Zato i hou da te zamolim:preleti beskonanost i pobijedi vrijeme i matu,ali nikad ne zaboravi kako se koraa o zemlji.

Ako eli znati gdje ti je srce...vidi gdje ti je um kada luta.

Smrt je samo tren kada umiranje prestaje.

A ona se okrenula i mirno zagazila u more.Voda joj se penjala uz noge i lea i uskoro je pokrila tetovirana krila.Onda se okrenula,stajala je kao da pokuava upamtiti kako izgleda.Valovi su naposlijetku progutali bjelinu njenih ramena.

Poela je,dakle,jesen.U sred avgusta.A poinjala je pomalo jo u maju,pa junu,pa nekoliko dana u julu,presjecala vruine,selila nas za jednu no iz afrike jare na obale sjevernog mora.Ali ovo sad,od prije dva dana,to je kontinentalna jesen,to su prvi poutjeli listovi,miris hladnoe u kosi i na obrazima.Sad opet moemo da ponemo san o moru.

Postoji odgovor na svako pitanje koje se moe da se formulie.

Roena sam kao tvoj nastavak.Kao ono to ti nema,a neophodno je da bude savren.Roen si kao moj poetak.Kao ono to sam preskoila u svom nastavku.To je svrha naeg postojanja.Da zajedno budemo jednog dana.

Smatrati sebe gorim od drugih je bio jedan od najnasilnijih naina da se iskae ponos jer je to bio najdestruktivniji nain da se bude razliit.

Dobro pripremi se,jer evo,u ivot tvoj,ja vraam se,ne pozvana.Ni kao prijatelj,ni kao drug,ni kao poznanik,ni kao ljubav neka daleka.Samo dolazim,sve da naplatim.Ne novcem,ne suzama,ne osvetom.Samo kao najljepa tvoja ostavljena prilika.Da samo pored tebe proem,da ubijem te pogledom.Vraam se,da te astim osmijehom.

Naslonila se na stolicu i zagledala se u hladan sijeanjski dan za prozorom.Drvee je luaki plesalo na vjetru,a ona razmiljala o svemu to je nauila,o tome kakva je bila nekada i kakva je sada.Bila je ena kojoj je voljeni mukarac davao savjete,ena koja je te savjete posluala i koja se svim silama pokuavala oporaviti.Zbog toga je sada imala posao koji voli i dovoljno samopouzdanja da zahtijeva ono to eli.Bila je ena koja je esto grijei,koja ponekad plae ponedjeljkom ujutro ili nou,sama u krevetu.Bila je ena kojoj je vlastiti ivot poesto iao na ivce i kojoj je katkad bilo teko ustati ne vrijeme ne bi li otila na posao.Bila je ena kojoj su loi dani katkad bili ei nego dobri,ena koja bi se katkad pogledala u zrcalo i zapitala se zato ne digne lijeno dupe i ode do teretane.Bila je ena koja je katkad mrzila svoj posao i ena koja se katkad pitala zato je uope dola na ovaj svijet.Bila je ena kojoj stvari katkad jednostavno nisu polazile od ruke.S druge strane,bila je i ena s milijun divnih uspomena,ena koja je znala ta je prava ljubav i koja je bila spremna na nova ivotna iskustva,nove ljubavi,nove uspomene.Bilo to za 10 mjeseci ili 10 godina,namjeravala je posluati zadnju Garryjevu poruku.to god je ekalo,otvorit e srce i slijediti ga.U meuvremenu e jednostavno ivjeti.

Pod svakim je predmetom leala praina,pokoja suza,osmijeh i uspomena.Trpala ih je u vree,s njih istila prainu,trljala oi i uspomene spremala na sigurno.

Usamljena sam,umorna sam,tuna sam,sretna sam,jedna od tih stvari je valjda i taj dobro.

Svijet se i dalje kretao,a u njemu nije bilo dovoljno velikog staklenog zvona pod ije bi se zatitniko okrilje sakrila.

To ne mogu,niti elim.Ne elim prestati biti ja,niti tebi za ljubav.

Bela je sezona sue.Uvelo lie ne moe da se odri,njihov kratak ivot prolazi.I ono slomljnog srca polako pada na zemlju bez kapi krvi.Bela je sezona sue,brate.Jedino drvee poznaje bol dok i dalje stoji uspravno, i vrsto kao elik,sasuenih grana slinih icama.Uistinu,bela je sezona sue.

Kapuljaa preko moje glave,ica oko vrata,krpa u ustima,jecaj u grlu,glas u

noi,smeh u tmini,nevidljive ruke koje me dodiruju,oi koje me posmatraju,uas,usamljenost ,ludilo, sramota.Seam se da sam umrla i da sam bila mrtva.I seam se otkucaja svog srca;seam se da sam brojala udisaje i izdisaje,utog leptira na zelenom listu,srebrnog drveta na breuljku,mirne reke,bistrog jezera-stvari koje nisam vidjela,ali koje nikada neu zaboraviti.Seam se kako izgleda biti iv.

