SREDNJA ŠKOLA PROZOR

EKONOMIST

Završni rad iz gospodarstva

TEMA: Bruto nacionalni proizvod

Mentor: Učenik :

Dragana Burečić, prof. Adis Zečić (IV-1)

Prozor, travnja 2012.

UVOD

Dabi države znale kakvo je njezino trenutno gospodarsko stanje,dali njeno

pučanstvo živi bolje ili gore nego u prethodnim godinama i kavo je njeno gospodarstvo u

usporedbi sa drugima ona mora se usredotočit na agregate koji se mogu stvarno izmjeriti,

kao što su ukupan prizvod, bruto nacionalni proizvod,stopa nezaposlenosti, inflacije i

drugi. Mijera koja se najčešće koristi i koja je najmjerodavnija jest bruto nacijonalni

proizvod. To je novčana vrijednost svih finalnih dobara i usluga koje neka ekonomija

proizvede tijekom jedne godine.

1. BRUTO NACIONALNI PROIZVOD

Bruto nacionalni proizvod (GNP) jest novčana vrijednost svih finalnih dobara i

usluga koje neka ekonomija proizvede tijekom jedne godine1. Finalna dobra i usluge su ona

dobra i usluge koje nemaju karakter inputa, koje se, dakle, ne koriste u proizvodnji drugih

dobara ili usluga I koje kupuje krajni potrošać.

BNP se iskazuje u nacijonalnoj valuti , a u međunarodnoj se statistici , radi

međusobne usporedivosti ekonomski pokazatelji najcesce iskazuje u americkim dolarima

Tabela 1. Bruto nacionalni proizvod najrazvijenijih drzava svijetau 2004./2005. godini

Intermedijarna dobra i usluge su dobra i usluge koje se, kao inputi, koriste u

proizvodnji drugih dobara i usluga. Prilikom izračunavanja bruto nacionalnog proizvoda,

vrijednost se intermedijarnih dobara i usluga ne uzima u obzir. Na taj način izbjegavamo

pogrešku tzv. dvostrukog računanja, odnosno izbjegavamo mogućnost da se vrijednost

pojedinih dobara ili usluga javi više puta u računu bruto nacionalnog proizvoda

Output jednog pouzeca se moze mjeriti u fizickim jedinicama npr. :kg ,

tonama,satima ali output gospodarstva ne može se mjeriti na taj način budući da se sastoji

od razlićitih mjernih jedinica stoga svakom proizvodu ili usluzi dodajemo cjenu. Bruto

nacionalni proizvod se, dakle, izračunava kao umnožak proizvedene količine finalnih

dobara i usluga i njihovih cijena j

BNP = K 1 · C 1+ K 2· C 2+ K 3· C 3+ ...+ K n· C n gdje je:

K1 količina proizvoda 1 C1 cijena proizvoda 1

K2 količina proizvoda 2 C2 cijena proizvoda 2

Utvrđivanje nacionalnog proizvoda s obzirom na dislociranost proizvodnje i sve

veću prisutnost jedne zemlje na različitim tržistima , prilicno je slozeno i postaje sve manje

pouzdana mjera utvrđivanja ostvarenog ukupnog outputa u pojedinoj zemlji .Stoga se kao

alternativni pokazatelj ukupne ekonomske aktivnosti , odnosno kao ukupnog nacijonalnog

dohotka pojedinog nacijonalnog gospodarstva od 1992 god. u statistickim podacima cesto

rabi mjera Bruto domaci proizvod

Mnogi ekonomisti smatraju da bruto domaći proizvod bolje pokazuje promjene u

domaćoj proizvodnji nego bruto nacijonalni proizvod , i stoga je pouzdanije sredstvo za

usmjeravanje ekonomske politike

Bruto domaći proizvod (BDP) mjeri vrijednost finalnog outputa proizvedenog u

nekoj zemlji On, dakle, mjeri vrijednost finalnog outputa proizvedenog čimbenicima koji

su locirani u nekoj zemlji bez obzira na to tko ih posjeduje. Dakle, razlika između BNP-a i

BDP-a jest neto investicijski dohodak (profiti i dividende koje stanovnici neke zemlje

primaju iz drugih zemalja umanjene za profite i dividende koje zemlja plaća stranim

investitorima).

