Pišu i govore:

Damir Hršak, �eljko

Mrkšiæ, Ratko Špiranec,

Hrvoje Fuèek, Nataša

Laliæ, Gordan Bosanac,

Marijeta Babiæ, Ivan

David, Ivan Bavèeviæ

stranice 21-28

Razgovor: Tomislav Gotovac

Protiv globalne re�ije

Suzana Marjaniæ

stranice 6-7

Istra�ivanje

Nazovi L radilaganjaBoris Beck

stranica 9

Esej

Jesmo li uratu?Slavoj �i�ek

stranice 14-15

Profesija novinar:

Od šutnje do vulgarnostiNataša Govediæ i Nataša Petrinjak

stranice 10-11

RASTVARANJE ŠUTNJE

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 20. lipnja 2002, godište IV, broj 83 • cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

ISSN 1331-7970

a k t i v i z a m i G L B T T z a j e d n i c a

PLES, PUBLIKA & PATAFIZIKA

Ivana Slunjski, Emina Višniæ, Nataša Govediæ

stranice 32-34

Razgovor:

fra Tomica Hruška

Robl jenašeg

vremenaGrozdana Cvitan

stranice 18-19

U POVODU 50. GODIŠNJICE RADA (2004.)

Gradsko kazalište Trešnja

OBJAVLJUJE

NATJEÈAJ ZA DRAMSKI TEKST ZA DJECU

(do 12 god.)

Natjeèaj je otvoren od 17.06. — 12.09. 2002..1. nagrada: 20.000,00 kn brutto i izvoðenje teksta u Trešnji 2004.(uz otkup teksta i izvoðaèkih prava)2. nagrada: 5.000,00 kn brutto (Trešnja ima pravo prvootkupateksta i izvoðaèkih prava tijekom dvije godine u iznosu od15.000,00 kn brutto)3. nagrada: 2.000,00 kn brutto

Tekstovi se šalju iskljuèivo poštom u tri primjerka na adresu :

Gradsko kazalište TrešnjaMošæenièka 110 000 Zagreb(uz naznaku NATJEÈAJ ZA DRAMSKI TEKST ZA DJECU)

Tekstovi se šalju pod šifrom, uz prilo�enu zatvorenu kovertu ukojoj je uz šifru navedeno ime i prezime autora, adresa i telefonski broj.

Tekstovi se ne vraæaju.

O nagradama æe odluèiti troèlana prosudbena komisija. Ovisnoo kvaliteti pristiglih tekstova, prosudbena komisija ima pravo nedodijeliti neke od nagrada. Objava rezultata natjeèaja bit æe14.10. 2002.

Dodatne informacije o natjeèaju mogu se dobiti do 01.07. i od01.09. 2002. na tel. 01 3638010 (Gradsko kazalište Trešnja).

2 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Gdje je štoInfo i najave 4-5

Grozdana Cvitan, Ana Kapraljeviæ, Milan Pavlinoviæ

U �arištuKomesari za vjeènost Andrea Dragojeviæ 3

Kultura na tr�ištu Biserka Cvjetièanin 3Razgovor s Tomislavom Gotovcem Suzana Marjaniæ 6-7

Pterodaktiljenje Neven Jovanoviæ 8Sabre fondacija ili nasiljem do knjiga Nataša Govediæ 8

Nazovi L radi laganja Boris Beck 9Raèun ili princip Grozdana Cvitan 10

Medijske tvornice kièa i mr�nje Nataša Govediæ 10-11Ima li novina u kulturi šutnje Nataša Petrinjak 11

Razgovor sa Zvonimirom i Helenom Bulajom Nataša Polgar 12-13Dr�avljansko obrazovanje – èemu? Srðan Dvornik 16

Rodno raz/odijevanje nacionalnih tijela Valerija Barada 17Razgovor s Tomicom Hruškom Grozdana Cvitan 18-19

EsejJesmo li u ratu Slavoj �i�ek 14-15

PoezijaSigurnije mjesto Ivica Prtenjaèa 20

Vizualna kulturaProstor i vrijeme izmeðu Darko Šimièiæ 29

Trenutak upisan èavlima Iva Boras 30Plivanje na mjestu Silva Kalèiæ 30

Iskorak iz uèmalosti Igor Markoviæ 31

KazalištePatafizika: 1911-2002 i dalje Nataša Govediæ 32

Netetovirane staze tijela Emina Višniæ 33Druga strana izvedbe: publika Ivana Slunjski 24

GlazbaGlazba koja izvire iz tišine Nino Zubèeviæ 35

Ekstatièna atmosfera Krešimir Èuliæ 35U potrazi za identitetom Maja Stanetti 36Sveèani zakljuèak sezone Ivana Kostešiæ 37

Apatija i indiferentnost Zrinka Matiæ 37

KritikaSolidno i plitko Martina Anièiæ 38-39

Velika poezija jakih emocija Sanjin Sorel 38-39Najbolji film ove godine! Sanja Jukiæ 39

Sudar sa cyberspaceom Katarina Peoviæ Vukoviæ 40Biblija novih umjetnosti Igor Markoviæ 40-41

Bizarno kršæanski Nino Raspudiæ 41Salonska trgovina tragedijom Nela Rubiæ 42

Procesna drama u pedagoškim koricama Vlado Krušiæ 43

SvakodnevicaKak se kolju naši stari Neven Jovanoviæ 44

ReagiranjaNe, nemojmo se zavaravati Igor Markoviæ 45

Svjetski zarezi 46Srðan Raheliæ, Gioia-Ana Ulrich

StripOmajgadajmagad Goran Novoviæ 47

TEMA BROJA: Rastvaranje šutnje

Priredili �eljko Mrkšiæ i Trpimir Matasoviæ

Što odreðuje šutnju? Damir Hršak, �eljko Mrkšiæ, Ratko Špiranec 21Internet generacija i online aktivizam Hrvoje Fuèek 21

Kultura razumijevanja Damir Hršak 22Utjecaji na toleranciju homoseksualnosti Ivan Bavèeviæ 22-23

Opasna (ne)vidljivost Nataša Laliæ 23Od protesta do festivala �eljko Mrkšiæ 24-25Znanstvena homofobija Gordan Bosanac 26

Crno-bijeli svijet Marijeta Babiæ 26Il’ si èovik il’ si peder Ivan David 27

Aktivistièka scena 28

Naslovnica: Zenove ispovijesti, William Kentridge/Kevin Volans, Handspring Puppet Company, Ju�noafrièka republika, Eurokaz 2002.

NARUD�BENICA

Naruèujem …. primjerak(a) knjige Nataše GovediæVARANJE VREMENA – Shakespeareova retorièka i medijska sadašnjica

U izdanju “Sveuèilišne knji�are”, a po sni�enoj cijeni od 130 kuna za èitatelje Zareza(puna knji�arska cijena je 200 kuna). Knjiga je u tvrdom uvezu s ovitkom, ima 374 str., format 24 x 15 cm.

Knjigu mi pošaljite na adresu:

Ime i prezimeUlica i brPošt. broj i mjestoMoj telefon, e-pošta (nije obvezno)

Knjigu(e) æu platiti a) karticom AmEx, Diners, Master/Eurocard, VISA

Broj kartice....................................................... vrijedi do............Potpis…………………………………………………………….

b) pouzeæem. Plaæate poštaru.c) Po predraèunu (za pravne osobe)

Troškovi slanja su 20 kuna, bez obzira na broj naruèenih knjiga.Narud�benicu mo�ete poslati na adresu distributera: IZVORI, Trnjanska 64, 10000 Zagreb, ili knjigu naruèiti putem e-pošte: izvori@izvori.comili na tel./fax (01) 6112 576; 6117 714 ili osobno na gornjoj adresi uz predoèenje narud�benice Zareza. (U ovom posljednjem sluèaju ne plaæate, dakako, troškove slanja.)

protekle dvije godine, Ministarstvokulture je kao svoj osnovni pravacdjelovanja zacrtalo autonomnost

kulture. Autonomnost ne obuhvaæa samodemonopolizaciju kulture u korist struke,što je ostvareno u znatnoj mjeri donoše-njem i provoðenjem Zakona o kulturnimvijeæima kojim se uspostavlja suodluèivanjeu kulturi. Autonomnost pretpostavlja, ta-koðer, novu poreznu politiku kojom se zakulturu otvaraju novi, raznovrsniji izvori fi-nanciranje. To se, prije svega, odnosi na ve-zivanje gospodarskih i kulturnih interesa.Posebne porezne olakšice namijenjene suonima koji �ele ulagati u kulturu i poticatikulturno i umjetnièko stvaralaštvo, bilo daje rijeè o domaæim gospodarskim tvrtkamaili stranim donatorima i sponzorima.

Partnerski odnosiKada razmišljamo o toj problematici,

nije realno oèekivati neke velike obrate.Ipak, va�no je izgraðivati sustav, utjecatina mijenjanje navika i postaviti ciljeve.Va�no je stvoriti prostor za izgraðivanjepartnerskih odnosa izmeðu umjetnika ikulturnih djelatnika, menad�era, potenci-jalnih sponzora i predstavnika kulturneadministracije na dr�avnoj ili lokalnoj ra-zini. Mre�e koje na takav naèin promovi-raju mješovita ulaganja u kulturi veæ dostadugo funkcioniraju u mnogim europskimzemljama i slu�e za promociju novih obli-ka partnerstva izmeðu javnog i privatnogsektora. Dovoljno je spomenuti francus-ku Udrugu za razvoj mecenata ADMI-CAL (www.admical.org), Europski komi-tet za povezivanje ekonomije i kulture

CEREC (www.cerec.org), švicarski UBSArt Banking (www.ubs.com).

Zakoni koji su veæ dosad doneseni uHrvatskoj o poreznim olakšicama i osloba-ðanju od poreza na dobit idu u pravcu po-ticanja ulaganja privatnog sektora u kultur-ne aktivnosti, te su u skladu s europskim

zakonodavstvom. Seminar o kulturnomsponzorstvu koji je u travnju 2002. godineodr�an u Madridu u sklopu španjolskogpredsjedanja Europskom unijom, naglasioje va�nost sponzorstva u financiranju kul-turnih djelatnosti i aktivnosti, te u uspos-tavljanju èvršæih veza izmeðu gospodarstvai kulture. Potrebno je poticati duh spon-zorstva, posebice onog transnacionalnog uEuropi, bila je jedna od glavnih teza Vivia-ne Reding, povjerenice Europske komisijeza obrazovanje i kulturu. Ona je naglasilava�nost potpore zakonskim, poreznim iadministrativnim mjerama koje idu u kori-st sponzorstva, osobito u zemljama u koji-ma je suradnja izmeðu javnog i privatnogsektora osnovni uvjet za opstanak i oèuva-nje kulturnog nasljeða, te razvoj kulturnog

i umjetnièkog stvaralaštva. U svom govoruVivian Reding je istaknula i ulogu fondaci-ja. Procjenjuje se da u Europskoj uniji dje-luje oko 200.000 fondacija koje financirajurazlièite projekte iz podruèja socijalne skr-bi, zdravlja, zaštite okoliša, politièkih (pro-micanje demokracije) ili kulturnih ciljeva.

Iako se njihov pravni status znaèajno razli-kuje od jedne zemlje do druge, te se fonda-cije danas umre�avaju, šire aktivnosti izvangranica svojih dr�ava, a nerijetko i izvangranica Europske unije. S obzirom na og-ranièena sredstva Europske komisije za fi-nanciranje kulture, uloga fondacija je veli-ka i u širenju zajednièkih programa nazemlje kandidate i ostale europske zemljekoje još uvijek nisu uspostavile institucio-nalne veze s Unijom.

Kultura nije potrošnjaU Hrvatskoj veæ postoji niz dobrih

primjera takve suradnje, npr. s Institutomotvoreno društvo kao nevladinom organi-zacijom koja je, zajedno s Vladom, pokre-nula projekt CultureNet Croatia, zatim s

Europskom kulturnom fondacijom kojapoma�e niz hrvatskih kulturnih projeka-ta, s austrijskim KulturKontakt, itd., te sdomaæim privrednicima, od donacija zavelike kulturne manifestacije do otvaranjastipendija za umjetnièku naobrazbu.

Postavlja se pitanje koji su uistinu naj-bolji mehanizmi za promoviranje spon-zorstva u kulturi. U prvom redu va�no jestalno naglašavati kako kultura nije i nemo�e biti smatrana potrošnjom. Ulaga-njem u kulturu stvara se dodatna vrijed-nost koju je teško izraèunati, ali koja jesasvim sigurno preduvjet ukupnog razvit-ka svakog društva.

Aktivniji nastup menad�eraOsim dobrih zakona koji æe pa�ljivo raz-

raditi sustave poreznih povlastica, va�no jeosmisliti i instrumente kojima æe se poticationi umjetnici, menad�eri ili udruge koji seaktivno anga�iraju oko tra�enja izvanprora-èunskih sredstava. Tip financiranja gdje zasvaki sponzorski iznos, dr�ava ili lokalna za-jednica osigurava dvostruki iznos poznat jeu mnogim europskim zemljama i primje-njuje se ne samo u podruèju kulture nego iu mnogim drugim sektorima koji su tradi-cionalno bili vezani uz javno financiranje.

Kultura ne smije biti prepuštena isklju-èivo tr�ištu, ali u isto vrijeme kultura nemo�e biti ni potpuno izuzeta iz procesakoji ju okru�uju. Upravo je aktivniji nas-tup kulturnih menad�era i okretanje spon-zorskim sredstvima jedan od faktora dina-miziranja kulturne proizvodnje i potroš-nje, te je stoga svaka nova inicijativa naovom podruèju dobro došla.

“... �elimo vidjeti Hrvatsku kao zemljuu kojoj se jede zdrava hrana, u kojoj se neuzgajaju genetski modificirane �ivotinje,kao zemlju visokih ekoloških standarda.Stoga apeliramo na hrvatsku javnost, kul-turne djelatnike i nadle�na ministarstva dase kod donošenja zakona èvrsto i odluènoograde od bilo kakve moguænosti da hr-vatski graðani postanu konzumenti ge-netski modificirane hrane i genetski mo-dificiranih �ivotinja namijenjenih prehra-ni... Recimo NE uvozu genetski modifici-rane hrane i organizama, recimo NE i nji-hovoj proizvodnji na našem teritoriju”.

Tko li to tako odluèno u travnju 2001.godine istupa protiv negativnih uèinakasvima nam mrske globalizacije? Tko je tokazao povijesno NE voluminoznim aus-trijskim paprikama iz Graza i sijeèanjskimjagodama? Mo�da zagrebaèki anarhistièkikru�ok, deèki koji u Moèvari, Attacku imami vrijedno razmjenjuju Kropotkinovei Bakunjinove ideje, te razmišljaju o no-vim strategijama otpora u digitalnoj eri?Ili pak nevladine organizacije, uvijek sen-zibilizirane na goruæe socijalne probleme?Mo�da su pak posrijedi nacionalpatrioti,zabrinuti nad rasprodajom nacionalneimovine i etnièkim gastro-problemima?

Iz dr�avnog tobolca“... Molimo mjerodavne dr�avne institu-

cije da što prije pravedno i pošteno riješestatus otpuštenih hrvatskih policajaca. Biobi to doprinos da se tuga i tragedija smanje,da ljage izblijede i da se ponos umno�i...”.Tko li to u svibnju ove godine sindikalistiè-ki vapi za ugro�enim radnièkim pravima,kao što je to, jel’ te, zavapio i nad pravimasvih onih delo�iranih nesretnika koji su za-jedno s krevetima 1991. izbacivani na uli-cu? Èiji se to odluèni glas – mo�da stru-kovnog sindikata ili Juriæeva SSSH-a – èujeu obranu prava pozornika da i dalje u uni-formi patroliraju gradskim ulicama? Tkoæe to, dakle, našeg Serpica vratiti u slu�bu?

“... U tom smislu Upravni odbor upo-zorio je sve svoje èlanove i dva predsjed-nièka kandidata na obvezu predizborne

šutnje, kako bi Izborna skupština moglaproteæi u što dostojanstvenijem i demok-ratskijem duhu... Ne �eleæi nièime utjeca-ti na tijek Izborne skupštine i glasovanja,Upravni odbor zahtijeva od oba kandida-ta i svih èlanova Upravnog odbora, da sedo Skupštine pridr�avaju svih etièkih istatutarnih normi...”. Ma tko se to, blagonama, oglasio i pred dva tjedna? Mo�da toSanader svojim hadezeovcima prijeti san-kcioniranjem neposluha i frakcijskih bor-bi? Ili pak parlamentarac Arloviæ na ljet-

nom zasjedanju uvodi red i stegu meðujogunaste narodne poslanike? A mo�da seizglasava novi izborni zakon koji zahtije-va èak dvotjedni predglasaèki mukajet?Nit’ je snijeg nit’ su labudovi, neg’ je tovjeèno zbunjeno rukovodstvo naše knji-�evnièke udruge, èija je kratica DHK svo-jedobno inspirirala i Krle�u da to druš-tvance ironièno preimenuje u DruštvoHromih Klokana. To je samo dio proble-ma kojima je mudro vrhovništvo literarnesekcije s Jelaèiæ placa razbijalo glavu uposljednjih godinu dana. Sve relevantniproblemi, nema što, barem iz pozicije lju-ljuškanja u (dr�avnim) tobolcima!

Kesa glavu èuvaIpak, da ne bi bili nepravedni prema

Krle�inim tobolèarima, valja reæi da su li-terati brinuli i prvoklasne nacionalneprobleme, poput onih vezanih za grèevituborbu za sinekure. Tako ih je u proljeæe2001. godine strašno zabrinulo o èemu tokulturni hegemoni iz nove vlasti zbore nasvom skupu u Trakošæanu? Što to esde-peovski «treæeputaši» spremaju sto�ernoj

kulturnoj instituciji u Hrvata – dehakaov-cima? U svom pismu-protestu konstatira-ju da su dijelovi Strategije kulturnog raz-vitka – koje su autori Vjeran Katunariæ,Biserka Cvjetièanin i njihovih dvadesetaksuradnika – koji se odnose na DHK “pisa-ni iskljuèivim i ignorantskim rjeènikom, sproizvoljnim ocjenama i prosudbama, èi-me se namjerno i zlonamjerno stvar i um-na�a iskrivljena slika o DHK.” U javnomse protestu dalje citiraju dijelovi Strategijeu kojima se Društvu predla�e da smanji

preko svake mjere napuhani broj svojihèlanova, da se onemoguæi pretvaranje pla-æenih funkcija u sinekure, da se tribinaDHK otvori za sve pisce, da se poradi nasindikalnim stvarima, te se otvorenopredla�e da se napokon poènu financiratii alternativni projekti, pa i mo�ebitne pa-ralelne udruge knji�evnika, dok bi se za tovrijeme samom DHK-u dalo “samo mini-mum sredstava za puko pre�ivljavanje”. IzDruštva su odgovorili da je to narušavanjeautonomije DHK, da u DHK nema sine-kura, a zahtjev da se udruga financira tektoliko da bi pre�ivjela, ocijenjen je kao ne-sumnjivi atak na Društvo. Na kraju pro-testnog pisma konstatira se da Strategijanesumnjivo ide prema ukidanju nacional-nog atributa hrvatske kulture. Stoga su seu Upravnom odboru DHK upitali hoæe linetko po istoj logici uskoro “tra�iti daMatica hrvatska, HAZU ili DHK promi-jene svoje nazive ili tek jednu jedinu rijeèu njima, rijeè hrvatsku?” Kad nisu izgub-ljeni u vremenu i prostoru, kao u primjerujavnih protesta protiv GM hrane ili tra�e-nja 13-dnevne predizborne šutnje, Udru-

ga je nepodnošljivo nacional-patetièna.No, iza maske nacionalne zabrinutostiipak stoje puno prizemniji motivi. Naime,ovaj proglas DHK otkriva kao društvancekojemu je stalo samo do toga da mu nitkone dira u kasu te da Društvo i nadalje neo-metano troši lovu poreznih obveznika.Ipak, za puno razumijevanje valja kazatida je Strategija kulturnog razvitka proble-matiku sto�ernih kulturnih institucija uHrvata riješila konstatacijom da tzv. rep-rezentativne kulturne ustanove (DHK,MH, HAZU) pokazuju ozbiljnu disfun-kcionalnost i neprilagodljivost novim uv-jetima, te nekritièki od dr�ave tra�e pov-lašteni financijski polo�aj. Umjesto toga,Strategija preporuèa da se te ustanove, po-gotovo u svom izdavaèkom dijelu, stave uravnopravan polo�aj s ustanovama u pri-vatnom vlasništvu.

Bilo kako bilo, ono što nas oèekuje 23.lipnja formalno se zove Izborna skupšti-na. Ali stvarno toga æe dana, prvi put u 12proteklih godina, jedna civilizirana, istinamalobrojna, pa onda i slaboizgledna gru-pacija, s vodeæih funkcija pokušati delo�i-rati na sinekure vjeèno pretplaæene hade-zeizirane politièke komesare, odnosno li-terarnu sekciju HDZ-a. Kandidat te civi-lizirane struje je Dra�en Katunariæ, doknacional-komesarski tok predvodi karlo-vaèki pjesnik Slavko Mihaliæ.

Va�no, va�no, preva�no…Veæ sada mo�emo kazati, dva-tri dana

prije Skupštine, da Katunariæ neæe uspjeti.Jednostavno, njegovih je premalo da nad-glasaju hadezeovske troglodite. Stoganam i nadalje ostaje da se smijemo kad sfaksa DHK dopuzi kakvo preva�nopriopæenje koje vapi za neodlo�nim rješe-njem i koje æe uvijek ‘up to date’ i, daka-ko, toèno u centar problema, pogoditisvojom ubojitom strelicom. Jedino što æenam smijeh biti pomalo gorak, s obziromna to da njihove ridikulozne prepiske fi-nanciramo mi, graðani, koji za veæinu èla-nova (više od 500) ni èuli nismo, a nek-moli proèitali pokoji njihov redak.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 3

Kulturna politika

KKuullttuurraa nnaa ttrr��iiššttuuUlaganjem u kulturu stvara se dodatna vrijednost koju je teško izraèunati, ali koja je sasvim sigurno preduvjet ukupnog razvitka svakog društva Biserka Cvjetièanin

Na meti

Komesari za vjeènostÈime se sva bavila knji�evnièka udruga u zadnjih godinu dana?

Andrea Dragojeviæ

w w w . z a r e z . h r

Ana Kapraljeviæ

ingvistika je jedno od naj-širih podruèja ljudskog is-tra�ivanja. Ona se mo�e

primijeniti i zavuæi svojim anali-zama, istra�ivanjima, anketamavokabulara odreðenih skupina usve pore društva i ništa ju ne pri-jeèi da istra�uje preko svih zada-nih društvenih struktura i kon-strukata. Tako je i ovo predava-nje kroz lingvistièki okvir osvi-jetlilo ono što se u našem druš-tvu još uvijek smatra marginal-nim: homoseksualna i transsek-sualna spolna opredjeljenja. Pri-

marne postavke Mislave Bertoštijekom izlaganja odnosile su sena ideju kako feministièka kriti-ka mo�e interdisciplinarno uæi ulingvistiku i nizom istra�ivanjapomoæi u stjecanju spoznaja otim društvenim skupinama, nji-hovim slengovima, naèinima go-vora, govornog predstavljanja,manira, spolnim razlikama.

Predavaèica je iskazala sljedeæepostavke: ideja feministièke kriti-ke i lingvistike nije nu�no velièa-nje �enskog kako bi se moglo po-misliti u prvi mah, nego je tu rijeèo nizu neprihvaæenih teza, raz-mišljanja, stavova i problema ko-jima se do dvadesetog stoljeæa ni-su bavili kritièari i lingvistièarimuškarci. Kritièki se osvrnula,pozivajuæi se i na kolegice izAmerike, Engleske i Njemaèke,na unaprijed podrazumijevane

rodne razlike koje se odra�avajuu konverzacijskim stilovima �enai muškaraca i to zato što je po timstavovima rod izvedena, a ne eg-zistencijalna vrijednost. Zatim jeustvrdila kako biološkim karakte-ristikama ne treba nu�no pridava-ti “�enskost” ili “muškost”, jer seone u jeziku drukèije manifestira-ju. Osobe koje su u spolnom oda-biru homoseksualne ili transek-sualne ne trebaju se nu�no svrsta-ti u zadani društveni konstruktjer to ne �ele, ali èinjenice potvr-ðuju da su društveni konstruktiipak determinirani i da još veæinasmatra da se po odreðenoj struk-turi treba i mora ponašati. Preda-vanje Mislave Bertoš na vrlo kon-cizan naèin je iznijelo dugotrajnoistra�ivanje s one strane lingvis-tièkog rada, s strane koju ne dik-tiraju muškarci.

Ana Kapraljeviæ

arguerite Duras je u fran-cuskoj knji�evnoj kriticinajèešæe tumaèena kao fe-

ministkinja, vrlo originalna pre-dstavnica �enskog pisma, a unjezinu opusu prepoznaju sepostmodernistièke karakteristi-ke, i djela joj se danas najèešæeanaliziraju kroz knji�evnoteorij-sku struju psihoanalize.

Našoj knji�evnoj publici au-torica je vjerojatno najpoznatijapo djelu Ljubavnik, prevedenomu nekoliko izdanja i eventualnimfrankofonim filmofilima po iz-nimno poznatim filmovima Hi-rošima, ljubavi moja iz 1960. go-dine i India Song iz 1975. godine.Francuski institut u Zagrebu usklopu obilje�avanja osamdesetgodina postojanja u svoj je prog-ram uvrstio i dva predavanja opoetici Marguerite Duras te pro-jekciju filma Ona ljubav. Fran-cuski novinar i profesor JeanMichel Delacomtée prvi od dvadana posveæena autorici zapoèeoje predavanjem o osjeæaju ljubo-

more likova u romanu Zaneseno-st Lol V. Stein (1964.).

Rijeè je o glavnoj junakinjiLoli V. Stein koju zaruènik na-

pušta zbog fatalne �ene Anne-Marie Stretter, èiji se lik inaèeprovlaèi kroz cijeli autorièinopus. Pla�a na kojoj je Lol V.Stein ostavljena kljuèno je mjes-to u romanu na koje nakon punogodina Lol ponovno dolazi. Uzapletenom ljubavnom trokutuLol je �ena pamæenja i zaborava,ona plovi izmeðu osjeæaja napuš-tenosti i neispunjenosti, u pobu-ni je i ne mo�e se izvuæi iz svogpoloviènog �ivota. Predavaè jeistakao da se u romanu sabirunesvjesno i poetski jezik, zaklju-èivši kako je to roman o ljubo-mori baš zbog toga što u njemunema ni trunke ljubomore. Liko-vi nisu ljubomorni, oni su izgub-ljeni, svi u stanju predostro�nos-ti zbog Lol, a ona je krhka i nes-tabilna. Prema autorici, tu ljubo-mora nije toliko va�na kolikopro�ivljavanje osjeæaja ljubavi,strasti i mr�nje. Nakon predava-nja uslijedila je projekcija filmaOna ljubav, premijerno izvede-nog u Francuskoj u sijeènju ovegodine koji prikazuje šesnaestposljednjih godina autorièina �i-vota i njezinu ljubav i zajednièki�ivot s Jannom Andreom. Kadsu se upoznali on je bio mladistudent i ostao je vezan uz njusve do njezine smrti, sazrijevši zato vrijeme i kao èovjek i kao pi-sac. Njegov roman, dijelompoetske forme i prepun citata iznjezina opusa, dijelom autobiog-

rafski, poslu�io je kao inspiracijaza film gdje spisateljièin lik igraslavna Jeanne Moreau. U filmuse izmjenjuju tragièni i komièni

elementi, sreæa i tragedija dvojeljudi èiji je jedini smisao stvara-nje, pisanje, ispitivanje najveæihdosega svijesti u stvaralaštvu.Dan nakon odr�ano je drugopredavanje pod naslovom Mar-guerite Duras ili smisao pisma,gdje je Ingrid Šafranek predsta-vila autorièin �ivot. Na primjerurecepta za pripremanje variva odporiluka predavaèica je razlo�ilasvu dubinu “kuhinjske” knji�ev-nosti, kako bi poneki kritièaripredstavili �ensko pisanje. Na-ravno, nije se radilo o porilukuveæ o puno dubljem smislu sva-kodnevice i njezinih pritisaka naosobu koje mogu dovesti i do sa-moubojstva.

Šafranek je iznijela da su svinjezini likovi �ene u pobuni,anoreksiène, anemiène, depre-sivne, u neskladu, gdje je zaboraviznimno va�an, a erotièna kom-ponenta dolazi do panerotskog.Cijeli je autorièin �ivot pro�etestetskim, a estetsko je pro�etobiografijom autorice. MargueriteDuras tematizira vlastiti �ivot,ali to nije autobiografija veækombinacija fikcije i iznimnopro�ivljenog �ivota. Ona je usvojim knjigama tendencioznokozmopolitska, jer �eli biti om-nizemaljska zbog opæih vrijed-nosti, a najoèitija potvrda tomesu egzotiène radnje njezinih ro-mana i scenarija, smještene pocijelom svijetu.

ozivamo Vas da popratite ciklus ot-varanja Ureda u sklopu projektaBacaèa sjenki, koji æe tijekom mje-

seca lipnja funkcionirati na javnim i otvore-nim mjestima u mnogim dijelovima Zagre-ba. U uredima æe se obavljati testiranje ne-kih segmenata ovog umjetnièkog projekta,razgovori s graðanstvom i objašnjenje pro-jekta te audicija potencijalnih suradnika.

Ured Bacaèa sjenki otvoren je:- u subotu 22. lipnja 2002., 10-13 i 19-

22 sati, Britanski trg- u subotu 29. lipnja 2002., 10-22 sati,

Trg bana JelaèiæaOtvaranje Ureda dio je pripremne faze

projekta Bacaèa sjenki koji æe se realizira-ti u okviru Prve smjene Urbanog festivala,od 11. do 16. srpnja 2002.

Svaki put bit æe izabrana drukèija forma“pokazivanja” Ureda Bacaèa sjenki podvedrim nebom. Graðani æe moæi dobiti pod-robne informacije o tome kako æe ovaj pro-

jekt pretvoriti cijeli grad u “predstavu”,multimedijalnu instalaciju, splet zagonet-nih i zabavnih prièa te potragu za nizomzanimljivih situacija.

Audicija nije namijenjena samo profe-sionalcima, veæ svima koji �ele nešto “is-prièati” o Zagrebu, onima koji misle ili os-jeæaju da njihova prièa, njihovo iskustvomo�e postati dio banke podataka/vremenaiz koje æe se ispreplesti slo�eni sistem puto-vanja, osmatranja i u�ivanja urbanog

prostora i njegovih tajni unutar projektaBacaèa sjenki.

Ured æe obavljati svoje poslove na hr-vatskom, srpskom, slovenskom, engles-kom i talijanskom, a u posebnim sluèaje-vima bit æe anga�irani prevoditelji i nadruge jezike.

Srdaèan pozdrav,

Bacaèi sjenki

Grozdana Cvitan

od naslovom Godine puneljubavi u Šibeniku æe na Ljet-noj pozornici u subotu, 22.

lipnja, još jednom neko od šibenskedjece proglasiti festival otvorenim.U re�iji Pere Mioèa u programu sve-èanog otvorenja uz posebne goste ièlanove kazališne radionice nastupitæe Djeèji zbor Zdravo maleni iz Ši-benika te plesni i glazbeni ansambliiz Splita, Zadra, Irske i Brazila. A udva tjedna trajanja festivala, u prog-ramima koje i ove godine potpisujuuglavnom prošlogodišnji i višego-dišnji urednici, tj. Dubravko JelaèiæBu�imski, Jakša Fiamengo, AlanBjelinski, Marcela Munger, JasenkaRamljak, Tito Bilopavlo-viæ, IvoBrešan, Tahir Mujièiæ i ZdenkaBilušiæ, veæ sad je moguæe odèitatineke konstante festivala: svojevrsnusmotru hrvatskih lutkara, brojnostprograma, strance nagurane uglav-nom u prvi tjedan festivala (diktattv da bi snimila inozemne festival-ske programe), bogat radionièkiprogram... Radionièki program, po-dijeljen u otvorene i projekt radio-nice ove godine trebao bi okupitidjecu u èak 14 kreativnih cjelina èijaostvarenja uvijek pronaðu svojemjesto u festivalskoj prezentaciji.Tamo gdje se oèekuje veæi broj po-laznika radionica anga�iran je i veæibroj voditelja. Neke od njih, posebi-ce projekt radionice radom su poèe-le veæ u svibnju.

Nakon prošlogodišnjeg uspjehava�no je primijetiti da je i ove go-dine jedan od voditelja Songwritersradionice britanski skladatelj BillConnor. Program ostvaren u tojradionici, uz potporu BritishCouncila iz Zagreba, planiran jekao program Sveèanog zatvaranjaovogodišnjeg festivala u re�iji Go-rana Golovka. Kako je rijeè o auto-ru široka zamaha i velike demokra-tiènosti moglo bi se dogoditi daponovni prošlogodišnji sluèaj kadje golemi broj sudionika scenskogdogaðanja na pozornicu �estokokonkurirao broju publike na pre-punoj Ljetnoj pozornici. Bill Con-nor autor je i proslova ovogodiš-njeg festivalskog programa.

Inozemni program trebao biokupiti razlièite ansamble (plesne,glazbene, dramske, lutkarske) izjedanaest zemalja (Austrije, Brazi-la, Èeške, Irske, Italije, Maðarske,Njemaèke, Poljske, Slovaèke, Slo-venije i Tajvana), iako prema oni-ma iz udaljenijih kontinenata uvi-jek treba uzeti i dozu rezerve upogledu dolaska. Veseli primijetitida se predstave stranih ansambalavraæaju u veæem broju i u Noæniprogram, koji nije slu�beni dio fes-tivala, a namijenjen gostima festi-vala i odraslijoj publici. Uz drugeprateæe Meðunarodna komisijaUNIMA od 2. do 5. srpnja na Bro-darici organizira savjetovanje o te-mi Lutke u obrazovanju.

Središnja knji�evna veèer posve-æena je stvaralaštvu Tahira Mujièiæa.Što se tièe stalno otvorenog pozivaizdavaèima knji�evnog stvaralaštvaza djecu da knjige predstavljaju nafestivalu u Šibeniku, èini se da su sezasad odazvali rijetki (Školska knji-ga i Algoritam).

Likovni do�ivljaj festivala odu-vijek je posebna cjelina o kojoj jedugo brinuo galerist Pavle Roca.On je danas voditelj dvaju prosto-ra Galerije sv. Krševana u kojima iove godine poèinje (uz obvezatnootvorenje) slu�beni dio festival-skih programa. U jednom od pros-tora u nedjelju, 23. lipnja, bit æe ot-vorena izlo�ba grafika uèenika os-novnih škola Hrvatske, a u dru-gom autorska izlo�ba èeškoga gra-fièara Adolfa Borna. Zajednièka iz-lo�ba hrvatskih grafièara bit æe ot-vorena u �upanijskom muzeju. Zanajtransparentniji likovni simbolfestivala, ovogodišnji plakat, anga-�iran je talijanski grafièar Emanue-le Luzzati.

4 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

l i p a n j 2 , , 2

SSvveeèèaannoo zzaattvvaarraannjjee BBiillllaa CCoonnnnoorraa nnaa LLjjeettnnoojj ppoozzoorrnniiccii

U povodu predavanja Feminizamu lingvistici, lingvistika u feminizmuMislave Bertoš, 28. svibanj 2002.,Zagrebaèki lingvistièki krug

FFeemmiinniizzaamm iizzvvaannaa

U povodu predavanja Jeana Michela Delacomptéea, Ljubomora i Ingrid Šafranek, Marguerite Duras ili smisao pismate projekcije filma Joseea DayanaOna ljubav, 27. i 28. svibanj, Francuski institut, Zagreb

�ena pamæenja i zaborava

42. meðunarodni djeèji festival u Šibeniku, od 22. lipnja do 6.srpnja 2002.

Sjene i miU povodu 2. urbanog festivala,Zagreb 2002.

Grozdana Cvitan

rojekti primjene informacijske i ko-munikacijske tehnologije Culture-net Croatia i Culturelink Network

predstavljeni su u Sveèanoj dvorani hrvat-ske vlade u petak, 7. lipnja.

Potpredsjednik Vlade Goran Graniæ,ministar kulture Antun Vujiæ, zamjenicaministra Biserka Cvjetièanin i prezentato-rice Martina Mencer Salluzzo i Aleksan-dra Ivir itekako su bili svjesni vrijednostiprojekata koji su tom prigodom predstav-ljeni javnosti.

Virtualni centar hrvatske kulture Cul-turenet Croatia zajednièki je projektVlade Republike Hrvatske i InstitutaOtvoreno društvo Hrvatska. Na adresi

www.culturenet.hr grupa suradnika os-mislila je dvojezièni (hrvatski i engleski)web centar hrvatske kulture, èija je nam-jera pru�iti sve raspolo�ive informacije ohrvatskoj kulturi profesionalcima i širojjavnosti u zemlji i inozemstvu. Kroz šestsegmenata ili perspektiva kroz koje jemoguæe sagledavati pojmove, institucije,zbivanja i informaciju u i o hrvatskoj kul-turi, uz brojne korisne podatke moguæeje ostvariti i komunikaciju meðu korisni-cima. Institucijama æe biti omoguæen iz-ravni pristup u kreiranju podataka kojese odnose na njihov rad. Da taj ujedinje-ni centar hrvatske kulture na Internetunije statièna i zauvijek zamrznuta stvar-nost, pokazuju i posebne moguænosti na-mijenjene korisnicima portala. Oni kojiimaju primjedbe na ponuðene informaci-

je ili stajališta uz pojedine pojmove moæiæe u posebnim, veæ predviðenim i kreira-nim rubrikama, izraziti osobna stajališta,kritike i sugestije o temama koje ih zani-maju. Ta unaprijed osmišljena demokra-tiènost projekta Culturnet Cratia umno-gome stopira bilo kakav prigovor jer kri-tièare pretvara u suradnike, a grupa kojastvara i a�urira projekt obeæava pozorno-st svakom suvislom i zanimljivom prijed-logu.

U kontekstu globalnih komunikacijaprojekt Culturenet Croatia jedan je odonih primjera koji pokazuju da globaliza-cija nije samo prostor koji sve melje iujednaèava nego prostor koji je otvorensvima da bi u njemu prezentirali vlastituposebnost, kreirajuæi tu prezentaciju nanaèin koji sami smatraju najboljim i naj-primjerenijim mediju.

Culturelink je svjetska mre�a, a u Hr-vatskoj je njezino sjedište u Institutu zameðunarodne odnose u Zagrebu. Zajed-nièki projekt UNESCO-a, Vijeæa Euro-pe, Ministarstva kulture RH i Ministar-stva znanosti i tehnologije RH povezuje

nas s više od tisuæu mre�a u podruèjukulture u svijetu. Culturelink je prostorstalne meðunarodne razmjene podatakai istra�ivanja u podruèju kulturnog raz-vitka, kulturnih politika i kulturne su-radnje. Uspostavljanje resursnog centrakao svjetskog informacijskog servisa zaistra�ivanje razvojnih strategija i kultur-nih politika pokazuje i nešto što se kodnas još teško shvaæa: rijeè je o prostorukoji uva�ava stalne promjene, nove mo-guænosti, inovativna rješenja, domišlja-nje strategije nacionalnog interesa što jekao cilj zajednièko svim kulturama u svi-jetu. Ta izravna ukljuèenost u svjetskumre�u kroz razmjenu i istra�ivanje ujed-no je i mjesto promocije hrvatske zna-nosti i kulture u svijetu. Nalazi se na ad-resi www.culturelink.org, pa je svimzainteresiranima ponajprije i najuputnijepreporuèiti osobni uvid umjesto opšir-nih opisa.

Koje je mjesto Hrvatske u svijetu potehnološkoj primjeni i inovacijskim dos-tignuæima novih informacijskih i komuni-kacijskih tehnologija, pokazuje èinjenicada je na posljednjem svjetskom natjecanjuinovativnih projekata primjene informa-cijske tehnologije Culturelink izabranmeðu deset najboljih od 1200 postojeæihprojekata.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 5

VViirrttuuaallnnii cceennttrrii hhrrvvaattsskkee kkuullttuurreeUvjerite se sami na http:www.culturenet.hr i www.culturelink.org

Milan Pavlinoviæ

vega je nekoliko dana dopoèetka 16. eurokaza, kojiæe biti otvoren 24. lipnja

glazbeno-kazališnim spektaklomZenove ispovijedi redatelja Wil-liama Kentridgea, u izvedbiHandspring Puppet Company izJohannesburga. Predfestivalskaatmosfera procijenjena je ujednoidealnom za promociju knjigeEurokaz 1987-2001(prireðivaèBranko Matan), a sve je to povodovom kratkom razgovoru s pro-ducenticom festivala.

– Monografija se spremala go-tovo dvije godine, iako je idejanastala povodom 15. eurokaza.Kako se, meðutim, prikupljanjematerijala pokazalo zaista opse�-nim poslom, ona je ugledalasvjetlo dana tek sada, uoèi 16.festivala. Osim velikog osvrtaumjetnièke voditeljice GordaneVnuk i objektivnog diskursa Ivi-ce Buljana, mislim da je postig-nuto najvrednije, ono što knjiguèini bitnom, a to je izuzetno op-se�na i pomno skupljana bibliog-rafija. Kako nismo neka institu-cija koja si je mogla dopustitiprostor za ozbiljnu arhivu, naj-veæi dio posla bilo je upravo pri-kupljanje tekstova i fotografijapo bibliotekama, kuæama prijate-lja i kolega, redakcijama... Tu jeBranko Matan napravio gotovoenciklopedijski posao. Ova knji-ga æe biti dobra prvenstveno kaodokument za povijest, ali kako jeGordana u svom uobièajenomstilu otvorila èitav niz pitanja, si-gurna sam da æe izazvati burne

reakcije. Dodatnu vrijednost èi-ne tekstovi, sjeæanja i razmišlja-nja niza autora koji su sudjelova-li na Eurokazu svih ovih godina,od Dragana �ivadinova do Mic-hela Pesentija.

Prošlogodišnji, jubilarni festi-val, koncipiran je u sveèarskojmaniri i kao takav je igrao na re-lativno sigurnu kartu istina dob-rog pa èak i provokativnog, aliipak provjerenog europskogmainstreama. Što donosi 16. iz-danje?

– Ovogodišnji je festival, bar sproducentskog stajališta, izuzet-no slo�en. Za poèetak, iz razlogašto je izabran izvjestan broj gru-pa iz Afrike, koje je, èisto tehniè-ki i administrativno, izrazito teš-ko dovesti u Evropu. Inaèe, kon-

cept festivala je zanimljiv iz raz-loga što suprotstavljamo dvijepotpuno razlièite grupacije ze-malja. S jedne strane su tu Ju�-noafrièka Republika, Nigerija,Cabo Verde i Libanon, a s drugestrane Nizozemska, Belgija, En-gleska, Francuska i Italija. Aopet, kad se malo pomnije pogle-daju predstave iz Afrike, uteme-ljene u njihovu izvornom etno iz-razu, ali pomiješanom s nekim vi-zurama moderne estetike, izlazena vidjelo neke nove kvalitete ko-je zapravo jako dobro korespon-diraju s predstavama nastalim uEuropi. Mislim da æe to rezultira-ti fantastiènom komunikacijomrazlièitosti i zanimljivih rezulta-ta. Neka le�erna maksima ovogo-dišnjeg festivala, citirat æu ovdjeGordanu Vnuk, glasila bi: “Nizo-zemska predstava prikazuje nekuvrstu fikcije raja koji strašno slièina Cabo Verde, a iz kojeg CaboVerde upravo �eli pobjeæi.”

Kao producentica, koje pred-stave procjenjujete udarnima?

– Zvijezde festivala su svakakoHandspring Puppet Company izJu�noafrièke Republike, posebicezbog toga što je rijeè o vrlo za-nimljivoj operi (koju potpisujeèuveni kompozitor Kevin Vola-ns), u kojoj se koriste i lutke i tea-tar sjena. Takvu vrstu glazbenogteatra naprosto dosad nismo ov-

dje sreli i to je veæ samo po sebivelika atrakcija. Bit æe to doistadelicija za Eurokazovu publiku.Osim toga, iz vlastita producen-tskog iskustva, mogu reæi da æe sevrlo atraktivnim pokazati TheAlajotas Dance Company iz Ni-gerije s predstavom Bubanj kojigovori. Osim ovih spektakl pred-stava, sigurna sam da æe vrlo intri-gantna biti predstava To je tvoj fi-lm Stan’s Caféa iz Velike Britani-je, koja traje tri minute i izvodi seza svakog pojedinoga gledatelja

posebno. Èini mi se da æe biti za-nimljivo vidjeti i nastavak istra�i-vanja Teatrina Clandestina èijesmo predstave veæ imali prilikevidjeti na ovom festivalu. Pred-stavu koju bismo teško strpali uovu kategoriju “zvijezda”, a kojaintrigira i pokazuje nevjerojatnerezultate u radu, jest Woyzeckfrancuskog redatelja ThierryjaRoisina, u kojoj gluhi i gluhonije-mi glumci svoj hendikep pretva-raju u jednu zapanjujuæe veliku ikvalitetnu energiju.

FFeessttiivvaall kkaazzaalliiššnniihh ssuupprroottnnoossttiiRazgovor s Kornelijom Èoviæ,izvršnom producenticom 16. Eurokaza (od 24. lipnja do 3.srpnja 2002., Zagreb)

CV Matrix 25, Raiz Di Polon, Zelenortski otoci

Vje�ba, Josse de Pauw/Victoria, Belgija

Sreæa, Hans Hof Ensemble, Nizozemska

Suzana Marjaniæ

Na samom poèetku intervjua,kojemu je cilj o�ivljavanje sjeæa-nja na poèetke Vašega perfor-merskoga djelovanja, mo�ete liukratko skicirati duhovno ozraè-je Podrumske scene Pavao Mar-kovac gdje ste izveli svoj prvihappening Happ naš-happeni-ng.

– Happening je izveden 10.travnja 1967. u Kulturno-umjet-nièkom društvu Pavao Markovacu Ilici 12. Naravno, namjernosmo odabrali taj datum da napra-vimo što veæe sranje. Meðutim,nitko se nije usudio ništa reæi, paje to prošlo. Sada u toj istoj dvo-rani Zlatko Vitez priprema svojteatar. Tada, pedesetih, šezdese-tih – to je bio poznati plesnjak, akulturnjaci iz Kulturno-umjet-nièkog društva Pavao Markovacu tom prostoru odr�avali supredstave, društvene veèeri. Po-kojni Ivica Gorljup, koji je umrood alkohola, u tom prostoru po-kušavao je re�irati s obzirom nato da je po vokaciji kazališni re-�iser. Re�irao je fenomenalnestvari – mjuzikle, predstave za29. novembar, 1. maj. Inaèe, Up-rava Pavao Markovac imala jedvije dvorane – u Dvercu (Ilica12) i kod kolodvora s druge stra-ne šteke. Gorljup je predlo�ioUpravi da bi se podrum mogaoiskoristiti za izvaninstitucional-ne priredbe, a kako smo bili fren-dovi još od doba NDH, pru�iomi je priliku stvaranja u potpu-noj slobodi, bez cenzure. Pod-rumska scena funkcionirala jedvije godine. Tamo je glumacDarko Èurdo odr�avao pjesniè-ke veèeri, a za performans sam sepobrinuo zajedno s frendovimaIvom Lukasom i Hrvojem Šerca-rom. Sve se to dogaðalo dva mje-seca prije nego što sam otišao naprijemni ispit u Beograd na Aka-demiju za pozorište, film, radio iteleviziju, odsjek filmske i TVre�ije. Za Happ naš-happeningzajedno smo napisali scenarij.Inaèe, s Lukasom sam suraðivaou Kino-klubu Zagreb, a sa Šerca-rom sam se poèeo dru�iti desetgodina prije toga u Kinoteci kojase nalazila u današnjem prostorukina Jadran. Godine 1957.(beogradska) Jugoslovenska ki-noteka osnovala je svoju podru�-

nicu u Zagrebu. Imala je senza-cionalan program, i tu sam vidiosve što sam èitao godinama.

Film i teatar: godine ljubavi Bio sam zaljubljenik u film i

teatar. Od 1953. do 1963. prak-tièki sam svaki drugi dan bio uteatru. Godine 1954. HNK jepovjerio glavnu re�iju arhitektuBojanu Stupici koji je otvoriosvoju sezonu 1955. godine Veèe-rom u osam (Dinner at eight) Ed-ne Ferber. Postavio je sedam,osam remek-djela. Primjerice,Marinkoviæeva Glorija u njego-voj re�iji iz 1955. je velièanstve-na, za razliku od ove sada. Da stevidjeli tu Gloriju, a ne ovo sranje.Svi su znali da je Crkva u njego-voj Gloriji zamjena za KP, CK, isvi su znali da zajebava Komu-nistièku partiju preko Crkve, anitko nije mogao ništa reæi jer ig-leda da zajebava Crkvu. Ta Glo-

rija je remek-djelo. To je bio ur-nebes, senzacionalno... U istovrijeme 1954. godine Malo kaza-lište HNK, sadašnja Gavella, iz-

vodilo je komedije i operete, aHNK-u bila je dodijeljena dra-ma, balet i opera. Gavella je odGrada Zagreba na dar dobio tudvoranu, koje postaje Zagrebaè-ko dramsko kazalište, pri èemuje doveo mlade kolege koji sukod njega završili re�iju – Paro,Violiæ, Škiljan, Radojeviæ. Prim-jerice, Gavellinu predstavu U lo-goru gledao sam jedno dvadesetputa. Kako sam znao kartodrap-ce, puštali su me za badava. U lo-goru sam znao napamet. Kao kli-nac sam proèitao skoro èitavogKrle�u; to mije bila èista feno-menalna pornografija. Posebnosam obo�avao njegove novele. Ion je djelovao kao performer.Inaèe, mrzim ga iz dna dušezbog njegova konzervativizma u

likovnoj umjetnosti. Glupi Krle-�a na nagovor još glupljeg Gusta-va Krkleca, koji je bio partijskijak, skinuo je Èekajuæi Godota.

Krklec je u beogradskom Ateljeu212 vidio senzacionalnu predsta-vu Èekajuæi Godota koja nije si-lazila s repertoara tri godine; sva-ki dan je igrana. I glupi Krklec jerekao da ne mo�emo izvoditipredstavu u kojoj se ka�e Èov-jek, to je govno. I zato nisu htjeliu Zagrebu prikazivati ÈekajuæiGodota, ali je Gavella 1958. daojednom od svojih frajera – Mla-denu Škiljanu – da postavi Krajigre gdje su glumili Pero Kvrgiæ iNela Er�išnik. To je prva izvedbaBecketta na zagrebaèkim pozor-nicama. Tu predstavu sam istogledao negdje dvadeset puta. Ta-da sam išao u teatar, a onda, kadaje nestalo �ivota u njemu, teatarmi se zgadio. Tada sam bio za-ljubljen u predstavu, i paralelnosam gledao filmove; bio sam op-sjednut �ivim nastupom. Tadasam veæ s predumišljajem raz-mišljao da napustim Zagreb i daprekinem sa svojim svakodnev-nim performansom Zaposlenje(1956.-1967.).

Happ-performans i destrukcijaMo�ete li ukratko opisati hap-

pening koji povjesnièari likov-nih umjetnosti odreðuju kao prvihrvatski happening, pri èemuMarijan Susovski (Inovacije uhrvatskoj umjetnosti sedamde-setih godina, 1982.) upuæuje ka-ko je ostao “jedini happening ko-ji je bio zamišljen s elementimadestrukcije”?

– Dakle, Podrumska scena Pa-vao Markovac inicirana je u pod-rumu gdje su èuvali ugljen i drva,gdje su pregradni betonski zidoviizmeðu prostorija debeli jedno 25cm. Prostorija je niska otprilike2, 20 m, znaèi – opskurno. Tamosu lutali štakori kad nije bilo lju-di. To je bilo sve onak’ za istaè.Mislim da je premijeru i reprizugledalo barem 400 ljudi. Taj prvihapp-performans gledao je, meðuostalim, i govedo Josip Depolo.Na pisti koja razdvaja naš pros-tor, takozvanu pozornicu od ta-kozvanoga gledališta sjedila jedjevojka koja nije pristala biti na-ga. Bacala je ri�u i bombone napubliku, prizivajuæi èin bacanjari�e u obredu vjenèanja. Lukas,Šercar i ja nalazili smo se u jed-nom separeu koji je bio odvojenzidom visine 1,20 m od publike.Kad je Ante Peterliæ za film Slu-èajni �ivot (1969.) radio remakehappeninga godinu dana nakonprve izvedbe, ekipa je nabavilagolu maèku, model s Likovneakademije. Radni naslov filmabio je Happening, ali kako se po-javio jedan amerièki film istoganaslova, Ante je promijenio nas-lov filma u Sluèajni �ivot. Rema-ke je sniman toèno kad su Rusi uosmom mjesecu ulazili u Èešku.Kako je Šercar obo�avao jesti pu-�eve, uspio je skupiti jedno 500pu�evih kuæica, pa smo prazneljušture, pu�eve kuæice, stavili napod i stolice, tako da su ih ljudimorali zgaziti. Podrum smo na-punili tamjanom tako da nismoni mi mogli disati; tamjan je šti-

pao za grlo i oèi. Sve je bilo in-timno, sve je bilo nasafgano tam-janom, svi su kašljali; narod je ipušio. Na poèetku happ-perfor-mansa puštali smo pjesmu SpringIs Here, I Hear Chris Connor, ana zidu su bila projicirana dvaslajda s modelima iz Playboya. Toje tada bila jedina dopuštena jav-na golotinja u Evropi; tek su tadaŠveðani zapoèeli s neretuširanim�enskim spolnim organima. Zna-èi, sve je bilo retuširano jer jepornografija tada bila strogo ka�-njavana. Playboy je bio raritetnastvar. Tada smo Šercar, Lukas i jau odijelima, bijelim košuljama ikravatama došli do kredenca gdjesu bile boce mlijeka i dvije štrucekruha. Iza piste bilo je spremlje-no pedeset, šezdeset papirnatihlopti èija je sredina bilo ispunjenaperjem. Takoðer na sceni nalazilisu se kavezi s èetiri, pet piceka.To su oni jadni piceki koji su od-gajani u tovilištima; bili su ne-pokretni jer su navikli èuèati; ni-su �ivahni kao što su piceki naseoskim dvorištima. Trebali smobacati piceke koji se trgaju, kojibi kokodakali. Na�alost, imalismo jadne piceke koje nakon štobismo ih bacili, padnu – i niš, nemièu se. U toj atmosferi tamjanaušetali smo na scenu, otvorilismo boce mlijeka, lomili smo i je-li kruh, pili mlijeko... Nakon togauzeli smo dva malja od 10 kg igoleme sjekire te kao sumanutipoèeli smo drobiti kredenc. Mo-�ete si zamisliti kad tri sna�namladiæa trgnu s macolama i sjeki-rama; razbili smo kredenc na sit-ne komade; ja sam ga drobio ma-ljem. Dan prije apstinirali smo odalkohola, tako da se ne bi sluèaj-no dogodilo da se nekom omak-ne. Sve smo razdrobili, naravno,raja je sudjelovala. To je bio šok.Mislim da nisu mogli vidjeti tak-ve stvari na sluèajnim pijankama.I u jednom trenutku smo prestalis razbijanjem; uzeli smo papirna-te lopte koje smo iz sve snage ba-cali na ljude. I publika je odmahukapirala; uzela je lopte i gaðalanas. I tu je sada nastala vriska, ba-canje, prašina, pa se izmiješaotamjan; mislim da su ljudi s as-tmom bili �ivotno ugro�eni.(smijeh) Onda smo otvorili ka-vez s kokošima. Bacili smo koko-ši na publiku; meðutim, kokošisu vratili samo dva, tri puta, a za-tim su nestale. Kad su nestali pi-ceki, uzeli smo spremljene in-strumente – gitaru, violinu i har-moniku; svirali smo na instru-mentima koje ne znamo svirati.Završna scena trebala se odnositina ubijanje kokoši; sjekirom smotrebali na panju odsjeæi njihoveglave. Kako je zid bio bijelo okre-èen, htjeli smo umaljati ruke ukokošju krv i ostavljati otiske pr-stiju na bijelim zidovima. I upra-vo kad smo se spremili za taj zav-ršni èin, netko je iskljuèio struju,netko je valjda poludio, popizdioi iskljuèio struju; i u tom u�asu,totalnom mraku, ljudi su palili ši-bice; publika je mislila da je rijeèo namjernom èinu. Mi performe-ri znali smo da nas je netko zaje-bao; netko je izvadio osiguraè,mo�ete zamisliti – totalna tišina,totalan šok – tako da smo zaklju-èili da nema smisla nastavljati jerje to pravi kraj. Svevišnji je anga-�irao nekog majmuna da nam is-kljuèi osiguraè. (smijeh)

Merde dell’artistaKada upuæujete na nagost u

svojim performansima, pozivatese na Krista kao prvoga perfor-mera. Meðutim, kao što navodite

6 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Ne mogu drugim ljudimadopustiti – jer sam re�iserpo vokaciji – da me re�iraju u okviru globalnere�ije. Re�irali su me roditelji, škola, sistem –prvo su poèeli roditelji – neprestano padate pod neèiju jurisdikciju. A kad sam uperformansu, onda samslobodan

PPeerrffoorrmmeerr pprroottiivv gglloobbaallnnee rree��iijjee

Tomislav Gotovac, slobodni umjetnik – performer, konceptualni umjetnik, redatelj eksperimentalnih filmova, kazališni i filmski glumac...

Slijedom Jean-Marie Strauba, koji navodida je sve dokumentarnost, navodim da jesvaka gluma performans

foto: Zora Cazi-Gotovac

u intervjuu za Nacional (5. 2.2002.), svega ste desetak putaogolili tijelo na javnim prostori-ma.

– Pokušat æu isprièati klinièkoraðanje performera. Mene su ro-ditelji dopremili 1941. u Zagrebiz Sombora gdje je otac bio na-rednik u staroj jugoslavenskojvojsci. Te godine Sombor je pot-pao pod Maðarsku; Maðari su sièopili nazad Vojvodinu, odnosnoBaranju koju su imali za vrijemeAustro-Ugarske. Tako je Som-bor potpao pod Horthyja, Hitle-rova saveznika. A Zagreb je bioPaveliæev grad; uzeo je cijeli Tuš-kanac gdje su bile ustaške vile,Zelengaj; na te prostore mogla jeiæi jedino vojna policija. Jeleno-vac je bio relativno slobodan. UMaksimiru bio je dostupan samoglavni park; dalje se nije smjelo.Tako su djeca bila upuæena nadruge parkove – na Kazališni trg,koji se tada zvao Trg Adolfa Hit-lera, i Zrinjevac. Kino Zagreb,gdje su bile Führerove slike i ku-kasti kri�, zvalo se UFA-ino ki-no Adolfa Hitlera. Svaki dan ro-ditelji su me vodili na Trg AdolfaHitlera. I Zdenac �ivota bio jeprvo remek-djelo koje sam mo-gao doticati. On je savršen; krugskulptura prikazuje èovjekov �i-vot od djeteta do starca, svi liko-vi su goli. Dolazili smo tamo pitivodu. Inaèe, u mojim perfor-mansima osim golotinje domini-ra i voda. Sve je poèelo na tomZdencu �ivota; njegova rotonda,golotinja, voda – elementi koji suostavili duboke tragove na malogTomislava Gotovca. Takoðer vr-lo je bitna i crkva Sv. Bla�a, re-mek-djelo Viktora Kovaèiæa. Ta-mo sam išao na ministriranje,prièest i ispovijedi. To je bila mo-ja crkva. Za vrijeme NDH bilo jenezamislivo a da ne ideš u crkvu.Tamo sam se susreo s golimKristom. Golotinja je tako upije-na vrlo rano, znaèi od èetvrte go-dine. Farizeji su stavili Isusu okokurca tkanine, a on je bio gol naGolgoti i na Kalvariji. Tada samse poèeo i diviti velikom perfor-meru, i poèeo sam se pitati zakajon to radi? To su neke stvari kojesu vam dane od poèetka �ivota ito nema veze s crkvenim objaš-njenjem. Prema Kristovu objaš-njenju – treba se poniziti pred lju-dima. Krist je svojim apostolimaèesto prao noge tako da se spustina njihovu razinu. Sve te poèetkesam racionalizirao; ne mo�ete�ivjeti bez racionalizacija. Mojaracionalizacija vodila me premaumjetnièkom i onda sam sku�ioda je sve što sam taknuo – art,kao što je Piero Manzoni 1959. ugaleriji prodavao svoj izmet kon-zerviran u limenci po cijeni zlata– merde dell’artista, tako je mojagolotinja artistièka. To su najjed-nostavnije racionalizacije. U svo-joj 66 godini mogu samo racio-nalizirati, ili bolje reæi, preostajemi da racionaliziram ono što samdo sada radio. Znaèi – Zdenac �i-vota i crkva Sv. Bla�a su temelji.

Duhovni otacU katalogu izlo�be Neprila-

goðeni: konceptualistièke stra-tegije u hrvatskoj umjetnosti(2002.) povjesnièari likovnihumjetnosti postavili su u duhov-no-estetsku poveznicu petogodiš-nji projekt Weekend Art: Halle-lujah the Hill koji ste “izvodili”1996.-2000. svake nedjelje naSljemenu s Aleksandrom Battis-tom Iliæem i Ivanom Keser s hap-peninzima koje je organiziralaGorgona na Medvednici.

– Kasno sam saznao za grupuGorgona koja je poèela funkcioni-rati u ilegali negdje na samomkraju pedesetih, poèetkom šezde-setih. Za njih sam saznao krajemšezdesetih ili poèetkom sedamde-setih. Nisam znao za njihova dru-�enja. Ko�ariæeve radove upoz-nao sam na izlo�bi 1954. i tadasam se u njegov rad zaljubio. Tadanisam znao da je pripadnik veæegrupe istomišljenika. Takoðersam kasno saznao za Julija Knife-

ra, premda sam vidio njegove ra-dove na Novim tendencijama 1, 2,3. A kako sam 1967. otišao izZagreba, masa stvari odvijala semimo mene. Kniferov rad i Ko�a-riæa obo�avam. Knifer me odu-ševljavao stavom i re�ijom. Misliosam da mi je Ko�ariæ duhovniotac, tako da se od 1954. nadah-njujem duhom i likom Ivana Ko-�ariæa. Kniferov rad strašno sepoklapa s nekim mojim unutraš-njim zahtjevima. On je dosadan,monoton, jednolièan i vrhunskiinspirativan, i ono što bi se reklodosljedan – èitav �ivot je podre-dio meandru, i kao isposnik upustinji stvara svoje zaèudne obli-ke. Za sastajanja, dru�enja gorgo-naša saznao sam posljednjih pet-naest godina. Poveznica s Gorgo-nom, njezinim happeninzima,šetnjama Medvednicom mo�e bi-ti samo duhovnog ozraèja. Kun-sthistorièari moraju objašnjavatilogiku svakodnevice.

Umjetnost i egzibicionizamMo�e li se postaviti u zajedniè-

ku provodnu nit akcija Pokaziva-nje Elle na Sljemenu 1962., kojase obièno navodi kao vaša prvaakcija/performans, i posljednjiphoto session èije su fotografijeobjavljene u Nacionalu (5. 2.2002.) na kojima imitirate poze izporno revije Inside Foxy Lady?

– Dok je Elle �enski èasopis...Da, ima jedan zajednièki naziv-

nik, a to je moja neuta�iva �eljaza egzibicionizmom koja postojiu svakom umjetniku, samo nekije ne priznaju. Radilo se o tomeda vam se uka�e prilika. AkcijuPokazivanje Elle fotografirao jeIvica Hripko. �elio sam se skinu-ti gol i gol pokazivati Elle, ali ka-ko je s njim bila njegova ondašnjadjevojka, odustao sam. Nekestvari idu skokovito. Moraju seakumulirati pozitivne energije i�elje; jer sve neobiène stvari zah-

tijevaju i vašu intimnu, graðanskuhrabrost, ne samo umjetnièku,jer morate predvidjeti i ono štose ka�e – govno. Kada prijeðeteRubikon, nema povratka. Goto-vo je. To je zauvijek, to ostaje iidete dalje; idete prema suštini,zanemarujete efemerne, svakod-nevne stvari i idete prvo na godiš-nja doba, a onda na doba �ivota –mladost, zrelost, starost, smrt;idete prema takozvanim opæimmjestima. Meðutim, kad se todogaða vama, to nisu opæa mjes-ta; to su opæa mjesta samo kadase dogaðaju drugima. Prvi korakje najstrašniji. Sve ove stvari – ak-cije, performansi koje sam radio– sve su to bili ti prvi koraci. Krozèitav �ivot radio sam selekciju, triputa okretao, naprijed-nazad,naprijed-nazad; onda sam zaklju-èio – moram biti performer jer nemogu drugim ljudima dopustiti –s obzirom na to da sam re�iser povokaciji – da me re�iraju u okviruglobalne re�ije. Re�irali su me ro-ditelji, škola, sistem – prvo su po-èeli roditelji – neprestano padatepod neèiju jurisdikciju. A kadsam u performansu, onda samslobodan; nema nikoga izmeðumene i Boga osim moje volje.

1970. godina ili Pad na pozornici

Radite li razliku izmeðuglumca i performera, i u slijedutoga mo�ete li opisati akciju Ka-

zališni glumac koja je trajala1972.-1976. u Ateljeu 212, kao iakciju Pad na pozornici iz 1970.godine?

– Jean-Marie Straub, velikinjemaèko-francuski re�iser, kojire�ira zajedno sa �enom DanieleHuillet, suradnicom na svim nje-govim filmovima, i Godard – štose tièe filmske pameti – otišli sunajdalje. Jean-Luc Godard odre-ðuje film kao ulovljenu smrt, 24slièice u sekundi – nikad ne mo-�ete stati u istu vodu. Jean-MarieStraub navodi kako je svaki film– dokumentarni film; notorni ig-rani film je dokumentarni film oumijeæu snimatelja, scenografa,kostimografa, šminkera i gluma-ca, dokument o njihovu pretva-ranju u ono što nisu. Svaki filmje dokument; za njega je sve do-kumentarni film. U potpunostise sla�em s njim. I slijedom Jean-Mariea Strauba koji navodi da jesve dokumentarnost, navodimda je svaka gluma performans, dasu sve izvoðaèke umjetnosti –gluma, pjevanje, svi oni što neštopredstavljaju – performans, samose to zove drukèije. Svaki umjet-nièki èin jest performans. Zavisiod toga kako se dogovorimo.

I na kraju, zanima me kojebiste hrvatske performere izdvo-jili?

– Najveæi naš performer sva-kako je Josip Broz Tito. (smijeh)Na Visu, nakon desanta na Dr-var, izmeðu ostalog sastao se sChurchillom, Johnom Fordom iamerièkim generalom Willia-mom J. Donovanom, i tom jeprilikom John Ford – koji je uDrugom svjetskom ratu slu�io umornarici, i koji je kao cast direc-

tor trebao odrediti je li JosipBroz prikladan za sljedeæi “film”koji se zove Jugoslavija i je li ustanju izvršiti sve zadatke koje æemu Amerikanci dati, s obziromna to da ga pripremaju za sebe –rekao da je Tito u stanju ubiti ocai poševiti majku. On je buduæiidealan vladar Jugoslavije. I zbogtoga je Josip Broz Johnu Fordubio strašno zahvalan. Njegove jefilmove skoro svaki dan gledao.To je interpretacija TomislavaGotovca onoga što se dogaðalona Visu, ali mislim da to nije dale-ko od istine. Naravno, nisamupuæen u detalje, ali mislim da segeneralno dogaðalo na tom ni-vou. A Kuæa cvijeæa funkcionira-la je kao projekcijska dvorana Jo-sipa Broza gdje je svakog danagledao najmanje dva filma, aobo�avao je filmove Johna For-da, naroèito one s JohnomWayneom. Mislim da se sve da

reinterpretirati na ovaj naèin.Nema tu nikakve tajne. Što mis-lite o èemu politièari, glavna go-veda, prièaju kada donose takoz-vane znaèajne odluke? Prièaju otome koliko su �ena imali, kojepiæe vole, pizdarije; uopæe ne pri-èaju va�ne stvari; va�ne stvaridogovaraju struènjaci koji sukoncentrirani oko njih. Sve štose dogaðalo na nekadašnjim ev-ropskim, kineskim dvorovima,re�ijski se dogaða i danas.

