KNJI@EVNA REPUBLIKA, ~asopis za knji‘evnost

Izdava~i Hrvatsko dru{tvo pisaca i Profil

Glavni i odgovorni urednik Velimir Viskovi}

Ure|uju Branimir Donat, Tonko Maroevi}, Sibila Petlevski, Velimir Viskovi}

Lektorica Jasna Ba{i}

Korektor Ivica Kihali}

Kompjutorski slog ������� d. o. o.Tisak Profil

Uredni{tvo Basari~ekova 24, 10000 Zagreb

Godi{nja pretplata 150,00 kn • Cijena dvobroja 30,00 kn • Godi{nja pretplataza europske zemlje 50 eura; za ostatak svijeta 70 eura. Uplata na ra~un kodCentar banke 2382001–1100021653.

CIJENA 30,00 kn

SADR@AJ

Miljenko Jergovi}: Gloria in excelsis, 3

JACQUES DERRIDA

Jacques Derrida: Europa nade, 35

Jacques Derrida i Hélène Cixous: Od rije~i do ‘ivota, 40

Arkady Plotnitsky: Diferancija svijeta: Hommage Jacquesu Derridi, 51

@arko Pai}: Jacques Derrida i Martin Heidegger, 67

DNEVNIK IGORA MANDI]A

Igor Mandi}: Tra}enje tisu}lje}a, VII., 75

OGLEDI, ISTRA@IVANJA

Branko Male{: Tri ogleda o hrvatskim pjesnicima, 96

NOVE PJESME

Sanja Sagasta: Sapfino ogledalo, 116

Tomislav Ketig: Tri pjesme, 130

Ervin Jahi}: Udvorice, haubice, mrlje, 136

KLOPKA ZA USPOMENE

Radovan Maru{i}: Mali ]ile i Veliki Cezar, 143

GODI[TE III Zagreb, o‘ujak–travanj 2005. Broj 3–4

NOVI HISTORIZAM II.

Louis A. Montrose: Pou~avanje renesanse: poetika i politika kulture, 149

KNJI@EVNOST U PRIJEVODU

Istvan Ladanyi: Jadran u pjesni{tvu Ottóa Tolnaija, 169Ottó Tolnai: Pjesme, 176Väinö Kirstinä, 195Väinö Kirstinä: Iz ti{ine i druge pjesme, 197Mustafa Stitou, 204Mustafa Stitou, Pjesme, 205

POLEMIKAIvo Pranjkovi}: Autizam hrvatske filologije i paranoja Snje‘ane Kordi}, 210

Snje‘ana Kordi}: Komentar izjave HAZU, 226

KRITIKAIva Grgi}: Cvijeta ili o ‘udnji(Luko Paljetak: Skroviti vrt: Dnevnik Cvijete Zuzori}, plemkinje dubrova~ke),232

Jadranka Pintari}: Sanjala~ke o~i i djevoja~ki osmjeh ili Netko mora za naspatiti(Sun~ana [krinjari}: Ku}a od rije~i), 234

Da{a Drndi}: Ironizacija Europe(Ognjen Spahi}: Hansenova djeca), 239

Marina Potrka: Pozitivizmu usuprot(Enver Kazaz: Bo{nja~ki roman XX vijeka), 243

Tatjana Juki}: Kako se Coetzee prestao brinuti i zavolio knji‘evnost(John Maxwell Coetzee: @ivot ‘ivotinjH), 246Suzana Marjani}: @ivotinje kao izazov humanizmu ili ~etiri komentatoratra‘e Coetzeejev lik(John Maxwell Coetzee: @ivot ‘ivotinjH), 249Nikica Mihaljevi}: Od olovnih do apsurdnih vremena(Tihomir Dujmovi}: Apsurdna vremena), 256

������������ ��

���������������ulomak iz romana

����������� ������

[to se ti~e vremena, malokad bî ljep{eg ljeta, koliko ki{e, toliko sunca, Bognam je u bobu ugodio, ali {to se ti~e ljudskih namjera, vremenH nikad gorih.Prije dva mjeseca dolazio nam je na noge neki Fadil [erifi}, aga i trgovac viso~-ki, pa se predstavi dobrim vezama u Be~u, Rimu i Visokoj porti, na sultanovudvoru je, evo, kao na }epenku svome, ~aj pije i s prvim ljudima carevine egleno najva‘nijim pitanjima vodi. ̂ uo aga [erifi} da nam je manastir pogorio, danemamo svoje crkve, te u {tali i alatnici manastirskoj boravimo, {to je sramota,jer se od feta i turskog osvojenja Bosne zna za samostan u Kre{evu, to bogou-godno mjesto i carsku mali}iju, te je haram {to nam pa{a ferman nije svidio daiznova gradimo kako je odvazda bilo. U~eno zbori [erifi}, sve mu med iz ustijucuri, a mene hvata strah, jer za tog viso~kog agu nikada nismo ~uli, iako bismomorali ~uti ako je toliko dobar i razuman. Nema tog dobra i razuma koji }e uovoj zemlji i me|u ovim ljudima ostati tajnom, tako da posumnjah da nas agana belaj navla~i, koju da suprotivu pa{i izgovorimo, te da nas prijavi i globunam na gluposti na{oj i naivnosti premjeri.

Gledam u agu [erifi}a kao ze~ica u vedar dan, klimam glavom i potvr|u-jem svaku pohvalu, na ~iji god je ra~un izre~ena, a mrgodim se i odmahujemna pokude, ali rije~i mu ne dam i ne izgovaram. Vidje aga kakvo je stanje, parazveza o svemu i sva~emu, kako se ‘ene u Be~u i Rimu nose, kakve je konjebijelce vidio pred dvorom austrijskoga cara, svaki je ve}i od od one tamo topo-le, a vrat mu kao minaret Careve d‘amije u Sarajevu, pa onda o rimskim be-demima i utvrdama i tome kako je kada grimiz po kamenoj plo~i klizne, a jane znam govori li o zalasku sunca ili biskupskim {etnjama, jer [erifi} i o jed-nom i o drugom vjerno zbori. Bogatija je fantazija u tog age, nego blagajne svatri carstva koja spominje.

U to nai|e brat Agaton, pa ga na turskom ne{to upita, a [erifi} mu odgo-vara kao da ni~ega obi~nijeg nema nego jednim pa drugim jezikom govoriti.

3

Po~e [erifi} o tome koliko je lani u Padovi vre}a cimeta prodao, a Agaton gaodmah na italskome za dvojicu padovanskih velika{a pita. Aga o njima zborikao o bra}i ro|enoj, da su zajedno vina pili i da mu se omilio njihov sir poimenu montasio, te da takvoga sira nigdje nema, pa mu vi{e danas fali sirmontasio, nego {to bi mu ikad na putovanjima falila ~ar{ija u Visokom, i u~ar{iji ku}a njegova na dva boja. A od italskoga za~as aga [erifi} na latinskiprelazi. Ne sretoh i ne ~uh u svome ‘ivotu Tur~ina, pa jo{ doma}eg, da nalatinskome zbori. Strah te da s misom ne zapo~ne, jer kakva bi to misa bilaispod ~alme i turbana!

Ispitao je brat Agaton [erifi}a na svim jezicima koje zna, a vi{e ih govorinego ijedan bosanski fratar, o svim gradovima u kojima je ikada bio, ~ak i oSolunu, i ne bi grada koji aga nije posjetio i u kojem najuglednije glave nisunjegovi prijatelji.

A onda je iz d‘epa izvadio medaljon:Evo, da nisam bez obraza dolazio, ostavljam vam {to mi je dao pater Fran-

cesco ako kad u Bosni redovnika sretnem.E, vala da }u iz nevjerni~ke ruke primiti lik osniva~a na{eg, to mi bi ve}e

~udo od prikaze [imuna Pa{kvana sa sjekirom u glavi! Bog neka mi praznov-jericu ovu oprosti, i {to povjerovah laski i pogrije{ih grdno.

Ponudismo agi Fadilu [erifi}u da nam u Stambolu ferman uredi. Namahje pristao, a odbi primiti jabuku od kese zlatnika, kao i bilo kakvu nagradu zaulo‘en trud. Neka mu platimo tro{kove, i gdje koga treba potplatiti, a drugo }enam zadu{u u~initi. Govori da }e petnaest kesa biti poprilici dosta ferman dase uredi i uz ferman sve drugo {to treba.

Puno!, govori gvardijan. Jest puno, odgovara [erifi}, ali vremena su gadna,a svijet pogan, iskvarila se carevina, nije {to je nekad bila, jer da jest ne bi nivi pla}ali carski ferman, nego bi padi{ah svoje zidare slao manastir da ozidajukakav je bio.

Ako je tako, a jest prijatelju, ~im ti tako kazuje{, onda }emo skupit petna-est kesa zlatnika.

^im skupite, ja sedlam konja, odgovori aga, pa si ruke pru‘i{e kao da sudobar posao zgotovili.

Dado{e se bra}a u pro{nju sve do Hercegovine, obi|o{e Neretvu, Sarajevoi Mostar, po|o{e u Brotnjo i Drinovce, upita{e za pomo} u sutje{kom i fojni~-kom samostanu, ali tamo im ni{ta ne dado{e, da bi na kraju jedvice skupilisvih petnaest kesa i o tom u Visoko izvijestili agu Fadila [erifi}a.

On sutradan do|e, nosi pe~eno janje, veli da se svi zajedno pogostimo prijenjegova daleka puta. Ne zna{ {ta }e se na putu zbiti, ho}e{ li se ‘ive glave snjega vratiti, pa je dobro u veselju se pripremati. Hajde, rekoh, za takav obi~ajnismo ~uli, ali postavismo na ledini sofru, iznesosmo vina, pa se pogostismoskupa do kasno u no}. Gledali nas doma}i Turci poizdalje, kako se veselimokao da smo s uma si{li, a kr{}anski je narod po Kre{evu govorio da su se ujaciuzoholili, ne}e manastir dizati gdje je bio, nego se odali jelu i pilu, dok ne po-tro{e {to jo{ imaju, a zatim }e put pod noge, pa u Slavoniju da se vi{e ne vrate.

4

A aga pije, ne bi ga deset bekrija sustiglo, i govori o ovom i onom, a najvi{ekako se, kad je pro{li put u Stambolu bio, za vezira udavala sultanova sestra,udovica Jahija pa{e. Raspituju}i joj se za zdravlje posla vezir nevjesti deset sre-brenih zdjela sa srebrenim poklopcima na srebrenom stolu, i jo{ jednu srebre-nu zdjelicu punu {e}erlema. Posla joj i trideset posuda sa cvije}em, a pedeset svo}em. A ona ni{ta, nego mu druge hefte dolazi skupa s pratnjom evnuha, sa-mo da ga ispsuje i izvrije|a. On joj se pod noge baca, za milost moli, a ona muveli — Deder, efendija, vode mi donesi! Vezir {ta }e, nego tr~i po vodu, svenogama u guzicu udara dok mu se posluga sklanja s puta. Ne daj Bo‘e da mukoji sluga pomogne, ima da mu odmah glavu odrubi. Donese joj vodu, a onasklanja glavu, ka‘e — Nisam ‘edna! I tako je po carskim pravilima i mjesecdana trajalo ovo ~udno a{ikovanje, sve dok sultanija ne dade svoju ruku veziru.Kazuje aga da se u slavnijeh Turaka i ne daje ruka nego noga. ̂ im je sultanijadopustila da ju vezir u nogu cijeliva bio je to znak da je kona~no pristala zanjega po}i. Od tog ~asa traju zaruke. Sutradan ga dvorski slu‘benici vode nakupanje, a taj dan zove se dan ov~ijih nogu, jer mu nakon kupanja darivajuzdjelu punu ov~ijih nogu. Tre}eg dana sultan je veziru poslao ‘eljeznu batinu,biva da zatu~e nevjestu ako mu tog dana ne dadne sva prava...

Zbori tako aga [erifi} kao da je i sultaniji i veziru svije}u dr‘ao, a meni seu pamet ureza{e ov~ije noge. Je li aga ku{ao na{u lakovjernost, {ta nam svemo‘e nagovoriti a da ne posumnjamo, ili mu je ne{to drugo bilo na pameti?Slaba je pamet ljudska, nestaje sve {to nije zapisano, a ovo zapisati ne}u, jerpotrebe nema da se pamti svaka samostanska sramota, ali ne}u zaboraviti doksam ‘iv zdjelu punu ov~ijih nogu, kako ju na ruke predaju slavnome veziru.Neka je [erifi} izmislio i slagao, ali neobi~na je pamet ljudska, ne pamti ono{to se dogodilo, niti ono {to su ‘ive o~i gledale, ali katkad upamti ne{to ~eganikada nije bilo.

Rano izjutra uzjaha aga svoga konja i ode sa svih petnaest kesa zlatnika.Veli, eto ga za dva, najvi{e tri mjeseca, sa carskim fermanom, a mi za to vrije-me neka potajice pripremamo gra|u za crkvu i manastir. Ponadasmo se, alinada nam je bila kratka vijeka. Uskoro do|e Ivan Kne‘evi}, bio u Visokom,nosio kose na pazar, pa veli — Eno vam se aga [erifi} po ~ar{iji {eta i ba{ neizgleda kao da je na putu prema Stambolu. Otputi{e se bra}a Agaton i Augu-stin u Visoko, i zbilja, eno Fadila [erifi}a, sjedi na svome }epenku, a u njihgleda kao da ih prvi put vidi.

Bolan, aga, je l’ nas ti to prevari?Ama, {ta to govori{ krme kaursko, kad sam ja s vama u nekakvom ra~unu

bio da bih vas prevario?, odvrati [erifi}, a njih dvojica se pokunji{e i odo{esvojim putem.

Upitah emina Hajrulaha vrijedi li da [erifi}a tu‘imo zbog prevare, a eminse za glavu hvata — Nemojte, ako Boga znate, i sebi i svoj kre{evskoj ~ar{ijigrdan }ete belaj na vrat navu}i. Znate li vi ko je [erifi}? E, vala ne znamo, a{to nam ti ne re~e? Zato {to me niste pitali prije nego {to ste mu i{ta obe}avalii davali. Da ste upitali, ja bih vam kazao, kao {to svakom ka‘em.

5

Tako je manastir niza{ta ostao bez petnaest kesa zlatnika. A kad je to ~uo,onaj se Ilo~anin Mato, brat koji nas, otkad je prije sedamnaest ljeta u Kre{evostigao, nagovara da idemo odavde, tako prolajao po ~ar{iji, da ga zatvori{e i uSarajevo u zindan sprovedo{e. Gvardijan je molio da ga oslobode, ali molbe ni-su pomogle, sve dok ne platismo globe dvjesto gro{a. Mato se vratio duplo ta-nji, kao da su mu na vrelom plehu svo salo istopili. Sad barem dr‘i jezik uustima, kao da pod njega stavio kamen {to ga je ispljunuo brat Agaton, ali nezna se doklen }e tako. Ne mo‘e Mato dugo, a da pogan iz njega ne progovori.Prevelika znati‘elja ~ovjeku ne ~ini dobro, a ni Bogu nije mila, ali svejedno‘elju imam da mi se jednom ka‘e za{to je Mato dolazio ovamo ~ak iz Iloka,kad su mu kr{tena i nekr{tena ~eljad u Kre{evu sve jednako mrska.

Kada se sabere, platili smo ovoga ljeta petnaest kesa i jo{ dvjesto gro{a, ada se ne zna ~emu i za{to. Da nevolja bude ve}a, po Sarajevu se ve} neko vri-jeme govorka da se ni novom pa{i ne pi{e dobro, i da mu uskoro sti‘e fermano smjeni, {to bi zna~ilo da }emo drugi put ove godine d‘ulus platiti, jer svakiputa kada u Bosnu novi vezir sti‘e, mi pla}amo taj nepravedni porez. Ako jeistina {to Sarajlije pri~aju, a mo‘e biti i da nije, jer Sarajlije povazdan od dugavremena nekome rade o glavi, moglo bi se dogoditi da vidimo i gore nevolje odkuge i po‘ara. D‘ulus skupiti ne mo‘emo, osim da opet bra}u u pro{nju postranim zemljama {aljemo. A kako }emo kad nemamo manastira, ni crkve, iz-gorjelo je svo crkveno i oltarsko ruho, osim jednog pluvijala, pa bi za sve to upro{nju trebalo po}i. Samo Bog zna kako }e biti. Sudovi su Njegovi duboki po-nori.

A onda se ponovo usred ljeta pojavio Gorki Mumin i po~eo oko nas obigra-vati i prijetiti nam. Dvije godine ga nije bilo, nisu ga vi|ali ni u Fojnici i Sara-jevu, pa se mislilo da je oti{ao svojim putem, a sad ga opet evo tu. Nastanio seu ~ar{iji, pla}a sirotinji da ga trpe, samo da bi nama ‘ivot zagor~ao. Zapisujemda se zna, za nauk i pouku kakvih ljudi ima i kakvih se treba ~uvati, pri~u ogorkom Muminu. Zapisujem ovako kako }u sada re}i:

Bilo je to u zimu prije pet godina, na vrata nam do|e siromah ~ovjek, pamoli da ga sebi primimo. Snijeg pao do pasa, a on bos, te ga i ugostismo, kao{to bi i da nije bilo snijega i da je na nogama imao kundure. Veli da je iz Sienei da se zove Euzebije, bio je apotekar, ali ga je ‘ivot nanio u Bosnu, a bolje danije, jer nije znao da je ovo vu~ija zemlja. E, mislim se, da je vu~ija ne bi ti poovom kijametu ‘iv u Kre{evo dospio, nego bi te vukovi izjeli, ali ni{ta mu negovorim, da ne prisjedam ~ovjeku na muku. Primismo Euzebija na konak, auskoro nam se sasvim naseli pod krov. Nije nam smetao, cijepao je drva i ku-pio sijeno, znao je lijepo pjevati. Brat Augustin naumio je iskoristiti Euzebijevalikarijska znanja, ali pokazalo se da ni{ta o travama ne zna, niti kani {to otravama nau~iti. Posumnjasmo da je apotekar ikad bio, pa se i sumnje poka-za{e ta~nim. Priznade nam da je bio tek trgova~ki pomo}nik, i da nije iz Siene,nego je iz Jakina. Gazda ga la‘no optu‘io za pronovjeru, pa je morao bje‘ati.Kolika li bi, Bo‘e dragi, pronevjera trebala biti, pa da se iz Jakina, preko mora,

6

sve do Kre{eva bje‘i. Ali povjerovali smo Euzebiju, jer se ~inilo da mu takvala‘ ne bi od koristi bila.

U zoru se dizao prije ostalih, prvi bi se pomolio i vazda prvi u crkvi bio.Pomeo bi je i prebrisao po stotinu puta na dan, a nakon {to bi, za ki{e i lapa-vice, narod na kaljavoj obu}i u crkvu nanio blata, pa je poslije mise dom Bo‘ijikrmetnjaku bio nalik, Euzebije bi o~istio svaki trag. Uskoro se molio i dok bicijepao drva, i usred ru~ka, molio se i dok je spavao. Kad bi ga no}u ru‘an sanprenuo, Euzebije bi buncao o kri‘u i mukama Gospodinovim. Iako molitvu nijeuprazno izgovarao, nije mljeo kao vodeni~ni mlin ‘ito, ne~ega je u njemu bilo{to je vi{e odvra}alo nego potvr|ivalo.

Nikad ne ~uh da je koji kazao jednu lijepu o Euzebijevoj vjeri. Nijedan nekaza ni ru‘ne, po{to se o tome ru‘no ne zbori, niti se pri molitvi sumnja udrugoga, ali ptica iz njegove ruke nije poletjela.

Nakon pola godine do|e i re~e da bi se zaredio. Kako, bolan, zaredio?, ~u-dio se gvardijan. Pojedina bra}a to okrenu{e na {alu, nisu mu dali mira svedok se Euzebije nije na njih naljutio. Agaton ih je prekorijevao, pa im i pripri-jetio, vidjelo se da mu nije drago {to se sa strancem rugaju. Mislio je da bi setako rugali i s njim, ali ni on ne moga{e zamisliti da fratra Euzebija.

E, {to ga ne pustismo, pa neka ide svojim putem i neka ga redi ko godho}e i ~ija je to slu‘ba, nego smo ga odgovarali, govore}i mu da mo‘e i ovako~initi dobro i pomagati samostanskoj obitelji kao {to je ~inio i dosad. On toshvati kao odbijanje, te jednoga dana nestade iz manastira. Skupa s njime ne-stali su jedno bijelo ruho, paramenta i pluvijal. Je li to pokrao iz pasjaluka ilije imao plana u ludoj glavi, ni danas pravo ne znam.

Nakon toga pri~alo se da ga vi|aju po Sarajevu, gdje se predstavlja kaonekakav franjeva~ki izaslanik, poslan iz Rima da s pa{om pregovara. Sa‘alih senad siromahom, jer bi se ljudima i za manja budalasanja glava zakoturala nizVratnik. Ali kako je krenula, pri~a je i utihnula. Euzebije je nestao i niko gane spomenu do sljede}e zime.

Malo po Bo‘i}u, ljeta gospodnjega 1761, na{e je krajeve pohodio prota Ma-teja, u~en hri{}anin, pa makar bio raskolnik, rijetkost je takvoga gosta primitik sebi, da o svemu mudro zbori, najvi{e o zemljama koje je obi{ao, a u kojimasi ve} i sam bio, nakon {to ti ih prota Mateja napri~a. Tako smo, u danimavelikog snijega, kad nije mogao nastaviti prema Hercegovini, jutra uz eglen do-~ekivali, svaku stvar smo opri~ali, osim {to smo se, i mi i on, podalje dr‘ali odonoga {to nas dijeli. Bolje je tako, {utjeti valja o onome o ~emu se ni{ta nemo‘e re}i. Ako rije~ ubija, tada ju ne izreci. Tako je prota Mateja govorio i oprilikama u raskolni~kim manastirima, monahe opisivao dobre i lo{e, da bi do-{ao do pri~e o neobi~nom mladi}u latinskoga porijekla, koji neko vrijeme bora-vi u @itomisli}ima. Po svemu uzoran, radi u polju od jutra do pono}i, dobrasrca i usrdne molitve, ali takav da ga niko ne bi po‘elio u svojoj blizini. Protaje za njega ~uo u Mostaru, gdje mu ga je opisivao monah Teofan, kao jedno odneobi~nijih Bo‘ijih djela, za kojega ne zna{ je li ga Stvoritelj takvoga na~inioda bi pastire svoje njime isku{avao, ili ga je poslao da se upitaju {to je ljudska

7

dobrota, i kakav je njezin smisao. Teofan, za kojega prota Mateja veli da jenajmudrija hri{}anska glava u Bosni, mladi}a je predstavio kao zagonetku uljudskom obli~ju, nekoga o kome se ni{ta zlo ne mo‘e re}i, ali se ni dobru odnjega ne nadaj. Oti{ao je Mateja u @itomisli}e, da se i sam uvjeri kako je tako,te druk~ije biti ne mo‘e.

Bio je to Euzebije, ludi Euzebije, kojemu raskolnici ne dado{e da se zamo-na{i, nego ga malo po Matejinom odlasku potjera{e iz @itomisli}a.

Pola godine zatim zove me kre{evski imam k sebi, da mi ima ne{to ispri-~ati. Ja u ~udu, nikad me nije tako zvao, sve {to je taj ikad rekao, meni kolikoi drugima koje god vjere bili, vazda bi stalo u pet re~enica, koje se usput izgo-vore ili {apnu. Bit }e da je ne{to va‘no ako me zove, pa mi se namah smra~i,jer malo toga je u ovaj vakat va‘no, a da nije mra~no, te po‘urih ne bi li lo{evijesti ~im prije ~uo.

Sjede imam na se}iju, posadi mene kraj sebe, a lice mu se gr~i, ba{ kao daga ne{to plaho boli. Mislim se, e moj Alija, tebi je svaka rije~ po jedan ~ir nale|ima.

Onaj {to vam je neke godine cijepao drva za manastir, reci mi ko je on?,pita me, umjesto da prvi ka‘e {to ima.

Pa, eto, neka nesre}a iz Jakina, s one strane mora do{o, govorim i ja nje-mu, manje nego {to bi htio ~uti. Jest da meni rije~i nisu te{ke, ali mi je milosa svakim po njegovom adetu biti, s razgovorljivim razgovorljiv, a s imamom umuci oko svakog slova.

Iz Jakina? Zna~i, pravi Latin.Jest, Alija, te{ko bi se pravijeg na{lo.A ja koliko znam, Latini su onako lahke du{e, vedri.Po prilici tako, vedri, a i lahke du{e.Taj {to je vama neke godine drva cijepao vedar je ko moj bunar za obla~-

nih no}i.Ne znam, Boga mi, kakav ti je bunar Alija, ali znam da se njemu radovao

nisam. Osim {to je lijepo pjevao.Jah, a za{to ste ga se kurtalisali?Sam je oti{ao.Je li to sigurno, Marijane?Jest, Alija, {to bi te lagao.Znam da ne bi, ali samo tako pitam.A {to za njega pita{?Tako, do{o nam je, pa bi se tur~io.E, ja ti ga vala nisam preporu~io!, na{alih se, pa se i Alija skoro nasmija.

Rekoh — skoro! A skoro je za njega puno.Veli da je u Bosnu do{ao mumin da bi bio. Znam da la‘e, ne bi kod vas

bio da je odma htio biti musliman, ali ne znam zna li i on da la‘e ono {toka‘e. Ili mu se pri~inja da govori istinu? Ali ne mu~i mene to, nego ne{to dru-go. On je prvi ~ovjek kojega su moje o~i vidjele, a da ga za mumina ne bi htio.

8

Ne znam da je kakvo zlo u~inio, vjerujem da nije, je li koga ubio ili je {taukrao. Ni{ta od toga ne znam, a muka me od njega spopada. A nije ni muka,nego ono kao kad se bademima sladi{, pa nai|e jedan gorki. Takve sam sre}eda gorkoga vazda zadnjeg pregrizem. E, takav mi je Abdulah. Gorki mumin.

^im se potur~io, Euzebije je samostanskoj obitelji po~eo muke zadavati.Najprije nas je tu‘io da smo tajno pro{irili {talu. Znao je to, jer ju je sam svo-jim rukama dogra|ivao. Pa smo morali ru{iti i iznova graditi u zadanim mje-rama, te platiti pedeset gro{a globe. Onda nas je tu‘io da tajno pe~emo rakiju.I to je znao, jer ju je sa nama pekao. Platismo jo{ pedeset gro{a globe. Pa kadna kraju vi{e nije znao za {ta da nas tu‘i, potpalio je kri‘ na groblju, da bismotra‘ili dozvolu da novi sagradimo, i tu dozvolu platismo jo{ dvjesto gro{a.

Ali najgore je do{lo kad mu je po~eo da presre}e bra}u i udara po njima.Pretukao je nesretnoga Augustina tri puta, a ovaj se, jadan, nije mogao branitijer je slabiji. Pretukao je i brata Agatona, koji se nije smio braniti, jer ga jetukao pred janji~arima u ~ar{iji. Dobro smo i pro{li jer se nije sjetio tu‘iti naszbog te tu~e.

I sada se Gorki Mumin ponovo vratio, da po Kre{evu fratrima belaj ~ini isvakojakim nas zlima zasipa, u ovo grdno ljeto, koje je Bog ljudima priredio daod svega bude potaman, koliko ki{e toliko sunca, u ovo grdno ljeto, kada jesvaka biljka, vo}ka i svaka travka, rodila kao nikad, i sve se zeleni da zemljaova ve} Edenskom vrtu nalikuje, u ovo grdno ljeto kojega nevjerni~ka vlast, zliljudi i grje{nost na{a u~ini{e tako grdnim, a prilike u Bosni nikad gorim.

��������������������

Prolazi mjesec otkako je eskadrila rasformirana. Letjeli smo nad Njema~kom,pro{li smo Torino, Beograd i Zadar, Mostar, Sarajevo i Banju Luku, a razi{lismo se kao ljudi koji se nikada nisu poznavali. S Albanom, [kotom iz Glasgo-wa, nisam se ni pozdravio, iako smo otpo~etka zajedno letjeli, i bili pogo|eniiznad Hamburga. Da smo poginuli pomije{ale bi nam se kosti, pa bi njegovorebro bilo pokopano na Boninovu, a moja bi noga zavr{ila u Glasgowu, ali sesvejedno nismo voljeli. Znao je {to mi ide na ‘ivce, pa bi to i radio. Uzvra}aosam mu. Ili bih prvi zapo~injao. I bilo je u tome strasti. @ao mi je {to vi{enikada ne}emo zajedno letjeti, niti }emo ~uti jedan za drugoga.

Nisam se pozdravio ni s Johnom Terryjem, mehani~arem, pijanim Ircem,koji je znao za svaku zemlju na svijetu, po rakiji koja se u njoj pije. I vjerovaoje da Bosna mora biti mra~na zemlja, a Bosanci depresivni, ali svirepi ljudi, jerje takva i rakija koju piju. Lagano klizi niz grlo, spora i te{ka kao pjesma ro-bova u Alabami, ~ovjeka ~ini tu‘nijim nego {to je bio prije nego {to je po~eopiti, ali je mamurluk nakon {ljive najgori od svih mamurluka kroz koje je isku-sni John Terry pro{ao. Tako svirepu rakiju mogu piti samo svirepi ljudi, govo-rio je, i na ormari}u mi za uspomenu ostavio svoju ~uturu punu grada~a~ke{ljivovice.

9

Oprosti stari, ali mislim da te vi{e ne}u vidjeti. Kada sam i{ao u rat misliosam da svoju ‘enu vi{e ne}u vidjeti. Zato sam pobjegao bez pozdrava. Izgledada sam se prevario. Barem {to se nje ti~e. Nadam se da }e ista stvar biti i stobom. Volim te i ljubim, tvoj narednik John Terry.

Sa~uvao sam to pismo, nosim ga uza se u nov~aniku, pa ga ~itam kad samsjednem u neku zagreba~ku kavanu. Nakon prve dvije re~enice uvijek mi sepla~e, i znam za{to je oti{ao bez pozdrava, nakon sljede}e dvije bih se smijaostarom lakrdija{u, a na zadnjoj me obuzme dragost. Zagonetno mi je, me|utim,{to je Terry ‘elio re}i time {to me voli i ljubi? Ili je ve} bio toliko pijan da mise i u pismu o vrat objesi, ili je htio da mislim kako je toliko pijan, pa je zatoto napisao. Volio bih da je ovo drugo.

Mene i jo{ desetoricu, uglavnom starijih pilota, de{peratnih i problemati~-nih tipova, koji su se davno odrekli vojne karijere, ako su ikada i mislili o njoj,te Kineza Changa, ostavili su u Zagrebu, u barakama na vojnom aerodromu,da sa ~etiri uglavnom neispravna aparata nerviramo komunisti~ku vlast, a na-kon toga }e nas, ~im bude potpisan neki sporazum, definitivno opozvati, umi-roviti i zaboraviti.

Ujutro ~im se probudim, umijem se, obu~em uniformu i sjedam u tramvajna Borongaju. Izlazim kod ‘eljezni~kog kolodvora, doru~kujem u Hotelu Espla-nade, okru‘en sumnjivim tipovima u sivim odijelima iz vremena ekonomskekrize, koji ~itaju novine, a da nikada ne okrenu list, i pomno slu{aju {to moja‘li~ica govori {alici sa ~ajem. Osim njih u hotelskome restoranu nema nikoga,ni izjutra, ni nave~er kad opet svra}am. Jedan sovjetski pukovnik, trojica Ame-rikanaca u civilu, pretpostavljam da su budu}i trgovinski predstavnici i zagre-ba~ki gospodin s gospo|om, on muslimanskoga imena, dok za nju ne znam —njih dvoje uvijek doru~kuju kad i ja, jedini su ljudi koje sam, osim sivih agena-ta, u ovih mjesec dana sreo u Hotelu Esplanade.

Mogao bih doru~kovati i na nekom vedrijem mjestu, ali tu sam zbog dvoji-ce ljudi koje ~ekam. Jedan }e, mo‘da, do}i, a drugi je mrtav. Partizanski gene-ral za kojeg me vezuje sram, jer nisam znao na francuskome re}i da iz {koljkegovori more, sigurno }e do}i na ovo mjesto ako je u Zagrebu. Mirno i bez pa-nike, jer ve}e panike nema od ove u kojoj se nalazim, re}i }u mu da me kona~-no ostavi na miru, da ode iz moga ‘ivota i nestane iz glave, i da me pusti dase slobodan od srama vratim u svoj grad.

Drugi kojega ~ekam puno je va‘niji. Amid‘a Pepi, stric moje matere uovom je hotelu, kao {ezdesetdvogodi{njak, ‘ivio cijelu jednu godinu nakon pr-voga rata. Dobri Bog mu je dao da umre su snu, u hotelskoj sobi, u vrijemekada mu u nov~aniku nije ostalo novca tek za jo{ tjedan takvoga ‘ivota. Timega je nagradio za pobo‘nost i po‘rtvovnost prema obitelji, za blagost u opho|e-nju s podre|enima i za sva dobra djela koja je u~inio prije nego {to je napuniopedeset devetu i u{ao u {ezdesetu godinu svoga zemaljskog postojanja. Visoke{kole izu~io je u Be~u, u Bosnu je do{ao kao mlad in‘injer, srodio se i orodios lokalnim ‘ivljem, da bi u vrijeme Benjamina Kalaya postao upravnik ‘elje-zare u Zenici. @ena Jele, kakanjska ljepotica, narodila mu je {estero djece, {to

10

je ve} samo po sebi ukazivalo da je sasvim odustao od be~kih obi~aja i pravila,i prihvatio bosanske koji su nalagali da ima{ djece koliko ti ih Bog da, jer ni-kad ne zna{ koliko }e ih, za epidemija gripe i difterije, Bog nazad sebi uzeti.Amid‘a Pepi je i po svemu drugome postao Bosanac, obi~aje je nazivao adeti-ma, dru‘io se sa rodbinom amid‘inice Jele u rudarskoj koloniji, a svake nedje-lje i{ao je u crkvu, ali ne tamo gdje se skupljala zeni~ka gospoda, mahom ku-fera{i, ̂ esi, Hrvati i Austrijanci, nego kod fratara, na periferiji, u sirotinjskucrkvicu sivih neoslikanih zidova, s nevje{to rezbarenim Isusom koji se, gre{-kom rezbara, smije{io sa kri‘a. Me|utim, amid‘a Pepi volio je ba{ takvoga Isu-sa i tu crkvu, debelog strogog fratra koji je pred nedjeljnu misu podu~avao na-rod da pere ruke prije objeda i paklenim mukama prijetio rudarima koji bi,~im prime pla}u, isti dan pola zapili u prvoj kr~mi. ̂ etvrtinu pla}e amid‘a Pe-pi davao je Crkvi, drugu ~etvrtinu bi razdijelio ‘eljezarskoj sirotinji, a pola biamid‘inica tako razdijelila i rasporedila da bi svakog mjeseca puno preteklo.Njemu ni{ta nije trebalo. Odijelo je kupovao svakih pet godina, kad i cipele,nije se kartao i pio, a pu{io je najlo{iji duhan, onaj koji su pu{ili i njegovi rad-nici. Bio je sretan ~ovjek, najsretniji u na{oj familiji. Kad bi se svi sakupili nane~ijoj svadbi ili sprovodu, pa bi do{li i moji iz Dubrovnika, pa svi Sarajlije,Kakanjci i Zeni~ani, Slovenci iz Tolmina i Ljubljane i svi Be~ani, te bi ih se najednome mjestu na{lo vi{e od pedeset, on je uvijek bio najbolje raspolo‘en. Dokbi se do jutra ‘alovalo onoga koga }e se sutra pokopati, amid‘a Pepi je obi~nopri~ao viceve. Jest, grehota je {to pokojnika vi{e ne}emo sresti, tuga je {to snjime ne}emo na Bistri~ak i Trebevi} i {to ga ne}emo gledati me|u nama uovoj lijepoj zemlji, ali sve vam je to kao razglednica, dopisnica sa ‘igom i mar-kom, kao da je va‘no koga na razglednici ima. On je oti{ao na bolji svijet, nje-gov je vje~ni ‘ivot, a tamo, brate, nema ni sekiracije, ni svakakvih individua ipersona. [to bi mi njega sad ‘alili? Ljudi, budite pametni, pokojnik vam se snebesa smije, vama i va{im suzama. Nego, smijmo se i mi njemu, ~uo sam,maksuz iz Zagreba, novi vic o Bobiju i Rudiju...

Takav je bio moj amid‘a Pepi, sve dok jednoga dana nije shvatio kako ula-zi u godinu u kojoj postaje starac. Njemu je to bila {ezdeseta, a mogla je biti ikoja prije i koja kasnije, ali ta je godina sve u njemu promijenila. Prestao jedavati novac za crkvu, postao je {krtiji i prema sirotinji, kupio si je tri novaodijela i prvi puta se napio. Amid‘inica Jele govorila je da ga je pod stare daneuhvatilo ono {to druge mu{ke dr‘i cijeloga ‘ivota, i nije se jako brinula, svedok jednoga dana amid‘a nije do{ao ku}i i rekao kako on dalje ne mo‘e tako.Ostavlja posao i obitelj, pola novca, koji se s godinama pristojno nakupio, uzet}e sebi, a drugu polovicu ostavlja njima. On odlazi u Zagreb da se provede.

Ubrzo je pukla bruka me|u familijom, a o amid‘i Pepiju, koji je do tadabio an|eo i svetac, po~elo se govoriti kao o ne~astivome. Sa‘aljevalo se Jelu idjecu, iako im je ostavio dovoljno novaca da uz Jelinu {tedljivost, te uz tri pla-}e koje su ve} dolazile u ku}u, jer su dva sina i starija k}er ve} odavno radili,zapravo ‘ivjeli bolje od onih koji ih sa‘aljevaju. Godinama nakon {to je amid‘aPepi ve} bio mrtav, djecu koja ga se nisu mogla sje}ati, matere bi u na{oj fa-

11

miliji prekorijevale ~im bi brljavila oko ru~ka, ili nisu htjela jesti {pinat i ku-hana jaja: Izbit }u ti ja iz guzice tvoju razma‘enost! Ne}e{ ti meni biti ko ami-d‘a Pepi!

Eto, tako je meni govorila moja mater u Dubrovniku. Nisam znao {to zna~irije~ amid‘a, mislio sam da je to stra{ni zmaj ili a‘daja.

Zbog njega ve} mjesec dana doru~kujem u Esplanadi, zbog njega sam i ju-tros do{ao, ma‘em maslac po kruhu i zami{ljam da je ovaj isti no‘ u svojoj rucii on dr‘ao i da bi samo njemu, od svih ljudi koje znam, bilo jasno za{to seovako osje}am. Sjest }e amid‘a Pepi za moj stol, naru~it }e doru~ak i pogledatina svoj d‘epni sat, pa onda re}i:

E, moj @eljko, meni se isto u zadnja doba muti pred o~ima ~im se u ne{todobro zagledam. Zato ne valja previ{e zagledati, Bog to ne voli, nego neka svebude kao na razglednici. Va‘na slika od hiljadu detalja, od kojih nijedan nijeva‘an i zato Bogu nije milo ako se u neki zagledamo.

Pitao sam da li ga se sje}aju? Starijega recepcionera sa zalizanom kosom iD‘uga{vilijevim brkovima, konobara po imenu Safet, sasu{enog kao norve{kibakalar, ra~unovo|u s drvenom nogom i modrim jezikom obje{enika, {efa salekoji izgleda onako kako bi danas izgledao Stjepan Radi} da je pre‘ivio atentat,ali nijedan tih godina nije radio u hotelu. I ne znaju nikoga tko jest.

Ponudio sam pedeset ameri~kih dolara da se ipak nekoga sjete i vratio seu restoran. Nisam stigao ni novine otvoriti, a D‘uga{vili je ve} doveo ‘enu umodroj kuti, dobrodr‘e}u plavu{u te{ko odredivih godina.

Ovo je gospo|a Kornhauser, rekao je. U taj ~as pojavio se i bakalar Safet snekim potpuno crnim ~ovjekom, za kojega bi se, i po licu i po odje}i, reklo daje dimnja~ar. Ili zaostali usta{a koji se od dolaska partizana skrivao u dim-njaku.

E, jebem mu mater Markane, govorim ti da po‘uri{, a ti bi se umivao. E,umivaj se sad kad smo ostali bez para!

Platio sam obojici po pedeset dolara, a sa sobaricom Karolinom Kornhau-ser i lo‘a~em Markanom Dobreti}em dogovorio sam se na}i poslije njihovogposla u kr~mi Kod Jose Li~anina, na Borongaju.

Zajedno su do{li, ona se uredila kao za kazali{te, a njega skoro nisam niprepoznao onako ~istog i urednog. Kod Jose Li~anina su se jo{ za kraljevineskupljali vazduhoplovni oficiri, pa su promijenili odore i nastavili dolaziti kaohrvatski zrakoplovci, da bi na meni, britanskome vojnom pilotu, ostalo dadovr{im i tu pri~u. Joso je u tri godine, koliko ga nisam vidio, ostario baremtrideset. Sav je u strahu od nove vlasti pa je na zid objesio najve}i portret mar-{ala Tita koji je mogao na}i. Meni se obradovao kao bratu ro|enome. Poznavaome je i u prethodne dvije uniforme, pa ra~una da }e i njemu biti opro{teno to{to je bio kr~mar nenarodnih re‘ima. Skaku}e oko stola, ku}a ~asti!, ku}a ~as-ti!, pa nosi pe~enu svinjetinu, crno kor~ulansko vino, konjak za damu, takav jered, a gospoda su iz Esplanade!, zna Joso kako je u Esplanadi, mora znati,takva su pravila zanata...

12

Njih dvoje {ute, niti znaju tko sam, ni za{to sam ih ovamo doveo. Nekomesu morali prijaviti da idu na sastanak s britanskim pilotom, a taj netko im jesigurno rekao da pamte sve {to }u ih pitati, i da sutra ranim jutrom do|u uPetrinjsku, broj sobe taj i taj, ili na Zrinjevac, u Zvonimirovu, ili ve} tamo gdjestoluje tajna policija i kontra{pijuna‘a, pa da od rije~i do rije~i referiraju o ~e-mu smo razgovarali.

Dobro, rekoh, ono {to me zanima, a {to vi, mo‘da, znate toliko je intimnoda se ne mo‘e ispri~ati nepoznatom ~ovjeku.

Markan prestade ‘vakati u pola zalogaja. Gospo|a Karolina zagleda se umene kao u jako zanimljiv detalj na razglednici.

Pri~ao sam im o Dubrovniku u vrijeme moga djetinjstva, o tome kako samse pla{io staraca dugih bijelih brada, koji su prelazili preko Straduna i sva|alise na ruskome, o jednome koji je preko grudi nosio lentu, uz koju su zvecka-ju}i blistala tri reda medalja i odlikovanja i o tome kako je stara Laptalinkagovorila da je udovac i ro|eni brat cara Nikolaja, i blago onoj sirotici koja seza njega uda, imat }e dukata za tri ‘ivota. Pri~ao sam im o vlaku koji je voziokroz Popovo polje i u koji su jednom u{li Cigani me~kari, a kondukter ih nijeizbacio, nego je naplatio kartu za me~ku. Pri~ao sam im o ljetima na Ilid‘i koddunda Vilka, o tome kako je dundo Franjo jednim udarcem dlana razbio kar-puzu, jer smo na izlet zaboravili ponijeti no‘. O otati Karlu koji je pri~ao nanjema~kom i nije dao da se psuje, ali je pucao od smijeha kad bi se nekomeomaknuo prdac. O omami Regini koja je nedjeljom klala zeca za ru~ak, a zecje plakao kao dijete, i o tome da nam je poslije obja{njavala da je Mjesec ledenonebesko tijelo i da sija samo zato {to je ogledalo Sunca. Pri~ao sam im o Vaz-duhoplovnoj akademiji kraljevske vojske u Beogradu. O ru~nome satu Zenith,o~evom poklonu za sretan let, o tome kako sam ga izgubio i poslije vjerovao da}u sru{iti avion na zemlju i poginuti jer vi{e nemam taj sat. O tome da i daljevjerujem da }e tako biti. Pri~ao sam im o ro|aku Mladenu, kako sam ga trebaonagovoriti da bje‘i u {umu, ali se nisam usudio. O sivoj mrlji u obliku kri‘a io zapaljenom Kristu otate Karla.

Markan se prekrstio, gospo|a Karolina ‘alosno je uzdahnula.Pri~ao sam im o tome kako je pukovnik Stewart pozvao vojnika i naredio

mu da moju domobransku uniformu baci u sme}e, ali nisam je dao. Za nas jeta uniforma sme}e, rekao je Stewart. Dobro, rekao sam, onda }u je ja ponovoobu}i, a vi me tretirajte kao vojnog zarobljenika. Pri~ao sam im o tome da samve} bio otkop~ao britansku bluzu i htio je skinuti, kad je Stewart rekao —Oprostite, zaboravio sam na va{u ~ast.

I {ta je bilo s uniformom?, pitala je gospo|a Karolina.Pri~ao sam im kako sam svoju domobransku uniformu polio benzinom

spalio na livadi iza kantine. Tra‘io sam da me ne gledaju dok to radim. Pri~aosam im o bombardiranju Hamburga, o njema~kim gradovima koji su izgledalikao zapaljeni mravinjaci i o tome kako bi nakon svega trebalo izmisliti nekuljep{u i ~istiju rije~ od rije~i oslobo|enje. I pri~ao sam im o jednoj jedinoj bombikoja me mu~i, jer ju nije ispustilo britansko vojno zrakoplovstvo, nego ja osob-

13

no, nekoliko trenutaka prije nego {to je akcija opozvana, na zgradu Zemljo-radni~ke {tedionice u Sarajevu.

Niste vi krivi, rekla je gospo|a Karolina Kornhauser.Pri~ao sam im o tome kako sam le‘ao u talijanskoj bolnici, u apartmanu

grofa Ciana, jer mi se mutilo pred o~ima ~im bi se u ne{to zagledao. I sad mise muti, ali sam se navikao. Vi{e se ni u {to ne zagledam, nego prihva}amljude i stvari prihva}am onakvima kakvi mi se u~ine na prvi pogled.

Nije to ni{ta, rekao je Markan.Kaj nije ni{ta! Kaj }e{ ak si pilot, a o~i ti stradaju.Ispri~ao sam im sve ~ega sam se mogao sjetiti, osim kako sam prebjegao

Britancima. Nisam im rekao ni to da su Beograd i Zadar tako|er izgledali kaozapaljeni mravinjaci, ali ne meni, nego mome drugu Albanu.

Sve sam im rekao, znali su da nisam uhoda ni razbojnik, a mo}i }e o meninadugo pri~ati policiji, ali ni Markan, ni gospo|a Karolina nisu se sje}ali ami-d‘e Pepija. Kao da im o sebi nisam rekao ni rije~i.

Ni{ta, rekoh, ‘ao mi je.[utjeli su, Markan je gledao u ostatke svinjetine, kao grobar u kosti iz

pro{loga rata. Grizla ga je savjest zbog svega pojedenog i popijenog, a gospo|aKarolina je pogledala na sat, pripremala je hitru la‘, ali se nijedne dovoljnodobre nije sjetila. Rekla je da ‘uri sestri. ̂ ekaju}i je sestra }e laktovima polo-miti cvjetove begonija na prozoru. Tako je rekla.

��������� �������������������� ����������

Logornik Skorvatzy ponovo je zatvorio o~i. Oslu{kuje, pravi se da spava. Pre-bacio sam lopatu na drugu stranu, da mi bude pri desnoj ruci kad zamahnem.Mjerkao sam koliko je do njegove sljepoo~nice, u~inilo mi se da }u proma{iti,ili An|u zahvatiti po ramenu, a on }e tad potegnuti samokres... Da sam gaodmah udario, sve bi bilo u redu, ne bih mjerkao, zatukao bih ga dobrom kre-{evskom kovinom i ve} bi bilo gotovo, a sad se vi{e ne zna. Mo‘da se u pos-ljednjem trenutku izmakne, ili se baba nezgodno namjesti, pa raskolim njezinuglavu...

Narod u skloni{tu se u{utio. Gledaju u mene i znaju {to }u u~initi, a nijed-no da pusti glasa od sebe. Ili da ga upozori. Pazi Veljko, koliko ja vidim, ovate je budala namjerila ubiti. Jedino ako nije uzeo lopatu da nagrabi }umura zape}, a nije, brate, nitko vi{e ne lo‘i, {tede ljudi za sljede}u zimu, jer kako Fu-hrer temeljito pregrupira trupe na isto~noj fronti, odu‘it }e se ovaj rat za jo{koju godinu, pa valja pri{tedjeti ove tri {ake ugljene pra{ine {to su od ove preo-stale. Bogu hvala, i slavnome Poglavniku, pa imamo kom{iju koji }e nam opetpreko reda nabaviti tonu kreke ili banovi}a. Ako ni za{ta drugo, onda zbog tog}umura, dedera pri~uvaj se, Veljko na{, jer ovaj }ete bilmez zatu}i na spavanju.A lopata mu je, ra~unam, o{trija od sikire, nao{trila se od tolikih godina, bit }eju jo{ domar Iveta nabavio, u vrijeme dok je Franjo Josip po zemlji hodao. ̂ u-

14

vaj se Veljko, ako Boga zna{, kad te je On sa~uvao i na krvavoj Drini i narazbojni~koj Kozari, molitve su te na{e spasile, kao i nadbiskupa na{ega IvanaEvan|elista [ari}a, dok si bandu pravoslavnu tjerao zemljom, a Bosna ti pono-sna za to nikad ne mo‘e dosta hvale re}i. ̂ uvaj se, du{e ti, an|ele i arhan|ele,du{o du{e na{e, jer }e te hulja tvoje vjere i krvi zatu}i na spavanju, kao {to niSrbin ne bi. O{tra je, Veljko, njegova lopata, preko nje je pre{lo vi{e }umuranego {to ga je pod zemljom ostalo, kao no‘, sablja i vrisak ‘ene u no}i, o{traje lopata koja ti, koliko vidim, radi o glavi gore nego pu{ke partizanke i engle-ski avioni.

Govorim tako logorniku Skorvatzyju, ono {to mu drugi ne}e re}i. Me|unjima i partizanska mater koja logorniku glavu duguje, i trojica kockara koji bivlastitu mater prodali, i profesor Ho{ek, hulja nad huljama, djecu je u~io po{te-nju i ~estitosti, pa sad ~eka da vidi kako }u mu~ki ubiti ~ovjeka, i konobarHolman koji {uti kao zaliven, a nije ni pet minuta u ‘ivotu {utio. E, kako gasamo proda{e, a njegovim su se }umurom grijali i zbog njega Paveli}eve zna~keu reveru nosili!

E, jebo ti podrum od stotinu du{a u kojem jedino [imunu Pa{kvanu prstobraza ostade! Jebo ti sebe, logorni~e, da ne ka‘em — Veljko, ako sam ti ja,kojega zbog ove srpske babe tjera{ kao grje{nu du{u, i ubit }e{ me ako ti sedam, ostao jedini prijatelj. E, brate Veljko, ubit }u te, a ti otvaraj ili ne otvarajo~i, {to god ti je volja.

[ta je meni pop Risto Borojevi} kad sam mu sestru od tebe sakrivao? Totebe zanima, je li tako Veljko? E, pa hajde onda da ti ispri~am prije nego {tote od ‘ivota odijelim. Moj otac Franjo nije imao snage u rukama, kao {to je nija nemam, pa ga je djed [imun pustio u ‘eljezni~are, da bude prvi od Pa{kvanaa da nije kova~. Radio je kao skretni~ar na stanici Alipa{in most, o‘enio se inarodio djecu, a onda je izbio rat. Istoga je dana u vojsku odvelo mog }a}uFranju i dvojicu mu bra}e, Ferdu i Stipana. Zapravo, odvelo je Franju, a Ferdoi Stipan pristigli su regimentu negdje kod Zavidovi}a. Nije ih u vojsku zvalo,jer je njihova kova~nica za vojsku i radila, pa bi bio dupli tro{ak slati ih nafrontu, ali oni su sami po{li da brata ~uvaju. Njih dvojica nisu se stigli o‘enitii imati djecu, a bilo je u svakom snage kao u tri vola, dok je on bio sav sla-ba{an i nikakav, ali je ~etvero djece narodio i skoro ih na noge podigao. I dadjeca ne ostanu bez oca, Ferdo i Stipan ukorak su pratili brata svojega gdjegod da je bosanska regimenta ratovala. A ratovala je, brate Veljko, s kraja nakraj Europe, jutros bi guzicu smo~ili u Sjevernome moru, a pred ve~er bi ve}bili na Krfu. I sve tako do 1917. kada su se Srbi, sjeme im se zatrlo dabogda,uz pomo} Francuza podigli iz mrtvih, pa carsku vojsku potjera{e pred sobom,tem je tjeraju, tem je u zasjede do~ekuju. Tako ih negdje u Makedoniji, na ri-jeci Bregalnici, napado{e i mitraljezima posmica{e nekoliko stotina. Me|u nji-ma oca mi i strica Ferdu. @ive zarobi{e, ama ne ostade ih nego dvadesetak, inaredi{e im da iskopaju grobnicu u koju }e sve, onako |uture zakopati. Kato-like i muslimane, i pokojeg pravoslavnog, ako je takvih bilo. Tako je moj stricStipan kopao grob za svoju bra}u, kopao je, plakao i molio Zdravomariju. Osta-

15

li su kopali {utke. Pri|e mu srpski oficir i upita ga za{to pla~e. Ne pita{ meza{to se molim? Zato {to si hri{}anin, svaki bi se hri{}anin sad trebao Bogumoliti. Ne molim se ja zato {to sam, kako ti to ka‘e{, hri{}anin, nego se molimjer mi dvojica bra}e mrtvi le‘e, a ne}e vidjeti Kraljevstvo nebesko. Kako, bolan,ne}e? Tako {to ih zakopavam ko strvinu, a ne ko ljude. Sa‘ali se oficir, panaredi mom stricu Stipanu da bra}u odvoji ustranu, i da sa svakoga iskopazaseban grob. Kad je ovaj to u~inio, oficir nad oba groba zasebno izgovori pra-voslavnu molivu za pokoj du{e i u njoj po imenu pomenu raba Bo‘jeg Franjui raba Bo‘jeg Ferdu, te ih na vje~ni po~inak isprati kao ljude. Zna{ li ti, crniVeljko, ko je bio taj oficir? Nisi znao, ali sad zna{ i da ti ne ka‘em, jest bio jeto pop Risto Borojevi}.

E pa vidi{, nije meni danas do Ristine glave, a jo{ mi je manje do njegovesestre, jer znam da baba ne}e ni trepnuti kad me komunisti sutra budu vje{-tali na Marijin dvoru, ali jest mi, logorni~e, do moga }a}e Franje i do strikeFerde koji ga je tri godine ~uvao i nije ga uspio sa~uvati. Jest mi do njihovihdu{a, kao {to mi je do moje vlastite. Ako se ne broji to {to ih je pop Ristosahranio i ako se kr{ten svijet mo‘e kopati kao {to se kopa ‘ivina, to bi zna~iloda je bilo krivo sve ono {to su fratri govorili, da je bilo krivo {to je i mene fraAn|eo u Kre{evu krstio i prvi put pri~estio, kao {to je i }a}u mi i stri~eve. Akose sahrana na Bregalnici ne broji, ako je svejedno jesu li u molitvi izgovorenanjihova imena, onda }e biti, kako ja razumijem stvari, da Boga nema i da jenadbiskup Ivan Evan|elist tu zbog Poglavnika i Hrvatske, a ne zbog na{ih du-{a. Ako je tako, logorni~e, onda se radi samo o tome ho}e{ li ti prije potegnutisamokres ili }u ja potegnuti lopatu. Ako je tako, izme|u nas dvojice samo topostoji.

Pa i da jest tako, a ja znam da tako ne mo‘e biti, pop Risto Borojevi}ispratio je na{e mrtve. Zahvaljuju}i njemu moj stric Stipan nije poludio {to iz-gubi dvojicu bra}e, nego je i danas ‘iv, pa svake godine na Ilindan, kod sveteKate u Kre{evu, pla}a za njih dvojicu misu zadu{nicu. Neka vrag nosi Srbe,kao {to je vrag odnio i @idove, neka vrag nosi i popa Ristu i njegovu sestru, aline}e od moje ruke. To ti se, logorni~e Skorvatzy, kunem nad lopatom kojom }ute ubiti, kao {to bi ti se i nad kri‘em zakleo. Dosta je meni {to Pubi Levijunisam otvorio vrata svoga stana kad je trebalo glave spa{avati. Nije mi ga ‘ao,jer su on i stara Palomba otrovali ma~ka Gabrijela, koji je mojoj [tefaniji bioko dijete, ali ako me pita{ {ta sam dao za hrvatsku stvar, kao {to si me i predLuburi}em upitao, velim ti da sam dao to {to se svakoga dana barem jednomsjetim da Pubi Leviju nisam otvorio vrata. Eto, to sam dao i mislim da je odmene dosta.

A tebi je bolje da ne otvara{ o~i i pravi{ se da spava{, jer ne vjerujem dami mo‘e{ jo{ ne{to re}i.

16

��������� ����������������

Ove je godine rano stisnuo mraz, a prvi je snijeg pao po~etkom oktobra i zadr-‘ao se deset dana, tako da ne do|e iz Hercegovine gro‘|a koliko smo ga Tur-cima platili, a dok smo se nevolji dosjetili, mnogo je i na trsju istrunulo. Ham-dibeg Sto~anin svoje gro‘|e po{teno je isporu~io, a kad smo ga upitali za onoIsmeta Kapetanovi}a, re~e nam kako je Ismet jo{ ljetos otputovao u Smirnu, teda njegovo gro‘|e nema ko u Kre{evo dopremiti. Ostavio je dvanaestoricu Ta-tara da ga oberu, ali im je posakrivao gunjeve, kundure i zimske ~ak{ire, pasad ljudi po Ljubu{kome polugoli hodaju. Ako gro‘|e i oberu, ne mogu takvikroz Bosnu, po ledu i snijegu. Mislio Ismet da }e ova jesen biti kao pro{la, ideset prije nje, i da }e Tatari po lijepu vremenu dopremiti gro‘|e i takvi sevratiti u Hercegovinu. A {to im je, bolan, gunjeve sakrivao? Zato {to su Tatari,pa ako imaju gunjeve na sebi obrat }e gro‘|e, rasprodati ga usput, umjesto daga u Kre{evo nose, pa otperjati u svoj Tataristan, da ih nikad ne vidimo. Prijetri godine, veli Hamdibeg, unajmio je Ismet, neke Arnaute da mu gro‘|e berui voze, pa je isto ovako oti{ao na put, ali im je zaboravio sakriti gunjeve i kun-dure. Okrado{e ga, pa se opametio.

E, govorim, te na ovome mjestu i zapisujem: sva je nevolja od silna narodakoji je iza zadnjih vojni diljem Bosne zaostao, te bi se vratio svojim ku}ama, ane zna kako. Bilo da su Tatari, bilo da su Arnauti, Anadolci ili avetinje iz Kur-distana, koji nijedan znani jezik ne govore, a plahi su, grdne ~ehre i te{ka tije-la, gori nego ijedan na{ Bo{njo, svaki od njih gleda kako bi se doma dokopao,ne gledaju}i ho}e li pritom ukrasti, prevariti ili ubiti. Tih ljudi, neka je svako-me na pouku, valja se povazdan ~uvati. U njih nema vjere, ni ljudskosti, jervjere i ljudskosti nema u onoga koji do svoje ku}e doprijeti ne mo‘e. Takva jestvar jednako u kr{}ana, hri{}ana, muslimana i kojih god jo{ na Zemlji ima.To, daklem, neka se zna, te neka svaki imu}an pomogne bilo Tataru bilo Ar-nautu da se ku}i svojoj doputi. Time dobro djelo ~ini, a zajednicu od ubojstvai plja~ke {titi.

Elem, radi Hamdibegova vjetropirenja po Smirni, gdje ~ini Bog te pita {ta,morade se brat Agaton u Ljubu{ki zaputiti, da izvidi koliko se od gro‘|a jo{mo‘e spasiti i kako ga u Kre{evo dopremiti. Ali bi od toga slaba vajda, s Tata-rima se na njihovu jeziku porazgovorio, a gro‘|a je, ionako natruhlog, samprenio, koliko je na dva konja moglo stati.

@alosna godino, nakon {to nam pogorje{e samostan i crkva, ni vina ne}ebiti koliko treba!

Ali gora stvar je, sti‘u vijesti, bila u sutje{ke bra}e. Oni se nekako sna|o{eza gro‘|e, a mjesni vikar dovede, kako je to i obi~aj, mjesne mladi}e da gro‘|eu kacama gnje~e. Okupila se mla|arija kao na veselje, a u godinama nakonkuge svakome veselju valja mjeru na}i, uzmanjka opreza, jer narod pomisli danakon {to pro|e kuga vi{e ni umiranja nema. Ili bra}a mladi}e nisu dosta upo-zoravala, ili se rije~ u uho nije mogla udjenuti, tek nakon {to su drugi putgnje~ili gro‘|e, da ne bi prekipilo preko ruba kace, iz badnja upomo} povika

17

neki Jozo Trgov~evi}, jer da ga je vinski zadah sasvim obuzeo. Prisko~i mu fraAnto, brat laik i provincijalov pratilac, porijeklom iz Ivanjske, te ih u taj mahobojicu vinski zadah ubi. Kad je to vidio, htjede i vikar za njima sko~iti, ali gaostali sprije~i{e. Sjekirama su razbili kacu i izvukli van mrtva tjelesa.

Bra}a su obojicu po redu sahranili i pustili glas da su umrli od svoje smrti.Slu~ajem u isto vrijeme. Glas ne bi dosta uvjerljiv, te se me|u narodom ra{irinerazborito {aputanje, koje je onda doprlo i do nekih nevjernika, pa od {apatanasta vika i dreka da su fratri ludo{}u svojom ubili jednoga svoga i jednoganedu‘nog. Na kraju su sutje{ka bra}a velik novac potro{ili da bi smirili drekui da stvar ne do|e do kadije, jer Bog zna kako bi se tada svr{ila. A {to je,mo‘da, jo{ i gore, istinu su probali sakriti i od roditelja mladi}a Joze Trgov-~evi}a, pa je otac prijetio da }e za odmazdu spaliti samostan, {to i ne bi biloprvi put da se zbog fratarske nerazboritosti takva stvar dogodi. Pri~a se, a ne-volja }e biti da je i istina, kako su u manastiru kojega vi{e nema, ne}u govoritikojem, birvaktile unajmili zidara hri{}anina da im popravlja krov. On je u tovrijeme provodio neki svoj post, te se obaveza{e da mu daju bezmesnu hranu.Ali na|e taj u ka{i ko{~icu, pomisli da naopako u~ini{e, pa iz odmazde u‘gasamostan i isti izgorje do temelja. I vi{e se nikad nije na istome mjestu uzdi-gnuo. Imena mu ne spominjem, da bra}i pokojnoj ne udaram na obraz, ili daim na du{u ne stavljam {to mo‘da nije istina. Mo‘e biti da je hri{}anin samo-stan iz pizme spalio, a mo‘e biti i da je u ka{i gran~icu a ne kost prona{ao.Nijedan znati ne}e, osim Njega koji zna svaku koja se me|u ljudima dogodila.

@alosno je tako re}i, ali dobro su jo{ i pro{la bra}a u Sutjeski, {ta ih je svezbog nerazboritosti pogoditi moglo.

Malo nakon {to nam gro‘|e propade, sti‘e nova nevolja. U jarku pokrajKre{ev~ice neka su djeca smrznutoga prona{la Gorkog Mumina. Pozvali su sta-rije, a oni umjesto da nama prvima do|u re}i, pa da im ka‘emo da {ute, nediraju mrtvaca i da ~ekaju da ga sami Turci prona|u, razglasi{e po ~ar{iji dapokraj Kre{ev~ice le‘i mrtav Tur~in. Nikako nije dobro kad kr{}anin na|e mrt-va nevjernika, jer se namah rodi sumnja, kao {to, pravo govore}i, ne bude boljeni kad nevjernik na|e mrtva kr{}anina. Razlika je jedino ta {to od kr{}anskesumnje obi~no nikome ne padne dlaka s glave.

Prvo su mislili da se Gorki Mumin rakije nalokao, pa je malo u snijeg pri-legao i tako se smrznuo, ali kada su ga do gola skinuli, da bi ga okupali i poobi~aju islamskome na onaj svijet otpremili, na|o{e mu, jadna majko, tri ubodano‘a na prsima. Kome je Gorki Mumin bio du‘an a da duga nije vratio? Kogaje uvrijedio i kome se zamjerio? Ko je imao razloge da Gorkog Mumina no‘emizbode? Bijahu dosta tri pitanja, pa da nam potjera stigne pred vrata. Padesumnja na ~itavu obitelj, a najvi{e na Augustina i Agatona, jer je ~ar{ija znala,a svi su i gledali, da je njih dvojicu naj~e{}e vrije|ao i udarao korba~em.

Do|e tako i emin Hajrulah, ne pozdravlja me i ne gleda, nego govori nekaizdvojimo i predamo onoga koji je ubio ~ovjeka.

Bra}a ne odgovaraju, jer i nemaju odgovora, a emin samo ponavlja zahtjev.Svaki put kad ga izgovori, svjetina nam se vi{e primi~e. Sko~it }e i ra{~etvorit

18

nas jednog po jednog. Gledam te ljude, me|u njima i one koji su skupa s namagasili po‘ar, one koji nas nikada ru‘no nisu pogledali i odreda su bili da semanastir iznova gradi. A sad bi nas, na pravdi Boga, poubijali. Jest, strah meje, ali moj strah je ni{ta prema strahu koji je ove ljude naveo da takvi budu.

Gvardijan zinu, ali ne kaza ni{ta, samo je zamucao, ali emin ga je dobrorazumio i prekinuo:

Rekao sam vam da izdvojite onoga koji je ubio! Drugo vas pitao nisam!Narod na to u~ini jo{ jedan korak, ve} su nam se skoro nosevi dodirnuli, u

nas ledeni, a u njih vru}i, ali emin samo di‘e ruku i ljudi se po zapovijedipovuko{e. Tek toliko da nam oslobodi{e dah.

Imate dva sata da otkrijete ubojicu! Ako to ne u~inite, svaki sumnjivi idena ispitivanje, pa }ete se onda utrkivati koji }e prije priznati.

Kako to izgovori, emin Hajrulah se okrenu i po|e. Za njim se povukla isvjetina. A mi se zatvorismo u svoj dom, koji je do ju~er bio {tala, pogledasmose u o~i, kao da }e svaki u onome drugom na}i odgovor {ta da ~ini.

[to jest jest, emin je u pravu.Kako je u pravu, ako Boga zna{?Je li ga orobilo? Nije, nego su mu u d‘epu na|eni zlatnici. Je li se kome u

~ar{iji zamjerio? Jok, vala, nego je sa svakim bio dobar. Klanjao je svih petnamaza, bio je mumin ko da ga je po mjeri krojilo, niko mu ne bi ni{ta prigo-vorio. Osim nas.

Ama, da se ti Petre ne}e{ javiti da si ga ubio?Bogami ne}u, jer ko bi meni ovako slabome vjerovao. Jedva sebe dr‘im.E, majka mu stara, nije no‘ tako te‘ak. Evo ti moj, pa ako ne ne pretegne

i ne padne{ pod njim, mo‘e{ se lijepo prijaviti.Neka, neka, samo ti pametuj, kad bi bilo po tvojoj svi bi u zindanu i na

vje{alima zavr{ili. Osim tebe.Ma, zar se vi to prepirete?Jok, brate gvardijane, nego kratimo vrijeme. Duga su dva sata...Nastavilo bi se tako ba{ dok ne istekne vrijeme, ne bismo ni do ~ega do{li,

jer nismo imali do ~ega ni do}i, blebetao je ko je {ta stigao, samo se brat Au-gustin u kutu molio Bogu, opra{tao se od svojih trava i od knjige likaru{e, aAgaton je onako mrk {utio, sve dok mu nije dojadilo, pa odlu~i re}i ono {to jeotpo~etka htio, ali ne ovako vi~u}i i druge nadglasavaju}i:

Bra}o, ja sam ve} odlu~io i nema nikoga do Boga tu moju odluku da pro-mijeni. Prijavit }u se eminu da sam ubio Euzebija, pa neka sa mnom ~ini {tomu je volja. Onaj koji treba znati, na nebu i me|u ljudima, znat }e da nisamkriv, a {to se ostalih ti~e, i {to se ti~e vlasti, svejedno je. Svoje sam od‘ivio, dane bi brata Valentina, Bog da mu du{u prosti, skapao bih kao dje~ak od gladi,i sad vidim da je vrijeme da idem Bogu na istinu, gdje }e me rahmetli otac imater ponovo Muharemom zvati.

Nasta muk. A po obi~aju, najja~e je mu~ao onaj koji bi prvi trebao ne{tore}i, brat gvardijan. I ne saznasmo koji je prvi progovorio i je li kojemu, a volio

19

bih da je meni, do{lo da Agatonu ka‘e kako on nikako nije taj koji se ‘rtvovatitreba, jer bi njegova ‘rtva bila na{ zajedni~ki grijeh, jer je u taj ~as ponovobanuo emin Hajrulah.

Ovoga puta uz njega nije bilo svjetine.Re~e da je krivo optu‘io fratre i da mu je ‘ao zbog toga i da }e mu biti ‘ao

dok god je ‘iv, ali to je njegova sramota i njegov grijeh, koji }e nastojati popra-viti. Sad je dolazio imam Alija i rekao mu da zna ko su ubojice. On ih je vidioda se s Gorkim Muminom sva|aju i da mu prijete. Vjerovao je da ih je razva-dio, ali eto nije. Pa ka‘e da mu du{a ne bi bila na mjestu da to ne prijavi. Jestda nije vidio ubojstvo, ali smatra da je njegova sumnja ja~a od svake druge. Paako ve} niko nije vidio ~as kada je ~ovjek izboden, neka se imamu vjeruje. Ubo-jice su trojica janji~ara, Sarajlija, koji su se danima po Kre{evu motali, belajisalii {enluk ~inili, imamu prijetili i ispred d‘amije se uneredili. Poslana je za nji-ma potjera, ali te{ko da }e ih na}i.

Sutradan maksuz po|oh pred imama, sa~ekah ga ispred d‘amije i, kao,slu~ajno mu pristupih. E, lijepa dana, rekoh, studena ko u po zime, ali opetlijepa. On klima glavom, biva jest. Samo {to mene u zadnje doba moja boljkamu~i. Te{ko di{em ~im je okolo mokro, najbolje mi je kad je su{a. Na to seimam kratko po‘ali da ga mu~i drob. Brat Augustin ima lijeka za te stvari, re}i}u mu da ti trava po{alje.

Slabo mi trave poma‘u, ve} sam se u vola trebao pretvoriti koliko sam ihpopasao.

Ali da svejedno proba{ i njegove. Mogle bi ti valjati.Probat }u.A veli{, ubi{e Sarajlije Gorkog Mumina?Jah, ubi{e.Mojoj boljci ni trave ne poma‘u.Bog }e pomo}i.Sre}a da si ih vidio.Koga?Janji~are.Nisam, brate, ja nikoga vidio.Pa {to re~e eminu da jesi?Zato {to se katkad ~ovjeku pamet ne da druk~ije prosvijetliti nego la‘ima.

Ti nikad tako ne la‘e{?La‘em, pa se pokajem.Eto vidi{. Ali ja se ne pokajem. [ta }u se kajati ako bi zbog moje istine

svaki dan neko nevin stradao.Popri~asmo tako, a meni se potvrdi ono {to sam i mislio, zbog ~ega sam ga

i sa~ekao pred d‘amijom. Imam mi na rastanku jo{ ne{to re~e o Gorkom Mu-minu. Kad se tur~io, htjedo{e ga po obi~aju sunetiti, ali vidje{e da je ve} obre-zan. Tako, eto, na kraju otkrivamo da je Euzebije zapravo bio sin Izraelov. Ko-lika god da nam je zla u~inio, pokrao nas, prevario, izdao i potvorio, vrije|ao

20

nas i pojedinu bra}u tukao, ‘alost me je iznenadna spopala za Gorkoga Mumi-na. Da mi imam Alija to ne re~e, da nisam shvatio da Euzebije nije bio ni ono{to smo vjerovali da je bio, nikad mi do pameti ne bi do{lo za{to je htio ufratre, pa u monahe, i za{to je na kraju postao Gorki Mumin, za{to je u~iolatinske i slavjanske molitve i bubao Kuran, i za{to ga nijedni nisu smatralisvojim. U svakom je gnijezdu Euzebije bio tu|i pti}. Bog zna ~ime je takvunesre}u zaslu‘io.

��������������������

Na nas se, koliko vidim, sasvim zaboravilo. Ne sti‘u depe{e, nitko nas ne po-sje}uje, dvaput dnevno javimo u Napulj i London da je stanje redovno, sti‘enam isti odgovor da nastavimo s aktivnostima, a drugih aktivnosti nema osimopijanja po gradu, kartanja u Ritz baru i po {pelunkama od Borongaja do^rnomerca, gdje se zadnjih dana po~ela sakupljati sva ona baga‘a {vercera,probisvijeta i bjelosvjetskih vucibatina, koja se u ove ~etiri godine dr‘ala poda-lje od rata i zara}enih strana, nejasno je gdje su i od ~ega uop}e ‘ivjeli, i kakosu u me|uvremenu pri{tedjeli novce i ‘ivce. Gledam ih kako na kartama i bar-butu deru engleske pilote, samo {to im za jednu no} ne skinu ga}e s guzice, anjima o~ajnicima drago, u‘ivaju u svojoj propasti, svaka izgubljena partija do|eim kao jo{ jedno malo bezbolno samoubojstvo.

Ne kockam se. Samo ~ekam da bude dovoljno kasno za spavanje, pa daujutro idem na doru~ak u Esplanade.

Jutros iza|em iz tramvaja dvije stanice ranije, da kona~no po|em do Ju-ri{i}eve 17, i stana gdje su otac i majka ‘ivjeli one jeseni nakon {to sam upisaoakademiju. Nekoliko godina ranije njoj je prahnulo da bi se selila iz Dubrovni-ka, tu nikoga nema, sestre, brat i sva rodbina su po Bosni, a grad je pogan,ljudi je nisu prihvatili kao svoju iako se u Dubrovniku rodila, pa neka lijepoprodaju stan, i kupe ne{to u Zagrebu. Zagreb je, ipak, svjetski grad, tamo sukina i kazali{ta, mali Be~, daleko od vonja peskarije i grubih peskarijskih obi-~aja. Oca je uspjela nagovoriti, preumoran je on da bi pru‘ao otpor njezinimludorijama, ali bio je dovoljno pametan i oprezan da ne pristane na prodajustana u Dubrovniku. Umjesto toga, on }e se odre}i }a}evine, vinograda na Pe-lje{cu i ljetnikovca u Lozici, a bra}a neka mu zauzvrat daju novac za kupnjustana u Zagrebu. I svima dobro: on }e bez muke rije{iti problem i jo{ se spasitisvih budu}ih sva|a oko nasljedstva, a njih dvojica dobit }e dio vinograda i vilekoji vrijedi barem desetostruku vi{e od novca koji od njih tra‘i. I tako je kup-ljen stan na tre}em katu u Juri{i}evoj 17.

Ja sam u Beograd oti{ao petnaestog rujna, a njih dvoje su se ve} devetnae-stog preselili u Zagreb. Prvo pismo bilo je puno odu{evljenja i entuzijazma.Mater je pisala kako ve} ima svoga osobnog pedikera, doktora Schwaba, sasvimju je oslobodio kurjih o~iju, koje su je mu~ile, evo ve} dvadeset godina, i nije jojmogao pomo}i ni prevarant Tardelli iz Gru‘a, a ni onaj sarajevski doktor {to

21

joj ga je preporu~ila tetka Olga. Zagreb je ipak Zagreb, vi{e puta je odu{evljenoponavljala, pisala je da su ona i }a}a gledali operu Zrinski, te da su kupili kar-te za Goetheovog Fausta, gostovanje slavnoga berlinskog teatra u svibnju slje-de}e godine, ali Zagreb je ipak Zagreb, pa su sva mjesta ve} rasprodana. Govorise da }e na Faustu u kraljevskoj lo‘i sjediti osobno princ Pavle, sa suprugom.Jedini prigovor u tom prvom pismu bio je da i ona i }a}a imaju dojam kako sumnoga zagreba~ka gospoda pokupovala karte samo zato {to su njihove milosti-ve na~ule da sti‘e i princ Pavle. Premda i nju, priznala je mater, jako zanimakakvom }e toaletom princeza po~astiti zagreba~ku publiku.

Ve} je drugo pismo bilo suzdr‘anije. @alila se na placu, nije kao u Dubrov-niku, riba dok stigne do Zagreba ve} se u{~uje, svinjetina je premasna, a ja-njetina gore smrdi od hercegova~ke bravetine, raj~ice su sme‘urane, kapula jenekako sasu{ena, pa se ne razlikuju ljuska i srce, a tr‘nica Dolac, kako Za-grep~ani zovu svoju placu, prevari svojom veli~inom, ali je izbor lo{iji nego uGru‘u. A ljudi su jako ~udni, na stubi{tu nitko nikoga ne poznaje i ne pozdrav-lja, ~im se popodne pro{eta{ stanom, ve} ti odozdol lupaju dr{kom metle, jer ihometa{ u dnevnom po~ivanju. Strah te je nasmijati se na ulici, jer ljudi pomisleda im se ruga{. Ali Zagreb je ipak Zagreb, pisala je, samo se treba na njegapriviknuti.

Svako sljede}e pismo bilo je sve kra}e, a frazu Zagreb je ipak Zagreb pono-vila je jo{ samo jednom, u pismu koje je stiglo posljednje:

Danas oko podneva ‘eljeznim {ipkama su nasred Var{avske ubili ~ovjeka,a da se nitko nije osvrnuo. Ali su pa‘ljivo obilazili lokvu krvi, kao da je pse}idrekec. Nikoga nije zanimalo kako se zove nesretnik i za{to je ubijen. Zagrebje ipak Zagreb.

Na svetog Nikolu oti{la je na kolodvor i kupila karte za Dubrovnik. [pedi-teri su u jedno prijepodne spakirali i odnijeli sve stvari. Kada se popodne vra-tio ku}i, otac ju je zatekao kako sjedi na kuhinjskome sudoperu i pu{i. Oko njeje bila potpuna pusto{. Nisam vi{e mogla, rekla mu je, stvari ve} putuju premaDubrovniku, a mi }emo sutra. Otac je bio poludio. Ona mu je upropastila ‘ivot,trebao je poslu{ati dida da se ne ‘eni tom {vapskom lu|akinjom, rekao joj jeda je kurva i da je od po~etka znao za njezinu aferu s in‘injerom Peri{i}em,kako i ne bi znao kad mu se cijeli Dubrovnik smijao iza le|a, ali htio je biti~ovjek, pa otrpiti sve zbog djeteta. Sad je gotovo, on }e iskati razvod braka, aona mora pristati, jer }e ju ina~e zatu}i kao psa. Neka pred sudom prizna daga je varala, ne samo s Peri{i}em, nego i s veterinarom Leitnerom, u Sarajevupretpro{loga ljeta, pa s fiskulturnikom Had‘i}em, isto u Sarajevu, dok za ostalene zna i ne zanimaju ga. Mater mu nije odgovarala, pu{tala ga je da se sva|asam sa sobom, a jedino {to ju je ozbiljno mu~ilo bilo je kako }e biti protu-ma~eno to ako sad si|e sa sudopera. Neispravna pipa kapala joj je pod stra‘-njicu, ga}e su joj bile ve} potpuno mokre.

Cijelu pri~u, uklju~uju}i i imena svojih ljubavnika, ispri~at }e mi iste zime,kada do|em u Dubrovnik na dopust. Smijat }e se i biti ponosna na sebe.

22

Sljede}eg jutra vozili su se u istome kupeu. Sjedili su jedno do drugoga kaopotpuni stranci koji se {trecnu kada im se na naslonu dodirnu laktovi. S vlakasu si{li u Sarajevu, bli‘ila se pono}, nikoga nije bilo na ulici, a onaj koji je svegledao s prozora, mogao je vidjeti visokog krupnog mu{karca u ranim pedese-tim, dubrova~koga gospara kakvim ih zami{ljaju Sarajlije, kako neprirodno ‘u-ri, dok nekoliko metara iza njega tr~kara i lomi potpetice dobrodr‘e}a gospo|as pari{kim be‘ {e{iri}em i velom koji ju {kaklja po nosu, pa ga uzaludno po-ku{ava skloniti s lica.

Kod dunda i tetke do~ekala ih je sva sarajevska familija. @enama su o~ibile crvene i podbuhle od suza i brige, a mu{ki su, kao za sprovod, do{li usve~anim odijelima.

[to se dogodilo?, otac je pogledom tra‘io tko nedostaje.Andrija, moj Andrija!, sko~io je na njega dundo Franjo.Lukre moja, ‘ivi ste nam!, tetka Olga je grlila svoju sestru, a moju mater,

i nazivala je po imenu koje joj nije ni ro|eno, ni kr{teno, nego je ime od dra-gosti i od djetinjstva. Tetka joj ga je nedjenula dok su u Dubrovniku i{le u{kolu, jer je Karla previ{e {vapski zvu~alo, a kako su i u njihova doba djecabila okrutna, i precizna kao snajper, njih dvije bile su prokazane i kao Njemicei kao Bosanke. Ono {to bi ih s jedne strane branilo, recimo to da su {vapskefrajlice, na drugoj strani su gubile, jer su Bosanke koje grubo govore, slabo seperu i po doma sigurno nose dimije i fered‘e. Tako je moja mater, da bi bilaprava Dubrov~anka, postala Lukre.

Te no}i zbilo se najve}e slavlje u povijesti na{e familije. Konobari su izhotela Evropa donosili jelo i pilo, na ~ast su pozvane i kom{ije, advokat D‘e-mid‘i} donio je harmoniku, pa se lumpovalo i pjevalo sve do jutra. Po Sarajevukako se jo{ mjesecima pri~alo o derneku u Franje Rejca, otpravnika vozova, otome se kolona konobara pru‘ala od Evrope do Templa, i da su se |akonijeprenosile iz ruke u ruku, ba{ kao cigle kad se gazdi ‘uri da sagradi ku}u. Mo-gao je, govorili su ljudi, Franjo i tri ku}e sagraditi, koliki je novac te no}i uvjetar bacio.

A {to se zapravo bilo dogodilo? Tog dana je, pred odlazak s posla, dundoFranjo pregledavao vijesti na telegrafu. Uvijek je to ~inio, jer je volio unaprijedznati {to }e ve~eras javiti Radio Beograd i o ~emu }e sutra pisati novine. Shva-tio je da Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca lo{e ide, i da ni od te dr‘ave ne}eni{ta dobro biti, kada su se vijesti s telegrafa po~ele razlikovati od onih naradiju i u novinama. Hodao bi po ku}i i pjevu{io Jugoslavija je na{a mati i na{mili dom, gegao se kao klaun i imitirao |enerala Peru @ivkovi}a, uvjeren kakonema razlike izme|u dr‘ave i cirkusa, osim {to ispod trapeza nedostaje mre‘a,pa ne valja po vani previ{e lajati prije nego {to svi shvate ono {to on ve} zna.A bit }e to, mislio je, za dva tri mjeseca. Me|utim, pro{le su godine, sve jeostalo isto, dundo se nastavio rugati Jugoslaviji i ‘ivcirati se zbog razlike izme-|u telegrafa i novina.

Tako je, ka‘em, bilo i tog popodneva. Izme|u vijesti o Sijamu, Mand‘urijii uspjesima njema~ke te{ke industrije bila je i ova:

23

Tragedija u Zagrebu! Danas se u jutarnjim satima dogodila stra{na trage-dija u Juri{i}evoj ulici na broju 17. Uru{ila se plo~a izme|u tre}eg i ~etvrtogkata. Odmah zatim pod te‘inom tereta provalio se pod i na tre}em katu. Nalice mjesta iza{li su vatrogasci i redarstvo. Ima poginulih.

^im je to pro~itao, dundo je nazvao moga oca, ali se u kancelariji nitko nijejavljao. Nazvao ga je i dva sata kasnije, u vrijeme kada se }a}a nakon ru~ka ipopodnevnoga odmora vra}ao na posao, a kad mu se ni tada nije javio, dundoje bio uvjeren da su ]urlini izginuli. Htio je s tetkom odmah krenuti premaZagrebu, ali su sre}om zakasnili na vlak. No} bdjenja i ‘alosti na kraju se pret-vorila u slavlje kakvoga vi{e nikada ne}e biti, jer }e ubudu}e sve lo{e vijestibiti ta~ne.

Ne samo da su se }a}a i mater te no}i pomirili, nego su se kao djeca dr‘aliza ruku, on ju je cjelivao u obraz, a ona se durila jer ne pokazuje dostatnuzahvalnost {to mu je upravo spasila ‘ivot.

Imala sam predosje}aj!, naglasila bi svaki put kad je o ovome pri~ala, i ve}bi svi imali duboko po{tovanje prema njenim predosje}ajima koji su se ticaline~ega {to }e se tek dogoditi. Tako je moja majka po~ela upravljati svijetom.

Eto, tako sam po{ao vidjeti ku}u u kojoj sam, da nije njezine ludosti, tre-bao ostati bez roditelja. Nikada nisam bio u tom stanu, niti sam pogledom po-tra‘io broj 17, kada bih prolazio Juri{i}evom. U ovih mjesec dana, kao ni 1940.i 1942., kada sam bio stacioniran u Zagrebu i isto tako sam ~esto i{ao niz Juri-{i}evu. Ne bih rekao da me nije zanimalo, mislio sam i tada o stropu koji seru{io i koji se u obiteljskim pri~ama ru{i svih ovih godina, ali mi nekako nijena um palo da tra‘im tu zgradu. Ili ne bih povezivao Zagreb u kojem samboravio, sa Zagrebom iz maj~inih pisama. Ipak su to bila dva razli~ita grada.Njezin je bio dinami~niji i ru‘niji, a moj je lijep, tu‘an i depresivan.

Stajao sam preko puta i gledao prozore iza kojih su, devet godina ranije,}a}a i mater ‘ivjeli jedan od svojih ‘ivota. Pro{lo je sedam, on }e uskoro obutisvoje cipele, rad Mo{e Ozme, najboljega {ustera izme|u Be~a i Stambola, predogledalom }e zategnuti crvenu kravatu, neka se po njoj zna da je Dubrov~anin,na glavu }e staviti {e{ir, koji mu je dundo Vilko donio iz Bruxellesa, iza}i }epred zgradu, pogledati na d‘epni sat, i krenuti polako, nogu pred nogu, prekoJela~i} placa, pa niz Ilicu sve do Frankopanske. Tamo }e na svome radnomstolu rasprostrijeti pomorske karte, i prema ju~era{njim izvje{tajima ucrtavatipozicije brodova. Istim putem vratit }e se na ru~ak, lagano, da ga cijeli Zagrebgleda, dok poput pauna {iri perje, bezazleni moj }a}a, koji je vazda vjerovao daje Bog stvarao svijet samo da mu lijepo izgleda.

Mater }e ga pratiti s prozora, i na prozoru ga do~ekivati u povratku s po-sla. Nadgledat }e svaki njegov korak, pratiti je li uredan, i u‘ivati u pogledimakoje mu drugi upu}uju. On je njezino umjetni~ko djelo, ponosna je kao da gaje svojim rukama stvorila, a sve ono {to bi svaku drugu u~inilo ljubomornom,ona do‘ivljava kao kompliment svome umije}u. Dok gledam u prozore iza kojihsu ‘ivjeli, po prvi put mi se ~ini da su bili stvoreni jedno za drugo. Ona jeimala svoje ljubavnike, a on je imao sebe. I nitko nikome tu nije ~inio konku-

24

renciju. Niti su nedostajali jedno drugome. [teta {to to nisam ranije mogaoznati.

Pre{ao sam ulicu, u{ao u zgradu i krenuo uza stube. Vonjalo je po grahui zapr{ki, po podrumskoj memli i otrovu za {takore. Grah i zapr{ka do{li su sTitom, a memla i otrov ostali su iza Paveli}a. Ne znam {to mi je ovih danagore, optimizam koji nadima crijeva i stvara bol u ‘elucu, ili strah koji se neda provjetriti i koji }e nas sigurno nad‘ivjeti. Turska }e potrajati barem istotoliko. Uzalud su Titu zapr{ka i grah, nasmijana lica i tajna policija. Tito jesmrtan, Paveli} nije.

Na drugome katu zaustavio me je starac s velikim zidnim satom u ruka-ma, koji samo {to mu ne ispadne:

Gospon, lepo vas prosim, ak biste mi pomogli.Prihvatio sam sat i krenuo za njim niza stube. On se osvrtao, sav od ispri-

ke i od ljubaznosti, da bi tek tada primijetio moju uniformu:Jezu{na gospon, fest vam je zgodna odora! Ali morate paziti, buju vas par-

tizani videli, a onda bu svega. Jeste ju zeli iz Splitskog akvarela?Nisam, prava je, pilotska?Kak u ̂ arlesa Lindberga?Ne ba{ sasvim, ali skoro kao u ̂ arlesa Lindberga.Na vratima je pisalo Vjenceslav Sim~i}, kirurg i internist. Uveo me je u

stan, niz hodnik je bio pru‘en zeleni linoleum. Spustio sam sat uz vje{alicu skaputima, starac me je pozvao na rakijicu, ali sam rekao da nemam vremena,‘urim kod prijatelja.

A da niste po{li kod frau Micike?, smrknuo se.Nisam.Jutros }e svak kod frau Micike, a rekli smo da samo susedi dojdu.Jedva me je pozdravio prije nego {to je za mnom zalupio vrata. Ljubazni

starac bio je ljut kao ris.Popeo sam se do drugoga kata, jedna vrata su bila otvorena, iznutra se

~ulo larmanje, cilik stakla i porculana. Ne znam {to mi bi da u|em, valjda i tojednom u ‘ivotu valja napraviti, pa nepozvan u}i u tu|i stan.

U velikom gra|anskom salonu sjedilo je, stajalo ili se me|usobno nagura-valo i otimalo tridesetak mu{karaca i ‘ena, uglavnom zrelije dobi. Bilo je me|unjima hude sirotinje, ‘enica je za ruku dr‘ala dje~aka goleme vodene glave,druga starija, sva u prnjama, razmahivala je {tapom i udarala one koji joj sepribli‘e. Pod rukom je dr‘ala veliku porculansku figuru djevoj~ice na izvoru.Neki su mirno stajali i gledali, mu{karci su obla~ili ‘enske kapute i isprobavalidu‘inu rukava.

[to se ovo zbiva?, pitao sam ‘enu koja je mirno sjedila u fotelji, u rucidr‘e}i do pola nato~enu ~a{u za konjak. Ne znam {to je bilo u njoj, ali sigurnonije konjak. Mo‘da liker od ~okolade.

Ni{ta, umrla je frau Micika, pa je rulja do{la po stvari. Nije imala nikogasvoga, njezini su davno pomrli, ostala je udovica jo{ u onom stolje}u, a ljudi

25

po‘urili uzeti {to im treba prije nego {to javimo u kotarski odbor da je umrla.^im javimo, do}i }e i zape~atiti stan. A tad, tko je {to uzeo, uzeo je. Ima lijepihstvari, po|ite i pogledajte. Tamo vam je biblioteka, oko knjiga se ne}e otimati.

A vi, za{to vi ne uzimate?Uzela sam evo ovu ~a{u i nato~ila. Tako smo nas dvije zadnjih dvadeset

godina, otkad su se moji doselili iz Hercegovine. Svakoga jutra, kada mu‘ odena posao, ja bih sjela u ovu fotelju, ona na onaj tamo otoman, pa bismo jednadrugoj nazdravile. Eto, sad pijem za du{u frau Miciki.

Za{to ste ih pustili da raznose stvari? Onaj sat! Evo, sad sam jednom go-spodinu pomogao da odnese sat. Veliki, stari sat, od vremena Marije Terezije.

A, to je bio Sim~i}. Stara hulja je doktor Sim~i}. Odbrojat }e mu dane Mi-cikin sat. Kako mislite za{to sam ih pustila? Pa neka uzimaju kad im se uzi-ma. Frau Miciki, vjerujem, ni{ta od toga ne}e na Mirogoju trebati. Nego, pogle-dajte knjige, {teta je da se bace.

Mislim da mi ne trebaju.Ne? Ba{ izgledate kao da vas knjige zanimaju. Engleski oficir?Da.Sretnik. Vi }ete u London, a ja ostajem s ovim ljudima.Mislim da ne}u u London, ne}u u Englesku. Iz Dubrovnika sam.Dobro razmislite. Mislim, o tome ho}ete li ipak uzeti koju knjigu.Ne}u. Ali mi je bilo drago.Mo‘ete li mi u~initi uslugu da ostanete? Nemam nikoga koga bi to mogla

zamoliti, ali nakon {to ovaj uragan pro|e, netko bi trebao ostati s frau Mici-kom dok ja budem i{la u kotarski odbor. Bilo bi tu‘no da u ovaj ~as budesama. Mo‘ete li joj taj plezir u~initi? Bilo bi joj drago da uz nju bdije lijep imlad oficir. Pa jo{ engleski.

Dugo je potrajalo prije nego {to se svjetina po~ela razilaziti. Neki pijanaczaspao je na otomanu, nismo ga mogli probuditi nego smo ga kao vre}u iznijelina ulicu i ostavili ga da le‘i kraj vrata. A nakon {to su i posljednji oti{li nose}itanjure i lonce, servise od murano stakla, kapute, bunde, suknje i haljine, krz-nene ovratnike ‘ivotinjskih nju{ki i mrtvih staklenih o~iju, deke, jorgane i pre-kriva~e, slike sa zidova i uokvirene obiteljske fotografije, sve {to ostaje iza ‘ivo-ta, a mo‘e se ponijeti u dvije ruke, nakon {to je ostao samo goli namje{taj i siviokviri na zidovima, jedan u obliku kri‘a, kao onaj na zidu moje tetke Olge,gospo|a kojoj ne znam ime oti{la je u kotarski odbor da prijavi smrt, a ja samsjeo uz postelju na kojoj je le‘ala mrtva frau Micika i izmolio Zdravomariju. Alionda sam pomislio da o toj ‘eni ne znam ni{ta, osim {to vidim da je bila jakostara, ~ini mi se da u ‘ivotu nisam vidio tako staro bi}e, starija je od onogstabla u Trstenom, puno starija od maslina u masliniku iznad sela, gdje sam~ekao Johna Terryja, a on nije do{ao, starija je i od svoga zidnog sata, a ja ipako njoj ne znam ni{ta. Pa ni to kojim se rije~ima valja obra}ati Bogu pokrajnjezina mrtvog tijela. Raspelo na zidu, od kojega je ostao samo sivi trag, jer suga razbojnici ve} bili odnijeli, ni{ta ne govori o frau Miciki. Postoje i raspela za

26

svaki slu~aj, da susjedi {to ne pomisle, da ga po{tar vidi, ili ako, ne daj Bo‘e,do|u ‘andari ili redarstvo. Raspelo je bilo i na zidu u radnji Mo{e Ozme, naj-boljega {ustera od Be~a do Stambola, ali Mo{u su ipak odveli i nikad nam ganisu vratili. Frau Micika sigurno nije @idovka, jer u Juri{i}evoj ne bi pre‘ivjelarat, ali mo‘da je i njezinoj du{i Zdravomarija zbog ne~ega ono {to bi bila du{iMo{e Ozme. Za{to o tome katekizmi {ute? Katekizmi napisani, katekizmi izgo-voreni.

Poku{avao sam se sjetiti molitve koja bi frau Miciki, tko god ona bila, naj-prikladnije djelovala od nekoga tko o njezinome Bogu ne zna ni{ta, a od vlasti-toga je daleko. Moj Bog ostao je na nebu i {uti. A je li moja bomba pala naZemljoradni~ku {tedionicu u Sarajevu i koga je ubila? Sru{ila je i uni{tila vi{eod ove bagre koja je opelje{ila frau Micikin stan. Ali ja, eto, nisam htio pogle-dati njezine knjige. Da je ne povrijedim. I onda, koja mi molitva ostaje, za njukoliko i za mene?

An|ele ~uvaru moj...Uhvatio me je histeri~an pla~. Trajao je kratko, do prve sljede}e misli, one

koja je govorila da nisam dijete, jer djecu ne ostavljaju samu uz mrtva~ki odar.Ve} se smra~ivalo kada se gospo|a vratila. Bila je gu‘va u kotarskome od-

boru. Pitali su {to je njoj frau Micika? Ni{ta, susjeda s kojom sam ispijala ju-tarnju ~a{icu. Ba{ jutarnju? A ka‘ete, ba{ nikoga nije imala? Govorila vam je otome? Nema se tu {to govoriti, nije imala i gotovo.

Potpisala je izjavu, izjava je pe~atirana okruglim ‘igom u ~ijoj je sredinizvijezda petokraka, }irili~ni i latini~ni natpis, a uz pe~at slu‘benica je rukomdopisala: S. F–S. N!

Ve~eras }e do}i pogrebnici po tijelo frau Micike, pa je mo‘da bolje da sadaidete. Ne bi bilo dobro da vas zateknu u toj va{oj uniformi.

Tako je, to nikako ne bi bilo dobro.Onda, zbogom!Zbogom, gospo|o..., htio sam re}i neko ime. Ona se nasmije{ila, nije va‘no,

ako do sada nismo znali imena, ~emu bi nam takvo znanje slu‘ilo na kraju.Iza{ao sam iz zgrade i krenuo prema Jela~i} placu. Tek kad sam sjeo na ste-penik u dnu spomenika palo mi je na pamet da se nisam popeo do tre}egakata. Jednostavno, jo{ jednom sam zaboravio. O~ito mi nije su|eno da vidimvrata iza kojih su majka i otac ‘ivjeli one jeseni kada sam upisao Vazduhoplov-nu akademiju u Beogradu. Postoji razlog za{to je tako.

Trg je bio pust, nije radila uli~na rasvjeta, umjesto prolaznika povremenobi nailazile uniformirane patrole. Zagledali su za~u|eno u moju uniformu, alimi se nisu obratili. Mo‘da zato {to nisu znali engleski jezik. Zabavljalo me je{to ne znaju tko sam i odakle sam, a onda sam po~eo zami{ljati {to bi se do-godilo kada bi se ~udom moja dana{nja odora pretvorila u onu koju sam nosioprije tri godine. Kao u Pepeljugi. U pono} }e se ko~ija pretvoriti u bundevu, aja }u podno bana Jela~i}a sjediti u odori domobranskog natporu~nika ili bojni-

27

ka i smi{ljati gdje da se sakrijem. Do Borongaja ne mogu sti}i, deset puta bime do tamo ustrijelili, misle}i da sam u postrojbi odabranih Paveli}evih juna-ka, sve samih rasova, koji se vrati{e u domovinu nakon kra}eg odmora u ino-zemstvu, da nanovo dovr{avaju rat. A mo‘da bih se mogao sjuriti prema Ju-ri{i}evoj, broj 17 nije daleko, i potra‘iti prijateljicu frau Micike? Znate gospo|o,dogodilo mi se ne{to ~ega u ‘ivotu nema, ali ja vam ve} neko vrijeme i ne‘ivim u stvarnosti, pa bih vas zamolio da mi pozajmite neko staro odijelo va-{ega gospodina mu‘a. Obe}avam da }u ga ve} sutra vratiti.

No, ako i uspijem sti}i do broja 17, kako }u znati na kojem katu gospo|astanuje, kad joj ni imena ne znam. Ne mogu u ova doba no}i i}i od vrata dovrata, i to jo{ u odori domobranskog ~asnika. A da pozvonim Vjenceslavu Sim-~i}u, kirurgu i internistu? On mi sigurno ne}e otvoriti. Zaboravio je da sam mupomogao da doma odnese frau Micikin sat. Ljut je jer misli da sam krenuo knjoj, a nisam susjed. Prema finim gra|anskim obi~ajima samo prvi susjedi ima-ju pravo na posmrtnu plja~ku.

Ali {ta ako nema druge nego da potra‘im jedinu osobu za koju znam da bimi pomogla?

Svaki udar potplata o asfalt triput bi odjeknuo pustim Jela~i} placem, tr~aosam kao na Sokolskim igrama 1931, najbolji }e u Prag na |a~ke fiskulturneigre, te godine me je za dlaku pretekao Bahtijarevi} iz beogradskog Sokola, alisad nema ni njega, nema vi{e policijskih patrola, trorogih kapa s na{ivenimpetokrakama i njema~kih {majsera, nikoga nema osim ideje koja me odvratnozabavlja, da u domobranskoj odori, onoj koju sam 1943. spalio iza kantine,tr~im kroz slobodni Zagreb, da bih se spasio u haustoru koji odvratno vonja nagrah i zapr{ku, mamlu i otrov, na Tita i na Paveli}a.

Haustor je bilo zaklju~an. Zvonio sam na sva zvonca i gledao ho}e li se izanekog prozora upaliti svjetlo. Ili nisu radila, ili su se ljudi pravili da ih nema.Poku{ao sam jo{ nekoliko puta, a onda sam kamenom, jedno po jedno, razlu-pao svako crveno puce i prozor~i}e s prezimenima. Mislio sam da }e se netkopojaviti, ili }e me vidjeti s prozora zgrade preko puta, pa da nadignu viku i dase kona~no ne{to po~ne doga|ati. Ali ni{ta, mogao sam razbijati do jutra, dasam imao toliko vremena i strpljenja.

Dok sam pje{a~io prema Borongaju najprije su se oglasile prve ptice, a ubr-zo su se ~uli budilnici iz tamnih austrougarskih zgrada u Zvonimirovoj. Predu-go su zvonili, radni narod se te{ko budio, negdje u daljini tutnjali su te{ki tvor-ni~ki strojevi, u zraku se mije{ao miris rose s te{kim vonjem kolomasti. Sje}amse kako je John Terry bio ponosan kada je popravio kamion ribarske zadruge,koji nije radio jo{ od prije rata. Mje{tani su mu htjeli pokloniti veliku tek ulov-ljenu kirnju, a on nije znao {to bi s tako ru‘nom ribom. Ru‘nijom od Churchil-lovog buldoga.

28

��������� �������������������� ����������

Zaspao je! Boga mi jest, spava, opustio mi se u krilu. Po|i ti, sine, napolje, dave}eg belaja ne bude, nagovarala me je baba An|a.

Ajde, bolan, [imo, ne}e jo{ Englezi...Kud }e{ se s pijanom glavom nadgornjavat...Idi, mi }emo re}i da te pripelo, pa da si morao...Nemoj se [imune tvrdoglaviti, past }e mrtva glava..., nastavljali su za njom

sa svih strana, a logornik Skorvatzy je zbilja zaspao. I spavao je tvrdim snompijanca. Mo‘da i bombardman prespava. Kada se probudi ni~ega se ne}e sje-}ati, dr‘at }e se za glavu i tra‘iti vode. Ako budem tu dat }u mu da pije izmoje demi‘ane. A {to bih drugo? Odbiti ~ovjeka koji i{~e vode? I jo{ je mamu-ran. Od mahmurluka goreg jada nema, reklo bi se u staroj narodnoj pjesmi, neznam kojoj, ali znam da je narodna. Tako }e se logornik napiti vode i namahzaboraviti {to je izme|u nas dvojice bilo. Zaboravit }e da je zatvorio o~i samozato da mi poka‘e kako ne smijem kidisati na njega. Mislio je da bi ljudi sko-~ili i oteli mi lopatu iz ruku, ali prevario se. ̂ ekali su da ga zatu~em, pa daim lakne. Zaboravit }e on sve {to se maloprije doga|alo, i kako je izvadio sa-mokres i ni{anio u pauka, i kako mi je govorio da sam gori od @idova i Srba,jedino ne}e zaboraviti da mu je netko rekao da je gospo|a Angela Antunovi}zapravo An|a Borojevi}, sestra popa Riste. I ne}e zaboraviti da mu to nisam jarekao, nego sam je skrivao, zatajio sam je kao {to su roditelji Andrije Zovkaskoro ~etiri godine u stanu na Bjelavama skrivali k}er apotekara [aloma, Iris,a da im ni ro|eni sin za to nije znao. Zataji{e malu @idovku, a ne ide to, brate,tako. Me|u ljudima ne ide.

Sad bi Skorvatzy, nakon {to se probudi i rastrijezni, popravljao ono {to jepokvario sa @idovkom Iris, a zbog ~ega se propio i razo~arao u prvu poglavni-kovu uzdanicu. Ustvari, razo~arao se u sebe.

Onoga dana kada sam prvi, a nadam se i posljednji put u ‘ivotu vidio Mak-sa Luburi}a, nismo se dugo zadr‘ali u vili na Sepetarevcu. ̂ im smo sjeli eto tiAndrije Zovka, do{ao i on pozdraviti Luburi}a, nije ga vidio ~etiri godine, jo{od prvih dana dr‘ave, pa bi sad da ga vodi kod sebe doma. A {to je u Andriji-nom slu~aju zna~ilo doma, duga je i ‘alosna pri~a.