BDP = BNP –neto faktorska placanje iz inozemstva

2. MJERENJE BRUTO NACIONALNOG PROIZVODA

Mogući su različiti pristupi kada je u pitanju mjerenje ekonomske aktivnosti nekog

nacionalnog gospodarstva tj. brutonacionalnog proizvoda.

Bit pristupa trošenja (expenditure approach) i pristupa dohotka (income approach)objasnit

će sljedeći jednostavan grafički prikaz.

Slika 2. realni i novčani tjekovi makroekonomske aktivnosti

Kućanstva :

Kupuju finalna dobra kaoja poduzeća proizvode i nude na tržištu proizvoda i usluga

te opskrbljuju poduzetnike inputima koje ona potražuju na tržištu činitelja

Poduzetnici :

Prodaju potrošna dobra koja su proizvela kućanstvima ili ako proizvode investicijka

dobra , prodaju ih drugim pouzetnicima.

Gornji dio kružnog tijeka

Prikazuje kućanstva koja se na tržištu pojavljuju kao nositelji potražnje . Ona svoje

raspoložive dohotke troši na različita finalna dobra kojim zadovoljavaju svoje potrebe , a

koje su proizveli poduzetnici . Za outpute prodane kućanstvima poduzeća dobivaju

naknadu . Da bi poduzetnici mogli proizvesti dobra koja kupuju kućanstva moraju

angazirat odnosno kupiti proizvodne činitelje

Dojnji dio kružnog tijeka

Prikazuje tjek inputa – rada kapitala i prirodnih činitelja koja kućanstva prodaju

poduzetnicima . Za unajmljenje inputa poduzetnici plaćaju kućanstvima dohotke u obliku

nadnica ili plaća , kamata , rente i profita.

U gospodarstvi postoje dvije vrste tjekova a to su : realni(robni) i novčani tjek

Realni(robni)

Čine kretanja proizvodnih cinitelja od kućanstava poduzetnicima te proizvode i

usluge koje proizvode poduzetnici za potrosnju kućanstava

Novčani

Kreće se u suprotnom smjeru od realnih tjekova

2.1. Potrošni pristup mjerenja bruto nacionalnog proizvoda

Ovaj pristup mjeri bruto nacionalni proizvod kao zbroj svih trošenja učinjenih radi

kupovine novih, finalnih dobara i usluga. Postoje četiri kategorije trošenja te je strukturu

vrijednosti brutonacionalnog proizvoda moguće prikazati na sljedeći način:

GNP = Osobna potrošnja + Investicije + Državna potrošnja + Neto izvoz

GNP = C + I + G + (E X - I m )

Potrošnja (C) obuhvaća sve kupovine finalnih dobara i usluga od strane

domaćinstava neke ekonomije. Riječ je o najrazličitijim dobrima poput kruha, mlijeka,

knjiga itd. te trajnih potrošnih dobara (čiji je vijek trajanja duži od godine dana) kao što su

televizori, hladnjaci,automobili itd. Ova, međutim, kategorija trošenja ne obuhvaća

kupovine novih kuća i stanova.

Investicije(I) su izdaci poduzeća za tvornice , strojeve , opremu , stambene zgrade

te zalihe. U investicije spada kupovina kapitalnih dobara (strojeva, alata, najrazličitijih

uređaja i opreme, poslovnih i tvorničkih zgrada) od strane poduzeća, ali i kupovine novih

kuća i stanova od strane domaćinstava . Veličinu ove vrste trošenja tangiraju, međutim, i

promjene zaliha i to kako inputa,tako i outputa. Povećaju li se zalihe gotovih proizvoda,

poluproizvoda, te sirovina (tijekom promatrane godine) povećane su i investicije. Smanje li

se, pak, zalihe gotovih (ali ne i prodanih) proizvoda, poluproizvoda i sirovina smanjile su

se i investicije.Važno je istaknuti činjenicu da financijske transakcije poput kupovine

dionica, državnih obveznica i slično nemaju tretman investicija. Dakle, ekonomisti, za

razliku od uobičajenog poimanja, investiciju shvaćaju kao kupovinu finalnih dobara radi

njihove uporabe u proizvodnjiili zbog povećanja zaliha.

