6
CRKVE BRVNARE brvnare kao deo tradicije? 1815-1820 = malobrojni primeri crkava građenih od kamena; većina crkava je manjih, skromnijih arhitektonskih oblika, od trošnog materijala (drvo, naboj, pleter, čerpič) sa drvenim krovnim pokrivačem (šindra, slama) crkve brvnare su najzastupljenije u vreme Osmanlija i narod je tada naviknut da gradi ove građevine; one su osobena pojava u srpskom graditeljstvu, prožete duhom malih seoskih sredina = jedan vid nastavka tradicije narodnog neimarstva (građene su i u srednjem veku) ova stara narodna tradicija zastupljena je najviše u srednjem dinarskom delu naše zemlje (Bosna, Crna Gora, Sandžak, Podrinje, Šumadija) brvnare se mogu brže i jeftinije podići nego crkva od kamena ili opeke, što je bitno, jer je glavna snaga naroda ulagana u borbu za slobodu i opstanak, hranu i oružje jedinstvo oblikovanja brvnara? ondašnje guste šume = neiscrpan izvor hrastove građe majstori drvodelje koji grade brvnaru obično je oblikuju i iznutra, od istog materijala; oni tešu ikonostas, stolove, žrtvenik, ripide, svećnjake, klepala.. upravo zbog ovoga, crkve brvnare imaju postignuto specificno jedinstvo arhitektonsko-prostornog i dekorativnog oblikovanja lokacija brvnara? u predustaničko i ustaničko vreme, crkve brvnare podizane su po zabačenim mestima, kraj šuma, jaruga, u blizini sela tek u doba Miloševe vladavine, doba relativne sigurnosti, počele se da se podižu u selima i varošima = Beograd (1809), Valjevo (1829), Smederevska Palanka (1830), Zaječar (1830).. kratkotrajnost brvnara? veliki broj ovih brvnara se nije očuvao, jer su od trošnog materijala (hrastova građa najčešće) brvnare među neprijateljima?

crkve brvnare u Srbiji (18. i 19. vek).docx

Embed Size (px)

DESCRIPTION

tradicionalno srpsko neimarstvo pod osmanskom vlascu

Citation preview

Page 1: crkve brvnare u Srbiji (18. i 19. vek).docx

CRKVE BRVNARE

brvnare kao deo tradicije?1815-1820 = malobrojni primeri crkava građenih od kamena; većina crkava je manjih,

skromnijih arhitektonskih oblika, od trošnog materijala (drvo, naboj, pleter, čerpič) sa drvenim krovnim pokrivačem (šindra, slama)

crkve brvnare su najzastupljenije u vreme Osmanlija i narod je tada naviknut da gradi ove građevine; one su osobena pojava u srpskom graditeljstvu, prožete duhom malih seoskih sredina = jedan vid nastavka tradicije narodnog neimarstva (građene su i u srednjem veku)

ova stara narodna tradicija zastupljena je najviše u srednjem dinarskom delu naše zemlje (Bosna, Crna Gora, Sandžak, Podrinje, Šumadija)

brvnare se mogu brže i jeftinije podići nego crkva od kamena ili opeke, što je bitno, jer je glavna snaga naroda ulagana u borbu za slobodu i opstanak, hranu i oružje

jedinstvo oblikovanja brvnara?ondašnje guste šume = neiscrpan izvor hrastove građemajstori drvodelje koji grade brvnaru obično je oblikuju i iznutra, od istog materijala; oni

tešu ikonostas, stolove, žrtvenik, ripide, svećnjake, klepala..upravo zbog ovoga, crkve brvnare imaju postignuto specificno jedinstvo arhitektonsko-

prostornog i dekorativnog oblikovanja

lokacija brvnara?u predustaničko i ustaničko vreme, crkve brvnare podizane su po zabačenim mestima, kraj

šuma, jaruga, u blizini selatek u doba Miloševe vladavine, doba relativne sigurnosti, počele se da se podižu u selima i

varošima = Beograd (1809), Valjevo (1829), Smederevska Palanka (1830), Zaječar (1830)..

kratkotrajnost brvnara?veliki broj ovih brvnara se nije očuvao, jer su od trošnog materijala (hrastova građa

najčešće)

brvnare među neprijateljima?pod Turcima, vrlo često se ove brvnare nisu razlikovale od drvenih stambenih objekata

spoljanjihova namena se dugo skrivala od neprijatelja zbog raznih ograničenja i zabrana

izgradnje sakralnih spomenika; Motiv krsta na istocnoj strani ih razlikuje od kuca. postoje i slučajevi da se drvenoj kući tek kasnije dodaju obeležja bogomoljeu svakom slučaju, neprijatelj ih je vrlo često spaljivao, i to više puta uzastopno (crkva u

