Čudnovati lan: Ljekovite masnoće lanenog ulja

Znanstvenici po cijelom svijetu s pravom slave oleum lini usitatissimi - laneno ulje. Teško je povjerovati da jednostavno jedući dnevnu dozu (1 kašiku) sirovog hladno prešanog i nerafiniranog lanenog ulja te pola šolje nemasnog svježeg sira može učiniti tako ogromnu razliku u zdravlju. Koristi od ovog jela uključenog u vašu prehranu vrlo su dobro dokumentirani i potkrijepljeni dobrim istraživačkim radom. Esencijalnih masnih kiselina koje tijelo traži za dobro i ispravno funkcioniranje (linolna i lonoleinska kiselina) te za pravilan i zdrav metabolizam masnoća (lipida) ima u prirodnom izobilju u ovoj odavno poznatoj biljci koja je nedavno ponovno otkrivena.

Ali, da krenemo od nekoliko važnih uvodnih napomena. Preventivni pristup smrtonosnim bolestima najbolja nada za sve ljude. Nećete naći „čarobnu tabletu“ koja može pobijediti rak preko noći - ni sada, a vjerojatno ni nikad. Mnogi važni i znanstveno dokumentirani uspjesi postignuti su nedavno na području preventivne medicine, na području koje se vrlo brzo razvilo. Kratka priča koja slijedi je istinita: izvjesni Georg Friedrich pretrpio je tri ozbiljna srčana napada od svoje 60. do 63. godine. Kada je počeo dobivati po jedan infarkt na godinu liječnici mu nisu davali mnogo nade za potpuni oporavak. Georgov je čitavi srčano-krvožilni sustav bio zatrpan arterosklerotičnim pločama (plakovima) i to je ometalo protok krvi k srcu i u srčanom mišiću. Propisali su mu vrlo jake lijekove - uključujući i nitroglicerin zbog njegovih anginoznih bolova. Tako je on gutao po 15 tableta svakog dana.

Za vrijeme te tri godine nakon svoje šezdesete Georg je postao vrlo slab i očigledno je naglo stario. On je zaista bio na nizbrdici sve dok nije primijenio recept dr. Johanne Budwig. Čim je doznao za taj recept odmah ga je uključio u svoju prehranu. Svako jutro on je za doručkom jeo po jednu žlicu lanenog ulja koje je proizvedeno hladnim postupkom i nije rafinirano. To ulje miješao je s nemasnim svježim sirom (skutom). Da bi bilo još ukusnije dodavao je razne začinske trave, sirovo svježe povrće ili voće. Georg je našao da mu je najdraža kombinacija sa sitno rezanim krastavcima, maslačkom i nekoliko narezanih komadića paradajza.

Nakon samo tri mjeseca jedenja ove „salate“ od nemasnog svježeg sira Georg je osjetio da mu je lakše disati i da više gotovo uopće ne osjeća anginoznu bol u prsima koju je tako dugo osjećao. Godinu dana kasnije liječnici koji su ga pregledali bili su potpuno iznenađeni njegovim potpunim oporavkom. Čak su i njegove najtanje kapilare bile čiste kao one u mnogo mlađih ljudi. Georg više ne guta nikakve tablete, niti su mu potrebne. Suvišno je reći da je vrlo zadovoljan što je na vrijeme otkrio recept dr. Budwig.

Ko je dr. Johanna Budwig? Riječ je o osobi koja je otkrila pravu kombinaciju esencijalnih masnih kiselina (koje su djelotvorne u lanenom ulju) i proteina koji u sebi imaju sumpora (a koji su obilato prisutni u nemasnom svježem siru). I to je čarobna formula kojom možete izliječiti rak i druge bolesti uzrokovane masnom degeneracijom. Dr. Budwig poznata je o poštovana u svijetu kao njemačka prvorazredna biohemičarka. Ona još ima doktorat prirodnih znanosti, prošla je medicinsko školovanje, a školovala se još u farmacijskoj znanosti, fizici, botanici i biologiji. U svim se ovim znanostima isticala.

Evo kako je došlo do njezina otkrića. Ona je, ustvari, nastavila rad na ranijim otkrićima svojih kolega od prije tri decenije. Počela je temeljito istraživati probleme masne degeneracije. Kako nije bilo dovoljno razvijene medicinske tehnike koja je njoj trebala, ona ju je sama razvila. Zahvaljujući pionirskim naporima dr. Budwig sada možemo izolirati i identificirati elemente u jednoj kapi krvi. Tako je ona krčila put da riješi tajne metabolizma masti te učini nevjerojatan napredak u medicinskoj znanosti.

Dr. Budwig počela je skupljati i vrlo pozorno analizirati doslovno na hiljade uzoraka krvi i od zdravih i od vrlo bolesnih ljudi. Podaci koje je ona svrstala u tablice pokazivali su da je krv ozbiljno bolesnih (uključujući bolesne od raka, dijabetesa, pretkancerogenog stanja jetre) uvijek i bez izuzetaka bila deficijentna u jednoj esencijalnoj masnoj kiselini: linoleinskoj! Postojale su i druge deficijencije: nije bilo fosfatida (koji su potrebni za normalno djelovanje stanica) i nije bilo albumina lipoproteina koji stvara krv).

Bez fosfatida koji normaliziraju stanje stanice raka (nenormalne stanice koje se nenormalno dijele) divlje i neobuzdano rastu. Bez albumina (kombinacija linoleinske kiseline i proteina koji sadrži sumpor) analiza krvi pokazuje čudne zelenkasto-žute tvari umjesto hemoglobina koji prenosi kisik i koji bi ovdje trebao biti. Ova činjenica objašnjava zašto su bolesnici raka slabi i anemični. Bez linolelinske kiseline tijelo ne može proizvoditi hemoglobin. Bez hemoglobina krv ne može donositi životno važan kisik do stanica i tkiva koji se guše. Trpi i proizvodnja energije; žrtva raka postaje progresivno sve više i više anemična, tone u letargiju i konačno umire.

Krv zdravih osoba uvijek sadrži dovoljnu količinu kvalitetnog proteina i dovoljno esencijalnih masnih kiselina. Dolazeći do ovih činjenica dr. Budwig došla je do zaključka da će se žrtve masne degeneracije dobro oporaviti i izliječiti ako im prehrana bude sadržavala veliku količinu esencijalnih masnih kiselina i proteina koji sadrže sumpor.

Da bi iskušala svoju teoriju, dr. Budwig odlučila je početi s najboljim uljem koje joj je priroda mogla dati: tekućeg sirovog nerafiniranog lanenog ulja s njegovim bogatim sadržajem linolne i linolelinske kiseline savršeno se uklapalo u njezin cilj. Za proteine sa sumporom izabrala je obrano mlijeko. (Napomena: najnoviji recept dr. Budwig koristi se s nemasnim (do 10% masti) svježim sirom umjesto obranog mlijeka). Ona je hranila teško oboljele osobe od raka s kombinacijom 100 grama proteina iz obranog mlijeka i 40 grama svježeg lanenog ulja. Da bi se smjesa mogla lakše pomiješati, ona je dodala još i 25 grama mlijeka.

Za sve to vrijeme ovih ranijih eksperimenata ona je uzimala uzorke krvi i neprestano analizirala te uzorke, pozorno promatrajući i najmanje promjene. I ono što je uočila bilo je uistinu dobro. Za približno tri mjeseca tumori su se postupno povukli. Neobična zelenkasta tvar u eritrocitima nestala je i na njezinom su se mjestu stvorile zdrave crvene stanice te kao nekim čudom opet su se pojavili fosfatidi i lipoprotein. Anemija je nestala i životna energija ponovno je porasla. Simptomi raka, nepravilne funkcije jetre i dijabetesa uvelike su ublaženi ili su potpuno nestali.

Danas, deset godina nakon kliničke primjene, recept dr. Budwig sa svježim sirom i lanenim uljem pokazao se uspješnim i ondje gdje su zakazali lijekovi uobičajene medicine. Osnova programa dr. Budwig jest uporaba lanenog ulja izmiješanog sa svježim sirom (koji ima što manje masnoće). Dr. Budwig tvrdi da način kako tijelo metabolizira (obnavlja) masnoće

utječe na svaki vitalni organ i naglašava da bolesnici od jetre i žučne vrećice osobito ne podnose masnoće.

Ona je također primijetila da prehranu s velikom količinom masnoće ne podnosi nijedna nezdrava osoba i tumači da trostruko nezasićene masnoće u lanenom ulju povezane s proteinom bogatim svježim sirom lako podnosi svako, pa i teško bolesne osobe. Dakle, što je zapravo ta ljekovita masnoća koja čini osnovu za izuzetni recept dr. Johanne Budwig? Kakvo je to ulje u sjemenkama lana?

NEKADA - Od pretpovijesnih vremena cijenila se graciozna stabljika lana s njezinim plosnatim sjemenkama eliptična oblika. Tu biljku cijenili su zbog vlakana od kojih su pravili laneno platno i zbog ulja iz sjemenki. Kad su ljudi naučili tiještiti ulje iz lanenih sjemenki to je postalo vrlo traženo i cijenjeno po čitavoj Evropi. Ljudi koji liječe biljkama smatraju zrele, uljem bogate sjemenke vrlo vrijednim unutarnjim demulcensom (tvar koja omekšava), a koriste ih i kako obloge za liječenje reumatizma, gihta, gnojnih čireva i sl. Uljem se koriste i kao klizmom da bi izbacili otvrdnuti izmet. Ako se miješa s vapnenom vodom, ulje možemo primijeniti za liječenje ozljeda kože i za ublažavanje žestoke svrbeži od ekcema. Neki vjeruju da kora i lišće liječe spolne bolesti, osobito gonoreju.

Stari Grci i Rimljani koristili su smeđe sjajne sjemenke kao prirodni protein u svojoj prehrani. Kako su se oni širili po Evropi, tako se i lan proširio po čitavom kontinentu. Biljka dobro uspijeva u svakoj umjerenoj klimi i bila je poznata u staroj Indiji i dijelovima Rusije, te u Južnoj Americi i ranim američkim kolonijama.

SADA - Laneno ulje i dalje proizvode i smatraju ga veoma vrijednim biljnim uljem u mnogim krajevima današnjeg svijeta. Amerikanci ga uglavnom smatraju samo uljem koje se dodaje uljnim bojama ili služi za ishranu stoke. U ovoj zemlji (Kanadi) kada iscijede ulje iz sjemenki, ono što ostane dade se stoci kao stočna hrana bogata proteinima i mineralima.

Dobrobiti svakodnevnog korištenja lalenog ulja u ishrani su nevjerovatne: infarkt mozga (apopleksija, moždani udar) - smanjuje rizik da se dogodi; infarkt srca - smanjuje rizik da se dogodi nepravilan ritam rada srca; crvena krvna zrnca (održavaju savitljivost eritrocita, poboljšavaju stvaranje hemoglobina); jetra (liječi masnu degeneraciju); pluća (smanjuje bronhijalne spazme); crijeva (sređuje im aktivnost); želučani vrijedovi (liječi „želučani čir“ jer normalizira želučanu kiselinu); prostata (hipertrofija prostate - zbog povećane prostate otežano je mokrenje); upala zglobova (povoljno djeluje); ekcemi (pomaže kod svih kožnih bolesti); stara dob (poboljšava mnoge tegobe); mozak (pojačava mu aktivnost); multiplaskleroza; pozitivno djelovanje na autoimune bolesti.

Mnoge vrste hrane koje mi uobičajeno jedemo nemaju dovoljno ni esencijalnih masnih kiselina ni esencijalnih aminokiselina. Esencijalne aminokiseline (proteini) obilato su prisutne u svježem mladom siru, mlaćenici, tvrdim sirevima, čitavom zrnu žitarica, ribi mršavom mesu. Esencijalne masne kiseline za kojima tijelo gladuje obilno su prisutne u nerafiniranom sirovom lanenom ulju, žumanjku jajeta i nekim biljnim uljima. Dakako, problem s biljnim uljima u našim trgovinama jeste taj da su ona prekomjerno prerađena, zagrijavana, rafinirana, hidrogenizirana i puna hemijskih dodataka koji sprječavaju kvarenje. Budući da su esencijalne masne kiseline osobito osjetljive na visoku temperaturu i oksidaciju, margarini i prerađena biljna ulja nemaju više u sebi esencijalnih masnih kiselina.

Samo onda kada je tijelo opskrbljeno esencijalnim masnim kiselinama i esencijalnim aminokiselinama u odgovarajućem omjeru, metabolički sustav može funkcionirati onako kako to priroda traži. U prisutnosti ovih vitalnih elemenata zdrava krv kruži čitavim tijelom i krijepi svaku stanicu. Kad se esencijalne masne kiseline povežu u esencijalnim aminokiselinama, ono što nastane u ovom sretnom „braku“ nazivamo LIPOPROTEINI. Zdravi ljudi imaju lipoproteina u izobilju, a bolesni (uključujući žrtve raka) imaju uvelike smanjenju količinu lipoproteina u svojoj krvi, ili ih čak uopće nemaju.

Ako usporedimo tijelo s gorućom peći koju ložimo drvetom ili ugljenom, možda možemo stvoriti mentalnu sliku koju nam je lako razumjeti iako je ta slika vrlo pojednostavljena. Recimo da je peć često bila pregrijavana, da smo u nju stavili najlošiju vrstu ugljena i da smo održavanje zanemarili dugi niz godina. Peć, prolaz za zrak i dimnjak zatrpani su opasnim ostacima izgaranja koji mogu svaki čas planuti i tako zapaliti čitavu kuću. Moramo očistiti peć od svih naslaga i stavljati u nju kvalitetno i suho drvo koje gori bez štetnih ostataka.

Tijelo koje smo krivo hranili, jadno održavali i zanemarivali, nalazi se u istom bijednom stanju kao i zanemarena peć. Štetne naslage i ostaci masti začepljuju unutrašnjost tijela. Primivši čiste esencijalne masne kiseline prisutne u lanenom ulju i kvalitetne proteine (aminokiseline) prisutne u svježem nemasnom siru, tijelo se odmah oslobađa naslaga koje sprječavaju njegovo normalno funkcioniranje. Nastavljajući hraniti tijelo ovom prirodnom hranom, ono uskoro postaje zdravo, što zapravo i jest normalno i prirodno.

Valjda je potrebno reći da nakon što smo tijelo (ili peć) očistili od štetnih naslaga i ostataka, nećemo više jesti istu sumnjivu hranu koja i jest pravi uzrok svih nastalih problema. Da bismo ostali zdravi trebamo se pravilno hraniti čitavog života.

Dr. Budwig izričito traži da ne upotrebljavamo ono što ona zove „pseudomasnoće“. U želji da produže njihovo trajanje i da tekuće i krute masnoće (margarini) budu vizualno privlačne, tvorničari se koriste hemijskim procesima koji te masnoće čine štetnima za ljude, ali tako oni mogu zaraditi više novca. Ove masnoće mogu biti označena čak i kao „polinezasićene“, ali su ipak svejedno štetne za ljude. Hemijsko prerađivanje uništava vitalni elektronski oblak za koji smo prije rekli da je od ogromnog značenja za rad svake stanice u tijelu. Kad su jednom odstranjene, ove masnoće više ne mogu kisik, te su zapravo postale prepreka procesu disanja.

Srce, na primjer, odbacuje ove masnoće kao masne naslage u samom srčanom mišiću, a bolesno srce i arterije jasno pokazuju naslage ovih bezvrijednih električki mrtvih lipida. Hemijski prerađene masnoće nisu topive u vodi kad se vežu uz proteine. Oni se talože, sprječavaju cirkulaciju krvi i limfe, oštećuju srce i njegovu funkciju, sprječavaju obnovu stanica itd. Bioelektrička akcija ovih područja usporava se, a može i potpuno nestati. Čitav organizam pokazuje gubitak električne energije koja može biti ponovo uspostavljena samo dodavanjem aktivnih lipida u hranu.

Prave prehrambene masnoće uistinu su vitalno važne za čovjeka i životinju. Ovih zadnjih godina znanstvenici su stvorili termin „nepodnošljivosti masnoća“ i opisuju oštećenja nastala u svezi s masnom degeneracijom. Teško je povjerovati da znanost nije otkrila korijen problema. Tijelo odbacuje hemijski prerađene masnoće jer je njihov prirodni sustav tako

drastično promijenjen da one nisu više u stanju ispuniti svoju zadaću u organizmu, nego uzrokuju ogromne štete u tijelu.

Zanimljivo je zabilježiti da je Rusija još 1902. godine zakonom zabranila umjetno skrućivanje masnoća kemijskim načinom kao što se događa kod margarina. Dr. Budwig tumači da je nemoguće ispraviti štetu učinjenu lipidima nakon što su skrutnuti u margarine tako što će dodati nešto linoleinske kiseline. Osim toga, s namjerom da postignu visok postotak linoleinske kiseline, tvorničari stavljaju kombinaciju etilnih i metilnih estera, a ne čisto prirodno ulje. Mnoga istraživanja pokazala su da ovaj tip umjetne linoleinske kiseline ne liječi posljedice nedostataka esencijalne masne kiseline u tijelu.

U potpunoj suprotnosti s hemijski napravljenim masnim kiselinama, ako i samo vrlo malu količinu (1 mikrogram) lanenog ulja dovedemo u krvni optok bolesnika od raka, krv tog bolesnika oporavlja se u roku od 4 do 6 sati, jer se prirodne masne kiseline prisutne u lanenom ulju lako povežu s proteinima i kisikom. Aktivnost ovih prirodnih lipida možemo i mikroskopski promatrati. Oštećenja uzrokovana mastima očita su u srcu, jetri, arterijama i jasno su vidljiva u zloćudnim (i dobroćudnim) tumorima.

Esencijalne elektronski nabijene masnoće kojih u izobilju ima u prirodnom lanenom ulju odlučujuće su važne za zdravo funkcioniranje tijela. Dr. Budwig uči i tvrdi da je najbolji način da napadnemo rak u njegovim korijenima tako da odstranimo sve krive masnoće („pseudomasnoće“) iz prehrane i uvedemo pravu prehranu prirodnim ljekovitim masnoćama prisutnim u lanenom ulju.

Kakva je prehrana lanenim uljem prema dr. Johanni Budwig? Odmah valja istaći da je ona vrlo stroga kada propisuje dijetu svojim pacijentima. Za one koji trebaju ovu informaciju, a ne mogu nazvati Njemačku, napisat ćemo dijetu koju je provodila izvjesna Jane D.

Jane D. nije mogla uopće zadržati hranu. Stoga je njezino liječenje počelo s klizmama od lanenog ulja (4-8 unci = 120-240 grama). Poslije toga počela je jesti 8 unci svježe samljevenog lana pomiješanog s medom i to je bila prva hrana koju je ona jela ustima poslije dužeg vremena. Jane je iznenađujuće dobro podnosila ovu kombinaciju. (Napomena: konzumacija meda nije preporučljiva za dijabetičare. Med je integralni dio prehrane koju je Jane provodila i mi upozoravamo dijabetičare da se najprije posavjetuju s liječnicima u vezi meda).

Prema dr. Budwig svaki ozbiljno bolestan čovjek (a i umjereno bolestan) imat će koristi ako jede samljevene sjemenke lana i med. Jane je jela nekoliko dana sve dok joj se nije poboljšala probava i ona se počela osjećati bolje. Mogla je također piti voćne sokove, ali bez ikakva šećera. Osobito su joj preporučeni svježi sokovi od povrća (mrkva, celer) i sok od jabuke. Jane je također upućena da pije toplo piće tri puta na dan. Biljni čajevi (npr. menta, šipak) odlični su i mogu se lagano zasladiti medom. Šećer je izričito zabranjen. Grožđani sok se može koristiti sam, ili da zasladi druge sokove ako je potrebno.

Nakon nekoliko dana pročišćujuće i okrepljujuće prehrane, slijedeći korak za Jane bio je da pređe na standardni program terapijske prehrane. Budući da je Jane dugo bila teško bolesna i vrlo oslabljena bolešću, obitelj ju je stavila na vrlo strogi prehrambeni terapijski program, kojeg joj je snažno preporučio prijatelj kojeg je liječila sama dr. Budwig. Evo kako je to izgledalo prema vremenskim terminima tokom 24 sata:

U 7:30 ujutro: Na prazan želudac Jane je pila 2-4 unce (približno 60-120 grama) soka kiselog kupusa. (Napomena: sok kiselog kupusa sadrži laktičnu kiselinu koja pospješuje metabolizam masti, smanjuje zastoje tekućine u tkivima i tako čisti i ispire naslage. Pomaže također procesu probave. Čak i onima s osjetljivim želucem koristi laktična kiselina u soku kiselog kupusa tako da mogu kasnije često lako podnositi i sirovo povrće.)

