Clive Cussler

Odiseja

Sramotna noæ

Oko 1190. pr. n.Citadela na brdu u blizini moraBila je to zamka, stvorena jednostavno i s oštrim uvidom u ljudsku znatiželju. I ispunila je svoju funkciju besprijekorno. Ružni monstrum bio je visok dvadeset stopa i stajao je na èetiri drvene noge postavljene na ravnoj platformi. Kuæište, postavljeno na noge, bilo je trokutastog oblika s otvorenim krajevima. S prednje strane kuæišta uzdizala se zaobljena grba s dva proreza za oèi. Bokovi su bili prekriveni kravljom kožom. Platforma koja je držala noge ležala je na tlu. Nije slièilo nièemu što su ljudi iz citadele Ilij ikada vidjeli.Nekima s mnogo mašte izgledalo je poput konja ukoèenih nogu.Dardanci su se probudili ujutro, oèekujuæi da æe vidjeti Ahejce kako okružuju njihov gradtvrdavu, spremne za bitku kao što su bili proteklih deset tjedana. No, ravnica je bila prazna. Sve što su mogli vidjeti bio je gust oblak dima koji je lebdio nad pepelom na mjestu gdje se nalazio neprijateljski logor. Ahejci i njihova flota nestali su. U mrklo doba noæi ukrcali su zalihe, konje, oružje i koèije u brodove i otplovili, ostavivši za sobom samo tajanstvenog drvenog monstruma.Dardanski izviðaèi vratili su se i izvijestili da je logor Ahejaca napušten.Presretni što je opsada Ilija završila, ljudi su otvorili glavne vratnice citadele i izjurili na otvorenu ravnicu na kojoj su se dvije vojske borile i prolijevale krv u stotinu bitaka. U poèetku su bili zbunjeni. Neki su sumnjali da se radi o triku i zagovarali da se èudna konstrukcija spali. No, uskoro su otkrili da se radi samo o bezopasnom kuæištu na èetiri noge grubo izgraðenom od drva. Jedan èovjek popeo se uz jednu drvenu nogu, ušao u strukturu i otkrio da je prazna.Ako je ovo najbolji prikaz konja koji Ahejci mogu uèiniti, viknuo je, nije èudno što smo pobijedili.Mnoštvo se nasmijalo i oduševljeno pjevalo kad je kralj Prijam od Ilija stigao u svojoj koèiji. Kroèio je na tlo i uzvratio pozdravom na klicanje nazoènih. Zatim je obišao èudnu konstrukciju, pokušavajuæi joj pronaæi neki smisao.Kad se uvjerio da ne predstavlja prijetnju, objavio je da je to ratni plijen i odluèio da bude prenesen do vratnica grada, gdje æe stajati kao spomenik velièanstvenoj pobjedi nad Ahejcima.Sretan dogaðaj prekinut je kad su dva vojnika kroz mnoštvo dopratila ahejskog zarobljenika kojeg su njegovi drugovi ostavili za sobom. Zvao se Sinon i bio je roðak moænog Odiseja, kralja Itake i jednog od voða velike vojske koja je opsjedala Ilij. Kad je ugledao kralja Prijama, Sinon se bacio pod noge starog kralja i preklinjao za život.Zašto su te ostavili?, upita kralj.Moj roðak poslušao je moje neprijatelje i izbacili su me iz logora. Da nisam pobjegao u šumarak kad su porinuli brodove, sigurno bi me vukli dok se ne bih utopio ili bi me pojele ribe.Prijam je prouèavao Sinona.Kakva prièa leži iza ovoga? Koja je svrha?Buduæi da nisu mogli zauzeti vašu tvrðavu i buduæi da je naš moæni junak Ahil

ubijen u bitci, vjerovali su da su im bogovi okrenuli leða. Statua je izgraðena kao žrtva za sigurno putovanje preko mora.Zašto je tako velika?Kako je ne biste mogli unijeti u grad kao plijen, gdje bi vas podsjeæala na najveæi ahejski poraz našeg vremena.Da, mogu shvatiti njihove razloge. Mudri, stari Prijam se nasmiješi. Ono što nisu shvatili jest da može poslužiti istoj svrsi i izvan grada.Stotinu ljudi izrezalo je i zaoblilo debla kako bi se po njima kotrljala statua. Zatim je druga stotina prikupila konopce, formirala dvije linije i poèela vuæi svoj plijen preko ravnice izmeðu grada i mora. Veæi dio dana znojili su se i vukli, a pridružilo im se još ljudi koji su povukli nespretnog monstruma uz padinu prema citadeli. Kasno poslijepodne rad je bio gotov i velika je statua stajala ispred glavnih vratnica grada. Stanovništvo je prvi put u više od dva mjeseca izišlo iz grada bez straha od neprijatelja. Mnoštvo je stajalo i zurilo sa strahopoštovanjem u statuu koju su nazvali Dardanski konj.Uzbuðene i sretne što je napokon završio naizgled beskrajan niz bitaka, žene i djevojke iz grada izišle su izvan zidina i nabrale cvijeæe kako bi splele vijence za ukras groteskne drvene statue.Mir i pobjeda su naši radosno su uzvikivale.No, Prijamova kæi Kasandra, koju su smatrali mentalno neuravnoteženom zbog mraènih predviðanja i uvida u buduæe dogaðaje, viknula je Zar ne vidite? To je trik!Bradati sveæenik Laokon složio se s njom. Opèinjeni ste radošæu i glupi što vjerujete Ahejcima kada darove nose.Laokon se okrenuo i snažno zabio svoje koplje u trbuh konja. Koplje je probilo drvo i ostalo zabijeno. Mnoštvo se nasmijalo na ovu ludu demonstraciju skepticizma.Kasandra i Laokon su ludi! Monstrum nije opasan. Obiène spojene daske i balvani.Idioti reèe Kasandra.Samo bi budala vjerovala Sinonu Ahejcu.Jedan ratnik zagleda joj se u oèi. Kaže da naš grad nikada neæe pasti zato što statua sada pripada Iliju.Laže.Ne možeš li prihvatiti blagoslov bogova?Ne ako dolazi od Ahejaca, reèe Laokon, gurajuæi se kroz mnoštvo i koraèajuæi Ijutito prema gradu.Sa sretnim mnoštvom nije se moglo raspravljati. Njihov neprijatelj je otišao. Za njih, rat je bio gotov. Sada je bilo vrijeme za slavlje. Dvoje skeptika bili su ignorirani u euforiji koja je zapljusnula mnoštvo. Prije no što je prošlo sat vremena, znatiželja ljudi je jenjala i organizirali su veliko slavlje kako bi proslavili svoj trijumf nad ahejskim neprijateljem.Glazba iz flauta i gajda zaorila se unutar gradskih zidina. Pjesma i ples ispunili su sve ulice. Vino je teklo poput potoka niz planinu. Smijeh je odzvanjao dok su uzdizali i ispijali pehare.U hramovima, sveæenici i sveæenice spaljivali su tamjan, pjevali i nudili žrtve bogovima i boginjama u znak zahvalnosti što su okonèali strašan sukob koji je poslao tako mnogo njihovih ratnika u donji svijet.Radosni ljudi nazdravljali su svojem kralju i junacima, veteranima, ranjenicima i mrtvima koji su se hrabro borili. Hektore, o, Hektore, naš veliki junaèe. Da si barem doživio našu slavu.Uzalud su Ahejci, budale, napali naš velebni grad, vikala je jedna žena dok se divlje vrtjela i plesala.Pobjegli su poput ukorene djece, uzvikivala je druga.Tako su brbljali dok im je vino teklo kroz krv kraljevska obitelj u svojoj

palaèi, bogati u svojim velikim kuæama izgraðenim na terasama, a siromašni u svojim kuæicama nagomilanim s unutrašnje strane zidina radi zaštite od vjetra i kiše. Slavili su u cijelom Iliju, pili su i jeli ostatke svojih dragocjenih zaliha hrane nagomilane tijekom opsade, radovali se kao da je vrijeme stalo. Do ponoæi je pijanka završila i podanici starog kralja Prijama utonuli su u dubok san. Njihovi su zamagljeni umovi bili mirni prvi put otkad su mrski Ahejci opsjeli njihov grad.Mnogi su htjeli ostaviti velike vratnice otvorene kao simbol pobjede, ali oni normalniji su ipak prevladali, pa su vratnice zatvorene i zabravljene.Deset tjedana prije pojavili su se sa sjevera i istoka, ploveæi preko zelenog mora u stotinama brodova. Iskrcali su se u zaljevu koji je okruživao veliku ravnicu Ilija. Buduæi da je veliki dio kopna bio prekriven moèvarama, Ahejci su postavili svoj logor na poluotoku i iskrcali teret sa svojih brodova.Buduæi da su im kobilice bile premazane katranom, brodovi su imali crne trupove ispod razine vode, ali iznad su bili obojeni najrazlièitijim bojama koje su preferirali kraljevi u floti. Pokretali su ih veslaèi za dugim veslima, a upravljalo se velikim veslima postavljenim na krmi.Buduæi da su pramac i krma bili identièni u simetriji, brodovi su se mogli kretati u oba smjera. Nisu mogli ploviti protiv vjetra, pa se veliko èetvrtasto jedro podizalo samo kad bi vjetar puhao u krmu. Na prednjem i stražnjem dijelu uzdizale su se platforme, dok su izrezbarene ptice, uglavnom sokolovi i jastrebovi, sjedile nad pramcem. Broj èlanova posade varirao je, od stotinu i dvadeset ratnika u brodu za prijevoz vojske, pa do dvadeset u teretnim brodovima. Veæina je imala posadu od 52 èovjeka, ukljuèujuæi kapetana i pilota.Vode malih kraljevstava formirali su savez s ciljem pljaèke i napada na obalne gradove, kao što æe uèiniti i Vikinzi dvije tisuæe godina kasnije. Došli su iz Argosa, Pilosa, Arkadije, Itake i desetaka drugih regija. Iako su u svoje vrijeme smatrani krupnim ljudima, malo ih je bilo više od pet stopa i èetiri inèa. Borili su se neustrašivo, zaštiæeni prsnicima od kovane bronce, ploèama koje su prekrivale prednji dio tijela i bile povezane kožnim vrpcama. Bronèane kacige pokrivale su im glave. Neke su imale rogove, neke šiljate vrhove, a veæina je bila ukrašena osobnim grbom vlasnika. Na potkoljenicama i rukama nosili su grivne.Bili su majstori borbe kopljem, koje im je bilo omiljeno oružje. Kratkim maèevima koristili bi se samo kad bi im se koplja slomila ili izgubila. Ratnici bronèanog doba rijetko su se koristili lukom i strijelom, jer smatrali su ih oružjem kukavica. Borili su se zaštiæeni golemim štitovima naèinjenim od šest do osam slojeva kravlje kože prièvršæenih kožnim vrpcama za okvir od šiblja èiji su vanjski rubovi bili bronèani. Veæina je bila okrugla, ali mnogi su imali oblik broja osam.Zaèudo, za razliku od ratnika drugih kraljevstava ili kultura, Ahejci se nisu koristili konjaništvom niti su jurišali na bojnim kolima. Kola su koristili uglavnom za transport, vozeæi ljude i zalihe na bojno polje i s njega. Ahejci su se borili s nogu, kao i Dardanci iz Ilija. No, ovo nije bio obièni osvajaèki rat za teritorij niti s ciljem pljaèke. Bila je to invazija èiji je cilj bio vlasništvo nad kovinom po vrijednosti gotovo ravnoj zlatu.Prije no što su pristali kod Ilija, Ahejci su napali desetak gradiæa i gradova uz obalu, osvojivši gomilu blaga i mnoge robove, uglavnom žene i djecu. No, mogli su samo maštati o golemom blagu koje su èuvale debele zidine Ilija i njegovi odluèni branitelji.U redovima ratnika koji su promatrali grad što je stajao na kraju kamenitog ispusta i prouèavali njegove masivne kamene zidine i èvrste kule, te kraljevsku palaèu u središtu, osjeæao se oprez. Sada kad je njihov cilj stajao pred njima, postalo je jasno da za razliku od drugih gradova koje su opljaèkali, ovaj neæe pasti bez dugotrajne borbe.

Èinjenica je potvrðena kad su Dardanci izjurili iz svojeg utvrðenoga grada i napali Ahejce dok su pristajali, gotovo otjeravši prethodnicu flote prije nego što su stigli ostali brodovi i iskrcali glavninu snaga. Dardanci su ubrzo bili brojèano nadjaèani i povukli su se u sigurnost iza glavnih vratnica grada, nakon što su razbili nos Ahejcima.Sljedeæih deset tjedana bitka je bješnjela ravnicom. Dardanci su se grèevito borili. Tijela su se gomilala od ahejskog logora do zidina citadele Ilij, dok su se junaci i prvaci obje strane borili i umirali. Na kraju dana obje strane podizale bi lomaèe i spaljivale mrtve. Nad izgorjelim lomaèama kasnije bi se podizali humci kao spomenici. Tisuæe su umirale, a naizgled beskrajne bitke nisu završavale.Hrabri Hektor, sin kralja Prijama i najveæi ratnik Ilija, pao je, kao i njegov brat Pariš. Moæni Ahil i njegov prijatelj Patroklo bili su meðu mnogim poginulim Ahejcima. Kad im je poginuo najveæi junak, vode Ahejaca, kraljevi Agamemnon i Menelaj bili su spremni odustati od opsade i odjedriti kuæi. Zidovi citadele bili su previše moæni da bi ih probili. Zalihe hrane su se smanjivale i morali su je tražiti u okolnom kraju, koji su uskoro oèistili od svih poljoprivrednih kultura. Dardancima su opskrbu nosili njihovi saveznici koji su im se pridružili u ratu.U strahu od sigurnog poraza, poèeli su izraðivati planove da podignu logor i otputuju, kad je dosjetljivi Odisej, kralj Itake, smislio lukavi plan za posljednji pokušaj.Dok je Ilij slavio, ahejska flota vratila se pod krinkom tame. Brzo su doveslali od obližnjeg otoka Tenedosa gdje su se skrivali tijekom dana. Voðeni vatrom koju je zapalio prijetvorni Sinon, pristali su, navukli oklope i tiho krenuli ravnicom, noseæi golemi balvan u nosiljkama od pletenog užeta.Uz pomoæ mrklog mraka bez imalo mjeseca, zastali su na stotinjak jarda od vratnica bez da su ih otkrili. Izvidnici koje je vodio Odisej prikrali su se oko goleme strukture nalik konju i približili se vratnicama.U stražarskom tornju iznad njih, Sinon je ubio dva usnula stražara. Nije namjeravao sam otvoriti vratnice trebalo je osam snažnih ljudi da podignu golemu drvenu rezu koja je zatvarala vrata visoka trideset stopa pa tiho zazove Odiseja.Stražari su mrtvi, a graðani spavaju ili su pijani. Nema boljeg trenutka od ovoga da razvalite vratnice.Odisej brzo naloži ljudima koji su nosili golemi balvan da ga postave na rampu koja je vodila u unutrašnjost konja. Dok je jedan tim gurao balvan, druga skupina Ahejaca popela se unutra i povukla ga pod krov. Kad je bio unutra, umetnuli su ga u omèe od konopca tako da je visio u zraku. Ono što Dardanci nisu shvatili bilo je to da konj kog je osmislio Odisej nije konj, veæ ovan za probijanje.Ljudi unutar ovna povukli su balvan najdalje što su mogli, a zatim su ga gurnuli naprijed.Šiljati bronèani kljun na kraju balvana udario je u drvene vratnice s tupim zvukom i protresao ih u šarkama, ali nije ih otvorio. Iznova i iznova, ovan je udarao u vratnice debele cijelu stopu. Sa svakim udarcem iverje je letjelo uokolo, ali vratnice još nisu popuštale. Ahejci su se bojali da bi Dardanci mogli èuti udarce, pogledati preko zidina, vidjeti vojsku i uzbuniti ratnike koji su spavali nakon preuranjenog slavlja. Visoko na vrhu zidina i Sinon je pazio na graðane koji bi mogli èuti buku, no oni koji su bili budni smatrali su da je rijeè o udaljenoj grmljavini.Veæ se èinilo da je sve uzalud, kad odjednom vratnice padnu s jedne šarke. Odisej je tjerao svoje ljude u ovnu na još jedan pokušaj. I sam je obgrlio rukama balvan i unio vlastitu snagu u udar. Ratnici su svom snagom zabili kljun u tvrdoglave vratnice.U poèetku su se èinile nepobjedivima, ali tada Ahejcima zastane dah vratnice

su ostale visjeti na preostaloj šarki nekoliko trenutaka i uz zvuk trganja pale unatrag u citadelu na kameni ploènik.Poput izgladnjelih vukova, ahejska vojska pojurila je u Ilij, urlajuæi poput luðaka. Zapljusnuli su ulice poput nezaustavljive plime.Frustracija koja im je tekla u grudima od deset tjedana neprekidne borbe koja nije postigla ništa osim smrti njihovih drugova sada se pretoèila u krvavi bijes. Nitko nije bio siguran od njihovih kopalja i maèeva. Upadali su u kuæe, klali lijevo i desno, ubijali muškarce, pljaèkali vrijedne stvari i otimali žene i djecu prije no što bi spalili sve na vidiku. Prelijepa Kasandra utrèala je u hram, vjerujuæi da æe je èuvari hrama zaštititi. No, ratnik Ajax nije mislio tako. Zaskoèio je Kasandru u podnožju statue boginje hrama. Kasnije se u napadu žaljenja bacio na maè i umro.Ratnici Ilija nisu bili ravni svojim neprijateljima. Teturajuæi iz kreveta, zbunjeni i usporeni, opijeni vinom, pružili su slabašan otpor i poklani su na mjestu. Nitko nije mogao odoljeti žestokom napadu. Ništa nije moglo zadržati val uništenja. Ulicama su tekle bujice krvi. Opkoljeni Dardanci borili su se, padali i bijedno umirali, udišuæi svoj posljednji dah dok ih je smrt odnosila. Veæina je umrla tek nakon što su vidjeli kako im je dom spaljen i kako im osvajaèi odvode obitelji, slušajuæi vrisku žena, krikove djece i zavijanje tisuæu gradskih pasa.Kralj Prijam, njegova svita i stražari pobijeni su nemilosrdno. Njegova žena Hekuba odvedena je u roblje. Palaèa je lišena svojeg blaga, zlato je skinuto sa stupova i stropova, prelijepe zidne tapete i ukrašeni namještaj odneseni su prije nego što su plamenovi progutali nekad velièanstvenu unutrašnjost.Niti jedan Ahejac nije držao maè ili koplje koji nisu bili umrljani krvlju. Èinilo se kao da je èopor vukova upao medu stado ovaca u toru. Starci nisu izbjegli pokolj. Pobijeni su kao zeèevi, previše uplašeni ili previše nemoæni da bi pobjegli.Jedan po jedan, dardanski ratni heroji padali su, sve dok više nije preostao niti jedan koji bi se suprotstavio Ahejcima ludim za krvlju. U zapaljenim kuæama, njihova tijela ležala su tamo gdje su pali boreæi se da zaštite svoju imovinu i svoje voljene.Saveznici Dardanaca Traèani, Licijci, Ciconci i Mizijci hrabro su se borili, ali brzo su nadvladani. Amazonke, ponosne ratnice koje su se borile uz vojsku Ilija, davale su koliko su i dobivale, pobivši mnoge mrske osvajaèe prije no što su i same svladane i uništene.Svi domovi u gradu sada su plamtjeli vatrom koja je obasjavala nebo, dok su Ahejci nastavljali sa svojom orgijom pljaèkanja i ubijanja.t iÈinilo se da strašan spektakl neæe završiti.Napokon, Ahejci su se umorili od noænog pokolja i poèeli napuštati zapaljeni grad odnoseæi plijen i vodeæi robove prema brodovima. Zarobljene žene, žaleæi za izgubljenim supruzima, naricale su dok su ih odvodili, vodeæi svoju užasnutu djecu prema floti, svjesne da ih èeka strašna sudbina ropstva u stranim ahejskim zemljama. Bio je to naèin života brutalnog razdoblja u kojem su živjeli i iako im se to èinilo strašnim, na kraju æe prihvatiti svoju sudbinu. Neke su njihovi otimaèi kasnije uzeli za žene i rodile su im djecu, te proživjele duge i plodne živote. Neke su umrle rano od zlostavljanja. Ne postoje zapisi o tome što se dogodilo s njihovom djecom.Iza vojske u povlaèenju, užas nije umro s onima ubijenim maèem. Mnogi od onih koji su pošteðeni pokolja umirali su u zapaljenim kuæama. Plamteæe krovne grede rušile su se i zarobile mnoge u ognjenoj smrti. Sjaj vatre uzdizao se nad kaosom. Crveni i naranèasti bljesak obojio je iskrama i pepelom oblake koji su dolazili s mora. Bio je to brutalan èin koji æe se tijekom stoljeæa ponavljati mnogo puta.Stotine su imale sreæu da pobjegnu od smrti i uništenja i sakriju se u

obližnje šume, gdje su ostali sve dok ahejska flota nije nestala na sjeveroistoènom obzoru odakle je i došla. Polako su se preživjeli ljudi Ilija vraæali svojem nekad velikom graducitadeli, samo da bi otkrili kako masivne zidine okružuju hrpu ruševina i zaudaraju muènim smradom spaljenog mesa.Nisu se mogli natjerati da ponovno izgrade svoje domove, veæ su migrirali u drugu zemlju i podigli novi grad. Godine su prolazile i pepeo sa spaljenih ruševina vjetar je raznio preko ravnice, dok je prašina polako zatrpavala kamene ulice i zidine.Vremenom, grad je opet podignut, ali nikada nije dosegnuo svoju nekadašnju slavu. Napokon je popustio pred potresima, sušom i bolešæu i ostao je napušten sljedeæe dvije tisuæe godina. No, njegova je slava zasjala još jednom kad je, sedamsto godina kasnije, pisac imenom Homer životno opisao ono što je postalo poznato pod nazivom Trojanski rat, kao i putovanje grèkog junaka Odiseja.Odisej je bio lukav i domišljat i iako mu umorstvo i razaranje nije bilo strano, nije bio takav barbarin kao njegova braæa po oružju kad se radilo o porobljavanju žena. Iako je svojim ljudima dopuštao to zlo, on je za sebe uzeo samo bogatstva koja je ugrabio tijekom uništenja mrskog naroda koji je oteo živote tako mnogo njegovih ljudi. Odisej je bio jedini Ahejac koji nije odnio pripadnicu ljepšeg spola kao konkubinu. Nedostajala mu je žena, Penelopa, i sin kojeg nije vidio mnogo mjeseci. Htio se vratiti u svoje kraljevstvo Itaku i najbrže što su ga vjetrovi mogli odnijeti. jOstavivši za sobom spaljeni grad, nakon što je prinio žrtve bogo i vima, Odisej je zaplovio preko velikoga zelenog mora dok su prija i teljski vjetrovi nosili njegovu malu flotu prema jugozapadu i domu. Nekoliko mjeseci kasnije, nakon žestoke oluje na moru, Odisej, više mrtav nego živ, izišao je iz valova i dopuzio na obalu otoka Faeæana. Iscrpljen, zaspao je na gomili lišæa pokraj plaže, gdje ga je kasnije otkrila princeza, kæi Alkinoja, kralja Faeæana. Znatiželjna, protresla ga je kako bi otkrila je li još živ.On se probudio i zagledao u nju, fasciniran njezinom ljepotom. U Delosu sam jednom vidio prelijepo stvorenje poput tebe. Opèinjena, Nausikaja je povela brodolomca u palaèu svojeg oca, gdje se Odisej predstavio kao kralj Itake, i gdje je kraljevski prihvaæen. Kralj Alkinoj i njegova žena, kraljica Areta, velikodušno su ponudili Odiseju brod koji æe ga povesti kuæi, ali tek nakon što je obeæao isprièati kralju i njegovom dvoru prièu o velikom ratu i svojim pustolovinama nakon što je otišao iz Ilija. Održan je velièanstveni i banket u Odisejevu èast, i on je spremno pristao isprièati prièu o i svojim pothvatima i tragediji.Ubrzo nakon što smo otišli iz Ilija poène on vjetrovi su Dpostali nepovoljni i moja flota odbaèena je daleko na more. Nakon Ideset dana plovidbe nemirnim morem, napokon smo izišli na obalu Hu nekoj èudnoj zemlji. Tamo su moje ljude i mene toplo i prijateljski IIdoèekali domorodci koje smo zvali Jedaæi lotosa, jer ih je voæe s nepo IIznatog stabla koje su jeli držalo u stanju stalne euforije. Neki od mojih IIljudi poèeli su jesti voæe i ubrzo su postali letargièni, izgubivši želju Jda se vrate kuæi. Kad sam vidio da bi putovanje kuæi moglo tamo završiti, naredio sam da ih odvuku na brodove. Brzo smo podigli jedra i odveslali na more.Pogrešno uvjeren da smo daleko na istoku, zaplovio sam prema zapadu. Noæu sam se orijentirao prema zvijezdama, a danju prema izlasku i zalasku sunca. Flota je stigla do otoèja koje je zapljuskivala stalna kiša i na kojem su rasle guste šume. Otoke je nastanjivala rasa ljudi koji su se nazivali Kiklopima. Bili su to lijeni ljudi koji su uzgajali golema stada ovaca i koza.Poveo sam skupinu ljudi u potragu za zalihama hrane. S jedne strane planine naišli smo na peæinu koja im je služila kao štala, jer na ulazu je imala ogradu koja je držala životinje unutra. Iskoristivši ovaj dar bogova, poèeli smo vezivati ovce i koze kako bismo ih otpremili na svoje brodove. Iznenada,

zaèuli smo korake i ubrzo se na ulazu pojavila planina od èovjeka. Ušao je i zatvorio ulaz golemom stijenom prije nego što se posvetio svojem stadu. Mi smo se sakrili u sjenama, ne usuðujuæi se ni disati.Malo kasnije, rasplamsao je žar na ognjištu i plamen nas je obasjao kako se skrivamo u stražnjem dijelu peæine. Nitko nije bio ružniji od Kiklopa, koji je imao samo jedno okruglo oko, tamno kao noæ. Tko ste vi?, upitao je. Zašto ste upali u moj dom?Mi nismo osvajaèi, odgovorio sam mu. Došli smo na obalu kako bismo napunili mješine vodom.Došli ste ukrasti moje ovce, zagrmio je div. Pozvat æu prijatelje i susjede. Uskoro æe doæi stotine njih pa æemo vas skuhati i pojesti.Iako smo mi bili ahejski ratnici koji su vodili dug i težak rat, znali smo da æe ih uskoro biti mnogo više od nas. Pronašao sam dugi, uski balvan i maèem naoštrio jedan njegov kraj. Zatim sam podigao kozju mješinu punu vina i rekao mu Gledaj, Kiklope, dajem ti vino da nas ostaviš na životu.Kako se zoveš?, upitao je.Moji otac i majka nazvali su me Nitko.Kakvo je to glupo ime? Bez rijeèi, ružni monstrum popio je cijelu mješinu, pa se napio i za vrlo kratko vrijeme pao u pijani san.Brzo sam zgrabio dugi balvan i zaletio se na usnulog diva, zabivši mu zašiljeni kraj u jedino oko.Vrišteæi od boli, isteturao je van, izvadio šiljak iz oka i pozvao pomoæ. Njegovi susjedi Kiklopi èuli su ga kako vrišti i došli su ga pitati Napadaju li te?Odgovorio im je Napada me Nitko.Misleæi da je poludio, vratili su se svojim domovima. Mi smo pobjegli iz peæine na brodove. Ja sam dovikivao uvrede slijepom divu Hvala ti na ovcama, glupi Kiklope. A kad te prijatelji upitaju kako si povrijedio oko, reci im da te nadmudrio Odisej, kralj Itake.Jeste li tada doživjeli brodolom i pristali ovdje u Faeciji?, upita dobri kralj.Odisej odmahne glavom. Ne još mnogo mjeseci.On popije gutljaj vina, pa nastaviStruje i vjetrovi odnijeli su nas daleko na zapad. Tamo smo pronašli zemlju i spustili sidro kod otoka zvanog Eolija. Ovdje je živio dobri kralj Eol, sin Hippotasa i miljenik bogova. Imao je šest kæeri i šest požudnih sinova, pa je sinove poženio kæerima. Svi žive zajedno, stalno slave i uživaju u svakom moguæem luksuzu.Kad nas je dobri kralj opskrbio zalihama, ubrzo smo naišli na oluju. Sedmoga dana, kad se more smirilo, stigli smo do luke grada Laestrigonijaca. Nakon stoje prošla kroz tjesnac izmeðu dvije stijene, moja flota usidrila se u luci. Sretni što smo opet na suhom, poèeli smo istraživati okolinu i sreli smo lijepu djevojku koja je nosila vodu.Kad smo je pitali tko bi mogao biti kralj, pokazala nam je put do kuæe svojeg oca. No, kad smo stigli tamo, otkrili smo da je žena orijašica visoka poput stabla. Šokirao nas je pogled na njezinu ružnoæu.Pozvala je svojeg supruga, Antifatesa, koji je bio još veæi od nje i dvostruko veæi od Kiklopa. Užasnuti time, potrèali smo prema svojim brodovima. No, Antifates je digao uzbunu i uskoro su tisuæe golemih Laestrigonijaca stajali poput šume i bacali na nas kamenje iz golemih praæaka na liticama. To nije bilo obièno kamenje, veæ gromade velike gotovo kao naši brodovi. Moj brod bio je jedini koji je uspio pobjeæi. Svi drugi brodovi iz flote potopljeni su.Moji ljudi pali su u more, gdje su ih Laestrigonijci isprobadali kao ribe, izvukli njihova tijela na obalu, opljaèkali ih i pojeli ih. Za nekoliko minuta moj je brod stigao do otvorenog mora i sigurnosti, ali praæen velikom tugom. Ne samo da su nestali svi naši prijatelji i

drugovi, veæ i brodovi s blagom koje smo opljaèkali u Iliju. Golema kolièina koja je bio naš udio u dardanskom zlatu ležala je na dnu luke Laestrigonijaca.S boli u srcu, nastavili smo s plovidbom dok nismo stigli do Aejskog otoka Kirke, doma slavne i ljupke kraljice koju štuju poput boginje. Opèinjen èarima prelijepe Kirke, sprijateljio sam se s njom i ostao u njezinom društvu tri mjeseca. Htio sam ostati i dulje, ali moji ljudi inzistirali su da nastavimo s putovanjem na Itaku, ili æe isploviti bez mene. Kirka se u suzama pomirila s mojim odlaskom, ali preklinjala me da naèinim još jedan put. Moraš otploviti u kuæu Hadovu i razgovarati s preminulima. Oni æe te voditi u razumijevanju smrti. A kada nastaviš putovanje, èuvaj se pjesme Sirena, jer one æe zasigurno namamiti tebe i tvoje ljude u smrt na svojim kamenim otocima. Poklopi uši kako ne bi èuo njihove pjesme. Kada prodeš iskušenje Sirena, preplovit æeš pokraj stijena zvanih Lutalice. Ništa, èak ni ptica ne može proæi pokraj njih. Svi brodovi osim jednog koji su pokušali proæi pokraj Lutalica stradali su, i od njih nije ostalo ništa do olupina i tijela mornara.A koji je brod prošao?, upitam ja.Slavni Jason i njegov brod Argonaut.A tada æemo uploviti u mirno more?Kirka je odmahnula glavom. Tada æete stiæi do druge planine koja se uzdiže do neba, a padine su joj glatke poput žare i nemoguæe se popeti uz njih. U sredini se nalazi peæina iz koje Scila, strašni monstrum, sije užas na sve koji joj se približe. Ima šest zmijolikih vratova, izrazito dugih, i strašne glave s èeljustima s po tri reda zuba koji mogu smrviti èovjeka u trenutku. Pazi, izbacivat æe glave i loviti èlanove tvoje posade. Veslajte brzo ili æete zasigurno umrijeti. Zatim morate proæi vode u kojima vreba Haribda, veliki vrtlog koji æe usisati tvoj brod u dubinu. Pokušajte proæi dok spava.Oprostivši se od Kirke, zauzeli smo mjesta na brodu i zaveslali.Stvarno ste otplovili u donji svijet?, promrmlja lijepa supruga kralja Alkinoja blijeda lica.Da, slijedio sam Kirkine upute i zaplovili smo prema Hadu i strašnom boravištu mrtvih. Za pet dana našli smo se okruženi gustom Maglom kad smo ušli u vode rijeke Oceanus koja teèe pokraj kraja svijeta.Nebo je nestalo i našli smo se u trajnoj tami koju sunèeve zrake ne mogu probiti. Pristali smo uz obalu. Ja sam se iskrcao sam i krenuo kroz sablasnu svjetlost, sve dok nisam došao do goleme peæine u podnožju planine. Zatim sam sjeo i èekao.Uskoro su se poèeli okupljati duhovi, ispuštajuæi strašne vapaje. Gotovo sam se onesvijestio kad se pojavila moja majka. Nisam znao da je umrla, jer još je bila živa kad sam krenuo za Ilij.Sine moj, promrmljala je tihim glasom, zašto dolaziš u ovu mraènu domaju a još si živ? Još nisi stigao do svojeg doma na Itaci?Sa suzama u oèima, isprièao sam joj o strašnom putovanju i o gubitku mojih ratnika na putovanju iz Ilija.Ja sam umrla od slomljenog srca, u strahu da više nikada neæu vidjeti svojeg sina.Zaplakao sam na njezine rijeèi i pokušao je zagrliti, ali bila je poput oblaka i moje ruke uhvatile su samo paru.Došli su u skupinama, muškarci i žene koje sam nekada poznavao i cijenio. Došli su, prepoznali me i tiho klimnuli, pa se vratili u peæinu. Iznenadio sam se kad sam vidio svojeg starog druga, kralja Agamemnona, koji je bio naš zapovjednik kod Ilija. Jesi li poginuo na moru?, upitao sam ga.Ne, moja supruga i njezin ljubavnik napali su me s bandom izdajica. Dobro sam se borio, ali popustio sam jer bilo ih je previše. Ubili su i Kasandru, kæi Prijamovu.Zatim su došli plemeniti Ahil i Patroklo, te Ajax, koji su se raspitivali o svojim obiteljima, ali nisam im mogao ništa reæi. Razgovarali smo o starim

vremenima, sve dok se i oni nisu vratili u podzemni svijet. I duhovi drugih prijatelja i ratnika stajali su pokraj mene i svaki je prièao svoju tužnu prièu. Vidio sam toliko mrtvih da se moje srce ispunilo golemom tugom. Napokon, više nisam mogao izdržati, pa sam napustio to bijedno mjesto i ukrcao se na brod. Ne osvræuæi se, preplovili smo kroz maglu sve dok opet nismo izišli na sunce. Tada smo krenuli prema Sirenama.Jeste li prošli pokraj Sirena bez nevolje?, upita kralj.Jesmo, odgovori Odisej, pa nastaviNo, prije nego što smo krenuli, uzeo sam golemi komad voska i isjekao ga na komade maèem. Zatim sam gnjeèio komadiæe sve doknisu omekšali, pa sam njima zaèepio uši svojoj posadi. Naložio sam im da me vežu za jarbol i ignoriraju moje molbe da promijenimo smjer, jer æemo se inaèe sigurno nasukati.Sirene su zapoèele sa svojim èarobnim pjevom èim su ugledale naš brod kako prolazi pokraj njihovog stjenovitog otoka. Dodi k nama i slušaj našu slatku pjesmu, slavni Odiseje. Poèuj našu melodiju i doði u naše naruèje, bit æeš sretniji i mudriji.Glazba i zvukovi njihovih glasova bili su tako hipnotièki da sam preklinjao svoje ljude da promijene smjer, ali oni su me samo èvršæe vezali za jarbol i ubrzali s veslanjem sve dok više nismo mogli èuti Sirene. Tek su tada izvadili vosak iz ušiju i odvezali me.Kad smo prošli pokraj kamenitog otoka, naišli smo na velike valove i glasno urlanje mora. Natjerao sam ljude da zaveslaju snažnije, a ja sam upravljao brodom kroz oluju. Nisam im rekao za strašnog monstruma Scilu, jer bi inaèe prestali veslati i sakrili se u potpalublje od straha. Došli smo do kamenitog tjesnaca i ušli u uskovitlane vode Haribde koje su nas povukle u vrtlog jada. Imali smo osjeæaj kao da smo u ciklonu usred lonca. Dok smo oèekivali da nam svaki sljedeæi trenutak bude posljednji, Scila nas je napala od gore. Njezine zmijske glave zgrabile su šestoricu mojih najboljih ratnika. Èuo sam njihove oèajnièke krikove dok ih je odnosila u zrak i dok su ih mrvile èeljusti pune oštrih zuba. Pružali su svoje ruke prema meni u smrtnoj agoniji, vrišteæi u užasu. Bio je to najstrašniji prizor koji sam vidio na tom jezivom putovanju.Kad smo pobjegli na more, munje su poèele parati nebo. Jedna munja udarila je u brod, ispunivši ga sumpornim smradom. Strahovita sila raskomadala je brod i odbacila ljude u olujno more, gdje su se brzo utopili.Uspio sam pronaæi dio jarbola s velikom kožnom vrpcom omotanom oko njega. Privezao sam se za dio kobilice. Na toj improviziranoj splavi bio sam odnesen na more, na milost i nemilost struja i vjetrova. Mnogo dana kasnije, bio sam jedva živ kad se moja splav nasukala na otoku Ogigiji, domu Kalipso, žene velike ljepote i inteligencije i Kirkine sestre. Èetiri njezina podanika pronašla su me na plaži i ponijela u njezinu palaèu, gdje me njegovala dok nisam ozdravio.Neko vrijeme sretno sam živio na Ogigiji, a za mene je brinula Kalipso, koja je spavala sa mnom. Šetali smo prelijepim vrtom s èetiri fontane koje su bacale vodu na èetiri strane. Bujne šume s jatima ptica živopisnih boja prekrivale su otok. Èisti izvori tekli su spokojno livadama obrubljenim vinovom lozom.Koliko si dugo bio s Kalipso?, upita kralj.Sedam dugih mjeseci.Zašto nisi jednostavno uzeo brod i otplovio?, upita kraljica Areta.Odisej slegne ramenima. Jer na otoku nije bilo broda.Kako si na kraju otišao?Draga, ljubazna Kalipso znala je za moju tugu. Jednog me jutra probudila i govorila o svojoj želji da se vratim kuæi. Ponudila mi je oruðe, povela me u šumu i pomogla mi da izrežem drva kako bih naèinio splav. Sašila mi je jedra od kravlje kože i opskrbila me hranom i vodom. Nakon pet dana bio sam spreman

za polazak. Rastužila me njezina bol zbog mojeg odlaska. Ona je bila sjajna žena, žena za kakvom žude svi muškarci. Da ne volim Penelope, drage bih volje ostao.Odisej zastane i u oku mu se pojavi suza. Bojim se da je umrla od boli i usamljenosti nakon mojeg odlaska.Što se dogodilo s tvojom splavi?, pitala je Nausikaja. Kad sam te pronašla, ležao si na obali.Sedamnaest mirnih dana na moru završilo je kad se more iznenada pobunilo u bijesu. Snažna oluja s kišom i udarima vjetra otrgla mi je jedro. Ovu nesreæu slijedili su veliki valovi koji su udarali u moje krhko plovilo sve dok se nije jedva držalo na okupu. Plutao sam dva dana sve dok me more napokon nije izbacilo na obalu, gdje si me ti, lijepa i slatka Nausikajo, pronašla. On zastane. I tako završava moja prièa o tuzi i jadu.Svi u palaèi sjedili su opèinjeni Odisejevom nevjerojatnom sagom. Kralj Alkinoj ustane i obrati se svojim gostima. Èast nam je što smo ugostili tako uglednog gosta. Jako nas je zadužio time što nam je pružio tako sjajnu zabavu. Zato, u znak zahvale, nudim mu svoj najbrži brod i posadu da ga odvezu domu na Itaku.Odisej izrazi svoju zahvalnost.Osjeæao se skrušenim pred tolikom velikodušnošæu. No, jedva je èekao da krene. Zbogom, dobri kralju Alkinoje i ljupka kraljice Areta, i zbogom vašoj kæeri Nausikaji, kojoj zahvaljujem na ljubaznosti. Budite sretni u svojoj kuæi i neka vas bogovi uvijek vole.Zatim Odisej prijeðe prag i otprate ga do broda. Uz dobar vjetar i mirno more, Odisej je napokon stigao do svojeg kraljevstva na otoku Itaki, gdje se ponovno sreo sa svojim sinom Telemahom. Tamo je otkrio i da je njegova supruga Penelopa okružena proscima, i sve ih je pobio.I tako završava Odiseja, ep koji je živio stoljeæima, budeæi maštu svih koji su ga èuli ili ga proèitali. Jedini je problem što nije toèan. Ili, bolje reæi, samo dio je toèan.Jer Homer nije bio Grk. Ilijada i Odiseja nisu se dogaðale tamo kamo su ih smjestile legende.Prava prièa o Odisejevim pustolovinama nešto je sasvim drugo, što neæe biti otkriveno sve do mnogo, mnogo kasnije...

Poglavlje I

15. kolovoza 2006. Key West, FloridaDr. Heidi Lisherness trebala se naæi sa svojim suprugom na noænom izlasku u grad kad je zadnji put prešla pogledom preko najnovijih slika koje je prikupio satelit Super Rapid Scan Operations. Bila je ona žena punih oblina, srebrenosive kose zategnute u pundu sjedila je za svojim stolom u zelenim hlaèicama i odgovarajuæoj kratkoj majici zbog vruæine i vlage Floride u kolovozu.Zamalo je iskljuèila svoje raèunalo do sljedeæeg jutra. Ali, na zadnjoj slici koja je stigla sa satelita iznad Atlantskog oceana jugozapadno od otoka Cape Verde kraj afrièke obale bilo je nešto što je zaustavi. Zagledala se pozornije u zaslon svojeg monitora.Neuvježbanom oku, slika na zaslonu jednostavno je predstavljala nekoliko nevinih oblaka koji plove iznad ažurno plavog mora. Za Heidi, slika je bila mnogo zlokobnija. Usporedila ju je sa slikom snimljenom prije dva sata. Masa kumulusa rasla je brže od bilo koje Iuje koje se mogla sjetiti u svojih osamnaest godina praæenja i Predviðanja tropskih uragana na Atlantskom oceanu u centru za Uragane Nacionalne agencije za mora i podmorje. Poèela je poveæavati dvije slike olujne formacije u nastanku.

Njen suprug, Harlev, èovjek veselog izgleda s brkovima kao u morža, æelavom glavom i naoèalama bez okvira, ušao je u ured s nestrpljivim izrazom na licu. I on je bio meteorolog, no radio je za Nacionalni servis za vremenske prilike kao analitièar klimatoloških podataka za komercijalne i privatne zrakoplove, èamce i brodove na moru. Što te zadržalo?, reèe on, pokazavši nestrpljivo svoj sat.Rezervirao sam mjesta u Crab Potu.Bez podizanja pogleda, ona pokaže dvije usporedne fotografije na svojem raèunalu. Napravljene su u razmaku od dva sata. Reci mi što vidiš?Harlev ih pogleda dugim pogledom. Zatim mu se obrve namršte i on popravi svoje naoèale prije no što æe se približiti kako bi bolje vidio detalje. Konaèno, on pogleda svoju ženu i klimne.Vraški brzo raðanje oluje.Prebrzo, reèe Heidi. Ako se nastavi tom brzinom, sam Bog zna koliko æe biti jaka.Nikad se ne zna, reèe Harlev zamišljeno. Mogla bi nastupiti poput lava, a otiæi poput janjeta. To se dogada.Istina, ali veæini oluja trebaju dani, ponekad i tjedni, kako bi ojaèale. Ova se stvorila za nekoliko sati.Prerano je za predviðanje smjera, ili toèke vrhunca snage.Imam loš osjeæaj da æe ova biti nepredvidljiva.Harlev se nasmiješi. Informirat æeš me o njenom rastu?Nacionalni servis za vremenske prilike prvi æe saznati, reèe ona, pljesnuvši ga lagano po ruci.Imaš li ime za svoju novu prijateljicu?Ako postane zloèesta kao što mislim, nazvati æu je Lizzie, po ubojici sjekirom Lizzie Borden.Malo je rano u sezoni za ime koje poèinje na L, ali zvuèi prikladno. Harlev doda svojoj ženi njenu torbicu. Sutra æe biti dovoljno vremena da vidimo kako se razvija. Umirem od gladi. Idemo na rakove.Heidi je poslušno slijedila svojeg supruga iz ureda, iskljuèivši svjetlo i zatvorivši vrata. Ali rastuæi strah nije se smanjio kad je sjela u auto. Nije razmišljala o hrani. Misli su joj bile na uraganu u nastanku koji bi mogao poprimiti užasne proporcije.Uragan se tako naziva samo u Atlantiku. Na Pacifiku ga zovu tajfun, a u Indijskom oceanu ciklon. Uragan je najstrašnija sila prirode, i èesto nadilazi razaranje koje uzrokuju vulkanske erupcije i potresi, uništavajuæi mnogo veæe podruèje.Slièno raðanju èovjeka ili životinje, i uragan zahtijeva niz povezanih okolnosti. Prvo, tropske vode kod zapadne obale Afrike moraju se zagrijati, po moguænosti više od osamdeset stupnjeva Fahrenheita. Zatim, sunce prži vodu, uzrokujuæi stvaranje velikih kolièina pare u atmosferi. Ta vlaga se diže u hladniji zrak i kondenzira u masu kumulusa, stvarajuæi velike pljuskove i grmljavinske oluje. Ta kombinacija daje vruæinu koja hrani oluju, provodeæi je iz djetinjstva u pubertet. Zatim se stvaraju spiralne zraène struje koje šibaju okolo brzinom do trideset osam milja na sat, ili trideset tri èvora. Ti rastuæi vjetrovi uzrokuju spuštanje tlaka površinske atmosfere. Što je niži taj pad tlaka, jaèe je kruženje vjetra koji konaèno prerasta u vrtlog. Hraneæi se sastojcima, sustav, kako ga nazivaju meteorolozi, stvara eksplozivnu centrifugalnu silu koja formira èvrst zid vjetra i kiše oko središta koje je zapanjujuæe mirno. U oku oluje, sunce sije, more je relativno mirno, i jedini znakovi strašne energije su okolni bijeli zidovi koji sežu pedeset tisuæa stopa u nebo.Do tog trenutka, sustav se naziva tropska depresija, ali kad vjetar dosegne 74 milje na sat, postaje uragan. Zatim mu se, ovisno o brzini vjetra, pridružuje brojka na skali. Vjetrovi izmeðu 74 i 95 milja na sat spadaju u kategoriju 1 i

smatraju se minimalnima. Kategorija 2 je umjerena s vjetrovima do 110 milja. Kategorija 3 puše brzinom od 111 do 130 milja i smatra se jakom. Vjetrovi do 155 milja su ekstremni, poput uragana Hugo koji je odnio veæinu priobalnih kuæa sjeverno Charlestona u Južnoj Carolini 1989. godine.I konaèno, tu je djed svih uragana, kategorija 5, s vjetrovima brzim od 155 milja na sat. On se smatra katastrofalnim, kao na Pnmjer, uragan Camille, koji je pogodio Louisianu i Mississippi 1969. godine. Camille je ostavila 256 ljudskih žrtava, što je samo kap u èaši u usporedbi s 8000 koji su poginuli u velikom uraganu 1900. godine, koji je poharao Galveston u Teksasu.Što se tièe broja mrtvih, rekord drži tropski ciklon koji je naletio na obale Bangladeša i ostavio za sobom gotovo pola milijuna mrtvih.Ako se promatra poèinjena šteta, veliki uragan iz 1926. koji je uništio jugoistoènu Floridu i Alabamu napravio je raèun od 83 milijarde dolara, uraèunavši inflaciju. Zapanjujuæe, u toj je katastrofi poginulo samo dvjesto èetrdeset troje ljudi.Ono na što nitko, ukljuèujuæi i Heidi Lisherness, nije raèunao, bilo je da uragan Lizzie ima svoj vlastiti dijabolièki um. Njen æe bijes posramiti sve prethodne rekordere na Atlantiku. Nakon kratkog vremena, kad ojaèa, zapoèet æe svoj ubilaèki pohod prema Karipskom moru i izazvati kaos i razaranje svuda kuda proðe.

Poglavlje II

Brz i moæan, veliki morski pas mlat dug petnaest stopa graciozno je klizio kroz prozirnu vodu poput sivog oblaka iznad livade. Njegova dva izbuljena oka promatrala su s krajeva ravnog stabilizatora koji mu se protezao preko ralja. Opazila su pokret i pomaknula se, fokusirajuæi se na biæe koje je plivalo kroz koraljnu šumu ispod njega. Stvar nije izgledala poput bilo èega što je mlat ikad vidio. Imala je dvije paralelne peraje koje su izbijale iz pozadine i bila je obojena u crno s crvenima prugama sa strane. Golemi morski pas nije vidio ništa što bi mogao pojesti i nastavio je svoju beskrajnu potragu za ukusnijim plijenom, ne shvaæajuæi da bi èudno biæe bilo vrlo ukusan zalogaj.Summer Pitt primijetila je morskog psa, ali se nije obazirala na njega, koncentrirajuæi se na izuèavanje koraljnog grebena unutar Navidad Banka sedamdeset milja sjeveroistoèno od Dominikanske Republike. Bio je to niz opasnih grebena na površini od trideset èetvornih milja, s dubinom koja je varirala od tri do stotinu stopa. Tijekom èetiri stoljeæa, èak je dvjesta brodova stradalo na neumoljivim koraljima koji su okrunjivali grebene što su se izdizali iz bezdana Atlantskog oceana.Koralji su na tom dijelu grebena bili djevièanski i prekrasni, dižuæi se na nekim mjestima i pedeset stopa od pješèanog dna.Bile su tu fine morske lepeze i golemi moždani koralji, èije su žive boje i oblici ispunjavali plavu prazninu poput velièanstvenog vrta s bezbroj prolaza i pukotina. Summer se èinilo da pliva u labirintu aleja i tunela, od kojih su neki bili slijepe ulice a drugi se otvarali u kanjone dovoljno velike da kroz njih proðu veliki kamioni.Iako je temperatura vode bila osamdeset stupnjeva Fahrenheita, Summer Pitt je bila od glave do pete odjevena u suho ronilaèko odijelo od vulkanizirane gume Viking Pro Turbo 1000. Nosila je crnocrveno umjesto lakšeg vodopropusnog, jer je potpuno zatvaralo svaki inè njenog tijela nije to bilo zbog zaštite od blage temperature vode, veæ kao prevencija kemijske i biološke kontaminacije koju je oèekivala tijekom procjene i pregledavanja koralja.Ona pogleda kompas i lagano skrene ulijevo, udarajuæi perajama s rukama iza leda, ispod spremnika za zrak, kako bi smanjila otpor vode. Teško odijelo i maska za cijelo lice AGA Mark II bili su pogodniji za hodanje po dnu nego

plivanje, ali èesto je oštra i neravna površina koralja èinila hodanje nemoguæim.Njen fizièki izgled i crte lica bili su skriveni vreæastim odijelom i maskom. Jedina naznaka njene ljepote bile su fantastiène sive oèi koje su gledale kroz masku i pramen crvene kose koji se vidio na èelu.Summer je voljela more i ronjenje kroz njegovo prostranstvo. Svaki zaron bila je nova avantura u nepoznatom svijetu. Èesto je zamišljala da je sirena sa slanom vodom u žilama. Pod majèinim utjecajem, upisala je studij oceanskih znanosti. Bila je vrhunski student, diplomiravši na Scrippsovom institutu oceanografije, gdje je i magistrirala na polju biološke oceanografije. U isto vrijeme, njen brat blizanac, Dirk, magistrirao je oceansko inženjerstvo na sveuèilištu Florida Atlantic.Èim su se vratili kuæi na Havaje, umiruæa majka isprièala im je da je njihov otac kojeg nikada nisu poznavali direktor specijalnih projekata Nacionalne agencije za mora i podmorje u Washingtonu D.C. Majka nikada nije govorila o njemu, sve do smrtne postelje. Tek tada je opisala njihovu ljubav i zašto ga je ostavila u uvjerenju da je poginula u podvodnom potresu prije dvadeset tri godine. Teško povrijeðena i unakažena, smatrala je da je najbolje da on proživi svoj život bez tog optereæenja, bez nje.Nekoliko mjeseci kasnije, rodila je blizance. U spomen na svoju besmrtnu ljubav, nazvala je Summer prema sebi, a Dirka prema njegovom ocu.Nakon sprovoda, Dirk i Summer odletjeli su u Washington kako bi upoznali Pitta starijeg.Njihov iznenadni dolazak bio mu je potpuni šok. Zapanjen pred sinom i kæeri za koje nije znao da postoje, Dirk Pitt je bio sretan, nakon više od dvadeset godina vjerovanja da je njegova životna ljubav odavno mrtva. Ali, zatim se duboko rastužio, saznavši da je živjela sve te godine kao invalid i umrla prije mjesec dana.Prihvativši obitelj za koju nije znao, odmah ih je pozvao u svoj stari hangar gdje je živio sa svojom kolekcijom starih automobila. Kad mu je reèeno da je njihova majka inzistirala da slijede njegov put i postanu oceanografi, sredio je da se zaposle u NAMPu.Sada, nakon dvije godine rada na oceanskim projektima diljem svijeta, ona i njen brat krenuli su na jedinstveno putovanje kako bi istražili i prikupili podatke o èudnoj toksiènoj kontaminaciji koja je ubijala osjetljivi život na Navidad Banku i drugim grebenima u Karibima.Veæina dijelova sustava grebena još uvijek je bila puna zdrave ribe i koralja. Svijetlo obojene strijelke miješale su se s golemim papagajskim ribama i morskim grgeèima dok su male svjetlucave žutopurpurne tropske ribice jurile oko sitnih smedecrvenih morskih konjica. Murine s oštrim izrazima lica virile su iz rupa na koraljima, otvarajuæi i zatvarajuæi zlokobno svoje ralje, èekajuæi da zagrizu zubima svoj ruèak. Summer je znala da izgledaju zastrašujuæe samo zato što je to bio njihov naèin disanja one nisu imale škrge u pozadini vratova. Rijetko su napadale ljude ako se nisu osjeæale ugroženima, èovjek bi trebao staviti ruku u usta murine ako želi da ga ona ugrize.Sjena je prošla iznad pjeskovitog rascjepa u koraljima i ona Pogleda gore, oèekujuæi da se isti morski pas vrati kako bi bolje Pogledao, ali bila je to plova od pet toèkastih raža. Jedna se odvojila formacije poput zrakoplova i obišla Summer, gledajuæi radoznalo Prije no što æe se vratiti ostalima.Nakon još èetrdeset jarda, ona prijeðe iznad formacije rogatih 8rgonskih koralja i doðe do olupine broda.Golema barakuda od pet stopa lebdjela je iznad ostataka, gledajuæi hladnim, crnim, sitnim oèima svoje kraljevstvo.Parobrod Vandalia naletio je na Navidad Bank 1876. tijekom uragana. Od sto osamdeset putnika i trideset èlanova posade, nitko nije preživio. Londonski Lloyd smatrao ga je izgubljenim bez traga, i njegova sudbina ostala je tajnom

sve dok sportski ronioci nisu otkrili njegove koraljima optoèene ostatke 1982. godine. Od Vandalije je ostalo malo toga po èemu bi se mogla prepoznati. Sto trideset godina kasnije, greben ju je pokrio slojem morskog života i koralja debelim jednu do tri stope. Jedini oèiti znakovi da je to nekada bio ponosan brod bili su kotlovi i motori koji su još stršili iz njegovog izvijenog trupla. Veæina drva je nestala, odavno istrunuvši zbog slane vode i morskih biæa koja su konzumirala svaki organski materijal.Sagradila ga je tvrtka West Indies Packet 1864. godine bio je dug 320 stopa od krme do pramca, a širok 42 stope. Mogao je primiti 250 putnika, a imao je tri spremišta za veliku kolièinu tereta. Plovio je izmeðu Liverpoola i Paname, gdje je iskrcavao putnike i istovarivao teret, ukrcavši ih na željeznicu do pacifièkog kraja panamske prevlake, gdje su se ponovno ukrcavali na parobrode za ostatak puta do Kalifornije.Vrlo malo ronilaca je sakupljalo artefakte s Vandalije. Bilo ju je teško pronaæi izmeðu koralja. Od broda je ostalo malo nakon što je zdrobljen te strašne noæi golemim valovima uragana koji ga je zatekao na otvorenom moru prije no što se mogao domoæi sigurnosti Dominikanske Republike ili obližnjih Djevièanskih otoka.Summer je plivala iznad stare olupine, nošena blagom strujom, gledajuæi dolje i pokušavajuæi zamisliti ljude koji su nekada hodali njegovim palubama. Doživjela je duhovno iskustvo. Bilo je to kao da leti iznad ukletoga groblja èiji su joj stanovnici govorili iz prošlosti.Pazila je na veliku barakudu koja je nepokretno lebdjela u vodi. Hrana nije bila problem za opaku ribu. Oko Vandalije bilo je dovoljno morskog života da ispuni enciklopediju o ihtiologiji.Skrenuvši svoje misli s tragedije, oprezno je plivala oko barakude koja nije s nje skidala pogled. Na sigurnoj udaljenosti, zastala je kako bi provjerila razinu zraka u spremnicima, oznaèila svoj položaj na miniraèunalu s GPSom, pogledala iglu kompasa u odnosu napodvodnu nastambu u kojoj je živjela s bratom dok su prouèavali greben, te pogledala oèitanje na svojem satu. Osjetila je da lagano pluta prema gore, pa istisne nešto zraka na kompenzatoru plutanja.Otpliva još sto jarda, ugledavši kako sjajne boje nestaju, i greben postaje bezbojan. Što je dalje plivala, više je spužava bilo bolesno, i konaèno su nestale. I prozirnost vode drastièno se smanjila, sve dok nije mogla vidjeti dalje od ispružene ruke.Osjeæala se kao da ulazi u gustu maglu. Bio je to fenomen poznat kao misteriozna smeða pošast, koja se pojavljivala u Karibima. Voda blizu površine bila je jeziva smeða masa za koju su ribari tvrdili da izgleda poput kanalizacije. Do sada, nitko toèno nije znao što uzrokuje pošast ili je izaziva. Oceanolozi su mislili da je povezana s vrstom alga, ali to je tek trebalo dokazati.Zaèudo, smeða pošast nije ubijala ribe, poput njezine zloglasne roðakinje, crvene plime. One su izbjegavale kontakt s najjaèim toksiènim efektima, ali uskoro bi poèele gladovati, izgubivši stanište i hranu. Summer je primijetila da su èak i inaèe sjajne morske anemone, sa svojim pipcima koji su lelujali na strujama i skupljali hranu, bile teško pogoðene neobiènim uljezom. Njezin trenutaèni zadatak bio je uzeti nekoliko poèetnih uzoraka. Snimanje mrtve zone Navidad Banka kamerama i instrumentima za kemijsku analizu kako bi se odredilo i izmjerilo njen sastav doæi æe kasnije na taj æe naèin možda otkriti naèin uklanjanja toga problema.Prvo ronjenje u projektu bilo je èisto istraživaèko, da se vide uèinci smeðe pošasti, kako bi ona i njeni kolege na palubi obližnjeg broda mogli evaluirati punu velièinu problema i napraviti toèan obrazac za daljnje prouèavanje uzroka.Prvo upozorenje na invaziju smeðe pošasti dao je komercijalni ronilac kod

Jamajke 2002. godine. Zbunjujuæa pošast ostavila je trag Podvodnog uništenja koje se nije vidjelo s površine dok je plovilo iz Meksièkog zaljeva i oko Florida Keysa. Summer je poèela otkrivati da je ta pojava bila mnogo drukèija nego ovdje. Smeða pošast kod Navidad Banka bila je mnogo otrovnija. Poèela je nalaziti mrtve zvjezdaèe i rakove poput škampa i jastoga. Primijetila je i da ribe kje su plivale kroz èudnu bezbojnu vodu izgledaju letargièno, gotovo komatozno.Izvadila je nekoliko malih staklenih boèica iz torbe na stegnu i poèela uzimati uzorke vode. Pokupila je i mrtve zvjezdaèe i rakove, te ih stavila u mrežastu vreæicu za pojasom. Kad su boèice bile zatvorene i smještene u torbicu, ona opet provjeri razinu zraka. Imala je još dvadesetak minuta ronjenja. Provjeri oèitanje na kompasu i poène plivati u smjeru iz kojeg je došla, ponovno stigavši do èiste i bistre vode.Nehajno promatrajuæi dno koje se pretvorilo u malu rjeèicu od pijeska, primijeti otvor u malu spilju u koraljima, koji prije nije vidjela. Na prvi pogled, izgledao je kao jedan od dvadesetak drugih kraj kojih je prošla u zadnjih èetrdeset i pet minuta. Ali, ovaj je bio nekako drukèiji. Ulaz je bio èetvrtast, kao urezan. Njena mašta zamisli par stupova optoèenih koraljima.Trak pijeska vodio je unutra. Radoznala, s dovoljno zraka u spremniku, ona dopliva iznad ulaza u spilju i zagleda se u mrak.Nekoliko stopa u spilji, zidovi boje indiga svjetlucali su obasjani sunèevim zrakama s površine. Summer polako zapliva uzduž pješèanog dna dok se plavetnilo pretvaralo u tamu, pretvarajuæi se u smeðu boju nakon nekoliko jarda. Ona se nervozno okrene i pogleda preko ramena, ohrabrivši se pogledom na svjetlinu kod otvora. Bez ronilaèke svjetiljke nije mogla vidjeti ništa i nije joj trebala bujna mašta da zamisli moguæe opasnosti u mraènoj unutrašnjosti. Ona se polako okrene i zapliva prema ulazu.Iznenada, jedna od njenih peraja okrzne nešto napola zakopano u pijesak. Prvo pomisli da je to koraljna kvrga, ali tada primijeti da ima simetrièni oblik koji je podsjeæao na ljudsku izradu. Ona zakopa u pijesak i oslobodi predmet. Kreæuæi se prema svjetlu, ona ga podigne i okrene u vodi, èisteæi pijesak.Izgledao je poput staromodne damske kutije za šešir, osim što je bio težak, èak i ispod vode. Dvije ruèke virile su iz gornjeg kraja, dok se koraljima optoèeno dno èinilo poput postolja. Koliko je mogla vidjeti, unutrašnjost je bila šuplja, što je bio još jedan znak da nije nastala prirodnim putem.Kroz masku, Summerine sive oèi odražavale su skeptièni interes. Ona odluèi odnijeti predmet u nastambu, gdje ga je mogla pažljivo oèistiti i pretpostaviti što se nalazi ispod nakupljenih koralja.Dodatna težina tajanstvenog predmeta i mrtve životinje koje je sakupila na dnu utjecale su na njenu težinu, pa je morala dodati zraka u svoj regulator plutanja. Èvrsto stisnuvši predmet pod rukom, ona lagano zapliva prema habitatu, ne primjeæujuæi trag mjehuriæa iza sebe.Nastamba koju æe ona i njen brat nazivati domom sljedeæih deset dana pojavila se nedaleko ispred nje u svjetlucavoj plavoj vodi.Pisces se èesto naziva postajom unutrašnjeg svemira, ali bio je to podvodni laboratorij kreiran i posveæen istraživanju oceana. Bila je to èetvrtasta prostorija od šezdeset pet tona zaobljena na rubovima, duga trideset osam, široka deset, a visoka osam stopa. Stajala je na nogama prièvršæenim za otežanu ploèu koja je predstavljala stabilnu platformu na morskom dnu pedeset stopa ispod površine. Ulazna zraèna komora služila je kao skladište i mjesto za skidanje ronilaèke opreme. Glavna komora pod pritiskom sadržavala je mali laboratorij, kuhinju, blagovaonicu, èetiri kreveta i raèunalnu komunikacijsku konzolu povezanu vanjskom antenom za kontaktiranje sa svijetom na površini.Ona skine spremnike za zrak i spoji ih na stanicu za punjenje kraj nastambe. Zadržavši dah, ona zapliva gore i uðe u ulaznu komoru, gdje je pažljivo stavila vreæicu i mrežu s primjercima u mali kontejner. Tajanstveni koraljima

optoèeni predmet stavila je na presavijeni ruènik. Summer nije htjela riskirati kontaminaciju. Tropska vruæina i znojenje pod odijelom još nekoliko minuta bili su mala cijena za izbjegavanje potencijalno smrtonosne bolesti.Nakon plivanja kroz smeðu pošast, jedna kap na koži mogla bi biti fatalna. Nije se još usudila skinuti svoje suho odijelo Viking s Turbo kapuljaèom i èizmama, rukavicama i maskom za lice. Kad je skinula pojas s utezima i kompenzator plutanja, okrene dva ventila koji su aktivirali jake tuševe, ispravši odijelo i opremu specijalnom dekontaminacijskom otopinom kako bi uklonila ostatke smeðe Pošasti. Sigurna da se dobro oèistila, ona iskljuèi ventile i zakuca na vrata glavne komore.Iako je muževno lice koje se pojavilo s druge strane prozora Pripadalo njenom bratu blizancu, nije joj previše slièilo. Roðeni su u razrnaku od samo nekoliko minuta, ali ona i njen brat Dirk bili su toliko razlièiti koliko to blizanci uopæe mogu biti.On je bio visok šest stopa i èetiri inèa, vitak, èvrst i taman. Za razliku od njene ravne crvene kose i blagih sivih oèiju, gusta ma kose na njegovoj glavi bila je valovita i crna, a oèi su imale hipnotièl opalno zelenu boju koja je sijala pod pravim osvjetljenjem.Kad je izišla iz ulazne komore, on skine ovratnik koji je spaj njeno odijelo s maskom. Po izrazu njegovih oèiju koje su bi prodornije no obièno i mrkom izrazu na licu, znala je da je ljut.Prije no što je mogao otvoriti usta, ona podigne ruke i reci. Znam, znam, nisam trebala iæi sama bez partnera.Znaš ti dobro, reèe njen brat ljutito. Da se nisi iskrala u cik zore prije no što sam se ja probudio, došao bih za tobom i dovukao te za uho natrag u laboratorij.Isprièavam se, reèe Summer, glumeæi žaljenje, ali mogu napraviti više ako ne moram brinuti za drugog ronioca.Dirk joj je pomogao da otkopèa teške, vodonepropusne patentne zatvaraèe na odijelu. Skinuvši joj rukavice i potegnuvši unutrašnju kapuljaèu iza glave, poène skidati odijelo s njenog trupa, ruku, nogu i stopala, dok nije mogla iziæi iz njega. Njena kosa padne u bakrenoj kaskadi. Ispod je nosila tanko najlonsko odijelo koje je lijepo isticalo njene obline.Jesi li ušla u smeðu pošast?, upita zabrinuto Dirk.Ona klimne. Donijela sam uzorke.Sigurna si da tvoje odijelo nije procurilo?Podignuvši ruke iznad glave, ona naèini piruetu. Pogledaj sam. Niti kapi otrovne sluzi na meni.Pitt joj stavi šaku na rame. Zapamti ovo nikad više nemoj roniti sama. Sigurno ne bez mene ako sam u blizini.Da, brate, reèe ona s poslušnim osmijehom.Stavimo tvoje uzorke u zapeèaæenu kutiju. Kapetan Barnum može ih odnijeti u brodski laboratorij na analizu.Kapetan dolazi u nastambu?, upita ona s blagim iznenaðenjem.Pozvao se na ruèak, odgovori Pitt. Inzistirao je da sam donese hranu. Kaže da æe ga to odmoriti od izigravanja zapovjednika broda.Reci mu da ne može doæi ako ne donese bocu vina.Nadajmo se da æe dobiti poruku osmozom, reèe Dirk uz osmijeh.Èovjek mrtvaèkog izgleda, kapetan Paul T. Barnum, mogao je biti brat legendarnom Jacquesu Cousteau, osim što na njegovoj glavi gotovo i nije bilo kose. Nosio je kratko ronilaèko odijelo koje je skinuo ušavši u glavnu komoru. Dirk mu je pomogao da otvori metalnu kutiju s dvodnevnom zalihom hrane na stolu kuhinje, a Summer poène spremati namirnice u mali ormariæ i hladnjak.Donio sam vam poklon, objavni Barnum, podignuvši bocu jamajkanskog vina. Ne samo to, brodski kuhar napravio je thermidor od jastoga s kremom od špinata.To objašnjava vašu prisutnost, reèe Pitt pljesnuvši kapetana po leðima.

Alkohol u NAMPovom projektu, promrmlja Summer zadirkujuæi. Što bi naš cijenjeni voda, admiral Sandecker, imao reæi o kršenju zlatnog pravila koje zabranjuje alkohol tijekom radnog vremena?Vaš otac je loše utjecao na mene, reèe Barnum. Nikada nije došao na brod bez sanduka starog vina dok je njegov prijatelj Al Giordino uvijek nosio kutiju punu cigara iz admiralove privatne zalihe.Èini se da svi osim admirala znaju da Al tajno kupuje cigare iz istog izvora, reèe Dirk smiješeæi se.Što ima za prilog?, upita Barnum.Namaz od svježe ribe i salata od rakova.Tko je zaslužan za to?Ja, promrmlja Dirk. Jedina morska hrana koju Summer zna pripremiti je sendviè od tune.Nije tako, namršti se ona. Ja sam dobra kuharica.Dirk je cinièno pogleda. Zašto onda tvoja kava ima okus po kiselini iz baterije?Prženi na maslacu, jastog i špinat isprani su bocom jamajkanskog vina, dok je Barnum prièao pomorske prièe. Summer se namršti na svojeg brata dok je posluživala pitu od limuna koju je lspekla u mikrovalnoj peænici. Dirk je prvi priznao da je izvela gurmansko èudo, jer peèenje i mikrovalne peænice ne idu zajedno.Konaèno, Barnum je ustao krenuvši natrag na brod, kad Summer dodirne njegovu ruku. Imam zagonetku za vas.On žmirne. Kakvu zagonetku?Ona mu pruži predmet koji je našla u spilji.Što je to?Mislim da je nekakva žara ili vaza. Neæemo saznati dok je ne oèistimo od koralja. Nadala sam se da æete je uzeti na brod i dati nekome u laboratoriju da je dobro izriba.Siguran sam da æu naæi dobrovoljca. On je podigne s obje ruke kao da je važe. Èini se preteškom za terakotu.Dirk pokaže prema osnovici predmeta. Tu je èisto mjesto na kojem se vidi da je naèinjena od kovine.Èudno, èini se da nema hrðe.Nemojte me držati za rijeè, ali pretpostavljam da je to bronca.Konfiguracija je previše graciozna za domorodaèku manufakturu, doda Summer. Iako je optoèena koraljima, èini se da na sredini ima nekakve figure.Barnum pogleda žaru. Imaš više mašte od mene. Možda neki arheolog može riješiti zagonetku kad se vratimo u luku, ako ne postanu previše histerièni što si je maknula s mjesta nalaza.Ne morate èekati tako dugo, reèe Dirk. Zašto ne pošaljemo fotografije Hiramu Yaegeru u NAMPovom stožeru u Washingtonu? On æe pronaæi datum i mjesto na kojem je proizvedena. Vjerojatno je pala s nekog broda u prolazu ili dolazi s olupine.Vandalia je u blizini, reèe Summer.Eto vašeg izvora, reèe Barnum.Ali, kako je stigla do spilje udaljene stotinu stopa?, upita Summer retorièki. Njen brat se lukavo nasmiješi i promrmlja Magija, ljupka damo, otoèki vudu.Tama se spustila na more kad im je Barnum konaèno zaželio laku noæ.Kad je prolazio kroz otvor, Pitt ga upita Kakvo æe biti vrijeme?Prilièno mirno u sljedeæih nekoliko dana, odgovori Barnum.Ali, kod Azora se stvara uragan. Brodski meteorolozi pazit æe na njega. Ako se uèini da stiže ovamo, evakuirat æu vas i maknut æemo mu se s puta.Nadajmo se da æe nas promašiti, reèe Summer.Barnum stavi žaru u mrežastu vreæicu i uzme uzorke koje je Summer prikupila prije no što æe nestati u mraènoj noænoj vodi. Summer ukljuèi vanjska svjetla,

otkrivši plovu živo zelenih papagajskih ribica koje su plivale u krugovima, naizgled indiferentne prema ljudima koji su živjeli u njihovoj blizini.Bez stavljanja spremnika za kisik, Barnum je duboko udahnuo, usmjerio podvodnu svjetiljku ispred sebe i zaplivao prema površini udaljenoj pedeset stopa, izdišuæi zrak pri tome. Njegov mali aluminijski èamac na napuhavanje držao se za svoje sidro koje je ranije spustio na sigurnoj udaljenosti od nastambe. Izronio je uz njega, popeo se i podigao sidro. Zatim ukljuèi dva motora Mercurv od sto pedeset konjskih snaga i krene preko vode do svojeg broda èije je nadgrade bilo osvijetljeno reflektorima s crvenim i zelenim navigacijskim svjetlima.Veæina oceanskih plovila obièno su obojena bijelo s crvenim, crnim ili plavim prugama. Malo teretnih brodova imali su naranèaste boje. Ali ne i Sea Sprite. Kao i svi drugi brodovi iz NAMPove flote, bio je obojen svijetlom tirkiznom bojom od krme do pramca. Bila je to boja koju je odabrao direktor agencije, admiral James Sandecker, kako bi se njegovi brodovi razlikovali od svih ostalih. Bilo je malo pomoraca koji ne bi prepoznali NAMPov brod kad bi prošli kraj njega na moru ili u luci.Sea Sprite bio je velik, kao i svi brodovi njegovog tipa. Imao je 308 stopa u duljinu i 65 u širinu. Bio je suvremen u svakom detalju, zapoèevši svoj život kao tegljaè ledolomaca prvih deset godina plovio je sjevernim polarnim morima, boreæi se s ledenim olujama i vukuæi ošteæene brodove kroz led, oko ledenih brjegova. Mogao se probiti kroz led debljine šest stopa i vuæi nosaè zrakoplova kroz olujno more Potpuno stabilno.Kad ga je kupio Sandecker za NAMP, još je bio na vrhuncu snage preoblikovao ga je u višenamjenski istraživaèki brod i plovilo za pomoæ pri ronjenju. Za taj posao nisu šteðena sredstva. Njegovu elektroniku projektirali su NAMPovi inženjeri, kao i automatske raèunalne sustave i komunikacije. Imao je i visoko kvalitetne laboratorije s adekvatnim radnim prostorom i niskom vibracijom.Njegova raèunalna mreža mogla je pratiti, prikupljati i slati obraðene podatke u NAMPove laboratorije u Washingtonu na brzu analizu koja je stvarala vitalna znanja o oceanu.Sea Sprite je imao pogon najnaprednijim motorima koje je mogla stvoriti moderna tehnologija. Njegova dva velika magnetohidrodinamièka motora mogla su ga tjerati kroz vodu brzinom od gotovo èetrdeset èvorova. Ako je prije mogao vuèi nosaè zrakoplova kroz nemirno more, sada je mogao vuèi dva bez napora. Niti jedan istraživaèki brod u bilo kojoj zemlji na svijetu nije dorastao njegovoj sofisticiranosti.Barnum je bio ponosan na svoj brod. Bio je to jedan od samo trideset istraživaèkih brodova u NAMPovoj floti, ali vjerojatno jedinstven.Admiral Sandecker povjerio mu je upravljanje njegovom rekonstrukcijom, i Barnum je bio sretan što može poslušati, posebno kad mu je admiral rekao da cijena nije problem. Barnum nije nikada posumnjao da je zapovjedništvo nad ovim brodom vrhunac njegove pomorske karijere.Punih devet mjeseci bio je na istraživaèkim lokacijama na moru, a njegovi znanstvenici izmjenjivali su se sa svakim novim projektom. Preostala tri mjeseca provodio bi u putovanju sa i od mjesta istraživanja, održavanju u doku i nadogradnji opreme i instrumenata.Dok se približavao, gledao je nadgrade s osam katova, veliku dizalicu na krmi koja je spustila Pisces na dno, a koristila se i za podizanje robotskih vozila i ronilica s posadom iz vode. Gledao je golemu platformu za slijetanje helikoptera iznad pramca i šumu komunikacijske i satelitske opreme koja je rasla oko velike kupole s radarskim sustavima.Barnum obrati pozornost na plovidbu uzduž trupa. Kad je iskljuèio motore, mala dizalica se pojavi od gore i spusti kabel s kukom. On prièvrsti kuku za uže za podizanje i opusti se dok se mali brod dizao na palubu. Kad je stupio na palubu, on odmah odnese tajanstveni predmet u veliki laboratorij. Preda ga

dvama studentima iz škole Nautièke arheologije Texas AM.Oèistite to najbolje što možete, reèe Barnum. Ali budite vrlo pažljivi. To bi mogao biti vrlo vrijedan artefakt.Izgleda kao stara zdjela prekrivena muljem, reèe plavokosa djevojka s uskom majicom Texas AM i kratkim hlaèicama. Bilo je oèito da joj se ne sviða taj posao.Nikako, reèe Barnum s ledenom prijetnjom. Nikad ne znaš kakve tajne su skrivene u koraljnom grebenu. Zato se èuvaj zlog duha iz svjetiljke.Sretan što je njegova bila zadnja, Barnum se okrene i ode prema svojoj kabini, ostavivši studente da sumnjièavo zure u njegova leda i razmišljaju o žari.Do deset sati te veèeri, žara je bila na helikopteru za zrakoplovnu luku u Santo Domingu u Dominikasnkoj Republici, gdje æe biti prebaèena u mlažnjak za Washington D.C.

Poglavlje III

Zgrada stožera NAMPa uzdizala se trideset katova pokraj istoène obale rijeke Potomac, gledajuæi na Capitol. Njegova raèunalna mreža na desetom katu izgledala je poput kulise hollywoodskog znanstvenofantastiènog filma. Taj je fenomenalan okoliš bio podruèje Hirama Yaegera, NAMPovog glavnoga raèunalnog èarobnjaka. Sandecker mu je dao slobodne ruke da napravi najveæu svjetsku knjižnicu o morima, bez financijskih ogranièenja. Kolièina podataka koje je Yaeger sakupio, složio i katalogizirao bila je masivna, pokrivajuæi sve poznate znanstvene studije, istrage i analize, od najranijih drevnih bilježaka do danas. Nigdje na svijetu nije bilo takve knjižnice.Veliki prostor bio je otvoren. Yaeger je osjeæao, za razliku od šefova veæine vladinih i korporacijskih raèunalnih centara, da su mali uredi smrt za radne navike. Upravljao je golemim kompleksom iz velike kružne konzole postavljene na podignutoj platformi u sredini. Osim konferencijske sale i kupaonica, jedini zatvoreni prostor bio je prozirna kružna cijev velièine ormara koja je stajala na jednoj strani niza monitora rasporeðenih oko Yaegerove konzole.Nikada ne prešavši iz hipija u èovjeka u odijelu, Yaeger se još oblaèio u levisice i odgovarajuæu jaknu nosio je i vrlo stare, iznošene kaubojske èizme. Njegova sijeda kosa bila je zategnuta u konjski rep i gledao je u svoje obožavane monitore kroz staraèke naoèale.Bilo je èudno što raèunalni èarobnjak NAMPa nije vodio život kakav je sugerirala njegova pojava.Imao je lijepu ženu koja je bila priznata umjetnica. Živjeli su na farmi u Sharpsburgu u Marvlandu, gdje su uzgajali konje. Njihove dvije kæeri pohaðale su privatnu školu i pravile planove za upis na koledž po vlastitoj volji kad je završe. Yaeger je na posao vozio skupi V12 BMW, dok je njegova žena za prijevoz djevojaka i njihovih prijateljica u školu i na zabave preferirala Cadillac Esplanade.Zaintrigiran žarom koja je stigla zrakoplovom od kapetana Barnuma sa Sea Spritea, izvadio ju je iz kutije i stavio u cjevasti prostor na nekoliko stopa od svoje kožne fotelje. Zatim tipkovnicom unese šifru. Za nekoliko trenutaka pojavi se trodimenzionalna figura privlaène žene u košulji s cvjetnim uzorkom i sliènom suknjom. Prozraèna dama bila je Yaegerova kreacija, slika njegove žene, i inteligentna raèunalna manifestacija s vlastitom liènošæu.Zdravo, Max, pozdravi je Yaeger. Spremna si za malo istraživanje?Èekam tvoj poziv, odgovori Max promuklim glasom.Vidiš predmet koji sam ti stavio pred noge?Da.Htio bih da identificiraš njegov približni datum izrade i kulturu.Sada se bavimo arheologijom, zar ne?

Yaeger klimne. Predmet je pronašla biologinja NAMPa u koraljnoj spilji grebena Navidad.Mogli su je bolje ukrasiti, reèe Max suho, gledajuæi žaru obloženu koraljem.Bio je to hitan posao.To je oèito.Pretraži sveuèilišne arheološke mreže dok ne pronaðeš najslièniju vazu.Ona ga lukavo pogleda. Tražiš od mene da poèinim kriminalni èin, znaš.Prodiranje u druge datoteke od povijesnog znaèaja nije kriminalni èin.Uvijek me impresionira naèin na koji legitimiziraš svoje braène aktivnosti.Èinim to zbog dobrote.Max zakoluta oèima. Poštedi me.Yaegerov kažiprst dotakne tipku i Max polako nestane, kao da isparava dok je žara tonula u prijemnu komoru ispod poda cijevi.U tom trenutku zazvoni plavi telefon u nizu obojenih prijemnika. Yaeger podigne slušalice do uha dok je tipkao. Da, admirale.Hirame, dopre do njega glas admirala Sandeckera, trebam dosje o onom plutajuæem monstrumu usidrenom kod Cabo San Rafaela u Dominikanskoj Republici.Donijet æu vam ga u ured.James Sandecker, star šezdeset jednu godinu, radio je sklekove kad je Yaeger ušao u ured u pratnji admiralove tajnice. Bio je nizak, nešto viši od pet stopa, i imao je gusti pokrivaè od crvene kose i vandvkeovsku bradicu iste boje. On pogleda Yaegera hladnim, prodornim, plavim oèima. Kao ovisnik o zdravlju, trèao je svakog jutra, vježbao u NAMPovoj gimnastièkoj sali i jeo vegetarijansku hranu. Njegov jedini grijeh bile su goleme cigare, napravljene po njegovoj narudžbi. Bio je dugogodišnji èlan Beltwayskog društva i napravio je od NAMPa najefikasniju birokratsku jedinicu u cijeloj vladi. Iako ga veæina predsjednika pod kojima je bio nisu smatrali timskim igraèem, njegova impresivna postignuæa i divljenje Kongresa osiguravali su mu doživotan posao. On doslovno skoèi na noge pokazavši Yaegeru fotelju s druge strane stola napravljenu od jednog poklopca s konfederacijskog ratnog broda.Pridružio im se Rudi Gunn, Sandeckerov zamjenik u agenciji. Bio je manje od inèa viši od admirala, visoko inteligentan bivši mornarièki zapovjednik koji je služio pod Sandeckerom gledao je svijet kroz debele naoèale s okvirom. Njegov glavni posao bio je nadzor mnogih NAMPovih znanstvenih projekata diljem svijeta. On klimne Hiramu i sjedne u susjednu fotelju.Yaeger napola ustane i stavi debeli spis pred admirala. Evo svega što imamo o Ocean Wanderem.Sandecker otvori spis i pogleda planove luksuznog hotela kreiranog kao ploveæa zgrada.Bio je samoodržavajuæi i mogao se odvuæi na bilo koje od nekoliko egzotiènih mjesta na svijetu, gdje bi se usidrio na mjesec dana dok ne bi bio odvuèen na sljedeæu lokaciju.Nakon minute prouèavanja specifikacija, admiral pogleda Yaegera s mrkim izrazom na licu.Stvar je katastrofa koja samo èeka da se dogodi.Moram se složiti, reèe Gunn. Naše inženjersko osoblje pažljivo je prouèilo unutrašnjost strukture i došlo do zakljuèka da se hotel ne može oduprijeti jakoj oluji.Što vas je dovelo do tog zakljuèka?, upita Yaeger nevino.Gunn ustane i nagne se nad stol, odmotavši planove sajla sidara koji su bili prièvršæeni za stupove u morskom dnu, kako bi držali hotel. On olovkom pokaže sajle na mjestima gdje su bile prièvršæene ispod nižih katova hotela. Snažan uragan æe otrgnuti ove sajle.Prema specifikacijama, napravljen je da izdrži vjetar od sto pedeset milja na sat, istakne Yaeger.Ne i vjetar koji nas brine, reèe Sandecker.

Zbog toga što je usidren na moru, a ne sagraðen na èvrstom tlu, na milosti je visokih valova koji bi se mogli poveæati dok se približavaju plitkoj vodi i razbiti strukturu na komade, zajedno s gostima i zaposlenicima.Nisu li arhitekti to uzeli u obzir?, upita Yaeger.Sandecker se namršti. Mi smo im ukazali na problem, ali osnivaè korporacije koja ga posjeduje se nije obazirao.Bio je zadovoljan kad ga je meðunarodni tim pomorskih inženjera proglasio sigurnim, doda Gunn, a kako SAD nema jurisdikciju nad stranim poduzeæima, nismo mogli utjecati na njegovu konstrukciju.Sandecker vrati specifikacije natrag u spis i zatvori ga. Nadajmo se da æe uragan koji se stvara kod Zapadne Afrike zaobiæi hotel ili da neæe dosegnuti kategoriju 5 s vjetrovima jaèim od sto pedeset milja na sat.Veæ sam obavijestio kapetana Barnuma, reèe Gunn, koji pomaže pri Piscesovoj istrazi koraljnih grebena nedaleko od Ocean anderera, da pripazi na upozorenja da uragan ide u njihovom srnjeru.Naš centar u Key Westu upravo promatra raðanje uragana. Obavještavajte i mene, reèe mu Sandecker. Zadnja stvar koju trebamo je dvostruka nesreæa.Kad se Yaeger vratio do svoje konzole, našao je na ploèi zeleno svjetlo. On sjedne i utipka šifru koja aktivira Max, i žara se pojavi iz otvora na podu.Kad se u potpunosti formirala, on upitaJesi li analizirala žaru?Jesam, odgovori Max bez oklijevanja.Što si otkrila?Ljudi na palubi Sea Spritea loše su sastrugali raslinje, požali se Max. Na površini se još nalazi vapneni sloj. Nisu se niti potrudili oèistiti unutrašnjost. Bila je puna taloga. Morala sam upotrijebiti sve moguæe naèine da bi došla do korisnih podataka. Prikaz magnetskom rezonancijom, digitalnim xzrakama, 3D laserskim skenerom, i pulsnim mrežama, kako bi dobila pristojnu segmentaciju slike.Poštedi me tehnièkih detalja, uzdahne Yaeger strpljivo. Kakvi su rezultati?Kao prvo, to nije žara. To je amfora, jer ima male ruèke na vratu. Napravljena je od bronce izmeðu srednjeg i kasnoga bronèanog doba.To je staro.Vrlo staro, reèe Max samouvjereno.Jesi li sigurna?Jesam li ikad pogriješila?Ne, reèe Yaeger. Priznajem, nikada me nisi iznevjerila.Onda mi vjeruj. Provela sam vrlo podrobnu kemijsku analizu kovine. Rano stvrdnjavanje bakra zapoèelo je oko tri tisuæe petsto godina prije Krista, s bakrom obogaæenim arsenom. Jedini problem bio je što su drevni rudari i kovaèi bakra umirali mladi zbog arsenovih isparenja. Mnogo kasnije, oko 2200. prije Krista, vjerojatno je sluèajno otkriveno da miješanje devedeset posto bakra s deset posto kositra proizvodi vrlo èvrsta i izdržljiva kovina. To je bio poèetak bronèanog doba. Sreæom, bakar je nalažen diljem Europe i Bliskog istoka u velikim kolièinama. Ali, kositar je bio prilièno rijedak u prirodi.Znaèi, kositar je bio skupi luksuz?Tada jest, reèe Max. Trgovci kositrom putovali su drevnim svijetom i kupovali rudu iz rudnika, prodajuæi je ljudima koji su upravljali kovaènicama. Bronca je rezultirala vrlo naprednom ekonomijom i obogatila mnoge drevne ljude. Sve se kovalo, od oružja bronèani šiljci za koplja, noževi i maèevi do malih ogrlica, narukvica, pojaseva i igala za dame. Bronèane sjekire i dlijeta unaprijedile su umjetnost obrade drva. Umjetnici su poèeli lijevati zdjele, žare i æupove. Bronèano doba je uvelike unaprijedilo civilizaciju.I kakva je prièa amfore?Izlivena je izmeðu 1200. i 1100. godine prije Krista. A ako te zanima, napravljena je metodom proizvodnje kalupa uz pomoæ voska.iYaeger se podigne u stolcu. To znaèi da je starija od tri tisuæljeæa. Max se

ironièno nasmiješi. Vrlo si toèan. Gdje je izlivena? U Galiji, od drevnih Kelta, u regiji poznatoj kao Egipat.Egipat, ponovi Yaeger skeptièno.Prije tri tisuæe godina zemlja faraona nije se nazivala Egipat, nego LKhem ili Kemi. Tek kada je Aleksandar Veliki prošao kroz zemlju, nazvao ju je Egipat, prema Homerovom opisu iz Ilijade.Nisam znao da su Kelti stigli tako daleko, reèe Yaeger.Kelti su bili slobodan skup plemena koji su se bavili trgovinom i umjetnošæu još prije 2000. godine prije Krista.Ali kažeš da amfora potjeèe iz Galije. Gdje se tu uklapaju Kelti?Rimljani su keltskim zemljama dali ime Galija, objasni Max.Moja analiza pokazuje da je bakar došao iz rudnika kraj Hallstatta u Austriji, a kositar je iskopan u Cornwallu u Engleskoj, ali stil izrade ukazuje na pleme Kelta iz jugozapadne Francuske. Likovi zrezbareni na vanjskoj strani amfore gotovo su identièni kao oni na kotlu koji je iskopao francuski farmer u toj regiji 1972.Pretpostavljam da mi možeš reæi ime umjetnika koji ju je izlio?Max ga ledeno pogleda. Nisi tražio da ispitam genealoške podatke.Yaeger je zamišljeno upijao podatke koje je saznao. Imaš li ldeju kako je relikt iz bronèanog doba iz Galije stigao u koraljnu spilju Navidad Banka u Dominikanskoj Republici?Nisam programirana baviti se opæenitostima, odgovori Max.Nemam pojma kako je amfora stigla tamo.Pogaðaj, Max, zatraži Yaeger ljubazno. Je li pala s broda ili potonula nakon brodoloma?Ovo drugo je moguæe, jer brodovi nisu plovili iznad Navidad Banka, ukoliko nisu imali samoubilaèkih namjera. Mogla je biti dio pošiljke drevnih artefakata koje je kupio neki bogati trgovac, ili muzej u Latinskoj Americi.To je vjerojatno moguæe kao i sve ostalo.Baš i ne, zapravo, reèe Max indiferentno. Prema mojim analizama, sloj oko vanjske površine je previše star za bilo koji brodolom otkako je Kolumbo plovio oceanima. Starost organske tvari je više od 2.800 godina.To nije moguæe. Na zapadnoj hemisferi nije bilo brodoloma prije 1500. godine.Max ispruži ruke. Ne vjeruješ mi?Moraš priznati da su granice tvoje vremenske skale smiješne.Uzmi ili ostavi. Ja ostajem pri svojem nalazu.Yaeger se nasloni u fotelju, pitajuæi se što s projektom i Maxinim zakljuècima. Ispiši deset primjeraka tvojih nalaza, Max. Ja æu ih preuzeti.Prije što me pošalješ u Nigdjezemsku, reèe Max, ima još jedna stvar.Yaeger je oprezno pogleda. A to je?Kad se oèisti unutrašnjost amfore, pronaæi æeš zlatnu figuricu u obliku koze.Što?Zbogom, Hirame.Yaeger je sjedio potpuno izgubljeno dok je Max nestajala. Njegov um krenuo je apstraktnim putovima. Pokušao je zamisliti revnog mornara na tri tisuæe godina starom brodu kako baca bronèanu amforu preko palube èetiri tisuæe milja od Europe, ali nije mu bilo lako.On posegne i podigne amforu, pogleda unutra, te okrene glavu od strašnog smrada organske tvari. Vrati je natrag u kutiju. Sjedio je dugo tako, ne mogavši prihvatiti to što mu je rekla Max. On odluèi provjeriti Maxine sustave odmah ujutro prije no što izvijesti Sandeckera. Nije htio riskirati u sluèaju da je Max ipak nekako pogriješila.

Poglavlje IV

Prosjeèni uragan razvija se do pune snage za šest dana. Uraganu Lizzie trebala su èetiri.Njegovi vjetrovi kružili su sve veæim brzinama. Brzo je prošao fazu tropske depresije s vjetrovima brzine trideset devet milja na sat. Èim su dostigli sedamdeset èetiri milje, postao je pravi uragan kategorije 1 na SaffirSimpsonovoj skali. Kako nije htio biti samo omanja oluja, uskoro je poveæao brzinu vjetrova na sto trideset milja na sat, brzo prošavši kategoriju 2, jureæi prema kategoriji 3.U NAMPovom centru za uragane, Heidi Lisherness prouèavala je najnovije slike s geostacionarnog satelita na visini od dvadeset dvije milje iznad ekvatora. Podatci su preneseni u raèunalo, gdje je upotrijebljen jedan od nekoliko numerièkih modela za predviðanje brzine, puta i rastuæe snage.Satelitske slike nisu bile potpuno toène. Heidi bi rado prouèila detaljnije fotografije, ali bilo je prerano za slanje zrakoplova Vojnog zrakoplovstva za praæenje oluja tako daleko na ocean. Morat æe Prièekati dok ne dobije detaljnije fotografije.Prva izvješæa nisu bila ohrabrujuæa.Ova je oluja imala sve šanse da postigne kategoriju 5, s vjetrovima jaèim od sto šezdeset milja na sat. Heidi se mogla samo nadati i moliti da Lizzie neæe stiæi do nastanjene obale SADa.To su uèinila samo dva uragana kategorije 5 uragan na Dan rada iz 1935. koji je prohujao kroz Florida Keys i uragan Camille koji je pogodio Alabamu i Mississippi 1969 srušivši stambenu zgradu od dvadeset katova.Heidi u nekoliko minuta napiše faks za svojeg supruga Harlevja u Nacionalnom servisu za vremenske prilike kako bi ga obavijestila o najnovijim brojkamaHarley, uragan Lizzie kreæe se prema istoku i ubrzava. Kao što smo i sumnjali, veæ se razvio u opasnu oluju. Raèunalni model predviða vjetrove od 150 èvorova s valovima od 40 do 50 stopa u promjeru od 350 milja. Kreæe se brzinom od nevjerojatnih 20 èvorova. Obavještavat æu te, Heidi.Ona se vrati slikama koje su stizale sa satelita. Gledajuæi poveæanu sliku uragana, bila je impresionirana zlom ljepotom gustih, spiralnih bijelih oblaka zvanih centralna gusta naoblaka, štita od cirusa koji nastaju u zidovima što okružuju oko oluje. Ništa u prirodi nije se moglo ravnati s užasnom energijom razvijenog uragana. Oko se formiralo rano, izgledajuæi poput kratera na bijelom planetu. Središta uragana mogla su imati promjer od pet do sto milja. Lizzieno oko bilo je široko pedeset milja.Heidinu pozornost privukao je atmosferski tlak mjeren u milibarima. Što je vrijednost bila niža, oluja je bila gora. Uragan Hugo iz 1989. i Andrew iz 1992. imali su vrijednosti od 934 i 922. Lizzie je veæ bila na 945 i brzo se spuštala, formirajuæi vakuum u sredini koji se pojaèavao svakoga sata. Malo po malo, milibar po milibar, atmosferski pritisak padao je na skali barometra.Lizzie se rekordnom brzinom kretala na zapad prema oceanu.Uragani se kreæu polako, obièno ne više od dvanaest milja na sat, što je prosjeèna brzina vožnje biciklom. Ali, Lizzie nije slijedila pravila oluja koje su se dogodile prije nje. Jurila je preko mora brzinom od dvadeset milja na sat. Za razliku od uragana koji su se kretali u cikcaku prema zapadnoj hemisferi, Lizzie je putovala u ravnoj crti kao da ide prema toèno odreðenom cilju.Vrlo èesto, oluje se zavrte u krug i odu u potpuno razlièitom smjeru. Lizzie niti tu nije slijedila pravila. Ako je ikada neki uragan imao neku namjeru, mislila je Heidi, onda je to ovaj.Heidi nije znala tko je i na kojem otoku izmislio izraz uragan. Ali bila je to karipska rijeè koja znaèi veliki vjetar. Puna energije ravne najveæoj nuklearnoj bombi, Lizzie je divlje jurila praæena grmljavinom, munjama i kišom.Brodovi u tom dijelu oceana veæ su osjeæali njen bijes.

Bilo je podne, ludo, divlje, bolesno podne. Na moru su se iz potpune utihe razvili valovi od trideset stopa, i to u tren oka, kako se èinilo kapetanu teretnjaka Mona Lisa iz Nikaragve. Èinilo mu se kao da je otvorio vrata pustinje i dobio u lice baèvu vode. More je postalo strmo za nekoliko minuta a lagani povjetarac pretvorio se u vihor. Tijekom svih svojih godina na moru, nikada nije vidio tako brz nastanak oluje.U blizini nije bilo luke u koju bi se sklonili, pa je usmjerio Mona Lisu ravno u usta oluji, nadajuæi se da æe, ukoliko što brže stigne do oka oluje, imati manje štete.Trideset milja sjeverno, iza Mona Lisinogobzorja, egipatski supertanker Ramses Unašao se u turbulenciji. Kapetan Warren Meade stajao je s užasom dok je val od devedeset stopa jurio nevjerojatnom brzinom preko njegove krme, kidajuæi ograde i šaljuæi tone vode kroz otvore, potapajuæi sobe posade i skladišta. Posada u kormilarnici zapanjeno je promatrala kako val prolazi preko nadgrada preplavljuje sedamsto stopa dugu palubu trupa na visini od šezdeset stopa iznad vode, uništavajuæi cijevi i spojeve. Jahta od osamdeset stopa u vlasništvu osnivaèa softverske tvrtke s deset putnika i pet èlanova posade na putu za Dakar jednostavno je nestala, preplavljena golemim valovima, bez vremena da pošalje poziv u pomoæ.Prije no što je pala noæ, tucet drugih brodova osjetit æe Lizzieno razorno divljanje.Heidi i njeni kolege u NAMPovom centru poèeli su prouèavati Podatke koji su dolazili s istoka. Nisu primijetili slabljenje uragana, dok je prolazio u ravnoj crti preko 40 stupnjeva zemljopisne duljine na sredini Atlantika, poništavajuæi sve prethodne prognoze.U tri sata, Heidi primi poziv od Harlevja. jKako se èini?, upita on.Naš sustav za obradu podataka upravo prenosi podatke u tvolcentar, odgovori ona. Pomorski savjetnici poèeli su izlaziti prošle noæi. Kako izgleda Lizziena putanja? Vjerovao ili ne, kreæe se ravno poput strijele. Zavlada stanka. To je novost.Nije skrenula niti deset milja u zadnjih dvanaest sati. IHarley je bio sumnjièav. To je neèuveno. Vidjet æeš kad dobiješ podatke, reèe Heidi odluèno. Lizzie je rekorderka. Brodovi veæ izvješæuju o valovima oddevedeset stopa.Blagi Bože! Što je s raèunalnim prognozama?Bacili smo ih u smeæe èim su ispisane. Lizzie se ne ponaša kaonjeni prethodnici. Naša raèunala ne mogu nikako prognozirati njenuputanju i konaènu snagu.Znaèi, to je dogaðaj stoljeæa.Bojim se da je to dogaðaj tisuæljeæa.Možeš li mi dati ikakvu indikaciju, bilo što, gdje bi moglaudariti, kako bi moj centar mogao poèeti slati savjetnike? Harlevjevton bio je ozbiljan.Može stiæi na obalu bilo gdje izmeðu Kube i Puerto Rica. Uovom trenutku, kladim se na Dominikansku Republiku. Ali nikakone možemo znati sa sigurnošæu barem još dvadeset èetiri sata.Znaèi da je vrijeme za poèetna upozorenja i uzbune. JjS obzirom na Lizzienu brzinu, nije prerano. jjMoji suradnici i ja æemo se baciti na to. mHarley. mDa, ljubavi. aNeæu stiæi kuæi na veèeru. VHeidi je mogla zamisliti Harlevjev veseo osmijeh dok je jlodgovarao Niti ja, ljubavi. Niti ja.Kad je spustila slušalicu, ostala je sjediti za stolom na trenutak,

gledajuæi golemu kartu aktivne uraganske regije Sjevernog Atlantika.Dok je promatrala Karipske otoke najbliže monstrumu, nešto sepojavi u njenom umu.Ona utipka program u raèunalo koji izbaci popis brodova, kratak opis i položaj u tom podruèju. Na mjestu gdje bi mogli pretrpjeti najjaèi udar bilo ih je dvadeset i dva. Bojeæi se da je medu njima i neki golemi putnièki brod s tisuæama putnika i èlanova posade, ona pregleda popis. Niti jedan putnièki brod nije bio u blizini oluje, ali jedno ime joj privuèe pozornost. U poèetku je mislila da se radi o brodu, ali tada se sjeti. To nije bio brod.O, Bože, proštenje ona.Sam Moore, meteorolog s naoèalama koji je radio za obližnjim stolom, podigne pogled. Jesi li dobro? Nešto nije u redu?Heidi utone u stolac. Ocean Wanderer.Je li to putnièki brod?Heidi zavrti glavom. Ne, to je plutajuæi hotel usidren toèno na putu uraganu. Nema izgleda da ga se premjesti na vrijeme. Gotov je.Brod koji je izvijestio o valu od devedeset stopa, reèe Moore.Ako jedan takav udari u hotel... Njegov glas odluta.Moramo upozoriti upravu da evakuira hotel.Heidi skoèi na noge i potrèi prema komunikacijskoj sobi, nadajuæi se da æe uprava hotela postupiti bez oklijevanja. Ako to ne uèini, više od tisuæu gostiju i zaposlenika bit æe suoèeno s nezamislivom smræu.