Brankovini je čak sedam puta spaljivana i obnavljana!)

portabl brvnare?bitna odlika brvnara je što se mogu seliti sa jednog mesta na drugo, u slučaju opasnosti

Page 2: crkve brvnare u Srbiji (18. i 19. vek).docx

montažni karakter brvnare = rastaviš, preneseš, ponovo sklopiš, a ne poremetiš arhitektonske vrednosti brvnare

arhitektonski koncept?najčešće jednobrodne, izdužene pravougaone osnove, uže strane su zaobljene, izlomljene

ili pokružneapsida na istoku, naos (načešće krstasti svod od dasaka), priprata, trem na stubovimaprincip građenja zida = donja greda (temeljna greda, temeljača) koja ne ide direktno na

zemlju, već na red krupnih kamenova koji su vrsta temelja, gornja greda (gornja zatega, venčanica), uspravni stubovi nosači; između stubova nosača, horizontalno se slažu hrastova brvna koja su svojim krajevima udenuta u žlebove na stubovima nosačima

u starijim crkvama obično postoje jedna vrata na zapadu i maleni prozorski otvori, a u mlađim crkvama imamo dvoje vrata i veće pravougaone prozorske otvore sa kapcima

najkarakterističniji deo crkve brvnare = visoki i strmi krov prekriven šindrom; šatorastog oblika, dominira čitavom građevinom. ovaj krov ima široku, isturenu strehu i iznutra je opšiven kratkim cepanim daskama

drveni duborez i ornamentika?strehe, stubovi, ograde trema, vrata = rezbareni ornamenti narodnog profanog

graditeljstvastilizovani biljni i geometrijski motivi, rozete, palmete, vitice, spirale, krstovi, krugovi,

kvadrati..vrlo često su ovi ornamenti i bojenikraj 18. veka i početak 19. veka = dekorativni barokni motivi (uticaj došljaka zanatlija i

zografa) najčešće na ikonostasu (Carskim Dverima), tavanici naosa, tremu i vratima..

očuvane brvnare?na području Beogradskog pašaluka se nalazilo 160 crkvi brvnari, a danas je sačuvano 40na području samog Beograda ih je bilo 16, danas samo 4 (Brajkovac, Vranić, Vreoci,

Orašac)brvnare koje su sačuvane su dosta izmenjene, naročito po pitanju krovnog konstruktivnog

sklopa (prepravke 19. i 20. veka prvobitni krovni pokrivač zamenjuju crepom i zato menjaju i strminu krova i dobijaju blaži nagib)

najstarije sačuvane su iz poslednje dve decenije 18. veka i sa početka 19. veka. uglavnom iz doba prve vladavine kneza Miloša (1815-1839) = Sevojno (1779), Čukojevac kod Kraljeva (1780), Miličinica kod Osečine (1791), Takovo (1795), Brezovac kod Zaječara (1798), Vreoci (1800-1804), ali i iz Karađorđevog doba = Brajkovac (1805), Radojevići (1812), Cvetko (1811)..

Page 3: crkve brvnare u Srbiji (18. i 19. vek).docx

CRKVA U ORAŠCU KOD OBRENOVCA (1816)među prvima podignuta, kraj potoka Rečica, kraj šume, na skrovitom mestu (vremenom se

oko crkve formiralo seosko groblje)pravougaone osnove, srednje veličine, bez trema, na istoku apsida sa 3 preloma, bez

tavanice, sa otkrivenom krovnom konstrukcijom = zadržan stari obliknema težnje ka dekorativnosti, verovatno zbog teških uslovaslične osobine = Brezna (1817), Veliko Jasikovo (1817), Krnjevo (1818)..

CRKVA POKAJNICA (1818)najpoznatija i najveća zadužbina tog vremena; ktitor Vujić Vulićevićna mestu ubistva Karađorđa, navodno zbog kajanja ktitora koji je učestvovao u ubistvupravougaona osnova, višeugaoni završeci sa obe stranetrem sa stubovima, priprata sa krstionicom, stepenicama i galerijama za hor iznad; naos

sa stolovima, kamenim amvonom, ikonostasom i Časnom trpezom u oltarskom prostorujugozapadno od crkve se nalazi visoka drvena zvonara (karakteristično za crkve prve

polovine 19. veka); temelj je od lomljenog kamena, a sve ostalo od hrastove građeizrazito visoki krov od 7,7m, dok je visina zidova 2,45m; pokriven šindrom; koritasti svodskromna likovna obrada ikonostasa, vrata, greda i stubova