Zbog čega bruto investicije? Zbog toga što ukupne ili brutoinvesticije uključuju sva

novo nabavljena finalna kapitalna dobra od kojih neka imaju poslužiti za zamjenu

ostarjelog, istrošenog, amortiziranog dijela realnog kapitala. Oduzmemo li amortizaciju od

bruto privatnih domaćih investicija, dobit ćemo neto privatne domaće investicije.

Neto investicije = bruto investicije – ukupna amortizacija

Neto investicije predstavljaju čisti dodatak postojećoj zalihi realnog kapitala.Riječ

je i o privatnim investicijama. Jednostavno stoga što ovakategorija trošenja isključuje

državno investiranje. Naime, državne su investicije dio državne potrošnje. Domaća

investicija jest ona koja znači nabavku domaćih kapitalnih dobara. Ukoliko poduzeće

investira u inozemstvu, kupujući kapitalna dobra proizvedenau inozemstvu, njegovo

investicijsko trošenje nema obilježje domaće investicije.

Državna potrošnja (G) obuhvaća onaj dio bruto nacionalnog proizvoda koji znači

nabavku različitih finalnih dobara i usluga od stranedržave. Riječ je o onom trošenju koje

ima osigurati obranu zemlje, provedbu zakona, funkcioniranje obrazovanja itd. Isključena

su,međutim, transferna plaćanja. Transferna plaćanja nisu, naime, namijenjena kupovini

finalnih dobara i usluga i, stoga, ih ne uzimamo u obzir prilikom izračunavanja bruto

nacionalnog proizvoda. Transferna su plaćanja razlog što je državna potrošnja, kao dio

bruto nacionalnog proizvoda, manja od proračunskih sredstava koja državi stoje na

raspolaganju.

Neto izvoz (Ex- Im) predstavlja razliku između vrijednosti izvezenih dobara i

usluga (Ex) i vrijednosti uvezenih dobara i usluga (Im). Neto izvoz može biti i negativan.

Dakako, događa se to onda kadaje uvoz veći od izvoza.

2.2. Dohodovni pristup mjerenja bruto nacionalnog prizvoda

Dohodovni pristup predstavlja bruto nacionalni proizvod kao zbroj svih dohodaka

koje tijekom određenog razdoblja realiziraju domaćinstva neke ekonomije. Bruto

nacionalni proizvod jest zbroj plaća, renti,kamata i profita kojima valja dodati i

amortizaciju i neizravne poreze. Amortizacija nije dio profita budući da je namijenjena

nadoknadi utrošenog realnog kapitala. Ona predstavlja svojevrsnu štednju poduzeća i

važnu nedohodnu komponentu bruto nacionalnog proizvoda. Neizravni porezi su porezi

koje potrošači plaćju prilikom kupovine dobara i usluga. Zbog njihova postojanja potrošači

plaćaju višenego što proizvođači prime za prodano dobro ili uslugu. Neizravni porezi

predstavljaju, prema tomu, dohodak države, a ne dohodak domaćinstava odnosno vlasnika

čimbenika proizvodnje. Stoga ih, a da bismo izjednačili agregatno trošenje i agregatni

dohodak, valja dodati dohodnim komponentama brutonacionalnog proizvoda.Plaća +

Renta + Kamta + Amortizacija + Neizravni porezi dohodne komponente nedohodne

komponente Postoji i alternativni način korištenja pristupa dohotka. Trisu moguća načina

njegova korištenja. Agregatni dohodak će, svakako,dijelom biti potrošen (C), jedan njegov

dio može biti namijenjen štednji(S) i,dakako, bitće oporezovan.

