CSLewis-Krscanstvo

8/8/2019 CSLewis-Krscanstvo

1/95


2/95

2 3

Copyright: Mladen Ivanovi

www.soulsaver.hr

SadrajPredgovor .....................................................................................5KNJIGA PRVA ............................................................................13 1. Zakon ljudske naravi .........................................................15 2. Neki prigovori ...................................................................19 3. Stvarnost zakona ...............................................................23 4. to se nalazi u pozadini zakona ........................................27

5.Uzrok nae nelagodnosti ....................................................33KNJIGA DRUGA .......................................................................37 1. Suprotne predodbe o Bogu ..............................................39

2. Najezda .............................................................................43 3. Zapanjujua mogunost izbora .........................................49 4. Savreni pokajnik ..............................................................53

5. Praktian zakljuak ...........................................................59KNJIGA TREA ........................................................................63 1. Tri podruja morala ...........................................................65 2. Glavne vrline .....................................................................69 3. Drutveni moral ................................................................73 4. Moral i psihoanaliza ..........................................................77 5. Moral u spolnosti ..............................................................81 6. Kranski brak ..................................................................89 7. Opratanje .........................................................................97 8. Veliki grijeh .....................................................................101 9. Milosre ..........................................................................107 10. Nada ..............................................................................111 11. Vjera 1 ......................................................................115

12. Vjera 2 ......................................................................119KNJIGA ETVRTA .................................................................123 1. Stvaranje i raanje...........................................................125 2. Bog tri osobe ..............................................................131 3. Vrijeme i izvan vremena .................................................135 4. Dobra zaraza .................................................................139 5. Svojeglavi olovni vojnici ................................................143 6. Dvije biljeke ..................................................................147 7. Hajde da se pretvaramo ... ...............................................151 8. Da li je kranstvo teko ili lako .....................................157 9. Izraunavanje cijene ........................................................161

10. Zgodni ljudi ili novi ovjek...........................................16511. Novi ovjek ...........................................................................173C.S. Lewis.................................................................................179


3/95

4 5

PredgovorSadraj ove knjige objavljen je na radiju, a potom i tiskan u tri odijeljenecjeline pod naslovom: Razlozi za kranstvo (1943), Kransko ponaanje(1943) i S onu stranu osobnosti (1945). U tiskanom izdanju dodao samneto onome to sam govorio preko radija, no tekst je uglavnom ostao isti.Po mom miljenju, razgovorna radiju trebao bi biti u to veoj mjeri nalikpravom razgovoru, nikako pak ne bi smio biti glasno itan esej. Stoga sam seu svojim razgovorima koristio svim skraenicama i kolokvijalizmima koje ugovoru redovito koristim. U tiskanoj verziji napravio sam isto. Gdje god samu razgovorima naglasio rije koja mi se inila vanom, u tiskanom izdanjuta je rije tiskana kurzivom. Sada mi se ini da je to bilo pogreno jedanneuspio hibrid izmeu govornog umijea i umijea pisanja. Govornik treba usvrhu naglaavanja koristiti varijacije u govoru zato to se taj medij po svojojprirodi tome ne protivi. Pisac, meutim, ne bi trebao za to koristiti kurziv, negomora imati poseban nain isticanja rijei koje nose smisao i njega koristiti.U ovom sam izdanju u jo veoj mjeri koristio skraenice, a veinu kurzivazamijenio preinakom reenica. Nadam se da time nisam nakodio popularnomi neusiljenom tonu kojeg sam kanio sauvati od poetka do kraja. Mjestimicesam takoer neto dodao i izostavio i to ondje gdje mi se inilo da temurazumijem bolje negoli prije deset godina ili ondje gdje su itatelji izvornogsadraja krivo shvatili tekst.

Trebalo bi da ovdje upozorim itatelja da mu ja ne nudim pomo uodabiranju bilo koje kranske denominacije. Od mene neete saznatitreba li postati anglikanac, metodist, prezbiterijanac ili pak rimokatolikTaj propust je posve namjeran (ak sam u ovom nizu poredaodenominacije po abecednom redu). Moj poloaj u tome nije ni najmanjetajanstven. Ja sam obian laik koji pripada anglikanskoj crkvi, u njojse ne nalazim na posebno niskom poloaju. Meutim, u ovoj knjizi janikog ne elim obratiti na skupinu kojoj pripadam. Sve od dana kadsam postao kranin, mislim da je najbolji, a moda i jedini savjet, onovjerovanje koje je zajedniko svim kranima svih vremena. Na takavme stav upuivalo vie razloga. U prvom redu, pitanja koja razdjeljujukrane esto ukljuuju pojedinosti o kojima raspravlja visoka teologija,pa ak i crkvena povijest time bi se trebali baviti samo vrsni znalci i nitko drugi. Ja se u tim vodama dovoljno ne snalazim i prije bipomo meni trebala no to bih ja mogao drugima pomoi. Drugo,mislim da moramo priznati da rasprava o takvim pojedinostima uopenema za cilj nekoga izvan Crkve dovesti u kransko stado. Sve dotle


4/95

6 7

Stoga je sasvim razumljivo da ete im, ukoliko se ne suglasite s njima,biti heretik idolopoklonik ili poganin. Ako ijedna tema moeupropastiti knjigu o osnovnom kranstvu ako bi bilo koja tema bilabeskorisna onima koji ne vjeruju da je Sin Djevice Bog onda je tosigurno ova.Neobino to iz moje utnje o nekim prijepornim tokama ne moetezakljuiti da li ja njih smatram vanim ili ne. Ovo je, naime, jedna odtih prijepornih toaka. Krani se, izmeu ostaloga, oko jednog ne slaua to je vanost njihova neslaganja. Kada se dva kranina razliitihdenominacija ponu prepirati, nee proi dugo vremena i jedan eupitati drugoga da li je to i to stvarno vano, dok e drugi: Vano?Moj Boe, pa to je od osnovne vanosti.Ovo sam rekao da bih razjasnio kakvu sam knjigu zapravo elionapisati; ni najmanje nisam elio sakriti ili izbjei odgovornost za svojavjerovanja. Ona nisu tajna, to sam ve rekao.Postojala je opasnost da pod takvo zajedniko kranstvo nehoticepodmetnem ono to je karakteristino za anglikansku crkvu ili (jo gore)za mene osobno. To sam pokuao izbjei time to sam izvorni rukopisdruge knjige poslao etvorici sveenika i zamolio ih da na nju dajukritiki osvrt: anglikancu, metodistu, prezbiterijancu i rimokatolikomsveeniku. Metodist je primijetio da nisam dovoljno pisao o vjeri, doim je rimokatoliki sveenik rekao da sam otiao predaleko, naglasivi dasu nevane teorije o Otkupljenju. Inae smo se sva petorica u drugomesloili. Ostale knjige nisam dao na takav nain ispitati, jer razlike kojebi se pritom javile, ne bi bile razlike meu denominacijama, nego meupojedincima ili lozofskim kolama.Koliko mogu procijeniti, kako iz osvrta napisanih o knjizi, tako i iz brojnihpisama koja sam primio, unato nekim nedostacima, knjiga je uspjelaprikazati ono zajedniko, sredinje, osnovno kranstvo. Time bi moglabiti od odreene koristi pri uklanjanju prigovora da e nam, uklonimo liprijeporne toke, ostati tek nejasni i beskrvni H. C. F. (Highest commonfactor najvii zajedniki imbenik). Taj H. C. F. nije samo pozitivan,ve i prodoran; odijeljen od svih nekranskih vjerovanja ponorom skojim se ne mogu usporediti ni najgore podjele unutar kranstva. Akoovom knjigom nisam izravno pomogao ponovnom ujedinjenju crkava,moda sam uspio razloiti zato bismo se trebali sjediniti. Sigurno jeda sam od uvjerenih lanova drugih zajednica doivio vrlo malo onog

dok o tome piemo i razgovaramo, prije emo ga odvratiti da ue uneku kransku zajednicu negoli ga povui za sobom.O naim razmimoilaenjima ne bi nikako trebalo raspravljati, osim akosu nazoni oni koji su ve povjerovali da postoji jedan Bog i da jeIsus njegov jedini Sin. Konano, ini mi se da su se takvim spornimpitanjima bavili mnogo talentiraniji autori branei ono to Baxtornaziva osnovno kranstvo. Kako je takav pristup kod ranijih pisacabio vrlo rijedak, osjeao sam izrazitu sklonost upravo prema njemu, pasam se zduno prihvatio posla. Jedino su to bili moji motivi i bio bihvrlo sretan kad se iz moje utnje o nekim prijepornim tokama ne biizvlaili fantastini zakljuci.Primjerice, ta utnja ne mora znaiti da sam neopredijeljen. Ponekad jesam. Medu kranima postoje i takve sporne toke na koje nemamodgovora. Ima takvih pitanja na koja moda nikad neu moi odgovoriti:kad bih ak i u jednom boljem svijetu postavio takva pitanja, moda bihdobio odgovor kakav je tada dobio jedan ovjek: to se to tebe tie?Slijedi mene.Ima i drugih pitanja na koja sam konano i za svagda naao odgovor, paipak o njima nita ne govorim. Nisam naime elio razloiti ono to bihnazvao svojom religijom, ve objasniti osnovno kranstvo, koje jestono to jest i koje je bilo ono to je bilo, davno prije nego sam se rodioi bez obzira na to svia li mi se ono ili ne.Neki izvlae neopravdane zakljuke iz injenice to o djevici Marijine govorim nita osim to prihvaam da je Krista rodila Djevica. Zar

nije posve jasan razlog zato tako postupam? Kad bih rekao netovie, to bi me odmah odvuklo u krajnje prijeporna podruja. Ni jednaprijeporna toka medu kranima ne zasluuje toliko panje kao ova.Rimokatoliko vjerovanje o ovome nije povezano samo s neobinimarom kojeg nalazimo kod svakog iskrenog vjernika, ve (a to je posveprirodno) i s osobitom, rekao bih, vitekom au koja se javlja uovjeku kad je na kocki ast njegove majke ili ljubljene dragane. Stoga je vrlo vjerojatno da ete jednom rimokatoliku izgledati kao nitkovak i heretik, ako se u tom pitanju ne slaete s njim. Nasuprot tome,suprotna protestantska vjerovanja o tom predmetu povlae sa sobomosjeaje koji se nalaze u temeljima monoteistike religije. Radikalnimprotestantima ini se da je time ugroena razlika izmeu Stvoritelja istvorenja (koliko god ono bilo sveto), i da se ponovno raa politeizam.


5/95

8 9

Rije gentleman je izvorno znaila neto prepoznatljivo, ona jeoznaavala ovjeka koji je posjedovao grb i neto zemlje. Kad bi takvaovjeka nazvali gentleman, to nije bio nikakav kompliment, ve se timeustvrdila jedna injenica. Ako bi za nekoga rekli da nije gentleman, tonije bila uvreda, ve obino obavjetenje. Nije bilo proturjeno kazatida je John laac i gentleman, isto kao to danas nema proturjeja utvrdnji da je James budala i akademski kipar. Tada je netko primijetio,posve ispravno, dobronamjerno, duhovno i dojmljivo ali nekorisno:Ah, zar kod gentlemana nije najvanije ponaanje? to e mu grb izemlja, ako se ne zna ponaati? Zar nije pravi gentleman samo onaj kojise ponaa onako kako bi se gentleman trebao ponaati? Zar nije onda

