Chovek jedne dimenzije - Herbert Marcuse.pdf

8/18/2019 Chovek jedne dimenzije - Herbert Marcuse.pdf

1/134

B I B L I O T E K A L O G O S

Ure�uju: M. Č aldarovi ć , dr M. Filipovi ć , dr I. Focht, dr B. Ibra�himpa š i ć , dr V. Jokanovi ć , dr A. Kre š i ć , N. Smailagi č , dr V. Sutli ć ,

dr Lj. Tadi ć i A. Š ar č evi ć

Odgovorni urednik:

Dr VANJA SUTLI Ć

HERBERT MARCUSE

ČOVJEK JEDNEDIMENZIJE

RASPRAVE Ο IDEOLOGIJI RAZVIJENOG

INDUSTRIJSKOG DRU!TVA


2/134

Naslov originala

ONE DIMENSIONAL MAN

Studies in the Ideology

of Advanced Industrial Society

by

Herbert Marcuse

Beacon Press Boston,

1964.

Prevela:

BRANKA BRUJIĆ

POSVE Ć ENO INGI


3/134

IZRAZI ZAHVALNOSTI

Moja ž ena je, u najmanju ruku, djelomice zaslu ž na za stavove izra ž ene u ovoj knjizi. Beskrajno sam joj za-hvalan.

Moj prijatelj Barrington Moore, Jr., uvelike mi je pomogao svojim kriti č kim primjedbama; u diskusijama s njim tokom niza godina ja sam izo š trio svoja shvać anja.

Robert S. Cohen, Aron J. Mayer, Hans J. Meyerhoffi David Ober č itali su rukopis u raznim fazama i pru ž ilidragocjene primjedbe.

The American Council of Learned Societies, theLouis M. Rabinowitz Foundation, the Rockefeller Foun-

dation i the Social Science Research Council produ ž ili sumi dotacije, koje su uveliko olak š ale dovr š enje ovih ras- prava.


4/134

U V O D

PARALIZIRANJE KRITIKE: DRUŠTVO BEZ OPOZICIJE

Ne služi li prijetnja atomskom katastrofom, koja bimogla zbrisati čovječanstvo, očuvanju baš onih snaga kojeperpetuiraju ovu opasnost? Napori da se spriječi ovakva ka-tastrofa zasjenjuju traženje njenih potencijalnih uzroka usuvremenom industrijskom društvu. Ovi uzroci ostaju ne-odre�eni, nerazotkriti, nenapadnuti od javnosti jer su u dru-gom planu, iza općerazabrane prijetnje izvana — za Za-pad s Istoka, a za Istok sa Zapada. Jednako općeprihvaćena

je pot reba za spr emn ošću da se živi na rubu opasnosti, da sesučeli s izazovom. Mi se prepu štamo mirnoj proizvodnjirazornih sredstava, usavr šavanju rasipanja, školovanju zaodbranu koje deformira branitelje i ono što oni brane.

Pokušaj da se dovedu u vezu uzroci opasnosti s nači-nom na koji je organizirano društvo i na koji ono organizirasvoje članove namah je konfrontiran s činjenicom da razvi-

jeno ind ust rij sko dru štvo postaje bogatije, veće i bolje per-petuiranjem ove opasnosti. Odbrambena struktura olak šavaživot većem broju ljudi i proširuje čovjekovo gospodarenjeprirodom. U takvim okolnostima naša sredstva masovne ko-munikacije nemaju mnogo poteškoća kad prodaju posebneinterese za interese svih razumnih ljudi. Političke potrebe

društva postaju individualne potrebe i aspiracije, njihovo za-dovoljenje podstiče biznis i opći prosperitet pa se cjelina

pojavljuje kao samo utjelovljenje uma.


5/134

10 UVOD

Pa ipak je to dru"tvo u cjelini iracionalno. Njegovaproduktiv nost je destru ktivna za slobodan razvoj ljudskihpotreba i sposobnosti; njegov mir je odr#avan konstantnomprijetnjom rata; njegov rast ovisi ο represiji realnih moguć-nosti za pacifikaciju*) borbe za egzistenciju — individualne,nacionalne i internacionalne. Ova represija, tako različita od

represije koja je karakterizirala prethodne, manje razvijenestupnjeve našeg društva, danas ne operira s pozicije prirodnei tehničke nezrelosti, već s pozicije snage. Mogućnosti (inte-lektualne i materijalne) suvremenog društva su neizmjerno

veće nego ikad prije. To znači da je razmjer dominacije dru-štva nad pojedincem tako�e neizmjerno veći nego ikad prije.'Naše društvo je karakterizirano upokorenjem centrifugal-nih društvenih snaga tehnologijom, a ne terorom, i to nadvostrukoj bazi: nadmoćnom efikasnošću i porastom život-nog standarda.,

Dio cilja kritičke teorije suvremenog društva jest dase istraže korijeni tih razvojnih tokova, te da se ispitaju nji ihove povijesne alternative. Kritička teorija analizira društvo ,s obzirom na njegove upotrijebljene i neuopotrijebljene, ili

pervertirane mogućnosti za poboljšanje bitnih ljudskih okol-nosti, što su mjerila takve kritike?

Zacijelo, vri jednosni sudovi imaju udio. Postojeći na-čin organiziranja društva je procijenjen spram drugih mo-gućih načina za koje se smatra da pružaju bolje šanse zaolak šanje čovjekove borbe za opstanak; odre�ena povijesnapraksa je ocijenjena spram svojih vlastitih povijesnih alter-nativa. Tako je svaka kritička teorija društva od početkakonfron tiran a s probl emom povijesne objektivnosti. Ovaj

*) »Pacify« i »pacification« nemaju u Marcuseovoj upotrebi značenjenasilnog umirenja vanjskim snagama, što bi ova riječ mogla aso-cirati s obzirom na smisleni kontekst Pax Romana. »Pacificationsu Marcusea znači: s m i r a j e g z i s t e n c i j e u u m i r e n j u

b o r b e za o p s t a n a k . Ovu ri je č nismo prevodili stoga što bismo je ad ek va tn o mog li sa mo op isn o pre ves ti, a ka ko on a u Mar cus eaoznačava temeljni smjer »transcendiranja postojećeg«, to, zbog uče-stale upotrebe, jezično ne dozvoljava opisno prevo�enje. (Op. prev.)

UVOD 11

problem se javlja u dva uporišta u kojima analiza implicira vrij ednosne sudov e:

1. Sud da j e ljuds ki život vrijedan življenja ili, pre-ciznije, da može i treba biti učinjen vrijednim življenja.Ovaj sud je u osnovi svih intelektualnih napora; on je a pri-ori teorije društva i iz njegova neprihvaćanja slijedi (što je

sasvim logično) neprihvaćanje same teorije.2. Sud da u danom duštvu postoje odre�ene moguć-

nosti za poboljšanje ljudskog života i odre�eni putevi i sred-stva za realiziranje tih mogućnosti. Kritička teorija morademonstrirati objektivnu vrijednost tih sudova, a demonstra-cija se mora odvijati na empirijskim osnovama. Postojećedru štvo raspolaže ustanovijivim kvantitetom i kvalitetom in-telektualnih i materijalnih sredstava. Kako mogu ta sredstva

bit i upot rij eblj ena za opt ima lan razvoj i zadovoljenje indivi-dualnih potreba i sposobnosti uz minimum tegobna rada imizerije? Teorija društva je povijesna teorija, a povijest jedomena šansi u domeni nužnosti. Prema tome, koji me�u raz-ličitim mogućim i aktuel nim modima organizira nja i kori-štenja raspoloživih sredstava pružaju najveće šanse optimal-nog razvoja?

Pokušaj da se odgovori na ova pitanja uključuje s po-četka niz apstrakcija. Da bi identificirala i odredila moguć-nosti optimalnog razvoja, kritička teorija mora apstrahiratiod postojeće organizacije i korištenja sredstava društva i odrezultata ove organizacije i korištenja. Teorija društva prin-cipijelno polazi od takva apstrahiranja koje ne prihvaća daniuniverzum činjenica kao konačan kontekst valjanosti. To je,naime, analiza koja transcendira činjenice na osnovu njihovih pri toml jeni h i negi rani h mogućnosti. Teorija društva jesuprotna svoj metafizici na temelju rigorozno povijesnog ka-raktera trascendencije l ).Mogućnosti« moraju biti unutar

1) Termine »transcendentan« i »transcendencija« upotrebljavaniu cijeloj knjizi u empirijiskom, kritičkom smislu: oni označavaju ten


6/134

12 UVOD

dohvata analiziranog društva; one moraju biti odredljivi ci-ljevi prakse. Iz toga slijedi da apstrahiranje od postojećihinstitucija mora biti izraz neke zbiljske tendencije — tj. tran-sformacija tih institucija mora biti stvarna potreba stanov-ništva koje potpada pod njih. Teorija društva se bavi povi- jes nim alt ernati vama koje obitav aju u danom društvu kao

subverzivne tendencije i snage. Vrednote vezane za alternative post aju činjenice kad su povijesnom praksom prevedene urealitet. Teorijski koncepti rezultiraju društvenom promje-nom.

U ovom aspektu 'razvijeno industrijsko društvo kon-frontira kritiku sa situacijom koja, čini se, lišava kritikusame njezine osnove. Tehnički progres, proširen na cio sistemdominacije i koordinacije, stvara takve oblike života (i moći)koji pomiruju snage koje se suprostavljaju sistemu, koji poražavaju ili opovrgavaju svaki protest preduzet u ime povi-

jes nih mogućnosti slobode od rada i dominacije. Jzgleda da je savremeno društvo u stanju da obuzda društvenu promjenu — kvali tativnu pro mje nu koja bi ustan ovila bit no dru-gačije ustanove, novo usmjerenje proizvodnog procesa, novi

način čovjekove egzistencije. Ovo sputavanje*) društvenepromjene je, možda, najkarakterističnije ostvarenje razvije-nog industrijskog društva. Integraciju suprotnosti, koja je,kako rezultat tako i pretpostavka ovog ostvarenja, potvr �u- je opće prihvaćanje nacionalnog cilja, dvopartijski sistem,opadanje pluralizma, sporazumijevanje biznisa i radnika unu-tar jake dr žave.

dencije, u feoriji i praksi, koje u danom društvu »premašuju» postojećiuniverzum zbivanja i akcije u smjeru povijesnih alternativa (realnihmogućnosti).*) Kako »contain«: znači i »sadr žavati«, »obuhvaćati« i »obuzdavati«,

»zadr žavati«, »ograničavati«, a kako je izraz »containment« u ovoj

Marcuseovoj knjizi najčešć

e u kontekstu: sadr ž

anost moguć

nosti zatranscendiranje postojećeg i i s t o v r e m e n o njihovo zadr žavanjeunutar granica postojećeg — to smo ga slobodno prevodili sa: »spu-tavanje«, ponekad čak »apsorbiranje«, nastojeći da bar približnoizrazimo sabiranje oba značenja u jednu riječ.

UVOD 13

Sažeta komparacija izme�u formativnog stupnja teo-rije industrijskog društva i njezine sadašnje situacije možepomoći da se pokaže kako je izmijenjena osnova kritike. U

vrij eme svog nas tan ka, u prvoj polovini devetnaest og stolje-ća, kritika industrijskog društva je, izra�ujući prve konceptealternativa, zadobila konkretnost u povijesnoj medijaciji te-

orije i prakse, vrednota i fakata, potreba i dane usmjere-nosti. Ta povijesna medijacija se zbivala u svijesti i političkojakciji dviju velikih klasa koje su se suprotstavljale jednadrugoj u društvu: bur žoazije i proletarijata. To su još uvijek osnovne klas e u kapita lis tičkom svijetu. No, razvitak ka-pitalizma je izmijenio strukturu i funkciju ovih dviju klasatako da one više nisu akteri povijesne transformacije. U naj-razvijenijim područ jima suvremenog društva bezobziran inte-res očuvanja i poboljšanja institucionalnog status quoa sje-dinjuje prethodno antagonističke snage. U onoj mjeri u ko-

joj tehnički progres osigurava rast i koheziju komunističkogdruštva, uzmiče ideja ο kvalitativnoj promjeni pred realis-tičkim pojmovima ο neeksplozivnoj evoluciji. U odsutnostiaktera i akcija dru štvene promjene koje bi se dale demon-strirati, kritika je bačena natrag na visoki stupanj apstrak-cije. Nema više tla na kome se sastaju teorija i praksa, mi-sao i akcija, čak i najempirističkije analize povijesnih alter-nativa poprimaju izgled nerealističke spekulacije, a preda-nost njima stvari ličnog (ili grupnog) preferiranja.