BRZANSKA CRKVA (1822)slična Pokajnici, samo manjatrem sa 5 preloma, a apsida na istoku sa 6 preloma (apsidalni prozor pomeren ka jugu),

zidne površine su naknadno oblepljene blatnim lepom, naos ima koritasti svod

VRANIĆI (1823)na temelju starije građevine, izgorele 1813. godinepredanje pominje Simu iz Vranića kao graditeljajednobrodna građevina, apsida i trem isti, priprata sa horomizgubila je građevina prvobitni strmi krov. skorije je proučavan spomenik i vraćen mu je

prvobitni krovni izgled = ovo nam pokazuje da su ranije ove građevine posmatrali kao ostvarenja narodne umetnosti, bez racionalnog metričkog sistema, a sada ih ispituju dublje i preciznije, istim pristupom kao i monumentalne arhitektonske spomenike

kameni temelji, hrastova građa = talpe su povezane neposredno jedna za drugu, na lastin rep, bez pomoćnih vertikalnih stubova = dosta delikatno i zahtevno, ali je zato apsida izuzetna, sa blago izlomljenim površinama

strmi krov; vrata na zapadu i severu (lučno oblikovani gornji delovi)rezbareni ukrasi + slikana ornamentikaiznad zapadnog ulaza, nalazi se natpis crvenom bojom da je crkva dignuta 1823. godinesačuvana bogata oprema i crkveni nameštaj od lepo rezbarenog drveta (stolovi, svećnjaci,

ripide, klepetala, darohranilice, krst za Časnu trpezu)pojedini dekorativni elementi pojačani su arabesknom linijom crne bojeneobična je priprata između priprate i naosa, sa stubićima koji nose arkade (počivaju na

parapetnoj gredi)očigledne arhitektonske, umetničke i konstruktivne vrednosti

RAČA KRAGUJEVAČKA (1826)

Page 4: crkve brvnare u Srbiji (18. i 19. vek).docx

starija crkva se pominje jos 1727. godine, arhitektonski vredna i solidna gradjevinana sasovcima koji pokrivaju tavanicu stoji natpis da ju je gradio majstor Lazarslicne osnove kao Pokajnica, samo jednostavnija, bez priprateoltar, naos, trem (lici na poluzatvoren prostor); skromna profilacija, cesto naglasena bojom

(dovratnici, ograde, resetke na prozorima); krov je, u odnosu na izuzetno nizak zid od 2,5m, dominantniji nego na bilo kojoj crkvi brvnari

20e i 30e godine 19. veka?Gložane (1820), Dobroselica (1821), Donji Dubac (1825), Zasavica i Srednja Dobrinja

(1826), Trnjane (1829), Smederevska Palanka, Lozovik, Popovica i Zaječar (1830), Planinica i Glibovac (1832)..

sve ove crkve, pored glavnih karakteristika, imaju i specijalne karakteristike određene mesnom graditeljskom klimom, istorijom, duhovnom klimom, ekonomskim mogućnostima..

prelazni tip crkve?crkve građene od čvrstog materijala sa elementima brvnaranekad su to crkve u toku obnove starije kamene crkve; Lipenović kod Krupnja gde je donji

deo kameni, a gornji deo i trem su drveni (jednobrodna građevina pravougaone osnove, sa petostranom apsidom)

CRKVA SVETOG ĐORĐA U OSEČINI (1816)na mestu starije bogomolje = jednobrodna građevina od kamena, pravougaone osnove,

petostrana apsida na istoku; omalterisana i spolja i iznutra; oltarski prostor sa zidanom omalterisanom pregradom, naos, poligonalna priprata (dosta liči na brvnare sa tremom)

CRKVA U OSIPAONICI (1826)izgrađena od kamena i opeke mestimično, spolja i unutra omalterisanapravougaone osnove, polukružna apsida i bočne pevnice (istok nalik trikonhosu),

polukružni trem na zapadu sa 6 drvenih stubova; mali prozori sa rešetkama nalik brvnarskim prozorima

visoka i strma drvena konstrukcija od hrastovine; blizu crkve se nalazi stara drvena brvnara strmog krova; dakle, majstor se ugledao na arhitekturu crkvi brvnari

CRKVA USPENJA BOGORODICE U OREOVICI KOD POŽAREVCA (1825)arhitektura po ugledu na brvnaresedmodelna apsida, drveni trem na zapadukoritasti svod od dasakamali prozori, drveni okviri prozora i vrata, prvobitni krov sa šindrom i drvena zvonaravremenom je ređe ugledanje na graditeljske uzore prošlosti, ali ima ih, posebno na

pereferiji

CRKVA U TEKEREŠU NA PADINAMA CERA (1839)podseća na stare brvnare po krovu, proporcijama, prostornom rešenju, nameštaju..