Po~etkom tridesetih je kao huda sirotinja u Sarajevo do{ao sa [irokog Bri-jega. @ivio je kod fratara, oni su ga hranili i {kolovali u Prvoj mu{koj gimnaziji,a zapravo su ga spasili da ne umre od gladi. Valjda je netko od njih bio sa[irokog, pa mu je znao oca i mater, i naprosto se sa‘alio nad dje~akom kojemje {kola dobro i{la, naro~ito povijest i latinski, ali kako je imao govornu manu,mucao je i nije mogao re}i r, nije bio za sve}enika ili redovnika. U Sarajevu se,za~udo, Andrijica dobro sna{ao, tako dobro da je sve manje mucao, naraslo muje samopouzdanje, po~eo je obigravati i oko curica, ali je u {koli imao sve sameodlike. Bit }e od njega profesor latinskoga, hvalili su se ujaci, ali im nekako ine bi drago kad je Andrijica u sedmome razredu, valjda zbog dru{tva ili zbogkakvog curetka, krenuo pohoditi mise u Katedrali, a ne u svetog Ante. Jesu li

29

bili malo ljubomorni na katedralni sjaj i gromkost, ili im se nije omililo {to podnjihovim krovom ‘ivi i netko tko umjesto lakomislenog radovanja, pu~kih mu-drosti i starinskih propovijedi, pristaje uz gorljiva i vatrena navje{tenja Kra-ljevstva nebeskog, te predskazanja skore narodne slobode, kojima su bile ispu-njene propovijedi nadbiskupa Ivana Evan|elista i njegovih pastira, je li fratri-ma zasmetala samo forma ili im je smetao i sadr‘aj, to se nikada nije saznalo,ali niti su Andrijicu poku{ali zadr‘ati u svojoj blizini, niti su ga upu}ivali gdjedalje da ide, nego su se nakon njegove mature rastali s njim kao da i nisu istevjere. On je poslije ‘ivio kod neke ‘ene na Bistriku i radio kao slu‘benik uZemaljskoj banci, ali je dobio otkaz jer je predvodio frankova~ku mlade‘ koja je1940. kamenjem i bocama s benzinom napala nekakav skup ma~ekovaca, teizazvala po‘ar u Hrvatskome domu. Nikoga nije naro~ito iznenadilo kada seAndrija Zovko dan nakon progla{enja Nezavisne Dr‘ave Hrvatske pojavio saslovom U na kapi. Ako je, brate, kome to slovo pristajalo kao raspelu INRI,onda je njemu.

Bio je ~estit usta{a, jedan od onih koji su narodu slu‘ili za primjer, niti jetereven~io, niti je i{ao sredinom d‘ade, niti se nosio kao da je oslobodio Vrhbo-snu i cijelu Hrvatsku, nego je bio taman onakav kakav je bio i prije rata. Mla-di} iz zadnjih redova u Katedrali, uvijek na nedjeljnoj misi, osim kad bi pozadatku i{ao u Hercegovinu ili Podrinje, i ba{ mu se nikada nije dogodilo ono{to se doga|alo ve}ini usta{a, barem onih sarajevskih, da u Poglavniku videboga, a na crkvu zaborave. Njemu je nadbiskup Ivan Evan|elist ostao ve}i odPaveli}a. Znam, jer sam ga gledao sve vrijeme, malo smo se i dru‘ili, ~estojedan do drugoga kle~ali u Katedrali. Ako se u koga nisam u ‘ivotu mogaoprevariti, onda nisam u njega. Andrija Zovko bio je dobar ~ovjek.

E, sad pri~a o tom njegovom nesretnom domu u koji je za nevolju svojuzvao Luburi}a! Kada su @idovi po~i{}eni s Bjelava, iza njih su ostali uglavnomsirotinjski ku}erci, osim nekoliko novijih ku}a koje su pripadale Abinunima,Fincijima i Elezarima. Kad su se te ku}e dijelile, Andrija Zovko je {utio. Ni{taza sebe nije tra‘io, ali se vidjelo da ga ne{to mu~i, da bi i on htio na}i svojdom, po prvi puta u ‘ivotu, sa strujom i vodom, kaljevim pe}ima, kredencem isudoperom, i s kom{ijama koji }e ga svakoga jutra pozdravljati — Kako zdrav-lje kom{ija? Kad }e{ nam nevjestu dovesti u kom{iluk? Nije njemu bilo do nev-jeste, a niti do toga da se nau‘iva u svojoj ku}i. Sanjao je o tome da sa [iroko-ga dovede oca i mater, oslobodi ih sirotinje, poka‘e da je u ‘ivotu ne{to i stvo-rio.

Na kraju su podijeljene sve ku}e, osim one jedne, najmanje, u kojoj je prije‘ivio Moric Elezar, bankar i ne‘enja, koji je ku}u gradio da bude najljep{a, alida se u njoj nikada ne o‘eni. Iako je to bila ku}a za jednoga ~ovjeka, Andrijaje tu doveo oca i mater. Izbacio je Elezarovu biblioteku i od nje na~inio sobu,koju je zatim pregradio, pa su na kraju mogli primati i goste. Roditelje je smje-stio u veliku spava}u sobu, a za sebe je uzeo manju od dvije bibliote~ke.

Ivan Zovko i ‘ena mu Anka kona~no su od ‘ivota vidjeli beri}eta. Ali kakopameti nisu imali, mo‘da bi im i bolje bilo da su ostali sirotinja.

30

Kada se Andrija vratio iz Rogatice, gdje se u jesen 1941. tukao sa ~etnici-ma, doma ga je ~ekala Iris, crnokosa djevoj~ica, krupnih o~iju, o{trih crta lica iglasa odrasle ‘ene. Tada je mogla imati deset ili jedanaest godina.

Za{la banda u Sarajevsko polje i pobili sve. Samo je ona ostala ‘iva, paneka bude kod nas. Na njezine o~i komunisti joj zakla{e oca i mater, rekao jetada Ivan Zovko.

^ak i da je ne{to posumnjao, a za{to bi sumnjao u ono {to mu govore otaci mater, Andrija ni{ta ne bi otkrio. Zbilja je svega bilo u Sarajevskom polju,upadali su i ~etnici i partizani, gorjele su ku}e i nestajali ljudi. Iris, istina, nijeizgledala kao mala seljan~ica, ali Andrija nije imao oko da to vidi. Beli se on@idova i @idov~adi u ‘ivotu nije nagledalo. Osim toga, mala je bolje i od njeganapamet znala sve latinske molitve, a o O~ena{u, Zdravomariji i Vjerovanju dase i ne govori. To ju nepismeni Ivan i Anka nisu mogli nau~iti. Ali otkud biAndrija znao da je ludi Ivan, lukavi Hercegovac, kod Bu~uka u antikvarijatupokupovao molitvenike i katekizme, da je maloj rekao da joj ‘ivot od njih za-visi i da ih mora nabubati napamet, vodio je dvaput dnevno na misu i govoriojoj o Isusu Kristu kakvog ga je on u svojoj sirotinji i neznanju poznavao. An-driju je do~ekalo dijete koje je o vjeri vi{e znalo i u Boga vjerovalo nego kakva~asna sestra.

Zavolio je Iris, kao da je u njoj vidio sebe i svoju sirotinju. Otrovao se, isamo je bilo pitanje kada }e otrov proraditi.

Za~udo, nije proradio sve do Luburi}a. Iako je s njom {etao uz Miljacku,poslije mise, u vrijeme nedjeljne promenade, kada su se pokazivali svi koji seu gradu imaju ra{ta pokazati, iako je me|u njima vjerojatno bilo onih koji suprepoznali k}er apotekara [aloma, nitko mu nije pri{ao i upitao ga {to to @i-dov~e s njime radi. ̂ udno je to Sarajevo, laje i kad treba i kad ne treba, a ondane{to od{uti, da nitko nikada ne dozna za{to je od{utilo.

Luburi} se prvo ne}kao, veli da je tek do{ao, da ima posla, treba pregledatidokumente, vidjeti {to je sve fukara prije njega zasrala, valja raditi, nema sevremena, ali Andrija je navaljivao, bit }e sutra vremena, on }e mu se na}i priruci, neka se prvo malo odmori, a gdje bi se bolje odmorio nego uz ljudikanjesa svojim svijetom. Zapravo, i njemu je, kao i Skorvatzyju, bilo stalo da se vidii ~uje koliko je dobar s Luburi}em. Htio ga je dovesti pred oca, da stari vidikoliko mu je sin visoko dogurao, kad takvoga ~ovjeka dovodi ku}i. Htio je Iva-nu pokazati {to je, zapravo, ta Hrvatska, jer je on jadan u svojoj sirotinji i ne-znanju poznavao samo rije~, ali ne i sadr‘aj. Vidio je na slikama Radi}a i Ma-~eka, jednu razglednicu Zagreba i grb sa {ahovskim poljima. Ostalo su bile na-rodne pjesme, bojevi s Turcima, Kraljevi} Marko i brat mu Andrija{ i Kosovkadjevojka koja mrtve oplakuje razbojnike. O Isusu i Mariji Ivan je jo{ pone{to iznao, barem im se svakoga dana usrdno molio, ali o Hrvatskoj nije znao ni{ta,osim na{ih slavnih i juna~nih usta{a, te dva imena: Ante Paveli}a i Maksa Lu-buri}a.

I sad mu on jednoga od te dvojice dovodi na noge.

31

Stari je poslu‘io rakiju, Anka je iznijela kozijeg sira i govedske pe~enice,donio na{ Andrija iz Hercegovine, a Iris je sjela na se}iju i zagledala se u Lu-buri}a. On je pognuo glavu, vrtio ~a{icu me|u prstima i {utio.

Njoj su komunisti zaklali oca i mater. Svojim je o~ima gledala.Luburi} je i dalje {utio. Andrija mu je dolijevao rakiju, Skorvatzy je pri~ao

viceve o Muji Komadini, slavnome mostarskom gradona~elniku, pa je ispitivaoIvana kako je zadnjih godina ra|ao duhan, o ~emu stari nije znao ni{ta.

Mene je hvatao strah. Mislio sam o Savi Trkulji koji vani sjedi u autu,mislio sam o ovom tu ~ovjeku, prvom do Paveli}a, koji ne progovara dok gadjevoj~urak pobo‘no gleda sa se}ije, i ne usu|uje se skloniti pogleda. Jer akoga skloni ne{to }e se dogoditi. Mo‘da dobro, ako je po didu Ivi i njezinom An-drijici, a mo‘da i lo{e, ako je po prstima koji vrte ~a{u i kojima je svejedno {tose rakija sve ~e{}e prolijeva po bijelom vezenom stolnjaku babe Anke. Taj stol-njak je bio tako ~ist, Luburi} je to dobro vidio, da se po njegovoj bjelini znalokoliko je ljudima u ovoj ku}i stalo do toga da ni po jednoj ~istoj stvari ne padnezrno pra{ine i ne ostane i najmanja mrlja. Ali on je pu{tao da se rakija proli-jeva po stolnjaku. Mene je od toga hvatao strah.

Malo zatim po‘alio se da ga boli trbuh, pa se digao i po{ao van na avliju.Andrija je krenuo za njim, dugo ih nije bilo, a kada su se vratili doma}in je biobijel kao kre~.

]a}a, rana ti Isusovih, reci mi istinu!Luburi} se nervozno nasmijao, a stari Ivan Zovko, sirotinja da Bog nije vi-

dio goru, stao je pred sina i ispravio se, do{ao nekako golem, za glavu ve}i i odAndrije i od prvog Poglavnikova pouzdanika, pa zagrmi kako nema druge isti-ne do istine tila i du{e nevina diteta, i da je tako u ime Oca i Sina i Duhasvetoga, te se prekrsti kao da {akama pomi~e zidove. Anka je grlila malo @i-dov~e, govorila joj — ni{ta se ti k}eri ne boj, ne}e tebe dati dida i baba. A meninije i{lo u glavu {to se to doga|a, tko bi mogao pomisliti da }e dvoje nepisme-nih staraca tako ne{to napraviti, mislio sam da se Andrija ne{to posvadio socem, da je ovaj rekao koju krivu Luburi}u, pa se ovaj naljutio, a meni proma-klo:

Nemojte ljudi belaja, sve se fino mo‘e rije{iti!, sko~ih da }u stati izme|ustarog i mladog, ali me logornik Skorvatzy povu~e za ruku — [uti, budalo jed-na!, i bogme u{utih i ne progovorih vi{e nijedne.

Sjedio sam, kamenio se i nije me bilo. Luburi} je opet vrtio ~a{icu s raki-jom me|u prstima, ali nije bio onako tmuran, kao da ga trbuh vi{e nije bolio,govorio je mirno i sabrano, kao spiker Radio Londona kad izvje{tava o utrka-ma pasa:

I tako veli{ doma}ine, Iris pa katolkinja, iz Sarajevskog polja. Selo Otes,‘upa Stup. E, pa dobro Ivane, onda mi ka‘i pod kojim je imenom kr{tena, pada mo‘emo provjeriti. Ne}e biti da je sveta Iris! Pa, majka mu stara, jesi li odfratara na [irokom ~uo da spominju nekakvu Iris. Nego }emo mi sad lijepoovako. Ili }e{ mi ti priznati da je mala @idovka, a ja }u ti oprostiti kao da ni{tanije bilo. Moji }e ljudi do}i po nju, nakon ~ega ni tebe, ni ‘enu ti, a ni sina,

32

nitko za nju ne}e upitati kao ni za crno ispod noktiju. Nikome, velim, ne mo-ra{ polagati ra~une za ono {to si u~inio. Ali meni, Ivane, priznati mora{. Ili }elogornik Velimir Skorvatzy tebe i ‘enu izvesti na avliju i ustrijeliti vas kao pse,a o Iris neka Andrija dalje misli i provjerava joj rasno podrijetlo, jer mene vi{ene zanima.

Stari Zovko je ponovio da druge istine nema do istine tila i du{e nevinaditeta, u ime Oca i Sina i Duha svetoga, a ostalo neka gospodin pukovnik, ili{ta li je ve}, vidi sam sa sobom. A to {to bi ‘enu i njega ustrijelio kao pse, nekazna jedno: ne postaju ljudi pa{~ad u smrtnome ~asu, nego puno prije toga. Paneka gospodin pukovnik zna da njega ne mo‘e ustrijeliti kao psa.

Kada mu je naredio da Ivana i Anku izvede van, Skorvatzy je po~eo molitida to ne ~ini, Iris se {}u}urila u kraj se}ije i plakala, Andrija Zovko stajao jenad njom, bijel kao kre~, naslonjen na kredenac, nije progovorio ni rije~i. Gle-dao je u drveno raspelo na zidu iznad Luburi}eve glave. To raspelo zatekao jekad se uselio u ku}u. Moric Elezar objesio ga je misle}i da bi ga moglo za{titi.Na{i su se mogli samo nasmijati: {to bi Isus Krist radio u jednoj ‘idovskoj ma-hali? Andrija mi je pri~ao da sa stra‘nje strane kri‘a stoji natpis: Drugu Mori-cu, za sre}u i sje}anje! Svojeru~no izradio i darovao Karlo Stubler, visoki ‘e-ljezni~arski slu‘benik u miru, Ilid‘a, januar 1941. Je li i taj Stubler @idov?,pitao je. Nije, rekao sam, on je Nijemac, ‘ena mu je Kre{evka, od roda Kariva-na. E, sva{ta! Jest, vala ba{, sva{ta.

A sad je gledao u Stublerovo raspelo, molio Krista da mu pomogne, ili daga isklju~i iz ove pri~e u kojoj se jadan Andrijica Zovko nije snalazio. Tako }eostati do kraja, kada }e negdje pred jutro do}i crna marica, odvesti Ivana,Anku i malo @idov~e, a Luburi} }e logorniku Skorvatzyju re}i neka mu se vi{ene pojavljuje pred o~ima, ni sutra, ni ikada vi{e, u Sarajevu, Zagrebu ili bilokojem gradu, jer }e ga svojeru~no nagurati u prvi ~u~avac i povu~i vodu.

Iza{ao je bez rije~i, a ja sam se provukao za njim, pa smo se zajedno spu{-tali niz Bjelave i niz \i|ikovac. Bio je policijski sat i htio sam ga zamoliti dame otprati do haustora.

[to ne ostade uz Andrijicu, ti si dobar s njim?, upitao je, a lice mu se iskri-vilo kao da sam mu stao na kurje oko, ili kao da je, oprosti mi Bo‘e, progutaogovno. Oti{ao je na svoju stranu, a ja sam tih dvjestotinjak koraka do svojezgrade pro{ao sam. Nisam se vi{e pla{io patrole, ali me je hvatala tjeskoba,koja me vi{e nije pu{tala, jer sam sudjelovao u ne~emu {to me se nije ticalo, une~emu {to je visoka politika i daleko je od svake ljudskosti, od vjere u Bogajedinoga, koja me upravlja na ovome svijetu i ~ini mjeru moga opreza. Misliosam u tih dvjesto koraka i o {oferu Savi Trkulji, koji je sve znao i pred kojimbih jednom, ni kriv ni du‘an, mogao polagati ra~une, mislio sam o to dvojehercegova~kih staraca, koji ni{ta nisu shvatili, nego su poput kuje koja na sisuprimi lisi~e, zavoljeli jedno @idov~e vi{e nego vlastitoga sina.

Od te no}i logornik Skorvatzy se po~eo opijati i izbjegavati svaki razgovorsa mnom. Prestao sam ga zvati Veljko, nismo se vi{e u o~i pogledali, i znaosam da ~eka priliku da mi se krvi napije. A bolju od sestre popa Borojevi}a nije

33

mogao do~ekati. Ali umjesto da me prijavi, da me svojom rukom ubije, ili damojom glavom poravnava dug koji ima prema Luburi}u, on bi da mu ja budemZovko. Da mu budem Andrija ili Andrijin }a}a, to je svejedno, a da on budeLuburi}. Pa da popravlja gre{ku {to nije mogao izvesti starce na avliju i ustri-jeliti ih kao pse. Ali u jednom se prevarila pijana budala. Ja mu govoriti neznam o istini tila i du{e nevina diteta! Moja je lopata koju dr‘im u ruci.

34

������������

����������

Pariz, u Francuskoj, govore}i njezinim jezikom, i Francuska u Europi. Da limjesta koja nose i stoje iza tog imena, da li mjesta gdje se prinose i (pre)uzi-maju relativno slobodna javna rije~ i politi~ka odgovornost, da li ta mjesta mo-gu postati, bez pretpostavke, bez paradoksa i proturje~ja, misle}a, djelatna, isi-javaju}a ‘ari{ta alternativne globalizacije (altermondialisation) dostojne togimena? Na ovo pitanje, moja hipoteza, moje nadanje odgovorit }e s »da«, s tim»da« koje }u poku{ati argumentirati.

Kao vjerni prijatelj i zahvalni ~itatelj Le Monde diplomatiquea, ‘elim odatipo~ast onome {to smatram najzna~ajnijim listom, novinarskom pustolovinom istremljenjem u ovih pola stolje}a, to jest za vrijeme ~itavoga mog ‘ivota odrasleosobe i gra|anina. I ne samo u Francuskoj, u Parizu i u Europi. Tijekom ovihpedeset proteklih godina, neporecivo i nepovratno proteklih, Le Monde diplo-matique predstavljao je u mojim o~ima ~ast i hrabrost ne~ega {to je, kroz ne-potkupljivo i nepobitno informiranje kakvo se ~esto nije moglo na}i nigdje dru-gdje, bilo vi{e od novinarskog modela naslje|enog od sjajne pro{losti, te isto-dobno zna~io, u istom zamahu, poziv i nalog za budu}nost.

Za budu}nost svijeta, za budu}nost Francuske i Europe dakako, ali i dale-ko iznad toga. Pozivanje, izvje{tavanje, analiza li{ena ustupaka i »jednostrano-sti« ~injenica, tu su bez sumnje bile pravilo, ali ujedno i apel da se u~ini ono{to nije u~injeno i {to, dakle, ostaje za u~initi. Poziv da se tvrdi, potvrdi, ocijenii odlu~i. Ne bih ‘elio, dakle, pozdraviti samo pro{lost ovog velikog lista, ve}ono {to tra‘i, {to zahtijeva od nas i od svijeta za budu}nost. Zbog toga ovihnekoliko rije~i ne}e biti samo rije~i pozdrava ili po{tovanja, ve} tako|er i najbo-ljih ‘elja za sutra{njicu.

35

������������

* Dana 8. svibnja 2004. Jacques Derrida odr‘ao je ovaj govor u povodu proslave pedesete ob-ljetnice lista Le Monde diplomatique u Pala~i sportova u Parizu. Ujedno se radi o jednom odnjegovih posljednjih javnih nastupa prilikom kojeg je s izrazitom jasno}om iskazao i potvrdiosvoja stajali{ta spram goru}ih politi~kih pitanja suvremenog svijeta (op. prev.)

Ponovno sam pro~itao u prvom broju iz svibnja 1954. Poruku na{im ~itate-ljima koju je potpisala redakcija novog lista, a koju je zapravo, sve to potvr|uje,napisao sam Hubert Beuve–Méry*.

Rekao sam si, dakle, ~itaju}i taj rodni list, da ako se jednog dana bude pi-sala analiti~ka i zahtjevna povijest ovih pola stolje}a Le monde diplomatiquea— velika i nu‘na zada}a za budu}e povjesni~are — u njoj }emo prepoznatio~uvanje stanovite vjernosti utemeljiteljskim zada}ama utvr|enima ve} na sa-mom po~etku. I to bez sumnje kroz vi{estruke pomake, ponekad odva‘ne, ~akrizi~ne preokrete, podlo‘ne i samoj raspravi — {to sre}om uvijek mo‘e iskrs-nuti me|u prijateljima lista. Ta vjernost sa~uvana je kroz sve postave i uza-stopne uprave.

Ono {to se promijenilo, {to bi ga moglo osporiti, je svijet, ne list, ve} njegovveliki imenjak, njegov neizmjerni referent, svijet sam. Svijet je bio protresen inapuknut i preslo‘en svim vrstama potresa. Pojmovi i forme onoga {to smo jo{ju~er zvali »svijetom diplomacije« radikalno su uzdrmani, ali Le monde diplo-matique nije odstupao, barem {to se duha ti~e, od svojih utemeljiteljskih na-~ela. Ipak, list }e se alterglobalizirati.

Ponovno sam pro~itao, nakon Poruke na{im ~itateljima Beuve–Méryja,uvodnik pod naslovom »Otpori« koji u ime lista potpisuje Ignacio Ramonet ubroju od svibnja 2004., i smatram ga ne samo bogatim i zgusnutim, ve} ~ak iiscrpnim u sa‘etosti svojih trideset i {est »ne« i osamnaest »da«, dvostruko vi{e»ne« nego »da« ako sam dobro izbrojao, {to je upravo ono {to se zove »pozivna otpor«.

Potpisujem se i ispod trideset i {est »ne« kao i ispod osamnaest »da«. Za meneto predstavlja, ne vi{e dekalog, ve} neku vrsta plo~a sa zapovijedima, credo ili~in vjere za etiku, pravo i pravdu, za politiku na{eg vremena i budu}nost na-{eg svijeta. Re}i }u sada za{to sam sklon istaknuti, na ovaj ro|endan i s ob-zirom na politi~ku va‘nost trenutka, barem jedno od ovih »da«. Ja, ako se usu-dim re}i, koji sam jednog dana izjavio moju staru ljubav za rije~ »otpor« kojaide tako daleko da sam je odabrao, tako|er u mno‘ini, za naslov jedne knjige.Ja, koji sam se ve} desetlje}ima i puno izri~itije u Sablastima Marxa 1993. iliu eseju Kozmopoliti svih zemalja, jo{ samo malo! 1997. te na toliko drugih mje-sta, zauzimao ne protiv kozmopolitizma gra|ana svijeta, protiv ~ega nemamni{ta, upravo suprotno, ali koji jo{ uvijek pripada eri politi~ke teologije suve-reniteta i teritorijalizirane dr‘ave; ja, koji sam kritizirao »instrumentaliziraju-}u« zloupotrebu, ideolo{ko i ekonomisti~ko izopa}enje leksika globalizacije i za-pravo jedinstvenog svjetskog tr‘i{ta; ja, koji sam se dakle zauzimao za novuInternacionalu koju sam, nakon potkazivanja svih zala kojima se treba pru‘itiotpor, na svojim stranicama definirao kao »ne{to {to nije samo ono {to prekozlo~ina tra‘i novo me|unarodno pravo, ve} veza po afinitetu, patnji, nadanju,

36

* Glasoviti francuski novinar Hubert Beuve–Méry (1902–1989) utemeljio je nakon Drugogasvjetskog rata francuski dnevni list Le Monde. (op. prev.)

veza jo{ uvijek diskretna [bilo je to 1993.], skoro tajna, ali sve vi{e i vi{e vid-ljiva, neumjesna veza li{ena statusa, zvanja i imena, jedva javna, iako nije ile-galna, bez ugovora, bez stranke, bez domovine, bez nacionalne zajednice, me|u-narodna prije, preko i iznad svakog nacionalnog odre|enja, bez sudr‘avljanstva,bez zajedni~ke pripadnosti nekoj klasi«.

Onaj koji je ovo pisao prije vi{e od deset godina mo‘e se samo radovati gle-daju}i kako Le Monde diplomatique postaje sve vi{e i vi{e glavna referencamladih alterglobalisti~kih pokreta. Ma kako se heterogenima i ponekad kon-fuznima mogu jo{ uvijek ~initi, ponekad, ovi novi alterglobalisti~ki skupovipredstavljaju u mojim o~ima jedinu pouzdanu snagu dostojnu budu}nosti. Pro-tiv G8, va{ingtonskog konsenzusa, totalitarnog tr‘i{ta, integralne slobodne raz-mjene, »pokera Zla«: Svjetske banke, Me|unarodnog monetarnog fonda (IMF),Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Svjetske trgovinske or-ganizacije (WTO). Protiv onoga {to se doga|a danas, i {to se nije ni moglo izb-je}i u Iraku, po razaraju}im planovima koju su gospoda Wolfowitz, Cheney iRumsfeld skovali davno prije 11. rujna. U zagradi budi re~eno, stanoviti »Brus-sels’ Tribunal«*, u tradiciji Tribunala Russell, pokre}e po najboljim pravnimpropisima, istragu a zatim i su|enja, koja }e se zbiti u Istanbulu, o ovom planubliskoisto~ne i svjetske hegemonije.

Ne vjerujem da neka revolucija u stilu velikog preokreta mo‘e uskoro sru-{iti sve supersile koje predstavljaju ti grozomorni inicijali IMF, OCDE, WTOitd. No, oslabit }e ih narastuju}i pritisak bez popu{tanja narodnih pokreta ialterglobalisti~kog javnog mnijenja te ih sasvim sigurno obavezati — ve} ih pri-siljava u odre|enoj mjeri — na reforme. Isto vrijedi i za UN i njihovo Vije}esigurnosti, taj ostatak Drugoga svjetskog rata, njegovih pobjednika i hladnograta.

U svom je uvodniku iz 1954. Beuve–Méry usput umetnuo opasku koja je tadamogla zvu~ati konvencionalno, ~ak patriotski, ako ne i nacionalisti~ki. S obzi-rom na zajedni~ku misiju koja se sastoji »u djelovanju na mirnom razvoju me-|unarodnih odnosa, Pariz je u svemu predodre|en za sjedi{te ovog lista, a fran-cuski za njegov jezik«. »Ako je doista, dodao je ve} tada, francuski izgubio ne-kada{nji monopol u diplomatskom ‘ivotu, ipak ostaje najra{ireniji jezik u timkrugovima.« Pedeset godina poslije ka‘em sebi: nesumnjivo, Le Monde diplo-matique i dalje ima sjedi{te u Parizu, i kao svoj prvi jezik, francuski, i iakose prili~no internacionalizirao tako da se list u cijelom svijetu smatra teme-ljnom referencom, i iako se prevodi na tolike jezike, on se i dalje jasno dr‘ina pari{kom i francuskom sidri{tu, {to je zapravo neosporno europsko ukorije-njenje.

Daleko od utvr|ivanja galocentri~ke ili eurocentri~ke granice, vjerujem —‘elim vjerovati — da to nala‘e odre|eno tuma~enje, svjesno prihva}anje i poli-

37

* V. vi{e na http: //www.brusselstribunal.org/ (op. prev.)

ti~ku zada}u o kojima strogo moramo voditi ra~una. Ne poznajem nijednu dru-gu zemlju na svijetu, nijedan kontinent, ne mogu zamisliti nijedno drugo mje-sto na kojem se jedan takav list mo‘e roditi, ‘ivjeti i pre‘ivjeti s takvom slobo-dom, takvom zahtjevno{}u i takvim kvalitetama.

To nam nala‘e da preuzmemo, u svijetu takvom kakav jest i kakav nam senajavljuje, odre|enu francusku i europsku odgovornost, nezamjenjivu u alter-globalisti~kom pokretu, izme|u ameri~ke hegemonije, ja~anja mo}i Kine tearapskih i muslimanskih teokracija.

Ne smatraju me eurocentri~kim filozofom. Ve} ~etrdeset godina uglavnom meoptu‘uju za suprotno. Ali vjerujem, bez iluzija i eurocentri~kih pretenzija, bezi najmanje europskog nacionalizma, ~ak i bez suvi{e povjerenja u Europu tak-vu kakva jest, ili se ~ini da se upravo stvara, da se moramo boriti za ono {todanas predstavlja to ime, s naslje|em prosvjetiteljstva, dakako, ali tako|er i sgri‘njom savje{}u i punom svje{}u o totalitarnim, genocidnim i kolonijalnimzlo~inima pro{losti. Moramo se boriti, dakle, za ono nezamjenjivo {to ~uva Eu-ropa za budu}i svijet, kako bi ona sama postala ne{to vi{e od zajedni~kog tr-‘i{ta ili jedinstvene monete, vi{e od neonacionalisti~kog konglomerata, vi{e odnove vojne sile, iako sam {to se toga ti~e sklon misliti da joj treba vojna mo}i vanjska politika koja mo‘e podr‘ati transformirane UN sa sjedi{tem u Europii sa sredstvima provedbe svojih rezolucija bez pod~injavanja interesima ili uni-lateralnom oportunizmu tehnolo{ko–ekonomsko–vojne mo}i Sjedinjenih Dr‘a-va.

S ove to~ke gledi{ta, podvukao bih i ~vrsto istakao trinaesto »da« otporHkoje je predlo‘io Ignacio Ramonet. Da, ka‘e, za socijalniju i manje trgovinskuEuropu. »Da«, koje bih razvio u jedno »da« za Europu koja bi, bez prepu{tanjanadmetanju sa supersilama i bez da im zbog toga da odrije{ene ruke, postala,barem u duhu svog Ustava i u svojoj politi~koj praksi, motor alternativne glo-balizacije, njezin laboratorij ~ak, njezina mo} intervencije, na primjer, u Irakuili u izraelsko–palestinskom sukobu.

Europa koja pokazuje primjer onoga {to mogu biti politika, razmi{ljanje ietika koje naslje|uju pro{lo i donose budu}e prosvjetiteljstvo, sposobna za ne-binarno rasu|ivanje.

Europa u kojoj mo‘emo kritizirati izraelsku politiku, naro~ito Sharonovu iBushevu, i izbje}i optu‘bu za antisemitizam ili judeofobiju.

Europa u kojoj mo‘emo podr‘avati legitimne te‘nje palestinskog naroda daponovno zadobije svoja prava, svoju zemlju i dr‘avu, a bez da zbog toga odo-bravamo samoubila~ke atentate i antisemitsku propagandu koja tako ~esto —suvi{e ~esto — nastoji rehabilitirati monstruozne Protokole sionskih mudraca.

Europa u kojoj se mo‘emo istodobno zabrinuti nad rastom antisemitizma iislamofobije. Bez sumnje, gospodin Sharon sa svojim politikom nije direktno niodgovoran ni kriv za nedopustivi povratak antisemitizma u Europi. Ali mora-

38

mo zahtijevati pravo da mislimo da on tu ba{ i nije sasvim nevin i da se timekoristi kako bi pozvao europske ‘idove na povratak u Izrael.

Europa, kona~no, u kojoj mo‘emo kritizirati gospodu Busha, Cheneyja,Wolfovitza, Rumsfleda, bez susretljivosti za grozote re‘ima Saddama Husseina.Europa u kojoj se, bez antiamerikanizma, bez antiizraelizma, bez antipalestin-ske islamofobije, mo‘emo ujediniti sa svima, Amerikancima, Izraelcima, Pale-stincima koji hrabro i ~esto s puno vi{e budnosti nego mi sami kritiziraju vladeili prevladavaju}e snage u njihovim vlastitim zemaljama i tako govore »da«svim onim »da« koje sam upravo spomenuo.

Evo o ~emu sanjam. Hvala vam {to mi poma‘ete ne samo da sanjam taj san,da sanjam, kao {to ka‘e Ramonet, da je »druk~iji svijet mogu}«, nego {to namtako|er dajete snage da se sve u~ini kako bi on doista i postao mogu}. Mili-jarde mu{karaca i ‘ena u svijetu dijele taj san. Polagano, u bolu i muci ro|e-nja, ostvarit }e ga jednog dana, jednog lijepog dana.

Preveo s francuskoga IGOR [TIKS 39

��������������� Dijalog Jacquesa Derride i Hélène Cixous

Jacques Derrida i Hélène Cixous ve} ~etrdeset godina njeguju odnos koji je iz-razito rijedak primjer knji‘evnog prijateljstva, intelektualne razmjene koja obo-ga}uje tekstove i s njima se hrani, korespondencije misli kojima svatko od njihrazli~ito upravlja u svom djelu, filozofskom za jednog, knji‘evnog za drugog,nastanjuju}i i jedan i drugi to mjesto jezika »gdje dvije strane mogu supostojatisa svojim unutra, svojim izme|u, svojom razmjenom«. Ro|eni su u Al‘iru u‘idovskim obiteljima, Hélène Cixous u Oranu 1937., a Jacques Derrida u ElBiaru, blizu grada Al‘ira 1930. godine. Upoznali su se u trenutku kada HélèneCixous jo{ nije bila ni{ta objavila i kada je tek po~ela ~itati prve tekstove Jac-quesa Derride. Pa‘nja koju poklanjaju djelu drugoga oboga}uje ga dubinskimodjecima i novim prespektivama. Na poziv ~asopisa Magazine littéraire JacquesDerrida i Hélène Cixous pristali su naglas nastaviti svoj dijalog.

• Pristali ste na usmeni intervju gdje se uple}e ono »re}i«, o ~ijoj je opasnostis obzirom na ono »misliti« pisala Hélène Cixous. Glas ovdje tako|er imaodre|enu ulogu: on zauzima va‘no mjesto u va{im tekstovima.

Jacques Derrida: Oni koji ne ~itaju mi ponekad predbacuju da se koristimpisanjem protiv glasa. Zapravo, predlo‘io sam ponovnu elaboraciju i generali-zaciju koncepta pisanja, teksta ili traga. Usmenost je tako|er probijanje nekogtraga. No, ozbiljna obrada ovih problema zahtijeva vrijeme, strpljenje, povla~e-nje, pisanje u u‘em smislu. Te{ko improviziram s problemima koji mi najvi{ezna~e. Na{a se tri glasa ovdje upu{taju u jednu opasnu i jedinstvenu vje‘bu:daje nam se rije~, ostavlja nam je se kako bismo probili jedan prili~no nepred-vidiv put. Na{e }e rije~i morati ozna~avati vi{e od jednog kuta, morat }e bititrokutne, igrati se prekida artikuliraju}i se ujedno me|u sobom. Da, za Hélènei mene se, unato~ dubinskoj razlici, pisanje ravna po glasu. Unutarnji ili ne, onse uprizoruje ili se uvijek nalazi na sceni. Ja pi{em »glasno« ili »tiho«. Za se-minare jednako tako kao i za tekstove koji nisu namijenjeni izgovaranju. Ve}vi{e od ~etrdeset godina pi{em ono {to predajem od prve do posljednje rije~i,

40

unaprijed eksperimentiram s ritmom i tonalitetom onoga {to }u, pretvaraju}ise da improviziram, »vokalizirati« u amfiteatru. Nikada ne pi{em u ti{ini, slu-{am se ili slu{am diktat nekog drugog glasa, vi{e od jednog glasa: re‘ija, dakle,ples, scenografija rije~i, daha i »promjene tona«. Pripremanje seminara je poputslobodnog puta: mogu govoriti, iskoristiti svo darovano vrijeme, pi{u}i. Za sa-mo objavljivanje, kako se radi o tekstovima izrazito razli~itih ‘anrova, svakiput se mijenja registar glasa.Hélène Cixous: Oboje koristimo vi{e spisateljskih praksi. Jednu koja oda{iljeglasom za koji ka‘emo da je glasan, ali koji je za mene si}u{an i jednozvu~an,a koji se ti~e predavanja, i onu drugu koja se tiho produbljuje stupnjevima na-pisanog, koja se ~ini da je bez glasa, dok zapravo omogu}uje da se u jednomglasu za~uje zbor glasova. Kada pi{e{ tvoje seminare, ti pred–vi|a{ (tu pré–voix*), tvoj je glas pred–glas (pré–voix), ti pi{e{ tekst koji se treba ponovo izgo-voriti. To opetovano izgovaranje je teatralizacija onoga {to je ve} re‘ija. Ti ud-vostru~uje{ kazali{no uprizorenje. Ti glumi{ onoga koji jesi kao autor. Ti seudvostru~uje{ — u svakom smislu. Ja ne pi{em moje seminare. Danima krsta-rim kroz regiju sastavljenu od mno{tva tekstova kroz ra~vanja, ukr{tanja, ka-lemljenja, sve dotle dok ih ne mislim napamet. Poslije improviziram nad sjet-vom bilje{ki od dvije strane po pet ili {est sati. Potrebno mi je da pustim dame pohode glasovi prido{li iz mojih udaljenih zemalja, odjekuju}i preko mene.@elim posjedovati glasove. Odjednom se nalazim u milosti njihovih {aptanja.Mogu me iznevjeriti. Ne vladam, prepu{tam se proro~anstvima. Taj rizik je uv-jet mog poleta i mojih otkri}a. Mo‘e mi se dogoditi da ostanem bez daha, dase ne{to zapu{e. I te kako sam se prepoznala u tvom neobi~nom tekstu o Ar-taudu [apnuta rije~ (La parole soufflée), u toj dvostrukosti {apnutog: rije~ {ap-nuta/dana od nekog dugog i ukradena, oteta rije~. Oboje uzimamo doslovnonjezin let/kra|u (vol): to pu{tanje rije~i poput pu{tanja neke ptice ili daha —pustiti da ode ne{to {to }e napraviti neku putanju. Koreografilozof, korifej,zbor, ti ~ini{ da tekst ple{e, da ple{e valcer, da se okre}e, ~ak da repa po voljitvoje misli koja je krajnje precizna i improvizirana. Let tekstova. Vi{e osje}ampjesmu, neku glazbu. Odakle mi ona dolazi? Lijepi stari glasovi me vode. Gla-sovi mojih roditelja?Jacques Derrida: »[apnuta rije~« je tako|er i diktat vi{estrukih glasova(mu{kih i ‘enskih). Oni se zapli}u, isprepli}u, zamjenjuju. Uvijek je to vi{e odjednog glasa koje pu{tam da odjekuju s razlikama u visini, zvu~nosti, tonu: to-liko drugih, mu{karaca i ‘ena, koji govore u meni. Koji mi govore. Kao da seizla‘em riziku da preuzmem odgovornost za neku vrstu zbora kojem ipak mo-ram odati priznanje. Supotpisuju}i, kako bih potvrdio, ususret ili nasuprot dru-gom, ono isto {to mi dolazi od vi{e od jednog ili od vi{e od jedne. Upli}u setako|er i neki drugi nesvjesni, ili siluete poznatih ili nepoznatih primalaca zakoje govorim i koji mi daju rije~, koji mi daju njihovu rije~.

41

* Drugo lice jednine glagola voir (vidjeti; tu vois: vidi{; i dalje prévoir — predvidjeti; tu prévois:predvi|a{) i imenica la voix (glas; pré–voix: pred–glas) izgovaraju se jednako. (op. prev.)

����������

• Dijalog koji se nastavlja me|u vama traje ve} ~etrdeset godina. Je li va{prvi susret u gostionici Le Balzar 1963. godine ostavio tragove, taloge glasa?

Jacques Derrida: Bilo bi mi te{ko, improviziraju}i, evocirati sada konkretnei ‘ive tragove moga prvog susreta s Hélène. Bilo je tu njezino prvo pismo na-kon ~itanja Snage i zna~enja (Force et Signification), prvi susret licem u lice uBalzaru... da, ali nisam siguran da dojam tih iskustava opstaje netaknut. Sje-}am se prvog rukopisa koji mi je povjerila Hélène Bo‘je ime (Le prènom deDieu). Stigao je kao meteor u moj vrt. Kulturna ili dru{tveno–izdava~ka scena,tada{nje »~itateljstvo« nisu bili spremni, ~inilo mi se ve} tada (nisam li se pre-vario?), prihvatiti i izmjeriti ono {to je tu po~injalo. Tijekom tog ~itanja straho-vao sam za nju s dvostrukim osje}ajem, zaneseno{}u i tjeskobom.Hélène Cixous: Moji su osje}aji, oko istih scena, pone{to druk~iji. Sve je bilove} odre|eno za mene kad sam ga ne–vidjela, prvog od prvih puta. Ono {to seupisalo u ne{to {to }e mi kasnije postati nekom vrstom legende, to jest ne{to~itljivo, je ~injenica da sam ga ne–vidjela: samo sam ga ~ula. To je bila izvan-redna slu~ajnost. Imala sam osamnaest godina. Bilo je to na Sorbonni, polagaoje usmeni ispit profesure, bila sam jako daleko u dnu amfiteatra i samo samvidjela njegova »le|a«. Samo sam vidjela njegov »glas«. Govorio je o onome {tome bezgrani~no zanima, o mi{ljenju smrti. Ni{ta drugo me nije obuzelo vi{e odnjegovog sasvim druk~ijeg jezika, tako mo}no ‘ivog, koji misli misao smrti. Biloje to za mene otvaranje misli i knji‘evnosti. Pisala sam mu nekoliko godinakasnije nakon {to sam pro~itala njegove prve tekstove. Poslije toga, svaki seput dogodila ista stvar — ne–vidjela sam ga. Bila je to neka vrsta proro~kogfantazma, u kojem je on bio prorok. To sam napisala u Koliko je sati? (Quelleheure est–il?): vidjela sam ne njegovu osobu, ve} njegovo bi}e koje je hodalo pogrebenu planine. Za vrijeme na{eg prvog susreta, u Balzaru, pri~ali smo dugoi o Joyceu. Napredovali smo malo pomalo oko jednoga grani~nog djela, bili smona granici, svatko je sa svoje strane poku{avao misliti tu »stvar«. Moj na~in dane–vidim bio je vizionarski: ne–vidi se ono {to se ina~e mora vidjeti. Opisuju}iu Sablastima Marxa (Spectres de Marx) u~inak vizira napravio je svoj portret.Nosi kacigu (»koji niz rije~i: dom, ~ovjek, kaciga, om...«)*, prirodni vizir, gledaa da ga se ne vidi. Unhemlich. Bi}e (l’être), taj ~ovjek, je povu~eno i promatravas. Od njega imate slovo (la lettre**). Ono {to sam oduvijek vidjela bio je nje-gov jezik u kojem sam znala da se moja misao mo‘e {etati. Od tada ga neprestajem pomno ~itati i svaki put kao da vidim {to misli. Osoba koja jest, kojaima pojavu i ~ini dio mog ‘ivota je utjelovljenje njegove misli na njegovom je-ziku, »deridijanskom«. On je njegova rije~. Taj deridijanizirani francuski jezik,

42

* Ovaj niz rije~i mogu}e je tek pribli‘no prevesti. U izvorniku: »home, homme, heaume, om...«(op. prev.)

** Autorica se koristi ~injenicom da imenicu l’être (bi}e, bitak, biti), izgovorenu s ~lanom, i ime-nicu (la) lettre (pismo, slovo; u mno‘ini: knji‘evnost, znanost o knji‘evnosti), izgovorenu bez~lana, te{ko mo‘emo razlikovati u francuskom govornom jeziku, te upu}uje na mogu}a zna~e-nja. Vidi i dalje u tekstu. (op. prev.)

on ga plja~ka, obra|uje, pjeni, zaigrava njegove idiomatske snage, iz njega budirije~i pokopane pod zaboravom. On ga uskrsava. Kada sam ga ~ula, prona{lasam slobodu koja mi je bila potrebna: dakako, ona je postojala i kod Rimbauda,ali s Jacquesom Derridom poezija je natjerala filozofiju u galop.Jacques Derrida: S odre|ene to~ke gledi{ta, one pisanja samog, ako mogutako re}i, Hélène me ~ita na neusporediv na~in. Ona iznenada prona|e najbo-lji, najtajnovitiji pristup kova~nici i formi, smislu i nesvjesnom tijelu onoga {topi{em. Tu je moja zahvalanost bezgrani~na.

�������� ��������������

• U knjizi Jednojezi~nost drugoga (Monolinguisme de l’autre) Jacques Derri-da poja{njava da se jezik koji vas je spojio iskovao u zajedni~kim korijeni-ma. Oboje ste »pisci, @idovi, iz Al‘ira«.

Jacques Derrida: Na po~etku (to je ipak bilo odmah nakon »al‘irskog rata«)zajedni~ko podrijetlo nije bilo mnogo prisutno u na{im razgovorima. Tek kasni-je, na sve o{triji na~in, postali smo toga svjesni. Po~eo sam pisati o »mom«Al‘iru, o djetinjstvu, o judaizmu itd. U knjigama Razglednica (La Carte posta-le), Jednojezi~nost drugog (Le monolinguisme de l’autre), Cirkonfesija* (Circon-fession) itd. Iznad svega {to nam je zajedni~ko s te strane, s te druge obale,pi{emo, {to je sasvim o~ito, tekstove toliko razli~ite jedne od drugih koliko jeto uop}e mogu}e. Na{ odnos s francuskim jezikom je tako|er razli~it. Mi nismoiste struke. Iako je kod mene naklonost knji‘evnosti bila prva, ja sam »filozof«.Kada sam po~injao poku{ao sam legitimirati moj filozofski rad uz pomo} sve-u~ili{ne institucije. Kako bih se mogao kasnije koristiti nekim spisateljskim slo-bodama, trebalo je da mi se prvo odobri odre|eni kredit. Ranije sam iznevjera-vao norme samo na oprezan, lukav, poluilegalan na~in. ^ak iako su to nekiprimjetili. Moja se ~udna i ‘estoka strast za francuskim jezikom osloba|ala ma-lo pomalo. Ja sam i dalje tvrdoglavo jednojezi~an, bez prirodnog pristupa ne-kom drugom jeziku. ̂ itam njema~ki, mogu predavati na engleskom, ali je mojavezanost za francuski jezik apsolutna. Uporna. Dok Hélène preko svojih kori-jena, koji nisu samo ‘idovsko sefardski, ve}, po njezinoj majci i a{kenaski, imapriro|eni odnos spram njema~koga. Ona ~ita mnogo na drugim jezicima.Hélène Cixous: Kada smo se sreli, svatko je sa svoje strane bio zaokupljenpribli‘avanjem blistavom srcu francuskog jezika, kako bi s njim bili na ti. Ja,jednako tako i iz mojih drugih jezika. I jedno i drugo smo ina~e stranci. I tostranstvovanje je upravljalo na{im susretom: on me je vidio kao strankinju, ~aki za svoj svijet, zbog te strane koju on naziva a{kenaskom a koja je za menenjema~ka. Ono {to spaja na{e razli~itosti je tematizirano iskustvo onog unu-tra{njeg vanjskog (dedans de dehors). Moja je imaginacija obilje‘ena prvim is-kustvom mog djetinjstva, koje bi on nazvao doga|ajem. Imala sam dvije i pol

43

* Autor spoja u naslovu svoje knjige dvije rije~i circoncision (obrezanje, sune}enje; lat. circum-cisio) i confession (ispovijed, vjeroispovjest, konfesija). (op. prev.)

godine i iznenada je 1939. moj otac postao lije~nik u ~inu poru~nika te samimala pravo pristupa tom mjestu prihva}anja i isklju~ivanje koje se u Oranuzvalo Cercle militaire (Vojno dru{tvo). Ulazim u taj vrt, ali nisam eto bila unu-tra. Bilo je to Iskustvo: mo‘e se biti unutra a da se ne bude unutra, ima jednounutra unutar unutra, jedno vani unutar unutra i tako u beskona~nost. Natom mjestu, koje mi se ~inilo rajem, zjapio je pakao; nisam uspijevala prodrijetiu ono u {to sam bila primljena, jer sam iz toga bila isklju~ena zbog moga ‘i-dovskog podrijetla. I sve je nerazmrsivo. Nisam to razumjela sve dok mi odbi-jenica nije bila pljunuta od druge djece. Nisam prestala poslije toga ‘ivjeti isk-lju~enje na na~in da me ne mu~i ili da ne postane moje boravi{te. Prolaz iz-me|u unutra i vani nalazi se u svemu {to pi{em, kao i u cjelokupnoj misliJacquesa Derride. Da je isprva namjeravao legitimirati svoje prisustvo u filozo-fiji, to nisam znala. Ilegalac koji on jest je upisao ne{to drugo u svoje tekstove.^inilo mi se da se {unjam u Ogled o izvoru geometrije (L’Origine de la géome-trie*), u Glas i fenomen (La Voix et le phénomène), kroz pukotine ilegalnosti,kroz knji‘evnost, koriste}i se eksplozijama koje su za mene bile iluminacije isudbine. Jedna je knjiga pod motom Edgara Poea. U drugoj, Jacques Derridauvodi Joycea u Husserlov milje. Preko knji‘evnosti otvorio mi je pristup filozo-fiji na ~ije mi je pu{karnice i vise}e mostove ukazao. Uvla~ila sam se kroz po-drume. Tu se ve} raspravljalo pitanje prisutnosti sada{njosti, sada{njosti pri-sutnosti, pre‘ivljavanja. I ~ak, {to dalje? Mi smo pro‘ivjeli vi{ijevsko protjeriva-nje. Imala sam tri godine kada sam vidjela oca kako skida svoju lije~ni~ku plo-~u. Nama je zajedni~ko ono {to sam nazvala »na{erane« (nosblessures): rane,ali na{e rane koje se pretvaraju u na{e plemi}ke titule (titres de noblesse). Mo-gli smo se sporazumijeti u pola rije~i zato {to je djelo stigmatizacije, o‘iljka,bilo izvorno upisano u knjigu ‘ivota svakoga od nas.

• Kada u Fotografijama korijena (Photos de racines) Hélène Cixous pi{e: »mismo iz istog vrta« — aludirate li na taj vrt Cercle militaire?

Jacques Derrida: »Mi smo iz istog vrta« — to mo‘e upu}ivati na sve vrtovesvijeta. Doslovna referenca je prije svega Jardin d’Essai, botani~ki park u Al‘i-ru s tropskim drve}em, u blizini nogometnog stadiona na kojem sam ~estoigrao. Taj vrt postoji i danas. U njega nismo nikada i{li zajedno, ali on pred-stavlja neku vrstu izgubljenog raja. U knjizi HC za ‘ivot (HC pour la vie) rije~esej (essai) se utiskuje, name}e svoja slova i svoju sintaksu raskr{}u re~enica i»logika«.Hélène Cixous: Francuska knji‘evnost po~inje »Esejima«. Esej je knjiga na~i-njena od »to je...« (livre des c’est)**. Sjajna je stvar taj vrt koji se zove Jardind’Essai. Latinsko esse: biti.

44

* L’Origine de la Géométrie de Husserl, prijevod i uvod Jacques Derrida, PUF, 1962. Djelo koje~esto stoji na ~elu kronolo{kog pregleda duge Derridine bibliografije. U nas prevedeno kaoEdmund Husserl, Ogled o izvoru geometrije, prev. Miroslav Prokopijevi}, Izdava~ki centar Re-vija Radni~kog sveu~ili{ta Bo‘idar Maslari}, Osijek, 1982. (op. prev.)

** Neprevodiva igra rije~ima. C’est un livre des c’est u izvornom tekstu izgovoreno zvu~i istokao c’est un livre d’essai: to je knjiga esej(a). (op. prev.)

��������������������

• Va{e pisanje se oslanja na rije~i. Ono kre}e od igre rije~ima, od nekog izrazakoji hrani razvoj misli i ponekad ~ak i napredovanje pri~e.

Hélène Cixous: Mogli bismo sastaviti pjesmu samo od naslova njegovih knji-ga. Ako je naslov Pisanje i razlika (L’Ecriture et la différence) jo{ uvijek biogramati~ki razborit, {to idemo dalje, to vi{e obrat rije~i povla~i svoje sprege iodre|eni broj tekstova se ra|a iz jedne genijalne rije~i francuskog jezika geni-jalno razigrane na deridijanskom. Izgubljeni! (Fichus!) Treba to znati! Te Bo-ravi{te (Demeure). Pa Ovnovi (Béliers). Zavidim mu na tim naslovima, njegovojpreosjetljivosti za ono ludodoslovno (folittèralement) i filozofoni~no (philosopho-niquement) {to skrivaju francuske rije~i.Jacques Derrida: Da, na po~etku, stoji rije~. Ujedno imenovanje i rije~. Kaoda nisam ni{ta mislio prije nego {to sam po~eo pisati. Iznena|en tolikim izvo-rom francuskog jezika, koji nisam izmislio, od njega ~inim ne{to {to nije bilopredvi|eno, ali je bilo mogu}e uz pomo} jedne leksi~ke i sintakti~ke riznice.Odatle se javlja taj prepuni osje}aj: veselje, obavljena zada}a u slu‘bi jezika i— odre|ena neodgovornost. Sve mi se to vra}a, ali od samog jezika koji me seli{ava prolaze}i preko mene. Tijekom jednoga nedavnog intervjua, iznenadiome francuski izraz jurer avec (ne slagati se). On zna~i to~no ono {to sam ‘eliore}i détonner (ne biti u skladu; odskakati), ali u isto vrijeme i contresigner (su-potpisati), jurer (zakleti se), parler sous serment avec... (govoriti pod zaklet-vom). I nakon toga jurer avec, ta sama zakletva/zavjera (conjuration). ^udo.Sekundu ranije nisam ni mislio na to. Poslije sam se koristio izvorima tog ne-prevodivog izraza. Ne mo‘emo prevesti jurer avec i sa~uvati na drugom jezikusve ono vi{estruko i proturje~no {to odre|ena upotreba ove formulacije mo‘eimati. Neprevodivost je ono {to me neprestano vodi: ~injenica da se re~enicazadu‘uje zauvijek kod svog idioma. Tijelo rije~i mora biti toliko neodvojivo odsmisla da ga prijevod samo mo‘e izgubiti. O~iti je paradoks da su se prevodite-lji puno vi{e zanimali za moje tekstove nego Francuzi, poku{avaju}i osmislitina svom jeziku iskustvo koje opisujem. Naprimjer, kada sam se odlu~io za HCza ‘ivot kao najpravedniji naslov, uredio sam svoj tekst tako da mo‘e filozofskicrpiti izvore idioma u razli~itim registrima: pomna analiza Hélèninih tekstova,Freudovih, afirmativne misli ‘ivota itd. Slu~ajna sretna okolnost njezinog ime-na i inicijala: Hélène Cixous. »To je za cijeli ‘ivot« zna~i ujedno vjerno i nepro-lazno prijateljstvo, »zauvijek«, »za cijeli ‘ivot«, ali tako|er i »za ‘ivot« {to jekod nje potvrdna izjava, svrstavanje na stranu ‘ivota koje nikada nisam uspiodijeliti. Nisam »protiv ‘ivota«, ali nisam ni »za ‘ivot« poput nje. Ovaj neskladje u sr‘i te knjige — i ‘ivota.Hélène Cixous: Ti si protiv smrti i odlu~no za ‘ivot. Ali druk~ije. Ne/mirno.[to se ti~e naslova, morala sam oplakati prijevod knjige Portret Jacquesa Der-ride kao mladog ‘idovskog sveca (Portrait de Jacques Derrida en jeune saintjuif). Izgovoreno na francuskom en jeune saint juif se razumije kao en jeune

45

singe juif* (kao mladog ‘idovskog majmuna). @eljela sam da majmun ostane,ali to nije bilo mogu}e.Jacques Derrida: Hélènini tekstovi su prevo|eni posvuda po svijetu, ali osta-ju neprevodivi. Mi smo ne{to poput dva francuska pisca koji njeguju ~udan ili~udnovato blizak, blisko strani odnos (unheimlich, uncanny) s francuskim jezi-kom — istodobno prevo|eniji i manje prevodivi nego veliki broj francuskih au-tora. Kao da smo vi{e ukorijenjeni u francuskom jeziku nego oni s pradjedov-skim korijenima u ovoj kulturi i na ovoj zemlji.

� �������� �������

• Proces koji opisujete polaze}i od rije~i mo‘e se ~initi vrlo apstraktnim. Na-protiv, va{e su knjige obilje‘ene autobiografijom, ‘ivotom samim dakle: rije~ivode do ‘ivota.

Jacques Derrida: Jo{ od Bo‘jeg imena Hélènine su knjige, dodu{e, bile fik-cionalne i fantasti~ne, fantomske, ali tako|er i oplo|ene njezinom jedinstve-nom, ~ak obiteljskom pri~om. Prili~no je druk~ije u mom slu~aju. U mojim pr-vim knjigama, nema nijedne naznake, nijednog biografskog signala. One su au-tobiografske, ako to jesu, na neki drugi na~in. Tek puno kasnije, u Cirkonfesijii Jednojezi~nosti drugoga itd., sam se na vi{e ili manje fikcionalan na~in refe-rirao na ne{to {to se zove »moj ‘ivot«. »Ja« u njima ima fikcionalan status,doista, ali razli~it od onog koje je imalo u mojim prvim tekstovima u kojimasam govorio »ja« ili »mi« na apstraktan na~in filozofa ili klasi~nog teoreti~ara.Na{e su putanje, dakle, izrazito razli~ite s obzirom na odnos »rije~i« prema»‘ivotu« i na ‘ivot rije~i.Hélène Cixous: ̂ ak iako je sve {to sam napisala mi{ljeno polaze}i od iskusta-va koje sam imala, relativno sam me|utim odsutna iz tekstova koje se smatraautobiografskim. Bit onoga {to sam bila ja je potpuno tajnovita. Pi{em polaze}iod te napetosti izme|u onoga {to se skriva i onoga {to dolazi, to jest knjige.Knjiga mi se doga|a, ona ima vi{u mo} od osobe koja vjeruje da pi{e knjigu.Moje su knjige ja~e od mene. Bje‘e mi. Podvrgavaju me prijevodu.Jacques Derrida: Ali ve} od tvojih prvih knjiga, ‘ila nazvana »autobiograf-skom« navodnjava jedno apsolutno podzemlje, pa ~ak i stvara golemu obite-ljsku mitologiju: mrtvi je otac uvijek tu, »pravi« otac! Pa brat. Kasnije }e to bitimajka.Hélène Cixous: Ne nije~em da je obitelj prisutna, ali moja obitelj nije cjelo-kupno ja, ona je moja izmi{ljotina uostalom, kao {to ka‘e moja majka. To jeprimitivna struktura svakog ljudskog bi}a. Ona uzrokuje gr~ku tragediju, onaje mitska konstrukcija na osnovu koje razmi{ljam o sudbini svih ljudskih bi}a.[to se tebe ti~e, tvoje filozofske problematike su neka vrsta autoportreta. Radise, ovdje i oduvijek, o tvojoj du{i, o tvojoj psihi, o tvom strastvuju}em tijelu, otvojim razdorima. Bi}e iza tvojih slova si ti druga~ije i razgoli}eniji nego Rous-

46

* Aluzija na djelo Michela Butora »Portret umjetnika kao mladog majmuna« (op. prev.)

seau, tvoja je filozofija prozirni veo. Sve tvoje knjige tvore autobiografiju nepoz-natog ‘anra napisanu »iznutra i na ko‘i«.Jacques Derrida: @elio bih se nadati da je tome tako, ali ako je to istina,onda bi to svakako bilo naknadno, retrospektivno.

• Ono {to je Hélène Cixous opisala kao prisutnost tijela u tekstovima JacquesaDerride, je li to element te autobiografije nepoznatog ‘anra?

Hélène Cixous: U svim njegovim tekstovima prisutna je neka naivnost, ne{topriro|eno. On pi{e autobiografiju svog tijela kao ozna~enog tijela, tijela od krvii od znaka. Imao je izvanrednu drskost da poka‘e da filozof pi{e cijelim svojimtijelom, da svijetu filozofiju mo‘e dati samo bi}e od mesa, krvi, spola, znoja,sperme i suza, sa svim svojim psihi~kim i fizi~kim obrezanjima i zasijecanjima.To je jedinstveno i bez primjera. To strano/‘idovsko (étranjuif) tijelo koje seboji, trese, raduje i trijumfira, otkriva ono {to skriva. Ono ne mo‘e lagati.

�������������� ����

Jacques Derrida: Vidite {to mi donosi Hélènino prijateljstvo. Ona je bez su-mnje jedina koja misli da nikada ne la‘em. ̂ ak i kad bih lagao ({to moramponekad ~initi, kao i svi, tek mo‘da ne{to manje), ostao bih (po njoj) nevin.Dr‘i me se za nekoga tko dovodi u pitanje istinosnu vrijednost, koji barem dvaputa promisli i uvijek je podvrgava povijesnim pitanjima (postoji povijest »isti-nosnih vrijednosti«) do te mjere da me moji neprijatelji smatraju, krivo dakako,skeptikom i nihilistom. Ipak, kada mi se ne{to ~ini »istinitim« (ali sada dajemovoj rije~i jedno sasvim druga~ije zna~enje koje ne mogu ovdje objasniti), nemate sile na svijetu ni mu~enja koji bi me sprije~ili da to i ka‘em. Ne radi se ohrabrosti ili izazovu, ve} o neodoljivom porivu. Ako trebam kriti~ki propitatidjelo nekog po{tovanog autora, svjestan sam rizika koji preuzimam, ali se nemogu obuzdati: kada se ne{to mora izre}i, to se ka‘e. Kada to ide preko mene,nema prepreke koja to mo‘e zaustaviti.Hélène Cixous: Taj istinosni postupak za mene je poklon koji daje{ ~ovje~an-stvu. ̂ itaju}i te u~imo da je istina uvijek malo dalje. Od tamo odakle dolazi{,ti ponovo odlazi{, dolazi{ sebi, ponovo kre}e{, ne posjeda{ istinu na svoja ko-ljena. Istina te tjera dalje slijede}i sva zna~enja rije~i. To je tako|er i zakonpisanja: mo‘emo pisati samo u smjeru onoga {to se ne da (na)pisati i {to trebapoku{ati (za)pisati. Ono {to mogu napisati, to je ve} napisano, to vi{e nije va‘-no. Uvijek idem prema najstra{nijem. To je ono {to ~ini pisanje uzbudljivim, alii bolnim. Pi{em prema onome od ~ega bje‘im. Sanjam o tome. Uvijek je toneki Jardin d’Essai, ali to je paklenski vrt, koji odbacuje.

��������������������������

Jacques Derrida: Ponovno se vra}amo temi nemogu}eg. Oprostiti je mogu}esamo tamo gdje opra{tamo ono {to je nemogu}e oprostiti. Ako opra{tamo ono

47

{to je oprostivo, u zamjenu za pokajanje ili molbu za oprostom, tada ne opra{-tamo. Mogu} je samo oprost za neoprostivo. Mogu}nost se nalazi, dakle, u ne-mogu}em. Isto vrijedi i za dar, gostoprimstvo. Beuzvjetno gostoprimstvo je ne-mogu}e. Ali to je jedino mogu}e gostoprimstvo vrijedno tog imena. Mogao bihnabrajati pojmove koji slijede istu logiku, gdje je jedina mogu}nost stvari isku-stvo nemogu}eg. Ako ~inimo samo ono {to mo‘emo ~initi, {to smo u mo}i dau~inimo, samo se razvijaju mogu}nosti po sebi, ostvaruje se program. Da bi sene{to u~inilo, mora se u~initi vi{e od onoga {to se mo‘e u~initi. Da bi se odlu-~ilo, potrebno je prije}i nemogu}nost odluke. Ako znam {to odlu~iti, nema vi{eodgovornosti koja se treba preuzeti. To potvr|uje op}e iskustvo. Kako bi se ne-{to dogodilo ili netko pojavio, potrebno je da ga se apsolutno ne mo‘e anticipi-rati. Doga|aj je mogu} samo kao nemogu}, iznad onoga »ja mogu«. ̂ esto pi{em»nemogu}e« s crticom izme|u »ne« i »mogu}e« kako bih sugerirao da ta rije~nije negativna na na~in na koji ju ja upotrebljavam. Ne–mogu}e je uvjet mo-gu}nosti doga|aja, gostoprimstva, dara, oprosta, pisanja. Kada se ne{to pred-vi|a na horizontu, ve} je pro{lo, dakle nikada se ne doga|a. To je tako|er po-liti~ka misao: doga|a se samo ono {to dostupne sheme ne uspijevaju predvidje-ti.Hélène Cixous: Odgovornost tamo gdje je ti smje{ta{ i takva na koju se pozi-va{ je apsolutna i slijepa odgovornost.Jacques Derrida: To je odgovornost drugoga, ali drugoga u meni prije menesamoga. Drugoga kao mene samog.Hélène Cixous: To je apsolutno i totalno slijepo »da« drugome. Prihva}a{ ne-{to ~emu ne mo‘e{ ocijeniti razvoj, doseg, sudbinu. Ti ne mo‘e{ druk~ije.

• Kako se mo} iskazuje s obzirom na nemogu}e?

Jacques Derrida: To je svojevrsna ne–mo}, izlaganje ne~emu {to je nesvodivodrugo, kao ne{to heterogeno ili netko drugi. Izlaganje drugome mo‘e imati sa-mo oblik ne–mo}i. Drugi, to je onaj ili ona ispred kojeg ili ispred koje samranjiv, {to niti ne mogu pore}i. Ne mogu pri}i drugosti drugog, koji }e zauvijekostati s druge strane, ne mogu niti zanijekati njegovu drugost. Ne mogu re}ida otvaram vrata, da pozivam drugog: drugi je ve} tu. To je bezuvjetno gosto-primstvo (koje je strano politici i pravu, ~ak i etici u u‘em smislu). Gostoprim-stvo posjeta a ne poziva. Drugi je ve} u{ao, ~ak iako nije pozvan. Izme|u uvje-tovanog i bezuvjetnog uop}e, nalazi se ujedno i radikalna heterogenost i ne-razdvojivost. Treba se s tim pomiriti.Hélène Cixous: Za mene to izlaganje drugome zadobiva oblik pristajanja, aono {to se za tebe o~ituje u terminima nemo}i za mene je mo} koja prihva}apod~injenost, beskrajno prihva}anje.Jacques Derrida: To nije nemo} jednostavne predaje, slabosti, ve} prije odus-tajanje.Hélène Cixous: Sti‘e{ (se) tamo gdje nisi o~ekivao.

48

• Kako se »moglo–bi«*, ta rije~ koju Hélène Cixous koristi u jednoj re~enici akoju dugo analizirate u HC za ‘ivot, konjugira s nemogu}im?

Jacques Derrida: »Moglo–bi« je jedna od tih dragocjenih mogu}nosti francu-skog jezika koje su mi dane, koje preina~ujem i zaigravam. Poku{ao sam ela-borirati logiku djelovanja jednog takvog »moglo–bi«. Konjunktiv (subjonctif)djeluje tamo gdje se ne{to doga|a ve} jednostavnim izricanjem ‘elje. »Moglo–bi« se ne{to dogoditi — i to se ve} doga|a u tekstu. Jedinstvenost tog »moglo–bi«, u svojoj mo}i, vi{a je i druga~ija od performativne. Kako bi postojao perfor-mativni jezik, mora se anticiprati, vladati uvjetima, dogovoriti kodove i konven-cije, {to neutralizira, u odre|enoj mjeri, eruptivnost doga|aja. ̂ isti doga|aj pr-kosi performativnosti. Ono »moglo–bi« koje je na djelu u Hélèninim tekstovi-ma, taj ~udnovati konjunktiv, koji nije dakle ni imperativ ni indikativ smje{tase na toj dodirnoj crti izme|u mogu}eg i nemogu}eg koja sam ja sam. Poku-{avam misliti druk~ije ono {to nam je prenijela filozofska tradicija od Aristotelado Hegela s obizrom na mogu}e. Trebalo bi misliti druk~ije mogu}enost nemo-gu}eg. Ovo podsje}a na neku vrstu verbalne lako}e ili ludi~kog paradoksa, noza mene je to najozbiljniji problem na svijetu.

�������������

• Oboje vas zaokuplja tema tajne. Ako je potrebno pustiti tekstove da se dogo-de, kako onda za{titi tajnu?

Hélène Cixous: Ima vi{e vrsta tajni. Rije~ tajna je tajnovita. Postoji tajna okojoj ne znam ni{ta, toliko tajna i tajnovita da o njoj nemam nikakvog traga,osim mo‘da u obliku snova. Postoji tajna koja bi bila ne{to poznato i skriveno,ne{to {to je nemogu}e otkriti jer bi otkri}e dovelo do uni{tenja tajnovite stvarii ‘ivota tako|er. Postoji nepoznato te tajne skrivene u no}i i ti{ini: nikada ne-}emo upoznati oblik koji bi ona imala kada bi se mogla pokazati. Ostaje tajno-vito to O~emuneznamni{ta (Dontjenesaisrien), taj dar (don) koji ~ini da samono {to jesam. Pisati je kao pomo} koju pru‘amo sami sebi u no}i: o~ajni~kipoku{aj, jer znamo da postoji riznica kojoj nikada ne}emo mo}i pri}i. Tako sene poznajemo! A ipak potpisujemo.Jacques Derrida: Evo neiscrpne teme. Osje}am se nasljednikom, ~uvaromjedne vrlo ozbiljne tajne kojoj ja sam nemam pristupa. Rije~ ili pisanje kojeiznosim u svijet prenose tajnu koja mi je nepristupa~na, ali ostavlja svoje tra-gove u svim mojim tekstovima, u svemu {to radim ili {to ‘ivim. ̂ esto sam sepredstavljao, tek ne{to se pretvaraju}i, kao marano, jedan od onih nasilno kon-vertiranih ‘idova koji su njegovali svoje ‘idovstvo u tajnosti, ponekad do temjere da nisu vi{e ni znali u ~emu se ono sastoji. Ova me je tema zanimala

49

* Jo{ jedan neologizam koji Hélène Cixous stvara koriste}i se konjunktivom (subjonctif) fran-cuskog glagola »pouvoir« (mo}i) koji se konjugira na sljede}i na~in: que je puisse; que tu puis-ses; qu’il puisse itd. Kako bismo barem pribli‘no preveli tu »rije~« koja »se konjugira« — uzsve mane dostupnih rje{enja — odlu~ili smo se za »moglo–bi«, »rije~« stvorenu za potrebeovog prijevoda na osnovu kondicionala srednjeg roda jednine glagola mo}i. (op. prev.)

tako|er s politi~ke to~ke gledi{ta. Kada dr‘ava ne po{tuje pravo na tajnu, po-staje opasna: policijsko nasilje, inkvizicija, totalitarizam. Dr‘im da je pravo natajnu eti~ko i politi~ko pravo. No, knji‘evnost otvara to povla{teno mjesto gdjemo‘emo sve re}i i sve priznati a da ne izdamo tajnu. Zbog fikcionalnog statusaknji‘evnog djela mogao bih uvijek tvrditi, pravno gledaju}i, a bez da me se mo-‘e opovr}i, da »taj koji govori u moje ime nisam ja«. To ponovo postavlja pita-nje »vlastitog imena«. Tko govori? Knji‘evnost ima to politi~ko pravo da sveka‘e. Tu je, objavljeno je, ali nitko se u to ne mo‘e pouzdati, jer je to fikcija:mogao sam lagati, izmisliti, izobli~iti, kao u svim tekstovima koje nazivamo au-tobiografskim. Istina se izobli~uje i preina~uje. Ponekad da bi se do{lo do jo{mo}nije, istinitije istine. Ne}emo nikada mo}i dokazati, ono {to se naziva doka-zati, da je netko lagao. To pravo — da se sve ka‘e a da se ni{ta ne prizna —tka principijelnu vezu izme|u knji‘evnosti i demokracije. Mo‘emo, dodu{e, pri-govoriti da bi, svjesno ili nesvjesno, netko mogao koristiti knji‘evnost koja nebi bila ta stvar po sebi, ve} strate{ka funkcija, lukavost kako bi se moglo zani-jekati, priznati a da se ne prizna. Ali {to ako je knji‘evnost samo golemo tka-nje simptoma, koja li je to tek jedinstvena simptomatologija! Ona fascinira psi-hoanaliti~are. Od Freuda do Lacana, ta simptomatologija zbunjuje, ja~a je odnjih. Freud priznaje: »U~im kod pjesnika.«Hélène Cixous: Ispred knjige stoje vrata. Nadahnuti ~itatelj otvara, vjerujemoda ulazimo. Ali tekst nastoji skriti stvar u svojim naborima i autor tu ne mo‘eni{ta. Dao bi svoj ‘ivot da je otkrije. Knji‘evnost je tragi~na, zalu|ena nu‘-no{}u da slijedi tajnu, ali uzalud. Na kraju knjiga se izvla~i, nema kraja. Knjigaje slovo bijega. Knji‘evnost duguje svoj ‘ivot tajni, njezina je misija nadilazi.^im se pi{e da bi se iskopalo, lu~i se tajna (on sécrète du secret).Jacques Derrida: Tajna se ve‘e uz ono {to smo rekli o istini — i o ne–mo-gu}em. Ona nije samo ono {to se skriva. Ona je postojanje samo. Ma koliko bioblizak drugome, ~ak i u naj~vr{}oj »zajednici« ili erotskoj ekstazi, tajna se neotkriva. Drugi je odvojen. Mi govorimo francuski, dakle latinski: secernere zna~iodvojiti. Taj prekid nije negativan. On daje priliku susretu, doga|aju, ljubavisamoj. Ali ne zaboravimo, tajna ima neke druge korijene i neku drugu seman-tiku na gr~kom ili njema~kom.Hélène Cixous: Mo‘emo tome dodati i sekreciju (sécrétion); tajna (sécret) nijedijamant, ona je u stanju stalnog lu~enja, ona se neprekidno pove}ava. Autornikada ne}e mo}i dosegnuti njezinu razinu.Jacques Derrida: U eseju Svilac (Un ver à soie), objavljenom u knjizi Kopre-ne (Voiles) i napisanom usporedo, ako se tako mo‘e re}i, s Hélèninim tekstomZnanje (Savoir), koji sam bio upravo pro~itao, figure tajne i lu~enja ravnajujednim u cijelosti »autobiografskim« putem: dnevnik putovanja po LatinskojAmerici, moja »povijest istine«, djetinjstvo, religija, judaizam, talit (taj {al koji‘idovi, ali ne i ‘idovke, moraju nositi). To je tek recentni primjer svih podjelakoje smo ovdje mogli samo evocirati.

Priredila Aliette Armel, Magazine littéraire, travanj 2004.

Preveo s francuskoga IGOR [TIKS

50

���������� ����

�������������� ������������������������

Smr}u Jacquesa Derride svijet je izgubio jednog od najve}ih, ali i jednog odnajkontroverznijih i najneshva}enijih filozofa. No, ~ini se da su kontroverze inerazumijevanje sastavni dio i popudbina filozofijske veli~ine. Platon je jo{ uvi-jek kontroverzan i neshva}en, te je i danas na{ suvremenik. Isto vrijedi za Re-néa Descartesa, Immanuela Kanta i Georga Wilhelma Friedricha Hegela, daspomenemo — ajn{tajnovskim rje~nikom — samo najte‘e filozofijske mase kojeodre|uju i oblikuju, opisuju, prostor moderne filozofije. Derrida nije iznimka,poglavito stoga {to njegovo djelo vlastitom masom i odnosom prema spomenu-tim osobama na osobit na~in preoblikuje potku tog prostora. Suvremena fizikaprostor vi{e ne motri kao ne{to vazda prazno, nego kao neku vrstu potke ili,latinskim jezikom re~eno, teksture energije i mogu}nosti. Mogli bismo, stoga, tuderridaovsku ideju — teksturu energije i slu~aja — uporabiti kao metaforu za~itav prostor filozofije. Potencijali Derridine filozofije ili njegove mogu}nosti le-‘e prvenstveno u proturje~jima skop~anim s njegovim djelom (My Chances).

Va‘nost Derride, kao i Platona, Descartesa, Kanta ili Hegela, le‘i u origi-nalnosti i snazi njegovih ideja, njegovoj pronicljivosti i preciznom izlaganju, teu pomnosti njegovih analiza — kvalitetama koje mu njegovi sljednici ~esto ne-pravedno odri~u. To su kvalitete koje vi{e nego druge odre|uju njegove mo-gu}nosti, u igri ’mogu}nosti i nu‘nosti i njihovu infinitezimalnom zbroju,’ kakoje to 1967. godine rekao Derrida, izla‘u}i mogu}nosti diferancije ili razlukova-nja, svog naslavnijeg termina, ’ni rije~i, ni koncepta’ s kojim se svojedobno upu-stio u rizi~an filozofijski pothvat (Margins of Philosophy). Spomenute Derridi-ne kvalitete pozdravili su brojni njegovi ~itatelji, {tovatelji i iskreni kriti~ari.Propitivanje, neprestano propitivanje njegove argumentacije, svakako je u skla-du s duhom i pismom Jacquesa Derride. No da bi se bilo u skladu s duhomintelektualnog propitivanja, valja ga provoditi iskreno kako bismo, sukladno iprotivno Derridi, osigurali daljnji razvoj mi{ljenja.

51

Derridina su djela slo‘ena stoga {to istra‘uju krajnju slo‘enost (intelek-tualnu, eti~ku, kulturalnu i politi~ku) na{eg svijeta. Moglo bi se ~ak re}i kakoje uzmak od ozbiljnog razmatranja njegova mi{ljenja i pisanja nerijetko pos-ljedica nevoljkosti da se su~elimo s tom krajnjom slo‘eno{}u, poglavito u smi-slu u kojem je skop~ana s prelaskom svijeta iz moderniteta u post–moderniteti odredbenim karakterom tog prijelaza. Iako je izvanredno u mnogim drugimaspektima, smatram da Derridino mi{ljenje najbolje odra‘ava i razmatra upra-vo taj prelazak, gdje god se o~itovao u na{oj kulturi. ’Mislim da, u povijesnojsituaciji u kojoj ‘ivimo, osobitu va‘nost ima zada}a utvr|ivanja op}ih uvjetapojavljivanja, ali i ograni~enja filozofije, metafizike, svega {to ju dr‘i na ‘ivotui {to ona dr‘i ‘ivim’ (Positions). Derridini interesi i predmeti istra‘ivanja ~estose mijenjaju, te obuhva}aju knji‘evnost, etiku, politiku i druga podru~ja, aliDerrida nikada nije odustao od spomenutog filozofijskog projekta, projekta kojii sam obuhva}a mnoga navedena pitanja i podru~ja. Bit onoga ’osobito va‘-nog... u povijesnoj situaciji u kojoj ‘ivimo’ jest, me|utim, definiranje naravi nje-gova cjelokupnog djela u godinama koje su pred nama, godinama koje naziv-ljemo razdobljem postmoderniteta.

Svjestan sam da je te{ko utvrditi neko jedinstveno izvori{te ili trenutakpojavljivanja moderniteta i postmoderniteta, kao i to~ku prelaska iz jednog raz-doblja u drugo; to u svakom slu~aju nije mogu}e u~initi bezuvjetno, jednom zasvagda. Svjestan sam i toga da se Derrida vrlo brzo ogradio od nekih postmo-dernizama, iako je u vi{e navrata komentirao postmoderni svijet; primjerice udjelima The Other Heading: Reflections on Today’s Europe te Specters of Marx:The State of the Debt, the Work of Mourning and the New International. Mnoginjegovi zagovornici i samozvani branitelji svim su silama nastojali udaljiti Der-ridu od svih (svih!!) postmodernizama te ga, op}enito govore}i, vratiti u okriljetradicionalnog mi{ljenja. No iako Derrida cijeni i po{tuje brojne tradicije i ono{to je u njima najvrednije, osobno smatram kako je njegovo djelo bitno revolu-cionarno i nimalo tradicionalisti~ko. Kao takvo, njegovo djelo od, primjerice,1960–ih godina nadalje istodobno obilje‘ava i biva obilje‘eno kulturom postmo-derniteta ili postmodernitetom kulture i mo‘e ga se, sukladno tome, smatratipostmodernisti~kim, iako se — dakako — ne mo‘e svesti isklju~ivo na taj po-jam. (Termin ’postmodernitet’ rabim kao ozna~itelj za spomenuto vremenskorazdoblje, a ’postmodernisti~ko’ kao ozna~itelj za pojedine modele mi{ljenja, po-put Derridinog, koji su istodobno proizvodi te kulture i, po~esto, kriti~ki zah-vati u nju.) Mnogi njegovi kriti~ari dovode Derridino mi{ljenje u vezu s po-stmodernizmom i njegovim ’opasnostima’.

����������� ��������

Derrida je najpoznatiji kao utemeljitelj (u ovom slu~aju doista je mogu}e odre-diti konkretnu osobu) dekonstrukcije, termina koji je disseminirao daleko iz-van okvira u kojem ga je rabio Derrida, ali i njegovi su–mislitelji i sljedbenici.To je tako|er zasluga samog Derride, ~ak i ako zanemarimo ~injenicu da spo-

52

menutu disseminaciju najbolje obja{njava Derridin koncept disseminacije ili di-ferancije–disseminacije, koji }u pojasniti ne{to kasnije. Bismo li, da nije biloDerride, ’dekonstrukciju’ detektirali u ra~unalnim programima za provjerupravopisa ili u pola milijuna Googleovih linkova? Bismo li ikad ~uli HenryjaKissingera kako govori o ’dekonstukcijskom’ pristupu proturje~nim politi~kimsituacijama koji se mo‘e usporediti s ’rastavljanjem satnog mehanizma u svrhuotkrivanja njegova funkcioniranja’ ili Zbignewa Brzezinskog kako predlo‘e ’de-konstrukciju’ postoje}eg poimanja Europe?

Takve uporabe termina prije su pojednostavljene, nego pogre{ne, iako jete{ko zamisliti da su Kissinger i Brzezinski ~itali Derridine The Other Headingili Specters of Marx, u kojima su takve proturje~ne politi~ke situacije podvrgu-nute slo‘enom dekonstrukcijskom zahvatu. Derridino djelo — da uporabimKissingerovu metaforu — bavi se satovima koji kriju neobi~ne tajne, a kad{toi satovima unutar satova. Metafora je primjerena i stoga {to je vremenitost odnajranijih radova o Edmundu Husserlu sveprisutna tema Derridine dekostruk-cije. Poput Einsteinove teorije relativnosti (dekonstrukcije Newtonizma?), Der-ridina dekonstrukcija govori nam da vrijeme po sebi (kao i prostor i njihovme|uodnos) u fizikalnom i fenomenalnom smislu ne postoji, a svoje prividnopostojanje duguje ideji mjerenja i na{im mjernim instrumentima — kao {to su,primjerice, satovi, vremenske legende ili ~ak teorije — putem kojih ga sepredstavlja. Vrijeme i prostor u svim svojim o~itovanjima zapravo su posljedicemjernih instrumenata — tehnologija — te, dakako, na{ih teorija; oni, {tovi{e,predstavljaju ili utjelovljuju na{e eksperimentalne i teorijske prakse. Taj procesnajbolje osvjetljava Derridin koncept pisma, djelomi~no pro{iren Heideggerovimpoimanjem tehnologije (tekhne). Za sad je dovoljno re}i kako Derrida i samsmatra da je te dekostruktivne, a time — u naj{irem smislu — tehnolo{ke,pismene procese rastavljanja satova i njihova ponovnog sastavljanja, potrebnodekonstruirati. Zada}a dekonstrukcije u na~elu nema kraja, obziroma da ne-prestano gradi nove tehnologije, nove oblike pisma. Isto, me|utim, vrijedi i zasvaki ozbiljan teorijski zahvat ili njegovo proizvo|enje novih oblika pisma. Ho-}emo li ikad zavr{iti s poku{ajem poimanja prirode u biologiji, ‘ivota u biolo-giji, uma u filozofiji, knji‘evnosti u kritici ili izgraditi neko kona~no poimanjetih predmeta istra‘ivanja? Iako takvo {to nije nezamislivo, ipak je malo vjero-jatno!

To ne zna~i da dekonstrukcija ne ostvaruje neke pozitivne rezultate i nedolazi do zna~ajnih otkri}a. Dekonstrukcija je za Derridu istodobno kriti~ka i— kako je to sam volio re}i — afirmativna praksa. Ona implicira ne{to {toFriedrich Nietzsche, mo‘da i najve}i prethodnik dekonstrukcije, nazivlje tra-gi~nim poimanjem ‘ivota ili, kako je to rekao Derrida, ‘ivota–smrti, ’‘ivljenja’,’‘ivota na granici’, granici izme|u ‘ivota i smrti. Slo‘enost Derridine deko-strukcije odraz je i promi{ljanje slo‘enosti procesa ‘ivota–smrti koji se odigravau na{im tijelima, umovima i kulturama, te njihovim tehnologijama pisma.

Koncept pisma jedan je o Derridinih najve}ih dosega nastao kao posljedicanjegova poimanja uloge jezika u tim procesima, ali valja odmah napomenuti

53

kako je njegov opseg bitno {iri. To je {irenje zapravo nu‘no uzme li se u obzirDerridina analiza djelovanja jezika kao pisma, koja iziskuje premi{ljanje naravisamog jezika i odnosa izme|u mi{ljenja, jezika i kulture, ali nam istodobnoomogu}uje provedbu tog premi{ljanja. (Rije~ pismo stavljam u kurziv kad jurabim u Derridinu zna~enju). Iako bi ’ni rije~i ni koncept’ koji je pred namatrebalo rabiti s izrazitim oprezom, ovdje }u (kao {to je i Derrida ~esto ~inio)rabiti frazu ’koncept pisma’ kako bih olak{ao tekst, ali }u o pravom zna~enjutog skliskog termina govoriti ne{to kasnije, kroz prizmu diferancije. Ovdje je,naime, gotovo nemogu}e primjereno predstaviti Derridin koncept pisma (sa-mom Derridi trebale su stotine stranica teksta da bi razvio svoju analizu), apoku{aj sa‘imanja bilo kojeg dijela njegova opusa ’nu‘no je manjkava’, kao {toje on jednom prilikom rekao za Hegela (Writing and Difference). No, Derridinopismo svakako zaslu‘uje nekoliko rije~i, s jedne strane kao jedan od najranijihi jo{ uvijek najslikovitijih primjera dekonstrukcije, a s druge kao jedan odklju~nih koncepata za njeno razumijevanje. Ovdje, naime, nije u pitanju samodekonstrukcija ili tek puko premetanje ranijih poredaka i hijerarhija u sklopukojih je, primjerice, pismo bilo nadmetnuto govoru, u njihovu konvencionalnomzna~enju. Kao {to je zapisao Derrida, ’nije rije~ o posezanju za istim konceptompisma i pukom obrtanju nesrazmjera koji je odjednom postao problemati~an.Rije~ je prije o proizvo|enju novog koncepta pisma’, o ’uviru}em izviranju no-vog ’koncepta,’ koncepta koji vi{e ne mo‘e, niti je ikada mogao biti dijelomranijeg poretka (Positions). Taj tip dekonstrukcijskog mehanizma i prisutnostpisma uvijek su sastavnica Derridinih ogleda. Ne ‘elim re}i da je njegov kasnijirad puka preslika tog ranog projekta: on se posvetio novim i kad{to posve ra-zli~itim pitanjima. Ipak, u njegovim djelima uvijek su implicitno, ali bitno pri-sutni, kako dekonstrukcija (u svom izvornom zna~enju), tako i pismo.

Derridin koncept pisma temelji se na dekonstrukciji konvencionalnog i,kao {to je Derrida pokazao, nestabilnog koncepta pisma. U njemu je pismoodre|eno kao predstavljanje govora, dok je susljedno sam govor postavljen uneraskidiv (~ak uvjetan) odnos prema mi{ljenju, kao izraz ne~ega {to Derridanazivlje ’metafizikom prisutnosti’ i o~itovanje njenih avatara poput logocentriz-ma, fonocentrizma ili falogocentrizma. Svojevrsnu ’znanost’ o pismu (koja se,za razliku od strogo pozitivne ili pozitivisti~ke znanosti, dade primijeniti nadekonstruiranim poljima), Derrida je nagovijestio pod imenom ’gramatologija’u djelu Of Grammatology.

Praksa je ubrzo do‘ivjela sna‘nu disseminaciju (dakako, u Derridinu zna-~enju) i pro{irila se na brojna podru~ja. Ta nova ’znanost’ o pismu supostavilase saussureovskoj lingvistici, poglavito onom njenom u dijelu u kojem je govorpostavljen u metafizi~ku opreku prema pismu, te mi{ljen kao pismu nadre|enakategorija. Slijedom iste logike, pismo je shva}eno kao pomo}no sredstvo te, una~elu (ako ne i u praksi), kao ne{to bez ~ega se mo‘e, {to je shva}anje koje jeDerridinom dekonstrukcijom prokazano kao neodr‘ivo. Op}enito govore}i, Der-rida je pokazao da ta je opreka i hijerarhija (misao nadre|ena govoru, a govorpismu) kao metafizika prisutnosti karakterizira ~itavu filozofiju, od Platona do

54

Hegela i dalje. Iako je vidno mi{ljena u opreci prema filozofiji, a poglavito pre-ma fenomenologiji, lingvistika je osvijetljena kao bitno srodna filozofiji, baremu smislu metafizike prisutnosti. Dekonstrukcija zahva}a u mnoge druge huma-nisti~ke ili du{tvene znanosti, koje su poput, primjerice, antropologije (po-glavito Lévy–Straussove), kao dio strukturalisti~ke paradigme ~esto uobli~eneprema lingvisti~kom modelu. Poka‘e li se, me|utim, da je taj konvencionalni,filozofijski koncept pisma zapravo nekriti~ki, tada isto — a to je klju~an dio —vrijedi i za konvencionalno poimanje govora ili mi{ljenja. Derridina analiza pi-sma prepoimlje sve tri sastavnice u jedinstvenom dekonstruktivno–konstruktiv-nom procesu, te strate{ki posu|uje ime ’pismo’, ’ono staro ime’, od podre|enog~lana metafizi~ke opreke govora i pisma, grade}i novi koncept.

Upravo opisana argumentacija paradigmatski je primjer dekonstrukcije.Njena tehnika ili tekhne primjenjuje se na ’sve opreke na kojima se temeljifilozofija i sve opreke koje na{ diskurs dr‘e na ‘ivotu (Margins). Pogre{no bibilo re}i da Derridina dekonstrukcija dokida ili tek obr}e spomenute opreke(koje su naj~e{}e hijerarhijske); ona prije osvjetljava njihovu nu‘nost i speci-fi~nu va‘nost za pojedina polja, te ih premije{ta i pregrani~ava u novom, de-konstruiranom polju koje stvara (Margins). Valja proizvesti nove koncepte ’kojivi{e ne mogu, niti su ikad mogli biti dijelom ranijeg poretka,’ mo‘da na na~inda se obrtanje uporabi kao faza takve jedne analize, te da se, strate{ki, posudiime — kao {to je ime pisma — od podre|enog ~lana postoje}e hijerarhije. Dru-gim rije~ima, u pregrani~enim starim re‘imima i onim novim, postoje}a (stara)kofiguracija nikako nije odba~ena, nego nastavlja funkcionirati, dakako li{enanekih neodr‘ivih dijelova.

U jednom od najboljih opisa spomenute problematike, Derrida detektira’jezgro svakog pisma’, pisma koje je ’uvijek i svugdje prisutno u jeziku’ ili, ka-ko je to rekao Derrida pi{u}i o Heideggeru (Margins):

raskid s poimanjem komunikacije kao komunikacije vi{estrukih svijesti iprisutnosti, te kao lingvisti~kog ili semanti~kog preno{enja zna~enja; (2) brisa-nje pisma iz semanti~kog obzora ili hermeneuti~kog obzora koji, barem kao ob-zor zna~enja, dopu{ta proboj pisma; (3) nu‘nost svojevrsnog odvajanja koncep-ta polisemije [kao kontrolirane ili kontroli podlo‘ne pluralnosti zna~enja] odkoncepta koji sam na jednom mjestu nazvao disseminacija [pluralnosti zna~e-nja koju nije mogu}e kontrolirati], a koji odgovara konceptu pisma; (4) diskva-lifikacija ili ograni~enje koncepta ’realnog’ ili ’lingvisti~kog’ konteksta ~ije seteoreti~ko odre|enje i empirijska postavljenost u obzoru pisma otkrivaju kaone{to nemogu}e i nedostatno. (Margins)

Ukoliko je uop}e mogu}e iznijeti neku jednozna~nu definiciju, moglo bi sere}i da pismo u Derridinu smislu nije~e i dokida mogu}nost kona~nog (ali sa-mo kona~nog) kontroliranja igre razlika i mnogostrukosti prisutne u procesuproizvodnje zna~enja ili komunikacije. U procesu dekonstrukcije konvencional-nog ili krnjeg pisma i proizvodnji novog, derridaovskog, koncepta pisma, pojav-ljuje se mre‘a novih koncepata, mre‘a koju, po definiciji, nije mogu}e zatvoriti:

55

diferancija, disseminacija, trag, dodatak, itd. Ta proizvodnja i neprekidno ge-neriranje, ’eruptivno izviranje, novih koncepata doista je nu‘no i neizbje‘no.

Tako stvoreno konceptualno polje nosi nevjerojatan teoreti~ki potencijal iomogu}ava nam da preobli~uju}u sastavnicu (Derridina) pisma skop~amo sdrugim konvencionalnim denominacijama i tako i transformiramo. Mo‘e se,stoga, zamisliti pismo–mi{ljenje, pismo–govor, pismo–pismo, pismo–filozofija, pi-smo–knji‘evnost, pismo–kritika, pismo–~itanje, pismo–slikanje, pa ~ak i pismo–ples, kao u Mimique Stéphanea Mallarméa u kojem se, prema Derridi, svi tioblici pisma me|usobno prepli}u (Dissemination). Mogu}ima postaju i pismo–matematika i pismo–znanost, a Derridaova analiza u zadivljuju}em odjeljkuGramatologije, naslovljenom Algebra: Arcanum and Transparence, preko Des-cartesa i Leibnitza problematiku pisma dovodi u vezu s problematikom mate-mati~kog formalizma. Derrida pokazuje kako je pismo u derridaovskom smisluprisutno i u matemati~koj algebri, dok je, recipro~no, odre|ena ’algebra’ sastav-ni dio pisma u konvencionalnom smislu: ta algebra postaje dio prakse pisma uderridaovskom smislu i njena je aktivna sastavnica.

Dekonstrukcija je, stoga, premi{ljanje odre|enog koncepta ili fenomena —primjerice, pisma (u konvencionalnom zna~enju) — koji se mo‘da doima poz-natim i jednostavnim, ali se zapravo proizvod slo‘enih intelektualnih, lingvi-sti~kih, psiholo{kih ili kulturalnih procesa. Upravo otkrivanje i razmatranjedubljih slojeva takvih procesa, te stvaranje novih koncepata — kao {to je pismo(u derridaovskom smislu) — omogu}ava takva otkri}a i razmatranja.

Uz analiti~ku vrijednost, ta otkri}a, razmatranja i tvorba novih koncepataimaju zna~ajne eti~ke, kulturalne i politi~ke implikacije. Kroz svoja djela Der-rida propituje te implikacije, a njegova filozofska misao neodvojiva je od gole-mog doprinosa brojnim kulturalnim i politi~kim prijeporima na{eg vremena.Eti~ki i politi~ki predmeti njegova istra‘ivanja — demokracija, gostoljubivost,prijateljstvo, odgovornost, oprost i smrtna kazna — te razgovori — poglavito sMarxom, Benjaminom i Levinasom — sna‘no zrcale tu neodvojivost u njego-vim filozofskim zahvatima proteklog deselje}a. Gotovo je nemogu}e precijenitiDerridinu va‘nost za teoriju roda i feminizma, obzirom da je Derrida sna‘noutjecao na cijenjene sljednike kao {to su Luce Irigaray, Hélène Cixous i JuditButler; postkolonijalnu teoriju u sklopu koje je djelo derridaovaca poput Gaya-tri Spivak odigralo presudnu ulogu; te marksisti~ku i post–marksisti~ku misao,gdje su njegove ideje utjecale na autore kao {to su Ernesto Laclau, ChantalMouffe i Frederic Jameson. U prakti~no–politi~kom smislu (ako je takva diobauop}e mogu}a), Derrida je presudno utjecao na rje{avanje problematike apart-heida u Ju‘noj Africi, na Bliskom istoku, u novoj (postsovjetskoj) Europi, tepitanje rata u Iraku (oba rata). Njegova uloga na francuskoj intelektualnoj ipoliti~koj pozornici bila je, dakako, klju~na, {to je Jacques Chirac (ne ba{ de-konstruktivist) iskreno priznao objaviv{i smrt Jacquesa Derride kao smrt mis-litelja koji je ’u svojim djelima... nastojao izna}i slobodu koja le‘i u temelju sva-kog mi{ljenja.’ Derridino djelo sna‘no je utjecalo na na{ svijet, a njegov }e seutjecaj dugo osje}ati. Mi{ljenja sam da razlog tome le‘i u ~injenici da je u svo-

56

jim djelima taj svijet promi{ljao i oblikovao kao svijet postmoderniteta, na {toupu}uju njegovi osobiti kulturalni i politi~ki doprinosi. Oni su, me|utim, neod-vojivi od Derridina mi{ljenja i pisma.

����������� ������������� �����������

Postoje, da se poslu‘im njegovim rje~nikom, brojna ’stjeci{ta’ u Derridinu djelukoja potvr|uju tvrdnju mislilac kulture postmoderniteta te (inverzija se ~iniprimjerenom) postmoderniteta kulture — diferancije postmoderne — koja za-po~inje stjeci{tem ’Strukture, znaka i igre u diskurzu humanisti~kih znanosti’(Writing and Difference). Taj ogled vjerojatno je pokrenuo (i jo{ uvijek odre-|uje) poststrukturalisti~ko, a kroz poststrukturalizam i postmodernisti~ko mi{-ljenje, te uz njih vezane prijepore i proturje~ja. Ironi~no je da je ogled izvornoizlo‘en na engleskom jeziku 1966. godine, na konferenciji pri Sveu~ili{tu JohnsHopkins i objavljen knjizi Structuralist Controversy: The Languages of Criti-cism and the Sciences of Man (prir. Richard Macksey i Eugenio Donato, JohnsHopkins UP, 1969); ironi~no stoga {to je tim ogledom Derrida gotovo samostal-no okon~ao prijepor ili ne toliko prijepor, koliko sam strukturalizam, te zapad-noj filozofiji otvorio obzor poststrukturalizma i postmodernizma. Ogled je odtada ostao neopisiv, da uporabim rije~ kojom je Derrida namijenio ’Heideggero-voj meditaciji’, a koja se s potpunim pravom mo‘e primijeniti i na njegovo djelo(Margins).

Moglo bi se tako|er razmotriti ’stjeci{te — prije nego sumu’ diferancije,stjeci{te, pi{e Derrida, ’onoga {to je krajnje sna‘no upisano u mi{ljenje takoz-vane na{e ’epohe’’ (re~enica koja nije navedena u tekstu objavljenom u Mar-gins of Philosophy). Ta ’epoha’ tako|er je postmoderna ’epoha’ (pri ~emu ter-min rabim kao svojevrsno skra}ivanje, kao {to to Derrida ~ini aludiraju}i naHusserlovu fenomenolo{ku redikciju) i znak postmodernog tipa: stjeci{te prijenego suma. Sama diferancija svakako je jedan od najsna‘nijih postmodernisti~-kih koncepata Jacquesa Derride, poglavito ukoliko je zdru‘imo s disseminaci-jom, {to bi uvijek trebalo ~initi. Kao sastavnice spomenutog stjeci{ta Derridaspominje Friedricha Nietzschea, Ferdinada de Saussurea, Sigmunda Freuda,Emanuela Levinasa i Martina Heideggera, ali i Hegela, Husserla, Georgesa Ba-taillea, te implicitno Jacquesa Lacana i Gillesa Deleuzea. Uz Derridu, svi suoni li~nosti ili, kako bi to rekao Derrida, imena problema {to obilje‘avaju pri-jelaz na{eg mi{ljenja od modernizma prema postmodernizmu i dalje (Of Gra-matology).

Mo‘da, me|utim, taj prijelaz u Derridinu pismu, ali — uz Derridu — iop}enito najbolje zrcali transformacija Hegelova apsolutnog znanja, filozofskeideje koja je zapravo paradigma moderniteta i/kao Prosvjetiteljstva, u nesvedivorazsredi{tenu i disseminativnu vi{estrukost, diferanciju, postmoderne. Ta dife-rancija na mjesto apsolutnog znanja, same mogu}nosti takva znanja, postavljajednu bitno razli~itu ekonomiju, tr‘i{te ili, kako to pi{e Derrida, svojevrsnudra‘bu znanja za koje se onda primaju ponude (Post Card).

57

’Razsredi{tenje’ je jedan od Derridinih najranijih termina koji postao sla-van i potaknuo proturje~ja objavljivanjem ’Structure, Sign, and Play.’ Vrijedisvakako napomenuti kako Derridino razsredi{tenje nije obilje‘eno potpunimizostankom svake sredi{njosti ({to je ~esta zabluda). Obilje‘eno je vi{esredi{-njo{}u, mogu}no{}u pojave brojnih sredi{ta i pozivanja na ovo ili ono sredi{teusljed izostanka onog jednog, apsolutnog sredi{ta prema kojem su sve alterna-tive nu‘no marginalne. Kako stoji u navodu iz neopisivog ’Structure, Sign, andPlay’:

Suo~ena s gubitkom ili nemogu}no{}u prisutnosti odsutnog ishodi{ta, tastrukturalisti~ka krnja neposrednost otkriva se kao otu‘na, negativna, nostal-gi~na, kriva, rousseauisti~ka strana mi{ljenja u igri ~ija bi druga strana bilanietzscheanska afirmacija, odnosno radosna afirmacija igre svijeta i nevinostipostajanja, afirmacija svijeta znakova bez pogre{ke, bez istine i bez izvori{takoje bi se aktivno tuma~ilo. Tim tuma~enjem otkriva se nesre|enost, a ne pukiizostanak sredi{ta. Igra je nesigurna. Ali postoji i sigurna igra: ona koja je ogra-ni~ena na supstituiranje datosti i postoje}ih, prisutnih dijelova. U apsolutnoj ot-vorenosti mogu}nosti i sama afirmacija predaje se geneti~koj neodlu~nosti, se-minalnoj avanturi traga. (Writing and Difference)

Disseminacija se javlja kasnije, postupno, skop~ana — uz Hegela — s Pla-tonom (pharmakon), Stéphaneom Mallarméom (himen i nerazlu~ivost), Laca-nom, Philippeom Sollersom i mnogim drugima. Disseminacija je sastavnicaprocesa diferancije, a Derrida je kad{to nazivlje ’seminalna diferancija’ (Posi-tions). Obje su dio Derridina sklopa me|upovezanih, ali razli~itih niti–rije~i–niti–koncepata — diferancija, disseminacija, trag, dodatak, pismo, itd., s obzi-rom da taj popis, i sam podlo‘an re‘imu diferancije i disseminacije, nema kra-ja, taksonomijskog zavr{etka ili sredi{ta, nekog pojma (mo‘da diferancije) okokojeg bi bio ustrojen. Naime, u takvim uvjetima ne mo‘e postojati ’jedinstvenarije~... jedino pravo ime’ (Margins). Prema Derridi, odnosno njegovu komen-taru odnosa izme|u diferancije i heideggerovske ’razlike’ u sredi{tu koje le‘iHeideggerov koncept ’Bitka’,:

’starija’ od samog Bitka, takva jedna diferancija nema imena u na{em jezi-ku. No mi ’ve} znamo’ da iako je bezimena, ona to nije slu~ajno, nije to stoga{to na{ jezik jo{ nije prona{ao ili usvojio to ime ili stoga {to bismo ju trebalitra‘iti u nekom drugom jeziku, izvan ograni~enog sustava vlastitog jezika. Toje stoga {to za nju uop}e nema imena, ~ak ni imena neke biti ili Bitka, ~ak ni’diferancije’ koja nije ime, koja nije ~isto nominalno jedinstvo i neprestano seizmije{ta u nizu vazda novih razlikovnih supstitucija.

’Za nju nema imena’: tvrdnja koju treba ~itati u svoj njenoj ispraznosti. Tobezimeno nije nerecivi Bitak koje nikakvo ime ne mo‘e dosegnuti. To bezime-no je igra koja omogu}ava u~inak imenovanja, relativno jedinstvene i jezgrovitestrukture koje nazivamo imenima, lan~ane supstitucije imena u sklopu koje je,primjerice, diferancija u~inka imenovanja i sama uhva}ena, upletena, upisana,a pogre{an unos ili pogre{an iznos jo{ uvijek je dio igre, kao funkcija sustava.(Margins).

58

Sukladno tome, ’valjanost motiva diferancije mogla bi ili, to~nije, moralabiti nadi|ena i — ako ve} ne nadomje{tena nekim novim motivom — prepu{-tena lancu kojim zapravo nikad nije ravnala. To se doista i dogodilo ili se uvi-jek ve} dogodilo, ~ak i u trenutku kad je Derrida pisao svoja djela obilje‘enabespo{tednom proliferacijom, disseminacijom imena. ’Valja, stoga, ponoviti’, do-daje on, ’kako to [diferancija] nije teologijski moment’ (tako|er Margine). Od-mak od teologije, pozitivne i negativne, klju~an je za Derridino upisivanje dife-rancije i njegovu misao op}enito, kako ranu, tako i kasnu, unato~ ~injenici dase u njegovim kasnijim djelima teologija javlja kao motiv i predmet razmatra-nja. Taj odmak smje{ta njegovo djelo u obzor materijalizma, iako je u njemu tajdekonstrukcijski materijalizam supostavljen svakom metafizi~kom materijaliz-mu (idealizmu materije, moglo bi se re}i), od Positions do Spectres of Marx(Positions).

U zavr{nim akordima ’Diferancije,’ Derrida pro{iruje i razra|uje nietzsche-anske motive ’Strukture, znaka i igre?:

Vi{e ne}e postojati jedinstvena imena, pa ~ak ni ime Bitka. To moramoprihvatiti bez nostalgije, odnosno izvan okvira mita o nekom ~isto materinjemili o~inskom jeziku, nekoj izgubljenoj domovini mi{ljenja. Upravo suprotno; toje ne{to {to moramo potvrditi u smislu u kojem Nietzsche afirmaciju u igru,kao smijeh ili kakav plesni korak.

