Za tebeU KRISTU

Damir Šićko Alić

Copyright ©: Damir Šićko Alić

Lektura: Tamara Vranić

ISBN: 978-953-6632-23-7

Naslovnica: Morana Buneta

Grafička obrada: Željka Strejček

Izdaje: Kršćanski centar “Riječ Života”, Zagreb

Tisak: Dizajn studio “RINGEIS”, Zagreb

Kontakt adrese: Kršćanski centar “Riječ Života” P.P. 205, 10040 Zagreb - Dubrava rijec-zivota@zg.t-com.hr http://www.rijeczivota.hr/

Ukoliko nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati preuzeti su iz Biblije u izdanju “Kršćanske sadašnjosti”, Zagreb 1987.

Sva prava pridržana. Zabranjeno pretiskivanje ove knjige u cijelosti ili djelomično bez pismenog dopuštenja izdavača.

II izdanje

Zagreb, ožujak 2007.

Sadržaj

Uvod 5

Sve što sam učinio, učinio sam za tebe 9

Za tebe 11

Vidi sebe onako kako te vidi Bog 21

Zakoni slobode 29

Dva Adama 37

U Kristu 51

Otac, Sin, Duh Sveti i snaga 73

Otkupljenje 93

Kako prisvojiti baštinu u Kristu 111

Primjeriispovijedanja Riječi 139

Za tebe u K

ristu

5

Uvod

“Sokrat je poučavao četrdeset, Platon pedeset, Aristotel četrdeset, a Isus samo tri godine. Pa ipak, Isusova služba je ostvarila daleko veći utjecaj na čovječanstvo nego što su to učinila učenja trojice najvećih filozofa antičkog doba, koja su nastajala tijekom sto trideset godina.

Isus nije naslikao niti jednu sliku, ali su Raffaello, Michelangelo i Leonardo da Vinci baš u Njemu pronašli nadahnuće za neke od svojih najljepših radova.

On nije pisao glazbu, ali su Haydn, Händel, Beethoven, Bach i Mendelsohn svoje stvaralačko savršenstvo postigli baš himnama, simfonijama i oratorijima koje su napisali Njemu na slavu. Svako područje ljudske veličine obogaćeno je Njime.

Isusov jedinstveni poklon čovječanstvu je spasenje ljudske duše! To nisu uspjele postići ni filozofija ni glazba. Samo Isus Krist može dati mir ljudskom srcu, ojačati slaboga i dati život onima koji su duhovno mrtvi.”

Nepoznati autor

Čitajući ovu knjigu, upoznat ćeš snagu Isusove ljubavi, Njegov karakter i

veličinu Njegove osobe. Dobit ćeš uvid u tajnu koja

je bila skrivena od vječnosti i koja je i danas skrivena

mnogim očima.

Počet ćeš shvaćati tko je On i što je sve učinio za tebe.

Samo Njemu pripada sva slava.

Za tebe u K

ristu

Za tebe u K

ristu

9

Sve što sam učinio, učinio sam za tebe

Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo nastalo.

2. Korinćanima 5:17

Dogodilo se to jedne prosinačke noći uoči Božića. Na putu do Engleske prolazili smo kroz Njemačku i pjevali Bogu hvale. Božja prisutnost je ispunila automobil. Zatvorio sam oči i učinilo mi se da se nalazim pred filmskim platnom. Pred očima su mi se redale slike. Ugledao sam Isusa kako nosi težak križ. Napravio je nekoliko koraka i pao na zemlju. Zatim se teškom mukom podigao. Srce mi je počelo ubrzano lupati. Suze su mi potekle niz obraze i počeo sam jecati. Začuo sam glas koji mi je rekao: “Sve što sam učinio, učinio sam za tebe.”

U istom trenutku, ta slika je nestala ispred mojih očiju. No, ja sam i dalje plakao. Znao sam da je Isus pravedan i dobar i da sam ja trebao podnijeti tu kaznu.