Pa ipak: da li ta odsutnost opovrgava teoriju? Uprkosčinjenicama koje, po svemu sudeći, govore suprotno, kritičkaanaliza ustrajava u insistiranju da je neophodnost kvalitativ-ne promjene tako urgentna kao nikad prije. Kome je potreb-na? Odgovor je konstantno isti: društvu kao cjelini, svakomod njegovih članova. Sjedinjenost pora sta produk tivnosti iporasta destrukcije, čovječanstvo na rubu uništenja, izruče�nost misli, nade i straha odlukama postojećih moći, perzi�stencija bijede uprkos bogatstvu bez presedana — konstitu-

iraju optuž bu koj a nije nim alo pr is tr an a,

čak ako ovi pobro

� jen i elementi nis u raison d'être ovog dru"tva, već samo nje-gov nusprodukt: iracionalna je sama njegova zamašna raci-onalnost, koja pokreće efikasnost i rast.


7/134


8/134

16 UVOD

a, isto tako, po tome što proizvodi sličnosti u razvitku kapi-talizma i komunizma.

4| Ne može više — u suočenju s totalitarnim karakteris-tikama ovog društva — biti prihvaćeno tradicionalno shva-ćanje ο »neutralnosti« tehnologije. Tehnologija kao takva nemože biti izolirana od upotrebe u koju je stavljena; tehnolo-

ško društvo je sistem dominacije koji je djelotvoran već upojmu i konstrukciji tehnike.*

Način kojim društvo organizira život svojih članovauključuje prvobitan izbor me�u povijesnim alternativamakoje su determinirane naslije�enom razinom materijalne i in-telektualne kulture. Ovaj izbor rezultira iz igre dominantnihinteresa. On anticipira specifične mode transformiranja iiskorišćavanja čovjeka i prirode i odbacuje druge mode. To

je jed an od više »projekata« — »projekt« realizacije 2 ). Akad, jedanput, projekat postane operativan u temeljnim in-stitucijama i odnosima, on tendira tome da postane eksklu-zivan i da determinira razvoj društva u cjelini. Kao tehno-loški univerzum, razvijeno industrijsko društvo je politi č kiuniverzum, posljednji stupanj u realizaciji specifičnog povijesnog projekta — iskustva, transformacije i organizacije pri-rode kao pukog materijala podre�ivanja.

U svom odvijanju projekat oblikuje sve rasu�inje i akciju, intelektualnu i materijalnu kulturu. Kultura, po-litika i ekonomija se u medijumu tehnike stapaju u svepri-sutan sistem koji guta, ili suzbija, sve alternative. Produk tivnnost i potencijal rasta ovog sistema stabiliziraju društvoi sadr žavaju tehnički progres unutar strukture dominacije.Tehnološka racionalnost je postala politička racionalnost.

Raspravljajući ο poznatim tendencijama razvijenog in-dustrijskog dru"tva, rijetko sam davao posebne referencije.U obimnoj sociolo"koj i psiholo"koj literaturi sakupljen je

2) Termin »projekte nagla "ava elemenat slobode i odgovornosti

u povijesnoj determinaciji: on povezuje autonomiju i kontigenciju. Utom smislu je izraz upotrijebljen u djelu Jean-Paul Sartrea. Za daljeraspravljanje vidi poglavlje VIII.

UVOD 17

i opisan materijal ο tehnologiji i dru"tvenoj promjeni, ο znan-stvenoj organizaciji, korporacijskom preduzimanju, ο pro-mjenama karaktera industrijskog rada i radne snage itd. Ima

veći broj neideoloških analiza ο činjenicama — poput Berlei Means, The Modem Corporation and Private Property, refe-rat a Privremenog nacionalno g ekonomskog k omite ta 76ogkongresa: Concentration of Economic Power, publikacija

AFL CIOa *): Automation and Major Technological Change,tako�e publikacija u News and Letters i Correspondence uDetroitu. želeo bih naglasiti vitalan značaj rada C. WrightaMillsa i studija koje su često loše primljene zbog simplifikaci

je, pre tje riv anja ili žurnalističkog tretmana. — U tu kategoriju spadaju: The Hidden Persuaders, The Status Seekers, TheWaste Makers Vancea Packarda; The Organization Man Wiliama H. Whytea; The Warfare State Freda. J. Cooka. Zacijelo,nedostatak teorijske analize u ovim radovima ostavlja pokri-

vene i zaštićene korjenove opisanih okolnosti. No, ostavljeneda govore same za sebe, one govore dovoljno glasno. Možda senajupečatljivija evidencija može dobiti jednostavno gledajućiteleviziju ili slušajući radio, glavni program, neprekinuto utrajanju jednog sata, a u toku nekoliko dana, ne isključujući

oglase, a mijenjajuć

i povremeno stanice.& Moja analiza je centrirana oko tendencija u najrazvi-

jeni jim suvr emenim društvima. Ima prostranih područ ja unu-tar i izvan tih društava gdje ne prevladavaju opisane tenden-cije — rekao bih: još ne prevladavaju. Ja ocrtavam te ten-dencije i pružam neke hipoteze, ništa više. Jt

* American Federation of Labour i Congress of Industrial Organisations(Up. prev.)


9/134

JEDNODIMENZIONALNO

DRU!TVO


10/134

1. NOVI OBLICI KONTROLE

U razvijenoj industrijskoj civilizaciji prevladava ugod-na, uhodana, razumna, demokratska nesloboda. To je znamentehničkog progresa. Zaista, što može biti razumnije nego obuzdavanje individualiteta u mehanizaciji društveno potrebnih,no bolnih izvedbi; koncentracija individualne inicijative u efektivnije, produktivnije korporacije; reguliranje slobodne kon-kurencije me�u nejednako opremljenim ekonomskim subjek-tima; ograničenje prerogativa i nacionalnih suvereniteta kojikoče internacionalnu organizaciju sredstava. Može se poneg-dje zažaliti da ovaj tehnološki poredak tako�er uključuje po-litičku i intelektualnu koordinaciju — no, ipak je to razvojkoji obećava.

Prava i slobode koji su bili vitalni faktori u počecimai ranijim stupnjevima industrijskog društva prepuštaju se vi-šim stupnjevima tog istog društva: oni gube svoje tradicio-nalno opravdanje i sadr žaj. Slobode misli, govora i savjestisu bile — upravo kao slobodna inicijativa koju su proizvelei zaštićivale — bitno kriti č ke ideje sačinjene da bi nadomje-stile zastarjelu materijalnu i intelektualnu kulturu jednomproduktivnijom i racionalnijom. Kad su postali instituciona-lizirani, ove slobode i prava su dijelili sudbinu društva u ko-me su integralni dio: ostvarenje ukida premise.

Kako sloboda od nužde — konkretna supstancija svakeslobode — postaje realna mogućnost tako slobode pripadnestanju niže produktivnosti gube svoj sadr žaj. Neovisnost mi-sli, autonomija i pravo na političku opoziciju lišeni su svoje baz ične kritičke funkcije u društvu koje je, čini se, sve spo-sobnije da zadovolji potrebe pojedinaca posredstvom načinana koje je organizirano. Takvo dru štvo može s pravom zahti- jev ati pri hvaćanje svojih principa i institucija i reducirati


11/134

22 ČOVJEK JEDNE DIMENZIJE

opoziciju na raspravljanje i proizvo�enje alternativnog pro-gramiranja politike unutar status quoa. U tom pogledu, činise da je mala razlika da li por ast zadovoljenja p otre baostvaruje autoritaran ili neautoritaran sistem. U uslovima po-rasta životnog standarda nekonformizam sa sistemom izgledakao društveno nekoristan, tim više što on uključuje osjetne

ekonomske i politič

ke reperkusije i prijeti glatkom funkcio-niranju cjeline. Zaista, čini se da nema razloga — bar što setiče životnih potreba — da bi se proizvodnja i raspodjelaodvijala posredstvom takmičarske konkurencije individual-nih sloboda.

Slobodna inicijativa već od početka nije bila, u cjelini, blag odat . Kao sloboda da se radi ili gladuje, ona je uklju-čivala mukotrpan rad, neizvjesnost i bojazan za veliku većinustanovništva. Kad čovjek ne bi više bio prisiljen da se potvr-�uje na tr žištu kao slobodan ekonomski subjekt, iščezavanjete vrste slobode bi bilo jedno od najvećih ostvarenja civili-zacije. Tehnološki proces mehanizacije i standardi zacije bimogao osloboditi individualnu energiju za još neispisanu do-menu slobode s onu stranu nužnosti. Sama struktura čovjeko-

va egzi stiranja bi bil a izmijenjena;č

ovjek bi bio oslobo�

ensvijeta rada, koji mu nameće strane potrebe i strane mogu-ćnosti; bio bi slobodan da upotrijebi autonomiju u životu, koji bi bio njegov vlast iti. Ako bi proi zvodni aparat mogao bit iorganiziran i usmjeren spram zadovoljenja vitalnih potreba,kontrola nad njim bi mogla biti i centralizirana. Takva kon-trola ne bi priječila individualnu autonomiju, već bi je omo-gućavala.

To je cilj unutar mogućnosti razvijene industrijske civilizacije, »svrha« tehn ološkog racionaliteta. Pa, ipak, u po-stojećem djeluje suprotan smjer: aparat nameće svoje eko-nomske i političke zahtjeve za odbranom i ekspanzijom u rad-no vrijeme i slobodno vrijeme, u materijalnu i intelektualnukulturu. Suvremeno industrijsko društvo tendira totalitari-

zmu na osnovu organizacije njegove tehnološke baze. Jer »to-talitaran« ne znači samo terorističku političku koordinacijudru štva već, tako�er, neterorističku, ekonomskotehnološkukoordinaciju koja djeluje posredstvom manipuliranja potrebama, dodjel jujući interese. Ona tako sprečava izbijanje efi

JEDNODIMENZIONALNO DRUŠTVO23

kasne opozicije protiv cjeline. Ne pogoduje totalitarizmu sa-mo odre�ena forma vladavine ili načela partije već, tako�er,odre�eni sistem proizvodnje ili raspodjele koji ne isključuje»pluralizam« partija, novinskih listova, »sila protuteže« itd.1)

Političke snage se danas potvr �uju svojom moći nadmašinskim procesom i tehničkom organizacijom aparata. Vla"da razvijenih industrijskih društava, i društva u industrij-

skom razvitku, može se odr žati i osigurati samo kad uspijemobilizirati, organizirati i eksploatirati tehničku, zanatstvenui mehaničku produktivnost raspoloživu industrijskoj civiliza-ciji. Ova produktivnost mobilizira društvo u cjelini, iznad, is onu stranu bilo kakvih posebnih individualnih ili grupnihinteresa. Gola činjenica da fizička (samo fizička?) moć ma-šine nadmašuje moć pojedinca i bilo koje posebne grupe po-

jed ina ca čini mašinu najefikasnijim političkim instrumentomu svakom društvu u kome je bazična organizacija — organi-zacija mašinskog procesa. No, politički smjer može biti pre-okrenut; moć mašine je bitno samo nagomilana i projektira-na moć čovjeka. U ovoj mjeri u kojoj svijet rada u sebi nosimašinu i, prema tome, mehaniziranje on postaje potencijalna baza za novu slobo du čovjeka.

