Upload
hahanh
View
264
Download
2
Embed Size (px)
Citation preview
Čovjek i sport
Arhitektura i sport
doc. dr. Jasenka Gudelj
Olimpijske igre • najprestižnije igre u četverogodišnjem ciklusu Panhelenskih igara (Pitijske igre - Delfi, Nemejske
igre – kod Nemeje, Istmijske igre – Korint)
• od oko 776. pr. Kr. do 393 A.D. (ukinuo Teodozije)
• održavane u čast Zeusa, imale religijsko značenje
• za trajanja igara vladalo je primirje, a igre su predstavljale i svojevrsni summit vladara grčkih država
1: SI propilon – 2: Pritaneion – 3: Filipeion – 4: Herin hram – 5: Pelopion – 6:Nimfej Heroda Atičkog – 7: Metroon
– 8: Riznice – 9: Kripta (prolaz prema stadionu) – 10: stadion – 11: – 12: Građevina Ptolomeja II i Arsinoa – 13:
– 14: helenističe zgrade – 15: Zeusov hram – 16: Zeusov oltar – 17: Ahejski ex-voto – 18: Ex-voto – 19:
Paenijeva Nika – 20: Gimnasion – 21: Palestra – 22: – 23: Heroon – 24: Fidijina radionica i ranokršćanska
bazilika – 25: Kladeosovo kupalište – 26: grčko kupalište – 27 and 28: hosteli – 29: Leonidaion – 30: južno
kupalište – 31: bouleterion – 32: – 33: Neronova vila
Riznice. I: Sicon – II: Sirakuza – III: Epidamnu ? – IV: Bizant ? – V: Sibar ? – VI: Kirena ? – VII: nepoznao – VIII:
oltar ? – IX: Selinunt – X: Metapont – XI: Megara – XII: Gela
Palestra u Olimpiji
• dio gimnaziona, građevine u kojoj se održavaju treninzi boksa i hrvanja
Gimnazion u Pompejima
Stadion u Olimpiji
Panatenejski stadion, Atena
• na njemu se se održavale svečanosti u čast božice Atene
• prvotno s drvenim sjedalima, zatim s mramornim; obnovljen i proširen 140 AD
• obnovljen za prve moderne Olimpijske igre 1896.
Rimsko doba: kruha i igara
-Amfiteatar Flavijevaca, izgrađen u doba Vespazijana i Tita (72. - 80. g.)
korintski red
jonski red
dorski red
Circus Maximusi
•zgrađen u vrijeme vladavine petog rimskog kralja Tarkvinija I. za
održavanje natjecanja, igara i festivala. Izvorno je imao drvene
tribine.
• Gaj Julije Cezar ga je proširio negdje oko 50. pr. Kr., kada je staza
za utrke bila oko 600 m duga i oko 225 m široka
• car Tit Flavije mu je dodao vanjske lukove
• car Trajan je kasnije dogradio još 500 mjesta i proširio carsku ložu
kako bi bila vidljivija za gledatelje.
srednjovjekovni viteški turniri
•Palio di Siena, sinjska alka
Ascot, Berkshire, Velika Britanija
•konjičke utrke pod pokroviteljstvom britanske krune od 1711.
tribina, 1910.
Preteča nogometa: calcio fiorentino
«Ego VOS ANIMADVERTO/ LVDENTES P.(ila) / Upozoravam vas koji se igrate loptom. (bočno se nalazi nedefinirani grb s
nakitom i vizirom)" i "PAX.VOBIS MEMENTO MORI QVI. LVDENTIS PILLA. 1597/ Mir vama, sjetite se smrti, vi koji ćete se igrati
loptom 1597."
-tennis – Falkland palace, Fife, Škotska
(1539)
•Plaza de Toros, Ronda, 1779. -1785.
• at. José Martín de Aldehuela
Sferisterio, Macerata, pokrajina Marke, Italija
• izgrađen 1820tih za lokalni tip rukometa (pallone col bracciale)
• arhitekt Ireneo Aleandri
Tyršův dům, Prag
arh. Ivan Vurnik,
Sokolski dom,
Ljubljana, 1926.
Moderne Olimpijske igre: Panatenejski stadion, Atena
Los Angeles Memorial Coliseum
1921. – 1923.
John i Donald Parkinson
Kenzo Tange, sportska dvorana
Tokijo, 1964.
Pier Luigi Nervi, Mala sportska dvorana
Rim, 1960.
G. Behnisch i partneri, stadion, München, 1972.
Camp Nou, Barcelona, 1954. – 1957.
Arhitekti: Francesc Mitjans-Miró, Lorenzo García Barbon and Josep Soteras
Mauri
2007. projekt proširenja sir Norman Foster
Herzog&De Meuron: Allianz Arena, Munchen, 2002. - 2005.
Nacionalni stadion Beijing
Herzog & de Meuron
projekt: 2003.
Beijing National Aquatics Center, PTW Architects, Arup,
CSCEC (China State Construction Engineering Corporation)
CCDI (China Construction Design International
Olimpijski stadion, London, konzorcij Team Stadium (Sir Robert McAlpine Ltd.;
HOK Sport + Venue + Event (sada Populous) i Buno Happold), 2007. -2011.
London Acquatics Centre; arh. Zaha Hadid
Split, Poljudski stadion (Mediteranske igre 1979.), arhitekt: Boris Magaš
Stadion Koševo (Asim Ferhatović – Hase), Sarajevo • izgrađen 1947. (Vaso Todorović)
• proširen za Olimpijske igre 1984.
dvorana Zetra 1981-82.
arh. Dušan Đapa i Lidumil
Alikalfić