Neverbalni (mutavi) performeri

Performans je manifestacijalikovnosti. I zanimljivo je da suna amerièkoj sceni performansiprete�no verbalni, u što sam seosvjedoèio i zaèudio 1993. i1994. godine, a što se da objasni-ti velikim utjecajem amerièkogigranog filma. Rekao bih daamerièki verbalni performans“prati” zvuèni film Elije Kazana.Rijeè je o verbalnoj kulturi. Anaši performansi uglavnom suneverbalni, mutavi (smijeh) –kao nijemi film. Meni su strašnodragi performeri iz nekadašnjihsocijalistièkih zemalja; naroèitoÈeška ima sna�nu scenu i bašone stvari koje se meni sviðaju.U zadnje vrijeme dominiraju ge-nijalni Rusi, psi. Tu su Rusi po-kazali kako su velika nacija.Oleg Kulik i Aleksandar Bremersu senzacionalni. Oni su nevje-rojatno obrazovani ljudi, dokto-ri svojih nauka. I uvijek je rijeè oistim izvorima – amerièki igranifilm je stvorio umjetnost dvade-setog stoljeæa i sve umjetnostikoje sadr�e art kao pop art, op a-rt... proizlaze iz filma. Rijeè je odva prijelomna trenutka u vizua-lijama; prva avangarda s domina-cijom nijemog filma zapoèela jeuoèi Prvoga svjetskog rata kaoreakcija na u�asno klanje. Usli-jedilo je smirenje, meðuratnorazdoblje, kada su se aktiviralifrancuski nadrealisti. Drugimsvjetskim ratom vizualije su seujedinile na amerièkom tlu, prièemu presudan utjecaj preuzimaamerièki igrani film. Na mene jeamerièki igrani film ostavio u�a-san utjecaj, a i na veæinu perfor-mera. To je naprosto milje. Mismo djeca holivudskog filma. Aizdvajanje nekih performera naovim prostorima za mene jeu�asno teško pitanje. (smijeh)Neæu pljuvati. (smijeh) Ne. Isti-na je da zapravo nemam infor-macija. Ozbiljno. Bolje da topreskoèimo. Primjerice, zenitistisu imali genijalan kontekst – ka-tolièki Zagreb koji su zajebavali.To je bila vrhunska raja.

Natuknice performansaŠezdesetih djelovali su Braco

Dimi-trijeviæ i Goran Trbuljak;naroèito je Trbuljak radio izvr-sne stvari. Kao grupa PenzionerTihomir Simèiæ izvodili su nizuliènih umjetnièkih akcija. Da-nas bih jedino istaknuo perfor-manse Bo�idara Jurjeviæa i nekeperformanse Slavena Tolja, kao iposljednje performanse VlasteDelimar – primjerice, Šetnja kaoLady Godiva i “fuk” – Prinèek2001. s Milanom Bo�iæem. Na tenjezine performanse gledam bla-gonaklono. Takoðer bih poseb-no mogao istaknuti posljednjeradove Sanje Ivekoviæ; ona jemoæna umjetnica. Neki perfor-meri još nisu razvili svoj raspon,još nisu oformili svoje stvaralaš-tvo. Rad hrvatskih performerauglavnom se nalazi još u natuk-nicama. Toliko.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 7

Kao klinac samproèitao skoro èitavoga Krle�u; tomi je bila èista fenomenalna pornografija. Posebno sam obo�avao njegovenovele. I on je djelovao kao performer

Kakve veze svi ovi zloèini imaju jedans drugim? Nikakve, osim što su se dogodiliu zemlji gdje je nasilje sakralizirano i ba-nalizirano u isti mah.

Predrag Luciæ

ko još nekako izdr�im razbijeneflaše i pucnjeve koje ekstatiènimuškarci ispaljuju u znak posveæe-

nja nogometa sa svojih balkona i prozora,ne pazeæi naravno na prolaznike po ulica-ma, ako izdr�im muška èoporna zavijanjaponesena homoerotikom prvenstva u me-ðudr�avnoj mr�nji, sigurna sam da posto-je socijalni primitivizmi koje NE MO-RAM èak ni smatrati “folklornima”, od-nosno primitivizmi s kojima se u sveziipak mo�e napraviti nešto više od zvanjaiznemogle policije. Jedan od njih svakakoje naèin na koji se u NSB-u svake suboteprodaju knjige darovane Hrvatskoj odamerièke Sabre fondacije.

Ne/organizirano nasiljeS tim se – mahom kvalitetnim – knji-

gama dogaðaju nevjerojatne, upravo fan-tastièno agresivne epizode. Da biste donjih došli, najprije je nu�no fizièki se gu-rati s gomilom nepoznatih ljudi koji sva-ke subote hrle prema omanjim kolicima sneuredno nabacanim primjercima. Akovas pri tom netko i udari, ako pak zbogtoga i glasno zavapite, grupa preostalihlovaca na literaturu neæe ni trepnutiokom. “Normalno” im je da se do knjigadolazi fizièkim nasiljem i vladavinom ja-èega. Ako se pak po�alite gospoði dr.Heleni Paviæ, odgovornoj i zadu�enoj zarukovoðenje organizacijom prodaje knji-ga, dotièna æe vam �ena odgovoriti slije-ganjem ramena i komentarom da je “šte-ta što kod nas ima toliko primitivnih lju-di, èak i meðu onima obrazovanijima”.Nasilnost je, smatra Paviæeva, uobièajenidio domaæeg mentaliteta. Ovakva staja-lišta pokazuju da amerièka fondacija mo-�e slati i milijunske kolièine literature oljudskim pravima u Hrvatsku, ali osobe

koje ih distribuiraju pritom neæe nauèitiama baš ništa o demokraciji kao ustanov-ljenoj PROCEDURI, veæ æe se naprotivpozivati na mitološke argumente “hor-de” kao prepreke boljoj organizaciji pro-daje. Gospoða Paviæ sve u svemu smatrada se organizacija prodaje Sabre donacije“ne mo�e popraviti”. Drugim rijeèima,nema DOBRE VOLJE da išta poduzme.Pa mo�da da onda zatra�imo smjenu bes-pomoæne gospoðe te naðemo nekoga tko

bi ipak bio u stanju smisliti naèin da knji-ge doðu do kupaca i bez laktova zarive-nih u (moja) rebra? Cinizam vlasti, po-sebno one birokratske, naravno pokazu-je i grupica od èetvero-petero “pomoæni-ka” gðe. Paviæ, svake subote udobno za-valjenih u stolcima smještenim pokrajnaplatnih stoliæa i dvostruko ravnodušnihi prema potrebama korisnika i prema nji-hovu nasilnom ponašanju. Nije li to sav-ršen primjer inertnosti plus nedostatkaosobne odgovornosti koja toliko èestoprati svaku inscenaciju linèa? Ove mi jesubote jedan od spomenutih domaæihslu�benika amerièke fondacije èak priop-æio kako se “nemam što �aliti”, “mogubiti sretna” što su mi knjige uopæe “da-ne” (to je la� – knjige su mi prodane), anjemu se èini i da grubo natezanje okoknjiga “nije nikakav problem”. Kakva

tankoæutnost! Kakav osjeæaj za tuðu ne-volju! Naravno da njegova bahatost imaizravne veze s èinjenicom da nije ni vlas-nik ni kupac knjiga, nego tek nesposobniraspolagatelj tuðom imovinom. Èinjenicada me jedan od kupaca unatoè trudnoæi ifizièki udario, takoðer nije zabrinula do-maæe slu�benike – oèito je rijeè o “ideal-nim” osobama da reprezentiraju jednuhumanitarnu organizaciju. Kako se apso-lutno ne pristajem tuæi da bih doprla do

literature, a isto sam toliko odluèna u to-me da neæu zašutjeti sve dok se ne osvje-doèim kako JEST moguæe pristup knji-gama organizirati i demokratski i civili-zirano, veæ sam uputila protestna pisma iamerièkom centru Sabre fundacije i ame-rièkoj ambasadi u Hrvatskoj, a ovim pu-tem bih o neèuvenom tretmanu knjige�eljela obavijestiti i Zarezove èitatelje.Mora biti da nije baš svima svejedno štoNSB tjedno prireðuje utrke iz kupopro-dajne netolerancije. A mo�da se èak net-ko sjeti i da je zakon jaèega civilizacijskiodavno prevladana pojava. Da, èak i uHrvatskoj.

Par pitanjaDo knjiga iz Sabre fundacije moguæe je

doæi i na drugaèiji naèin. Za pojedine sesveuèilišne profesore knjige spremaju u

posebne kutije i sveèano im se uruèuju(toèno prema podruèju interesa dotiènihprofesora). Ako namolite gðu Paviæ davas u ime vlastite institucije pripusti skla-dištu knjiga, što je meni u godini dana us-pjelo ukupno tri puta, moguæe je i da sa-mi pregledate tematski neorganiziranoskladište dopremljene literature. Ondjese, naravno, teško snaæi, jer nitko ne vodibrigu o klasificiranju graðe. Posjet sa-mom skladištu naèelno ionako nije po vo-lji organizatora. Što znaèi da èitav sustavdistribucije – pa i naruèivanja – knjigaovisi o hirovitoj volji jedne osobe, o nje-zinim kontaktima ili nekontaktima, onjezinoj vrijednosnoj skali i ukusima, ane o stvarnim i utvrdivim potrebama raz-lièitih odsjeka po domaæim fakultetima(o potrebama nezavisnih znanstvenika dai ne zapoèinjemo). Centralna pitanja dak-le glase: zašto javnost nema puni uvid onaruèivanju i stizanju knjiga iz Sabre fon-dacije (sigurno je da postoje mediji u ko-jima je to sasvim ostvariva objavljivaèkapraksa)? Zašto domaæi slu�benici Sabrefondacije ne znaju organizirati prodajuknjiga koja iskljuèuje fizièko natezanje idruge oblike nepotrebne agresivnosti?Zašto se korisnici i kupci knjiga osjeæajutoliko obespravljeno da im uopæe ne padana pamet tra�iti drugaèiji tretman? Poz-najem, dakako, i mnoge kolege koji su mirekli da bi radije platili veliku sumu nov-ca, nego si dopustili poni�avajuæa nagura-vanja za ma koju od prodavanih knjiga.Imaju pravo. Ali isto tako imaju i du�nostjavnog reagiranja na pora�avajuæe dehu-maniziranje arhetipa svake kulture i svakepristojnosti: KNJIGE. Poznajem isto ta-ko i mnoge koji se osjeæaju toliko nepri-vilegirano glede stjecanja znanja, obrazo-vanja ili poglavito knjiga iz Sabre fondaci-je, da jednostavno unaprijed odustaju odpohoda na mjesta daljnjeg degradiranja.Knjiga u svakom sluèaju nikad ne bismjela biti ishodištem ni takva osjeæaja nisituacija u kojima mahom pobjeðuje ne-dostupnost i nasilništvo.

Neven Jovanoviæ

inistar znanosti govori o reformisveuèilišta. Rektorica govori o re-formi sveuèilišta. Potpredsjednica

Vlade i zamjenik premijera govore o re-formi sveuèilišta. Ja bih pak �elio, uz re-formu sveuèilišta, isprièati jednu basnu.

Bilo jednom na Sveuèilištu u Zagrebu...U sklopu Sveuèilišta u Zagrebu postoji

– nazovimo ga tako – Brokularni fakultet.Na njemu se, meðu mnogim ostalimpredmetima, studiraju i – nazovimo ih ta-ko – pterodaktilistika i grifonografija.Postoji komad “objektivne stvarnosti”kojim se bave i pterodaktilistika i grifo-nografija; nazovimo ga pterodaktiljenje.Oèito, za pterodaktilistiku je pterodakti-ljenje glavni predmet prouèavanja, dok jeza grifonografiju tek jedan u nizu; ipak,dvije se znanosti ovdje dodiruju, presije-caju, ljube. Odlièna prilika za interdiscip-linarno povezivanje, a interdisciplinarnostje Nešto Jako Dobro. Pa je tako, veæ poo-davno, odluèeno da studenti pterodakti-listike slušaju grifonografiju pterodakti-ljenja zajedno sa studentima grifonografi-je, u izvedbi profesora s grifonografije

(nadam se da uspijevate pratiti); eto mo-guænosti da se upoznaju drukèije metodei pristupi, da se otvore novi vidici, da seuspostavi dijalog. E. Sad završava uvod i

dolazi glavni dio.Prièajuæi kako je na tim interdiscipli-

narnim predavanjima grifonografije pte-rodaktiljenja, jedan student pterodakti-listike rekao je i ovo: “Pa, profesor namje dao do znanja da on to predaje prven-stveno za studente grifonografije, da jeto opširnije nego što nama treba, da litera-turu imamo, pa da mo�emo doæi i samona ispit.”

Razmislimo malo o ovoj izjavi i njezi-nim implikacijama.

Metodološka Scila i moralna HaribdaPrvo, profesor sugerira da student pte-

rodaktilistike o pterodaktiljenju (koje je

glavni predmet pterodaktilistièkog studi-ja) mo�e znati previše; da postoje znanja ostudijskom predmetu koja su studentunepotrebna. Profesoru grifonologije mili-je je da pterodaktilisti pterodaktiljenje sgrifonološkog aspekta upoznaju površno;to znaèi da npr. biokemièaru neæe trebativiše od osnovnog poznavanja biologije,kao ni medicinaru, kao ni psihologu, itd.Mo�da neæe, mo�da i hoæe; nije li to ne-poznanica, x? Naime, današnji studentisutra æe i sami doprinositi poveæavanjukolièine znanja, što znaèi da æe hvatatiupravo taj x, otkrivajuæi nešto nepoznatoili povezujuæi nešto neoèekivano; kakoonda mo�e profesor veæ sada znati taj x,kako veæ sada zna da se taj x ne skriva – zapterodaktiliste – na podruèju kojim setrenutaèno više bavi grifonologija? Lo-gièki, i metodološki, profesorova je izja-va nespojiva sa znanošæu kako je shvaæaZapadna civilizacija.

No, grifonologova je izjava pogubna imoralno, ili pedagoški. Proèitajte je jošjednom (“opširnije nego...”, “doæi samona ispit”). Ovime se poruèuje studentimada je studij formalnost, i da treba uvijekizabrati lakši put, ispit bez predavanja, is-pit s minimalnom kolièinom uèenja. Stu-dente, naravno, zanima samo ispit, a tako itreba biti; pa ne postoje valjda studijskipredmeti radi stjecanja znanja i vještina,oni postoje radi ocjene u indeksu! Reæiæete: profesor grifonologije nije nijednompterodaktilistu zabranio da dolazi na pre-davanja. Nije izrijekom, ali ih je maksi-malno demotivirao da to èine.

Studenti, kradu vas!Meðutim, mene ne zabrinjava toliko

profesor. Loših, umornih, lijenih preda-vaèa-formalista uvijek æe biti. Problemje u studentskoj reakciji, odnosno u nje-zinom izostanku. Tijekom studija i sâmsam se našao u sliènoj situaciji kao stu-denti pterodaktilistike; tada sam i samkrenuo opæeprihvaæenim putom, a to je

linija manjeg otpora. Jednostavno nedolaziš na besmisleno predavanje; jednomanje. Tek nakon diplome, kad sam po-èeo raditi u struci, shvatio sam da, uspr-kos odliènim ocjenama u indeksu, mojeznanje ima hrpu rupa; da ne znam mno-go toga što sam mogao nauèiti na studiju.I to me razljutilo; na�alost, tek post fes-tum. Mislim da bi i studenti koji èujugrifonologovu izjavu morali biti ljutiti, ito, po moguænosti, veæ sada. Kao da vamnetko u voæarni prodaje gnjile jabuke ijoš vam ka�e: “Pa imat æete više mjesta ufri�ideru kad ih bacite u smeæe.” Mislimda bi se studenti morali osjeæati kao daim netko nešto krade, kao da ih netkoobmanjuje, vara, da im podmeæe nogu.Na tome se veæ mo�e graditi drukèijesveuèilište.

Kakva god bila aktualna reformasveuèilišta, ona kreæe odozgo; izvodi sezakonskim aktima, iskre frcaju okopravno-financijskih finesa. Mijenjaju sepapiri, a ne ponašanje, ne stavovi, ne vri-jednosti. Kakva god bila reforma sveuèi-lišta odozgo, slutim da neæe puno promi-jeniti ako priliku ne iskoristimo za po-kušaj da se nešto napravi i odozdo. Akose, na primjer, studenti ne poènu ljutitina one koji im uskraæuju znanje, ako, naprimjer, profesori ne krenu kritièki pro-pitivati naèin na koji sami rade, i sam ok-vir u kojem rade (npr. èemu danas slu�epredavanja i kako bi trebala izgledati).Napokon, uzalud reforma i slavno “us-klaðivanje s Evropom” ako profesori istudenti ne poènu razgovarati i ne inzis-tiraju na razgovoru, i to ravnopravno ihrabro, i to ne o dodatnim ispitnim ro-kovima ili ekskurzijama, nego o Neupit-nim Vrijednostima èitavog inicijacijskogrituala koji se u modernim društvimanaziva “studij.”

Na našim sveuèilištima profesori stu-dente oslovljavaju s kolega, ali se uvrije-de kad studenti njih tako oslove. Etopolazišta za reformu.

8 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Knjigom pod rebra

SSaabbrree ffoonnddaacciijjaa iillii nnaassiilljjeemm ddoo kknnjjiiggaaZašto domaæi slu�benici Sabre fondacije ne znaju organizirati prodaju knjiga koja iskljuèuje fizièko natezanje i druge oblike nepotrebne agresivnosti?

Nataša Govediæ

PPtteerrooddaakkttiilljjeennjjeeNa našim sveuèilištima profesoristudente oslovljavaju s kolega, ali se uvrijede kad studenti njih tako oslove. Eto polazišta za reformu

Boris Beck

ora da je bilo bajno 5. lipnja naveèeru Muzeju arhitekture na Tuškancu.Tamo su sa šestotim Globusom u

ruci Nino Paviæ i Davor Butkoviæ doèeki-vali svoje goste: sedam veleposlanika, mi-nistra kulture Antuna Vujiæa, dogradona-èelnika Milana Bandiæa, pomoænika mi-nistra obrane Zlatka Gareljiæa, MladenaVedriša, Matu Graniæa, Radovana Or-tynskog i mnoge druge, kako je sve (i timredom) pobrojao Jutarnji list dan kasnije.Vujiæ je rekao da je Globus “svih ovih go-dina svjedoèio demokratskom procesupromjena u Hrvatskoj,” a Bandiæ da ga to-liko pasionirano èita da je “zarobljenikGlobusa”.

32. svibnja 2002.I dok su uzvanici slavili Globus broj

600., razgledavali izloške Ned�ada Hazna-dara i �vakali jabuke s orasima i sirom, uzaborav je veæ zapao Globus broj 599. Ne-zaslu�eno! U njemu su Slaven Letica i timsociologinje Snje�ane Beroš proveli “prvosustavno empirijsko istra�ivanje o pozna-tosti i ugledu skupine intelektualaca kojanajèešæe djeluje u javnosti”. Ne samo što jeistra�ivanje prvo, veæ je i grandiozno. Onisu izabrali imena pedeset intelektualaca iodluèili nazvati 800 ljudi te ih pitati jesu lièuli za njih, znaju li èime se bave te je li immišljenje o njima pozitivno, neutralno ilinegativno. Dakle, nakon 40.000 upita(800x50) istra�ivaèki tim još je imao snaguza 120.000 pitanja (3x50x800) i 120.000potpitanja za zadnje pitanje. Još nešto: Le-tica svoje istra�ivanje izrièito dovodi u ve-zu s anketom desetorice intelektualaca ko-ji su popljuvali vlast u Jutarnjem listu 5.svibnja (rekli su da je koalicija glupa i baha-ta kao HDZ), reakcijom Tomca, Tomèiæa,Kramariæa i ostalih politièara iduæeg tjedna(reagirali su poput uvrijeðenih glumaca ko-ji kritièaru iz publike dovikuju da se onpopne na scenu ako to mo�e bolje odglu-miti – ali nisu mislili zbilja napustiti scenu)te izjavom za radio premijera Raèana 20.svibnja u kojoj tvrdi da su intelektualci zlo-namjerni jer uvijek sve vide crno. Letièinpothvat djeluje još impresivnije ako se uz-me u obzir da je istra�ivanje bilo na kiosci-ma 31. svibnja te da su za pripremu togznanstvenog podviga, postavljanje 280.000upita, analizu odgovora i pisanje opse�nogèlanka istra�ivaèi imali samo desetak dana.

S kakvim rezultatom? Nogometnimrjeènikom reèeno: konjski zalet, pileæiudarac. Unatoè golemom naporu i još go-lemijim troškovima (zamislite samo tele-fonske raèune: da je odgovor na svaki upitstigao veæ nakon deset sekundi, telefoni-ranje bi trajalo 778 sati, odnosno 32 punadana i noæi), znanstveni su rezultati slabi.

www.letica.comPojam “javnog intelektualca” Letica de-

finira pozivajuæi se na Russella Jacobyja iRicharda A. Posnera: to je “znanstvenik,sveuèilišni nastavnik, uèenjak, pjesnik,knji�evni ili filmski teoretièar, teatrolog,leksikograf, filozof, umjetnik, teolog koji

djeluje u javnoj sferi, tj. pojedinac koji sespecifiènim znanjem, koristi da u novina-ma, èasopisima, na javnim tribinama, radijuili televiziji govori ili piše o temama koje

zanimaju opæu ili obrazovanu publiku.” Aonda si jedini znanstveni temelj izmièe is-pod nogu.

Letica prvo iz pojma javnosti briše dis-tinkciju na opæu i obrazovanu, potom je iznepoznatih razloga reducira (za njega jejavni intelektualac “kolumnist, autor udnevnim i tjednim novinama i sudionik uprièaonicama na HTV-u“) te na kraju nasvoj popis intelektualaca ubacuje novinare(s razlogom ne navedene u prethodnoj de-finiciji). Tako Letica na rang-listu pozna-tosti ubacuje troje svojih Globusovaca: Da-vora Butkoviæa, Tanju Torbarinu i �eljkaMalnara. Uvlaèenje èitateljima je oèito: ku-pujuæi nas, èitate najpoznatije hrvatske in-telektualce. Jelena Lovriæ, Viktor Ivanèiæ iIvan Zvonimir Èièak sljedeæi su koje je Le-tica ubacio na listu mimo vlastitih pravila.Ne sumnjam u obrazovanje i inteligencijutih ljudi (samo mi je Malnar malo sum-njiv), ali oni “iskustvo i legitimitet duhov-nog stvaraoca” ne grade izvan medija.

Druga je manipulacija rangiranje inte-lektualaca po tome na koliko ih je mjestapronašao Google, iako se Letica i pritompoziva na Posnera. Evo znanstvenog Leti-èina komentara: “Hrvatski javni intelek-tualci i danas su marginalno poznati u vir-tualnoj stvarnosti (Internetu) i to, uglav-nom, na hrvatskom jeziku”. Da bi hrvatskeintelektualce ponizio, Letica prvome na lis-ti (Boris Maruna s 2830 pronalazaka naGoogleu) suprotstavlja Slavoja �i�eka(8380), ali ide i dalje: “na Internetu su vi-šestruko poznatiji hrvatski sportaši i poli-tièari” te navodi Ivaniševiæa (39600), Toni-ja Kukoèa (18600), Janicu Kosteliæ(15200), Davora Šukera (12200)… Sasvimnenametljivo na Internet-rang-listi našao

se i Letica, na visokom sedmom mjestu, ia-ko ga nema na listama poznatosti, omilje-nosti i omra�enosti. O, skromnosti…

Javna kuæa za javne intelektualcePosebna je prièa rangiranje po omilje-

nosti. Treæi na toj listi ima 56,1% neèega,a zadnji, dvadeset peti, 46,3% neèega. Toznaèi da su se svi stisnuli na manje od 5%

te da su, praktièki, svi JEDNAKO volje-ni. Za usporedbu, na listi poznatosti raz-mak je 42% (81,2% do 39,2%), a na listiomra�enosti 13,2% (31,8% do 18,6%).Zašto Hrvati i Hrvatice poznate ne poz-naju i ne vole razlièito, a sve vole jednakointrigantno je pitanje koje investigacijskitim zaèudo nije zanimalo. Još je èudnijametoda izraèuna popularnosti. Primjerice,Ivana Grubišiæa voli 59,4% neèega (pa jevisoki drugi), ali je èulo za njega samo43,5% neèega (pa je po poznatosti dalekidvadeseti). To znaèi da onih 59,4% nisusvi ispitanici nego samo oni koji su zaGrubišiæa èuli. Zbog takve èudne metodeizraèuna dolazi do toga da je Tanja Torba-rina, za koju je èulo 78%, i koju od togavoli 52,7% (dakle 329 ispitanika) lošijerangirana od Grubišiæa kojega voli zapra-vo samo 207 ispitanika. Takva nelogiènametoda mo�e dovesti do apsurda: intelek-tualac za kojeg je èuo samo jedan ispitanikzauzet æe na listi poznatosti zadnje mjes-to s 0%, a na listi omiljenosti prvo sa100%, samo ako ga dotièni voli.

“Za razliku od privatnih intelektualaca,koji sebe smatraju slu�benicima uzvišenihljudskih i umjetnièkih ideala, javni intelek-tualci, najèešæe, vjeruju da mogu promije-niti uvjerenja voða i politièara, ili baremstavove ljudi, ili koji barem vjeruju da æe imjavna sfera pomoæi da steknu novac, ugled,moæ i slavu,” piše Letica na svoj znanstveninaèin. Kruna je te znanosti i cijelog ovogistra�ivanja èetvrta tablica, lista najomra�e-nijih hrvatskih intelektualaca. Za nju vrije-di sve veæ reèeno: sumanuto telefonsko is-pitivanje, velik broj novinara na njoj, ne-toèna matematika, tendenciozno tumaèe-nje podataka. No još više zaprepašæuje la-

koæa izricanja rijeèi MR�NJA: tablica vasnavodi da u mislima na nju stavljate imenakojih nema i da skidate s nje imena onihkoji vam se sviðaju, a ne navodi vas da sepitate odakle zapravo ta mr�nja – i to jenjezin najperfidniji uèinak.

Omra�eni intelektualciNajlukavije je od svega da ispitanicima

uopæe nije niti bilo postavljeno pitanje Mr-zite li toga i toga? Mo�da se tko uzrujavaozbog polemike Stanka Lasiæa (2. mjesto) iIgora Mandiæa (9. mjesto), ali zašto bi ihodmah mrzio; evo, meni je smiješno što seAralica (7. mjesto) ruga Jergoviæu što pišesamo prièe, a ne romane kao valjda veæuknji�evnost, ali ne moram ga zato mrziti;mo�da je koga nerviralo što je �ivkoKustiæ (17. mjesto) trubio da je glupo po-pisivati ljude po nacionalnosti i govoriti imda se o tome ne trebaju izjašnjavati, ali ne-æe ga valjda nitko mrziti sada kad se vidjelokakvi su iz tog nastali problemi s brojemSrba u Hrvatskoj; mo�da kolege fizièari ni-su uvjereni da se baš iste bifurkacije nalazei u EKG-u i u kapanju vode iz pokvarenepipe, ali ne moraju zato mrziti VladimiraPaara (20. mjesto); i sve tako: kao da se mr-�nja lijepi za imena poznatih ljudi, kao dasu njihove slike i imena obiène potjernice,a ni rijeèi o onima koji mrze, ništa o uzro-cima, ništa o posljedicama, ništa o onomekoji im mr�nju stavlja u usta.

Ako koga zanima, ja sam pomislio da ses rang-listom omra�enih prièa vratila napoèetak, pa sam provjerio kako su se plasi-rali onih izvornih deset intelektualnihgrešnika koji su zucnuli protiv vlasti. IvanSupek, Ivan Grubišiæ i Boris Maruna vrlosu visoko rangirani na listi omiljenih – sva-kako uoèite da ih visoka dob, sveæenièkaslu�ba ili zdravstveno stanje ne èine izgled-nim kandidatima za vlast. Oni mlaði i �us-triji, Ivo Banac i �arko Puhovski, smješte-ni su na obje liste, i omiljenih i omra�enih,mrvicu ni�e na ovoj drugoj. Kao politièkipikzibneri preskoèeni su Sibila Petlevski,Krunoslav Pisk, Josip Bratuliæ i Nenad Za-košek: njih nema uopæe nigdje. Najlošije jeprošao kolega naših vrlih sociologa, Josip�upanov – vjerovali ili ne, to je jedanaestinajomra�eniji hrvatski intelektualac.

“Mnogi javni intelektualci skloni su sa-mopromociji i precjenjivanju vlastitog ug-leda te negativnom etiketiranju drugih idrukèijih,” eto to vam misli Letica o jav-nim intelektualcima.

Nestandardna devijacijaPa�ljiviji su èitatelji mogli lako ustanovi-

ti da sam pokušao dvoje: s jedne strane ana-lizirati statistiku made by Letica&Beroš idokazati da je izmišljena, a s druge pristupi-ti joj otpoèetka kao fikcijskom �anru i ispi-tati kako djeluje. To što nisam uspio ni ujednom ne dokazuje da su èisti kao suncenego da se u mutnom mo�e najbolje lovitiako se zaklonite stohastikom, razdiobama istandardnom devijacijom. Takoðer mogusamo nagaðati kako su se osjeæali proskribi-rani: Lasiæ je vjerojatno ostao bez rijeèi,Kustiæ se pomolio za one koji ga mrze,Mandiæ se zlurado nasmiješio i obeæao sa-mome sebi da æe se nagodinu još bolje pla-sirati, a Paar je zakljuèio da je Letièin kaosnajobièniji moguæi, a nipošto determinis-tièki. Što su stanovnici zemlje mr�nje po-mislili dok su to èitali, ne mogu ni nagaðati.

Sve me to podsjeæa na doba dok se de-mokracija tek zaèinjala na grèkim i rim-skim trgovima, o èemu je Globus svjedo-èio organiziravši redakciju u sjeni kapite-la, arhitrava i timpana. Letica se tada kaoratni dopisnik našao u Sirakuzi koju suopsjedale rimske trupe. Tamo je sreo Ar-himeda, zagrlio ga oèinskom kretnjom ipovjerljivo mu šapnuo: “Arhimede, ja samdoduše star, ali poslušaj moj mali savjet.Zašto se maltretiraš po gradskim zidina-ma i konstruiraš sve te ratne naprave? Štote briga i za tvoj grad i za svu tu opsadu?Idi radije u svoj vrt i crtaj si tamo krugo-ve.” I da bude uvjerljiviji, još je Arhimedalupio nogom u guzicu.

P.S.: Nazove li vas Letica, zaklopite muslušalicu. Postavit æe vam 280.000 pitanja ina sva æete mu morati toèno odgovoriti.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 9

NNaazzoovvii LL rraaddii llaaggaannjjaaLetièin pothvat djeluje vrlo impresivno ako se uzme u obzirda je istra�ivanje bilo na kioscima31. svibnja te da su za pripremutog znanstvenog podviga, postavljanje 280.000 upita, analizuodgovora i pisanje opse�nog èlanka istra�ivaèi imali samo desetak dana

ovoreæi o postojano skandaloznojrazini velike veæine medija u Hr-vatskoj, mahom plaæenih da proiz-

vode nogometne zvijezde i isprazne prièi-ce oko toga tko je kako na kojem sveèa-nom prijemu bio odjeven ili razodjeven,naroèito je tu�no pratiti šundizaciju Vjes-nika. Tako nam Petra Boiæ, urednica Vjes-nikova priloga Vjesnik Caffe od 29. svib-nja 2002. godine nudi dvostrani intervjusa Zlatkom Vitezom (potpisuje ga BrankaValentiæ), u kojem ponovno susreæemosva uobièajena, dobro nam znana Vitezo-va pomanjkanja struènih informacija, bu-sanja u prsa, vrijeðanje kazališne struke teglumèev patološki osjeæaj neprepoznate“genijalnosti”, politièke “zaslu�nosti” inaravno umjetnièke “nepogrešivosti”.Nije èudno što ini Vitezi u hrvatskoj jav-nosti postoje – egomana vulgarnog rjeèni-ka i velike politièke ambicioznosti ima usvim kulturama; sumanuto je to što im sedaje neupitna medijska pozornost.

Tko njeguje medijsko nasilje?A nije svejedno ni je li Vitezov pojmov-

nik vrijeðanja prote�iran zato što su medi-ji krvo�edno �eljni bilo kakvih skandala ilizato što je Vjesnikova politièka opcija i da-lje anga�irana oko promicanja nacionalis-tièke retorike ili opet zato jer su urednici inovinarke naprosto nestruèni. U prvomsluèaju rijeè je o logici ekonomski po�elj-nog porasta �utila, u drugom o politikan-tskoj (stranaèkoj) korupciji unutar samogmedija, u treæoj pak o pomanjkanju krite-rija novinarske profesionalnosti. Vjerojat-no su sve tri opcije podjednako turobne imeðusobno povezane, ali ni jedna nije

nepromjenjiva ni bogom dana. One, nap-rotiv, pokazuju potrebu poštivanja, ali inadopisivanja postojeæih zakona (poseb-no u sluèaju tu�bi zbog “duševne povre-de”), što je pak moguæe postiæi intervenci-jama Hrvatskog novinarskog društva okosvake pojedine neistinite ili neetiène in-formacije, odnosno sudskim sredstvima

pravne dr�ave ili mjerama internacional-nog pritiska na hrvatsku vladu glede poš-tivanja medijskih standarda propisanih zaukljuèivanje u europske integracije. Budu-æi da HND apsolutno nije u stanju ni pre-poznati ni reagirati na gotovo svakodnev-ne medijske zloupotrebe (što je zorno po-kazao i njihov flegmatièan odnos prema

sudskim aferama protiv Ferala), niti su ustanju pokrenuti civilnu debatu o kriteriji-ma etiènog novinarstva, nu�no je što prijepristupiti radikalnoj reformi ove strukov-ne udruge. Prema Zakonu o javnompriopæavanju, èlanak 13., “Javna glasiladu�na su objavljivati toène, cjelovite i pra-vodobne informacije, poštujuæi pravo jav-nosti da bude upoznata o svim dogaðaji-ma, pojavama, osobama, predmetima idjelatnostima, kao i druga pravila novinar-skog zanimanja i etike. Javna glasila du�nasu poštovati privatnost, dostojanstvo, ug-led i èast graðana, a poglavito djece, mla-de�i i obitelji.” Isti èlanak istièe i impera-tiv “odgovarajuæeg obrazovanja novinara”,bez kojeg nema “pravilnog zakljuèivanja odruštvenim zbivanjima”, kao i zakonskesankcije (èl. 42. i èl. 43.) u sluèajevima kr-šenja opisanih obveza. No postojeæi zako-ni, posebno kada su kvalitetni, zahtijevajui provedbu. To znaèi tra�ene, pa potom ipodnesene ostavke onih koji ih ne provo-de. I na mjestima novinskih urednika i namjestima vladinih slu�benika. Sve ostalosamo je legalistièka farsa, u kojoj su ondamoguæe i takve – krajnje mrzilaèke – me-dijske pojave kao što je Hrvatsko slovo iliHrvatski domobran (list koji na naslovnicislavi i priziva “hrvatskog Mussolinija”).

Rjeènik mr�njeSluèaj Vitezova intervjua još jednom

potvrðuje da smo upravo takve, maksi-malno neprofesionalno obavljene inter-vjue s tobo�njim velièinama scenske i iz-vanscenske estrade, tekstove prepunenetoènih navoda, primitivizama i uvreda,u proteklih desetak godina uistinu na-

orastao je broj zaposlenih, porastao jebroj nezaposlenih, a nije porastaobroj stanovnika – konstatirala je

Vesna Pusiæ u Intervjuu tjedna u vrijemedok su navijaèi pratili nogometnu utakmi-cu Hrvatska – Italija. Izbezumljena nacijatih je dana apstinirala i od izbora, pa iakosu bili lokalni, bili su i slika beznaða. Sadostaje rasprava jesu li beznaðe proizveliprvi, a zacementirali drugi. Treæih nemajer se raðaju sve manje, a kad se i rodepobrinu se da zbrišu što prije. Iako je slu-šateljima Radija 101 sugeriran kontekstcjelokupne novije povijesti, nije neupitnosusresti se ponekad i sa sadašnjošæu. Pose-bice kad se pretendira biti u njoj na vlasti.Usprkos nogometnim navijaèima, sluša-telji su odluèili nazvati i radio pa pitatizašto se ne procesuira lopovluk proteklogdesetljeæa. Nisam èula odgovor, iako je bi-lo rijeèi. Ali smo èuli da je stranaèki kole-ga, drug i prijatelj Stipe Tojèiæ donio izSeula podatak da se u Koreji na Internetumo�e dobiti tridesetak dokumenata zarazne stvari, pa ne trebate za taj dio pot-plaæivati dr�avnu administraciju. U praksibi to znaèilo biti suodgovoran i naravno,nastojati mijenjati stvari. Ali kad se kodnas doðe do pitanja promjena, onda midoznamo da su Irci u sliènim prigodamanapravili ovo, Finci ono, Poljaci i ovo iono, Maðari ni jedno od toga, itd.

Podsjetnik na biraèeTo što doznamo najèešæe ima za zak-

ljuèak ili pouku kako put nije jedinstvenza svih, ali izlaz postoji. Niti je nama odprimjera lakše, niti znamo više, niti smoikad uspjeli èuti što bi nama bio put. Mo�-da bi bilo dobro da dnevne novine uzPrognozu vremena ili Repertoar kina i ka-zališta otvore i rubriku Podsjetnik na bi-raèe. Pa svaki put kad se digne netko u Sa-boru, kad netko na konferenciji za novi-nare ili u nekoj emisiji u kojoj govori osvojoj politièkoj ulozi i participaciji u sud-bini hrvatske dr�ave, prosvijetli narod èi-njenicom kako je nešto riješeno u Irskoj,Poljskoj, Maðarskoj ili Bugarskoj i pritomzaboravi reæi što æe i kako æe ili kako je sistom stvari u Hrvatskoj u rubrici Pod-sjetnik na biraèe osvane tekst tipa: gospo-din taj i taj ili gospoða ta i ta vidjeli su Ir-sku na razglednici ili na putovanju plaæe-nom novcem hrvatskih poreznih obvezni-

ka. U Republici Hrvatskoj nalazi se namjestu tom i tom, ili poslanik/ca je u Sa-boru izabran/a u jedinici toj i toj. Juèer jezaboravio/la odgovoriti na pitanje o hr-vatskom putu u... Slijedi ponovljeno pita-nje, zahvala za upoznavanje s iskustvima uIrskoj i okolici te molba da se sutra èitate-lje upozna s tra�enim odgovorom.

Inaèe, kad je put u pitanju onda je èu-desni ministar prometa ustvrdio da minismo u stanju izmisliti neke druge ceste i izove ko�e ne mo�emo izaæi. Što se tièe izlas-

ka iz svoje ko�e to je jedna pjesnièka po-java koja nije tako nemoguæa kako se èiniministru prometa kojeg s vlastitim reso-rom vjerojatno ve�e samo poznanstvo sosobnim vozaèem na raèun dr�avnog pro-raèuna. Bilo bi dobro da se upozna i svlastitim resorom tim više što je konaènonekom u Saboru sinula spasonosna priv-redna i turistièka ideja: voziti se hrvat-skim cestama i pritom pratiti promašaje.Obrovce svih vrsta. Dogodilo se to onajdan kad se zastupnici nisu mogli slo�iti sèinjenicom ima li Hrvatska velike poljop-rivredne kombinate. Koji su, prema ne-kom izvještaju, sanirani. Iako, premaspoznajama zastupnika, nije sigurno dapostoje. Naime, o tome postoji li neštobilo je pitanje stranaèke stege: jedni su bi-li uvjereni da postoje – drugi da ne. Pono-vi li se formula o utvrðivanju slike na tere-nu uskoro bi se cijele stranke trebale vozi-

ti Hrvatskom i upoznavati stanje stvari. Aonda u Saboru razgovarati o onom štopostoji ili o onom èega više nema.

Poruke predstojnika i blagajnikaO onom što postoji, ali èega više nema

voli razmišljati Hrvoje Šariniæ, autor kojine smatra da bi naslov i knjiga trebali bitiu suglasju, ali zna da naslov prodaje knji-gu bez obzira što u svoju ciglu memoaris-tike smjestili. Va�no je znati napisati štomanje i zaraditi što više. Da bi se to pos-

tiglo, va�na je usmena predaja. A to znaèida na rijeèima ne treba štedjeti. To znajuoni koji pišu sami za sebe kao i oni za ko-je pišu drugi. Profitni razlozi tako su jošjednom ukrstili izjave dvojice nezaobilaz-nih autora usmene nacionalne logike, Hr-voja Šariniæa i Iviæa Pašaliæa. Za razliku odbezbrojnih pitanja na koja nemaju namje-ru odgovoriti nikad, a koja bi javnost ite-kako zanimala, oni su se ovih dana ukrsti-li izjavama na jednom raèunu (koji nije je-dini raèun) i na jednom interesu (koji nijejedini interes). Tako se dogodilo da Šari-niæ ustvrdi kako je o sudbini raèuna, nov-ca, transakcija i potkradanja vlastita naro-da za �ivota njegova šefa Franje odluèivaoFranjo. Koji je odluèivao o svemu pa i otome. On i nitko više. Štoviše, to je onale�erna i opæepoznata konstatacija u obli-ku Pa zna se tko je odluèivao dok je pred-sjednik bio �iv! I nije da se ne zna. I taman

kad se konstatiralo jasno i nedvojbeno daje sve odluèivao predsjednik, Pašaliæ jemorao u Haag svjedoèiti u sluèaju Tuta.Išao je na poziv obrane i iz toga napraviopredstavu veæu nego da je bio krunskisvjedok optu�nice protiv samog Miloševi-æa. Tim povodom odr�ao je dru�enje snovinarima prije i nakon puta. U meðuv-remenu je nasmijavao ljude u sudnici. Štosu primijetili rijetki izvjestitelji. SamPašaliæ sjeæao se da je u Haagu bio ozbi-ljan i da svi koji svjedoèe moraju paziti štoprièaju, a to u praksi znaèi da je predsjed-nik – onaj isti koji je sve odluèivao – imaovrlo male ovlasti jer je njih imao Sabor ko-ji je o svemu raspravljao slobodno, zaklju-èivao kako je htio i svojim zakljuècimaobvezivao predsjednika.

Kandidati i uzoriZa razliku od suda u Haagu Hrvatska

se nije smijala jer se sjeæala. Kojeèega. Ni-su se smijali ni politièari koji su na spariniovog lipnja u vlastitoj glavi morali pret-resti èinjenice jesu li u bli�oj prošlostiimali ovlasti ili samo lovu. Dok oni misle,Šariniæ i Pašaliæ, èini se, veæ znaju. Pod-vukli su crte, zbrojili i prema tome se od-redili. Jedan smatra da je naplatio dovolj-no, drugi da nije. Jedini je naèin da meðu-sobno razila�enje riješe s rezervnih raèu-na o kojima javnost još ne raspravlja: onajkoji ima lovu da plati onomu koji ima kri-vo mišljenje da ga ispravi. Za to nije pot-rebno muèiti naciju konferencijama zanovinare. Jer ako je pao jedan raèun, nijepao princip.

Raèun kao osnovu za neurozu pokušaoje uzeti u temelj svog istupa i MatoArloviæ, prizivajuæi izbore ako se ne budenaplaæivala mostarina na Krku. A nije seiznervirao kad je njegov drug Liniæ naja-vio da æemo mi plaæati energente da bi ne-ki privatnici bili konkurentni na stranomtr�ištu. Nervozan je i predsjednik DHK.Jer mu se dogodio protukandidat. Lik idjelo druga Tita ponovno se nose. Mnogise još s nostalgijom sjeæaju da postoje sus-tavi u kojima je moguæe stvoriti glasaèkotijelo i statut po mjeri predsjednika. Ili za-moliti Vesnu Girardi-Jurkiæ da se baci naglumu jedno dopodne, poslijepodne, pa icijeli dan. Ima u povijesti likova kojima seponekad odrièe ideologija, ponekad prak-sa. Ponekad samo ime.

10 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Mediji i mlijeko

MMeeddiijjsskkee ttvvoorrnniiccee kkiièèaa ii mmrr��nnjjeeOno što mo�emo shvatiti kao sramotnu demagogiju kada se dogodijedan jedini put, ne mo�emo tako blago ocijeniti kada se ponavlja iponavlja

Nataša Govediæ

Za zloupotrebu medijskog prostora stoga nije krivoVitezovo pomanjkanje kulture javnog govora, negonovinarska i ureðivaèka politika, i to ne samo Vjesnikai Hrvatskog novinarskog društva, nego i odveæ pasivne civilne scene Hrvatske

Mnogi se još s nostalgijom sjeæaju da postoje sustavi ukojima je moguæe stvoriti glasaèko tijelo i statut pomjeri predsjednika

Daljinski upravljaè

RRaaèèuunn iillii pprriinncciippMnogi se još s nostalgijom sjeæaju da postoje sustavi u kojima je moguæe stvoriti glasaèko tijelo i statut po mjeri predsjednika

Grozdana Cvitan

vikli èitati u najrazlièitijoj tiskovini,zbog èega nisu samo katastrofalno pali istandardi oèekivanja domaæih èitatelja,nego i pravni i etièki standardi novinar-stva. Inaèe zasigurno ne bi bilo moguæeu podlisku Vjesnika objaviti tekst u ko-jem se “jadni” Vitez, zvijezda Tuðmano-ve kazališnonogometne elite, �ali na po-manjkanje novaca namijenjenih vlastitojkazališnoj dru�ini (koja je u prethodnomre�imu svakog ljeta dobivala milijunskeiznose za jednu jedincatu premijeru go-dišnje, pa je logièan zakljuèak da even-tualno kresanje njihovih astronomskihfondova mo�e predstavljati samo uspjehrazumnog rebalansa kazališnog bud�e-ta), niti bi bilo moguæe objaviti tekst ukojem Vitez mirno ponavlja svoju starijusintagmu prema kojoj “kritièari smrde”,“zagaðuju prostor”, svi su tobo�e “lije-vi”, ali i tu im Zlatko Vitez zamjera štosu “poput štakora”, jer “napuštaju brod”(misli se politièki). Vrhunac surove iro-nije predstavlja i sadašnje Vitezovo apos-trofiranje Dalibora Foretiæa kao uzornoghrvatskog kazališnog kritièara, premdaga je u polemici koju je s Foretiæem vo-dio u jeku kritièareve bolesti, dakle uoèiDaliborove prerane smrti, nazivao naj-gorim imenima. Gdje su uopæe ikakvidokazi ili bilo kakvi argumenti navede-nim Vitezovim tvrdnjama o “štakorskomzagaðenju” koje navodno stvaraju osobe,a ne djela domaæih kritièara? Intervju,prijateljski naklonjen Vitezovim ad ho-minem vrijeðanjima, uopæe ih ne navodi,niti oni zanimaju samu novinarku. Zna-èajno da se govor mr�nje ni inaèe ne slu-�i PODACIMA koji bi, primjerice, Vite-

za pokazali u neugodno konformistiè-kom i profiterskom financijskom svjet-lu, nego radije pose�e za uvredama op-æeg smjera, koji èitav tekst dr�e na razininavijaèkog dobacivanja. Vitezovo pakpozivanje na “matoševski” stil polemizi-ranja (kao tobo�nje opravdanje za degu-tantna vrijeðanja) još je jedna od pikan-terija Vitezove opæe neobrazovanosti: ne

samo da je Matoš u pravilu po�alio svesvoje psovaèke ispade, posebno onajodaslan u smjeru mladoga Kamova, negoiza Matoša stoji knji�evnokritièki opuskojemu u sluèaju Zlatka Viteza nemaama baš nikakva traga. Matoš je, k tome,kao kritièar, istaknuti dio struke kojusâm Vitez opetovano proglašava “smr-dljivom”.

Utvrdiva odgovornostZa zloupotrebu medijskog prostora

stoga nije krivo Vitezovo pomanjkanjekulture javnog govora, nego novinar-ska i ureðivaèka politika, i to ne samoVjesnika i Hrvatskog novinarskogdruštva, nego i odveæ pasivne civilnescene Hrvatske. Koliko takva klimadugoroèno pogoduje vladavini verbal-nog i neverbalnog nasilja jasno je èimusporedimo statistièke stope javnih iz-greda prije i nakon godina Domovin-skog rata, za èiju su instrumentalizaci-ju ponovno u najveæoj mjeri odgovornimediji. Ono što mo�emo shvatiti kaosramotnu demagogiju kada se dogodijedan jedini put, ne mo�emo tako bla-go ocijeniti kada se ponavlja i ponavlja.Oèito je da medijskim prostorom Hr-vatske, osim ekonomskih ulagaèa èijekorporativne politike ekstatiènog kapi-talizma pune stranice i Nacionala i Pa-viæeva tiska, sustavno vladaju nestruè-nost i neodgovornost. No teorija me-dija (posebice studije Niklasa Luhman-na) isto nas tako uèi da protiv kancero-genog utjecaja novinske neprofesional-nosti ima uèinkovitog lijeka: medij semedijem izbija, medij se medijem de-mistificira, medij se medijem izvodipred sud javnosti. Mediji nisu vjeèni,još manje kritièki nedodirljivi. Posebnokada se slu�e jezikom mr�nje, medijipostaju politikantsko oruðe, onolikolako za iskoristiti, koliko i za odbaciti.Tko nije nauèio ovu lekciju, a bavi senovinama s ove ili one strane ispisanestranice, vjerojatno u autorskom smis-lu ionako ne postoji.

Nataša Petrinjak

reba biti pošten i iskreno priznati –ovaj put spasili su nas umjetnici!Toènije njihov javno iskazani bunt

pred Saborom protiv najnovijih prijedlo-ga izmjena Zakona o mirovinskom izdravstvenom osiguranju. Premda su muprethodili mjeseci dopisivanja i razgovo-ra s nadle�nim ministarstvima, saborskimodborima i pojedincima u kojima su sedokazivale nelogiènosti i enormno pos-kupljenje autorskog rada, tek su javne de-monstracije i tribine dovoljno senzibilizi-rale javnost, ali i uvjerile hrvatsku vladuda rasprava o tim prijedlozima ne budeuvrštena na dnevni red saborskog zasje-danja. A ka�u dobro upuæeni, da je dorasprave tada došlo, prijedlozi bi bili i us-vojeni. Nasuprot umjetnicima, novinarisu, premda ih predlo�eni zakonski paketpogaða mo�da i više nego umjetnike,potpuno zakazali. Usprkos tomu što su uglasilu strukovne udruge Novinar i Pos-lovnom tjedniku objavljeni tekstovi kole-ge Ivice Grèara, ujedno i predsjednikaOgranka slobodnih novinara Hrvatskognovinarskog društvu, a u kojima se vrloiscrpno izvještava o posljedicama, te ne-koliko napisa ostalih kolega o reakcijamana zakonski prijedlog, neka sveobuhvat-nija rasprava ili anga�man jednostavno suizostali. Jesu li tome razlog nedovoljnaobaviještenost, neshvaæanje o èemu jezapravo rijeè ili neslaganje strukovne or-ganizacije i novinarskog sindikata teško

je reæi, ali posljedice bi, da nije bilo um-jetnika, za sve novinare koji nisu u statu-su stalno zaposlenih bile iznimno loše.Premda sindikalno (sindikata zaposlenihnovinara) neprihvaæanje izmjena zakona

nije neva�no, treba razumjeti kao dobro-namjeran akt da se i nezaposlenim kole-gama pomogne u stjecanju prava kojaimaju i zaposleni, te kao svojevrstan pri-tisak na poslodavce s namjerom smanje-nja eksploatacije honorarnih suradnika,treba reæi, na�alost, i to da je odluka pog-rešna.

Brojke bez slovaSvi izraèuni pokazuju da se tim zako-

nom davanja dr�avi iz honorarnih zaradapoveæavaju za 113,25 posto, još precizni-je na 1000 kuna neto honorara dr�avitreba platiti 702,51 kuna nameta. Time biHrvatska sa sadašnjeg 4. mjesta zauzelauvjerljivo 1. mjesto na svjetskoj ljestviciskupoæe, tj. visini nameta na autorskehonorare. Buduæi da s velikom sigurnoš-æu mo�emo utvrditi da poveæanje izdata-ka neæe snositi isplatitelj – poslodavac,krenemo li obrnutim putem od iznosa1329,43 kune, koliko sada poslodavca za1000 kuna neto honorara košta jedan ho-norarac, vrlo lako doæi æemo do rezulta-ta da æe honorarac umjesto 1000 kunaneto honorara primiti – 780,87 kuna.

Poskupljenje, meðutim, ne prati i adek-vatna protuusluga (a doprinosi su insti-tut koji zahtijeva protuuslugu). Hono-rarcima bi se priznavao mirovinski sta�,ali u nekakvom krnjem obliku, bez prava

iz invalidskog osiguranja za ozljede naradu i profesionalna oboljenja. Osim to-ga, osnovica za priznavanje mirovinskogsta�a dva i pol puta je veæa od onih stal-no zaposlenih. Dok oni to pravo ostva-ruju veæ na minimalcu od 2008,80 kuna,honorarci bi prema prijedlogu to moglitek od 5022 kune. Do tih i svih ostalihpromašaja koji se odnose na prekovre-mene i bolovanja došlo je zbog ideje dase pod zajednièki nazivnik stave dva pot-pun razlièita i na zajednièki nazivniknesvodiva pravna osnova kojima se regu-lira rad – ugovor o radu i ugovor o djelu.Naime, ugovorom o radu kojim netkopostaje stalno zaposlena osoba ugovarase vrijeme u kojem æe posloprimac raditiza poslodavca, dok se ugovorom o djeluugovara produkt rada, te je sasvim jasnoda pretvaranje iznosa honorara u vre-mensku du�inu trajanja mirovinskogsta�a zapravo nemoguæe.

Nezavisni i nezaposleni novinariI dok se ovim proraèunima mogu

podjednako koristiti i umjetnici i novi-nari, va�no je napomenuti i jednu bitnurazliku. Èlanstvo u strukovnoj organiza-ciji umjetnika donosi kada je o mirovin-skom i socijalnom statusu rijeè isti statuskao i stalno zaposlenje, što nije sluèaj saèlanstvom u strukovnoj novinarskoj or-ganizaciji. Slobodni umjetnici koji nisudobili èlanstvo u udruzi ostaju, kao i svinovinari honorarci, tek nezaposlene oso-be. Kao i umjetnici i novinari mogu samiuplaæivati doprinose, no èista je faktog-rafija da od 1200 honorarnih novinarakoliko ih je trenutaèno u Hrvatskoj pre-ma podacima dostupnima HND-u, mo-guænost samostalnog uplaæivanja i takostjecanja statusa slobodnog novinara –freelancera – iskoristilo je tek njih 30.Razlog tomu vrlo je jednostavan. Za sveostale rijeè je o luksuzu, odnosno zara-

ðuju manje od 3500 kuna koliko je pro-cijenjena donja granica da bi se mjeseènouplaæivanje 1300 kuna na ime mirovin-skog i socijalnog isplatilo. Prijedlog da sepoveæanje neoporezive osnovice od 40%koliko se sada priznaje novinarima na55-60% koliko se priznaje slobodnimumjetnicima takoðer je tek bacanje pra-šine u oèi, jer time bi se samo pokrilarazlika od 35% poreza na dohodak kojeprema novom zakonskom prijedlogu vi-še ne bi snosio samo poslodavac, veæ bibio rasporeðen izmeðu poslodavca i ho-norarca u omjeru 15 prema 20 posto.Hrvatsko novinarsko društvo na svojojje 7. sjednici odbilo prihvatiti ponuðeneizmjene zakona i uputilo dva protestnapisma nadle�nim institucijama.

Još jednom protiv slobode govoraO svim problemima raspravljalo se i u

Šibeniku na okruglom stolu organizira-nom kao dio godišnje konferencije radij-skih novinara. Ministarstvo financija na-pokon je zatra�ilo struku za pomoæ priformulacijama odredbi zakona premdaonima koji se posljednjih dana intenziv-no bave analizama i nakon nekoliko za-molbi još nije dostavljen tekst zakona. Paipak, èini se, da još nitko nije niti dotak-nuo bit problema – specifiènosti novinar-skog posla koju ono zauzima u cijelomdruštvu. Umjesto da novi paketi novihzakonskih rješenja stvaraju uvjete za štobolje samozapošljavanje novinara, finan-cijski neovisnih freelancera te�i se upravosuprotnome – što veæoj, da ne ka�emopunoj zaposlenosti novinara u klasiènomobliku stalnog zaposlenja kod nekogposlodavca. Takva politika ne pridonosirazvoju, veæ dapaèe smanjuje slobode jav-ne rijeèi jer svi vrlo dobro znamo kakvimse kompromisima s poslodavcima, osobi-to novinskim magnatima, valja izlo�iti zastalno zaposlenje. Isto tako, visoki stu-panj pune zaposlenosti ukida i konkuren-tnost na tr�ištu novinarskog rada, te æe ukonaènici i stalno zaposlenima suzitiprostor za pregovaranje s poslodavcima.Jedino ispravno rješenje bio bi zakonskiokvir koji predviða ostvarivanje istih pra-va svima koji sudjeluju u kreiranju, ne sa-mo komercijalnog, nego i javnog dobraod znaèaja za nacionalnu kulturu i druš-tvo u cjelini – novina.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 11

IImmaa llii nnoovviinnaa uu kkuullttuurrii ššuuttnnjjeeNasuprot umjetnicima, novinarisu, premda ih predlo�eni zakonskipaket pogaða mo�da i više negoumjetnike, potpuno zakazali

Time bi Hrvatska sa sadašnjeg 4. mjesta zauzela uvjerljivo 1.mjesto na svjetskoj ljestvici skupoæe, tj. visini nameta na autorske honorare

Nataša Polgar

Kako ste došli na ideju damultimedijalno o�ivite Prièe izdavnine Ivane Brliæ Ma�uraniæ?Jesu li planetarni uspjeh HarryjaPottera i golem interes za fantas-tiène, bajkovite svjetove utjecalina vašu odluku?

– Zvonko Bulaja: Ne. Nakonprvih CD-ROM-ova s tekstovi-ma klasika hrvatske knji�evnostihtjeli smo raditi “monografske”multimedijalne CD-e, dakle pos-veæene pojedinim autorima i dje-lima. Kada se pogleda popis au-tora i djela s našega prvog CD-a,automatski se za multimedijunameæe Ivana Brliæ Ma�uraniæ,ona je jedan od najboljih hrvat-skih autora uopæe, bez dvojbe sunjezina djela najpogodnija zamultimedijalnu obradu, jednakokao i za animirani film. Sve je po-èelo još 2000. godine. Prvo smoPrièe iz davnine zamislili kaoilustrirani CD na kojemu æe pri-povjedaè proèitati sve prièe, po-tom smo odluèili ukljuèiti ani-maciju, pa smo anga�irali nekenaše ilustratore i likovnjake, noto nije baš najbolje funkcioniraloi Helena je digla ruke od toga.

Bilo je teško i odluèiti se koje odosam prièa animirati, i kako. Jer– ako uzmemo samo èetiri, pos-tavlja se pitanje zašto ne sve, zaš-

to baš te èetiri a ne one druge, ta-ko da smo shvatili da æe na CD-ROM-u, da bi proizvod “valjao”,morati biti interaktivna verzijasvih osam prièa. CD-ROM jemedij velikoga kapaciteta koji ni-je lako popuniti kvalitetnim sad-r�ajem, a ako ga ne popunite, on-da ljudi pitaju: ostalo vam je još200 megabajta, zašto niste stavilijoš ovo ili ono... Taj je posaokrajnje nezahvalan – sve što seovdje, u improviziranim uvjeti-ma, napravi, ocjenjuje se premasvjetskim standardima i gotovoda se podrazumijeva da mora bitiblizu razine produkcije kojuimaju Microsoft ili Dorling-Kin-dersley. Sljedeæi problem bio jetko æe to raditi.

– Helena Bulaja: Da smo tokrenuli raditi sami, kao što samiradimo Klasike, trebalo bi namdeset godina. Tako mi je palo napamet tra�iti ljude preko Inter-neta. Pogledala sam flash crtiæena Internetu, uopæe me nisu za-nimale biografije autora ni odak-le su oni, samo je bilo va�no dami se njihovi radovi sviðaju, dase stilski uklapaju u naš projekt ida budu iz razlièitih dijelova svi-jeta – kad veæ idemo na meðuna-rodnu ekipu, htjeli smo da bašsvi ne budu Amerikanci. Takoimamo ekipe iz Australije, Fran-cuske, Njemaèke, Kanade, Bjelo-rusije, Škotske, Danske i SAD-a.Sve je završilo nevjerojatno, jersam nakon gledanja crtiæa posla-la mailove s prijedlogom autori-ma da animiraju jednu od Prièaiz davnine i to za ukupan novackoji, usporedbe radi, Ministar-stvo kulture daje za jednu minu-tu animiranog filma. Dakle, mismo tra�ili 60 minuta za cijenujedne minute. Od mojih top tenautora kojima sam poslala mailo-ve u roku tjedan dana sedam mije odgovorilo pozitivno, oduše-vili su se prièama.

Vi ste i preveli Prièe iz davni-ne na engleski?

– Helena: Ne, prijevodi nastrane jezike postoje od prije,dvadesetih i tridesetih Prièe izdavnine prevedene su na petnaes-tak jezika. Problem je s Prièamašto su na engleski prevedene još

1924. i to samo njih šest, preosta-le dvije preveli smo sami, to jestnaš prevoditelj Vlatko Broz. Ta-ko da je ovo ujedno i prvo kom-

pletno izdanje ovih prièa na en-gleskom jeziku. A osim prvog iz-danja iz 1916., koje je sadr�avaloilustracije za svih osam prièa, ovoje drugo koje i u tom smislu ob-raðuje kompletno djelo.

Interaktivni PotjehNije se dogodilo da je dvoje

animatora po�eljelo raditi istuprièu?

– Helena: Ne, i to je još jednanevjerojatna stvar: iz prve su po-dijelili tih osam prièa tako dapreklapanja uopæe nije bilo. AlKeddie, Škot, uzeo je Šumu Stri-borovu koja nekako paše na nji-hovu mitologiju, Nathan Jurevi-cius iz Australije uzeo je Potjeha,Laurence Arcadias, Francuskinjakoja �ivi u San Franciscu, odab-rala je Ribara Palunka, Kanaða-nin Edgar Beals, izuzetno pozna-ti flash animator, uzeo je Nevu,rusko-amerièki tim iz New Yor-ka koji vodi Mirek Nisembaumradi Jagora, berlinski tim Luto-njicu Toporka, a britanska Danki-nja Ellen McAuslan Rutvicu iJaglenca, i tako smo u roku dvatjedna, bez ikakvih napora ofor-mili timove – glavne animatore iurednike svake prièe. Nama jeostao Regoè.

Nakon tjedan dana od slanjamailova poèele su nam stizati pr-ve skice likova, prve razrade ani-macija – odmah se poèelo raditi.Nisam im htjela ništa uvjetovatina estetskom planu, jer mi se svi-ðalo ono što inaèe rade, sve samim prepustila. To se pokazalokao dobra odluka jer su svi bilineoptereæeni onim što te prièeznaèe u našoj tradiciji i dali susve od sebe: èetiri prièe su u for-mi crtanog filma od po petnaes-tak minuta, a èetiri su u formi in-

teraktivne animirane knjige. Pot-jeh je, na primjer, napravljen kaocrtiæ razlomljen s tri igrice.

Jeste li dobili kakvu financij-sku potporu u Hrvatskoj, ili jesve stalo na oduševljenju projek-tom?

– Helena: Sve je krenulo odsastanka s Joškom Marušiæemprošle jeseni. Njemu se projektjako svidio i potpuno je stao izanjega. Èak je, mislim, napisao daje to najbolji projekt koji je imaoprilike podr�ati otkad je povjere-

nik za animirani film. Trebalismo upasti u fond za film, prekokojega se trebalo podr�ati i daljirazvoj ovog projekta izvan CD-ROM-a, no filmski proraèun sena poznati naèin raspao pa smose našli izvan svih kategorija, noto je ipak riješeno – dobili smoviše manje ono što smo oèekivalii ono što smo tra�ili – ne puno,jer nismo navodili “falše” troš-kove i honorare sebi, nego samorealne materijalne troškove, noto je svejedno daleko premalo zaukupan proraèun èitava projekta,koji æemo morati do kraja pokri-ti iz vlastitih izvora. Doduše,mo�da dobijemo još štogod, jersu nam se u meðuvremenu po-rasle ambicije i poveæali se zah-tjevi prema projektu, a isto takoi troškovi, ali o tom-potom. Mo-ramo zahvaliti i Naimi Baliæ, po-moænici ministra za meðunarod-ne odnose, Branku Èegecu, Ka-tarini Peoviæ-Vukoviæ, KristiniTamari Franiæ, MatildiVodanoviæ iz Ministarstva kultu-re i Maji Petriæ iz zagrebaèkogGradskog ureda za kulturu, kojisu prepoznali vrijednost ovogprojekta i njegovu va�nost upromoviranju hrvatske kulture usvijetu. Bez Joškovih preporuka injihova razumijevanja vjerojatnobismo ostali kratkih rukava.

Prijašnjih godina Ministar-stvo kao da vas je zaobilazilo?

– Zvonko: To se pomalo mi-jenja. U prvih nekoliko krugovapotpore i otkupa nismo dobiliništa. Objašnjenja su bila razlièi-ta i uglavnom neuvjerljiva. Prim-jerice, da Ministarstvo ne otkup-ljuje multimedijalna izdanja, štonije bilo toèno jer su u istomkrugu, kada su naši Klasici hr-vatske knji�evnosti kao prvi oz-biljniji CD-ROM projekt u Hr-vatskoj odbijeni, otkupljena ne-ka druga multimedijalna izdanjakoja nemaju kulturni nego edu-kativno-zabavni karakter. Kasni-je smo poèeli dobivati simboliè-ne potpore – govorim o Minis-tarstvu kulture – na primjer, do-bijemo potporu za izdavanjeCD-ROM-a koja pokriva treæi-nu troškova tiska, a poznato jeda je tisak CD-ova znatno jefti-niji od knjiga, ili nam se otkupiCD za knji�nice, a onda pola lo-ve ode za poštarinu koja je znat-no skuplja za CD-ove nego zaknjige.

– Helena: Sve potpore kojemi dobivamo i koje smo dobili iza projekt Prièe iz davnine, zap-ravo su smiješne jer ne pokrivajuniti treæinu materijalnih troškovaprodukcije, a kamoli honorareljudima koji na njima rade, apredstavljaju top produkciju ova-kvih sadr�aja ne samo u Hrvat-skoj, nego i u svijetu.

Jedan sat za jednu minutuPomalo nam se èini da i to što

smo dobili teškom mukom i vrloèesto bespotrebnim gubljenjemvremena i predugim èekanjem narješenja, ustvari više slu�i samiminstitucijama, da im se ne bi pri-govaralo kako su nas zaobišli.Vrlo èesto slušamo i komentarekako su naši projekti komercijal-ni – to je donekle istina, ali Hr-

vatska je vrlo malo tr�ište, paako i postignete naklade od10.000 primjeraka za jedan CD-ROM, to je samo zato što je uzkvalitetan sadr�aj naša cijenanevjerojatno niska, a troškoviprodukcije, izuzev tiska, punoveæi od obiènih knjiga. ProjektPrièe iz davnine, i kad bi dosegaotakvu nakladu, teško da bi se nanjemu uspjelo ozbiljnije zaraditiu Hrvatskoj. Mo�da pokrititroškove i jedva pre�ivjeti. Jer toje posao koji je jednako zahtje-van i zapravo jednako košta kaoigrani film, na njemu radi više od60 ljudi od kojih je oko 30 profe-sionalnih glumaca, a èini nam seda više vrijedi za hrvatsku kultu-ru od veæine filmova snimljenihu zadnje vrijeme. Tako da je zais-ta smiješno kad mi dobijemo zajedan ovakav projekt, koji je veæprepoznat i priznat u svijetu tega je što na Internetu, što na ve-likim svjetskim festivalima ani-miranog filma vidjelo više od500.000 gledatelja u zadnjih mje-sec dana, iznos koji se bez prob-lema izdvoji za jednu minutuanimiranog filma iz proraèunaMinistarstva kulture, koji vrloèesto završi u nekoj arhivi te gaosim ljudi koji su na njemu radilivrlo rijetko vidi neka šira publi-ka. A da o igranom filmu i ne go-vorim: koje su tu svote u pitanju,vrlo èesto za nešto što je negled-

12 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

PPrriièèee iizz ssaaddaaššnnjjoossttii

Helena i Zvonimir Bulaja, urednici izdavaèke kuæe Alt F4 d.o.o. – Bulaja naklada

Ivana Brliæ Ma�uraniæ jedan je od najboljih hrvatskih autora i njezinesu prièe najpodatnije zamultimedijalnu obradu

Vrlo èesto mi se dogaða da jednostavnone mogu ispuniti formular za neku donaciju, jer ovo što mi radimo izlazi izvan tih birokratiziranih okvira

elena i Zvonimir Bulaja,oboje roðeni 1971. u Splitu, vodetvrtku ALT F4 d.o.o. – Bulaja

naklada, koja je vodeæi hrvatski elektro-nièki nakladnik. Do sada su objavili triCD-ROM-a iz edicije Klasici hrvatskeknji�evnosti s elektronièkim tekstovimanekoliko stotina djela hrvatskih klasika,od Maruliæa, Dr�iæa i Gunduliæa do Mato-ša, Krle�e, Ujeviæa. Ti CD-ROM-ovi, a oso-bito prvi s podnaslovom Epika, romani,novele, najprodavanija su elektronièkaizdanja u Hrvatskoj. Zadnji CD-ROM iz teedicije, Klasici hrvatske knji�evnosti III –Drama i kazalište, izašao je prije nekoli-ko dana, a osim tekstova preko stotinudrama sadr�i i brojne video isjeèke i obi-lje fotografija, te pregled povijesti kaza-lišta u Hrvatskoj.

Bulaja naklada je nedavno pokrenulai novu ediciju klasiènih “papirnatih”knjiga koje se bave komunikacijskom re-volucijom, Internetom i njihovim poslje-dicama na društvo, gospodarstvo, umjet-nost i sva druga podruèja. Prva knjiga izte edicije, Iznuðivanje Douglasa Rushkof-fa, objavljena je poèetkom godine, a upripremi je još nekoliko naslova.