Savremeno industrijsko društvo pokazuje da je dose-glo stupanj na kome »slobodno društvo« ne može više bitiadekvatno odre�eno tradicionalnim terminima ekonomskih,političkih i intelektualnih sloboda. Ovo ne zbog toga što su teslobode postale beznačajne, već zato jer su suviše važne da bi

bile svedene na tra dic ionalne forme. Pot reb ne su nove formerealizacije koje odgovaraju novim mogućnostima društva.

Takvi novi oblici mogu biti indicirani samo u negativ-nim odre�enjima jer bi ona significirala negaciju dominan-tnih formi. Tako bi ekonomska sloboda značila oslobo�enjeod ekonomije — od nadre�enosti ekonomskih snaga i odnosa,oslobo�enje od svakodnevne borbe za egzistenciju, od zara�i-

vanja za življenje. Politička sloboda bi značila oslobo�enje

individuuma od politike koju oni sad stvarno ne kontroliraju.Slično tome, intelektualna sloboda bi značila restauraciju in-dividualne misli koja je sada apsorbirana u masovnoj komu

1) Pogledaj str. 62, 63.


12/134


nikaciji i nametnutom mišljenju, značila bi ukidanje »jav-nog mnjenja« skupa s njegovim tvorcima. Nerealističan tonovih propozicija ne indicira njihov utopistički karakter već

jakos t onih snaga koje pri ječe njihovu realizaciju. Najefikas-nije i najotpornije oruž je pro tiv oslo bo�enja jest nametanjematerijalnih i intelektualnih potreba koje perpetuiraju za-starjele forme borbe za egzistenciju.

Uvijek je bio preduvjet ovan intenzitet , zadovoljenje ičak karakter ljudskih potreba iznad biotičke razine. Ο usmje-renosti predominantnih društvenih institucija i interesa ovisida li će mogućnost da se nešto čini ili pusti, uživa ili uništi,prisvoji ili odbaci postati potreba. U tom smislu su ljudskepotrebe povijesne potrebe; u razmjeru u kome društvo za-htijeva represivan razvoj individuuma, njegove potrebe i za-htjev za njihovim zadovoljenjem jesu predmet bezkompromisnih kritičkih mjerila spram postojećeg.

Treba razlikovati istinske od krivih potreba. »Krive«su one koje su individuumu nametnuli posebni društveni in-teresi u njegovu obuzdavanju: potrebe koje perpetuirajumukotrpan rad, agresiju, mizeriju i nepravdu. Zadovoljenjetakvih potreba može u najvećoj mjeri ugoditi čovjeku. No,ovakva sreća nije okolnost koju treba podr žavati i štititi akoona služi tome da se blokira razvoj njegove sposobnosti daraspozna zarazu cjeline i da prione uz šanse za ozdravljenje.Rezultat je, tad, euforija u nesrećnosti. Većina predominant-nih potreba za relaksacijom, razveseljavanjem, ponašanjem ikonzumcijom prema oglasima — da se voli i mrzi ono štodrugi vole i mrze — spada u tu kategoriju krivih potreba.

Takve potrebe imaju društveni sadr žaj i funkciju kojisu predodre�eni izvanjskim moćima nad kojima individuumnema kontrole. Razvoj i zadovoljenje takvih potreba su heteronomni. Mada takve potrebe, reproducirane i uč vr šćeneuslovima egzistiranja, mogu postati čovjekove vlastite potre-

be, ma kako da se on identif icir a s nji ma i nalaz i u njima

zadovoljstvo, — one ostaju tošto su bile od po

četka: proizvo-di društva u kome dominantan interes zahtijeva potiskivanje.

Dominacija represivnih potreba je kompletirana činje-nica prihvaćena u ignoranciji i porazu. No, ova činjenicatreba da bude rašč injena kako u interesu onog sretnog indi

JEDNODIMËNZIONALNO DRUŠTVO25

vid uuma tak o i u intere su onih čija je bijeda cijena zadovoljenja ove sreće. Jedine potrebe čiji je zahtjev za zadovo-ljenjem neumanjiv jesu vitalne potrebe — ishrana, odjeća,stanovanje na postignutom stupnju kulture. Zadovoljenje ovihpotreba je preduslov za realizaciju svih potreba, kako onihnesublimiranih tako i onih sublimiranih.

Za svaku svijest i savjest, za svako iskustvo koje neprihvaća preovla�ujuće društvene interese kao vrhovni za-kon misli i ponašanja — postojeći univerzum potreba i za-dovoljenja je činjenica koja treba biti preispitana s obziromna istinitost i krivost. Istinitost i krivost su potpuno povi-

jes ne, pa je njihova obje ktiv na zasn ovano st povijesna. Sudο potrebama i njihovu zadovoljavanju pod datim uvjetimauključuje mjerila prioriteta — mjerila u odnosu na optima-lan razvoj čovjeka, svih ljudi, pod optimalnim korištenjemraspoloživih materi jalni h i intele ktualn ih sredstava . Sred-stva su proračunljiva. »Istina« i »krivost« potreba odre�ujuobjektivne uslove utoliko što su univerzalno zadovoljenje vi-talnih potreba i, iznad toga, progresivno reduciranje radai siromaštva općevaljani kriteriji. Kao povijesni kriteriji, oni

ne variraju samo u odnosu na područ ja i stu pan j razvoja već, tako�er, oni mogu biti odre�eni samo u (većoj ili ma-njoj) kontradikciji spram postojećih. Koje sudište može po-lagati zahtjev na to da bude autoritet odlučivanja?

U posljednjoj instanci, pitanje koje su istinske, a kojekrive potrebe moraju riješiti sami individuumi. No,samo u konačnoj analizi, tj. kad su i ako su oni slobodni dadaju svoj vlastiti odgovor. Sve dok su ljudi spriječeni utome da budu autonomni, dok im se nameću stavovi i doksu objekt manipuliranja (sve do i samih instinkata), njihovodgovor na to pitanje ne može biti prihvaćen kao njihov

vlast iti. Na osnovu gornjeg proiz lazi da nika kav tri bunal nemože s pravom prisvojiti prerogative da odluči koje potrebetreba da budu razvijene i zadovoljene. Svako takvo sudište

je kriv o iako naša osuda ne rješava pitanje: kako mogu lju-di koji su objekt efikasne i produktivne dominacije samikreirati uslove slobode? 2)

2) Pogledaj, str. 54, 55.


13/134


Sto represivno upravljanje društvom postaje racio-nalnije, produktivnije, tehničkije i totalnije, to je manje mo-guće zamisliti sredstva i načine kojima bi ljudi mogli slo-miti svoje sužanjstvo i zadobiti vlastito oslobo�enje. Namet-nuti um cijelom jednom društvu jest, zacijelo, paradoksalnai skandalozna ideja. — No, s druge strane, trebalo bi podvr ćipitanju pravednost društva koje nipodaštava ovu ideju dok

cijelo svoje pučanstvo pretvara u objekt totalnog upravlja-nja. Sve oslobo�enje ovisi ο osvije"tenosti ο sužanjstvu, arazvoj ove svijesti je stalno priječen predominacijom potreba i zadovoljen ja, što su, u velikim razmjerima, postale vla-stite potrebe pojedinca. Proces uvijek nadomješta jedan sis-tem preduvjetovanja drugim; optimalan cilj je nadomješta-nje krivih potreba istinskim, napuštanje represivnog zado- voljavanja.

Specifično obiljež je razvi jenog ind ustr ijs kog društva jes t uspješno zagušivanje onih potreba koje treba da buduoslobo�ene — oslobo�ene tako�er od onog što je snošljivo,što se isplati i što je ugodno jer podr žava i odrešuje destru-ktivnu moć i represivnu funkciju društva izobilja. Upravodruštvene kontrole insistiraju na svemoćnoj potrebi za proiz-

vodnjom i konsumc ijo m suvišnog; potrebi za zaglupljujućimradom kad on više nije nužnost; na potrebi za takvim na-činima relaksacije koji olak šavaju i prolongiraju ovo zaglupljivanje; na potrebi da se odr že takve varljive slobode kaošto su slobodna konkurencija pri upravljanim cijenama, slo-

bodn a štampa koja samu sebe cenzurira, slobodan izbor ro- ba u koje su uti snu ti znakovi razl ičitih tvornica i patenata.

Pod vladavinom represivne cjeline sloboda može posta-ti moćan instrument dominacije. Raspon izbora, otvoren po- jedincu, nije odlučan faktor u odre�enju stupnja ljudske slobode, već š to može biti izabrano i što izabire pojedinac. Kri-terij slobodnog izbora nije nikad apsolutan, no on nije nipotpuno relativan. Slobodno biranje gospodara ne dokida ni

gospodare ni robove. Slobodan izbor u širokoj raznolikostipotrošnih dobara i usluga ne significira slobodu ako ta dob-ra i usluge podr žavaju društvenu kontrolu nad životom radai tjeskobe, — tj. ako podr žavaju alijenaciju. Spontana rep

JEDNODIMENZIONALNO DRUŠTVO27

rodukcija čovjeku nametnutih potreba ne zasniva autonomiju; ona samo svjedoči ο efikasnosti kontrole.

Naše insistiranje na dubini i efikasnosti kontrola jespremno na prigovor da uvelike precjenjujemo moć sred-stava masovne komunikacije u nametanju mišljenja i da biljudi, sami po sebi, osjećali i zadovoljavali potrebe koje suim sad nametnute. Objekcija promašuje ono bitno. Ono štopredodre�uje ne počinje masovnom proizvodnjom radija itelevizije i centralizacijom njihove kontrole. Ljudi ulaze uovaj stadij kao dugotrajno predeterminirani primaoci; odlu-čna razlika je u niveliranju kontrasta (ili konflikta) izme�udatog i mogućeg, izme�u zadovoljnih i nezadovoljnih potre-

ba. Upravo tu takoz vano izje dnačenje klasnih razlika poka-zuje svoju ideološku funkciju. Kad se radnik i njegov upra-

vitelj rad uju istom televiz ijskom progr amu i posjećuju istamjesta okupljanja, kad se tipkačica isto tako atraktivno dot- jer uje kao k ćer njena poslodavca, kad crnac posjeduje Ca-dillac, kad oni svi čitaju iste novine — tad ovo asimiliranjene indicira nestanak klasa, već razmjer u kome svi slo-

jevi društva učestvuju u potrebama i zadovoljenju što slu-že očuvanju postojećeg.

U najrazvijenijim područ jim a suvr emenog društva jeprevo�enje društvenih potreba u individualne tako efikasnoda je razlika me�u njima, izgleda, samo čisto teorijska. Dali je stvarno moguće razlučiti sredstva masovne komunika-cije kao instrumente informacije i razonode i kao agense ma-nipulacije i indoktrinacije? Automobil kao nonsens i pogod-nost? Grozote i komfore funkcionalne arhitekture? Rad zanacionalnu obranu i rad na zaradu korporacije? Privatno za-dovoljstvo i komercijalnu, te političku korist involviranu uporastu stanovništva?

Ponovno smo konfrontirani s jednim od najmučnijihaspekata razvijene industrijske civilizacije: racionalnim ka-rakterom iracionaliteta.Produktivnost i efikasnost tog dru-

štva, njegova sposobnost da uvećava i širi udobnost, da pre-okrene suvišno u potrebu i destrukciju u konstrukciju, raz-mjer u kome ta civilizacija transformira svijet objekta uprodužetak čovjekova duha i tijela — dovodi u pitanje sampojam alijenacije. Ljudi poznaju sebe u svojim robama; na


14/134


laze svoju dušu u automobilima, hifi setovima, kućama ukojima prostorije za dnevni boravak i spavaonice nisu naistoj prostornoj razini, u kuhinjskim aparatima. Promijeniose mehanizam koji veže pojedinca za njegovo društvo, dru-štvena kontrola je ukotvljena u novim potrebama koje jeproizvela.