Iako je od tog događaja proteklo više od deset godina, još ga se uvijek živo sjećam. Proteklih deset godina proveo sam prou čavajući Bibliju. Uz pomoć Duha Svetog saznao sam da je Isus za mene učinio puno velikih stvari. Shvatio sam i zašto ih je učinio. Te

Za

tebe

u K

ristu

2

Za tebe u K

ristu

11

Za tebe

spoznaje smatram vrlo dragocjenim blagom i želim ih podijeliti s tobom.

Naša prošlost, sadašnjost i budućnost se susreću u događaju koji se odigrao prije gotovo dvije tisuće godina. Taj događaj i naš odnos prema njemu odlučuju o našoj budućnosti. Iako živiš gotovo dvije tisuće godina nakon njega, on je na vrlo osoban način povezan s tvojim životom. Ti si bio duhovno predstavljen na mjestu na kojem se on dogodio. Tamo se odlučivalo o sudbini tvog duha, duše i tijela.

Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i

savršeno!Rimljanima 12:2

Zemlja je oduvijek bila bogata metalima i sirovinama potrebnim za izradu aviona i automobila, ali ih je čovjek počeo koristiti tek prije nekoliko desetljeća. Svi materijali potrebni za izradu automobila bili su ovdje prije pet tisuća godina, ali ih čovjek upotrebljava tek stotinu godina.

Najveća prepreka za korištenje tih raspolo živih sredstava bio je nedostatak znanja. Znanje i njegovo korištenje mogu potpuno promijeniti naš svijet. Znanje nam pruža mogućnost da upotrebljavamo raspoloživa sredstva i razvijamo tehnologije koje nam pomažu da ih što bolje koristimo. Ono predstavlja osnovni preduvjet za uspjeh i napredak čovječanstva. Bez njega, čovjek propada.

Bog kaže: “Moj narod gine: nema zna nja; jer si ti znanje odbacio i ja odbacujem tebe iz svećenstva

12

Za

tebe

u K

ristu

Za tebe

13

Potvrdu ovih riječi nalazimo u stihu koji kaže: “Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći” (2. Petrova 2:3).

Dakle, Njegova snaga nas je (već) obdarila SVIME što nam je potrebno za život i pobožnost.

Ako je to istina, zašto onda neki kršćani žive kao da uopće nisu blagoslovljeni i nemaju ništa od onoga što im je potrebno za život i pobožnost?

Takvi vjernici nemaju dovoljno znanja i ne upotreblja-vaju sredstva koja im se nalaze na raspolaganju.

Budući da ne znaju što im je Bog dao u Kristu, oni ne mogu iskoristiti mogućnosti koje im stoje na raspolaganju.

Nepoznavanje sebe

Mnogi ljudi pate od osjećaja manje vrijednosti zato što ne poznaju ni sebe ni svoje mogućnosti. Mnogi ne samo da ne poznaju same sebe, već imaju potpuno pogrešnu sliku o sebi. Zbog toga se neprestano osuđuju i osjećaju nedostojnima.

Prije nekoliko desetaka godina, poznati američki kirurg dr. Maxwell Malt, koji je svojim plastičnim operacijama stekao svjetsku slavu, napisao je bestseler pod nazivom “New Faces - New Future” (“Nova lica - nova budućnost”, prim. prev.). U toj knjizi je prikazao živote ljudi kojima su plastične operacije otvorile vrata za ulazak u “novi svijet”.

Nekoliko godina nakon izlaska knjige iz tiska, dr. Malt se morao suočiti s istinom. Naime, njegovi su

svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja ću tvoje zaboraviti sinove” (Hošea 4:6).

U Hrvatskoj se na svakom koraku mogu vidjeti raspela i križevi. Crkve, raskršća, groblja i parkovi prepuni su takvih simbola. Međutim, vrlo malen broj ljudi razumije zašto je Isus umro, kuda je otišao nakon smrti, što je ostvareno Njegovom smrću i što se dogodilo kroz Njegovo uskrsnuće, uznesenje i zauzimanje položaja s desne strane Veličanstva na nebesima.