Helena Bulaja urednica je i producenti-ca meðunarodnoga multimedijalnog pro-jekta Prièe iz davnine Ivane Brliæ Ma�ura-niæ koji je, iako još nije dovršen, veæ nagra-ðivan na svjetskim festivalima flash-ani-macije (naranèasti “Oscar” za flash-ani-maciju u kategoriji “Prièe” na festivaluFlash-Forward u San Franciscu).

Lynda Weinman, Stewart McBride, Margaret Carlson, Helena Bulaja i Eric Natzke na festivaluFlashForward 2002 u San Franciscu

Helena Bulaja

ljivo. Da mi tra�imo takve izno-se, svi bi mislili da smo ludi. Èinimi se da cijeli sistem ne funkcio-nira baš najbolje. Puno bolje ne-go prijašnjih godina, ali još uvi-jek tromo i usporeno.

Ovo što mi radimo mora seraditi brzo. Tu ne smije biti pre-više praznog hoda, radi se o mje-secima, jer se tehnologija mijenjajako brzo, a vi je stalno moratepratiti i biti u trendu, pa ako steosuðeni na prijavljivanja na nat-jeèaje i višegodišnje èekanje rje-šenja, tada zaista, ako niste maloudareni u glavu kao mi da poène-te raditi bez potpore i bez para, iako se ne upustite u rad bez pre-velikih oèekivanja iz Ministar-stva, teško da išta mo�ete napra-viti. Kad smo prijavili projekt urujnu prošle godine, bili smo veæna pola puta, a kad su nam ko-naèno odobrena neka sredstvaprije par tjedana, veæ smo pred-stavili projekt u svijetu, dobili isvjetsku nagradu, te doguraliskoro do kraja, tako da nam seskoro moglo i dogoditi da namka�u: “Sad ste veæ gotovi i ništavam i ne treba”.

Ali, kao što sam veæ rekla, nis-mo nezadovoljni onim što smodobili, prije bi se moglo reæi dasmo nezadovoljni tretmanomkoji imamo, jer i svaka kuna kojudobijete je velika, ali kad viditekoliko dobivaju drugi projektikoji se ni u kom pogledu ne mo-gu usporeðivati s nama, onda sezapitate gdje je tu pravda, i je limoguæe da bi vas više cijenili daste kojih deset godina stariji i dastalno kukate i ne radite ništa ne-go �icate okolo i ispunjavate for-mulare. A vrlo èesto mi se doga-ða da jednostavno ne mogu ispu-niti formular, jer ovo što mi radi-mo izlazi izvan tih birokratizira-nih okvira.

Ministarstvo lutrijeMo�da æe se i to polako pro-

mijeniti, mo�da æe projekti kojisu se veæ dokazali imati drukèiji,partnerski tretman u Ministar-stvu, koje bi ga u odreðenom ob-liku pratilo tijekom cijelog pro-cesa rada i razvoja, i to bi se ondamoglo nazvati ulaganjem u kul-turu. Zasad, to je kao lutrija, viispunite listiæ i onda èekate kadæe vas izvuæi, a onda kad vas iz-vuku èekate zgoditak. I zato sepreviše ne oslanjam na potpore isve je dobro došlo, ali da nijepravedno – nije, i da ima novaca,i to previše – i to je istina... a gdjetaj novac ode, vrlo èesto se pitajui oni koji ih rasporeðuju.

Nas sad tra�e mnogi mladi,vrlo kvalitetni hrvatski animatorida im objavimo DVD s njihovimfilmovima. Što se mene tièe, ja æuuèiniti sve što je u mojoj moæi dase to i ostvari, jer mi se to što ra-de sviða i vrijedno je pa�nje, ali iunatoè kvaliteti njihovih filmo-va, ti su projekti u Hrvatskojpotpuno nekomercijalni, pa akoæe se nas i dalje tretirati kao mla-de koji još trebaju èekati na svojdio kolaèa, sumnjam da æe takviprojekti za�ivjeti. Tu je kvaka na-ših komercijalnih projekata: jed-nostavno moramo �ivjeti odonoga što radimo i ako nam upa-li mo�emo si povremeno dopus-titi luksuz pa da radimo nešto sa-mo zato što to volimo. Na�alost,to je vrlo teško i u bogatijim sre-dinama.

Kako ste uopæe došli do festi-vala u San Franciscu gdje ste os-vojili prvu nagradu u kategorijiprièe? Kakve su u Americi bilereakcije na to što radite? Nije li

im bilo neobièno da netko iz jed-ne male zemlje gdje zapravo nepostoji animacija u flashu osvojitako presti�nu nagradu?

– Helena: Prijavili smo se naprijedlog naših animatora, kao ina druge festivale, na kojima smoosvojili još nekoliko nominacija.Postavili smo dio gotovih mate-rijala na Web i prijavili projekt ucjelini, a Edgar Beals prijavio jesvoj crtiæ Neva, koji je takoðerbio nominiran u kategoriji Car-toon. Prièe iz davnine ili Croa-tian Tales of Long Ago dobio jenagradu u kategoriji Story. Nis-mo imali pojma da smo dobitnici

do same ceremonije, jedina indi-cija bilo je to što su nas organiza-tori festivala uporno pozivali damoramo doæi u San Francisco ibili oduševljeni kad smo se poja-vili. Dodjela nagrada izgleda kaoOscar – u svakoj kategoriji je petnominiranih, poka�u se kratkitraileri koji predstave nominira-ne projekte i onda slijedi “Andthe winner is...”. U istoj katego-riji s nama nominirane su strani-ce Benettonova magazina Colors,a valjda je jasno u kakvim se uv-jetima i uz kakvu podršku onerade. Amerikanci su bili odušev-ljeni našim projektom koji jepravo osvje�enje u flash produk-ciji, jer je sadr�aj drukèiji od uo-bièajenog, a to je uvijek na ovajili onaj naèin vezano uz tehnolo-giju. Najnevjerojatnije je bilo štosu nas ljudi u San Franciscu zaus-tavljali na cesti da nam èestitaju iizraze divljenje, a pravi šok smodo�ivjeli kad su nam u New Yor-ku rekli da je ta nagrada san sva-kog amerièkog Web-dizajnera.Jednom rijeèju, cool. Tamo smoupoznali mnoge ljude, ili kakooni to ka�u, zvijezde flash scene,kojima je bilo jednako drago inevjerojatno kao i nama što smose sreli.

Linda Weinman, Erik Natzke,Nicholas da Silva, Eric Adigard,Stewart McBride... to su ljudi odkojih sam nauèila raditi ovaj po-sao, i kad vas oni hvale i daju vamnagrade i sretni su što su vasupoznali, to je zaista nevjeroja-tan, potpuno bajkovit do�ivljaj.

Deveta Prièa iz davninePovlaèe li nagrade za sobom i

prodor na strano tr�ište? Misliteda æete moæi plasirati Prièe izdavnine u Americi ili negdje

drugdje, u Europi mo�da?– Zvonko: To stvarno ne zna-

mo, mo�da i nije nemoguæe. Do-nekle mo�emo procijeniti kakoæe CD proæi u Hrvatskoj, na te-melju vlastita iskustva i iskustvadrugih multimedijalnih naklad-nika. Distribucija u Americi fun-kcionira èudno, drukèije od Eu-rope, a pogotovo od Hrvatske.Ali to je golemo tr�ište i kriterijiuspjeha drukèiji su nego ovdje. Sdruge strane, imamo nekolikokontakata kod velikih i poznatihnjujorških nakladnika i produk-cijskih studija, naši suradnici iljudi iz flash zajednice koje smo

upoznali, ali i “obièni” Ameri-kanci, uvjeravaju nas da se ovak-vo izdanje mo�e tamo dobroprodati. Osim engleske i hrvat-ske, CD æe imati i njemaèku ver-ziju. Iako nam je to tr�ište bli�e imalo poznatije, nismo ni u ovomsluèaju sigurni kakve rezultatemo�emo oèekivati. Postoji i ide-ja da se crtiæi objave na klasiènimvideokasetama i DVD-u te da ihse ponudi svjetskim TV kuæama.

– Helena: Kad doðeš u Ame-riku, zemlju koja je stvorila Dis-neyland, koja je najbolja u fil-mskoj industriji, najbolja u mul-timediji, zapravo velesila svega,shvatiš kako je njihov cilj da onitebi prodaju stvari, a ne da ti nji-ma nešto prodaš. Zanimljivo imje što smo iz Hrvatske, sve je ni-ce i great, ali ti daju do znanja dane smiješ preblizu, jer je industri-ja zabave njihov monopol. S dru-ge strane, njima nedostaje svje�ihideja, unutar velikih sustava nemasvje�ih ideja – na jednom projek-tu rade veliki timovi ljudi i rijetkose dogaða nešto revolucionarno,dogodi se pukim sluèajem. Popu-larnost romantiènog svijeta bajkiraste i ponovno postaje sve za-nimljivije. Najbolje stvari se do-gaðaju kada to najmanje oèeku-ješ, planetarni uspjeh više ima ve-

ze s intuicijom i sreæom, negoli srazumom i racionalnim procjena-ma i postupcima, a tako i main-stream industrija zabave pokuša-va raditi. Mislim da je najbolje dai dalje radimo i u�ivamo u tome,a sve ostalo doæi æe samo, kao štoje došlo i dosad. Zasad mi je vrlozabavno raditi na ovom projektui na trenutke mi se èini kao da jeovaj projekt deveta Prièa iz dav-nine èiji protagonisti obitavaju ustvarnom svijetu. Znamo da baj-ke uvijek imaju happyend, pa æese valjda i ova naša avantura nas-taviti u tom pravcu, ma gdje nasodvela.

Koji vam još festivali predsto-je, kakva su vam oèekivanja sa-da nakon ovih uspjeha?

– Helena: Dva crtiæa, Potjeh iŠuma Striborova, nominirani suna najva�nijem svjetskom festi-valu animiranog filma u Anne-cyju u Francuskoj, u novouvede-noj kategoriji Internet animacije.Taj festival osim natjecateljskogima i komercijalni karakter, maloviše iskustava neæe nam škoditi.Prije nekoliko dana tri crtiæa pri-kazana su u Krakowu, na vode-æem festivalu animacije u sred-njoj i istoènoj Europi. U o�ujkusmo na poseban poziv organiza-tora uspješno predstavili projekti na ovogodišnjem festivalu ani-miranih filmova u Stuttgartu.Crtiæ Potjeh bio je meðu tri no-minirana u kategoriji Animationkanadskog flash festivala.

Internauti u stvarnom svijetuU sklopu Animafesta projekt

æe biti predstavljen u posebnomprogramu. Zahvaljujuæi anga�-manu ljudi iz mame, Animafestai Gradskog ureda za kulturu, svivoditelji timova, osim ElleinMcAuslan koja je sprijeèena,dolaze u Zagreb, gdje æemopredstaviti projekt, voditi radio-nice flash animacije i jednu vrlo

zanimljivu tribinu o odnosu iz-meðu animiranih filmova raðe-nih u flashu i klasiène animacije.Ono što pripremamo bit æe vrlozanimljivo i prije svega poticaj-no mladim ljudima da izaðu izzaèaranog kruga male sredine iu�ivo osjete snagu Interneta, pamo�da i sami pokušaju neštoslièno. Koliko znam, ima ih dos-ta koji su veæ probili granice iaktivno rade na meðunarodnimprojektima baš zahvaljujuæi In-ternetu. Samo da još spomenemzadnju knjigu Douglasa Rus-hkoffa, zamišljenu kao zajed-nièko djelo autora i Internet za-jednice, na kojoj je u odnosu nato koliko nas ima sudjelovaoneproporcionalno veliki brojmladih hrvatskih Internauta. Jošjedan šok za Amerikance, bilokuda – a na Internetu Hrvatisvuda! I to je bio jedan od razlo-ga zašto je Douglas bio sav sre-tan kad smo ga pozvali da budenaš gost ovdje, i zašto je takooduševljeno po povratku u NewYork pisao o svojim iskustvimau Hrvatskoj.

Kada æe se Prièe naæi u pro-daji kod nas?

– Helena: U rujnu. Posao jeskoro gotov, trenutaèno se uBerlinu radi njemaèka verzijaCD-a, a u Zagrebu poèinjemoraditi na hrvatskoj verziji, jer suprièe napravljene najprije u en-gleskoj verziji. Nadamo se da æesve iæi po planu.

Koji su sljedeæi pothvati iz-davaèke kuæe Alt F4?

– Zvonko: Treæi nastavakKlasika, Drama i kazalište, go-tov je nakon višemjeseènogakašnjenja i bit æe u prodaji prijenego ovaj broj Zareza. Osimosamdesetak dramskih teksto-va, od srednjovjekovnih prika-

zanja do Krle�e, sadr�avat æe ipribli�no sat vremena video ma-terijala i oko 400 fotografija tepregled povijesti kazališta i dra-me u Hrvatskoj. CD je prvi putpun do vrha. Sljedeæe izdanje izte edicije bavit æe se putopisima,a s tim izdanjem pokušat æemonaglasak s tekstova još više po-maknuti u smjeru multimedijal-ne opreme, jer je putopisna gra-ða za to idealna. Radimo i na“zvuènim knjigama” – novoj se-riji CD-ROM-ova na kojima æeizabrana djela klasiène hrvatskeknji�evnosti biti u cijelosti gla-sovno snimljena u MP3 formatui moæi æe se slušati na raèunali-ma ili na novoj generaciji CDplayera. Sljedeæi veliki “tekstual-ni” CD-ROM projekt je Klasi-ka svjetske knji�evnosti. Pokre-nuli smo ediciju “papirnatih”knjiga o Internetu i komunika-cijskoj revoluciji i za sada obja-vili jednu knjigu – IznuðivanjeDouglasa Rushkoffa. Autor jekrajem svibnja gostovao u Zag-rebu i odr�ao dva izuzetno us-pješna predavanja. Do kraja go-dine izaæi æe još jedna ili dvijeknjige. Nas dvoje smo jedinistalno zaposleni u našoj firmici inadamo se da æemo sve to neka-ko uspjeti i ostvariti.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 13

Nismo imali pojma da smo dobitnici nagrade do same ceremonije, jedina indicija bilo je to što su nas organizatori festivala uporno pozivali da moramo doæi u San Francisco i što subili oduševljeni kad smo se pojavili

Slavoj �i�ek

ada je Donald Rumsfeld nazvao za-robljene talibanske borce “nezakoni-tim borcima” (kao suprotnost regu-

larnim ratnim zarobljenicima), nije misliosamo na njihovu kriminalnu teroristièkuaktivnost koja ih stavlja izvan zakona: kadaamerièki dr�avljanin poèini zloèin, èak i ta-ko ozbiljan kao što je ubojstvo, on ostaje“zakonit” kriminalac. Razlika izmeðu kri-minalaca i ne-kriminalaca nema nikakve ve-ze s onom izmeðu “zakonitoga” graðaninai onih ljudi koje u Francuskoj nazivaju “bezpapira”. Mo�da tomu više odgovara kate-gorija homo sacera, koju je u upotrebu po-novno uveo Giorgio Agamben u djelu Ho-mo sacer: Sovereign Power and Bare Life(1998). U rimskom pravu ona oznaèava ne-koga tko je mogao biti neka�njeno ubijen ièija smrt, iz istog razloga, nema vrijednost�rtve. Danas, kao pojam koji znaèi iznim-ku, mo�e biti primijenjen ne samo na tero-riste nego i na one koji se nalaze na krajulanca humanitarne pomoæi (stanovniciRuande, Bosne, Afganistana), na one bezpapira u Francuskoj te na stanovnike favelau Brazilu ili afroamerièkih geta u SAD-u.

Dva lica demokratskoga društvaKoncentracioni logori i humanitarni

izbjeglièki logori su, paradoksalno, dva li-ca, ljudsko i neljudsko, iste sociološkematrice. Na pitanje o njemaèkim koncen-tracionim logorima u okupiranoj Poljskoj,Erhardt, zvan “koncentracioni logor”, (uLubitschevom filmu Biti ili ne biti) �ustroodgovara: “Mi upravljamo koncentraci-jom a Poljaci logorima”. Slièna razlika od-nosi se na bankrot Enrona, koji mo�emotumaèiti kao ironièni komentar pojma ri-ziènoga društva. Tisuæe radnika koji suostali bez posla i ušteðevina bili su zaistaizlo�eni riziku, no nisu zapravo imali ni-kakvog izbora: ono što je bio rizik upuæe-nima za njih je bila slijepa sudbina. Onipak koji su bili upoznati s rizikom, me-nad�eri, takoðer su imali prilike interveni-rati u datoj situaciji, no umjesto toga mi-nimalizirali su vlastiti rizik unovèivši svo-je dionice prije bankrota – tako su rizik imoguænost izbora lijepo rasporeðeni. Uriziènom društvu, drugim rijeèima, neki(menad�eri Enrona) imaju izbora dokdrugi (zaposlenici) preuzimaju rizik.

Logika homo sacera jasno je vidljiva unaèinu na koji zapadni mediji izvještavajus okupirane Zapadne obale: kada izraelskavojska, u onome što Izrael naziva ratnomoperacijom, napada palestinsku policiju ipotièe sistematsko uništavanje palestin-ske infrastrukture, Palestinski otpor na-vodi se kao dokaz da je rijeè o teroristima.Paradoks je upisan u sam pojam rata pro-tiv terorizma – bizarnog rata u kojemu jeneprijatelj kriminaliziran ako se brani i navatru uzvraæa vatrom. Što me vraæa na“nezakonitog borca”, koji nije ni neprija-teljski vojnik ni obièni kriminalac. Tero-risti al-Qaide nisu neprijateljski vojniciniti su jednostavno kriminalci – SAD jeodluèno odbacio bilo kakvu moguænostda se napade na WTC promatra kao apoli-tiène kriminalne postupke. Ukratko, izpojave Terorista kojemu je objavljen ratnastaje nezakoniti borac, politièki Nepri-jatelj iskljuèen iz politièke arene.

To je druga strana novoga svjetskogporetka: više nema ratova u poznatomsmislu sukoba izmeðu suverenih dr�avau kojima vrijede odreðena pravila (veza-

na uz tretman zarobljenika, zabranu od-reðenih vrsta oru�ja itsl.). Preostajudvije vrste sukoba: borbe izmeðu grupahomo sacera – “etnièko-vjerski sukobi”,u kojima se krše odredbe univerzalnihljudskih prava, ne raèunaju su kao praviratovi, a tra�e “humanitarno mirovne”intervencije zapadnih sila – i direktninapadi na SAD i druge predstavnike no-voga svjetskog poretka, u kojem sluèa-ju, ponovno, nema pravih ratova negosamo “nezakonitih boraca” koji se sup-rotstavljaju snagama univerzalnog po-retka. U ovom drugom sluèaju, neza-mislivo je da neutralna humanitarna or-ganizacije kao što je Crveni kri� posre-duje meðu zaraæenim stranama, organi-zirajuæi razmjenu zarobljenika i slièno,jer je jedna strana u sukobu – svjetskasila kojom dominira SAD – veæ preuzelaulogu Crvenog kri�a, pritom ne percipi-rajuæi sebe kao jednu od zaraæenih stra-na nego kao posrednika mira i svjetskogporetka, gušeæi pobune i, istovremeno,osiguravajuæi humanitarnu pomoæ za“lokalno stanovništvo”.

Legalizacija muèenjaOva èudnovata “koincidencija suprot-

nosti”, dosegla je vrhunac kada je, prijenekoliko mjeseci, Harald Nesvik, desni-èarski èlan norveškoga parlamenta, pred-lo�io Georgea W. Busha i Tonyja Blaira zaNobelovu nagradu, istièuæi njihovu odlu-èujuæu ulogu u “ratu protiv terorizma”.Tako je orvelovski moto “rat je mir” ko-naèno postao stvarnost a vojna akcijaprotiv Talibana mo�e biti predstavljenakao naèin koji omoguæava sigurnu dosta-vu humanitarne pomoæi: ista intervencijamo�e funkcionirati na obje razine istov-remeno. Rušenje talibanskog re�ima pri-kazano je kao dio strategije pomoæi afga-nistanskom narodu koji ugnjetavaju Tali-bani; a kako je rekao Tony Blair, mo�daæemo morati bombardirati Talibane kakobismo osigurali transport i distribucijuhrane. Mo�da je najbolja slika “lokalnogstanovništva” kao homo sacera ona u ko-joj amerièki ratni zrakoplov leti nad Af-

ganistanom: nikada nismo sigurni hoæe libacati bombe ili porcije hrane.

Takav koncept homo sacera omoguæavanam da razumijemo brojne pozive za po-novnim promišljanjem suvremenih pojmo-va ljudskog dostojanstva i slobode zane-marenih nakon 11. rujna. Dobar je primjerèlanak Time to Think About Torture Jonat-hana Altera iz Newsweeka: (5. studenog

2001), zlokobnog podnaslova: “Ovo je no-vi svijet, i opstanak mo�e zahtijevati staretehnike za koje se dosada èinilo da ne dola-ze u obzir”. Nakon koketiranja s izrael-skom legitimizacijom fizièke i psihièketorture u sluèajevima krajnje hitnosti (ka-da znamo da zarobljeni terorist ima infor-maciju koja mo�e spasiti stotine �ivota), i“neutralnih” izjava poput “Neke tortureoèito su efikasne”, zakljuèuje:

“Ne mo�emo legalizirati muèenje; to jeu suprotnosti s amerièkim vrijednostima.No èak i dok nastavljamo istupati protivkršenja ljudskih prava širom svijeta, mo-ramo biti otvoreni prema odreðenim mje-rama borbe protiv terorizma, kao što jesudski sankcionirano psihološko ispitiva-nje. I moramo razmisliti o prebacivanjunekih osumnjièenika našim manje osjetlji-vim saveznicima, èak i ako je to licemjer-no. Nitko nije rekao da æe biti ugodno.”

Teroristi pobjeðujuSramotnost takve tvrdnje je oèita. Pr-

vo, zašto izdvajati napad na WTC kao op-ravdanje? Nije li posljednjih godina biloviše groznih zloèina u drugim dijelovimasvijeta? Drugo, što je novo u toj ideji?CIA veæ desetljeæima instruira svoje voj-ne saveznike u Latinskoj Americi i zem-ljama Treæeg svijeta u provoðenju torture.Èak i “liberalni” argument koji citira AlanDershowitz je sumnjiv: “Nisam za tortu-ru, ali ako æete je imati, onda je puno bo-lje da ima sudsku dozvolu.” Kada, korakdalje u tom smjeru, Dershowitz tvrdi damuèenje u situaciji “otkucavanja sata” nijeusmjereno protiv zarobljenikovih pravakao optu�ene osobe (dobivene informaci-je neæe biti iskorištene u sudskom pos-tupku protiv njega a samo muèenje for-malno se ne raèuna kao kazna), ono što seprovlaèi još više uznemiruje, implicirajuæida nekome mo�e biti dozvoljeno muèitiljude ne kao dio zaslu�ene kazne, negojednostavno zato jer oni nešto znaju. Zaš-to ne otiæi korak dalje i legalizirati muèe-nje ratnih zarobljenika koji mo�da imajuinformacije koje bi mogle spasiti �ivotestotina naših vojnika? Ako mo�emo bira-

ti izmeðu Dershowitzeva liberalna “poš-tenja” i staromodnog “licemjerja”, bolje jedr�ati se “licemjerja”. Lako mogu zamisli-ti da bih se, u odreðenoj situaciji, suoèen sposloviènim “zarobljenikom koji neštozna”, èije rijeèi mogu spasiti tisuæe, mo-gao odluèiti u korist muèenja; meðutim,èak (ili, bolje, upravo) u sluèaju kao što jetaj, apsolutno je najva�nije da se ovaj oèaj-nièki izbor ne uzdi�e do univerzalnogprincipa: uzevši u obzir neizbje�nost ibrutalnu hitnost trenutka, to jednostavnotreba uèiniti. Jedino na taj naèin, samomzabranom uzdizanja onoga što smo uèini-li do univerzalnog principa, odr�avamoosjeæaj krivnje, svijest o neprihvatljivostinašeg èina.

Ukratko, svaki pravi liberal mora shva-titi ove rasprave, ove pozive da “bude ot-vorena uma”, kao znak da teroristi pobje-ðuju. I, na neki naèin, eseji kao Alterov,koji muèenje ne zagovaraju otvoreno, ne-go ga samo postavljaju kao legitimnu te-mu rasprave, èak su opasniji nego otvore-no podr�avanje. Barem u ovom trenutku,eksplicitno podr�avati ih bilo bi odbaèenokao previše šokantno, ali puko predstav-ljanje muèenja kao legitimne teme omo-guæava nam da ugaðamo toj ideji dok zad-r�avamo èistu savjest (“Naravno da samprotiv muèenja, ali tko je povrijeðen akosamo raspravljamo o tome?”). Prihvaæanjemuèenja kao teme rasprave mijenja èitavopodruèje, dok izravno zagovaranje ostajesamo idiosinkretièko. Ideja da, jednomkada pustimo duha iz boce, muèenje mo-�e biti zadr�ano unutar “razumnih” grani-ca, jest najgora liberalna iluzija, ako nizbog èega drugog ono zato jer je primjer“sata koji otkucava” varljiv: u velikoj veæi-ni sluèajeva muèenje nije izvršeno zbogrješavanja situacije u kojoj “sat otkucava”nego iz potpuno razlièitih razloga (zbogka�njavanja neprijatelja ili da bi ga se psi-hièki slomilo, zbog teroriziranja stanov-ništva itd). Svaki konzistentni etièki stavmora odbaciti takvo pragmatièno-utilitar-no rasuðivanje. Evo jednostavanog misao-nog eksperimenta: zamislite arapske novi-ne koje zagovaraju sluèaj muèenja ameriè-kih zarobljenika: zamislite eksploziju ko-mentara o fundamentalistièkom barbariz-mu i nepoštivanju ljudskih prava koje bito izazvalo.

Normalno izvanredno stanjeKada su, poèetkom travnja, Ameri-

kanci zarobili Abu Zubaydaha, za kojegse pretpostavljalo da je drugorangiranizapovjednik al-Qaide, u medijima se ot-voreno raspravljalo o tome treba li gamuèiti. U izjavi koju je prenio NBC 5.travnja, Rumsfeld je ustvrdio kako sunjegov prioritet amerièki �ivoti a ne ljud-ska prava visoko pozicioniranog teroris-ta, i napao novinare za iskazivanje takvebrige za Zubaydahovu dobrobit, otvara-juæi time put muèenju. Alan Dershowitzpru�io je još tu�niji primjer. Njegove sesumnje tièu dvaju odreðenih aspekata:Prvo, Zubaydah nije èist sluèaj situacije“bombe koja otkucava”, to jest, nije do-kazano da je upoznat s detaljima skoraš-njeg teroristièkog napada koji bi mogaobiti sprijeèen njegovim muèenjem; dru-go, njegovo muèenje još ne bi bilo prav-no opravdano – da bi se to dogodilo, tre-ba najprije povesti javnu raspravu i zatimpromijeniti Ustav SAD-a, istovremenojavno proklamirajuæi odnose u kojimaSAD više ne bi poštivale �enevsku kon-venciju koja regulira tretman neprijatelj-skih zarobljenika.

Va�na prethodnica na podruèju parale-galne “biopolitike”, u kojoj administra-tivne mjere postepeno zamjenjuju vlada-vinu prava, bio je re�im Alfreda Stroes-snera šezdesetih i sedamdesetih godina uParagvaju, koji je logiku izvanrednog sta-nja doveo do apsurdne, još nenadmašenekrajnosti. Pod njegovom je vlašæu Parag-vaj bio – što se tièe njegovih ustavnih od-redbi – dr�ava “normalne” parlamentarnedemokracije u kojoj su zajamèena sve slo-bode: meðutim, s obzirom da, kako jetvrdio Strossner, svi �ivimo u izvanred-nom stanju zbog po svijetu raširene bor-

14 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Paradoks je upisan u sam pojamrata protiv terorizma – bizarnog rata u kojemu je neprijatelj kriminaliziran ako se brani i navatru uzvraæa vatrom

JJeessmmoo llii uu rraattuu??

Kada izraelska vojska, u onome što Izrael naziva ratnom operacijom, napada palestinsku policiju i potièe sistematsko uništavanje palestinske infrastrukture, Palestinski otpor navodi se kao dokazda je rijeè o teroristima

mirovni pregovori

vojna okupacija cionista

be izmeðu slobode i komunizma, punaprimjena Ustava zauvijek je odgoðena aopstajalo je trajno izvanredno stanje. Toje izvanredno stanje ukidano svake èetirigodine na jedan jedini dan, dan izbora,kojima je legitimizirana vladavina Stros-snerove stranke Colorado s devedeset-postotnom veæinom dostojnom njegovihkomunistièkih neprijatelja. Paradoksalno,izvanredno je stanje bilo normalno sta-nje, dok je “normalna” demokratska slo-boda bila nakratko prakticiran izuzetak.Taj je zastrašujuæi re�im prethodnica ne-kih jasno uoèljivih trendova u našim libe-ralno-demokratskim društvima koji sejavljaju kao posljedica dogaðaja od 11.rujna. Nije li današnja retorika globalnogizvanrednog stanja u borbi protiv teroriz-ma legitimizacija sve veæe suspenzijeljudskih prava? Zlokobni aspekt nedavneizjave Johna Ashcrofta da “teroristi ko-riste amerièku slobodu kao oru�je protivnas” oèito implicira da bismo trebali og-ranièiti svoju slobodu kako bismo se ob-ranili. Takve izjave visokih amerièkihdu�nosnika, posebice Rumsfelda i As-hcrofta, zajedno s eksplozivnom demon-stracijom “amerièkog patriotizma” nakon11. rujna stvaraju pogodnu klimu za onošto odgovara izvanrednom stanju, a pru-�a i priliku za potencijalnu suspenzijuvladavine prava, i dr�avnog naglašavanjavlastitog suvereniteta bez “pretjeranih”pravnih obaveza. Amerika je, nakon sve-ga, kako je rekao predsjednik Bush ne-posredno nakon 11. rujna, u ratu. Prob-lem je u tome što Amerika, zapravo, nijeu ratu, barem ne u konvencionalnomsmislu te rijeèi (za veliku veæinu, svakod-nevni �ivot se nastavlja, a rat ostaje ek-skluzivni posao dr�avnih slu�bi). S razli-kom izmeðu ratnog stanja i stanja miratako efikasno zamagljenom, ulazimo urazdoblje u kojemu stanje mira mo�e is-tovremeno biti i izvanredno stanje.

Kraj svijetaOvakvi paradoksi takoðer pru�aju

kljuè za naèin na koji se liberalno-totali-tarna opasnost simbolizirana “ratom pro-tiv terorizma” ve�e s autentiènim revolu-cionarnim izvanrednim stanjem, koje jeprvi artikulirao sv. Pavao u poslanici o“kraju svijeta”. Kada dr�avna institucijaproglasi izvanredno stanje, ona to po de-finiciji èini kao dio oèajnièke strategije iz-bjegavanja prave opasnosti i povratka na“normalno stanje stvari”. To je, sjetit æetese, karakteristika svih reakcionarnih obja-va “izvanrednog stanja” usmjerenih protivnarodnog nemira (“kaosa”) i prikazanihkao rješenje za ponovnu uspostavu nor-malnog stanja. U Argentini, Brazilu, Gr-èkoj, Èileu, Turskoj, vojska koja je prog-lasila izvanredno stanje uèinila je to kakobi sprijaèila “kaos” sveopæe politizacije.Ukratko, reakcionarne objave izvanred-nog stanja u stvarnosti su oèajnièka obra-na od pravog stanja opasnosti.

Moramo nauèiti lekciju od CarlaSchmitta. Podjela prijatelj/neprijatelj ni-kada nije samo prepoznavanje zbiljskerazlike. Neprijatelj je po definiciji uvijek(do odreðene mjere) nevidljiv: ne mo�ebiti direktno prepoznat jer izgleda kao je-dan od nas, zbog èega je veliki problem izadatak politièke borbe osigurati/stvoritiprepoznatljiv imid� neprijatelja. (�idovisu neprijatelji par excellance ne zato jerkriju svoj pravi imid� nego zato što ko-naèno nema nièega iza njihovih prevaran-tskih pojava. �idovima nedostaje “unut-rašnja forma” koja pripada svakom pra-vom nacionalonom identitetu: oni su ne-nacija izmeðu nacija, njihova nacionalnabît upravo je u nedostatku bîti, u bezob-liènom, bezgraniènom plasticitetu.) Uk-ratko, “prepoznavanje neprijatelja” uvijekje performativna procedura koja otkri-va/stvara “pravo lice” neprijatelja. Schmi-tt aludira na kantovsku kategoriju Einbil-dungskraft, transcendentalnu moæ imagi-nacije: da bismo prepoznali neprijatelja,moramo “shematizirati” logièku figuruNeprijatelja, pripisujuæi mu obilje�ja kojaæe ga pretvoriti u odgovarajuæu metu mr-�nje i borbe.

Figura neprijateljaNakon propasti komunistièkih dr�ava

koje su predstavljale figuru hladnoratov-skog Neprijatelja, zapadnjaèka je maštaušla u desetljeæe konfuzije i neefikasnosti,tra�eæi pogodne shematizacije Neprijate-lja, u rasponu od šefova narko kartela doniza takozvanih “odmetnièkih dr�ava”(Saddam, Noreiga, Aidid, Miloševiæ) bezstabiliziranja samih sebe u jednom središ-njem imid�u; tek s 11. rujnom ta je imagi-

nacija ponovno dobila snagu stvaranjemimid�a bin Ladena, islamskog fundamen-taliste, i al-Qaide, njegove “nevidljive”mre�e. To znaèi, uz ostalo, da naše plura-listièke i tolerantne demokracije ostajuduboko schmitijanske: one se nastavljajuoslanjati na politièki Einbildungskraft ka-ko bi sebi stvorile odgovarajuæe figure iuèinile vidljivim nevidljivog Neprijatelja.Daleko od ukidanja binarne logike Prija-telj/Neprijatelj, èinjenica da je Neprijateljdefiniran kao fundamentalistièki neprija-telj pluralistièke demokracije samo dodajerefleksivni preokret. Ova “renormalizaci-ja” ukljuèivala je figuru Neprijatelja kojaprolazi temeljnu promjenu: to više nijeCarstvo Zla, to jest, drugi teritorijalni en-titet, nego ilegalna, tajna, gotovo virtual-na mre�a raširena diljem svijeta u kojojbezakonje (kriminalitet) koincidira s“fundamentalistièkim” etnièko-religioz-nim fanatizmom – i kako taj entitet nemapozitivan zakonski status, nova konfigu-

racija povlaèi za sobom smrt meðunarod-nog prava koje, barem od poèetka moder-niteta, regulira odnose meðu dr�avama.

Kada Neprijatelj slu�i kao “quiltingpoint” (lacanovski point de capiton) naše-ga ideološkog prostora, u redu je ujedinitihrpu naših aktualnih politièkih suparnika.Staljinizam je tridesetih godina koristiodjelovanje Imperijalistièko Monopolistiè-kog Kapitala kako bi dokazao da su fašistii socijal-demokrati (“socijalni fašisti”)

“braæa blizanci”, “lijeva i desna ruka mo-nopolistièkog kapitala”. Nacizam je iz-mislio “plutokratsko boljševièku zavjeru”kao zajednièkog predstavnika svega štoprijeti dobrobiti njemaèkog naroda. Capi-tonnage je operacija u kojoj identificira-mo/stvaramo iskljuèivo zastupanje koje“povlaèi konce” iza gomile suparnika.Upravo to vrijedi i za današnji “rat protivterorizma”, u kojemu je figura teroristiè-kog Neprijatelja takoðer kondenzacijadviju suprotstavljenih figura, reakcionar-nog “fundamentaliste” i ljevièarskog ot-pora. Naslov èlanka Brucea Barcotta uNew Yorka Times Magazineu od 7. travnjaFrom Tree-Hugger to Terrorist govori sve:stvarna opasnost ne prijeti od desnièar-skih fundamentalista koji su odgovorni zabombu u Oklahomi i, vrlo je vjerojatno,za paniku od antraksa, nego od Zelenih,koji nikada nisu nikoga ubili. Zlokobnakarakteristika koja naglašava sve ove poja-ve jest metaforièka univerzalizacija ozna-èitelja “terora”. Poruka najnovije ameriè-ke TV kampanje protiv droga glasi: “Kadakupujete drogu, dajete novac teroristi-ma!” “Teror” je time uzdignut na tajnutoèku izjednaèavanja svih društvenih zala.Kako æemo onda pobjeæi od ove dileme?

Zloèesta djecaEpohalni dogaðaj zbio se u Izraelu u si-

jeènju i veljaèi: stotine rezervista odbilo jeslu�iti vojsku na okupiranim podruèjima.Oni nisu samo “pacifisti”: u svojim jav-nim istupima, oni su s mukom trude nag-lasiti da su izvršili svoju du�nost u borbiza Izrael u ratovima protiv arapskih dr�a-va, u kojima su neki od njih dobili visokaodlièja. Oni tvrde da ne mogu prihvatitiboriti se “kako bi dominirali, protjerivali,izgladnjivali i poni�avali èitav jedan naro-d”. Njihove su izjave dokumentirane de-taljnim opisima strahota koje su poèinileizraelske obrambene snage, od ubijanjadjece do uništavanja palestinske imovine.Evo kako njihov narednik Gil Nemesh iz-vještava o “stvarnosti noæne more na teri-torijima” na web stranicama prosvjednika(www.seruv.org.il <http://www.seruv.-org.il>):

“Moji prijatelji – prisiljavajuæi starca dase osramoti, ranjavajuæi djecu, zlostavlja-juæi ljude iz zabave, i kasnije se hvaleæi ti-me, smiju se toj strašnoj brutalnosti. Ni-sam siguran �elim li ih i dalje nazivati svo-jim prijateljima... Oni dozvoljavaju sebida izgube humanost, ne iz èiste zloæe, ne-go stoga što je suoèiti se s time na bilo ko-ji drugi naèin preteško.”

Palestinci, èak i izraelski Arapi (slu�be-no punopravni dr�avljani Izraela) diskri-minirani su u raspodjeli vodenih resursa,vlasništvu nad zemljom i nebrojenim dru-gim aspektima svakodnevnog �ivota. Nomnogo je va�nija sistematièna mikro poli-tika psihološkog poni�avanja: Palestinci sutretirani, u osnovi, kao zloèesta djeca kojutreba vratiti na pravi put strogom discipli-nom i kaznom. Od Arafata, zarobljenoga iizoliranoga u tri sobe na prostoru Ramalla-he, tra�i se da zaustavi teror kao da on imapotpunu vlast nad svim Palestincima. Pos-toji pragmatièni paradoks u izraelskomtretmanu palestinskih vlasti (koje Izraelcinapadaju vojno, dok istovremeno zahtije-vaju od njih da se okome na teroriste uvlastitim redovima) èime je eksplicitna po-ruka (naredba da se zaustavi teror) potko-pana samim naèinon prenošenja te poruke.Ne bi li bilo poštenije reæi da je neodr�ivou palestinskoj situciji to da Izraelci od pa-lestinske vojske tra�e: “odupirite nam se dabismo vas mogli uništiti”? Drugim rijeèi-ma, što ako pravi cilj sadašnjih izraelskihupada na palestinski teritorij nije sprijeèitibuduæe teroristièke napade nego efikasnoonemoguæiti bilo koje mirovno rješenje ubli�oj buduænosti?

Apsurdnost amerièkog stajališta savr-šeno doèarava televizijski komentarNewta Gingricha od 1. travnja: “S obzi-rom da je Arafat zapravo glava teroristiè-ke organizacije, morat æemo ga svrgnuti izamijeniti novim demokratskim voðomkoji æe biti spreman sklopiti dogovor s Iz-raelskom dr�avom.” Ovo nije samo para-doks. Hamid Karzai postojeæi je “demok-ratski” voða nametnut narodu izvana.Kadgod se afganistanski “privremeni vo-ða” pojavi u našim medijima, nosi odjeæukoja ne mo�e ne podsjeæati na atraktivnumoderniziranu verziju tradicionalne afga-nistanske nošnje (vunena kapa i puloverispod modernijeg sakoa itsl.), njegova po-java prividno utjelovljuje njegovu misiju,kombinirati modernizaciju s najboljim odafganistanske tradicije – nije èudo, jer jetu nošnju kreirao vrhunski zapadnjaèkidizajner. Kao takav, Karzai je najbolja me-tafora današnjeg statusa Afganistana.

Susjed - NeprijateljŠto ako jednostavno nema “istinske de-

mokratske” (u amerièkom smislu toga poj-ma) palestinske tihe veæine? Što ako “de-mokratski izabran novi voða” bude i višeanti-izraelski, što ne bi bilo iznenaðujuæe sobzirom da je Izrael sistematski primjenji-vao logiku kolektivne odgovornosti i kaz-ne, uništavajuæi kuæe èitavih obitelji osum-njièenih terorista? Nije rijeè o okrutnom iarbitrarnom tretmanu Palestinaca na oku-piranim podruèjima nego o tome da su onisvedeni na status homo sacera, objekte dis-ciplinskih mjera i/ili èak humanitarne po-moæi, ali nisu punopravni graðani. A onošto su postigli oni koji su odbili sudjelovatiu borbama jest rekonceptualizacija Palesti-naca iz homa sacera u “susjeda”: oni tretira-ju Palestince ne kao “jednake punopravnegraðane”, nego kao susjede u strogom ju-deo-kršæanskom smislu. I u tome le�i te-�ak etièki test za suvremeni Izrael: “Volisvoga susjeda” znaèi “Voli Palestinca” ili neznaèi uopæe ništa.

Odbijanje, uvelike omalova�avano odstrane vodeæih medija, jest autentièanetièki èin. Upravo u tome, u takvim pos-tupcima, kako bi rekao Pavao, efektivnonema više �idova ni Palestinaca, punop-ravnih èlanova dr�avnog sustava i hominessacri. Èovjek bi u ovom sluèaju morao bi-ti otvoreno platonski: ovaj “Ne!” oznaèa-va èudesni trenutak u kojemu se vjeènaPravda trenutno pojavljuje u sferi empirij-ske stvarnosti. Svijest o takvim trenucimanajbolji je protuotrov iskušenjima antise-mitizma koji su tako èesto uoèljivi meðukritièarima izraelske politike.

S engleskoga prevela Lovorka Kozole

* Tekst je objavljen u London Reviewof Books, 23. svibnja 2002.; oprema teksta

redakcijska

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 15

Nakon propasti komunistièkih dr�avakoje su predstavljale figuru hladnoratovskogNeprijatelja, zapadnjaèka je mašta ušla u desetljeæe konfuzije i neefikasnosti,tra�eæi pogodne shematizacije Neprijatelja, u rasponuod šefova narko kartelado niza takozvanih “odmetnièkih dr�ava”,tek s 11. rujnom ta jeimaginacija ponovno dobila snagu stvaranjemimid�a bin Ladena i al-Qaide

Srðan Dvornik

ovoreæi izvan bilo kakva obrazov-nog sistema, kako bi trebao izgleda-ti “konaèan proizvod” dr�avljan-

skog obrazovanja? Pretpostavljamo da suto aktivne i odgovorne dr�avljanke i dr�av-ljani. Promotrimo li o èemu se u tom od-govornom dr�avljanstvu radi, prvo pitanjena koje nailazimo odnosi se na sam pojamdr�avljanke/dr�avljanina. Poimamo li jeprvenstveno kao èlanicu dr�ave ili kao èla-nicu društva? U liberalnoj tradiciji, društvoje sfera privatnih poslova – ekonomskih iliintimnih – u kojoj ljudi slobodno zadovo-ljavaju svoje potrebe, dok je nu�na skrb zaopæi okvir delegirana dr�avi. Višestoljetnoiskustvo, meðutim, pokazuje da to delegi-ranje nije dostatno zajamèeno samo perio-diènim provjerama povjerenja na izborima.Zahtjev da politièka tijela budu otvorenauvidu javnosti isto je tako star kao i mo-derna demokracija. Kako se pak poveæava-ju gustoæa i kompleksnost nu�nih regulaci-ja u društvu, zajedno s rastuæim upleta-njem dr�ave u društvo, aktivne i anga�ira-ne skupine èlanica i èlanova društva shva-æaju da na to treba uzvratiti. U tome je po-rijeklo tzv. novih socijalnih pokreta, pa i sa-mo znaèenje pojma civilnog društva u suv-remenom smislu: neprestano upletanje dr-�avljanki i dr�avljana u poslove raznih vlas-ti i javnih ustanova.

Civilno društvo dakle nije tek “dio”društvene strukture. Ono je u svojoj sr�istanovit stav, aktivno odnošenje spramdruštvenih pitanja, zasnovano na više ilimanje informiranoj volji da se nešto uèiniu vezi s vlastitom zajednicom ili druš-tvom.

Solidarnost na djeluCivilno društvo je, s obzirom na to da

više nije ogranièeno na prostor privatnihposlova, zaštiæeno od upletanja dr�ave, tenakon iskustava “novih socijalnih pokre-ta” u etabliranim demokratskim porecimaod kasnih šezdesetih do osamdesetih go-dina, kao i iskustava demokratskih “revo-lucija” koje su oborile komunistièke re�i-me, poprimilo novo znaèenje, koje zahva-æa pojavu da dr�avljani i dr�avljanke po-novno preuzimaju dijelove društvenihfunkcija koje bijahu delegirane politièkimorganizacijama i institucijama, ili su ih ovebile uzurpirale. Ovakvo razumijevanjepojma civilnog društva ima dvije va�neimplikacije:

Prvo, djelovanje ljudi aktivno ukljuèe-nih u civilno društvo mo�e sezati s onustranu zastupanja raznih njihovih poseb-nih interesa, te se sljedstveno ne mo�euvijek svoditi na njihove partikularnedruštveno-ekonomske pozicije. Drugimrijeèima, takvo djelovanje podrazumijevasna�an voljni faktor. Upravo je to razlogšto je pojam civilnog društva igrao takoistaknutu ulogu u rušenju komunistièkihre�ima, koji su, paradoksalno, izgledalipoput revolucija bez revolucionarne kla-se. To, meðutim, mo�e voditi u autorefe-rentnost, o kojoj se upravo i radi u mojempristupu primjeru Hrvatske. Drugo, “de-finicija” koju sam ovdje ponudio ne ka�enam ništa o sadr�aju ili orijentaciji intere-

sa ili vrednota što ih zastupaju razne ak-terke i akteri civilnog društva. Ništa unjoj ne implicira da bi ti interesi ili vred-note imali biti “napredni”, “libaralni” itd.

Upravo suprotno, nedavno smo imali pri-like vidjeti primjere ekstremno šovinistiè-kog desnièarskog pokreta koji je zagova-rao autoritarnost “odozdo” u Hrvatskoj.Ovako ili onako, jedno je jasno: dr�av-ljanski stav podrazumijeva anga�man kojise�e s onu stranu privatnih i partikularnihinteresa, on je potencijalno davanje neèe-ga ni za što, bez uzvrata, i ukljuèuje stano-vitu mjeru solidarnosti meðu ljudima.Ovisno o tome što je osnova te solidar-nosti, mo�emo imati inicijative u lokalnojzajednici, ksenofobièan šovinistièki na-cionalizam, globalnu solidarnost protivkapitalske globalizacije s èitavim èovje-èanstvom...

Manjak pretpostavki za tranzicijuUnatoè ovom voluntaristièkom pristu-

pu, fenomen tako razumljenog civilnogdruštva ipak ima i neke društvene i kultu-ralne pretpostavke:

Prva je jaka “srednja klasa”, kolikogodtaj termin bio nejasan; neka bude dovolj-no reæi da on obuhvaæa sve one èlanice ièlanove društva koji raspola�u dostatnimiznosima diskrecionog novca i slobodnogvremena da bi dio toga mogli posvetitidobrovoljnom radu, ali nemaju direktanpristup centrima moæi ili poseban utjecajna nosioce moæi. Drugo, to je politièkakultura participacije: osjeæaj odgovornos-ti meðu dr�avljankama i dr�avljanima zaposljedice politièkih odluka i mjera što ihprovode politièke i javne institucije, za-jedno sa spremnošæu da se anga�iraju unadzoru, kontroli, ispravljanju (kako pu-tem konstruktivnih inicijativa, tako i pu-tem pritisaka) te suodreðivanju politièkihmjera i postupaka vlastî. S ovog stajalištaje oèito da nijedna od tih pretpostavki ni-je bila ispunjena kada se urušio komunis-tièki re�im i zapoèeo proces za koji jošvjerujemo da predstavlja prijelaz u de-mokraciju. Umjesto diskrecionog novca islobodnog vremena imamo potrebu zaobavljanjem dodatnih poslova samo da bise sastavio kraj s krajem, ako uopæe imašsreæe naæi posao. Umjesto participativnepolitièke kulture, ljudske solidarnosti ianga�iranosti – mješavina apolitiène apa-tije i nacionalistièkoga kolektivizma. Up-ravo tu u igru ulazi dr�avljansko obrazo-vanje – u rasponu izmeðu zahtijeva de-mokratske tranzicije i manjka pretpostav-ki za nju. Na toj sceni nalazimo dvije gru-pe institucija: slu�beni dr�avni obrazovnisistem i mre�e nevladinih organizacija.Premda se potonje ne mo�e zvati siste-mom, i unatoè mnogim svojim nesiste-matskim znaèajkama, one su igrale zna-èajnu ulogu u dr�avljanskom obrazovanjuu postkomunistièkim zemljama.

Izbjegavanje politièke konfrontacijeDr�avni obrazovni sistem, kao ni pri-

vatne institucije koje rade po istim prog-ramima, nisu predmet ovog izlaganja. Tre-ba ipak zapaziti da on ima dva bitna ugra-ðena nedostatka, koja ne mo�e prevladatini najbolja zamisliva metoda dr�avljan-skog obrazovanja: (a) Znaèajan elementautoritarnosti teško se mo�e ukloniti izsame biti sistema školovanja. (b) Najvišikontrolor tog sistema – dr�ava – nalazi se

u svojevrsnom sukobu interesa kada je ri-jeè o obrazovanju njegovih mladih dr�av-ljana za demokraciju i aktivno odgovornodr�avljanstvo. Nevladin “sistem” poèeo je

doslovce kao uèenje u praksi: Nevladineorganizacije pojavile su se uglavnom kaoreakcija na ratnu krizu i na posljedice na-cionalistièkog autoritarizma. Boreæi se sneposrednim posljedicama (izbjeglice iraseljeni; sve veæa etnièka netolerancija,koja je dovela do posvemašnje diskrimi-nacije te, posljedièno, do etnièkog “èišæe-nja” itd.; naglo pogoršanje ravnopravnostispolova), implicitno su se zalagale za os-novne vrijednosti slobode, demokracije,nenasilja, tolerancije, solidarnosti, a nas-tojale su igrati i konstruktivno-kritièkuulogu u izgradnji vladavine prava u zemlji.Meðutim, rijetko su se izrièito suprot-stavljali dominantnom nacionalistièkompolitièkom diskursu (pri èemu treba nap-raviti nekoliko iznimki, kao što su nekeorganizacije za ljudska prava). Štoviše,èesto se namjerno izbjegavalo politièkukonfrontaciju. S obzirom na implicitnusuprotnost izmeðu osnovnih vrednota tih

graðanskih grupa i organizacija s jedne, teideologijskih zasada nacionalistièkog re-�ima koji je u�ivao podršku široke veæines druge, graðanske organizacije nisu us-pjele razviti široku bazu volontera; umjes-to toga, egzistirale su uglavnom kao egzo-tièni otoci u društvu, èiji je sam opstanakovisio o potpori meðunarodnih donatora.Graðanska strana meðunarodne pomoæirazvoju demokracije je znaèajan, ali rijet-ko kritièki ispitivan aspekt globalizacije.

Nekritièki uvoz “know-howa”Po strani od neizbje�nog utjecaja agen-

da meðunarodnih organizacija (NVO-ane manje od fondacija), valja istaknuti daje meðunarodna potpora, koja nije stizalasamo u novcu nego i u obuci i obrazova-nju, imala i politièki i kulturalni utjecaj.Sadr�aj obuke i obrazovanja protezao seod tehnièkog know-howa (voðenje orga-nizacije, upravljanje projektima, pribavlja-nje financijske potpore itd.) do svojevrsneakulturacije. Znanje nikad nije puko teh-nièko, vrijednosno neutralno i indiferen-tno spram društvenih obrazaca. Premdagraðansko-kulturalni utjecaji teško da suprovoðeni namjerno, kao manipulacija,bili su zasigurno prisutni putem selekcijepredmeta djelovanja i naèina pristupa.Vrijedilo bi razmotriti i analizirati zbogèega gotovo uopæe nije razvijeno i provo-ðeno obrazovanje o tome kako društveneprobleme “prevesti” u politièka pitanja izastupati ih kroz razlièite oblike politiè-kog djelovanja i konfrontiranja (“Publicadvocacy”, na kojem se povremeno radiloi koje je trebalo ispuniti to mjesto, nemato znaèenje, ne samo zbog toga što mu udomaæem nvo-ovskom �argonu nije na-ðen valjan leksièki ekvivalent, nego još vi-še zbog toga što je uvoðen modularno, izdruštveno-politièkog konteksta u kojemusu koliko-toliko na djelu pretpostavke de-mokracije i vladavine prava), dok su do-minirale teme poput nenasilnog komuni-ciranja, “razrješavanja” sukoba (kasnijepreimenovano u preobrazbu, upravljanjeitd.), posredovanje, inicijative u zajedniciitd. Èak i kad je javno zastupanje stavovastavljeno u �arište, ono je postavljeno bilotehnièki, u formi “know-howa” neutral-noga prema sadr�aju, ili u vezi s pitanjima

i iskustvima koja potjeèu iz zemalja iz ko-jih i sami edukatori. Posljedica je bila toda su u oèima mnogih aktivistkinja i akti-vista masovni društveni, politièki i vojnisukobi koji su obuhvaæali èitava društvabili svedeni na odrednice interpersonalnihodnosa ili odnosa u malim skupinama, od-nosno lokalnim zajednicama. Metode itehnike prenesene iz “normalnih” društa-va rezultirale su posvemašnjim nedostat-kom politièkog obrazovanja, koje je s ob-zirom na tradicionalnu apolitiènost prije-ko potrebno. Ono o èemu se radi jest jed-nostavno pitanje: odakle akteri i akterkecivilnog društva (jer tu se ne mo�e biti tek“èlanom”) crpe probleme na kojima rade?Kako postaju svjesne pitanja koja im jerješavati? Iz konfrontiranja s poteškoæa-ma koje ih okru�uju kao èlanove i èlanicedruštva i dr�ave, iz neposredno-iskustve-nih ili istra�ivaèkih saznanja, ili tako štodoðe netko izvana i “nauèi” ih koji su toproblemi i metode, ili èak šutke poðe odveæ odabranih – ali izvan društvene sredi-ne o kojoj se radi.

Politièka vlast kontra društvaBitan problem takva utjecaja ne le�i to-

liko u samim obrascima stavova i djelova-nja, koliko u èinjenici da je on nevidljivopotkopao smisao društvene odgovornostikoji je le�ao u osnovi ranih razvojnih fazaovdašnjeg civilnog društva.

Tako nakanjena demokratska tranzicijanailazi na dvije prepreke: Povrh odsutnos-ti društvene skupine zainteresirane i do-voljno sna�ne da donese demokraciju(“revolucija” bez “revolucionarne klase”)i nedostatka politièkog duha i volje meðuobiènim graðankama i graðanima koji bimogli prevladati ili nadomjestiti to odsus-tvo, sposobnost politièkog djelovanjanevladinih organizacija – pretpostavlje-nog vrha sante dr�avljanskog aktivizma –prilièno je slaba. Èemu ovoliko naglašava-nje politièkoga? Zbog toga što kljuèniproblem demokratske tranzicije, barem uzemljama poput Hrvatske, nije tek u ko-rištenju ili èinjenju demokratskih prava,odnosno u puštanju demokratskih insti-tucija u rad, veæ u stvaranju i uspostavlja-nju institucija demokracije i vladavineprava, i to institucija ne samo u pravnom ipolitologijskom, nego i sociologijskomsmislu, koji ukljuèuje i djelovanje druš-tvenih akterki i aktera, njihove odnose,svijest, interese i volju. Ono što imamokao politièki sistem nije dr�ava u moder-nom smislu, tj. sistem zakonodavstva, po-litièkog odluèivanja, sudstva i upravljanjazasnovan na jednakosti pred zakonom ineutralan prema posebnim društvenim iekonomskim interesima, nego struktura ukojoj su stanoviti posebni interesi i poli-tièka moæ nerazmrsivo povezani, što je is-todobno prikriveno mitskim nacionalno-dr�avnim totalitetom, ili bolje (gore),gdje je dr�anje politièke vlasti uspostav-ljeno kao poseban interes suprotstavljencijelom društvu. Predsjednik Republike injegovi pomoænici bili su u polo�aju davode privredu, nameæu “duhovnu obno-vu” èitavom društvu, èak i da odluèuju oimenima nogometnih timova ili o sastavunacionalne reprezentacije.

Primarna zadaæa – politièka reformaŠto je još gore, takva struktura je legi-

timna: u�ivala je prešutnu i izrièitu podr-šku veæine stanovništva, zahvaljujuæi du-boko ukorijenjenoj nacionalistièkoj ideo-logiji koja je uzdigla dr�avu u visine posve-æene vrednote po sebi. U istom smislu, èaki kad je shvaæeno da su vlastodršci sebièni ikoruptni, to nije djelovalo na onaj stavprema dr�avi. Rezultat je da promjena navlasti nakon posljednjih izbora nije za so-bom povukla ikakvu ozbiljnu politièku re-formu. Štoviše, upravo su dr�avljanske ini-cijative morale ustati u obranu najosnov-nijih institucija vladavine prava. Prema to-me, svaki odgovoran odnos prema bilokojem društvenom problemu mora uklju-èivati i zadaæu da se promijeni ne samokonkretna politika nego i same institucijekoje bi trebale odluèivati, ali i prevladava-juæi politièki i društveni stavovi.

16 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Dr�avljansko obrazovanje – èemu?Društvena odgovornost izmeðudr�avljanstva i meðunarodne pomoæi

*Izlaganje na konferenciji Globalization andthe Politics of Inclusion: Civic Literacy andCivic Education, Interuniverzitetski centar,Dubrovnik od 1. do 10. svibnja 2002.

Vrijedilo bi razmotriti i analizirati zbog èega gotovouopæe nije razvijeno i provoðeno obrazovanje o tome kako društvene probleme “prevesti” u politièka pitanja i zastupati ih kroz razlièite oblike politièkogadjelovanja i konfrontiranja

Valerija Barada

istinu su rijetke konferencije na ko-jima organizatori/ce jednostavnopriznaju da mrze samu kongresnu

formu, ali da je ova netom završena jednaod najboljih na kojoj su bili/e i predava-li/e, a da su se pritom izvrsno osjeæali/e isuraðivali/e sa sudionicima/ama. Zaista sujoš i rjeðe konferencije na kojima povjeru-jete u takve izjave, s obzirom na to da i sa-mi mislite isto. Tijekom završne usmeneevaluacije, organizatorice i sudionici/ce sunaglašavali vlastitu iznenaðenost: oèeki-vali su jednu od tipiènih znanstveno hije-rarhiziranih konferencija na kojima mora-ju oprezno i nepopustljivo braniti svojeteze. Ipak, susreli su se s izvrsnim polaz-nicima/cama, pozitivnom atmosferomuèenja, �ivahnim diskusijama te iscrpnimrazmjenama razlièitih pristupa i znanja. Uèemu je bila tajna? Prvi su kljuè izvanred-ne predavaèice okupljene oko široke i ak-tualne teme koja svakako predstavlja dru-gi kljuè uspjeha konferencije.

Tko, što?Poslijediplomski seminar Gender and

Nation, Tradition and Transition odr�an jeu Interuniverzitetskom centru u Dubrov-niku od 20. do 25. svibnja ove godine. Or-ganizatori su bili Centar za �enske studije(�eljka Jelaviæ, Biljana Kašiæ) i Institut zaetnologiju i folkloristiku (RenataJambrešiæ Kirin, Lada Èale Feldman) izZagreba, uz suorganizatorsku podrškuCentra za �enske studije iz Beograda (Da-ša Duhaèek) i Odsjeka za �enske i rodnestudije sa Sveuèilišta Rutgers iz SAD-a(Joanna Regulska, Mary Gossy). Petod-nevni je program bio organiziran temat-ski, tako da je svaki seminarski dan fun-kcionirao kao zasebna podcjelina: Stvara-nje i rastvaranje nacije u svakodnevnom �i-votu; Rat i mir kao oroðene (ili mo�da bo-lje orodnjene) konstrukcije; Feministièkoistra�ivanje prostora: vlastita soba, soba zasvakoga ili svako tijelo; Orodnjenje kultur-ne tranzicije; Etnicitet, odgovornost i civil-no društvo. No, poèetno je predavanje od-r�ala Nira Yuval-Davis s londonskogGreenwich Universityja, koja je (ponov-no) upoznala polaznike/ce sa svojomknjigom naslova Gender and Nation.Ovim je izlaganjem postavila osnovnesmjernice cijeloga seminara koje æu poku-šati pronaæi u svakoj od spomenutih semi-narskih podcjelina. Koliko se poveznicaroda, nacije, tradicije i tranzicije provuklakroz odr�ana predavanja?

Na kojoj granici?Nira Yuval-Davis je naznaèila osnovni

naèin identifikacije �ena i nacije, odnosnogranica nacije. Koristeæi se brojnim prim-jerima kurdskih �ena, izraelskih �ena, pa-lestinskih �ena ili aborid�inskih �ena, pre-davaèica naznaèuje da bi umjesto identifi-kacije mo�da trebalo reæi izjednaèavanje�ena s nacijom i odreðivanje njezinih gra-nica kroz tijela �ena. Jednu od potvrda

pronalazi u èinjenici da se �ene miješanihbrakova smatraju izdajicama. Odnos tra-dicije i �ena dodiruje kroz veæ pomodnopitanje multikulturalnosti. Autorica ga

propituje i kritizira, navodeæi da se �enesimboliziraju kao nositeljice tradicije, a damultikulturalizam paradoksalno reprodu-cira etnièke i nacionalne granice. Muškar-ci dobivaju prostor odmaka i devijacije odvladajuæeg zapadnjaèkog modela, dok se�ene postkolonijalnog svijeta prisiljavavratiti pravoj kulturi i tradiciji. Simbolièkisu vraæene u prošlost, jer postojeæi oblicimodernizacije predstavljaju kolonizator-ski princip. Poveznica tranzicije ostala jeza kraj. Kao sudionica seminara, pronašlasam je u samom zakljuèku izlaganja: Yu-val-Davis tvrdi da �ene utjelovljuju grani-ce i razgranièenja, ali utjelovljuju i moguæ-nost da se te granice pove�u.

Na èijem tijelu?Sljedeæe se izlaganje odnosilo na stva-

ranje nacije u svakodnevnom �ivotu iznaslova podcjeline. Naime, DorothyNoyes (Ohio State University) je naprimjeru kostimiranog festivala Patum,koji se na Tijelovo (!) odr�ava u katalon-skom gradiæu, pokazala kako se manifes-tiraju socijalno tijelo i identitet zajednice.Semiotièki kompleksna tradicija tog festi-vala od šezdesetih godina 20. stoljeæaosim muškaraca radnièke klase, poèinjeobuhvaæati i ostale èlanove zajednice. Iz-lagaèica pojedine ritualne elemente festi-vala povezuje s identitetskom, politiè-kom, socijalnom, ekonomskom i demog-

rafskom tranzicijom kroz koju prolazi is-tra�ivana zajednica. Danas se èetverod-nevni festival Patum sve više pretvara uraspojasanu erotiziranu i alkoholiziranu

zabavu. Erotski, a mo�da i rodni, elementje svakako izostao iz sljedeæeg istra�iva-nog dogaðaja. Naime, Maja Brkljaèiæ sCentral European Universityja iz Budim-pešte, teorijski išèitava Titov pogreb. Nje-govo je tijelo predstavljalo jugoslavenskudr�avu, naciju, odnosno njeno socijalnotijelo. U trenutku Titove smrti, kontinui-tet zajednice koju je predstavljao nije semogao odr�ati, pa se u ritualu pogrebapokušalo nadomjestiti podudaranje, kakoizlagaèica navodi, sljedeæih tijela: body na-tural i body politic. Na neposredniju seprošlost osvrnula Reana Senjkoviæ (Insti-tut za etnologiju i folkloristiku) koja sebavila medijskim predstavljanjem hrvat-skih vojnika u ratu 1991.-1995. Od izgle-da ratnih rock ‘n’ roll romantika do izgle-da profesionalnih amerièkih marinaca, hr-vatski su vojnici vizualno obilje�ili «sazri-jevanje» nacije. Ove su predavaèice izlaga-le u podcjelini Rat i mir kao orodnjenekonstrukcije.

U kakvom medijskom prostoru?Prostor su feministièki istra�ivale pre-

davaèice sa Sveuèilišta Rutgers. ElizabethSpohr je govorila o ponovnom, mukotr-pnom, aktivistièkom otvaranju �enskogcentra na spomenutom sveuèilištu, a Val-sala Kumari je opisivala prostor �ena usuvremenom indijskom filmu te moguæ-nosti koje se nude za filmsko promovira-nje novih vrijednosti za �ene u indijskojnepreglednoj naciji i dr�avi. Samira Kawa-

sh je analizirala izraelsko-palestinski su-kob kao borbu za prostor u koji trebasmjestiti odreðena jednonacionalna tijela.Izrael toliko reducira prostor Palestinci-ma/kama, da èak i �enska tijela izlaze izsvog rodnog identiteta i pod silnim pritis-kom implodiraju tako da bombaški napa-daju izraelski prostor. Mary Gossy je ujednoj od najboljih prezentacija na semi-naru, koristeæi se tekstom A. Lorde, go-vorila kako utjelovljeno erotsko mo�epromijeniti moæ, odnosno kako u/o/tje-lovljeno �ensko tijelo mo�e upisati i odr-�ati vlastitu razliku. Izlagaèica svjesna ne-lagode oko definiranja razlike kao takve,predla�e vraæanje kanonskim feministiè-kim tekstovima kao naèinu preispitivanjavlastita rada na, s i protiv teorije, otvaraju-æi moguænost za jednu novu tradiciju plu-ralnosti i ideologiju erotiènosti.

U kojim izvedbama?Poveznice seminara Svetlana Slapšak

(Institutum Studiorum Humanitatis,Ljubljana) i Lada Èale Feldman (Institutza etnologiju i folkloristiku) potra�ile suu knji�evnosti, odnosno glumi. Prva izla-gaèica je na primjeru knji�evnika Dragos-lava Mihajloviæa i Kostasa Tahtsisa poka-zala kako je �enski lik omoguæio autori-ma da kritiziraju model muške dominaci-je. Model balkanske patrijarhalne nacijekao tradicije dopušta i prostor koji je re-zerviran samo za �ene. One dominiraju u(muškim) vremenima krize, s obziromna to da vladaju raznim naèinima pre�iv-ljavanja. Lada Èale Feldman ustvrdila jeda se nacija koristi (simbolizira i manipu-lira) tijelima glumica ovisno o dramaticivlastita sociopolitièkog trenutka. Odmirnodopskog lika Mire Furlan kaou/o/tjelovljene stvarne glumice, do likaEne Begoviæ koja u trenutku krize utje-lovljuje sudbinu nacije i plaèe nad njomda bi vrlo uskoro plaho Predsjedniku za-�eljela sretan roðendan. Nakon izvanred-ne analize/deko-nstrukcije alegorije naci-je kao glumice, vjerojatno bi se i SlavenLetica nelagodno zamislio nad svojimvještièjim diskursom.

Na èiju odgovornost?Na završetku seminara nametnulo se

pitanje odgovornosti i civilnoga društva.Daša Duhaèek iz beogradskog Centra za�enske studije raspravljala je o odnosu na-cije i roda. Nacija kroz dr�avu definira ikoristi rod, ali i rod odluèuje hoæe li prih-vatiti ili odbaciti zadanu poziciju. Premdaje ovaj odnos na izgled dihotomièan, us-lo�njava se uvoðenjem pitanja kolektivneodgovornosti. Ispravno inzistirajuæi naodgovornosti, feministkinje u Srbiji defi-niraju vlastiti politièki subjektivitet te dje-luju kao graðanke tako prepoznate i prih-vaæene nacionalne dr�ave. U svom je izla-ganju Jasminka Babiæ-Avdispahiæ (Sveuèi-lište u Sarajevu) posegnula za sliènim ar-gumentom. Govoreæi o konstitucional-nom patriotizmu otvorila je moguænostza kolektivnu odgovornost. Preuzimajuæije, pripadnici/e nacionalne dr�ave postajugraðanima/kama. Diskusija koju su otvo-rile ove teze tematski je logièno zaokru�i-la seminar koji se, dakle, bavio pitanjemroda, nacije, tradicije i tranzicije.

