DA LI JE HRVATSKOJ ZA OSTVARIVANJE RAZVOJNIH CILJEVA ... · ulaganja poveæao s 1,9 u 1990. na 6,3 bilijuna dolara u 2000. godini (JovanŁeviæ, R., −evic, ”., 2002:258-259)

Dru�iæ Gordan1

DA LI JE HRVATSKOJ ZAOSTVARIVANJE RAZVOJNIH CILJEVA

PRIJEKO POTREBAN STRANI KAPITAL?

Sa�etak

Osnovna je namjera rada pokazati da strani kapital nije prijeko potre-ban za ostvrivanje razvojih ciljeva hrvatskoga gospodarstva jer je nje-gov uèinak na domaæu zaposlenost u najboljem sluèaju irelevantan, amoguæe je, na osnovi podataka za Hrvatsku, zakljuèiti da izravna ino-zemna ulaganja smanjuju rast i poveæavaju nezaposlenost. S drugestrane, Hrvatska ima dovoljno vlastitog kapitala samo se postavlja pi-tanje naèina njegovog korištenja ili stvaranja makroekonomskihuvjeta u kojem bi se on racionalnije i efikasnije koristio.

Kljuène rijeèi: inozemna izravna ulaganja, monetarni i kreditni agre-gati, ekonomska politika, gospodarski rast, zaposlenost.

Uvod

U današnjem sve više globaliziranom društvu, u kojem vlada neolibe-ralna ekonomska doktrina, sve više se postavlja pitanje: mogu li ne-razvijene, posebice male zemlje, nešto uèiniti, odnosno mogu liuopæe imati svoju strategiju razvoja.

Naime, od 80-tih godina prošlog stoljeæa ekonomske funkcije dr�avesve se više reduciraju i svode na odr�avanje makroekonomske stabi-lnosti (cijena i tr�išta), ogranièenje potrošnje, privatizaciju i potpunuliberalizaciju domaæeg tr�išta (za stranu robu i kapital).

Razlozi su ovakvih kretanja prihvaæanje monetarizma, odnosno neo-liberalizma najprije od razvijenih, a potom i od du�nièkih zemalja,koji je širom otvorio proces globalizacije i utjecao na to da se posre-dni naèin financiranja (kredit) zamijeni direktnim (vrijednosnice), što

709EKONOMIJA / ECONOMICS, 4 / IX (www.rifin.com)

1 Gordan Dru�iæ, dr. sc., Odsjek za ekonomska istra�ivanja, HAZU

su vlade zemalja u razvoju objeruèke prihvatile jer je to s njih skidaloodgovornost donošenja odluka o buduæem razvoju.

U globalizaciju se polagalo velike nade, a pola�e se još i danas jer biona putem osiguranja slobodnog i neogranièenog protoka robe, kapi-tala i rada (pune mobilnosti faktora proizvodnje) trebala osiguratiznatne uštede na planetarnoj razini i pridonijeti razvoju svih zemalja.Tako je Svjetska banka procjenila da bi samo liberalizacija poljopri-vredne trgovine na svjetskoj razini donijela dobitak od 41,1 milijardedolara na godinu u èitavu svijetu, pri èemu bi zemlje u razvoju zaradi-le 18,3 milijarde dolara, industrijske tr�išne ekonomije 45,9 milijardidolara, a istoènoeuropske netr�išne ekonomije izgubile bi 23,1 mi-lijardu dolara (World Bank, 1986:131).

Zašto proces globalizacije, koji je trebao omoguæiti optimalnu upo-trebu resursa, odnosno prirodnih moguænosti (ruda, tlo, vode, itd.),ljudi (znanje i cijena rada) i kapitala, nije zasad urodio ravnomjer-nijim razvojem na globalnoj razini, nego je umjesto toga probudio jazizmeðu Sjevera i Juga, odnosno izmeðu razvijenih i nerazvijenih.

Dio je odgovora svakako u monetarizmu od kojeg je najveæu koristimao SAD, prvenstveno zbog deficita platne bilance i njezina pla-smana u vrijednosnice, dok su ostale zemlje koje su ostvarile visokestope rasta BDP-a u protekla dva desetljeæa, kao što su zemlje Dale-kog istoka i posebice Kina (Deana, 2000.), svoju ekonomsku politikuzasnivale na kejnzijanskom modelu.

Osnovni je problem monetarizma na globalnoj razini što je kredit za-mijenjen vrijednosnicama. Taj je proces s jedne strane doveo do pre-tjeranog bijega kapitala u tzv. sigurne plasmane (dr�avne obveznice idionice). U 1990. godini 72%, a u 2000. godini èak 90% izravnih ino-zemnih ulaganja odnosilo se na iznose za spajanje i kupovine podu-zeæa (mergers and aquistions) (Worl Investment Report, 2001.), dokse ukupan iznos kapitala koji je ulo�en preko izravnih inozemnihulaganja poveæao s 1,9 u 1990. na 6,3 bilijuna dolara u 2000. godini(Jovanèeviæ, R., Ševic, �., 2002:258-259). To je imalo za posljedicunapuhavanje vrijednosti dionica, èiji je rast u SAD-u bio djelomiènopokriven visokim stopama rasta produktivnosti, i gotovo svako-dnevnim strahom od njihovog pada i kolapsa svjetskog financijskogsustava. Stoga nas ne treba èuditi da se veæ drugu godinu zaredom na-stavlja pad vrijednosti dionica na svjetskim burzama, a zadnji dra-stièni pad bilje�imo u rujnu ove godine kada se, primjerice, londonski

710 G. Dru�iæ: DA LI JE HRVATSKOJ ZA OSTVARIVANJE RAZVOJINH...

FTSE spustio na samo 3965 poena, što je upola manje od vrhuncadostignutog krajem 2000. godine.2