Da bismo mogli učiniti sljedeći korak k raspoloživom dohotku,valja razlikovati

zarađeni od primljenog dohotka

Neki dohodak može biti zarađen, ali ne i primljen. Riječje, primjerice, o

doprinosima za socijalno osiguranje, o korporacijskim profitima koji nisu, u

oblikudividende , raspodijeljeni dioničarima itd.Istovremeno, neki dohoci nisu zarađeni u

tekućoj proizvodnji, ali su primljeni. Radi se o transfernim plaćanjima (naknade na ime

nezaposle-nosti,mirovine, kamate na javni dug, itd).Ukoliko od nacionalnog dohotka (NI)

oduzmete zarađene, ali ne i primljene dohotke, te dodate nezarađene, ali primljene

dohotke, dobitćete osobni dohodak (Personal income - PI).NI -Zarađ eni, ne i primljeni

dohodak + Transferna plaćanja = PI . Osobni dohodak može biti veći od

nacionalnogdohotka. Događa se to, u pravilu, u razdobljima visoke nezaposlenostikada

država, posredstvom transfera, pokušava poboljšati položaj ugroženih dijelova

stanovništva.Do raspoloživog dohotka preostaje samo jedan korak. Od osobnog dohotka

(PI), dohotka koji su primila domaćinstva neke ekonomije, valja oduzeti osobne poreze. PI

- Osobni porezi = DI Raspoloživi dohodak (DI), kao što mu i ime kaže, predstavljaonaj

dohodak kojim domaćinstva raspolažu i koji mogu namijeniti potrošnji i štednji.

2. 3. Proizvodni pristup mjerenja bruto nacionalnog proizvoda

Proizvodnim pristupom bruto nacionalni proizvod mjeri se kao tržišna vrijednost

finalnih dobara I usluga proizvedenih u gospodarstvu u jednoj godini.

3.VAŽNOST MJERENJA BRUTO NACIONALNOG PRIZVODA

Bez obzira o načinu izračunavanja bruto nacijonalnog proizvoda , dobivene su

vrijednosti jednake. Svaki pristup ima drukčije poglede na makrogospodarstvo pa zajedno

daju potpunu sliku njegove strukture , sto svkoj vladi omogućuje donošenje odluka i

vođenje odgovarajuće ekonomske politike .

Mjerenje bruto nacionalnog prizvoda važno je i radi praćanja promjena u životnom

standardu

grđana . Veličina realnog bruto nacionalnog prizvoda po stanovniku uobicajni je pokazatelj

životnog standarda . Porast realnog bruto nacionalnog proizvoda veći od porasta

stanovništva znači poboljšanje ekonomske dobrobiti.

Također se koristi pokazatelj razine ekonomske aktivnosti kad se uspoređuju

pojedine zemlje .

No taj pokazatelj može biti rlo neprecizan zbog toga sto se odnosi pojedinih valuta prema

američkom dolaru , neodražavaju nacijonalnom kupovnom moći , što zanči da se može

promatrati koliko se dobara može pribaviti za određeni iznos u nekoj valuti. Po tome je

recimo dohodak po stanovniku u SAD osam puta veći od dohotka po stanovniku

ostvarenog u Kini, a ne čak trideset tri puta sto se moze uociti promatranjem tog

pokazatelja izračunanog na temelju odnosa tečajeva1

Makro ekonomski pokazatelji izvedeni iz BNP-a :

1 - Neto nacionalni proizvod (Net national product-NNP) Bruto nacijonalni proizvod umanjen za amortizaciju

2 - Nacionalni dohodak (ntional income, NI)

Broj dohodaka primljenih za iskorištene proizvodne cinitelje (nadnica , kamata ,

renti i profita) umanjenih od bruto nacijonalnog proizvoda za ukupnu amortizaciju i

neizravne poreze .

3 - Raspolozivi dohodak kućanstava

Dobije se tako da se od nacijonalnog dohotka oduzme izravni porezi koje plaćaju

kucanstva i poduzetnici te dodaju transferi . Raspoloživi dohodak označava vrijednost

kućanstva doista raspolažu tjekom jedne godine te ih prema vlastitim odlukama troše ili

štede1 www. hnb .hr / HNB statistika/23.10 2003kojom

Tablica 2. Podaci o bdp –u po stanovniku Republike Hrvatske

BDP po stanovniku 2

1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002

2 349 3 137 4 029 4 422 4 398 4 805 4 371 4 206 4 403 5 057

2.3. Neto ekonomsko blagostanje

Iako je bruto nacijonalni proizvod (BNP) osnovni pokazatelj ekonomskog uspjeha neke

zemlje mnogi ekonomisti danas zamjeraju da nije tocan pokazatelj stvarnog ekonomskog

blagostanja .

