UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA HISTORIJU

Blagojević Ognjen, Ekonomska misao u Crnoj Gori (do drugog svjetskog rata)

(prikaz knjige)

doc. dr. Edin Radušić Emina Murić

Sarajevo, februar 2012.

Knjiga „Ekonomska misao u Crnoj Gori“ autora Blagojević Ognjena, objavljena je

1988. godine u Beogradu. Autor je istaknuti crnogorski finansijski stručnjak i historičar, koji

se u svojim mnogobrojnim djelim bavio obrađivanjem historijata ekonomskih misli zemalja

bivše Jugoslavije. Govoreći u ovom radu o ekonomskoj misli u Crnoj Gori, bazirat ćemo se na

poglavlje u knjizi koje nosi naslov „doba posljednjih mitropolita“. Prije nego što uđemo u

detaljniju analizu sadržaja ovog poglavlja, treba napomenuti to da je autor djela prije svega

finansijski stručnjak, jedan od najpriznatijih u savremenoj Crnoj Gori, koji shodno tome

odlično poznaje i razumijeva sve raznolikosti ekonomskog života u datom vremenskom

okviru, pa u svom pisanju najprije objašnjava opće, a zatim prelazi na ekonomske prilike,

uklapajući potom te dvije stavke u zaokruženu cjelinu. To bavljenje općim prilikama autor

objašnjava time što je ekonomska misao s jedne strane proizvod društveno-ekonomske

stvarnosti, a s druge strane i značajan faktor te iste stvarnosti. U radu ćemo obrađivati redom

poglavlja iz zadanog dijela knjige, nastojeći pritom iznositi činjenice koje smatramo

najvažnijim za shvatanje različitih aspekata u ekonomskoj misli u Crnoj Gori u prvoj polovini

XIX st.

Doba posljednjih mitropolita

Političke prilike

Izlaganje o ekonomskoj misli u Crnoj Gori u doba posljednjih mitropoliota, gdje se ustvari

govori o ekonomskim prilikama u Crnoj Gori u prvoj polovini XIX stoljeća, autor počinje

osvrtom na političke i prosvjetne prilike ovog vremena. Takav početak izlaganja ocjenjujemo

ispravnim i korisnim, jer je upoznavanje sa općim prilikama nekog vremena neophodno za

shvatanje ekonomskih prilika istog vremena. Međutim, u ovom slučaju moramo zamjeriti

autoru opširnost pri izlaganju o općim političkim i prosvjetnim prilikama. Na šta mislimo kad

govorimo o opširnosti saznajemo već na početku kad nas autor upoznaje sa životom Petra I

Petrovića. Ne samo da su iznešeni podaci o vremenu kad je Petar I došao na mjesto

crnogorskog mitropolita, već se navodi po kojem pravu dolazi na ovo mjesto, o tadašnjem

položaju crnogorske mitropolitije, vajnskopolitičkoj situaciji ovog vremena, kakav je položaj

Crne Gore u sukobu Osmanlija sa Ruskim carstvom, o crnogorskim odredima koji su ratovali

2

protiv napoleonovih generala i sl. Nije sporno da su svi navedeni podaci korisni, ali ne i

neophodni za proučavanje ekonomske misli u Crnoj Gori ovog vremena.

Dalje autor govori o aktivnosti Petra I na izgradnji centralne vlasti. Na skupštini u

Cetinju juna 1797. godine odlučeno je da se ustanovi Kuluk, kao centralni sud za građanske i

krivične sporove. Na skupšti iz 1798. donešen je „Zakonik opšti crnogorski i brdski“, koji je

dopunjen 1803. godine. Na skupštini iz 1798. godine osnovano je i „Praviteljstvo suda

crnogorskog i brdskog“, kao vrhovni organ upravne i sudske vlasti. Od vremena Petra I sve

veći značaj ima Narodna skupština. I kod preuzimanja vlasti od strane Petra II, nakon smrti

Petra I 1830. godine, djelo obiluje informacijama za koje također držimo da nisu neophodne

za razumijevanje ekonomskih prilike, i koje bespotrebno opterećuju djelo, ali i samog čitaoca.

Tu prije svega mislimo na pojašnjavanje nastojanja austrije da se za vladiku proglasi

eksponent njene politike Vuko Radonjić. Petar II nastavio je rad svog prethodnika na

organiziranju i učvršćivanju državne vlasti. Krajem 1831. na njegov prijedlog osnovan je

„Praviteljstvujušči senat crnogorski i brdski“. Za vrijeme vladike Petra II sačinjeni su i tzv.

Zakoni otačastva, čiji je autor tadašnji predsjednik senata Ivan Vukotić. Njime su regulisana

osnovna prava i dužnosti Crnogoraca.