U 8:00 ujutro: Prije nego bi pojela doručak Jane bi popila topli biljni čaj. Zatim bli rado pojela „müesli“ koji bi joj pripremili. U dubokoj posudi slojevi idu ovim redoslijedom: 3-4 kašike svježe samljevenog lana; dodati neki svježi komad voća (prema sezoni) u kriškama ili svježi voćni sok (bez šećera i ikakvih hemijskih dodataka); po želji dodati sloj samljevenih badema, oraha ili lješnjaka (ne kikirikija); na 3-4 unce (približno 60-85 grama) svježeg nemasnog sira dodati 1 kašiku meda, 1-2 kašike lanenog ulja, 3 kašike sirovog mlijeka, sve smiješati zajedno. Važno je koristiti električni mikser (blender) tako da smjesa bude potpuno homogenizirana (dodati još malo mlijeka ako je potrebno); staviti posudu povrh prije navedenih sastojaka smjesu lanenog ulja i svježeg nemasnog sira. Da bi bio različit okus možete ovoj smjesi dodavati bilo koji od slijedećih sastojaka: banane, limunov sok, narančin sok, kokos, (nezašećerenu vaniliju), cimet itd. (Opet vrijedi napomena da dijabetičari trebaju izbjegavati med, osim ako im nije posebno dopustio njihov liječnik).

Između 10 i 11 sati prije podne: Jane bi u ovo doba popila svježi sok od mrkve 4-6 unci (približno 120-170 grama). Pola sata kasnije popila bi sok od maslačka ili radiča, koprive (s limunom) i celera, ili sok od cikle (pomiješan sa sokom od jabuke).

12:00: Tek neposredno prije ručka Jane bi pojela 1 žlicu svježe samljevenih lanenih sjemenki pomiješanih s medom i 4-6 unci (priblino 120-170 grama) grožđanog soka.

12:15: Poslije 15 minuta prvo jelo Janeinog ručka bila je salata, i to od listova maslačka, listova celera, radiča, kiselog kupusa i sličnog. Ova ukusna salata bila je prelivena „majonezom“ načinjenom od svježeg sira, lanenog ulja, mlijeka, svježeg limuna, malo soli, senfa, kiselih krastavaca, luka, svježih (ili osušenih) biljaka za začin i sve to izmiješano u mikseru (blenderu) u kremastu masu.

12:30: Kao drugo jelo za ozdravljenje Jane je jela punu posudu ukusnih svježih vrsta povrća (po svom izboru), malo prokuhano sa začinskim travama, prahom curryja ili malo lanenog ulja za bogatiji okus (ovo povrće može biti odvojeno začinjeno pahuljicama kvasca ili juhom). Uz ovo povrće Jane bi ponekad jela heljdu (kuhanu kao rižu), smeđu rižu, krumpire kuhane u kori ili pire načinjen s malo mlijeka i lanenog ulja. Kad se Jane počela osjećati bolje, strašno je željela slatkiše. Njezin omiljeni desert bio je sloj nemasnog svježeg sira i lanenog ulja te sloj voćne salate prije opisane (za 08:00 sati), s dodanom nešto većom količinom meda i vanilije.

15:00: 1 kašika svježe samljevenog lana s medom i 4-6 unci (približno 120-170 grama) grožđanog soka (nezaslađenog) ili svježi sok od ananasa.

15:30: Poslije pola sata ona bi pojela dodatno 1-3 kašike svježe samljevenog lana s medom i 3 čaše (kupno 6-18 unci) svježeg soka od trešnje ili kupine.

18:00: Janein laki večernji obrok sastojao se od 1 šolje (6 unci=170 grama) juhe načinjene od heljde skuhane u povrtnoj juhi, začinjene s malo lanenog ulja po ukusu i 1 kašike pahuljica kvasca.

20:30: Prije nego bi išla spavati, Jane bi još popila 4-6 unci (= 120-170 grama) grožđanog soka s 1 žlicom meda.

Janeino stanje vidno se poboljšalo na ovakvoj zdravoj prehrani. Nakon samo dvije sedmice ovog punog terapijskog programa njezina se energija toliko oporavila da je počela dosađivati obitelji jer je željela izaći iz kreveta i raditi po kući. Da neko sada sretne tu sjajnu ženu prvi put, ne bi mogao ni pomisliti da je ta osoba bila potpuno oslabljena i pred smrću. I možete vjerovati da Jane svakog dana priprema čitavoj obitelji porciju nemasnog svježeg sira prelivenog lanenim uljem.

Napomena: Može vam izgledati da je ovaj prehrambeni program u tačno određene sate pretjeran, ali teško iscrpljeni bolesnici imaju izuzetno mnogo koristi jedući preporučenu hranu ovako kako je navedeno. Ozbiljno (ili čak umjereno) bolesna osoba treba jesti češće da bi ponovo izgradila i ojačala tijelo. Svježe samljeveni lan i med važan su dio preporučene terapijske prehrane. Ovo jelo već se u nekim zemljama prodaje kao „Linomel“. Ali, to se može lako pripremiti kod kuće, u mlinu za kafu ili sličnom: sameljemo lanene sjemenke i pomiješamo ih onda s medom.

Jane je uskoro mogla jesti samljeveni lan s medom, ali je njezina obitelj imala i rezervnu varijantu kad se ona osjećala posebno slabom. Slijedi recept Janine obitelji za zobenu kašu koji je u skladu s Budwiginim učenjem:

Stavite 3 kašike nekuhane zobi u 4-6 unci (otprilike 170 grama) hladne vode i pustite da provrije. Dodajte ovoj mekanoj smjesi 3 kašike svježe samljevenih sjemenki lana i neka kratko provrije, a zatim ostavite još 10 minuta na vrlo laganoj vatri. Odstranite lanenu kašu s vatre i procijedite. Možete dodati malo mlijeka što također poboljšava probavu. Ova smjesa ima veliku prehrambenu vrijednost. Da bi imala više različitih okusa Janeina obitelj imala je nekoliko varijanti kaše, s nekoliko hranjivih zdravih dodataka.

Janeini omiljeni dodaci bili su: izmiješati ¼ šolje svježeg soka mrkve u vruću kašu i odmah pojesti (sok od mrkve treba odmah popiti i ne smije se dopustiti da stoji); može se u kašu umiješati ¼ šolje soka od naranče; umiješati u kašu ¼ šolje soka od grožđa (bijelog ili crnog); umiješati u to 2 kašike vrlo fine naribane jabuke.

Kada je riječ o prehrambenim užicima s lanenim uljem „osnovni recept“ glasi: kao dodatak hrani preporučuju se 1-2 kašike hladno istiješnjenog sirovog, nerafiniranog djevičanskog lanenog ulja s ½ šolje što manje masnog svježeg sira. I to treba jesti svaki dan. Uz sve dokaze čini da se je to najbolja prevencija degenerativnih bolesti koja do sada postoji u svijetu. Kako pripremiti laneno ulje i svježi sir? Ovoj osnovnoj, gore navedenoj formuli, dodajemo još trave, sirovo povrće ili voće po ukusu. Biljke fino isjeckamo (ili smrvimo osušene biljke), nastružemo sirovo povrće, narežemo voće na kockice ili na komade i sve to stavimo u mikser da se dobro izmiješa. Preporučuje se upotreba miksera (blendera) jer smo onda sigurni da su ulje i sir dobro povezani, a smjesa je ujedno dobro začinjena vašim omiljenim dodacima.

Upotreba raznih dodataka dobra je i preporučljiva tako da se ne zasitite ovog tako zdravog jela. Luk u glavici vrlo je omiljeni dodatak koji dodatno pomaže zdravlju. Pokušajte fino istrugane krastavce i radič s nešto narezanog paradjza i malo nekog začina. Za prirodno slatku pripravu možete nastrugati jabuku, dodati malo grožđica i sasvim malo cimeta te pravog meda po ukusu. Ideja je zapravo da vas potakne da iskušavate razne varijante

osnovne formule laneno ulje + svježi sir i na taj način postignete raznolikost dodajući vaše omiljene biljke, začine, povrće i voće.

1. Za ovo ljekovito i ukusno jelo potrebni su sljedeći sastojci... Laneno ulje približno 1-2 kašike (može biti i 1 kašika lanenog i 1 kašika suncokretovog ulja). Ulje treba biti svježe, nerafinirano, istiješnjeno hladnim postupkom tako da je puno esencijalnih višestruko nezasićenih masnih kiselina. Svježi nemasni sir (do 10% masti) 3-4 kašike. (Laneno ulje i sir moraju biti. To je ljekovito. Sve što slijedi može biti, i ne mora, ovisi o vašem ukusu i mogućnostima).

Obrano mlijeko i/ili nemasni jogurt (do 1,5 %). Stavite koliko je potrebno da bude kremasto i da mikser može bez napora miješati. Samljevene lanene i/ili suncokretove sjemenke ukupno 3-4 kašike. Napomena: sjemenke i bademe sameljite u mlinu za kafu neposredno prije upotrebe. Samljeveni bademi i/ili orasi i/ili lješnjaci (ne kikiriki) ukupno približno 2-3 kašike. Voće - vrstu i količinu po želji. Možete ga naknadno u komadićima staviti u kremu ili ga samljeti sa svim ostalim sastojcima u blenderu i/ili dodati u obliku svježeg soka (npr. naranče) i/ili kombinacijom svega ovoga.

Svemu ovom treba dodati limun (sok od ½ limuna), povrće - po želji dodajte svježeg povrća, npr. krastavac, paradajz, luk, peršun itd. (u ovoj kombinaciji možda nećete stavljati med, a možda ni voće), cvjetni pelud - 2 kašike, Zelena magma (prah mladih listova ječma) 1-2 kašike, jabučni ocat (prirodni) 1-2 kašike, začinske biljke po želji i količini - vaniliju, oraščić, origano, kadulju itd., med - približno 1 kašika (ovisno o tome volite li više ili manje slatko). Ovo jelo treba dobro promiješati u mikseru (blenderu) tako da nastane kremasta smjesa (bez grudvica sira). Kremu jedite polako i na prazan želudac. Najmanje jedan sat poslije nemojte jesti drugu hranu. Za pripremu ovog jela treba vam otprilike 10-15 minuta. Kad ga pojedete, možete biti sigurni da vam tijelo ima u izobilju svega što mu je potrebno. (Sve esencijalne masne kiseline i aminokiseline, vitamine, sve potrebne kemijske elemente i enzime). Krema je vrlo ukusna i pripremljena bez ikakvog kuhanja.

2. A ovako pripremamo „müesli“. U dubokoj zdjelici poslažite slojeve (nemojte ih miješati, neka sve bude posebno) sljedećim redom: 1-2 kašike svježe samljevenih sjemenki lana pomiješamo s malo meda (po želji), dodati neko svježe voće prema sezoni (na kriške ili kockice), po želji dodati poseban sloj badema i/ili oraha i/ili lješnjaka (ne kikiriki). Pripremite kremu koju stavite na vrh, i to kako slijedi: 3-4 unce (85-115 grama) što manje masnog svježeg mladog sira. U taj sir stavite: 1-2 kašike lanenog ulja, 1 kašiku meda, 3 kašike što manje masnog mlijeka i sve dobro promiješajte u mikseru. Smjesa treba biti posve homogenizirana, dakle bez grudvica i svuda istog sastava i teksture. Ako je krema pregusta dodajte još malo mlijeka. Gustoća (tekstura) treba biti kremasta (ni pregusta ni prerijetka) i da je mikser bez napora može dobro izmiješati. Prije nego što pojedemo ovo ukusno jelo najprije pijemo topli biljni čaj (4-6 unci=120-170 grama čaja).

Pravila kojih se treba držati da bi se održalo ili ponovno uspostavilo dobro zdravlje sastoje se u sljedećem. Nikakvih prženih ni kuhanih jaja (kajgane, sufle od sira, torte, slatko, kolači itd.), ništa čokolade, nikakve masnoće (maslac također ne), ništa alkohola. Obrano mlijeko ponekad, soli malo. Kada kažemo „dobre masnoće“ za naš organizam koji će ga održati zdravim mislimo na: 1-2 jušne kašike ulja suncokreta i/ili lana. Ulje treba biti istiješnjeno

hladnim postupkom, nerafinirano, svježe i treba ga jesti sirovog u namirnicama. Nakon što jednom otvorite posudu ulje treba držati u frižideru.

Teško je povjerovati da jednostavno jedući dnevnu dozu (1 kašiku) sirovog hladno prešanog i nerafiniranog lanenog ulja te pola šolje nemasnog svježeg sira može učiniti tako ogromnu razliku u zdravlju. Koristi od ovog jela uključenog u vašu prehranu vrlo su dobro dokumentirani i potkrijepljeni dobrim istraživačkim radom. Esencijalnih masnih kiselina koje tijelo traži za dobro i ispravno funkcioniranje (linolna i lonoleinska kiselina) te za pravilan i zdrav metabolizam masnoća (lipida) ima u prirodnom izobilju u ovoj odavno poznatoj biljci koja je nedavno ponovno otkrivena.

Slijedi nekoliko poticajnih priča koje govore o čudotvornom djelovanju recepata dr. Johanne Budwig. Ove priče reprezentativne su u svjedočenju „iz prve ruke“ o čudotvornom djelovanju lanenog ulja u kombinaciji s kvalitetnim proteinima. Recept dr. Budwig koja preporučuje korištenje kašike sirovog nerafiniranog (istiješnjenog hladnim postupkom) lanenog ulja prelivenog preko pola šolje nemasnog svježeg sira svakog dana - očito čini čuda.

ZLOĆUDNI OSTEOM

Magda W. priča: „Rekli su mi najiskusniji liječnici da moram biti operirana kako bi izrezali kancerogeni tumor koji je uzrokovao oteklinu ispod mog oka. Objavili su mi da je tumor mnogo veći iznutra i da je već uveliko zahvatio kost. Zloćudni rast već je bio previše uznapredovao i ne bi više reagirao na zračenje. Liječnici su planirali odstraniti veliki do tkiva lica i kosti. Bila sam zabrinuta za svoj život, a budući da sam mlada žena, nisam mogla podnijeti misao o takvom unakaženju svog lica.

Kad sam čula za recept dr. Budwig, za laneno ulje i proteine, bila sam sumnjičava, ali pomoć mi je očajnički trebala. Nakon četiri mjeseca ovog načina prehrane oteklina ispod oka potpuno je nestala. Liječnici u univerzitetskoj klinici podvrgnuli su me mnogim iscrpljujućim testovima. Jedan mi je rekao - 'da nemam pred sobom vaše rendgenske slike i povijest bolesti ne bih vjerovao da ste ikad imali tumor'. Nisam mislila da će formula dr. Budwig biti tako uspješna. Čitava moja obitelj i ja vrlo smo joj zahvalni“.

KARCINOM BAZALNIH STANICA

Starija žena od 76 godina, gđa Erica H., bila je zahvaćena spororastućim rakom na vrhu svog nosa. Rak se razvio u osobito ružan i unakazujući oblik (ulcus rodens), oblik koji glođe i uništava meka tkiva i kost. Budući da je bila u poodmakloj dobi, a i zbog položaja raka, liječnik se nije odlučio na operaciju. Gđa. Erica H., razumljivo, nije se voljela pojavljivati u javnosti. Prijateljica ju je ipak uspjela nagovoriti da posjeti predavanje dr. Budwig u susjednom gradu. Odmah je primijenila recept dr. Budwig, dodajući još i trave iz svog vrta da joj obrok bude ukusniji. Također, prema njenim riječima, stavljala je laneno ulje izravno na nos svake večeri prije spavanja. Vrlo polako, tkivo se počelo oporavljati i ružni ulcus je nestao.

HODKINOVA BOLEST

U sedmoj godini života Tommy G. bio je poslan u dječiju bolnicu gdje mu je dijagnosticirana Hodkinova bolest. Dijete je operirano i podvrgnuto 24 zračenja. Uz to, na njemu su isprobane još i neke eksperimentalne terapije za koje su se stručnjaci nadali da će mu pomoći. Kako Tommy nije povoljno reagirao na svu ovu terapiju, otpustili su ga kao neizlječivog i poslali kući. Tugujućim roditeljima rekli su da očekuju njegovu smrt unutar šest mjeseci.

Za vrijeme boravka u bolnici Tommy je od čvrstoga dječaka postao mršava krhka figura... Njegove ruke i noge bile su tako tanke da su se jasno nazirale kosti. Imao je opekotine i ožiljke na vratu, te na oba pazuha i u preponama zbog mnogih radijacija kojima je bio podvrgnut. Glas mu je postao hrapav i otežano je disao. Nakon samo nekoliko sedmica nesretno dijete više uopće nije moglo govoriti. Specijalisti za uho, grlo i nos rekli su roditeljima da su mu glasnice ozbiljno oštećene radijacijama. Opet su ga primili u bolnicu, ovaj put da umre.

Očajni roditelji konsultirali su specijaliste širom svijeta, a jedan poznati časopis ponavljao je apele moleći da se javi iko ko bi ponudio nadu u spas dječjeg života. U tom tamnom času dogodilo se čudo za koje su se roditelji molili. Tommyjeva majka ispričala je priču za novine: „Prijatelj mi je poslao štampani govor dr. Budwig. Ovo mi je dalo nade i kontaktirala sam dr. Budwig. Htjela sam sinu dati tu hranu u bolnici, ali liječnici su rekli da oni nemaju vremena za takve specijalne postupke. Uzeli smo sina kući i počeli prehranu prema receptu dr. Budwig. U samo pet dana Tommyjevo se disanje normaliziralo prvi put u gotovo dvije godine. Tri nedjelje kasnije vratio mu se glas. Od tog dana Tommy se počeo opet osjećati dobro. Vratio se u školu, počeo plivati i baviti se drugim sportovima. Sad je zdrav i zadovoljan dječak. Svako ko ga poznaje kaže da krasno izgleda“.

Tommyjeva priča ne završava ovdje. U 18. godini počeo je studij i njegovi fakultetski profesori kažu da mnogo obećava u fakultetskom radu. Njegova buduća karijera, njegov život i zdravlje izgledaju sigurni. On zna da duguje život dr. Budwig i zahvaljuje joj se u svojim molitvama.

KARCINOM CRIJEVA

Kada je gospodin William Y. u svojoj 42. godini počeo patiti od hroničnog poremećaja probave, on je to pripisao stresu u svom poslu jer je bio istaknuti službenik lokalne banke. Uzimao je antacide na svoju ruku te tako smanjivao bol i ignorirao problem. Simptomi su i dalje trajali i supruga ga je nagovarala da ode liječniku što je on tvrdoglavo odbijao. Uskoro je počeo povraćati napola probavljenu hranu i primijetio je tragove krvi u izmetu. Uplašen i zabrinut otišao je liječniku koji ga je odmah poslao u bolnicu da napravi temeljite preglede.

Njegovi najgori strahovi ostvarili su se kad mu je liječnik rekao da ima zloćudni tumor u probavnom traktu. Operirali su mu zloćudni tumor koji je još bio paraliziran. Međutim, kako je bilo moguće da je kriv nosila nakupine stanica dalje po tijelu, primao je još i kemoterapiju. Patio je od uobičajenih nuspojava ovog drastičnog liječenja: žestoko povraćanje, tjelesna slabost i gotovo potpuni gubitak kose. Iscrpljen i izmučen povraćanjima William Y. žalio se da je „liječenje“ tako strašno da ga jedva može izdržati.

Konačno, prijatelj je gospođi Y. donio štampani materijal u kojem je detaljno pisalo o uspjehu s lanenim uljem u kombinaciji s proteinom u slučajevima sličnim kao i kod njezina muža. Očajna supruga nabavila je sve potrebno i nagovorila supruga da to jede svaki dan. U početku je mogao progutati samo jedva nekoliko kašika. Bivalo mu je sve bolje i uskoro je jeo čitav obrok svakog dana. U vrijeme ovog pisanja gospodin William Y. vratio se na posao, ponovno izdržava svoju obitelj (suprugu i troje djece), i zadobio je opet svoje čvrsto zdravlje. Radi preventive čitava obitelj jede svakog dana laneno ulje s nemasnim svježim sirom, koje začine ukusnim biljkama.

