem

tuberkulozu i otvorio mi oči za skupu i istančanu kampanju

što ga tvornice lijekova vode protiv medicinske struke.

Dr. Peter Godfrev-Faussett je viši predavač na Londonskoj

školi za higijenu i tropsku medicinu. Dao mije dragocjene

stručne savjete, prvo na početku, a zatim kad je rukopis

već bio donekle uobličen.

Arthur, čovjek od puno zanata i sin moga pokojnog

američkog izdavača Jacka Geoghegana, ispričao mi je

strašne priče iz vremena što ga je proveo radeći u

farmaceutici u Moskvi i Istočnoj Europi. Jackov nas je dobri

duh čuvao.

Daniel Berman iz Medecins sans Jrontidres iz Ţeneve dao

mi je iscrpno izvješće, koje zasluţuje tri zvjezdice u

Michelinovu vodiču: vrijedilo je puta.

Farmaceutska kampanja BUKO iz Bielefelda u Njemačkoj

(koju ne valja pobrkati s HIPPO iz moje knjige) je neovisna

nevladina udruga s nedovoljno ljudi; no oni koji jesu tamo

su duševno zdravi, dobro izobraţeni ljudi koji se trude

izloţiti sudu javnosti prijestupe farmaceutske industrije,

osobito kad je riječ o Trećem svijetu. Ţelite li biti

velikodušni, molim vas da im pošaljete novac kako bi

nastavili s radom. Budući da farmaceutski divovi i dalje

sustavno i zlobno iskrivljuju mišljenje liječničke struke,

opstanak BUKO-aje sve vaţniji. Ne samo što mije BUKO

puno pomogao, nego su traţili od mene neka pohvalim

vrline odgovornih tvornica lijekova. Njima za ljubav,

pokušao sam učiniti i to, iako se u ovoj priči uopće ne radi

o tome.

412

I

Dr. Paul Havcock, veteran međunarodne farmaceutske

industrije, i Tony Allen, prekaljeni "Afrikanac" i

farmaceutski savjetnik sa srcem i okom dali su mi slobodno

crpsti iz njihova znanja, iskustva i dobre volje; viteški su

otrpjeli moje napade na svoju struku. Sve je tako činio i

gostoljubivi Peter, koji je odlučio radije ostati u sjeni.

Puno mi je pomoglo nekoliko zlata vrijednih osoba iz

Ujedinjenih naroda. Nisu imali pojma što sam bio naumio.

Ipak, drţim kako je taktično ne spominjati im imena.

S tugom sam u srcu odlučio ne imenovati ljude koji su mi

velikodušno pomogli u Keniji. Dok ovo pišem, do mene je

doprla vijest o smrti Johna Kaisera, svećenika, Amerikanca

iz Minneso-te, koji je radio u Keniji posljednjih trideset šest

godina. Tijelo mu je pronađeno u Naivashi, osamdeset

kilometara sjeverozapadno od Nairobija. S rupom od metka

u glavi. U blizini je pronađena lovačka puška. Gosp. Kaiser

je godinama glasno kritizirao kenijsku vladu zbog njezine

politike poštovanja (točnije, nepoštovanja) ljudskih prava.

Slične bi se nesreće mogle opet dogoditi.

Opisujući Larine nevolje u osamnaestom poglavlju vodio

sam se iskustvom nekoliko slučajeva, osobito u Sjevernoj

Americi, kad su se visoko kvalificirani medicinski istraţivači

usudili izraziti neslaganje sa svojim farmaceutskim

poslodavcima, pa su zbog toga morali trpjeti šikaniranje,

izopćenje i progone. Nije riječ o tome jesu li njihovi

nezgodni nalazi i mišljenja točni ili nisu. Riječ je o savjesti

pojedinca u sukobu s pohlepnom korporacijom. Radi se o

temeljnom liječničkom pravu na izraţavanje ne-potkupljena

medicinskoga stručnog mišljenja i njihovoj duţnosti da

upoznaju pacijente s opasnostima za koje drţe da ih nose

terapije koje propisuju.

Napokon, ako se ikad zateknete na otoku Elbi, molim vas

da ne propustite posjetiti prekrasno staro imanje što sam

ga dodijelio Tessi i njezinim talijanskim precima. Posjed se

zove La Chiusa di Magazzini i pripada obitelji Foresi. Obitelj

Foresi proizvodi crno, bijelo i ruţičasto vino i ţestoka pića iz

vlastitih vinograda te izvanredno maslinovo ulje iz vlastitih

maslinika. Iznajmljuju nekoliko kućica. Postoji čak i soba

za ulje, gdje oni koji traţe odgovore na velike ţivotne

zagonetke mogu pronaći privremenu osamu i spokoj.

John le Carre prosinac 2000.