Dominantne forme društvene kontrole su tehnološke u jednom novo m smis lu. Teh nička struktura i efikasnost pro-duktivnog i destruktivnog aparata je bila, zacijelo, tokom cijelog novog vijek a glavni inst ru ment pod re�ivanja lju-di postojećoj društvenoj podjeli rada. Štaviše, takva integra-cija je uvijek bila praćena očitijim formama prinude: gu- bit kom sre dst ava za život, upravljanjem pravdom, policijom,oružanim snagama. To je još uvijek. No, u suvremenom pe-riodu se tehnička kontrola javlja kao utjelovljenje uma nadobrobit svih društvenih grupa i interesa, •— i to u tolikojmjeri da svaka kontradikcija izgleda iracionalna, a svaka kon traakcija nemoguća.

Tad nije začudno što je u najrazvijenijim područ ji-ma ove civilizacije društvena kontrola toliko introjicirana da

je čak individualni protest podsječen u korijenu. Intelek-tualno i emocionalno odbijanje da se »ide naprijed« poprima vid neu rot ičnosti i impotentnosti. To je društvenopsihološkiaspekt političkog zbivanja koje obilježuje suvremeni period:iščezavanje povijesnih snaga koje su u prethodnom periodu,očito, reprezentirale mogućnost novih formi egzistencije.

Izraz »introjekcija«, izgleda, više ne opisuje način nakoji i sam individuum reproducira i perp etuira izvanjskukontrolu koju vr ši njegovo društvo. Introjekcija sugeriraraznolike, relativno spontane procese kojima vlastitost (Ego)premješta »izvanjsko« u »unutarnje«. Tako introjekcijaimplicira egzistenciju unutarnje dimenzije, različite i čak an-tagonističke spram izvanjske nužde — individualnu svijest iindividuuma nesvjesnog izvan javnog mnjenja i ponašanja. 3)

3) Pr omje na u funkciji familije ovdje igra odlučnu ulogu: njenefunkcije »socijaliziranja« su uvelike preuzele izvanjske grupe i sredstva masovne komunikacije. Pogledaj moju knjigu E r o s i ci vi li -z a c i j a , Naprijed, 1965. g., str. 81. i dalje.

JE D NO D IME NZIO NAL NO D R UŠTVO 29

U tome je realitet »unutarnje slobode«: ona uobličuje priva-tan prostor, u kome čovjek može postati i ostati »vlastitost«.

Tehnološki racionalitet je osvojio i reducirao taj privatn i pro sto r. Masovna proi zvod nja i masovn a pot rošnja tra-že cijelog čovjeka, a industrijska psihologija je već odavnoprestala biti ograničena na tvornicu. Mnogostruki procesi introjekcije su, izgleda, okoštali u gotovo mehaničke reakcije.

Rezultat nije harmoniziranje, već mimesis: neposredno iden-tificiranje individuuma sa svojim dru štvom i, posredstvomtoga, s društvom u cjelini.

Ovo neposredno, auto matsko identificiranje (koje jemoglo biti karakteristika primitivnih formi udruživanja) po-novo se javlja u visokoj industrijskoj civilizaciji. Njegova no- va »nep osrednos t« je, ipak, proi zvod rafi nir anog zna nstv eno gupravljanja i organizacije. U tom procesu je odsječena unu-tarnja dimenzija duha u kojoj se može ukorijeniti opozicijastatus quou. Gubitak ove dimenzije, koja je obitavalište mo-ći negativnog mišljenja — kritičke moći uma, jest ideološkikomplement materijalnog procesa u kome razvijeno industrij-sko društvo utišava i pomiruje opoziciju. Udar progresa obr-

će um u podre�ivanje faktima života i dinamičkoj sposobno-sti da se proizvodi više činjenica i veće činjenice istovrsnogživota. Efikasnost sistema otuplj uje ljudsk o r aspoznava njeda on ne sadr žava činjenice koje nisu povezane s represiv-nom moći cjeline. Kad ljudi nalaze sami sebe u stvarima koje obl ikuj u njihov život, to nije na osnovu toga što oni dajuzakon stvarima, već na osnovu toga što ga prihvaćaju — nezakon fizike, već zakon njihova društva.

Naprijed sam sugerirao da je, izgleda, pojam alije-nacije došao u pitanje kada se čovjek identificira s egzisti-ranjem koje mu je nametnuto i kad u njemu nalazi svoj vla-stiti razvitak i zadovoljenje. Ovo identificiranje nije iluzija, već stvarnost. Pa, ipak, ta stvarnost konstituira jedan razvije-

ni stupanj alijenacije. Alijenacija je postala potpuno objektiv-na; alijenirani subjekt je progutan putem svoje alijeniraneegzist encije .Posto ji samo jedna dimenzija i ona je svugdje i u

svim formama . Ostvarenja progre sa se opiru kako ideologij


15/134


skoj optuž bi ta ko i opra vdanj u; pr ed sudi štem ovih ostvare-nja »kriva svijest« ο njihovoj racionalnosti postaje istinitasvijest.

Aps orb ira nje ideologije u rea lit et ipak ne označava»kraj ideologije«. Naprotiv, razvijeno industrijsko društvo je,u odre�enom smislu, ideologi č nije nego njegov prethodnik.Ovo utoliko što je ideologija u samom procesu proizvodnje.4)

U provokativnoj formi ova postavka razotkriva političke as-pekte dominirajuće tehnološke racionalnosti. Proizvodni apa-rat i dobra i usluge koje on proizvodi — »prodaje« ili na-meće društveni sistem kao cjelinu. Sredstva masovne transportacije i komunikacije, robe za stanovanje, hranu i odije-

vanje, neodolji va pro duk cij a ind ustri je razo node i informačija — donose propisane stavove i navike, izvjesne emocio-nalne i intelektualne reakcije koje povezuju, vi še ili manjeugodno, konzumatore s proizvo�ačima, a preko ovih s cjeli-nom. Proizvodi indoktriniraju i manipuliraju; oni proizvodekrivu svijest koja je imuna spram svoje krivosti. Kad ovi

bene fic ijal ni proiz vodi pos taju pri st upačni sve većem brojuljudi u sve više slojeva, tad indokrinacija koju oni nose pre-staje biti publicitet; ona postaje način života. To je dobarnačin života — mnogo bolji nego prije — i, kao takav, onse protivi kvalitativnoj promjeni. Tako nastaje model jed-nodimenzionalne misli i pona š anja u kome su odbijene, ilireducirane na odre�enja univerzuma postojećeg, one ideje,aspiracije i objektivne mogućnosti koje, po svom sadr žaju,transcendiraju postojeći svijet rasu�ivanja i akcije. One suredefinirane racionalitetom danog sistema i njegova kvanti-tativnog rasta.

Ovaj smjer je u relaciji s razvojem znanstvene meto-de: operacionalizam u fizikalnim, biheviorizam u društvenimznanostima. Opće obiljež je je tot alan empi rici zam u tre tir a-nju koncepata; njihovo značenje je ograničeno na reprezen-

taciju odre�

enih operacija i ponašanja. Operacionalno sta

4 ) T he od or W . A do rn o, P r i s m e n . K u l t u r k r i t i k u n dG e s e l l s c h a f t ; F ra n kf ur t : Su hrka mp , 1955, s t r . 24. i d al je .

JEDNODIMENZIONALNO DRUŠTVO 31

novište dobro ilustrira P. W. Bridgman u analizi pojma du-žine: 5)

»Mi, očito, znamo što podrazumijevamo pod dužinomako možemo reći što je dužina nekog i svakog objekta, aod fizičara se više i ne traži. Da bismo našli dužinu objekta,moramo izvesti odre�ene fizikalne operaci je. Pojam dužine je fiks iran zato što su fiksirane operacije kojima se mjeri

dužina: to jest, pojam dužine ne uključuje ništa više doliskup operacija kojima je dužina odre�ena. Uopće, pod poj-mom ne razumijevamo ništa više nego skup operacija; pojam

je sinonim odgovarajuć eg skupa operacija.«

Bridgman je vidio široke implikacije ovog načina mi-šljenja za društvo uopće 6) :

»Usvajanje operacionalnog shvaćanja uključuje mnogo više nego što je samo ograničenje smisla u kome razumijemo'koncept'. Ono znači dalekosežnu promjenu u svim našim po-stupcima mišljenja, u tome da se više nećemo dozvoliti daupotrijebimo pomagala u našem mišljenju pojmova ο kojimane možemo položiti adekvatan račun u odnosu na operacije.«

Bridgmanovo predvi�anje se ostvarilo. Nov način miš-

ljenja je danas predominantna tendencija u filozofiji, psiho-logiji, sociologiji i drugim područ jim a. Mnogi od onih najoz- biljn ije zabr inja vajućih pojmova su »eliminirani« na taj na-čin što se pokazuje da se ο njima ne može adekvatno polo-žiti račun operacijama ili ponašanjem. Radikalni empi�ricistički proboj (ja ću kasnije, u poglavljima VII i VIII,preispitivati njegovu pretenziju da bude empiricistički) ta-ko pribavlja metodološko opravdanje da se duh ospori inte�

5 ) P . W . B ri dg ma n, T h e L o g i c o f M o d e r n P h y s i c s ;New York: Macmillan, 1928., str. 5. Operacionalna doktrina je od tadusavr šena i kvalificirana. Bridgman je pro širio pojam »operacije« takoda on uključi operacije »olovkom i papirom« teoreti čara (u PhilippJ . F ra nk , T h e V a l i d a t i o n o f S c i e n t i f i c T h e o r i e s ; Bo-ston: Beacon Press, 1954, Poglavlje II). Glavni impuls ostaje isti: »po-

željno je da operacije olovkom i papirom budu kadre za eventualankontakt, iako možda indirektno, s instrumentalnim operacijama.«

6 ) P . W . B ri dg ma n, T h e L o g i c o f M o d e r n P h y s i c s ,Ioc. cit., str. 31.


16/134


lektom. — To je pozitivizam koji svojim negiranjem transcendirajućih elemenata uma formira komplementaran akadem-ski udio u društveno traženom ponašanju.

Ozbiljnija je »dalekosežna promjena u cjelokupnoj obviknutosti mišljenja« izvan akade mskih ustanov a. Ona služikoordiniranju ideja i ciljeva s onima koje zahtijeva postoje-ći sistem, tome da se oni zatvore u sistem i da se suzbiju

one ideje i ciljevi koji se ne daju izmiriti sa sistemom. Vla-davina takvog jednodimenzionalnog realiteta ne znači da vla-da materijalizam, da su nestale spiritualne, metafizičke i boemske preokupacije. Naprotiv, ima dosta onog »Obožavajmoovaj tjedan zajedno«, »Zašto ne probati obraćenje Bogu«,Zen, egzistencijalizam, bitnički način života, itd. Ali takvi mo-di protesta i transcendencije više nisu suprotni status quou,nisu više negativni. Oni su, prije, ceremonijalan dio biheviorizma u praksi, njegova bezopasna negacija, pa je status quo brz o probavlj a kao dio svoje zdrave dije te.

Jednodimenzionalnu misao sistematski proizvode tvor-ci politike i njihovi snabdjevači masovnim informacijama.Njihov univerzum rasu�ivanja je dobiven putem hipotezakoje same sobom daju važenje, a koje, konstantno i mono

polistički ponavljane, postaju hipnotičke definicije ili zapo- vijedi. Na pri mjer , »slobodne« su one inst ituc ije koje operi-raju (i kojima se operira) u zemljama slobodnog svijeta idrugi transcendirajući modi su, po definiciji ili anarhizam,komunizam ili propaganda. »Socijalistički« su svi zahvati uprivatnu inicijativu ako ih nisu preduzele same privatne ini-cijative (ili na osnovu ugovora s vladom), kao, na primjer,univerzalno i široko zdravstveno osiguranje, ili zaštita priro-de od jurnjave komercijalizacije, ili osnivanje javnih služ bikoje mogu oštetiti privatni profit. Ova totalitarna logika eta- bli ran ih činjenica ima svoj istočni pandan. Tamo je slobodanačin života koji je uveo komunistički režim, a svi drugi,transcendirajući modi slobode su ili kapitalistički, ili revizionistički, ili lijevo sektaštvo. Kretanje misli je zaustavlje-

no na barijerama koje se javljaju kao ograničenja samoguma.Ovakvo ograničenje misli, zacijelo, nije novo. Rast mo-

dernog racionalizma, kako u svojoj spekulativnoj tako i u


empirijskoj formi, pokazuje upadan kontrast ekstremnog kri-tičkog radikalizma u znanstvenoj i filozofskoj metodi, s jednestrane, i nekritičkog kvijetizma u odnošenju spram postojećihdru štvenih institucija i njihova funkcioniranja, s druge strane.Tako je trebalo da Descartesov ego cogitans ostavi »velika

jav na tijela« net aknut a, a Hobbes je dr žao da »sadašnjosttreba uvijek biti preferirana, podr žavana i smatrana najbo-

ljom«. Kant se slagao s Lockeom u opravdavanju revolucijeako i kad ona uspije u organiziranju cjeline i sprečavanjusubverzije.