SARKOM

Kada je Keithu O'B. bilo 16 godina, glavni hirurg poznate bolnice rekao mu je da bi mu amputacija desne noge mogla spasiti život. Učinili su mu biopsiju i nalaz je potvrdio hirurgovu dijagnozu. Odmah su sarkom počeli intenzivno zračiti, ali nikakvog poboljšanja nije bilo. Mladić se u gimnaziji isticao hodanjem na duge staze i rekao da će radije umrijeti nego izgubiti nogu. Situacija se činila beznadežnom. Keithovi očajni roditelji konsultirali su najistaknutije liječnike i svi su potvrdili zastrašujuću dijagnozu.

Samo susret s dr. Johannom Budwig i njezine riječi nade zaustavile su amputaciju noge na vrijeme. Nakon samo dvije sedmice terapije hranom dr. Budwig, Keith je mogao ispružiti nogu prvi put nakon mnogih mjeseci. Dva mjeseca kasnije otok se značajno povukao i nalaz krvi postao je normalan. Uskoro nakon ovog Keithovo zdravlje značajno se poboljšalo, vratio je svoju uobičajenu tjelesnu težinu i općenito se počeo znatno bolje osjećati. Za svega tri mjeseca otkad je počeo terapiju lanenim uljem i svježim sirom Keith se vratio u školu. Budwigin recept i dalje je ostao dijelom obiteljske prehrane. Čitava obitelj, uključujući Keitha, odličnog je zdravlja.

VISOKI KRVNI PRITISAK

Veoma zaposleni advokat, gospodin Whitman W. u 47. godini nije bio iznenađen kad mu je liječnik rekao da ima visok pritisak i da će mu trebati tablete protiv pritiska čitavog života te da riskira infarkt srca ili mozga. Savjetovao mu je da se odmori te da smanji rad i stres u svojoj profesiji. Whitman se nasmijao i ukratko objasnio da mu to nije moguće jer upravo ima nekoliko teških krivičnih procesa koji traže njegov puni angažman. Nakon nekog vremena osjetio se potpuno iscrpljenim i nije više mogao ignorirati svoje zdravlje. Bio je prisiljen predati svoje slučajeve kolegi te otputovati u poznatu evropsku kliniku i kupališno lječilište.

Pripremio se da se odmori i obnovi svoje zdravlje. Upravitelj ove klinike bio je pristalica liječenja lanenim uljem i svježim sirom, pa su pacijenti to trebali jesti svakog dana. Kuhar je bio izvrstan i pripremao je vrlo ukusne obroke svakog dana koristeći se raznim biljkama i začinima, ali osnova je uvijek bila laneno ulje i svježi sir. Whitman je zapravo uživao jesti to jelo i nije mu bilo jasno zbog čega je to „obavezno jelo“. Tek kad mu se pritisak normalizirao bez ikakvih lijekova upravitelj mu je pojasnio dobrobiti lanenog ulja i svježeg sira. Whitman je uključio ovo jednostavno jelo u svoju prehranu i sada je mnogo otporniji na stres. Više nema povišeni krvni pritisak i liječnik mu je rekao da više nema povećani rizik da doživi infarkt srca ili mozga.

ATEROSKLEROZA

Građevinskom radniku Scotty A. u 50. godini života liječnik je našao vrlo povišenu razinu holesterola u krvi, te mu objasnio da mu prijeti začepljenje arterija, što će izazvati infarkt srca ili mozga. Kako je liječnik bio nutricionistički orijentiran, protumačio mu je prehrambene promjene koje treba provesti i preporučio mu još da svakodnevno jede laneno ulje i svježi sir. Čovjek ga je poslušao u potpunosti i dva mjeseca nakon zdrave prehrane razina holesterola u krvi bila je znatno snižena te nije više prijetila tako snažna opasnost infarkta srca ili mozga.

Osjetio je slabljenje vida, gubitak ravnoteže i koordinacije mišića, te kad mu se potpuno zatvorio mokraćni mjehur i kad je osjetio bol od zadržanog urina otišao je u obližnji medicinski centar da napravi potrebne pretrage. Nalazi su pokazali arahnoidno krvarenje u vezi tumora na mozgu. (Arahnoideja je nježna opna koja se nalazi oko mozga i leđne moždine). Scotty A. odmah je primljen u bolnicu, stavljen mu je kateter da isprazni mokraćni mjehur i odmah su mu započeli davati kemoterapiju. Zbog položaja tumora liječnici su se bojali operirati, bojeći se da će nakon operacije postati paraliziran i biti bez umnih sposobnosti.

Za vrijeme terapije stanje Scotty A. se brzo spogoršavalo. Noge i ruke postale su mu paralizirane i nije više mogao uopće zadržavati hranu u želucu. Što god je pojeo žestoko bi povraćao. Primijenjeno mu je intravenozno hranjenje. Mišići koji su pokretali njegove oči postali su paralizirani ostavljajući mu oči otvorene i u jednom fiksnom položaju. Da bi oči bile vlažne davali su mu kapi za oči svakih nekoliko sati tokom 24 sata. Liječnici i znanstvenici istraživačkog centra obavijestili su ga da mu oni više ne mogu pomoći. Na svoju izričitu želju Scotty A. je otpušten iz bolnice da umre kod kuće u miru.

Švicarski prijatelj žurno mu je došao, te donio utjehu i nadu s jelom dr. Budwig. Scotty A. bio je iznenađen što je uopće mogao to jelo zadržati u želucu. On piše: „Otkad sam počeo jesti po receptu dr. Budwig paraliza očiju, ruku i nogu povlačila se svakog dana. Poslije kraćeg vremena mogao sam normalno mokriti. Poslije osam sedmica ovakve prehrane mogao sam hodati bez tuđe pomoći po prvi put nakon osam mjeseci. Zdravlje mi se tako brzo popravljalo da sam počeo raditi dio radnog vremena. Zatim su me ponovno pregledali u istraživačkom centru i refleksi su mi bili potpuno normalni. Budwigino jelo spasilo mi je život. Moj je slučaj bio opisan u mnogim medicinskim časopisima i smatrali su me slučajem iz knjiga, a sve to zahvaljujući Budwiginom jednostavnom jelu“.

BOLESTI METABOLIZMA

Gđica Georgina A. mlada i ambiciozna žena od 33 godine uzimala je lijekove za štitnjaču mnogo godina po preporuci svog liječnika, ali je i dalje bila vrlo iritabilna, osjećala se stalno preumornom i neprestano se borila da se ne udeblja. Ova atraktivna mlada žena doslovno se izgladnjivala ne bi li tako zadržala elegantnu figuru. Kada bi odgovorila na istinski vapaj tijela za hranom, onda bi „ispala iz dijete“ i prejedala se zasićenim masnoćama i kolačima. To je smatrala slabošću i onda bi idućeg dana postila.

Što je gđica G. smatrala manjkom volje i popustljivošću bio je zapravo pokušaj tijela da dođe do esencijalnih masnih kiselina i kompleksnih ugljikohidrata koji su mu potrebni za zdravi metabolizam. Ona ga je nažalost opskrbljivala zasićenim masnoćama i šećernim

ugljikohidratima. Jednog dana žurno je objedovala svoj ručak od svježeg sira i vidjela kolegicu koja je objedovala isto, osim što je po siru polila ulje koje je izvukla iz torbe. Georgina A. se interesirala za čudnu praksu i tako doznala o Budwiginu jelu. Sad i ona to čini i kaže „da se nikad nije osjećala bolje“. Njezine dijete sad su joj sasvim nepotrebne. Ima ogromnu energiju i u neprestanom je usponu u karijeri.

Fantastični lan - bogatstvo hranjivih tvari

Laneno ulje i lanene sjemenke u zadnje su vrijeme “otkriveni” kao istinski zdrava hrana. Oni svakako zaslužuju svoje mjesto na top listi deset najzdravijih namirnica. Lan nije nova hrana. Ustvari, ubraja se u stariju hranu i može ga se smatrati jednom od namirnica koje spadaju u izvornu “zdravu hranu”, cijenjenu u cijelom Rimskom carstvu zbog svojih iscjeljujućih svojstava. Lan je bio jedan od izvornih “lijekova” koje je koristio Hipokrat. Drugo ime lanenog ulja bi moglo biti zaboravljeno ulje. Jedan od razloga zbog kojeg je prestalo biti popularno je taj što su proizvođači ulja otkrili da na hranjivim uljima manje zarađuju. Upravo one hranjive tvari koje lan čine zdravim – a to su esencijalne masne kiseline – imaju kraći rok trajanja, što znači da je takvo ulje skuplje za proizvodnju, prijevoz i skladištenje. Ipak, osobe upućene u nutricionizam i dalje lan stavljaju vrlo visoko na popisu namirnica koje bi svatko trebao konzumirati. Zbog prave poplave znanstvenih studija koje potvrđuju blagotvoran utjecaj omega-3 masnih kiselina na zdravlje, laneno ulje je iz hladnjaka nekolicine “čudaka” koji jedu zdravu hranu došlo do položaja cijenjene namirnice koju znanstvenici svima preporučaju.

Ujutro prije izlaska iz kuće gotovo uvijek uzmem žlicu lanenog ulja ili dvije žlice mljevenih lanenih sjemenki. Osim što je najbolji izvor omega-3 masnih kiselina, laneno ulje je i dobar izvor omega-6 masne kiseline, odnosno linolne kiseline (LK). Suncokretovo, šafranovo i sezamovo ulje imaju više omega-6 masnih kiselina, ali uopće ne sadrže omega-3 masne kiseline. Laneno ulje sadrži 45-60% omega-3 masne kiseline (alfa linolenska kiselina – ALK).

Osim hranjivih masnoća, lanene sjemenke sadrže i druge hranjive tvari zbog kojih je jedenje cijelih sjemenki bolje od konzumacije ulja:

Lanene sjemenke sadrže visokokvalitetni protein. Lanene sjemenke su bogate topivim vlaknima. Zbog kombinacije ulja i vlakana,

idealan su laksativ. Lanene sjemenke sadrže vitamine B1, B2 i C. Također sadrže željezo i cink, te u

tragovima natrij, magnezij, fosfor, kalcij, kao i vitamin E i karoten, dvije hranjive tvari koje potpomažu metabolizam masnoća u tijelu.

Lanene sjemenke su više od 100 puta bogatije fitonutrijentom ligninom nego bilo koja druga namirnica koja ga sadrži, uključujući pšenične mekinje, heljdu, raž, proso, zob i soju. Lignini se u zadnje vrijeme puno istražuju zbog mogućih antikancerogenih svojstava, pogotovo kod raka dojke i debelog crijeva. Čini se da lignini ispiru višak estrogena iz tijela, smanjujući time mogućnost nastanka raka povezanog sa lučenjem estrogena, kao što je rak dojke. Osim antikancerogenih svojstava, izgleda da lignini djeluju i protiv bakterija, gljivica i virusa.

Zato što sadrže protein, vlakna, vitamine, minerale i lignine, lanene sjemenke su hranjivije od lanenog ulja. Ipak, većina ljudi zbog praktičnih razloga, radije radi omega-3 masnih kiselina

uzima laneno ulje i ne da im se gnjaviti mljevenjem sjemenki. No sa nutricionističkog stajališta, itekako se vrijedi potruditi i samljeti svježe lanene sjemenke (npr. u mlincu za kavu) te ih posuti po salatama ili žitaricama, ili ih umiješati u muffine. Kada kupujete sjemenke, pazite da budu cijele, a ne prepolovljene jer je na taj način unutrašnjost sjemenke izložena svjetlosti i toplini, što umanjuje njezinu prehrambenu vrijednost. Možete kupiti i već mljevene sjemenke. Četiri žlice mljevenih lanenih sjemenki sadrži otprilike 6 grama proteina i 8 grama vlakana.

SEDAM ZDRAVIH SVOJSTAVA LANA

Laneno ulje, lanene sjemenke i omega-3 masne kiseline koje oni sadrže, pozitivno utječu na vaše zdravlje. Evo na koje načine lan pomaže vašem tijelu:

1. Lan pomaže zdravlju srca i krvožilnog sustava. Iznimno visoka razina omega-3 masnih kiselina smanjuje razinu lošeg kolesterola. Riblje ulje i alge su također dobri izvori esencijalnih masnih kiselina.

2. Lan pomaže zdravlju debelog crijeva. Ima antikancerogena svojstva, a kao prirodni lubrikant i bogat izvor vlakana, smanjuje mogućnost pojave zatvora.

3. Konzumacija lana može osnažiti imunitet. Jedna studija je pokazala da su upale dišnog sustava rjeđe i manje ozbiljne kod djece školskog uzrasta koja uzimaju manje od žličice lanenog ulja dnevno, nego kod djece koja ga uopće ne uzimaju.

4. Lan sadrži masnoće koje su temelj za izgradnju mozga. To je posebno važno u razdoblju kada dječji mozak najbrže raste – prije rođenja te u ranom djetinjstvu. Bilo bi dobro kada bi majke tijekom trudnoće i dojenja uzimale jednu žlicu lanenog ulja dnevno.

5. Lan pomaže zdravlju kože. Svojim pacijentima koji imaju suhu kožu, ekcem ili preosjetljivost na sunce, preporučam laneno ulje kao dodatak prehrani.

6. Stabiliziranjem razine šećera u krvi lan može smanjiti tegobe dijabetesa.7. Masnoće iz lana mogu pridonijeti gubitku viška kilograma. Tvari bogate esencijalnim

masnim kiselinama, kao što je lan, ubrzavaju tjelesni metabolizam potpomažući izgaranje suvišnih, nezdravih masnoća u tijelu. Ukoliko jedete “dobre” masnoće, vjerojatnije je da će vaše tijelo skladištiti upravu onoliko masti koliko mu treba. To se naziva termogenezom – proces u kojem se posebne masne stanice (tzv. smeđe) prebacuju u “višu brzinu” i sagorijevaju više masti ako ih aktiviraju esencijalne masne kiseline, posebno gama linolenska kiselina (GLK). Iz svog iskustva mogu potvrditi da općenito manje žudim za masnom hranom ako u prehrani imam dovoljno zdravih masnoća. Dnevna doza omega-3 masnih kiselina bi mogla biti važan dio programa za kontrolu težine.

KORIŠTENJE LANENOG ULJA

Ne koristite laneno ulje za kuhanje. Ulja bogata esencijalnim masnim kiselinama nisu dobra za kuhanje. Visoka temperatura čak može te zdrave masnoće pretvoriti u štetne. Laneno ulje dodajte hrani nakon kuhanja ili pri posluživanju.

Lan ima mnogo vrlina, ali ima i jednu manu: brzo postaje užeglo. Zdrave masnoće se po pravilu brzo kvare, a jedina iznimka je maslinovo ulje. (Ulja s dugim rokom trajanja su zapravo hidrogenizirane masti koje su, naravno, štetne.) Da biste spriječili kvarenje:

o Kupujte samo laneno ulje koje je stajalo u hladnjaku i koje se prodaje u crnim bocama.

o Laneno ulje držite u hladnjaku, u boci čvrsto zatvorenoj poklopcem. Čim više smanjite izloženost ulja toplini, svjetlosti i zraku.

o Budući da će ulje postati užeglo otprilike 6 tjedana nakon prešanja, kupujte laneno ulje u manjim bocama, ovisno o tome koliko ga brzo trošite. U našoj obitelji se troši otprilike 4 žlice dnevno, najviše kao dodatak frapeima.

Uzimate li laneno ulje s hranom, možete čak povećati prehrambenu vrijednost drugih namirnica. Istraživanja pokazuju da dodavanje lanenog ulja u hranu bogatu sulfatnim aminokiselinama kao šo su fermentirani mliječni proizvodi (npr. jogurt), povrće iz porodice kupusnjača, te proteini životinjskog podrijetla, morskih plodova i soje, pomaže esencijalnim masnim kiselinama da se ugrade u stanične membrane. Pomiješano s jogurtom, laneno ulje postaje emulzija te ga tijelo može bolje probaviti i iskoristiti.

Laneno ulje je nadjelotvornije kada ga se uzima s antioksidansima kao što su vitamin E i karoten, te nekim drugim tvarima, npr. vitaminom B6 i magnezijem. Iako jedna žlica lanenog ulja dnevno ne obećava savršeno zdravlje, sigurno je da vam može biti od pomoći.

Laneno ulje

Sjemenke lana i ulje iz njih dobiveno sadrže sastojke koji potiču dobro zdravlje. Ovo je ulje bogato alfa-linoleinskom kiselinom, esencijalnom masnom kiselinom koja povoljno djeluje na bolesti srca, upalne bolesti crijeva, artritis i niz drugih stanja.

Sadrži i grupu tvari pod nazivom lignani koji mogu igrati ulogu u prevenciji raka. Ulje sjemenki lana sadrži 50-60% omega-3 masnih kiselina (dvostruko više od ribljeg ulja). Primarna upotreba ovog ulja bila je u industrijske svrhe. Sama sjemenka sadrži 35-44% ulja. U istočnoj Europi laneno ulje se dobiva hladnim prešanjem, dok se u SAD proizvodi toplim prešanjem i ekstrakcijom otapalima i rijetko se koristi u prehrani. Lan sadrži glukozid koji se deaktivira djelovanjem topline.

Namirnica Zasićene masnoćeNezasićene masnoće

mono- poli-

riblje ulje, srdela 29,9 33,8 31,9

riblje ulje, sleđ 21,3 56,6 15,6

maslac (samo masni dio) 62,4 28,9 3,6

maslinovo ulje 13,5 73,9 10,0

laneno ulje 9,4 20,2 66,0

Alfa-linoleinska kiselina pripada skupini omega-3 masnih kiselina zajedno sa eikozapentanoičnom kiselinom (EPA) i dokozaheksanoičnom kiselinom (DHA). Prirodni izvor EPA i DHA prvenstveno predstavlja riba, dok se alfa-linoleinska masna kiselina nalazi u lanu i nekim biljnim uljima. Iako je struktura ovih spojeva slična, to nužno i ne znači da imaju jednaki učinak u tijelu.

Posebno je važno održati povoljnu ravnotežu omega-3 i omega-6 masnih kiselina, a što se postiže pravilnom prehranom. Dok omega-3 masne kiseline smanjuju upalne procese, omega-6 ih pojačavaju. Smatra se da zdrava prehrana treba sadržavati otprilike dva do šest puta više omega-6 masnih kiselina od omega-3 masnih kiselina. Npr., u tipičnoj američkoj prehrani omjer omega-6 prema omega-3 je veoma neuravnotežen, on iznosi od 14 do 25 naprema 1, a mnogi istraživači smatraju da ta neravnoteža utječe na povećanje upalnih procesa u raznim bolestima.

Upotreba ulja sjemenki lana

Ovo ulje (kao i druga ulja bogata omega-3 masnim kiselinama) može pomoći u tretmanu raznih stanja, a također povoljno djeluju na rast i razvoj organizma.

Najviše je podatka o povoljnom djelovanju na bolesti srca, ali se može koristiti i u tretmanu povišenog kolesterola. Mediteranska prehrana primjer je pravilnog omjera omega-3 i omega-6 masnih kiselina, ona potiče potrošnju integralnih žitarica, korjenastog i zelenog povrća, te svakodnevni unos voća, ribe, mesa peradi i maslinovog ulja, sa neznatnim unosom crvenog mesa i životinjskih masnoća (maslaca). Jedan od najboljih načina prevencije i tretmana bolesti srca je svakako nisko masna prehrana u kojoj se vrši zamjena zasićenih i trans masnoća sa nezasićenim masnoćama (mononezasićenim, polinezasićenim). Određene studije pokazuju da osobe koje prehranom unose znatne količine alfa-linoleinske masne kiseline imaju manju vjerojatnost od pojave fatalnog srčanog udara.

Nekolicina studija ukazuje da prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama ili suplemantacija omega-3 masnim kiselinama, uključujući i alfa-linoleinskom masnom kiselinom, znatno smanjuje krvni tlak u osobama oboljelim od hipertenzije.

Alfa-linoleinska masna kiselina može imati povoljan utjecaj i kod slijedećih bolesti: Chron-ova bolest, ulcerativni kolitis, artritis, rak dojke, depresija, opekline, akne, astma, bolne menstruacije; međutim, utjecaj na ove bolesti i stanja potrebno je dodatno ispitati.