Edward mnogo istinskiji gentleman od Johna? Takvo razmiljanje bilo je u osnovi dobro. Naravno, bolje je biti astan, utiv, hrabar negoliimati grb i zemlju. Meutim, to nije isto. tovie, to nije ono s imee se svatko sloiti. Nazvati nekoga gentlemanom u ovom novom,pronjenom smislu, ne znai dati o njemu obavjetenje, ve je to nainda ga pohvalimo, a rei da ovjek nije gentleman znai uvrijediti ga.Kad neka rije prestane biti opisni izraz, kad postane sredstvo kojimnekoga ocjenjujemo, tada ona vie ne izraava injenicu, ve samoodnos govornika prema datom objektu (kad netko za jelo kae da jedobro, to znai da mu se ono svia). im je rije gentleman liena svogstarog, obinog, objektivnog znaaja, ona znai samo da nam se ovjekkojega smo tako oznaili svia. Prema tome, danas je rije gentlemanpotpuno neupotrebljiva. Ve i prije smo imali dovoljnoizraza koji oznauju pohvalu, tako da nije bilo potrebno koristiti jo

i taj. S druge strane, ako neki povjesniar eli taj izraz upotrijebitiu njegovom izvornom znaenju, ne moe to uiniti bez dodatnogobjanjenja, jer on vie ne odgovara svojoj svrsi.Kad bi ljudi poeli pridavati duhovni znaaj, kad bi poeli proiavatiili, kako se esto kae, produbljivati smisao rijei kranin, onda bitaj izraz isto tako vrlo brzo postao neupotrebljiv. U prvom redu, samikrani ga ne bivie mogli primijeniti ni na koga. Nije na nama da prosuujemo tko jest, a tko nije blizak Kristovom duhu u najdubljem znaenju te rijei.Ne moemo prozrijeti ljudsko srce, ne moemo suditi nama je toak i zabranjeno. Od nas bi bilo odvie drsko tvrditi tko je u ovomproienom smislu kranin, a tko nije. Oito da je rije koju ne

uvenog odium theologicum. U veoj sam mjeri nailazio kod ljudina neprijateljstvo i to od onih koji se nalaze na granici, bilo unutaranglikanske crkve, bilo izvan nje dakle kod onih koji zapravo nespadaju ni u jednu zajednicu. To me tjei. U svojem sreditu, tamo gdjeprebivaju njezina najvjernija djeca, upravo je ondje svaka zajednicanajblia drugim zajednicama, ako ve ne po doktrini, a ono po dubini.A to nam pak govori da u sreditu svake zajednice postoji neto iliNetko tko unato svim razlikama u vjerovanju i temperamentu, unatosjeanju na uzajamne progone, govori istim glasom.Toliko o mojem izbjegavanju da govorim o doktrini. U treoj knjizikoja govori o moralu, takoer sam preutio neke pojedinosti, no ovajput je razlog bio drukiji. Sve otkako sam u Prvom svjetskom ratusluio u pjeadiji, nesviaju mi se ljudi koji u sigurnosti i udobnosti pozadine, :e one u prvimredovima. Zato ne volim mnogo govoriti o onim napastima kojimanisam osobno izloen.Pretpostavljam da nitko nije napastovan ba od svakog grijeha. Sluajnonisam opsjednut kockarskim strastima, ali bez sumnje to plaam timeto nemam neki dobri poriv po kojem su te strasti neumjerenost iliizopaenost. Stoga se ne smatram mjerodavnim davati savjete o tomekakvo je kockanje doputeno a kakvo nije (ako uope postoji doputenokockanje), jer ne tvrdim da znam ak i to. Takoer nisam nita rekaoo kontroli raanja. Ja nisam ena, nisam ak ni oenjen, a nisam nisveenik. Takoer smatram da to se tie bolova, opasnosti i trokovakojih sam osobno poteen, ne mogu zauzeti vrsti stav; nemamsveeniku slubu koja bi me na to obvezivala.Mogli bi mi se uputiti daleko opravdaniji prigovori, a dobio sam ih,zbog toga to naziv kranin upotrebljavam za onoga koji prihvaaope doktrine kranstva. Ljudi me pitaju: Tko si ti da odreuje tko jest, a tko nije kranin? Ili: Zar ne mogu stotine ljudi koji ne vjerujuu te doktrine biti daleko bolji krani, mnogo blie Kristovu Duhuod onih koji u te doktrine vjeruju? Ovakav prigovor je u odreenomsmislu vrlo dobronamjeran, duhovan i ostavlja vrlo snaan dojam. On je po svemu dobronamjeran, ali nije koristan. Ne moemo jednostavnobez izvjesne opasnosti koristiti jezik naih kritiara. Pokuat u vam toobjasniti na primjeru jedne druge rijei, daleko manje vanoj od rijeikranin.


6/95

10 11

nikada se ne smijete zapitati: Da li mi se svia takva vrsta slube?ve: Da li su ove doktrine istinite? Da li me moja savjest na njihupuuje? Zbog ega se ne usuujem pokucati na ova vrata da li zbogmoje oholosti, posebnih sklonosti, ili zato to mi se uope ne sviaovaj vratar? Kada doete do svoje sobe, budite ljubazni prema onimakoji su izabrali druga vrata, kao i prema onima koji jo uvijek ekajuu predvorju. Ako su pogrijeili, jo su im vie potrebne vae molitve.Ako su to vai neprijatelji, tada vam je nareeno da molite za njih. To je jedno od onih pravila koja vrijede za cijelu kuu.

moemo primijeniti beskorisna. to se tie nevjernika, oni e, bezdvojbe, tu rije koristiti u njenom proienom znaenju. Kada je buduizgovarali, njome e izricati samo procjenu. Kad nekoga budu nazivalikraninom, to e znaiti da misle kako je to dobar ovjek. Meutim, tajnain upotrebe ove rijei nee doprinijeti bogaenju jezika, budui dave postoji rije dobar. Stoga e rije kranin biti potpuno neprikladnasvrsi kojoj je mogla sluiti.Ne smijemo, dakle, odstupiti od izvornog, oitog znaenja. Nazivkrani najprije se spominje u Antiohiji (Djela 11:26) gdje su takonazvali uenike, one koji su prihvatili apostolsko nauavanje. Nemani najmanjeg znaka da bi se taj naziv ograniavao samo na one kojima je to nauavanje koristilo onoliko koliko im je trebalo koristiti. Nemadvojbe da je taj pojam zahvaao i one koji su na neki proieni,produhovljeni, unutarnji nain bili puno blii Kristovu duhu, od onihuenika koji nisu u tolikoj mjeri ispunili oekivanja. Tu se ne radi ni okakvoj teologiji, ni o kakvom moralu. Radi se samo o takvom koritenjurijei, da svi razumijemo o emu se govori. Kada ovjek koji prihvaakransku doktrinu ne ivi u skladu s njom, bit e jasnije ako kaemoda je on lo kranin, nego li da nije uope kranin.Nadam se da nijedan italac nee pomisliti da je osnovno kranstvoponueno ovdje kao mogui izbor vjerovanjima postojeih vjerskihzajednica kao da bi mogli prije prihvatiti osnovno kranstvonego kongregacionalistiku, pravoslavnu ili bilo koju drugu crkvu.Ono je vie nalik predvorju iz kojeg se moe ui u vie soba. Ako mipoe za rukom nekoga dovesti u to predvorje, uspjet u u svojoj nakani.No ognjite, hrana i stolice nalaze se u sobama. U predvorju se eka, iznjega se moe pokuati ui na vie vratiju, no u njemu se ne ivi. Zbogtoga je i najgora soba (bez obzira koja) bolja od predvorja. Istina je dase nekima moe uiniti da ve dugo ekaju u predvorju, doim drugigotovo odmah znadu na koja vrata trebaju pokucati. Ne znam odaklepotjee ta razlika, no siguran sam da Bog nikoga nee ostaviti da eka,ukoliko ne vidi da je to za njegovo dobro. Kad konano uete u svojusobu, uvidjet ete da vam je dugo ekanje na neki nain koristilo i da je moda zato bilo i potrebno. Meutim, to vrijeme morate smatratisamo ekanjem, a ne logorovanjem. Morate i dalje moliti za svjetlo i,naravno, ak u predvorju morate nastojati pridravati se pravila kojavae za cijelu kuu. Prije svega, morate se stalno pitati koja su vrataprava, a ne ija vam se boja ili oblik vie svia. Jednostavno reeno,


7/95

12 13

KNJIGA PRVA

DOBRO I ZLO KAO KLJUZA RAZUMIJEVANJESVIJETA


8/95

14 15

1. Zakon ljudske naraviZacijelo je svatko od nas uo kako se ljudi svaaju. Ponekad nam se topriinja smijenim, ponekad neugodnim; no bez obzira na to, vjerujemda moemo nauiti neto vano iz onoga to se u svai izgovori. Agovore se ovakve stvari: Kako bi bilo kad bi se prema tebi netko takoponio? To je moje mjesto, ja sam prvi doao! Pusti ga, nije tise niim zamjerio! Zato bi ti bio prvi?! Daj mi pola narane, jasam tebi dao pola moje! Hajde, obeao si! Svakog dana ujemoovakve rijei, kako od obrazovanih ljudi, tako i od neukih, kako oddjece, tako i od odraslih.Ono to je zanimljivo u vezi takvih primjedbi jest to, da osoba kojaih izgovara ne tvrdi samo da joj se ne dopada ponaanje druge osobe,ve se poziva na neki uzor ponaanja kojeg bi trebale poznavati objestrane. Osoba koja je u takvoj svai napadnuta, vrlo rijetko odgovara:K vragu i taj tvoj uzor! Gotovo se uvijek trudi da dokae kakonjezino ponaanje nije protivno tom uzoru ili ako prizna da jest, tadauvijek ima neko posebno opravdanje. Pronalazi se neki poseban razlog,u nekom posebnom sluaju, zbog kojeg onaj tko prvi zauzme mjestomora to mjesto prepustiti drugome ili se izgovara da su prilike bileposve drukije kad su prvi put dijelili naranu ili se dogodilo netoneoekivano zbog ega, eto, mora pogaziti obeanje. ini se, zapravo,da obje strane imaju na umu neku vrst zakona ili pravila potene igreili dolina ponaanja ili morala, nazovite to kako hoete, oko kojeg suse doista sloili. Oni su se stvarno sloili. Da se nisu, bili bi se modapotukli poput ivotinja, a ne svaali u ljudskom znaenju te rijei.Svaati se znai pokuati dokazati drugoj strani da nije u pravu. A tone bi imalo nikakva smisla, ukoliko ne postoji neki zajedniki pojamo tome to je Pravo a to Krivo; isto kao nogometau predbacivatikako je nainio prekraj, a da se prije nismo dogovorili o nogometnimpravilima.Ovaj zakon ili pravilo o Dobru i Zlu nekad se nazivao Zakon prirode.Danas, kad upotrebljavamo pojam zakoni prirode, obino mislimo nazakon sile tee, nasljednost osobina ili na zikalno kemijske zakone.Meutim, stari mislioci, nazvavi zakon o Dobru i Zlu, Zakonomprirode, mislili su, ustvari, na zakon ljudske naravi. Pri tom su sevodili milju da isto kao to svim tijelima vlada zakon sile tee, a


9/95


10/95

18 19

2. Neki prigovoriAko je sve to tako, zastanimo malo i uvrstimo taj temelj jasnog ipotenog razmiljanja o ovjeku, prije nego poemo dalje. Pisma nekihmojih itatelja ukazuju na to da mnogi smatraju kako je teko shvatitiZakon ljudske prirode, ili Moralni zakon ili Zakon ispravnih postupaka(kako god elite).Neki su mi na primjer pisali: Nije li ono to vi nazivate Moralnimzakonom, obian nagon stada, zar se on nije razvio poput ostalih naihnagona? Dakle, ja ne poriem mogunost postojanja nagona stada kod

ljudi, ali pod Moralnim zakonom ne podrazumijevam taj nagon. Sviznamo kako to izgleda kad nas potie neki nagon recimo majinski,spolni ili nagon za hranom. To je osjeaj jake elje ili potrebe da seponaamo na odreeni nain. I naravno, ponekad osjeamo stvarnuelju da nekom pomognemo; nema dvojbe da tu elju treba pripisatinagonu stada. Ali osjeati elju da pomognemo sasvim je razliito odosjeaja da se nekome mora pomoi, bez obzira na to da li to elimoili ne. Pretpostavimo da ujete povik u pomo od ovjeka u opasnosti.Vjerojatno ete u tom trenutku osjetiti dvije elje jednu da mupomognete (nju treba pripisati nagonu stada), a drugu da se ne izloiteopasnosti (ovu treba pripisati nagonu samoodranja). Uz ova dvapoticaja, osjetit ete u sebi jo jedan, koji e vam rei da treba slijeditionaj prvi glas i potisnuti onaj poticaj koji vas tjera na bijeg. Ovaj treipoticaj, koji prosuuje prva dva i odluuje kojeg treba prihvatiti, nemoe biti ni jedan od prva dva. Isto tako ne moemo rei da je notnipapir koji nam poruuje koju notu da odsviramo na glasoviru, upravosama ta nota. Moralni zakon nas upuuje na melodiju koju moramosvirati, nai nagoni su pri tom samo pojedini tonovi.Postoji jo jedan nain koji e nam pomoi da shvatimo kako Moralnizakon nije tek jedan od ljudskih nagona. Ako se dva nagona sukobe, au ovjekovoj svijesti nema nieg drugog osim njih, sasvim je jasno dae jai pobijediti. Meutim, u trenucima kad smo najsvjesniji Moralnogzakona, ini se da nas on obino tjera da se priklonimo slabijem oddva nagona. Daleko vie elimo biti na sigurnom, negoli spaavatiovjeka koji se utapa. Unato naoj elji, Moralni nam zakon nalaeda mu pomognemo. Takoer nas esto potie da pokuamo ojaatiispravni poriv da bude jai no to on po prirodi jest. Hou rei, da esto

mjeseca, nismo ponaali onako kako bismo eljeli da se drugi ponaajuprema nama. Zacijelo imamo tisuu i jednu ispriku za to. Neki dan stebili nepravedni prema djeci zato jer ste bili preumorni. A to se tieonog sumnjivog poslia s novcem na koji ste ve gotovo zaboravili, ito je bilo sasvim normalno, zar ne? A uslugu koju ste obeali napravitistarom, dobrom Peri, a niste, hm, da ste znali da ete biti toliko zaposleni,nikad mu ne bismo to obeali. A to se tie ponaanja prema vaoj eni(ili muu), ili prema sestri (ili bratu), da samo znam kako oni moguiznervirati ovjeka, nikada vam se ne bih udio uostalom tko sam ja da vam postavljam takva pitanja? I ja sam isti kao i vi. Hou rei,ni ja se ne uspijevam uvijek pridravati tog Zakona prirode, i kada mi

netko zbog toga prigovori, iz mojih usta ponu vrcati isprike. U ovomtrenutku nije bitno da li su te isprike dobre. Bitno je da one predstavljaju jo jedan dokaz kako duboko vjerujemo u Zakon prirode, svialo namse to ili ne. Ako ne vjerujemo u ispravno ponaanje, zato se tako urnoispriavamo zbog nae nepristojnosti? injenica je da toliko vjerujemou ispravne postupke, taj nas zakon toliko pritiska, da jednostavnone moemo podnijeti pomisao da ga se ne pridravamo, te stogaodgovornost prebacujemo na drugoga. Primjeujete li da sve isprikenalazimo jedino zato da opravdamo nae nedostojno ponaanje. Naeloe raspoloenje pripisujemo zamoru, zabrinutosti ili gladi. Meutim,uvijek smatramo da smo sami zasluni za nae dobro raspoloenje.Eto, samo sam ovo dvoje elio kazati. Prvo, svi ljudi na svijetu mislekako je potrebno da se na sasvim odreen nain ponaaju i drugo, da senitko od nas tako ne ponaa. Poznat nam je Zakon prirode, no unato

tome, ne pridravamo ga se. Ove dvije injenice predstavljaju temelj jasnog razmiljanja o nama i o svijetu u kojem ivimo.