Poglavlje V

Još nikad se takva elegancija i sjaj nisu uzdizali iz mora. Ništa nije bilo niti približno slièno njegovom jedinstvenom dizajnu i kreativnosti. Ocean Wanderer, podvodni hotel, bio je išèekivanje avanture, uzbudljiva moguænost da njegovi gosti vide podmorska èuda. Dizao se iznad valova u punom sjaju na dvije milje od vrha poluotoka Cabo Cabron koji se pružao iz jugoistoène obale Dominikanske Republike.U putnièkoj industriji bio je priznat kao najizuzetniji hotel na svijetu sagraðen je u Švedskoj prema nikada prije dosegnutim standardima. Bio je izraðen s najvišim stupnjem majstorstva, pomoæu najboljih materijala kombiniranih sa smjelom upotrebom tekstura koje su prikazivale morski život. Divlje zelenilo, plavetnilo i zlato zajedno su tvorili velièanstvenu graðevinu, fantastiènu izvana, glamuroznu iznutra. Iznad površine, vanjska struktura bila je napravljena tako da podsjeæa na graciozne obrise niskih ploveæih oblaka. Uzdižuæi se preko dvjesta stopa u nebo, gornjih pet katova sadržavali su stanove i urede za èetiri stotine èlanova osoblja i posade, velika skladišta, kuhinje, te sustave za grijanje i klimatiziranje zraka. Ocean VVanderer je takoðer nudio beskrajne gurmanske moguænosti pet restorana, pod upravom pet najboljih svjetskih kuhara, egzotièna morska hrana izvaðena prije nekoliko minuta iz mora, specijalno pripremljena. jA,A bio je tu i katamaran za veèere u intimnijoj atmosferi.Tri kata imala su dva salona u kojima su nastupali slavni umjetnici i zabavljaèi, te prostranu plesnu salu s cijelim orkestrom, nenadmašne butike i druge duæane pune uzbudljive i izvrsne robe koja se rijetko nalazila u gradovima iz kojih su dolazili gosti. I sve je bilo osloboðeno carine.Bilo je tu kino s udobnim sjedalima i satelitskim prijenosom najnovijih filmova. Kasino, iako nešto manji, nadilazio je sve što može ponuditi Las Vegas. Ribe su plivale u zaobljenim akvarijima koji su bili postavljeni oko stolova i jednorukih jackova. Stakleni strop takoðer je otkrivao razne morske životinje koje su lijeno klizile iznad kockara.Na srednjoj razini nalazile su se toplice svjetske klase s profesionalnim

trenerima. Bile su dostupne sve vrste masaža i tjelesnih tretmana, kao i sauna i parne kupelji dekorirani poput tropskih vrtova s egzotiènim biljkama i cvijeæem. Za aktivnije goste, krov iznad toplica podržavao je teniske terene i staze za mini golf koje su vijugale palubom gosti su mogli gaðati loptama mete daleko na moru, razmještene u razmacima od pedeset jarda.Za one sklonije avanturama, bilo je tu nekoliko spektakularnih vodenih tobogana s ulazima na razlièitim razinama do kojih se dolazilo dizalima. Jedna divlja staza poèinjala je na krovu hotela i spiralno silazila u vodu petnaest katova ispod. Postojala je i moguænost bavljenja drugim vodenim sportovima, poput surfanja, skijanja na vodi pomoæu vodenih skutera te, naravno, bezbroj ronilaèkih aktivnosti koje su vodili ovlašteni instruktori. Gosti su mogli doživjeti i podmornièke ture oko koraljnih grebena, sve do gornjih dijelova dubljih bezdana, kao i obilaziti oko podvodnih razina hotela. Sveuèilišni profesori održavali su predavanja o identifikaciji riba i moru.Ali, prava magija za goste bila je tekuæa avantura u golemoj ovalnoj strukturi ispod površine. Izgledajuæi poput umjetnog ledenog brijega, Ocean Wanderemie imao sobe imao je apartmane, njih èetiri stotine i deset, sve ispod morske površine s prozorima od poda do stropa naèinjenim od debelog stakla s fenomenalnim pogledom na Podmorje.Umjetnièki ukrasi u bogatim plavim i zelenim nijansama ispunjavali su apartmane, a promjenjivo obojeno osvjetljenje pojaèavalo je utisak da gosti zaista žive ispod mora.Gosti su se mogli suoèiti licem u lice s morskim grabežljivcima, morskim psima i barakudama, dok su se kretali kroz tekuæi prostor. Šarene tropske anðeoske ribice, papagajske ribice i prijateljski dupini plivali su s druge strane apartmana. Divovski morski grgeèi i mante plivale su kroz graciozne meduze medu živopisnim koraljima. Noæu bi gosti mogli ležati u krevetima i promatrati balet riba na obojenim svjetlima.Za razliku od putnièkih brodova, Ocean Wanderer nije imao motora. Bio je to plutajuæi otok usidren na svojem položaju pomoæu divovskih èeliènih igala zabijenih duboko u dno. Èetiri teške sajle bile su spojene s karikama koje su se mogle automatski otvarati i zatvarati.Ali, to nije bilo trajno usidrenje. Znajuæi da bogati putnici rijetko putuju na isto mjesto, kreatori Ocean Wanderera lukavo su sagradili sidrišta na više od tucet atraktivnih lokacija diljem svijeta. Pet puta godišnje, par sto dvadeset stopa dugih tegljaèa sastao bi se s plutajuæim hotelom. Divovski tankovi za plutanje su ispunjeni zrakom, podižuæi hotel dok samo dvije razine nisu ostale ispod vode, sajle su otkvaèene, a tegljaèi, na pogon dizel motora Hunnewell od tristo konjskih snaga, odvukli bi plutajuæi hotel do nove tropske lokacije, gdje bi se ponovno usidrio. Gosti su mogli otiæi kuæi ili ostati u hotelu.Vježbe sa èamcima za spašavanje bile su obvezatne za goste i posadu, svaka èetiri dana. Posebna dizala s vlastitim pogonom za sluèaj iskljuèivanja generatora mogla su evakuirati cijeli hotel do druge razine, gdje su ih èekale najmodernije splavi koje su mogle plutati u najgorim uvjetima na moru.Zbog jedinstvenog doživljaja i ambijenta veæeg od života, Ocean Wanderer bio je rezerviran dvije godine unaprijed.Danas, meðutim, bila je posebna prigoda. Èovjek koji je bio pogonska snaga iza stvaranja Ocean Wanderera stigao je u èetverodnevni boravak prvi put otkako je hotel otvorio svoja vrata èovjek kojeg su fotografirali samo iz daljine, i koji nikada nije otkrivao usne i bradu ispod nosa, dok su mu oèi ostajale skrivene pod tamnima naoèalama. Njegova nacionalnost bila je nepoznata.Bio je èovjek bez imena, tajanstven poput duha, kako su ga mediji i nazvali. Novinari iz èasopisa i televizijskih postaja nisu uspjeli prodrijeti niti milimetar kroz njegovu anonimnost. Njegova dob i povijest tek su trebali biti otkriveni. Bilo je poznato jedino da je upravljao Odisejom, golemim znanstveno

istraživaèkim i konstrukcijskim carstvom s ticalima u trideset zemalja, što ga je uèinilo jednim od najbogatijih i najmoænijih ljudi u civiliziranom svijetu.U Odiseji nije bilo dionièara. Nije bilo godišnjih izvješæa ili podataka o zaradi i gubitcima. Carstvo Odiseja i èovjek koji je njime upravljao bili su sami, okruženi tajnom.U èetiri sata poslije podne, tišina akvamarinskog mora i ažurnog neba prekinuta je vriskom mlaznog zrakoplova. Veliki putnièki zrakoplov obojen u boju lavande, koja je bila zaštitni znak Odiseje, pojavio se na zapadu. Radoznali hotelski gosti gledali su neobièan zrakoplov dok je njegov pilot blago zaokretao oko Ocean Wanderera kako bi njegovi putnici mogli vidjeti hotel iz ptièje perspektive.Zrakoplov nije bio slièan niti jednom kojeg su vidjeli prije. Ruski Berijev Be200 bio je izvorno kreiran kao amfibijski vatrogasni zrakoplov. Ali, ovaj je sagraðen za prijevoz osamnaest putnika i èetvoricu èlanova posade u kraljevskom luksuzu. Imao je dva motora BMWRolls Royce iznad krila. Bio je sposoban za brzine veæe od èetiri stotine milja na sat, i lagano je mogao slijetati na vodu i kopno.Pilot je zaokrenuo vrhunski amfibijski zrakoplov i približio se s prednje strane hotela. Veliki trup poljubio je valove istovremeno s vanjskim plovcima i smjestio se na vodi poput preteškog labuda. Zatim je doplovio do plutajuæeg doka koji se pružao ispred glavnog ulaza u hotel. Baèena je užad i zrakoplov je vezan uz dok.Odbor za dobrodošlicu predvoðen æelavim èovjekom s naoèalama u plavom sakou stajao je na doku obrubljenom zlatnom baršunastom užadi. Hobson Morton bio je izvršni direktor Ocean yanderera. Bio je potpuno posveæen svojem poslu i poslodavcu, visok Sest stopa i šest inèa, a težak samo sto sedamdeset pet funta. Mortona Je zaposlio osobno Duh, èija je filozofija bila okruživanje ljudima Pametnijim od sebe.Iza Mortonovih leda, njegovi suradnici nazivali su ga Štap.Bio je markantan, sa sijedim zaliscima ispod guste uredno poèešljane plave kose stajao je uspravan poput stupa svjetiljke dok je tim od šest ljudi izlazio iz glavnih vrata na zrakoplovu, praæen èetvoricom zaštitara u plavim odijelima koji su se rasporedili na strateške lokacije oko doka.Nekoliko minuta prošlo je prije no što je Duh izišao iz zrakoplova. Za razliku od Mortona, bio bi visok pet stopa i pet inèa da je stajao uspravno, ali smješten u preteškom tijelu, nije se mogao ispraviti. Dok je hodao zapravo, više teturao izgledao je poput trudne krastaèe koja traži moèvaru. Njegov golemi trbuh rastezao je bijelo krojeno odijelo preko svih granica. Njegova glava bila je omotana u bijeli svileni turban èiji je donji dio pokrivao bradu i usta. Nije bilo naèina da mu se vidi lice, èak su i oèi bile pokrivene neprozirnim leæama debelih sunèanih naoèala. Muškarci i žene koji su mu bili najbliži nisu shvaæali kako ih uopæe vidi, ne znajuæi da su leæe poput jednosmjernih ogledala. Njihov nositelj vidio je savršeno, dok su njegove oèi ostajale skrivene.Morton istupi naprijed i formalno se nakloni.Dobrodošli na Ocean Wanðerer, gospodine.Nije bilo rukovanja.Duh nagne glavu unatrag i pogleda velièanstvenu strukturu. Iako se osobno zanimao za dizajn od poèetka do konstrukcije, još ga nije vidio potpuno završenog i usidrenog na moru.Izgled nadmašuje moja najoptimistièkua oèekivanja, reèe Duh tihim melodioznim glasom s traèkom južnjaèkog naglaska koji se nije uklapao u njegovu pojavu. Kad ga je Morton prvi put vidio, mislio je da govori visokim, kreštavim glasom.Siguran sam da æete biti više nego zadovoljni unutrašnjošæu, reèe Morton pokroviteljskim tonom. Ako biste me htjeli slijediti, napravit æemo veliki

obilazak prije no što vas ispratim u kraljevski apartman u potkrovlju.Duh samo klimne i krene palubom prema hotelu s pratnjom u pozadini.U komunikacijskoj sobi preko puta izvršnih ureda, operator je pratio i prenosio satelitske pozive koji su dolazili iz Duhovog glavnog stožera u njegovom gradu u Laguni, u Brazilu, i iz ureda diljem svijeta. Svjetlo bljesne na njegovoj konzoli i on odgovori.Ovdje Ocean Wanderer, kamo da usmjerim vaš poziv?Ovdje Heidi Lisherness iz NAMPovog centra za uragane u Key Westu. Mogu li razgovarati s direktorom?Žao mi je, ali prati vlasnika Ocean Wanderera na privatnom obilasku hotela.Ovo je izuzetno hitno. Dajte mi njegovog pomoænika.Svi iz izvršnog ureda su u obilasku.Hoæete li ih onda, molim vas, obavijestiti da uragan kategorije 5 juri prema Ocean Wandereru. Kreæe se nevjerojatnom brzinom i mogao bi pogoditi hotel sutra u zoru. Morate, ponavljam, morate zapoèeti s evakuacijom hotela. Slat æu vam obavijesti o uraganu i bit æu na ovom broju ako vaš direktor ima nekakvih pitanja.Operator poslušno zapiše broj Centra za uragane i odgovori na nekoliko drugih poziva koji su stigli dok je razgovarao s Heidi. Ne shvativši upozorenje ozbiljno, èekao je do smjene dva sata kasnije prije no što je prenio Mortonu poruku.Morton je zurio u poruku ispisanu operatorovim pisaèem i proèitao je pažljivo još jednom prije no što æe je pružiti Duhu.Upozorenje iz Key Westa. Kažu da u našem pravcu ide uragan i sugeriraju da evakuiramo sve iz hotela.Duh pogleda poruku upozorenja, priðe velikom prozoru i pogleda na istok prema moru. Nebo je bilo bez oblaka, a vodena površina izgledala je potpuno mirno, s valovima ne višim od dvije stope.Neæemo donositi odluke na brzinu. Ako oluja bude išla uobièajenim putovima, završit æe na sjeveru i promašiti nas za stotine milja.Morton nije bio tako siguran. Bio je oprezan i savjestan, i volio se osigurati u svakoj situaciji. Ne vjerujem, gospodine, da bi bilo u nasem interesu riskirati živote gostiju i zaposlenika. S poštovanjem Predlažem da zapoènemo proceduru evakuacije i sredimo prijevoz u gurnu luku u Dominikanskoj Republici što je prije moguæe. Trebali lsrno obavijestiti i tegljaèe da zapoènu operaciju odvlaèenja hotela s Puta oluje.Duh ponovno pogleda kroz prozor mirno vrijeme kao da se uvjerava. Èekat æemo još tri sata. Ne želim narušiti imidž Ocean Wanderera prièama o masovnom bijegu koji æe mediji napuhati i usporediti s napuštanjem tonuæeg broda, a osim toga, reèe on, podižuæi ruke kao da grli velièanstvenu ploveæu graðevinu, moj hotel je sagraðen da izdrži sve što more može poslati na njega.Mortonu padne na pamet da spomene Titanic, ali predomisli se. Ostavio je Duha u njegovom apartmanu i vratio se u svoj ured kako bi poèeo pripreme za evakuaciju koja æe sigurno doæi.Pedeset milja sjeverno od Ocean Wanderera, kapetan Barnum prouèavao je meteorološka izvješæa koja su dolazila od Heidi Lisherness, nesvjesno zureæi prema istoku kao i Duh. Za razliku od ljudi s kopna, Barnum je poznavao hirove mora. Bio je svjestan sve jaèeg vjetra i valova. Prošao je mnogo oluja tijekom svoje duge karijere na moru znao kako se mogu prišuljati brodu i zgrabiti ga za manje od sata.On podigne slušalicu telefona i pozove Pisces. Odgovori mu nejasan, prigušen glas. Summer?Ne, to je brat, odgovori Dirk raspoloženo dok je prilagodavao frekvenciju. Što mogu uèiniti za vas, kapetane?Je li Summer s tobom u PiscesuhNe, vani je, provjerava tankove s kisikom.

Imamo upozorenje o oluji iz Key Westa. Uragan kategorije 5 dolazi na nas.Kategorija 5? To je opaka stvar.Koliko god može biti. Vidio sam prije dvije godine na Pacifiku kategoriju 4. Ne mogu zamisliti ništa gore.Koliko vremena imamo prije no što nas udari?, upita Dirk.Centar predviða šest ujutro. Ali, novi podatci pokazuju da se kreæe mnogo brže. Ti i Summer morate iziæi iz Piscesa što je prije moguæe.Ne moram vam govoriti o saturaciji, kapetane. Moja sestra i ja smo dolje veæ èetiri dana. Trebat æe nam barem petnaest sati dekompresije prije no što se možemo prilagoditi pritisku i iziæi na površinu. Neæemo uspjeti prije dolaska uragana.Barnum je bio svjestan prijeteæe situacije. Morat æemo prekinuti našu površinsku podršku i pobjeæi.Na ovoj dubini, trebali bismo prebroditi oluju bez problema, reèe Dirk samouvjereno.Ne sviða mi se da vas ostavim, reèe Barnum zlovoljno.Morat æemo na dijetu, ali imamo dovoljno energije i kisika za barem èetiri dana. Do tad bi glavnina oluje trebala proæi.Želio bih da imate više.Na Piscesu nastane stanka. A zatim Imamo li opciju?Ne, uzdahne Barnum teško. Mislim da ne.On podigne pogled prema velikom digitalnom satu iznad automatske konzole kormilarnice. Najviše se bojao da Sea Sprite neæe stiæi na vrijeme kako bi izvadio iz vode Dirka i Summer ako bi ga oluja odnijela predaleko. Bojao se da se nalazi u bezizlaznoj situaciji. Gubitak djece izazvao bi kod Dirka Pitta neviðeni bijes.Pobrinite se da poveæate svoje zalihe zraka.Bez brige, kapetane. Summer i ja bit æemo poput bubrega u loju u našoj maloj kolibi u koraljnom zaljevu.Barnum je osjeæao nelagodu. Postojali su mali izgledi da Pisces preživi nedirnut ako greben pogode valovi od sto stopa stvoreni uraganom kategorije 5. On pogleda kroz prozor mosta na istok. Nebo se veæ ispunjavalo prijeteæim oblacima, a valovi narasli na pet stopa.S mnogo žaljenja i osjeæajem nemira, on naredi da Sea Sprite izvuèe sidro i krene dalje od predviðenog puta oluje.Kad se Summer vratila u komoru, Dirk je obavijesti o gadnom vremenu koje je stizalo prema njima. On ponovno proèita upute za èuvanje hrane i zraka. Trebali bismo vezati sve neprièvršæene Predmete ako nas more poène bacakati.Kada æe stiæi najgora oluja?, upita Summer.Prema kapetanu, negdje prije jutra.Onda imaš vremena za zadnje ronjenje sa mnom prije oluje.Dirk pogleda svoju sestru. Slabiji èovjek, opèinjen njenomJepotom, pao bi pod njen utjecaj, ali kao blizanac, bio je imun naJene makijavelistièke hirove. to imaš na umu?, upita on nehajno.Želim bolje pogledati unutrašnjost spilje u kojoj sam pronašla žaru.Možeš li je pronaæi u tami?Kao lisica svoj brlog, reèe ona uvjereno. Osim toga, uvijek uživaš u razlièitim vrstama riba koje ne možeš vidjeti danju.Dirk je bio uvjeren. Onda, uèinimo to brzo. Imamo mnogo posla prije no što nas udari oluja.Summer ga uhvati oko lakta. Neæeš zažaliti!Zašto to kažeš?Ona pogleda svojeg brata blagim sivim oèima. Jer, što više mislim o tome, vjerujem da tamo postoji veæa tajna od obiène žare.

Poglavlje VI

Summer je prva izišla iz ulazne komore provjerili su svoju opremu i krenuli u more crno poput svemira. Zajedno su ukljuèili ronilaèke svjetiljke i uznemirili obližnju ribu koja se pojavila nakon sumraka kako bi se hranila u svojem koraljnom carstvu. Iznad njih, nije bilo mjeseca koji bi prekrio površinu svjetlucavim srebrom. Zvijezde su bile zaklonjene zlokobnim oblacima, prethodnicima opake oluje koja je stizala.Dirk je mahao perajama iza sestre, slijedeæi je u tamni prostor. Znao je da ona uživa u podvodnom svijetu prema njenim lakim pokretima. Njeni mjehuriæi dizali su se u grozdovima oznaèavajuæi lagano disanje struènjaka za ronjenje. Ona ga pogleda kroz svoju masku i nasmiješi se. Zatim pokaže udesno i krene preko koralja osvijetljenog svjetiljkom u labirint prigušenih boja.Tiho noæno more ispod površine nije bilo zlokobno. Radoznale ribe privuèene svjetlom izlazile su iz svojih skrovišta kako bi prouèile nepoznate i nespretne prilike koje prodiru u njihovo kraljevstvo s kutijama koje siju poput sunca. Golema papagajska riba plivala je kraj Dirka, gledajuæi u njega poput radoznale maèke. Šest barakuda èetiri stope materijaliziralo se iz tame, s donjim èeljustima ispred nosova, punih oštrih zuba. Ignorirale su ronioce i Idiznule kraj njih ez najmanjeg znaka interesa.Summer je ronila kroz koraljne kanjone kao da slijedi kartu. Mala riba, uznemirena sjajem svjetla, napuhala se u okruglu loptu sa šiljcima koji su izbijali iz nje poput kaktusa, onemoguæujuæi grabežljivcima da je pokušaju progutati.Njihova svjetla bacala su jezive lelujave sjene na iskrivljene koralje èija je površina varirala od nazubljene oštrine do zaobljenosti. Dirku su kompleksne nijanse i oblici izgledali poput apstraktnog slikarstva. On pogleda svoj dubinomjer. Bili su na èetrdeset pet stopa dubine. Pogleda naprijed kad Summer iznenada klizne dolje u uski koraljni kanjon strmih strana. On krene za njom, primjeæujuæi niz otvora u koralju koji su vodili do plitkih spilja pitao se koji ju je privukao prošloga dana.Konaèno, ona zastane pred okomitim otvorom s èetvrtastim kutovima smještenim izmeðu dva neprirodna stupa. Okrenuvši se kratko da vidi slijedi li je brat, Summer bez oklijevanja upliva u spilju. Ovaj put, sa svjetiljkom i bratom u pozadini, ušla je dublje, pokraj mjesta na kome je otkrila žaru.Spilja nije bila nepravilna. Zidovi, strop i pod bili su gotovo savršeno ravni, pružajuæi se u tamu poput hodnika bez zavoja koji je vodio sve dublje i dublje.Gubljenje u sustavu spilja bio je glavni uzrok fatalnih nesreæa prilikom ronjenja. Greške su bile smrtonosne. Ovdje, sreæom, nije bilo problema s orijentacijom. Ovo nije bilo opasno ronjenje, nije postojala opasnost od gubljenja u kompleksnom sustavu spilja. Prostorija nije imala boène otvore niti odvojke u kojima bi se mogli izgubiti. Da bi se vratili do ulaza, trebali su jednostavno krenuti natrag. Bili su zahvalni što na dnu nema finog pijeska koji bi im zamutio vid na sat vremena prije no što se slegne. Pod koraljnog hodnika bio je pokriven grubim pijeskom preteškim da bi zamutio vodu uzbibanu perajama.Hodnik je naglo završavao onim što je izazvalo Summerinu maštu. Iako pun podmorskog raslinja, èinilo se kao da se nastavlja na stubište. Plova anðeoskih ribica kretala se u spiralama iznad njene glave, a zatim jurnula kraj nje kad se poèela uspinjati. Koža na vratu iznenada joj se naježila. Prijašnji osjeæaj da u spilji ima mnogo više no što se vidi na prvi pogled ponovno se vratio u punoj snazi.Koralj se na ovom mjestu stanjio. Bez svjetla koje bi poticalo rast, kora na zidovima hodnika bila je debela manje od inèa i sastojala se uglavnom od sluzavog raslinja. Dirk šakom u rukavici obriše mastan pokrov i osjeti kako mu

srce ubrzava, prepoznavši utore u granitnoj stijeni koje je urezala neèija drevna ruka kad je razina mora još bila niža. Zatim, zaèuje kako Summer proizvodi distorzirani krik. Jurne gore i zapanji se kad je izbio na površinu u zraèni džep. Kad ga je Summer osvijetlila svjetiljkom, on pogleda kupolasti strop od kamenih blokova spojenih tako da nisu trebali žbuku.Što je to ovdje?, reèe on u svoj podvodni komunikacijski sustav.Ili èudo prirode ili drevna komora naèinjena ljudskom rukom, promrmlja Summer sa strahopoštovanjem.Ovo nije èudo prirode.Sigurno je potonula nakon završetka ledenog doba.Onda je to bilo prije deset tisuæa godina. Nemoguæe da je tako stara. Vjerojatnije je potonula tijekom potresa poput onog koji je pogodio Port Roval na Jamajki, gusarsku luku koja je nestala pod morem nakon masivnog potresa 1692.Bi li to mogao biti zaboravljeni grad duhova?, upita Summer s rastuæim uzbuðenjem.Dirk zavrti glavom. Ako pod koraljima nije zakopano mnogo više toga, pretpostavljam da je ovo nekakav hram.Sagradili su ga drevni stanovnici Kariba?Sumnjam. Arheolozi nisu pronašli dokaze o gradnji kamenom u pretkolumbovskoj Americi. A lokalni domorodci sigurno nisu znali kako iskovati bronèanu žaru. Ovo je sagradila neka druga kultura, izgubljena i nepoznata civilizacija.Ne valjda još jedan mit o Atlantidi, reèe Summer ironièno.Ne, tata i Al riješili su tu zagonetku na Antarktici prije nekoliko godina.Cini se nevjerojatno da su drevni ljudi iz Europe plovili preko oceana i sagradili hram na koraljnom grebenu.Dirk polako prijeðe rukom preko jednog zida. Greben Navidad Je vjerojatno tada bio otok.Kad bolje pomisliš, reèe Summer, sada sigurno dišemo zrak star tisuæama godina.Dirk duboko udahne i izdahne, Miriše mi dobro.Summer pokaže preko svojeg ramena. Pomozi mi s kamerom. Moramo to snimiti.Dirk joj priðe s leda i izvadi aluminijsku kutiju prièvršæenu za hvataljku ispod spremnika za kisik. Izvadi minidigitalni kamkorder Sony PC100 u akrilnom kuæištu Ikelite. Postavivši kontrole na manualni mod, prièvrsti stalak za reflektor. Kako nije bilo svjetla iz okoline, nije bilo potrebe za svjetlomjerom.Podmorska prostorija bila je velièanstvena, a Summer je bila dovoljno vješta s kamerom da to zabilježi. Èim je ukljuèila reflektor, spilja je oživjela u zelenim, žutim, crvenim i purpurnim bojama raslinja na zidovima. Osim blage distorzije, voda je bila èista poput stakla.Dok je Summer snimala komoru ispod i iznad vode, Dirk je zaronio i poèeo istraživati pod uzduž zidova. Svjetla Summerine kamere bacala su èudne lelujave slike u vodi dok je on polako plivao duž ruba prostorije.Gotovo je prošao pokraj prostora koji se otvarao izmeðu dva zida. Bio je to ulaz u kutu ne širi od dvije stope. Jedva se provukao kroz njega sa spremnicima za zrak, držeæi svjetiljku ispred sebe. Ušao je u drugu prostoriju malo veæu od vanjske. Ova je imala sjedala u zidu i nešto što je izgledalo poput velikog kamenog kreveta u sredini. Prvo je pomislio da u njoj nema artefakata ali zatim njegovo svjetlo otkrije da na krevetu leži okrugli predmet s dvije velike rupe na stranama i jednom manjom na vrhu poput oklopa za trup. Zlatna ogrlica poèivala je na kamenu iznad predmeta s dvije uvijene narukvice sa svake strane. Nešto što je izgledalo poput fine metalne krune nalazilo se iznad ogrlice, a iznad toga bila je ukrašena dijadema.Dirk zamisli kako je u oklopu nekada bilo tijelo. Na mjestu gdje su mogle biti noge, bile su dvije bronèane grivne, drevni štitnici koji su se nosili na

nogama ispod koljena.Oštrice maèa i noža bile su smještene na lijevoj strani, dok je vrh koplja bez drvene drške bio na desnoj. Ako je tu nekada bilo i tijelo, odavno je nestalo ili su ga pojela morska biæa.U podnožju kreveta nalazio se veliki kotao.Visok èetiri stope i nekoliko inèa, imao je prevelik opseg da bi ga se obuhvatilo rukama.Dirk ga udari drškom svojeg noža i zaèuje tupi metalni zvuk. Bronca, pomisli on. Obriše raslinje s površine i otkrije figuru ratnika koji baca koplje. Pomoæu rukavice oèisti kotao, te ugleda vojsku izrezbarenih muškaraca i žena u oklopima koji se bore. Nosili su štitove velièine èovjeka i duge maèeve. Nekolicina je držala koplja s kratkim drškama i ekstremno dugim vrhovima spiralnog oblika. Neki su se borili u oklopu koji im je pokrivao torzo. Drugi su bili goli, ali veæina je imala goleme šljemove od kojih su mnogi imali rogove.On zapliva oko oboda kotla, te ga osvijetli iznutra.Njegova unutrašnjost bila je do vrha puna nabacanim, ali prepoznatljivim artefaktima. Dirk je prepoznao bronèane vrhove kopalja, oštrice noževa bez drška, bojne sjekire, narukvice i pojaseve od lanaca. Ostavio je relikte tamo gdje jesu, sve osim jednoga. Polako ga izvadi iz kotla i uzme prstima. Zatim proðe kroz luk koji se nadvijao s druge strane prostorije za koju je sada vjerovao da je bila drevna spavaæa soba upotrijebljena kao grobnica.On brzo prepozna sljedeæu prostoriju kao kuhinju. Ovdje nije bilo zraènog džepa i njegovi mjehuriæi odlazili su na strop te istjecali van poput žive. Bronèani kotlovi, žare, amfore i zdjele bili su raštrkani po podu zajedno sa slomljenim glinenim posudama. Kraj ognjišta je pronašao bronèana kliješta i veliku zaimaèu, dijelom zakopane u mulj koji se nakupio u prostoriji tijekom tisuæa godina. On zapliva iznad ostataka i pobliže pogleda artefakte, pokušavajuæi pronaæi prepoznatljive oznake, ali bili su napola ukopani u dno i pokriveni školjkama.Zadovoljan što nema više vrata niti sporednih prostorija, on se vrati kroz spavaæu sobu i priðe Summer, koja se fokusirala i furiozno snimala sve dimenzije komore ispod površine vode.On joj dodirne ruku i pokaže gore. Kad su izronili, on reèe uzbuðeno Pronašao sam još dvije sobe.Ovo postaje sve zanimljivije, reèe Summer ne skidajuæi oko s kulara kamere.On se naceri i podigne bronèani ženski èešalj. Provuci ga kroz kosu i pokušaj zamisliti zadnju ženu koja je to uèinila.Summer spusti kameru i zagleda se u predmet u Dirkovoj ruci. vene se oèi rašire dok je oprezno prihvaæala èešalj prstima.Lijep je, promrmlja ona.L.1Namjeravala ga je provuæi kroz pramen svoje crvene kose, kad zastane i iznenada ga ozbiljno pogleda. Trebao bi ga vratiti tamo gdje si ga našao. Kad arheolozi budu ispitivali ovo mjesto, a hoæe, osudit æe te kao kradljivca relikata.Da imam djevojku, kladim se da bi ona to zadržala.Zadnja u tvojem dugom nizu žena ukrala bi škrabicu iz crkve.Dirk se napravi povrijeðenim. Sarina pokvarenost èinila ju je neodoljivom.Imaš sreæe što tata bolje poznaje žene od tebe.Kakve to ima veze?Otjerao je Saru kad se pojavila u njegovom hangaru tražeæi tebe.Pitao sam se zašto mi nikada nije uzvratila pozive, reèe Dirk bez trunke povrijeðenosti.Ona ga prijekorno pogleda i prouèi èešalj, pokušavajuæi zamisliti zadnju ženu koja ga je dotaknula, pitajuæi se kakvu je kosu imala. Nakon nekoliko

trenutaka, ona pažljivo stavi drevni artefakt u bratovu otvorenu ruku kako bi ga fotografirala.Èim je napravila nekoliko snimaka iz blizine, Dirk vrati èešalj u kotao. Summer je uskoro stigla za njim, napravivši više od trideset snimaka spavaæe sobe prije no što æe snimiti i kuhinju. Zadovoljna što je snimila detaljan pregled triju soba i njihovih artefakata, ona doda kameru Dirku, koji skine reflektor i vrati kameru u aluminijsko kuæište. Nije je vratio na Summerima leða, veæ je zadrži u ruci, kako se sluèajno ne bi izgubila ili oštetila.Provjerio je razine zraka i zakljuèio da imaju više nego dovoljno za povratak u nastambu. Dirk i njegova sestra bili su oprezni ronioci, uèenici svojeg oca, koji nikada nisu bili u opasnosti da im nestane zrak u spremnicima. Ovoga puta, vodio je on, zapamtivši put kroz koralje kojim su prošli ranije. Kad su konaèno stigli do Piscesa i ušli u glavnu komoru, valovi na površini su se podizali, tjerani sve jaèim vjetrom koji ih je razbijao na grebenima. Dok je Dirk spremao veèeru, on i Summer razmišljali su o otkrivanju zagonetke izgubljenoga podvodnog hrama. Opustili su se i pojeli veèeru u lažnoj sigurnosti. Niti jedno od njih nije imalo pojma koliko su ranjivi na pedeset stopa ispod površine opakog mora, uz valove koji æe dostiæi visinu od stotinu stopa i izložiti nastambu punoj snazi ubojite oluje.

Poglavlje VII

Udarivši u zid uragana, šiban urlajuæim vjetrovima, mlazovima tuèe i kiše, bacan goredolje u nezamislivoj turbulenciji, dvadeset devet godina star zrakoplov Orion P3 Hurricane Hunter trpio je žestoko maltretiranje. Njegova krila su se savijala poput oštrice maèa. Velike elise na èetiri motora Allison od èetiri stotine konjskih snaga probijale su se kroz potop brzinom od tristo èvorova. Sagraðen je 1976 i NAMP nikada nije uspio pronaæi bolji zrakoplov koji bi mogao izdržati takvo nevrijeme.Galloping Gertie, kako su zrakoplov nazivali od milja, bio je izuzetno stabilan na nosu je imao nacrtanu kaubojku na mustangu. Mogao je nositi dvadeset ljudi dva pilota, navigatora i meteorologa, tri struènjaka za elektronske komunikacije, dvanaest znanstvenika i novinara iz lokalne TV postaje koji je tražio da se ukrca kad je èuo da ce Lizzie biti rekordni uragan.Jeff Barrett sjedio je opušteno u pilotskom sjedalu, prouèavajuæi ploèu s instrumentima svake dvije minute.Nakon šest sati leta, mogao je gledati samo u kazaljke i svjetla, Jer se kroz prozor vidjelo nešto slièno onome što se vidi kroz staklo ukljuèene perilice rublja.Imao je ženu i troje djece, ali nije vidio više opasnosti u svojem Poslu nego da vozi smetlarski kamion niz ulicu.Ali, opasnost i smrt vrebali su u vrtložnom oblaku koji je obavijao Orion, posebno kad je Barrett letio tako nisko iznad vode da je slana pjena šibala elise i prekrivala prozore tankom opnom, prije no što æe se diæi na sedam tisuæa stopa, leteæi u blizini najgoreg dijela oluje. Vrtložno prodiranje bilo je najuèinkovitiji naèin za snimanje i analiziranje snage uragana.To nije bio posao za kukavice. Oni koji su letjeli u uragane i tajfune bili su posebna vrsta znanstvenika. Oluja se nije mogla promatrati iz daljine. Morali su se približiti, ravno kroz zraèni vrtlog, ne jednom, veæ desetak puta.Letjeli su bez primjedaba pod nevjerojatno opasnim okolnostima kako bi utvrdili brzinu i smjer vjetra i kiše, tlak zraka i stotinu drugih podataka koje su slali centru za uragane. Tamo su se informacije unosile u raèunalne modele kako bi meteorolozi mogli predvidjeti snagu oluje i upozoriti ljude na predviðenim putanjama, spasivši time stotine života.

Barrett se lako nosio s upravljaèem koji je bio modificiran da podnese ekstremnu turbulenciju on provjeri položaj na svojem GPS instrumentu prije no što æe prilagoditi kurs. On se okrene svojem kopilotu. Ovo je stvarno gadan uragan, reèe, a Orion poskoèi pod iznenadnim naletom vjetra.Posada je razgovarala preko mikrofona i slušala kroz slušalice. Svaki razgovor bez radija bio je gotovo nemoguæ. Urlikanje vjetra bilo je tako prodorno da je zatomljivalo urlanje motora.Veliki èovjek u kopilotskom sjedalu srkao je slamèicom kavu iz pokrivene šalice. Uredan i pedantan, Jerry Boozer hvalio se da nikada nije prolio kap tekuæine ili prosuo mrvicu sendvièa u pilotskoj kabini tijekom lova na uragan. On potvrdno klimne. Najgori koji sam vidio u osam godina otkako lovim te stvari.Ne bih mu volio biti na putu kad stigne do kopna.Boozer uzme mikrofon i progovori u njega. Hej, Charlie, što tvoj magièni odjel oèitava iz oluje?Iza, u znanstvenom odjelu punom instrumenata i konzola naguranih s meteorološkim elektronièkim sustavima, Charlie Mahoney, istraživaè sa Stanforda, sjedio je vezan u stolcu gledajuæi matricu senzora koji su mjerili temperaturu, vlažnost, tlak, vjetrove i struje.Neæeš vjerovati, odgovori on s georgijanskim naglaskom, ali zadnja sonda koju sam ispustio zabilježila je brzinu vodoravnog vjetra od dvjesta dvadeset milja na sat dok je padala prema moru.Nije èudo što jadna Gertieprima takve batine. Boozer je jedva izgovorio te rijeèi kad zrakoplov uleti u mirni prostor, a sunce zasja na sjajnom aluminijskom trupu i krilima.Ušli su u oko Lizzie. Ispod, nemirno more odražavalo je plavetnilo neba. Bilo je to kao da su uletjeli u divovsku cijev èiji su cirkularni zidovi napravljeni od vrtložnih nepropusnih oblaka. Boozer je osjeæao kao da je uletio u golemi vir koji vodi do pakla.Barrett zaokruži unutar oka dok su meteorolozi iza njega prikupljali podatke. Nakon gotovo deset minuta, on okrene Orion i krene prema sivom zidu. Zrakoplov ponovno zadrhti kao pod napadom svih bogova. Èinilo se da je divovska šaka udarila u desnu stranu trupa, poslavši zrakoplov na jednu stranu. Sve što nije bilo prièvršæeno u kabini papiri, karte, šalice kave, torbe odletjelo je na suprotni zid. Èim je udar prošao, sve jaèa sila gurnula je zrakoplov kroz oluju poput jedrilice od balze, šaljuæi sve slobodne predmete na drugu stranu kokpita. Dvostruki šok došao je poput udarca teniske loptice u zid. Barrett i Boozer gotovo su se ukoèili od šoka. Nikada nisu doživjeli sudar s vjetrom te jaèine, i to ne jedan, veæ dva u isto toliko sekunda. To je bilo neèuveno.Orion zadrhti i poène se nekontrolirano okretati na lijevu stranu.Barrett osjeti iznenadan gubitak pogona i pogled mu odmah preleti upravljaèkom ploèom, dok se borio da izravna zrakoplov.Nemam oèitavanja od èetvrtog motora. Možeš li vidjeti okreæe Hse još?O Bože mrmljao je Boozer, gledajuæi kroz svoj prozor. Broj èetiri je nestao!Onda ga iskljuèi otrese se Barrett.Nemam što iskljuèiti. Otpao je.Koncentrirajuæi svoj um i snagu na Orion, Barrett okrene volan upravljaèke konzole i pritisne pedale, ne shvaæajuæi Boozerovo izvješæe. Osjeæao je da je nešto strašno pogrešno s aerodinamikom. zrakoplov nije odgovarao na njegove fizièke naredbe. Svi odgovori ii su izuzetno spori.Kao da je golemo uže s utezima vuklo desno krilo unatrag.Konaèno uspije ispraviti Gertie. Tek tada je shvatio Boozerove rijeèi. Gubitak motora, otrgnutog sa svojeg mjesta divljim naletom oluje izbacio je Orion izvan kontrole i uzrokovao usporavanje s desne strane. On se nagne naprijed i pogleda pokraj Boozera.Na mjestu gdje se nalazio motor Allison bila je prazna rupa s izvinutim

postoljem, otkinute cijevi za hidrauliku, gorivo i ulje, crpke i elektriène žice. To se nije trebalo dogoditi, pomisli Barrett s nevjericom. Motori ne otpadaju samo tako s krila, niti pod najjaèim turbulencijama. Zatim izbroji gotovo trideset praznih sitnih rupica u krilu gdje su iskoèili klinovi. Njegov strah je rastao kad je spazio nekoliko pukotina u napetom aluminijskom pokrovu.Glas iz glavnog odjela zaèuje se na njegovim slušalicama.Imamo ozlijeðenih, a veæina opreme je ošteæena i ne funkcionira.Oni koji mogu, neka pomognu ozlijeðenima. Idemo kuæi.Ako uspijemo, reèe Boozer pesimistièno. Pokaže kroz prozor s Barrettove strane. Imamo požar na broju tri.Iskljuèi ga!U tijeku, odgovori Boozer mirno.Barrett je bio u iskušenju da nazove svoju ženu i oprosti se od nje, ali nije želio odustati. Trebat æe èudo da se teško ranjena Gertie i njena posada izvedu iz oluje i sigurno spuste na zemlju. On poène mrmljati molitvu ispod glasa dok je koristio svaki djeliæ svojeg iskustva kako bi proveo Orion kroz vrtlog do sigurnosti. Ako pobjegnu od najjaèeg kaosa, ostalo æe slijediti samo po sebi.Nakon dvadeset minuta, vjetar i kiša poèeli su slabiti i oblaci su se razrijedili. Zatim, baš kad je pomislio da su se probili, Lizzie ih udari još jednom i zada Orionovom repu udarac koji je uništio ono malo kontrole koje su piloti imali nad zrakoplovom.Sve oklade na siguran povratak kuæi sada su bile otkazane.

Poglavlje VIII

Veæinu vremena, oceani su izgledali mirno. Beskrajni valovi ne viši od glave njemaèkog ovèara davali su dojam uspavanog diva èije grudi se polako dižu i spuštaju svakim dahom. To je iluzija koja može zavarati neoprezne. Mornari mogu zaspati u svojim krevetima na mirnom moru pod jasnim nebom i probuditi se na oluji koja je brzo poharala tisuæe èetvornih milja, progutavši pri tome svako plovilo na svojem putu. Uragan Lizzie imao je sve sastojke za totalnu katastrofu. Ujutro je izgledao gadno, do podneva je bio stvarno užasan, a naveèer postao zavijajuæi pakao. Vjetrovi od dvjesta dvadeset milja ubrzo su se pojaèali na dvjesta pedeset. Napravili su od nekada ravne vode divovski vrtlog koji se uzdizao i padao u rasponu od stotinu stopa dok je neumorno napredovao prema Navidad Banku i Dominikanskoj Republici, prvom kopnu na njegovom putu.Sidro je bilo podignuto i Sea Sprite krenuo je na put kad se Paul Barnum okrenuo po dvadeseti put i pogledao prema istoku. Prije nije primijetio promjene. Ali, ovaj put obzorje na kojem se plava yoda sastajala sa safirno plavim nebom bilo je zamrljano tamnom sivom prugom poput udaljene pješèane oluje koja juri prerijom.Gledao je pokretnu noænu moru, zapanjen brzinom njenog rasta i ispunjavanja neba. Nikada nije doživio oluju koja se može sretati brzinom ekspresnog vlaka.I prije no što je stigao programirati automatski upravljaè za odreðeni kurs i brzinu, oluja je pokrila sunce mrtvaèkim pokrovom i obojila nebo olovno sivom bojom.Sljedeæih osam sati Sea Spriteje plovio brzo, jer ga je Barnum tjerao u naizgled uzaludnom pokušaju da se što više odmakne od oštrih koralja grebena Navidad. Ali, kad je shvatio da æe ga glavnina oluje sustiæi, znao je da je najbolji naèin da preživi krenuti ravno u nju, pouzdajuæi se da æe se Sea Sprite probiti. S ljubavlju potapše kormilo kao da je od krvi i mesa, a ne od hladnog èelika. Bio je to èvrst brod koji je podnosio sve napade mora tijekom

godina plovidbe polarnim regijama. Možda æe teško stradati, ali Barnum nije sumnjao da æe preživjeti.On se okrene svojem prvom èasniku, Samu Mavericku, koji je izgledao poput nekoga tko je odustao od škole, s dugom crvenom kosom, kuštravom bradom i zlatnom naušnicom na lijevom uhu.Programirajte novi kurs, gosp. Maverick. Okrenite brod i krenite osamdeset stupnjeva istoèno. Ne možemo pobjeæi oluji, pa æemo uæi u nju okomito.Maverick pogleda more koje se pjenilo na pedeset stopa iznad krme i zavrti glavom. Pogleda Barnuma kao da je njegov kapetan ostao bez mozga. Želite da ga okrenem u ovakvo more?, upita on polako.Sada je najbolji trenutak, odgovori Barnum. Bolje sada nego kad nas pogode valovi.Bilo je to najopasniji manevar broda. Njegov trup okretat æe se dugo vremena i primati valove boèno, što bi ga moglo prevrnuti. Mnogi brodovi tijekom stoljeæa pokušali su taj manevar, potonuvsi na dno bez traga.Kad vidim interval izmeðu valova, na moju zapovijed, ubrzajte do maksimuma. Zatim on progovori u brodski radio. Ulazimo u olujno more. Neka se svi uhvate za nešto i bore za goli život.Nagnut nad konzolom ispred prozora mosta, Barnum je ne trepæuæi gledao kroz vjetrobran i strpljivo èekao dok nije ugledao val viši od ostalih.Punom brzinom, gosp. Maverick.Maverick odmah posluša Barnumovu zapovijed, ali bio je užasnut, siguran u propast, kad je golemi val pogodio istraživaèki brod.Htio je prokleti Barnuma što se okrenuo prerano, ali tada shvati što kapetan namjerava. Nije bilo prikladnih intervala. Golemi valovi gotovo su udarali jedan u drugi, poput vojnika u bliskoj formaciji. Barnum je zapoèeo okretanje rano, dobivajuæi dragocjenu minutu dok je brod primao val pod kutom.Neumoljivi val podigne pramac gore i gurne Sea Spritea na lijevu stranu prije no što æe ga zasuti vodom. Petnaest sekunda brod je bio preplavljen bijelom masom vode dok se borio da proðe kroz krijestu iznad mosta. Zatim je kliznuo niz drugu stranu, nagnuvši se jako u lijevo, dok je more savijalo ograde na palubi. Gotovo èudesno, s muènom sporošæu, ispravio se i prošao kroz udolinu, krenuvši prema sljedeæem valu. Maverick je hodao brodskim palubama osamnaest godina, ali nikada nije vidio profesionalnije i intuitivnije upravljanje brodom. On pogleda Barnuma i zaèudi se vidjevši osmijeh, možda pomalo zlovoljan, ali ipak osmijeh, na kapetanovom licu. Bože moj, pomisli on, èovjek uživa u ovome.Pedeset milja južno od Sea Spritea, vanjski rub uragana Lizzie bio je na nekoliko minuta od udara u Ocean Wanderera. Prednji rub zlokobnih oblaka prošao je kraj njega, ugasivši sunce i bacivši more u jezivu tamu. Uslijedio je gusti pljusak, udarajuæi u prozore hotela poput metaka strojnice.Prekasno proštenje Morton stojeæi u svojem uredu i gledajuæi užas koji je išao ravno prema hotelu, poput podivljalog tiranosaura rexa. Unatoè upozorenjima i obavijestima od Heidi Lisherness iz Centra za uragane, nije shvatio kojom brzinom i snagom je uragan putovao od jutra. Iako mu je ona davala najnovije prognoze jaèine i brzine, nije se èinilo moguæe da se mirno more i nebo tako brzo promijene. Nije mogao vjerovati da prednji rub Lizzie veæ napada hotel.Obavijesti sve direktore da se okupe u konferencijskoj sali, otrese se on na svoju tajnicu kad je ušla u ured.Njegova ljutnja zbog Duhove neodluènosti da evakuira tisuæu i stotinu gostiju i zaposlenika kad je još bilo šanse da ih se preveze u Slgurnost Dominikanske Republike udaljene samo nekoliko milja granièila je s bijesom.Postao je još ljuæi kad je zvuk motora zrakoplova zatresao prozore. On priðe i pogleda dolje na vrijeme da vidi kako se Duh i njegova posada ukrcavaju u mlažnjak. Èim su ulazna vrata zatvorena, motor je poèeo urlati, a zrakoplov prikupljati brzinu, jureæi preko sve veæih valova, razbacujuæi velike mlazove

pjene prije no što je uzletio na kursu prema Dominikanskoj Republici. Ti, prljavo kukavièko smeæe sikne Morton vidjevši kako Duh spašava svoj život bez imalo brige za tisuæu sto duša koje je ostavio iza sebe. Gledao je dok se zrakoplov nije izgubio u zlokobnim oblacima, te se okrene kad se njegovo osoblje okupilo oko konferencijskog stola. Po izrazima na njihovim licima bilo je oèito da su na rubu izmeðu smirenosti i panike.Podcijenili smo brzinu uragana, zapoène on. Udarit æe nas punom snagom za manje od jednog sata. Kako je prekasno za evakuaciju, moramo preseliti sve goste i zaposlenike na gornje razine hotela, gdje je najsigurnije.Ne mogu li nas naši tegljaèi odvuæi na sigurno?, upita direktorica rezervacija, visoka tridesetpetogodišnja žena savršenog izgleda.Tegljaèi su obaviješteni ranije i trebali bi stiæi brzo, ali sve nemirnije more ekstremno æe im otežati povezivanje s hotelom. Ako se to pokaže nemoguæim, nemamo drugih izgleda nego da izdržimo oluju.Jedan vratar podigne ruku. Ne bi li bilo sigurnije provesti oluju na katovima za goste ispod površine?, upita on.Morton polako zavrti glavom. Ako se dogodi najgore i olujni valovi prekinu našu užad za usidravanje, te hotel otplovi... On zastane i slegne ramenima. Ne želim zamišljati što bi se dogodilo ako udarimo u Navidad Bank èetrdeset milja istoèno ili kamenitu obalu Dominikanske Republike koja bi razbila staklene zidove na donjim katovima.Vratar klimne. Shvaæamo. Kad voda preplavi donje razine, balastni tankovi ne bi mogli održati hotel na površini, i valovi bi ga razbili u stijene.A ako pretpostavimo da æe se to dogoditi?, upita Mortonov pomoænik.Mortonovo lice vrlo se uozbiljilo dok je gledao ljude oko stola.Onda napuštamo hotel, ulazimo u splavi za spašavanje i molimo se Bogu da preživimo.Izubijani udarima uragana Lizzie, Barrett i Boozer borili su se da održe zrakoplov na ravnom letnom kursu. Dvostruki sotonski udar koji je došao sa suprotnih strana i zatresao Galloping Gertie, istovremeno ju je zamalo srušio. Oba pilota borila su se s kontrolama, održavajuæi Gertie na ravnom kursu. S pokvarenim repnim kormilom, upravljali su pojaèavajuæi ili smanjujuæi rad dva preostala motora, u skladu sa zakrilcima.Nikada u svojoj karijeri lova na tropske oluje nisu naišli na tako nevjerojatnu snagu kao kod Lizzie. Kao da je uragan pokušavao rastrgati svijet.Konaèno, nakon naizgled trideset sati, ali zapravo tridesetak minuta, nebo se polako promijenilo iz prljavo sivog u briljantno plavo, a teško ošteæeni Orion pobjegao je oluji i uteturao u mirno vrijeme.Nikada neæemo stiæi do Miamija, reèe Boozer prouèavajuæi navigacijsku kartu.To je daleko, sa samo dva motora, pokvarenim repom i razmrdanim trupom, reèe Barrett mrko. Bolje da skrenemo prema San Juanu.Znaèi, San Juan, Puerto Rico.Tvoj je, reèe Barrett, maknuvši ruke s upravljaèa. Idem Provjeriti znanstvenike. Tko zna što æu zateæi tamo.

Poglavlje IX

On otkopèa svoj sigurnosni pojas i iziðe iz kokpita u glavnu kabinu Oriona. Unutrašnjost je bila u kršu. Raèunala, monitori i elektronièki instrumenti bili su razbacani i nagomilani kao da su na smetlištu. Oprema koja je bila prièvršæena kako bi se izbjegla ošteæenja kod najgorih turbulencija bila je istrgnuta iz ležišta kao divovskom rukom. Tijela su bila razbacana u razlièitim položajima, neka nesvjesna i teško ozlijeðena, pritisnuta uza zidove trupa. Drugi ljudi su još bili na nogama, pomažuæi onima kojima je

trebala hitna medicinska pomoæ. Ali, to nije bio najstrašniji prizor koji su vidjele Barrettove oèi. Trup Oriona bio je napuknuo na stotinu mjesta, a zakovice su iskoèile poput metaka iz pištolja. Na nekim mjestima mogao je vidjeti kroz njih. Bilo je oèito da bi se zrakoplov raspao na tisuæe komadiæa i nestao u ubojitom moru da su u oluji ostali još pet minuta.Meteorolog Steve Miller podigne pogled s elektrièara s lomom podlaktice. Možeš li vjerovati?, reèe on, pokazujuæi oko sebe.S desne strane udario nas je vjetar brzine dvjesta deset milja na sat samo sekundu prije još jaèeg udara s lijeve.Nikada nisam èuo za tako snažan vjetar, promrmlja Barrett sa strahopoštovanjem.Vjeruj mi, ništa takvo nikada prije nije izmjereno. Dva takva udara koji se sukobe u istoj oluji su meteorološka rijetkost, ali ipak se dogodilo. Negdje u ovoj gužvi su podatci koji æe to dokazati.Galloping Gertienije sposobna stiæi do Miamija, reèe Barrett, klimnuvši prema trupu koji se jedva držao u jednom komadu.Pokušat æemo stiæi do San Juana. Tražit æu da pripreme vozilo hitne pomoæi.Ne zaboravi zatražiti dodatne lijeènike i ambulantna kola, reèe Miller. Nitko nije prošao bez porezotina i masnica. Ozljede na Delbertu i Morrisu su ozbiljne, ali nisu kritiène.Moram se vratiti u kabinu i pomoæi Boozeru. Ako nešto trebate...Snaæi æemo se, odgovori Miller. Samo nas održavajte u zraku.Ne misli da ne radimo na tome.Dva sata kasnije, ugledali su zraènu luku u San Juanu. Upravljajuæi ureðajima majstorskim dodirom, Barrett je smanjio brzinu gotovo do zaustavljanja kako bi ublažio moguæe udarce.Sa spuštenim zakrilcima, približio se pisti iz daljine. Imat æe samo jedan pokušaj. Znao je da su izgledi za drugi pokušaj, ako ovaj ne uspije, mali. Stajni trap dolje, reèe on, kad se pista poravnala s vjetrobranom.Boozer spusti stajni trap. Sreæom, kotaèi iziðu bez problema. Vatrogasna kola i hitna pomoæ stajali su uz pistu oèekujuæi nesreæu, jer su njihove posade saznale za razmjere ošteæenja.Gledajuæi zrakoplov kroz dalekozore dok se pojavljivao u punoj velièini, nitko u kontrolnom tornju nije mogao vjerovati u ono što vidi. Èinilo se nemoguæim da se Orion još drži u zraku s jednim mrtvim motorom i drugim koji je otpao. Skrenuli su sav komercijalni promet dok se drama ne završi. Zatim su promatrali, išèekujuæi.Orion je doletio nisko i polako. Boozer je upravljao gasom, održavajuæi ravnu liniju dok se Barrett brinuo za finese. Dodirnuo je tlo najblaže moguæe preblizu kraju piste. Samo je malo odskoèio kad su gume zacviljele i spustile se na asfalt. Nije bilo okretanja smjera elisa. Boozer smanji gas do kraja i ostavi motore u praznom hodu dok je zrakoplov rulao niz pistu.Barrett blago pritisne pedale koènice, gledajuæi ogradu izvan piste koja im se približavala. Ako doðe do najgorega, mogao je nagaziti na lijevu koènicu i oštro okrenuti u travu. Ali, sve mu je išlo u prilog i Gertieje usporila, zaustavivši se na manje od dvjesta stopa od kraja piste. Barrett i Boozer naslonili su se u sjedala i uzdahnuli s olakšanjem upravo kad se zrakoplov pretresao. Odbacili su sigurnosne pojaseve i odjurili u znanstveni odjel. Na suprotnoj strani od razbijenih instrumenata i ozlijeðenih znanstvenika nalazio se golemi otvor u trupu.Cijeli repni dio otpao je na tlo.Vjetar se zalijetao na ukošenu oceansku stranu Ocean Wanderera. Inženjeri su dobro obavili svoj posao. Iako stvoren na izdrži vjetar od sto pedeset milja, hotel je svojim teškim prozorima izdržavao nalete do dvije stotine bez lomova. Jedina ošteæenja u prvim satima uragana dogodila su se na krovu, gdje je pometen cijeli sportski centar s terenom za golf, igralištima za košarku i

tenis, te stolovima i stolcima. Ostao je samo bazen, èija se slatka voda prelijevala do mora daleko ispod.Morton je bio ponosan na svoje osoblje. Držali su se odlièno. Njegov najveæi strah u poèetku bio je od pojave panike. Ali, menadžeri, èinovnici, poslužitelji i sobarice zajedno su preselili goste iz njihovih apartmana ispod razine vode i smjestili ih u plesnu salu, toplice, kazalište i restorane na gornjim razinama. Podijelili su pojaseve za spašavanje i smjernice do splavi, te upute za raspored. jOno što nitko, pa niti Morton, nije znao, jer se nisu usudili iziæi na krov pri vjetru od dvjesta milja, bilo je da su splavi za spasa vanje otpuhane zajedno sa sportskim terenima dvadeset minuta nakon što je uragan pogodio hotel.Morton je bio u stalnom kontaktu s ljudima iz održavanja, koji su prolazili hotelom izvješæujuæi o ošteæenjima i organizirali popravke. Do sada, èvrsta struktura se držala. Bilo je to zastrašujuæe iskustvo za goste, gledati monstruozne valove visoke do desetog kata kako udaraju u ukošene strane hotela, slušati stenjanje sajla i vrisak karika koje su se napinjale i zatezale èeliène zglobove za koje su bile prièvršæene.Do sada, bilo je samo nekoliko izvješæa o manjem curenju. Svi generatori, elektrièni i vodovodni sustavi još su funkcionirali. Ocean Wanderer mogao se braniti još jedan sat, ali Morton je znao da prekrasna graðevina samo odgaða neizbježno.Gosti i zaposlenici koji nisu bili na redovnim dužnostima hipnotizirano su promatrali užas vrtloga vode koju je vjetar tjerao i pretvarao u bijelu pjenu. Bespomoæno su gledali kako divovski valovi od stotinu stopa, dugi tisuæe stopa i tjerani vjetrom od dvjesta milja na sat jure prema hotelu, znajuæi da je jedina barijera koja ih dijeli od milijuna tona vode tanka ploèa od pojaèanog stakla. Bilo je to zastra šujuæe i uznemirujuæe.Spektakularna visina valova bila je neshvatljiva. Mogli su samo stajati i gledati muškarci su grlili žene, žene djecu, zureæi sa strahom i fascinacijom u val koji guta hotel, a zatim u masivnu tekuæinu, sve dok se ne pojavi pukotina. Njihovi šokirani umovi nisu mogli shvatiti golemost svega toga. Svi su se nadali i molili da sljedeæi val bude manji, ali to se nije dogodilo. Zapravo, postajali su sve veæi.Morton je uzeo kratku pauzu i sjeo za stol leðima okrenut prozoru, želeæi se koncentrirati na probleme koji su padali poput lavine na njegova ramena.Ali, glavni razlog što se okrenuo od prozora bio je taj što nije mogao gledati kako golemo zeleno more napada njegov hotel. Poslao je frenetiène poruke tražeæi hitnu pomoæ pri evakuaciji gostiju i zaposlenika, moleæi za spas prije no što bude prekasno.Na njegove molbe je odgovoreno, a ipak, ignorirane su. Svaki brod u krugu od sto milja bio je u gorem stanju od hotela. Pozivi u pomoæ teretnjaka dugog šesto stopa veæ su prestali. Bio je to zlokoban znak. I druga dva broda prestala su odgovarati na radiosignale. Nestala je sva nada za desetak ribarskih brodova koji su se nesreæom našli na putu Lizzie. Svi vojni i spasilaèki zrakoplovi Dominikanske Republike bili su na tlu. Svi brodovi ostali su u lukama. Morton je èuo samo Žao nam je, Ocean Wanderer, sami ste. Odgovorit æemo vam èim oluja oslabi. Održavao je kontakt s Heidi Lisherness iz NAMPovog centra za uragane, izvješæujuæi je o velièini oluje.Jeste li sigurni u visinu valova?, upita ona, ne vjerujuæi njegovom opisu.Vjerujte mi. Sjedim na sto stopa iznad razine mora i svaki deveti val prijeðe preko krova hotela.To je neèuveno.Vjerujte mi na rijeè.Hoæu, reèe Heidi, duboko zabrinuta. Mogu li nešto uèiniti?Samo me obavještavajte kad mislite da æe oluja oslabiti.

Prema našem lovcu na oluje, i satelitskim izvješæima, neæe tako brzo.Ako vam se više ne javim, reèe Morton okreæuæi se prema prozoru i zidu od vode, znat æete da se dogodilo najgore.Prije no što je Heidi mogla odgovoriti, on je iskljuèi, kako bi primio drugi poziv. Gosp. Morton?Ja sam.Gospodine, ovdje kapetan Rick Tapp iz Odisejine vuène flote.Recite kapetane. Oluja stvara interferenciju, ali èujem vas.Gospodine, žao mi je što vas moram obavijestiti da tegljaèi Albatros i Pelican ne mogu doæi u pomoæ. More je preopasno. Nitko još nije doživio takvu oluju. Nikada ne bismo stigli do vas. Koliko god bili èvrsti naši brodovi, nisu sagraðeni za probijanje kroz ovako divlje more. Svaki pokušaj bio bi samoubojstvo.Da, shvaæam, reèe Morton teško. Dodite kada budete mogli. Ne znam koliko æe još izdržati naše sajle. Èudo je što struktura hotela još uvijek stoji na ovim valovima.Uèinit æemo sve da stignemo do vas èim najgora oluja prode. jA zatim reèe Jeste li primili ikakve upute od Duha?Ne, gospodine, nismo èuli ništa od njega i njegovih direktora.Hvala, kapetane.Je li moguæe da je Duh, sa svojim hladnim srcem od kamena, veæ otpisao Ocean Wanderer i sve ljude u njemu, pitao se Morton. Èovjek je veæi monstrum no što je mogao misliti. Mogao gaje zamisliti kako se sastaje sa svojim savjetnicima i direktorima da bi se odrekao katastrofe koja se dogaðala.Htio je iziæi iz ureda i pregledati hotel, te uvjeriti goste da æe preživjeti oluju. Nikada nije glumio, ali sada je trebao odigrati ulogu života.Iznenada, zaèuje glasnu lomljavu i osjeti kako se pod pomaknuo ispod njegovih nogu, a soba nagnula na jednu stranu.Gotovo istog trenutka, zazuji njegov prijenosni komunikator.Da, da, što je?Poznati glas glavne nadzornice službe održavanja zaèuje se kroz zvuènik. Ovdje Emily Brown, gosp. Morton. Dolje sam u sobi s karikom broj dva. Gledam otkinuti kraj sajle za usidrenje. Puknula je vani na sto jarda.Mortonov najveæi strah brzo je postajao stvarnost.Hoæe li ostale izdržati?Bez ove jedne, ostale æe se naprezati još više, i sumnjam da nas mogu držati još dugo.Svaki put kad bi udario golemi val, hotel je zadrhtao, zaliven i zelenom pobješnjelom vodom, i pojavio se poput tvrðave pod opsadom èvrste poput stijene i nepomiène. Postupno, moral gostiju je rastao zajedno s njihovim povjerenjem u Ocean Wanderera kad bi nakon svakog vala ostao neošteæen. Gosti su bili pretežito mladi, i rezervirali su svoj praznik u plutajuæem hotelu u potrazi za avanturom. Svi su se mentalno prilagodili opasnosti koja im je prijetila. Èak su i djeca konaèno otresla poèetni strah i poèela uživati gledajuæi kolosalnu masu vode kako udara u luksuzni hotel.Glavni kuhari i kuhinjski pomoænici nekako su uspjeli napraviti obroke, koje su u napuèenim salama poslužili konobari besprijekornih manira.Tijekom cijelog dogaðaja, Morton je osjeæao kako raste jad u njemu. Bio je siguran da je katastrofa udaljena samo nekoliko minuta i da niti jedno ljudsko biæe ne može uèiniti ništa protiv nevjerojatnog napada prirode.Jedna po jedna, sajla je pucala, zadnje dvije u samo jednoj minuti. Osloboðen, hotel je poèeo plutati prema stijenama uzduž obale Dominikanske Republike, nemilosrdno tjeran morem koje je bilo okrutnije od ijednog do sada.U prošlim vremenima, kormilar, ili u mnogim sluèajevima kapetan broda, stajao bi nogu èvrsto ukopanih u palubu, držeæi kormilo èeliènim stiskom, boreæi se s morem vlastitom snagom tijekom dugih sati.

Danas više nije bilo tako.Barnum je morao samo programirati kurs broda u raèunalo, a zatim se vezao u svojoj kožnoj fotelji u kormilarnici i èekao dok je elektronski mozak preuzimao sudbinu Sea Spritea.Primajuæi neprekidno podatke od goleme mreže meteoroloških instrumenata i sustava na palubi, raèunalo je trenutaèno pronašlo najuèinkovitiju metodu napada na oluju. Zatim je preuzelo automatski upravljaèki sustav i poèelo manevrirati brodom, mjereæi i predviðajuæi krijeste valova i udoline, prosuðujuæi vrijeme i udaljenost radi najboljeg kuta i brzine prolaska kroz strašni kaos.Vidljivost se mjerila u inèima. Tjerana vjetrom, morska pjena i voda šibali su kormilarnicu tijekom kratkih intervala kada brod nije bio pod tonama vode. Strašni valovi i vjetar bili su dovoljni da prestrave bilo kojeg èovjeka nenaviknutog na more. Ali, Barnum je sjedio poput stijene, dok mu je pogled prodirao kroz valove, naizgled usmjeren na nekoga podivljalog boga oceana, ali zapravo okupiran Problemom preživljavanja. Iako je vjerovao brodskom automatskom upravljaèkom sustavu, moglo bi doæi do situacije u kojoj æe on morati Preuzeti komandu.Prouèavao je valove dok su se valjali preko broda, gledajuæi krijeste visoko iznad kormilarnice, zureæi u èvrstu masu vode dok je Sea Sprite prolazio na drugu stranu i padao u dolinu. Sati su prolazili bez olakšanja. Malo èlanova posade i znanstvenika patili su od morske bolesti, ali nitko se nije žalio. Nisu pomišljali da iziðu na palubu koju su neprekidno zalijevali veliki valovi. Jedan pogled na neizmjerno more bio je dovoljan da ih vrati u kabine gdje su se vezali za svoje krevete i molili da ostanu živi do sutra. Njihov jedini komfor bila je blaga tropska temperatura. Oni koji su gledali kroz prozore vidjeli su valove visoke kao deseterokatnica. Gledali su sa strahopoštovanjem kako krijeste nestaju pod strašnim vjetrovima u velikim oblacima pjene prije no što æe se izgubiti u kiši. Ljudima u odajama za posadu i strojarnici kretanje se nije èinilo tako ekstremno kao Barnumu i èasnicima u kormilarnici. Njega je poèeo zabrinjavati naèin na koji je more bacalo Sea Spritea kao gondolu na toboganu. Kad se istraživaèki brod nagnuo na desnu stranu, on pogleda digitalne brojeve na mjeraèu nagiba. Pokazivali su da se nagnuo trideset èetiri stupnja prije no što su se brojke konaèno vratile na nulu. Još jedno takvo valjanje, promrmlja on za sebe, i zauvijek æemo ostati pod vodom.Nije mogao shvatiti kako brod može podnijeti tako divlje more. Zatim, kao da je stigao blagoslov, brojke na vjetromjeru poènu se smanjivati dok se nisu spustile na manje od pedeset milja na sat.Sam Maverick u èudu zavrti glavom. Izgleda da ulazimo u oko oluje, a more je divljije no ikad.Barnum slegne ramenima.Tko je rekao da je najmraènije prije zore?Komunikacijski èasnik, Mason Jar, nizak èovjek izbijeljene kose s velikom naušnicom na lijevom uhu, priðe Barnumu i pruži mu poruku. Barnum proèita rijeèi i podigne pogled. To je upravo stiglo?Prije manje od dvije minute, odgovori Jar.Barnum doda poruku Mavericku, koji je proèita naglas Hotel Ocean Wanderer trpi ekstremne uvjete. Sajle su se potrgale. Hotel pluta i kreæe se prema stijenama na obali Dominikanske Republike. Molimo brodove u okolini da odgovore. Više od tisuæu duša na palubi.On vrati poruku Barnumu. Sudeæi po pozivima u pomoæ, mi smo jedini brod koji još plovi i može pokušati spašavanje.Nisu dali svoj položaj, reèe komunikacijski èasnik.Barnum je izgledao zlovoljno. To nisu mornari, veæ hotelijeri.Maverick se nagne nad stol s kartama i uzme šestar. Bio je pedeset milja južno

od nas kad smo podigli sidro da izbjegnemo oluju. Neæe biti lako doæi u greben Navidad i pokušati spašavanje.Jar se pojavi s drugom porukom. Pisalo jeSea Spriteu iz stožera NAMPa, Washington. Ako je moguæe, pokušajte spasiti ljude s Ocean Wanderera. Pouzdajem se u vašu prosudbu i podržavam vašu odluku. Sandecker.Pa, barem imamo službenu dozvolu, reèe Maverick.Imamo samo èetrdeset ljudi na Sea Spriteu, reèe Barnum.Ocean VVanderer ima više od tisuæu ljudi. Ne mogu pobjeæi mirne savjesti.Što je s Dirkom i Summer u PiscesubTrebali bi preživjeti oluju pod vodom, zaštiæeni grebenom.Koliko imaju zraka?, upita Maverick.Dovoljno za još èetiri dana, odgovori Barnum.Ako prokleta oluja proðe, trebali bismo se vratiti do postaje za dva.Ako uspijemo zakvaèiti Ocean Wandereri odvuæi ga na sigurnu udaljenost od obale.Maverick pogleda kroz prozor. Kad uðemo u oko oluje, trebali bismo se moæi brzo kretati.Unesi zadnji položaj hotela i predvidi njegovo kretanje na raèunalu, zapovjedi Barnum. A onda usmjeri brod prema hotelu.Barnum poène ustajati iz fotelje kako bi zapovjedio svojem radiooperatoru da izvijesti admirala Sandeckera o njegovoj odluci da pokuša spasiti Ocean VVanderer, tada, na njegov užas, monstruozan yal viši od svih ostalih, naleti gotovo osamdeset stopa iznad kormilarnice koja se nalazila pedeset stopa iznad vode, te se spusti nezamislivom snagom progutavši cijeli brod. Sea Spritehrabro je prošao kroz vodenu planinu, upavši u naizgled neizmjerivu udubinu prije no što ce se ponovno podiæi. Barnum i Maverick pogledaju se zapanjeno kad drugi val još veæih dimenzija zapljusne istraživaèki brod, potopivši ga u svoje dubine. Zdrobljen milijunima tona vode, pramac Sea Spritea tonuo je dolje, sve dublje i dublje, kao da nikada neæe stati.

Poglavlje X

Ocean Wandererje sada bio potpuno bespomoæan. Bez svojih sidara, bio je na milost i nemilost napadu uragana. Ljudi nisu mogli uèiniti ništa kako bi spasili goste i hotel.Morton je postajao sve oèajniji. Kritiène odluke dolazile su jedna za drugom. Mogao je zapovjediti da balastni tankovi budu napunjeni do najviših razina, što bi spustilo hotel na vodi i smanjilo brzinu kretanja, ili ih isprazniti i dozvoliti valovima da ga bacaju uokolo poput kuæe u Kanzasu za vrijeme tornada. Prva opcija je naizgled bila najpraktiènija. Ali, to je znaèilo da æe neizdrživa sila udarati u gotovo nepokretan objekt. Dijelovi hotela veæ su popuštali, i poèelo je poplavljivanje donjih razina koje je natjeralo crpke na rad do maksimalnih granica. Druga opcija znaèila bi ekstremnu neugodu za svakoga na palubi i ubrzala neizbježan sudar sa stjenovitom obalom.Htio je zapovjediti punjenje tankova do vrha, kad vjetar iznenada poène slabiti. Nakon pola sata, gotovo je prestao i sunce je sinulo na hotel. Ljudi u plesnoj sali i kazalištu poèeli su klicati, vjerujuæi da je najgore prošlo. Ali, Morton je znao da nije tako. Olujni vihori su se smanjili, ali more je još bilo nemirno. Gledajuæi kroz solju zamagljene prozore, vidio je sive unutarnje zidove uragana kako stoje na nebu. Oluja se kretala ravno na njih i sada su bili u njenom oku.Najgore je tek trebalo doæi.Za nekoliko kratkih sati koji su im preostali, Morton je sazvao sve svoje ljude iz održavanja i sposobne zaposlenike i goste. Podijelio ih je u radne

grupe, od kojih su neke vršile popravke, a druge barikadirale prozore nižih katova koji su puštali vodu i bili pred lomljenjem. Radili su herojski i uskoro su se njihovi napori isplatili. Poplavljivanje se smanjilo i crpke su se mogle nositi s vodom.Morton je znao da su sigurni samo dok ne proðu kroz oko oluje, ali bilo je vitalno održavati moral i sve uvjeriti da imaju izglede za preživljavanje, iako sam nije vjerovao u to.Vratio se u svoj ured i poèeo prouèavati karte obale Dominikanske Republike, pokušavajuæi predvidjeti gdje æe Ocean Wanderer udariti u obalu. Uz malo sreæe, bit æe naplavljeni na jednu od mnogih laza, no veæina ih je bila premala za neke se èak moralo raznijeti stijene kako bi se izgradilo hotele. Procjenjivao je da su izgledi da udare u vulkansko kamenje staro milijune godina oko devedeset posto.Niti u svojoj najgoroj noænoj mori Morton nije mogao zamisliti kako æe evakuirati tisuæu ljudskih biæa iz razbijenog hotela i transportirati ih na kopno dok ih u stijene udaraju golemi valovi. Èinilo se da nema izgleda za izbjegavanje strašne sudbine. Nikada se nije osjeæao tako ranjivim, nemoænim. Trljao je svoje umorne crvene oèi, kad komunikacijski operator uleti kroz vrata.Gosp. Morton, pomoæ je došla vikne on.Morton ga blijedo pogleda. Spasilaèki brod?Operator zavrti glavom. Ne, gospodine, helikopter.Njegov trenutaèni optimizam se ugasi. Što nam vrijedi jedan helikopter?Javili su da æe spustiti dvojicu ljudi na krov.Nemoguæe. Zatim shvati da je to moguæe sve dok budu u oku oluje. On projuri kraj operatora i uðe u privatno dizalo, te ode na krov hotela. Kad su se vrata otvorila i kad je izišao na krov, s užasom je vidio da je cijeli sportski kompleks osim bazena pometen. Posebno ga je pogodio nestanak splavi za spašavanje.Sad kad je mogao vidjeti cijelu unutrašnjost uragana, zapanjila ga je zlokobna ljepota svega toga. Zatim pogleda gore i ugleda tirkizni helikopter kako se spušta na hotel. Mogao je vidjeti rijeè NAMP zapisanu na trupu.Letjelica je zastala i lebdjela na dvadeset stopa iznad palube, dok su dva èovjeka u tirkiznim odijelima i šljemovima sajlama spušteni na krov. Kad su prizemljili, drugom sajlom stignu dva velika zavežljaja omotana naranèastom plastikom. Brzo su otkvaèili kuku i signalizirali helikopteru.Èovjek u helikopteru podigao je sajle koloturom i dao znak palcem dok se pilot dizao od hotela, penjuæi se kroz oko oluje. Vidjevši Mortona, dva posjetitelja se približe, noseæi velike zavežljaje s lakoæom.Viši od dvojice skine šljem, otkrivši glavu s gustom crnom kosom, sijedom na sljepooènicama. Lice mu je bilo naborano od života na otvorenom, a njegove opalno zelene oèi obrubljene borama smijeha prodirale su u Mortonov mozak.Molim vas, odvedite nas do gosp. Hobsona Mortona, reèe on glasom koji je bio neobièno miran za dane okolnosti.Ja sam Morton. Tko ste vi i zašto ste ovdje?Èovjek skine rukavicu i ispruži ruku.Zovem se Dirk Pitt. Ja sam direktor specijalnih projekata Nacionalne agencije za mora i podmorje. On se okrene prema niskom èovjeku s tamnom kovrèavom kosom i gustim obrvama koji je podsjeæao na rimskog gladijatora. Ovo je moj pomoænik Al Giordino. Došli smo upravljati tegljenjem hotela.Reèeno mi je da tegljaèi tvrtke ne mogu napustiti luku.Neæe stiæi tegljaèi Odiseje, veæ NAMPov istraživaèki brod sposoban vuæi plovilo velièine vašeg hotela.Spreman uhvatiti se za bilo koju slamku Morton pozove Pitta i Giordina u svoje dizalo i odvede ih u ured.Oprostite mi na hladnom prijemu, reèe on ponudivši im da sjednu. Nisu me

obavijestili o vašem dolasku.Nismo imali vremena pripremiti se, odgovori Pitt indiferentno. Kakvo je vaše trenutaèno stanje?Morton zavrti glavom. Nije dobro. Naše crpke jedva se nose s poplavljivanjem, struktura bi se mogla urušiti, a kad naletimo na stijene Dominikanske Republike.. on zastane i slegne, tisuæu ljudi, ukljuèujuæi i nas, poginut æe.Pittovo lice postalo je tvrdo poput granita.Neæemo naletjeti na stijene.Trebat æemo pomoæ vašeg osoblja za održavanje pri povezivanju s našim brodom, reèe Giordino.Gdje je taj brod?, upita Morton sa sumnjom u glasu.Helikopterski radar kaže da je na manje od trideset milja udaljenosti.Morton pogleda kroz prozor prema zlokobnim zidovima koji su okruživali oko oluje. Vaš brod neæe stiæi prije no što nas oluja ponovno pogodi.Naš Centar za uragane izmjerio je da je oko široko šezdeset milja i kreæe se brzinom od dvadeset milja na sat. Uzimalo sreæe, brod æe stiæi na vrijeme.Dva sata da doðe i jedan da se spojimo, reèe Giordino, gledajuæi na svoj sat.Vjerujem da je tu i pitanje pomorskog spašavanja koje moramo raspraviti, reèe Morton službenim tonom.Nemamo o èemu diskutirati, reèe Pitt, pomalo iznervirano zbog odugovlaèenja. NAMP je vladina agencija SADa posveæena oceanskih istraživanjima. Mi nismo tvrtka za spašavanje. Ovo nije poslovni odnos. Ako uspijemo, naš šef, admiral James Sandecker, neæe naplatiti vašem šefu, gosp. Duhu, niti novèiæa.Giordino se naceri. Spomenuo bih da admiral voli skupe cigare.Morton jednostavno pogleda Giordina. Nije znao kako se ponašati s ovim ljudima koji su se nenajavljeno spustili s neba i mirno ga obavijestili da æe spasiti hotel i sve u njemu. Nisu baš izgledali kao da to mogu uèiniti. On konaèno popusti. Molim vas, recite mi što trebate.Sea Sprite nije želio umrijeti. Otišao je dublje no što je itko mogao vjerovati i preživio je. Bio je potpuno potopljen, s pramcem i krmom pod vodom, i nitko nije vjerovao da æe izroniti. Nekoliko dugih sekunda lebdio je u sivozelenom prostoru. Zatim, polako, s mukom, pramac poène izranjati prema površini. Potom su ga njegovi Vljci potjerali naprijed. Konaèno je ponovno izbio na oluju, izronivši lz vode poput pliskavice. Njegovo dno pljusnulo je na površinu, stresavši svaku ploèu u trupu optereæenom tonama vode koje su tekle palubama i vraæale se u more.Demonski vihor pokušao je svoj najgori napad, ali brod je preživio. Èinilo se da Sea Sprite ima gotovo ljudsku volju za životom, znajuæi sa sigurnošæu da more ne može uèiniti ništa da ga uništi. Maverick je zurio kroz prozor kormilarnice koji se zaèudo nije razbio, lica bijelog poput ljiljana. To je bilo gadno, reèe on jednostavno.Nisam imao pojma da plovim u podmornici.Niti jedan brod ne bi mogao izdržati tako neobièan dogaðaj i preživjeti. Ali, Sea Sprite nije bio obièan brod. Sagraðen je tako da može izdržati polarna mora. Èelik njegovog trupa bio je mnogo deblji od prosjeka radi borbe s ledenim santama. No, nije prošao neošteæen. Svi èamci bili su odneseni s palube.Gledajuæi unatrag, Barnum se zapanjio vidjevši da je njegova komunikacijska oprema nekako preživjela. Ljudi ispod palube nisu bili niti svjesni koliko su bili blizu smrti na dnu mora.Iznenada, sunce prodre u kormilarnicu. Sea Sprite je ušao u golemo oko uragana Lizzie. Èinilo se paradoksnim divlje more ispod i plavo nebo iznad. Barnumu se èinilo nepravednim što tako lijep prizor može biti tako opasan.On pogleda svojega komunikacijskog èasnika Masona Jara, koji je stajao držeæi se za ogradu stola s kartama stisnutih šaka, izgledajuæi kao da je vidio vojsku duhova. Ako se možeš vratiti u svoju kabinu, Masone, kontaktiraj Ocean

Wanderera i javi im da stižemo što brže budemo mogli.Još uvijek zbunjen proživjelim, Jar se polako vrati iz šoka, klimne bez rijeèi i iziðe van prema komunikacijskoj sobi kao da je u transu.Barnum provjeri svoj radarski sustav i prouèi toèku za koju je bio siguran da predstavlja hotel dvadeset šest milja istoèno od njih. Zatim uprogramira kurs u raèunalo i preda upravljanje automatskom sustavu. Kad je završio, obriše èelo starom bandana maramom i promrmlja Èak i ako stignemo prije no što se zabiju u stijene, što onda? Nemamo èamce, a i kad bismo imali, odnijelo bi ih divlje more. Nemamo niti veliki kolotur sa uzetom za vuèu.Nije lijepa pomisao, reèe Maverick, bespomoæno gledati kako se hotel zabija u stijene sa svim tim ženama i djecom.Ne, reèe Barnum teško. Uopæe nije lijepa pomisao.

Poglavlje XI

Heidi nije došla kuæi tri dana. Povremeno bi zadrijemala na kauèu u svojem uredu, pila je galone crne kave i jela sendvièe sa šunkom i sirom. Ako je i hodala poput mjeseèara Centrom za uragane, to nije bilo zbog nedostatka sna, veæ od stresa i straha pred kolosalnom katastrofom koja je trebala uzrokovati nezapamæeno razaranje i smrt. Iako je toèno predvidjela užasnu snagu uragana Lizzie i na vrijeme poslala upozorenja, osjeæala je krivnju što nije mogla uèiniti više od toga. Gledala je projekcije i slike na svojim monitorima s velikim strahom dok je Lizzie jurila prema najbližem kopnu.Zbog pravovremenih upozorenja, više od tristo tisuæa ljudi evakuirano je na brda u sredini Dominikanske Republike i njenog susjeda Haitija. Ipak, broj mrtvih bit æe strašan. Heidi se takoðer bojala da æe uragan otiæi na sjever i pogoditi Kubu prije udara u južnu Floridu.Njen telefon zazvoni i ona umorno podigne slušalicu.Ima li promjena u prognozama smjera?, upita je suprug Harlev iz Nacionalnog servisa za vremenske prilike.Ne, Lizzie još ide prema istoku kao da je na traènicama.Vrlo je neobièno da uragan putuje tisuæe milja u ravnoj crti.Više nego neobièno. To je neèuveno. Svi uragani poznati u Povijesti su skretali.Savršena oluja?Ne Lizzie, reèe Heidi. Ona je daleko od savršenstva. Klasificiram je kao smrtonosnu kataklizmu najveæe snage. Cijela ribarska flota je nestala. Još osam brodova tankeri, teretni brodovi i privatne jahte prestale su odašiljati. Njihovi pozivi u pomoæ više se ne primaju, ostala je samo tišina. Moramo oèekivati najgore.Koje su najnovije vijesti o plutajuæem hotelu?, upita Harlev.Prekinuli su mu se sidreni lanci i krenuo je prema stjenovitoj obali Dominikanske Republike. Admiral Sandecker poslao je jedan NAMPov istraživaèki brod na položaj kako bi ga pokušao odvuæi na sigurno.Zvuèi kao izgubljena bitka.Bojim se da promatramo pomorsku katastrofu veæu od svih u povijesti, reèe Heidi zlovoljno.Idem kuæi na nekoliko sati. Zašto se ne odmoriš i ne doðeš i ti? Napravit æu finu veèeru.Ne mogu, Harlev. Ne dok ne predvidim sljedeæi potez uragana.To bi moglo trajati danima, èak i tjednima.Znam, reèe Heidi polako. To me i plaši. Ako se njegova energija ne smanji kad proðe Dominikansku Republiku i Haiti, udarit æe kontinent punom snagom.Summer je more fasciniralo još od šeste godine kad ju je majka uèila roniti. Za njeno malo tijelo napravili su mali spremnik za kisik i poduèavali su je

najbolji instruktori, kao i njenog brata Dirka. Postala je biæe mora, prouèavajuæi njegove stanovnike, njegove hirove i raspoloženja. Razumjela ga je nakon plivanja u mirnim plavim vodama. Takoðer je iskusila i njegovu monumentalnu snagu tijekom tajfuna na Pacifiku. Ali, poput žene s mužem od dvadeset godina koja iznenada spozna njegove sadistièke i okrutne crte, sada je svjedoèila iz prve ruke koliko je okrutno i zlo more moglo biti. Sjedeæi u prednjem dijelu Piscesa, brat i sestra gledali su kroz veliki prozirni mjehur u kljuèajuæu masu iznad njih. Kad je vanjski rub uragana prešao preko Navidad Banka, bijes je izgledao udaljen i slab, ali kako je njegova snaga rasla, postalo je vidljivo da æe njihova mala udobna nastamba biti u velikoj opasnosti, i da nije dovoljno jaka da ih zaštitiKrijeste valova lako su prolazile iznad njih u poèetku, ali uskoro su postali toliko veliki da je nastamba bila potpuno izložena površinskoj kiši kad bi naišla dolina izmeðu dva vala.Pisces je bio pogaðan neprekidnim udarima golemih valova. Postaja je napravljena tako da podnese pritisak dubine i imala je èelièni oklop koji je s lakoæom odbijao vodu. Ali, strašna snaga uskoro ju je poèela pokretati po dnu. Èetiri noge nisu bile spojene s osnovicom. Bile su pojedinaèno uèvršæene samo nekoliko inèa u koralj. Jedino masa od šezdeset pet tona držala je komoru da ne odleti preko grebena poput prazne boce.Zatim isti par golemih valova koji je potopio Sea Spritea na udaljenosti od samo dvadeset milja pogodi Navidad Bank, razbijajuæi koralje u milijune djeliæa. Prvi je gurnuo Pisces u stranu i zakotrljao ga kao baèvu. Iako su se njegovi stanovnici pokušali uhvatiti za bilo što èvrsto, bili su razbacani poput zrna kave u mlincu.Nastamba je gurnuta gotovo dvjesta jarda prije no što je stala, na rubu uskog kanjona u koralju. Zatim je pogodi drugi monstruozni val i pošalje je preko ruba ponora.Pisces potone sto dvadeset stopa na dno kanjona, udarajuæi u koraljne zidove tijekom pada, te tresne na dno u velikoj eksploziji pijeska. Spustio se na desnu stranu i ostao zaglavljen izmeðu zidova. Unutra, sve što nije bio vezano razbacano je u tucet razlièitih smjerova. Tanjuri, hrana, oprema za ronjenje, kreveti i osobna odjeæa ležali su okolo u ludoj zbrci.Ignorirajuæi bol od desetak masnica i istegnutog èlanka, Dirk dmah dopuzi do svoje sestre, koja je ležala sklupèana izmeðu dva reveta. Pogleda njene velike sive oèi i prvi put otkako su nauèili lodati ugleda u njima strah. Blago joj podigne glavu i nasmiješi se.Što kažeš na ovu vožnju?Ona ga pogleda u oèi, ugleda osmijeh i duboko udahne kao da e strah nestajao. Tijekom kaosa mislila sam kako smo roðeni zajedno i kako æemo zajedno umrijeti.Moja sestra pesimist. Imamo još sedamdesetak godina da gnjavimo jedno drugo. Zatim je zabrinuto upita Jesi li ozlijeðena?Ona zavrti glavom. Zaglavila sam se izmeðu kreveta i nisam jadala kao ti.Zatim pogleda kroz prozor prema kljuèalom kotlu iznad njih.Nastamba?Još je nepropusna. Niti jedan val, koliko god bio velik, ne može slomiti Pisces. Ima kožu od èelika debelu èetiri inèa.Oluja?Još divlja, ali ovdje æemo biti sigurni. Valovi prolaze iznad kanjona bez turbulencije.Njen pogled prijeðe prostorijom. Bože, kakav nered.Zadovoljan što je Summer prošla bez ozljede, Dirk provjeri sustave za održavanje života dok je ona poèela spremati komoru. Nije bilo izgleda da vrati stvari na svoje mjesto, jer je nastamba bila na boku.Ona jednostavno sve stavi na uredne hrpe i prekrije oštre krajeve

instrumenata, ventile, brojèanike i postolja pokrivaèem. Bez poda, morali su se kretati preko stvari. Bilo joj je neobièno nalaziti se u prostoriji u kojoj je sve okrenuto za devedeset stupnjeva.Osjeti se sigurnijom znajuæi da su preživjeli sve do sada. Oluja ih više nije mogla ugroziti u njihovom koraljnom kanjonu strmih zidova. Duboko dolje, nije bilo zavijajuæeg vjetra, niti udaranja valova u nastambu. Njen strah i neizvjesnost poèeli su nestajati. Bili su sigurni dok se ne vrati Sea Sprite. A tu je bio i njezin brat, koji je imao hrabrost i snagu njihovoga legendarnog oca.Ali, izraz samouvjerenosti koji je oèekivala na njegovom licu nije bio tamo kad se vratio i sjeo kraj nje, viðajuæi masnice na svojem tijelu koje su postajale crne i plave. Izgledaš mrko, reèe ona. Što je?Pad u pukotinu pokidao je cijevi koje spajaju spremnike sa zrakom i naš sustav za održavanje života. Prema brojèanicima na mjeraèu pritiska, èetiri tanka koji su neošteæeni držat æe nas samo èetrnaest sati prije no što se isprazne.Što je s tankovima za ronjenje koje smo ostavili u ulaznoj komori?Samo jedan je ostao unutra. Ima dovoljno zraka da nas dvoje izdržimo najviše èetrdeset dvije minute.Mogli bismo ga upotrijebiti da iziðemo van i uzmemo ostale, reèe Summer s nadom. Zatim saèekamo dan ili dva dok se oluja ne smiri, napustimo nastambu i pomoæu splavi na napuhavanje plutamo na površini dok nas ne pronaðu.On ozbiljno zavrti glavom. Loše su vijesti što smo zarobljeni. Otvor ulazne komore je zaglavljen u koralju. Ništa osim dinamita ne može ga otvoriti dovoljno da iziðemo van.Summer duboko uzdahne i reèe Èini se da je naša sudbina u rukama kapetana Barnuma.Siguran sam da misli na nas. Neæe nas zaboraviti.Trebali bismo ga obavijestiti o našoj situaciji.Dirk se ispravi i stavi šake na njena ramena. Radio je uništen kad smo pali u kanjon.Mogli bismo ispustiti ureðaj za lociranje kako bismo im dali do znanja da smo živi, reèe ona s nadom.Njegov glas bio je tih i kontroliran. Nalazimo se na strani nastambe koja je pala na dno. Sigurno je zdrobljen. Èak i ako je preživio, ne možemo ga odvojiti.Kad doðu po nas, reèe ona napeto, neæe nas lako pronaæi ovdje u kanjonu.Možeš se kladiti da æe Barnum poslati sve èamce i ronioce na Sea Spriteu kako bi pretražili greben.Govoriš kao da imamo zraka za više dana, a ne za nekoliko sati.Ne brini, sestro, reèe Dirk samouvjereno. Ovoga trenutka, sigurni smo od oluje. Kad se more smiri, posada Sea Spritea doæi æe po nas poput pijanca koji traži sanduk viskija koji je pao s kamiona. Zatim doda Napokon, mi smo njihov prioritet.

Poglavlje XII

U tom trenutku, Pisces i njegova dva stanovnika bili su na kraj pameti Barnumu. Nervozno se vrtio u svojoj fotelji dok mu je pogled neprekidno šetao od radarskog monitora prema prozoru i natrag. Titanski valovi su se smanjili na goleme. Marširali su u formaciji prema Sea Spriteu, njišuæi ga goredolje u monotonoj kontinuiranoj kretnji. Više se nisu uzdizali više od sto stopa. Sada je udaljenost izmeðu krijeste i doline iznosila samo èetrdeset stopa. To je bilo jezerce u usporedbi s prethodnim golijatima. Kao da je more znalo da je pokušalo sve, ali nije uspjelo potopiti istraživaèki brod. Frustrirano, popustilo je i priznalo poraz, postavši samo neugodna smetnja.

Sati su prolazili, a Sea Sprite se kretao najveæom brzinom kojom ga se Barnum usudio tjerati. Obièno je bio raspoložen i prijazan, ali sada je postao hladan i ozbiljan, razmišljajuæi o beznadnom zadatku koji je bio pred njim. Nije vidio naèina da se poveže s Ocean Wandererom. Veliki kolotur i njegova sajla debela kao ruka odavno su uklonjeni sa Sea Spritea kad je brod postao istraživaèki. Sada su primarni kolotur i sajla na palubi služili za spuštanje i podizanje dubinskih ronilica. Instalirani na krmi iza velike dizalice, bili su neprikladni za vuèu plutajuæeg hotela težeg od bojnog broda.Barnumove oèi pokušale su prodrijeti kroz mlazove kiše.Vidjeli bismo ga kad ne bi bilo ove kiše, reèe on.Prema radaru, nalazi se na manje od dvije milje, reèe Maverick. Barnum ode u komunikacijski odjel i reèe Masonu Jaru Jesu i vam se javili iz hotela? Ništa, gospodine. Tihi su kao grob. Bože, nadam se da nije prekasno. Ne želim to vjerovati.Pogledaj ponovno možeš li ih kontaktirati. Probaj satelitske komunikacije. Gosti i uprava æe najvjerojatnije komunicirati s obalom preko telefona, a ne radijem.Pokušat æu prvo putem radija, kapetane. Na ovoj udaljenosti trebalo bi biti manje interferencije. Hotel mora imati vrhunsku opremu za komuniciranje s drugim brodovima kad ga vuku morem kao teglenicu.Ukljuèi i zvuènike na mostu kako bih mogao razgovarati st njima ako odgovore. Da, gospodine. Barnum se vrati u kormilarnicu na vrijeme da zaèuje Jarov glas iz zvuènika. Ovdje Sea Sprite, Ocean Wanderer. Na dvije milje smo od vas i približavamo se s jugoistoka. Molim vas, odgovorite.Pola minute èulo se pucketanje statièkog elektriciteta. Zatim se kroz zvuènike zaèuje glas.Paul, jesi li spreman za posao?Zbog interferencije, Barnum u poèetku nije prepoznao glas. On uzme mikrofon i progovori u njega. Tko govori?Tvoj stari kompanjon Dirk Pitt. U hotelu sam s Alom Giordinom.Barnum je bio zapanjen. Kako ste se, za ime Božje, vas dvojica našli na plutajuæem hotelu usred uragana?Zvuèalo je kao dobra zabava, pa je nismo htjeli propustiti.Sigurno znaš da na brodu nemamo opremu za tegljenje.Sve što trebamo su vaši veliki motori. Barnum je tijekom godina u NAMPu znao da Pitt i Giordino ne bi bili tamo bez plana.Sto imaš na svojem lukavom umu?Veæ smo formirali radne posade koje æe nam pomoæi da Upotrijebimo hotelske sidrene sajle za vuèu. Kad ih primiš na palubu ea Spritea, možeš ih spojiti, a zatim prièvrstiti za krmu.Zvuèi ludo, reèe Barnum s nevjericom. Kako misliš premjestiti tone sajla koje se vuku po morskom dnu na moj brod?Nastane stanka, a kad je stigao odgovor, Barnum je gotovo mogao vidjeti vragoljasti osmijeh na Pittovom licu.Imamo velike nade u uspjeh.Kiša je oslabila i vidljivost se poveæala s dvjesta jarda na gotovo milju. Iznenada se Ocean Wanderer pojavi iz oluje toèno ispred broda.Bože, pogledajte ga, reèe Maverick. Izgleda poput staklenog dvorca iz bajke.Hotel je izgledao kraljevski i velièanstveno u divljem moru što ga je okruživalo. Posada i znanstvenici, koje je obuzelo uzbuðenje, napustili su svoje kabine i natisnuli se na most kako bi gledali prizor moderne zgrade na mjestu gdje nije trebalo biti nièega.Tako je lijep, promrmlja plava, sitna žena, pomorska kemièarka. Nisam oèekivala tako kreativnu arhitekturu.Niti ja, složi se visoki kemièar. Pokriven s toliko pjene, mogao bi proæi kao ledeni brijeg.

Barnum usmjeri dalekozor prema hotelu, èija se masa njihala na valovima. Krovna paluba izgleda oèišæeno.Èudo što je preživio, promrmlja Maverick. To stvarno nismo oèekivali.Barnum spusti dalekozor. Dovedi nas okolo i okreni našu krmu prema njegovoj prednjoj strani.Nakon što se postavimo u položaj za vuèu, što onda, kapetane?Barnum se zamišljeno zagleda u Ocean Wanderera.Èekat æemo, reèe on polako. Èekati da vidimo što Pitt ima u rukavu kad mahne svojim èarobnim štapiæem.Pitt je prouèio detaljne planove sajla koje mu je dao Morton. On, Giordino, Morton i Emlvn Brown, glavni nadzornik službe održavanja, stajali su oko stola u Mortonovom uredu.Sajle æe morati biti uvuèene da saznamo njihovu duljinu nakon kidanja.Brown, koji je bio graðen žilavo poput seoskog mlinara, proðe prstima kroz gustu crnu kosu. Veæ smo namotali ono što je ostalo nakon pucanja. Bojao sam se da bi se hotel izvrnuo ako se zaglave za stijene na dnu i oštetio.Koliko je duga treæa i èetvrta sajla?Mogu samo pretpostaviti, ali rekao bih da su popustile na dvjesto, možda dvjesto dvadeset jarda.Pitt pogleda Giordina. To ne daje Barnumu dovoljno duljine za manevriranje. A ako Ocean Wanderer potone, njegova posada neæe imati vremena prerezati sajlu i Sea Sprite æe biti povuèen na dno.Ako dobro poznajem Paula, reèe Giordino, neæe oklijevati da riskira svoj život kada je toliko toga u pitanju.Ako sam dobro razumio, namjeravate upotrijebiti sidrene sajle kao vuènu užad?, upita Morton, koji je stajao na suprotnoj strani stola. Rekli su mi da je vaš brod oceanski tegljaè.Bio je nekada, odgovori Pitt. Ali više nije. Pretvoren je iz tegljaèa ledolomaca u istraživaèki brod. Veliki kolotur i sajla za vuèu uklonjeni su prilikom prepravaka. Sada ima samo dizalicu za podizanje ronilica. Morat æemo improvizirati s onim što imamo.Što nam onda vrijedi?, upita Morton ljutito.Vjerujte mi, Pitt ga pogleda u oèi. Ako se možemo zakvaèiti, Sprite ima dovoljno snage da nas odvuèe.Kako æete prebaciti krajeve sajla na palubu Sea Spriteab, upita Brown. Kad se odmotaju, potonut æe na dno.Pitt ga pogleda. Otplutat æe.Plutati?Sigurno imate baève od pedeset galona na palubi.Vrlo lukavo, gosp. Pitt. Vidim na što ciljate. Brown zastane na trenutak i zamisli se. Imamo ih dovoljno s uljem za generatore, uljem za kuhanje i tekuæim sapunom za èistaèice.Trebat æemo sve što možete sakupiti.Brown se okrene èetvorici svojih ljudi, koji su stajali u blizini.Sakupite sve prazne baève i ispraznite ostale što prije možete.Dok vi i vaši ljudi odmotavate sajle, objasni Pitt, želim da vezete po jednu baèvu svakih dvadeset stopa. Na taj naèin æe moæi tplutati do Sea Spritea.Brown klimne. Uèinjeno...Ako su èetiri naše sajle veæ jednom puknule, prekine ih Morton, zašto mislite da æe sada izdržati napetost?Kao prvo, reèe Pitt strpljivo, oluja je znaèajno oslabila. Drugo, sajle æe biti kraæe i manje podložne ekstremnom naprezanju. I konaèno, vuæi æemo hotel na njegovom najužem profilu. Kad je bio usidren, cijeli prednji dio primio je udar oluje.Bez èekanja Mortonovog komentara, Pitt se ponovno okrene Brownu. Zatim, trebam dobrog mehanièara ili strojara da napravi omèe na krajevima sajla, kako bi se

mogle spojiti kad budu na Spriteu.To æu obaviti sam, uvjeri ga Brown. Zatim reèe Nadam se da imate plan za transport sajla do vašeg broda? Neæe same od sebe otplutati tamo, ne na ovakvom moru.To je zabavni dio, odgovori Pitt. Trebat æemo nekoliko stotina stopa sajla, malo tanjih u promjeru, ali vrlo èvrstih.Imam u skladištu dva kalema Falcron sajla od petsto stopa. Fino su upletene, lagane i tanke, i mogu podiæi tenk Patton.Vežite dvjesta jarda Falcrona na svaku sajlu.Razumijem kako æete pomoæu Falcrona podiæi teške sajle na vaš brod, ali kako ih namjeravate donijeti do tamo?Pitt i Giordino izmijene znalaèke poglede.To æe biti naš posao, reèe Pitt s mrkim osmijehom.Nadam se da æete biti brzi, reèe Morton mraèno, pokazavši kroz prozor. Vrijeme je luksuz koji nam ponestaje.Kao da su promatraèi na teniskome meèu, sve glave okrenu se kao jedna i ugledaju zlokobnu obalu na manje od dvije milje udaljenosti. I koliko su mogli vidjeti u svim smjerovima, golemi valovi udarali su u naizgled beskrajni stjenoviti greben.U sobi za klimatizacijsku opremu u jednom kutu hotela, Pitt je raširio sadržaj svojega velikog zavežljaja po podu. Prvo je navukao svoje kratko ronilaèko odijelo od neoprena. Odabrao je ovo skraæeno odijelo jer je voda imala tropsku temperaturu i nije vidio potrebe za težim, suhim ili vodopropusnim. Takoðer je imao lakoæu pokreta, jer su mu ruke iznad laktova i noge ispod koljena bile slobodne.Zatim je dolazio kompenzator plutanja, te maska ScubaPro. Opasao je i svoj pojas s utezima provjerivši sigurnosni zatvaraè.Zatim sjedne na pod, a jedan službenik pomogne mu staviti na leda kompaktni reciklatorni ureðaj za disanje. On i Giordino složili su se da kompaktna reciklirajuæa jedinica za disanje pruža veæu slobodu pokreta od dva nespretna zraèna spremnika. Kao i kod obiène ronilaèke opreme, ronilac kroz regulator udiše komprimirani plin iz spremnika. Ali, tada se izdahnuti zrak sprema i reciklira kroz kanistere koji uklanjaju ugljièni dioksid i dodaju kisik. Jedinica SIVA55 koju su upotrebljavali razvijena je za tajne vojne podvodne operacije.Na kraju provjeri sustav podvodnog komuniciranja Ocean Technologv Svstems. Prijemnik je bio prièvršæen za gumu maske.A1, èuješ li me?Giordino, koji je obavljao istu proceduru na suprotnom kraju hotela, odgovori glasom koji se èinio omotan u pamuk. Svaku rijeè.Zvuèiš neobièno razumljivo.Zadirkuj me i dajem ostavku, te odlazim u salon za koktele.Pitt se nasmiješi smislu za humor svojeg prijatelja. Ako se mogao pouzdati u ikoga na svijetu, bio je to Giordino.Spreman sam kad i ti.Reci kada.Gosp. Brown.Emlyn.U redu, Emlyn, neka tvoji ljudi stanu kod kolotura dok im ne damo znak da poènu otpuštati sajle i baève.Odgovorivši iz prostorije u kojoj su se nalazile velike sidrene sajle, Brown potvrdi Samo reci.Drži palèeve, reèe Pitt, dok je navlaèio peraje.Blagoslovljeni bili, momci, i sretno, odgovori Brown.Pitt klimne jednom od Brovvnovih ljudi koji je stajao kraj kalema Falcron sajle. Bio je nizak i punašan, inzistirajuæi da ga zovu Stvor. Puštajte malo

po malo. Ako osjetite napetost, pustite je brzo ui æete zaustaviti moje napredovanje.Puštat æu je lijepo i pažljivo, uvjeri ga Stvor.Pitt tada pozove Sea Spritea.Paul, jesi li spreman preuzeti sajle?Èim mi ih dodaš, dopre Barnumov èvrst glas iz Pittovog prijemnika. Njegove rijeèi prenesene su iz ureðaja koji je spustio u vodu na krmi Sea Spritea.A1 i ja možemo vuæi samo dvjesta stopa sajle pod vodom. Morat æeš nam se približiti.Pitt i Barnum su znali da na ovakvom moru samo jedan golemi val može baciti Sea Spritea na hotel, potopivši ih sve. Ali, Barnum ipak nije oklijevao da riskira. U redu, uèinimo to.Pitt stavi petlju Falcron sajle preko jednog ramena. Ustane i otvori vrata koja su vodila na ograðenu platformu dvadeset stopa iznad vode, ali snaga vjetra gurala ih je s druge strane. Prije no što je mogao tražiti pomoæ, èovjek iz održavanja našao se iza njega.Zajedno su se naslonili punom težinom na vrata. Èim su se otvorila, vjetar ih snažno gurne na drugu stranu. Izložen vjetru na otvorenim vratima, èovjek je uletio natrag u sobu kao katapultiran.Pitt je uspio ostati na nogama. Ali, kad je podigao pogled i vidio golemi val kako juri prema njemu, skoèi preko ograde i pljusne u vodu.Najgora oluja je prošla. Oko uragana je nestalo i Ocean Wanderer nekako je preživio konaèni Lizzien bijes. Vjetar je usporio na èetrdeset èvorova, a valovi spustili na trideset stopa. Površina vode još je bila opasna, ali ni približno kao ranije. Uragan Lizzie išao je na zapad nastavljajuæi nositi smrt i razaranje otoku Dominikanske Republike i Haitiju prije no što æe prijeæi u Karipsko more. Za još dvadeset èetiri sata, more æe se smiriti na tragu najveæe oluje u povijesti. Obala je svake minute izgledala sve bliže.Hotel se približio dovoljno da bi stotine gostiju i zaposlenika mogli vidjeti pjenu bacanu u zrak u velikim oblacima kad bi valovi udarali u litice. Pogaðali su obalu snagom planinske lavine. Pjena je letjela zrakom u mlazovima sreæuæi se s prethodnim valovima. Smrt je bila na manje od milje udaljenosti, a Ocean Wanderer se kretao brzinom od milje na sat.Svi pogledi lutali su od obale do Sea Spritea koji se njihao na valovima poput debele patke samo nekoliko jarda dalje.Pokriven od glave do peta u žute kože, Barnum je izazivao pljusak, udaran jakim vjetrovima na krmi svojeg broda, stojeæi ispod velike dizalice. On pogleda dolje na palubu gdje je nekada bio veliki kolotur i zamisli kako bi ga bilo dobro imati. Ali morat æe se snaæi s onim što im je na raspolaganju. Sajla æe se nekako morati prièvrstiti ruèno.Barnum je stajao ispod dizalice, ignorirajuæi mokri vjetar i gledao kroz dalekozor prema podnožju hotela. On i èetvorica èlanova njegove posade vezali su se za ogradu kako ih valovi ne bi bacili u more. Promatrao je kako Pitt i Giordino ulaze u vodu i nestaju ispod površine. Mogao je vidjeti ljude na vratima koji su otpuštali crvenu Falcron sajlu roniocima koji su se borili s divljim valovima.Bacite nekoliko sajla s plutaèama, naredi on bez spuštanja dalekozora, i pripremite kuke.Molio se da neæe morati upotrijebiti kuke na tijelima ronilaca ako se onesvijeste ili ne budu sposobni dosegnuti visoku krmu broda. Kuke su bile povezane s aluminijskim šipkama umetnutim u cijevi, koje su im davale dodatnu duljinu od trideset stopa.Gledali su s oèekivanjem ali i sumnjom, ne mogavši vidjeti Pitta i Giordina ispod mora niti locirati njihove mjehuriæe na površini, jer njihovi aparati za recikliranje zraka nisu otpuštali mjehure.Zaustavi motore, zapovjedi on svojem šefu strojarnice.