Pa, ipak, ovim akomodirajućim konceptima uma jeuvijek protivurječila evidentna mizerija i nepravda »velikih

jav nih tijela« i djel otvor no, više ili manje svjesno rebeliranje protiv njih. Postojali su društveni uslovi koji su izazva-li i dozvoljavali stvarn u disocijaciju od postojećeg stanja.Bila je prisutna kako privatna tako i politička dimenzi-

ja u kojoj se to odvajanje moglo razvi ti u efikasnu opoziciju koja je oprobav ala svoju snagu i valjanost svojih ciljeva.

S postepenim zatvaranjem te dimenzije od strane dru-štva, samoograničenje misli poprima veće razmjere. Poveza-nost znanstvenofilozofskih i društvenih procesa, teorijskog

i praktičnog uma se potvr �uje »iza le�a« naučenjaka i filo-zofa. Društvo isključuje čitav tip opozicionalnih operacija iponašanja pa, uslijed toga, pojmovi pripadni ovima izg-ledaju kao iluzorni ili besmisleni. Povijesna transcendencijase javlja kao metafizička transcendencija neprihvatljiva zna-nosti i znanstvenoj misli. Operacionalno i bihevioralno sta-novište, prakticirano na veliko kao »habitus misli«, postajenazor postojećeg univerzuma rasu�ivanja i akcije, potreba iaspiracija. »Lukavstvo uma« radi, kao što je to često čini-lo, u interesu sila koje jesu. Insistiranje na operacionalnimi bihevioralnim pojmovima se okreće protiv napora da se mi-sao i ponašanje oslobode od danog realiteta, a za suzbite al-ternative. Teorijski i praktični um, akademski i društveni biheviorizam se susreću na zajedničkom tlu: tlu razvijenog dru-

štva, kome je znanstveni i tehnički progres oru�e dominacije.»Progres« nije neutralan termin. On se kreće premaspecifičnim ciljevima koji su odre�eni mogućnošću da se po-

boljšaju ljudske okolnosti. Razvijeno industrijsko društvo se


17/134


približava stadiju u kome bi kontinuirani progres tra žio ra-dikalan raskid s preovla�ujučim smjerom i organizacijomprogresa. Taj stadij bi bio postignut onda kad materijalnaproizvodnja (uključujući potrebne služ be) pos tan e auto macija do te mjere da sve vitalne potrebe mogu biti zadovo-ljene pri reduciranju nužnog radnog vremena na marginalno vrij eme. Od tad a bi tehn ički progres transcendirao domenu

nužnosti gdje je služio kao instrument dominacije i eksplo-atacije, što je, uslijed toga, ograničavalo njegovu racionalnost.Tehnologija bi postala predmet slobodnog razvoja sposobno-sti u borbi za pacifikaciju prirode i društva.

Takvo stanje je sagledano u Marxovu pojmu »ukida-nja rada«. Izraz »pacifikacija egzistencije« čini nam se po-godniji da označi povijesnu alternativu svijeta koji, puteminternacionalnog konflikta, napreduje na ivici globalnog ra-ta. Taj konflikt transformira i suspendira protivurjecnostiunutar postojećih društava. »Pacifikacija egzistencije« zna-či razvoj čovjekove borbe s drugim čovjekom i prirodom poduslovima koji više ne organiziraju konkuretnske potrebe, že-lje i aspiracije interesima zasnovanim u dominaciji i oskudi-ci — u organizaciji koja perpetuira destruktivne forme te

bor be. Današnja borba protiv povijesne alternative nalazi č vr-stu masovnu bazu u stanovništvu, a svoju ideologiju u nepo-pustljivoj orijentaciji misli i ponašanja na dani univerzumčinjenica. Potvr �ivan kompletiranjem nauke i tehnologije, aopravdan rastom produktivnosti, status quo prkosi svoj transcendenciji. Zrelo industrijsko društvo je suočeno s mogu-ćnošću pacifikacije na osnovu svojih tehničkih i intelektnihostvarenja, a zatvara se spram te alternative. Operacionalizam u teoriji i praksi postaje teorija i praksa sputavanja.Prividno dinamičko, ovo društvo je potpuno statički sistemživota: samo sebi daje zamah u svojoj tlačiteljskoj produk-tivnosti i beneficijalnoj koordinaciji. Sadr žavanje tehničkogprogresa ide ruku pod ruku s njegovim rastom u postojećem

smjeru. Što tehnika postaje sposobnija da stvori uslove pa-cifikacije, — uprkos političkim zaprekama koje nameće sta-tus quo — to su duh i tijelo čovjeka organiziraniji protiv ovealternative.


Najrazvijenija područ ja ind ust rij sko g dru štva u sva-kom pogledu pokazuju ove dvije značajke: kompletiranje teh-nološkog racionaliteta i intenzivni napori da se ono zadr žiunutar postojećih institucija. Tu je stalna protivurječnostove civilizacije: iracionalni elemenat u njenoj racionalnosti.To je znamen njenih ostvarenja. Industrijsko društvo kojeprisvaja tehnologiju i znanost organizirano je za sve efika-

sniju dominacijuč

ovjekom i prirodom, za sve efikasnije is-korištavanje svojih sredstava. Ono postaje iracionalno ondakad uspjeh njegovih napora otvara nove dimenzije ljudskerealizacije.· Organizacija koja služi miru je drugačija od or-ganizacije za rat; institucije koje su služile borbi za opsta-nak ne mogu služiti pacifikaciji egzistiranja. Život kao cilj

je kval itat ivno razl ičit od života kao sredstva.

Takav kvalitativno novi mod egzistencije ne može senikad sagledati kao puki nusprodukt ekonomskih i politič-kih promjena, kao, višemanje, spontan rezultat novih insti-tucija koje konstituiraju nužne preduvjete. Kvalitativna pro-mjena tako�e uključuje promjenu u tehni č koj bazi na kojojovo društvo počiva — bazi koja podr žava ekonomske i poli-tičke institucije posredstvom kojih je stabilizirana »druga

priroda« čovjeka kao agresivnog objekta upravljanja. Tehni-ka industrijalizacije je politička tehnika, a kao takva, onaprejudicira mogućnosti uma i slobode.

Zacijelo, rad mora prethoditi redukciji rada, a indu-strijalizacija razvoju ljudsk ih potreba i zadovoljenja. No,kako sva sloboda ovisi ο pokoren ju izvanjske nu#nosti, toostvarenje slobode ovisi ο tehnici tog pokorenja. Najviša pro-duktivnost rada može biti upotrijebljena za perpetuiranjerada, a najefikasnija industrijalizacija može služiti restrikci-

ji po tr eba i ma nipuli ra nju s nji ma.Kad je postignut taj stupanj, proširuje se dominacija

— u ruhu izobilja i slobode — na sve sfere privatne i javneegzistencije, integ rira svu auten tičnu opoziciju, apsorbirasve alternative. Tehnološka racionalnost razotkriva svoj po-

litički karakter kad postaje značajan posrednik bolje domi-nacije, kreirajući istinski totalitaran univerzum, u kome sudruštvo i priroda, duh i tijelo dr žani u stanju permanentnemobilizacije za njegovu odbranu.


18/134

2. ZATVARANJE POLITIČKOG UNIVERZUMA

Društvo totalne mobilizacije, koje se oblikuje u naj-razvijenijim područ jima ind ust rij ske civilizacije, kombini ra,u plodnom sjedinjenju, karakteristike dr žave izobilja i dr žaveratne angažovanosti. U poredbi s društvom koje mu prethodito je zaista »novo društvo«. Očišćene su, ili su izolirane, mrljekoje su svjedočile nezgode, a nad elementima koji su potresa-li društvo zadobivena je kontrola. Poznati su glavni tokovi:koncentriranje nacionalne ekonomije na potrebama velikihkorporacija, pri čemu je vlada sila koja stimulira, potpoma-že, a, ponekad, čak kontrolira; uključivanje te ekonomije usvjetski razgranat sistem vojnih saveza, monetarnih aranžma-na, tehničke pomoći i shema za razvoj; postepeno asimilira-nje radnika i zanimanja koja ne pokrivaju manuelni rad,

vodstv a rad nik a i biznis a, akt ivno sti ili aps tra kci je razonodeu različitim društvenim klasama; njegovanje unaprijed utvr-�ene harmonije izme�u školovanja i nacionalnog cilja; osva- jan je pri vatnog domaćinstva putem njegove istovetnosti s javn im mnje njem; otva ran je spava onice sre dstv ima masov nekomunikacije.

U političkoj sferi se ovaj tok manifestira upečatljivomunifikacijom ili konvergencijom suprotnosti. Pod prijetnjominternacionalnog komunizma, dvopartijnost u vanjskoj poli-tici prelazi preko sukobljenih grupnih interesa i širi se udomaću politiku, gdje su programi velikih partija sve manjepodobni razlikovanju — čak do stupnja hipokrizije i prisu-stva klišeja. Ovo unificiranje suprotnosti je relevantno upra-

vo za mogućnosti društvene promjene jer obuhvaća nosioce

sistema progresa — klase, čije postojanje je nekad otjelovljavalo suprotstavljanje sistemu kao cjelini.

U Sjedinjenim Dr žavama je uočljivo sporazumijevanjei savezništvo izme�u biznisa i organiziranih radnika. U La�

JËDNOD1MENZIONALNO DRUŠTVO 37

bor Looks at Labor: A Conversation, djelu koje je publiciraoCentar za istraživanje demokratskih institucija 1963. g., kažunam:

»Dogodilo se to da se više sindikat, u svojim vlastitimoč ima, gotovo ne razlikuje od korporacije. Svjedoci smo po-

jave da, danas, sind ikati i korp oracije glasaju povezano. Sin-dikat neće biti u stanju da uvjeri radnike projektila da kom-

panija za koju rade izdaje njihove interese kad i sindikat ikorporacija glasaju za veće ugovore ο proizvodnji projekti-la i kad pokušavaju za to pridobiti druge industrije ratneobrane ili kad se povezano pojavljuju pred Kongresom i za-

jed nički traže da se prave projektili umjesto bombardera,ili bombe umjesto projektila — zavisi od toga kakve ugovo-re imaju u džepu.«

Britanska Laburistička partija, čije se vo�e natječu srukovodiocima Konzervativne partije u unapre�enju naciona-lnih interesa, ima teškoća u očuvanju čak i umjerenog progra-ma djelomične nacionalizacije. U Zapadnoj Njemačkoj, gdje

je Komun ist ička partija stavljena van zakona, Socijaldemok-ratska partija uvjerljivo dokazuje svoju respektivnost oficije-lno odbacivši marksistički program. To je situacija u vodećim

industrijskim zemljama Zapada. Na Istoku postepeno redu-ciranje direktnih političkih kontrola ukazuje na povećanooslanjanje na efikasnost tehnoloških kontrola kao instrume-nata dominacije. Jače komunističke partije, u Francuskoj iItaliji, potvr �uju opći politički smjer okolnosti time što prih-

vaćaju minimum program, koji odbacuje revolucionarno uzi-manje vlasti, a udovoljavaju pravilima parlamentarne igre.