11/95

20 21

tako. Svi smo nauili tablicu mnoenja u koli. Dijete koje bi odraslosamo, na pustom otoku, ne bi znalo za nju. Meutim, iz toga ne slijedi da je tablica obian dogovor meu ljudima, neto Sto su ljudi izmislili zasvoje potrebe a mogli su je nainiti drukije, samo da su htjeli. Potpunose slaem da pravilo ispravnog postupanja uimo od svojih roditelja,uitelja, prijatelja i iz knjige, kao to uimo i sve ostalo. Meutim,neke stvari koje nauimo, samo su ustaljena pravila, koja su moglabiti i drukija. Nauili smo voziti desnom stranom ceste, mogli smose, meutim, dogovoriti i drukije, to jest da vozimo lijevom stranom.Matematika pak, nije dogovor meu ljudima, ve stvarna istina. Pitanje je kojoj kategoriji pripada Zakon ljudske naravi?

Dva su razloga zbog kojih on pripada istoj kategoriji kojoj i matematikaPrvi je, kao to rekoh u prvom poglavlju, taj, da premda postoje razlikeizmeu moralnih predodbi u raznih naroda i epoha, one nisu tolikovelike nisu ni priblino toliko velike kao to veina ljudi zamilja. Umoralnim predodbama svih naroda i epoha prepoznajemo isti zakon,dok drutveni dogovori ili obiaji, kao to su prometna pravila, nainodijevanja i ostalo, mogu biti sasvim razliiti.Drugi razlog je ovaj: kad razmiljamo o razlikama koje postoje ushvaanju morala izmeu razliitih naroda i epoha, da li pomiljamoda je moral jednog naroda bolji ili gori od morala nekog drugog naroda(epohe)? Da li je neka promjena kod njih znaila nekakav napredak?Ako nije, tada ne moe biti nikakvog moralnog napretka. Samapromjena ne znai i napredak on postoji tek kad se radi o promjenina bolje. Kad ne bi bilo razlike u vrijednosti i istinitosti izmeu moralai razliitih naroda i vremena, tad ne bi imalo smisla govoriti o prednostimorala civiliziranog ovjeka nad moralom divljaka ili kranski moralpretpostavljati nacistikom. Meutim, istina je da svi vjerujemo kakosu neka moralna naela bolja od drugih.Uistinu vjerujemo da su pojedinci koji su pokuavali promijenitimoralna naela svojega doba bili reformatori ili pioniri bili su toljudi koji su moral shvaali bolje od svojih suvremenika. U tome se svislaemo. im kaete da jedan skup moralnih naela moe biti bolji oddrugog, oba u stvari usporeujete s mjerilom, tvrdei da se jedan od tihnaela vie pribliava tom mjerilu nego drugi. Meutim, mjerilo s kojimusporeujemo dvije stvari neto je posve razliito od njih. Zapravo, mispomenute skupove moralnih naela usporeujemo s nekim stvarnim

osjeamo svojom dunou poticati nagon stada, buenjem mate,suuti itd, da bi na taj nain smogli dovoljno snage i oduevljenja dauradimo neto dobro. Ali je potpuno jasno da ne djelujemo nagonskikad pojedini nagon elimo ojaati. Ono to vam govori: Tvoj nagonstada je uspavan, probudi ga, ne moe biti sam nagon stada. Ono tovas upuuje koju notu na glasoviru treba odsvirati glasnije od ostalih,nikako ne moe biti ba sama ta nota.Pokuajmo to jo jasnije izraziti. Kad bi Moralni zakon bio samo jedanod naih nagona, mogli bismo uprijeti prstom na neki poticaj u namakoji je uvijek dobar, uvijek u skladu sa naelom ispravnog postupanja.Ali vidite, to ne moemo. Nema ni jednog poticaja u nama kojegMoralni zakon ne bi ponekad nastojao zatomiti, isto kao to nema ni jednog kojeg tu i tamo ne bi nastojao potai. Pogreno je misliti da suneki nai poticaji, npr., majinska ljubav ili rodoljublje uvijek dobri,a da su neki drugi nagoni, kao spolni ili borbeni nagon, uvijek loi.Ima meutim, sluajeva kada je oenjen ovjek duan poticati svojspolni nagon, a vojnik svoj borbeni. Isto tako, ponekad, treba potisnutimajinski, odnosno rodoljubni nagon, ukoliko bi oni nanijeli nepravdudrugoj djeci, odnosno drugim zemljama. U stvari, nagoni sami po sebinisu ni dobri ni loi. Prisjetimo se jo jednom glasovira. Na njemune postoji dvije vrste nota dobre i loe. Svaka pojedina nota je uodreenom trenutku dobra, a u nekom drugom loa. Moralni zakon nijenikakav nagon niti skup nagona, on upravlja nagonima, stvara nekuvrst melodije (koju moemo zvati dobrota ili ispravno postupanje).Ovo je uzgred, od vrlo velike praktike vrijednosti. Najopasnije jeuzeti bilo koji nagon kao neto neprikosnoveno, to treba slijediti podsvaku cijenu. Svaki od njih nas moe pretvoriti u vragove, kad bismoga slijedili kao jedini ispravni nagon. Moda mislite da je, openitogledajui, ljubav prema ovjeanstvu uvijek dobra i plemenita osobina,ali to nije tako. Ako pritom izostavimo pravdu, poet emo kritisporazume i krivotvoriti dokaze na sudu, sve zbog ovjenosti, postalibismo isto prevrtljivci i izdajnici.Neki su mi pisali i pitali me: Nije li ono to vi nazivate Moralnimzakonom samo drutvena konvencija, nismo li to primili obrazovanjem?ini mi se da se tu radi o nesporazumu. Ljudi koji postavljaju takvopitanje, obino uzimaju zdravo za gotovo, ako smo bilo to nauili odroditelja i uitelja onda je to jedino ljudski pronalazak. To naravno, nije


12/95

22 23

3. Stvarnost zakonaKao to rekoh na kraju drugog poglavlja, kod ljudske vrste nailazimona dvije vrlo udne pojave. Prva je, da ovjeka proganja misao kakobi se trebao dolino ponaati, igrati potenu igru, biti astan, moralan,tj. slijediti Zakon prirode. Druga je, da se ljudi u stvarnosti tako neponaaju. Moda e se netko upitati zato to nazivam udnim, modavam to izgleda sasvim normalno. Moda e neki pomisliti kako sam javrlo strog prema ljudima. Konano moete kazati da ono to ja zovemnepotivanjem zakona Dobra i Zla, ili Zakona prirode, znai samo toda ljudi nisu savreni. A zato bi, uostalom, ljudi bili savreni? Taj biprigovor bio na mjestu, ako bih pokuao samo ustanoviti stupanj naekrivice zbog ponaanja suprotnog onomu koje oekujemo od drugih.No, to mi uope nije nakana. U ovom trenutku nemam namjeru govoritio krivici, samo pokuavam pronai istinu. S te toke gledita, samazamisao o tome da je neto nesavreno, da nije onako kako bi trebalobiti, ima stanovite posljedice.Uzmimo, na primjer, kamen ili stablo. Kamen je kamen, a stablo jestablo, i nema nikakvog smisla traiti da kamen ne bude kamen ili dastablo ne bude stablo. Naravno, ukoliko elite taj kamen odnijeti usvoj vrt, a njegov oblik vam ne odgovara, moete kazati da on nemaprikladan oblik. Isto tako moete kazati da je stablo loe, jer vas udovoljnoj mjeri ne zatiuje od sunca. Time zacijelo elite rei da tajkamen ili stablo ne odgovara odreenoj svrsi koju ste mu namijenili.To im ne moete predbacivati, osim ale radi. Dobro znate da to stablou odreenim klimatskim uvjetima i na odreenom zemljitu ne moebiti drukije. Ono to s naeg gledita nazivamo loim stablom, potujezakone svoje naravi u istoj mjeri kao i dobro stablo.Opaate li to iz tog proizlazi? To je ono to obino nazivamo zakonimaprirode, to jest, nain na koji vrijeme djeluje na stablo, nee stvarno bitizakoni u pravom smislu te rijei, ve ih samo mi tako nazivamo. Kadkaem da kamen koji pada potuje zakon sile tee, nije li to isto kaokad bismo rekli da taj zakon predstavlja samo ono to kamen uvijekini? Zacijelo ne mislite da e se kamen, ako ga bacimo, iznenadasjetiti kako mu je nareeno da padne na zemlju. Dakle, kaemo da onsam pada. Drugim rijeima, ne moemo biti sigurni da postoji nekizakon o onome to se mora dogoditi, koji bi bio razliit od onoga to

moralom, to jest, stvarnim Dobrom, i na taj nain priznajemo da takvoneto postoji, neovisno od toga kako ga ljudi zamiljaju ili to misle onjemu.Ili drugim rijeima, ako je va moral ispravniji od, recimo, nacistikog,tada mora postojati neto neki stvarni, uzorni moral, s kojim ta dvamorala usporeujete. Razlog zbog kojeg vaa predodba New Yorkamoe biti blia ili dalja od stvarnosti nego moja, lei u tome to je NewYork stvarno mjesto, koje postoji neovisno od moje i vae predodbe.Ako bismo obojica, izgovorivi New York, pomislili na grad kojiupravo zamiljam u svojoj glavi, tada uope ne bi imalo smisla govoritio tome, ija je predodba New Yorka bila stvarnost ne bismo mogligovoriti ni o istinitosti, ni o lanosti. Isto tako, ako bi pravilo ispravnogpostupanja znailo sve ono to neki narod odobrava, tada ne bi imalosmisla tvrditi da je jedan narod po svojem izboru odreenih moralnihnaela ispravniji od drugoga. Bilo bi potpuno besmisleno kazati dasvijet moe rasti u dobru ili padati u moralnom zlu.Moj zakljuak je, stoga ovaj: premda razlike o predodbama o ispravnomponaanju esto dovode u sumnju postojanje istinskog, prirodnogzakona ponaanja, ono to nas tjera da o tim razlikama razmiljamo,dokazuje zapravo sasvim suprotno, tj. da taj zakon postoji.Rei u vam jo neto. Susretao sam ljude koji razlike u predodbamao ispravnom ponaanju preuveliavaju i to stoga, to ne vide razlikuizmeu razliitih vjerovanja o injenicama. Tako mi je, na primjer, jedanovjek rekao: Pred tri stotine godina Englezi su spaljivali vjetice.Da li i to nazivate zakonom ljudske naravi ili zakonom ispravnogpostupanja? injenica je, da danas ne spaljujemo vjetice zato, jerne vjerujemo da one postoje. Kad bismo vjerovali u njih, kad bismostvarno mislili da meu nama ima ljudi koji su se prodali vragu i primiliod njega nadnaravnu snagu kojom ubijaju svoje blinje, pomrauju imrazum i nanose runo vrijeme, zacijelo bismo se svi sloili da ako itkozasluuje smrtnu kaznu, onda su to svakako ti ogavni zlotvori. Ovdje nepostoji nikakva razlika u moralnom naelu, razlika je samo u poimanjuinjenica. Nevjerovanje u vjetice moe predstavljati znaajan napredaku znanju, ali ne moemo govoriti o moralnom napretku, ukoliko ih nespaljujemo samo zato, jer ne vjerujemo da postoje. Ne moemo nekogasmatrati ovjenim zato jer vie ne postavlja miolovke vjerujui naime,da u njegovoj kui nema mieva.