S druge strane zamjena kredita vrijednosnicama nije dovela do oèeki-vanog poveæanja stranog ulaganja u zemlje u razvoju. Osnovni faktorkoji je to sprijeèio jest rizik takvih ulaganja. Naime, pokazalo se da sustabilnost cijena i teèaja te jeftina radna snaga samo jedan od faktorau procjeni oportunosti ulaganja u odreðeno gospodarstvo. Jednakova�ni su perfomanse dotiènog gospodarstva, velièina tr�išta, stopanezaposlenosti, socijalna i politièka stabilnost, pravni sustav i sigur-nost i tome sl. Uostalom, tome i slu�e brojne analize rizika ulaganja upojedine zemlje, odnosno njihova kreditnog rejtinga. Kako je oèeki-vana profitna stopa uvijek proporcionalna procijenjenom riziku,ulaganja odlaze samo u ekstraprofitne sektore ili se najèešæe pretvara-ju u vrijednosnice (dr�avne obveznice i dionice na osnovi kojih sepreuzimaju atraktivna domicilna poduzeæa). Stoga su nove investicijekoje bi pridonijele rastu proizvodnje i zaposlenosti više iznimka negopravilo. Tako se zapravo vrtimo u krug, jer strana ulaganja u oblikuinvesticija neæe doæi u zemlje u razvoju bez visokog stupnja ukupnesigurnosti i jeftinije radne snage, a zemlje u razvoju ne mogu postiæitaj stupanj sigurnosti bez stranog kapitala, jer je domaæi primjenommonetaristièke politike isisan u monetarnu i fiskalnu sferu (Dru�iæ,2001).

Po raznovrsnim strategijama, znanstvenim i novinskim napisimakontinuirano se provlaèi teza da razvoj hrvatskoga gospodarstva nijemoguæ bez stranog kapitala, jer vlastiti nemamo. Je li to zaista toèno?

Inozemna izravna ulaganja

Uobièajena je tvrdnja da je svaki kapital, pa tako i strani, više negopo�eljan za svaku zemlju, pogotovo ako je rijeè o tzv. greenfield

investicijama koje donose nova radna mjesta i nove tehnologije.

U tom smislu zanimljivo je razmotriti koliko su izravna inozemnaulaganja pridonijela rastu proizvodnje i zaposlenosti u Hrvatskoj.

Iz tablice 1. vidimo da su ukupna inozemna izravna ulaganja uHrvatsku u razdoblju 1993.-2001. godine iznosila 6,6 milijardi dola-ra. Do znaèajnijih inozemnih ulaganja dolazi 1996. godine, pa su onau razdoblju 1996.-2001. godine iznosila ukupno 6,3 milijarde dolara.


2 Privredni vjesnik od 23. rujna 2002., str.3.

Tablica 1.Gospodarska kretanja u razdoblju 1990.-2001. godine

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001*

BDP, tekuæe cijene u milijard. USD 24,8 18,2 10,2 10,9 14,6 18,8 19,8 20,1 21,6 20 19 20,2

Stope rasta BDP - -21,1 -11,7 -8 5,9 6,8 5,9 6,8 2,5 -0,9 3,7 4,1

Prosjeèno god.teèaj u HRK/USD 0,01 0,02 0,26 3,58 5,99 5,23 5,43 6,16 6,36 7,11 8,27 8,34

Indeksi fiz.obujma indust.proizv. 100 72 61 57 56 56 58 62 64 63 64 68

Indeksi broja zaposl. u industriji 100 82 70 66 62 58 54 51 49 46 45 43

Saldo vanjsko trgovinske bilance -1,2 -0,5 0,1 -0,8 -0,9 -2,9 -3,3 -4,9 -3,8 -3,5 -3,5 -4,3

Pokrivnost uvoza izvozom 77,5 86 103,1 83,7 81,5 61,7 57,9 45,8 54,2 55,2 55,7 51,8

Tekuæi raèun platne bilance - -0,06 0,3 0,6 0,8 -1,5 -1,1 -2,3 -1,6 -1,4 -0,4 -0,6

Inozemna izravna ulaganja - - - 77,8 110,2 108,8 486,4 346,7 834,9 1.144,60 1.086,20 1.325,40

u inozemstvo - - - -18,5 -6,8 -5,4 -24,4 -186,1 -97,5 -34,4 -28,7 -121,3

u Hrvatsku - - - 96,3 117 114,2 510,8 532,9 932,4 1.479,00 1.144,90 1.446,70

Inozemni dug - 2,7 2,6 3,6 3 3,8 5,3 7,5 9,6 9,9 10,8 11,1

Ukupan broj zap. u tisuæama** 1.568 1.432 1.281 1.238 1.211 1.196 1.195 1.187 1.272 1.364 1.341 1.348

Ukupan broj nezapos. u tisuæama 161 254 267 251 243 240 261 278 288 322 358 380?

Stopa nezaposlenosti 8,9 14 15,7 14,8 14,5 14,5 16,4 17,5 18,6 19,1 21,1 22

Izvor: Dr�avni zavod za statistiku, Statistièki ljetopis 2000. i Mjeseèno statistièko izvješæe 12/2000., 8/2001. I 8/2002.; Hrvatska narodna banka,

Godišnje izvješæe 1998.,2000. i 2001.; Ministarstvo financija, Mjeseèni statistièki prikaz br. 76. Od veljaèe 2002.

Napomena: * Privremeni podaci; ** Broj zaposlenih od 1991. godine ukljuèuje vlasnike koji samostalno obavljaju obrt i djelatnost slobodnih profesija, a

od 1998. godine ukljuèeni su zaposleni u policiji i obrani (oko 75.000 osoba) i od 1999. godine aktivni osiguranici individualni

poljoprivrednici (100.986 osoba).

712G

. Dru�iæ: D

A L

I JE H

RV

AT

SK

OJ Z

A O

ST

VA

RIV

AN

JE R

AZ

VO

JINH

...

Postavlja se pitanje zašto je uz ovako visoka inozemna ulaganja i po-rast inozemnog duga od 5,8 milijardi dolara, dakle ukupno 12,1 mi-lijardi dolara u razdoblju 1996.-2001. godine, BDP poveæan za samo0,4 milijarde dolara, a stopa nezaposlenosti poveæana s 14,5 posto u1995. godini, na 22 posto u 2001. godini, odnosno broj nezaposlenih s261 na 380 tisuæa. Vrlo mali dio odgovora za rast BDP-a le�i u pro-mjeni teèaja kune prema dolaru, koji je, kako vidimo iz tablice 1., po-rastao s 5,23 na 8,34 kune. Meðutim, on nikako ne mo�e objasniti po-rast nezaposlenosti.