Mnogi ne znaju ništa o vezi koja postoji između Kristovog života i smrti i života svakog ljudskog bića. Oni zbog neznanja ne mogu crpsti snagu iz izvora života koji dolazi od Boga.

Sve što je čovjek ikada trebao i što će mu ikada biti potrebno dostupno mu je u Kristu - bilo da se radi o duhovnim, duševnim, tjelesnim ili materijalnim potre-bama.

Bog je u Krista stavio oproštenje, ljubav, mir, zdra-vlje i sve ostalo što nam je potrebno.

Pavao je sa zahvalnošću klicao: “Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista - on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu” (Efežanima 1:3).

Izraz “...koji nas blagoslovi” napisan je u prošlom, a ne u budućem vremenu. Riječ blagosloviti znači “opremiti svime što je potrebno za uspjeh”.

Mnogi kršćani ne vjeruju da ih je Bog ičim blagoslovio. Neki misle da će ih blagosloviti u dalekoj budućnosti. No, Pavao kaže da nas je Bog već blagoslovio svakim blagoslovom.

14

Za

tebe

u K

ristu

Za tebe

15

Razlog zbog kojeg tako razmišljaju i govore je to što ne izvršavaju Božju uputu koja glasi: “Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, pre­obličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja; što je dobro, ugodno i savršeno!” U prijevodu King James Version piše: “...da dokažete što je ta dobra, ugodna i savršena Božja volja” (Rimljanima 12:2).

Bog nam kaže da ne smijemo promatrati stvari oko sebe na način na koji ih promatra ovaj svijet, već na način na koji ih On promatra. Želimo li biti u stanju postupati u skladu s Njegovom voljom, moramo preobličavati, tj. mijenjati svoj način razmišljanja. Ta promjena ili obnova dolazi kroz poslušnost pisanoj Božjoj Riječi. Biblija nam otkriva Božji način razmi-šljanja i postupanja u različitim situacijama. Kada upoznamo Njegove načine postupanja, trebamo uskladiti svoje riječi i djela s Njegovima.

Postoje tri stupnja Božje volje za svakog pojedinca i situaciju: Njegova dobra, ugodna i savršena volja. Božja dobra volja ne mora biti identična Njegovoj savršenoj volji. Na primjer, Božja dobra volja je da se svaka osoba spasi i dođe u Raj. No, ljudi mogu biti spašeni i živjeti bez posvećenja, provodeći dane svog zemaljskog života u strahu. Bogu je drago što su spašeni, ali ih želi osloboditi i uvesti u život posvećenja.

Neki ljudi poznaju Bibliju bolje od drugih. Drugim riječima, misli su im više ispunjene Božjom Riječju (Njegovom voljom) nego misli drugih ljudi. Pred osobom koja nije dovoljno upoznata s istinom određeno tumačenje Biblije, iako pogrešno, može zvučati potpuno ispravno. No, kada se s istim tuma-

mu se pacijenti vraćali tvrdeći da ih operacije nisu promijenile. Zahvaljujući kirurškim zahvatima, dobili su nov izgled i ljepotu, ali su se žalili da su ostali isti kao i prije. Unatoč pohvalama rođaka i prijatelja i uvjeravanjima da izgledaju prekrasno, ti ljudi su tvrdili da im operacije uopće nisu pomogle.

Suočen s time, dr. Malt je 1960. godine napisao novi bestseler pod nazivom “Psychocybernetics” u kojem je izjavio da svaka osobnost ima svoje lice i da se ključ za istinsku promjenu nalazi u mijenjanju tog emocionalnog lica.

Preobličavajte se obnovom svoga uma

Postoje ljudi koji su razočarani sobom iako za to nemaju razloga. Naš način razmišljanja nas može zarobiti i dovesti u stanje u kojem ne želimo biti. Zbog toga je neophodno da neprekidno mijenjamo svoj način razmišljanja i da ga usuglašavamo s onim što kaže Božja Riječ.