13/95

24 25

kad biste najradije vodili s njome ljubav, ostati na opasnim mjestimaiako biste mogli otii na neko manje opasno mjesto, odrati obeanjeonda kada biste ga najradije pogazili, rei istinu ak i onda kada e vassmatrati budalom.Neki smatraju da iako se ispravno ponaanje ovjeku ne isplati uodreenom sluaju, ono se ipak isplati ljudskom drutvu kao cjelinii da u tome nema nikakve posebne tajne. Konano, ljudi ipak imajutoliko razuma da uvide kako ne mogu biti sigurni ili sretni, osim udrutvu u kojem se svi ispravno ponaaju, te se i sami nastoje takoponaati. Naravno, tono je da sigurnost i srea dolaze samo od onihpojedinaca, skupina i naroda koji se meusobno potuju i cijene. To je, svakako, jedna od najvanijih istina na svijetu, ali ona nikako neobjanjava na stav prema Dobru i Zlu. Ako na pitanje: Zato ne bihsmio biti sebian? dobijemo odgovor: Zato, jer je to u interesudrutva tada se moemo upitati: A zato bih ja vodio rauna oblagostanju drutva, ukoliko osobno nemam nita od toga? Odgovormoe biti samo ovaj: Zato jer trebamo biti nesebini a to nas vraana sam poetak. Dakle, sve to smo rekli tono je, ali to nas nije odvelonikuda dalje. Kad bi netko postavio pitanje zato se igra nogomet, ne bimnogo vrijedio odgovor: Da se postignu golovi, budui je nastojanjeda se zabiju golovi isto to i sama igra, a ne razlog igre. To bi znailokazati da je nogomet nogomet, to je svakako istina, ali je ta istinatoliko oita da je ne treba ni spominjati. Isto tako na pitanje zbog egase ovjek treba dolino ponaati, ne vrijedi odgovoriti da je to zbogdobrobiti drutva, jer nastojanje oko dobrobiti drutva, drugim rijeima

nesebinost, (drutvo na koncu, znai i druge ljude) jedna je od onihstvari koje ispravno ponaanje sadri u samome sebi. Time bismo samoustvrdili da je ispravno ponaanje tek ispravno ponaanje. Nita viene bismo rekli i kad bismo se zadrali na tvrdnji: ovjek treba bitinesebian.Ovdje bih zavrio. Ljudi moraju biti nesebini. Trebaju potenopostupati s drugim ljudima. To, svakako, ne znai da su oni nesebini,niti da vole biti takvi, ve da moraju biti nesebini. Moralni zakon iliZakon ljudske prirode nije obina injenica o ovjekovom ponaanju,isto kao to je zakon sile tee injenica o ponaanju tijela koja imajuodreenu masu. S druge strane, Moralni zakon nije puka fantazija, jerse jednostavno ne moemo osloboditi predodbe o njemu, a kad bismoto mogli, velika veina onoga to mislimo i kaemo o ovjeku bilo

se stvarno dogaa. Zakoni prirode, dakle, mogu znaiti samo ono topriroda, u stvari, ini. Meutim, ako razmotrimo zakon ljudske naravi,zakon ispravnog postupanja, vidjet emo da je to neto sasvim razliito.Taj zakon zacijelo ne znai ono to ovjek ustvari radi, jer kako samspomenuo ranije, mnogi ljudi se uope ne pridravaju ovog zakona,a gotovo nitko ga se u potpunosti ne pridrava. Zakon sile tee namgovori kako se kamen ponaa kad ga ispustimo, dok Zakon ljudskeprirode govori kako bi se ovjek trebao ponaati, a kako ne. Drugimrijeima, kad razgovaramo o ljudima, neto drugo dolazi iznad i vanstvarnih injenica. Postoje injenice, (kako se ljudi stvarno ponaaju),ali imamo i neto drugo (kako bi se trebali ponaati). Izvan toga u

svemiru ne bi trebalo postojati nita drugo osim injenica. Elektronii molekule se ponaaju na stanovit nain iz ega nastaju odreeneposljedice i to bi mogla biti itava pria. (Ne mislim kazati, kao toete vidjeti kasnije, da je to itava pria, ve bi to moglo biti tako samou ovoj fazi razmatranja.) I ovjek se ponaa na stanovit nain, ali to nijeitava pria, jer znamo da bi se trebao ponaati drukije.To je doista u tolikoj mjeri udnovato, da osjeamo potrebu za daljnjimobjanjenjem. Moemo, na primjer, izvesti slijedei zakljuak: kadkaemo za nekoga da se ne ponaa onako kako bi trebao, tada je to istokao kad kaemo da je kamen krivo oblikovan, naime, da nam ponaanjatakve osobe ne odgovaraju. Takav zakljuak, meutim, jednostavnone bi bio ispravan. Ponaanje ovjeka koji je zauzeo mjesto u vlakuzato jer je prvi doao i onoga koji je, dok sam ja bio okrenut leima,skliznuo na sjedalo premjestivi moju torbu, jednako mi ne odgovara.

Pri tome neu osuditi postupak prvog ovjeka, ve onog drugog.Ne ljutim se, osim za trenutak, dok se ne priberem, na onoga tko misluajno podmetne nogu, pa makar me pri tome ozlijedio. Ljutim se,meutim, na onoga koji mi pokuava podmetnuti nogu i nakon to muto prvi puta nije uspjelo. Ponekad se ponaanje koje nazivamo loim,uope ne protivi naim interesima, ve naprotiv. U ratu, svakoj stranidobro dolazi izdajica protivnike strane. No, premda ga plaaju ikoriste njegove usluge, svi ga dre izrodom. Zato ne moemo rei da je ispravno samo ono postupanje od kojeg imamo koristi. Sto se tienaeg osobnog ponaanja, takoer mi se ini oitim da nije ispravnosamo ono ponaanje koje nam se isplati. Ispravno se ponaati znai bitizadovoljan s tisuu dinara, umjesto s deset tisua, poteno ostati u kolina satu kad biste najradije markirali, ostaviti djevojku na miru onda


14/95

26 27

4. to se nalazi u pozadinizakonaRazmotrimo ukratko do ega smo do sada doli. Na primjerimakamenja, stabla i slinog, ono to nazivamo prirodnim zakonima, nemora znaiti nita osobito to moe biti samo pitanje naziva. Kadkaemo da prirodom upravljaju stanoviti zakoni, to moe znaiti da sepriroda ponaa na odreeni nain. Ovi takozvani zakoni ne moraju bitinita stvarno nita to bi prodiralo dublje u bit stvarnih injenica kojezamjeujemo. Meutim, vidimo da kod ovjeka to nije tako. Zakonljudske prirode ili Zakon Dobra i Zla, mora biti neto izvan stvarnihinjenica o ljudskom ponaanju. Dakle, u ovom sluaju, osim stvarnihinjenica, postoji jo neto postoji stvarni zakon kojeg nismo samiizmislili, ali znamo da ga moramo potovati. elio bih sada razmotritito nam ova spoznaja govori o svijetu u kojem ivimo. Od kada su ljudikadri razmiljati, pitaju se to je u stvarnosti ovaj svemir i kako je onnastao. Grubo reeno, postoje dva miljenja o tome. Kao prvo, postojiono to obino nazivamo materijalistikim nazorom. Materijalisti misleda materija i prostor postoje tek tako, oduvijek. Nitko ne zna zato je totako. Oni takoer misle da je materija, ponaajui se oduvijek sasvimodreeno i jednoliko, posve sluajno, poput upada biljarske kugle urupu, proizvela bia koja mogu misliti tj. ljude. Igrom sluaja, netose sudarilo sa suncem, uslijed ega je dolo do stvaranja planeta. Slinomigrom sluaja, na jednoj od tih planeta nastala je sretna okolnost da su

se zajedno nali kemijski elementi, odreena temperatura i ostali uvjetipotrebni za nastanak ivota, pa je jedan dio materije oivio. Potom,daljnjom igrom sluaja, postupno su se razvila stvorenja poput nas.Drugi stav je religiozan. Prema religioznom shvaanju, ono to se nalaziu pozadini svemira, vie je razum negoli ita drugo. Time se misli da toneto je svjesno, da je svemu to postoji odredilo svrhu, te da pojedinestvari pretpostavlja drugima. Po ovom shvaanju, to neto je stvorilosvemir, dijelom iz nama nepoznatih razloga, a dijelom zato da stvoribia na sebe nalik utoliko nalik, to posjeduju razum. Naravno, tone znai da je jedan od tih nazora vladao dugo vremena i da ga je drugis vremenom istisnuo. Oba se stajalita svugdje pojavljuju, gdje postojemisaoni ljudi. Meutim, valja zapamtiti jedno: nikako ne moete uz

bi lieno smisla. To nije ni izjava o nainu na koji bismo eljeli dase ljudi ponaaju, a da nama to ponaanje odgovara, jer neije loe ilinepoteno ponaanje ne mora nam uvijek koditi, ak naprotiv. Prematome, ovo pravilo o Dobru i Zlu, ili Zakon ljudske prirode, nazovite tokako elite, mora na ovaj ili onaj nain biti neto stvarno neto tozaista postoji i to mi nismo izmislili. Unato tome, to nije injenica uobinom smislu te rijei, niti injenica na nain na koji bi to bilo naestvarno ponaanje. Izgleda da emo morati priznati da postoji vie nego jedna vrsta stvarnosti; da u ovom konkretnom sluaju ima neto iznad is onu stranu obinih injenica o ljudskom ponaanju, a to neto je ipakveoma stvarno stvaran zakon, kojeg nitko od nas nije izmislio, a

ijeg smo djelovanja potpuno svjesni.


15/95

28 29

Pitanje je, dakle, u slijedeem: elimo znati da li svemir postoji tekonako, bez ikakva razloga ili iza njega postoji neka sila koja ga iniupravo onakvim kakav on jest. Ukoliko postoji, ta sila ne bi bilainjenica koju moemo promatrati, ve stvarnost koja tu injenicuuvjetuje, a koju ne moemo otkriti pukim promatranjem. Jedino kadse radi o nama, ljudima, moemo spoznati da u svemu tome ima netovie. Ili recimo to ovako: kad bi iznad svemira postojala sila koja ganadzire, ona se ne bi mogla pokazati kao jedna od injenica unutarsvemira kao to ni graditelj kue ne moe biti zid, ni stubite, nikamin u kui koju je izgradio. Jedini je nain na koji bismo moglioekivati da nam se ta sila pokae, da je u samima sebi osjetimo kao

neki utjecaj ili zapovijed to nas potie da se ponaamo na odreeninain. A to je ba ono to nalazimo u sebi. Sigurno bi to trebalopobuditi nau sumnjiavost? U jedinom sluaju gdje moemo oekivatiodgovor, to jest kad se radi o nama samima, taj odgovor je potvrdan. Uostalim sluajevima, gdje ne dobivamo nikakav odgovor, vidjet emozato je to tako. Recimo, netko me upita zato, kad vidim ovjeka usivoj uniformi kako ide ulicom i u sandui pred vratima kue ubacujeomotnicu, pretpostavljam da te omotnice sadre pisma? Odgovor bibio zato to uvijek kad sam primim takvu omotnicu, u njoj se nalazipismo. Vi, meutim, moete rei: Ali vi nikada niste vidjeli pisma zakoja mislite da ih drugi dobijaju. Ja u vam na to odgovoriti: Naravnoda nisam, kako bih i mogao kad nisu upuena meni. Sadraj omotnicakoje nemam pravo otvoriti, objanjavam pomou onih koje imampravo otvoriti. Isto je s prethodnim pitanjem; jedini omot koji smijemotvoriti je ovjek. I kad otvorim taj omot, osobito kad otvorim omot sama sebe, uviam da ne postojim sam po sebi, ve da iznad menepostoji zakon; da netko od mene oekuje da se ponaam na odreeninain. Naravno, ne tvrdim da bih to isto naao kod kamena ili stabla,(kad bih mogao proniknuti njihovu nutrinu), isto kao to ne tvrdim damoji susjedi primaju jednaka pisma kao i ja. Mogao bih, na primjer,otkriti da kamen mora potovati zakon sile tee, to jest, da poiljalacpisma od mene trai samo da potujem zakon moje ljudske naravi, akamen primorava da potuje zakon svoje kamene naravi. No, u obasluaja treba oekivati da postoji, da tako kaem, poiljalac pisma, nekasila izvan nama poznatih injenica, neki Upravitelj ili Vodi.Nemojte misliti da trim pred rudo. Za sada se nalazim jo vrlo dalekood Boga kranske teologije. Samo sam doao do zakljuka da postoji

pomo znanosti u uobiajenom smislu te rijei, otkriti koji je od ta dvastava ispravan. Znanost se slui pokusima. Ona promatra kako se netoponaa. Svaka znanstvena postavka, bez obzira kako sloena, svodi sena kraju krajeva otprilike na ovo: 15. sijenja u 20:20 sati, uperio samteleskop na taj i taj dio neba, i opazio to i to ili: stavio sam toliko itoliko ove tvari u posudu, ugrijao je na odreenu temperaturu, pa seneto zbilo. Nemojte misliti da imam neto protiv znanosti, govorimsamo o njenoj djelatnosti. to god je ovjek vei znanstvenik, tim e seprije, vjerujem, sloiti da je takva zadaa znanosti nesumnjivo vrlokorisna i potrebna. No, zbog ega neto uope postoji i da li postojineto iza stvarnosti koju znanost promatra, neto sasvim drukije? Ali,

