26 s i j e č a n j / v e l j a č a 2 0 1 3 .

f m cg o br a z ov n i ku ta k

Cjelina je više od zbroja pojedinih dijelova

m ag.p s ych . M a j a Š k r l j a k Sy n cro Tr e n i n g C e n ta rw w w.s y n cro.h r / m a ja .s k r l ja k @ s y n cro.h r

Što bi nam se dogodilo kada bismo si dopustili angažirati se više oko ljudi s kojima radimo i s kojima se svakodnevno susrećemo?

“BITI USPJEŠAN U MEĐUOVISNOM SVIJETU ZNAČILO BI SVOJ POTENCIJAL VEZATI S NA-JBOLJIM ŠTO NAM SE IZ OKOLINE NUDI.”

›

„Bilo je to na drugoj godini studija. Pripremao sam se za iznimno važan ispit iz menadžmenta. Pročitao sam nekoliko knjiga, razradio bilješke s predavanja do detalja, s kolegama prošao moguće scenarije primjera iz prakse. Nije bilo lako, ali dao sam sve od sebe i znao sam da to neće proći nezapaženo. Ispit sam dočekao s nestrpljenjem; želio sam čim prije pokazati što znam i odahnuti od svog stresa i truda. S iščekivanjem sam pogledao u pitanja koja mi je profesor dao, i odahnuo s prvim pogledom, jer mi je materija bila itekako dobro poznata, i znao sam da u svemu tome do sada već plivam kao riba u vodi. I tako sve do zadnjeg pitanja. Nevjerica me uhvatila čitajući:„Kako se zove gospođa koja čisti ovo krilo zgrade?“ Pomislio sam da je to šala. Znao sam da je gospođa u ranim pedesetima, s naočalama i tamne kose, ali kako se zvala, nisam bio znao. Predao sam svoj papir ostavivši zadnji odgovor praznim.

Kod sljedećeg susreta jedva sam dočekao upitati profesora zašto je bitno kako se zove gospođa koja čisti i hoće li moj odgovor utjecati na uspješnost na ispitu. Ono što mi je profesor odgovorio duboko mi se urezalo u sjećanje: „ Naravno. U svojim životima, u svojim karijerama, susretat ćete mnoge ljude. Svi su bitni. Svi oni zaslužuju vašu pažnju i brižnost, makar to značilo da se samo nasmiješite i kažete „Dobar dan“. Nikad tu lekciju nisam zaboravio. A naučio sam i da se zvala Dorothy“.

› Ispričala sam tek jednu verziju poznate priče, koju sam imala priliku čuti na svojoj trećoj studentskoj godini i koja mi se jednako tako duboko usjekla u pamćenje. Moja ideja da znam što je to brižnost i kako je pokazati drugim ljudima bila je duboko poljuljana, i shvatila sam da je ona bila rezervirana za neke, one koje bih se usudila nazvati bliskima i poznatima. Pitala sam se koliko sam zapravo brižna, i koliko sam smatrala bitnima ljude koje sam svakodnevno susretala ali zapravo nisam imala vezu s njima. I bi li htjela, uostalom, da jednog dana kada i sama budem dio nečije stvarnosti, budem gledana tek kao dio inventara?

s i j e č a n j / v e l j a č a 2 0 1 3 . 27

započinjemo raditi na novom radnom mjestu, ili pokrećemo novi projekt, u početnim fazama oslanjamo se na preporuku ili savjet iskusnijih suradnika. Ovisnost o drugima činit će naše procjene usko vezanima za procjene drugih ljudi, naša iskustva i raspoloženja usko vezana za akcije i raspoloženja drugih. Ovisnost nije ni dobra ni loša, ona je potrebna kako bismo mogli učiti i razvijati se. Korak naprijed je korak prema nezavisnosti. Kada smo nezavisni, sposobni smo samostalno donositi svoje pro-cjene, donositi odluke, razmišljati kritički, biti u mogućnosti nositi se s vlastitim osjećajima. Zapadna kultura 20. stoljeća iznimno ističe self pristup gdje je fokus u najvećoj mjeri na individualnom ostvarenju, asertivnosti, brizi za vlastita pitanja, slobodi izbora i tako dalje. Briga za vlastite potrebe osigurava da dobijemo ono što u životu želimo, da ostvarimo ono što većina nas zove svoj potencijal. Odgajani smo i živimo u kulturi gdje je uspjeh biti neovisan i samostalan, gdje možemo rezultate postizati sami. Međutim, naša stvarnost je nužno među-ovisna. Naši rezultati ovise o učinku drugih ljudi, od onih koji osiguravaju da svakodnevno imamo struju za svoje računalo do onih koji se brinu da nam je radno mjesto uredno. Mi ne možemo biti izvan te stvarnosti, kao pusti otok, niti bismo uistinu to željeli. Istina jest da naše zadovoljstvo i uspjeh imaju značenje tek kada su povezani s drugim ljudima.