Rekli ste da zaustavim motore, kapetane, odvrati mu šef iz strojarnice.Da, dolaze ronioci sa sajlama. Moramo pustiti da nas more donese na dvjesta jarda i smanjiti razmak kako bi mogli stiæi do nas.Zatim usmjeri svoj dalekozor prema ubojitoj obali koja se približavala nezemaljskom brzinom.Kad je otplivao sto stopa od hotela, Pitt nakratko izroni da vidi gdje je. Ocean Wanderer, èiju je masu vjetar neumoljivo tjerao prema obali od njega, dizao se poput nebodera s Manhattana. Sea Sprite se vidio samo kad bi Pitt dospio na vrh vala. Valjao se u moru, naizgled na milju udaljenosti, ali zapravo je bio na manje od sto jarda. On zabilježi svoj položaj na ruènom kompasu i zaroni natrag ispod Površine.Sajla iza njega brzo je postala nespretna i vukla ga je unatrag sa svakom stopom. Bio je sretan što Falcron nije težak niti debeo, što bi ga uèinilo nepogodnim za rukovanje. Kako bi se kretao s najveæom hidrodinamiènošæu, držao je glavu dolje i ruke iza leda ispod aparata za kisik.Pokušao je ostati dovoljno duboko ispod valova kako mu ne bi ometali napredovanje. Više puta je izgubio smjer, ali kratak pogled na kompas vratio bi ga na pravi kurs. Udarao je perajama svom snagom svojih nogu, vukuæi sajlu koja mu se urezivala u ramena, vraæajuæi se jednu stopu na svake dvije dobivene.Nožni mišiæi poèeli su ga boljeti i napredovao je puževom brzinom. Um mu se mutio od dubokog udisanja kisika. Srce mu je poèelo lupati od velikog napora, a pluæa su se poèela nadimati. Nije se usudio zastati niti odmoriti se, da ga struja ne vrati natrag. Nije smjelo biti zastajanja. Svaka minuta bila je važna dok je Ocean Wanderer srljao prema nesreæi.Nakon još deset minuta napora, snaga mu poène popuštati. Osjetio je da æe ga tijelo izdati. Um ga je tjerao da se napregne još više, ali mišiæi i kosti imali su granice. U oèaju je poèeo zamahivati objema rukama pokušavajuæi olakšati napor nogama, koje su trnule sve više svake minute.Pitao se ima li i Giordino iste probleme, ali znao je da æe Al prije umrijeti nego da odustane kako bi spasio sve te žene i djecu. Osim toga, njegov prijatelj je bio graðen poput bramanskog bika. Ako je itko mogao preplivati divlji ocean s jednom vezanom rukom, to je bio Al.Pitt nije gubio energiju da preko interkoma upita prijatelja kako mu je. Proživljavao je bolne trenutke kada je mislio da neæe izdržati. Odbacio je defetistièke misli, posegnuvši duboko u sebe u potrazi za unutarnjim rezervama.Sada je disao dubokim udasima. Sve jaèe povlaèenje sajle podsjeæalo je na potezanje užeta protiv krda slonova. Prisjetio se stare reklame sa snagatorom Charlesom Atlasom koji je vukao parnu lokomotivu niz traènice. Pomislivši da je skrenuo s puta, on pogleda nakratko svoj kompas. Zaèudo, uspio je ostati na ravnoj putanji prema Sea Spriteu.Tamni oblak potpune iscrpljenosti poèeo mu je mraèiti vid, kad zaèuje glas koji je izgovarao njegovo ime.Nastavi, Dirk, Barnum je vikao kroz slušalice. Možemo te vidjeti ispod vode. Isplivaj!Pitt poslušno zapliva gore i izbije na površinu. Zatim Barnum ponovno vikne Pogledaj lijevo! Pitt se okrene. Na manje od deset stopa udaljenosti nalazila se naranèasta plutaèa na konopcu na kojoj je pisalo Sea Sprite. Pitt nije ništa odgovorio. Ostalo mu je još oko pet dobrih zamaha perajama, i uložio je svu snagu u njih. S fizièkim olakšanjem koje nikada nije upoznao, on zgrabi uže, ovije ruku oko njega i zaglavi ga pod pazuhom dok mu se plutaèa pritisnula iza ramena.Konaèno se mogao opustiti kad su ga Barnum i njegova posada izvlaèili na krmu. Zatim su oprezno stavili kuku ispod užeta tri stope iza Pitta i pažljivo ga podigli na palubu.

Pitt podigne ruke i Barnum skine omèu Falcron sajle s njegova ramena, spoji je s koloturom dizalice zajedno sa sajlom koju je veæ dovukao Giordino. Dvojica mornara maknuli su Pittu masku s lica. uboko udahnuvši èisti oceanski slani zrak, on pogleda nacereno Giordinovo lice.Spor si, promrmlja Giordino, tresuæi se od iscrpljenosti. Pretekao sam te za dobre dvije minute. Sretan sam što sam ovdje, promrmlja Pitt izmeðu dva udaha. Spustili su se na palubu kako bi se sklonili od vode koja se lijevala preko palube, èekajuæi da im se smire otkucaji srca i disanje spori na normalu. Sada su bili samo promatraèi. Gledali su kako arnum daje signal Brownu i baève od pedeset galona koje su držale ajle poèele su ispadati iz hotela.Kolotur dizalice se okrenuo, i tanka Falcron sajla poèela je atezati sidrene sajle koje su plutale pomoæu baèava. Struje su ih acale okolo poput uvijajuæih zmija. Deset minuta kasnije, prve baève darile su u trup. Dizalica ih je podigla na krmenu palubu zajedno s rajevima obija sajla. Posada je brzo utrèala i spojila krajeve omèama koje je napravio Brown. Zatim su ih uz pomoæ Pitta i Giordina, koji su se oporavili od svojeg zadatka, omotali oko velike karike ispred dizalice.Spremni za vuèu, Ocean Wanderer, reèe Barnum izmeðu dva udaha.Spremni koliko možemo biti, odvrati Brown.Barnum pozove svojeg šefa strojarnice. Spremni u strojarnici?Da, kapetane, odvrati teški škotski naglasak.Zatim reèe prvom èasniku u kormilarnici Gosp. Maverick, ja æu upravljati odovud.Potvrdeno, kapetane. Brod je vaš.Barnum je stajao za upravljaèkom konzolom ispred velike dizalice raširenih nogu, odluèna izraza lica. Držao je dvije kromirane poluge za gas i lagano ih gurao naprijed, gledajuæi hotel koji se izdizao iznad naizgled patuljastog broda.Pitt i Giordino stajali su nasuprot Barnumu. Svi èlanovi posade i znanstveni tim stajali su na kiši na krilu mosta iznad valova, gledajuæi Ocean Wanderer s tihim oèekivanjem. Dva velika magnetohidrodinamièka motora nisu bila spojena za osovine s vijcima. Proizvodila su energetsko polje koje je pumpalo vodu kroz mlaznice. Umjesto uskovitlane mase zelene vode ispod krme, površina je bila uznemirena samo s dvije rijeke koje su tjerale vodu poput vodoravnih tornada.Krma Sea Spritea ukopala se i brod zadrhti od napora vuèe, udara vjetra i nemirnog mora. Poèela se okretati, ali Barnum brzo prilagodi kut mlaznica i brod se ispravi. Nekoliko beskonaènih minuta nije se dogaðalo ništa. Hotel je i dalje tvrdoglavo išao prema strašnoj smrti.Ispod njihovih nogu na krmenoj palubi, motori nisu tutnjili poput dizelskih. Crpke koje su davale energiju mlaznicama zavijale su poput sablasti. Barnum je gledao kazaljke i brojèanike koji su registrirali napregnutost motora, nezadovoljan onim što je vidio.Pitt priðe kapetanu èije su ruke bile bijele od stiska poluga do jjjihovih krajnjih granica.Ne znam koliko još mogu podnijeti motori, vikne Barnum nadjaèavši buku vjetra i zavijanje iz strojarnice.i Natjeraj ih do kraja, reèe Pitt hladnim tonom. Ako eksplodiraju, ja preuzimam odgovornost.Nije bilo u pitanju da je Barnum kapetan broda, ali Pitt je bio iznad njega u hijerarhiji NAMPa.Lako je to tebi reèi, upozori ga Barnutn Ako eksplodiraju, i mi æemo završiti na stijenama.Pitt mu uputi granitni osmijeh.Brinut æemo o tome kad doðe vrijeme.Onima na palubi Sea Spritea stvar se èinila sve beznadnijom svake sekunde.

Èinilo se da stoje u vodi.Uèini to molio je Pitt brod. Ti to možeš!Na palubi hotela, duboki strah prožimao je putnike, praæen sve jaèom panikom dok su okamenjeno gledali obalu i valove koji se razbijaju u stijene eksplodirajuæi u oblacima pjene i vode. Njihov užas bio je pojaèan iznenadnim drhtajem kad je donji kat hotela udario u plitko dno. Nitko nije luðaèki potrèao prema izlazu za sluèaj požara ili potresa. Nisu imali kamo pobjeæi. Skoèiti u vodu bilo je više od samoubojstva. To bi znaèilo strašnu i bolnu smrt, utapanjem ili razbijanjem na crnim vulkanskim stijenama.Morton se pokušao kretati hotelom, smiriti i utješiti putnike i posadu, ali nitko se nije obazirao na njega. Osjeæao je valove frustracije i poraza. Jedan pogled kroz prozore bio je dovoljan da i najhrabrije srce pretvori u želatinu. Djeca su brzo proèitala strah napisan na licima roditelja i poèela plakati. Nekoliko žena je vrištalo, neke su jecale, a ostale zadržale kameni izraz lica. Muškarci su uglavnom bili tihi, držeæi svoje voljene u naruèjima, pokušavajuæi biti hrabri.U kormilarnici, Maverick je nervozno prouèavao digitalni pokazatelj brzine. Crvene brojke bile su zamrznute na nuli. Vidio je kako se sajle rastežu u vodi dok su baève visjele s njih poput ljusaka morskog monstruma. Nije bio jedini koji je mentalno tjerao brod da se pokrene. Obrati pozornost na GPS oèitavanje koje je bilježilo toèan Položaj jedinice s otklonom od nekoliko stopa.Brojke su ostale statiène. On pogleda kroz stražnji prozor prema Barnumu koji je stajao poput kipa za krmenom upravljaèkom konzolom, a zatim prema Ocean Wandereru, još zarobljenom u Ijutitom moru.Pogledao je digitalni anemometar i primijetio da se vjetar znaèajno smanjio u zadnjih pola sata.To je blagoslov, promrmlja on za sebe.Zatim, kad je ponovno pogledao na GPS, brojke su se promijenile.On protrlja oèi, uvjerivši se da ne zamišlja promjenu. Brojke su se polako mijenjale. Zatim pogleda mjeraè brzine. Broj na desnoj strani kretao se izmeðu nule i jednog èvora.Stajao je ukoèeno, želeæi oèajno vjerovati u to što je vidio, ali nije bio siguran nije li to samo plod njegove žive i pretjerano optimistiène mašte. Ali, mjeraè nije lagao. Brod se kretao prema naprijed, ma koliko neznatno.Maverick uzme megafon i istrèi na krilo mosta. Pokrenuo se vikne on, napola lud od uzbuðenja. Ide!Nitko nije klicao, još ne. Kretanje kroz valove bilo je nevidljivo golom oku, tako malo da nisu mogli osjetiti pokret. Imali su samo Maverickovu rijeè. Prolazile su minute dok su nada i uzbuðenje rasli. Zatim Maverick ponovno vikne.Jedan èvor! Kreæemo se brzinom od jednog èvora!To nije bila iluzija. Polako je postalo jasno da se udaljenost izmeðu Ocean Wanderera i obalne linije polako, ali sigurno poveæava.Danas neæe biti smrti niti nesreæe na tim stijenama. af

Poglavlje XIII

Sea Sprite se naprezao vukuæi sidrene sajle, kreæuæi se naprijed dok su motori nadilazili granice koje su im postavili njihovi graditelji. Nitko na krmenoj palubi nije gledao ubojitu obalu niti ugroženi hotel. Svi pogledi bili su usmjereni prema velikim sajlama koje su škripale i stenjale pod ekstremnim naporom. Ako puknu, predstava je gotova. Neæe biti spašavanja Ocean Wanderera i ljudi unutar staklenih zidova.Ali, nasuprot svim oèekivanjima, velike sajle ostale su èitave, baš kao što je Pitt predvidio. Vrlo polako, gotovo neprimjetno, Sea Sprite je ubrzao na dva

èvora, dok mu je pramac razbacivao velike oblake pjene što su letjeli duž trupa broda. Tek kad je hotel odvuèen gotovo dvije milje od litica, Barnum je smanjio gas da rastereti motore. Opasnost se smanjivala svakim jardom dok zlokobne stijene i divlje more nisu ostali bez svojeg plijena.Posada Sea Spritea mahala je sretnim putnicima Oceai Wanderera, koji su im odvraæali divljim mahanjem i klicanjem iz staklenih zidova.Kad je strah od smrti nestao, zapoèela je proslava. Morton ji naredio da se otvore vinski podrumi i šampanjac je uskoro tekao i rijekama hotelom.Za putnike i zaposlenike, on je bio zvijezda trenutka. Gosti su ga neprekidno okruživali i zahvaljivali što ih je spasio od strašne smrti, zasluživao on to ili ne.Iskravši se iz gužve, on se vrati u svoj ured i sjedne za stol osjeæajuæi radosnu iscrpljenost. Kako su valovi olakšanja prolazili kroz njega, um mu se okrenuo prema buduænosti. Iako je mrzio napustiti položaj menadžera Ocean Wanderera, znao je da su svi odnosi s Duhom prošlost. Više nikada nije mogao raditi za tajanstvenog poslodavca koji je napustio toliko ljudi koji su u osnovi bili njegova odgovornost.Morton je razmišljao dugo i temeljito. Na svijetu nije bilo meðunarodnog lanca luksuznih hotela koji ga ne bi zaposlio kad se saznaju detalji drame. Ali, problem je bio postati poznat i poštovan zbog svojih postignuæa.Nije morao biti Nostradamus da predvidi kako æe Duh, saznavši da je hotel preživio, narediti ljudima iz odnosa s javnošæu da organiziraju konferencije i televizijske intervjue u kojima æe prodati prièu kako je on, Duh, upravljao spašavanjem i postao junak hotela i svih ljudi u njemu.Morton odluèi iskoristiti vremensku prednost i udariti prvi. Telefoni su ponovno radili i on nazove starog cimera iz koledža koji je posjedovao tvrtku za odnose s javnošæu u Washingtonu D.C te mu isprièa prièu, pohvalivši ljude iz NAMPa koji su upravljali vuèom spomenuo je i hrabrost Emlvna Browna i njegove posade za održavanje. Meðutim, prilikom opisa svoje uloge u dogaðaju, nije bio previše skroman.Èetrdeset pet minuta kasnije on spusti slušalicu i nasmiješi se poput slavne cheshirske maèke. Duh æe uzvratiti udarac, to je sigurno. Ali, kad udarna prièa doðe u medije, i spašeni putnici daju intervjue, sve druge verzije bit æe nevažne.On iskapi još jednu èašu šampanjca i brzo zaspi.Bože, to je bilo blizu, reèe Barnum tiho. Dobar posao, Paul, reèe Pitt pljesnuvši ga po leðima. Oèitavam dva èvora, vikne Maverick s mosta kormilarnice ljudima koji su se okupili ispod.Kiša je popustila i more, èija je površina bila ukrašena bijelom pjenom, valjao je valove ne više od deset stopa. Uragan Lizzie, zasitivši se potapanjem brodova na moru, sada je divljao nad gradovima Dominikanske Republike i susjednom Haitiju. Drveæe je èupano iz zemlje, ali veæina ljudi preživjela je orkanske vjetrove u unutrašnjosti koja je još bila pošumljena. Bilo je manje od tristo poginulih.Siromašniji Haiæani, najsiromašniji narod na zapadnoj hemisferi, ogoljeli su unutrašnjost kako bi napravili kolibe i drvo za ogrjev. Njihove zgrade, oronule od neodržavanja, nudile su im malo zaštite, i i gotovo tri tisuæe su poginule prije no što je Lizzie prešla preko otoka i ponovno se vratila na otvoreno more.Srami se, kapetane, reèe Pitt smijuæi se.Barnum ga upitno pogleda, mentalno i fizièki tako iscrpljen da je jedva promrmljalo Što to govoriš?Ti si jedini u posadi koji nema pojas za spašavanje.On pogleda svoje kože kojima je bio pokriven i nasmiješi se.Valjda sam se previše zanio da bih se sjetio navuæi ga. On se okrene i pogleda naprijed, te reèe u mikrofon Gosp. Maverick.

Gospodine?Brod je vaš. Vi upravljate.Da, kapetane, most je pod mojim zapovjedništvom.Barnum se okrene Pittu i Giordinu. Pa, gospodo, danas ste spasili mnogo života. To je bilo hrabro, dovuæi te sajle na Spritea.Pittu i Giordinu bilo je neugodno. Zatim se Pitt naceri i reèe suho Nije to ništa, stvarno. Samo jedno od naših mnogih postignuæa.Barnuma nije prevario sarkastièni ton. Poznavao je obojicu dovoljno dobro da bi znao da bi prije umrli nego se hvalili onime što su danas napravili. Možete obezvrijediti svoja djela ako želite, ali ja mislim da ste obavili prokleto dobar posao. A sada, dosta prièe. Idemo u kormilarnicu, maknimo se s vlage. Treba mi šalica kave.Imaš nešto jaèe?, upita Giordino.Mislim da æu te zadovoljiti. Uzeo sam bocu ruma za svojeg šurjaka kad smo bili u zadnjoj luci.Pitt ga pogleda. Kad si se ti oženio? Barnum ne odgovori, samo se nasmiješi i krene prema stubamado mosta.Prije no što æe otiæi na zasluženi odmor, Pitt uðe u komunikacijsku sobu i reèe Jaru da pozove mladog Dirka i Summer. Nakon više pokušaja, Jar podigne pogled i zavrti glavom.Žao mi je, gosp. Pitt. Ne odgovaraju.Ne sviða mi se to, reèe on zamišljeno.Možda imaju sitnih problema, reèe Jar optimistièki. Oluja je vjerojatno oštetila njihove antene.Nadajmo se da je tako.Pitt ode niz hodnik do Barnumove kabine. On i Giordino sjedili su za stolom i uživali u èaši ruma Gosling.Ne mogu dobiti Pisces, reèe Pitt.Barnum i Giordino razmijene zabrinute poglede. Radosno raspoloženje iznenada nestane. Zatim Giordino pokuša utješiti Pitta.Nastamba je graðena poput tenka. Projektirali smo ju Joe Zavala i ja. Nema šanse da je trup probušen. Ne na pedeset stopa ispod površine vode. Napravili smo je da izdrži petsto stopa.Zaboravljaš valove od sto stopa, reèe Pitt. Pisces je mogao ostati na suhom kad bi naišla udolina, ali val ga je mogao istrgnuti sa stalaka i udariti u stijene. Takav udarac mogao bi zdrobiti prozore.Moguæe, prizna Giordino, ali malo vjerojatno. Napravili smo ih od pojaèane plastike koja može odoljeti granati minobacaèa.Barnumov telefon zazvoni i on primi poziv od Jara. Zatim spusti slušalicu i sjedne. Upravo smo dobili poruku od kapetana jednog tegljaèa Ocean Wanderera. Napustili su luku i trebali bi stiæi ovamo za sat i pol.Pitt priðe stolu s kartama i uzme šestar. Izmjeri udaljenost izmeðu njihovoga trenutaènog položaja i znaka koji je predstavljao Pisces. Sat i pol za tegljaèe, reèe on zamišljeno. Još pola sata za otpuštanje sajla i kretanje na put. A onda dva sata, možda i manje pri punoj brzini, do nastambe. Nešto više od èetiri sata da stignemo do nastambe. Molim Boga da su djeca u redu.Zvuèiš kao uznemireni otac èija je kæer ostala vani dulje od ponoæi, reèe Giordino pokušavajuæi smiriti Pitta.Moram se složiti, doda Barnum.Koraljni greben zaštitio bi ih od najgore oluje.Pitt nije bio potpuno uvjeren. Poèeo je nemirno hodati kormilarnicom. Možda ste u pravu, reèe on tiho, ali sljedeæih nekolikosati bit æe mi najdulji u životu.Summer se spustila na madrac s kreveta koji je stavila na zid nastambe. Dah joj je bio plitak dok je polako udisala i izdisala. Nije se željela naprezati

kako bi saèuvala što više zraka. Nije mogla ne gledati kroz prozor svijetlo obojene ribe koje su se vratile nakon oluje i plivale oko nastambe, gledajuæi radoznalo biæa unutra. Pitala se je li to zadnje što æe vidjeti prije no što umre od gušenja.Dirk je razmišljao o svim moguæim scenarijima za bijeg. Ništa nije bilo moguæe. Korištenje preostalog tanka kako bi se stiglo do površine nije bila dobra ideja. Èak ako bi i uspio proæi kroz glavni ulaz, što bi bilo teško èak i pomoæu malja, pritisak vode na sto dvadeset stopa bi je šezdeset funta po èetvornom inèu. Unutrašnjost njihove nastambe bila bi probijena snagom topovskog udara i bili bi razneseni.Koliko zraka nam je ostalo?, upita Summer tiho.Dirk pogleda brojèanike. Dva sata, možda koja minuta više.Što se dogodilo sa Sea Spriteotri? Zašto Paul nije došao po nas?Brod je vjerojatno tamo vani, reèe Dirk neuvjerljivo. Traže nas, ali još nas nisu locirali u ovom kanjonu.Misliš li da su stradali u uraganu?Ne Sea Sprite, reèe Dirk utješno. Niti jedan uragan ne može ga poslati na dno.Zašutjeli su, a Dirk je obratio pozornost na popravak razbijenog radioprijenosnika u uzaludnom pokušaju da ga popravi. U naèinu na koji je poèeo popravljati ošteæene veze nije bilo nièega užurbanog. Radio je mirno, koncentriran na svoj posao. Nisu razgovarali u namjeri da uštede zrak, pouzdavši se u snagu koju su pružali jedno drugom.Èinilo se da su sljedeæa dva sata trajala poput cijelog života. Mogli su vidjeti da se sunce iznad njih vratilo i obasjavalo more iznad Navidad Banka. Unatoè Dirkovoj tvrdoglavosti, komunikacijska oprema jednostavno se nije mogla popraviti. Konaèno, poraženo je odustao.IIOsjetio je kako mu disanje postaje sve teže. Po stoti put pogledao je brojèanike koji su pokazivali kolièinu preostalog zraka u neošteæenim tankovima. Sve su igle stajale na nuli. Dirk priðe i blago protrese Summer, koja je lagano zadrijemala zbog smanjene kolièine kisika u Piscesu.Probudi se, sestro.Njene sive oèi se otvore i ona ga pogleda s mirnoæom koja probudi iskru bratske ljubavi tipiène za blizance.Probudi se, pospanko. Moramo poèeti disati iz spremnika za ronjenje. On stavi spremnik izmeðu njih i doda joj cijev s regulatorom. Dame imaju prednost.Summer je bila bolno svjesna da se nalaze u situaciji na koju ne mogu utjecati. Bespomoænost joj je bila strana. Uvijek je u svojem životu zadržavala odreðenu razinu kontrole. Ovaj put bila je potpuno bespomoæna i to ju je muèilo.Dirk je, s druge strane, bio više frustriran nego bespomoæan. Osjeæao je da sudbina minira svaki njegov pokušaj bijega iz zatvora koji æe za njih na kraju znaèiti smrt. Mislio je da mora postojati put van prije no što udahnu zadnji dah, ali svaki njegov plan bio je nemoguæ.Shvatio je da smrt na kraju postaje sigurna stvar.

Poglavlje XIV

Gornji luk sunca spuštao se ispod obzorja i sumrak je bio udaljen samo nekoliko minuta. Vjetar se smanjio na hladni povjetarac s istoka koji miluje i zatamnjuje more. Napetost koja se stvarala kod posade kad su saznali da je izgubljen svaki kontakt s Piscesom proširila se Sea Spriteom poput crnog oblaka. Strah da Dirk i Summer mogu stradati muèio je njihove umove.Samo jedan ozbiljno ošteæen èamac za spašavanje preživio je uragan. Ostala tri koja je Sea Sprite obièno nosio nestala su u moru. Tijekom brzog povratka na

lokaciju u Navidad Banku popravili su ga dovoljno da može nositi tri ronioca. Pitt, Giordino i Cristiano Lelasi, vrhunski ronilac i inženjer iz Italije koji je na Sea Spriteu testirao novo robotsko vozilo, izvest æe operaciju potrage i spašavanja.Trojica ljudi okupili su se u konferencijskoj sobi broda s veæinom posade i zabrinutih znanstvenika. Pažljivo su slušali dok je Barnum objašnjavao Pittu i Giordinu podvodnu geologiju.On zastane da pogleda veliki sat najednom zidu. Trebali bismo stiæi tamo za jedan sat.Kako nije bilo radijskog kontakta, reèe Giordino, moramo erovati da je Pisces ošteæen u uraganu. A ako je Dirkova teorija toèna, ožemo vjerovati da su divovski valovi odnijeli nastambu dalje od zadnje poznate pozicije.Pitt preuzme rijeè. Kad stignemo na lokaciju nastambe i vidimo da je nema, pokrenut æemo potragu pomoæu mreža uprogramiranih u GPS raèunala. Razmaknut æemo se, ja u sredini, Al s desne strane, a Cristiano s lijeve, i proèešljati greben prema istoku.Zašto istoku?, upita Lelasi.To je smjer u kojem se oluja kretala kad je pogodila Navidad Bank, odgovori Pitt.Dovest æu Sprite što bliže grebenu, reèe Barnum. Neæu se usidriti, kako bih mogao brzo krenuti ako bude potrebno. Èim primijetite nastambu i procijenite joj položaj, izvijestite o stanju.Ima li pitanja?, upita Pitt Lelasija.Snažni Talijan zavrti glavom.Svi pogledaju Pitta s dubokim suosjeæanjem u srcima. Ovo nije bila potraga za strancima. Dirk i Summer bili su njihovi kolege zadnja dva mjeseca i predstavljali su za njih mnogo više od prolaznih poznanika ili privremenih prijatelja. Svi su bili saveznici u misiji spašavanja. Nitko se nije usudio pomisliti da bi brat i sestra mogli biti izgubljeni.Tada poènimo, reèe Pitt, dodavši Bog vas blagoslovio.Želio je samo jednu stvar pronaæi svojeg sina i kæer žive i neozlijeðene. Iako nije znao za njihovo postojanje prve dvadeset dvije godine njihovog života, zavolio ih je od trenutka kad su se pojavili na njegovim vratima. Žalio je samo što nije bio prisutan tijekom njihovog djetinjstva. Bio je i duboko rastužen što nije znao da im je majka živa sve te godine.Jedina osoba na svijetu koja je zavoljela njegovu djecu koliko i on bio je Giordino. Bio im je poput strica, oslonac u sluèajevima kad bi otac bio previše tvrdoglav ili zaštitnièki raspoložen.Ronilaèki tim stigao je do ljestava koje su visjele preko trupa i vodile u vodu. Mornar je spustio popravljeni èamac u vodu i ukljuèio dva vanjska motora, držeæi ih u praznom hodu. Pitt i Giordino ovaj su put obukli duga vodopropusna odijela s pojaèanjima na koljenima, laktovima i ramenima radi zaštite od oštrih koralja. Odluèili su ponijeti spremnike za zrak, a ne ureðaje za recikliranje. Maske su im bile na glavama. Provjerili su komunikacijsku opremu. Zatim, noseæi peraje u rukama, oni sidu niz rampu i udu u èamac s opremom.Mornar iskoèi iz èamca i prihvati ga èvrsto. Pitt stane kod konzole, uhvati kormilo i da gas èim je mornar povukao užad.Pitt je programirao zadnje poznate koordinate Piscesa u svoj GPS instrument i postavio kurs prema lokaciji udaljenoj manje od èetvrt milje. Nestrpljiv da stigne, bojeæi se što bi mogao naæi, pritisnuo je polugu gasa, poslavši mali èamac preko valova brzinom od gotovo èetrdeset èvorova. Kad su brojke na GPSu pokazale da su u blizini, on uspori i stavi motore u prazan hod.Trebali bismo biti iznad njih, reèe on.Prije no što je izrekao te rijeèi, Lelasi klizne preko ruba èamca uz mali pljusak i nestane. Za tri minute se vratio na površinu. Uhvativši se za uže,

podigne se u èamac jednom rukom i zakotrlja po dnu.Giordino ga je promatrao sa zanimanjem.Pitam se mogu li još i ja to uèiniti.Ja znam da ne mogu, reèe Pitt. Zatim klekne kraj Lelasija koji zavrti glavom i progovori kroz svoju slušalicu.Žao mi je, signore, reèe on s talijanskim naglaskom, nastamba je nestala. Nisam vidio ništa osim nekoliko tankova i malih ostataka.Ne možemo utvrditi njihov toèan položaj, reèe Giordino trijezno. Divovski valovi mogli su ih odnijeti dalje od milje.Onda æemo ih pratiti, reèe Cristiano s nadom. Bili ste u pravu, signor Pitt. Na koraljima se nalazi trag loma prema istoku.Kako bismo uštedjeli vrijeme, tražit æemo s površine. Stavite glave u vodu sa strane. Al, ti idi desno. Cristiano, lijevo. Vodite me glasom i pokazujte trag slomljenih koralja. a æu upravljati po vašim uputama.Viseæi preko zaobljenog ruba èamca, Giordino i Lelasi gledali su kroz svoje maske pod vodu i pratili put nastambe. Pitt je vozio kao u transu. Podsvjesno je usmjerio pramac prema kursu koji su pokazali Giordino i Lelasi. Na svjesnoj razini, njegov je um putovao kroz zadnje dvije godine otkako su njegov sin i kæi ušli u njegov avanturistièki, ali ponekad usamljeni život. Sjeæao se trenutka kad je upoznao njihovu majku u starom hotelu Ala Moana na plaži VVaikiki. Sjedio je u koktel baru razgovarajuæi s kæeri admirala Sandeckera kad se ona pojavila poput vizije, duge crvene kose koja joj se slijevala niz leða. Njeno savršeno tijelo bilo je odjeveno u usku haljinu u kineskom stilu prerezanu do bokova na stranama.Kontrast je bio zapanjujuæi. Neženja koji nikada nije vjerovao u ljubav na prvi pogled odmah je znao da je zaljubljen. Nažalost, mislio je da se utopila kad je podvodna nastamba njenog oca kod sjeverne obale Havaja zatrpana potresom. Ona je doplivala do površine s njime, ali tada, prije no što ju je uspio sprijeèiti, vratila se pod more pokušavši spasiti oca.Više je nikada nije vidio.Trag razbijenih koralja završava pedeset stopa ispred nas vikne Giordino, podignuvši glavu iznad vode.Vidiš li nastambu?, upita Pitt.Nema joj traga.Pitt mu nije želio vjerovati. Nije mogla nestati. Mora biti tamo.Nakon jedne minute, bio je red na Lelasiju Imamje! Imamje!I ja je vidim, reèe Giordino. Pala je u uski kanjon. Èini se da leži na dubini od oko sto deset stopa.Pitt iskljuèi motore. Klimne Lelasiju Izbaci plutaèu da oznaèimo položaj. Al i ja idemo dolje.Kako je veæ bio odjeven, trebao je samo navuæi peraje. On ih navuèe preko èizama i skoèi preko ruba ne gubeæi trenutka. Podigao je noge i spustio se prema dolje kroz oblak mjehuriæa koji su izbili kad je ušao u vodu. Zidovi kanjona bili su tako uski da mu se èinilo nemoguæim da je nastamba propala do dna a da se nije zaglavila izmeðu njih.Stari poznati prsti straha zgrabili su mu želudac dok se nije zaustavio na trenutak i duboko udahnuo da se pripremi za ono što se nadao da neæe pronaæi. Ali, nije se mogao otresti pomisli da je možda stigao prekasno da ih spasi.Iz smjera iz kojeg je došao, nastamba se èinila neošteæenom. To nije bilo iznenaðujuæe s obzirom na njenu konstrukciju. Stigao je i Giordino i pokazao prema ošteæenoj ulaznoj komori koja se zaglavila medu koraljima. Pitt da znak da je i on vidi. Zatim mu se dah na trenutak zaustavi, a srce ubrza kad je vidio dva ošteæena spremnika koji su opskrbljivali unutrašnjost zrakom. Bože, ne, pomisli on jurnuvši dolje kako bi stigao do prozora. Molim te, neka još nisu ostali bez zraka. Uplašen da su zakasnili, pritisnuo je svoju masku na debelu plastiku, dok mu je pogled pokušavao prodrijeti kroz polumrak.

Prostor je bio osvijetljen èudnim polusvjetlom koje se filtriralo kroz kanjon s površine. Èinilo mu se da gleda u zamagljenu spilju.Mogao je vidjeti Summer kako leži nepokretno na pokrivaèima na dnu nastambe. Èinilo mu se da se Dirk naslanja na pod kraj nje, ali na laktovima, nagnuvši se nad nju. Pittovo srce poskoèi kad ugleda sinov pokret. Upravo je dodavao regulator zraka svojoj sestri. Sretan što su mu djeca živa, on divlje udari drškom svojeg ronilaèkog noža po prozoru.Pokazatelj tlaka u spremniku bio je crven. Kraj je bio udaljen još samo nekoliko kratkih minuta.Summer i Dirk polako su udisali i izdisali odmjerenim naèinom kako bi rastegnuli svoju malu zalihu što dulje. Voda izvana je postala sivozelena kako je sunèevo svjetlo slabilo. On pogleda na svoj sat SUB 300T Doxa s naranèastim brojèanikom koji mu je dao otac bilo je 19.47. Bili su sami u nastambi bez moguænosti komunikacije s vanjskim svijetom gotovo šesnaest sati.Summer je ležala u polusnu. Otvarala je oèi samo kad bi bio njen red da udahne nekoliko udaha iz spremnika, dok je Dirk zadržavao dah, koristeæi svaku molekulu kisika u pluæima. Ona pomisli da je vidjela pokret s druge strane prozora. U poèetku njen zamagljeni um vjerovao je da je to velika riba, ali tada zaèuje lupanje po èvrstoj prozirnoj površini. Ona naglo sjedne i pogleda iza Dirkovog ramena.Vani se nalazio ronilac. Pritisnuo je svoju masku na plastiku i uzbuðeno mahao. Nekoliko sekunda kasnije došao je još jedan, mašuæi rukama od sreæe što su stanovnici nastambe živi.Summer pomisli da je ušla u stanje euforiènog delirija, ali tada postane svjesna da su ljudi u vodi stvarni.Dirk vikne ona. Ovdje su, pronašli su nas!On se okrene i trepne s olakšanjem. Zatim prepozna dva ronioca vanjske strane prozora. Bože, to su tata i stric Al!Oboje su stavili ruke na prozor i smijali se ushiæeno kad je Pitt Podigao ruku u rukavici i ponovio njihov pokret. Zatim izvadi ploèicu iz pojasa i napiše pitanje prije no što æe je podiæi.Imate li zraka?Dirk frenetièno pretraži gužvu u Piscesu, te pronaðe olovku i blok papira.Da, 10 možda 15 minuta.To je prilièno gadno, reèe Giordino preko svojeg mikrofona.Prokleto gadno, složi se Pitt.Ne možemo probiti prozor prije no što im istekne zrak. Giordino je izrekao strašne rijeèi koje su morale biti reèene. Samo raketa bi mogla probiti ovu plastiku. A èak i kad bi to bilo moguæe, tlak vode na ovoj dubini uništio bi unutrašnjost nastambe i zdrobio ih.Giordino se nikada nije dovoljno naèudio Pittovom hladnom, proraèunanom umu. Drugi èovjek bi se uspanièio znajuæi da mu sin i kæi imaju samo nekoliko minuta kisika prije strašne smrti. Ne i Pitt. Lebdio je u vodi kao da imitira lagano kretanje tropske ribice. Nekoliko sekunda izgledao je mirno i nemotivirano. Kad je progovorio, njegov glas je bio miran, razgovijetan.Paul, èuješ li me?Èujem i razumijem dilemu. Što mogu uèiniti odovud?Pretpostavljam da ti je ormariæ s alatom opremljen podvodnom bušilicom Morphon.Da, siguran sam da imam jednu na palubi.Pošalji je kod rampe kad stignemo i pobrini se da ima najveæe moguæe svrdlo.Još nešto?Trebat æe nam dodatni par spremnika s regulatorima.Sve æe èekati kad stigneš.Zatim Pitt napiše na svoju ploèicu Èekajte. Vraæam se za 10 minuta.Onda on i Giordino nestanu u visini.

Kad su Pitt i Giordino otišli na površinu, kao da je pljusak pao na roðendansku zabavu iznenaðenja na dvorištu. Njihove nade su porasle vidjevši oca i njegovog prijatelja, ali kad su otišli, sve je ponovno postalo mraèno.Željela bih da nisu otišli, reèe Summer tiho.Ne brini. Znaju koliko imamo zraka. Vrati æe se brzo.Kako misliš da æe nas izvuæi van?, upita Summer glasno. Ako itko može izvesti èudo, to su tata i Al. On pogleda iglu na brojèaniku spremnika zraka. Bila je opasno blizu kraju. Bolje da to uèine brzo, promrmlja ona blago.Barnum je pripremio rezervne spremnike i podvodnu bušilicu Morphon dok je Pitt jurio do broda. Okrenuvši savršeno svoj èamac, Pitt ga trenutaèno zaustavi kraj rampe.Hvala, Paul, reèe on.Zadovoljstvo mi je, odgovori Barnum s napetim osmijehom.Èim je oprema stavljena u èamac, Pitt jurne natrag prema plutaèi iznad Piscesa.Lelai je bacio sidro dok su Pitt i Giordino stavljali maske i skakali uvodu okrenuti leðima. Pitt nije napuhao svoj kompenzator plutanja kako bi kompenzirao težinu teške bušilice. Dozvolio je da ga njena masa povuèe na dno za manje od minute, izjednaèavajuæi tlak u ušima dok se spuštao. Èim su mu noge bile ukopane u pijesak kanjona, pritisnuo je kružno svrdlo u prozor.Prije no što je ukljuèio bušilicu, on pogleda unutra. Summer je izgledala kao daje u polusvjesnom stanju. Ona mu slabašno mahne. Pitt brzo ostavi bušilicu i napiše na ploèicuBušim rupu za zraène spremnike. Odmakni se od mlaza vode.Pitt pritisne bušilicu i ukljuèi je, nadajuæi se da æe svrdlo prodrijeti kroz prozirni materijal jak gotovo poput èelika. Imao je vrlo malo vremena. Zvuk motora, pojaèan pod vodom, i struganje svrdla po prozoru uznemirilo je sve ribe unutar sto jarda i potjeralo ih dalje od kanjona. Naslonio se na bušilicu, gurajuæi svakim mišiæem u svojem tijelu. Bio je zahvalan kad je Giordino ukopao svoja koljena u pijesak, sagnuo se iza Pitta i stavio ruke na prednji, cilindrièni dio bušilice, pomažuæi mu svojom snagom.Minute su prolazile dok su obojica gurali bušilicu svom snagom. Nisu razgovarali. Nisu morali. Svaki je èitao misli onog drugoga veæ yiše od èetrdeset godina. Radili su kao uhodani par teretnih konja.Pitt je postao gotovo frenetièan kad je vidio da u nastambi više nema pokreta. Što je dublje prodirao kroz plastiku, išlo je brže.Konaèno, oni osjete kako se svrdlo probilo. Odmah su izvadili bušilicu. Èim ju je Pitt iskljuèio, Giordino je veæ gurao spremnik za zrak i regulator kroz okruglu rupu promjera deset inèa, potpomognut vodom koja je suknula u prostor nižeg pritiska.Pitt je želio viknuti svojoj djeci da se pomaknu, ali nisu ga mogli èuti. Vidio je da se Summer ne pokušava pokrenuti. Poèeo je ponovno bušiti kako bi napravio dovoljno velik otvor da se provuèe kroz njega, kad Dirk slabašno posegne za regulatorom i stavi ga u usta. Dva duboka udaha i ponovno je postao normalan. Odmah je blago stavio ureðaj u Summerina usta.Pitt je želio kliknuti od sreæe kad su se Summerine oèi otvorile, a grudi se poèele nadimati. Iako je voda brzo ispunjavala unutrašnjost nastambe, sada su imali dovoljno zraka. On i Giordino bušilicom su napali prozor kako bi proširili rupu dovoljno da se njegova djeca izvuku van. Ovaj put nisu žurili. Izmjenjivali su se proširujuæi otvor dok cirkularno svrdlo nije napravilo èetiri spojena kružna otvora dovoljno široka da se kroz njih provuèe tijelo.Paul, reèe Pitt u mikrofon.Slušam, odgovori Barnum.Komora za dekompresiju?Spremna ih je primiti èim doðu na palubu.Na kojoj dubini i kako su dugo bili u Piscesub

Pod pritiskom od šezdeset stopa tri dana i èetrnaest sati.Onda æe trebati barem petnaest sati dekompresije.Koliko god treba, reèe Barnum. Imam struènjaka za dekompresijsku medicinu na palubi. Izraèunat æe potrebno vrijeme.Giordino da znak da je završena zadnja rupa. Unutrašnjost nastambe sada je bila gotovo puna vode, ali pritisak zgusnutog zraka ogranièavao je utjecanje. On posegne unutra, uzme Summer za ruku i izvuèe je van. Dirk im doda jedan od zraènih spremnika. Summer obuhvati spremnik i udahne kroz regulator. Zatim, iznenada, mahne rukama da stanu i nestane u nastambi. Brzo se pojavi, držeæi svoje notese, raèunalne diskove i digitalnu kameru u vodonepropusnoj vreæici. Giordino ju uhvati za ruku i povede na površinu.Dirk se pojavi sljedeæi s rezervnim spremnikom. Pitt ga kratko zagrli prije no što su krenuli gore prema èamcu.I cCim su se brat i sestra našli u njemu, Cristiano pritisne gas i oni pojure prema istraživaèkom brodu. Pitt i Giordino su ostali u vodi, uštedjevši im nekoliko minuta.Kad se Lelasi vratio da ih pokupi, Pittova djeca veæ su bila u komori za dekompresiju. Dekompresijska bolest nastaje zato što pod normalnim tlakom zraka tijelo izbacuje višak dušika. Meðutim, pod pojaèanim pritiskom pri ronjenju, raste kolièina dušika u krvi. Kako ronilac zaranja, razina dušika u krvi se poveæava. Kad poène izranjati i okolni tlak vode se smanji, mjehuriæi dušika stvaraju se u krvi i konaèno postaju preveliki da bi prolazili kroz tkivo. Kako bi se mjehuriæi razložili i prošli kroz tkivo pluæa, ronilac mora sjediti u komori koja vrlo polako smanjuje tlak, dišuæi stopostotni kisik.Dirk i Summer proveli su duge sate u komori èitajuæi i pišuæi izvješæa o svojim nalazima o umiruæim koraljima i smeðoj naslazi, kao i svojim dojmovima o spilji s drevnim artefaktima èitavo to vrijeme bili su pod paskom lijeènika.Zvijezde su sijale poput dijamanata, a svjetla stambenih nebodera vidjela su se kad je Sea Sprite uplovio u Port Everglades u Fort Lauderdaleu, jednu od najprometnijih luka na svijetu. Svjetla na palubi istraživaèkog broda sijala su dok je ovaj polako prolazio kraj du gog niza luksuznih jahta koje su ukrcavale putnike i namirnice za jutarnji polazak na put. Obalna straža obavijestila je sve brodove i luka je odzvanjala od truba i zviždaljka koje su pozdravljale Sea Sprite na putu do NAMPovog doka.Njegovo epsko spašavanje Ocean Wanderera i tisuæe gostiju prije èetrdeset osam sati bila je glavna svjetska vijest. Pitt se užasavao medija koji æe ih èekati na doku. Bio je naslonjen na ogradu pramca, promatrajuæi crnu vodu, obasjan svjetlom koje se odbijalo od broda. Postao je svjestan prilike kraj sebe, te se okrene i pogleda nasmiješeno lice svojeg sina. Nikad se nije prestao èuditi èinjenici da toliko podsjeæa na njega kad je bio mlad.Što misliš da æe uèiniti s njom?, upita Dirk.Pittove obrve se podignu. S kim?S nastambom Pisces.Odluka hoæemo li je izvaditi je na admiralu Sandeckeru. Moglo bi se pokazati da je nemoguæe dovesti teglenicu s dizalicom iznad koralja. Èak i ako se to može uèiniti, izvlaèenje šezdeset pet tona tereta iz uskog kanona moglo bi biti neisplativo. Vjerojatno æe je admiral jednostavno otpisati.Želio bih da sam bio tamo s Alom i tobom da vas vidim kako vuèete sajle hotela do Sea Spritea.Pitt se nasmiješi. Sumnjam da bismo ponovno volontirali za taj zadatak.Sada se i Dirk nasmiješio.Kladio bih se protiv tebe u ovom sluèaju.Pitt se okrene i nasloni leðima na ogradu. Jeste li se ti i Summer potpuno oporavili?Prošli smo testove ravnoteže i komparativne osjetljivosti bez problema i

nemamo nikakve posij edice.Razlièiti simptomi mogu se pojaviti danima ili tjednima kasnije. Bolje se odmorite neko vrijeme. U meðuvremenu, ako baš želiš nešto raditi, dat æu ti posao.Dirk sumnjièavo pogleda oca. Što to?Sredit æu sastanak sa St. Julienom Perlmutterom. Vas dvojica možete potražiti odgovore o tim drevnim artefaktima koje ste pronašli.Stvarno se moramo vratiti i istražiti spilju.I to se može srediti, uvjeri ga Pitt. Ali sve u svoje vrijeme. Nemamo nikakvog roka.A smeða pošast koji ubija morske životinje oko grebena?, ustrajao je Dirk. To se ne može ignorirati.Druga NAMPova ekspedicija s novom posadom i brodom æe se vratiti na prouèavanje te pošasti.Dirk se okrene i pogleda svjetla luke koja su plesala na vodi.Htio bih da smo imali više vremena da budemo zajedno, reèe on èežnjivo.Što misliš o ribolovu u sjevernim šumama Kanade?, predloži Pitt.Zvuèi dobro.Obradit æu Sandeckera. Nakon svega što smo postigli u zadnjih nekoliko dana, neæe nam moæi uskratiti malo vremena za zadovoljstvomGiordino i Summer pridruže im se kod ograde, mašuæi brodovima kraj kojih su prolazili. Sea Sprite zaokrene iza zavoja i pred njima se pojavi NAMPov dok. Kao što se Pitt bojao, bio je pun kombija televizijskih postaja i novinara.Barnum zaustavi brod uz dok i mornari ga privežu za stupove. Zatim spuste rampu za iskrcavanje. Admiral Sandecker dojuri na brod poput lisice u lovu na piliæe. Gotovo je i podsjeæao na lisicu, uskih crta lica, crvene kose i vandvkovske bradice. Slijedio ga je zamjenik direktora NAMPa Rudi Gunn, administrativni genij agencije.Barnum pozdravi admirala kad je ovaj stupio na brod.Dobrodošli na palubu, admirale. Nisam vas oèekivao.Sandecker mahne gomili novinara koji su ih èekali.Ne bih ovo propustio nizašto na svijetu. Zatim snažno protrese Barnumovu ruku. Velièanstven posao, kapetane. Cijeli NAMP je ponosan na vašu posadu.Bio je to timski rad, reèe Barnum ponizno. Bez Pittovog i Giordinovog herojskog prijenosa sajla, Ocean Wanderer sigurno bi se razbio na stijenama.Sandecker primijeti Pitta i Giordina i priðe im.Pa, reèe on kiselo, novi dan, novi dolar. Vas dvojica nikako ne možete ostati dalje od nevolja.Pitt je znao da je to najbolji kompliment koje æe dobiti od admirala. Recimo samo da smo bili sretni što smo bili na projektu kod Puerto Rica kad je Heidi Lisherness nazvala iz našeg Centra za uragan u KeyWestu i opisala situaciju.Hvala Bogu što ste mogli stiæi na vrijeme da sprijeèite veliku tragediju, reèe Gunn. Bio je to nizak mali èovjek s debelim naoèalama, blagoslovljen prijaznim osobinama, èovjek kojeg bi svi odmah zavoljeli.Sreæa je igrala veliku ulogu, reèe Giordino nepretenciozno.Dirk i Summer prišli su, i Sandecker ih pozdravi. Vas dvoje Ogledate dobro poslije svega.Da nas tata i Al nisu izvadili iz Piscesa na vrijeme, reèe Summer, ne bismo stajali ovdje.Sandeckerov osmijeh izgledao je cinièno, ali oèi su mu bile pune Ponosa. Da, èini se da dobra djela nikada ne prestaju.Što me podsjeæa na zahtjev, reèe Pitt.Zahtjev odbijen, odgovori Sandecker, èitajuæi mu misli.Svi vi možete se odmoriti èim završite sljedeæi projekt.Giordino ozbiljno pogleda admirala. Vi ste zli starac.Sandecker je ignorirao šalu.

Èim se spremite, Rudi æe vas odvesti do zrakoplovne luke. NAMPov mlažnjak èeka vas da vas preveze do Washingtona. Pod pritiskom je, pa Dirk i Summer neæe imati komplikacija zbog dekompresije. Svi æemo se sastati u mojem uredu sutra u podne.Nadam se da imate krevete u zrakoplovu, jer je to jedino mjesto gdje možemo spavati, reèe Giordino.Letite li s nama, admirale?, upita Summer.On se lukavo naceri.Ja? Ne, slijedit æu vas drugim zrakoplovom. On pokaže prema novinarima koji su èekali. Netko se mora žrtvovati na oltaru medija.Giordino izvadi cigaru iz džepa na grudima koja je izgledala sumnjivo slièna onima iz Sandeckerove privatne zalihe. On šeretski pogleda admirala dok si je pripaljivao cigaru. Pobrinite se da nam toèno napisu imena.Heidi Lisherness sjedila je zureæi odsutno u monitore koji su prikazivali umiruæi uragan. Nakon što je skrenuo jugoistoèno i uzrokovao razaranje medu brodovima koji su plovili kroz Karibe, udario je u istoènu obalu Nikaragve izmeðu Puero Cabezasa i Punta Gorde. Sreæom, snaga mu je oslabjela na polovinu, a duž obale je bilo malo stanovnika. Prije no što je prošao brzinom od pedeset milja preko niskih moèvara do brda, posustao je i konaèno umro, ali ne prije no što je uništio osamnaest brodova s cijelom posadom i tri tisuæe ljudi, te ranio i ostavio bez kuæe još deset tisuæa.Mogla je samo zamišljati koliko bi bilo mrtvih da nije na vrijeme poslala upozorenja. Sjedila je opušteno za stolom punim fotografija, raèunalnih analiza i papirnatih šalica za kavu, kad njen suprug Harlev priðe kroz prazan ured koji je izgledao kao da je uragan prošao i kroz njega, ostavivši krš za èistaèe.Heidi, reèe on dok joj je blago stavljao ruku na rame.Ona ga pogleda crvenim oèima.O, Harlev. Sretna sam što si došao.Hajde, stara djevojko, obavila si izvrstan posao. Vrijeme je da te odvedem kuæi.Umorna i zahvalna, Heidi ustane i nasloni se nad svojeg supruga dok ju je izvodio iz ureda Centra za uragane. Na vratima, ona se okrene i zadnji put pogleda prostoriju, i dugaèku papirnatu vrpcu na jednom zidu na kojoj je netko napisao Da ste znali Lizzie kao što smo mi znali Lizzie, o, kakva oluja.Ona se nasmiješi za sebe i iskljuèi svjetla, zavivši veliku prostoriju u tamu.

Poglavlje XV

23. kolovoza 2006. Washington D.C.Zrak je bio vruæ i vlažan, bez vjetra. Nebo je bilo kobaltno plavo s bijelim oblacima što su prolazili preko njega poput stada ovaca. Osim turista, grad je drijemao u sredini ljeta. Kongres je iskoristio povlaèenje na vijeæanje kako bi pobjegao vruæini i sparnom zraku, održavajuæi sastanke samo kad su mislili da je apsolutno potrebno, ili kad je trebalo podiæi imidž èlanova u oèima biraèa.Pittu se, kad je izišao iz mlažnjaka Citation, atmosfera èinila sliènom onoj u tropima. Privatna vladina zraèna luka nekoliko milja sjeverno od grada bila je prazna dok su Giordino, Dirk i. Summer hodali iza njega niz stube do crnog asfalta koji je bio dovoljno vruæ da se na njemu ispeku jaja.Jedino vozilo na parkiralištu zraène luke bio je raskošan automobil Marmon 1931. s motorom V16. Bilo je to velièanstveno vozilo sa stilom, tehnièki superiorno u svoje vrijeme, plemenito i elegantno. Bio je to jedan od svega 390 Marmona V16, èudesno fin i tih, s velikim motorom od 192 konjske snage. Obojena prašnjavo ružièasto, karoserija je bila savršeno usklaðena s reklamom

za Marmon Najnaprednije motorno vozilo na svijetu.I žena koja je stajala kraj automobila bila je podjednako lijepa i elegantna. Bila je visoka i impresivna, s kosom boje cimeta koja je sijala na suncu padajuæi joj do ramena, uokvirujuæi lijepo lice s visokim jagodiènim kostima i ljubièastim oèima. Kongresnica Loren Smith stajala je mirno i zraèeæi. Nosila je bijelu bluzu koja je pokazivala prirodne oblike iznad odgovarajuæih asana hlaèa širokih nogavica koje su dopirale do bijelih tenisica. Ona mahne, nasmiješi se i dotrèi do Pitta. Pogleda ga i lagano poljubi u usta. Zatim se odmakne.Dobro došao kuæi, mornaru.Da barem imam dolar za svaki put kad si to rekla.Bio bi bogataš, reèe ona nasmijavši se. Zatim zagrli Giordina, Summer i Dirka. Èula sam za vašu veliku avanturu.Da nema tate i Ala, reèe Dirk, Summer i ja imali bismo krila.Kad se smjestite, želim da mi sve isprièate.Odnijeli su prtljagu u auto, bacili jedan dio u prtljažnik, a ostatak na pod stražnjeg sjedala. Loren sjedne za volan koji je bio na otvorenom, dok Pitt sjedne na suvozaèevu stranu. Ostali se smjeste u kabinu iza vozaèevog prozora.Hoæemo li ostaviti Ala u njegovom stanu?, upita ona.Pitt klimne. Onda možemo do hangara da se operemo. Admiral nas želi u svojem uredu do podneva.Loren pogleda sat na ploèi s instrumentima. Bilo je 10.25. Mršteæi se dok je mijenjala brzine, ona reèe Nema vremena za opuštanje prije posla? Nakon svega što ste prošli, nije li to malo pretjerano?Znaš dobro kao i ja da ispod grube površine kuca srce brižljivog èovjeka. On ne bi inzistirao na brzini da nije važno.Ipak, reèe Loren, dok ih je naoružani stražar na ulazu u zraènu luku propuštao, mogao vam je dati dvadeset èetiri sata da se odmorite.Uskoro æemo znati što mu je na umu, promrmlja Pitt, trudeæi se da ne zaspi.Petnaest minuta kasnije, Loren je stigla do kompleksa stanova u kojem je živio Giordino. Bio je neženja koji se tek trebao oženiti, ali nije žurio da uèini taj veliki korak, preferirajuæi slobodniji život. Loren ga je rijetko viðala s istom ženom dva puta.Upoznala ga je sa svojim prijateljicama koje su ga smatrale šarmantnim i zanimljivim, ali nakon nekog vremena, on bi uvijek odlutao drugoj ženi.Pitt ga je uvijek usporeðivao s avanturistom koji u tropskom raju traži zlato, ali nikada ga ne nalazi na obali pod palminim drveæem.Giordino uzme svoju torbu i mahne.Vidjet æemo se opet... prebrzo.Cesta do Pittvog hangara na napuštenom kraju zraène luke Ronald Reagan bila je bez prometa. Ponovno su im mahnuli da proðu kroz vrata kad je stražar prepoznao Pitta. Loren stane kod starog hangara koji je tridesetih godina koristila odavno ugašena zrakoplovna tvrtka. Pitt ga je kupio za svoju kolekciju starih automobila i preuredio gornje urede u stan. Dirk i Summer živjeli su na donjem katu s pedeset automobila, par starih zrakoplova i željeznièkim vagonom Pullman koji je pronašao u spilji u državi New York.Loren zaustavi Marmon pred glavnim vratima, a Pitt je svojim daljinskim upravljaèem iskljuèio osiguranje. Zatim se podignu vrata i ona uveze unutra i parkira usred niza lijepih klasiènih automobila od Cadillaca V8 iz 1918, do Rolls Rovcea Silver Down iz 1955. Automobili su stajali na bijelom podu, sjajeæi se na svjetlu hangara.Dirk i Summer otišli su u svoje apartmane u Pullmanovom vagonu dok su Pitt i Loren otišli u njegov apartman, gdje se on istuširao i obrijao dok im je ona pripremala laki ruèak. Trideset minuta kasnije, Pitt iziðe iz svoje sobe odjeven u sportske hlaèe i golfersku košulju. Sjedne za stol, a Loren mu doda Ramos Fizz.

Jesi li ikad èula za veliku korporaciju zvanu Odiseja?, upita on Loren iznenada. Ona ga pogleda. Da, ja sam u kongresnom odboru koji nadzire njene operacije. To nije objavljeno u medijima. Sto znaš o našoj istrazi?On nehajno slegne. Baš ništa. Nisam znao da imaš posla sa Duhom.Osnivaèem korporacije? Zašto si onda pitao?Radoznalost. Ništa više. Duh posjeduje hotel koji smo Al i ja spasili od sudara sa stijenama tijekom uragana.Osim èinjenice da posjeduje veliko znanstveno istraživaèko postrojenje u Nikaragvi i da nadgleda velike graðevinske i rudarske projekte diljem svijeta, o njemu se zna vrlo malo. Neki njegovi meðunarodni poslovi su legitimni, a drugi vrlo magloviti.Koji su mu projekti u SADu?Vodeni kanali u jugozapadnim pustinjama i nekoliko brana. To je to.Kakva znanstvena istraživanja provodi Odiseja?, upita Pitt.Loren slegne. Njihove aktivnosti su vrlo tajne, a kako je njihovo postrojenje u Nikaragvi, nisu primorani nikakvim zakonima prijaviti svoje eksperimente. Kruže glasine da istražuju goriva, ali nitko nije siguran. Naši obavještajci ne smatraju Odiseju prioritetom.A njihove graðevinske operacije?Uglavnom kopanje podzemnih trezora i skladišta, odgovori Loren. CIA je doznala glasine da su kopali jame za tajno nuklearno i biološko oružje proizvedeno u zemljama poput Sjeverne Koreje, ali nema dokaza. Niz njihovih projekata je u suradnji s Kinezima, koji žele da njihovi vojni projekti i zalihe oružja ostanu tajni. Odiseja se, èini se, specijalizirala za izgradnju podzemnih skladišta koja skrivaju vojne aktivnosti i tvornice oružja od vojnih satelita.A ipak, Duh je sagradio i plutajuæi hotel.Igraèka kojom zabavlja klijente, objasni Loren. Time se bavi samo radi zabave.Tko je Duh? Menadžer Ocean Wanderera nije imao ništa lijepo reæi za njega.Sigurno ne voli svoj posao.Nije to. Rekao mi je da više neæe raditi za Duha, jer je pobjegao iz hotela svojim privatnim zrakoplovom prije udara uragana, napustivši goste i zaposlenike, ne mareæi hoæe li poginuti.Duh je vrlo tajanstvena osoba. Vjerojatno je jedini korporacijski šef koji nema osobnog agenta ili tvrtku za odnose s javnošæu. Nema podataka o njegovoj povijesti, obitelji ili školovanju.Èak niti podataka o roðenju?Loren zavrti glavom. Nema podataka o njegovom roðenju u SADu niti ostalim državama svijeta. Njegov pravi identitet još nije otkriven, unatoè naporima naših obavještajnih agencija. FBI ga je pokušao otkriti prije nekoliko godina, ali nisu uspjeli. Nije bilo fotografija, jer je njegovo lice uvijek pokriveno šalom i tamnim naoèalama. Pokušali su dobiti otiske prstiju, ali nosi rukavice. Èak i njegovi najbliži suradnici nikada nisu vidjeli njegovo lice. Oèito je samo da je vrlo debeo, vjerojatno više od èetiri stotine funta.Nièiji život ili posao ne mogu ostati tako dobro skriveni.Loren napravi bespomoænu gestu šakama.Pitt si natoèi šalicu kave.Gdje je smješten njegov korporacijski stožer?U Brazilu, odgovori Loren. Takoder ima veliki centar s uredima u Panami. A kako je mnogo uložio u tu zemlju, predsjednik gaje proglasio njenim graðaninom. Takoðer gaje naèinio direktorom Panama Canal Authorityja.I koje je opravdanje za istragu Kongresa?, upita Pitt.Njegov posao s Kinezima. Duhova veza s Narodnom Republikom Kinom je odnos koji traje veæ petnaest godina. Kao direktor Canal Authoritvja, bio je kljuèan èovjek koji je omoguæio da tvrtka Whampoa Limited iz Hong Konga, koja je povezana s narodnom oslobodilaèkom armijom, dobije dvadesetpetogodišnju opciju kontroliranja kanalskih luka Balboa i Cristobal na Atlantiku i Pacifiku.

Whampoa æe takoðer kontrolirati utovar i istovar tereta na brodove, te željeznicu koja prevozi teret izmeðu luka, a uskoro æe poèeti izgradnju novoga viseæeg mosta za prijevoz velikih kontejnera sjeverno i južno iznad zone kanala.Što naša vlada poduzima u vezi s tim?Loren zavrti glavom. Ništa, koliko ja znam. Predsjednik Clinton dao je Kinezima dozvolu za širenje utjecaja i ekspanziju po Srednjoj Americi. Zatim doda Još jedna zanimljiva stvar o korporaciji Odiseja je ta što su u glavnoj upravi pretežito žene.Pitt s nasmiješi. Feministièki pokret sigurno idolizira Duha.Dirk i Summer pridružili su im se na doruèku prije no što su otišli u Sandeckerov ured. Ovaj put, Pitt je vozio jedan od tirkiznih Navigatora koji su bili dio voznog parka NAMPa. Zaustavio se kod Lorenine kuæe da je iskrca. Jesi li za veèeru?, upita on.Dolaze li Dirk i Summer?Mogao bih dovuæi djecu, reèe Pitt smiješeæi se, ali samo ako budeš inzistirala.Inzistiram. Loren mu stisne ruku i elegantno iziðe iz Navigatora, te ode do vrata svoje kuæe.Zgrada NAMPovog stožera dizala se trideset katova na brdu iznad rijeke Potomac i imala prekrasan pogled na grad. Sandecker je osobno odabrao lokaciju kad mu je Kongres dao sredstva za izgradnju. Bila je mnogo velièanstvenia no što su prvobitno zamislili i premašila je budžet za nekoliko milijuna dolara. Kako je bila na istoènoj strani rijeke izvan Okruga Columbia, admiral je pronašao lokaciju bez ogranièenja visine i podigao prekrasnu cjevastu strukturu od zelenog stakla koja se vidjela iz velike daljine.Pitt se uveze u napuèeno podzemno parkiralište i parkira na svoje mjesto. Otišli su dizalom do Sandeckerovog ureda na najvišem katu i izišli u predsoblje obloženo tikovinom sa starih olupina. Admiralova tajnica zamolila ih je da prièekaju minutu, jer je admiral na sastanku. Prije no što su rijeèi izišle iz njenih usta, vrata admiralovog ureda se otvore i dva stara prijatelja udu u predvorje. Kurt Austin, sa žbunom prerano osijedjele kose, koji je bio takoðer direktor specijalnih projekata, i Joe Zavala, žilavi inženjer koji je èesto s Giordinom radio na dizajnu i konstrukciji ronilica, iziðu i rukuju se s njima.Gdje vas šalje stari seronja?, upita Giordino.Idemo na sjever Kanade. Èuju se glasine o mutiranim ribama u nekim jezerima. Admiral želi da provjerimo.Èuli smo o vašem spašavanju Ocean Wanderera usred uragana Lizzie, reèe Zavala. Nisam oèekivao da æete se vratiti tako brzo.Nema odmora za umorne u Sandeckerovom rasporedu, reèe Pitt nacerivši se.Austin klimne Dirku i Summer. Jedan od ovih dana pozvat æu vas na roštilj.Volio bih to, prihvati Pitt. Uvijek sam želio vidjeti tvoju kolekciju antièkih pušaka.A ja tvoju kolekciju automobila.Zašto ne bismo dogovorili turu? Kod mene æemo popiti koktel i pojesti predjelo, a kod tebe roštilj.Dogovoreno.Sandeckerova tajnica im priðe. Admiral je spreman za vas.Oni se pozdrave. Austin i Zavala otišli su prema dizalu, dok je Pitt sa svojom grupom ušao u ured, gdje je admiral sjedio za golemim stolom napravljenim od vrata konfederacijskoga ratnog broda.Gospodin iz stare škole ustao je kad je ušla Summer, pokazavši joj prema fotelji preko puta stola. Zaèudo, Giordino je stigao ranije. Bio je odjeven u sportske hlaèe i havajsku košulju s cvjetnim uzorkom. Rudi Gunn došao je iz svojeg ureda na dvadeset osmom katu i pridružio im se.

Bez uvoda, Sandecker zapoène sastanak. Imamo dva zanimljiva problema. Najvažnija je smeða pošast koji se širi Karibima, na koju æu se vratiti kasnije. On pogleda preko svojeg stola prodornim pogledom, prvo Summer, a zatim Dirka. Vas dvoje ste otvorili Pandorinu kutiju sa svojim nalazom iz Navidad Banka.Nisam èuo ništa o rezultatima testova otkako je kapetan Barnum poslao amforu u laboratorij, reèe Summer.Laboratorij je još èisti, objasni Gunn. Hiram Yaeger i njegova raèunalna magija su utvrdili datum i kulturu.Prije no što je Summer mogla pitati, Sandecker reèe Hiram je datirao amforu na nešto prijetisuæu sto godina prije Krista. Takoðer je utvrdio da je keltska.Keltska?, ponovi Summer. Je li siguran?Odgovara svim drugim amforama koje su napravili drevni Kelti prije oko tri tisuæe godina.Što je s èešljem koji smo fotografirali?, upita Summer.Bez stvarnog predmeta za prouèavanje, odgovori Sandecker,Hiramovo raèunalo moglo je samo približno odrediti datum. Meðutim, prema njemu, i on je star tri tisuæe godina.Što misli Yaeger o porijeklu artefakata?, upita Pitt.Sandecker pogleda u strop. Kako Kelti nisu bili pomorci i nije poznato da su plovili preko Atlantika u novi svijet, sigurno su ispali s nekog broda u prolazu.Niti jedan brod nije plovio Navidad Bankom ako nije želio da mu koralji probiju trup i da može zatražiti isplatu osiguranja, reèe Pitt. Jedina druga moguænost je da je brod naletio na grebene u oluji.Gunn pogleda pod kao da se neèeg sjetio. Prema podatcima osiguranja, stari parobrod Vandalia razbio se na grebenu.Pregledala sam njegove ostatke, reèe Summer, pogledavši brata s oèekivanjem.Dirk joj klimne i naceri se. Amfora nije sve što smo pronašli.Dirk želi reæi da smo otkrili i labirint spilja ili prostorija urezanih u stijenu koje sada pokrivaju koralji. Ona posegne u torbu i izvadi digitalnu kameru. Fotografirali smo arhitekturu i veliki kotao sa slikama drevnih ratnika. Bio je pun malih, svakodnevnih predmeta.Sandecker je pogleda s nevjericon. Grad ispod mora na zapadnoj hemisferi stariji od Olmeka, Maja i Inka? Èini se nemoguæim.Neæemo imati odgovore dok se ne obavi temeljito istraživanje. Summer podigne kameru kao da je skupi nakit. Struktura koju smo pronašli izgleda poput nekakvog hrama.Sandecker se okrene Gunnu. Rudi?Gunn klimne, uzme kameru iz Summerine ruke i pritisn prekidaè na zidu kako bi podigao ploèu s velikim digitalnim televizorom. Spoji kameru na televizor, uzme daljinski upravljaè i poène pregledavati slike koje su Dirk i Summer snimili u potonulom hramu.Bilo je više od trideset slika, poèevši od ulaznog luka i stuba do unutrašnjosti s velikim kamenim krevetom. Kotao i njegov sadržaj bili su u drugoj sobi.Dirk i Summer prièali su dok je Gunn mijenjao slike. Kad se na monitoru pojavila zadnja slika, svi su zašutjeli na nekoliko trenutaka.Konaèno, Pitt progovori. Mislim da æe nam za ovo trebati St. Julien Perlmutter.Gunn je izgledao skeptièno. St. Julien nije arheolog.Istina, ali ako itko zna teorije o drevnim pomorcima i navigatorima na ovoj strani oceana prije tri tisuæe godina, to je on.Vrijedi pokušati, složi se Sandecker. On pogleda Dirka i Summer. Vaš istraživaèki projekt za sljedeæa dva tjedna. Pronaðite odgovore. Smatrajte to radnim odmorom.

On se zavrti u velikoj fotelji i pogleda Pitta i Giordina.A sada na problem smeðe pošasti. U ovom trenutku svi znamo da nije povezana s dijatomom ili algama. Nije niti biotoksin vezan uz fenomen crvene plime. Znamo da ostavlja pustoš prenoseæi se do otvorenog Atlantika i sjeverno na južnim ekvatorijalnim strujama prema Zaljevu i Floridi. Oceanski znanstvenici vjeruju da je pošast veæ stigla do amerièkih voda. Izvješæa iz Key Westa kažu da pojasevi spužava pate od nepoznatog uzroka uništavanja.Žao mi je što su staklene posude s uzorcima vode i primjercima mrtvih životinja uništene kad su valovi bacili Pisces u kanjon, reèe Summer.Ne zabrinjavaj se. Imamo uzorke i primjerke s pedesetak razlièitih lokacija u Karibimaskoji stižu svakodnevno.Ima li znakova odakle dolazi pošast?, upita Pitt.Gunn skine naoèale i obriše stakla krpicom.Ne baš. Naši znanstvenici prouèili su uzorke vode, te podatke o vjetru i strujama, satelitske slike i izvješæa s brodova. Trenutaèno pretpostavljaju da se stvara negdje kod obale Nikaragve. Ali to je sve, pretpostavljam.Može li uzrok biti nekakvo zagaðenje iz rijeka?, upita Dirk.Sandecker izvadi jednu od svojih golemih cigara bez da je zapali.Moguæe, ali još moramo naæi trag izvora.Nešto ružno se dogada, reèe Gunn. Ta stvar je smrtonosna za veæinu morskog života i koralja. Moramo pronaæi rješenje prije no što izmakne kontroli u cijelim Karibima i stvori more sluzi i smrti.Pitt pogleda Gunna. To nije baš lijepa slika.Izvor se mora pronaæi kako bismo smislili lijek, doda Sandecker. Tu uskaèete ti i Al. Vaša misija je istražiti vode kod zapadne obale Nikaragve. Pripremio sam jedan od istraživaèkih brodova klase Neptun. Ne moram vam reæi da je mali i treba posadu od samo pet ljudi. Nosi najmoderniju opremu za specijalizirane projekte kao što je ovaj. Za razliku od drugih naših istraživaèkih brodova, brži je od svega na oceanima.Kao Calliope koju smo morali uništiti prije nekoliko godina na rijeci Niger?, reèe Pitt ne podižuæi pogled dok je pravio bilješke u žutom notesu.Trebao sam vam naplatiti taj gubitak.Ako nemate ništa protiv, admirale, Al i ja ne bismo željeli biti tako sumnjivi ovaj put.Neæete biti, reèe Sandecker, ignorirajuæi nepušaèe kad je konaèno upalio cigaru. Poco Bonito je moj ponos i sreæa. Dug je sedamdeset pet stopa i izgled mu zavarava. Nitko ga neæe smatrati sumnjivim, jer su njegov trup, paluba i kormilarnica zasnovani na Buckie, škotskom ribarskom brodu.Pitt je bio trajno fasciniran Sandeckerovom ljubavi prema neobiènim i kreativnim brodovima. Oceanografski istraživaèki brod maskiran kao ribarski brod. To æe biti novost.Škotski ribarski brod stršit æe u Karibima poput skitnice na opernom balu, reèe Giordino sumnjièavo.Ne brinite, odgovori Sandecker. Nadgrade Poco Bonitoa je elektronski kreirano da automatski promijeni njegov izgled kako bi se uklapao u svaku ribarsku flotu na svijetu.Pitt pogleda pod, pokušavajuæi zamisliti takav brod. Ako me španjolski još služi, Poco Bonito znaèi mala tuna.Sandecker klimne. Mislio sam da to ime odgovara.Èemu tajanstvenost?, upita Pitt. Ne ulazimo u ratnu zonu.Sandecker ga pogleda na naèin koji je Pitt predobro znao.Nikada ne znaš kada æeš naiæi na brod duhova s posadom fantomskih gusara.Pitt i Giordino pogledaju admirala kao da je upravo odletio na Mars i natrag. Brod duhova, odgovori Pitt ironièno.Nikada nisi èuo legendu o Lutajuæem bukaniru?Ne u zadnje vrijeme.

Leigh Hunt je bio beskrupulozan bukanir koji je harao zapadnim Indijskim oceanom krajem sedamnaestog stoljeæa, pljaèkajuæi svaki brod na koji je naišao, španjolski, engleski ili francuski. Bio je div od èovjeka, i prema njemu je Crnobradi izgledao poput curice. Prièe o njegovoj brutalnosti bile su legendarne na španjolskim podruèjima. Posade trgovaèkih brodova koje bi uhvatio radije bi se same ubile prije nego se predaju Huntu. Njegova omiljena zabava bila je vuèenje nesretnih zarobljenika iza broda dok ih nisu pojeli morski psi.Zvuèi kao starac kojeg poznajem, promrmlja Giordino kiselo.Sandecker nastavi kao da nije èuo primjedbu. Huntov teror trajao je petnaest godina dok nije pokušao zarobiti britanski ratni brod maskiran u bezopasnog trgovca. Hunt je podigao svoju gusarsku zastavu s crnom pozadinom i lubanjom iz èijih oèiju i zubi curi krv, te ispalio hitac prema britanskom brodu. Zatim, kad je prišao sa strane, Britanci su otkrili svoje topove i ispalili niz salva u Huntov brod zvan Pošast. Nakon teške bitke, bukaniri su desetkovani. Postrojba britanskih marinaca prešla je tada na palubu njihovog broda i dokrajèila posadu. IJe li Hunt ostao živ nakon bitke?, upita Summer.Nažalost za njega, jest.Dirk prijeðe prstima preko Sandeckerovog starog stola. Jesu li Britanci, zauzvrat, njega vukli iza svojeg broda?Ne, odgovori Sandecker. Kapetan je izgubio brata u Huntovom napadu prije dvije godine, pa se želio osvetiti. Naredio je da se Huntu odrežu stopala. Zatim su ga zavezali za uže i objesili preko ograde dok mu batrljci nisu bili na stopu od površine vode. Bilo je samo pitanje vremena kada æe morski psi nanjušiti krv i poèeti iskakati iz vode, škljocajuæi raljama dok od Hunta nisu ostale samo šake i ruke.Summerino lijepo lice poprimi izraz odbojnosti. To je odvratno.Dirk se usprotivi. Meni se èini da je dobio što je zaslužio.Prosvijetlite me, admirale, reèe Giordino, boreæi se da ostane budan. Kakve veze taj bukanir ima s bilo èime?Sandecker se nasmiješi.Kao i Leteæi Holandez, Leigh Hunt i njegova posada krvoloènih bukanira još plove vodama kojima æete raditi.Tko to kaže?U zadnje tri godine vidjelo ga je mnogo brodova, jahta i ribarskih brodica. Neki su javili da ih je napao ukleti jedrenjak s posadom duhova prije no što bi netragom nestali.Pitt pogleda Sandeckera. Sigurno se šalite.Ne. Admiral je bio odluèan. Ako sumnjaš, poslat æu ti izvješæa.Zabilježi, reèe Giordino otrovno, da uzmemo drvene kolce i srebrene metke.Fantomski brod s posadom duhova koji plovi kroz more smeðe pošasti, Pitt je zamišljeno gledao kroz prozor prema rijeci Potomac. Zatim rezignirano slegne ramenima. To je pogled koji treba ponijeti sa sobom u grob.

Poglavlje XVI

Pitt je odluèio odvesti sve u restoran elegantnim Marmonom. Bila je topla veèer, pa su trojica muškaraca sjedila zajedno na prednjem sjedalu dok su žene sjedile u kabini da im vjetar ne pokvari frizure. Muškarci su nosili lagane sportske sakoe. Žene su bile u lakim ljetnim haljinama.Giordino je poveo svoju trenutaènu prijateljicu Micky Levy, koja je radila za rudarsku tvrtku iz Washingtona. Imala je blage crte lica, tamnu kožu i široke crne oèi. Njena duga crna kosa bila je u uvojcima zavijenim u pundu. Iza lijevog uha imala je mali cvijet hibiskusa. Govorila je blagim glasom s

laganim izraelskim naglaskom.Kakav prekrasan auto, reèe ona kad ih je Giordino upoznao. Ušla je kroz stražnja vrata koja joj je otvorio i sjela uz Summer.Morat æeš se priviknuti na mojeg prijatelja, reèe Giordino suho. Ne ide nikud bez pompe.Žao mi je, nema truba i bubnjeva, odgovori Pitt. Moj bend ima slobodnu veèer.Nakon što su podigle staklo prozora da se zaštite od povjetarca, žene su prièale cijelim putem do restorana. Loren i Summer saznale su da je Micky roðena i odrasla u Jeruzalemu i da je magistrirala u Rudarskoj školi u Koloradu.Znaèi, ti si geolog, reèe Summer.Strukturalni geolog, odgovori Micky. Specijaliziram se za provoðenje analize za inženjere koji imaju planove za projekt iskopavanja. Istražujem curenje vode i podvodne kanale u dubljim zonama i vodenim bazenima, tako da saznaju za moguæe poplavljivanje dok kopaju tunele.Zvuèi prilièno dosadno, reèe Loren prijazno. Slušala sam kolegij geologije na koledžu kako bih ispunila zahtjeve za diplomu iz socijalne ekonomije. Mislila sam da æe biti zanimljivo. Kako sam se prevarila! Geologija je fascinantna kao i knjigovodstvo.Micky se nasmije. Sreæom, rad na terenu nije tako banalan.Je li tata rekao gdje nas vodi na veèeru?, upita Summer.Loren zavrti glavom. Nije mi ništa rekao.Dvadeset pet minuta kasnije, Pitt skrene u prilaz restorana LAuberge Chez Francois u Great Fallsu. Alzaška arhitektura i unutarnji dekor odavali su toplu, ugodnu atmosferu. On parkira auto. Došli su do prednjih vrata, gdje je jedan èlan obitelji koja je vodila restoran provjerio Pittovo ime na popisu rezervacija i ispratio ih do stola broj šest u maloj niši.Pitt primijeti stare prijatelje Clyde Smith i njegova lijepa žena, Paula te kratko porazgovara s njima. Smith je bio u NAMPu gotovo koliko i Pitt, ali u financijskom odjelu agencije. Nakon što su svi posjedali, doðe konobar i upozna ih s veèerašnjim specijalitetima. Preskoèivši koktel, Pitt prijeðe odmah na vina, naruèivši Sparr Pinot Noir. Zatim naruèi platu s divljaèi kao predjelo koja se sastojala od mesa jelena, antilope, fazana, zeca i prepelice s divljim gljivama i kestenjem.Dok su uživali u vinu i predjelu, Loren im isprièa najnovije vijesti iz washingtonske politike. Svi su opèinjeno slušali traèeve o èlanovima Kongresa. Uslijedili su Dirk i Summer, koji su isprièali o otkriæu drevnog hrama i artefakata, završivši sa svojim opasnim iskustvom u Navidad Banku tijekom uragana. Pitt ih je prekinuo kako bi ih obavijestio da je nazvao St. Julien Perlmuttera i rekao mu da æe Dirk i Summer navratiti po nešto od njegovoga golemog znanja o morima.Svaki ljubitelj francuske kuhinje uživao bi u jelima koja su stigla. Pitt je naruèio bubrege i gljive u umaku od serija i senfa. Teleæi mozak i egzotièni jezici od srne takoðer su bili na jelovniku, ali ženama se to nije sviðalo. Giordino i Micky podijelili su komad janjetine dok su Dirk i Summer probali choucroute garni, veliku platu kiselog kupusa s kobasicama, fazanom, patkom i jarebicama, što je bio specijalitet kuæe. Loren je uzela petite choucroute s kiselim kupusom, dimljenom pastrvom, lososom i škampima. Veæina parova podijelila je bogati desert nakon kojega je slijedila èaša porta. Nakon toga, svi su se složili da od sutra idu na dijetu. Opuštajuæi se nakon obilnog obroka, Summer upita Micky u koje dijelove svijeta su je odvele njene geološke ekspedicije. Opisivala im je goleme spilje u Brazilu i Meksiku i vrlo teško prodiranje u njihove dubine.Jesi li ikad našla zlato?, upita Summer u šali.Samo jednom. Otkrila sam slabe tragove elementa u podvodnoj rijeci koja teèe ispod kalifornijske pustinje u Kalifornijski zaljev.

Èim je progovorila o rijeci, Pitt, Giordino i Loren poènu se smijati. Micky je bila iznenaðena saznavši kako su Pitt i Giordino otkrili rijeku i spasili Loren od bande kradljivaca artefakata tijekom projekta Zlato Inka. Rio Pitt, reèe Micky impresionirano. Trebala sam znati. Nastavila je opisivati svoja putovanja diljem svijeta. Jedan od mojih najfascinantnijih projekata bio je istraživanje vodenih razina u vapnenaèkim spiljama Nikaragve.Znam da Nikaragva ima spilje sa šišmišima, reèe Summer, ali ne i vapnenaèke spilje.Otkrivene su prije deset godina i vrlo su velike. Neke su duge miljama. Korporacija koja me unajmila imala je planove za izgradnju suhog kanala izmeðu oceana.Suhi kanal preko Nikaragve?, upita Loren. To je novost.Zapravo, inženjeri su ga zvali podzemni most.Kanal koji vodi pod zemljom?, upita Loren skeptièno. Još uvijek to pokušavam zamisliti.Kontejnerske luke i slobodne trgovinske zone na Karibima i Pacifiku koje tek trebaju biti sagraðene bit æe povezane brzom magnetodinamièkom željeznicom koja æe voditi kroz tunele ispod planina i jezera Nikaragva, s vlakovima brzine i do tristo pedeset milja na sat.Ideja je dobra, prizna Pitt, ako je izvediva, mogla bi drastièno smanjiti cijenu prijevoza.Govoriš o velikom novcu, reèe Giordino.Micky klimne. Procijenjeni budžet je sedam milijarda dolara.Loren je još izgledala sumnjièavo. Èudno mi je što u Ministarstvu prometa nije bilo rijeèi o takvom pothvatu.Niti je spomenut u medijima, doda Dirk.To je zato što nikad nije pokrenut, reèe Micky. Reèeno mi je da je tvrtka odluèila obustaviti sve. Zašto, nisam saznala. Potpisala sam ugovor da ne spomenem svoj posao niti otkrijem informacije i projektu, ali to je bilo prije èetiri godine. A kako je sve oèito propalo, ne smeta mi da ignoriram ugovor i isprièam prijateljima prièu za prekrasnom veèerom.Fascinantna prièa, prizna Loren. Pitam se tko je trebao dati financijsku potporu?Micky srkne gutljaj porta. Koliko sam shvatila, dio financija trebao je doæi iz Kine. Mnogo su uložili u Srednju Ameriku. Da je podzemni transportni sustav završen, dao bi im veliku ekonomsku moæ u Sjevernoj i Južnoj Americi.Pitt i Loren se pogledaju, poèevši shvaæati. Zatim Loren upita Micky Koja tvrtka te unajmila?Golema meðunarodna korporacija zvana Odiseja.Da, reèe Pitt tiho, stisnuvši Lorenino koljeno ispod stola, èini mi se da sam èuo za nju.Eto ti koincidencije, reèe Loren. Dirk i ja smo raspravljali o Odiseji prije samo nekoliko sati.Èudno ime za graðevinsku tvrtku, reèe Summer.Loren se nasmiješi i parafrazira Winstona Churchilla.Zagonetka omotana u labirint tajnih poslova u enigmi. Osnivaè i predsjednik, koji se naziva Duh, daleko je poput formule za vremenska putovanja.Dirk je izgledao zamišljeno. Što misliš, zašto je prekinuo projekt? Nedostatak novca?Sigurno ne novca, odgovori Loren. Britanski ekonomski novinari procjenjuju njegovo osobno bogatstvo na više od pedeset milijarda dolara.Èovjek se pita, promrmlja Pitt, zašto nije završio tunele kad je toliko toga na kocki.Loren je oklijevala Giordino nije. Kako znaš da je odustao? Kako znaš da ne kopa tajno ispod Nikaragve dok ti uživaš u portu?Nije moguæe. Loren je bila tvrdoglava. Satelitske fotografije pokazale bi

graðevinske aktivnosti. Nema naèina da sakrije iskopavanja takve velièine.Giordino je promatrao svoju praznu èašu. Sakrivanje milijuna tona iskopanog kamenja i blata bio bi dobar trik.Pitt pogleda Micky. Možeš li mi nabaviti kartu podruèja gdje je tunel trebao poèinjati i završiti?Micky je bila sretna što može udovoljiti. Probudio si mi radoznalost. Daj mi svoj broj faksa i poslat æu ti planove lokacije.Što ti je na umu, tata?, upita Dirk.A1 i ja æemo krstariti prema Nikaragvi za nekoliko dana, reèe Pitt s lukavim osmijehom. Mogli bismo svratiti i prošetati susjedstvom.

Poglavlje XVII

Dirk i Summer otišli su do rezidencije St. Julien Perlmuttera u Georgetownu Pittovim Meterom iz 1952 sportskim kabrioletom iz Kalifornije od fiberglasa s motorom DeSoro FireDome V8 preraðenim na dvjesta sedamdeset konjskih snaga. Karoserija je bila obojena bojama Amerike, bijelom s plavom prugom na sredini. Auto nikada nije imao krov. Kad bi kišilo, Dirk bi jednostavno stavio komad plastike preko kabine s rupom za njegovu glavu.Skrenuo je u pitoresknu ulicu s drvoredom i ciglenim zgradama, te ušao u prilaz velikoj staroj trokatnici s osam balkona. Nastavio je oko nje dok nije došao do bivšeg hambara za koèije i konje. Bio je velik, udomljujuæi nekada deset konja i pet koèija, sa sobama na katu za vozaèe i timaritelje. Perlmutter ju je kupio prije èetrdeset godina, preradivši unutrašnjost u arhivu s miljama polica punih knjiga, dokumenata i privatnih papira s pomorskom poviješæu gotovo tristo tisuæa brodova i olupina. Bio je gurman i bonvivan, imao je hladnjak pun delikatesa iz cijelog svijeta i vinski podrum s èetiri tisuæe boca.Nije bilo zvonca, samo veliki zvekir oblikovan kao sidro. Summer kucne tri puta i saèeka. Nakon pune tri minute, vrata otvori masivni èovjek visok šest stopa i èetiri inèa, težak èetiri stotine funta. Perlmutter je bio golem, ali èvrst more mesa bilo je snažno i zategnuto.Njegova sijeda kosa bila je kuštrava, a brada istaknuta dugim brkovima uvinutim na krajevima. Da nije bilo njegove velièine, djeca bi ga mogla smatrati Djedom Mrazom zbog okrugloga crvenog lica s nosom u obliku tulipana i plavim oèima. Perlmutter je bio u svome uobièajenome ljubièastozlatnom ogrtaèu. Štene jazavèara plesalo mu je oko nogu i lajalo na posjetitelje.Summer izjavi on. Dirk!On zgrabi dvoje ljudi u svoje golemo naruèje i podigne ih s trijema. Summer je osjeæala kako joj rebra pucketaju, a Dirk se borio za zrak. Na njihovo olakšanje, Perlmutter koji nije bio svjestan svoje snage, spusti ih na pod i pozove da uðu.Udite, uðite. Ne znate koliko sam sretan što vas vidim. Zatim prekori psa. Fritz! Ako ne prestaneš lajati, uskratit æu ti tvoju gurmansku hranu.Summer promasira grudi. Nadam se da vam je tata rekao da dolazimo.Da, da, jest, reèe Perlmutter veselo. Kakvo zadovoljstvo. On zastane, a oèi mu se zamagle. Gledajuæi Dirka, sjeæam se kad je vaš otac bio te dobi, èak i mladi, i dolazio u moju knjižnicu. Kao da se vrijeme vratilo.Dirk i Summer posjetili su Perlmuttera s Pittom nekoliko puta i uvijek ih je zapanjivala velièina arhive koja je zauzimala sve kutke prostorija u konjušarnici. To je bila najveæa knjižnica pomorske povijesti na svijetu. Knjižnice i arhivi diljem države stajale su u redu, spremne platiti bilo koju cijenu ako Perlmutter ikad odluèi prodati svoju zbirku. Summer je uvijek bila zapanjena Perlmutterovom nevjerojatnom memorijom. Èinilo se da bi masa podataka trebala biti kategorizirana i indeksirana raèunalnim sustavom, ali on

je uvijek tvrdio da ne može razmišljati apstraktno i nikada nije kupio terminal. Zapanjujuæe, znao je svaki djeliæ informacija, svaku knjigu, izvor, izvješæe i pisca. Volio se hvaliti da može pronaæi svaku knjigu za nekoliko sekunda.Perlmutter ih otprati u lijepu blagovaonicu od sandalovine, jedinu prostoriju u kuæi bez knjiga. Sjednite, sjednite, grmio je pozvavši ih za debeli okrugli stol od kormila slavnoga ukletog broda Mary Celeste, èiji su ostatci pronaðeni na Haitiju.Napravio sam lagan ruèak od rakova u umaku od guave. Isprat æemo ga Martin Ray Chardonayem.Fritz je sjeo kraj stola, mašuæi repom. Perlmutter mu je svakih nekoliko minuta davao komadiæ raka, koji bi ovaj progutao bez žvakanja.Malo kasnije, Dirk se potapše po trbuhu. Rakovi su bili tako dobri da se bojim da sam se prejeo.Nisi sam, proštenje Summer tiho.A sada, što mogu uèiniti za vas?, reèe Perlmutter. Vaš otac je rekao nešto o pronalaženju keltskih artefakata.Summer otvori torbu koju je ponijela sa sobom i izvadi izvješæe koje su ona i Dirk napisali u zrakoplovu prema Washingtonu, kao i fotografije drevnih relikata. Ovo prilièno dobro prikazuje naš nalaz. Tu su i zakljuèak Hirama Yaegera o amfori, èešlju i fotokopije fotografija artefakata i prostorija.Perlmutter si natoèi još jednu èašu vina, stavi naoèale na nos i poène èitati. Uzmite još rakova. Ima ih dosta.Mislim da više neæemo moæi niti zalogaj, promrmlja Dirk, držeæi se za trbuh.Perlmutter se bez rijeèi uhvati za bradu koja mu je skrivala veæi dio usta. Povremeno je zastajao, gledajuæi zamišljeno u strop prije no što æe nastaviti. Konaèno, stavi sve na stol i pogleda Pittove èvrstim pogledom. Shvaæate li što ste uèinili?Summer slegne ramenima.Mislimo da ima neko arheološko znaèenje.Neko znaèenje, ponovi Perlmutter ironièno. Ako je to što ste otkrili autentièno, pobili ste tisuæu prihvaæenih arheoloških teorija.O, moj Bože, reèe Summer, pogledavši brata, koji je zadržavao smijeh. Je li to tako loše?Ovisi s kojeg stajališta gledate, reèe Perlmutter izmeðu gutljaja vina. Ako je izvješæe i bilo revolucionarno, on se ponašao vrlo mirno.Vrlo malo se zna o keltskoj kulturi prije petstote godine stare ere. Nisu imali pisanih bilježaka do srednjeg vijeka. Poznato je jedino da su se negdje oko dvije tisuæe godina prije Krista Kelti raširili Europom nakon što su se pojavili negdje oko Kaspijskog mora. Neki povjesnièari tvrde da Kelti i Hindusi dijele zajednièko porijeklo, jer im je jezik vrlo slièan.Koliko su raštrkana bila njihova naselja?, upita Dirk.Došli su na sjever Italije i Švicarske, a zatim u Francusku, Njemaèku, Britaniju i Irsku, sve do Danske i Skandinavije te Španjolske i Grèke na jugu. Arheolozi su èak pronašli keltske artefakte na Mediteranu i u Maroku. Takoðer, grobovi dobro oèuvanih mumija otkriveni su u sjevernoj Kini, u kulturi zvanoj Urumchi. Sigurno su bili keltskog porijekla, jer su imali bijelu kožu i crte lica, plavu i crvenu kosu, a bili su odjeveni u tartan.Dirk se nasloni u svojem stolcu, podignuvši noge s poda.Èitao sam o Urumchijima. Ali, nemam pojma da su Kelti stigli i do Grèke. Uvijek sam mislio da su Grci izvoran narod.Iako su neki od njih potekli iz tog podruèja, opæenito je prihvaæeno da je veæina došla iz Srednje Europe. Perlmutter je zauzeo udobniji položaj prije no što æe nastaviti. Kelti su zavladali zemljom velikom gotovo kao Rimsko carstvo. Zamijenivši neolitske ljude koji su gradili megalitske spomenike diljem Europe poput Stonehengea, nastavili su tradiciju druidske religije i

misticizma. Druidi, usput, znaèi vrlo mudri ljudi.Èudno da se o njima zna toliko malo, reèe Summer.Perlmutter klimne. Za razliku od Egipæana, Grka i Rimljana, nikada nisu sagradili carstvo niti formirali nacionalno jedinstvo. Bili su slobodna konfederacija plemena koja su se èesto meðusobno borila, ali i ujedinjavala protiv zajednièkog neprijatelja. Nakon tisuæu petsto godina, njihova seoska kultura konaèno je popustila pred brdskim tvrðavama napravljenim od zemlje i drvenih palisada koje su evoluirale u napuèene zajednice. Niz modernih gradova sagraðen je na mjestima starih keltskih tvrðava. Zuerich, Pariz, Muenchen i Kopenhagen, na primjer, i pola gradova diljem Europe poèivaju na vrhovima drevnih keltskih sela.Teško je povjerovati da su ljudi koji nisu gradili palaèe i citadele postali dominantna kultura Zapadne Europe.Keltsko društvo oslanjalo se uglavnom na zemlju. Njihov primarni cilj u životu bio je uzgajanje krava i ovaca. Bili su i poljoprivrednici, ali imali su mala polja koja su hranila samo pojedine obitelji. Ali osim èinjenice da nisu bili nomadi, njihov život je vrlo podsjeæao na život amerièkih indijanaca. Èesto su pljaèkali drugasela zbog stoke i žena. Tek oko tristote godine prije Krista poèeli su uzgajati žito za prehranu životinja tijekom jakih zima. Oni koji su živjeli uzduž obala postali su trgovci, trgujuæi bronèanim oružjem i prodajuæi dragocjeni kositar drugim kulturama. Veæina zlata za proizvodnju egzotiènih ukrasa za poglavice i više kaste bila je uvezena.Èudno, kultura bez velikih ciljeva postala je tako jaka na tako golemom podruèju.Ne možeš reæi da Kelti nisu imali ciljeva, pouèi Perlmutter Dirka. Prešli su u bronèano doba razvivši leguru bakra i kositra pronaðenog u golemim rezervama u Britaniji. Kasnije su im priznali i topljenje željeza i ulazak u željezno doba. Bili su odlièni konjanici i donijeli Europi kotaè, gradili su borbena kola prvi su koristili kola s èetiri kotaèa i metalne plugove. Izumili su alate poput pinceta i kliješta. Prvi su potkivali svoje konje bronèanim potkovama i pravili željezne obode za kola i koèije. Kelti su nauèili drevni svijet da upotrebljava sapun. Njihova vještina s kovinom bila je nenadmašna, a majstorstvo u obradi zlata za ukrašavanje dragulja, ornamenata i ratnièkih kaciga, maèeva i sjekira bila je vrhunska. Keltska keramika i lonèarija bila je takoðer vrlo kreativna, a usavršili su i vještinu proizvodnje stakla. Nauèili su Grke i Rimljane umjetnosti emajliranja. Kelti su bili vrhunski u poeziji i glazbi. Njihovi pjesnici bili su cjenjeniji od sveæenika A njihova praksa da zapoènu dan u ponoæ preživjela je do današnjih dana.Što je uzrokovalo zalazak njihove slave?, upita Summer.Uglavnom rimska osvajanja. Svijet Gala, kako su Rimljani nazivali Kelte, poèeo se raspadati kad su se druge kulture kao Germani, Goti i Saksonci poèeli širiti Europom. Na neki naèin, Kelti su bili sebi najgori neprijatelji. Bili su divlji, nepripitomljeni ljudi koji su voljeli avanture i individualnu slobodu, živi, nemirni i potpuno nedisciplinirani, što je ubrzalo njihovu propast. Do trenutka propasti Rima, Kelti su potjerani preko Sjevernog mora u Englesku i Irsku, gdje se njihov utjecaj još vidi.Kako su izgledali i kako su postupali sa ženama?, upita Summer s osmijehom.Perlmutter uzdahne.Oèekivao sam da æeš me to pitati. On im natoèi ostatak vina.Kelti su bili èvrsta rasa, visoka i plava. Njihova kosa varirala je od plave do crvene i smeðe. Opisivani su kao hvalisavci dubokih i grubih glasova. Bit æeš sretna, Summer, kad ti kažem da su žene bile poštovane u keltskom društvu. Mogle su se udati za koga su željele i naslijediti imovinu. I za razliku od veæina kultura u to vrijeme, mogle su tražiti odštetu ako bi bile zlostavljane. Keltske žene su bile velike kao i njihovi muškarci i borile su

se s njima u bitkama. Perlmutter zastane i naceri se prije no što æe nastaviti. Vojska keltskih muškaraca i žena sigurno je bila velièanstven prizor.Zašto?, upita Summer, upavši u zamku.Jer su se èesto borili goli.Summer je bila previše drska da bi se zacrvenjela, ali zakoluta oèima i pogleda u pod.Što nas vraæa na keltske artefakte koje smo pronašli, reèe Dirk ozbiljno. Ako nisu preneseni na brodu prije tri tisuæe godina, odakle su došli?A što je sa sobama koje smo pronašli uklesane u stijene?, upita Summer.Jeste li sigurni da su bile uklesane, a ne sagraðene od kamena?, upita Perlmutter.Dirk pogleda svoju sestru. Pretpostavljam da je moguæe. Koralji su mogli prekriti pukotine izmeðu kamena.Kelti nisu bili poznati po urezivanju prostorija u èvrste stijene. Rijetko su gradili strukture od kamena, reèe Perlmutter. Na Navidad Banku tada sigurno nije bilo drveæa. Tropske palme, na primjer, zbog strukture svojih debala, nisu praktiène za gradnju nastamba.Ali, kako su mogli prijeæi šest tisuæa milja oceana jedanaest stoljeæa prije Krista?Teško pitanje, prizna Perlmutter. Oni koji su živjeli na Atlantskom oceanu bili su moreplovci, èesto nazivani ljudi vesala. Plovili su u Mediteran iz luka na Sjevernome moru. Ali, nema legenda o Keltima koji su prešli Atlantik, osim možda Saint Brendana, irskog sveæenika, èije je putovanje od sedam godina po mnogima završilo u Sjevernoj Americi.Kada se to dogodilo?, upita Dirk.Negdje izmeðu 520. i 530. nove ere.Petnaest stoljeæa prekasno za naše nalaze, reèe Summer.Dirk posegne dolje i pogladi Fritza, koji sjedne i poliže mu ruku.Samo smo napravili probleme.Summer pogleda dolje i izgladi haljinu. I što æemo sada?Prva stvar na našem popisu tajna koju moramo riješiti, reèe Perlmutter, jest utvrditi je li i kada Navidad Bank bio iznad površine mora prije tri tisuæe godina.Geomorfolozi koji prouèavaju izvore i starost kopnenih površina mogli bi imati neke teorije, reèe Summer.Perlmutter pogleda model slavne konfederacijske podmornice Hunley. Možete poèeti kod Hirama Yaegera i njegovog raèunala. Ima najveæu bazu podataka o pomorskim znanostima. U njoj su sigurno zabilježene sve znanstvene studije o geologiji Navidad Banka.A ako su ih provodili Rusi ili Nijemci?Yaeger æe imati prijevode. Možete raèunati na to.Dirk ustane i poène šetati prostorijom. Kad se vratimo u NAMP, prvo æemo otiæi kod Yaegera i reæi mu da pretraži svoje datoteke.Summer se nasmiješi. A onda?Dirk nije oklijevao. Sljedeæa stanica ured admirala Sandeckera. Ako želimo riješiti tu stvar, moramo ga uvjeriti da nam posudi posadu, istraživaèki brod i nužnu opremu za provoðenje ispitivanja potonulih prostorija i vaðenje artefakata.Misliš, vraæamo se tamo?Ima li drugog naèina?Pretpostavljam da ne, reèe ona polako. Iz nekog razloga koji nije razumjela, u njoj se rodio strah. Ali, nisam sigurna da ponovno mogu pogledati Pisces.Znajuæi Sandeckera, reèe Perlmutter, uštedjet æe sredstva NAMPa kombinirajuæi vašu istragu s drugim projektom.Rekao bih da je to razumna pretpostavka, reèe Dirk, okrenuvši se svojoj

sestri. Hoæemo li? Uzeli smo dovoljno vremena St. Julienu.Summer zagrli Perlmuttera. Hvala na velièanstvenom ruèku.Starom neženji uvijek je zadovoljstvo imati lijepu mladu djevojku na ruèku.Dirk se rukuje s Perlmutterom. Zbogom i hvala.Pozdravite tatu i recite mu da navrati.Hoæemo.Kad su djeca otišla, Perlmutter je dugo sjedio, izgubljen u mislima, dok nije zazvonio telefon. Bio je to Pitt.Dirk, tvoji sin i kæi su upravo otišli.Jesi li ih usmjerio u pravom smjeru?, upita Pitt.Pojaèao sam im apetit. Nisam im mogao puno ponuditi. Ima malo bilježaka o keltskim pomorcima.Imam pitanje za tebe.Slušam.Jesi li ikad èuo za bukanira Hunta?Da, gusar koji je postao donekle slavan krajem sedamnaestog stoljeæa. Zašto pitaš?Rekli su mi da je njegov duh poznat kao Lutajuæi bukanir.Perlmutter uzdahne. Proèitao sam izvješæa. Još jedna prièa o Leteæem Holandezu. Iako je nekoliko brodova koji su javili da su ga vidjeli nestalo bez traga.Znaèi, ima razloga za zabrinutost ako se plovi nikaragvanskim vodama?Pretpostavljam. Zašto te to zanima?Radoznalost.Zanima li te što imam o Huntu?Bio bih zahvalan kad bi mi to poslao u hangar po kuriru, reèe Pitt. Letim rano ujutro.Stiže.Hvala, St. Julien.Imam malu veèernju zabavu za dva tjedna. Možeš li doæi?Nikad ne propuštam tvoje slavne zabave.Kad je spustio slušalicu, Perlmutter prikupi podatke o Huntu, pozove kurirsku službu i ode u svoju spavaæu sobu, gdje stane pred ormarom punim knjiga. Bez greške izvadi jednu iz police i ode u radnu sobu, gdje se smjesti na lijeènièki kauè Recamier napravljen u Philadelphiji 1840. Fritz skoèi na njegov trbuh gledajuæi ga velikim smeðim oèima. Otvori knjigu Imana VVilkensa pod nazivom Gdje se nalazila Troja i poène èitati. Nakon jednog sata, zatvori je i pogleda Fritza. Je li moguæe?, promrmlja psu. Je li moguæe?Zatim dozvoli Chardonnavu da ga uspava.