Puno bitniji odgovor, kada se radi o izravnim inozemnim ulaganjima,daje nam njihova struktura.

Naime, u razdoblju 1993.-2001. godine 4,6 milijardi dolara, ili goto-vo 70 posto èine vlasnièka ulaganja, odnosno ulaganja u dionice. Odtoga iznosa 29,4 posto ulo�eno je u telekomunikacje, 17,3 posto u fi-nancijski sektor, 15,4 posto u farmaceutsku industriju, 5 posto uproizvodnju cementa, 3,1 posto u vaðenje nafte i zemnog plina, 2,7posto u hotele i motele, te 27 posto u ostale sektore.

Nadalje, od 1,4 milijarde dolara izravnih inozemnih ulaganja u 2001.godini, pribli�no 740 milijuna èinila su vlasnièka ulaganja iz kojih suiskljuèeni zadr�ana dobit ulagaèa i vlastita ulaganja, poput du�nièkihizravnih ulaganja (HNB, 2002;61-62).

Kada bi zakljuèivali samo na osnovu rezultata u tablici 1., moglibismo zakljuèiti da izravna inozemna ulaganja ne samo da nisu va�naza gospodarski rast ili da je njihov uèinak na domaæu zaposlenost ire-levantan (Graham, Krugman, 1989:62), veæ da su izravna stranaulaganja negativno korelirana sa zaposlenošæu jer upravo od 1996.godine, kada i zapoèinju va�nija inozemna ulaganja, dolazi do naglogporasta stope nezaposlenosti.

Ova teza mogla bi se tim prije braniti znamo li da su se mnoga podu-zeæa prije privatizacije morala restrukturirati, odnosno otpustiti višakradnika te da su u nemalom broju sluèaja novi vlasnici otpustili dioradnika uz otpremninu.

Na irelevantan uèinak inozemnih izravnih investicija na domaæu za-poslenost upuæuju brojne analize. Tako se, primjerice, u jednoj anali-zi (Seyf, 2000.) na osnovi uzorka 401 poduzeæa u èetiri zemlje EU(Francuska, Njemaèka, Španjolska, Velika Britanija) u 1994. godini,zakljuèuje da se prosjeèno za svaku milijardu britanskih funta u timzemljama moglo kreirati 9171 radno mjesto (najmanje u Francuskoj -


6344, najviše u Njemaèkoj - 27.927). Sliènom analizom hrvatskih po-duzeæa mogli bismo, vjerojatno, utvrditi koliko svaka milijarda dola-ra inozemnih izravnih investicija pridonosi zatvaranju radnih mjesta.

Mencinger (2002.) tvrdi da se empirijski mo�e pokazati da su onetranzicijske zemlje koje su manje prodale svoju imovinu imale veæiprivredni rast, na osnovu èega zakljuèuje da strane investicije sma-njuju rast jer ostvaruju strukturu potrošnje koja te�i poveæanju uvoza ismanjenju zaposlenosti. Pored toga inozemnim izravnim ulaganjima,koja se èesto vezuju uz multinacionalne kompanije, prekidaju se lancikoji su postojali u pojedinoj privredi.

Ako bismo u Hrvatskoj tra�ili konkretan primjer za ovu tvrdnju,mogli bismo uzeti primjer “Nikole Tesle” koji je smanjio broj zapo-slenih s 3 317 u 1994. na 1 153 u 2001. godini3. Bez posla nisu ostalisamo zaposlenici “Tesle” veæ i brojni kooperanti.

Nadalje, upitan je i efekt mnogo hvaljenih greenfield investicijaukoliko one ulaze u djelatnosti koje veæ postoje u Hrvatskoj. Naime,kako je hrvatsko tr�ište malo, dosta je izvjesno za pretpostaviti da æestrani kapital svojom snagom i konkurentnošæu istisnuti domaæe po-duzeæe, a njegovi radnici ostati bez posla. Tako broj novozaposlenihgreenfield investicijama mo�e biti pribli�an broju onih koji su zbognjih ostali bez posla..

Najjaèi argument koji se koristi u prilog izravnih inozemnih ulaganjajest prijenos tehnologije, rast proizvodnosti i poveæanje meðunarodnekonkurentnosti domaæe privrede. Meðutim, postavlja se pitanjekakvu korist od toga ima domaæe stanovništvo ako se rast proizvo-dnosti i meðunarodne konkurentnosti dogaða uz otprilike istu ukupnuproizvodnju i manji broj zaposlenih. Rezultat mo�e biti samo pad�ivotnog standarda, koji æe biti tim veæi što se poveæa meðunarodnakonkurentnost i izvoz, jer æe se pri istoj ukupnoj proizvodnji smanjitidohodak raspolo�iv za raspodjelu.

Ako bismo �eljeli izvuæi osnovni zakljuèak na osnovi ove kratke ana-lize, onda on svakako ne bi bio da su inozemna ulaganja nepo�eljna uHrvatskoj, ma kako to èudno zvuèalo. Naprotiv, samo trebamo bitisvjesni da nam strani kapital ne mo�e riješiti razvojne probleme. Nje-gov je osnovni cilj profit s kojim se rast proizvodnje i zaposlenosti nemoraju nu�no poklopiti. Veæi profit moguæe je stranom kapitalu osta-variti i uz ni�u proizvodnju ukoliko se zaposlenost (troškovi rada)


3 Podaci za 1994. godinu Z.A.P., za 2001. FINA.

br�e smanjuju (porast produktivnosti), te supstitucijom domaæeg re-produkcijskog materijala uvoznim (po moguænosti vlastitim iz ma-tiènog poduzeæa) koji je jeftiniji. U crnijoj varijanti strani investitormo�e zakljuèiti da mu se proizvodnja u Hrvatskoj ne isplati te da æemu poduzeæe u Hrvatskoj slu�iti samo za plasman roba na hrvatskotr�ište ili æe ga kao konkurentsko zatvoriti.