Iako je neispravno smatrati francusku i talijansku par-tiju »stranim« u smislu potpomognutosti stranim silama, po-stoji neitendirano zrno istine u toj propagandi: one su stra-ne utoliko što ilustriraju prošlu (ili buduću?) povijest u reali-tetu našeg vremena. Ako su se suglasile s tim da rade unutarokvira postojećeg sistema, to nije samo na taktičkim osno-

vama i kao pr ivr eme na strateg ija već zato što je oslabila nji-

hova društvena baza i jer se transformacijom kapitalisti

čkogsistema promijenila objektivna situacija (kao što se promi-

jeni la obje ktiv na situa cija u Sovjetskom Savezu, koji potvr-�uje tu promjenu u politici). Ove nacionalne komuni


19/134


stičke partije, historijski gledano, igraju ulogu legalne opo-zicije kojoj je »dosu�eno« da bude neradikalna. One svjedo-če ο dubini i obimu kapitalističke integracije i ο uslovima izkojih proizlazi da se kvalitativne razlike suprotnih interesa

javl jaju kao kva nti ta tivne raz lik e un ut ar postojećeg društva.Ne izgleda da je potrebna analiza u dubinu da bi se

našli razlozi za ove razvojne tokove. Što se tiče Zapada, onisu u slijedećem: prethodni konflikti unutar društva su modi-ficirani i sre�eni pod dvostrukim (i me�usobno povezanim)udarom tehničkog progresa i internacionalnog komunizma.Klasne borbe su smanjene, a »imperijalističke suprotnosti«suspendirane pred prijetnjom izvana. Mobilizirano protiv oveopasnosti, kapitalističko društvo pokazuje trajno jedinstvo ikoheziju, nepoznate ranijim fazama industrijske civilizacije.Kohezija je u samim materijalnim osnovama; mobilizacijaprotiv neprijatelja djeluje kao moćni stimulus proizvodnjei zapošljavanja podupirući, tako, visok standard.

To su osnove izrastanja sveobuhvatne administracije,koja je zadobila kontrolu nad depresijama i stabilizirala kon-flikte posredstvom beneficij alnih učinaka rasta produktiv-nosti i prijetnji nuklearnog rata. Da li je ovo stabiliziranje»privremeno«, u tom smislu što ne zadire u kor fenove suko-

ba koji je Marx našao u kapitalističkom načinu proizvodnje(suprotnost izme�u privatnog vlasništva sredstava za proiz-

vodnju i dru štvene proizvodnosti) ili je transformacija sa-me antagonističke strukture koja rastvara suprotnosti takošto ih čini snošljivim? I, ako je ova druga propozicija alter-native istinita: kako ona mijenja odnos kapitalizma i socija-lizma po kome se socijalizam javlja kao povijesna negacijakapitalizma?

Sputavanje dru š tvene promjene

Klasična marksistička teorija predvi�a prelaz iz kapi-talizma u socijalizam kao političku revoluciju: proletarijatrazara politi č ki aparat kapitalizma, ali zadr žava tehnolo š ki

aparat podre�ujući ga socijalizaciji. U revoluciji je konti-nuitet: tehnološka racionalnost, oslobo�ena iracionalnih og-raničenosti i razaranja, odr žava se i kompletira u novom


dru štvu. Zanimljivo je čitati ο sovjetskom marksističkomstavu ο ovom kontinuitetu, tako odlučnom po značaju za po-

ja m socij alizma kao odl učne negacije kapitalizma 1):»(1) Iako razvoj tehnologije pripada ekonomskim zako-nima svake društven e formacije, on se ne zavr šava,poput drugih ekonomskih činilaca, prestankom zakonaformacije. Kad se u proce su revolucije razbiju stariproizvodni odnosi, tehnologija ostaje, i, podre�ena eko-

nomskim zakonima nove ekonomske formacije, ona sedalje razvija povećanom brzinom. (2) Suprotno raz-

voju eko nom ske baze u ant ago nis tičkim društvima,tehnologija se sad ne razvija skokovito, već postepe-nom akumulacijom elemenata novog kvaliteta, pri če-mu iščezavaju eleme nti starog kvaliteta, (3) (irelevan-tno u kontekstu).«

Tehnička racionalnost je u razvijenom kapitalizmu, uprkosnjenoj iracionalnoj upotrebi, inkorporirana u proizvodni apa-rat. To se ne odnosi samo na mehanizirane tvornice, oru�a,iskorištavanje sredstava već i na način rada kao adaptaciju namašinski proces i rukovanje njime — na »znanstveno organi-ziranje«. Ni nacionalizacija ni socijalizacija ne mijenjaju same po sebi ovo fizičko utjelovljenje tehnološke racionalno-

sti. Naprotiv, ona ostaje preduslov za socijalistički razvitaksvih proizvodnih snaga.

No, Marx je dr žao da će organizacija i usmjerenje pro-izvodnog aparata od strane »neposrednih proizvo�ača« unijetikvalitativnu promjenu u tehnički kontinuitet: naime, proiz-

vodnju spra m zadov oljenja indivi dua lni h pot reba koje se slo- bod no razvij aju. Pa, ipak, kva lita tivn a pro mje na bi involvirala promjenu u samoj tehnolo š koj strukturi, i to u onom raz-mjeru u kome tehnički aparat prodire u javnu i privatnu egzi-stenciju svih sfera društva, — tj. postaje medij kontrole ikohezije u političkom univerzumu koji inkorporira radničkuklasu. Ova promjena bi pretpostavljala da su radn e klase usamom svom biću alijenirane od ovog univerzuma, da osvje

1) A. Zworkine, »The History of Technology as a Sciense andas a Branch of Learning, a Soviet v iew«,. T e c h n o l o g y a n d Cul -t u r e , Detr oit: Wayne State University Press, Winter, 1961, str. 2.


20/134


štavaju totalnu nemogućnost da nastave živjeti u ovom uni- ver zum u ta ko da je pot reba za kva lit ati vnom pro mj enom pi�.tanje života i smrti. Utoliko negacija prethodi promjeni; ka-men temeljac marksističke teorije

2) jest stanovište da se os-

lobodilačke povijesne snage razvijaju unutar postojećeg dru-štva.

Sad društvo, u kome, kako subjekt tako i objekt, kon-stituiraju instrumente u cjelini čiji je raison d'être kom-pletiranje nadmoćne produktivnosti, zaprečuje upravo takvunovu svijest, takav »prostor unutar«, prostor za transcendiranje povijesne prakse. Vrhunsko obećanje postojećeg dru-štva jest sve komforniji život za sve veći broj ljudi. Budućida je integralni dio danog društva sposobnost da subverzivnaimaginacija i napori budu sputani i da se manipulira njima,to ljudi ne mogu, u striktnom smislu, zamisliti kvalitativnodrugačiji univerzum akcije i rasu�ivanja. Brutalnost, kojomsu uključeni u dani tok oni čiji je život pakao društva izobi-lja, podsjeća na odre�ena prakticiranja srednjeg vijeka i po-četka novog vijeka. Potrebu za liberalizacijom drugih, ma-nje neprivilegiranih, zbrinjava društvo tako što zadovoljavapotrebe. Uslijed toga je sužanjstvo ugodno, a možda čak ne-primjetno. Društvo kompletira ovaj fakat u samom procesuprodukcije. Pod pritiskom tog procesa radnička klasa u raz-

vijenim pod ruč jim a ind ust rij ske civilizacije pod vrgnuta jeodlučnoj transformaciji. Ova je postala predmet obimnog so-ciološkog istraživanja. Nabrojat ću glavne činioce transfor-macija.

(1) Mehanizacija znatno reducira kvantitet i intenzitetpsihičke energije upotrijebljene u radu. Ova evolucija je uve-like relevantna za Marxov poja m radnika (prole tera). ZaMarxa je proleter, u prvom redu, manuelni radnik koji trošii iznurava svoju fizičku energiju u radnom procesu, čak i kadradi s mašinama. Marksistički pojam govori protiv fizičkemuke i mizerije rada; kupovanje i upotreba fizičke energije jeu neljudskim uslovima jer privatno prisvajanje viška vrijed-nosti nameće revoltirajuće, nehumane aspekte eksploatacije.To je materijalni , opipljiv elemenat u ropstvu najamni ne i

2) Pogledaj, str. 54.


alijenacije — fiziološka i biološka dimenzija klasičnog kapi-talizma.

»Tokom prošlih stoljeća je važan razlog alijenacije biloposu�ivanje biološkog individualiteta ljudskog bića tehničkomaparatu: on je bio nosilac oru�a; tehničke jedinice ne bi mo-gle nastati bez inkorporiran ja čovjeka kao nosioca oru�a. Pri-roda ovog zanimanja je bila takva da je rezultirala i psihi-čkom i fiziološkom deformacijom.«3)

Sve kompletnija mehanizacija rada u razvijenom kapi-talizmu modificira ponašanje i status eksploatiranih, iako za-dr žava eksploataciju. Mehaniziran rad, u kome automatske ipoluautomatske reakcije ispunjavaju veći dio radnog vreme-na (ako ne i čitavo), ostaje, kao životni poziv unutar tehno-loškog ansambla, iscrpljujuće, zagljupljavajuće nehumanorobovanje. — Ono je uslijed porasta tempa, kontroliranja mašinskih operacija (više nego proizvoda) i izolacije radnika jed nog od drugo g post alo još zamornije 4 ). Doduše, sve toizražava zaustavljenu, djelomi č nu automaciju, koegzistencijuautomacijskih, poluautomacijskih i neautomacijskih sekcijaunutar iste tvornice. No, čak pod tim uslovima »tehnologija

je za mus kul aturn i umo r supsti tui ral a nap eto sti i (ili) men-talni napor 5)«. Za poduzeća koja su više uznapredovala u

automaciji naglašava se transf ormaci ja fizičke energijeu tehničku i mentalnu umješnost:

». . . v ještina glave više nego ruke, logičara radije negoradnika u cehu; nerva prije nego mišića; navigatora, a ne manuelnog radnika; čovjeka koji podr žava radije nego izvr šiocaoperacije«6).

Ova vrsta vještog poroblja vanja nije b itn o razli-čita od porobljenosti tipkačice, bankovnog blagajnika, pro-davača koji radi velikom brzinom, televizijskog spikera. Stan-dardizacija rutine asimilira proizvodne i neproizvodne služ be.

3) G il be r S i mo nd on , Du M o d e d ' e x i s t e n c e d e s o b - j e c t s t e c h n i q u e s ; Pa ri s: Aubier , 1958, str . 103. bilj eška.

4) Pogledaj Charles Denby, »Workers Battle Automation«, Ne w sa n d L e t t e r s ; Detroi t , 1960.

5 ) C ha rl es R . W al ke r, T o w a r d t h e A u t o m a t i c F a c t or y ; New Haven : Yale Universit y Press, 1957, str. XIX.

6) Ibid., str. 195.


21/134


Tehnološka promj ena koja tendi ra da prevlada ma šinukao individualni instrumenat proizvodnje, kao »apsolutnu je-dinicu«, dokida, izgleda, Marxovo shvaćanje ο »organskomsastavu kapitala« i s njim teoriju ο stvaranju viška vrijedno-sti. Prema Marxu, mašina nikad ne stvara vrijednost, već sa-mo prenosi svoju vlastitu vrijednost na proizvod, dok višak

vrij edno sti osta je rez ul tat eksploa taci je živog rada. Mašina je otjelovljenje ljudske rad ne snage i pos red stv om nje se

čuva minuli rad (mrtvi rad) i determinira živi rad. Sad automacija kvalitativno mijenja odnos mrtvog i živog rada; onatendira ka stanju u kome je proizvodnost determinirana »ma-šinom, a ne individualnim učinkom«14 ), štaviše, postaje ne-moguće i samo mjerenje individualnog rezultata:

»U najširem smislu automacija znači, po svom učin-ku, kraj mjerenja rada . . . S automacijom ne možete mjeritirezultat rada pojedinog čovjeka; treba mjeriti, naprosto, ko-rištenje opreme. Ako se ovo generalizira kao neka vrsta poj-ma . . . nema više, na primjer, uopće razloga za plaćanječovjeka po komadu ili po satu, to će reći, nema više razlo-ga da se zadr ži »dvostruki sistem plaćanja« — plaća i nadni-ca« 15 ).