Mnogi kršćani su blagoslovljeni, pomazani Božjim Duhom, posvećeni i snažni, ali žive kao da nisu takvi. Bog je na njihovoj strani i bori se za njih, ali se oni osjećaju jadno i napušteno.

Onaj koji je u njima je jači od onoga koji je u svijetu, ali se oni osjećaju malima i nedostojnima.

Božja Riječ kaže: “Za sve imam snagu u Kristu koji me osnažuje, spreman sam za sve u Njemu koji mi daje unutarnju snagu” (Filipljanima 4:13, Amplified Bible, prim. prev.). No, mnogi vjernici kažu: “Ja ne mogu ništa. Prazan sam i nemam snage za ništa.”

16

Za

tebe

u K

ristu

Za tebe

17

Isus kaže: “Zaista, kažem vam, ako imate vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ono što se dogodilo smokvi nego će se, ako reknete ovoj gori: Digni se odatle i baci se u more! - i to će se dogoditi. Sve što s vjerom zamolite dobit ćete” (Matej 21:21-22).

Istinska vjera oslobađa ogromnu silu. Riječ kaže: “I što da još kažem? Nedostajalo bi mi i vremena kad bih počeo pripovijedati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jefti, Davidu, Samuelu i prorocima koji vjerom osvojiše kraljevstva, izvršiše pravdu, postigoše obeća-nja, zatvoriše usta lavovima, ugasiše žestinu ognja, izbjegoše oštrici mača, ozdraviše od bolesti, biše junaci u boju, nagnaše u bijeg tuđe bojne redove” (Hebrejima 11:32-34).

Koristeći vjeru kao sredstvo, ovi ljudi su postigli velike ciljeve i “premjestili planine” koje su se nalazile pred njima. Njihova vjera nije bila intelektualni koncept, već sredstvo pomoću kojeg su ostvarili svoje ciljeve.

Novo stvorenje

“Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!” (Rimljanima 12:2).

Bog kaže da trebamo obnavljati svoj um kako bismo mogli razlikovati različite stupnjeve Njegove volje. Zato moramo dozvoliti da Njegova Riječ zauzme poziciju vrhovnog autoriteta u našim mislima.

“Zato mi od sada ne poznajemo nikoga po tijelu. Ako smo dosad poznavali Krista po tijelu, sad ga više tako ne poznajemo” (2. Korinćanima 5:16).

čenjem susretne netko tko poznaje Božju Riječ, ono će biti razotkriveno kao lažno.

“Svaka priča zvuči istinito dok netko ne pokaže drugu stranu i ne ispravi izvještaj” (Izreke 18:17, The Living Bible).

Najveće razlike među praktičnim djelovanjem i načinima vjerovanja kod kršćana rezultat su toga što mnogi kršćani Božjom savršenom voljom smatraju Njegovu dobru ili ugodnu volju. Prihvativši dobru Božju volju kao savršenu, mnogi se više ne žele boriti za više standarde, tj. za Njegovu savršenu volju.

Svi vjernici bi trebali težiti za time da se preobličavaju obnovom svog uma kako bi mogli razlikovati dobru, ugodnu i savršenu Božju volju.

Znanje i vjera

Jedna izreka kaže: “Vjera počinje tamo gdje je poznata Božja volja”. Čovjek koji ne zna da ga Bog želi iscijeliti ne može s vjerom moliti za iscjeljenje. Isto vrijedi i za sva ostala područja ljudskog života.

Naša vjera je ograničena spoznajom koju imamo o Bogu. Ograničena je našim poznavanjem Njegove Riječi.

Vjera nije intelektualni koncept i skup obreda, već “…sredstvo pobjede kojim pobjeđujemo svijet” (1. Ivanova 5:4). Nedostatak znanja o Božjoj volji umanjuje broj naših pobjeda i zato neki kršćani nemaju pobjedu nad strahom, depresijom i bolestima. Čim dođu do točke na kojoj će “znati da znaju”, njihova vjera će postati djelotvorna.