Poglavlje XVIII

Pitt i Giordino otišli su u Nikaragvu sljedeæeg dana NAMPovim mlažnjakom Ciation. U Managvi su presjeli na putnièki zrakoplov Cassa 212 španjolske proizvodnje te u sat i deset minuta dugom letu preletjeli iznad planina do Karipskog mora, iznad podruèja poznatog kao Obala komaraca. Mogli su tamo stiæi i NAMPovim zrakoplovom, ali Sandecker je mislio da je najbolje da stignu poput obiènih turista, kako bi se uklopili.Zalazeæe sunce na zapadu okupalo je planinske vrhove u zlatu prije što su njegove zrake nestale na sjenama istoènih padina. Pittu je bilo teško zamisliti kanal preko tako teškog terena, a ipak, u povijesti je Nikaragva uvijek smatrana boljom rutom za kanal od Paname. Imala je zdraviju klimu, bila je pogodnija za iskopavanje trase, a kanal bi bio tristo milja bliži SADu šesto milja, ako se raèuna put do i od Panamske prevlake.Prije kraja stoljeæa, kao i kod mnogih drugih povijesnih prekretnica, politika

je ispuzila iz svoje jazbine i donijela lošu odluku. Panama je imala moæan lobi i trudila se pokvariti odnose izmeðu vlade SADa i Nikaragve. Neko vrijeme bilo je neodluèno, ali je Teddy Roosevelt iza kulisa napravio pogodbu s Panamcima i njihalo se još više odmaknulo od Nikaragve. Tada je eksplodirao Mount Pelee, vulkan na karipskom otoku Martiniqueu, ubivši više od trideset tisuæa ljudi.Izuzetno lošim tajmingom, Nikaragvanci su izdali niz maraka koje reklamiraju Nikaragvu kao zemlju vulkana, a jedna od njih prikazivala je erupciju pokraj doka i željeznièke pruge. To je bilo to. Senat je izglasao da se kanal izgradi u Panami.Pitt je poèeo prouèavati izvješæe o Obali komaraca ubrzo nakon što su poletjeli iz Washingtona. Nikaragvanske nizine bile su izolirane od naseljenije zapadne strane zemlje neprohodnim planinama i gustim tropskim šumama. Ljudi i regija nikada nisu bili dio španjolskog carstva, veæ su došli pod britanski utjecaj do 1905 kad je cijela obala pala pod jurisdikciju nikaragvanske vlade.Njegovo odredište, Bluefields, bila je glavna karipska luka Nikaragve, nazvana prema zloglasnom nizozemskom gusaru koji je skrivao svoj brod u laguni kraj grada. Populacija u podruèju sastojala se od Miskitosa, dominantne skupine èiji su razlièiti pretci došli iz Središnje Amerike, Europe i Afrike, potom Kreola, koji su bili crni potomci kolonijalnih robova, i Mestizosa, mješanaca indijanaca i Španjolaca.Ekonomija, zasnovana na ribarstvu, bila je velik posao duž obale. Primarni ulov bili su rakovi, jastozi i kornjaèe. Velika tvornica u gradu preraðivala je ribu za izvoz dok su postrojenja za održavanje servisirala i opskrbljivala meðunarodne ribarske flote.Kad je digao pogled s izvješæa, nebo je bilo crno poput ugljena. Zujanje elisa i fijuk motora poslali su njegov um u zemlju nostalgije. Lice koje je vidio svakog jutra u ogledalu više nije imalo glatku kožu otprije dvadeset pet godina, bez bora. Vrijeme i avanturistièki život na moru uzeli su svoje.Dok je zurio kroz prozor prema ništavilu, njegov um se vratio tamo gdje je sve poèelo, na tom usamljenom pojasu plaže kod Kaena Pointa na havajskom otoku Oahu. Ležao je na pijesku sunèajuæi se, gledajuæi velike valove na moru, kad je primijetio žuti cilindar kako pluta na vodi. Plivajuæi kroz opasne struje, uzeo je cilindar i vratio se na obalu. Unutra je bila poruka kapetana izgubljene nuklearne podmornice. Od tog trenutka, njegov život se preokrenuo. Upoznao je ženu koja je postala njegova prva ljubav od trenutka kad ju je spazio. Nosio je njenu sliku u svojem pamæenju, vjerujuæi da je poginula, ne znajuæi da je preživjela, dok se Dirk i Summer nisu pojavili na njegovim vratima.Tijelo je dobro podnijelo vrijeme mišiæi možda nisu bili tako èvrsti kao nekada, ali zglobovi su tek trebali doživjeti bolove starosti. Crna kosa još mu je bila gusta i valovita, sa sijedim pramenovima koji su se širili na sljepooènicama. Hipnotièke opalno zelene oèi još su sijale s intenzitetom. Njegova ljubav prema moru i poslu u NAMPu još uvijek ga je okupirala. Sjeæanja na njegove pothvate, neka ugodna, a neka strašna, i više od nekoliko fizièkih rana tek su trebali izblijedjeti s godinama.Njegov um sjetio se mnogo prilika u kojima je prevario starca s kosom. Opasno putovanje niz podzemnu rijeku u potrazi za zlatom Inka, borba u Sahari protiv svih izgleda u staroj tvrðavi Legije stranaca, bitka na Antarktici u velikom starom vozilu za snijeg i vaðenje Titanica. Uspjesi protekla dva desetljeæa pružali su mu toplu satisfakciju i osjeæaj da njegov život ipak nije bio uzaludan.Ali, nestao je stari poriv, èežnja za izazivanjem nepoznatog. Sada je imao obitelj i odgovornost. Divlji dani bili su završeni. On se okrene i pogleda Giordina, koji je mogao duboko zaspati u svim uvjetima kao u svojem udobnom

krevetu u washingtonskom stanu. Njihove zajednièke avanture postale su gotovo mitske, iako nisu bili posebno bliski u osobnom životu. Kad bi se suoèili s nekom opasnošæu ili katastrofom, bili su kao jedan, potièuæi fizièke i mentalne sposobnosti onoga drugog, dok ne bi pobijedili, ili povremeno izgubili, što nije bilo èesto. On se nasmiješi sam sebi sjetivši se što je novinar napisao jednom prilikom nakon uspješno obavljenog zadatka. Postoji traèak Dirka Pitta u svakom èovjeku èija duša èezne za avanturama. A kako je on Dirk Pitt, on žudi više od ostalih.Stajni trap se spustio i trgnuo Pitta iz razmišljanja.Svjetla zrakoplova odražavala su se od vode rijeka i laguna koje su okruživale zraènu luku. Padala je lagana kiša kad se zrakoplov spustio i dorulao do glavnog terminala. Svjež vjetar od pet milja na sat bacao je kišu pod kutom, dajuæi zraku miris vlažne svježine. Pitt je slijedio Giordina niz stube i blago se iznenadio osjetivši da je temperatura sedamdesetak stupnjeva Fahrenheita oèekivao je da bude barem deset stupnjeva viša.Požurili su preko asfalta i ušli u terminal, gdje su dvadeset minuta èekali svoju prtljagu. Sandeckerove upute govorile su im samo da æe ih na ulazu èekati auto. Pitt je vukao dva kovèega na kotaèima dok je Giordino nosio veliku torbu preko ramena, punu ronilaèke opreme. Prošli su pedeset jarda ploènikom do ceste. Pet automobila i deset taksija èekali su putnike. Mahnuvši taksistima koji su se sjatili oko njih da odu, èekali su neko vrijeme dok zadnji auto u redu stari ulubljeni Ford Escort nije žmirnuo svjetlima. Pitt priðe suvozaèevom prozoru, nagne se i zapoène s pitanjem Èekate li...To je bilo sve što je stigao reæi prije no što je zašutio od iznenaðenja. Rudi Gunn iziðe s vozaèeve strane i zaobiðe auto da se rukuju. On se naceri. Ne možemo se više ovako sastajati.Pitt ga je blijedo gledao. Admiral nije spomenuo da æeš biti u projektu.I Giordino je blijedo gledao. Odakle si se pojavio i kako si stigao prije nas?Bilo mi je dosadno sjediti za stolom, pa sam uvjerio Sandeckera da me pusti s vama. Otišao sam u Nikaragvu odmah nakon našeg sastanka. Valjda mu se nije dalo obavijestiti vas o tome.Sigurno je zaboravio, reèe Pitt cinièno. On zagrli malog èovjeka oko ramena. Dobro smo se zabavljali, Rudi. Uvijek je zadovoljstvo raditi s tobom.Kao onda u Maliju na rijeci Niger kad si me bacio s broda?Koliko se sjeæam, to je bilo nužno.Pitt i Giordino poštivali su zamjenika direktora NAMPa. Možda je izgledao i ponašao se poput školskog uèitelja, ali nije se bojao zaprljati ako je to bilo potrebno za uspješno obavljanje projekta. Momci su ga posebno cijenili jer ih nikada, bez obzira na to u kakve nevolje upali, nije cinkao admiralu.Bacili su svoju prtljagu u prtljažnik i ušli u stari Escort. Gunn je zaobišao aute na terminalu i skrenuo na cestu koja je vodila do glavne luke. Vozili su kraj velikih zaljeva Bluefieldsa okruženih širokim plažama. Delta rijeke Escondido podijelila se u nekoliko kanala koji su vodili oko grada, a zatim kroz Tjesnac litica do mora. Laguna, plaže i luka bile su napuštene i pune tihih ribarskih brodova.Èini se da je cijela flota u gradu, primijeti Pitt.Zahvaljujuæi smeðoj pošasti, ribolov je oslabio, odgovori Gunn.Škampi i jastozi izumiru a ribe su migrirale u sigurnije vode. Meðunarodne ribarske flote poput komercijalnih brodova iz Teksasa preselile su se u produktivnije vode.Lokalna ekonomija sigurno propada, reèe Giordino, smješten udobno na zadnjem sjedalu.To je katastrofa. Svi koji žive u nizinama na neki naèin ovise o moru. Bez ribe nema novca. A to je samo pola bijede. Bluefields i okolnu obalu redovito haraju snažni uragani. Uragan Joan uništio je luku 1988 a sve što je sagraðeno, odnio je uragan Lizzie. Ali, ako smeða pošast ne nestane ili se ne

neutralizira, mnogo ljudi èe izgladnjeti. On zastane. Stvari su bile dovoljno loše i prije oluje. Nezaposlenost je bila šezdeset posto. Sada je gotovo devedeset. Osim Haitija, zapadna obala Nikaragve je najsiromašnije dijete zapadne hemisfere. Prije no što zaboravim, jeste li vi momci jeli?U redu smo, odgovori Giordino. Pojeli smo laku veèeru u zraènoj luci u Managvi.Pitt se nasmiješi. Zaboravljaš dvije ture tekile.Nisam zaboravio.Escort se kotrljao kroz primitivni grad, upadajuæi u rupe koje su izgledale duboke poput bunara. Arhitektura na oronulim zgradama koje su izgledale gotovo kao ruševine bila je u engleskofrancuskom stilu. Nekada su bile obojene svijetlim bojama, ali niti jedna nije vidjela èetke veæ desetljeæima. Nisi se šalio kad si rekao da im je ekonomija katastrofa, reèe Pitt.Veæina siromaštva je izazvana potpunim nedostatkom infrastrukture, i lokalnim vodama koji to ne razumiju, reèe Gunn.Djevojke bez opcija odaju se prostituciji od èetrnaeste godine, a djeèaci prodaju kokain. Nitko si ne može priuštiti struju, pa je kradu s uliènih svjetiljaka. Nema kanalizacije, a ipak je guvernerka uzela cijeli godišnji budžet i njime sagradila palaèu, jer je mislila da je važnije ostaviti dobar dojam na visoke posjetitelje. Postoji velika industrija droge, ali nitko od stanovnika se ne bogati od krijumèarenja koje se odvija uglavnom na moru ili u skrivenim zaljevima.Gunn je stigao u prostor komercijalnih dokova kod El Bluffa, ulaza u lagunu i preko zaljeva od Bluefieldsa.Smrad luke prožimao je sve. Otpad, nafta i kanalizacija miješali su se s prljavom vodom. Prošli su kraj brodova na dokovima koji su izgledali kao da æe se svakog trenutka raspasti i potonuti. Krovovi na veæini skladišta izgledali su kao da su otkinuti. Pitt primijeti da jedan teretnjak istovaruje velike sanduke sa strojevima za farme nacrtanima na drvenim stranama. Golemi savršeni sjajni polukamioni i prikolice koji su se punili teretom kao da nisu pripadali tako siromašnoj pozadini. Ime broda, koje se jedva vidjelo pod brodskim svjetlima bilo je Dong He. Slova Cosco bila su napisana preko sredine trupa. Pitt je znao da to znaèi China Ocean Shipping Companv. Pitao se što je u sanducima s crtežima poljoprivrednih strojeva.Ovo je njihovo luèko postrojenje?, upita Giordino s nevjericom.Sve što je ostalo nakon Lizzie, odgovori Gunn.Èetiri stotine jarda kasnije, Escort skrene na stari drveni dok pun zaboravljenih ribarskih brodova. Gunn se zaustavi pred jedinim koji je bio osvijetljen. Èinilo se da je vidio i bolje dane. Pod žutim svjetlom, njegova crna boja izgledala je izblijedjela. Paluba i trup bili su prekriveni hrdom. Oprema za ribolov ležala je nemarno razbacana po radnoj palubi. Prolaznicima na doku izgledao je potpuno utilitaristièki, još jedan ribarski brod u svijetu punom takvih plovila, isti kao i svi ostali brodovi oko njega.Dok je Pittov pogled prelazio brodom od pramca do krme, gdje je opušteno visjela nikaragvanska zastava s dvije vodoravne plave pruge koje omeðuju jednu bijelu, on posegne u džep košulje i napipa mali svileni zavežljaj, uvjerivši se da je još tamo.Lagano se okrene i kratko pogleda kamion boje lavande parkiran u sjenama obližnjeg skladišta. Nije bio prazan. Mogao je vidjeti tamni oblik iza volana i crveni sjaj cigarete kroz mokri vjetrobran.Konaèno, okrene se ponovno brodu. Znaèi, to je Poco Bonito.Nije baš nešto, ha?, reèe Gunn otvorivši prtljažnik kako bi izvadili svoju prtljagu. Ali, tjeraju ga dva dizela od tisuæu konjskih snaga i nosi znanstvenu opremu za koju bi umrla veæina kemijskih laboratorija.Zanimljivo, reèe Pitt.Gunn ga pogleda. Što to?

To je sigurno jedini brod u NAMPovoj floti koji nije obojen u tirkiznu boju.Znam manje NAMPove istraživaèke brodove klase Neptun, reèe Giordino. Ovaj je graðen poput oklopnog automobila i udobno stabilan na valovitom moru. On zastane i pogleda niz dok prema drugim brodovima. Dobra maska. Osim veæe kabine, u koju mora stati sva oprema, uklapa se.Koliko je star?, upita Pitt.Šest mjeseci, odgovori Gunn.Kako su naši inženjeri uèinili da izgleda tako... tako rabljeno?Specijalni efekti, odgovori Gunn smijuæi se. Otrcana boja i hrda su posebno napravljeni da tako izgledaju.Pitt skoèi s doka na palubu i okrene se dok mu je Giordino dodavao kovèege i torbe. Zvuk koraka na palubi uzbunio je muškarca i ženu koji se pojave na stražnjim vratima kabine. Èovjek, u ranim pedesetim godinama, lijepo ureðene brade i èupavih obrva, iziðe na svjetlo. Glava mu je bila obrijana i sijala je od znoja. Nije bio mnogo viši od Giordina, a imao je i lagano povijena ramena.Druga èlanica posade bila je visoka gotovo šest stopa i imala tanku, anoreksiènu figuru manekenke. Plava kosa, sjajna i gusta, padala joj je na ramena. Lice joj je bilo tamno, s visokim jagodicama, a kad se nasmiješila u znak pozdrava, pokazala je red bijelih zuba. Poput veæine žena koje rade na otvorenom, imala je kosu vezanu u rep i malo šminke, koja nije umanjivala njenu cjelokupnu privlaènost. Barem ne za Pitta. Primijetio je da je zadržala jedan naèin uljepšavanja. Lakirala je nokte. Muškarac i žena bili su odjeveni u pamuène košulje s okomitim prugama iznad kaki hlaèa. Muškarac je nosio tenisice koje su izgledale kao da su pune rupa, dok su ženine noge bile u sandalama sa širokim vrpcama. Gunn ih upozna. Dr. Renee Ford, naša biologinja, i dr. Patrick Dodge, NAMPov vodeæi pomorski geokemièar. Vjerujem da poznate Dirka Pitta, direktora specijalnih projekata, i Ala Giordina, pomorskog inženjera.Nikada nismo radili zajedno na istom projektu, reèe Renee promuklim glasom samo nekoliko decibela iznad šapta. Ali sjedili smo zajedno na konferencijama u nekoliko navrata.Takoðer, reèe Dodge dok su se rukovali.Pitt je želio pitati dijele li Ford i Dodge istu garažu, ali suzdrži se od loše šale. Lijepo je ponovno vas vidjeti.Vjerujem da æemo imati veseo brod, Giordino se prijazno osmjehne.Zašto ne bismo?, upita Renee slatko.Giordino nije odgovorio. Bila je to jedna od rijetkih prilika u kojima se želio brzo vratiti kuæi.Pitt je stajao nekoliko trenutaka, slušajuæi kako voda zapljuskuje stupove doka. Nije bilo ni žive duše. Dok je izgledao napušteno. Gotovo, ali ne potpuno.On se spusti do svoje kabine na krmi, izvadi malu crnu kutiju iz torbe i ode uz stube na stranu broda suprotnu doku. Koristeæi se kabinom na palubi kao zaklonom, otvori kutiju i izvadi nešto slièno videokameri. Ukljuèi transformator i kutija ispusti prigušeno cviljenje. Zatim stavi pokrivaè preko svoje glave i polako ustane dok mu oèi nisu virile iznad hrpe užeta namotanog na krovu kabine. Pritisne oko na okular noænog dalekozora, dok se ovaj prilagodavao mraènim uvjetima. Zatim se zagleda u tamu preko doka koja je kroz okular izgledala zeleno.Kamion Chevrolet koji je primijetio kad su stigli do Poco Bonita još je bio u tami. Svjetlo zvijezda i dva mutna svjetla udaljena sto jarda niz dok sada su bili pojaèani dvadeset tisuæa puta, otkrivajuæi vozaèa kamiona kao da je u dobro osvijetljenoj sobi. Ali kad ga je Pitt pogledao, ustanovio je da je to žena. Po naèinu na koji je svojim dalekozorom gledala male prozore na trupu Pitt je mogao zakljuèiti da ne zna kako je primijeæena. Èak je mogao vidjeti i da je njena kosa mokra.

On spusti dalekozor dok se nije fokusirao na vrata kamiona. Nije profesionalac, pomisli on. Nije niti oprezna. Vjerojatno je graðevinarska radnica koja obavlja posao špijuna, jer je ime poslodavca bilo napisano na vratima zlatnim slovima Odiseja.Ime je bilo bez dodatka korporacija ili tvrtka.Ispod imena je bio stilizirani konj u trku, raširenih nogu. Pittu se èinio poznat, ali nije se mogao sjetiti gdje ga je vidio.Zašto se Odiseja interesira za NAMPovu istraživaèku ekspediciju, pitao se Pitt. Kakvu prijetnju predstavlja tim oceanskih znanstvenika? Nije vidio smisla u ovom špijuniranju.Nije mogao odoljeti da ne ustane i ne zaobiðe kabinu te mahneženi u kamionu, koja odmah usmjeri svoje noæne naoèale premanjemu. Pitt podigne svoj dalekozor i uzvrati joj pogled. Žena sigurnonije bila profesionalka, jer je potreseno bacila svoj dalekozor na sjedalo,ukljuèila motor i jurnula preko doka u tamu, škripeæi gumama.Renee podigne pogled istovremeno s Giordinom i Dodgeom.Što je to bilo?, upita ona. Netko se žuri, reèe Pitt zabavljajuæi se.Renee je odvezala užad na pramcu i krmi a muškarci su pokrenuli brod. Gunn je ušao u kormilarnicu i moæni motori ožive uz blago hujanje, zatresavši dok. Poco Bonito klizne od doka i krene u kanal koji je vodio kroz Tjesnac litica do mora. Kurs, programiran u raèunalnu opremu za navigaciju, usmjerio je pramac prema sjeveroistoku. Ali Gunn poput veæine zrakoplovnih pilota, koji bi radije sami upravljali polijetanjem i slijetanjem putnièkih zrakoplova, nego da to prepuste raèunalu uzeo je kormilo i sam poveo brod prema moru.Pitt se spusti niz stube u svoju kabinu, stavi dalekozor u torbu i uzme satelitski telefon Globalstar. Zatim se vrati na palubu i opusti u starom naslonjaèu. Okrene se i nasmiješi kad je Renee ispružila ruku kroz prozor kuhinje držeæi šalicu. Kavu?, upita ona iz kuhinje.Ti si andeo, reèe Pitt. Hvala.Srknuo je kavu i utipkao broj u telefon. Sandecker odgovori na èetvrto zvono. Sandecker, otrese se on žustro.Jeste li mi zaboravili reæi nešto, admirale?Ne razumijem.Odiseja. Nastane tišina. A zatim Zašto pitaš?Jedna od njihovih zaposlenica špijunirala nas je kad smo se ukrcavali. Zanima me zašto.Bolje da saznaš kasnije, reèe Sandecker tajanstveno.Ima li to veze s Odisejinim projektom iskopavanja u Nikaragvi?, upita Pitt nevino.Ponovno nastane tišina. Zašto pitaš?Samo sam radoznao.Gdje si dobio tu informaciju?Pitt nije mogao odoljeti. Bolje da saznate kasnije.Zatim prekine vezu.

Poglavlje XIX

Gunn je upravljao Poco Bonitom preko crne vode koja je dijelila visoke litice tjesnaca. More je bilo pusto. Svjetla na vrhovima plutaèa koje su oznaèavale ulaz u luku njihala su se na valovima u daljini, jedno zeleno, a suprotno crveno.Dok je Pitt sjedio u naslonjaèu uživajuæi u tropskoj veèeri na moru i gledajuæi žuti sjaj Bluefieldsa kako nestaje u tami, sjeæanje na špijunku na doku širilo se u njegovom umu poput biljke s korijenjem. Daleka i nefokusirana misao bila je u njegovom umu. Nije se brinuo što su promatrani tijekom

polaska. To se èinilo nebitnim. Kamion s natpisom Odiseja nije iznosio više od dva boda na njegovoj skali interesa. Zbunjivala ga je žurba vozaèice. Nije bilo potrebe za brzim bijegom. Posada NAMPa ju je primijetila? Pa što? Nisu joj se pokušali približiti. Odgovor sigurno leži negdje drugdje.A zatim se sve izbistri kad se sjetio ženine vlažne kose.Gunnova desna ruka bila je položena na dvostruku polugu gasa, spremna pritisnuti je naprijed i poslati brod iznad niskih valova s Kariba. Pitt se naglo uspravi u stolcu i vikne Rudi, zaustavi brod!Gunn se napola okrene. Što?Zaustavi brod! Odmah!Pittov glas bio je oštar poput sablje, i Gunn brzo posluša, povukavši ruèice gasa unatrag.Zatim vikne Giordinu, koji je bio u kuhinji s Renee Ford i Dodgeom, uživajuæi u piti i kavi. A1, donesi mi ronilaèku opremu!U èemu je stvar?, upita Gunn zbunjeno kad je izišao iz kormilarnice. Izgledajuæi zbunjeno, Renee i Dodge takoðer se pojave na palubi da vide što se dogaða.Ne mogu biti siguran, objasni Pitt, ali sumnjam da imamo bombu na brodu.Zašto si to zakljuèio?, upita Dodge skeptièno.Vozaèica u kamionu jedva je èekala da pobjegne. Zašto? Mora postojati razlog.Ako si u pravu, reèe Dodge, shvativši, bolje da je pronaðemo.Pitt odluèno klimne. I ja to mislim. Rudi, ti, Renee i Patrick pretražite svaki inè kabina. Al, ti uzmi strojarnicu. Ja idem u vodu da provjerim nije li prièvršæena ispod trupa.Idemo, reèe Al. Eksploziv može imati vremenski detonator namješten da eksplodira èim napustimo luku.Pitt zavrti glavom. Ne mislim tako. Mogli smo ostati na doku cijelu noæ.Nitko nije mogao predvidjeti toèno vrijeme našeg polaska na more. Pretpostavljam da æe transmiter prièvršæen na jednu od plutaèa aktivirati prijemnik povezan s eksplozivom.Vjerujem da imaš preaktivnu sivu tvar, reèe Renee sumnjièavo. Ne mogu zamisliti tko ima motiv da ubije nas i uništi brod.Netko se boji da bismo mogli nešto pronaæi, nastavi Pitt.Aza sada je Odiseja naš glavni sumnjivac. Njihova obavještajna služba sigurno je bila dobra ako su prozreli admiralov plan krijumèarenja broda u Bluefields.Giordino se pojavi s Pittovom ronilaèkom opremom. Nije mu trebala intuicija da prihvati njegovu teoriju. Poznajuæi ga još od osnovne škole, znao je da Pitt rijetko pogrešno interpretira dogaðaje. Njihovo meðusobno povjerenje bilo je više od obiène povezanosti. Mnogo puta u prošlosti, njihovi umovi djelovali su kao jedan.Bolje da požurimo, reèe Pitt èvrsto. Što dulje èekamo, naši prijatelji æe prije znati da smo ih prozreli. Oèekivat æe vatromet u sljedeæih deset minuta.Ljudi su shvatili nitko nije trebao poticanje.Brzo su koordinirali svoje napore i podijelili meðusobno sekcije broda, dok je Pitt skinuo hlaèe i navukao spremnike za zrak i regulator disanja. Nije se trudio da navuèe ronilaèko odijelo. Nije želio opteretiti se pojasom s utezima. Stavivši regulator u usta, on prilijepi vrpcom mali komplet alata za lijevu nogu, uzme svjetiljku u desnu ruku i kroèi preko ograde krme.Voda je bila toplija od zraka. More je bilo gotovo dijamantno jasno. Usmjerivši svjetlo prema dolje, mogao je vidjeti ravno, pješèano, bezoblièno dno osamdeset stopa ispod. Osjeæao se udobno dok mu je voda obuhvaæala tijelo. Trup ispod razine vode bio je èist, oriban prije no što je brod krenuo na jug.Kretao se od kormila i vijka prema pramcu, šarajuæi svjetiljkom lijevodesno. Uvijek je postojala opasnost da se pojavi radoznali morski pas i krene prema svjetlu, ali u svim svojim godinama ronjenja Pitt je rijetko naišao na te ubojite stvorove dubina. Koncentrirao se na predmet koji je osvijetlila

njegova svjetiljka, stršeæi poput tumora na sredini trupa. Lagano je mahao perajama, približavajuæi se predmetu dok nije gledao u eksplozivni ureðaj s daljine od samo deset inèa njegove sumnje bile su potvrðene.Pitt nije bio struènjak za bombe. Mogao je zakljuèiti jedino da se radi o nekakvom ovalnom kanistru dugom tri stope i širokom osam inèa koji je bio prièvršæen za aluminijski trup na sredini. Tko god je stavio kanistar, zalijepio ga je vrpcom otpornom na tekuæine i dovoljno jakom da se ne odlijepi kad brod krene niz kanal.Nije mogao odrediti o kojem se tipu eksploziva radi, ali èinilo mu se da je kolièina pretjerana. Bilo ga je mnogo više no što je dovoljno da se Poco Bonito i njegova posada raznesu u tisuæu komadiæa. To nije bila lijepa pomisao.On stavi svjetiljku pod ruku i polako stavi obje ruke na kanistar. Duboko udahne i pokuša ga odvojiti od trupa. Ništa se nije dogodilo. Pojaèa napor, ali bez uspjeha. Bez èvrstog uporišta, nije mogao skupiti dovoljno snage da odlijepi vrpcu. Odmakne se, posegne do alata vezanog za nogu i izvadi mali ribarski nož savijene oštrice.Pod svjetlom, on brzo pogleda naranèasti brojèanik svojeg staroga ronilaèkog sata Doxa. Bio je pod vodom èetiri minute. Morao je požuriti prije no što Duhovi agenti na obali zakljuèe da nešto nije u redu.Gurnuvši oštricu noža pod kanistar vrlo oprezno, Pitt zareže vrpcu kao da pili drvo. Tko god je stavljao eksploziv na trup, upotrijebio je dovoljno vrpce da uguši kita. Iako ju je razrezao u èetiri razlièita smjera, kanistar je ostao prièvršæen za trup. Vrativši nož natrag, Pitt uhvati oba kraja, savije tijelo dok mu se noge nisu èvrsto oduprle u trup i potegne, nadajuæi se da se ureðaj neæe aktivirati. Kanistar se naglo odvoji od trupa, a Pitt odleti gotovo šest stopa prije no što se zaustavio. Tek tada, s eksplozivom u rukama, shvatio je da udiše zrak iz spremnika poput crpke, dok mu je srce pokušavalo iskoèiti iz grudnog koša. Ne èekajuæi da mu se otkucaji smire, a disanje uspori na normalu, Pitt zapliva uzduž trupa i ispliva kraj kormila. Nije bilo nikoga. Svi su pretraživali unutrašnjost broda.On ispljune regulator i vikne Treba mi pomoæ!Nije se iznenadio kad je Giordino prvi odgovorio. Mali Talijan izjuri iz strojarnice i nagne se nad ogradu. Što imaš?Dovoljno eksploziva da uništim bojni brod. Želiš da ga podignem na palubu?Ne. Pitt se zakašlje kad mu je val prošao iznad glave. Zaveži dugo uže za splav za spašavanje i baci je preko palube.Giordino nije pitao ništa, veæ pojuri na krov kabine. Tamo je groznièavo odvezao jednu od dvije splavi za spašavanje. Renee i Dodge pojave se na palubi baš na vrijeme da je prihvate kad ju je Giordino spustio niz krov na palubu. Što se dogada?, upita Renee.Giordino klimne prema Pittu koji je plutao u vodi iza krme.Dirk je pronašao eksplozivni ureðaj prièvršæen za trup.Renee pogleda preko ograde prema kanistru koji se sjajio pod svjetlom Pittove svjetiljke. Zašto ga ne ispusti na dno?, promrmlja ona sa strahom.Jer ima plan, odgovori Giordino strpljivo. A sada mi pomozi da spustim splav preko ograde.Dodge nije rekao ništa dok su spuštali tešku splav preko ograde u vodu, zalivši Pitta pri tome. Snažno udarajuæi perajama, on se izdigne iz vode do grudiju, podigne teški kanistar preko glave i pažljivo ga spusti na dno splavi, svjestan da možda tjera svoju sreæu do krajnjih granica. Njegova jedina utjeha bila je što neæe niti znati da je otišao u veliko ništavilo ako stvar eksplodira.Tek kad je kanistar bio prièvršæen na splavi, Pitt ispusti dugi uzdah olakšanja.Giordino spusti ljestve i pomogne mu da se popne na palubu. Kad mu je skidao

spremnike za zrak, Pitt reèe Izlij na splav èetiri galona goriva, a zatim otpusti uže do kraja.Oèekuješ da vuèemo splav punu eksploziva prekrivenog benzinom?, upita Dodge s oklijevanjem.Tako nešto.Što æe se dogoditi kad prodemo kraj plutaèe s transmiterom?Pitt pogleda Dodgea i lukavo se naceri. Napravit æe bum.

Poglavlje XX

Kad se ulazi u luku s mora, lijeva plutaèa koja oznaèava rub kanala obièno je obojena zeleno, s odgovarajuæe obojenim svjetlom na vrhu, i daje joj se neparan broj. Desna plutaèa je crvena, s crvenim svjetlom, i nosi paran broj. Dok je Poco Bonito izlazio iz luke Bluefields, plutaèe su stajale obrnuto, crvena na lijevoj strani, a zelena na desnoj.Osim Giordina, koji je stavio šljem, svi su se skutrili na krmenoj palubi i s išèekivanjem gledali preko ograde kad su se plutaèe izravnale s pramcem Poco Bonita.Sigurni da je Pitt pronašao eksploziv, vidjevši ga kako stavlja kanistar na splav prije no što æe je pustiti na užetu, Ford i Dodge ipak su još oèekivali vatrenu erupciju koja æe uništiti brod. Dok su oprezno gledali splav, mali naranèasti oblik na crnoj vodi sto pedeset jarda iza njih, oko njih je bio gotovo vidljiv oblak straha, sve dok Poco Bonito nije prošao plutaèe bez da eksplodira.Zatim se napetost ponovno poveæa, èak i više, dok se splav približavala plutaèama. Pedeset jarda, dvadeset pet. Renee se instinktivno sagne i prekrije šakama uši. Dodge èuène i okrene leda krmi dok su Pitt i Giordino mirno gledali unatrag, kao da èekaju da zvijezda padalica projuri preko neba.Èim eksplodira, reèe Pitt Dodgeu, iskljuèi svjetla kako bi pomislili da smo odletjeli u zrak.Èim je izdao tu zapovijed, splav eksplodira.Zvuk eksplozije odjekne kroz tjesnac izmeðu litica, dok je udarni val jurio preko površine, zapljusnuvši njihova lica i zanjihavši brod. Tama je postala noæna mora plamenova i vatrenih ostataka dok je mlaz vode širok dvadeset stopa suknuo u zrak na mjestu eksplozije i naèinio krater u površini. Gorivo kojim je Pitt ispunio splav napravilo je plameni stup. Posada Poco Bonita zurila je hipnotizirano u ostatke splavi koji su padali s neba poput meteora. Sitni komadiæi pljuštali su na palubu ne povrijedivši nikoga.Zatim, isto tako iznenadno, noæ utihne i voda ispuni krater, smirivši se.Žena je sjedila u kamionu i provjeravala svoj sat desetcima puta od trenutka kad je brod krenuo s doka, izdahnuvši sa zadovoljstvom kad je konaèno èula udaljenu tutnjavu i vidjela bljesak u tami na gotovo dvije milje udaljenosti. Trebalo je dulje no što su procijenili. Osam minuta kasnije, prema njenom proraèunu. Možda je kormilar bio oprezan i plovio polako kroz uzak kanal. Ili, možda su imali mehanièkih problema, i posada je zaustavila brod radi popravka. Što god bio razlog, više nije bilo važno. Mogla je obavijestiti svoje kolege da je posao uspješno obavljen.Umjesto da krene ravno u zrakoplovnu luku i saèeka Odisejin korporacijski mlažnjak, ona odluèi otiæi u centar Bluefieldsa na èašicu ruma. Osjeæala je da ima pravo na malo odmora nakon noæašnjeg posla.Ponovno je poèela kiša i ona ukljuèi brisaèe dok je odlazila od doka prema gradu.Izišli su iz kanala i krenuli prema otvorenom moru. Postavili su kurs prema otocima Punta Perlas i Cayos Perlas. Nebo se èistilo, a zvijezde su se pojavile kroz oblake puhao je lagani južni vjetar. Pitt je uzeo smjenu od

ponoæi do tri sata ujutro. Pustio je misli da mu odlutaju dok je raèunalni automatski upravljaè precizno slijedio kurs. Prvih sat vremena trebala mu je sva snaga volje da ne zaspi.Njegov um poène stvarati viziju Loren Smith.Njihov nestalni odnos trajao je gotovo dvadeset godina. Barem su dva puta došli na blizu vjenèanja, ali oboje su veæ bili vjenèani sa svojim poslom Pitt u NAMPu, a Loren u Kongresu. Ali, sada kad je Loren izrazila želju da se ne kandidira po peti put, možda je vrijeme i za njega da se prihvati manje zahtjevnog posla koji ga neæe odvesti na daleke oceane. Doživio je previše susreta sa smræu koji su ostavili fizièke i mentalne ožiljke. Živio je na posuðenom vremenu. Njegova sreæa nije mogla trajati zauvijek. Da nije bio sumnjièav prema ženi u kamionu Odiseje i iznenada se sjetio eksploziva, on, njegov prijatelj Giordino i ostali bili bi mrtvi. Možda je vrijeme za mirovinu. Napokon, sada je obiteljski èovjek, s dvoje odrasle djece i odgovornostima koje nije mogao niti zamisliti prije dvije godine.Jedini problem je bio u tome što je volio more, iznad svega. Nije mogao jednostavno okrenuti leda i odustati. Nekako je morao pronaæi kompromis.Preusmjerio se na tekuæi problem smeðe pošasti. Instrumenti za kemijsku detekciju sa svojim senzorima u trupu registrirali su minorne tragove. Unatoè èinjenici da na obzorju nije bilo svjetala brodova, on uzme dalekozor i poène gledati tamu ispred sebe.Pri udobnoj brzini od dvadeset èvorova, Poco Bonito je prošao kraj otoka Cayos Perlas prije sat vremena. Spustivši dalekozor i prouèivši navigacijsku kartu, Pitt procijeni da se nalaze na trideset milja od grada Tasbapauni na nikaragvanskoj obali. On ponovno pogleda instrumente. Njihove igle i digitalne brojke još su stajale kod nule, i on se poène pitati nisu li možda u lovu na sablasti.Giordino mu se pridruži noseæi šalicu kave. Mislio sam da bi ti moglo zatrebati nešto da te održi budnim.Hvala. Uranio si sat vremena.Giordino slegne. Probudio sam se i nisam mogao zaspati.Pitt je zahvalno srkao kavu.A1, kako to da se nikada nisi oženio?Tamne oèi stisnu se radoznalo. Zašto me to sada pitaš?Nemam što raditi, i misli mi lutaju èudnim putevima.Kako ide ono staro objašnjenje?, reèe Giordino slegnuvši.Nikada nisam pronašao pravu djevojku.Bio si blizu jednom.On klimne. Pat OConnell. Oboje smo posumnjali u to u zadnjem trenu.Što ako ti kažem da razmišljam povuæi se iz NAMPa i oženiti Loren?Giordino se okrene i pogleda Pitta kao da ga je strijela pogodila u pluæa. Ponovi to?Mislim da si shvatio.Vjerovat æu u to kada sunce iziðe na zapadu.Zar nikada nisi pomišljao na smirivanje?Ne baš, reèe Giordino zamišljeno. Nikada nisam imao velike ambicije. Sretan sam s ovim što radim. Rutina muža i oca nikada me nije uzbuðivala. Osim toga, nema me kuæi osam mjeseci godišnje. Koja bi žena to podnijela? Ne, mislim da æu ostati na poslu sve dok me ne odvedu kolicima u staraèki dom.Ne mogu te zamisliti da umreš u staraèkom domu.Revolveraš Doc Holidav jest. Njegove zadnje rijeèi bile suNeka sam proklet, kad je shvatio da ne umire s èizmama na nogama.Što želiš napisano na nadgrobnom kamenu?, upita Pitt zabavljajuæi se.Bila je to odlièna zabava dok je trajala. Vjerujem da æe se nastaviti negdje drugdje.Zapamtit æu to kad doðe vrijeme...

Iznenada, Pitt zašuti kad instrumenti ožive i poènu detektirati tragove kemijskog zagaðenja u vodi.Izgleda da imamo nešto.Giordino krene prema stubama do kabina za posadu.Probudit æu Dodgea.Nekoliko minuta kasnije, zijevajuæi Dodge popne se u kormilarnicu i poène pregledavati raèunalne monitore i bilješke. Konaèno se odmakne, zbunjen. Ovo ne izgleda kao ijedno zagaðenje ljudskom rukom koje sam vidio.Što misliš?, upita Pitt.Nisam siguran dok ne provedem nekoliko testova, ali èini se da je to koktel minerala iz tablice kemijskih elemenata.Uzbuðenje je raslo kad su im se pridružili Gunn i Renee, probuðeni aktivnošæu u kormilarnici, te ponudili da naprave doruèak.Svi su bili u stanju išèekivanja i optimizma dok je Dodge poèeo prikupljati podatke i analizirati brojke.Istoèno sunce još je bilo tri sata od izlaska kad Pitt iziðe na palubu i prouèi crno more koje je prolazilo kraj trupa. On legne na palubu, nagne se kroz ogradu i stavi ruku u vodu. Kad ju je izvadio i podigao, dlan i prsti bili su mu prekriveni smeðom sluzi. On se vrati u kormilarnicu, podigne ruku i objavi Sada smo u pošasti. Voda je postala smeða kao da se zamutilo dno mora.Bliže si no što misliš, reèe Dodge, progovorivši prvi put u gotovo pola sata. Ovo je najluði sastav koji sam ikad vidio.Ima li naznaka o receptu?, upita Giordino, èekajuæi strpljivo dok je Renee punila njegov tanjur slaninom i jajima.Sastav nije ono što mislite.Renee je izgledala zbunjeno. O kakvim zagaðivaèima je tu rijeè?Dodge ih ozbiljno pogleda. Pošast nije nastala od proizvedenih otrovnih kemikalija.Kažeš da èovjek nije krivac?, upita Gunn, stjeravši kemièara u kut.Ne, odgovori Dodge polako.U ovom sluèaju, to je majka priroda.Ako nisu kemikalije, što onda?, inzistirala je Renee.Koktel, odgovori Dodge, natoèivši si šalicu kave. Koktel od najtoksiènijih minerala na zemlji. Elementi kao barij, antimon, kobalt, molibden i vanadij koji se dobivaju od otrovnih minerala stibnita, baritina, patronita i arsenopirita.Reneeine obrve se podignu. Arsenopirita?Mineral iz kojeg se dobiva arsen.Pitt pogleda Dodgea, ozbiljno, zamišljeno. Kako je moguæe da se tako gusto koncentrirani koktel otrovnih minerala, kako ga nazivaš, proširi, jer je nemoguæe da se reproducira?Akumulacija dolazi od stalnog nadopunjavanja, odgovori Dodge. Mogao bih dodati da postoje tragovi magnezija, što indicira dolomitski vapnenac otopljen u neèuvenim koncentracijama.Što to znaèi?, upita Rudi Gunn. Prisutnost vapnenca, kao prvo, odgovori Dodge izravno. On zastane na trenutak kako bi prouèio ispis s pisaèa.Drugi èimbenik je gravitacijska sila koja vuèe minerale ili kemikalije u alkalnu vodu prema pravom magnetskom sjevernom polu. Minerali privlaèe druge minerale kako bi tvorili hrdu ili oksidaciju. Kemikalije u alkalnoj vodi vuku druge kemikalije prema površini i tvore otrovni otpad ili plin. Zato se veæina smeðih mjehura proširila prema Key Westu.Gunn zavrti glavom. To ne objašnjava zašto su Dirk i Summer mogli prouèiti dijelove mjehura na Navidad Banku s druge strane Dominikanske Republike, na Atlantiku.Dodge slegne. Dio su sigurno odnijele struje i vjetrovi kroz prolaz Mona izmeðu Dominike i Puerto Rica prije nailaska na Navidad Bank.

Kakav god bio taj koktel, reèe Renee, èini vodu opasnom i štetnom za sve živo što je koristi ljude, životinje reptile, ribe, èak i ptice koje slete na nju, a da ne govorimo o mikrobima.Zbunjuje me, promrmlja Dodge, nastavivši kao da nije èuo Renee, kako se nešto s konzistencijom pijeska može povezati u kohezivnu masu koja pluta preko velikih udaljenosti u oblaku ne dubljem od sto dvadeset stopa od površine. Dok je govorio, pravio je bilješke u svoj notes. Sumnjam da morski salinitet igra ulogu u širenju, što bi moglo objasniti zašto pošast ne tone na dno.To nije jedini èudan dio zagonetke, reèe Giordino.Što želiš reæi?, upita Pitt blago.Temperatura vode je sedamdeset pet stupnjeva Fahrenheita, deset stupnjeva ispod normale za ovaj dio Kariba.Još jedan problem koji treba riješiti, promrmlja Dodge umorno. Takav pad temperature je fenomen izvan svih pravila.Postigao si mnogo, pohvali Gunn kemièara. Rim nije sagraðen u danu. Prikupit æemo uzorke i pustiti da NAMPov laboratorij u VVashingtonu pronaðe odgovore na ostatak enigme. Naš posao je doæi nekako do izvora zagaðenja.To možemo uèiniti jedino slijedeæi trag koji vodi do najviših koncentracija, reèe Renee.Pitt se umorno osmjehne. Zato smo tu.. iznenada prekine, ukoèi se i pogleda kroz prozor. Zato, nastavi tiho, i zbog posjeta Disneylandu.Bolje se naspavaj, reèe Giordino mirno. Poèinješ brbljati. Ovo nije Disneyland, reèe Renee, potiskujuæi zijevanje. Pitt se okrene i pokaže glavom prema moru izvan pramca. Zašto onda upravo ulazimo u Pirate s Kariba? Sve glave okrenu se kao jedna, i svi se zagledaju u mraènu vodu koja je završavala tamo gdje su poèinjale zvijezde. Vidjeli su slabu žutu svjetlost koja je polako jaèala kako se Poco Bonito približavao. Stajali su ukoèeno u tišini kad se sjaj materijalizirao u prozirni oblik starog jedrenjaka koji je postajao sve definiraniji svakom minutom. Na trenutak su pomislili da su izgubili dodir sa stvarnošæu, dok Pitt nije progovorio tihim, èinjeniènim tonom. Pitao sam se kada æe se pojaviti stari Leigh Hunt.

Poglavlje XXI

Raspoloženje na palubi broda iznenada se promijenilo. Gotovo cijelu minutu nitko se nije micao. Nitko nije govorio dok su zurili u bizarni fenomen. Konaèno, Gunn prekine tišinu.Isti gusar Hunt na kojeg nas je admiral upozorio?Ne, bukanir Hunt.To ne može biti stvarno. Renee je gledala sa strahom, odbijajuæi povjerovati svojim oèima. Stvarno gledamo sablasni brod?Pittove usne se saviju u osmijeh. Samo u oku promatraèa. Zatim parafrazira Pjesmu drevnog mornara. Bez šapta na moru, hita Odisej ev brod.Tko je bio Hunt?, upita Dodge glasom koji je podrhtavao.Bukanir koji je lutao Karibima od 1665. do 1680 kad ga je uhvatila Britanska kraljevska mornarica i nahranila njime morske pse.Ne želeæi gledati fantoma, Dodge se okrene, promrmljavši tupo Kakva je razlika izmeðu gusara i bukanira?Vrlo mala, odgovori Pitt. Gusar je opæeniti pojam koji oznaèava britanske, nizozemske i francuske moreplovce koji su hvatali trgovaèke brodove radi novca i blaga. Izraz bukanir dolazi od francuskog za roštilj. Prvi bukaniri pekli su svoje meso i sušili ga. Za razliku od gusara, koji su imali dozvole svojih vlada, bukaniri su hvatali sve brodove, veæinom španjolske, bez dozvole. Bili su poznati i kao slobodni pljaèkaši.Sablasni brod bio je sada udaljen samo pola milje i brzo se približavao.

Jezivi žuti sjaj davao je izgled nadrealistièke slike. Kako se približavao, detalji su postajali sve jasniji, i mogli su se èuti glasovi ljudi na palubi fantoma.Bio je to jedrenjak s tri jarbola i plitkim gazom, omiljeni brod gusara prije osamnaestog stoljeæa. Prednja i gornja jedra nadimala su se bez vjetra. Imao je deset topova, po pet sa svake strane na glavnoj palubi. Ljudi s bandanama oko èela stajali su na stražnjoj palubi, mašuæi maèevima. Visoko na glavnom jarbolu vihorila se golema crna zastava s lubanjom iz koje kapa krv, kao da brod plovi u jaki vjetar.Izrazi na licima ljudi na Poco Bonitu varirali su od užasa do akademskog razmišljanja. Giordino je izgledao kao da jede hladnu pizzu, dok je Pitt kroz dalekozor gledao prikazu s licem èovjeka koji uživa u znanstvenofantastiènom filmu. Zatim spusti dalekozor i poène se smijati.Jesi li lud?, upita Renee.On joj doda dalekozor. Pogledaj èovjeka u grimiznom odijelu sa zlatnom lentom na palubi i reci mi što vidiš?Ona pogleda kroz dalekozor. Èovjek s perom na šeširu.Što ga još razlikuje od drugih?Ima drvenu nogu i kuku na desnoj ruci.Ne zaboravi povez preko oka.Da, i to.Nedostaje samo papiga na ramenu.Ona spusti dalekozor. Ne razumijem.Malo stereotipno, zar ne?Kao stari pomorac koji je odslužio petnaest godina na moru, Gunn je uoèio promjenu kursa sablasnog broda i prije no što se ovaj okrenuo. Preprijeèit æe se ispred našeg pramca.Nadam se da nas ne namjerava napasti postrance, reèe Giordino napola ozbiljno.Stisni gas i zabij se usred njega, reèe Pitt Gunnu.Ne vikne Renee, gledajuæi glupo Pitta, zapanjena. To je samoubojstvo!Slažem se s Dirkom, reèe Giordino lojalno. Zabijmo se u budalu.Smiješak se pojavi na Gunnovom licu kad je shvatio što Pitt namjerava. On stane za kormilo i potjera motore do maksimuma, izdignuvši pramac broda tri stope iznad vode. Poco Bonito skoèi naprijed poput trkaæeg konja kojega su uboli vilama u stražnjicu. Nakon sto jarda, letio je preko vode brzinom od pedeset èvorova ravno prema lijevoj strani gusarskog broda. Topovske cijevi koje su virile otvore vatru, dok su im plamenovi sukljali iz cijevi zvuk grmljavine odjekne iznad vode.Pitt brzo pogleda na radar i jurne u svoju kabinu po noæni dalekozor. Vrati se na palubu za manje od minute i da znak Giordinu da ga slijedi na krov kormilarnice. Bez najmanjeg oklijevanja, Giordino se popne za njim. Legli su na krov, podupiruæi laktovima dalekozor koji su izmjenjivali. Nisu gledali ravno u fantoma, veæ u tamu iza njega.Pitajuæi se jesu li dva èovjeka iz NAMPa izgubili kontakt sa stvarnošæu, Dodge i Renee instinktivno se sagnu iza kormilarnice. Iznad njih, Pitt i Giordino ignorirali su približavajuæu katastrofu.Imam ga, izjavi Giordino. Izgleda poput male teglenice, zapadno na oko tristo jarda.I ja imam svoju metu, reèe Pitt. Jahta, dulja od sto stopa, na istoj udaljenosti istoèno.Ostalo je još samo sto, pa pedeset jarda do sudara s nepoznatim. Poco Bonito jurio je u priliku drevnog jedrenjaka. Na tren je žuti sjaj eksplodirao poput naranèastih lasera na rock koncertu i obavio mali istraživaèki brod. Renee i Dodge mogli su vidjeti kako se gusari kreæu iznad njih na glavnoj palubi, pucajuæi s bijesom. Zaèudo, nitko od njih nije primijetio brod koji je prolazio kroz njih.

Poco Bonito je jurio sam preko baršunastog crnog mora. U njegovom tragu žuti sjaj naglo zatrepæe i nestane, a zvuci topova istope se u noæi. Kao da sablasna vizija nikada nije niti postojala.Ostani na gasu, reèe Pitt Gunnu. Ovdje nije zdravo.Haluciniramo?, promrmlja Renee, lica bijelog poput papirnatog ruènika. Ili smo stvarno prošli kroz brod duhova?Pitt je zagrli. To što si vidjela, draga moja, bila je èetverodimezionalna slika visina, dubina, širina i pokret snimljena i projektirana u hologramu.Renee je još zbunjeno zurila u noæ.Izgledalo je tako stvarno, uvjerljivo.Dvostruko stvarno kao lažni kapetan s nogom Long John Silvera iz Otoka s blagom, kukom iz Petra Pana, povezom preko oèiju u stilu Horatia Nelsona. A tu je i zastava. Krv je kapala na krivim mjestima.Ali, zašto?, upita Renee retorièki. Zašto takva predstava usred mora?Pittove oèi gledale su kroz vrata kormilarnice prema radarskom zaslonu. To je, zapravo, sluèaj suvremenog gusarstva.Ali, tko je projicirao holografsku sliku?Nemam pojma, reèe Dodge. Nisam vidio drugih brodova. Vaši pogledi bili su fokusirani na prikazu, reèe Giordino.Dirk i ja primijetili smo veliku jahtu s lijeve strane i teglenicu s desne, na tristo jarda. Obje su bile u mraku.Renee konaèno shvati. Projicirali su hologramsku zraku?Pitt klimne. Stvorili su iluziju fantomskog broda i posade proklete da zauvijek luta morima. Ali njihova projekcija bila je jedan veliki stereotip. Sigurno su gledali previše filmova Errola Flynna.Sudeæi prema radaru, jahta kreæe u lov na nas, obavijesti ih Giordino.Stojeæi kod kormila, Gunn pogleda dvije toèkice na zaslonu.Jedna stoji to je sigurno teglenica. Jahta nas slijedi na oko pola milje straga, ali izmièemo joj. Sigurno su poludjeli od bijesa vidjevši kako ih ostavlja stari ribarski brodiæ.Giordino pokvari njihovo olakšanje i veselje. Bolje se molite da nemaju minobacaèe ili rakete.Do sada bi nas veæ razbili... Gunnovu izjavu prekine raketa koja proleti kraj Poco Bonita, okrznuvši kupolu radara, udarivši u vodu pedeset jarda ispred njih uz jaku eksploziju.Pitt pogleda Giordina. Volio bih da im nisi dao ideju.Gunn nije odgovorio. Bio je previše zauzet okretanjem kormila i skretanjem broda prvo ulijevo, a onda udesno, izbjegavajuæi rakete koje su poèele stizati svakih trideset sekunda.Ugasi naša svjetla vikne Pitt Gunnu.Odgovor je bio trenutaèna tama kad je mali direktor NAMPa ugasio svjetla.Valovi su narasli na tri stope i trup Poco Bonita sada je pljuskao kroz krijeste brzinom od gotovo èetrdeset pet èvorova.Kakvi smo s oružjem?, upita Giordino mirno Gunna.Dvije puške M4 s lanserima granata od 40 milimetara.Ništa jaèe?Malo oružje koje se može sakriti je sve što je admiral dozvolio, u sluèaju da nas zaustavi i pretraži nikaragvanski patrolni èamac.Izgledamo li kao krijumèari droge?, upita Renee.Dodge je pogleda s iskrivljenim osmijehom. Kako izgledaju krijumèari?Pitt reèe Imam Colt 45. A ti, Al?Automatik Desert Eagle kalibra 50 mm.Možda ih neæemo moæi potopiti, reèe Pitt. Ali, barem možemo odbiti one koji se pokušaju ukrcati.Ako nas prvo ne raznesu, proštenje Giordino, kad je još jedna raketa udarila u trag Poco Bonita na manje od pedeset stopa.

Sve dok njihove rakete nemaju ureðaje za navoðenje, ne mogu pogoditi ono što ne vide.Vatra iz automatskog oružja prolomila se kroz mrak dok su moderni gusari ciljali pomoæu radara u njihovom smjeru. Svijetleæi metci plesali su iznad površine mora na pedeset jarda s desne strane u lepezi. Gunn okrene brod ulijevo prije no što æe ponovno jurnuti ravno. Metci su kružili spiralno kroz noæ, padajuæi u tamno more na mjestima gdje je trebao biti Poco Bonito. Još dvije rakete prohujale su u tami. Gusari su ih ispalili gotovo paralelno sa signalima na radaru. Imali su dobru ideju, ali Gunn je skrenuo lijevo kako bi ih zavarao prije no što æe skrenuti desno. Rakete su pale na suprotnim stranama broda, unutar pedeset stopa, zalivši palubu mlazom vode.Zatim se sve utiša i èinilo se da je plašt mira navuèen preko broda. Èula se samo buka moænih motora, ispušnih cijevi i vode koja je pljuskala preko pramca.Jesu li odustali?, promrmlja Renee s nadom.Gledajuæi radar, Gunn radosno reèe Okreæu se i vraæaju.Ali, tko su oni?Lokalni gusari ne koriste se hologramima i raketama s jahta, reèe Giordino mirno.i Pitt je zamišljeno gledao iza broda. Naši prijatelji iz OdisejeI su najvjerojatniji sumnjivci. Nikako nisu mogli znati da naša tijela ne leže na dnu mora. Jednostavno smo ušli u zasjedu postavljenu za bilo koji brod koji uplovi u ovo podruèje.Neæe biti sretni, reèe Dodge, kad shvate da smo im pobjegli, ne jednom, veæ dva puta.Renee se još osjeæala izgubljenom. Ali, zašto mi? Što smo uèinili da moramo biti ubijeni?Sumnjam da smo uljezi na njihovom lovištu, reèe Pitt logièno.U ovom dijelu Kariba mora biti nešto što žele sakriti od svih.Krijumèarenje drogom, možda?, reèe Dodge. Je li Duh trgovac drogom?Možda, reèe Pitt. Ali, koliko ja znam, njegovo carstvozaraðuje goleme kolièine novca od iskopavanja i graðevine. Trgovinadrogom im se ne bi isplatila, niti kao sporedna operacija. Ne, to štose dogaða ovdje nadilazi gusarstvo i krijumèarenje droge.Gunn ukljuèi autopilota, iziðe iz kormilarnice i umorno sjednej u naslonjaè. I koji kurs upisujemo u raèunalo?Nastane duga tišina.Pitt nije bio sretan što æe ponovno ugroziti živote, ali bili su ovdje i imali su misiju. Sandecker nas je poslao da pronaðemo istinu iza smeðih mjehura. Nastavit æemo tražiti najveæu koncentraciju kontaminacije u nadi da æe nas dovesti do izvora.A ako nas ponovno budu lovili?, upita Dodge.Pitt se široko osmjehne. Okrenut æemo se i pobjeæi, sad kad smo tako dobri u tome.

Poglavlje XXII

Zora je svanula iznad pustog mora. Radar nije pokazivao plovila u krugu od trideset milja, i osim svjetala helikoptera koji je prošao prije sat vremena, potraga za izvorom smeðe pošasti bila je neprekinuta. Kako bi se osigurali, cijelu noæ nisu palili svjetla.Skrenuvši na jug ubrzo nakon susreta s lažnim brodom duhova, sada su plovili u Bahia Punta Gordi, kamo ih je doveo trag pojaèane toksiènosti morske vode. Do sada su imali dobro vrijeme, s malo vjetra.Nikaragvanska obala bila je udaljena samo dvije milje. Nizine su bile blijeda

linija na obzorju, kao da ih je nacrtala neka divovska ruka pomoæu trokuta i crne olovke. Magla je pokrivala obalu i lebdjela prema podnožju niskih planina na zapadu.Vrlo èudno, reèe Gunn, gledajuæi kroz dalekozor.Pitt podigne pogled. Što?Prema kartama zaljeva Punta Gorda, jedino naselje je malo ribarsko selo zvano Barra del Rio Maiz.Gunn doda dalekozor Pittu. Uzmi i reci mi što vidiš? Pitt prilagodi leæe i prijeðe pogledom liniju obale. To nije izolirano ribarsko selo, više izgleda kao velika luka za teretnjake. Vidim dva teretna broda kako se istovaruju na velikim dokovima s dizalicama, i još dva broda koji èekaju.Tu je i veliko podruèje sa skladištima.Prava košnica, toèno.Što misliš o situaciji?, upita Gunn.Pretpostavljam da se priprema oprema i zalihe za izradu brze željeznice izmeðu mora.Prilièno su tihi oko toga, reèe Gunn. Nisam proèitao izvješæa da je projekt stvarno krenuo.Dva broda imaju zastavu Republike Kine, reèe Pitt. To rješava pitanje financiranja.Veliki zaljev Punta Gorde u koji su ušli iznenada se pretvorio u more smeðe vode. Svi su obratili pozornost na more. Nitko nije govorio. Nitko se nije micao dok se smeða pošast materijalizirala u jutarnjoj maglici, gusta poput zobene kaše.Stajali su i promatrali tiho dok je pramac orao vodu koja je izgledala kao da boluje od kuge. Boje na površini stvarale su dojam kože napadnute teškom bolešæu.Stojeæi za kormilom, žvaèuæi nezapaljenu cigaru, Giordino uspori motore dok je Dodge žustro bilježio i analizirao kemijski sastav vode.Tijekom duge noæi, Pitt se bolje upoznao s Renee i Dodgeom. Ona je odrasla na Floridi i postala je ronilaèki majstor u ranoj dobi. Zaljubivši se u podvodni život, magistrirala je na oceanskoj biologiji. Nekoliko mjeseci prije no što je došla na palubu Poco Bonita, prošla je kroz neugodnu rastavu braka. Izbivala je od kuæe tijekom dugih projekata na moru vratila se nakon dugoga istraživaèkog programa na Solomonskim otocima i ustanovila da se njena ljubav odselila i živi s drugom ženom. Poslije toga, muškarci joj više nisu bili prioritet.Pitt je odluèio nasmijati je svaki put kad bi mogao. Njegov humor nije bio dobro prihvaæen kod Dodgea.Bio je to miran èovjek, nekim èudom sretno oženjen trideset godina, i imao je petero djece i èetvero unuèadi. Radio je za NAMP od njegovog osnivanja. Imao je doktorat iz kemije, te se specijalizirao za zagaðenja vode, radeæi u NAMPovom laboratoriju. Prije godinu dana umrla mu je žena, pa se javio za terenski rad. Nasmiješio bi se na Pittove pokušaje humora, ali se nikada nije otvoreno smijao. Oko njih, novo sunce otkrilo je površinu prekrivenu smeðom pošasti. Imala je konzistenciju naftne mrlje, ali mnogo gušæu, i izravnala je more.Nije bilo valova, i Giordino je smanjio brzinu na deset èvorova.Nakon izbjegavanja eksplozije izvan Bluefieldsa i bijega od gusarske jahte, nemirna napetost koja se stvarala na brodu postala je tako gusta da su je gotovo mogli osjetiti. Pitt i Renee izvukli su na palubu nekoliko kanta pošasti i natoèili je u staklene kontejnere za buduæu analizu u laboratorijima NAMPa. Sakupili su i mrtve životinje koje su pronašli u kontaminaciji kako bi ih Renee prouèila.A tada, iznenada, Giordino vikne iz kormilarnice, žustro gestikulirajuæi rukama. Naprijed lijevo! Nešto se dogaða u vodi!

Svi su to vidjeli, pokret u moru kao da se divovski kit baca u smrtnim mukama. Svi su stajali mirno poput kipova dok je Giordino okretao pramac dvanaest stupnjeva prema turbulenciji.Pitt ude i kormilarnicu i ispita oèitavanja na dubinomjeru. Dno se brzo približavalo. Kao da su prelazili strminu koja se dizala s dna Velikog kanjona. Ružnoæa pošasti davala je moru izgled kotla s kljuèalim blatom.Nevjerojatno, promrmlja Dodge kao hipnotiziran. Prema dubini oznaèenoj na kartama, trebali bismo biti na šest stotina stopa.Pitt nije govorio. Stajao je na pramcu s dalekozorom na oèima.Èini se da more kipi, reèe Giordinu kroz otvoreni prozor kod kormila. To ne može biti iz vulkana. Nema pare niti valova vruæine.Dno se približava nevjerojatnom brzinom, reèe im Dodge.Kao da je eruptirao vulkan, ali bez lave.Obala se približila na manje od dvije milje. Voda je postala nemirnija, s valovima u svim smjerovima. Brod se divlje njihao, kao da ga trese golemi vibrator. Smeða pošast se zgusnula, dok nije izgledala poput èistog blata.Giordino priðe vratima kormilarnice i pozdravi Pitta.Temperatura vode je skoèila na 83 stupnja Fahrenheita.Kako to objašnjavaš?Nemam pojma, kao ni ti.Dodge je teško prihvaæao èinjenice. Iznenadno povišenje temperature vode, podizanje dna, nevjerojatna kolièina smeðe pošasti koja se diže ni od kuda. Bilo je to nezamislivo.I Pitt je bio zbunjen. Sve što su otkrili bilo je protiv poznatih zakona mora. Vulkani su se dizali iz dubina, ali nisu izbacivali blato.More bi trebalo biti tekuæa, živa okolina s ribama svih vrsta. Ovdje nije bilo živih biæa. Možda su nekada plivala ili gmizala dnom. Sada su bila mrtva i zatrpana ispod planine pošasti ili su migrirala u èistu vodu. Ništa nije raslo, ništa nije živjelo. Bio je to svijet smrti, pokriven otrovnim blatom koje se materijaliziralo ni od kuda. Giordino je teško održavao brod u ravnoj liniji. Valovi nisu bilivisoki, ne više od pet stopa, ali za razliku od valova koje stvara vjetar, ovi su udarali iz svih moguæih smjerova. Nakon još dvjesta jarda, i voda je poludjela i postala nekontrolirano divlja.Masa ludog blata, reèe Renee kao da gleda priviðenje.Uskoro æe postati otok...Prije no što misliš, vikne Giordino, promijenivši smjer motora. Držite se. Dno se pojavilo ispod nas. Brod se pokušao odmaknuti, ali bilo je prekasno. Pramac je udario u blato, bacivši sve naprijed, i zaglavio se. Vijci su se divlje vrtjeli, praveæi od blata smeðu pjenu dok su pokušavali izvuæi Poco Bonito iz zamke. Ljudi su se osjeæali kao bespomoæni gledatelji dok se brod borio s pošasti.Iskljuèi motore, reèe Pitt Giordinu. Plima dolazi za sat vremena. Èekaj i pokušaj tada. U meðuvremenu, odnijet æemo sve teške stvari na krmu.Stvarno misliš da æemo premještanjem nekoliko stotina funta podiæi pramac dovoljno da se izvuèe iz blata?, upita Renee sumnjièavo.Pitt je veæ vukao veliko smotano uže prema ogradi krme. Dodaj još nekoliko stotina funta tijela, i tko zna? Možda budemo imali sreæe.iako su svi radili kao da im životi ovise o tome, trebao im je gotovo cijeli sat vremena da prebace prtljagu, zalihe hrane, nebitnu opremu i namještaj što dalje na krmu. Ribarske mreže i zamke koje su služile maskiranju broda bacili su preko palube, kao i pramèana sidra.Pitt pogleda na svoj sat Plima dolazi za trinaest minuta, a s njom i trenutak istine.Trenutak je stigao prije no što si mislio, reèe Giordino. Brod nam se približava sa sjeverne strane. I to brzo.

Pitt uzme dalekozor i zagleda se u daljinu.Izgleda kao jahta. Gunn zakloni oèi od istoènog sunca i pogleda u daljinu.Ista koja nas je noæas napala?Nisam je dobro pogledao u mraku kroz noæni dalekozor. Ali, mislim da ima malo sumnje da je to isti brod. Naši prijatelji su nas pronašli.Sada je dobar trenutak da pokušamo steæi prednost nad progoniteljima, reèe Giordino.Pitt okupi sve na krmenoj ogradi Poco Bonita. Giordino prihvati kormilo i pogleda natrag. Uvjerivši se da se svi èvrsto drže za ogradu, Pitt mu signalizira klimanjem glave da pokrene motore na maksimum. Moæni dizeli zatresli su se kad je Giordino pritisnuo ruèke gasa do kraja. Brod se borio, ali bio je èvrsto zaglavljen. Gustoæa smeðe pošasti djelovala je poput ljepila, držeæi dno Poco Bonita. Iako je velika kolièina tereta prebaèena na krmu, prednji dio broda podigao se samo dva inèa. To nije bilo dovoljno.Pitt je oèekivao val koji æe podiæi pramac, ali nije ga bilo. Gusta smeða masa izravnala je more poput papira. Motori su se muèili, a vijci ukopali u blato, ali ništa se nije dogaðalo. Sve oèi pogledale su jahtu koja se približavala velikom brzinom.Sada kad su je jasno vidjeli, Pitt procijeni njenu duljinu na sto pedeset stopa. Bila je obojena u boju lavande, poput one koju je vidio na kamionu Odiseje. Bila je remekdjelo inženjerstva, sama suština pomorskog luksuza. Na njoj su bili gliser od dvadeset stopa i helikopter za šest putnika.Bila je dovoljno blizu da Pitt proèita slova ispisana zlatom Epona. Ispod imena, naslikan preko trupa druge palube, bio je znak Odiseje konj u trku. Zastava koja je lepršala na komunikacijskoj anteni takoðer je imala zlatnog konja na pozadini boje lavande.Pitt primijeti kako dva mornara brzo pripremaju gliser, dok su ostali zauzeli pozicije na dugoj prednjoj palubi, s oružjem u rukama. Nitko se nije pokušao zakloniti. Bili su sigurni da ribarski brod ne predstavlja opasnost. Dlake na Pittovom vratu se naježe kad je ugledalo dvojicu koji su punili raketni lanser.Idu ravno na nas, promrmlja Dodge nemirno.Ne izgledaju poput gusara o kojima sam èitao, vikne Giordino iz kormilarnice, nadjaèavši urlanje motora. Nikada ne hvataju brodove pomoæu elegantne jahte. Kladim se da je ukradena. jNije ukradena, odgovori Pitt. Pripada Odiseji. IJe li problem u meni, ili su oni posvuda?Pitt se okrene i pozove Renee!Sjedila je leðima okrenuta ogradi. Što je?Idi u kuhinju, isprazni boce koje pronaðeš, napuni ih gorivom iz tanka motora generatora.Zašto ne iz brodskih motora?, upita Dodge.Jer se benzin pali lakše od dizela, objasni Pitt. Kad napuniš boce, zaèepi ih krpama.Molotovljevi kokteli?Toèno.Èim je Renee nestala ispod palube, Eponaje zaokrenula u širokom luku prema njima. Brzo im se približavala. Iz novog kuta, Pitt je mogao vidjeti da ima dvostruki trup katamarana. Ako se ne izvuèemo iz ovog blata, reèe on nervozno, imat æemo velike komplikacije.Velike komplikacije?, uzvrati Giordino. To je najbolje što možeš smisliti?Zatim, na iznenaðenje svih, Giordino istrèi iz kormilarnice, popne se ljestvama na krov, stane na trenutak poput olimpijskog skakaèa i skoèi na stražnju palubu izmeðu Pitta i Gunna.Možda je to bila sreæa, a možda sudbina. Giordinova težina i udarac u palubu bilo je ono što je trebalo brodu da se oslobodi. Polako, inè po inè, Poco

Bonito polako je kliznuo iz blata. Konaèno, dno je bilo slobodno i brod poskoèi unatrag kao na opruzi.Bore smijeha pojave se u kutovima Pittovih oèiju. Ne dozvoli mi da te tjeram na dijetu.Giordino se široko osmjehne. Neæu.A sada kreæemo u dobro uvježbani bijeg, reèe Pitt. Rudi, preuzmi kormilo i sagni se koliko možeš. Renee, ti i Patrick ležite i zaklonite se iza ovog smeæa koje smo naslagali na krmi. Al i ja æemo se sakriti ispod hrpe mreža.Tek što je to izrekao, jedan mornar na jahti ispali raketu iz ruènog bacaèa. Ova proleti kroz lijeva vrata kormilarnice i iziðe kroz desni prozor, te pljusne u vodu pedeset jarda dalje, eksplodiravši.Dobro da nisam bio unutra, reèe Gunn, pokušavajuæi se ponašati kao da je u šetnji parkom.Vidiš što samo mislio kad sam ti rekao da se sagneš?Gunn skoèi u kormilarnicu i zavrti kormilo, šaljuæi trup dalje od blata koje se dizalo ispod vode. Ali, prije no što je mogao ubrzati, još jedna raketa prodre kroz trup na sredini broda i pogodi desni motor. Nevjerojatnom sreæom, nije eksplodirala, ali izazvala je požar zapalivši dizel koji se prolio iz motora.Dodge preuzme inicijativu, spusti se niz otvor u strojarnicu i zgrabi ureðaj za gašenje požara sa zida. Izvadi osiguraè i pritisne otponac, te ugasi plamen, dok nije ostao samo stup crnog dima.Puštamo li vodu?, vikne Pitt ispod mreže.Ovdje je strašna gužva, ali pod je suh vikne Dodge izmeðu dva napada kašlja.Ljudima na gusarskoj jahti izgledalo je kao da je ribarski brod smrtno ranjen promatrali su stup dima kako suklja iz trupa. Vjerujuæi da je posada mrtva ili preteško ranjena da bi se oduprla, kapetan uspori jahtu i doðe do pramca Poco Bonita.Imamo li još energije u motorima, Rudi?Lijevi motor je mrtav, ali desni još radi.Onda su upravo napravili veliku grešku, reèe Pitt s hladnim osmijehom.Kakvu grešku?, odgovori Gunn.Sjeæaš se gusarskog broda?Itekako. Gunn povuèe ruèku gasa, zaustavivši mali istraživaèki brod. Zamka je djelovala. Siguran da æe njegova žrtva potonuti, kapetan jahte progutao je mamac i približio se.Sekunde su prolazile, dok jahta nije bila gotovo na njima. Ne vidjevši kretanje na palubi, uz dim koji je još sukljao iz trupa, nisu se potrudili da zapucaju na naizgled ranjeni brod. Zatim se bradati èovjek pojavi na prozoru kormilarnice jahte, i s južnjaèkim naglaskom progovori kroz megafon.Svima koji me èuju. Ako ne napustite brod, raznijet æemo ga na komadiæe. Ne pokušavajte upotrijebiti komunikacijske ureðaje. Ponavljam, ne otvarajte komunikaciju. Imamo opremu za detekciju i znat æemo ako poènete s prijenosom. Imate toèno šezdeset sekunda da skoèite u vodu. Obeæavam siguran prijevoz do najbliže luke.Hoæemo li odgovoriti?, upita Gunn.Možda bismo trebali uèiniti po njegovom, promrmlja Dodge.Želim ponovno vidjeti svoju djecu i unuke.Ako vjeruješ u rijeèi gusara, reèe Pitt hladno, ja imam rudnike zlata u Newarku u New Jersevju. Prodat èu ti ih jeftino.Naizgled ignorirajuæi jahtu, Pitt ustane i proðe kroz opremu nagomilanu na krmi, te se približi nikaragvanskoj zastavi na ogradi. On spusti zastavu sa štapa i odvoji je od jarbola. Zatim izvadi zavežljaj koji je nosio u košulji. Za nekoliko trenutaka, na jarbolu je bila nova zastava.Sada znaju odakle dolazimo, reèe Pitt dok su svi pobožno gledali zvijezde i pruge kako vihore na vjetru.

Renee se vratila na palubu, noseæi dvije staklene tegle i vinsku bocu punu benzina. Brzo procijenivši situaciju, odjednom shvati.Neæete se zabiti u jahtu?, vikne ona.Reci kada, vikne Gunn glasom punim išèekivanja i kamenim licem pokeraša.Ne jaukne Renee. To nije hologram. To je èvrsti predmet. Završit æemo poput harmonike ako se zabijemo u njih.Raèunam na to, odvrati joj Pitt. Ti i Patrick upalite fitilje i spremite se baciti koktele èim se sudarimo.Više nije bilo oklijevanja. Jahta je klizila kraj pramca Poco Bonita na manje od sto stopa.Giordino dobaci Pittu jednu pušku M4 i oni poènu pucati na jahtu. Giordino je koristio automatsku vatru, šaljuæi mlaz NATOovih metaka od 5,56 Morton u kormilarnicu, dok je Pitt ciljao pojedinaènim hitcima, pokušavajuæi pogoditi mornare s raketnim lanserom. Uspio je s drugim hitcem. Drugi èovjek nagnuo se da podigne oružje, ali Pitt pogodi i njega...Zapanjena što Poco Bonito neoèekivano uzvraæa vatru, posada jahte jurnula je u zaklon, ne uzvrativši. Giordino to nije znao, ali pogodio je kapetana u rame, i ovaj je nestao na podu kormilarnice. U istom trenutku, kormilar je pao pod pljuskom metaka, i jahta poène gubiti pravac. Sa samo jednim motorom, Poco Bonito krene s pola svoje brzine, ali još uvijek je imao dovoljno snage za taj posao.Nikome nije trebalo posebno reæi da sjedne uza zid i zaštiti glavu. Renee i Dodge izmijene uplašene poglede kad im je Gunn dobacio naranèaste prsluke za spašavanje.Stajao je èvrsto u kormilarnici, s rukama na kormilu, bijelih èlanaka. Jedan vijak vrtio se u vodi, gurajuæi Bonita ravno prema velikoj jahti. Njena posada gledala ih je, ukoèena od užasa i nevjerice, shvativši da ribarski brod nevinog izgleda ne baca ruènik, veæ ih napada s namjerom da ih probije. Bio je to vuk u ovèjoj koži, i iznenaðenje je bilo potpuno niti jedan drugi brod nije se odupro kad bi ga uhvatili. Iznenadilo ih je i neoèekivano isticanje amerièke zastave.Pitt i Giordino nastavili su pucati, èisteæi palube od posade dok se Poco Bonito približavao. Epona je izgledala veæa nego ikad, dok su jurili prema trupu nešto iza kormilarnice. Paluba je bila prazna. Poput uplašenih zeèeva, posada se sakrila pod palubom, ne želeæi riskirati ranjavanje.Poco Bonito izgledao je kao brod iz pakla, dimeæi se kroz otvor strojarnice. Gunn je u vojsci bio izvršni èasnik razaraèa koji se zabio u iraèku podmornicu u Mediteranu tijekom bitke za uklanjanje Saddama Huseina iz tog podruèja. Ali, tada je mogao vidjeti samo toranj podmornice. Sada je gledao veliki, èvrsti brod koji se uzdizao iznad njega.Deset sekunda do sudara.

Poglavlje XXIII

Pitt i Giordino ostavili su puške i pripremili se za udar. Sa svojeg položaja iza kabine, Renee je mogla vidjeti da su lica dvojice ljudi mirna, bez straha ili napetosti. Izgledali su indiferentno poput para pataka koje sjede na kiši.U kormilarnici, Gunn je planirao svoje poteze u sekvencama. Usmjerio je pramac u strojarnicu jahte iza glavnog salona za objede. Nakon sudara, sljedeæi trik bio je krenuti unatrag i moliti se da æe izvuæi Poco Bonito iz rupe i ostati na površini dok neprijatelj tone na dno. Vitki trup Epone izgledao je tako blizu da je Gunn osjeæao da može posegnuti kroz prozor i dodirnuti sliku konja.Jahta je zaklonila sunce. Sve se dogodilo kao u usporenom pokretu zvuk lomljave koji nikako nije prestajao razbio je atmosferu. Poco Bonito zabio se

u svojeg mnogo veæeg protivnika, napravivši prorez u obliku slova V, demoliravši zidove strojarnice u desnom trupu velikog katamarana i zdrobivši sve koji su bili unutra.Renee i Dodge ustanu i bace svoje boce s gorivom nakon što su zapalili krpe. Jedna se odbije od palube a da se nije slomila, ali druga se razbila i stvorila vatrenu loptu koja se raširila niz trup jahte u vatrenom mlazu. Bez pauze, oni bace staklenke, pa vinsku bocu, i sve se raznesu u holokaust koji je prekrio pola jahte. Nekada lijep brod sada je izgledao kao da je u psihotiènoj noænoj mori.I prije no što je istraživaèki brod izgubio svoj zalet, Gunn je okrenuo rad motora unatrag. Nekoliko strašnih sekunda, Poco Bonito je stajao na mjestu, s pramcem zabijenim pet stopa u Eponu, uhvaæen poput šake u škripcu, dok mu se vijak divlje vrtio. Deset sekunda, petnaest sekunda, dvadeset. Konaèno, uz snažnu škripu kidajuæeg metala, poène se oslobaðati. Dok je skršeni pramac otvarao ranu u trupu Epone, smeða pošast suknula je unutra poput divlje rijeke. Jahta se odmah poène naginjati.Dva mornara s Epone, zaštiæena suprotnim trupom, priberu se i poènu pucati iz automatskog oružja na Poco Bonito. Ciljali su nisko i loše, jer im je vid bio pod utjecajem nagiba desnog trupa. Metci su pljuštali po vodi oko trupa istraživaèkog broda neki su ostavili male rupe kroz koje sukne voda.Pitt i Giordino naslijepo su pucali u dim i vatru dok otpor na jahti nije zamro. Nadgrade je bilo skriveno plamenom i dimom. Krici su se mogli èuti u vatri. Tjerani slabim vjetrom, plamenovi su lizali kroz veliku rupu u desnom trupu. Katamaran je sada tonuo sve dublje, podignuvši neošteæeni lijevi trup izvan vode.Svi na palubi Poco Bonita okupili su se na ogradi, zureæi fascinirano u umiruæu jahtu. Posada Epone frenetièno je jurila prema helikopteru kojeg je pilot pokrenuo motor. Kompenzirajuæi kut nagiba, pilot je podigao helikopter s broda i krenuo prema kopnu, ostavivši ranjenike da izgore.Stani uz jahtu, zapovjedi Pitt Gunnu. iKoliko blizu?, upita mali èovjek nestrpljivo.Dovoljno blizu da skoèim na palubu.Znajuæi da nema smisla prepirati se s Pittom, Gunn slegne i poène približavati teško ošteæen brod jahti koja je gorjela od pramca do sredine. Ostavio je motore da rade u suprotnom smjeru, i kretao se unatrag kako bi ublažio pritisak vode koja je ulazila u razbijeni pramèani dio.U meðuvremenu, Giordino je brzo radio u uništenoj strojarnici Poco Bonita, obavljajuæi nužne popravke da održi brod na površini. Renee je oèistila palubu od beskorisne opreme i bacila je preko ograde. Crn od dima, Dodge ode ispod palube te odvuèe prenosivu crpku u pramèani dio zatim napadne vodu koja je utjecala kroz rupu.Dok je Gunn pažljivo manevrirao Poco Bonitom uzduž Epone, Pitt je èekao dok se nisu gotovo dodirnuli prije no što æe stati na ogradu i skoèiti na palubu jahte. Doskoèi na otvorenu palubu od tikovine iza glavnog salona. Sreèom, vjetar je puhao prema naprijed i stražnji dio još nije bio zahvaæen. Ako želi pronaæi ikoga živog, morat æe se kretati brzo. Zvuk nekontrolirane vatre bio je poput zvuka parne lokomotive koja juri niz traènice. Pitt protrèi kroz salon i otkrije da je prazan. Brza pretraga kabina takoðer nije dala rezultata. On pokuša krenuti uz stubište pokriveno tepihom do kormilarnice, ali naiðe na zid vatre koji ga vrati natrag. Dim mu je ulazio u pluæa. Oèi su mu suzile od oštrog dima èinilo mu se kao da æe ispasti iz duplja. Oprljene kose i obrva, htio je odustati, kad posrne preko tijela u kuhinji. Posegne dolje i zapanji se osjetivši da se radi o ženi u bikiniju. Prebacivši je preko ramena, on istetura na stražnju palubu, kašljuæi i brišuæi suze iz oèiju jednom rukom. Gunn odmah shvati situaciju i primakne brod bliže jahti dok se nisu dodirnuli. Zatim izjuri iz kormilarnice i preuzme opušteno tijelo žene

koje mu Pitt doda preko ograde. Vruæina plamenova poèela je skidati boju s istraživaèkog broda Gunn je blago položio ženu na palubu, primijetivši jedino da ima dugu, ravnu crvenu kosu, prije no što æe požuriti natrag do kormila i odmaknuti Poco Bonito od plamenova. Pitt je jedva vidio dok mu se oèi nisu rašèistile od dima opipa joj ruku i osjeti bilo. I disanje je bilo normalno. On makne crvenu kosu s njenog èela i pronaðe kvrgu velièine jaja. Pretpostavio je da se onesvijestila prilikom sudara. Lice, ruke i duge, lijepo oblikovane noge bili su ujednaèene tamne boje. Njeno lice bilo je lijepo, savršenog tena i punih senzualnih usana. Præasti nos bio je savršeno usklaðen s licem. Oèi su joj bile zatvorene, pa im nije mogao vidjeti boju. Koliko je mogao vidjeti, bila je to vrlo privlaèna žena, s vitkim tijelom plesaèice.Renee završi s bacanjem plutaèa s mrežom preko ograde i dotrèi do žene na palubi. Pomozite mi da je odnesem dolje, reèe ona.Pobrinut æu se za nju.Još uvijek djelomièno slijep, Pitt odnese ženu niz stube do svoje kabine i položi je na krevet. Ima gadnu kvrgu na glavi, reèe on, ali mislim da ce biti u redu. Možeš joj dati zraka iz spremnika kako bi joj se oèistio dim iz pluæa.Pitt se vrati gore baš na vrijeme da vidi smrt jahte.Tonula je pod vodu, a njen trup i nadgrade boje lavande bili su crni od vatre i smeði od pošasti. Bio je to tužan kraj tako lijepog broda. Žalio je što je bio uzrok njegove propasti. Ali, tada hladna, tvrda logika zamijeni tugu, i on zamisli Poco Bonito kako podliježe istoj sudbini, s mrtvom posadom. Njegovo žaljenje zamijeni euforija što su on i njegovi prijatelji prošli neozlijeðeni.Desni trup katamarana potpuno je potonuo pod smeðu vodu. Lijevi trup lebdio je nakratko u zraku dok je nadgrade tonulo ispod površine, ostavivši iza sebe spiralu pare i dima. Njegovi polirani bronèani vijci zasiju na suncu, a zatim nestanu. Osim šištanja vode koja je gasila plamenove, tonuo je tiho, bez protesta, kao da želi sakriti svoju nakaznost. Zadnja je ostala zastava sa zlatnim konjem. A tada i nju proguta indiferentno smeðe more.Kad je jahta nestala, gorivo ispliva na površinu i raširi se preko blata, obojivši ga u crno s prugama duginih boja. Pojavili su se mjehuriæi i manji ostatci broda, èekajuæi da ih struje i plime odnesu na neku udaljenu obalu.Okrenuvši se od tragedije, Pitt ude u kormilarnicu. Cipele su mu gazile po slomljenom staklu na podu. Kako se èini, Rudi? Može mo li stiæi do obale ili æemo morati pripremiti splavi?Mogli bismo uspjeti ako Al održi motor u pogonu, a Patrick uspori poplavu u pramcu, što je malo vjerojatno. Voda ulazi brže no što crpka može izbacivati.Primamo i vodu kroz rupe od metaka koji su prodrli u trup ispod površine.U ormaru skladišta je veliko platno. Kad bismo ga mogli prevuæi preko pramca poput maske, usporili bismo vodu dovoljno da je crpke mogu izbacivati.Pitt je vidio da je prednja paluba sve bliže moru. Poradit æu na tome.Nemoj predugo, upozori ga Gunn. Vozit æu unatrag da usporim utjecanje vode.Pitt se nagne nad otvor strojarnice. A1, kako zabava tamo dolje?Giordino se pojavi i pogleda gore. Stajao je do koljena u smeðoj vodi, natopljene odjeæe i ruku, lica i šaka pokrivenih naftom.Jedva se držim, i vjeruj mi, uopæe nije zabavno.Možeš li mi pomoæi gore?Daj mi pet minuta da odèepim crpku. Pošast je zaèepi svakih nekoliko minuta ako je ne èistim. Pitt siðe dolje i proðe kraj kabina do ormara gdje pronaðe veliko presavijeno platno. Bilo je teško i nezgrapno, ali on ga uspije dovuæi uz stube i kroz otvor na prednju palubu. Giordino mu se uskoro pridruži, izgledajuæi kao da je pao u jamu s katranom, i oni zajedno rašire platno, vežuæi sva èetiri kraja najlonskim uzetom. Dva kraja opteretili su polomljenim komadima motora koji je pogodila raketa. Kad su bili spremni, Pitt se okrene i mahne Gunnu da uspori kretanje unatrag.Zajedno, on i Giordino bace platno preko zdrobljenog pramca u vodu. Držeæi sva

èetiri kraja užeta. Èekali su dok otežana strana platna nije polako potonula kroz pošast. Zatim Pitt vikne Gunnu U redu, kreni polako naprijed!Stajali su na suprotnim stranama pramca i povukli užad dok optereæeni dio nije bio ispod ostataka pramca. Zatim su odvezali donju užad i povukli gornje dijelove platna dok nije bilo rašireno preko ošteæenog dijela, uvelike smanjujuæi prodor vode unutra. Èim je užad bila prièvršæena, Pitt otvori poklopac otvora na prednjoj palubi i provjeri Dodgea.Kako se èini, Patrick?Uspjelo je, odgovori Dodge, umoran, ali sretan. Smanjili ste poplavljivanje za osamdeset posto. Crpka bi sada trebala biti dovoljna.Moram se vratiti u strojarnicu, reèe Giordino. Ne predstavlja baš lijep prizor.Ni ti, reèe Pitt smiješeæi se dok je stavljao ruku oko Giordinovog ramena. Reci mi ako trebaš pomoæ.Samo bi mi smetao. Imat æu stvari pod kontrolom za dva sata.Zatim Pitt ode u kormilarnicu. Sada možemo krenuti, Rudi. Èini se da zakrpa funkcionira.Sreæa je što je raèunalna navigacija ostala netaknuta. Programirao sam kurs prema Barra del Colorado u Kostariki. Tamo živi moj stari prijatelj iz mornarice, kraj ribarske kuæe. Možemo se vezati za njegov dok i izvesti nužne popravke za put preko mora do NAMPove luke u Fort Lauderdaleu.Pametno. Pitt pokaže prema golemome tajanstvenom teretnjaku na obzorju. Mogli bismo se naæi u neprilici ako odmah ne krenemo. Bolje je biti oprezan.U pravu si. Kad bi nikaragvanske vlasti otkrile da smo potopili jahtu u njihovom dvorištu, uhitili bi nas. On komadom krpe zaustavi traèak krvi koji mu je curio iz posjekotine na jednom obrazu. Što je sa ženom koju si spasio?Èim se osvijesti, saznat æemo.Hoæeš li ti kontaktirati admirala i izvijestiti ga, ili æu ja?Ja æu se pobrinuti za to. Pitt uðe u kuhinju i sjedne za raèunalo na kojem se posada uglavnom zabavljala, slala pomoæu njega emailove i pretraživala internet pomoæu satelita. On utipka ime jahte, Epona, i saèeka. Za minutu se na zaslonu pojavi slika konja i opis. Pitt je zapamti, iskljuèi terminal i ode iz kuhinje.On sretne Renee u prolazu izmeðu kabina. Kako joj je?Da mene pitaš, bacila bih je preko ograde u more.Tako je loše?Još gore. Èim se probudila, poèela mi je stvarati probleme. Ne samo da je zahtjevna, veæ govori samo španjolski. Renee zastane i lukavo se nasmiješi. To je gluma.Kako znaš?Moja majka je bila Ybarra. Govorim bolje španjolski od naše gošæe.Ne želi odgovarati na engleskom?Renee zavrti glavom. Kao što sam rekla, to je gluma. Želi da vjerujemo da je samo jadna Meksikanka koja je služila u kuhinji. Ali, njena šminka i bikini je odaju. Ta ženska je iz visokog društva. Sigurno nije kuharica.Pitt izvadi svoj stari Colt 45 iz futrole za pojasom. Poigrat æu se s njom igre Napravimo pogodbu. On ude u kabinu s tajanstvenom gošæom, priðe joj i blago joj pritisne cijev na nos. Žao mi je što te moram ubiti, slatkice, ali ne možemo ostaviti svjedoke. Shvaæaš?Smeðe oèi se brzo rašire, zureæi u pištolj. Njene usne iznenada zadrhte kad je osjetila hladnu, tvrdu cijev ona pogleda Pitta u oèi.Ne, ne, molim vas vikne ona na engleskom. Nemojte me ubiti! Imam novca. Ostavite me na životu i bit æete bogati!Pitt pogleda Renee, koja je stajala s otvorenim ustima, nesigurna je li Pitt zaista želio ubiti ženu. Želiš li ti biti bogata, Renee?Renee prihvati igru. Veæ imamo tonu zlata skrivenu na brodu.

Ne zaboravi rubine, smaragde i dijamante, reèe Pitt.Mogli bismo pronaæi u našim srcima dovoljno milosti da je ne bacimo morskim psima nekoliko dana ako nam kaže zašto su nas gusari lovili pola noæi kako bi nas sve pobili i potopili naš brod.Da, da, molim vas uzdahne žena. Reæi æu vam što znam!Pitt ugleda èudan sjaj u njenim oèima koji nije oznaèavao povjerenje. Slušamo.Jahta pripada mojem suprugu i meni, poène ona. Bili smo na krstarenju od Savannaha do Panamskog kanala, i gore do San Diega, kad nam je prišao naizgled nevini ribarski brod èiji je kapetan zatražio medicinsku opremu kako bi izlijeèio ozlijeðenog mornara. Nažalost, moj muž, David, nasjeo je i prije no što smo mogli reagirati gusari su nam oteli brod.Prije no što nastavimo, reèe Pitt, zovem se Dirk Pitt, a ovo je Renee Ford.Nepristojna sam što vam nisam zahvalila. Ja sam Rita Anderson.Što se dogodilo s vašim suprugom i posadom?Ubijeni su i njihova tijela baèena su u more. Poštedjeli su me jer su mislili da æu biti korisna za mamljenje prolazeæih brodova.Kako to?, upita Renee.Mislili su da æe žena u bikiniju privuæi brod dovoljno da ga oni mogu zarobiti.To je bio njihov jedini motiv da vas održe na životu?, upita Pitt sumnjièavo. Ona tiho klimne.Imate li ideju tko su oni i odakle su došli?To su lokalni nikaragvanski banditi koji su postali gusari. Moj muž i ja upozoreni smo da ne lutamo ovim podruèjem, ali more uz obalu izgledalo je mirno.Èudno da lokalni gusari znaju upravljati helikopterom, promrmlja Renee ispod glasa.Koliko brodova su uhvatili i uništili pomoæu vaše jahte?, upita Pitt Ritu.Tri za koja ja znam. Kad pobiju posado Popljaèkaju brod, potope ga. silaornGdje ste bili kad smo se sudarili s vašom jahtom?, upita Renee.Znaèi, to se dogodilo?, odgovori ona nejasno. Bila sam zakljuèana u kabini. Èula sam zvuke eksplozije i pucnjave. Zatim je došao veliki udar i brod je zadrhtao, te se zapalio. Zadnje èega se sjeæam prije no što sam se onesvijestila bilo je kako se zid moje kabine ruši oko mene. Kad sam se probudila, bila sam na vašem brodu.Sjeæate li se ièega drugog prije sudara i vatre?Rita polako zavrti glavom. Nièega. Držali su me u mojoj kabini i puštali me van samo kad bi se pripremali zarobiti novi brod.Zašto hologram gusarskog broda?, upita Renee. To mi se više èini kao trik da se brodovi drže izvan ovog podruèja, nego da se namame.Rita pogleda s nerazumijevanjem.Hologram? Ne znam ni što je to.Pitt se nasmiješi u sebi. Imao je malo razloga ne povjerovati da Rita Anderson izmišlja cijelu prièu. Renee je bila u pravu. Ritina šminka nije izgledala kao da se radi o ženi koja je vidjela smrt svojeg muža i bila zlostavljana od gusara. Crvenkasti ruž za usne sa sjajem bio je previše precizno nanesen, oèi definirane smeðom olovkom, a obrve osjenèane sve je to ukazivalo na život u komforu. Odluèi zgrabiti je za vrat, promatrajuæi reakciju.Kakva je vaša veza s Odisejom?, upita on iznenada.U poèetku, ona nije shvaæala. Zatim joj sine da ovi ljudi nisu nevini ribari. Ne znam o èemu govorite, reèe ona.Nije li vaš suprug zaposlenik konglomerata Odiseja?Zašto pitate?, reèe ona, odugovlaèeæi dok se ponovno ne pribere.Vaš brod ima istu sliku konja kao Odisejin logo.Savršeno poèupane i našminkane obrve se lagano podignu. Dobra je, pomisli Pitt, vrlo dobra. Nije se dala lako uzdrmati. Poèeo je shvaæati da Rita nije

obièna žena bogataša. Bila je naviknuta na zapovijedanje, na moæ. Zabavljao se napavši je s boka kako bi je poljuljao.Tko ste vi?, upita ona iznenada. Vi niste ribari.Ne, reèe Pitt polako, radi efekta. Mi smo iz amerièke Nacionalne agencije za mora i podmorje i istražujemo izvor smeðe pošasti.Bilo je to kao da ju je pljusnuo po licu. Mirnoæa je naglo nestala. Prije no što se mogla zaustaviti, ona izlane Nije moguæe. Vi ste... Ona zastane, a glas joj se utiša..Mrtvi od eksplozije u kanalu Bluefields, završi Pitt.Znali ste?, dahne Renee, krenuvši prema krevetu kao da æe zadaviti Ritu.Znala je, složi se Pitt, blago zaustavivši Renee.Ali zašto?, upita Renee. Zašto smo zaslužili strašnu smrt?Rita više nije htjela govoriti. Izraz na njenom licu promijenio se od iznenaðenja do ljutnje pomiješane s mržnjom. Renee bi voljela zabiti joj šaku u lice. Što æemo s njom?Ništa, odgovori Pitt slegnuvši. Znao je da više ne može zavaravati Ritu. Ona više neæe reæi ništa. Zakljuèaj je u kabini dok ne stignemo u Kostariku. Reæi æu Rudiju da obavijesti lokalne vlasti da je saèekaju na doku i odvedu u zatvor.Pitt je bio iscrpljen. Bio je mrtavumoran, ali bili su i ostali. Morao je obaviti još jedan zadatak prije kratkog sna. On potraži naslonjaè, ali sjeti se da ga je Renee bacila preko palube. Ispruži se na palubi oèišæenoj od lažne ribolovne opreme, nasloni na zid i nazove broj na svojem telefonu Globalstar.Sandecker je zvuèao ljutito. Zašto mi se do sada niste javili?Bili smo zaposleni, promrmlja Pitt. Sljedeæih dvadeset minuta objašnjavao je admiralu što se dogodilo. Sandecker je strpljivo slušao Pitta dok nije završio, prenijevši mu razgovor s Ritom Anderson.Što bi Duh mogao imati s bilo èime od toga? Sandeckerov glas zvuèao je zbunjeno.Ovog trenutka, pretpostavljam da ima tajnu koju želi saèuvati i ubit æe posadu bilo kojeg broda koja ude u njegovo podruèje.Èuo sam da imaju graðevinske ugovore s crvenim Kinezima diljem Nikaragve i Paname.Loren je spomenula istu vezu prilikom jedne veèere.Naredit æu istragu o aktivnostima Odiseje, reèe Sandecker.Mogli biste takoðer provjeriti Ritu i Davida Andersona, i jahtu Epona.Dat æu Yaegeru taj zadatak.Bit æe zanimljivo vidjeti kako se ta žena uklapa u sve.Jesi li otkrio izvor smeðe pošasti?Stigli smo do mjesta gdje se diže s morskog dna.Onda je to prirodni fenomen?Patrick Dodge ne misli tako. Pitt zijevne. Tvrdi da ne postoji naèin da se mineralni sastojci koji tvore pošast podignu s dna kao da su ispaljeni topom. Kaže da to mora biti umjetno izazvana pojava. Sigurno se dogaða nešto što granièi sa zonom sumraka.Onda smo ponovno na poèetku, reèe Sandecker.Ne baš, reèe Pitt tiho. Moram obaviti jednu malu privatnu ekspediciju.Poslao sam NAMPov mlažnjak u zraènu luku kraj hotela Rio Colorado s posadom koja æe popraviti Poco Bonito prije plovidbe na sjever. Gunn, Dodge i Ford vratit æe se u Washington. Htio bih da im se ti i Al pridružite.Posao nije završen.Sandecker se nije prepirao. Odavno je nauèio da je Pittova prosudba obièno toèna. Kakav je tvoj plan?Pitt se zagleda preko mora prema zelenim planinama koje su se dizale iznad pjeskovitih obala. Mislim da bi bilo zgodno otiæi na krstarenje rijekom San Juan do jezera Nikaragva.