' Daniel Bell, a uto r ovog izvještaja, ide još dalje; onpovezuje tehnološku promjenu s historijskim sistemom sameindustrijalizacije:

— industrijalizacija nije nastala s uvo�enjem fabrika,ona je »ponikla iz mjerenja rada. To jest, kad rad može biti mjer en, kad čovjek može biti upregnut u služ bu,kad možete staviti na njega jaram i mjeriti rezultate njegovarada, izražene u pojedinom komadu, te ga platiti, po komaduili po satu, — dobili ste modernu industrijacizaciju« 1 β ) .

Ono što je u pitanju na osnovu ove tehnološke pro-mjene, mnogo je više nego platni sistem, odnos radnikaspram drugih klasa i organizacija rada. U pitanju je kompati-

bilnos t tehn ičkog progresa s institucijama u kojima se razvilaindustrijalizacija.

14 ) Serge Mal let, u A r g u m e n t s br. 1213, Paris, 1958, str. IS.15 ) A u t o m a t i o n a n d M a j o r T e c h n o l o g i c a l C h a n -

ge, loc. cit., str. 8.16) Ibid.


(3) Ove promjene u karakteru rada i instrumentimaproizvodnje mijenjaju stav i svijest radnika koji se mani-festiraju u široko raspravljanoj »društvenoj i kulturnoj inte-graciji« radničke klase u kapitalističko društvo. Da li je tapromjena samo u svijesti? Afirmativan odgovor, koji čestodaju marksisti, čudno je inkonzistentan. Može li se razum-

jet i takva fun dame nta lna pro mje na u svijest i bez pretpostavljanja odre�enih promjena u »društvenoj egzistenciji«? Čakpod pretpostavkom visokog stupnja ideološke neovisnosti,spone koje povezuju ovu promjenu s transformacijama proiz-

vodnog procesa govor e protiv takv e int erp ret aci je. Asimilira-nje u potrebama i aspiracijama, u životnom standardu, u aktiv-nosti razonode, u politici proizlazi iz integracije u samojtvornici, u materijalnom procesu proizvodnje. Zacijelo je pi-tanje da li se može govoriti ο »dobrovoljnoj integraciji« (Ser-ge Mallet) u ikakvom drugom doli ironičnom smislu. U sada-šnjoj situaciji su predominan tna negativna obiljež ja automacije: ubrzan tempo, tehnološka nezaposlenost, jačanje po-zicije organiziranja, porast nemoći i rezignacije na stran iradnika. Kako ménagement preferira inženjere i ljude s fa-kultetskom diplomom, to opadaju šanse napredovanja 1 7 ). No,

postoje i druge tendencije. Ista ova tehnološka organizacijakoja pospješuje mehaničku zajednicu na radu tako�e rezul-

tira većom me�usobnom ovisnošću 1 8 ), te integriranjem rad-nika s fabrikom. Može se zapaziti »gorljivost« radnika »daučestvuju u rješavanjima proizvodnih problema«, »čežnja dase aktivno pridruže, primjenjujući na tehničke i proizvodneprobleme vlastiti mozak koji se, očito, dobro uklopio u teh-nologiju«19). U nekima od tehnički najrazvijenijih podu-zeća radnici čak pokazuju vlastiti interes za njega — čestozamijećen rezultat »radničkog učestvovanja« u kapitalistič-kom preduzimanju. Provokativan opis koji se odnosi na vi

17) Charles R. Walker, loc. cit., str. 97. i dalje. Pogledaj takod er E ly C hi no y, A u t o m o b i l e W o r k e r s a n d t h e A m e r i c a nD r e a m ; Garden City, Doubleday, 1955., na više mjesta.

18 ) Floyd C. Mann and L. Richard Hoffman, A u t o m a t i n a n dt h e W o r k e r . A S t u d y o f S o c i a l C h a n g e i n P o w e rP l a n t s ; New York, Henry Holt, I960., str. 189.

19) Charle s R. Walk er, loc. cit., str. 213. i dalje.


22/134

46Č O V J E K J E D N E D I M E N Z I J E

soko amerikanizirane Caltex rafinerije, u Ambèsu, Francu-ska, mo#e poslu#iti karakteriziranju ovog smjera. Radnici teustanove su svjesni spona koje ih udru #uju s preduzećem:

»To su profesionalne, društvene, materijalne spone: vje-ština koju stiču u rafineriji, činjenica da su se navikli na od-re�ene proizvodne odnose koji su tamo ustanovljeni; mnogo-struke socijalne beneficije na koje mogu računati u slučajunagle smrti, ozbiljne bolesti, nesposobnosti za rad, na kraju,

starosti. Ovo proširenje njihove sigurnosti preko produktiv-nog perioda života naprosto je na temelju toga što pripadajufirmi. Tako iz shvaćanja ο #ivom i nerazorivom sporazumus Caltexom proizlazi da radnici misle ο financijskom poslo-

vanj u firme s ne očekivanom usredotočen ošću i lucidnošću.Delegati u .Comités d'enterprise' ispituju i raspravljaju ο računima kompanije s istom ljubomornom pažnjom koju biim posvetili savjesni dioničari. Uprava Caltexa može, doista,zadovoljno trljati ruke kad se sindikati slažu da, radi potrebenovih investicija, odgode svoje zahtjeve za povišenjem plaća.No, oni počinju pokazivati znakove ,legitimne' zabrinutostikad delegati ozbiljno uzimaju falsificirane bilanse Francus-kih ogranaka i kad su zabrinuti zbog nepovoljnih udjela kojesu zaključile te filijale. Oni se usu�uju da idu tako dalekoda osporavaju troškove proizvodnje i sugeriraju mjere zaštednju.«20)

(4) Novi tehnološki svijet rada tako ojačava slabljenjepozicije radničke klase kao pozicije negacije. Radnička klasanije više živa opozicija postojećeg društva. Ta tendencija je

20 ) Serge Mallet, Le Salaire de la technique , u: La Nef , no. 25,Paris, 1959, str. 40. Tendenciju integracije u Sjedinjenim Dr žavamailustrira slijedeća zapanjujuća izjava sindikalnog vo�e Ujedinjenih au-tomobilskih radnika: »Često . .. bi se sastali u holu sindikata i razgo-

var ali ο prituž bam a ko je su podni jeli ra dni ci , te što da napravimopovodom njih. Kad sam slijedeći dan zakazao sastanak s upravom organizacije poduzeća, problem je bio već riješen i sindikatu nije pri-pala zasluga udovoljenja prituž bi . Post aje to bor ba loj aln osti . . . svestvari za koje smo se borili korporacija sad daje radnicima. Moramopronaći druge stvari koje radnik želi, a poslodavac nije voljan da muih pruži ... Mi istražujemo. Mi istražu je mo « L a b o r L o o k s a tLa b o r . A C o n v e r s a t i o n ; San ta Ba rb ara : Cen te r f or the Stu dyof Democratic Institutions, 19R3., str. 16. i dalje.


ojačana rezultatima tehnološke organizacije proizvodnje nadrugoj str ani branika — na stra ni organizacije i direkcije.Dominacija je transformirana u upravljanje 2t )· Kapitalistišefovi i vlasnici gube svoj identitet kao odgovorni akteri; onr preuzimaju funkciju birokrata u mašini korporacije. Opipljivobjekt eksploatacije iščezava iza fasade objektivnog realiteta,a u sklopu obimne hijerarhije izvr šnih i upravnih odbora

koji se proširuju daleko preko pojedina

čne ustanove u znan-stveni laboratorij i istraživački institut, nacionalnu vladu i

nacionalni cilj. Mr žnja i frustacija su lišene svoje odre�enemete, a tehnološki veo prikriva reprodukciju nejednakosti iporobljavanja 2 2 ). U formi mnogih sloboda i komfora, a stehničkim progresom kao njezinim instrumentom bivaperpetuirana i intenzivirana nesloboda u smislu čovjekovapodre�ivanja proizvodnom aparatu. Novo, bitno obiljež je jepremoćna racionalnost u ovom besmislu, te dubina preduslo

vljenosti koja oblik uje ins tin ktne porive i aspi raci je zamra-čujući razliku krive i istinite svijesti. Jer činjenicu dase odluke ο #ivotu i smrti, ο ličnoj i nacionalnoj sigurnostidonose na mjestima nad kojima čovjek nema kontrole, nemože kompenzirati ni korištenje administrativne kontrole,za razliku od fizičke (glad, lična ovisnost, snaga), ni pro-mjena u karakteru teškog rada, ni asimiliranje različitih gru-pa zanimanja, a niti izjednačenje u sferi konzumacije. Robovirazvijene industrijske civilizacije su sublimirani robovi, nooni su robovi jer ropstvo nije odre�eno —

»ni poslušnošću niti težinom rada, već statusom pukoginstrumenta, reduciranjem čovjeka na status stvari«23 ).

To je čista forma sužanjstva: egzistirati kao instru-ment, kao stvar. Takav način egzistiranja nije prevla

21 ) Je li još uvijek potrebno optuživali ideologiju »revolu-cije upravljanja«? Kapitalistička proizvodnja se odvija posr edstvominvestiranja privatnog kapitala jer je privatno iscje�ivanje i prisvaja-nje viška vrijednosti, te kapital, instrument dominacije čovjeka nadčovjekom. Bitna obiljež ja ovog pro ces a nis u ni na koj i način promi-

jen jen a pove ćanjem broja dioničara, odvajanjem vlasništva od uprav-ljanja.22 ) Pogledaj str. 27, 28.2 3 ) F ra n ço i s P e rr o ux , L a C o e x i s t e n c e p a c i f i q u e ; P ar i s,

Presses Universitaires, 1958., vol. III, str. 600.


23/134


dan kad je ta stvar oživljena i kad bira svoju mate-rijalnu i intelektualnu hranu, kad ne osjeća da je stvar,kad je čista, zgodna, pokr etna stvar. I obr atno , kako reifi�kacija tendira da postane totalitarna na osnovu svojetehnološke forme, sami organizatori i upravljači sve više ovi-se ο mašineriji koju organiziraju i kojom upravljaju. Ovauzajamna ovisnost nije više dijalektički odnos Gospodara iSluge koji puca u borbi za me�usobno priznavanje, već za-tvoren krug koji obuhvaća i Gospodara i Slugu. Upravljajuli tehničari ili njihova vladavina pripada drugima, onima kojise oslanjaju na tehničare kao svoje planere i egzekutore?

»... pritisak današnje, visoke tehnološke utrke u nao-ružanju oduzeo je iz ruku odgovornih služ benika vlade inici-

jat ivu i moć da donose presudne odluke i dao je u ruke tehni-čara, planera i naučen jaka uposlenih u velikim industrijamai zaduženih za interese svojih poslodavaca. Njihova je duž-nost da izmisle nov sistem oruž ja i da uvjere rukov odioce vojske da bud ućnost njihove vojne profesije, a i budućnostzemlje ovisi ο kupovanju toga što su oni izmislili«. 24 )

Ako se proizvodne usta nove oslanjaju, u svrhu samooču vanja i ras ta, na vojsku, vojska se oslan ja na korporaci je »ne

samo radi svoga oruž ja već i radi njihova znanja kakvo jeoruž je njoj pot reb no, koliko će ono stajati i za koliko će ga vre mena dobiti » 2 5 ). Zatvoreni krug je, odista, adekvatna sli-ka društva koje samo sebe širi i perpetuira u vlastitom una-prijed utvr �enom cilju — gonjeno porastom potreba kojeono stvara i, istovremeno zadr žava unutar sebe.