Kada ovjek dublje zagleda u duu svijeta lako shvati da na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja eka onu drugu,bilo to nasred neke pustinje,ili nasred nekog velikog grada.I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste,sva prolost i sva budunost gube svoj znaaj i samo postoji taj trenutak.Samo oni koji se plae da zauzmu neki stav u ivotu prihvataju na sebe ulogu dobre due.Uvijek je neusporedivo lake vjerovati u sopstvenu dobrotu,nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava.Sigurno je lake trpiti uvredu,ne uzvrativi je,nego smognuti hrabrost i uputiti se u borbu sa jaim od sebe;uvijek moemo rei da nas baeni kamen nije pogodio,a onda tek nou,u samoi,dok na sustanar ili suprunik spava,oplakati,u potaji,svoj kukaviluk.

Iskrenost nije pomogla,iskrenost je zabolela.

Dalje,zaista,ne bi imala nita vie da ti javim.Jedino moda to da si ostao najljepa medalja iz naljepeg rata,u kojem su mi srce amputirali.

Nekad,ali samo nekad poelim,da nam se pogledi susretnu,jer da me zna,koliko me ne zna,znao bi,da sam spremna voljeti te itav ivot,a ni rijei izustiti o tome.

Sve to se dogodi jedanput,ne mora nikada da se ponovi.Ali sve to se desi dva puta,desie se i trei put.

Oboje smo nosili na laniu po polovinu davno polomljene tajne,ali nismo pokuavali da je sastavimo,ko zna zato.

Gledala je u prolost pokuavajui shvatiti kad je sav smijeh zamro.

Izbroj u sebi do deset,i to u venost pretvori.I sve to murei smisli ostae zauvek tako.

Neu aliti stvarno ni za im,i srea i tuga na mome su licu slika koja nedostaje.

Ja bih znala da ga volim,ja bih znala s njim da matam,da ga uvam,da ga ljubim,da mu laem,da mu pratam.

Zaista,ti me tako divno ne zna.

Ono to proklinje,prokleti e tebe,a ono to osuuje,jednog e dana postati.

Susreo sam na ulici vrlo siromana,zaljubljena mladia.eir mu bio star,kaput otrcan,ogrta progledao na laktovima,cipele mu vodu proputale,ali dua mu bijae posuta zvijezdama.

Ako jednom ode,nemoj se okrenuti,jer ako se okrene mora se vratiti,a ja ne elim da se vrati odlazei.

Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina,to nije nita ozbiljno.Ali kad ga ponemo ljubiti zbog njegovih mana,onda je to ljubav.

Ljubav je vatra,da.Ali nikad ne znate hoe li vam zagrijati srce,ili zapaliti kuu.

I sve je tako kako treba biti,a ono to bude bit e.Tetovirana jesen,i sanjiva do zore.Kao mrtav delfin to sanja usnulo more.

Sva iskuenja,sva ispatanja i sve patnje u ivotu mogu se mjeriti snagom i duinom nesanica koje ih prate.Jer dan nije njihovo podruje.Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve biljei i ispisuje,a raun se plaa nou,na velikim,mranim i vrelim

poljima nesanice.Ali tu se i sve rijeava i brie,konano i nepovratno.Svaka preboljena patnja nastaje tu kao rijeka ponornica ili sagori bez traga i spomena.

Ja nisam ja.Ja sam onaj to hoda pored mene,a ne vidim ga,kojeg,katkad osjetim,katkad zaboravljam.Taj to uti,spokojan,kad govorim,to eta tamo gdje mene nema.Taj to e ostati uspravan kad ja umrem.

Kasno je sjeanja,uzalud se javljate,beskorisne su vae nemone utjehe i potsjeanja na ono to je moglo bude,jer to nije bilo,nije ni moglo da bude.A uvijek izgleda lijepo ono to se nije ostvarilo.Vi ste varka koja raa nezadovoljstvo,varka koju ne mogu i ne elim da otjeram jer me razoruava i tihom tugom brani od patnje.

Njihova se imena ne smiju izgovoriti glasno da ne oskrvnu usne smrtnika,jer su dole iz bezbone tame i napale nebo,no bijahu istjerane gnjevom anela.

Bol e doi kasnije...Ti si jedina ena koju sam ikad volio.Tada je dola bol.

Ne poznajem nijedan problem koji sat vremena itanja nije ublaio.