Privredne i prosvjetne prilike

Kao što vidimo, nakon upoznavanja sa općim političkim prilikama vremena o kojem

govorimo, autor nas dalje upoznaje sa privrednim i prosvjetnim prilikama. Za razliku od

prvog dijela, gdje smo zamjerali autoru opširnost u izlaganju, po našem mišljenju u ovom

dijelu to nikako nije slučaj. To ne kažemo iz razloga što je ovaj dio sadržajno, tj. brojem

stranica manji od prvog dijela, naprotiv sadržajno je ovaj dio veći, ali tematski je korisniji za

shvatanje ekonosmkih prilika. S temama koje autor obrađuje u ovom dijelu rada kratko ćemo

se upoznati u nastavku.

O nastanjenosti Crne Gore u prvoj polovini XIX st. ne postoje sigurni podaci. Autor

iznosi neke procjene, prema kojima je u ovom vremenu u Crnoj Gori bilo blizu 52.000

stanovnika. Osim ove brojke, spominju se i brojke od 80.000 i 100.000 stanovnika.

Privredne prilike bile su vrlo nepovoljne. Kao primjer autor navodi Katunsku nahiju u

kojoj je obradive zemlje bilo samo 3%, a livada do 10%, dok je ostalo bilo neplodno, krševito

zemljište. Uz to su se javljale suše i neplodne godine. Zato su vrlo važni izvori prihoda bili

3

četovanje, odnosno plijen neprijateljske imovine, naračito stoke, i odlazak na rad u druge

zemlje.

Vrlo važna karakteristika ukupnih ekonomskih odnosa bilo je slobodno sitno seljačko

gazdinstvo, sa pretežno naturalnom privredom i svim za njega karakterističnim granama

privređivanja: stočarstvom, zemljoradnom, ratarstvom i voćarstvom, domaćom radinošću i

seoskim zanatima. Stočarstvo je imalo najveći privredni značaj, ali i zemljoradnja je imala

veliki značaj i u svim krajevima obrađivalo se svako, pa i najmanje parče zemlje. Zanatstvo se

kao posebna privredna grana razvija uporedo sa razvojem gradova.

Unutrašnja trgovina oživjela je za vladavine Petra II, razvija se unutrašnje tržište i

oživljavaju trgovačke veze sa Primorjem. Najznačajniji pazar bio je onaj u Rijeci Crnojevića.

Veliki značaj za privredu Crne Gore imala je vanjska trgovina, odnosno pazari na teritoriji

susjednih država.

Znamo da je u prvoj polovini XIX st. za razvoj robno-novčanih odnosa u

južnoslavenskim zemljama važan priliv stranog kapitala. Autor nas upoznaje sa uticajem

stranog kapitala na crnogorske robno-novčane odnose, koji su se u ovom vremenu znatno

razvili, jer je pritok novca dobijenog na stranim tržištima uticao i na njegovu sve veću

upotrebu u domaćem prometu. Novac je bio isključivo strani, turski, austrijski i mletački.

Robno-novčani odnosi urodili su pojavom zelenaštva.

Pod utjecajem novca, trgovine i zelenaštva razvijala se i ekonomska diferencijacija u

narodu. Osim toga, počinju se formirati i državne finansije. 1838. ustanovljene su tri klase

poreskih obveznika, prema bogatstvu. Iste godine izrađen je i prvi državni budžet. Zanimljivo

je da se pojavljuju i prihodi od državnih domena (domenske finansije). Pomoć od Rusije bila

je veoma važan izvor prihoda. Iznosila je 1.000 dukata godišnje.

Osim privrednih prilika, autor opisuje i stanje u prosvjeti, gdje naglašava da je za

vladavine posljednjih mitropolita prosvjeta značajno napredovala. Mnogi napori urodili su

plodom kad je 1834. godine u Cetinju osnovana prva osnovna škola. Naglašeni su

prosvjetiteljski napori kako vladike Petra I, tako i Petra II.

4

Poslanice i zakonik mitropolita Petra I

Budući da znamo da je bilo koji problem najbolje pratiti i proučavati iz njemu

savremenih izvora ne začuđuje što je O. Blagojević posebnu pažnju posvetio poslanicama i

zakoniku Petra I, gdje je kako to sam autor kaže, najprije došla do izražaja ekonomska misao.

Prije nego i sami vidimo kako su predstavljene ekonomske prilike u dokumentima koje je

autor izdvojio, treba napomenuti da autor govoreći o sadržaju poslanica nema za cilj upoznati

nas samo s ekonomskim prilikama, što bi bilo očekivano za djelo koje se bavi pitanjem

ekonomske misli. Naprotiv, autor nastoji skrenuti pažnju na karakteristike ličnosti Petra I,

prikazujući ga „umnim, aktivnim, krajnje skromnim i učenim čovjekom“. U prvim

poslanicama vrlo je malo elemenata ekonomskog karaktera, one sadrže razne moralne savjete.