Način čuvanja

Najkvalitetnije ulje se dobiva od svježih sjemenki. Sjemenke se procesiraju na niskoj temperaturi, a posebno je važno osigurati preradu u tamnom prostoru bez suvišnog kontakta sa kisikom.

Ulje sjemenki lana potrebno je pohraniti u hladnjaku, jer će mu na taj način vjek trajanja biti produžen i spriječiti će se užeglost. Kako je osjetljivo na svijetlost i kisik prije kupovine potrebno je provjeriti ambalažu koja treba biti tamne boje, a čep treba biti dobro zatvoren.

Unos ulja sjemenki lana

Obično se preporuča konzumacija jedne žličice dnevno. Ne smije se zaboraviti da jedan gram lanenog ulja daje 9 kcal, kao i ostala ulja, te tako doprinosi ukupnom unosu masnoća, za koje se ne preporučuje da prelaze 30% energetskog unosa.

Unos alfa-linoleinske masne kiseline može se povećati tokom dojenja u majčinom mlijeku ukoliko dojilja dnevno uzima jednu žlicu ulja, ili konzumira svježe sjemenke lana prehranom.

Posebnu pažnju treba posvetiti istodobnom korištenju suplementa, kao što je ulje sjemenki lana (može se nabaviti i u kapsulama), i lijekova. Poznato je da ulje sjemenki lana može usporiti apsorpciju lijekova i nekih sastojaka hrane. Kod dijabetičara, koji imaju smanjenu sposobnost pretvorbe alfa-linoleinske masne kiseline u EPA i DHA, prvenstveno se preporuča suplementacija ribljim uljem ili proizvoda bogatim EPA i DHA. Upotreba alfa-linoleinske kiseline se zbog kontradiktornih studija ne preporuča kod bolesti prostate i makularne degeneracije oka, te kod redovitog liječenja aspirinom i ciklosporinima. Sa druge strane, u

terapiji visokog kolesterola pri pokušaju smanjenja omjera omega-6 naspram omega-3 masnih kiselina, ulje sjemenki lana može djelovati povoljno povećavajući djelotvornost lijekova statina.

Šećerna bolest ( Diabetes mellitus)

Uvodna objašnjenja

Šećerna bolest je najčešća bolest metabolizma i predstavlja bolesno stanje kronično povišene razine glukoze( šećera) u krvi koje nastaje zbog manjka ili neefikasnosti hormona inzulina.

Inzulin je hormon kojeg luči žlijezda gušteraca i čija je glavna uloga održavanje normalne razine glukoze u krvi te kontrola transporta glukoze u stanice.

Glukoza je jednostavni šećer koji nastaje procesom razgradnje složenih šećera i neophodna je za stvaranje energije u stanicama.

Čitav niz složenih procesa kojima se u stanicama stvara energija zovemo metabolizam. Oksidacijom (sagorijevanjem) glukoze u procesima metabolizma stvara se ATP ( adenozin trifosfat – glavno stanicno gorivo ) te ugljik dioksid i voda.

Kod ljudi koji boluju od šećerne bolesti( diabetesa) glukoza, umjesto da ulazi u stanice i tamo se iskorištava kao energetsko gorivo, zaostaje u krvi gdje joj koncenracija raste preko normale što dovodi do tzv.hiperglikemije (povišene razine sećera u krvi). Ako stanje hiperglikemije potraje duže vremena postaje opasnost za organizam i može dovesti do oštećenja krvnih zila, slabosti srca, oštećenja oka i vida , oštećenja bubrega (dijabeticka nefropatija), oštećenja živčanog sustava (dijabeticka neuropatija) itd. Praktično nema organa koji eventualno ne može doživjeti neki oblik oštećenja ako se šećerna bolest na vrijeme i ispravno ne liječi .

Bolest se najčešće otkriva mjerenjem razine glukoze u krvi nakon 12 satnog gladovanja (natašte).

Svaka razina glukoze u venskoj ili kapilarnoj krvi (izvađenoj iz prsta) koja prelazi razinu od 6,5 umol/l drži se kao dijagnostički kriterij koji potvrđuje dijagnozu dijabetesa.

Drugi način na koji se bolest može dijagnosticirati je tzv. oralni test opterećenja šećerom (OGTT- engl. skraćenica od Oral Glucose Tolerance Test). Pritom se pacijentu najprije izmjeri razina glukoze u krvi (GUK) natašte, a nakon toga mu se daje da na usta popije 75 grama glukoze otopljene u 2,5 dcl vode te se razina GUKa ponovno mjeri nakon 2 sata. Ako razina izmjerene glukoze u krvi 2 sata nakon opterećenja u venskoj krvi prelazi razinu od 10,0 umol/l ili u kapilarnoj krvi 11,1 umol/l smatra se da je dijagnostički test opterećenja pozitivan i da se radi o šećernoj bolesti.

Smanjena tolerancija na glukozu je stanje kad se u krvi nađe povišena razina glukoze , ali ona nakon testa opterećenja ne prelazi razinu vrijednosti koja je karakteristična za šećernu bolest. Može se reći da je intolerancija glukoze blaži poremećaj regulacije šećera u krvi , ali u otprilike 10 ak % takvih bolesnika vremenom se razvije prava šećerna bolest.

Gestacijski dijabetes je pojava šećerne bolesti u trudnoći kad zbog hormonalnih promjena u organizmu žene može doći do slabije efikasnosti hormona inzulina i otpornosti stanica tkiva na njegovo djelovanje. Često ovakvo stanje traje samo u trudnoći i nakon poroda se normalizira. Ipak , žene koje razviju takvo stanje u trudnoći moraju biti oprezne jer imaju veću sklonost razvoju šećerne bolesti kasnije u životu.

Glikemijski indeks predstavlja numerički način rangiranja ugljikohidratnih namirnica s obzirom na intenzitet (postotak apsorpcije) i brzinu kojom određena namirnica nakon konzumacije podiže razinu šećera u krvi.

Glikemijski indeks glukoze brojčano iznosi 100 i predstavlja standardnu vrijednost za određivanje glikemijskog indeksa hrane . Glikemijski indeksi svih drugih namirnica uspoređuju sa glikemijskim indeksom glukoze.

Poznato je da konzumiranje nekih namirnica dovodi do brzog povišenja krvnog šećera . To su ugljikohidratne namirnice čiji glikemijski indeks iznosi od 70 pa naviše. Te namirnice zovemo namirnice sa visokim glikemijskim indeksom i u tu grupu spadaju bijeli šećer, med, bijeli kruh, kukuruzne, zobene i pšenične pahuljice, keksi, kolači, slatkiši, kuhana mrkva, oguljeni prženi i pečeni krumpir, suhe datule, dinja , sladoled, čokolada , slatki sokovi.

Drugu skupinu čine one namirnice čiji glikemijski indeks iznosi izmedju 56 i 69 . To su namirnice srednjeg glikemijskog indeksa , što znači da umjereno podižu razinu glukoze u krvi. U tu grupu spadaju namirnice kao što su cikla , raženi kruh, kruh od integralnog žita, integralni organski musli, integralna smeđa riža , mahune, marelice , banane i ananas.

Treća skupina su namirnice sa niskim glikemijskim indeksom čija konzumacija dovodi do sporog podizanja razine glukoze u krvi. Glikemijski indeks ovih namirnica iznosi od 0 do 55 . U ovu grupu spadaju namirnice kao što su zobena kaša, ječam,integralna tjestenina, hrana od soje, grah, grašak , leća, jagode , trešnje, breskve, grejp, jabuke, naranče, šljive, obrano mlijeko, jogurt ili soja.

Za dijabetičare je od velike važnosti izbjegavati namirnice sa visokim glikemijskim indeksom , te bi u svojoj prehrani trebali koristiti namirnice sa srednjim i niskim glikemijskim indeksom. Na taj način smanjuje se stres gušterače te prevelike varijacije u razini inzulina i šećera u krvi.

Vrste dijabetesa, karakteristike i uzročni faktori

S klasično medicinskog aspekta postoje dva glavna oblika šećerne bolesti :

a) Tip 1 ili o inzulinu ovisni dijabetes – u ovu grupu spada oko 5 do 10 % bolesnika. Osim genetičke predispozicije , smatra se da je ovaj tip bolesti primarno autoimunološka bolest odnosno poremećaj kod kojeg imunološke stanice razaraju vlastito tkivo gušterače i njene beta stanice koje proizvode inzulin . Postoji uvjerenje među ekspertima da ovaj poremećaj imunološkog sustava nastaje kao moguća posljedica prethodne virusne infekcije.

Ovaj tip bolesti počinje najčešće u ranoj dobi . U njegovom liječenju neophodna je primjena inzulina . Ovi pacijenti najčešće su normalne ili smanjene tjelesne mase. U oko 10 % ovih pacijenata postoji izražena obiteljska sklonost za pojavu bolesti . Imunološki sustav ovih pacijenata razvija antitijela kojima razara vlastito tkivo gušterače.

b) Tip 2 ili o inzulinu neovisni dijabetes – u ovu grupu spada 90 do 95 % bolesnika i svakako je najučestaliji tip dijabetesa. Kod ovog tipa bolesti genetička predispozicija je još više izražena nego kod prvog tipa. Statistike pokazuju da je u više od 30 % takvih bolesnika pozitivna obiteljska anamneza. Iako nije pravilo, bolest obično počinje kasnije u životu ( nakon 50. godine života) i javlja se najčešće u osoba sa povišenom tjelesnom težinom . Razvija se sporo i u većini slučajeva primjena inzulina u liječenju nije neophodna. Osim genetske predispozicije i debljine, rizični faktori za razvoj bolesti su i smanjena fizička aktivnost te krivi način prehrane.

Kod ovog tipa bolesti gušterača još luči inzulin , ali najčešće u manjim količinama, nedovoljnim za normalan unos glukoze u stanice i obavljanje normalnih metaboličkih funkcija.

U drugoj varijanti , iako gušterača luči dovoljno inzulina , stanice tkiva postaju na njega neosjetljive i razvija se stanje tzv. inzulinske rezistencije. Ovakav tip hiperglikemije najčešće je posljedica višegodišnjeg poremećaja u sustavima za kontrolu glukoze u krvi koji se definira kao metabolički sindrom ili sindrom X. Ovaj , danas tako učestali, poremećaj karakteriziran je debljinom (i to abdominalnom kumulacijom masti), oštećenjem stijenki arterija i razvojem aterogeneze, povišenjem krvnog tlaka , disreguliranim vrijednostima krvnih masnoća , povišenim vrijednostima inzulina u krvi sa razvojem inzulinske rezistencije. Problem nastaje zbog krivog načina prehrane sa povećanim unosom namirnica koje imaju visoki glikemijski indeks kao što su šećeri, slatkiši , kolači , slatki i gazirani sokovi , med, namirnice od rafiniranog bijelog brašna i sl.

Organizam do određene mjere koristi svoje kompenzacijske mehanizme kojima razinu glukoze održava unutar normalnih vrijednosti , ali kad bombardiranje stanica šećerima prijeđe granice tolerancije , stanice jednostavno počinju otkazivati poslušnost i zatvaraju svoje membrane za ulaz dodatne glukoze. Iako gušterača nastoji pojačanim izlučivanjem povisiti razinu inzulina u krvi, stanice odbijaju reagirati na njegove signale da prihvate još više glukoze u sebe. Ovo odbijanje nazivamo inzulinskom rezistencijom , a kao posljedicu imamo trajno povišenje razine glukoze u krvi. Prema tome jasno je da se ovaj tip dijabetesa razvija polako te da je i prije samog povećanja razine glukoze u krvi funkcioniranje organizma bilo značajno narušeno.

Pogled na dijagnostiku iz aspekta biofizikalne funkcijske medicine

Nakon dugogodišnjeg intenzivnog bavljenja biofizikalnom funkcijskom medicinom , a na osnovu rezultata mjerenja Kompjutorskom segmentalnom elektrografijom (Comp SEG) i elektroakupunktornih mjerenja promjena električnih otpora kože (Vega test) , navesti ću niz biofizikalnih dijagnostičkih specifičnosti karakterističnih za patogenezu šećerne bolesti u mojih pacijenata :

1. Promjene u funkcioniranju energetskog polja – kod dijabetičara najčešće sam u mogucnosti testirati blokade dvaju superordiniranih energetskih centara –a) centar solarnog pleksusa (treća cakra) - sa posljedičnom disregulacijom gornjeg

dijela probavnog sustavab) centar epifize (šesta čakra) – sa disbalansima na psihohormonalnoj razini i

efektima kontinuiranog stresa

Poremećaj energetskih centara mogu biti u smislu:

a) ubrzanog spina čakre sa posljedicnim hiperergijskim proinflamatornim odgovorom u tkivu ( upala , npr gastiritis , pancreatitis…)

b) inverznog polariteta sa obrnutim spinom i obrnutim protokom energije kroz meridijane

c) pad frekvencija polja sa padom amplitude vibracija , razvojem blokada u energetskom polju te posljedične energetske kongestije koja je preduvjet za materijaliziranje funkcijskih smetnji i razvoj patoloških promjena tkiva organa( morfološka razina).

2. Intox 3 reakcija – U Vega testu predstavlja pozitivnu aktivnost nasljednih faktora u razvoju bolesti . Reakcija može biti pozitivna i u prvom i drugom tipu šećerne bolesti . U klasičnoj medicini nazivamo ga genetska predispozicija, a u homeopatskoj medicini takav tip reakcije naziva se miazma.

Takve osobe u svojim genima i u svojem biofotonskom energetskom polju nose patološki signal preboljele bolesti („ patološku memoriju”), prenesenu preko gena oca ili majke, a koji ih tijekom života predisponira za razvoj bolesti (u ovom slučaju radi se o povećanoj sklonosti za razvoj šećerne bolesti). Preneseni patološki signal memoriran u genskoj strukturi posljedica je pojave bolesti u nekog od predaka (moguće do sedam generacija unatrag), bilo po majčinoj ili očevoj nasljednoj liniji. Znači da se bolest ne mora direktno prenijeti od bolesnog oca ili majke, oni mogu biti samo prenosioci naslijeđenog defektnog genskog signala koji se unutar familijarne loze prenosi iz generacije u generaciju, bez da su prenosioci osobno vidljivo bolesni.

Naslijeđeni patološki signal dovodi primarno do poremećaja energetskog polja dotičnog organa (u ovom slucaju gušterače), sa odstupanjem od normalne strukturalne konfiguracije biofotonskog polja te odstupanja od normalnog spektra frekvencija titraja stanica što u konačnici dovodi do funkcijskog slabljenja organa. Takav organ predstavlja konstitucijski slabu točku dotičnog organizma.

3. Reakcija na psihički stres - U Comp SEG mjerenjima manifestira se vidljivim padom numeričkih vrijednosti električnih potencijala centralnog živčanog sustava (permanentni stres) ili povišenim blokiranim vrijednostima električnih potencijala (akutna stresna reakcija , često vezana za aktualne životne okolnosti). Kronična stresna reakcija naročito je izražena kod pacijenata koji su izloženi kontinuiranom stresu sa posljedičnim funkcijskim naprezanjem nadbubrežnih žlijezda i povećanim lučenjem hormona kortizola (hormon stresa), što dovodi do iskoka katabolnog metabolizma u odnosu na anabolni metabolizam, sa pojačanjem oksidativnog stresa i visokom razinom slobodnih radikala te povišenja glukoze u krvi, rasta vrijednosti inzulina, razvoja metaboličkog sindroma sa dislipoproteinemijom (poremećajem krvnih masnoća - triglicerida, kolesterola) i aterogenezom sa razvojem ateroskleroze (stvaranja naslaga i začepljena krvnih žila). Ako se krug uzročno-posljedičnih reakcija ne zaustavi u konačnoj fazi dolazi, između ostalih posljedica, i do razvoja šećerne bolesti u užem smislu.

Prvi karakteristični tip uzročnog stresno- emotivnog konflikta kod ovih pacijenata često potiče od frustracija zbog tijekom života neostvarenih vlastitih vrijednosti. Takve osobe često u sebi potiskuju svoju prirodnu ambiciju i svoje prisutne, ali potisnute i često nikad ostvarene želje. Duboko u sebi svijesni su svojih potencijala, ali ih ne znaju ili ne mogu ispoljiti. Neki nemaju hrabrosti i snage, a neki zbog objektivnih životnih okolnosti nisu u prilici te potencijale ostvariti. Ako se i ohrabre te povremeno javno iznesu svoj stav i svoju želju, gotovo u pravilu nailaze na nerazumijevanje okoline, što u njima izaziva daljnju frustraciju i potiskivanje.

Drugi tip stresno-emotivnog konflikta nalazimo kod osoba koje su, nasuprotonima iz prve grupe, dobile priliku, rade na rukovodećim mjestima i obavljaju odgovorne poslove za koje, zbog subjektivnog osjećaja manje vrijednosti ili zbog objektivne nedoraslosti zadanoj ulozi, nisu sposobni. Kontinuirani stres u ovakvih osoba posljedica je stalne frustracije proizišle iz disrazmjera između objektivnih mogućnosti i realnih zahtjeva koji se pred njih postavljaju.

Treći tip stresno-emotivne reakcije u ovih pacijenata svoje uzroke nalazi u post-šoknim reakcijama. Takva osoba doživi nagli, često i neočekivani šok (npr. nagla smrt bliske osobe ili nepravedno dobiven otkaz na poslu) nakon čega se ne uspjeva normalno oporaviti od pretrpljenog šoka nego se psihološki fiksira za svoj problem i prevodi ga u izvor kontinuiranog stresa. Takve osobe ne mogu preboljeti i zaboraviti doživljeni šok nego se mentalno stalno nanovo vraćaju u pretrpljenu stresnu situaciju. Sve to pojačava stanje stresnog disbalansa sa promjenama u energetskom polju tijela, blokadama supraordiniranih kontrolnih energetskih centara te neusklađenog protoka energije kroz energetske kanale organizma. Posljedično tome razvija se slabost živčanog, imunološkog te hormonalnog sustava pa govorimo o psiho-neuro-imuno-hormonalnom tipu funkcijskog poremećaja. U slučaju razvoja dijabetesa posljedice su

najočitije u hormonalnom sustavu sa disbalansom hormonalnih žlijezda. Zato nije rijetko da se u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti razviju i drugi hormonalni poremećaji kao npr. bolesti štitne žlijezde, depresija ili, u žena, poremećaji menstrualnih ciklusa.

4. Reakcija na autoimunološki proces prisutna je u gotovo svakog od dijabetičnih bolesnika ovisnih o inzulinu. Rezultati elektrodermalnih testiranja doveli su me do zaključka da se autoimunološki proces najčešće razvija kao posljedica dvaju patoloških procesa: prvo - virusne ili viroidne infekcije i drugo - toksične reakcije (zatrovanja) u stanicama gušterače.

Moguće je i da toksinima opterećeno tkivo stvara preduvjete za razvoj infekcije.

Od virusa najčešće test pozitivnu reakciju mjerim na grupu Coxackie B virusa.

Od toksičnih supstanci najčešće su test pozitivni pesticidi koji izgleda, osim za jetru, imaju i specijalni afinitet za gušteraču, zatim teški metali (živa, kadmij) te organska otapala (propilen glikol!).

Posebnu pažnju treba obratiti kod svih pacijenata na moguću zaostalu toksičnu reakciju nakon infekcije probavnog sustava bakterijama tipa Salmonela. Kod nekih pacijenata nakon klinički preboljele infektivne faze zaostaje toksična reakcija izlučenim toksinima salmonela koja može dovesti do poremećaja u funkciji gušterače, jetreno-žučnog sustava i crijeva. Ovi slučajevi nisu rijetki i kod svake pozitivne reakcije potrebno je provesti specifičnu biofizikalnu detoksifikacijsku terapiju na salmonela toksine.

Kod djece treba naročito paziti da se izbjegava neopravdana prekomjerna upotreba antibiotika koji mogu dovesti do zaostalih toksičnih reakcija i slabljenja vlastitog imuniteta.Infekcija i kumulacija toksičnosti mogu dovesti do oštećenja stanica gušterače, do promjene njihove antigene strukture te posljedičnog autoimunološkog odgovora. Jednostavnije rečeno , imunološki sustav oštećene stanice više ne prepoznaje kao vlastite nego kao strana tijela i reagira na način da protiv njih stvara protutijela kojima ih uništava kao strane uljeze.