Kao rezultat tog smijeha i plesa, kao rezultat te afirmacije strane svakojdijalektici, upitnom postaje druga strana nostalgije, ne{to {to nazivam heideg-gerovskom nadom [nadom u pronala‘enje jedne rije~i, jedinstvene rije~i kojom}e se imenovati bitna narav Bitka]...

Eto {to je u pitanju: sjedinjenje govora i Bitka u jedinstvenoj rije~i, u ne-kom napokon primjerenom imenu. A upravo to pitanje upisano je simuliranuafirmaciju diferancije. Ono poga|a svakog ~lana ove re~enice: ’Bitak / uvijek isvuda / govori / kroz / jezik.’ (Margins)

Izme|u Heideggera i Derride ili Hegelove (dijalektike) i Derride, a sa Niet-zscheom i Derridom, Bezimeno Samuela Becketta pribli‘ava se toj simuliranojafirmaciji diferancije. To je djelo mo‘da jedan od Derridinih knji‘evnih modela,iako ga nikad nije otvoreno razmatrao (Acts of Literature).

Od Lyotarda nadalje, ti derridaovski motivi igraju zna~ajnu ulogu u broj-nim razmatranjima i poku{ajima definiranja postmoderniteta i postmoderniz-ma. Va‘na konceptualna i epistemolo{ka odrednica postmoderne koncept je ne-zadr‘ive i multicentri~ne mno‘nosti, skop~an s razli~itim oblicima nestankaznanja i supostavljen usredi{tenoj piramidi kao sastavnom ili ‘u|enom mo-mentu prosvjetiteljske paradigme (hegelovsko apsolutno znanje), na {to Derri-da ukazuje razmatraju}i motive rake i piramide kod Hegela (’The Pit and thePyramid: Introduction to Hegelian Semiology’ i ’Différance’, Margins).

U uvjetima nepovratnog gubitka ’jedinstvenog svijeta i napokon primjere-nog imena,’ diferancija se obra}a jednoj na~elno beskona~noj igri razlika, sli~-nosti i me|uodnosa u procesu proizvo|enja zna~enja. Kao dio te igre i kao mo-difikacija francuske rije~i ’différer’ (odvratiti) diferancija konotira dinamiku od-

59

stupanja i otklona ili odgode (u izlaganju). Va‘no je, me|utim, napomenuti daDerrida diferanciju i nepojmljivost diferancije zami{lja bitno {ire:

Ono {to je pisano kao diferancija utoliko je plesni korak koji — kroz ne{to{to nije tek puka aktivnost — ’proizvodi’ te otklone, te u~inke razlike. To nezna~i da je diferancija koja proizvodi razlike nekako prije njih, u nekoj jedin-stvenoj i nepromjenjivoj — ne–razlu~ivoj — sada{njosti. Diferancija je ne–puno,ne–puko, strukturirano i razlikovno izvori{te razlika. Ime ’izvori{te’ utoliko jojvi{e nije primjereno... diferancija ozna~ava kretanje prema kojem se jezik ilibilo koji kod, bilo koji referentni sustav, ’historijski’ konstituira kao pletivo ra-zlika. ’Konstituira se’, ’proizveden je’, ’stvoren’, ’kretanje’, ’historijski’, itd.nu‘no valja shvatiti izvan okvira metafizi~kog jezika u sklopu kojeg funkcioni-raju, skupa sa svim implikacijama. (Margins)

Sukladno tome, zdru‘ena sa svojim satelitima i avatarima, diferancija pro-izvodi i odgovorna je za sve nastale posljedice, ’posljedice bez uzroka’ razlikeili identiteta, sli~nosti, odnosnosti i tako dalje ili, kao {to smo vidjeli, posljedicediferancije, posljedice koje nas nagone da upravo diferanciju odredima kao nji-hovu posljedi~nost (Margine). Sama diferancija ostaje, me|utim, posve nedo-stupna — neznatljiva, nepredstavljiva, nepojmljiva, nemisliva i tako dalje (Mar-gins). U isto vrijeme i iz istog razloga ona nikada nije ista i vazda je dissemi-nirana. Dok je, drugim rije~ima, uvijek neznatljiva, nepredstavljiva, nepojmljivaili nemisliva, ona je jednako tako uvijek razli~ita i recipro~na vlastitim u~inci-ma.

Disseminacija denotira dio te igre/plesa vezan uz mno‘nost koja posve iz-mi~e kontroli i koja je uvijek sastavnica djelovanja diferancije kao uvijek raz-li~ite, dio koji se disseminira, kako unutar sebe (odnosno pod vlastitim ime-nom) tako i u vlastite srodnike i avatare. Kao takva, disseminacija je supostav-ljena kontroli podlo‘noj pluralnosti hegelijanskog dijalekti~kog Aufebunga (He-gelov omiljeni termin koji u njema~kom jeziku ima trostruko zna~enje negacije,o~uvanja i nadila‘enja, te je neprevodviv) i analogna je poimanju pluralnosti ilipolisemije u filozofiji, psihoanalizi, lingvistici i drugdje. Name}e se, me|utim, izaklju~ak da diferancija na taj na~in ve} izmje{ta Hegela i podrazumijeva dis-seminaciju, ’seminalnu diferanciju’ (Margins; Positions). Kao {to ka‘e Derrida,’faktor op}enitosti zvan disseminacija ubacio se u otvoreni lanac diferancije,’dodatak’, ’pharmakon’, ’himen’ itd. ’; ima brojna obilje‘ja diferancije i definirase na isti na~in, ali s naglaskom na mno‘nosti u~inaka ili, pak, vi{esredi{njosti.(Positions) Diferancija i disseminacija, kao i njihovi prate}i faktori u Derridinudekostruktivnom polju, zapo~inju dekostrukciju Hegelove dijalektike i hegeli-janske ekonomije apsolutnog znanja. U nastavku stoji:

kad bi postojala definicija diferancije, bila bi to upravo granica, prekid, de-strukcija Hegelova Aufhebunga, gdje god da se javlja. Ulog je golem. Isti~emHegelov Aufhebung, u smislu koji ima u sklopu hegelijanskog diskursa, jer go-tovo da nije potrebno re}i kako bi se dvostruko [trostruko] zna~enje Aufhebun-ga moglo pisati i druga~ije. Otuda i bliskost diferancije svim zahvatima na ra-~un Hegelove dijalekti~ke spekulacije. (Positions)

60

Ovdje nazna~ena razlika (a kad{to i diferancija) izme|u Hegela i hegelija-nizma zahtijeva opse‘no razmatranje, a ulog je doista golem. Mo‘e li se povu}iparalela izme|u Hegelova apsolutnog znanja i diferancije? Mo‘da. Ovako bivjerojatno glasio i Derridin odgovor: Hegel je posljednji filozof knjige i prvi mi-slilac ’pisma’ (Of Gramatology). Iako ’uni{tenje Hegelova Aufhebunga ne trebadovoditi u pitanje’ i treba ga poticati, ’tako ispisana diferancija, iako dubokonaklona hegelijanskom diskursu (i njegovim zna~enjima), do odre|ene mjere nisama ne uspjeva raskinuti s tim diskursom (koji nema nikakvog zna~enja nimogu}nosti); ali [diferancija] mo‘e pokrenuti jednu vrstu infinitezimalnog i ra-dikalnog izmje{tanja [hegelijanskog diskursa]’ (Margine; tako|er Positions). Dopojave djela Glas, to ’izmije{tanje’ protegnulo se na gotovo tisu}u stranica inikada nije dovr{eno. Beskrajnost tog susreta potvr|uje i Derridin navod iz Po-sitions: ’odnos prema Hegelu jo{ uvijek nije posve osvijetljen — to je te‘ak po-sao koji nam velikim dijelom tek predstoji i posao koji je na odre|eni na~inbeskona~an, ako ga mislite provesti iskreno i precizno.’

Isti tip ’duboke naklonosti, a ipak infinitezimalnog i radikalnog izmije{ta-nja’ obilje‘je je Derridina odnosa prema gotovo svim velikim li~nostima kojimase obra}a. Popis je dug, te sam po sebi zrcali odnos — dijelom naklonost, aipak infinitezimalno i radikalno izmije{tanje — izme|u moderniteta i postmo-derniteta, te slo‘enosti Derridina djela i razmjera njegovih dosega. Nepotpunipopis obuhva}ao bi, kronolo{kim redosljedom, Platona, Aristotela, Descartesa,Rousseaua, Kanta, Hegela, Marxa, Freuda, Saussurea, Husserla, Heideggera,Levinasa, Bataillea, Blanchota i Lacana. Ako vas ~udi odsutnost Nietzschea, toje stoga {to je u tom slu~aju te{ko govoriti o izmije{tanju, {to pokazuje Derridi-no obra}anje Nietzscheu (Of Gramatology; Spurs: Nietzsche Style) Knji‘evnostje pak posve druga pri~a i posve nov, duga~ak popis imena.

Derrida je kroz ~itavo svoje djelo neprestano isticao golemu va‘nost hege-lijanskog uloga. Derrida se vra}a Glasu u zavr{nim akordima djela The PostCard: From Socrates to Freud and Beyond. Obra}a se Freudu i Lacanu, te eko-nomiji, politi~koj ekonomiji psihoanalize, {to je tema kojom se Derrida bavio~itav ‘ivot. Jedna od Derridinih najve}ih dosega svakako je osvjetljavanje filo-zofskog zna~aja psihoanaliti~ke ekonomije. No, implikacije Derridina stava skraja The Post Card zapravo su bitno {ire. On pi{e:

Pitanje koje se postavlja — pitanje koje nije samo politi~ko, ali je i poli-ti~ko, pitanje op}e dekonstrukcije... pitanje koje se, dakle, postavlja jest:?

Tko }e kome platiti...?Ili, s obzirom da je stvar ve} otpo~ela, tko je kome platio?Dra‘ba je u tijeku — ve} du‘e vrijeme.Moglo bi se re}i da moje pismo ili ono {to me nagoni da pi{em (pod poj-

mom tekst ovom prilikom mislim na publikacije) utoliko predstavlja tek jednuponudu.

Ponude na dra‘bi na kojoj svi nastoje zauzeti mjesto onog Sa (odnosno Sa-voir absolu, apsolutno znanje upisano u djelo Glas) ili, to~nije, sva mjesta od-jednom, mjesto prodava~a, kupca i voditelja dra‘be. (Post Card)

61

Valja jo{ jednom naglasiti bujanje sredi{ta koja pretendiraju na pozicijucentra, a koje se javlja kao posljedica strukturalnog razsredi{tenja ekonomijeznanja kao dijelom politi~ke ekonomije. Svi mi ve} neko vrijeme sudjelujemo utoj dra‘bi. Ili smo oduvijek sudjelovali? Mo‘da, barem u odre|enoj mjeri, alinikad kao danas, u postmodernom intelektualnom, kulturalnom ili politi~komsvijetu. Derrida nudi (kao {to }e to kasnije sam teleopoieti~ki re}i) filozofskudevizu koja razmatra ili odra‘ava samo stanje, ’postmoderno stanje’, u okvirukojeg se ta ponuda izla‘e. Ta deviza i to propitivanje i sami su odre|eni ’du-bokom naklono{}u, a ipak infinitezimalnim i radikalnim izmije{tanjem’ Hege-lova apsolutnog znanja, dijelom preko Freuda i Lacana. Klju~no je, me|utim,naglasiti kako Derrida mo‘e iznijeti neku ponudu, jednu od mnogih, tradicio-nalnih i radikalnih, modernih i postmodernih itd., pri ~emu se na dra‘bi jo{uvijek nude razli~ite verzije apsolutnog znanja, ako je to uop}e jedina dra‘ba.

Upitno je mo‘e li ijedna takva ponuda uspostaviti dominaciju na tr‘i{tu idra‘bi. Deleuze nas podsje}a da je i filozofija ro|ena na jednoj takvoj agori,tr‘nici demokracije (prve demokracije?) na kojoj je Sokrat ponudio, a Platonkupio, njegovu verziju apsolutnog znanja. Rije~ je o verziji prema kojoj su semjerili svi filozofski, eti~ki, politi~ki i op}enito literarni zahvati. ’Trgovina’ So-krat/Platon u sredi{nja je tema i sredi{nji problem djela Post Card (rije~ je orazglednici koja od Sokrata putuje prema Freudu i dalje), ali su Hegel, Heideg-ger, Freud i Lacan svi dio na{e ekonomije znanja. Derrida tu trgovinu — So-krat govori, Platon pi{e ili obrnuto — upisuje u sredi{te svih odnosa spomenu-tih osoba, ali se popisu mo‘e dodati i druge, poput Kanta, Descartesa i Rous-seaua. Dijelom kao ’postmoderno stanje’, to derridaovsko stanje transformiraznanje na tragu Lyotarove argumentacije u The Postmodern Condition: A Re-port on Knowledge (1979).

Joyce je, tvrdi Derrida, ve} opisao taj novi opseg zahtjeva za preuzimanjemprostora apsolutnog znanja u vlastitoj ’zadivljuju}oj razglednici’, Uliksu, djelukoje Derrida ~itav ‘ivot, pa tako i u The Post Card, neprestano prepisuje (Actsof Literature). ̂ ovjek, me|utim, dolazi u napast da Derridin odlomak iskoristikao svojevrstan opis dra‘be, nalik onoj na samom kraju knjige The Crying ofLot 49 Thomasa Pynchona u kojoj sudjeluje Edipa Maas, ikona knji‘evnog po-stmodernizma.

Tko }e kome platiti? Ili, obzirom da je stvar ve} otpo~ela, tko je kome pla-tio?

���������� ��������������������

Iako u dra‘bi za spomenutu ponudu ili, to~nije, sve postoje}e ponude sudjelu-jemo ve} dugo, dra‘ba je sve samo ne zavr{ena. Izme|u knji‘evnosti i filozofije,od kojih je svaka iznutra podijeljena na knji‘evnost i filozofiju, ’Ulozi su gole-mi.’ Prvi odjeljci — Platonov Fileb, filozofija, s lijeve, te Mallarméov Mimique,knji‘evnost, s desne strane — djela The Double Session najavljuju Glas: IN-

62

TER Platonem and Mallarmatum,’ (u) me|i Platona i Mallarméa, (u) me|i He-gela i Mallarméa ili pak izme|u Hegela i Platona (Dissemination). Svaki odnjih je, kao ime problema, ve} izme|u knji‘evnosti i filozofije, {to vrijedi i zaDerridu.

Politika je nu‘no umetnuta, uvedena u sve te ’iz–me|e’, a brojne utvareMarxa lebde nad knjigom. Kao prostor u kojem se slobodno (pravno, politi~ki ieti~ki) mo‘e re}i sve i bilo {to, knji‘evnosti je bitno skop~ana s kapitalizmomi demokracijom, te s njihovim me|usobnim odnosom (On the Name). ’Vrijemeje i{~a{eno’ (tema koju Derrida, preko Hamleta, obra|uje u Spectres of Marx)ve} po~etkom 1969. godine, kad je Derrida dovr{io izvornu verziju ’The DoubleSession’, nakon iskustva 1968., mo‘da i naji{~a{enije godine druge polovinestolje}a i godine koja je izrazito sna‘no odredila postmodernitet. ’Pari{ko pro-lje}e,’ ’pra{ki kolovoz’ i sovjetska invazija (Prag, u kojem je jednom prilikomuhap{en, odigrao je va‘nu ulogu u Derridinu ‘ivotu, vijetnamski rat, ubojstvoMartina Luthera Kinga, ubojstvo obojice Kennedyja, tako|er su klju~ni doga-|aji (tako|er u zna~enju ne~eg jedinstvenog, pojedinog, koje je Derrida kasnijepripisao toj rije~i). Po~etni akordi djela ’The End of Man’ koje je u listopadu1968. godine predstavljeno u New Yorku kao predavanje, sna‘an je prikaz Der-ridina odgovora na spomenute doga|aje (Margins). Hegel je i ovdje sredi{njatema ogleda koji, me|utim, nikako nije u sukobu s politi~kim trenutkom u ko-jem se zbiva. Hegelova Fenomenologija, pi{e Derrida skupa s Bataillem, ’jezikje rob(ova), odnosno radnik(a)... s lijeva nadesno ili obrnuto, mo‘e je se ~itatikao reakcionarni ili revolucionarni zahvat ili kao i jedno i drugo istodobno’(Writing and Difference).

Odjeljke Glasa mo‘e se ~itati na jednak na~in, s obzirom da svaki odjeljakpresijecaju vazda novi odnosi — izme|u filozofije i knji‘evnosti, knji‘evnosti ipolitike, knji‘evnosti i revolucije, izme|u Hegela i Geneta, izme|u Kanta i He-gela, u Rembrandtovim igrama svjetla i sjene (Glas), izme|u Derride i svih tihimena. (Derrida se Rembrandtu vra}a u Memoirs of the Blind.) Op}enito govo-re}i, Glas je u velikoj — mo‘da (zbog navedenih razloga) i presudnoj — mjeriutjecao na kasnijeg Derridu, iako u njegovim kasnijim djelima ima i drugihutjecaja. U djelu On the left — ili bi, makar politi~ki, trebalo re}i desno iliizme|u lijevog i desnog — promatramo odnos Kanta i Hegala na razini etike,moral i politike. Obojicu (preko Levinasa) gledamo kroz prizmu etike, moralai politike: ’dvije strane kona~no se su~eljavaju (Glas). Na desnoj strani — ili bi,u politi~kom smislu, trebalo re}i lijevoj, obzirom da je rije~ o knji‘evnosti iknji‘evnim djelima — odjeljak je podijeljen na dva dijela. Na lijevoj strani ras-pukline, lijevo od desnog, nalazi se:

Kolosalno prebivali{te: remek–djelo. Za vidjeti je uspravljen, ali istodobnopo~iva u grobnici. (Glas)

’Kolosalno prebivali{te’ istodobno je i sam Univerzum, Bo‘je remek–djelo{to ga je predvidio Kant u svojoj analizi kolosalnog, smje{tenog izme|u, (u)me|u, lijepog i uzvi{enog (a time i izme|u poimanja i razuma), vizija Univer-zuma kao kolosalnog i mo‘da nebrojivog sklopa zvije‘|a. To je jo{ uvijek Gali-

63

leova, te potom Newtonova ’knjiga prirode pisana jezikom matematike,’ {toDerrida nije propustio naglasiti u Of Gramatology. Derrida tom vizijom prim-jereno zatvara svoj ’Parergon’, te ukazuje na Glas i predvi|a The Post Card(Truth in Painting).

Iako bi tu tvrdnju trebalo obrazlo‘iti dugim izletom u suvremenu matema-tiku, znanost i kozmologiju, i iako ju je, da se poslu‘im Derridinim rje~nikom,mogu}e tek telegrafirati, tele–upisati, mi{ljenja sam da je Derrida filozof Uni-verzuma u suvremenom smislu tog pojma. Njegova filozofije zrcali i (~esto im-plicitno) filozofijski promi{lja kretanje od Kopernika do Keplerove HarmoniaMundi do Galileove knjige prirode do Kantova galakti~ke kolosalnosti te, ko-na~no, do post–einsteinovske relativisti~ke kozmologije. Ta kozmologija jo{ uvi-jek rabi jezik matematike, ali taj jezik pretvara u pismo. Sam Univerzum, nje-gov vidljivi i nevidljivi dio, sve vi{e izgleda kao jedna vrsta diferancije, kako nanajve}im, tako i na najmanjim (kvantnim) razinama, poglavito kad se najmanjei najve}e prirodne razine poku{aju sjediniti, {to suvremeni fizi~ari nastoje ~ini-ti. U tom smislu nas suvremena fizika i Derrida dovode do diferancije Univer-zuma — svenemirske diferancije, igre energije i mogu}nosti — diferancije kojasvaki poku{aj govorenja o Univerzumu ~ini nemogu}im. Derrida je, drugim ri-je~ima, promi{ljatelj na{ih materijalnih prebivali{ta (iako on to nikada nije zasebe rekao), jednako koliko je filozof na{ih kulturalnih prebivali{ta. ̂ ovjek do-lazi u napast da tu diferanciju prirode pove‘e s Kantom, a ranije opisanu dife-ranciju politike i kulture s Hegelom. No, ta nikad–jedna diferancija jednako jediferancija u–me|i Kanta i Hegela koliko u–me|i prirode i kulture, ako je su-diti prema djelu ’Structure, Sign, and Play’ kojem se, skupa s Derridom nepre-stano vra}amo, vje~no vra}amo, {to bi Nietzsche (glavni lik ogleda) od nas ihtio.

S desne strane Genetova desnog odjeljka na spomenutom stjeci{tu GlasaGenetov je koncept kona~nog najve}eg (kapitalnog, glavnog, ali istodobno obez-glavljenog) kolosalnog remek–djela {to ga knji‘evnost ~ini pravo–mogu}nim, aliga pravo–mogu}nim ~ini i ugovor {to smo ga mi sami sklopili s ’neobi~nominstitucijom zvanom knji‘evnost’ (Acts of Literature).

Isto vrijedi za djelo Glory u kojem je u budu}em pro{lom vremenu naz-na~ena abeceda ugovora o objavljivanju, ugovora potpisanog s institucijom (obi-telji i gradom), odnosno s pogrebnicima, pogrebnim poduze}em. Kao raskidugovora, ~in knji‘evnosti nije ni{ta drugo doli neporeciva potvrda istog, namargini. ’Postoji knjiga naslovljena Imat }u lijep pogreb.’ Djeluju}i, uvijek ima-mo u vidu lijep pogreb, dostojanstvenu sahranu. Taj }e doga|aj u pravom smi-slu rije~i biti remek–djelo, najve}e [kapitalno, glavno] djelo, uistini najslavnijimoment na{eg ‘ivota. Moja smrt mora biti apoteoza i posve je svejedno jesamli slavu dosegao za ‘ivota ili tek po smrti, sve dok znam da }u biti slavan, abit }u slavan potpi{em li ugovor s pogrebnim poduze}em koje }e zaokru‘itimoju sudbinu, staviti to~ku na i.’ U trenu ’teatarskog obrata [coup]’ u Pogrebu,kad lijes ’klizi’ na odar — ’predo~avanje lijesa’ — prije nego {to }e ga, poput

64

lijesa ’Svete Osmoze’ (fiktivni ekskurs o Zlatnoj legendi — objavljen na talijan-skom) svesti na kutiju {ibica, ’Jeanova smrt udvajala se u drugoj smrti.’ (Glas)

Genet i Derrida mo‘da su mislili (s obzirom da Glas zna~i pogrebna zvo-njava) na Joyceovo Finneganovo bdijenje, pogreb knji‘evnog modernizma i jo{jednu kolosalnu razglednicu koja knjigu apsolutnog znanja zamjenjuje pismomu Derridinu smislu, ba{ kao {to su Glas i The Post Card, a mo‘da i sve Derri-dine knjige, zapravo ’knjige koje nikada nisu bile knjige’, nego kolosalne raz-glednice poslane Sokratu i Freudu i mnogim drugim piscima izme|u i nakonnjih, kao i svima nama.

’Toliko je stvari na nebu i zemlji, Horacio/o kojima tvoja filozofija ni sa-njati ne mo‘e’, na nebu i zemlji, u duhu i tvari, na svjetlu i u tami, u prostorui vremenu. ’Kao stranac, po‘eli im dobrodo{licu,’ mogli bismo re}i s Hamletom(Hamlet, drugi ~in). Rije~ je o dobrodo{lici Derridinoj filozofiji, filozofiji koja se,poput Shakespearove knji‘evnosti, obra}a nepoznanicama i slo‘enostima ‘ivo-ta. U Derridinim djelima Shakespeare se javlja vrlo rijetko, povremeno, tu itamo, ali je njegovo pojavljivanje ~esto presudno, kao u ’My Chances’, gdje Der-rida na putu prema odjeljku ’How malicious is my fortune’ navodi stihove izKralja Leara. ’Kakva tuga i nesre}a... koliko samo ‘alim [Derrida] {to se s to-bom nisam upustio u analizu kralja Leara... kako sam bio naumio’ (My Chan-ces). Vremena nikad dovoljno! Svega nekoliko redaka ni‘e Hamlet }e, glasomDuha iz podzemlja, re}i ’vrijeme je i{~a{eno’. To su, dakako, pravci kojima }enekoliko stolje}a kasnije, u razdoblju kapitalizma, Derrida pri}i na{em vreme-nu u ’Spectres of Marx.’ Ta }e ga tema u politi~kom smislu slijediti do kraja‘ivota, kako u njegovim spisima, tako i u komentarima ~esto tragi~nih doga|a-ja koji su oblikovali i preoblikovali svijet u proteklom desetlje}u. ’Staviti stvarina pravo mjesto’ (’Usude, proklinjem te ~esto/{to me odabra da stvari stavljamna pravo mjesto’): to je jo{ jedna pri~a u kojoj pojmove kao {to su ’pravo’ i’mjesto’ treba dobro premisliti. Mnoge utvare, duhovi Derride, vjerojatno }e za-uvijek biti sudionici tog premi{ljanja u kojem trebamo ’zajedni~ki kora~ati’ sna{im gostima i duhovima. ’Zajedni~ki kora~ati’ su rije~i koje Hamlet upu}ujesvojim bli‘njima, prijateljima, koji ~ekaju da ih povede, kako se pristoji njegovupolo‘aju. Tim rije~ima Shakespeare zavr{ava prizor.

Derrida vi{e nije s nama, ali u diferanciji na{eg svenemirnog svijeta, de-konstrukcija }e se nastaviti pod brojnim imenima i na brojnim poljima, ’ako}emo ‘ivjeti i nastaviti misliti,’ kao {to je to jednom rekao John Keats. Keatsje tako|er u mnogo navrata slavio ’veli~ajni pohod intelekta.’ (Rollins, prir.,Letters). Te{ko da }emo na}i bolji opis za djelo Jacquesa Derridu ili za ono {tonam to djelo omogu}ava — ako nastavimo zajedni~ki misliti.

65

� ������������ �

Derrida, Jacques. Acts of Literature. Ed. Derek Attridge. New York: Routledge,1997. –––. Adieu to Emmanuel Levinas. Trans. Pascale–Anne Brault and MichaelNaas. Stanford: Stanford UP, 1999.

–––. Dissemination. Trans. Barbara Johnson. Chicago: U of Chicago P, 1981.–––. Glas. Trans. John P. Leavey, Jr. and Richard Rand. Lincoln: U of Nebraska

P, 1986.–––. »Living on: Border Lines.« Trans. James Hulbert. Ed. Harold Bloom et al.

Deconstruction and Criticism. New York: Continuum, 1979.–––. Margins of Philosophy. Trans. Alan Bass. Chicago: U of Chicago P, 1982.–––. Memoirs of the Blind: The Self–Portrait and Other Ruins. Trans. Pascale–Anne

Brault and Michael Naas. Chicago: U of Chicago P, 1993.–––. »My Chances/Mes Chances: A Rendezvous with Some Epicurean Stereophonies.«

Eds. Joseph H. Smith and William Kerrigan. Taking Chances: Derrida, Psy-choanalysis and Literature. Baltimore: Johns Hopkins UP, 1984.

–––. Of Grammatology. Trans. Gayatri C. Spivak. Baltimore: Johns Hopkins UP,1974.

–––. On the Name. Ed. Thomas Dutoit. Stanford: Stanford UP, 1995.–––. The Other Heading: Reflections on Today’s Europe. Trans. Pascale–Anne Brault

and Michael Naas. Bloomington: Indiana UP, 1991.–––. Positions. Trans. Alan Bass. Chicago: U of Chicago P, 1981.–––. The Post Card: From Socrates to Freud and Beyond. Trans. Alan Bass. Chicago:

U of Chicago P, 1987.–––. Specters of Marx: The State of the Debt, the Work of Mourning and the

New International. Trans. Peggy Kamuf. New York: Routledge, 1994.–––. Speech and Phenomena, and Other Essays on Husserl’s Theory of Signs.

Trans. David B. Allison. Evanston: Northwestern UP, 1973.–––. Spurs: Nietzsche’s Style. Trans. Barbara Harlow. Chicago: U of Chicago P,

1979.–––. The Truth in Painting. Trans. Geoff Bennington and Ian McLeod. Chicago:

U of Chicago P, 1987.–––. Writing and Difference. Trans. Alan Bass. Chicago: U of Chicago P, 1978.

Preveo s engleskoga VI[ESLAV KIRINI]

66

���������

��������������� �������������Dodiri i raskri‘ja

Dekonstrukcija moderne filozofije ~ini bitni sadr‘aj francuske postmoderneunutar koje se uobi~ajeno smje{taju Jean–Francois Lyotard i Jacques Derrida.Postmoderna je bila rad dekonstrukcije protiv konstrukcija sistemske filozofijes Hegelovim na~elom totalnog ukidanja. »Male pripovijesti«, sklonost fragmen-tima, parabolama protiv majstorskih »velikih pripovijesti« apsolutnoga idealiz-ma i marksizma uspostavile su svojevrsni govor razlike. Pozicija Derride u tomsklopu zacijelo je bila jedinstvena. Takvo mi{ljenje zahtijeva bri‘ni put jezi~nepustolovine »prevo|enja« u novi jezik mi{ljenja kao podarivanja mogu}nosti ra-zlike. U mnogim svojim djelima Derrida je u poku{aju utemeljenja monizma izapostavljanja razlike vidio iskonski grijeh zapadnja~ke filozofije kao logocen-trizma. Zato je cijeli njegov misaoni put izvorno lutanje u krugu filozofijskekritike metafizike. Njegova metoda je stoga odre|ena kao dekonstrucijska kri-tika »logocentrizma«.

Razumjeti tu metodu zna~i istinski razumjeti ~emu je uop}e smjerala post-moderna. Deridijanski krug privr‘enika, epigona i eklektika, prisutan je u go-tovo svim vode}im ~asopisima posve}enim postmodernoj kulturi. Koliko god daje Derrida u nas glasovit po svojim tezama iz druge ruke, nije mogu}e ne kon-statirati da smo ostali na rubu doga|aja kad je u pitanju njegova prava recep-cija, osobito kad je rije~ o prijevodima klju~nih djela na hrvatski.

Jacques Derrida je u klju~nom djelu rane faze naslovljenom programatskiGramatologija razvio postavku da je zapadnja~ka metafizika logocentri~na. Po-laze}i od Platona, ona je uspostavila sustav znakova u kojima je izgovoreni je-zik sustavno nadilazio pisani. Nemogu}nost metajezika s pomo}u kritike umabio je glavni problem Lyotarda u Le Différend. Svi mislioci francuskoga post-rukturalizma (Derrida, Lacan, Althusser, Deleuze, Foucault, Guattari) na odlu-~an su na~in ocrtali postmodernu zahtjevom za radikalnom kritikom filozofije,dru{tva i ideologije kao mo}i metafizi~koga diskursa. Pritom je recepcija Nietz-schea i Heideggera odigrala ulogu zadobivanja duhovnog orijentira za svaku

67

budu}u kritiku. Francuska recepcija Heideggera otpo~ela je jo{ u vrijeme II.svjetskog rata sa Sartreovim antropologijsko–egzistencijalisti~kim ~itanjem Hei-deggerova Sein und Zeita. Sartreov pojam slobodnoga subjekta bio je ponajprijenovo tuma~enje kartezijanskoga cogita. On je slijedio tradiciju njema~ke filozo-fije vi{e negoli francuskog racionalizma. Uvo|enjem Heideggera u analize slo-bode, egzistencije i tjeskobe samstvenoga subjekta otvoreno je podru~je jedneosebujne preradbe Heideggera u druge svrhe. Postmoderno decentriranje sub-jekta u tom sklopu bio je samo druk~iji nastavak one pripovijesti koju je Sartreu L’etre et le néant izveo sa svim neizbje‘nim pote{ko}ama koje su urodile ne-mogu}no{}u jedne egzistencijalisti~ke etike. I premda Derrida sa Sartreom nedijeli to isticanje subjektivnosti slobode, tu apsurdnu metafiziku slobode, ne-mogu}e je zanijekati podrijetlo jedne neosporive tradicije. Uostalom, sam jeDerrida u razgovoru s Henrijem Ronseom 1967. kazao: »Moja istra‘ivanja uop-}e ne bi bila mogu}a bez dovezne to~ke s Heideggerovim pitanjima; prije svegabez onoga {to je Heidegger u~inio razlikovanjem izme|u bitka i bi}a, nazvav{ito onti~ko–ontologijskom diferencijom.«

Gdje su onda granice i razlike izme|u Derride i Heideggera? U ~emu sudodiri i raskri‘ja? Je li spomenuta diferencija mogu}i put spram Derridinepoststrukturalisti~ke kritike Teksta ili kritike logocentrizma? Derrida se u svo-jim radovima, osobito u L’écriture et la différance, poziva na sredi{nji motivHeideggerova mi{ljenja bitka — na ontologijsku diferenciju. U svojem promi{-ljanju biti i zada}e filozofije Heidegger je tematizirao problem odnosa bitka ibi}a, kako ga je razumijevala cijela zapadnja~ka tradicija. To razlikovanje mo‘ese shvatiti kao glavno obilje‘je Heideggerova mi{ljenja. Ontologijska diferencijaje za Heideggera bitan uvjet mogu}nosti metafizike. Temeljna zada}a interpre-tacije bitka kao takvog pokazala se u izradbi vremenitosti bitka. Zato je de-strukcija povijesti ontologije, naspram Hegel–Marxova dijalekti~koga ukidanjafilozofije, trebala otvoriti hermeneuti~ki trag spram niti vodilje pitanja bitka.Smisao bitka bio je razotkriven u vremenskome horizontu bitka.

Derridino razra~unavanje s Heideggerovom misaonom figurom »ontologij-ske diferencije« skicirano je u programatskoj raspravi pod naslovom La diffé-rance. To je klju~ni pojam Derridine dekonstrukcije. Umjetno stvorena rije~ ufrancuskome jeziku trebala je poslu‘iti kao putokaz za kritiku metafizike, aliistodobno i Heideggerove temeljne nakane. U rije~i je bilo sadr‘ano dvoje: ra-zlika i raz–luka, razlu~ivanje ne~eg od ne~eg. Novi pojam predskazao je praksupoststrukturalista da u jezi~noj praksi vide prikrivenu strukturu metafizikemo}i. Michel Foucault izgradio je svoju kriti~ku ontologiju mo}i u radovima opovijesti seksualnosti, institucijama ka‘njavanja i nadziranja te problemu ludi-la. Derrida je po{ao od de Saussurove teorije jezika u razlikovanju izme|u zna-ka i ozna~itelja. U radikalnome misaonom koraku on poima u de Saussurea»sustavnu igru diferencija« kao anarhisti~ko djelo différance. Su–mi{ljeni praje-zik stoga razumije kao pra–pismo. Ono nije historijska ~injenica. Ali kao nu‘naideja prethodi svakoj izgovorenoj rije~i. Bitna razlika izme|u Heideggera i Der-ride pokazuje se izri~ito u mi{ljenju podrijetla jezika. Dok je za Heideggera je-

68

zik uvijek »ku}a bitka« i odre|en maj~inskim, zavi~ajno/nacionalnim obilje‘ji-ma, Derrida se suprotstavlja postavkom o babilonskome kaosu/mahnitosti jezi-ka. Interpretacije su tih stavova danas poznate. Iz njih se mo‘e izvesti da jeHeidegger ve} implicitno iz naravi vlastita mi{ljenja bio ukorijenjen u neko-vrsni »nacionalizam« i da je nu‘no u politi~kome anga‘manu smjerao nacizmu,dok bi Derrida bio, dakako, kozmopolit i privr‘en ideji socijalisti~kog projektapreobrazbe svijeta. No, je li to uop}e odre|uju}e za dodire i raskri‘ja dvajubitnih mislilaca XX. stolje}a? Pravi je zapravo problem u odredbi ontologijsko-ga podrijetla zapadnja~ke metafizike, koju Derrida opravdano kritizira jer jepoput kr{}anstva u njegovoj institucionalnoj verziji ispustila iz vida bitne mo-mente ‘idovske mistike i gnosticizam. Derrida je, dakle, ve} u svojim prvimfilozofijski najdalekose‘nijim radovima postavio to~ku razgrani~enja spramHeideggera. Stoga je i mogao vjerodostojno, ali ne i u rezultatu posve bjeloda-no, stvoriti okvire za jednu radikalnu kritiku Heideggerove destrukcije tradi-cionalne ontologije. Njegov je zaklju~ak bio da je jezi~no–teoretsko decentrira-nje metafizi~kih temeljnih pojmova — bitak, bi}e, supstancija, subjekt, duh itd.— dublje od Heideggerova »temporaliziranja« bitka. Derrida je vjerovao da jesubverzivna snaga différance prevratnija negoli ontologijska diferencija. Svenaknadne interpretacije Derride, do dogmatskih zagovornika »razlike« kao par-tikularizma u feminizmu, gay–pokretima, multikulturalizmu, osobito u Ameri-ci, dr‘ale su tu klju~nu razliku nekovrsnim spoznajnim okvirom vlastita po-litiziranja dekonstrukcije. Dostatno je pro~itati, primjerice, tekstove Peggy Ka-muf ili Stevena Barkera i uvjeriti se koliko je Derrida do‘ivio posve nesuvislihinstrumentalizacija, kao {to je Heidegger u drugom pogledu bio osu|en na pri-svajanje metapoliti~kih stavova nove desnice, {to je posebno bjelodano u ras-pravi o tzv. kulturnome pesimizmu u Njema~koj krajem XX. stolje}a.

Heidegger misli pod »krajem filozofije« zapravo kraj metafizi~ki odre|enepovijesti Zapada. Za njega je bila klju~na metoda destrukcija tradicionalne on-tologije. Pojam destrukcije pretpostavljao je mogu}nost rasklapanja tradicional-noga pojma bitka. Razotkri}e njegove bitne vremenitosti Heidegger je postaviokao misaoni korak spram druk~ijeg odnosa spram tradicije negoli je to bilo na-zo~no u filozofiji njema~kog idealizma i uop}e moderne filozofije (Schelling,Hegel, Marx). Vi{e nije moglo biti rije~ o »napredovanju« kao ukidanju pre-thodnog stadija metafizike, o dijalekti~kom ukidanju filozofije. No, Heideggerovnapor Derrida je proglasio nedostatnim. On je smatrao da Heidegger nijeumaknuo transcendentalizmu, odnosno da Heideggerov »bitak« nije bio ni{tadrugo negoli »transcendentalni ozna~itelj«. Iz toga je proiza{la postavka kakoje zapravo rije~ o uviranju u svojevrsnu vladaju}u »ideologiju zapadnja~ke me-tafizike«, koja se pokazuje u podru~ju jezika. Heidegger, dakako, nije u tomsklopu bio iznimka. Derrida je svoju klju~nu postavku pro{irio na sve vladaju}efilozofijske smjerove u moderni: marksizam kao filozofiju diskursa klasne bor-be, frojdovstvo kao filozofiju seksualnih simptoma i napokon antifrojdovstvopoststrukturalizma kao filozofiju falokratske ideologije. Sve »ideologije« pove-zuje ‘udnja za stvaranjem jedinstvenog, apsolutnog diskursa.

69

Derridina dekonstrukcija za razliku od Heideggerove destrukcije vi{e jeusmjerena na stro‘e oblike pitanja, osobito s obzirom na pitanje jezika. Akonetko govori, kako tvrdi Derrida, mora govoriti jezikom (raz)uma (logosa), paotuda mora opstojati neko tiho podru~je gdje se za~inje de–konstrukcija, ras-takanje primarne mo}i logosa na kojem po~iva sva logika i njezina pravila. Zato su potrebne dvije pretpostavke. Prvo, u dvostrukoj igri dvojnosti (znaka//ozna~itelja), jezik filozofije mora svagda biti ispunjen dvojno{}u u smislu dvoj-nosti i u smislu hipokrizije ili la‘i. Drugo, govore}i subjekt, dekonstruktor, mo-ra se opirati mo}i logosa kao (raz)uma padom u neodredljivu poziciju empiriz-ma, potiru}i razliku izme|u, leibnizovski iskazano, istina ~injenica i istina ra-zuma. To se mo‘e izvr{iti jedino putem i kroz raz–luku/razliku (différance).No, za Heideggera je razlika bila ishod igre vremenitosti. Premda povijest ijezik su–tvore subjekt i poma‘u stvarati okvire za izgradnju sebstva, ono nikadne mo‘e stupiti izvan sebe i sebe do‘ivjeti izvan zadanih okvira povijesti i je-zika. Heidegger je odbacio naivnu predod‘bu o izvanvremenitosti povijesti i je-zika, ili predod‘bu o vje~nosti bitka kao utemeljitelja govora. Bitak je bio bitnoodre|en svojim pokazivanjem u mijeni povijesnih epoha. To nije sporio ni Der-rida. Njegov koncept différance uklju~ivao je dvije stvari: razliku i odvajanje,pri ~emu se potonje odnosilo na odvajanje identiteta i odvajanje u vremenu. Dote je spoznaje Derrida do{ao kritikom Husserlove fenomenologije povijesti.Klju~na to~ka fenomenologije na koju se odnosila Derridina kritika jest ukorije-njenost u sada{njost. Za fenomenologiju Husserla pro{lost je nazo~na samo kaoprisutnost kroz pro{le okamine civilizacija i otuda je odsutna. Budu}nost je na-vje{taj, ali samo u prisutnosti. Tako je Husserl na tragu Aristotela prihvatiokoncepciju vremena samo kao punktualne prisutnosti. Derrida je svoju kritikuHusserla i metafizike prisutnosti izveo s pomo}u Heideggerovih analiza »vul-garne vremenitosti« u Sein und Zeitu.

Za Derridu svijest nikad ne mo‘e prethoditi jeziku kao u Husserla. Aktoriginalnosti, prvotnosti ve} je uvijek drugotnost. Zato se Derrida odri~e trans-cendentalnosti koja bi uspostavila tiraniju Jednoga i Prvotnoga. Analiza jezikana kojoj se temelji cijela nosiva konstrukcija poststrukturalizma pokazala je dase jezik ne mo‘e smatrati tek pukim ozna~iteljem logosa. To je bitni trenutakdekonstruktivnog mi{ljenja, koji upu}uje na stav da se primarnost znaka predozna~iteljem razotkriva samo u praksi pisanja. Derrida vidi odnos izme|u zna-kova kao semiologijski odnos. Grafi~ki znak stoji ovdje za fonemi~ki znak. Onje otuda znak znakova, dok je oralni znak samo znak stvari. Zato je praksapisanja ne{to bitno dodavaju}e. Mnogo je mjesta u Derridinoj Gramatologiji ko-ji argumentiraju te postavke. Pismo, me|utim, ne mo‘e biti podvrgnuto pri-marnosti govora. Ta podvrgnutost rezultat je povijesne (metafizi~ke=logocen-tri~ne) prakse u kojoj se prisutnost kao stalna sada{njost (nunc stans) podme-tala izvornome/iskonskome strujanju vremena. Svaki je stoga znak ozna~iteljkoji ozna~ava nekog drugoga ozna~itelja.

Ideja dodatka zanimljiva je jer na izvorni na~in pokazuje kako Derrida gra-di svoju »filozofiju dekonstrukcije«, koja je na toliko op~injavaju}i na~in

70

poga|ala teoreti~are suvremene knji‘evnosti, a svojim diskurzivnim »pismom«gotovo da je bila i jo{ jest mantra za tzv. neoavangardno hrvatsko pjesni{tvo,koje se ~esto proizvoljno naziva ~ak i »praksom dekonstrukcije Teksta«. Ta po-java nije bila karakteristi~na samo za tragikomi~nu recepciju Derride u Hrvat-skoj, nego je imala planetarne u~inke. No, to je ipak neka druga pri~a. Vratimose »dodatku«.

Ideja podrijetla ili po~etka mo‘e se misliti kao mjesto bez po~etka ili podri-jetla. Derrida je poku{ao to odrediti i znamenovati »dodatkom« ili nadomje-stkom izvorne izvornosti. Izvornost je »deficijentna« zato {to pretpostavlja ne-ku predegzistentnu to~ku u prostoru–vremenu kao »objavu« po~etka. Dodataknije nadomjestak u smislu la‘ne izvornosti. Naprotiv, rije~ je o suvi{ku, ne~emodve} dodanome cjelini izvan toga. Ako je cjelina uistinu cjelovita, pri ~emu seDerrida pribli‘ava hegelovskoj terminologiji totaliteta, ni{ta se cjelini vi{e nemo‘e pridodati. No, ako je dodatak uistinu ne{to a nije ni{ta, tada mora cjelinabiti manjkava, nedostatna. Tu operaciju mi{ljenja Derrida naziva logikom do-datka. U drugom obratu s obzirom na problem vremenitosti, to onda zna~i:prisutnost je samo onda prisutnost (ousia u Aristotela) ako mo‘e pretpostavitiodsutnost od onoga od ~ega se razlikuje. Zato metafizika nije drugo negoli akttog potiranja razlikovanja, nekovrsno popri{te stalne odsutnosti. Izvornost otu-da nikad ne mo‘e biti mi{ljena bez znaka odsutnosti, bez znaka neke pro{lostikoja te‘i apsolutnosti, ali se kroz prisutnost povla~i kao trajna odsutnost. Tekna tim pretpostavkama Derrida je mogao razlikovati izme|u posredovanja pri-sutnosti, kako on definira filozofiju kao metafiziku, i mogu}nosti posredovanjana ne–prisutnosti. Na razini tekstualnosti, svaki je tekst dvostruki tekst. To jefilozofijski razumljeno iz klasi~ne interpretacije hermeneutike kao u‘ivljavanjasubjekta u Drugoga. Drugi tekst nije suprotnost koja se mo‘e prevladati jedin-stvom. On pretpostavlja strategiju dekonstruktivnoga ~itanja razlika. Posredo-vanje na ne–prisutnosti jest, dakle, posredovanje na sebstvu kao Drugome. Sto-ga je svaki metafizi~ki tekst odvojen/razdijeljen od samoga sebe. Tekst je tota-litet razdvajanja i dvostruke igre interpretacije.

Za Derridu je dekonstrukcija metafizike otuda ni{ta drugo negoli kritikalogocentrizma. Metafizika je logika bi}a. Ona je logika prisutnosti u svim obli-cima povijesne »objave«, bez obzira je li posrijedi odre|enje pojmova kao {to suBog, cogito, duh, praksa, igra, libido, volja za mo}. U okvirima hermeneuti~ko-ga kruga klasi~nih tekstova tradicije, dekonstrukcija logosa kao sredi{njeg poj-ma Platonove filozofije zna~i razotkri}e one druge, razlikovne strukture pismai grammé. Stoga se mo‘e kazati da je decentriranje subjekta u bitnom smisludekonstrukcija metafizike prisutnosti. Razra~unavanje s Heideggerovom onto-logijskom diferencijom kulminiralo je s Derridinim stavom kako je Heideggerzapravo jo{ uvijek metafizi~ki orijentirani mislilac. S ironi~nim komentarom onse osvr}e na Heideggerovu »nostalgiju« za imenom bitka, izvornim/iskonskimznamenovanjem »sudbine Zapada«, tvrde}i da je prva pretpostavka dekon-strukcije radikalno razra~unavanje s mitom o maj~inskom–o~inskom karakterujezika. Ta tvrdnja, kako vidjesmo, zauzima vode}e mjesto u suvremenim ko-

71

mentarima o jeziku i ideologiji. Derridu nije te{ko prispodobiti za suvremeneprijepore o odnosu izme|u »zajednice« i »globalizma«, pri ~emu je samorazum-ljivo da zagovara kozmopolitsku ideju svijeta u kojem domovine i nacionalnedr‘ave postaju himere moderne epohe svjetske povijesti. U tome je Derrida biodo kraja misaonog ‘ivota dosljedan. Poput sociologijskih kritika teorija neolibe-ralne globalizacije, osobito razvidnih u tekstovima Ulricha Becka, Derrida jeustrajno mislio svijet kao planetarni doga|aj bitka i vremena koji se suvreme-nom ~ovjeku pokazuje kao horizont njegove epohalne »sudbine«. Stoga bi semoglo kazati da njegovo promi{ljanje ideje Europe ima isto podrijetlo kao i nje-gova dekonstruktivna kritika metafizike. Europa je kozmopolitska sudbina je-zika nade. Ona je duh izricanja babilonske policentri~nosti govora u kojem po-litika prijateljstva i gostoljubivosti nadilazi tragove uskra}ivanja susreta s Dru-gim.

Derridina kritika logocentrizma zapadnja~ke metafizike u neprestanom jedijalogu s Heideggerovim konceptom prebolijevanja (Verwindung) filozofije.Ono {to Heidegger poku{ava prispodobiti mi{ljenjem kraja filozofije i druk~ijezada}e mi{ljenja, pregnantno iznijeto u istoimenom predavanju na kolokvijupod nazivom Kierkegaard vivant iz 1966. godine, uvr{teno u zbirku iz 1969.godine Zur Sache des Denkens na druk~iji je na~in postavio Derrida u esejuKraj ~ovjeka. Poput Foucaulta, Derrida otpo~inje s razmatranjem pojma »mi«.To je naslaga metafizike subjektivnosti, koja je bitno humanisti~ka. Za njega jemi{ljenje kraja ~ovjeka ve} uvijek upisana u metafiziku kao mi{ljenje istine ~o-vjeka. Poznato je da je Heidegger u Pismu o humanizmu postavio u pitanjekoncepciju humanizma kao subjektivizma, iz ~ega je proiza{la radikalna misaoda se mora krenuti korak »preko« dotada{nje ukorijenjenosti ~ovjeka kao sub-jekta povijesti. Namjesto istine ~ovjeka kao bi}a sagledanog iz obzorja njegoveegzistencijalne prirode, Heidegger je iziskivao druk~ije vi|enje »humanizma« izpovijesti samoga bitka. Kraj ~ovjeka, pak, u Derridinu razumijevanju ne zna~ineku kauzalnu formulu dokraj~avanja metafizike, budu}i da on nije~e ideju po-~etka/izvornosti, kako smo ve} pokazali govore}i o zada}i dekonstrukcije. Zatoje za Derridu ideja »kraja« otvoreno zaklju~no pitanje metafizike u kojem dola-zi do izraza mogu}nost da je kraj mo‘da beskrajan. Istu }emo logiku izvodaprona}i u svim njegovim popratnim fragmentima iz osamdesetih godina, a po-najbolje izvedeno u predavanju o apokalipsi na Konferenciji u Cerisyju iz 1980.godine. On se navra}a na kasne Heideggerove spise, na nakanu da se u kru‘-nosti strukture ontologijskoga lutanja razotkrije kako je u »mojem kraju mojpo~etak«.

Derrida se u eseju Kraj ~ovjeka osvr}e na Heideggerovu misao bitka, iska-zuju}i kako kraj pretpostavlja igru telosa i smrti. Tako kraj ~ovjeka mo‘e zna-~iti mi{ljenje bitka, pri ~emu je ~ovjek kraj mi{ljenja bitka. To, me|utim, zarazliku od Heideggera ne zna~i novi po~etak kao uviranje u tradiciju metafizi-ke prije njezina zatvaranja u kru‘nu strukturu vremenitosti kao bilosti, prisut-nosti i budu}nosti, nego jednostavno raspolo‘ivost mogu}nosti dokraj~avanja~ovjeka kao logocentri~noga igra~a povijesti.

72

Derridin stil pisanja u suvremenoj filozofiji ~esto je zadavao pote{ko}e uakademskim krugovima. Nije rijetka zgoda da se na simpozijima o dekonstruk-ciji jo{ uvijek mo‘e ~uti misao kako je posrijedi ipak »literat«, a ne filozof(Ernst Tugendhat). No, to je jo{ uvijek ostatak jednog ressentimenta spramone hegelovske tradicije pisanja, pa nije slu~ajno {to se isto danas doga|a i Pe-teru Sloterdijku. Derrida je morao prona}i primjereni jezik za mi{ljenje koje senije nikad usidrilo u francuskoj tradiciji racionalizma, ali koje je ba{tinilo duheseja u onom montaigneovskome smislu. U posljednjem razgovoru objavljenomu ~asopisu »Magazine Littéraire« s Héléne Cixious, Derrida upu}uje u svojemnezaboravnom stilu razotkri}a jezika i mi{ljenja kako essai na francuskomenije drugo negoli izvedenica od bitne rije~i filozofije uop}e, glagola biti, esse.Biti otuda zna~i biti i pisati (esse est essai). Mnogi interpreti uspore|uju Der-ridu s Nietzscheom. No, ta usporedba ima smisla samo kad je rije~ o ljubavi zafragment. Dok je u prvoga posrijedi poetika aforisti~ke bljeskovitosti, potonjinastoji oko visoko diskurzivne igre s logikom kontradikcija. Derridino je pismopalimpsest »racionalne estetike«. ̂ ak i tamo gdje je naizgled neprohodnost tek-sta zajam~ena pozivanjem na za~udnu interpretaciju tekstova (ili bolje: pitanja)klasike, Derrida pokazuje sklonost rubnome. On propituje poziciju ruba zatoda bi {to je mogu}e vi{e i grafizmom tekstova dokazao da svoje postavke izGramatologije nije shvatio pukim hirom eklekti~na filozofa postmoderne tek-stualnosti. Naprotiv, on to misli radikalno i kad se u jezi~nim paradoksimaigra s apokalipsom, smr}u, krajem, svr{etkom filozofije. Derridino je pismokvaziaforizam. Ono naprosto iziskuje fragment kao {to Platonova filozofija po-trebuje Sokrata i dijaloge. Fragment je za Derridu »strukturalno oslobo|en odbilo kakvog ‘ivog preostatka zna~enja«. U tomu ima nekakve stroge poetskelogike, o kojoj je jo{ sanjao Novalis. Ali ona ne zna~i da bi pisac/filozof imaoneograni~ene mogu}nosti da brblja {to mu god padne na pamet. To je isklju-~eno ve} samom naravi mi{ljenja i hermeneuti~koga ispitivanja klasi~nih tek-stova tradicije. Na pitanje Richarda Beardswortha u interviewu naslovljenomNietzsche and the Machine (Journal of Nietzsche Studies 7/1994) za{to pi{e »ap-solutno bez onog {to se prethodno dogodilo«, bez ne~eg prioritetnog, Derrida jeodgovorio da je to oblik emfaze, paradoksalna logika da se misli (i pi{e) ononemislivo. Ako je za postmodernu prikazivanje neprikazivoga bilo lutanjespram povratka uzvi{enosti u govor arhitekture, filozofije i umjetnosti, Derridaje svojim »pismom razlike« jednoj paradigmi mi{ljenja utisnuo pe~at.

[to preostaje? Ba{ kao i u Heidegegera, koji se toliko opirao da mi{ljenjudade oblik spravljanja i akcionizma, ni{ta osim mi{ljenja nemislivoga. Za{to jejezik babilonski kaos a ne zavi~ajna »ku}a bitka«? U knjizi »eseja« Donner lamort, gdje se bavi iscrpnom analizom pojma smrti, raskrivanja, ideje Europe iapokalipsom u dodiru s ~e{kim hajdegerijanskim misliocem Janom Pato~kom,Derrida je otvorio krug pisma razlike u poku{aju da se misli ono preostalo po-vijesno kao veliki mysterium tremendum. Smrt ~ovjeka i smrt povijesti u kraj-njem susretu sa onim strahotnim napu{taju}e povijesti zahtijeva apokalipsubez kraja. Derrida je otvorio »mogu}nost« da se iz srca same metafizike jo{jednom pro~ita povijest kao apokalipti~ki krug jedinstvenog »dara smrti«. To jejo{ uvijek za nas uskra}ene od smisla povijesti zadatak budu}eg mi{ljenja.

73

����������

Barker, Stephen, »Nietzsche/Derrida, Blanchot/Beckett: Fragmentary Progressions ofthe Unnamable«, Postmodern Culture, 1995., Vol. 6, br. 1

Derrida, Jacques. Margins in Philosophy, Chicago, University of Chicago Press, 1972.Derrida, Jacques, O gramatologiji, Sarajevo, Veselin Masle{a, 1976.Derrida, Jacques, Writings and Difference, Chicago, University of Chicago Press.

1978.Derrida, Jacques,. »Nietzsche and the Machine«, Journal of Nietzsches Studies, 1994.

Vol. 7 — Interview with Richard BeardsworthDerrida, Jacques/Vattimo, Gianni, Die Religion, Edition Suhrkamp, Frankfurt am

Main, 2001.Derrida, Jacques, Dar smrti, Dru{tvo Apokalipsa, Ljubljana, 2004.Heidegger, Martin, Sein und Zeit, Tübingen, Max Niemeyer, 1984.Heidegger, Martin, Zur Sache des Denkens, Tübingen: Max Niemeyer, 1969.Heidegger, Martin, Wegmarken, Frankfurt am Main, Vittorio Klostremann, 1978.Schuster, Joshua, »Death Reckoning in the Thinking of Heidegger, Foucault, and

Derrida«, Other Voices, 1997. Vol. 1 No 1

74

���������

������������ ����(Dnevni~ki pabirci, 7.)

������������ ����������������������

»Zabio sam joj (ga) do bal~aka...« — nikada ne}u napisati kada i ako se prih-vatim porno–fikcije! Dosta sam svoju ma{tu istresao na zaobilazan na~in u tek-stovima okupljenima u »Prijapovom problemu« (promoviranoga u sije~nju2000. g.). Dodu{e, svrab da se (ne)posrednije pravim va‘nim u prvom pripovje-da~kome licu (bez alibija esejiziranja), nikada me nije napu{tao, ali kako znamda nisam nadaren, makar i za skromno isku{avanje u fikcionalnosti (smatramse dovoljno dobrim kriti~arem, da to mogu za sebe re}i i na vrijeme shvatiti!),to sam sli~ne poku{aje ostavio za vlastiti, skriveni u‘itak (pi{em i param!). ̂ i-taju}i posljednjih godina bezbrojne sve{~i}e (uglavnom zbirke kratkih pri~a, alii poneku romanesknih razmaha), s kojima su pripadnici nekih ovda{njih, novi-jih, ne ba{ i sasvim »mladih« generacija, navalili dokazivati kako su veliki je-ba~i (pod alibijem pripovjeda~a, zapravo se pokazuje autor, rastvaraju}i ogrta~svoje skromnosti i sik}u}i na ~itatelje: »vidite, koliki mi je i koliko sam ‘enaopalio!?«...), zapravo mi se i smu~ilo {to sam takovrsnoj hrvatskoj tekstualnostibacio svojevrsnu rukavicu izazova. Ne utvaram sebi previ{e da je moje ironi~nopitanje, upu}eno na ra~un tradicionalne hrvatske knji‘evnosti — »jesu li ikadajebali ovi duhovnici?« — bilo jedinim i/ili najva‘nijim razlogom procvata porno-pisma u Hrvatskoj (nakon 2000. g.) Jasno (mi) je, da je »ne{to jebe‘ljivo« bilou zraku, ali ipak mi se ~ini da je moje pitanje, u kontekstu slo‘eni(ji)h, epohal-nih strujanja (prijevodna literatura sli~ne tematike, razmah erosa u svim sfera-ma medijske kulture i svakida{njega ‘ivota...), palo kao varnica u stog presu-{ene imaginacije. Odjednom je poplava skarednoga iliti vulgarnoga pisma po-stala ne vi{e modom, nego zakonom, tako da neki drugi kriti~ar ne}e za 21.stolje}e (u hrvatskoj knji‘evnosti) mo}i postaviti pitanje o tome jesu li, kako ikoliko su (dobro) — jebali hrvatski duhovnici! Pitanje bi samo moglo biti, ko-liko su dobro opisivali iliti predo~avali ono {to je njihova jeba~ka samohvala(skrivena u njihovim likovima, jer malo koji govori u osobno vlastito ime!). Ti-

75

������������ ������

me dolazim na uvodni citat ovoga dnevni~arenja, jer nema toga u hrvatskojero–porno prozi, a koji se nije podi~io kako »joj ga je zabio... »zarinuo... nabio...gurnuo... {iknuo... do bal~aka« ili do jaja, tako da se ta predod‘ba penetracijedobrano otrcala. Znam, znam, re}i }e se, da je repertoar fraza kojim se mo‘eprikazati jednu takvu akciju naprosto jezi~no oskudan/sku~en, te da nijedanautor naprosto ne mo‘e odoljeti, a da se ne pohvali. Koliko je ta konvencional-nost dotjerana zaista do bal~aka ovom prigodom ilustriram citatom iz jedneknjige prehvaljenoga Michela Houellebecqa. Taj pisac, koji mi, ina~e, dobra-no ide na ‘ivce — progla{avan za »danas najkontroverznijeg svjetskog pisca«(?) — kod nas je previ{e brzo i prenaivno usvojen (no, neka bude, budimo po-modni), premda se u njegovoj »Platformi« (prev. Vlatka Valenti}; izd. Litte-ris, Zagreb, 003.) u opisima kopuliranja mo‘e prona}i ~itav niz kli{eja. Npr. u»Platformi«, str. 212.:

»Ra{irim joj guzove i malo podma‘em pa je kratkim i opreznim ubodimapo~nem jebati u {upak...« (op. I. M.: {upak je zadnji krik najpomodnije spisate-ljske struje i kod nas, koja bez njega uop}e ne mo‘e zamisliti ‘ensko tijelo... alio tom potom!)... »Vi{e se nisam morao truditi: po~ela je pjevuckavo stenjati,{upak joj se otvarao, a ja sam JOJ ZARIO DO BAL^AKA kao da klizim pokosini i neo~ekivano je brzo svr{ila.«

Eh, {to se pjesni~ki jebe u (ovakvoj i sli~noj) prozi. Dobro i osobno mi jepoznata ta »mesarsko–kolja~ka konotacija« u citiranoj prispodobi i u su{tini ne-mam ni{ta protiv nje..., ali, dajte, duhovnici, smislite ve} jednom ne{to i drugobolje (ili, barem, zaobilazite kli{eje). Zapravo, znam s kojom se drugom famoz-nom frazom, ova »do bal~aka« mo‘e usporediti. U pro{lome je stolje}u dugovremena trajala velika ironi~na diskusija, o tome kako se vi{e nikada ne smijenapisati:

»MARKIZA JE IZA[LA U PET SATI«, {to to~no govori tko je i {to je na-pravio u odre|eno vrijeme, ali ta je re~enica bila uzeta kao motto za poba~eni,umorni stil, tako da su je diskutanti — »zabranili«. Zato nikada ne}u napisati»zabio sam joj ga do bal~aka...«, kao {to ra~unam da nitko vi{e ne}e napisatikako je netko iza{ao u pet sati...!

�����������������������������

Osje}am da je »ne{to jebe‘ljivo« u zraku, ali dok listam raskupusane teke, izkojih sam nekidan (da, pod nadnevkom »flashback od 27. svibnja 1979. g.«)prepisivao svoje do sada zatajene anti–re‘imske elukubracije, iz tih mi se tekaneumitnom logikom slu~ajnosti za prste lijepi jedan, ali ne{to raniji, tako|ersvibanjski nadnevak. Kako u‘ivam ovako unatrag odmotavati (pa ne}u, valjda»unaprijed« od–motavati?) svoj ‘ivot (po ve} zapisanoj tezi, da mi je pro{lostbila zanimljivija od sada{njosti), to me ne{to nuka da ga ovdje prepi{em. Rije~je (bila), zapravo, o jednoj anegdoti, ne ba{ urnebesno zanimljivoj, ali baremilustrativnoj za moje onda{nje, trajno raspolo‘enje (ili trajno sranje). Ponekad

76

anegdote bolje do~aravaju duh vremena, nego {to to mo‘e tru}anje s naizgled»kriti~ko–politi~kih« pozicija. Dakle, prije nego {to se dadem uvu}i u »ne{tojebe‘ljivo« (po~etkom lipnja 004.), jedan kratki:

������������������������ !"����

Festival Miroslava Krle‘e i Augusta Cesarca, s referatima, trajao je u »In-tercontiju« od 15. do 18. svibnja: »Djelo M. Krle‘e i A. Cesarca i problemi knji-‘evnosti od Oktobarske revolucije do danas«. Nizanje fraza i neumjerenogaulagivanja zaista je moglo i}i na ‘ivce. U finom ambijentu »Intercontija«, u ko-je ni {a~ica na{ih pisaca, ni onih ne{to sudionika sa strane (uglavnom prevodi-laca), nikako nisu pasovali, odr‘avala se ta literarna komemoracija, frazerskibez imalo mjere i stida.

Vrhunac ki~eraja dogodio se na »primanju« u Dvercima, na koje je doma-}in, predsjednik Skup{tine grada, Ivo Latin — najprije zakasnio (!?), a onda uproslovu pokazao da ba{ ne zna to~no o ~emu je i kome je rije~. Nakon koje-kakvih govorancija, kao odjavna {pica za~ule su se rije~i Mice Slavi~eka, no-vog predsjednika DKH (u plavom kaputi}u/sakou, s ko{uljom izra|enom od~ipkaste podsuknje, s crvenom, samtenom leptir ma{nom, ali i prekratkim,zgu‘vanim i prljavim hla~ama i izga‘enim cipelama), koji je nekako promrsioda »mi«, na kraju jo{ jednom zahvaljujemo drugu... »na UZURPACIJI ovogprostora...« To je ta servilnost hrvatskih pisaca — prema svim i kojekakvim»strukturama«, od koje me je uvijek podilazila jeza — koji ne znaju i ne videda su dr‘avne prostorije JAVNO I SVEOP]E DOBRO, otvoreno upotrebi svihgra|ana. Usprkos tome {to nalikuju »ma{ni« na bombonijeri Staroga grada,Dverci su kolodvor kroz koji — na svim mogu}im primanjima — ravnopravnoi neprekidno, bez kompleksa desetlje}ima prolaze stotine i hiljade ~lanova raz-noraznih delegacija, uop}e ne znaju}i da i{ta »uzurpiraju« kao {to veli na{ Mi-cek. A predsjednik Gradske skup{tine tu je prometnik, tek pla}eni ~inovnikgrada, koji po du‘nosti otaljava pozdrave, a zapravo se — dosa|uje. Taman po-sla, da mu jo{ treba na ne~emu »zahvaljivati«. Samo hrvatska literarna bijedamo‘e tako nisko pasti.

No, koliko je god to~no, da kroz te prostorije ravnopravno prolaze najra-zli~itije delegacije — od pionira do penzionera, od sporta{a do sekta{a, od pa-raliti~ara do politi~ara — ipak se po nivou serviranja odmah vidi i zna tkospada u koju kategoriju »~a{}avanja«. Kad je zaredao balet konobara s plad-njevima — pod budnim okom {efice protokola (ili {to li ve}?), jedne fe{ ‘ene,koje su se kao o{troga aparat~ika ina~e mnogi bojali, a kako je se sje}am izdavnijih vremena, to povremeno pogledavam u njenome smjeru, ali ona meprezirno izbjegava, {to }e re}i da sam joj, o~ito, ostao u nezaboravnome sje}a-nju (mislim da sam doti~nu osobu iliti M. J.–i}, u ovim zapisima ve} spomi-njao; listam unatrag, pa da: pod nadnevkom od 2./3. velja~e 004.) — odmah mise ukazalo da ovo spisateljsko dru{tvo spada u najni‘i rang »primanja«. Nai-me, na pladnjevima, {to su nam ih stavljali pod nosove, ko~ili su se tek bijedni,

77

presu{eni kanapei sa salamom. Prvu sam ponudu otklonio s rije~ima: »Hvala,salamu ne jedem ni doma...«, {to su istrenirane konobarske (»konobar«?) u{iregistrirale (»k vragu«, pomislio sam, »da to nije isti kod kojega sam, jednom,tra‘io — »knjigu ‘albe?«) Kako mi nijedan drugi (konobar) vi{e nije ni blizuprilazio, mora biti da je informacija (o tipu koji bi mogao biti problem) ve}proslije|ena. Preostalo sam vrijeme, u slu~ajnom dru{tvancu, trtljao jednu teistu temu, o~ekuju}i sumi{ljenike, ali od takvih nije bilo ni korova, a ponajma-nje govora.

»Kakvoga je ranga ovo primanje? Je li pisci ovo zaslu‘uju? Sramota! Ovoje najjeftinije mogu}e poslu‘enje, tek toliko da se odradi formalnost. Zapravo,ovo ba{ i jest PRAVO PRIMANJE: nije rije~ o kiksu protokola, ve} o namjernojuvredi. Pisci moraju vidjeti tko su i {to su, koliko su bezna~ajni... Psa na lancutreba dr‘ati gladnim... Udri pisca, pusti vuka...«

I onda, nekome za drugim stolom, dok prilazi sa stolicom u ruci, svoju »ba-tudu« dobacuje Marijan Matkovi}:

»No, kako se ti osje}a{ u ovom glembajevskom interijeru?«Rastapaju}i se od vlastite servilne duhovitosti, kao putar na suncu (misle}i

da je stra{no ironi~an pred Latinom!), on ponavlja taj isti »{tos« i u smjerumoga dru{tvanca. Njegovom poznatom, kre{tavome glasu i neumjesnome kon-tekstualiziranju ’glembajev{tine’ ne mogu odoljeti, a da ne repliciram:

»Glembajevski interijer, ali proleterski menu!«U zgro‘enoj ti{ini, javio se Latin:»Oh, onda }emo morati Mandi}a uzeti za {efa kuhinje!?!«»Ne, nego za {efa financija i ovda{njega protokola!«»Lako bi bilo tako«, pomirljivo zaklju~uje Latin.I sve u svemu — ki~eraj, dobro je, samo, {to sam jo{ od ru~ka imao proljev,

pa sam se mogao olak{avati u maju{nome WC–u u Dvercima, u kojima je tadajo{ bila instalirana i upotrebljavana vjerojatno najljep{a secesijska {koljka, uop-}e (posljednja vlasnica te pala~e, barunica Klotilda Buratti ro|ena Vranycza-ni–Dobrinovi}, o~ito je vodila ra~una o mjestu na koje posjeda svoju starku).

#���������������������������$����%����������

Ono {to je bilo »jebe‘ljivo u zraku« ovih se dana moglo svima o~itovati koji su»umre‘eni« (ili, koji su, na neki drugi na~in, mogli do}i do kompromitiraju}egamaterijala), a rije~ je (bila), naprosto, o snimci jeba~ine jedne na{e poznateestradne zvijezde (S. V.–i}), snimci koja je neznano kako procurila do mnogihnadra‘enih o~iju. Podigli su veliku graju, svi vrapci u Zelengaju — rekao jeodavno jedan na{ veliki pjesnik (za malene). Dok se mnogi zgra‘aju i raspre-daju o moralu, meni je o~itije, kako je ne{to drugo posrijedi: tjerali moral —istjerali inFernet. Kako sam se i sam nekidan pitao »Je li do{lo neko takvovrijeme, da nas vi{e ni{ta ne mo‘e iznenaditi?« (pod nadnevkom od 29. travnja004. g.), sada vidim da sam bio podosta naivan, kao da se uvijek ne mo‘e pasti

78

— jo{ ni‘e! Dakako, sada sam daleko od toga da se zbunjujem »saznanjem«kako se i jedna seksi–‘ena voli jebati, ali vi{e i prije od toga stalo mi je prok-ljuviti ono {to je u ~itavoj ovoj »aferi« do sada — propu{teno!

*

Htjeli ste Internet? Pa, ima(j)te ga! Sada, kad se i kod nas ozbiljio kao »In-ternet« — {to mu je odavno ina~ica od milja — sada ga se zaobilazi, premdaje u njemu izvor svih problema. Rije~ je o pojavi intimnih fotografija jedne na{eslavne estradne osobe, a koje su se mimo njena znanja i privole nekidan po~ela{iriti posredovanjem doti~ne »Paklene mre‘e«. Svi znaju o kojem je skandalurije~, pa ga ne moram podrobnije ra{~lanjivati. No, zanima me jedno: da su teiste ili sli~ne fotografije (»skinute« s nekog filmi}a) bile ponu|ene na{im novi-nama, pretpostavljam da bi ih neke bile prihvatile zdu{no, neke s oklijevanjemi/ili cenzuriranjem, a neke bi ih odbile. Internetu–infernetu, me|utim, sve je do-brodo{lo, jer je on najrasprostranjeniji, pa je u no}i kad su doti~ne fotografije»dignute« na stanovite stranice, ka‘u, bila op}a navala i masovni »posjet«. Eto,{to radi dokono sveop}e, pa i hrvatsko pu~anstvo: samo vreba kako bi ugrabiloprigodu svome bli‘njemu (bli‘njoj) — zaviriti u spava}u sobu. Nemaju}i pa-metnija posla to se pu~anstvo najprije (masturbatorski) izdovoljilo nad slikamatu|ega seksa, a onda je udarilo u moralisti~ku dreku. Premda smo svi, odavno,do grla u ero–porno dreku — {to je sama bit ove civilizacije — jedan je slu~ajpovrede tu|e intimnosti postao klju~nim pitanjem i za novinarsku struku i ~akza gra|anske udruge.

Dobro, zaista je rije~ o kr{enju granica privatnoga posjeda, ali to je slu~ajza policiju i za kriminalisti~ku istragu. Kako kra|a do nekidan nije (bila) pri-javljena, ne{to je nejasno u sveop}emu izmotavanju: nepoznat netko navodno jena nekakav »internetski portal« dostavio sporne fotografije, a kako urednici»{tite« svoj izvor, pri~a se dalje ne odmotava. Rije~ je o snimkama s ku}nogafilmi}a, koji je otu|en iz »privatne kolekcije«, pa je trag vi{e nego jasan (barempo mi{ljenju ove policijski neupu}ene malenkosti). Ne}u sada spekulirati za{tonetko i/ili bilo tko, stvara o sebi takva svjedo~anstva, jer je ~ovje~anstvo, jo{ odpronalaska fotografije, pa do dana{njih svih mogu}ih audio–video na~ina prav-ljenja ~ulnih zapisa, ni~ice palo pred ~arima tehnike. Voajerstvo i ekshibicioni-zam — a {to je bilo prije, treba pitati koko{ i jaje — postali su relativno »nor-malni« na~ini supostojanja u ovoj (marketin{ki) razgoli}enoj civilizaciji. Takvase svjedo~anstva ostavljaju ili za vlastitu naknadnu nasladu (kao »dokumenta-cija« pro{lih »postignu}a«) ili za kori{tenje u daljnjoj komunikaciji, ali u bilokojem slu~aju ne ostavljaju se — na dohvat ruku! Te{ko da je neka sprema~ica(»bedinerica«) mogla slu~ajno sa stola u dnevnoj ili spava}oj sobi samo tako (ilipotpla}ena, na ne~iji nagovor) pokupiti dragocjenu kazetu. Ako je ve} bila ~u-vana pod klju~em, onda je rije~ o provali (ali najprije u stan, pa onda u neka-kav sef!), koju }e valjda policija istra‘iti? Prethodno je doti~ni lopov morao zna-ti za postojanje, navodno kompromitiraju}e (!?) kazete, pa se tek onda usuditi

79

punuditi je uvijek raspolo‘enome i dostupnome — »Infernetu«. Svi se ve} sla-‘u, da snimci seksualnoga odnosa dvoje odraslih, koji su se oko toga dogovorili,nemaju nikakav pe~at skarednosti. Sve je to ionako odavno dostupno na gotovosvim razinama na{e porno–civilizacije (ovo je »porno« samo tehni~ka, a ne vri-jednosna oznaka), pa se nitko (?) nema ra{ta zgra‘ati. Tako je ~ak iz MUP–are~eno (»Vjesnik«, 2. lipnja o. g.), »kako se u konkretnom slu~aju ne radi okaznenom djelu koje se progoni po slu‘benoj du‘nosti« (osim, valjda, ako jerije~ o provali i o kra|i!?).

Mogu}e je, samo, zgra‘ati se nad »mre‘om« koja je napokon pokazala za{toi ~emu postoji: objavili su i doti~ne fotografije, jer su »‘eljeli pove}ati posje}e-nost« svoje stranice, a »takvim se materijalima to najbolje mo‘e u~initi«! Krugse tako zatvara: mre‘a postoji da bi hvatala {to ve}i broj mu{ica — koje lovesenzacije, ne znaju}i da su same lovljene — a to je onda razlog zbog kojega ipostoji! Internet ionako nema drugoga smisla, ve} da uga|anjem ljudskoj lije-nosti provocira ono najni‘e {to se roji u ljudskoj du{i. To je, dakako, neodgo-vorno, jer nestaje u virtualnom prostoru (ukoliko nije na vrijeme preneseno na»~vrsti« materijal), a preostalo moralno pitanje pretvorit }e se u jo{ jedno tam-buranje u prazno. Naime, ukoliko »o{te}ena« stran(k)a ne podnese odgovara-ju}e prijave i ne zatra‘i pokretanje kaznenoga postupka protiv (nepoznata?)po~initelja, svi koji su se u ovome trenutku za nju zauzeli ostat }e — pokisli!Tjerali lisicu, a istjerali — »Infernet«! Pa, sami smo to tra‘ili i uo~avam kakosmo ponosni {to smo informatizirano dru{tvo. Znam dobro, da }e ra~unalniovisnici — koji misle da ra~unalo umjesto njih misli! — s pravom predbaciti,da se na mre‘i ne pojavljuje i ne otkriva ni{ta vi{e i ni{ta skandaloznije odonoga {to ve} postoji u konvencionalnoj tekstualnosti (pismenosti). Takvi se sa-mo hvastaju brzinom kojom se {iri na{a i njihova niskost, te dostupno{}u kojutekst nikada nije imao, ali to je samo tehnolo{ka dosjetka. Umno‘iti neke»kompromitiraju}e« fotografije u deset tisu}a primjeraka i razaslati ih po{tom,naravno da bi bio te‘i posao, nego staviti ih na mre‘u, ali bi za policiju bioutoliko lak{i. Upravo takvo mimoila‘enje policije jeste ono {to omogu}ava»Infernet«, koji svaku svoju podvalu otpisuje na ra~un (navodno?) »dobrih«strana svoje tehnologije. Doti~ne su fotografije, ka‘u, tek nakratko bile vidljivei dostupne u ovda{njem virtualnome prostoru, a kako su nakon nekih inter-vencija povu~ene, ponovno }e biti — pojeo vuk magare i nikom ni{ta. Vraga,nikome ni{ta, kad mre‘a o(p)staje do neke druge i nove prilike: htjeli ste Inter-net? Pa, ima(j)te ga!

*

Danima, tako, traje sveop}a nadra‘enost golotinjom i pozama ove na{e, zaistavrlo seksi zvjezdice. Branim se, kako znam i umijem da ne odgovaram na bez-brojne telefonske upite iz raznih redakcija (da, »{to ja mislim o svemu?), jer mise ne da mukte sudjelovati. Ponovno sam ostao »slamnati udovac«, jer je S.–a

80

s prijateljicom odletjela na Bra~, da malo okusi more, kad ionako, za sada, ne-mamo nikakvih planova za ljeto. Sve {to mogu re}i je, naprosto:

Nisam gledao, ~asna rije~. Koga, {to? Pa, nju i njega na onome filmi}u, kojije u proteklih 11 dana zapalio i totalno uzbudio Hrvatsku, pa i {ire (porno–filisvih ex Yu–zemalja ujedinili su se u voajersko–masturbatorskome uzbu|enju,{to je ipak bolje nego da nas ujedinjuje morbidna pornografija nasilja). Kako neposjedujem ra~unalo, tako nemam ni uvida u Internet (iliti »Infernet«), a niko-me drugome nisam virio preko ramena i tra‘io da mi doti~ni filmi} poka‘ubilo u privatnome stanu ili na kojem okupljali{tu (kao {to su ga mnogi, navod-no, zajedni~ki gledali po redakcijama, kafi}ima i ~ak u Saboru!). Naime, kadbih stjecajem okolnosti, u nekome dru{tvenome kontaktu, do{ao u doticaj sprotagonistikinjom doti~noga filmi}a, bilo bi mi — neugodno (dok s »pravom«porno glumicom, koja svoj posao radi otvoreno i za novac, ne bih imao takvekomplekse). Radije sam proteklih jedanaest dana pratio malne sve {to je biloobjavljivano o njenom jedanaestminutnome filmi}u (nesumnjivo otu|enome, asada se dokazuje, zahvaljuju}i njenoj »informati~koj nepismenosti«; u »Nacio-nalu« od 8. lipnja). Ova brojka — naime 11 minuta — podsje}ala me je nane{to (sigurno ne na 11. rujna) i tek kada sam dao zadatak ra~unalu kojeimam u glavi, da mi pretra‘i memoriju sje}anja ubrzo mi se na unutra{njemzaslonu pojavio odgovor: pa, »Jedanaest minuta« je naslov najnovije knjige raz-gla{enoga ki~–romansijera Paula Coelhoa, koja je nedavno objavljena u hrvat-skome prijevodu (s portugalskoga prevela Tanja Tarbuk; V. B. Z.; Zagreb,2004.). Nije vrag da bestseleri tako brzo padaju u zaborav, kad se nikome dru-gome nije jo{ upalila svje}ica, premda ne bi bilo fer uspore|ivati Coelhovu »ju-nakinju« s protagonistkinjom na{ega u‘arenoga filmi}a, a jedino je intrigantnaova broj~ana koincidencija. U Coelhovu (ina~e, ne ba{ vrijednome) romanu, sta-novita Marija, prostitutka iz Brazila na privremenome radu u [vicarskoj (a au-tor se di~i kako je mnoge podatke crpio i dobio iz prve ruke i iz pravih ustiju!),nakon mnogih iskustava s mu{karcima, ~ak s ~u|enjem ustanovljuje koliko se~itava ‘ivota mnogo buke di‘e zbog seksa, da bi sve zavr{ilo u kratkome roku.

»Te no}i? O Marijo, sada pretjeruje{. Zapravo se radi o ~etrdeset pet minu-ta, a kad izbacimo skidanje odje}e, poneko la‘no milovanje, razgovor o nekimo~itim stvarima, skratit }e se to vrijeme na jedanaest minuta samoga seksa.

Jedanaest minuta. Svijet se vrti oko ne~ega {to traje tek jedanaest minu-ta... (...) Sve to zbog jedanaest minuta na dan? Nije mogu}e.« (str. 79–80.)

Mogu}e je, mogu}e, jer je ve} milijun puta utvr|eno i dokazano kako su sviljudi isti i jednaki u svemu, samo {to im se fizionomije razlikuju (porno indu-strija ‘ivi samo od novih lica, a organi su zamjenjivi i razmjenjivi). Dakako, tuminuta‘nu koincidenciju navodim samo kao kuriozitet (bez ikakvih uspored-bi!), jer sam pro~itao da su se neki, u dru{tvima, ~ak ~udili: »Je li ovo ubrzanasnimka? Zar jedanaest minuta stvarno toliko traje?« (u »Vjesniku«, 5. lipnja).No, tih jedanaest minuta koji su proteklih jedanaest dana nadra‘ivali Hrvatskusamo su tehni~ko pitanje, ali nitko se ne mo‘e domisliti rje{enju (budu}i da sesvi manje vi{e sla‘u, kako je ovo kolektivno silovanje jedne ‘ene, makar i na

81

virtualan na~in, do sada najni‘i mogu}i prag sveop}e moralne degradacije).Glupo je, samo, {to u toj slo‘nosti mnogi otkrivaju svoje ~u|enje pred o~itova-nom masovnom farizej{tinom, pa se naklapa ne{to o tome kako je hrvatski, na-vodno kr{}anski/katoli~ki puk razotkrio ponor svoje du{e. Samo se naivci mogunad time zgra‘ati, naime takvi koji nisu spoznali {to cinici oduvijek govore, tj.da je ~ovjek kao bi}e, pola an|eo, a pola — svinja (taj je omjer lako variratiprema jednom ili drugom ekstremu). Jer, ako smo stvoreni po Duhu, naprav-ljeni smo od — praha, pa je odavno poznato da u nama prevladava sad jedno,sada drugo (an|eo i/ili svinja). Nikakva vjera nema s time veze, niti }e»nadgradnja« ikada nadvladati »bazu«, pa oni koji su se nasla|ivali snimkomtu|ega sno{aja mogu samo oti}i na ispovijed (i bit }e im — opro{teno).

Jer, svatko je od nas pomalo »virko«, sladogle|a iliti voajer, a tko nikadanije virkao bli‘nju svoju neka se prvi baci kamenom. To bi trebalo biti ranadje~ja radoznalost i upu}ivanje u zabranjene stvari, koje valja i‘ivjeti do krajapuberteta (koji kod nekih traje dulje nego {to je propisano). No, kad god se,recimo kao kriti~ari, zgra‘amo nad nekim djetinjim sadr‘ajem, onda nas po-u~avaju kako ne smijemo biti suvi{e strogi i pretjerano odrasli, ve} moramo usebi sa~uvati ne{to i djetinje. A, {to onda, ako je to {to smo kao to »djetinje«,sa~uvali u nama — upravo voajerski nagon? Je li nas to opravdava? Mo‘da,dok ga dr‘imo pod kontrolom i u strogoj intimi, ali problem postaje opasankad se voajer zove »Viper« iliti zmija ljutica, guja, koju grijemo u njedrima.Tehnolo{ki upu}eni i opskrbljeni, tek su takvi »voajeri« mogli zadovoljiti ma-sovnu pohotu, unose}i deziluziju u sve misle}e osobe. Koliko sam pro~itao, nakraju svojih komentara svi ostaju rezignirani (kao @. Kusti} u »Jutarnjem li-stu«, 8. lipnja i M. Jergovi} u »Globusu«, 11. lipnja), jer se demon tehnologijeoteo nadzoru i sada divlja. A, {to bi bilo kad bi neki lu|ak (me|u kakve seubrajam) predlo‘io da se Internet naprosto — ukine!? Vratimo dijete materi, tj.tamo gdje je poniknulo, u krilo policijsko–vojno–agenturnih organizacija za kojeje i za~eto. Da, »mre‘a« je kopile policijskog duha i nadzorni~koga njuha, smi{-ljena za nadzor nad sveukupnim ljudstvom, a gre{kom se otela iz roditeljskesredine i ba~ena kao igra~ka u ruke obi~noga svijeta. Sada, kad vidimo kakodivlja, uzalud je isticati i neke njene, navodno korisne strane, ve} je prije po-trebno biti priseban i zlo}udno ~udovi{te naprosto — eutanazirati!

&���'(�����(������������������������������

I dok se, tako, nadra‘ena ma{ta masturbatorske »javnosti« mota oko plota, sjedne strane na{u zvjezdicu smatraju}i »nevinom ‘rtvom« (?), a s druge »obi~-nom radodajkom«, koja je sama sebi sve skrivila, evo ti, gle, nje, kako se pojav-ljuje 5. lipnja na ekranu HTV 1, kako bi se dala intervjuirati. Dok je voditeljnje‘no i su}utno propitkuje — »pa, daj, nije nitko umro«, ona mu vje{to i sa-moironi~no poantira — bio bih u jednom trenu sigurno pao s fotelje, da me sboka nije pridr‘avao Don Cico (koji je upravo gurao nju{kicu u tanjur s mo-jom sama~kom, ali ionako najdra‘om ve~erom: nekoliko grumena tvrdoga sira

82

»Grana Padano«, za~injenih ‘licom »Aceto balsamico«, uz prismok kukuruznakruha i uz natakanje nekoga plavca). Ka‘em, Don Cico mi je davao potporu,da se ne sru{im od smijeha, kad je intervjuirana »‘rtva« samoskrivljena por-ni}a, hladnokrvno izjavila:

»Ja to nisam — gledala!«Pa, gdje bi ona, sirotica? Nije dovoljno {to je »to« radila, nego se sada o~e-

kuje i pretpostavlja da bi ona »to gledala? No, oni koji su »to« gledali, pre-pri~avaju i opisuju (po hodnicima i u novinama) da se u svim jeba~kim pozamapona{ala posve samosvjesno, toliko da se na kraju ~ak i nasmije{ila u kamerui domahnula... (kome, mogu}im, budu}im gledateljima ili sebi samoj...?). U»pravim« porni}ima, redatelji i/ili kojekakvi manipulatori iza scene tako|er pri-moravaju svoje »glumice« da se u posljednjem kadru — izravno nasmije{e alizna se kome (tj. gledateljima koji su upravo konzumirali njihovu kazetu!). Je-dino, {to nisam nigdje na{ao opisano (da se gospoda, ogovaratelji, mo‘da negade?), jeste podatak vidi li se u ovome na{em »doma}em« i »za po ku}i« i za»osobnu upotrebu u starosti« filmi}u ~isto i doslovno ejakulacija? Pravilo jetvrdoga porni}a da finalno i{trcavanje mora biti demonstrativno i u prosje~-nome broju slu~ajeva obavlja se na grudima (sisama), na debelome mesu (gu-zicama, ako ih svr{avanje zatekne u toj pozi), po trbuhu (u zadnjem trenutkubrzoga izvla~enja), ali u najboljim slu~ajevima (kad su mu{karci dobro istreni-rani, tj. dovoljno drogom anestezirani ili od dugih i ponovljenih jeba~ina napro-sto otupjeli) ejakulira se — na lice! U »dominantnoj pozi« — jer, poznato je,kako je »svaki mu{karac diktator dok mu je erigiran iliti nadignut«!! — jeba~koji je dovr{io svoj posao stoji raskre~en, dok mu poslovna kolegica kle~i me|unogama, pa ili zajedno, (ili on sam ili ona) sama, privode kurac njegovome »tri-jumfu«. I{trcaji se obilno cijede s lica dojebane partnerice, a iz njenih se ustijurazlijeva masa guste sperme (koju maheri — porno filma{i znaju zamjenjivatika{om, prethodno natrpanom u usta glumice, budu}i da porno jeba~i moraju iu tom pogledu biti obdareni), kapljice upadaju u o~i, ali lice se svejednako smi-je{i, jer sve je obavljeno na sveop}e zadovoljstvo. Eto, taj mi »podatak« nedosta-je u opisivanju ovoga filmi}a, ali kad je protagonist ve} izdr‘ao jedanaest minu-ta, mo‘e se pretpostaviti da je bio i primoran svr{iti.

Naime, 11 minuta »~iste« i ustrajne jeba~ine — ra~unaju}i od trenutka pe-netracije, bez prekidanja, do ejakulacije — to nije ma~ji ka{alj. Nije da se hva-lim ali mogao sam ja i — kra}e! Koliko dulje (i kada je to bilo), ne mogu odsrama niti napisati, da se ne bih hvalio (premda sebi mogu priznati). Eh, to {tosam cijelu pri~u zaokru‘io oko teme »11 min.!, na neki je na~in zbunilo onekoji su jedva do~ekali da sa mnom polemiziraju. Naime, prethodni odlomak uovoj pisaniji (od »Nisam gledao, ~asna rije~«... do »zlo}udno ~udovi{te naprosto— eutanazirati«), umalo sam doslovno tako i izgovorio u kameru jedne ekipeRTS–a (beogradske/srpske televizije!) iz kojeg su me tv centra iznenada pozvalida se i »me|u njima« oglasim kao »stru~njak« za te stvari iz Zagreba. Takosam 8. lipnja na na{em Gornjem gradu, na Strossmayerovu {etali{tu odr‘aotakav svoj monolog dobiv{i obe}anje da }e u cijelosti biti emitiran (10. lipnja na

83

RTS–u, kao »prilog« u nekom njihovom ve~ernjem show programu). Eh, sada,kad bih ovo javno objelodanio, znam da bi na mene odmah sko~ili domoljubi:»Pa, jesi li rekao, da si ovih dana u Zagrebu odbijao kojekakve pozive za dava-nje izjava, a {to je sada ovo, Beogradu se odaziva{...?« Znam, {to bi i stajalo izatakve logike, ali da me tko pozove, lako bih odgovorio, da sam se odazvao po-zivu za sudjelovanje u televizijskoj emisiji (makar i sa snimljenim prilogom), akako me ovdje, s HTV–a nisu zvali... onda? I dalje, dakako, odbijam telefonskeankete za novine, ali da su me u vezi diskutirana filmi}a i zvali s nekih ovda{-njih televizija, dakako da bih bio oklijevao i ~ak odbio (npr. OTV, nikako ne bido{la u obzir, pogotovo ne RTL; mo‘da ni Nova; a na HTV— bi mi moralijam~iti sudioni{tvo relevantnih kolega..., ali!?). No, ~ujem i dalje nagva‘danjeiza mojih le|a: »A, sigurno su ti — masno platili?« Ovi »masni« honorari, trajukao zluradost ve} desetlje}ima, jo{ iz dalekih godina soc.–kom. sustava, kad suna{e republi~ke zajednice bile po mnogo ~emu izjedna~ene, a pogotovo po ho-norarima (za odre|eni posao). Po~elo je to, jo{, dok me je jedan M. Matkovi}olajavao, da za »masne pare kr~mim Krle‘u u Beogradu« (premda sam i»tamo«, prema JUS–u, zara|ivao jednaki iznos koji bi mi i ovdje bio pla}en, dasam smio negdje objavljivati, kao {to nisam mogao, jer sam bio na »crnoj listi...i onda?), a sada bi me jednako ogovarali i u ovoj prilici, premda se svi zluradosmije{e, dokazuju}i kako su ekonomske (gospodarske) okolnosti/prilike u SiCGdaleko slabije/lo{ije od ovih kod nas, iz ~ega bi proizlazilo — kao {to i jestestanje stvari — da su i honorari u bilo kojoj kulturnja~koj bran{i tamo — sla-biji, odnosno ni‘i nego kod nas. Ba{ zato, jer mi se ni »tamo prijeko« ne daraditi za »si}u«, kad smo snimili spomenuti prilog, velikodu{no sam odmahnuorukom na ponudu dopisnika RTS–a, koji me je intervjuirao. »Neka se i kod vas~uje moja ideja, kako je bolje da se ex–YU zemlje »ujedinjuju« u nekakvom por-no–filmskom iliti u voajersko–masturbatorskome uzbu|enju, nego da nas»objedinjuje« — pornografija nasilja!«

No, dok 10. lipnja, u ve~ernjoj ku}noj osami — bez redovitih tiskovina priruci, jer su za Tijelovo sve novine iza{le kao dvobrojevi za 9./10. VI. (ove jegodine Tijelovo drugu godinu za redom tako|er i dr‘avni praznik! — bdiju}inad Don Cicom i Pandom, koji naganjaju jadnu Sissy, lo{e »hvatam« RTS(~udim se, uop}e, {to su nam ga i »postavili«, jer do sada ne znam po kojemnam kriteriju majstori kabelske televizije uop}e odre|uju dostupnost bilo kojihpostaja!?), vidim da se ni{ta nije promijenilo u dobro nam uhodanoj i »zajed-ni~koj« praksi. Naravno, kratili su moj prilog, izrezali su me »na froncle«, kaoda nije bilo dosta {to je prilog bio nevje{to snimljen (tko zna, otkuda je dopi-snik RTS–a bio skupio snimateljsku ekipu, ali de~ki kao da nisu shva}ali, daim sunce iza na{ih le|a — dok smo bili posjednuti na ogradu {etali{ta — bli-je{ti u kameru, tako da je snimka ispala prepe~ena!). K tome, moje su se rije~i(skoro doslovno ono {to sam prije ovdje zapisao) ve}inom ~ule u »off–u«, na»podlozi« zvu~ne kulise s pjeva~kih nastupa doti~ne estradnjakinje i ilustriraneisje~cima iz raznih tiskovina, tako da je sve ispao »na{« tipi~ni fu{eraj (jo{ je-dan razlog za{to ni doma ne pristajem biti ni~emu i ni~iji »prilog«, kad ve}

84

nisam glavno jelo!). Dakle, taj »talk show« emisija »Klju~«, po uobi~ajenoj i sve-op}oj shemi, prizvala je u studio goste/go{}e, a moju je malenkost pustilo da sastrane pone{to dosolim. Naravno, go{}e su se u studiju pod‘apale, uglavnomoko nekih nijansi problematizirane »{eve« (koja je gledala, a koja nije, te imali ova potonja uop}e pravo u tome slu~aju govoriti?), a rije~ su vodile IsidoraBjelica iz Srbije i Vedrana Rudan iz Hrvatske (ova potonja je protagonistki-nju filmi}a proglasila svojom »junakinjom«, smatraju}i uzaludnim {to su je uobranu uzeli »visokopozicionirani mu‘jaci iz Hrvatske, koji doma drkaju...«).Famoza I. Bjelica — ovom prigodom, po liniji svoga dobro poznatoga ukusa,odjevena i frizirana tako, da je kao sestra blizankinja nalikovala na jo{ famoz-niju ili famoznijega Lillo Wenders iz »Prave ljubavi«! — odmah je na po~et-ku, nakon mojih emitiranih rije~i, ustanovila kako sam o~ito »malo za{ao ugodine« (?, zar bih bio puno mla|i, da sam bezo~no ustvrdio kako bih rado biona mjestu mu{koga suigra~a u doti~noj »{evi«, ali to {to sam, »za{ao u godine«,barem me osloba|a od reagiranja — erektiranja — na prvi pogled i omogu}ujeraspravljanje o samome fenomenu, a ne o golim organima...). No, nakon nate-zanja koliko je ova »{eva« umjetni~ki uradak, a koliko nije (da su na vrijemepro~itali »Prijapov problem« mnoge bi diskusije bile izli{ne), jedan je novinskiurednik na{ao za shodno osporiti moju pri~u o »11 min.«, ma{u}i nekom kaze-tom na kojoj su isti protagonisti u produ‘enoj igri, ali u trajanju od »41 min«.Dakako, da preludij i postludij mogu svaki seksualni doga|aj rastegnuti kolikose voli i ho}e (nije da se hvalim, ali s takvim »rastezanjem« mogao sam ja idu‘e od 41. min.). Pa, ako ve} ne ‘elimo biti privatni ili li~ni (jer, svatko semo‘e hvaliti kako je jednom jebao dva–tri sata, misle}i pri tome i ura~unava-ju}i vrijeme koje mu je bilo potrebno za nagovaranje, za ljubljenje, milovanje,svla~enje i nakon svega — ~iste jeba~ine od nekoliko minuta — jo{ i za tu{ira-nje i opra{tanje!), pa lijepo sam citirao kurvu iz Coelhova romana koja ~itavupri~u, od 45. min, svodi na famoznih 11. min.

)��������������������

Istro{eni, nezanimljivi ‘ivot nije vrijedan pomnoga kroni~arenja. Uostalom, svisu mi ovi dani zgusnuti, jer se kao »slamnati udovac«, za ru~kove povla~imsveudilj po istim kr~mama i gostionicama (hrane}i se u samoobrani, u poma-njkanju ‘elje i apetita). »Fileki« kod »Kerempuha« na Dolcu ili kod »Purgera«u Petrinjskoj ili kod »Zagorca« u Frankopanskoj, jo{ me i zadovoljavaju, kaonajjeftinije i najlak{e dostupno jelo »sa ‘licom«, koje sam ranije, desetlje}imauzaludno tra‘io, a posebno je bilo nestalo za posljednjih desetak godina, kad suse svi ugostitelji naglo profinili, pripremaju}i samo nekakve izmotancije, a za-boravljaju}i na pu~ki, narodski ukus, kao na temelj svega (u kuhinji!). Posebnosam razoru‘an petkom, otkako je nekim pre{utnim sporazumijevanjem posvu-da uveden — »tu|meni«!

»Tu|meni« je moj naziv za navodno posnu, riblju restoransku ponudupetkom, posvuda u javnim lokalima, bez iznimke (kao da je bila prije petnae-

85

stak godina razaslana nekakva okru‘nica, kao {to pretpostavljam da nije, ve}je rije~ o servilnosti koja ne ‘eli zaostajati u prigibanju). Frigane ribice i lignje(sa obvezatnom blitvurinom, koju mi »kao Dalmo{u« s ponosom nude, ne zna-ju}i da mi se gadi, naro~ito kako je u lokalima pripravljaju!), vrve na sve stra-ne, kao da je ba{ nare|eno petkom postiti i ~ak te (me) prijekorno gledaju, akoprigovara{ »tu|meniju«. Sre}om, post petkom odavno je ukinut u teoriji i praksiKat. Crkve, samo {to na{i ugostitelji misle da }e se pokazati mnogo podobniji-ma, ukoliko ipak budu tjerali neki oblik posta (to je tzv. moralno–ugostiteljskapodobnost!; tko je rekao, da je vi{e uop}e nema?). Dok jo{ nekako izvrdavamovu riblju ponudu (»ma fri{ke su, znate, jutros smo ih dobili«) posebno otkla-njaju}i restoranske brudete (brodete), koje jo{ ni na jednom javnome mjestunisam na{ao pripravljene kako valja, dotle je malne nemogu}e izbje}i famozni— bakalar. I kad mu je vrijeme, a pogotovo kad nije, sada ta lo{e skuhana,su{ena ribetina, vonja posvuda (u pravilu sve je premasno, sa sumnjivim ma-slinovim uljem, s previ{e krumpira, a zadah lo{e ribe zakamufliran obilno po-sutim ~e{njakom i per{inom!?), sve odi{e kao da je u Zagrebu svakoga petka —Badnjak. Svi to po restoranima voljno kusaju, em sretni {to su se omastili (nijeto nipo{to »posno« jelo!), em sretni {to su ostali crkveno–korektni. Zapravo, ba{»kao Dalmo{u« moglo bi mi biti drago {to se Dalmacija »revan{irala« kontinen-tu, naturiv{i mu bakalar; koji se ovdje, »iza brda« nikada ranije nije jeo, baremne javno i masovno konzumirao. Bakalar, najprije, stolje}ima nije bio ni poz-nat, a nekmoli omiljen u kontinentalnoj iliti zagreba~koj kuhinji. Pripravljanjete su{ene ribe tradicija je samo na{ega, jadranskoga uzmorskoga pojasa i pre{laje u statusni (ritualni) simbol dugo vremena nakon {to je bila samo »siroma{kariba«. U davna vremena katoli~anstva imu}niji su u Dalmaciji i {ire, za Bad-njak blagovali, dodu{e ribu, ali ne bakalar (i dan danas se mo‘e ponegdje nai}ina takvu pretencioznost, ne samo kod nas, ve} i u obli‘njoj Italiji). Tek kad suse stale{ko–statusne razlike ujedna~ile i kad se pokazalo da je daleko jedno-stavnije i najizda{nije nahraniti dru‘inu bakalarom, on je stekao svoja ritualnaobilje‘ja. No, do prekju~er, bakalar se u Zagrebu, po javnim ugostiteljskim rad-njama, mogao dobiti samo iznimno i to po nekim dalmatinskim konobama zaBadnjak (te danima kasnije). U »tipi~no« zagreba~kim ku}ama bakalar se doprije tridesetak–dvadesetak godina i dalje nije pripravljao, najprije iz obziraprema olfaktovnoj tradiciji (on zagrep~anima »smrdi«), a potom i zbog otporaprema Dalmo{ima, koji su umislili da oni bolje poznaju kuhinju (i k tome po-sno–ritualna pravila). Pod utjecajem dalmatinskih prido{lica i op}enito promje-na kulinarskih moda (tako je kontinent, kroz »fri‘iderski obrat«, primorao Dal-maciju da se vi{e slu‘i maslacem, svje‘im sirom, vrhnjem..., u~e}i je receptimakoji su se dolje, jo{ do ju~er, prezirno zvali: »uf, mliko u ribu!?«), kontinent jeu vrijeme »kad je Bog bio dekretom vra}en u Hrvatsku« (citat moje mal.) bio ikulinarski — pokoren. Sada je sasvim »normalno«, da svi znaju sve o bakalaru(posebno »na bijelo«, jer »na crveno« iliti na brudet nitko ga u javnosti ne pri-prema, ali do}i }e i moje vrijeme!) i da se njegov miris uvla~i u na{a odijela dokse guramo po zadimljenim restoranima, pobo‘no sr~u}i svoju ritualnu porciju.

86

Upravo zato, jer je postao ne{to obvezatno, bakalara mi je vi{e nego dosta, tj.dovoljno mi ga je jednom godi{nje (ali {to }u ru~ati nekim petkom, dok samu-jem od lokala do lokala, od nemila do nedraga?)... Tko zna gdje sam ipak po-kusao svoj zadu‘eni tanjur bakalara, zalijevaju}i ga neumjereno crnjakom, tepokvariv{i tako probavu, vi{e i ne znam koje sam od ovih no}i sredinom lipnja(004.) usnuo jedan ~udan san. Budu}i da sam ga u neko jutro zapisao, morabiti da me se ipak dojmio i to kao proizvod neke lektire, uglavnom elukubraci-je...

San o Krle‘i, koji nalikuje Tu|manu (kako sam u snu kontaminirao njihovecrte i obilje‘ja, to naknadno ne shva}am: samo znam da su njih dvojica u jed-nome liku).

Prigovara mi — on, taj dvostruki — da nije ba{ zadovoljan sa mnom.»A, {to? Jesam li napravio koji faux pas? Ako jesam, recite, voljan sam se

ispri~ati.«»Pa, ne sje}am se...«, odgovaraju mi »oni«...»A, meni mo‘ete prigovarati kad ka‘em to isto?«Poku{avam s njime/njima pri~ati, ali stalno nas razdvajaju neka djeca (pio-

niri, {to li?), koja se oko nas motaju i koju udaljujem. Onda odjednom, odjevenkao p~elar (prepoznajem onu karakteristi~nu masku/kapulja~u s vizirom i oko-vratnim za{titnikom, Krl.–Tu|. obrezuje neko drvo puno cvije}a, sve sjecka,skra}uje, ~ak s nekim {tapi}em (nalik onome za ~i{}enje u{esa; nak, prim.) —glanca grane! Te se grane oblikuju u ~etverokut a u sredini je slap cvjetnihstabljika, koje Krl.–Tu|. toliko nakratko {i{a, da skoro ni{ta ne preostaje.

»To se zove pedanterija«, ka‘em.»[to?«»To je — pedantnost!«»Ali, ne, ovo je potrebno, zato da se odbije p~ele i leptire.«»Kako to? A, rasplo|ivanje?«, pitam.»Mislite, razmno‘avanje?«»Pa, da, a Vi to uskra}ujete cvije}u i drve}u, kao {to uop}e u Va{oj prozi

ima tendencija demaskulinizacije. U tom sam Vas pogledu do sada {tedio, alisigurno ne}u... (suzdr‘avam se re}i... »nakon Va{e smrti«). Sigurno }u Vas je-bati zbog toga!

»A, kada?« I tada se Krl.–Tu|. pretvara u djevojku, u brigadirskoj unifor-mi, koja mi se unosi u lice i zagrljaj. »Kada? Mo‘da na maturalnom?«

Ste‘em djevojku/‘enu, koja je Krl.–Tu|., gnje~im joj guze, ali preko njenaramena ~itam neki sindikalni oglas na plo~i, jer kao da smo u nekakvoj men-zi... i »ispravljam« gramati~ke pogre{ke. I to je bilo to, toliko smije{no i provid-no da ne}u ~ak ni tuma~iti.