Kljuènu ulogu u tome hoæe li se strani kapital koristiti produktivno(za poveæanje proizvodnje i zaposlenosti) ili špekulativno ima ma-kroekonomska politika. Osnovni je zadatak ekonomske politike dastvori makroekonomsko okru�enje u kojem æe se isplatiti raditi iproizvoditi i u kojem æe se kapital, kako domaæi tako i strani, koristitiza poveæanje proizvodnje i zaposlenosti (investicija), a ne za financi-ranje privatizacije i potrošnje (deficita platne bilance i proraèuna).

Ima li Hrvatska dovoljno vlastitog kapitala

Osnovna je teza ovog dijela rada da Hrvtska ima dovoljno vlastitogkapitala kojim mo�e pokrenuti sna�an razvojni ciklus i kakva jestruktura njegovog korištenja.

Osnovni domaæi izvori kapitala jesu:• ukupna likvidna sredstva bankarskog sustava,• unutarnji javni dug,• mirovinski i investicijski fondovi.

No to kako æe se koristiti ovi izvori kapitala odluèujuæe utjeèe ma-kroekonomska politika (posebice monetarna i fiskalna). U ovomradu, zbog ogranièenog prostora, analizirat æemo samo ukupna li-kvidna sredstva.

Ukupna likvidna sredstva bankarskog sustava (M4) i naèin

njihova korištenja

Osnovu ukupnih likvidnih sredstava (M4), kao što je vidljivo iz tabli-ce 2., èine štednja (devizna i kunska) i depozitni novac (uglavnomnovèana sredstva na �iroraèunima) prikupljen u poslovnim bankama.

Ukupna likvidna sredstva sna�no su rasla u razdoblju 1999.-2001. go-dine i poveæana su ukupno èak 87,2 posto. Osnovu ovog rasta èinio jeporast deviznih depozita 94,3 posto, na što je najviše utjecalopolaganje deviza graðana krajem 2001. godine, zbog najjeftinijeg


oblika konverzije valuta dr�ava èlanica EMU-a u euro. U prvih se-dam mjeseci 2002. godine smiruje se rast M4. Tako su ukupna li-kvidna sredstva u srpnju 2002. godine bila svega 3,4 posto veæa negou prosincu 2001. godine. Ovaj porast dogodio se kao rezultat sma-njenja deviznih depozita 3,7 posto i poveæanja novèane mase (M1)22,1 posto.

Tablica 2.Ukupna likvidna sredstva (M4) u milijunima kuna

1999. 2000. 2001. VII/2002.

Ukupna likvidna sredstva (M4) 56.659,3 73.061,1 106.071,4 109.733,8

1. Novèana masa M1 13.858,9 18.030,3 23.703,5 28.947,0

1.1. Depozoitni novac u

bankama7.891,5 11.386,0 15.180,6 18.650,4

1.2. Gotov novac izvan banke 5.958,9 6.636,7 8.507,4 10.288,2

1.3. Depoziti ostalih bankarskih

institucija8,5 7,5 15,6 8,4

2. Štedni i oroèeni depoziti u

poslovnim bankama5.397,5 7.651,1 10.213,1 11.403,8

3. Devizni depoziti u poslovnim

bankama36.966,0 46.901,6 71.836,9 69.213,2

4. Obveznice i instrumenti

tr�išta novca436,8 478,2 317,8 169,8

Izvor: HNB, Bilten, br. 74, rujan 2002.

Naèin korištenja ukupnih prikupljenih likvidnih sredstava odnosnonjegovu paradoksalnost mo�emo vidjeti iz podataka u tablici 3.


Tablica 3.Monetarni i kreditni agregati u milijunima kuna

Godina 1999. Struktura 2000. Struktura 2001. Struktura VII./2002. Struktura

Plasmani 55.675,8 98,3 60.863,3 83,3 74.868,1 70,6 87.375,1 79,6

Ukupna likvidna sredstva (M4) 56.659,3 100 73.061,1 100 106.071,4 100 109.733,8 100

Neto domaæa aktiva 40.003,8 70,6 44.043,9 60,3 57.410,0 54,1 71.437,7 65,1

Neto inozemna aktiva 16.655,4 29,4 29.017,4 39,7 48.661,3 45,9 38.296,1 34,9


717E

KO

NO

MIJA

/ EC

ON

OM

ICS

, 4 / IX(w

ww

.rifin.com)

Prvo što upada u oèi jest to da su plasmani, naroèito nakon 1999. go-dine, ni�i od ukupno likvidnih sredstava, te da neto domaæa aktiva(NDA) ne pokriva plasmane.

Razlog je tomu ponajprije izuzetno visok neto inozemne aktive(NIA), èiju glavninu èini razlika izmeðu inozemne aktive i pasiveHNB-a i poslovnih banaka. Razlika izmeðu plasmana i NDA bankesu namirivale iz inozemne pasive (krediti i depoziti stranih banaka -matica kod njihovih banaka kæeri u Hrvatskoj).

NIA zapravo predstavlja odljev kapitala iz Hrvatske u inozemstvo.On se kretao u promatranom razdoblju od visokih 29,4 posto u 1999.godini do gotovo nevjerojatnih 45,9 posto ukupnih likvidnih sredsta-va u 2001. godini. Detaljnija ilustracija formiranja NIA dana je u ta-blici 4. Iz nje vidimo da glavninu sredstava inozemne aktive èineplasmani HNB.a, a gotovo cijelu inozemnu pasivu pasiva poslovnihbanaka. Ukupna aktiva raste u razdoblju 1999.-2001. 102,9 posto, prièemu aktiva HNB-a raste 69,9 posto, a aktiva poslovnih banaka èak164,6 posto. U prvih sedam mjeseci dolazi do pada ukupne inozemneaktive 8,6 posto, pri èemu inozemna aktiva HNB-a raste 8 posto, po-slovnih banaka se smanjuje 28,7 posto.