S kakvim posljedicama?Poslijediplomski seminar Gender and

Nation, Tradition and Transition bio jejednostavno odlièan. Kroz krovnu temuseminara i unutar raznorodnih izlaganjapokušala sam pronaæi razlièita tumaèenjai pristupe izuèavanju roda i nacije. Na-dam se da sam prenijela barem djeliæ pre-davaèke zanimljivosti. Za kraj ne moguodoljeti po(d)uènoj anegdoti za hrvatskustruènu sveuèilišnu javnost. Švedski pro-fesor, balkanolog, opravdao je sudjelova-nje na seminaru primjedbom i prigovo-rom svoje studentice da je seksist koji ne-ma rodnu perspektivu u prouèavanju Bal-kana. Potvrdio je da optu�ba za seksizamipak ne stoji, ali da zaista nema rodnuperspektivu. U Dubrovnik je došao uèiti,a kako je sam istaknuo, doista je puno inauèio.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 17

RRooddnnoo rraazz//ooddiijjeevvaannjjee nnaacciioonnaallnniihh ttiijjeellaaNakon izvanredne analize/dekonstrukcije alegorijenacije kao glumice, vjerojatno bise i Slaven Letica nelagodno zamislio nad svojim vještièjim diskursom

Uz poslijediplomski seminar Gender andNation, Tradition and Transition odr�an uInteruniverzitetskom centru u Dubrovniku, od 20. do 25. svibnja 2002.

Nacija kroz dr�avu definira i koristi rod, ali irod odluèuje hoæe li prihvatiti ili odbaciti zadanu poziciju. Premdaje ovaj odnos na izgleddihotomièan, uslo�njavase uvoðenjem pitanja kolektivne odgovornosti

Mary Gossy, Irena Bla�inèiæ, Samira Kawash, Lada Èale Feldman

Valsala Kumari, Lada Èale Feldman

Grozdana Cvitan

isije su uvijek poticajniprostor mašte i puno višetegoban put u vjeri misio-

nara i domorodaca meðu kojimamisije nièu. Dok jedni rastu uvlastitoj vjeri, drugi svladavajunjezinu abecedu, èesto se teškoili rastajuæi sa svojim starim bo-govima, duhovima, silama i obi-èajima koji ta vjerovanja slijede.Što znaèi biti misionar meðu ple-menima Amazone, mo�da do-nekle govori i èinjenica da u du-binama amazonskih prašuma još�ivi oko 200 plemena koji su sa-èuvali svoj oblik �ivota i s kojimavlasti zemalja u porijeèju Ama-zone teško nalaze zajednièki je-zik. Ljudi koji su nauèili da imstranci uzimaju i uništavaju zem-lju onakvu kakvu oni poznaju i�ele za svoj �ivot nisu više dob-rodušni prema došljacima kaošto su bili u vrijeme velikih osva-janja.

Domoroci su danas ponajprijeoprezni i pokušavaju svladatiabecedu borbe za vlastiti prostor.Ponekad sve završi krvavim sce-nama – jer nitko nije �elio izrav-no, u pojedinim sluèajevima, od-govoriti na pitanje: tko ima pra-vo prisvojiti, a onda i prodatizemlju koja mu ne pripada. Siro-mašne dr�ave slijede logiku eko-nomskih diktata, Indijanci vlasti-ta stoljetna suradnièkog odnosas prirodom radi pre�ivljavanja.Iako zasad malo zemalja u svije-tu postavlja pitanja odnosa nanaèin na koji je postavljen, a on-da i riješen u Australiji, gdje suMaori izborili pravo na naknaduzbog zemlje koja im je oduzeta,mnogi veæ danas trebaju o tompitanju razmišljati. Mo�da je zapoèetak moguæe prestati s dalj-njim nanošenjem nepravdi oni-ma koji se još, prema mjerilimakolonizatora europske proveni-jencije, smatraju nedovoljno ci-viliziranima i uljuðenima da bi ihse pitalo bilo što, pa i o pravu nanjihovu stopu zemlje.

Dobrovoljna zamjena svjetovaSva ta pitanja dodiruju se i na

poslu kakav je misionarski, a udijelu Amazone koji pripada Pe-ruu (Peru se dijeli na tri dijela:obalu, Kordiljere – Ande i pe-ruansku Amazoniju) i jedan jenaš franjevac. To je fra TomislavHruška, rodom iz Po�ege, pri-padnik zagrebaèke franjevaèkeprovincije, koji ovom prigodomsvjedoèi o dodirima svjetova pre-ma vlastitu izboru misionara ibrata svetog Franje. Klimu jepromijenio utoliko što je otišaou prostore dvaju godišnjih raz-doblja (jer kako reèe jedan drugimisionar: Godišnja doba postoje

samo u novinama), suhog i kiš-nog (koje bi trebalo predstavljationo što mi nazivamo zimom išto se dogaða u vrijeme našeg lje-

ta), a tko su ljudi meðu kojimadjeluje nama nije najlakše shvati-ti. Mnoga od potpitanja teška su,èini mi se, i njemu – od imenaplemena do njihove brojnosti,staništa (o nomadima da se i negovori)… Najte�i je svakako po-

kušaj u kratkom razgovoru zanovine prenijeti makar iskriceonog što se u misionarski �ivotnatalo�i kroz godine iskustva ièesto se nikad ne formulira rije-èima nego samo ostaje rezultat:uspješan kontakt s onima koji su

bili razlog misionarstva. – Kad sam 1998. došao ideja je

bila pomoæi u misionarskom ra-du i djelovanju našeg franjevca izhrvatske franjevaèke misije Sve-tog Æirila i Metoda, fra GerardaÐardina. On je veæ dvadeset i se-dam godina u Peruu i kao krunasvega, tj. cijeloga njegova djelo-vanja, došlo je imenovanje zabiskupa jedne peruanske bisku-pije, odnosno vikarijata. Dakle,ideja mojih poglavara bila je dapomognem i ja sam dvije godineproveo s fra Gerardom u misiji,upoznao podruèje, misijsko dje-lovanje – misijska postaja nalazise u peruanskoj Amazoni.

Kako se pripremate za odla-zak na takvu postaju?

– Svaki dolazak u misiju bilogdje u svijetu dobrovoljna je stvari nitko na to ne mo�e nekog dru-gog prisiljavati. Dakle, potrebnoje imati taj poziv u sebi, a misijskipoziv je jedan od onih koje fra-njevaèki red danas obavlja. Misijesu i trajno zanimljive zato što suuvijek na onim podruèjima gdjekršæanstvo još nije dovoljno uko-rijenjeno. Zato postoje projektikao što su projekt Afrika, projektRusija itd., to su projekti za svapodruèja gdje bi milost vjere tre-bala biti donesena.

Kad jednom izaberete misio-narski put birate li i prostor?

– Veæina braæe ostaje u sklopuprovincije na pastoralnom radu,drugi odlaze u inozemstvo, a tre-æi su u misijama. Što se tièe misi-ja u Ju�noj Americi, do prije ne-koliko godina jedan naš fratar jebio u Venezueli, jedan je u Nika-ragvi, a trojica smo u Peruu, tj.dvojica u misijama i jedan u Limi,jer se nakon dugog boravka umisijskim postajama razbolio.Ipak, on nam je veliki oslonac,potpora, zaleðe.

Lica uvezenih zalaSvi naši poslovi i projekti ve-

zani su za njegove savjete i su-gestije telefonom, e-mailom i ka-ko je veæ moguæe... Osim toga,on skuplja pomoæ jer dobro znašto je misijama i vjernicima pot-rebno i dalje radeæi koliko mo�e.

I što je ono što vama u misija-ma najviše treba?

– Ima razlièitih projekata.Evangelizacija je sama po sebiosnovni i najva�niji cilj, ali nemora uvijek biti i prvi dio posla.Program koji je napravio vikari-jat, dakle biskup sa svim misio-narima na odreðenom podruèju,na nekoliko je razina. Prva razinaje promicanje prava èovjeka, tj.oèovjeèenje cijelog podruèja, tj.tih plemena, oslobaðanje od go-tovo ropskih odnosa koje suimali s kolonima koji su došli izEurope ili dolaze s peruanskeobale. U najnovije vrijeme to su ivelike strane, multinacionalnetvrtke (drvosjeèe i eksploatatorišuma, poèetkom 20. st. oni kojisu iskorištavali kauèuk) koje �eleiskorištavati naftu, plin, drvo...

Postoje li odnosi i pojave kojemi u Europi ipak teško mo�emozamisliti?

– Postoje i to na više razina.Jedni od njih pripadaju odnosi-ma razlièitih plemena, a drugiodnosima plemena i onih kojidolaze izvana zbog nekog eko-nomskog interesa. Svi ti koji do-laze iz ekonomskih razlogauništavaju Amazonu, i to jeproblem Perua, Brazila i svih ze-malja kroz koje ta velika i bogatarijeka prolazi.

Kako se došljaci odnose premadomorocima? Koji su sve naèinida se osvoji indijanski prostor?

– Ima svega, od potkupljivanjado protjerivanja, terorizma i sa-mog istrebljivanja. To su pojedi-naèni sluèajevi, a najveæe zlo jedolazak druge civilizacije kojadonosi poneko dobro šireæizauzvrat sva zla novog svijeta:droge, prostituciju, bolesti kojeoni ne poznaju, na koje nisu ot-porni i nisu pripremljeni, zbogèega je i velika smrtnost. Kultur-ni skok s jedne razine na drugukoja se u tom susretu dogaða jetakav da mu je teško sagledatiposljedice.

Ljudska prava u temelju svihkomunikacija

S druge strane, promocija ljud-skih vrijednosti koja se pokušavaunijeti meðu te ljude anga�iranaje na njihovu obrazovanju, zdrav-stvu i svemu onom što dr�ava nemo�e ili neæe – Crkva uskaèe. Dr-�ava radi zdravstvene stanice unekim selima, ali to Indijancimaèesto malo znaèi jer nemaju no-vac kojim bi platili usluge u tak-vim ustanovama. Nedostataknovca zbog neimaštine je samojedan oblik te nemoæi, drugi je tošto novac kao institucija u njiho-voj kulturi ne postoji, nemaju ga ine poznaju ga. Upravo sad bora-vim i radim u podruèju u kojemljudi ne znaju što je vrijednostnovca i što bi s monetom i kad bije imali, koliko vrijedi.

Mo�ete li mi opisati Vaše uo-bièajene poslove ili dane?

– U tom novom misijskompodruèju proveo sam dvije godi-ne na rijeci, a to znaèi da smo uzrijeku �ivjeli, rijekom putovali,obilazili sela uz rijeku. Inaèe, ri-jeka je va�na komunikacija imnoga sela su samo na taj naèindostupna. U Peruu su inaèeproblem komunikacije, a na mi-sijskim podruèjima èesto jedvada ih ima.

Radite li istodobno s jednimi/ili više plemena?

– Na tom podruèju bilo je šestplemena, ali se uglavnom radilo sdva: Shipibo i Ashaninka. Fra Ge-rard je proveo više od petnaestgodina �iveæi u Shipibo plemenu,dakle samo s Indijancima, nauèioje njihov jezik i kad je u te prosto-re stigao terorizam biskup ga je,da bi ga zaštitio od tih problema,povukao u drugu �upu bli�u civi-lizaciji, dostupniju komunikacija-ma (to ponajprije znaèi zrakoplo-vu jer sve druge komunikacije suoskudne) i rijeci. Tada su drugimisionari nastavili odlaziti u indi-janska sela na du�a putovanja, ko-ja traju po mjesec dana nekolikoputa godišnje kad se ide od selado sela i obavi se ono što mora:katehetizacija, krštenja itd. Toovisi i od misionarske i od evan-gelizirane grupe koje se tim pri-godama sastaju. Kad idu pomaga-èi i profesori onda je puno lakšeraditi, a kad ide samo jedna osobapuno je te�e jer su onda svi poslo-vi na njoj.

Nakon što sam dvije godineproveo s fra Gerardom na tim pu-tovanjima rijekom, premješten

18 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

UUèèeennjjee kkoommuunniikkaacciijjee ss rraazzlliièèiittiimmaaFra Tomica Hruška, misionar

Vijesti se meðu njima zaista brzo šire, iako bihteško mogao reæi kako torade

Mogu doæi i sam u selo, bez najave, ali toje kao da dolazim sa zidom – put bez velike šanse. Da bih imao uspjeha, samnom mora iæi i glas o meni kao osobi ukoju oni mogu imati povjerenje

Fra Tomica Hruška, Peruanska Amazonija, Misijska postaja Atalaya

sam prije godinu dana na drugumisijsku postaju gdje sam sâm. Toje podruèje visoravni u planina-ma, gdje mogu doæi samo zrakop-lovom, a izmeðu sela komunici-ram pješice ili na konju. Tek jeprošle godine poèelo probijanjeceste za cijelo to podruèje. S obzi-rom na teritorij s kojim se pove-zuje, to je zanemarivo. Veæinaprivrede je na obali, treæina sta-novništva u Limi, i iz te perspek-tive Amazona je vrlo daleko.

Koliko dugo mo�e trajati ta-kav Vaš boravak izvan bilo koje-ga gradskog podruèja u prostorubez struje i komunikacija?

– Osobno sam bio najdu�epet mjeseci odjednom na takvommjestu s moguænošæu komuni-kacije putem radio-stanice. Tu sumisiju franjevci osnovali 1938.godine – doveli su u šumu neko-liko obitelji s Anda, napravili imkuæe, sagradili crkvu i osnovalimisiju koja je i danas postaja bezstruje, infrastrukture itd.

Dolaze li drugi misionari u tapodruèja? Kako znate da je nekopleme prihvatilo vaš vjerskinauk?

– Drugi ne dolaze, a o tomekako i koliko prihvaæaju vjerugovore oni sami. Iako nema nitelevizije ni telefona, vijesti se ši-re vrlo brzo i uvijek se zna tko ješto rekao. Vijesti se meðu njimazaista brzo šire, iako bih teškomogao reæi kako to rade. Ali poposljedicama znam da je tako.

S kojim plemenom radite sa-da?

– Posljednju godinu nisamnapravio puno što se tièe Indija-naca, ili mogu reæi da nisam ništanapravio. To je vrlo komplicira-no podruèje koje karakterizirajunapeti odnosi izmeðu Indijanaca,kao domaæeg stanovništva, i ko-lonizatora, došljaka. S obziromna to da je izmeðu njih izbio su-kob, kao bijelac nisam osoba nji-hova povjerenja i prema meni subili suzdr�ani. Tek na kraju oveprve godine osjeæam da sam ste-kao njihovo povjerenje. Stjecanjepovjerenja te�ak je put koji imaodreðena pravila i traje dugo.Uobièajeno je da najprije trebarazgovarati s njihovim šefovima,voðama. Oni imaju svoju indi-jansku organizaciju i uz suglas-nost organizacije doæi æu do svihsela, ali taj put traje. Mogu doæi isam u selo, bez najave, ali to jekao da dolazim sa zidom – putbez velike šanse. Da bih imao us-pjeha, sa mnom mora iæi i glas omeni kao osobi u koju oni moguimati povjerenje.

Mo�e li odlazak u selo biti ipoguban?

– Mislim da ne. Nema straha.Mo�da prve godine kad sam seosobno navikavao na drukèiji �i-vot, hranu, opasnosti, �ivotinjeitd., ali to je prošlo i sad se jed-nostavno �ivi. O tome više nemislim.

Kad njihovi šefovi daju odob-renje, što Vi radite?

– Oni daju nešto što bih naz-vao obavijest, koja otprilike ka�eda u Antenju (tako se zove mojasadašnja misijska postaja) imabrat laik gdje se oni mogu obra-titi za lijek ili neku drugu pomoæ,a pomognu i oni meni. Pomoglisu mi oèistiti teren i podignutijednu malu kuæicu.

Roblje našeg vremenaProblem misionara je u tome

što dolaskom na neko podruèjesusreæe probleme iz prošlosti skojima jednostavno mora �ivjetii na njima nastaviti svoj rad.

Glavni šef kojem sam se moraoobratiti za rad meðu njima dugome ignorirao. Bio je nezadovo-ljan naèinom na koji je u prošlos-ti komad zemlje na kojoj je misi-ja dodijeljen Crkvi, a on je tosmatrao svojom zemljom. Osimtoga, njima je teško u susretu sbijelcima ne misliti odmah nakolone, a ja kao fratar bijelacimam malo prostora za dokazi-vanje da sam nešto sasvim drugo.Njima su ljudi bijele ko�e uvijekdonosili probleme o kojima semalo zna i koji su zaista teški.Npr. uz rijeku Ucayali bila je ha-

cijenda s planta�om. Vlasniciplanta�e imali su snage upadati uindijanska sela, hvatati njihovudjecu i odgajati ih kao robove zarad na planta�i. Takvih primjeraje više i oni su oprezni.

U novije vrijeme bijelci su onikoji vode poslove s drogom (to secarstvo širi iz Kolumbije), a došlaje i vjera koja ih takoðer mijenja idonekle uništava. Naime, prvi mi-sionari radili su sasvim drukèijeod današnjih, �eljeli su što prijeobaviti pokrštavanje nakon dolas-ka na neko podruèje. Dugo se za-boravljalo na najbitniju stvar: in-kulturaciju. A to znaèi da mi nemo�emo doæi ovdje, nametnutisvoje viðenje svijeta, svoju kultu-ru i obièaje. Ono što je njihovodobro, u što spadaju mnoge dob-re i izvrsne navike, treba svakakosaèuvati i pomoæi im u tom oèu-vanju, a ono što nije dobro trebaim objasniti i rastumaèiti zašto bibilo bolje da prihvate nešto dru-go, u èemu se taj boljitak sastoji.To je mo�da suviše apstraktno re-èeno, jer na terenu to izgleda sas-vim drukèije.

Mo�ete li mi isprièati jednu

pravu prièu koju smatrate zna-kovitom u Vašem poslu misiona-ra u Amazoniji?

– Na Novu godinu 2000. biosam u staroj misiji u Atalayi.Oko šest sati ujutro 1. sijeènjaprobudilo me kucanje. Pred vra-tima je stajala Indijanka s bijelimzave�ljajem na rukama. Ušla je umisiju i sjela. Njihov obièaj je dane prièaju puno i kako imaju vre-mena treba biti strpljiv, prièekatida oni progovore. Njihovo poi-manje vremena (iako su prihvati-li naš kalendar) je po kišnom isuhom razdoblju (mi bi rekli go-

dišnjim dobima), po daljini odjednog do drugog sela itd. Takavje i njihov naèin komunikacije,poseban.

Da bi netko pozdravio i poèeorazgovarati treba nekoliko minu-ta. Èekao sam da progovori. Ob-jasnila mi je da se vraæa iz bolni-ce, a mene moli novac jer moraplatiti prijevoz preko rijeke dosvog sela i par svijeæa. Osim to-ga, tu je noæ u bolnici umrlo nje-zino dijete i ono je u zave�ljajuna njezinim rukama.

Cijela ta situacija više je od teèinjenice. Ona je meni prvog da-na Nove godine 2000. donijela

svoju bol i svoje mrtvo dijete.Bio je to moj prvi susret s èovje-kom na kraju jednog i poèetkudrugog tisuæljeæa. Ni danas ni-sam siguran da sam shvatio puni-nu poruke koju bi iz tog susretatrebalo išèitati.

Kakav je njihov odnos premasmrti? Sjeæaju li se mrtvih?

– Kult mrtvih vezan je uzstrah od mrtvih i prièe koje nas-taju iz tog straha. Sela koja suudaljenija od plovnih rijeka(plovne rijeke znaèe veæu blizinucivilizacije, blizinu trgovina, in-formacije itd.) �ive svoje stare

navike, neoptereæeni drukèijimviðenjima. Navika je da u brakulaze vrlo rano, veæ od dvanaest,trinaest godina, i èini mi se da is-korištavaju cijeli reproduktivniciklus tijela. Uglavnom su mo-nogamni, ali postoje i sluèajevibigamije, pa i više�enstva.

Deklarativno: ravnopravnostpostoji

Stalna je i sna�na briga za �i-vot, odnosno za produ�enje vr-ste. Mnogo se umiralo, pa iako sedobna granica u novije vrijemepomakla, ostale su navike da ra-no ulaze u brak. �ivotni vijek im

je sad produ�en na pedeset došezdeset godina.

Teško mi je objasniti dvojako-st situacije u kojoj su oni (bili)�rtve. S jedne strane kao da jepostojao program vlasti da ih seistrijebi, eliminira iz prostora, a sdruge je napravljena cijela mre�azdravstvenih stanica koje skrbeza zdravlje, u kojima se pokušavaeducirati stanovništvo, postojeprogrami za planiranje obitelji,cijepljenje za bolesti koje ugro-�avaju �ivot od razdoblja dojen-èadi nadalje... Ipak, sve se neka-ko mijenja, pa i na njihovu dob-robit.

Mo�ete li reæi da su oni danasravnopravni graðani zemlje ukojoj �ive? Postoji li ravnoprav-nost sirotinje?

– (odgovor nakon duge pauze)Prema peruanskom ustavu rav-nopravnost postoji. U praksi jeostao odnos u kojem su veæ samiIndijanci izabrali, iz duge navike,status graðana drugog reda. Pre-poznajete to po oborenom pog-ledu, njihovu èekanju da uvijek tiprvi nešto ka�eš… Zato i jesunajva�niji poslovi u misiji onikoji se odnose na humanizaciju,prosvjetiteljstvo, zdravstvenuzaštitu, a paralelno ili tek zatimevangelizacija.

Je li Indijancima u Amazonijiomoguæeno školovanje?

– Bivši re�im je uspio napravi-ti nešto na tom planu. I u najuda-ljenijim selima postoji kakav-ta-kav oblik škole, ali je problem utome što to školstvo ne mo�edobro funkcionirati. Školska go-dina traje onoliko koliko dopuš-taju ili diktiraju razlièite prilike:sigurnost podruèja na kojem seškola nalazi, redovitost odnosnoneredovitost plaæa prosvjetnomosoblju ili udaljenost od škole,mogu školsku godinu skratiti nadva, tri mjeseca. Te škole umno-gome ovise o uèitelju koji u nji-ma radi.

Postoje li nomadi?– Postoje još skupine (nisu

èak ni plemena nego skupine)koje su nomadi, dolaze u konta-kt s drugim Indijancima, pleme-nima, bijelcima, misionarima, alio tome hoæe li se i kad æe se sus-resti – odluèuju oni. Ti su susretiprilagoðeni njihovoj razini. Nji-hov je �ivot primarno odreðenkao potraga za hranom i zato se ikontakti s njima uglavnom ogra-nièavaju na hranjenje. Nakon to-ga oni se, uglavnom, povlaèe.

Jeste li zadovoljni poslom kojiste izabrali u �ivotu? Kakav je zaVas Peru?

– Poslom sam vrlo zadovoljan.Ponekad me uhvati nostalgija ibriga za one koji su daleko, ali ta-ko je svima.

Ovdje sam došao slobodno.Od djetinjstva sam èitao puno opovijesti i kulturi Perua i sanjaoda æu jednom upoznati ovu zem-lju. Oduševljen sam time što mise san ispunio. Prihvatio sam Pe-ru takav kakav je èak i u onimstvarima za koje ne mislim da sudobre i za koje smatram da ihtreba mijenjati. Tamnija i tu�nijastrana Perua, glad i sirotinja –prizori koji ipak nisu dostupnibrojnim peruanskim turistima,stvarnost su s kojom treba nauèi-ti �ivjeti. Èesto su i loše vlade tezemlje, koje uglavnom rade zavlastite interese, uzrok teškog�ivota njezinih graðana. To najvi-še boli i to treba mijenjati. Dabiste negdje �ivjeli, prihvatite sves nadom da æe se stvari mijenjatinabolje i da cijeli taj posao nijeuzaludan.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 19

Pripadnik plemena Shipibo u lovu na majmuna, rijeka Ucayali, snimio: fra Tomica Hruška

Mlada obitelj, pripadnici plemena Ashaninka, peruanska Amazonija, rijeka Ucayali, snimio: fra Tomica Hruška

Dugo se zaboravljalo nanajbitniju stvar: inkulturaciju. A toznaèi da mi ne mo�emo doæi ovdje, nametnutisvoje viðenje svijeta, svoju kulturu i obièaje

Ivica Prtenjaèa

***ed je na svemu. Samo u�areno srce pada kroz obla-ke, kroz neboderske šupljine u donju osamu. Pro-zirno je, a ništa ne vidim. Govorim da je led na sve-

mu što hoæe dodirivati moje srce, na tvojim rukama, ko-je, napokon, stoje tako nezaigrane. Pad u donju osamu.U mjesto na kojem le�i zvijezda pod morem. Ti ustaješ iprelaziš opreko sobe, kaplje krv sa sekunda koje prolaze,koje se zabijaju u ograðeni dio mojih usnica na mjesto iz-govaranja smrti, na mjestu u koje se uguravaju silikoni zaposljednji veliki felacio koji si ti nazvala “samo felacio”,samo jutro ratoborno i slano, prije toga si me zavezala zakrevet i šaptala. Piši, piši. Piši mi jer odlazim. U snu suneki ljudi nosili bijele najlonske vreæice pune �ivih zmija.Zmije su pjevale jednoglasno i mogle stajati uspravno, iz-meðu njih šibao je vjetar. To je na kraju zvuk moga pla-èa., to je slika moga tijela. Povlaèim se zajedno s vodom,zajedno s oblacima, mada mjesto mog nestanka ne osigu-rava nikakvo sjeæanje, ništa. Ako srce izdr�i to mo�e bitisamo ova reèenica, ali ona, kao ni juèerašnje disanje, ne-ma više svog vremena.

***rušen sam, sad me vuku kroz zelenu šumu do pila-ne, Bit æu jednoga dana stol sa kojeg æeš jesti, ka-dar u kojem æeš se bezazleno umivati, jer, ka�em

ti, uskoro neæeš moæi pronaæi suze. To me ovako bespo-moænog ipak ohrabruje. Blato je na mojim bedrima, krvna laktima, pokidano lišæe, tu�na zastava. Krv curi sporo,ja se ne opirem, srce udara ritam popodnevne bilješke,usputnog pogleda, moj �ivot više o tome ne ovisi. Lijepipromatraèi, vrtnja stropova sa �aruljom koja isijava zlat-nu šutnju. Ipak, ti u daljini mašeš, i šaka se skuplja, upi-suje me u signal, u jednolièan bip. Ta šaka æe sa mene di-zati hranu, ta šaka æe na meni dr�ati vodu i puštati da uplavoj vazi na meni vene cvijeæe. Kraj zlatnog revolvera.Sa dva zlatna metka.

***ad u snu bacam bombu na zgradu ambasade ljuba-vi osmjehujem se i lijevom rukom trgam malenegaæice, sad æu ti napokon odgristi glavu. Kad dakle

bacam tu bombu, bacam je desnom rukom, onom kojasad u praznoj sobi otire suzu koju je maloèas napisala. Ikao što smo nekad gledali vodu, pretrèavali ledenu bilje�-nicu, kao što smo nekad ubijali tuljane, tom istom meko-æom sad æemo baciti bombu i gledati kako leti u maleniprozor. Jer zgrada ambasade ljubavi ima malene prozore,puškarnice, i strah me je da æemo promašiti, da ništa ne-æemo uspjeti uništiti. I da æe san biti prekratak da èujemoprasak, i nas kako tu�no slavimo. Jer samo to mo�da jošmo�emo podnijeti. Ili ništa. Trèimo za svojim rukama, za�ivotom koji je veæ prošao. U onom trenutku kad smokrenuli baciti bombu na zgradu ambasade ljubavi.

***r�im se svoje nevidljivosti. Tako zahvaæam prostoru koji mi je nemoguæe otputovati na drugi naèin.Svoje sam �elje ostavio u slici, u imenu, sad sam

nevidljiv, to su koraci koji ne remete snijeg. Više nego iš-ta teško mi je u to povjerovati. Modrice našeg trodnev-nog susreta mijenjaju boju. Tako se, izgleda mijenja i �i-vot. Susti�u me kitovi na kraju valova, pijesak mi ulazi uoèi, pjevaju ribari, kupaèi se tapšu po ramenima. Vrijeme,rekordi, ganutljive slike stvarnosti. S glavom u akvarijugledam na štopericu. To je za sad manje od minute. Na-kon što mi se stoljeæima priviðaju tvoje oèi, èekam da do-ðeš, da me povuèeš za kosu, da udahnem. To je za sadmanje od minute. Taj æu, kad ti ka�em, osjeæaj razmazatina cijeli svoj �ivot, kad ti ka�em, dr�im se svoje nevidlji-vosti, samo je tako moguæe �ivjeti

***oš juèer je plavi krevet bio Perzija. Nje�no èvora-nje tijela, jedna izletnica hrani nas gro�ðem, najsit-nijim, najslaðim bobicama. Pod jezikom izmišlja-

mo nove, sve novije oblake, te mrlje od usana, s tijelaoèistit æemo opet samo usnama. Šapat ulazi u tetive, na-pinje ih i od te struje svijetli noæ, jutro æe pak preskoèitibronèanog konja, smrznutog dolje na parkiralištu. Jošjuèer je plavi krevet bio Perzija. Sad odluèujemo tko æekoga umotati u plahtu i gurnuti niz solju nagri�enu das-ku. U valove. I tko æe ostati da spusti zastavu sam i samumre od skorbuta. Svejedno je to. Perje gori na suncu.Vjetar donosi oblak prašine i èuje se samo tvoj glas. Tispuštaš zastavu i umireš od skorbuta. To je sad jasno.

***meni �ive maleni boksaèi. Maleni, polomljenih no-sova, kojima ruke u teškim rukavicama padaju nauske bokove, u meni oni �ive. Poslije, na izlasku iz

svlaèionice, iz stra�njih d�epova vade plastiène èešljeve isvu kosu povlaèe natrag, na zatiljak, meðu slova i strah.Prièaju kako su bili u meni.

Ja tada prisluškujem, krajnji voajer, moje se ime ne iz-govara, napinjem ko�u, preko slane kaplje, preko mora isuze, osluškujem sve. Putujem zajedno s drugim raspuk-linama u slijepe èekaonice, meðu traènice, u visoku tra-vu, u bivše. I vodim tebe sa sobom, zamotanu u mrak,mjesec u mre�ici puštamo da gori, mijenjamo krv za fo-tokopije, fotokopije za prolaske, prolaske za tuðe stiho-ve, dogodi se i zaborav, dogodi se kupanje u mlijeku isvejedno. Bit æeš mi ljubavnik, eto to ti govorim. I kret-nje æu ti obuæi u mahovinu. I po tebi tra�iti sjever, uredi-ti proljetni grob, dok je još sunce, u sumrak, i dok male-ni boksaèi malaksaju, ja im odnosim krv, u nebo, u gornjebunare, taj mokri nokaut.

***rošla je godina dana od naše nesreæe. I dok pijemoèaj, na balkonu i šutimo, ja uporno gledam u šav natvojoj nozi. Šav od gle�nja do kuka, i kako se po

njemu kotrljaju rijeèi koje ne uspijevam izgovoriti. Vozi-li smo se po sjevernim predjelima naših oèiju i otklizalina ledu. Vruæina motora koji je izletio iz lima za trenutakje otopila i zaprljala snijeg u koji je pala. A onda se svestisnulo, sve se smrznulo i rijeèi su postale radio valovikoji putuju svemirom, na sigurnoj udaljenosti od našeljubavi. Jedino tako uspijevamo reæi da je sve u redu. Èes-to te pogledavam ali ti ne uzvraæaš, znam da još uvijek le-tiš, i misliš kako smo se, prije nesreæe samo rastu�ivali,toliko je bio lijep taj �ivot. Sad samo stojimo. Svijet sevozi oko nas brzinom koju mo�emo odrediti sami, akopo�elimo. Ako ne, puštamo ga da stoji. Da ništa ne �eli.Kao što niti mi ništa ne �elimo. Osim da sve prsne, pa dase po tim šavovima popnemo u stalni razgovor, na nekosigurnije mjesto.

***voje srce dr�im u noæi kao kocku èokolade na kr-vavom dlanu. Ali dlan se zagrijava i krv napokonobitava u elipsi, kru�i, dotièe planete koje sam sa-

njao. Sam sam. Moram li ti to jasnije reæi. Prolazak krajlokvice u kojoj je netko slomio noæni neboder, miris izpekare, studenti , jeftino vino po d�epovima i smijeh. Nagranici grèa, nešto što pristaje na mene u ovom trenutkumogu nazvati svojim �ivotom. I mogu to reæi tri puta dabi mi se uèinilo ozbiljnije, da se èujem kako odjekujemdok padam niz plavu padinu, i kako se pokušavam sreditiunutar mišiæa koje posjedujem, u tom jakom tijelu kojese otapa, na krvavom dlanu. Još jednom, još jednom pro-ði kroz mladu pauèinu, odvezi krug po mojoj zjenici, alitiho. Uspavaj me. A onda mi odrubi glavu.

Što èinim? Lovim rubove sjena u reèenicama, kraj naj-ljepše mrlje na ploèniku, tvog profila, doèekujem taksi, iznjega jutro izvlaèi bivše, kao šarene marame, u strašnojkolièini. Uredan sam, to je veæ stanje koje nešto obeæava.To veæ samo po sebi uzbuðuje! Ili je toliko jasno da višeništa ne mogu izdr�ati, da slušam tu sluèajnu stanicu naradiju, da sjedim na skaju koji škripi i da sviæe. Sanjam sa-mo lijepe snove, kako se zapalio telefon i kako se nekak-va ploèa u njemu odvojila, taktilnost smrti, smrad plasti-ke koja gori, dok pogledavam na sat. Deset minuta za bi-lo kakvu odluku, ali to je ionako previše, ne odluèujemništa, odvozi me èovjek koji æe potom na pecanje, on os-taje u ovom, ja se tek trebam izvuæi. Udaljenost od toèkeza koju se dr�im osigurava veæu kru�nicu, dublji, meka-niji krug. Ako se mogu prisjetiti neke od lekcija, ipak ni-je tako. Puštam mišiæe da trepere, da sve drhti, taj gradmiriše po boksaèkoj gumi u ustima, to je to pomislim.Ostajem zauvijek u prvoj rundi, u najnovijim rukavica-ma, još blag, dok još izgleda da je moglo biti ljubavi.

***jutro navuèem tvoju crnu majicu, skinem je, uðemu tvoju jaknu, malo se vrtim pred tobom, skinemje i ka�em idi sad, i ti ideš. Što ostaje na ko�i, ok-

renutoj prema unutra, izvrnutoj u prošlo, zadisano, i mr-tvo kao medvjediæ od pliša na konopcu za sušenje? Nisime nikad vidio kako još stojim iza vrata i èekam da tvojikoraci na stubištu napokon zamuknu, da se za tobomzatvori zamuæeno staklo, kako se pridr�avam, i kako jeplodno to ništa s kojim ostajem na okupu.

Dugaèko pismo, tu veliku sobu, isprepadani krevet ijedan èešalj stalno razmještam. �ena sam i sklona kalen-darima, danima koji mekšaju oštrice, koji æe me usporiti,posjesti kraj prozora u tvoj dolazak, u tiho jutro koje se,èudom, zatamnjuje. I tijelo tada skuplja sve taloge ljuba-vi, gleda u onaj èešalj, pa u ruku koja ga prinosi, to mo�ebiti samo igra, samo igra, ali nije.

***esti samo jabuke, jabuke cijelu nedjelju, sanjati se,odlaziti u kišu, u istoèno. Vlakom u ponoæ i pet-naest, zašiven u hladnu neonku, nešto je jako �ivo

u svemu tome. I što s tim vlakom koji se valja kroz rav-no, kroz tamno, s redom �utih svjetala u daljini, što s ug-rizom jabuke koji nije poèetak rata, koji to neæe ni biti,što sa svje�inom koju ti donosim? Kako æe ona u niskunaoblaku, do tvoga stana kad se veæ raspala, na poèetkuputovanja, zajedno sa mnom, dok se vrpolji, dok odluèu-je, prenera�ena ljepotom, uvijek ljepotom.

Ako se samo malo pomaknem, poletjet æu, ako otvo-rim, na trenutak oèi, u njih æe upasti èitav zlovoljni po-noæni vlak, i neæu moæi dalje, u kišu, u istoèno. Hoæu tireæi da �mirim dok putujem, ni èovjek, ni oko, malo su-hoga na usni, tako osjeæam kasno proljeæe, malo smradaod koènica, tako ne osjeæam ništa.

***esto razgovaramo o tome kako bismo to trebaliprestati èiniti, prestati razgovarati. Noæ nas odli-jeva u ledene kocke, u anonimno se topimo, ne-

kad, netko æe nas otpiti, kako i treba, uostalom. I pote-�emo najgore snove, ja onaj o zmijama, ti o smrti djeteta,šutimo, sišli smo na zemlju i sad palimo svoja krila i pa-dobrane. Brišemo znakove, s trbuha lagano kamenje, uplahti su zvijezde i nemoguæe, moje udaljeno tijelo u iz-dahnutom nikad, pa promjena vremena, nešto ponovnonaðeno i blago jutro, zagrli me, pusti me.

San je pjega, govorim ti, zalutali smo.

20 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

SSiigguurrnniijjee mmjjeessttoo

vica Prtenjaèa roðen je u Rijeci 1969. Objavio: Pisanjeoslobaða, 1999. Meandar, Zagreb; Yves, 2001. Meandar,Zagreb.

Damir Hršak�eljko MrkšiæRatko Špiranec

ovoriti o gay & lesbian aktivizmu,pokretu ili kulturi u Hrvatskojproteklih desetljeæa, èini se preten-

cioznim pokušajem. Navikli smo, naime,na odgovor: “Pa to ne postoji!” Èlanak oHrvatskoj u International Encyclopedia ofSexuality navodi sintagmu “absorbed byscilence” kao jednostavan i direktan opis.Danas, zahvaljujuæi novim inicijativama,nastojimo afirmirati pojmove aktivizma izajednice GLBTT populacije u Hrvat-skoj, i pitamo se: “Što odreðuje tu, takoèesto spominjanu, šutnju? Zar se doistaništa nije dogaðalo?”

Šezdesete su upamæene kao godineseksualne revolucije, buðenja civilnih ini-cijativa i pokreta, studentskih nemira. Na“trulom zapadu” �estoko se kritizirao ka-pitalizam i dr�avne institucije, pozivalona pacifizam, nenasilje i ljubav. Roðen je igay & lesbian movement koji je u potpu-nosti prešuæen u našoj sredini. Hrvatska,kao dio bivše komunistièke Jugoslavije,bila je pak u drugom stanju zajedno s osta-

lim bratskim republikama, da bi slavilarazlièitosti opæenito, a najmanje one poli-tièke naravi. Ništa bolje nisu prolazile niseksualne manjine.

Tijekom sedamdesetih, kad je u svijetupokret homoseksualaca i lezbijki postajaosve prepoznatljiviji politièki faktor, Hr-vatska je stidljivo zapoèela govoriti o sek-sualnim razlièitostima. Izdvaja se godina1977., kada je zakonski dekriminalizirandelikt “protuprirodnog bluda” meðumuškarcima, dok se lezbijske odnose, tra-dicionalno, nikad nije do�ivljavalo kao“ozbiljnu” seksualnost niti su bili zakon-ski posebno sankcionirani.

Situacija se znaèajnije mijenja s osam-desetima, koje iz današnje perspektivesmatramo poèetkom buðenja. Javljaju seprve kulturne manifestacije, nastaju prveorganizacije, a neka mjesta otvaraju svojavrata homoseksualnoj publici – rudimentscene, koja u pravom smislu rijeèi do da-nas nije za�ivjela u našoj sredini. Osam-desete su zapamæene i kao godine u koji-ma je AIDS postao globalni problem kojinije bilo moguæe ignorirati. Otvorena supitanja tabuiziranih seksualnosti i afirmi-rana je potreba za opæom edukacijom orazlièitim aspektima ljudskog seksualnogponašanja.

Devedesete obilje�ava rat za nacional-nu neovisnost, a desno orijentirana vladadodatno njeguje izgradnju društva na tra-diciji i èistom hrvatskom etnièkom iden-titetu. Istodobno, potpomognut meðu-narodnim aktivizmom i organizacijama,

razvija se nevladin sektor èije se �arištesvodi na izravnu zaštitu ljudskih prava,kao što su spašavanje �ivota, medicinskapomoæ, medijacija oko delo�acija i slièno.Prava seksualnih manjina nisu nikad ras-pravljana niti smatrana prioritetima u ok-viru tih aktivnosti.

Razdoblje nakon treæesijeèanjskih iz-bora 2000. i promjene vlasti odrazilo sebitno i na samu GLBTT zajednicu. Na-redne dvije godine bilje�e pregršt novihinicijativa, medijsku pozornost, otvaranjenovih okupljališta i nastanak novih udru-ga.Ove je godine, mo�da prvi put, teško go-voriti o šutnji GLBTT zajednice u Hrvat-skoj. Nakon dugo vremena, homosek-sualnost više nije samo skandal, kratka vi-jest za rubriku “zabava” ili prilika za æu-doredno i�ivljavanje homofobne okoline.Hrvatska aktivistièka (gej-lezbijska) sce-na jaèa je no ikad prije, a prema planovima– to je tek poèetak.

Vratimo li se pitanjima s poèetka ovogteksta, mo�emo reæi kako su nerazvijenademokracija, ratne godine i nedovoljnoorganizirane gej-lezbijske grupe dio od-govora na pitanje “što odreðuje šutnju”,dok se za pitanje “zar se ništa nije doga-ðalo?” nadamo kako æe se sve manje pos-tavljati. Imajuæi uvid u sve aktivnosti kojese trenutaèno kod nas rade, i znajuæi kakoscena oznaèava šire ukljuèivanje same za-jednice, nameæu se i novi izazovi u radupostojeæih udruga i grupa – okretanje sa-moj GLBTT zajednici. Godina 2002. æese, osim istupima u javnost, zakonskomlobiranju, kulturnim projektima i istra�i-vanjima, pamtiti (vjerujemo) i po animi-ranju same GLBTT zajednice, jer, doista,biti diskriminiran nije “privatna stvar”.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 21

Što odreðuje šutnju?Ove je godine, mo�da prvi put, teško govoriti o šutnji GLBTT zajednice u Hrvatskoj

Aktivizam i

GLBTT zajednica

Rastvaranješutnje

Hrvoje Fuèek

anas govorimo o Internet gene-raciji ili online generaciji. Od sa-mog poèetka internetizacije Hr-

vatske zapoèeli su samoinicijativno sradom pojedinci ili manje grupe entu-zijasta, kreirajuæi web stranice namije-njene gej populaciji. Internet je, s obzi-rom na odnos društva prema seksual-nim manjinama, zahvalan medij. Do-voljno je diskretan, a, s tehnološkimrazvojem, otvara i sve veæe moguænostikreativnog izra�avanja, ili bar virtual-nog prostora u kojem se gej populacijamo�e slobodno okupljati i dru�iti.

U samim poèecima nije se radilo onekom programiranom gej aktivizmu.Bila je rijeè naprosto o potrebi za sadr-�ajima koje samo društvo svojom po-litikom šutnje gej populaciji nije osi-guravalo. Ono to ne èini niti danas, nozato se gej populacija, prateæi sve veæeprihvaæanje homoseksualnosti u dru-gim sredinama, sve te�e miri sa stavom“o tome se ne govori”.

S druge strane, Internet postaje svezakrèeniji informacijama, tako da seèesto postavlja i pitanje njihove pouz-danosti. Tu je i problem socijalne kon-trole nad samim sadr�ajima, koji vari-raju od korisnih informacija, umjet-nièkih radova pa sve do pornografskihmaterijala, ili su naprosto krcati rekla-mama. Portali predstavljaju “inovaci-ju” u smislu virtualnog mjesta koje or-ganizirano prikuplja, producira i a�uri-ra sadr�aje. Tako na jednom mjestumo�ete pronaæi sve informacije vezaneuz podruèje koje vas interesira. Portalisu danas sve više interaktivni u smisluda i posjetitelji sudjeluju u kreiranjudijela sadr�aja te imaju moguænost me-ðusobnog komuniciranja.

* Iz dossiera – kronike aktivizma,koji u cijelosti mo�ete naæi na portalu

www.gay.hr

IInntteerrnneett ggeenneerraacciijjaa ii oonnlliinnee aakkttiivviizzaammInternet otvara i sve veæe moguænosti kreativnog izra�avanja, ili bar virtualnog prostora u kojem se gej populacijamo�e slobodno okupljati i dru�iti

Pripremili �eljko Mrkšiæ iTrpimir Matasoviæ

Damir Hršakredstavlja li društveno organizira-nje homoseksualnih osoba getoiza-ciju? Ne! Nimalo. Jednostavan i

potpuno jednoznaèan odgovor. Strah odgetoizacije u ovom je sluèaju istovjetanstrahu od slobode. Koliko u èovjeku strahod slobode mo�e biti sna�an i odbojnostprema njoj intenzivna svjedoèi nam jošStari zavjet: “U Egiptu smo imali punelonce mesa, a ovdje æemo pomrijeti odgladi” – predbacivali su neki �idovi Moj-siju tek nedugo nakon što ih je, uz oèito-vanje Bo�je snage, izveo iz ropstva.

U doba kada se o homoseksualnosti nijejavno govorilo i svi su slu�beno bili hetero-seksualni, nitko se o nama nije pitao jesmoli gejevi! I noæni parkovi su nam nesmetanobili na raspolaganju za i�ivljavanje, a i skin-se i njima sliène se manje izazivalo; predba-civat æe pobornici teze da nikakva udru�e-nja homoseksualaca nisu potrebna jer tovodi getoizaciji. Sakrij svoju sramotu i šutio tome. Ropski mentalitet nije utrnuo.

Odgovornost predstavljanja identitetaSlobodan èovjek, za razliku od �ivoti-

nja, mora se pitati o svojoj sudbini, o svo-jim sposobnostima, o svom identitetu, ane samo o svojim nagonima. Slobodanèovjek osjeæa i dušom, ne samo tijelom.Neizostavno mora prihvatiti odreðenuodgovornost i ima kao ljudsko biæe obve-zu biti dobar i moguænost biti sretan.

Društveno organizirani homoseksualcipreuzimaju odgovornost predstaviti, ras-vijetliti i produbiti homoseksualni identi-tet u modernom pluralistièkom društvu.To nije getoiziranje veæ integriranje udruštvo! Nijedna osoba koja je egzisten-cijalno prisiljena skrivati svoju homosek-sualnost, s obzirom na to da bi njezinooèitovanje urodilo gubitkom društvenihpozicija steèenih vlastitim sposobnosti-ma, nipošto se ne mo�e tretirati kao oso-ba integrirana u društvo, pa makar bila utom društvu i ministar ili predsjednik par-lamentarne stranke.

Takva je osoba svjesna da joj je cijeli �i-vot gusto prepletena mre�a la�i. Za nemo-guænost ostvarenja istinske i cjelovite sre-æe dovoljno je da to stanje poznaje samoona, a ne nu�no da to prepoznaje i javno-st. �ivot u la�ima najmraèniji je oblik ge-toizacije, jer iskljuèuje svaku nadu u traj-niju sreæu.

Društvena emancipacijaCilj je društvene organiziranosti ho-

moseksualaca donijeti nadu, a u konaènicii osloboðenje. Cilj je omoguæiti prosjeè-nom homoseksualcu da kvalitetno upoz-na i slobodno �ivi svoj identitet, te tako,gradeæi vlastitu dobrobit, pridonosi op-æem dobru društva. �elimo manje namr-štenih cinika koji zlobno preziru svijet iljude, a nikada ne pojašnjavaju zašto, i vi-še nasmiješenih entuzijasta koji æe druš-tvo èiniti raznolikijim i kreativnijim. �eli-mo da se homoseksualni tinejd�eri ne ubi-jaju, doslovno ili preneseno, nego da se

skladno razvijaju u odrasle osobe poputnjihovih heteroseksualnih vršnjaka. �eli-mo da se homoseksualni starci ne osjeæajupromašeno i bezvrijedno, veæ osmišljeno irealizirano poput njihovih heteroseksual-nih vršnjaka.

Svaki društveno anga�irani homosek-sualac preuzima odreðene rizike osobneizlo�enosti fašistoidnim ispadima, javnimili tajnim, dijela populacije koji ne �eliprihvatiti jednakost ljudi pred Bogom,bli�njima i zakonom. Zauzvrat ima osob-nu zadovoljštinu u smanjenju straha i bolite uljepšavanju �ivota niza nepoznatih muljudi kojima æe se kao posljedica njegovogjavnog djelovanja barem donekle olakšati�ivotne okolnosti.

U tom procesu društvene emancipaci-je homoseksualaca od egzotiènih izopa-èenih èudaka, koji ponekad znaju biti izabavni, ali time ne prestaju biti èudaci,do ravnopravnih graðana u civilnomdruštvu, u pravilu, dobiva se podrška odstrane heteroseksualnih humanista koji-ma je cilj kraj svake, pa tako i homofo-biène diskriminacije.

Slobodni i sretniSvaki homoseksualac ima pravo odba-

civati potrebu društvenog organiziranja uborbi za ljudska prava gejeva i lezbijki, paèak i prezirati one koji to èine. Svatko semo�e u javnosti odreæi svog identiteta,�ivjeti neki tuði �ivot, glumatati neku tu-ðu sreæu i, milujuæi svoje okove, uvjerava-ti sebe kako je to samo originalan nakit.No, nitko nema pravo zastrašivati i obma-njivati unutar gej populacije kako je slo-bodno izra�avanje identiteta opasno i po-gubno, kao da vodi u getoizaciju i izolaci-ju od “normalnih”.

“Bolje da me mrze zbog onog što je-sam, no da me vole zbog onog što nisam”– rekao je francuski nobelovac Andre Gi-de. Najèešæe se ipak dogaða da æe vas ljudizavoljeti zbog onoga što zaista jeste. Is-krenost i otvorenost u mnogih izazivasimpatije, a podosta homofobnih reakcija,posebno starijih heteroseksualaca, poslje-dica su neznanja, a ne zlobe. Iskorak, kaoudru�enje graðana, tu je, izmeðu ostalog,kako bi strpljivo i tolerantno educirao lju-de što homoseksualnost jest, a što nije.

Kao društveno organizirani homo-seksualci �elimo u hrvatskom društvupridonijeti promociji kulture razumije-vanja, solidarnosti i ljubavi, a ne kulturela�i i spletkarenja. �elimo biti slobodni isretni graðani u slobodnom i sretnomdruštvu.

22 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

LGBTT definicije

Lezbijka: �ena kojoj je emocionalna iseksualna privlaènost prema �enamaprimarna

Gej (homoseksualac): muškarac ko-jem je emocionalna i seksualna privlaè-nost prema muškarcima primarna (ter-min gej ponekad se koristi za homosek-sualne osobe oba spola)

Biseksualka/ac: osoba koju emocio-nalno i seksualno privlaèe oba spola

Transseksualka/ac: osoba koja imajasnu �elju, a obièno i namjeru promije-niti spol, osoba koja je napravila prijelazi tako svakodnevno �ivi ili osoba koja jefizièki modificirala svoje tijelo kako bipromijenila svoju rodnu prezentaciju.

Transrodna osoba: osoba èiji rodniidentitet ili rodna prezentacija nije uskladu sa spolno uvrije�enim tradicio-nalnim rodnim ulogama; èesto se koris-ti kao sveobuhvatni termin za razlièitenaèine iskazivanja rodnih identiteta kojisu drukèiji od tradicionalno uvjetovanihuloga. U ovu definiciju spadaju i tran-sseksualne osobe, jer se nalaze na tran-srodnom spektrumu, kao i primjericetransvestiti.

Rastvaranješutnje

KKuullttuurraa rraazzuummiijjeevvaannjjaaSvatko se mo�e u javnosti odreæisvog identiteta, �ivjeti neki tuði �ivot, glumatati neku tuðu sreæu i,milujuæi svoje okove, uvjeravatisebe kako je to samo originalannakit

�ivot u la�ima najmraèniji je oblik getoizacije, jer iskljuèujesvaku nadu u trajnijusreæu

Ivan Bavèeviæ“Velike duše su uvijek naišle

na opoziciju od strane srednjih.Ti osrednji ne mogu razumjetikada se èovjek ne prepušta bes-misleno nasljednim predrasuda-ma, nego pošteno i hrabro koristi

svoju inteligenciju... Vjerujem ustandardizaciju automobila, aline i ljudskih biæa.”

Albert Einstein

oklijevanjem sam se upus-tio u pisanje ovog èlanka sobzirom na ogranièenu ve-

lièinu teksta za ovako veliku te-mu. Naime, ni dosad napisaneknjige nisu dovoljne da obuhvatekolièinu povijesnih podataka kojiobjašnjavaju utjecaje na društve-nu toleranciju ili netolerancijuhomoseksualnosti. Stoga æu uk-ratko pokušati prikazati neka op-æa razmišljanja priznatih povjes-nièara koji su struènjaci za tu te-mu. Jedan od naèina shvaæanjadanašnjeg stanja društvene tole-rancije jeste tra�enje povijesnihuzroka i tradicija koje su utjecale

na svijest ljudi u prošlosti i danas,ali to uvelike zahtijeva poznava-nje specijaliziranih znanstvenihpolja poput antropologije, psiho-logije, sociologije i drugih.

Podr�avanje predrasudaAko pak obratimo pa�nju na

razmišljanje “obiènih smrtnika”o uzrocima netolerancije, vidjetæemo da veæina ljudi smatra kakoje to nastalo u srednjem vijeku.Meðutim, veæina ljudi èini greškubezuvjetno poistovjeæujuæi sred-nji vijek s opresivnošæu i netole-rancijom. Ako malo bolje prou-èimo povijest, vidjet æemo da seveæina manjinskih grupa lošijeosjeæala u doba renesanse negotijekom srednjeg vijeka, a da negovorimo kako je 20. stoljeæe bi-lo svjedokom do tada najveæegantisemitizma i opæeg uništenja.

Ono što je razlikovalo i razlikujehomoseksualnu populaciju oddrugih manjina, poput �idova iMuslimana u Europi, jest to štosu homoseksualci raspršeni kroz

sva društva i sve slojeve društva,te tako ne èine jedinstvenu pre-poznatljivu zajednicu.

Danas mnogi predbacuju Cr-kvi i vjeri uzrok netolerancije, alitu se mora objasniti zabuna vjer-skih uvjerenja i društvenih pred-rasuda. Shvaæanje te zabune je te-melj razumijevanja uzroka neto-lerancije, ali to je nemoguæe dok-le god postoji vjersko uvjerenjekoje podr�ava neku predrasudu.Onog trenutka kada se veza iz-meðu vjere i predrasude tolikoistanji da postane neshvatljivokako su uopæe bile povezane, ta-da se one mogu razdvojiti i tadase mo�e razumjeti zabuna. Naj-bolji je primjer to što je danas uEuropi opæe uvjerenje kako se�idovima mora dopustiti prakti-ciranje njihove vjere, jednakokao što je u prošlosti bilo uvjere-

UUttjjeeccaajjii nnaa ttoolleerraanncciijjuu hhoommoosseekkssuuaallnnoossttiiOno što je razlikovalo irazlikuje homoseksualnupopulaciju od drugih manjina, poput �idova iMuslimana u Europi, jestto što su homoseksualciraspršeni kroz sva društvai sve slojeve društva, te tako ne èine jedinstvenuprepoznatljivu zajednicu

U istim biblijskimknjigama koje osuðuju homoseksualnostosuðuje se i licemjerje po jošstro�im uvjetima

Nataša Laliærije tridesetak godina homosek-sualno vladanje je postupno poèeloizlaziti iz sjenke tabu tema. Na

Svjetskom kongresu psihologa koji se1973. godine odr�avao u Montrealu, jav-no su istupili neki od prisutnih deklarira-juæi se lezbijkama i homoseksualcima,utemeljivši tada udru�enje homoseksual-nih psihologa. Njihovi napori ubrzo suurodili velikim promjenama u javnomtretiranju ove teme. Dotad je po klasiènojpsihijatrijskoj klasifikaciji poremeæaja(DSM) homoseksualnost bila uvrštavanameðu mentalne poremeæaje. Veæ iduæe,1974., godine u Americi je Udru�enjepsihijatara usvojilo odluku po kojoj se is-tospolna orijentiranost, tj. homoseksual-nost prestala tretirati kao poremeæaj, a ujavnosti se konaèno prestalo etiketiratilezbijke i homoseksualce kao bolesneosobe. Homoseksualnost dakle nije pato-loška, ona nije svojevoljni hir ni izbor ek-scentriènih osoba.

I danas, tridesetak godina kasnije, stid-ljivo se probija èinjenica o postojanju lez-bijskih i homoseksualnih parova i u našemdruštvu. Pripisuju im se brojne predrasudei ne�eljeni epiteti, poput onih da su to �e-ne “muškaraèe” ili muškarci poput “curi-ca” ili “tetki”, devijantne osobe, nezrele,rijetke iznimke, egzemplari, neurotièneosobe, problematiène, osobenjaci, izolira-ni èudaci i èudakinje, izrod, asocijalni,društveno beskorisni otpad. Zbog navede-nog nije neobièno što se osobe s istospol-nom orijentacijom ne usuðuju to javno iz-reæi, jer to znaèi javnu i trajnu osudu oko-line uz brojne podsmjehe i šale, aluzije,uvrede, šikaniranja uz gubitak društvenogugleda, a potencijalno i posla. Veæina lez-bijki i gejeva strpljivo šuti, strepeæi iz danau dan hoæe li netko u njihovoj okolini ra-zotkriti njihovu “sramotnu” tajnu. Lezbij-ka je mo�da naša susjeda, homoseksualacje mo�da kolega s posla, netko iz studen-tske klupe do naše, sportskog društva, ses-tra ili brat, majka ili otac. Svatko od njihmo�e skrivati neku sliènu tajnu.

Šutnja i ignoriranje

Ipak, oni rijetki i progovaraju. Spozna-juæi u svom identitetu kao bitnu vlastituspolnu orijentaciju, koju æe veæina oka-rakterizirati kao nepo�eljnu, i zala�uæi seza jednakopravnost lezbijki i gejeva s he-teroseksualcima. Najmanje što heterosek-sualci mogu uèiniti jest javna isprika ho-moseksualcima za boli i uvrede koje su imnanijeli kroz stoljeæa.

Od politièara æemo najèešæe èuti kakojoš nije vrijeme za inauguriranje ove temeizmeðu brojnih problema kojima je breme-nito naše društvo. Od nekih politièkih stra-naka mo�emo vidjeti da uopæe u tome neprepoznaju politièko pitanje, veæ ga potis-kuju u sferu privatnosti. �alosno je da poli-tika ovdje u pitanju kršenja temeljnih ljud-skih prava ne prepoznaje svoj interes kao ibrojno potencijalno biraèko tijelo. Nije li sena slièan naèin donedavno šutjelo o obitelj-skom nasilju gurajuæi ga u sferu privatnog?!

Mo�emo li i do koje mjeri biti neosjet-ljivi na pitanja koja se npr. ne tièu direk-tno naše ko�e? Hladnokrvno smo gledalikako homoseksualci nose ru�ièaste tro-kute i okonèavaju u masovnim grobnica-ma konc-logora; po èemu je naša današnjašutnja ili ignoriranje drukèije od onoganacistièkog od prije pedesetak godina?

Nije zato neobièno da osobe koje sudošle do samospoznaje o svom identitetunemaju snage i hrabrosti iznijeti to predokolinu, jer ona ili onaj tko samo jednomuèini coming out proces, morat æe ga uèi-niti još bezbroj puta gotovo svakog danau brojnim situacijama.

Trajna prigušenostComing out proces je vrlo kompleksan

i ukljuèuje najmanje tri faze kroz kojeosoba prolazi. U prvoj fazi dolazi dospoznaje o privlaènosti istog spola (naj-èešæe u doba puberteta), ali u ovoj se fazito najèešæe krije od svoje okoline. To jevrlo neugodna i bolna strogo èuvana tajnakoju je teško podijeliti s drugima zbogstraha od odbacivanja. U iduæoj fazi naj-èešæe dolazi do pribli�avanja osobi istogspola, prvih istospolnih iskustava, izlaza-ka na mjesta gdje je moguæe susresti oso-be sliènih sklonosti kao i prihvaæanja odkruga ljudi s istovjetnim preferencijama.U treæoj fazi, do koje ne dolazi kod svihlezbijki i gejeva, dolazi do javnog objelo-danjivanja istospolnih sklonosti krugu

unutar obitelji, prijateljima, a konaèno ipred ostalom heteroseksualno orijentira-nom okolinom i kolegama s posla. Tekovim javnim istupom pred okolinomsmatra se da na izvjestan naèin dolazi doafirmacije homoseksualnosti u odnosu naokolinu. Tridesetak posto osoba nikad sene oèituje pred svojom okolinom o istos-polnoj usmjerenosti.

Znamo kako je i u kolikoj mjeri va�anproces socijalizacije za svaku pojedinku ipojedinca te se logiènim postavlja pitanjekako i u kojoj mjeri omoguæujemo soci-jalizaciju onima koji o svojim sklonosti-ma moraju šutjeti i trajno ih potirati.Postavlja li se ikad pitanje koliko je teškobiti trajno prigušen, ne moæi progovaratio svom privatnom, tajiti to od kolega sposla, eskivirati zabave, okupljanja i dru-�enja jer su ona redovito uprilièena is-kljuèivo za heteroseksualce, stidjeti se

javno iskazati emocije i ponašanje premaistospolnom partneru u javnosti, poputbanalnog dr�anja za ruku ili poljupca.Nemati nijedno od prava koja su tako ka-rakteristièna za zajednice, primjericemoæi legalizirati svoju istospolnu vezukroz brak, odluèiti se o naèinu i mjestuukopa, moæi ostvariti socijalnu zaštitu ilimirovinu po partneru, moæi pristupitiumjetnoj oplodnji ako za to postoji �elja,ili eventualno usvojiti dijete i brinuti se onjemu.

Zakonska zaštitaKulturna indoktrinacija je vrlo sna�na

u društvu – od vršnjaèkih grupa, prekoškole, medija, obitelji i vjerskih zajednicakoje neprestano šalju poruke o homo-seksualnosti kao nepo�eljnoj, neprihvat-ljivoj i devijantnoj, za razliku od uobièa-jene i po�eljne heteroseksualnosti. Oosobama koje imaju neke od još rjeðih ti-pova ponašanja, kao što su transvestiti-zam ili transrodnost gotovo uopæe i neprogovaramo, kao da ni ne postoje.

Teško je oèekivati da æe se javno mni-jenje uskoro poèeti drukèije odnositiprema lezbijkama i gejevima, ali zato bizakonskim regulama trebalo zaštiti ho-moseksualnu manjinu, izjednaèavajuæi jeu svim pravima kao što su izjednaèeni i usvim du�nostima. Nemojmo zaboravitida su gejevi i lezbijke porezni obveznicikoji izravno plaæaju èak i one zastupnikekoji su protiv rješenja kojima bi se ho-moseksualcima omoguæila ista prava kaošto ih ima heteroseksualna veæina, što su,uostalom, temeljna ljudska prava.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 23

OOppaassnnaa ((nnee))vviiddlljjiivvoossttNajmanje što heteroseksualci mogu uèiniti jest javna isprika homoseksualcima za boli i uvredekoje su im nanijeli kroz stoljeæa

nje, pa èak i du�nost, da se �ido-ve treba preobratiti na kršæan-stvo. Danas smo toliko odijelilivjersko uvjerenje od predrasudeo �idovima da nam jednostavno

nije jasno kako su to dvoje moglibiti spojeni, te s pravom mo�emosumnjati u iskrenost srednjovje-kovne opresije temeljene na vjer-skim uvjerenjima.

LicemjerjeUpravo zato mnogi znanstve-

nici, poput Johna Boswella, �eleispraviti uvjerenje kako je religij-sko vjerovanje, bilo ono kršæan-sko ili neko drugo, uzrok netole-rancije prema homoseksualcimakroz povijest. Iako vjerska uvje-renja mogu ukljuèivati netole-ranciju, na kraju se ipak mo�erazlikovati savjesno primjenjiva-nje religijske etike od korištenjavjerskih zakona kao opravdanjaza osobne predrasude i nesnoš-ljivosti. Ako se sveti tekstovi ko-riste za opravdavanje opresijenad jednom grupom ljudi, dokse u isto vrijeme ne prakticirajuostali dijelovi istih tekstova, mo-�emo posumnjati kako je neštodrugo, a ne vjera, uzrok opresije.Mo�emo uzeti jasan primjerBiblije. U istim knjigama kojeosuðuju homoseksualnost osu-ðuje se i licemjerje po još stro-�im uvjetima, ali to nije navelozapadno društvo da stvori druš-tvene tabue protiv licemjerja. Ta-

koðer se nije tvrdilo da je licem-jerje “neprirodno”, licemjere senije dijelilo u potlaèenu manjinu,te se nisu uvodili zakoni koji bikaznili licemjere kastriranjem ilismræu. Unatoè izrièitom osuði-vanju licemjerja od strane Isusa iCrkve, niti jedna kršæanska dr-�ava nije uvela zakone protiv li-cemjerja. A isto bi se moglo reæii za pohlepne, koji su jednakokao homoseksualci i licemjeri bi-li na listi onih koji æe biti izbaèe-ni iz Kraljevstva nebeskog. Ninjih se nije spaljivalo. Pomalopostaje oèito kako je neki drugièimbenik, izvan vjerskog, biouzrokom netolerancije premahomoseksualcima.

“Neprirodnost”Dalo bi se tu još govoriti ne-

toleranciji zbog straha od homo-seksualaca kao onih koji biprouzroèili nestanak društvazbog nereprodukcije ili kao onihkoji su “neprirodni”. Objašnje-nja mogu postati èlanak za sebe,

a ja bih se samo osvrnuo na“neprirodnost” homoseksualnogèina zbog, kako ka�u neki, ne-postojanja sliènih ponašanja koddrugih vrsta. Neki bi ljudi daliprotuargument prostiruæi doka-ze o postojanju sliènih ponašanjakod drugih vrsta, a drugi bi pakdali puno logièniji protuargume-nt. Naime, svaka vrsta ima pona-šanje i karakteristike koje susvojstvene samo toj vrsti. To štosamo kokoš kokodaèe ne znaèida je to neprirodno jer se takvoponašanje ne javlja kod drugihvrsta. A veæina ljudskih ponaša-nja se smatra jedinstvenima u �i-vuæem svijetu bez da ih deklari-ramo kao neprirodne. Nitko nezamišlja da društvo prirodno od-bacuje pismenost jer je ona ne-poznata meðu drugim �ivotinja-ma. Vjerujem stoga da trebamocijeniti toliko bogatstvo ljud-skog izra�avanja u svoj njegovojraznolikosti, ukljuèujuæi i razno-likosti ljudske emocionalnosti iseksualnosti.

Veæina lezbijki i gejevastrpljivo šuti, strepeæi izdana u dan hoæe li netkou njihovoj okolini razotkriti njihovu “sramotnu” tajnu

�eljko Mrkšiæ

ukob izmeðu demonstranata i poli-cije tijekom posljednjeg vikenda ulipnju 1969. obièno se navodi kao

poèetak modernog pokreta za prava sek-sualnih manjina. Jedna od tada uobièaje-nih policijskih racija završila je inciden-tom koji je pokrenuo masu i postao povo-dom graðanskim nemirima. Sama pobuna,koja je ubrzo prešla u suvremenu mitolo-giju, predstavlja dogaðaj koji inspirira gej-lezbijske protestne pokrete širom Ameri-ke i svijeta. Èesto se navodi i kao prekret-nica od gej subkulture prema gej zajedni-ci, pri èemu su osobito znaèajne vrijed-nosti otkrivenog zajedništva i solidarnostimarginaliziranih skupina.

Odgovor na opresijuStonewall Inn bio je bar za homosek-

sualce u Christopher Street njujorške èet-vrti Greenwich Village. Da nije bilo nemi-ra, sve bi ostalo na standardnoj policijskojproceduri prema mjestima koja su imalapoluilegalno poslovanje – jednostavnomscenariju koji ukljuèuje raciju, privoðenjenajvidljivijih gostiju i puštanje vlasnika daradi kao i prije, iako je ukinuta politikazabrane poslu�ivanja homoseksualnihosoba, nije posjedovao dozvolu za toèenjealkohola i tako je predstavljao savršenumetu za vlasti.

Te je godine policija zapoèela opæi na-pad na ilegalne klubove širom grada, spe-cijalizirajuæi se posebno na one u kojimasu se okupljale manjine. Na meti su bili af-ro-amerièki i hispanski klubovi, a racije suprovoðene i u gej klubovima kao što suSewer, Snake Pit, Tele-Star i Checkerboa-rd, koji su zatvoreni neposredno prije Sto-newalla. Do trenutka kada je policija stiglado Stonewall Inna klijentela je bila ljuta,frustrirana, i, nimalo neva�no, ponestajalojoj je �ivotnog prostora. Sama strukturagostiju varira od izvora do izvora. Gotovoje uvrije�eno mišljenje kako je velik diogostiju danas èuvenog bara Stonewall Innbio saèinjen od afro-amerièkih i hispano-amerièkih transvestita. Meðutim, drugi iz-vori tvrde kako je upravo njih bilo najma-nje i tek su rijetki imali pristup mjestu ko-je je bilo tipièno WASP (White Anglo-saxon Protestant) utoèište uglavnom ho-moseksualnoj populaciji studentske dobikoja je, pomirena sa sudbinom, oèekivalaprovesti ostatak �ivota u tihom oèaju zat-vorena u srednjo-klasni ormar. Nekolicina“obojenih tetaka”, “nabildanih lezbaèa” iostalih “dvostrukih manjina” pru�ala jestalnoj klijenteli dodatnu sigurnost preduèestalim racijama, jer je upravo ta nekoli-cina redovito bivala uhiæivana, dajuæi svi-ma ostalima priliku na vrijeme sakriti svo-ja lica i pobjeæi kroz najbli�i izlaz.