Toksične reakcije u Comp SEG analizama manifestiraju se tipičnim regulacijskim blokadama ili dekompenziranim (negativnim) regulacijskim odgovorom. Ako reakcija traje duže vremena karakteristično se pojavljuju i pozitivni reverzni faktori (znakovi deficita tkivnog potencijala) u segmenima 5 i 6 (gušterača i jetra).

Gotovo redovito u tim slučajevima se vide i Vegatest pozitivne blokade solarnog pleksusa. Inače su sustavi gušterače i jetre dva najčešće disregulirana sustava kod ovakvih pacijenata, naročito u početnom stadiju bolesti dok nije došlo do razvoja komplikacija.

5. Električni potencijali u pacijenata sa dijabetesom mogu biti normalni, visoki ili niski. Izgleda da ovdje konstitucija igra dosta važnu ulogu. Osim toga predominacija simpatičkog ili parasimpatičkog živčanog sustava, deficiti minerala te dehidracija tijela i kože, takodjer igraju važnu ulogu u određivanju visine električnih potencijala.

Prospektivo gledajući ipak treba reći da kronično niske vrijednosti električnih potencijala tijela predstavljaju veći rizik za razvoj komplikacija, naročito degeneracije stanica sa eventualnim razvojem maligniteta.

6. Intolerancija ili alergija na hranu - pozitivna je kod većine dijabetičara.

Kad je u pitanju nepodnošljivost namirnica, sa sigurnošću baziranoj na višegodišnjem iskustvu u testiranju, tvrdim da manje od 10% pacijenata reagira klasičnim (brzim tipom) reakcije alergije koja je uzročno vezana za IgE antitijela (tzv. reagini), a 90% pacijenata reagira po tipu intolerancije na hranu, odnosno alergijskom reakcijom sporog tipa.

U elektrodermalnoj terminologiji za tu reakciju koristimo izraz maskirna nutritivna alergija (prikrivena nepodnošljivost na neke namirnice). Mjerenjem električnog otpora kože na akupunkturnim točkama otkrivamo koja hrana svojim unosom u organizmu izaziva reakciju stresa bez obzira na tip imunološke reakcije.

Te reakcije imunološki mogu biti modulirane IgG antitijelima, senzibiliziranim limfocitima, lektinima ili deficitom određenih enzima (npr laktaze). Samo u manjem postotku pacijenata te su reakcije modulirane IgE antitijelima koja izazivaju brze alergijske reakcije i kod kojih većina pacijenata i sami brzo primjete koja im hrana smeta. Čak i malena djeca koja boluju od nutritivne intolerancije vrlo često instiktivno uporno odbijaju namirnicu(e) koje ne podnose. Nažalost roditelji takvim signalima od strane djeteta najčešće ne poklanjaju dovoljnu pažnju.

Za svakog je dijabetičara od velike važnosti otkriti koju hranu njegov organizam ne tolerira. Tu je hranu potrebno eliminirati iz prehrane na najmanje tri do šest mjeseci, te na taj način smanjiti autotoksični stres i kontinuiranu upalnu reakciju u probavnom sustavu. U mojoj praksi dijabetičari najčešće pokazuju intoleranciju na šećere (slatkiši, kolači , slatka pića, med) i kravlje mlijeko.

Nakon perioda rasterećenja (3-6 mjeseci) potrebno je kontrolnim testiranjem provjeriti da li je reakcija intolerancije trajna ili je možda moguće neku od ranije zabranjenih namirnica ponovno lagano uvoditi u prehranu. Reakcije modulirane IgE antitijelima (“brze reakcije”, pozitivno kožni Prick test, najmanji broj pacijenata!) u pravilu zaostaju trajno pozitivne. Kod maskirnog tipa reakcija, kojemu pripada najveći broj pacijenata, moguće je da se nakon adekvatnog perioda apstinencije neke od ranije netolerirajućih namirnica polako I pod strogo određenim pravilima, vraćaju u prehranu.

7. Infekcija sa Kandida gljivicama (Candida albicans i njoj slični sojevi) jedan je od najčešćih test pozitivnih rezultata koje dobivam elektrodermalnim mjerenjima u pacijenata oboljelih od loše reguliranog dijabetesa.

Sama gljivica Candida albicans u normalnim uvjetima u zdravih osoba normalni je stanovnik debelog crijeva i kao takva ima važnu ulogu u reciklaži organskog materijala. Problem nastaje kad dođe do narušavanja crijevne ekologije sa manjkom zdrave crijevne flore, najčešće zbog prekomjernog i nekontroliranog liječenja antibioticima te zbog ekscesnog unosa šećera i konzerviranih namirnica u prehrani. U tim uvjetima dolazi do naglog razmnožavanja kandida gljivica te one počinju intenzivno naseljavati gornje dijelove probavnog trakta sve do zeluca i jednjaka, a često i usnu šupljinu . Na jeziku stvaraju tipične grudičaste bijele naslage. Infekcija probavnog sustava kandidama dovodi do oštećenja crijevne sluznice, slabljenja razgradnje i apsorpcije hranjivih tvari. U tankom crijevu može doći do razvoja tzv. sindroma propuštajućeg crijeva (engl. Leaky gutt syndrom) prilikom kojeg dolazi do povećane propusnosti crijevne sluzice i upijanja u krvni optok supstanci koje normalno ne prolaze kroz crijevnu membranu. Ovaj proces često je povezan sa razvojem intolerancije na namirnice. Isto tako kandide, nakon što probiju crijevnu barijeru, mogu krvlju doći do drugih organa (jetre, gušterače, bronha, spolnih organa, mozga, koštane srži) i tamo izazivati upalu i oštećenje stanica organa. Prilikom raspada svaka kandida oslobađa velik broj toksina pa se u oranizmu moze razviti i pravi toksični stres. Mislim kako je vrlo moguće da infekcija kandidom, kao i infekcija virusima , može dovesti do pojave autoimunološkog poremećaja sa razaranjem vlastitih stanica.

U rijetkim slučajevima u obzir treba uzeti i mogućnost parazitarne infekcije.

Tri parazita koji su pokazivali test pozitivnu reakciju u mojim testiranjima su Eurythema pancreatica (parazit gušterače), Fasciolopsis Buskii (veliki crijevni crv ili njegova jajašca) te Fasciola hepatica (jetreni metilj).

8. Nedostatak omega 3 masnih kiselina smatram jednim od najvažnijih uzroka nastanka šećerne bolesti. Gotovo svaki dijabetičar pokazuje znakove deficita omega 3 masnih kiselina u elektrodermalnom testiranju! Omega 3 masne kiseline (EPA, DHA iz ribe i ribljeg ulja te alfa linolenska kiselina iz lanenog i bučinog ulja) imaju ključnu ulogu u izgradnji i funkcioniranju staničnih membrana. Ako postoji prehrambeni deficit ovih vitalnih hranjiva stanične membrane postaju krute i ljepljive umjesto da su glatke i elastične. Pritom dolazi do narušavanja procesa pasivnog i aktivnog transporta nutrijenata u stanicu, pa tako i glukoze.

U normalnim uvjetima, nakon što je dobila signal od inzulina da je razina glukoze u krvi povišena i da je treba transportirati u unutrašnjost stanice, stanica aktivira proces transporta specijalnim transportnim bjelančevinama koji sa vanjske površine stanične membrane prenose glukozu kroz staničnu membranu u unutrašnjost stanice . U slučaju nedostatka omega 3 kiselina, zbog narušavanja građe i funkcije stanične membrane, ovaj proces je usporen ili čak blokiran te glukoza zaostaje trajno povišena u krvi.

9. Nedostatak probavnih enzima (amilaza, proteaza, lipaza, pankreatin) kojima naš probavni sustav razgrađuje hranu jednako je gotovo redoviti test pozitivni rezultat u elektrodermalim mjerenjima kod dijabetičara kao i nedostatak omega 3 masnih kiselina. Deficit enzima posljedica je prekomjernog jedenja i nepravilnog kombiniranja namirnica, pogotovo termički obrađenih namirnica. Svako kuhanje, prženje, pečenje, mikrovalno tretiranje namirnica neminovno dovodi do uništavanja prirodnih enzima u namirnicama koji su osnovne supstance za razgradnju hrane . Bez adekvatnih enzima dolazi do prehrambenog stresa sa razvojem fermentacija ugljikohidrata, truljenja bjelančevina, razvoja disbioze i autotoksičnog stresa sa vrlo štetnim utjecajem na organizam i mogući razvoj i najtežih degenerativnih bolesti kao što su dijabetes ili karcinom.

Klinički simptomi

Simptomi šećerne bolesti, naročito tipa 2, najčešće se razvijaju polako i pritajeno pa je često vrlo teško sa preciznošću reći kad je bolest točno počela.

Kod prvog tipa bolesti, naročito kod mlađe djece, nastanak simptomatologije je nagliji i simptomi su bolje uočljivi.

Osnovni simptomi bolesti su pojačani osjećaj gladi (polifagija),obilno mokrenje (poliurija) te stalni osjećaj žeđi (polidipsija). Ovi simptomi posljedica su nedostatka glukoze u stanicama i pojačanog eliminiranja glukoze iz tijela putem bubrega. Kao posljedica pojačanog mokrenja često dolazi do dehidracije (gubitka tjelesne tekućine), što za posljedicu može imati suhoću kože i unutrašnjih sluznica (npr. suhoća usta). Izbacivanje viška metaboličkih otpada preko kože dovodi do upalnih iritacija kože sa svrbežom i osipom. Bolesna osoba često je umorna i pospana, nedostaje joj energije za osnovne aktivnosti.

Kao posljedica razvoja komplikacija bolesti mogu se javiti simptomi slabljenja vida, pojačana nervoza, osjećaj lupanja srca, povišeni krvni tlak, slaba cirkulacija sa hladnim udovima, bolovi i trnci u udovima, slabljenje živčanih refleksa.

Ako se razviju teže metaboličke komplikacije može doći do razvoja tzv. ketoacidoze (povećanog zakiseljenja organizma) koja nastaje zbog manjka inzulina i pojačanog trošenja masti, umjesto glukoze, kao staničnog goriva. Pritom dolazi do pojačane produkcije kemijskih spojeva koje zovemo ketoni što dovodi do jakog zakiseljenja organizma, a bolesnikov dah poprimi karakteristični miris acetona. Kao posljedica može se razviti poremećaj svijesti sa delirijumom, pojačano pretjerano disanje, pad krvnog tlaka i koma.

Ako pacijent propusti obrok , ako pretjerano fizički radi ili se preforsira u sportu ili ako pak dobije previše inzulina u terapiji može doći do naglog razvoja hipoglikemije, odnosno pada šećera u krvi. Pri tom se razvijaju simptomi kao što su nagla glad, opća slabost, blijedilo, pojačano znojenje, lupanje srca, zujanje u ušima, dezorijentiranost . Ako se na vrijeme ne intervenira i regulira razina šećera u krvi, može doći i do pojave grčeva sa gubitkom svijesti i razvojem kome.

Stoga je vrlo važno kod prvih simptoma hipoglikemije kontrolirati razinu glukoze u krvi te provesti adekvatni postupak liječenja. Obično dijabetičari stalno uz sebe imaju malo šećera koji se u slučaju hipoglikemije uzme kao prva pomoć.

Liječenje

Cilj je liječenja što bolje i što trajnije regulirati razinu glukoze u krvi. Smatra se da je bolest odlično regulirana ako se razina glukoze u krvi terapijskim postupcima održava unutar normalnih vrijednosti (4,4 – 6,7 mmol/l). Bolest je dobro regulirana ako su vrijednosti krvnog šećera barem ispod 8 mmol/l. Ako su vrijednosti uglavnom iznad vrijednosti od 8 mmol/l, bolest je loše regulirana.

Dobar laboratorijski parameter u procjeni kontrole dijabetesa i razine GUKa je i određivanje vrijednosti HbA1c, glikacijskog hemoglobina, čija vrijednost nam govori o tome kako je razina glukoze u krvi regulirana u zadnjih par mjeseci. Vrijednost HbA1c bi trebala biti barem ispod 7, a idealno je ispod 6%!

Osnovni terapijski postupci koje koristimo u liječenju dijabetesa su:

edukacija i osposobljvanje bolesnika za samokontrolu regulacije krvnog šećera liječenje adekvatnom prehranom kojom se poboljšava funkcija sustava za regulaciju

šećera u krvi redovita kontrolirana i dozirana fizička aktivnost liječenje lijekovima koji snizuju razinu glukoze u krvi (oralni hipoglikemici) liječenje inzulinom liječenje dodacima prehrani (ortomolekularno liječenje) primjenom vitamina, minerala,

aminokiselina, masnih kiselina, hormona i enzima u preventivnim ili terapijskim dozama

prirodni ljekoviti postupci (detoksifikacije, sanacija crijevne disbioze, liječenje ljekovitim biljem)

psihološke tehnike liječenja kojima se kod bolesnika nastoji osvijestiti psiho-emotivna pozadina problema te smanjiti/eliminirati posljedice šoka ili kontinuiranog stresa

biofizikalne terapije – biorezonanca, fotonska terapija, regeneracija matriksa, terapije tonovima i bojama, induktivna terapija živčanog sustava itd. Cilj ovih terapija je deblokada blokiranih energetskih centara i kanala te ponovno uspostavljanje normalnog tijeka energije, reverzija eventualno obrnutog polariteta, uspostavljanje većeg reda u strukturi tkiva organa (pad entropije), uspostavljanje normalnog membranskog potencijala stanica, reaktivacija mezenhima i omogućavanje normalnog funkcioniranja psiho-hormono-imunoloških povratnih veza te uspostava ravnoteže u centralnom i autonomnom živčanom sustavu. Ovim terapijama nastojimo regulirati funkcijske disbalanse koji se primarno razvijaju na energetskom planu i koji kao takvi

prethode nastanku i razvoju patoloških promjena u strukturi stanica i tkiva (morfološki nivo poremećaja ).

U ovom tekstu naglasak ću staviti na prehranu i ortomolekularne terapije kako bi svaki od sadašnjih ili potencijalnih bolesnika mogao dobiti informacije koje mu pomoći u popravljanju efikasnosti sustava za kontrolu glukoze u krvi. Prije svega to se odnosi na veliku većinu pacijenata sa dijabetesom tipa 2.Želim naglasiti i to da se zbog kompleksnosti bolesti svaki dijabetičar, osim provođenja samoliječenja i samokontrole, mora liječiti pod redovitim nadzorom liječnika, naročito kad se u terapiju uvedu i neke druge od gore navedenih terapijskih mogućnosti, pogotovo inzulin!

Svaki odrasli bolesnik treba upoznati svoju bolest, njezin tijek i moguće komplikacije te načine liječenja. Posebno važno u edukaciji bolesnika je upoznavanje sa načinom prehrane koji bi trebao biti primjenjen kao jedan od stupova terapije kod dijabetesa. Kako je dijabetes kronična bolest koja vremenom može razviti ozbiljne komplikacije, to je uloga dobre edukacije tim značajnija u njihovom spriječavanju. Kad su bolesnici mala djeca, koja u pravilu boluju od prvog tipa bolesti i kod kojeg je neminovna upotreba inzulina, roditelji moraju biti ti koji će se ispravno educirati i preuzeti odgovornost za pravilno provođenje terapije kod svog djeteta.

Danas postoje organizirani klubovi dijabetičara čije aktivnosti obuhvaćaju i edukaciju bolesnika. U sklopu tih aktivnosti bolesnik se može adekvatno informirati o svim važnijim aspektima svoje bolesti i dobiti detaljnije upute o pravilima zdravstvenog ponašanja. Potičem svakog novodijagnosticiranog dijabetičara da se uključi u najbliži klub te da se educira o svojoj bolesti i načinima samopomoći.

Što se tiče fizičke aktivnosti važno je naglasiti da je njezin učinak na regulaciju šećera u krvi sličan djelovanju inzulina . Fizička aktivnost smanjuje razinu šećera u krvi i to zbog povoljnog regulacijskog djelovanja na metabolizam glukoze, naročito u jetri i mišićima. Da bi se postigao najbolji efekt, fizička aktivnost mora biti umjerena, ali redovita (svakodnevna), te prilagođena individualnim potrebama i aktualnom stanju pacijenta. Ne preporuča se intenzivni fizički rad ili intenzivno profesionalno bavljenje sportom jer zbog pojačanog oksidacijskog stresa može doći do pogoršanja bolesti i prijevremenog razvoja komplikacija. Najpogodnije aktivnosti su hodanje, lagano trčanje, vožnja biciklom, lagane gimnastičke vježbe, boćanje, plivanje ili stolni tenis.

Liječenje inzulinom potrebno je kod bolesnika koji boluju od prvog tipa dijabetesa, dakle kod pacijenata čija gušterača značajno gubi sposobnost za produkciju inzulina. Isto tako liječenje inzulinom potrebno je i kod određenog postotka bolesnika sa drugim tipom šećerne bolesti i to većinom u kasnijoj fazi bolesti kad dolazi do potpunog funkcijskog sloma gušterače sa posljedičnom nemogućnošću produkcije inzulina. U toj fazi bolesti regulacija glukoze u krvi ne uspijeva se održati u granicama normale drugim postupcima liječenja.

U liječenju se koriste tri vrste inzulina:

a) inzulin brzog djelovanja koji počinje djelovati 20 minuta nakon primjene, maksimum djelovanja mu je nakon 2 do 4 sata, a djelovanje mu traje do maksimalno 8 sati

b) inzulin srednjeg djelovanja koji počinje djelovati 1 do 3 sata nakon primjene, maksimalna efikasnost mu je nakon 6 do 8 sati, a trajanje efekta do 26 sati

c) inzulin dugog djelovanja počinje djelovati oko 6 sati nakon primjene i djelovanje mu traje 28 do 36 sati

Dva su osnovna izvora dobivanja inzulina . Jedna grupa se dobiva ekstrakcijom iz goveđe ili svinjske gušterače, po svojoj građi razlikuju se od ljudskog i zbog toga povremeno mogu izazivati alergijske reakcije.

Druga grupa inzulina dobiva se tehnikama rekombinantne genetike iz bakterija i ti su inzulini po svojoj građi identični ljudskom što ih čini puno lakše podnošljivima u terapiji i praktično eliminira mogućnost alergijskih reakcija.

Potankosti o liječenju inzulinima ostavimo ipak onima koji su za to najbolje educirani i koji u tome imaju najviše znanaja i iskustva - liječnicima specijalistma endokrinolozima.

Lijekovi koji snizuju razinu glukoze u krvi (tzv. oralni hipoglikemici) propisuju se bolesnicima sa drugim tipom šećerne bolesti i to samo onda kad se razina glukoze u krvi kod tih bolesnika ne može održati unutar normalnih vrijednosti uz pomoć dijete i tjelovježbe. Osnovna efikasnost oralnih hipoglikemika bazira se na pojačanom stimuliranju izlučivanja u gušterači uskladištenog inzulina i u pravilu ih se ne bi smjelo davati ako je razina inzulina u krvi povećana. Da bi ovakav lijek uopće mogao ispoljiti svoju efikasnost gušterača mora biti u stanju producirati barem određenu manju količinu inzulina.

Drugi načini djelovanja oralnih hipoglikemika baziraju se na sposobnosti smanjenja apetita, usporavanja razlaganja hrane u želucu i crijevima, usporenoj apsorpciji šećera iz crijevnog trakta u krv, smanjenju otpuštanja glukoze iz jetre u krv te pojačanju odlaganja glukoze iz krvi u mišiće.

Moj je osobni stav da oralni hipoglikemici nikako ne mogu biti prva linija u liječenju šećerne bolesti. Da bi bili efikasni moraju se uzimati stalno, mogu imati ozbiljne nuzefekte te kao takvi nisu i ne mogu biti zamjena za adekvatnu dijetu i fizičku aktivnost.

Ortomolekularna terapija (terapija nutritivnim suplementima) se temelji na terapijskoj primjeni prirodnih prehrambenih supstanci - vode,vitamina, minerala, aminokiselina, masnih kiselina, enzima, hormona, zdravih crijevnih bakterija - koje u zdravom tijelu moraju biti u optimalnoj koncentraciji da bi se biokemijske funkcije organizma mogle odvijati bez zapreka, drugim riječima, da bi se održavalo stanje zdravlja i prevenirale kronične bolesti. Ova vitalna hranjiva kontroliraju i reguliraju sve važne funkcije organizma uključujući stanične komunikacije, transport hranjiva, transformaciju hrane, vode i zraka te njihovo pretvaranje u energiju, eliminaciju metaboličkih otrova, rast i razmnožavanje, regeneraciju i reparaciju tkiva, imunitet organizma i cirkulaciju.