Taj smeak bih se teko usudila da nazovem aneoskim, ali i avolci su slatki dok su mali.

ovjek koji ne ita dobre knjige nije ni u kakvoj prednosti pred ovjekom koji ne zna itati.

Jo od malih nogu ja sam svojeglava, tvrdoglava klinka to uti samo kada spava. Al' ba zbog toga, danas sam tu gdje jesam. Bit u vjeno dijete u srcu, znam. I ne, nije me zbog toga sram, jer samo djeca su neiskvarena,iskrena! :]

U ivotu svakog ovjeka postoji most preko kojeg je ponekad jako teko prei, i ma

koliko se inilo lako napravit taj korak neto vue nazad.. Tek kad odreeno vrijeme proe shvatimo da nije bilo uope strano samo nas je neki unutarnji strah sprijeavao da preemo, a strah je ponekad jai od svega iako znamo da je bezrazloan.

Zar se nismo ranije negde sreli? Jesmo,zato vie ni ne svraam tamo...

Ne brinite previse sta ljudi misle,oni to retko rade.

Savest je ono sto boli kad se svi ostali delovi osjecaju fantasticno.

Uvek postoji jedna budala vise nego sto ste racunali.

Ako morate birati izmedju dva zla odaberite ono koje jos niste probali.

Ne verujte lepim zenama,suvise su lepe da bi bile verne.Takav je slucaj i sa pametnim muskarcima.

Ne trcite za zenama,da se ne sudarite sa onima koji od njih beze.

Muskarci ne mrze zene onoliko koliko vicu na njih,niti zene vole muskarce onoliko koliko slusaju i trpe.

Muz je ime za onoga koji vas je nekad volio.Zena je ime za onu koja je volela nekog drugog,a udala se za vas.

Nekada smo spavali sa medom, a mrzeli da idemo u vrti i budimo se rano. Jeli smo slatkie dok nas ne zaboli stomak. I niko nije znao za dijete. Sakrivali se ispod stola, jorgana, u ormaru od mame i tate. Istravali napolje i po ceo dan bili sa klincima iz ulice. Igrali smo murke, jurke. Padali, grebali kolena. Plakali. Smejali se. Bili smo

sreni i imali to sa kim da delimo. Jo uvek nismo znali ta je ljubomora, mrnja. Zao si bio jedino ako se smeje kada neko padne. A uvee smo gledali crtane filmove. Posle odemo u sobu, pa mama dodje da nam ugasi svetlo i uuka nas. Zagrli. Onako kako samo ona ume. Jako. A kada nas poljubi za laku no i izadje iz sobe, mi ponemo da matamo. elimo samo da odrastemo. I mislimo da e tada biti drugaije. Zanimljivije. Bolje. I eto sad. Ovo je to? Ovo sam jedva ekala itavo detinjstvo? Ako jeste, ja samo elim da opet imam one smene kikice, slinave rukave, one drugare, deka sa kojim se samo drim za ruku i pocrvenim kada je tu. elim da mamu grlim na isti onaj nain i da joj pruim svu ljubav ovog sveta. I tati isto. elim da on bude moj heroj. A najvie od svega elim da se bar jo jednom vrati onaj iskreni deiji osmeh koji je nakada stalno bio tu.

Ako oda tajnu vjetru,nemoj ga kriviti ako kae drveu. Ide gola cola do kola i naie sola i kae: Ti si moja vakuola. Ima jedna slika,na njoj chica,stoji je cika jer je vidjela bika. Ima jedna aa,u njoj je kaa,jede je Maa,jer je snaa. Curi rosa s tvoga nosa,gore kosa,dole si bosa.

Nije bitno koliko se brzo kreces ako nikad ne ides nikamo.

Knjige su napisali i itali ljudi koji su cijelog ivota traili neto,bilo to,to bi ih udaljilo od vlastitog umalog ivota.

Od svih lai koje si mi priao Volim te mi je bila najdraa.

Onaj koji je zaista hrabar da vam oprosti svaku gresku, koji ume da zgazi ponos i okrene se za vama nakon toliko odlazaka, koji je toliko jak da ustane jos jednom i potrazi vas, koji se ne plasi da vas pozove nakon mnogih spustenih slusalica da vam cuje glas, koji sme da se usudi da vas jos ovaj put pronadje cak i nakon svog ovo je definitivno poslednji put, onaj koji ce staviti sve na kocku, bar jos ovaj put, samo da bi vas vratio.to je covek koji zaista voli.

Ako ne mozete da se odlucite izmedju dve osobe, izaberite drugu, jer da vam je

stvarno stalo do prve, druga nikada ne bi ni postojala!!!

Nikad nisam traila nekoga ko e mi skinuti zvezde s neba, ve nekoga ko e ih gledati sa mnom.