Sinergijom do uspjeha › Načelo po kojem pojedinci usklađuju svoje napore s naporima

drugih ljudi kako bi ostvarili najbolji rezultat Covey je nazvao međuovisnost. Oni koji dje-luju međuovisno, sposobni su i kompetentni samostalno stvarati rezultate, ali su i svjesni da najviše postižu u sinergiji s drugima. Ljudi koji si dopuštaju biti povezani s drugim ljudima daju najbolje od sebe svojoj okolini, i za uzvrat dobivaju i najbolje od drugih, pristup kreativ-nosti i energiji drugog ljudskog bića. Reklo bi se da se ispravnom pokazala kriva matema-tika da cjelina daje više od zbroja svih njezinih dijelova. Biti uspješan u međuovisnom svijetu značilo bi svoj potencijal vezati s najboljim što nam se iz okoline nudi. Biti uspješan značilo bi razmišljati u win-win terminima, omogu-ćavajući drugima da pobijede, jer nas uspjeh drugih vodi bliže k ostvarenju vlastitih ciljeva. Kao kada bismo u ruci držali komadiće slaga-lice, koji tvore smisao tek kada se sa svim osta-lim dijelovima spoje u cjelinu.

Što bi nam se dogodilo kada bismo si dopu-stili angažirati se više oko ljudi s kojima radimo i s kojima se svakodnevno susre-ćemo? Istraživanja iz socijalne psihologije su pokazala da ljudi procjenjuju da im se više sviđaju ili su im privlačnije osobe za koje znaju da se i one njima sviđaju. Drugim rije-čima, ako znamo da se nekome sviđamo i da nas ta druga osoba voli, vjerojatnije ćemo osjećati uzajamne osjećaje i sklonosti prema toj drugoj osobi. Stoga, umjesto da čekate da se nekome svidite, dopustite si da se ta osoba svidi vama, i usudite se to pokazati!

f m cg o br a z ov n i ku ta k

“OVISNOST O DRUGIMA ČINIT ĆE NAŠE PROCJENE USKO VEZANIMA ZA PROCJENE DRUGIH LJUDI, NAŠA ISKUSTVA I RASPOLOŽENJA USKO VEZANA ZA AKCIJE I RASPOLOŽENJA DRUGIH. OVISNOST NIJE NI DOBRA NI LOŠA, ONA JE POTREBNA KAKO BISMO MOGLI UČITI I RAZVIJATI SE.”

›

Svi su ljudi važni ili su nas barem tako učili u školi, u obitelji i u religiji. Na razini znanja to nam je jasno, no kako to zbilja izgleda u praksi? Znamo li imenom i prezi-

menom kolege, suradnike, poslovne partnere, koje susrećemo svaki dan? Jesmo li uistinu tako dobri menadžeri vlastite radne okoline kao što bismo to htjeli vjerovati? Jesmo li u mogućnosti povezati se sa svijetom oko sebe?

Veza, povezanost ili, drugim riječima, iskustvo da sve što se zbiva u našem svijetu, svijetu koji opažamo i koji je za nas stvaran, ima utjecaj na nas, baš kao što i mi imamo utjecaj na taj svijet. Kada smo povezani sa svijetom oko sebe, onda se često puta možemo čuti kako izgovaramo rečenice „stvari se odvijaju same od sebe“, „sve se odvija svojim tokom“, „onako je kako treba biti“. Najčešće ni sami ne znamo kako bolje opisati vlastiti osjećaj predanosti i povjerenje da će naizgled nepovezani događaji u našem životu tvoriti logičnu cjelinu jednom kada na njih pogledamo unatrag.

Početna ovisnost i self pristup › Stephen Covey opisuje tri vrste povezanosti koje, osim što opisuju vezu sa svijetom, opisuju i vlastitu spremnost uvidjeti princip po kojem najbolje rezultate stvaramo u međuovisnosti s drugim ljudima. Koncept zavisnosti – neovisnosti – međuovisnosti načelo je koje se može primi-jeniti u životu kao i u poslu. Kao početnici, izrazito smo ovisni o drugim ljudima. Bilo da