Tetke, kao unaprijed oznaèeni dio po-pulacije, redovito su uzvraæale dok su ihprivodili maricama, same i nepodr�ane. Paipak, ono što je jedinstveno kod Sto-newalla jest èinjenica kako je to vjerojat-no prvi sluèaj kada su gejevi i lezbijke kaogrupa vidjeli dalje od ru�eva za usne i vi-sokih potpetica i priznali da je rijeè o op-resiji koja im svima prijeti. I dalje je dvoj-ben broj samih gej-lezbijskoh uèesnika/cau nemirima. Velika je vjerojatnost kakoveæina onih koji su te noæi zapoèeli bacatikovanice, a uskoro i pivske boce na polici-

ju, nije ni bila homoseksualnog usmjere-nja. Ulice Greenwich Villagea bile su tadaispunjene mladim ljudima èija su politièkausmjerenja cvjetala pod antiratnim pokre-tom, ljevièarskom ideologijom i uspjesi-ma �enskog i afro-amerièkog pokreta zaljudska prava. Kao i njihova lezbijska bra-æa i sestre, bili su spremni prepoznati op-resiju i odgovoriti na nju.

Roðenje legendeLegenda o Stonewallu roðena je nepos-

redno nakon smrti jedne druge legende.U nedjelju 22. lipnja 1969. Judy Garlandnaðena je u svom londonskom stanu mr-tva od predoziranja tabletama. Starija ge-neracija homoseksualaca idolizirala je Ju-dy, i to ne samo zbog njezina talenta.Kljuè identifikacije, kako se èesto inter-pretira, bila je njezina �ivotna patnja.Nesretna u ljubavi, niz braènih slomova teovisnost o tabletama i alkoholu s jednestrane, te otpornost i sposobnost da uskr-sne kad je na dnu s druge strane, davala imje nadu. S Judy su znali kako je, ma koja ihnevolja snašla, moguæe naæi snage i nasta-viti dalje. S njezinom smræu, èinilo se da istari gej naèin izdr�ljivosti odlazi u ne-povrat.

Veliki dio zajednice tuguje za Judy. Upetak poslijepodne, 27. lipnja, pokopanaje. U subotu ujutro, 28. lipnja, zapoèela jeracija u Stonewall Inu. Moto “Izdra�at æe-mo” pretvara se u “Prevladat æemo”.

Devetero policajaca ulazi u StonewallInn nešto iza ponoæi 28. lipnja, te uhiæujeosoblje zbog toèenja alkohola bez dozvo-le. Gostima je dopušteno da se raziðu je-dan po jedan. Oni koji su veæ navikli nasliène racije èekaju svoje prijatelje predbarom. “Kampiranje pred vratima” èest jeizraz kojim se opisuje ovakva situacija, noovaj put nije pomogla ni tradicionalnasklonost izvrtanja situacije na smiješno niglamurozne geste pojedinih gostiju nami-jenjene nevelikoj publici koja je veæ bilapred vratima. Èašu je prelila grubost poli-cajaca koji su, uz uhiæeno osoblje, u poli-cijski kombi sprovodili i nekoliko gostijubara – transvestite i jednu butch lezbijku.Poèelo je s bacanjem kovanica, no ubrzosu prema policiji letjele i pivske boce. Po-licija je uzmaknula nazad u bar i zabarika-dirala se. Ljutnja se širila i uskoro se oku-pilo nekoliko stotina demonstranata. Za-poèeli su nemiri.

Ukupno je oko 300 do 400 ljudi biloukljuèeno u pokušaj zaustavljanja privo-ðenja koji je eruptirao nasilnim protes-tom. Policija i vlasnik bara, koji su do�iv-ljeni kao dio opresivnog sistema u svomposlu, zatvorili su se unutar bara i pozvalipojaèanje. Èekajuæi, gomila je èak poku-šala zapaliti bar s policajcima unutra. Na-pokon, eskadron patrolnih kola je stigao ipoèeo tjerati gomilu od bara po krivuda-vim ulicama èetvrti. Sljedeæe noæi nova segomila okupila ispred bara i protestiraladok ih je policija pokušala rastjerati.

I kad su se dogodili, nisu svi vjerovalida je rijeè o pravim nemirima. Mediji suih prikazivali kao masovnu 45-minutnuuliènu tuènjavu koja je gotovo prerasla unemire (New York Times). Jedino je TheVillage Voice, èiji su uredi bili samo polabloka udaljeni od mjesta dogaðaja, preniošto se dogodilo, no odluèio se za poluoz-biljan ton. Daleke 1969. heteroseksualnaveæina nije mogla pojmiti gejeve kao re-voltirane. Nakon nekoliko dana, predstavnici udru-ga Mattachine Society i Daughters of Bili-tis organiziraju prvi ikad odr�an gradski

“Gay Power” miting na WashingtonSquareu. Mjesec dana kasnije, 27. srpnja1969., javno govore Martha Shelley iMarty Robinson, praæeni povorkom kojanosi upaljene svijeæe kreæuæi se prema ba-ru. Pojavilo se pet stotina ljudi, ukljuèu-juæi mo�da gotovo cijelu tadašnju “comi-ng out” populaciju gejeva i lezbijki uNew Yorku, kao i osobe koje su im pru-�ale podršku, posebno dio koji je dolazios politièke ljevice.

Druga strana medalje

Tijekom prvih godina nakon nemirarazvila se cijela nova generacija organiza-cija. Mnoge se od njih identificiraju kao

24 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Ono što je jedinstveno kod Stonewalla jest èinjenica da je tovjerojatno prvi sluèaj kada su gejevi i lezbijke kao grupa vidjelidalje od ru�eva za usne i visokihpotpetica i priznali da je rijeè o opresiji koja im svima prijeti

OOdd pprrootteessttaa ddoo ffeessttiivvaallaa

Rastvaranješutnje

Usprkos pozitivnim pomacima, mnogi ciljevihomoseksualnog pokreta još ni izdalekanisu postignuti

“gay”, misleæi pritom ne samo na spolnousmjerenje nego i na radikalno novu bazuza samoidentificiranje, pokazujuæi smisaoza otvoreni politièki aktivizam. Mnogemanje grupe pate od neborbenosti ili pre-borbenosti i konfliktnih ega. No, stare subarijere su srušene. Gej ljudi u drugim di-jelovima Sjedinjenih dr�ava poèeli su izla-ziti iz tišine. Kalifornijski gradovi SanFrancisco i Los Angeles do�ivljavali suvlastitu gej renesansu. Tijekom ljeta 1970.

grupe u najmanje osam amerièkih gradovadovoljno su uspješno organizirane da pla-niraju simultana dogaðanja komemorira-juæi Stonewall nemire posljednje subote ulipnju. Dogaðanja su varirala od iskljuèivopolitièkih povorki izmeðu tri i pet tisuæaljudi u New Yorku, do parada s pokretnimplatformama sa po oko tisuæu sudionika uLos Angelesu i San Franciscu.

No, postoji i druga strana medalje. Gejpokret promovira slobodu ljubavi i slo-

bodnu ljubav. Promiskuitet je oduvijekpostojao, no nekako ograðen zakonskimrestrikcijama. Odjednom, gej saune se ot-varaju na sve strane, kao i gej porno kina iknji�are. Barovi sa stra�njim sobama zaispunjavanje svakovrsnih fantazija tako-ðer postaju popularni. Policijske racije sujoš prakticirane na takvim mjestima, noèini se da rezolutan stav gej zajednice po-liciju dr�i na distanci.

I policajci su takoðer pomalo mijenjalisvoje stavove, zahvaljujuæi slu�benimpredstavnicima, zajednièkim sastancima iedukativnim radionicama. Smanjivanjutenzija pridonosili su èak i sportski doga-ðaji izmeðu gej zajednice i policije. Povrhsvega, porast stvarnoga kriminala dao jepoliciji nešto èime æe bolje koristiti svojevrijeme. Opresivne godine su otišle u ne-povrat i njujorèani �ele nadoknaditi iz-gubljeno vrijeme.

Umjereno ili radikalnoVremena su se promijenila – današnji

homoseksualni pokret toliko je raznolik,bogat razlièitim inicijativama (grupe zapodizanje svijesti, SOS telefoni, èasopisi,zdravstvena i pravna savjetovališta itd.) daje puno te�e odrediti što bi tu bilo umjere-no a što radikalno. Kako se razvijao i mije-njao gej pokret, tako se razvijao i mijenjaoGay Pride. U poèetku je ta manifestacijaimala izrazito politièki karakter, a medijisu je manje-više ignorirali ili ismijavali. Ka-ko je pokret rastao i dobivao na snazi, GayPride je sve više poprimao festivalska(mnogi æe reæi karnevalska) obilje�ja, amediji su postajali sve zainteresiraniji zanjega. U San Franciscu, u kojem je gej za-jednica najsna�nija, i u kojem su vrlo èestipolitièki prosvjedi gejeva i lezbijki, Prideje iskljuèivo festival s uliènim manifestaci-jama, od kojih je šarolika povorka tek dioprograma. U Berlinu je 1993. došlo do to-likih nesuglasica izmeðu zastupnika poli-tièke i festivalske koncepcije da su na kra-ju bile organizirane dvije razlièite povorke.

Bez obzira na te razmirice (a raspravatraje i danas), bez obzira sla�emo li se višes jednom ili drugom koncepcijom (ili zas-tupamo neku vrstu »srednjeg puta«), èi-njenica jest da je manifestacija kao što jeGay Pride prijeko potrebna. Jer, usprkosmnogim pozitivnim pomacima, kao štoje, primjerice, priznavanje istospolnihbrakova i zajednica u nekim zemljama,mnogi ciljevi homoseksualnog pokretajoš ni izdaleka nisu postignuti, èak ni unajnaprednijim zemljama poput Nizo-zemske.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 25

Ponedjeljak, 24. lipnja11.00 – Press konferencija organizacijskog

odbora Gay Pride 2002 Zagreb manifestacijenet.kulturni klub [mama], Preradoviæeva 1719.00 – Coming out & Pride, tematsko dru�enjenet.kulturni klub [mama], Preradoviæeva 1721.00 – Filmska veèer: Before Stonewall, Robert

Rosenberg, SAD (1984)net.kulturni klub [mama], Preradoviæeva 17

Utorak, 25. lipnja19.00 – FUKOMANIJA –

Hommage à Michel Foucaultnet.kulturni klub [mama], Preradoviæeva 1721.00 – Filmska veèer: Un chant d’amour,

Jean Genet, Francuska (1950)net.kulturni klub [mama], Preradoviæeva 17

Srijeda, 26. lipnja16.00 – LGBTT prava – ljudska prava, tematsko

dru�enje – gost Juan-Pablo Ordonez, povjerenik zaljudska prava UN-a za Hrvatsku

net.kulturni klub [mama], Preradoviæeva 1719.00 – Adrienne Rich: Prisilna

heteroseksualnost i lezbijska egzistencija, promocijaknjige – izdavaè Lezbijska grupa Kontra, Zagreb 2002.

Knji�nica Bogdana Ogrizoviæa, Preradoviæeva 5 21.00 – Filmska veèer: Aimée & Jaguar,

Max Färberböck, Njemaèka (1999)net.kulturni klub [mama], Preradoviæeva 17

Èetvrtak, 27. lipnja17.00-21.00 – Queer seminar –

za polaznike/ce Centra za mirovne studije i drugezainteresirane. (Broj je ogranièen na 25 osoba. Prijave na telefon 01/4848720)

Centar za mirovne studije, Meduliæeva 17/II21.00 – Filmska veèer: The Adventures of

Priscilla, Queen of the Desert, Stephan Elliott, Australija (1994)

net.kulturni klub [mama], Preradoviæeva 1723.00 Stylish party – Pride!Klub Aquarius, Jarunska obala BB

Petak, 28. lipnja19.00 – Obiteljski zakon, tematsko dru�enjenet.kulturni klub [mama], Preradoviæeva 1721.00 – Filmska veèer: Beautiful Thing,

Hettie MacDonald, Velika Britanija (1996)net.kulturni klub [mama], Preradoviæeva 17

Subota, 29. lipnjaIskorak kontra predrasuda, povorkaokupljanje u 10.30 – park Zrinjevacpovorka kreæe u 11.00 – Zrinjevac – Praška –

Trg Bana Jelaèiæa – Ilica – Cvjetni trg – Teslina –Zrinjevac

program do 14.00 – obraæanja osoba izjavnog �ivota, aktivista/ica nevladinih organizacija,predstavnika/ca Iskoraka i Kontre, kraæi kulturniprogram

23.00 – parties all over the town, gay friendlyveèeri u zagrebaèkim klubovima

Daleke 1969. heteroseksualna veæinanije mogla pojmiti gejevekao revoltirane

Gordan Bosanac

oznata je teza da homesek-sualnost kakvu danas poz-najemo nije ni postojala

prije 19. stoljeæa jer je sama rijeètada prvi put izreèena upravo uznanstvenoj literaturi. Prostor ivrijeme u kojem je konstruiranznanstveni pojam homoseksual-nosti uvelike æe utjecati na èitavniz znanstveno-društvenih odno-sa, metoda i praksi prema istos-polnoj ljubavi. Homoseksualnostje sna�no obilje�ila znanost i od-redila je u smislu svog predmetaistra�ivanja. Uz skromne i prikri-vene umjetnièke izraze i minimal-ne aktivistièke pristupe, društvoje najèešæe na ekskluzivan naèinkomuniciralo s homoseksualnoš-æu putem znanosti. A komunika-cija je uglavnom bila loša. Postav-lja se pitanje koja je to �elja-moti-vacija u èovjeku-znanstveniku bi-la polaznom toèkom u konstrui-ranju pojma homoseksualnosti.�elja za znanjem? �elja za korek-cijom? Ili nešto izmeðu.

Homoseksualnost u laboratoriju

Prvi homofobni korak (svjes-tan ili nesvjestan) uèinila je sama

znanost, izolirajuæi ljudsku istos-polnu seksualnost i nadjenuvšijoj ime homoseksualnost. Netreba misliti da strah i mr�njaprema homoseksualnosti nije bi-la prisutna i prije, ali svakako jedobila novi legitimitet. Znanostje tih godina vodila svoju va�nubitku s teološko-crkvenim nas-ljeðima i interpretacijama. Bilo jepotrebno odmaknuti se i redefi-nirati što više pojava ovozemalj-skog svijeta svodeæi �ivot na èi-njenice i pravila koja ih povezuju.Polako je zapoèinjao proces radi-kalnije vjere u znanstvene formu-le negoli u reèenice iz Biblije.Znanost kao mainstream, kaonapredak i kao prodor, utemelje-na na racionalnim zakljuècima,šarmirala je i zavela èovjeka Za-pada. Stvoren je autoritet.

Postulat objektivnosti koji is-kljuèuje subjektivnost jedna je odglavnih metodoloških premisaznanosti. Naravno da u takvommetodološkom konceptu nijepostojao prostor za erotizacijuhomoseksualnosti i razumijeva-nje homoseksualnosti kroz eros,veæ je legitiman prostor bio pros-tor znanstvene analize – labora-torij, ili, još konkretnije, prostorpsihoanalize – kauè za terapiju.

U potpunosti ignorirajuæieros, a opèinjena èinjeniènomobjektivnošæu, znanost je nepot-puno pristupila ljudskoj istos-polnoj orijentaciji. A priori je ho-moseksualnost stavila na pato-lošku listu te je krenula tragati zaizljeèenjem. U tome je homofo-bija odigrala va�nu ulogu, jer jeznanstvenu premisu objektiv-nosti uèinila devijantnom, za-magljenom. Zbog homofobije,

znanstvenik 19. stoljeæa nije biosposoban biti objektivan premahomoseksualnosti. On je duhhomofobije prelio u svoje znan-stvene rezultate i metode èije suposljedice vidljive još i danas.

Borba za prostor vlastite kulture

Promatrajuæi znanstvene do-gaðaje u 20. stoljeæu i dalje naila-zimo na sna�an utjecaj dominira-juæe homofobije koja podjedna-ko djeluje na gotovo svim razina-ma društva. Mnoga znanstvenaotkriæa s podruèja povijesti, knji-

�evnosti, zoologije i biologije unaèelu zaobilaze ili ignorirajupronalaske u kojima se pojavljujesada znanstveno definiran ho-moseksualac ili homoseksualno-st. Tek se krajem osamdesetihgodina prošlog stoljeæa poèelogovoriti kako su �rtve nacistiè-kih logora bili i homoseksualci ilezbijke. Èak i danas ud�benicipovijesti govore o nacistièkomteroru prema �idovima, Romimai crncima, ali se rijetko eksplicit-no spominju gejevi i lezbijke. Bioje potreban èitav politièko-javnianga�man gej populacije, koja se,uz borbu za svoja prava, morala

boriti i za prostor vlastite kultu-re te osvijestiti javnost o povijes-ti nasilja prema homoseksual-nosti. Prve opširnije knji�evneanalize homoerotske literaturejavljaju se takoðer krajem osam-desetih godina prošlog stoljeæa.Arheolozi koji u staroegipatskimgrobnicama nailaze na slike zagr-ljenih muškaraca izvode zakljuè-ke o braæi, a nikako ne o ljubav-nicima. Profesori fizike, u �eljida uèenicima što zornije prika�uodnos Coulombove odbojne,odnosno privlaène sile izmeðupozitivnih i negativnih elektriè-

nih naboja, slu�e se metaforamamuško-�enskog privlaèenja imuško-muško, odnosno �en-sko-�ensko odbojnosti – iakopritom zasigurno znaju za feno-men supravodljivosti, koji se te-melji upravo na uspostavi priv-laène sile izmeðu dva elektrona(dva negativna naboja), koji se,povezujuæi se zajedno u elek-tronski par, kreæu kroz vodiè bezotpora.

Svrstavanje u kalupeDanašnje prirodne i društvene

znanosti prate i homoseksualno-st. Štoviše, unutar društvenih

znanosti razvijaju se gej i lezbij-ske studije, a sve èešæe i tzv. queerstudije. Prirodne znanosti još uvi-jek barataju pojmom homosek-sualnosti, a najveæi interes vrti seoko potrage za tzv. gej genom.Ideja o homoseksualnosti zapisa-noj u genima va�na je za razbija-nje predrasuda o homoseksual-nosti kao izljeèivom poremeæaju.Istovremeno, genetska revolucijai potraga za biološkim razlikamahomoseksualac/ka-heterosek-sualac/ka i dalje u sebi sadr�ipretpostavku dvaju izdvojenihidentiteta. Ljudima preostaje dase svrstavaju u znanstveno objaš-njene kalupe. I dalje nedostajeprièa o erosu koji je svakako in-varijantan na seksualnu orijenta-ciju. Gej gen, ako se i otkrije, za-sigurno u svojoj znanstvenoj rep-rezentaciji neæe sadr�avati erotiè-nost, veæ samo jasnu distancira-nost od hetero gena. Ta binarnapodjela, koliko god da gej pokretosvijesti zajednicu o gej pravimakao ljudskim pravima, neminov-no je i dalje temeljena na homo-fobiji. Posebno je neprihvatljivscenarij o gej genu koji æe se “navrijeme” moæi detektirati i sani-rati. Da se ne bi dogaðale takvestvari va�no je interdisciplinarnoprilaziti homoseksualnosti kao iseksualnosti opæenito. I uvijektrebamo postavljati pitanje gdjele�i znanstvena motivacija u ra-zumijevanju tzv. uzroka (ho-mo)seksualnosti.

Kada je 1991. godine Dr. LeVay objavio rezultate istra�ivanjakoji su pokazali (a kasnije je is-tra�ivanje pobijeno) da je stano-vita jezgra hipotalamusa kod gejpopulacije ista kao kod �ena, arazlièita od hetero populacije,odmah je u Kaliforniji osvanuonovi gej klub koji se zvao Hipo-talamus. Ima li ljepšeg odgovoraod ovog na “rezultate znanstve-nih istra�ivanja”?

Marijeta Babiæako �ivimo u 21. stoljeæu,èini se da se naš svijet dije-li na crno i bijelo. Kao

mlada i nadobudna buduæa inte-lektualka pokušala sam nešto iz-mijeniti, odnosno uvjeriti sebe idruge da ne �ivimo u bezliènomsvijetu, veæ u svijetu punom bo-ja, mirisa i razlièitosti. Tako samodluèila napisati seminarski radna temu homofobije. Kod samogodabira teme nije bilo problema,jer profesorica je iskreno prizna-la da zapravo nema pojma o èe-mu je rijeè – mogli bi pomislitistvari idu prilièno dobro, ali…Premda je geslo mog faksa (Edu-kacijsko-rehabilitacijskog fakul-teta, ma što to znaèilo, ili menidra�e Fakulteta za defektologi-ju) Terencijeva Nihil humanum amihi alienum puto, to jest Ništaljudsko nije mi strano, pokazalose da moje kolege samo formal-no podr�avaju taj stav, jer lakše jeljude potrpati u neke ladice (pa-metni, glupi, heteroseksualci,homoseksualci…), nego ulo�iti

napor i razbiti stereotipe i pred-rasude.

Vulkanska erupcijaDakle, došlo je vrijeme da iz-

lo�im seminar. Izlaganje je bilopopraæeno brojnim prekidima ikomentarima koja je bilo nemo-guæe zaustaviti. Rasprava se za-huktala i poprimila razmjere vul-kanske erupcije. Uvrede su letje-le na sve strane. Jedni su dobaci-vali “Homoseksualnost je stvarizbora!”, drugi pak “To je perver-zno, nenormalno!”, treæi su seopredijelili za sofisticiraniju vari-jantu, pa su svoje èuðenje izraziliizjavama poput “Kako nekogamogu zanimati muškarci kod ta-ko prekrasnih �ena?! Neki supokušali iskoristiti i nekakvoznanje kako bi objasnili “patolo-giju” homoseksualnosti objaš-njenjem da se tu radi o èistomporemeæaju u ponašanju jer jezadovoljen èuveni trijas: Ponaša-nje je neuobièajeno (Zaista? Pagdje ti ljudi �ive? U kamenomdobu? A ka�u da je svijet global-no selo!); Osoba šteti samome se-

bi (Molim objašnjenje! Kakošteti samome sebi? Tako što seosoba ne priklanja normama he-teroseksualnog svijeta?); i Osobašteti drugima (Vjerojatno još nis-mo napustili srednjovjekovniimperativ plodnosti! Ili smo na-cionalno osviješteni Hrvati kojibri�no vode raèuna o niskom na-talitetu najdra�e nam RepublikeHrvatske).

S tim se nikako nisam moglaslo�iti. Kako netko (èitaj osobakoju ne mo�emo ugurati u ladicu“heteroseksualci”) šteti drugimaili samome sebi ako se sam poje-dinac s time dobro nosi – gdje jetu problem?

Na kraju sam jedva uspjela iz-lo�iti svoj pro-gejevski zaklju-èak, na moju sreæu vrijeme pred-viðeno za raspravu je isteklo, jervjerojatno bi bio narušen mojpsihièki, a mo�da i fizièki integ-ritet. Toliko o toleranciji!

Okršaj znanosti i predrasudaTvrdoglava i svojeglava, poku-

šala sam još jednom ukloniti ilibar ubla�iti predrasude svojih ko-lega prema osobama koje nisu he-teroseksualne orijentacije. Temaje bila mogu li homoseksualneosobe biti dobri roditelji. Okršajznanosti i predrasuda ovaj putzavršio je neriješeno, uz manjeemocija i više znanstvenih ilipseudoznanstvenih èinjenica.No, predrasude su i tom prilikomisplivale na površinu. Glavni ar-gument negacijske skupine bila jeèinjenica da djeca uèe po modelu,a tako mogu usvojiti i homosek-

sualnu umjesto heteroseksualneorijentacije. Što ka�e znanost? Is-tra�ivanja su pokazala da za dijetenije zbunjujuæa èinjenica da imadva tate ili dvije mame, nego gazbunjuju izjave roditelja njegovihvršnjaka koji mu govore da to ni-je normalno. Druga generacijahomoseksualnih osoba u obiteljiizuzetno je rijetka – uostalom, ni-je li najva�nije da se dijete osjeæavoljenim i �eljenim u svojoj obi-telji? Zašto bi se obitelj moralasastojati od mame, tate i djeteta –zašto obitelj ne bi bila jedinicakoja pru�a potporu i sigurnostsvojim èlanovima?

Pokušaji znanstvenog obraz-laganja završili su napadom namoju seksualnost jer sam navod-no poèela previše simpatiziratihomoseksualce. Tako to valjdaizgleda kad netko u našoj de-mokratskoj i liberalnoj dr�avimisli nešto promijeniti znanjem– naime, cijena mozga prilièno jeniska. Èemu tra�iti ljude kojirazmišljaju kada mo�emo sasvim“lijepo” �ivjeti u društvu predra-suda i zabluda?

Navodna objektivnostMo�da je situacija takva samo

na mom odsjeku? Ta bi me èi-njenica barem malkice umirila,no… Ubrzo sam se ponovo ra-zoèarala. Po�alila sam se prijate-lju koji me iznenadio svojom iz-javom koju od njega nikad nebih oèekivala. Ka�e moj prija-telj, ima toliko zanimljivijihstvari od homoseksualnosti nakoje bih ja mogla pametnije ut-rošiti svoje vrijeme, a oni na FE-R-u na svu sreæu nemaju takvihproblema.

Potpuno razoèarana opet seokreæem znanosti. Socijalna psi-hologija nas uèi da je mijenjanjestavova izuzetno teško. Stav sesastoji od kognitivne, emocio-nalne i konativne komponente(koja nas pokreæe na akciju). Dabi do promjene stava došlo,nu�no je da se dogodi nešto odnavedenog: posebno �ivotno is-kustvo, promjena �ivotnihokolnosti, ili pak sazrijevanjeliènosti pojedinca. Èak i kodnavedenih sluèajeva moguæa jepromjena samo kognitivnekomponente stava, dok emotiv-na (ona koja spreèava racionalanpogled na svijet) ostaje problemkoji pojedinac mora razriješitisam sa sobom. Najbolji naèinmijenjanja stavova je aktivnosudjelovanje pojedinca u raspra-vama kroz koje ga se informirao nekoj pojavi – u ovom sluèajuo neopravdanosti homofobije.Prema tome, homofobija jeproblem koji se, uz puno truda,ipak mo�e prevladati.

26 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

ZZnnaannssttvveennaa hhoommooffoobbiijjaaPrvi homofobni korak(svjestan ili nesvjestan) uèinila je sama znanost,izolirajuæi ljudsku istospolnu seksualnost inadjenuvši joj ime homoseksualnost

Crno-bijeli svijetÈemu tra�iti ljude koji razmišljaju kad mo�emosasvim “lijepo” �ivjeti udruštvu predrasuda i zabluda?

U potpunosti ignorirajuæi eros, a opèinjena èinjeniènom objektivnošæu,znanost je nepotpuno pristupila ljudskojistospolnoj orijentaciji

Homofobija jeproblem koji se, uzmnogo truda, ipakmo�e prevladati

Ivan David

“Muškarac je �rtvovan kaoljudsko biæe – �rtvovan je

njegov senzibilitet, njegovaemocionalnost, njegova sreæa dadaje i prima nje�nost, a sve zato

da bude ratnik. Rigidne identifikacije s muškim spolnim

ulogama, kao i sa �enskim, predstavljaju ne samo redukcijubogatih ljudskih potencijala kod

�ena i muškaraca, veæ su i izrazito povezane s

neurotiènošæu: kod �ena s depresijom, kod muškaraca s

agresijom.”

Dr. Maja Kandido-Jakšiæ, profesorica psihologije,

Slobodna Dalmacija, 27. veljaèe 2002.

junaèkoj zemlji našihpradjedova, od stoljeæasedmog pa sve do naših

dana, unatoè svim uèestalim i vr-toglavim mijenama, usprkos tra-gikomediji neumornog zaplita-nja u jednom te istom zaèara-nom krugu, ipak ima jedna stal-nost. U vremenoplovu našihbespuæa, svako naše vrijeme, biloono ratno, poratno, mirnodop-sko – zraèi vojnièkim duhom!Dominiraju u njemu vojnièkimentalitet, vojnièki jezik, voj-nièki mirisi, pa èak i vojnièkismijeh. Uz sveopæe veselje pso-vanja na javnim mjestima, veæinije još èaèkalica za zubima. Utramvajima ili vlakovima, èekao-nicama ili predvorjima, u bilokojim javnim institucijama do-miniraju mirisi starog duhan-skog dima, znoja, svekolike za-puštenosti. Vonj vojarnièkihprostora, æebadi, uniformi, jošuvijek struji ponad naših glavazagušujuæi svaku površinu kojojje izlo�ena.

Okrenuli se lijevo ili desno;zagledali se u piramidu vlasti, cr-kve, dr�ave, društva opæenito …u svakoj zori, u svakom danu, pošumama i gorama; odasvud mar-širaju neki Jure i neki Boban,odasvud pada neka sila i nekanepravda: odasvud puca nekapuška, neki top rièe i barut miri-še. Topot junaèkih èizama odje-kuje sna�no, upozoravajuæi naskako uvijek ima netko tko je bu-dan i tko je spreman bez zaostat-ka braniti junaèku prošlost našihpradjedova, javni moral i zdrav-lje naroda. Pa èak i kad oèevi ilidjedovi odlaze uoèi roðendanasvojih malih sinova, odnosnounuka, u kupnju darova, ponaj-èešæe su to ratne, najskuplje inajljepše igraèke: srebrna puška,strojnica, pozlaæeni pištolj, tenk,ponekad i top, sabljica, bode�,kama… Obièno se to kupuje isveèano predaje za stolom s tor-tom i upaljenim svijeæama.

Imaginarna domovina i stvarnineprijatelj

Taj vojnièki duh i odgoj, kojimo�ete susresti na svakom uglu iu svakoj prigodi, redovito se zas-niva na patetici domoljublja, bezobzira smatra li se domovinombivša ili sadašnja, propala ili tekroðena dr�ava, ili pak nešto sas-vim treæe, što bi se tek trebaloprometnuti u neki novi oblikdruštvenog ureðenja. A zapravo,u cijeloj toj prièi, domovina uop-æe i nije glavni lik! Ona je tu teknešto što se pretpostavlja, dakleona je imaginarna i neopipljivapojava: neka vrsta misterija. Onošto je stvarno, opipljivo, i bez èe-ga je nemoguæe zamisliti i slo�iticijelu konstrukciju ovog menta-liteta, zapravo jest – neprijatelj!On je taj dušmanin, glavna prep-reka na putu ostvarenja stoljet-nih snova naših naroda i narod-nosti! Nije va�no je li on vanjskiili unutarnji, je li s Istoka ili Za-pada, va�no je da je on tu, da jeprepoznat kako takav, i naravno– da je Neprijatelj! I kad nemarazloga domoljublju, i kad nepri-jatelja nigdje na vidiku – on sezamišlja i ne smije se ni pretpos-taviti da tako neèeg va�nog u �i-votu nema. A ono što je najiro-niènije i što cijeloj stvari daje jošdublji i tragikomièniji karakterjest èinjenica da u danom trenut-ku, ovisno o vremenu i prilika-ma, neprijateljem mo�e postatisvatko!

U proteklih desetak godina isami smo bili svjedoci metamor-foze èitavog društva iz jednogretrogradnog sustava u drugi,kad se kompletna ljestvica vri-jednosti preko noæi preokrenulanaglavaèke. Tako je ono što je jošjuèer bilo neprijateljski, izdajniè-ki i kontrarevolucionarno, od-jednom postalo domoljubnim,dr�avotvornim i kršæanskim. Re-ligija tako više nije opijum za na-rod, bratstvo i jedinstvo prepoz-nato je kao bogohulje, zabranje-

ne pjesme postali su hitovi. Èita-va mitologija jedne diktaturestrovalila se u blato povijesnogništavila, a na njenim razvalina-ma niknuo je novi kult koji se vr-lo brzo prometnuo u servis slu�-bu odabranih, a koji su iza njego-vih kulisa na nesreæi drugih po-èeli graditi vlastiti uspjeh. Paipak, unatoè svoj silini i èitavommnoštvu dekorativnih promjena,u biti se nije promijenilo ništa!Sve što se izmijenilo tek je adre-sa neprijatelja: metode progona,naèin razmišljanja i sveopæe ludi-lo èoporativnog divljanja ostaloje neokrznuto.

Virtualno ratovanjeOvom prilikom neæu nabraja-

ti redoslijed ili kronološki ko-loplet tko je sve, kada i zašto, bioneprijateljem, a tko �rtvom. Otome su veæ ispisane èitave knji�-nice, a i ukupni društveni, kul-turni i politièki �ivot u našojzemlji u tom se pogledu veæodavno pretvorio u sapunicu bezpoèetka i kraja, za koju je jedinosigurno da æe potrajati nešto du-�e od «Santa Barbare». Ono o èe-mu ovdje �elim progovoriti jestopæi besmisao tog virtualnog ra-tovanja koji se svakodnevno od-vija nad našim glavama i nad na-šim sudbinama, a u kojem su uvi-jek i redovito jedine �rtve nedu�-ni ljudi i to iz jednostavne èinje-

nice što se po nekoj svojoj datos-ti razlikuju od veæine u kojoj i skojom �ive.

Stereotipi, predrasude, umiš-ljaji; folklor i demagogija; poli-tièka, kulturna i intelektualnaprostitucija; inferiornost premapravima drugoga, bešæutnostprema nesreæi bli�njega, samo-ljublje i bezobzirni karijerizam…glavne su znaèajke vremena iprostora u kojemu �ivimo. De-mokracija, ljudska prava, tole-rancija, dijalog, civilno društvo,pravna dr�ava…itd., tek sugromke i velike rijeèi na koje sesvi pozivaju i u koje se svi zakli-nju. No, veæ pri prvoj prilici kadabi se te iste rijeèi trebale pretoèi-ti u svakodnevni �ivot, nastajublokade, cenzure, odgaðanja zaneko drugo vrijeme za koje na-vodno “još uvijek nismo sazreli”,javna ili potajna eskiva�a. U širo-kom rasponu javnih istupanja idjelovanja, od otvorenog iskazi-vanja svojih fobija, dakako, omo-tanih u celofane domoljublja,javnog morala, zdravlja naroda…sve do srame�ljivih mucanja kva-ziliberalnih zastupnika, koji nisuu stanju izreæi ni jednu jedinucjelovitu reèenicu a nekmoli seizboriti za njeno ostvarenje, hr-vatsko je društvo još uvijek de-belo prekrito šapom licemjerja ipogubnim velom svekolike poli-tièke, kulturne i uopæe civiliza-cijske zapuštenosti.

Jastrebovi, lisice i soveRecimo, u opipljivoj stvarnos-

ti to izgleda ovako: malo je onihkoji æe javno priznati da Romesmatraju graðanima drugoga re-da, no još je manje onih koji æeostati ravnodušni kad se baš nji-hovo dijete naðe u prilici dijelitiškolsku klupu s jednim pripadni-kom toga naroda. Malo je onih

koji æe javno zanijekati pravo po-jedinca da sami odreðuju s kimeæe i kako �ivjeti, no još je manjeonih koji neæe ostati zaprepašte-ni pred prizorom dvojice zaljub-ljenih mladiæa koji bi se usudilizagrliti i poljubiti na nekom jav-nom mjestu. Èak æe i u Ustavubez problema biti ispisano neko-liko zanosnih reèenica o temelj-nim ljudskim pravima i sloboda-ma, ali kad u jednoj malo gleda-nijoj emisiji na takozvanoj javnojteleviziji bude pozvan predstav-nik jedne legitimne udruge ho-moseksualaca, èisto onako daobrazlo�i svoje viðenje tih istihprava i sloboda, bit æe onemogu-æen, jer ipak, moramo priznati,to je malo previše za naše bole�-ljivo narodno biæe, zar ne?

U dr�avi u kojoj veæ desetlje-æima glavnu rijeè vode poglavni-ci, maršali, islu�eni generali, pro-pali sekretari, jastrebovi, lisice,

sove (prepoznajete li ove nadim-ke?) i ini jurišnici pre�ivjelih plu-tokracija i mafijaških grupacija,doista je teško razluèivati dobrood zla, pravo od zloèina, prirod-no od neprirodnog. U zemlji ukojoj i najosnovije pretpostavkeza normalni �ivot, kao što supravo na rad, redovitu plaæu, sta-n…, predstavljaju neku vrstu vi-še filozofije, govoriti o nekimdrugim pravima, koja su, usputbudi reèeno, jednako tako notor-na i elementarna, u tom kontek-stu mo�e izgledati sasvim neum-jesno, besmisleno i beznadno. Utakvom ozraèju biti drukèiji odveæine ujedno znaèi biti unapri-jed osuðen na svakodnevnu dis-kriminaciju, poni�enja svih vrsta,pa moguæe èak i na javni linè.

Ne pristajati na isprazne igrebez granica, ne odustajati od tra-�enja svojih prava, ne odricati sebar minimuma svog ljudskogdostojanstva, ne miriti se sa šut-njom, javno govoriti, nastupati,polemizirati, ljubiti se na ulici,uporno i dosljedno iznositi svojuvlastitu istinu … jednom rijeèjunaprosto �ivjeti (!) – pa èak i on-da kada sam Ciganin ili peder –moje je pravo i moja je du�nost.Jer, kako reèe J.J.Rousseau “od-reæi se svoje slobode znaèi odreæise svojstva èovjeka”!

Odgovor na jednad�buSasvim je sigurno da æe na

ovim našim prostorima, zatrova-nim od raznoraznih -izama (faši-zam, komunizam, tuðmaniza-m…) i fobija, sve naše moguæ-nosti još dugo biti omeðene sadva velika ili (“ili pukovnik ilipokojnik”, “ili pare ili jare”, “ili�ivot u la�i ili vjeèno prokletstvootpadništva” – ništa izmeðu, ni-kakva nijansa moguænosti treæe-ga, sama krajnost i sama zapovi-jed). S druge strane, jednako jetako sigurno da se nitko, ama bašnitko drugi, osim nas samih ne-æe, niti htjeti niti znati, izboritiza naša prava.

Vjerujem da nikad neæu bitiuzoran vojnik imaginarne domo-vine, i moguæe je da nikad neæuimati jedno dijete više, unatoèsvim usrdnim preporukama, �e-ljama i nadahnutim propovijedi-ma vjeènih èuvara našeg junaè-kog ognjišta. Ali sam isto takosiguran da je jedini moj ispravanodgovor na jednad�bu iz naslovaove kolumne: odbijanje svakogizbora koji æe moju osobnost di-jeliti po aršinu bolesnih predra-suda patološkom mr�njom za-dojenih tipova.

Dakle, gospodo, istina je. Je-sam!

I èovik i peder!

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 27

IIll’’ ssii èèoovviikk iill’’ ssii ppeeddeerrHrvatsko je društvo jošuvijek debelo prekrito šapom licemjerja i pogubnim velom svekolikepolitièke, kulturne i uopæecivilizacijske zapuštenosti

Ovisno o vremenui prilikama, neprijateljem mo�e postati svatko

Biti drukèiji od veæine ujedno znaèi unaprijed biti osuðen na svakodnevnu diskriminaciju

Rastvaranješutnje

KKoonnttrraaezbijska grupa Kontra nevladina jeorganizacija koja promovira lezbij-ska ljudska prava. Misija organiza-

cije je suprotstavljanje diskriminaciji naosnovi spolnog usmjerenja.

Kontra je osnovana u lipnju 1997., a re-gistrirana je 24. svibnja 2002. Osnivaèicesu prethodno bile aktivne u feministièkimi mirovnim grupama, te su neke od njih1989. godine bile i osnivaèice prve lezbij-ske grupe Lila Inicijativa u sklopu �en-ske grupe Trešnjevka.

Kontra je pokrenula prvu lezbijsku te-lefonsku info i SOS liniju u Hvatskoj1997., te osigurala osobno psihološko ipravno savjetovanje. Od osnutka Kontraredovito organizira dru�enja, radionice ivideo projekcije. Organizirala je gosto-vanje meðunarodne lezbijske izlo�be fo-tografija Lesbian ConneXions u Zagrebu2000. Organizirala je aktivistièki skuplezbijskih organizacija bivše Jugoslavijeu Rovinju 2001. Pokrenula je lezbijskubiblioteku LezBib u Zagrebu 2002. godi-ne. U tisku je prijevod djela AdrienneRich: Prisilna heteroseksualnost i lezbij-ska egzistencija. S GLBTT organizacijomIskorak izradila je prijedloge za promje-nu Obiteljskog zakona, u kojima tra�izakonsko priznavanje istospolnih vezakroz promjenu definicije braka i izvan-

braène zajednice. Zajedno s Iskorakominicirala je i osnivanje KoordinacijeLGBTT grupa Hrvatske te kontinuiranosudjeluje u javnim reagiranjima na ho-mofobiju te ostale pojave diskriminacijeu društvu. Od 1997. godine, kada jeKontra sudjelovala na prvom regional-nom skupu lezbijskih aktivistica s pod-ruèja zemalja bivše Jugoslavije, aktivnoradi na umre�avanju i suradnji lezbijskihorganizacija ove regije te razvijanju poli-tike lezbijskog aktivizma i borbe za ljud-ska prava LGBTT populacije. Kontra jesudjelovala na svim skupovima mre�elezbijskih organizacija bivše Jugoslavije.Èlanica je �enske mre�e Hrvatske. Aktiv-no sudjeluje u razlièitim zajednièkim ak-cijama �enskih i mirovnih organizacija.Kontra radi na osvještavanju javnostipubliciranjem letaka, medijskim istupi-

ma i javnim proglasima.Artikulirano je šest programa, te je

oko svakog okupljen tim aktivistica za-du�enih za razvoj i provedbu. To su: jav-ni rad i lobiranje; savjetovalište; izdavaš-tvo; web stranice; istra�ivanja; te biblio-teka i arhiva – LezBib.

Daljnji razvoj Kontre predviða nasta-vak i razvoj svih nabrojenih djelatnosti,s naroèitim naglaskom na poveæanju jav-nog rada, zahvaljujuæi porastu broja ak-tivnih èlanica koje su spremne izlaziti ujavnost. Planira se razviti edukacijskiprogram za aktivistice koje �ele raditi uprojektu Savjetovališta, te razviti priruè-nik za rad na SOS lezbijskoj liniji. U su-radnji s Iskorakom planira se sistematskiraditi na monitoringu zakona relevan-tnih za LGBTT ljudska prava, raditi naprijedlozima izmjena i dopuna zakona,te se aktivno ukljuèiti u procese donoše-nja zakona èlanstvom u odborima i rad-nim tijelima koja te zakone donose. U2003. godini Kontra æe organizirati re-gionalni lezbijski aktivistièki skup naotoku Braèu. Kontra namjerava poveæatiistra�ivaèki rad (sprovesti anketuILGE) te publicirati letke i prijevodelezbijske literature.

Web: www.cro-lesbians.com/kontrae-mail: kontra@zamir.net

LLoorriiezbijska organizacija Rijeka osnova-na je 19. listopada 2000. s namje-rom da organizira aktivnosti �en-

skih osoba istospolne orijentacije. Cilj jeinformirati i senzibilizirati javnost zaprihvaæanje homoseksualnih osoba, uklo-niti predrasude i homofobiju, ukinuti dis-kriminaciju na osnovi istospolne orijenta-cije u društvu te ostvariti stvarnu jedna-kost pred zakonom.

Aktivnosti Lori usmjerene su na: edu-kaciju i osna�ivanje lezbijske zajednicekroz edukativne, psihološke, kreativne idr. radionice; osvješæivanje zajednice oprisutnosti homoseksualnih osoba udruštvu; informiranje i senzibiliziranjejavnosti za prihvaæanje homoseksualnihosoba; uklanjanje diskriminacije na osno-vi seksualne orijentacije te kreiranje oz-raèja tolerancije; razbijanje predrasuda ihomofobije; uspostavljanje suradnje sdrugim NVO-ima, institucijama i mediji-ma; te lobiranje i ostvarivanje stvarne jed-

nakosti pred zakonom.Lori je osnovala Infoteku koja sadr�i

brojnu lezbijsku i feministièku literaturu,periodiku te video materijal. Takoðer,unutar Infoteke organiziramo i filmskeveèeri. U sklopu projekta Internet centarorganizirane su edukativne radionice okorištenju raèunalom i Internetom. Uprostoru udruge èlanice imaju pristup In-ternetu.

Projektom Hrvatski mediji o homosek-sualnosti, ostvarenom prošle godine, po-kazalo se na koji naèin hrvatski mediji go-vore o homoseksualnosti, te se pokušaloutjecati da se o toj temi progovori ozbilj-nije i pozitivnije. Projekt je predstavljenna Danima udruga u Zagrebu 2001. godi-ne.

Ostvarena je suradnja s LGBTT udru-gama u Hrvatskoj i inozemstvu (Kontra,Iskorak, Škuc LL, Legebitra, Labris), sa�enskom mre�om Hrvatske te s drugimNVO-ima (ZaMir, Fade IN). Namjera jeostvariti što bolju suradnju s drugim nev-ladinim organizacijama u zemlji i inozem-

stvu, te sudjelovati u zajednièkim projek-tima i akcijama na podruèju zaštite ljud-skih prava.

U tom smislu, Lori prisustvuje raznimsastancima, seminarima (Meðunarodnilezbijski aktivistièki skup u Rovinju,Koordinacija GLBTT udruga Hrvatske uZagrebu, �enska mre�a u Poreèu).

U �elji da se javnosti pribli�i tematikahomoseksualnosti, a radi uklanjanja pred-rasuda i diskriminacije, dosad se prisus-tvovalo na dvjema tribinama. Prvu je or-ganizirao Debatni klub u srednjoj školi uDelnicama, na temu Treba li homoseksual-cima dopustiti usvajanje djece? Druga jeodr�ana na Odsjeku za psihologiju Filo-zofskog fakulteta u Rijeci na temu Pred-rasude.

Jedan od ciljeva Lori je i unutarnje os-na�ivanje. Organiziraju se kreativne, psi-hološke i druge radionice, te se �eli stvo-riti siguran prostor u kojem æe se èlaniceosjeæati ugodno i u kojem æe moæi razgo-varati o njima va�nim temama.

U svibnju 2002. Lori je zapoèela edu-

kativnu kampanju u sklopu koje se plani-ra odr�ati edukativne radionice na temevezane uz javno zagovaranje i lobiranje;putem promotivnih materijala i izlo�biplanira se educirati javnost o prisutnosti ipravima homoseksualnih osoba i ukazatina oblike diskriminacije; lobiranjem par-lamentarnih stranaka i saborskih zastup-nika namjerava se ostvariti stvarna jedna-kost pred zakonom.

Web: www.lori.hr <http://www.lori.hr>e-mail: loricure@yahoo.com <mail-

to:loricure@yahoo.com>

IIsskkoorraakkskorak – grupa za promicanje i zaš-titu razlièitih spolnih usmjerenjanevladina je udruga koja prvi put u

našoj zemlji okuplja homoseksualne, bi-seksualne i transseksualne osobe, a prid-ru�eni èlanovi su i heteroseksualne oso-be koje podr�avaju rad udruge. Misijaudruge je borba protiv bilo kojeg oblikadiskriminacije na osnovi spolnog usmje-renja.

Iskorak je osnovan 12. sijeènja 2002,, aregistriran je 7. veljaèe 2002. Prvi nefor-malni sastanak odr�an je 27. listopada2001. Sama inicijativa pojavila se u obli-ku nove teme na Crogay web forumu.Dio èlanova otprije je bio ukljuèen u

sliène inicijative s iskustvom u razlièitimnevladinim organizacijama ili èak u poje-dinim politièkim strankama. Velik dioèlanova èini nova generacija odrasla uzInternet.

Dana 27. veljaèe 2002. organizirana jeprvu konferenciju za medije i otada Isko-rak prati neoèekivano velik medijski in-teres. Gotovo svakodnevno Iskorak sud-jeluje u javnoj raspravi o homoseksual-nosti i drugim manjinskim seksualnimidentitetima kao dijelu kontinuirane me-dijske kampanje koja ima za cilj veæuvidljivost GLBTT zajednice u društvu idekonstruiranje homofobije. S lezbij-skom grupom Kontra izraðeni su zakon-ski prijedlozi za promjenu Obiteljskogzakona, u kojima se tra�i zakonsko priz-navanje istospolnih veza putem promje-

ne definicije braka i izvanbraène zajedni-ce. Za èlanstvo Iskoraka organiziraju semanje edukativne radionice te tematskadru�enja; izraðen je program struènogsavjetovanja GLBTT populacije (psiho-loško, medicinsko-zdravstveno i prav-no), te pokrenut u sklopu programa kul-ture novi GLBTT portal kao dio web iz-davaštva, zajedno sa slu�benim stranica-ma grupe te mjeseènim kulturnim maga-zinom. Zajedno s lezbijskom grupomKontra inicirano je osnivanje Koordina-cije LGBTT grupa Hrvatske, te se konti-nuirano sudjeluje u javnim reagiranjimana homofobiju te na ostale pojave diskri-minacije u društvu.

Artikulirana su èetiri programa, te jeoko svakog okupljen tim ljudi koji je za-du�en za razvoj i provedbu. To su: akti-

vizam i javnost; savjetovalište; kultura,izdavaštvo i web; te istra�ivanja.Daljnji razvoj Iskoraka predviða osnivanjenovih timova i programa za edukaciju i zadruštvene aktivnosti. Osnova za nove ti-move i programe je u postojeæim aktiv-nostima grupe, a zahvaljujuæi kontinui-ranom rastu èlanstva, steèenim iskustvi-ma i ostvarenim suradnjama predviða senjihov poèetak za rujan 2002. godine.

Iskorak planira i osnivanje svojih pod-ru�nica u cijeloj Hrvatskoj, te izgradnjumre�e suradnje meðu pojedinim GLBTTgrupama i podr�avajuæim NVO-ima i in-stitucijama.

Web: www.iskorak.orge-mail: info@iskorak.org

28 IV/75, 28. veljaèe 2,,2.

w w w . g a y . h r - p o w e r e d b y I s k o r a k

Rastvaranješutnje

AAkkttiivviissttiièèkkaa sscceennaa

Darko Šimièiæ

posljednje vrijeme i u Hrvatskoj seustalila praksa postavljanja izlo�bi uprostorima èija je namjena daleko od

uobièajene muzejske ili galerijske bijele so-be. Za to postoji više razloga. Dok se svijetumjetnosti u nekim drugim sredinama raz-vija u beskonaènom nizu fragmenata manjeili više povezanih u svim aspektima kojerazvijena kultura podrazumijeva, pa je iprostor izlaganja pretrpio temeljitu dekon-strukciju, u Hrvatskoj takva praksa u veæi-ni sluèajeva ima specifièan kontekst i slijedidrukèiju logiku. Èinjenica jest da u Hrvat-skoj ima, najbla�e reèeno, premalo izlo�be-nih prostora namijenjenih suvremenoj um-jetnièkoj praksi: jedan muzej bez zgrade,nekoliko galerija sa presporim izlo�benimritmom, dva-tri aktivnija prostora – i to jesve. Nefleksibilnost sistema (pazite, mis-lim na sistem u hrvatskoj kulturi, a to je ur-nebesno èudan mix lošeg nasljeða i nearti-kuliranih ideja) koèi ili ponekad u potpu-nosti onemoguæuje ozbiljno djelovanje. Nasreæu, kljuèni problem zatvorenosti i umiš-ljene samodostatnosti polako se mijenja upravcu otvorenog protoka informacija,kontakata, dolazaka i odlazaka. Odsutnostdijaloga i argumentirane kritike (o teoriji nine govorim, gotovo da je i nema!) pridono-se konfuziji i gomilanju problema. Stoga jei moguæe da kvalitetne inicijative brzo za-miru, da pojedini umjetnici u�ivaju veæu re-putaciju negdje drugdje nego u svojoj sre-dini, da se i dalje njeguje fenomen neupit-nih velièina i “hodajuæih spomenika”, da seu reklamnoj kampanji za jednu kobasicukoriste pornografska i seksistièka “umjet-nièka” djela, da kulturnim dogaðajem budeproglašena mediokritetska izlo�ba, da rep-rezentativna izlo�ba ima katastrofalan pos-tav, da izlo�be za koje se negdje drugdje èe-ka u redu zjape prazne …

Vrijedne iznimkeIpak, postoje iznimke (koje potvrðuju

gore navedene èinjenice i mišljenja) kojimavrijedi posvetiti pa�nju. Premda su te iz-nimke veæinom rezultati rada pojedinaca ilimalih grupa izvaninstitucionalnih organi-zacija, ponekad ugodno iznenadi aktivnost“tradicionalno” ustrojenih institucija.

Povod ovom tekstu je izlo�ba Od A doB, otvorena ovih dana u Vara�dinu. Izlo�buje osmislilo i iniciralo vara�dinsko Hrvat-sko društvo likovnih umjetnika koji pred-vodi mladi i agilni predsjednik/umjetnikIvan Mesek. On je u posljednjih nekolikogodina proaktivnim pristupom Vara�dinuèinio novim mjestom na suvremenoj li-kovnoj sceni. Serija manifestacija realizira-nih prošle godine na ulicama i trgovima si-gurno je imala i svoje umjetnièko opravda-nje, meðutim nastala je i zbog vrlo prozaiè-nog razloga: vara�dinski HDLU nema vlas-

titi izlo�beni prostor, pa nomadski zauzimadruge, “neizlagaèke” prostore. Vara�din,poznat po fantastiènoj baroknoj arhitektu-ri, nije nikakav metafizièki ghost-city sa

Stanèiæevih slika, veæ aktivni privredni cen-tar što podrazumijeva i veæi broj industrij-skih graðevina. Sudbina industrijske arhi-tekture u Hrvatskoj, ponovno, ne slijedimatricu iskustva drugih sredina. I dok sujoš i danas u nas u upotrebi tvornièke zgra-de u neposrednoj blizini centra grada,drugdje je industrija još davno premještenau udaljene zone. Industrijski objekti su do-nedavno iz estetske perspektive a priorismatrani ru�nima, pa je veæina napuštenihzgrada srušena. One koje su imale boljusudbinu restaurirane su i nerijetko dobilekulturnu funkciju. Primjeri su brojni, odLingotta u Torinu do bivše elektrane koja jetransformirana u èudesni Tate Modern uLondonu. Upravo je zato napuštena zgradalo�ionice u neposrednoj blizini vara�din-skoga �eljeznièkoga kolodvora privuklaMesekovu pa�nju pri tra�enju adekvatnogizlagaèkog prostora. Uz veliko razumijeva-nje Hrvatskih �eljeznica koje su vlasnicizgrade, poèetna zamisao se polako realizi-rala. Razumljivo je takva ideja prihvaæana sodreðenom dozom skepse u moguæoj pre-namjeni. Izlo�ba Od A do B dokazala jeupravo suprotno.

Vrijeme kao konceptIzlo�ba Od A do B kustoski je rad Mar-

tine Matiæ, koordinatorice programa u In-stitutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu,koji je preuzeo suorganizaciju projekta. Iz-bor umjetnika obavljen je putem javnognatjeèaja, èime je transparentnost rada naizlo�bi maksimalizirana. Kustosica je u po-zivu ispisala osnovne uporišne toèke svojegkoncepta: Od A do B je put, vrijeme. A i Bsu èvrsti punktovi u prostoru, izmeðu njih jevrijeme, prostorna nepostojanost, vremenomodreðena dimenzija, komunikacija izmeðute dvije toèke. Svladati put od toèke A do toè-ke B potrebno je vrijeme, kretanje.

Za razliku od prostora koji je definirankao dimenzija unutar koje je omoguæen op-stanak biæa, stvari, pojava jednog pored dru-gog, vrijeme (grè. hrónos, lat. tempus) je di-menzija slijeda biæa jednog nakon drugog,odnosno postojanje stvari, trenutaka u prom-jeni njihova nastajanja i nestajanja. U svomopstanku, tj. �ivotu èovjek (biæe) neprestanoide ka neèemu novome, te�i spram onoga štojoš nije bilo – buduænosti, ali èim to u trenudostigne, istodobno presti�e sadašnjost i os-tavlja je u prošlosti. Vrijeme, kao koncept,koje zajedno sa prostorom odr�ava dvije stra-ne našeg iskustva, omoguæuje nam da stvara-mo naše slike o svijetu. Odabir ovog kon-

cepta logièno je povezan sa samim prosto-rom izlaganja i neposrednim okolišem, pri-zorima i zvukovima vlakova koji dolaze iodlaze. U natjeèaju je bio specificiran i re-gionalni karakter izlo�be: uvjet je bio daumjetnici djeluju na podruèju Vara�dina,Èakovca, Koprivnice i Zagreba, dakle gra-dova koje povezuju �eljeznièke komunika-

cije. U konaènom odabiru izabrani su rado-vi šesnaest umjetnika mlaðe i srednje gene-racije.

Pogledajmo izlo�bu! Prilikom dolaskana fasadi zgradi okrenutoj prema cesti lakose uoèava veliki transparent s tekstomGDJE UMIRE AUTORITET, RAÐA SESLOBODA. To je rad Igora Kuduza kojina eksplicitan naèin govori o univerzalnomproblemu slobode i neslobode, o krhkoj inestabilnoj granici koja ih dijeli. Jezik um-

jetnosti potencijalno je efikasan antiautori-tativni alat i moguæi teritorij slobode. Kaddnevno svjetlo zamijenimo mrakom interi-jera, ukazuje nam se niz titravih slika s tele-vizora i video ekrana. Naime, veæina izlaga-èa upotrijebila je upravo te medije za reali-zaciju svojih radova. Upravo je nestabilnaslika adekvatan odraz vremena koje prola-zi, ali i totalitet kojim smo svakodnevnookru�eni.

Suèeljavanje svjetovaNeki od autora koriste bipolarnost pri-

vatnog i javnog, odnosa vlastitog svijetaprema nekim vanjskim aspektima. Rad LaleRašèiæ je ekran-diptih na kojem se simulta-no izmjenjuje prizori snimljeni u njezinojsobi i prizori privremenog skloništa jednogbeskuænika, a to je upravo i mjesto pokazi-vanja ovog rada. Vladislav Kne�eviæ u raduFull range digitalnim efektima transformiraprizore aviona, raketa i privatnih prostora ukojima dominiraju TV ekrani. Ekstremnasituacija unesena je u privatni prostor, a sli-ka izmijenjena do neprepoznatljivosti. RadTime is now Davora Mezaka projiciran jena veliko platno i tri monitora. Prizor kojevidimo na velikom ekranu privatne susnimke autora u situaciji fizièki izmijenje-nog stanja, dok su prizori koji se izmjenju-ju na monitorima vremenski manipuliranitehnièkim moguænostima samog medija.

Ivan Marušiæ Klif je interaktivnom in-stalacijom sastavljenom od rotirajuæe ka-mere, raèunala, televizora i radnih stolovazateèenih u prostoru ukljuèio i posjetiteljeu zavodljivu igru pokretnih slika. Neki odizlo�enih radova problematiziraju fizièkeèinjenice i metaforièke aspekte prirodnihsila ili vlastita tijela. Marko Ercegoviæ u vi-deo radu Vjetar – vrtuljak izabire sluèajnostu duchampovskom smislu: slike koje pro-matramo snimljene su kamerom èiji je po-lo�aj mijenjao vjetar. Intimno i nesvjesnopovezano je u prizorima vode u video raduSmiljane Šafariæ. Granice vlastite fizièkeizdr�ljivosti ispitao je Marijan Crtaliæ u vi-deo radu Ronjenje, ritualnim uranjanjem uvodu i zadr�avanjem daha do krajnjih gra-nica. U radu Danka Frišèiæa, postavljenomna dva monitora u dubokim kanalima iz-meðu traènica, predoèeni su nam prizori ja-kih emotivnih naboja, �ivota i smrti. Me-morija je temelj za odèitavanje rada IvanaMeseka. U maloj pokrajnjoj prostoriji au-tor na police i u ladice smješta niz artefaka-ta povezanih s vlastitom biografijom, dokna nasuprotni zid projicira slajdove izabra-ne po logici imaginarne buduænosti.

Muzej u lo�ioniciSlièan pristup ima i Zoran Paveliæ koji se

u performansu Dugaèko tijelo referirao nakolektivnu akciju grupe Gorgona. Premaizazovu prostora referirali su se neki od iz-lagaèa. Stjepan Jerkoviæ je zateèene traèni-ce samo markirao �utom fluorescentnombojom i postigao sna�an efekt kontinuitetavremena i kretanja. Magdalena Pederin uzvuènoj instalaciji repetira zvuk vlakova,prisutan i u neposrednoj realnosti. Tomis-lav Brajnoviæ je sjajno iskoristio vrata i des-truirana sjedala vlaka na kojima je projici-rao likove uspavanih putnika, prizor kojiodmah asocira na višeznaènost putovanja,od socijalne dimenzije do radosti putova-nja. Alem Korkut se poigrao vremenom, ja-ko va�nim pri putovanju �eljeznicom, u ni-zu satova na zidovima i na ruci èuvara iz-lo�be kojima je zacrnjen brojèanik i ostav-ljena samo kazaljka kojom se mjere sekun-de. Princip sunèanog sata primijenjen je uradu Frane Rogiæa: dnevno svjetlo na podumarkirano je bijelim prahom.

Titrave slike s ekrana, privatnost, fizièkaizdr�ljivost, satovi: sve je podreðeno vre-menu. Razgledavanje ove izlo�be oduzelomi je vrijeme. Nimalo ne �alim za tim. Nakraju, treba još dosta vremena da se svezainteresirane strane dogovore o buduæojsudbini stare lo�ionice. U kulturnoj retori-ci u Hrvatskoj su èeste usporedbe tipa Zag-rebaèki Louvre, a govori se i o nekakvombuduæem zagrebaèkom Bilbau. Stoga æuupotrijebiti isti jezik, da bih bio jasniji, i re-æi: Hamburger Bahnhof moguæ je u starojlo�ionici vara�dinskoga kolodvora.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 29

PPrroossttoorr ii vvrriijjeemmee iizzmmeeððuu

Od A do B, napuštena lo�ionica �eljeznièkog kolodvora, Vara�din, 1. – 16. lipnja 2002.

Serija manifestacija realiziranihprošle godine na ulicama i trgovima Vara�dina sigurno je imala i svoje umjetnièko opravdanje, meðutim nastala je izbog vrlo prozaiènog razloga: vara�dinski HDLU nema vlastiti izlo�beni prostor, pa nomadskizauzima druge, «neizlagaèke»prostore

Lala Rašèiæ: Lokacija 1

Tomislav Brajnoviæ: Vlak za nikamo

Alem Korkut: Vrijeme

Igor Kuduz

Iva Boras

zlo�ba Ukradeni umjetnik otvorenaje poèetkom lipnja u salonu Mini-mal u Ljubljani. Zbog specifiènosti

medija i prostora u kojem je postavljenatrajat æe cijelo ljeto, mo�da i du�e, te æevremenski nad�ivjeti izlo�bu Start organi-ziranu u susjedstvu Salona Minimal, uMestnoj galeriji, a koja predstavlja radovemlaðe generacije slovenskih i hrvatskihumjetnika. Vremenski rokovi, godine, po-vijest, dio su optereæenja suvremene li-kovne scene i njezinih aktera, koja postav-ljaju svakodnevna pitanja: kako biti mlad,kreativan i neoptereæen, a opet biti prisu-tan i uspostaviti komunikaciju s kusto-som i tr�ištem, izlagati? «Start je realizi-ran putem široko distribuiranog natjeèajai pozivno», stoji u katalogu izlo�be. Dak-

le, takva natjeèaja koji je prodirao i u skri-vene ateljee iz kojih su kustosice udruge«Što, kako i za koga» izabrale 32 mladaumjetnika, djelomièno ili uopæe neafirmi-

rana i pru�ile im priliku izlagati.Biti odabran je lijepo, ali je još ljepše

kad selektor, u ovom sluèaju selektorice,doðu k tebi i pozovu te na sudjelovanje,kao što su to napravile s osnovnom ve-zom dvije gorespomenute izlo�be, kon-ceptualnim umjetnikom Davidom Malj-koviæem. Rijeèki slikar, koji �ivi i radi u

Zagrebu, hrvatskoj je javnosti otprije poz-nat bilo po brojnim nagradama, bilo popozornosti koju njegove izlo�be izaziva-ju. Neobiènim pristupom, promišljenomuporabom izra�ajnih sredstava (dekoraci-ja razbijenim staklom nedavno izvedena uGaleriji Miroslav Kraljeviæ u Zagrebukombinirana s uljima na platnu ) i jaèinomporuke Maljkoviæ se udaljava od tradicio-nalnog slikarskog promišljanja i svoja dje-la stavlja u odnos prema okolini, prostoru,gledatelju, èime zadobivaju novu dimen-ziju likovnosti.

Koncept kao šalaKrunidba kralja Tomislava, poznata sli-

ka Otona Ivekoviæa, èavlima je, «transpla-tirana» na zid Mestne galerije, smještenena jednom od glavnih ljubljanskih trgova,Mestnom trgu. Zahtjevan proces nastankadjela na licu mjesta doveo je umjetnika uLjubljanu nekoliko dana prije otvorenja.Crni èavli na galerijskom zidu postupnosu ocrtavali likove povijesne scene, da bidjelo osvanulo na otvorenju izlo�be Start.Ideja o kraði umjetnika koji je tijekomboravka i rada u susjednom lokalu, salonuMinimal, provodio slobodne trenutke ro-dila se spontano, kao šala koja je u trenupostala koncept za samostalnu Maljkovi-æevu izlo�bu.

Ukrasti umjetnika iz galerije, istrgnutiga iz trijade umjetnik-kustos-galerija ukojoj sva tri dijela imaju jednako va�nuulogu, te mu ponuditi bilo koji zid za bilokakvu intervenciju, ponovno uspostavljadimenziju samostalnosti umjetnika. Kus-tos u suvremenoj umjetnosti zauzima,prema mišljenju mnogih, previsoko mjes-to i èesto se izlo�be tretiraju kao njihove,autorske. Tako se uloga izlo�benog pros-tora, hrama umjetnosti, dovodi u drugiplan, a uloga umjetnika postaje nejnezah-valnija. Kustosi odreðuju koncept, biraju,

zvijezde su art scene udaljene od svoje po-èetne uloge u slu�bi umjetnika i umjet-nosti.

Minimal je prostor potpuno bijelih,sjajnih zidova, asketski opremljen, èistihlinija namještaja i u njemu svaka interven-cija dolazi do punog izra�aja. Tretirajuæitu osobinu kao prednost, Maljkoviæ je zarad odabrao bijeli zid u stra�njem dijelusalona i srebrne, sjajne èavle. Kratak rok ukojem je zamisao trebalo ostvariti (do ot-vorenja Starta) ogranièavali su umjetnika,ali je cijela akcija dobila dodatnu dra�,slatki okus nedopuštenog. Svjetlucavièavli mijenjaju zateèenu realnost, nasta-vak su njegova dotadašnjeg rada, a djelo sereferira na Ivekoviæevu sliku i na rad uMestnoj galeriji.

Vaš trenutak je vaše nasljeðeYour moment is your heritage tekst je

koji «ukradeni umjetnik» DavidMaljkoviæ «utvrðuje» na zidu salona Mi-nimal. «Utvrðivanjem» naziva postupakzabijanja èavala u zid, na taj naèin, kakosam ka�e, «djelo stavlja u novu poziciju ipru�a mu novi trenutak».

Referirajuæi se na Krunidbu kralja To-mislava, izvedenu u sklopu izlo�be Starttekstom i medijem, nastavlja svoj ciklus«transplantacija». Transplantacije sadr�e usebi više pitanja: pitanje realnog prosto-ra, znaèenja muzeja/izlo�benog prosto-ra i nasljeða, dok akcija kraðe postavljapitanja tko je tu kustos, gdje je izlo�beniprostor i tko je publika? Odabirom en-gleskog jezika nadvladane su slovensko-hrvatske jeziène barijere te je posjetitelji-ma Salona omoguæeno da razumiju poru-ku kad neoèekivano naiðu na umjetnièkodjelo. Kad 23. lipnja izlo�ba Start budezatvorena i izgubi referencijalno znaèenje,ostaje kao trenutak nasljeða èavlima zabi-jen u zid.

30 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

TTrreennuuttaakk uuppiissaann èèaavvlliimmaaUkrasti umjetnika iz galerije, istrgnuti ga iz trijade umjetnik-kustos-galerija, te mu ponuditi bilo koji zid za bilo kakvu intervenciju ponovno uspostavljadimenziju samostalnosti umjetnika

David Maljkoviæ, Ukradeni umjetnik, SalonMinimal, lipanj – rujan 2002., Ljubljana

Silva Kalèiæ

Galeriji Kri�iæ Roban odr�ana je iz-lo�ba – simulirana situacija kupališ-ta slovenskog umjetnika mlaðe ge-

neracije Primo�a Seliškara. Okrugli, si-nestezijski plavo (najdublja i najmanjematerijalna boja, hladna… Uæi u plavoznaèi, poput Alise u Zemlji èudesa, prijeæis onu stranu ogledala, tvrdi Rjeènik simbo-la Chevaliera i Gheerbranta) obojeni ba-zen, izvana retro-dizajna, podsjeæa na baè-vu. Bazen je ispunjen vodom u kojoj suposjetitelji pozvani da se okupaju (poziv-nica na otvorenje izlo�be sadr�avala je na-pomenu «ponesite kupaæe kostime!»).Suzdr�ana zagrebaèka publika, meðutim,ostala je suha (za razliku od happeninga naprošlogodišnjem otvorenju iste izlo�be uGaleriji Kapelica u Ljubljani), umjestosudjelovanja radije preuzimajuæi ulogusvjedoka, opservatora (uostalom, ne oviseli forme reprezentacije o društvenim nor-mama?!), odnosno odabiruæi modus de-realizacije.