to nije znanstveno pitanje. Ako postoji neto iza, onda e to ovjekuili ostati potpuno nepoznato, ili e mu se pak objaviti na nain razliitod uobiajenog. Znanost ne moe tvrditi da neto takvo postoji iline postoji. I pravi znanstvenici obino ne tvrde nita slino. Time sevie bave novinari i pripovjedai sa irokim krugom itateljstva, kojisakupljaju komadie i otpatke nedopeene znanosti. Na kraju krajevato je stvar zdrava razuma. Pretpostavimo da znanost jednom tolikouznapreduje, da moe spoznati i objasniti svaki detalj svemira. Nije lioito da bi i u tom sluaju pitanja kao to su: Zato postoji svemir?Zato on postoji na ovakav nain? Ima li on bilo kakvo znaenje? ostala nepromijenjena.Dakle, poloaj bi bio prilino beznadan da nema jednoga: postoji samo jedno u itavom svemiru o emu znamo vie no to bismo mogli nauitipromatranjem izvana. A to je ovjek. Ne samo da ljude promatramo

mi jesmo ljudi. U ovom sluaju mi, da tako kaemo, posjedujemounutarnju obavijest, mi smo u tom saznanju. I zbog toga znamo da nadljudima postoji moralni zakon kojeg ljudi nisu sami stvorili i kojeg nemogu sasvim zaboraviti ak i ako pokuavaju, za kojeg osjeaju da gamoraju potivati. Obratite panju na slijedee da netko prouavaovjeka izvana, kao to mi prouavamo elektricitet ili zelje, koje nepoznaje ljudski jezik i nije kadar doznati naa unutarnja saznanja, negosamo promatrati ono to inimo, ne bi nikad mogao naslutiti postojanjemoralnog zakona. A po emu bi i mogao? Zapaanja takvog promatraaodnosila bi se samo na ono to ovjek ini, a moralni zakon zahvaaneto drugo, tj. ono to bi trebao initi. Isto tako, kad bi postojalo netoiznad injenica do kojih smo doli promatranjem kamenja ili vremenskihprilika, nikad to ne bismo otkrili samo vanjskim promatranjem.


16/95

30 31

zaista, ivotna sila najvei domet ljudskog razmiljanja kojeg je svijetdoivio?

neto to upravlja svemirom, to se u meni pojavljuje kao zakon kojime potie da postupam ispravno i koji pobuuje osjeaj odgovornostii nelagode kad postupam loe. ini mi se da moramo pretpostaviti da je to neto vie nalik umu, nego bilo emu drugome to poznajemo konano jedino to jo poznajemo, a teko je zamisliti da bi naskomad materije mogao na neto usmjeravati. Naravno, to ne morabiti vrlo nalik umu, a jo manje osobi. U slijedeem odlomku vidjetemo da li moemo o tome saznati neto vie. Prije toga duan sam jedno upozorenje. U zadnjih stotinjak godina izgovoreno je mnogorazvodnjenih i sladunjavih pria o Bogu. Meutim, to nije ono to janudim. To moete mirne due zaboraviti.

BILJEKA U elji da izbjegnem opirno obrazlaganje stavovao gledanju na svijet i ivot, spomenuo sam samo materijalistikii religiozni stav. Potrebno je, meutim, spomenuti jo i stav nazvanlozoja ivotne snage ili stvaralaka evolucija ili evolucija-koja-traje.Bernard Shaw je poznat po najduhovitijem izlaganju toga stava, dokga je najtemeljitije prikazao Bergson. Zagovornici ovog gledanja nasvijet tvrde da neznatne promjene po kojima se na ovoj planeti ivotrazvio od najniih oblika do ovjeka, nisu nastale sluajno, ve da surezultat nastojanja, svrhovitosti ivotne sile. Njih bi trebalo upitati dali pod ivotnom silom podrazumijevaju neto to ima um ili nema.Ako je odgovor potvrdan, tada je um koji stvara ivot i koji ga privodisavrenstvu u stvari Bog, pa je njihovo uvjerenje jednako religioznom.Ukoliko je odgovor negativan, kakvog smisla ima kazati da neto bezuma tei neem, da to neto ima svrhu? ini mi se da je ba to kobno

za ovakav svjetonazor. Jedan od razloga zato je tolikim ljudima teorijastvaralake evolucije privlana, sigurno lei u tome to ona u obilatojmjeri prua ovjeku osjeaj ugode koja je ishod vjerovanja u Boga, aizostavlja one manje prijatne posljedice. Kad se dobro osjeate, s nebasija sunce i ne elite vjerovati da je itav svemir tek mehaniki plesatoma, lijepo je pomisliti kako se ta velika, tajanstvena sila kotrljalakroz stoljea nosei vas na svojoj krijesti. Ako s druge strane, elitepoiniti neto nedolino, ne morate se bojati da e vas ona ukoriti,budui je ona tek slijepa sila, bez razuma, koja ne propisuje nikakvamoralna naela, nije poput onog nezgodnog Boga o kojem smo uilikao djeca. ivotna sila je neka vrst pripitomljenog Boga. Moete jeukljuiti kad to elite, no ona vas nee uznemiravati. Dakle, imamopriliku doivjeti sve ushite religije, a da nas to nita ne kota. Da li je,


17/95

32 33

5.Uzrok nae nelagodnostiPosljednje sam poglavlje zakljuio s mislima da nas putem moralnogazakona netko ili neto dotie s one strane materijalnog svijeta. Vjerujemda to moe nekoga smetati. Moda ste ak pomislili da sam vas prevario da sam jednu od mnogih popovskih prodika zaodjenuo platemlozoje. Moda ste me bili spremni sluati sve dok sam vam govorioneto novo; ali ako se radi samo o religiji, ve su vam i drugi dolazilis tom temom. Moda mislite da je nepotrebno vraati unazad kazaljkesata. Ako netko od vas misli tako, rado bih mu rekao tri stvari.

Prvo, u vezi vraanja kazaljke sata. Nemojte misliti da se alim akokaem da moete vratiti kazaljke unazad i da je to vrlo esto razumanpostupak ukoliko je sat netoan. Meutim, bolje je da se okanimoprie o satovima. Svi elimo napredak. On obino znai pribliavanjecilju prema kojem smo se uputili. Ako ste se uputili krivim smjerom,nastavak puta vas nee pribliiti odreditu. U tom sluaju, napredovatiznai okrenuti se i vratiti na pravi put. Onaj tko se prvi vrati na pravi putnapredan je. To se najbolje vidi u aritmetici. Kad zaponem pogrenozbrajati, to ranije priznam greku, pa se vratim i ponem iznova, tim uprije doi do ispravnog rezultata. Nema nieg naprednog u tvrdoglavostii odbijanju da priznam pogreku. ini mi se, pogledamo li na sadanjestanje u svijetu, da ovjeanstvo oito radi velike greke. Nalazimo sena krivu putu. U tom se sluaju trebamo vratiti samo emo na tajnain bre napredovati.

Drugo, to jo uvijek nije popovska prodika. Jo uvijek nismo stigli doBoga neke religije, najmanje pak do kranskog Boga. Doli smo tekdo Nekog ili Neeg, tko stoji iza moralnog zakona. Nismo ni spomenuliBibliju niti Crkvu, ve pokuavamo vidjeti to o tom Nekom moemosami zakljuiti. Najdublji dojam ostavlja uvijek ono do ega samidoemo. O tom Nekom imamo dva dokaza. Jedan je svemir, kojeg je On stvorio. Ako bismo to uzeli kao jedino uporite, mogli bismozakljuiti da je On veliki umjetnik (jer je svemir veoma lijep prostor), noi prilino nemilosrdan prema ovjeku (svemir je vrlo opasan i straan).Drugi dokaz je moralni zakon kojeg je On usadio u na um. Taj dokaz je jai od prethodnog, jer do njega dolazimo unutarnjim spoznajama.O Bogu vie saznajemo preko moralnog zakona nego preko svemira,isto kao to o ovjeku saznajemo vie dok ga sluamo, nego gledamo


18/95

34 35

ili velika sigurnost ili ogromna opasnost ve prema tome kako nanju odgovorimo. A mi odgovaramo na krivi nain.I tree: kad sam odluio da na ovako zaobilazan nain izloim ono tomi je bilo na umu, nisam vas elio ni na koji nain prevariti. Razlog je bio posve drukiji. Naime, kranstvo jednostavno nema nikakvasmisla sve dok se ne suoimo s injenicama koje sam upravo iznio.Kranstvo trai od ovjeka pokajanje i obeava oprotenje. Prematome, ono nema nita kazati (koliko ja znam) ljudima koji nisu svjesnida su uinili neto zbog ega bi se trebali pokajati i koji ne osjeajupotrebu za oprotenjem. Kranstvo poinje tek kad smo uvidjeli dapostoji stvarni Moralni zakon i Sila iznad njega, kad shvatimo da smotaj Zakon prekrili i time se suprotstavili toj Sili ni trenutka ranije.Tek kad saznamo da smo bolesni sluamo lijenika. Kad uvidimo dasmo u oajnom poloaju, tek tada emo poeti shvaati o emu govorekrani. Oni nude objanjenje kako smo dospjeli u sadanje stanje gdjedjeluje i mrnja i ljubav prema dobroti, oni isto tako nude objanjenjekako Bog u isto vrijeme moe biti neosobni um koji stoji iza Moralnogzakona, a takoer i Osoba. Govore nam kako su zahtjevi ovog Zakona,koje ni vi ni ja ne moemo ispuniti, bili ispunjeni umjesto nas, kako samBog postaje ovjekom da bi spasio ovjeka od Bojega suda. To je starapria i ako je elite shvatiti, bez sumnje ete se savjetovati s ljudimakoji su vie od mene pozvani da o tome govore. Sve to ja traim jest dase suoimo s injenicama da razumijemo pitanja na koja kranstvosmatra da ima odgovor. Te injenice su zaista zastraujue. Volio bih damogu kazati neto prihvatljivije, no moram rei ono to mislim da je

istinito. Naravno, slaem se da kranska religija, ipak na kraju, pruaneopisivu utjehu. Ali ona ne poinje utjehom; ona poinje pokajanjemo kojem sam vam ve govorio i nema uope koristi pokuavati netorei o utjehi a da prethodno ne govorimo o oaju. U religiji, kao i uratu ili bilo gdje drugdje, utjehu ne moemo nai pukim traenjem.Ako traimo istinu, na kraju emo nai utjehu. Meutim, ako traimoutjehu, neemo nai ni nju ni istinu poet emo s eznutljivim irazvodnjenim mislima, a zavriti na kraju oajanjem. Svi smo manjevie prerasli neka eznutljiva razmiljanja o budunosti vrijeme jeda isto uinimo i s religijom.

kuu koju je nainio. Dakle, iz ovog drugog dokaza zakljuujemo daBiu koje se nalazi iza svega postojeeg, vrlo je stalo do ispravnihpostupaka potena igra, nesebinost, hrabrost, dobronamjernost,potenje i iskrenost. U tom bismo se smislu, mogli sloiti s onime tonauava kranstvo, a i neke druge religije, naime da je Bog dobar. Alinemojmo se prenagliti. Moralni zakon nam ne kae da je Bog dobartako da je popustljiv, mekan ili da s nama suosjea. Moralni zakonnije nimalo popustljiv. On je tvrd poput stijene. Govori nam da inimosamo ono to je ispravno i izgleda da ga se ne tie koliko to moebiti bolno, opasno ili teko. Ako je Bog nalik na moralni zakon, ondaon nije nimalo mekan. Tu nam nita ne pomae ako kaemo da pod

dobrim Bogom razumijevamo Boga koji oprata. Nemojmo trati predrudo. Oprostiti moe samo osoba, a mi do osobnog Boga jo nismodoli. Do sada smo ustanovili samo to da iza moralnog zakona postojineka sila koja je slinija razumu nego bilo emu drugome. No, to jouvijek ne mora znaiti da je to sila osobe. Ako je ona neosobni um, nebi je imalo smisla moliti da nam neto odobri ili oprosti, jednako kaoto nema smisla traiti od tablice mnoenja da nam oprosti pogrenoraunanje. Niti u jednom od ta dva sluaja ne bismo dobili odgovor.Isto tako nema koristi rei, ukoliko takav Bog postoji a on bi bioneosobna, apsolutna dobrota da vam se on ne svia i da ne marite zanjega. Nevolja je, naime, u tome to je jedan dio vas na njegovoj strani,to je jedan dio vas suglasan kad on ne odobrava ovjekovu pohlepu,lukavstvo i izrabljivanje. Moe se dogoditi da od njega traimo da unaem sluaju naini izuzetak, da nam ovaj put oprosti, ali duboko usebi znamo da on ne moe biti dobar ako stvarno i neopozivo ne preziretakav nain ponaanja. S druge strane znamo, da ukoliko zaista postojiapsolutna dobrota, ona ne odobrava najvei dio onoga to inimo. To je, dakle, kripac u kojem se nalazimo. Ukoliko svemirom ne upravljaapsolutna dobrota, tada su na kraju krajeva svi nai napori uzaludni. No,ako ona postoji, tada smo u svakodnevnom neprijateljstvu s njom, bezizgleda da se u budunosti to promijeni, pa je na poloaj beznadan.Ne moemo s tom dobrotom, a ni bez nje. Bog je najvea utjeha, ali istotako ulijeva i najvei strah. U isto vrijeme ga najvie trebamo i najviega se bojimo. On nam je jedini mogui saveznik, a ipak smo postalinjegovi neprijatelji. Neki ljudi pretpostavljaju da bi susret s Apsolutnomdobrotom bio zabavan. Moda bi o tome trebalo jo jednom promisliti.Takvi se jo uvijek samo igraju s religijom. Dobrota, naime, moe biti