Izgledi sputavanja

Postoji li bilo kakav izgled da bi pukao ovaj lanacporasta produktivnosti i potiskivanja? Odgovor bi zahtijevaopokušaj da se suvremeni razvoj projicira u budućnost uzpretpostavku relativno normalne evolucije, tj. zanemarujući

24 ) S tewa rt M ea cha m , La b o r a n d t h e Co l d W a r ; Ame -rican Friends Service Committee, Philadelphia, 1959. str. 9.

25) Ibid.

JEDNODIMENZIONALNO DrUSTVO 49

vrlo rea lnu mogućnost nuklearnog rata. Po toj pretpostavci bi nepr ija telj ostao »pe rman entan«, — tj . komu nizam bi na-stavio da koegzistira s kapitalizmom. U isto vrijeme kapi-talizam bi, i nadalje, bio sposoban da zadr ži i, čak, povećaživotni standard za sve veći dio stanovništva. — Ovo, uprkosintenziviranju proizvodnje razornih sredstava i metodičkomrasipanju sredstava i sposobnosti, i posredstvom toga. Ta spo-sobnost se potvrdila uprkos svjetskim ratovima i ogromnomfizičkom i intelektualnom nazadovanju koje su donijeli fa-šistički sistemi, i posredstvom njih.

Materijalna baza za ovu sposobnost bi i nadalje bilana raspolaganju u

a) porastu produktivnosti rada (tehnički progres);

b) povećanju nataliteta stanovništva;c) permanentnoj ekonomiji odbrane;

d) ekonomskopolitičkoj integraciji kapitalističkih ze-malja i izgradnji njihovih odnosa s nerazvijenimpodruč jim a.

Tad bi produžena suprotnost izme�u proizvodnih sposobnostidru štva i njihova destruktivnog i ugnjetavačkog korištenjatražila intenzivirane napore da se zahtjevi aparata nametnustanovništvu — da se odstrane ekscesivni potencijaliteti, dase kreira potreba za kupovanjem dobara koja moraju bitiprodana uz profit, te želja da se radi na njihovoj proizvodnjii stvaranju. Vladajući javnim i privatnim poslovanjem, jača-

jući unaprijed zasnovanu harmoniju izme�u interesa velikih jav nih i pri vatnih korporaci ja i njihovih mušterija i slugu,sistem tako ide ka totalnom upravljanju i totalnoj ovisnostiο upravljanju. Sve dok su radnici afirmativna snaga i podu-pirači sistema dominacije, njega neće izmijeniti sami po sebini djelomična nacionalizacija ni prošireno učešće radnika urukovo�enju i profitu.

Postoje centrifugalne tendencije iznutra i izvana. Jed-na od njih je inherentna u samom tehničkom progresu —upravo automacija. Smatram da je širenje automacije višenego kvantitativan rast mehanizacije — ona je promjena u


24/134


karakteru bazičnih proizvodnih snaga 2 δ

). Izgleda da je auto�macija do granica tehničke mogućnosti inkompatibinla s dru-štvom bazirani m na privatn oj eksploataciji ljudske radn esnage u procesu proizvodnje. Gotovo stoljeće prije nego što

je automacij a postala stvarno st , Marx je na slut io nje ne eks-plozivne tendencije:

»Industrijska napredovanja velikih razmjera, stvaranje

zbiljske moći ovisi manje ο radnom vremenu i kvantitetu ut-ro"enog rada nego ο moći instrumenata pokretnih u toku rad-nog vremena. Ti instrumenti i njihova moćna efikasnost nisuu razmjeru s neposrednim radnim vremenom koje zahtijevai njihova proizvodnja; njihova efikasnost ovisi ο postignutomstupnju znanstvenog i tehnološkog progresa — drugim rije-čima, ο primjeni znanosti na proizvodnju . . . Ljudski radnije više zatvoren u proizvodni proces, već se čovjek odnosispram njega kao nadziratelj i regulator . . . Umjesto da budeglavni akter procesa produkcije, on sad stoji izvan njega . . .U ovom preinačenju nije više glavni potporanj proizvodnje i boga tstva neposredan rad koji vr ši sam čovjek niti je to nje-govo radno vrijeme, već prisvajanje njegove proizvodne snage,njegovo razumijevanje prirode i vladanje njome posredstvom

njegova društvenog bića — jednom riječ ju, razv oj društve-nog individuuma. Kra a tu eng radnog vremena, na kojoj sad jo š uvijek poč iva (dru š tveno) bogatstvo, javlja se tadkao mizerna baza spram one novorazvijene, stvorene samom

velikom ind ust rij om. Cim ljud ski rad u svojoj nep osrednojformi prestane biti veliki izvor bogatstva, radno vrijeme pre-staje biti, i mora prestati da bude, mjera bogatstva. Odatleslijedi da i prometna vrijednost nužno prestaje biti mjeraupotrebne vrijednosti. Vi š ak rada mase prestaje biti uslovrazvoja općeg bogatstva, isto tako kao što i nerad manjineprestaje biti uvjet razvoja univerzalnih sposobnosti čovjeka.Tako se ruši onaj način proizvodnje koji počiva na promet-noj vrijednosti . . . 2 7 )

26) Pogledaj, str. 43.27) Karl Marx, G r u n d r i s s e d e r K r i t i k d e r p o l i t i s -

c h e n O e k o n o m i e ; Berlin, Dietz Verlag, 1953., str. 592. i dalje.Pogledaj tako�er str. 596.


Automacija je, odista, veliki kat ali zat or razvijenog in-dustrijskog društva. Ona je eksplozivan ili neeksplozivan ka-talizator u materijalnoj bazi kvalitativne promjene, tehničkiinstrument za promjenu kvantiteta u kvalitet, jer, društveniproces automacije izražava transformaciju ili, preciznije,trans upstan cija ciju radne snage, u kojoj ova, odvojena odčovjeka, postaje neovisan producirajući objekt, te, tako, i sam

subjekt. Automacija bi, postavši proces materijalne proiz-

vodnje, revo luci onirala cijelo društvo. Dovedena do savr šen-stva, reifikacija ljudske radne snage bi slomila postvarenuformu režući lanac koji veže čovjeka za mašineriju, — tj. me-hanizam posredstvom koga čovjeka porobljuje njegov vlastitirad. Potpuna automacija u domenu nužnosti bi otvorila di-menziju slobodnog vremena kao onu u kojoj bi se konstitu-iralo čovjekovo privatno i dru štveno biće. To bi bila povijesnatransendencija prema novoj civilizaciji.

Na suvremenom stupnju razvijenog kapitalizma orga-nizirana radnička klasa se suprotstavlja automaciji koja nekompenzira zaposlenost. Radnička klasa insistira na eksten-zivnom korištenju ljudske radne snage u materijalnoj proiz-

vodnji i utol iko se opi re teh ničkom progresu. Postupajućitako, ona se suprotstavlja efikasnijem korištenju kapitala —priječi intenzivirane napore da se podigne produktivnost ra-da. Drugim riječima, kontinuirano zaustavljanje automacijemože oslabiti konkurentsku nacionalnu i internacionalnu po-ziciju kapita la, prouz rokova ti dalekosežnu depresi ju i, naosnovu toga, reaktivirati sukob klasnih interesa.

Ova mogućnost postaje utoliko realističnija što se borba za pre stiž izme�u kapitalizma i komunizma pomjera od vojnog i društvenog na ekonomsko polje. Kad je zadobivenodre�en tehnički nivo, automacija u sovjetskom sistemu mo-že br že proslijediti posredstvom moći totalnog upravljanja.U zapadnom svijetu to bi izazvalo opasnost u pogledu presti-ža u njegovoj internacionalnoj poziciji i prisilio bi ga da ubr-za racionalizaciju proizvodnog procesa. Takva racionalizacijanailazi na č vrst otpo r od str ane radni ka. No, taj otp or nijepra ćen političkom radikalizacijom. U najmanju ruku, u Sje-dinjenim Američkim Dr žavama rukovodstvo radnika, po svo


25/134


jim ciljevima i sred stvi ma, ne pre kor ačuje okvir koji je zajed-nički nacionalnim i grupnim interesima (pri čemu su ovi po-sljednji izručeni i podre�eni prvima). Ove centrifugalne sna-ge se još uvijek dadu srediti unutar postojećeg.

Tako�er i ovdje opadanje udjela ljudske radne snageu proizvodnom procesu znači umanjenje političke moći opocizije. Kako u tom procesu raste udio inženjera, tehničara,služ benik a i slično, politička radikalizacija bi morala bi tipraćena izrastanjem neovisne političke svijesti i akcije unu-tar grupa bijelih ovra tnika *) , za to su, me�utim, mali iz-gledi u razvijenom industrijskom društvu. Realiziranje težnjeda se element bijelih ovratnika obuhvati organizacijom indu-strijskih sindikata 2 8 ), ako uopće uspije, može rezultirati po-rastom sindikalne svijesti tih grupa, no teško da bi urodilonjihovom političkom radikalizacijom.

»Politički, prisustvo više radnika .bijelih ovratnika* uradničkim sindikatima dat će liberalnim i radničkim zagovor-nicima šansu da s više osnova identificiraju interese radnikas interesima zajednice u cjelini. Masovna baza radnika, kao

grupe koja vr ši pritisak bit

će jo

š vi

še pro

širena, a radni

čkipredstavnici će neizostavno biti uključeni u dalekosežna po-

ga�anja oko nacionalne političke ekonomije« 2 9 ) .

Pod tim uvjetima, izgledi za suzbijanje toka centrifu-galnih tendencija ovise, u prvom redu, ο sposobnosti ovla-štenih interesa da adaptiraju kako sami sebe tako i svoju ekonomiju zahtjev ima dr žave dobrobiti. U te zahtjeve spa-da ogroman porast usmjerenja od strane vlade, te porast nje-nih troškova, planiranje u nacionalnim i internacionalnimrazmjerima, proširen program inostrane pomoći, opsežnadru štvena sigurnost, javni radovi širokih razmjera, mo

28 ) A u t o m a t i o n a n d M a j o r T e c h n o l g i c a l Ch a n -ge, Ioc. cit. str. 11. i dalje.

29 ) C. Wright Mills, Wh i t e C o l l a r ; New York: Oxford Uni- vers ity Pre ss, 195ft., str . 319. i dal je.

*) Bijeli ovratnik (white collar) jezična je metafora koja ozna-

čava zanimanja koja nisu manuelni ra d (plavi okovrat nik — blue

collar). — Op. prev.


žda, čak i djelomična nacionalizacija30 ). Vjerujem da će do-minantni interesi postepeno i oklijevajući prihvatiti te zahtje-

ve i da će povjeriti svoje prerogative efikasnijoj moći.

Pre�imo sad na izglede apsorbiranja društvene promjene u drugom sis temu ind ust rij ske civilizaci je, u sovje tskomdru štvu 31 ).Raspravljanje je već od početka konfrontirano sdvostrukom inkomparabilnošću: a) kronološki, sovjestskodru štvo je na ranijem stupnju industrijalizacije, s velikimsektorima koji su još uvijek na pretehnološkoj razini, i b)strukturalno, njegove ekonomske i političke institucije bitnosu različite (totalna nacionalizacija i diktatura).

Isprepletenost ova dva aspekta pojačava teškoće ana-lize. Historijska zaostalost ne samo da sankcionira sovjetskuindustrijalizaciju u tome da teče bez planiranih rasipanja iantikviteta, bez rest rikcija na produktivnost koje namećuinteresi privatn og profita, a uz plan ira no zadovoljenje j oš uvijek nepodmirenih vitalnih potreba — već je ona prisiljavana to. U tome kursu su vitalne potrebe po rangu iza prioriteta

vojnih i poli tičkih potreba ili, možda, simultane su s njima.

Ima li izgleda da ta veća racionalnost industrijalizacije,samo znak i prednost historijske zaostalosti, iščezne ondakad je postignut razvijen stupanj? Da li, s druge strane, baš ta historijska zaostalost — u uslovima prestiža u koegzisten-ciji —

Documents

Chovek jedne dimenzije - Herbert Marcuse.pdf