Upravo kao rezultat ovog smanjenja inozemne aktive poslovnih ba-naka i poveæanja inozemne pasive 18,1 posto, u prvih sedam mjeseci2002. godine dolazi do smanjenja NIA-e 21,4 posto.

Glavni je paradoks hrvatske monetarne politike da unatoè tome štoukupna likvidna sredstva obilno prelaze plasmane (naroèito poslije1999. godine), banke nisu u stanju plasmane pokriti NDA-om, veæ semoraju zadu�ivati u inozemstvu (putem kredita ili stranih depozita).Paradoks je tim veæi što je iznos zadu�enja banaka u inozemstvu pri-bli�an iznosu njihovih depozita u stranim bankama, pa je besmislenatvrdnja da se dio devizne štednje graðana mora deponirati u in-ozemstvo zbog sigurnosti njihovih uloga. Time se samo poveæavajutroškovi poslovanja banaka i poveæava se kamatna stopa nahrvatskom tr�ištu.

Najveæi dio NIA-a, kao što smo veæ naglasili, èini inozemna aktivaHNB-a, koja nije ništa drugo nego meðunarodne prièuve.


Tablica 4.Formiranje NIA

1999. 2000. 2001. VII./2002.

I. Aktiva 35.535,8 48.457,8 72.116,5 65.912,8

1. HNB-a 23.135,7 28.747,4 39.308,9 42.491,6

1.1. Oroèeni depoziti u

inozemnim bankama17.702,4 20.986,9 25.565,9 27.367,3

1.2. Plasmani u vrijednosnim

papirima u devizama2.671,6 6.545,7 12.829,3 14.398,4

1.3. Ostalo 2.761,7 1.214,8 913,7 725,9

2. Poslovnih banaka 12.400,1 19.710,4 32.807,6 23.421,2

II. Pasiva 18.880,3 19.440,5 23.455,3 27.616,8

1. HNB-a 1.671,2 1.630,8 1.597,5 1.811,9

1.1. Krediti MMF-a 1.501,7 1.290,3 1.025,5 841,5

1.2. Obveze prema

meðunarodnim

organizacijama

6,8 9,5 12,2 12,6

1.3. Obveze prema

inozemnim bankama162,7 331,0 559,8 957,8

2. Poslovnih banaka 17.209,1 17.809,7 21.857,8 25.804,9

Neto inozemna aktiva (I – II) 16.655,5 29.017,3 48.661,2 38.296



Tablica 5.Imobilizirani (sterilni) novac od strane HNB-a

1993. 1995. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. VII./2002.

1. Obvezna rezerva (kune) 767 2.291 3.955 3.512 3.731 4.081 6..291 7.493

2. Obvezna rezerva (devize) - - - 1.668 4.636 5.491 5.705 6.633

3. Blagajnièki zapisi (kune) 21,2 168 722 830 1.253 2.395 3.459 5.169

4. Blagajnièki zapisi (devize) - - - 1.412 1.635 1.813 2.913 11.821

UKUPNO 788,9 2.399 4.677 7.422 11.237 13.780 18.368 31.116

5. Novèana masa (M1) 3.134 8.294 13.721 13.531 13.859 18.030 23.704 28.947

Udio imobiliziranih

sredstava u M125% 29% 34% 55% 81% 76% 77,5% 108%

Izvor: HNB, Bilten broj 74, rujan 2002.

720G

. Dru�iæ: D

A L

I JE H

RV

AT

SK

OJ Z

A O

ST

VA

RIV

AN

JE R

AZ

VO

JINH

...

Meðunarodne prièuve, koje su se u srpnju 2002. godine popele na 5,6milijardi dolara, sto�erni su element monetarne politike koja zaosnovni (jedini) cilj ima stabilnost teèaja i cijena. Visina deviznihprièuva daje HNB-u gotovo neogranièen prostor za odr�avanje teèajakoji �eli jer svaki pritisak na deprecijaciju kune mo�e se vrlo brzozaustaviti prodajom deviza, a na pritiske za aprecijaciju kune HNB-amo�e odgovoriti poveæanjem ponude kune bez ogranièenja. Ovaj su-stav funkcionira i to nije upitno. Meðutim, upitan je njegov smisao,cijena i vrijeme do kada mo�e funkcionirati.

Prvi problem proizlazi iz naèina formiranja deviznih rezervi. Naime,veæina graðana misli da su devizne rezerve nešto što je vlasništvodr�ave odnosno HNB-a. Meðutim, glavninu deviznih rezervi èinesredstva poslovnih banaka (ukupno likvidna sredstva M4) koje jeHNB-e izvukao i imobilizirao. Zbog toga i dolazi do velikih razlikaizmeðu monetarnih i kreditnih agregata.

Koji su bili mehanizmi sterilizacije monetarnih uèinaka deviznihtransakcija, u svrhu odr�avanja stabilnosti teèaja i ogranièenja ponu-de novca, kao i njihovi razmjeri, vidljivi su iz tablice 5.

Ukupno imobiliziran novac od strane HNB-a narastao je u razdobljuod 1993. do srpnja 2002. godine 10 puta, njegov udio u novèanoj masiM1 poveæao se s 25% na 108% u istom razdoblju.

Naravno, u iste je svrhe poslu�io i sustav nedeponiranja nove štednjeu inozemne banke, a ne za zaštitu štediša. Time se automatski sma-njuje pritisak na devizne transakcije i kreiranje primarnog novca,èemu su banke doskoèile zadu�ivanjem u inozemstvu, uz na�alost,znatno nepovoljnije kamate, što je dodatno opteretilo bankarski su-stav.