Nikad ne ignoriraj osobu koja te voli,koja se brine za tebe i kojoj falis zato jer jednog dana kad otvoris oci,shvatit ces da si izgubio mjesec dok si racunao na zvijezde.

Niko ne poznaje ovjeka bolje,nego ena koja je prestala da ga voli.

"Zauvek" je, ipak, samo re. Velike rei obino imaju malu greku, i smanjuju se za mrviak svaki put kad ih izgovori. Ni od mog "zauvek" nije ostalo bog zna ta..

Jednog dana proci ce ovi dani, doci ce vrijeme rastanka. Bit ce smijeha, suza. Svi cemo skupa poci do jedne raskrsnice. Neko ce desno, neko lijevo, neko ce poci gore, a neko mozda dolje. Neki ce ostati na raskrsnici da cekaju sljedece zeleno svjetlo, a ja, ja cu se skriti iza coska i tamo cu cekati tebe. Cekat cu jos malo. Cekat cu da te jos jednom vidim, da vidim taj tvoj lijepi smijesak. Ti ostajes, a ja odlazim. Ne znam da li cu te ikad vise vidjeti. Mozda, ako prodjem pokraj te raskrsnice, a ti budes prolazio, mozda tada shvatis da te je neko ludo volio. Mozda shvatis da za ljubav nije bitno da li si mladji ili stariji, visi ili nizi. Ne, nije mi bitno. Ja te volim, a mozda te i nekad sutra budem voljela.

Spavao je, ruke posesivno prebacene preko njena naga tijela. U jednoj ruci drzala je cigaretu a u drugoj se klatila casa viskija. Opet ce je zora docekati. Opet ce u sjenama noci traziti ono cega vise nije bilo u toj sobi, u tom krevetu. Ono sto je izgubila gradeci njihove kule od vjetra. Sebe.

Moda se i ja jednog jutra probudim i ne pomislim na tebe. Za sada mi to jo uvijek ne polazi za rukom, a nije da se ne trudim.

Pustite nas da itamo i da pleemo. To su dvije stvari koje nikad nee nakoditi svijetu.

Ne zna on koliko ljubavi je ona imala za njega, ne zna koliko ju je inila sretnom i sama pomisao da ima nekoga ko je drugaiji, kome vjeruje. Sad jo jednom mora da se die sa dna, jo jednom mora sebe uvjeriti da ljubav postoji, jo jednom mora vratiti vjeru u nju. Samo to je ovoga puta malo drugaije, ovoga puta ona nema volje da sve to uini.

Nije imao njeno srce. Imao je samo njeno tijelo.Vjerovala je u to cvrsto. Osjecala se kao violina u rukama najvrsnijeg virtuoza. On ju je tako izvjezbao. Ali lose je odigrala. Lose je odglumila hiljadu puta. Lose je lagala da joj nije stalo.

I moja tvrdjava mi ponekad dosadi. I kada sam najbolja...zelim biti slobodna.....U dzepu nosim kljuc mog tajnog hodnika...Za koji samo znam ja...I moja tvrdjava mi ponekada dosadi...Znas, isuvise cesto dozivaju me ka sebi daljine...Nemiri ....obuzimaju me i ne ostavljaju na miru...Krisom zalazim u nove slojeve razuma...U susjedne buducnosti...A ti shvati me ako mozes...i pokusaj me pratiti....Ovako nesavrsenu....Onu koja puno prica a stalno je nedorecena...Onu koja ima prepun ormar odjece a vjecito nema sta da obuce....Onu koja vjeruje i daje dusu i srce a stalno je iznevjere i prevare...Tvoju posebnu koja izgleda stalno ocekuje previse od ljudi...Onu koja je svjesna koliko vrijedi....kojoj se svi dive,koja je svima uzor...A stalno to zaboravlja.

Ja nisam ja. Ja sam onaj to hoda pored mene, a ne vidim ga. Kojega, katkada osjetim, katkad zaboravljam. Taj sam to uti, spokojan, kad govorim, to prata, blag, kad mrzim, to eta tamo gdje mene nema. Taj to e ostati uspravan kad ja umrem.

Niko ne vjeruje lijepim enama. Suvie su lijepe da bi bile vjerne. Takav je sluaj i sa pametnim mukarcima.

Mukarci nisu izbjegavali nikakva sredstva kada je trebalo braniti nevinost ene, ali niti kada ju je trebalo oduzeti.

Niti jedna ena nije toliko skupa, da je ne bi mogao iskrenom ljubavi kupiti. Ali ni toliko jeftina,da se proda za aku lai.

Jesen i oktobar, to nekakvo sjetno doba, to vrijeme kad vjetar upa uspomene, trga duu i vraa te tamo odakle misli da si zauvijek pobjegla...a nisi i ne moe...

Kusur od ljubavi mi ne treba,ja castim.