19/95

36 37

KNJIGA DRUGATO KRANIVJERUJU


20/95

38 39

1. Suprotne predodbe oBoguAko me upitate u to krani vjeruju, zapoet u odgovor time da vamkaem u to krani ne trebaju vjerovati. Ako ste kranin, ne trebatevjerovati da su sve druge religije potpuno pogrene. Ako ste pak ateist,morate vjerovati da su sve religije svijeta u osnovi jedna velika pogrekaUkoliko ste kranin, slobodno moete vjerovati u sve te religije, ak inajneobinije meu njima. U vrijeme dok sam jo bio ateist, morao samse prisiljavati na pomisao da je veina ovjeanstva u zabludi u vezinajvanijeg. Kad sam postao kranin, mogao sam razmiljati mnogoslobodnije. Naravno, biti kranin znai misliti da je kranstvo u pravuondje gdje se razlikuje od drugih religija. Kao u aritmetici samo je jedan rezultat ispravan, dok su svi ostali pogreni, ali su neki od njihblii ispravnom rezultatu od drugih.Na toj osnovi ovjeanstvo se, grubo uzevi, moe podijeliti na dvijevelike skupine: na veinu koja vjeruje u nekog Boga ili bogove i namanjinu koja ne vjeruje ni u kakvog Boga. Prema tome, kranstvobismo mogli pribrojiti u veinu tj. svrstati ga uz stare Grke,Rimljane, suvremene divljake, stoike, platoniste, hinduse, muslimane,itd. nasuprot suvremenom materijalizmu zapada. Nadalje, oni kojivjeruju u Boga mogu se podijeliti prema tome u kakvog Boga vjeruju.Ovdje se miljenja uvelike razlikuju. Jedni tvrde da je Bog s one stranedobra i zla. Ljudi neto nazivaju dobrim, a drugo loim. Meutim, nekismatraju da je tako samo s nae toke gledanja. to je je ovjek mudrijito e manje neto nazivati dobrim ili loim. Sve e vie uviati da jesvaka stvar s jedne strane dobra, a s druge loa i da drukije ne moe bitiDosljedno tome, ovakvi misle da e ta razlika nestati mnogo prije no tose pribliimo Bojem gleditu. Kazat e otprilike ovako; rak nazivamoloim, jer ubija ovjeka, no isto tako mogli bismo loim nazvati vrsnogkirurga zbog toga to ubija rak. Sve zavisi o kutu iz kojeg gledamo.Prema drugom, suprotnom miljenju dobar ili pravedan Bog je onajkoji se opredjeljuje, ljubi ljubav, dok mrzi mrnju, koji od nas trai dase ponaamo na ovaj, a ne na onaj nain. Prvo gledite, dakle ono kojetvrdi da je Bog s one strane dobra i zla, naziva se panteizam. Zastupnikovog pravca je veliki pruski lozof Hegel, i koliko se meni ini takoer


21/95

40 41

njega? ovjek osjea da je mokar tek kad padne u vodu i to zato, jernije vodena ivotinja. Riba se ne osjea mokrom. Naravno, mogaobih se odrei svoje glavi ili rukama. Vjerujem da sada uoavate kakoprva razlika izmeu panteizma i kranstva nosi sa sobom i drugu. Akorazliku izmeu dobra i zla ne uzimate sasvim ozbiljno, tada je lako reikako je sve to postoji dio Boga. Ukoliko smatrate da neto moe bitistvarno loe, a da je Bog stvarno dobar, onda neete moi govoriti na tajnain. Morat ete vjerovati da je Bog odvojen od svijeta te da je mnogoonoga to zamjeujemo u svijetu protiv njegove volje. Panteist, suoens problemom bolesti ili sirotinje, rei e: Kad biste to mogli pogledatiiz boanskog ugla, shvatili biste da je i to Bog. Kranin bi rekao: Ne

lupetaj gluposti. Jer, kranstvo je aktivna religija. Ono tvrdi da je Bogstvorio svijet prostor i vrijeme, toplinu i hladnou, boje i okuse, sveivotinje i biljke, sve to je Bog izmislio iz svoje glave.Naravno, to pokree vrlo veliko pitanje. Ako je dobri Bog stvoriosvijet, zato je taj svijet poao nizbrdo? Mnogo godina nisam nikakoelio sluati odgovore krana na ova pitanja. inilo mi se da je mnogo jednostavnije i lake kazati da svijet nije stvorila nikakva razumna sila,bez obzira na to koliko njihovi dokazi bili uvjerljivi. Zar nisu ti dokazi,u stvari, samo sloen pokuaj da se izbjegne prihvatiti ono to je sasvimoito? Ali tada je iskrsnula druga nevolja.Moj dokaz protiv Boga svodio se na to da je svijet okrutan i nepravedanMeutim, kako sam uope doao do zamisli o pravdi i nepravdi? ovjeknikad nee crtu nazvati savinutom, ukoliko nema predodbu o tomekako izgleda ravna crta. S ime sam usporeivao svijet kad sam ganazvao nepravednim? Ako je sve tako loe i besmisleno, zato se ja,koji sam takoer dio tog besmisla, tako estoko bunim protiv njega?ovjek osjea da je mokar tek kad padne u vodu i to zato, jer nijevodena ivotinja. Riba se ne osjea mokrom. Naravno, mogao bih seodrei svoje zamisli o pravdi, govorei da je ona samo moja subjektivnapredodba. No, ako bih tako postupio, tada bi propao i moj dokaz protivBoga, jer se on osniva na tvrdnji da je svijet stvarno nepravedan, a nesamo da ne ispunjava moja osobna oekivanja. Dakle, upravo prilikompokuaja da dokaem kako Bog ne postoji, drugim rijeima, kako jecjelokupna stvarnost besmislena, doao sam do saznanja da je jedandio stvarnosti naime moja predodba o pravdi sasvim smislena.Iz toga slijedi da je ateizam suvie jednostavan. Kad bi itav svemir biobesmislen, mi to nikad ne bismo mogli otkriti isto kao, ukoliko ne bi

i hindusi. Zastupnici drugog stava su idovi, muslimani i krani.Uporedo s ovom velikom razlikom izmeu panteizma i kranskogpoimanja Boga obino ide i druga razlika. Panteisti obino vjeruju daBog, da tako kaemo, pokree svemir onako kao to mi pokreemovlastito tijelo gotovo da je sam svemir Bog, tako da ako ne bi postojaosvemir, ne bi bilo ni Boga, pa je prema tome, sve to postoji, dio Boga.Kranska predodba o Bogu je sasvim razliita. Krani vjeruju da je Bog zamislio i stvorio svijet onako kao to umjetnik stvara sliku iliskladatelj glazbu. Slikar nije isto to i slika i on ne umire ako unitimonjegovo djelo. Kazat ete: Da, ali on je unio velik dio sebe u tu sliku.No, to jedino znai da su itava njezina ljepota i zanimljivost proizili iznjegove glave. Njegovo se umijee ne nalazi u slici na isti nain kao tose nalazi u njegovoj glavi ili rukama. Vjerujem da sada uoavate kakoprva razlika izmeu panteizma i kranstva nosi sa sobom i drugu. Akorazliku izmeu dobra i zla ne uzimate sasvim ozbiljno, tada je lako reikako je sve to postoji dio Boga. Ukoliko smatrate da neto moe bitistvarno loe, a da je Bog stvarno dobar, onda neete moi govoriti na tajnain. Morat ete vjerovati da je Bog odvojen od svijeta te da je mnogoonoga to zamjeujemo u svijetu protiv njegove volje. Panteist, suoens problemom bolesti ili sirotinje, rei e: Kad biste to mogli pogledatiiz boanskog ugla, shvatili biste da je i to Bog. Kranin bi rekao: Nelupetaj gluposti. Jer, kranstvo je aktivna religija. Ono tvrdi da je Bogstvorio svijet prostor i vrijeme, toplinu i hladnou, boje i okuse, sveivotinje i biljke, sve to je Bog izmislio iz svoje glave.Naravno, to pokree vrlo veliko pitanje. Ako je dobri Bog stvoriosvijet, zato je taj svijet poao nizbrdo? Mnogo godina nisam nikakoelio sluati odgovore krana na ova pitanja. inilo mi se da je mnogo jednostavnije i lake kazati da svijet nije stvorila nikakva razumna sila,bez obzira na to koliko njihovi dokazi bili uvjerljivi. Zar nisu ti dokazi,u stvari, samo sloen pokuaj da se izbjegne prihvatiti ono to je sasvimoito? Ali tada je iskrsnula druga nevolja.Moj dokaz protiv Boga svodio se na to da je svijet okrutan i nepravedan.Meutim, kako sam uope doao do zamisli o pravdi i nepravdi?ovjek nikad nee crtu nazvati savinutom, ukoliko nema predodbuo tome kako izgleda ravna crta. S ime sam usporeivao svijet kadsam ga nazvao nepravednim? Ako je sve tako loe i besmisleno, zatose ja, koji sam takoer dio tog besmisla, tako estoko bunim protiv


22/95

42 43

2. NajezdaU redu, ateizam je suvie jednostavan. Spomenut u jo jedno gleditekoje je takoer vrlo jednostavno. Ja ga zovem razvodnjeno kranstvo,a ono tvrdi da Bog postoji na nebu, da je sve u redu i da se ne treba nio emu brinuti. Ono izostavlja sva ona teka i jezovita uenja o grijehu,paklu, vragu i otkupljenju. Obje ove lozoje su djetinjaste.Nije dobro traiti da religija bude jednostavna. Na kraju krajeva, pravestvari nisu jednostavne, premda tako izgledaju. Stol za kojim sjedimizgleda posve jednostavan. No, zamolite znanstvenika da vam kae od

ega je napravljen da vam pria o atomima, o svjetlosnim valovimakoji se od njega odbijaju i udaraju u pozadinu naeg oka, kako djelujuna vidni ivac i to on stvara u mozgu vidjet ete da vas pojam kojinazivamo vidjeti stol stavlja u nedoumicu koju ete teko razrijeiti.Malian koji izgovara svoju djetinju molitvu izgleda jednostavno.Ukoliko vas zadovoljava da se tu zaustavite, sve je u redu. No, ako tone elite a suvremeni svijet obino ne eli biti zaostao ako eliteii dalje i pronai to se stvarno dogaa tada se morate pripremiti zaneto tee. Ako teimo za neim sloenijim, tada je glupo aliti se da tovie nije jednostavno.esto se, meutim, dogaa da ljudi koji nisu glupi, prihvaaju ovakvoglupo razmiljanje te svjesno ili ne, naude kranstvu. Takvi primajukranstvo koje je za estogodinje dijete i tada ga napadaju. Kadim pokuate razloiti kranstvo na nain kako ga shvaaju odrasli,

upueni ljudi, tada e prigovoriti da im se od toga vrti u glavi, da jesve to suvie sloeno, te Bog, ako postoji, sasvim bi sigurno religijuuinio jednostavnijom, jer je jednostavnost tako lijepa, itd. S takvimljudima treba biti oprezan, jer su oni spremni svaki as mijenjati temurazgovora, pa ete s njima samo protratiti vrijeme. Takoer, obratitepanju na izraz Bog koji pojednostavljuje religiju kao da je religijuBog izumio, ona predstavlja njegovu rije nama upuenu, u kojoj namgovori o stanovitim nepromjenjivim znaajkama svoje naravi.Koliko ja shvaam, stvarnost nije samo sloena, ve preesto iudnovata. Ona nije uredna, nije oita, uvijek je drukija nego tooekujete. Kada, na primjer, shvatimo da se Zemlja i planeti okreuoko Sunca, bilo bi prirodno razmisliti da su zamiljeni tako da pristaju jedno drugome da su, recimo, jednako udaljeni ili da se ta udaljenost

postojalo svjetlo, pa prema tome niti bia s oima, nikad ne bismo znalida smo u tami. Tama bi bila besmislena.