Voda simbolizira roðenje, vir �ivota. Veækod prvog dodira s vodom ustanoviš da seradi o �ivoj materiji. Zanima me zato što jejako neprilagodljiva, na nju se mo�e samo

djelomièno utjecati, objašnjava svoj postu-pak slovenski umjetnik. Voda je jedini odèetiri osnovna elementa koji tvori ljudskotijelo. Buduæi da je èovjek veæim dijelom

izgraðen od vode i stoga ima afinitet pre-ma miješanju s njome, umjetnik do�ivlja-va ulazak u vodu kao «vraæanje tijela svommaterijalu». Efekt gubljenja te�ine u vodipridonosi tom osjeæaju.

Intimizacija i socijalna kamufla�aUmjetnik vodu, njezin «privremeni vo-

lumen» koristi kao screen (u lacanovskom

sistemu slika – ekran). U krug bazena «u-pisan» je kadar projekcije video zapisa insitu umjetnikova kupanja tog popodneva(pridru�io mu se i voditelj Galerije Vladi-mir Nazor Daniel Kovaè). Tu je radnjuumjetnik ponovio na otvorenju perfor-mansom u kojemu je jednostavno ušao ubazen i virtualni entitet projekcije, i oku-pao se (odjeven u staromodno-humornututu koja je ote�ala od vode, u posjetiteljanostalgièno prizivajuæi u sjeæanje srušenokupalište na Savi). Pozvavši posjetitelje dauèine isto, umjetnik je pokušao kreirati si-tuaciju pla�e ili kupelji, mjesta odvijanjaintenzivnog društvenog �ivota, prostoraintimizacije i socijalne kamufla�e, rimskih

termi, turskih hamama, piscina za kršte-nje kupkom (tzv. per immersionem; uzpredmnijevanje da oèišæenje tijela zahvaæai dušu, te omoguæuje duhovnu obnovu),foot-baths u d�amijama ili suvremenihtoplica s olimpijskim bazenima u kojimakupanje ne predstavlja èin odr�avanja èis-toæe, veæ slo�en u�itak, obred ili naèin po-ticanja mišiæne aktivnosti svih dijelova ti-jela iz terapeutsko-rekreativnih razloga.

Seliškar galerijski prostor ureðuje uambijent scene, low-key landscape, odnos-no «fenomen» galerije poima kao scenog-rafiju za svoju umjetnost ponašanja – èi-njenja, procesualnu, tjelesnu umjetnost…Voda istodobno ispunjava prostor i svo-jom osobinom transparentnosti èini da iz-gleda prazan, kao da je saèinjen od nago-milane praznine, te ga «mjeri» i mijenjaefektom svjetlosnih valova. Odlukom dauðe u bazen i da se okupa (tzv. umjetnostodluke), umjetnik kreira party-like dina-

miku izlo�be, a teatralizacija èina kupanjai pozivanje drugih da uèine isto unosi di-menziju socijalizacije koja ovom projektudaje i svojevrstan komunalni karakter.

Igra predstave i prezentacijeRadna metoda «ulaska» u sliku-projek-

ciju, kao igra predstave i prezentacije, pli-vanja i meta-plivanja, spekulacija je nadbanalnim ili bolje reèeno tehno-spirituali-zacija svakodnevice, rutiniranog èina ku-panja koji pripada svakodnevnom �ivotu,te umjetnikovo oruðe za preispitivanjepojma i materijalnosti umjetnièkog djelakroz dualne pojmove prisustva i odsustva,tijela i teritorija, slike i odslika (vizualnoposredovanje viðenog), stvarnog i virtual-nog (kritika ideologije vizualnog), model-ness i model-less... Umjetnikovo poslije-podnevno kupanje snimljeno je iz ruke,«drhtavim» kadriranjem i kolebljivim fo-kusiranjem snimke nastao je sinkretizampokreta kamere, vode i kupaèa.

Slovenski umjetnici, kao i izlo�beniprogram Galerije Kapelica gdje je prvi putpredstavljen Seliškarov projekt, veæ pos-

lovièno «naginju» tjelesnoj umjetnosti,bihevioralnoj umjetnosti ili ispitivanjugranica izdr�ljivosti (na u�itak i, èešæe,bol) ljudskog tijela, mapiranju vlastita ti-jela i korištenju tjelesnih tekuæina kaomedija umjetnosti… Zato æe biti zanimlji-vo slijediti taj trag na skoroj izlo�bi Breaku Ljubljani, na temu �ivota i smrti, kojikustosice Kupališta Olga Majcen i Sunèi-ca Ostoiæ pripremaju u suradnji s vodite-ljem Kapelice Jurijem Krpanom.

PPlliivvaannjjee nnaa mmjjeessttuuRadna metoda «ulaska» u sliku-projekciju, kao igra predstave i prezentacije, plivanja imeta-plivanja, spekulacija je nadbanalnim

Primo� Seliškar, Kupalište, Galerija Kri�iæRoban, 3. – 13. lipnja, Zagreb

Akcija «kraðe» umjetnika postavlja pitanja tko je tu kustos,gdje je izlo�beni prostori tko je publika?

Suzdr�ana zagrebaèkapublika, meðutim, ostalaje suha, umjesto sudjelovanja radije preuzimajuæi ulogu svjedoka, odnosno odabiruæi modus de-realizacije

Igor Markoviæ

ajnoviji dvobroj jedinoghrvatskog struènog èaso-pisa koji se kontinuirano

bavi pojavama i projektima u suv-remenoj umjetnosti, iako naiz-gled malen, donosi osim uobièa-jenih rubrika i uvoda èitavih de-set tekstova o relativno nedav-nim umjetnièkim projektima iosobama koje su se zatekle ili ra-de u i oko primarno zagrebaèkescene. Dakle, mogli bi uzviknutida se nešto dogodilo na izdavaè-koj sceni. A istodobno i na um-jetnièkoj. Za kulturni prostor po-put hrvatskoga ili zagrebaèkogato zvuèi pomalo fantastièno jervrlo rijetko uspijevamo nazoèitiièemu (bio to intervju, èasopis,izlo�ba ili što drugo) što bi nastrgnulo iz letargije, provincijskeuèmalosti i tu i tamo èe�njivogpodsjeæanja na šezdesete i se-damdesete kada je Zagreb bioèvrsto ukopan u suvremene um-jetnièke trendove. No spomenutiuzvici stoje – barem djelomièno.

Umjetnièka analizaPrije svega se odnose na inter-

vjue Nade Beroš s amerièkomumjetnicom Andreom Zittel,Henriquea Luza s Alexom Flem-

mingom i Nebojše Jovanoviæa sOlegom Kulikom. Svakako neštomanje uz “retrospektivne teksto-ve” Antuna Maraèiæa o Ivanu Ko-

�ariæu, i Silve Kalèiæ o Slavenu To-lju, dok je u lipnju 2002. blagodeplasirano govoriti i pisati o pro-jektu Sanje Ivekoviæ Lady Rosa ofLuxemburg koji je star dobrih go-dinu dana. No, mo�da to i ne bibio takav “grijeh” da se radi o re-cepciji toga rada u Hrvatskoj ilimakar iz hrvatskog diskursa.Ovako, donoseæi inaèe hvalevri-jedne i kvalitetne tekstove PierraStiwera i Georga Schöllhammera,ostaje gorak okus u ustima èitaèa ipitanje radi li se zaista o skandalukoji se nas ne tièe, do te mjere si-te-specific uratku da se mi o njemune mo�emo ili ne �elimo odreditiili pak, pomalo zlobno reèeno, onekim internim meðuodnosimana umjetnièkoj/kritièarskoj sceni.

Tekst Branka Franceschija oAndreji Kulunèiæ takoðer bi tre-bao i mogao pre�ivjeti sliènuprimjedbu, tim više što su An-drejini radovi na nekoliko razinaslièni Lady Rosa of Luxemburg.Iako se u oba sluèaja inspiracijanesumnjivo crpi iz društvenopolitièkih ideja, njihova preten-cioznost u politièkoj sferi je vrloupitna. Daleko je jasnija njihovaumjetnièka teza, po kojoj su blis-ki: najprije reduciranje forme, apotom i ukidanje tradicionalnih

vrijednosti, uspostavljenje kriti-ke prevladavajuæeg sistema kul-turnih i, mo�emo, dodati, medij-skih vrijednosti. Ontološki gle-

dano, forma je tlaèiteljski obliksvih drugih moguænosti, ali ipretpostavka bilo kojeg povijes-nog oblika �ivota. S obzirom naetimologiju, trebalo bi prouèitiduhovne konotacije koje nudinaša rijeè oblik. Je li u oblini,(Wolmanovom) krugu naša svi-jest konaèno pronašla utoèištekoje æe postati njezin zatvor?Relativni minimalizam kojim se

umjetnice slu�e u oba sluèaja uslu�bi je ne samo preispitivanja idokidanja forme nego i u nekimstvarima koje bi mogli slobodnonazvati McLuhanovskim: šire-njem sredstava ljudskoga komu-niciranja, korištenjem formepreko forme, premošæivanjemznanosti i umjetnosti i na krajuprimjenjivanjem metode umjet-

nièke analize na kritièko vredno-vanje društva, što je za McLuha-na uvijek bila “otvorena moguæ-nost”.

Negdje pomalo i na tom tra-gu, kao “najsuvremenije” i na pu-no naèina najzanimljivije teksto-ve treba istaæi eseje Nade Beroš oSwetlani Hager & Plamenu De-janovu te Vlade Marteka o VlastiDelimar. Kada se ka�e eseje, ov-dje se doista radi o esejima kaoknji�evnoj formi, formi koja jenajbli�a trenutaèno vladajuæemtrendu govora (pa i kritièarskog)u akademskom svijetu. Jer pukonabrajanje i kanoniziranje – po-sebno u pisanju o umjetnosti,koja je otvorena i inkluzivna perse – citata, izlo�bi, pohvala i fra-za (kakvo imamo na�alost prili-ku vidjeti u nekim drugim tek-stovima ovoga broja) gubi vlasti-ti smisao, zatvarajuæi se u samo-reproduciranje, besplodno i uza-ludno pokušavajuæi saèuvati sta-tus i ulogu èuvara znanja, koji supoveæanim moguænostima distri-bucije informacija odavno izgu-bili smisao. Pred pisca takva jezi-ka i stila stavlja se veliki zahtjev itra�i odgovornost, jer raskida-njem veza sa �argonom, akadem-skim diskursom/stilom, postajenezavisan i “neodgovoran”, unajpozitivnijem smislu – ne mo-ra više odgovarati na zadane nor-me iskljuèivosti, “objektivnosti”i dokazivanje pripadnosti pojedi-nom društvenom sloju – opeto-vane i stalne boljke naših prven-stveno mlaðih kritièara i kritièar-ki, ali i mnogih iz starijih genera-cija, a koju su Beroš i Marteksjajno izbjegli.

Kulturalna sintezaBlok recenzija koji zakljuèuje

ovaj broj uobièajeno je prosjeèanza naše prilike, dok na�alost ne-dostaje ozbiljniji dio o recen-tnom i aktualnom umjetnièkom�ivotu i/ili �ivotu umjetnosti,odnosno najave, recimo velikihDocumente i Manifeste (koje suveæ u tijeku), kao i nešto poputFilozofskog �ivota u “Filozof-skim istra�ivanja”. Svakako da fi-nancijski zahtjevi, kao i tehnolo-gija pripreme materijala i samogatiska ne pogoduju takvim po-

duhvatima, ali, s obzirom na toda se ipak radi u unikatu na našojizdavaèkoj sceni, ne bi bilo lošerazmisliti o takvom info-bloku.

Problem, ipak, s ovim brojem(moguæe i koncepcijom general-no) èasopisa nije u tome što onjest – to je dobar proizvod kojiveæ ima i definitivno æe pronala-ziti novu publiku – veæ u onomešto nije. A nije mjesto na kojemubi od vladajuæe nomenklature(bez obzira radilo se o formalnojili neformalnoj) (još) neprepoz-nati umjetnici odvrtjeli nove um-jetnièke, izvedbene filmove, ukojemu bi pronašli novi episte-mièki prostor, u kojemu bi se ek-sperimentiralo s novom esteti-kom, s tehnološkim, socijalnim idrugim sustavima i dekonstrui-rala njihova pravila i zakoni, ukojemu bi se izabirali novi i/ilistari poetski izvori, materijali imoguænosti… Sve to �ivot um-jetnosti nije – mo�da æe jednogadana postati, ali…

Uredništvo, i prije svega glav-na urednica Sandra Kri�iæ-Ro-ban, napravili su sjajan posao, aliobavljen onako kako ga �ele imogu napraviti. I u tome nemanièeg lošega, problem je zapravou kompletnoj sceni koja ne pru-�a, osim povremeno/privremenoznake ozbiljnog �ivota koji mo-�e biti pripušten tekovinama no-ve kulture koja se raða i koja æesvoj procvat u Hrvatskoj (mo�-da) do�ivjeti tek za koju godinu.Problem je i u tome da masovna,medijska kultura nije prodrla uokoštale strukture društvenihteoretièara, a vrlo sporo se pro-bija i meðu, ipak otvorenijima zanove ideje, umjetnicima. I odgo-vor nije u ovakvom �ivotu um-jetnosti, na �alost. Ali upravo po-maci kojih ima (prisjetimo sedvobroja posveæenog medijskojumjetnosti i dizajnu) mogli biposlu�iti kao katalizator u ostva-renju kulture “izmeðu Zemljebuduænosti i Blade Runnera”,kako je naziva Mark Dery, kultu-re koja æe biti naša svakidašnjica,kulture koja više neæe biti elitis-tièka, nacionalna, ili masovna, odkoje æe preostati samo Kultura�ivota. Ili Umjetnost �ivota, kakovam drago.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 31

IIsskkoorraakk iizz uuèèmmaalloossttiiProblem s ovim brojemèasopisa �ivot umjetnostinije u tome što on jest – toje dobar proizvod koji veæima i definitivno æe pronalaziti novu publiku –nego u onome što nije

�ivot umjetnosti 65/66-02, Institutza povijest umjetnosti, Zagreb

èasopisi

Mogli bi uzviknutida se nešto dogodilo na izdavaèkoj sceni, aistodobno i na umjetnièkoj, što zakulturni prostorpoput hrvatskogazvuèi pomalo fantastièno jer vrlorijetko uspijevamonazoèiti ièemu štobi nas trgnulo iz letargije

Nataša Govediæ

skovavši pojam patafizike, AlfredJarry 1911. godine u razgovor oteatru i uopæe estetici uvodi kate-

goriju znanosti imaginarnih rješenja, pata-fizike kao istra�ivanja koje se nalazi nagranici znanosti i umjetnosti, istra�ivanjakoje priznaje kako su mnoge percepcije(pa i one statistièke, laboratorijski kvanti-ficirane) otvorene relativnosti interpreta-cije ili èak “groteskne halucinacije”, kakoveli francuski modernist. Premda nas Xa-vier Le Roy, suvremeni koreograf i perfor-mer te gost ovogodišnjeg Tjedna plesa, neprovodi Jarryjevim patafizièkim vokabu-larom (kasnije korištenim i kod autorapoput Eca, Deleuzea ili Baudrillarda), LeRoyevo scensko djelo Produkt okolnosti(1999) umnogome je dio �arijevske tradi-cije negiranja razlike izmeðu znanosti iumjetnosti, odnosno pokušaja pronala�e-nja tzv. treæeg polja istra�ivaèke otvore-nosti. Le Royev je nastup iza akademskekatedre na praznoj Gavellinoj pozorniciformalno moguæe opisati kao ispovijed,zatim i kao prirodoznanstveno predavanjeo razlozima napuštanja doktorske specija-lizacije iz molekularne biologije (uz poka-zivanje slajdova vezanih za istra�ivanjekarcinoma dojke na kojima je Le Roydoista radio tijekom godina specijalizaci-je), ili opet kao društvenohumanistièkiperformans u kojemu autor objašnjavazašto su i znanost i umjetnost, pa ondasvakako i ples, danas duboko zahvaæenizakonima konzumerizma – pretvaranjasvakog napora otkrivanja u tr�išni proiz-vod veæe ili manje isplativosti. Patafizièkopitanje: KAKO DRUGAÈIJE TUMA-ÈITI TIJELO, tijekom same izvedbe os-taje uznemirujuæe otvoreno – jasno je datijelo nije samo biološki proces, jasno jeda nije samo socijalni proces, jasno je daga postojeæi modeli opisivanja èešæe ogra-nièavaju i reduciraju (pretvaraju u “produ-kt” ovih ili onih disertacija ili predstava),no ne znamo kako izmaknuti potrebi se-mantiziranja tijela ni kako u isti mah uva-�iti i pragmatizam i metaforiènost inter-disciplinarnih istra�ivanja korporalnosti.Ovakav pristup, a govorim to i iz vlastitihiskustava, izaziva otpor disciplinarnih pu-rista i znanosti i umjetnosti, trajno se pro-tiveæi kulturi izoliranih èestica znanja. Putdo kulture disciplinarne interakcije dalekoje te�i i daleko vredniji. Zato æu netomokonèani Tjedan plesa, umjesto nabraja-nja svega onoga što ga èini jednom od sla-bijih ili konvencionalnijih festivalskih go-dina, vrednovati prema patafizièkim krite-rijima uspjelog ispisivanja paralelnog svi-jeta epistemološke slobode, a ne premakriterijima meðusobno èvrsto “zagraðe-nih” spoznaja ili repetitivno konzumeris-tièkih svjetova elitno zavaðenih disciplina.

CanDoCo U kontekstu politièke korektnosti na-

roèito je zanimljivo razmišljati o neuvred-ljivom klasificiranju izvoðaèa koji nastu-paju slu�eæi se “invalidskim” kolicima idrugim pomagalima “hendikepiranih”.Treba li govoriti o drugaèije sposobnim ti-jelima? O zdravstveno zahtjevnijim tijeli-

ma (tako glasi prijevod amerièkog pojma“medically challenged”)? Ili naprosto opatafizièkim tijelima? Èinjenica je da ko-reografije Jamieja Waltona, Javiera de Fru-

tosa i Fin Walkerove naglašavaju ravnop-ravnost tijela pokretanih nogama, rukamaili kotaèima, odnosno nastoje stvoriti no-vi, egalitarni jezik naslanjanja, kli�enja po-zornicom, kontaktnih prijenosa energije stijela na tijelo, saginjanja, simultanih kret-nji. Umjesto fetišizma i voajerizma pro-matranja hiperbolizirane fizièke razlike(“freak” kvalitetom kiborške defragmen-tacije i ispreplitanja udova vlastita tijelabavi se, meðutim, Xavier Le Roy u perfor-mansu Self Unfinished), plesaèima Can-DoCo. va�nija je kontaktna zona svekoli-ko prigrljenih tijela. Liriènost predstave ucjelini nije podila�enje baletnom impera-tivu mršavog, asketskog i atletskog tijela(kao nalièja sublimiranog straha od smrtii starenja), veæ posljedica uva�avanja raz-novrsnosti tjelesnih habitusa, od šetalaè-kih simetrija Waltonove koreografije, pre-ko De Frutosove ironiène parafraze �en-skih baletnih torza koja, meðutim, ne leb-de, nego su u sveèanim haljinama posjed-nuta na pod, sve do staccato vrtnji okosvoje osi ili osi partnera u nje�noj koreog-rafiji uzajamnih prijenosa i okreta kojepotpisuje Fin Walker. U definiranju ete-riène jednostavnosti i scenske èistoæe,

CanDoCo. slijedi apstraktne obrasce kla-siène ravnote�e pokreta, ali ne i kultural-nu maniju industrijski dizajniranog izgle-da. Scenske cjeline ne odustaju ni od vi-

zualne ni od fizièke kontrole izvoðaèkogtijela, s tim da je kooperativnoj plesnojdisciplini u jednakoj mjeri podvrgnuto itijelo u kolicima i tijelo izvan kolica. Kao iu ranijim djelima CanDoCo. (meðu naj-poznatijima su Cross Your Heart i OutsideIn; oboje snimljeno za BBC-jev plesni ar-hiv), gledateljima je ponuðen pogled u in-kluzivnu komunikaciju koja pritom nijeni sladunjava ni moralistièka, nego usre-dotoèena na kreativne procese i moguæ-nosti partikularnih – uzbudljivo nenormi-ranih, nestandardiziranih, nepredvidljivih– dodira tijela.

Hyltonova ulica, Berettinijev klub Robert Hylton, britanski “umjetnik

ulice”, rap/jazz plesaè i koreograf, umjet-nik koji na rijetko motivirani naèin spajavideo art sa �ivom izvedbom, zagrebaèkojse publici predstavio dvama kratkim fil-movima i solo plesom u�ivo uz audiosnimku komediografske rutine Billa Cos-byja te scratching improvizacije DJ maj-stora na glazbenoj tehnici smještenoj splesaèeve lijeve strane. Filmovi su nam de-taljno predstavili Hyltonov etnografskikontekst: siromašno britansko predgraðe,

išarane zidove i krovove, smeðe visokezgrade i prazne parkove, rasno markiranosusjedstvo i druge va�ne informacije oikonografiji uliènog plesa kao umjetniè-kog jezika inaèe socijalno nevidljivih tam-noputih Britanaca. Filmovi su dakle fun-kcionirali kao društvena informacija kojubismo teško mogli dopremiti na pozorni-cu izvanfilmskim sredstvima. Sam ples uonoj je mjeri patafizièan u kojoj izvoðaèna licu mjesta izmišlja vokabular ritmiènooštrih i naglih pokreta na razmeði rapa,jazza i suvremenog plesa, ponovno odbi-jajuæi ogranièenja ma kojega od upotrijeb-ljenih konteksta, nipošto ne pristajuæi daih fizièki, narativno ili socijalno izolira.Sociološkom analizom trendovskog po-našanja uz pomoæ plesa bavi se i MarcoBerrettini, èija je predstava Sorry, Do theTour elaborirana antologija disco-kineti-ke, ironiènog recitiranja monotone fra-zeologije disco hitova (I feel love, I’m inlove, I feel for you, I love the way you loveme itd), disco rituala paradnog samopoka-zivanja, ali još i više studija socijalnog li-cemjerja i površnosti koji prate la�no gla-murozni �ivot po noænim klubovima. Udvoipolsatnom plesnom maratonu pred-stave, dramaturški osmišljenom kao “dis-co natjecanje”, Berrettinijev klub himbeprikladno je groteskno zrcalo svim mon-denim plesnim zabavištima diljem svijeta.Groteska je, k tome, vjerojatno najstarijepatafizièko sredstvo, blisko ideji namjer-nog slamanja sustava prediscipliniranih ti-jela. Berrettinijevi plesaèi variraju od plej-bojevski besprijekornih plavuša do asi-metrije sredovjeènih i plesno netreniranihmuškaraca, no svi su uposleni kako bi de-monstrirali ispraznost mehanizma discoizgleda i uopæe naèina �ivota. Citirat æuplesnu teoretièarku Robertu Galler: Naisti naèin na koji društvo kreira ideal ljepo-te koji je opresivan za sve èlanove togadruštva, društvo takoðer kreira i model fi-zièki idealne osobe koja ni u kom sluèaju nepokazuje slabost, gubitak ili bol... Nemoæneili ostarjele osobe u takvom sustavu pred-stavljaju simbolièku prijetnju èitavom mo-delu ponašanja, zato što nas podsjeæaju ko-liko je ovaj isti sustav i njegov mit o savrše-nim tijelima u stvari krhak i la�an.

Tabletice uoèi eksplozijeLuksemburško-hrvatska predstava Per-

sen koreografkinje Aleksandre Janeve nascenu izvodi i tanku liniju koja dijeli soci-jalizaciju od agresivnosti i destrukcije. Ma-le zajednièke igre, zafrkavanja i improvizi-rani razgovori izvoðaèa kontrastirani supanikom od aktiviranja ruène bombe ilieksplozijom koja prijeti uništenjem u tre-nutku kada to nitko ne oèekuje – bez ob-zira na prethodno investirani strah ili su-radnju. Veæ od prve slike izvoðaèkih tijela,koja upadaju na pozornicu kroz vrata po-put kakve baèene robe, koturajuæi se sce-nom u zgusnutom neredu ogoljenih “leše-va”, jasno je da prolog predstave (Janevapredstavlja izvoðaèe i oni nam le�erno go-vore o sebi, udobno zavaljeni u stolce, je-dan drugome masirajuæi stopala itsl.) slu�ikao krinka integracije, dok ostatak doga-ðanja sugerira unutarnji raspad i autodes-truktivnost grupe, naizgled zaokupljenezajednièkim logorovanjem. Persen je jedi-na predstava Tjedna plesa 2002. godinekoja je uhvatila tihe silnice politièke para-noje koja nas okru�uje: europsko “logo-rovanje” u blizini teroristièkoga kaosa Af-ganistana, Indije, Pakistana i velikog meš-tra sviju aktualnih genocida (SAD-a) kaouistinu opravdani razlog za persen (lijek zasmirenje). Izvoðaèi stalno gube “sigurna”uporišta, ponavljaju udarce glavom o zidili o pod, stvaraju slike nijemog u�asa(primjerice: vezujuæi kosu Cristine Numatankim vezicama, tako da izgleda sablasnorazapeta od udara vjetra ili detonacije) is-prepletene s pokušajem oèuvanja “nor-malnosti” u svakodnevnim razgovorima igestama. Politika prestrašenih tijela: imali toènijeg opisa vremena kojemu svjedo-èimo? Patafizièki, a ujedno i koreografskiodgovor: plešemo ne radi “smirenja”, ne-go radi vraæanja snage tijelu koje odbijamedijatorstvo destrukcije.

32 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Tjedan plesa vrednovat æu premapatafizièkim kriterijima ispisivanjaparalelnog svijeta epistemološkeslobode

Uz 19. tjedan suvremenog plesa, odr�anod 31. svibnja do 9. lipnja u Zagrebu

PPaattaaffiizziikkaa:: 11991111--22000022 ii ddaalljjee

Ovakav pristup izazivaotpor disciplinarnih purista i znanosti i umjetnosti, trajno seprotiveæi kulturi izoliranih èestica znanja.Put do kulture disciplinarne interakcijedaleko je te�i i dalekovredniji

Emina Višniæ

ijelo je objekt i subjektsvakog performativnogèina, što je osobito oèito u

plesu. Ono je tu centar dogaðajai situacije, bilo da je ono klasiè-no plesno tijelo, bilo da je tijelokoje govori, koje se urušava usebe, koje djeluje na druga tijela.Ono je takoðer nositelj znaèe-nja, onih jasnih i oèitih, i onihmetaforièkih i simbolièkih, ali ionih suptilnijih, koji nastaju unadogradnji ili upisivanju u/natijelo. Tijelo, pogotovo tijelo uteatru, ne mo�e biti prazni ozna-èitelj. Ono je izraz i izra�eno,sadr�aj i forma.

U plesnom kazalištu tijelo jeuvijek na neki naèin u kretanju,pa èak i onda kada miruje. Pokretje opis tijela i njegova re/prezen-tacija. Prezentacija, u smislu datijelo oznaèava osobnost, posto-jeæu ljudsku jedinku, a reprezen-tacija jer je dio performativnogèina pa nu�no predstavlja i neštodrugo. Naèin na koji je tijelo pri-kazano na sceni, kako se premanjemu odnosi performativni i au-torski subjekt, kako se ono treti-ra, jedan je od bitnih segmenataperformativnog èina u cjelini.Veæ samo èinjenica je li pred našeoèi stavljeno klasièno lijepo tije-lo ili neko drugo i drukèije, veæpuno govori. Bitno je takoðerodrediti je li ono prikazano kaocjeloviti entitet, ili se na neki na-èin fragmentira. Zatim, je li onoprisutno samo kao dio neke ap-straktnije kompozicije, kako jeto na primjer u klasiènom baletu,ili je ono samostalno, ogoljeno.Kako se ono odnosi prema dru-gim tijelima, onima na sceni, ali ionima u publici? Je li tijelo, i nakoji naèin, ako jest, nositelj kul-turnih odrednica? Koliko je nje-govo pojavljivanje na pozornici injegova recepcija uvjetovanarodnom kategorijom? Mo�e li ti-jelo biti novo polje za razvoj teo-rijske misli, mo�e li ono teorijipru�iti novu vrstu diskurza?

Le Roy i znanostPredstava Product of Circum-

stances Xaviera Le Roya istra�u-je, razmišlja pokazuje i prikazujetijelo u njegovim razlièitim obli-cima i funkcijama. Product ofCircumstances po svome je obli-ku teorijsko predavanje u formibiografije (ispovijedi) koja naodreðenim mjestima izlazi iz dis-kurza reprezentirajuæi izgovore-no, i to na taj naèin da se dio tek-sta koji je vezan uz znanstvenopodruèje (molekularna biologi-

ja) prikazuje slikama malignihtkiva na dijapozitivima te statis-tièkim grafikonima, dok se diovezan uz ples reprezentira izvo-

ðenjem razlièitih sekvenci pok-reta. Ono što ujedinjuje ova dvanaizgled nepoveziva podruèja,osim toga što u oba mo�emopronaæi jednake politièke i soci-jalne institucije temeljene na mo-æi, jest upravo bavljenje tijelom.Djelujuæi unutar struktura ofici-jelnih znanstvenih institucija,autor je posumnjao u objektivnoznanje i primijetio da znanstvenametoda kopira kapitalistièku me-todu stvaranja tr�išta: Znanost injezini objekti istra�ivanja tenjezini zakljuèci proizvode se, neistra�uju, kao što i kapitalistièkaekonomija zapravo više na istra-�uje tr�ište i potrebe ljudi, veæ tepotrebe proizvodi kako bi moglaplasirati robu koja æe zadovolja-vati te iste, la�ne, proizvedenepotrebe. Znanost �eli upravljatitijelom, kontrolirati ga. Ona nekreæe od njega samog veæ od se-be same, te ga stavlja u zadaneokvire, metode, termine. Ononije svrha samog istra�ivanja veæje svrha unaprijed odreðena pro-jiciranom znanstvenom spozna-jom, koja pak vodi društvenomuspjehu i novcu.

Le Roy i umjetnostS druge strane, izvoðaè u od-

reðenim navratima eksperimen-tira s tijelom, ne s njegovim sta-nicama i genima, veæ sa �ivim,cjelovitim tijelom, i to tijelom nasceni. Koristeæi ironiju kao stav ipoziciju govorenja, kritièki seodnosi prema rigidnim principi-ma plesnih škola i tehnika, odonih klasiènog baleta do suvre-menijih metoda, poistovjeæujuæiih tako s postavkama na temeljukojih biologija objašnjava objek-te svojih istra�ivanja. Od tijela setu zahtijeva da se prilagoðuje

tehnici, metodi, nekom apstrak-tnom naèelu, a ne da se odreðenanaèela eventualno iskušaju,primjene na nekom individual-

nom tijelu, odnosno da to indivi-dualno tijelo, kroz novu inter-pretaciju (koja se dogaða veæ sa-mim time što neki pokret proiz-vodi specifièno tijelo), istompokretu daje novi oblik, novaznaèenja. Tijelo je, meðutim, in-strument plesa, njegov subjekt iobjekt, ono koje proizvodi pok-ret i ono koje taj pokret (tajproizvod) jest.

Tako tijelo, okrenuto sebi i izsebe, mo�e eksperimentirati svlastitom formom i cjelovitošæu.Ono mo�e, kao u ovoj, a osobitou drugoj predstavi Xaviera LeRoya (Self Unfinished), s obzi-rom na pokret koji poduzima i napoziciju koju zauzima, izgubitivlastitu formu i postati neko dru-go tijelo. Ono se uslijed toga ras-pada na fragmente i sastavlja se, upercepciji gledatelja, u neku sas-vim novu cjelinu. Xavier Le Roytijelom dizajnira slike koje se od-mièu od same slike tijela i jednimhalucinogenim, kreativnim pro-cesom percepcije postaju neštodrugo. A sva ona pitanja koje o ti-jelu postavlja unutar svog preda-vanja/ispovijesti realizira i pokre-tom: funkcije i disfunkcije tijela(ili što tijelo mo�e i radi li to u ne-koj funkciji ili s nekim drugim ci-ljem), njegove dekonstrukcije iponovna konstrukcije, tijela kaopokretnog entiteta. Uz mnogadruga pitanja na kraju zakljuèujeda je ono što pred nama stoji kon-taminirano tijelo, ono nije oslo-boðeno gradnje posebnih, za nje-ga specifiènih znaèenja, ono na/usebi nosi balaste svih onih uèita-vanja u njega (biologijskih, teorij-skih, plesnih, društvenih, povijes-nih...) i zbog toga ga je nemogu-æe, kako Le Roy tvrdi, pretvoriti uteoriju.

Košuljice materijePrestava Self Unfinished bavi

se sliènim pitanjima i to ovdjekoristeæi samo tijelo i njegov od-nos prema prostoru i objektimau njemu. Kroz predstavu se po-navljaju iste linije i smjerovi kre-tanja, u kojem su odreðeni ob-jekti u prostoru (stol i stolica,zid, kazetofon) odredišne toèkeod kojih se ili prema kojima se ti-jelo kreæe, odnosno po/sa koji-ma se kreæe. Ono je u nekim di-jelovima “normalno” (odnosnouobièajeno) ljudsko tijelo, ali se“pretvara” i u kiborg-tijelo, u ti-jelo s filmske vrpce koja se una-zad premotava (pokretne slike –pokretno tijelo) ili u dvostrukotijelo. Ono poput zmije presvlaèisvoju košuljicu, svoju drugu ko-�u (odjeæu) i poprima oblik dva-ju poloviènih tijela spojenih ujedno, kada postaje neko izokre-nuto, drukèije, drugo tijelo. Nes-tvarno, ali potpuno u realnostiprisutno. Èitava je predstavaproces u kojem se ruši stabilnaslika tijela, ali njoj se na kraju ivraæamo. Ona funkcionira neg-dje izmeðu te dvije vizije. Razgo-liæeno tijelo u izokrenutom po-lo�aju više nije (ili nije samo) sli-ka ljudskog tijela, veæ postajenešto neodreðeno, neodredivodrugo, koje se jedino mo�e odre-diti u gotovo halucinogenomprocesu percepcije, gdje onopreuzima oblike individualnihasocijacija, pa postaje kokoš, van-zemaljac, stara voštanica, itd. Utom polo�aju ono se poèinje kre-

tati i tako, doslovce, prikazujenaopaku sliku tijela. Stra�njica seodjednom poène percipirati kaoneka èudna glava, ruke postajunoge, a noge ruke. Efekt je, koli-ko u prvi mah zabavan, zapravopoprilièno tjeskoban. Naime,nesigurnost i nestabilnost našeslike o sebi i drugima, pa èak i uonom najoèitijem, onom štosmatramo lako èitljivim jer je fi-zièko, dovodi u pitanje bilo kak-vu moguænost objektivnog, toè-nog i istinitog sagledavanjastvarnosti.

Manjak razlikeCanDoCo., britanska plesna

skupina koja je veæ drugi put gos-tovala u Zagrebu, pokušala je ek-sperimentirati s tijelima izvoðaèakoja nisu uobièajena, koja su hen-dikepirana, drukèija, “ne-plesna”.

Meðutim, ovdje taj eksperimentnije krenuo u smjeru otkrivanjadrugog pogleda na ples koji biproizašao iz onog drukèijeg tijela,veæ se ne-plesno tijelo invalidapokušava tretirati kao plesno. Ni-je se uspjelo stvoriti neki posebniplesni jezik, ili barem reèenicu,nego se ostalo pri klasiènom ap-straktnom plesnom pokretu ko-jemu se klasièno ne-plesna tijela,na neki naèin osakaæena, odnosnonecjelovita, pokušavaju prilagodi-ti. Tako ples hendikepiranih ljudiviše izgleda kao pokušaj (s apso-lutno nedosti�nim ciljem) da iz-vedu odreðenu plesnu sekvencujezika koji ne proizlazi iz njihovihtijela veæ ga prilagoðava jeziku ne-kih drugih tijela. Zanimljivo je,doduše, da se jedno medicinskopomagalo (invalidska kolica) uzi-ma za integralni dio tijela, ali sekoristi (opet na�alost) za postiza-nje scenskih efekata karakteristiè-nih za klasièni plesni izrièaj (pi-ruete, dua, itd.). Svakako ne trebaumanjivati znaèenje pokušaja dase poka�e kako i ta tijela moguplesati, ali, kako se meni èini, pu-no bi zanimljivije bilo pozabavitise pitanjem jednog specifiènogplesnog jezika koji bi proizašao iztih tijela, koja su u ovim izvedba-ma i dalje ostala druga tijela. To jeumjetnièki i koncepcijski punozanimljivije pitanje, od ovog, ubiti socijalnog (socijalizirajuæeg):uklapanje ne-zdravih tijela u za-jednicu zdravih. Radi se tu o hu-manistièkom principu koji se te-melji na la�noj izjavi da smo misvi isti. Naravno da su naèelno svaljudska biæa ista, meðutim, još jebitnija njihova razlièitost, razlièi-tost kao potencijal koji mo�eproizvesti novu, drukèiju kvalite-tu – u opæem i u plesnom smislu.

Višak prekrasnih tijelaI u drugim su se predstavama

koje smo mogli vidjeti u sklopuprograma ovogodišnjeg Tjednapropitivala tijela na razne naène.Tijela izvoðaèa u odnosu, u vari-janti kada su ona odvojena i po-kušavaju stupiti u komunikaciju,koristeæi za to i publiku kao od-reðeni katalizator (Q&A, VeryPrivate/Very Public Emila Hrva-tina) ili onda kada ona jedna oddrugih preuzimaju plesni materi-jal (izrièaj) i tako stvaraju jedannovi (BAD Co. u predstavi Solome), ili kada glumaèka i plesna ti-jela zajednièki grade novi materi-jal (ZPA-ova predstava ‘M.U.R’).S druge strane, predstave slavneBatsheva Dance Company i Bale-ta Preljocaj više-manje ostaju narazini prikaza tipiènih “prekras-nih” plesnih tijela i uglavnom ihkoriste da bi s pomoæu njih stvo-rili scenski atraktivnu koreogra-fiju. Od predstava tog tipa iz-dvojila bih onu Akrama Khana injegove skupine, gdje se, osimšto se tijela tretiraju kao dio par-titure koja nastaje u procesu iz-meðu kreacije i razaranja, frag-mentacije i ponovnog okuplja-nja, istra�uje kako tijelo reagirana razlièite “podra�aje” (glazbu,svjetlo, govor) i koja zapravosvoj izrièaj gradi negdje izmeðuekstrema kojima se bavi. Tijelo jeneprekidni proces nastajanja inestajanja, koji, meðutim, nije ine mo�e biti sam sebi dovoljan,veæ postaje i postoji u odreðe-nom kontekstu. A kazališni iplesni kontekst, okvir je kojipredstavlja polje bezbrojnih mo-guænosti propitivanja tijela kao(ne)stabilnog entiteta u odnosuprema drugom – izvoðaèu, gle-datelju, prostoru.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 33

NNeetteettoovviirraannee ssttaazzee ttiijjeellaaNaèin na koji je tijelo prikazano na sceni, kakose prema njemu odnosiperformativni i autorskisubjekt, kako se ono tretira, jedan je od bitnihsegmenata performativnogèina u cjelini

Uz 19. tjedan suvremenog plesa

Tijelo poput zmijepresvlaèi svoju košuljicu, svojudrugu ko�u (odjeæu) i poprimaoblik dvaju poloviènih tijelaspojenih u jedno,kada postaje nekoizokrenuto, drukèije, drugo tijelo. Nestvarno,ali potpuno u realnosti prisutno

Ivana Slunjski

a bi osobni izraz konstituirao uumjetnièki èin, u procesualnu inte-rakciju koja o�ivljava kanalizira-

njem predstavljenog i recipiranog, umjet-nik prihvaæa opasnost da ono (nje-mu/njoj) najvidljivije u izlaganju budeprepoznato kao nevidljivo. Prihvaæanjemtog rizika on/a svojevoljno pristaje na de-formiranje poèetnih predod�bi, brisanjevlastite osobnosti i nadopisivanje stranih,ali jednako legitimnih artikulacija. Svojidentitet umjetnik ne posti�e (samo) au-torefleksijom, veæ i kreacijom povanjšte-nom nutrinom. Eksponiranjem rada jav-nosti poèetne se intencije razla�u da bitek ponovnim preslagivanjem zadobileumjetnièku vrijednost. Jedina moguænostrealizacije te kljuène instance je odgovorkoji umjetnik dobiva s druge strane. Dru-ga strana tada predstavlja njegov alteritetkojim se potvrðuje. No relevantan odgo-vor mo�e uslijediti samo kad je uspostav-ljena odgovarajuæa komunikacija. S obzi-rom na to da komunikacija izbija na mjes-tu naprslina meðusobnog nerazumijeva-nja, neslaganja i neprihvaæanja stavovarazlièitih strana, problem koji ovakvimrazmatranjem dospijeva na vidjelo jest štouèiniti kako bi se potakla dostatna komu-nikacija.

Slobodni ili iznuðeni odgovor?Kako aktivirati gledatelja a da to ne bu-

de iznuðivanje? Je li manipulacija ljudima utom sluèaju opravdana? Emil Hrvatin sepredstavom Q&A Very Private. Very Pub-lic., koju smo imali prilike vidjeti na ovo-godišnjem Tjednu suvremenog plesa, na-šao na sliènom tragu propitivanja kazališneprezentnosti. Svom autorskom zadatkupretpostavlja pitanje odgovornosti gledate-lja za kazališni dogaðaj. Inzistirajuæi na vr-lo intimnom anga�manu performera na vr-lo skuèenom dijelu scenskog prostora, nakojem su ujedno bili rasporeðeni i gledate-lji, Hrvatin provocira odnose izmeðu dva-ju performera i odnose izmeðu performerai gledatelja. Navoðenje gledatelja na reakci-ju zapoèinje odmah pri ulasku u izvedbeniprostor. Izvedbeni prostor odijeljen je nep-rozirnim zastorom na dva jednaka dijela. Usvakom dijelu predoèena je naoko ista sce-na: performer leðima okrenut gledateljimakleèi na koljenima. Prepuštanje odabira li-jeve ili desne strane èini mi se ujedno i jedi-na re�ijski nekoordinirana svjesna aktivno-st gledatelja. Svaki naredni korak akcije ireakcije veæ duboko zadire u ono što bihbez veæeg okolišanja nazvala manipulaci-jom. Daljnje reakcije gledatelja, bile onepozitivan ili negativan odgovor na ponuðe-ni izazov, zorno demonstrirajuæi principkompjutorskih igrica avantura, unaprijedsu jasno zacrtane i njihov slijed ne mo�ebitno omesti tijek niti promijeniti konaèanishod predstave. Tomu u prilog svakakotreba spomenuti primjer prešutnog (aliipak) odbijanja jedne gledateljice da na per-formerov nalog zapisuje zbivanja na sceniu blok papira koji joj je usput turnuo u ru-ke, kako bi u dogledno vrijeme prouèionjezine zapise i potom ih javno prezenti-rao. Kad veæ ona nije ništa zabilje�ila, uèi-nio je to performer sam. Dakako da njezi-

na bilješka ne bi bila istovjetna njegovoj, alito ništa bitno ne mijenja na stvari. Gledate-ljica je opiranjem utjecala na vrijednost jed-ne mikrorazine, ali rezultat njezine reakci-

je unutar te mikrorazine predstave bio jetoliko neznatan da nije pomutio poredak uvrijednosti makrosustava.

La�ne ispovijediMo�da jedna od najveæih manipulacija

sadr�ana je u predstavljanju performerakroz skrušeno i pokajnièko ispovijedanjenjihovih najskrovitijih frustracija. Sim-boliènim skidanjem ko�e, u predstavi pri-kazanim ljuštenjem s tijela maske za èiš-æenje pora, performeri obræu fokus naunutra, pru�ajuæi pogledu ono što je do-tada bilo nevidljivo. Dotada nevidljivopostaje vidljivo ranjivo. Hiperekstenzijaranjivosti u momentu podizanja nepro-zirnog zastora i reduciranjem barijere naporoznu mre�u otkriva biæe razapetosvojom spolnošæu i sputano opredjelje-njem na raskomadanost seksualnog nago-na. Ali ta ranjivost je dvojako usmjerena.Ako su performeri ti koji se nalaze nameti ispitivalaèkog pogleda, zašto ne bi upotrazi za ravnopravnim sudionicimadiobe kazališnog zbivanja otvoreni ranja-vanju bili i gledatelji? Tada je izlika zasvako neugodno podbadanje gledatelja iizazivanje njihove reakcije opravdana. U

ovom sluèaju manipulacija je dvoznaèna.U prvom redu akteri i gledatelji nikad nekreæu s istih pozicija. Akteri su uvijek uprednosti pred gledateljima koji se s iz-

voðaèkim materijalom susreæu prvi put.Druga vrsta manipulacije odnosi se na tokoliko akteri uopæe mogu biti privatni nasceni. Iako su i u svakodnevnom �ivoturijetki trenuci u kojima je moguæe razlu-èiti što je od vidljivog doista naša prezen-tnost, a što reprezentnost, malo je reæi dabivanje na sceni gotovo neizostavno pot-pada pod kategoriju reprezentnosti.Unatoè izrièitom ispovjednom kontek-stualiziranju odnosa gledatelja i perfor-mera predstava u kontinuitetu zadr�avapopriliènu dozu ledene sterilnosti. Da jei to samo smišljena strategija, potkrep-ljuju nazuvci s prizvukom bolnièke bjeli-ne predviðeni za stopala gledatelja prijenjihove penetracije u neoskvrnjeno ok-ru�je izvedbe.

Srastanje ili natjecanje? Predstava koja se nekim toèkama nasla-

nja na Hrvatinovu je nova, na Tjednu pre-mijerno izvedena, predstava BADco. Pred-stava Solo Me nastala je spajanjem dvaju pr-vobitno neovisnih sola Pravdana Devlaho-viæa i Nikoline Pristaš. I ovdje su gledateljipodijeljeni u dvije skupine, jedna od njihzauzima pozicije klasièno postavljenogagledališta, a druga zatvara rubove èetvero-kuta scene. Za razliku od Hrvatinove pred-stave, gdje su obje skupine gledatelja pod-lo�ne direktnom manipuliranju izvoðaèa,ovdje je gledateljima u klasiènom gledalištuto uskraæeno. Preplitanje sola Nikoline iPravdana propituje graniènu zonu samos-vijesti koja je upravo odreðena odslikom uveæ znaèenjski pro�etom svijetu. Izvoðaèipreuzimaju jedan od drugog obrasce kreta-

nja prilagoðavajuæi ih svojim normativima.Dva potpuno razlièita sola takvim posvaja-njem dobivaju drukèiju kvalitetu poprima-juæi srednju putanju. Pokušaj rašèlambejednog sola da bi se drugi oèuvao od mije-šanja propada jer je izazvan �eljom drugogkojom bi se nametnuo prvom. Vrijedi i ob-rnuto. Iz viðenog nije jasno što potièe iz-

voðaèe na preuzimanje obrazaca kretanja.Rezovi nastali naknadnim kalemljenjemteorijskih apstrakcija kao i rezovi umeta-njem stanki za vrijeme miješanja glazbe isvjetla djeluju nasilno na plesni predlo�ak.Ekspresivnost i bogatstvo plesnog vokabu-lara Nikoline Pristaš oplemenjeni su res-kom drskošæu koja je svakako dobrodošlasvakom performeru u pronala�enju inova-tivnog izraza, ali toliko dugo dok ostaje uokvirima scenskog materijala i pristupa.Ometanjem gledateljeve percepcije i recep-cije odguravanjem od njih u skok ili nekidrugi pokret, kao i šaputanjem gledateljicizapisa koje je Pravdan Devlahoviæ bilje�ioza vrijeme Nikolinina sola takoðer nastajunepotrebni rezovi koji su svrha sami sebi.Ne vidim zašto bi autorski zamišljena ipredviðena (sic!), strogo kontroliranareakcija gledatelja bila va�nija od bilo kojegdrugog individualnog do�ivljaja ili reakcijeiz publike. Skupini ljudi okupljenoj podimenom BADco. nije toliko primarno po-taknuti izravnu interakciju s gledateljima,ali kad im zatrebaju za provedbu pokojezamisli, gledatelji naglo postaju vidljivi inadasve dostupni izravnim instrukcijamaizvoðaèa. I u ovom i u sluèaju Hrvatinovepredstave zaèudila me mlitavost gledatelja ipotpuno pasivno prepuštanje volji izvoða-èa. Predajom manipulativnim potezima au-tora potiskuje se objektivna druga stranakoja kritièno zrcali autoreferencijalnostuprizorenih subjektiviteta. Prihvaæanjemanipulacije istodobno znaèi i gubitak lo-giènog rasuðivanja, a time i nemoguænostdekonstrukcije djela i reinterpretacije zna-èenja.

34 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Kako aktivirati gledatelja a da tone bude iznuðivanje? Je li manipulacija ljudima u tom sluèajuopravdana?

Uz 19. tjedan suvremenog plesa

DDrruuggaa ssttrraannaa iizzvveeddbbee:: ppuubblliikkaa

Akteri i gledatelji nikadne kreæu s istih pozicija.Akteri su uvijek u prednosti pred gledateljima koji se s izvoðaèkim materijalomsusreæu prvi put. Drugavrsta manipulacije odnosi se na to kolikoakteri uopæe mogu bitiprivatni na sceni

Reakcije gledatelja, bile one pozitivan ili negativanodgovor na ponuðeni izazov, zorno demonstrirajuæiprincip kompjutorskih igrica avantura, unaprijed sujasno zacrtane i njihov slijed ne mo�e bitno omesti tijek niti promijeniti konaèan ishod predstave

Nino Zubèeviæ

vjezdani avangardni saksofonistJohna Coltrane postao je nakonsvoje smrti 1967. legenda jazza èijoj

su va�nosti ravni jedino Louis Armstrongi Charlie Parker. Kao instrumentalist,Coltrane im je u tehnièkom i imaginativ-nom smislu bio ravan, a kao kompozitornadmašivao je obojicu. U komponiranjuse isticao zadivljujuæim brojem formi –blues, balade, duhovne pjesme, rapsodije,elegije, suite, slobodne forme i mješavineraznih kultura. Svojim sljedbenicima u os-tavštinu je dao prije svega trajnu potrebuza tra�enjem i glazbenim lutanjem premavlastitom ispunjenju.

O�ivljavanje sopran-saksofonaJohn Coltrane je široj publici postao

poznat 1955., kada je poèeo svirati u da-nas legendarnom kvintetu Milesa Davisate su ga odmah prepoznali kao original-nog ili pak èudaka. U travnju 1957. Col-trane je otišao ili su ga otpustili (istina jeostala nepoznata), i to ne zbog sklonostistilistièkom ekstremizmu nego zbog ovis-nosti o heroinu i alkoholu, problemu skojim se suoèio veæ te iste godine. Kon-troverznost je poèivala ne samo u njego-vim harmonijskim eksperimentima, nakoje je u poèetku najjaèi utjecaj imaoDexter Gordon, nego u brzini sviranja tenaglom prekidanju fraza.

Sve su se te karakteristike još pojaèale1957. za vrijeme višemjeseène suradnje sTheloniusom Monkom, nakon èega seponovno pridru�io Davisu, koji je tadaeksperimentirao skraæivanjem akorda tese potpuno posvetio onome što Ira Gitleru Down Beat zove zvuènom plohom. Tatehnika velike brzine, kojoj kao da je svr-ha uèiniti note neodoljivima, izgleda kaoneki nusprodukt Coltraneovih harmonij-skih istra�ivanja. Coltrane je govorio osviranju istog akorda tri ili èetiri puta raz-lièito unutar jednog takta, ili o preklapa-nju akorda prije promjene, nagovještava-juæi daljnja istra�ivanja gornjih harmonij-skih intervala koja su otpoèeli CharlieParker i booperi. Nastojeæi oblikovati to-liko mnogo harmonijskih varijanti prijeizmjene, Coltrane je nu�no bio dovedendo neprirodne brzine, ponekad i do asi-metriène podjele takta.

Tek je nakon drugog napuštanja Davisa(1960.) do punog izra�aja došla Coltra-neova kreativna i izvoðaèka snaga. Njego-vo prvo snimanje nakon raskida rezultira-lo je s My Favorite Things, zadivljujuæomèetrnaestminutnom reinterpretacijom ko-ja je potresla jazz fanove svojim orijental-nim modalizmom. Tu je Coltrane o�iviosopran-saksofon, èime je potaknuo gene-raciju mladih glazbenika da istra�uju tajinstrument. To je djelo ostalo Coltraneovzaštititni znak sve do njegove smrti, una-toè bizarnim stilskim metamorfozama usljedeæih pet i pol godina.

Putovanje protiv strujeGodinu dana kasnije Coltrane je zapo-

èeo snimanje dugaèkog studijskoga ko-

mada Africa/Brass. Taj veliki band-ekspe-riment jednim je dijelom bio proširenjenjegovih ranijih modalnih eksperimenta-cija s Davisom. Modalni stil nadomjestio

je akordsku progresiju kao temelj za im-provizacije, uz sporiji harmonijski ritam idijelove intervala koji su samo ponekadkorespondirali s tradicionalnim dur i molljestvicama. Jednako kao što su njegovaprodu�ena sola bila uzor rock gitaristima,tako je i zadivljujuæa raznovrsnost kojuColtrane pokazuje na ovom albumu utje-cala na razvoj minimalizma.

Od samog poèetka, a posebno oduvodnih nota Coltraneova sola, Africa jezvuèni ekvivalent putovanja protiv struje.Elementarna snaga njegova poliritmièkogmodalizma bila je nepoznata dotadašnjojpopularnoj glazbi. Coltrane je eksperi-mentirao s dva basista, a kasnije je koris-tio razlièite latinoamerièke i afrièke uda-raljke te – nevjerojatno – dvojicu bubnja-ra. To je ujedno bila kulminacija Coltra-neove potrage za ritmièkim ekvivalentomza beskrajnu širinu vizionarskog do�ivlja-ja. Obièno je preuzimao dugaèka sola pra-æen samo bubnjarom – solo saksofon na-suprot bubnjeva bila je Coltraneova kon-cepcija gole glazbe, usamljenog zvuka ko-ji plaèe – ne u divljini, veæ negdje u prvo-bitnom kaosu. Njegova glazba ne evocirasamo d�unglu, veæ i sve ono što je posto-jalo prije nje.

Posveæenost religijiColtraneova spiritualistièka razmatra-

nja dovela su ga do prouèavanja indijskeglazbe, èiji su neki elementi prisutni veæ ina albumu Africa/Brass, a još i više na al-bumu Impressions pod nazivom India,snimljenom u studenom 1961. Istog jemjeseca nastao i Spiritual, komad koji jejasno pokazao da Coltrane namjerava uz-diæi jazz iz salona do nebesa. Njegovi is-toèni utjecaji bili su glavni usmjerivaèi fu-zije Istok – Zapad u jazzu i rocku kasnihšezdesetih, a i kasnije.

Korištenje jazza kao molitve i medita-cije takoðer je vidljivo u Alabami, elegijiza �rtve miniranja crkve u Birminghamu1963. Ovdje, kao i u ranoj verziji njegovenajèuvenije balade Naima, Coltrane je os-kudan u frazama kao što je tmuran u to-novima. Takvi tonovi, koje su mnogi kri-tizirali kao preoštre i emocionalno osiro-mašene, neodvojivi su od Coltraneovihshvaæanja prema kojima se osjeæaj apso-lutne èistoæe mo�e dobiti kroz odsutnostsentimentalnosti. Umjesto raskoši, on ra-dije bira jasnoæu i prodornost.

Coltraneova posveæenost religiji, kojaje poput njegove glazbe uèinila od njegauzor, pogotovo, ali ne i iskljuèivo, meðumladim crncima, najjasnije je izra�ena naalbumu A Love Supreme. Album se poja-vio poèetkom 1965., na oduševljenje pub-like i kritièara te se smatra Coltraneovimremek-djelom. Ipak, on je u stilistièkompogledu sinteza svega, jer njegov modali-zam i stil podsjeæaju na Spiritual i Indiju,

kao i na jednostavno razumljiv lirizam snjegova prethodnog albuma Crescent.

Meditations, snimljen godinu nakon ALove Supreme, najbolja je kreacija kasnog,a mo�da i ukupnog Coltranea. On mo�danikad neæe biti tako pristupaèan kao ALove Supreme, ali je znatno više revolu-cionaran i vrijedan divljenja. Meditationsje uspio ne samo zbog transcendentalnesnage koju dijeli s A Love Supreme nego izbog jasnoga kontrasta izmeðu šamanis-tièke mahnitosti Coltranea i tenora Pha-roah Sandersa na poèetku The Father andthe Son and the Holy Ghost. Ništa što jedošlo nakon Meditations nije ga dostigloni u strukturalnoj kompleksnosti ni uprofinjenosti.

Spas dušeTo je mo�da ono što nedostaje glazbi iz

Coltraneova posljednjeg razdoblja. Sve su

pjesme postale meðusobno zamjenjive, au njima nema više nikakve potrage. Jedinaomiljena tema koju sada izvodi spas je du-še. To mo�e biti njihova slava, ali i njihovoogranièenje. Ovo posljednje sve je oèitijeu neinspirativnom nadmetanju tzv. Col-traneove mašine, koja slijedi posljednjestope svoga gospodara, a takoðer i u ta-dašnjem napuštanju slobodnog jazza kaobe�ivotnoga konca kako glavne struje, ta-ko i eksperimentalnog jazza.

Posljednji album koji je Coltrane sni-mio bio je Expression u veljaèi i o�ujku1967. Album posjeduje auru sumraka,limba, posebno u komadu To Be. Šesnaestnemetrièkih minuta ovoga komada, na èijibi se naslov odmah mogao dodati i drugidio Hamletova pitanja, jednako je tajan-stven kao i druga glazba. Najizrazitijaznaèajka albuma osjeæaj je potrošenosti,koji se vidi u odsutnosti razvojne struktu-re te u više prividnim nego stvarno pro-pulsivnim linijama koje pro�imaju djelo.Kod Coltranea je oduvijek postojala ten-zija izmeðu èiste virtuoznosti njegovihprodu�enih fraza i sna�no uzdr�anog kri-ka ili izra�ajnih stranki nakon toga. Kri-kova i uzdisaja ima i na albumu Expres-sion, ali oni su uklopljeni u teško postig-nutu jednostavnost koja prevladava albu-mom – lirizam ne od one jedne esencijal-ne linije koju je tra�io sedam godina rani-je, a nikad nije pronašao, nego od one ko-ja je stvorena u hrabroj rezignaciji. Col-trane ovdje kao da sugerira da glazba izvi-re iz stanja tišine.

Krešimir Èuliæ

akon pet godina diskografske pau-ze, Renato Mettesi i njegov bendZvijezde vratili su se na scenu izvr-

snim albumom Automatski piloti. Albumiskreno oduševljava veæ na prvo slušanje,a gotovo svih 12 pjesama doima se svje�e,poletno i originalno, kao da su nastaleosamdesetih, kada je Metessi sa sastavimaPatrola i Zvijezde te serijom hitova poputNe pitaj za mene, Koji film sada vrtiš uglavi, Grad i njegovi anðeli i Nikol osva-jao vrhove top ljestvica. Iako Metessi nijesa Zvijezdama postizao goleme tira�e po-put Parnog valjka, Azre ili Prljavoga ka-zališta, on se od samih svojih poèetakasna�no nametnuo kao iznimno plodan ikvalitetan autor te sugestivan izvoðaè.Koncerti Zvijezda bili su èista energija, anjome na isti naèin zraèi i novi album.

Premda je i njegov prethodni albumSjaj i bijeda Hollywooda, objavljen 1997.godine, bio vrlo dobar, zbog iznimno lo-še podrške Croatia Recordsa, za koji jeobjavljen, Metessijev come back prošao jeprilièno nezapa�eno. Nadam se da æe ovajput od Orfeja imati veæu i zaslu�enu pod-ršku, jer bila bi prava grehota ne podr�atiovako dobar materijal, i time bendu (no-va postava sjajno zvuèi i izvrsno je uigra-na, u što se moglo uvjeriti na promotiv-nom koncertu u Gapu) omoguæiti serijukoncerata koji bi koliko-toliko revitalizi-rali posve zamrlu rock scenu.

Novi album poèinje pjesmom Duhoviu noæi, potpuno otkvaèenog teksta i za-

raznog refrena, gitara je poletna i ugodna,èuje se kako je bend �eljan svirke. Nas-lovna Automatski piloti jedna je od najo-sobnijih i najsna�nijih Metessijevih pjesa-ma te jedna od rijetkih pjesama smireni-jeg ugoðaja na albumu. Nikad više je bri-ljantan osvrt na socio-politièko-ekonom-ski realitet današnje Hrvatske, takoðersjajnog refrena (“moje ime je nikad vi-še”), baš kao i Predivni gubitnici. Oèito jeda Renato Metessi s godinama sazrio uvrsnog tekstopisca i skladatelja koji s la-koæom stvara pregršt dobrih pjesama. Ta-ko album vrvi hitovima kao što su Pravismjer, Glasovi i remek-djelo albuma – iz-nimna kompozicija Dok anðeli pjevaju.

Metessi pjeva kao nikad dosad, lako imeko, a glas mu savršeno prenosi sna�neemocije nabijene u tekstovima. Mlada ikvalitetna postava Zvijezda nosi ga i di�e,što se posebno odnosi na gitarista ZlatkaBebeka koji proizvodi tople i èiste, iz-nimno ugodne tonove i tako stvara onudobro poznatu, gotovo ekstatiènu at-mosferu poznatu iz pjesme Nikol. Zvukrasnog rock benda sjajno je snimljen uTroolyjevu studiju, a odliènu, posveprimjerenu produkciju potpisuje RudolfMasamessa. Ako ima i najmanje pravde,novi album Renata Metessija i ZvijezdaAutomatski piloti bit æe glavni favorit ukategoriji Najbolji rock album Porina2003.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 35

GGllaazzbbaa kkoojjaa iizzvviirree iizz ttiiššiinneeJohn Coltrane svojim je sljedbenicima u ostavštinu daoprije svega trajnu potrebu za tra�enjem i glazbenim lutanjemprema vlastitu ispunjenju

Povodom priznanja Amerièke akademijeJohnu Coltraneu kao najveæem amerièkomumjetniku 20. stoljeæa

EEkkssttaattiièènnaa aattmmoossffeerraaOèito je da je Renato Metessi sgodinama sazrio u vrsnog tekstopisca i skladatelja koji s lakoæom stvara pregršt dobrihpjesama

Metessi & Zvijezde, Automatski Piloti. Orfej.

Coltraneova glazba neevocira samo d�unglu,veæ i sve ono što je postojalo prije nje

Maja Stanetti

“ ko u izvedbi BellinijeveMjeseèarke osjetimo naiv-nu, pomalo starovremen-

sku dra� jedne romantièarskeopere, ako osjetimo što je to pje-vanje na dugom dahu, a što kolo-raturni ures, što je to raspjevanaarija i sanjalaèki ugoðaj, ondamo�emo zaista ustvrditi da su iz-voðaèi uspjeli u jednom od pot-hvata koji se u opernom svijetusmatra veoma teškim” – zapisujeÐorðe Šaula o premijeri Mjese-èarke Vincenza Bellinija u Osije-ku. Bilo je to 1971. godine. Tadaje bila 170. obljetnica Bellinijevaroðenja, a zapis citira program-ska knji�ica u povodu nove pre-mijere Mjeseèarke u osjeèkomHNK u nedjelju, 9. lipnja.

Razloga za ponovni izbor jeviše. Kraj je sezone 2001/2002.,pa je isplaæen drugdje zaborav-ljen dug 200. obljetnici skladate-ljeva roðenja, a premijera je oz-naèila i kraj mandata ravnateljaosjeèke Opere Zorana Juraniæa,koji je prešao na isto mjesto uZagreb. Malom je kazalištu u za-log ostavljeno repertoarno otva-ranje novim-starim naslovima,izvjesna hrabrost u anga�iranjuumjetnika koji æe uprizoriti izab-rane naslove i udaljiti ih od kli-šea, te relativno pristojan ansam-bl koji se mo�e nositi sa zadaci-ma. Osjeèke su predstave, ako segledaju sa sviješæu da je ipak rijeèo malom kazalištu, ponovnozaintrigirale glazbenu javnost. Upravom trenutku, Juraniæ se od-luèuje za Mjeseèarku, procijenivšida ima na raspolaganju mladepjevaèke snage primjerenih gla-sova i sa scenskim iskustvom ko-je se mogu uhvatiti u koštac sBellinijevom beskrajnom melo-dikom. Pritom ne treba podcije-niti ni odreðeni higijenski efektu Bellinijevoj školici lijepog pje-vanja, slièan onome koje proiz-vodi, primjerice, izvoðenje Mo-zarta. A zapravo, opæe fraze oBelliniju, Chopinu opere, arijamajedinstvene ljepote i uzornoj èis-toæi belcanta ljubitelji opere,osobito mlaða generacija, moglisu provjeravati samo sa snimki.Posljednjih godina izjalovile suse najave o postavu Capulettija iMontechija, a posljednja Bellini-jeva opera èija se �iva izvedbapamti bila je veæ zacijelo puno-ljetna Norma.

Povratak u globalno seloS novom osjeèkom Mjeseèar-

kom valja zaboraviti prošla vre-mena, naivnost i starovremensku

dra� kojom je ona s iste sceneopisana prije trideset godina,oèito se dr�eæi naslijeða iz vre-mena nastanka opere, u prvojpolovici 19. stoljeæa. Tad se, pre-ma zamisli libretista, prièa Mjese-èarke odvijala u švicarskom selu.Danas je gostujuæa autorska eki-pa smješta u globalno selo. Uzmuzièko vodstvo Zorana Jurani-æa, anga�irana je redateljica Ca-terina Panti-Liberovici, koja jepovjerenje stekla lanjskim posta-vom Tajnog braka Domenica Ci-marose, predstavom koja je os-vojila Nagradu hrvatskoga glu-mišta. Tridesetogodišnja Panti-Liberovici, sa završenim Konzer-vatorijem Giuseppe Verdi, diplo-mom škole torinskog Teatro Sta-bile u klasi Luce Ronconija i re-dateljskim iskustvom u milan-skoj Scali, udru�ila se s ekipomsliène naobrazbe i senzibiliteta –scenografkinjom Leilom Ftei-tom, kostimografkinjom Cristi-nom Aceti i koreografkinjomSilvijom Gati.

Polazište novog postava Mje-seèarke je košmar snovite bezvre-menosti. On ispituje i fenomenmjeseèarenja, koji ni znanost ni-je nikad sa svom sigurnošæu ob-jasnila, govori o potrazi za iden-titetom osobe koja ne zna što ses njom zbiva, nego je samo uple-

tena u nesretne posljedice pona-šanja svoga nesvjesnog ja. Zapletranoromantièarske operne prièeje relativno jednostavan. Nastaje

kada mjeseèarka Amina, tek pot-pisana braènog (pred)ugovora sljubljenim Elvinom, veæ prve no-æi, sveudilj mjeseèareæi završi ukrevetu gospodara sela GrofaRodolfa. No, èasni Grof ne isko-risti dobru priliku, što ne ometesvjedokinju, krèmaricu Lisu, ko-ja, �eleæi se domoæi Elvina, širiglasine. Dovoljne da potpire El-vinovu ljubomoru i svima zagor-èaju �ivot, sve do sretnog kraja:spletkarica je ka�njena, a Aminai Elvin idu pred oltar. Treba li do-dati da su onda sretno �ivjeli do-vijeka. Ne znamo što bi doktorFreud rekao o nesvjesnom odlas-ku do Grofova kreveta, ali on jedošao prekasno za naivnu, šar-mantno poetiènu romantièarskuprièu.

Nemoguæi šešir i grof DrakulaSpretnim i za scenska zbivanja

vrlo zahvalnim redateljskim po-tezom, glavni lik mjeseèarkeAmine je udvojen. Prvo se pojav-ljuje i kao djevojèica, a potom ikao plesaèica. To baca više svjetlana dvostruki identitet, a otvara iprostor igri te glazbi, jer u zaple-tenim scenskim kretanjima omo-guæava nesmetano pjevanje. Todakako ne znaèi da i za teškiharija, uz lijepo udvajanje plesaèi-ce Zvjezdane Laštre, AdelaGolac-Riloviæ u ulozi Amine ni-je itekako imala posla. Svako zir-kanje u dirigenta je iskljuèeno,jer dio uloge pjeva zatvorenihoèiju.

Temelj smionom postavu Mje-seèarke èinila je poštena glazbenapriprema pod dirigentskim vod-stvom Zorana Juraniæa. Tolikoprozirnom Bellinijevu slogu èes-tih obiènih rastavljenih suzvuka,u svojoj jednostavnosti teškomza izvoðenje, orkestar i zbor su

spremno odgovorili. Valja ipakreæi da zboru, koji je pripremioSimon Dešpalj, suoèenom s ve-æim zadatkom u pjevaèkom i re-dateljskom smislu, prema krajupredstave zna popustiti discipli-na, a pokoji glas i promuknuti.