U liječenju dijabetesa svojim pacijentima najčešće savjetujem uzimanje slijedećih oromolekularnih suplemenata:

Vitamin B3 (niacin) je sastavni dio faktora tolerancije glukoze (GTF) i na taj način utječe na regulaciju funkcije inzulina. Osim toga obnavlja beta stanice gušterače i potiče ih na bolju produkciju inzulina. Dobar je i regulator kolesterola, naročito LDL frakcije te triglicerida. Prosječna dnevna doza može varirati od 50 – 150 mg

Vitamin B6 (piridoksin) je koristan u smanjenju reakcije intolerancije na inzulin, kod liječenja dijabetičke neuropatije ( oštećenja perifernih živaca) te u liječenju trudnica sa gestacijskim dijabetesom. Smanjuje i razvoj ateroskleroskleroze koja je jedna od glavnih komplikacija dijabetesa. Kod kliničkih blažih smetnji dajem od 20 do 50 mg dnevno. Kod jače razvijenih smetnji doza može rasti do 300 mg dnevno.

Vitamin B1 ( tiamin) u dnevnoj dozi od 100 mg također pokazuje dobru efikasnost u sprečavanju neuroloških komplikacija dijabetesa

Vitamin B12 ( kobalmin) još je jedan iz grupe B vitamina važan u liječenju dijabetičke neuropatije, ali isto tako i retinopatije (oštećenja mrežnice oka). Zajedno sa folnom kiselinom i piridoksinom spada u grupu tzv. antihomocisteinskih faktora koji kontroliraju metabolizaciju homocisteina u metionin te na taj način održavaju normalnu razinu homocisteina za kojeg se danas smatra da je jedan od najvažnijih rizičnih faktora u razvoju ateroskleroze. Kao nadopuna u prehrani i kao nutritivni terapeutik vit B12 se daje u obliku cijanokobalmina. Može se dati peroralno (na usta) u dozi do 100 ug dnevno ili u obliku intramuskularnih injekcija u prosječnoj dozi od 500 do 1000 ug mjesečno.

Vitamin C (askorbinska kiselina) kod dijabetičara propisujem u prosječnoj dozi od oko 1 gram dnevno, a ako je uznapredovao proces aterogeneze doza može biti veća, ali svakako ne prevelika zbog mogućeg inhibitornog efekta mega doza vitamina C na efikasnost inzulina. Ovaj iznimno važan vitamin glavni je antioksidant u krvi i čistač slobodnih radikala, potiče rad imunološkog sustava, jača strukturu kolagena i na taj način jača stijenke krvnih žila. Jačanjem stijenke kapilara održava mikrocirkulaciju što je kod dijabetičara od izuzetne važnosti. Smanjuje stupanj glikacije bjelančevina (glikacija je vezanje glukoze i drugih šećera na bjelančevine u krvi, živčanim stanicama, u očima, koje je odgovorno za razvoj komplikacija kod dijabetesa) te intracelularnu koncentraciju sorbitola, otpadnog produkta metabolizma glukoze. Dobar je i regulator povišene razine kolesterola. Bolje je uzimati ga u nekoliko navrata tijekom dana i započeti terapiju sa nižom dozom pa je postupno povećavati do postizanja zadovoljavajućeg efekta. Isto tako savjetujem da se uzimanje C vitamina ne prekida naglo nego postupno tijekom nekoliko dana ili čak tjedana.

Vitamin E (tokoferol) je u mastima topiv vitamin i esencijalni je vitamin u ljudskoj prehrani. Glavni je antioksidant u staničnim membranama. Smanjuje efekte oksidacijskog stresa i na taj način reducira degeneraciju stanica. Regulira produkciju tromboksana TXA2 i prostaglandina PGE2 i na taj način utječe na smanjenje zgrušavanja krvi i poboljšanje cirkulacije, naročito u malim krvnim žilama. Isto tako Vit E spriječava peroksidaciju masti pa ga je uvijek dobro uzimati, barem u maloj količini, zajedno sa Omega kiselinama. Vitamin E se u prirodi javlja u osam različitih kemijskih formi, ali u terapijske svrhe najčešče se koristi obliku d-alfa tokoferola.

U liječenju dijabetičara savjetujem da se primjena Vit E uvijek počinje nižim dozama (do 100 iu dnevno), pa onda postupno povećava. Prosječna puna doza je oko 400 IU dnevno iako kod dijabetičara sa razvojem kožnih ulceracija ili gangrene doza može biti i dvostruko veća. Uzimanje većih doza Vit E može dovesti do smanjene potrebe za inzulinom pa dijabetičari koji se liječe inzulinom i uz to započnu uzimati Vit E moraju biti oprezni i po potrebi smanjiti dozu inzulina da bi se izbjegle hipoglikemijske krize.

Magnezij je jedan od osnovnih makroelemenata u ljudskoj prehrani sa čitavim nizom važnih funkcija koje obavlja u organizmu. Po mojem iskustvu baziranom na elektrodermalnim mjerenjima, deficit magnezija je jedan od najčešćih test pozitivnih reakcija u procjeni mineralnog metabolizma kod dijabetičara. Ova činjenica nas ne mora čuditi ako znamo da magnezij ima važnu ulogu u održavanju strukture i funkcioniranja beta stanica gušterače i u lučenju inzulina te na taj način i u održavanju normalne razine glukoze u krvi i njenog transporta u stanice. Jednako je važan i za produkciju energije u staničnim mitohondrijima. Manjak magnezija kod dijabetičara je povezan sa povišenom učestalošću komplikacija na gotovo svim sustavima (kardiovaskularnom, bubrežnom, očnom, živčanom, koštanom, mišičnom).

U terapiji predlažem od 400 do 800 mg dnevno.

Krom je esencijanlni mineral u tragu i neophodan u liječenju dijabetičara. Ima važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata te zajedno sa vitaminom B3 sudjeluje u sintezi faktora regulacije inzulina i tako poboljšava funkciju inzulina. Povećava i količinu inzulinskih receptora na membranama stanica. Ima i ulogu u spriječavanju nastanka ateroskleroze i regulaciji kolesterola. Prosječna dnevna doza je od 50 do 300 mikrograma. Uzimanje sa vitaminom C poboljšava mu apsorpciju.

Esencijalne masne kiseline za mene predstavljaju jedan od kamena temeljaca u terapiji dijabetesa. Važno je zati da ljudski organizam može sam sintetizirati sve osim dvije masne kiseline koje su mu potrebne za normalno funkcioniranje. Te dvije masne kiseline su: linolna kiselina (polinezasićena omega 6 kiselina) i alfa linolenska kiselina (polinezasićena omega 3 kiselina). Ove masne kiseline sastavni su dio biljnih ulja (laneno, bućino, kokosovo, sezamovo, suncoretovo…) i možemo ih smatrati esencijalnima u užem smislu za ljudsku prehranu. Za razliku od biljnih izvora, riblje ulje bogato je dugolančanim polinezasićenim omega 3 masnim kiselinama (EPA i DHA). Ove masne kiseline u velikoj mjeri zadovoljavaju kriterije funkcionalnosti

esencijalnih masnih kiselina, a osim toga ispoljavaju i vlastita iznimno važna djelovanja, pa se danas također svrstavaju u grupu esencijalnih masnih kiselina u širem smislu. Esencijalne masne kiseline su sastavni lipidni građevni djelovi fosfolipida staničnih membrana i kao takve imaju jednu od osnovnih regulatorskih uloga u kontroli funkcioniranja stanica. Osim toga esencijalne masne kiseline igraju važnu ulogu u radu imunološkog sustava, kontroli krvnog tlaka, regulaciji upalnog odgovora kod ozljeda i infekcija, u procesima zgrušavanja krvi te kontroli razine krvnih masnoća.

U početku terapije predlažem uzimanje mješavine ribljeg i lanenog ulja (u omjeru 1: 2) i to 2 do 3 puta dnevno po 1 jušnu žlicu uz jelo. Kasnije toj mješavini dodajem i hladno prešano maslinovo ulje.

Terapija masnim kiselinama može se provoditi i uzimanjem perli Omega 3 esencijalnih kiselina (EPA i DHA) u kombinaciji sa uljem noćurka koje je bogato gama linolenskom kiselinom (GLA). GLA je dugolančana omega 6 polinezasićena masna kiselina sa dobrim antiupalnim djelovanjem, antitrombotičkim djelovanjem ( smanjuje zgrušavanje krvi ) te isto tako dobrim antilipemičkim djelovanjem (smanjuje razinu masnoća u krvi). Zbog svog antiupalnog djelovanja GLA ima naročito dobar efekt u smanjenju dijabetičke neuropatije. Ovisno o intenzitetu simptoma, doza može varirati od 400 mg pa sve do 2 g dnevno podijeljeno u dva do tri obroka.

Alfa lipoinska kiselina (ALK) je disulfidni spoj koji kao koenzim sudjeluje u velikom broju vitalnih kemijskih reakcija u kojima se u mitohondrijima stvara stanična energija. ALK, osim što je sama po sebi moćan antioksidant (smanjuje razinu slobodnih radikala), sudjeluje i u reakcijama recikliranja drugih antioksidanata kao što su glutation, Vit C, Vit E i koenzim Q 10. ALK smanjuje razinu glukoze bu krvi, oksidaciju kolesterola, djeluje antiaterogeno, poboljšava mikrocirkulaciju i reperfuziju tkiva oštećenog ishemijom te štiti od štetnog efekta različitih vrsta toksina.

Možda najbolju efikasnost ALK pokazuje u liječenju dijabetičke neuropatije. U oštećenim živcima djeluje antioksidantno, poboljšava dotok krvi, kisika te stimulira rast novih neurona. Ovo dovodi do redukcije bola, parestezija te osjećaja pečenja u regijama koje su inervirane oštećenim živcima, naročito u nogama.

Što se tiče dnevne doze, kod dijabetičara predlažem uzimanje od 200 do 600 mg ALK , podijeljeno u dva do tri obroka.

Probavni enzimi su supstance s pomoću kojih se hrana koju jedemo razgrađuje u probavnom sustavu na razgradne djelove koji nakon toga mogu biti apsorbirani iz crijeva i iskorišteni za stvaranje energije i izgradnju tijela. Starenje, razne bolesti probavnog sustava, krivi način prehrane, pogrešno kombiniranje namirnica i razvoj prehrambenog stresa, intolerancije na hranu, kontinuirani stres i razni drugi čimbenici dovode do smanjenog lučenja probavnih enzima. Tako se stvaraju preduvjeti za slabu razgradnju hrane te posljedično tome u probavnom sustavu započinju procesi truljenja bjelančevina i fermentacije šećera. Ovo dovodi do razvoja autotoksičnog stresa sa zakiseljenjem tkiva, što je, naročito kod pacijenata koji boluju od dijabetesa, proces koji značajno narušava funkcionalnost probavnog sustava i organizma u cijelosti. Uzimanje tableta enzima neposredno prije ili usred obroka značajno poboljšava digestiju i apsorpciju konzumiranih namirnica, smanjuje štetne procese truljenja i vrenja, ublažuje osjećaj nadutosti i vjetrova te smanjuje rizik od razvoja tzv. sindroma polupropusnog crijeva te pojava alergija i drugih imunoloških poremećaja.

Kakav preparat enzima bi trebalo uzimati? Po mom iskustvu najbolje je uzimati preparate koji sadrže mješavinu enzima za razgradnju bjelančevina (proteaze), masti

(lipaze) i ugljikohidrata (amilaze) životinjskog porijekla, zajedno sa nekim od potentnih enzima biljnog porijekla kao što su papain i bromelain. Enzimi životinjskog porijekla dobiveni iz gušterače svinje ili goveda svoju aktivnost ostvaruju samo u lužnatom mediju tankog crijeva, dok enzimi biljnog porijekla imaju prednost da svoju efikasnost iskazuju i u kiselom mediju želuca i u lužnatom miljeu tankog crijeva.

Na tržištu postoje i preparati koji u svom sastavu, osim mješanih enzima, sadrže i betain hidroklorid. To je supstanca koja u želucu oslobađa klorovodičnu kiselinu i takav preparat naročito je pogodan za pacijente koji boluju od smanjene sekrecije želučane kiseline ( hipoklorhidrija). Takvih je osoba kojima svaka hrana teško pada na želudac, izazivajući osjećaj punoće, nadutosti, težine, žgaravice i podrigivanja, bolova i mučnine, nažalost sve više i, da paradoks bude veći, često se događa da se njihove smetnje krivo interpretiraju kao smetnje sa viškom želučane kiseline. Naime, simptomi viška i manjka želučane kiseline često su identični, a liječenje potpuno suprotno. Zato je, prije upotrebe bilo kojeg od gore navedenih preparata, važno konzultirati se sa liječnikom koji ima iskustva u ovoj problematici.

Probiotičke bakterije predstavljaju kolonije zdravih crijevnih bakterija koje nam služe u borbi protiv loših bakterija, gljivica i drugih cijevnih infekcija, jačaju crijevni imunitet (a on predstavlja oko 70% ukupnog imuniteta), imaju važnu ulogu u stvaranju vitamina (K , B), održavaju normalnu probavu, smanjuju količinu crijevnih toksina (npr. amonijaka), djeluju antioksidantno itd. Zdravo crijevo ne može se ni zamisliti bez zdrave crijevne flore!

Najčešći uzroci narušavanja normalne crijevne flore su prekomjerna (često i potpuno neopravdana) upotreba antibiotika, unošenje toksičnih kemikalija (teški metali, pesticidi, klor…) te neuravnotežena prehrana.

Iako postoje brojni sojevi zdravih crijevnih bakterija, na tržištu se najčešće mogu naći proizvodi sa dva soja: Lactobacillus acidophilus i Bifidobakterije.

U slučajevima teških dizbioza u liječenju koristimo, u novije vrijeme razvijene i srećom na tržištu dostupne, kompleksne formule probiotika. Uzimaju se u obliku kapsula, praška ili otopine, na prazan želudac, jednom ili dva puta dnevno. Za postizanje željenog terapijskog efekta jako je važno da terapija traje dovoljno dugo ( u prosjeku od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci) i da se s vremena na vrijeme terapijski postupak ponavlja.

Nakon što smo obradili glavna ortomolekularna sredstva u liječenju dijabetesa, možemo krenuti dalje i opisati ono za što osobno vjerujem da je kamen temeljac u liječenju dijabetesa, a to je prehrana.

Koje nutricionističke kriterije bi trebala zadovoljiti i kakva bi u praksi trebala izgledati prehrana prosječnog (ovdje primarno mislim na tip 2) dijabetičara?

Prvo , prehrana dijabetičara mora se sastojati od namirnica koje svojim sastavom i energetskim karakteristikama garantiraju opskrbu tijela adekvatnim hranjivima. Namirnice bi trebale biti što prirodnijeg porijekla, sa što manjim sadržajem kemijski toksičnih supsanci kao što su npr. pesticidi, organska otapala, aditivi, antibiotici, konzervansi, umjetna bojila, sintetički hormoni itd. Dakle, namirnice bi trebale biti što prirodnije da bi ih organizam, i u energetskom i u kemijskom smislu, što bolje iskoristio.

Drugo, količina unijete hrane trebala bi biti takva da oboljeloj osobi omogući normaliziranje tjelesne mase. Već sam ranije naglasio da su naročito pacijenti koji boluju od dijabetesa tipa 2 u momentu otkrivanja bolesti najčešće pretili i kod takvih je smanjenje tjelesne mase i njeno reguliranje na što optimalnije razine jedan od osnovnih ciljeva u liječenju. Svakom pacijentu treba izmjeriti tjelesnu visinu u cm , tjelesnu masu u

kg , idealnu tjelesnu masu za dob i visinu te indeks tjelesne mase (“body mass index”) u kg po m2 tjelesne površine. Dobivene trenutne vrijednosti treba usporediti sa idealnima i čitav terapijski koncept usmjeriti u pravcu postizanja što optimalnijih vrijednosti.

Treće , dijabetičari bi trebali izbjegavati namirnice sa visokim glikemijskim indeksom (GI) kao što su bijeli šećer, med, slatka i gazirana pića i sokovi, bijeli kruh, rafinirane i termički obrađene kukuruzne, zobene i pšenične pahuljice, kuhana mrkva, oguljeni prženi i pečeni krumpir, suhe datule, dinja , sladoled, čokolada, slatki sokovi, kolači, keksi i razni slatkiši, zbog toga što konzumiranje tih namirnica dovodi do naglog povišenja glukoze u krvi, a taj porast predstavlja osnovni okidač svih daljnjih patofizioloških događanja. Trebalo bi dakle, ugljikohidrate visokog GI u prehrani zamijeniti onima sa niskim GI kao što su zobena kaša, ječam, tjestenina od integralnog brašna, grah, grašak, leća, jagode, trešnje, breskve, grejp, jabuke, naranče, šljive, te namirnicama srednjeg GI u koje spadaju cikla , raženi kruh, kruh od integralnog žita, integralni organski musli, integralna riža, mahune, marelice, banane i ananas. Konzumiranjem namirnica sa niskim i srednjim GI spriječava se nagli porast krvnog šećera i na taj način organizmu značajno olakšava rad kontrolnih sustava za regulaciju šećera u krvi.

Četvrto , dijabetičari bi trebali maksimalno smanjiti ili čak (barem na neko vrijeme) potpuno prestati konzumirati termički obrađena rafinirana biljna ulja ( sojino, suncokretovo, kukuruzno i sl.) jer se termičkom obradom tih ulja stvaraju trans masne kiselina koje u oraganizmu izazivaju jaki oksidativni stres i disfunkciju staničnih membrana, što je jedan od osnovnih patofizioloških mehanizama nastanka dijabetesa. Dakle, ne jesti prženu, u uljima pečenu i pohanu hranu! Od ulja bi trebalo koristiti hladno prešano maslinovo , laneno i bućino ulje koji osiguravaju u prehrani normalnu opskrbu esencijalnim masnim kiselinama i uz to imaju antiupalno djelovanje. Najbolje je u jednu čistu bocu od tamnog stakla zajedno pomiješati maslinovo, bućino i laneno ulje u omjeru 1:1:1 (dobivenu mješavinu držati u frižideru), te tu mješavinu koristiti uz sve sirove salate i povrća. Kuhanu ili na roštilju pečenu hranu treba zauljiti tek kad je priprema jela gotova.

Peto, svu hranu koja se može jesti sirova trebalo bi jesti u njenom prirodnom obliku. Voća, povrća - rajčice, paprika, krastavce, zelje, peršin, celer, rotkvice, zelenu salatu, endiviju, orašaste plodove - kao što su orasi, lješnjaci ili bajame trebalo bi jesti u njihovom što prirodnijem obliku. Druga povrća trebalo bi kuhati što kraće, po mogućnosti na pari, da se sačuvaju hranjivi sastojci i naročito enzimi! Da bi se enzimi pohranjeni u namirnicima mogli osloboditi i djelovati u procesu digestije, potrebno je hranu dobro žvakati! Najmanje trećina dnevno unesene hrane trebala bi biti u sirovom obliku.

Šesto , da bi se omogućila optimalna razgradnja namirnica na njihove sastavne dijelove te njihova adekvatna apsorpcija iz probavnog trakta u krv i dalje u jetru, vrlo je važno u provođenju prehrane primjenjivati pravila ispravnog kombiniranja namirnica. Na osnovu višegodišnjeg praktičnog iskustva u svakodnevnoj praksi sa velikom sigurnošću mogu reći da je pridržavanje u prehrani ovih jednostavnih principa jedan od najuspješnijih načina regulacije funkcija probavnoga trakta i balansiranja metabolizma. Koliko smo se puta u životu uvjerili da su neka genijalna rješenja u biti tako jednostavna? U jedna od takvih ja svakako ubrajam i pravila ispravnog kombiniranja namirnica jer gotovo da se i ne mogu sjetiti neke osobe koja ih je počela primjenjivati u svakodnevnoj prehrani, a da nije imala pozitivne rezultate. Ispravno kombiniranje namirnica djelotvorno je kod svih koji ga ispravno primjenjuju! Ovdje bi trebalo obratiti pozornost barem na tri osnovna pravila:

1. voće se treba jesti kao samostalan obrok, isključivo na prazan želudac, najmanje pola do sat vremena prije ili barem tri do četiri sata nakon druge hrane. Voće se istovremeno može jesti samo sa orašastim plodovima (orasi, bajam, lješnjak). Ova kombinacija idealna je za prvi jutarnji obrok.