Sve makroekonomske aktivnosti jedne zene države evidentira u nacijonalnim računima

No porast bruto nacijonalnog proizvoda moze se ostvariti o uz manje iskorištavanje

slobodnog vremena , zagađivanja okolisa i sl.

To znaci da se visokom osobnom potrosnjom i investicijama uvijek nužno nepoboljsava

kvaliteta življenja . Zato bi se kao pokazatelj rabila opsežnija mjera ekonomske aktivnosti

a to je

2 Đ.Benic politika i gospodarstvo škloska knjiga

neto ekonomsko blagostanje koje dobijemo tako da bruto nacijonalni proizvod

korigiramo za sve stavke koje povecavaju ili smanjuju ekonomsko blagostanje građana

Stavke za koje bi se trebali ispraviti nacijonalni racuni :

Vrijednost slobodnog vremena

Povečavanjem bruto nacijonalnog proizvoda i standarda ljudi preferiraju slobodno vrijeme

i dokolicu , što smanjuje potenijonalni bruto nacijonalni proizvod , ali povecava

blagostanje. Ljudi se opustaju rekreativno se bave sportom , putuju i sl i pri tome troše ali i

obnavljaju svoju mentalu i fizičku snagu što će pridonjeti efikanijem poslovanju.

Netržišne aktivnosti

Aktivnosti tipa uradi sam npr. Košenje trave ili ličenja kuće , dodatne su vrijednosti

koje se ne kupuju na trzistu pa ne ulaze u bruto nacijonalni proizvod ali koriste ljudima i

pridonose blagostanju sto znaci da bi se njihova vrijednost trebala ukljuciti u NEW tj .

iznose koje su ljudi uštedili zahvaljujući svojim sposobnostima

Ne rgistrirana ekonomija

Neke se aktivnosti namjerno prikrivaju radi izbjegavanja plaćanja ili utaje poreza ,

te aktivnosti se nazivaju podzemna ili crna , siva ekonomija . procjene sive ekonomije se

poprilićno razlikuju ali su najvece u zemljama sa visokim porezima a najmanji su u Japanu

I Švicarskoj

3. Deflatori bruto nacijonalnog proizvoda

Deflator bruto nacijonalnog proizvoda jest indeks cijena koji se upotrebljava za

preracunavanje podataka – inflacioniranje ili deflacioniranje o o ukupnom outputu

prikazanih tekućim cijenama u stalne cijene

Kada se dobije deflator manji od 100 to znaći da je u promatranom razdoblju

postojala deflacija pa se taj postupak zove inflacioniranje

Npr. Ako je deflator 80 to znaci da je deflacija bila 20 %

Realni bruto nacijonalni proizvod mjeri ukupnu ekonomsku aktivnost u stalnim cijenama I

najkorisniji je za pracenje ekonomskih kretanja tijekom određenog razdoblja .

Indeks cijena pokazuje koliko se promijenila prosijecna cijena određene “ kosare “ dobara

tijekom promatranog razdoblja a sastavlja se ponderiranjem pojedinacnih cijena ovisno o

ekonomkoj vaznosti svakog pojedinog dobra. Košaru dobara čine sva dobra koja ulaze u

ukupni proizvod bruto nacijonalnog gospodarstva promatrane godine

Najvazniji indeksi deflatora bruto nacijonalnog proizvoda su : potrošački indeks

cijena i proizvođački indeks cijena

Potrošački indeks cijena

Najviše upotrebljavana mijera inflacije / deflacije . Mijeri trošak kupnje standardne

košare dobara u različitim vremenima , u koju se uključuju različiti proizvodi I usluge koji

se kupuju za svakodnevni život ( hrana, odjeća, stanovi, zdravstvena zaštita ) Standardna

kosara dobara uključuje nužna potrebna dobra za egzistenciju, što je procjenjena prsjecna

potreba grđana. Za svki proizvod određen je fiksni ponder proporcijonalnan njegovoj

relativnoj važnosti u izdacima građana . Indeks porasta cijena dobijemo stavljanjem u

omjer cijena dobara u tekucoj godini I cijena dobara u prethodnoj godini.

Proizvođački indeks cijena

Mjeri razinu cijena dobar prodanih na veliko kao što su čelik , žito n nafta . fiksni

ponder koji se upotrebljava za izračunavanje PPI –ja jesu neto prodaje dobara. Najviše ga

primjenjuju poduzetnici .

