7/26/2019 Janzekovic: Filozofija i Krscanstvo, opservacije

1/18

7/26/2019 Janzekovic: Filozofija i Krscanstvo, opservacije

2/18

Fi lozof i ja

Pod tim naslovom raspravit emo pitanja, koja se tiu filozofije i filo

zofskih temelja vjere (to je razbacano po svoj knjizi), a u drugom dijelurasprave pozabavit emo se auktorovim pogledima na kranstvo.

1

Filo zo fija nije takva znan ost, kakva je, recimo, matematika. Ako tkogovori u ime matematike, znamo u ije ime govori. Ali, ako tko zastupafilozofiju, mora jo rei, da li zastupa svoj vlastiti pravac ili koji izmeumnogih dosadanjih filozofskih pravaca. U ime kojega filozofskog sustavaprosuuje naa knjiga kranstvo? Pisac nam kae, da se dri raciona-

listike filozo fije (17). A budui da ima takoer takvih filoz ofija mnogo,u biljeci nas upozorava, da su u njegovim oima racionalizam i marksizam sinonimi. Izraz racionalistika filozofija esto je upotrebljavan,katkada i odreeniji naziv racionalistilca ili marksistika filozofija (46).

Ako je pisac marksist, zato svo j nazor ne oznauje jednostavno kao imarksizam ili kao dijalektiki materijalizam? Ili misli, da bi time nekeita telje odbio i d e lake stei svojim mislima ugled, also ih poda pod 'krinkom privlaljivijeg naziva kao to je racionalistika filozofija? Ili

je pak moda svjestan, da n je gov nazor na svijet zapravo nije vie d ija

lektik i i autentino marksistiki nazor ? Ako je pak tako, emu ga usprkostome imenuje racionalistika ili marksistika filozofija?

Ne znam, to o kn jizi sude marksisti; a koliko poznajem njihov nazor, |moram rei, da se ne bih usudio ub rojiti naega auktora meu dijalektike jmaterijaliste. Temeljna crta njegova nazora na svijet izraena je u uvjerenju, da su svemir i ovjek u njemu bez svakoga naravnoga smisla isvrhe: Problem nije u tome, zato je ovjek nastao, jer odgovor je na to

jasan: nizato (18). D aljn je pitanje : zato jest ono to jest i na nain !kako jest svodi se na odgovor: nizato. ovjek je tu jer je tu. ovjekovabit je njegova traginost (35). ovjek ne nastaje po svrhovitom djelovanju u pr iro d i.. . Stoga na pitanje: zato je ovjek uope nastao, ne mo-emo nita drugo rei ve: nizato (579/580). Na takve izjave nisam naiao jni u Marksa ni u Engelsa ni u Lenjina. To n ije dijalektik i materijalizam; ito je beznadni Sartreov egzistencijalizam.

Marksisti ne misle o sebi da su nizato. Marks je znao, zato je nasvijetu. Ili bi inae smogao toliko nesebinosti, da su mu djeca katkadazbog njegova rada za druge od oskudice venula, da, umirala! Dijalekticimasvijet je ruiast. Razvoj svemira ima smisla i svrhe, tei na vie: kodHegela do svijesti Apsolutnoga u ovjeku, kod Marksa, Engelsa i Lenjina

do ovjeka i do komunizma. Dijalektika nauava progresivni razvoj,beskonano dizanje od niega k viemu, razvoj, koji se ne zbiva uravnoj crti, nego, tako rekavi, u spirali, skokovit, katastrofalan, revolucionaran razvoj (Lenjin, O Marksu i marksizmu, Ljubljana, CZ 1948, str.15). Ne samo ovjek, nego sva priroda tei za to veom savrenou, da,ovjek se napree oko svojih nazora samo zato, jer ga na to potie narav:

Marks gleda na drutveno kretanje kao na prirodno-povijesni proces,

3

7/26/2019 Janzekovic: Filozofija i Krscanstvo, opservacije

3/18

podvrgnut zakonima, koji nisu samo nezavisni od volje, svijesti i namjeraljudi, nego, naprotiv, odreuju njihovu volju, svijest i na m jere (Lenjin,

Tko su .prijatelji ljudskog roda, Ljubljana, CZ 1948, str. 42). M ark s na

ziva taj zakon (zakon o kretanju drutva) Naturgesetz priro dn i zakon . . . ,Moje se .stanovite sastoji

7/26/2019 Janzekovic: Filozofija i Krscanstvo, opservacije

4/18

ima smjer i smisao; dijalektiki razvoj ima cilj i tei k sve veoj savrenosti; njegove sinteze nisu jedna pored druge, na istoj ravnini, nego sediu jedna iznad druge, jer je svaka obogaena svim tezama, antitezamai sintezama, koje su bile p rije nje i ko je su je rodile. A materija je slijepa,bez ivota, ne tei na za im. Priroda, kae sovjetski prirodoslovac Safonov, ne postavlja sebi nikakvih ciljeva, ne tei ni k emu, nigdje ne,pob jeu je . Ona niega ne ,vo li i niega ne ,osuuje .. . U prirodi nemanikoga, tko bi izabirao i odabirao. Njezin razvoj ide, kamo eto ide, pabilo ravno, navie ili nanie (te smo izraze stavili u navodnike, jersu sa stanovita materijalizma neopravdani). Dosljedan materijalist o |razvo ju ne bi smio niti govoriti, nego samo o promjenama. Izraz razvoj iima naime optimistiki prizvuk: razvoj je suprotnost od raspadanja i pro- jpadanja. A materija ist, koji mora zan ijekati svaku svrhovitost u prirodi,

izuzevi ovjekovu i moda ivotinjsku, nema mjerila za to, to napredujei to propada, to ide navie, to nanie. Napreduje ono, to se pribliava cilju, propada ono, to je prije bilo blie cilju, a sada se udaljuje odnjega. Zato moe govoriti samo o mijenjanju tvarnoga svijeta, mijenjanju,koje moe biti dodue zakonito, ali koje ne tei ni za im, nego se dogaanaslijepo i zato ne doputa nikakva optimizma.

Dijalektiki je materijalizam optim istiaiv-koliko je dijalektiki, pesi-m isti aiv koliko je m aterijalizam. Za to da se odlui Marksov uenik, k ojito vid i? Pred sobom ima trostruki izbor. Ili prezreti dilemu i go vo rit i ,

onako, kako su govo rili klasici marksizma. Ili za viti dilemu u potpuni ,materijalizam, odrei se optimizma dijalektike i sprijateljiti se s mranommilju, da je svijet skupa s ovjekom nizato, kako je to uinila naaknjiga. Ili se pak osloniti na dijalektiku i njezin optimizam te priznati,da svemirski razvoj ima smisla i svrhe. Ali, gdje je smisao i svrha, tamoje misao. Ta trea odluka vodi u panteizam, ako ne ve odmah do osobno-