2. proteinske namirnice (meso, jaja, mlijeko, riba, mahunarke) i škrobne namirnice (krumpir, mrkva, cikla, tjestenina, riža, pšenica, kukuruz, ječam, heljda, zob i sl) se nikad ne bi se smjelo jesti u istom obroku. Fiziologija njihove probave je bitno različita,

proteini se probavljaju u kiselom, a škrobne namirnice u lužnatom mediju. Da bi im se omogućila normalna razgradnja, a kasnije i apsorpcija, mora ih se jesti u odvojenim obrocima u razmaku od barem 3 do 4 sata. Jednu od ove dvije grupe bi trebalo jesti za ručak, a drugu za večeru.

3. zelena povrća se jako dobro kombiniraju i sa proteinskom i sa škrobnom hranom pa bi ih trebalo jesti i za ručak i za večeru. Radi očuvanja biokemijske ravnoteže kiselina i lužina, idealno bi bilo u jednom obroku kombinirati dvije trećine povrća sa jednom trećinom ili proteinske ili škrobne hrane. Drugim rječima, neka vam mesni odrezak ili riba zauzme jednu trećinu tanjura, a povrće i salate dvije trećine.

Sedmo, prosječan dijabetičar 2. tipa trebalo bi redovito jesti barem tri, dobro raspoređena obroka dnevno. Treba jesti različite namirnice iz različitih grupa hrane (ali uvijek u ispravnoj kombinaciji!). Tijekom jutra trebalo bi jesti hranu iz grupa voća i orašastih plodova, a od 12 do 20 sati uzeti 2 obroka razmaku od barem 4 sata. Jedan od ta dva obroka bi trebao biti dominantno proteinski obrok (meso , riba) u kombinaciji sa povrćima i salatama, a drugi obrok bi trebao biti sa kuhanim žitaricama opet u kombinaciji sa povrćem i salatama.

Osmo, svakako bi trebalo smanjiti konzumaciju jako masne hrane (tvrdi sirevi, masna mesa, vrhnje) te upotrebu alkohola, soli te kofeinskih pića (crna kava, crni čaj, cola pića). Zato treba redovito piti dovoljno čiste vode! Količina unijete vode morala bi biti tolika da je mokraća izgledom svjetla, čista i bistra.

Savjeti kako složiti dnevni jelovnik

Doručak (između 7 i 8 h):

Varijanta 1: jabuke + jagode + maline + ribiz + borovnica + 2 do 3 prstohvata oraha Varijanta 2: jabuke + naranče + mandarine + 2 do 3 prstohvata lješnjaka Varijanta 3: jabuke + grejp + sirovi ananas + 2 do 3 prstohvata bajama

Osobe kojima je zbog fizičke aktivnosti potrebna veća količina energije mogu uzeti nešto veću količinu orašastih plodova. Orašasti plodovi daju između 630 i 700 kcal na 100 g što ih svrstava u najkaloričnije namirnice!

Ručak (oko 12 h):

Bazična juha od povrća pripremljena od celera, kupusa, kelja, brokula, poriluka, luka, češnjaka, paprike). Juha se kuha na laganoj vatri, ne duže od pola sata. Nakon toga se doda malo morske soli te 2 jušne žlice dolje navedene mješavine ulja. Juha se može i izmiksati kao krem juha. Kad je već pripremljena, u juhu se može izribati i malo svježe mlade mrkve.

oko 20 dkg mesa (piletina, puretina, teletina, biftek, nemasna junetina ili govedina, povremeno nemasna svinjetina) ili ribe (srdela, manula, oslić, skuša, arbun, orada, grdobina, trlja, brancin, tuna…). Ako se pripremaju na roštilju (ili npr. u foliji na ploči od štednjaka) meso i ribu zauljiti i posuti sa malo peršina tek kad je priprema gotova.

lagano kuhano ili dinstano povrće (blitva, špinat, patlidžan (balancana), paprika, rajčica, luk, kupus…)

sirova salata – varijanta A – mješavina zelene salate, endivije, rikole, matovilca; varijanta B – mješavina rajčice, krastavca, kupusa, paprike.

Salate treba začiniti sa 2 jušne žlice dolje opisane mješavine ulja uz dodatak limunovog soka.

Večera (između 18 i 19 h)

tanjur bazične juhe mješana salata (slično kao i za ručak) kuhane integralne žitarice – najbolje svakodnevno jesti jednu od slijedećih: integralna

riža, ječam, heljda, zob, proso, kamut ili kukuruzna krupa (ne instant palenta!). Integralne žitarice prije kuhanja treba barem nekoliko sati namakati u čistoj vodi, prije kuhanja dobro isprati i nakon toga se mogu kuhati, dinstati sa povrćem ili pripremiti kao čušpajz sa mješavinom povrća. Na kraju pripreme dodati 2 jušne žlice mješavine ulja.

Za one osobe kojima su tri obroka dnevno malo i koji u svojoj prehrani trebaju četiri ili pet obroka, za marendu (barem 2 sata nakon doručka) predlažem da uzmu jedno ili dva kuhana jaja, ili svježeg mladog sira u kojega se pomiješa 1 jušna žlica mješavine ulja ili jednu do dvije šnite integralnog kruha sa kikirikijevim maslacem ili sirem za mazanje.

Za užinu ( barem 3 sata nakon ručka) predlažem biojogurt ili bioaktiv ili kefir u kojeg se umiješa jušna žlica mješavine ulja. Može se jesti i manji obrok voća ili voćni frape sa 1 decilitrom (!) kozjeg ili kravljeg ili sojinog ili zobenog mlijeka.

Opaska: mješavina ulja = maslinovo + laneno + bućino (u omjeru 1:1:1); mješavinu čuvati na hladnom i mračnom mjestu ili u frižideru.

Zaključak

Predloženi tip prehrane ne samo da je dobar za bolju regulaciju šećerne bolesti nego je svakaka još i bolji za njenu prevenciju. Dobar je za sve osobe koje inkliniraju razvoju metaboličkog sindroma. Dijabetičari koji nastoje unaprijediti razinu svojeg zdravlja i prehrambene kulture te se odluče korigirati svoj uobičajeni tip prehrane i zamijeniti ga sa gore navedenim prijedlogom moraju svojem organizmu dati par tjedana za korekciju i stabilizaciju metabolizma. Metabolizam dijabetičara najčešće je previše katabolan, pod dominacijom simpatičkog autonomonog sustava te sa sklonošću fermentacijama, tendenci zakiseljenju organizma te pojačanim oksido-reduktivnim stresom.

Korigiranjem prehrane na način koji sam upravo razložio metabolizam se polako balansira na anabolno – katabolnoj razini te na razini autonomnog sustava između parasimpatikusa i simpatikusa. Kao posljedica ovoga dolazi i do ravnoteže na planu oksidoreduktivnog stresa te na razini acidobaznih regulacija. Potrebno je nekoliko tjedana da bi se vidjeli efekti. U razdoblju prilagodbe moguće su varijacije razine glukoze u krvi, ali uz adekvatno praćenje pacijenta od strane liječnika, redovitu samokontrolu te malo strpljivosti razine glukoze se polako normaliziraju ili barem značajno bolje reguliraju. Napominjem još jednom da se dijabetičari koji boluju od prvog tipa bolesti i svi bolesnici koji se liječe inzulinom ne bi smjeli samostalno upuštati u radikalne promjene prehrane bez adekvatne liječničke supervizije.

Ovaj je tekst prije svega pisan na osnovi osobnih promišljanja autora o načinu liječenja poremećaja sustava za regulaciju glukoze u krvi te vlastitog profesionalnog iskustva i uspjeha u liječenju dijabetičara i pacijenata sa metaboličkim sindromom. Svrha teksta je edukacija i informiranje onih koji su za to zainteresirani te kao takav nije i ne može biti zamjena za adekvatnu medicinsku skrb.

Literatura : B .Vrhovac i sur.: Interna medicina 2 , Izd.kuća Naprijed , 1991. M. Werbach : Nutritional influences on Illness, Third Line Press, Tarzana ,CA, 1996.James and Phyllis Balch : Prescription for Nutritinal Healing , Avery , New York, 2000.Hendler, Rorvick &al.: PDR for Nutritional Supplements , Thompson, New York , 2001. Scientific American: Special report : Managing Diabetes, December , 2007.H.Shelton :Superior Nutrition, Willow Publishing , inc.San Antonio Tx, 1987.

Wikipedia – Fatty Acids, Google pretraživačNutritiondata.com – Google pretraživačThe Glycemic Index – Google pretraživačT. Smith: Smrtonosna prijevara oko Dijabetesa , Teledisk , 2006.R.Atkins: Vita- Hranjiva dr.Atkinsa , V.B.Z. d.o.o. Zagreb , 1999.W.Wolcott & T.Fahey : The Metabolic Typing Diet, Broadway Books , New York, 2002.D.Jones &al. : Textbook of Functional Medicine, The Institute for Functional Medicine , 2006. R.Arguello : El Rejuvenecimiento Humano, Costa-Amic, Mexico DF, 1987.P D Adamo : The Eat Right Diet , Century , London , 1998.E.Howel : Enzyme Nutrition , Avery , New York, 1985.

Print

Savjeti za zdrav život

     1. Isprobavajte dok god ne pronađete način prehrane koja je za vas najbolja i slijedite je koliko god je to moguće. Istraživanja pokazuju da ne postoji dijeta koja bi odgovarala svim ljudima. Vaši geni, vaš metabolizam , vaš prirodni okoliš određuju dali pripadate tipu vegetarijanca ili mesojeda. Amerikanac Nicholas Gonzales, pionir u istraživanju raka, tvrdi da postoji 10 tipova ljudi, a s njima i 10 tipova dijeta u rasponu od fanatičnih mesojeda do vegetarijanaca. Izaberite hranu koja odgovara vašem kulturnom naslijeđu i pokušajte kupovati sezonske proizvode.2. Koju god dijetu odaberete, potrudite se da uzimate cjelovitu hranu organskog podrijetla kad god je to moguće. Pesticidi su uzrokovali mnoge bolesti uključujući neplodnost, rak, urođene deformacije, kožne bolesti i impotenciju. Oni također mogu oštetiti genetski potencijal vaše djece. Osim neorganske hrane, izbjegavati također valja: konzerviranu i prženu hranu, hranu koja sadrži nitrate, pakiranu, napola pripremljenu, rafiniranu i hranu na koju se na bilo kakav način utjecalo. Također, treba izbjegavati umjetnu hranu kao što je margarin koji sadrži visoki postotak trans masnih kiselina, što može povećati rizik oboljenja od raka.3. Kombinirajte namirnice u svojoj dijeti koliko god je to moguće. Većina specijalista za alergije tvrdi da su alergije mnogo češće ako opetovano jedete istu vrstu namirnica. Jedite voće uvijek na prazan želudac . Bjelančevine i ugljikohidrate ( npr. meso i krumpir ) ne jedite u istom obroku jer je njihova razgradnja potpuno različita. . 4. Neka vam povrće i voće budu redovita hrana, čak i ako niste vegetarijanac. Bezbrojne studije pokazuju da povrće i voće štite organizam od većih degenerativnih oboljenja. Jedite ih barem dva puta dnevno.5. Smanjite konzumaciju pšenice. Pšenica je relativno novi dodatak ljudskoj prehrani, a stara je otprilike tek oko 10 000 godina. Mnogi tipovi pšenice toliko su genetski izmijenjeni da bi se unaprijedila kakvoća glutena – ljepljivog sastojka koji kruh i kolače čini žvakljivima – da je pšenica za većinu nas postala neprobavljiva. Mnogi ljudi koji ne podnose pšenicu mogu uzimati zob. Prema istraživanjima Instituta za optimalnu prehranu, pšenica je najčešći alergen i glavni krivac za promjene u ponašanju uzrokovane alergijom kao što je npr. hiperaktivnost. Smanjite i unos ostalih velikih alergena: kravlje mlijeko, kukuruz, soju, bijeli šećer, kvasac i jaja. Jako malo ljudi ne reagira na jednu ili više od ovih namirnica. Također, valja ograničiti konzumiranje kave i crnog čaja.6. Smanjite konzumaciju mliječnih proizvoda. Mlijeko, bilo da ga kupujete u supermarketu ili kod svog mljekara je pasterizirano, homogenizirano i ojačano dodacima, a uporaba intenzivnih poljodjelskih metoda znači samo da je u njemu ostalo jako malo hranjivih

sastojaka. Umjesto sprečavanja osteoporoze, mljekarska industrija zapravo pojačava brzinu kojom se kalcij gubi iz tijela. A kravlje je mlijeko sada puno pesticida, hormona, metala u tragovima, čak i radioaktivnosti. Riba, orašasti plodovi i sva svježa povrća odlični su izvori kalcija.7. Uključite u svoju dijetu značajne količine prijeko potrebnih masnih kiselina. To uključuje uzimanje Omega-3 EFA koja se može pronaći u mastima riba poput srdele, skuše, tune i lososa ( ili ribljeg ulja u kapsulama ), a također i u sjemenju lana i plodu orašastih plodova te grahoricama. Namirnice kuhajte na maslinovom ulju koje je nezasićeno i ne uništava se u procesu kuhanja toliko kao druga ulja koja stvaraju slobodne radikale.8. Neka žitarice, povrće i riba budu osnova vaše dijete, radije nego meso. Oni bi trebali činiti 50-60% ukupnih kalorija koje su vam potrebne. Povrće bi trebalo uzimati par puta dnevno .9. Konzumirajte tkz. dobre bakterije u formi jogurta, kefira ili bioaktiva sa sojevima zdravih bakterija.. Inače, možete uzimati i odlične probiotične dodatke.10. Ako ste vegetarijanac, pobrinite se da uzimate dovoljno cjelovitih proteina, što ćete postići kombinirajući nekoliko biljnih proteina zajedno da biste dobili cjeloviti ( npr. rižu sa mahunarkama ). Nastojte izbjeći običaj mnogih povremenih vegetarijanaca ili “poluvegetarijanaca” koji se pretrpavaju ogromnim količinama pšenice i mliječnih proizvoda.

Za razliku od naših predaka, mi živimo u svijetu koji je prepun tehnologije, zagađen i u kojem vladaju alergije. Ukoliko ne živite na selu i sami ne uzgajate vlastito povrće i meso, gotovo je sigurno da vam nedostaje vitamina, čak i kod najboljih dijeta. Ipak, prije nego što požurite u prodavaonicu zdrave hrane i počnete se predozirati vitaminima, testirajte svoj organizam kod priznatog stručnjaka za prehranu. On će odrediti koji hranjivi sastojci nedostaju u vašoj hrani i dodacima koje uzimate.

11. Izaberite dobar i već testiran multivitaminski i mineralni dodatak vašoj prehrani . Ako ne možete pronaći vama odgovarajuće dodatke prehrani u gotovim multivitaminskim dodacima, prilagodite vaš prehrambeni program tako da vama potrebne prehrambene dodatke uzimate pojedinačno.12. Neka antioksidanti čine glavnu stavku pri izboru dodataka vašoj prehrani. Da biste umanjili štetu koju čine slobodni radikali, otrovni nusprodukti ljudskog metabolizma ili sastojci ispušnih plinova automobila, višak ili manjak kisika, uzimajte adekvatne dnevne doze vitamina A ( do 25,000 IU kao beta karoten ili do 10,000 kao retinol ), vitamin C (1 g) i E ( do 200 IU ), zatim minerale cinka (10-50 g ) i selena ( do 200 microg ), a također i aminokiselinu cisteine (do 600 mg ).13. Hrani dodajte magnezij ( 200-400 mg na dan ) i krom ( 100 mcg na dan ). Prema studiji dr. Stephena Davisa, koja je rezultat istraživanja na više od 50 000 pacijenata, skoro svatko osjeća manjak ovih minerala kako stari. Oba su ova elementa iznimno važna da biste održali zdravim vaše srce.

14. Uzimajte esencijalna ulja( EFA dodatke). To uključuje ulja noćnog jaglaca (noćurka ), ulje sjemena crnog kima ili lanenog ulja ( jestivog ) te EPA u obliku kapsula ribljeg ulja.

15. Provjerite svoje kapacitete razgradnje hrane. Nijedna nadopuna prehrani neće vam pomoći, ako nemate dostatno želučane kiseline.16. Također provjerite propusnost crijeva tj. ako je vaša intestinalna membrana pretjerano propusna, uzrokovati će alergije i utjecati na apsorpciju hrane. Najbolji sastojci za obnavljanje stijenke crijeva su aminokiselina glutamin i glutation iz jetre, također važni antioksidanti.17. Ako imate problema s apsorpcijom hrane ili probavnih smetnji, testirajte se na crijevne parazite ( npr. gardia lamblia ) i gljivice(Candida )18. Izbjegnite predoziranje kalcijem što vam neće spriječiti osteoporozu, već će zapravo povećati rizik da se bolest razvije.19. Unatoč povremenoj lošoj promidžbi, vitamini B6 i C su nezamjenjivi dodaci prehrani. B6 pojačava apsorpciju esencijalnih masnih kiselina i pomaže pri prevenciji srčanih oboljenja i PMS-a. Deseci studija pokazali su njegovu neškodljivost unutar dnevne doze od

200 mg. Opsežna istraživanja pokazuju sposobnost vitamina C da zaustavi širenje raka ojačavajući stijenke stanice i stimulirajući njenu obrambenu aktivnost.20. Provjerite razinu i ako treba uzimajte odgovarajuće doze vitamina D. Mnogi slučajevi osteoporoze posljedica su nepravilne apsorpcije kalcija, što je uzrokovano nepravilnim vrijednostima vitamina D3, tog snažnog regulatora za apsorpciju kalcija i proizvodnju kostiju. U novije vrijeme nedostatak vitamina D dovodi se u vezu sa pojačanom sklonošću infekcijama i gripi te većoj učestalosti pojave raka.

21. Izaberite položaj vaše kuće koji je udaljen od električnih vodova, električnih brojila, trafostanica i željezničkih pruga. Od 12 studija koje su pratile izlaganje stambenih četvrti elektromagnetskim poljima, 9 ih je ukazalo na povećan rizik oboljenja od leukemije kod djece. Ukoliko sumnjate, možete izmjeriti elektromagnetska polja u vašem domu, posebno u spavaćoj sobi. Neka vam to učini stručno lice ili sami kupite magnetometar.22. Razmislite o uklanjanju plinskog bojlera iz kuće i kuhajte na struju. Jedan od mogućih krivaca za artritis, astmu i druge alergije je dušični dioksid koji izlazi iz plinskih kuhala, plinskih i uljnih bojlera, a zatim ostaje koncentriran u kući, pogotovo u ovo vrijeme pojačane zagrijanosti atmosfere ( efekt staklenika ). Jedna je američka studija ustanovila da je koncentracija dušičnog dioksida kod plinskih kuhala 200-400 ppm , a to su vrijednosti koje se mogu pronaći vani samo u periodima visoke zagađenosti zraka. To zači da je atmosfera u prosječnoj kuhinji koja ima plinsko kuhalo, jednaka razini vanjske zagađenosti atmosfere za koju se izdaju posebna upozorenja vladinih zdravstvenih organizacija.23. Nemojte piti vodu iz slavine. Oko 350 kemikalija otkriveno je u vodi koju pijemo, uključujući pesticide i nitrate koji se izlučuju kroz tlo, zagađivače iz odlagališta smeća, razni otrovni otpad koji zagađuje rijeke. Također, u vodi je i aluminij sulfat i sredstva za dezinfekciju koja se stavljaju u vodu ( npr. klor ), olovo i metalični cink iz propusnih vodovodnih cijevi, da ne spominjemo fluor. Umjesto ove vode treba piti filtritranu vodu (filter sa reverznom osmozom ili filter na bazi ugljika).