87

������������������������������

I dalje tra}enje (ovoga) tisu}lje}a, dok me nekakva munja ne strefi! S.–a sevratila s Bra~a, pa mi sada njen dijetalni re‘im poma‘e u »izvrdavanju stotke«(naime, tijelo mi, kao namjerno, te‘i k toj te‘ini, od 100 kg., pa {to se mo‘e,nego ga zajebavati!?). Ponovno silni dvobrojevi svih novina, najprije 21./22. VI.uz Dan antifa{isti~ke borbe, pa onda 24./25. VI. za Dan dr‘avnosti, sve samoda se papiru{ine/kartu{ine nagomila na pretek (kako kupujem svu {tampu,ima toga i vi{e nego na pretek). I onda, iznebuha, s vedra neba, pa u rebra,vratio se Rade [., s neba, dakako, kad je avionom stigao iz SAD, a meni su iz»Profila« dostavljeni otisci njegove auto–biografske knjige, koju sam zamoljenpopratiti »su par rije~i« ba{ na dan kada izlazi »ispod ~eki}a«. I tako,

&������(��*�������������

U knji‘ari »Profil Megastore« (u Bogovi}evoj ul.) s kolegama V. Viskovi}em iB. Vuj~i}em zdu{no ‘elimo podr‘ati njegovu knjigu. Smi{ljam ne{to ozbiljno isustavno, ali znam da }e me »{ou« ponijeti i da }u se »na Radin ra~un« vi{e{aliti, nego slu{ateljstvu docirati. To mi se ~ini prigodnim, da malo otopim na-pregnutu atmosferu o~ekivanja ovoga ~ovjeka koji ionako — nikamo nije (bio)oti{ao. Ali, ovo {to sam slo‘io za predlo‘ak ipak ovdje uvr{tavam, jer su {alemojega i Radina tipa razumljive i mogu}e samo u nekakvoj (pseudo)teatralnojimprovizaciji i povratnoj informaciji od strane prave publike.

Politi~ari, nogometa{i i radodajke ravnopravni(ji) su barem onda kada ob-javljuju svoje — uspomene. Bez ironije, jer svatko ima pravo na svojih »petminuta« pismenosti ili nekoliko stotina stranica tekstualnosti. Oni koji svoje‘ivote dr‘e vrijednim razotkrivanja — a ve} nemali broj ljudi smatra kako nji-hovi ‘ivoti predstavljaju ~itav »roman«, po kojemu bi se moglo i film snimiti!— dijelom su ponukani od svoje okoline na takav poduhvat, a dijelom ih vodii ambicija da vlastiti ‘ivot poka‘u iz prve ruke (jer, ako ih itko poznaje, to suoni sami!). Premda danas svjedo~imo pravoj inflaciji autobiografskih tekstova(koje stru~njaci ve} razvrstavaju ovako ili onako), utje{no je znati da je takavsvrab ispovijedanja naprosto uro|en ljudskome rodu. Ako se mnogo ne varam,rodona~elnikom te (para)knji‘evne vrste smatraju se »Ispovijesti« sv. AurelijaAugustina (354.–430.), ne samo rimskoga pisca, ve} i biskupa, jednoga od ~eti-riju latinskih crkvenih otaca, knjige uzbudljive i potresne i pou~ne u mnogimaspektima, do danas neprema{ene u iskrenosti (osim {to moderni »striptizeri«misle da je umetanje skarednosti nekakvo nadma{ivanje). Ali, na stranu i kvragu takvu pou~nost, kad ve} ‘elim svratiti pozornost na jednu knjigu sli~netematike, koja se upravo pomalja na obzoru na{e ovda{nje kulture, ‘edno o~e-kivana kao da }e ne{to objaviti preko i mimo svih o~ekivanja. Rije~ je »samo«o jednom kulturnja~ko–dru{tvenome fenomenu, koji je odavno prerastao bilokoji osobni motiv prilikom javnoga ispovijedanja, pri ~emu je autor prevladaosama sebe (i protiv vlastite volje), i postao »znakom« vi{ega reda od pukih kon-

88

tura svoje sudbine. Zvu~i bombasti~no, ali dovoljno je re}i kako se »radi« oRadi [erbed‘iji pa da umalo svatko tko to za~uje ve} ima stvoreni vlastitikoncept. Svi o tome ~ovjeku znaju vi{e nego on sam o sebi, mnogi ga »tuma~e«kako im se prohtije, a najvi{e je onih koji bi na njemu htjeli »svirati« vlastitemelodije, a da pojma nemaju o doti~nome glazbalu. Prema sli~nim o~ekiva-njima, spomenuti je kazali{ni, filmski i televizijski glumac (»izvo|a~« iliti per-former, pjeva~, ali i pjesnik!), odavno prerastao ograni~enja svoga krhkoga tije-la i (ne)slavne karijere, bivaju}i nekom vrstom grani~nika iliti me|a{nika namnogim raspu}ima iliti bespu}ima novije (ne samo kulturno–umjetni~ke) po-vijesti na ovim ex i post jugoslavenskim »otvorenim scenama« (kako je ove pro-store vidovito okarakterizirao jo{ krajem studenoga 1989. u intervjuu za »Po-let«!). Malo je kojega ovda{njega »kulturnjaka«, intelektualca i/ili pisca, novina-ra, (publicista) pa ~ak i politi~ara zapala takva sudbinska pozicija, prema kojojse mnogi odre|uju, pa zar je onda ~udno {to se masovno o~ekuje »{to Rade imare}i nakon svega?«

Listaju}i njegove »autobiografske zapise i refleksije«, koje pod naslovom»Do posljednjeg daha« (u nakladi »Profil international« iz Zagreba) ovih danapristi‘u u knji‘are, mogu re}i da je »biti blag« ono najbitnije {to je taj glumaci pjesnik doku~io »nakon svega«: »Biti blag. Razumijevati ljude sa svim njiho-vim problemima i brigama. Znati razumjeti. Mo}i oprostiti. Sni su nam, napo-kon, {to Ujevi} re~e, sami iz zajedni~kog vrela i hrana nam je du{e iz na{eop}e zdjele. I to je jednostavno tako. Iz blagosti ~ovjek ima poriv da poku{asuprotnosti izmiriti, svoje i tu|e nemirne snove, i tako graditi ne svijet, negojedan novi dan. Jo{ jedan dan koji }e pro}i kroz nas i u kojemu mo‘emo u~initineko dobro djelo. Ne mora biti veliko. Neka bude malo, ali dobro! Dovoljno jeponekad i samo po‘eljeti da ne{to dobro u~inimo, pa da pokrenemo pozitivnuenergiju koja jedino mo‘e spasiti ovaj tako opasno posrnuli svijet.«

Mo‘da }e netko otpovr}i da je to (ne)o~ekivana (sveta~ko/sve}eni~ka) skru-{enost za ~ovjeka koji je bio uzrokom tolikih kontroverzija oko sebe, ali ga tre-ba odmah obraniti kako ih on sam nikada nije izazivao, ve} da su ga druginavla~ili na postelje svojih predrasuda (sad ga »skra}uju}i«, sad ga nate‘u}i).Ostaju}i uvijek svojim, dakle istim — usprkos svim mijenama, na koje ga jenavodio njegov gluma~ki poziv ili ba{ stoga! — ovaj je individualac/individualistu svim promjenama inutitivno znao kako »potonuti« do svojega dubinskoga Ja,a nije se trudio kako »isplivati« i time biti — povr{an. Stoga u refleksivnojzbirci »Do posljednjeg daha« i ne treba tra‘iti ono trivijalno i/ili ispadni~ko {tomnogi o~ekuju od »jednoga glumca«, »boem~ine« i estradne osobe koja je »sva{-ta« pro‘ivljela i iskusila, isijavaju}i tako magnetizmom koji se ~esto brka s au-rom »uspje{nosti«. No, ima ovdje i toga anegdotalna sloja, ukra{enoga s mno{-tvom imena ponajvi{e iz hrvatskoga (i ex i post jugo) glumi{ta, do kojega jetome glumcu iskreno stalo. Svjestan da na sceni nikada nije sam, [erbed‘ija jeu tim autobiografskim zapisima ucrtao prave spomenike mnogim, pokojnim i‘ivu}im kolegama/icama. Veli~anje teatra, kazali{ta, pozori{ta i glumi{ta, u ko-jima svi zajedno istrajavaju »do posljednjega daha«, to je samozatajno tkanje

89

njegova pisma. Njegovo, koliko jo{ prekju~er, »poluilegalno hrvatsko uskrs-nu}e«, kad ga je domovina tek na mala vrata pripu{tala, sada je, napokon, ~inise, dokraj~eno, jer Rade se »nije vratio« kad nikamo i »nije oti{ao«. Trebao je,»samo« izdr‘ati — do posljednjega daha (ali »samo« figurativno re~eno).

�����������������

Na{a obljetnica iliti godi{njica braka (da ~ujem: tko bi privatno rekao — ob-ljetnica?)

Godi{njica braka? E, zato kucam na vrata.»Draga, otvori, ruke su mi zauzete. Kucam ne~im tvrdim, ali nije kurac

(kao nekada), nego — {ampanjac!«I kao za vraga, za ovu na{u 37. godi{njicu donosim iz du}ana op}e prakse

i jedan takav isti pjenu{ac: i to ba{ onaj famozni »Freixnet« (cca 60 kn), koji je,navodno, bio u igri u mnogo diskutiranome doma}em uratku o »{evi« za sje}a-nje. Eh, da su nama, danas, njihove godine, kod nas bi zaigrao i neki drugi,»pravi« {ampanjac (mi smo pili »Moët & Chandon« dok se protagonisti te»{eve« jo{ nisu bili ni rodili i to smo ga pili »na ka{ete«, da ne govorim o po-vremenome luksuziranju s nekim jo{ ve}im markama!). Danas nam, S.–i i mo-joj malenkosti, preostaje da se tje{imo preostalim kavijarom, koji sam donio izRusije i dok smo limenke onoga crvenoga (lososova) ve} smazali, za danas samsa~uvao najposebniji »Beluga« kavijar iliti crni astrahanski »malossol« (u sta-klenci, 56. g. netto, jedva za dva–tri zalogaja, a sve za »samo« 40 EUR; pa {to,znali smo mi za na{a slavlja potro{iti jo{ »besmislenije« kad je bal, da bih ba-rem je–bal!?). No, poslijepodne se na na{u malu fe{tu navla~e veliki i crni obla-ci, jer se S.–i, u telefoniranju s »na{om malom« A.–om u Baselu, ~ini kako sekod »diteta« ne{to pokvarilo/poremetilo. Gospe moja — a, je li, sad zna{ zazi-vati? — samo da se ne pogor{a. Nastoje}i odagnati zle slutnje, ponovno se za-vla~im u svoju radnu {pilju i kopam po davnim papirima, tekama, kopijamapisama...

!����������������

Dok se S.–a sprema u Basel, spava}im kolima u ve~ernjem vlaku za Zürich,(ne bi li se na{oj maloj na{la pri ruci, ako je {to i{lo k vragu!?), trudim se svr-nuti misli na dnevne koje{tarije i to se rajcam ba{ na polemiziranje, utolikoprije {to je problem iz podru~ja koje mi se ~ini da poznajem. Dosta je ve} biloonih, koji su htjeli na{u suvremenost skratiti samo na posljednjih desetak go-dina, rade}i to iz politi~ko–politikantskih interesa, da bi nam se sada doga|alone{to sli~no na kulturnja~ko–knji‘evno–novinskome terenu, ali iz neznanja!

*

90

Gle, ~udna li ~uda, nekidan reko{e nekoji, zagledani u vlastiti trbuh: pa na{pupak je centar svijeta! Okupilo se jedno mla|e (vi{e ili manje »mlado«) dru{-tvance, pa na »sajmu knjiga« (kojemu svaka ~ast) stali divaniti o »odnosu no-vinarstva i knji‘evnosti«. Kako moja malenkost nije tome nazo~ila, ne mogu izprve ruke svjedo~iti {to je tko tamo govorio, ali sam utoliko usrdnije do~ekaonaknadni komentar iz pera jednoga sudionika. Pi{e, tako Zoran Feri} (u »Na-cionalu«, 6. srpnja o. g.), kako se »o ljubavi knji‘evnosti i medija dugo govori,ali stereotipno«. To~no, govori se jako dugo, ve} nekih tristotinjak godina, none bih se usudio re}i kako je sve to — stereotipno. Re~eno je mnogo toga ori-ginalnoga, samo {to mudre rije~i ponavljanjem postaju »stereotipne«, kao {tosvaki juno{a, danas, putuju}i brodom u Novi svijet misli da on sam upravo —otkriva Ameriku. Najprije bi trebalo poznavati barem ve}inu izvornih mudrostibilo o ~emu, prije nego {to ih se usudimo proglasiti — stereotipima. No, kakosu do{la neka takva vremena, u kojima nema vremena (ni volje, ni potrebe?)za spoznavanjem tradicije, logi~no (?) je onda vlastito vrijeme proglasiti kao onou kojemu ne{to uop}e (za)po~inje. Zato se pi{e kako »postoji svijest o klju~nojulozi medija u popularizaciji knji‘evnosti u drugoj polovici 90–ih...«, a ove »de-vedesete« trebale bi biti one nedavno pro{av{e iz pro{loga stolje}a (dakle, oko1990. godine, {to se jo{ i precizira: »vratimo li se malo u posljednjih desetakgodina«.). Gle, ~udna li ~uda, nije isteklo niti 170. godina otkako je LjudevitGaj, u samome za~etku novinstva u Hrvatskoj, uz svoje novine odmah po~eoobjavljivati »Danicu«, kao »kulturni dodatak«, a danas nam novoskladani no-vinari–pisci predla‘u da se osvrnemo na »posljednjih desetak godina« kako bi-smo »nestereotipno« mogli raspravljati o suodnosu »novina i knji‘evnosti«!?Dobro, sla‘em se, da jedan jedva improvizirani kavanski razgovor nije trebaoimati simpozijske pretenzije, kako bi u~eni profesori (ili barem ne{to stariji,iskusniji pisci) mogli dr‘ati predavanje. Dobro, neka je bilo tako, ali nije sklad-no otresati bilo kakvu pro{lost, kao pra{inu s cipela, kad se ponovljeno tvrdida su »pisani mediji, kad je o literaturi rije~, odigrali klju~nu ulogu u njenomponovnom ra|anju sredinom devedesetih... (o~ito, pro{loga stolje}a). ̂ ak se mo-‘e tvrditi obrnuto: nesre}a je za hrvatsko novinstvo {to je oduvijek u svojemkrilu htjelo za~injati literaturu, njihati je i odgajati! Nismo u tome bili osam-ljeni: ~itava je euro–azijska kultura, tijekom proteklih tristotinjak godina za ra-zliku od ameri~ke, otkako se do~epala novinske tehnologije i forme, tvrdoglavosmatrala da je novinstvo samo produ‘etak knji‘evnosti, ali — drugim sredstvi-ma! Zbog toga su toliki, veliki i bezbrojni, vi{e ili manje etablirani knji‘evnicistolje}ima bili zato~nici (pa i zato~enici) novinstva, kao protegnu}a vlastite lite-rature.

Ma, kakvih »posljednjih desetak godina«? Ve} stolje}e i pol hrvatska knji-‘evnost defilira novinskim prostorom, ne samo svojim tvrdoglavim zahtjevomza »povisivanjem« novinskoga izraza ({to je bilo i ostalo, koliko nepotrebno,toliko i uzaludno!), ve} i time {to je u mnogo navrata i sama »bila vijest«.Naivno je misliti, zagledani u vlastiti pupak, kako je tek odnedavno »dobraknjiga« postala »povod za medijsku pri~u«, te da su takve fri{ke pri~e (kao fi-

91

ge) »katapultirale knji‘evnost u sredi{te javnoga interesa, gdje se nalazi jo{ idanas, skoro desetlje}e nakon prvih takvih poku{aja« (gle, ~uda, »skoro deset-lje}e«!?). trebalo, je, samo, malo prelistati usporednu povijest knji‘evnosti i no-vinstva u Hrvatskoj pa da se spozna kako ni u dana{njoj medijskoj spektakula-rizaciji nije izumljeno ni{ta novo (novinski je papir mo‘da ne{to bolji, a i foto-grafije u boji dobro do|u, no to je samo tehni~ki pomak), {to se ve} ranije ustotinama slu~ajeva nije ovdje nahodilo. No, ne}u sada ni~iju lijenost potkusu-rivati navo|enjem primjera, kako su »mediji potpomagali knji‘evnost«, nekadavi{e, nekada manje, ovisno o plimama i osjekama vladaju}e idejno–politi~kematice (~ak i kada se, u nekim nesretnijim prilikama, klevetalo knji‘evnika iosu|ivalo njihove ideje, neizravno se radilo na njihovome »katapultiranju usredi{te javnoga interesa.«, {to je ‘alosno, ali istinito!)

Ali, da i ne{to odobrim: naime, »Nacionalov«, kako se titulira »hipohon-dar« (kao ovisnost i to dobro do|e, u zamjenu za ideje), ipak uvi|a, da su »me-diji i knji‘evnost na neki na~in suprotstavljeni i po definiciji« (aha, »neki na-~in« i to »po definiciji« koja onda nije, jel’te, »stereotipna«?). Taj »neki na~in«najautoritativnije je ustanovio, predo~io i usustavio kanadski profesor kompa-rativne knji‘evnosti, komunikolog i »prorok elektronske ere«, veliki H. Mar-shall McLuhan (1911.–1980.) u mnogim svojim knjigama, ali za ovu prilikunajprikladnija je glasovita »Poznavanje medija — ~ovjekovih protegnu}a« (1964.g.). Tu pi{e, pregnantno, {to }u jedino i navesti: »Knjiga je privatna vjeroispov-jedna forma koja pru‘a »to~ku gledi{ta«. Novinstvo je vjeroispovijedna formaskupine, koja omogu}ava sudjelovanje u zajednici... Forma knjige nije mozaikzajednice, niti korporativna slika, ve} privatan glas.« Dakako, i te su ideje pos-tale ve} »stereotipne« jer su toliko puta citirane (to~no ili s tu|im dodacima),da ih kao izlizane mo‘e ponekad prona}i i }orava koko{ (utvaraju}i se kako je»otkrila Ameriku«). Dugo bi se jo{ moglo i trebalo govoriti »o ljubavi knji‘ev-nosti i medija«, ali i o njihovoj me|usobnoj nepodno{ljivosti (~ak i mr‘nji), noto je vi{e predmet za kakav (polemi~ki) esej. Jedino u {to sumnjam, to je tvrd-nja kako je ne{to »apsolutno« (bolje, nikad ne reci — nikad): »apsolutno stojitvrdnja da su upravo mediji obavili va‘an posao u popularizaciji hrvatske knji-ge.« U jednom vremenskom odsje~ku i u prilog stanovitih autora, toliko »stoji«,ali vidimo se preksutra (iliti »dan poslije sutra«, kako se domi{ljaju na{iprevoditelji filmskih naslova), kad se promijene neke marketin{ke strategije ime|uovisnosti izme|u vlasnika kapitala i njihove najamne snage.

�+����������������

Stigle su iz [vicarske moje ‘enske: S.–a i na{a »mala« A.–a (»dite« od 36. g.).Sedam dana koliko je ovaj put S.–a bila u posjeti, rezultirali su njihovom za-jedni~kom idejom da idu/idemo »nekamo skupa« na more. Sve }u poduzeti daS.–a i ja zajedni~ki razonodimo/rastresemo na{e »radoholi~arsko« dite (dozna-jem da je doktorat pred zavr{etkom; opa, bravo!, ali ne na u{trb zdravlja, za-boga?). Vodimo je na ru~kove vani, mada ona preferira maminu kuhinju, no

92

posebno naru~eni brudet od jastoga i {karpine u »Baltazara« (ra|enog po mo-jim sugestijama), ipak nije htjela odbiti. Mamac su jo{ A.–e redovne posjete Ke-tinome salonu — dakle, kupnja »krpica«, svjetske klase (!!), {to A.–a sama fi-nancira! — i aluzija da }emo, mo‘da, i}i ~ak na — Brione! U me|uvremenu,ima toga {to me nervira, kao npr.: 18. srpnja 004. g.

*

[to je »Noga filologa«?

A) Seminar iz anatomije na Medicinskom fakultetu;B) Arheolo{ko nalazi{te u dolini Neretve;C) Novinska kolumna jednoga profesora;D) Klasi~ni film strave i u‘asa.

Opona{aju}i tako oblik pitanja, na koja su nedavno trebali odgovarati kan-didati za upis na zagreba~ki Filozofski fakultet (a jedan {iri izbor tih testovaiz op}e kulture, jezi~ne kulture i op}e obavije{tenosti, nedavno je, tj. 17. srpnjao. g., prenio »Jutarnji list«), nipo{to ne ‘elim ispasti »pametnijim,« od vrsnihstru~njaka koji su svestrano i dosta uravnote‘eno smislili taj opse‘ni registar.Poznato je, kako bilo tko sa strane, sa svojega specifi~noga gledi{ta/ mo-tri{ta/o~i{ta/obrazovanosti/informiranosti, ~esto ‘eli intervenirati »nude}i« svojapitanja/mozgalice, ali to nije »lege artis«. Neka svatko radi svoj posao i tim po-nu|enim pitanjcem ‘elim samo ukazati na stanovitu, po‘eljnu razlikovnost ko-ja, po mi{ljenju ove malenkosti, upravo nedostaje ponu|enim testovima. O ~e-mu je rije~? Kad su mi pale u ruke stranice doti~nih novina, naprosto sam ses gu{tom bacio na rje{avanje (da vidim ne bih li se mogao i sam upisati naFilozofski fakultet, koji sam zavr{io prije pustih desetlje}a, dok nas jo{ nisutako provjeravali). Poku{avaju}i ne zavirivati u to~ne odgovore, koji su obrnutoponu|eni na dnu novinske stranice, zaklju~io sam kako bih se lo{e proveo.Npr. pojma nisam imao tko je Lauryn Hill, a kad sam doznao da je ona »hip–hop pjeva~ica« i dalje nisam imao pojma {to je to. Tako|er nisam znao u kojuse glazbu »ubraja« ono {to »izvodi« netko imenom Enya (valjda je to ime neke‘enskice, ako nije pro{ireno i na »grupu«), a kad sam razrije{io da je to »NewAge«, ponovno nisam znao o ~emu je rije~. Tako|er mi je bilo tajna kojim sesportom bavi Cobe Bryant, a kad sam pro~itao da je ko{arka{ opet nisamznao kamo bih ga smjestio. Dakako, zaklju~io sam kako sam pre‘ivio (a jesamli?), tj. prestario za test namijenjen ovogodi{njim bruco{ima. Pitanja su upravoprilago|ena njihovu uzrastu, »njihovoj kulturi«, probrana iz {irokoga spektraonoga {to mo‘e »zanimati sve mlade«. Ali, je li ba{ tako? Pitanja iz op}e oba-vije{tenosti, na koja se mo‘e odgovoriti samo iz zalihe dugogodi{njega ~itanja,namu~ila bi i odraslije odgovara~e, {to }e re}i da ba{ nije sve usmjereno natrenuta~ni svemir i na prosje~nu informiranost koju omogu}uje pra}enje dana{-nje medijske kulture. Zanimljivo je, da ~ak i 21–godi{njak, koji je bio prvi naovogodi{njem testu ka‘e, kako »televiziju rijetko gleda«, a da »novine ne kupu-

93

je jer nema novca«!? Ona malenkost neto~nih odgovora u njegovome rekordu(od mogu}ih 750 bodova, on je osvojio 665,7 bodova!) vjerojatno se mo‘e otpi-sati na ono {to je rekao (za televiziju manje–vi{e, ali tko je zainteresiran, bilokoje novine mo‘e dnevno ~itati u kojoj kvartovskoj biblioteci/~itaonici, makaronoj za umirovljenike). Ali, ne{to mi je drugo obuzelo pa‘nju: naime, u testuiz op}e obavije{tenosti pojavljuju se i pitanja koja su izri~ito povezana s ~ita-njem dnevnih novina. U prvi mah mi se to u~inilo sjajnim, dapa~e sasvim po‘e-ljnim, jer mla|u populaciju koja pretendira na budu}i status na{e humanisti~keinteligencije (rije~ je, ipak, o Filozofskom fakultetu), treba ponekad izmamiti izstrogo specijalizirana ~itanja i provjeravati ju na ‘ivom pijesku suvremenosti.Navika, potreba, naprosto obveza pra}enja i ~itanja dnevnoga, tjednoga i povre-menoga tiska trebala bi, napokon, biti ustaljena kao odlika akademi~ara, vi{enego valjda tulumarenje i »partijanje« (jer, tek {to smo istjerali »partijce«, na-vratili su nam »party–janeri«. Ne bi smjelo biti jednoga studenta, upravo naFilozofskom fakultetu, koji s lako}om ne bi mogao izdeklamirati, ne samo na-slove na{ih dnevnika, tjednika i (knji‘evnih?) ~asopisa, nego navesti barem tu-cet imena pisaca koje u njima redovito ~ita. Takvu orijentaciju logi~no podr‘a-vam, ali onda mi je odu{evljenje pone{to splasnulo kad sam u testovima (do-du{e u novinama je ponu|en samo »izbor«, pa sigurno ima toga jo{) razabraone{to umalo tendenciozno. Pitanja kojima se provjerava pra}enje na{e dana{njetipografske galaksije usmjerena su, o~ito, na listanje — samo jednih novina!Tako se pita: »Knji‘evna nagrada »Jutarnjeg lista« ove je godine dodijeljena?«i dalje »Za »Jutarnji list« iz Rima se javlja?«... Ho}e li to re}i, da u Hrvatskojnema danas drugih novina, poznavanje i pra}enje kojih bi bilo razlikovna odli-ka akademi~ara s Filozofskoga fakulteta? Dobro, ne ‘elim biti ljubomoran namla|e novine (recimo, u korist starijih, jer takvo je vrijeme do{lo, da vi{e nitkonema pretke, ve} je svatko sam svoj roditelj!) ali smijem biti ljubopitljiv. A, {toje, recimo, s na{im (isto tako mla|im) kulturnja~kim dvotjednicima, recimo»Zarezom« i »Vijencem« (da ne izostavim i »Hrvatsko slovo«)? Za{to se od pre-tendenata za humanisti~ke studije ne tra‘i da se izjasne (to~nim ili neto~nimodgovorom) poznaju li i{ta/ikoga iz toga odsje~ka na{e tipografske kulture? Ne‘elim grije{iti (du{u ili {to ve}), jer se mo‘da u dijelu pitanja koja je nedavnou svojem izboru ispustio ba{ »Jutarnji list«, nahode i takva koja bi me moglademantirati. No, i ovo {to sam uo~io bilo mi je dostatno da zaklju~im, kako sui sastavlja~i pitanja za testove, izgleda, strogo selektivno sami opredijeljeni pre-ma stanovitim tiskovinama. Zato sam i postavio uvodno test pitanje: naravnoda je to~an odgovor pod C), jer rije~ je o kolumni klasi~noga filologa NevenaJovanovi}a, koja se redovito objavljuje u »Zarezu«, dvotjedniku za kulturna idru{tvena zbivanja (meni osobito draga kolumna, ali to bi bila tek privatnastvar, da »Zarez« nije dru{tvena ~injenica!). Za kraj ipak }u malo provocirati(op}u obavije{tenost mogu}ih intelektualaca), lobiraju}i za stvar jednih starijihnovina. Pitanje je: »Po prezimenu koje se osobe jedna nagrada naziva ’Gora-novom’?« Odgovori su ponu|eni: A) Ivani{evi}; B) Bregovi}; C) Kova~i};D) Vi{nji}... Tko ne zna da je to~an odgovor pod C) Kova~i}, taj }e se slabo

94

provesti studiraju}i na Filozofskom fakultetu, ali budu}i da takvo i/ili sli~nopitanje nije ni postavljeno, ve} slutim da su testovi sami programirali rupe uznanju kroz koje }e propasti na{a budu}a humanisti~ka inteligencija!

������������������

Letimo iz Zagreba za Pulu, odakle nas ~eka transfer za Brione: moja S.–a na{aA.–a i moja malenkost, kao mu‘ i otac. U razgovorima s kolegama iz »Ulyssesteatra« — ja sam, ipak, nekakav ~lan njihova Savjeta — nai{ao sam na dobruvolju i na izla‘enje ususret molbi, da na{u obitelj nekako ove sezone »udome«u okviru svoje trupe. Za S.–u i mene to je bilo nekako i »prirodno«, a sam senudim da platim dodatno za tre}i krevet, no kolege mi odmahuju rukom (Vid-jet }emo«, »dogovorit }emo se...«). Ovo je, naime, dobro ispalo: kako su se»moje ‘enske« ionako ne{to dogovarale oko odlaska na more, na kraju su seodu{evljeno slo‘ile da bi bilo bolje na}i se u {arolikom okru‘enju nekoga aktiv-noga dru{tva (kao {to je to gluma~ka trupa). Zajedno smo S.–a i ja dokonali,da }e A.–i »dobro ~initi« ljetovanje s novoupoznatim svijetom — sa svih stranasvijeta, jer su Rade i Lenka, za ovu sezonu, anga‘irali ~ak glasovite anglo–ameri~ke glumice, a sve u {iroko shva}enome kontekstu postavljanja/uprizore-nja Becketta na Brionu i/ili ~ak na Golom otoku, premda mi taj kontekst zasada, na po~etku, jo{ nije dovoljno jasan..., ali vidjet }emo, pa, zato i idemo!

U avionu za Pulu, kao »vodi~«, obavje{tavam na{u A.–u, neka se ne razo-~ara, tj. neka ne o~ekuje previ{e, jer da }emo se na}i:

U GLEMBAJEVSKOME EKSTERIJERU, ALI NA PROLETERSKOMEMENIJU!

Dok sam, nekidan (da; listam unatrag, pod nadnevkom »flashback od 22.svibnja 1978. g.«) zapisivao staru anegdotu, u kojoj sam izvalio u Dvercima,kako smo (bili) primljeni, dodu{e »u glembajevskome INTERIJERU, ali s pro-leterskim menijem«, ka‘em, dok sam to zapisivao, kao da sam nesvjesno o~eki-vao da }e mi ‘ivot, kadli–tadli, ponuditi paradoksalni obrat. Iz toga izvla~imovu pouku: treba samo ‘ivjeti prirodno, tj. nesvjesno, a ve} }e ‘ivot urediti da sene{to dogodi logi~no!

Letimo ba{ na dan sv. Mande (Marije Magdalene) — a kako moj ateizampovremeno upada u krize — to je u sebi molim da nas sve troje o~uva. Mojim‘enskama ni{ta ne govorim o svojoj bojazni (taman posla, jo{ da ih i ja stra-{im!) ali kao da (mi) je neka prijetnja u zraku!?

95

����������

�������������� ��������������

���������������

��������������� ��� ���������������������� ������������������� ������� ������ ������������������������� ��

Prosinac, 1974; Lingvistika o~i di‘e, 1981; Nedovr{eno dno, 1988; Kratki nagla-sak, poema, 1994; Si~anj, 1995; Nepripitomljene istine — aforizmi, 1999; Zad-nje protivljenje (neka vrsta izbora), 2000; Mrtve ki{e, 2004; Vedrina uma (aforiz-mi), 2004.

1. Unutar na{ih (iskrivljenih) pojmova o autorovu obaveznom biolo{kom izno-su koji jam~i ulaznicu u art–proizvodnju Zvonko Penovi} (1949) jo{ kao mladipjesnik, s dvadeset i {est godina, objavljuje zapa‘enu zbirku stihova Prosinac(1974), u postavi tada vladaju}ih tipova poetskih govora u mladom stihovnomorganiziranju u Hrvatskoj. Zbirka Prosinac ozna~ava knji‘evni izradak ~ijim seizlaskom Penovi} priklju~uje neformalnoj, vremenski rasutoj, izvedbeno izni-jansiranoj, ali idejnom podlogom istovjetnoj grupaciji poetskih genetskih natu-ralista.

U smjenjivanju izvantekstnih orijentira u poslijeratnoj hrvatskoj poeziji(Priroda — Kultura — Tehnika...) naturalisti~ko pjesni{tvo (od V. Parun do,tu, Z. Penovi}a) nije dosad tretirano u sinkronom esejisti~kom ruhu nego samounutar po{tovane, ali evidenti~arsko–ekstenzivne namjere koju sobom nosi sva-ki vremenski katalog knjiga i imena autora tih knjiga. Odjeljak tzv. »pjesnikazemlje« Z. Mrkonji}a (Suvremeno hrvatsko pjesni{tvo, 1971) jo{ je uvijek stogajedinim uvodom i uvidom u jednu, nadam se, dogodljivu a potrebnu problem-sku, nekatalogiziraju}u analizu u na{ih starijih a i mla|ih autora, i u njihovo

96

����������� ������

prili~no ~esto poetsko tretiranje nature i mjesta (~esto — vrhovnog Orijentira)koje ju je stvorilo.

U trideset godina knji‘evnog rada, tj. od prve zbirke Prosinac iz 1974. dozbirke Mrtve ki{e iz 2004. godine, Zvonimir Penovi} je objavio desetak naslova,uklju~uju}i uz mati~nu poeziju i drame, prozu i moralisti~ko–aforisti~ke rado-ve.

Premda moral samog autora i uspje{nost knji‘evnog teksta nisu ni sa ~imeuvjetovani, Penovi} je vrlo dobar pjesnik a i po{ten ~ovjek, a takva kombinacijau nas rijetko cvate.

Jo{ kao po~etnik u poslu koji neoprezno mije{a slavu i misterij, godine1974. Penovi} dobiva Nagradu »Marko Maruli}«, tj. tiskanje prve vlastite zbir-ke stihova, pa u to doba Penovi} slovi kao najtalentiraniji mladi hrvatski pje-snik. U toj istoj ediciji prvu knjigu stje~e, naprimjer, i Drago [tambuk, a nadavnim knji‘evnim sesijama nove je stihove ~itao Stjepan Gulin...

Ubrzo, me|utim, Penovi}a sti‘e bolest, s njome u paketu nevoljkost i ga{e-nje erosa spram povr{nog svijeta pa dotada{nja knji‘evna aura, kao i sve drugo{to je od ljudi, brzo tone u nesigurno sje}anje. Njegov talent, bez obzira {to jesvakako i dalje u autora, odlazi popularnim nehatom u nezaja‘ljivi zaborav, abolest, zapravo: iscrpljuju}e vi{edesetljetno protivljenje La‘i, postaje opravdanoskloni{te za dobrog ~ovjeka, dobrog pisca i vrlo osjetljivog pojedinca.

Genetski naturalist u na~elu, i u‘e — mitsko–zavi~ajni registrator Dalma-tinske zagore, to~nije: Postinja Donjega, novim knjigama od po~etne Prirodesti‘e do Egzistencije — stihovne pobune Dalmatinca koji prokazuje paradoks aslavi vrijednost @ivoga na fonu mati~nog pejza‘a i aktera u njemu. @ivotno iz-mu~en kroni~nim nedostatkom pravde u ovom svakojakom svijetu, a to nijeneka smije{na bolest, autor se sklanja u socijalno–fakti~nu bolest a oslanja isk-lju~ivo na rije~ i Boga. Bogme, nimalo malo i posve dovoljno za zemaljski ‘ivot.

KATALOG STVORENE PRIRODE I NJENA REPREZENTACIJA:NATURA NATURATA

2. U godini kad se kao stihovna prezentacija stvorene prirode pojavljuje Peno-vi}ev Prosinac (1974), novo–tradicionalist M. Stojevi} npr. objavljuje dvije zbir-ke stihova; razno–konkretiziranim poetskim govorom legitimiraju se najmla|ijo{ neoknji‘eni autori, a usporedo, u izradi starijih glava i ruku, tro{e se mo-deli negativne egzistencijalne analize, fenomenolo{kog redukcionizma...

Mitsko–zavi~ajni pjesnik Z. Penovi}, kako se ve} reklo, bio je jedan od naj-zanimljivih (intuitivnih) poetskih genetskih naturalista koji, izvan modelskeinovativnosti, ali i epigonske pomodnosti, na krucijalnoj nadoknadi zauvijek iz-gubljenog mitskog zavi~aja obo‘avanom Prirodom zasniva sve poetske tekstoveprve knjige.

Na toposu analize subjektove egzistencije: raznotipske dislociranosti i iz-globljenosti i raznorazne pripadne argumentacije, osje}aju ina~e nu‘nom za eg-zistentnost svake suvremene kriti~ke svijesti, zanimljivo je pratiti kako se taj

97

osnovni problem egzistencijalne dijaspore subjekta realizirao u aktualnoj ponu-di poetskih govora u nas sedamdesetih godina.

Autori osje}anja »jezi~nog debakla«, naprimjer, smje{taju, ogor~eno pa iagresivno, osje}aj krucijalne delo‘acije u izgubljeno zna~enje jezika samoga:optu‘uju}i jezik za anemi~no i posredni~ko transferiranje bezrazlo‘no samouv-jerenog Smisla, spominjani osje}aj dislokacije pripisuje se negativnom radu sto-ljetnog sluganstva jezika kao neautonomne transferiraju}e poluge (autori oz-na~iteljske prakse). Izme|u (~esto samo) tehnicisti~ke adoracije zvukovnog iz-bijanja nepoznatog i nekontaminiranog smisla, ili pak melankoliziranog opisaposljedica jezikove krucijalne difamacije, ispisuje se jedan, u osnovi neradosni,premda u mojoj vizuri vrlo va‘an model stihovne organizacije, ali s druge stra-ne i model svakodnevne ugro‘enosti u nas (pjesni{tvo gramatolo{kog obrata)...

Mitsko–zavi~ajno pjesnici, me|utim, kao osvije{teni ili samo naslu}eni (ge-netski) naturalisti, u to doba proizvode stihove dakako unutar vlastite »slikesvijeta«; ta je radost osna‘ena, kako se reklo, povratni~kom, besprijekornomgestom u spasonosnu, oazi~nu prirodu kao vje~ni ‘eton za nekad–davno–izgub-ljeni prvobitni mitski zavi~aj »prirodnog«, »patrijarhalnog« i »zadovoljnog« ~ov-jeka arhai~kog mentaliteta.

Po{tovani naivizam poetskog naturalizma s dobro}udnim smije{kom odbijafundus razno–manifestnih izvoda urbsa, a — mo‘da za neku druk~iju optiku— i pomalo nojevski, ali nepogre{ivo pronalazi elemente vlastite, davno izgub-ljene aksiologije u novoprona|enom zavi~aju — reaktualiziranoj Prirodi kaofakti~no–duhovnom entitetu.

Izbor leksike, tematsko–motivskog registra, kao uostalom i cjelokupne idej-ne podloge u Penovi}evu pjesni{tvu naj~e{}e korespondira s kulturom i svjeto-nazorom ‘itelja autorova rodnog kraja, Dalmatinske zagore. Prema izboru obli-kovnih elemenata poetskog teksta Penovi} nesumnjivo pripada onom tipu su-vremenoga hrvatskog pjesni{tva koji je hrvatska kritika ozna~ila »poetskim is-kustvom prostora« pa su imanentne zna~ajke takvog tipa modeliranja, tj. ge-netsko–povijesnog na~ina stihovne organiziranosti, dakako, zna~ajke i autorovapjesni{tva.

Predmet je autorove pjesme stoga ~esto empirijskog, ali i neodredljivog, lir-skog, introspekcijskog i konfesionalnog, podrijetla, dok je idejni podtekst cjelo-kupne poetike isklju~ivo rezultat sna‘na osje}anja rodnog zavi~aja. Penovi}, po-put drugih pripadnika »iskustva prostora« pa i »iskustva zemlje«, rado naimeu stihovima zamjenjuje stvarni i mitski zavi~aj pa vlastit osje}aj izglobljenosti ikonstantne zakinutosti u realnom i dakako surovom svijetu poku{ava nadok-naditi mjestimi~nom idealizacijom stvarnih prednosti rodnoga pejza‘a te osobi-na ljudi iz dalmatinsko–zagorskih sela.

Me|utim kako se malo slu‘i deskripcijom autor ne upada u uobi~ajenu,pastoralnu glorifikaciju zavi~aja ispred o~ekivano nehumanog svijeta; osim do-nekle u prvim pjesmama, autor dakle ne nudi »landschaft« razglednicu rodnogkraja nego gnomsko–filozofi~nim i mudrosno–moralizatorskim iskazom — odstihova do aforizama, drama i pone{to novela — poku{ava izna}i arhetipsku

98

shemu nekog davnog i moralnog ‘ivota koji je, prema autorovu stavu, bio uskladu i s prirodnim i duhovnim resursima.

Penovi} upravo stoga {to fragmentariziranim a ne kompaktnim struktura-ma mi{ljenja gradi tekst prvenstveno lirskog iskaza, izmi~e uobi~ajenim, op}immjestima pjesnika zavi~ajnog iskustva. Upravo kad se izabire »neodredljiv«predmet pjesme, a taj se predmet stihovno modelira tako da se parcijaliziraosnovni smisao pjesme, vi{emotivska, fragmentarizirana smislena struktura po-etskog teksta bit }e zanimljiva lirika generalnih a ne samo rodnozavi~ajnihzna~enja.

U osnovi je Penovi}eva pjesni{tva kratak stihovni fragment gnomsko–afori-sti~kog, narodsko–poslovi~nog i mudrosno–parabolskog (mitolo{ko–povijesnog)podrijetla; vezivanjem nekoliko gnomskih iskaza ~esto se uspje{no organizirazanimljiva lirika koja, reklo se, nadilazi implicitnu ograni~enost semantike pje-sni{tva rodnog zavi~aja.

Prosinac se malo bavi ponudom grada, kad se okrzne o asfaltni ‘ivot ~inito s nadmo}nom uvjerljivo{}u pa se u podastiranje manifestacija Prirode (rod-nog pjesnikova sela) mora vjerovati. Jer, smije{no je dokazivati, kako ka‘e filo-zof, da postoji mno{tvo prirodnih bi}a.

Zabilje‘avanje manifestacija »prvobitnoga« Prirode realizira se putem za-ustavljenih a brojnih lica Prirode, prirodnog ‘ivota sela i njegovih ‘itelja: Pe-novi} Prosinac koristi samo kao pozitivan katalog evidencija i prezentacija re-aktualiziranoga osnovnog Gubitka: idealnog i idealiziranog mitskog locusa ~ov-jekova prebivali{ta. U na~elu, prva je Penovi}eva zbirka stihova uvjerljiva, ali ineposumnjana prezentacija neposva|ane relacije ~ovjeka i stvorene Prirode.

Natura naturans u Prosincu nije mjesto propitivanja; izvodi Prirode nepropituju se iz pozicije izvora stvarala~ke inicijative i inicijacije nego se, kaonatura naturata, naprosto zate~ena i stvorena priroda stihom umna‘a kao ne-posumnjana i nepropitana manifestacija spasonosne zbilje.

Izbor mitske sudbine (u Prosincu), razumljivo, ne zna za historijsku dija-kroniju, izgovaratelj mita demijur{ki ponovno stvara rije~ju predmetni inventarPrirode u kojoj, kao novo–starom domu, nema mjesta razvoju, pogre{ci, sumnji,ironiji. Suvremena je sudbina potpuno pre{u}ena, katalog evidencija naturalnihlica — putem rije~i kao kazirerovskih »trenutnih bogova« ponovno stvara, tj.nadomje{tava izgubljenu harmoniju ~ovjeka i sredine.

NAPU[TANJE MITSKE SUDBINE; INDIVIDUALIZACIJA OSJE]ANJA;BLAGA EGZISTENCIJALNA ZAPITANOST

3. Novi stihovni izratci (Lingvistika o~i di‘e, 1981) naseljuju se svim onim atri-butima koji su, konstituiraju}i samouvjerenu mitsku sudbinu, bili nu‘no ispu{-teni u prirodi adorativnom Prosincu. Objektivisti~ka evidencija radosnih izvodapatrijarhalnoga, bezvremenog miljea zamjenjuje se prvenstveno stihovnim isti-canjem mjesta odakle se govori: Penovi} se, kao arhai~ko–uniformirani izgo-varatelj (mita), li{ava nojevske opijenosti pobrojavanja pozitivnih lica nature pa

99

se izrazito subjektivizira, name}e se kao tragedizirana svijest koja — i dalje nafonu Prirode — osje}a i te kakav rascjep izme|u mjesta govora (sebe) i mjestaopisa (nature).

Zanesenog katalogizatora prirodnih gesta zamjenjuje tragedizirani propiti-va~ sebe i Drugoga, sebe i stvorenoga: mitski se radosni demijurg, tragediziranpojmljenom relacijom o dijaspori, preobra}a u (blago) egzistencijalisti~kog ana-lizatora sebe u tu|em svijetu, bio taj svijet i doju~er bespogovorno obo‘avanaPriroda...

Raznomanifestnost prirode, re~eno je, i dalje je autorova pozornica svijeta,ali je radosna evidencija (naturalnih lica) zamijenjena dramom, a — sude}i i poautorovim novijim stihovima i zbirkama — ispitivanje sebe u odnosu na stvo-reni milje bit }e jo{ zadugo osnovna Penovi}eva idejna podloga...

Organizacija odre|enoga poetskog teksta u integralnom autorovom pjesni{-tvu u na~elu se zasniva na stihovnom fragmentu (~ak dvostihu), reklo se,gnomsko–mudrosnog iskaza. Elipti~ne stihovne »izjave« djeluju kao mudri sav-jeti pa nekoliko takvih narodsko–mudrosnih »izjava« obavezno homogeniziraodre|eni stihovni izradak. Pritom se ~itatelja obavezuje da pjesmu prima kaobri‘ljivo izra|enu poruku izravno zabrinutog autora kojemu, kao kriti~ki pro-bu|enoj svijesti, i kao {to logi~no proizlazi, izmi~e sve ono {to mu se nekada,prvom knjigom, ~inilo da mu zemlja obavezno ostavlja u nasljedstvo.

Naturalizam se, naime, kao {to se i o~ekivalo, modificirao u vlastito su-kladno lice: u zabrinuti humanizam. (Mo‘da nije naodmet ponoviti da je egzi-stencijalizam — humanizam, tu, u autora, sve izrazitije pro‘et osje}ajem Bogakao osnovnog Orijentira...) Tragedizirana refleksivnost Penovi}eve lirike pod-vla~i sada onu staru i va‘nu dijasporu bitne i nu‘ne neuskla|enosti pojedincai svijeta, kao i brojne posljedice tragi~kog osje}aja ipak zauvijek napu{tenogsklada pojedinca i svijeta, nature i njezinoga doju~era{njeg nesumnjaju}eg obo-‘avatelja.

Pjesnik, dodu{e i u Lingvistici... ka‘e: »korijenje je svo pam}enje zemlje«,ali je ujedno »obgnjio zlo}om«, dok je samo}a (~itanje, mir, kontemplacija, iz-vorna emocija) jedino po{tovano mjesto u kojemu se, izvan brbljanja jednogasamodopadnog svijeta, mo‘e biti unutar vlastitog tipa egzistencijalnog izbora— egzistentan.

Profano je vrijeme pojelo (la‘nu) ulogu ahistorijskog mita, ali je ujedno toi jedino vrijeme u kojemu ~ovjek, kao promovirana subjektivnost, ~ine}i — ~inisebe. Penovi} zauvijek napu{ta nehistorijsko kolektivno sje}anje arhai~kogmentaliteta, a individualne osobine tragi~kog intelekta (osje}aj zebnje, straha,zga|enosti, usamljenosti i uzaludnosti) moderniziraju i promoviraju autora dvi-ju knjiga stihova u stihovnog analizatora blage egzistencijalne zapitanosti.

Prosinac vizualizira bi}e prirode ne pitaju}i se o tipu demijurga kao uzrokanature naturate: umjetni~ka prezentacija u na~elu ne problematizira nego (sa-mo) evidentira zate~enu stvarnost (tu: Prirodu) pa je u prvoj zbirci Z. Penovi}arije~ o adorativnom naturalizmu radosne mimeti~ke »soc–realisti~ke« registra-tivnosti.

100

Lingvistika..., nasuprot arhai~kom, uniformnom obrascu pona{anja i mi{lje-nja, osvje{tavaju subjektivnost geste koja promatra vlastit, egzistencijalni oko-li{: priroda se kao mogu}i nadomjestak davno izgubljenog »subjekt–objekt« je-dinstva izrazito subjektivizira, analizira, ironizira... Osje}aj Drugoga i osje}ajvlastite distancije prema Drugome postaje platforma raznih individualizacija:tragedizirana svijest, obojena tragovima egzistencijal–kategorija, po~inje tuma-~iti, sumnjati, optu‘ivati — ~initi. Z. Penovi} osvje{tenjem vlastite nesre}e (ne-gativnog odre|enja bitka) ostaje egzistentan, uspje{no gradi vlastit alibi da jepri–sebi uop}e bio i ‘ivio lo{u socijalnu zbilju ovdje, na zemlji, pa i u Prirodi.

* * *

I u knjizi Nedovr{eno dno (1988) progovara se iz davno prepoznatoga interesa:iz mudrosno–gomske opsesivnosti vlastitim dalmatinskim stani{tem ili pak izparabolskog tuma~enja anti~ke pro{losti voljene Dalmacije. Etno–katoli~ki, mu-dri pjesnik nenapadne i skromne pobo‘nosti ~esto oblikuje stih moralno–afori-sti~ke, narodsko–formulske ili pak prozno–parabolske vrijednosti i obavezneporuke.

Poeziju katastrofi~ke deziluzionacije aktualnim stanjem humanuma, to~nije— njegovim ru{evinama koje se prate duboko i u stari svijet Ilira i Romana,autor ispisuje u istoj knjizi na tri doma}a jezika: na standardu, ~akavskom ikajkavskom jeziku...

Od zbirke Nedovr{eno dno te poeme Kratki naglasak (1994) Z. Penovi} jeobjavio jo{ podosta knjiga, {to aforizama, stihova na ~akav{tini, kao i svojevrs-tan izbor iz vlastite poezije (Mrtve ki{e, 2004)... a da se pritom njegova poetikanije posebno mijenjala. Od po~etnog (intuitivnog) genetskog naturalizma (natu-ra naturata) do blago religioznog naturalizma (natura naturans: Priroda se mi-sli kao Bog), tj. od stvorene do stvaraju}e Prirode — ve} se u druge, tre}e...Penovi}eve knji‘evne izratke ugra|uje izra‘eni osje}aj za egzistencijaliziranikapitalni pad ljudskosti, tj. za filozofiju poraza, pa mijenjaju}i oblikovni planiskaza — od stiha, poeme, drame, aforizma — autor u osnovi ostaje dosljedansvojoj po~etnoj poetskoj strategiji, oboga}enoj spomenutim filozofoidnom nado-gradnjom koja se deziluzioniranom a moralnom pjesniku logi~no i nudila.

101

������ �� ������

� ����� ��� �� ��� ������� ���� ������������������ ����������

Sezona otrova, 1986; Rimljanima nedostaje milosti, 1990; Na zemlji je sjena,1994; Izme|u usana, 1997; Laku no} Garbo, 2001, Gmünd, superlight za dragegra|ane, 2004.

1. Knjige Sime Mraovi}a u na~elu dobro prima i kritika i {ira recepcija, tj. ono~itala~ko oko koje je naklono finoj sljepo}i modernog lirizma pod strogim kon-dicijama utopisti~ki stimulirane svemo}ne Emocije, tj. (auto)ironizacijskomkonfesionalizmu subkulturnog junaka i profesionalnog tro{itelja grada kao ‘i-votnog prostora u doslovnom smislu.

Prve tri zbirke Sime Mraovi}a (1966), Sezona otrova, 1986; Rimljanima ne-dostaje milosti, 1990; Na zemlji je sjena, 1994. ispisane su vi{e–manje unutarkondicijske kri‘aljke {ireg obzora jezi~nog iskustva, tj. njegovog naslje|a. Frag-mentarizirani, mnogomotivski smisao, osnovna zna~ajka onda{nje stihovne or-ganizacije, bio je stoga uo~ljiv i u lirskom iskazu senzibilnog ironi~ara SimeMraovi}a.

Prva zbirka S. Mraovi}a (Sezona otrova, 1986) ispisana je unutar tada{njeozna~iteljske prakse koja je na svom vrhuncu bila sedamdesetih godina a kojaje u doba izlaska autorove prve knjige upravo jenjavala kao dominantni modelmla|ih hrvatskih modernista. Mraovi} se stoga na neki na~in relativno kasnouklju~uje u pripadnu stihovnu proizvodnju ideologije nazivnika zadr‘avaju}i uSezoni... ve} pomalo kodificirane postupke modela: fragmentarizaciju smisla,poneko glasovno sudaranje i razbaru{enu, ponegdje i nadrealnu, slikovnost...

Poezija mla|ih hrvatskih autora 1970–ih i 1980–ih u na~elu je poezija jefragmenata smisaonih naplavina koje su preostale nakon uspje{ne ili manjeuspje{ne demonta‘e Zgrade zapadnja~kog logocentrizma ({to je, znamo, daljelogi~no vodilo u sveop}u dekonstrukciju dotad vladaju}ih svjetskih diskursa) au nas se taj prevratni~ki teorijski dugoro~ni u~inak naj~e{}e prometnuo u knji-‘evnu modu ograni~enog autorskog interesa i trajanja. (Neki autori nakon pr-vih knjiga ostavljaju taj nimalo modni i nimalo bezazleni model prevratni~kog~itanja svijeta i nastavljaju na svoj na~in konstruirati i pjesmu i svijet; me|utakvima, zadnjom zbirkom Z. Radakovi} a jo{ prije S. Mraovi}.) No bez obzira{to mi{ljenje Razlike nije dakako podru~je teorijske ili knji‘evne mode, modeuop}e, bez obzira na neke modom inficirane autorske suputnike, hrvatska seozna~iteljska scena, dr‘im, pokazala najvitalnijim a ujedno anticipatorskimodjeljkom proizvodnje stihova i njihove Razlike u cjelokupnoj hrvatskoj poeziji.

2. Dok je dakle prva autorova knjiga stihova nudila onda{nji lako opona{an»popularni avangardizam« u obliku neselektivnog kidanja poetskog teksta, tj.

102

grubog kalemljenja te{ko prohodnih vi{estihovnih »fragmenata smisla« u kak-vu–takvu cjelinu, nova autorova knjiga Rimljanima nedostaje milosti (1990) za-kupljuje bitno druk~ije referencije, stoga i proferencije.

Moderni lirizam i njegove kondicije pozitivno organiziraju drugu zbirku:pozicija lirskog »ja« (u kontaktu sa zami{ljenim drugospolnim »ti«) — kako sei o~ekuje — dr‘i emocijsku razinu oblikovane informacije vlastitom primarnomzada}om. Emocijski konfesionalizam S. Mraovi}a otvoren je, dodu{e, svjetskojpostavi podataka, pa »kao u knjigu«, ka‘e autor, »zapisujem jabuke, svaku so-bu i grad«; ta je otvorenost od one po{tovano naivisti~ke vrste, u kojoj osoba,izolirana u utopizmu/unitarizmu vlastite preemocionalnosti naprosto sve dola-ze}e podatke prima s bezbri‘no{}u dje~jeg interesa i bez obrambenog stava.Takva, u Mraovi}a drugom zbirkom naglo otvorena, emocijska »crna rupa« za-sad guta bez selekcije, ali i bez straha, stvari, pojave, bi}a... jer autorov pree-mocionalizam gotovo apsorbira Drugo i podre|uje ga vlastitom odu{evljenjubez zamjerke.

Napu{taju}i decentrirani subjekt i nekad samo stidljive tragove lirizma pr-ve knjige, autor sve druge zbirke stihova pi{e iz lirsko–subkulturnog (naivi-sti~kog pa i cini~nog) subjekta kao bitno druk~ijega oblikovnog informacijskogsredi{ta; kako kojom knjigom pjesama, kao idejni podtekst sve se vi{e name}e— emocionalni konfesionalizam urbanog potro{a~a grada i njegove ponudeunutar autorova uvijek prisutna sociokriti~kog pa i katastrofi~kog, ponekad ~aki ratnog horizonta.

»Gore na nebu raj je jedna velika biblioteka« te »Sti‘e jesen. Padaju bombekroz granje« — uokviruju Rimljane... u melankoli~no–lirski dnevnik o infanti-listi~koj projekciji i gruboj stvarnosti. Kontrastivni tematski registar, od uzvi{e-ne, nekontaminirane Emocije do pogubnog diktata banalnosti introvertiranogpojedinca u zbiljski delikatnim okolnostima, zavr{ava mitskom parabolom:»Rimljanima nedostaje milosti/ gledaju/ kao najljep{u svjetlost tebe razapetu/tvoje golo tijelo, i ne uznemiruje ih/ zvonjava telefona, poziv duboko u no}.«

U zbirci Na zemlji je sjena (1994) evidentiraju se promjene u predmetnomregistru dok se iskidani, mnogomotivski cini~no–ironizacijski lirizam zadr‘ava,uostalom kao i u sljede}oj knjizi stihova Izme|u usana; u zadnjim pak autoro-vim zbirkama nastalim od 2000. godine nadalje prevladava narativno–anegdo-talni diskurs. Tematsko–motivski grozdovi melankoli~no–cini~noga gradskog{eta~a na tragu su dakako slike svijeta oporbeno–ujedljivog gradskog marginal-ca: socio–kritika pogubnog svjetskog merkantilizma i upakirane emocijske kon-fekcije, a s druge strane — nekontaminirano polje istinske i zaboravljene Emo-cije, kao i njeno sklanjanje u ezoterijski nearbitrarni rezervat za one posve}enekoji je istinski razumiju i ponekad su u njenoj blagoj i biofilnoj radijaciji. Tu jesvakako potrebno, s obzirom na ambiciozni interes pjesnika, ali i ‘ivog pojedin-ca, poku{ati demistificirati prili~no uvrije‘eno mi{ljenje blijede doma}e knji‘ev-ne javnosti o Simi Mraovi}u kao kroni~nom zezantu u stihu i ‘ivotu, koji, eto,usput i pi{e, ali je u osnovi ipak samo simpati~an ‘ivotni hedonist...

103

3. Naslov zbirke Izme|u usana (1997) nedvojbeno asocira na fiziolo{ku slastjezika, i to u svim njegovim zami{ljenim akcijama.

Premda tematsko–motivski i formalno–planski nejednaki, ciklusi iz ~etvrteknjige S. Mraovi}a generalno upu}uju na lingvisti~ku eroti~nost ili eroti~nu lin-gvoidnost kao nesumnjivo biofilni utr‘ak zbirke u doma}oj poeziji.

Mraovi}, naravno kao i neki drugi autori, pi{e iz Suvi{ka a ne iz Nedostat-ka: Suvi{ak, poznato je iz letimi~nog zavirivanja u mi{ljenja Razlike, u tamnojje zoni, a na pozornicu stupa uglavnom izvan Sredi{ta i pod nekom od brojnihmasaka. Otuda i razli~iti ciklusi kojima se autor maskira i tako iznosi @ivo namarginu.

Tri su idejno–tematske i tematsko–motivske nakupine zbirke Izme|u usa-na: a) zajedljiva socijalna registracija humornog nonkomformista; b) otvorenikonfesionalizam uli~nog junaka i c) ezoterizacija Emocije kao pogonskog sred-stva svijeta u lirsko–nadrealnoj izvedbi.

Intelektualac na margini uvijek }e ujesti (neprikosnovenu) ponudu Sredi{-ta. ̂ ini se to iz diktata mjesta a ne, eventualno, iz — ili zbog — ideologije injenih lepr{avih zastavica. Mraovi} humornim ‘alcima (auto)ironizira margin-ski polo‘aj u odnosu spram apriornih vrijednosti Sredi{ta. Takva se tematsko–motivska razina, rasuta ciklusima, podsmjehuje Politi~aru, ali i sebi u zadanojmre‘i, rabe}i pritom namjerno infantilisti~ku rimu, rimu koja se sama »name-}e« ili sama »sti‘e«.

Ispovijedna intonacija autora kao tro{itelja asfalta u ciklusu »Zagreb —Amsterdam« dobra je humorna osnovica za budu}e autorove kratke proze. Kao{to je ve} i primije}eno, rije~ je o duhovitim pripovjednim uli~nim skicama izra-zito obojenih slangom i crnim humorom margine u vje~nom bazanju gradom.(Kad se zna kako u doma}oj knji‘evnosti stojimo s humorom, onda zaista du-hovite gradske vinjete subkulturnog marginalca svakako valja honorirati...)

Specifi~na i lako uo~ljiva ponuda ulice u spomenutom autorovom ciklusu inehotice se prislanja uz svojedobno mlade njema~ke »nove subjektiviste« (Jür-gen Theobaldy, Christian Delius...).

Ezoterizacija Emocije, tre}i tematsko–motivski grozd knjige, vje~nu energi-ju Emocije/Tajne dr‘i (~vrstim) rje{enjem konstituiranja ‘ivota na respektabilnina~in. U literaturi, naravno, nije ~udno takvo golemo povjerenje u pobolj{anjesvijeta na takav na~in; iz marginske perspektive autor, naprimjer, pozitivniemocijski kontekst nalazi u nekontaminiranom »pustinjskom gradu«, ili pak unevinom/bijelom, tj. u autorovoj »bijeloj djevojci«... No osim o~ekivane stilizacijeEmocije, prigodne subkulturnom mitolo{kom toposnom krugu, Mraovi} uvoditaj erosni pogon u kontekst misterijskih energija. Emocija je pogonsko sredstvoMisterija, misterij jest Geneza, itd.

Suvi{ak se, reklo se, ~esto maskira pa tako i ljubav, prijateljstvo... i drugidijelovi tople semantike. »Vi{e ne pi{em danima/ kad god nisam dobar ~ovjek«,ka‘e autor. Misterijsko podrijetlo emocijske energije, tj. autorovo povjerenje unadnaravno, ~ita se i u slijede}im stihovima: »Kad se rasprsne sveta energija/postanem ono {to se na meni vidi«; ili u stihu: »tajni jezik koji vi{e ne posto-

104

ji«... Mo‘da manje poznata autorova sklonost ka egzistiranju paralelnih razinasvijesti/svijeta nalazi stoga potvrdu u stihu, tj. u vlastitoj vjeri u mogu}nostnadnaravne realizacije Emocije i njenog zra~enja... Na~elno protiv bilo kojeg ibilo kakvog diktata, ideolo{ko–politi~kog ili pak knji‘evno–modnog presizanja,protiv dakle nasilnog ujedna~avanja svijeta na bilo kojoj osnovi, autor zauzvratnudi vlastito rje{enje iz repertoara tzv. margine i njene po‘eljnosti: registracijaulice, humorno nepristajanje na »svijet odraslih« i povjerenje u nadnaravno, atu nastupa isklju~ivo pojedinac i njegova koncentracija, to~nije — njegova kore-spodencija sa svemirskim doznakama.

»Ako umrem/ Bit }u glavni grad/ U tvojem srcu«, ka‘e autor mije{aju}ilirske, infantilne i nadrealne signale u specifi~no vlastit diskurs vje~nog dje-~arca s intelektualnim kapitalom starog i iskusnog urbanog {eta~a.

4. Laku no} Garbo (2001) i Gmünd, superlight za drage gra|ane (2004) dvijesu zasad zadnje zbirke Sime Mraovi}a i obje se mogu smjestiti u autorovu la-kostihovnu proizvodnju, donekle ipak druk~ije organiziranu nego {to je to bioslu~aj u prethodnim knjigama stihova.

U tim se zbirkama, o~ekivano i veselo, nudi uvijek vlastito rje{enje iz re-pertoara tzv. margine i njenoga nesumnjivog zavo|enja i pripadne svjetonazor-ske po‘eljnosti: registracija ulice, ekipa raznoraznih likova, malo seksa i vi{eemocije te najzad izrazito humorno, ~esto autoironi~no, a svakako odlu~no ne-pristajanje na »svijet odraslih«. Tako je to svakako na prvi pogled.

Zadnjih godina stoga Mraovi}, u relativno kratkom razdoblju, objavljujedvije knjige stihova kojima se osjetno napu{ta dosad dominiraju}i diskurs lir-skog konfesionalizma i njegovih brojnih izvoda; i to tako da se poja~avaju nje-govi, kritika bi rekla, lak{i i veseliji, erotsko–ispovjedni aspekti autora kao pro-fesionalnog tro{itelja grada i njegove ponude.

^itaju}i onaj prvi sloj spomenutih zbirki pjesama, takva je kritika dakakou pravu, no i Garbo i Gmünd poetski su izratci koji zahtijevaju dodatna poja{-njenja.

Nesumnjivo, Mraovi} u posljednje doba ispisuje laki vers, ali taj izazvanianegdotalni smijeh, osobito pri autorovu ‘ivom nastupu, svakako priziva i ne-skriveni tragizam aktualnog svijeta kojemu je smijeh samo nadmo}na poslje-dica. Tragizam svijeta, kroni~na usamljenost njegovih protagonista, pan–mer-kantilisti~ko, tj. konzumeristi~ko vrednovanje ‘ivota i emocijska ravnodu{nost,proizlazi iz o~ito poodavno deziluzionirana autorova svjetonazorskog cinizmakoji se podupire pregr{tom autoironijskih, (auto)biografskih, a u osnovi — na-rativnih, zgoda. Garbo je, dapa~e, dr‘im, u osnovi — nakon oguljenja humornezavodljivosti — sumornim egzistencijalno–ljubavnim kanconijerom autora kojise kao ~etrdesetgodi{njak o~ito ne skriva iza pomodnih, izblijedjelih ili pakneutralnih literarnih naljepnica nego stihom izravno »prepri~ava« {to mu se naemotivno–egzistencijalnom planu dogodilo zadnjih (pet) godina. Nije mi naimepoznato da je ikoji hrvatski mla|i pjesnik tako otvoreno govorio o vlastitom

105

traumatskom prtljagu: o biv{oj ili pak novoj ‘eni, rastancima i posljedi~nimusamljenostima, depresiji i o~aju, kao {to je to u~inio krivo percipirani eroto-mansko–posesivni autor Simo Mraovi}... Njegov {aljivi lirski konfesionalizam~esto naime prelazi i u ogoljeli emotivni empirizam.

Autopodsmje{ljiv, blago–erotizirani govor o urbanom seksusu svakako je,sla‘em se, pamtljiviji od autocini~ne opservacije egzistencijalno i emocijski ute-meljene gradske vinjete. Dok se o seksu i zgodama govori blago i veselo, o ur-banom o~aju se govori cini~no i precizno. Bilo bi moralno priznati i taj va‘antematsko–predmetni sloj Mraovi}eva pjesni{tva. Dr‘im naime da bi desetak ci-ni~no–egzistencijalnih gradskih vinjeta — kad bi kojim slu~ajem bile uglazb-ljene u respektabilnoj rock–baladi/ {ansoni — izazvale zaslu‘enu pozornost(»33 okretaja«; »Jebo Dnevnik« »On je ~ovjek sumnjiva morala«...).

@elju, najzad, za egzistencijalnim smirenjem u biografskim lutanjima eroti-ziranog klauna, kako autora, naime, percipira povr{niji dio knji‘evne javnosti,autor izravno izri~e u zbirci Garbo, navodno veseloj, zabavnoj a valjda i povr{-noj knji‘ici stihova. »Mislio sam. /Tu bih mogao biti ~ovjek.«; ili pak: »Sjedi iodmori. / Nesre}a ti nudi primirje.«. »Ne ‘elim vi{e ovdje ‘ivjeti«, ka‘e autorkojemu je o~ito dosadila i sredina i njena predod‘ba o njemu koju, dodu{e, va-lja re}i i to, nerijetko stimulira i sam autor. Utopisti~ka projekcija kao izlaz izplanske proizvodnje ugode i merkantilizacije osnovne ‘ivotne energije ve‘e seuz ezoteri~na mjesta, situacije i svojstva (npr. ciklus »Bijela djevojka«); pri‘elj-kivani nekontaminirani egzistencijalni prostor izaziva i stihovnu tvrdnju: »Ta-mo gdje nema grijeha/ bla‘eni su i nijemi«... Duhoviti autor dakako brzo bje‘iu svoju {aljivu maskirnu uniformu: A sad kad znamo istinu, ka‘e {aljivd‘ija iznu‘de, posudi mi sto maraka...

Svi stihovi iz istoimene {este Mraovi}eve zbirke pjesama nastale su u au-strijskom Gmündu za vrijeme autorova kratkog stipendijskog boravka u tomgradi}u. (»Postao sam ~uvar groblja/ Tako sam dobro ~uvao groblje/ Da u vri-jeme dok sam bio u Gmündu/ Nitko nije umro/ Onda me jednog dana/ Doksam i{ao u mjesto na kavu/ Pozvao doma}i sve}enik...«)

Superlight za drage gra|ane, naime, podnaslov zadnje Mraovi}eve zbirke,na prvo je ~itanje svakako neambiciozna knjiga lakog stiha no autorov, u makako kratkim pjesmama, uvijek prisutan autoironi~ni konfesionalizam vje{to iuobi~ajeno dodaje tekstu krajnju tragi~ku intonaciju, tekstu tj. integralnoj zbir-ci. Banalno i uzvi{eno, infantilisti~ko i tragi~ko, bajkovito i patosno, kombinirase u {aljivo–ozbiljnim stihovima ~etrdesetgodi{njaka koji se ne srami skinutidogola i pritom pomije{ati i vlastitu suzu i vlastit smijeh. »Zna{ mene kakavsam/ Ne mogu dugo biti u depresiji.«

* * *

U zadnjim dvjema zbirkama Mraovi} uo~ljivije nego dotad upotrebljava prozneelemente u komponiranju vlastite stihovne organizacije. U predmetnom tijelupjesmu gotovo uvijek je doga|aj (anegdota) ~esto stvarnosnog podrijetla; poet-ski se tekst komponira narativnim dijalogom (ako je zadan vje~nom zgodom

106

emocijskog dijagrama — on i ona; kao i vici~ni razgovor vi{e njih, klape) ilipak ne{to rje|e (auto)biografskim monologom o egzistencijalno–emocijskomsvo|enju ‘ivotnog ra~una. Uvo|enje ogoljelih elemenata emocijskog dijaloga,zatim elemenata ponude ulice i klape, uz uvijek prisutan socio–kriti~ki anga‘-man iz drugog plana, Mraovi} se — hotice ili ne — naslanja na svojedobninjema~ki »novi subjektivizam« i njegovu ispostavu stvarnosne poezije striktnoiz aspekta nekontaminiranog, kriti~ki raspolo‘enog i vje~no inatljivoga subkul-turnog tro{itelja grada.

107

���������������������

���������������� ����������� ��������������������������������������� ���������������������� ���������� ���������������� ������������������������ �������

Svaki dan je sutra, 1984; U mraku mrtav ~ovjek; 1989, Bit }e rata, 1990; Polajedan, 1995; Eto muha, 1999; @ene, mu{karci, psi, 2002.

1. Pronalazak vlastite (pjesni~ke) nesre}e pretpostavlja trajnije »u‘ivanje« utom tipu nelagode, neki istinski »pronalazak« na kondicijama egzistencijalnogizbora... a tu u literaturi — ‘ivotni pjesni~ki »‘anr« koji se samo tako ne na-pu{ta nekom idu}om knjigom.

Prva knjiga Zorice Radakovi} (1963) Svaki dan je sutra (1984) nije se ispi-sala unutar tako prona|ene, osvjedo~ene pa i posvojene havarije: tu se, u prvojautori~inoj zbirci, godine 1984. nudila »ravnodu{nost« a ne »zainteresiranost«,»evidencija« a ne »zabrinutost«, »konstatacija« a ne »zgra‘anje«. Idu}e pakknjige stihova ina~e plodne autorice, koja uz stihove pi{e prozu i dramu, moguse me|utim vezivati uz krucijalno prepoznavanje vlastite egzistencijalne nesre-}e u nepopravljivo lo{em svijetu atomiziranom u bezbrojnim manjim ili ve}imsimulakrumima koji vlastitu neuvjerljivu ili dapa~e uspjeliju simulaciju nudekao novu ljudsku stvarnost koju valja ‘ivjeti.

Svaki dan... ~ita se i lista kao kompendij postupaka proteklih historijskihavangardi. Sav imetak avangardisti~kog naslje|a, svrstan pod uzornim etiketa-ma proteklih pjesni~kih strategija, ~uva se, kao u smo~nici, na stranicama teknjige, dok druga autori~ina zbirka U mraku mrtav ~ovjek (1989) — ve} pripa-da {iroj impostaciji generalne antilogocentri~ke geste u suvremenoj hrvatskojpjesni~koj praksi.

Radakovi}ka poznaje (tekstovno–izvedbene) preduvjete dekonstrukcijskeinicijative: dehijerarhizirani smisao sveden je na metonimijsko–fragmentarni si-gnal, a mjesto oblikovanja informacija jest razmrvljeni subjekt, ili pak suprotnorealnoj atomizaciji persone — nojevski–inatljivo homogeno mjesto svjetske inte-lektualne osjetljive margine namjerno hiperbolizirane (autori~ine) infantilneprepotencije i guliverizacijske »svemo}i«. U drugoj }e se knjizi stihova stogarijetko, kao u autori~inu prvijencu, upjesni~avati neki ve} legalizirani problemteorijom zakop~an u poznati terminski sklop. Zate~eno razrovano egzistencijal-no polje poslije akcijom svjetske teorije ve} izvr{ene dekonstukcije u idu}imknji‘evnim izracima odsad mnogo vi{e zanima autoricu kao polje vlastite te-matske okupacije...

Zate~eni, tj. preostali milje nakon {oka decentralizacije, kao prijeko potreb-ne nepogode, razru{en je, za autoricu, kao nakon u~inka razorne bombe. Rada-kovi}ka je stoga, mo‘da i nehoti~na, literarna svjedokinja postatomskog razdob-lja svijeta koji se batrga izme|u ostataka polurazru{enih Zgrada biv{e repre-

108

zentacije i novih postkatastrofi~kih okolnosti nicanja lokalnosti i detalja svijeta,koji se jo{ sje}a herojske ekskluzivnosti moderne, ali ve} pristaje na uklju~ivupostekskluzivnost postmoderne kao novog doba lokalnog heroja ograni~ene ra-dijacije i trajanja.

U »Ostacima vremena«, ka‘e autorica, »kasno je za zaborav«; u novoni-klom vremenu na popaljenom stratumu Biv{ega pjesnikinja se iz osobne pje-sni~ke »prepotencije« igra bo‘jeg posla imenovanja, tj. stvaranja. Postupak no-minacije (»Novo, isto«) provodi se iz radikalne, nove entropije pa se, npr. tako~ita i autori~ino »Potapanje vatre«. U postholokausti~nom pejza‘u entropija jeona libela koja se uostalom spominje u tekstu, »Ludo dno...« iz ~ije se uravni-lovke vida kre}e u melankoli~ni posao ponovnog imenovanja stvari, bi}a, poja-va...

Neki pak ina~e po‘eljni relacionizmi: original — kopija, po~etak — kraj,intertekstualna zaraza — intermedijalno (tematsko) {irenje... nesumnjivo po‘e-ljni idejno–tematski odjeljci u drugih, mladih autora modernisti~ke provenijen-cije, u sad ve} brojnim knjigama stihova (U mraku mrtav ~ovjek, 1989; Bit }erata, 1990; Pola jedan, 1995) Z. Radakovi}, bogato su i neusiljeno razbacanikao davno usvojeni i stoga upotrebljavani djeli}i op}e post/modernisti~ke abece-de, logike gotovo. Autorica je izrazita predstavnica Razlike i Ne–prisutnosti,Neidenti~noga i »onoga ~ega nema u izlogu svijeta«.

2. Svaki dan... je opasno »ravnodu{no« i opasno »razma‘eno« sutra koje isto-dobno odga|a odluku (o ~emu?), ali i omogu}ava zavirivanje u ono napisano»ju~er«. Prva je knjiga stihova Z. Radakovi} repertoar »prepisanih«, legitimnihi ve} pomalo delegitimiziranih gesta raznolikih avangardi 20. stolje}a, kompen-dij »starih« postupaka u razvedenoj delti moderne dvadesetstoljetne knji‘evni-ne, vodi~ kroz »mrtva« polja vje‘banja tro{ivog jezika i kroz uvodnu kontra-punktnu ponudu uvijek name}e zone plathovske egzaltacije tijela.

Jezik je za tu autori~inu knjigu ve} ispisan; trebalo je samo ustanoviti ukojim to vlastitim radikalnim oblicima »le‘i« pohranjen u literarnom pam}e-nju, tj. u povijesti (knji‘evnosti). Iz regala, kako proizlazi, raznolikih jezikovihurni autorica »posu|uje« vremenom potro{eni i odlo‘eni sadr‘aj te komponiraprvu knjigu od doju~era{nje legitimne ponude.

U katalogu tipova »potro{enog« jezika, u prvoj zbirci, redaju se, obestra{-}eno, ali poznavala~ki, potro{ena jezikova stanja, tj. tipovi njegove modernisti~-ke potro{nje: groteskno–apsurdisti~ki (narativni) minijaturizam harmsovskogpodrijetla, bajkoviti ludisti~ko–nadrealni parabolizam, konkretizam, doslovnona|en u empirijskoj zoni ili pak onaj na ~ijem se predlo{ku autorski obaveznointervenira... U autori~inoj prvoj knjizi, reklo bi se, tekstova nalaze se, tako|er,i dva dramska dijaloga, dvije male »scene«, ciklusno indikativno naslovljene»Ku}ni odgoj«.

Samo u tim dijalo{kim mini–groteskama, kao i u ponekoj harmsovski into-niranoj »pri~ici«, izbija autori~ina naklonost za vr{nja~ku kulturu, a ujedno

109

o~ekivana odbojnost naspram obavezne roditeljske uzurpacije biolo{ke razlike.Ina~e, jo{ jednom da se ka‘e, jezik se u prvoj autori~inoj knjizi dr‘i zarobljenu vlastitim »tipskim« i »modelskim« stanjima pa se stoga te zgotovljene i vre-menom potro{ene, tj. legalizirane »lijesove« ~itateljski naprosto prima k zna-nju: katalogizira, evidentira, konstatira, izla‘e i pokazuje.

Zbirci pak uvodna referencija na Tijelo (i njegovu tragi~nu egzekutoricu S.Plath) ima funkciju literarno–religiozne po{tapalice. Kristu se vjernik uobi~aje-no divi, na blagdane posve}uje, rijetko egzaktno poistovje}uje: ideal je, uosta-lom, uvijek ‘rtva svih na{ih najhumanijih spekulacija ili — u zoni dr‘avnogdiskursa — predmet u na~elu kobnih apstraktnih idealizacija i drugovrsnih na-tega.

Onaj dio teorijsko–literarne ma{te o Tijelu, ina~e svakako po{tovanom iizuzetno optere}enom leksiku suvremenoga hrvatskog pjesni{tva, koji naprim-jer rabi egzistencijal–pjesnik (Tijelo kao generator patnje, patnja pak — put kindividualizaciji) ili pak postmodernisti~ki autor (I. Rogi} Nehajev: Tijelo, nai-me, kao jedini neposredovani preostatak neizideologiziranog proto–konkretu-ma) — tu se, u autorice, nije razvio. Polju modelski izrabljenog jezika prethodiu knjizi Svaki dan ..., dakle, autori~ina tvrdnja: »Ja sam Silvia Plath« kao ned-vosmislen izbor vlastite privatne heroine... Pjesni~ko–egzistencijalna egzaltacijainozemnoga knji‘evno–fakti~nog ideala potpisuje se velikom Radakovi}kinompjesmom kao vlastita »karta adoracije«, postupkom ina~e poznatim iz hrvatskelikovne konceptuale 1970–ih.

Prva je knjiga tekstova Z. Radakovi} stoga katalo{ka izlo‘ba urni. A ujednonehotice reducirane, ali ipak pedantne adoracije povijesti kao umjetnosti (tj. ti-pova tro{enja ili pak proizvodnje gradbenog materijala, jezika, naime).

Ta se (jezikova) povijest, dodu{e, u prvoj autori~inoj knjizi ponavlja naprethodno upozoreni na~in, ali svakako bez totaliziraju}e pedagogije, i samo izautori~ine svijesti da je nedostatak (literarnog) Orijentira, a to nu‘no sili naspomenutu katalogizaciju Poznatoga i Prisutnoga, na‘alost jedina izvjesna ~i-njenica kojom je tada vrlo mlada i upu}ena autorica godine 1984. sigurno ra-spolagala. Te godine, naime, Radakovi}ka sigurno raspola‘e isklju~ivo onim ~e-ga nema i {to (uostalom, svakom) nedostaje.

3. »Ne umire samo junak, umiru i imitacije«, ka‘e autorica u drugoj knjizi sti-hova U mraku mrtav ~ovjek (1989) dr‘e}i »junakom« zapravo original i njegovuneponovljivu originalnost, tj. vremenom socijaliziranu inovativnost, za ~ijom jeneponovljivosti doju~er ~eznula svaka pro{lostoljetna avangarda.

Stoga se o Bogu kao vrlo ~estom i vrlo izd‘okeriranom (ne samo) poet-skom orijentiru — u doba o~itog nedostatka jasnije prisutnosti toga stoljetnogPodupira~a u svim svojim figurama — ka‘e: »Opisala sam ga a onda su garazbili/ moj opis vi{e ne valja/ izgleda smije{no«.

110

O Doga|aju, vrlo problemati~nom i kontroverznom tematu suvremenogahrvatskog pjesni{tva, Radakovi}ka pak pi{e: »i nije mi se dogodilo ni{ta osimonoga {to mislim/ i mrzim i znam/ telefoniram«.

Izvla~im Original, Boga i Doga|aj kao uobi~ajeno vrlo nosive i unato~ radi-jaciji gramatolo{ke perspektive i dalje vrlo va‘ne semanteme poetskog diskur-sa. Iz novonastale ledine razgra|enog i izfragmentariziranog posthegelovskoglogosa te se, i mnoge druge, klju~ne rije~i sada dr‘e naprosto u podru~ju opa-sno entropizirane volje decentrirane subjektivnosti. Dr‘e se, dakle, na voljuosude, procjene, alibiranja stare semantike, ili pak novog imenovanja, ~ak no-vog vrednovanja... jednog novog po~etka ljudskog duhovnog zidanja — sadaunutar »slabe personalne akcije«, unaprijed oslobo|ene velikosistemskihapriornosti te nu‘ne svrhovite djelatnosti u posljedici.

Original se u autorice kontekstualno (tj. smr}u) izjedna~ava s kopijom, us-put, poput egzistencijal–autora koji jedna~i pobjedu i poraz; Boga, tj. Orijentirse, nadalje, uvijek uslu‘nom deskripcijom ‘eljelo prisvojiti pa i posvojiti, nopromjenom teorijske perspektive i njenim fakti~no–duhovnim posljedicama Ori-jentir biva »razbijen« i premje{ten u fragment ili detalj; Doga|aj za razliku odDo‘ivljaja odavno slabo kotira u kriti~ke svijesti pa se i tu taj ina~e bu~ni ipopularni semantem logi~no spu{ta u »unutra{nje vlasni{tvo«, u privatnu odlu-ku o eventualnoj promociji njegovog u na~elu nezaja‘ljivog statusa.

4. Gotovo obavezna nelagoda svakodnevlja, toliko prikop~ana za svakog mladognestrukturiranog intelektualca posttotalitarne isto~noeuropske zone, i u auto-ri~inim se stihovima motivski–fragmentarno jasno evidentira. Osje}aj gole eg-zistencijalne izmje{tenosti generira se iz grubo–empiristi~ke zbilje kao svakod-nevna negativne svojina same autorice. Taj ina~e jasan slu~aj kroni~nog »so-cijalnog slu~aja« zemlje, koja se dodu{e ponosi vlastitom kulturnom isposta-vom, podupire me|utim ~itav katalog vrlo va‘nih posljedi~nih efekata poznatoggramatolo{kog obrata, i nipo{to ne kapitalizira svojom ina~e nedvojbenom ne-lagodom poetski tekst.

Dodvorljiva »ku}na« zbilja (»ubiti se, ne ubiti«; ili — »malo jesi/ malo ni-si«) proziva samo, s jedne strane, eti~ki nihilizam, a s druge — izaziva vrlojasnu oporbu opijatnog, halucinogenog podbo~enja: »ne postojim ako nisam/ nedam stvarnosti da me otme/ da me vrati« (»Andaluzijski pas«, »Rje~nik svje-tla«).

Odavno osvije{teni disparitet izme|u la‘no suficitarne gra|ansko–prosvje-titeljske nomenklature i realno deficitarne prakse biolo{ki ambioznog autori~i-na ‘ivota, zijev izme|u proklamacije i zbilje, logi~no izaziva rapidno gubljenjepovjerenja u ideologije velikih sustava. Na privatnom socio–psiholo{kom planusame autorice gube se dakako sve integrativne veze koje su dosad vi{e manjeaklamativno obe}avale po{tovanu socijalizaciju pojedin~eve geste unutar dr‘av-nih, institucijskih i religijskih stereotipa. Stoga se decentrirani, dislocirani i uo-stalom prevareni i stoga nepovjerljivi subjekt nu‘no utje~e radikalnoj i preosta-loj zoni privatnosti; eti~kom, ali i socio–politi~kom, nihilizmu kao svakodnevnoj

111

ku}noj ogor~enoj mobilizaciji, a u literarnom izvodu — (p)opisu zate~enoga ra-zrovanog egzistencijalnog polja kao novog pejza‘a koji uostalom jedini preostajenakon u~inka dekonstrukcijske eksplozije.

»Hate and War«, ina~e pjesma grupe Clash, otvara tre}u autori~inu knjigustihova, katastrofi~ko–proro~ki nazvanu Bit }e rata (1990).

»Hate and War, the only things we got today« — vrlo jasna Clash–konsta-tacija izravno ocrtava aktualni socio–politi~ki horizont koji i dalje nesumnjiohrani autori~inu permanentnu i duhovnu i prakti~nu nelagodu.

Katiranim, videospotovskim monta‘ama teksta sad se, me|utim, prethodnopobrojavanje novih okolnosti (teorijskog) Skeletnog Pejza‘a, kao i radosno no-vo–demijur{ko pre/imenovanje sadr‘aja postholokausti~nog vida, zanemaruje au prvi plan nahrupljuje idiomatska represivnost svakodnevice.

Nezaustavljiva banalnost (vje~no podstanarstvo i depresivnost tu|ih soba)kao i poku{aj radikalnog iskap~anja iz takve zbilje rezultira stvarnim ogor~e-njem privatne osobe, persone, a u produ‘etku o~ekivanom nivelacijom bu~nihvrijednosti, pounutra{njenjem svakog »Doga|aja« i oduzimanjem njegovog jav-nog legitimiteta.

Delegitimirani »Doga|aj« transformira se u nove, privatne ~injenice auto–formirane vrijednosne ljestvice: u tip mr‘nje (spram gra|ansko–prosvjetitelj-skog suficita raznoraznih obe}enja) i tip ljubavi (spram poznatih i priznatih~injenica naju‘eg vlastitog okoli{a: prema gramofonu, limenci... stvarima). Izri-jekom se zida »plasti~ni zid«, »ubija budu}nost«, zaziva »sveti krematorij«, asuprotno tome — samo se od ritualnog »prljanja divljim« o~ekuje pozitivan,premda nepoznat rezultat, zapravo novi smisao novog po~etka, itd.

Toposni let iznad kukavi~jeg gnijezda preimenovao se u let nad pepelom:pobunjena mitska nelagoda 1960–ih i 1970–ih, sankcionirana institucijskom kli-nikom za (svaku) Razliku, tu se, u autori~inoj travestiranoj izvedbi, gorko slavikao opijelo nad ostacima Drugoga, tj. druk~ijega, rizi~noga...

Ogor~eni privatizam, kao jedna od naj~e{}ih mobilnosti i modalnosti eti~-kog nihiluma, a pod golemim pla{tem izuzetno va‘nih kondicija dekonstrukcij-skog prezenta, komponira idejno–tematski tre}u zbirku stihova Z. Radakovi}.

Tri dosada{nje autori~ine zbirke nude katalogizaciju, (p)opis Skeletnog Pej-za‘a i ogor~eni personalizam u hrvanju s katastrofi~nom zbiljom kao faze lite-rarno osvojenog puta. Subjektovo se agregatno stanje u trima zbirkama mijenjaod »neutralne«, »izvje{tavala~ke«, »homogeno–posredni~ke« pozicije koja kata-logizira smrtne forme jezika, decentrirane »lepr{avosti« u polju mogu}e novepersonalne gradnje, te ponovne homogenizacije u psiho–socijalnoj sferi vlastitogogor~enja.

5. I u prethodnim i idu}im zbirkama (Pola jedan, 1995; Eto muha, 1999), neg-dje vi{e negdje manje, kristalizira se autori~ina poetska strategija groteskno–apsurdisti~kog ludizma dekonstrukcijske evidencije u posljedici.

112

U zbirci Pola jedan, kao najuo~ljivijem izratku groteskne i crnohumorneglobalne inverzije zate~enih kondicija svijeta autorice Z. Radakovi}, pobuna —ali i dalje hladna, ironi~na i umotanu u ludisti~ki apsurdizam kao preostaliteorijski izlaz u nu‘di, i to dekonstrukcijske namjere — protiv takvog svijetadose‘e svojevrsni vrhunac. Ili, metonimija kao modus op}eg nadomjestka i za-mjene pojmova u socio–, kulturnoj i politi~koj sferi ‘ivota nadomje{tava, kakomelankoli~no ka‘e Baudrillard, razo~aranje metafore. (Ne{to kasnijom zbirkom@ene, mu{karci, psi iz 2002. bitno se, naime, mijenja dotada{nji modernom teo-rijom ipak dotiran autori~in diskurs.)

Hladni o~aj i obestra{}ena zgro‘enost u Pola jedan, zakriljeni teorijskomponudom poetske logike ludizma, naj~e{}e se, reklo se, realiziraju groteskno–apsurdisti~kom inverzijom aktualne logike svijeta, a u autori~inoj namjeri zadefinitivnim svla~enjem nau~enoga i vidljivoga, tj. za definitivnim ogoljavanjemdobrostoje}e aparature Prisutnosti i njene uobi~ajene i dopu{tene represivnosti.»Ludost treba pohvaliti«, ne ka‘e se uzalud; a »‘buka se pobunila: ne ‘elimzidu biti maska« gotovo programatski grafitno isti~e pobunjenost persone, tj.njenu — svjetskom mre‘om zadanu — poziciju degradiraju}e fasade. Iz togogor~enog, ali hladnog i pobunjenog tematsko–predmetnog sloja: potpuno isk-lju~eni humanum u kontekstu cini~nog svjetskog merkantilizma, proizlaze in-dikativni naslovi ciklusa same zbirke: »Zar }e mi ‘elja zavesti ~u|enje«; »Ispra-vak potvr|uje gre{ku«; »Grimasa je umorna«; »Onaj koji gubi, ne nije~e«...

A istodobno ironi~no se izvikuje: »kupite ljeto, barem jedno ljeto«, tj. »‘iv-jela trgovina, marketing, mo} nagovaranja!«.

U zbirci koja u na~elu ironizira uspje{ni svjetski poredak i ruga se kobnimposljedicama ~udovi{nog korporativnog mehanizma rabe se, uz dominantni po-stupak ogoljavaju}e inverznosti, razumljivo, i drugi pripadni, ili pak autorski,postupci ludisti~ke logike (crnohumorna stigmatizacija situacije; oksimoronskoizno{enje teme/motiva izvan dosega slu‘benog osvjetljenja svijeta; provala po-bunjene logorei~nosti, tj. neka vrsta afazijnosti subjekta i njegove sintakse...).

6. @ene, mu{karci, psi (2002) nova je zbirka stihova bitno promijenjena — iz-javnog, dokumentaristi~kog i kolokvijalnog — diskursa autorice koja se u me-|uvremenu afirmirala i kao dramska spisateljica.

Za tu, zasad posljednju, zbirku sama Radakovi}ka ironi~no–objektivno ka‘eda joj je namjera bila napraviti prvu knjigu u nas o »politi~ki korektnom« ka-pitalizmu i njegovim ~esto pogubnom u~inku putem »kupi me — prodaj me«beskrupuloznog tr‘i{nog mehanizma na stanovni{tvo tranzicijskih sredina.

»... ako ne prihvatim novi na~in percipiranja stvarnosti koji tra‘i direkt-nost i gotovo trivijalnu jasno}u... bit }u ekscentrik, ~udak«, pi{e autorica uuvodnom tekstu knjige, svojevrsnom socio–knji‘evnom esejisti~kom poja{njenjupromjene vlastita diskursa iz prethodne hermeti~ke zatvorenosti u kolokvijalnuizri~ajnu jasno}u. Jer, prema autori~inu mi{ljenju, promjena duha vremena»tra‘i jasno}u, jednostavnost, ‘ustrinu...«. No bez obzira jesu li se neke bitne

113

promjene u slici svijeta u hrvatskoj mla|oj knji‘evnosti zaista dogodile, i kolikotakva autori~ina konstatacija zaista funkcionira u praksi, o~ita promjena dis-kursa svakako donosi bitno nov i zanimljiv stihovni rezultat, a to nas tu naj-vi{e i zanima. Autori~ino »na~elo simplifikacije« funkcionira naprosto kao pre-gr{t novih, druk~ijih i vrijednih poetskih sastavaka...

Jednostavni, kolokvijalni pa i trivijalni diskurs, uz smisaonu komponentusad pridr‘anu dakako u tradicionalno provodnoj funkciji tekstne kompozicije,bez dakle uobi~ajenog (post)modernisti~kog efekta decentralizacije, taj i takavautori~in diskurs ~esto je narativan i samo ponegdje isprekidan stihovnim gra-fitnim iskazom. Sad autorica pose‘e za izborom niske, trivijalne tematsko–mo-tivske gra|e iz tiska i ‘enskih revija pa su Radakovi}kini novi poetski sastavci~esto samo prepri~ane anegdote iz medijskog {arenog svijeta, uz dakako mini-malnu autori~inu intervenciju.

@anrovski takvi sastavci nalikuju ‘urnalisti~kom dokumentarizmu s mini-malnom autorskom intervencijom, tj. redom — novinskoj (minimalno, ali rele-vantno prera|enoj ili komentiranoj) vijesti, savjetima, receptima i kvizovima iz‘enskih listova, tzv. novinskoj zabavnoj rubrici »zanimljivosti«, novinskoj bizar-noj crtici, crnoj kronici... Dakako, nerijetko su se i dosad pisci slu‘ili {areno{}ui odre|enom energijom trivijalnog svijeta i svijeta trivijalnosti, no Radakovi}ka,uz vje{to vo|enje temeljne trivijalne osnovice, i uz odre|enu stihovnu interven-ciju, isporu~uje zaista respektabilan u~inak pa se tako modificirani tekstovimogu svakako priklju~iti nevelikom dijelu hrvatske stvarnosne knji‘evnosti ko-ja socio–kriti~ki radira, tematsko–registratorski ~ini novum i, najzad, svakakoje relevantan doprinos u poeziji mla|e i srednje generacije hrvatskih pjesnika.Val divljeg kapitalizma koji je, stjecajem nedavnog preustroja europskog svijeta,zahvatio i na{e prostore, te gladni i naglo probu|eni potro{a~ki mentalitet (snevjerojatnom zbirkom devijacija) gu{i i neutralizira ionako slabi status dosa-da{njeg klasi~nog humanuma i njegovih vrijednosti. Buja, kako se na‘alost io~ekuje, duhovno ‘utilo i estradizacija dosada{njih i epidemija novih vrijedno-sti, jer je zakratko sve (tj. ni{ta) vrijednost, brisanje javnog i privatnog prosto-ra; orgija informacija zasjenjuje bitno a socijalni stratum o{tro se dijeli na ma-lobrojne bogate i navodno uspje{ne, tj. na mnogobrojne koji sve to nisu, na taj-kuniziranu i puperiziranu socijalnu grupaciju... Nalazimo se svi zajedno, kakoka‘e francuski teoreti~ar, u transpolitici, a to je samo stupanj politi~ke besko-na~ne reprodukcije u kojoj je supstancija odavno zaboravljena ili pre{u}ena paje krajnji ishod svijeta/‘ivota beskona~na repetitivna simulacija.

Bez obzira {to su kobne i o~ekivane posljedice »politi~ki korektnog kapita-lizma« u tranzicijskim zemljama identi~ne, i {to su — ako je rije~ o hrvatskojproznoj, posebno mla|oj, knji‘evnosti — ve} literarno »obra|ene«, treba ipakre}i kako je Radakovi}kina zbirka @ene... iz 2002. prva takva knjiga stihovakoja relevantno o socio–dijagramskom profilu (post)tranzicijskog gra|ana. »Mi-slim, vjerovati zna~i kupiti«, ka‘e se uostalom u indikativnoj pjesmi »Mre‘a«.

Zadnja autori~ina zbirka »opremljena« je u duhu kolokvijalnog, finokriti~-kog i blagoironijskog diskursa brojnim lajtmotivskim po{tapalicama: mislim,

114

kako bih rekla; {to ja znam; ovaj; ho}u re}i i kako da ka‘em. Nesigurni kolok-vijalni subjekt — putem (‘utog) medijskog izvora i njegove za~udo goleme in-formacijske zalihe — inteligentno, iz ku}ne perspektive su‘enog privatnog pro-stora, komentira ‘ene, odje}u, kompjutorske igrice besmisla, natje~aj za najboljisan, tipove mu{kog pona{anja, posjet svemiraca u primorskom zale|u, ko‘u imodne predmete... {interaj, konjsku salamu, biv{e prijateljstvo iz biv{e zajed-ni~ke dr‘ave kojih vi{e nema (»[interaj«; »Konjska salama«; »Crna haljina sbijelim suzama«).

Briga za ‘ivotinje, kad su ve} ljudi tipizirani izlo{ci u odjeljcima potro{a~kema{te i prakse, ekolo{ka je autori~ina svijest, po{tovana i na‘alost neefikasna,pa i stara dje~ja zabrinutost za ono {to mi nismo, za Drugo i Razliku kao te-melje opstojnosti.

Knjiga @ene, mu{karci, psi, u novom kontekstu dru{tvenih promjena, »‘eliprodrijeti u bol rutiniranog ‘ivota«, ka‘e autorica, a »u tom ‘ivotu nema te‘njeni uzvi{enog ideala«. Tu »ja« jedva postoji... »Laki« poetski tekst zbirke otkriva~esto vi{e nego »te{ke« prethodne na~elno zapitane zbirke; banalnost svako-dnevlja o~ito ima svoj energijski potencijal koji autorica, narativno i anegdotski,prividno bez muke, dekonstruira pokazuju}i razvaline jednoga globalnog u~in-ka: nekad totaliziraju}eg logocentrizma svijeta, sad kapitalizma doma}e tranzi-cije.

Na jednom mjestu, naime, melankoli~no se ka‘e: »@elim biti slobodna i svremena na vrijeme raditi/ {to mi padne na pamet.«

Kad privatna ogor~enost ne zatamnjuje uvijek probirljivu zonu literarnostiZ. Radakovi} se vlastitim stihovima ispostavlja kao vrlo zanimljiva literarno–gra|evinska poduzetnica na fonu novog dekonstrukcijskog i dekonstruiranogpejza‘a i njegove nesumnjive potrebe za majstorima raznolike sposobnosti vidai zidanja.

115

�������������

�������������

^ITATELJICAMA

Ja sam drvo.Drvo koje je drvo iz korijena.Drvo koje {amara slovima.

Ja sam ja iz svoje dubine.Ja sam u{tinuti visoki mozak kro{nje:

Mislim str{e}e;Dakle postojim.

Ti si prodorna lisnata zmijaZelenih skuta.Zajedno smo u svitku papirusa,Br{ljane!Omotaj mi se sna‘no oko vrata,Mojim smrtnim hropcem

Ispjevaj simfoniju,Mojim zgru{anim krkljanjem

Naslikaj sliku:

Neka me takva sinestezija poneseSvijetu pred o~i

Na gledanje...Slu{anje...

I ~itanje...

116

����������

ZASTAVE(Uznemirite svemir)

Zastava moga mozgaUcviljena je ptica

Sakato krilo nepo}udnostiObu~en oblak u karton

Grafit duginih boja secesionisti~ke zgrade[to se trza u ru‘i~astoj krvi

Farba krajolike i donosi ti izrezanu o{tru travu na dlanu:Ako je proguta{ znat }e{ {to osje}am,

Nosit }e{ teret lezbijke, crnkinje, @idovke u grobnici holokaustaNa ~elu urezan trokut i pla~ljiva raka

Sve nas guta neman ubila~kog bezumlja.

Zastava moga oka smrznuta upiknuta na sjeveruKao maj~ino rublje osu{eno na zimi

Puca pod teretom pogledaVri{ti u mre‘i s ribama

Dok nas gledaju kako grizemo nokte i meso:Ne ljubimo se,

Ne dajemo uljezima kruha.Moje oko ruje izmet ~isti zahodsku {koljku.

Zastava moje vagineNe vijori u falusnom svemiru

Samo se zatvara pred nasilnim prodiranjemRasko{an riblji restoran: tvoj meni

Zatvoren za goste.Zastava na pola koplja: Closed.

Ovaj rat vodim rukom, perom i lomim kosti.Izmjerite ‘ivot afri~kom ‘licom

Dozivajte si same nebo jer nepozvano ne}e do}iA i ptice su samo tanjuri

Bijeli stolnjaci zatvorenog restorana:Borite se noktima!

Zastava mojih grudi porculan ~aja metviceDvije gore s dva oka slijepca

(slijepac ~uje kako raste trava jede oblake)Znana im je tama

Soba lije boje parket prozora vidljivost svjetlaMetafore nas grizu s lancaOkovane skupa s njima

117

Metafore urezane u sise, spaljene kao vje{tice.Uznemirite svemir dok jo{ ima vremena!Jutarnje pid‘ame progutana svitanja

I mi kako u hladno}i pokrivamo svoju janjadPremje{tamo svoje zastave

Visoko gore u apsolut papira.Mi zasigurno jesmo i bivstvujemo to.

Zastava na{eg govora:Ispljunite navike,

Utrljajte izbljuvak uljudnosti,Re‘ite zrak,

Uzmite ovu zastavu i utaknite u okno va{eg domaU~inite ju prozorom i kulom,

Jedite transparentnost, serite slova!Uznemirite svemir svojim su|em, {alicama!

Ovi lonci pri~aju zagrabljene pri~e:Zagreban Zagreb pri~inite livadom

Blejanje ovaca i lave‘ pasaMi izgovaramo na poligonu dalekih pa{njaka u centru grada

[to se isparavaju ranim jutrom u zrak.Ujedno i dobrota i silina

I latica i bi~I po{teda i lin~

Uskrsnu i kru‘e ovom zemljom.(Kao i svaki prirodni proces)

Zastava na{eg pisanjaNije ni meso ni duh

Ni stvarNi drvo

Ni predmetNi ~in.

Ta zastava novi je oblik postojanja iz Evina rebra,Iz kosti osteoporoze

Svijeta koji trune grcaju}i u dave‘u mo~varaU smradu.

U vremenu kada penisima mjere svijetPi{ite zastave svoje nomenklature.

Ma‘emo blatom licaJer ova je ilova~a rodne grude na{e slovo:

Slu{ajte ‘ene zemljuPi{ite ‘ene zemlju

Obucite ‘ene povijest

118

Crtajte svoje usne, svoj jezikI tkajte grudnjake od trava {umaVi vje{tice pisarice i pau~ice:Svaki tekst mora se tkati;

Tkajte pokrovno platno sijedim bradamaMudracima {to ‘deru tu|e jezike da bi mogli govoriti

(Pozovite Platona, Aristotela na sud)tkajte ‘ene i zastave

da ih utaknemo u ovu zemljuu ovaj zrak

i u na{e tijelo.

(Zastave su oduvijek bile parfem postojanjadodatak {minki i finalni potez kistom;

zastavite se!)

Zastava moga srcaVijori likom ‘ene.

Ona di{e moju krv, a izdi{e moje tijelo.Ona je posve}ena i stoji zapisana u mojoj Bibliji.Zastava moga srca njezin je kaput njeno rublje

Ludilo leptira koji je vje~an crv i sanja u kukuljici.Samo me dodirni draga

I zastava }e zalepr{ati na vjetru.Samo me poljubi jedina

I zastava }e razviti svoje boje.

Kao {to se morske je‘ice kite kamen~i}imaOkitite se ‘ene svojim zastavama

Ako smo te{ko crkveno zvono na dnu mora,Ako je zastavi glasa odrezan jezik:Borit }e se pijesak i {koljke u ti{iniBorit }e se na{e zastave i povijest

u mûku vremena.

BOGOMOLJKA

Moj identitet je pokrivalo za moju golotinjuspomenik ispod kojeg ~u~i polumrtvabogomoljkakoja pro‘dire samu sebenakon onanije.

119

U ovom mraku ‘elucamoj identitet postaje lampica:{to je manjadulje }e gorjeti.

To ukomirano perverzno svjetlostat }e svijetu na dlanlicem u lice s licem s vjetrom s ki{omspremno za {ibanjedo krvi.

PJESME MRTVE LEZBIJKE

Moj prijatelju, mene jo{ ima.Al nisam samo zemlja, samo trava.Jer pjesma ta {to nema glavuSamo je dio mene koji spava.I ko je ~ita — ludom me smatra.Probudi me, i bit }u tvoja java.

Plagijat.