4. Potrošnja , štednja i investicije

Najveći dio raspoloživog dohotka čini potrošnja, a to je dio GDP-a namijenjen

zadovoljenju osobnih potreba namjenski se raščlanjuje u tri kategorije

1. potrošnja trajnih dobara

2. potrošnja potrošnih dobara

3. potrošnja usluga

Struktura i visina potrošnje su najuže vezane za visinu dohotka,što je još u 19 stoljećću

uočio njemački statističar Engel na nižim razinama dohotka on se u najvećem dijelu troši

na osnovne životne potrebe kao što su hrana i stan povećanjem dohotka rastu izdaci za

hranu, jer se jede

kvalitetnije, ali se smanjuju u relativnom izrazu.

Daljnjim porastom dohotka povećavaju se izdaci za odjeću, rekreaciju i luksuzna

dobra praksa je potvrdila Engelove tvrdnje ⇒ u razdoblju od 1917.-1919. američka

kućanstva su prosječno trošila pretežan dio svojih dohodaka (41%) na hranu i alkoholna

pića, dok krajem tog stoljeća istovrsna potrošnja obuhvaća svega 19% dohodaka razlozi

tome leže i u brzom rastu dohodaka i u povećanju produktivnosti u poljoprivredi što je

snizilo cijene hrane povećanje dohotka je preduvjet i za povećanje štednje koja predstavlja

neutrošeni dio raspoloživog dohotka, a izračunava se tako da se raspoloživi dohodak

umanji za visinu potrošnje.

Odnos između razine potrošnje (C) i razine raspoloživog dohotka (DI) pokazuje

funkciju potrošnje koju grafički prikazujemo krivuljom potrošnje ona se s pravcem od 45

stupnjeva siječe u točki pokrića u kojoj je potrošnja jednaka raspoloživom dohotku bilo

kojoj točki na pravcu s nagibom od 45 stupnjeva potrošnja je točno jednaka dohotku i

štednja je jednaka nuli lijevo od točke pokrića je potrošnja veća od tekućeg raspoživog

dohotka i financira se iz minule štednje ili izkreditadesno od točke pokrića je potrošnja

manja od tekućeg raspoloživog dohotka pa se jedan njegov dio uštedi

Investicije

Investicijom se može označiti bilo kakvo ulaganje, primarno novčanih sredstava,

radi stjecanja određenih ekonomskih koristi, odnosno profita. Pri tome se može ulagati u

financijske oblike imovine i s njima izjednačene investicije ili pak u realne oblike imovine

koji omogućavaju ostvarivanje ekonomskih koristi odnosno profita kroz određene

produktivne poslovne aktivnosti.

Ulaganja, tj. oblici investicija, pojmovno se mogu promatrati s nekoliko različitih

aspekata. Tako se razlikuju poslovne investicije, promatrane s razine procesa budžetiranja

kapitala investicijskih projekata odabirom različitih kriterija o izboru investicijskih

projekata; s ekonomskog aspekta kao vrijeme u kojem se resursi ne koriste

za potrošnju već se koriste za buduću proizvodnju; s financijskog aspekta kao ulaganje u

različite vrijednosne papire; s aspekta osobnih financija kroz proces izlaganja osobne

štednje riziku i očekivanju iz rizika izvedenih prinosa; u smislu nekretnina ulaganje u

rezidencijalne ili poslovne nekretnine s ciljem stjecanja tekućih dohodaka ili kapitalnih

dobitaka uslijed aprecijacije vrijednosti investicije. Investiranje i odluke o investicijama

temelje se na konceptu budžetiranja kapitala.

Investicije mogu davati pozitivne ili negativne stope prinosa na investirana

sredstva. Tako pozitivan prinos ostvaruju investicije koje imaju čistu sadašnju

vrijednost jednaku ili veću od nule, dok negativne stope prinosa odbacuju investicije koje

imaju negativnu čistu sadašnju vrijednost. Razmatranje pozitivnih prinosa dijeli se na dva

koncepta , pozitivni realni prinosi i pozitivni apsolutni prinosi. Pozitivni realni prinosi

označavaju prinos na neku vrstu imovine koji nadmašuje prinose na usporedive vrste

imovine, dok apsolutni pozivni prinosi za benchmark uzimaju prinos na kratkoročne

državne dužničke vrijednosne papire, trezorske zapise. Tako apsolutni pozitivni prinosi

označavaju prinos koji nadmašuje prinos na trezorske zapise neovisno o smjeru i

intenzitetu cjenovnih promjena imovine koja se nalazi u investicijskom portfoliu.