23/95

44 45

koja nam se trenutno svia, bez stvarnog razloga, tada takvo dobro nebi zasluivalo da se zove dobrim. Prema tome, od dvije sile koje podualistikom gledanju vladaju svijetom, jedna je stvarno dobra, a drugastvarno zla.Ali, im to utvrdite, dovodite na pozornicu neto tree uz ve spomenutedvije sile neki zakon, mjerilo ili pravilo o dobru s kojim jedna silastoji u skladu, a druga ne. Tada je to mjerilo kojim sve prosuujemo,ili bie koje ga je stvorilo, daleko iznad svake sile, ono bi dakle bilostvarni Bog. Ono na to smo mislili nazvavi ih dobrom i zlom silom,znai da je jedna od njih u ispravnom, a druga u pogrenom odnosuprema stvarnom, konanom Bogu.Ovo se moe i drukije izrei. Ako je dualistiko gledanje ispravno,tada zla sila mora biti bie koje cijeni zlo radi samog zla. U stvarnosti,meutim, neemo sresti nikoga tko bi zlo volio samo zato jer je ono zloNajblia takvom stavu bila bi okrutnost. Ali u stvarnom ivotu ljudi suokrutni iz dva razloga ili zato to su sadisti, to jest, izopaeni, pa imokrutnost priinja ulno zadovoljstvo ili pak ele okrutnou neto drugopostii, na primjer novac, mo ili sigurnost. Svakako, postii mo, novaci sigurnost nije loe. Zlo je u tome, to to pokuavamo ostvariti na krivinain ili to elimo imati u neumjerenim koliinama. Naravno, ne elimtime kazati da su takvi ljudi beznadno pokvareni samo hou reida pokvarenost, kad je paljivije razmotrimo, predstavlja ostvarivanjedobra na krivi nain. ovjek moe biti dobar radi samog dobra, ali nemoe biti zao samo poradi zla. Moe se pokazati ljubazan i onda kad munije do ljubaznosti, kad mu to ne priinja nikakvo zadovoljstvo, samostoga jer zna da je ljubaznost ispravna. Nitko, meutim, nije okrutanstoga to je okrutnost loa, ve zato jer mu to priinja zadovoljstvo ilidonosi korist. Drugim rijeima, zlo ne moe uspjeti ak niti u svojojzloi, na isti nain kao to je dobro uspjeno u svojoj dobroti. Dobro, dase tako izrazimo, samo opstoji zlo je iskvareno dobro. Dakle, netomora biti najprije dobro, da bi se moglo pokvariti.Sadizam smo nazvali opasnom izopaenou. Najprije moramo imatipredodbu o normalnoj spolnosti, da bismo mogli govoriti o njenojizopaenosti. Nju moemo procijeniti zato, jer znamo kako izgledanormalno ponaanje. Meutim, ako polazimo od izopaenosti, nikadaneemo doznati kakvo je normalno ponaanje. Iz toga slijedi da je silazla, koju dualizam dri jednako monom kao i silu dobra, i koja zlo

redovito poveava ili da su svi iste veliine ili da se s udaljenou odSunca poveavaju i smanjuju. A ipak ne nalazimo nikakva vidljivauzroka ili razloga u veliini ili udaljenosti. Osim toga, neka ta nebeskatijela imaju po jedan mjesec, neka ak etiri, neka dva, neka nemaju ni jedan, a jedno pak, oko sebe ima prsten.Stvarnost je, zapravo, neto o emu se obino ne moe nagaati. To je jedan od razloga zato vjerujem u kranstvo ono je religija kodkoje nema nagaanja. Kad bi ono nudilo svijet kakav smo oduvijekoekivali, izgledalo bi nam da smo ga sami izmislili. Meutim, ononije takvo kao da bi ga bilo tko izmislio. Ono se ponaa vrlo udno,ba kao i stvarnost. Ostavimo stoga sve te djetinjaste lozoje sve jednostavne odgovore. Problem nije jednostavan, rjeenje jo manje.U emu je problem? On je u svijetu u kojem postoji mnogo loeg ioito besmislenog, no u kojem mi ljudi ivimo, svjesni njegovihnedostataka. Samo dva gledita uzimaju u obzir sve injenice. Prvood njih je kransko gledite koje smatra da je ovo dobar svijet koji jekrenuo nizbrdo, no koji, unato tome, jo uvijek uva uspomenu na onokakav je trebao biti. Drugo gledite zove se dualizam vjerovanje dau pozadini svega stoje dvije jednake i meusobno potpuno nezavisnesile, od kojih je jedna dobra a druga loa. Prema tome, ovaj svijet jebojite na kojem te dvije sile neprestano ratuju. Meni se osobno ini da je dualizam, poslije kranstva, najpotenije i najrazboritije vjerovanjekoje postoji na tritu. Ali, ima jednu nevolju.Pretpostavlja se da su te dvije sile duh ili bog dobra i zla sasvimnezavisne jedna od druge. One oduvijek postoje. Ni jedna od njih nijestvorila drugu, ni jedna od njih nema vie prava da se smatra bogomdruge sile. Vjerojatno svaka sebe smatra dobrom, a onu drugu loom.Jedna od njih voli mrnju i okrutnost, doim druga cijeni ljubav imilosre. Svaka pak podupire svoje stajalite. Dakle, to mislimo timekad jednu silu zovemo dobrom, a drugu zlom? To moe znaiti samodvije stvari da nam se jedna svia vie od druge (kao to nam se,recimo, pivo vie svia od vina) ili pak elimo kazati da jedna od njihgrijei, kad se smatra dobrom, bez obzira na to koja nam se od njih viesvia ili to misli o sebi. Znai, ako se samo pukim sluajem odluimona prvu, tada uope ne moemo govoriti o dobru i zlu jer dobroznai neto za to se trebamo odluiti bez obzira na to da li nam se to udatom trenutku svia ili ne. Kad bi biti dobar znailo prikloniti se strani


24/95

46 47

vam vas ponovno upoznati s njim. Ne tvrdim da znam kako on izgleda ukoliko ga netko eli bolje upoznati, imat e prilike za to. Da li emu se to sviati ili ne to je ve drugo pitanje.

cijeni na isti nain kao i sila dobra dobrotu najobinija utvara. Da bibila zla, ona mora eljeti dobro koje ostvaruje na pogrean nain, moraimati poriva koji su izvorno dobri, da bi ih mogla izopaiti. No, ako jeneto loe, tada ono ne moe imati elju za dobrim niti dobre porivekoje bi moglo izopaiti. Oboje mora dobivati od sile dobra. A ako jetako, tada ne moe biti govora o nezavisnosti. Zlo je dio svijeta siledobra, njega je stvorila ili ona ili neka sila koja je iznad njih obje.Kaimo to jednostavnije. Da bi sila mogla biti zla, ona mora postojati,imati razum i volju. Meutim, postojanje, razum i volja sami su po sebidobri. Prema tome, ona ih mora dobivati od sile dobra dakle ak i dabi bila zla, mora posuivati ili krasti od svojeg protivnika. Poinjete lisada shvaati zato kranstvo oduvijek tvrdi da je avao pali aneo?To nije samo pria za malu djecu. Tu se radi o shvaanju injenice da je zlo nametnik, a nikako izvorna pojava. Mo kojom se zlo odrava,primilo je od dobra. Sve ono to zlu ovjeku omoguuje da uini nekozlo, samo po sebi je dobro odlunost, pamet, dobar izgled, pa i samopostojanje. Zbog toga dualizam u svojem uem smislu, nema stvarnogtemelja.Unato tome, moram priznati da je stvarno kranstvo (dakle ne onorazvodnjeno), mnogo blie dualizmu nego to ljudi misle. Kad sam prviput ozbiljno proitao Novi zavjet, uvelike me je zaudilo to on tolikomnogo govori o sili mraka u ovom svijetu o monom zloduhu zakojeg se dralo da postoji u osnovi smrti, bolesti i grijeha. Razlika jeu tome to kranstvo smatra da je tu silu stvorio Bog, te da je onaizvorno bila dobra, a poslije se izopaila. Kranstvo i dualizam seslau da je svijet u stanju rata. No, kranstvo ne misli da je to ratdviju nezavisnih sila, nego govori da je to graanski rat, pobuna i dami ivimo u prostoru i vremenu kojeg su zaposjeli pobunjenici. Dakle,u izvjesnom smislu, ovaj svijet je podruje koje je zauzeo neprijatelj.Kranstvo govori o tome kako je pravedni kralj doao, mogli bismorei preruen, i kako nas poziva da uzmemo udjela u otporu. Kadodlazimo u crkvu, dolazimo zapravo sluati poruku naeg saveznika.Neprijatelj, raunajui s naom tatinom, lijenou i intelektualnimsnobizmom, pokuava nas sprijeiti u toj nakani. Znam da bi me netkorado upitao: Da nas moda ne namjeravate ponovno upoznavatis naim starim znancem avolom s onim rogatim? Ne vidimkakve veze ima dananjica s time. Osim toga, kopita i rogovi avla mene zanimaju. Meutim, moj odgovor bi svakako glasio: Da, namjera-


25/95

48 49

3. Zapanjujua mogunostizboraKrani, dakle, vjeruju da se sila zla samozvano nametnula ovjeanstvukao knez ovoga svijeta. Naravno, to za sobom povlai niz pitanja. Da li je ovakvo stanje u skladu s Bojom voljom ili nije. Ako jest, moemorei da je to udan Bog. Ako nije, upitat emo se kako se moe dogoditida je neto protiv volje Bia koje posjeduje apsolutnu mo?Meutim, nije teko razumjeti kako neto na jedan odreeni nain moe

biti u skladu s neijom voljom, a ne na drugi. Majka razumno postupakada kae svojoj djeci: Neu vas tjerati da svakog dana spremate svojusobu. Morate sami nauiti odravati je urednom! Jedne veeri uemajka u sobu i nae u kaminu medu, tintarnicu i francusku gramatiku.To je protiv njene volje. Ona bi svakako vie voljela da su njena djecauredna. No, s druge strane, ba njezina volja dala je djeci slobodu dabudu neuredna. Isto je tako i kod svake organizacije, kole i ureenja.esto se ne radi ono to je ostavljeno da se uradi dobrovoljno. To nijeono to smo eljeli, ali to je omoguila slobodna volja.Vjerojatno je isto i u svemiru. Bog je stvorio bia koja imaju slobodnuvolju. To znai stvorenja koja mogu ii pravim ili krivim putem. Modanetko misli da moete biti slobodni, ali bez mogunosti da se skrenena krivi put. Ja takvo neto ne mogu zamisliti. Ako je neto slobodnoda bude dobro, onda je isto tako slobodno da bude zlo. Upravo je

slobodna volja ono to ini zlo moguim. Pa zato je onda Bog daostvorenjima slobodnu volju? Zato, jer slobodna volja, iako ini zlomoguim, istovremeno jedina omoguuje da postoji ljubav, dobrota iradost, vrijedne tog naziva. Svijet automata, svijet bia koja bi radilakao strojevi, ne bi vrijedilo ni stvoriti. Srea koju je Bog namijeniosvojim viim stvorenjima, srea je koja dolazi od naeg slobodnog idobrovoljnog sjedinjenja s njime i jednih s drugima u ushitu ljubavii radosti, a s time se ne moe usporediti ni najea ljubav izmeumukarca i ene. To je razlog zato ljudska bia moraju biti slobodna.Naravno, Bog je znao to e se dogoditi ako se slobodna voljazloupotrijebi oito je vjerovao da vrijedi pokuati. Moda se u tomene bismo rado sloili s njim. Postoji tekoa kod neslaganja s Bogom.


26/95

50 51

Bog stvorio nas je kao to ovjek stvara stroj. Automobil je nainjentako da ga pokree odreeno gorivo i nee se pokrenuti osim pomoutog goriva. Bog je zamislio da on sam pokree ljudski stroj. Nae duesu zamiljene tako da troe njega kao gorivo ili hranu, koja je samonjima namijenjena. U tome ga niim ne moemo zamijeniti. Zato nemasmisla traiti od Boga da nas usrei na na nain, kako se ne bismooptereivali religijom. Bog nam ne moe dati sreu i mir izvan njegasamoga, jer tamo nema sree.U tome je klju za razumijevanje povijesti. Troe se neizmjernekoliine energije, grade se civilizacije, donose se savreni zakoni nosvaki put neto krene nizbrdo. Neki udni, sudbonosni vjetar uvijekizgura na povrinu sebine ili okrutne ljude, pa sve sklizne natrag ubijedu i ruevinu. Rekli bismo motor trokira. Kao da izvrsno starta,a onda nakon nekoliko metara stane pokuavaju ga pokrenuti krivimgorivom. Neto slino je Sotona uinio nama ljudima.A to je Bog uinio? Prije svega, ostavio nam je savjest, osjeaj zadobro i zlo. Kroz itavu povijest nailazimo na ljude koji su pokuavali(neki od njih izuzetno predano) ivjeti u skladu sa svojom savjeu.Nitko do sada jo nije u tome potpuno uspio. Drugo, poslao je ljudimaono to bih ja nazvao lijepim snovima udnovate prie koje u ovomili onom obliku nalazimo u gotovo svakoj poganskoj religiji, a kojenam govore o nekom bogu koji poslije smrti ponovno uskrsava, dajui,na neki nain, svojom smru novi ivot ljudima. Tree, izabrao jeodreen narod kojem je tijekom nekoliko stoljea govorio kakav je onBog da postoji samo jedan Bog i da mu je veoma stalo do ispravnogponaanja. Taj narod bili su Zidovi, a Stari zavjet opisuje kako je Bogs njima govorio.A onda dolazi zapanjujui dogaaj. Meu tim idovima iznenada sepojavio ovjek koji posvuda govori da je on sam Bog. Tvrdi da opratagrijehe. Za sebe govori da postoji oduvijek. Tvrdi da e na krajuvremena suditi svijetu. Kod panteista, Indijaca na primjer, svatko moerei za sebe da je dio Boga, da je jedno s Bogom u tome nema niegudnog. Ovaj ovjek, meutim, jer je bio idov, nije mogao govoriti otakvom Bogu. U njihovom jeziku Bog je oznaavao bie izvan svijetakoje bi ga stvorilo, i koje je neizmjerno razliito od svega postojeeg.Prema tome, uvidjet ete da su rijei toga ovjeka bile nevjerojatnije odsvega dotada izreenog.