I. Vojska strahova (du{e udi{u pijesak izdi{u strah)

Danas je dosta plastikekrpam stare torbe taman da zakora~im u ‘ivot fa{isti~ku svinjulu|aci pjevaju svoju kora~nicuja:{velja lezbijka rascjep uzaludan poku{ajgledam kroz prozor iscrtavanje ‘ivota.Ima ih onih koji trgaju zubimai onih koji {ute: tiha voda guta ‘ilete.Ima ih koji ‘ive s psimakoji jedu ma~kekoji vri{te mahnitibljujuima nas upla{enih samim sobomi onih koji ne prate kora~niceodstupaju‘ivot govno potro{eno vrijememajke pro‘diru svoju djecu prljave i pijanekolutaju trbusimalomljava kostiju, ubodi p~ela

120

sami smo si krivisvijet te~e.Svijet.danas ja ~istim krpam bodem prste iglamapod noktima ugru{ci krvimogu trepnuti izvaditi ih zubima suzom ispratimogu stoti put gumama autapre}i crijeva ma~keputovati daleko kroz danima li uop}e koga u svjetlu?otjerujem prljav{tinu bez kose bosa padaju}adnevna rasvjeta bolja vidljivost za{tita ploda(dijete bez lica) mozak muhe lobotomijakao lijek koji pri‘eljkujem mete‘ snamoj znoj i paperje crnog tunelaako se nazire krajkamenje {to di{e gutamo gadi{e s nama proizvodi strahove:

ima jedna biljka koja udi{e pra{inu govnaonda procesom strahosinteze izdi{e ~ististrahi tako hrani ‘iva bi}a.

II. Hermetika plastike i {utnja vakuuma

Zatvaram se danaspora|am iz plasti~ne ~ahure:u njoj ne di{e{u njoj ne rumeni{niti umire{plastika ne truneni ti s njomtvoje meso ostaje vje~no blijedoi usmr|enoza pokoljenja koja ne}e{ ni izroditi ni ispovra}ati iz svoga tijelaiz svoje krvi nekolaju}e.Gutaj ove ~avle, gledaj se:o‘ivi, danas je dan za ‘ivotsvemir i glad se ljube pretapaju Zemljupadaju u ljudski pad:pad Adama i moje posrnu}edanas je dan.Ho}emo li se razapeti kada do|e no}.

121

Pri‘eljkujemo klinove zajednou jeziku slomljeni zubi nao{tren zraksve to ~ekamo zajednono‘ u njedra kao amajlija ugutan u grlomi smo bolest cista jajnik bez funkcijelezbijke koje pro‘diru same sebe:sramimo se svog lika i prstijuhodamo kao mu{karci gnojimo se i {utimoovoj dr‘aviovim susjedimaovoj travikao mutave le{ine golubasmrznutih pod pove}alom snjegovacrnog daha no}i i prostitucije.

III. U ogledalu dok se ~e{ljam

Ja jedem ironijuperem joj rukemanikiram la‘iumirem s ludilom uz bokverem se svojim golim tabanimaovom stazicom uz brdousa|ujem si metalne predmete u sljepoo~nice~e{ljam kosu prema naprijed

moji ~e{ljevi, ~etke i japjevamo zabludi.I smijemo joj se skupa,izu~avamo pre‘ivjeti pritisak plastike.

IV. Moja pe}nica pe~e

Koliko crknutih patlid‘anau meni pjeva pjesmekoliko se o{trica izla‘e venama na krvarenjekoliko momenata sanjao pre‘ivljavanjuo izlasku iz ormarao udahu zraka

djetetu bez ruku ipak ostaju o~ividljivost grizenoge bodu glavu

122

du{a udi{e pijesakizdi{e strahmoja pe}nica pe~e svoj zanati moje meso.

V. Vojska strahova ide daljePjesma Vakuuma

Vojska strahova opra{ta nas s nebomuz serviranje bombi za u‘inuna{a }e prsa prsnutiovaj prasak ne}e poroditi novu galaksijuniti }e se od posteljice nitko najestisamo }e se izroditi udaljenostbezra~ni prostorza ne‘ivotza nezemljuza nevodu.

VI. Djeci Vakuuma

Moram skrivati svoju mrtvu djecuda ih zrak ne dodirne otrovnim pipcimausisavati svjetlost da njima ostane vi{e mrakauvu}i trbuh u suknjuda ih ne upla{i saloi ljubiti ih nezapostavljene.

VII. ^uti / Govoriti (I)

Ja sam protiv ti{ine jer tiha vodadavi kupa~e: i gole i obu~ene bez razlike.

Odjebite sve neplodne metaforeodjebite svi koji nemate {to re}ipederi lezbijke prsti hetero biseksualcioni koji spavaju i koji su budnihodaju}i i oni koji puzegitaristi cvje}arke nebesko plavi automobili tr~e}e stvariko{nice visoke i niske nijeme melodije anafore klja{trezrcala gluha i slijepadjeca unaka‘ena moremsakate ‘ivotinje na jeziku dolina

123

odjebite svi svezani i slobodnisudski procesi spaljivanje mozgova nov~ane kazne za penetracijuodjebite svi mra~ni i svijetli s grbama i bez njihs dna i vrha odjebite

jer ja govorim i u snu({utnja }e nam ionako prerezati grkljane)

VIII. ^uti / Govoriti (II)

Degenerici salonskih foteljamobilni preserantinije vama znak niti vrijemeima onih koji ~ujuda mu{karac nije moj identitetja ne di{em kroz njegaon nije moja maskaja stojim gola obrazai punih plu}akao ono {to jesambivstvuju}a s nebom i zemljomogor~eno{}u i nervozomi svojim imenom: P~ela.Bit }e dosta da jedem lak s noktijuglad je samo pitanje kriterija i lovea pjesma pitanje uha:

ima onih koje ~uju.

IX. Uzaludna Iznala‘enja(Mrtvi ne kucaju?!)

Treba prona}i put koji vodi dalekood {utnje.[utnja grize.Ponornica hladne vode za {amar tijeluunakaziti obrveali ostati:»Pred vratima ‘ivota ja sam prosjak.^uj moje kucanje! Moj glas iz groba.«

»^ovjek je sjena sjene. Plagijat prirode.«???????

124

ORGANSKA TRILOGIJA

Tvorci ati~ke drame na ra~un korskih pjesama pro{iruju dijalog i uvodeve}i broj glumaca nego {to je to uobi~ajeno u dionizijskom kultu, gra|u preu-zimaju iz mitologije, a djela strukturiraju trilogijski jer trilogije ~ine idejnu cje-linu: krivnja, patnja, spoznaja, to je organska trilogija po ~ijim zakonima fun-kcionira na{e organsko bi}e, tijelo, ali i duh.

^ini mi se da je ljudski na~in bivanja sa~injen upravo po tom modelu. Gri-je{imo, patimo, uvi|amo svoje grijehe. Ovaj posljednji dio je vrlo te{ko ostvaritijer ve}ina ljudi ne stigne napisati posljednji dio svoje ‘ivotne trilogije.

Sve se ~ini logi~nim, samo ostaje visjeti u zraku pitanje kako to da je ne-beski eros mogu} samo izme|u dva mu{karca?

I. KrivnjaZaljubljenost

Ljubim Medeju dugih crnih kosa.Raspame}enu, bijesnu i ‘ilavu.@enu zmiju, hladnu i vru}u kroja~icu pravde(dok Singericom zahuktala kroji sudbinu ‘ene iz mu{kog pera)Ali ipak je sanjamJa ju jedem ~itavu svojim glasom dozivam u krilo u grudiPla~em dajem obe}anja di{em zemlju uskovitlanu ‘enu na prsa snijega^istu i bijelu kartonsku i {u{tavu^a{u mora prekaljenog ~elika

@elimAgon mi kola krvlju urla preti~u}i karijere vodaSlapove i vodoskoke bivaju}i za njuDa me uzme prvu poli‘e atensku demokraciju, poljubi Partenon mene kamenuu ~eloDok sanjam da se giba pod mojim dekamaLezbijke pi{u povijest u nadi da }e zapisati sebe za nju u vje~nostKako se vje~no ople}u rukamaDok zami{ljam kako }u pru‘iti rukeKako }u je zavesti dunjama i slomljenim ogledalomJa sam sretna kristalnaKako }u opametiti pijesak dna nekog dalekog moraPlod magnolije sjemenka u usponuVesela povjerljiva rijeka vla‘nih obalaAgonom mi rastu udovi i dlakeMoja se onanija upli}e u prsteHormoni pjevaju svoje ditirambe

125

I ja s njima puzim i ~ekamKli~em ljubavi i ustroju svijeta,I{~ekujem no}(Onukoja je uvijek iza mene).

II. PatnjaUranjanje u patnju duha i mesa

(Djeca nam nose otrovane haljine da ih obu~emo i pjevamodok srce nabijamo na najdulji i najo{triji trn)

Dok ti oblikujem tijelo staklenim krhotinamaI re‘em si ruke ovim prljavim svijetom ovom industrijom la‘iZnam iz davnih mitova da }e nam sadaDjeca laganim korakom donijeti otrovane haljineDa ih obu~emo i pjevamoDok srce nabijamo na najdulji i najo{triji trn

Nakon orgazma svr{avaju ratoviI zapo~inju noviIgra besmisla i slobodnih ptica u letuNe mo‘emo jesti muhe dok vodimo ljubavNe mo‘emo se smijati dok ‘va~emo gorku solBitke kod Salamine svr{ile su svoju igruSapfo je poginula, Thiasos raspu{tenDjevojke se vole na ulicama Polisa, ovaj }e nebeski Eros obu}i ‘enske haljeOva }e povorka pou~iti osamljenog sofista povesti ga uZrcalo pustinje da se vidi kao zrno pijeskaMi smo samo topli izdah srne u lavljim raljamaPenetracija u krv menzisa koju prikrivaju mimesisomJer krvarenje je opona{anje svijeta, istjecanje dotrajavanjeMi jesmo onaj pogled prije smrtiOnaj tren kada nam se smije usud i samo jo{ tren do vrhuncaPa }emo se svesti na meso pred obraduUmiranje u uzdahu u najljep{em pjevu koji slu{a boginjaI smije{i se krezuba.

III. SpoznajaRaspadanje tijela

Uzaludnost truda pi{e mlinski kamenU snijegu nema ni~eg zapisanog tragove zamela je me}ava

126

Mu{karci kreiraju mu{kog bogaPokretom ruke napravimo svoju marionetuNeka sjedi na oblakuIspi{imo ‘enske mitoveIspi{imo pad silovane Eve samo zbog glupog nabreknutog uda koji se moragurnutiPo svaku cijenuProu~imo mu{karca lupom visokih planinaTako }e Logos biti taj koji odr‘ava svijet u uzajamnom pro‘imanju s MithosomNeka vje~no ‘ive.Lezbijke pi{u povijest u nadi da }e zapisati sebe za nju u vje~nostJo{ ne ~ujem glasa niti vidim tragaVrti se ~igra zmijska glavaSamaU muljuU grcaju pokajanja u gr~u mesaMedeja je u~inila svojeTratim vrijeme dozivaju}i mirisne livadeDa se ugibaju u plodne oranice.Hodam ovim gradom iNestajem.Titanska li~nost se raspadaSvi }emo na Siciliju Hijeronu prikazati svoj ‘ivotSvoje prljavo rublje i krvave ruke.Neka se raspadne {to ne valja.

IZVJE[TAJ S MARGINE DRU[TVA

Mnoge iglene u{iceDeve i lihvari zvukovi pjevne golotinje u osamiRazdra‘ene divlje svinjeTra‘i{e me ruju}i nju{kama ovim ulicamaDa ru‘e ne umru na ri‘inom papiruPismo onom Krle‘inom prijatelju u daljini(kako mu je ime?)Tu su ~avlima prikucani odjeci o~ajnika na zidovimaIma nas ‘ena u mu{kim tijelima, mu{karaca lezbijki, onih koji seOplo|uju sami samcati i onih koji se mrze svojom ogor~eno{}u bri{u znojOni koji mrze svoje nastavkeAnalizu roda kruha prstiju i rukuCrna guma smrdi na dr‘avuTo je onaj smrad koji je blizu margina uvijek prisutan

127

Tu se vrti bjesomu~no samo analiza bijedeUspaljuje nas i dira od ispodDubi na glavi plazi jezik li‘e prljav{tinu bapskih guzicaIz svojih kolumni i tabela grebe noktima u suradnji s penzionerimaKopa jo{ ve}e brazgotine na licu kartona s crvenim marginama[kolske zada}e pi{emo o sasvim drugoj realnosti, a iza margine u~iteljica nasvra}a nazadU glad i sram u oko Balkana koji nas umata {alom pederastije premda namnije hladno.Sva sre}a jo{ je ljeto.Ljudi se mlate, govore si ru‘ne stvari gladuju i prljavi su smrdeSmrad gume re‘e zrak (nisu ljudi krivi)Preta~u iz {upljog u prazno(jer tako nam je vlast propisala)ja sam tuizvje{tavam sa samog rubana kojem ne mo‘e{ zaraditina kojem ne mo‘e{ unajmiti stanu istom ko{u s narkosima, kurvama i kriminalcima»one {uge koje prenose Sidu«koje gladuju i vole i skrivaju se u jame {to bi trebale biti dom

Moje je uvjerenje zrno goru{ice dovoljno da od njega ‘ivim da bude ku}aNe trebam pomicati planine, ne trebam obraz za malogra|an{tinu niti realnostpored apsolutnostiIonako }u ubrzo istrunutiVe} mi smrdi utroba.

OGLEDALO LJUBAVI

Ja sam tvoje ogledalo, u njemu }e{ vidjeti du{u i tijelo, previranja ikretanja boja unutar aure, u ovom ogledalu vidi{ zvukove kako lebdeu crtovlju pla~u smiju se snizuju se i povisuju pjevaju ti pjesmu tebe.Sasvim tiho sitno blizu uha ogleda{ se u ogledalo ovisni~ki moje suo~i tvoj odraz i tvoje usne neka ljube ovo gorje uvu~eno u sebe ovogorje kao tisu}u ogledala koja odra‘avaju i smrt i orgazam i ljubav inas i nebo i ki{u i more...Imenujem se ogledalom di{u}a za tebe imenujem se Bogom padaju}om u ponorja nerazbijeni neokrhnuti pono}ni mrak oko tvoga struka. Ogledaj se u menijezeru koje te kupa svojom dubinom dna su sasvim mekana i porozna li‘u upijesku dna jedna {koljka tvrdo}a i kameno lice grube rije~i crnina. Strah {toguta. Neprozirnost vode. Ovaj svijet nije more ni jezero ni teku}a voda

128

Kovitlac mulja.Ako krhotina mene ogledala ikada dopu‘e u utrobu tebe zasigurno }e seporoditi nanovo biser i ti }e{ zanijeti ogledalo i poroditi mene sedefastu iznijetime u pijesak i ostati nada mnom ogledaju}i se u vje~nosti.Ti postaje{ moj znamen urezan u meso pjevaju}i oblakPlahte na vjetru bjelina nam je znak ona {to gutaPro{lost udi{e svemir

Izdi{e svjetlostZemljina povr{ina se nadima to mi di{emo

Jedna drugoj kroz no}

Nema izdanaka kojima bih te htjela vezatiIli si nebo

Ili si pticaKako bilo uvijek si iznad mene

U prisutnostiU smijehu kovitlacu li{}a

@ene su bile svjesne toga da te ugra|uju u mojePotke dok su na sijelima punileJastuke perjemJa spavam na tebi danju hodam spavaju}i na tebiNo}u bdijem spavaju}i na tebi grle}i jastuke

Kistom te iscrtavam po svome tijelu.

129

�����������

���������

JADIKOVKA

Usamljen sam se, Gospodine,na kri‘u Tvom od ~etiri putokazaza ~etiri strane svijetaprobudio.

Buka je oko mene. Bjesne i radost i mr‘nja.Nigdje izlaza a slutimpredjele druge gdje mipjesma zaljubljenog drozda, {um‘ustroga slapa, {apat radoznalog vjetradobrodo{licu i lijek za samo}u mojunude.

Za{to si pustio da svijetkoji si iz sebe stvorio, sam sebi cestevrletne i strme odre|uje?Ceste, slijede}i koje, uvijek uto~ku polaska sti‘em.

Zar si, stvaraju}i ga,svu mudrost svoju potro{io?Zar glupost nadmena da jedini sija~budu}nosti na njivama vremenabude?

130

Zar si samo varnica, Gospodine,{to se tamom beskona~nom u ognjevesvemirske rasprsnulai u zapis po~etka zaledila seu mutnom sje}anju ljudskom?Zar se molitve uzalud razlije‘uraznolikim hramovima Tvojim?Zar mrmor vjernika slabih tegre{nih nikamo ne dopire?

Alfa si i omega... a {to je sostalim slovima, Gospodine?[to ispisati s njima da trajeumjesto Tebe?

Kako da stignem do ptica?Do slapa, do vjetra, do ti{ine?Kako do uto~i{ta jedinog{to si za preobra}enei progledale ostavio?

Sve nas je vi{e. Gospodine,nas jasnoga umai sve manje jedan drugogarazumijemojer nema me|u mudro{}ui osje}anjima bogatimani dvije iste ‘udnjeni dvije iste bolini dva ista sna.

Raj je prenapu~enAko dobro razumijem{to on jeste.Prepun samotnih pravednika{to {utke jedan mimo drugoga hodeobalom oceana kojim si ihod svoje tvorevine odvojio,od svoje tvorevine — od pakla beskona~nog{to nam se zvijezdama privi|ai um na{ izbjegli k sebi nazad priziva.

Raj je prenapu~enali drugog odredi{ta za mene nema

131

do iz samo}e me|u ljudimau samo}u me|u sjenamapreseliti se.

Zato, Gospodine,skini mesa svog besmislenog kri‘ajer nemam izbora.

POLETI PTICO

Napisah »ptica« i mi{ljah: letit }erije~ ta s kljunom i perjem i okomo{trimjer nad papirom na kome nastakrilima njezinim nema prepreka.

Poleti ptico — nukah je —jer opremih te za letnevidljiv slijepima za ono {to se od okana drugu stranu prostirestranu suprotnu suncu, suprotnuzvjezdanim bezdanima stvarnosti.Poleti ptico — moljah je —jer samo letom tvojimnastaje svijet kojim leti{a bez kojega ja nisam ja.Samo letom tvojimnastaju proplanci umana koje onda slije}u druge pticeptice koje se, ugledav{i te,vra}aju iz tamnih {uma sje}anjaptice {to ih nekada napisaneka rukaod koje, skrivene pod travama, spojenes korijenjem i skamenjenim biljemostade samo po koja kost da svjedo~i.Ta ruka {to ih napisa na pergamentusvili, papirusu, u glinu podatnu ureza ~ak.Ptice {to sletjev{i u ljude se pretvarajuu one {to ih napisa{e jednog sun~anog danadok su se pred njima prostirala mora

132

uzdizali visovi suri ili ih u no}ne ureopsjedalo ono {to se jedino u tami vidi:brige, ljubav, strah iutvare.

Poleti ptico — neka letom tvojimnastane svijet od vremena izbavljensvijet za koji neupu}eni mi{ljahuda je mrtavda je prah, da je ni{takao {to vjeruju za rije~i {to u sluhnjihov od la‘ljivih u~itelja sti‘u:da su istine, da su zakoni praotacaza sva vremena vrijedni.

Poleti pticoOgnju zvijezda, zlu {to me ‘ivauz cestu vremena vreba,nasuprotod konca svijeta ka po~ecima brode}isama.

Poleti ptico

POVRATAK

Vra}am se snu.Ni{ta me vi{e ne odvla~i od njegani{ta ne dr‘i budnimu danima pred put koji toliko obe}avajer ne znam to~no kamo vodi.

Ni{ta mi vi{e ne govori:»Odlo‘i svoj san zbog mene«.Potomci su na svojoj stazidomova sam se nazidaonikomu vi{e nisam potrebanopstanka ili napretka radi.Ni za {to vi{e ne mogu bitiprozvanni od bogova ni od ljudi.Slobodan sama sloboda vodi u san.

133

San ~ini ~ovjekajednostavnim i skromnim poput sebe.Ni{ta mu ne stoji na putujer ni{ta ne zahtijeva od drugihiako ih s ljubavlju zove k sebi.I zato kada ka‘e: »Do|i, drvo«drvo do|e.I kada ka‘e: »Do|i, more«iz nebosklona iskrsnu valii sva ljepota bez koje more nije moreokru‘i ga.

San mo‘e sve:u njemu pro{lost dalje ‘ivii sva tisu}lje}a rame uz rame iduu susret budu}em {to prije vremenapo~inje.On mo‘e najdalje maglinedohvatiti.Ali meni je dostatnajedna usamljena uvaladom u njoj, u domu stol,postelja, mnogo pisaljki i papira,enciklopedija i ra~unalo.Imaju}i todo kasno u no} ~itam, zapisujem.Zatim se prepu{tam snu.

U snu tr~im cestamanepoznatim. Dugo, lakog koraka.Zelene se drvoredi. Bodre me prolaznici.Ne osvr}em se ali znam da samod ostalih trka~a sve dalji{to me ne pribli‘ava ciljujer je i cilj trka~ kojeg ne vidimali slutim pred sobom.

Idu}e no}i letimkru‘im oko grada koji sli~ina sva moja boravi{ta.Svoju sam te‘inu ostavio Zemljikamo i pripada.Misli su me napustilei osje}aji — ti utezi du{e.

134

Svijet je prekrasan — kli~em,odvajaju}i se od njega — i sveu njemu svoj stan imasve osim sna.

I zato zbogom svijete!Potjere ve} kre}u za mnomka smrtnoj uri gone mekojoj davnih dana izbjegoh.Budim se u zadnji tren,sretan {to sudnji ~as se odla‘ei shva}am:san je samo vje‘ba za neku drugu javu.

[to to budni ne znamoa na{ san zna?San zna graditi slikeod komadi}a na{ih znanjaod krpica na{ih slutnjiod onoga {to na{em umu{apu}u zvjezdani valovi.San zna da su slike besmrtnejer ih vrijeme ne mijenja.

U snu smo i dalje s onimas kojima smo se na javi rastalii jednom kada na{em tijeluistekne roknaselit }emo se i mi u snove drugihi dolaziti im kao preci, istorodnicii ljubavnicikao prijatelji, suradnici u nekom poslukoji se samo u snu mo‘e obavitikao savjetodavci ili naprostonazo~nici {to njihovu ‘ivotu dajudrugi tijek.

Vra}am se snu.Ovo su dani pred put koji toliko obe}avajer ne znam to~no kamo vodi.

135

���������

���������� ���������

BITI POTPUN

Brati tugu, ne dirati pritomI cvije}e odozgorRaspupavati nebo[to eto pla~e neonI pla}a danakPodnosi dugA du‘nici mladi i raznovrsniI sipaju sipaju iz kro{nje nebaDarovi i datostiU naramak svijetaSa svih strana dr‘avu dobiva{Prijatelje znane i neznaneRu~ak sje}anje i sutraSolidno raste{ u obiljuU opskrbamaTi{ina i buka mame kao i zvukPustinje raspjevaneSve vrijeme nedogo|eno i umornoU posudi tijesnoj za ru~akProstranoj za opitSebe u modrini hrapavojU o{trici {to ti rubom uranjaIspod neba na kojem stoji{U plan za sutra.

136

SPARINE

Vani se ljudi otimaju za malo sebe, velja~a jeI dani su kra}i, nekako uvu~eni u sebe, sparina je u ljudimaPremda s krova svijeta snje‘i, pomakne{ li pogled ustranu, tamo se do{uljaUhoda u kabanici i rikne ne{to stra{no o tebi, {utke vojnici prilazeI supermarketi su ve} prepuni ljudi koji se tiskaju,Nervozno se odmjeravaju i pateZbog ne~eg u sebi, no opne u njihovim o~ima daju ti na znanjeDa im upravo ti propisno ide{ na jetra.Kada bi mogao na tren fotografski ovjekovje~iti taj trenutak,Dostajalo bi sve glede ‘ivotne fabuleDo kraja ‘ivota — vi{e–manje podjednakim ‘arom scenarij je isti:Gomile, bujiceZvone ti u u{ima i dohva}aju te u sebe pro‘drljivoA da te ne pogleda{e u lice, da ti ne reko{e:Nepropisno ste odjeveni,Danas je va{ dan za umiranje, pre{utljivi ste za na{e poimanjeStvarnosti,Vi koristite mo‘da mravima, ali ne i nama.I tako se mode smjenjuju, a oni se i mi neprijateljski gledamoTko }e biti lovina a tko lovac, kao da se pitajuTek usput.Jer savr{eno im je znano da je na{a samo}a tek mala mrljaNa tom ure|enom poretku.

INVENTURA NO]I

Gle ovaj ~ovjek je pijani oblak[to je domalo~as hara~io zvijezdeI tutnjao nebom u stra{nom kasuJe li to moja u~iteljica {to se jebe uMrtvim porni}imaJe li to taksi koji no}u prevoziIznurene djevojke na vjen~anjaS nadgrobnim plo~amaJe li sve kona~no jasno.

137

PEJZA@

Koliko iraka no}as umireJebe{ sibir i stare kontinente pokraj lizeMona pi~ko li‘i glogGogoljev {injel vezi tajnoHam ham pojeli me stari mjera~i vremenaKljucale me sestre opaticeU du{u marnoNapu{eni talibani ljuto pu{uNa sve {to volimOsim mlade travkeI selja~ine georgeaAh ah jah o~i su tako bukvalneKa‘e brankoA brutalno sunce stenje na tjemenja~iAmateri otvaraju koncentracijske logoreLogoruju batina{i i bitangeJordan ispod jorgana ~uva jorgovanTexas ja{i carevu metluU smrt il u haagU travu mrkuDa draga jel bi ti mo‘da sisalaPrije negoli sve uveneU smrti smr}u za~eto.

PEJZA@ II

Trag ne postoji kojim su i{liKretali se nisuStrijela, bomba, ubojiceCrna krvTama nedoku~iva, bez oklopaBez dvojbe u tamnoNasmijana djeca oceubojicaPale kolijevkeTu|e, svoje, svojeOd iverice, od roditeljske ljubaviObijest klija na licu milenijaI ‘rtveI krvniciU ‘rvnju ‘etve.

138

@ETVA @RTVE

Kako bolestan rajAutomobili na cestama tro{e na{e ‘ivoteTrati ‘ivote me|usobni prometOh, promet u pomutnjiSmrt trenutkaDokud vozimo — u besciljnostPodrazumijeva seTo je modernoTo je seksBilijun nas jeEkstati~kih i mladihNema staraca u na{em svijetuPornoPorno je formula na{ega progresaNa ~ijem je po~etku i krajuKatarza nasiljaTelevizija reklamira seksSeks, seks, i pornoRajski pornoMi smo moderni ljudiPovijest je na{ talacI na{ pornoSilovit pornoNaslije|enog nasiljaI marne milenijske ‘etve.

STANJE STVARI

Ve~eras je ljiga plesala sa mnom.Nisam bio impresioniran. Zato je spremno pristaloDru{tvo. Lak korak lijevo, pusicaU obra{~i}e. Bog je sve to gled’o. Bilo mu je za plakat.Koliko li je samo ulo‘io u nas?!U {to, pitao se.U izdaju koju je predvidio.

139

NEBESKI SAOBRA]AJ

U {to se zaljubljuju nebeski semafori da tako strasno ~ekajuKada }u s obronaka pote}i plove}i ko~ijamaZar je i gore tako strog nacrt putovanja@uto me zaljubi, trepnem u polusnuCrveno me osupne kao p~elu u dje~jemIgrokazuZgranem se pred nebeskim policajcemMucam, dah}emTo je i bolest i spasTa cesta prekrita mrazomTa {kripa gumaU stropovima nezamislivo vi{im od sferaPani~no di{e{Nikada ne ko~i{.

KODEKS PRIJESTUPA

Hej, prijatelju!Malo je smjerova u me|usobnom trajanjuNa istom putuMalo je tvarne istineMalo plodnosti, doistaDakle, ni{ta nije krivo u~injenoDakle, ni{ta se tu ne imade ~initiBilo i ne}e pro}iAko ba{ nikoga nije brigaMene jestTo san pamti, zaspi{ i ne zaboraviOd toga su satkane prave bajkeTo je gorivo onihKoji nisu u oskudiciHej!Operu svoje liceNe krive ogledalo.

140

IDENTITET

Dolaze mi tako pjesnici sa svih strana,Oni koji umiju zbiti vrijeme u krotku slikuTobo‘e.Ne vjerujem totemima. Nestvarnih se ne bojim.Tko bi se mogao bojati oblika?Sa svih strana prilaze opremljeni hostijamaVjera u vlastitu bolPrivid je velikodu{nosti.O kao kukaca, mno{tvo bogovaGmi‘u po tami razdraganosti,Hu~e kao valovi na dalekim obalama.Mrtva mora od najlona.Ne pripadam im.Blizina je ne{to neopisivo.Nije ju mogu}e dijeliti,Ona odabire.

KRISTALI AFGANISTANA

Kao i svaka utopija koju oplakujemo kad joj vrijemeUmori san uime kojeg je nastala,Czeslawovo pitanje gdje sunce izlazi a gdje zalazi^ini se ozbiljnim, ali posve nerazumljivim i li{enim bitnePotrage za smislom koji se, valjda, ima dogoditi ponadSumnjive geografske gramatikeIsto~na bu|enja va‘na su barem koliko i zapadna zapadanjaRelacija je uzajamna, tvrdnja to~na, samorazumljivaI donekle suvi{na[to ona kazuje o svjetlosti kojom se hrani du{aNeideologijskog Istoka ili ZapadaAko sanja vrijeme koje ne sakate ubojiceAko ‘eli dose}i bijele minarete srcaAko dijete pitanja umiva kristalimaKoji po hladnom pijesku svemirske pustinjeI nekih tajnih smislova[u{te u bistrim pe}inamaGdje pauci vezu misterijeI nitko nije prestra{en ‘ivotomKoji te ne mo‘e izdatiJer ga nisi izdao

141

A tamo je no} ~estaOna je starija od mojih predakaLimfa joj je kristalnaSmisao druk~ijiKalifornija ne smije biti utjehomDa sunce ne zastaneI osun~a kristale[to snije‘e u ~okotima du{eU nekom umornom vremenuSve rje|em za nasKakve–takve ljude.

142

������������

����������������������

Bio je visok metar i {ezdesetipet. Ni centimetar vi{e, ni centimetar manje. Ba{toliko. Metar i {ezdesetipet centimetara. Zapravo, bio je najmanji ~ovjek u mje-stu. Jedino mu je bio ravan {antavi remeta Kruno. To je, valjda, bio razlognjihovog dru‘enja u gradskom |ardinu svake nedjelje poslije velike mise. Tadabi oni, naime, prije ru~ka odsjeli petnaestak minuta na drvenoj klupi, popu{ilicigaretu–dvije, izmijenili najmanje dva puta svoje istro{ene i masne te‘a~ke ka-pe s fronitinom, i — nakon rukovanja — oti{li svatko na svoju stranu; on uKrnjesavac, a {antavi remeta Kruno u svoju prizemnu kamenu ku}u u blizinicrkve Sv. Ilije. Nisu se vi|ali do idu}e nedjeljne svete mise.

Zvali smo ga ]ile. Jednostavno, ]ile. Prezime nitko nije koristio. Sa izno-{enim batinim gumenjacima, pri~alo se, imao je {ezdesetak kilograma. Nekadakilogram vi{e, nekada kilogram manje. Najvi{e do dva kilograma gore ili dolje,ovisno od godi{njeg doba. Ako bi, kojim slu~ajem, ]ile zimi zaklao kakvog–tak-vog gudin~i}a, jeo bi na poslu, za doru~ak, kukuruzu sa tankom slaninom. Odslanine zna narasti trbu{~i}, a i mi{i}i malo nabubre.

Ispod gumenjaka ]ile je nosio, i ljeti i zimi, vunene bi~ve. Debele, bijele,~iste ili sive, zapravo {porke bi~ve. S lijeve strane rijeke Neretve bi~ve su bilebje~ve, a s desne bi~ve. Tako se od davnine govorilo s lijeve i s desne straneNeretve. Kao djeca prelazili smo, bez znanja roditelja, preko mosta na desnustranu, vikali »nije bilo nego bijelo«, vra}ali se na svoju, lijevu stranu, uz jo{gromoglasnije povike »nije bilo nego bijelo« i tako po nekoliko puta dnevno. Topravilo vladalo je u vrijeme mog djetinjstva, a vlada i danas. Da kroz moje rod-no mjesto, tada i sada, nije proticala i ne proti~e rijeka Neretva; da ga, zapravo,nije dijelila i danas ne dijeli na dvije strane, lijevu i desnu, govorilo bi se i tadai sada samo bijelo ili samo bilo, odnosno samo vjetar ili vitar ili, samo lijepo ililipo.

Mali ]ile, tako smo ga, naime, svi u mjestu zvali, imao je kenjca. S jednei s druge strane rijeke Neretve kenjac je bio kenjac, samo su rijetki kenjca zva-

143

�������������� �

li magarcem. Za razliku od nekih mje{tana, koji su, uglavnom, bili vlasnici ke-nja, zapravo magarica, ]ile se pa‘ljivo odnosio prema svom Velikom Cezaru,kako mu je od milja tepao. Za{to ga je ba{ »proglasio« Velikim Cezarom, tonitko nije znao, a svi smo ga zvali Velikim Cezarom.

]ile se ljutio na svog Cezara onoliko puta godi{nje koliko bi ga ovaj na toprisiljavao. Po{to je potra‘nja za Cezarovim uslugama od strane kenja i njiho-vih vlasnika bila velika, ]ile bi ga u kriti~nim trenucima — kada bi Cezarizbjegavao zada}u kenjca — vikom, galamom, nogatanjem, ljutnjom i udarcimapo trbuhu na to prisiljavao. Nakon obavljenog posla, Veliki bi Cezar od Malog]ile bio nagra|ivan kockom cukra ili plesnjivim kruhom iz hotela.

Moje rodno mjesto, u dolini Neretve, imalo je uo~i rata, onog, Drugog, sa-mo dvije prave ulice, {iroke oko sedam metara. Jednu iz Hercegovine, do mo-sta na lijevoj strani Neretve, pa dalje, preko Platana za Dubrovnik i drugu, sdesne strane Neretve, od mosta preko Kule Norinske i Vrgorca za Split. U Ku-li Norinskoj, kao u~itelji, slu‘bovali su Petar [egedin, prije onog rata, a Vladi-mir Pavlovi}, iz Trebi‘ata, nakon Drugog. Nikakvih tragova o tome danas ne-ma u Kuli Norinskoj. Obje ceste bile su makadamske sa puno pra{ine. Kad bi,bilokoje i bilokakvo vozilo prolazilo — posebice »jurilo« — ovim cestama, diza-la bi se bijela pra{ina i po nekoliko metara. To je kod pje{aka izazivalo dugo-trajno ka{ljanje i ljutnju. Po{to je cesta preko Platana za Dubrovnik prolazilakroz strogi centar mjesta, bijela pra{ina je zadavala veliku glavobolju svakompoglavarstvu i na~elniku poglavarstva, bez obzira kojoj bi stranci pripadao.Pra{ina je, zna~i, odlu~ivala tko }e zasjesti u vru}u stolicu prvog ~ovjeka pogla-varstva. A oni bi — za vrijeme predizborne aktivnosti — najvi{e govorili o bi-jeloj pra{ini i borbi protiv nje. »Ili bijele pra{ine vi{e ne}e biti u ovom gradu,ili, pak, mene na ~elu poglavarstva«, uporno su ponavljali pretendenti za na~el-nika na predizbornim mitinzima, koji bi se odr‘avali, uo~i svakih izbora, ispredhotela, na Trgu kralja Tomislava, ~iji je vlasnik, ina~e, bio na~elnik poglavar-stva, Cvito Pavlovi}. Obe}anje je ispunio ba{ Cvito Pavlovi}. Za{to ba{ on? Cvi-to je Pavlovi} za na~elnika poglavarstva zaredom biran dva puta. Zahvaljuju}itome, Cvito je Pavlovi} ve} na po~etku drugog mandata rije{io problem bijelepra{ine u centru mjesta. Najprije je kupio jednog kenjca — kasnije, VelikogCezara — pa benzinsku ba~vu i, na kraju, drvena kolica na ~etiri to~ka iz su-sjedne Gabele. Od toga su vrijedne ruke kolara [pire napravile kolica za po-lijevanje ulica, ~ija je »motorna snaga« bio Veliki Cezar. Voda bi iz ba~ve, krozventil, odlazila u cijev sa preko stotinjak rupica, pa kroz rupice na pra{njavucestu. Cijev je bila {iroka — ustvari, duga~ka — oko metar i po, a debela ne{tovi{e od ~etiri centimetra. Vodu je Mali ]ile — koga je na~elnik Cvito Pavlovi}jo{ u prvom mandatu zaposlio kao gradskog ~ista~a — uzimao iz Neretve, samjesta na kojem su vrijedne pralje po cijeli bogovjetni dan prale rublje na de-belim daskama.

Polijevanje ulica Mali ]ile i Veliki Cezar obavljali su ljeti preko cijelog da-na, naro~ito uo~i crkvenih blagdana i dr‘avnih praznika. Kontrolu su obavljalivi{i ~inovnici op}ine, a ponekad i sam na~elnik, debelju{kasti i dobro}udni Cvi-

144

to Pavlovi}. U slu~aju velikih vru}ina, posebice uo~i Ilindana, ustvari SvetogIlije, za{titnika na{eg mjesta, te Velike i Male Gospe i drugih vjerskih svetko-vina, Cvito bi Pavlovi} sjeo sa Malim ]ilom ispred svog hotela, popili bi kavi-cu–dvije sa kiselim vodama i na kraju bi se na~elnik obavezno rukovao sagradskim ~ista~em, {to je, dakako, tisu}u puta vi{e imponovalo Malom ]ili ne-go na~elniku poglavarstva. Za to vrijeme Veliki bi Cezar odmarao na obali,~upkao zelenu travicu i ~ekao Velikog ]ilu.

Zatim bi njih dvojica, Mali ]ile i Veliki Cezar, opet u {pancir po ve} done-kle mokrim cestama. I tako do iznemoglosti. Mje{tani bi izlazili na trotoare,‘ene plele i }akulale ako bi im se plelo i }akulalo, mu{karci obavezno zavijalihercegova~ku {kiju, pu{ili, duboko udisali svje‘ zrak iznad polivenih ulica, ami, djeca, jurili iza kolica, dozivali, smijali se i za~ikavali. Znalo nas je biti i dodesetak. Poskakivali smo bosonogi, vriskali pojedina~no ili grupno, u‘ivali uhladnoj vodi iz benzinske ba~ve i trljali mokre noge. Istinski smo u‘ivali mo-krih i ~istih nogu. Na{a vriska i kori{tenje vode iz ba~ve nije smetalo Malom]ili, a ni Velikom Cezaru. Bili smo uvjereni da su obojica u‘ivali u na{im vra-golijama. Vidjelo se to na njihovim licima i po pona{anju obojice. Posebice je to,izgleda, godilo Velikom Cezaru. Mo‘da sam zbog toga jedini ja ponekad ~uo —kao ovoga puta — Cezarove rije~i...

VELIKI CEZAR: U‘iva{, u‘iva{?JA: U‘ivam, u‘ivam.VELIKI CEZAR: U‘ivaj, u‘ivaj, berekinu jedan i berekinu mali.JA: Vi{e nisam mali i odavno nisam berekin, Veliki Cezare. Ve} sam malo

ve}i. Uskoro }u biti jo{ ve}i, pa jo{ ve}i i, na kraju, najve}i.VELIKI CEZAR: Najve}i? Od ~ega najve}i?JA: Od svega, magare jedno dalmatinsko. Od svega, od svega. Od mojih

drugara u susjedstvu, od ‘andara i dimnja~ara, ~inovnika i te‘aka, kopa~a izidara, drvodjelaca, mornara, {ofera, bera~a, postolara, kroja~a... od svega, re-kao sam.

VELIKI CEZAR: Ali zato, ne}e{ biti pisac. Za{to ja ne mogu i ne}u bitipisac?

JA: Zato {to si kenjac, zapravo magarac. Bit }e{ kenjac za uvijek, do kraja‘ivota. Kenjac, kenjac, brajko moj, a kenjci ne mogu biti pisci. Kenjci su kenjci,u najboljem slu~aju magarci, magare jedno.

VELIKI CEZAR: Ih! Ih!JA: [to ti zna~i, ih, ih? Kao da se spoti~e{ od samog sebe?VELIKI CEZAR: Ja da se spoti~em od samog sebe? Ja? Glupost!JA: Ti, ti!VELIKI CEZAR: Idi k vragu. Psiholozi tvrde da su mu{karci i kenjci sa-

njalice, a ‘ene i kenje realisti.JA: Po mome mi{ljenju samo su hrabri sanjalice. Kenjci nisu hrabri. Kenjci

su kenjci. Zato sam ja sanjalica.VELIKI CEZAR: Ne mogu te vi{e slu{ati. U{uti, sanjalico!

145

Po{to je Veliki Cezar me|uvremeno usporio korake (nije lako pri~ati i ra-diti, stara je narodna poslovica), Malom ]ili nije ostalo ni{ta drugo nego dablagim udarcem pruta podsjeti Velikog Cezara na njegovu osnovnu zada}u, vu-~u kolica.

I bi tako.Veliki Cezar zakora~i velikim koracima. Zakora~i... i ostade ‘iv. Me|uvre-

meno, nestane vode u benzinskoj ba~vi. Mali ]ile dobaci Velikom Cezaru:— Brrr! Stani, kud ti se ‘uri, Veliki Cezare? Moramo opet na Neretvu, po

vodu. Brrr... brrr, magare jedno tvrdoglavo!^ujem, za trenutak, glas Velikog Cezara.VELIKI CEZAR: Za{to me tu~e? Meni se nigdje ne ‘uri. Nisam ja kriv {to

je nestalo vode u ba~vi. Reci mu.Po{to Mali ]ile ne ~uje Velikog Cezara, ja mu dobacim:— Za{to tu~e{ Velikog Cezara, Mali ]ile?— Jer ho}u jednu veliku bijedu skinuti s vrata — kao iz topa odgovori

Mali ]ile.— Skini je! Tko ti smeta?— Moramo najprije po vodu na Neretvu.— I haj! Zna~i, moramo najprije po vodu na Neretvu? Idemo, dakle, svi po

vodu na Neretvu!— Kolica s ba~vom, Veliki Cezar i ja moramo... i idemo. Ostali, kako koji.

Kome se tr~i za nama, neka tr~i. Kome se ne tr~i za nama, neka ne tr~i.Mali ]ile okrene Velikog Cezara s kolicima. To on skladno uradi. Opa–

cupa! U jednom trenutku u~inilo mi se kao da mi je desnim okom namignuoVeliki Cezar. Namignem i ja njemu. Tri puta. Zna~i, dva puta vi{e nego onmeni. Moji drugari {ute i tr~e za mnom. Zapravo, svi {utimo i tr~imo. Svi smo{utili i tr~ali do mjesta na rivi gdje, ina~e, vrijedne pralje i ovoga dana perurublje. Kao da je jedino meni, u jednom trenutku, ne{to dobacio Veliki Cezar.Ne{to kao, lak{e je vu~i praznu nego punu ba~vu. Po{to ga nisam dobro ~uo, asamim tim i razumio, svatko je ostao na svome. Na na{e veliko zaprepa{tenjenikoga nije bilo na mjestu gdje na rivi vrijedne pralje svakoga dana peru rub-lje. [to vi{e, zbog velike oseke (ili ne~ega drugog?) Neretva se spustila vi{e odjednog metra i nije bilo mogu}e napuniti vodom praznu ba~vu. U jednom tre-nutku, kroz ventil iz ba~ve, po|e voda.

VELIKI CEZAR: Odli~no! Ba~va, zna~i, nije prazna?JA: [to je odli~no, magare bezobrazno?— Danas s tobom ne{to nije u redu. [to je odli~no i za{to je Veliki Cezar

bezobrazan? — o{tro mi, sa ~vokom, odgovori Martin.VELIKI CEZAR: Reci istinu Martinu. Reci da nas dvojica po~esto razgova-

ramo, da se dogovaramo i dobro razumijemo. Reci mu, tako|er, da bi VelikiCezar, to jest ja, volio s njim voditi razgovore. Reci mu, reci!

JA: ̂ uje{ li kako voda iz ba~ve sik}e. Odakle odjednom toliko vode u ba~vi,a Neretva je, zbog oseke, ni‘a vi{e od metra?

146

Martin postane — i ostane — nestrpljiv, Mali ]ile zatvori, pa odmah otvoriventil, Veliki Cezar i dalje ne{to gun|a, a ja poku{avam sve dovesti u nekakavsklad. To }u, uostalom, raditi cijeli ‘ivot. Kad je Mali ]ile sedmi put zatvorioventil — {to je puno, puno je, zar ne? — a {est puta zatvarao i otvarao, VelikiCezar cikne i odapne.

VELIKI CEZAR: Mali ]ile zajebava. Za{to Mali ]ile toliko otvara i zatvaraventil? Reci mu, neka odjebe ventil.

JA: Za{to da odjebe ventil?VELIKI CEZAR: Zato {to je toliko uporan i poslu{an. Do tri puta, hajde–

de, ali sedam puta... nema smisla!JA: Govori{ gluposti. Kenjac ostaje kenjac. Kenjac uvijek misli i govori kao

kenjac.Moji drugari su me|uvremeno do{li do zaklju~ka da sa mnom, Velikim Ce-

zarom, Malim ]ilom, ba~vom i dubinom Neretve, ne{to nije uredu i da se do-ga|aju ~udne stvari. Nakon odr‘anog sastanka, pao je dogovor. U ime dru‘inezakikota Martin:

— Ne{to nije uredu s vama...— Na koga misli{, Martine? — upitam Martina.VELIKI CEZAR: Ne prekidaj, ~ovje~e bo‘ji! Neka mom~i} ka‘e {to ima ka-

zati.JA: On sumnja! Oni sumnjaju! Svi sumnjaju! Za danas nam je dosta sum-

nje.VELIKI CEZAR: Martin je samo rekao da ne{to nije uredu s vama. To je

sve.JA: A one tri to~kice iza »s vama«?VELIKI CEZAR: Jebale te tri to~kice iza »s vama«.JA: Hvala, Veliki Cezare. To nisam o~ekivao od tebe.Kao da je Martin osjetio da ja iza njihovih le|a ne{to {urujem sa Velikim

Cezarom. Martinova se dru‘ina okupi na rivi. Govorili su tiho. U isto vrijeme,me|usobno su se pona{ali kao da su nijemi, bez glasa, a govorili su — itekakosu govorili — me|usobno. Najvi{e je mlatarao rukama i poluglasno vikao de-belguzi Tihomir M. Debelguzi Tihomir M. bio je, ina~e, veterinarov jedinac.Izgledao je u jednom trenutku da je on, umjesto Martina, kapo dru‘ine, padree tuti. Ka‘em, izgledalo, ali nije bilo tako kao {to je izgledalo na prvi pogled.Ostali su se me|usobno podijelili. Polovica je bila za Martina, a ostatak za Ti-homira M. Tko zna dokle bi i koliko to trajalo da se me|uvremeno me|u njihnije umije{ao Mali ]ile. On je, na na~in isklju~ivo malih ljudi, nekoliko putaposko~io na mjestu, dva–tri puta bacio svoju te‘a~ku kapu do obli‘njih stepe-nica za mjerenje dubine rijeke i vrisnuo do druge strane Neretve, {to je —unato~ svemu i sva~emu — novonastaloj situaciji dalo ozbiljnu dimenziju.

Zapravo, u novonastaloj situaciji nije se znalo tko pije, a tko }e (kadli–tadli)platiti, jer se sve naglava~ke okrenulo, bez bilokakvog reda i zakona. Mali ]ileje i dalje poskakivao na svom mjestu, bacao te‘a~ku kapu do obli‘njih stepeni-

147

ca, neprestano vikao na drugu stranu Neretve; pristalice Tihomira M. pre{li suu galopu na stranu do sebe, a Martinove pristalice na stranu Tihomira M., dokje voda iz prazne ba~ve bez prestanka izlazila kroz stotinjak rupica na cijevi.Glas Velikog Cezara je do daljnjega bio dostupan samo meni — i razumljiv —a vrijedne pralje vi{e nikada nisu prale svoje rublje na drvenim daskama i ze-lenoj rijeci Neretvi. Nitko nikoga vi{e nije uva‘avao, dok je Neretva i dalje —svojom ljepotom i mokrinom — napajala i, po potrebi, natapala, bogatu floru ifaunu neretvanske doline.

Me|uvremeno smo svi, izgleda, okamenili. Samo je Mali ]ile (opet on!)svakoga od nas ponaosob dodirnuo ili pomilovao, ne prezaju}i od na{e kolek-tivne svijesti pojedinca, a mi smo se zvali: Martin, Tihomir M., [ljivo, Braco,Vlaho, Filko, Matko, Bimbo, Dinko, Dalibor i ja (kao Bezimeni).

* * *

Rat je stavio sve na svoje mjesto.Mali ]ile je narastao tri centimetra, a Veliki Cezar mobiliziran u prve bor-

bene redove, gdje }e do‘ivjeti tri klini~ke smrti. Na~elnik poglavarstva, CvitoPavlovi}, pretvorio se u konobara vlastitog hotela i sve vi{e se trudio da zabo-ravi ~ari op}inske vlasti. Ratnu vlast uop}e nije zanimala bijela pra{ina. ̂ inilaje sve kako bi, {to prije, od bijele pra{ine napravila crnu. U tome je, tko znanakon koliko posrtaja, uspjela. U{}e rijeke Neretve vi{e nije bilo u{}e. Od po-lovice rata preselilo se bli‘e svom izvoru, dakle svojoj delti. Od Martina je osta-lo vrlo malo, skoro ni{ta. Ugu{io se na u{}u Norina u Neretvu, u Kuli Norin-skoj. Ne zna se {to je tamo radio u trupini. Neki su kasnije pri~ali da je pre-prodavao {vapske konzerve. Debelguzi Tihomir M. prona|en je u {tali kao ho-moseksualac sa mladom kozom. Koze su, ina~e, slabost mnogih pastira. Za [lji-vom i Bracom izgubio se svaki trag. Jednostavno, nije ih vi{e bilo. Vlaho i Fil-ko su poha|ali ve~ernju gra|ansku {kolu (po dva razreda odjednom), koju ni-kada ne}e zavr{iti, dok su se Matko, Bimbo i Dinko spremali za siromahe, aDalibor za inozemstvo. Jedino sam ja ostao neraspolo‘en i neraspodjeljen, po-{to je mene ~ekao posao autora ove pri~e, {to, evo, tek sada ~inim.

Tri tajne ostale su do dana{njeg dana — tajne. Za{to pralje vi{e nisu praleprljavo rublje na Neretvi? Zbog ~ega ve} {ezdesetak godina neprekidno te~ehladna voda iz prazne ba~ve na rivi? I tre}e, da li smo Veliki Cezar i ja stvarnovodili tajne razgovore i nije li to neka moja dje~ja ma{tarija?

U nekoliko navrata umni su ljudi ozbiljno razmi{ljali i razgovarali o po-dizanju spomenika kolicima, ba~vi uvijek punoj vode, Velikom Cezaru i Malom]ili. Do podizanja spomenika, na‘alost, jo{ nije do{lo. Razlog je, dakako, ljudskifaktor.

Po{to Velikog Cezara odavno nema, na{i razgovori su postali stvarni i sa-mo dio ove pri~e. I ni{ta vi{e.

148

��������������

��������������� ����������������������

U prou~avanju renesanse, kao i uop}e u prou~avanju knji‘evnosti u anglo–ameri~kim sredinama, primjetno je u posljednje vrijeme obnovljeno zanimanjeza povijesne, dru{tvene i politi~ke uvjete i konzekvencije knji‘evne produkcijei reprodukcije: pisanje i ~itanje tekstova, kao i procesi njihova optjecaja, kate-goriziranja, analiziranja i pou~avanja, rekonstruirani su kao povijesno determi-nirani i determiniraju}i modusi kulturnoga rada; naizgled autonomna estetskai akademska pitanja preispituju se kao nerazmrsivo, premda kompleksno, po-vezana s drugim diskursima i praksama — a takve veze tvore dru{tvene mre‘ekojima se uzajamno i neprekidno oblikuju pojedina~ne subjektivnosti i kolek-tivne strukture. Ta op}a reorijentacija gorka je tema predsjedni~kog govora J.Hillisa Millera 1986. u Modern Language Association. U tom je govoru Millerprimijetio, s podosta zgro‘enosti i pretjeranosti, da se »prou~avanje knji‘evno-sti u posljednjih nekoliko godina gotovo u potpunosti odvratilo od teorije kaoorijentacije prema jeziku kao takvom, okrenuv{i se, shodno tome, povijesti,kulturi, dru{tvu, politici, institucijama, klasnoj i rodnoj uvjetovanosti, dru{tve-nom kontekstu, materijalnoj bazi«1. Takvom formulacijom, Miller polarizira je-zi~no i dru{tveno. Me|utim, kulturalni studiji nagla{avaju va‘nost njihove re-cipro~nosti i uzajamnog oblikovanja: u jednu se ruku dru{tveno shva}a kao di-skurzivno konstruirano; a u drugu, uporaba jezika shva}a se kao nu‘no dija-lo{ka, kao dru{tveno i materijalno determinirana i ograni~ena.

Millerova kategori~ka opozicija »~itanja« naspram kulturalne kritike, »teo-rije« naspram diskursa »povijesti, kulture, dru{tva, politike, institucija, klase iroda«, ne ~ini mi se samo kao pretjerana simplifikacija oba pojmovna niza, ve}

149

�������������� �

* (Op. ur.) Izvornik: Louis A. Montrose, »Professing the Renaissance: The Poetics and Politicsof Culture«, u: The New Historicism, ur. H. Aram Veeser, Routledge, New York & London,1989, str. 15–36.

1 J. Hillis Miller, »Presidential Adress 1986. The Triumph of Theory, the Resistance to Rea-ding, and the Question of the Material Base«, PMLA 102(1987), 281–91; str. 283.

i kao dokidanje to~aka njihova dodira i kompatibilnosti. Propozicije i operacijedekonstrukcijskog ~itanja mogu poslu‘iti kao mo}no oru|e ideolo{ke analize.Derrida je nedavno istaknuo da one to i jesu, barem {to se ti~e njegova djela ukontekstu europske kulturalne politike: on pi{e da »se dekonstrukcijsko ~itanjei pisanje ne bavi samo... diskursima, pojmovnim i semanti~kim sadr‘ajima...Dekonstrukcijske su prakse u prvom redu politi~ke i institucionalne prakse«2.Notorni Derridin aforizam »il n’y a pas de hors–texte«, mo‘e se shvatiti kaopoticaj na bijeg od determiniraju}ih nu‘nosti povijesti, na prepu{tanje beskraj-nim u‘icima teksta; mo‘e se, me|utim, shvatiti i kao inzistiranje na ideolo{kojmo}i diskursa op}enito, a posebice onih pojedina~nih diskursH koji djelovanjediskursa reduciraju na puki odraz ontolo{ki prethode}e, esencijalne ili empirij-ske stvarnosti.

Mno{tvu nestabilnih, na razli~ite na~ine povezanih i sukobljenih diskursaza koje se mo‘e re}i da zauzimaju polje poststrukturalisti~ke teorije, zajedni~koje problematiziranje procesa proizvodnje i utemeljenja zna~enja, te osna‘ena(mada, naravno, nu‘no ograni~ena) refleksija o vlastitim pretpostavkama iograni~enjima, metodama i motivima. Miller u potpunosti poistovje}uje »teori-ju« s uvrije‘enim, politi~ki ispraznim varijantama dekonstrukcije, kojoj dajeeti~ku i epistemolo{ku prednost u odnosu na prijezira vrijednu »ideologiju« —gorljivo i ostra{}eno stanje obmane koju navodno dijele »kriti~ari i protivnicidekonstrukcije s tzv. ljevice i tzv. desnice« (289). Premda ih je u svojoj polemicinekriti~no, ali i namjerno, pomije{ao s intelektualno i politi~ki reakcionarnimakademskim snagama, na razli~ite oblike sociopoliti~ke i historijske kritike ne-osporno je i odsudno utjecao razvoj teorije u posljednja dva desetlje}a, djeluju}i{tovi{e na njihovo odre|enje i usmjerenje. Jedno je od takvih usmjerenja shva-}anje po kojem »teorija« ne prebiva bla‘eno iznad »ideologije«, ve} je u njuuglibljena. Reprezentacije svijeta u pisanom diskursu sudjeluju u konstruiranjusvijeta, oblikovanju modaliteta dru{tvene stvarnosti, te prilago|avanju pisaca,izvo|a~a, ~itatelja i publike mnogostrukom i promjenljivom pozicioniranju sub-jekta unutar svijeta koji ujedno stvaraju i nastanjuju. Tradicionalno, »ideologi-ja« se odnosila na sustav ideja, vrijednosti i uvjerenja zajedni~kih ma kojojdru{tvenoj skupini; posljednjih godina, taj prijeporan, no nezaobilazan pojam usvojem se najop}enitijem smislu asocira uz procese koji oblikuju i preoblikujudru{tvene subjekte, i omogu}uju im da djeluju kao svjesni agensi u naizgledsmislenom svijetu3. U tim okvirima na{a je profesionalna praksa, kao i na{

150

2 Jaques Derrida, »But, beyond... (Open Letter to Anne McClintock and Rob Nixon)«, trans.Peggy Kamuf, Critical Inquiry 13 (1986), 155–70; str. 168.

3 O kratkoj povijesti pojma »ideologija«, v. Raymond Williams, Marxism and Literature (Oxford:Oxford Univ. Press, 1977), str. 55–71. Za zna~enje »ideologije« kakvo ovdje rabim od sredi{njeje va‘nosti esej »Ideology and Ideological State Apprartuses«, u: Louis Althusser, Lenin andPhilosophy and Other Essays, prev. Ben Brewster (New York i London: Monthly ReviewPress, 1971), str. 127–86 [u izvorniku »Idéologie et appareils idéologiques d’état«, u: LouisAlthusser, Positions (Paris: Editions Sociales, 1976), str. 67–125. V. hrvatski prijevod »Ideo-logija i ideolo{ki aparati dr‘ave«, u: Proturje~ja suvremenog obrazovanja, prir. S. Flere (Za-greb: RZRKSSOH, 1986), str. 141–186 [Op. ur.]. Prema poznatoj Althusserovoj formulaciji,»Ideologija je ’prikazivanje’ imaginarnih odnosa individua spram njihovih realnih uvjeta eg-zistencije,« ~ime se »pojedince interpelira kao subjekte« (str. 162, 170). Althusserova teorijaideologije i subjekta izazvala je brojne komentare i kritike, poglavito stoga {to se ~inilo da ne

predmet, proizvod ideologije: time ne mislim samo da ona sadr‘i tragove na-stavnikovih mjerila, uvjerenja i iskustava — njezinu ili njegovu dru{tveno kon-struiranu subjektivnost — ve} i da aktivno uspostavlja i utje~e na ta mjerila,uvjerenja i iskustva. Iz te perspektive, svaki je zahtjev, kako to Miller nazivaza »orijentacijom prema jeziku kao takvom« (moj kurziv), zapravo uvijek zaht-jev za orijentacijom na jezik koji je proizveden unutar »povijesti, kulture, dru{-tva, politike, institucija, klasne i rodne uvjetovanosti«.

Kao da osna‘uje Millerov osje}aj op}e krize prou~avanja knji‘evnosti, brojPMLA koji otpo~inje njegovim Predsjedni~kim govorom, u nastavku donosidramati~an ~lanak o »politizaciji« renesansne drame. ̂ lanak se otvara zlogu-kim upozorenjem kako »Bauk kru‘i kritikom — bauk novog historizma«4. Pa-rodija Komunisti~kog manifesta Edwarda Pechtera isti~e da je naziv »novi hi-storizam«, premda obuhva}a razli~ite kriti~arske prakse, u stvari »vrsta ’mark-sisti~ke kritike’« — s time da je potonja, op{irniji projekt, za koji je u svimnjegovim oblicima i varijantama karakteristi~no shva}anje »povijesti i suvreme-nog politi~kog ‘ivota kao ne~eg {to, u cijelosti ili u biti, odre|uje borba, nad-metanje, odnosi mo}i, libido dominandi« (292). ̂ ini mi se da bi se takvom pro-jektu, na temelju takve esencijalisti~ke definicije, prije moglo pridati naljepnicumakjavelisti~kog ili hobsovskog nego marksisti~kog. U svakom slu~aju, Pechte-rov je bauk uistinu bauk, u smislu da je uvelike (krivo)tvorevina kriti~ara za-okupljenog napadom, ali i u smislu da je postao predmetom fascinacije i gnu{a-nja.

Prije nekoliko godina nastojao sam sa‘eto i jasno artikulirati i ispitati neketeorijske, metodolo{ke i politi~ke pretpostavke i implikacije rada koji su kasnihsedamdesetih pokrenuli pojedinci (me|u kojima sam bio i ja), {to }e kasnijedobiti naziv »novi historisti«5. Tim se radom nastojalo preoblikovati sociokul-turno polje unutar kojega su izvorno nastala kanonska renesansna knji‘evna idramska djela; te‘ilo se njihovu novom pozicioniranju ne samo u odnosu pre-

151

priznaje ljude kao agense u stvaranju povijesti. O toj raspravi, s osobitim osvrtom na anti–althusserovsku polemiku E. P. Thompsona, v. Perry Anderson, Arguments Wihin EnglishMarxism (London: Verso, 1980), str. 15–58.Kratko obja{njenje relevantnih pojmova nalazi se u Discerning the Subject (Minneapolis: Uni-versity of Minnesota Press, 1988) Paula Smitha, knjizi tiskanoj prekasno da bi mi ovdje bilaod ve}e koristi:»Individua« se ovdje tuma~i naprosto kao iluzija cjelovite i koherentne personalne organiza-cije, ili kao krivi opis imaginarnog temelja {to povezuje razli~ite subjektne pozicije. Stoga jeop}erabljeni pojam »subjekta« poni{ten i protuma~en kao pojam {to se neto~no rabi za opisne~ega {to je zapravo gomilanje pozicija, subjektnih pozicija, provizornih, ne nu‘no nepovre-divih, u koje osobu namah pozivaju diskursi i svijet koji on/ona nastanjuje.Pojam »agens« [agent], naprotiv, rabit }e se da bi nazna~io ideju oblika subjektivnosti gdjeje, zbog samih kontradikcija i smetnji u i izme|u subjektnih pozicija, mogu}nost (zapravo ak-tualnost) otpora ideolo{kom pritisku dopu{tena (premda i taj otpor jednako mora nastati uideolo{kom kontekstu). (str. xxxv)

4 Edward Pechter, »The New Historicism and Its Discontents: Politicizing Renaissance Dra-ma«, PLMA 102 (1987), 292–303; str. 292.

5 Louis Montrose, »Renaissance Literary Studies and the Subject of History«, English LiteraryRenaissance 16 (1986), str. 5–12. Ve}i dio tog eseja je iskori{ten i pone{to prera|en za ovajesej. Zahvaljujem Arthuru Kinnleyu, uredniku ELR–a {to je dopustio pretisak ranije objav-ljenog materijala; zahvaljujem i Roxanni Klein na potpori i savjetu.

ma drugim ‘anrovima i diskurzivnim modusima, ve} i u odnosu prema ono-dobnim dru{tvenim institucijama i nediskurzivnim praksama. Stephen Green-blatt, koji se naj~vr{}e povezuje s etiketom »novi historizam« u prou~avanjurenesansne knji‘evnosti, i sam je napustio taj naziv u korist »kulturalne poeti-ke«, pojma koji je i ranije rabio, i koji mo‘da to~nije predstavlja opisani kriti~kiprojekt6. Radi se zapravo o reorijentaciji osi intertekstualnosti, gdje se dijakro-nijski tekst autonomne knji‘evne povijesti zamjenjuje sinkronijskim tekstomkulture. Kao {to sprega pojmova u naslovu nagovije{ta, interesi i analiti~ketehnike »kulturalne poetike« ujedno su historisti~ke i formalisti~ke; u njezinunacrtu stoji, premda jo{ mo‘da nedovoljno artikulirano ili teorijski razra|eno,implicitno uvjerenje da formalisti~ki i historisti~ki interesi nisu suprotstavljeni,ve} su {tovi{e nerazdvojni.

Gotovo do nedavna — a mo‘da jo{ i danas — dominantan na~in interpre-tacije u prou~avanju engleske renesansne knji‘evnosti sa~injavalo je kombinira-nje formalisti~kih tehnika pomne retori~ke analize s elaboracijom relativno sa-mozatvorenih povijesti »ideja«, ili knji‘evnih ‘anrova i topoa — povijesti ap-strahiranih iz njihovih dru{tvenih matrica. Kao dodatak takvim knji‘evnim po-vijestima, mo‘emo navesti druge dvije tradicionalne prakse »povijesti« u pro-u~avanju knji‘evnosti renesanse: jedna uklju~uje komentare politi~kih op}ihmjesta u kojima je dominantna ideologija tudorovsko–stuartovskog dru{tva —nepouzdana ma{inerija dru{tvenopoliti~ke legitimacije — krivo protuma~enakao stabilna, koherentna i kolektivna elizabetinska slika svijeta, za koju se is-postavlja da je sjajno prikazana u kanonskim knji‘evnim djelima tog razdoblja;a druga je u~en, premda katkad ekscentri~an znanstveno–istra‘iva~ki detektiv-ski posao koji, postupaju}i s tekstovima kao sa zamr{enim {iframa, nastoji po-vezati zna~enje fikcionalnih likova i radnji s odre|enim povijesnim osobama idoga|ajima. Premda katkad ponavlja metodolo{ke pogre{ke takvih starijihidealisti~kih i empiricisti~kih modusa knji‘evnopovijesne kritike, ali ~esto iobilno koriste}i njihov izvanredan znanstveni prinos, novija je knji‘evnopovije-

152

6 ^ini se da je pojam »novi historizam« u prou~avanje renesanse (s referencom na semiotikukulture) uveo Michael McCanles u »The Authentic Discourse of the Renaissance«, Diacritics10: 1 (prolje}e 1980), str. 77–87. U optjecaj je, me|utim, vjerojatno u{ao nakon {to ga je Ste-phen Greenblatt uporabio u kratkom programatskom uvodu za »The Forms of Power andthe Power of Forms in the Renaissance«, poseban broj ~asopisa Genre (15: 1–2 [1982], str.1–4). Ranije, u Uvodu za Renaissance Self–Fashioning (Chicago: Univ. of Chicago Press,1980), Greenblatt je nazvao svoj projekt »kulturalnom poetikom.« Tom se pojmu vratio uuvodnom poglavlju svoje nove knjige Shakespearean Negotiations: The Circulation of SocialEnergy in Renaissance England (Berkeley i Los Angeles: Univ. of California Press, 1988).Ovdje on pothvat kulturalne poetike odre|uje kao »prou~avanje kolektivnog stvaranja distin-ktivnih kulturalnih praksi i ispitivanje odnosa me|u tim praksama«; glavni posao je »otkritikako su se oblikovala kolektivna uvjerenja i iskustva, kako su prelazila iz jednog medija udrugi, kako su zgusnuta u postoje}e esteti~ke oblike, nu|ena za uporabu [i] kako su ozna-~avane granice izme|u kulturalnih praksi koje su shva}ane kao umjetni~ki oblici i drugih,sli~nih oblika izra‘avanja« (str. 5). Va‘nost antropolo{ke teorije i etnografske prakse — oso-bito rada Clifforda Geertza — za prou~avanje ranonovovjekovne engleske kulture, razmatraosam u mojoj recenziji knjige Renaissance Self–Fashioning: »A Poetics of Renaissance Cultu-re«, Criticism 23 (1981), str. 349–59.

sna kritika nova po svom odbijanju neproblematiziranih distinkcija izme|u»knji‘evnosti« i »povijesti,« izme|u »teksta« i »konteksta«; nova u otporu pre-ma uvrije‘enoj tendenciji postuliranja i privilegiranja jedinstvene i autonomneindividue — bilo autora, bilo djela — odvojene od dru{tvene i knji‘evne poza-dine.

U mojem ve} spomenutom eseju pisao sam jednostavno o novoj povijesnojorijentaciji u prou~avanju knji‘evnosti renesanse jer mi se ~inilo da su njezinipobornici — bilo da su se sami odredili takvima, bilo da su ih drugi smatralitakvima — njegovali zapravo potpuno razli~ite kriti~arske prakse, i da su ug-lavnom bili neskloni njihovoj teorijskoj razradi. Upravo je nedostatak takviheksplicitnih artikulacija bio uvelike simptomati~an za stanovite eklekti~ne iempirijske tendencije koje su gotovo ugrozile svaki poku{aj razlikovanja novogi starog historizma. Mo‘da su upravo te dvozna~nosti pridonijele da se novihistorizam manje shvati kao kritika dominantne knji‘evnopovijesne i kriti~keideologije, a vi{e kao predmet ideolo{ke aproprijacije, pridonose}i tako svom go-tovo neo~ekivanom ustoli~enju u novu akademsku ortodoksiju, koju je odmahprihvatila »interpretativna zajednica« u prou~avanju renesansne knji‘evnosti.Naravno, neki od onih koje se smatra egzemplarnim novim historistima, u‘iva-ju danas u materijalnoj i simboli~koj dobrobiti akademskoga uspjeha; brojnenovohistoristi~ke disertacije, konferencije, publikacije svjedo~e o zna~ajnomstupnju disciplinarnog utjecaja i ugleda. Ostaje me|utim nejasno ho}e li taj po-sljednji »–izam«, privla~an na{em robno–tr‘i{nom kultu »novog«, biti tek jo{jedan prolazni hir na — kako bi rekao Fredric Jameson — akademskom tr-‘i{tu kasnog kapitalizma. »Novi historizam« jo{ nije po~eo i{~ezavati s akadem-ske scene, niti je potiho zauzeo svoje mjesto u asortimanu kriti~kih pristupa napolici tuma~a knji‘evnosti. Ali nije ni{ta jasnije predstavlja li »novi historizam«bilo kakav usugla{eni intelektualni i institucionalni program. Nema stapanjarazli~itih prepoznatljivo novohistori~kih praksi u sustavnu i mjerodavnu para-digmu za interpretaciju renesansnih tekstova; niti bi nastanak takve paradig-me bio mogu}im ili po‘eljnim. Ono ~emu upravo svjedo~imo konvergencija jemno{tva razli~itih interesa vezanih uz »novi historizam« koji je uspostavljenkao terminolo{ko popri{te ‘estoke rasprave i kritike, te vi{estrukih prihva}anjai osporavanja unutar ideolo{kog polja prou~avanja renesanse, i u odre|enojmjeri drugih grana discipline.

Dok Edward Pechter na sumnjiv na~in povezuje novi historizam i marksi-zam na temelju toga {to inzistiraju na sveprisutnosti borbe kao pokreta~a po-vijesti, neki uvjereni marksisti~ki kriti~ari ‘estoko napadaju novi historizamuglavnom zbog nedostatka kako politi~ke gorljivosti, tako i dijakronijske anali-ze, te nesposobnosti da uistinu bude historijski; dok neki mu{ki i ‘enski pro-u~avatelji renesanse plodno kombiniraju novi historizam s feministi~kim inte-resima, drugi prikazuju te projekte (i/ili njihove prakti~are) kao duboko anta-gonisti~ke u rodnom smislu; dok jedni vide novi historizam kao jo{ jedan mo-dus dru{tvene kritike anga‘irane u stvaranju teorijski informirane, poststruk-turalisti~ke problematike prou~avanja povijesti, drugi ga pridru‘uju neoprag-

153

mati~koj reakciji protiv svih oblika Visoke Teorije; dok neki smatraju da je no-vohistoristi~ka zaokupljenost ideologijom i dru{tvenim kontekstom prijetnjatradicionalnim kriti~kim pristupima i knji‘evnim vrijednostima, drugi dr‘e daje u‘ivanje novih historista u anegdotama i pripovijedanju te u onome {to Clif-ford Geertz naziva »gustim opisom« [»thick description«] poku{aj da se cjelo-kupna kultura shvati kao podru~je knji‘evne kritike — tekst {to se neprestanomo‘e interpretirati, kao neiscrpna zbirka pri~a iz koje se mogu izabrati i pa-metno prepri~ati neobi~ne dogodov{tine7.

Diskurzivne prostore ispresijecane terminom »novi historizam« nastanjujuneki od najslo‘enijih, trajnih i uznemiruju}ih problema s kojima se profesoriknji‘evnosti nose na razli~ite na~ine ili ih nastoje zaobi}i. Me|u inim to su:nosivi, odnosno povijesni temelji na osnovi kojih se »knji‘evnost« mo‘e razliko-vati od drugih diskursa; mogu}e konfiguracije odnosa izme|u kulturnih praksii dru{tvenih, politi~kih te ekonomskih procesa; konzekvencije poststrukturali-sti~kih teorija tekstualnosti za praksu historijske ili materijalisti~ke kritike; na-~ini dru{tvenog konstituiranja i ograni~avanja subjektivnosti; procesi uspostav-ljanja i odr‘avanja te osporavanja ideologije; obrasci sklada i proturje~ja izme|uvrijednosti i interesa odre|ene individue s obzirom na to kako su aktualiziraniu promjenljivim spregama razli~itih subjektnih pozicija — kao, primjerice, in-telektualnog radnika, akademskog stru~njaka, te rodno odre|enog, obiteljskog,dru{tvenog, politi~kog i ekonomskog agensa. Ne smatram da je »novi histori-zam« projekt koji se mo‘e definirati, niti da rad nekih pojedinaca {to se nazi-vaju novim historistima — ili su to u o~ima drugih — mo‘e nu‘no ponuditimakar provizorne odgovore na takva pitanja, ve} prije da nedavne invokacijetermina »novi historizam« slu‘e postavljanju takvih pitanja kako bi se time za-hvatile — ili zauzele — odre|ene pozicije unutar diskurzivnih prostora obi-lje‘enih tim problemima.

154

7 Dva utjecajna i op}enito srodna rana kriti~ka pregleda o novim historistima su: JonathanGodberg, »The Politics of Renaissance Literature: A Review Essey«, ELH 49 (1982), str. 514–42; i Jean E. Howard, »The New Historicism in Renaissance Studies«, English Literary Re-naissance 16 (1986), str. 13–43. Brojne kritike novog historizma s razli~itih ideolo{kih pola-zi{ta ve} su tiskane, a mnoge jo{ sti‘u. Uz Pechterov netrpeljiv neo–konzervativni esej, unu-tar prou~avanja engleske renesanse to su: s neo–marksisti~kog stjali{ta, Walter Cohen, »Po-litical Criticism of Shakespeare«, u: Shakespeare Reproduced: The Text in History and Ideo-logy, ur. Jean E. Howard i Marion F. O’Connor (New York i London: Methuen, 1987), str.18–46, i Don E. Wayne, »Power, Politics, and the Shakespearean Text: Recent Criticicm inEngland and the United States«, u: Shakespeare Reproduced, str. 47–67; iz liberalne ameri~kefeministi~ke perspektive, Peter Erickson, »Rewriting the Renaissance, Rewriting Ourselves,«Shakespeare Quarterly 38 (1987), str. 327–37, Lynda E. Boose, »The Family in ShakespeareStudies; or — Studies in the Family of Shakespeareans; or — The Politics of Politics«, Re-naissance Quarterly 40 (1987), str. 707–42, i Carol Thomas Neely, »Constructing the Subject:Feminist Practice and New Renaissance Discourses«, English Literary Renassance 18 (1988),str. 5–18; iz dekonstrukcijske perspektive, A. Leigh DeNeef, »Of Dialogues and Historicisms,«South Atlantic Quarterly 86 (1987), str. 497–517. Zahvaljujem se Alanu Liuu i Carolyn Porter{to su mi ustupili dosad neobjavljene studije o renesansnom novom historizmu od kojih jejedna pisana iz perspektive prou~avanja engleskoga romantizma a druga iz amerikanisti~keperspektive.

Poststrukturalisti~ku orijentaciju prema povijesti koja se pomalja u prou~a-vanju knji‘evnosti, mo‘e se hijazmom okarakterizirati kao recipro~nu zaokup-ljenost povijesno{}u tekstova i tekstualno{}u povijesti. Pod povijesno{}u teksto-va podrazumijevam kulturnu specifi~nost, dru{tvenu ukotvljenost svih na~inapisanja — ne samo tekstova koje kriti~ari i znanstvenici prou~avaju, ve} i tek-stova u kojima ih prou~avamo. Tekstualnost povijesti zna~i, kao prvo, da nemo‘emo imati pristupa cjelovitoj i autenti~noj pro{losti, pro‘ivljenoj materijal-noj egzistenciji, neposredovanoj o~uvanim tekstualnim tragovima odre|enogadru{tva — tragovima ~ije o~uvanje ne mo‘emo dr‘ati naprosto slu~ajnim ve}valja pretpostaviti da su barem djelomice ishod slo‘enih i suptilnih dru{tvenihprocesa ~uvanja i brisanja; i drugo, ne treba smetnuti s uma da su isti ti tek-stualni tragovi predmetom novih tekstualnih posredovanja, pa shva}eni kao»dokumenti« tvore osnovu na kojoj povjesni~ari temelje vlastite tekstove kojese naziva »povijestima.« Kao {to nas je Hayden White dojmljivo podsjetio, tak-ve tekstualne povijesti u svojim narativnim i retori~kim oblicima neizostavno— premda nikad u potpunosti — konstituiraju »Povijest« kojoj omogu}uju pri-stup8.

U knjizi After the New Criticism (Poslije Nove kritike), Frank Lentricchiapovezuje »antihistorijske impulse formalisti~kih teorija knji‘evne znanosti ikritike« s monolitnim i teleolo{kim teorijama »povijesti«9. Rekao bih da u po-tonje ne spada samo veliki kod kr{}anske figuralne i eshatolo{ke povijesti ve}i klasi~na marksisti~ka velika naracija koju Fredric Jameson tuma~i kao »unaj{irem smislu shva}enu povijest smjenjivanja na~ina proizvodnje, slijeda isudbine razli~itih dru{tvenih formacija ljudskog roda«; ona je, smatra Jameson,»neprelazni horizont« interpretacijske djelatnosti {to obuhva}a »otvoreno anta-gonisti~ke ili nesumjerljive kriti~ke operacije, pridaju}i im jasnu sektornu vri-jednost u sebi samoj, ujedno ih time poni{tavaju}i i ~uvaju}i«10. Nesvetoj alijan-si ahistorijskih formalizama i totalizirane Povijesti, Lentricchia suprotstavlja

155

8 U novijem eseju »Towards a Poetics of Culture«, Southern Review (Australia) 20 (1987), str.3–15, Stephen Greenblatt ka‘e kako je »Jedna od zanimljivih karakteristika »novog historiz-ma« u prou~avanju knji‘evnosti upravo [je] ~injenica da je toliko neodlu~an i u stanovitompogledu neiskren — kao i ja — kad je rije~ o odnosu s teorijom knji‘evnosti.« Shodno tome,esej ne utvr|uje jasno teorijsko polazi{te, ve} iznosi otpor prema teoriji: »@elio bih spekuliratio tome za{to je tako, smje{taju}i se s jedne strane u odnosu prema marksizmu, a s drugeprema poststrukturalizmu« (str. 3). Greenblatt se odre|uje kao neo–pragmati~ar prema dva-ma totaliziraju}im diskursima u kojima »Povijest... funkcionira kao prigodan anegdotalniukras teorijske strukture.« Ono {to on nudi nasuprot takvim teorijskim diskursima koji susveli »proturje~nosti povijesti na moralni imperativ« (str. 7), zapravo je empirijska historijskaanaliza nesputana ideologijom. S pomo}u zanimljive privatne pri~e, Greenblatt pokazuje dapraksa kulturalne poetike podrazumijeva odbijanje kulturalne politike. Vjerujem da njihovorazdvajanje vi{e nije po‘eljno, niti mogu}e. [Citati iz eseja Stephena Greenblatta doneseni suprema prijevodu Maje Tan~ik koji }e biti objavljen u nastavku temata o novom historizmu,op. ur.]

9 Frank Lentricchia, After the New Criticism (Chicago: Univ. of Cicago Press, 1980), str. xiii–xiv.

10 Fredric Jameson, The Political Uconscious: narrative as a socially symbolic act (Ithaca: CornellUniv. Press, 1981), str. 75, 10. (V. srpski prijevod Fredrik D‘ejmson, Politi~ko nesvesno, Rad,Beograd, 1984).

mno{tvo »povijesti«, povijest obilje‘enu »silama heterogenosti, kontradikcije,fragmentarnosti i razlike«. Rekao bih da razli~ite moduse onoga {to mo‘emonazvati poststrukturalisti~kom povijesnom kritikom (uklju~uju}i oblike revizio-nisti~kog marksizma ili »post«marksizma, kao i »novi historizam« ili »kultural-nu poetiku«) karakterizira upravo takav pomak od Povijesti k povijestima.

Nedavne invokacije »Povijesti« (pojma koji je, kao i pojam »mo}i«, danas ustalnoj opasnosti od hipostaziranja) ~esto se nude kao odgovori ili, u nekim slu-~ajevima, kao jo{ jedno banalno ukopavanje u rovove pozitivisti~kog tabora pro-tiv razli~itih strukturalisti~kih i poststrukturalisti~kih formalizama koji, premanekima, dovode u pitanje samu mogu}nost povijesnog razumijevanja i povije-snog iskustva; koji tako|er prijete, kako je nedavno ustvrdio Perry Anderson,rastvaranju povijesti na antinomiju objektivisti~kog determinizma i subjektivi-sti~ke slobodne igre, antinomiju koja pojedina~nim ili kolektivnim subjektimane dopu{ta da budu povijesni agensi11. »Subjekt«, istodobno gramati~ki i poli-ti~ki pojam, u{ao je u op}u uporabu ne samo kao pomodni sinonim za »Indivi-duu«, ve} i s ciljem da istakne kako su individue i sam pojam »Individue« po-vijesno konstituirani u jeziku i dru{tvu. Slobodna individua tzv. bur‘oaskoghumanizma koja stvara samu sebe i stvara svijet danas je, barem u teoriji, mrt-va. Tvrdokornoj kategoriji povijesnog agensa, protivni~ke vojske Teorije sadasuprotstavljaju bauke strukturalisti~kog determinizma i poststrukturalisti~kekontingencije (potonju Anderson zajedljivo naziva »subjektivno{}u bez subjek-ta« u In the Tracks of Historical Materialism [Putovima historijskog materija-lizma], 54). S jedne strane vidimo ~vrsti kod, a s druge klize}eg ozna~itelja —suvremene ekvivalente Predestinacije i Fortune. Anderson primje}uje da »glav-ni problem oko kojega se svi sukobljuju« na bojnom polju suvremene dru{tveneteorije, le‘i u »naravi odnosa izme|u strukture i subjekta u ljudskoj povijesti idru{tvu« (33). (Varijacije toga problema mogu suprotstaviti sustav, totalitet ilihegemoniju u jednu ruku, i strategiju, praksu ili djelovanje [agency] u drugu.)Smatram da se trebamo suprotstaviti krutoj reduktivnoj tendenciji postavljanjatih pojmova u binarne opozicije, te ih umjesto toga shvatiti kao uzajamno kon-stitutivne procese. Tada mo‘emo po~eti razmi{ljati o tom da su me|uovisniprocesi subjektifikacije i strukturiranja dru{tveni i povijesni; da dru{tvene su-stave proizvode i reproduciraju interaktivne dru{tvene prakse individua i sku-pina; da kolektivne strukture mogu potaknuti, ali jednako tako i sprije~iti in-dividualno djelovanje [agency]; da su mogu}nosti i obrasci za akciju uvijekdru{tveno i povijesno situirani, uvijek ograni~eni i ograni~avaju}i; te da nemanu‘ne veze izme|u namjera ~initelja i ishoda njihovih djelovanja. Otud mojainvokacija pojma »Subjekta« ‘eli uputiti na dvosmislenost procesa subjektifika-cije: u jednu ruku taj proces oblikuje pojedince kao lokuse svijesti i inicijatore

156

11 Vidi o{tru marksisti~ku kritiku strukturalizma i poststrukturalizma u: Perry Anderson, Inthe Tracks of Historical Materialism (Chicago: Univ. of Chicago Press, 1984), str. 32–55; a zamarksisti~ku kritiku Andersonovog otvorenog odbacivanja dekonstrukcije, vidi Terry Eagle-ton, »Marxism, Structuralism, and Post–Structuralism«, Diacritics 15: 4 (zima 1985), str. 2–12.

djelovanja — obdaruju}i ih subjektivno{}u i sposobno{}u da budu agensi; a udrugu, pozicionira ih, motivira i sputava — provodi njihovu subjekciju — dru{-tvenim mre‘ama i kodovima kulture koje naposljetku subjekti vi{e ne mogurazumjeti ni kontrolirati12.

Kao {to su, me|u inima, primijetili Jonathan Dollimore i Alan Sinfield,verzija te problematike subjekt/struktura vidljiva je unutar nove povijesne ori-jentacije u prou~avanja renesanse: na jednoj su strani zagovornici mogu}nostiu~inkovite kontestacije ili subverzije dominantne ideologije — to }e re}i, zago-varatelji subjekata kao agensa; s druge su strane oni {to govore o hegemonij-skoj sposobnosti tudorovsko–stuartovske dr‘ave, personificirane u monarhu, daintegrira* uo~ljivo subverzivne geste, da ih, {tovi{e, proizvede kako bi ih inte-grirala — a ta je sposobnost »upravo uvjet mo}i«13. Odmah se mo‘e uo~iti da

157

12 Proces subjektifikacije kao naizgled neprijeporan proces subjekcije zauzima sredi{nje mjestou glavnini Foucaultovih djela: vidi, primjerice, »The Subject and Power«, Critical Inquiry 8(1982), str. 777–95; za marksisti~ku kritiku v. Peter Dews, »Power and Subjectivity in Fou-cault«, New Left Review br. 144 (o‘ujak–travanj 1984), str. 72–95. Edward Said primje}ujeda je »Foucaltovo zami{ljanje mo}i uglavnom unutar mo}i a ne protiv nje... Njegovo zanima-nje za dominaciju bilo je kriti~ko ali ne, u kona~nici, osporavaju}e ili opozicijsko kako se spovr{ine mo‘e ~initi. To obja{njava paradoks da je Foucaltovo zami{ljanje mo}i u njegovimanalizama trebalo otkrivati nepravdu i okrutnost, a da je u teoretizaciji ostavilo mo} manjevi{e izvan nadzora« (»Foucault and the Imagination of Power«, u: Foucault: A Critical Rea-der, ur. David Couzens Hoy [Oxford: Basil Blackwell, 1986], 149–55; str. 152).Mnogo dugujem poglavlju »Agency, Structure«, u: Antony Giddens, Central Problems in So-cial Theory (Berkeley: University of California Press, 1979), str. 49–95. Vidi tako|er uvjerljivuformulaciju »iskustva« (»proces s pomo}u kojega se konstruira subjektivnost svih dru{tvenihbi}a«) kod Terese de Lauretis, Alice Doesn’t: Feminism, Semiotics, Cinema (Bloomington: In-diana University Press, 1984): »u tom procesu pojedinac se smje{ta ili je smje{ten u dru{tve-nu realnost, vide}i i shva}aju}i kao subjektivne (s obzirom na sebe i iz sebe) odnose — ma-terijalne, ekonomske, interpersonalne — koji su u stvari dru{tveni i, u {iroj perspektivi, hi-storijski. Proces je neprekidan, njegova postignu}a nedovr{ena ili svakodnevno obnavljana. Zasvaku je osobu, stoga, subjektivnost konstrukcija u nastajanju a ne ~vrsta to~ka polaska iliprispije}a s koje uspostavlja interakciju sa svijetom. Naprotiv, subjektivnost je u~inak te in-terakcije... proizvode je ne vanjske ideje, vrijednosti ili materijalni razlozi, nego osobni, sub-jektivni anga‘man u praksama, diskursima i institucijama {to pridaju zna~enje (vrijednost,smisao, afektivnost) doga|ajima svijeta« (str. 159).

* (Op. ur.) Rije~ je o glagolu to contain i u drugim kontekstima imenici containment koji se— doslovce prevedeni — odnose na sadr‘avanje. Containment se naj~e{}e javlja u paru s ter-minom subversion i ne odnosi se isklju~ivo na prisilnu kontrolu i svladavanje, nego impliciraupotrebu odnosno sadr‘anost ili uklju~enost subverzije u odr‘avanje ideolo{ke i politi~ke do-minacije. Kako bi se naglasio taj aproprijacijski i ne nu‘no nasilni smisao »sadr‘avanja« ili»sadr‘anosti« subverzije u procesima i mehanizmima dominacije, kao termin kojim }e se pre-voditi containment odabrana je imenica integracija i glagol integrirati kada to kontekst zah-tijeva.

13 Stephen Greenblatt, »Invisible Bullets: Renaissance Authority and Its Subversion«, u: Poli-tical Shakespeare, ur. Jonathan Dollimore i Alan Sinfield (Ithaca: Cornell Univ. Press, 1985),str. 18–47 (pretisak u: Stephen Greenblatt, Shakespearean Negotiations, str. 21–65). Ovo sta-jali{te nudi ~itanje Foucaulta isti~u}i diskontinuitet povijesti i subjekciju subjekata; ne dajemjesta mijeni ili oporbi. Za kritiku shva}anja »integracije«, v. Dollimoreov »Uvod«, u: PoliticalShakespeare, str. 2–17; i Alan Sinfield, »Power and Ideology: An Outline Theory and Sidney’sArcadia«, ELH 52 (1985), str. 259–77. Ta sam pitanja podrobnije razmatrao, osobito u vezisa Spenserom, u raspravi »The Elizabethan Subject and the Spenserian Text«, u: LiteraryTheory/Renaissance Texts, ur. Patricia Parker i David Quint (Baltimore: Johns Hopkins Univ.Press, 1986), str. 303–40. Premda bez posebnog osvrta na spomenuti kontekst kritika i de-bata, u novom uvodnom poglavlju Shakespearean Negotiations Greenblatt pi{e o neo~ekiva-nim »obratima« u svojem mi{ljenju:

prema takvom teorijskom stajali{tu, zaokupljenom funkcioniranjem ideologije,nisu sumnji~avi samo pobornici liberalno–humanisti~kih ideala samoodre|enjaindividue, ve} i oni kulturalni kriti~ari koji su mnogo toga ulo‘ili kako bi vla-stitom diskurzivnom praksom izravno utjecali na proces ideolo{ke reprodukci-je.

Bojim se da su pojmovi s pomo}u kojih se tuma~i i prihva}a problem ideo-logije u prou~avanju renesansne knji‘evnosti — naime, kao suprotnost izme|u»integracije« i »subverzije« — toliko reduktivni, polarizirani i nedinami~ni daimaju tek malu ili nikakvu pojmovnu vrijednost. Zatvoren i stati~an, unificirani homogen pojam ideologije treba zamijeniti heterogenim, nestabilnim, propu-snim i procesualnim pojmom. Valja naglasiti da ideolo{ku dominaciju odre|ujuspecifi~ne sprege profesionalnih, klasnih i osobnih interesa pojedina~nih kul-turnih proizvo|a~a (poput pjesnika i dramati~ara); odre|ene, premda mnogo-struke pozicioniranosti gledatelja, slu{atelja i ~itatelja koji na razli~ite na~inekonzumiraju kulturne proizvode; kao i relativna samostalnost — specifi~nasredstva, mogu}nosti i ograni~enja — kulturnog medija o kojem je rije~. Dru-gim rije~ima, treba ostaviti dovoljno mjesta za brojna posredovanja uklju~ena uprodukciju, reprodukciju i aproprijaciju odre|ene ideolo{ke dominacije: za ko-lektivno i individualno djelovanje [agency] dr‘avnih podanika, te za specifi~nunarav i konvencije reprezentativnih oblika (‘anrova ili retori~kih figura, prim-jerice) kojima se slu‘e14.

U tom smislu, svi su tekstovi ideolo{ki obilje‘eni, ma koliko ta inskripcijabila multivalentna ili inkonzistentna. Ako se, u jednu ruku, mo‘e re}i da ideo-logija postoji samo ukoliko je utisnuta u odre|ene kulturne oblike i prakse,uklju~uju}i onu koju nazivamo »knji‘evno{}u«, tada je, u drugu ruku, ideolo{kistatus svakog pojedina~nog »knji‘evnog djela« nu‘no naddeterminiran i nesta-bilan. Ka‘em li, primjerice, da su The Faerie Queene (Vilinska kraljica) iliHamlet »slo‘eni« tekstovi, to ne zna~i da se vra}am na esencijalisti~ke pojmovenovokriti~ke estetike, ve} da opisujem status teksta kao diskursa ~ija se pro-izvodnja i aproprijacija zbivaju unutar povijesti i unutar povijesti drugih proiz-vo|enja i aproprijacija. U takvom tekstualnom prostoru doti~e se u uzajamnom

158

Nastojao sam organizirati mije{ane motive tudorovske i stuartovske kulture pod rubrikommo}i, ali taj je pojam uklju~ivao strukturalno jedinstvo i stabilnost vlasti {to nije odgovaraloonome {to sam stvarno znao o vr{enju vlasti i sile u tom razdoblju.Ako je bilo va‘no govoriti o mo}i u odnosu na renesansnu knji‘evnost — ne samo kao o ob-jektu reprezentacija, ve} i kao o uvjetu mogu}nosti reprezentacije same — jednako je bilo va‘-no oprijeti se povezivanju svih slika i izraza u jedinstven temeljni diskurs... ̂ ak se i za knji-‘evne tekstove koji gorljivo zagovaraju monolitnu mo}, mo‘e ispostaviti da su mjesta insti-tucionalne i ideolo{ke oporbe. (str. 2–3)

14 Usp. Pierre Bourdieu, »Symbolic Power« (trans. Richard Nice), Critique of Anthropology 4(ljeto 1979), str. 77–85; »Kada tvrdimo da su ideologije uvijek dvostruko determinirane, dane duguju svoje specifi~ne karakteristike jedino interesima klasa ili klasnih frakcija koje izra-‘avaju... ve} i specifi~nim interesima svojih proizvo|a~a i specifi~noj logici podru~ja proizvod-nje (obi~no preoblikovanih u ideologiju ’stvarala{tva’ i ’stvaraoca’), dobivamo oru|e s pomo}ukojega ne moramo podvoditi ideolo{ke proizvode interesima klasa kojima slu‘e... a da ne skre-nemo u idealisti~ku iluziju {to ideolo{ke proizvode dr‘i samodostatnim i samonastaju}im cje-linama dostupnim uglavnom unutarnjoj analizi« (str. 81–82).

djelovanju toliko mnogo kodova kulture da su ideolo{ka koherencija i stabil-nost jedva mogu}i. U knjizi Marxism and Literature (Marksizam i knji‘evnost)Raymond Williams spretno je postavio razmatranje ideologije u dinami~ne i di-jalo{ke okvire, isti~u}i »me|uodnose izme|u pokreta i tendencija kako unutar,tako i izvan odre|ene djelotvorne dominacije« (121). Williams je imao na umupostojanje rezidualnih i emergentnih, opozicijskih te alternativnih vrijednosti,zna~enja i praksi u bilo kojoj vremenskoj to~ki. Promjenljive konjunkture tak-vih »pokreta i tendencija« mogu stvoriti pojmovna mjesta unutar ideolo{kogpolja s kojih se mo‘e osporavati dominanta, i prema kojima se ona mora ne-prekidno redefinirati te iznova braniti. Takvo shva}anje, zagovaraju}i dinami-~an, temporalni model kulture i ideologije — neprekidni sukob izme|u domi-nantne i podre|enih pozicija, neprestano uzajamno djelovanje kontinuiteta ipromjene — ujedno otkriva predmet i praksu kulturalne poetike u odnosu napovijest.

»Povijesnost teksta i tekstualnost povijesti«: to {to su takve hijasti~ke for-mulacije danas u modi, u ~asu kada je pojam referencijalnosti postao problema-ti~nim, mo‘da je zbog toga {to polaze od samog diskursa kao modela dinami~-nih, nestabilnih i recipro~nih odnosa izme|u diskurzivnih i materijalnih dome-na15. Takvo preoblikovanje odnosa verbalnog i dru{tvenog, teksta i svijeta, uk-lju~uje reproblematiziranje ili potpuno odbacivanje nekih prevladavaju}ih alter-nativnih shva}anja knji‘evnosti: knji‘evnosti kao autonomnog estetskog niza{to transcendira promjenjive pritiske i partikularnost materijalnih potreba i in-teresa; knji‘evnosti kao zbirke inertnih diskurzivnih zapisa o »stvarnim doga-|ajima«; kao odraza ekonomske baze u nadgradnji. Postoje}e prakse isti~u va‘-nost kako relativne autonomije odre|enih diskursa, tako i njihove sposobnostida djeluju na dru{tvenu formaciju, da utje~u na doga|aje oblikuju}i subjektiv-

15 Usporedi protu–dekonstrukcijsku formulaciju Fredrica Jamesona o tom odnosu u okviru mar-ksizma koji je i sam nu‘no poststukturalisti~ki:Ovdje predlo‘ena vrsta interpretacije prije se mo‘e shvatiti kao ponovno pisanje knji‘evnihtekstova u smislu ponovnog pisanja ili rekonstrukcije ranijega povijesnog ili ideolo{kog sub-teksta, a da se samo po sebi uvijek razumije kako taj »subtekst« nije neposredno prisutankao takav, kao neka zdravorazumska izvanjska realnost, niti kao konvencionalna pripovijestpovijesnih priru~nika, nego se radije mora opetovano (re)konstruirati na osnovi ~injenica... Ci-jeli se paradoks onoga {to ovdje nazivamo subtekstom sastoji u tome da knji‘evno djelo ilikulturalni objekt, kao da je to po prvi put, o‘ivljuje samu situaciju na koju je, u isti mah, ireakcija... Povijest nam je dostupna jedino u tekstualnom obliku... Dostupna nam je jedinokroz ranije (re)tekstualizacije... Prenagla{avati aktivni na~in na koji tekst reorganizira svojsubtekst (da bi se zapravo do{lo do trijumfalnog zaklju~ka kako »referent« ne postoji); ili, udrugu ruku, isticati imaginarni status simboli~kog ~ina do te mjere da reificira vlastiti dru{-tveni temelj, koji se tada vi{e ne shva}a kao subtekst, ve} kao puka podloga koju tekst pa-sivno ili prividno »odra‘ava« — isticati bilo koju od tih funkcija simboli~kog ~ina na ra~undrugog, zna~i proizvoditi puku ideologiju, bila to, kao u prvom slu~aju ideologija struktura-lizma, ili u drugom, ideologija vulgarnog materijalizma. (The Political Unconscious, str. 81–82)O jo{ jednom marksisti~kom razmatranju, odnosno, odgovorima na teku}e teorijske izazovehistorijskoj kritici, vidi »Text and History: Epilogue 1984« u: Robert Weimann, Structure andSociety in Literary History, pro{ireno izdanje (Baltimore: Johns Hopkins University Press,1984), str. 267–323.Uvodi u materijalisti~ku kulturalnu teoriju uklju~uju: Raymond Williams, Marxism and Li-terature; Raymond Williams, Culture (London: Fontana, 1981); Janet Wolff, The Social Pro-duction of Art (London: Macmillan, 1981).

159

nost pripadnika dru{tva. Zato, govoriti o dru{tvenoj produkciji »knji‘evnosti«ili bilo kojeg pojedina~nog teksta, ne zna~i samo isticati njihovu dru{tvenu pro-izvedenost, nego i njihovu dru{tvenu proizvodnost — rije~ je o proizvodu radakoji u procesu pisanja, uprizorenja ili ~itanja vr{i odre|eno djelovanje. Novijeteorije tekstualnosti uvjerljivo su pokazale da referent lingvisti~koga znaka nemo‘e biti fiksiran; da se zna~enje teksta ne mo‘e stabilizirati. Istodobno, pisa-nje i ~itanje uvijek su povijesno i dru{tveno determinirani doga|aji, nastaju usvijetu i djeluju na svijet preko pojedina~nih i kolektivnih, rodno odre|enihagensa, pripadnika ljudskog roda. Mo‘emo istodobno priznavati teorijsku neo-dredivost zna~enjskih procesa i povijesnu specifi~nost diskurzivnih praksi —~inova govorenja, pisanja i tuma~enja. Nova socijalno–povijesna kritika nastoji,dakle, podvr}i analizi me|udjelovanje kulturno specifi~nih diskurzivnih praksi,svjesna da je i ona sama takva praksa koja ima udjela u me|udjelovanju koje‘eli analizirati. Na taj se na~in verzije Stvarnog, Povijesti uobli~uju, razvijaju,reproduciraju; i ujedno, na taj se na~in mogu prisvajati [appropriate], preispiti-vati, mijenjati.

Sastavnim dijelom takvoga kolektivnog projekta knji‘evne povijesti i kriti-ke svakako je shva}anje i uvi|anje da na{e analize i tuma~enja nu‘no proizlazeiz na{ih vlastitih povijesno, dru{tveno i institucionalno oblikovanih motri{ta;da su povijesti koje rekonstruiramo tekstualni konstrukti povjesni~ara–kriti~a-ra, koji su i sami povijesni subjekti. Ako znanost aktivno stvara i ome|uje vla-stiti predmet prou~avanja, te ako je znanstvenik povijesno pozicioniran sprampredmeta prou~avanja, to zna~i da je potraga starije knji‘evne povijesti i kriti-ke za zna~enjima koja su u kona~nom i apsolutnom smislu autenti~na, to~na izaokru‘ena, zapravo iluzorna. Zato praksa novohistoristi~ke kritike razvija re-tori~ke strategije {to u prvi plan stavljaju konstitutivne ~inove tekstualnostikoje su tradicionalni modusi knji‘evne povijesti previ|ali ili odbacivali. Potre-ban je trud da se historizira sada{njost kao i pro{lost, te da se historizira dija-lektika me|u njima — ona recipro~na povijesna trenja s pomo}u kojih pro{lostoblikuje sada{njost a sada{njost preoblikuje pro{lost. Ukratko, govoriti danas oknji‘evnopovijesnoj kritici zna~i uvidjeti da nije samo pjesnik uronjen u povi-jest, nego da i kriti~ar egzistira u povijesti; da su tekstovi obojice inskripcijepovijesti; i da na{e shva}anje, prikazivanje [representing], tuma~enje tekstovapro{losti uvijek predstavlja mje{avinu o~u|enja i prihva}anja, kao uzajamnoguvjetovanja renesansnog teksta i na{eg teksta o renesansi16. Takva kriti~kapraksa otvara stalni dijalog izme|u poetike i politike kulture.

16 Vidi sna‘nu kritiku Michaela McCanlesa upu}enu tradicionalnoj historisti~koj renesansnojknji‘evnoj kritici, »The Authentic Discourse of the Renaissance«. McCanles pi{e, »umjesto daznanstvenikov pothvat vidimo kao puko otkrivanje i tuma~enje ve} konstituiranog renesan-snog teksta, u prou~avanju renesanse trebalo bi shvatiti da je glavni zadatak tog prou~avanjakonstituiranje tog teksta preko intertekstualnosti gdje se dva teksta spajaju i stapaju: kon-stituirani diskurs renesanse i konstituiraju}i diskurs znanstvenika« (str. 81). Za sli~ne postav-ke o diskursu povijesti ideja ili intelektualne povijesti, v. »Rethinking Intellectual History andReading Texts«, u: Dominick LaCapra, Rethinking Intellectual History (Ithaca: Cornell Univ.Press, 1983), str. 23–71; a za diskursu etnografije Roy Wagner, The Invention of Culture,prepravljeno i pro{ireno izdanje, (Chicago: Univ. of Chicago Press, 1981).

160

Gentle/manski — to }e re}i dobrostivo patrijarhalan — anglosaksonski,protestantski, humanisti~ki etos jo{ je i danas duboko ukorijenjen u »interpre-tacijskoj zajednici« onih koji prou~avaju englesku renesansu, ne samo u Brita-niji, nego i u Sjedinjenim Dr‘avama i Kanadi. Za ve}inu kriti~kih knjiga i ~la-naka {to su kroz dugo razdoblje tvorili temeljnu bibliografiju, karakteriziraslavljenje navodno kontinuirane tradicije vjerskih, dru{tvenih i estetskih vrijed-nosti koje sa {esnaestostoljetnim pjesnicima dijele dvadesetostoljetni kriti~ari,i/ili romanti~arske i reakcionarne idealizacije renesansne Engleske, koja jeujedno burna i mirna. Takvi su na~ini prikazivanja [representations] u suprot-nosti sa sa~uvanim dokumentarnim ~injenicama o elizabetinskom vjerskom,gospodarskom, dru{tvenom i obiteljskom nasilju, nestabilnosti i heterodoksiji.Odvojiti transhistorijsku estetsku domenu od didakti~kih i instrumentalnih ka-tegorija kulture, odvojiti knji‘evni kanon od povijesnih, politi~kih i filozofskihdiskursa, potezi su konceptualno o~ito strani glavnini {esnaesto– i sedamnaest-ostoljetnog pisanja. Ipak, kasnije prakse knji‘evne kritike izabrale su odre|enepjesni~ke i dramske tekstove kanonizirav{i ih kao renesansnu knji‘evnost; ta-ko konstituirani, ti su tekstovi prou~avani u kontekstu knji‘evne povijesti ilikulturne tradicije. U takvim kontekstima, vrednovani su kao trajni odraz sub-jektivnosti njihovih stvaratelja, odnosno egzemplarne instance distinktivnoestetskog na~ina percepcije; kao konkretna utjelovljenja vje~nih i univerzalnihistina, ili barem kao trajni spomenici liberalnog duha judeo–kr{}anske, anglo–ameri~ke civilizacije.