U procesu budžetiranja kapitala financijski menadžer identificira investicijske

oportunitete koji imaju veću vrijednost za poduzeće nego što je trošak njihovog stjecanja.

Drugim riječima, predmetom izučavanja u procesu budžetiranja kapitala su čisti novčani

tokovi koje generira upotreba neke imovine u odnosu na trošak stjecanja te iste imovine.

Koncept budžetiranja kapitala temelji se pored procjene očekivanih novčanih tokova u

budućnosti na procjeni riziku prilagođene diskontne stope, tj. zahtijevanog prinosa. Ovdje

se uvodi koncept čiste sadašnje vrijednosti, tj. diferencijala sadašnje vrijednosti očekivanih

novčanih tokova i investicijskog troška neke imovine, tj. projekta. Imovina ili projekt koji

imaju pozitivnu čistu sadašnju vrijednost povećavaju bogatstvo običnih dioničara, tj.

vlasnika te su prihvatljivi s aspekta rizika i nagrade. Tako se procjena veličine pritjecanja,

dinamike te rizika ostvarivanja novčanih tokova nalazi u središtu budžetiranja kapitala, tj.

odluka o investiranju. Sumarno, tri su temeljna koncepta odlučivanja u procesu

investicijskog odlučivanja:

budžetiranje kapitala u smislu procjene veličine i dinamike očekivanih

novčanih tokova te riziku prilagođene diskontne stope

struktura kapitala, tj. različite kombinacije dugoročnog duga i vlastitog

kapitala poduzeća koje omogućuju dugoročne investicije

upravljanje neto obrtnim kapitalom, tj. upravljanje kratkoročnom imovinom

(zalihe, novčana sredstva) i kratkoročnim obvezama poduzeća s ciljem neometanog

obavljanja svakodnevnih poslovnih aktivnosti

Temeljni princip pri budžetiranju kapitala sadržan je u vremenskoj vrijednosti

novca. Vremenska vrijednost novca određena je tehnikom ukamaćivanja, odnosno

diskontiranja. Tehnikom diskontiranja određuje se sadašnja vrijednost očekivanih novčanih

tokova, dok se tehnikom ukamaćivanja određuje buduća vrijednost novčanih tokova.

Proces odluka u sklopu budžetiranja kapitala sadržan je u kriterijima investicijskog

odlučivanja od kojih su najznačajniji koncept čiste sadašnje vrijednosti te koncept interne

stope profitabilnosti očekivanih čistih novčanih tokova.

U procesu odlučivanja o oblicima investicija, dominantan je pristup moderne

portfolio teorije H. Markowitza i model procjene kapitalne imovine koji ukazuje na način

kako se kombiniranjem dionica u portfelju može postići najniži rizik za neki zahtijevani

prinos, ili pak najviši mogući prinos za dani nivo rizika. Rizik se ovdje promatra tehnički,

kao odstupanje očekivane cijene promatrane imovine u portfoliu od ostvarene cijene na

uređenom javnom tržištu. Oduke o investiranju i oblicima investicija obuhvaćaju čitav niz

povezanih rizika od kojih su najvažniji tržišni rizik, politički rizik , rizik likvidnosti ,

valutni rizik, kreditni rizik, rizik promjene kamatnih stopa, rizik promjene poreznih propisa

te specifični rizici vezani uz pojedini oblik investicije.