On je izvor iz kojeg dolazi sva naa snaga razumijevanje i miljenje.Ne moemo mi biti u pravu, a on u krivu, isto kao to se rijeka nemoe popeti iznad svojeg izvora. Kad se svaamo s njime, svaamose s onime koji nas ini kadrim da se uope moemo svaati to jekao da reemo granu na kojoj sjedimo. Ako Bog ovo ratno stanje, kojevlada u svemiru, smatra da je cijena koju vrijedi platiti za slobodnuvolju, to jest, da stvori ivi svijet u kojem moemo initi stvarno dobroili stvarno zlo, svijet u kojem se neto uistinu vano moe dogoditi, a nesvijet koji se poput lutke pokree samo kad on vue konce dakle, utom sluaju i mi moemo smatrati da je tu cijenu vrijedno platiti.Ako smo ovo razumjeli, vidjet emo da je glupo upitati: Zato je Boguope stvorio bia tako loe grae, da su se odmah pokvarila? Ukoliko je graa od koje je bie nainjeno bolja, utoliko je ono pametnije, jae,slobodnije dakle, utoliko e biti bolje poe li pravim putem,odnosnogore ako odabere krivi put. Krava ne moe biti ni posebno dobra niposebno loa, pas moe biti bolji ili gori, prosjean ovjek moe u joveoj mjeri biti bolji ili gori, doim nadovjeni duh moe biti najboljiili najgori od svega ostalog.Kako je mrana sila pogrijeila? Bez sumnje na ovo pitanje nemoemo dati siguran odgovor. Ovdje nam meutim, moe pomoi jedna razumna (i tradicionalna) pretpostavka, koja se temelji na naemiskustvu o izopaenosti. Samim time to posjedujemo osobnost, postojimogunost da sebe stavimo na prvo mjesto da poelimo biti srediteoko kojeg se sve vrti zapravo, da zaelimo biti Bog. U tome se sastojigrijeh Sotone, kojeg je on kasnije prenio na ovjeanstvo. Ima ih kojivjeruju da je ovjekov pad morao imati neke veze sa spolnou, no to je sasvim pogreno. (Knjiga Postanka daje nam naslutiti da je odreenaspolna izopaenost nastupila nakon ovjekova pada, ona je posljedica,a ne uzrok pada.) Sotona nas je jo od vremena naih davnih predakapokuao uvjeriti da bismo mogli biti poput bogova osamostaliti sekao da smo sami sebe stvorili, da bismo mogli biti svoji gospodari,sretni i izvan Boga, nezavisni od njega. Iz ovog beznadnog pokuajaproizalo je gotovo sve to nazivamo ljudskom povijesti novac,siromatvo, astoljublje, rat, bludni-tvo, drutvene klase, carstva,ropstvo dugaka i strana pria o ovjeku koji pokuava pronaisreu negdje drugdje a ne u Bogu.Razlog zbog kojeg u tome ne moe uspjeti je slijedei: nas je stvorio


27/95

52 53

4. Savreni pokajnikSuoeni smo, dakle, sa zastraujuom mogunosti izbora. Ili je ovajovjek, o kojem je rije, bio (i ostao) ono to je za sebe tvrdio, ili jeluak, a moda i neto gore. ini mi se da je posve oito kako nije bioni luak ni avao. Dosljedno tome, koliko god udno, zastraujue ilinemogue izgledalo, moram prihvatiti injenicu da je on bio i jest Bog.Bog se iskrcao na ovaj svijet, kojeg je zauzeo neprijatelj iskrcao seu ljudskom obliku.Kakva je bila svrha njegova iskrcavanja? Doao je pouavati, rei ete.

Meutim, im ponemo itati Novi zavjet, ili koji drugi kranski zapisvidjet emo da oni govore o neem sasvim drugom o njegovoj smrtii uskrsnuu. Oito je da krani smatraju ba to najglavnijim dijelomcijele prie. Vjeruju da je Bog doao na svijet uglavnom zato da trpi ida bude ubijen.Prije nego to sam postao kranin, imao sam dojam da krani morajuvjerovati u jednu sasvim osobitu teoriju koja je objanjavala svrhu ovesmrti. Prema toj teoriji, Bog je nakanio kazniti ljude zato to su ovidezertirali i pridruili se Velikom Pobunjeniku, no Krist se dobrovoljnoponudio da bude kanjen umjesto njih, pa je Bog ljudima oprostio.Moram priznati da mi ova teorija ba ne izgleda nemoralna i glupa kaoto mi je izgledala dok jo nisam bio kranin. No, nije to ono najhitnijeto vam elim kazati. Tek sam kasnije shvatio da ni jedna teorija sama posebi ne sainjava kranstvo. Glavno kransko vjerovanje svodi se na

to da nas je Kristova smrt na neki nain pomirila s Bogom omoguilanam da sve ponemo iznova. Teorije koje pokuavaju objasniti nakoji nain je to postignuto sasvim su druga stvar. Njih ima mnogo.Svi krani se pak slau da je Kristova smrt u tome bila djelotvorna.Rei u vam kako ja na to gledam. Svi znamo da e umornu i gladnuovjeku pomoi dobar obrok. Suvremena teorija ishrane, sa svojimvitaminima i bjelanevinama, neto je sasvim drugo. Ljudi su uzimalihranu i poslije se izvrsno osjeali, daleko ranije no to se uope ulo zateorije o ishrani. Ako se ikad dogodi da se takve teorije odbace, ljudie jednako jesti kada ogladne. Teorije koje govore o Kristovoj smrtinisu kranstvo one samo objanjavaju na koji je nain Kristovasmrt djelotvorna. Meu kranima postoje stanovite razlike u pogleduvanosti ovih teorija. Anglikanska crkva, kojoj ja pripadam, ne tvrdi

Jedan dio njegovih tvrdnji lako bi mogao ostati nezamijeen, jer smoslino ve toliko puta uli, vie ne znamo to to znai. Mislim na oneo oprotenju grijeha svih grijeha. Ukoliko onaj koji tako govori nijeBog, tada je to u tolikoj mjeri protivno zdravom razumu da je naprostosmijeno. Mi moemo razumjeti da je ovjek kadar oprostiti uvredukoja mu je nanesena. Vi mi stanete na nogu ili ukradete novac i ja vamoprostim. No, to emo s ovjekom kojeg nitko nije opljakao niti mustao na nogu, ali koji govori da vam oprata to ste stali na nogu vaemsusjedu ili to ste nekog opljakali? Najblaa ocjena takvog ponaanjabila bi da je to krajnja glupost. Isus je ba tako postupao. Govorio jeljudima da su im grijesi oproteni nije ekao da ispita miljenje onih

koji su tim grijesima bili povrijeeni. Bez oklijevanja se ponaa kaoda je on sam povrijeena strana. Sve bi to imalo nekog smisla jedino usluaju, kad bi on stvarno bio Bog iji se zakoni kre i iju ljubav svakipojedini grijeh pozlijeuje. Da je to rekao netko drugi a ne sam Bog,mogli bismo to smatrati budalatinom i umiljenou, bez premca upovijesti.Meutim, (a to je vrlo udno i znaajno), ak se ni njegovi neprijatelji,kad proitaju Evanelje, ne mogu oteti dojmu da to uope nije gluposti tatina. Jo manje to moe itatelj, koji nije optereen predrasudama.Krist kae za sebe da je ponizan i blag i mi mu vjerujemo, ne uoavajuida ukoliko je on samo ovjek, nekim njegovim rijeima ne bismo moglipripisati poniznost i blagost.Ovdje, zapravo, pokuavam upozoriti na veliku glupost koju estoujemo od onih koji govore: Spreman sam prihvatiti Krista kaovelikog moralnog uitelja, ali ne prihvaam njegovu tvrdnju da je onBog. Tako neto ne bismo nikako smjeli rei. ovjek koji bi bio samoovjek i rekao ono to je govorio Isus, ne bi bio nikakav veliki moralniuitelj. Bio bi ili luak na duevnoj razini ovjeka koji za sebe kaeda je tvrdo kuhano jaje ili bi pak bio sam pakleni avao. Moratese odluiti. Ili je taj ovjek bio i ostao Boji Sin ili je bio luak, amoda i neto gore. Moete ga nazvati budalom, moete ga pljuvatii ubiti ga, jer drite da je zloduh, i tree, moete pasti pred njegovenoge i nazvati ga Gospodinom i Bogom. No, nemojte dolaziti s takvompokroviteljskom glupou tvrdei da je on bio veliki moralni uitelj.On nam tu mogunost nije ostavio. To mu nije bila nakana.


28/95

54 55

neke od tih teorija.Najrairenija je ona koju sam ranije spomenuo koja govori da nam je oproteno zato to je Krist dobrovoljno prihvatio da bude kanjenumjesto nas. Ova teorija je na prvi pogled veoma glupa. Ako je Bogbio spreman da nam oprosti, zato onda to nije uinio? I kakvog smislaima kanjavati nevina ovjeka umjesto nas? Koliko ja vidim, to je bezsvrhe, ukoliko mislimo na kaznu u policijsko-sudbenom smislu. Sdruge strane, ako se radi o dugu, to ima smisla, jer netko tko ima netogotovine platit e za onoga koji je nema. Ili ako uzmemo plaanje globene kao kanjavanje, ve u irem smislu, na primjer kod nadoknadetete, tada je sasvim prirodno da e ovjeka iz nevolje izvui njegovnajbolji prijatelj.Dakle, u kakvu je to stupicu upao ovjek? Pokuao se osamostaliti,ponaati kao da pripada samom sebi. Drugim rijeima, posrnuli ovjeknije nesavreno bie koje bi trebalo usavriti on je pobunjenik kojimora poloiti oruje. Jedini nain da se izvue iz stupice jest u tome dapoloi oruje, da se preda, ispria, shvati da je krenuo krivim putem i dase pripremi za novi poetak. Ovaj in predaje, ovo vraanje unatrag, to je ono to krani nazivaju pokajanjem. Moram vam rei, da pokajanjeuope nije zabavno. Ono je mnogo tee od posipavanja pepelom.Pokajati se znai odviknuti se od uobraenosti i samovolje koje smovjebali tisuama godina. To znai ubiti dio sebe, u odreenom smisluak umrijeti. Ustvari, pokajati se moe samo dobar ovjek. Ovdjenailazimo na problem lo ovjek bi se trebao pokajati, a samodobar ovjek to moe savreno uiniti. to smo gori, pokajanje nam je potrebnije, ali i tee izvedivo. Jedino savren ovjek mogao bi sesavreno pokajati, meutim, njemu to ne bi bilo potrebno.Vano je znati da ovo pokajanje, to jest svjesno potinjavanje,poniavanje i, da kaem, umiranje, Bog od nas ne trai prije nego nasvrati na pravi put, ega nas moe osloboditi ako eli to je samo opisnaeg povratka njemu. Ako od Boga traite da vas vrati na poetakbez toga, tada od njega traite da vas vrati bez da krenete natrag. To nemoe biti. Dakle, kroz sve to ipak moramo proi. Meutim, ono istozlo u nama, koje je uzrok potrebe za pokajanjem, ini nas nesposobnimda to uinimo. Moemo li se pokajati ako nam Bog u tome pomogne?Moemo, ali to podrazumijevamo pod Bojom pomoi? Bog, datako kaem, u nas usauje dio sama sebe, daje nam dio svoje moi

ni za jednu od njih da je ispravna. Rimokatolika pak, ide neto dalje.Meni se, meutim, ini da je sam dogaaj daleko znaajniji od svihobjanjenja koja nude teolozi mislim da i sami moraju priznati dani jedno ne moe u potpunosti odgovarati stvarnosti. Ali, kao to rekohu predgovoru ovoj knjizi, ja sam samo laik i nastavimo li dalje ovimpravcem, otili bismo predaleko. Mogu vam rei samo kako ja osobnogledam na ovaj problem.Moje je miljenje, da se od nas ne trai da prihvatimo teorije samepo sebi. Mnogi su vjerojatno itali Jeansa ili Eddingtona. Kad eleobjasniti atom ili neto slino, tada ga opisuju tako da moete lako steim

Documents

CSLewis-Krscanstvo