Ovakva monetarna i kreditna politika imala je pored pozitivnih efeka-ta (stabilnost teèaja, cijena i vanjske likvidnosti), brojne vrlo nega-tivne posljedice za bankarski sustav i gospodarstvo u cjelini. Sa�etote bi negativne posljedice bile sljedeæe:

• ogranièenje kreditnih plasmana u situaciji kada je gospodarst-vo izlo�eno sve veæim izdvajanjem za javnu potrošnju (iz go-dine u godinu gotovo dramatièno raste udio javne potrošnje ubruto domaæem proizvodu – BDP-u) i meðunarodnoj konku-renciji uz aprecirani teèaj kune, dovodi do neravnote�e u po-nudi i potra�nji novèanih sredstava, što uz kroniènu nelikvi-dnost privrede (djelomièno naslijeðene iz prošlog sustava),


dovodi do rasta kamatnih stopa. Tu se stvara vrzino kolo u ko-jem su poduzeæa primorana uzimati kredite za odr�avanje te-kuæe proizvodnje i likvidnosti, uz sve više kamatne stope, kojedio poduzeæa više nije u stanju plaæati. To dovodi do poveæa-nja nelikvidnosti i gubitaka u ukupnom gospodarstvu, a toopet dovodi do poveæane potra�nje za kreditima i porasta ka-matnih stopa, i tako u krug. Rezultat je ovog procesa, u kojemje, treba naglasiti, monetarno-kreditna politika samo završniudarac na rezultate fiskalne i teèajne politike, globalna ne-ravnote�a hrvatskog gospodarstva, odnosno financijska nesta-bilnost koja se odra�ava na likvidnost i solventnost.

Na visinu kamatnih stopa su, pored odnosa ponude i potra�nje za kre-ditima, sna�no djelovali mehanizmi sterilizacije jer su banke iz ogra-nièenih plasmana morale pokrivati troškove ukupnih sredstava. Ovajproces je, uz kumulirane gubitke u bankarskom sustavu, sna�no dje-lovao ne samo na visinu kamatnih stopa, veæ i na razliku izmeðuaktivnih i pasivnih kamata, odnosno tzv. kamatnog spread-a. Ovarazlika izmeðu aktivnih i pasivnih kamatnih stopa meðu najvišima jeu svijetu4. Podaci u tablici 6. ne daju pravu sliku o visini kamatnihstopa na kredite, jer iskazuju prosjek deklariranih kamatnih stopa ba-naka od kojih mnoge, obièno one s najni�im stopama, nisu niti odo-bravale nove kredite, a one koje jesu to su èinile po znatno višimstopama. Nadalje treba kazati da banke, uz redovne kamate na kredi-te, uvode razlièite naknade, provizije, troškove pripreme kredita štonadalje poveæava cijenu novca.

Visina kamatnih stopa utjecala je s jedne strana na to da su plasmanipostajali sve rizièniji jer je gospodarstvo, niske proizvodnosti iosiromašeno fiskalnom politikom, a izvrgnuto meðunarodnoj konk-urenciji uz apreciran teèaj kune (pa stoga i u nemoguænosti datroškove fiskalnog optereæenja, plaæa poraslih u deviznom izrazu ikamatnih stopa ugradi u cijene), sve manje u stanju plaæati kamate, akamoli vraæati kredite.

Kako plasmani osiromašenim poduzeæima postaju sve rizièniji,banke se u svom kreditiranju sve više okreæu graðanima kao jedinomsektoru od kojeg je moguæe, relativno sigurno, naplatiti potra�ivanja.Tako je, primjerice, udio kredita poduzeæima i kredita graðanima uukupnim kreditima poslovnih banaka u prosincu 1996. iznosio 71,6%i 28,2%, u prosincu 2000. taj je udio iznosio 48,8% i 44,8%, a u srpnju


4 Vidi IMF: International Financial Statistics.

2002. 45,6% i 49,6%. Izmjena strukture plasmana vidi se u tablici 7.Na�alost, ovi su krediti graðanima više poticali rast uvoza (jer suuglavnom odobravani gotovinski krediti, potrošaèki krediti i kreditiza kupnju automobila), nego što su pridonijeli rastu domaæeproizvodnje putem, primjerice, izgradnje stanova.

Tablica 6.Mjeseène vagane prosjeène aktivne i pasivne kamate poslovnih kamata

M/G na kunske depozite na kunske kredite Razlika

prosinac/1993. 27,42 59,00 31,58

prosinac/1994. 5,03 15,39 10,36

sijeèanj/1995. 5,10 16,00 10,90

lipanj/1995. 5,40 22,62 17,22

prosinac/1995. 6,10 22,32 16,22

sijeèanj/1996. 6,35 26,37 20,02

lipanj/1996. 5,82 23,57 17,75

prosinac/1996. 4,15 18,46 14,31

sijeèanj/1997. 4,18 17,62 13,44

lipanj/1997. 4,33 15,30 10,97

prosinac/1997. 4,35 14,08 9,73

sijeèanj/1998. 4,67 14,68 10,01

lipanj/1998. 4,68 16,97 12,29

prosinac/1998. 4,11 16,06 11,95

sijeèanj/1999. 4,48 16,13 16,65

lipanj/1999. 4,17 14,16 9,99

prosinac/1999. 4,27 13,54 9,27

sijeèanj/2000. 4,32 15,32 11

lipanj/2000. 3,59 13,48 9,89

prosinac/2000. 3,4 10,45 7,05

sijeèanj/2001. 3,45 10,81 7,36

lipanj/2001. 3,18 9,88 6,7

prosinac/2001. 2,76 9,49 9,49

lipanj/2002. 1,91 13,07 11,1

Izvor: HNB, Bilteni 1996-1998. i bilten broj 47, o�ujak 2000., broj 57, veljaèa 2001.,

broj 63, rujan 2001., broj 74, rujan 2002.


Tablica 7.Distribucija kunskih kredita poslovnih banaka po institucionalnim sektori-ma

Mjesec/godina UkupnoKrediti

poduzeæima

Krediti

graðanima

Ostali

sektori

prosinac/1993. 6.638,0 4.575,6 1.901,2 161,4

prosinac/1994. 12.140,0 8.480,2 3.499,9 159,9

prosinac/1995. 16.426,4 11.474,5 4.733,0 218,9

prosinac/1996. 21.859,7 15.029,5 6.604,5 226,2

prosinac/1997. 36.212,4 22.925,8 12.752,2 534,4

prosinac/1998. 46.703,70 27.660,00 17.672,50 1.371,20

prosinac/1999. 46.341,6 24.533,4 19.186,1 2.622,1

prosinac/2000. 51.902,8 25.328,0 23.242,1 3.332,7

lipanj/2001. 58.535 28.810,20 26.769,90 2.955,20

prosinac/2001. 64.271,6 31.049,4 30.062,1 3.160,7

srpanj/2002. 76.189,2 34.775,3 37.754,5 3.659,4

Izvor: HNB, Bilteni 1996-1998. i bilten broj 47, o�ujak 2000., broj 57, veljaèa 2001.,

broj 63, rujan 2001., broj 74, rujan 2002.