5. Neto izvoz

Gospodarstva nastoje ostvariti što je moguce veću ekonomsku otvorenost na

području međunarodne razmijene, pa razmijenjuju dobara uvozom/izvozom.postojanje

međunarodne razmijene čini jednu, I to vrlo vaznu, sastavnicu bruto nacijonalnog

proizvoda , a to je neto izvoz ili neto export (X)

Neto izvoz oznacava vrijednonu razliku izmđu ukupnog izvoza I uvoza dobara koje

je ostvarilo nacijonalno gospodarstvotijekom jedne godine X = E –M

Što je izvoz veci od uvoza , gospodarstvo ostvaruje veci pozotivan neto izvoz . Pozitivan

neto izvoz je poželjan jer tako drzava stjece devizne rezerve. Pozitivan neto izvoz najcesce

pokazuje da je domaća proizvodnja veća od domće potrošnje pa je dio nacionalnih dobara

namjenjen izvozu

Velicina izvoza ovisi o konkurentnoj sposobnošću domaćih proizvodžaća te volje

inozemnih kupaca da kupe naš prizvod.

Tko troši uvezenu robu

Uvezenu robu troše svi ekonomski subjekti tog gospodarstva (kućanstva,

gospodarski subjekti, država) Prema konačnoj namjeni uvezenu robu možemo podijeliti

na investicijska, potrošna I intermedijarna dobra.Prema krajnjem potrošaču možemo ih

podjeliti na uvozna dobra koje trebaju kućanstva , uvozna dobra koje treba država i

intermedijarna dobra koje koriste gospodarski subjekti.

Gospodarstvo nastoji iskoristiti svoje komparativne prednosti kako bi maksimalno

specijalizirala i koncetrirala proizvodnju nekih vrsta dobara u vlastitom gospodarstvu

Na kretanje agregata izvoza i uvoza neke države utjeće :

-velićina domaće proizvodnje

-visina domace gi inozemnog dohotka

-relativne cijene

-valutni tečaj

-veličina I struktura domaće potrošnje

Osim navedenih činitelja na utjecanja na uvoz i izvoz važan je i devizni tečaj. To je cijena

po kojoj se valuta jedne zemlje mjenja za valutu neke druge zemlje. Kada devizni tečaj

neke valute raste cijena uvezenih dobara opada. Zato će se povećati uvoz jer je cijena

uvezenih dobara povoljna . zbog toga ce se izvoz smajniti jer ce nasi proizvodi biti skupi

za inozemne kupce.porast deviznog tečaja negativno utječe na neto izvoz.

Nacionalno računovodstvo

Nacionalno računovodstvo obuhvaća različite nacionalne i društvene račune. Oni su

statističko- dokumentacijska osnovica, nužna svakom makrogospodarstvu , i izvor svake

kvantitativne makroekonomske analize.

Njima se izražavaju brojne aktivnosti u područjima proizvodnje , raspodjele,

razmjene I potrošnje. Ti podaci omogućuju mjerenje I kvantitativno prikazivanje , tj

izražavanje svih makroekonomskih veličina (agregat)

Statistički gledano sve se aktivnosti očituju i održavaju u transakcijama između

različitih gospodarskih subjekata . Podaci obuhvaćeni nacionalnim računovodstvom jasni

su , sveobuhvatni i konzistentni.

Jasnnoća:

Proizlazi iz obuhvaćanja samo bitnih, fundamentalnih podataka

Sveobuhvatnost gospodarskog

sustava države kao cijeline :

misli se ponajprije na glavne komponente a nakon toga i na detalje

Konzistentnost:

Posljedica opće ovisnosti izmešu transakcija koje su nerazdvojive u cijelom sustavu računa

Osnovni skupovi računa u sustavu nacionalnog računovodstva

Račun proizvodnje- prikazuje proizvodnu aktivnost u jednoj godini tj sve ostvarene robne

tijekove.

Račun financijskih tansakcija- prikazuje financijski aspekt realnih tijekovakoji su

obuhvačeni računima domaćeg proizvoda, tj. Prikazuje sve novčane tijekove u jednoj

godini

Input- output tablica- sadržavaju prikaz proizvodne međuovisnosti pojedinih proizvodnih

sektora.

Nacionalne bilance- želimoli dobiti takvu bilancu ili bilancu nacionalnog gogatstva, tim

računima dodajemo i rezultate aktivnostiiz prijašnjih razdoblja tj. Sve što je rezultat

akomulacijskih procesa iz predhodnih razdoblja uključivši i prirodna bogatstva

Literatura

Gospodarstvo 2 / Školska knjiga

Wikipedia

osnov