Idealna belkantistièkog zapje-va, Adela Golac-Riloviæ je uloguAmine donijela muzikalno i uv-

jerljivo, premda neki tehnièki,koloraturni zahtjevi èekaju dora-du. Bolje reèeno, lakoæu izvoðe-nja koja zacijelo nije nedosti�na.Previše opreza je ponekad i opte-reæenje. Odlièan izbor je i Tvr-tko Stipiæ, èijem gipkom lirskomtenoru pristaje uloga Elvina kojanapeto stremi visinama. Je li teh-nièki problem, naprosto prvinastup ili nedovoljna kondicija,ali Stipiæev Elvino se prema krajupomalo zamorio. Šarmantno zlo-èesta bila je krèmarica Lisa, Ami-nina suparnica i vješta spletkari-ca, èija je prostota naglašena iza-zovno neukusnim kostimom inemoguæim šeširom, u iznena-ðujuæe spretnoj i zvonkoj inter-pretaciji Radmile Bocek. Impo-zantnu pojavu seoskoga gospo-dara sigurnog i moænog Ivice Èi-keša poslije æe zamijeniti njegovapretvorba u do pasa razdrljenogGrofa u napasti i u pelerini kakvamlada grofa Drakule smiješnaautoriteta. Solistièkoj ekipi sesolidnom izvedbom pridru�ilaBla�enka Targuš kao Amininapomajka Teresa koja je oèupalakose od jada kada joj je zbogspletke gotovo izmakao bogatizet, seoski posjednik Elvino.Slobodan Cvetièanin je pak najedvite jade jedva udovoljio neosobito teškom pjevaèkom zah-tjevu uloge Lisinog udvaraèaAlessia, ali je zato to uvjerljivonadoknadio davljenjem pokvare-nice. U maloj ulozi Bilje�nikasnašao se Predrag Stojiæ.

Kušnje nesputane mašteScenografkinja Leila Fteita je

perspektivom dvaju uzdu�nih zi-dova, èija “skrivena” vrata omo-guæavaju brzi pokret zbora, ot-vorila malu osjeèku pozornicu udubinu. Seoski trg je zelena liva-

da, Grofova soba u Lisinoj gos-tionici ima samo jednu fotelju, aokolina je napuèena oblacima izvijezdama iz slikovnice, u šu-marku za mjeseèarenje su deblanje�nih breza, a da je snoviti svi-jet samo varka podsjeæaju kukena kojima vise. U èistom, djeti-nje naivnom pristupu dominan-tna je i velika mjeseèeva, a na

kraju i zemljina lopta, koju, do-nesenu na rukama zbora, doslov-no grli pronašavši identitet mje-seèarka Amina. Minimalizamscenografije otvorio je put divlja-nju mašte kostimografkinjeCristine Aceti. Èinilo se kao daje sve što joj je došlo pod rukuoplemenila svojim ekspresivnimdetaljima. Tako se Amina, izbje-gavši iz more svoga mjeseèare-nja, suoèava s fantazmagoriènomgomilom globalistièki nastroje-nih “suseljana”. Tu su i balerina itrbušna plesaèica, gejša, manda-rin, pop, mornar, dizaè utega, še-širi svih vrsta, frizure ureðene ioèupane.

Sve je te nepregledne kušnjeneobuzdane mašte do detaljasredila redateljica Panti-Libero-vici. Njezin vješt i smišljen posaoglazbi ostavlja dovoljno mjesta.Arije su pomno re�irane, zbornikada nije bez posla. U tome jesvakako dragocjen prinos SilvijeGatti koja je osmislila scenskipokret. Doduše, Amina-plesaèi-ca plovi i po zraku ogranièenihkretnji, obješena kao padobranackoji je zapeo. U razigranosti sezna pretjerivati, ali se ne mo�eposumnjati u svjesnu namjerukad, primjerice, šarenu gomiluglobalistièkih mjeseèara predvo-di violinist, a iz orkestra se èujesolo flaute. Iz postava mogu bu-jati asocijacije od “doruèka natravi” do propagande ili protestaprotiv košmarno snovite globali-zacije. Odgonetanja mogu bitibrojna, ali za gledatelja nisu ob-vezna. Jedino se mo�e postavitipitanje je li mo�da pregrijavanjemašte, ma kako sustavno bilo uprpošnoj predstavi, pomalo nep-ravedno zanemarilo tako davnuromantièarsku poetiènost Mjese-èarke.

36 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

UU ppoottrraazzii zzaa iiddeennttiitteettoomm

Vincenzo Bellini, Mjeseèarka, Hrvatsko narodno kazalište, Osijek, 9. lipnja 2002.

Idealna belkantistièkogzapjeva, AdelaGolac-Riloviæ jeulogu Amine donijela muzikalnoi uvjerljivo

U pravom trenutku,Juraniæ se odluèuje za Mjeseèarku, procijenivši daima na raspolaganju mladepjevaèke snage primjerenih glasova i sascenskim iskustvom kojese mogu uhvatiti u koštac sBellinijevom beskrajnommelodikom

Ivana Kostešiæajstorski ciklus Hrvatskeradiotelevizije 2001/2002.zakljuèen je koncertom

koji unutar sezone mo�emo svr-stati meðu one uspješnije, pa jekao takav bio primjeren njenomzavršetku. Koncertnoj sezoniSimfonijskog orkestra HRT-a nataj je naèin pridodana odreðenanota sveèanosti, što se moglo os-jetiti i zbog prilièno brojne pub-like te veèeri. Dirigent GiordanoBellincampi došao je èak iz Dan-ske da bi ravnao našim orkes-trom, a sa sobom je donio dvijeskladbe svojih sunarodnjaka, ko-jima je koncert poèeo i završio.Dakako, i mi smo reprezentativ-no predstavljeni skladbom do-maæeg autora, praizvedbomKoncerta za violu, violonèelo i or-kestar Sreæka Bradiæa. Sigurno je

da su oèekivanja od ovog, za svo-ja djela višestruko nagraðivanogautora bila visoka, a ovim Kon-certom sve je pozitivne predrasu-

de i sudove samo potvrdio.

Izmjenjivanje vrhunacaKoncert je po datumu uistinu

mlado djelo (stvaran je u razdob-lju izmeðu 2001. i 2002.), a pos-veæen je Snje�ani i Draganu Ruc-neru, koji su ga i praizveli. Jed-nostavaèna forma slušno vrlo jas-no naznaèuje tri zasebna dijela,koja meðusobno kontrastiraju poradu s materijalom, a jedinstvoskladbe postignuto je referira-njem na motive koji se javljaju napoèetku djela. Uloga orkestra jedvojaka i takoðer kontrastna: onje ili nositelj onoga što je u faktu-ri primarni materijal, ili pak zvuè-na pozadina kao koloristièki te-melj nad kojim se odvija dijalogviole i violonèela. Cijelo je djelozapravo izmjenjivanje orkestral-nih i solistièkih vrhunaca, što jepopraæeno bogatom promjenom

kako orkestralnih boja, tako ionih pojedinih solistièkih instru-menata, promjenama u tempu,ritmu i metru. Sve to dovodi do

završnog vrhunca (zvukovnog ifakturnog) te njegova fade outakao posljednjeg kontrasta, èimeje postignut efekt smirenja, ali jeistovremeno potencirana opæadinamiènost.

Osim veæ spomenutih uzbud-ljivih orkestralnih vrhunca, u èe-mu su Simfonièari bili doista uv-jerljivi, posebno su zanimljivi so-listièki dijelovi. Sama kombinaci-ja instrumenata manje je uobièa-jena od, primjerice, spoja violinei violonèela, a to se u zvukovnomdo�ivljaju mo�e tumaèiti kaomali skladateljev ekspresioni-zam. Ton viole se nasuprot onomviolonèela zasigurno publici èi-nio egzotiènijim zbog svog nazal-nog prizvuka, ali to, zbog sameorganološke prirode instrumen-ta, povlaèi i oèite tehnièke poteš-koæe pri sviranju. U svrhu proc-jenjivanja tehnike instrumenta-

lista potrebno je poznavati teh-niku instrumenta, a u tom jesmislu viola vrlo specifièna.Predstavivši je kao solistièki in-strument, što je puno rjeðe negou sklopu orkestralnih i komor-nih sastava, Dragan Rucner je,usprkos neizbje�nim klopkamaovog instrumenta, uspio iz njegaizvuæi ono najbolje, sav ekspre-sivni potencijal koji u njemu le�i,što je pravo osvje�enje i još jed-na dragocjenost cijele skladbe.

Dionica violonèela u interpre-taciji Snje�ane Rucner, kao kon-trastni sugovornik, bila je glavninositelj dramatskog naboja, ras-tuæi od poèetka skladbe u inten-zitetu melodije i emocionalnesnage koja iz nje proizlazi. Djeloje pak u cjelini svog izraza kon-

trastiralo ostalim skladbama re-pertoara, veæ spomenutim sklad-bama danskih skladatelja.

�iva i aktivna komunikacijaKoncert je zapoèeo predig-

rom Hakon Jarl (prvi put izvede-nom u Hrvatskoj) iz 1844. godi-ne. Njezin autor Johann PeterEmilius Hartmann inspirirao se

baladom danskog dramatièaraAdama Gottloba Oehlenschlä-gera Smrt Hakona Jarla (skladbije kasnije autor dodao scenskielement). Ovaj predstavnik dan-skih romantiènih skladatelja usvojoj predigri neprestano balan-sira izmeðu liriènosti i doziranedramatiènosti, a shodno tomu jei bio izveden. Pod Bellincampije-vom je palicom orkestar zazvu-èao iznenaðujuæe ugodno i kom-paktno, postojano zadr�avši kva-litetu zvuka do kraja cijele veèe-ri. �iva i aktivna komunikacijakoja se s pozicije gledatelja, od-nosno slušatelja mogla jasno oèi-tovati, uvelike je pridonijela ka-ko tehnièkoj, tako i interpreta-tivnoj razini izvedbe.

Iste misli vrijede i za posljed-nju skladbe veèeri, Drugu simfo-niju Carla Augusta Nielsena,danskog skladatelja s prijelaza19. u 20. stoljeæe. Simfonija,posveæena Ferucciu Busoniju tepraizvedena 1902. godine, pod-naslovljena je s Èetiri tempera-menta i svojevrsno je programat-sko djelo, s obzirom na to da jesvaki stavak refleksija na odre-ðeni tip ljudskoga karaktera(kolerik, flegmatik, melankolik,sangvinik). Ostavši u tradicio-nalnoj formi èetverostavaènesimfonije, Nielsen suvremenomslušatelju ne nudi ništa pretjera-no interesantnoga u svojoj pred-vidljivosti, koja anulira svakostanje oèekivanja pri slušanju.Ali to je opet moguæe tvrditi je-dino sa stajališta suvremenosti.Bez obzira na odabir skladbi(misleæi pritom na danski dio ve-èeri), one su zaista prezentiraneu odliènom svjetlu. Bellincampise pokazao kao promišljen poz-navatelj takva izrièaja, što je pre-nio na naše izvoðaèe u èemu le�ikljuè uspješne izvedbe.

Zrinka Matiæno što treba jedan slo�eniumjetnièki organizam kaošto je filharmonijski orkes-

tar jest glava koja njime upravlja.Zagrebaèka filharmonija veæ jepodu�e vrijeme obezglavljena i tonije nešto što se ne primjeæuje.Stihijski usponi i padovi u kvalite-ti rada, motiviranost ili potpunaumjetnièka apatija, nešto je na štosmo veæ navikli. Svjesni smo sto-ga potrebe za pravim umjetniè-kim vodstvom koje bi nametnulovisoku razinu profesionalnosti ikroz kontinuirani rad dovelo or-kestar u stanje stalne visoke kvali-tete izvedbe. U tra�enju dirigentakoji bi svojom dominantnomumjetnièkom liènošæu i profesio-nalnim autoritetom uspio izvuæiiz glazbenika njihov vrhunac,Zagrebaèka filharmonija dosad

nije mnogo napravila. Zadnji po-kušaj dogodio se kada se za diri-gentskim pultom pojavio JulianKovaèev, nekadašnje violinistièko

èudo od djeteta, ali sada ipak nepuno više od prosjeènog dirigen-ta, koji se u svojim prvim dvamapokušajima nije pokazao osobitouspješnim u namjeri da zauzdamasu pojedinaca koji tvore jednoizvoðaèko tijelo. Ipak, ovaj diri-gent bugarskog podrijetla koji uposljednje vrijeme radi i u Italijinajavljen je u programu sljedeæesezone Zagrebaèke filharmonijekao stalni gost-dirigent, što znaèida æe Kovaèev i orkestar imati jošdosta prilika da pokušaju napravi-ti nešto u vezi s uspostavljanjemdostojne izvedbene razine. Kakoæe im to uspjeti ne treba unaprijedpredviðati.

Neobavljeni posaoOno što mo�emo jest pogle-

dati kako su uspjela ta dva kon-certa na kojima je zapoèela surad-

nja Juliana Kovaèeva i Zagrebaèkefilharmonije, a oba su dobri poka-zatelji naèina rada dirigenta i nje-gova utjecaja na orkestar. Prvi

koncert, u petak 7. lipnja, bio jeujedno i posljednji u Filharmoni-jinu ciklusu Crvena oktava.Odabrana su dva stilski opreèna itehnièki zahtjevna djela. Koncer-tantna simfonija za obou, klarinet ,fagot, rog i orkestar u Es-duruWolfganga Amadeusa Mozartabila je još jedna prilika orkestruda konaèno prijeðe granicu premarazumijevanju Mozartove glazbe:studiozan pristup povijesnomglazbenom periodu i individual-nom stilu pojedinog skladateljane bi smio biti stran orkestralnomglazbeniku, jednako kao što bi di-rigentu trebala biti sasvim jasnaideja o tome kako u konaènicidjelo treba izgledati. Ipak, u ovojje izvedbi stekao dojam da ni or-kestralni glazbenici nisu došli dote faze promišljanja glazbenogdjela, nego je ili dirigent oèekivaoveæ gotovu ideju od orkestra, pase nije dovoljno potrudio da odonoga što ima stvori makar grubuali naslutivu cjelovitu sliku, kojamo�da ne bi bila sasvim doraðenaali bi barem bila prepoznatljiva.Isto je tako orkestar oèekivaovaljda da æe dirigent s njima raditigrublje poslove, a ne ono što seod dirigenta oèekuje, a to je ko-naèno brušenje i unošenje svojeumjetnièke ideje i duha u izved-bu. Kako ni dirigent ni orkestar

nisu napravili onaj dio posla kojiim je bio namijenjen, dobili smoizvedbu u kojoj su izgubljene pra-ve proporcije djela, bilo u proto-ku forme, jasnoæi sloga ili dinami-ci. U takvoj opæoj slici nisu uspje-la doæi do izra�aja uglavnomuredna ostvarenja solista – obois-tice Branke Krajaèiæ, klarinetistaDavora Rebe, fagotista Ivice Gaš-paroviæa i kornista Viktora Kir-èenkova.

Nakon Mozarta èekala nas jeStraussova Alpska simfonija, jed-na od onih zastrašujuæih orkes-tralnih slika koja u pravoj izved-bi mo�e pru�iti nesluæeni glazbe-ni u�itak. Uz manje-više uspješ-no snala�enje kroz notni tekst,orkestar je pokazao da mu ovapartitura nije prezahtijevna. Onošto nam je moglo zasmetati jevjerojatno ipak bilo greškom di-rigenta. Ponovno puštanje daglazbeno vrijeme protjeèe bezprave kontrole nad koliko godprebogatim, ali ipak sagledivimStraussovim tkivom, rezultiraloje nedostatkom cjeline i definira-nog raspolo�enja skladbe. Stogato nije bio jedan poseban dan uAlpama kako ga je Strauss zamis-lio, veæ obièan dan koji doðe iproðe kao da ga nije ni bilo.

Kratkovidnost solistice i orkestra

Zagrebaèka filharmonija svakesezone suraðuje s mladim glazbe-nicima Muzièke akademije u Zag-rebu. Na koncertu 12. lipnja to subili pijanistica Kristina Bjelopa-vloviæ, violinist Martin Draušnik iviolonèelistica Neva Begoviæ. URavelovu Koncertu za glasovir i

orkestar u G-duru savršena slo�-nost solista i orkestra pod palicomdirigenta je ono o èemu ovisi us-pješnost izvedbe. Ne mo�emo re-æi da je bilo neèeg pogrešnog uovoj prilièno urednoj izvedbi, nozasmetala nam je mo�da malakratkovidnost solistice, kod kojese osjetilo povremeno probijanjekroz pojedine odjeljke, što je ko-èilo Ravelovu nesputanu zaigra-nost i èinilo je pomalo uglatom. Unekim je sluèajevima kratkovidanbio i orkestar koji je kaskao podelegantno nonšalantnom palicomJuliana Kovaèeva. U BrahmsovuKoncertu za violinu i violonèelopostignut je nadasve miran i ozbi-ljan ton, a mo�da èak i pomalopreozbiljan i premiran. Ponovnozaista kvalitetno odsviranim solis-tièkim dionicama nedostajalo jeviše duha, dok je orkestar priliènostalo�eno, ali ponešto nezaintere-sirano ispunio svoju svrhu.

Iste veèeri mogli smo èuti ipraizvedbu skladbe IlluminationsVjekoslava Nje�iæa. Ovo vrlo kva-litetno djelo pod ravnanjem Julia-na Kovaèeva pomalo se odu�ilo,pa je i ova skladba uspjela negdjeizgubiti svoje prave proporcije. Tupojavu, uz druge zaostale nedos-tatke u svirci Zagrebaèke filhar-monije, a koji ovise podjednako ouèestaloj indiferentnosti samogorkestra prilikom izvedbe jedna-ko kao i o dirigentu, nismo mogline primijetiti na ova dva koncerta.A èemu se nadati u sljedeæoj sezo-ni? Mo�da tek da æe ti nedostaciipak biti ispravljeni u nekoliciniprilika koje su pru�ene Filharmo-niji i Julianu Kovaèevu u njihovojnovouspostavljenoj suradnji.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 37

SSvveeèèaannii zzaakklljjuuèèaakk sseezzoonneePod Bellincampijevom jepalicom orkestar zazvuèaoiznenaðujuæe ugodno ikompaktno, postojanozadr�avši kvalitetu zvukado kraja cijele veèeri

Koncert Simfonijskog orkestraHrvatske radiotelevizije, Koncer-tna dvorana Vatroslava Lisinskog,Zagreb, 6. lipnja 2002.

AAppaattiijjaa ii iinnddiiffeerreennttnnoossttZagrebaèka filharmonijaveæ je podu�e vrijemeobezglavljena i to nije nešto što se ne primjeæuje

Koncerti Zagrebaèke filharmoni-je, Koncertna dvorana VatroslavaLisinskog, Zagreb, 7. i 12. lipnja2002.

Nielsen suvremenom slušatelju ne nudiništa pretjeranointeresantnoga usvojoj predvidljivosti

Martina Anièiæ

eki pisci i neki izdavaèijednostavno ne znaju statii zasiæuju tr�ište sve do

toèke na kojoj, na sam spomenautorova imena, imate osjeæaj daste se prejeli slatkoga. Prije neko-liko mjeseci, pišuæi recenzije zadvije uzastopno objavljene knjigenjemaèke autorice Doris Dörrie,zapitala sam se jesu li nam uistinupotrebne obje te knjige, zapravo,je li nam potrebna i jedna odnjih? Vjerovala sam da su romanSamsara i zbirka pripovjedaka Je-sam li lijepa?, barem za izvjesnovrijeme, više nego dovoljni repre-zentanti djela te poznate njemaè-ke filmske redateljice i knji�evni-ce na hrvatskom tr�ištu – ali samse prevarila.

Izdavaèka kuæa VBZ, koja jeizdala Samsaru, po�urila je izdatijoš dva djela Doris Dörrie, kratki

roman Muškarac mojih snova, tejednako kratku zbirku od èetiripripovijetke, Ljubav, bol i ostalaprokletstva. Oba su naslova vjer-

no prevedena (što nije uvijek slu-èaj), a to znaèi da je za njihovubanalnost u potpunosti odgo-vorna autorica. Na�alost, i onošto se nalazi izmeðu korica jed-nako je banalno kao i naslovnice.

Antiseptièna ljepota oèaranasmradom

Kratki roman, zapravo – po-du�a pripovijetka, Muškarac mo-jih snova, zapoèinje obeæavajuæe.Glavna je junakinja elitna mane-kenka Antonija èiji se �ivot upotpunosti poklapa s onime štoo toj profesiji mo�emo saznati izusputnih novinskih èlanaka. Kaodvadesetpetogodišnjakinja, An-tonija je veæ stara i njezina je ma-nekenska karijera na zalazu. Re-ligijskom redovitošæu povraæasvoje obroke. Svijet joj je su�enna ustajanje, odlaske na snima-nja, spavanje. Jedini ljudski kon-takt u njezinu �ivotu jesu ruke

garderobijerki koje je odijevaju idodir šminkerice koja je uljepša-va. U njezinu �ivotu nema muš-karaca, barem ne stvarnih. AliAntonija je zaljubljena, platonski– jer ne ide drukèije – u Slikuneznanca što ju je u 15. stoljeæunaslikao Sandro Boticelli, a raz-glednicu s reprodukcijom slikenosi uvijek sa sobom.

Prekretnica nastupa u trenut-ku kad pred vratima robne kuæeAntonija ugleda prljavoga kloša-ra èije je lice gotovo posve istov-jetno Boticellijevu neznancu.Odavna izgubivši svaki smisaoza stvarnost, Antonija svoju za-ljubljenost u sliku automatskiprenosi na stvarnog muškarca.Mo�da je najbolji dio ovog ro-mana Antonijina aproprijacijanepoznatoga klošara. �iveæi uantiseptiènom svijetu ljepote,èistoæe, kozmetike, Antonija jeoèarana neznanèevim smradom,lošim zadahom, neodgojenošæu i

sirovim maèizmom. Ubrzo sepokazuje da je njezin neznanacsamo još jedan u nizu dobrosto-jeæih mladih ljudi koji, ne znajuæišto bi sa sobom, odabire beskuæ-ništvo kao agresivni ljevièarski

politièki stav. Ali Antonija, neis-kusna u svim stvarnim �ivotnimpitanjima, ne shvaæa svu dubinuplitkosti svojeg ljubavnika.

Njihov hod po mukama zapo-èinje kad, na njegovo inzistiranje,polaze na put u Ju�nu Ameriku.U poèetku, Antoniji se zamisaoo putovanju s ruksacima na leði-ma èini sjajnom. Ali to putovanjeu poluraspadnutim autobusimaili pješice, spavanje u motelimapunim buha ili – o, u�asa! – naotvorenom, dolazak u dodir s lju-dima koji kao da su s drugog pla-neta vrlo brzo raspršuje sve An-tonijine iluzije. Ali i one njezinaljubavnika, koji – osjeæajuæi se utoj divljini poput ribe u vodi –muèi Antoniju, izruguje joj sezbog slabosti i neizdr�ljivosti,podcjenjuje je i kao �enu i kaoosobu. Njihovo putovanje, baškao i roman sam, ostaju nedovr-šeni. Antonija i Johnny, mazohis-tica i sadist, ostaju na nekoj an-dskoj visoravni, pitajuæi se, zajed-no s èitateljem, «što dalje»?

Neosporno je, a to je vidljivoiz rijetkih proplamsaja dubljegpromišljanja, da je autorica nas-tojala napisati satiru u kojoj æeoba �ivotna stila i naèelna stavašto ih predstavljaju Antonija iJohnny, razoblièiti kao plitkopozerstvo. Na�alost, uspjela jetek napisati plitku knjigu, solid-nu, ali površnu skicu neèega štoje, da je dobilo više pozornosti ivremena, moglo postati zanimlji-vim romanom. Ali nije.

Promjena u svrhu istostiZbirka pripovjedaka Ljubav,

bol i ostala prokletstva, takoðer sene odmièe od veæ uobièajenihomiljenih autorièinih tema: od-nosa meðu spolovima i ispraznog�ivota dobrostojeæe srednje klase,uz dodatak nasilja, blagog fantas-tièkog odmaka i ponešto ontološ-kih pitanja. Veæ i samo nabrajanjetih motivskih cjelina navodi napomisao da se radi o mješavini smalim izgledima za uspjeh.

Prva prièa, Usred srca, govorio �eni koja postaje dio kolekcijejednog bogatog muškarca. On,naime, skuplja neobiène �ene isklapa s njima ugovor o zajedniè-kom �ivotu koji æe trajati godinudana, poslije èega pronalazi novuljubavnicu. Profesionalni bankar,on najèešæe odabire umjetnicekojima kao protuuslugu za toizopaèeno zajedništvo plaæa po-deblji mjeseèni iznos. Junakinjiprièe taj se �ivot, ma kako prazanbio, èini punijim od onoga koji jeprije vodila i �eli ga po svaku ci-jenu zadr�ati. Zbog toga izmišljatrudnoæu i pre�derava se kako bidebljinom uspjela zavarati svojegpartnera, uzdajuæi se pritom daæe u odsudnom trenutku, za de-vet mjeseci, pronaæi neko rješe-nje. To joj i uspijeva, a kako jeovo jedina od èetiriju pripovje-daka s neèime nalik na krimina-listièku fabulu, neæemo vam ot-kriti kako završava.

Prièa Muškarci vrti se okobraènog trokuta. Sredovjeènistruènjak za marketing jednogdana sa zaprepaštenjem otkrivada ga njegova, razmjerno nep-rivlaèna, sredovjeèna, supruga-kuæanica vara s ostarjelim hipi-jem. Iz prvotnog šoka postupnose išèahuri njegova potreba dapromijeni identitet i pribli�i sesuparniku, kako bi otkrio što jenjegovu suprugu privuklo tomèovjeku. Suptilnom igrom u to-me uspijeva i kada otkrije tajnunjegove magiène privlaènosti èi-ni sve što je u njegovoj moæi daljubavnika svoje �ene promijenii tako ga udalji od nje. Taj mupothvat posve polazi za rukom ion se vraæa kuæi, svojem uobièa-jenom naèinu �ivota. Iako je ovaprièa veæim dijelom voðena takoda èitatelj misli kako æe svi liko-vi do�ivjeti egzistencijalnupromjenu nabolje, to se ipak nedogaða. Cilj glavnog junaka nijepromjena, nego je promjena sa-mo sredstvo kojim se slu�i kakobi na kraju ponovno uspostavio

Sanjin Sorel

migracija je pojam kojitrajno obilje�ava oveprostore. To se iskustvo

nezaobilazno upisuje, pa makari u naznakama traga, u knji�ev-ne, odnosno poetske diskursekao topos razlike. Ma koliko tarazlika bila bolna, ona katkadazna rezultirati djelima èija sevrijednost èini neprolaznom.Ljudska rasutost, dislociranost,odvojenost od prostora zavièa-ja (pa i u antejskome smislu,

premda nikako ne nu�no) od-vojenost je od memorije kojutaj prostor ima u sebi i po èemu

je jedinstven. Druga va�na ka-rakteristika koja se obièno ve-zuje uz emigrantsku knji�evno-st jest ona koja govori o proble-mima kulturalne inkorporacijeu iskustvo Drugoga. Razlièitisu stupnjevi doprinosa vlastito-ga te adaptacije i prihvaæanje

tuðega, kao i estetski dometi,ali ostaje èinjenica koja u tim,prije svega ljudskim tragedija-

ma, pronalazi elemente zanim-ljive i knji�evnosti. Knji�evnadjela emigrantske knji�evnosti,barem kada je o našim prostori-ma rijeè, najèešæe su memorij-skoga karaktera. Dok jedni go-vore o iskustvu povijesne ka-taklizme iz historiografskogaaspekta, drugi ispisuju razlièiteoblike sjeæanja, memoara, treæipak nastoje vlastito iskustvoprete�no knji�evno literarizira-ti. U treæem, nama indikativ-nom tipu ovako krajnje simpli-ficirane podjele, motivi izgonaèesto se povezuju s biblijskimtoposima egzodusa (obeæanazemlja, bijeg iz Egipta, bezdo-movinstvo i sl.) i kao takvi nas-toje progovarati vrlo èesto izalegorijske perspektive. No, ri-jetki su knji�evnici koji se uspi-jevaju othrvati napastima pate-tizacije iskaza koji je veæ sampo sebi nabijen emocijama.Knji�evnost ne trpi prejakeemocije, toènije njihov višak irasipnost, jer se one tada baga-teliziraju i komercijaliziraju,ako mogu tako reæi. Rijetki su

knji�evnici koji uspijevaju nadi-æi zov patetike, a da emotivnufunkciju teksta (pjesme) ne za-postave. Zbog toga je avangardabila u krivu kada je utopistièkimislila kako æe knji�evnost jed-noga dana svi moæi pisati. Svasreæa što je bila u krivu.

Pisanje kao utoèišteJosip Osti pjesnièki je prim-

jer kako poezija i egzodus mogunaæi sretan su�ivot. Dva su do-minantna tematska �arišta okokojega se konstituira knjiga: pr-vo je vezano uz semantièko po-lje iseljeništva, emigracije, što zasobom povlaèi i govor o egzis-tencijalnim nedaæama u najširemregistru što ga takvo iskustvoimplicira i drugo, koje je najpre-ciznije odrediti unutar ljubavnemotivike. I dok se tematika ise-ljeništva uglavnom dovodi ukontekst povijesnih (ratnih)zbivanja s mikrolokacijskim od-reðivanjem pjesnikova grada, pashodno tome nostalgijska notaprete�e, tematski sloj ljubaviznaèajnim dijelom nastoji doki-nuti tu uspostavljenu razliku ov-dje – ondje, tada – sada. Upravoo tome maestralno govori pjes-ma Nasred svijeta koja, parafra-zirajuæi izreku kada se ubije je-dan èovjek, kao da se ubilo èovje-èanstvo, govori o stablu (onomstablu koje je znaèilo �ivot u Sa-rajevu) – “… ja sam, i u vrijeme

rata, / sadio drveæe. U našem vr-tu, vrtu ljubavi, / le�imo u travi,u sjeni jabuke. Jer, svako drvo je,kao i / svaki èovjek, ma gdje bilinasred svijeta.” I upravo æe unu-tar takvih èesto i suprotstavlje-nih tematskih okvira Osti uka-zati na smjer svoga pjevanja,smjer koji je uvijek humanistiè-ki intoniran. Suèeljenost dobra izla u njegovom pjesništvu nad-rastaju povijesno-geografskekoordinate i ulaze u fundus uni-verzalnog statusa Subjekta nesamo i jedino tijekom 20. stolje-æa. Stoga se figura pamæenja na-daje elementarnom, jer kako us-postaviti odnos prema èovjekuuopæe ako ne iz njegove povijes-ne dimenzije. No, povijest o ko-joj Osti zbori u drugom je planui meðu ostalim, u tome je vrijed-nost te poezije s obzirom na toda je velike prièe uspjela oslobo-diti balasta univerzalno-apstrak-tnog i svesti na individualnu,pojedinaènu sudbinu kao mjerute iste prièe. Treæi tematski ok-vir Osti vezuje uz problem pjes-movanja, pisanja pjesama i svegašto takva uzaludna djelatnostpodrazumijeva. Kod Josipa Os-tija ta dimenzija se ne ironizira,nego joj se, shodno Pasovomedrugome glasu, ali i ujeviæevsko-me neosimbolistièkome diskur-su vjere i nade u nju, pridaje go-tovo spasiteljska uloga. Kad upjesmi Još jedno oproštajno pis-

38 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

SSoolliiddnnoo ii pplliittkkooUobièajene i omiljene autorièine teme su odnosmeðu spolovima i isprazni�ivot dobrostojeæe srednjeklase, uz dodatak nasilja,blagog fantastièkog odmaka i ponešto ontoloških pitanja

Doris Dörrie, Muškarac mojih snova, s njemaèkog prevela Vitarnja Jankoviæ, VBZ, Zagreb,2001.; Doris Dörrie, Ljubav, bol iostala prokletstva, s njemaèkogprevela Vitarnja Jankoviæ, VBZ,Zagreb, 2001.

VVeelliikkaa ppooeezziijjaa jjaakkiihh eemmoocciijjaaNaglašena emotivnost funkcionira kod Ostija prirodno zato što u nju ugraðuje alegorijska znaèenja, nimalo naivna ipovršna

Josip Osti, Rana u srcu – slavuj urani, Meandar, Zagreb, 2002.

Sanja Jukiæ

ruga zbirka pjesama Da-mira Radiæa, Jagode i èo-kolada, objavljena u izda-

nju zagrebaèke nakladnièke kuæeVukoviæ & Runjiæ, po temeljnojje strategiji intermedijalnosti i,manje, intertekstualnosti, vrlobliska njegovoj prethodnoj knji-zi – Lov na risove (Meandar,1999.). No, razlika prema prvojknjizi ipak postoji, a evidentna jeu naèinu realizacije koncepcij-skoga ustroja, odnosno, u punoširem i preciznije formuliranomemotivsko-tematskome ustroju.Mimoilazeæi se s aktualnimmjestima poezije devedesetih –poput tematiziranja nemoguæ-nosti komunikacije, identitetnenesituiranosti, tehnologijske imedijske hiperproduktivnostikao izvora dehumanizacije – Ra-diæa više zanimaju razlièite opci-je afirmacije egzistencije s obzi-rom na društvenu, rasnu, kultu-ralnu pripadnost, posljedice de-humaniziranih meðuljudskih od-nosa te krhkost granica izmeðutradicije i suvremenosti, konzer-vativizma i slobodoumnosti,erotiènosti i pornografije, nasiljai miroljubivosti, kultu-re/subkulture i nekulture, primi-tivizma i civiliziranosti, �ivota ismrti, itd.

Intermedijalnost i intertekstualnost

Postupci intermedijalnosti iintertekstualnosti iscrpljuju se ukonstrukcijskim, tematskim imotivskim realizacijama i središ-nji su artikulatori primarnih idej-nih toèaka ove poezije, smjesti-vih u okvire kulturalnih, egzis-tencijalistièkih, odnosno opæeci-vilizacijskih pojavnosti. Usuprotkritici medijske prevlasti èestoizricane u poeziji devedesetih,ovome su autoru mediji (film,glazba, komunikacijski medi-ji…) najrelevantniji reflektorizbiljskih relacija i situacija, kao istanja lirskoga subjekta. U tusvrhu Radiæ pose�e za prepoz-natljivom ikonografijom wester-na, melodrame, horora, trilera,filmske bajke, rekonstruirajuæiponekad dogaðaj u cijelosti pri-vidno zaokru�enim fabulira-njem, a ponekad fiksirajuæi samojedan prizor neoptereæen kon-tekstom (u veæini pjesama), ovis-no o efektu koji �eli postiæi, tj.mo�da više o putu kojim èitatelja�eli dovesti do konaènoga do�iv-ljaja pjesme – postupno ga uvla-

èiti u okolnosti i perspektivu lir-skoga lika i pripremati na ishod,ili ga staviti pred dekontekstuali-zirani prizor kojemu je cilj preni-

jeti samo jedan, emocionalno na-jintenzivniji aspekt nekog doga-ðaja, èija je cjelina za recepcijuteksta od drugotne va�nosti. Pri-tom se najèešæe izbjegava prika-zivanje samoga ishoda i rabi sestrategija posrednoga sugeriranjazavršnice ili opisivanja, ponekadgotovo faktografskog bilje�enjaposljedica, što je u konaènoj re-cepciji, s obzirom na dramatiè-nost, puno efektnije.

Tragièni lirski junaciLirski junaci Radiæeve poezije

uglavnom su tragièni pojedincismješteni u društveno rubne iliegzistencijalno bezizlazne situa-cije, izlo�eni razlièitim mehaniz-mima društvene represije, ali isvjesni svojih ogranièavajuæihpredispozicija (kao što su rasa,spol, obiteljsko podrijetlo, soci-jalne okolnosti…), što na njih nedjeluje motivirajuæe, u smislu �e-lje za otporom, nego rezigniraju-æe ili èak autodestruktivno, baškao i u melodrami, koja je mo�danajèešæi filmski �anr prizivanovom poezijom. Jedna od para-digmatskih pjesama u tom smis-lu je Ispovijed pred svitanje, gdjesu melodramski elementi pre-poznatljivi u sukobu izmeðu sla-boga pojedinca i dominantnoga,odnosno represivnoga mehaniz-ma obitelji zadanoga društvenimkonvencijama, iz kojega pojedi-nac izlazi kao gubitnik, jer umi-re, ali i kao moralni pobjednik,jer smrt odabire kao najbolji,najtransparentniji, ali i jedinimoguæi èin otpora. Emocionalniintenzitet ostvaren je tu srazomnametnute zabrane, implicitno-ga, neizgovorenog otpora i tra-giène posljedice. Lirski subjektnajèešæe govori iz gledišta prvo-ga lica, bilo kao voajerski nastro-jen zapisivaè ili kao sudionik-�r-tva, uvijek sna�no privlaèeæi èita-teljevu latentnu potrebu za emo-cionalnom identifikacijom. Ek-splicitna uloga medijskoga svije-ta u tom procesu vidljiva je utekstu Svi su ti dani bili moji, ka-da subjekt privatnu povijest nas-toji rekonstruirati opæim mjesti-ma medijske i stvarnosne zbilje,prizivajuæi time i èitateljevuidentifikaciju.

Seks, nasilje, smrt…Analogno tolikoj kolièini lo-

ših stvari koje snalaze Radiæevelikove, najfrekventnija motivskamjesta u knjizi su smrt, kao iz-

bavljenje, kao samo�rtvovanje ilikao naèin eliminacije, nasilje, i tonasilje nad tijelom kao materija-lizacijom (spolnog, rasnog…)

identiteta, odnosno medijem in-timnih, moralnih i društvenihopredjeljenja, i eksplicitna sek-sualnost (povremeno uz bogatijezièni performance vulgarizama)– najèešæe opet kao èin nasiljaponekad u kombinaciji sa sek-sualno devijantnim ponašanjem,ili kao naèin ironijskoga restilizi-ranja tradicionalnih aseksualnih(�anrovskih i egzistencijalistiè-kih) obrazaca, tako da se iz nje�-no erotiènoga koda èesto prelaziu pornografski. Takva manipula-cija tijelom dinamizira recepciju,odnosno pomièe poetsko-recep-cijske navike do samoga ruba

izdr�ljivosti recepcije. Dakle,forsirajuæi kult tijela, bodrijarov-ski reèeno, našu se kulturu ovdjepovremeno deklarira kao fetišis-tièku, a verbalno i manifestacijskinovi, «tvrdi» realizam što ga èita-mo u tekstu, zapravo je prava or-gija realizma (Baudrillard). Pro-totip, rekla bih, �rtve takve kul-ture (koja uistinu jest preranotragièno završila �ivot) je lirskisubjekt pjesme-intervjua JayneMansfield objašnjava sebe, kojarazotkriva mehanizam funkcio-niranja mentalnoga sklopa jedneod seks-ikona amerièke kulture– površnost, tipiziranost i podi-la�enje javnom ukusu ponajprijepreko iskorištavanja tijela…

Filmiènost pjesnièkoga tekstaFilmiènost se, osim motivsko-

tematskom razinom, priziva istrukturom tekstova – pretjera-nom analitiènošæu gesta, pokreta,opisa, suhim nizanjem kratkih,èesto neoglagoljenih sintagmi-stihova u prezentu, eliptiènomnarativnošæu koja proizvodi do-jam filmske monta�e pa onda i fil-mske vizualnosti, kao i emocio-nalne izra�ajnosti, a primjerice,èetverofabularna struktura pjes-me Jedan kvartet neodoljivo pod-sjeæa na strukturu filmskoga om-nibusa.

Damir Radiæ, dakle, autor jeizbrušenoga medijskoga senzibi-liteta, što se u gradnji pjesnièko-ga teksta manifestira kao formal-na, jezièna i semantièki efektnakompleksnost transformacijskihmehanizama na potezu mediji-tekst-zbilja. To Radiæa deklarirakao tvorca poetike sada veæ pre-poznatljivog autorskog identite-ta – priklanjanja transmedijskiprofiliranoj poeziji osamdesetih,u razlici prema aktualnoj pjesniè-koj produkciji.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 39

NNaajjbboolljjii ffiillmm oovvee ggooddiinnee!!Radiæ je pjesnik izbrušenoga medijskogasenzibiliteta koji stvarakompleksne formalne, jeziène i semantièke transformacijske mehanizme na potezu mediji-tekst-zbilja

Damir Radiæ, Jagode i èokolada,Vukoviæ & Runjiæ, Zagreb, 2002.

poèetni poredak, predstavljaju-æi se prvenstveno kao biæe navi-ke, nesklono mijenjanju i nes-posobno za poboljšanja.

Lakoæa pljaèkanjaU treæoj i najdu�oj prièi, No-

vac, najvidljivija je primarna au-torièina profesija – filmska re�i-ja. U njoj, naime, Doris Dörrieparafrazira motiv poznat izmnogih filmova, od Bonnie iClyde do Roðenih ubojica – mo-tiv o paru pljaèkaša banaka. Paipak, razlike su u mnogoèemuoèevidne i ovo je, po mojemumišljenju, najbolja pripovijetkau zbirci. Njezini su protagonis-ti pripadnici srednje klase, za-puštena kuæanica i njezin sup-rug, nadglednik u tvornici igra-èaka. Vjenèali su se mladi i ima-ju dvoje tinejd�erske djece kojaih smatraju iskljuèivo izvoromnovca. Njihove nevolje poèinjukada Werner ostaje bez posla,premda to taji od obitelji kojuuvaljuje sve dublje u dugove.Kad Carmen, njegova �ena, pu-kim sluèajem sazna za to, u jed-nom se trenutku oèaja odluèujeopljaèkati banku uz pomoæplastiènog pištolja. Pljaèka jojuspijeva, pri èemu otima i poh-lepnog bankovnog slu�benika,Lothara. Na tom mjestu zapo-

èinje njihova komièna epopeja,put po cijeloj dr�avi, u kojoj imse uskoro pridru�uje i raèunalnagenijalka Gabrielle. Isprva zbu-njeni, njih èetvero polako shva-æaju da je pljaèkanje jednostav-no, a novac divan, pa odlaze usvojoj raboti sve dalje i dalje,dok uz Gabriellinu pomoæ,kompjutorskim putem, ne op-ljaèkaju veliku kolièinu novaca itu odluèuju stati, shvaæajuæi ka-ko sad imaju dovoljno novacaza ostvarenje svih svojih �elja.Pripovijetka ima sretan kraj –nitko nije uhiæen, Lothar i Gab-rielle se vjenèaju, a Carmen iWerner vraæaju se djeci koja go-tovo da i nisu primijetila da suim roditelji bili odsutni. Kaokomièna varijacija filmskih i te-levizijskih motiva i uspjelo iz-rugivanje novcem opsjednutompotrošaèkom mentalitetu za-padne civilizacije, ova bi pripo-vijetka mogla postati i sjajnomfilmskom komedijom.

Posljednja prièa, Raj, takoðerse bavi ljubavnim trokutom u èi-jem je središtu muškarac opsjed-nut najboljom prijateljicom svo-je �ene. Njih su dvije polarnasuprotnost, a razmjerno nevješ-ta i ni po èemu posebno origi-nalna autorièina igra sa zamjena-ma identiteta dviju �ena èini ovuprièu više eksperimentom negodovršenom ili novom, još nevi-ðenom varijacijom tog u litera-turi veæ izlizanog motiva o opse-sijama i dualnim poremeæajima.

Obje ove knjige u izdanjuVBZ-a s njemaèkog je teèno pre-vela Vitarnja Jankoviæ. Ne vjeru-jem da æe ikome biti posebno �aoako ih proèita, baš kao što sam si-gurna i da nitko tko ih odluèipreskoèiti neæe zbog toga �aliti.Za nadati se samo da je ovaj put,barem za neko vrijeme, DorisDörrie hrvatskom knji�evnomtr�ištu rekla sve što je imala. Jer,kako se – i ne bez razloga – u naska�e, ono èega je previše, ni sputrom nije dobro.

mo u isti kontekst dovodi pisa-nje pjesama, ljubav i rat, strada-nje i tjeskobu, te kada se vlasti-ta sudbina usporedi sa sudbi-nom na smrt umorne ruske knji-�evnice Marine Cvetajeve, ondapostaje jasno da metaforièkadjelatnost pisanja (a poezija i je-st metafora) postaje mjesto:utoèište, dom, svijet.

Iskrenost bez ogradeOno što je za ovu knjigu

svakako specifièno jest diskurskojim je pisana. Doza auto-biografskih iskaza u Ostijevojpoeziji od nje èine svojevrstandnevnik ili kakvo memoarskoštivo iz pozicije Drugoga, akoje taj drugi sam pjesnik. Privat-na simbolika postaje javna, a dase pritom teorija ne upliæe. Idok je kod Andree Zlatar jasnata teorijska svijest upisana utekst, kod Ostija ona postajeimanentna govoru. I baš kao ikod Andree Zlatar, tako i kodautora Rane u srcu – slavuj u ra-ni, pitanje istinitoga nije tolikobitno samo po sebi, koliko jeva�no prepoznati mjesto refe-rencije. A ono je veæ iskazanonaslovnom sintagmom, izuzet-no sna�nim oksimoronom. Pi-tanje razlike stoga je vezano uzton kojim se ta iskrenost pre-zentira, a on svakako nema og-rade, one emotivno-lirske.Naglašena emotivnost nešto je

što kod Ostija funkcionira pri-rodno zato što u nju ugraðujealegorijska znaèenja, nimalonaivna i površna, kakav je tosluèaj sa znaèajnim dijelom ise-ljenièke knji�evnosti.

Emotivnost i humanizamLirika Josipa Ostija nedvoj-

beno je lirika koja èovjeka neostavlja ravnodušnim, a ne os-tavlja ga u tom dekadentnomstanju jer se ne plaši svoje suš-tine, a to je emotivnost. Mimonaslaga teorije, mimo (neo)a-vangardistièkih, postmodernis-tièkih osviještenosti (a ta je os-viještenost poèesto stvar sluèa-ja i fingiranja), ona ukazuje naelementarnu moæ pisanja, a dase pritom previše ne postavlja-ju pitanja tipa – gdje je distin-kcija izmeðu autora u iskazu ilisubjekta iskaza. Dobroj poezijikoja je uronjena u najdubljutragediju takvo što nije potreb-no. Ona ne mora robovati za-konima stila ili pak razmišljatio tome na koga se ili što makari nesvjesno referiralo iz jednos-tavnoga razloga što ljudska tra-gedija, o kojoj govori, nadilazitakva besmislena pitanja. Dru-gim rijeèima, ta se poezija nebavi besmislicama, nego po-novno govori o velikim, te-meljnim vrijednostima, i zbogtog je humanizma ona i takva –velika.

Na�alost, i ono štose nalazi izmeðukorica jednako jebanalno kao i naslovnice

Lirski junaci Radiæeve poezijeuglavnom su tragièni pojedincismješteni u društveno rubne iliegzistencijalno bezizlazne situacije

Katarina Peoviæ Vukoviæ

oèetak teksta o Neuro-manceru zadan je njego-vom pionirskom ulogom –

roman je inaugurirao pojamcyberspacea koji je revolucioniraoknji�evnost i uveo kategorijucyberpunk romana. Cyberspace iliu prijevodu koji se u nas nije uv-rije�io – kiberprostor – «èisti jeinformacijski prostor u kojem supodaci oblikovani tako da ono-me tko s njima radi daju prividkontrole, premještanja i pristu-panja informacijama, pri èemuon ili ona mogu biti povezani svelikim brojem korisnika uz po-moæ marioneti sliène simulaciješto se odvija u petlji povratnesprege s korisnikom» (MikeFeatherstone/ Roger Burrows).Cyberpunk se odnosi na djela ko-ja slikaju futuristièke svjetovecyberspacea, s tamnim stranamatehnološki nabrijane buduænostinastanjene širokim spektrompostljudskih oblika.

Cyberspace se proširio na filmgdje je i do�ivio svoju najveæuslavu (Blade Runner, Total Reca-ll, Robocop, Terminator, i dr.), anjegove metafore posredovanestvarnosti nadahnjuju i suvreme-nu teoriju društva, kao i samutehnologiju koja mu se najbli�eprimaknula svojim svjetovimavirtualne realnosti. Gibson jecyberspace definirao kao dobro-

voljno prihvaæenu kolektivnu ha-lucinaciju posredovanu raèuna-lom, no kako je sam kasnije na-pomenuo, nije rijeè samo o teh-

nologiji nego o metafori za ljud-sko pamæenje. Ljudsko pamæenjedefinirano kao kolektivna haluci-nacija dovodi u pitanje sam iden-titet likova i vjerodostojnostsvjetova koje oni naseljavaju.

No, taj prijeteæi svijet proiz-vod je dominantnih diskursa sre-dine osamdesetih. Jedan od teo-retièara cyberpunka, Nigel Clark,reæi æe kako «obièno svaki ‘nap-redak’ u podruèje kibernetièkogpoèinjemo s retrovizorom, dob-ro prièvršæenim za zaslon kon-zole». Svijet Neuromancera iz-rasta iz takva rekurzivnog mode-la kulturne proizvodnje – romanse «hrani» strahovima kraja 20.stoljeæa, a dva najsna�nija sustrah od tehnologije i strah odglobalnoga kapitala.

Tehnologija, korporacije i hakeri

Svijetom Gibsonova cyber-punka vladaju multinacionalnekorporacije, a umjetne inteligen-cije evoluirale su u misleæa biæa.Glavni proizvodi ovog društvaspektakla su usadci ili tehnološkapoboljšanja tijela. Gotovo svi li-kovi su kiborzi. Tehnološki ne-poboljšano i «neukljuèeno» tije-lo postalo je slabo, (motiv pada utamnicu vlastita tijela u Gibsonapoprima biblijske konotacije).No, ti motivi, tehnologija i glo-

balni kapital, nisu jednoznaèni.Tehnologija je spas od tamnicetijela, nadmoæna ali i prijeteæa, akapital se tumaèi kao input koji

je omoguæio «dehumaniziranu»tehnologiju, dok se istodobnootpadnici društva, hakeri, tehno-logijom koriste u borbi protivkapitala. Antiglobalizam, inaèe,postaje jedan od zaštitnih znako-va cyberpunka – jedan od pisacacyberpunka ironièno je definirao�anr kao «roman o monolitnimkorporacijama kojima se suprot-stavljaju nasilni, u ko�u odjeveninarkomani s usadcima».

Vizija tehnologije i kapitalanije daleko od suvremenosti, noGibson ide korak dalje. Neuro-mancer je eponimni roman – ri-jeè je o AI (umjetnoj inteligenci-ji) s kojom se �eli spojiti drugaAI – Wintermute. Pozicija èovje-ka u ovoj antiutopijskoj fikciji,pozicija je slabog tijela koje ili bi-va poboljšano usadcima (kao usluèaju Molly, svojevsne Nuro-mancerove Lare Croft), ili pada u«tamnicu» trajnih ovisnosti i ne-savršenosti (kao u sluèaju glav-nog lika Casea – programera iAgenta Mre�e). Potkopavanjeidentiteta koji se temelji na èov-jekovim sjeæanjima najradikalni-je je provedeno u liku Armitra-gea – voðe Wintermuteove ban-de. Armitrage je u potpunostikonstrukt umjetne inteligencije,njegova su sjeæanja, kao i njego-vo tijelo, usadci kojih on meðu-tim nije svjestan.

Sumnja u stvarnost i identitetUmjetna inteligencija mani-

pulira i Caseovom memorijom,stvarajuæi za njega umjetni svi-jet unutar matrice – Neuroman-cer æe Casea pokušati zadr�ati uumjetnom svijetu rijeèima:«Ostani. Ako tvoja �ena i jestduh, ona to ne zna. A neæeš niti». Sumnja u stvarnost, pa ièovjekov identitet koji se gradina sjeæanjima, tema je koja æesvoj vrhunac do�ivjeti u kul-tnim cyberpunk filmovima po-put Blade Runnera i Totall Reca-la. No èini se da je to pitanje da-nas do�ivjelo radikalne promje-ne. Dok su ti filmovi, poputNeuromancera, preispitivali

èovjekov identitet unutar susta-va koji je bio neupitan, u novi-jim cyber-filmovima poput Mat-rixa (kao i u Klubu boraca kojimu je tematski blizak), dose�eto preispitivanje razmjere glo-balne metafore, dovodeæi u pi-tanje autentiènost èitavog druš-tva: dok Matricu �ivimo, stvar-nost je negdje drugdje...

Nebo boje televizora prebaèe-nog na mrtav kanal, poèetak jeNeuromancera. Hrvatski prije-vod, 17 godina nakon pojaveove knjige, mo�e sa sigurnošæusvjedoèiti da se radi o nezaèud-nom poèetku – dokaznom ma-terijalu o postojanju simulakru-ma, stvarnosti s one i s ove stra-ne ekrana u kojoj se nalaze me-dijski posredovana iskustva isjeæanja, u kojima dok sanjamoèvrsto stišæemo tastaturu, shiftza trèanje, space za skakanje, a senterom ulazimo...

Proroèica Oracle u filmuMatrix odgovorila bi futuristiè-kom utjelovljenju Krista, Ne-ou, «nikada neæeš biti siguranjesi li vazu razbio jer je to tvojasudbina, ili jer sam te na njuupozorila». Prema retrovizor-skoj teoriji medija MarshallaMcLuhana, tehnologije novihmedija Oraclina su vaza kojuformiramo upravo onako kakosu nam cyberpunk proroèice na-javile ili baš zbog njih – kao in-teraktivnu tehnologiju s domi-nacijom vizualnog nad tekstual-nim suèeljem. Neuromancerove3D-simulacije Mre�e, po kojimase u trodimenzionalnom iko-nièkom obliku kreæu Agenti, ut-jecale su na tehnološku sadaš-njost, ali i na postmodernistiè-ku teoriju društva koja metafo-re posredovane stvarnosti pro-izvodi uvijek jednim okom èita-juæi cyberpunk knji�evnost.Dok Manuel De Landa govori onovim epistemološkim spremni-cima proizašlim iz cyberpuka,Fredric Jameson je cyberpunkproglasio knji�evnim izrazomsamog kasnog kapitalizma. Teo-riji je cyberpunk nepresušan iz-vor metafora i materijal u sluèa-ju simulakrum protiv stvarnosti:dokazi obrane temelje se nastopostotnom fikcijskom ka-rakteru svjetova koje teorija iz-vodi iz cyberpunka i njegovih(anti)utopijskih vizija buduæ-nosti, dok se tu�ilaštvo dr�ineoborivih fakata: cyber-svijet

je veæ tu jer gradi naše iskustvoi identitet, èemu svjedoèe kom-pjutorizirani snovi.

Erotizam mišljenog tijelaNo, teorija simulakruma

granicu fikcijsko/stvarno iz-brisala je mo�da prije negolismo krenuli organe zamjenji-vati genetski modificiranimusadcima, lijeènike opæe prak-se hologramskim projekcija-ma, a osobna vozila letjelica-ma. Svi vrlo lako mo�emo pri-mijetiti da iako sanjamo kom-pjutorske igrice, još ne susre-æemo androide u duæanima. Ia-ko medijsko iskustvo postajedio osobnog sjeæanja i identi-teta, èini se da postmodernis-tièka teorija društva èesto«zastranjuje» privilegiranjemtehnologije nad tijelom.

Mnogi kritièari Neuroman-cera navode Gibsonovo slabopoznavanje raèunalne tehnolo-gije. U jednom intervjuu Gib-son otkriva kako mu je nepos-redno iskustvo s kompjuto-rom uništilo nešto od njegovemisterioznosti: «Oèekivaosam nekakav egzotièni kristal,cyberspace deck ili tako nešto, adobio sam primjerak viktori-janske mašinerije koji buèi po-put neke stare pucketave gra-mofonske ploèe». Kako je mo-guæe napisati roman prema ko-jemu æe se programirati tehno-logije buduænosti, a ne pozna-vati osnove tehnologije sadaš-njosti? Pojam cyberspace od-nosi se «na niz razlièitih teh-nologija, nekih od prije pozna-tih, a nekih poznatih tek odne-davna, nekih èiji je razvoj u ti-jeku i nekih koje su još uvijekfikcijske...» (Mike Feathersto-ne/ Roger Burrows), u tojbezvremenosti taj je pojam os-tao otvoren za nadopisivanje,iako u svojoj èistoj formi nepostoji ni u jednoj sadašnjosti.Primjerice, cyberspace je danasInternet s nizom razlièitih sof-tvera za interakciju, ali taj sepojam prote�e i na niz cyber-pankerskih fikcijskih ko-n-strukata. Gibsonovo priznanjesamo dokazuje da æe cyberpu-nk, kao i svaki drugi oblikznanstvene fantastike, uvijekmanje dugovati novim tehno-logijama sadašnjosti, nego štoæe tehnologije u nastajanju du-govati knji�evnosti.

Igor Markoviæ

njiga Information Arts �e-li revidirati meðuodnoseizmeðu umjetnosti i znan-

stvenih i tehnoloških istra�ivanja,stoji u uvodu knjige koju sumnogi veæ oznaèili biblijom no-

vih umjetnièkih praksi za 21.stoljeæe. Stephen Wilson, profe-

sor konceptualnih i informacij-skih umjetnosti, smatra da um-jetnost nikada u prošlosti nije

bila toliko povezana s drugimpodruèjima ljudskog djelovanja,a posebno to vrijedi za znanost itehnologiju. Kao jedan od pos-tulata on postavlja nu�nost, od-nosno potrebu za predanošæuumjetnika koji koriste vrhunce iistra�uju granice tehnologije. Aliumjetnici se ne bi smjeli zadovo-ljiti samo proizvodnjom umjet-nièkih djela ili zauzimanjem no-vih diskursa, nego bi morali in-sistirati na svojem udjelu u znan-stveno-tehnološkim istra�ivanji-ma koja su tradicionalno vezanauz sveuèilišta, institute i korpo-racije. Istodobno, oni trebajupredstavljati ta dostignuæa, pos-redstvom umjetnièke prakse i

kulturalne kritike, u širem druš-tvenom okolišu. Jer ako umjet-nost govori nešto o našoj kultu-ri, a na našu kulturu doslovcesvakodnevno utjeèu nova otkri-æa u fizici, genetici, biologiji, ro-botici, astrofizici, umjetnom �i-votu, telekomunikacijama, digi-talnom informacijskim sustavi-ma, nanotehnologiji… upravo taotkriæa i teorije morale bi biti uumu suvremenog umjetnika.

Priroda ljudskosti Je li umjetnik ili znanstvenik

onaj tko èini vidljivim i daje ob-lik stvarima koje se obièno nevide, mapirajuæi prostor znanjavizualno i senzualno? Nije lisvatko od nas zainteresiran zapitanja prirode, �ivota, u�itka,osobnosti, socijalnog tijela i na-še (makar i neosviještene) is-prepletenosti sa znanošæu i teh-nologijom? Mo�e li itko bitiproizvoðaè kulturalnih materi-jala ne susreæuæi se s tim pitanji-ma? Kako ta informacija ulazi u

konceptualizaciju i praksu um-jetnosti? To su neka kljuèna pi-tanja koja Wilson postavlja naviše od tisuæu stranica bogatoilustrirane knjige, uz više odpetsto web-adresa umjetnièkihprojekata.

Knjiga je podijeljena u šestkljuènih poglavlja – dijelom jeto povijesni pregled s uvidom uglavne teme i pravce nebrojenihznanstvenih disciplina, dijelomanaliza suvremenih kritièkihpraksi, a dijelom adresar višestotina najznaèajnijih informa-cijskih umjetnika. Sva su poglav-lja metodološki konzistentna iekstenzivna. Biologija na prim-jer (ukljuèujuæi mikrobiologiju,ekologiju i medicinu) pokrivarazumijevanje i kontroliranjeorganskog svijeta koje mnogikritièari danas ne povezuju sklasiènim poimanjem informa-cijske tehnoznanosti/umjetno-sti, a predstavlja krucijalno kul-turalno pitanje o prirodi ljud-skosti i implikacijama bioloških

40 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

SSuuddaarr ssaa ccyybbeerrssppaacceeoommSvijet Gibsonova legendarnog romana hranise strahovima kraja 20.stoljeæa, a dva najsna�nijasu strah od tehnologije istrah od globalnoga kapitala

William Gibson, Neuromancer, sengleskoga preveo Predrag Raos,Naklada Lukom, Zagreb, 2001.

BBiibblliijjaa nnoovviihh uummjjeettnnoossttiiUmjetnost nikad u prošlosti nije bila tolikopovezana s drugim podruèjima ljudskog djelovanja, a posebice saznanošæu i tehnologijom

Stephen Wilson, Information Arts:Intersections of Art, Science, andTechnology, MIT Press, Cambrid-ge, MA, 2002.

manipulacija. Jer narativi i kon-cepti suvremenih znanstveno-tehnoloških napredaka uglav-nom nisu transparentni ne samojavnosti nego i mnogim istra�i-vaèima, a nesumnjivo postavlja-ju niz uznemirujuæih i kom-pleksnih pitanja. Tako kultural-ni narativi proizvode naše is-kustvo tijela. Medicina i iskus-tvo tijela nisu tek objektivnikorpus znanstvenih èinjenicaizvan kulture, nego proizvodmedija i jezika, èime postaju iz-nimno zanimljivi za umjetnikene samo kao podruèje komenta-ra nego i kao istra�ivaèko pod-ruèje na kojemu rezultati moguoblikovati smjernice i mišljenja(dobar primjer je FleshMachineCritical Art Ensemblea).

Da bi se razumio fenomen ipripadajuæe mu prakse i ide(o-logi)je, nu�no je razumjeti dis-kurs znanosti i tehnologije.Wilson pokazuje da je kultural-ni kriticizam, ukljuèujuæi i um-jetnièki svijet, dosad uglavnom

zakazivao u takvu pristupu,dok, kako ka�e Wilson, “kultu-ralna kritika mora pokazati da-leko veæu otvorenost i ohrabri-vati umjetnièke prakse poveza-ne sa znanošæu”. S druge strane,znanost mora razumjeti i prih-vatiti vrijednosti koje umjetno-st donosi u njezino podruèje.Zanimljiv je sluèaj kompjutor-skih grafika koje se s lakoæommogu smatrati apstraktnim sli-kama, a stvorili su ih matema-tièki biolozi u svrhu simulacijestrukture virusa.

Tehnoznanost kao povijesnavarijabla

Wilson smješta umjetnost ukontekst suvremenog vremena,ali ne odbacuje povijest. Svakopoglavlje poèinje s pokušajemda se današnji umjetnièki pro-jekti pove�u s onim historij-skim. On ukazuje na to da sukreativni ljudi oduvijek bili fas-cinirani prirodnim i tehnološ-kim fenomenima, da bi došao do

zakljuèka sliènog Donni Ha-raway, da je tehnoznanost i bav-ljenje njome povijesna varijablakao i kulturalna praksa. Korakdalje je njegovo plediranje nau�itku u ukljuèivanju tehnoz-nanstvenih istra�ivanja u defini-ciju i praksu umjetnosti. Infor-mation Arts je poziv kuratorima,kustosima, profesorima i samimumjetnicima da se ukljuèe uneizbje�ne procese i da redefini-raju same pojmove umjetnosti injezina smještaja i uloge u kul-turi. Jer iako u galerijskoj i mu-zejskoj praksi postoji tendencijaprikazivanja radova s podruèjainformacijskih znanosti i u neš-to manjoj mjeri genetièkih, imamnogo više stvari oko nas kojezahtijevaju pa�nju.

Cilj ove knjige jest svakako,podiæi hype oko nove generaci-je/tipa umjetnika, ali i poveæatirazumijevanje njihova rada u du-goj tradiciji eksperimentiranja snovim oruðima i hrabrim ideja-ma. Ona je ništa manje nego re-

volucionarni enciklopedijski pri-ruènika, ud�benik za fakultete iakademije, ali i dokumentaristiè-ki prikaz dijela sadašnjih kultu-ralnih praksi na razini najboljihBBC-jevih ostvarenja. Jednos-tavno neizbje�no.

* Knjiga se mo�e posuditi uèitaonici Net-centra mama, Pre-radoviæeva 18, Zagreb

Nino Raspudiæourdes je naslov prvog ro-mana èetrdesetogodišnjetalijanske knji�evnice Ro-

se Matteucci. Za razliku odmnoštva nazovi-otkriæa i vjeènihtalenata kojima talijanski naklad-nici bombardiraju knji�evno tr-�ište, a od kojih su neki na�alostekspresno prevoðeni i kod nas,Rosa Matteucci je, i pokraj èinje-nice da je njezin prvijenac 1999.godine dobio nagradu PremioBagutta za prvi roman, u domo-vini ostala relativno nepoznata imedijski neeksponirana. Utolikododatno raduje èinjenica što jeovaj zanimljiv i u svakom pogle-du vrijedan roman, premda ne-razvikan u Italiji, našao put dohrvatskog prijevoda i èitatelja.

Kao što veæ i sam naslov dadenaslutiti, u središtu radnje je ho-doèašæe u Lourdes, najpoznatijemarijansko svetište. Glavna ju-nakinja, Marija Angulema, neug-ledna je, jadna, gotovo karikatu-ralna mlada �ena iz propale, dobijede osiromašene plemiækeobitelji. Nakon što joj otac umi-re od posljedica prometne nesre-æe i nebrige lijeènika, odluèujeod Boga zatra�iti objašnjenje izadovoljštinu za svoju patnju.Premda nije vjernica, odlazi naorganizirano hodoèašæe u Lour-des kao bolnièarka volonterka.Roman zapoèinje njezinim prip-

remama u provincijskom gradiæuu središnjoj Italiji, prati je tije-kom muènog putovanja bolniè-kim vlakom do Lourdesa, gdje

do�ivljava razne, redom neugod-ne situacije i završava spektaku-larnim obraæenjem. Jednostavnakompozicija ove prièe ne zamarazahvaljujuæi upeèatljivim likovi-ma i èinjenici da se radi o opse-gom kratkom romanu koji neprelazi stotinu stranica. Premdaje napisan u treæem licu, romanje sna�no fokaliziran kroz glav-nu junakinju. Slika svijeta uLourdesu viðena je nervoznim,pronicljivim okom jedne nesret-ne, hipersenzibilne �ene.

Noæne posude za bogaPrièa o njezinu hodoèašæu i

obraæenju u osnovi funkcionirapoput pustolovnog romana. Ju-nakinja kreæe na putovanje. Napoèetku romana je objašnjenmotiv, oèeva besmislena smrt, iopisano je jadno stanje glavnejunakinje. U jeftinoj provincij-skoj radnji kupuje opravu zaput, zabunom kupuje dvije des-ne kineske tenisice i premalenebolnièke klompe. Vidimo je kao«nelijepu i nezgrapnu, s prema-lenom kapicom, naoèalama narazrogaèenim oèima i stisnutimklempavim ušima sliènim svinj-skim odrescima». Putovanje imajasan cilj – istresti teret patnjepred Stvoritelja, za kojega vjeru-je da je na poseban naèin prisu-

tan i dohvatljiv u poznatom ma-rijanskom svetištu. Prije polaskaosjeæa tjeskobu «jer æe morati‘slu�iti i pokoravati se’, mijenja-

ti košulju podjetinjelim starica-ma, prazniti noænu posudu kojunazivaju ‘tavom’, gurati bolesni-ke u kolicima». Opis hodoèas-nièke gomile koja se prije polas-ka okuplja na parkiralištu �e-ljeznièke postaje podsjeæa nakonfuziju grešnièkih masa uDanteovu paklu. Okupila se«buèna gomila sastavljena odhodoèasnika, rodbine hodoèas-nika, stvarnih bolesnika, rodbi-ne stvarnih bolesnika, la�nihbolesnika, rodbine la�nih boles-nika, znati�eljnika, besposlièara,vojnika koji su dobili izlaz ugrad, nigerijskih kurvi, dru�be-nica ili sestara milosrdnica…».

Marijina tjeskoba dose�e vr-hunac u hodoèasnièkom vlakuza Lourdes. Funkcionalna za-jednica formirana u kupeu po-novno podsjeæa na dru�bu izkakve paklene jaruge: nijemi su-šièavi smrdljivi mladiæ i njegovapoludebilna pretila djevojka,jedna tu�na šepava �ena i dvijela�ne bolesnice, pakosne staricekoje Mariju èitavim putem mal-tretiraju svojim besmislenimzahtjevima. Izmeðu beskonaè-nih molitvi predvoðenim kreš-tavim glasom iz zvuènika, stari-ce dovode do suza šepavu Ca-nucciu zlurado je ispitujuæi onjezinoj kraæoj nozi i razlozimazbog kojih se nije udala. Epizo-da kulminira crnohumornompoantom, tipiènom za stil RoseMatteucci: «’Ali zašto se nisteudali?’ zapoèe opet Nazzarena.Canuccia se zacrveni; odmahi-vala je glavom, jasno se vidjeloda æe zaplakati. Na to Nazzare-na, naglo udovoljena oèitim tri-jumfom svoje istra�ivaèke teh-nike, u navali milosrða reèe:‘Gospoðice, nemojte plakati,mo�da æete u Lourdesu naæi is-tog takvog šepavca.»