U razli~itim kombinacijama i s razli~itim stupnjem konzistentnosti i uspje-ha, intelektualne snage prepoznatljive kao novi historizam ili kulturalna poeti-ka, kulturalni materijalizam, feminizam te revizionisti~ki oblici marksizma ipsihoanalize, anga‘irali su se u proteklom desetlje}u oko prekrajanja granica irestrukturiranja sadr‘aja u prou~avanju renesanse. Tim je snagama zajedni~kate‘nja za potvr|ivanjem i problematiziranjem veze izme|u knji‘evnog i drugihdiskursa, dijalektika teksta i svijeta. Uvjeti koji su omogu}ili pojavu tih raz-mjerno novih, me|usobno nepovezanih i ne do kraja dora|enih izazova domi-nantnoj paradigmi, razli~itog su podrijetla, i u vrlo slo‘enom me|udjelovanju;spomenut }u tek tri ~imbenika od op}e i osobne va‘nosti. Prvo, ve} se neko

Wagner pi{e da:Antropolog »izmi{lja« kulturu vjeruju}i kako je prou~ava... ̂ inom izmi{ljanja druge kulture,antropolog izmi{lja vlastitu kulturu, prekrajaju}i zapravo i samo shva}anje kulture...Odnos koji antropolog gradi izme|u dviju kultura — koji pak u povratu objektivira i timeza njega »stvara« te kulture — nastaje upravo iz njegova ~ina »izmi{ljanja«, te njegove upo-rabe zna~enja u konstruiranju razumljivog prikazivanja predmeta prou~avanja...Prou~avanje kulture jest kultura (str. 4, 9, 16).Status etnografa kao sudionika–promatra~a prou~avane kulture podvrgnut je preispitivanjuu novoj, poststrukturalisti~koj antropolo{koj teoriji, stavljanjem u prvi plan problema tekstual-nosti i ideologije u pisanju etnografije: v. Writing Culture: The Poetics and Politics of Ethno-graphy, ur. James Clifford i George E. Marcus (Berkeley & Los Angeles: Univ. of CaliforniaPress, 1986). Kako su se povjesni~ari ideja i antropolozi iznimno po~eli zanimati za kogni-tivno i ideolo{ko zna~enje pripovjednih oblika i retori~kih strategija, intelektualno te‘i{te uhumanistici i interpretacijskim dru{tvenim znanostima kao da se pomi~e prema tradicional-nom podru~ju knji‘evne kritike.

161

vrijeme vidi kako se bavljenje engleskom knji‘evno{}u otvara znanstvenicima~iji rod i etni~ka pripadnost, vjerski i klasni korijeni, politi~ka opredjeljenja iliseksualne sklonosti (ili kombinacije tih odrednica), kompliciraju njihovu stvar-nu ili pretpostavljenu participaciju u kulturalnoj i ideolo{koj tradiciji o~uvanoju djelima koja prou~avaju i podu~avaju. Iskustva povijesne i kulturalne isklju-~enosti ili drugosti mogu, naravno, potaknuti kompenzacijsko prihva}anje do-minantne kulture, ‘udnju za prihva}anjem i asimilacijom; no mogu i utjecatina ambivalentne ili ~ak suprotne stavove, te stvoriti povoljno polazi{te za pri-lago|avanje i kritiku ne samo renesansnih tekstova, nego i interpretacijskihnormi prou~avanja renesanse. Drugo, reorijentacija tog podru~ja koja je na dje-lu barem od po~etka 1980–ih, uglavnom je djelo znanstvenika koji su bili stu-denti u nemirnim {ezdesetima, i koji su na radikalno izmijenjenu sociopoliti~-ku klimu teku}ega desetlje}a — i, mo‘da, na vlastitu nelagodnu lagodu unutarakademskog establi{menta — odgovorili intelektualnim radom koji je eksplicit-no sociopoliti~ki po svom nagla{eno povijesnom sadr‘aju, premda nije uvijektakav kada je u pitanju njegovo vlastito povijesno pozicioniranje. Tre}e, modusirenesansne kritike koje sam spomenuo, razli~ito su reagirali pridonijev{i stva-ranju intelektualnog vrenja posljednjih dvaju desetlje}a — vrenja, sadr‘anog urije~i »Teorija«, koje je dovelo u pitanje pretpostavke i procedure normativnihdiskursa u nekoliko akademskih disciplina, uzdrmav{i temelje prou~avanjaknji‘evnosti17.

Jo{ je jedna komplementarna perspektiva iz koje mo‘emo sagledati obnav-ljanje interesa za pitanja povijesti u prou~avanju knji‘evnosti u SjedinjenimDr‘avama: rije~ je, naime, o kompenzaciji zbog ubrzanog zaborava povijesti {toobilje‘uje izrazito tehnokratsko i potro{a~ko sveu~ili{te i dru{tvo. Mnogi kojipredaju humanisti~ke znanosti na ameri~kim sveu~ili{tima svoj polo‘aj i pozivdr‘e marginaliziranim unutar sustava visokog obrazovanja, uglavnom upreg-nutog u pripremu visokospecijalizirane tehnolo{ke i stru~ne nastave; unutarakademskih institucija {to podupiru industrijske i vojne primjene znanstvenogistra‘ivanja, i promoviraju znanstvenu kvantifikaciju u prou~avanju dru{tva ikulture; unutar intelektualne zajednice sve ~vr{}e povezane s interesima mo}-nog politi~kog i komercijalnog establi{menta i pogonima multinacionalne kor-poracijske ekonomije. Bolno prezrivoj uzre~ici, »Ah, ti pametnjakovi}i«, mora-mo dodati jo{ ‘alosniju: »Ah, ta povijest«. Glavni zadatak pou~avatelja nove po-vijesne kritike jest da moraju razuvjeriti studente kako je s povije{}u gotovo;da im pomognu shvatiti kako i sami ‘ive u povijesti, i da ‘ive povijest.

Svojim antireflekcionizmom, premje{tanjem naglaska s formalne analizeverbalnih artefakata na ideolo{ku analizu diskurzivnih praksi, odbijanjem da sedr‘i strogih i krutih granica izme|u »knji‘evnih« i drugih tekstova ({to uk-lju~uje katkad i kriti~arev tekst), novonastaju}a socijalno/politi~ko/historijskaorijentacija u prou~avanju knji‘evnosti, poglavito je zaokupljena pisanjem, ~ita-

17 Za podrobniju raspravu o tim i drugim srodnim temama, v. Walter Cohen, »Political Criticismof Shakespeare« i Don E. Wayne, »Power, Politics, and the Shakespearean Text«, oboje u:Shakespeare Reproduced.

162

njem i pou~avanjem kao na~inima djelovanja [action]. Ne vjerujem da intelek-tualnu i dru{tvenu ozbiljnost na{ega bavljenja instrumentalno{}u rada kulturemo‘e potkopati djelomi~no vezivanje tog bavljenja uz propitivanje na{e sposob-nosti za djelovanje, ili uz mu~an osje}aj profesionalne, institucionalne i poli-ti~ke nemo}i odnosno neva‘nosti. Ne ‘elim re}i da takav akademski rad nijeni{ta vi{e od psiholo{ke kompenzacije za dru{tvenu neaktivnost i politi~ku {ut-nju, premda se sla‘em da on to vrlo lako mo‘e postati. Kriti~ko istra‘ivanje ipou~avanje u humanistici mo‘e biti puka zavjetrina ili stvarno akademsko po-sredovanje opozicijske dru{tvene i politi~ke prakse.

U Sjedinjenim Dr‘avama upravo su feminizam i ‘enski pokret posljednjihgodina sna‘no unijeli intelektualnu i dru{tvenu energiju u praksu kulturalnekritike, na~inom pisanja i ‘ivljenja18. U prou~avanju renesanse, ali i u drugimpodru~jima discipline, feministi~ka teorija i praksa usmjerila je pa‘nju na di-skurzivnu konstrukciju roda te dru{tvenih i obiteljskih odnosa uop}e; to je sasvoje strane u prvi plan izbacilo razli~ite subjektne pozicije s kojih ~itatelji ~ita-ju, i do kojih dolaze u procesu ~itanja. Artikulirav{i na~ine kojima su ‘enskiglasovi marginalizirani, potisnuti ili uti{ani u renesansnim knji‘evnim i dram-skim djelima — i u ranijim komentarima tih djela — stru~nom rekonstrukci-jom i pronala‘enjem sa~uvanih tekstova koje su pisale renesansne ‘ene, femi-nizam je doveo u pitanje liberalno–humanisti~ke tvrdnje da tradicionalni knji-‘evni kanon i kanon tradicionalnih kriti~kih ~itanja utjelovljuje bitan i sveo-buhvatan raspon ljudskih iskustava i ekspresije; zahtijevaju}i otvoreno i kolek-tivno povezivanje sfere kriti~ke prakse, akademske politike i dru{tveno–poli-ti~kog aktivizma, one su ujedno demistificirale tvrdnje znanosti i akademskih

18 Poput drugih mu{kih akademi~ara koji ve} du‘e podr‘avaju feministi~ke programe — u osob-nim i dru{tvenim kao i u intelektualnim te institucionalnim kontekstima — u sada{njem po-vijesnom trenutku, ne mogu si jednostavno prisvojiti naziv feminista. Kao {to je Stephen He-ath nedavno napisao:Mu{karci imaju nu‘an odnos prema feminizmu — uostalom, on bi i njih trebao mijenjati,jer podrazumijeva nove na~ine kako biti ‘enama i mu{karcima usuprot stvarnosti ‘enskogugnjetavanja — i taj je odnos ujedno odnos odre|ene izdvojenosti — jer je to zapravo ‘enskastvar, jer njihovi glasovi i pothvati moraju odrediti promjenu i redefiniciju. Njihovi glasovi ipothvati, ne na{i: bez obzira koliko bili »iskreni«, »naklonjeni« ili ve} ne{to sli~no, svejednakosmo u mu{koj poziciji {to nosi sa sobom sve implikacije dominacije i aproprijacije, upravo sveono {to treba preispitati i promijeniti... A to ne zna~i... da se ne mogu prilagoditi i mijenjatizbog feminizma... ve} naprosto da moram shvatiti... da nisam, niti mogu biti tamo gdje suone. (»Male Feminism«, u: Men in Feminism, ur. Alice Jardine i Paul Smith [New York iLondon: Methuen, 1987], 1–32; str. 1)U razli~itim aspektima mog ‘ivota, ne samo kao znanstvenika i nastavnika, ili ne ba{ samotako, unazad nekoliko godina po~eo sam shva}ati ono {to Heath naziva »nemogu}no{}u mogvlastitog, mu{kog odnosa« prema feminizmu — pod ~ime ne ukazujem na uzaludnost takvaodnosa, ve} prije na njegovu nu‘nost koja uvijek izaziva sumnju. Ono {to bih ovdje ‘elio is-taknuti nije nemogu}nost, ve} prije nu‘nost da mu{karci djeluju u dijalogu i u potporu fe-minizma i feminist/ic/a, ma koliko se takvi poku{aji ~inili napornima. Jedan od na~ina na kojito mu{karci mogu ~initi jest usmjeravanjem na{e znanstvene pozornosti na sociohistorijskekonstrukcije roda i mu{ke subjektivnosti, te na{e metakriti~ke pozornosti na utjecaje koje na-{e rodne subjektne pozicija imaju na na{e intelektualne i profesionalne prakse i perspektive.O takvim pitanjima feministi~ka teorija i praksa itekako mo‘e pou~iti svaki »novi historizam«o tome {to zna~i historizacija.

163

ustanova kako stoje izvan ili iznad interesa, predrasuda i sukoba kojima je obi-lje‘ena materijalna egzistencija, ponudiv{i istodobno model objedinjavanja inte-lektualnog, profesionalnog i dru{tvenog anga‘mana19.

U izrazitoj suprotnosti spram feministi~kih praksi, ve}ina radova novih hi-storista iz pera ameri~kih mu{kih akademskih radnika, otkriva tendenciju iz-bjegavanja i integracije [contain] vlastite kulturne politike, vidljivu preko toga{to u prvi plan stavljaju odnose mo}i ali u isti mah njihovo razmatranje ogra-ni~avaju isklju~ivo na englesku pro{lost kojom se bave. Kompleksni geografski,dru{tveni, etni~ki i institucionalni ~imbenici doveli su do isticanja va‘nosti po-vijesnog i kulturnog diskontinuiteta, do fascinacije Drugo{}u renesanse. U Bri-taniji — gdje su klasne razlike izra‘enije negoli u Sjedinjenim Dr‘avama; gdjeradikalna politika i radikalni diskursi imaju tako|er du‘u tradiciju; i gdje jesna‘an pritisak dr‘ave na obrazovne institucije i prakse sada uo~ljivo izravani intenzivan — tzv. kulturalni materijalisti polemi~ki su nagla{avali povijestideolo{kih aproprijacija renesanse, odnosno na~ine na koje odre|en historijskiprezent upotrebljava vlastite verzije engleske pro{losti. Njih u biti zanimajuprocesi kojima kanon engleskih renesansnih autora i djela inkorporiranih uenglesku kulturu i britanski obrazovni sustav pridonosi u~vr{}enju i perpetui-ranju dominantne ideologije20. U Britaniji je, iz bjelodanih razloga, podru~jeanglistike — i, osobito, prou~avanje djela i izvedbi Shakespearea, nacionalnogpjesnika — odmah lako postalo mjestom nadmetanja oko definicije nacionalnihproblema i prioriteta, odnosno oblikovanja i preoblikovanja nacionalnog identi-teta i kolektivne svijesti.

19 Sljede}e knjige i zbornici predstavljaju bogatu bibliografiju va‘nih djela u prou~avanju knji-‘evnosti engleske renesanse: The Woman’s Part: Feminist Criticism of Shakespeare, ur. Ca-rolyn Ruth Swift Lenz, Gayle Green i Carol Thomas Neely (Urbana: Univ. of Illinois Press,1980); Hilda L. Smith, Reason’s Disciples: Seventeeth–Century English Feminists (Urbana:Univ. of Illinois Press, 1982); Lisa Jardine, Still Harping on Daughters: Women and Dramain the Age of Shakespeare (Brighton: Harvester Press, 1983); Linda Woodbridge, Women andthe English Renaissance (Urbana: Univ. of Illinois Press, 1984); English Literary Renaissance14: 3 (jesen 1984) i 18: 1 (zima 1988), dva posebna broja o »Women in the Renaissance«;Catherine Belsey, The Subject of Tragedy: Identity and Difference in Renaissance Drama (Lon-don & New York: Methuen, 1985); Silent but for the Word: Tudor Women as Patrons, Tran-slators, and Writers of Religious Works, ur. Margaret Patterson Hannay (Kent, Ohio: KentState Univ. Press, 1985); Rewriting the Renaissance: The Discourses of Sexual Difference inEarly Modern Europe, ur. Margaret W. Ferguson, Maureen Quilligan i Nancy J. Vickers (Chi-cago: Univ. of Cicago Press, 1986); Women in the Middle Ages and the Renaissance: Literaryand Historical Perspectives, ur. Mary Beth Rose (Syracuse: Syracuse Univ. Press, 1985); Elai-ne V. Beilin, Redeeming Eve: Women Writers of the English Renaissance (Princeton: PrincetonUniv. Press, 1987).

20 Vidi, primjerice: »Part II: Reproductions, Interventions«, u: Political Shakespeare, ur. Dolli-more i Sinfield, str. 130–239; Simon Barker, »Images of the Sexteenth and Seventeenth Cen-turies as the History of the Present«, u: Literature, Politics and Theory: Papers from the Es-sexs Conference 1976–84, ur. Francis Barker, Peter Hulme, Margaret Iversen, Diana Loxley(London & New York: Methuen, 1986), str. 173–89; Terence Hawkes, That ShakespeherianRag: Essays on a Critical Process (London & New York: Methuen, 1986); Derek Longhurst,»’Not for all time, but for an Age’: An Approach to Shakespeare Studies«, u: Re–ReadingEnglish, ur. Peter Widdowson (London & New York: Methuen, 1982), str. 150–63; Alan Sin-field, »Macbeth: History, Ideology and Intellectuals«, Critical Quarterly 28 (1986), str. 63–77.

164

U Sjedinjenim Dr‘avama — s njihovom etni~kom i dru{tvenom raznoliko{-}u, te nepostojanjem jasno artikulirane klasne strukture, kao i nepostojanjemjake tradicije radikalne politike i kulture, s njihovim silno slo‘enim i decentra-liziranim kulturnim i obrazovnim institucijama, s razmjerno velikim, uspje{-nim (dobrostoje}im) i bezbri‘nim profesorskim zborom — usmjerenost i pos-tojanje takvih ideolo{kih procesa mo‘da je manje uo~ljivo, a katkad i ne ba{rado priznato; ipak, bilo bi posve naivno nijekati njihovo postojanje. Dapa~e,studij humanistike, i osobito prou~avanje Shakespearea mo‘e biti preporu~enokao sredstvo suprotstavljanja prijetnjama — koje su rezultat kulturne i etni~keraznolikosti SAD–a — anglo–saksonskoj hegemoniji. Pogledajte sljede}i prog-ram:

Na sre}u, po prilici onda kada su useljeni~ke snage postale prijetnjom o~uvanjuna{e dugotrajne engleske civilizacije, u cijeloj zemlji je pokrenut sustav slobodnog iobvezatnog obrazovanja za mlade. U duhu djelotvornosti, to je obrazovanje postalostereotipno oblikom; a u duhu demokrati~nosti, svako se dijete moralo po sili zakonapokoriti obrazovnoj disciplini... U na{em dugotrajnom planu osnovnog {kolovanja,[Shakespeare] je kamen temeljac kulturne discipline... Shakespeare je postao glavnipredmet... prou~avanja i divljenja.

Govornik je bio ugledni ameri~ki {ekspirolog, Joseph Quincy Adams; prigo-da, otvorenje The Folger Shakespeare Library u Washingtonu, D. C.; godina,193221. U jednom kasnijem izvje{taju »o stanju studiranja humanisti~kih zna-nosti u visokom obrazovanju« retorika je u skladu s promijenjenom politi~komstvarno{}u, ali postoji kontinuitet programa:

Ameri~ko visoko obrazovanje slu‘i danas mnogo ve}em broju ljudi i ima kud ikamo vi{e namjena negoli prije stotinu godina. Ve}a dostupnost ‘enskim, rasnim ietni~kim manjinama, novim useljenicima i siroma{nim studentima, uspjeh je s ko-jim se na{a nacija s pravom di~i. Visoko obrazovanje se pro{irilo, nastavni plan zna-~ajnije uva‘ava dosad zanemarivana postignu}a mnogih skupina... To je tako|er do-bro. Ali na{a ‘elja za potvr|ivanjem vrijednosti pluralizma ne bi nam smjela dopu-stiti da ‘rtvujemo na~elo koje je ranije tvorilo bit i kontinuitet nastavnog plana, nai-me da svaki koled‘ i sveu~ili{te treba prepoznati i prihvatiti svoju vitalnu ulogu pri-jenosnika akumulirane mudrosti na{e civilizacije... Ideje koje potje~u izravno iz veli-kih epoha zapadne civilizacije... ljepilo su koje spaja na{u pluralisti~ku naciju... Mikao Amerikanci — bilo crni ili bijeli, azijski ili hispanski, bogati ili siroma{ni —dijelimo ta uvjerenja.

Godina je 1984; pisac, William Bennett, tada ravnatelj »The National En-dowment for the Humanities«, i kasnije ministar obrazovanja SjedinjenihDr‘ava22.

21 Joseph Quincy Adams, »The Folger Shakespeare Memorial Dedicated, April, 23, 1932; Sha-kespeare and American Culture«, The Spinning Wheel 12 (1932), citirano prema: Stephen J.Brown, »The Uses of Shakespeare in America: A Study in Class Domination«, u: Shakespeare,Pattern of Excelling Nature, ur. David Bevington i Jay L. Halio (Newark: Univ of DelawarePress, 1978), 230–38; str. 231. Taj podatak dugujem Donu Wayneu.

22 William Bennett, »The Reclaim of Legacy«, American Education 21 (1985), 4–15; str. 14–15.O suvremenoj britanskoj analogiji, vidi izvode iz »Izvje{taja« suca Scarmana o nemirima ulondonskom Brixtonu (1981) tiskanim i raspravljenim u: Terence Hawkes, »Swisser–Swatter:Making a Man of English letters«, u: Alternative Shakespeares, ur. John Drakakis (London:Methuen, 1985), 26–46; str. 44–45.

165

Bennettov tekst opetovano upozorava da se »katkad prema humanisti~kimznanostima postupa kao prema slu{kinjama ideologije, ovisnim o uvrije‘enimpredrasudama, te da ih se cijeni ili odbacuje na temelju njihova odnosa premaodre|enom dru{tvenom polo‘aju« (10). Bennett, naravno, sam vrednuje huma-nisti~ke znanosti »na temelju njihova odnosa prema odre|enom dru{tvenompolo‘aju« — odnosno, prema njihovoj ulozi u reprodukciji dominantnog socio–kulturnog poretka preko neutraliziranja raznolikosti, integriranja alternativnihi suprotstavljenih vrijednosti i interesa, kakvi su feministi~ki, ili vrijednosti iinteresi etni~kih manjina i ekonomski obespravljenih. Bennett zadr‘ava termin»ideologija« za osudu »dru{tvenog polo‘aja« drugih ljudi; ipak, njegov je izv-je{taj upravo u tom smislu skroz naskroz »ideolo{ki«. U njegovu slu~aju, me-|utim, »dru{tveni polo‘aj« se smatrao objektivnim i nepristranim, samorazum-ljivim i nepromjenljivim: to je »jasna vizija o tome {to je vrijedno znati, te {toje va‘no u na{oj ba{tini {to svi obrazovani pojedinci trebaju znati«(7). Poputzakonodavnih i pravnih programa Reaganove administracije, propovjedi televi-zijskih evan|elista i bestsellera neokonzervativnih profesora, i Bennettovakampanja za reformu nastavnog programa koristila je sveop}u zabrinutostzbog vidljivog propadanja »tradicionalnih vrijednosti« koje je otpo~elo u permi-sivnim 1960–ima; i to s ciljem da se napadnu svi oblici kulturalne interpreta-cije koja je skretala pa‘nju na druga~ije i suprotstavljene perspektive sprampovijesti, politike, klase, rase i roda.

U zaklju~ku svoje nedavne polemike, Sumrak ameri~kog uma (The Closingof the American Mind) Allan Bloom tvrdi da »~itaju}i Platona i Shakespearealjudi ‘ive stvarnije i ispunjenije negoli ina~e, jer tada participiraju u esencijal-nom bitku zaboravljaju}i svoje akcidentalne ‘ivote«23. Raspravljaju}i o seksual-noj politici Shakespeareovih komedija, Bloom se sla‘e sa stajali{tima prosvi-je}enog patrijarhata, ~esto izra‘enim u elizabetinskim i jakovljevskim traktati-ma u kojima se raspravlja o ure|enju ku}nog gospodarstva i uro|enim razlika-ma izme|u spolova. Pi{e ovako:

Da bi o~uvale uvrije‘eni poredak stvari, transvestitske ‘ene kod Shakespearea,poput Porzie i Rozalinde, prinu|ene su zakrabuljiti se u mu{karce, budu}i da supravi mu{karci manjkavi te ih valja popraviti... Obitelj je minijaturno politi~ko tijelou kojem je volja mu‘a, volja sviju. @ena mo‘e utjecati na mu‘evljevu volju, koju,smatra se, nadahnjuju ljubav ‘ene i djece.

Sada je sve to jednostavno razoreno. Toga vi{e nema, i ni ne misli se da bibilo dobro da toga ima. A ni{ta odre|eno nije zauzelo to ispra‘njeno mjesto. (126–27)

Na sljede}im stranicama Bloom za postoje}u dru{tvenu, eti~ku i akadem-sku zbrku i krizu okrivljuje feminizam koji je destabilizirao institucije braka i

23 Allan Bloom, The Closing of the American Mind (New York: Simon and Schuster, 1987), str.380.

166

obitelji fragmentacijom ‘ivota i ‘ena i mu{karaca podjednako. Ako, premaBloomu, pri ~itanju Shakespearea, »mu{karci«*

... participiraju u esencijalnom bitku zaboravljaju}i svoje akcidentalne ‘ivote«(moj kurziv), razlog koji im omogu}uje takav privilegirani mu{ki pristup Stvarnomle‘i, ~ini se, u uvjerenju kako ‘ene u Shakespearea znaju gdje im je mjesto.

Pozivaju}i se na profesora Blooma i njegovu kritiku ameri~kog visokogobrazovanja, udarni uvodnik u nedavnom nedjeljnom izdanju mojih lokalnihnovina The San Diego Union, opisuje trajne te‘nje »etni~kih manjina i ljevi~ar-skih ~lanova fakulteta« na »uglednim sveu~ili{tima diljem zemlje« da se zane-mari cjelokupna »intelektualna ba{tina zapadne civilizacije« {to je »revolucio-niranje nastavnog plana« ravno »kulturnom samoubojstvu«, »povratak u bar-barizam« usporediv s nacisti~kim paljenjem knjiga24. Pozivaju}i se na objedeministra Bennetta »fakultetskom spremanju Platona i Shakespearea u ropotar-nicu« glavni urednik primje}uje da »Prou~avanje besmrtne knji‘evnosti nerijet-ko dovodi do njezina izopa~enja«. Tako se Shakespeare koristi »kao sredstvo dase poka‘e kako je dru{tvo 17. stolje}a lo{e postupalo sa ‘enama, radni~komklasom i manjinama. Akademski radnici rese takva stra{na tuma~enja besmrt-nog {tiva nazivom ’novi historizam’«. Takozvani »ljevi~arski znanstvenici« ~ijise posao vulgarizira i napada u takvim i sli~nim tekstovima, ipak ih ne}e od-baciti ili ignorirati, bilo to na vlastiti rizik ili {tetu. Jer ma kakve sve druga~ijeodgovore mogli pota}i, takvi diskursi ipak potvr|uju da je sveu~ili{te mjesto zaosporavanje kao i za reproduciranje ideolo{kih dominanti; da je ne{to doistava‘no posrijedi u na{em ~itanju i pou~avanju Shakespearea; te da ako jednomotkrijemo da nismo marginalni, nego na polo‘ajima kulturne i institucionalnemo}i, tada smo du‘ni odlu~iti ho}emo li, kada i kako tu mo} upotrijebiti.

Razgoli}uju}i bjelodane mistifikacije posebno istaknute u Bennettovu iBloomovu tekstu, ne mislim (za razliku od Bennetta) da je ideologija nazivnikza vrednote drugih ljudi. Kao i svako drugo, tako je i moje ~itanje tekstovaelizabetinske kulture tek parcijalno — ho}u re}i da nije sposobno pru‘iti iscr-pan opis, potpuno tuma~enje; tako|er nije u stanju dati bilo kakav opis ili tu-ma~enje s neke arhimedovske to~ke izvan povijesti koju prou~avam, u nekomidealnom prostoru {to nadilazi koordinate roda, etni~nosti, klase, dobi i profe-sije koje zacrtavaju moje vlastite promjenjive i potencijalno proturje~ne subjekt-ne pozicije. Kao profesionalni ~itatelj renesansnih tekstova moji su interesi —naddeterminirani interesi ~iji }e mi uzroci vjerojatno uvijek ostati makar djelo-

* (Op. ur.) U izvorniku se nalazi izraz »men«, mno‘ina imenice ~ovjek/mu{karac koja se pod-jednako mo‘e upotrebljavati i za »mu{karce« i za »ljude«. U ovom ponavljanju citata Mon-trose kurziviranjem izraza »men« nastoji istaknuti neosvije{tenu — ali djelatnu i vidljivu ujeziku — patrijarhalnost Blooma. Zbog toga je ujedno u prvom navratu (»~itaju}i Platona iShakespearea ljudi«) isti izraz preveden kao »ljudi«, jer je o~ito da je kod Blooma ljudski rodpoistovje}en s mu{karcima.

24 »Barbaric Betrayal,« The San Diego Union, nedjelja, 21. velja~e 1988. Taj je uvodnik prera-|eni ~lanak Davida Brooksa koji se izvorno pojavio u: The Wall Street Journal, utorak, 2.velja~e 1988, pod naslovom »From Western Lit to Westerns as Lit.« Ove reference dugujemponaosob Susan Montrose i Annabel Patterson.

167

mice nejasnima — vezani uz one verzije »Renesanse« prikazane i stvorene,prona|ene i skrojene u tekstovima koje nazivam svojima. To {to sam u svojim~itanjima Shakespearea ili Spensera izabrao u prvi plan staviti stvari kao {tosu politika roda, ograni~enja koja name}e kultura, dru{tvenu instrumentalnostpisanja i postavljanja na scenu, zna~i da nisam anga‘iran jedino u na{em ne-izbje‘nom i neprekidnom ponovnom otkrivanju elizabetinske kulture, ve} i unastojanju da taj anga‘man ima udjela u preoblikovanju na{e vlastite kulture.

Valja mi ipak ubla‘iti samohvalu priznanjem da je moja profesionalnapraksa nastavnika i znanstvenika tako|er sredstvo kako nesvjesnih, tako i pro-ra~unatih nagodbi izme|u stru~nih, institucionalnih i dru{tvenih zahtjeva io~ekivanja; ovisno o stupnju do kojeg je ona upis kulturalnih prioriteta i po-srednog profesionalnog probitka, ta je te‘nja za znanjem i vrlinom nu‘no ne-~ista. I ja imam slo‘enog i znatnog udjela u odr‘avanju i reproduciranju insti-tucija ~ije poteze nastojim dovesti u pitanje. (Vjerujem da stvari sli~no stoje i sdrugim suradnicima u ovoj knjizi, kao i s potencijalnim ~itateljima). Mogu}nostpoliti~koga i institucionalnog djelovanja [agency] ne mo‘e se temeljiti na iluzijibijega od ideologije. U svakom slu~aju, sam proces subjektivnog ‘ivljenja kon-frontacija ili kontradikcija unutar ili izme|u ideologija omogu}uje nam da isku-simo facete vlastite subjekcije u promjenljivim unutarnjim razmjerima — da,kao u lomu svjetla, jedan fragment na{e ideolo{ke inskripcije odgonetnemo spomo}u drugog. Takva samorefleksivnost, premda parcijalna i nestabilna mo‘eipak omogu}iti subjektima da budu agensi.

Politika akademskih ustanova prema{uje ono {to obi~no nazivamo »aka-demskom politikom«: prou~avanje i pou~avanje kulturalne poetike upleteno jeu {iru kulturalnu politiku u kojoj nema nepristranih stranaka, nema objektiv-nih pozicija. Bennett opisuje humanisti~ke znanosti »kao najbolje {to je mi{-ljeno i pisano o stanju ljudskog roda« (15); on prikazuje humanisti~ke znan-stvenike kao vrstu svjetovnog sve}enstva ~ija je zada}a »da {tite i prenoseba{tinu« (10). Ima nas koji bismo ‘eljeli osporiti takvo nekriti~ko i mistificira-ju}e shva}anje na{e struke i na{eg odnosa prema predmetu prou~avanja; kojivjerujemo da je na{ najva‘niji posao kao nastavnika i znanstvenika propitiva-nje ba{tine koju smo du‘ni (i pla}eni) prenositi. Upravo shva}anjem knji‘evno-sti kao nestabilnog i agonisti~kog polja jezi~nih i dru{tvenih praksi — prijenego kao transhistorijskog sjedi{ta onoga {to Bennett zove »velikim djelima,idejama, umovima« (10) — knji‘evna znanost i kritika se reartikulira kao mje-sto intelektualno i dru{tveno va‘nog rada u historijskom prezentu. Akona~inom ~itanja renesansnih tekstova uspijemo prenijeti na{im studentima inama samima osje}aj na{e vlastite povijesnosti, razumijevanje na{ih vlastitihpozicioniranja unutar ideologije, tada ujedno pokazujemo ograni~enu premdaopipljivu mogu}nost osporavanja re‘ima mo}i i znanja koji nas i poti~e i sputa-va.

Prevela s engleskoga GORDANA SLABINAC

168

������������

������������� ����������������

Ottó Tolnai nije nepoznat onome krugu hrvatskih ~itatelja koji se jo{ sje}aju izonih, i ne tako davnih, jugoslavenskih vremena ma|arske komponente u tomprostoru, tj. knji‘evnosti vojvo|anskih Ma|ara. Ottó Tolnai je mo‘da najzna~aj-niji predstavnik te male knji‘evnosti, danas ve} visoko cijenjen i u ma|arskomknji‘evnom kontekstu, i jedan je od najzna~ajnijih suvremenih ma|arskih knji-‘evnika. Tolnai — osim jugoslavenskih datosti — imao je i svoje osobne, bli‘eveze sa Zagrebom, gdje je slu‘io vojsku i zapo~eo studij. Iako do fakultetskediplome nije stigao, godine provedene u Zagrebu, ovda{nja duhovna klima {ez-desetih, Ervin [inko i Krle‘a su ostavili traga ne samo na njemu, nego i, dje-lomice i njegovim posredstvom, u knji‘evnim kretanjima vojvo|anskih Ma|ara.(A knji‘evna djela vojvo|anskih Ma|ara i Tolnaijev legendarni ~asopis Uj Sym-posion, kao zabranjeno vo}e, bili su na visokoj cijeni i u tada{njoj Ma|arskoj.Zanimljiva bi tema bila za komparatiste opisati ulogu — vrijednosti, ali i nedo-statke — te »me|uknji‘evnosti« u posredovanju izme|u knji‘evnosti Ju‘nihSlavena i Ma|ara.) Tako je prirodno i to da je Jadran postao jednim od glavnihmotiva pjesni{tva Ottóa Tolnaija.

Da je Jadran samo jedan od mnogih motiva u njegovu pjesni{tvu, i onda bimogao biti temom jednog ~lanka. Me|utim ne radi se samo o jednom iz mno{-tva motiva, nego o jednoj mnogo kompleksnijoj pojavi. Ottó Tolnai je od 1970–ih godina stvorio kompletnu mitologiju s mjestima, likovima i doga|ajima,isprepletenima u jedan splet tekstova — pjesama, novela, drama — koje onsam naziva Novim Tolnaijevim svjetskim leksikonom. Mogli bismo to prozvatii kakvom grandomanijom, da sve to ne stavlja (i) u ironi~an kontekst to {to jepo~etkom XX. stolje}a u Budimpe{ti doista tiskan Tolnaijev svjetski leksikon uXVIII knjiga, kao izdanje tada{njeg veoma kvalitetnog tjednika TolnaijevogSvjetskog lista. Taj leksikon ~esto slu‘i kao izvor za Tolnaijevu poeziju, ali do-{av{i do rekapitularne faze svoga knji‘evnog opusa, nedovr{enim leksikonom

169

������������ ��������

naziva i svoje opse‘no knji‘evno stvarala{tvo u svim knji‘evnim vrstama u ko-jima postoji mno{tvo ~lanaka, ali nikad nemamo dojam cjeline.

U tom Leksikonu, u toj mitologiji s mno{tvom tekstova, s bezbroj aluzija,povezanih motiva, iznova ispri~anih pri~a, sa stalnim likovima i mjestima odiznimno je velikog zna~aja Jadran. Bez pretjerivanja mo‘emo re}i da zauzimasredi{nje mjesto u tom pjesni{tvu — i to ne s pukim pozivanjem na neka poz-nata mjesta, ljetovali{ta ili s nekim romanti~arskim promatranjem ili opisommora. Ta veza je mnogo ja~a, u samoj je biti, u poetici toga pjesni{tva. Kako bion rekao, njegovo je pjesni{tvo natopljeno azurom.

U jednom intervjuu iz 1986. Tolnai je sebe okarakterizirao kao ma|arskogpjesnika koji ima more. »Ja imam svoje more. To je Jadran. Zato sam ‘elio tomore unijeti u svoje pjesni{tvo. (...) Uvijek sam jako zavidio francuskom pje-sni{tvu zbog azura. Poulet ima izvrstan esej o Mallarmeu, u kojem pokazujeda je sredi{nja kategorija francuske poezije ba{ azur. A onda sam jednom uTolnaijevom leksikonu pro~itao da azur nije francuska, nego arapska rije~.Onda sam zapo~eo raditi s azurom. Posje}ivao sam solane i po~eo prou~avatisipe. Od velike su mi pomo}i bile i slike koje prikazuju more. U svojoj zadnjojknjizi pjesama imam jedan ciklus o morskim slikama ju‘noslavenskih slikara.«I poziva se na Andri}a i Krle‘u, kako su oni znali pokazati Mediteran i Bal-kan.1

U vrijeme kad je dao tu izjavu, Tolnai je ve} po~eo svjesno povezivati svojejadranske motive i po~eo graditi »teoriju« oko azura. Prije je more odnosno Ja-dran poneko konkretno mjesto, pozivanja na more se pojavljuju u nekim pje-smama kao dio ‘ivotnih i umjetni~kih iskustava. Me|u te spadaju veoma va‘nei antologijske pjesme kao Razglednica, na koju }e se pozivati i u poemi Jadro-havarija iz 1992. godine. Po~ev od tih pjesama, jadranska komponenta postajedijelom njegovog pjesni~kog jezika. U knjizi Siro~e–Csáth2, inspiriranog djelomi tragi~nim ‘ivotom ma|arskog knji‘evnika Géze Csátha, azur ve} pominje kao»gorivo« pjesni{tva, more je tu i kao mediteranska pozadina za tragediju, ne{to{to nu‘no nosi u sebi, ne{to {to priziva tragediju. U knjizi Knjiga pjesama3

najzna~ajnije pjesme su protkane jadranskim motivima, a poema Browning na-bijen biserom mo‘e se smatrati rekapitulacijom dotada{njih pjesni~kih istra‘i-vanja mora. Nakon duge pjesni~ke {utnje tek 2001. godine objavljuje novu zbir-ku pjesama, Balkanski lovor4. Pjesme u toj zbirci su pjesme poslije poezije, najednom rastavljenom, dekonstruiranom jeziku, pjesme nakon izgona iz raja —mada su svjesne da raj zapravo nikada nije postojao — pjesme nakon babilon-skog rasapa jezika — mada su svjesne da savr{enog jezika ni prije nije bilo.Pjesme o Jadranu — iz jedne udaljene perspektive.

170

1 Rózsaszín flastrom. Szeged, 1995. 71–72. p.

2 Arvacsáth. Orpheusz Kiadói Kft., Forum Könyvkiadó. Budapest–Novi Sad, 1992.

3 Versek könyve. Széphalom Könyvmûhely, Budapest, 1992.

4 Balkáni babér. Jelenkor Kiadó, Pécs, 2001.

Ottó Tolnai je ve} na po~etku svoje pjesni~ke karijere Jadran smjestio ucentar svoga pjesni{tva. U ars poetici s naslovom Programska pjesma objavlje-noj u njegovoj drugoj knjizi Labu|a prsna kost5, jednostavno opisuje dnevni ra-spored jednog ljetnjeg dana, u kojem zapravo nema nikakve aktivnosti. Dani seodvijaju u totalno pasivnom poistovje}ivanju s morem, te‘e}i ka rastapanju utom prostoru sunca i soli. I u pjesmi I oko nas su zacrtali krug idealnom ak-tivno{}u za pjesnika odre|uje totalno pasivno stanje i ~ekanje na neke »hrapa-vije« stihove. Naspram takvih ‘elja stoji svijet svakida{njice u kojoj se ostvarujeovo pjesni{tvo.

@eljeli smo ‘ivjeti na tom malom otokuRije~ju daleko od ljudiKako to ve} obi~no biva

Ona bi u~ila djecu crtanjuIonako su ve} imala nekog sluha za toZnala su crtati pravilne krugove oko sebe na vodi

A ja bih ~ekao mnogo godinaOd te{kog vinaZamagljenih o~ijuSa zubima od ebanovineS pagodama od kristala soli na bubnoj opniSa smradom magar~evih {tala u nosuPoneki hrapaviji stih

Ali djeca su i oko nas zacrtala krug na vodi

U tim pjesmama niti tema, niti na~in govora nisu problemati~ni, to je pe-riod vjere u pjesni~ku slobodu i u beskrajne mogu}nosti slobodnoga stiha, vri-jeme toliko puta ponavljanog »pro{irivanja granica«. Nov na~in govora se po-javljuje i o toj temi u Tolnaijevom pjesni{tvu krajem sedamdesetih, po~etkomosamdesetih godina. U tom periodu zapo~inje svjesno graditi svoj pjesni~ki svi-jet oko nekoliko motiva i izra|uje jedan na~in dinami~noga pjesni~kog govorazasnovanog na razli~itim govornim situacijama, govornim oblicima, gdje se slu-‘i elementima klasi~noga pjesni~kog jezika, govornog jezika, znanstvenog, ese-jisti~nog, narativnog govora i, da stvar bude jo{ kompleksnija, sve to u razli-~itim vremenskim i prostornim okvirima. To je vrijeme intervjua citiranog napo~etku, svjesnog i plodnog stvaranja jednog artisti~noga pjesni~kog svijeta, ukojem, pored jo{ nekoliko prostora i motiva, i Jadran i azur dobivaju zna~ajnomjesto.

U zbirci @vaka~ korijenja6 ciklus Natpisi slika (iz plavog sveska) bavi seslikarima Jadrana i putem esejisti~nog govora o slikama i pjesni~kim asocijaci-

171

5 Sirálymellcsont. Symposion Könyvek, Forum, Novi Sad, 1967.

6 Gyökérrágó. Forum Könyvkiadó, Novi Sad, 1986.

jama iz tog ciklusa sve se vi{e kristalizira motiv azura i azurnog. To je ujednoi uspje{no pronala‘enje jednog mogu}eg na~ina pjesni~kog govora uop}e. Jer zaautenti~an govor o Jadranu u tom razdoblju Tolnaiju je potreban jedan nei-stro{en jezik — a to je u ovom slu~aju jezik kriti~kog–esejisti~kog govora o sli-karstvu.

Nakon te knjige svoje pjesme dugo objavljuje samo u ~asopisima i tek 1992.godine objavljuje novu zbirku pjesama — i to tri odjednom. Tim knjigama obu-hva}a cijeli taj pjesni~ki period od kraja sedamdesetih do kraja osamdesetih. Tetri knjige su Wilhelmove pjesme7, pjesme ba~vanskog seoskog lu|aka negdje sapo~etka stolje}a, Siro~e–Csáth, pjesme vezane tako|er za po~etak stolje}a i zatragi~an ‘ivot talentiranog novelista–glazbenika–lije~nika podrijetlom iz Suboti-ce, Géze Csátha, i na kraju Knjiga pjesama, koja obuhva}a sve one pjesme iztog razdoblja, koje su na~inom govora, pogledom na svijet u dodiru s prethodnedvije knjige. Motiv Jadrana i azura je u centru Knjige pjesama, ali se pojavljujei u tematski mnogo zatvorenijim cjelinama Wilhelmovih pjesama i Siro~e–Csá-tha, u kojima poprima mitske i misti~ne dimenzije nekog tajanstvenog svijetaiz kojeg dobivamo samo znakove i ti se znakovi pro{iruju i poku{avaju namdo~arati cjelinu ozna~enoga svijeta. U indirektnom govoru dje~aka Csátha tak-ve mitske dimenzije dobiva sama morska voda done{ena u boci iz Rijeke, izkoje se alkemi~arskim metodama poku{ava izdvojiti azur potreban za pravupoeziju. U Wilhelmovim pjesmama takve dimenzije dobiva roba done{ena iz da-lekog svijeta, kao i ‘eljezni~ka stanica i ‘eljezni~ka pruga koja povezuje maliprovincijski gradi} s velikim svijetom, uglavnom s Budimpe{tom i s morem,Rijekom i Venecijom. Prave dimenzije me|utim taj kompleks motiva dobiva uKnjizi pjesama. U pjesmi Pi{u}i o moru daje opis idealnog pjesni{tva upu}uju}ina stare slikare koji su cijelog ‘ivota slikali more i samo more, i ve} kao slijepijo{ uvijek slikaju jedno te isto plavo, azurno, s raznim nijansama plavog:

tako bih ‘elio i ja zavr{iti svoju pjesni~ku karijerupi{u}i o moruo stijenama bijelim od galebljeg proljevau jednom dalmatinskom selugdje mi ne razumiju jezikali ja razumijem njihov jeziki istini za volju i oni slute ne{too na{im kraljevimakoji su bili i njihovi kraljevijednom na primjer tu u blizini ~uvaju jednu rukujer je bolje ~uvati relikvije tu na zraku prepunom solinego na vla‘nom sjeveru

U ovim pjesmama pored individualnog povezivanja s morem zna~ajna jenovost pojavljivanje ma|arskog povijesnog konteksta u govoru o toj temi. Vidi-mo zanimljivo povezivanje pjesni~kog me|uprostora s dva udaljena svijeta, s

172

7 Wilhelm–dalok. Jelenkor Kiadó, Pécs, 1992.

Jadranom i s ma|arskim kontekstom. Zemljopisna i vremenska pro{irivanjapjesni~koga konteksta govore o stvaranju {irokog, svijetlog, bogatoga pjesni~kogsvijeta umjesto sve u‘ih, tamnijih i siroma{nijih okvira realnosti u koje pjesni-ka zatvaraju okolnosti. Tako ulazi u to pjesni{tvo Azurni ekspres, vlak kojiprometuje na prigradskoj pruzi odavno izvan prometa, na kojoj su nekad stvar-no prometovali vlakovi, a danas je ilegalno odlagali{te sme}a. Jo{ jedino tajvlak, Azurni ekspres prometuje izme|u ta dva svijeta, imaginarnoga pjesni~kogkoji se zasniva na svijetlim mediteranskim tradicijama svje‘e antike i realnogaprigradskog sa svim rasko{em odlo‘enog sme}a, otiska jedne civilizacije na iz-maku.

Taj stvoreni, umjetni, umjetni~ki svijet azurnog se pojavljuje, opisuje u raz-nim varijantama, naj~e{}e povezan s umjetno{}u, sa slikarstvom, s glazbom ili— u najkompleksnijoj pjesmi toga razdoblja, pod naslovom Browning nabijenbiserom — s baletom. Ta pjesma, posve}ena njegovoj k}erci balerini, sa svojimsredi{njim motivom — s malim otokom ~iji su stanovnici vjekovima ‘ivjeli odtoga {to su prodavali kamen svoga otoka, s malim otokom koji zajedno sa svo-jim posljednjim stanovnikom nestaje u moru i na njegovo nestalo mjesto ulaziazur — nu‘no nosi u sebi tragediju, i povezuju}i likove te poeme, me|u njimabalerinu koja oslobodiv{i se zemlje lebdi u prostoru izme|u zraka i vode, s timmotivom to nu‘no nestajanje i to nu‘no lebdenje u me|uprostoru (i me|uvre-menu) prikazuje se kao bit postojanja. Stvarni, prirodni svijet, otok nestaje,njegovo mjesto zauzima savr{eni azur, a od mramora otoka se gradi umjetnisvijet gradova Mediterana. Veli~anstveno i tragi~no se susre}u u toj slici nes-tajanja.

Takvo poimanje postojanja s morskom (mediteranskom) pozadinom u jed-nom vi{ezna~nom me|uprostoru dobiva konkretniju, ali ne manje poeti~nu ijo{ mnogo tragi~niju verziju u knjizi Balkanski lovor. Nesigurnost, lebdenje (nama|arskom: lebegés) i strah (na ma|.: félelem) su karakteristi~ni za cijelu tupoeziju. U ovoj knjizi taj strah, ta nesigurnost prelazi u ne{to mnogo ja~e: upotpunu sigurnu tragi~nost gr~ke antike. Knjiga je s mnogo motiva i aluzijavezana uz cijeli Tolnaijev opus, pogotovo za njegove Jadranske motive. Ali u tajumjetni, umjetni~ki svijet, koji je stvoren u pjesmama od kraja sedamdesetihgodina, u to nesigurno lebdenje azurom natopljenih platnH toga slikovitog pje-sni{tva grubo ulazi slika mesarske kuke koja cijepa taj naslikani, azurni svijeti iza raskidanih platnH se pojavljuje stravi~na slika devedesetih godina. Medite-ran i Balkan se tragi~no susre}u. U tim pjesmama Tolnai rastvara svoj poeti~kijezik, depoetizaciju dovodi do krajnosti, poeti~nost kao i Jadran i azurno pojav-ljuju se u tim pjesmama u svom nepostojanju. Jezik je do krajnosti jezik neu-roti~ne svakida{njice, pojavljuju se u njemu elementi vulgarnoga politi~koga go-vora, jezika ulice, dnevnog tiska, privatnih pisama, kuhinje i jednog veoma po-jednostavljenog knji‘evno–kriti~kog jezika.

U knjizi se jadranska tematika prvo pojavljuje u kratkoj idili s pjesmomMediteranska razglednica, naslovu dostojnom idili~ne slike palmi, mladogalbanskog slasti~arskog {egrta, s magarcima na povratku »na kobaltnoj plo~i

173

plime«, u tovaru me|u suho trnje pomije{anim lovorom. Idealno je pjesni~kostanje bivanje u tom prostoru prepunom lovora. Lovor je tu u svom konkret-nom, ali i pjesni~kom obliku, ozna~ava prostor u kojem se ne treba boriti zalovorov vijenac, jer je pjesni{tvo prirodan na~in ‘ivota, to jest u tom prostoruispunjenom lovorom sam ‘ivot je pjesni{tvo. Ovu idilu vidimo i u pjesmi Tije-sno, u kojoj zvono zvoni naj~istijim, najljep{im mogu}im zvukom budu}i da jeto zvuk zvona bez klatna. A da to bude jo{ ljep{e, napominjemo da se klatnozvona na ma|arskom naziva »jezikom« zvona (a harang nyelve). Idealan zvuk,koji govori bez jezika. Azur me|utim postaje azurnim ognjem od kojeg se zapa-ljuju i Balkan i Mediteran. U pjesmi Odvla~enje (skretanje) pjesnikove pa‘njeAzurni ekspres skre}e sa svoje pruge, tra‘e}i odgovaraju}i (jedini mogu}) pje-sni~ki govor o moru, opisu sprudova, lida pronalazi metodu »sprudova«, rit-mi~kog nagomilanja unutarnjih slika, asocijacija. Na mjesto opisa mora, spru-dova stalno nadolazi uvijek nova slika krvave balkanske stvarnosti, jedino {toje ostalo, to je ritam sprudova, ritam valova, ali umjesto azurnog pojavljuju sedruga~ije boje. U prvoj pjesmi knjige s naslovom Eto, pjesma Tolnai nam je ve}skrenuo pa‘nju na to da je mogu}nost pjesni~kog govora nestao, pjesnik je pot-jeran sa Mediterana, a s tim i iz pjesni{tva. Klju~nim mjestom tih pjesama iz-van poezije postaje Krvavo jezero, malo jezero pokraj Pali}kog jezera, skoro bezmjerljivih dimenzija. La|e toga pjesni{tva isplovljavaju na vode toga jezera, pje-snik se povukao u svoju utvrdu od pijeska i tako je sasvim prirodno da najja~upjesmu knjige, poemu Jadrohavarija, pokre}e golem brodski propeler na koji jepjesnik »nabasao« na tom nizinskom tlu, daleko od mora, na jednom odlaga-li{tu starog ‘eljeza. Igra rije~i u naslovu originala (Adriadalom) je kompleksni-ja, ali i naivnija, zapravo amaterska. Poigrava se trima rije~ima: Adria, riada-lom (strah, strava) i dal (pjesma). Retori~ku strukturu te pjesme mo‘emo opi-sati kao govor o tra‘enju prvog mogu}eg, pravog, relevantnog stiha govora/pje-sme o moru. Taj lanac i brodski propeler na odlagali{tu starog ‘eljeza, na su-hom, daleko od bilo kakvog mora, u intenzivnom nedostatku mora, Tolnaije-vom pjesni~kom tehnikom prelazi u sidro, u udicu i na kraju u mesarsku ku-ku. I azurno se ponovno usijava: »mesarska kuka koja se ljubi~asto sjaji iznadusijane morske pu~ine / mesarska kuka koja se ljubi~asto sjaji nadvila se nadusijanu azurnu pu~inu«. Taj tra‘eni adekvatni prvi red Tolnai, tj. pjesni~kaosoba te pjesme, pronalazi u toj mesarskoj kuki: »mesarska kuka prekaljena naljubi~asto prvi je red moje jadrohavarije / jer sam godinama = desetlje}ima tra-‘io taj mogu}i prvi red / a kad je rije~ o moru svaki sljede}i red val je istotakav / tra‘io sam prvi red koji bi bio poput po~etka epova romana / tra‘iosam premda sam ve} napisao browning nabijen biserom / koji je skoro to da-pa~e jo{ i vi{e a ipak nije«. I ovime kao da nagla{ava da se Jadranski opus ba{ovim tragi~nim preokretom upotpunio, ovim je poprimio svoj posljednji medite-ranski karakter, da se ovim »balkanskim efektom« upotpunio »mediteranskiefekt«.

I dok pi{e o ovom najnovijem do‘ivljaju Mediterana, nastavlja rastavljanjepjesme, dekonstruiranje pjesni~kog govora, pored likovnih, knji‘evnih i drugih

174

umjetni~kih aluzija uvodi u tekst najbanalnije stvari svakida{njice i najjedno-stavnije formule uli~nog govora i, {to je mo‘da jo{ udaljenije ne samo od kla-si~nog, nego i novijeg poimanja poeti~nog, slu‘i se najprimitivnijim formulamagovora o knji‘evnosti, nedosljednostima spontanog govora. Dovodi u pitanje i»poetsko ja« knji‘evne kritike. Dok se u drugim pjesmama i raznim knji‘evnimdjelima slu‘i raznim alteregoima, govori u ime stvarnih i stvorenih osoba, knji-‘evnih likova, u ovoj pjesmi tu daljinu izme|u autora–pjesnika i pjesni~kog jasmanjuje do minimalnosti. Pjesma sa svojim glavnim retori~kim oblikom tra‘e-nja prvog reda pjesme zapravo poprima oblik jedne imaginarne »werk–pjesme«.To je govor o tra‘enju autenti~nog ili barem uvjetno mogu}eg govora. Kao da~itamo samo prikazivanje rada na jednoj pjesmi i odabrane citate iz te »stvar-ne« pjesme. Prava pjesma, cjelina ionako vi{e ne postoji.

A od kakvog je to zna~aja za hrvatskog ~itatelja? Mislim da je i sama temavrijedna pa‘nje i prijevoda, a pjesnikove izravne knji‘evne veze s hrvatskomknji‘evno{}u samo razlog vi{e za objavljivanje ovih pjesama. Vjerujem da ovopjesni{tvo, koje je jedno od najzna~ajnijih u suvremenoj ma|arskoj knji‘evnosti,sa svojim povezanostima ne samo s hrvatskom stvarno{}u, nego i s hrvatskomknji‘evnom tradicijom, ne smije ostati nepoznato hrvatskoj publici.

175

��� �������

ODVLA^ENJE PJESNIKOVE PA@NJE(SKRETANJE)

U Moruipak imam more gle ipakraspravljaju}i o sprudovima(talijani ih zovu lida)u Moru cholnoky spominjelandske pastirekoji kako bi me|u bre‘uljcima lutaju}e ovcemogli dr‘ati na oku idu na {tulamai nemaju}i u me|uvremenu pametnijeg posladrvenim iglama za pletenje debljine olovkeod grubog pamuka ku{travih lanenih nitipletu ~arapezamislimo jednog takvog ~ovjeka (pastira)primjera radi u pe{tiali pametnijeg posla ni u pe{ti nemajuljudilijepo bi mogli plestibauljaju}i na {tulama po bulevarima— jednom sam jo{ u sretno doba mira sedamdesetih godinavidio u ~ekaonici novosadskog ‘eljezni~kog kolodvora(skoro sam rekao {ivaonici)jednog vojnog ~asnika koji veze goblenlistaju}i More kao {to morelista gustu slanu vodu pijesak

176

listaju}i More sad je on usko~iovojni ~asnik koji veze goblen(~ovjeku uvijek netko sko~i za vrat)bulje}a gomila na~inila je obru~ oko njegapratila stvaranje mekog motivai ja sam zijao tamo zaboraviv{i na vlakmali ~asnik vjerojatno se ~inio ludimpremda to nije biouniforma mu je bila besprijekornani lice mu se jo{ nije raspalodakako nije isklju~eno(na{li su ga isklju~iti mislio samisuse isklju~iti me|u nas)neki militantni putnik koji se dosa|ivaokasnije ga je priveo s hitnompriveo sjajnu tradiciju(ovaj narod je ionako dosad samo u vrijeme miratrpio poraz evo dokaza)kompromitiraju}eg malog ~asnika priveo u ludnicui mali ~asnik sad tamo lijepo veze gobleneistina ne na {tulamaali u krajnjem slu~aju nije isklju~eno(sad je dobro zaklju~anne pada mu ni na pamet dati se isklju~itiisuse isklju~iti ovamo me|u opasne po okolinu)ni da otada ve} ima i {tuleta u na{im sam psihijatrijskim bolnicamavidio ozbiljne kroja~ke i stolarske radionicevr{~ani su imali jo{ i pjesni~ku radionicui ravnatelj je pjevao dok nije postao politi~armali ~asnik tamo dakle veze goblenenormalni vojni ~asnici pak(oprostite na ovom prostomnimalo pjesni~kom prijelazuu onoj vr{a~koj radionici puno su ljep{eprijelaze pravili)normalni vojni ~asnici pak ratujuistina ne bismo ni mogli zahtijevati od sto‘erada kompletno navali na vezenje goblenaili mo‘da pletenje ~arapavjerojatno bi bilo ~isto ludilo s na{e straneo~ekivati takvo {toodnosno o~ekivati da sto‘er po~netumarati na {tulama (ili paradirati na {tulama)

177

tumarati iz jedne pokrajine u drugutim vi{e {to te na{e pokrajinenemaju sprudovamada se za deltu neretve (gdje sam i sam namjeravao ‘ivjeti)mo‘e re}i da je pomalo sli~naali ako bi se sto‘er mo‘da i navikaona vezenje goblena(jer vidio sam ja ve} vezenu kartubila je {arena a granice joj vi{e i mekeod jako mekog pamuka bile su rijekegranice~ovjeku je do{lo da pase meki pamukpolja od mekog pamuka)a zatim bi se za njima i ~asni~ki zbor s vojskomnavikao na vezenje goblenajednostavno ne bi bilo dovoljno zidovana koje bi se u lijepim skupim okvirima(jedna od tajni goblena je skup okvir)mogli objesiti goblenisad je ve} kasnosada ovdje vi{e uop}e nema zidovasve su ih izre{etalinekako su se ~ak i na zidove ljutiliizre{etali su sve lijepo metodi~kiizre{etali ~ak i drevne dobrano stare gradske zidinene bi bilo dakle dovoljno zidovakad bi se navikli na vezenje goblenane bi bilo dovoljno nogukad bi se navikli na pletenje ~arapabauljaju}i na {tulamane bi bilo dovoljno nogugomilu toplih soknibio bi primoran napasti moljaca sad su one nogekoje nisu prostrijeliliamputiraline jednom su obi~nom pilom rezaliali nisam ja o tome namjeravao govoritinego o cholnokyjevoj knjizi lijepog plavog uvezao Moruipak imam more gle ipako prirodi sprudovao tome kako valovi mala zrna {ljunkapu‘a tisu}u i jedno zrno pijeska valjaju sa sobom

178

i nasukavaju ih na kosine sprudapa lijepo natragdok jednom ne sko~i uvis valkoji je krenuo mo‘da ba{ od istarskih obalai zrno {ljunka pu‘eva ku}icatisu}u i jedno zrno pijeska prevaljuje preko grebena sprudada bi zatim na padini s kopnene straneskliznulida o prirodi sprudovao putovanju dolje–gore jedne takve male pu‘eve ku}icesam htio govoritinedavno sam naime i sam uzeo jednu olov~astu {koljkuna lidubila je prazna kao olovka kojoj je odstranjena nutrinapustajedna olovka puste nutrine rekao sambolno tra‘e}i koparske solanedubrovnik murter deltu neretvegdje sam namjeravao pro‘ivjeti preostale godine(ve} su pucali a ja sam se jo{ uvijek muvao tamopo jednoj maloj planta‘i mandarina)pa sam zamagljenih (zbog bol–solanane ka‘em suznih) o~ijume|u ostale praznepuste olovke skliznuoo prirodi sprudova sam namjeravao govoritiali u me|uvremenu neo~ekivano se pojaviv{ipletu}i na {tulama landski pastiriodvukli mi pa‘njubio je dovoljan jedan trenutak da mi mali ~asnikpa cijeli sto‘er sko~e za vrat(gdje je hrpa nek se jo{ le{eva trpa)pa‘nju jednog pjesnika uostalom nije ni te{koodvu}i (skrenuti)makar bi se moglo i same pjesme opisaticholnokyjevim sredstvimakao i stalno odvla~enu (skretanu) pa‘njuokamenjene sprudovelijepaistina ponekad smrdljivog zadaha lagunska lida.

Prevela s ma|arskoga HELENA MOLNAR

179

MEDITERANSKA RAZGLEDNICA(Trpanj)

Lea nema jo{ ni dvije godinecijeli dan gola golcatavreba iza palmeba{ malog slasti~arskog {egrta albancaima gipsanu prega~u sve do zemljenakon zatvaranja ~uje se kako pucanovu mu lijevajuinspekciju da prebrodegrabi ledpakira oblatnejedan ro|ak u new yorkubavi se opremanjem kostura neboderas indijancimanamje{ta mi{olovkepa se na gmaz––nogu druge palme oslanjapremda ona to~no znagmaz jo{ jednom zagrabi dugim korakomdok ja na kobaltnoj plo~i plimedo~ekujem magarce koji kaskaju ku}i:izdaleka osjetim u tovaru imme|u suhim trnje kad je pomije{anlovor.

Prevela s ma|arskoga HELENA MOLNAR

NEMA KLATNA(Tijesno)

Stvarno najljep{eg zvonapremda je najti{inajmek{i zvon biozvono najljep{eg zvonau toj sam murterskoj varo{i~uo

sad kad ve} jedno desetlje}eodsje~en samod jadrana

180

(spao sam na sudbinu tömörkényevih junakakoji su slu‘ili u monarhiji u rijeci u venecijikoji ve} slijepona svojim pustarskim imanjima haluciniraju o jadranupodriguju okus morske ribemada sam ja bio ustvrdioda su tömörkényeve morske noveleu rangu svjetske knji‘evnostiistina nakon tolstojasudbine njihovih junaka ipak me sti‘u nespremnog~ovjek se mu~i s novelamaa ‘goljo zavr{i kao junak novele)~esto mislim da ~ujemto zvono tijesnakobaltna plo~a mora odbijapremda to zvonozvono najljep{eg zvonatamo gore u malom slikarskom gaju pinijanema klatnazato zvu~i tako ~istonate~en jezik upaljenemandule ne smetaju muzujara boje dragog kamenaponekad tako zazvoniu praznim malim trgovinamatrgovca i ‘enu mu odvukli su u logoru praznim malim trgovinama tako zazvonizujara boje dragog kamena o usamljeno zvono za sirtriput dnevno mislim da vidimonda jo{ i pi{u}i katalektedo{av{i u katalepti~no stanjekako se po izlizanim mramornim stepenicamavu~e zvonariglu tegli goreu otvoren toranji kao kakav moderni glazbenikudara njomezatim se tornja doljeda isplovisa sluzavim oktopodima hrva u indigujer vjerojatno je ribarzvonjenjem se bavi za svoju du{uzatim ponovno krade iglu(jer nitko ne zna

181

da zvono nema klatnapremda su ponosni na njegovo delikatno klatno)krade iglusa srcolikog jastu~i}a gospo|eu mladosti je bila lijepakako lijepe samo dalmatinke mogu bitiu mladosti je kod hvarskih benediktinaca u~ilapraviti ~ipku od niti agave~ipku od niti agave za oltari tegli gore iglu po izlizanim mramornim stepenicamakad sirena ili magarac zareva pri~ekas kopna sti‘u lupaju}i po malome mostumagarci natovareni lovorombode u praznoa ja mislim da ~ujem ikako se kuca s ledom zvijezdabode u praznoniti agave provla~i mi kroz u{ii tek onda po~inje vr{kom iglenaopako obje{enu te{ku ~a{uproduhovljeno udaratipa ponovno isplovljavavu~e mre‘usa sluzavim oktopodima hrva se u indiguslijepo zuri u azurzuri ne nazire lice gospodinasamo teku}e zlato oko sebe

Prevela s ma|arskoga HELENA MOLNAR

JADROHAVARIJAdavljenje u stihu i prozi

»Pa‘nje vrijedi, da je jednu svoju sliku Twombly posvetio Valéryju, a mo‘da jo{vi{e vrijedi pa‘nje, budu}i da je do tog susreta do{lo bez Twomblyjeve namjere,da jedna njegova slika i pjesnikova pjesma nose isti naslov: Naissance de Venus;i oba djela se slu‘e istim »u~inkom«: podizanjem iz mora. Ova konvergencija,koja je ovdje primjerna, mo‘da nam mo‘e dati klju~ za »Twomblyjev u~inak«.^ini mi se, da je taj u~inak, koji je stalno prisutan na svim Twomblyjevimslikama, i na onima koje je naslikao prije no {to se nastanio u Italiji (da seponovo poslu‘imo Valéryjevim rije~ima, ponekad se dogodi da budu}nost postanerazlogom za pro{lost), zapravo jedan veoma op}enit efekt, kojega se mo‘e izraziti,sa svim mogu}im dimenzijama, pomo}u rije~i Mediteranski. Mediteran je

182

ogroman kompleks sje}anja i osje}aja: nekih jezika (gr~kog i latinskog) koji suprisutni u Twomblyjevim naslovima, povijesne, mitolo{ke, poetske kulture,jednog ~itavog ‘ivota oblika, boja i svjetla koji se odigrava na granici suhozem-nog krajolika i morskih povr{ina. Samosvojnost Twomblyjeve umjetnosti sastojise u provo|enju »mediteranskoga u~inka« po~ev{i od materijala (poteza, mrlja,zamrljanoga, malo boja, odsustva akademskih oblika)...[to se doga|a u Twomblyjevoj slici? Neka vrst mediteranskoga u~inka. Taju~inak, me|utim, nije »zale|en« u pompi, ozbiljnosti, decorumu humanisti~kogadjela (~ak i mudro osmi{ljene pjesme poput Valëryjevih ostaju zasu‘njene unekoj vrsti nadmo}ne skromnosti). Twomby ~esto uvodi u doga|ajiznena|enje(apodeston). To iznena|enje poprima oblik nedosljednosti, ismijavanja, deflacije,kao da se humanisti~ka bombasti~nost odjednom ispuhala....Iz motri{ta »stila«, te uzdignute vrijednosti koja je zavrijedila po{tovanjeklasi~nih pisaca, {to bi moglo biti dalje od Orfejeva Vela od ovih nekoliko potezavrijednih {egrtova nadglednika?«

Roland Barthes: Mudrost umjetnosti

»ovu su rakiju ispekli od riblje glave...«István Domonkos: Preparirana ptica

ljubi~asta = prekaljena na ljubi~astovelikanajve}a ljubi~asta = prekaljena na ljubi~astoudica zatim spominjem najdeblji poput bedra malog djeteta iz takvog ‘eljezaispleteni lanac spominjem veliki ogromni brodski propelerkako i otkuda nisu valjda iz neba mogli pastina ovo nizinsko odlagali{te starog ‘eljeza da u {etnji upravo ja nabasamna jedva izdr‘ivu alegoriju = mrtva priroda s lancem s propelerom brodamo‘da zato udica razmi{ljam velika najve}a udicajer njoj ne pristajeblistaju}a kapljica rose koja klizi po stru~ku trave u ‘utom oku kamilice ~a{avodeni rje~ica toliko spora da stigne cvjetatisamo more pristajesamo more toj velikoj najve}oj udiciza nju je ono kao stvoreno premda uistinu nije ni udicaodnosno pa ipak je svaka udicai najmanja na kojoj komarac mu{ica mamaci najmanja udica je = mesarska kukamesarska kuka koja se ljubi~asto sjaji iznad usijane morske pu~ine

183

mesarska kuka koja se ljubi~asto sjaji nadvila se nad usijanu azurnu pu~inukao {to se poput zlatne lopte kotrlja mije{aju}i se s limunima i naran~amamalih zlatnih {akala lajavi hihotprvi red je mesarska kuka koja se ljubi~asto sjajigodinama = moj bo‘e ta ve} desetlje}ima ratka ta dalmatinka je = jadran{ezdesete sam napisao ve} desetlje}ima to tra‘enje prvih morskih = jadranskihredovakoji se lijepo jedan za drugim bri{ume|usobno se razbijaju jedan drugoga potiskuju drobeprvi redprvi slani red dugo je bio obao suspenzor od klotapremda je upravo to revolucijski u njemu {to je zapravo samo trokutipak zato ka‘em obao jer ga je posudio od jednog ~ovjeka krupnog rastamoj otac niskog rasta misle}i da takav moru = jadranu dolikujekao da bi ga jadran obukao kao da bi postao njegova duboka sjajnauvalaprije i kasnije te{ki pleteni kupa}i kostimi na tisi pali}unije isklju~eno da su se ljudi = djeca davilii zato jer ih je vukla natopljena ote‘ala vuna kostimaprvi red jekad vadim iz ormara u velikoj tajnosti obao suspenzor od klotai ne znam {to je na njemu solokus morske soli prvi red ima okus morske solipo~inje s time da je iz jedne male boce ustajale jadranske vode destilirao azurjosika brenner ve} u djetinstvu sklon prirodnim znanostima= vidi moju knji‘icu pod naslovom siro~e–csáth azur za desiréa kosztolányijajer se bez azura ni jednog koraka ne bi mogao pomaknuti u poezijiba~vanini bolje znaju da je more = jadran ma|arskobolje mogu osjetiti i to da vi{e ne}e biti njihovou krvi im je to ljuljanje simo–tamojedna vrst katkad ugodne kadkad u‘asne morske bolestidakako ~esto se povra}a ~ovjekuvisi preko nevidljive ograde i ru‘no povra}aod ove »moje–tvoje« igre koja je sada na primjerhrvatska–slovenska–srpska–crnogorska igrabilo bi mo‘da najbolje kako je to jedan drugi vojvo|anski = vr{a~ki pisacferencz herczeg nazvao u lijepoj jadranskoj knjizi (kad bih jednom mogaonapraviti svoju idealnu vojvo|ansku knji‘nicu u toj bi bilo mjesta i za njegovukrila vjetrovajer je jedna od na{ih najljep{ih morskih knjiga a druga je na ~udan na~inemotivno putovanjeferenca fejtoa nekako zapravo zahvaljuju}i zagrebuon je tako|er jugoslavenski vojvo|anski pisac)nazvao dakle na{e more latinskim

184

to je prvi do‘ivljaj = okus = slani redali ovdje = na prvo mjesto moje jadrohavarije je prodrla velika najve}aljubi~astaudica koja se ljubi~asto sjaji mesarska kukajer sve ukazuje na to da se jedino ona ispostavila dovoljno jakomda sama di‘e vu~e cijepa cijelis njegovom vanj{tinom = iznutricama cijeli jadrandakle prvi do‘ivljaj su suspenzor s tragovima soli i ta {koljka s natpisomOPATIJA~iju sam ru‘i~astu unutra{njost koja se poput spirale uvija u sebedanima znao promatrati le‘e}i na sofikako bi je kona~no jednog dana utisnuo me|u noge ciganke na~injene iz glinenaime dobro sam izu~io ono {to je me|u nogama ‘enavrebaju}i kroz prozor sumporne ljekovite kupelji ta {koljka iz OPATIJEodnosnoprvi stvarni dolazak tamokada su ba~vaninski = tisanski pali}ki mom~i}i tr~alimoru to jest tr~ali bi da u trenutku prije skoka moj bo‘ekoliko sam to puta to ispri~ao napisaokoliko sam uporno glancaoslani = krvavi {ljunakda im u trenutku prije skoka jedan zlobnik koji se tamo muvaousputnije po~eo pri~ati o tome kako su prethodnog dana morski psi upravotu ra{~etvorilijednu djevoj~icu i ta rije~ ra{~etvorili sastojak je ove arijepremda je arija meni ve} odavno ad acta = zaista samo havarijanjezin sastojak a ne sastojak ostalih beskona~nih ponavljanjaprvih redova raspr{enih u pijesak = u ni{tada to~no se tu prvi put poderao moj papirprobila ga je velika ljubi~asta mesarska kukajer se samo ta kuka ispostavila dovoljno jakom da zadr‘iprivu~e more strugotina od pjesamazub morskog psa no‘ vr{ak kuke se uvijek osje}a iglai zasigurno upravo je zato prvi zvuk zvuk malog zvona u tijesnukoji je poput dodira igleigla iznad usijanog azurnog prostranstva i tek nakon toga pucketavokaskanje magarcapa fijukanje lete}ih usijanih ~e{eranjihovo praskanje iz zimzelene {umei kako se pr{te}i gase oko mene u vodiali te {umske vatre mo‘da su ve} i one bile dio ovog ratasada ~itam pucaju na lokrum s fosforescentnim mecimamo‘da su i trstenski arboretum oca mojeg dragog hambur{kog poznanika

185

slikara ton~ija zapalili fosforescentnim mecimai {to je s prastarim parkom zelenike koji je zasadio antal magyaru njegovom su hotelu ljetovali srpski kralj petarprvi bugarski car boris nikola vladar crne goreali kako si ja zami{ljam i mali se danilo ki{ mogao puno {etatis petêfijem u ruci ispod prastarog drve}atko je bio adorjan magyar pitao sam u jednoj od svojih novela iz robne ku}eu novosadskom listu magyar szoi smjesta sam dobio jedno pismo s jadranaprestravio sam se pa zar netko ~ita moja djelalijepo se predstavioposlao je malu plavu knjigu o ~udesnom jelenu iz mitologije ma|arato je za mene sitnog lovca preveliki ulovali ovako sa srpskim kraljem bugarskim carem i naravno ki{em isti tren smou jednojborgesovskoj situacijijer je tu nedaleko i drugi pjesni~ki knez = njego{koji je poput van gogha prekrio omiljeni biljarski stol ispovra}anom krvljubiljarski stol prekriven ispovra}anom krvlju iznad moraa to je jo{ nepodno{ljivije od van goghove slikeka‘em oni fosforescentni ~e{eri ve} su dio ovog ratakao {to je i kuka = ta mesarska kuka koja se presijava na ljubi~astojo{ od onog predhodnog rata to jest drugogmesarska kuka prekaljena na ljubi~asto prvi je red moje jadrohavarijejer sam godinama = desetlje}ima tra‘io taj mogu}i prvi reda kad je rije~ o moru svaki sljede}i red val je isto takavtra‘io sam prvi red koji bi bio poput po~etka epova romanatra‘io sam premda sam ve} napisao browning nabijen biseromkoji je skoro to dapa~e jo{ i vi{e a ipak nijesje}am se svidio mi se po~etak romana podne nandora majora = jako sam muzavidiosanjao sam o ne~em takvom grad boje bjelokosti = orebi}ili ono kad pred kor~ulom na nevidljivom koncukao kad djeca vuku papirnog zmajabrod za sobom vu~e kliktaju}e galebove na nevidljivom u‘etu iispred usijanog plavog beskraja kao na kakvom oltaru tamo je u klopciumjesto zeca crkotina divljeg psana vratu mu ogrlica s crvenim kamen~i}ima od tragova ‘eljeznih {iljaka klopkeogrlica s crvenim kamen~i~i}ima na vratu crkotine ispred beskrajnog azurnogprostranstvaestet maksimuma i ru‘no}e dobro sam znao samo takvo ne{to mo‘ebiti ali nakon svega bo‘e moj nakon svega = prije svegaza{to ne bih mogao posuditi kao po~etak moje arije ovubaudelaireski raskala{enu

186

crkotinu ~ije oko upravo sr~e muha zujaratu baudelaireovsku crkotinu koja ipak ne smrdi nego miri{e na lavandujer se po puteljku pribli‘avaju tri mazge s grbavim teretom lavandemada je ve} i to ona kuka zaderala trgnula ovamoizme|u bezbroj strugotina od pjesama dronjaka pluta da bi zatim ve}kao sunce koje se presijava na ljubi~asto kao mjesechladnog sjaja potezala naprijed — nazadkao {to bi sziveri rekao beskrajnu svilu moje trijumf–arijeova mesarska kuka o kojoj sam nevjerojatno ali tako|er tamo ~uo = primijetio= dotakaos nabreklom jagodicom prsta kao da sam dotaknuo udicudotaknuo zub morskog psa iglu isto tamo gdje se odigrava nándorovo podne alii jungerovemramorne visoravni i gdje je ervin sinko tako|er dolazioljetovati prije nego {to je po~eo odlaziti na brijunekoji se spominju i na stranicama smrti u venecijikrle‘i to jest titu kao i istván németh koji se naposlijetku ipakopredijelio za jeftiniji i zaba~vaninska plu}a blagotvorniji zimski dubrovnikjer uzalud sam rekao = ‘elio da mala unutra{nja morajezera = murterskog raja ili vrni~ki rudnici mramorabudu sredi{te jednostavno orebi} je to postaoudica zub morskog psa no‘ vrh kuke tanak poput igle potaknuo me tamoi druge ‘rtve isprva osje}aju samo takav ubod iglebrutalnost cijepanja utrobe vide samo oni sa strane ilioni koji ~ekaju u redu‘rtva vi{e ne osje}aorebi}naime ba{ je tada umro otac slatkoj = minijaturnoj tajnicinovosadskog radija gdje radim kao umjetni~ki kriti~armoja glavna preokupacija su jugoslavenski = ju‘noslavenski slikari moravidovi}babi} lubarda dobrovi} gliha ljubo ivan~i} i prije svihmu{i} koji se u dachauu izjedna~io s nultim stupnjem kr{agori~an–venecijski–pari{ki mu{i} koji je u zagrebu u~io i s andrásem hangyaomjedan od najve}ih ‘ivih svjetskih umjetnikakojeg sam nedavno ‘elio potra‘iti u parizu kako bih mu predaopjesmu koju sam napisao o njemu ali kako su mi priop}ili ve} je po~eo slijepititako da mu nisam smetao samo {to je za mene jo{ blje{taviji postao njegov kr{s malim magarcimadakle slatkoj = minijaturnoj (ba{ kao da je i ona mu{i}evo djelo) tajnicinovosadskog radija umro je otac na jadranu prona{li su gau njihovoj poludovr{enojorebi}koj ku}i pod monte viperom = pod svetim ilijom

187

gdje su samo zlatni = gr~ki {akali i divlji magarci koje jejo{ junger vidio tridesetidruge na svojem dalmatinskom putovanju i dok sam~itaonjegov dnevnik razmi{ljao sam o tome jer sam se ba{ natezaos pustinjskom ru‘omnije li ba{ rije~ i u ovom slu~aju o nubijskom divljem magarcunije ~udo dakle {to je moja tajnica odlu~ila prodati tuku}utamo u podno‘ju monte vipere a i nije ~udo {to sam jabez razmi{ljanja rekaokupujemnije ~udo ta upravo je bilo prolje}eposljednje prolje}emoj pe{tanski prijatelj pjesnik koji je otkrio u cholnokyjevojkineskoj knjizikoju je s cholnokyjevim morem i s dvije knjige monarhije u slikamaaustrijsko primorje i dalmacijaupravo meni kupiootkrio da kod kineza postoji izreka kako samo plavooki mogu vidjetiolujumoj pe{tanski = veszprimski prijatelj pjesnik me nazvao kao i uvijek zadihandaj reci kada cvjetaju naran~egle o ~emu pri~aju pjesnici me|u sobom ~ak i kada ih prislu{kujuonda i naran~a postaje tajnim znakom {to ona i jest na kraju krajevaskoknuli smo dakle pogledati ku}u na{e slatke = minijaturne tajnicezbog rata koji je jedva primjetno zapo~injao = zato je ku}a i bila jeftinijai u tome je bilo s na{e strane = s moje stranene~eg amoralnogi jo{ uvijek ima jer nisam odustao od toga da do|emo dojedne rovinjskepulske ili dubrova~ke ku}e naravno ‘uljana jezero i kao posljednjiali ne i manje va‘anorebi} tako|er mo‘e do}i u obzir ni s piscem ratke i preparirane pticenismo pri~ali o ni~em drugom i njega isto mori neka iracionalna ~e‘njaza jadranomza morem = skoro svaki put cvile}i pita {to }e biti s na{immoremzbog rata putovali smo vlakom pa ipak je to postao jedan od najljep{ih morskihdo‘ivljaja na{eg ‘ivotanevjerojatno ali upravo su toga dana po~eli cvjetati tamaris naran~eleandar brzojavio sam svojem prijatelju pjesniku sada cvjetaju (premda brzojavvi{e nije stigao do njega) i rat je ve} privukao k sebi rije~i margaret durasiz india songa koje od tada gotovo u svakom mom tekstuspominjem naime da kuga ima miris leandera

188

krenuli smo brodom–skelom iz plo~a = iz kardeljevada smo i{li autom iz ‘uljane dubrova~kim putem kod stona bi seokrenulibrodom–skelom smo pre{li u trpanj i tamo smo jednom ljetovalizatim autobusom do orebi}ai kad smo stigli tamo zabauljali smo o{amu}eno kroz zrak ote‘aood mirisa naran~e tamarisa leandera masan slan kao udareni maljemve} je i tu ta klaonica kukasupruzi sam slu~ajno spomenuo da je ovdje jedan mojpoznanik grkgrk pitala jegrk rekao sam i nekako mi je uspjelo tako izgovoriti njegovo imenaslu}uju}i o~evu i sinovljevu sudbu kao da sam bio rekao kristkrsto grkotkuda ga zna{ kad smo dosad ovuda samo prolaziliiz kanji{kog tabora pisaca odgovorio samzar je pisac nije lije~nikdoktor grkjedne se ve~eri kod na{eg stola na{ao slikar tihaméri rekao te{ko pokretljivim jezikom zbog metka u glaviupoznajte mog prijatelja grkapred nas je stao ~ovjek u bijeloj kuti i kao da je po nas bio do{aona kuti i bijelim mokasinama krvave mrljeosjetio sam isti onakav drhtaj kao i onda kada }e spominjati kuku pri~ati okukinismo znali da li je on mesar iz kuhinjenjegov otac je bio mesarkao {to se kasnije ispostaviloda li je mesar iz kuhinje koji }e nas pitati {to nam je ‘elja za ve~eru ili novibanjski lije~nik taupravo sam tako opisao pisca i lije~nika csáthau mokasinama krvav do vrataa zatim se ispostavilo da je on doista banjski lije~nik samo ne tamo u kanji‘ive} na moruiz orebi}a je pratio u ma|arsku nekog bolesnika ili mrtvaca vi{e se nesje}ami na povratku stao kod prijatelja slikara da ponese slikuba~vaninskog pejza‘ai dospjeli su u ljekovitu kupelj jer on voli i knji‘evnostsmjesta je po~eo recitirati adyja pa onda i nas koji smo pijan~evali kod stolaferenca fehéra józsefa papa istvána konczazaprepastili smo se ~ovjek sav u krvi u bijelim mokasinama recitirana{e stihoveali prije nego {to smo do{li k sebi ve} se s jednom koketom

189

vrtio po plesnom podijueto tako sam upoznao doktora grka rekao sam supruzi uspinju}i se premaorebi}kom domu zdravljanajavio sam se nisam bio siguran sje}a li me se jo{izjurio je ostavljaju}i napol previjenog bolesnika i sve zbrda zdolai danima nas sprovodio po okolici~ak mi je pokazao i spava}u sobu ~asnih sestaragovore}i kako jedan pjesnik treba vidjeti i samo}u donjeg ve{anaslaganog na stolici pored krevetapokazao mi je 400 godina star cedar u dvori{tu radni~kog ljetnikovca ventilatorplavooki cholnoky nije samo oluju predvidionego je s csontváryjevim plavim o~ima mogao vidjeti i cedaru kineskoj knjizi je upravo tako napisao kao da je to csontvárynaslikaopokazao mi je lije~nika al caponea (ili njegovu ku}u) najdra‘egpacijentanekada{njeg pjeva~a {panjolskih pjesama slijepog ~i~icu s gangrenomnaru~io da nam skuhaju fantasti~ne jastoge dok je on skoknuoi{~upati nokat jednoj bakicii on je progovorio tamo ispred jutarnjeg plavog beskrajaon je zaka~io on je provukao kroz moje azurnosti koje su u su{tini zapravosamo stihoklepstvo ljubi~astu = mrtva~ki ljubi~astu mesarsku kukugrubo i nemilosrdno onako grubo kako samo lije~nicii krvnici mogusalijetao sam ga s pitanjima o njegovom ‘ivotu kako je dospio s banatskogoroszlámosaupravo ovdje na more da bude lije~nik kako je postao dalmatinac‘ena mu i djeca ve} neznaju ma|arskibo‘e moj djeca su mu upravo bila vojni obveznicirekao je zato jer je: grkto nisam u potpunosti razumio kao ni moja ‘ena toda sam izgovarao umjesto krsto kristpremda sam ve} imao jednog poznanika tako|er ba~vaninskog doktorakoji je otkriv{i da su mu preci bili navodno gr~kog porijeklacijeli dan slu{ao samo plo~u grk zorbapritom ne primjetiv{i da mu je obitelj poludjela izumrlajednom rije~ju zato jer je: grku~io je u kanji‘i i senti zatim je otputovao u hamburg‘elio je postati lije~nik za brodske = to~nije tropske bolesti = kugui zaista je otputovao brodom u ameriku ali se zatim nasukaou jadranuprvo u dubrovniku zatim u orebi}unaravno tu je odigrao ulogu utjecaj schweitzeraali se ubrzo ispostavilo da je zapravo ‘elio oti}i

190

{to dalje od oroszlámosa {to dalje makar me|u prave lavovei kanibale u afriku {to dalje od oroszlámosagdje mu je otac stari grk mesarioi gdje su ga objesili partizani na jednu mesarsku kukusmjesta sam stisnuo ustaali je mo‘da upravo zato odzvonilo s takvom snagomiz azurnih usta morasamo je iz njih mogao odzvoniti urlik jednak morskoj formito je dakle postao moj baudelaireovski kontrapunktljubi~asta mesarska kuka koja je kontrapunkt azuruna koga bih drugog mogao misliti neki dan u hamburgukada sam u ~a|avoj maglovitoj luci na polici ispod zatvorenogprozora kr~me naime tada je jo{ uvijek snje‘ilona polici ispod prozora kroz koji je buljio u menepraznim pogledom bakreni ronilac(kasnije je i u gradu u mene buljio pomislio sam da me slijedida me slijedi bakreni ronilac u kamenu poput nekakvog hambur{kog talisma-na)me|u ni{tavnim = ki~ drangulijama naletio na poput mamcazaboravljenu veliku ru‘i~astu = ju‘nu {koljkutamo s tom {koljkom u ruci naposlijetku nakon toliko lutanja ‘urbe =putovanjakako je to ~udno kao da sam upravo tamo u hamburgu mogao uzeti u rukutu toliko ‘u|enu OPATIJU koja je izme|u nogu lebde}ih ‘ena u ljekovitojkupeljiuzeti u ruku poput jedne misti~ne lju{ture koja prazno odjekujetamo u ruci s tom {koljkom sa zaprepa{tenjem sam ustanovio da sam kona~noizgubiosvoje malo more = jadranmo‘da je jo{ samo mogu} neki stih = arija (lied)u ovom trenutku dok je jadran postao ad acta (upravo sampred polazak u hamburgvratio slatkoj = minijaturnoj tajnici papire od orebi}ke ku}e)odzvonio je u isto vrijeme dugo o~ekivani ad notamstajao sam na molu najve}e svjetske luke poput djetetas ru‘i~astom {koljkom prislonjenom na uhoi koja je jo{ uve}ala sve ovo {to je i mene umjetni~kog kriti~arazateklo u potpunosti nespremnog mala dvoranacaspara davida friedricha u kunsthalleuna srednjem zidu s ledenim moremnapokon sam danima mogao cvokotati tamo ispred te slikepremda i nije bilo rije~i o ovoj jednoj od najva‘nijih slika u povijesti umjetnostinego o portretu samog slikara kojeg je naslikao friedrich georg kerstingna suprotnom zidu s kojeg je promatrao = gledao svoju sliku

191

svojim neizdr‘ivo plavim o~imasamo te o~i mogu vidjeti oluju katastrofu ledeno moreali stvar nikako nije do{la ovdje do krajastravi~na klopka me je jo{ i dalje mamila k sebi jer pretra‘uju}ipo stolu slikara = s istim ‘udnim pohlepnim pokretoms kojim sam otkrio u pra{umi dizalica na polici zaboravljenuru‘i~astu {koljku u dru{tvu s jednom bo~icom slikarskim kov~e‘i}em i inimnaletio sam na jednu za~epljenu = zatvorenu bocuna dnu boce sjajilo se nekoliko prstohvata plave pra{inenevjerojatno ali zbog slikarevih o~iju i svijetlo plave pra{ine je umetnutovaj nadsvo|en prozor u sliku kerstingabila je to plava poput leda plava konstruktivnihledenih plo~aista kao i slikareve o~ia ipak nea ipak ne potpuno istai tu je bila potrebna srame‘ljiva = besramnaru‘i~asta te ju‘ne {koljkeazurno je zurio je azurno u mene je zurio = azurni gospodinto~no ono {to sam u pjesmi browning nabijen biserom iu knjizi siro~e–csáthprobao destilirati kompliciranim pjesni~ko–alkemijskim manipulacijamaiz ustajale jadranske vodeiz te vode koju su odonda izbu{ili = izre{etali poput sirafosforescentnim mecima granatama raketamavi{e njih mi je posvjedo~ilo da su ga|ali samo morekao {to su u baranji i slavoniji crkvesamo more tek tako s nekim neobi~nm bijesomazurazurnog gospodina jer se tu odvija i neka vrst vjerskog ratavjeruju da ako pucaju u tu|e onda ne pucaju u svojena kog bih drugog mogao misliti ovih dana u hamburguako ne na doktora grkana krstu = ponovo su mi usne krivo odapele kristpalo mi je na pamet potra‘iti institut za tropske bolesti = leandartamarisda se raspitam za njihovog negda{njeg u~enika krstu grkaali sam se na{ao ispred ru{evina crkve = st nikolai turmve} je bilo kasno za tra‘enje instituta = leandar tamarisi ova me crkva zatekla u potpunosti nespremnog premdani{ta drugo nisam ~inio u svom cijelom ‘ivotu ve} se spremao = za njuobi{ao sam mnoge va‘ne crkve ugnjezdio se u bazilici svetog petrau notre dameu u vasilij bla‘eniju ali ipak nisam vjerovao da izvan crkve mogdjetinstva postoji prava crkva

192

nisam potra‘io institut nisam telefonirao grkuve} odavno ne postoje veze iz novog sada jedno se vrijemepreko sarajeva mostarajo{ moglo probati me|utim sada je i ta presije~enaali misle}i na zadnje jutro zadnjeg prolje}a molio sam seza njegakao da sam u onom bakrenom ronila~kom odijelu opet bio uronio ujadrante sam no}i pomislio da je oluja razvalila vratatog lijepog najljep{eg jutrasvijet je bio jedna jedina plava crtato~no ono {to sam vidio u onoj zatvorenoj boci{to sam ~uo u onoj {koljkida je razvalila vrata i jedno drvo bacila na na{ krevetneudobno je spavati s kro{njomi tada sam primijetio uznemirenog doktora grkaprepao ga se {to tra‘i u na{oj sobi pokraj krevetaotkada stoji tu i gleda naspoberite brzo li{}e dobro }e do}i u juhudrvo kojeg je privukao na na{ krevet bio je lovordok je recitirao jedan moj stih iz mladosti netko te ili jedna palmaprima za rukuvelike su vre}e mljevenog roga~a su{enih smokava su{enih{ljivaorebi}kih naran~a i limuna bile nagomilane oko na{eg krevetaali jo{ se nismo ni probudili i jo{ nismo ni zavr{ili berbu lovoraa ve} smo se morali oprostiti na{ se autobus uskoro vra}au trpanjnestao je bez traga znali smo uzalud ga tra‘imoako u potpunosti ‘elim biti to~an onda u onom trenutkukada sam shvatio da je nestao da ga ne}u vi{e vidjetimo‘da me upravo u tom trenutku povukla na ljubi~asto prekaljenamesarska kuka u azurkod ku}e je moja ‘ena razvrstavala sjemenje cvije}a u bo~iceposlala je paket grkurekla je ako ‘eli{ ne{to poslati prijatelju umetni unutratada mi je pao na pamet doktor grk je zaista zamolio moju ‘enu da mu po{aljesjemenku estike ljetno–jesenje ru‘e hajnalicske büdöskejer ih je ‘elio zasaditi ispod prozorada bi uravnote‘io neizdr‘ivo slan za~injen = leandar tamarisju‘ni zraki tihamérove slike su mu bile potrebne kao i estikebüdöskejer bi se u protivnom ugu{io poludioponavljam rat u kojem su se zatim svakodnevno me|usobno vje{ali namesarske kuke ti bratski

193

narodijo{ nije zapravo ni po~eoi on kao lije~nik nije sigurno samo jednog morao skinutijednu sam plo~u metnuo pored bo~ica na kojoj su na srpskom–hrvatskombila napisana imena {eboj lijepa katajednu od svojih omiljenih plo~a albert schweitzer spielt bachprvi je red ljubi~asta na ljubi~asto prekaljenatra‘enja prvog reda ~iji je budu}i da su valovi jednaki~iji je ritam u suprotnosti s hirovima vjetra monotonpreme}em po spletu u‘eta glavnog jarbola na{timavam kao {to samna{timavao violinu u svom djetinstvupreme}em po glavnoj deblenja~i letnja~i vrhovnja~i i {turnja~ipitao sam se ho}e li biti dosta ovoliko platna ~ovjek–jacht herczegobi{ao je jadran s platnom od tisu}u ~etvornih stopakoliko je samo pazio na njihovu netaknutostki{a pepela koja je bez prestanka padala iz divovskih dimnjakaukaljala je djevi~ansku bjelinu jedaraod ove ve}u tugu jedva da je mogao osjetiti ~ovjek–yachtda kada je u kani{kom taboru pisaca tihamér postavio ispred nas svogprijatelja grkadakle kada je ispred nas iskrsnuo doktor grk sav u krvikao odgovor dat na moju tezu o ~istoj poezijiprimijetio sam i stoga mogao pomisliti u prvom trenutku da je mesarprimijetio sam da su mu kuta hla~e na~injene od drugog ~vr{}egmaterijalaod onog od kojeg kod nas rade lje~ni~ke kutegrk je bio obu~en u platno za jedraprvi su red ljubi~aste na ljubi~asto prekaljene udicei vi{e nigdje ne mogu putovati a da sa sobom ne ponesemprepariranu pticu roman svog prijatelja premda sam i u njemu kao iu podnevu~itam samo dijelove koji se odnose na moreza{to su obojica htjeli pisati kriminalisti~ki romanza{to se nisu zanimala za vjetrove i ribesanjam o jednom romanu = epu u kojem bi bilo rije~i samoo spremanju one rakijeod riblje glave pe~ene rakijesvitalo je kada sam prona{ao mre‘e bio je to lijep ulovsjajne meduze su oko njih osvijetlile morsku dubinuprvi je red ljubi~asta na ljubi~asto prekaljenaprvi je red a ujedno i posljednjiljubi~asta na ljubi~asto prekaljena mesarska kuka

(1991)

Prevela s ma|arskoga TAMARA BAKRAN

194

������������

Postmodernist Väinö Kirstinä tijekom {ezdesetih godina pro{loga sto-lje}a postao je poznat kao eksperimentalist, teoreti~ar, predava~, istak-nuti prevoditelj. Me|u autorima koje je preveo nalaze se Baudelaire,Appolinaire, Breton, Malraux, Dagerman, Ekelöf. Izvr{io je velik ut-jecaj na nekoliko generacija finskih pjesnika. Dobitnik je ordena Pro-Finladia i vi{e nacionalnih nagrada za knji‘evni rad. Ro|en je 1936.u mjestu Tyrnävaä pokraj Oulua, u krajoliku obilje‘enom mra~nimzimama i ljetnim bijelim no}ima kao sin poljodjelca. @ivot u indu-strijskom gradu Tampereu, unio je ne{to od atmosfere radni~kog mi-ljea u njegove pjesme pro‘ete sjevernja~kim krajolikom, ali i urbanimslikama u kojima je tehnologija uvijek povezana s prijetnjom otu|e-nja suvremenoga ~ovjeka. Studirao je finski jezik i knji‘evnost te fol-kloristiku na Sveu~ili{tu u Helsinkiju gdje je stekao i magisterij zna-nosti. Radio je kao novinar, predava~ finskoga jezika i radijski dra-maturg. Osim finskoga, taj vrsni prevoditelj govori francuski, engle-ski, {vedski i njema~ki. Njegova samosvojna poetika nastala je iz po-trebe programatskog suprotstavljanja hermetizmu. Jedan je od prvihpjesnika toga nara{taja koji je unio u poeziju svakodnevni jezik i jed-nostavno, svima prepoznatljivo slikovlje planinskih krajolika. Ipak,njegova kratka »proro~anstva« i aforizmi pro~i{}ena izraza i jedno-stavnosti kakvu je te{ko posti}i, spontano su hvatali priklju~ak namodernizam koji je programatski napu{tao. Obilje‘ja njegove poezijesu anti–akademizam, blaga ironija i egzistencijalna strepnja, pacifi-zam, ekolo{ka i socijalna svijest kao podloga ~isto}i lirske slike. Po-kreta~ njegove poezije je »unutra{nji otpor« prema hipokriziji »pri-kradaju}eg totalitarizma« koji prijeti uni{titi slobodu pojedinca, ra-dost ‘ivljenja i osobnu sre}u.

195

������������

Lakeus, 1961. WSOY (Ravnica)Hitaat auringot, 1963. WSOY (Spora sunca)Puhetta, 1963. Tammi (Govor)Luonnollinen tanssi, 1965. Tammi (Prirodni ples)Pitkän tähtäyksen LSD–suunnitelma, 1967. Tammi (Dugoro~ni LSD plan)Talo maalla, 1969. Tammi (Ku}a na selu)Säännöstelty eutanasia, 1973. Tammi (Planirana eutanazija)Elämä ilman sijaista, 1977. Tammi (@ivot bez stanke)Runoja 1958–1977, 1979. Tammi (Sabrane pjesme 1958–1977)Hiljaisuudesta, 1984. Tammi (Iz ti{ine)Yötä, päivää, 1986. Tammi (No}u, danju)Vieroitusoireita, 1994. Tammi (Symptomes de deaccoutumance)

�������������

Runo ja lukija, 1971. W+G (Pjesma i ~itatelj)Kirjarovioiden valot, 1977. Tammi (Svjetlosti goru}ih knjiga)Puutarhassa, 2003. Tammi (U vrtu)

������

Kirjailijan tie. (Put jednog pisca. Ogledi)

S. PETLEVSKI

196

������������

���� �����������������

***

Vrana se obi~no ugnjezdi na kro{nju,na najvi{u kro{nju bora, ona se izdigneiznad drugih.Kad se grana slomidrvo prestane proizvoditi visinu.

Nema svako drvo uznosito dokinu}ekakvo pru‘a udar groma, blagozborio je Nietzsche.

»Pjesnici izgovaraju previ{e la‘i«, zaklju~io je.

***

s grana vise kutije za srebrne satovekad poleti u visinu sve‘anj dinamita

doma}ica daje uspavati psa~im se povisi cijena hrane

iz krova seoske kolibe raste koprivakad je stanari napuste

ja je lirsko jaja ima elekti~ni pisa}i stroj

ja je profesionalno janjegov zadatak je biti ja

197

ja dobiva stipendije ako je jaali ako nije onda ne dobiva

***

[ta ti ka‘u kad samo sjedi{, razmi{lja{ i ni{ta vi{e?Da ne vrijedi{ kao gra|anin ni pi{ljivog boba.

I koje to sve stvari zapostavlja{ dok tako sjedi{?Daj malo razmislili o sebi i koncentriraj se.

Na koliko se stvari mo‘e{ istovremeno koncentrirati?Po koliko kolosijeka mo‘e{ voziti odjednom?

***

pust dan, idem u skitnju,dokon, smu{en,

besciljan, bezbri‘an,ni{ta novog na vidiku,

sve ve} vi|eno,i ni{ta nemam za re}i,mo‘da tek smrt i pakao,

a ljeto cvjeta posvuda,crvena djetelina, bijela djetelina, livade zlatica,

neko dijete udari glavom u kamen, i ja je vodim doktorukupac tra‘i znatan popust na cijenu mojeg stanapristajem

i ni{ta nemam za re}i

nabasam na divlje jagode, na jednu biranu gljivui oblake

***

Ako do|e{ u zemlju vjetrova, na dno mora,malo je drve}a, puno ledenog vjetraod obale do obale.

198

Vidi{ dalekoa ne vidi{ ni{ta.

***

Oko tebe vriska novoro|enih ravnicajo{ mokrih od magleali ~istih kao san

uz rub, more

dolje, duboka zemljagore, {iroko prostranstvodovikuje tebi i ravnicama

o bivanjupromatra te i pita

***

Jedan krov presijeca drugi,odozdo, s poljane se podi‘e brujanje,obala se koso spu{ta.Ki{a, galeb na metalnoj plohi,slika kli‘e metalom,klik}e.Tvoji krovovi zvone,okrajci,~a|avi, ‘ivi.

***

Konj, kopita, kamenje, varnice, ravnicei slika je zaokru‘ena.Ali taj se krajolik zanosi ustranu, jarci lete unazad,horizont izmi~e.U daljini {ume i ku}e,a nebo se mra~i.Kopita bacaju iskre.Roj obada mi oblije}e lice.

199

***

Iznad podloge koja se zacrnjujejedne rujanske no}ipovjetarac nosi miris repei mraza visoko u vr{cima drve}a.Jagodice na licu su odu{evljene.Kako je jednostavan i svje‘miris smrti.

***

Opet kod ku}enalak}eni na selja~ki stolvidjeli smo tu tako jednostavnu strukturu drvetai umor se preobratio u spoznaju:za{to smo oti{lii za{to smo morali oti}i:da bismo se vratili i vidjeli na duga~kom doma}em stolunezacrtane linije.

***

Pro{lu no} je probdio ~ekaju}i jekako bi joj, tako siroma{an, poklonio dragulj od dosjetke.S kakvom pompom bi ga predao,kako bi djevojka i draguljlijepo pristajali jedno drugome.

Ali do{lo je jutro,a oni su {utjeli.

PUCANJE

Kad oblici blijede,gube se ljudi, ‘ivotinje i bilje,zakon se ru{i, osekai razdvajanje je neizbje‘no;

200

dovoljno zna{ da bi mogao o~ekivati bilo {to,za razliku od ‘ivotinja.Stenje{ ve}:te{ko je, u ‘rvnju si.Samo jedno ne zna{, sitnicu:ho}e{ li potrajati dugoili }e{ puknuti kao vr~, prozorsko staklo ili srce.

OVA KR[EVITA ZEMLJA

Sme|ezelena mahovina obrasla je jednu stranu sivomodrestijene. Na stijeni lice Cesarea Borgie,podbulo lice Orsona Wellesa.

Ima i drugih oblika na drugim stijenama: grge~ ililjenivac, ovisno o kutu iz kojega gleda{, druga je stijenaglava nilskoga konja koji do u vje~nost glo|e isti velikikomad ne~ega. Nije jo{ progutao ni jedan zalogaj.

Kako bi bilo da je moja du‘nost brinuti se za ovu kr{evitu zemlju:mo‘da saditi luk, karanfile, jagode ili gajiti ovce za vunu? Javnaslu‘ba nije za mene; poljodjelstvo je tradicija u mojoj obitelji,a ja sam slu~ajna iznimka, avanturist, a mo‘da sam ~ak i{arlatan.

JAROSNO STARO DRVE]E

jarosno staro drve}eproro~anstvoku}a u zagrljaju vjetra

ku}a, majka,ku}a, gnijezdo,ku}a, ja,

ku}a u kojoj provodimo no},iz koje vidimo izlazak sunca

koja se pod ki{om podi‘e u nebokoja je ukorijenjena u zemlju

201

s prozorimai sa zrcalom koje se smra~uje na zidu

PRVI MAJ

I

Bio je prvi maj.Iza{li smo popiti koju i zaplesati.

Zamolila me da skinem ru~ni sat,zamolila me da je ne povrijedim prstenom.Za uzvrat mi je ponudila jednu mrzlu jabuku, a zatimdrugu koja je bila pretopla.Zelene ravnice groho}u od smijeha nagog konja.Na ~istini se na{lo na tisu}e bikova, na tisu}e bikova!Sve {to smo dotaknuli rascvjetalo se u ru‘e!Ku}e su posrtale, mimo nas, mimo nas.Linije su se zakrivile. Zidovi se usjekli jedni u druge.Pokraj nas je pro{ao neznanac s nogama.

II

Pro~itao sam na tisu}e knjiga,a prazna je stranica ljep{a,puno ljep{a od one ispunjene pismom.Umoran sam od prou~avanja tvojeg izgleda, smrti.

Ja ve} znam

da }e do}i vrijeme kad }e{ repetirati pokretne dijelove strojnice,da }e do}i vrijeme kad }e{ eksplodirati,kad }e{ i premijerov le{ spaliti u nasitniji prah,kad }e{ kona~no postaviti bombu na put tiraninu,kad pro{iri svoje kraljevstvoi po‘eli se rije{iti vlastite sjene.Da tvoje ime pi{e ispod ebanovine mladih licakoja se deru i pjevaju;da si ti taj koji }e{ isprobati revolver na njima zabave radi,da }e se oni slo‘iti koliko su dugi i {iroki crnom zemljom,da }e prvo glavom udariti o stijenu; zastor.

202

I sada je prazna stranica lijepa.Pakao je osiguran.

Popijmo koju i zaple{imo.

IV

Ogromni taksi:deset katova visok, i jo{ u pokretu,a mi naslagani u po{tanske sandu~i}e.U svakom trenutku sve je pod znakom pitanja.Zeleno svjetlo traje — a onda se upali crveno,‘eljezo se svija,tkanina se trga i meso tako|er.Pijmo, bra}o, ve} je stigla ve~er.I no} pada, no} bez kraja.Bespomo}nost ne poznaje granice.(1965)

SUSRET

obilazi zolo{ki vrt:‘ena s prelijepom sjenom

jazavac: skroman spori hodtigar: dvogled za promatranje

rekli smo sidobar danvidimo se

uz nju je bio i passjeo je na stra‘nje {apepogledao tigrapopi{ao se uz jedno drvootr~ao do drugog

Prijevod na hrvatski: SIBILA PETLEVSKI(prema engleskim prijevodima Herberta Lomasa i Austina Flinta)

203

������������

Mustafa Stitou ro|en je 1974. godine u Maroku, ali se ubrzo s obiteljipreselio u Leystad, u Nizozemskoj. Od 1995. godine ‘ivi i radi u Am-sterdamu. Njegova je prva zbirka pjesma, Moje forme (1994), bila no-minirana za nagradu C. Buddingh, najzna~ajniju nizozemsku nagra-du za prvu zbirku poezije. Godine 1998. objavio je knjigu pod naslo-vom Moje pjesme. Stitou je sudjelovao na brojnim umjetni~kim iknji‘evnim projektima. Od 1998. sudjeluje u projektu Dicht/Vorm, ukojem pjesnici sura|uju s animatorima u produkciji kratkih animi-ranih filmova. Godine 2001. Scalapino Balet je prema njegovim pje-smama u Rotterdamu izveo plesnu predstavu, a iste je godine na Fil-mskom bijenalu u Amsterdamu Mustafa Stitou uspje{no kombiniraopjesni~ke fragmente s ulomcima nijemih filmova.