Što oèekuješ pronaæi tako daleko od mora i smeðe pošasti?Odgovore, reèe Pitt, dok mu je um veæ putovao uzvodno.Odgovore na cijelu ovu zbrku.

Treæi dio

OD ODISEJE DO ODISEJE

Poglavlje XXIV

23. kolovoza 2006. Navidad BankAko je uragan Lizzie uèinio neku malu korist, bilo je to što je pomeo smeðu pošast iz Navidad Banka. Voda iznad koralja bila je ponovno plavozelena, s vidljivošæu od gotovo dvjesta stopa. S èistom vodom vratile su se i ribe i ponovno se naselile na greben kao da nisu nikada niti odlazile.Drugi istraživaèki brod zamijenio je Sea Sprite u istraživanju potopljenih graðevina. Sea Yesteryear bio je sagraðen kao brod za podršku ronilica pri arheološkim istraživanjima u plitkim vodama i uglavnom je radio nedaleko od obale. Njegovi projekti su ukljuèivali istraživanje podvodnih ruševina Aleksandruske knjižnice u Egiptu, kineske flote koju je potopio vjetar kamikaze kod Japana, ranih švedskih i ruskih trgovaèkih brodova na Baltiku i niz drugih povijesnih dogaðaja. Imao je moguænost usidrenja u èetiri toèke i konfiguracije saturacije i ronilaèkih sustava površinskog plinazraka. Bio je potpuno opremljen za operacije ronjenja i lansiranje robotskih vozila imao je ureðaje za vaðenje artefakata s morskog dna. Veliki laboratorij okupirao je cijeli prednji dio broda i sadržavao najsuvremeniju znanstvenu opremu za analizu i konzervaciju drevnih artefakata.Prema veæini standarda istraživaèkih brodova bio je kratak, dug samo sto pedeset jednu stopu, ali bio je prostoran i širok èetrdeset pet stopa. Dva velika dizel motora pokretala su ga kroz vodu brzinom od dvadeset èvorova, a nosio je posadu od èetiri mornara i tim od deset znanstvenika. Oni koji su služili na palubi Sea Yesteryeara bili su ponosni na prilike kad su mogli prepravljati pomorsku povijest. A kako se razvijalo istraživanje Navidad Banka, bili su sigurni da su na rubu najveæeg otkriæa do sada.U poèetku, pomorski arheolozi koji su ispitali prostorije od kamena nisu bili sigurni jesu li izraðene ljudskom rukom. Osim toga, u podruèju nije bilo mnogo artefakata. Osim sadržaja kamenog kreveta i kotla, jedini artefakti pronaðeni su u kuhinji. Ali, kako se istraživanje nastavljalo, pronalaženo je sve više i više nevjerojatnog arheološkog blaga. Jedna od stvari koju su otkrili geolozi iz tima bila je da je struktura nekada bila na otvorenom, na malom brdu. To je postalo jasno kad su pažljivo uklonili koru s jednog komada zida od šest èetvornih inèa. Bilo je oèito da sobe nisu udubljene u stijeni, veæ su sagraðene od spojenog kamenja u vrijeme kad je Navidad Bank bio iznad površine mora.Dirk je stajao u laboratoriju zajedno sa sestrom, ispitujuæi artefakte koji su pažljivo preneseni na brod i uronjeni u zdjele morske vode kako bi ih pripremili za dugi proces konzervacije. Vrlo je blago podigao izvanrednu zlatnu ogrlicu koja je pronaðena na kamenom krevetu. Svi relikti koje smo uzeli s kreveta i iz kotla pripadali su ženi.Finije je izraðena od veæine današnjeg nakita, reèe Summer diveæi se lancu dok je zlato odbijalo sunèeve zrake koje su dopirale kroz prozor.Dok ne prouèim arheološke dosjee u europskim arhivima, moram je datirati na srednje bronèano doba.Glas je bio tih i naglašen, poput blagog ljetnog pljuska po limenom krovu.

Pripadao je dr. Jeffrevu Parksu, koji se ponašao poput opreznog vuka, niskog i izbaèenog lica. Bio je visok šest stopa i pet inèa i promatrao svijet iz stratosfere. Na koledžu je bio košarkaš, ali je povuèen iz igre zbog ozbiljne ozljede koljena i nikada više nije igrao. Umjesto toga, pisao je pomorsku arheologiju i konaèno doktorirao s tezom o drevnim podvodnim gradovima.Admiral Sandecker pozvao ga je u ekspedicijuzbog njegove specijalizacije.Parks je prošao kraj dugog stola s otvorenim tankovima u kojima su se nalazili drevni relikti i zaustavio se kraj velike police na zidu s više od pedeset fotografija unutrašnjosti podvodne graðevine. On zastane i gumicom s olovke lupne fotografije s planom prostorija.Ovo ovdje nije grad niti tvrðava. Nisu vidljive strukture izvan soba koje ste prvobitno otkrili. Možda je to bio ljetnikovac ili mala palaèa koja je postala grobnica žene iz visokog društva. Možda je bila kraljica ili visoka sveæenica dovoljno bogata da ima vlastiti nakit.Šteta što od nje nije ništa ostalo, reèe Summer. Èak niti tragovi lubanje. I zubi su nestali.Parks lagano iskrivi usta. Kosti su nestale prije više stoljeæa, zajedno s odjeæom, uskoro nakon što je struktura potonula. On priðe velikoj fotografiji snimljenoj prije no što su artefakti izvaðeni iz kamenog kreveta i ponovno lupne olovkom po slici bronèanog oklopa. Sigurno je bila ratnica koja je vodila ljude u bitku. Prsni oklop na fotografiji napravljen je od jednog komada i navlaèio se preko glave poput metalne veste.Summer pokuša zamisliti kako bi joj prsni oklop pristajao. Èitala je da su Kelti bili veliki ljudi za svoje vrijeme, ali oklop joj se èinio premali za njen torzo. Kako se ona uopæe našla ovdje?Nemam pojma, reèe Parks. Kao tradicionalni arheolog koji ne vjeruje u difuziju, kbntakt izmeðu Amerika i drugih dijelova svijeta prije Kolumba, moram reæi da je to elaborirana prijevara koju su izveli Španjolci negdje nakon šesnaestog stoljeæa.Summer se namršti. Ne vjerujete valjda u to?Parks se slabašno nasmiješi. Ne baš. Ne nakon toga što sam ovdje vidio. Ali dok ne budem mogao bez sumnje dokazati kako su se ovi artefakti našli na Navidad Banku, kontroverza æe potresti svijet drevne povijesti.Summer reèe Ali, bilo je moguæe da drevni moreplovci prijeðu ocean.Nitko ne kaže da je to bilo nemoguæe. Ljudi su prelazili Atlantik i Pacifik u svemu, od èamaca od kravljih koža, do jedrilica od šest stopa. Potpuno je zamislivo da oluja odnese ribara iz Japana ili izIrske u Ameriku. Arheolozi priznaju da postoji mnogo èudnih detalja i dokaza koji sugeriraju europski i azijski utjecaj u srednjoamerièkoj i južnoamerièkoj umjetnosti i arhitekturi. Ali, do sada ovdje nije pronaðen legitimni predmet s one strane velike bare.Naš otac pronašao je dokaze vikinške prisutnosti u Sjedinjenim Amerièkim Državama, reèe Summer.A on i Al Giordino otkrili su artefakte iz Aleksandrijske knjižnice u Teksasu, doda Dirk.Parks slegne. Ostaje èinjenica da artefakti za koje se zna da potièu iz Amerike nisu pronaðeni u Europi ili Aziji.Ah, reèe Summer, ispaljujuæi svoju strijelu, što je s tragovima nikotina i kokaina na egipatskim mumijama? Duhan i lišæe koke dolaze iz Amerike.Mislio sam da æeš to spomenuti, reèe Parks uzdahnuvši.Egiptolozi se još svaðaju oko toga.Summer se zamišljeno namršti. Mogu li odgovori biti u prostorijama pod morem?Možda, prizna Parks. Naši pomorski biolozi testiraju koru na zidovima, dok fitokemièari ispituju studije o biljnom životu kako bi odredili koliko dugo je zgrada prekrivena morem.Summer se zamisli. Može li ispod kore biti zapisa koje su arheolozi

propustili?Parks se nasmije. Stari Kelti nisu iza sebe ostavili pisane bilješke o svojoj kulturi. Urezani zapisi bili bi nemoguæi, osim, ako nismo pogriješili u odreðivanju starosti Navinije.Navinije?Parks pogleda raèunalni prikaz arhitekture potopljene strukture kako je mogla izgledati nekada. Nije loše ime, što misliš?Nije, reèe Dirk. On pogleda Summer. Zašto nas dvoje ne bi zaronili sutra ujutro i pretražili zidove? Osim toga, mislim da je primjereno da zadnji put odamo poštovanje visokoj sveæenici.Nemojte ostati predugo, reèe Parks. Kapetan nas je obavijestio da se sidra dižu u podne. Želi prenijeti artefakte u Fort Lauderdale što prije.Kad su izišli iz laboratorija, Summer pogleda Dirka s neobiènim sjajem u oèima. Od kada si ti obuzet nostalgijom?i Ima smisla u mojem ludilu. m!Oh, a koji je to smisao?, upita ona suho. joi iOn je pogleda s lukavim osmijehom. Imam osjeæaj da nedostaje nešto važno.Sada kad su znali gdje nastaviti potragu, otplivali su ravno do predsoblja. Drevne prostorije bile su prazne. Još juèer su izgledale poput èekaonice u zraènoj luci. Brodski znanstvenici ispitivali su svaku pukotinu i kutak. Nakon što su izvadili sve artefakte, vratili su se na brod, sažimajuæi i evaluirajuæi svoje nalaze. Dirk i Summer ronili su sami. Sad kad nije bilo arheologa da im gledaju preko ramena, nisu imali razloga pretjerano paziti na zidove.Kao što su planirali, zapoèeli su potragu u ulaznoj prostoriji Summer je ispitala jedan zid, a Dirk drugi, kidajuæi morsko raslinje i koru noževima dok nisu došli do golog kamena, znajuæi da èine svetogrðe u oèima savjesnih arheologa. Kidali su duge vodoravne pruge kore, koncentriravši se na visinu od èetiri do pet stopa od poda. S obzirom da je prosjeèna visina tadašnjih ljudi bila nekoliko inèa manja nego danas, razina oèiju bila im je niža. Koristeæi povijesnu èinjenicu, Dirk i Summer su odluèili smanjiti svoje podruèje potrage.Išlo je polako. Nakon sat vremena bezuspješnog rada, vratili su se na Sea Yesteryearkako bi zamijenili svoje gotovo prazne spremnike za zrak. Iako su svi NAMPovi brodovi imali komore za dekompresiju, Dirk je pažljivo provjeravao repetitivne tablice ronjenja svojim raèunalom kako bi izbjegao dekompresijsku bolest.Nakon dvadeset minuta drugog zarona, nakon što su se premjestili iz predvorja dublje u dugaèki hodnik, Summer iznenada lupne drškom noža po zidu da privuèe Dirkovu pozornost. On odmah dopliva do nje i pogleda dio zida koji je strugala.Ispod kore su se nalazili piktografi. Dirk klimne i podigne palèeve s oduševljenjem. Zajedno su oèistili kamen rukama u rukavicama, radeæi oprezno kako ne bi oštetili dragocjeni relikt koji se polako materijalizirao u tami. Konaèno, slika na kamenu bila je vidljiva. Brat i sestra osjetili su trijumf znajuæi da su nadmudrili profesionalce, gledajuæi nešto što ljudsko oko nije vidjelo tri tisuæe godina.Piktografi su ponudili traženi kljuè tajne potopljene graðevine. Dirk usmjeri svoje svjetlo kako bi vidio detalje. Daljnje istraživanje otkrilo je da slike teku niz obje strane hodnika, dvije stope široke, na oko pet stopa od poda. Obrazac je bio slièan tapiseriji iz Bayeuxa koja je prikazivala bitku kod Hastingsa 1066. godine.Dirk i Summer lebdjeli su u vodi i zurili s gotovo religioznim strahopoštovanjem u rezbariju koja je prikazivala ljude u jedrenjacima. Bili su neobiènog izgleda, s velikim okruglim oèima i gustim bradama. Njihovo oružje sastojalo se od dugih noževa, kratkih zakrivljenih maèeva i borbenih

sjekira sa zakrivljenim oštricama. Nekoliko vojnika bilo je u kolima, ali veæina se borila pješice.Slijedile su okrutne scene borbe. Èinilo se da prikazuju nekoliko bitaka u dugom ratu. Bile su tu i slike žena golih grudiju koje bacaju koplja na neprijatelje.Summer lagano prijeðe rukom preko ženske figure. Okrene se Dirku i nasmiješi superiornim osmijehom.Scene su poèinjale brodovima koji napuštaju goruæi grad. Nadalje, slijedili su brodovi nošeni olujama, te borbe s neobiènim biæima. Blizu kraja, ostao je samo jedan brod, ostali su uništeni. Zatim je i on prikazan kako tone u oluji. Konaèno, slika je prikazivala muškarca i ženu kako se grle prije no što æe otploviti na splavi s jedrom.Pronašli su klasiènu kroniku urezanu u kamen od drevnog umjetnika koju ljudsko oko nije vidjelo tri tisuæe godina. Dirk i Summer pogledaju se kroz maske s ushiæenjem nisu mislili da æe pronaæi nešto tako izvanredno.Dirk pokaže prema vratima koja su vodila u greben. Ronilaèko svjetlo se ugasilo, i oni se vrate na površinu, ostavivši dragocjeno blago izloženo onima koji æe ga fotografirati i otkriti u punom sjaju.

Poglavlje XXV

Poco Bonito prošao je kroz ušæe Rio Colorada rano popodne, u vodi koja je promijenila boju od smeðe u zelenu. Bijeli oblaci skrivali su plavo nebo neki su izlijevali kišu, blokirajuæi sunce. Posada NAMPa stajala je na palubi i mahala floti malih ribarskih brodova koja je prošla kraj njih, dok su im vanjski motori zujali poput roja obada ribari su s ponosom pokazivali svoj bogati ulov tarpone, barakude i grgeèe. Jedan brod slavio je s podignutim bocama piva dok su prolazili kraj ošteæenoga istraživaèkog broda. Dva ribara podigli su tarpona koji je bio težak više od sto funta.Gunn je plovio polako, držeæi se jedne strane rijeke dalje od ribarskih brodova od fiberglasa, zaobilazeæi plutaèe i savladavajuæi lagane meandre. Usmjerio je pramac prema hotelu Rio Colorado, do doka koji je vodio prema pokrivenoj stazi omeðenoj cvijeæem staza je vodila do velike kuæe ispod palma.Izgleda rajski, reèe Renee, diveæi se ljepoti tropske šume koja je okruživala kuæu sagraðenu od vulkanskog kamenja, s krovom od velikoga palminog lišæa.Ribarski raj, reèe Gunn iz kormilarnice. Sagradio gaje moj stari prijatelj s akademije, Jack McGee. Ako uživaš u morskoj hrani, ovdje æeš dobiti dovoljno egzotièno pripremljenih riba. Skupio je na tisuæe recepata iz cijelog svijeta i napisao nekoliko knjiga o toj temi.Pitt skoèi na dok i prihvati užad koju je bacio Giordino, zavezavši ih za stupove. Po zakonu, morali su ostati u blizini broda dok im lokalna granièna straža ne provjeri dokumente bili su iznenaðeni štetom na Poco Bonitu. Renee je upotrijebila svoje poznavanje španjolskog kako bi isprièala maštovitu prièu o bijegu od krijumèara drogom okrutnih kao i njihovi pretci koji su pljaèkali španjolske zemlje.Kako se incident dogodio u nikaragvanskim vodama, stražari nisu zahtijevali izvješæe. Rita Anderson je, s druge strane, predstavljala problem. Nije imala dokumenata, a kako Pitt i Giordino nisu željeli objašnjavati njenu prisutnost na brodu, vezali su joj ruke i usta, te nagurali u ormar strojarnice. Stražari su pregledali brod, ali nisu imali želju zaprljati odore u strojarnici nakon što su vidjeli Giordinovu odjeæu.Kad su otišli, Dodge se okrene Pittu. Zaito tretiramo gdu. Anderson kao kriminalku i držimo je kao zarobljenicu? Njen suprug je ubijen, a jahta oteta.Ona nije to što misliš, reèe Renee pristojno.Pitt je gledao stražare dok su ulazili u Land Rover i odlazili s doka preko

ceste blatne od kiše. Renee je u pravu. Gda. Anderson nije pijun u toj igri. Umiješana je do grla u mraène poslove. Admiral Sandecker je kontaktirao kostarikanske vlasti, i složili su se da je zatvore i pokrenu istragu. Trebali bi biti uskoro ovdje.Renee se spusti u kabinu.Bolje da izvedem našu princezu iz zatvora.Èim je nestala s vidika, èovjek im žustro priðe niz stazu. Jack McGee bio je èovjek crvenog lica u èetrdesetim godinama. Njegova kosa bila je plava, bez tragova sijedog, a imao je i brkove u stilu Wyatta Earpa. Široko razmaknute smeðe oèi davale su mu izgled životinje koja neprekidno pazi na grabežljivce. Nosio je plave hlaèe i košulju s cvjetnim uzorkom, te staru mornarièku èasnièku kapu koja je izgledala kao da je preživjela Drugi svjetski rat.Gunn mu iziðe u susret i oni se rukuju prije no što æe se zagrliti.Jack, ostariš za deset godina svaki put kad se sretnemo!To je zato što se nalazimo svakih deset godina! McGee pozdravi Gunna glasom koji je zvuèao kao da pjeva bas u zboru.Gunn ih upozna. Giordino samo mahne iz otvora strojarnice.Imamo ovdje još jednu èlanicu posade, Renee Ford. Ona se bavi malim problemom ispod palube.McGee se znalaèki nasmiješi. Vaša neoèekivana gošæa?Gunn klimne. Rita Anderson, dama koju sam spomenuo preko satelitskog telefona kad sam se najavljivao.Policijski inspektor Gabriel Ortega je stari prijatelj, reèe McGee. Zahtijevat æe da odeš do postaje i ispuniš izvješæe, ali vidjet æeš da je vrlo obziran i ljubazan.Imate li problema u ovim vodama?, upita Pitt.McGee se nasmije i zatrese glavom. Ne u Kostariki. Ali, šire se kao korov u Nikaragvi.Zašto tamo, a ne ovdje?Kostarika je uspješna zemlja Srednje Amerike. Životni standard je viši nego u drugim latinskoamerièkim zemljama. Iako je uglavnom poljoprivredna, turizam cvjeta, a osim toga su veliki izvoznici elektronike i mikroprocesora. Za razliku od toga, Nikaragva je prošla kroz trideset godina revolucije koja je ostavila infrastrukturu u ruševinama. Kad se vlada konaèno stabilizirala, veæina pobunjenika, koji nisu znali ništa raditi osim voditi gerilski rat, odbila je prihvatiti manualne poslove. Otkrili su da je krijumèarenje droge mnogo profitabilnije. To je dovelo do gusarstva, jer su morali sagraditi flotu za prijevoz kokaina.Jeste li èuli glasine o smeðoj pošasti?McGee lagano zatrese glavom. Samo da postoji sjeverno i istoèno od Kariba. Izmeðu bandita, nestalih brodova i kontaminacije, nikaragvanska ribarska industrija umrla je neprirodnom smræu. McGee se okrene i nagne kapu u znak pozdrava kad je od kuæe stigao policajac u odori i stupio na dok. A, Gabriel, tu si.Jack, stari prijatelju, reèe Ortega. U što si se sada uvalio?Ne ja, nasmije se McGee. Moji prijatelji iz SADa.Iako je bio latinskog porijekla, Gabriel Ortega izgledao je kao Hercule Poirot ista crna, zalizana kosa i tanki, savršeno podrezani crni brkovi, blage tamne oèi koje nisu propuštale ništa. Govorio je engleski, sa slabim španjolskim naglaskom. Kad se nasmiješio prilikom upoznavanja, otkrio je savršeno bijele zube.Vaš admiral Sandecker obavijestio me o situaciji, reèe on. Nadam se da æete mi dati cjelovito izvješæe o vašim avanturamas gusarima.Pitt klimne. Raèunajte na to, inspektore.Gdje je žena koju ste spasili s gusarskog broda?

Dolje. Pitt se zabrinuto namršti. Okrene se Giordinu. Ali,zašto ne pogledaš što zadržava Renee i našu gošæu?Giordino obriše ruke u masnu krpu bez komentara i nestanedolje. Vratio se za manje od minute, bijesna lica. Rita je nestala, aRenee je mrtva, reèe on užasnuto. Ubijena.

Poglavlje XXVI

Tijekom prvih trenutaka šoka, svi su zapanjeno nepokretno stajali. Tupo su zurili u Giordina, ne shvaæajuæi što je rekao. Trebalo im je još pet sekunda da shvate što se dogodilo.Dodge reèe Što to govoriš?Renee je mrtva, ponovi Giordino jednostavno. Rita ju je ubila.Bijes preplavi Pitta. Gdje je ona?, upita.Rita? Giordinovo lice bilo je lice èovjeka koji se probudio iz noæne more. Nestala je.Nemoguæe. Kako je mogla napustiti brod a da je ne vidimo?Nema je, reèe Giordino.Mogu li vidjeti tijelo?, upita Ortega mirno.Pitt je veæ silazio niz stube, zamalo pavši preko Giordina, koji se izmakne u stranu. Ovuda, inspektore. Žene su bile u kabini ispod palube. Pitt osjeti navalu krivnje što nije shvatio daje Rita sposobna za ubojstvo. Proklinjao se što nije išao s Renee, što ju je samu poslao ubojici. On promrmlja O, Bože, ne! ispod glasa kad je vidio Renee, golu, na krevetu sa skupljenim nogama, ruku raširenih kao da je na križu. Slika Odisejinog logoa, keltskoga bijelog konja iz Uffingtona, bila joj je urezana na trbuhu.Rita se ponašala poslušno i mirno kad joj je Renee uklonila vrpcu s ruku. Ali, kad je ova, nesvjesna da joj je život u opasnosti, kleknula da joj oslobodi noge, Rita je skupila ruke i divlje je udarila u korijen vrata. Renee je pala bez glasa.Rita je brzo skinula njenu odjeæu, stavila je na krevet i pritisnula joj jastuk na lice. Nije bilo borbe. Renee je bila u nesvijesti nije niti znala da umire. Zatim je Rita uzela škare iz Pittovog pribora za brijanje u kupaonici, te urezala konja na Reneein trbuh. Sve zajedno, trebalo joj je manje od èetiri minute.Kreæuæi se brzo prema prednjem dijelu broda, Rta je izišla kroz otvor na pramcu, zaklonjen kormilarnicom. Skrivena od ljudi koji su razgovarali na krmenoj palubi, kliznula je u vodu bez zvuka. Zatim je otplivala na drugu stranu doka, stigla do obale i otpuzila u gusto raslinje koje je pokrivalo teren. U trenutku kad je Giordino otkrio Reneeino Jtijelo, Rita je nestajala u džungli.Žena ne može otiæi daleko, reèe Ortega. Do Rio Colorada ne vode ceste. Ne može pobjeæi u džunglu. Moji ljudi æe je dovesti prije no što nabavi prijevoz.Ima samo bikini, reèe mu Pitt.Nije uzela odjeæu?Reneein ormar još je zatvoren, a odjeæa joj je razbacana po palubi, reèe Gunn, pokazavši mjesto gdje ju je Rita razbacala.Ima li novca?, upita Ortega.Pitt zavrti glavom. Ne, ako Renee nije imala nešto kod sebe, u što sumnjam.Bez novca i putovnice može pobjeæi samo u džunglu.To baš nije mjesto na kojem može preživjeti žena u bikiniju, reèe McGee koji je stajao na vratima.Molim vas, osigurajte kabinu, reèe im Ortega. I ne dirajte ništa.Možemo li je barem odjenuti?, upita Pitt.Ne, dok moje osoblje ne provede formalnu istragu.

Kad je možemo prebaciti na let prema SADu?Za dva dana, odgovori Ortega ljubazno.U meðuvremenu, molim vas da ostanete ovdje i uživate u McGeeovom gostoprimstvu dok vas sve ne ispitaju i ne naprave izvješæa. On zastane i indiferentno pogleda Renee. Ona je iz vaše zemlje?Dodge nije mogao podnijeti pogled na Renee i okrene se.Živi u Richmondu u Virginiji, šapne prigušenim glasom.Pitt pogleda Gunna. Bolje da informiramo admirala.Neæe to lako primiti. Ako ga dobro poznajem, zahtijevat æe da Kongres objavi rat i pošalje marince.Ortegine oèi se rašire prvi put. Što bi uèinio?To se samo tako kaže, reèe Pitt ignorirajuæi inspektora te pokrije Renee plahtom.Rita je žurno prolazila kroz džunglu, držeæi se rijeène obale dok nije stigla do ribolovnog hotela Rio Coloraða. Slijeðilaje znakove do bazena. Noseæi bikini, uklopila se u žene ribolovaca koje su ležale oko bazena dok su njihovi muževi uživali u ribolovu uzduž rijeke.Ignorirajuæi poglede poslužitelja, ona uzme ruènik s praznog naslonjaèa i obavije ga oko ramena. Zatim krene putom izmeðu soba za goste. Pronašavši jednu sobu koju je upravo spremala sobarica, ona uðe unutra. Tome su tiempo. Rekla je sobarici da se odmori, ponašajuæi se kao da je to njena soba.Me casi acaban, odgovori djevojka, noseæi prljave ruènike do kolica na putu te zatvori vrata za sobom.Rita sjedne za stol, podigne slušalicu telefona i zatraži vezu. Kad joj se javio glas, ona reèe Ovdje Flidais.Trenutak.Zatim se zaèuje drugi glas. Linija je slobodna. Molim vas, nastavite.Flidais?Da, Epona, ovdje sam.Zašto me zoveš otvorenom linijom iz hotela?Imamo neoèekivani problem.Da?NAMPov istraživaèki brod koji traži izvor pošasti nije povjerovao u hologram, i uništio nam je jahtu.Shvaæam, reèe žena zvana Epona, bez traga emocija. Gdje si? Kad nam je potonula jahta, zarobili su me NAMPovi ljudi. Pobjegla sam im i sjedim u sobi hotela Rio Colorado. Policija æe me pronaæi svakog trenutka. A naša posada?Neki su ubijeni. Ostali su pobjegli helikopterom i ostavili me. S njima æemo se obraèunati. Glas zastane. Jesu li te ispitivali? Pokušali su, ali prodala sam im lažnu prièu i rekla da se zovem Rita Anderson.Ostani na liniji i èekaj.Flidais, odnosno Rita, ode do ormara i pronaðe ljetnu haljinu nešto veæu od njenog broja. Bit æe dovoljno dobro, pomisli ona. Bolje veæa nego premala. Navuèe je preko bikinija i pronaðe šal, koji veže oko glave kako bi sakrila crvenu kosu. Nije joj smetalo što krade tuðu odjeæu i pravi veliki telefonski raèun, sigurno ne nakon što je ubila Renee. Zatim pronaðe sandale koje su joj odgovarale. Stavila je i sunèane naoèale s noænog ormariæa.Nasmiješi se samoj sebi kad je u ormaru pronašla ženinu torbicu. Zašto se žene nikada ne trude sakriti svoje vrijednosti predstavljalo je tajnu za Flidais. Hotelski lopovi dobro su znali da žene neizostavno skrivaju svoje torbe i novèarke ispod odjeæe u ormarima. Pronašla je osamsto dolara i nekoliko kostarikanskih kolona. S obzirom da je teèaj bio 360 tisuæa kolona za jedan dolar, veæina monetarnih transakcija u Kostariki provoðena je sa stranom valutom. Na vozaèkoj dozvoli i putovnici ispod slike je pisalo Barbara Hacken. Osim boje kose i nekoliko godina razlike, mogle su proæi kao sestre. Flidais odškrine vrata kako bi vidjela dolazi li stanovnica sobe, kad se Epona ponovno

javi na telefon. Sve je sreðeno, sestro. Šaljem ti moj privatni zrakoplov da te pokupi u zraènoj luci. Èekat æe na asfaltu kad stigneš. Imaš li prijevoz?Hotel bi trebao imati auto za prijevoz gostiju do zraène luke. Morat æeš pokazati iskaznicu kako bi prošla osiguranje. Sve je sreðeno, odgovori Flidais, stavivši torbicu na rame. Vidimo se na ritualu za tri dana.Zatim spusti slušalicu i proðe lobijem hotela pokraj dva policajca koji su pretraživali teren.Tražeæi ženu u bikiniju, kratko su je pogledali, misleæi da je gošæa hotela, i prošli. Primijetila je Barbaru Hacken kako se sunèa kraj bazena. Èinilo se da drijema. Flidais je stigla do lobija vlasnik hotela stajao je iza pulta i nasmiješio joj se kad je zatražila auto.Nadam se da nas vi i vaš suprug ne napuštate.Ne, reèe ona prigušeno, èešuæi nos kako bi sakrila lice. On je još na rijeci u lovu na kapitalce. Doèekat æu neke prijatelje koji dolaze u zraènu luku na punjene goriva prije no što nastave za Panama City.Vidjet æemo se na veèeri?Naravno, reèe Flidais okreæuæi se. Gdje bih inaèe jela?Kad je auto stigao do vrata zraène luke, vozaè zaustavi, a stražar im priðe iz malog ureda.Napuštate Rio Colorado?, upita on Flidais kroz otvoreni prozor.Da, letim za Managvu.Molim vas putovnicu.Ona mu doda putovnicu Barbare Hacken i nasloni se na sjedalo, gledajuæi kroz suprotni prozor.Stražar je postupao po pravilima. Dugo je usporeðivao fotografiju u putovnici s Flidaisinim licem. Kosa joj je bila pokrivena šalom, ali nekoliko crvenih pramenova virilo je ispod svile. To ga nije brinulo. Žene rijetko nose istu boju kose dva mjeseca za redom. Lice se èinilo istim, ali nije mogao vidjeti oèi iza naoèala.Molim vas, otvorite prtljažnik.Žao mi je, nemam prtljage. Sutra je roðendan mojeg muža. Zaboravila sam mu kupiti poklon, pa idem u kupovinu u Managvu. Namjeravam se vratiti ujutro.Zadovoljan, stražar joj vrati putovnicu i mahne autu da proðe.Pet minuta kasnije, svi unutar milje od zraène luke sa strahopoštovanjem su gledali kako zrakoplov boje lavande koji je izgledao prevelik za pistu dolazi iznad drveæa i glatko slijeæe. Zaustavio se na sto jarda od sjevernog kraja piste. Zatim se okrenuo i dorulao do mjesta na kojem je Flidais èekala u autu. Pet minuta kasnije, bila je u Berijevu Be210 i letjela u Panama City.

Poglavlje XXVII

Dvojica ljudi plovili su u èamcu koji domaæi ribari zovu panga izgledali su kao i svi drugi domorodci koji love ribu na rijeci San Juan. Nosili su široke bijele hlaèe i majice s kratkim rukavima, te bijele bejzbolske kape. Dva štapa bila su na krmi pange pod kutom, dok su udice bile u vodi, èekajuæi ribarsku veèeru.Osim iskusnih ribara, nitko na obali ne bi pretpostavio da pod vodom zapravo nema udica. U rijeènom ribolovu, niti jedna udica nije bila bez ugriza dulje od nekoliko sekunda.Èamac je tjerao vanjski motor od trideset konjskih snaga Mariner, kojim se upravljalo pomoæu sajle koja ga je povezivala s centralnom konzolom na koju je bio prièvršæen automobilski volan. Panga od dvadeset stopa, ravnog dna, kretala se tiho rijekom kroz tropsku šumu, pod laganom kišom.Putovali su usred duge kišne sezone koja je poèinjala u svibnju i trajala do sijeènja. Vegetacija džungle bila je tako gusta da se èinilo da se svaka

biljka stalno bori sa svojim susjedama za traèak sunca koji se jedva probijao kroz masu oblaka.Pitt i Giordino kupili su pangu na kojoj je pisalo ime Greek Angel, zajedno s gorivom i namirnicama, nekoliko sati nakon što je NAMPov zrakoplov odletio u Washington s Rudijem Gunnom, Patrickom Dodgeom i tijelom Renee Ford.Posada mehanièara koja je stigla u Barra Colorado i izvukla Poco Bonito na obalu za vrijeme oseke radila je marljivo kako bi osposobili brod za put na sjever.Jack McGee pripremio im je oproštajnu zabavu i inzistirao da napuni njihov èamac s dovoljno piva i vina da otvore saloon. Inspektor Ortega bio je od pomoæi, izrazivši zahvalnost zbog suradnje u njegovoj istrazi, i svoju žalost zbog besmislenog ubojstva Renee Ford. Takoðer, bio je iznerviran što je žena koju su znali kao Ritu Anderson izbjegla njegovoj potjeri. Kad je Ortegin tim saznao za nestalu putovnicu Barbare Hacken, i kad su ispitali vlasnika hotela i stražara u zraènoj luci, bili su sigurni da je Rita odletjela iz Kostarike u SAD. Pitt je riješio djeliæ zagonetke kad je èuo da je zrakoplov bio obojen u boju lavande. To je znaèilo da Rita pripada timu Odiseje. Ortega se zakleo da æe meðunarodno progoniti ubojicu Renee Ford i tražiti pomoæ od amerièke policije.Pitt je sjedio opušteno, naslonivši se u podignuti naslonjaè ispred kormila, upravljajuæi èamcem jednom nogom dok su prolazili kroz slikovite lagune koje su izlazile na rijeku. Giordino je posudio naslonjaè i jastuk od McGeea. Ispružio je noge preko pramca, pažljivo gledajuæi ponekog krokodila od osamnaest stopa koji bi se sunèao na obali. Vješt u uvjetima kišne prašume, Giordino se obavio mrežom protiv komaraca. U ovom dijelu svijeta, mali krvopije su èesti kao i kiše, što se obièno ne spominje u putnièkim brošurama. Ne želeæi ometati svoje kretanje, Pitt je namazao kožu sredstvom protiv insekata.Prvih dvadeset milja išli su na sjeverozapad uzduž Rio Colorada dok nisu stigli do blatnih voda rijeke San Juan koja je bila granica izmeðu Nikaragve i Kostarike. Odovud, trebalo im je još osamdeset kilometara uz rijeku dok nisu stigli do grada San Carlos na jezeru Cocibolca, poznatijem kao jezero Nikaragva.Još nisam vidio znakove gradnje, reèe Giordino, prouèavajuæi obalu kroz dalekozor.Veæ si ih vidio, reèe Pitt, gledajuæi mnogobrojne ptice kako se gnijezde u drveæu iznad vode. Giordino se okrene u svojem naslonjaèu, spusti sunèane naoèale i zagleda se u Pitta preko njihovih okvira kao da gleda kladionièara koji nudi ljudima oklade sto na jedan da æe favorit dobiti sljedeæu utrku. Ponovi mi to.Tvoja prijateljica Micky Levy. Sjeæaš je se?Poznato mi je to ime, promrmlja Giordino, pokušavajuæi shvatiti Pitta.Za veèerom nam je prièala o planovima izgradnje podvodnog mosta, sustava željeznièkih tunela koji bi spojili oceane preko Nikaragve.Takoder je rekla da projekt nikada nije pokrenut jer se Duh povukao iz njega.Varka.Varka, ponovi Giordino.Kad su geolozi i inženjeri, poput tvoje prijateljice, završili svoj posao, Odiseja je službeno inzistirala da potpišu ugovor o èuvanju informacija o projektu. Duh je zaprijetio da ih neæe isplatiti ako se ne slože. Zatim je objavio da je, nakon prouèavanja, zakljuèeno kako projekt nije praktièan i isplativ.Kako znaš sve to?Nazvao sam tvoju prijateljicu prije no što smo otišli u Washington, a ona mi je poslala planove lokacije, reèe Pitt nehajno.Nastavi.

Postavio sam joj još nekoliko pitanja o Duhu i podzemnom mostu. Nije ti spomenula?Valjda je zaboravila, reèe Giordino zamišljeno.Kako bilo, ispalo je da Duh nikada nije namjeravao prekinuti projekt. Njegovi inženjeri kopaju furiozno više od dvije godine. Prošli smo kraj luke s brodovima koji su najvjerojatnije istovarivali rudarsku opremu.Nisam li ja rekao dobar trik, ako može sakriti milijune tona iskopanih stijena i blata?I bio si u pravu dobar trik.Giordino iznenada shvati. Smeda pošast?Odgovor za milijun dolara, potvrdi Pitt. Satelitske fotografije nikada nisu pokazale aktivnost jer se nije ništa niti moglo vidjeti. Jedini naèin da se sakriju milijuni tona blata i kamenja bio je sagraditi veliku cijev, pomiješati blato s vodom i ispumpati ga u more na nekoliko milja od obale.Giordino otvori kostarikansko pivo i obriše znoj s lica ruènikom.Zatim prijeðe hladnom limenkom preko èela. U redu, gosp. pametnjakoviæu, èemu tajanstvenost? Zašto bi se Duh toliko trudio da prikrije svoj projekt? Gdje je dobitak ako se tunel radi za prijevoz dobara i materijala s obale na obalu, a nitko ne zna za njega?Pitt uzme pivo koje mu je dobacio Giordino i otvori ga. Da to znam, ne bismo plivali u znoju i putovali rijekom usred džungle.Što želimo otkriti?Ulaz, kao prvo. Ne mogu potpuno sakriti ljude i opremu koji ulaze i izlaze iz tunela.Misliš da æemo ga pronaæi u vožnji džunglom na Afrièkoj kraljici?Pitt se nasmije. Ne u vožnji, nego ispod. Prema Mickvnom planu, iskopavanje bi trebalo iæi ispod grada zvanog El Castillo na pola puta uz rijeku.I što je tako privlaèno u El Castillu?Tuneli ekstremne duljine trebaju ventilacijske otvore kako bi radnici mogli disati, grijati ili hladiti zrak po potrebi i kako bi ispušni plinovi opreme za kopanje i dim u sluèaju požara mogli iziæi van.Giordino nemirno pogleda golemog krokodila na obali rijeke. Zatim se njegov pogled usmjeri prema neprozirnoj džungli uzduž sjeverne obale. Nadam se da nemaš plan pješaèiti ovuda. Sin mame Giordino bi tu zauvijek nestao.E1 Castillo je izolirana zajednica na rijeci bez prometnih veza. Glavna atrakcija mu je stara španjolska tvrðava.A ti misliš da se ventilacijski otvori pojavljuju tamo gdje ih svi u gradu mogu vidjeti?, reèe Giordino sumnjièavo. Èini mi se daje džungla bolje mjesto za skrivanje otvora. Tako je gusta da se ne mogu fotografirati iz zraka.Nema sumnje da ih je veæina skrivena u džungli, ali raèunam da su napravili jedan koji se nalazi u blizini civilizacije u sluèaju da im zatreba hitna evakuacija.Krajolik uz rijeku bio je spektakularan, i dvojica ljudi plovili su u tišini upijajuæi ljepotu vegetacije i raznih životinjskih vrsta.Bilo je to kao safari kroz nedirnuti tropski raj. Primijetili su majmune pauke bijelih lica kako se rugaju jaguaru što ih je vrebao ispod krošanja.Mravojedi veliki poput šampionskih svinja prolazili su kroz grmlje, držeæi se na sigurnoj udaljenosti od kajmana i krokodila. Tukani šarenih kljunova i papige višebojnog perja letjeli su meðu dugama leptira i orhideja. Mark Twain opisao je džunglu oko rijeke San Juan kao raj na zemlji, najèudesniju zemlju koja postoji.Pitt je održavao brzinu GreekAngela na pet èvorova. Ovo nije bila voda kroz koju je trebalo juriti i valovima pokvariti savršenu liniju obale. Tri tisuæe ara djevièanske kišne prašume predstavljalo je biološki rezervat Indio Maiz. Tri stotine vrsta reptila, dvije stotine vrsta sisavaca i više od šest stotina vrsta ptica smatralo ju je domom.

Bila su èetiri sata poslije podne kad su skrenuli iz rijeke San Juan u rijeku Rio Bartola i stigli nakon kratkog vremena do hotela Refugio Bartola i istraživaèkog centra. Smještena u kišnoj prašumi, zgrada je imala jedanaest soba s kupaonicama i mrežama za komarce. Pitt i Giordino iznajmili su dvije sobe.Nakon kupanja, otišli su u bar i restoran. Pitt je naruèio tekilu s ledom nepoznate vrste. Giordino, koji je tvrdio da je vidio tucet filmova o Tarzanu punih Engleza na safarijima, odabrao je gin. Pitt je primijetio debelog èovjeka u bijelom odijelu koji je sjedio sam za stolom kraj bara. Odavao je dojam cijenjenoga lokalnog stanovnika, nekoga tko bi mogao biti pun informacija.Pitt mu priðe. Oprostite, gospodine, ali pitao sam se biste li se pridružili mojem prijatelju i meni?Èovjek ga pogleda, i Pitt je vidio da je prilièno star, blizu osamdesete. Lice mu je bilo crveno i obilno se znojio, ali nekako je uspijevao ne zaprljati odijelo.On prijeðe maramicom preko svoje æelave glave i klimne.Naravno, naravno, ja sam Percy Rathbone. Molim vas, bilo bi lakše da vi sjednete do mene, reèe on, pokazavši svoj trbuh koji je ispunjavao stolac od trske.Zovem se Dirk Pitt, a moj prijatelj je Al Giordino.Ruka mu je bila èvrsta, ali znojna.Drago mi je. Sjedite, sjedite.Pitt se zabavljao Rathboneovom navikom ponavljanja rijeèi.Izgledate kao èovjek koji uživa u džungli.Vidi se, vidi se, zar ne?, reèe Rathbone, kratko se nasmijavši.Živio sam uz rijeke u Nikaragvi i Kostariki gotovo cijeli život. Moja obitelj je stigla ovamo tijekom Drugog svjetskog rata. Otac mi je bio britanski agent, i držao je na oku Nijemce koji su pokušali uspostaviti skrivena postrojenja u lagunama za servisiranje svojih podmornica.Ako vas smijem pitati, kako èovjek zaraðuje za život ovdje usred nièega?Rathbone lukavo pogleda Pitta. Biste li, biste li vjerovali da živim od turizma?Pitt nije bio siguran vjeruje li mu, ali odluèi odglumiti.Znaèi da imate lokalni biznis.Toèno, toèno. Dobro zaraðujem od ribolovaca i ljubitelja prirode koji dolaze ovamo. Imam mali lanac hotela izmeðu Managve i San Juan del Norte. Trebali biste potražiti moju webstranicu kad doðete kuæi.Ali ovo mjesto je pod ingerencijom institucija za oèuvanje divljine.Rathbone se lagano ukoèi na tu primjedbu. Istina, istina. Na odmoru sam. Volim pobjeæi od svojih hotela i opustiti se tamo gdje mi ne smetaju gosti. A vi, momci? Došli ste zbog ribolova?Zbog toga, i divljeg života. Poèeli smo putovanje u Barra Colorado i namjeravamo stiæi do Managve.Prekrasna tura, prekrasna tura, reèe Rathbone. Uživat æete u svakoj minuti. Nema nièega sliènog na ovoj hemisferi.Stigla je runda piæa, i Giordino je stavi na raèun svoje sobe.Recite mi, gosp. Rathbone, zašto je rijeka koja teèe gotovo od Pacifika do Atlantika tako malo poznata?Rijeka je bila svjetski poznata dok nije sagraðen Panamski kanal. Tada je otišla na smetlište povijesti. Španjolski konkvistador Hernandez del Cordoba plovio je uz rijeku 1524. Stigao je do jezera Nikaragva i uspostavio kolonijalni grad Granadu na drugom kraju. Španjolci koji su ga slijedili sagradili su tvrðave pune topova diljem Srednje Amerike kako bi zadržali Francuze i Engleze podalje. Jedna od njih bila je i El Castillo nekoliko milja uz rijeku.

Jesu li Španjolci uspjeli?, upita Pitt.Zaista, zaista, reèe Rathbone, mahnuvši rukom.Ali, ne potpuno. Henry Morgan i Sir Francis Drake plovili su uz rijeku, ali nikada nisu stigli do El Castilla. Sto ili više godina kasnije, slijedio ih je Horatio Nelson, kada je bio samo kapetan. Plovio je s malom flotom brodova uz San Juan i napao El Castillo, koji još stoji. Njegov napad je propao. To je bio jedini put u njegovoj karijeri da izgubi bitku. Ostatak života nije mogao zaboraviti tu sramotu.Zašto?, upita Giordino.Jer je izgubio oko tijekom napada.Desno ili lijevo?Rathbone se zamisli na trenutak, ne shvativši šalu, a zatim slegne Ne sjeæam se.Pitt je uživao u gutljaju tekile.Kako dugo su Španjolci kontrolirali rijeku?Do prve polovice devetnaestog stoljeæa i kalifornijske zlatne groznice. Komodor Vanderbilt, željeznièki i brodarski tajkun, vidio je goleme moguænosti. Pogodio se sa Španjolcima da njihovi brodovi pruže usluge prijevoza tragaèima za zlatom koji su se ukrcavali na njegove parobrode u New Yorku i Bostonu na dugom putu do Kalifornije. Njegovi putnici presjedali su iz oceanskih parobroda na rijeène kod San Juana del Norte. Zatim su plovili uz San Juan i preko jezera do La Virgena. Od tamo, imali su kratku vožnju željeznicom od dvanaest milja do male pacifièke luke San Juan del Sur, zapravo samo nekoliko dokova, gdje su se ponovno ukrcavali na Vanderbiltove parobrode koji su ih prevozili u San Francisco. Tako su skratili stotine milja ne ploveæi oko Cape Horna, a i još tisuæu milja zaobišavši procijep kod Paname na jugu.Kada je rijeèni promet zamro?, upita Pitt.Tvrtka Accessorv Transit, kako ju je Vanderbilt nazvao, nestala je s konstrukcijom panamskog kanala. Komodor je sagradio golemu vilu u San Juanu del Norte, koja još stoji, iako je napuštena i zarasla u korov. Osamdeset godina, rijeka je bila zaboravljena, do devedesetih godina kad je postala turistièka atrakcija.Èini se logiènijom rutom za kanal od Paname.Rathbone tužno zavrti glavom. Mnogo logiènijom, mnogo logiènijom, ali komplicirana politièka igra vašeg predsjednika Teddvja Roosevelta premjestila ga je stotine milja na jug.TI AJoš bi mogli iskopati kanal ovuda, reèe Giordino zamišljeno.Prekasno. Veliki biznismeni i ekolozi bi se borili svim silama protiv toga. Èak i kad bi nikaragvanska vlada dala blagoslov, nitko ne bi uložio novac.Èuo sam da su postojali planovi da se izgradi željeznièki tunel kroz Nikaragvu.Rathbone se zagleda preko rijeke. Te glasine kružile su rijekom mjesecima, ali ništa se nije dogodilo. Došli su traseri i prošli kroz džunglu. Helikopteri su zujali svuda iznad nas. Geolozi i inženjeri odsjedali su u mojim hotelima i pili moj viski, ali nakon gotovo godine dana, spremili su opremu, otišli kuæi, i to je bio kraj.Giordino dovrši svoj gin i naruèi drugi. Nitko se nije vratio?Rathbone zavrti glavom. Ne, koliko ja znam.Jesu li rekli razlog prekidanja projekta?, upita Pitt.Èovjek ponovno zavrti glavom. Nitko nije znao više od mene. Njihovi ugovori bili su završeni i svi su isplaæeni. Sve se èinilo vrlo zavjerenièki. Napio sam jednog inženjera noæ prije no što je otišao, ali od njega sam saznao samo da su se svi morali zakleti na šutnju.Je li se vlasnik ugovora zvao Odiseja?

Rathbone se lagano ukoèi. Da, tako je, tako je, Odiseja. Njen vlasnik je èak došao i odsjeo kod mene u El Castillu. Golemi momak. Sigurno je težio èetiri stotine funta. Uvijek je bio okružen pratnjom, uglavnom ženama.Ženama?, upita Giordino.Najprivlaènijim, ali poslovnim ženama. Vrlo djelotvornim. Nikada nisu razgovarale ili se pokušavale sprijateljiti s domorodcima.Kako su došli?, upita Pitt.Sletjeli su i uzletjeli s rijeke u velikom amfibijskom zrakoplovu obojenom poput orhideje.Boje lavande?Mislim da jest.Giordino zavrti gin oko kocaka leda u èaši. Jeste li ikad dobili neku naznaku zašto je projekt prekinut?Glasine su govorile o barem pedeset razloga, ali niti jedan nije imao smisla. Moji prijatelji u vladi u Managvi bili su zapanjeni kao i ljudi oko rijeke. Tvrdili su da greška nije njihova. Nudili su Odisejisve beneficije, svaku prednost, jer bi projekt unaprijedio nikaragvansku ekonomiju. Ja mislim da je Duh pronašao druge profitabilnije projekte i jednostavno otišao.U tom trenutku, kao da se zemlja trznula i led u njihovim èašama je zazvonio tekuæina u njima zadrhtala je kao da na nju padaju kapi kiše. Vrhovi drveæa u džungli zanjihali su se, a ptice i životinje poèele kriještati.Potres, reèe Giordino indiferentno.Više kao lako podrhtavanje zemlje, složi se Pitt, srknuvši svoje piæe.Vi momci ne izgledate uznemireni kretanjem zemlje, reèe Rathbone s iznenaðenjem.Odrasli smo u Kaliforniji, objasni Giordino.Pitt izmijeni pogled s njim. Zatim reèe Pitam se hoæemo li doživljavati ovakve drhtaje na putu uz rijeku?Rathbone je izgledao nemirno. Sumnjam. Dolaze i odlaze poput grmljavine, ali vrlo rijetko su uzrokovali štetu. Domorodci su praznovjerni. Vjeruju da su se vratili bogovi njihovih predaka i da žive u džungli.Polako, s naporom, on ustane iz stolca. Gospodo, hvala na piæu. Bilo je zaista, zaista, vrlo ugodno razgovarati s vama. Ali sa starošæu dolazi i potreba za ranim lijeganjem. Hoæemo li se vidjeti sutra?Pitt ustane i rukuje se s Rathboneom. Možda. Vjerojatno æemo ujutro prošetati šumom i nastaviti putovanje kasnije poslije podne.Voljeli bismo provesti dan u El Castillu i vidjeti ruševine tvrðave prije no što krenemo do jezera Nikaragva, doda Giordino.Bojim se da tvrðavu možete vidjeti samo iz daljine, reèe Rathbone. Vlada je ogranièila kretanje posjetiteljima i domaæima. Tvrde da tvrðava propada ako ljudi lutaju njome. Ali, mislim da kiša èini više štete od nogu turista.Èuva li nikaragvanska policija zidove?Ima bolje osiguranje nego tvornica nuklearnih bomba. Kamere, psi i ograda visoka deset stopa, s bodljikavom žicom na vrhu. Jedan stanovnik El Castilla, momak imenom Jesus Diego, postao je radoznao i pokušao prodrijeti kroz osiguranje. Jadnika su pronašli kako visi na drvetu kraj rijeke.Mrtav? iVrlo mrtav. tTRathbone brzo promijeni temu. Da sam na vašem mjestu, ne bih išao blizu tog mjesta.Poslušat æemo vas, reèe Pitt.Pa, gospodo, bilo mi je zadovoljstvo. Laku noæ.Dok su gledali kako starac odlazi, Giordino reèe Pittu Što misliš?Nije ono što izgleda, reèe Pitt kratko. Nije spomenuo luku s teretnjacima.Vidio si i riježne ruke.

Koža mu je previše glatka i èista za èovjeka daleko iznad sedamdeset godina.Giordino dozove konobara. Jesi li primijetio glas? Zvuèao je neprirodno, kao da je snimka.Gosp. Rathbone nam je naizgled dao korisne informacije.Bilo bi lijepo znati kakvu igru igra. Kad je konobar donio novu rundu piæa i upitao ih jesu li spremni za veèeru, oni klimnu i krenu za njim u blagovaonicu. Kad su..sjeli, Pitt upita konobara Kako se zoveš? Marcus.Marcuse, jesu li èesti potresi u džungli?O, si senor. Ali, pojavili su se prije trièetiri godine, i krenuli uz rijeku.Potresi se kreæu?, upita Giordino zbunjeno.Si, vrlo polako.U kojem smjeru?Poèeli su na ušæu rijeke kod San Juana del Norte. Sada tresu džunglu iznad El Castilla.To sigurno nije neki jezivi fenomen majke prirode.Giordino uzdahne.Gdje je Sheena, kraljica džungle, kad je trebaš?Bogovi nikada neæe dati ljudima da otkriju njihovu tajnu, ne u džungli, reèe Marcus, gledajuæi oko sebe kao da oèekuje da se odnekud došulja ubojica. Nitko tko ude, ne izlazi živ.Kad su ljudi poèeli nestajati u džungli?, upita Pitt.Prije oko godinu dana, sveuèilišna ekspedicija otišla je prouèavati životinje i nestala je. Nisu im našli traga. Džungla dobro èuva svoje tajne.Drugi put te veèeri, Pitt pogleda Giordina i obojica se nasmiješe.O, ne znam, reèe Pitt polako. Tajne imaju zanimljivu potrebu da budu otkrivene.

Poglavlje XXVIII

Tvrðava je dominirala vrhom izoliranog brda koje je izgledalo više kao golema travnata humka okružena s nekoliko vrsta drveæa. El Castillo de la Inmaculada Concepcion, dvorac bezgrješnog zaèeæa, napravljen je kao utvrda s bastionima na èetiri ugla. Bio je u zapanjujuæe dobrom stanju nakon èetiri stotine godina tropskih kiša.Pretpostavljam da znaš, reèe Giordino dok je ležao na leðima i gledao zvijezde, da provala i ulaz unutra nisu naša specijalnost.Pitt je ležao kraj njega, gledajuæi kroz noæni dalekozor prema ogradi koja je okruživala tvrðavu. Ne samo to, veæ nam NAMP i ne plaæa za riskiranje.Bolje da nazovemo admirala i Rudija Gunna i obavijestimo ih o našim avanturama. Kad odemo pod zemlju, telefoni æe biti beskorisni.Pitt uzme satelitski telefon iz torbe i poène nazivati broj.Sandecker rano ustaje, a i rano liježe. Rudi bi bio pogodniji, jer smo samo sat vremena iza Washingtona.Pet minuta kasnije, Pitt prekine vezu. Rudi æe pripremiti helikopter u San Carlosu ako budemo morali brzo otiæi.Giordino se vrati tvrðavi. Ne vidim stubišta, samo rampe.Kamene rampe su djelotvornije za dovlaèenje topova na bedeme, reèe Pitt. Graditelji su u to vrijeme poznavali izgradnju utvrda kao što današnji poznaju izgradnju nebodera.Vidiš li išta što slièi otvoru za zraèenje tunela?Sigurno se nalazi u središnjem dijelu utvrde.Giordino je bio sretan što nema mjeseca. I kako æemo se popetipreko ograde, proæi kraj kamera, alarma, stražara i pasa?Sve u svoje vrijeme. Ne možemo se baviti osiguranjem dok neprijeðemo ogradu, odgovori Pitt, tiho prouèavajuæi teren. A kako æemo to

uèiniti? Visoka je bar deset stopa! Možemo preskoèiti preko nje s motkama. Giordino zaèuðeno pogleda Pitta. Sigurno se šališ. Da. Pitt izvadi uže iz torbe. Možeš li se još popeti na stablo,ili tvoj artritis ogranièava tvoje fizièke sposobnosti?Moji stari zglobovi nisu ni upola ukoèeni kao tvoji.Pitt pljesne starog prijatelja po ramenu. Da vidimo onda moguli dva starèiæa još uvijek izvoditi sportske pothvate.Nakon doruèka u hotelu, Pitt i Giordino pridružili su se vodièu koji je vodio tucet turista kroz rezervat. Zaostali su iza grupe, razgovarajuæi meðusobno tijekom hodanja, jedva primjeæujuæi šarene ptice i neobiène životinje.Kad su se vratili u hotel, Pitt se diskretno raspitao o starcu kao što je i sumnjao, zaposlenici hotela rekli su mu da je on samo gost s panamskom putovnicom. Da je imao lanac hotela uz rijeku, oni bi to znali.U podne, natovarili su opremu i nekoliko sendvièa iz kuhinje na GreekAngela, te nastavili s putovanjem. Motor je odmah proradio i krenuli su iz lagune prema glavnom toku San Juana. Djevièansku džunglu zamijenila je otvorenija zemlja zelenih brežuljaka, s drveæem rasporeðenim kao daje posaðeno s planom u nekom golemom parku.El Castillo je bio samo šest kilometara uzvodno i oni su se kretali najmanjom brzinom, zašavši oko zadnjeg meandra sat kasnije zatim su prošli ispod kolonijalne tvrðave iznad grada. Mahovina se širila preko drevnih ruševina od vulkanskog kamenja, dajuæi im izgled ružne mrlje na inaèe savršenom krajoliku. Slikoviti mali grad ispod tvrðave s crvenim krovovima i šarenim pangama vezanim uz obalu izgledao je kao gostoljubiva oaza.Osim rijeènog prometa, selo El Castillo bilo je potpuno odvojeno od ostatka svijeta. Nije bilo putova niti zraène luke. Stanovnici su živjeli obraðujuæi okolna brda, loveæi ribu i radeæi u pilani ili tvornici palminog ulja dvadeset kilometara uzvodno.Pitt i Giordino željeli su biti viðeni kako dolaze i odlaze iz male ribarske zajednice, te nastavljaju put prema jezeru Nikaragva, pa su vezali svoju pangu za mali dok i odšetali pedeset jarda uz prašnjavi puteljak prema malom hotelu i restoranu. Prošli su kraj nekoliko veselo obojenih drvenih kuæa i mahnuli trima malim djevojèicama u žutim haljinama koje su se bose igrale na trijemu.Saèuvali su svoje sendvièe iz kuhinje Refugui Bartole za noænu ekskurziju te naruèili ruèak od svježe ribe iz rijeke i lokalno pivo.Vlasnik, koji se zvao Aragon, posluživao je za njihovim stolom.Mogu li preporuèiti gaspara. Ne lovi se èesto, a kad se pripremi s mojim specijalnim umakom, izvrsna je delikatesa.Gaspar, ponovi Giordino. Nikada nisam èuo za tu ribu.Živi relikt s oklopnim ljuskama, gubicom i pandžama. Garantiram vam da ga neæete moæi dobiti nigdje drugdje.Uvijek sam za gurmansku avanturu, reèe Pitt.Donesite gaspara. A ja se pribojavam toga, promrmlja Giordino.Šteta što je tvrðava nedostupna, reèe Pitt razgovorljivo.Èuo sam da muzej vrijedi posjetiti.Aragon se lagano ukoèi i pogleda kroz prozor prema tvrðavi.Si, senor, šteta je što æete je propustiti. Ali vlada ju je zatvorila jer je previše opasna za turiste.Meni se èini prilièno èvrstom, reèe Giordino.Aragon slegne.Znam samo ono što mi je rekla policija iz Managve.Jesu li njeni èuvari u gradu?, upita Pitt.Aragon zavrti glavom. Postavili su barake u tvrðavi i rijetko se pojavljuju, osim kada ih mijenja helikopter iz Managve.Nitko ne napušta tvrðavu, èak niti radi hrane, piæa i zabave?Ne, senor. Ne druže se s nama. Niti dozvoljavaju ikome da priðe deset metara

ogradi.Giordino si natoèi pivo u èašu.Prvi put èujem da vlada ne dozvoljava turistima odlazak u muzej jer bi se mogao srušiti.Želite li prenoæiti u hotelu?, upita Aragon.Ne, hvala, odgovori Pitt. Rekli su mi da su uzvodno brzice i htjeli bismo ih proæi dok još ima svjetla.Neæete imati problema ako ostanete u glavnom toku. Èamci se rijetko prevræu na brzicama ako su ljudi oprezni. Mnogo veæi problem predstavljaju krokodili u mirnim vodama.Poslužujete li biftek u restoranu?, upita Pitt.Si, senor. Želite još nešto za jelo?Ne, htjeli bismo ponijeti hranu sa sobom za kasnije. Kad proðemo kroz brzice, moj prijatelj i ja æemo se ulogoriti na obali i skuhati si veèeru.Aragon klimne. Napravite logor dalje od obale da ne biste postali hrana gladnim krokodilima.Nisam baš planirao hraniti krokodile, reèe Pitt sa širokim osmijehom.Otišavši kasno poslijepodne, prošli su kroz brzice iznad El Castilla bez problema. Ne vidjevši druge pange na rijeci, dovezli su svoj èamac na obalu, izvadili izvanbrodski motor i odvukli ga u raslinje dok nije bio potpuno skriven od rijeènog prometa.Dok je još bilo svjetla, pronašli su uzak put koji je vodio prema gradu. Zatim su pojeli sendvièe i opustili se, zaspavši do ponoæi. Kreæuæi se oprezno putom pomoæu noænog dalekozora, zaobišli su male kuæe i ušli u gustiš, gdje su sada ležali i prouèavali osiguranje oko tvrðave, bilježeæi u umovima položaje kamera.Poèela je padati lagana kišica i uskoro je njihova tanka odjeæa bila mokra. Stajanje na tropskoj kiši bilo je kao stajanje pod tušem u vlastitoj kupaonici. Temperatura vode bila je udobna, kao da je zagrijana.Kad su bili spremni, Pitt i Giordino popeli su se na jatoba stablo visoko više od stotinu stopa s deblom od èetiri stope u promjeru. Stablo se nalazilo na nekoliko metara od ograde oko tvrðave, i niže grane prelazile su preko njenog vrha s oštrim èeliènim spiralama.Bacivši uže s omèom oko debele grane deset stopa iznad njih, Giordino se popne ne višu granu prije no što æe otpuziti preko tanjih grana preko ograde na visini od dvanaest stopa. Zatim stane i pregleda teren dalekozorom.Koristeæi uže, Pitt se podigne snagom ruku dok su mu noge koraèale deblom. Došavši do grane, on dopuzi do Giordinovih nogu.Ima li traga od stražara i pasa?, šapne on.Stražari su lijeni, odgovori Giordino. Pustili su pse da sami trèe okolo.Èudno je što nas još nisu nanjušili.Rekao si prerano. Vidim trojicu kako gledaju u našem smjeru. Evo ih, dolaze.Prije no što su psi poèeli lajati, Pitt posegne u torbu i izvadi bifteke iz restorana, bacivši ih na rampu do najbližeg bastiona. Pljusnuli su na zemlju, privukavši pse.Jesi li siguran da æe to upaliti?, promrmlja Giordino.Uvijek djeluje u filmovima.To me tješi, proštenje Giordino.Pitt se spusti s grane na zemlju i ostane na nogama. Giordino ga je slijedio, gledajuæi oprezno pse, koji su žvakali sirovo meso u sretnom deliriju, ne obraæajuæi pozornost na dva uljeza.Više neæu sumnjati u tebe, reèe Giordino ispod glasa.Neæu zaboraviti da si to rekao.Pitt ih povede prema jednoj kamenoj rampi, koristeæi se noænim dalekozorom da vidi kada æe se najbliža kamera okrenuti do svoje krajnje granice. Kad je dao znak zviždukom, Giordino dotrèi ispod kamere i zaprlja leæu crnom bojom.

Krenuvši dalje, zastali su izvan zatvorenog i mraènog muzeja, osluškujuæi. Prigušeni glasovi èuli su se preko bedema u glavnom dvorištu, gdje se nalazila privremena baraka za stražare. Ušli su u nekadašnje skladište. Kameni zidovi bili su još èvrsti, ali drvene grede i krov su odavno nestali.Pitt pokaže prema središnjem tornju koji se dizao iznad ostatka tvrðave. Bio je sagraðen poput piramide s gornjom polovicom odrezanom na sredini. Ako tu postoji okomita cijev ventilacije, mora izlaziti ovdje, reèe on tiho.To je jedino logièno mjesto, složi se Giordino.Zatim naæuli jedno uho. Kakva je to buka?Pitt zastane, slušajuæi, dok su mu sva osjetila bila napeta. Zatim klimne u tami. Taj zvuk sigurno dolazi od ventilatora.Držeæi se sjena, popeli su se uz usku rampu od kamena koja je stršila iz zidova tornja i stigli do malih vrata. Navala hladnog zraka kroz uski otvor pogodila ih je poput vjetra. Sagnuvši se pod zraènom strujom, Pitt ude i nade se kod osnove velikog žicanog poklopca. Zvuk ventilatora se pojaèao, udarajuæi im bubnjiæe.Buèan vrag, vikne Giordino.To je zato što smo na njemu. Bilo bi mnogo gore da nisu instalirali prigušivaèe. Ovako, buka je prilièno prigušena izvan tornja.Ovo je stvarno olujni vjetar, reèe Giordino ispitujuæi debljinu rešetkastog poklopca.Krilca ventilatora su takva da proizvode toènu kolièinu zraka pod djelotvornim pritiskom.Opet ti držiš predavanja. Nemoj mi reæi da si studirao izgradnju tunela.Jesi li zaboravio ljeto izmeðu semestara na Zrakoplovnoj akademiji kad sam radio u rudniku srebra u Leadvilleu?, odvrati Pitt.Sjeæam se, reèe Giordino smiješeæi se. Ja sam proveo to ljeto kao spasilac na plaži u Malibuu. Giordino pogleda kroz žièani poklopac. Iz otvora je dopiralo svjetlo. On zaobiðe poklopac dok nije pronašao klin koji ga je držao. Zakljuèano iznutra, primijeti on.Morat æemo prerezati žicu.Pitt izvadi mala kliješta za žicu iz ruksaka. Mislio sam da æe nam ovo zatrebati ako naletimo na bodljikavu žicu.Giordino ih podigne na svjetlu koje je dopiralo od ispod.Trebala bi biti dobra. A sada se odmakni dok majstor pravi ulaz.Èinilo se lako, ali nije bilo. Giordino se znojio dvadeset pet minuta kasnije kad je konaèno izrezao rupu dovoljno veliku da se kroz nju provuku. On vrati kliješta Pittu, odvoji žicu i pogleda dolje. Èetvrtasti tunel ventilatora, za tjeranje zraka iz tunela duboko ispod, bio je širok petnaest stopa. Cirkularna metalna cijev nalazila se u jednom kutu. To je bio ulazni tunel, s Ijestvama koje su nestajale u rupi bez dna. Za održavanje u sluèaju da sustav ventilacije treba popravke, reèe Pitt nadjaèavši buku ventilatora.Takoder služi i kao izlaz radnicima za sluèaj opasnosti.Giordino prvi ude u tunel i stane na ljestve. On zastane i kiselo pogleda Pitta. Nadam se da neæu zažaliti zbog ovoga vikne on i poene se spuštati.Pitt je bio zahvalan što je tunel osvijetljen. Kad su se spustili pedeset stopa niz ljestve, on stane i pogleda dolje. Mogao je vidjeti samo ljestve koje se pružaju u nedogled, poput traènica željeznice. Nije se vidjelo dno.On izvuèe papirnati ruènik iz džepa, pokida ga u dva mala komada, zgužva ih i stavi u uši kako bi prigušio buku ventilatora. Osim glavnog sustava provjetravanja, na svakih sto stopa bili su instalirani i dodatni ventilatori za održavanje traženog pritiska zraka.Nakon pola vjeènosti, i spuštanja od petsto stopa, prema Giordinovoj procjeni, on stane i mahne rukom. Dno ljestava sada je bilo vidljivo. Polako, oprezno, okrene se naglavaèke. Zatim otpuzi dolje dok mu oèi nisu vidjele krov maloga kontrolnog centra koji je pratio plinove, ugljièni monoksid, temperaturu i rad

sustava prozraèivanja.Pitt i Giordino prošli su daleko ispod glavnog sustava prozraèivanja i nisu mogli razgovarati tiho. Giordino se podigne dok nije stajao i priðe Pittu, koji klizne niz ljestve kraj njega.Kakvo je stanje?, upita Pitt tiho.Ljestve vode kroz kontrolni centar koji se nalazi na oko petnaest stopa iznad poda tunela. Muškarac i žena sjedili su za raèunalnim konzolama. Sreæom, gledali su u drugom smjeru, leðima okrenuti ljestvama. Trebali bismo ih moæi savladati prije no što dignu uzbunu.Pitt pogleda Giordinove tamne oèi udaljene samo nekoliko inèa. 1 Kako želiš?Giordinove usne se razmaknu u lukavom smiješku. Ja æu muškarca. Ti si bolji za onesposobljavanje žena od mene.Pitt ga pogleda. Kukavice.Nisu gubili vrijeme skoèe niz ljestve u kontrolnu sobu bez izazivanja uzbune. Operatori sustava muškarac u crnom kombinezonu, a žena u bijelom pratili su rad svojih raèunala i nisu vidjeli odraze svojih napadaèa u zaslonima dok nije bilo prekasno. Giordino priðe sa strane i udari muškarca desnim udarcem u èeljust.Pitt je udario ženu u vrat ispod lubanje. Oboje su se onesvijestili uz lagane uzdahe.Ostavši neprimijeæen ispod prozora, Pitt izvadi iz torbe rolu ljepljive vrpce i baci je Giordinu. Veži ih dok im skinem kombinezone.Za manje od tri minute, onesviješteni operatori bili su vezani u donjem rublju, zaèepljenih usta, te smješteni ispod pultova kako ih netko ne bi primijetio. Pitt je obukao crni kombinezon koji mu je bio prevelik, a Giordino je pokidao šavove bijelog. Pronašli su odgovarajuæe kacige na polici i stavili ih na glave. Pitt je nosio torbu preko jednog ramena, a Giordino je izgledao službeno s olovkom i blokom. Oni se spuste niz ljestve do tunela.Kad su se sabrali i pogledali oko sebe, stajali su neko vrijeme sa strahopoštovanjem. Oèi su im se skupile pod svjetlom beskrajnog niza svjetiljaka.To nije bio obièni željeznièki tunel. To uopæe nije bio željeznièki tunel.

Poglavlje XXIX

Tunel u obliku potkove bio je mnogo veæi nego što su mogli zamisliti. Pitt je osjeæao kao da stoji usred fantastiènog romana Julesa Vernea. Procijenio je da ima pedeset stopa u promjeru, mnogo više od ijednog do sada konstruiranog tunela. Promjer tunela koji je vodio od Francuske do Engleske bio je dvadeset èetiri stope, a tunel Seikan izmeðu Honshua i Hokaidoa imao je trideset i dvije.Zvuk ventilatora zamijenili su zvukovi zujanja niz tunel. Iznad njih, poduprta nizom èeliènih stupova, nalazila se golema pokretna traka koja je putovala prema istoènom kraju tunela. Zemlja na njoj bila je zdrobljena gotovo do velièine pijeska.Evo izvora smeðe pošasti, reèe Pitt. Melju kamenje dok ne dobije konzistenciju pijeska kako bi se moglo ispumpati kroz cijev u Karibe.Željeznièka pruga i paralelna betonska cesta vodili su pokraj pokretne trake. Pitt klekne i prouèi traènice. Rade na struju, kao podzemna u New Yorku.Pazi na treæu traènicu, upozori ga Giordino. Ne znamo koliko volta teèe njima.Sigurno imaju generatore na svakih nekoliko milja.Stavit æeš novèiæ na traènicu?, upita Giordino šaleæi se.Pitt ustane i zagleda se u daljinu.Ove traènice ne mogu nikako nositi brze vlakove koji se kreæu dvjesta èetrdeset milja na sat i prevoze kontejnere s teretom. Nisu vrhunske kvalitete

i metalne spojnice su previše razmaknute. Osim toga, standardni razmak izmeðu pragova je èetiri stope i osam i pol inèa. Ove su razmaknute oko tri stope, što znaèi da su preuske.To je pruga za transportiranje opreme za kopanje i bušilica tunela.Pitt podigne obrve. Odakle ti to?Negdje sam èitao o bušilicama.Ovaj tunel je iskopala bušilica, i to velika.Možda kasnije namjeravaju zamijeniti traènice, reèe Giordino.Zašto èekati do kraja kopanja? Polagaèi traènica i oprema trebali bi iæi za bušilicom kako bi uštedjeli vrijeme. Pitt zamišljeno zavrti glavom. Tunel ove velièine nije sagraðen za željeznièki promet. Sigurno služi drugoj svrsi.Okrenuli su se kad je veliki autobus na kat boje lavande prošao tiho kraj njih vozaè im je mahnuo. Okrenuli su se i pretvarali se da diskutiraju o neèemu u Giordinovom notesu dok su kraj njih prošli radnici, sjedeæi u autobusu, u raznobojnim kombinezonima i kacigama. Svi su nosili sunèane naoèale. Pitt i Giordino primijetili su ime Odiseja i logo s konjem na boku autobusa. Vozaè je usporio, ne znajuæi žele li se povesti, ali Pitt mu odmahne.Ide na struju, reèe Giordino.To smanjuje stvaranje ugljiènog monoksida u tunelu.Giordino priðe paru praznih vozila za golf na baterije koja su izgledala poput minijaturnih sportskih automobila. Lijepo od njih što su nam osigurali prijevoz.On sjedne za volan jednog vozila. Kojim putem?Pitt se zamisli na trenutak.Pratimo iskopano blato s pokretne trake. To bi mogla biti naši jedina prilika da potvrdimo izvor smeðe pošasti.Golemi tunel bio je naizgled beskrajno dug. Promet je bio ogranièen na prijevoz rudara, dok je uska traènica prenosila samo blato i teret. Na ploèi vozila za golf bio je brzinomjer, i Pitt je izmjerio brzinu pokretne trake. Kretala se brzinom od dvanaest milja na sat.Pitt pažljivo pogleda gornji dio tunela.Nakon što je prošla bušilica, rudari su instalirali potpornje za jaèanje prirodne tendencije stijena da se uèvrste. Zatim je dugaèka traka gunita pneumatièki nanesena na tunel pri velikoj brzini.Prijenos betona na velike udaljenosti izveden je crpkama rasporeðenim od ulaza do mjesta kopanja iza bušilice. Nakon toga je slijedila injekcija tekuæe žbuke pod pritiskom kako bi se zapeèatile pukotine koje mogu propuštati podzemne vode. Osim osiguranja vodonepropusnosti izvana, gunit i žbuka poboljšali bi i protok tekuæina kroz tunel, što je bio fenomen o kojem je Pitt poèeo razmišljati kao o dalekoj moguænosti.Svjetla su osvjetljavala tunel tako briljantno da su gotovo štetila oèima. Pitt i Giordino shvatili su zašto su radnici nosili sunèane naoèale. Kao jedan, i oni stave svoje naoèale na oèi.Elektrièna lokomotiva koja je vukla nekoliko niskih vagona i otvorenih sanduka s kamenjem proðe kraj njih u suprotnom smjeru, prema mjestu kopanja. Posada vlaka mahne dvojici ljudi u vozilu, koji im odvrate pozdrav.Svi su ljubazni u ovim krajevima, primijeti Giordino.Jesi li primijetio da muškarci nose crna odijela, a žene bijela ili zelena?Duh je sigurno u prošlom životu bio dekorator interijera.To je prije neki sustav identifikacije kasta, reèe Pitt.Odrezao bih si uho prije no što bih nosio lavandu, promrmlja Giordino iznenada postavši svjestan da je odjeven u bijelo.Mislim da æu skinuti odoru.Napuni si neèim njedra.Giordino ne reèe ništa, ali gorki pogled bio je dovoljno jasan.Pittovo lice se uozbilji. Pitam se imaju li ovi rudari pojma o toksiènom mulju

koji izlijevaju u more?Imat æe, doda Giordino, kad im kosa poène ispadati, a unutarnji organi se topiti.Nastavili su dalje, svjesni neprirodne atmosfere duboko ispod zemlje i mora. Prošli su nekoliko manjih popreènih tunela koji su vodili ulijevo i probudili njihovu radoznalost. Još jedan paralelan tunel bio je spojen s popreènima, na svakih tisuæu jarda. Pitt je pretpostavljao da je to servisni tunel za elektriène vodove.Evo objašnjenja za drhtanje zemlje na površini, reèe Pitt.Nisu koristili veliku bušilicu za ove male tunele. Kopali su ih eksplozijama.Hoæemo li uæi?Kasnije, odgovori Pitt. Idemo naprijed za blatom na traci.Giordino je bio zapanjen snagom vozila za golf. Išlo je do pedeset milja na sat i uskoro je poèeo pretjecati druga vozila na betonskoj cesti.Bolje uspori, upozori ga Pitt. Ne želimo probuditi sumnju.Misliš da imaju prometnu policiju ovdje dolje?Ne, ali Veliki brat te promatra, reèe Pitt, diskretno klimnuvši prema kameri iznad sustava osvjetljavanja.Giordino neodluèno uspori i smjesti se iza autobusa koji je putovao u istom smjeru. Pitt je poèeo bilježiti red vožnje i brzo izraèuna da se kreæu u razmaku od dvadeset minuta i zaustavljaju na radnim mjestima kada i gdje se rudari žele ukrcati.On pogleda na svoj sat. Bilo je samo pitanje vremena kada æe doæi smjena tehnièarima u kontrolnoj prostoriji i pronaæi svoje kolege vezane na podu. Do sada, nije bilo alarma, niti su vidjeli stražare da traže nekoga uzduž tunela.Nailazimo na nešto, obavijesti Giordino Pitta.Lupanje je postalo jaèe kad su se približili neèemu što je Pitt brzo identificirao kao divovsku postaju s crpkom. Stijene koje su se drobile u pijesak slane su pokretnom trakom do goleme posude. Od tamo, crpke velièine trokatnice gurale su pijesak u goleme cijevi. Baš kao što je Pitt zakljuèio, kontaminirano blato tada je izbacivano u more na mjestu na koje je naletio Poco Bonito. Izvan postaje s crpkom nalazila su se divovska èelièna vrata.Enigma se produbljuje, reèe Pitt zamišljeno. Ove crpke su monumentalne, sposobne su crpiti i deset puta veæu kolièinu blata. Sigurno služe drugoj svrsi.Vjerojatno æe ih rastaviti kad završe tunel.Ne mislim tako. Djeluju trajno.Pitam se što je na drugoj strani vrata, reèe Giordino.Karibi, odgovori Pitt. Sigurno smo miljama od obale i duboko ispod površine mora.Giordinov pogled nije napuštao vrata.Kako su iskopali tu stvar?Poèeli su s otvorenom rupom na obali, iskopavši portal. Prvo je iskopan poèetni tunel s razlièitim strojevima zvanim kopaèi putova. Kad su stigli do proraèunane dubine, velika bušilica je donesena i sastavljena u tunelu. Radila je istoèno pod morem, a zatim je sigurno rastavljena i ponovno sastavljena kako bi mogla poèeti kopati iz suprotnog smjera prema zapadu.Kako je operacija te velièine mogla ostati skrivena?Plativši rudarima i inženjerima velik novac da šute, ili im zaprijetivši.Prema Rathboneu, ne oklijevaju da ubiju uljeze. Zašto radnici ne bi izgubili jezike?Ne podsjeæaj me na uljeze. U svakom sluèaju, sumnja je potvrðena, reèe Pitt polako. Smeðu pošast izazvao je èovjek bez najmanjeg obzira na strašne posljedice.Giordino polako zavrti glavom. Operacija istovara otpada koja posramljuje sve sliène akcije.

Pitt posegne u svoju torbu i izvadi malu digitalnu kameru, poèevši fotografirati operaciju pumpanja.Tvoja magièna torba ne može proizvesti hranu i piæe?, upita ga Giordino.Pitt izvadi iz torbe dvije energetske ploèice. Žao mi je, to je najbolje što mogu.Što još imaš unutra?Moj stari pouzdani Colt 45.Pa, uvijek se možemo upucati prije no što nas objese, reèe Giordino mrko.Vidjeli smo što smo htjeli, reèe Pitt.Vrijeme je za polazak kuæi.Giordino stisne gas prije no što je Pitt završio reèenicu. Što prije iziðemo odovud, to bolje. Živimo na posuðenom vremenu.Pitt nastavi fotografirati dok su se vozili. Još jedno skretanje, želim vidjeti što je u popreènim tunelima.Dok je ubrzavao, Giordino je osjeæao da je skretanje u popreèni tunel samo dio Pittovog plana. Bio je siguran da Pitt želi provjeriti drugi kraj tunela i vidjeti veliku bušilicu u akciji.Fotografirao je sve kraj èega su prošli. Niti jedan detalj tunela nije prošao nezabilježeno.Giordino skrene u prvi tunel do kojeg je stigao, i to na dva kotaèa. Pitt se nagne i otrovno ga pogleda, ali ne reèe ništa. Vozili su se manje od dvjesta stopa kad vozilo iznenada uleti u drugi tunel. Odmah se zaustave, zureæi u potpunom zaprepaštenju.Nevjerojatno promrmlja Giordino tiho.Na zaustavljaj se, zapovjedi Pitt. Nastavi voziti.Giordino krene maksimalnom brzinom kroz treæi tunel. Nije oklijevao ili èekao da ga Pitt potjera dalje. Noga mu nije sišla s pedale gasa dok su jurili preèicom do èetvrtog tunela. Konaèno su stigli do kraja i Giordino zakoèi prije no što æe udariti u zid. Sjedili su tako nekoliko trenutaka, zureæi lijevo i desno u beskraj, upijajuæi golemost toga što su vidjeli.Gargantuovske proporcije mreže tunela postale su još spektakularnije kad su se Pitt i Giordino prisilili prihvatiti èinjenicu da postoji ne jedan, veæ èetiri povezana tunela iste velièine.Giordino se nije lako mogao iznenaditi, ali sada je bio potpuno zaprepašten. Ovo ne može biti, reèe on glasom jedva jaèim od šapta.Pitt se pažljivo sabere, boreæi se protiv zamagljivanja uma i popuštanja koncentracije. Mora postojati objašnjenje za ovaj herkulovski pothvat. Kako je bilo moguæe da Duh sagradi masivne tunele pod planinama Nikaragve bez izlaganja meðunarodnim obavještajnim službama i medijima? Kako je takav golemi projekt èetiri godine prolazio nezapaženo?Koliko pruga Duh misli imati?, promrmlja Giordino zbunjeno.Ovi tuneli nisu sagraðeni za prijevoz tereta s obale na obalu, razmišljao je Pitt naglas.Možda je za teglenice?Nije isplativo. Iza svega mora postojati drugi cilj.Cijena je sigurno bila mnogo više od predviðenih sedam milijarda.Njihovi glasovi odjekivali su uz prostrani tunel u kojem nije bilo niti ljudi niti vozila. Da nije bilo savršeno zaobljenih zidova, krova i glatke betonske površine, mogli su zamisliti da su u golemoj prirodnoj spilji.Pitt nagne glavu prema podu tunela. Toliko o brzom prij evozu tereta. Uklonili su traènice.Giordino diskretno klimne prema kameri osiguranja na stalku koja je gledala ravno prema njima. Bolje je da se brzo vratimo u glavni tunel i pronaðemo drugi prijevoz. Vozilo je previše sumnjivoDobro razmišljanje, reèe Pitt. Ako još nisu shvatili da imaju uljeze, potpuni su idioti.Vratili su se kroz tri prazna tunela, zaustavivši se pred èetvrtim, gdje su i

poèeli. Ostavili su vozilo u popreènom tunelu izvan pogleda kamere i nonšalantno otišli niz traènice dok nisu stigli do stanice na kojoj je osam rudara èekalo autobus. Iz blizine Pitt je mogao vidjeti njihove oèi preko naoèala. Svi su bili Azijati.Pitt gurne Giordina, koji shvati.Kladim se da su crveni Kinezi, šapne Pitt.Neæu se kladiti.Tek što je autobus na kat stigao, kolona vozila s crvenim i žutim svjetlima projuri kraj njih u popreèni tunel iz kojeg su izišli.Kad pronaðu vozilo, trebat æe im deset sekunda da shvate da smo u autobusu, reèe Giordino.Pittov pogled bio je na vlaku koji se približavao iz istoènog smjera tunela. I ja to mislim.On podigne ruku i mahne vozaèu autobusa da nastavi kad su se rudari ukrcali. Vrata se zatvore uz siktaj i autobus krene.Kada si zadnji put lovio teretni vlak?, upita Pitt Giordina dok su požurili preko ceste. Stali su praveæi se da razgovaraju dok je lokomotiva prolazila kroz njih vlakovoda je èitao novine.Prije nekoliko godina u Sahari, vlak koji je nosio otrovne kemikalije u Fort Foureau.Koliko se sjeæam, zamalo si ispao.Mrzim kad me zadirkuješ, reèe Giordino uvrijeðenog izraza lica.Èim je lokomotiva prošla kraj njih, oni pojure duž traènica. Pitt je veæ izraèunao brzinu vlaka na dvadeset milja na sat, i tome su prilagodili svoju brzinu. Giordino je bio brz za svoju velièinu. Spustio je glavu i jurnuo za vagonom kao da nosi loptu prema golu. Zgrabi ljestve i vlak ga doslovno povuèe gore. I Pitt je iskoristio zamah vlaka da skoèi na vagon.Na vagonu su bila dva kamiona nepoznatog porijekla na elektrièni pogon. Izgledali su kao da su tek proizvedeni. Bez rijeèi Pitt i Giordino otvore vrata i udu u jednu kabinu, sagnuvši se ispod prozora i upravljaèke ploèe. Njihov tajming nije mogao biti bolji, jer su dva automobila osiguranja projurila kraj vlaka, loveæi autobus.Pitt je bio zadovoljan. Naš mali manevar izmaknuo je kamerama inaèe bi lovili nas, a ne autobus.Vrijeme je da nas posluži sreæa.Ostani ovdje, reèe mu Pitt, vratit æu se odmah.On otvori vrata sa strane suprotne cesti i spusti se na ruke i koljena. Otpuzivši do stražnje strane, on odvoji lance koji su držali kamion. Zatim se vrati unutra.Giordino ga pogleda upitnim pogledom. Mogu ti proèitati misli, a ne vidim kako æemo siæi s pokretnog vlaka u tunel koji je blokiran na oba kraja.Brinut æemo kada bude vrijeme, reèe Pitt mirno.Nema nièega na svijetu što bi bilo nalik velikoj bušilici tunela. Bušilica koja je kopala tunele pod Nikaragvom od atlantske obale do Pacifika bila je duža od sto dvadeset jarda, a slijedilo ju je još sto jarda vagona s opremom. Nevjerojatno komplicirani monstrum koji je izgledao poput prve faze rakete za Saturn bio je na elektrièni pogon koji je smanjivao zagaðenje i curenje ulja. Duhova bušilica lomila je komade stijena kontinuiranom rotacijom serije karbidnih rezaèa na masivnoj èeliènoj glavi koja je mogla urezati kružnu cijev kroz tvrdu stijenu promjera pedeset dvije stope brzinom od sto pedeset stopa na dan. Tijelo koje je držalo glavu rezaèa takoðer je imalo pogonske motore koji su davali golemu snagu za guranje rezaèevih zuba u stijenu, i hidrauliène preše koje su proizvodile pritisak potreban za guranje bušilice u èvrsti zid i kidanje stijena. Divovski stroj imao je operatora koji se nalazio na prednjem dijelu, i mogao je automatski upravljati pomoæu lasera dok prati operaciju. Iskopana zemlja transportirana je u stražnji dio bušilice, prolazeæi kroz

drobilicu stijena koja je pretvarala kamenje u fini pijesak. Od tamo, pokretna traka nosila ga je natrag prema suprotnom kraju tunela, gdje je ispumpavan u more.Vlak se zaustavio na dvjesta jarda iza bušilice i ispod pokretne trake, kako bi iskrcao svoj teret kod postaje za opskrbu. Niz velikih teretnih dizala nestajalo je kroz tunel. Grupa žena u bijelim kombinezonima izišla je iz jednog dizala i popela se u autobus. Pitt im se približio i èuo kako jedna žena kaže da inspekcija mora biti gotova za osam sati kako bi se gore u stožer tvrtke moglo poslati izvješæe.To nije imalo smisla. Stožer? Gdje gore?Nitko nije prigovorio kad je dovezao kamion do doka za ukrcavanje i niz rampu do betonske ceste. Zatim je stao iza još tri elektrièna kamiona.Giordino se ogledao oko sebe barem trideset rudara radilo je s gomilom strojeva. Ovo je bilo previše lako.Još nismo kod kuæe, reèe Pitt. Moramo pronaæi put odovud.Uvijek se možemo popeti kroz drugi ventilator.Ne, ako smo ispod jezera Nikaragva.A što je s onim niz koji smo se spustili?Mislim da možemo zaboraviti taj plan.Giordino je bio obuzet promatranjem rada velike bušilice.U redu, genije, koji je tvoj sljedeæi scenarij?Ne možemo pobjeæi iz ovog tunela, jer još nije gotov. Jedina nada nam je da se iskrademo na pacifièku stranu kroz jedan od ostala tri ventilatora tunela.A ako se to pokaže nemoguæim?Onda æemo morati smisliti drugi plan.Giordino pokaže dolje prema doku za iskrcavanje, gdje su strazari provjeravali iskaznice rudara. Vrijeme je da nestanemo. Ne slièimo baš slikama na iskaznicama.Pitt podigne iskaznicu zakvaèenu za njegov džep i pogleda je zabavljajuæi se. U neprilici sam. Ovaj momak je visok pet stopa i dva inèa, a ja šest stopa i tri inèa.A ja?, reèe Giordino s lukavim osmijehom. Kako æu stvoriti dugu kosu i par sisa?Pitt odškrine vrata i pogleda do drugog kraja doka bio je napušten. Idemo ovuda.Giordino krene za Pittom i klizne preko prednjeg sjedala kamiona. Doskoèili su pognuti na dok i potrèali do otvorenih vrata skladišta. Šuljajuæi se oko neotvorenih sanduka s rezervnim dijelovima za raznu opremu i bušilicu, pronašli su stražnji prolaz koji ih je izveo iz skladišta natrag na prugu. Stali su iza reda Porta Pottisa.Bilo bi dobro da imamo prijevoz, reèe Giordino, namrštivši se.Samo treba dovoljno jako željeti, reèe Pitt s velikim osmijehom.Ne èekajuæi Giordina, on ustane, iziðe iza Porta Pottisa i priðe jednom vozilu osiguranja koje nije bilo èuvano. Sjedne za volan, ukljuèi motor i pritisne pedalu gasa, a Giordino uskoèi kroz druga vrata. Struja iz baterija poteèe kroz prednji pogon i diferencijal auto se tiho udalji.Pitta je još služila sreæa. Stražari su bili tako zaposleni provjeravajuæi rudare da nisu niti primijetili da im je ukradeno vozilo. Auto je bio tih, a buka bušilice prigušila je pozive radnika koji su im pokušavali viknuti da im je vozilo ukradeno.Da bi izgledao službeno, Giordino ukljuèi prekidaè rotirajuæeg svjetla na prednjem dijelu krova. Èim su došli do prvoga popreènog tunela, Pitt skrene ulijevo i ponovi manevar, skrenuvši u glavni tunel, prema zapadnom portalu.Pitt je pretpostavio da su èetiri tunela iskopana ispod jezera Nikaragva izlazila iza uskog pojasa zemlje koji je dijelio jezero od oceana kod stare luke San Juan del Sur. Ovdje su morali biti postavljeni ventilatori prije no

što su se tuneli nastavljali dalje od obale.Ali, Pitt je bio u krivu.Nakon nekoliko milja vožnje, došli su do golemih crpaka sliènih onima koje su vidjeli na istoènom kraj mreže tunela. Zatim je tunel naglo završio parom gigantskih vrata. Potoèiæi vode koji su curili oko rubova i niz tunel bili su dokaz da dvojica prijatelja ne izlaze u blizini San Juan del Sura, nego se nalaze daleko ispod Pacifièkog oceana.

Poglavlje XXX

Nakon svojega jutarnjeg džoginga od stana u Watergateu do NAMPovog stožera, admiral Sandecker otišao je u svoj ured bez zaustavljanja u gimnastièkoj dvorani kako bi se istuširao i presvukao. Rudi Gunn èekao ga je s mrkim izrazom na orlovskom licu. Zurio je iznad okvira svojih naoèala dok je Sandecker sjedao za stol, brišuæi znoj s lica i vrata ruènikom.Ima li novih vijesti od Pitta i Giordina?Ništa u zadnjih osam sati. Gunn je bio nemiran. Ne otkako su ušli u ventilatorsku cijev do dubokoga podzemnog tunela za koji je Pitt pretpostavio da vodi od Pacifika do Kariba ispod nikaragvanske džungle.Uopæe se nisu javljali?Ne, odgovori Gunn. Nemoguæe je komunicirati telefonom kad ste duboko pod zemljom.Tunel od mora do mora, promrmlja Sandecker sumnjièavo.Gunn lagano klimne. Pitt je bio siguran u to. Takoðer je izvijestio da je graditelj konglomeracija Odiseja.Odiseja? Sandecker zbunjeno pogleda Gunna. Opet?Gunn ponovno klimne.Èini se da se pojavljuju svuda. Sandecker ustane od stola i zagleda se kroz prozor prema rijeci Potomac.Mogao je vidjeti skupljena crvena jedra male škune usidrene u marini. Ne znam ni za kakav tunel koji se kopa u Nikaragvi. Bilo je govora o izgradnji podzemne željeznice za prijevoz tereta. Ali, to je bilo prije nekoliko godina, i koliko znam, plan je propao.Gunn otvori dosje, izvadi nekoliko fotografija i raširi ih po stolu.Ovo su satelitske fotografije male pospane luke San Juan del Norte snimljene tijekom nekoliko godina.Odakle si ih dobio?, upita Sandecker sa zanimanjem.Gunn se nasmiješi. Hiram Yaeger pregledao je svoju zbirku satelitskih fotografija od raznih obavještajnih služba i programirao ih u NAMPove datoteke.Sandecker popravi naoèale i poène pregledavati fotografije, gledajuæi datume kad su snimljene, ispisane na dnu. Nakon nekoliko minuta, on podigne pogled. Prije pet godina, luka je izgledala napušteno. A zatim izgleda kao da je donesena teška oprema i da su sagraðeni dokovi za teretne brodove.Primijetit æete da su svi kontejneri s opremom i namirnicama odmah premješteni u skladišta, i nikada nisu izišli van.Nevjerojatno daje takav poduhvat toliko dugo bio neprimijeæen.Gunn stavi dosje na stol kraj fotografija. Yaeger je dobio i izvješæe o programima i operacijama Odiseje. Njihovi financijski poslovi su nejasni. Kako su smješteni u Brazilu, ne moraju objavljivati izjave o gubitcima i dobitcima.Što je s njihovim dionièarima? Sigurno primaju godišnja izvješæa?Nisu na popisu niti jednoga meðunarodnog tržišta dionica, jer tvrtku u potpunosti posjeduje Duh.Jesu li mogli sami financirati takav projekt?, upita Sandecker.Koliko mi možemo reæi, imaju dovoljno resursa. Ali Yaeger vjeruje da su za

projekt te velièine vjerojatno dobili i sredstva od Narodne Republike Kine, koja je financirala Duhove pothvate u prošlosti.Zvuèi logièno. Kinezi ulažu u to podruèje i grade sferu utjecaja.Još jedan èimbenik u tajnosti, objasni Gunn, je moguænost zaobilaženja svih ekoloških, socijalnih i ekonomskih utjecaja. Nikaragvanska vlada jednostavno ignorira opoziciju i sve probleme koji se mogu pojaviti na tom podruèju.Koje su još projekte radili zajedno Duh i crveni Kinezi?Luèka postrojenja s obje strane Panamskog kanala i most preko njega, koji se treba otvoriti sljedeæe godine.Ali, zašto tajanstvenost?, promrmlja Sandecker, vrativši se u svoju fotelju. Kakva je korist iz toga?Gunn bespomoæno raširi ruke.Bez još informacija, ne možemo znati.Ne možemo samo mirno sjediti.Hoæemo li kontaktirati CIAu i Pentagon i obavijestiti ih o našim sumnjama?Sandecker ga zamišljeno pogleda. Zatim reèe Ne, idemo ravno predsjednikovom savjetniku za nacionalnu sigurnost.Slažem se, reèe Gunn. To bi mogla biti vrlo ozbiljna situacija.Prokletstvo reèe Sandecker frustrirano. Kad bismo samo dobili vijesti od Pitta i Giordina. Onda bismo možda mogli shvatiti što se dogaða tamo dolje.Stigavši do slijepe ulice, Pitt i Giordino mogli su se samo okrenuti i požuriti natrag u smjeru iz kojeg su došli. Èetvrti tunel èinio se napuštenim, bez opreme. Bio je prazan kao da ga ljudi nisu niti napravili. Samo crpke na oba kraja, stojeæi u tišini, otkrivale su tajni cilj koji Pitt još nije mogao objasniti.Bilo je èudno i to što za njima nije krenula kolona vozila osiguranja. Nije bilo niti kamera. Sve su uklonjene kad je tunel završen.Odgovor je brzo postao oèit.Sada vidim, reèe Giordino mirno, zašto stražari nisu požurili za nama.Nemamo kamo otiæi, završi Pitt odgovor na zagonetku. Naše malo putovanje u bizarnost je gotovo. Duhovi ljudi moraju samo saèekati dok ne ožednimo i ogladnimo, a zatim nas doèekati u glavnom tunelu kad se predamo nadajuæi se da æemo dobiti zadnji obrok prije no što nas objese.Vjerojatno bi nas radije ostavili da ovdje istrunemo.Toèno.Pitt prijeðe rukavom preko èela kako bi obrisao znoj koji mu je poèeo curiti u oèi. Jesi li primijetio da je temperatura u ovom tunelu mnogo viša no u drugima?Poèinje biti kao u parnoj kupelji, reèe Giordino, dok mu je lice sijalo od znoja.Zrak smrdi na sumpor.Govoreèi o gladi, imaš li još energetskih ploèica?Nemam.Iznenada, istovremeno im nešto padne na pamet i oni se pogledaju, izgovorivši jednoglasno dvije rijeèi.Ventilacijska cijev.Giordino se iznenada otrijezni. Možda ne. Nisam vidio kontrolnih postaja u vanjskim tunelima.Sigurno su ih uklonili zajedno s traènicama i svjetlom, te zapeèatili, kako više ne moraju odvoditi isparenja od kopanja.Da, ali ljestve su bile prièvršæene na zidove tunela. Kladim se u sljedeæu plaæu, ako doživim da je potrošim, da ih nisu uklanjali.Uskoro æemo znati, reèe Pitt dok je Giordino pokretao vozilo, osvjetljujuæi farovima mrak ispred sebe.Nakon gotovo dvadeset milja, Giordino primijeti preèke ljestava na jednom zidu. Zaustavi na oko trideset stopa od njih kako bi farovi osvijetlili šire

podruèje zida. Preèke vode do mjesta na kojem je nekada bila kontrolna kabina ventilacijske cijevi, reèe on protrljavši dlake koje su mu poèele rasti na bradi.Pitt iziðe iz vozila i poène se penjati ljestvama. Prošla je barem godina dana otkako je tunel završen i ogoljen. Preèke su bile skliske od vlage i hrdave. On doðe do vrha i pronaðe okrugli željezni poklopac koji je zatvarao ulaz u cijev iznad njega. Bio je zatvoren rezom.Obuhvativši jednom rukom preèku radi ravnoteže, on objema šakama potegne rezu. Ona klizne iz ležišta bez otpora. Zatim se Pitt nagne na stranu dok mu rame nije pritiskalo poklopac, i gurne.Pomaknuo se samo milimetar.Morat æemo zajedno, pozove on Giordina.Ovaj se popne uz ljestve dok nije stajao na preèki iznad Pittove, kako bi se izjednaèili po visini. Obojica gurnu poklopac svom snagom ramenima, ali ovaj se nije dao, pomaknuvši se manje od inèa.Tvrdoglavi vrag, proštenje Giordino. Barem nije zavaren, odgovori Pitt.Giordino se naceri. Još jednom, s osjeæajem. i Natri.Pogledali su se i klimnuli.Jedan.. reèe Pitt, dva i triii...Obojica gurnu gore svakom uncom snage koju su posjedovali. Jedan trenutak, poklopac se odupirao. Zatim polako popusti, i uz glasno škripanje naglo se otvori, lupivši u zid cijevi. Pogledali su gore u crnu šupljinu kao da je put do raja.Pitam se gdje izlazi?, promrmlja Giordino zadihano.Nemam pojma, ali otkrit æemo.Giordino lagano stisne Pittovu ruku. Èekaj. U sluèaju da Duhovi nasilnici doðu za nama, dajmo im nešto što mogu loviti.On side niz ljestve i ude u elektrièno vozilo. Izvadi pojas iz svojih hlaèa, i veže volan tako da su prednje gume bile usmjerene naprijed.Zatim izvuèe prednje sjedalo iz vozila i pomoæu njega pritisne pedalu gasa do poda. Konaèno, ukljuèi motor i odmakne se.Vozilo pojuri niz tunel, dok su mu farovi šarali po zidovima. Nakon sto jarda, udarilo je u jedan zid tunela i odbilo se prema drugom uz cviljenje metala.Pitam se kako æe Duh ovo objasniti svojem osiguravajuæem zavodu, reèe Giordino. Okrene se, ali Pitt se veæ penjao ljestvama.Tijekom napetosti i stresa u prošlih nekoliko sati, Pitt se iznenadio kako su mu se ukoèili mišiæi. Penjao se polako, èuvajuæi snagu. Bez svjetala u potpunom mraku, osjeæao je laganu klaustrofobiju. Poèeo je brojiti preèke, i zastao je na svakoj pedesetoj kako bi došao do daha. Bile su razmaknute dvanaest inèa, pa je bilo jednostavno izraèunati visinu na koju su se popeli. Spuštanje niz ventilacijsku cijev kod El Castilla bilo je djeèja igra u usporedbi s usponom. Kod tristo pedesete preèke, Pitt stane i saèeka Giordina.Ima li ovome kraja?, uzdahne ovaj.Oprosti mi na frazi, promrmlja Pitt izmeðu dubokih udaha, ali svjetlo je na kraju tunela.Giordino pogleda gore i ugleda sitno svjetlo u daljini. Èinilo mu se udaljenim deset milja.Ima li naèina da to stigne dolje do nas?Nastavili su dalje, sve svjesniji jezivosti cijevi. Sjaj u visini rastao je s bolnom sporošæu. Voda je kapala niz zidove i na preèke. Šake su im uskoro pocrvenjele i otekle od hrde na preèkama, a koža bila oderana kao brusnim papirom.Konaèno, sjaj je postao jaèi, a blizina im je pojaèala snagu. Pitt se poène penjati po dvije preèke odjednom, crpeæi zadnje atome snage. Ali, vrh je sada bio udaljen samo nekoliko stopa.S konaènim naporom koji ga je natjerao preko ruba iscrpljenosti, došao je do

žicanog poklopca koji je pokrivao vrh cijevi zastao je duboko dišuæi, dok mu je krv curila s dlanova i prstiju.Giordino mu se uskoro pridruži. Nema šanse da ponovno režem tu stvar, reèe on dašæuæi.Èim mu je bol i ukoèenost malo prošla, Pitt posegne u torbu, izvadi kliješta i umorno poène rezati žicu. Izmjenjivat æemo se kad se umorimo.Prerezao je samo nekoliko inèa u isto toliko minuta i više nije mogao niti držati kliješta.Maknuo se i predao kliješta Giordinu. Zbog krvi na rukama, gotovo su mu ispala iz prstiju. Pitt zadrži dah, ali Giordino ih ulovi prije no što su nestala u mraku.Dobro ih drži, reèe Pitt s mrkim osmijehom. Ne želiš se ponovno penjati gore.Prije bih umro, promrmlja Giordino hrabro. Rezao je gotovo deset minuta prije no što ga je Pitt zamijenio.Trebao im je gotovo sat vremena dok nisu izrezali otvor dovoljno velik da se provuku. Kad su izišli van, Pittove oèi zaslijepi jako sunce. Stavivši sunèane naoèale kako bi ublažio bljesak, shvati da je u sobi s okruglim staklenim zidom.Dok se Giordino provlaèio kroz otvor, Pitt obiðe zid, gledajuæi spektakularni pejsaž golemog jezera i okolnih otoka.Gdje smo izišli?, upita Giordino.Pitt se okrene i pogleda ga zbunjeno. Neæeš vjerovati, ali nalazimo se na vrhu svjetionika.Svjetionik eksplodira Sandecker na Pittov opis preko telefona. Glas mu je izdavao ushiæenje što su Pitt i Giordino živi i zdravi.Da, gospodine, zaèuje se Pittov glas preko satelitskog telefona.Duh ga je sagradio kao varku.Varku?Struktura koja je sagraðena da izgleda poput ruševina drevnog dvorca ili povijesne graðevine, objasni Gunn i nagne se nad mikrofon. Kažeš da je svjetionik sagraðen kako bi se sakrila ventilatorska cijev iz tunela?Toèno, odgovori Pitt.Sandecker savije jednu od svojih cigara.Tvoja prièa zvuèi fantastièno.Istinita je do detalja, reèe Pitt.Bušilica tunela koja može izbušiti milju stijena na dan?Što objašnjava kako je Duh mogao iskopati èetiri tunela duga gotovo sto pedeset milja, za èetiri godine.Ako nisu za željeznicu, reèe Gunn, èemu onda služe?A1 i ja ne možemo niti pretpostaviti. Crpke na svakoj strani tunela sugeriraju da æe kroz njih tjerati vodu, ali to nema mnogo smisla.Snimio sam vaše izvješæe, reèe Sandecker, i dat æu ga Yaegeru da smisli nešto dok vi ne doðete i ne date nam sveobuhvatnije izvješæe.Imamo i snimke u digitalnom fotoaparatu.Dobro, trebat æemo svaki dokaz koji možete prikupiti.Dirk, reèe Gunn, izraèunao sam da ste samo trideset milja daleko od San Carlosa. Poslat æu vam helikopter. Trebao bi stiæi do vas za dva sata.A1 i ja jedva èekamo da se okupamo i pojedemo pristojan obrok.Nema vremena za luksuz, otrese se Sandecker. Helikopter æe vas odvesti ravno u zraènu luku u Managvi, gdje æe vas èekati NAMPov mlažnjak. Možete se oprati i jesti kad stignete.Vi ste okrutan èovjek, admirale.Uèi od mene, reèe Sandecker s lukavim osmijehom. Mogao bi jednog dana sjediti u mojoj fotelji.Kad je Pitt prekinuo vezu, bio je zbunjen Sandeckerovom insinuacijom. On sjedne kraj Giordina, koji je drijemao, nezadovoljan što æe mu morati reæi da

u skorije vrijeme neæe jesti.