Odvratni neznanciU samome Lourdesu Marija

sreæe raznolike, redom bizarne iodvratne likove, invalide, debile,zlobne babe, sebiène bolesnike,

nemilosrdne èasne sestre. Svi li-kovi s kojima dolazi u dodir sujoj nepoznati i vidi ih po prviput, osim par seljanki, potoma-ka zakupaca njezina djeda ple-miæa, koje je kinje zbog aristok-ratskog podrijetla. Hodoèasniè-ka gomila sastavljena je od se-biènih, ogranièenih i zlih ljudi,koji ne pokazuju ni trunku kr-šæanske samilosti prema bli�nji-ma, ali æe sa posebnim �arompred Lourdskom špiljom izmo-liti krunicu za pokojnu princezuDianu i njezina Dodija. Mariji-nu antipatiènu hotelsku cimeri-cu æe tako više od bilo èega dru-goga u svetištu privuæi nastuppop pjevaèa Renata Zera. Izme-ðu hotela, bolnice i Lourdskešpilje odvija se Marijin kaotièniput prema obraæenju. Od izbje-gavanja bolnièarskih obveza imunjevite zaljubljenosti u lije-pog Španjolca, do procesije i tu-èe izmeðu podjetinjelih starica ubolnici, ni�u se kratke epizodeod kojih su neke po istanèanojironiji i izvornom crnom smisluza humor bez premca u talijan-skoj prozi zadnjih godina. Ok-vir hodoèašæa omoguæuje takvugradbu – u Lourdesu, kao i u Fa-timi recimo, ili u Meðugorju, najednom mjestu se okupljaju vrloraznoliki ljudi, od cimerice ti-nejd�erke opsjednute pop-zvi-jezdom, do nepokretnih staricaopsjednutih vlastitom proba-vom, od fatalnog preplanulogŠpanjolca, do crvenokosih, dob-roæudnih irskih hodoèasnika.

Sa stajališta poetike, naizgledparadoksalno, ovaj u biti reli-giozni roman je, u svom veæem,«paklenom» dijelu prije zavr-šnog obraæenja, vrlo blizak stru-ji tzv. talijanske pulp-knji�ev-nosti, pisaca otprilike desetljeæemlaðih od Rose Matteucci, èijaje nihilistièka proza prepuna na-silja, seksa, šokantne ironije icrnog humora, za èijom �esti-nom autorica nimalo ne zaosta-je. Minuciozni opisi u romanupokazuju izrazitu te�nju gadlji-vom i bizarnom. Sve je puno pr-ljavštine, prišteva, izmeta, men-strualne krvi, dlaka i sline, štakai zubnih proteza, jeftine plastikei smrdljive staraèke kose. Sva tagnjile� i trule� opisana je bolnoi detaljno, ali i s puno humora,na trenutke i vrlo crnog i vul-garnog. Uèinak te uronjenosti uestetiku ru�nog i grotesknog

još je jaèi jer je taj ogavni svijetviðen oèima krhke, povuèene�ene, a ne beskrupuloznog, ag-resivnog, mladog hedonista, kaokod pulpovaca.

Odveæ ljudskoGroteskni spoj mentaliteta

stada, licemjernog privida po-bo�nosti i zatupljenosti masov-nom kulturom, okvir je kroz ko-ji se Maria Angulema probijaprema istinskoj vjeri. Da nijezadnjih par stranica, u sluèaju ro-mana Lourdes radilo bi se o izra-zitom protukršæanskom štivu.Ovako je to pravi religiozni ro-man, roman o obraæenju, s dubo-kim jazom izmeðu prvog, punoveæeg dijela što ga èini minucioz-ni opis postmodernog pakla, izadnjih par stranica danteovskograja. Prijelaza nema, kao što ga uobraæenju vjerojatno i ne mo�ebiti. Nema èistilišta, nego samouranjanja u Lourdske bazene kaometaforu Bo�je ljubavi, iza kojeostaje svjetlo i šutnja:

«Kad je otvorila oèi, zaslijepije izvanredno svjetlo Ljubavi. Natom je zidu bila Ljubav. Marijashvati da je to Gospodin Bognjezin, Vjeèni koji je radi nje togjutra sišao na zid i istodobnoshvati i da je On Otac i da je pos-vuda. Zasu je kiša ljubavi i onaosjeti kako On ulazi u nju i stapase s njom, s bijednim tijelom ko-je joj je dao… Marija shvati s ra-zumijevanjem koje nije bilo pisa-na ili izgovorena rijeè veæ bo�an-ski dar, koliko ju je On ljubio ikoliko Ga je ona tra�ila dok mujoš nije znala ime.»

Lourdes je ekstremno kršæan-ski roman. Ljudsko je u njemuodveæ ljudsko, dovedeno dosvojih krajnjih negativnih grani-ca zla, slabosti i gnusnosti. Zarazliku od ostale suvremeneknji�evnosti «kršæanske inspira-cije» (u kojoj je ono mraèno-ljudsko i grešno obièno samotanka, neuvjerljiva kulisa za zbi-vanje milosti bo�je), u prvome,«paklenom» dijelu Lourdesagrešna je ne samo glavna junaki-nja ili svijet oko nje, nego i samapripovjedna struktura. Na takomraènoj i ironijski moænoj po-zadini ljudskog, i završno bo-�ansko èini se nekako odveæ bo-�anskim. Zla je kob knji�evnostiu tome što je u njoj, još od Dan-tea, pakleni dio uvijek nekako ja-èi i zanimljiviji od rajskog.

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 41

BBiizzaarrnnoo kkrrššææaannsskkiiHodoèasnièku gomilu èinesebièni i zli ljudi, bez trunka kršæanske samilostiprema bli�njima, ali koji æesa posebnim �arom izmoliti krunicu za pokojnuprincezu Dianu

Rosa Matteucci, Lourdes, s talijanskog prevela Iva Grgiæ,MIOB, Velika Gorica, 2001.

Cilj ove knjige jestsvakako, podiæihype oko nove generacije/tipaumjetnika, ali i poveæati razumijevanje njihova rada u dugoj tradiciji eksperimentiranjas novim oruðima ihrabrim idejama

iz mamine èitaonice

Nela Rubiæ

at u Bosni i Hercegovinibio je i još je uvijek temabrojnih romana, drama,

filmova. Mnogi su se autori os-jetili pozvanima da pišu o tomratu preispitujuæi na taj naèin ivlastitu savjest te osobne frus-tracije. Tako su nastala brojnaloša, osrednja ili pak dobra dje-la. Izmeðu onih loših s trivijal-nom propagandnom porukom,koja su obièno pisali bosanskipisci, i onih osrednjih, što su ihpisali autori iz drugih dijelova exJugoslavije, s opæenitim antirat-nim stavom, koja su bosanskuratnu zbilju tumaèila mithosomili simbolom zla, nerijetko gapoistovjeæujuæi s nacionalnimstrankama, te predstavljajuæipredratnu BiH kao idiliènu Ar-kadiju, i nema neke velike razli-ke. Uopæen humanistièki stav oapstraktnom ratnom zlu, makakve pomodne artistièke halji-ne na sebe navukao, nije dalekood sirove propagandistièke te-ze.

Tragedija pretvorena u farsuRoman Jasne Šamiæ, kompo-

niran kao trilogija ili kao glaz-beno djelo od triju stavaka, nas-lovljenih Soba s pogledom naokean, Dom sotonin, U sjencidveri pakla, na prvorazredan na-èin demistificira i ironizira raz-lièite poglede i stavove o ratu uBosni i Hercegovini koji su,dok je rat trajao, nicali kao glji-ve poslije kiše. Ironija, groteskai karikatura u ovome romanunisu autorièina sraèunata poe-tièka naèela. Prije bi se mogloreæi da su ta sredstva uz èiju jepomoæ opisala ljudski rod èinilasamu zbilju. Ljudi-karikaturekoji su ratni zloèin i istinskutragediju u Bosni pretvorili ufarsu, u središtu su pozornostiprvoga dijela romana; na njih seodnosi reèenica Thomasa Man-na koju autorica navodi u jed-nom dijalogu: “Nadam se da ne-mate ništa protiv drskosti i za-jedljivosti, dragi gospodine in-�enjeru! To je najbritkije oru�jeprotiv mrakova i grdoba.”U prvom dijelu romana, naslov-ljenome Soba s pogledom naokean, bosanska je ratna zbiljaizmještena u Pariz. Prièu u ja-formi pripovijeda glazbenicaMira, Sarajka, koja je u Parizdospjela iz profesionalnih raz-loga prije poèetka rata. Tehni-kom brzih i dinamiènih smjenji-

vanja prizora s pariških buleva-ra, iz stanova i javnih dvorana, sdobrotvornih priredbi, izlo�bi,okruglih stolova, zabava i dom-

jenaka gdje se verbalno branilaBosna s pitom u jednoj a šam-panjcem u drugoj ruci, te ubaci-vanjem telefonskih razgovora ipisama koja Mira dobiva od obi-telji iz ratnog Sarajeva u takavkontekst, Šamiæeva je uspjelaizmiješati veoma razlièite ljud-ske sudbine i zbilje, dokumen-taristièki donoseæi fragmenteveoma razlièitih razgovora i gla-sova. Èitav je kaleidoskop tihrazlièitih pojedinaènih i �estokoogoljenih zbilja povezan u cjeli-nu, u univerzum s višeznaènimsmislom, zahvaljujuæi naporuMirine svijesti koja nije �eljelaništa zaboraviti.

Silovanje pametiTako se pred èitateljem otkri-

va jedan novi ratni svijet, svijetizbjeglica iz bivše Jugoslavijesmješten u ambijent velike eu-ropske metropole, dosad rijetkotretiran u djelima s ratnom te-matikom. Autorièini napori us-mjereni su k tome da s izbjegliè-kog svijeta skine stereotipnuaureolu muèeništva te da odnoseuropske javnosti prema ratu naprostorima bivše Jugoslavijejasno odredi kao silovanje pa-meti i kao nasilje nad elemen-tarnom ljudskošæu. Našijenci,“muèenici” i “�rtve”, na strani-cama ovoga romana, poput gos-poðe Buliæ, anga�irane “huma-nitarne” djelatnice pomodnoodjevene u duge haljine sa svile-nom maramom na glavi, ronevruæe patriotske suze pred bo-gatim arapskim princezama nakoje pada pljusak èekova s mili-junskim ciframa. Buliæeva svojuveliku tugu zbog sirote Bosnelijeèi luksuznim automobilima istanovima u kojima prireðujeraskošne prijeme za probosan-ske simpatizere.

Meðutim, onako kako segospoða Buliæ borila za vlastituegzistenciju u Parizu doslovceodjenuvši pomodne ideološkehaljine koje su joj priskrbilemilijunske cifre, tako su se, sa-mo ne doslovno, ideološkipreodjenuli i brojni takozvaniintelektualci – izbjeglice iz biv-še Jugoslavije. Buduæi da je eu-ropska birokracija zbog vlastitakomoditeta i loše savjesti, tezbog sna�nog utjecaja srpskoglobija, osobito u vodeæim eu-ropskim ljevièarskim stranka-ma, iznjedrila za nju spasonos-nu floskulu, budalasto prene-

maganje o graðanskom ratu ubivšoj Jugoslaviji što su ga skri-vili podivljali nacionalizmi, taje vrsta nasilne i la�ne ideološ-

ke sheme odredila i birokratske“humanitarne” mehanizme ne-kih europskih zemalja. Naime,francuska je birokracija (i nesamo francuska) u pru�anjupomoæi izbjeglima s ratnogpodruèja prioritet dala ljudimai djeci iz sarajevskih miješanihbrakova, sada više ne metamasrpskih granata i snajpera, nego�rtvama razularenih nacional-nih stranaka. U tako uoblièe-nom ratnom performanceuglavni je pomodni detalj posta-

la idiliènost bivše socijalistièkeJugoslavije, a izjave o nesimpa-tiziranju nacionalnih stranakau BiH postale su obrazac na os-novi èega su se osvajale sitneegzistencijalne privilegije.

Profitiranje na nesreæiOvakvoj vrsti profesionalnih

izbjeglica koji su ubrzano usva-jali mehanizme za njih probitaè-nih ideoloških “istina”, “muèe-nika” pobjeglih iz ralja naciona-listièkih re�ima, pripadali su ibrojni pisci, sveuèilišni profeso-ri i novinari iz bivše Jugoslavije,koji su, poput Sandre, trèali sjednog na drugi okrugli stol,trudeæi se da sa svojim kolega-ma, inozemnim pametokratima,javnosti što “objektivnije” ob-jasne prirodu rata u BiH. Onisu, za razliku od Sandre koja sebrinula o frizuri, skrbili o naèi-nu kako da se dokopaju druš-tvenih veza koje æe im omogu-æiti suradnju s izdavaèkim kuæa-ma ili blistavu sveuèilišnu kari-jeru.

Raskošnim ukrštajima razli-èitih portreta “napaæenih” iz-bjeglica uhvaæenih u ambijenti-ma luksuznih vila, pariških rezi-dencija arapskih bogataša, ili pojavnim dvoranama gdje je, u ne-dostatku elementarne ljudskos-ti, dominirala inflacija rijeèi oratu, sroèenih po diktatimaonih s lijeva, s desna, iz alterna-tive, s pozicije ili opozicije, ili,pak, po diktatima (post)moder-nih mislilaca èije su se teze bavi-le prividima zbiljnosti zbilje, pai one ratne, Šamiæeva je doseglaonu vrstu intelektualne i osje-

æajne slobode prema kojoj je,drsko i zajedljivo, etièki izjed-naèila ljudske grdobe što su ra-zarale Bosnu sa sitnim dušama

koje su u inozemstvu osobnoprofitirale na njezinoj nesreæi.U tome se smislu strvinarskiprimitivizam gospoðe Buliæ ni-malo nije razlikovao od profi-terstva uglednih sveuèilišnihprofesora, pisaca i novinara.Razlika je bila samo u tome štosu se takozvani intelektualcinešto jeftinije prodavali stranci-ma, na taj naèin osiguravajuæivlastite egzistencije. Kako jekonkurencija meðu “ugro�enimintelektualcima” u inozemstvubila velika a fondovi pomoæi og-ranièeni, oni su se poèeli meðu-sobno optu�ivati, nabacujuæi nasvoje potencijalne interesne ri-vale pogromaške ideološke oz-nake. Neutralizacija “protivni-ka” najuèinkovitije se izvodilaintrigom o njegovu vjerskomfundamentalizmu ili nacionaliz-mu. Takvom je jednom intri-gom i Mira bila okarakteriziranakao opaki islamski fundamenta-list od koga su se poèeli odmi-cati ljudi s “naprednim”, lijevimpogledom na ratna zbivanja uBosni.

Intimistièki bijeg u prošlostU�asnuta stradanjima svoje

obitelji u ratnom Sarajevu, zga-ðena amoralnom lakoæom s ko-jom su se izbjeglice, obrazovaneili neobrazovane, slijedeæi siroviinstinkt samoodr�anja, ubaciva-le u hranidbeni lanac, Mira bje�iu prošlost. Drugi dio romana,Dom sotonin, Šamiæeva pripovi-jeda u treæem licu. Meðutim, zarazliku od brojnih pisaca koji subosanske ratne u�ase, pa i svojeosobne, lijeèili bijegom u proš-lost, nostalgièno je bojeæi ljud-skom toplinom psihološke reg-resije, toplinom koja i ne bi bilatako topla da je nije pokrenuooèaj, Šamiæeva Mirin bijeg uprošlost ispisuje kao kronikunjezine obitelji i kao njezinu in-timnu povijest. Mira je poto-mak nekada dobro stojeæih aris-tokratskih muslimanskih obite-lji iz Bosne, te povijest njezineobitelji, od austrougarskih vre-mena do posljednjeg rata, nepodrazumijeva predimenzioni-ranu toplinu psihološke regresi-je po kojoj je sve u bosanskoj(ili jugoslavenskoj) prošlosti bi-lo lijepo i idilièno. Naprotiv.Nakon austrougarskih vremenaMirina obitelj, kako u kraljevini,tako i u socijalistièkoj Jugosla-viji, siromaši zbog ozakonjenihpljaèki njihovih imanja. Meðu-tim, èlanovi Mirine obitelji,osobito tetka D�ana, ginekolo-ginja, koja umire od raka u rat-nom Sarajevu i za koju je Miraemocionalno veoma vezana, du-hovno uspijevaju nadvladatigorèine zbog nepravdi koje suim nanesene. Prebiranje po Mi-rinim obiteljskim i osobnim us-pomenama (loš brak i nerealizi-rana ljubav prema Martinezu,glazbeniku s Kube) takoðer suznak psihološke regresije. Na-padnuta u�asnom stvarnošæu,Mirina se duša vraæa u prošlostda bi se napojila toplinom izobiteljskih i intimno va�nih �i-votnih trenutaka, ali i da bi u tojprošlosti otkrila ono zlo koje je

uvjetovalo ovo današnje, pa sezato drugi dio romana s razlo-gom naziva Dom sotonin. Bijegu prošlost Miri ne donosi psi-hièku okrepu i umirenje; ovajdio romana završava “romantiè-nom” i “nostalgiènom” Miri-nom mišlju o Zwiegovu pismupred samoubojstvo u Brazilu,gdje je ovaj pisac dospio kao iz-bjeglica iz ratne Europe: Dosa-dio mi je �ivot lutalice, privre-meni �ivot, dosadilo biti dalekood sebe samog, daleko od mojih.

Nacionalno i mitološki neosviještena

U treæem dijelu romana,naslovljenom U sjenci dveripakla, Šamiæeva ponovno pre-pušta Miri da prièa svoju prièuo povratku u poslijeratno Sara-jevo. Skoro potpuno dezinteg-rirana, Mira se iz Pariza vraæa uSarajevo, nadajuæi se da æe tupronaæi sebe i svoje. Meðutim,u Sarajevu nailazi na drugu vr-stu ljudskih nesporazuma. Lju-di koji su pre�ivjeli rat u Saraje-vu, naglašavajuæi velièinu vlas-tite �rtve, ne prihvaæaju one štonisu bili u Sarajevu: “Sad to ni-su obièni poznanici, sad su topaæenici kojima se moraš izvi-niti. Pokloniti se njihovoj pat-nji.” Pozvana na simpozij o po-vijesti Bosne, Mira saznaje dasu Bošnjaci-muslimani “najsta-riji, najplemenitiji, najduhovni-ji, najnapredniji, najuèeniji…najljepši, najugro�eniji, najspo-sobniji narod na Balkanu. Naskupu saznajem i to da Slovenanema u Bosni. Kada su silazilisa dalekih Karpata, uredno suzaobišli trokut okru�en rijeka-ma: Bosnu i Hercegovinu. Valj-da nisu znali plivati.” Nakonšto se suprotstavila tako mito-logiziranoj prošlosti Bosne,obilje�ena glasinom nacionalnoneosviještene osobe, Mira gubimoguænost da se vrati na mjes-to nastavnika Muzièke akade-mije, gdje je radila prije rata.Ideološke nakaznosti drugaèijeprovenijencije Šamiæeva opetopisuje groteskom.

Iz stana u kojem je nekoæ�ivjela Mira uspijeva iznijeti sa-mo svoje knjige i klavir, a ljudi-ma koji su se u njega uselili os-taju u vlasništvu i njoj intimnodragi predmeti, jedini preostalitrag sjaja njezine nekad uglednei bogate obitelji. Mira uspijevapronaæi sebe tek u toplini pre-�ivjelih èlanova obitelji, te oso-bito u liku tetke D�ane, koji Ša-miæeva diskretno uzdi�e dosimbola ljudskosti, do simbolaneprolaznih ljudskih vrijednostikoje slu�e kao okrepa i oslonaci u veoma teškim vremenima siznimno unaka�enim sistemimavrijednosti.

Ovaj je ratni roman JasneŠamiæ veoma dobar stoga što jeuvjerljiv i ni u jednom svom di-jelu ne sadr�i stereotip ili ploš-nost. Kompozicija je dinamièna,osobito u prvom dijelu, gdje seskoro dokumentarni prizorineobièno brzo smjenjuju dono-seæi višeglasje iz razlièitih kul-turoloških i civilizacijskih sredi-na, te kontrapozicionirajuæi to-me svijetu prepunom razlièitihstavova emociju i jednostavnuljudskost D�anina lika koji ve�esva tri dijela romana. Taj lik pre-rasta u simbol svekolike ljud-skosti, ali taj simbol, zahvaljuju-æi umijeæu pripovijedanja JasneŠamiæ, nije poništio prirodnostprièe niti ju je doveo do pada utrivijalnost.

42 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

SSaalloonnsskkaa ttrrggoovviinnaa ttrraaggeeddiijjoommAutorica �eli s izbjeglièkogsvijeta skinuti stereotipnuaureolu muèeništva, a odnos europske javnostiprema ratu na prostorimabivše Jugoslavije jasno odrediti kao silovanje pameti

Jasna Šamiæ, Soba s pogledom naokean, Tešanj, 2001.

Ovakvoj vrsti profesionalnih izbjeglica koji suubrzano usvajalimehanizme za njihprobitaènih ideoloških “istina”,pripadali su i brojni pisci, sveuèilišni profesori i novinari

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 43

Vlado Krušiæ

osljednjih desetak godina seminari iradionice dramskog odgoja uvelike supromijenili naèin razmišljanja i rada

voditelja dramskih dru�ina kako onih škol-skih, tako i onih izvan odgojno-obrazovnogsustava. Voditeljice i voditelji koji su nazoèilispomenutim radionicama ne vape više za ig-rokazima primjerenima dobi njihovih uèeni-ka, jer znaju da ranije uobièajeni rad na goto-vu tekstu – èitaæi pokusi i zapamæivanje tek-sta, rad na karakterima likova, mizanscenira-nje i re�iranje scenskog nastupa – nije jedininaèin kako djecu uvesti u dramski medij i ka-zališnu umjetnost, štoviše, da je to mo�danajte�i put kojim se smije krenuti tek kad suneke druge djeèjoj dobi i iskustvu primjere-nije pretpostavke ostvarene. Današnji educi-rani voditelji dramskog rada s djecom i mla-de�i umjesto gotova teksta rabe vlastito is-kustvo i maštu djece s kojom rade, umjestoèitaæih pokusa i muke s pravilnim izgovoromknji�evnog jezika igraju igre pokretom i gla-som, umjesto uèenja teksta napamet vje�ba-ju opa�anje, fokus i koncentraciju, improvi-ziraju na zadane situacije, puštaju mladimèlanovima svojih dru�ina da sami smišljajureplike likova u èije su uloge ušli... jednom ri-jeèju, raspola�u veæim ili manjim repertoa-rom (ovisno o broju radionica koje su proš-li) igara, vje�bi i improvizacijskih tehnikadramskog rada koje su im otvorile pristup iz-vornijim, autentiènijim i primjerenijim obli-cima uèenièkog stvaralaštva, kao i djelotvor-nijim voditeljskim postupcima i pristupima.

Neophodan priruènikMeðutim, sva ta korisna znanja steèena

neposrednim iskustvom, zapisana u bilješ-kama i, eventualno, u metodièkim listiæimapojedinih seminara, premda su dovoljna ineophodna za obogaæivanje i produbljiva-nje vlastite prakse, nedostatna su za teme-ljitije metodièko i teorijsko osmišljavanjedramske pedagogije i odgoja, a to znaèi i zanjegov sna�niji razvoj i usaðivanje u odgoj-no-obrazovni sustav. A to je upravo onošto se posljednjih tridesetak godina dogaðau nizu zemalja u kojima su dramske odgoj-ne metode prepoznate kao sna�no sredstvokvalitativne obnove procesa pouèavanja iuèenja u školama. S knjigom Ive Gruiæ Pro-laz u zamišljeni svijet (Golden marketing,2002.), podnaslovljenom Procesna dramaili drama u nastajanju, spomenuta dosadaš-nja nastojanja u Hrvatskoj za mijenjanjemnaèina dramskog rada s djecom i mlade�i,kao i razmišljanja o njemu dobila su konaè-no nu�nu nadopunu u obliku priruènikakoji, s jedne strane, daje niz primjera iz �i-ve prakse, a s druge ih kompetentno, u dos-luhu s najsuvremenijim dramsko-pedagoš-kim promišljanjima, rašèlanjuje, pojašnjavai konaèno ujedinjuje unutar specifiènogdramsko-pedagoškog �anra procesne dra-me. Radi se, dakle, o prvoj, i time (ali ne sa-mo time!) vrlo znaèajnoj knjizi posveæenojdramskoj pedagogiji nakon knjige Zvjezda-ne Ladike Dijete i scenska umjetnost (1970).

Struktura knjige Prolaz je podijeljen u èetiri sustavno po-

redane i razraðene cjeline. U prvoj autoricadaje krajnje sa�et i shematièan povijesnipregled koncepta drame za odgoj kako se u

posljednjih èetrdesetak godina razvijao uVelikoj Britaniji, rodnom mjestu modernedramske pedagogije. Zatim, nakon pobli�egodreðenja procesne drame, opisuje njezine

osnovne sastavnice upoznajuæi nas tako s ni-zom pojmova bez kojih bi razumijevanje èi-tave knjige, ali i onoga što moderna dramskapedagogija predstavlja, bilo ote�ano. U dru-goj cjelini pregledno su opisani najprije za-daci voditelja procesne drame, a zatim naj-va�nije dramske tehnike koje mu stoje naraspolaganju. Posebno poglavlje ovoga dijelaposveæeno je razradi voditelja u ulozi, zaprocesnu dramu nezaobilazne, ali hrvatskimèitateljima slabo poznate dramske tehnike.Slijedi za èitatelje posebno zanimljiva cjelinas podrobnim opisom i komentarom nekoli-ko razlièitih primjera procesne drame kojeje ostvarila sama autorica ili njezine studen-tice. U èetvrtom i završnom dijelu Iva Gruiæprocesnu dramu stavlja u odnos prema ne-kim teatrološkim teorijama, nudeæi moguæ-nost njezina promišljanja ne samo kao sku-pa korisnih tehnika namijenjenih ostvarenjukonkretnih odgojno-obrazovnih ciljeva ne-go i kao umjetnièki znaèajnog �anra. Što jeuopæe procesna drama? Autorica nam ne da-je nikakvu sveobuhvatnu definiciju. Najsa-�etije o tome ka�e da procesna drama znaèi“dramu u nastajanju, dramu koja raste, izras-ta”. To je dakako nedovoljno za teorijskoodreðenje neèega što pretendira biti kakodidaktièki postupak, tako i umjetnièki �anr.Sasvim svjesna ove nedoreèenosti, autoricase radije opredijelila da procesnu dramu po-jasni kroz opis njezinih sastavnica, znaèajki inaèine funkcioniranja, nakon èega zaintere-sirani èitalac dobiva jasniju predod�bu oovoj formi koja posuðuje iz mnogih pod-ruèja i koristi cijelu paletu metodika gradeæiistovremeno vlastitu specifiènost i jedin-stvenost.

Novi pojmoviOsim osnovnog pojma, kojem je cijela

knjiga posveæena, hrvatskim èitateljima po-nuðena je cijela pregršt relativno novih poj-mova poznatih tek jednom broju dramskihpedagoga i onim voditeljima dramskog radakoji su pohaðali neke od temeljnih seminaradramskog odgoja: drama za odgoj, voditelj uulozi, �ive slike, misli u glavi, vruæi stolac,uokvirivanje... Uglavnom se radi o nazivljuizvorno stvorenom na engleskom jeziku, štostvara posebne probleme pri prevoðenju nahrvatski. Kako je rijeè o prvoj knjizi koja is-kustva suvremene dramske pedagogije po-kušava prenijeti u hrvatski kulturni i peda-goški prostor, dakle o raspravi koja hoæeš-neæeš utemeljuje hrvatsku dramsko-peda-gošku terminologiju, ovom pitanju valjaposvetiti posebnu pozornost. Iva Gruiæ snekim je nazivima bila posebno sretna. Takodrama za odgoj na hrvatskom puno boljezvuèi nego drama u odgoju, jer ujedno otva-ra moguænost oblikovanja sliènih slo�enica

poput kazalište za odgoj/obrazovanje ili dra-ma za uèenje, veæ prema potrebi i kontekstuu kojem je potrebno uporabiti odreðeni ter-min. S druge strane, nazivi odgojna drama i

dramski odgoj, kojima se najèešæe prevodilaengleska slo�enica “drama-in-education”,postaju tako legitimni unutar specifiènihuporaba i vlastitih znaèenja koje za hrvat-skog èitatelja pokrivaju.

Manjak AristotelaOno što pak autorica ostaje du�na èita-

teljima jest odreðenje samog pojma drame,koji – to nam èitava knjiga govori – ne oz-naèuje više knji�evnu vrstu ili kazališni �a-nr. Moderna dramska pedagogija bitno jepromijenila naše uobièajeno shvaæanje dra-me, uglavnom preuzeto iz kazališne teori-je, a zatim oblikovano svakodnevnim jezi-kom novina i masovnih medija. Ne radi seo nièem novom, veæ o neèem vrlo starom,naime o povratku Aristotelu i njegovu jed-nostavnu odreðenju drame kao diskurzivnaoblika koji se koristi “oponašanjem”, a štobismo danas nazvali prikazivanjem, pred-stavljanjem, odnosno igranjem uloga. Natoj jednostavnoj podlozi – koja demistifici-ra dramsko stvaranje kao èin izabranih i zato posebno obdarenih pojedinaca-profesio-nalaca i shvaæajuæi ga kao sposobnost izra-�avanja koju svi ljudi imaju – bilo je mogu-æe izgraditi današnju praksu i teoriju dram-ske pedagogije kao podruèja koje tu spo-sobnost koristi u odgojno-obrazovne svr-he. S druge strane, s takvim odreðenjemdrame moguæe je u svakom trenutku i o bi-lo kojem vidu dramskog pedagoškog radaodgovoriti na pitanje: “A što je zapravo onodramsko u tom radu?” Taj rad, naime, nijedramski po tome što je vezan uz nešto štose zove procesnom dramom ili dramom zaodgoj, nego zato što se koristi dramskimizrazom kao onim oblikom izra�avanja ukojem su stvarni ili izmišljeni dogaðaji, biæai pojave predstavljeni s pomoæu odigranihuloga. Tako se otklanja još jedna mala ne-

jasnoæa u knjizi, naime da sve opisane teh-nike koje se u dramskom radu koriste sa-mim time moraju biti i dramske. Pisanje ilicrtanje bit æe dramske tehnike samo ako supisanje ili crtanje u ulozi.

I o nekim drugim terminima vrijedilo biraspraviti. Naime, koliko god nas praksamoderne dramske pedagogije prisiljava dapromijenimo neka shvaæanja, navike mišlje-nja i vrednovanja koje nam je namirila našavlastita kulturna tradicija, postoje u njoj poj-movi koji i u susretu sa za nas relativno no-vim fenomenom zadr�avaju svoju valjanosti koje ne treba bezrazlo�no mijenjati. To je,primjerice, sluèaj s pojmom epizode koji IvaGruiæ rabi za “zaokru�ene cjeline koje se neodnose na razinu prièe, nego na razinu fun-kcioniranja procesne drame”. Ne vidim do-voljno razloga zašto bi se ovaj koristan nazivprenosio s razine prièe, koja je u procesnojdrami itekako va�na, na razinu metodièkerazrade procesne drame, jer ga tu mogu za-mijeniti drugi termini poput zadatka, etape ifaze, dok æe se na razini prièe osjetiti njegovnedostatak.

K praksi igranja i èitanjaInaèe, upravo poglavlje o dramskim teh-

nikama, zatim o voditeljskim zadaæama, kaoi opis nekoliko procesnih drama, èine mi senajkorisnijim dijelovima knjige, jer je diskursautorice uvjerljivo potkrijepljen praksom.Sve je tu meðusobno povezano, podrobnoopisano, uz naznaèene probleme koji se upraksi mogu pojaviti, te njihova moguæa rje-šenja. Iz ovog dijela, osim toga, pronicljivi æeèitalac-praktièar lako izvuæi vje�be, igre ili te-me za rad bez obveze da ostvari sve etape ilifaze jedne zaokru�ene procesne drame. I kaošto je ova knjiga neophodna svima koji se veæuveliko i marljivo, na zadovoljstvo svoje isvojih uèenika, bave dramskom pedagogi-jom, no koji taj svoj rad neæe moæi razvijatiniti produbljivati bez odgovarajuæe teorijskenadgradnje kakvu pribavlja knjiga Ive Gruiæ,isto æe tako njezin sadr�aj dramski neiskus-nim èitateljima postati u cijelosti razumljivtek kad se izravno, kroz praktièan dramskirad, ali i seminare i radionice dodatnog struè-nog usavršavanja, upuste u avanturu dram-ske pedagogije i procesne drame.

PPrroocceessnnaa ddrraammaa uu ppeeddaaggoošškkiimm kkoorriiccaammaaDanašnji educirani voditelji dramskog rada s djecom i mlade�iumjesto gotova teksta rabe vlastito iskustvo i maštu djece skojom rade

Iva Gruiæ, Prolaz u zamišljeni svijet, Goldenmarketing, Zagreb, 2002.

ojska naše zemlje nije udobrom stanju. Naši suvojnici nedovoljno iz-

vje�bani, nemarni, neefikasni,nedisciplinirani. Kad to ka�e hr-vatski ministar obrane, nastanerusvaj koji kulminira u mudrojizjavi kako “èak i da je to istina,ministar to nije smio reæi.” Kadto napiše visoki dr�avni slu�be-nik kasnoga Rimskog Carstva,nastane vojni bestseler koji in-tenzivno èitaju, prouèavaju iupotrebljavaju tijekom èetrnae-st stoljeæa. Upravo taj bestselerodnedavno je prvi put dostupanna hrvatskom, u uzornom, zahrvatske prilike neuobièajenopomnjivo opremljenom, dvoje-ziènom izdanju: Publije FlavijeVegecije Renat, Sa�etak vojnevještine; prevela s latinskog Teo-dora Shek Brnardiæ, latinski tek-st priredila Margareta Gašpa-roviæ, uvod Vladimir Brnardiæ;Zagreb: Golden marketing,2002. Ova Noga filologa, meðu-tim, nije prikaz ili recenzija sa-me knjige (koja svakako zavre-ðuje detaljniji osvrt); ovo je raz-mišljanje o kulturnim silnicamakoje uviru u Vegecijevu Epitomerei militaris – i koje iz nje izviru.

Carstvo u šokuVegecijev Sa�etak vojne vješti-

ne nastao je na kraju èetvrtogstoljeæa nove ere. Za maštu naše-ga doba to je vrijeme tranzicije iz“klasiène antike” u “srednjovje-kovlje”, vrijeme nejasno, neoš-trih obrisa, za razliku od razdob-lja koje razgranièava. Dok Vege-cije piše, Rimsko Carstvo jošuvijek obuhvaæa èitav Mediterani mnogo više od toga – Britaniju,Germaniju i zemlje uz Dunav svedo Crnog mora, današnju istoè-nu Tursku i granice Perzije, sje-vernu Afriku od Egipta do Ma-roka (rimska Sjeverna Afrika ta-da je meðu najrazvijenijim dije-lovima Carstva). Vegecije je suv-remenik otaca kršæanske crkve,Jeronima, Augustina, Ambrozijai Ivana Zlatoustog; Vegecijevastvarnost su “barbari”, nalazeæise u Carstvu i u Carstvo prodiru-æi, Goti, Alani, Vandali, Svevi,Huni; neki su od njih neprijate-lji, a neki pomoæne èete rimskevojske. Napokon, dok Vegecijepiše, neumitno djeluju sile kojeæe rascijepiti Rimsko Carstvo naZapadno i Istoèno, razdvojiti gai administrativno, i društveno, ikulturno.

Desetak godina prije nastankaVegecijeva Sa�etka rimska je voj-ska, oslonac Carstva, do�ivjelastrašan šok, poraz u bici kodHadrijanopola (g. 378) u današ-njoj Bugarskoj. Barbarski gotskikonjanici potukli su rimske pje-šaèke legije; barbari su pobili dvi-je treæine aktivnog sastava rim-ske vojske i rimskog cara Valentas njima. Nakon te traume i katas-trofe Rimljani se više nisu mogli,ili usuðivali, suprotstaviti barbar-skim provalama u Carstvo. Stogase Rimljanima bolnom neumolji-vošæu nametnulo pitanje: što seto dogodilo s našom vojskom?Gdje je nestala ona snaga koja jepokorila svijet?

Sijeku umjesto da boduVegecijev Sa�etak nudi jedan

odgovor, onaj koji ste èuli na po-èetku teksta: krivi su vojnici. Èi-tanje Vegecija indirektno nasobavještava da su rimskih vojnicis kraja èetvrtog stoljeæa imaliraznih mana, koje èak mo�emosasvim specifièno odrediti: prim-jera radi, nisu vje�bali plivanje ni

uzjahivanje konja, nisu vje�balipopodne (ovdje je, oèito, nadvla-dala mediteranska komotnost),nisu vodili raèuna o tome da jebolje maèem ubadati nego sjeæi,nije im se dalo nositi oklope i ka-cige, nisu više gdje god se vojskazaustavila gradili tabor na onaj

slavni rimski naèin, s opkopima ikolcima... Rekao sam da sve ovosaznajemo neizravno; naime, Ve-gecije nudi terapiju za rješavanjeproblema – terapija je èak nagla-šenija od dijagnoze – tako dasvoja znanja o problemu gradi-mo ex negativo, zamišljajuæi sup-rotnost modela koji Vegecijepredla�e. Sam je taj model pakpovratak na staro, povratak naustroj i obuku “stare legije”, onekoja je svladavala Gale, Germa-ne, Hispance, Karta�ane, nekihèetiri do šest stoljeæa prije Vege-cijeva doba.

SPQR i NATO i NDHOkreæuæi se unatrag Vegecije

postupa drukèije nego što bis-mo postupili mi. Današnja re-forma vojske svoje æe uzore tra-�iti, bar što se Hrvatske tièe,prije u prostoru nego u vremenu:naši vojni administratori govoreda �ele vojsku zapadnog tipa.Druga je moderna moguænost,ona koju bira npr. “vojska za-padnog tipa,” tra�iti idealni mo-del u vremenu, ali u smjeru sup-rotnom od Vegecijeva; ne iza, ne-go ispred. Nitko danas ne �eliimati starinsku vojsku, svi �elebarem modernu, a najbolje bi bi-lo imati vojsku buduænosti –mo�da prema onoj: civilizacijskije napredak u tome što vas usvakom ratu ubiju na novi naèin.“Stara vojska,” “stara garda” mi-litaristièkoj retorici modernogdoba slu�i samo kao moralniuzor, ne i kao organizacijski istrateški ideal. Hm; pišuæi ovo,shvatio sam da je nedavno hr-vatsko vojnièko iskustvo obilje-�eno upravo vegecijevskim kre-tanjem unatrag, i to na razinisimbola. Filološko èitanje hrvat-ske vojne terminologije (svihonih naglo iskrslih èasnika, sa-mokresa, bojnika, bojni, hodnji,odora, bitnica) i hrvatskog voj-nog znakovlja (paradnih oficir-skih uniforma boje senfa) otkri-va više ili manje diskretan pov-ratak na staro – na vojsku raz-doblja koje se interpretira kaoprethodna epizoda hrvatske dr-�avnosti, na domobransku voj-sku NDH. A opet, tra�eæi vege-cijevsku analogiju u našem vre-menu otkrivamo i bitnu razliku:Vegecije ima jako praktièno op-ravdanje za svoj model – vojskaustrojena onako kako on opisu-je pokorila je orbis terrarum odPerzije do Britanije. Oèito, onikoji su jezièno nadahnuæe nala-zili u NDH-Pravilima slu�be ni-su za njima posegnuli zato što je

vojska NDH dobila rat; za us-pješnost hrvatska vojska nalazimodel u prostoru: NATO. Mo-del iz prošlosti ona je tra�ila ra-di identiteta. Vegecije ima manjeposla: on u prošlosti mo�e naæi ijedno i drugo, i uspješnost iidentitet.

Varke antièke perspektiveOvdje svakako treba podsjeti-

ti na dva završna momenta, dvijeèinjenice koje preèesto smetne-mo s uma razmišljajuæi o prošlimvremenima, mo�da zato što jeteško �onglirati i njima i svimaostalima istovremeno. Prvo, Ve-gecije gleda u prošlost; reformskimodel koji on nudi star je èetiris-

to do šeststo godina – analognipogled unatrag naše bi doba mo-ralo baciti do perioda omeðenogrenesansom s jedne, i npr. uro-tom zrinsko-frankopanskom sdruge strane. Moramo, dakle, pa-ziti na “skraæivanje perspektive”:antika nije uniformno, homoge-

no razdoblje; vojska o kojoj Ve-gecije govori i vojska njegovadoba nisu isto. Drugo, trebapamtiti da je Vegeciju, dok piše,put do informacija o svijetu prije400-600 godina naprosto neuspo-redivo te�i nego što je nama (èaki ako uzmemo u obzir sporijitempo promjena i bolju oèuva-nost bitnih dokumenata); naše

analitièke i informacijske tehni-ke mogu nam o prošlim svjetovi-ma reæi više nego što su znali sa-mi stanovnici tih svjetova, a ka-moli nasljednici tih stanovnika.Treæe, kao što upozorava i VladoBrnardiæ, autor uvoda u hrvat-skog Vegecija, Vegecije ne pišepovijesnu monografiju, makar mipokušavali tako èitati Sa�etakvojne vještine; Vegecije sastavljanacrt reforme, radni materijal,agenda; samim time, njegovo jedjelo znatno tendencioznije odbilo koje današnje rasprave ovojništvu rimskoga doba; Vege-cije konstruira, odabire, da bi odelemenata razlièitih razdobljasastavio idealnu, izvanvremenskulegiju. Na kraju, èetvrto. To štoantièki autor poziva na povratakna staro ne znaèi da je njegovodoba ne-moderno, da u antici nepostoje novum i napredak – samaèinjenica da netko mora pozivatina regresiju dokazuje suprotno.Va�nijim mi se èini ovo: antikaartikulira konzervativizam, njegavidi, njemu daje glas; o moder-nizmu se ne govori, njemu ostajeprostor nijemog, nemuštog dje-lovanja: ruka, ali ne i jezik. Èita-juæi na taj naèin, Vegecijev Sa�e-tak ratne vještine vodi nas izrav-no jednoj od bitnih drugosti anti-ke u oèima dvadeset prvog sto-ljeæa.

44 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Noga filologa

KKaakk ssee kkoolljjuu nnaaššii ssttaarriiNitko danas ne �eli imati starinsku vojsku, svi �ele barem modernu, a najbolje bi bilo imati vojsku buduænosti – mo�da prema onoj: civilizacijski je napredak u tome što vas u svakom ratu ubiju na novi naèin

Neven Jovanoviæ

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 45

Igor Markoviæ

Pravila kulturnog i politièkogotpora danas su dramatièno

promijenjena.

Critical Art Ensamble: The Electronic Disturbance

vremena na vrijeme èak ioni s nešto debljom ko-�om bivaju fascinirani ka-

ko se Zagreb u posljednjih ne-koliko godina od tradicionalnogprostora kritike, periferije u naj-boljem znaèenju te rijeèi, pret-vorio u provinciju (paradigmat-sku palanku Radomira Konstan-tinoviæa) u kojoj od kritike nijeostalo doli mo�da jedno majuš-no “k”. No, zato se kritizeranamno�ilo preko svake mjere.Iako Zarez kao dio zagrebaèkogi hrvatskog kulturnog miljeasvakako mora dijelom odra�ava-ti i duh vremena&prostora ukojemu se pojavljuje, dosad (ug-lavnom) ipak nije objavljivao pi-sanije poput onoga Ivane Manceo Tjednu kulture novih medija.

To je, «ka�e» veæ u leadu au-torica teksta: «elitna manifesta-cija koju su sudionici organizi-rali sami za sebe». Nisam primi-jetio da je Ivana Mance (a nititko drugi od onih 16 posjetiteljau Goethe Institutu – da, konaè-no je utvrðen pravi broj) na bilokoji naèin pokušala tu, navodnu,èinjenicu promijeniti. Postavitipitanje, ukljuèiti se u diskusiju,napustiti prostor u odgovor na,na primjer, nezanimljivost iliirelevantnost diskusije. A, kakonas uèi još Thibaudet, bez dobrarazgovora nema ni dobre kriti-ke. No, ona je, pretpostavljam,lijepo odsjedila, pristojno od-šutjela (ah, blagoslovljena hrvat-ska šutnja, blagoslovljena hrvat-ska sramota) i naknadno izvadi-la “tešku artiljeriju” teorijskihnagaðanja i napikavanja. I to, dastvar bude još gora, na naèin nakoji funkcioniraju naše kulturneinstitucije, dakle “licem premaselu”. Drugim rijeèima one mo-dele koje veæ dobro poznaje,ono banalno prepisivanje tipiè-nih suvremenih i/ili modernihpostupaka, gesti, estetika – tekzamotane u kakav fino ofarbani,bezdrvni umjesto u tradicional-ni pak-papir – preprodaje se nadrukèijem ili drugom uzorku.

No, da, konferencija, pa i èi-tav tjedan mo�da i jesu bili elitni

za naše prilike (veæ u Mariboruili Grazu bili bi tek normalno,bezmalo svakodnevno kulturnodogaðanje). Ali, istovremeno su

bili i popularni. (“Korisno je ov-dje istaknuti kako ‘elitna’ odnos-no ‘masovna’ i ‘popularna’ um-jetnost nemaju veze s brojem kon-zumenata, veæ je rijeè o struktur-noj odrednici – inaèe bi mogli po-misliti kako i domaæe dance ‘zvi-jezde’ koje jedva prodaju 1000CD-a pripadaju malobrojnoj, ek-skluzivnoj, elitnoj umjetnosti.Takoðer, neka predstava u HNKmo�e privuæi mase gledatelja a daipak ostane pojavom ‘elitne’ um-jetnosti.”, Dejan Kršiæ&IgorMarkoviæ, Arkzin 63) Meðutim,ono najva�nije jest da ni u ko-jem sluèaju nisu bili niti mišljeniniti izvedeni elitistièki. Za razli-ku od teksta Ivane Mance koji jeelitistièki do sr�i – ta to nije niš-ta drugo doli ritualno obraæanjepredstavnicima vlastite (intelek-tualistièke?, akademske?, kun-sthistorièarske?) zajednice pre-puno dugaèkih fraza i neuobièa-jene terminologije. A što je go-vor dogmatièniji, po Bahtinu,jaèe se opire vrijednosnom od-maku ukljuèujuæeg govora (ko-mentaru, kritici), odnosno izazvuènih, velikih rijeèi skrivaju sešuplje misli (Eggers).

No, «fenomen» teksta IvaneMance dobro oslikava problempred kojima se nalazi naša “kul-tura”, odnosno takozvana kul-turna kultura, pojam izmaštan iizmišljen još u ranim èetrdeseti-ma, kad se pojavljuju prve oz-biljnije sociološke i antropološ-ke teorije koje pokušavaju ob-jasniti masovnu kulturu. Narav-no, nije problem u «prešaltava-nju» kritièara i/ili intelektualacana “nove medije”, to zapravotreba pozdraviti, jedino što je,mo�da prije toga potrebnoupoznati se s podruèjem ako veæne i razumjeti o èemu se uopæegovori. Ako ni zbog èega drugo-ga onda da bi se razumjeli. Nonaše kritièar(k)e takve stvari ninajmanje ne zabrinjavaju. Uos-talom, oni te�e povlaštenoj ulo-zi “pravih kritièara”, oni se bave“formom”, “estetikom”, onikontempliraju o “ulozi i smislukulture”. Svaki novum, svakarazlièitost, u najboljoj krle�ijan-skoj tradiciji doèekuje se na no�,kao uostalom i u našoj stvarnos-ti – ne dopušta se drukèiji pog-led na stvari, drukèiji diskurs, nepostoji ništa što mo�e, što smijeugroziti imaginarnu sliku o vlas-titom udobnom mjestu unutarkonformistièke, zaostale i u bje-lokosne zamèiæe zatvorene hr-vatske kulturne elite.

Dakako, to je potpuno legiti-man pristup i pitanje osobnogizbora i/ili habitusa. No, u kon-kretnom sluèaju izvedba na ne-koliko mjesta gadno flaksa. Za

poèetak, kada se veæ autoricateksta toliko za�eljela demistifi-kacije (iako je u svome tekstunije primijenila, naprotiv) neko-

liko redaka o Web of Life. Arhi-tekturni koncept instalacije Webof Life je baziran na ljudskojpercepciji prostora i njegovihdiskursa promatrajuæi pomak odEuklidske geometrije do virtual-nosti cyberspacea. S obzirom nato da je modalitet instalacijeWYSIWYG – (what you see iswhat you get) – znaèenje njegovaoblika odnosno forme per se jeapsolutno irelevantno. Orijen-tacija (u prostornom i metafo-rièkom smislu) je nesigurna ipercepcija izvana/unutra jenamjerno zavoðenje na krivitrag. Preostatak strukturalnepovršine dalje je izbrisan pro-jektiranim prekrivanjem èimepostaje èista informacija. Assimple as that – bez “kontigen-tnih korespondencija softvera” i“pseudo-samoregulativnih siste-ma”.

“Metajezièki performativReality Checka” (što lako mo-guæe nešto i znaèi), a posebnosrednjoškolsko poigravanje rije-èima – “prizemna arhitektura” –teško je išèitati drukèije doli kaonemoæ uklapanja viðeno-ga/èuve-noga u postojeæe kalu-pe i pokušaja pribjegavanja iro-niji kao stilskom sredstvu orje-èavanja te nemoæi. No, postig-nut je tek cinizam, a kao što birekao Corto Maltese, odnosnoHugo Pratt: “razlika izmeðu ci-nizma i ironije je kao i razlika iz-meðu podrigivanja i uzdaha”.

Za sintagmom Reality Checknije se, a posebno ne “oèito”,posegnulo “zazivajuæi svijest otome da se radikalna desublima-cija imaginarnih (ili Imaginar-nih?) paranoja (za razliku odrealnih paranoja) i fantazmi do-gaða u susretu s neuhvatljivimporetkom Stvarnog (a mo�da istvarnog, vrag bi ga znao) kojiizmièe svakoj simbolizaciji” veæiz daleko prozaiènijih razloga,onima koji i koje nešto du�e odpar dana su-djeluju (aktivno i/lipasivno) u “suèeljavanju s trivi-jalnom svakodnevicom masov-nih tr�išta” odavno poznatih.Jer, Net je intenzifikacija – ubr-zavanje – procesa Modernosti, ito na puno višoj društvenoj itehnièkoj razini. Novac i dr�avasu fenomeni novijeg datuma.Veæina svjetske populacije je svedo nedavno �ivjela izvan «nova-c-dobra» ekonomije. Bili su se-ljaci kojima je cilj opstati, u ne-kim sluèajevima èak i nomadi.Novac je slu�io za viškove, bioje nešto s èime se plaæaju porezii nameti, bio je nešto što se mi-jenja za luksuznu robu. Seljacisu takoðer �ivjeli izvan dr�ave.Dr�ava je dolazila povremenoda ukrade novac od njih, da od-

vede sinove da se bore u ratu ilida u jarosti provede trupe krozpolja. Dr�ava je bila za ljude ek-sternalizirana: ubiraè poreza ivojnik. Modernost je proces na-šeg ukljuèivanja u «novac-dob-ra» ekonomiju i dr�avu. I Net –suprotno kalifornijskim ideolo-zima – intenzivira taj proces, ka-ko je rekao Richard Barbrook.

Suvremene tehnologije, oèitodakle, nisu utopijsko razrješe-nje, ali èinjenica je da u svojojkompleksnosti imaju veliki po-tencijal za umjetnost, akciju,teoriju..., i kao tehnike i kaohrana za filozofsku misao. Alimora im se pristupati oprezno.Iako zauzimaju radikalne pozi-cije one ipak perpetuiraju viðe-nje svijeta koji je deterministi-èan i instrumentalizirajuæi, èimesu zrele za kritièko ispitivanje.Što jest bila ideja konferencije,na stranu pitanje kako je prove-dena u praksi. Najveæi dio Netaje èisti kapitalizam kao i obièno.To je mjesto za represivni red,za financijski biznis i kapital,kao i za eksesivnu potrošnju.Dok mali dio Neta mo�e biti is-korišten za humanistièke svrhe iotpor autoritarnoj strukturi,njegova ukupna funkcija je svesamo ne humanistièka. Na istinaèin kao što ne bi smatrali ne-reguliranu boemsku èetvrt rep-rezentativnim uzorkom grada,ne smijemo pretpostavljati da sunaše male slobodne zone repre-zentativne za digitalno carstvo.Cyberspace nu�no reflektirastanje realnog, dakle konzume-rizam, totalitarizam u formi de-mokracije, ali svojim elementar-nim kvalitetama nudi daleko ve-æi radni prostor razlièitim ten-dencijama. Meðutim, daleko odtoga da taj prostor predstavljaapoteozu slobode. On je jed-nostavno mjesto na kojemu semeðuodnosi transparentnije po-kazuju, osloboðeni mitologijesvakodnevice i elementarnih eg-zistencijalnih imperativa. I timedaleko više no ‘stvarni svijet’prostor eksperimenta, prostormoguænosti, u kojemu svoj diolegitimno zahtijevaju i ljevica, idesnica, i net criticism, i sveuèi-lišta, i komercijalno i umjetniè-ko. Na puno naèina, dakle,prostor suprotan tradicional-nom konformizmu, što nas do-vodi do, na jedan naèin, najza-bavnije “teze” Ivane Mance –one da “kao što znamo (mi iliMi?) [...] privr�enost polu ne-konformizma, anarhizma i be-zuvjetne slobode redovito pret-vori u teror.”

Objašnjavati zašto anarhizamnije sinonim bezuvjetne slobo-de, kao i zašto su sintagme po-put “lijevog terorizma” kontra-diktorne, a kamoli da se jabuke ikruške (osim u specifiènim kuli-narskim pokusima) ne miješaju,bilo bi trošenje papira, vremenai energije. Osim toga, ioleopskrbljenija javna knji�nica(od onih, naravno, koje nisusvoje fondove autocenzurirale)ima na pretek literature o svemu

reèenome. Zadr�at æu se tekkratko na do u nebo vapijuæojgluposti (�ao mi je, ali jednos-tavno ne mogu pronaæi pristoj-niju rijeè) o nekonformizmukoji redovito vodi u teror. Sva-kako da oni koji najkraæim pu-tem �ele ostvariti društvenupromjenu, ili bez prestanka rep-roduciraju jedno te isto ili tupromjenu, kad se ona stvarnodogodi, jednostavno prespavaju.Ili, istina, završavaju u nasilju ukojemu “revolucija jede svojudjecu”. Ali... upravo rastuæikonformizam ogranièava pa igazi one najvrjednije moguæ-nosti slobode, lišavajuæi najveæibroj ljudi njihovih vlastitih vri-jednosti i èineæi ih jednoobraz-nim, inertnim i ravnodušnim.Ako uz to sloboda, koja je na iz-gled dana, ne povlaèi za sobomneke druge vrijednosti, veæ sa-mo donosi ne�eljeni napor od-luèivanja i neprijatan osjeæaj od-govornosti, onda je i najveæibroj «obiènih ljudi» spremanodreæi je se i moguænost vlastitaopredjeljenja zamijeniti za ma-terijalne udobnosti. U takvomvremenu je i demokracija najefi-kasniji sistem dominacije, a slo-boda, kao što je to isticao Mar-kuze, kao konformna, uhodanademokratska nesloboda. Ali, os-taje nada da se ljudi nikada neæepomiriti s time da budu slogoviu Bo�jim ustima, i da æe indivi-dualne razlike biti uvijek dovolj-no velika prepreka totalnoj asi-milaciji pojedinca u tkivo dr�a-ve, kao što je to uostalom sluèaju cyberspaceu.

Napadati ono što se oèito nerazumije (uz istovremeni volim-mrzim odnos, dakle �elju za pri-padanjem “recentnim” idejama istrah od istih jer narušavaju uv-rije�enu sliku svijeta) slièno jelovu na patke koje ne lete. Nesamo da ozbiljan lovac (u ovojanalogiji kritièar/kronièar) u to-me ne mo�e imati nikakva u�it-ka, veæ je i etièki neobranjivo, aneki bi rekli i nepristojno. Ko-modifikacija Interneta – koja jeveæ nastupila – jednostavno nijenešto èemu se mo�emo ili treba-mo opirati, ali trebamo osiguratida se ona dogodi na naèin kojiæe biti koristan i ljudima kojiproizvode digitalne artefakte,kao i ljudima koji koriste Net unekomercijalne svrhe. Moramoosigurati da Net ostane mjestogdje mo�emo traèati, stvaratizavjere, igrati se i koketirati.“Mislim i da nam je potrebnanje�nost, suosjeæajnost i humorkako bismo se probili kroz lo-move i zanose našeg vremena.Ironija i humor usmjereni pre-ma sebi va�ni su elementi ovogprojekta i neophodni su za nje-gov uspjeh”, dodala bi RosiBraidotti.

Sve to, pa ni na najprizemni-joj razini, na ultrakonformistiè-ki naèin tradicionalne hrvatskekulture olièene u tekstu IvaneMance jednostavno se ne mo�e.

Neka nam se Bill Gates i Nic-holas Negroponte smiluju.

NNee,, nneemmoojjmmoo ssee zzaavvaarraavvaattiiUz tekst Utopijske moguænostidruštvene alternative Ivane Mance,Zarez br. 81, 23. svibnja 2002.

w w w . z a r e z . h r

Srðan Raheliæ, Gioia-Ana Ulrich

Sjedinjene Amerièke Dr�ave

Cunninghamovapedeseta godišnjica rada

oreograf Merce Cunnig-ham, otac amerièkoga suv-remenog plesa predstavio

je u svom studiju na Manhattanuprogram za pedesetu sezonuvlastite trupe, koju æe provestiEuropom i Sjedinjenim Ameriè-kim Dr�avama. Obilje�avanjepedesete godišnjice Cunningha-move plesne skupine zapoèet æe24. srpnja u New Yorku s pred-stavom How to pass, kick, falland run koja je nastala u Kalifor-niji, a u kojoj æe glavom i bradomprisustvovati i sâm koreograf,koji danas ima 83 godine i kojegje Wall Street Journal veæ nazvaonajveæim �ivuæim koreografom.Nakon toga æe sudjelovati nafestivalima suvremenog plesa uKalamati u Grèkoj 3. i 4. kolovo-za, te u Palermu 7. kolovoza, azatim æe posjetiti Pariz gdje æesvoje predstave izvoditi od 13.do 15. kolovoza. London, u ko-jem æe boraviti od 10. do 14. ruj-na, bit æe prilika za meðunarod-nu premijeru: novu predstavukoju æe napraviti s avangardnimumjetnicima Paulom Kaiserom iShelley Eshkar koji su Cunnin-ghamu 1999. pomogli da napravirevolucionarni komad Biped. Inova æe se predstava, poputmnogih prethodnih, baviti prob-lematikom povezanosti tehnolo-gije i plesa. Turneja kojom æeobilje�iti pedesetu godišnjicu ra-da Mercea Cunnighama æe osimnavedenih zemalja odvesti na Is-land, Norvešku i Njemaèku, anastavit æe se poèetkom 2003.godine u svim veæim sjevernoa-merièkim gradovima. (S. R.)

Casablanca –najbolja melodrama

lanovi Amerièkog fil-mskog instituta u LosAngelesu proglasili su fi-

lm Casablanca (1942.) najboljimfilmom svih vremena. Na dru-gom mjestu našla se dramasmještena u amerièki Jug, Zameoih vjetar (1939.). Treæe mjestozauzeo je mjuzikl Leonarda Ber-

nsteina West Side Story (1969.).Neobièno je što se nijedan filmiz razdoblja posljednjih èetrdesetgodina nije našao meðu prvih petnajljepših melodrama. Popis naj-boljih sto hollywoodskih ljubav-nih filmova predstavljen je 11.lipnja u trosatnom showu naamerièkoj TV postaji CBS.

Uz mnoge klasike poputPraznika u Rimu (1953.) ili Dok-tora �ivaga (1965.) malo se novi-jih filmova uspjelo plasirati nalistu od sto najboljih – meðu nji-ma se na 21. mjestu nalazi filmZgodna �ena, zatim Kad je Harrysreo Sally na 25. mjestu te TitanicJamesa Camerona. Iako je Tita-nic posljednjih godina jedan odnajpopularnijih, a ujedno bilje�i inajveæu zaradu u kinima 1997.godine, našao se na tek na 37.mjestu. Cary Grant je glumackoji se pojavljuje u više od šestfilmova na listi, a KatherineHepburn prva je na popisu glu-mica, takoðer sa šest plasiranihfilmova. U izboru za najbolju

melodramu sudjelovalo je èeti-risto filmova, a 1800 redatelja,glumaca i kritièara glasovalo je zanajbolju. Amerièki filmski insti-tut, sa sjedištem u Los Angelesu,školuje re�isere, scenariste i os-tale ljude iz filmske i televizijskebranše. Prije pet godina pokre-nuo je niz top-lista, meðu kojimai izbor najboljih hollywoodskihfilmova u posljednjih sto godina,najboljih filmova svih vremena,najveæih glumaca i najboljih ko-medija. (G.-A. U.)

Velika Britanija

Otvoren rimskiamfiteatar

imski amfiteatar smještenu središtu Londona pri-mio je svoje prve posjeti-

telje nakon 2000 godina. Publikapoput gladijatora ulazi u arenu ukojoj su se borile divlje zvijeri irobovi, a u kojoj se još moguvidjeti drveni slivnici koji su slu-�ili za odvod krvi i vode. «Pro-našli smo ljudske, pa èak i med-vjeðe kosti koje su se u Londonu

rijetko susretale i vjerojatno suse borili u areni», izjavio je NickBateman, ravnatelj radova u ar-heološkom odjelu London Mu-seuma. Ovo je nalazište jedin-stveno u Londonu, otkriveno je1988. godine, a arheolozi su is-tra�ivali i obnavljali amfiteatar ti-jekom 14 godina. Amfiteatar imaoblik elipse, dugaèak je oko 100metara, a širok oko 85 metara,mogao je prihvatiti 6000 gledate-lja, odnosno izmeðu treæine i pe-tine ondašnjeg stanovništvaLondona. Izgraðen je 70. g. prijeKrista i bio je u funkciji do èetvr-tog stoljeæa. (S. R.)

Njemaèka

Novi GünterGrass

ünter Grass mnoge je kri-tièare i ljubitelje knji�ev-nosti iznenadio svojom

novom knjigom Im Krebsgang(Rakovi koraci). Napisao je no-velu kakvu je malo tko od njegaoèekivao, tvrdi njemaèki kritièarRudolf Augstein. Grass u knjiziprikazuje jednu od najveæihbrodskih katastrofa svih vreme-na, potonuæe broda “WilhelmGustloff ”, 30. sijeènja 1945. unjemaèkom sjevernom moru sje-verozapadno od grada Danziga.U toj je nesreæi poginulo oko9000 ljudi, djelomice zato što suse utopili u ledenoj vodi, a djelo-mice stoga što su bili zatvoreni utrbuhu parobroda, te su potonulizajedno s njime. Onaj tko je èuonjihov kolektivni vrisak taj doga-ðaj neæe zaboraviti do smrti. Upomorskim putovanjima s Isto-ka na Zapad poginulo je više od33.000 ljudi. Ne èudi što su odCrvene armije ljudi bje�ali mor-skim putem jer je uništavanje nakopnu u Rusiji bilo golemo, aoni koji su to vidjeli, poput Aug-steina, uopæe ne dvoje zašto jetomu tako. Izbjeglice nisu imalenikakva pomorskog iskustva;vjerojatno su potiskivale moguæ-nost da bi podmornice mogletorpedirati brodove. Na “Wilhe-lm Gustloff ” ispaljena su tri tor-peda s jedne podmornice. Grasspiše o sudbini zapovjednika sov-jetske podmornice, koji je kasni-je završio u Gulagu i doznajemosve što je potrebno doznati o tojgroznoj ratnoj tragediji. Brodovisu za vrijeme Drugog svjetskograta simbolizirali nacional-soci-jalistièku ideju besklasnog druš-tva i stoga su bili veoma omiljeni.

Nitko se nije obazirao na èinje-nicu da se uz pomoæ tih putova-nja, koja su nazivali “snagomkroz veselje”, ljudima uzimaogolem novac iz d�epa. Brod“Wilhelm Gustloff ” bio je ogro-man, što si najbolje mo�emopredoèiti ako zamislimo da jebrod povremeno bio korištenkao lazaret sa 500 kreveta.Günter Grass kao autor brine seza sudbinu svih likova ukljuèe-nih u njegovu prièu. Tako dozna-jemo da su Nijemci i Austrijanci,koji su u vrijeme nacional-socija-lizma �ivjeli u Engleskoj, povo-dom ulaska njemaèkih trupa uAustriju 1938. na brodu “Wilhe-lm Gustloff ” mogli glasovati zaHitlera. Kada se parobrod našaoizvan zone od tri milje, postav-ljene su glasaèke kabine, i narav-no da je oèekivanih 99% glasovabilo ispunjeno. Na krštenju“Wilhelma Gustloffa”, udovicaGustloff razbila je o brod oba-veznu flašu šampanjca.

Cijelu Grassovu prièu ispri-povijedao je lik Pokriefke, a nje-gova majka stolarka Tulla Pok-riefke baš ga i nije cijenila (tor-pediranje 1945. pro�ivjela je zavrijeme trudnoæe.). Sâm Grassprièu naziva novelom, a, kakotvrdi Augstein, to je posve op-ravdano, jer novela dolazi iz tali-janskog, što znaèi mala novost, aupravo to nam Grass i donosi, noto nikako ne iskljuèuje veliku te-mu. (G.-A. U.)

Umjetnost kaodogaðaj

ocumenta u Kasselu danasje najveæa izlo�ba suvre-mene umjetnosti na svije-

tu. Prva Documenta, odr�ana1955. godine, imala je vrlo skro-man poèetak. Iako je bila organi-zirana u izgorjelom muzeju Fre-dericianum, veæ je tada imala višeod 130.000 posjetitelja, te je pos-tigla velik uspjeh. Od tada su iz-lo�bu, koja se odr�ava svakih petgodina, posjetili milijuni ljudi.Od 8. lipnja do 15. rujna Kasselje s ovogodišnjom izlo�bom Do-cumenta ponovno postao centarmeðunarodnog svijeta umjet-nosti. Otac Documente je umjet-nik Arnold Bode iz Kassela.Namjera prve izlo�be bila je re-habilitacija moderne umjetnostiu Njemaèkoj èiji su ugled uništilinacisti, a u gradu Kasselu koji jeu ratu bio potpuno uništen pot-

reba za tom vrstom umjetnostibila je vrlo velika. Suradnik Ar-nolda Bodea bio je poznati pov-jesnièar Werner Haftmann. Dokje Haftmann odreðivao sadr�ajizlo�be, Bode je oduševljavaosvojom umjetnošæu inscenacije –smatrao je da umjetnost trebastaviti na scenu kako bi se iz njeizvuklo ono najbolje. Tako su izbijele muzejske ruševine niknulazdrava umjetnièka djela. Tada jeizlo�eno 670 djela od 148 umjet-nika, meðu kojima i radovi Mar-ca Chagalla, Paula Kleea, Wilhel-ma Lehmbrucka i Pabla Picassa.Takvo poimanje umjetnosti po-kazalo se i na treæoj Documenti1966. godine, koju su takoðerorganizirali i osmislili Bode iHaftmann, a misao vodilja cjelo-kupne izlo�be bila je kako je“umjetnost ono što rade znaèaj-ni umjetnici”. Od 1968. godineto je poimanje umjetnosti sve vi-še izazivalo brojne diskusije, paje došlo èak i do studentskih de-monstracija protiv tzv. Docu-mente trgovaca, a poticali su “so-cijalno relevantnu umjetnost”. Uprogram Documente spada i per-formans. Joseph Beuys je više odstotinu dana diskutirao s posjeti-teljima izlo�be o direktnoj de-mokraciji.

Što toèno saèinjava suvreme-nu umjetnost još je predmet ras-prave. Ovogodišnji umjetnièkiravnatelj 11. Documente jeOkwui Enwezor, a na izlo�bi æesudjelovati 116 umjetnièkih sku-pina i umjetnika koji su odabraniprema kriteriju “ljepote i snage”kojom zraèe njihova djela. (G.-A. U.)

46 IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Merce Cunningham

Prizor iz filma Zameo ih vjetar

Prizor iz filma Casablanca

Muzej Fredericianum

IV/83, 20. lipnja 2,,2. 47

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagreb

telefon: 4855-449, 4855-451fax: 4813-572

e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.hr

uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.

za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Nataša Polgarglavna urednica: Katarina Luketiæ

zamjenica glavne urednice: Nataša Govediæ

uredništvo: Grozdana Cvitan, Nataša Iliæ, Sanja Jukiæ,Agata Juniku, Lovorka Kozole, Trpimir Matasoviæ, Milan Pavlinoviæ, Zoran Roško, Gioia-Ana Ulrich,

Andrea Zlatar

suradnici: Sandra Antoliæ, Boris Beck, Tomislav Brlek, Dean Duda, Iva Pleše, Dušanka Profeta, Dina Puhovski,

Srðan Raheliæ, Sabina Saboloviæ, David Šporer, Igor Štiks

grafièki urednik: �eljko Zoricalektura: �ana Mihaljeviæ

tajnica redakcije: Lovorka Kozolepriprema: Romana Petrinec

tisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a

Tiskanje ovog broja omoguæili suMinistarstvo kulture Republike Hrvatske

Ured za kulturu Grada ZagrebaInstitut Otvoreno društvo Hrvatska

Cijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 kn

PRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17

�elim se pretplatiti na zarrez:

6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn

Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:

6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 kn

Za Europu godišnja pretplata 50,00 EUR, za ostale kontinente 100,00 USD.

PODACI O NARUÈITELJU

ime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:

Uplate na �iro-raèun kod Zagrebaèke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice

prilo�iti listiæu i obavezno poslati na adresuredakcije.

Izlo�ba Vlaste Delimar, Šetnja kao Lady Godiva otvorena 27. 05. 2002. u Galeriji Kortil u Rijeci

foto: M.B. Natale