24. Provjerite imate li stare olovne cijevi u vodovodu. Ovo je osobito važno zbog djece. Olovo je poznato po tome što može oštetiti mozak i smanjiti kvocijent inteligencije kod djece koja su mu dugotrajno izložena.25. Gdje god je to moguće, razmislite o postavljanju drvenih podova i malih prostirača. Alergolog dr. William Rea potvrdio je da kuće koje imaju tepihe ili slično obložene podove posjeduju veća alergijska svojstva i izlučuju više kemikalija od kuća s nepokrivenim ( golim ) podovima.26. Premjestite svoj namještaj, osobito krevete, dalje od potencijalnih izvora elektromagnetnih polja . Izbjegavajte postavljanje kreveta i stolaca u blizinu velikih kućnih izvora EMP-a kao što je npr. televizor ili električno brojilo. Postavite ih barem 180 do 250 cm udaljenosti od ovih izvora. Također, udaljite električne ili baterijske naprave, koje držite pored kreveta, barem 60 cm od svoje glave. Nemojte držati nikakve baterijske izvore pored svog kreveta. Električni prekrivači također mogu biti neželjeni izvori EMP-a.27. Smanjite svoju izloženost kompjutorskim i televizijskim ekranima. Istraživanja Sveučilišta u Montpelieru ( Francuska ) pokazuju da više od dvostruko pilećih embrija izloženih kompjutorskom i TV ekranu umire, za razliku od druge polovice koja nije izložena zračenju. Glavni krivac je utjecaj mješanih frekvencija i to od ekstremno niskih do jako niskih frekvencija radijacije. Drugim riječima, ova zračenja različitih frekvencija stvaraju poremećaje u energetskom polju naših tijela trgajući ione kalcija iz njihove molekularne veze u našem tijelu i tako uzrokuju čitav niz bolesti. Kompjutorske ekrane zamijenite ekranima niskog stupnja zračenja.28. Smanjite uporabu kućnih kemikalija, posebno tekućina za čišćenje koje sadrže fenol, izbjeljivača i sličnih na koje su mnogi ljudi alergični. Fenol je još jedan od učestalih alergena.29. Upotrebljavajte bezolovne boje kad god ličite kuću. Koliko god se doimalo nevjerojatnom, boje koje sadrže olovo još se uvijek prodaju u zemljama izvan Sjedinjenih država. Olovna boja je često zanemaren uzrok pojave olova u krvi i najveći je uzrok trovanja olovom kod djece.

30. Dobro pripremite svoj organizam barem šest mjeseci prije željenog začeća djeteta. Ovo uključuje rad s liječnikom koji je stručnjak za prehranu prije začeća. On će procijeniti stanje vašeg organizma i pomoći vam da ispravite eventualni nedostatak hranidbenih sastojaka, otkriti će vam neke skrivene genitalne infekcije, alergije, probleme s apsorpcijom hrane ili mogući prekomjeran rast gljivice candide albicans, svega što može dovesti do neplodnosti ili gubitka trudnoće. Vaš liječnik će vam također pomoći da provodite prehranu koja se sastoji od cjelovitih namirnica i koja će spriječiti alergije, a također će vam pomoći pri izboru dodatnih sastojaka kojima ćete obogatiti prehranu. 31. Za vrijeme trudnoće smanjite na razumnu mjeru svoju izloženost predporođajnim testovima kao što je ultrazvuk. Istraživanja su pokazala da ultrazvuk nema odlučujuću važnost kod konačnog zdravstvenog stanja majke ili djeteta, ali zato potencijalno povećava rizik da izgubite svoju bebu. Neka su istraživanja pokazala da povećano izlaganje ultrazvuku rezultira povećanim brojem malih beba, kasnijem zakašnjelom govoru i disleksiji.

32. Kad god je to moguće, dojite svoje dijete. Dojite dijete što duže možete - najmanje godinu dana, poruka je Svjetske zdravstvene organizacije. Osim što time osiguravate savršenu hranu za svoje dijete, dojenje spriječava alergije i štiti od bolesti uha, pojačava oštrinu vida i povećava kvocijent inteligencije. Ukoliko baš ne morate, nemojte nadohranjivati svoje dijete preparatima kravljeg mlijeka.33. Dobro se informirajte o cijepljenju prije no što cijepite svoje dijete. Nacionalno zdravstveno sveučilište u Americi analiziralo je svu literaturu o cijepljenju i otkrilo da sve vrste cjepiva mogu nanijeti štetu. Što se tiče bilo kojeg cijepljenja, upitajte: Koliko je ono uopće potrebno ( tj. da li se radi o smrtonosnoj bolesti )? Koliko je cjepivo djelotvorno? Koliko je sigurno?34. Razmislite o zamjeni za kravlje mlijeko u prehrani svojeg djeteta. Kravlje mlijeko zaustavlja apsorpciju željeza uzrokujući anemiju. Također blokira i apsorpciju cinka. Kako je cink regulator apetita, djeca s niskim vrijednostima cinka često loše jedu. Visoke razine kalcija u mlijeku također narušavaju ravnotežu razine magnezija kod djece, često ih čineći malaksalima i nervoznima. Djeca koja ne piju mlijeko obično bolje jedu zeleno povrće. Mlijeko pojačano stvara sluz i česti je uzrok prehlada i upala uha kod djece.35. Strogo ograničite konzumaciju bijelog šećera svojoj djeci. Najnovija istraživanja pokazuju da šećer, koji je zauzeo mjesto dobro izbalansiranom obroku, može izazvati hiperaktivnost kod djece ( New Medical Science, prosinac 1987). Previše šećera može potpuno poremetiti razinu šećera u krvi čineći dijete nervoznim, a također i gladnim i istovremeno željnim još više šećera.

36. Odredite da li su vaša djeca alergična na hranu, kemikalije ili dodatke hrani. Jedna je studija pokazala da se popravilo zdravstveno stanje kod 82% hiperaktivne djece koja su bila na niskoalergijskoj dijeti. Umjetne boje poput tartrazina, koje se često nalaze u narančinim sokovima i hrana koja sadrži soli salicilne kiseline često uzrokuju hiperaktivnost i pomanjkanje koncentracije kod djece. Astma nije nužno uzrokovana alergijama iz zraka, već visokoalergijskom hranom poput pšenice, mliječnih proizvoda, jaja , naranče ili soje. Ukoliko vaše dijete ima neku kroničnu bolest poput bolesti uha, ekcema ili crijevnih problema, posumnjajte na alergije na hranu ili kemikalije, ustanovite ih i liječite.37. Većina djece ima jako nisku razinu čistih masnih kiselina, što može povećati njihovu podložnost alergijama i infekcijama . Nadopunite im prehranu uljem lanenog sjemena ili ribljim uljem.

38. Odaberite umjereni program tjelovježbe koji vam se sviđa i primjenjujte ga redovito. Svaka studija o procesu starenja pokazuje da što god ste više aktivniji, to je manje vjerojatno da ćete umrijeti od bolesti, uključujući srčani napadaj i rak. Dvadeset minuta dizanja utega laganim tempom tri do četiri puta tjedno je odlično za vaše kosti. U program uključite šetnju, skakutanje na trampulinu, vožnju biciklom ili vježbanje aerobika laganim tempom. Ostati u formi s elegantnim tijelom također je povezano s niskom

stopom smrtnosti. Vježbanje vam pomaže da izoštrite razmišljanje, poboljšate mentalno zdravlje i izbjegnete depresiju.39. Redovito spavajte 8 sati dnevno u potpunom mraku , a tijekom dana tijelo izažite suncu barem 20 ak minuta . ovo će omogućiti normalan rad vašeg hormonalnog sustava, smanjiti će razinu stresa i održavati normalnom razinu vitamina D .

40. Nemojte se zadovoljiti ničim manjim od izazovnog posla ili aktivnosti koju volite. To će “razigrati vaše srce”, kao što tvrde Amerikanci Judyth i Robert Ullman i sve što radite, raditi ćete s užitkom. Istraživanja i opet pokazuju da ljudi koji su zadovoljni svojim životima i svojim poslom žive duže od onih koji o svemu brinu ili se mentalno ne aktiviraju. 41. Pokušajte biti na usluzi drugima, na poslu i izvan njega. Ullmanovi su nedavno napisali da im je glavni prioritet voljeti i biti na usluzi drugima.42. Smanjite količinu otrova koju unosite u svoje tijelo. Pušenje, konzumacija alkohola i slane hrane imaju nesumnjivo poguban učinak na vaše zdravlje i vaš život. Kofein i tanin su možda najveći krivci za benigna oboljenja dojke, a također su povezani s bolestima zglobova.43. Neka vaš dom bude vaše svetište i utočište. Vaš okoliš ispunite stvarima, prijateljima, članovima obitelji i životinjama koji na vas djeluju poticajno. Dr. William Rea predlaže da, ukoliko je to moguće, živite okruženi zemljom, čak i u formi malog kućnog vrta. Pobrinite se da što više vremena provodite u prirodi. Mnogi klinički ekolozi poput dr. Rea ustanovili su da pacijenti imaju preniske vrijednosti kisika, a to je posljedica življenja u zagađenom, prenatrpanom, urbanom svijetu.

44. Budite povezani s drugima i sa samim sobom. Samo polovica svih srčanih bolesti posljedica je načina života u kojem se mnogo sjedi i jede premasna hrana. Preostala polovica izgleda da je uzrokovana izolacijom – od drugih ljudi i od naših vlastitih osjećaja. Finska je studija pokazala da su osamljeni i socijalno izolirani ljudi dva do tri puta više skloniji smrti od srčanih bolesti i drugih uzroka od onih ljudi koji se osjećaju povezanijima s ostalima. Nadalje, studije nad stanovništvom pokazuju da razvijena mreža socijalne zaštite i socijalne skrbi štite ljude od srčanih oboljenja – bez obzira da li su pušači ili pate od visokog tlaka ( Am J Epidemiol, 1983; 117;384-96 ). Stvaranje prijateljstva, izražavanje vlastitih osjećaja – čak i posjedovanje kućnog ljubimca može vam spasiti život.45. Njegujte neku vrstu duhovne povezanosti, bilo s Bogom, bilo s nekim nižim religijskim bićem. Brojni su dokazi pozitivnog učinka molitve na tijelo, bilo da molite sami, ili to netko čini za vas. Jedna je studija o stogodišnjacima pokazala da vjeri u Boga mogu pripisati svoju dugovječnost.46. Uvedite se u pravilne tehnike opuštanja, pogotovo one koje zajednički smiruju um i tijelo. Najnovija istraživanja pokazuju da tehnike pout joge, transcendentalne meditacije i nekih drugih koje dotiču vašu duhovnost u smislu stvaranja relaksacije, daju bolje rezultate od programa protiv stresa i sličnih tehnika koje su usmjerene isključivo opuštanju tijela.47. Ne ljutite se – razvijte osjećaj za opraštanje prema svojim neprijateljima, vašoj obitelji, vašim roditeljima. Najvažnije od svega, oprostite i volite sami sebe. Riješite se nezavršenih emocionalnih problema. Istraživanja i opet pokazuju da je psihološko i emocionalno zdravlje važan čimbenik dugovječnosti.48. Preuzmite odgovornost za vlastito zdravlje. Ako preuzmete odgovornost za svaku odluku koja se tiče vašeg zdravlja, manja je vjerojatnost da ćete biti sama žrtva odluke vašeg liječnika. Takvim ćete ponašanjem dobiti psihološku prednost u smislu aktivnog sudjelovanja, što je opet još jedan važan čimbenik vašeg mentalnog i fizičkog zdravlja.

Puno sreće, zdravlja i uspjeha želi vam Vaš dr Darko Marđetko

Šta je glikemijski indeks?

Dr Vlade Veličković

Ne utiču sve vrste hrane na isti način na porast nivoa šećera u krvi. Neke to rade brže, neke sporije. Brzinu i nivo porasta vrednosti u krvi određuje GLIKEMIJSKI (SLATKI) INDEKS.

GLIKEMIJSKI INDEKS (slatki indeks) predstavlja brzinu kojom raste nivo šećera u krvi posle uzimanja iste količine određene vrste hrane. Glikemijski indeks određuje vrsta šećera (koja se nalazi u hrani), količina dijetnih vlakana u toj hrani i načina pripreme hrane. Zato je važno da dobro poznajete glikemijske indekse, jer samo tako možete sastavljati jelovnike koji će vam obezbediti dobru regulaciju šećerne bolesti.

Što su šećeri u namirnicama prostiji (glikoza, saharoza), brže dižu nivo šećera u krvi. Fruktoza (voćni šećer), iako je prost ugljeni hidrat, sporije diže nivo šećera u krvi.

Složeni ugljeni hidrati, kao što je skrob iz žitarica i krompira, moraju prvo da se razlože do prostijih šećera, pa tek onda prelaze u krvotok. Taj proces se odvija u organima za varenje i jetri i zavisi od vrste šećera, načina pripreme hrane i dijetnih vlakana (količine) u obroku.

VAŽNO!

Dijabetičari treba da izbegavaju koncentrovane šećere (med, sokove, beli šećer, slatkiše spremljene sa šećerom, torte, kolače), jer je glikozni indeks glikoze 100, belog šećera 68. Potrebu za slatkim ostvarite unosom voća jer je slatki indeks fruktoze 23.

Dijabetičari mogu slatkiše spremati tako što će ih zaslađivati veštačkim zaslađivačima (pazeći na kalorijski učinak ovih zaslađivača i količinu).

Da bi lakše razumeli glikemijske indekse, predstavićemo namirnice koje se najviše upotrebljavaju u našoj ishrani. Indeksi su pravljeni u odnosu na glikozu ako uzmemo da je glikemijski indeks glikoze 100.

ŠTO JE VEĆI GLIKEMIJSKI INDEKS HRANE - BRŽE SE POVEĆAVA NIVO ŠEĆERAU KRVI

ŽITARICE - GLIKEMIJSKI INDEKSJečam 22Ovas 26Pšenica 41Heljda 55Kukuruz 56Pirinač neglazirani 59Proso 75Pirinač instant 91Pirinač glazirani 98

BRAŠNO I PAHULJICE - GLIKEMIJSKI INDEKSMekinje mešane 44Ovsene pahuljice 53Pšenični griz (krupni) 66

Kukuruzno brašno 71Pšenične pahuljice 74Kukuruzne mekinje 75Čips, grisini, smoki 87Pirinčane pahuljice 96

HLEB I PECIVA - GLIKEMIJSKI INDEKSPalenta (od žutog brašna) 40Makarone (kuvane 5 min.) 46Makarone (kuvane 15 min.) 44Crni hleb 51Raženi hleb (integralni) 52Pite 57Raženi hleb 64Kačamak (belo brašno) 68Beli hleb 72Prepečeni hleb,kifla 72Peciva, đevrek, tost hleb 72Krofna 78Perece 84

PREPORUKA:

Jedite povremeno kuvanu pšenicu i mladi kuvani kukuruz, mekinje sa kiselim mlekom i jogurtom (dobro za regulisanje stolice). Koristite ovsene, ječmene ili ražene pahuljice (potopite u jogurt, mleko, čaj). Jedite crni i raženi hleb, hleb od celih zrna žita, peciva od integralnog brašna, palentu i kačamak povremeno - imaju manji glikemijski indeks a i bogati su dijetnim vlaknima.

VOĆE - GLIKEMIJSKI INDEKSTrešnje 22Višnje 22Grejpfrut 25Šljive 32Jagode 32Kruške 36Jabuke 38Breskve 43Pomorandže 43Kivi 52Mango 55Kajsije 57Banane 62Suvo grožđe 65Ananas 66Dinje 64

Lubenice 72Sok od jagode 33Sok od pomorandže 43

PREPORUKE:

Voće jedite u količinama propisanim u ADA tablicama. Birajte zdrave plodove po mogućstvu da nisu tretirani hemijskim supstancama za brzo sazrevanje i pesticidima. Voće operite i jedite sa korom (gde je ona upotrebljiva za jelo). Voće jedite što više u presnom obliku, bez termičkih priprema, da bi sačuvali vitaminske i mineralne komponente. Nemojte ga mnogo seckati, gnječiti i pasirati, jer time uništavate dijetna vlakna.

Količina voća koju dnevno možete uneti ne određuje samo glikemijski (slatki indeks), već i količina dijetnih vlakana, vitaminski i mineralni sastav, količina vode voćnih kiselina i ukupni kalorijski učinak pojedinih vrsta voća.

PRIMER: Jedna jedinica je 50 gr banane, 130 gr jagoda, 190 gr lubenice, 100 gr jabuke. Iako lubenica ima veliki glikemijski indeks, sadrži i do 95% vode u sebi, pa zato možete uzeti 190 gr lubenice u jednom obroku.

Voće uzimajte u nekoliko dnevnih obroka (tri do pet dnevno). Pazite na količinu voća u obroku. Time ćete izbeći postobročne skokove šećera u krvi.

Dijete do 2000 kCal - tri voćne jedinice Dijete do 2600 kCal - četiri voćne jedinice

Dijete preko 2600 kCal - pet voćnih jedinica

POVRĆE - GLIKEMIJSKI INDEKSKikiriki 14Pasulj “Chane dal” 8Soja 18Sušeni grašak 23Sočivo 27Pasulj tetovac 27Mladi grašak 32

Lima pasulj 32Leblebije 33Šareni pasulj 42Prebranac 43Bareni krompir 36Smrznuti grašak 39Konzervirani grašak 47Krompir pire 58Cvekla 66Instant krompir pire 72Šargarepa 73

Paškanat 101

Mahunarke (pasulj, grašak, boranija) imaju veliki glikemijski indeks i kalorijski učinak, ali ih treba jesti, jer su zdrava hrana, bogata dijetnim vlaknima. Postoje vrste pasulja, kao “Chana dal”, sa jako malim glikemijskim indeksom, ali ga nema na našem tržištu. Od domaćih sorti pasulja najbolje je koristiti beli tetovac (spremljen kao čorbast, bez jake zaprške i masnoća).

Krompir jedite kuvan ili pečen, a zeleno povrće (kupus, kelj, karfiol, prokelj, papriku, paradajz, zelje, blitvu, spanać) možete jesti i u većim količinama. U ADA tablicama će biti dodatno obrađene ostale vrste povrća.

MLEKO I MLEČNI PROIZVODIJogurt (od obranog mleka) 14Jogurt (od punomasnog mleka)

34

Obrano mleko 28Punomasno mleko 38Sladoled (obrano mleko) 50Sladoled (punomasno mleko) 64

PREPORUKA:

Koristite obrano mleko i prerađevine (sir, jogurt, kiselo mleko) od obranog mleka. Sladoled povremeno uzmite, ali neka bude pravljen bez mleka ili eventualno sa obranim mlekom. Ovakvim odabirom hrane smanjujete unos zasićenih masti, jedete hranu sa manje kalorija i manjim glikemijskim indeksom što sigurno utiče na manje skokove šećera u krvi.

UPOREDNA VREDNOST GLIKEMIJSKIH INDEKSA POJEDINIH ŠEĆERAFruktoza (voćni šećer) 23Laktoza (mlečni šećer) 48Med 60Beli šećer (saharoza) 68Glikoza (grožđani šećer) 100Tablete glikoze 106Maltoza 109

IDEALNA HRANA SU NAMIRNICE ČIJI GLIKEMIJSKI INDEKS NE PRELAZI 45.

HRANU SA GLIKEMIJSKIM INDEKSOM 45 DO 60 KORISTITI POVREMENO.

HRANA ČIJI JE GLIKEMIJSKI INDEKS PREKO 60 KORISTITI REĐE.

PREPORUKA:

Kombinujte hranu malog glikemijskog indeksa sa hranom koja ima veći glikemijski indeks. Ili hrani sa velikim slatkim indeksom dodajte povrće sa dosta dijetnih vlakana.

Dobar primer:

Ovsene pahuljice (Gi=53) sa jogurtom od obranog mleka (Gi=14)

Loš primer:

Punomasno mleko (Gi=38) sa krofnama (Gi=78)

Porast šećera u krvi zavisi od količine hrane, glikemijskog indeksa, količine dijetnih vlakana i načina pripreme hrane. Instant pire ima glikemijski indeks 72, krompir pire domaći 58, a bareni krompir ili pečen u ljusci 38. Zato jedite bareni krompir, pečen u ljusci sa povrćem koje ima dosta dijetnih vlakana i mali kalorijski učinak (kupus, kelj, karfiol, prokelj, blitva, zelena salata) i nećete imati velike skokove šećera u krvi. Normalno morate paziti na količinu hrane koju pojedete i raspored obroka.

VAŽNO:

Naučite sastave namirnica, njihove kalorijske vrednosti, glikemijske indekse I količinu dijetnih vlakana. U početku će možda biti teško, ali kada se naviknete i sami ćete biti iznenađeni uspehom i lakoćom kojom ćete kontrolisati svoju šećernu bolest.