Ne ulazeæi dalje u analizu utjecaja monetarne politike na monetarnisustav i gospodarstvo uopæe, treba konstatirati da Hrvatska posjedujedovoljno vlastitog kapitala za pokretanje razvoja, samo je pitanjenaèina njegova korištenja (odnos NDA i NIA) i strukture plasmana(odnos kredita za potrošnju i investicije). Ali za to je potrebna pro-mjena ciljeva ukupne makroekonomske politike, posebice moneta-rne.

Zakljuèak

Problemi hrvatskog gospodarstva umnogome proizlaze iz eko-nomske politike èiji su prioritetni ciljevi stabilnost teèaja i cijena, astrukturne promjene svode se na ubrzanu privatizaciju preostale imo-vine i postupno smanjenje fiskalnog optereæenja, dok su rast


proizvodnje, zaposlenosti i socijalna sigurnost graðana sekundarni iliizvedeni ciljevi.

Ovakva politika dovela je, meðu ostalim, do velikog izvoza domaæegkapitala i umjetno stvorila potra�nju za inozemnim kapitalom.

Analiza u prvom dijelu rada pokazala je da su inozemna izravnaulaganja u najboljem sluèaju irelevantna za gospodarski rast, jer je uz6,3 milijarde izravnih inozemnih ulaganja u Hrvatsku, u razdoblju1996.-2001. godine, ostvaren rast BDP-a od 0,4 milijardi dolara, dokkod zaposlenosti mo�emo govoriti o negativnoj korelaciji jer je brojnezaposlenih porastao s 261 na 380 tisuæa.

Analiza u drugom dijelu rada pokazala je da Hrvatska ima dovoljnovlastitog kapitala, ali je on monetarnom politikom usmjeren u ino-zemstvo. Odluèujuæu ulogu u tome ima naèin formiranja i korištenjadeviznih prièuva HNB-a, te sustav redeponiranja nove devizneštednje u inozemstvo.

Najveæi dio deviznih prièuva èine sredstva poslovnih banaka (štednjagraðana i poduzeæa). Tako, primjerice, HNB instrumentima imobili-zacije (obvezna prièuva, blagajnièki zapisi) izvlaèi sredstva izbankarskog sustava, potom od njih formira glavninu deviznih prièu-va, koje zatim deponira u inozemstvo. Na taj naèin stvara se neravno-te�a izmeðu ponude i potra�nje novca na hrvatskom tr�ištu, što seodra�ava na relativno visoke kamatne stope i stvara potra�nju za ino-zemnim kapitalom.

Sustav redeponiranja nove devizne štednje u inozemnim bankamadodatno smanjuje raspolo�iva sredstva (NDA) za plasmane, ali su sebanke snašle pa dio plasmana pokrivaju inozemnom pasivom (kredi-tima i deviznim depozitima matiènih banaka iz inozemstva), naravnouz znatno nepovoljnije kamate, što je dodatno opteretilo bankarskisustav. Poseban je problem struktura plasmana u kojima su sve višezastupljeni krediti graðanima koji stimuliraju potrošnju zasnovanu nauvozu.

Teèajna politika nanijela je Hrvatskoj izuzetno velike štete koje seogledaju u izmijenjenoj strukturi hrvatskoga gospodarstva (praktiènoje uništena preraðivaèka industrija) i uvoznoj zavisnosti hrvatskoggospodarstva (deficit vanjskotrgovinske bilance za razdoblje1995.-2001. godine iznosi 26,2 milijarde dolara). Netoèno je da seteèaj formira slobodno na tr�ištu, jer visina deviznih prièuva HNB-a


(5,6 milijardi dolara) omoguæuje HNB-u da formira teèaj kune ne ra-zini koju �eli.

Stabilnost cijena i njezin utjecaj na gospodarski rast takoðer jedvojben. Prema standardnim procjenama za Ameriku, koja naravnonije usporediva s Hrvatskom, ali je primjer ilustrativan, smanjenjeinflacije vrlo je skupo jer da bi se smanjila inflacija za jedan postotnipoen godišnje, privreda mora poslovati èetiri postotna poena ispodsvog kapaciteta (smanjiti output). S druge strane, stopa inflacije od 10posto donosi vrlo male troškove (Krugman, 2002:69-71). Zbog lošihpovijesnih iskustava razumljiv je strah od inflacije u Hrvatskoj,meðutim trebamo biti svjesni da njezino odr�avanje na niskoj raziniima svoju cijenu u visokoj nezaposlenosti. Isto tako treba naglasiti daje moguæe izvršiti znaèajne promjene teèaja bez veæeg pritisaka nacijene, na što upuæuju primjer Brazila, Koreje, Tajlanda, itd.(Grgiæ,2002.).

Osnovni problem koji hrvatska ekonomska politika mora riješiti jestproblem nezaposlenosti koji ima svoju ekonomsku i socijalnu dime-nziju. Ekonomska je da privreda ne proizvodi koliko bi mogla jer sene koristi potencijalni proizvodni radnici, a socijalna je da velika ne-zaposlenost dovodi do trajnog siromaštva stanovništva. Pored toga,“dostupnost radnih mjesta igra kljuènu ulogu u naèinu na koje se našedruštvo dr�i na okupu” (Krugman, 2002:41). Nedostupnost radnihmjesta mo�emo smatrati glavnim krivcem masovnog odlaska mladihljudi u inozemstvo tijekom 90-tih godina5 i prirodne depopulacijestanovništva koja se dogaða od 1998. godine. Ovakvi trendovi èineupitnim i svrhovitost ulaganja u obrazovanje, za koje je inaèe dokaza-na pozitivna korelacija s gospodarskim rastom. Kao ni u bilo što dru-go, tako se izgleda ni ulaganje u obrazovanje u Hrvatskoj ne isplati saspekta dr�ave, ako nakon toga mladi obrazovani ljudi odlaze u ino-zemstvo.