Poglavlje XXXI

Kad je razgovor s Pittom završio, Sandecker strpljivo saèeka da Gunn dogovori helikopter koji æe pokupiti njegovog direktora specijalnih projekata kod lažnog svjetionika. Zatim su izišli iz ureda i spustili se do konferencijske sobe, gdje je Sandecker dogovorio sastanak u vezi s otkriæem s Navidad Banka.Oko golemoga ovalnog stola sagraðenog od tikovine u obliku palube broda sjedili su Hiram Yaeger, Dirk i Summer Pitt i St. Julien Perlmutter.Kraj Summer je sjedio i povjesnièar dr. John Wesley Chisholm, profesor drevne povijesti s Pennsvlvanijskog sveuèilišta. Sve na njemu bilo je prosjeèno. Kosa mu je bila prosjeèno smeða i odgovarala boji oèiju. Ali, u njegovoj osobnosti nije bilo nièega obiènog. Stalno se smiješio i bio je izuzetno topao i ljubazan. Njegov um letio je visoko iznad normalne razine.Svi su slušali dr. Elsworth Boyda, koji je stajao ispred velikog monitora s montažom fotografija, te predavao o artefaktima i slikama na kamenju pronaðenim kod Navidad Banka. Prièa koja se pojavljivala bila je tako iznenaðujuæa i fantastièna, da su svi oko stola sjedili u pobožnoj tišini dok je Boyd opisivao artefakte, njihovu približnu starost i porijeklo. Sve je to bilo prije no što æe se prebaciti na rezbarije u kamenu.Boyd, vitak èovjek s tijelom akrobata, žilavim i punim snage u ranim èetrdesetim godinama, stajao je uspravno, povremeno zalizujuæi pramen žutocrvene kose na èelu, te gledao svoju pozornu publiku oèima sivim poput golubljeg krila. Bio je profesor emeritus na Trinity koledžu u Dublinu i posvetio je svoju energiju istraživanju rane povijesti Kelta. Objavio je brojne knjige o svim aspektima kompleksnoga keltskog društva. Kad gaje admiral Sandecker pozvao u Washington da prouèi artefakte, odmah je doletio iz Dublina. Kad je vidio relikte iz prve ruke i fotomontažu skulptura sa zida, gotovo se potpuno šokirao. U poèetku, Boyd je odbijao povjerovati da ne gleda krivotvorine, ali nakon dvadeset sati ispitivanja, uvjerio se da su predmeti stvarni. Summer je doživjela trnce po cijelom tijelu upijajuæi Bovdovo predavanje, zapisujuæi ga izgubljenom vještinom stenografije u svoju bilježnicu.Za razliku od Egipæana, Grka i Rimljana, objašnjavao je Boyd, Kelti su zaveli veæinu povjesnièara, unatoè èinjenici da su bili kljuè zapadne civilizacije. Velik dio našeg nasljedstva religioznog, politièkog, socijalnog i literarnog roðen je u keltskoj kulturi. I industrija, jer su oni prvi proizvodili broncu i željezo.Pa zašto onda nismo svjesniji keltskog utjecaja?, upita Sandecker.Boyd se nasmije. U tome je kvaka. Prije tri tisuæe godina, Kelti su prenosili sve svoje informacije usmeno. Njihovi rituali, obièaji i etika prenošeni su usmeno kroz generacije. Tek u osmom stoljeæu prije Krista poèeli su zapisivati stvari. Mnogo kasnije, kad je Rim osvojio Europu, smatrali su Kelte gotovo divljim barbarima. A ono malo što su Rimljani napisali o njima, nije bilo laskavo.A zapravo su bili inventivni, doda Perlmutter.Suprotno od mišljenja veæine ljudi, Kelti su na više naèina bili napredniji od starih Grka. Nedostajali su im jedino pisani jezik i elaborirana arhitektura. Zapravo, njihova kultura i civilizacija starija je od grèke nekoliko stotina godina.Yaeger se nagne naprijed u svojoj fotelji. Slaže li se vaše odreðivanje starosti artefakata s mojim raèunalnim kalkulacijama?Do detalja, rekao bih, odgovori Boyd, ako smatrate stodvjesta više ili manje godina kronološki nevažnim. Takoðer vjerujem da nam piktografi daju odlièan vremenski okvir za Naviniju.

Summer se nasmiješi. Vblim to ime.Boyd uzme daljinski upravljaè i prikaže sliku na golemom monitoru koji je pokrivao jedan zid konferencijske sale. Trodimenzionalna perspektiva podvodne strukture u vrijeme kada je sagraðena ispuni zaslon. Zanimljivo je to, nastavi Boyd, što struktura nije bila samo obitavalište vrlo ugledne žene, u rangu plemenske kraljice ili visoke sveæenice, veæ je postala i njen grob.Kad kažete visoka sveæenica, reèe Summer, mislite na druide?Ženski druid, odgovori Boyd, klimnuvši. Fina rezbarija i zlato na ukrasima pokazuju da je imala visok položaj u svetom svijetu keltskog druidizma. Njen bronèani tjelesni oklop je posebno zanimljiv. Postoji samo još jedan takav, za koji se zna da je pripadao ženi, iz razdoblja izmeðu osmog i jedanaestog stoljeæa prije Krista. Nekada u životu sigurno je sudjelovala u bitci. Kad je bila živa, vjerojatno je poštivana kao božica.Živa božica, reèe Summer tiho.Sigurno je imala zanimljiv život.I ovo smatram zanimljivim. Boyd prikaže fotografiju podnožja pogrebnog kreveta, sa slikom stiliziranog konja. Ovdje vidite sofisticiran piktograf modernog izgleda koji prikazuje galopirajuæeg konja. Nazvan je Bijeli konj Uffingtona, i urezan je u vapnenaèko brdo u Berkshireu u Engleskoj, u prvom stoljeæu naše ere. Predstavlja keltsku božicu konja, Eponu. Obožavana je u keltskom svijetu i kasnije u Galiji.Summer prouèi konja Mislite da je naša božica bila Epona?Boyd zavrti glavom. Ne, ne mislim. Epona je obožavana kao božica konja, mula i volova tijekom rimskog razdoblja. Smatra se da je tisuæu godina ranije mogla biti božica ljepote i plodnosti, koja je mogla zaèarati muškarce.Htjela bih da imam njenu moæ, reèe Summer smijuæi se.Što je uništilo druide?, upita Dirk.Kako je kršæanstvo postupno jaèalo i širilo se Europom, ismijavalo je keltsku religiju kao pogansku. Posebno su žene izgubile poštovanje koje su imale pod druidima. Crkveni glavešine nisu mogli dozvoliti opoziciju muškom autoritetu. Rimljani su krenuli u rat protiv druidske religije. Žene druidi proglašene su vješticama. Moæne žene bile su proglašene zlim biæima koja komuniciraju s vragom. Ženevladarice su posebno napadane i tjerane pod mušku dominaciju.Gunnov akademski um upijao je svaku Bovdovu rijeè.I Rimljani su obožavali poganske bogove i božice. Zašto su htjeli izbrisati druide?Jer su ih smatrali izvorom pobune protiv Rima. Bili su i zgroženi druidskim ritualnim divljaštvom.Kakvim divljaštvom?, upita Sandecker.Rani druidi prinosili su ljudske žrtve. Tvrdilo se da njihov poganski kult nema nikakvih granica. Krvavi rituali nisu bili rijetki. Još jedna zloglasna legenda tièe se èovjeka od pruæa. Rimljani su opisivali dogaðaje kada su osuðeni muškarci i žene stavljani u goleme statue od pruæa i spaljivani.Summer nije bila uvjerena. Jesu li ženski druidi sudjelovali u tim barbarskim ritualima?Boyd slegne ramenima. Može se samo pretpostaviti da su bili odgovorni za njih kao i muškarci.Što nas vraæa na pitanje koje smo si postavili sto puta, reèe Dirk. Kako je visoka keltska sveæenica stigla na nekadašnji otok u Karibima pet tisuæa milja od njenog doma u Europi?Boyd se okrene i klimne Chisholmu. Vjerujem da moj kolega John Wesley ima neke odgovore na vaše pitanje.Ali prvo, prekine ih Sandecker, te se okrene Yaegeru, jeste li ti i Max otkrili kako se struktura našla ispod pedeset stopa vode?Rane geološke bilješke za Karibe ne postoje, odgovori Yaeger pretražujuæi dosje s papirima na stolu ispred sebe. Znamo više o prethistorijskim udarima

meteora i kretanju zemlje prije milijuna godina nego o geološkim pomacima prije tri tisuæe godina. Recentne pretpostavke vodeæih geologa koje smo ispitali su da je Navidad Bank nekada bio otok, koji je potonuo tijekom potresa negdje izmeðu 1100. i 1000. godine prije Krista.Kako si došao do tog datuma?, upita Perlmutter, meškoljeæi se u stolcu premalom za njegovo golemo tijelo.Putem kemijskih i bioloških studija znanstvenici mogu odrediti starost kore, koliko joj treba da se formira na kamenim zidovima, kolièinu korozije i propadanja artefakata i starost koralja oko strukture.Sandecker posegne u džep za cigarom, ali je ne nade, te poène lupkati olovkom po stolu.Šarlatani æe ponovno tvrditi da je pronaðena Atlantida.Ne Atlantida. Chisholm zavrti glavom i nasmiješi se. S tim sam se godinama muèio. Po mojem mišljenju, Platon je napisao beletristièki opis katastrofe upotrijebivši erupciju Santorinija u 1650. prije Krista kao predložak.Ne mislite da je Atlantida bila na Karibima?, reèe Summer pomalo prijetvorno. Ljudi tvrde da su pronašli potopljene gradove i ceste ispod vode.Chisholm nije izgledao zadovoljno. Geološke formacije, ništa više. Ako je Atlantida postojala negdje u Karibima, zašto nije otkriven.. on zastane radi efekta, barem jedan artefakt drevnog porijekla. Žao mi je, Atlantida nije postojala na ovoj strani oceana.Prema paleontološkim bilješkama iz moje knjižnice, reèe Yaeger, indijanci Arawak koje su Španjolci pronašli stigavši u Novi svijet, bili su prvi ljudi u Sjevernoj Americi. Migrirali su iz Južne Amerike oko 2500. prije Krista, ili tisuæu èetiristo godina prije no što je dama položena u svoj grob.Netko uvijek doðe prvi, reèe Perlmutter. Kolumbo je izvijestio da je vidio trupove velikih europskih brodova napuštene na obali otoka.Ne mogu vam reæi kako je ona stigla tamo, reèe Chisholm.Ali mogao bih vam malo pomoæi u otkrivanju tko je bila.On pritisne gumb na daljinskom upravljaèu i prva slika reljefa iz niza koji su snimili Dirk i Summer pojavi se na monitoru. Prikazivala je flotu brodova koja pristaje na obalu. Izgledali su poput vikinških brodova, ali bili su kraæi, s ravnim dnom koje im je omoguæilo da plove plitkim obalnim morima i rijekama. Jedan jarbol držao je èetvrtasto jedro naèinjeno vjerojatno od koža kako se ne bi pokidalo na atlantskim vihorima. Trupovi su imali visoke pramce i krme za plovidbu kroz nemirno more. Vesla su izlazila kroz rupe na gornjoj ogradi trupa. Prva scena prikazuje flotu brodova kako istovaruje ljude, konje i kola. On pritisne drugi gumb na daljinskom upravljaèu, napravivši montažu. Druga scena protivnièka armija izlazi iz goleme rupe oko citadele na strmom brdu. Sljedeæa scena prikazuje kako jure preko ravnice i napadaju neprijatelja prije no što æe istovariti brodove. Èetvrta scena prikazuje bitku.Da nema zemljanih opkopa oko citadele sagraðene od drva, reèe Perlmutter, rekao bih da gledamo Trojanski rat.Chisholm je imao izgled vuka koji promatra stado ovaca što prilazi njegovoj jazbini. Vi i gledate Trojanski rat.Sandecker padne u zamku. Neobièni Grci i Trojanci. Uvijek sam mislio da su nosili brade, a ne guste brkove.To je zato što nisu bili Grci i Trojanci.Tko, onda?Kelti.Perlmutterovo lice odavalo je zadovoljstvo. I ja sam èitao Imana Wilkensa.Chisholm klimne. Onda znate njegova otkriæa o povijesnim zabludama.Biste li mogli prosvijetliti i nas?, upita Sandecker nestrpljivo.Bit æu sretan, odgovori Chisholm. Bitka za Troju... Da?Nije se dogodila na zapadnoj obali Turske na Mediteranu.Yaeger ga zbunjeno pogleda. Pa, gdje onda?

U Cambridgeu, u Engleskoj, odgovori Chisholm jednostavno, blizu Sjevernog mora.

Poglavlje XXXII

Svi osim Perlmuttera pogledali su Chisholma s izrazom zaprepaštenja.Skepticizam u vašim oèima je oèigledan, reèe Chisholm.Svijet je bio zaveden sto dvadeset šest godina, kada je njemaèki trgovac Heinrich Schliemann objavio da je otkrio Troju koristeæi Homerovu Ilijadu kao vodiè. Ustvrdio je da je savršena lokacija za Troju drevno brdo Hisarlik.Zar veæina povjesnièara i arheologa ne podržavaju Schliemanna?, upita Gunn.O tome se još vruæe debatira, reèe Boyd. Homer je bio vrlo tajanstven èovjek. Nema dokaza da je stvarno postojao. Sve legende kažu nam da je èovjek zvan Homer pokupio epove o velikom ratu koji su se prenosili usmeno stotinama godina i zabilježio ih u niz avantura koje su postale najranija svjetska literatura. Je li on bio jedan èovjek, ili skupina, koja je stoljeæima poboljšavala epove dok Ilijada i Odiseja nisu postale najveæa književna djela povijesti? Istina se nikada neæe saznati. Osim enigme njegovog identiteta, ostaje velika zagonetka je li Trojanski rat bio stvarnost ili prièa. A ako se stvarno dogodio u ranome bronèanom dobu, jesu li pravi neprijatelji Grka bili Trojanci, ili je Homer pisao o dogaðaju koji se dogodio više od tisuæu milja dalje?Perlmutter se široko nasmiješi.Boyd i Chisholm potvrðivali su ono u što je on oduvijek vjerovao. Nitko prije Wilkensa nije pretpostavio daje Homer možda bio keltski pjesnik koji je pisao o legendarnoj bitci èetiri stotine godina ranije, ne na Mediteranu, nego na Sjevernome moru.Gunn je izgledao izgubljeno.Onda se epsko putovanje Odiseja...Dogodilo u Atlantskom oceanu.Summerin um je jurio. Implicirate li da Helenino lice nije pokrenulo tisuæu brodova u bitku?Htio sam sugerirati, reèe Boyd s umornim osmijehom, da istina iza mita nije u konfliktu izazvanom kraljevim bijesom zbog otmice njegove žene. Nije baš logièno da se tisuæu muškaraca bori i umire zbog promiskuitetne žene, je li? Mudri stari Prijam, kralj Troje, nikada ne bi riskirao svoje kraljevstvo i živote ljudi samo da bi omoguæio sinu da živi sa ženom koja je voljno napustila svojeg muža radi dr,ugog èovjeka. Niti je razlog bio pljaèka blaga Troje. Vjerojatnije je da se bitka vodila oko meke kovine zvane kositar.St. Julien isprièao je Summer i meni kako su Kelti ušli u bronèano i željezno doba, reèe Dirk podignuvši pogled sa svojih bilježaka.Chisholm klimne.Istina je, pokrenuli su industriju, ali nitko ne može sa sigurnošæu reæi tko je stvarno otkrio da miješanje deset posto kositra s devedeset posto bakra tvori kovinu dvostruko tvrðu od bilo èega poznatog do tada. Èak i vrijeme tog dogaðaja je nejasno. Pretpostavlja se da se bronca pojavila oko 2000. godina prije Krista.Topljenje bakra bilo je poznato još pet tisuæa godina prije Krista u srednjoj Turskoj, reèe Boyd. Bakra je bilo mnogo u drevnom svijetu. Ruda je pronalažena u cijeloj Europi i na Bliskom istoku. Ali, kad se pojavila bronca, nastao je problem. Kositar je rijedak u prirodi. Kao i kod kasnijih zlatnih groznica, tragaèi za kositrom i trgovci raširili su se drevnim svijetom u potrazi za rudom. Konaèno su pronašli velika nalazišta u jugozapadnoj Engleskoj. Britanska keltska plemena brzo su napravila meðunarodno tržište kositra koji su iskopavali, topili u poluge i prodavali diljem drevnog svijeta.

Zbog visokih zahtjeva, drevni Britanci brzo su razvili monopol i nametnuli visoke cijene stranim trgovcima, doda Chisholm.Iako su trgovci iz bogatih carstava kao što je Egipat mogli platiti skupu robu, Kelti iz Srednje Europe imali su samo rukotvorine i dovoljno jantara. Bez industrije bronce, nisu mogli nadiæi razinu poljoprivrednog društva.Tako su odluèili okupiti se i oteti rudnike kositra Britancima, reèe Yaeger.Toèno, odgovori Boyd. Keltska plemena na kontinentu formirala su savez kako bi napala južnu Englesku i osvojila rudnike u podruèju zvanom Troad, ili kasnije Troja. Glavni grad zvanje Ilium.Znaèi, Ahejci nisu bili Grci, reèe Perlmutter.Bovd klimne glavom.Achaean je bio izraz za saveznike. Trojanci su se opæenito nazivali Dardancima. Kao što ni Egipat nije bio naziv Zemlje faraona.Èekajte, reèe Gunn. Odakle onda dolazi ime Egipat?Prije Homera, bio je poznat kao AlKhem, Misr ili Kemi. Tek stotinama godina kasnije, kad je grèki povjesnièar Herodot vidio piramide i hram u Luxoru, nazvao je carstvo na zalasku Egipat, prema zemlji opisanoj u Homerovoj Ilijadi. Tako je to ime ostalo.Kakve dokaze daje Wilkens za svoju teoriju?, upita Sandecker.Boyd s išèekivanjem pogleda Chisholma.Želite li preuzeti, doktore?Vjerojatno znate koliko i ja, reèe Chisholm sa zadovoljnim osmijehom.Mogu li ja uskoèiti, reèe Perlmutter. Pouèio sam VVilkensovu knjigu Gdje je nekada bila Troja.Izvolite, reèe Boyd.Postoji niz dokaza, poène Perlmutter. Prvo, gotovo ništa što je Homer opisao u svojim epskim djelima ne može izdržati provjeru. Nigdje ne naziva napadaèku flotu Grcima. Tijekom jedanaestog stoljeæa prije Krista kad se rat navodno dogodio, Grèka je bila rijetko naseljena zemlja. Nije bilo velikih gradova koji bi mogli podržati golemu flotu brodova s ljudima. Rani Grci nisu se smatrali moreplovcima. Homerova izvješæa o brodovima i ljudima koji su veslali u njima preko mora bolje odgovaraj u Vikinzima od prije dvije tisuæe godina. Takoðer, njegovi opisi mora bolje odgovaraju europskoj obali atlantskog oceana nego Mediteranu.Niti klima u njegovim epovima ne odgovara. Homer piše o stalnim kišama i gustim maglama. Vremenski uvjeti slièniji su Engleskoj nego Turskoj, koja je preko puta Sahare.A tu je i vegetacija, reèe Boyd.Sigurno, reèe Perlmutter skromno klimnuvši. Gotovo sve drveæe koje Homer opisuje više pristaje vlažnijoj atmosferi Europe nego suhoj zemlji Grèke i Turske. A tu su i konji. Kelti su voljeli konje. Ne zna se da su ih upotrebljavali i stari Grci. Egipæani i Kelti koristili su borna kola, ali ne i Grci i Rimljani. Radije su se borili pješice, a kola su koristili samo za transport i utrke.Ima li razlika kad se govori o hrani?, upita Gunn.Homer spominje jegulje i ostrige. Jegulje zapoèinju svoj život u Sargaškom moru i migriranju do hladnih voda oko Europe. On je upotrijebio termin ronjenje za ostrigama, što je èešæe u oceanima izvan Europe nego u Mediteranu. Ako su Grci ronili, to bi bilo zbog spužava, koje su tamo bile èeste.A što je s bogovima?, reèe Sandecker. Ilijada i Odiseja su pune miješanja bogova na obje strane.Kelti su bili prvi. Klasièni uèenjaci zakljuèili su da su bogovi koje je portretirao Homer bili izvorno keltski, a Grci su ih naslijedili iz Homerovih djela.Perlmutter zastane i doda Još jedna zanimljiva stvar. Homer je tvrdio da su Grci i Trojanci spaljivali svoje mrtve. To je bio obièaj Kelta. Ljudi oko

Mediterana obièno su zakopavali mrtve.Zanimljiva hipoteza, reèe neuvjereni Sandecker. Ali ipak samo hipoteza.Sada dolazim do najboljeg dijela. Perlmutter se široko osmjehne. Wilkensova najbolja otkriæa uvjerljivo dokazuju da gradovi, otoci i nacije i kojima je Homer pisao u svojim epovima nisu postojali ili su se zvali potpuno drukèije. Geografija i topografija u Ilijadi jednostavno ne odgovara postojeæem krajoliku oko Mediterana. Wilkens je otkrio da su Homerova imena za gradove, regije i rijeke imala izvor u kontinentalnoj Europi i Engleskoj. Grèka imena ne odgovaraju okolini Troje niti kraljevstvima grèkih heroja, niti opisi ne odgovaraju geografskoj stvarnosti.Popis se nastavlja, reèe Chisholm.Homer opisuje Menelaja kao crvenokosog, Odiseja crvenkastosmedeg, a Ahila kao plavog. Takoðer, neki ratnici imaju blijedu kožu. To nisu karakteristike mediteranskih ljudi. Kao da su došli iz drugog vremena i dimenzije.Osvajaèka ahejska plemena došla su iz podruèja Francuske, Švedske, Danske, Španjolske, Norveške, Nizozemske, Njemaèke i Austrije. Njihova flota je vjerojatno okupljena kod današnjeg Cherbourga i zaplovila je preko mora Helle, što je dalo ime Hellespontu u Turskoj, a danas je poznato kao Sjeverno more. Pristali su u velikom zaljevu zvanom Traèansko more, koje se danas na kartama naziva jednostavno Wash u Cambridgeshireu. Vode su zapljuskivale obale Istoènoanglijske ravnice.Boyd pomogne Perlmutteru. Homer je spomenuo èetrnaest rijeka oko Troje. To je zapanjujuæe slaganje s èetrnaest rijeka blizu Istoènoanglijske ravnice. Wilkens je otkrio da su njihova imena ostala slièna èak i nakon trideset stoljeæa i lako se mogu usporediti. Na grèkom, Homer aludira na rijeku Temese. To bi mogla biti Temza.A Trojanci?, upita Sandecker, još uvijek nedovoljno uvjeren.Njihova vojska sakupila se iz cijele Engleske, Škotske i Walesa, reèe Perlmutter. Pomogli su im i saveznici iz Bretonije i Belgije na kontinentu. A sada kad imamo zaljev i ravnicu, možemo se koncentrirati na bojno polje i obranu. Dva golema paralelna jarka još uvijek postoje sjeveroistoèno od Cambridgea. Wilkens vjeruje da su ih sagradili napadaèi, kao rovove u Prvom svjetskom ratu, kako bi sprijeèili branitelje da napadnu njihove logore i brodove.A gdje je bila citadela Troje?, ustrajao je Sandecker.Perlmutter prihvati izazov. Najbolja pretpostavka se odnosi na brda Gog Magog, gdje su otkrivene i iskopane velike okrugle fortifikacije s dubokim obrambenim rovovima koji su pružili dokaze o drvenim palisadama i mnoge bronèane artefakte. Takoðer su otkrivene i pogrebne žare i golemi broj kostura sa znakovima sakaæenja.Odakle èudno ime Gog Magog?, upita Summer.Prije mnogo godina, kad su stanovnici poèeli sluèajno otkrivati golem broj kostura, nazvali su lokaciju mjestom velike bitke ili rata. Sjetili su se Ezekijelovog biblijskog spominjanja zlih duhova u ratu koji je pokrenuo kralj Gog od Magoga.Sandecker je gledao Boyda i Chisholma.U redu, sad kada znamo da je Trojanski rat voðen u južnoj Engleskoj zbog rudnika kositra, kakve to ima veze s otkriæima Dirka i Summer u grebenu Navidad?Dva znanstvenika razmijene poglede. Zatim Bovd reèe Pa, velike, admirale. Sada kad smo razumno sigurni da je pravi Trojanski rat voden u Engleskoj, možemo povezati Odisejevo veliko putovanje s Navidad Bankom.U konferencijskoj sobi gotovo da se mogla èuti poslovièna igla koja pada na pod. Izjava je bila tako neoèekivana, da je ljudima trebalo gotovo pola minute da reagiraju.Što to govorite?, upit Gunn, pokušavajuæi probaviti informaciju.

Sandecker se polako okrene Perlmutteru.St. Julien, slažeš li se s tim ludostima?To uopæe nije ludo, reèe Perlmutter sa širokim smiješkom.U Homerovim epovima piše daje Odisej bio kralj otoka Itake. Ali, taj grèki otok nikada nije imao kraljevstvo niti bitnijih ruševina. Wilkens pokazuje, na moje zadovoljstvo, da Odisejevo kraljevstvo nije bilo u Grèkoj. Belgijski odvjetnik iz Calaisa u Francuskoj Theophile Cailleux je nakon mnogo istraživanja ustvrdio da je lokacija Homerove Itake bio Cadiz u Španjolskoj. Iako je zemlja pokrila more u zadnjih tri tisuæe godina, geolozi mogu pokazati obrise nekoliko otoka koji su sada dio kopna. Cailleux i Wilkehs identificirali su veæinu Odisejevih pristaništa, od kojih niti jedno nije bilo na Mediteranu.Moram se složiti, reèe Yaeger. Koristeæi sve poznate informacije o Odisejevom putovanju, Homerove opise, Cailleuxove i Wilkensove teorije, navigacijske metode bronèanog doba, plime i struje, Max i ja smo napravili plaif njegovog putovanja.Yaeger uzme daljinski upravljaè i pritisne tipku. Karta sjevernog Atlantskog oceana ispuni zaslon. Crvena linija kretala se niz obalu Afrike od južne Engleske prije no što æe prijeæi preko mora kod otoka Cape Verde do Kariba.On pomoæu laserske zrake poène pratiti Odisejevo putovanje iz Engleske. Odisejevo prvo pristanište nakon isplovljivanja bilo je ono što je opisao kao Zemlju jedaæa lotosa. Prema VVilkensu, to je vjerojatnobila zapadna obala Afrike kod Senegala. Tamo domorodci konzumiraju lotos veæ tisuæama godina, jer ima narkotièni efekt. Od tamo su ga vjetrovi odnijeli za zapad do otoka Cape Verde, što je logièan izbor za otok Kiklopa, jer Odisejev opis odgovara gotovo savršeno.Zemlja jednookih ljudi, reèe Sandecker s osmijehom.Homer nigdje ne tvrdi da su svi ljudi tamo imali jedno oko, objasni Yaeger. Imali su dva, jedino je Polifem imao jedno, i ono nije bilo na sredini glave.Ako se sjeæam Odiseje, reèe Gunn, nakon bijega Kiklopima, Odisej je otplovio na zapad preko mora do Eolskog otoka.Yaeger samo klimne. Raèunajuæi prevladavajuæe vjetrove i struje, smjestio sam sljedeæu Odisejevu postaju na jedan od mnogobrojnih otoka južno od Martiniqua i sjeverno od Trinidada. Od tamo je njegovu flotu oluja odnijela do zemlje Laestrigonijanaca. Ovdje odgovara jedan mali otok zvan Branwyn, kod Guadeloupe. Visoke litice sa svake strane uskog kanala koji je opisao odgovaraju geografiji otoka.Tamo su Laestrigonijanci uništili Odisejevu flotu, doda Perlmutter.Da je to bilo toèno, reèe Yaeger, brodovi s blagom još bi ležali na dnu luke.Kako se zove otok?Branwyn, odgovori Yaeger, što je ime keltske božice i jedne od tri matrijarha Britanije.Koja zemlja posjeduje otok?, upita Dirk.U privatnom je posjedu.Znaš li èijem?, upita Summer. Rock zvijezde, glumca, ili bogatog biznismena?Ne, Branwyn posjeduje bogata žena. On zastane kako bi provjerio svoje bilješke. Zove se Epona Eliade.Epona je ime keltske božice, reèe Summer.Kakva sluèajnost.Možda je to više od sluèajnosti, reèe Yaeger. Provjerit æu.Gdje je bila sljedeæa Odisejeva postaja?, upita Sandecker.Kad mu je ostao samo jedan brod, nastavi Yaeger, otplovio je na otok Kirke, zvan Aeaea, koji odgovara Navidad Banku, mjestu koje je Homer oznaèio kao kraj svijeta.Kirka uzvikne Summer. Kirka je žena koja je živjela i umrla u podvodnoj gradevini?

Yaeger slegne. Što mogu reæi? To je samo pretpostavka, koju je gotovo nemoguæe dokazati.Ali što bi je dovelo preko oceana prije toliko stoljeæa?, upita Gunn.Perlmutter sklopi šake na velikom trbuhu. Bilo je više putovanja izmeðu kontinenata no što bi itko mogao zamisliti. Zanima me gdje si smjestio Had, reèe Sandecker Yaegeru.Najbolja pretpostavka su spilje Santo Tomas na Kubi.Perlmutter ispuhne nos, a zatim upita. Nakon što je napustio Had, gdje se susreo sa sirenama, Scilom i Haribdom?Yaeger ispruži ruke. Moram pripisati te dogaðaje Homerovoj mašti. Niti jedna geografska lokacija ne odgovara na ovoj strani Atlantika. On zastane na trenutak prije no što æe nastaviti opisivati Odisejevo putovanje. Zatim, Odisej plovi na istok dok ne stigne do Ogvgie, Kalipsinog otoka, za koji se Wilkens i ja slažemo da je današnji St. Miguel u Azorima.Kalipso je bila lijepa sestra božice Kirke, reèe Summer. Bile su žene najvišeg ranga. Nisu li Odisej i Kalipso imali romantiènu avanturu u njenom rajskom vrtu nakon susreta s Kirkom na njenom otoku?Jesu, odgovori Yaeger. Makon što Odisej ostavi na obali Kalipso u suzama, njegova zadnja postaja je dvor kralja Alkinoja, koji se nalazio na otoku Lanzarote na Kanarima. Nakon što je isprièao svoje avanture kralju i njegovoj obitelji, ovaj mu je dao brod i tako je Odisej konaèno stigao kuæi u Itaku.Gdje si smjestio Itaku?, upita Gunn.Kao što je rekao Cailleux, u luku Cadiz u jugozapadnoj Španjolskoj.Nastane nekoliko trenutaka tišine oko stola dok su svi asimilirali klasiènu prièu i mnoštvo teorija. Koliko je sve to bilo blizu istini? Znao je samo Homer, a on nije progovorio tri tisuæe godina.Dirk se nasmiješi Summer. Moraš Odiseju priznati mušku karizmu, kad je imao vezu s dvije najljepše i najutjecajnije žene svojeg vremena. Prije no što je došao i zaveo ih, obje su bile nevine i nepristupaène.Ako æemo iskreno, reèe Chisholm, niti jedna od tih dama nije bila božica niti èista kao netaknuti snijeg. Obje su opisane kao nevjerojatno lijepe žene s magiènim osobnostima. Kirka je bila èarobnica, a Kalipso zavodnica. Kao smrtnik, Odisej nikada ne bi zadovoljio niti jednu od njih. Vjerojatno su one bile žene druidi koje su sudjelovale u svim vrstama divljih i perverznih rituala. Prinosile su ljudske žrtve, koje su smatrale nužnima za vjeèni život.Summer zavrti glavom. To je teško povjerovati.Ali je istinito, odgovori Chisholm. Žene druidi bile su poznate po tome što su uvlaèile muškarce u žrtvene rituale i orgije. A kao voðe njihovog ženskog kulta, imale su moæ kontrolirati svoje obožavatelje i tjerati ih da uèine što god one požele.Yaeger klimne. Sreæom za nas, druidizam je izumro prije tisuæu godina.U tome je kvaka, reèe Chisholm. Druidizam je još vrlo prisutan u sadašnjosti. Postoje kultovi diljem Europe koji slijede drevne rituale.Osim žrtvovanja ljudi, reèe Yaeger s mrkim osmijehom.Ne, reèe Boyd ozbiljno, unatoè tome što je to zloèin, druidi još uvijek žrtvuju ljude.Kad su ostali otišli, Sandecker pozove Dirka i Summer u svoj ured. Èim su sjeli, on reèe Volio bih da vas dvoje obavite arheološki projekt.Summer i Dirk izmijene zbunjene poglede. Nisu imali pojma na što admiral cilja. Želite da se vratimo na Navidad Bank?, upita Dirk.Ne, želim da odletite do Guadeloupe i ispitate luku na otoku Branwyn.Otok je privatan, zar neæemo trebati dozvole?Ako ne izidete na obalu, neæete biti uljezi.Dirk skeptièno pogleda Sandeckera. Želite da potražimo blago izgubljeno u zemlji Laestrigonijaca?Ne, želim da pronaðete brodove i artefakte. Ako uspijete, to æe biti

najstarije olupine na zapadnoj hemisferi i promijenit æe povijest. Ako se to može uèiniti, želim da to uèini NAMP.Summer sklopi ruke na stolu. Shvaæate, admirale, da su izgledi da uspijemo milijun prema jedan.I ta jedna prilika je vrijedna pokušaja. Bolje nego da sjedimo i nikada ne saznamo.Imate li vremenski raspored?Rudi Gunn æe srediti mlažnjak. Kreæete sutra ujutro. Kad vaš zrakoplov sleti u zraènoj luci kraj grada PointeaPitre u Guadeloupi, doèekat æe vas NAMPov predstavnik Charles Moreau. Iznajmio vam je brod do otoka Branwyn, koji se nalazi na jugu. Morat æete ponijeti vlastitu ronilaèku opremu. Rudi æe srediti da se prenesu podvodni instrumenti za oèitavanje anomalija na koje možete naiæi ispod pijeska i mulja.Zašto takva žurba?, upita Dirk.Ako se sazna o ovome, a hoæe, svaki lovac na blago æe pojuriti na otok. Želim da NAMP ude brzo, pretraži dno i ode. Ako uspijete, možemo srediti s Francuzima koji posjeduju Guadeloupe da osiguraju podruèje. Ima li pitanja?Dirk uhvati Summer za ruku. Što misliš?Zvuèi uzbudljivo. Nekako sam znao da æeš to reæi, reèe Dirk umorno. Kada nas želite na NAMPovom terminalu, admirale?Bolje da rano ustanete. Vaš zrakoplov kreæe u šest sati.Ujutro?, upita Summer, izgubivši nešto od svojeg entuzijazma.Sandecker se srdaèno naceri. Uz malo sreæe, možda na putu do zraène luke èujete pijetla kako kukurièe.

Poglavlje XXXIII

Nakon sastanka, Yaeger siðe dizalom u svoje podruèje na desetom katu. Nikada nije bio za ruèkove u skupim washingtonskim restoranima i nosio je sa sobom staromodnu torbu za ruèak, u kojoj je bilo voæe i povræe, te termosbocu sa sokom od mrkve.Polako se budio ujutro i nije mogao skoèiti iz kreveta. Sjedio je i polako srkao svoj biljni èaj koji je skuhao kraj stola prije no što æe se nasloniti i otvoriti Wall Street Journal kako bi provjerio stanje svojih ulaganja. Konaèno, on spusti novine i proèita izvješæe iz Sandeckerovog ureda o Pittovom i Giordinovom otkriæu golemih podzemnih tunela ispod Nikaragve. Zatim pokrene program koji kopira utipkano izvješæe na disk. Još jednom srkne èaj i pozove Max.Ona se polako materijalizira u kratkoj plavoj svilenoj haljini sa žutom vrpcom, plavim zvijezdama i amblemom na leðima na kojem je pisao Èudesna žena. Kako ti se sviða moja odjeæa?, upita ona slatkim glasom.Gdje si to pronašla?, upita Yaeger. U Caritasu?Surfam internetskim katalozima u slobodno vrijeme. Naplatila sam to tvojoj ženi.Kako da ne, nasmiješi se Yaeger. Max je bila hologram. Nije mogla naruèiti, odjenuti niti platiti materijalni predmet. On zavrti glavom u èuðenju zbog Maxinog živog temperamenta.Ponekad je mislio da je programiranje Max prema uzoru na njegovu ženu bila greška. Ako si gotova s hvalisanjem, Èudesna ženo, imam mali posao za tebe.Spremna sam, gospodaru, odgovori ona, imitirajuæi Barbaru Eden iz tv serije I dream ofjennie. Yaeger uèita sadržaj diska u njenu memoriju. Ne žuri i vidi što možeš uèiniti s tim.Max je stajala neko vrijeme bez rijeèi, a zatim upita Što želiš znati?Pitanje je, koji bi mogao biti motiv Odiseje i crvenih Kineza za kopanje èetiri velika tunela ispod Nikaragve od Atlantika do Pacifika?

To je lako. Problem mi èak nije niti zagrijao strujne krugove.Yaeger pogleda njen lik. Kako možeš znati odgovor? Još nisi analizirala problem.Max stavi ruku na usta i zijevne. To je tako jednostavno. Stalno me èudi kako ljudi ne mogu razmišljati dalje od nosa.Yaeger je bio siguran da je napravio grešku u programu. Njen odgovor je bio previše brz. U redu, spreman sam za tvoje rješenje.Tuneli su izgraðeni kako bi prenijeli golemu kolièinu vode. To mi baš ne zvuèi kao zapanjujuæe otkriæe. Uèinilo mu seda je Max skrenula s pravog puta razmišljanja. Niz tunela koji vode u oceane, i velike crpke, tvore oèito rješenje.Ah, reèe Max podignuvši kažiprst jedne šake. Ali znaš li zašto žele pumpati goleme kolièine vode kroz tunele? Radi golemog programa desalinizacije, projekta irigacije? Dovraga, ne znam!Kako ljudi mogu biti tako glupi?, reèe Max frustrirano.Jesi li spreman, gospodaru?Ako bi bila tako ljubazna.Tuneli su napravljeni kako bi skrenuli Južnu ekvatorsku struju koja teèe od Afrike u Karipsko more.Yaeger je bio zbunjen. Kakvu bi to ekološku prijetnju izazvalo?Zar ne vidiš?U Atlantskom oceanu ima više nego dovoljno vode da se nadoknadi gubitak nekoliko milijuna galona.To nije smiješno.Što, onda?Max ispruži ruke. Skretanjem Južne ekvatorske struje, temperatura Golfske struje pala bi za gotovo osam stupnjeva do trenutka kad dosegne Europu.I?, upita Yaeger.Pad temperature od osam stupnjeva u struji koja grije Europu napravio bi slièan vremenski obrazac kao u sjevernom Sibiru.Yaeger nije odmah shvatio golemost toga što je Max upravo rekla. Jesi li sigurna u to?Jesam li ikad pogriješila?, naljuti se Max.Osam stupnjeva èini se priliènim smanjenjem temperature, ustrajao je Yaeger sumnjièavo.Govorimo o padu od samo tri stupnja u vodenoj temperaturi dok Golfska struja prolazi kraj Floride. Ali, kad ledena Labradorska struja side niz Arktik i sretne se s Golfskom nakon što proðe kanadske pomorske provincije, smanjenje temperature æe biti veæe. To æe utjecati na daljnji pad temperature u Europi, što æe izmijeniti vremenske obrasce i uzrokovati poremeæaje u atmosferi od Skandinavije do Mediterana.Strašni plan iznenada postane kristalno jasan Yaegeru. Vrlo polako, on podigne slušalicu telefona i nazove Sandeckerov ured. Admiralova tajnica odmah ga spoji.Je li Max pronašla odgovore?, upita Sandecker.Jest.I?Admirale, poène Yaeger promuklim glasom, bojim se da imamo katastrofu na vidiku.

Poglavlje XXXIV

Èekajuæi helikopter koji je kasnio više od sat vremena, Giordino je sretno kliznuo u zemlju snova, dok je Pitt dalekozorom gledao preko voda jezera Nikaragva koje je okruživalo svjetionik. Obala na zapadu je bila udaljena

manje od tri milje i mogao je vidjeti malo selo. Provjerio je svoju kartu i zakljuèio da se radi o gradu Rivasu. Zatim usmjeri pozornost na veliki otok u obliku osmice, ne dalje od pet milja na zapadu, koji je izgledao vrlo plodno i bio gusto pošumljen. Pitt procijeni da je èitavo to podruèje veliko oko sto pedeset èetvornih milja.Prema njegovoj karti, to je bio Išle de Ometepe. Pitt se fokusirao na dvije vulkanske planine povezane uskom prevlakom dugom nekoliko milja. Vulkan na sjevernom dijelu otoka dizao se više od pet tisuæa stopa i vjerojatno je bio aktivan, sudeæi po oblaèku pare koji je izlazio iz vrha kratera i dodirivao paperjaste oblake iznad sebe.Južni vulkan tvorio je savršeni stožac i bio je uspavan. Pitt procijeni da je dobrih tisuæu stopa niži od svojeg para na sjeveru. Takoðer je procijenio da èetiri podzemna tunela prolaze toèno ispod prevlake otoka kraj osnovice sjevernog vulkana. To bi objasnilo, mislio je on, neobièno povišenje temperature koje su on i Giordino doživjeli u unutrašnjosti èetvrtog tunela.Brži pogled na kartu otkrio je da se aktivni vulkan zove Concepcion, a njegov par Madera.Pitt pomakne dalekozor i potpuno neoèekivano ugleda golemo industrijsko postrojenje koje se širilo preko južnih padina Concepciona tik iznad prevlake. Pretpostavi da je veliko šest stotina ara. Bilo mu je èudno što se sve nalazi na tako zabaèenom mjestu. Nije se baš èinilo praktiènim da se uloži milijune dolara u industrijski kompleks daleko od svih moguænosti transporta. Osim, mislio je on, ako sve nije zavijeno velom tajne.Zatim primijeti zrakoplov kako se približava sa sjevera i spušta na pistu koja je vodila preko prevlake do ulaza u kompleks. Zaokružio je oko vrha Madere i sletio, dorulavši do velikog terminala na kraju piste.Pitt spusti dalekozor s izrazom na licu kado da je vidio nešto što nije želio vidjeti. Pogled duboke koncentracije zamagli njegove zelene oèi. Oèisti leæe dalekozora i ponovno ga podigne te pogleda zrakoplov, kao da se želi u nešto uvjeriti.Sunce je sijalo izmeðu oblaka, kupajuæi Išle de Ometepe u jarkom svjetlu. Iako se zrakoplov nije èinio veæim od mrava, nije bilo greške u boji lavande koja je odbijala svjetlost od trupa i krila.Odiseja, promrmlja on za sebe, zbunjena uma. Tek tada je shvatio da postrojenje leži toèno iznad tunela. To je objašnjavalo teretna dizala koja su on i Giordino vidjeli na terminalu za opskrbu. Što god bio njegov cilj, postrojenje je bilo povezano s tunelima, al njegova velièina je sugerirala da se radi o posebnoj operaciji.Dok je gledao zgrade koje su se uzdizale oko osnovice vulkana, on zastane, primijetivši nešto što je podsjeæalo na velike dokove iza reda skladišta. Krovovi skladišta zakrivali su dokove, ali mogao je vidjeti obrise èetiriju dizalica za iskrcavanje tereta na plavom nebu i shvatiti da kompleks ne zahtijeva vanjski sustav transporta. Bio je potpuno samodostatan.Tada su se gotovo simultano dogodile tri stvari koje ga uznemire.Svjetionik se poèeo neobjašnjivo njihati kao hula plesaè. Kao što je rekao Percvju Rathboneu, navikao je na potrese, buduæi da je odrastao u Kaliforniji. Jednom je bio u zgradi s trideset katova na Wilshire Boulevadru kad je udario potres i zgrada se poèela njihati i tresti. Sreæom, osnova zgrade bila je na golemim betonskim nosaèima smještenim duboko ispod zemlje upravo radi takve moguænosti.Ovo je izgledalo slièno, osim što je svjetionik drhtao i njihao se poput palminog stabla na oluji.Pitt se odmah okrene i pogleda vulkan Concepcion, misleæi da je došlo do erupcije, ali vrh je bio miran, bez znakova dima ili pepela. On pogleda niz vodu i ugleda kako se površina mreška kao da je trese neki golemi nevidljivi vibrator. Jednu beskrajno dugu minutu kasnije, sve je utihnulo. Giordino se,

naravno, nije probudio.Druga opasnost došla je od malog patrolnog èamca boje lavande koji je plovio od otoka ravno prema svjetioniku. Stražari na palubi morali su biti sigurni da je njihova lovina u zamci. Kretali su se preko vode laganim tempom.Treæa i konaèna opasnost došla je ispod njihovih nogu. Ono što je vjerojatno spasilo njihove živote u sljedeæih nekoliko sekunda bio je jedva èujan zvuk lagani udar metala u metal koji je dopro iz cijevi do tunela.Pitt ritne Giordina. I Imamo posjetitelje. Èini se da su nas nanjušili.Giordino se odmah probudi i izvadi automatski pištolj Desert Eagle 50 iz pojasa, a Pitt uzme stari Colt 45 iz svoje torbe.Kleknuvši kraj otvora cijevi, Pitt vikne ne pogledavši preko ruba Ostani gdje si..Ono što se tada dogodilo, bilo je potpuno neoèekivano. Odgovor je bio kiša metaka koji su probili metalni krov svjetionika, napravivši od njega sir. Rafal je bio tako jak da su Pitt i Giordino saèekali, ne pruživši ruke iznad ruba cijevi kako ne bi ostali bez prstiju.Pitt dopuže dojednog od prozora svjetionika i udari po staklu drškom pištolja. Stakla su bila debela i trebalo mu je nekoliko snažnih udaraca da ih razbije. Veæina krhotina pala je u more, ali Pitt brzo ispruži ruku van i razbije preostale fragmente na pod s unutrašnje strane. Skupivši ih na gomile nogama, gurne ih preko ruba cijevi, gdje su pali poput oštrih noževa. Krici bola izbiju iz cijevi i vatra utihne.Iskoristivši zatišje, Pitt i Giordino slijepo ispale automatske rafale niz cijev metci su se odbijali od betonskih zidova uzrokujuæi pokolj medu stražarima Odiseje koji su se penjali uz ljestve. Njihovi krici bola završili su udarcima tijela koja su se odbijala od zidova cijevi padajuæi prema tunelu.To bi im trebalo pokvariti planove, reèe Giordino glasom bez žaljenja dok je punio pištolj.Još uvijek imamo nezvane goste, reèe Pitt, pokazujuæi patrolni èamac koji je plovio prema svjetioniku, s pramcem iznad vode, ostavljajuæi trag od pjene.Bit æe gusto. Giordino klimne prema plavom helikopteru koji je prelazio jezero sa sjevera.Brzo izraèunavši preostali put èamca i helikoptera, Pitt se škrto osmjehne. Ptica je brža. Trebala bi stiæi milju prije broda.Moli se da nemaju raketne lansere, reèe Giordino, ohladivši Pittovo samopouzdanje.Uskoro æemo znati. Pripremi se da zgrabiš uže kad se spusti.Trebat æe mu predugo da nas obojicu digne, reèe Giordino.Snažno sugeriram da se zajedno oprostimo od svjetionika.Pitt klimne. S tobom sam.Izišli su na uzak balkon koji je okruživao vrh svjetionika. Pitt prepozna helikopter kao Bell 430 s dvostrukim motorom Rolls Royce. Bio je obojen žuto i crveno, s oznakom Managua Airways na bokovima. Pažljivo je gledao kako pilot jednom zaobilazi svjetionik ne želeæi ništa riskirati, dok je kopilot poèeo spuštati omèu zakvaèenu za uže kroz otvorena boèna vrata.Pitt je bio viši od Giordina gotovo za stopu, te skoèi i zgrabi omèu iz prve dok je kružila ispod helikoptera. Namakne je oko Giordinovih ramena.Ti si èvršæi od mene. Ti se uhvati, a ja æu se držati za tebe.Giordino provuèe ruke kroz otvor i zgrabi uže dok ga je Pitt držao oko struka. Kopilot, u nemoguænosti da ih èuje zbog urlanja motora, mahne frenetièno, pokušavajuæi im signalizirati da može podiæi samo jednog èovjeka u isto vrijeme.Njegovo upozorenje stiglo je prekasno. Pitt i Giordino odvuèeni su s balkona, viseæi stotinu stopa iznad vode kad je udar vjetra pogodio helikopter. Pilot je bio iznenaðen kad se letjelica iznenada nagnula na desnu stranu zbog kombinirane težine dvojice ljudi. Brzo se ispravio, dok je kopilot gledao kako

se uže napinje da izvuèe obojicu ljudi u helikopter.Sreæa je prevladala i èamac nije ispalio rakete.Meðutim, par teških strojnica s pramca zapoèeo je svoj stakato rafal. Sreæom, èamac je još bio predaleko jureæi iznad vode, strijelac je promašio za pedeset jarda.Pilot, prestrašen što se na njega puca, zaboravio je na ljude koje je došao spasiti i skrenuo helikopter, poèevši se žurno povlaèiti prema sigurnosti obale. Pitt i Giordino su se na dvadeset stopa divlje vrtjeli ispod letjelice. Giordino je osjeæao kao da mu ruke ispadaju iz zglobova. Pitt, ne trpeæi bol, nije mogao ništa drugo nego da se uhvati za Giordina i vièe kopilotu da ubrza uvlaèenje.Pitt je mogao vidjeti agoniju na Giordinovom licu. U gotovo dvije minute koje su valjda bile najdulje u njegovom životu, umalo je pao u iskušenje da se pusti, ali jedan pogled na vodu petsto stopa ispod brzo mu je promijenio mišljenje.Zatim pogleda u zbunjene oèi kopilota na samo pet stopa udaljenosti. Ovaj se okrene i vikne pilotu, koji okrene helikopter dovoljno da Pitt i Giordino upadnu u teretni odjeljak. Boèna vrata se brzo otvore i zakljuèaju.Još uvijek šokiran kopilot zurio je u dvojicu ljudi na podu.Vi hombres ste loco, proštenje on s teškim španjolskim naglaskom. Podižemo samo vreæe s poštom od sto funta.Govori engleski, primijeti Giordino.Ne baš dobro, doda Pitt. Podsjeti me da napišem pismo preporuke tvrtki koja je proizvela kolotur. On ustane i požuri u kabinu, gdje pogleda kroz boèni prozor, dok nije primijetio patrolni èamac. Prekinuo je lov i vraæao se natrag na otok.Što je to, dovraga, bilo?, upita pilot. Bio je zaista ljut.Ti klaunoyi su pucali na nas.Sretni smo što loše gaðaju.Nisam raèunao na nevolju kad sam uzeo ovaj helikopter, reèe pilot, još uvijek oprezno gledajuæi èamac. Tko ste vi momci i zašto vas je taj èamac progonio?Kao što si obaviješten, odgovori Pitt, moj prijatelj i ja smo iz Nacionalne agencije za more i podmorja. Zovem se Dirk Pitt.Pilot podigne jednu ruku s upravljaèa i pruži je preko ramena.Marvin Huey.Ti si Amerikanac. Iz Montane, sudeæi prema naglasku.Blizu. Odrastao sam na rancu u Wyomingu. Nakon dvadeset godina letenja na tim stvarima u vojsci, i nakon što mi je žena otišla s naftašem, povukao sam se ovdje i pokrenuo malu prijevoznièku tvrtku.Pitt se rukuje s njim i pogleda ga. Èinio se niskim za upravljaèem, s rijetkom crvenom kosom na glavi æelavoj u sredini. Nosio je stare traperice, cvjetnu košulju i kaubojske èizme. Oèi su mu bile blijedoplave i djelovale su kao da su vidjele previše. Izgledao je malo mlaði od pedeset godina.Huey radoznalo pogleda Pitta. Niste mi rekli èemu veliki bijeg?Vidjeli smo nešto što nismo smjeli, odgovori Pitt bez detalja.Što se može vidjeti u napuštenom svjetioniku?Nije kao što se èini.Huey nije vjerovao, ali nije dalje postavljao pitanja. Za dvadeset pet minuta bit æemo na našem terenu u Managvi.Što prije, to bolje, Pitt pokaže na prazno kopilotovo sjedalo.Smeta li ti? Huey lagano zavrti glavom. Nikako.Možeš li možda preletjeti iznad postrojenja Odiseje na otoku?Huey se okrene i uputi Pittu pogled obièno rezerviran za luðake.Šališ se. Mjesto je bolje èuvano od Podruèja 51 kod jezera Groom u Nevadi. Ne bih mogao doletjeti na pet milja a da me zrakoplov osiguranja ne potjera.Što se dogaða tamo dolje?

Nitko ne zna. Instalacija je tako tajna da Nikaragvanci porièu da postoji. Ono što je poèelo kao malo postrojenje doživjelo je u zadnjih pet godina golemu ekspanziju. Napravljena su golema skladišta, i tvornice za sastavljanje strojeva, prema nekima. Kruže glasine da tamo živi tri tisuæe ljudi. Domaæi Nikaragvanci uzgajali su kavu i duhan na otocima. Alta Garcia i Moyogalpa, glavni gradovi, srušeni su i spaljeni nakon što je nikaragvanska vlada prisilila ljude da napuste svoju zemlju i premjestili ih u planine na istoku.Vlada je sigurno mnogo uložila u to postrojenje.Ne znam ništa o tome, ali bili su vrlo kooperativni kad su omoguæili Odiseji da djeluje bez ometanja.Nitko nikada nije prošao kroz osiguranje Odiseje?, upita Pitt.Huey se nasmiješi. Nitko tko je to preživio.Je li tako teško prodrijeti tamo?Obale oko cijelog otoka pune su vozila s najsuvremenijom opremom za nadzor. Patrolni èamci kruže oko otoka, u suradnji s helikopterima. Daljinski senzori otkrivaju pokret na svakom putu i cesti prema kompleksu. Prièa se da su inženjeri Odiseje usavršili senzornu opremu sa sposobnošæu da namiriše èovjeka koji se približava zgradama i razlikuje ga od životinje.Sigurno postoje satelitske fotografije?, ustrajao je Pitt.Možeš ih kupiti od Rusa, ali neæe ti reæi što se dogaða u labirintu zgrada.Sigurno postoje glasine.Sigurno, mnogo njih. Jedine koje imaju smisla jesu one koje tvrde da je to istraživaèko i razvojno postrojenje. Ali nitko nema pojma što istražuju.Sigurno ima ime.Samo ono kojim ga nazivaju domorodci.A to je?, morao je pitati Pitt. i Na engleskom, odgovori Huey konaèno, kuæa nevidljivih. Ima li razloga za to?Kažu da je to zato što svi koji udu unutra više nikada nisu vfeni.Lokalne vlasti ništa ne istražuju?, upita Pitt.Huev zavrti glavom. Nikaragvanski birokrati imaju politiku nemiješanja. Prièa se da je uprava Odiseje kupila svakog politièara, sudca i šefa policije u zemlji.A crveni Kinezi? Jesu li oni umiješani?Posvuda su u Srednjoj Americi ovih dana. Ugovorili su s Odisejom prije tri godine da sagrade kratki kanal kroz zapadnu obalu jezera Nikaragva kod Pena Blance, kako bi teretni brodovi s mora mogli ulaziti i izlaziti.Nacionalna ekonomija trebala bi profitirati.Ne baš. Veæina brodova koji se koriste kanalom su iz kineske teretne flote.Cosco?Huey klimne. Da, to je ta. Uvijek pristaju na Odisejinim dokovima.Pitt je ostatak puta proveo u tišini, razmišljajuæi o bezbroj kontradikcija i nepoznanica Odiseje, njenom neobiènom osnivatelju i još neobiènijim operacijama. Èim je Huey spustio helikopter kod hangara svoje tvrtke dvije milje izvan Managve, Pitt ode i nazove admirala Sandeckera.Kao što je i bio njegov stil, Sandecker nije gubio rijeèi.Još niste krenuli za Washington?Ne, odgovori Pitt lukavo. I neæemo.Sandecker je znao da Pitt ima nešto na umu, i odluèi biti neutralan.Pretpostavljam da imaš dobar razlog.Jeste li svjesni golemoga tajnog postrojenja koje je sagradila Odiseja na otoku u jezeru Nikaragva koji se nalazi toèno iznad tunela?Sjeæam se izvješæa koje sam proèitao o tome kako Odiseja širi kanal iz oceana u jezero kako bi se omoguæio ulazak teretnim brodovima. Sandecker zastane. Kad bolje razmislim, izvješæe o postrojenjima koje Nikaragvanci grade u luènom gradu Granada nekoliko milja istoèno od Managve bilo je nejasno. jIzvješæe je bilo nejasno jer su postrojenja graðena u Odiše jinom kompleksu na

otoku Ometepe za njihovu privatnu upotrebu.Što imaš na umu?, upita Sandecker, kao da veæ èita Pittove misli.Predlažem da Al i ja odemo u kompleks i istražimo njihove operacije.Sandecker je oklijevao.Nakon bijega iz tunela, ovo je izazivanje sreæe.Postajemo dobri u provaljivanju.Nije smiješno, reèe Sandecker oštro. Njihovo osiguranje sigurno je vrlo jako. Kako planirate ušuljati se unutra?Doæi æemo s vode.Ne misliš li da imaju podvodne senzore?Zapravo, reèe Pitt pomirljivo, zaèudio bih se da nemaju.

Poglavlje XXXV

Deset minuta nakon Sandeckerovog razgovora s Pittom, admiral je gledao Hirama Yaegera s potpunom nevjericom. Jesi li siguran u to? Tvoji podatci sigurno griješe.Yaeger se nije dao omesti. Max nije nepogrješiva, ali sada vjerujem da je u pravu.To je nevjerojatno, reèe Gunn, èitajuæi Maxine projekcije.Sandecker polako zavrti glavom, zapanjen onim što je èitao.Kažeš da su tuneli sagraðeni da se preusmjeri Južna ekvatorska struja, što æe uzrokovati pad temperature Golfske struje?Prema Maxinom modelu, osam stupnjeva do trenutka kad stigne do Europe,Gunn podigne pogled s podataka. Uèinak na europsku klimu bio bi kataklizmièan. Cijeli kontinent bio bi duboko zamrznut osam mjeseci u godini.Ne zaboravimo uèinak Golfske struje na istoènu obalu SADa, te pomorske provincije Kanade, doda Sandecker. Svaka država istoèno od Mississippija i uzduž atlantske obale doživjela bi hladnoæu kao i Europa.Gunn reèe ironièno E, pa to je krasno.Topla površinska voda Atlantske struje kontrolirana je temperaturom i salinitetom, objasni Yaeger.Dok se tropska voda pomièe na sjever miješa se s hladnom vodom s Arktika, gdje postaje gusta i tone jugoistoèno od Grenlanda. To se naziva termohalinska cirkulacija. Zatim se postupno grije i izlazi na površinu u blizini Europe. Iznenadan pad temperature Golfske struje takoðer može izazvati kolaps termohalinske cirkulacije, što bi izazvalo krizu koja bi trajala nekoliko stoljeæa.Koje bi bile najneposrednije posljedice takvog dogaðaja?, upita Sandecker.Yaeger raširi nekoliko papira preko Sandeckerovog stola i poène navoditi podatke. Smrt i razaranje. U poèetku, tisuæe beskuænika umrlo bi od smrzavanja. Još mnogo tisuæa pomrlo bi kad bi nestale zalihe goriva zbog poveæane potražnje. Sav vitalni rijeèni promet bi ostao okovan u ledu. Luke bi se smrznule diljem Baltièkog i Sjevernog mora brodovi s naftom i tekuæim prirodnim plinom bili bi zarobljeni, da ne govorimo o onima s milijunima tona hrane koja se uvozi iz drugih zemalja. Veæina poljoprivrednih proizvoda bila bi prepolovljena. Nedostatak hrane bio bi poveæan, zbog kraæe sezone tijekom koje bi se mogla uzgajati. Prijevoz automobilima bi stao zbog smrznutih cesta, visokih snjegova i nedostatka goriva. Zraène luke i željeznice takoðer bi bile paralizirane tjednima. Ljudi bi bili osjetljiviji na hladnoæu, gripu i upalu pluæa. Turizam bi nestao preko noæi. Europska ekonomija bi potpuno kolabirala, bez kraja na vidiku. A to je samo pola prièe.Toliko o francuskom vinarstvu i nizozemskim tulipanima, promrmlja Gunn.Što je s plinom u cjevovodima s Bliskog istoka i Rusije?, reèe Sandecker. Ne bi li se protok mogao pojaèati, kako bi ublažio probleme?

Kap u moru, ako izraèunate zahtjeve, a da ne spominjemo nestanke elektriène struje koji bi se dogaðali u jakim olujama. Max procjenjuje da bi barem trideset milijuna domova u Europi ostalo bez grijanja.Gunn podigne pogled s notesa. Rekao si da je to samo pola prièe.S dizanjem temperature u kasnom proljeæu nastavilo bi se razaranje i bijeda, nastavi Yaeger.Strašni scenarij bi bio još pojaèan jakim kišama i vjetrovima. Rezultat bi bile velike poplave. Rijeke bi nabujale od otopljenog snijega, uništavajuæi vitalne mostove i milijune kuæa. Lavine i blatna klizišta zakopali bi cijele gradove i autoceste. Gubitci života u takvim kataklizmama bili bi nezamislivi.Gunn i Sandecker šutjeli su nekoliko trenutaka. Zatim Sandecker prekine tišinu. Zašto?, upita on kratko.Gunn reèe ono što su svi mislili. Što Duh i crveni Kinezi mogu dobiti tako strašnim planom?Yaeger ispruži dlanove u bespomoænoj gesti. Max tek mora pronaæi odgovor na to. iJe li moguæe da Duh kontrolira plin koji dolazi u Europu?, upita Sandecker. IZapitali smo se to i provjerili profile svih velikih proizvoðaèa plina koji opskrbljuju kontinent, odgovori Yaeger. Odgovor je bio negativan. Odiseja nema postrojenja za proizvodnju prirodnog plina ili nafte. Jedini minerali koji zanimaju Duha su platina, paladij, iridij i rodij. On posjeduje velike rudnike i zalihe u Južnoj Africi, Brazilu, Rusiji i Peruu. Imao bi monopol na svjetske rezerve kad bi mogao kontrolirati rudnik Hali na Novom Zelandu koji proizvodi koliko sve ostale zemlje zajedno ali vlasnik rudnika, Westmoreland Hali, odbio je prodati ga.Ako se sjeæam kemije iz srednje škole, reèe Sandecker polako, platina se koristi uglavnom za elektrode i nakit.Takoder je tražena u kemijskih laboratorijima zbog visoke otpornosti na vruæinu.Ne vidim vezu izmeðu njegovih rudarskih operacija i plana ida pošalje Europu natrag u ledeno doba.Mora postojati razlog, reèe Gunn. Povratak ulaganja od kopanja tih tunela morao bi biti astronomski. Ako ne profitira od zahtjeva za energijom, što može dobiti?Sandecker se okrene i zamišljeno pogleda kroz prozor niz rijeku jPotomac. Zatim ponovno pogleda Yaegera. Te crpke, pokretanegolemim vodenim pritiskom mogu li se upotrijebiti za proizvodnju struje? Ako je tako, proizveli bi dosta elektriène energije za cijelu Srednju Ameriku.Yaeger reèe Pittovo izvješæe nije spominjalo generatore. On i Giordino sigurno bi prepoznali izvor energije kad bi ga vidjeli.Sandecker se zagleda svojim autoritativnim oèima u Gunna.Svjestan si nepodopštine koju namjeravaju izvesti ta dvojica?Ne, nisam. Gunn uzvrati pogled Sandeckeru, nezastrašen.Mislio sam da lete natrag u Washington.Došlo je do promjene planova.Da?Obavijestili su me da æe izvesti tajnu inspekciju tajnih Odisejinih postrojenja na otoku u sredini jezera Nikaragva.Jeste li im dali dozvolu?, upita Gunn s osmijehom.Dobro znaš da njih dvojica ne prihvaæaju negativni odgovor.Mogli bi saznati neke odgovore na našu dilemu.Možda, reèe Sandecker mrko. A mogli bi i poginuti.

Èetvrti dio

KLJUÈ

Poglavlje XXXVI

30. kolovoza 2006.Otok Branwyn, GuadeloupePrivatni i korporacijski mlažnjaci poèeli su slijetati na otok Branwyn petnaest milja južno od BasseTerre, jednog od glavnih otoka Guadeloupe u Karibima. Egzotièno dizajnirani minibusevi luksuzne unutrašnjosti obojeni u boju lavande dovezli su se do zrakoplova da prihvate putnike. Nakon što su stavili prtljagu u prtljažnike, vozaèi su prevezli putnike do elegantnih apartmana u podzemnom svetištu otvorenom samo za Duhove privatne goste. Svi gosti bili su žene. Niti jedna nije imala prijatelja ili poslovnog suradnika. Došle su same.Zadnji zrakoplov sletio je u šest sati naveèer. Bio je to poznati Odisejin Berijev Be210. Duh, jedini muškarac, sišao je niz stube, s velikim trbuhom koji je jedva prošao kroz vrata. Iza njega je išla nosiljka s tijelom potpuno pokrivenim plahtom. Duh, u svojem bijelom odijelu, smjestio se na stražnje sjedalo i natoèio si èašu Beaujolaisa iz bara.Vozaè, koji je u više navrata vozio Duha, uvijek je bio zapanjen kako se netko tako debeo može kretati tako žustro. Na trenutak je sa zanimanjem gledao kako je prilika na nosilima gurnuta na otvoreni kamion, bez obzira na jaku kišu koja je poèela padati.Na južnom kraju otoka, zdjela u obliku kotla promjera sto jarda urezana je u stijenu i koralje. Konkavno udubljenje je ispražnjeno do dubine od trideset stopa, dovoljno duboko da prolazeæi brodovi ne mogu primijetiti aktivnosti koje su se odvijale u njemu.U kotlu, trideset stupova od kamena visokih trinaest stopa stajalo je u ravnomjernim razmacima od tri stope. Bila je to kopija slavne mistiène monolitske strukture poznate kao Stonehenge, što znaèi kameni krug. Stupovi su bili široki šest i pol stopa, a debeli tri. Njihovi suženi vrhovi držali su kružno oblikovane ploèe od deset i pol stopa.Unutarnji krug u obliku potkove poznat kao Trilithons sadržavao je pet visokih kamenova s vlastitim ploèama na vrhu. Za razliku od tvrdog pješèanika originalne strukture u Engleskoj koja je sagraðena negdje izmeðu 2500. i 1600. godine prije Krista, ova je sagraðena od crnog vulkanskog kamenja.Glavna razlika izmeðu stare i nove strukture bio je golemi mramorni blok u obliku sarkofaga. Bio je podignut gotovo deset stopa od zemlje unutar potkove i do njega se penjalo stubama. Strane bloka bile su ukrašene slikom galopirajuæeg konja iz Uffingtona.Noæu su skrivena svjetla osvjetljavala unutrašnjost zdjele zrakama boje lavande koje su šarale po stupovima dok je snop laserskih zraka rasporeðenih oko vanjskog kruga ocrtavao slike na noænom nebu. Laseri su ukljuèeni nakratko u ranu veèer, prije no što æe zgasnuti.Nekoliko minuta prije ponoæi, kao po zapovijedi, kiša je prestala. Kad su se svjetla ponovno upalila, na sredini Trilithonsa bilo je trideset žena u haljinama bogatim naborima. Haljine su se zvale peplos, i bile su poznate još u staroj Grèkoj pokrivale su im noge i stopala. Haljine su bile svih duginih boja, niti jedna nije bila ista. Dugi crveni ukrasi za kosu krasili su im glave, a lica, vratovi i ramena bila su im posuta srebrom. Srebrena šminka davala je njihovim licima izraze maska, èineæi privid da su sve sestre iste krvi.Sve su stajale u tišini, gledajuæi priliku na bloku mramora. Bio je to muškarac. Mogla se vidjeti samo gornja polovica njegovog lica. Njegovo tijelo, brada i usta bili su tijesno omotani crnom svilom. Èinilo se daje u kasnim

pedesetima, s mnogo sijede kose. Nos i brada bili su mu oštri, jakih crta lica, tamni od sunca. Oèi su mu bile široke i izbuljene, gledajuæi vrhove stupova i svjetla.Èinilo se daje prièvršæen za mramorni blok nije mogao micati glavu. Mogao je vidjeti samo prema gore, i zurio je s užasom u lasersku zraku koja je parala crno nebo iznad njega.Iznenada, šarajuæa svjetla se ugase, osim lasera oko mramornog bloka. Za minutu, ponovno se vrate. Na trenutak se èinilo da se ništa nije promijenilo, ali tada se magièno pojavi žena u zlatnom peplosu. Njena glava bila je pokrivena masom plameno crvene kose, duge i sjajne, koja joj je slobodno padala do bokova. Koža na licu, vratu i ramenima imala je biserno bijelu nijansu. Bila je vitka, savršenog tijela. Graciozno poput maèke, ona se popne uz stube na mramorni blok koji je zapravo bio oltar. Podigne ruke i poène pjevatiO kæeri Odiseja i Kirke, neka život bude uzet onima koji nisu vrijedni. Obaspitese bogatstvom i dobrima muškarca koji nas pokušaju porobiti. Ne tražite muškarce bez moæi i bogatstva. A kad ih pronaðete, otkrijte njihove želje, opljaèkajte im blago i uðite u njihov svijet.Zatim sve žene podignu ruke i odgovoreVeliko je sestrinstvo, jer mi smo stupovi svijeta, velike su kæeri Odiseja i Kirke, jer njihov je put slavan.Stihovi su se ponavljali, najprije jaèajuæi, a zatim se stišavši do šapta, dok su im se ruke spuštale. Žena ispred uplašenog muškarca na mramornom oltaru posegne pod nabore svoje haljine, izvadi nož i podigne ga iznad glave. Ostale žene se približe i okruže prizor poganskog žrtvovanja. Kao jedna, i one izvade noževe i visoko ih podignu.Žena koja je predstavljala visoku sveæenicu pjevala jeOvdje leži onaj koji nije trebao biti roðen.Zatim zabode nož u grudi prestravljenog èovjeka vezanog za oltar. Podignuvši nož s èije se oštrice slijevala krv, ona se makne kako bi i ostale žene mogle priæi i zabiti nož u bespomoænog muškarca.Krug žena sišao je niz stube i stao ispod stupova, držeæi krvave noževe kao da ih nude na poklon. Nekoliko trenutaka vladala je jeziva tišina, a onda zapjevajuPod zaštitom naših bogova, mi trijumfiramo.Zatim se svjetla i laserske zrake ugase, ostavivši poganski hram ubojstva u mraku noæi.Sljedeæeg dana, poslovni svijet bio je zapanjen viješæu da je izdavaèki mogul Westmoreland Hali vjerojatno poginuo na plivanju iznad grebena kod svoje luksuzne vile na Jamajci i nestao. Hali je sam otišao na svoje uobièajeno jutarnje plivanje. Bilo je poznato da pliva izvan grebena u dubljim vodama i dozvoljava valovima da ga vrate na obalu kroz uski kanal. Nije poznato je li se Hali utopio, je li ga napao morski pas ili je umro od prirodnih uzroka, jer tijelo nije pronaðeno nakon temeljite potrage jamajkanskih vlasti.U osmrtnici je pisaloOsnivaè rudarskog carstva koji je posjedovao velike rezerve platine i drugih kovina iz te skupine na Novom Zelandu, Hali, bio je direktor koji je ostvario uspjeh preuzevši rudnike kad su bili na rubu bankrota i pretvorio ih u donosioce profita prije no što æe prijeæi na nove biznise u Kanadi i Indoneziji. Bio je udovac koji je izgubio ženu u automobilskoj nesreæi prije tri godine za sobom je ostavio sina, Myrona, uspješnog umjetnika, i kæer Rowenu, dopredsjednicu, koja æe postati predsjednik odbora i preuzeti upravljanje njegovim konglomeratom.Zapanjujuæe, prema veæini ekonoma s Wall Streeta, dionice Hali Enterprisesa narasle su za deset bodova nakon vijesti o njegovoj navodnoj smrti. U veæini sluèajeva, kad umre glava korporacije, dionice padnu, ali brokeri izvješæuju o

kupovini od nekoliko nepoznatih spekulanata. Veæina rudarskih struènjaka predviða da æe Rowena Westmoreland prodati dionice svojeg oca korporaciji Odiseja, jer je poznato daje osnivaè Odiseje, gosp. Duh, dao ponudu višu od ostalih rudarskih konglomerata.Misa zadušnica održat æe se za prijatelje i obitelj u katedrali Kristove crkve u srijedu u 2poslijepodne.Deset dana kasnije, u poslovnoj sekciji svjetskih novina pojavila se vijestGosp. Duh iz korporacije Odiseja kupio je Hallovu rudarsku tvrtku za nepoznatu sumu bd obitelji pokojnog Westmorelanda. Predsjednica i glavna dionièarka Rowena Westmoreland nastavit æe voditi njegove operacije kao izvršni direktor.Nitko nije spomenuo da je svu preraðenu rudu sada kupovao Ling Ho Limited iz Pekinga i prevozio je kineskim teretnim brodovima u industrijski centar na obali provincije Fukien.

Poglavlje XXXVII

Vjetar s Pacifika namreškao je vodu jezera. Iako je bilo veliko, plima je bila minimalna, a temperatura blagih osamdeset stupnjeva Fahrenheita. Tišina mraènih voda bila je poremeæena glasnim brujanjem motora vodenih skija. Nevidljive za ljudske oèi, jurile su kroz noæ brzinom veæom od pedeset èvorova, nevidljive i zarad zbog mekog gumenog ogrtaèa koji je apsorbirao radiovalove i sprjeèavao njihovo odbijanje i vraæanje do transmitera. Pitt je upravljao Polaris Virageom TX s Giordinom na zadnjem sjedalu i vreæom punom opreme u odjeljku na pramcu. Osim ronilaèkih odijela, nosili su i ukradene Odisejine kombinezone meðutim, ovaj su put fotografije na iskaznicama odgovarale njihovim licima. Giordino je barem donekle podsjeæao na ženu. Dok su èekali svoju opremu iz Washingtona, otišli su u fotografski studio i fotografirali se, umetnuvši fotografije na iskaznice. Vlasnik studija naplatio im je prilièno, ali nije postavljao pitanja. Dok sti kružili uzduž linije obale ispod vulkana Madere, prošli su kraj prevlake, držeæi se na milju udaljenosti od pješèane obale koja se širila izmeðu dviju planina. Svjetla kompleksa sijala su u mraku planine Concepcion. Nije bilo zamraèenja. Uprava Odiseje osjeæala se sigurnom, èuvana vojskom stražara i opreme za detekciju.Pitt uspori mlazne skije dok su se približavali podruèju dokova, gdje je veliki kontejnerski brod Coscoa bio jarko osvijetljen reflektorima.Pitt primijeti dizalice za iskrcavanje kontejnera na kamione zaustavljene ispod trupa. Ali, nije bilo tereta. Poèeo je misliti da je kompleks više od istraživaèkog i razvojnog centra. Sigurno je povezan s tunelima ispod njega.Sandecker se konaèno složio s misijom. Yaeger i Gunn obavijestili su Pitta i Giordina o svrsi tunela. Svi su smatrali imperativom otkriti bilo koju informaciju unutar kompleksa koja bi mogla objasniti motive Duha za okivanje Europe ledom.Virage TX bio je obojen ugljeno sivom bojom koja se uklapala u crnu vodu. Iako se u filmovima agenti šuljaju okolo u crnim uskim odijelima, tamnosiva boja je manje vidljiva u zvjezdanoj noæi. NAMPovi inženjeri obradili su trocilindarske motore kako bi dobili iz njih sto sedamdeset konjskih snaga. I buka je smanjena za devedeset posto.Jureæi preko crne vode, jedini zvuk koji je stvaralo vozilo bio je zvuk pljuskanja vode i hujanja ispušne cijevi. Stigli su do vanjskog ruba Išle de Ometepe pola sata nakon polaska s napuštenog doka južno od Granade.Pitt uspori dok je Giordino prouèavao ruèni detektor radara.Kako se èini?, upita Pitt.Njihove zrake prolaze kraj nas, pa nas sigurno ne vide.Dobro da smo bili oprezni i putovanje završili pod vodom, reèe Pitt, pokazavši glavom prema dva reflektora koji su šarali vodom petsto jarda od obale.

Još èetvrt milje.Naš dubinomjer kaže da je dno na samo dvadeset dvije stope. Sigurno smo izvan glavnog kanala.Vrijeme je da napustimo brod i smoèimo se, reèe Giordino pokazavši prema patrolnom èamcu koji se pojavio iza dugog doka.Kako su veæ bili u lakim ronilaèkim odijelima, brzo su navukli opremu za ronjenje i rance iz prtljažnika mlaznih skija. Virage je bilo stabilno plovilo i mogli su stajati pomažuæi jedan drugom pri namještanju zatvorenih vojnih ureðaja za recikliranje kisika prilikom operacija u plitkim vodama.Nakon brze kontrole ureðaja prije ronjenja, Giordino klizne u vodu dok je Pitt vezao upravljaè u ravan položaj. Zatim usmjeri skije prema zapadnoj obali jezera i pritisne gas dok je zaranjao u vodu.Nisu se osvrnuli za jureèim plovilom prije no što èe zaroniti. Iako su koristili komunikacijsku opremu, nisu htjeli riskirati da se izgube u crnoj vodi. Vezali su se uzetom od deset stopa.Pitt je preferirao zatvoreni ureðaj za recikliranje kisika. Poluzatvoreni ureðaji bili su djelotvorniji za duboke vode, ali ostavljali su trag mjehura na površini. Ovaj reciklator bio je jedini ureðaj koji nije ostavljao mjehuriæe za sobom, jer se pomoæu njega udisao stopostotni kisik. Zato ga je vojska upotrebljavala za tajne misije. Na površini nije bilo nikakvih tragova, jer je sustav eliminirao sve ispušne plinove. Za djelotvorno korištenje reciklatora trebala je specijalizirana obuka, ali Pitt i Giordino su ih poznavali od prije, koristeæi ih veæ dvadeset godina.Nitko nije govorio. Giordino je plivao iza Pitta, prateæi ga pomoæu male svjetiljke s tankom zrakom koju se nije moglo primijetiti s površine. Pitt je vidio kako se dno spušta kad su došli do glavnog kanala. On provjeri kompas i poène plivati prema doku Odiseje. On i Giordino mogli su èuti zvuk vijka patrolnog èamca, pojaèan prolaskom kroz vodu.Pouzdajuæi se u kompas i raèunalo s GPS ureðajem, stigli su ispod glavnog doka na mjestu gdje se spajao s obalom. Plivali su polako i mirno, vidjevši da je voda na površini postala malo manje crna zbog svjetala koja su osvjetljavala cijelo podruèje. Mogli su vidjeti i zrake reflektora kako šaraju površinom iznad njih.Voda je postala prozirnija, i vidjeli su da žuti sjaj postaje jaèi na površini. Još sto jarda i vidjeli su treperavi obris stupova na kojima je poèivao dok. Zaobišli su veliki Coscoov kontejnerski teretnjak, na dovoljnoj udaljenosti da ih neki besposleni mornar ne primijeti ispod površine. Sve aktivnosti na doku su se smirile. Velike dizalice bile su nepokretne, a skladišta zatvorena, dok su kamioni odlazili.Iznenada, Pitt osjeti kako mu se dlake na vratu ježe kada je osjetio kretanje ispod vode golemi oblik materijalizira se iz mraka, pomete Pitta perajom i nestane. On se ukoèi, a Giordino odmah primijeti da se uže opustilo.Što je?, upita on.Mislim da nas lovi carcharhinid.Morski pas?Morski pas bivol iz jezera Nikaragva, tupe njuške, velik i siv, osam do devet stopa. oiGrizu li slatkovodni morski psi?Pokaži mi jednog koji nije mesožder.Pitt zaokruži uskim trakom svjetiljke oko sebe, ali nije prodirala kroz mrak dalje od deset stopa. Bolje da napravimo krug od vagona.Giordino odmah shvati i zapliva prema Pittu, okrenuvši mu se leðima, gledajuæi u suprotnom smjeru kako bi pokrili cijeli vidni krug. Kao da jedan drugom èitaju misli, izvukli su ronilaèke noževe iz korica na listovima i podigli ih poput maèeva. Njihov neprijatelj se vratio i polako kružio oko njih, približavajuæi se sa svakim krugom. Njegova siva koža bila je zlokobno

osvijetljena njihovim tankim zrakama. Velika odvratna zvijer zurila je u njih jednim crnim okom velikim poput oboda šalice za kavu. Imala je široke ralje s trokutastim redovima oštrih zuba. Neman oštro zaokrene i proðe kraj ronilaca da ih bolje pogleda, ne vidjevši nikada takve èudne ribe s udovima koji nisu slièili udovima njegovih uobièajenih žrtava. Izgledao je poput pohlepnog monstruma koji pokušava odluèiti bi li dvije èudne ribe u njegovom carstvu bile dobar obrok. Èinilo mu se èudnim što plijen nije pokušavao pobjeæi.Pitt je znao da zlokobni ubilaèki stroj nije spreman napasti. Usta su mu bila samo djelomièno otvorena, a usne se nisu povukle od strašnih zuba. Zakljuèio je daje napad najbolja obrana i zamahnuo nožem prema biæu, zarezavši ga preko nosa, jedine meke toèke na èvrstom tijelu.Psina se odmakne, ostavljajuæi za sobom trag krvi, zbunjena i ljuta zbog iznenadnog otpora naizgled lake lovine. Zatim se okrene, plutajuæi na mjestu nekoliko trenutaka, te mahne repnom perajom i zaleti se prema njima izuzetnom brzinom, potpuno bešumno.Pitt je imao još samo jedan trik. Osvijetli zrakom iz svjetiljke desno oko psine. Neoèekivani bljesak privremeno je zaslijepio ubojicu dovoljno dugo da izazove njegov okret udesno, otvorenih ralja. Pitt se žestoko ritne, okrenuvši tijelo u stranu dok je pas prolazio, odgurnuvši se donjom perajom. Ralje su zagrabile vodu. Zatim zamahne nožem i pogodi monstruma u crno beživotno oko.Mogle su se dogoditi dvije stvari.i Pobješnjeli pas mogao ih je napasti bez oklijevanja, izazvan bolom i ljutnjom, ili je mogao otplivati, napola slijep, potraživši lakši plijen.Sreæom, otplivao je i više se nije vratio.Zamalo smo postali specijalitet veèere, reèe Giordino tonom punim napetosti.Vjerojatno bi me probavio, a tebe ispljunuo zbog lošeg okusa, reèe Pitt.Nikada neæemo znali voli li talijansku hranu.Idemo prije no što doðu njegovi prijatelji.Nastavili su dalje, ali opreznije nego prije, osjeæajuæi olakšanje što im je svjetlo s doka sada davalo vidljivost od trideset stopa. Konaèno, stigli su do stupova i zaplivali izmeðu njih prije no što æe izroniti i pogledati drvene daske, dolazeæi do daha i èekajuæi da vide hoæe li aktivirati neki alarm. Nakon nekoliko minuta, nisu èuli zvuke približavajuæih stražara.Pitt reèe Slijedit æemo dok pod vodom sve do obale.Ovaj put je Giordino vodio, a Pitt ga slijedio. Dno im se brzo približilo i bili su sretni vidjevši da je pješèano, bez stijena. Cuènuvši ispod doka, zaštiæeni od svjetala, skinuli su ronilaèku opremu i odijela, otvorili vodonepropusne vreæe i izvadili kombinezone i kacige Odiseje. Obuvši èarape i cipele, provjerili su svoje iskaznice prije no što æe oprezno iziæi na otvoreno.Jedan stražar sjedio je u maloj kuæici na rubu poploèenog puta koji je prolazio kraj ulaza na dok. Gledao je TV kanal sa starim amerièkim filmom na španjolskom. Pitt se obazre oko sebe, ali vidio je samo toga stražara.Hoæemo li testirati naš izgled?, reèe Giordinu, pogledavši ga prvi put od izlaska iz vode.Želiš promatrati reakciju kad prodemo?Sada je prilika da vidimo možemo li se slobodno kretati postrojenjem.Prošli su nehajno kraj stražarnice. Stražar, u crnom muškom kombinezonu, primijeti pokret i iziðe na put. Laparadah, vikne on namrštenog lica.La paradah, ponovi Giordino.To znaèi stoj.Para que esta usted aqui? Usted debe estar en sus cuartos.Evo ti prilike da zablistaš iz španjolskog, reèe Giordino, dok su mu prsti stiskali dršku pištolja ispod kombinezona.Kakav španjolski, reèe Pitt dobroæudno. Zaboravio sam veæinu onoga što sam nauèio u srednjoj školi.

Pogadaj. Što je rekao?Želi znati što radimo ovdje. Zatim je rekao da bismo trebali biti u svojim nastambama.Nije loše, naceri se Giordino. On priðe stražaru kao da nema nikakvih briga. Yo no hablo espanoh, reèe on visokim glasom u pokušaju imitiranja žene.Vrlo dobro, uzvrati mu Pitt kompliment.Bio sam u Tijuani. Giordino priðe stražaru i bespomoæno slegne. Mi smo Kanaðani.Stražar se namršti pogledavši ga. Kad bi njegove misli bile vidljive, otkrile bi kako smatra ženu u bijelom kombinezonu najružnijom na svijetu. O, si, Kanaðani, ja govorim engleski. Izgovorio je to kao englais.Znam da bismo trebali biti u barakama, reèe Pitt osmjehnuvši mu se. Samo smo htjeli malo prošetati prije spavanja.Ne, ne, to nije dozvoljeno, amigos, reèe stražar. Ne smijete izvan svojeg podruèja nakon osam sati.Pitt ispruži ruke. Žao mi je, amigo, razgovarali smo i nismo primijetili da ulazimo u zabranjeno podruèje. Sad smo se izgubili. Možeš li nas uputiti prema barakama?Stražar priðe i osvijetli njihove znaèke, te ih prouèi. Vi ste iz tunela?Si, iz tunela. Naš nadreðeni poslao nas je na nekoliko dana gore na odmor.Razumijem, senor, ali morate se vratiti u svoje odaje. To su pravila. Samo slijedite cestu i skrenite lijevo kod vodenog tornja. Vaša zgrada je trideset metara lijevo.Gracias, amigo, reèe Pitt. Idemo.Zadovoljan što Pitt i Giordino nisu uljezi, stražar se vrati u svoju kuæicu.Giordino reèe Prošli smo prvi test.Bolje da se negdje sakrijemo do jutra. Nije zdravo lutati ovuda usred noæi. Previše je sumnjivo. Sljedeæi stražar koji nas zaustavi ne mora biti tako ljubazan.Slijedili su stražareve upute dok nisu stigli do dugog niza zgrada. Kretali su se u sjenama rubom palminog šumarka, prouèavajuæi ulaze u stanove zaposlenika Odiseje.Sve osim pete, zadnje zgrade bile su bez stražara. Ta je zgrada imala dva stražara na ulazu, a još su dvojica patrolirala izvan visoke ograde koja je okruživala graðevinu.Tko god živi tamo, sigurno nije popularan u Odiseji. Reèe Pitt. Izgleda kao zatvor.Stanari su sigurno zarobljenici.Slažem se.Onda idemo u zgradu koja je otvorena.Pitt zavrti glavom. Ne, uæi æemo u ovu. Želim razgovarati s ljudima unutra. Možda od njih saznamo nešto o operacijama Odiseje.Nema naèina da izblefiramo stražare.Izgleda da je kraj zgrade mala koliba. Idemo provjeriti okolo, u sjeni drveæa.Nikada ne ideš lakšim putem, proštenje Giordino vidjevši zamišljen izraz na Pittovom licu.Nije zabavno ako je jednostavno, reèe Pitt ozbiljno.Kretali su se izmeðu drveæa poput provalnika, koristeæi zaklon tankih debala dok nisu stigli do ruba šumarka. Zatim su se sagnuli i potrèali, te prošli još trideset jarda dok nisu stigli do zadnjeg dijela kolibe. Sa strane su bila vrata. Giordino pokuša otvoriti bravu. Bila je otkljuèana, i oni uðu unutra. Osvijetlivši unutrašnjost svojim svjetiljkama, shvatili su da se radi o garaži s èistilicom ulica.Pitt je mogao vidjeti kako se Giordinove usne šire u osmijeh na mutnom svjetlu.Misliš li što i ja?

Da, reèe Pitt. Pokreæemo èistilicu i šaljemo je niz ulicu, ali s jednim poboljšanjem, da dobijemo pozornost stražara.A to je?Zapalit æemo je.Tvoj pokvareni um neprekidno me zapanjuje.Tbjedar. vnr fnZa deset minuta, ulili su tri galona benzina u kantu od pet galona koju su našli u garaži. Pitt se popne na sjedalo èistilice i ukljuèi motor, dok je Giordino èekao da otvori vrata. Bili su zahvalni što se motor pokrenuo bez problema i radio tiho, bez viška zvukova. Èistilica je imala standardni prijenos s èetiri brzine, i on stane izvan kolibe, spreman prebaciti u drugu brzinu, preskoèivši prvu kako bi veliko vozilo lakše ubrzalo. Èekajuæi do zadnje minute da izbjegne eksploziju isparenja u garaži, on okrene volan velikog vozila kako bi prošlo niz cestu kraj reda parkiranih kamiona. Giordino otvori dvostruka vrata garaže i vrati se do kante s gorivom. Ulije benzin u kabinu i uzme upaljaè acetilenske baklje. Vrijeme za predstavu, reèe kratko.Pitt, stojeæi na vratima kabine, zaglavi pedalu gasa i skoèi, a Giordino otvori ventile za kisik i acetilen, te pritisne ruèicu upaljaèa. Plamen od dvije stope sukne iz vrha baklje. Zaèuje se glasan zvuk kad je vatrena lopta obavila kabinu èistilice prije no što æe krenuti kroz vrata. Urlajuæi niz cestu poput kometa, èistilica je jurila pedeset jarda, s èetkama koje su se divlje okretale, prije no što æe udariti u prvi kamion i poslati ga u palmino stablo. Zatim se zabila u sljedeæi kamion uz užasno škripanje metala i lom stakla, zabivši ga u ostale, dok se konaèno nije zaglavila i ostala gorjeti, izbacujuæi veliki oblak crnog dima.Dva stražara izvan zgrade stajala su ukoèeno od šoka, zureæi s nevjericom u iznenadnu erupciju vatre. Konaèno se pokrenu, a prva reakcija bila im je oèigledan zakljuèak da je vozaè još u kabini. Napustili su svoja mjesta i potrèali niz cestu, u pratnji stražara iznutra.Pitt i Giordino iskoristili su pometnju oko èistilice. Pitt jurne kroz vrata ograde, uleti kroz otvorena vrata zgrade i baci se na pod, a Giordino, koji se nije mogao zaustaviti, padne na njega.Moraš smršaviti, proštenje Pitt.Giordino brzo ustane. Kamo sada, geniju?Pitt nije odgovorio, ali vidjevši da je put èist, potrèi niz dugi hodnik. Vrata s obje strane bila su zakljuèana. On se zaustavi pred treæim vratima i okrene Giordinu. Ovo je tvoja specijalnost, reèe on odmaknuvši se. Giordino mu dobaci otrovni pogled, a zatim se zaleti i udari nogom vrata tako da su napola ispala iz šarka.Zatim navali jednim ramenom i završi posao.Vrata nisu mogla izdržati napad malog Talijana, te padnu na pod uz glasan tresak. Pitt ude unutra i vidje muškarca i ženu na krevetu, ukoèene u šoku vidjevši strance na licima im je bio ledeni strah.Oprostite na upadu, reèe blago, ali trebamo skrovište.Dok je govorio, Giordino je veæ vraæao vrata na mjesto.Kamo nas vodite?, upita žena gotovo panièno s teškim njemaèkim naglaskom, dok je povlaèila pokrivaè na svoju spavaæicu. Imala je okruglo, crveno lice širokih smeðih oèiju, srebrenu kosu stegnutu u pundu, i izgledala je kao baka, što je vjerojatno i bila. Iako je bila pod pokrivaèem, Pitt je mogao vidjeti da njeno tijelo ne bi stalo u haljinu velièine šesnaest.Nikamo. Nismo ono što mislite.Ali, vi ste njihovi.Ne, gospodo, reèe Pitt, pokušavši smanjiti njen strah. Nismo zaposlenici Odiseje.Pa, tko ste onda, za ime Božje?, upita muškarac, polako se oporavivši. Imao je staromodnu pidžamu s odgovarajuæim noænim ogrtaèem. Za razliku od žene, za

koju je Pitt pretpostavljao da mu je supruga, bio je visok i mršav poput štapa. Njegova gusta siva kosa bila je barem tri inèa iznad Pittove. Njegovo lice definirala je bijela koža, oštar nos i uske usne ukrašene tankim brkovima.Zovem se Dirk Pitt. Moj prijatelj je Al Giordino. Radimo za vladu SADa i ovdje smo da saznamo svrhu ovog postrojenja i razloge tajnovitosti.Kako ste došli na otok?, upita žena.Iz vode, odgovori Pitt bez opisivanja detalja. Ušli smo u vašu zgradu nakon male diverzije koja je skrenula pozornost stražarima.Dok je govorio, zvuk približavajuæih sirena mogao se èuti kroz otvorena vrata zgrade i hodnik. Nikada nisam upoznao nikoga tko ne uživa u gledanju dobre vatre.Zašto ste odabrali našu sobu?Potpuno sluèajno.Ako biste nas ugostili, reèe Giordino, proveli bismo noæ ovdje kod vas. U zoru æemo otiæi.Žena prouèi Giordina, gledajuæi njegov kombinezon, s izrazom sumnje. Vi niste žena.Giordino odgovori sa širokim osmijehom. Sreæom, ne, ali kako sam dospio u žensku odoru Odiseje duga je i dosadna prièa.Zašto bismo vam vjerovali?Ne mogu smisliti dobar razlog, reèe Giordino.Biste li nam rekli zašto ste zatoèeni u ovoj zgradi?, upita Pitt.Oprostite nam, reèe žena, vrativši pribranost. Moj muž i ja smo strašno zbunjeni. On je dr. Claus Lowenhardt, a ja sam njegova žena, dr. Hilda Lowenhardt. Zakljuèani smo samo noæu. Tijekom dana radimo pod jakom stražom u laboratoriju.Pitta je zabavljalo formalno predstavljanje.Kako ste se našli ovdje?Provodili smo istraživanja u Tehnièkom istraživaèkom institutu u Aachenu u Njemaèkoj, kad su došli agenti gosp. Duha koji je predstavljao korporaciju Odiseja i zatražili da radimo za njih kao konzultanti. Moja žena i ja smo samo dvoje od èetrdeset vrhunskih znanstvenika na našem polju koji su izmamljeni iz svojih laboratorija ponudama velikih kolièina novca i obeæanjima da æe nam financirati projekte nakon što se vratimo kuæi. Reèeno nam je da letimo u Kanadu, ali lagali su. Kad je naš zrakoplov sletio, našli smo se na ovom otoku usred nièega. Od tada, doslovno radimo kao roblje.Od kada?Veæ pet godina.Kakva istraživanja provodite?Naša akademska disciplina je znanost o energiji iz energetskih æelija.Zbog toga je konstruirano ovo postrojenje, radi eksperimenata na energetskim æelijama?Claus Lowenhardt klimne. Odiseja je zapoèela s konstrukcijom prije gotovo šest godina.Što je s vanjskim kontaktima?Ne smijemo telefonirati svojim prijateljima i rodbini, odgovori Hilda. Samo pisma, koja se cenzuriraju.Pet godina je dugo vrijeme odvojenosti od voljenih. Zašto niste opstruirali istraživanje usporavanjem i sabotažama?Hilda ozbiljno zavrti glavom. Jer su zaprijetili strašnom smræu svima koji koèe istraživanja.Zaprijetili su i da æe nam pobiti obitelji, doda Claus. Nismo imali izbora osim da se posvetimo radu. Takoðer, imamo želju nastaviti svoje životno djelo, stvoriti èistu i djelotvornu energiju za sve ljude na svijetu.Dali su primjer na jednom èovjeku bez obitelji, reèe Hilda.

Muèili su ga noæu i prisiljavali da radi danju. Jednog jutra naðen je kako visi sa žice za svjetiljku u svojoj sobi. Svi znamo da je ubijen.Vjerujete da je ubijen po zapovijedi službenika Odiseje?Smaknut, ispravi ga Lowenhardt. Mrko se nasmiješi i pokaže prema stropu. Pogledajte sami, gosp. Pitt, bi li ta žica sa žaruljom mogla izdržati težinu èovjeka?Vidim na što ciljate, prizna Pitt.Radimo ono što nam se kaže, reèe Hilda tiho, što god treba da se ne dovede u opasnost naš sin, dvije kæeri i petero unuka. I drugi imaju istu situaciju.Jeste li vi i vaši kolege napravili neki napredak u razvijanju tehnologije energetskih æelija?, upita Pitt.Hilda i Claus se pogledaju upitnim pogledima. Zatim Claus reèe Nije li svijet saznao za naš uspjeh?Uspjeh?Zajedno s našim kolegama, razvili smo izvor za stvaranje energije koji kombinira amonijak proizvoðaè dušika i kisik iz atmosfere kako bi se stvorila znatna kolièina elektriciteta po vrlo povoljnoj cijeni, a jedina otpadna tvar je èista voda.Mislio sam da su praktiène i djelotvorne energetske æelije još desetljeæima daleko, reèe Giordino.Æelije koje koriste vodik i kisik za proizvodnju struje jesu. Kisik dolazi iz zraka. Meðutim, vodik nije dostupan i mora se pohranjivati kao gorivo. Ali, zbog našega sretnog i gotovo èudesnog otkriæa, poploèali smo put do èiste energije koja je dostupna milijunima ljudi i u ovom trenutku.Govorite kao da se æelije veæ proizvode, reèe Giordino.Usavršene su i testirane s velikim uspjehom prije godinu dana. Lowenhardt ga pogleda kao da je seoski idiot.Proizvodnja je poèela odmah nakon usavršavanja. Sigurno ste upoznati s time.Izrazi zbunjenosti i nerazumijevanja na Pittovom i Giordinovom licu bili su stvarni. To nam je novost, reèe Pitt skeptièno.Nisam svjestan da postoji novi èudesni izvor energije.Niti ja, doda Giordino.Ne razumijemo. Rekli su nam da se milijuni æelija veæ proizvode u postrojenjima u Kini.Žao nam je što vas moramo razoèarati, ali vaše veliko otkriæe je još tajna, reèe Pitt s razumijevanjem. Mogu samo pretpostaviti da Kinezi gomilaju vaš proizvod za neki neobjašnjivi cilj.Ali, kakve to ima veze s tunelima?, promrmlja Giordino, zbunjeno pokušavajuæi zbrojiti dva i dva.Pitt sjedne na stolac i zamišljeno se zagleda u šaru na tepihu.Admiral je rekao da je Yaegerovo raèunalo zakljuèilo daje svrha tunela spustiti temperaturu Golfske struje kako bi se istoèna strana SADa i Europa bacile u osam mjeseci leda godišnje. On se okrene Lowenhardtima. Vaša tehnologija je kreirana za automobile?Ne u ovom trenutku. Ali, uz više prouèavanja i poboljšanja, stvorit æe dovoljno èiste energije za pokretanje svih vozila, ukljuèujuæi zrakoplove i vlakove. Otišli smo izvan stupnja kreiranja. Trenutaèno radimo na konaènoj fazi prije testiranja.Što postiže naprava koja se veæ proizvodi?, upita Pitt.Claus se trgne na rijeè naprava. Macha je samoodržavajuæi generator koji može dati jeftinu elektriènu energiju svakom domu, uredu, radnom mjestu i školi na svijetu. Svaki dom, bez obzira na velièinu i lokaciju, može imati svoj nezavisni izvor energije...Zovete ga Macha?Duh je sam smislio ime kad je vidio prvu funkcionalnu æeliju. Macha je, rekao nam je, keltska božica lukavosti, poznata i kao kraljica fantoma.