18

Za

tebe

u K

ristu

Za tebe

19

Mnogi kršćani na sebe gledaju tjelesnim očima. Godinama su razmišljali, djelovali i donosili zaključke na temelju svojih tjelesnih sposobnosti i okolnosti u kojima su se nalazili. Bog je zakoračio u njihove živote, ali oni i dalje žive kao da nije. Zbog toga nam Pavao kaže da se trebamo preobličavati obnovom svog uma. Čim se tvoje misli usklade s Božjima, doživjet ćeš velike promjene. Osoba koja uskladi svoje misli s Božjom Riječju doživi potpunu promjenu identiteta, koja se može očitovati i u području tjelesnog - u iscjeljenju i oslobođenju.

Oni koji ne poznaju “nikoga po tijelu” ne poznaju po tijelu ni sebe. Izraz “po tijelu” odnosi se na svjetovni, tjelesni način gledanja i djelovanja, tj. na gledanje i djelovanje koje se temelji na informacijama dobivenim putem osjetila (vid, sluh, njuh, okus, opip).

Jedan parafrazirani prijevod ovog stiha kaže: “Pre-stanite vrednovati kršćane po tome što svijet misli o njima i po tome kako izgledaju viđeni naravnim očima. Greškom sam i ja jednom o Kristu mislio na takav način. Koliko samo drugačije mislim sada.”

“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je evo nastalo” (2. Korinćanima 5:17).

Bog nam želi reći da trebamo prestati vrednovati sebe kao obične ljude, kao one koji su ograničeni na područje naravnog. Trebamo shvatiti da smo nova stvorenja s novim mogućnostima, novim identitetom i novom mudrošću.

“Staro” stvorenje se padom u grijeh odvojilo od Boga, od Njegove mudrosti i svoje baštine i izgubilo niz svojih sposobnosti. No, Bog je u Kristu stvorio jedno potpuno novo stvorenje. To stvorenje je Njegovo dijete i dionik Njegove naravi, opskrbljeno svime što mu je potrebno za život i pobožnost.

Kroz vjeru u Isusa Krista mi smo se ujedinili s Gospodinom. Njegov Duh prebiva u nama. Budući da je On Bog koji je došao da nam bude Pomoćnik, naše mogućnosti su silno porasle.

Smith Wigglesworth je rekao: “Ja sam tisuću puta veći iznutra nego izvana.” Što misliš, zbog čega je to rekao? Vjerojatno zbog toga što je poznavao stvarnoga sebe.

Za tebe u K

ristu

21

Vidi sebe onako kako te vidi Bog

I ukaza mu se Anđeo Jahvin i reče mu: “Jahve s tobom, hrabri junače!”

Suci 6:12

Jedna od najvažnijih stvari koje trebamo učiniti je da počnemo gledati na sebe onako kako Bog gleda na nas.

Šesto poglavlje Knjige o sucima govori o tome kako su Midjanci pljačkali Izrael. Među Izraelcima je živio čovjek po imenu Gideon. Dok je jedanput u tajnosti vršio pšenicu, prišao mu je Božji Anđeo i rekao: “Jahve s tobom, hrabri junače!” Pritisnut osjećajem manje vrijednosti, Gideon je odgovorio: “Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snađe? Gdje su sva ona čudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši...?”

Koliko kršćana danas reagira na takav način? Nije li zapanjujuće što se često vidimo u druga čijem svje-tlu od onog u kojem nas Bog vidi? On nas vidi kao svoju djecu, hrabre junake koji s Njim mogu poraziti svakog neprijatelja. No, mi mrmljamo: “Ako je tako, zašto nam se ovo događa i gdje su Njegova čudesa?” Umjesto u području vjere, živimo u području sumnji i mrmljanja.

22

Za

tebe

u K

ristu

Vidi sebe onako kako te vidi B

og

23

ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. ČINILO NAM SE DA SMO PREMA NJIMA KAO SKAKAVCI. TAKVI BIJASMO I NJIMA.”

Svojim izvješćem o visokim Anakovcima i utvrđenim gradovima desetorica su obeshrabrila sve odrasle Izraelce koji su zbog toga umrli u pustinji.