Iako i one mogu u nekim granicama biti korisne za izučavanje ekonomske misli daleko

korisniji i konkretniji izvor je zakonodavstvo iz vremena Petra I.

Što se tiče Zakonika crnogorskog i brdskog, za proučavanje ekonomske misli, osim

člana 15. kojim se reguliše pravo preče kupnje, vrlo je značajan i član 20, kojim se prvi put u

slobodnoj Crnoj Gori uvodi porez. U ovom članu porez je obrazložen, data je tačna njegova

visina i regulisan poreski postupak. Ovaj propis je u praksi ostao gotovo bez ikakve primjene,

jer Crnogorci još nisu bili spremni prihvatiti bilo kakve dadžbine. Od svih državnih dadžbina

u vrijeme Petra I, primjenjivane su samo carine na ribu i ruj. Rashodi ovog vremena bili su

krajnje skromni, i mogli su iznositi najviše 20.000 fiorina, od čega je od manastira dolazilo

oko 12.000, i od ruske pomoći i carina oko 4.000 fiorina.

Zakonodavstvo i finansije mitropolita Petra II

Kao što smo ranije naveli najznačajniji zakonski akt iz vremena vladavine Petra II,

svakako je Zakon otačastva iz 1833. godine. Za ekonomsku misao važne su odredbe u

tačkama 7., 18. i 20.

U tački 7. govori se o zajmovima. Naređuje se da osobe koje daju zajmove moraju

imati posebne bilješke o tome kome daju zajmove, koliko daju i o kamatama. Kamata je

fiksirana na 6 %, ako bi neko uzeo više kažnjavan je zatvorom od dvije godine, a zaplijenjeni

novac išao je državi. Ovaj propis imao je za cilj, prije svega, da suzbije zelenaštvo.

5

U tački 18. govori se o važnosti toga da svaka kuća redovno godišnje daje doprinos

državnojkasi.

Tačka 20 precizira dužnost iz tačke 18, gdje je rečeno da je svaka kuća dužna dati

godišnje po jedan talir u državnu kasu. Dužnost prikupljanja poreza data je knezovima i

popovima. 1837. godine određeno je da se porez plaća po klasama obveznika. Prva klasa

plaćala je 3, druga 2, a treća jedan fiorin godišnje.

Za Njegoševu ekonomsku misao najznačajnije je tto što je prvi organizator

računovodstvene službe u Crnoj Gori. Autor je Instrukcija od 12 tačaka u kojima se govori o

raspolaganju državnim novcem.

Ekonomski elementi u spisima Dimitrija Milakovića

Za potpunije sagledavanje ekonomske misli u Crnoj Gori autor nije propustio dati

pregled sadržaja spisa Dimitrija Milakovića, istaknutog i obrazovanog čovjeka koji je živio i

djelovao u prvoj polovini XIX st. Izlažući o Dimitriju Milakoviću Blagojević nije krio lično

oduševljenje Milakovićevim djelom, njegovom kvalitetom i ljepotom jezika kojom je djelo

pisano. Inače, Milaković je objavio dva djela Kratak pregled na geografsko-istorijske

opisanije Crne Gore i Kratko geografsko-istorijsko opisanije Boke Kotorske. Kako u Crnoj

Gori, tako i u Boki Kotorskoj Milaković daje podatke o trgovini, proizvodnji, nauci i zanatu.

Bio je Njegošev kaznačej i neka vrsta ministra finanasija, sastavio je prvi crnogorski budžet

prihoda i rashoda. Blagojević daje podatke o tačno navedenim izvornim prihodima i

rashodima, čime se mi ovdje nećemo naročito baviti smatrajući to zadatkom, prije svega,

finansijskih stručnjaka, kao što je bio sam Blagojević.

Vuk Karadžić o savremenoj mu crnogorskoj ekonomiji

Rezultat boravka Vuka Karadžića 1834. i 1835. u Crnoj Gori je njegova knjiga Crna

Gora i Crnogorci. U ovom djelu on prvo opisuje Boku, a zatim Crnu Goru, izlažući pri tom

njihove historije. Detaljno prikazuje ondašnju crnogorsku ekonomiju. Kaže da je glavno

zanimanje stočarstvo, gaje se najviše koze i ovce, dok su svinje i goveda rijetki, kao i konji

koje mijenjaju mazge. Glavno žito je kukuruz, mada se gaje i druge kulture.

Crnogorci se bave i trgovinom, ali kao sporednim zanimanjem. Zanata gotovo i nema,

jer ga Crnogorci preziru i ismijavaju.

6

7