Dr�ava mora preuzeti svoj dio odgovornosti za gospodarski razvoj.Jer, premda je razvoj pod dominacijom dr�ave do�ivio neuspjeh istoje tako završio razvoj bez dr�ave. “Povijest je ponovo pokazala da do-bra vlada nije luksuz, nego vitalna potreba. Bez uspješne dr�aveodr�ivi je rast, bilo ekonomski, bilo socijalni, nemoguæ” (WorldBank, 1997:II).


5 Procjenjuje se da je izmeðu 1991. i 1998. godine izmeðu 130 i 150 tisuæa prete�no mlaðihosoba iselilo iz Hrvatske (Wertheimer-Baletiæ, 2000:16).

Istini za volju, ekonomska je politika rijetko gdje “koherentan odgo-vor na uoèene probleme; èešæe ona predstavlja ishod borbi i nagodbiizmeðu skupina koje ne samo da imaju disparatne interese, negotakoðer i disparatne percepcije stvarnosti”. (Krugman, 2002:79).

Zbog toga je va�no da politièari u Hrvatskoj shvate dubinu krizehrvatskoga gospodarstva te da o funkcioniranju gospodarstva ovise ukrajnjoj liniji opstojnost dr�ave i dobrobit njezinih graðana. Umjestoda se iscrpljuje u rješavanju manje ili više va�nih politièkih pitanja,politika bi svoje snage trebala usmjeriti na rješavanje problema neza-poslenosti i gospodarskog sustava. Povijest nas uèi da društva u koji-ma nije postojala odluènost i usmjerenost politièke elite na gospo-darski razvoj, do njega nije ni došlo.

Literatura

1) Dru�iæ, G., (2001.), Kriza hrvatskog gospodarstva i ekonomska politika,Golden marketing, Zagreb.

2) Dr�avni zavod za statistiku, Statistièki ljetopis 2001. i Mjeseènostatistièko izvješæe 12/2000., 8/2001. i 7/2002.

3) Graham, E.M., Krugman, R., (1999.), Foreign Direct Investment in theUSA, Washington, DC: Institut for International Economics.

4) Gray, J., (2002.), La�na zora – iluzije globalnog kapitalizma,Masmedia, Zagreb.

5) Grgiæ, M., (2002.), Autonomna monetarna politika i transmisijskimehanizam”, HAZU i RIFIN, Ekonomija/Economics, 3/2002., str.597-617.

6) Hrvatska narodna banka, (2002.), Godišnje izvješæe 2001.

7) Hrvatska narodna banka, (2002.), Bilten, broj 74, rujan 2002.

8) Jovanèeviæ, R., Ševiæ, �., (2002.), Strategic Trade Policy: theCommited versus Non-Commited, u Zborniku radova: Stabilizacija –participacija – razvoj, Ekonomski fakultet, Zagreb, str. 223-269.

9) Krugman, P., (2002.), Doba smanjenih oèekivanja, Masmedia, Zagreb.

10) Mencinger, I., (2002.a), The Benefits of Ignoring IMF, EIPF andUniversity of Ljubljana. Mencinger, I., (2002.), Intervju u “Novomlistu” od 2. listopada 2002., str. 5.

11) Seyf, A., (2000.), Can more FDI solve the problem of unemployment inthe EU? A shorte note, Applied economics letters, 7(2), str. 125-128.

12) Sirotkoviæ, J., Dru�iæ, G., (2001.), Hrvatska gospodarska kriza i pravcizaokreta iz recesije u ekonomski razvoj, HAZU i RIFIN,Ekonomija/Economics, br. 1, svibanj 2001., str. 15-41.


13) Sirotkoviæ, J., (2002.), Polazišta za strategiju ekonomskog razvojaHrvatske poèetkom 21. stoljeæa – Teze za raspravu, Radovi Odsjeka zaekonomska istra�ivanja HAZU, sv. 35, HAZU i RIFIN, Zagreb.

14) Sirotkoviæ, J., (2002.a), Teorijske i programske osnove za strategijuekonomskog razvoja Hrvatske; “Polazišta za strategiju ekonomskograzvoja Hrvatske poèetkom 21. stoljeæa”, HAZU i RIFIN,Ekonomija/Economics, Zagreb, lipanj 2002.

15) Stieglitz, J., Hoff, K., (1999.), Modern Economic Theory andDevelopment, The World Bank and Princeton University.

16) United Nations, (2001.), World Investment Report 2001., New York:United Nations.

17) Wertheimer-Baletiæ, A., (2000.), Predvidive promjene u dobnojstrukturi stanovništva Hrvatske, Zbornik radova “Tr�išna demokracijau Hrvatskoj – stanje i perspektive”, Literatura HAZU i CROMAR,Zagreb-Vara�din, str. 13-21.

18) World Bank, (1986.), World Development Report, Washington D.C.

19) World Bank, (1997.), The State in Changing World: WorldDevelopment Report, Oxford: Oxford University Press.

20) Zavod za platni promet, Informacije o osnovnim financijskimrezultatima poduzetnika, lipanj 1995., lipanj 1997., srpanj 1998., lipanj1999., lipanj 2000. i lipanj 2001.

21) Zduniæ, S., (2002.), Kritièna mjesta strukturne i stabilizacijske politike,HAZU i RIFIN, Ekonomija/Economics, 3/2002., str. 415-428.


Documents

DA LI JE HRVATSKOJ ZA OSTVARIVANJE RAZVOJNIH CILJEVA ... · ulaganja poveæao s 1,9 u 1990. na 6,3 bilijuna dolara u 2000. godini (JovanŁeviæ, R., −evic, ”., 2002:258-259)