Ponovno Kelti, promrmlja Giordino.Zaplet se komplicira, reèe Pitt filozofski.Dolazi stražar, upozori Giordino s vrata. Èini se da su dvojica. On se nasloni na vrata.Ljudi u sobi zašute i glasovi stražara postali su jasno èujni dok su se približavali niz hodnik, provjeravajuæi vrata talaca. Njihovi koraci se zaustave.Lowenhardtove oèi odavale su strah, kao u zeca koji èuje zavijanje kojota, dok nije vidio kako Pitt i Giordino vade svoje pištolje, te shvatio da oni kontroliraju situaciju.Este puerta aparece danada.Rekao je da vrata izgledaju ošteæeno, šapne Pitt.Jedan od stražara prodrma kvaku i nasloni se na vrata, ali nije ih mogao pomaknuti zbog Giordinove težine.Se parece siguro, dopre drugi glas.Èini se sigurno, prevede Pitt.Lo tendremos reparados por la manana.Kažu da æe ih popraviti ujutro.Zatim glasovi i koraci zamru, nastavljajuæi niz hodnik.Pitt se okrene i pogleda Lowenhardte dugim, ozbiljnim pogledom. Napustit æemo otok, a vi morate s nama.Misliš da je to pametno?, upita ga Giordino.Praktièno je, reèe Pitt. Ovi su ljudi kljuè tajne. Zbog njihovog znanja, ne moramo riskirati da nas uhvate dok njuškamo postrojenjem. Ionako neæemo saznati više no što znaju naši dobri doktori.Ne, ne reèe Hilda. Ne usuðujemo se otiæi. Kad stražari shvate da nas nema, gadovi iz Odiseje æe se osvetiti i pobiti nam djecu.Pitt je uzme za ruku i blago je stisne. Vaša obitelj bit æe zaštiæena. Obeæavam vam, nikome se neæe dogoditi ništa.Još nisam siguran, reèe Giordino, razmatrajuæi okolnosti i moguæe posljedice. Kad smo napustili mlazne skije, naš jedini plan za bijeg s otoka bio je pokušaj krade èamca ili zrakoplova, jer bi njihovo osiguranje zaustavilo svaki helikopter. Taj plan neæe funkcionirati ako budemo vodili dvoje starijih ljudi.Pitt se okrene Lowenhardtima. Niste uzeli u obzir èinjenicu da æete vi i ostali taoci biti eliminirani kad prestanete biti korisni. Duh ne može riskirati da otkrijete svijetu što se ovdje dogada.Potpuno razumijevanje preplavi Lowenhardtovo lice, ali još nije mogao u potpunosti prihvatiti Pittove rijeèi. Ne valjda svi. Ne bi se usudili sve nas pobiti. To je dijabolièno. Vanjski svijet bi otkrio istinu.Ne ako bi se zrakoplov koji bi vas prevozio kuæama tajanstveno srušio u more. Osim istrage o padu, nitko ne bi poduzeo mnogo više da sazna što se stvarno dogodilo.Claus pogleda svoju ženu i stavi joj ruku oko ramena. Bojim se daje gosp. Pitt u pravu. Duh ne može dozvoliti da ostanemo živi.Kad otkrijete sve medijima, Duh se neæe usuditi pobiti ostale èlanove vašega znanstvenog tima. Sve policije vaših zemalja udružit æe se i krenuti svim moguæim sredstvima na Duha i njegovo carstvo. Vjerujte mi, jedini je naèin da sada odete s nama.Možete li nam zajamèiti da æete nas sigurno odvesti s otoka?, upita Hilda s oklijevanjem.Pitt je izgledao zabrinuto. Ne mogu obeæati ono u što nisam siguran. Ali, ako ostanete ovdje, sigurno æete umrijeti.Claus stisne rame svoje žene. Pa, majko, èini se daje ovo prilika da ponovno vidimo svoje voljene.Ona podigne glavu i poljubi ga u obraz. Onda idemo zajedno.

Vraæaju se, reèe Giordino, uha prislonjenog na vrata.Ako biste se htjeli odjenuti, reèe Pitt Lowenhardtima, moj prijatelj i ja pobrinut æemo se za stražare. Zatim se okrene kad su se znanstvenici poèeli odijevati te priðe Giordinu s druge strane vrata Colt 45 bio mu je spreman u ruci.Sekunde su prolazile dok su se stražari vraæali. Pitt i Giordino strpljivo su èekali dok zvuk nije stao ispred vrata. Zatim Giordino povuèe slomljena vrata unutra, bacivši ih na pod. Stražari su bili previše iznenaðeni da bi pružili otpor, i dvojica prijatelja ih uvuku u sobu, uperivši u njih cijevi dva vrlo velika automatska pištolja.En elpiso, rapidamenteh, vikne Pitt, naredivši im da legnu na pod, dok je Giordino poèeo kidati plahte. Brzo su ih razoružali, vezali i zaèepili im usta.Pet minuta kasnije, Pitt, Claus, Hilda i Giordino prošli su kroz ulaz neèuvanih vrata na ogradi i prešli preko ulice pune ljudi iz osiguranja i vatrogasaca koji su okruživali još uvijek zapaljenu èistilicu, prije no što æe neprimijeæeni kliznuti u sjene.

Poglavlje XXXVIII

Pred njima je bio dug put. Hangari na kraju piste kod prevlake bili su udaljeni više od milje. Osim satelitske fotografije postrojenja, sada su imali i pomoæ znanstvenika, koji su poznavali raspored ulica.Claus Lowenhardt zaostao je da poprièa s Giordinom.Kontrolira li zaista vaš prijatelj situaciju?Recimo samo da je Dirk èovjek beskrajnih moguænosti koji se može izvuæi iz gotovo svake loše situacije.Vjerujete mu. Bila je to izjava, ne pitanje.Svim srcem. Poznajem ga gotovo èetrdeset godina i još me nije iznevjerio.Je li on obavještajac?Ne baš. Giordino nije mogao potisnuti tihi smijeh. Dirk je pomorski inženjer. On je direktor specijalnih projekata Nacionalne agencije za mora i podmorje. Ja sam njegov podreðeni.Bože pomozi promrmlja Lowenhardt. Da sam znao da niste visokoobuèeni tajni agenti CIAe, nikada ne bih pošao s vama i riskirao život svoje žene.Vaši životi ne mogu bili u boljim rukama, uvjeri ga Giordino, glasom èvrstim poput betona.Pitt se kretao od jedne graðevine do druge, pokušavajuæi ostati u sjenama dalje od uliènih svjetiljaka i svjetala na krovovima zgrada.To nije bio lak put. Postrojenje je bilo osvijetljeno od jednog kraja do drugog. Reflektori si bili instalirani na svakoj zgradi, uzduž svake ulice, kako bi obeshrabrili pokušaje bijega. Zbog jakog osvjetljenja, Pitt je gledao kroz obièan, a ne noæni dalekozor, tražeæi neprekidno stražare u sjenama.Ulica se èini neobièno praznom, promrmlja on.To je zato što stražari puštaju pse do jutra, reèe Hilda.Giordino naglo stane. Niste spominjali pse.Niste me pitali, reèe ona.Kladim se da su dobermani, promrmlja Giordino. Mrzim dobermane.Sretni smo što smo stigli tako daleko, reèe Pitt iskreno. Od sada æemo morati dvostruko paziti.I to bez svježeg mesa, promrmlja Giordino.Pitt je htio spustiti dalekozor, kad primijeti visoku žièanu ogradu s bodljikavom žicom na vrhu. Mogao je vidjeti da vrata što su vodila do piste èuvaju dva muškarca, stojeæi na jakom svjetlu reflektora. Pitt popravi fokus i pogleda ponovno. To nisu bili muškarci, veæ žene u plavim kombinezonima. Dva

slobodna psa njuškala su zemlju ispred vrata. Bili su to dobermani, i on se nasmiješi zbog Giordinove odbojnosti prema toj pasmini.Ograda prijeèi prilaz pisti, reèe on, dodajuæi dalekozor Giordinu.Ovaj pogleda kroz okular. Jesi li primijetio da postoji i manja ograda, na nekoliko stopa ispred velike?Sigurno je podignuta da zaštiti pse.Da se ne pretvore u peèenke. Giordino zastane i pogleda duž ograde u oba smjera. Glavna ograda vjerojatno ima u sebi dovoljno struje da isprži bizona. Zatim pogleda okolinu. I nema slobodne èistilice ulica u blizini.Iznenada, zemlja se poène kretati i duboko tutnjanje potrese postrojenje. Drveæe se zanjiše, a prozori na zgradama zatresu. Bio je to drhtaj poput onih koje su doživjeli u svjetioniku i na rijeci. Ovaj je trajao dulje, više od minute. Dobermani su poèeli divlje lajati, dok su stražarke nemirno šetale. Neæe se moæi provuæi kraj njih dok su psi tako uzbuðeni.I ranije smo osjetili drhtanje zemlje, reèe Pitt Clausu. Dolazi li to iz vulkana? mi i naIndirektno, odgovori ovaj èinjenièno. Jedan od znanstvenika iz našeg tima, dr. Alfred Honoma, geofizièar koji je doveden s Havaja, struènjak je za vulkane. Po njegovom mišljenju, drhtanje nema nikakve veze sa zagrijanim stijenama koje se uzdižu kroz pukotinu vulkana. On tvrdi da je stalna opasnost iznenadno klizanje vulkanske padine koje bi izazvalo katastrofalan kolaps njegovog boka.Koliko dugo veæ traje to drhtanje?, upita Pitt.Poèelo je prije godinu dana, odgovori Hilda. Sada je uèestalo, gotovo svaki sat vremena.Takoder se i pojaèava, doda Claus. Prema dr. Honomi, neki neobjašnjivi fenomen ispod planine uzrokuje pomicanje površine.Pitt klimne Giordinu. Èetvrti tunel vodi ispod osnove vulkana.Giordino samo klimne.Je li Honoma predvidio kad bi se trebalo dogoditi to klizanje?, upita Pitt.Smatra da se konaèno klizanje može dogoditi u bilo kojem trenutku.Kakve bi bile posljedice?, upita Giordino.Ako je dr. Honoma u pravu, odgovori Claus, razoran kolaps boka planine oslobodio bi prostornu milju stijena, šaljuæi je niz planinu prema jezeru brzinom od osamdeset milja na sat.To bi stvorilo goleme valove na vodi, reèe Pitt.Da, valovi bi mogli pomesti sve gradove i sela oko jezera.Što je s postrojenjima Odiseje?Kako pokrivaju dobar dio padine vulkana, sve bi bilo zatrpano. Claus zastane i mrko doda Zajedno sa svim ljudima.Nije li uprava Odiseje svjesna prijetnje?Pozvali su vlastite geologe, koji tvrde da su kolapsi bokova vrlo rijetki i dogaðaju se jednom u svakih deset tisuæa godina. Koliko sam shvatio, obavijestili su gosp. Duha da nema nikakve opasnosti.Duh nije poznat po brizi za svoje zaposlenike, reèe Pitt, sjetivši se incidenta na Ocean Wandereru.Iznenada, svi se ukoèe i pogledaju u zvjezdano nebo prema nepogrješivom zvuku helikoptera koji je dolazio iz smjera piste.Na svjetlima farova bila je jasno vidljiva boja lavande. Svi su stajali nepomièno, pripijeni uza zid zgrade, dok je elisa rotora hujala prema njima.Traže nas, dahne prestrašeni Claus Lowenhardt, zgrabivši ženu oko ramena.Nije vjerojatno, reèe Pitt. Pilot ne kruži u obrascu pretraživanja. Još se nisu okomili na nas.Letjelica je preletjela toèno iznad njih, na svega dvjesta stopa visine. Giordino je osjeæao da je može pogoditi kamenom. Svake sekunde, ukljuèit æe se svjetla za slijetanje i uhvatiti ih poput štakora u štaglju. Ali, sreæa im se nasmiješila. Pilot nije ukljuèio svjetla sve dok helikopter nije preletio

iznad njih. Skrenuo je oštro prema krovu staklene zgrade s uredima, zaustavio se i spustio. Pitt uzme dalekozor od Giordina i usmjeri ga prema letjelici dok se elisa polako zaustavljala. Vrata se otvore, i nekoliko prilika u kombinezonima boje lavande okupi se oko stuba, s kojih side žena u zlatnom kombinezonu. On polako izoštri sliku. Nije bi potpuno siguran, ali kladio bi se da je osoba koja je izišla iz helikoptera bila žena poznata kao Rita Anderson.Njegovo lice se stegne u bijesu dok je dodavao dalekozor Giordinu. Pogledaj kraljicu u zlatnom kombinezonu.Giordino prouèi ženu dok je sa svojom pratnjom hodala prema dizalu koje je vodilo s krova. Naša prijateljica s jahte, reèe on tihim i opakim glasom. Koja je ubila Renee. Dajem kraljevstvo za snajper.Sad ne možemo ništa, reèe Pitt sa žaljenjem. Naš prioritet je odvesti Lovvenhardte u VVashington u jednom komadu.Govoreæi o jednom komadu, kako æemo proæi pokraj elektriène ograde, tri dobermana i dvije teško naoružane stražarke?Ne pokraj njih, reèe Pitt tiho, raèunajuæi izglede u mislima, nego iznad njih.Lowenhardti su stajali mirno, ne shvaæajuæi razgovor. Giordino je vidio da Pitt mirnim i fokusiranim pogledom gleda helikopter na vrhu zgrade s uredima. Bez rijeèi, u njima se stvorio plan. Pitt podigne dalekozor i prouèi zgradu.Stožer postrojenja, reèe on. Èini se da nije èuvan.Nema razloga zakljuèavati ljude unutra. Svi radnici su lojalni zaposlenici Odiseje.I ne boje se neželjenih gostiju koji bi im mogli uæi kroz vrata. Pitt nagne dalekozor. Piloti su slijedili Ritu u dizalo, ostavivši helikopter naizgled bez nadzora. Nikada neæemo imati bolju priliku.Ne vidim baš priliku u ulasku u napuèenu zgradu, prolasku kraj dvjesta zaposlenika i šuljanju na deseti kat kako bi se ukrao helikopter, a da nitko ništa ne posumnja.Možda bi pomoglo kad bih ti pronašao kombinezon boje lavande.Giordino pogleda Pitta pogledom koji bi osušio i sekvoju.Veæ sam prošao svoje granice. Moraš smisliti nešto drugo.Pitt priðe Lowenhardtima, koji su stajali zagrljeni. Izgledali su oprezno, ali ne i uplašeno. Uæi æemo u zgradu stožera i popeti se na krov, gdje æemo oteti helikopter, reèe Pitt. Ostanite kraj mene. Ako naletimo na nevolju, bacite se na pod. Ne smijete zaklanjati liniju vatre. Najbolja nam je šansa da budemo drski. Al i ja pokušat æemo odglumiti da vas vodimo na ispitivanje ili sastanak, što god upali. Kad stignemo do krova, požurite u helikopter i prièvrstite pojaseve. Polijetanje bi moglo biti grubo.Claus i Hilda ozbiljno ga uvjere da æe slijediti upute. Sada su bili umiješani do ušiju i nisu se mogli vratiti. Pitt je vjerovao da æe doslovno poslušati sve što im je rekao. Nisu imali izbora.Hodali su rubom ulice dok nisu stigli do stuba koje su vodile do ulaza u stožer. Prolazeæi kamion osvijetli ih svojim farovima. Ali, vozaè nije obraæao pozornost. Dvije žene, jedna u bijelom kombinezonu, a druga u boji lavande, stajale su ispred vrata, pušeæi cigarete. Ovaj put, Giordino je bio naprijed, i on im se ljubazno nasmiješi prošli su kroz velika staklena vrata u lobi. Nekoliko žena i samo jedan muškarac hodali su prostorijom i razgovarali. Uglavnom ih nisu gledali dok su prolazili, a i oni koji jesu, nisu vidjeli ništa sumnjivo.Kreæuæi se kao daje to normalna, svakodnevna rutina, Giordino je doveo skupinu do praznog dizala prije no što su se vrata zatvorila. Ali, èim su svi ušli, i prije no što je mogao stisnuti gumb za krov, u dizalo ude privlaèna plavuša u kombinezonu boje lavande, nagne se ispred njega i pritisne gumb za osmi kat.Okrene se i pogleda Lowenhardte, te znaèajno zastane dok joj se u oèima vidio oprez. Kamo vodite te ljude?, upita ona na engleskom.

Giordino je oklijevao, nesiguran što da kaže. Ali, Pitt mirno stane kraj njega i reèe na lošem španjolskom Perdonenospara ingles no parlant. Oprostite što ne govorimo engleski.Njezine oèi iznenada bijesnu. Nisam se obratila tebi otrese se ona zlobno. Govorila sam s damom.Uhvaæen usred razgovora, Giordino se bojao progovoriti, jer bi mu glas sigurno odao da nije žensko. Kad je progovorio, bilo je to visokim glasom koji je u dizalu zvuèao èudno i šuplje.Govorim malo ingles.Odgovor je bio prodoran pogled. Prouèavala mu je lice, i oèi joj se rašire kad je vidjela dlaèice na njegovoj bradi. Ti si muško vikne ona. Okrene se i htjede zaustaviti dizalo, ali Pitt joj spusti ruku. Predstavnica Odiseje pogleda Pitta s nevjericom. Kako se usuðuješ?On se paklenski nasmiješi. Ostavila si na mene takav dojam da te vodim u bolji svijet.Ti si lud!Poput lisice. Dizalo se zaustavi na osmom katu, ali Pitt pritisne gumb za zatvaranje. Vrata ostanu zatvorena, a dizalo nastavi do zadnjeg kata na krovu.Što se ovdje dogada? Prvi put ona dobro pogleda Lowenhardte, koji su se zabavljali. Njeno se lice smraèi. Poznajem ove ljude. Trebali bi biti u zatvoru. Kamo ih vodite?Do najbliže kupaonice, odgovori Pitt nonšalantno.Žena nije znala treba li zaustaviti dizalo ili vrisnuti. Zbunjena, popusti ženskim instinktima i otvori usta da vrisne. Pitt nije oklijevao da je udari šakom u bradu. Pala je poput vreæe brašna. Giordino je zgrabi ispod ruku prije no što je udarila u pod i odvuèe je u kut, izvan pogleda kad su se vrata otvorila.Zašto joj niste stavili ruku na usta?, upiat Hilda, šokirana vidjevši kako je Pitt brutalno udario ženu.Jer bi me ugrizla, a ja nisam baš tako kavalirski raspoložen da joj to dozvolim.Dizalo se uspelo zadnjih nekoliko stopa prividno beskrajnom sporošæu, i zaustavilo na desetom katu koji je vodio na krov. Kad je stalo, vrata se otvore i oni iziðu van. Naletjeli su toèno na skupinu od èetvero stražara u odorama koji su stajali iza velikog klima ureðaja.rnirr em.ll OUAtmosfera u Sandeckerovom apartmanu u hotelu VVatergate u Washingtonu je bila puna nemira. Admiral je hodao sobom ispod traga plavog dima iz jedne od njegovih mamutskih, posebno zamotanih cigara. Neki muškarci bili bi kavaliri i ne bi izlagali prisutne dame dimu duhana, ali ne i on. One su ili prihvaæale njegovu naviku, ili se nije družio s njima. I, unatoè tom nedostatku, neudane dame Washingtona iznenaðujuæe su èesto prelazile njegov prag.Bio je neoženjeni udovac s kæeri i troje unuka u Hong Kongu, i kao takav dobra lovina, s èestim pozivima na veèeru. Sreæom ili nesreæom, ovisno o stajalištu, neprekidno je upoznavao dame koje su tražile muža ili vezu. Zapanjujuæe, bio je majstor u žongliranju s pet žena istovremeno, što je bio jedan od razloga njegove manije za vježbanjem.Njegova dama veèeri, kongresnica Bertha Garcia, koja je preuzela službu pokojnog muža Marcusa, sjedila je na njegovom balkonu, pijuæi èašu dobrog porta i gledajuæi svjetla glavnoga grada. Elegantno odjevena u kratku crnu haljinu za koktele nakon zabave na kojoj je bila s admiralom, sa zanimanjem je promatrala njegovu nervozu.Zašto ne sjedneš, Jime, prije no što potrošiš svoj tepih?On stane i priðe joj, stavivši joj dlan na obraz. Oprosti mi što te ignoriram, ali imam problem s dvojicom svojih ljudi u Nikaragvi. On teško sjedne kraj

nje. Što ako ti kažem da bi naša istoèna obala i Europa mogli doživjeti oštre zime kakve još nismo vidjeli?Uvijek možemo preživjeti lošu godinu.Govorim o stoljeæima.Ona stavi èašu na stol. Sigurno ne, s trendom globalnog zatopljenja.Uz globalno zatopljenje, reèe on èvrsto.Telefon zazvoni i on brzo priðe i podigne slušalicu sa svojeg stola. Da?Rudi je, admirale, dopre Gunnov glas. Još nema vijesti.Jesu li ušli?Nismo èuli ništa otkako su otišli na mlaznim skijama preko jezera iz Granade.Ne sviða mi se to, promrmlja Sandecker.Veæ su se trebali javiti.Trebali bismo ovakve poslove prepustiti obavještajnim agencijama, reèe Gunn.Slažem se, ali nisam mogao zaustaviti Dirka i Ala.Uspjet èe, reèe Gunn s pouzdanjem.Da, reèe admiral Sandecker teško. Ali jednog dana, njihova æe sreæa isteæi.

Poglavlje XXXIX

Stražari su bili iznenaðeni skupinom koja je izišla iz dizala koliko i Pitt njima. Trojica su nosili plave kombinezone osiguranja, a èetvrta je bila žena u zelenom. Pitt pretpostavi da je višeg ranga od muškaraca. Za razliku od ostalih, nije imala automatsku pušku. Njeno jedino oružje bio je mali automatski pištolj u koricama na boku. Pitt brzo preuzme inicijativu. On priðe ženi. Vi zapovijedate ovdje?, upita on hladnim i autoritativnim glasom.Žena ga pogleda, privremeno smetena. Toèno. Što radite ovdje?Sretan što ona govori engleski, on pokaže prema Lowenhardtima. Pronašli smo ovo dvoje kako lutaju èetvrtim katom. Nitko ne zna kako su stigli tamo. Reèeno nam je da ih predamo stražarima na krovu. To ste vi.Žena prouèi Lowenhardte koji su gledali u Pitta s rastuæim šokom i strahom u oèima.Poznajem te ljude. To su znanstvenici koji rade na projektu. Trebali bi biti zatvoreni u svojim odajama.Tamo je bio neki metež, vozilo se zapalilo. Sigurno su pobjegli tijekom toga.Stražarka, zbunjena, nije pitala kako su Lowenhardti stigli na èetvrti kat stožera. Tko vam je rekao da ih dovedete na krov?Pitt slegne. Dama u kombinezonu boje lavandoTri stražara s automatskim puškama su se opustili. Èinilo se da su povjerovali u prièu, iako je njihova nadreðena bila sumnjièava.Gdje radite?, upita ona.Giordino napravi nekoliko koraka prema helikopteru, okrene glavu i pogleda ga kao da mu se divi. Pitt pogleda ravno u ženine oèi.Radimo u tunelima. Naš nadzornik nas je poslao na dvodnevni odmor. Kutom oka vidio je kako Giordino polako, neprimjetno zaobilazi stražare. Prièa je funkcionirala prije. Nadao se da èe funkcionirati i sad. I zaista, žena klimne. To ne objašnjava zašto ste bili u stožeru u ovo doba noæi.Naredeno nam je da se vratimo sutra i trebali smo ovdje podiæi propusnice.Tu je pogriješio.Kakve propusnice? Ne znam da su tunelski radnici dobili propusnice. Trebale bi biti dovoljne vaše identifikacijske znaèke.Radim samo ono što su mi rekli, reèe on, glumeæi iritiranost.Želite li preuzeti zarobljenike ili ne?Prije no što je mogla odgovoriti, Giordinu se stvori veliki pištolj u ruci. U jednom munjevitom pokretu, udari jednog stražara u glavu i snažno zamahne prema drugom. Treæi je maknuo ruke s puške kad je vidio cijev Giordinovog

automatika 50 uperenu medu njegove oèi.To je mnogo bolje, reèe Pitt tiho. Okrene se Giordinu i nasmiješi. Dobar posao.Giordino mu uzvrati osmijeh. To sam i mislio.Uzmi im puške.Ženina ruka se primakla pištolju u koricama.Pitt reèe Ne bih to uèinio na vašem mjestu.Ženino lice bila je maska bijesa, ali bila je dovoljno pametna da zna kako su izgledi protiv nje. Ona podigne ruke, a Giordino joj uzme pištolj. Tko ste vi?, sikne ona.Htio bih da me ljudi prestanu to pitati. Pitt pokaže prema stražaru koji je još stajao. Skini odoru. Brzo!Stražar brzo otkopèa prednji dio kombinezona i skine ga. Pitt uèini isto sa svojim crnim kombinezonom. Zatim navuèe plavi.Dolje niz krov kraj svojih ljudi, naredi Pitt ženi i polugolom stražaru.Što smjeraš?, upita Giordino nehajno.Kao i zrakoplovne tvrtke, mrzim poletjeti s napola praznom letjelicom.Bez daljnjeg ispitivanja, Giordino je znao što je Pitt smislio. Stao je ispred svojih zarobljenika tako da su mogli vidjeti cijev njegovog pištolja. Pogleda Lowenhardte. Vrijeme za ukrcavanje, reèe on èvrsto.Poslušno i bez pritužaba, dvoje starijih ljudi popne se u helikopter dok je Pitt prilazio dizalu. Nekoliko sekunda kasnije, vrata su se zatvorila, a on je nestao.U potkrovlju na desetom katu prostirao se velièanstveni niz soba. Apartmani u boji lavande, kako su ih nazivali, bili su ukrašeni kao da je kroz njih prošao plimni val iste boje. Golemi stropovi imali su velike kupole s naslikanim prizorima èudnih rituala i plesova koje su izvodile žene u lepršavim haljinama, u krajoliku punom šuma, jezera i mitskih planina. Golemi tepih bio je boje lavande prošaran zlatom, debeo gotovo do èlanaka. Namještaj je bio od bijelog mramora, u obliku tronova kakvi su se èesto vidjeli na grèkim vazama. Na stolcima su bili debeli jastuci boje lavande. Lusteri su takoðer bili obojeni istom bojom, kao i zidovi obloženi bogatim baršunom. Visoki masivni zastori bili su napravljeni od istog materijala. Prostor je bio senzualan, dekadentan, erotièan, prava fantazija, i ostavljao je duboki dojam.Dvije žene sjedile su na dugim mramornim kauèima, naslonjene na debele jastuke. Ukrašeni stakleni stol stajao je izmeðu njih, a na njemu se nalazila posuda s bocom starog šampanjca etiketa na njoj bila je boje lavande. Jedna žena bila je odjevena u zlatnu haljinu, a druga u purpur. Njihove duge crvene kose bile su identiène, kao da su ih bojile istom bojom kod istog frizera. Da se nisu micale, netko bi mogao pomisliti da su dio ukrasa u sobi.Dama u purpuru otpije šampanjac iz duguljaste èaše i reèe glasom bez naglaska Sve ide prema rasporedu. Deset milijuna primjeraka Mache bit æe spremno za prodaju kad padne prvi snijeg. Nakon toga, naši prijatelji u Kini æe razviti punu proizvodnju. Njihove nove tvornice proizvodit æe dva milijuna ureðaja mjeseèno.Jesu li distribucijski kanali otvoreni?, upita dama u zlatnom, koja je bila zapanjujuæe lijepa.Skladišta koja smo unajmili ili sagradili u Europi i na sjeveroistoku SADa spremna su za primanje pošiljke iz Kine.Imali smo sreæe što je Druantia mogla preuzeti mjesto svojeg oca i zadovoljiti našu potrebu za platinom.Bez toga, ne bismo mogli zadovoljiti potrebe.Jesi li utvrdila vrijeme otvaranja tunela?Dama u purpuru klimne. Deseti rujna je datum koji su izraèunali naši znanstvenici. Procijenili su da æe trebati šezdeset dana da se spusti temperatura Golfske struje i izazove ekstremnu hladnoæu u sjevernim krajevima.

Dama u zlatnom se nasmiješi i natoèi si još jednu èašu šampanjca. Znaèi da je sve spremno.Njena sugovornica klimne i podigne èašu. U tvoje ime, Epona, koja æeš uskoro postati najmoænija žena u povijesti svijeta.I u tvoje, Flidais, koja si to omoguæila.Pitt je toèno pretpostavio da æe glavni uredi biti na vrhu ispod krova. Tajnice i druge djelatnice otišle su prije nekoliko sati i hodnici su bili prazni kad je izišao iz dizala. Noseæi plavi kombinezon stražara, nije imao problema prolazeæi kraj druga dva stražara koji nisu obratili pozornost na njega dok je ulazio u predvorje glavnog apartmana. Ulaz nije bio èuvan, pa on vrlo tiho otvori vrata i ude, zatvori ih, okrene se i ukoèi u zaprepaštenju, preplavljen plimnim valom dekora.Èuo je glasove u drugoj sobi i kliznuo izmeðu zida i zastora navuèenih preko luènog ulaza i vezanim zlatnim uzicama. Vidio je dvije žene kako leže na luksuznim kauèima i prešao pogledom preko apartmana koji bi, po njemu, uèinio i najluksuzniji bordel kolibom kraj željeznice. Njegove stanovnice bile su same. On proðe kraj zastora i stane na sredinu vrata, diveæi se ljepoti dviju žena dok su nastavljale razgovarati, ne primijetivši uljeza.Hoæeš li uskoro otiæi?, upita Flidais Eponu.Za nekoliko dana. Moram popraviti neke stvari u Washingtonu. Kongresni odbor istražuje naše rudarske operacije u Montani.Državni politièari su uznemireni jer uzimamo sav iridij za vlastitu upotrebu i ne ostavljamo ništa amerièkim poduzetnicima i vladi.Epona se nasloni na svoje jastuke. A ti, draga prijateljice, kakav je tvoj plan?Unajmila sam meðunarodnu istražiteljsku tvrtku da pronaðe dvojicu ljudi koji su prodrli kroz naše osiguranje i lutali tunelima prije no što su pobjegli kroz svjetionik.Znaš li tko su oni?Sumnjam da su èlanovi Nacionalne agencije za mora i podmorje. Oni kojima sam pobjegla kad su nam uništili jahtu.Misliš li da su naša sigurnost i tajnost ugroženi?Flidais zavrti glavom. Ne mislim tako. Barem ne još. Naši agenti nisu izvijestili o pokušajima obavještajnih agencija SADa da ispitaju tunele. Vlada èudna tišina. Kao da su ti vragovi iz NAMPa nestali s lica zemlje.Ne moramo biti nepotrebno zabrinuti. Prekasno je da zaustave našu operaciju. A, osim toga, vjerojatno nisu otkrili svrhu naših tunela. Još samo osam dana i pumpat æe Južnu ekvatorijalnu struju u Pacifik.Nadam se da je razlog njihove tišine taj što nisu zbrojili dva i dva i otkrili prijetnju.To bi objasnilo njihovo nedjelovanje.S druge strane, reèe Epona zamišljeno, èovjek bi pomislio da æe tražiti osvetu zbog ubojstva njihove èlanice.To je bila nužna stvar, uvjeri je Flidais.Ne slažem se, reèe Pitt. Hladnokrvno ubojstvo nikada nije pitanje nužnosti.Nastane trenutak zamrznut u vremenu, a èaša šampanjca iz Eponine njegovane ruke tiho padne na debeli tepih. Obje glave se okrenu, a duge kose im fijuknu poput bièeva. Oèi su dugim trepavicama isijavale su iznenaðenje i iritaciju što ih prekida jedan od vlastitih stražara. Zatim se iznenade kad su vidjele Pittov Colt.Pitt uhvati Eponin pogled prema malom daljinskom upravljaèu na podu ispod staklenog stola. Njena noga poène kliziti prema njemu.Ne mièi se, srce, reèe on nehajno.Noga se zaustavi na nekoliko inèa od gumba. Zatim se polako povuèe.U trenutku, Flidais prepozna Pitta. Ti reèe ona oštro.Zdravo, Rita, ili kako se veæ zoveš. Njegov pogled prijeðe sobom. Èini se da

ti dobro ide.Smeðe oèi isijavale su hladan bijes. Kako si ušao ovdje?Ne sviða ti se moj pomodni kombinezon?, reèe on kao da je na modnoj reviji. Nevjerojatno je koja sve vrata otvara.Flidais, tko je taj èovjek?, upita Epona, prouèavajuæi Pitta kao da je primjerak iz zoološkog vrta.Zovem se Dirk Pitt. Tvoja prijateljica i ja upoznali smo se kod istoène obale Nikaragve. Koliko se sjeæam, nosila je žuti bikini i imala je elegantnu jahtu.Koju si ti uništio, sikne Flidais poput kobre.Ne sjeæam se da si nam dala izbora.Što želiš?, upita Epona, gledajuæi ga oèima boje zada sa zlatnim pjegicama.Mislim da je pošteno da Flidais tako se zove odgovara za svoje zloèine.Mogu li pitati što ti je na umu?, upita ona gledajuæi ga enigmatièno.Žena je vrhunska glumica, zakljuèi Pitt, ništa je ne zbunjuje, èak niti cijev pištolja. Vodim je na mali let na sjever.Samo tako.Pitt klimne. Samo tako.A ako odbijem?, zareži Flidais prijezirno.Recimo da neæeš uživati u posljedicama.Ako ne uèinim kako kažeš, ubit æeš me. Je li tako?On stavi cijev svojeg Colta 45 kraj njenog lijevog oka. Ne, jednostavno æu ti raznijeti oène jabuèice. Doživjet æeš duboku starost, ružna poput grijeha.Grub si i vulgaran, poput veæine muškaraca, reèe Epona s prijezirom. Nisam oèekivala više od tebe.Lijepo je znati da nisam razoèarao tako inteligentnu i lijepu damu.Ne morate se ponašati pokroviteljski, gosp. Pitt.Ne ponašam se pokroviteljski prema tebi, Epona, nego te toleriram. Bio je zadovoljan izjavom, èinilo se da ju je pogodio u živac.Možda æemo se sresti jednog dana pod ugodnijim okolnostima.Nemojte biti tako sigurni, gosp. Pitt, ne vidim sreæu u vašoj buduænosti.Èudno, ne izgledaš kao ciganka.On lagano gurne Flidais u leda svojim pištoljem i krene za njim iz sobe. Stane na vratima i okrene se Eponi. Da ne zaboravim, ne bih pokušavao otvarati tunele i skrenuti Južnu ekvatorijalnu struju kako bih zaledio Europu. Znam mnogo ljudi kojima se to ne bi svidjelo.On uhvati Flidais za ruku i povede je žustro, ali ne i brzo kroz vrata, niz hodnik i do dizala. Kad su ušli, Flidais se ispravi i izravna haljinu. Niste samo grubi, gosp. Pitt, veæ i nevjerojatno glupi.Kako to?Nikada neæete napustiti zgradu. Stražari su na svakom katu. Nemate izgleda proæi kroz predvorje a da vas ne uhvate.Tko kaže da æemo proæi kroz predvorje?Flidaisine oèi se rašire kad je dizalo stalo na krovu. Kad su se vrata otvorila, on je izgura van. Ne želim te požurivati, ali stvari su se ovdje malo zakuhale.Vidjela je stražare na podu i Giordina iznad njih, kako ih nonšalantno èuva pištoljem. Zatim joj pogled skrene prema helikopteru i ona shvati da stražari neæe moæi sprijeèiti Pitta i njegovog partnera da odlete u noæ. Tražeæi oèajnièki izlaz, ona pogleda Pitta.Ne možete upravljati helikopterom.Žao mi je što te moram razoèarati, odgovori Pitt strpljivo.I Al i ja znamo upravljati ovom pticom.Giordino pogleda Flidais, opipa njenu elegantnu haljinu i zlobno se nasmiješi. Vidim da si pronašao Ritu. Pokupio sije sa zabave?Zabave za dvoje sa skupim šampanjcem. Zove se Flidais. Ide s nama. Pazi na nju.

Itekako, reèe Giordino ledeno.Pitt kratko pogleda Flidais dok je ulazio u helikopter. Sjaj joj je nestao iz oèiju. Mirnoæa i nedostatak straha pretvorili su se u strepnju.On kratko pogleda helikopter prije no što æe uæi u kokpit i sjesti na pilotovo sjedalo. Bio je to McDonnellDouglas Explorer s dvostrukim motorom Pratt Whitney proizvedenim u Mesi u Arizoni. Izraðivala ih je tvrtka MD Helicopters.Bio je sretan vidjevši da se radi o helikopteru koji ne koristi repni rotor.Provjeri je li otvoren ventil za gorivo. Podesi komande, te ukljuèi glavni prekidaè. Motori se pokrenu, postigavši brzinu okreta u praznom hodu. Konaèno, Pitt ugasi sva svjetla.Nagne se kroz prozor i dovikne Giordinu, nadjaèavši rad turbina. Uskoèi!Giordino nije bio ljubazan kao Pitt. Doslovno je podigao Flidais s nogu i bacio je u letjelicu. Zatim se popne unutra i zatvori velika klizna vrata. Unutrašnjost je bila ureðena i elegantna, s èetiri velika kožna sjedala i upravljaèem od orahovine. Helikopter je imao kompaktni uredski sustav s raèunalom, faksom i satelitskim telefonom. Konzola izmeðu suprotnih sjedala imala je bar s kristalnim bocama i èašama.Lowenhardti su sjeli i privezali pojaseve, zureæi nijemo u Flidais koja je još ležala na podu gdje ju je Giordino bacio. Giordino je uhvati ispod ruku, uspravi i baci na sjedalo, prièvrstivši joj pojas. Doda pušku Clausu. Ako podigne mali prst, ubijte je.Claus je uživao u situaciji, mrzeæi žene koje su ih držale zarobljene toliko vremena.Naši agenti æe vas èekati kad sletimo u Managvi, reèe Flidais prijezirno.To je dobro znati.Giordino se brzo okrene, ude u pilotsku kabinu i sjedne na kopilotovo sjedalo. Pitt pogleda vrata dizala, koja su još bila zatvorena. Žena u apartmanu uzbunila je stražare koji su èekali da se dizalo spusti prije no što æe pojuriti na krov. On posegne i povuèe polugu, podignuvši helikopter u zrak. Zatim ukosi elisu prema naprijed i MD Explorer odskoèi od krova zgrade. Pitt brzo postigne maksimalnu brzinu od sto osamdeset èetiri milje na sat, leteæi preko Odisejinog postrojenja prema pisti izmeðu vulkana. Èim je stigao do padina Madere, zaobišao je vrh i spustio se na manje od trideset stopa iznad drveæa prije no što se prijeæi jezero.Ne idemo u Managvu, nadam se, reèe Giordino, stavivši slušalice. Njeno kraljevsko velièanstvo je reklo da æe nas tamo èekati njeni dripci.Ne bih se iznenadio, reèe Pitt sa širokim osmijehom. Zato idemo prema Pacifiku prije no što skrenemo za San Jose u Kostariki.Imamo li dovoljno goriva?Kad postignemo optimalnu brzinu, trebali bismo imati i nekoliko galona više no što nam treba.Pitt je letio iznad površine, izvan dometa radarskih sustava Odiseje, prije no što æe prijeæi trak zemlje na zapadnoj strani jezera. Na deset milja od mora, on skrene na jug i polako poveæa visinu dok je Giordino programirao kurs do San Josea. Ostatak leta pazio je na kazaljke goriva.Vladala je lagana naoblaka, nedovoljna za kišu, ali dovoljna da sakrije zvijezde. Pitt je bio umoran, iscrpljeniji no ikada. On preda upravljaè Giordinu i smjesti se u sjedalu, zatvorivši oèi i duboko udahnuvši. Još je morao obaviti jedan posao prije no što æe zaspati. Izvadi satelitski telefon iz svoje vodonepropusne torbe i nazove privatni Sandeckerov broj.Admiralov glas zaèuje se gotovo trenutaèno. Da!Vani smo, reèe Pitt umorno.I vrijeme je.Imali smo malu proširenu turu.Gdje ste sada?U ukradenom helikopteru, na putu prema San Joseu u Kostariki.

Sandecker zastane. Niste osjetili potrebu da pronjuškate postrojenjem po danu?Morali smo prekinuti, reèe Pitt, boreæi se da ne zadrijema.Imate podatke koje trebamo?, upita Sandecker nestrpljivo.Imamo sve, odgovori Pitt. Uz pomoæ znanstvenika koje je uzeo za taoce, Duh je usavršio tehnologiju energetskih æelija koristeæi dušik umjesto vodika. Crveni Kinezi proizvode milijune elektriènih grijaèa, koji æe biti spremni za prodaju kad otvore tunele i smrznu obaiu SADa i Europu.Kažeš mi da cijeli taj ludi plan služi prodaji energetskih æelija?, upita Sandecker s nevjericom.Govorimo o stotinama milijarda dolara, a da ne spomenem moæ koju æe dobiti monopolom. Kako god bilo, svjetska ekonomija æe biti u Duhovom džepu kad padne prvi snijeg.Siguran si da je Duh usavršio tehnologiju, dok najbolji umovi svijeta još nisu došli do kljuènog otkriæa?, ustrajao je Sandecker.Duh je imao najbolje umove, reèe mu Pitt. Sve æe vam isprièati dvoje koje smo poveli sa sobom.Oni su s tobom?, reèe Sandecker s išèekivanjem.Kraj mene sjedi i žena koja je ubila Renee Ford.Sandecker je izgledao kao igraè bejzbola koji je zatvorenih oèiju pogodio lopticu. Imate i nju?Iznajmite nam zrakoplov u San Joseu i stavit æemo vam je u krilo do sutra.Reæi æu Rudiju, reèe Sandecker s oèitim zadovoljstvom u glasu. Èim sletite, doðite u moj ured.Nije bilo odgovora.Dirk, još si tamo?Pitt je zaspao, nesvjestan da je prekinuo vezu.

Poglavlje XL

Mlažnjak Air Canade prolazio je kroz gusti oblak èije su blage obline pokazivale prve naranèaste nijanse zalazeæeg sunca. Kad je zrakoplov poèeo polako silaziti prema Guadeloupeu, Summer pogleda kroz svoj prozor duboku, tamnu plavopurpurnu vodu kako se pretvara u svijetlo plavu i tirkiznu dok su prelazili preko grebena i laguna. Sjedeæi kraj nje u stolcu do prolaza, Dirk je prouèavao karte voda oko Isles de Saintes, skupine otoka južno od Guadeloupe.Ona je sa sve veæom radoznalošæu gledala kako se dva glavna otoka, Basse Terre i Grande Terre spajaju u obliku leptira. Basse Terre tvorio je zapadno krilo, prepun gusto pošumljenih brda i planina. Okružene bogatom paprati, njegove tropske prašume imale su neke od najviših vodopada u Karibima, koji teku s najvišeg vrha na otoku, La Soufriere, tinjajuæeg vulkana visokog više od èetiristo osamdeset stopa. Otoci, površine veæe od Luksemburga, bili su odvojeni uskim kanalom s mangrovama riviere salee. Istoèno krilo leptira, Grande Terre, bilo je kontrast prvom otoku. Bilo je uglavnom ravno, s niskim brežuljcima, i dobrim dijelom zasaðeno šeæernom trskom, glavnim izvorom materijala za tri destilerije koje su proizvodile najbolji rum.Summerino srce udaralo je u išèekivanju uživanja u mnogim crnobijelim plažama otoka, koje su bile romantièno obrubljene njišuæim palmama.Duboko u sebi, znala je da æe sve ostati na razini maštanja. Kad ona i Dirk završe ispitivanje Odisejeve izgubljene flote, admiral Sandecker sigurno æe ih poslati natrag bez moguænosti odmora. Odluèila je ostati, bez obzira na posljedice admiralovog bijesa.Zrakoplov je napravio široki krug iznad PointedePitre, komercijalnoga glavnoga grada Guadeloupe. Ona pogleda crvene krovove pomiješane s onima od zahrdalog lima. Ugodni grad bio je ukrašen pitoresknim trgom na sredini okruženim

kafiæima i duæanima. Uske ulice bile su prometne i živahne, dok su ljudi išli kuæi na veèeru. Malo ih je vozilo automobile. Mnogi su hodali, a veæina ih je vozila mopede i motocikle. Svjetla su veæ poèela obasjavati male kuæice oko luènog dijela. Brodovi su bili vezani uz dokove, a ribarski brodiæi vraæali su se kuæi nakon ribarenja.Pilot je uskladio smjer zrakoplova s pistom zraène luke Pole Caraibes. Izbacio je stajni trap, a krilca su se spustila u donji položaj. Na trenutak, zraka zalazeæeg sunca bljesnula je kroz prozor prije no što se zrakoplov spustio na pistu uz protest guma i zavijanje turbina dok je zrakoplov koèio prije no što æe dorulati do terminala.Summer je uvijek voljela rane veèeri u tropima. Vjetriæi s mora obièno bi potjerali dnevnu vruæinu i vlagu. Voljela je miris vegetacije nakon kiše i aromu sveprisutnoga tropskog cvijeæa.Kakva si s francuskim?, upita Dirk Summer dok su silazili niz stubište zrakoplova na pistu.Kao i ti sa svahilijem, reèe ona izgledala je zraèeæi u cvjetnoj haljini i odgovarajuæoj košulji. Zašto pitaš?Samo turisti govore engleski. Domorodci govore francuski i francuskokreolski dijalekt.Kako niti jedno od nas nije završilo jezike na sveuèilištu, morat æemo se koristiti jezikom znakova.Dirk pogleda svoju sestru, a onda se nasmije. Doda joj malu knjigu. Evo engleskofrancuskog rjeènika. Oslonit æu se na tebe.Otišli su u terminal i krenuli za prvim putnicima prema carini. Imigracijski agent pogledao ih je prije no što æe im udariti peèate u putovnice. Ovdje ste radi posla ili zadovoljstva?, upita on odliènim engleskim.Summer namršti nos prema Dirku.Zadovoljstvo, odgovori ona, bljesnuvši velikim prstenom s dijamantom na lijevoj ruci. Mi smo na medenom mjesecu.Agent hladno pogleda njene grudi, klimne i nasmiješi se dok je udarao peèat na prazne stranice u putovnici. Uživajte u boravku. Rekao je to tonom koji je granièio s pristojnošæu.Èim su izišli iz slušnog dometa, Dirk upita Što ti je to s medenim mjesecom? I odakle ti taj prsten?Mislila sam da bi bilo dobro da se ponašamo kao upravo vjenèani, odgovori ona. Prsten je stakleni, koštao me osam dolara.Nadam se da nitko neæe bolje pogledati, jer æe misliti da sam najškrtiji muž na svijetu.Ušli su u salu za èekanje prtljage, gdje su morali èekati dvadesetminuta da bi došli do svojih torba. Nakon što su ih natovarili u kolica, I prošli su kroz carinu i ušli u predvorje terminala. Mala skupina od tridesetak ljudi stajala je tamo, èekajuæi rodbinu ili prijatelje. Jedan mali èovjek u bijelom odijelu s tamnom kožom Kreola držao je karton na kojem je pisalo Pitt.To smo mi, reèe Dirk. Ovo je Summer, a ja sam Dirk Pitt.Charles Moreau. Mali èovjek ispruži ruku. Njegove oèi bile su crne poput tinte, a imao je nos dovoljno oštar da se njime može I maèevati. Sezao je Summer do ramena i imao tijelo vitko poput Imladog stabla. Vaš let je zakasnio samo deset minuta. To je rekord. IZatim se nakloni, uhvati Summer za ruku i prijeðe usnama preko I njenih prstiju na pravi kontinentalni naèin. Admiral Sandecker rekao je da ste lijep par.Pretpostavljam da vam je rekao da smo brat i sestra. Uest. Ima li problema? IDirk pogleda Summer, koja se nasmiješi glumeæi nevinost.Samo sam htio biti siguran.Summer i Moreau prošli su kroz izlazna vrata, dok ih je Dirk slijedio s

kolicima. Atraktivna žena vrane kose u tradicionalnoj kreolskoj haljini živo obojenoj suknji i bijeloj èipkanoj bluzi s kaputiæem i šalom preko jednog ramena naleti toèno na Dirka sa strane. Iskusan u putovanjima, on se odmah uhvati za džep s novèarkom, ali sve je bilo na mjestu.Ona stane, masirajuæi rame. Žao mi je. Moja greška.Jeste li ozlijeðeni?, upita Dirk.Sad znam kako je to zaletjeti se u stablo. Ona ga pogleda i otvoreno se nasmiješi. Ja sam Simone Raizet. Možda æemo se vidjeti.Možda, odgovori Pitt, ne rekavši joj svoje ime.Žena klimne prema Summer. Imate lijepog i šarmantnog muškarca.Ponekad je takav, reèe Summer s tragom sarkazma.Žena se okrene i ode u terminal.Što misliš o tome?, reèe Pitt zabavljajuæi se.Ne možeš reæi da nije bila drska, promrmlja Summer.Vrlo èudno, reèe Moreau. Odaje dojam kao da živi ovdje. Ja sam roðen na ovom otoku, ali nikada je prije nisam vidio.Summer ga pogleda pomalo zabrinuto. Ako pitate mene, ovaj susret je planiran unaprijed.Slažem se, reèe Dirk. Htjela je nešto. Ne znam što. Ali, susret se nije èinio sluèajnim.Moreau ih povede preko ulice na parkiralište i zaustavi se kod BMWa 525 sedana. Iskljuèi sigurnosni sustav i otvori prtljažnik. Dirk stavi unutra prtljagu i oni se smjeste u auto. Moreau iziðe na cestu prema Pointe a Pitre. Rezervirao sam mali apartman s dvije sobe za vas u hotelu Canella Beach, jednom od naših najpopularnijih hotela, dovoljno jeftinom za mlade ljude. Upute admirala Sandeckera kažu da se morate pritajiti tijekom potrage za blagom.Povijesnim blagom, ispravi ga Summer.U pravu je, reèe Dirk. Ako se sazna da NAMP traži blago, gnjavit æe nas.I izbaciti s otoka, doda Moreau. Naša vlada ima striktne zakone koji štite podvodno naslijede.Ako uspijemo, reèe Summer, naslijedit æete otkriæe epohe.Dodatni razlog da ekspedicija ostane tajna.Jeste li vi stari admiralov prijatelj?Upoznao sam Jamesa prije mnogo godina kad sam bio konzul Guadeloupe u New Yorku. Otkako sam u mirovini, unajmljuje me za povremene poslove NAMPa u ovom dijelu Kariba.Moreau je vozio kroz bogata zelena brda do luke i oko grada uz južnu obalu Grande Terre, dok nije stigao do predgraða grada Gosiera.Zatim je skrenuo na malu prašnjavu cestu koja je nakon nekog vremena ponovno izišla na glavni put.Summer je gledala kroz prozor, diveæi se kuæama u bogatim, prekrasno ureðenim vrtovima. Pokazujete nam zemlju?Taksi nas prati otkako smo napustili zraènu luku, reèe Moreau. Htio sam vidjeti slijedi li nas.Dirk se okrene i pogleda kroz stražnji prozor. Zeleni Ford?Da.Moreau je izišao iz stambenog dijela grada i obilazio kolone autobusa, turista na motorima i u taksijima. Vozaè zelenog Forda trudio se ne izgubiti ga, ali usporavao ga je gust promet. Moreau je struèno zaobišao dva autobusa koji su blokirali obje strane ceste. Oštro je skrenuo udesno u usku ulicu koja je vodila izmeðu redova kuæa u francuskom kolonijalnom silu. Još jednom skrene udesno, a zatim se vrati ponovno na glavnu cestu. Taksi je uspio zaobiæi autobuse, nadoknadio izgubljeni razmak i ponovno se zalijepio za Moreauov auto.Zanima se za nas, toèno je, reèe Dirk.

Da vidimo mogu li mu pobjeæi, reèe Moreau.Saèekao je da nastane slobodni prostor u prometu. Zatim, umjesto da skrene, jurne ravno naprijed i proðe kroz semafor u ulicu preko puta glavne ceste. Vozaè taksija zaustavljen je kolonom mopeda, automobila i autobusa, izgubivši dobrih trideset sekunda.Skrenuvši za ugao i privremeno pobjegavši taksiju, Moreau stane kraj jedne kuæe i parkira iza velikog grma oleandera. Nekoliko trenutaka kasnije, zeleni taksi proðe kraj njih velikom brzinom i uskoro nestane u oblaku prašine. Ostali su èekati nekoliko minuta prije no što se Moreau vratio na glavnu cestu i ukljuèio u promet.Pobjegli smo mu, ali bojim se da je samo privremeno.Promašivši nas, mogao bi upotrijebiti isti trik i saèekati.Sumnjam, reèe Summer. Mislim da nas još progoni.Gubiš okladu, Dirk se nasmije, pokazujuæi prema zelenom Fordu parkiranom preko puta, èiji je vozaè telefonirao na mobitel.Stanite kraj njega, Charles.Došavši polako iza taksija, Moreau iznenada stane na nekoliko inèa kraj njega. Dirk se nagne kroz prozor i kucne mu na vrata.Tražite nas?Zbunjeni vozaè pogleda Dirkovo nasmiješeno lice, ispusti mobitel, nagazi na gas i jurne niz cestu prema SainteAnne, zahvativši šljunak uz cestu dok gume nisu izišle na asfalt. Moreau zaustavi auto, gledajuæi kako taksi nestaje u prometu.Prvo dama u luci, a sada ovo, reèe Moreau tiho. Tko se toliko zanima za par NAMPovih predstavnika u ronilaèkoj ekspediciji?Rijeè blago je moæan afrodizijak i širi se poput epidemije, reèe Summer. Nekako je vijest o našoj namjeri stigla prije nas.Dirk se zamišljeno zagleda u daljinu prema mjestu na kojem je nestao taksi. Sutra æemo saznati tko nas prati, nakon što isplovimo prema otoku Branwyn.Poznajete li taj otok?, upita Summer Moreaua.Dovoljno da znam kako je opasno doæi u njegovu blizinu, reèe Moreau tiho.Zvao se Išle de Rouge, što je francuski za crveno, zbog crvenkaste vulkanske zemlje. Novi vlasnik ga je preimenovao. Reèeno mi je da je Branwyn keltska božica poznata kao Venera sjevernih mora, božanstvo ljubavi i ljepote. Ali, praznovjerniji domorodci misle da je to otok smrti.Dirk je uživao u toplom mirisavom vjetriæu koji je dopirao kroz otvoreni prozor. Zbog izdajnièkih grebena i velikih valova?Ne, odgovori Moreau, zakoèivši kako bi dvoje djece u šarenim haljinicama prešlo cestu. Osoba koja posjeduje otok ne voli uljeze.Prema našim podatcima, reèe Summer, vlasnica je žena imenom Epona Eliade.Vrlo tajanstvena dama. Koliko znamo, nikada nije kroèila nogom na BasseTerre i GrandeTerre.Summer poèešlja kosu koja je postala neposlušna od vlage.Gda. Eliade sigurno ima poslugu koja održava elegantnu kuæu na Branwynu.Satelitske fotografije pokazuju pistu, nekoliko zgrada, èudan krug visokih stupova, i elegantnu kuæu, reèe Moreau. Tvrdi se da su ribari i turisti koji su se pokušali iskrcati na otok pronaðeni mrtvi. Obièno ih more izbaci na BasseTerre miljama dalje.Što je s policijskim istragama?Moreau polako zavrti glavom dok je palio svjetia zbog sumraka.Nisu pronašli dokaze kriminalnih aktivnosti i nisu uspjeli dokazati da su žrtve stupile na otok.Nisu li lokalni forenzièari mogli utvrditi razloge smrti?Moreau se kratko nasmije. Tijela je obièno ispitivao lokalni lijeènik, ili èak zubar, koji bi se zatekao u trenutku kad je pronaðen leš. Zbog raspadanja tijela, svi su rezultati upitni. Veæina smrti je pripisana utapanju. Zatim

doda A ipak, postoje glasine da su srca žrtava izrezana iz grudi.Zvuèi morbidno, promrmlja Summer.Više kao distorzirane glasine, reèe Dirk.Još jedan razlog da se ostane na distanci.To nije moguæe, ako æemo istraživati dno luke.Samo dobro pazite, reèe Moreau. Dat æu vam svoj broj mobitela. Ako primijetite nepriliku, odmah me nazovite. Policijski patrolni èamac æe stiæi za deset minuta. Moreau nastavi niz cestu još dvije milje prije no što æe skrenuti na put do hotela, te stane pred ulazom. Nosaè požuri k njima i otvori im vrata. Dirk zaobiðe auto i otvori prtljažnik kako bi nosaè mogao uzeti njihovu prtljagu i vreæe s ronilaèkom opremom. U blizini ste brojnih restorana, duæana i klubova, reèe. Pokupit æu vas u devet sati sutra ujutro i odvesti do doka, gdje sam vam iznajmio brod. Na palubi se veæ nalaze ureðaj za skeniranje dna, detektor metala i mlazna sonda, koje vam je zapovjednik Rudi Gunn dopremio s Floride. Imam i mali kompresor za ureðaj za usisavanje pijeska i sondu.Mislili ste na sve, pohvali ga Dirk.Zahvalni smo vam na pomoæi i ljubaznosti, reèe Summer, dok joj je galantno ljubio ruku.I hvala na zanimljivoj vožnji iz zraène luke, doda Dirk tresuæi Moreauovu ruku.To nije moja zasluga, reèe Moreau s malim osmijehom. Zatim mu se lice smraèi. Molim vas, budite oprezni. Ovdje se dogaða nešto što ne razumijemo. Ne želim da završite kao i drugi.Dirk i Summer stajali su na ulazu u hotel i gledali kako Moreau odlazi. Što misliš o svemu?, upita Summer.Nemam pojma, reèe Dirk. Ali, dao bih ruku da tata i Al mogu biti ovdje.

Poglavlje XLI

Odbor za doèek bio je mnogo drukèiji od svih prijašnjih kad su Pitt i Giordino izišli iz mlažnjaka. Nije bilo lijepe kongresnice i elegantnoga klasiènog automobila. Zrakoplov je bio okružen osiguranjem iz obližnje vojne baze. Automobili su bili crni Lincoln, tirkizni NAMPov Navigator i bijeli neoznaèeni kombi.Rudi Gunn stajao je kraj Navigatora kad su Pitt i Giordino stupili na tlo. Pitam se hoæu li ikad vidjeti tuš i biftek?, jaukao je Giordino, misleæi kako je Sandecker poslao Gunna da ih dovede do NAMPovog stožera.Možemo kriviti jedino sebe zbog cijele gužve, uzdahne Pitt.Poštedite me jadikovanja, reèe Gunn smiješeæi se. Admiral vas ne želi u blizini do sutra poslijepodne. U Bijeloj kuæi je u dva sata zakazan sastanak. Predsjednikovi savjetnici æe vas upoznati sa svime.Lowenhardti priðu Pittu i Giordinu. Hilda se podigne na prste i poljubi Pitta u oba obraza, a Claus protrese Giordinovu ruku. Kako vam se možemo zahvaliti?, reèe ona glasom punim emocija.Dugujemo vam mnogo više no što vam možemo uzvratiti, reèe Claus dok je zadivljeno gledao zgrade Washingtona.Pitt ga zagrli oko ramena. Za vas æe se dobro pobrinuti, a mene su uvjerili da æe vaša djeca biti zaštiæena i dovedena ovamo što prije bude moguæe.Obeæavam da æemo u potpunosti suraðivati s vašim ljudima. Rado æemo podijeliti naše znanje o dušikovim energetskim æelijama s vašim znanstvenicima. On se okrene. Je li tako, Hilda?Da, Claus, reèe ona smiješeæi se. Naše otkriæe bit æe dar cijelome svijetu. Pozdravili su se. Agent FBija uveo je Lowenhardte u Lincoln, te ih odveo do sigurne kuæe u Washingtonu.Pitt, Giordino i Gunn zatim su gledali kako dva snažna agenta izvode Flidais

iz zrakoplova. Imala je lisice stavili su je na nosiljku i utovarili u kombi. Pogledala je Pitta s izrazom potpune mržnje. On se naceri i mahne joj prije no što su se vrata zatvorila. Poslat æu ti kolaèe u æeliju.Zatim on i Giordino udu u Navigator, s Gunnom za volanom. On doveze auto do ulaznih vrata, pokaže propusnicu i iziðe van. Skrene lijevo na ulicu s tri traka, te krene prema najbližem mostu preko rijeke Potomac. Sada se možda možemo smjestiti i ostati malo sami, reèe Giordino èežnjivo, spustivši se na sjedalo i zatvorivši oèi, ignorirajuæi krajolik. Mogao sam biti kod kuæe prije èetiri dana, veèerati s lijepom damom, ali ne, ti si inzistirao da prodremo u Duhovo svetište.Ne sjeæam se da sam te morao moliti, reèe Pitt bez isprike.Uhvatio si me u trenutku ludosti.Ne zavaravaj se. Ako brzo reagiraju na našu informaciju, spasit æemo SAD i Europu od prilièno gadnih vremenskih uvjeta.Tko æe sprijeèiti Odiseju da otvori tunele?, reèe Giordino.Nikaragvanska vlada, specijalci SADa, apel Ujedinjenih naroda? Europski diplomati æe se ubiti držeæi govore dok se njihove zemlje pretvaraju u ledene kocke. Nitko neæe imati hrabrosti sprijeèiti Odiseju prije no što bude kasno.Pitt je znao da Giordino nije daleko od istine. Vjerojatno si u pravu, ali to više nije u našim rukama. Upozorili smo ih. Ne možemo više uèiniti.Gunn skrene na most prema Alexandriji, gdje je Giordino imao svoj stan. Sigurno ste usreæili admirala. Trenutaèno je najpopularniji èovjek u Bijeloj kuæi. Vaše otkriæe je još tajno iz oèiglednih razloga, ali èim predsjednikovi savjetnici smisle plan za zaustavljanje Odisejine operacije, nastat æe pakao. Kad se doèepaju informacije, mediji æe poludjeti, a NAMP æe požnjeti rezultate.Neka, mrmljao je Giordino indiferentno. Voziš me kuæi?Najbliži si, reèe Gunn. Zatim æu odbaciti Dirka do njegovog hangara.Nekoliko minuta kasnije, umorni Giordino izvadio je svoje torbe iz prtljažnika Navigatora i popeo se uz stube svoje zgrade koja je izgraðena kao skladište u doba Graðanskog rata, a kasnije pretvorena u luksuznu stambenu zgradu. On se okrene i mahne prije no što æe nestati unutra.Nakon kratke vožnje uz rijeku Potomac, Gunn je prošao kroz vrata nacionalne zraène luke Ronald Reagan i stigao prašnjavom cestom do Pittovog starog hangara koji je stajao nekoliko stotina jarda od kraja piste. Bio je sagraðen u ranim tridesetim godinama za zrakoplove davno ugasle zrakoplovne tvrtke Pitt je uspio izvesti da ga proglase povijesnim spomenikom nakon što ga je kupio i pretvorio u garažu za svoju zbirku starih automobila i zrakoplova.Povest æeš me na sastanak?, upita Pitt Gunna.Gunn zavrti glavom i nasmiješi se. Nisam na popisu gostiju. Tajna služba æe poslati auto po tebe.Pitt se okrene i pritisne niz brojeva u svoj èudni sigurnosni sustav dok je Navigator odlazio niz cestu, ostavljajuæi za sobom trag prašine. On otvori vrata koja su izgledala staro i zahrðalo, te ude unutra.Pogled ga je uvijek uzbuðivao. Sala je podsjeæala na salon luksuznih automobila. Unutarnji zidovi, obli strop i pod bili su obojeni u bijelo, što je pojaèavalo žive boje trideset klasiènih automobila. Uz Marmon V16, bili su tu Duesenberg iz 1929 Stutz iz 1932 L29 Cord iz 1929 te PierceArrow iz 1936. s prikolicom. U jednom su redu stajali Ford Hot Rod iz 1936 sportski automobil Meteor i svijetlocrveni J2X Allard iz 1953. U pozadini su bila dva zrakoplova, Fordov tromotorac iz tridesetih i mlažnjak Messerschmidt 262 iz Drugog svjetskog rata. Uz jedan zid nalazio se i dugi Pullmanov vagon s rijeèima Manhattan Limited na boku. Jedini predmeti koji su se èinili neprikladnima za ovo mjesto bili su gornja kabina jedrenjaka na gumenoj splavi i kada s izvanbrodskim motorom na jednom kraju.Pitt se popne kružnim željeznim stubama u svoj apartman na sjevernom kraju

hangara, umorno noseæi svoju opremu i kovèeg.Unutrašnjost apartmana izgledala je poput duæana s nautièkim antikvitetima. Dnevna soba sadržavala je namještaj sa starih jedrenjaka, slike mora i modele brodova na policama ugraðenim u zidovima. Pod je bio paluba od tikovine sa starog parobroda koji je plovio oko otoka Kauai na Havajima.On raspakira vreæu i baci staru odjeæu u koš kraj perilice, skine svoju odjeæu i ubaci je unutra. Zahvalno stane u kabinu za tuš od tikovine, otvori toplu vodu i nasapuna se, trljajuæi kožu dok ga nije zapekla. Kad je bio gotov, obriše se i ode u krevet, gdje je odmah zaspao.Tama je pala kad je Loren Smith ušla u hangar otkljuèavši ga svojim kljuèem. Ona se popne gore i potraži Pitta Gunn ju je obavijestio da je stigao. Našla ga je kako leži gol na krevetu, u dubokom snu. Usne joj se rašire u senzualnom osmijehu dok ga je pokrivala dekom.Kad se probudio šest sati kasnije, mogao je vidjeti zvijezde kroz krovni prozor. Nosnice su mu nanjušile aromu bifteka u peænici. Shvati da je pokriven i nasmiješi se, znajuæi da je to uèinila Loren. Ustane i navuèe kaki hlaèe i cvjetnu svilenu košulju, te obuje sandale.Loren je izgledala lijepo u bijelim kratkim hlaèama i svilenoj bluzi s prugama, tamnih nogu i ruku od sunèanja na krovu svojeg apartmana. Ona uzdahne kad ju je Pitt obuhvatio oko struka i stisnuo, poljubivši je u vrat.Ne sada, reèe ona glumeæi iritiranost. Zaposlena sam.Kako si znala da zadnjih nekoliko dana sanjam o bifteku?Ne moram biti vidovnjakinja da bih znala daje to tvoja glavna hrana. A sada sjedi i zgnjeèi krumpire.Pitt je posluša i sjedne za stol izraðen od poklopca skladišta starog broda. Zgnjeèio je krumpire u zdjeli i podijelio ih na dva tanjura dok je Loren postavila na stol biftek podijeljen na dva dijela. Zatim stavi na stol i salatu Caesar te sjedne za stol, a Pitt otvori bocu Martin Ray Chardonava.Èuj em da ste Al i ti imali problema, reèe ona, režuæi biftek.Nekoliko ožiljaka, ali ništa što bi zahtijevalo medicinsku njegu.Ona mu pogleda u oèi, ljubièasto u sukobu sa zelenim. Lice joj je bilo blago, ali namjera jasna. Postaješ previše star za takve stvari. Vrijeme je da usporiš.Da odem u mirovinu i igram golf pet dana u tjednu? Mislim da neæu.Ne moraš otiæi u mirovinu, ali postoje i istraživaèke ekspedicije upola manje opasne od onih kojima upravljaš sada.On joj napuni èašu i nasloni se, gledajuæi kako ispija vino. Prouèavao je njeno prekrasno lice i kosu, lijepe uši, graciozan nos, èvrstu bradu i visoke jagodice. Mogla je imati bilo kojeg muškarca u VVashingtonu, od èlanova predsjednikova kabineta, do senatora i kongresnika, bogatih lobista i odvjetnika, poslovnih mogula i stranih dostojnika, ali veæ dvadeset godina, unatoè nekoliko kratkih veza, nije voljela nikoga osim Pitta. Odlazila bi i vraæala mu se svaki put. Sada je bila starija, oko èiju je imala tanke bore, a njeno tijelo, iako èvrsto od vježbanja, bilo je manje zaobljeno. Ipak, u sobi punoj mladih žena, svi muški pogledi bili bi usmjereni prema njoj. Nikada nije mala doraslih suparnica.Da, mogao bih èešæe ostajati kod kuæe, reèe on polako, ne skidajuæi pogled s njenog lica. Ali, morao bih imati dobar razlog.Kao da ga nije èula, ona reèe Moj mandat u Kongresu uskoro i æe završiti, i znaš da sam objavila da se više neæu kandidirati. jJesi li razmišljala o tome što æeš raditi nakon toga?Ona polako zavrti glavom. Imam nekoliko ponuda za upravlja nje razlièitim organizacijama, a barem èetiri lobista i tri odvjetnièke tvrtke žele da im se pridružim. Ali, radije bih se povukla, malo putovala, napisala knjigu o zakulisnim poslovima u Kongresu koju sam oduvijek željela napisati, te provela više vremena slikajuæi.

Promašila si zanimanje, reèe Pitt, dodirnuvši joj ruku. Tvoji pejsaži su vrlo profesionalni.A ti?, upita ona, misleæi da zna odgovor. Hoæete li ti i Al ponovno odjuriti, oèijukati sa smræu i pokušavati spasiti oceane?Ne mogu govoriti za Ala, ali za mene je rat gotov. Pustit æu bijelu bradu i igrati se sa svojim autima dok me u kolicima ne odvedu u staraèki dom.Ona se nasmije. Nekako to ne mogu zamisliti.Nadao sam se da bi mogla poæi sa mnom.Ona se ukoèi i pogleda ga pažljivo. Što si rekao?On je uhvati za ruku i èvrsto stisne. Rekao sam, Loren Smith, da je došlo vrijeme da zaprosim tvoju ruku.Ona ga pogleda s nevjericom. Ti ne bi... ne bi se šalio s time?, reèe ona dirnutim glasom.Smrtno sam ozbiljan, reèe on, vidjevši suze u njenim ljubièastim oèima. Volim te. Volim te veæ èitavu vjeènost, i želim da budeš moja žena.Ona je sjedila drhteæi, željezna dama Doma zastupnika, žena koja se nikada nije povukla unatoè politièkim pritiscima, koja je bila jaèa od veæine muškaraca u Washingtonu. Zatim ona povuèe svoju ruku i pokrije njome lice dok je nekontrolirano plakala.On zaobiðe stol i zagrli je oko ramena. Žao mi je, nisam te htio uznemiriti.Ona podigne pogled, suznih oèiju. Budalo, zar ne znaš koliko sam dugo èekala da èujem te rijeèi?Pitt je bio zbunjen. Kad bi se ta tema prije spomenula, uvijek si govorila da brak ne dolazi u obzir jer smo veæ vjenèani za svoje poslove.Vjeruješ li uvijek u ono što ti žene govore?Pitt je blago uspravi na noge i lagano poljubi u usta. Oprosti što sam zakasnio, i što sam bio glup. Ali, pitanje još stoji hoæeš li se udati za mene?Loren ga zagrli oko vrata i obaspe poljupcima. Da, ti, ludo, reèe ona u ekstazi. Da, da, da!

Poglavlje XLII

Kad se probudio ujutro, Loren je veæ otišla u svoj stan da bi se istuširala i presvukla za još jedan dan borbe u Kongresu. Osjeæao je toplinu sjeæajuæi se njenih zagrljaja tijekom noæi. Iako je imao sastanak u Bijeloj kuæi, nije bio raspoložen za poslovno odijelo i ulogu birokrata. Osim toga, odluèio se za mirovinu, pa više nije imao potrebe impresionirati predsjednièke savjetnike. Odjenuo je sportske klaèe, košulju za golf i sportski sako. Kad je izišao iz hangara, èekao ga je drugi crni Lincoln s vozaèem iz Tajne službe. Vozaè, širokih ramena, ali i prilièno velikog opsega trbuha, šutio je, pustivši da Pitt sam otvori stražnja vrata. Put do Alovog stana prošao je u tišini.Kad se Giordino smjestio na stražnje sjedalo do Pitta, postalo je jasno da vozaè ne ide uobièajenim putem prema Bijeloj kuæi.Oprosti, momak, ali zašto ideš duljim putom?, upita ga Giordino nagnuvši se prema njemu.Vozaè je gledao ravno ispred sebe, ne rekavši ništa. Giordino se okrene Pittu s upitnim pogledom. Pravi brbljavac, ovaj momak.Pitaj ga kamo nas vozi.Recimo to ovako, reèe Giordino vozaèu u uho. Ako ne idemo u Bijelu kuæi, kamo idemo?Ponovno nije bilo odgovora. Vozaè je ignorirao Giordina, upravljajuæi autom kao da je robot.Što misliš?, promrmlja Giordino. Hoæemo li mu zabiti iglu za šiljak za led u uho i oteti auto?

Kako možemo znati da je stvarno iz Tajne službe?, reèe Pitt.Vozaèevo lice ostalo je nepomièno. On posegne jednom rukom preko ramena, pokazujuæi im iskaznicu Tajne službe.Giordino je pogleda. Pravi je. I mora biti, s imenom kao što je Otis McGonigle.Sretan sam što ne idemo u Bijelu kuæu, reèe Pitt, zijevnuvši kao da se dosaðuje. Ljudi su tamo tako sivi i dosadni. I, što je još gore, misle da æe zemlja propasti bez njih.Posebno one žabe koje èuvaju predsjednika, doda Giordino.Misliš, oni glupani koji stoje okolo s malim radioprijemnicima u ušima i naoèalama koje su izišle iz mode prije trideset godina?Ti.Još nije bilo odgovora, niti znaka iritacije.Pitt i Giordino odustanu u pokušaju izazivanja agenta i smire se ostatak puta. McGonigle zaustavi pred teškim željeznim vratima. Stražar u odori policajca Bijele kuæe prepozna ga, ude u stražarnicu i pritisne prekidaè. Vrata se otvore i auto ude niz rampu u tunel. Pitt je bio upoznat s tunelima duboko ispod VVashingtona koji su vodili do veæine vladinih zgrada oko Capitola. Bivši predsjednik Clinton èesto ih je koristio tijekom svojih noænih obilazaka grada.Nakon gotovo èitave milje, McGonigle zaustavi auto ispred dizala, iziðe i otvori stražnja vrata. U redu, gospodo, stigli smo.Progovorio je, reèe Giordino, gledajuæi tunel. Ali kako? Ne vidim trbuhozborca?Vi momci nikada neæete dobiti posao u Comedv Clubu, mrmljao je McGonigle, odbijajuæi nasjesti na provokaciju. Odmakne se od vrata. Èekat æu bez daha da se vratite.Ne znam zašto, ali sviðaš mi se, reèe Giordino, pljesnuvši agenta po leðima dok je ulazio u dizalo. Nije vidio odgovor, jer su se vrata zatvorila prije no što je ovaj mogao reagirati.Dizalo nije otišlo gore, veæ se spustilo barem èetvrt milje prije no što æe se zaustaviti i otvoriti bez zvuka. Tamo su zatekli naoružanog marinca kako stoji kraj èeliènih vrata. Pažljivo je provjerio Pitta i Giordina, usporeðujuæi njihova lica s fotografijama.Zadovoljan, pritisne šifru kraj vrata i odmakne se. Pokaže im da udu kroz vrata koja su se otvorila, bez rijeèi. Našli su se u dugoj konferencijskoj sali s dovoljno komunikacijske opreme za veliku ratnu sobu. TV monitori i zasloni s kartama i fotografijama pokrivali su tri zida. Sandecker ustane sa stolca i pozdravi ih.Pa, ovaj ste put stvarno otvorili Pandorinu kutiju.Nadam se da su se rezultati naše istrage pokazali korisnima, reèe Pitt skromno.Korisni je veliko podcjenjivanje. On se okrene kad im je prišao visoki sjedokosi èovjek u crnom odijelu s crvenom kravatom.Vjerujem da poznajete predsjednikovog savjetnika za sigurnost, Maa Seymoura.Pitt se rukuje s èovjekom koji mu je ispružio ruku. Sretali smo se ponekad na subotnjim roštiljima kod mojeg oca.Senator Pitt i ja se dugo poznamo, reèe Sevmour toplo. Kako je vaša draga majka?Osim artritisa, u redu je, odgovori Pitt.Sandecker ih brzo upozna s ostalom trojicom ljudi koji su stajali oko stola. Bili su to Jack Martin, znanstveni savjetnik Bijele kuæe, Jim Hecht, pomoænik direktora CIAe i general Arnold Stack, èiji posao u Pentagonu nikada nije bio potpuno jasan. Svi su sjeli kad je Sandecker zatražio od Pitta da izvijesti o njihovom otkriæu u tunelima ispod Išle de Ometepe.Kad je tajnica rekla da je njena kamera ukljuèena i snima, Pitt poène prvi,

izmjenjujuæi se i nadopunjujuæi s Giordinom. Opisali su široki spektar dogaðaja kojima su svjedoèili i zakljuèaka koje su izveli. Niti jedno pitanje nije prekinulo njihovo izvješæe dok nisu završili prièom o bijegu s otoka s Lowenhardtima i ubojicom iz Odiseje.Predsjednikovi ljudi nekoliko su trenutaka probavljali velièinu katastrofe koja im je prijetila. Max Sevmour pogledao je preko stola Jima Hechta, s ledenim osmijehom na licu. Èini se da su tvoji ljudi uprskali, Jime.Hecht slegne s nelagodom. Nismo dobili upute iz Bijele kuæe da izvršimo istragu. Nismo imali razloga poslati operativce jer naše satelitske fotografije nisu pokazivale veliki konstrukcijski projekt koji bi se mogao uèiniti opasan za sigurnost SADa.A razvojno postrojenje na Ometepeu?Provjerili smo ga, odgovori Hecht, postavši nervozan zbog Sevmourovih pitanja, i otkrili da se bave istraživanjem izvora alternativne energije. Naši analitièari nisu pronašli ništa što bi ukazalo da Odiseja istražuje i razvija oružje destrukcije. Zato smo ih pustili na miru, jer je naš glavni cilj promatranje i analiziranje prodora Narodne Republike Kine u Srednju Ameriku, posebno u zonu Kanala.Jack Martin reèe Smatram zabrinjavajuæim što su naši najbolji znanstvenici još uvijek godinama daleko od proizvodnje djelotvornog sustava energetskih æelija. Ne samo što je Odiseja naèinila nevjerojatno znanstveno otkriæe, nego crveni Kinezi veæ proizvode milijune primjeraka.Ne možemo uvijek, u svako vrijeme biti vodeæi u svijetu, reèe general Stack. On klimne Pittu i Giordinu. Kažete nam da je Odiseja otela više vodeæih svjetskih znanstvenika koji su istraživali energetske æelije, odvela ih u Nikaragvu i zatim ih prisilila da razviju praktièan i djelotvoran proizvod.Pitt klimne. Toèno.Mogu nabrojiti barem èetiri naša znanstvenika koji su napustili svoje laboratorije pri sveuèilištima i nestali, reèe Martin.Hecht pogleda Pitta. Jeste li sigurni da æe Lowenhardti suraðivati i dati nam tehnièke podatke koje trebamo za razvijanje dušikovih energetskih æelija?Pristali su na sve nakon što sam im obeæao da æe njihova djeca biti dovedena u SAD i zaštiæena zajedno s njima.Dobro razmišljanje, reèe Sandecker sa sjajem u oèima, iako si prekoraèio svoje ovlasti.To se èinilo poštenim, odvrati Pitt uz lukavi osmijeh.Jack Martin šarao je nešto po notesu. Èim se oporave od svega što su prošli, poèet æemo razgovarati s njima.On pogleda Pitta. Što su vam rekli o funkcioniranju æelija?Samo to da su, utvrdivši da je vodik nepraktièan kao gorivo, poèeli eksperimentirati s dušikom, jer tvori sedamdeset osam posto atmosfere. Izvlaèenjem dušika iz atmosfere zajedno s kisikom, genijalno su stvorili æeliju koja je samoodržavajuæa, pokretana prirodnim plinovima, s èistom vodom kao otpadnim materijalom.Prema Clausu, napravili su genijalno jednostavnu æeliju s manje od osam dijelova. Ta je jednostavnost omoguæila Kinezima da tako brzo proizvedu toliko primjeraka.General Stack izgledao je mrko. Takve goleme brojke u kratkom vremenu su zapanjujuæe.Nešto takve velièine zahtijevalo bi goleme kolièine platine za pokrivanje anoda koje odvajaju plin na protone i elektrone, objasni Martin.Hechet odgovori U zadnjih deset godina Odiseja je stekla osamdeset posto rudnika za proizvodnju platine. Taje èinjenica skupo koštala automobilsku industriju kojoj treba mnogo dijelova od platine.Kad budemo imali planove Lowenhardta, reèe Sevmour, imat æemo isti problem pronalaženja platine kako bismo dostigli proizvodnju Kineza.

Rekli su da još moraju stvoriti æelije za pokretanje automobila, reèe Giordino.Martin reèe Koristeæi podatke Lowenhardta i dajuæi sve od sebe, možemo preteæi Odiseju i Kineze na tom polju.Sigurno je vrijedno pokušati, reèe general Stack. Sada kad imamo tehnologiju u rukama. Sto nas dovodi do pitanja kako postupiti s Odisejom i tunelima, nastavi, gledajuæi Sevmoura.Poslati specijalne snage da blokiraju niz tunela nije isto kao slati trupe da pokore diktatora koji je sagradio arsenal nuklearnog, biološkog i kemijskog oružja poput Sadama u Iraku, reèe Sevmour.Ne mogu mirne savjesti predložiti predsjedniku da upotrijebi silu.Ali rezultati strašnog smrzavanja iznad trinaeste paralele mogli bi biti isto toliko smrtonosni.Max je u pravu, reèe Martin. Uvjeriti ostatak svijeta u opasnost granièilo bi s nemoguæim.Bez obzira na to kako pristupite problemu, reèe Sandecker, tuneli moraju biti brzo blokirani. Kad se otvore, i milijuni galona vode iz Atlantika poènu teæi u Pacifik, bit æe ih mnogo teže uništiti.A da pošaljemo mali tajni tim s eksplozivom?Nikada ne bi prošli kroz Odisejino osiguranje, reèe Giordino.Ti i Dirk ste uspjeli, reèe Sandecker.T.AHNismo nosili stotinu tona eksploziva, koliko bi trebalo da se obavi posao.Pitt ustane i poène šetati sobom, prouèavajuæi monitore i karte na zidovima. Posebno ga je zanimala satelitska fotografija postrojenja na Ometepeu. Prišao je bliže i ispitao padinu planine Concepcion ideja mu se poèela stvarati u umu. Konaèno, on se okrene i priðe stolu.B52 mogao bi baciti bombu od 2.000 funta, predloži Stack.Ne možemo bacati bombe na prijateljske zemlje, reèe Seymour, unatoè prijetnji.Onda, znaèi, priznajete da je moguænost dubokog smrzavanja prijetnja nacionalnoj sigurnosti, Stack ga stjera u kut.To se podrazumijeva, reèe Sevmour umorno. Želim reæi da mora postojati logièno rješenje koje neæe uèiniti predsjednika i SAD nehumanim monstrumima.A ne smijemo zaboraviti niti politièke implikacije za sljedeæe izbore ako donesemo pogrešnu odluku, reèe Hecht sa škrtim osmijehom.Mora postojati neki drugi pristup, reèe Pitt polako, gledajuæi satelitske fotografije. Pristup koji æe zadovoljiti sve koje se to tièe.U redu, gosp. Pitt, reèe sumnjièavo general Stack, kako æemo uništiti tunele bez slanja specijalnih snaga ili eskadrila bombardera?Pitt je privukao njihovu pozornost svi su pogledi bili na njemu.Predlažem da posao prepustimo majci prirodi.Svi ga pogledaju, èekajuæi objašnjenje, pomislivši na trenutak da je skrenuo. Znanstvenik Martin prekine tišinu.Možete li, molim vas, objasniti?Prema geolozima, padina vulkana Concepcion na Ometepeu klizi. To je, bez sumnje, izazvano iskopavanjem tunela ispod vanjskog ruba vulkana. Kad smo Al i ja bili u tunelu najbližem jezgri, mogli smo osjetiti znaèajan porast temperature.Više od stotinu stupnjeva Fahrenheita, doda Giordino.Lowenhardti su nam rekli da je jedan talac, dr. Honoma s Havaja...Jedan od znanstvenika na popisu nestalih, prekine ga Martin.Dr. Honoma je predvidio da je moguæ iznenadan kolaps boka vulkana s katastrofalnim posljedicama.Koliko bi bila velika ta katastrofa?, upita general, ne vjerujuæi u potpunosti.Èitavo postrojenje Odiseje i svi u njemu bili bi zatrpani pod milijunima tona

stijena koje bi pokrenule plimni val na jezeru on bi pomeo svaki grad i selo uzduž obale.To sigurno nismo razmatrali, reèe Hecht.Sevmour pogleda Pitta dugim pogledom. Ako je to istina, planina bi obavila naš posao i uništila tunele.To je jedan moguæi scenarij.Onda moramo samo sjesti i èekati.Geolozi nisu vidjeli dovoljno kolapsa vulkanskih padina da bi znali kada æe se to dogoditi. Mogli bismo èekati nekoliko dana ili godina. Tada bi bilo kasno da sprijeèimo zamrzavanje.Ne možemo samo sjediti, reèe Stack grubim glasom, i gledati bespomoæno kako tuneli poèinju djelovati.Mogli bismo sjediti, reèe Pitt, ali postoji i drugi naèin.Reci nam, molim te, što ti je na umu, reèe Sandecker nestrpljivo.Obavijestite nikaragvansku vladu da su naši znanstvenici promatrali klizanje vulkana Concepcion preko satelita i da je padina pred samim kolapsom. Preplašite ih do srži. Opišite im moguæe žrtve, a zatim im pružite mamac.Sevmour je bio zbunjen. Mamac?Ponudit æemo veliku pomoæ u evakuaciji ljudi unutar postrojenja i stanovnika naselja oko jezera. Kad podruèje bude prazno, možete baciti bombu na padinu vulkana s pedeset tisuæa stopa bez da itko to sazna, pokrenuti lavinu i uništiti tunele.Sandecker se zavali u svoj stolac i zamišljeno zagleda u površinu stola. Èini se previše jednostavnim za tako veliku stvar.Koliko ja znam o podruèju, reèe Martin, vulkan Concepcion je još aktivan. Bomba bi mogla aktivirati erupciju.Spuštanje bombe u krater vulkana moglo bi izazvati erupciju, reèe Pitt. Ali trebali bismo biti sigurni da se eksplozija dogodi ispod osnove padine.Prvi put, general Stack se nasmiješi.Vjerujem da gosp. Pitt ima pravo. Jednostavnost èini plan logiènim. Predlažem da istražimo moguænosti.Što je s radnicima u tunelima?, upita Sevmour. Ne bi imali priliku za bijeg.Nema brige, odgovori Giordino. Otišli bi dobra dvadeset èetiri sata prije no što bi se tuneli otvorili.Ne možemo gubiti vrijeme, upozori ih Pitt. Èuo sam kako dvije žene u stožeru Odiseje kažu kako bi se tuneli mogli otvoriti za osam dana. To je bilo prije tri dana. Sada imamo još samo pet.Hecht pogleda Sevmoura preko naoèala. Na tebi je, Max, da pokreneš stvari. Trebat æemo predsjednikovu dozvolu.Imat æu je za sat vremena, reèe Sevmour samopouzdano.Moj je sljedeæi posao da uvjerim državnog tajnika Hamptona da pokrene hitne pregovore s Nikaragvancima kako bi dozvolili našim spasilaèkim postrojbama da udu u zemlju. On pogleda Stacka. A vi, generale, pouzdajem se u vas da pripremite i upravljate evakuacijom. Došao je red i na Jacka Martina. Jack, tvoj æe posao biti zastrašiti nikaragvansku vladu i uvjeriti je da je katastrofa stvarna i neizbježna.Pomoæi æu u tome, ponudi se Sandecker. U blizini imam dvoje oceanografa.Na kraju, Sevmour pogleda Pitta i Giordina. Dugujemo vam mnogo, gospodo. Htio bih znati kako da vam se odužimo.Postoji nešto, reèe Pitt cereæi se, izmijenivši pogled s Giordinom. Znamo jednog agenta tajne službe po imenu Otis McGonigle. Al i ja bismovoljeli da ga unaprijedite.Sevmour slegne ramenima. Mislim da mogu to srediti. Imate li neki poseban razlog?Imamo odliènu komunikaciju s njim, odgovori Giordino.On je pravo blago za Tajnu službu.

Ima još jedna usluga, reèe Pitt, gledajuæi Hechta. Volio bih vidjeti vaše dosjee o Duhu i konglomeratu Odiseja.Hecht klimne. edan od mojih kurira poslat æe ih u stožer NAMPa. Mislite li da u njima postoji nešto što bi nam moglo pomoæi?Ne znam, reèe Pitt iskreno. Ali, sigurno æu ih dobro prouèiti.Moji analitièari veæ su ih detaljno prouèili i nisu pronašli ništa.Možda, samo možda, reèe Pitt, naidem na nešto što su propustili.

Poglavlje XLIII

Moreau, odjeven u bijele kratke hlaèe, bijelu otvorenu košulju i visoke èarape, èekao je Dirka i Summer toèno u devet sati kad su izišli iz predvorja hotela s torbama punim ronilaèke opreme. Vratar je smjestio njihove torbe u prtljažnik i ušli su u BMW 525 na slaboj kiši koja je padala iz jednog oblaka na inaèe vedrom nebu. Vjetar je bio blag i jedva je njihao lišæe na stablima palma.Put do doka na kojem se nalazio iznajmljeni brod bio je dug dvije milje, i vijugao je do obale. On se zaustavi na uskom kamenom molu koji se od obale protezao u more èija se boja s dubinom mijenjala od žutozelene do plavozelene. Stao je iznad broda smještenog uz dok poput paèeta uz svoju majku odbojnici su poput perja razdvajali kamen od fiberglasa trupa dok se njihao na blagim valovima iz lagune. Na krmi je pisalo zlatnim slovima Dear Heart.Bio je to mali lijepi jedrenjak s jedrima koja su sezala do vrha jarbola. Bio je dug dvadeset šest stopa, širok devet, s gazom od èetiri. Površina jedra bila je tristo trideset jedan èetvorni metar, a imao je i mali motor od deset konjskih snaga. U kabini je bilo mjesta za dvije osobe, a imala je i tuš i malu kuhinju. Kao što je Moreau obeæao, u kabini su veæ bili spremni Fisherov detektor metala i Kleinov skener dna. Dirk side niz ljestve na palubu i prihvati torbe koje mu je dobacio Moreau, te ih odnese u kabinu.Sigurno vam putovanj e, reèe Moreau Summer. Imat æu kod sebe mobitel cijelo vrijeme. Nazovite ako upadnete u nevolju.Hoæemo, reèe Summer uvjerljivo. Zatim spretno siðe niz ljestve i pridruži se Dirku koji je pokretao mali motor. Na njegov signal, Moreau odveže užad i uspravi se na doku s izrazom velike brige dok je mali motor tjerao brod preko lagune na more.Kad su prošli kraj zadnje plutaèe, Dirk je podigao jedro, a Summer je stala za kormilo. Platno je bilo tamnocrveno na plavom nebu. Lepršalo je dok se nije napunilo vjetrom. Brod je poèeo kliziti preko valova koji su se valjali od obale. Dirk pogleda duž palube. Sve je bilo izribano i èisto. Dear Heart se èinio starim manje od godinu dana dijelovi od mjedi i kroma sijali su na suncu.Brod je glatko klizio kroz vodu, poput maèke koja trèi preko travnjaka. Povremeni naleti vjetra stvarali su krijeste od pjene na valovima. Zatim su isplovili na mirnije more koje se pružalo ispred njihovog pramca poput divovskog tepiha.Koliko ima do Branwyna?, upita Summer, nagnuvši Dear Heart na jednu stranu kako bi dobila dodatno èvor brzine.Oko dvadeset tri milje, odgovori Dirk. Usmjeri brod prema jugu. Nema potrebe za toèniji kurs. Otok ima visoki svjetionik na istoènom kraju.Dirk skine košulju i smanji jedra. Summer se presvukla u zeleni bikini s cvjetnim uzorkom. Ruke su joj bile mirne na kormilu dok je vješto upravljala brodom preko krijesta i dolina valova, jednim okom pazeæi na otoke na obzorju, a drugim gledajuæi kompas.Crvena kosa lepršala joj je iza glave i izgledala je poput mornara na putu od Newport Beacha do Catalina Islanda. Nakon sat vremena, podigne dalekozor i

zagleda se u daljinu. Mislim da vidim svjetionik, reèe ona pokazavši ga prstom.Dirk pogleda u tom smjeru. Nije mogao vidjeti toranj, ali mrlja na crti obzorja uskoro je postala niski obris otoka. To je Branwyn. Usmjeri ravno prema njemu. Luka je na južnoj obali.Plova leteæih riba izleti iz vode ispred pramca i jurne u svim smjerovima. Neke su skakale uz brod kao da se nadaju da æe netko baciti hranu. Zatim ih zamijeni pet dupina, koji su se igrali oko broda poput klauna koji traže pljesak.Sada se otok jasno vidio na tri milje udaljenosti. Svjetionik je bio jasno vidljiv, kao i trokatnica na najbližoj obali. Dirk uzme dalekozor i pogleda kuæu. Nije bilo ljudi, a prozori su bili zatvoreni.Zamijenili su mjesta. Dirk stane za kormilo dok je Summer otišla na pramac, uhvatila se za ogradu i poèela promatrati otok. Bio je ružan. Nije imao grmlje puno tropskog cvijeæa, niti palma na plažama. Veæina otoka ima vlastiti miris aromu pljesnive vegetacije, tropskih biljaka i miris ljudi i njihove hrane, dima sa zapaljenih polja, kopra i kokosovog oraha. Ovaj je otok imao oko sebe aureolu smrti, kao da zaudara po zlu. Njene uši uhvate udaljenu grmljavinu valova koji su udarali u grebene oko lagune ispred kuæe. Sada je mogla vidjeti nisku zgradu na kraju duge piste koja je sigurno bila hangar. Ali, kao i Dirk, nije vidjela znakova života. Branwyn je bio poput napuštenoga groblja.Dirk se držao dalje od grebena, promatrajuæi vodu koja je bila bistra poput vode u umivaoniku. Pojavilo se dno, glatko i pjeskovito bez koralja. Svakih nekoliko sekunda gledao je na dubinomjer kako bi provjerio da se dno nije iznenada podiglo. S èvrstom rukom na kormilu, zaobišao je otok dok nije došao do južnog kraja. On pogleda kartu i napravi malu izmjenu kursa prije no što se okrenuo i ušao u kanal koji se vidio na dubinomjeru. Valovi su ovdje bili namreškani, dok je plovio kroz prolaz u vanjskom grebenu širok stotinjak jarda.Bio je to opasan ulazak. Struja ga je gurala u lijevo. Pomislio je da su Odiseju i njegovoj posadi ulazak u luku bili djeèja igra nakon prelaska Atlantika. Njihova prednost u navigaciji nemirnim vodama bila je u tome što su mogli izbaciti vesla i zaveslati. Dirk je mogao pokrenuti motor, ali poput pilota zrakoplova s automatskim upravljanjem, više je volio upotrijebiti vlastitu vještinu.Kad su prošli kroz tjesnac, voda se smirila i on je gledao kako dno polako prolazi ispod broda. Predao je kormilo Summer i spustio jedra. Zatim pokrene mali dizel i poène ispitivati unutrašnjost luke.Bila je mala, ne veæa od pola milje u duljinu i pola u širinu. Dok se Summer naginjala na stranu i tražila anomalije na dnu, on je mirno krstario goredolje, pokušavajuæi osjetiti struje i zamisliti se na palubi jednog od Odisejevih brodova, kako bi otkrio gdje su se mogli usidriti drevni mornari.Konaèno, stane na podruèju koje je bilo zaklonjeno od vjetrova uzdizanjem otoka, pješèanim humkom koji se dizao sto stopa iznad vode. Iskljuèi motor i spusti sidro pritisnuvši prekidaè u kabini koji je pokrenuo kolotur.Ovo je dobro mjesto da poènemo pretraživati dno.Èini se ravnim poput poda u blagovaonici, reèe Summer.Ne vidim humke niti posebne obrise. Èini se razumnim zakljuèiti da je drvo keltskih olupina istrunulo prije tisuæu godina. Ako je išta ostalo, sigurno je zakopano.Zaronimo. Testirat æu sastav pijeska i mulja. Ti plivaj okolo i vizualno ispitaj okolinu.Kad su navukli ronilaèku opremu, Dirk provjeri sidro kako se ne bi oslobodilo i omoguæilo brodu da otpluta, premda ne bi mogao otiæi daleko. Nisu trebali odijela da ih zaštite od hladnoæe vode i oštrih koralja skoèili su u more samo u kupaæim kostimima. Voda je bila bistra poput stakla. Vidljivost je bila

gotovo dvjesta stopa, temperatura visoka, savršeni ronilaèki uvjeti.Èetrdeset minuta kasnije, Dirk se popne uz ljestve na palubu i skine spremnike za zrak i pojas. Ispitao je sondom pješèano dno, tražeæi tvrde slojeve, ali pronašao je samo petnaest stopa mekog pijeska prije no što je stigao do èvrste stijene. Sjedio je tamo nekoliko minuta, gledajuæi Summerine mjehuriæe kako putuju oko broda. Uskoro se penjala na palubu i zastala na ljestvama kako bi pažljivo stavila koraljem obloženi predmet na pod. Zatim ustane dok joj se voda cijedila s tijela na palubu od tikovine i skine opremu.Što imaš?, upita Dirk.Ne znam, ali teško je poput kamena. Našla sam to sto jarda od obale, kako viri iz pijeska.Dirk pogleda obalu, koja je još bila naizgled pusta. Imao je èudan osjeæaj u želudcu, kao da ih promatraju. On podigne predmet i polako oèisti koru ronilaèkim nožem. Uskoro je izgledao poput ptice raširenih krila.Izgleda poput orla ili labuda, reèe on. Zatim vrhom noža napravi malu ogrebotinu. Težak je zato što je napravljen od olova.Summer ga uzme u ruke i pogleda krila i glavu s kljunom okrenutu udesno. Je li to keltsko?Èinjenica daje napravljen od olova je dobar znak. Dr. Chisholm mi je rekao da su, osim rudnika kositra, glavna znaèajka Cornvvalla bili rudnici olova. Jesi li oznaèila mjesto na kojem si ga pronašla?Ona klimne. Ostavila sam sondu u pijesku s malom naranèastom zastavicom na njoj.Kako je daleko?Oko pedeset stopa u ovom smjeru, reèe ona pokazujuæi.U redu, prije no što pokušamo usisati pijesak, prijeæi æemo iznad s detektorom metala. Sonar nam neæe mnogo koristiti ako je olupina broda zakopana.Možda bismo trebali javiti Rudiju da pošalje magnetometar.Dirk se nasmiješi. Magnetometar detektira magnetsko polje željeza ili èelika. Odisej je plovio davno prije željeznog doba. Detektor metala može otkriti željezo i veæinu ostalih kovina, ukljuèujuæi zlato i broncu.Summer ukljuèi detektor Fisher Pulse 10 dok je Dirk kablom spojio instrumente za oèitanje zvuka s kutijom senzora. Zatim spusti kutiju preko ograde, ostavivši dovoljno kabla kako se ne bi vukao po dnu. Na kraju je trebao podiæi sidro. Spremna?, upita on.Sve je postavljeno, odgovori Summer.Ukljuèivši dizel motor, Dirk poène ploviti iznad ciljnog podruèja tražeæi anomalije. Nakon samo petnaest minuta, igla instrumenta poène se njihati u skladu sa sve jaèim zujanjem u Summerinim slušalicama.Nailazimo na nešto, reèe ona.Zaèuje se oštar zvuk i kratki pokret igle kad su prošli iznad Summerine sonde koja je virila iz dna.Imaš dobro oèitanje?, upita Dirk.Summer je htjela odgovoriti negativno, kad igla poène divlje šarati naprijednatrag, indicirajuæi metalni predmet ili više njih ispod trupa. Imamo priliènu kolièinu tamo dolje. U kojem smjeru idemo?S istoka prema zapadu, odgovori Dirk, oèitavajuæi koordinate na svojem GPS instrumentu.Prijedi još jednom preko mjesta, ali ovaj put sa sjevera prema jugu.Dirk uèini kao što mu je reèeno, prošavši metu za sto jarda prije no što æe okrenuti Dear Heart na kurs od sjevera prema jugu.Instrumenti su ponovno poludjeli. Summer zabilježi oèitavanje u notes i pogleda Dirka za kormilom.Meta je linearna, oko pedeset stopa u duljinu sa širokim bipolarnim potpisom. Èini se da ima minimalnu, ali raspršenu masu, sliènu onoj kakvu bi oèekivao kod razbijenog potopljenog broda.

Èini se da je na odgovarajuæem prostoru za staru olupinu. Bolje da provjerimo.Koliko je duboka voda?Samo deset stopa.Dirk ponovno prijeðe brodom iznad mjesta, iskljuèi motor i pusti da Dear Heart nosi struja. Kad su brojke na GPS ureðaju bile iste s brojkama anomalije, on spusti sidro. Zatim ukljuèi kompresor.Navukli su svoju ronilaèku opremu i spustili se u vodu sa suprotnih strana broda. Dirk okrene ventil za vodeni mlaz i gurne ga u pijesak poput djeteta koje gura vrh cijevi u tlo kako bi naèinilo rupu. Nakon što u pet pokušaja nije osjetio ništa èvrsto, iznenada osjeti kako udara u èvrsti predmet tri stope ispod pjeskovitog dna. Nekoliko pokušaja kasnije veæ je imao izgraðenu mrežu. Summerina metalna šipka virila je iz vanjskog ugla.Ima neèeg tamo dolje, reèe on, ispljunuvši usnik pri izronu.Otprilike prave velièine za drevni brod.Moglo bi biti bilo što, reèe Summer oprezno, od olupine staroga ribarskog broda pa do smeæa baèenog s teglenice.Znat æemo èim iskopamo rupu uz pomoæ usisnog stroja.Otplivali su natrag do broda, prièvrstili cijev na stroj i spustili je u vodu. Dirk se dobrovoljno javio za prljavi posao iskapanja, dok je Summer ostala na brodu kako bi motrila kompresor. Povukao je elastiènu cijev prièvršæenu na metalnu cijev koja je usisavala pijesak s dna i izbacivala ga nekoliko stopa dalje. Usisni ureðaj djelovao je poput usisavaèa dok je rovao po dnu. Pijesak je bio mekan, i za manje od dvadeset minuta iskopao je krater širine èetiri stope i dubine više od tri. Na manje od èetiri stope dubine otkrio je okrugli predmet, koji je identificirao kao drevnu amforu za ulje naèinjenu od terakote, poput one koju je dr. Boyd prikazao na fotografijama tijekom konferencije u NAMPu. Vrlo je oprezno uklonio pijesak, sve dok je nije mogao izvaditi i položiti je pokraj kratera. Zatim se vratio na posao.Slijedio je vrè za piæe od terakote, pa još dva. Nakon toga, pronašao je balèak i jako ošteæenu oštricu maèa. Veæ je htio prekinuti i iznijeti svoj plijen na površinu, kad je skinuo pijesak s okrugloga, kupolastog predmeta s dvije izboèine. Èim je otkrio pedeset posto predmeta, puls mu naglo ubrza sa šezdeset na stotinu udaraca u minuti. Prepoznao je ono što je Homer opisao u svojim djelima kao kacigu s rogovima iz bronèanog doba.Dirk je izvadio drevni artefakt s mjesta na kojem je poèivao tri tisuæe godina i nježno ga položio na žuti pijesak pokraj drugih otkriæa. Stajanje u krateru u uskovitlanom pijesku i rad s usisnim ureðajem bio je zamoran posao. Bio je dolje gotovo pedeset minuta i otkrio je ono što je tražio dokaz da je Odisejeva flota nastradala u Karibima, a ne u Mediteranu. Više gotovo da nije imao zraka, i premda je mogao potrošiti sav zrak i s lakoæom izroniti na površinu samo deset stopa iznad njega, bilo je vrijeme da se odmori. Sljedeæi korak bio je odnošenje artefakata na sigurno na DearHeart. Držeæi kacigu kao da drži novoroðenèe, krenuo je prema površini.Summer ga je èekala kod ukrcajnih ljestava kako bi preuzela njegov pojas s utezima i spremnik za zrak. Podignuo je kacigu iz vode i pažljivo joj je dodao. Uzmi je, reèe on, ali nježno. Jako je ošteæena. Zatim se, prije no što je mogla bilo što komentirati, okrene i zaroni po druge artefakte.Dok se penjao na brod, Summer je ispraznila njihov hladnjak od piæa i uranjala je artefakte u slanu vodu kako bi ih saèuvala.Sjajno, ponovila je tri puta. Ne mogu vjerovati onome što vidim. Kaciga, prava drevna bronèana kaciga.Imali smo nevjerojatne sreæe, reèe Dirk, što smo ih pronašli tako brzo.Znaèi da jesu s Odisejeve flote.Neæemo biti sigurni sve dok ih struènjaci poput dr. Boyda i dr. Chisholma ne identificiraju. Na sreæu, bili su zakopani u mulju, koji ih je saèuvao sve ove godine.