Godine 2003. Mustafa Stitou objavio je i tre}u zbirku pjesama,Svinjski–ru‘i~aste razglednice, koja je ocijenjena kao jedno od najbo-ljih djela recentnog nizozemskog pjesni{tva.

T. KOVA^EVI]

204

������������

MATERINJI JEZIK (Moedertaal)

krk{krk{krk{krk{krk{(ovce, ovce dolazite li?)

(koze, koze dolazite li?)Ht{ht{Ht{ht{ht{ht{Ht{Ht{ht{ht{ht{

(Dolazi{ li, kravo?) Haa{haa{haa{haa{haa{

(ma~ka) b{b{b{b{b{b{b{b{

(Tra‘ila je od psapusti krenifrktala je)~–d~b!~–d~b–~d~b!~–d~b!

205

*

Priznaje ona odjednomizme|u dva maha gotovo je otkazalo mojesrce tako ne{to otprilike moram brzo ne{toneva‘no re}i spasiti nasod propasti da li mesoprije pitati ili se praviti kao da ni{tani{ta nisam ~uo.

(Geeft ze het toe ineens begeeft...)

POTVRDE (Affirmaties)

Mogu prestati pu{iti pa ako i ne uspijevolim sebe nisam debeo nisam malen nisam okrugaoimam meki pimpek dosta ljubavi u mojim pile}im prsima

vi{e se ne bojim va{eg bijesa o~e ne bojim sevi{e va{eg bijesa o~e va{ bijes je prirodna uzburkanost

sakriveno nije sakriveno o~eto je svjetlucanje nad ‘ivotinjama ljudima stvarimastoga za{to kle~e}i molitikada sam ja sâm molitva?

mogu prestati pu{iti pa ako i ne uspijevolim sebe nisam debeo nisam malen nisam okrugaoimam meki pimpek dosta ljubavi u mojim pile}im prsima

nietzsche je tugovao za onim {to je uni{tio i poludio jedarwin je postao ma{ina pod stare dane ja imammeki pimpek dosta ljubavi u mojim pile}im prsima moguprestati pu{iti pa ako i ne uspijevolim sebe nisam debeo nisam malen nisam okrugao

zbogom krivou~itelji iz pro{losti gojim svoj trbuhna koji }u sutra istetovirati prvu korin}anima trinaesto poglavljehvalospjev ljubavi stih ~etiri pet {est i sedam

mogu prestati pu{iti pa ako i ne uspijevolim sebe nisam debeo nisam malen nisam okrugaoimam meki pimpek dosta ljubavi u mojim pile}im prsima

iz svijeta ne mogu ispasti uvijek me osovi moja~udna majka

206

gledam li u o~i moje ‘idovske zaru~nicelepr{aju leptiri}i u i iz mojih usta

mogu prestati pu{iti pa ako i ne uspijevolim sebe nisam debeo nisam malen nisam okrugao

mogu prestati pu{iti to nije nikakav fijaskoneutje{an poput libijske dr‘avne televizije

nije to nikakav fijasko ja sam biolo{ka ~injenicano mogu masturbiratimasturbirati iz nostalgije i crtam

kao {to sam crtao sedam zima starmogu prestati pu{iti pa ako i ne uspijevolim sebe nisam debeo nisam malen nisam okrugao

jednom }u strgnuti damaramu s glavemoje ~udne majkeuvijek me osovi na noge

mogu prestati pu{iti pa ako i ne uspijevolim sebe nisam debeo nisam malen nisam okrugao

nije fijasko {to sam tijelo i smrtandanas sam vidio u tramvajudijetes glavom rimskog cara

zbogom krivou~itelji iz pro{losti to nije nikakav fijaskoimam meki pimpek dosta ljubavi u mojim pile}im prsima

dostaljubavi

mogu prestati s prestati s pu{enjem pa ako i ne uspijevolim sebe debeo sammalen samokrugao sam

207

TKIVO (Weefsel)

Ovdje ih opijamoOvdje ih budimo izsna, zauvijek.Ovdje –

dvotre}inski ~ovje~uljcimoraju svoje o~i –

mi znati‘eljnici ho}emo znati,za Va{e dobro znati kada}e iz njihovih o~iju nastati no‘ice.

Nije pitanje znanja zbog znanja krila mogu zadr‘ati.

DIPLOMSKI RAD (Afstudeerproject)

Ve~eras joj se zapravo ne da,moja ‘idovska zaru~nicaokre}e se od menenaglo, pali svjetlo.

U mrlji svjetla oko madracaizme|u na{e pobacane odje}eprovla~e se pripovijetke Prima LevijaSchwarzovo Imaginig the Holocausti Govorna re{etka od Celana.

Naravno, nisu uvijek oboje raspolo‘eni.[tovi{e: osovina na{e ljubavije na{a ljubav za konceptualno,pred Bogom izigravati urara.

— U tom grmu le‘i zec;ba{ joj ne ide dobrodiplomski rad,moja zaru~nica se nasukala.

Ja je umirujem,pri~am joj o pjesmi koju sam napisao,Objave, anegdote i da bi ona mo‘daneizrecivo s banalnim — nespojivo –

208

u jednom mahu zgrabim Govornu re{etku,tra‘im Fugu smrti, a moje o~i se zaka~eza zavr{ne stihovetvoja zlatnoplava kosa Margareta

tvoja pepeljasta kosa SulamitZlatnoplavo, pepeljasto, zlatnoplave,pepeljaste perike, za{tos time ne{to ne po~ne{? Ona {uti. Razmi{lja. I u toj {utnji

primi~em svoja usta njenima noona odsko~i, kao da se ne~eg sjetila,neka zamisao, oti{la je u svoj kuti},bez i jedne rije~i.

Usred no}iisko~i zec iz grma.Gasim svjetlo, povrije|en, ranjene du{e.Njeno meso mogu si nacrtati!

Prevela s nizozemskoga TATJANA KOVA^EVI]

209

������������

������������ ������������������������������������

Ima ve} dugo da je na moj tekst Prevazi|eni srpskohrvatski Snje‘ane Kordi}(Knji‘evna republika, 1–2, 2004, str. 183–191) kolegica Kordi} uzvratila napi-som pod naslovom Autizam hrvatske filologije (Knji‘evna republika, 7–8, 2004,str. 254–280). Taj je njezin uzvrat me|utim tako dug, toliko agresivan, tolikopun o~iglednih i grubih podmetanja te tako o svemu i sva~emu »raspri~an« dasam se odmah kad sam ga pro~itao upitao ima li uop}e smisla na nj odgovarati(S. Kordi} u njemu primjerice prepri~ava ~ak i vojni~ke dogodov{tine Vara‘din-ca Marija Gr~evi}a u vezi s nekakvim gumbima i dugmetima!). Bio sam odlu~ioda joj uop}e ne odgovaram tim prije {to sam u me|uvremenu, stjecajem okol-nosti, preuzeo velik broj raznolikih i prethodno neplaniranih obveza. Pa ipak,kad sam nakon du‘eg vremena spomenuti napis ponovo pro~itao, u~inilo mi serazlo‘nim, pa i potrebnim odgovoriti na nj — svemu tomu unato~.

Po~et }u ovoga puta od onih stvari u kojima S. Kordi} ima pravo, ili bi barmogla imati pravo. Prva je takva stvar njezina tvrdnja da ja ne nudim nikakvedokaze i da je moj tekst »na razini priloga za novine«. To je doista to~no. Jasvojom reakcijom na polemi~ke tekstove S. Kordi} u Republici i Knji‘evnoj re-publici nikako nisam imao ambicija pisati znanstveni prilog, niti se uostalomznanstveno namjeravam baviti teorijom standardnih jezika, a pogotovo ne mi-slim nuditi nekakve dokaze, tim vi{e {to je u najmanju ruku upitno mo‘e li seuop}e dokazati da je neki idiom poseban standardni jezik ili da nije, kao {tose ina~e u lingvistici, a pogotovo u sociolingvistici uglavnom i ne operira doka-zima. Nema npr. ni iole ~vrstih dokaza (~ak ni posve jasnih kriterija!) na osno-vi kojih se utvr|uje da je neki idiom jezik, a da nije dijalekt, niti obrnuto, kao{to se npr. ni me|usobna razumljivost ne mo‘e smatrati nikakvim dokazom dadva standardnojezi~na varijeteta pripadaju jednom standardnom jeziku. Na svi-jetu ima puno idioma s visokim stupnjem me|usobne razumljivosti njihovihgovornika, a smatraju se posebnim standardnim jezicima, i obrnuto: ima punoidioma s vrlo malim stupnjem me|usobne razumljivosti govornika, a ne sma-

210

��������

traju se posebnim standardnim jezicima. Kad bi se na tom podru~ju operiralodokazima, ne bi se npr. moglo dogoditi da slavistika 19. stolje}a uporno »doka-zuje« kako postoje samo ~etiri slavenska jezika (ruski, poljski, ~e{ki i »ilirski«),a da se danas smatra neupitnim kako ih ima najmanje triput toliko (tj. najma-nje dvanaest).

^injenica me|utim da se ja nisam specijalno bavio teorijom standardnihjezika ne bi smjela, bar po mom sudu, zna~iti da nemam pravo (ni) govoriti ostandardnojezi~nom statusu i nazivu svoga materinskoga jezika, tim vi{e {to senjime profesionalno bavim. Uostalom mislim da ni S. Kordi} ne operira nikak-vim dokazima, nego uglavnom samo mnogobrojnim citatima, ve}inom sra~una-to i tendenciozno biranima kako bi uz njihovu pomo} pribavila {to vi{e argu-menata (a nikako dokaza!) za svoje teze, koje su objektivno daleko od toga dase mogu smatrati neupitnima.

Osim toga mislim da nije primjereno, pa ~ak ni posve pristojno u ~asopisukakav je Knji‘evna republika (tj. u ~asopisu za knji‘evnost) pisati diskurzomsvojstvenim visoko specijaliziranom ~asopisu npr. za teoriju i metodologiju pro-u~avanja policentri~nih standardnih jezika.

Druga stvar u kojoj S. Kordi} ima pravo jest njezina tvrdnja da joj je zamagistarski rad mentor bio prof. Vladimir Ani}, a ne ja. Ja sam neto~no ustvr-dio da sam joj bio mentor i za magisterij (a ne samo za doktorat) ponajvi{ezato {to sam i u proces njezina magistriranja bio uklju~en otpo~etka, a bio sami recenzent knjige koju je kasnije objavila na osnovi toga magisterija (Relativnare~enica, Zagreb, 1995). Za tu knjigu, usput re~eno, sama S. Kordi} u svojojdrugoj knjizi, objavljenoj tako|er u Zagrebu 2002. godine, tvrdi da je do‘ivjela»ve}i inozemni uspjeh od bilo koje druge lingvisti~ke knjige ikad objavljene uHrvatskoj«. Doista skromno s njezine strane?! Osim toga proces njezina ma-gistriranja odvijao se 1992, a doktoriranja ve} 1993, pa ni zato nije neobi~no dase obaju tih procesa zapravo sje}am kao jednoga, tim prije {to su i teme bilebliske (doktorat je imao naslov Zamjenjiva~ko–upu}iva~ke rije~i u re~enici i tek-stu).

Tre}a stvar u kojoj S. Kordi} ima (djelomice) pravo jest ~injenica da se zajedan od dvaju standardnojezi~nih varijeteta norve{koga jezika katkada upotre-bljava (posebno ranije, npr. u 19. stolje}u) i naziv dansko–norve{ki jezik (Da-no–Norwegian), a ja sam ustvrdio da se ne upotrebljava. Me|utim taj se nazivsusre}e posve rijetko, a u Norve{koj samoj prakti~no se ne susre}e uop}e. Ko-lega sa slavistike u Oslu ka‘e mi da bi se eventualna upotreba toga nazivadanas u Norve{koj shvatila kao provokacija. Ako se me|utim takav naziv kat-kada i upotrijebi (u pravilu samo izvan Norve{ke i samo u nekim specijalizira-nim lingvisti~kim publikacijama), sasvim je sigurno da on nije nikakav slu‘-beni naziv. Nema ga u dokumentima, ni u zakonima, ni u dr‘avnoj admini-straciji, ni u {kolama, ni na fakultetima i sl. Upotrebljava se jednostavno nazivnorve{ki jezik, a kad se pobli‘e o njemu govori, onda se obi~no ka‘e da imadva varijeteta, od kojih je jedan doista svojevrsna »mje{avina« danskoga i nor-ve{koga (bokmÆl), a drugi se varijetet naziva nynorsk, tj. »novonorve{ki«. U

211

svakom slu~aju, da se i naziv srpskohrvatski (ili srpsko–hrvatski) upotrebljavau onim kontekstima i na onaj na~in na koji se upotrebljava naziv dansko–nor-ve{ki, ne bih imao ni{ta protiv i ne bi, {to se mene ti~e, ni bilo ovoga dopisiva-nja.

O ostalim tvrdnjama i »dokazima« S. Kordi} itekako je potrebno, pa i pri-jeko potrebno raspravljati. Ja }u na te njezine tvrdnje, odnosno »dokaze«, iovdje reagirati »lai~ki«, »novinski«, bez puno citiranja i bez »dokazivanja«, na-stoje}i na {to jednostavniji na~in ~itatelje Knji‘evne republike upoznati sa svo-jim gledanjima na tu problematiku, ako ih takvo {to zanima. Ja sam dodu{edaleko od toga da tvrdim kako je to moje gledanje jedino ispravno, ali tvrdimda ni gledanje S. Kordi} sasvim sigurno nije jedino ispravno.

Spomenutoj vrsti »dokaza« pripada na prvom mjestu tvrdnja S. Kordi} daje moje priznanje kako se radi »o jednom te istom jeziku na tipolo{koj raziniujedno i priznanje da se radi o jednom te istom standardnom jeziku« (str. 255).To je ne{to {to ona u svome napisu ne samo da nije dokazala nego ne mo‘e nislu~ajno dokazati, jer zapravo tvrdi da su tipolo{ka i standardnojezi~na razinajedno te isto. Nije naime istina da tipolo{ku razinu ~ine glasovi, rije~i, re~enice(gdje se to tipolo{ka razina tako definira?). Tipolo{ku razinu ~ini prije svegatemeljni fonolo{ki i gramati~ki ustroj jezika, a uglavnom ne (pojedina~ne) rije~i,pa onda ni (konkretne) re~enice. Uostalom jedinice tipa uslov, uop{te, vazduh,pasulj, prevashodan, prenebregavati, ovaplo}enje, sem, azot, korigovati, definisa-ti, hirurgija, varvarstvo i sl. valjda jesu rije~i, a one sasvim sigurno ne ulaze uono podru~je koje bi se moglo smatrati istim (zajedni~kim) kad je rije~ i o hr-vatskom i o srpskom standardnom idiomu (bez obzira na to smatraju li se tiidiomi posebnim standardnim jezicima, varijantama, odnosno varijetetima jed-noga standardnoga jezika ili ne~im tre}im). Te rije~i, naravno, postaju sastav-nim dijelom re~enica, a ni te re~enice onda ne ulaze u ono {to se mo‘e sma-trati istim (zajedni~kim). Ili mo‘da S. Kordi} misli da i te jedinice pripadajuhrvatskom standardnom jeziku, samo ih Hrvati i hrvatski puristi~ki nastrojenifilolozi ne ‘ele priznati svojima?!

U pojam standardnoga jezika, bar kako ga ja shva}am, nikako ne ulazi sa-mo tipolo{ki ustroj jezika, nego ulaze i mnoge druge pojavnosti sociolingvisti~-ke naravi, a mogu se ticati raznovrsnih leksi~kih slojeva, kulture, povijesti,znanosti (posebice npr. znanstvene terminologije!), politike, vjere, dr‘ave, pa inacije, koliko god i sam spomen nacije izazivao kod S. Kordi} asocijacije vezaneza nacionalisti~ke ideologije i nacionalisti~ku jezi~nu politiku. Te stvari nisusastavni dio tipolo{ke razine, ali jesu i moraju biti dio standardolo{ke razinejer o svima njima mo‘e ovisiti ovakav ili onakav oblik standardizacije pojedino-ga idioma. Uostalom kajkavsko se narje~je npr. ne razlikuje od {tokavskoga po»tipolo{kom rangu«. Ono nije manje jezik nego {to je {tokavsko narje~je kaotipolo{ka ili genetska pojavnost, nego se razlikuje od {tokavskoga upravo po»standardnojezi~nom rangu«. [tokavsko je narje~je izabrano za osnovicu stand-ardnoga jezika (odnosno standardnih jezika, ili varijeteta jednoga standardnogajezika) te prilago|eno raznovrsnim tipovima uporabe, a kajkavsko narje~je nije.

212

Jezik kao tipolo{ka pojavnost ti~e se jezika kao sustava, dakle onoga aspek-ta jezika kojim upravljaju, kao {to ka‘e Josip Sili}, isklju~ivo unutarnje zako-nitosti, dok jezikom kao standardom upravljaju i unutarnje i vanjske zakonito-sti. »U jezik naime kao sustav ne ulazi ni{ta {to nije jezi~no. Jezik je kao su-stav (za razliku od jezika kao standarda) neutralan prema povijesti, prema kul-turi, prema naciji, prema konfesiji, prema civilizaciji itd.« (usp. Norme i normi-ranje hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, 1999, str. 239). Jezik kao stand-ard me|utim nije neutralan prema tim i takvim pojavnostima. [tovi{e, nije nizamisliv standardni jezik koji bi prema tim i takvim pojavnostima bio neutra-lan.

S. Kordi}, kao {to rekoh, stalno u svom tekstu pone{to i podme}e. ̂ ak ne-rijetko tvrdi da sam napisao ne{to {to mi ne bi palo ni na pamet da ustvrdim.U vezi s ovim pitanjem podme}e mi da sam rekao kako izvanjske intervencije~ine standard. Ja sam me|utim rekao da standard pretpostavlja izvanjske in-tervencije, a to ni slu~ajno nije isto, nego je opet prili~no grubo podmetanje,kojim se implicira da ja ~itav proces standardizacije svodim na izvanjske inter-vencije. Ja samo tvrdim da nema standarda u koji se nije izvana interveniralo,jer svaka normativna knjiga (pravopisni ili pravogovorni priru~nik, normativnagramatika ili normativni rje~nik) nu‘no pretpostavljaju i izvanjske intervencije.Izvanjska je intervencija ve} to kad se ka‘e da ne treba pisati bijo, nego bio,djete, nego dijete, ~inidu, nego ~ine itd. Uostalom u tome je jedna od najva‘ni-jih razlika izme|u ve} spomenutih idioma kajkavskoga i {tokavskoga. Kajkav-ski nije funkcionalno polivalentan da bi mogao slu‘iti kao standardni jezik, ato nije, izme|u ostaloga, ni zato {to se u nj nije »izvana« interveniralo. Kajkav-skom idiomu nije svojstvena izgra|ena znanstvena terminologija, pa se na tomidiomu primjerice ne mo‘e napisati rasprava iz ekologije ili razvojne psiholin-gvistike.

Jo{ je nekorektnije od S. Kordi} {to izvanjske intervencije svodi na »proiz-voljne cenzorske intervencije pojedinaca«, odnosno na intervencije babi}evskogatipa koje su kod nas bile osobito ~este devedesetih godina, a nisu na‘alost po-sve rijetke ni danas. To je nekorektno ve} i zato {to jezi~nu politiku, normativ-ne priru~nike, pa prema tome i neki vid izvanjskih intervencija u jezik podra-zumijevaju svi standardni jezici, neki vi{e neki manje (S. Kordi} stalno pote‘eprimjer engleskoga; za{to se malo ne osvrne i na francusku standardnojezi~nusituaciju, gdje su npr. stalne izvanjske intervencije usmjerene protiv angliza-ma).

Tako|er je nekorektno, pa i krajnje neznanstveno, to {to S. Kordi} izvanj-ske intervencije poku{ava ograni~iti na odluku o izboru idioma za osnovicustandarda, tj. na tzv. selekciju. Standardizacija se hrvatskoga jezika, po njezinumi{ljenju, sastojala u izboru idioma ({tokavskoga) za osnovicu, i time je zavr-{ena. To je njoj »vanjska intervencija u korist standardizacije«. Dakle, prije 150godina bilo je sve gotovo i danas je svaka izvanjska intervencija »babi}evska«,a to zna~i nedopustiva?! Na {to onda pojedini sociolingvisti misle kad govore o~ak desetak, pa i vi{e razli~itih faza (postupaka) koji se poduzimaju da bi se

213

do{lo do stabilne jezi~ne norme i da bi se ta norma odr‘avala i dalje kultivira-la, pa obi~no, osim o selekciji (koja je samo prva faza), govore i o deskripciji,kodifikaciji, elaboraciji, akceptuaciji, implementaciji, ekspanziji, kultivaciji, eva-luaciji, rekonstrukciji itd. Zar primjerice aktualna reforma njema~koga pravopi-sa nije izvanjska intervencija u njema~ki standardni jezik, zar je to nekakva»unutarnja intervencija«, ili mo‘da uop}e nije intervencija? Ili mo‘da S. Kordi}tvrdi da ta intervencija nije standardolo{ki relevantna?!

Nadalje, kad S. Kordi} tvrdi da ja u sâm pojam standardizacije ubrajam»dana{nje proizvoljne poku{aje vanjskih intervencija« te da iz standarda izba-cujem »ono {to je neutralno i uobi~ajeno«, a uzimam samo »izvanjske interven-cije«, to je vi{e od gruboga podmetanja. To je prava bezobra{tina. Ja naimenigdje pod izvanjskim intervencijama ne podrazumijevam »dana{nje proizvoljnepoku{aje vanjskih intervencija« (S. Kordi} zna da se u okviru svojih mogu}no-sti i borim protiv takvih intervencija, ~ak je o toj mojoj borbi i pisala), {to opetnikako ne zna~i da i takve intervencije ne utje~u na standardizacijske procese.Pod izvanjskim intervencijama podrazumijevam prije svega ono {to je prijekopotrebno u~initi da bi jedan standardni jezik mogao funkcionirati kao sredstvosporazumijevanja u {irim dru{tvenim zajednicama. Ako naime standardni jeziki jest (samo?) »ono {to je najpro{irenije u upotrebi«, netko mora konstatirati dato jest najpro{irenije (ne mo‘e to konstatirati sama upotreba), a sama je takonstatacija ve} izvanjska intervencija jer podrazumijeva preskriptivan odnosprema onim pojavnostima koje su manje pro{irene.

Podmetanje je i kad S. Kordi} tvrdi da ja mislim »da se varijante morajunalaziti u istoj dr‘avi« (str. 258). To nikako ne mislim, niti sam tako napisao,nego sam dr‘ave spomenuo kao dodatni razlog, ponajprije misle}i na konkret-nu hrvatsku i srpsku jezi~nu situaciju i govore}i o njoj. Naime dok je bilo Ju-goslavije, jezi~na se politika vodila dogovorno (bez obzira na to je li se to komusvi|alo ili nije). U novim dr‘avama, tvrdim, nema nikakvih izgleda da se takone{to ~ini — bar zasad. Zar S. Kordi} misli da bi se u Hrvatskoj mogao prih-vaviti pravopis koji npr. napi{e Radoje Simi} ili da bi se u Srbiji mogao prepo-ru~iti pravopis koji napi{e Stjepan Babi}? ̂ injenica da to ne dolazi u obzir nemo‘e biti irelevantna ni za standardizacijske procese u Srbiji i Hrvatskoj, jerpravopis sasvim sigurno ide u jezi~nu politiku, pa i u standardizaciju, i to kaosastavni dio one eksplicitne jezi~ne politike koja se obi~ava nazivati i dr‘av-nom, jer dr‘ave imaju pravo propisivati pravopise (ili S. Kordi} misli druk~i-je?).

S. Kordi} govori o tome kako je novosadski dogovor bio samo kratkotrajankorak u pravcu dogovorne jezi~ne politike izme|u Srba i Hrvata te da je hrvat-ska strana od toga dogovora vrlo brzo odstupila, a onda citira radove na engle-skom i njema~kom jeziku u kojima se tvrdi da je novosadskim dogovorom»do{lo do formaliziranja ravnopravnosti zapadne (zagreba~ke) i isto~ne (beo-gradske) varijante« te da je od strane Srba srbocentrizam, koji je bio prisutan1947. u srpskom ustavu, god. 1963. i nominalno uklonjen. S tim u vezi S. Kor-di} nigdje ne spominje da je cijela »avnojska« jezi~na politika vo|ena tako da

214

se uglavnom govorilo o srpskom i hrvatskom kao posebnim jezicima (tako jeprakti~no, ~ak i u partijskim dokumentima, bilo sve do novosadskoga dogovo-ra). S. Kordi} i autori koje ona citira ne pitaju se ni kako Hrvatima nije smetaospomenuti »srbocentrizam« iz 1947, a smetala im je prakti~no od po~etka »rav-nopravnost« formalizirana novosadskim dogovorom. Odgovor je jednostavan.»Srbocentrizam« im nije smetao jednostavno zato {to im nikad nije smetalo daSrbi svoj standardni jezik (ili svoju varijantu, ako se tako S. Kordi} vi{e svi|a)ure|uju onako kako oni ho}e. Isto su to me|utim tra‘ili i za sebe. Htjeli suvoditi jezi~nu politiku u skladu sa svojom jezi~nom i pravopisnom tradicijom, iuop}e onako kako oni misle da je treba voditi, a ne da moraju pitati u Beogra-du ili Novom Sadu ho}e li npr. govoriti to~ka ili ta~ka, zarez ili zapeta, prisvojniili posvojni. Zar je to nekakav nenormalan ili nacionalisti~ki zahtjev? Po ~emu?S. Kordi} u tom kontekstu npr. ne spominje ni Deklaraciju, a Deklaraciju supotpisale sve relevantne hrvatske kulturne i znanstvene ustanove. Sve su onedakle bile protiv te »formalizirane jezi~ne ravnopravnosti«. Jesu li u tim usta-novama sjedili idioti kojima nije smetalo dok je hrvatski navodno bio neravno-pravan (u razdoblju »srbocentrizma«), a smetalo im je kad je postao ravnopra-van? Jesu li sve te ustanove, tj. svi filolozi, knji‘evnici, prevoditelji, knji‘evnipovjesni~ari, publicisti i sl. vezani za te ustanove, imali predrasudu »da je sva-ko dogovaranje sa Srbima ne{to samo po sebi negativno«, kao {to sada tvrdi S.Kordi} (str. 259), ili je jednostavno rije~ o tome da su dogovori izme|u Srba iHrvata, bar po mi{ljenju ve}ine Hrvata, i{li na hrvatsku {tetu. Hrvatske jezi~-ne posebnosti bile su, i u staroj i u novoj Jugoslaviji, ne{to {to se jedva toleri-ralo, ili se toleriralo samo formalno, ne{to {to je stalno bar mirisalo na nacio-nalizam, {ovinizam, kasnije (u novoj Jugoslaviji) i na usta{tvo i sl. Nikakvesrpske jezi~ne posebnosti u tom smislu nisu bile sumnjive, niti su npr. mirisalena ~etni{tvo. Stvarno se radilo o gruboj unitarizaciji, tj. grubom posrbljivanjujezika (da Bosnu i Hercegovinu ovdje i ne spominjem). Uglavnom se u svimtzv. saveznim institucijama (u vojsci, na ‘eljeznici, u saveznim glasilima, umnogim zakonskim tekstovima, u zajedni~kim emisijama u medijima, u diplo-maciji, u politi~kim i parapoliti~kim organizacijama i sl.) upotrebljavao samosrpski standardni jezik (on je realno bio dr‘avni jezik). Zna li npr. S. Kordi}nekog Slovenca, Makedonca ili Ma|ara koji je u saveznim ustanovama, ili ~akuop}e (ako nije ‘ivio u Hrvatskoj), govorio hrvatskim jezikom (varijantom)? Otome nigdje ne govore ni S. Kordi} ni »antinacionalisti« koje ona citira, a to sunotorne ~injenice, toliko poznate svima na hrvatskoj (pa i na srpskoj) strani danema nikakvoga smisla ni podsje}ati na njih. Zato je posve nekorektno, pa ~aki te{ko shvatljivo da S. Kordi} nakon svih tih iskustava — nakon svega npr.{to je pro‘ivio samo profesor Ljudevit Jonke, utemeljitelj Katedre za hrvatskistandardni jezik, koje je i ona kratko vrijeme bila ~lanicom — govori o nekak-vim predrasudama kod Hrvata. Trebala bi barem govoriti o »post–rasudama«.

Autori koje ona citira pozivaju se na zakonske odredbe, ali je poznato dasu zakonske odredbe i ina~e u socijalizmu odreda znale biti bolje, humanije idemokrati~nije negoli u zapadnim demokracijama, samo je praksa na‘alost u

215

pravilu bila posve suprotna. Sli~no je, naravno, bilo i u pitanjima jezika. U za-konima i u (pod)zakonskim aktima sve je bilo idealno, ali su u praksi usredZagreba postojali popisi nepo}udnih »usta{kih« rije~i, koje se ili nisu smjelejavno upotrebljavati ili se izri~ito tra‘ilo da se upotrebljavaju ravnopravno sonima koje su zajedni~ke, npr. rije~i kao {to su tisu}a, tijek, sije~anj, sustav,glazba, skladatelj, ku{alica, ~asnik, gospodarstvo itd.

Podmetanje je S. Kordi} i tvrdnja da ja zastupam primjenu teorije policen-tri~nosti (standardnoga jezika) na srpski jezik. Ja sam samo napisao, komenti-raju}i postavke Milo{a Okuke, da je pojam varijantnosti, po mom sudu, prikla-dan za situaciju u srpskom jeziku (to ni slu~ajno nije isto {to i zastupanje pri-mjene teorije policentri~nosti, ili bilo koje druge teorije, na srpski jezik). S timu vezi S. Kordi} u bilje{ci 4 ~ini najve}u i najbezobrazniju podvalu u cijelometekstu. Ona naime tvrdi da svojim navodnim odbacivanjem lingvisti~kih krite-rija i stavljanjem u slu‘bu vladaju}e ideologije dajem pokri}e za apartheid uBiH. To je ve} podvala malo te‘eg kalibra, koja je izravno utu‘iva. Ne razumi-jem naime za{to bi zauzimanje za jezi~ne posebnosti Hrvata i BiH (kao uosta-lom i Hrvata uop}e) bilo u slu‘bi vladaju}e ideologije i koja je to ideologija (zarS. Kordi} tvrdi ta takvih posebnosti Hrvati u BiH nemaju?). A {to se ti~eapartheida, stvari stoje upravo obrnuto od onoga {to ona tvrdi. Osobno sam, ito u Sarajevu (zajedno s kolegama Ivanom Lovrenovi}em i Josipom Baoti}em),na jednom okruglom stolu o aktualnim jezi~nim pitanjima (a aktualni su upra-vo bili razgovori o posebnim {kolama i/ili razredima) prozvao one koji uimejezika zagovaraju odvojene razrede za hrvatsku djecu (uklju~uju}i i visoke crk-vene dostojanstvenike) i nedvosmisleno se izjasnio za nu‘nost dogovaranja ioko jezi~nih pitanja u BiH. Time me|utim nisam zagovarao jedinstveni »bo-sanskohercegova~ki standardnojezi~ki izraz« (jer za nj mislim da je bio instru-ment posrbljivanja jezika), nego naprotiv dogovor koji }e, koliko je to maksi-malno mogu}e, po{tovati jezi~ne posebnosti i jezi~ne osjetljivosti svih konstitu-tivnih naroda u BiH, pa i ~injenicu da u BiH supostoje tri raznolika stand-ardnojezi~na uzusa, svi|alo se to komu ili ne svi|alo. Drugim rije~ima, ako»vladaju}a ideologija« zagovara nacionalno ~iste razrede u BiH uime jezika, jasam izri~ito i nedvosmisleno protiv nje, ali nisam protiv toga da se po{tuju na-cionalne, kulturne, vjerske i druge specifi~nosti i u jeziku pojedinih naroda uBiH, pogovo specifi~nosti manjinskoga ‘ivlja (npr. Hrvata u Banjoj Luci, Bo{-njaka u Stocu ili Srba u Zenici). Kako bi se to trebalo i/ili moglo provesti, dru-go je pitanje, po mom sudu prije svega politi~ko, a u BiH se na‘alost ne rje-{avaju ni puno krupnija politi~ka pitanja od jezi~noga.

U svom tekstu napisao sam da nije uobi~ajeno da se za nazive standardnihjezika uzimaju dvojna imena, pa sam spomenuo da je S. Kordi} posegnula ~akza indoeuropskim kako bi pokazala da je naziv srpskohrvatski sli~no tvoren.Primijetio sam tako|er da to nije naziv standardnoga jezika, nego naziv mrtvo-ga jezika, i to jezika za koji se sa sigurno{}u ne zna ~ak ni to je li uop}e po-stojao, nego se samo prepostavlja da je postojao. Sad ona ka‘e da su taj primjernavodili Brozovi} i [ipka (je li i to jedan od njezinih krunskih dokaza?), a onda

216

slijedi pouka (za debile!) da i jezici koji danas ne postoje, odnosno koji su tzv.mrtvi jezici imaju svoja imena. Zamislite!! Nakon te vi{e nego »znanstvene«argumentacije slijedi nabrajanje i drugih primjera dvodijelnoga imenovanjastandardnih jezika, a to su sinotibetski, tunguskomand‘urski, kara~ajevskobal-karski, ~ukutskokam~atski, tibetskoburmanski. Vrlo zanimljivo!! Kako to da seS. Kordi} nije upitala za{to me|u nazivima jezika koje je navela nema nijedno-ga koji bi se govorio i u Europi?! Dakle »srpskohrvatskoga slu~aja« o~ito nemani me|u romanskim, ni me|u germanskim, pa ni me|u drugim slavenskim je-zicima (nema vi{e ~ehoslova~koga, a primjerice nekakvoga bugarskomakedon-skoga, ukrajinskorusinskoga ili poljskoka{upskoga nije nikad ni bilo). Ali zatotreba posebnu pozornost obratiti na kara~ajevskobalkarski!!! Kako se toga prijenije nitko sjetio?!

S. Kordi} ide i dalje pa nas preko svojih »njema~ki pi{u}ih« antinacionali-sta (ona je upu}ena ~ak i u to da }e radovi nekih od njih, npr. B. Gröschela,tek biti objavljeni, i to u uglednom ~asopisu antinacionalisti~ke orijentacije kojise zove Srpski jezik i izlazi u Beogradu) obavje{}uje npr. i o tome da Hrvatimane bi trebao smetati redoslijed komponenata u nazivu srpskohrvatski jer su»oba dijela logi~ki ravnopravna«. S. Kordi} ~ak misli da je »smije{no i djeti-njasto kad neke filologe boli naziv srpskohrvatski naspram drugih dvodijelnihnaziva — pa svi oni zna~e isto« (str. 264). Po istoj toj logici (a ba{ su takvulogiku, gle slu~ajnosti, ~esto koristili tvrdi unitaristi!) ona mo‘e pitati za{to bihrvatske filologe »bolio« npr. vazduh kad zna~i isto {to i zrak?! A za{to se pita-nje uostalom ne bi i obrnulo? Za{to bi nekoga »bolio« npr. naziv hrvatski i/ilisrpski, ako je to svejedno i ako hrvatski filolozi (makar i neosnovano) misle daje taj naziv prikladniji, ili npr. vi{e u skladu s hrvatskom jezikoslovnom tradi-cijom, od naziva srpskohrvatski?

Budu}i da sam ja spomenuo kako su jednodijelne nazive jezika rabili ~ak ihrvatski vukovci (npr. Franjo Ivekovi}), S. Kordi} citira dio predgovora Iveko-vi}–Brozovu Rje~niku, ali dodaje da je Ivekovi} svoj rje~nik nazvao hrvatskim»samo zato da se ne bi zamjerio nekim Hrvatima« (str. 264). Odakle to S. Kor-di} zna? Tako ne{to nikako ne proizlazi iz citata koji je navela. [tovi{e, istinaje posve druk~ija. Naime August Musi} pi{u}i 1924. nekrolog F. Ivekovi}u ka‘eda su on i Tomo Mareti} uvjeravali Ivekovi}a da u naslov Rje~nika stavi i imesrpsko, ali je on ostao kod svoje logike. Bit }e dakle da se prije zamjerio, i tone samo nekim Hrvatima nego i svojim bliskomi{ljenicima, imenom hrvatskimnego {to bi se zamjerio srpskohrvatskim (hrvatskim ili srpskim).

S tim u vezi valja dodati da naziv srpskohrvatski ni ina~e doista nema ni-kakve tradicije u hrvatskoj gramatikografiji i lekskografiji, ~ak ni onoj vukov-skoj. U Mareti}evoj se gramatici rabi naziv hrvatski ili srpski knji‘evni jezik, uAkademijinu rje~niku hrvatski ili srpski, a u Ivekovi}–Brozovu, kao {to smovidjeli, hrvatski. Re{etarova gramatika je Elementar–Grammatik der kroati-schen (serbischen) Sprache (Zagreb, 1916), Brabec–Hraste–@ivkovi}eva je Gra-matika hrvatskosrspkoga jezika, a tako je i u (nezavr{enom) rje~niku dviju ma-tica (tzv. Adoku). [tovi{e, poznajem samo jednu hrvatsku gramatiku koja u na-

217

zivu ima odrednicu srpskohrvatski (zapravo srpsko–hrvatski), a ni ta odrednicanije u naslovu jedina. To je dvosve{~ana gramatika vukovca Petra Budmanija,objavljena na talijanskom jeziku u Be~u 1886. i 1887. godine pod naslovomGrammatica della lingua serbo–croata (illirica). Ne treba ni spominjati da se oddevedesetih godina do danas ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji, ni u BiH ne objavljujuni gramatike ni rje~nici ni pravopisi srpskohrvatskoga (ni hrvatskosrpskoga!)jezika. [tovi{e, naziv srpskohrvatski ne javlja se danas, bar ne kao jedini, ni ugramatikama koje se objavljuju u samoj Njema~koj. Tako npr. i aktualna gra-matika kolegice Barbare Kunzmann–Müller iz Berlina, za koju S. Kordi} nika-ko ne mo‘e re}i da je nekakav nacionalist ili da je »babi}evka«, ima naslovGrammatikhandbuch des Kroatischen unter Einschluss des Serbischen.

Napisao sam da naziv srpskohrvatski, ni izvan priru~ni~ke literature, ne-ma ba{ osobito dugu tradiciju jer se po~inje upotrebljavati tek u drugoj polovici19. stolje}a. Sada mi S. Kordi} ka‘e kako zaboravljam »da upravo od tada po-stoji i standardni srpskohrvatski jezik, pa je sasvim logi~no da se i naziv za tajstandardni jezik po~inje od tada koristiti. Do tog doba podru~je Slavonije, Dal-macije i Hrvatske nije povezivao neki doma}i nadregionalni jezik, {to zna~i daje srpskohrvatski prvi takav nadregionalni jezik na spomenutom podru~ju«(str. 265). Ni ta tvrdnja S. Kordi} na‘alost nije to~na. Gotovo cijelo spomenutopodru~je (izuzev{i kajkavsko) jo{ od samoga po~etka 17. stolje}a (tj. od vreme-na fra Matije Divkovi}a) povezivao je itekako nadregionalan jezik koji bi semogao nazvati (pred)standardnojezi~nim uzusom franjevaca Bosne Srebrene.Taj se uzus dakako nekako i nazivao (npr. bosanski, slavobosanski, hrvatski,slovinski, ilirski, srpski, pa ~ak i duvanjski), ali se nikad nije nazivao srpsko-hrvatskim. Taj je idiom bio u velikom stupnju ujedna~en, nadregionalan i fun-kcionalno polivalentan. Uglavnom su na njemu vrlo sli~no pisali i franjevci ro-|eni u Skradinu (npr. fra Tomo Babi}) ili Ljubu{kome (npr. fra Lovro [itovi}Ljubu{ak), i oni ro|eni u srednjoj Bosni (npr. fra Filip Lastri} ili fra NikolaLa{vanin), i oni ro|eni u Budimu (npr. fra Lovro Bra~uljevi}) ili Kalo~i (npr.fra Mihovil Radni}). To je idiom koji je bio vrlo blizak idiomu kakvim su sekoristili i dubrova~ki pisci te, u 18. stolje}u, npr. fra Andrija Ka~i} Mio{i} iliMatija Antun Relkovi}. O tom povijesnom aspektu (pred)standardnojezi~neproblematike u Hrvata S. Kordi} o~ito ne zna, ili ne ‘eli znati ni{ta, pa bi ondabilo korektno da tu problematiku i ne spominje.

U kolikoj je mjeri S. Kordi} spremna na podmetanja, i to doista ru‘na, po-kazuje i primjer s bosanskim jezikom. Ja sam naime napisao da se »nakon1990. godine intenzivno radi i na standardizaciji bosanskoga«, a ona je to (sa-mo malo?!) izokrenula pa tvrdi da ja priznajem kako jo{ ne postoji bosanskijezik. A za{to je tako postupila? Zato da bi na to mogla nadovezati tvrdnjukako se u slu~aju bosanskoga radi o nekakvom mome proro~anstvu, pa ondana temelju takve izmi{ljotine i poentirati tvrde}i kako »proro~anstva nemaju ulingvistici status znanstvenog argumenta« (str. 265). Vrlo zanimljivo! O kojemi kakvom proro~antsvu S. Kordi} govori? Da se na standardizaciji bosanskogajezika radi, nije nikakvo proro~anstvo, nego notorna ~injenica. Objavljen je i

218

rje~nik (A. Isakovi}a), i pravopis (S. Halilovi}a), i gramatika (D‘. Jahi}a, S. Ha-lilovi}a i I. Pali}a) toga idioma. To su vrlo konkretne knjige, koje je S. Kordi}vjerojatno imala i u ruci. One nemaju nikakve veze ni s kakvim proro~anstvi-ma, a {to se unato~ tim priru~nicima jo{ ne mo‘e govoriti o standardnome je-ziku (ili eventualno o standardnojezi~noj varijanti), to je jednostavno zato {toza takvo {to nije dosta desetak godina, pogotovo u bosanskohercegova~kim(ratnim i poratnim) uvjetima.

S. Kordi} tvrdi da je danas, kad se govori o latinskoameri~koj knji‘evnosti,upitno »sjeckati prou~avanje kulture, civilizacije, povijesti i knji‘evnosti« na os-novi dana{njih ju‘noslavenskih nacionalnih granica, pa ~ak ka‘e da je »anakro-nisti~ki pristup« Josipa Kozarca smatrati hrvatskim piscem?! Nisam mogao vje-rovati da sam to pro~itao. Smatrati Kozarca hrvatskim piscem dakle je anakro-nizam. I ne samo to. To je i »sjeckanje« ju‘noslavenskoga (ili mo‘da balkan-skoga) kulturnog prostora, a nije sjeckanje smatrati istoga toga pisca slavon-skim!? [to na takve originalnosti uop}e re}i? Ako S. Kordi} zbilja misli da suoni koji Kozarca smatraju hrvatskim piscem nekakvi »anakroni nacionalisti«,onda ja nedvosmisleno priznajem da sam takav, tvrdi anakroni nacionalist. ASnje‘ani Kordi} mo‘da ne bi bilo sjecakanje (ili »seckanje«) da se Kozarac sma-tra srpskim piscem kao {to su Srbi, da ne bi »seckali«, u raznim prilikamasrpskim piscima progla{avali npr. M. Divkovi}a (i ostale starije franjeva~ke pi-sce iz Bosne?), I. Gundu}i}a, M. Dr‘i}a, pa nedavno ~ak i I. Vojnovi}a.

Govore}i o nastavi »srpskohrvatskog« u Njema~koj S. Kordi} ponavlja svojutezu da »standardni jezik ~ine upravo njegova tipolo{ka i genetska svojstva«(str. 267). U nastavku spominje »kajkavski i ~akavski dijalekt« (uobi~ajili smogovoriti o kajkavskom i ~akavskom narje~ju, zar ne?). Ako standardni jezik ~i-ne (samo) tipolo{ka i genetska svojstva, nije ba{ jasno za{to S. Kordi} u Berli-nu ne bi predavala kajkavski ili ~akavski, a ne »srpskohrvatski«, jer ni kajkav-ski ni ~akavski sigurno nisu bez genetskih i tipolo{kih svojstava.

Bezobrazno S. Kordi} podme}e i kad pi{e ovo: »Supolemi~arima je [ta] ne-podudarnost izme|u jezika i nacije nepojmljiva jer oni kao i sada Pranjkovi}misle da ako postoji hrvatska nacija mora postojati i hrvatski jezik, odnosno das policentri~nim standardnim srpskohrvatskim jezikom ne mo‘e postojati nihrvatska nacija ni hrvatska dr‘ava« (str. 276). Sve je to podmetanje, i to opetvrlo grubo. Niti ja poistovje}ujem naciju i jezik niti smatram da s policentri~-nim standardnim jezikom ne mo‘e postojati nacija, a kamoli da ne mo‘e posto-jati ni dr‘ava. Sve je to gruba i bezobrazna la‘. Ja samo tvrdim da se pripad-nicima nijedne nacije, uklju~uju}i i filologe, ne bi smjelo, pogotovo ako to oniizri~ito ‘ele, zabranjivati da svoj standardni jezik (ili standardnojezi~nu vari-jantu) nazivaju svojim nacionalnim imenom. Tvrdim tako|er da oni nisu du‘niupotrebljavati dvojni naziv za standardnojezi~ni idiom kojim se slu‘e, i to bezobzira na to je li taj dvojni naziv lingvisti~ki opravdan ili nije, odnosno bezobzira na to upotrebljavaju li ga teoreti~ari policentri~nih standardnih jezika iline upotrebljavaju.

219

Ustvrdio sam da je S. Kordi} otkad koristi naziv srpskohrvatski dijelompromijenila i svoj idiolekt pa pi{e npr. prevazi}i, {to prije nije ~inila. Sad onaka‘e da to jest i prije ~inila pa upu}uje na svoj prvi objavljeni ~lanak (u ~aso-pisu Sol) i na tekst iz Republike 1997. Ovo drugo joj ne priznajem jer je to ve}»srpskohrvatska« faza, a ovo prvo je to~no, ali zaslu‘uje mali komentar. Naimeona je doista upotrijebila glagol prevazilaziti, ali u tekstu u kojem se poziva nasrpski prijevod knjige N. Chomskoga Gramatika i um (usp. »Chomsky i zamje-ra strukturalisti~koj gramatici {to pri sintakti~kom opisu ne prevazilazi klasifi-ciranje pojedina~nih primjera...«, usp. Sol, 6/1–2, 1991, str. 105). Upotrijebila jedakle oblik glagola prevazilaziti pod izravnim utjecajem srpskoga prijevoda. Ne-ma me|utim toga glagola npr. u njezinu magisteriju niti u doktoratu, a svakiod njih obase‘e po tristotinjak stranica.

No agresivna kakva jest, S. Kordi} tu ne staje, nego svoj mladena~ki pro-pust nastoji okrenuti sebi u korist, pa ka‘e da je ta rije~ zabilje‘ena i u prvomizdanju Ani}eva Rje~nika, kojemu sam i ja bio jedan od urednika, te da uz njupi{e da se upotrebljava u publicisti~kom i razgovornom stilu. Ne spominje me-|utim da ispred kratica publ. i razg. (koje spominje) stoje i kratice rus. i stsl.,tj. upozorenje da je rije~ obilje‘ena kao rusizam i/ili staroslavenizam, {to zna~ida nikako nije »najnormalnija rije~«, kao {to S. Kordi} sada tvrdi. Rije~ je dakleu{la u Rje~nik zato {to je (bila) relativno pro{irena u razgovornom i publici-sti~kome stilu, a nije u{la zato {to se normativno preporu~uje. [to te rije~i ne-ma u kasnijim izdanjima Ani}eva Rje~nika, nije posebno neobi~no. O~ito je au-tor ocijenio da se u me|uvremenu njezina frekvencija smanjila, {to je doista ibila ~injenica (bez obzira na to {to tko o toj ~injenici mislio). Osobno sam uvi-jek tu rije~ smatrao srbizmom, a mislim da sli~no mi{ljenje imaju i ostali go-vornici hrvatskoga standardnog jezika, a pogotovo hrvatski jezikoslovci jer neprimje}ujem da je itko od njih i u kojoj prilici upotrebljava.

No S. Kordi} ne staje ni tu, nego ide jo{ dalje, pa nastoji prevazila‘enjeiskoristiti i za efektno poentiranje. Veli da ja sada ne samo {to imam ne{toprotiv »najnormalnije rije~i« prevazilaziti nego da se u mojim novijim tekstovi-ma »vide elementi novogovora«, dok ih u njezinim tekstovima »dosljedno ne-ma« (str. 268). [tovi{e, ka‘e da svojim »proganjanjem najnormalnijih rije~iPranjkovi} danas poput drugih jezi~nih cenzora osiroma{uje svoj vlastiti jezik,ali {to je jo{ gore zahtijeva i od drugih da to isto ~ine« (str. 268). To je opetbezobrazna la‘ i podvala! Tu »najnormalniju rije~«, koju S. Kordi} nijednomnije upotrijebila npr. ni u magisteriju ni u doktoratu, nisam upotrebljao ni pri-je niti je upotrebljavam sada, pa se nikako ne mo‘e govoriti o tome da osi-ma{ujem svoj jezik zato {to je ne upotrebljavam sada. Potpuna je tako|er nei-stina da tra‘im od drugih da postupaju onako kako postupam ja. Samo konsta-tiram da S. Kordi} nije postupala prije onako kako postupa sada. Kako bih biojasniji, mogu dodati da to kako ona postupa sada smatram i vrstom jezi~noga»samoin‘enjeringa«. Valjda nije zabranjeno konstatirati ne{to {to je utemeljenona o~iglednim ~injenicama. [to se mene ti~e, S. Kordi} neka slobodno upotreb-ljava {to god ho}e. Od nje ne tra‘im ni{ta, pa ni to da ne upotrebljava prevazi-

220

laziti (konstatirat }u ipak da je u me|uvremenu i dalje napredovala pa sad utekstu na koji se ovdje osvr}em upotrebljava npr. i »najnormalniju rije~« podo-zrivo, str. 266).

Napisao sam tako|er da S. Kordi} nikad nije upotrebljavala naziv srpsko-hrvatski dok je radila na fakultetima u Hrvatskoj (u Osijeku i u Zagrebu). Nato mi ona uzvra}a kako pre{u}ujem da je po~ela raditi 90–ih godina »kada uHrvatskoj vi{e nije bilo mogu}e koristiti dvodijelnu oznaku [...] Pa valjda sesje}a (misli na mene!) da je to oti{lo toliko daleko da je ~ak i on osobno kao~lan uredni{tva lingvisti~kog ~asopisa izbacivao dvodijelnu oznaku iz ~lankapristiglom (?) uredni{tvu kako bi mogao biti objavljen« (str. 268). Opet grubapodmetanja ne samo meni nego i cijeloj sredini, posebno uredni{tvu ~asopisaSuvremena lingvistika, koje se navodno bavilo izbacivanjem »dvodijelnih ozna-ka jezika«. ̂ injenice me|utim opet govore posve druk~ije. ̂ lanak koji S. Kor-di} spominje objavljen je s »dvodijelnom oznakom«, usp. U. Obst: Zum Ver-gleich des Aspekt— und Tempussystems im Russischen, Kroatischen und Serbi-schen (Suvremena lingvistika, 20/1, 1994, str. 35–58). Dvodijelni naziv daklenije izba~en, nego je zadr‘an, a {to taj naziv nije ba{ srpskohrvatski, mogli bi-smo se zajedno sa S. Kordi} upitati zar nije »djetinjasto« od U. Obsta {to musmeta naziv hrvatski i srpski (Kroatisch und Serbisch) kad on zna~i isto {to isrpskohrvatski (Serbokroatisch). Citirani je naslov ujedno i bjelodan dokaz daS. Kordi} ne govori istinu ni kad tvrdi da od 90–ih godina u Hrvatskoj nije bilomogu}e koristiti dvodijelni naziv jezika.

Kad je rije~ o srpskim lingvistima, za njih S. Kordi} ka‘e da su moji isto-mi{ljenici jer kao i ja »nazivaju jezik jednodijelnom oznakom« (str. 269). Me-|utim po njezinome mi{ljenju ~ak i za to krivnju, ili bar dio krivnje, snose opethrvatski nacionalisti~ki filolozi!! Ona naime pi{e da je »jedan od razloga za{tove}ina srpskih filologa danas naziva svoj jezik jednodijelnom oznakom to {to suih hrvatski nacionalisti~ki filolozi progla{avali unitaristima dok nisu prestalikoristiti dvodijelnu oznaku« (str. 270). Vjerojatno }e srpskim filolozima bitidrago {to S. Kordi} ima tako lijepo mi{ljenje o njima, ali se ipak mora primije-titi kako je ~udno da oni prema »hrvatskim nacionalisti~kim filolozima« nisuimali nikakvih obzira dok su s njima ‘ivjeli u istoj dr‘avi, i ~ak pisali zajed-ni~ke knjige, a imaju sada kad ‘ive u razli~itim dr‘avama i uglavnom ne kon-taktiraju me|usobno.

U vezi s nazivom jezika i srpskim filolozima treba jo{ pone{to dodati. Isti-na je naime da velika ve}ina njih jezik naziva jednostavno srpskim (i to uglav-nom bez odrednica tipa standardni, knji‘evni i sl.). To je, ~ini se, i slu‘benipoliti~ki stav kad je rije~ o jeziku u Srbiji. Takav stav npr. zastupa i kolegaPredrag Piper, koji je na nedavnom slavisti~kom kongresu u Ljubljani javnozamjerao upravo Snje‘ani Kordi} uporabu »prevazi|enoga« naziva srpskohr-vatski jezik. Ima ipak izuzetaka. Ima naime i onih koji su istomi{ljenici S. Kor-di}, i o njima na~elno imam dobro mi{ljenje, znatno bolje nego o S. Kordi}, i tozato {to su dosljedni, {to su naime, za razliku od nje, i prije tako mislili, takogovorili i tako pisali (me|u takvima posebno izdvajam npr. Ranka Bugarskog).

221

Ima me|utim me|u srpskim filolozima jo{ jedna zanimljiva struja, koja dodu{enije ve}inska, ali jest najglasnija. To je ona struja okupljena oko Radmila Ma-rojevi}a i Slova o srpskom jeziku. Ni ta struja, ~ini se, nije jako daleko od slu‘-bene srpske jezi~ne politike (ili ideologije, kako bi rekla S. Kordi}). Naimeglavni predstavnik te struje R. Marojevi}, i to kao dekan Filolo{koga fakultetau Beogradu, ozbiljno je predlagao da se na taj fakultet uvede lektorat ~akav-skoga jezika (narje~ja) jer da je to jedini hrvatski jezik, a svi varijeteti {tokav-skoga (i hrvatski, i bosanski, i crnogorski, i srpski) ~isti su srpski jezik jer sui svi {tokavci Srbi (samo neki pokatoli~eni, a neki potur~eni). Zanimljivo je ta-ko|er spomenuti da je jedan od najglasnijih u toj struji biv{i Sarajlija Milo{Kova~evi}, koji je Snje‘anu Kordi} naslijedio na mjestu lektora »srpskohrvat-skoga« jezika u Bochumu i koji je tamo i do{ao uz itekako obilat njezin zago-vor.

S tim u vezi moram, iako nerado, spomenuti jo{ neke ~injenice, jer i onepone{to govore o razlozima i eventualnim motivima koji su mogli utjecati i na(r)evoluciju standardnojezi~nih stavova S. Kordi}. Naime S. Kordi} izabrana je1993. godine (izme|u troje kandidata koje je ponudio Odsjek za kroatistiku Fi-lozofskoga fakulteta u Zagrebu) za lektoricu hrvatskoga jezika na Sveu~ili{tu uBochumu, na kojemu je prije toga u zvanju lektora boravio velik broj ~lanovana{ega Odsjeka (npr. Milorad Flegar, Aleksandar [ljivari}, Dunja Fali{evac,Stjepan Damjanovi}, Ivo Pranjkovi}, Vinko Bre{i}, Josip Sili}, Kre{imir Ne-mec). Pri isteku dviju godina lektorovanja S. Kordi} napisala je dopis Katedriza hrvatski standardni jezik s molbom da joj se produ‘i vrijeme lektorovanjajer da }e ina~e slavistika u Bochumu uzeti lektora iz Beograda. Ni na Katedrini na Odsjeku (na kojemu sam u to vrijeme bio pro~elnik) nismo naravno htjelini razgovarati o takvoj vrsti u najmanju ruku ru‘ne ucjene, tim vi{e {to smobili povrije|eni postupkom slavisti~koga seminara u Bochumu, posebno prof.H. Jachnowa, koga smo ina~e jako cijenili i s kojim smo dvadesetak godinaintenzivno i vrlo uspje{no sura|ivali. Odgovorili smo S. Kordi} da ne mo‘e do-biti produ‘etak dopusta, nego da mo‘e birati izme|u ostanka na Katedri iostanka na Slavisti~kom seminaru u Bochumu. Odgovorili smo tako|er da sla-vistika u Bochumu, {to se nas ti~e, mo‘e slobodno za lektora anga‘irati kogagod ho}e. Nakon toga sama je S. Kordi} na na{em fakultetu dala otkaz. Poisteku njezinih lektorskih produ‘etaka nije vi{e za lektora u Bochumu izabranne samo nitko s na{ega Odsjeka nego nije izabran nitko ni iz Hrvatske.

S. Kordi}, kako sama ka‘e, od 1995. godine nadalje »u svojim radovima uinozemstvu upotrebljava dvodijelnu oznaku jezika« (str. 268). Bez sumnje takopostupa i u svojim predavanjima, jer je to jedino logi~no budu}i da ona samonaziv srpskohrvatski smatra znanstvenim. Me|utim hrvatsku javnost ona o to-me druk~ije informira. Tako u svojoj knjizi iz 1995. godine pi{e da od 1993.»predaje suvremeni hrvatski jezik na Slavisti~kom seminaru Filolo{kog fakul-teta Sveu~ili{ta Ruhr u Bochumu«, a sli~no ~ini ~ak i u knjizi iz 2002. godine(naslov je toj knjizi Rije~i na granici punozna~nosti). Tamo naime pi{e da je uBochumu bila »predava~ za podru~je kroatistike« te da trenutno (tj. u vrijeme

222

izlaska knjige) u Münsteru »predaje slavensku lingvistiku s te‘i{tem na ju‘no-slavenskim jezicima, posebno kroatistici«. Otkad se to srpskohrvatski zovekroatistika?!

Vratimo se nakratko tvrdnji S. Kordi} da ja, za razliku od nje, itekako po-dlije‘em hrvatskom »novogovoru«. Budu}i da ona ne spominje nijedan primjertoga moga »novogovorenja«, ne znam na {to konkretno misli, ali dopu{tam dau mojim tekstovima ima i toga. [tovi{e, ima i rije~i protiv ~ijega sam uvo|enja,odnosno forsiranja i sam izravno pisao. To su jednostavno rije~i za koje sam ume|uvremenu ocijenio da su prihva}ene i/ili da se {ire upotrebljavaju. ̂ inje-nicu naime da je neka rije~ postala pro{irena (bez obzira na razloge njezinepro{irenosti) smatram va‘nijom od svoga stava o toj rije~i, ne samo zato {tomoj stav mo‘e biti i subjektivan nego i zato {to se doga|alo, doga|a se i do-ga|at }e se, iz razli~itih razloga, da se uporabno pro{ire i rije~i koje ni po ~emunisu preporu~ljive (sjetimo se samo kolodvora). Osim toga, ima i slu~ajeva dase uporaba takvih rije~i uop}e ne mo‘e izbje}i. Tako npr. ja u svojim tekstovi-ma ne upotrebljavam rije~ {port, ali kad komuniciram s Ministarstvom znano-sti, obrazovanja i {porta, ne mogu tu rije~ izbje}i jer se to ministarstvo takozove. Upravo ovih dana objavljen je i jedan dokument na razini dr‘ave u kojemje rije~ kurikulum zamijenjena rije~ju uputnik. Osobno takav postupak ne odo-bravam, niti uputnik smatram adekvatnom zamjenom za kurikulum, ali {toako je ta rije~ sada sastavni dio naziva spomenutoga dokumenta, ili }e to even-tualno uskoro postati!?

Uz pomo} raznih citata i njihova »miksanja« S. Kordi} posve se obara i nanormativnu (preskriptivnu) lingvistiku uop}e, pa ~ak tvrdi da je sama lingvisti-ka suprotna preskripciji, jer lingvisti~ka pravila navodno (samo) opisuju jezik,a ne propisuju kako bi se njime trebalo koristiti. Iako ni sam ne pripadamljubiteljima preskriptivnosti, smatram da je normativnost (preskriptivnost) uvezi sa standardnim jezikom ne samo opravdana nego i nu‘na. Nema nijedno-ga standardnoga jezika bez normativnih priru~nika, a normativni priru~nici una~elu ne opisuju jezik, nego ba{ propisuju njegovu uporabu. Drugim rije~ima,sla‘em se sa stavom da je lingvisti~ki svakako bitnije i relevantnije opisivanjejezika nego propisivanje njegove uporabe, ali nikako ne mislim da propisivanjeuop}e nije, ili da ne bi smjelo biti, posao jezikoslovaca. Tko }e onda pisati pra-vopisne, pravogovorne, gramati~ke i druge normativne priru~nike. Ne}e valjdabiolozi?

Tu‘no je da S. Kordi} uop}e nije informirana o situaciji u vlastitoj domovi-ni iz prve ruke, nego i o toj situaciji navodi podatke iz radova na engleskom ilinjema~kom jeziku. Tako ona npr. govori o Prijedlogu za razmatranje, koji sunakon Deklaracije potpisali neki srpski pisci (str. 268). Ona ~ak ne zna ni toda se taj dokument o kojem govori zvao Predlog za razmi{ljanje. Ne samo da-kle da nije prou~avala situaciju oko Deklaracije i oko Predloga za razmi{ljanje(a pi{e o njima) nego ne zna ~ak ni nazive glavnih dokumenata vezanih za tusituaciju, nego ih prevodi s engleskoga (i to ne ba{ osobito uspje{no jer imenicarazmatranje, za razliku od razmi{ljanja, zahtijeva da se imenuje ono {to se raz-

223

matra). Ona dakle ni osnovne informacije o nedavnoj pro{losti svoga materin-skoga jezika ne crpe iz prve ruke, nego prete‘no iz djela onih (ve}inom nje-ma~kih i ameri~kih) jezikoslovaca, prete‘no slavista, koji o~ito situaciju s njezi-nim materinskim jezikom poznaju bolje od nje, barem one elemente te situacijekoji im dobro dolaze za oprimjerenja unaprijed zadanih teza, posebno onih ve-zanih za pojave (hrvatskoga) nacionalizma u jeziku.

S. Kordi} govori i o svojim mladena~kim frustracijama vezanim za (hrvat-ski, odnosno srpskohrvatski) jezik, pa ka‘e da nijedna od tih frustracija »nijeimala uzrok u srpskoj, nego isklju~ivo u puristi~ki usmjerenoj hrvatskoj filolo-giji« (str. 270). Nije joj bilo gnjava‘a samo ije/je (ho}e valjda re}i da bi puno»racionalnije« i puno manje frustriraju}e bilo da je u~ila dete/deteta negoli dije-te/djeteta!?). Frustriralo ju je i to {to je pored kvocijent morala u~iti i koli~nik,pored divizor djelitelj, koje su (rije~i) tako|er forsirali hrvatski puristi. I ne sa-mo to: »uz zaista potrebno znanje internacionalnih naziva januar, februar itd.forsirani su zbog hrvatskih purista i nazivi sije~anj, velja~a itd.« (?!). Da ~ovjekne povjeruje {to su sve ti stra{ni hrvatski puristi radili djetetu usred bijelogagrada Osijeka! Zamislite, tjerali su to dijete da u~i ~ak i takve »puristi~ke kraj-nosti« kao {to su sije~anj, velja~a. [to je jo{ gore, S. Kordi} se vjerojatno tihsvojih frustracija ne bi ni sjetila da ih na njih opet nije podsjetio izvjesni G.Schubert koji je primijetio neke probleme u vezi s porabom hrvatskih nazivaza mjesece. Treba li svemu ovome uop}e komentara!? Nisu li mladena~ke fru-stracije S. Kordi} izazvane djelatno{}u hrvatskih purista danas poprimile obli-ke vrlo ozbiljne paranoje?! Gdje na|e ba{ hrvatske nazive mjeseci?! Ne jedan-put sam ~uo i od srpskih kolega da ne bi imali ni{ta protiv kad bi se i u srp-skom standardnom jeziku »forsirali« ti lijepi nazivi. Analogne uostalom imajunpr. i Poljaci. I ponose se njima!

Privode}i kraju ovo svoje »novinarsko pripucavanje« na te{ku »znanstvenuartiljeriju« kojom se slu‘i autorica napisa Autizam hrvatske filologije moramnapomenuti da kolegica Kordi} na‘alost ima pravo u jo{ jednoj stvari. Ima nai-me dobrim dijelom pravo kad govori o autizmu hrvatske filologije, samo {to tajautizam, bar po mom sudu, nije vezan za naziv standardnoga idioma kojim sehrvatski filolozi slu‘e i koji prou~avaju. Kad bi uostalom bilo tako, onda bi ko-legica Kordi} s jednakim pravom morala za autizam optu‘iti i srpske, i bo{-nja~ke, i crnogorske filologe. Bio bi to pravi autisti~ki mrak u kojemu bi po-ne{to vidjeli samo vrlo rijetki pojedinci (bar na ovim prostorima) koji pripadajukrugu istomi{ljenika kolegice S. Kordi}. O autizmu hrvatskih filologa mora seme|utim govoriti s obzirom na to da je ovih godina (posebno devedesetih) bilou Hrvatskoj i previ{e jezi~noga nasilja, previ{e (kvazi)jezikoslovnog amateriz-ma, previ{e ksenofobi~nosti, previ{e primitivnoga »razjedna~ivanja po srpsko-sti«, previ{e neutemeljene samovolje ~ak i me|u normativcima (osobito npr.me|u pravopiscima) itd. U svemu su tome na‘alost sudjelovali i mnogi filolozi,a u pone~emu ~ak i prednja~ili. Razumljivo mi je zato da netko nakon svegatoga mo‘e postati alergi~an ne samo na hrvatske filologe nego ~ak i na jeziko-slovnu kroatistiku u cjelini, ali mislim da ipak nije ni pametno ni svrhovito

224

zbog toga i}i u drugu krajnost, kao {to se meni ~ini da ide ili da je ve} oti{lakolegica Snje‘ana Kordi}. [tovi{e, meni se ~ini da njezina alergi~nost sada ve}prelazi u neki oblik ozbiljne paranoje. Ako ona primjerice doista smatra »ana-kronim nacionalizmom« nazivanje (svoga) Slavonca Josipa Kozarca hrvatskimpiscem ili ako stvarno vjeruje u to da djeca u hrvatskim {kolama ne bi smjelau~iti hrvatske nazive mjeseci, onda ja mislim kako bi se kolegica Snje‘ana Kor-di} trebala ozbiljno zabrinuti ~ak i za svoje mentalno zdravlje.

225

������������

����������� �����

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti oglasila se »Izjavom o polo‘aju hr-vatskoga jezika«, koju je sastavio njen Razred za filolo{ke znanosti, a objavioNovi list (24. 2. 2005.) pod naslovom »Hrvatski jezik je poseban i neovisan odsrpskoga i drugih srodnih standardnih jezika«. Budu}i da u Knji‘evnoj republi-ci ve} te~e diskusija o jeziku, ova Izjava HAZU se mo‘e shvatiti kao svojevrsnouklju~ivanje te institucije u diskusiji. Tim vi{e {to i me|u sedmoricom dosaduklju~enih supolemi~ara prevladaju ~lanovi Akademije, a trojica od njih su ~akredovni ~lanovi HAZU: Stjepan Babi}, Dalibor Brozovi} i Stjepan Damjanovi}.Zbog toga, a jo{ vi{e zbog samog sadr‘aja Izjave, smatram neophodnim da seovdje kriti~ki osvrnem na nju.

Izjava sadr‘i brojne neto~ne tvrdnje i neosnovano zastra{ivanje. Iako jezi~-na stvarnost i lingvistika pokazuju da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci govoreistim policentri~nim standardnim jezikom, koji se sastoji od nacionalnih varija-nata, potpisnici Izjave HAZU ne samo da zaobilaze tu ~injenicu, nego sugerira-ju da bi njeno prihva}anje zna~ilo »nametanje jednoga [jezika] drugima«, »gu-bitak ravnopravnosti«, »grubo kr{enje ljudskih prava«, ukidanje »neovisnosti«,zata{kavanje »posebnosti«, »potiskivanje« i »diskriminaciju Hrvata«. Pre{u}ujuda nacionalne varijante zna~e suprotno: priznavanje jezi~nih posebnosti veza-nih za naciju, me|usobnu ravnopravnost i da nijedna nacija nema pravo name-tati drugoj neka rje{enja iz svoje varijante (Ammon 1995, 496). Pre{u}uju da sunacionalne varijante jednog te istog jezika ~esta pojava u svijetu (Blum 2002,124) i da su razlike me|u varijantama ve}e nego u na{em slu~aju, npr. kodvarijanti njema~kog jezika, a o varijantama engleskog, {panjolskog, portugal-skog, francuskog i drugih jezika da i ne govorim (Thomas 2003, 325). Pritomse dr‘ave u kojima se govori nacionalna varijanta ne osje}aju diskriminirane,neravnopravne, potisnute ili ovisne na planu jezika, usp. Ameriku, Englesku,Kanadu, Brazil, Argentinu, Francusku, ^ile, Maleziju, Singapur, Indoneziju,Australiju, [vicarsku itd.

226

Primjeri tih i brojnih drugih dr‘ava pokazuju da varijante slu‘e nacional-nim dr‘avama. To dokazuje da ne mora svaka nacija imati razli~it standardnijezik, a potpisnici Izjave tvrde suprotno. Ka‘u da ako jezik »funkcionira za Hr-vate savr{eno jednako kao za bilo koji drugi narod njegov standardni jezik«, tozna~i da je »hrvatski knji‘evni ili standardni jezik poseban i neovisan jezik odsrpskoga i drugih srodnih standardnih jezika«. Me|utim, i za Amerikance,Brazilce, Austrijance itd. nacionalna varijanta funkcionira na jednak na~in jersve nacionalne varijante su standardne (Ammon 1995, 69; 1996, 169). A to ipakne zna~i da se radi o razli~itim standardnim jezicima. Jer da bi se radilo orazli~itim standardnim jezicima, moraju postojati i bitne razlike me|u njima.Takve razlike kod varijanti ne postoje pa se zato i govori o varijantama jednogstandardnog jezika. U citatu se podme}e da su samo razli~iti standardni jezicineovisni, {to nije istina jer i sve varijante su neovisne: svaka neovisno kodifici-ra jezik unutar svoje nacionalne dr‘ave i nitko izvan dr‘avnih granica ne mo‘enametati oblik te kodifikacije. Kad autori u nastavku ka‘u da se u hrvatskomi srpskom slu~aju kodifikacija odvijala neovisno, onda to nije dokaz da se radio razli~itim standardnim jezicima jer neovisnu kodifikaciju imaju i varijantedrugih policentri~nih jezika (Ammon 1996, 158–159; Gröschel 2003, 181). Citatsadr‘i i neumjesnu tvrdnju da nam je srpski srodan jezik: kao prvo, ne radi seo srodnom jeziku, nego o varijanti istog jezika, a kao drugo, ~emu nagla{avatinekakvu srodnost kad su svi indoevropski jezici me|usobno srodni.

Primjeri nacionalnih varijanti u Evropi i svijetu osporavaju tvrdnju iz Izja-ve da ako se jezik Hrvata ne bi smatrao razli~itim standardnim jezikom, »to bigrubo kr{ilo ljudska prava i pravne temelje me|unarodne zajednice, Ujedinje-nih naroda, Vije}a Europe i Europske unije«. Potpisnici Izjave svjesno koristela‘ kako bi stvarali neutemeljen strah od ~injenice da Hrvati i Srbi govore is-tim policentri~nim standardnim jezikom. Pravljenjem takvog straha ‘ele sebeprikazati potrebnima i va‘nima dru{tvu: ako inzistiraju na neistinitoj tvrdnjida Hrvati i Srbi govore razli~itim standardnim jezicima, mi moramo vjerovatida oni tako spa{avaju naciju od ropstva. A ustvari su oni ti koji grubo kr{eljudska prava i pravne temelje me|unarodne zajednice jer tvrde da je za pos-tojanje svake nacije neophodan zaseban standardni jezik, ~ime pori~u postoja-nje ameri~ke nacije, austrijske, brazilske, kanadske, {vicarske, australijske, ir-ske i brojnih drugih nacija.

Kad se ve} u gornjem citatu spominje Evropska unija i jezi~no pitanje pri-likom mogu}eg ulaska Hrvatske u nju, mo‘e se za rje{avanje tog pitanja kori-stiti iskustvo dr‘ava s nacionalnom varijantom koje su ve} postale ~lanice EU.Tako bi primjer kako je Austrija rije{ila pitanje svoje varijante prilikom ulaskau Evropsku uniju mogao poslu‘iti kao model za rje{avanje istog pitanja prili-kom ulaska Hrvatske.1

U Izjavi se navodi da je hrvatski bio standardni jezik ve} u 18. stolje}u, ada je srpski postao standardnim tek u 19. st. tako {to se pribli‘io ve} posto-

227

1 O rje{avanju jezi~nog pitanja prilikom ulaska Austrije u EU vidi vi{e u de Cillia (1995).

je}em hrvatskom standardu. Iz te tvrdnje se vidi da pisci Izjave uop}e ne znaju{to je to standardni jezik. Osnovno svojstvo standardnog jezika je nadregional-nost i nadgrupnost te nadre|enost dijalektima i sociolektima (Lewandowski51990, 1096; Stedje 52001, 222). To zna~i da se o standardnom jeziku na teri-toriju dana{nje Hrvatske mo‘e govoriti tek od sredine 19. stolje}a jer je tektada postignuta nadregionalnost ukidanjem jezi~nog trojstva tako {to je i kaj-kavska i ~akavska regija pristala da za nadregionalni jezik uzme {tokavski.Istovremeno je i na teritoriju dana{nje Srbije do{lo do standardizacije jer je je-zi~no dvojstvo da narod govori {tokavski a vi{i slojevi dru{tva pi{u slavjano-serbski ukinuto tako {to su vi{i slojevi pristali da uzmu {tokavski iz naroda.Budu}i da se danas u Hrvatskoj ne prelazi na ~akavski ili kajkavski, nego je{tokavica i dalje nadregionalni a time i standardni jezik, te da se u Srbiji danasne prelazi na slavjanoserbski, nego je i dalje i vi{im i ni‘im slojevima dru{tvastandardni jezik {tokavski, nije se na podru~ju standardnosti ni{ta promijenilo.Zato ni izjave da Be~ki dogovor2 vi{e ne va‘i nisu to~ne. A nisu ni dovoljneobi~ne izjave da ga poni{te kad je u jezi~noj stvarnosti on i dalje u potpunostiprimijenjen.

Postojanje pojedinih gramati~kih i leksikografskih djela prije sredine 19. st.u pojedinim regijama dana{nje Hrvatske, ~ak i u slu~ajevima kada su opisivala{tokavicu, ne zna~i da je time ujedno ve} postojao i standardni jezik. On nijebio standardni jer nije imao nadregionalnu funkciju, odnosno nije bio nadre|endijalektima. Usput re~eno, jezik se u tim djelima nije nazivao hrvatski, negoilirski, slavonski, dalmatinski itd. Neki filolozi u Hrvatskoj danas pokazujusvoje rodoljublje poku{ajem lociranja standardnog jezika u {to dublju pro{lost.Tako Samard‘ija (1997), podilaze}i nacionalno po‘eljnoj slici povijesti, ve} go-vori o tri stolje}a hrvatskog standardnog jezika, a Tafra (2004, 169) se takmi~is njim uvode}i brojku od ~etristo godina.

Kad pisci Izjave uvode pojam »hrvatske povijesne i narodne jezi~ne zajed-nice«, potrebno ih je podsjetiti da je hrvatska narodna zajednica oformljena teku razdoblju izme|u dva svjetska rata (Hösch/Nehring/Sundhaussen 2004, 470),pa se stoga ne mo‘e govoriti o nekakvoj povijesnoj zajednici. Ni jezi~na zajed-nica se ne mo‘e okarakterizirati kao povijesna jer ta zajednica nije postojaladok god je trajala kajkavsko–~akavsko–{tokavska jezi~na razjedinjenost, koja sepo~ela prevladavati tek od sredine 19. stolje}a. Osim toga, jezi~na zajednica nijeograni~ena na Hrvate, nego su u istoj {tokavskoj jezi~noj zajednici i Srbi, Bo{-njaci i Crnogorci.

Sastavlja~i Izjave primje}uju da se Hrvati i Srbi me|usobno razumiju kadgovore na standardnom jeziku, {to dokazuje da se ne radi o razli~itim jezicimakakvi su npr. talijanski i albanski. U Izjavi se nastavlja tvrdnjom da se u hr-vatskom i srpskom slu~aju radi o bliskim jezicima. No, to je neto~no jer da bise moglo govoriti o bliskim jezicima potrebna je razli~ita dijalektalna osnova,kao npr. kod ~e{kog i slova~kog. Taj uvjet navode ~ak i lingvisti koji su uveli

228

2 Jedan od rijetkih objektivnih uvida u Be~ki dogovor pru‘a Matvejevi} (2004, 154–155).

pojam bliskih (Ausbau) jezika: »Kloss suprotstavlja bliske (Ausbau–)jezike nesamo Abstand–jezicima, nego i policentri~nim standardnim jezicima, tj. dvjemavarijantama istog standardnog jezika kakav je srpskohrvatski, moldavski i ru-munjski, portugalski u Brazilu i u Portugalu. Nasuprot tim primjerima, parovipoput ~e{kog i slova~kog, bugarskog i makedonskog, danskog i {vedskog pred-stavljaju slu~ajeve knji‘evnih standarda baziranih na razli~itim dijalektima«(Cooper 1989, 139). I sami autori Izjave su svjesni da je dijalektalna osnovastandardnog jezika i u Hrvatskoj i u Srbiji {tokavska jer to su napisali i u Iz-javi.

Potpisnici Izjave izjedna~uju jezik i naciju, iako je poznato da se nacionalnegranice ne podudaraju s jezi~nima (Greenfeld 2001, 663–664). Uklju~uju u istijezik Hrvate u Crnoj Gori, Vojvodini, BiH i Hrvatskoj zato {to su jedna nacija,a isklju~uju iz istog jezika Crnogorce, Srbe i Bo{njake zato {to su druga nacija.Me|utim, prilikom testiranja kojim jezikom netko govori promatra se njegovjezik, a ne njegova nacionalna pripadnost. Ako su razlike u govoru neznatne,onda se radi o istom jeziku bez obzira na nacionalnu pripadnost njegovih go-vornika.

Potpisnici izjave izjedna~uju i kulturu s nacijom, pozivaju}i se na nacional-nu »hrvatsku kulturu«. Me|utim, poznato je da se nacionalne granice ne po-dudaraju s kulturnima (Lemberg 1964, 45). Pa kad su autori Izjave ve} za-okupljeni tra‘enjem granica u kulturi, onda se ne mogu pozivati na jedinstve-nu hrvatsku nacionalnu kulturu jer se ba{ unutar Hrvatske razlikuje npr. me-diteranski kulturni krug od panonskog kulturnog kruga. Osim toga, ni kultur-ni krugovi se ne dr‘e nacionalnih granica, nego ih naj~e{}e bitno prekora~uju.Stoga se »postavlja pitanje znanstvene upotrebljivosti pojma kulture« kad segovori o naciji, tim vi{e {to se »granice kulture moraju smatrati rasplinutima ite{ko uhvatljivima« (Esbach 2000, 65).

Iako bi HAZU trebala predstavljati znanstvenu ustanovu i zalagati se zaautonomiju lingvistike, ona ~ini suprotno. U svojoj Izjavi osporava znanosti ojeziku presudnu rije~ o pitanjima jezika i zahtijeva bespogovorno slu{anje poli-tike. Tvrdi da pitanje jezika »u prvom je redu pravno pitanje«. Me|utim, pot-pisnici Izjave govore o standardnom jeziku, a on je isklju~ivo lingvisti~ki pojami stoga u domeni lingvistike, a ne prava (Gröschel 2003, 178–179). Ako pravodonese neke odredbe koje se ne podudaraju s lingvisti~kim spoznajama, ondalingvistika ukazuje politi~arima na neutemeljenost tih odredbi ne prihva}aju}iih. Gröschel (2003, 151–160) navodi 21 primjer dr‘ava u kojima lingvistika kla-sificira jezik druga~ije nego {to je odre|eno u ustavima jer su ti ustavi u su-protnosti sa znanstvenim spoznajama. Gröschelovi primjeri su ujedno i dokaznezavisnosti lingvistike od dr‘avnopravnih odredbi. Istovremeno oni zna~e datvrdnja HAZU kako se lingvistika mora povinjavati pravnim odredbama nijeto~na.

Osim toga, mnoge zemlje nemaju ustavno regulirano pitanje jezika, npr.Engleska, Amerika, Njema~ka (Cooper 1989, 101). A ima primjera da se ~ak nipoliti~ari ne pridr‘avaju ustavnih odredbi o jeziku koje su sami donijeli. Coo-

229

per navodi kako npr. u Tunisu, Al‘iru i Maroku vi{e desetlje}a nakon {to jeustavno regulirano da je slu‘beni jezik arapski, ministarstva, po{ta i druga ad-ministracija i dalje prvenstveno koriste francuski.

Za razliku od hrvatske filologije, ~ini se da u srpskoj filologiji ima odre-|enih snaga koje su spremne suo~iti se s jezi~nom stvarno{}u i prihvatiti ono{to dokazuje svjetska lingvistika i {to navodim u brojnim prilozima u diskusijio jeziku u Knji‘evnoj republici zadnjih godina. Tako je tjedan dana prije IzjaveHAZU Srpska akademija nauka i umetnosti donijela svoju izjavu o istoj temi.Izjavu SANU je B92 prenio sljede}im rije~ima (15. 2. 2005.): »Stru~njaci za srp-ski jezik u Odboru Srpske akademije nauka i umetnosti navode da je ono {tose danas naziva srpskim, hrvatskim i bo{nja~kim jezikom i dalje stvarna je-zi~ka celina i jedan standardni jezik, iz perspektive lingvistike«. Ova izjava po-kazuje da hrvatski jezikoslovci gube saveznike ~ak i me|u srpskim lingvistimau tvrdnji da se radi o razli~itim standardnim jezicima.

Koliko je u praksi neprimjenjiva teza da se radi o razli~itim jezicima, vidise i iz novog programa studija komparativne knji‘evnosti na Filozofskom fa-kultetu u Zagrebu, koji je nedavno usvojen (22. 2. 2005.). U programu pi{e:»Na diplomskom studiju slu{aju se dva semestra po 2 sata tjedno drugog stra-nog jezika (u obzir dolaze svi strani jezici osim srpskog i bosanskog)«. Za{to suta dva »strana jezika« diskriminirana naspram svih drugih? Ili je mo‘da ipakstvar u tome da se radi o istom jeziku, i da se zato studentima ne ‘eli olak{atistudij u takvoj mjeri da ne moraju znati drugi strani jezik.

Iz Izjave HAZU vidi se da ta institucija ne zastupa znanost i da ne primje-njuje kriterije znanosti o jeziku. Ona zastupa politiku, i to najgori oblik nacio-nalisti~ke politike — {ovinizam. Pritom se ne mo‘e re}i da joj takvu politikunetko name}e, nego HAZU predstavlja njezin izvor. [tovi{e, HAZU u Izjavi na-re|uje politi~arima da ni slu~ajno ne potpi{u u me|unarodnoj zajednici ne{to{to bi bilo u suprotnosti s jezi~nim {ovinizmom koji HAZU propovijeda. Naju-gledniji internacionalni jezi~ni leksikon Metzler Lexikon Sprache definira jezi~-ni {ovinizam na sljede}i na~in:

»Jezi~ni {ovinizam [ovinizam je ekstremni nacionalizam, a jezi~ni {ovinizamje u skladu s tim ekstremno cijenjenje jezika vlastite grupe uz istovremeno ekstremnopreziranje drugih jezika neke regije ili nekog dr‘avnog podru~ja. Jezi~ni {ovinizamje ~esto dio takozvane etnogeneze odnosno ’nacionalnog preporoda’ [...] i ~esto se po-javljuje zajedno s politi~ki agresivnim borbama za promjenom statusa kontaktnihjezika i s puristi~kim nastojanjima. Aktualni primjeri jezi~nog {ovinizma su nastoja-nja da se srpskohrvatski jezik podijeli na dva jezika, na hrvatski i na srpski.«(Glück 22000, 652)

Morali bismo se zamisliti nad time {to od vi{e tisu}a jezika na svijetu ba{mi slu‘imo za ilustraciju jezi~nog {ovinizma. Iz definicije se vidi da je jezi~ni{ovinizam dio etnogenetskih koncepcija. Znamo li da najnovije »hrvatske etno-genetske koncepcije izazivaju odre|ene asocijacije s Hitlerovom rasisti~komteorijom« (Wroclawski 2002, 252), onda postaju jo{ jasnije dimenzije hrvatskogjezi~nog {ovinizma, koji zastupa HAZU.

230

�������������� ���

Ammon, U. (1995), Die deutsche Sprache in Deutschland, Österreich und der Schweiz:das Problem der nationalen Varietäten, Berlin/New York.

Ammon, U. (1996), »Typologie der nationalen Varianten des Deutschen zum Zwecksystematischer und erklärungsbezogener Beschreibung nationaler Varietäten«, Zeit-schrift für Dialektologie und Linguistik 63/2, str. 157–175.

Blum, D. (2002), Sprache und Politik, Heidelberg.Cooper, R. L. (1989), Language planning and social change, Cambridge.de Cillia, R. (1995), »Deutsche Sprache und österreichische Identität«, Medien–Impulse

14, str. 4–13.Esbach, C. (2000), Nationalismus und Rationalität, Berlin.Glück, H. (ur.) (22000), Metzler Lexikon Sprache, Stuttgart.Greenfeld, L. (2001), »Nationalism and Language«, R. Mesthrie (ur.), Concise En-

cyclopedia of Sociolinguistics, Amsterdam i dr., str. 662–669.Gröschel, B. (2003), »Postjugoslavische Amtssprachenregelungen — Soziolinguistische

Argumente gegen die Einheitlichkeit des Serbokroatischen?«, Srpski jezik 8/1–2,str. 135–196.

Hösch, E. /Nehring, K. /Sundhaussen, H. (ur.) (2004), Lexikon zur Geschichte Sü-dosteuropas, Wien/Köln/Weimar.

Lemberg, E. (1964), Nationalismus, II, Reinbek.Lewandowski, T. (51990), Linguistisches Wörterbuch, Heidelberg/Wiesbaden.Matvejevi}, P. (2004), »Recenzija rukopisa V. Gotovca ’Moj slu~aj’«, Knji‘evna republika

2/9–10, str. 153–157.Samard‘ija, M. (1997), Iz triju stolje}a hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb.Stedje, A. (52001), Deutsche Sprache gestern und heute, München.Tafra, B. (2004), »Dopune hrvatskoj gramatici«, Jezik 51/5, str. 169–176.Thomas, P.–L. (2003), »Le serbo–croate (bosniaque, croate, monténégrin, serbe): de

l’étude d’une langue à l’identité des langues«, Revue des études slaves 74/2–3,str. 311–325.

Wroclawski, K. (2002), »Croatian, Macedonian and Ukrainian National Ideas of TheirEthnogeny«, J. Sujecka (ur.), The National Idea as a Research Problem, Warszawa,str. 241–253.

231

Cvijeta ili o ‘udnji

Luko Paljetak: Skroviti vrt:Dnevnik Cvijete Zuzori}, plemkinjedubrova~ke. Profil International,

Zagreb, 2004.

Cvijeta Zuzori} ime je, slika, ozna~itelj ubijegu od fiksiranih zna~enja koja su ga nesamo kroz dubrova~ku, ve} i kroz cijeluhrvatsku povijest i povijest knji‘evnostinastojala jednom za svagda prisvojiti. Utradiciji dominatna ipak je, do knjige Skro-viti vrt Cvijete Zuzori} Luka Paljetka, po-stala uporaba Cvijete kao mogu}eg simbolanacionalnog kulturnog identiteta. U stal-noj potrazi za prilozima legitimizaciji svo-jega europejstva, te poglavito paralelizmi-ma {to }e potvrditi pripadanje mediteran-skom kulturnom krugu, a po uzoru natalijansku renesansnu visoku kulturu, kojesu u~ene ‘ene i petrarkisti~ke pjesnikinje(kao {to bijahu Gaspara Stampa, VeronicaFranco, Veronica Gambara, Vittoria Colon-na, Tullia D’Aragona i nebrojene druge,manje poznate), bile nezaobilaznim konsti-

tutivnim elementom, na{a se povijest knji-‘evnosti nije mogla odre}i postojanja barjednog utjelovljenja ljepote i vrline (plato-nisti~ke kalokagathie), bar jedne pjesniki-nje u {esnaestom stolje}u, u Dubrovniku,gradu ~ije su onodobne zna~ajke za tra‘e-nje sli~nih paralela bile najpodobnije.

^injenica {to do nas nije dospio nije-dan pjesni~ki uradak Cvijete Zuzori} nijebila preprekom da se ona pojavi npr. nanaslovnoj stranici jedne Povijesti hrvatskeknji‘evnosti (one Dubravka Jel~i}a, za {toju je, osim tradicionalnog zna~enjskoguprezanja ‘enskog lika u alegorijsku spre-gu s domovinom, svakako dodatno kvalifi-cirala i dvojna priroda koja se opisuje upotpisu pod slikom, »pjesnikinja i pjesni~-ko nadahnu}e«). Niti preprekom da u Ma-lom leksikonu hrvatske knji‘evnosti Leksi-kografskog zavoda godina njezina ro|enja(1552.) figurira me|u godinama ro|enjahrvatskih knji‘evnika — pomi~u}i unatragpostojanje prve ‘enske autorice za dva sto-lje}a (prve sljede}e su Lukrecija Boga{ino-vi} i Anica Bo{kovi}), Mali leksikon prega-lac je na projektu rekonstrukcije europ-skog identiteta knji‘evnosti koja mu jepredmetom.

Na posve druk~iji je na~in nepostoja-nje Cvijetinih tekstova pre–tekst fiktivnog

�������

232

dnevni~kog teksta {to ga je napisao LukoPaljetak. Daleko od svake preskriptivnostiili deklarativnosti u tuma~enju Cvijetinepojave; {armantno se (jer ga smje{ta, sljep-ljenog, me|u stranice jo{ nekog traktataNikole Gu~eti}a) slu‘e}i starim, u postmo-derni o‘ivljenim postupkom–trikom objav-ljivanja slu~ajno prona|enog rukopisa (da-pa~e, prevedenog, ~ime se ‘eli dodatno na-glasiti njegova palimpsestna i arteficijelnanarav), Paljetak kao da ‘eli ~itatelje nave-sti na pomisao kako on svoju pseudo–mi-stifikaciju (koja je me|utim, dok se Skro-viti vrt pojavljivao u nastavcima, znala ve}i za‘ivjeti poput prave, uspjele mistifikaci-je) pi{e ne bi li popunio realne povijesnepraznine, glasom ispunio onaj prostor {ut-nje {to ga je simboli~ki ugovor knji‘evneciviliziranosti namijenio ‘eni (bilo da nje-zin govor zaustavlja i prije nego {to se ovajartikulirao, bilo da ga naknadno bri{e), teda time nastoji zadovoljiti vjekovnu ‘udnjuhrvatske knji‘evnosti, nesretno zaljubljeneu Cvijetu.

Ali svo|enje motivacije nastanka ovo-ga romana–dnevnika isklju~ivo na takojednostavno, linearno, gotovo dokumenta-risti~ko opravdanje Paljetkova Cvijeta de-mantira ve} pri po~etku knjige, kad se kaosugovorniku (bolje: sugovornici, jer ga zovetalijanskom rije~ju ‘enskoga roda, carta)obra}a bijelomu papiru sugeriraju}i nepos-tojanje, za sebe, ikakve druge »su{tine« doli one »praznog ozna~itelja«, neispisanestranice (»Tvoja mi priroda postaje svetajanstvenija. Sve bli‘a mojoj.«), za svoj‘ivot jedino iskupljenje ne u rekonstrukci-ji, ve} u pripovijedanju, u jeziku (»Ako jemoj ‘ivot pri~a... .«), a mitu o sebi odri~u}ibilo kakvo faktografsko upori{te, jer da jeona »... samo proizvo|a~ ‘elja«.

U pjesmi posve}enoj Cvijeti iz 1984.godine Luko Paljetak jo{ je bio trubadurkoji uzdi{e pod njezinim prozorom (»mrijetza vama Flora... prepun suza«), a domini-rala je tamo, uz pred–petrarkisti~ki toposnesmiljenosti voljene osobe, i inovativnavarijanta (inspirirana gospojinim imenom)

petrarkisti~ke antiteze vatra–led (»{to cvi-jet ste zgora a ozdo ma~, {to cvit ste zgaraa ozdo pla~«). Mo‘da ba{ tada{nji pjev, {toje sukladno kanonu izra‘avao ‘elju za po-sjedovanjem (da se ljubljenoj bude »go-spar« ili »amanat«) opravdava ~itanje pro-zopopejnog izri~aja dvadesetak godina po-slije nastale proze, koja na vi{estoljetnojvremenskoj distanci ispisuje metatezuosobnosti/spola/roda, kao rezultata laca-novske putanje autorove ‘udnje za (mit-skim, naravno) androginom savr{enstvom.Nepotpuna smo bi}a, pa je na{a ‘udnja zaljubavlju zapravo na{a stalna ‘e| za pot-puno{}u, rekao je Octavio Paz, tvrde}i,dapa~e, kako »bez svojega mu{kog ili ‘en-skog drugog ja ne mogu biti ja.«

Tako Luko Paljetak u ovome romanuu Ich–formi zasniva diskurzivni i narativniporedak sli~an onome koji je drugdje, kakobi se, s jedne strane, izbjegla objektivizira-ju}a ograni~enja klasi~nog biografskog di-skursa, a s druge naglasila inherentna ap-surdnost pisanja tu|e auto–biografije, naz-van »allo–biografijom«. Naime, ne odri~u}ise nipo{to, na jednoj od razina, psiholo{kogrealizma, on protagonisticu oblikuje u di-jalogu izme|u tradicionalnih konstrukata(ponajprije ‘enskog tijela, a prevelika muje svijest o petrarkisti~koj tradiciji da bidetaljiziranje, ili »komadanje«/dismembe-ring toga tijela posve izostavio; ali i onoga{to se do‘ivljava »‘enskom psihom«) i sub-verzije prema istima, koja se o~ituje u svi-jesti o rodno odre|enom liku/personi/oso-bi/maski kao o samo jednoj od uloga kojeje mogu}e igrati.

Paljetkova Cvijeta, njegova altera ego,njegova sugovornica, njegov papir/carta(da, i u poimanju Harolda Blooma, koji uodnosu »mu{koga« pera sa ‘enskom Mu-zom inzistira na metafori konvencionalnoshva}enoga spolnog odnosa) na mnogomjesta osvje{}uje, ~as ga radosno, ~as rezi-gnirano prihva}aju}i, teror tu|ega oka {toje ~ini predmetom (pa makar i ‘udnje), {tood nje tra‘i da prihvati vlastitu ontolo{kudrugotnost u odnosu na subjekte koji se

233

njome bave (npr. »Ljep{e je biti ljubljennego ljubiti« ili »«Ponekad ni ja samu sebene razumijem, ili to ~inim kao da samnetko drugi«). Ali kroz retke stalno poru-~uje o svojoj pojavi (tj. ‘enskome utjelov-ljenju kalokagathie, li{enoj, me|utim, uPaljetkovoj impostaciji, elemenata kr{}an-ske milosti iz Gu~eti}evih dijaloga o ljepotii ljubavi, a i nacionalnopreporodnih predz-naka o kojima na po~etku) kao o stanovi-tom performansu (»Da se, dok pi{em, do-stojno preodjenem u samu sebe«, ili, dru-gdje: »Preodijevala sam se u samu sebe«).Zrcalo, koje se kao motiv kroz roman pro-vla~i, mo‘e dodu{e biti shva}eno kao da-nak baroknoj, dapa~e maniristi~koj gesti,kao i transpovijesnom stereotipu »‘ensketa{tine«, ali ovdje je, mislim, jo{ vi{e vari-janta postmodernog jastva koje prati i pro-pituje konsturiranje/konstituiranje, vi|enoupravo kao preodijevanje svoje prvotnice.

Prethodnike Paljetkovu romanu nevalja, po mojemu mi{ljenju, tra‘iti me|uonim autorima koji su se u drami, poezijiili prozi Cvijetinom legendom dosada bavi-li. Prije je to Ovidije, koji je u svojimelegijskim epistolama pod naslovom Heroi-des dao glas mitskim gr~kim junakinjama,Leopardi koji je u prvom licu sastavio Sap-finu posljednja pjesma, Coleridge koji je‘enskim »ja« pripovijedao u svojim dram-skim monolozima. @elja da se zagospodaritu|im, ‘enskim glasom? @udnja za osvaja-njem drugoga u sebi kako bi se udovoljilomitu o povratku u neko} davno izgubljenupotpunost? Svakako, sve to, ali, u vremenuu kojemu je nastao Skroviti vrt Luka Pa-ljetka i pod zagovorom ovoga autora danasponajprije podsje}anje na ~injenicu da jesvako lirsko i/ili narativno »ja«, makar onoi ne preskakalo vremenske/spolne/rodnebarijere, ionako dosko~ica, varka, finta.Cvijeta Zuzzeri Pescioni, lik kroz koji jePaljetak (ka‘em misle}i na naslov jednogava‘noga teksta povjesni~arke Joan Kelly,Did Women have a Renaissance? bar jed-noj u{utkanoj Muzi »vratio« njezinu osob-

nu, a izma{tao dubrova~ku ‘ensku rene-sansu, svakako je jedna od najljep{ih do-sko~ica koje mo‘emo zamisliti.

IVA GRGI]

Sanjala~ke o~i i djevoja~kiosmjeh ili

Netko mora za nas patiti

Sun~ana [krinjari}: Ku}a od rije~i.Izbor i predgovor Ante Matija{evi}.

Biblioteka Biseri hrvatskeknji‘evnosti, Mozaik knjiga, 2004.

»Bo‘e, kako je bila lijepa«, mislila samuvijek kad bih vidjela fotografiju Sun~ane[krinjari} iz starih novina ili u kakvojtelevizijskoj emisiji. Mislim, bila je lijepa ikao ve} zrela ‘ena kad sam je vidjela u‘i-vo, ali mi se uvijek ~inilo da je u mladostiimala onu vrst ljepote koja nije konvencio-nalna, nije od povr{ne vrste na prvi pogled,nego dugoro~no plijeni pozornost dubinomi produhovljeno{}u. Odisala je uvijek ne-kom zatravljeno{}u, da upotrijebim jednukrasnu rije~ iz njezinih djela. Imala je o~i~eznutljive i zama{tane, nekako pomalouvijek za~u|ene, osmijeh nedu‘an i djevo-ja~ki. Naravno, sad mo‘e netko re}i dakakve to sve skupa veze ima s knjigom iznaslova, s njezinom spisateljskim umije-}em, djelom pa i uop}e... kao da je zaspisateljicu va‘no kako izgleda i kakve o~iima. Ne znam, ali mo‘da i jest va‘no.Mo‘da je stvar u tome samo {to nitko nijeistra‘ivao postoji li neka veza/korelacijaizme|u izgleda i djela. Istra‘ivanja su ta-ko, primjerice, pokazala da su ljudi koji su

234

lijepi (preciznije, koje do‘ivljavamo lijepi-ma) uspje{niji u ‘ivotu, lak{e postignu {to‘ele, manje se moraju dokazivati i mu~iti,vrata im se otvaraju i sl. Dakle, nije bezosnova za pretpostaviti i da su lijepe spi-sateljice stvorile djela razli~ita od onih ma-nje privla~nih ‘ena. Dakako, va‘an faktorpri tome jest da su i same sebe do‘ivljavalelijepima. Naposljetku, gle, nije li sve {to jenapisala Anaïs Nin obilje‘eno i obojanonjezinom ljepotom i privla~no{}u i nije lisve {to je napisala Marina Cvetajeva opte-re}eno mlinskim kamenom njezine (opro-stit }e mi jer ljubim je) ru‘no}e i golematruda da to kompenzira ili ~ak prikrijeduhovno{}u, dubinom, uglavnom netjele-snim o~itovanjima? Puka spekulacija? Pa,mo‘ebit, ali intrigantno zvu~i.

Bilo bi zanimljivo u tom svjetlu raz-motriti i glavnu junakinju romaneskne tri-logije Sun~ane [krinjari}, trilogiju koju svimahom do‘ivljavaju i tuma~e kao autobio-grafsku, a rije~ je romanima: Ulica preda-ka, Ispit zrelost i Bijele strijele. Naime,Tajana, odrastanje koje pratimo od rasko{-nih tridesetih preko {krtog i sumornogratnoga razdoblja, do nebrojenih poratnihzavrzlama novoga dr‘avnog ustroja i na-posljetku vremena svojevrsnog dru{tvenogustabiljenja, novih tendencija u umjetnostii ne posve sivih i jednoobraznih mogu}no-sti socijalisti~ke svakodnevice koji se o~i-tuju kako u mogu}nosti kupnje zapadnerobe tako i u primjerice nastanku rockscene. Tajana svoju svijest i samosvijestrazvija u neprestanom redefiniranju sebeu odnosu na majku (koju naj~e{}e naziva»prelijepom maj~icom«), o~igledno rasnuljepoticu, svjesnu svoje privla~nosti ispremnu da je pragmati~no iskoristi. Do-du{e, nije ta maj~ica prema vlastitu pri-znanju, a jo{ manje o~ekivanjima, osobitouspje{na u kapitalizaciji svojih kompara-tivnih prednosti. A ba{ joj je to, uglavnom,‘ivotni refren: da se ‘ali kako se ona takolijepa a k tomu i nadarena za jezike, a itrgova~ku je akademiju svr{ila, lo{e udala.Budu}i da njezin mu‘ nije Tajanin otac

(ona }e ga uvijek, ~ak i u tre}em romanu,nazivati »novi tata«), a da su i taj ni{–ko-risti otac i njegova k}i samo prtljaga kojulijepa maj~ica vu~e iz pro{losti, bjelodanose djevoj~ici od malena daje da znanje svo-jevrsna suvi{nost: »... gledala je Tajanu~uvenim akvamarinskim o~ima i kao da jemislila: ne volim te dijete, ne volim todijete, sve mi na njemu ide na ‘ivce, kakose polagano kre}e, kako govori, kako jede,ba{ mi to dijete nije bilo potrebno.« I nesamo to: svojom preosjetljivo{}u, neobi~-no{}u, nespretno{}u, zaneseno{}u u ma{tui drugim du{evnim i karakternim osobina-ma samo navla~i dodatnu netrpeljivost nasebe. Ne mo‘e se ljepotom mjeriti s maj-~icom, ne mo‘e privu}i pozitivnu pozor-nost i zarana »strah je bio stalno u njenojmaloj utrobi, nesigurnost, nikakva ruka daje pomiluje« je to definira kao osobu, obi-lje‘ava za cijeli ‘ivot. Bje‘i u svoj izma{-tani svijet, uzmi~e i ne uzvra}a, sklanja seu svoja mala (fikcionalna) uto~i{ta, gradisvoju individualnost i identitet na snaziupravo toga svoga unutarnjeg univerzuma.Jednostavnije, banalnije re~eno: ne ‘eli bitilijepa, nego pametna. Barem dok ne osvi-jesti i stanovite prednosti tjelesnih predi-spozicija, ali ~ak ni tada, kad je ve} zreladjevojka, za razliku od majke, nikada ne}eizravno igrati na kartu ‘enskih ~ari, nego}e joj biti va‘nije da doka‘e, potvrdi, istak-ne svoje intelektualne sposobnosti i mo-gu}nosti. Ne‘eljena, nevoljena djeca cijelo-ga ‘ivota ‘ude za ljubavlju, njihove ma{ta-rije nastanjuju situacije u kojima su bezuv-jetno voljena i darovana im je puna pozor-nost (kao npr.: »Tajani se ~inilo da je ni-kada u ‘ivotu nije nitko poljubio... nije biloiznenadnog ma‘enja, ki{e poljubaca, sigur-nosti da dolazi{ u dom gdje te ~ekaju.«).Upravo o tome ma{tari i Tajana — kadodraste o pravoj, velikoj, sudbinskoj ljubavimu{karca. No, da se vratim na po~etak —junakinja Tajana formira se (i), razvija,razmi{lja, vlada se pod sna‘nim utjecajems jedne strane dominantne maj~ine ljepote,a s druge vlastite, pone{to razli~ite, koju

235

osvje{tava i spram koje i sama mora usazrijevanju razviti odnos.