Nakon laganog obroka i još sat vremena opuštanja, tijekom kojeg je Summer nježno èistila vanjski sloj morskih nakupina pazeæi da ne ošteti artefakte, Dirk se opet vratio na dno i bacio na posao s usisnim strojem.Ovaj je put pronašao èetiri bakrene i jednu kositrenu šipku. Bile su èudno oblikovane, konkavnih rubova, što je bio dobar indikator da potjeèu iz bronèanog doba. Zatim je otkrio kameni èekiæ. Na èetiri i pol stope pronašao je dijelove drvenih greda i ploèa. Jedan dio grede bio je dugaèak dvije stope, a debeo pet inèa. Možda, pomisli Dirk, laboratorij za dendrokronologiju uspije odrediti starost prema godovima stabala s kojih je izrezano. Kad je iznio artefakte na površinu i dovukao usisni stroj, veæ je bilo kasno poslijepodne.Otkrio je kako Summer promatra velièanstveni zalazak sunca s oblacima koje je golema sunèeva kugla obojila crveno i naranèasto dok je tonula prema horizontu. Pomogla mu je pri skidanju opreme.Napravit æu veèeru ako ti otvoriš bocu vina.A jesi li za to da proslavimo malim koktelom?, reèe Dirk smiješeæi se. Kupio sam bocu dobrog Guadeloupe ruma u hotelu. Imamo medovinu s ðumbirom, napravit æu rum collins.No, bit æe sobne temperature. Izbacila sam led iz sanduka kad si izvadio prve artefakte kako bih ih upotrijebila kao komoru za pohranu.Sada kad smo otkrili lokaciju bogatu artefaktima, reèe Dirk, mislim da æemo sutra potražiti i druge brodove iz Odisejeve flote.Summer se zagleda zamišljeno prema vodi koja je poprimala tamnoplavu boju kad je sunce nestalo u more. Pitam se koliko je blaga još skriveno tamo dolje.Možda ga uopæe nema.Vidjela je sumnju u njegovim oèima. Zašto to kažeš?Ne mogu biti siguran, ali vjerujem da je netko veæ pretraživao mjesto na kojem sam radio. Pretraživao?, reèe ona skeptièno. Tko?Dirk progovori, gledajuæi zamišljeno prema zgradama na otoku.Èini mi se da su artefakti premještani ljudskom rukom, a ne plimom i pijeskom. Kao da su poslagani jedan na drugoga na hrpu koja mi ne nalikuje prirodnoj.O tome æemo brinuti sutra, reèe Summer, okrenuvši se od velièanstvenog sumraka. Gladna sam i žedna. Baci se na rum collinse.Veæ se spustio mrak kad je Summer bila gotova sa zagrijavanjem juhe i kuhanjem para jastoga koje je ulovila tijekom svojeg zarona. Kao desert, poslužila je banane Foster.Zatim su se izvalili na palubu, zagledali u zvijezde i razgovarali gotovo do ponoæi, slušajuæi kako voda tiho zapljuskuje trup DearHearta.Kao blizanci, Dirk i Summer bili su vrlo bliski, no za razliku od identiènih blizanaca, kada nisu radili, bavili su se razlièitim stvarima. Summer je hodala s mladim diplomatom iz Ministarstva vanjskih poslova s kojim ju je upoznao njezin djed, senator. Dirk je još uvijek šarao i nije formirao nikakve bliske veze. Volio je djevojke razlièitih izgleda, osobnosti i ukusa. Iako je bio od istog materijala kao i njegov otac, Dirk nije dijelio baš sve interese s njim. Istina, obojica su voljeli stare automobile i zrakoplove i dijelili strast prema moru, ali tu je svaka sliènost završavala. Dirk se volio utrkivati u motokrosu i u gliserima. Imao je potrebu za natjecanjem i iskušavanjem vlastitih vještina. S druge strane, njegov otac nije bio sklon individualnim sportovima, veæ je preferirao timske sportove. Mladi Dirk natjecao se u atletskim disciplinama na Havajskom sveuèilištu, dok je njegov otac igrao amerièki nogomet i postao proslavljeni braniè na Zrakoplovnoj akademiji. Napokon, nakon što su iscrpili razgovor o Odiseju i njegovom putovanju, odluèili su daje vrijeme za spavanje. Summer se spustila u potpalublje i zaspala na jednom od ležaja, dok je Dirk odluèio spavati na palubi kabine pod otvorenim nebom.U èetiri sata ujutro, more je bilo crno poput opsidijana. Naišla jdj kiša koja je zamraèila zvijezde. Èovjek je mogao otkoraèati s palube vodu i ne znati što

je uèinio sve dok ne bi zaèuo pljusak. Dirk je navukao vodonepropusni pokrivaè i zadovoljno se vratio u zemlju snova.Nije se probudio na zvuk brodskog motora, jer nije bilo ni broda ni motora. Došli su iz vode, tiho, poput duhova koji lete oko grobnica na Noæ vještica. Bilo ih je èetvero, tri muškarca i jedna žena. Dirk nije èuo mekani dodir stopala na ljestvama koje je zaboravio podiæi. I ne znajuæi, olakšao im je pristup na brod. Ljudi koje probude noæni uljezi reagiraju na razlièite naèine. Dirk nije imao vremena za reakciju. Za razliku od njegovog oca, još je morao nauèiti da ne vjeruje sreæi ni sudbini i da uvijek slijedi stari izviðaèki moto budi spreman. Prije no što je shvatio što se dogaða, neznanci su se popeli na Dear Heart, omotali mu pokrivaè oko glave, i na glavu mu se sruèila toljaga ili bejzbolska palica, nikad nije saznao što toèno, i poslala ga mnogo dalje od zemlje snova, u duboku crnu rupu koja se èinila beskonaènom.

Poglavlje XLIV

Pripreme za evakuaciju Išle de Ometepe bile su gotove. Državnom tajniku Georgeu Hamptonu trebala su èetiri dana da uvjeri predsjednika Nikaragve Raula Ortiza da su namjere Amerikanaca èisto humanitarne prirode. Obeæao je da æe sve amerièke snage napustiti zemlju kada evakuacija bude gotova. Jack Martin i Admiral Sandecker obradili su nikaragvanske znanstvenike koji su, nakon što su saznali za nadolazeæu katastrofu, pružili punu pomoæ operaciji.Kao što se i oèekivalo, lokalni državni službenici koje je Duh držao u džepu zahvaljujuæi mitu suprotstavili su se. Oni bliski Kinezima takoðer su imali svoje zapovijedi i bili su protiv. No, kao što je Martin rekao na konferenciji, on i Sandecker ulili su Božji strah u vode države opisavši potencijalnu katastrofu i procijenjeni broj mrtvih unutar milje od jezera. Sva opozicija brzo se utopila u rijeci panike.Suraðujuæi blisko s generalom Juanom Moregom, šefom nikaragvanskih oružanih snaga, general Stack postavio je sve elemente svojih specijalnih snaga za spašavanje na svoja mjesta. Kad je dobio dozvolu, brzo se pokrenuo. Svi brodovi na jezeru dobili su zapovijed da evakuiraju stanovnike gradova i sela koji nisu imali ceste kojima bi mogli pobjeæi. Kamioni i amerièki vojni helikopteri prenijeli su preostale ljude na visoka podruèja. U isto vrijeme, posebna borbena postrojba bila je spremna za napad na postrojenje Odiseje.xs.Nitko nije sumnjao u to da æe se osiguranje Odiseje suprotstaviti kako bi projekt i znanstvenici koje su držali u zatoèeništvu ostali tajna. Takoðer se pojavio strah da æe Duh pobiti znanstvenike i riješiti se njihovih tijela, tako da ne ostane ni traga od njihovog postojanja. General Stack imao je suæuti, ali moguænost tisuæa smrti i trilijuna dolara gubitka u uništenim ekonomijama bila je važnija od 20 ili 30 života. Izdao je zapovijedi da se postrojenje i radnici evakuiraju što je moguæe brže, zajedno sa znanstvenicima, ukoliko su još uvijek na otoku.Pitta je postavio pod zapovjedništvo potpukovnika Bonapartea Nasha, kojeg su suradnici zvali Bonv. Nash je bio pripadnik izvidnièkog tima marinaca. Poželio je dobrodošlicu Pittu i Giordinu u privremenoj bazi tima za helikoptersku evakuaciju s druge strane jezera, u malom gradu San Jorgeu na zapadnoj obali. Imao je kratku, plavu kosu, tijelo èvrsto od mišiæa izgraðenih dugih satima vježbe, i okruglo, blago lice prijateljskih plavih oèiju koje su odavale èvrstinu ispod površine.Drago mi je što sam vas upoznao, gosp. Pitte, gosp. Giordino. Javili su mi o vašim kvalifikacijama u NAMPu. Vrlo impresivno. Vjerujem da možete povesti mene i moje ljude do zgrade u kojoj su zatoèili znanstvenike.Možemo, uvjeravao ga je Pitt.

Ali, koliko sam shvatio, bili ste tamo samo jednom.Ako smo je pronašli noæu, reèe Giordino nestrpljivo, možemo je pronaæi i usred bijela dana.Nash položi veliku satelitsku fotografiju postrojenja na stoliæ.Imam pet helikoptera CH 47 Chinook, od kojih svaki nosi po trideset osoba. Moj je plan spustiti jednoga kod zraènog terminala, drugoga na dokove, treæega pokraj zgrade koju ste opisali kao stožer osiguranja, a èetvrtoga u park pokraj niza skladišta. Vas dvojica poæi æete sa mnom u petom, kako bismo bili sigurni da smo pronašli zgradu u kojoj drže znanstvenike.Ako mogu nešto predložiti, ponudi Pitt. On izvadi olovku iz džepa na prsima svoje košulje s cvjetnim dezenom i dodirne njome zgradu pokraj ulice s redom palma. Ovo je zgrada glavnog stožera. Možete se spustiti na krov i uhvatiti šefove Odiseje prije no što pobjegnu u vlastitom helikopteru.IZAKako to znate?, upita Nash zamišljeno.A1 i ja ukrali smo helikopter s krova kad smo izbjegli zarobljavanje prije šest dana.U zgradi se nalazi najmanje deset stražara koje vaši ljudi moraju onesposobiti, reèe Giordino.Nash ih pogleda s rastuæim poštovanjem, ali još uvijek ne potpuno siguran može li im potpuno vjerovati.Bilo je stražara kad ste vi pobjegli?Pitt prepozna Nashovu rezerviranost. Da, èetvorica.I Giordino se prikljuèi. Svladali smo ih bez problema.Rekli su mi da ste vi pomorski inženjeri, reèe Nash zbunjeno.Radimo i to, doda Giordino.U redu, ako vi tako kažete. Nash pomalo smeteno odmahne glavom. No, ne mogu vam dati oružje. Sudjelovat æete kao vodièi. Borbu prepustite meni i mojim ljudima.Pitt i Giordino razmijene poglede s vragoljastim sjajem u oèima. Pittov 45 i Giordinov 50 automatik bili su im skriveni za pojasom iza leda, ispod širokih košulja.Ako upadnemo u nevolju, reèe Giordino, bacat æemo kamenje dok nas vaši ljudi ne spase.Nash nije bio siguran sviðaju li mu se ova dva mudrijaša. Pocrigao je ruku i pogledao na sat. Polijeæemo za deset minuta. Letjet æete sa mnom. Nakon što sletimo, vi ste zaduženi da nam potvrdite pravu zgradu. Ne smijemo izgubiti niti trenutka lutajuæi uokolo nakon što sletimo ako želimo spasiti taoce prije no što ih stražari Odiseje pogube.Pitt klimne. Pošteno.Toèno deset minuta kasnije, on i Giordino bili su privezani u svojim sjedalima velikoga transportnog helikoptera Chinook zajedno s potpukovnikom Nashom. Pratilo ih je trideset krupnih, šutljivih ljudi ozbiljna izgleda, odjevenih u kamuflažne borbene odore sa zaštitnim prslucima, golemim oružjem koje je izgledalo kao da je izišlo iz znanstvenofantastiènog filma, i asortimanom raketnih lansera.Èvrsti momci, reèe Giordino s divljenjem.Drago mi je da su na našoj strani, složi se Pitt.Pilot podigne helikopter s tla i poleti preko plaže i jezera. Do centra Odiseje èekao ih je samo kraæi let od petnaest milja.Cijela je operacija bila zasnovana na iznenaðenju. Plan operacije pukovnika Nasha bio je svladavanje stražara, spašavanje taoca, te evakuacija stotina radnika putem brodova koji su veæ krenuli prema Ometope sa svih strana jezera. Èim i posljednja osoba s otoka bude na sigurnom i na povišenom podruèju, Nash je trebao dati signal pilotu B52 koji je kružio na 60.000 stopa da ispusti golemu bombu koja æe prodrijeti kroz zemlju u dno planine. Bomba je trebala

urušiti tunele i odgurati istraživaèki i razvojni pogon u jezero.Pittu se èinilo da su tek poletjeli, kad je helikopter stao na nekoliko sekunda, pa se spustio. Nash i njegovi ljudi iskoèili su iz sjedala kroz vrata i viknuli stražarima na ogradi kod zgrade s taocima da bace oružje.Preostala èetiri helikoptera sletjela su i suoèila se s nešto rijetke paljbe od nekolicine stražara koji nisu imali pojma da se bore protiv elitnih snaga. Kad su vidjeli da je otpor uzaludan, predali su se onoliko brzo koliko im je trebalo da spuste oružje i podignu ruke. Nisu bili unajmljeni da se bore protiv profesionalnih snaga, samo da štite postrojenje, a nitko od njih nije htio umrijeti.Pitt s Giordinom za petama projuri kroz vratnice i ulazna vrata zgrade ispred Nasha i njegovih ljudi. Stražari u zgradi, iako su èuli pucnjavu, šokirali su se kad su shvatili da gledaju u cijevi dva golema automatska pištolja prije no što su i shvatili što se dogaða. Ukoèili su se više od straha nego od iznenaðenja.Nash je bio više nego iznenaðen ugledavši Pitta i Giordina s oružjem, i bio je bijesan kao pas. Dajte mi te pištolje zatraži on.Pitt i Giordino ignorirali su ga i poèeli nogama provaljivati vrata soba, prve, druge, treæe i èetvrte. Sve su bile prazne. Pitt odjuri natrag do stražara koje je Nashov tim pratio iz zgrade. On dohvati najbližeg stražara i zabije Colt èovjeku u nos.Engleski?Ne, senor.Donde estan los cientificoshStražareve oèi se rašire kad su pogledale u križ prema vrhu cijevi koja mu je gnjeèila nos. Ellos fueron tomados lejos a la darsena colocados en el transbordador.Što se dogada?, upita Nash. Gdje su taoci?Pitt povuèe Colt iz èovjekovog nosa kad je ovaj prokrvario.Pitao sam ga gdje su znanstvenici. Rekao je da su ih odveli na dok i ukrcali na trajekt.Èini se kao da ih voze na jezero, prije no što èe potopiti trajekt i sve na njemu, reèe Giordino tmurno.Pitt pogleda Nasha. Vaši ljudi i helikopter morat æe krenuti za njima prije no što stražari Odiseje potope trajekt.Nash odmahne glavom. Žao mi je, nemoguèe. Moje su zapovijedi osiguranje baze i evakuacija osoblja. Ne mogu slati svoje ljude niti helikopter.Ali ovi su ljudi vitalni za naše nacionalne interese, usprotivi se Pitt. Imaju kljuè tehnologije energetskih æelija.Nashovo lice bilo je tvrdo poput kamena. Imam svoje zapovijedi.Onda nam posudite lanser granata i krenut æemo sami za trajektom.Znate da ne smijem izdavati oružje civilima.Od velike ste nam pomoæi, obrecne se Giordino. Nemamo vremena za rasprave s tvrdoglavcem. Giordino klimne prema vozilu za golf poput onoga koje je vozio u tunelima. Ako ih ne možemo zaustaviti na doku, možda možemo doæi do jednog od patrolnih èamaca Odiseje.Pitt dobaci Nashu zgaðeni pogled, pa on i Giordino pojure prema vozilu. Osam minuta kasnije, s Giordinom za volanom, jurili su prema doku. Bolni pogled pojavi se na Pittovom licu kad je ugledao stari trajekt kako odmièe u jezeru, praæen patrolnim èamcem.Prekasno, zajeèi Giordino. Uzeli su i patrolni èamac kojim æe stražari pobjeæi nakon što probuše dno trajekta.Pitt potrèi do druge strane doka i spazi mali gliser privezan za stup na manje od dvadeset jarda od njih. Dodi, èeka nas prijevoz. Zatim pohita prema èamcu.Bio je to Boston Whaler od osamnaest stopa, s motorom Mercury od stotinu i pedeset konjskih snaga. Pitt pokrene motor dok je Giordino odvezivao užad. Tek

što je bacio užad na dok, Pitt da gas do daske i mali Whaler poskoèi na vodi kao da ga je netko udario u krmu, pa pojuri za trajektom i patrolnim èamcem.A što kad ih stignemo?, vikne Giordino nadglasavajuæi urlik motora.Smislit æu nešto kada doðe vrijeme za to, odvrati mu Pitt.Giordino pogleda razdaljinu izmeðu plovila koja se brzo smanjivala. Bolje ti je da brzo nešto smisliš. Imaju automatske puške protiv naših igraèkica, a patrolni èamac ima gadan top na pramcu.Kako ti ovo zvuèi, reèe Pitt glasno. Skrenut æu tako da trajekt bude izmeðu nas i patrolnog èamca. To æe mu neutralizirati polje paljbe. Zatim æemo priæi trajektu i popeti se.Èuo sam i za gore planove, reèe Giordino tmurno, ali ne u posljednjih deset godina.Èini se da se na palubi pokraj kormilarnice nalaze dva, možda tri stražara. Uzmi moj Colt i igraj se desperadosa s dva revolvera. Ako ih zaplašiš, možda podignu ruke uvis i predaju se.Neæu baš raèunati na to.Pitt okrene volan i skrene Whalerom u širokom luku, zaokruživši oko trajekta prije no što je posada patrolnog èamca uspjela naciljati svojim topom. Èamac je poskoèio na vrhu malog vala u brazdi trajekta i spustio se u dolinu, dok je salva metaka preletjela nad njihovim glavama. Giordino uzvrati pritiskujuæi otponce najbrže što je mogao. Kiša metaka iznenadila je stražare. Jedan od njih padne na palubu s metkom u nozi. Drugi se okrene držeæi se za rame, a treæi ispusti oružje i podigne ruke uvis.Vidiš, reèe Pitt, jesam li ti rekao.Naravno, nakon što sam onesposobio dvojicu.Na dvadeset jarda od trajekta, Pitt smanji gas i lagano okrene volan udesno. Zahvaljujuæi dugogodišnjem vježbanju, spretno približi VVhalera trupu trajekta bez da ga je i dodirnuo.Giordino iskoèi na palubu prije njega. Razoružavao je stražare kad je Pitt skoèio na palubu. Ubacio sam novi spremnik. On dobaci Pittu svoj 50 automatik. Uzmi ga!Pitt dohvati oružje, pa se spusti kroz otvor na palubi niz ljestve. Èim se spustio u potpalublje, iz strojarnice se zaèuje grmljavina koja protrese trajekt. Jedan od stražara detonirao je eksploziv, i eksplozija je naèinila rupu u trupu. Pitt izgubi ravnotežu, ali istog je trena vrati i pojuri kroz središnji hodnik, provaljujuæi vrata nogama u prolazu.Brzo, izlazite brzo vikne on uplašenim znanstvenicima koji su bili zakljuèani unutra. Brod tone! On ih povede prema ljestvama koje su vodile na palubu, pa zaustavi jednoga sjedokosog èovjeka s bradom. Ima li vas još?Neke su zakljuèali u ostavi na kraju hodnika.Još i prije no što je znanstvenik završio s reèenicom, Pitt pojuri prema vratima ostave. Voda mu je veæ zapljuskivala gležnjeve. Ova su vrata bila previše èvrsta da bi ih razvalio nogom. Udaljite se od vrata vikne on. Zatim uperi Giordinovo oružje u rezu i opali. Veliko zrno slomilo je rezu, pa Pitt gurne vrata ramenom. Unutra je stajalo desetero šokiranih ljudi, šestorica muškaraca i èetiri žene.Pokrenite se! Napustite brod prije no što potone.Kad je pogurao posljednjeg znanstvenika uz ljestve i spremao se poæi za njim, druga, snažnija eksplozija bacila ga je na zid. Udar mu je izbio dah iz pluæa, pa je pokušavao doæi do zraka dok mu je na glavi rasla velika kvrga. Na trenutak izgubi svijest. Kad je vratio svijest dvije minute kasnije, otkrio je da sjedi u vodi do prsa. Nekako se natjera da ustane i krene uz ljestve.Ostalo mu je manje od minute prije no što trajekt potone na dno. Zaèuo je èudan zvuk udaranja koji je nadglasavao šum vode. Što je bilo s ljudima koje je spasio i uputio na palubu? Jesu li se utopili? Je li ih patrolni èamac ustrijelio svojim topom poput glinenih golubova? A što je bilo s Alom? Je li

pomogao preživjelima? Još uvijek ošamuæen od sudara sa zidom, on izvuèe iz sebe posljednju snagu i prebaci ramena i prsa preko ruba palube.Krma trajekta upravo je tonula. Voda se valjala palubom i poplavljivala otvor. Zvuk udaranja sada je bio glasniji. On pogleda u vis i ugleda Giordina kako visi na postolju, kao da lebdi u zraku. Tada ugleda i helikopter. Hvala Bogu da se Nash predomislio, pomisli on svojim zamagljenim umom. On uhvati Giordina oko struka, a njegove mišiæave ruke zgrabe ga ispod pazuha. Trajekt mu sklizne ispod nogu i potone pod valove dok su ga podizali u zrak.Znanstvenici?, upita on Giordina. Nije ih vidio u vodi.Podigli su ih u helikopter, vikne Giordino nadglasavajuæi vjetar i buku rotora. Stražari u patrolnom èamcu odustali su i pobjegli kad su se pojavili Nash i njegov tim.Jesu li svi napustili otok?, upita on Nasha, koji je prišao i kleknuo nad njim.Evakuirali smo èak i pse i maèke lutalice, reèe Nash sa zadovoljnim osmijehom. Završili smo operaciju prije planiranog vremena i krenuli za vama. Kad niste izronili s ostalima, mislili smo da ste gotovi, svi osim Ala. Prije no što sam ga mogao zaustaviti, spustio se na užetu do palube. Tek tada smo vas vidjeli kako izlazite iz otvora.Imao sam sreæe što ste stigli u pravi èas.Koliko još do finala?, upita Giordino.Kad smo evakuirali ljude iz Ometepe na obalu, kamionima i autobusima su ih prevezli do uzvisina, zajedno s drugim stanovnicima koji žive unutar dvije milje od jezera. Nash zastane kako bi provjerio vrijeme na satu. Pretpostavljam da im treba još 35 minuta da stignu do potpune sigurnosti. Kada saznam da je sve u redu, poslat æu pilotu signal da ispusti bombu.Jesu li se vaši timovi susreli s malom vojskom žena u odori koje su pružile otpor?, upita Pitt.Nash mu uputi zbunjeni pogled i naceri se. Odjevene u kombinezone èudnih boja?Ružièastu i zelenu?Borile su se poput Amazonka, odgovori Nash, još uvijek u nevjerici. Tri moja èovjeka ranjena su jer nisu željeli pucati na žene koje su pucale na njih. Nismo imali izbora, morali smo uzvratiti paljbu.Giordino se zagleda prema zgradi stožera dok je helikopter letio iznad naselja. Prozori su bili razbijeni, a s desetog kata valjao se dim.Koliko ste ih pobili?Izbrojili smo najmanje devet tijela. Nash je izgledao zbunjeno.Veæina žena bile su pravi komadi, ljepotice. Mojim je ljudima to teško palo. Ne sumnjam da æe neki imati psiholoških problema kad se vrate. Nisu navikli pucati na žene civile.Nije li jedna od njih sluèajno nosila zlatni kombinezon?, upita Pitt.Nash se zamisli na trenutak, pa odmahne glavom. Ne, nisam vidio nikoga takvog. Zavlada stanka. Je li imala crvenu kosu?Da, imala je.Imale su i sve ove koje su poginule ista crvena nijansa. Borile su se poput ludih fanatika. Bilo je nestvarno.Helikopter je ostao iznad otoka. Nash je dobio vijest da je evakuacija uspješno privedena kraju gotovo na minutu prema njegovom planu. Ne oklijevajuæi niti sekundu, izdao je zapovijed da B52 ispusti bombu.Bombarder je bio tako visoko da ga nisu mogli vidjeti, a nisu vidjeli ni bombu kad je pala sa 60.000 stopa. Nisu vidjeli kako je bomba udarila u padinu vulkana iznad terena Odiseje i probila se duboko ispod površine. Nekoliko sekunda kasnije, iz dubina Mount Concepciona zaèula se snažna grmljavina. Detonacija je zvuèala više kao snažan, tup udarac nego kao eksplozija bombe. Za njom je slijedio novi zvuk, poput grmljavine, kad se vrh vulkana poèeo rušiti. Ubrzavao je spuštajuæi se niz padinu sve dok nije postigao brzinu od

osamdeset milja na sat.Iz zraka je izgledalo kao da cijeli istraživaèki i razvojni centar sa svim zgradama, dokovima i zraènim terminalom nestaje pod površinom jezera poput orijaške kovanice koju je bacila neka divovska ruka. Oblaci prašine podigli su se u zrak dok se golemi val uzdizao do visine od dvije stotine stopa. Zatim pojuri jezerom zapanjujuæom brzinom, da bi se razbio u obalu i preplavio sve što mu je stajalo na putu. Na kraju se zaustavio na najvišoj toèci i gotovo neodluèno vratio u jezero.Za vrijeme koliko je potrebno da se proèitaju dvije stranice knjige, veliki istraživaèki centar koji je stvorio Duh, njegove direktorice i njegovo carstvo Odiseje nestalo je, zajedno s tunelima koji su bili smrvljeni.Južna ekvatorijalna struja neæe bitiskrenuta u Atlantski ocean. Golfska struja teæi æe kao što je tekla milijun godina, i do sljedeæeg ledenog doba neæe biti zamrzavanja Europe i Sjeverne Amerike.

Poglavlje XLV

Sloj crnog oblaka poèeo se miješati sa snažnim sjajem. Zvijezde koje su mu zasjale u glavi izblijedjele su kad se Dirk vratio k svijesti. Osjetio je vlažnu hladnoæu. Ošamuæen morem boli u glavi, on se pridigne na laktove i osvrne oko sebe.Našao se u maloj pravokutnoj prostoriji, površine metar i pol s metar. Strop, pod i tri zida bili su betonski. Èetvrta strana bila je ispunjena hrdavim željeznim vratima. S unutrašnje strane nije bilo kvake. Mali prozor, ne veæi od tanjura, nalazio se na stropu njegove æelije. Svjetlost je ulazila kroz prozor i osvjetljavala njegov maleni sivi svijet. Nije bilo ležaja niti pokrivaèa, samo rupa u podu.Nikada nije osjetio ovako snažnu mamurnost od piæa. Iznad lijevog uha imao je kvrgu velièine raèunalnog miša. Bilo je vrlo teško ustati na noge. Kako bi zadovoljio svoju znatiželju, on pogura vrata. Isto je tako mogao srušiti hrastovo stablo kucanjem. Sve što je imao na sebi kad je pošao spavati bile su kratke hlaèe i majica. Pogledao se i vidio da više nema košulju i hlaèice, veæ nosi ogrtaè od bijele svile. Tako je odudarao od njegovog okruženja da nije mogao ni pretpostaviti što to znaèi.Zatim mu misli skrenu na Summer. Što se dogodilo s njom? Gdje je bila? Nije se sjeæao nièega osim polumjeseca koji se uzdizao nad morem prije no što je zaspao. Bol u glavi poèela je polako jenjavati.Shvatio je da ga je netko morao udariti po glavi, prenijeti naobalu i zakljuèati u toj æeliji. Ali što je sa Summer? Što se njoj dogodilo?U njegove misli polako je poèeo prodirati oèaj. Njegova je situacijaizgledala beznadno. Nije mogao uèiniti ništa zatoèen u betonskojkutiji. Bijeg se èinio nemoguæim.Bilo je kasno poslijepodne kad je Dirk zaèuo zvuk izvan svoje æelije. Plavokosa, plavooka žena odjevena u zeleni kombinezon držala je u ruci veliki automatski pištolj uperen ravno u njegova prsa.Poæi æeš sa mnom, reèe ona tiho, bez imalo grubosti.U drugim okolnostima bila bi mu vrlo privlaèna, no sad mu se èinila zlokobnom poput zle vještice. Kamo?, upita on.Ona mu bez odgovora zabije cijev oružja u leda. Povela ga je niz dugaèak hodnik pokraj nekoliko željeznih vrata. Dirk se pitao je li Summer iza jednih od tih vrata. Stigli su do stubišta na kraju i on krene uz stube bez da mu je išta rekla. Došli su do vrha i prošli kroz vrata u predvorje s mramornim podom i zidovima ukrašenim milijunima komadiæa mozaiènih zlatnih ploèica. Stolci su bili prekriveni kožom boje lavande, a drvo stolova takoðer je bilo obojeno u istu boju. Èinilo mu se kièastim.

Stražarka ga je povela do velikih pozlaæenih vrata, pokucala i stala u stranu kad su se vrata otvorila iznutra. Ona mu pokaže da ude.Dirk se šokirao ugledavši èetiri prelijepe žene duge crvene kose kako u haljinama boje lavande i zlata sjede za dugim konferencijskim stolom izrezbarenim od jednog komada crvenog koralja. Za stolom je sjedila i Summer, ali ona je bila odjevena u bijelu haljinu. On potrèi do nje i uhvati je za ramena. Jesi li u redu?Ona se polako okrene i pogleda ga, kao daje u transu. U redu? Da, u redu sam.Vidio je da je pod snažnim drogama. Što su ti uèinile?Molim vas, sjednite, gosp. Pitte, naloži mu žena koja je sjedila na èelu stola i bila odjevena u zlatnu haljinu. Kad je progovorila, glas joj je bio tih i muzikalan, ali protkan arogancijom.Dirk osjeti kretnju iza sebe. Stražarka se povukla iz prostorije i zatvorila vrata. Na trenutak pomislio je da, iako je žena više, može naèiniti dovoljno štete da ih onesposobi i pobjeæi sa Summer, ali shva I tio je da je ona pod tako teškim sedativima da ne može nikamo pobjeæi.On polako izvuèe stolac na drugom kraju stola i sjedne. Mogu li vas pitati kakve su vaše namjere u odnosu na moju sestru i mene?Možete, reèe žena koja je oèito bila glavna. Zatim se okrene prema ženi sa svoje desne strane, ignorirajuæi njega. Pretražili ste njihov brod?Da, Epona. Pronašli smo ronilaèku opremu i ureðaje za podvodnu detekciju.Isprièavam se zbog ometanja, reèe Dirk, ali mislili smo da je otok napušten.Epona se zagleda u njega tvrdim i hladnim pogledom. Imamo svoje naèine kažnjavanja uljeza.Bili smo na arheološkoj ekspediciji traženja drevnih olupina. Ništa više.Ona pogleda Summer, pa Dirka. Znamo što ste tražili. Vaša je sestra bila vrlo kooperativna i dala nam je cjelovito izvješæe.Nakon što ste je drogirali, reèe Dirk, tako bijesan da je zamalo skoèio na ženu preko stola.Èinilo se da mu je proèitala misli. Ne pomišljajte na otpor, gosp. Pitt. Moji stražari reagirat æe trenutno.Dirk se prisili da se opusti i djeluje indiferentno. Pa, što vam je Summer rekla?Da vi i ona radite za Nacionalnu agenciju za mora i podmorje i da ste ovdje tražili Odisejevu izgubljenu flotu za koju je Homer napisao da su je potopili Laestrigonijanci.Èitali ste Homera.Ja živim i dišem Homera Kelta, ne Homera Grka.Onda znate istinitu prièu o Troji i Odisejevom putovanju preko oceana.Iz tog smo razloga moje sestre i ja ovdje. Prije deset godina, nakon dugih godina istraživanja, zakljuèili smo da su se protiv Trojanaca borili Kelti, a ne Grci, i to ne za ljubav Helene, nego za nalazišta kositra u Cornwallu kako bi mogli izraðivati broncu. Kao i vi, i mi smo slijedile Odisejev trag preko Atlantika. Možda æe vas zanimati da saznate kako njegovu flotu nisu uništile goleme stijene Laestrigonijanaca, nego uragan.A blago s njegove izgubljene flote?Izvadile smo ga prije osam godina i iskoristile za izgradnju našeg financijskog carstva Odiseje.Dirk je sjedio mirno, ali ruke su mu drhtale ispod stola. U glavi mu se upali žarulja upozorenja. Ove žene možda æe ostaviti Summer na životu, ali sumnjao je da æe njemu dopustiti da vidi još jedan izlazak sunca. Mogu li upitati što je bilo to blago?Epona slegne ramenima. Ne vidim razloga da vam to skrivam. U našim postignuæima nema tajne. Naši su timovi izvadili više od dvije tone zlatnih predmeta, tanjura, skulptura i drugih dekorativnih keltskih predmeta. Bili su majstori za obradu kovina. Sve to, kao i tisuæe drugih drevnih artefakata,

prodale smo na otvorenim tržištima diljem svijeta i zaradile malo više od sedam stotina milijuna dolara.Nije li to bilo rizièno?, upita Dirk. Nisu li Francuzi, vlasnici Guadeloupe, Grci i europske države kojima su nekada vladali Kelti zatražili vlasništvo nad blagom?Tajna je bila dobro èuvana. Svi kupci artefakata htjeli su ostati anonimni i sve su transakcije provedene u diskreciji, ukljuèujuæi i zlato koje je odloženo u trezorima u Narodnoj Republici Kini.A što je s roniocima? I oni bi oèekivali dio blaga, a ne bi ih bilo lako ušutkati?Oni nisu dobili ništa, reèe Epona sa sarkastiènim osmijehom, a tajna je umrla s njima.Dirk shvati nagovještaj. Pobili ste ih? Izrekao je to više kao tvrdnju nego kao pitanje.Recimo samo da su se pridružili izgubljenoj Odisejevoj posadi, reèe ona, pa se zagonetno nasmiješi. Nitko tko je ikada došao na ovaj otok nije preživio da bi prièao o tome. Èak niti turisti koji bi se usidrili u luci, ili ribari koji bi postali previše znatiželjni. Nisu mogli reæi što su vidjeli.Do sada nisam vidio ništa zbog èega bi vrijedilo umrijeti.I neæete.Dirk osjeti nelagodu. Èemu ta zloba? Zašto ubijati nevineljude? Odakle dolazite vi sociopati, i što želite postiæi?y U Eponinom glasu mogao se nazrijeti traèak bijesa. U pravuste, gosp. Pitte. Moje sestre i ja smo sociopati. Svoje živote vodimobez emocija. Zato smo dospjele tako daleko i postigle tako mnogo unekoliko kratkih godina. Kad bi bili prepušteni sami sebi, sociopati bi vladali svijetom. Nemaju morala i nisu ogranièeni etikom. Potpuni nedostatak osjeæaja èini im lakšim ostvarivanje ciljeva. Sociopati uživaju u najvišim razinama genijalnosti i ništa im drugo nije bitno. Da, gosp. Pitte, ja sam sociopatkinja, a isto vrijedi i za naše sestrinstvo boginja.Sestrinstvo boginja, ponovi Dirk vrlo polagano, naglašavajuæi svaku rijeè. Dakle, uzdigle ste same sebe do božanstava. Nije vam dovoljno da budete smrtnice.Svi veliki vode u povijesti bili su sociopati, a neki su došli vrlo blizu toga da zavladaju svijetom.Poput Hitlera, Staljina, Atile Huna i Napoleona. Mentalne institucije pune su bolesnika koji sanjaju o velièini.Nitko od njih nije uspio jer su precijenili svoje moæi. Mi ne namjeravamo poèiniti istu pogrešku.Dirk pogleda prelijepe žene oko stola. Primijetio je da sve imaju kosu iste crvene boje. Usprkos èinjenici da imate kosu iste boje, ne možete sve biti roðakinje.Ne, nismo u pravom srodstvu.Kada kažete mi, na koga mislite?Na žene iz sestrinstva. Mi, gosp. Pitte, pripadamo religiji druida. Slijedimo davno izgubljena uèenja keltskih druida koja su se stoljeæima prenosila s koljena na koljeno.Drevni druidi bili su više mit nego èinjenica.Uglovi Eponinih usana pokazivali su nadraženost. Postojali su više od pet tisuæa godina.Oni su samo dio legenda. Ne postoje bilješke o njihovoj religiji i ritualima sve do stotinu godina prije Krista.Ne postoje pisane bilješke, ali njihovo znanje i moæ prenosili su se usmenom predajom tijekom stotina generacija. Druidi su se pojavili u drevnim keltskim plemenima. Dok bi noæu sjedili oko logorskih vatra, nudili su svojim ljudima snove o sreæi izmeðu svakodnevnog rada za preživljavanje. Razvili su svoj

misticizam, filozofiju i percepciju. Stvorili su religiju koja je nadahnjivala i prosvjetljivala keltski svijet. Djelovali su kao lijeènici, èarobnjaci, proroci, mistici, savjetnici, a što je možda i najvažnije, postali su uèitelji koji su poticaliželju za uèenjem. Zbog njih, zapadnim se svijetom poèela širiti viša inteligencija. Da bi postali druidi, mladi su ljudi uèili dvadeset godina dok ne bi postali žive enciklopedije. Grk Diogen rekao je da su druidi najmudriji filozofi na svijetu. Mnogi druidi bile su žene koje su postale boginje i bile obožavane u cijeloj keltskoj kulturi.Dirk slegne ramenima. Druidizam je bijedna iluzija. Bila je to i zla religija. Tada su prinosili ljudske žrtve, a danas vi ubijate ljude i nastavljate sa svojim poslom kao da ti ljudi nikada nisu ni postojali. Druidizam je umro prije više stoljeæa, a vi to ne želite prihvatiti.Kao i veæina muškaraca, imate kamen umjesto mozga. Druidizam, iako je rijeè o drevnom konceptu, i danas je važan i živ kao što je bio i prije pet tisuæa godina. Ono što ne shvaæate, gosp. Pitt, jest da smo doživjeli svoju renesansu. Buduæi da druidizam sadrži bezvremenu mudrost, duhovan je i karizmatièan, ponovno se rada diljem svijeta.Ukljuèuje li još uvijek ljudske žrtve?Ako ritual to zahtijeva.Dirk osjeti odbojnost pri pomisli na to da ove žene vjeruju u religijsko žrtvovanje i sudjeluju u tome kako bi imale izgovor za ubojstvo. Shvatio je da ista sudbina oèekuje i njih ako ne uspije povesti Summer i pobjeæi s otoka. Zurio je u sjajnu površinu stola i pribrao se, ugledavši dugi metalni držaè zastora koji bi mu mogao dobro poslužiti kao oružje.Epona zastane. Držeæi se principa druidizma, moje sestre i ja izgradile smo snažnu tvrtku koja se proširila cijelim svijetom na podruèjima nekretnina, izgradnje i razvoja, kojima tradicionalno dominiraju muškarci. Otkrile smo da ih sve zajedno možemo nadmudriti na svakom koraku. Da, izgradile smo carstvo, tako moæno da æemo uskoro kontrolirati ekonomijTi veæeg dijela zapadnog svijeta zahvaljujuæi razvoju tehnologije energetskih æelija.Tehnologiju je moguæe kopirati nakon nekog vremena. Nitko, èak niti vaše carstvo, ne može dugo vremena držati monopol. Postoji previše velikih znanstvenih umova i novca koji ih podržava, i oni æe unaprijediti vaš model.Epona odgovori jednoliènim glasom Svi su oni ostali na startu. Kada naša operacija zapoène, bit æe prekasno.Bojim se da ne znam o èemu govorite. Kakva operacija?Vaši prijatelji iz NAMPa znaju.Dirk je slušao samo napola. Zainteresirala ga je èinjenica da niti jedna druga žena za stolom nije progovorila. Sjedile su poput izložaka u muzeju voštanih figura. Prouèavao ih je ne bi li vidio jesu li drogirane, ali nije otkrio pokazatelje droge. Poèeo je shvaæati da ih je Epona totalno opèinila. Èinilo se kao da im je svima ispran mozak.Oèito se nisu potrudili da me obavijeste o tome. Ne znam ništa o tome.Prema mojim uputama, gosp. Duh...Ona zastane. Znate li ga?Samo ono što sam proèitao u novinama, slaže Dirk. On je nekakav bogati ekscentrik, poput Howarda Hughesa.Gosp. Duh je takoðer i genij iza uspjeha Odiseje. Ovo što smo postigle ostvarile smo zahvaljujuæi njegovoj superiornoj inteligenciji.Imao sam utisak da ste vi mozak operacije.Moje sestre i ja ispunjavamo upute gosp. Duha.Na vratima se zaèuje kucanje. U prostoriju ude žena u zelenom odijelu, zaobiðe stol i preda Eponi list papira, pa napusti prostoriju. Epona prouèi poruku, a izraz lica pretvori joj se iz arogancije u užas. Izgledala je kao da je udarena, i pokrila je usta dlanom. Napokon, kao ošamuæena, objavi glasom

zagušenim emocijama. Poruka iz našeg ureda u Managvi. Naš istraživaèki centar na Ometepeu i tuneli uništeni su urušavanjem vulkana Concepcion.Vijesti su izazvale potpuni šok. Nestalo je, sve je nestalo?, upita jedna žena u totalnoj nevjerici.Epona polako klimne. Potvrdeno je. Centar sada leži na dnu jezera Nikaragva.Jesu li svi poginuli?, upita druga žena. Nije bilo preživjelih?Sve radnike spasila je flota brodova i helikopteri Specijalnih snaga Sjedinjenih Država koji su napali naš stožer. Sve naše sestre koje su herojski branile zgradu našeg stožera pobijene su.Epona ustane i udalji se od stolca. Uhvatila je Summer pod ruku i povukla je na noge. Njih dvije zatim krenu prema vratima, jedna kao u snu, druga kao u noænoj mori. Epona se okrene, a crvene joj se usne iscere. Glava joj se malo nagne prema Dirku.Uživajte u posljednjih nekoliko sati na životu, gosp. Pitte. Vrata se otvore i u prostoriju ude stražarka i prisloni cijev oružja na Dirkovu glavu. Ovaj naglo ustane, srušivši stolac, i krene prema Eponi s ubilaèkom namjerom u oèima. No, tada zastane, bijesan i frustriran.I oprostite se od sestre. Više neæete uživati u njezinom društvu. Ona tada obgrli Summer i povede je iz prostorije.

Poglavlje XLVI

Sunce je sijalo na asfalt izvan privatnoga zrakoplovnog terminala meðunarodne zraène luke Managva dok su Pitt i Giordino stajali u sjeni i promatrali kako se spuštao NAMPov mlažnjak Citation. Pilot ga je spustio, okrenuo i dorulao do terminala. Èim je zaustavio zrakoplov, vrata se otvore iznutra i Rudi Gunn iskoraèi na pistu.O, ne, zajeèi Giordino. Mogu namirisati to u zraku. Ne idemo kuæi.Gunn nije krenuo prema njima, veæ ih je pozvao da priðu zrakoplovu. Kad su se približili, on im reèe Penjite se, nemamo vremena.Bez komentara, Pitt i Giordino ubace svoje torbe u teretni prostor. Èim su sjeli i vezali se, turbine zaurlaju i zrakoplov pojuri niz pistu, pa se podigne u zrak.Nemoj mi reæi, reèe Giordino suho, da æemo provesti vjeènost u Nikaragvi.Èemu žurba?, upita Pitt Gunna.Dirk i Summer su nestali, reèe Gunn bez pripreme.Nestali?, ponovi Pitt s iznenadnim zloslutnim bljeskom u oèima. Gdje?Guadeloupe. Admiral ih je poslao na otok u blizini obale kako bi potražili ostatke Odisejeve flote za koju se smatralo da je tamo uništena tijekom njegovog putovanja iz Troje.Nastavi.Gosp. Charles Moreau, koji je naš predstavnik za taj dio Kariba, zvao je sinoæ i rekao da je prekinuta svaka komunikacija s tvojim sinom i kæeri. Pokušaji da ih se kontaktira bili su uzaludni.Je li bilo kakve oluje?Gunn odmahne glavom. Vrijeme je bilo idealno. Moreau je iznajmio zrakoplov i poletio prema otoku Branwyn, kamo su krenuli Dirk i Summer. Brod im je nestao, a na otoku i oko njega nema niti traga od njih.Pitt osjeti kako mu golemi teret pritišæe prsa. Njegov um blokirao je strašnu moguænost da su mu djeca ozlijeðena ili mrtva. Na trenutak nije mogao vjerovati da ih je snašlo kakvo zlo. No, tada pogleda inaèe mirno Giordinovo lice i tamo ugleda duboku zabrinutost.Idemo tamo, ustvrdi Pitt.Gunn klimne. Spustit æemo se na pisti u Guadeloupe. Moreau je dogovorio da nas helikopter odbaci izravno na Branwyn.

Pretpostavlja li se što im se moglo dogoditi?, upita Giordino.Sve što znamo je ono što nam je Moreau rekao. Što je s tim otokom? Ima li stanovnika? Ribarskih sela?Na Gunnovom se licu pojavi mraèan izraz.Otok je u privatnom vlasništvu.Èijem?Žene pod imenom Epona Eliade.U Pittovim opalno zelenim oèima pojavi se iznenaðenje.Epona, da, naravno, to bi bila ona.Hiram Yaeger detaljno ju je provjerio. Nalazi se u samom vrhu Odiseje, kažu da je Duhova desna ruka. On zastane i zagleda se u Pitta. Poznaješ je?Sreli smo se nakratko kad smo Al i ja spasili Lowenhardte i oteli Flidais. Èinilo se kao da je visoko u hijerarhiji Odiseje. Koliko sam shvatio, nije poginula u borbama u istraživaèkom centru Odiseje.Oèito je skliznula kroz mrežu prije no što je centar uništen. Admiral Sandecker zatražio je od CIAe da je pronaðe. Jedan od njihovih agenata izvijestio je kako je njezin privatni zrakoplov detektiran satelitom na pisti na otoku Branwyn.Pitt je jedva zadržavao svoj strah. Zatim reèe s tihom, nepokolebljivom uvjerenošæu u glasu Ako je Epona odgovorna za bilo kakvo zlo koje bi moglo snaæi Dirka ili Summer, neæe doživjeti mirovinu.Sumrak se pretvorio u noæ kad je NAMPov mlažnjak sletio u Guadeloupe i odrulao do privatnog hangara. Moreau je stajao pokraj ekipe mehanièara kad su Pitt, Giordino i Gunn izišli iz zrakoplova. Predstavio se i brzo ih otpratio manje od stotinu stopa do helikoptera koji ih je èekao.Stari Bell JetRanger, reèe Giordino, diveæi se lijepo obnovljenom starom helikopteru. Veæ ih dugo nisam vidio.Koriste ga za turistièka razgledavanja, objasni Moreau. To je bilo sve što sam mogao dobiti u ovako kratko vrijeme.Bit æe u redu, reèe Pitt. iOn ubaci svoju torbu u letjelicu i ude u kabinu, gdje nakratko porazgovara s pilotom, èovjekom u ranim šezdesetima, s mnogo tisuæa sati provedenih u zraku na dva tuceta razlièitih letjelica. Nakon što mu je žena umrla od raka i nakon što je otišao u mirovinu kao pilot velike zrakoplovne kompanije, Gordy Shepard došao je u Guadeloupe i zaposlio se honorarno kao pilot koji vozi turiste po otocima. Kosa mu je bila uredno poèešljan sijedi grm koji je nadopunjavao njegove crne oèi.Taj manevar nisam izveo veæ dulje vrijeme, reèe Shepard nakon što je èuo Pittove upute, ali mislim da ga mogu izvesti.Ako ne, reèe Pitt s napetim smiješkom, moj prijatelj i ja udarit æemo u vodu snagom topovskih kugla.Gunn je zahvalio Moreauu i zatvorio vrata kad su se elise rotora poèele polako okretati i ubrzavati, sve dok pilot nije podigao letjelicu s tla.Trebalo im je manje od petnaest minuta da prijeðu 27 milja od zraène luke do otoka. Na Pittov zahtjev, kad su se našli nad vodom, pilot je nastavio let bez svjetla. Noæni let nad morem bio je kao da èovjek sjedi zavezanih oèiju u ormaru oblijepljenom izolirvrpcama. No, orijentirajuæi se prema svjetioniku na otoku, Shepard je letio ravnom linijom prema južnoj obali.Iza u putnièkom odjelu, Pitt i Giordino otvorili su torbe i navukli ronilaèka odijela, i ništa drugo, osim gumenih èizama. Nisu imali ronilaèke opreme, peraje niti maske, samo pojaseve s teretom radi kompenzacije plovnosti neoprenskih odijela. Pitt je od opreme uzeo samo svoj satelitski telefon u vodonepropusnoj torbici prièvršæenoj za trbuh. Zatim su se premjestili u stražnji dio odjela i otvorili teretni prostor. Pitt klimne prema Gunnu. U redu, Rudi, zvat æu ako nam zatreba brzi prijevoz.Gunn podigne telefon i naceri se. Bit æe mi zalijepljen za ruku dok mi ne

kažete da vas evakuiram s otoka.Iako nije potpuno dijelio Gunnov optimizam, bio je zahvalan zbog ovog iskaza povjerenja. On podigne telefon s pregradnog zida i pozove pilota. Ovdje je sve spremno.Budite spremni, reèe Shepard. Doletjet æemo nad luku za tri minute. Jeste li sigurni da je voda dovoljno duboka za vaš zaron?Skok, ispravi ga Pitt. Ako ste programirali toène GPS koordinate i zastanete tamo, trebali biste imati dovoljno vode da ne udarite u dno.Dat æu sve od sebe, potvrdi Shepard. Zatim æemo vaš prijatelj, gosp. Gunn, i ja odglumiti kao da letimo prema obližnjem otoku, a zatim se vratiti i prièekati vaš poziv da vas pokupimo.Znate proceduru.Želim vam sreæu, momci, reèe Shepard kroz telefon, pa prekine komunikaciju s putnièkim odjelom. Tada se izravna na sjedalu s obje ruke i noge na kontrolama, i fokusira se na predstojeæi manevar.Otok je izgledao mraèno, kao da je napušten, a jedino svjetlo bio je svjetionik. Pitt je mogao samo razaznati obrise zgrada i repliku Stonehengea na uzvisini u sredini otoka. Bio je to težak manevar, ali Shepard je izgledao mirno poput gangstera u gledalištu Kentuckv Derbvja, koji zna da æe najbrži konj izgubiti utrku jer je potplatio džokeja. Usmjerio je starog Bell JetRangera s mora prema središtu kanala i luci. U stražnjem dijelu, Pitt i Giordino stajali su kod teretnih vrata. Letjeli su brzinom od gotovo stotinu i dvadeset milja na sat, kada Shepardove ruke i stopala zaplešu po kontrolama i helikopter zastane na repu i naglo se zaustavi, skrene udesno i omoguæi Pittu i Giordinu nesmetani skok kroz vrata u tamu.Shepard zatim pokrene helikopter naprijed i ubrza, skrenuvši oko otoka i prema moru. Cijeli je manevar protekao besprijekorno. Netko tko bi gledao s otoka ne bi ni shvatio da se helikopter zaustavio.Zadržavajuæi dah, Pitt i Giordino pali su trideset stopa i udarili u vodu. Usprkos pokušaju da padnu na noge, nagli trzaj helikoptera onemoguæio je glatki skok. Prevrtali su se u zraku i obuhvatili koljena rukama kako bi sprijeèili udarac u vodu u položaju u kojem bi se mogli jako ozlijediti, ili barem ostati bez zraka u pluæima, što bi ih onesvijestilo. Neoprenska ronilaèka odijela apsorbirala su glavninu snažnog udarca u površinu. Nakon toga, potonuli su gotovo deset stopa u dubinu prije no što su se zaustavili.Osjeæajuæi se kao da su prošli izmeðu redova sadista koji su ih tukli daskama, oni izrone na površinu na vrijeme da vide kako par snopova reflektora šara po nebu sve dok nisu pronašli metu i obasjali helikopter poput božiènog ukrasa. Shepard je bio stari profesionalac koji je letio u Vijetnamu. Pretpostavio je što æe se dogoditi. Iznenada je spustio helikopter prema moru, upravo kad je salva vatre iz automatskog oružja proparala noæ i proletjela na dobrih stotinu stopa iza repnog rotora. Zatim okrene letjelicu i poleti uvis. Salva opet promaši.Shepard je znao da ga njegovi manevri neæe dugo spašavati, jer snopovi reflektora držali su ga se poput pijavica. Pretpostavivši sljedeæi potez strijelaca s otoka, naglo je zaustavio Bella i ostao na trenutak na mjestu. Strijelac je veæ nauèio lekciju, pa je opalio u smjeru u kojem je pretpostavio da æe helikopter poletjeti. Meðutim, Shepard ih je opet prevario. Salva je proletjela na pedeset stopa ispred kabine.No, Shepard se udaljio više od pola milje od strijelaca i skrenuo kad su posljednji hitci pogodili trup, krenuli prema kabini i razbili staklo. Metak pogodi Sheparda u ruku i proðe mu kroz biceps bez da je pogodio kost. Gunn se bacio na tlo i metak koji bi mu odnio pola lubanje samo ga je lagano okrznuo po vrhu glave.Pitt je iz vode promatrao s rastuæim osjeæajem olakšanja kako helikopter bježi iz dometa strijelcima s otoka i gubi se u tami. Nije znao jesu li Gunn ili

Shepard ozlijeðeni, ali znao je da se ne mogu vratiti sve dok je nebo iznad otoka branjeno koncentriranom paljbom.Ne mogu se vratiti sve dok ne uništimo reflektore, reèe Giordino, plutajuæi na leðima opušteno kao da je u svojem bazenu.O tom problemu brinut æemo nakon što otkrijemo što se dogodilo Dirku i Summer. Pitt se zagleda u otok. Glas mu je bio èvrst, poput èovjeka koji gleda nešto što drugi ne vide. Zatim ugleda kako svjetla reflektora spuštaju svoje snopove i poèinju šarati po vodi u luci.Zaronili su, ne trošeæi dah da upozore jedan drugoga, znajuæi da su im se instinkti tijekom godina èvrsto povezali. Pitt se okrene na leda na dubini od deset stopa i pogleda prema površini. Ugleda kako sjaj briljantne svjetlosti bljeska površinom snažno poput sunca. Tek kad su se svjetla udaljila, izronili su i uhvatili dah. Bili su dugo pod vodom, ali nisu dahtali, jer izvježbali su vještinu zadržavanja daha roneæi duboko bez opreme za disanje.Kad su snopovi svjetla otplesali još dalje, udahnuli su i opet zaronili. Oprezno motreæi svjetla reflektora, krenuli su pod vodom prema obali udaljenoj manje od stotinu jarda. Napokon, svjetla se ugase i oni nastave plivati na površini. Deset minuta kasnije, stopala im dotaknu pijesak. Uspravili su se, otkvaèili pojaseve s utezima i zavukli u sjene ispod kamenite obale, odmarajuæi se nekoliko trenutaka i procjenjujuæi situaciju.Kamo?, upita Giordino šaptom.Izišli smo južno od kuæe, na oko dvjesto jarda istoèno od kopije Stonehengea, odgovori Pitt tiho.Replika, reèe Giordino.Što?Lažni dvorci i druge drevne graðevine zovu se replike. Sjeæaš se?Urezano mi je u mozak, promrmlja Pitt. Hajdemo. Potražimo reflektore i sabotirajmo ih. Ne bi bilo dobro da nas otkriju kao zeèeve.Trebalo im je još osam minuta da pronaðu dvostruki reflektor. Umalo su naletjeli na njih u tami. Jedino što ih je spasilo od stražara na reflektorima bila su njihova crna ronilaèka odijela, zahvaljujuæi kojima su bili gotovo nevidljivi noæu. Vidjeli su obris jednog èovjeka koji se izvalio na leða u pijesak, dok je drugi promatrao more dalekozorom za noæno gledanje. Nisu oèekivali da im se uljezi prikradu s leda na uzvisinu na kojoj su stajali reflektori, pa nisu bili oprezni.Giordino se tiho prikrao iz tame, ali škripanje gumenih èizama odalo ga je i èovjek s dalekozorom okrenuo se na vrijeme da ugleda sjenu koja mu se približava iz mraka. Zgrabio je automatsku pušku položenu na usadnik i okrenuo cijev prema Giordinu. No, nije povukao otponac. Pitt se pojavio s druge strane, pet koraka ispred svojeg prijatelja. Zgrabio je pušku iz stražareve ruke i udario ga usadnikom po glavi. Tada se Giordino bacio na stražara koji se opuštao na tlu i onesvijestio ga dobro usmjerenim udarcem šake po èeljusti.Nije li ugodan osjeæaj znati da smo naoružani?, reèe Giordino vedro i preda Pittu jednu od pušaka.Pitt se nije ni trudio odgovoriti. Odvrnuo je leæe reflektora, otvorio ih i tiho razbio unutrašnjost. Provjerimo kuæu. A zatim tvoju repliku.Nije bilo mjeseca, ali nisu riskirali, pa su se kretali polako, oprezno, jedva vidjevši tlo pod nogama. Tvrde gumene èizme štitile su im stopala od oštrog koralja koji je dijelio unutrašnjost od glatkog pijeska. Pod palminim stablom pronašli su list i povukli ga za sobom kako bi prikrili tragove. Ako ne uspiju napustiti otok prije jutra, morat æe pronaæi mjesto na kojem æe se sakriti, sve dok Moreau i Gunn ne uspiju organizirati spašavanje.Kuæa je bila veliko zdanje u kolonijalnom stilu, sa širokom verandom oko cijele graðevine. Popeli su se na verandu, tiho se kreæuæi u svojim èizmama s gumenim donom. Kroz pukotinu u daskama postavljenim preko prozora moglo se vidjeti samo jedno svjetlo. Daske su bile postavljene kako bi zaštitile

prozore od vjetra nastalog kao posljedica uragana. Pitt se na rukama i koljenima približi prozoru i proviri kroz pukotinu. Prostorija s druge strane bila je gola, bez ikakvog namještaja. Unutrašnjost je izgledala poput kuæe u kojoj se nije živjelo godinama.Ne vidjevši potrebu za daljnjim prikradanjem, Pitt ustane i reèe Giordinu normalnim glasom Ovo mjesto je napušteno, i to veæ dulje vrijeme.Izraz zbunjenosti na Giordinovom licu nije bio vidljiv u tami.To nema smisla. Vlasnik egzotiènog otoka na Karibima koji ne odsjeda u jedinoj kuæi. Koja je svrha posjedovanja neèega takvog?Moreau je rekao da zrakoplov i ljudi dolaze i odlaze tijekom odreðenih doba godine. Vjerojatno imaju neko drugo boravište za goste.To bi moralo biti pod zemljom, reèe Giordino. Jedine površinske graðevine su kuæa, replika i mali hangar za održavanje zrakoplova.Èemu onda naoružani odbor za doèek?, razmišljao je Pitt.Što Epona pokušava sakriti?Odgovor je dobio u vidu iznenadnog zvuka èudne glazbe, nakon èega oko replike Stonehengea zaigraju šarena svjetla.Vrata Dirkove æelije zveknu kad su ih otvorili do kraja. Poslijepodnevna vruæina još je lebdjela u zraku i u malom je prostoru bilo toplo. Stražarka mu pokaže pokretom puške da krene u hodnik. Dirk osjeti iznenadnu hladnoæu, kao da je stao u hladnjak. Naježi se po rukama i leðima. Znao je da je uzaludno propitivati stražarku, jer mu ova neæe reæi ništa bitno.Nisu ušli u egzotièno dekoriranu prostoriju, veæ su prošli kroz vrata i kroèili u dugi betonski hodnik koji kao da se protezao u beskraj. Hodali su možda i punu milju prije no što su došli do kružnog stubišta koje je vodilo u vis, po Dirkovoj procjeni, èetiri kata. Na vrhu, put ih je vodio ispod kamenog luka do velikog stolca nalik tronu koji je bio obasjan zlatnim svjetlom. Dvije žene u plavim haljinama iskoraèe iz tame i prièvrste ga za prstenove na stolcu. Jedna od njih zaveže mu usta crnom svilenom maramom. Zatim se sve tri žene izgube u tami.Iznenada, niz svjetala boje lavande bljesne i zaigra po unutrašnjosti konkavnog kamenoga amfiteatra izgraðenog bez sjedala za publiku. Zatim niz laserskih zraka obasja crno nebo, osvijetlivši niz stupova položenih oko amfiteatra, te veæi, vanjski krug crnih stupova od vulkanskog kamenja. Tek tada je Dirk ugledao veliki blok od crne stijene oblikovan poput sarkofaga. Napne se i baci naprijed, ali zaustave ga lanci. Prepoznao je to kao neku vrstu oltara za žrtvene rituale. Oèi mu se rašire u èistom užasu kad je prepoznao Summer u bijeloj haljini kako leži raširenih ruku i nogu na velikom crnom kamenu, kao da je nekako privezana na èvrstu površinu. Hladni osjeæaj straha prostruji kroz njega, dok se trzao poput luðaka u uzaludnom pokušaju da slomi lance ili ih izvuèe iz prstena.Usprkos snazi pojaèanoj adrenalinom, njegov je trud bio uzaludan. Nikakav èovjek slabiji od èetiri Arnolda Schwarzeneggera ne bi mogao slomiti karike lanaca ili ih izvuæi iz kamenog prijestolja. Ipak, borio se sve dok više nije imao snage za borbu.Svjetla su se iznenada ugasila i èudni zvukovi keltske glazbe odjeknu izmeðu uspravnog kamenja. Deset minuta kasnije opet su bljesnula, otkrivajuæi trideset žena u raznobojnim haljinama. Njihova je crvena kosa sjajila pod svjetlima, a srebrene šljokice na koži svjetlucale su poput zvijezda. Zatim su svjetla poèela kružiti, kao i mnogo puta prije toga kad se Epona pojavila u svojoj zlatnoj peplos haljini. Prišla je crnom žrtvenom oltaru, podigla ruku i zapjevala O, kæeri Odiseja i Kirke, neka život bude oduzet onima koji ga nisu vrijedni.Eponin glas nastavio je s pjesmom, zastavši samo kad su i druge žene podigle ruke i zapjevale zajedno. Kao i prije, pjesma je ponovljena. Postajala je sve glasnija, prije no što se stišala do gotovo neèujnog šapta, a žene spustile

ruke.Dirk je vidio da Summer uopæe nije svjesna onoga što se dogaða oko nje. Zurila je u Eponu i stupove koji su se uzdizali oko oltara, ne vidjevši ih. U njezinim oèima nije bilo straha. Bila je tako teško drogirana da nije imala pojma o bilo kakvoj prijetnji za svoj život.Epona posegne u nabore svoje haljine i podigne ceremonijalni bodež iznad glave. Druge žene popele su se uz stube i okružile svoju boginju, takoðer dižuæi bodeže nad glavama.Dirkove zelene oèi bile su šokirane, oèi nekoga tko zna da æe njegov svijet uskoro biti zaogrnut tragedijom. On pokuša viknuti, ali zvuk njegovog glasa priguši povez oko usta.Epona tada zapjeva pjesmu smrti Ovdje leži onaj kojinije trebao biti roden.Njezin nož i noževi ostalih zabljesnu pod snopovima svjetala.

Poglavlje XLVII

U djeliæu sekunde prije no što su ona i ostale žene mogle zabiti bodeže u Summerino bespomoæno tijelo, dva fantoma odijevena u crno materijalizirala su se pred oltarom. Visoka prilika zgrabila je Eponino podignuto zapešæe, iskrenula ga i prisilila je da klekne na tlo, što je potpuno šokiralo žene koje su okruživale Summer.Ne noæas, reèe Pitt. Ova je predstava gotova.Giordino se kretao poput maèke oko oltara, usmjeravajuæi cijev svojeg oružja s jedne žene na drugu, za sluèaj da se požele umiješati.Odstupite zapovjedi on oštro. Spustite noževe i pridite rubu stubišta.Držeæi jednom rukom pušku prislonjenu na Eponina prsa, Pitt hladno nastavi oslobaðati Summer, koja je bila privezana za oltar jednom vrpcom prebaèenom preko trbuha.Zbunjene i uplašene, crvenokose žene polako su se udaljile od oltara i grupirale, kao da su vodene instinktivnom potrebom za zaštitom.No, Giordina nisu zavarale niti na trenutak. Njihove sestre borile su se protiv Specijalnih snaga na Ometepeu poput tigrova. Njegovi mišiæi napeli su se kad je vidio da ne spuštaju bodeže i da se pokreæu u krug oko njega. Giordino je znao da ovo nije vrijeme za ljubaznosti i da ih ne može još jednom zamoliti da spuste bodeže.i taOn pažljivo nacilja, pritisne otponac i pogodi lijevu naušnicu na ženi koja je izgledala kao da posjeduje odreðeni autoritet.No, Giordino se ukoèi kad je vidio da je žena nesposobna za bol ili emocije. Nije ni podigla ruku da opipa usnu resicu koja je krvarila. Samo je fiksirala Giordina bijesnim pogledom.On vikne preko ramena Pittu, koji je pokušavao odvezati vrpcu kojom je Summer bila vezana za stijenu. Trebam pomoæ. Ove lude žene ponašaju se kao da æe krenuti u napad.To je samo pola problema. Otoèki stražari dojurit æe kada shvate da nešto nije u redu.Pitt podigne pogled i ugleda trideset žena kako se poèinju kretati natrag prema oltaru. Pucanje u ženu bilo je potpuno u suprotnosti s njegovim odgojem i stavom, ali ovdje je bilo posrijedi više od njihovih života. I njegova djeca umrijet æe ako ne zaustavi trideset okorjelih pripadnica sestrinstva koje su im se približavale s noževima. Èinilo se kao da èopor vukova kruži oko para lavova. S vatrenim oružjem protiv noževa, muškarci su još imali izgleda u omjeru pet na jednoga, ali omjer petnaest na jednog bio je ipak previše.Pitt zastane s oslobaðanjem drogirane Summer. U istom trenutku, Epona istrgne zapešæe iz Pittovog stiska, porezavši ga pritom po dlanu prstenom oštrim poput

žileta. On je uhvati za ruku i pogleda prsten koji mu je zasjekao šaku. Na sebi je imao kamen tanzanita izrezan u obliku konja iz Uffingtona. On zanemari probadajuæu bol i odgurne je. Zatim podigne oružje. Nije mogao ubiti žene, ali mogao ih je barem obogaljiti kako bi spasio najboljeg prijatelja i djecu od smrti. Mirno je ispalio èetiri hitca koja su pogodila najbliže žene u stopala. Sve èetiri padnu kriknuvši od boli i šoka. Druge su oklijevale na trenutak, ali podjarene bijesom i fanatizmom, krenule su naprijed, prijeteæi mašuæi noževima. Ni Giordino nije bio mentalno spreman da ubija žene, kao ni Pitt, pa poène oponašati Pitta i polako, metodièki gaðati žene u stopala. Oborio ih je pet, i ove su popadale jedna na drugu.Stanite vikne Pitt. Ili æemo vas poèeti ubijati.One koje još nisu bile ozlijeðene pogledale su svoje sestre koje su se previjale pod njihovim nogama. Jedna od njih, odjevena u srebrenu haljinu, podigne bodež visoko iznad glave i spusti ga na kameni pod.Polako, jedna po jedna, i druge žene je poslušaju, sve dok i posljednja nije spustila bodež.Pobrinite se za svoje ranjenice!Pitt brzo oslobodi Summer, dok je Giordino promatrao žene i pazio na moguæi dolazak stražara. Proklinjao se kad je otkrio da je Epona pobjegla i nestala tijekom bitke. Vidjevši da Summer nije u stanju da hoda sama, Pitt je prebaci preko ramena i krene prema prijestolju, gdje brzo razbije prstene koji su držali Dirkove lance uz pomoæ cijevi svojeg oružja.Nakon što je skinuo povez s usta, Dirk izlane Tata, odakle ste se ti i Al stvorili, za ime Božje?Valjda bi se moglo reæi da smo pali s neba, reèe Pitt, sretno zagrlivši sina.Bilo je blizu. Još nekoliko sekunda i... On ne izgovori tmurnu pomisao.Sada moramo pronaæi naèin za bijeg. Pitt se zagleda u Summerine staklaste oèi. Je li ona u redu?, upita on Dirka.One druidske vještice drogirale su je.Pitt poželi da još uvijek drži Eponu u ruci, ali nigdje joj nije bilo ni traga. Napustila je svoje sestre i nestala u tami iza ritualnih stijena. On izvadi satelitski telefon iz torbice za pojasom i otipka broj. Nakon dulje stanke, iz slušalice se zaèuje Gunnov glas. Dirk?Kako ste?, upita Pitt. Izgledalo je kao da su vas pogodili.Shepard je dobio metak u nadlakticu, ali rana je èista i povezao sam je najbolje što sam mogao.Može li još uvijek letjeti?Èvrst je on momak. Previše lud da ne bi letio.Kako si ti?Jedan mi se odbio od glave, odgovori Gunn vedro, ali èini mi se da je metak prošao gore.Jeste li u zraku?Da, na oko tri milje sjeverno od otoka. Gunn upita s oklijevanjem A Dirk i Summer?Zivi i zdravi.Hvala Bogu na tome. Jeste li spremni da vas pokupimo?Dodite po nas.R1Možete li mi reæi što ste pronašli?Odgovori dolaze kasnije.Pitt iskljuèi telefon i pogleda Summer, koju su Dirk i Giordino vraæali u stvarnost hodajuæi s njom amotamo kako bi joj se vratila cirkulacija. Dok su èekali helikopter, on zaobiðe žrtveni kamen, èekajuæi neki znak pojave Eponinih stražara, ali niti jedan se nije pojavio. Tada se svjetla oko kamenja ugase, i njegov svijet potone u tamu dok se tišina spuštala na poganski amfiteatar.

Kad su se pojavili Gunn i Shepard, mogli su èuti zvukove mlaznih motora nekoliko zrakoplova koji polijeæu, gotovo jedan za drugim. Kada je bio siguran da nema opasnosti od stražara koji se pojavljuju iz mraka, Pitt obavijesti Sheparda da može ukljuèiti svjetla za slijetanje kad su ih došli pokupiti. Kad je helikopter stigao i zastao na trenutak prije spuštanja, Pitt je mogao vidjeti da su sami u amfiteatru s ritualnim stijenama. Sve su žene nestale. On podigne pogled prema nebu bez oblaka, s milijun zvijezda, i zapita se kamo je Epona krenula. Kakvi su sada bili njezini planovi, nakon što je njezina monstruozna operacija koja bi izazvala nepotrebnu patnju milijuna ljudi ležala u ruševinama ispod jezera Nikaragva?Sada, kad se znalo da je èinila kriminalna djela za svojeg šefa Duha, bila je tražena osoba. Meðunarodne organizacije bit æe joj za petama. Svi aspekti operacije Odiseja bit æe istraženi. Sudske tužbe ispunit æe sudove Europe i Amerike. Bilo je malo vjerojatno da æe Odiseja preživjeti istragu. A što je s Duhom? Kakva je bila njegova uloga u planu? On je bio èovjek na vrhu, pa je morao biti odgovoran. Kakva je bila veza izmeðu Duha i Epone? Pitanja su se u Pittovom umu vrtjela bez odgovora.Tu zagonetku morat æe riješiti netko drugi, pomisli on. Njegova i Giordinova uloga bila je, na sreæu, gotova. On tada skrene misli na aktualnije brige i vlastitu buduænost. Podigne pogled kad mu se približio Giordino.Ovo je možda èudno vrijeme da to spomenem, reèe Giordino kao da meditira, ali mnogo razmišljam o tome, osobito tijekom posljednjih deset dana. Došao sam do zakljuèka da sam postao prestar da jurcam oceanima u Sandeckerovim ludim misijama. Umoran sam od ludih podviga i divljih eskapada ili ekspedicija koje zamalo neokonèaju moj produktivni ljubavni život. Ne mogu više raditi sve ono na što sam navikao. Zglobovi me bole, a bolnim mišiæima treba dvostruko dulje da se oporave.Pitt ga pogleda i nasmiješi se. Što želiš reæi?Admiral ima izbor. Može me pustiti tako da pronaðem posao u nekoj kompaniji za pomorski inženjering, ili me može staviti na èelo NAMPovog odjela za podvodnu opremu. Bilo koji posao na kojem ne moram biti ranjavan i na kojem ne moraju pucati na mene.Pitt se okrene i zagleda jedan dugi trenutak prema nemirnom crnome moru. Zatim pogleda Dirka i Summer. Njegov je sin pomagao njegovoj kæeri da se popne na zrakoplov. Oni su bili njegova buduænost.Znaš, reèe on napokon, proèitao si mi misli.

Poglavlje XLVIII

11. rujna 2006. Washington D.C.U devet sati ujutro, tri dana nakon što su se on i njegova djeca vratila u njegov hangar, Pitt je namjestio kravatu na svoje ozbiljnoC odijelo, kako ga je zvao, njegovo jedino krojeno trodijelno odijelo.Zatim je zakopèao prsluk i u jedan džep stavio stari zlatni džepni sat, zakvaèivši zlatni lanac kroz rupicu, dok je otežani dio stavio u džep s druge strane. To odijelo nije nosio èesto, ali ovo je bio poseban dan. Duha su uhitili federalni policajci kad je njegov pilot pogriješio i sletio u San Juan u Portoriku, kako bi napunio zrakoplov gorivom za let do Montreala. Dobio je poziv za pojavljivanje i svjedoèenje pred kongresnim odborom koji je istraživao njegove tajnovite operacije rudarenja na teritoriju Sjedinjenih Država. Policajci su ga odveli u pritvor i prevezli do Washingtona, kako ne bi mogao pobjeæi u drugu državu. Buduæi da se pokušaj da zamrzne Sjevernu Ameriku i Europu dogodio izvan državne jurisdikcije, u stranoj državi, nije bio podložan saveznoj tužbi. Odbor je imao vezane ruke. Nije bilo mnogo nade u

zakonsku pobjedu. Najviše što su mogli uèiniti bilo je da razotkriju poslove Duha i sprijeèe njegove buduæe operacije u Sjedinjenim Državama.Meðutim, Epona je pobjegla mreži i nitko nije imao pojma gdje se nalazi. Ona je bila još jedna tema o kojoj je odbor planirao ispitati Duha.Pitt se još jednom pogleda u starom ogledalu koje je izvadio iz kabine prve klase sa starog parobroda. Njegovo jedino odstupanje od ostatka washingtonskog krda bila je sivobijela kravata. Njegova gusta, crna, valovita kosa bila je uredno poèešljana, a zelene oèi bile su mu bistre, s uobièajenim sjajem, usprkos tome što nije spavao zbog cjelonoænog druženja s Loren. Prišao je svojem stolu i podigao nož koji je uzeo od Epone na otoku Branwyn. Drška je bila ukrašena rubinima i smaragdima, a oštrica tanka i naoštrena s obje strane. On ga ubaci u unutrašnji džep svojeg kaputa.Spustio se niz ukrašeno željezno spiralno stubište u prizemlje ispunjeno starim vozilima i letjelicama. NAMPovo terensko vozilo Navigator stajalo je pred ulaznim vratima. Bio je to veliki automobil za prometne ulice glavnog grada, ali smatrao je da dobro reagira i uživao je u udobnoj vožnji u njemu. Ime i boja NAMPa osigurali su mu vozilo državne službe kojim se mogao parkirati na parkiralištima zabranjenim za osobne automobile.Krenuo je preko mosta u središte grada i parkirao na parkiralište za državne službenike na dva bloka od zgrade Capitola. Kad se popeo uz veliko stubište i ušao pod kupolu, prema Loreninim uputama krenuo je prema prostoriji za sastanke gdje se održavala istraga. Nije htio proæi kroz vrata za novinare i javnost, pa je lutao hodnicima sve dok nije došao do èuvara koji je stajao pred vratima rezerviranim za odbor Zastupnièkog doma, njihove pomoænike i odvjetnike.Pitt preda èuvaru komad papira i zamoli ga da ga preda kongresnici Loren Smith.To ne bih smio èiniti, pobuni se èuvar u sivoj odori.Vrlo je hitno, reèe Pitt autoritativnim glasom. Imam kljuèni dokaz za nju i odbor.Pitt pokaže èuvaru svoju iskaznicu NAMPa kako bi mu pokazao da nije netko tko je došao s ulice. Èuvar usporedi fotografiju s iskaznice s njegovim licem, klimne, naèini bilješku i ude u prostoriju odbora.Deset minuta kasnije, tijekom stanke u ispitivanju, Loren iziðe iz prostorije.O èemu se radi?, upita ona podignuvši svoje savršeno oblikovane obrve.Moram uæi u prostoriju.Ona ga zbunjeno pogleda. Mogao si uæi kroz vrata za javnost.Imam predmet koji æe razotkriti Duha.Daj mi ga i predoèit æu ga odboru.On odmahne glavom. Ne može. Moram ga predoèiti sam.To ti ne mogu dopustiti, reèe ona. Nisi na popisu svjedoka.Uèini iznimku, ustrajao je on. Zamoli predsjednika.Ona se zagleda u oèi koje je tako dobro poznavala, tražeæi nešto, ali nije to našla. Dirk, jednostavno ne mogu to uèiniti. Moraš mi reæi što radiš.Èuvar je stajao u blizini i slušao razgovor. Vrata, inaèe zakljuèana, bila su malo odškrinuta. Pitt uhvati Loren za ramena, okrene je jednim brzim pokretom i gurne u èuvara. Prije no što su ga mogli zaustaviti, prošao je kroz vrata i brzo krenuo prema prolazu izmeðu predstavnika koji su sjedili i njihovih pomoænika. Nitko se nije pokušao pobuniti ili ga zaustaviti dok se spuštao niz kratko stubište do prostora za svjedoke i gledatelje. Zastao je ispred stola gdje je sjedio Duh okružen svojim skupim odvjetnicima.Kongresnik Christopher Dunn iz Montane udario je svojim èekiæem i rekao Gospodine, prekidate vrlo važnu istragu. Moram vas zamoliti da se odmah udaljite ili æu pozvati èuvare koji æe vas izvesti.Ako me poslušate, kongresnièe, skrenut æu vašu istragu u potpuno drugom smjeru.

Dunn pozove stražara koji je dotrèao za Pittom u prostoriju.Odvedite ga!Pitt izvadi nož iz kaputa i ispruži ga prema èuvaru, koji se ukoèi. Èuvar polako posegne za svojim pištoljem, ali zastane kad mu Pitt približi nož na inè od prsa.Poslušajte me, ponovi on. Vjerujte mi, kongresnièe, vrijedit æe vam da me saslušate.Tko ste vi, gospodine?, upita Dunn.Zovem se Dirk Pitt. Sin sam senatora Georgea Pitta.Dunn razmisli o tome na trenutak, pa klimne stražaru. Èekajte. Želim èuti što nam gosp. Pitt ima za reæi. Zatim pogleda Pitta.Spustite nož. Dat æu vam toèno minutu da izložite što imate. Bolje vam je da se radi o neèem važnome, inaèe æete biti iza rešetaka za manje od sat vremena.Uhitili biste sina cijenjenog senatora?, upita Pitt šaljivim tonom.On je republikanac, reèe Dunn s lukavim osmijehom. Ja sam demokrat.Hvala vam, kongresnièe. Pitt položi ukrašeni nož na stol i pokrene se tako da je stajao nasuprot Duhu, koji je sjedio u tišini, odjeven u svoje bijelo odijelo s maramom omotanom oko donjeg dijela lica ispod tamnih naoèala. Hoæete li, molim vas, ustati, gosp. Duše?Jedan od Duhovih odvjetnika nagne se i progovori u mikrofon na stolu. Moram energièno protestirati, kongresnièe Dunn, protiv ovog èovjeka koji nema što tražiti u ovoj prostoriji. Gosp. Duh ga prema zakonu nije dužan poslušati.Boji li se Duh?, upita Pitt zadirkujuæim tonom. Je li uplašen? Je li kukavica? Pitt zastane i zagleda se provokativno u Duha.Duh je zagrizao u mamac. Bio je previše arogantan da bi ignorirao Pittove uvrede. Položio je šaku na ruku svojeg odvjetnika kako bi ga zadržao, i polako podigao svoju golemu masu sa stolca, sve dok nije stajao nevidljiva lica, prava zagonetka u tajni.Pitt se nasmiješi i blago nakloni, kao da se zadovoljno opušta.Iznenada, prije no što je bilo tko shvatio što se dogaða, on dohvati nož i zasijeèe Duhov trbuh, presjekavši bijelo odijelo.Prostorijom odjeknu povici muškaraca i vriska žena. Èuvar skoèi na Pitta, koji je bio spreman i odskoèio u stranu, podmetnuvši nogu èuvaru koji se sruèi na pod. Zatim zabije nož u stol ispred Duha i odstupi s vrlo zadovoljnim izrazom na licu. Loren, koja je skoèila na noge vièuæi na Pitta, iznenada ušuti. Ona je prva shvatila da Duh ne krvari. Na površinu stola trebala je iscuriti krv i unutrašnji organi, ali na bijelom odijelu nije bilo crvene mrlje. Uskoro je stotinjak ljudi, koji su skoèili na noge u šoku, primijetilo isti fenomen.Blijeda lica, kongresnik Dunn zagleda se u Duha, udarajuæi èekiæem poput luðaka. Što se ovdje dogaða? vikne on.Nitko se nije umiješao kad je Pitt zaobišao stol, skinuo Duhove naoèale i nehajno ih bacio na pod.Zatim dohvati i Duhov šešir i maramu i baci ih na stol.Svi u prostoriji duboko udahnu kad se niz Duhova ramena prospe bujna crvena kosa.Pitt priðe kongresniku Dunnu. Gospodine, dozvolite mi da vam predstavim gdicu Eponu Eliade, poznatu i kao Duh, osnivaèicu carstva Odiseje.Je li to istina?, reèe zbunjeno Dunn skoèivši na noge. Je li ova žena zaista Duh, a ne netko tko ga je zamijenio?Ona je original, uvjeravao ga je Pitt. Zatim se okrene prema Eponi. Koliko god to zvuèilo èudno, nedostajali ste mi, reèe on glasom teškim od sarkazma.Trebala je drhtati od straha poput miša kad ugleda zmiju. No, stajala je uspravno, ne odgovarajuæi Pittu. Nije ni morala. Oèi su joj plamtjele, a usta su joj bila stisnuta. Na licu joj je bilo dovoljno mržnje i prijezira da pokrene revoluciju. U sljedeæem trenutku dogodi se nešto potpuno neoèekivano. Bijes nestane iz njezinih oèiju i stisnutih usana jednako brzo kao što se i

pojavio. Polako, vrlo polako, Epona poène skidati prerezano bijelo odijelo, sve dok nije stajala nevjerojatno mirna i lijepa, odjevena samo u pripijenu bijelu svilenu haljinu koja joj je padala s ramena do ispod bokova. Crvena kosa spuštala se niz njezina obnažena ramena.Bio je to prizor koji ova prostorija i publika u njoj više nikada neæe vidjeti.Pobijedili ste, gosp. Pitte, reèe ona tihim glasom s naznakom promuklosti. Osjeæate li se slavodobitno? Vjerujete li da ste postigli èudo?Pitt polako odmahne glavom. Ne slavodobitno, a zasigurno ne mislim da sam postigao èudo. Osjeæam se zadovoljno. Vaš pokušaj da uništite živote milijuna ljudi vrijedan je prijezira. Mogli ste predati svoj veliki izum, tehnologiju energetskih æelija, cijelom svijetu, a vaši tuneli ispod Nikaragve pružili bi nebrojene moguænosti smanjivanja vremena i troškova za prijevoz robe kroz Panamski kanal. Umjesto toga, udružili ste se sa stranom državom kako biste ostvarili moæ i bogatstvo.Mogao je vidjeti da ona vlada svojim emocijama i da ne misli raspravljati. Nasmiješila se smiješkom koji kao da je nešto proricao.Nitko u toj prostoriji toga dana neæe zaboraviti egzotièno, privlaèno stvorenje koje je zraèilo neopisivom ženskom privlaènošæu.Lijepe rijeèi, gosp. Pitte. Ali beznaèajne. Da nije bilo vas, mogla sam promijeniti tijek svjetske povijesti. To je bio krajnji cilj.Malo æe ljudi zažaliti što niste uspjeli, reèe Pitt s hladnom oštricom u glasu.Tek je tada Pitt ugledao blagi odsjaj oèaja u njezinim èarobnim oèima. Ona se uspravi i okrene prema kongresnom odboru.Uèinite sa mnom što želite, ali pazite, neæe vam biti lako optužiti me za bilo kakav zloèin.Dunn pokaže svojim èekiæem prema dvojici ljudi koji su sjedili u stražnjem dijelu prostorije. Zamolio bih savezne policajce da priðu i odvedu ovu ženu u pritvor.Eponini odvjetnici odmah skoèe na noge, protestirajuæi rijeèima da Dunn kao kongresnik nema moæ da bilo koga uhiti. On ih pogleda.Ova je osoba povrijedila zakon pokušavši zavarati ovaj odbor. Zadržat æemo je sve dok Ured javnog tužitelja ne bude imao prilike pregledati njezina kriminalna djela i poduzeti prikladne zakonske korake.Kad su policajci uhvatili Eponu pod ruke i poveli je prema izlazu, ona zastane pred Pittom i pogleda ga izrazom koji je bio sarkastièan, ali zaèudo lišen ljutnje. Moji prekomorski prijatelji nikada neæe dopustiti da budem osuðena. Srest æemo se opet, gosp. Pitte. Ništa još nije gotovo. Sljedeæi put kad se sretnemo, past æete u moju mrežu, ne sumnjajte u to.Pitt priguši svoj bijes i pogleda je hladnim, zagonetnim pogledom. Sljedeæi put?, ponovi on. Ne mislim tako, Epona. Niste moj tip.Njezine usne opet se stisnu od bijesa. Koža joj je vidljivo problijedjela, a oèi su joj izgubile sjaj dok su je policajci izvodili kroz vrata. Pitt je i protiv svoje volje morao uživati u njezinoj ljepoti. Malo bi žena moglo iziæi ovako dramatièno, graciozno i sa stilom nakon pada s visine. Duboko u sebi on osjeti kako mu se želudac steže pri pomisli na to da bi se jednog dana opet mogli sresti.Loren se spusti na podij za svjedoke i bez srama zagrli Pitta.Ti, luda budalo. Mogli su te ustrijeliti.Oprosti mi zbog dramatike, ali mislio sam da je sada vrijeme i mjesto da razotkrijem vješticu.Zašto mi nisi rekao?Nisam htio da ti imaš veze s tim za sluèaj da sam pogriješio.Nisi bio siguran?, upita ona iznenaðeno.Èvrsto sam pretpostavljao, ali nisam mogao biti potpuno siguran.

Što ju je otkrilo?U poèetku, djelovao sam samo prema osjeæaju. Kad sam danas došao ovamo, bio sam siguran samo šezdeset posto. No, kad sam došao licem u lice s Duhom, bilo mi je oèito, èak i kad je sjedio na stolcu, kako težina njegove mase nije rasporeðena pravilno za èovjeka koji teži èetiri stotine funta. Pitt podigne ruku i pokaže ožiljak na dlanu. A tada sam prepoznao prsten na kažiprstu desne ruke kojim me Epona porezala na otoku Branwyn. To je bilo to.Dunn je vikao zahtijevajuæi red, u pokušaju da nastavi s procesom. Ne mareæi što æe reæi ljudi u prostoriji, Loren blago poljubi Pitta u obraz.Moram se vratiti na posao. Otvorio si kantu s crvima koja je promijenila cijeli tok istrage.Pitt polako krene, ali se okrene i uhvati Loren za ruku. Hoæe li ti tjedan dana od nedjelje odgovarati?Što se dogaða tjedan dana od nedjelje?, upita ona nevino.Njegove se usne razvuku u vragoljasti osmijeh koji je tako dobro poznavala. To je dan našeg vjenèanja. Rezervirao sam washingtonsku katedralu.Zatim ostavi kongresnicu iz Colorada da stoji sa zbunjenim pogledom u sivim oèima i napusti prostoriju.

Poglavlje XLIX

11. listopada 2006. Washington D.C.Nije bilo šanse da Loren pristane na vjenèanje za samo deset dana. Inzistirala je da se sveèanost održi mjesec dana kasnije, što joj je dalo jedva dovoljno vremena da isplanira cijeli dogaðaj, rezervira mjesto za ceremoniju, pronaðe krojaèicu koja æe preurediti vjenèanicu njezine majke i organizira primanje koje æe se odvijati medu Pittovim starim automobilima u njegovom hangaru.Ceremonija je održana u washingtonskoj nacionalnoj katedrali na brdu Saint Alban, koje dominira horizontom glavnoga grada. Službeno se zove Katedralna crkva svetog Petra i svetog Pavla, a njezina je gradnja trajala od 1907. do 1990. Temeljni kamen položen je u društvu Theodorea Roosevelta. Oblikovana je poput slova T, a dva tornja stoje s obje strane ulaza pri dnu duže osi. Treæi toranj je zvonik viši od tri stotine stopa. Katedrala je izgraðena uz pomoæ istog arhitektonskog dizajna poput onih graðenih u Europi prije 800 godina. Smatraju je posljednjom èisto gotskom graðevinom u svijetu.Unutra je bilo dvjesto i petnaest prozora. Mnogi su bili od zamagljenog stakla koje filtrira sunèevu svjetlost dok ulazi i boji pod svojim šarama.Neki imaju cvjetne dezene, neki religijske slike ili prièe iz amerièke povijesti. Najupeèatljiviji prozor je Svemirski prozor, koji sadrži autentièan komad kamena s Mjeseca.Gotovo pet stotina prijatelja i èlanova obitelji prisustvovalo je dogaðaju. Lorenini otac i majka došli su sa svojeg ranca u zapadnom Coloradu, zajedno s njezinom dvojicom brace i dvije sestre. Pittov otac, senator George Pitt i majka Barbara bili su tamo, sjajeæi od sreæe zato što se njihov divlji sin napokon skrasio sa ženom koju su oboje voljeli i poštovali. Pojavilo se i društvo iz NAMPa admiral Sandecker, koji je zaista izgledao kao da uživa Hiram Yaeger, sa ženom i kæerima Rudi Gunn Zerri Pochinskv, Pittova dugogodišnja tajnica i desetci drugih ljudi s kojima je Pitt radio tijekom svojih godina provedenih u NAMPu. Bio je tamo i St. Julien Perlmutter, koji je zauzimao gotovo tri mjesta na klupi.Veliki broj pripadnika vrashingtonske elite bio je u publici senatora, kongresnika, birokrata, državnika, pa èak i predsjednik i njegova žena, koji su bili u moguænosti prisustvovati.Lorenine djeveruše bile su njezine sestre. Poèasna pratilja bila je njezina tajnica Marilvn Trask, koja je bila uz nju otkad je prvi put došla u Kongres.

Summer Pitt, njezina buduæa pastorka, takoðer je bila djeveruša. Pittu je kum bio njegovo staro komièno olakšanje, Al Giordino, a pratitelji su mu bili sin Dirk, Rudi Gunn i Lorenina braæa.Loren je bila odjevena u staru vjenèanice svoje majke iz 1950ih kombinacija bijele èipke i satena s dubokim Vizrezom, ukrašeni korzet, dugi rukavi od bijele èipke i puna troslojna satenska suknja koja se nosila s obruèem kako bi se postigao dramatski efekt. Dirk i njegova ekipa izgledali su vrlo elegantno s bijelim kravatama.Zbor katedrale pjevao je dok su gosti zauzimali mjesta. Utišali su se kad su orgulje zasvirale tradicionalni svadbeni marš. Sve glave okrenule su se i pogledale uz prilaz. Pred oltarom su stajali Pitt i njegovi prijatelji, gledajuæi prema stražnjem dijelu crkve kad su djeveruše, koje je predvodila Summer, krenule prilazom.Loren je izgledala prelijepo držeæi se za, ruku svojeg oca. Smiješila se gledajuæi Pitta u oèi. Kad su stigli do oltara, gosp. Smith zakoraèio je u stranu i Pitt uhvati Loren pod ruku. Ceremoniju je predvodio veleèasni Willard Shelton, prijatelj Lorenine obitelji.Ritual je bio tradicionalan. Mladoženja i mladenka riišu izgovarali nikakve originalne ode o vjeènoj ljubavi.Nakon toga, kad su prilazom došli do ulaza u crkvu, Giordino je izjurio kroz boèni ulaz i dovezao automobil do stubišta katedrale baš kad su Pitt i Loren izišli u prelijepo poslijepodne, s bijelim oblacima koji su velièanstveno plovili nebom. Ona se okrenula i bacila svoj buket, koji je uhvatila najstarija kèi Hirama Yaegera, nasmijala se, pocrvenjela i poèela se kikotati.Giordino ih je èekao na vozaèkom sjedalu ružièastog Marmona V16 kad je Pitt otvorio vrata za Loren i pomogao joj da ude i uvuèe haljinu. Rižu je zamijenila hrana za ptice, koja je kišila po njima dok su mahali mnoštvu. Giordino prebaci u prvu brzinu, i veliki automobil polako se udalji od stubišta katedrale. Krenuo je kroz vrtove prema aveniji Wisconsin, a zatim prema rijeci Potomac i Pittovom hangaru, gdje æe se održati primanje. Stražnje vozaèevo staklo izmeðu vozaèa i putnika bilo je podignuto, i Giordino nije mogao èuti o èemu razgovaraju Pitt i Loren.Pa, zlodjelo je poèinjeno, reèe Pitt smijuæi se.Loren ga udari u ruku. Zar naše prelijepo vjenèanje nazivaš zlodjelom?On je uhvati za ruku i pogleda prsten koji joj je navukao na treæi prst. Imao je na sebi trokaratni rubin okružen malim smaragdima. Nakon pustolovine s udarnim valom znao je da su rubini i smaragdi pedeset puta rjeði od dijamanata, koji su zapravo bili varka na svjetskom tržištu. Najprije se suoèim s dvoje odrasle djece za koju nisam ni znao da ih imam, a sada imam i ženu koju moram paziti i maziti.Svida mi se ovo paziti i mazith, reèe ona tiho, obgrlivši ga oko vrata i poljubivši snažno u usta.Kad ju je napokon vratio na mjesto, on šapne Prièekajmo medeni mjesec prije no što se zanesemo.Ona se nasmije i opet ga poljubi. Nisi mi rekao kamo me voziš. Èuvao si to kao veliku tajnu.Unajmio sam malu jedrilicu u Grèkoj. Oplovit æemo Mediteran.Zvuèi sjajno.Misliš da kaubojka iz Colorada može nauèiti kako podizati jedra i ploviti?Samo me gledaj.Ubrzo su stigli do Pittovog hangara. Giordino daljinskim upravljaèem iskljuèi alarme i otvori ulazna vrata. Zatim uveze Marmon u hangar. Pitt i Loren iziðu iz automobila i popnu se uz stubište do njegovog stana, gdje se presvuku u manje formalnu odjeæu za prijem.St. Julien je utrèao u hangar poput bijesnog nilskog konja i poèeo izvikivati naredbe djelatnicima opskrbne službe. Potapšao je znoj na èelu, jer bio je

topao, vlažan dan babljeg ljeta, i prekorio šefa sale iz Le Curcela, Michelinovog restorana s tri zvjezdice kojeg je unajmio za opskrbu. Ove kamenice koje planirate poslužiti velike su poput kikirikija. Jednostavno neæe iæi.Odmah æu ih zamijeniti, obeæa šef sale, pa odjuri.Gosti su uskoro poèeli pristizati i poslužili su ih kalifornijskim šampanjcem dok su sjedali za stolove rasporeðene po hangaru. Poèeli su se posluživati gurmanskim delikatesama s nekoliko stolova postavljenih oko ukrašene stare kade s izvanbrodskim motorom uz pomoæ koje je Pitt pobjegao s Kube prije mnogo godina. Na barskom stolu stajali su srebreni tanjuri ispunjeni svim vrstama hrane koja se mogla izvaditi iz mora, ukljuèujuæi morske ježince i prstace.Perlmutter se iskazao stvorivši jelovnik koji vjerojatno više nikada neæe biti ponovljen.Kad je stigao admiral Sandecker, zatražio je da porazgovara s Pittom nasamo. Ušli su u jedan od apartmana vagona Manhattan Limited Pullman koji je Pitt koristio kao svoj ured. Nakon što je Pitt zatvorio vrata i nakon što su sjeli, Sandecker zapali jednu od svojih golemih cigara i ispuhne plavi oblak prema stropu.Znaš da je potpredsjednik Holden slabog zdravlja, zapoène admiral.Èuo sam glasine.Situacija je mnogo gora. Holden neæe poživjeti niti mjesec dana.Zao mi je što to èujem, reèe Pitt. Moj otac ga poznaje trideset godina. On je dobar èovjek.Sandecker pogleda Pitta kako bi vidio njegovu reakciju.Predsjednik me zamolio da budem njegov zamjenik na sljedeæim izborima.Pittove teške crne obrve se spoje. Predsjednik æe sigurno pobijediti. Nekako vas ne mogu zamisliti kao potpredsjednika.Sandecker slegne ramenima. To je lakši posao od ovoga koji sada radim.Da, ali NAMP je vaš život.Ne pomlaðujem se, a nakon dvadeset i pet godina na istom poslu iscrpljen sam. Vrijeme je za promjenu. Osim toga, ja nisam tip koji æe kao potpredsjednik sjediti poput fikusa. Poznaješ me dovoljno dugo da znaš kako æu uhvatiti vladu za grlo.Pitt se nasmije. Znam da se neæete sakriti u ormar Bijele kuæe niti zašutjeti.Osobito u vezi s ekološkim problemima povezanim s morem, reèe Sandecker. Kada bolje razmislim, više koristi za NAMP mogu napraviti iz Bijele kuæe nego iz svojega lijepog ureda preko rijeke.Tko æe preuzeti NAMP?, upita Pitt. Rudi Gunn?Sandecker odmahne glavom. Ne, Rudi ne želi taj posao. Osjeæa se bolje kao zamjenik.Koga planirate uvaliti?Lukavi osmijeh pojavi se na Sandeckerovim tankim usnama.Tebe, odgovori on kratko.U prvom trenutku, rijeè tebe preletjela je preko Pittove glave, ali on tada shvati. Mene? Ne mislite, valjda, ozbiljno.Ne znam kvalificiraniju osobu koja bi mogla preuzeti organizaciju.Pitt ustane i poène koraèati prostorijom. Ne, ne, ja nisam administrator.Gunn i njegov tim mogu obavljati svakodnevne poslove, objasni Sandecker. Sa svojim postignuæima, ti si savršena osoba koja može biti glavni glasnogovornik NAMPa.Pitt je shvatio o koliko se velikoj odluci radi. Moram promisliti o ovome.Sandecker ustane i priðe vratima. Razmisli o tome tijekom svojega medenog mjeseca. Razgovarat æemo kad se ti i Loren vratite.Moram najprije porazgovarati s njom, sada kad smo oženjeni.Ja sam veæ razgovarao. Ona je za.Pitt pogleda admirala èeliènim pogledom. Vi, stari vraže.

Da, reèe Sandecker veselo. Jesam.Pitt se vrati na primanje i pridruži gostima, nakon èega je pozirao za slike s Loren i njezinim roditeljima. Upravo je razgovarao sa svojom majkom, kad mu priðe Dirk i potapše ga po ramenu.Tata, na vratima je èovjek koji te želi vidjeti.Pitt se isprièa i proðe izmeðu redova starih automobila i kroz gomilu prijatelja i gostiju. Kad je došao do vrata, zatekao je tamo starijeg èovjeka od 70ak godina, sijede kose i brade. Bio je visok gotovo kao i Pitt, i premda mu oèi nisu bile tako zelene, sjajile su na slièan naèin.Mogu li vam pomoæi?, upita Pitt.Da, javio sam vam se prije nekog vremena i pitao vas mogu li doæi i pogledati vašu zbirku automobila. Bili smo parkirani jedan pokraj drugoga na izložbi prije nekoliko godina.Naravno, ja sam izlagao svojeg Stutza, a vi Hispano Suizu.Da, tako je. Èovjek pogleda slavlje iza Pitta. Èini se da sam došao u pogrešan trenutak.Ne, ne, reèe Pitt vedro. Danas sam se vjenèao. Pridružite se zabavi.To je vrlo ljubazno od vas.Žao mi je, zaboravio sam vaše ime.Starac ga pogleda i nasmiješi se. Cussler, Clive Cussler.Pitt zamišljeno prouèi Cusslera podulji trenutak. Èudno, reèe on neodreðenim tonom, imam osjeæaj da vas dugo poznajem.Možda u drugoj dimenziji.Pitt obgrli rukom Cusslerova ramena. Udite, Clive, prije no što moji gosti popiju sav šampanjac.Oni zajedno udu u hangar i zatvore vrata.

O piscu

Clive Cussler rodio se 1931. u Alhambri, u amerièkoj saveznoj državi Californiji, kao sin majke Amerikanke i oca Nijemca. Prekinuvši studij na Pasadena City Collegeu, stupio je u vojnu službu u amerièkom ratnom zrakoplovstvu i sudjelovao u Korejskom ratu. Šezdesetih godina radio je u najznaèajnijim amerièkim marketinškim agencijama, prvo kao voditelj kampanja, a potom kao kreativni direktor. Beletristikom se poèeo baviti 1973. godine, kad je objavio roman Enigma, u kojemu je ispripovijedao drugu neobiènu pustolovinu Dirka Pitta, junaka i pustolova koji je osvojio srca èitatelja diljem svijeta, dok je prva pustolovina, ispripovijedana u romanu Vrtlog, ostala neobjavljena do 1982.Ja sam dio Dirka Pitta i Dirk Pitt je dio mene, napisao je Cussler o svom junaku. Oboje smo visoki metar i devedeset. Njegove su oèi zelenije od mojih i on nedvojbeno privlaèi gospoðe više no što je meni ikada uspjelo. Dijelimo istu strast za pustolovinom, iako njegovi podvizi daleko nadilaze moje.Godine 1978. utemeljio je Nacionalnu agenciju za more i podmorje National Underwater Marine Agency NUMA, neprofitnu organizaciju specijaliziranu za pronalaženje, identifikaciju i vaðenje potonulih brodova od povijesne važnosti. U dvadeset godina djelatnosti, koju je Cussler opisao u nekim svojim knjigama, njegov tim inžinjera i ronilaca uspješno je izvršio preko šezdeset operacija, od kojih je najpoznatija vaðenje podmornice Hunlev, potopljene za amerièkog graðanskog rata. Njegova druga strast, pored pustolovine, su stari automobili, a njegova velika i nadaleko poznata zbirka oldtimera broji osamdesetak vozila. Veæ je èetrdeset godina u braku s Barbarom Knight i otac je troje djece Teri, Dirka i Dane. Svoje slobodno vrijeme najradije provodi s obitelji u planinama Colorada i pustinjama Arizone. S preko 100 milijuna èitatelja diljem svijeta Clive Cussler jedan je od najuspješnijih romanopisaca

današnjice, a Dirk Pitt s pravom je ušao u probrano društvo velikih romanesknih junaka.