Bit }e da je sa sretnim djetinjstvimaisto kao i sa sretnim obiteljima iz one~uvene re~enice: vi{e nas zanimaju onanesretna jer je svako druga~ije. (Na jed-nom mjestu [krinjari}eva }e napisati:»Nitko ne voli nesretne ljude, svatko bje‘iod njih.« — {to na jednoj razini jest to~no,premda mi danas vi{e ne govorimo u timpojmovima nego su prevladali koncepti»dobitnika« i »gubitnika«, dodu{e kolokvi-jalno u engleskoj varijanti — ali na drugojnije to~no, jer se ljudi rado tje{e, hrane ili~ak nasla|uju tu|om nesre}om. Naposljet-ku nije li crna kronika naj~itanija novinskarubrika.) Dakako, prijeporno mo‘e biti re}ida je roman Ulica predaka (prvi put objav-ljen 1980), roman o nesretnom djetinjstvu,ali jo{ je vi{e prijeporno da pripada dje~jojknji‘evnosti. Danas i etablirani kriti~arika‘u kako je zabunom onomad, zato {to seautorica ve} bila afirmirala kao dje~ja spi-sateljica, to djelo svrstano u dje~ju knji‘ev-nost. Danas, s vremenskim odmakom ali igledaju}i Ulicu predaka u svjetlu njezinihnastavaka, Ispita zrelosti (2002) i Bijelihstrijela (2004), mo‘emo pouzdano ustvrditikako je tim romanom Sun~ana [krinjari}za~etnica tzv. ‘enskog pisma u nas. Dalekood toga da je djelo nastajalo ili bilo ispisa-no s kakvim feministi~kim predumi{ljajemili iz takve pozicije, nego je prije rije~ oonim detaljima, ozra~ju, istan~anim smi-slom za stanja duha i tijela koja bi semogla nazvati ‘enskima i ‘enstvenima. ̂ i-tanje te trilogije u jednome svesku, u jed-nome dahu, pru‘a posve nove mogu}ostisagledavanja knji‘evnog opusa [krinjari-~eve. Uz malo marketinga i valjane kri-ti~arske pozornosti, ta su tri romana sva-kako trebala biti svrstana u sam vrh do-ma}e knji‘evne produkcije, ali i ste}i omi-ljenost u ~itateljstva ({to je Ulica predakai stekla, premda s pone{to druk~ijih pozi-cija koje nisu osobito pridonijele ponovnomprocjenjivanju i vrednovanju cijeloga spi-satelji~ina opusa). Pa se to dogodi i nak-

nadno i, na ‘alost, postumno, ne}e bitizgorega, a izbor Ante Matija{evi}a u knjizikoja je treba predstaviti ponajprije kao spi-sateljicu proze za odrasle (jer uklju~ujepripovijetke, radiodrame i eseje), upravo }etome i poslu‘iti.

Trilogija se mo‘e ~itati i kao cjelina,jer postoji ponajprije dakako glavni lik,kontinuitet pripovjednog diskursa, stil iforma. Premda pisan iz pozicije tre}eg lica,neobi~an glas pripovjeda~ice »modulira« seu skladu s dobi djevoj~ice koja svijet spoz-naje u kategorijama drugih ljudi/likova,ponajprije njoj bliskih, dihotomnih doga-|aja unutar ku}e i izvan nje, uvida posre-dovanih povijesnim okolnostima. Kako Ta-jana raste i sazrijeva, tako i glas pripovje-da~ice postaje ~vr{}i, sigurniji, mudriji, sa-mopouzdaniji — {to se najbolje vidi u tre-}em dijelu, u Bijelim strijelama. Mo‘da izato {to je zanat izvje{tila i izbrusila pi{u}iza djecu, Sun~ana [krinjari} pi{e jasno, namahove poeti~no, onda pak na mahovegotovo novinarski ili dokumentaristi~kipro~i{}eno od suvi{nih rije~i i ukrasa, jed-nostavno na na~in da su njezine re~enicepitke, proto~ne i pri tom kao da po{tuje~itatelja jer mu se ne name}e nego da vodikroz pri~u. Isto je tako jezik pro~i{}en io~igledno pomnjivo odnjegovan, pa i u smi-slu da upotrebljava druga~ije i neubi~aje-nije rije~i, ali tek toliko da se iska‘e njezi-na razli~itost. Osim toga, tako je so~no ivjerno prenijela jezik zagreba~ke gra|an-ske sredine, prepun germanizama, osobitou govoru svoje tetice, lik koje i obilje‘enkarakteristi~nim izri~ajima, da bi se mo-gao rekonstruirati iz tih dijaloga. Zanim-ljivo i mo‘da povezano s njezinim radij-skim iskustvom (jer od 1958. pa do 1971.radila je u Dje~jem u obrazovnom progra-mu Radio Zagreba), ali njezine se re~enicemogu ~itati naglas, mo‘ete ih slu{ati islijediti doslovce tu zvukovnu nit pri~e ada se nijednom ne izgubite ni u slijeduzbivanja ni razumijevanju teksta. To jekrasna i rijetka odlika koju dana{nji piscisve vi{e zaboravljaju: valjda i zato {to smo

236

postali civilizacija slike, dok smo prije bilicivilizacija pripovijesti — {to zna~i slu{a-nja. Sva su tri romana ispripovijedana paku odvojenim scenama ili, recimo, »podna-slovima« koji su po~esto sami malene pri~eili zaokru‘ena prizori{ta u sje}anju dje-voj~ice. Unato~ tome {to je izme|u prvog izadnjeg romana raspon od gotovo ~etvrtstolje}a, nema diskontinuiteta. Autorica jeostala dosljedna svome peru, geniju i unu-tarnjem glasu. Nije podlegla pomodnosti-ma, nije se dodvoravala stilovima ili publi-ci. Neobi~no za tip proze koji ispisuje u tojtrilogiji, ali nije se ~ak »navukla« ni napsihologiziranje, a najlak{e bi bilo djevoj-~icu Tajanu promatrati iz fotelje psihote-rapeuta bilo koje {kole. Me|utim, to bi bilalinija manjeg otpora, a pru‘iti nam nadlanu ‘ivot jednog ranjivog i ranjenog bi}a,bila je velika unutarnja snaga. Zadr‘ala jei maleni dodatak: da tu i tamo umetne»isje~ak« zbilje, u svoj fiction — kakvure~enicu iz novina, neobi~an oglas, proglas,natpis i sl. Naj~e{}e to svjedo~i ili o kakvoji{~a{enosti doba ili pak neizmjernim vari-jantama ljudske naravi.

Pripovijedaju}i ‘ivot Tajane (kojamo‘da i jest spisatelji~in alter ego, ali ~inimi se samo djelomi~no, dok je drugim di-jelom ona ipak literarizirani a nipo{to jed-nozna~an lik autorice), istan~an opis kojeje ~ini tako ‘ivom i uvjerljivom, Sun~ananam naizgled ovla{, onako usput, a svatkotko se ikada latio pera zna da je najte‘eposti}i takav dojam, da je u tome mnogovje{tine i dara, ispisala i dru{tvene mijene,prevrate, stvorila neke karakteristi~ne li-kove kao tipi~ne predstavnike svoga doba,nazna~ila paletu ljudskih naravi, detekti-rala malignosti, istaknula marginalije —osobito ono iz kulture i knji‘evnosti, {tojoj je o~igledno bilo va‘no, ‘ivotno va‘no.Zapravo, na fonu povijesno–dru{tvenih pri-lika odvijaju se promjene u njezinoj obiteljii okolini, dok Tajana sama, na neki na~insve do vremena odrastanja i zapo{ljavanja,ostaje samosvojna, posebna, izdvojena. Toje taj sna‘ni autobiografski element u tri-

logiji. Kao da na velikoj pozornici imamnogo toga, likova i doga|aja, kao da se umizanscenu izmjenjuju brojni prizori,okre}u se i vrte scenografska rje{enja, aliglavna svjetla, najsna‘niji reflektori osvjet-ljavaju samo Tajanu. U prvom dijelu takoimamo prizore iz dobrostoje}e gra|anskefamilije koja si mo‘e priu{titi slu{kinju, aliskriva teticu, malo uvrnutu maminu se-stru, koja se ne uklapa u statusna obilje‘jai dru{tvene po‘eljnosti. Kad nestanu @ido-vi, kad mamica posve izgubi ‘ivce i grozo-morno prebije Tajanu zbog bezazlene ne-podop{tine, kad stigne neima{tina, jasno jeda se ne{to iz temelja mijenja. U Ispituzrelosti poro|ajne muke novoga dru{tvapomalo su ironizirane, a Tajana u interna-tu stje~e nova, katkad gruba i okrutna,‘ivotna iskustva o »druk~ijim« ljudima ipona{anjima koja govore da kinder{tubevi{e ne vrijedi. Nije joj te{ko pala odvoje-nost od obitelji u kojoj se ionako osje}alasuvi{nom, nego to {to se nije snalazila unovoj sredini. Divila se onima koji su bili~vrsti, odlu~ni ili pak iznimno nadareni zane{to, jer nije imala dovoljno samopouzda-nja da i sama u sebi prepozna talent iljupkost. No, postupnu }e ve} u srednjoj{koli Tajana ulaziti u intelektualne i knji-‘evne krugove, uo~avati razlike, zara|ivatihonorar~i}e. U liku njezina prijatelja Slav-ka, koji smi{ljeno i krajnje pragmati~nogradi knji‘evnu karijeru, odra‘avaju seobi~aji doba, kako ideolo{ki, tako i umjet-ni~ki. Prve zabave, ~a{e pjenu{ca i izlaziodvijaju se u zagreba~kom kulturnom mi-ljeu koji je prepoznatljiv vi{e na razinicjeline nego pojedina~nih likova. K tomu,pravi tata se pojavio i razo~arao je, nesvojom ideolo{kom opredijeljeno{}u, pa ~akposlije i ne svojom du{evnom bole{}u, negotime {to je zapravo nije »vidio«, {to nijeosluhnuo nju istinsku, {to je nije osjetio:»Tajana je osjetila da na ‘alost nikada ne}emo}i voljeti pravnog tatu, iako je to sma-trala svojom du‘no{}u. Tajana ga je htjelavoljeti, ali to o~ito mora do}i odnekud iz-nutra, nije joj uspijevalo. osje}ala je nela-

237

godu i strah.« No, Tajana je ~inom ko-madanja i uni{tavanja pli{anog medvjedi}aod kojeg se nije mogla odvojiti i koji joj jebio ~vrst oslonac djetinjstva, u svojevrsnomarhai~nom ~inu inicijacije, zakora~ila u svi-jet odraslih. U tom pak svijetu razo~aranjai du{evne boli nisu ni{ta manja nego uonom djetinjem svijetu, samo se preko njihmora prelaziti s manje suza i dreke. Isto-dobno Tajana stje~e erotska iskustva. Neo-bi~no, nevinost gubi sa starijim umjetni-kom, likom s karizmom nazvanim BrunoMazarini, bez velike ljubavi pa i strasti:»Poslu‘ila sam mu kao lutkica za jednuno}, no dobro, morala sam to iskusiti, sa-ma sam htjela...« Velika prekretnica u obi-telji nastupa ro|enjem maloga brata —bi}a s kojim djevoj~e mora uspostaviti od-nos i prihvati da je on sve {to ona nije bila:‘eljeno, voljeno, obo‘avano dijete. Kad jematurirala, najljep{e joj je tetica ~estitala:»... fala bogu, Tajana, sad si svoj ~ovjek, nebu{ ko ja pucfrau i methern fir ales, niko-me ne bu{ na teret, mogla bu{ si samakupiti cigarete ak bu{ thela, ne bu{ moralakak ja pobirati ~ikove.« Na kraju Ispitazrelosti, tetica je, pomalo zaboravljena ubolnici, umrla da time na jo{ jedan na~ini simboli~no ozna~ila Tajaninu punoljet-nost: ostala je bez jedinog oslonca u obite-lji.

Naposljetku, zadnji roman Sun~ane[krinjari}, Bijele strijele, prati Tajanin ula-zak u svijet rada i zara|ivanja. Hod ponovinskim redakcijama nije bezbolan, aliispekla je zanat u gradskoj rubrici dnevnihnovina. Neprestano sanjari i o~ekuje svojuveliku ljubav »strasnu i vrlo romanti~nu, suzbu|enjima, rizicima i padovima, ‘eljelase nekome potpuno predati i osjetiti pri-tom nje‘nost koja joj je u djetinjstvu ma-njkala.« Na ljetovanju u Splitu zaljubila seu ju‘nja~kog ljepotana — koji joj je, kla-si~no ali uvijek druk~ije, slomio srce. O~i-ma toga najljep{eg splitskog momka ~ita-telj mo‘e vidjeti i Tajanu, {to je svakako izanimljiva perspektiva ali i opis: »... Licejoj je... bilo divno, o~i sanjala~ke, a usne

nekako po‘udne i jake, uop}e u cijeloj nje-zinoj pojavi bio je privla~ne suprotnostikoja se nije nalazila u djevojaka s kojimase susretao...« To je jedan malen primjerosobitog dara Sun~ane [krinjari}: umije smalo rije~i, sa‘eto, dojmljivo i uvjerljivoopisati osobu. I tako se na{a milovidnadjevoj~ica, oduvijek zatravljena knji‘evno{-}u — najprije bajkama potom velikanima,zaposlila na Radio Zagrebu i polako stjeca-la ime u dje~joj knji‘evnosti. U to je dobaradio jo{ bio va‘an medij i cijenjen, a biloje i uistinu dobrih i velikih imena koja sutamo radila. Me|utim, valjalo je meandri-rati izme|u urednika, sekretarica tra~ericai alapa~a, re‘isera neostvarenih ambicija,zavidnih kolega, potencijalno problemati~-nih suradnika. Ipak, Tajana se sve sigur-nije kre}e na kulturno–knji‘evnoj sceni ko-ja se polako ali neumoljivo otvara premaZapadu. Ima svoje veze s mu{karcima, alijedan ostaje zapam}en — Grof. Osim mu~-ne epizode s ocem i njegova ludila, u tomrazdoblju va‘an je njezin odnos s MalimBratom — ba{ tako ga je zvala i to je bionjegov nadimak. Obiteljske su se prilikepomalo smirile, a Tajana je s Malim Bra-tom, koje je vi{e zanimalo vje‘banje bub-njeva i nova glazba nego {kola, razvilablizak i pozitivan odnos. Mladi} je napu-stio {kolu i afirmirao se kao bubnjar sasta-va »Bijele strijele«. Sudbina mu ipak nijebila sklona — tragi~no je poginuo u pro-metnoj nesre}i i novi tata i prelijepa maj-~ica su ostali shrvani u boli. Nakon pogre-ba, Tajana odlazi iz roditeljskog doma uposve samostalan ‘ivot. Tu nas Tajanaostavlja. Na ‘alost, tu nas je ostavila iSun~ana [krinjari}. Doista je {teta jer nesamo {to bi nas i dalje zanimalo {to seTajani, na{oj dobroj znanici, dogodilo u‘ivotu, nego i zato {to je Sun~ana sigurnomogla jo{ mnogo prekrasnih stranica ispi-sati i dati nam, recimo, tetralogiju.

U knjizi naslova koji upu}uje na jednonjezino djelo namijenjeno djeci, Ku}a odslova, dan je izbor iz pripovjednog stvara-la{tva, malen dio njezinih mnogih i anto-

238

logijskih radio–drama, prstohvat pjesama,tek {a~ica pri~a za djecu, zaslugom ured-nice \ur|e Ma~kovi} galantan esej o Ma-lom princu, posljednje objavljeno sje}anje ifaksimil pisma prire|iva~u sveska kojeg jezdu{no s njim sastavljala, ali ga na ‘alostnije do~ekala. Umrla je 21. travnja 2004. usedamdeset i tre}oj godini.

U nizu zapisa nazvanih Severilije, po-sve}enih pjesniku Josipu Severu i njezi-nom ‘ivotnom drugu za neko vrijeme, po-dastrla je tragove boemskog ‘ivota. Kolikoje rekla o njemu, s mnogo po{tovanja ali iiskrenog oka zahtjevne ‘ene, toliko je re-kla i o sebi: »Nehajnik kakav je bio, ba{nimalo nije mario za red. Nije se nastojaoprilagoditi i zato je, mo‘da, nekim ~udnimobratom bio obo‘avan i voljen. (...) Bio jeproizvoditelj nereda, nije zapa‘ao sme}e.Vjerojatno neugodan susjed. Volio je ljude,ali sebe nije. Ili se volio na samoubila~kina~in.« Imao je u‘arene o~i Janka Poli}aKamova, a njoj je »bio vi{e od brata, manjeod ljubavnika«. Ostao joj je zagonetan injegov pjesni~ki genij ali i osoba: »[to jebilo u toj du{i satkanoj od turobnosti iiznenadnih bljeskova? Mogu li se sve nevo-lje objasniti pijanstvom, neredom, bole{}uduha? Netko mora za nas patiti kako bi-smo mi mogli ‘ivjeti oprezno, prilagodljivo,naizgled ~ak uspje{no.« Ne skriva li se utim rije~ima i ona sama, i njezina Tajana?Vjerojatno, ali nema svrhe naga|ati kao{to ni svaka nevoljena i osjetljiva djevoj~icane postane spisateljica, kao {to nije svakiboem i pijanac koji piskara pjesni~ki genij.

»Ho}u da izi|em iz sebe, ho}u dadajem znakove, da postojim.« — ka‘e liku pri~i Narcis. Mo‘da je samo to htjelaTajana, mo‘da je samo to htjela Sun~anai to je sasvim sigurno ono {to ve}ina bi}aho}e. Njezine pri~e, sasvim moderne, ima-ju neki starinskih {tih, ono ozra~je u ko-jem se prepoznaje zlatni trag pra{ine iz-me|u kakvih starih zavjesa u zaboravljenustanu. Doga|aju se ~uda i nevolje, dosadei smrti, zlo i male sre}e. Njezini junaci suosamljenici, ~udaci, marginalci, izgubljeni

ili propali slu~ajevi — oni koji nisu otkrilitajnu sre}e: da doznamo u ~emu smo do-bri. Sun~ana [krinjari} sre}om je rano ot-krila u ~emu je dobra: umjetnosti rije~i.

JADRANKA PINTARI]

Ironizacija Evrope

Ognjen Spahi}: Hansenova djeca.Otvoreni kulturni forum i Durieux,

Zagreb–Cetinje, 2004.

Kad se zna da je norve{ki lije~nik GerhardHansen 1873. godine izolirao bacil lepre,te da se guba po njemu zove i Hansenovabolest, ve} naslov Spahi}eve knjige, Han-senova djeca, djeluje istovremeno i zastra-{uju}e i cini~no. Djeca, kao bi}a kojima jepotrebna za{tita onih koji posjeduju auto-ritet i mo}, u umjetnosti su pogodna temaza manipuliranje publikom koja je danassve manje sposobna do‘ivjeti katarzu svo-jim eti~kim, socijalnim i politi~kim anga‘-manom. Djeca, bilo metafori~no bilo do-slovno, u literaturi sasvim dobro slu‘e kaoobjekt za transfer frustracija odraslih, ~es-to od njih ni{ta manje nesigurnih i ra-njivih. Dakle, i prije nego {to otvori Spa-hi}evu knjigu, ~italac bi mogao pretposta-viti da je ona o gubavcima, a knjiga ogubavcima, mogao bi ~italac tako|er zak-lju~iti, ne}e pri~ati neku vedru pri~u nego,valjda, pri~u o nakazama koje se doimajubespomo}no kao djeca.

Osim idejom o odraslima koji su, kaoi djeca, nemo}ni, odnosno nespremni odu-prijeti se po ljudsku jedinku poni‘avaju}impovijesnim procesima i autokratskim, tota-litarnim politi~kim sistemima, Spahi} svo-

239

ju storiju temelji na jo{ jednoj, u knji‘ev-nosti dodu{e rabljenoj, ali i dalje mo}nojmetafori — onoj o (zaraznoj) bolesti kaoogledalu dru{tva. [to je bolest u‘asnija ipodmuklija, to je i raspad socijalnog ustro-ja dramati~niji.

Dakle, u navodno posljednjem evrop-skom leprozoriju, zakopanom u nekoj ru-munjskoj zabiti, osu|ena na udisanje vla-stite trule‘i ‘ivi ekipa mala ali odabrana,skupina {arolikih internacionalnih spodo-ba, svaka sa svojom pro{lo{}u, svaka svlastitim snovima o boljoj budu}nosti koja,dakako, njih ne}e sna}i, a svi zajedno ek-skomunicirani kao zarazni i opasni po svo-ju bli‘u i daljnju okolinu. Jo{, to su ljudibez identiteta, jer po dolasku u leprozorijsvi dokumenti su im oduzeti, pa samo oniznaju tko su i {to su nekada bili. Utolikoje Spahi}eva metafora sna‘nija — krivci,uzurpatori, oku‘eni i optu‘eni, nisu poje-dinci, nego grupa ljudi kojima je nametnu-ta kolektivna krivica za potencijalni neredkoji mogu izazvati u dru{tvu koje sebesmatra zdravim.

Jedanaest mu{karaca i jedna ‘ena uturobnoj atmosferi ustanove u kojoj tavore,okru‘eni ni{ta manje mra~nom prirodom,onom iz svijeta navodno nezara‘enih i pri-hva}enih, pretvaraju se u izokrenutu slikuvanjske stvarnosti. Stanovnici leprozorijavole se i mrze se, na razli~itim jezicimasva|aju se i jedni drugima opra{taju, pre-pri~avaju svoje pro{losti, vode ljubav kojuSpahi} pretvara u grotesku o vo|enju lju-bavi, sahranjuju se, njeguju svoje strasti isvoje opsesije, jedni druge potkradaju kao{to i jedni druge darivaju — onime {to imje ostalo — ostacima ostataka nerazorenogdostojanstva.

Pri~u o ‘ivotu u leprozoriju kazujejedan od gubavaca koji, za razliku od svo-jih supatnika, do kraja ostaje bezimen.Spahi} mu, me|utim, ne dodjeljuje ulogusveznaju}eg pripovjeda~a, i u toj ~injenici,pored jo{ nekih o kojima ne{to kasnije,ogledaju se autorov literarni nerv i osje}ajza mjeru.

U Hansenovoj djeci skladno se pre-ple}u fikcija i stvarne povijesne, medicin-ske i umjetni~ke ~injenice, mjesta za kojaznamo, doga|aji koji su se zbili, ljudi kojisu postojali, a njihove biografije Spahi}nadopisuje, iskrivljuje, obogaljuje ili nado-punjuje. Poznate zemlje i gradove koje,kako mi prilikom susreta s njim re~e —nikada nije posjetio, Spahi} opisuje onakokako ih zami{lja ili onako kako mu umjet-ni~ki credo nala‘e, a povijesne doga|ajedestruira tako {to im dopisuje mogu}e inemogu}e svr{etke i valere. Na taj na~inon tvori literarnu supstanciju samosvojnestrukture, dinami~nu i zagonetnu, ~itljivui — faktografski i umjetni~ki uzbudljivu.Primjerice, protagonista pri~e, najbli‘egpripovjeda~evog prijatelja ve} gotovo tride-set godina zato~enog u leprozoriju, Spahi}predstavlja kao ameri~kog pilota, ali i kaoruskog {pijuna, Roberta W. Duncana. Ro-bert W. Duncan doista je bio ameri~ki pilotkoji je svojim bombarderom 1944. letio nadJapanom, koji je nakon rata odlikovan ivjerojatno pro‘ivio miran, gra|anski ‘ivot,ali njegov dopisani, »oboga}eni« ‘ivotopisu knjizi, ‘ivot koji mu Spahi} poklanja,potvr|uje kako su biografije varljiva i krh-ka kategorija, kako one stvarne mogu bitinestvarne a one izmi{ljene i te kako real-ne, te kako nijedna biografija ne garantirani mir ni spokoj. »Istorija je tre}e oko~ovje~anstva. Po mojoj lubanji valjaju seulomci istorije netom pretvorene u prah«,ka‘e Robert W. Duncan, dok govori o svo-joj ljubavnoj avanturi u Berlinu iz kasnih1960–ih s izvjesnom Marthom Goldberg io devet pa‘ljivo odabranih cvjetova koje jojne uspijeva donijeti jer, u velikoj tajnosti ipod ~udnim okolnostima, biva uhi}en, pre-vezen u bolnicu, potom u rumunjski lepro-zorij. Berlinskom pri~om, kao i pri~amaostalih gubavih zato~enika ~iju bolest injezino napredovanje Spahi} opisuje natu-ralisti~ki i »bez pardona«, te nizom uvjer-ljivih, katkada i bizarnih detalja koji seprovla~e kroz cijelu knjigu, autor kreirafilmi~ne slike, ‘ive i raznolike atmosfere,

240

napetost — koja do kraja ne pada. Takotaj Berlin, i u njemu Hotel »Augusta« uFasanenstrasse 22, lokal »Berio«, Winter-feldplatz, gramofon marke »Philips«, Mi-chellinov pribor za pecanje, kao kasnijeBe~, kao i druga mjesta iz kojih potje~upacijenti leprozorija, {to ona na kapitali-sti~kom zapadu, {to ona na komunisti~-kom istoku — prije pada Berlinskog zida,te njihovi pro{li ‘ivoti, u o{troj su opozicijisa ‘ivotom u leprozoriju. Tako|er, radnjaknjige odvija se u trenutku svrgavanja svlasti rumunjskog predsjednika, diktatoraCeaucescua, kada u neposrednoj blizini le-prozorija, kao kakva kulisa, kao kakva za-kulisna igra u bolesnom, trulom korpusujednog izjalovljenog, do monstruoznosti de-generiranog sna, razulareni radnici demo-liraju svoju tvornicu, svoju pro{lost, u nadida }e sagraditi bolju budu}nost. A za vra-tom im dah}u gubavci, {ire}i posvuda svojezarazne klice, kao opomenu.

U mahnitom ru{enju jednog poretka,plamen zahva}a i oronulu, zapu{tenu, za-boravljenu zgradu leprozorija iz kojeg za-razne nakaze bje‘e kud koji, pa i pripovje-da~. Ruskim {leperom, s Robertom Dunca-nom on sti‘e do Be~a gdje prolazi krozlije~ni~ku obradu veoma sli~nu onoj krozkoju prolazi Duncan na po~etku pri~e uBerlinu: lije~nici u skafanderima, pregledi,injekcije, promatranje, konspiracija, i nakoncu — ponovna izolacija. Povijest je za-vrtjela svoj rulet, mes dames et messieurs,faites vos jeux. U nekada postoje}em lepro-zoriju, ako ni{ta — bilo je ljudi koje jespajala sli~na sudbina — prokletstvo ra-zorne, razaraju}e bolesti. Na kraju svogneostvarenog sna o uklju~enju u Evropu,ba~en na nenastanjen jadranski otok, na{pripovjeda~ zavr{ava u potpunoj osami,prisje}aju}i se SVOJIH gradova, mrmlja-ju}i sad ve} iskrivljene rije~i SVOG mate-rinskog jezika i promatraju}i prljavu kartuEvrope koja zavr{ava na smetli{tu povije-sti.

Jo{ u leprozoriju, pripovjeda~ opisujeepizodu o zakopavanju falsificiranog paso-

{a koji mu je, kad se za to steknu uvjeti,trebao osigurati detaljno planirani bijegprema nazovi zdravom ‘ivotu, nazovi slo-bodnih individua. Ali ubrzo postaje o~itoda izlaza nema, da su putovi zatvoreni, dasmo svi mi i duhovni i tjelesni zarobljenicipovijesti. Karta Evrope kao memento pro-vla~i se kroz cijelu knjigu. Ali i Stari zavjeti reprodukcija slike Splav Meduze Theodo-ra Gericaulta. Kao {to njegov prijatelj ne-prestano grozni~avo spa{ava svoj ve} ra-skupusani primjerak Starog zavjeta od po-plava i po‘ara koji svako toliko zadeseunutra{njost leprozorija, tako i pripovjeda~ljubomorno ~uva svoju kartu Evrope.

Preko opisa znakovitih scena spa{ava-nja Mojsijevih knjiga i knjiga proroka, pri-povjeda~ verbalizira svoju kritiku vjere ihipokriziju crkvenih vlasti. Svijet vjere ivjera op}enito izranjaju kao bolest i kaobesmisao, {to postaje jasno i kroz pripov-jeda~ev metafori~ni opis lika Majke Bo‘je:»Iznad usnulih glava sam nazreo pre~istilik Majke Bo‘je s kojeg su se lju{tile plo~-ice boje nagri‘ene vlagom. Blage o~i, pomi-slio sam. Du‘ nasmijanih usta uo~avampramenove zelenkaste bu|i. To ~ini da licezadobije grimasu sli~nu izrazu ga|enja.«Ne{to kasnije, pripovjeda~ zaklju~uje:»Raznorazne hri{}anske anateme su nas{amarale u pro{lim stolje}ima, previ|aju}i~injenicu da je upravo hri{}anstvo glavnikrivac {to danas trunemo u mukama. Jerbolest su u Evropu donijeli, niko drugi dokrsta{ki ratnici vra}aju}i se sa svojih po-hoda po~etkom drugog milenijuma.« Izop-}enost gubavaca i odnos takozvanog zdra-vog dru{tva prema njima, asocira i na pro-gone @idova tokom starije i novije povije-sti. U Drugoj knjizi Mojsijevoj, u Prvoj iDrugoj knjizi o carevima, u Knjizi prorokaIzaije — daju se nedvosmislene upute otome kako treba postupati s »bolesnima«,odnosno s onima koji su druga~iji, koji serazlikuju: predla‘e se potpuna izolacija uzobavezno kamenovanje. Opisuju}i prvu ve-liku epidemiju gube u dvanaestom sto-lje}u, Spahi}, odnosno njegov pripovjeda~,

241

ka‘e: »Voli{ Bibliju, mrzi{ gubavce, ga|a{ih kamenjem i ka~i{ im zvona o vrat — toje bila zabava miliona. Nosili smo velike‘ute krstove pri{ivene na desnoj stranigrudi, a u nekim oblastima je propisivanai obaveza uzvikivanja onog: Ne~ist! Ne~ist!kad god kro~imo me|u ljude.«

Bez dileme, Spahi}ev roman knjiga jeo ponovljivosti povijesti, o zatvorenimdru{tvima, o netrpeljivosti i mr‘nji premadruga~ijem, o ekskomunikaciji, o neprizna-vanju razli~itosti, ~ak {tovi{e — o njiho-vom sankcioniranju. O tome da spasa ne-ma. Sazdana od mno{tva binarnih opozici-ja, ova knjiga, kroz mikro pri~u s otvore-nim krajem, ispisuje i poemu o bijedi inepromjenljivosti ljudskog soja. »Sve je bi-lo jo{ jedna potvrda o nepripadanju« ka‘eglavni junak. »Svjedo~anstvo da se izme|unas, Hansenove djece, i ostatka svijeta pro-stire velika pustinja bolesti, straha, nakaz-nosti, ru‘no}e. Ko poku{a da je pre|e, bi}ezaustavljen.« Pa zaklju~uje: »Ponekad mise ~ini da ja, zapravo, radim isti posaoodmotavaju}i zamr{eno klupko koje je pos-ljednji evropski leprozorij namotao tokommnogih godina svog postojanja — ne znam{to se zapravo skriva pod tu‘nim palim-psestima ispisanim leprom — ni {ta }udobiti kada sr‘ stvari do|e na vidjelo —ni{ta, osim spoznaje da }e tako biti dok jesvijeta i vijeka.« Me|utim, upravo ta spoz-naja koju autor strpljivo i slojevito kle{e,to ni{ta, to da }e tako biti dok je svijeta ivijeka, tema je knjige i njena osnovna po-ruka. Ipak, ta bijedna i kukavna, manipu-lirana, be{}utna i okrutna ljudska sorta, taiznaka‘ena, osaka}ena, »crvima napadnu-ta tijela« koja dolaze do zamagljene alisvejedno pora‘avaju}e spoznaje o biti svojeegzistencije, i dalje se nadaju, ~ine sve {toje u njihovoj mo}i da bi pre‘ivjela, da bivladala. Zato prethodno spomenuta Geri-caultova reprodukcija, diskretno, gotovo enpassant umetnuta u pri~u, funkcionira kaojedan od nekoliko malih klju~eva dobro-do{lih za de{ifriranje Spahi}eve knjige.»Meduza« je bila dr‘avni brod koji je po-

tonuo kod Senegala 1816. godine, nakon{to su Englezi porazili Napoleona i ponov-no uspostavili monarhiju u Francuskoj.Gericaultova slika napravljena je tri godi-ne poslije i prikazuje o~ajne putnike kojiprizivaju brod u daljini. Na splavi bilo jekanibalizma, a i oni ja~i bacali su slabije umore kako splav ne bi potonula.

Ironiziraju}i povijest, Spahi} ironizirai sada{njost, pogotovo sada{njost Evrope,te relativizira njen zna~aj i ulogu, kao {totokom cijele knjige relativizira istinu. Paka‘e: »Pri~a o starim i mudrim narodimasamo je proteza koja popunjava septi~kejame primitivne istorije.« Povijest, pro{-lost, odnosno mitovi i la‘i na kojima sepro{lost hrani, te{ko su probavljivi — pa onjima pripovjeda~ razmi{lja dok vr{i nu‘-du, promatraju}i svoj krvavi izmet.

»Bilo je va‘no presko~iti ogradu: ima-ginarni zid, granicu izme|u dva svijeta«,vjerovali su zato~enici leprozorija, dok imza taj skok i preskok povijesne okolnostinisu pru‘ile priliku, da bi na kraju spoz-nali kako su »sigurni samo dok su vratazatvorena«. Putuju}i Dunavom i dospjev{ikona~no do slobodne, otvorene Evrope, onidolaze do srca tame u kojemu pripovjeda~zami{lja »horde divljih slovenskih plemenakoja ~u~e na obalama zveckaju}i oru‘jem«.Pripovjeda~eva osuda Evrope, njenih sto-ljetnih osvaja~kih pohoda, njene hipokrizi-je, njene {utnje, njenog ne–sje}anja, njezi-ne indiferentnosti prema patnjama pojedi-naca i ~itavih naroda, vi{e je nego ekspli-citna. Nakon {to ispri~a pri~u o vladaviniFerdinanda Aragonskog i Izabele od Ca-stille, narator ka‘e kako svi gubavci treba-li bi »iza}i na bal i rukovati se sa cijelomEvropom,... srda~no joj pru‘iti gubavu ru-ku... ono {to zaslu‘uje. Treba nje‘no milo-vati be~ku djecu po dobro uhranjenimobrazima... pljunuti u svaku ~a{u, dodirnu-ti svako drvo... posrati ku‘no govno u sva-kom klozetu. Jer to je zaslu‘eno«.

Spahi}eva knjiga odli~na je knjiga nesamo zbog pri~e, zbog njenih rukavaca,zbog vi{eslojnog sadr‘aja i {irokog misao-

242

nog zamaha. Spahi}evu knjigu nosi opip-ljivo osmoti~ko gibanje: fabula je ispreple-tena faktografskim odlomcima povijesti le-pre i esejisti~ko meditativnim pasa‘ima,vje{to i ritmi~ki skladno. Jezik je cizeliran,nema banalnosti u iskazu i misli. Nemastvarnosnog narativnog siroma{tva. Meta-fore su svje‘e, ponekad tvrdo poeti~ne ipromi{ljene. Priroda, kao dio ovog proznogpuzzlea, uklapa se, odnosno stapa se satmosferom leprozorija, to jest Evrope —tako da simboli~ki i izravno — vanjski iunutarnji svjetovi navodno zdravih i na-vodno bolesnih na trenutke se pro‘imaju— da bi se potom potirali. Oko leprozorija,boje su mrke, mirisi su mirisi raspadanjai trule‘i, tijela su puna guka i gnojnihrana, ali u tom svijetu postoje i ‘uti narcisii bijele lanene ko{ulje koje nose gubavci imoral zajedni{tva i lojalnosti — ma kolikokrhak. Priroda izvan okru‘ja leprozorijakomplementarna je s fizi~kim izgledom iokru‘enjem izop}enika, a kanoni estetikei ljubavi posve su izvrnuti: tu su blatnjaviisje~ci rumunjskog neba, brda{ca |ubri{ta,raskva{ena zemlja, osu{ena trava, ucrvanisnijeg kao satrulo meso, crvi jedu vrijemekoje je na nalik na vla‘nu i gustu tamu.

Namjerno na po~etku nisam spome-nula ~injenicu da Ognjen Spahi} ima dva-deset i osam godina i da mu je, nakonzbirke pripovijedaka objavljene 2001. godi-ne, knjiga Hansenova djeca prva du‘a pro-za. Gotovo ni iz ~ega se u njegovoj knjizine bi moglo zaklju~iti da iza nje stoji mladi neiskusan pisac. Ognjen Spahi} ‘ivi uPodgorici, radi kao novinar redakcije zakulturu nezavisnog dnevnika »Vijesti«, iboravak na Desetom sajmu knjige u Puli,prosinca 2004. bilo mu je, kako re~e, naj-zapadnije putovanje u ‘ivotu.

Vjerujem da velikih slu~ajnosti nema.Nekoliko mjeseci spremala sam se napisatine{to o Hansenovoj djeci, a kona~no samkrenula 25. sije~nja, 2005. Toga dana pro-~itala sam kako se ba{ 25. sije~nja obi-lje‘ava Svjetski dan oboljelih od gube. Ri-je~ je o 13 milijuna osoba zara‘enih ovom

bole{}u a registriranih u 108 dr‘ava svije-ta, uklju~uju}i i evropske. Svake godinezabilje‘i se oko 600.000 novih slu~ajeva, odkojih oko 15 posto ~ine djeca. Premda knji-ga Ognjena Spahi}a, iz naj{ire vizure pro-matrano, nije uop}e knjiga o gubi kao tak-voj, zabavno je do koje mjere stvarnost,podastiru}i gole ~injenice, nudi materijalza metafizi~ko poimanje svijeta kroz um-jetnost. Treba samo znati ~itati ~injenice iprikladno ih modelirati. A to Spahi} ~ini izrelo i dobro.

DA[A DRNDI]

Pozitivizmu usuprot

Enver Kazaz: Bo{nja~ki roman XXvijeka. Naklada Zoro,Zagreb–Sarajevo, 2004.

Na pisanje monografija pojedinih knji‘ev-nih ‘anrova, sli~no kao i u hrvatskoj knji-‘evnoznanstvenoj praksi, i u bosanskoj//bo{nja~koj knji‘evnosti je trebalo dugo ~e-kati. Tako ono {to je drugdje ve} vi{estru-ko citirana, argumentirana ili osporavanastru~na i znanstvena literatura, kod nastek dobiva svoje mjesto u recepciji. Nedo-statak ili dobrano ka{njenje u »popunjava-nju praznina« (doma}e) znanosti o knji‘ev-nosti ima barem dvije posljedice: jedna jesvakako da autor, koliko god se trudio usvoj rad ugraditi barem na~elna mjestasuvremene teorije i koliko god poku{aoprevladati jaz izme|u potrebe za pregled-nim, pozitivisti~ki provjerenim i sustavnimprikazom i nastojanja da svojim radomponudi promi{ljenu sintezu koja bi nadi{lapuku katalogizaciju podataka, lako upadne

243

u zamku anakronizma. No, nije to zamkakoja mami samo nogu strpljivog i vrijednogpojedinca, ona je mjesto spoticanja {ireznanstvene zajednice, jer, u slu~aju ovak-vih djela, ne vrijedi pravilo »~ega nema beztoga se mo‘e«. Nepopunjena mjesta u knji-‘evnim povijestima pomi~u referencijskiprostor suvremene znanosti o knji‘evnostisve dalje u pro{lost; prema autorima inaslovima ~ije su spoznaje i teorijska isho-di{ta daleko od suvremenih spoznaja, na-zora i senzibiliteta. Pa se tako zamka ana-kronizma pro{iruje i produbljuje; ono {toje od starih povjesni~ara i teoreti~ara tre-balo biti preispisano i prevrednovano jo{uvijek nam je relevantno i nenadomjestivo;naj~e{}e zato jer nemamo novije ni potpu-nije. U slu~aju hrvatskog romana, obuh-vatnu i cjelovitu monografiju, u tri sveska,od kojih je zadnji objavljen prije dvije go-dine, napisao je Kre{imir Nemec. Bo{nja~-ki roman je, barem za najplodnije razdob-lje, 20. stolje}a, opisao i usustavio EnverKazaz, docent sa Sarajevskog sveu~ili{ta.

Njegova op{irna, teorijski i kulturo-lo{ki utemeljena monografija, Bo{nja~kiroman XX vijeka, dobrim dijelom uklju~ujei recepciju bosanskog romana, ali i drugih,susjednih knji‘evnosti, naro~ito hrvatske.Autor je temi pristupio pa‘njom senzibil-nog ~itatelja, kolegijalnog spram ve} re-~enog i napisanog u struci. Teorijski, raduvelike po~iva na spoznajama do kojih jeu obradi korpusa hrvatskog romana 1945–1990. do{ao Cvjetko Milanja, te na teorij-skim radovima Vladimira Bitija i doneklena @mega~evoj Povijesnoj poetici romana.Milanjin nacrt geneze i tipolo{ke strukturehrvatske romaneskne prakse, premda jed-nim dijelom dora|en i prilago|en bosan-skoj i bo{nja~koj knji‘evnosti, poslu‘io je uprikazivanju njenih razvojnih linija. Takose u uvodnom tekstu u kojem se nastanakromana postavlja u odnos spram tradicijeepskog kulturnog koda, a iz perspektiverazumijevanja romana kao nezavr{enog,polilogi~nog ‘anra (Bahtin), ve} i prije Ze-lenog busenja Edhema Mulabdi}a ili roma-

na autorskog para Osman–Aziz, po~etakbo{nja~kog romana tra‘i u poku{ajima ka-rikaturalizacije epskog svijeta u epskomciklusu o Budalini Taleu. Dakle, usuprotpozitivisti~koj argumentaciji, a vra}aju}i serazumijevanju romana kao ‘anra indivi-dualizacije, hereti~nosti i artisti~kog hu-mora, Kazaz pokazuje kako je epski Buda-lina Tale »u svom romansiranju i upu}iva-nju ka prirodi romana« iznad epi~nostistrukture Mulabdi}eva ili Osman–Azizovihromana. I ovdje, kao i u hrvatskoj, pa i udrugim ju‘noslavenskim knji‘evnostima,roman u prvoj svojoj fazi nastanka nastav-lja liniju epskog kulturnog koda — po-dr‘ava svijet apsolutnih veli~ina i mitskecjelovitosti, ostaju}i, prema Lukáczu, uvremenu klasi~nog razdoblja ~ovje~anstva.Pogotovo je tome podesan povijesni romankoji u ju‘noslavenskim knji‘evnostimacvjeta kroz ~itavo 20. stolje}e. Aralica i]osi}, jednako kao i niz drugih autora,isti~e Kazaz, »ne odustaju u punoj mjeriod dominacije autoritativnog pripovjeda~ai epskog poretka veli~ina i vrijednosti kakosu ustrojeni u [enoe ili Veselinovi}a, pri~emu i ]osi} i Aralica jesu pisci od nesum-njivog, ne samo knji‘evnog, uticaja na ak-tuelnu dru{tvenu praksu«. Razaranje ep-skog kulturnog koda odvija se, kako poka-zuje, u moderni. Tada se utemeljuje arti-sti~ki model romana, a knji‘evnost presta-je biti isklju~ivo mjestom uspostavljanjanacionalnih vrijednosti i identiteta. Ideo-lo{ki bo{nja~ki pisci, zanimljivo je, s jednestrane zastupaju ideologiju bo{nja{tva, a sdruge nacionalnu ideologiju zasnovanu naidentifikaciji sa osmanskom Turskom, teideologiju europeizacije bosanskih musli-mana. Nakon prvog perioda razvoja bosan-skohercegova~kog romana koji nastaje ume|udjelovanju prosvjetiteljskog i artisti~-kog modela, slijedi drugi, odre|en okviri-ma artisti~kog i semioti~kog. Kroz taj raz-voj, autor posebno prati razvoj nekanon-skog romana koji, nakon dominacije ka-nonskih ‘anrova krajem 19. stolje}a, tenakon politi~ko–ideolo{kog diktata socrea-

244

listi~ke knji‘evnosti, postaje dominantnimu visokom modernizmu i postmoderniz-mu. Individualizacija koju slijedi nekanon-ski roman pri~u o traumi kolektivnog per-fekta zamjenjuje pri~om o traumi indivi-due u prezentu, ka‘e Kazaz. Nekanonskiroman, razvijaju}i mogu}nosti romanesk-nog iskaza, potvr|uje Bahtinovu tezu oprotejskoj naravi romana. Figura herojakoji utjelovljuje nacionalnu slavu i snaguzamijenjena je figurom pora‘enog ~ovjeka.Junak apsurdnog iskustva, pokazuje se,nakon Andri}eve Proklete avlije, pre‘iv-ljava u Selimovi}evim romanima Dervi{ ismrt i Tvr|ava, a nastavlja se u prozinekih novijih autora, poput V. Luki}a. Pri-~u o traumi prezenta, kako je predstavljaKazaz, nastavljaju ispisivati u razli~itimaspektima i D‘evad Karahasan, TvrtkoKulenovi}, Ivan Lovrenovi}, Irfan Horozo-vi}, Zdenko Le{i}, Josip Mlaki} i drugi.

Suo~avaju}i se, kako sam ranije spo-menula, s nedostatkom kriti~kih sistema-tizacija romaneskne prakse, pa i elemen-tarne katalogizacije koja bi prethodila si-stematskom prou~avanju teme, a izbjega-vaju}i odlazak u opisivanje korpusa kojidaje {irinu, ali ne pokazuje prirodu tokovaromana, kako ka‘e, ni njegove odnose pre-ma bli‘em i daljem kontekstu, Kazaz, na-stoji izbje}i tradicionalnu poeti~ko–stilskuperiodizaciju knji‘evnosti, onu periodizaci-ju »koja se u na{oj knji‘evnoj znanosti jo{uvijek name}e kao obvezuju}i princip cje-lini knji‘evnosti«. Stoga, prikazuju}i razvojbo{nja~kog romana od jednostavnog mime-ti~kog modela do artisti~ki dora|enihostvarenja, nastalih plodotvornom dezinte-gracijom tradicionalnih obrazaca, {to se,prema Kazazu, doga|alo linijom Grozda-nin kikot H. Hume, Selimovi}ev Dervi{ ismrt, preko Isakovi}eve Pobune materijedo recentnih naslova, autor koristi kombi-niranu metodu predstavljanja korpusa. Uprvom dijelu monografije predstavljene sumodelativne i tipolo{ke strukture romana:od mimeti~kih, preko egzistencijalnih, mo-

dela difuzne strukture, fantasti~kog i ‘an-rovskog do novohistorijskog i teorijskog.Drugi dio knjige predstavlja specifi~ne ireprezentativne romane i romaneskneopuse: H. Humo, M. Selimovi}, SkenderKulenovi}, ]amil Sijari}, Dervi{ Si{i}, Isa-kovi}, T. Kulenovi}, N. Ibri{imovi}, Z. Ho-d‘i}, I. Horozovi} i D‘. Karahasan. Kon-tekst prou~avanja se nerijetko {iri i nadruge ju‘noslavenske knji‘evnosti, ali i nausporedbe s kanoniziranim autorima i na-slovima svjetskih knji‘evnosti; od kojih po-lazi i Milanja u svom nacrtu. Stalno mjestoKazazovih analiza je i opus i recepcija djelaIve Andri}a. Implikacije analize i recepcijenjegovih romana slu‘e kao ar{in po kojemse mjere dosezi pojedinih autora i pravcinjihova razvoja; primjerice se tako kontek-stualiziraju romani M. Selimovi}a i D. Si-{i}a. Polaze}i od Andri}a, a kroz divergen-tnu ideolo{ku pripadnost i recepciju poje-dinih knji‘evnika, oblikuje se svojevrsnaslika Bosne kao ili prostora (anti)utopijskeidealizacije ili prostora sraza kultura. UAndri}evoj ]upriji Bosna je predstavljenakao rubni kulturni i povijesni identitet, kaomjesto susreta identiteta i alteriteta, kao»osobeni simboli~ki most izme|u dva cen-tra, ali i topos susreta centra i periferije«.U Travni~koj hronici, pak, Bosna je mjestosudara, »topos ‘rtve u imperijalnom suda-ru mo}nih, gdje joj imperijalne ideologijepripisuju negativne stereotipe.« Sudar pro-svjetiteljske episteme i imperijalne ideolo-gije, kako je predstavljena kod Andri}a, uSu{i}evu romanu o Vehabu Koluhiji, bivauobli~en u promi{ljanju smisla male zajed-nice koja nije nego »krvav kusur« u nera-zumljivom ra~unu izme|u mo}nih carsta-va.

Monografija Bo{nja~ki roman XX vije-ka predstavljena je kao poku{aj pronala‘e-nja na~ina sagledavanja pravilnosti u au-torskim mijenama i raznolikim romane-sknim ostvarenjima. Roman je, potaknutprimjerima Kulenovi}evih istra‘ivanja

245

unutar‘anrovskih mogu}nosti, predstav-ljen »kao vremeplov, ali i kao globalna,sveprostorna metonimija unutar osobnemuzealne koncepcije romaneskne stvarno-sti u kojoj humor i ironija olak{avaju rela-tivisti~ku gor~inu kome{anja svijeta praz-nine i ni{tavila, a autoironija se podsmje-huje romanu i knji‘evnosti sa zahtjevomza vlastitom veli~inom.«

Uza sve mogu}e ograde, pa ~ak i uzonu znanstveni~ki smjernu, koju Kazazposu|uje od Midhata Begi}a, kako »ovakao i svaka druga sistematizacija propu{taknji‘evnost kroz sebe kao ribarska mre‘avodu«, vrijednost njegove knjige je iznim-na. Uhvatimo li se za ovu metaforu mre‘e,u doslovnom i prenesenom smislu, valjaustvrditi kako mre‘e, unato~ svemu, i nisunapravljene da hvataju vodu. Ono {to hva-taju svakako ‘ivi jedino u vodi; u mre‘i jetek radi radoznalosti oka i potrebe trbuhai nepca. Metodologija, instrumentarij ilimre‘a koju Enver Kazaz oku{ava u morubo{nja~ke knji‘evnosti doima se uvjerljivospletenom i vje{to ba~enom. Njegovoj mo-nografiji ni{ta ne nedostaje, osim mo‘damalo bolje opreme i ne{to pa‘ljivije redak-ture.

No, {to je dakako va‘nije, ona poka-zuje kako se ovakav posao mo‘e napravitibez inficiranosti nacionalnim patosom, bezpotrebe za politi~kim svrstavanjem i sazdravom dozom kriti~nosti i humanizma.No, ovakve projekte i bez toga valja poz-draviti jer nakon njih na polju znanosti oknji‘evnosti vi{e ni{ta nije isto.

MARINA PROTRKA

Kako se Coetzee prestaobrinuti i zavolio knji‘evnost

J. M. Coetzee: @ivot ‘ivotinjH.S engleskoga preveli Giga Gra~an iPetar Vuja~i}. AGM, Zagreb, 2004.

Na po~etku Coetzeejeva romana Foe —suvremene ina~ice Defoeova RobinsonaCrusoea — pripovjeda~ica opisuje svoje pri-spije}e na nepoznat otok. Premda se pri-spije}e na otok poklapa s njezinim susre-tom s Petkom, predstavnikom otoka i oto~-ke drugosti, sam prelazak granice premanepoznatome ona prikazuje serijom tropai narativnih figura koji tematiziraju po-lo‘aj i pona{anje ‘ivotinja. Dok iscrpljenapliva prema obali, pripovjeda~ica svoje gi-banje opisuje kao gibanje vlasulje; kad senasu~e na ‘alo, svoje tijelo — koje Petkopipa kako bi pipao tijelo jestive ‘ivotinje— opisuje kao meso kornja~e ili tuljana;kad s Petkom krene prema unutra{njostiotoka, put prema unutra{njosti njezina ti-jela krenu progrizati si}u{ni oto~ki kukci.

Moglo bi se re}i, pripovjeda~ica pre-staje gdje po~inju ‘ivotinje; ‘ivotinje trasi-raju prostor i{~ezavanja glasa i naracije;one su figure same konceptualne graniceprikazivosti. @ivotinje se tako pokazuju fi-gurama praga izme|u prikazivoga i drugo-sti onkraj prikaza, odnosno nestabilnimprostorom gdje naracija povla~i vlastitugranicu. Pritom u Foeu takvo iskrsavanje‘ivotinja u pri~u nije ograni~eno na po-~etak, ve} je nosiva strategija cijeloga Co-etzeejeva romana. Cio roman, naime, mo-tivira potreba pripovjeda~ice, Susan Bar-ton, da ispripovijeda pri~u o svome borav-ku na pustom otoku s Robinsonom Cruso-eom i Petkom. Dojmljivo sro~ena pripovi-jest, kazuje Susan, omogu}ila bi zaradu ipre‘ivljavanje i njoj i Petku, kao njezinu

246

svojevrsnom posvoj~etu — zato se i upu{tau potragu za Danielom Defoeom, profesio-nalnim piscem; s druge strane, samo pri-povijedanje o trudu da se pri~a ispripovije-da proizvode naposlijetku dojmljivu nara-ciju, u kojoj pre‘ivljuje iz Defoea istisnutaSusan. Ipak, kad naposlijetku prona|e pro-fesionalnoga autora, ali i otkrije tajnu Pet-kove nijemosti i kastriranosti — kad, da-kle, iscrta krajnje granice pripovjednog gla-sa — Susan }e svoje i{~ezavanje iz svijetaromana opisati kao fantaziju urona u pod-morje gdje trunu ostaci broda s kojega jena po~etku romana prognana. U toj fanta-ziji njezino tijelo zaposjeda istu onakvugranicu prikazivoga kao i na po~etku; nje-zino je tijelo nijemi, u sebe zatvoren su-stav, jedva propustan za jezik opisa, nalikna ‘ivotinjske figure kojima je na po~etkuopisala svoj ulazak u jezik.

Smatrala sam potrebnim istaknutitakvo ocrtavanje granica pripovijedanja,kao uvjeta vlastite nedosezivosti, ne samozato {to ono odre|uje ve}inu Coetzeejevihromana — pa tako i njegov tekst koji ovdjekanim prikazati — ve} i zato {to je Foekoncipiran kao prerada i prorada DefoeovaRobinsona Crusoea, dakle rodnoga mjestatakozvanoga engleskoga gra|anskog roma-na. Ako, naime, samo za~e}e romana kao‘anra trasira pretpostavke vlastite prikazi-va~ke neadekvatnosti, uvjetnosti, neizvje-snosti, tada su neadekvatnost, uvjetnost ineizvjesnost nu‘ne ‘anrovske pretpostav-ke svih kasnijih romana, koji }e se — kaoromani — ‘anrovski prepoznavati i upisi-vati u povijest knji‘evnosti. Coetzeejev Foestoga je pripovjedni komentar ne samo naostale Coetzejeve romane, ve} i na povijestromana kao ‘anra koji ve} gotovo tri sto-lje}a dominira proizvodnjom knji‘evnosti.

Sam je naslov, uostalom, signal te fun-damentalne uvjetnosti. S jedne strane, Foeu prvi plan izlu~uje nagla{eni slog prezi-mena Defoea, oca ‘anra; foe je onaj ele-ment Defoea koji te‘i ~ujnosti i imenova-nju. S druge strane, foe u engleskom jezikuozna~ava neprijatelja, pa tako ispada da je

ime ujedno signal vlastite nominalnosti,signal da — kao ime — nu‘no proma{ujeimenovano, odnosno da prikaz nu‘no pro-ma{uje prikazivano.

Kao ~itateljica bih na isti na~in vjero-jatno proma{ila figure ‘ivotinja u Foeu dau Coetzeejevim recentnim naslovima upra-vo one ne trasiraju pitanje naj{ire shva-}ene mimeze. @ivot ‘ivotinjH iz 1999. godi-ne to pitanje postavlja kao vlastitu struk-turnu okosnicu, jednako kao {to je ‘anrov-ski po~etak romana okosnica Foea, kaoromana.

@anrovski, @ivot ‘ivotinjH je po~eo kaopredavanja: radi se, naime, o ciklusu poz-vanih predavanja koja je Coetzee trebaoodr‘ati na Sveu~ili{tu Princeton, na iza-branu temu, a na koje bi vlastitim esejimaodgovorili izabrani sugovornici. Takvapraksa posljednjih se godina nametnulakao va‘na platforma za formulaciju teme-ljnih pitanja knji‘evne teorije, ponajprijestoga {to se polilog utjecajnih glasova tiskakao zasebna knjiga, ~ime posti‘e ina~e ne-ostvarivu ~ujnost, kao iskaz formativan zaakademsku zajednicu. U Coetzeejevu slu-~aju tema izlaganja bile su ‘ivotinje, odno-sno na~in na koji se ljudi koriste ‘ivoti-njama kao figurama vlastite prehrane, evo-lucije, imaginacije i kognicije. Coetzeejevaizlaganja time su povezala takozvani eti~kiobrat suvremene knji‘evne teorije s forma-tivnim interesima bioetike, i ozna~ila bioe-tiku kao mogu}i evolucijski odvjetak knji-‘evne teorije — ~ime je, primjerice, svoje~itatelje prisilio da evoluciju i evolucijsko,kao narativne figure, rabe s osjetljivo{}una mjesto koje u evolucijskoj teoriji zauzi-ma prikaz ‘ivotinja i njihovo pripovjednopripitomljenje. Na Coetzeejeva predavanja,podijeljena u dvije povezane cjeline — »Fi-lozofi i ‘ivotinje« i »Pjesnici i ‘ivotinje« —odgovorili su Marjorie Garber, s pozicijeknji‘evne povijesti i teorije, Peter Singer,s pozicije bioetike, Wendy Doniger, kaopovjesni~arka religije, te primatologinjaBarbara Smuts, ponudiv{i dalji okretaj za-vrtnja na analiti~kom tijesku, okretaj {to

247

je zapravo trebao izlu~iti nasilje samogaretori~kog i analiti~kog tije{tenja, kad je o‘ivotinjama rije~.

Okretaj zavrtnja koji je, me|utim,odredio smjer i poziciju svih odgovarateljaodradio je ve} Coetzee, i to u samoj ‘an-rovskoj matrici teksta. Umjesto akadem-skog predavanja, naime, Coetzee je za ti-sak priredio hibrid kratke pri~e i romana,u kojemu najve}i dio zauzimaju pozvanapredavanja Elizabeth Costello, australskeknji‘evnice, na temu ‘ivotinja, te odgovorinjezinih ameri~kih kolega. Costello kaoizlaga~ica i analiti~arka u tome je hibriduujedno izlo‘ena strukturi pripovjednogadoga|aja: ona je putnica iz Australije, op-tere}ena njezinom kolonijalnom pro{lo{}u,ona je stara ‘ena koje se priprema za smrt,ona je majka, svekrva i baka, ona nazo~iobjedima tokom kojih drugi jedu ‘ivotinje.Ujedno je zakrenuta u odnosu na Coetzee-jev autorski i autobiografski glas: kao iCoetzee, ona je autor optere}en kolonijal-nom izmje{teno{}u, trenuta~no iz Austra-lije, koji u Americi treba odr‘ati u~enoizlaganje o ‘ivotinjama, filozofiji i knji‘ev-nosti. Ipak, ona nije Coetzee, ve} je kaoCoetzee, u fabularnome pomaku prema‘enstvu, maj~instvu, starosti, ~ime se pozi-cija Coetzeejeva autorstva i sama upisujeu ono temeljno kao da knji‘evne ontologi-je. Tek iz takve naracije Costello predstav-lja svoju poziciju: da ne postoji granica zazami{ljanje sebe u drugosti ‘ivotinje, da surije~i — ka‘e ona — »grozne« i neadekvat-ne.

Coetzeejev je tekst tako dvaput okre-nu i zavrnut. S jedne strane, zavrnuv{isvoju pri~u na pola puta izme|u romana ikratke pri~e, Coetzee preispituje narativnukonstrukciju kao takvu, i na~in na kojispecifi~na organizacija pripovjednih doga-|aja uvjetuje povijest vrste — ovdje knji-‘evne — i ~ini je analiti~ki ranjivom. Sdruge strane, @ivot ‘ivotinjH tek je uvjetnopripovijest, jer je njegova fabularnost opte-re}ena masivnim analizama ljudskoga od-nosa prema ‘ivotinjama, {to zauzvrat ra-

zotkriva uvjetnost kako prikaziva~kog po-tencijala naracije, tako i spoznajnoga djelo-kruga analize. Stoga je @ivot ‘ivotinjH ‘an-rovski mo‘da najbli‘i anatomiji kako jeopisuje Northrop Frye u Anatomiji kritike:pripovijesti ~ija je fabularnost platforma za{to u~inkovitije izlaganje argumenata. [to-vi{e, istim tim okretanjem ‘anrovskog za-vrtnja Coetzee je svoj tekst otvorio jo{ jed-noj prikaziva~koj praksi koju je legitimira-la suvremena teorija: on je ustrojen kaobahtinovsko vi{eglasje otvoreno pluralno-sti perspektiva i argumenata koji se boreza prevlast, a da pripovjeda~ ni jednomene dosu|uje primat nad ostalima. Jo{ je-danput, time je Coetzee osigurao ne samoneodlu~ivost vlastitoga iskaza — koji takonikako ne mo‘e pripitomiti ‘ivotinje kaotemu, ali ni svoje drugo — ve} je anticipi-rao neodlu~ivost kao temeljno na~elo sa-moga projekta u kojemu na njegovo izlaga-nje nu‘no odgovara nekoliko sna‘nih gla-sova. Odnosno, Coetzee je ‘anrovskimustrojem vlastitoga teksta unaprijed raz-vlastio svaku kritiku svoje pozicije. Kakoka‘e Marjorie Garber, u unaprijed obe-sna‘enom komentaru: »Predavanje unutarpredavanja, replika unutar replike. Koja jestrategija takve aproprijacije? Izme|u osta-loga, posrijedi je strategija kontrole« (85).Ne ~udi stoga frustracija i nemo} Coetzee-jevih sugovornika, najevidentniji mo‘da uizboru retori~ke strategije filozofa PeteraSingera: svoj odgovor Singer i sam konci-pira kao romansirani dijalog.

Tim dvostrukim obrtanjem i zavrta-njem vlastitoga iskaza Coetzee svaki pri-kaz i analizu ‘ivotinja, kao figura samegranice prikazivoga i spoznatljivoga, orga-nizira zapravo kao trop vlastitoga prikazi-va~kog napora, i obrnuto. I opet, kakoka‘e Marjorie Garber, »Mislili smo da utim dvama predavanjima Coetzee govori o‘ivotinjama. No je li mogu}e da on svevrijeme zapravo pitao: ’Koja je vrijednostknji‘evnosti?’« (95). Tim pitanjem Garberzavr{ava svoj komentar, odbijaju}i ponudi-ti odgovor, mo‘da zato {to je svaki odgovor

248

ve} potkopalo Coetzeejevo zavrtanje i okre-tanje glasa. Ipak, u tome apsolutnom po-ku{aju da se ukine svaki apsolutan zahvatprema drugosti ‘ivotinja, ali i prema ne-pripitomljivome »kao da« knji‘evnosti, vri-jednost knji‘evnosti kao da je upravo unemogu}nosti analiti~koga pripitomljenja,u nemogu}nosti da se zavrtanj svaki putiznova ne okrene. Ova moja analogija snaslovom pri~e Henyja Jamesa — »Okretajzavrtnja« — nu‘na je utoliko {to i Jamesra~una na istu vrstu nepripitomljivosti,premda je kod njega rije~ o sablasnome izazornome, a kod Coetzeeja o ‘ivotinjama— u oba slu~aja sam prag neprikazivedrugosti ra~una na rizi~no empatijskootvaranje.

No upravo ovdje, omjereno o rizi~noempatijsko otvaranje, vi{eglasje se pokazu-je uvjetnim i nedostatnim, jer opsesivnomartikulacijom govore}ih sebstava nu‘noproma{uje zami{ljeni djelokrug empatije.Naime — a kako to pokazuje ve} Foe —‘ivotinje trasiraju onkraj govora, ~ime nu‘-no upu}uju na ograni~en doseg dijaloga, ilivi{eglasja, ina~e temeljne Coetzeejeve pri-povjedne prakse. Moglo bi se stoga re}i daje Coetzee svojim polifonim tekstom pro-ma{io upravo zato {to nije htio, ili mogao,proma{iti dosege dijaloga, odnosno zato {toje dijalogom poku{ao presegnuti premaempatiji, i njezinoj skepsi spram govora.Tako je, presegnuv{i prema empatiji izpozicije autorstva, Coetzee u @ivotu ‘ivoti-njH zaboravio prijateljsku lekciju ‘ivotinjaiz vlastite kritike Defoea i svome tekstu,mo‘da nu‘no, postao — foe.

TATJANA JUKI]

@ivotinje kao izazovhumanizmu ili ~etirikomentatora tra‘eCoetzeejev lik

John Maxwell Coetzee: @ivot‘ivotinjH. Komentatori: MarjorieGarber... [et al.]. Uredila i uvodnapisala Amy Gutmann, preveo

Petar Vuja~i}, »Uvod« i »Refleksije«prevela Giga Gra~an.AGM, Zagreb, 2004.

»@ivotinje ekologiji ne vjeruju«.

Coetzee

Prikaz Coetzeejeva akademskoga romana@ivot ‘ivotinjH/The Lives of Animals(1999), kako ga sub‘anrovski atribuiraMarjorie Garber — a Ivo Vidan ‘anrovskiga je odredio kao menipsku satiru (usp.Tvr|a 1–2, 2003., str. 323) — ‘eljela bihotvoriti citatima dvaju autora kojima pod-vla~e analogiju tehnikH masovnih pokoljakoje su se neko} primjenjivale na ljudima,a danas svakodnevno iza konzumeristi~kihkulisa s proteznim guraju}im metalnimkolicima na ‘ivotinjama, a (ni‘e) navedenecitate koji postavljaju eti~ki »izazov huma-nizmu« koristila je zagreba~ka udruga Pri-jatelji ‘ivotinja povodom PETA–ine (Peo-ple for the Ethical Treatment of Animals)izlo‘be Holokaust na va{em tanjuru 24.o‘ujka 2004. na Trgu bana Jela~i}a. Rije~je, ne slu~ajno, o upozoravaju}im konstati-vima (stanja stvari) ‘idovskih intelektuala-ca (navedene odrednice navodim jedinozbog Coetzeejeva fikcionalnoga pjesnikaAbrahama Sterna, koji upravo zbog nave-dene analogije ne ‘eli pribivati ve~eri pri-re|enoj u ~ast fikcionalne romansijerkeElizabeth Costello, fikcionalnoga alter ega

249

J. M. Coetzeeja) — jidi{ pisca, dobitnikaNobelove nagrade Isaaca Bashevisa Singe-ra (»U svom odnosu prema ‘ivotinjama,svi ljudi su nacisti; za ‘ivotinje traje vje~naTreblinka.« ili »Dok }e god ljudi proli-jevati krv ‘ivotinja, ne}e biti mira.Mala je razlika izme|u ubijanja ‘ivotinja istvaranja plinskih komora kakve je stvorioHitler ili Staljinovih koncentracijskih logo-ra... Ne}e biti pravde dok }e god ~ovjekstajati s no‘em ili pi{toljem i ubijati slabijeod sebe.«) i Theodora Adorna (»Auschwitzse ponavlja svaki put kad netko pogledaklaonicu i pomisli: to su samo ‘ivotinje.«).Podsje}am kako upravo na tragu »izazovahumanizmu« udruga Prijatelji ‘ivotinjaradi na objavljivanju prijevoda knjige Eter-nal Treblinka: Our Treatment of Animalsand the Holocaust (2002) Charlesa Patter-sona, koji je dubinski potvrdio navedenuanalogiju, a koju je Coetzeejeva fikcionalnaromansijerka Costello nazna~ila tek uobrisima (ili kao {to bi rekli radikalni ani-malisti — »umjereno«). Upravo }e u svomkomentaru Coetzeejeve knjige bioeti~ar ijedan od predvodnika eti~kog animalizmaPeter Singer apostrofirati kako navedenausporedba nu‘no ne zna~i i izjedna~enje tekako je jedan lik Isaaca Bashevisa Singerausporedio ljudsko pona{anje prema ‘ivoti-njama s nacisti~kim pona{anjem prema @i-dovima, ali pridodaju}i kako I. B. Singerne tvrdi da je rije~ o zlo~inima jednakete‘ine, nego da se temelje na mo}i sile, »paoni koji su ja~i mogu ~initi {to ih je voljas onima koji su u njihovoj vlasti« (str. 98).Dakle, Coetzeejev fikcionalni pjesnik Abra-ham Stern upravo zbog navedene uspored-be protestno je odbio do}i na ve~eru pri-re|enu u ~ast Elizabeth Costello u KlubunastavnikH (pridodajem kako se na spome-nutoj akademskoj ve~eri samo troje od je-danaest uzvanika okura‘ilo naru~iti ribu),vjeruju}i kako navedenom analogijom ro-mansijerka (alias Coetzee, ako prizovemoFlaubertovu formulu koja otvara relacijuautor–lik »Madame Bovary, to sam ja!«)vrije|a spomen na mrtve i »jeftino trguje

u‘asima logora«. I nadalje osudom (i apso-lutnim nerazumijevanjem u‘asa stanjastvari) koju oda{ilje spomenuti pjesnik nje-mu eti~ki upitnoj analogiji pobijenih eu-ropskih @idova i poklane stoke: »Ako seprema @idovima postupalo kao prema sto-ci, iz toga ne proizlazi da se prema stocipostupa kao prema @idovima« (str. 56).Udruga Prijatelji ‘ivotinja prilikom spo-menute PETA–ine izlo‘be u Zagrebu kon-frontirala se s potpuno identi~nim medij-skim osudama bez obzira na ~injenicu {toje koordinator kampanje Matt Prescott ta-ko|er »@idov ~ije su ~lanove obitelji ubilinacisti« (navedene tragi~ne biografskeisje~ke koristim, ponavljam, samo zbog fik-cionalnoga pjesnika Abrahama Sterna iupu}ujem na intervju s Mattom Prescot-tom, objavljen u Zarezu 8. travnja 2004.,str. 44), i bez obzira na to {to su jasnoistaknuli smisao navedene analogije: »Neizjedna~uju se ‘rtve, ve} se ukazuje na istit ip zlo~ina« (www.pri jatelj i–zivoti-nja.hr/html/holokaust–reakcije.html). Um-jeren stav Elizabeth Costello prema spo-menutoj analogiji ~ini mi se da upravorazotkriva njezin iskaz: »Zlo~in Tre}egReicha, zvoni glas optu‘be, sastoji se utome {to su se prema ljudima odnosili kaoprema ‘ivotinjama« (str. 25). Naime, prili-kom spomenute PETA–ine izlo‘be Holo-kaust na va{em tanjuru — koju je MattPrescott osmislio kao instalaciju koju tvoriosam velikih panoa s fotografijama prizorHiz industrijskih farmi i klaonica usporednos fotografijama u‘asH iz nacisti~kih kon-centracijskih logora — posebno je nagla-{ena opasnost od navedene zooporedbe su~inkom realnog koju antropocentrizamdozvoljava samo u postupcima prema »ne–ljudskim ‘ivotinjama«: »Te usporedbe po-sebno uznemiruju jer impliciraju zahtjevda se ljude ne tretira ’kao ‘ivotinje’, spretpostavkom da se sa ‘ivotinjama smijepostupati ’kao sa ‘ivotinjama’« (http://www.prijatelji–zivotinja.hr/holokaust//analogija.html). Ipak, Elizabeth Costello osje}abolnu nevidljivu prisutnost, sakrivenost

250

klaonica — modernih koncentracijskih lo-gora smrti: »Svakoga dana nov i svje‘ ho-lokaust« (str. 41). Ili: »Chicago nam jepokazao put — nacisti su tehniku preradetijela u~ili u ~ika{kim klaonicama« (str.60). Romansijerka nekoliko puta u ekspli-kaciji navedene analogije kao »izazova hu-manizmu« priziva sramotu Treblinke gdjeje stradalo »vi{e od milijun i pol, mo‘da~ak i tri milijuna« ljudi (str. 24), ~ije sesalo koristilo za proizvodnju sapuna, akosa za punjenje strunja~a (str. 26), tekako logora{ke optu‘be bruje jezikom obo-ra i klaonica: »Oti{li su kao ovce na kla-nje.«, »Umrli su poput ‘ivotinja.«, »Ubilisu ih nacisti~ki kolja~i« (str. 25). Pritomukazuje na neke narode, primjerice, Nijem-ce, Poljake i Ukrajince ({teta {to ne navodijo{ neke s ovih balkanskih vjetrometina),koji, navodno (zbog svojih ravnodu{nihsrca) »nisu znali« za logore smrti {to ihokru‘uju (svi su znali za Jasenovac, nekisu tada znali za Dretelj): »Srce je sjedi{testanovite sposobnosti, suosje}anja, kojanam povremeno omogu}uje sudjelovati ubitku Drugoga« (str. 40). Podsje}am naCoetzeejev roman Sramota, objavljen istegodine kao i @ivot ‘ivotinjH, to~nije na diokada David kao volonter u {interaju (psi une tako davnoj sramotnoj ljudskoj pro{lostibili su trenirani za napad na Crnce uJu‘noafri~koj Republici) i Bev Shaw usmr-}uju pse, {to Coetzee prekriva njema~komrije~ju Lösung — »njema~ki jezik, ~ini se,uvijek pri ruci ima prikladno bezobli~nuapstrakciju«. Na navedenu zlokobnu ime-nicu nadovezuje se jo{ zlokobnija Endlö-sung (Kona~no rje{enje) »‘idovskog pita-nja« na ~emu se temeljila Hitlerova sra-motna genocidna rasisti~ka ideologija.

@ivot ‘ivotinjH kao akademski roman,{to }e re}i — »najdotjeraniji i najocrnjenijisuvremeni knji‘evni ‘anr« (str. 85) — ka-ko ga atribuira, ponavljam, knji‘evna teo-reti~arka Marjorie Garber, a Ivo Vidan‘anrovski ga je odredio kao menipsku sa-tiru, ili kao {to je @ivot ‘ivotinjH opisan naovitku knjige kao »tekst koji se razvija na

rubovima i akademske filozofske raspravei fikcionalne knji‘evnosti, i koji bi se unu-tar starijeg nazivlja klasificirao kao menip-ska satira (Frye, Bahtin), odnosno kao me-tafikcija unutar novijega« — problematizi-ra prava ‘ivotinjH i (eti~ko) vegetarijanstvokroz dva predavanja — »Filozofi i ‘ivoti-nje« te »Pjesnici i ‘ivotinje«, {to ih je Co-etzee odr‘ao u Tannerovu ciklusu pre-davanja na Sveu~ili{tu Princeton akadem-ske godine 1997/1998., me|utim, na poma-lo neuobi~ajen na~in, budu}i da je predava-nje odr‘ao u formi fikcionalne pri~e o ro-mansijerki Elizabeth Costello koja dr‘ispomenuta predavanja (dakle, rije~ je ometatekstualnoj strukturi »predavanja upredavanjima« ili kao {to ih odre|uje Mar-jorie Garber — proza u prozama, proza»koja utjelovljuje dvoranu sa zrcalima ioko nje se izgra|uje, mise en abîme«) naimaginarnom Appleton Collegeu, a koja ot-vara prizivanjem na Kafkina obrazovanogamajmuna Crvenoga Petra iz pripovijetkeIzvje{taj za neku akademiju. Ili kao {to }efikcionalna k}erka Naomi Petera Singeraprepoznati u navedenoj strukturi Coetzee-jeva predavanja postmodernisti~ku strate-giju: on }e »tamo predavati o nekom tkodr‘i predavanje? Très post–moderne« (str.97). Naravno, i Costello akademskedoma}ine iznena|uje jer ne dr‘i predava-nja o knji‘evnosti ili knji‘evnoj kritici, ne-go upravo o eti~kom animalizmu. »Pogle-dajmo« ukratko Elizabeth Costello. Dakle,Costello je vegetarijanka (na‘alost, ne izeti~kih razloga), ali ipak nosi ko‘natu obu-}u i ko‘natu torbicu i isti~e kako u njezinuslu~aju nije rije~ o eti~kom vegetarijanstvu,ve} o vegetarijanstvu koje proizlazi iz»‘udnje za spasenjem du{e« (str. 50), istoga je »razumljivo« {to rabi odje}u i obu-}u oderanih, razrezanih, rascopanih ‘ivoti-njskih trupala. Navedeno, ujedno, potpunoobja{njava za{to nije veganka. I stoga pov-jesni~arka religije Wendy Doniger priklad-no zaklju~uje kako romansijerka ElizabethCostello kao i budistima i |inistima —budu}i da im je kroz vegetarijanstvo stalo

251

do spasenja ~ovjeka kao pojedinca — nijetoliko stalo do ‘ivotinja (str. 110). Navede-no isti~e i Amy Gutmann u svome »Uvo-du«, a Norma, supruga sina Elizabeth Co-stello, i, ina~e, specijalistkinja za filozofijuuma, ne razumijevaju}i izvori{te njezinavegetarijanstva, vjeruje kako je rije~ o po-modarstvu i pokazivanju mo}i (str. 76).Ujedno, Costello je i antiekologinja, prido-dajem, antiekologinja povr{inske ekologijei menad‘erH takve ekologije koji odlu~ujukoliko se jaguara smije potamaniti prijenego se poremeti ravnote‘a ekosfere. O~i-to, samo starost provodi agitiraju}i protivokrutnosti prema ‘ivotinjama (str. 21). Za-nimljivo je da ~ak poku{ava prona}i op-ravdanje za Descartesovo sramotno odre-|enje ‘ivotinja kao biolo{kih automata, na-vode}i kako znanost njegova doba nije do{-la u dodir s velikim majmunima ili razvi-jenim morskim sisavcima, »te upravo utome le‘i razlog za pretpostavku kako ‘i-votinje nisu sposobne misliti« (str. 69).Moram pridodati, prili~no za~udno traga-nje za opravdanjem Descartesova hladno-ga mehanicizma za osobu, postariju go-spo|u koja ‘ivi sama sa svojim ma~kama(iako ne doznajemo broj ma~aka; usp. str.45). Podsje}am kako u Nepodno{ljivoj la-ko}i postojanja Kundera upozorava kako jeopasno pretvarati ‘ivotinju u machina ani-mata, »jer ~ovjek tako presijeca nit koja gaje vezala za Raj pa ga, u toku leta krozprazninu vremena, ni{ta ne}e mo}i zausta-viti ni utje{iti« (preveo Nikola Kr{i}, Sara-jevo 1990.). Upravo ono {to primatologinjaBarbara Smuts, koja je istra‘ila nepoznatiteren ljudsko–pavijanske intersubjektnosti,zamjera Coetzeejevu akademskom roma-nu/menipskoj satiri jest »upadljiva prazni-na« u tome {to Elizabeth Costello vrlomalo, to~nije, ni{ta govori o svojem odnosuprema ‘ivotinjama. Barbara Smuts smatrakako je rije~ o teritoriju na koji se, vjero-jatno, Coetzee bojao stupiti, te Coetzeejevojjunakinji, to~nije fikcionalnom alter egu J.M. Coetzeeja, poru~uje na potrebu onoga»{to ima manje veze s pjesni~kom imagi-

nacijom a vi{e sa susretanjem ‘ivotinja uzbilji«: »[...] sve koje zanimaju prava ‘ivoti-nja pozivam: otvorite srce prema ‘ivoti-njama oko sebe i sami otkrijte kako je tosprijateljiti se s ne–ljudskom osobom« (str.137). @eljela bih samo pridodati kako jeprilikom dodjele Nobelove nagrade za knji-‘evnost 2003. u Stockholmu, Coetzee, kojije ina~e rezerviran prema intervjuima,odabrao samo dvoje novine za intervju, ajedna od njih je Djurens Rätt (Prava ‘ivoti-nja), gdje je, izme|u ostaloga, izjavio da jevegetarijanac (http://www.satyamag.com/may04/coetzee.html).

Drugi dio knjige, nakon spomenutadva predavanja koja Costello dr‘i na ima-ginarnom Appleton Collegeu — a koji jepopra}en »Uvodom« {to ga ispisuje AmyGutmann, profesorica na Sveu~ili{tu Prin-ceton koja je utemeljila i vodi Centar zaljudske vrijednosti na tom sveu~ili{tu —slijede ~etiri komentara/refleksije koje ispi-suju Marjorie Garber, Peter Singer, Wen-dy Doniger i Barbara Smuts. Osobno, naj-zanimljivijim smatram komentar bioeti~a-ra Petera Singera koji oblikuje poput Co-etzeeja fikcionalni dijalog, {to ga vodi je-dan filozof–zagovornik prava ‘ivotinja Pe-ter (dakako, Singer) i njegova fikcionalnak}i Naomi, koja performativno nalikuje da-na{njim anarhoekolozima. Naomi, naime,kao veganka doru~kuje müsli sa sojinimmlijekom i zavezuje martensice koje nisuod ‘ivotinjske ko‘e (za razliku od Costello)i o~ekuje posao koji ima veze sa za{titomokoli{a. Ipak, Naomi ne bi ‘eljela izjed-na~avati ono {to su na~inili djedu i bakinjezina oca s industrijskim klanjem ‘ivoti-nja (str. 98). Pridodajem kako nije rije~samo o klanju, ve}, i o eksperimentiranju,i stoga me zanima koji, primjerice, sapunspomenuta anarhoekologinja i vegankaima u svojoj kupaonici (dakle, je li on seti~ki bijele ili crne liste). U okviru nave-dene postmodernisti~ke strategije komen-tiranja o nekome tko komentira navedenoCoetzeejevo predavanje Singerov fikcional-ni filozof Peter izjavljuje: »[...] ja radije

252

dr‘im istinu i fikciju jasno odijeljene. Sa-mo bih htio znati {to se od mene o~ekujekao replika na ovo« (str. 97). Dakle, odlu-~uje se na isti na~in zamrsiti vlastitu re-pliku i kao komentar ispisuje fikcionalnidijalog s vlastitom (fikcionalnom) k}erkom(ina~e, Peter Singer ima tri k}erke). Me|u-tim, posljednja re~enica Singerove repliketragom postmodernisti~koga simulakrarazbija mogu}nost da navedeni komentarpro~itamo kao fikcionalnu repliku: »Otka-da pak pi{em fikcionalnu prozu?« (str.104). Osim toga, Singerov filozof Peter au-toreferira na svoje djelo Oslobo|enje ‘ivoti-njH (1975) — koje u animalisti~kim krugo-vima slovi kao Biblija pokreta za oslobo|e-nje ‘ivotinja — odre|enije na njegovo prvopoglavlje »Sve su ‘ivotinje jednake... iliza{to eti~ki princip na kojem po~iva jedna-kost od nas tra‘i da jednako uva‘avanjepro{irimo i na ‘ivotinje«. Ono {to Singerovfilozof Peter isti~e kao posebnu kvalitetupredavanja fikcionalne romansijerke Co-stello jest {to na{e postupanje sa ‘ivoti-njama uspore|uje s holokaustom (str. 98).Naravno, njegova k}erka zamje}uje kako jenavedena usporedba jednaka usporedbikoju podvla~i njezin otac (Peter Singer), arije~ je o paraleli izme|u rasizma i specie-sizma (zanimljivo je pritom da je konzul-tant za filozofiju i bioetiku Hrvoje Juri}odabrao navedenu prilago|enicu speciesi-zam, dok, primjerice, Nikola Viskovi} uknjizi @ivotinja i ~ovjek: prilog kulturnojzoologiji iz 1996. godine uvodi prilago|eni-cu specizam i prevedenicu vrsizam u zna-~enju diskriminacija ‘ivotinja). Ina~e, po-jam speciesism inicirao je Richard Ryder,britanski psiholog i jedan od pionirH suvre-menog oslobo|enja ‘ivotinja i pokreta zaprava ‘ivotinja, 1970. godine. I bez obzirana to {to paralelizmom rasizam — speci-zam Peter Singer kao da ‘eli ukazati kakoje rije~ o ja~em razotkrivanju na{ega rav-nodu{noga odnosa prema »ne–ljudskim ‘i-votinjama«, ipak Singerov filozof Peter pri-znaje kako Costello zastupa radikalnijiegalitarizam nego {to bi on bio pripravan

braniti. Od ~etiri komentatora koji tra‘eCoetzeejev lik, uz Petera Singera jo{ samoMarjorie Garber reflektira o navedenomeparalelizmu kao izazovu humanizmu, upo-zoravaju}i kako je za mnoge holokaust do-ga|aj onkraj analogije, te otvara i pitanjejesu li i zoometafore (primjerice, na{irokorabljeni ‘rtveni jarac) i zooporedbe nepo{-tene: »Promatrano u knji‘evnim kategori-jama, ovo je izazov humanizmu« (str. 90).

Povjesni~arka religije Wendy Donigerrepliku na Coetzeejev @ivot ‘ivotinjH otva-ra debatom koju je Costello imala s profe-sorom filozofije Thomasom O’Hearneom,koji tvrdi (iz nedovoljnog poznavanja nave-denih ~injenica) da je suosje}ajno postupa-nje prema ‘ivotinjama »izrazito nova, izra-zito zapadnja~ka, {tovi{e, izrazito anglo-saksonska ideja«, pri ~emu spomenuta po-vjesni~arka religije zamje}uje kako mu seCostello, navodno, »suprotstavlja odve} sla-ba{no« (str. 105). Navedeni antropocen-tri~an O’Hearneov stav Elizabeth Costellonegira podacima da dr‘anje ku}nih ljubi-maca nije nipo{to privilegij Zapada, budu}ida su ve} prvi putnici po Ju‘noj Americinailazili na naselja u kojima su ljudi i‘ivotinje ‘ivjeli ispremije{ani, i akcentira-ju}i kako se posvuda po svijetu djeca sa-svim prirodno dru‘e sa ‘ivotinjama: »Onane primje}uju crtu razdvajanja. Tomu ihse mora nau~iti, jednako kao {to ih semora nau~iti da je ispravno ubijati i jesti‘ivotinje« (str. 69). Doista ne bih rekla daje rije~ o slaba{noj konfrontaciji ElizabethCostello. Naime, spomenuti profesor filo-zofije predstavnik je onog najodvratnijega(oprostite na navedenoj atribuciji) filozofij-skog antropocentrizma koji vjeruje i baha-to tvrdi da ‘ivotinje nemaju besmrtnu du-{u i toplo pozdravlja »human odnos prema‘ivotinjama, osobito u klaonicama« (str.73). Naravno, navedenom antropocentriz-mu Costello mora replicirati kako se povi-jest za prava ‘ivotinja povezuje s povije{}uljudskih prava, budu}i da je skrb za ‘ivoti-nje samo izdanak {irih filantropskih napo-ra, me|u ostalima, za robove i djecu (usp.

253

str. 69), kao {to detaljno pokazuje JamesTurner u knjizi Reckoning with the Beast:Animals, Pain, and Humanity in the Vic-torian Mind (1980). Isto tako i MarjorieGarber isti~e kako su dru{tva za za{titu‘ivotinja koja su nastala u 19. stolje}uinicirali isti dru{tveni aktivisti koji su os-novali dru{tva za ukidanje ropstva i za‘ensko pravo glasa (str. 92). Dakle, sve jezapo~elo oslobo|enjem rasnih manjina,nastavilo se oslobo|enjem ‘ena i manji-nskih grupa (primjerice, homoseksualaca),a vjerojatno u 21. stolje}u uslijedit }e iglobalno oslobo|enje ‘ivotinja koje }e iz-niknuti iz za sada ilegalnih akcija ALF–a(Animal Liberation Front). Dakle, ~ini mise (ponavljam) da se nikako ne radi oslaba{noj konfrontaciji Elizabeth Costello.Naime, u trenutku kada Costello aludirana engleskoga filozofa Michaela Leahyja —koji u knjizi Against Liberation: PuttingAnimals in Perspective (1991) vjeruje i tvr-di da ‘ivotinje, jer nemaju jezik, ne moguimati intencije ili djelovati »s razlogom« —u debati s filozofom O’Hearneom, roman-sijerka navodi: »Kakva vam je to filozofija?U sme}e s njom, ka‘em ja. Kakva su tocjepidla~enja?« (str. 75). Doista, navedenufilozofiju valja »baciti u sme}e«, kao {to suse mogli ~uti vrlo sli~ni radikalni stavovina simpoziju Filozofija i rod, odr‘anom uZagrebu u prosincu 2004. godine, premakojima postaju upitni oni filozofi koji svo-jim filozofemima propagiraju mizoginiju.Spomenutoj povjesni~arki religije mo‘da bise moglo prigovoriti da ne uspostavlja ra-zliku izme|u biti »prijatelj ‘ivotinja« i biti»ljubitelj ‘ivotinja« (usp. str. 105), a {to jeposebice vidljivo iz njezina razgovora s jed-nim aktivistom pokreta za prava ‘ivotinja(mo‘da ALF–ovac), kada je ostala za~u-|ena tvrdnjom spomenutoga aktivista kojinema »ku}ne ljubimce« budu}i da je»okrutno dr‘ati ‘ivotinje u gradu«. Po-slu{ajmo njegov odgovor koji povjesni~arkareligije odre|uje kao »jednostavan«: »[...]sterilizirati sve postoje}e pse i ma~ke, paza dvadeset godina na svijetu ne bi bilo ni

pasa ni ma~aka« (str. 120). Dakle, premanjegovim utopijskim projekcijama (a utopi-ja u anarhisti~kim strategijama i premaanarho–krilatici »Gdje ima vlasti, nemaslobode« ozna~uje mjesto, dru{tvo koje jo{uvijek nije realizirano, a NE kao premasrednjo{kolsko–ud‘beni~kim formulacija-ma — »mjesto kojega nema«) ne bi bilolutalica, marginaliziranih, poni‘enih i po-vrije|enih (ljudskih i) »ne–ljudskih« ‘ivoti-nja. Poslu{ajmo i njezin komentar: »Kaoza junake gr~kih tragedija, ono krajnje pra-vo svih ‘ivotinja — po njegovu sudu — jestda se ne rode. Meni se ~ini da mo‘emou~initi ne{to vi{e« (str. 120). Me|utim,dakako, Wendy Doniger ne navodi {to bi-smo to mogli u~initi i navedenim iskazomzavr{no uokviruje svoj doista zanimljiv ko-mentar, {to ga otvara tematom »Suosje}a-nje sa ‘ivotinjama i vegetarijanstvo«, a za-vr{no uokviruje eksplikacijom »Suosje}a-nje sa ‘ivotinjama kao bi}ima s jezikom«.Naime, ve} Barbara Smuts upozorava ka-ko pojam »ku}ni ljubimac« ozna~uje bi}eni‘e od njegova divljeg parnjaka, »bi}e kojeje nedoraslo, domesticirano, ovisno« (str.130). Iako Doniger nagla{ava kako imenicadeer (jelen) dolazi od njema~koga Tier, »{tozna~i svaka divlja ‘ivotinja« (str. 111–112),ne ulazi u dublje etimologijsko tuma~enjenavedene analogije, {to jest u~inio NikolaViskovi}, koji u svojoj knjizi @ivotinja i~ovjek (1996) navodi kako Tier i deer, posvemu sude}i, dolaze od rije~i isparavanje(Dunst), u smislu dah, {to navodi premarje~niku Duden (B. 7, 1963, str. 709), ~imeupozorava na etimolo{ku bliskost latinskihrije~i anima (dah, ‘ivot, du{a) i animalis(‘ivo bi}e, ‘ivotinja). Ovo je tek djeli} ani-malisti~kih razmatranja o besmrtnosti ‘i-votinjske du{e koji je o~ito nedovoljno poz-nat vulgarizmu {to ga zastupa fikcionalnifilozof Thomas O’Hearne i njegovi stvarni»sljedbenici«.

Trenutak je da se, svakako, zaustavimna prevodiocima — Petru Vuja~i}u i GigiGra~an te konzultantu za filozofiju i bioe-tiku Hrvoju Juri}u. Oprema knjige uz, doi-

254

sta, odli~nu naslovnicu koju je izradila Me-lina Mikuli} i koja savr{eno poga|a bit»svete krave« koja danas slovi jedino kaoautomat za proizvodnju mlijeka, kao {tosavr{eno eksplicira Kundera u Nepodno{-ljivoj lako}i postojanja, i, naravno, kao ras-koljeni zemljovid mesa, {to ikonografskiozna~ava naslovnica, odi{e apsolutnompredano{}u Gige Gra~an prevodila~kom iredaktorskom radu, opskrbiv{i iznimantrud ljubavlju prema »ne–ljudskim ‘ivoti-njama«. Svakako upu}ujem na ~itanje »Bi-lje{ke redaktorice«, koja toplo i humori-sti~ki zavr{ava susretom prevodila~ke mu-ke s jednim (nekima dobro poznatim) vi-cem o bumbaru: »A glede crnih rupa kojihnisam bila svjesna umoljavam upozorenje— jer ako nije sklon progla{avati se legen-dom, na pogre{kama prevodilac u~i... ba{kao i onaj bumbar koji je u no}noj tminipobrkao krijesnicu i ~ik.« Me|utim, ipak jenetko pobrkao, poput spomenutoga bum-bara, krijesnicu i ~ik. (Zbog mla|e genera-cije navodim zoo–vic, {to mi ga je mailomdostavila Giga Gra~an. Dakle: Hladi bum-bar pimpeka si svoga u jutarnjoj rosi. —[to ti bi, pita ga pajdo. — Ma ne pitaj!Mi{ljah da je krijesnica, a bio je ~ik.) Nai-me, koliko je ‘anrovska »kombinatorika«@ivota ‘ivotinjH (podsjetimo na navedenesub/‘anrovske odrednice — akademski ro-man, menipska satira) pomutila i prosud-bu jednoga ‘irija, svjedo~i to {to je Coet-zeejevu djelu @ivot ‘ivotinjH 2004. godinena Pulskom festivalu knjiga i autora do-dijeljena nagrada Kiklop u kategoriji »Pu-blicisti~ka knjiga godine« zajedno sa Sret-nim djetetom Igora Mirkovi}a. Ipak, bezobzira na spomenutu ‘anrovsku kombina-toriku, @ivot ‘ivotinjH nikako se ne bi mo-glo odrediti kao »pisanje i objavljivanjeanaliti~kih, obuhvatnijih i temeljitijih tek-stova u knjigama i periodici koji obra|ujuteme iz javnoga i kulturnog ‘ivota« (usp.Vladimir Ani}, Ivo Goldstein, Rje~nik stra-nih rije~i. 2. izd. Novi Liber, Zagreb 2000.,str. 1070.).

Ono {to bih tako|er ‘eljela naglasiti uovome kratkom prikazu ~ini i upitan od-nos Elizabeth Costello prema vlastitom si-nu Johnu Bernardu, ina~e, mladom hono-rarnom profesoru fizike i astronomije naimaginarnom Appleton Collegeu, gdjeupravo Costello dr‘i predavanje, a nitko nanavedenom sveu~ili{tu nije znao za njiho-vo srodstvo majka — sin (str. 22, 44, 83),i sama je — kako vjeruje njezin sin —vjerojatno odlu~ila ne voljeti nijednu ‘enus kojom bi se on bio vjen~ao (str. 21). Osimnavedenoga, stra{no je {to John Bernardnema nikakav stav o ‘ivotinjama, a kaodijete samo je kratko vrijeme imao hr~ke;»ina~e sa ‘ivotinjama nema gotovo nikak-ve veze« (str. 21). Posljednje re~enice ro-mana koje ponovno tematiziraju bol Eliza-beth Costello zbog ljudskog (=zvjerskog)postupanja prema ‘ivotinjama, pokazujukako je sin umiruje rije~ima: »— Mir, mir— {ap}e joj u uho. — Mir, mir. Jo{ malo,pa je gotovo« (str. 78), a koje, ho}emo–ne}emo, podsje}aju na tepanje, umirivanjei teto{enje ‘ivotinjH (dakako, i djece), a sdruge strane — i na pred~in klanja naseoskim gospodarstvima (na industrijskimfarmama vrijedi formula metak u ~elo,ubod no‘a u vratnu ‘ilu, mesarskom sjeki-rom, maljem o glavu, {to bi Thomas O’He-arne vjerojatno odredio kao humano kla-nje).

^ini se da Marjorie Garber postavljaklju~no pitanje {to se ti~e same tematikeCoetzeejeva akademskoga romana/menip-ske satire: »Mislili smo da u tim dvamapredavanjima Coetzee govori o ‘ivotinja-ma. No je li mogu}e da je on sve vrijemezapravo pitao: ’Koja je vrijednost knji‘ev-nosti?’« (str. 95). Pridodala bih: DA, ALI...Podsje}am da Costello negativno odgovarana sinovo pitanje: »— Majko, vjeruje{ liiskreno da }e predavanje o poeziji uistinuzatvoriti klaonice?« (str. 66). Naravno, daNE vjeruje, kao {to NE vjeruje ni njezinautor (usp. http://www.satyamag.com/may04/coetzee.html).

SUZANA MARJANI]

255

Od olovnih do apsurdnihvremena

Tihomir Dujmovi}: Apsurdnavremena. Naklada Ljevak, Zagreb

2004.

U novinarskom ‘ivotu osamostaljene Hr-vatske nabujala je praksa novinarskog fe-ljtoniziranja raznoraznih tema, a naro~itoonih s podru~ja politike. U dnevnim, tjed-nim, dvotjednim novinama, pa ~ak i ~aso-pisima koji izlaze bilo mjese~no, bilo kvar-talno, pi{u mnogobrojni strukovnjaci izbroja u broj svoje podliske: kolumne, ilikomentare, ili uvodnike, njih po nekolikoautora ~ak u jednim novinama. Poslije kra-}eg razdoblja (godine, dvije, tri...) na tr‘i{-tu knjiga pojavljuju se sabrani tekstovi tihfeljtonista, odnosno kolumnista kako sedanas uobi~ajeno ka‘e. Jedan od sretnikakoji je uspio svoje novinarske uratke izvu}iiz sfere neumitne novinarske prolaznosti i,ukori~ene u knjigu Apsurdna vremena,proslijediti u gornje katove vje~nosti jestTihomir Dujmovi} (Ogulin, 1963).

No nevolja je s njegovom knjigom {tonam nije iz nje razvidno gdje i kada jeDujmovi} tiskao svoje politi~ke podliske,kako njegove tekstove naziva predgovara~,na{ ugledni povjesni~ar umjetnosti, knji-‘evnik i aktualni predsjednik Matice hr-vatske Igor Zidi}. Mo‘da to i ne bi bilova‘no kada bi se radilo o zbirci tekstovaproblemske, na~elne naravi. No ovdje seradi isklju~ivo o komentarima ~ije razu-mijevanje itekako zavisi od poznavanjakonteksta i kronolo{koga toka zbivanja,kako bi se uop}e moglo shvatiti sve ono o~emu autor pi{e! Naime, o~ekivati da usvakodnevnoj brzoj izmjeni ogromnogabroja informacija publika ad memoriamde{ifrira pojedine Dujmovi}eve evokacije,

navode, asocijacije, sumnje, namigivanja iz-me|u redaka, bez pomo}i kakvog aparataza poja{njivanje (bilje‘aka, napomena, ob-ja{njenja, navo|enja izvora, dodavanja na-stalih promjena, kazala pojmova i osoba isl.) potpuno je proma{eno. Uostalom, biobi znak pristojnosti i pa‘nje prema svojim~itateljima (ali i intelektualne ~estitosti) daautor navede za svaki svoj ovdje pretiskanitekst gdje ga je prvi put objavio kako bi semogla provjeriti eventualna autorova stal-nost ili nestalnost, odnosno odati mu pri-znanje ako je prvi ili me|u prvima ukazaona nekakvu krupnu pojavu u na{em dru{-tvenom i politi~kom ‘ivotu. Svega toga uDujmovi}evoj knjizi nema. Nalazimo sepred zbirkom ~lanaka za koje bi bilo boljeda su ostali u okviru dnevne novine u kojojsu tiskani.

Dujmovi} je jedan od rijetkih publici-sta s desne strane politi~kog spektra kojije, iako sa zaka{njenjem, ipak priznao dase Hrvatska pod Tu|manom na{la u stiscisveop}e izolacije te da je u o~ima svijetapostala »op}a mjera za nesimpati~nost, na-tra‘nja{tvo i rigidnost«, a njezini gra|aninapokon su mogli jasno uvidjeti kako upretvorbi gospodarstva na hrvatski na~in»konjokradice i razbojnici doslovno moguuni{titi dr‘avu«. Nabrajaju}i mnogobrojneafere i njihove aktere (onu s Dubrova~kombankom, plja~ku umirovljenika i presuduUstavnog suda da se umirovljenicima imavratiti 30 milijarda kuna ukradena novca,slamanje {trajka prosvjetnih radnika, svo-|enje zdravstvenih ustanova na ubo‘nice,pa »protuprirodni gospodarski blud po ko-jem sto i pedeset tisu}a ljudi radi, a neprima pla}u«, te »protuprirodni politi~kiblud Zagreba i Beograda« po kojemu jeTu|man od svih predsjedni~kih susretanajvi{e obavio onih s Milo{evi}em, do iz-bornoga zakonodavstva po kojemu je mo-gu}e uvijek u dijaspori osigurati pobjeduHDZ–a i izigrati volju bira~a kod ku}e itd.)posebice isti~e antiintelektualni karakterere tu|manizma: »Hrvatska u posljednjihosam godina nema ni jedne jedine velikeknjige, niti jednoga velikog romana, nitijednoga gledljiva filma, a da se cijela hrvat-

256

ska inteligencija nije pitala kako je mogu}eda su nam kulturni dosezi slabiji negoli uprokletoj Jugoslaviji? Svi se boje priznatida je onoga trenutka kada je ve}i dio inte-ligencije pristao na posve nekriti~ki odnosspram vlasti samo zato jer je hrvatska,amputiran sukus intelektualnosti. Jer svilikovi, sva dramaturgija koju su ispisivaliu svojim sjajnim djelima sada je u istomvlaku, vlaku koji ne samo da se ne smijekritizirati nego ni analizirati, jer istoga~asa netko tr~i s Gornjega grada da anali-ti~aru na ~elo lupi {tambilj jugonostalgi-~ara.« Nama, koji pratimo stvari u Hrvat-skoj s lijeve strane, koji smo vi{ekratno‘igosani i mnogo te‘im optu‘bama i kojismo ovakav ishod proricali na po~etku eretu|manizma, ovakva priznanja slaba suutjeha, ali bolje i{ta nego ni{ta!

Sjajna je i Dujmovi}eva analiza prim-jera po kojem se jasno pokazuje da povijestkoja se ponavlja uvijek ispada — farsa:»hrvatski problemi s Europom, govorimoli o hrvatskoj krivnji, doista sti‘u s Pan-tov~aka. Hrvatska vlast, naime, suverenosti samostalnost do‘ivljava ako ne srednjo-vjekovno, ono barem titoisti~ki u smislujugoslavenske politike nakon 1948. godine.Jednom su nam partneri Francuzi, drugiput Nijemci, potom smo partner i saveznikSAD–a, onda za svaki slu~aj {irimo kon-takte s Kinom. U osnovi, to je Tito, to sunesvrstani, to je blokovska podijeljenost, toje hinjena samostalnost, to je ’druk~iji putu socijalizam’. Odatle Predsjednikova (F.Tu|man — op. N. M.) fasciniranost Titom,njegovom taktikom i strategijom i ’sjajnomigrom’ koju je vodio. No, ovo nije po~etakni sredina stolje}a, ovo je kraj dvadesetogastolje}a, nema vi{e blokova, nema vi{e sta-rih pravila igre i zato Zagreb djeluje staro-modno, zastarjelo, pa i jeftino u svojoj po-litici. Hrvatska vlast ‘eli strani kapital, alini jednu bolju tvornicu ne prodaje stranci-ma, a poglavito se toj vlasti ne svi|a akonetko ‘eli kupiti 51 posto dionica. Zagreb‘eli u Europu, ali ne ‘eli europska pravilaigre i zato u toj borbi zaziva ’samostalno-st’, suverenost i neovisnost. Zagreb ne ‘elipodjelu Bosne, ali od svoje politike ne ‘eliodstupiti ~ak ni toliko da na vlastitoj tele-

viziji ve} jednom promijeni osvaja~ku vre-mensku prognozu! A jo{ ju~er smo svizajedno bjesnili kad su Srbi nakon okupa-cije Krajine na beogradskoj televiziji prika-zivali vremensku prognozu ’za Knin i oko-licu Republike Srpske Krajine’! Zagreb ‘eliu Partnerstvo za mir, ali ne ‘eli vojskuurediti u skladu s europskim standardima.Zagreb ‘eli biti dio civiliziranog svijeta amjesecima ne ‘eli pristati na povratak svo-jih gra|ana srpske nacionalnosti.«.

Na koncu, povelik je popis ovakvih isli~nih tema u Dujmovi}evoj knjizi, ali ionih koje bi trebalo ispravljati, odnosno zaDujmovi}em nadopisivati poglavlja negira-nja njegovih poluistina, neistina, monta‘a,neznala~kih tvrdnji i sl. Samo ilustracijeradi navest }emo ovaj primjer. Dujmovi}hvali ~elnike nove, hadezeovske vlasti, ko-ja je po~etkom 2004. preuzela upravljanjedr‘avom, ali nije tobo‘e revan{isti~ki smje-njivala zate~ene rukovode}e ljude u javnimpoduze}ima, institucijama itd. Pa se takohvali i ovim: »Vlast, primjerice, nije preu-zela Maticu iseljenika (punim imenom Hr-vatska matica iseljenika — op. N. M.)premda je odnos te institucije i iseljenikau vrijeme Ra~ana bio sveden na minimumi to ne zato jer je to bila dobra volja ljudikoji su tu instituciju vodili ve} stoga jer seradilo o jasnoj politi~koj odluci i vidljivomignoriranju iseljeni{tva {to je poglavito uprvom redu svojeg mandata ustrajno ma-nifestirao ministar vanjskih poslova Picu-la.« (ibidem, str. 208). Autor je jedino »za-boravio« navesti »sitan detalj« da je u »vri-jeme Ra~ana« ravnatelj HMI bio istaknutihrvatski intelektualac, iseljenik i knji‘ev-nik Boris Maruna, a da je glavni urednikglasila Matica bio upravo Tihomir Dujmo-vi} (od velja~e 2002. do o‘ujka 2003.). Na-kon njegova odlaska ~asopis Matica ostaoje u bijednom stanju i na najni‘im svojimgranama od postanka. Mo‘da je takav is-hod namjerno proizveden kako bi se SDPmoglo naknadno optu‘ivati. Od takvih su-mnji, neznanja, nekompetentnosti i mr‘njena~injena je ova apsurdna knjiga.

NIKICA MIHALJEVI]

257