Problem je nastao zbog toga što su se Izraelci na tjelesan način uspoređivali s Anakovcima. Umjesto da uspoređuju Anakovce s Bogom, oni su ih uspoređivali sa sobom. Umjesto da se oslone na Božju snagu i obećanja, oslonili su se na sebe. Bog koji se zakleo da će im dati zemlju nije to mogao učiniti zbog njihove nevjere. Bili su puni straha i zato su ocrnjivali zemlju koja je bila izvanredna. To nije utjecalo samo na njihovu budućnost, već i na budućnost cijele nacije.

David

Pri susretu s Golijatom, kralj Šaul i njegova vojska su razmišljali samo o Golijatu - o njegovoj veličini i snazi. Uspoređujući se s njim, nitko od Izraelaca se nije mogao zamisliti kao pobjednika.

No, jednog dana se pojavio David. On je usporedio Golijata sa svemogućim Bogom. Dobivši dopuštenje da se suoči s njim u borbi, iskoristio je priliku i suočio Golijata s Bogom.

Dok su svi sa strahom gledali na Golijatovu veličinu kao na problem, David je na nju gledao kao na metu koju nije mogao promašiti.

S praćkom u ruci, šesnaestogodišnji dječak je vjerom svladao čovjeka koji je u svoj izraelskoj vojsci izazvao strah i drhtanje.

U 14. stihu, Bog je Gideonu rekao: “Idi s tom snagom u sebi, i izbavit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca.”

Poput Gideona, mnogi kršćani nisu svjesni snage koju nose u sebi i uopće je ne koriste.

Gideon je odgovorio: “Ali, gospodaru... kako ću izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kući svoga oca.” Drugim riječima, rekao je: “Netko drugi bi to mogao učiniti, ali ja...? Pa ja sam beznačajna osoba - nitko i ništa! Kako bih ja to mogao učiniti?” - Ja, ja, ja, i opet - ja.

Gideon je bio egocentričan i zato je patio od kom-pleksa manje vrijednosti. Kretao se samo u području naravnog, tjelesnog. Uopće nije shvaćao da je Bog uz njega i da s Njim može nadvladati svaku prepreku. Da Bog nije bio uporan i da Gideon nije počeo provje-ravati istinitost Njegovih obećanja, vjerojatno nikada ne bismo bili čuli za njega. Da nije počeo na sebe i okolnosti gledati Božjim očima, Gideon nikada ne bi izvojevao niti jednu pobjedu. Ne samo da mu se život ne bi promijenio, već bi njegova obitelj, tri stotine pratilaca i sav Izrael ostali u vlasti Midjanaca.

Dvanaest uhoda

Sličnu situaciju nalazimo i u 14. i 15. poglavlju knjige Brojeva. Izbavivši Izraelce iz egipatskog ropstva i davši im velika obećanja, Bog ih je poveo u Obećanu zemlju - zemlju za koju se zakleo njihovim ocima da će im je dati.

Mojsiju je naložio da pošalje dvanaest uhoda da “izvide zemlju”. Nakon četrdeset dana dvanaestorica su se vratila potvrdivši da zemljom doista “teče med i mlijeko”. Međutim, desetorica su rekla: “Vidjesmo

24

Za

tebe

u K

ristu

Vidi sebe onako kako te vidi B

og

25

“Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju. Uto u Egiptu zavlada novi kralj, koji nije poznavao Josipa. I reče on svome puku: ‘Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje.’ I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. Ali što su ih više tlačili, oni su se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca” (Izlazak 1:7-17).

Izraelaca je bilo jako puno i sve su više jačali. Faraon, koji je slika đavla, rekao je: “Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas.”

Unatoč svojoj brojnosti, snazi, napretku, rastu i strahu koji su Egipćani imali od njih, Izraelci su živjeli kao robovi. I dalje su bili podjarmljeni, jer su imali pogrešan način razmišljanja o sebi i svojim mogućnostima.

Faraon je pravilno ocijenio situaciju rekavši da su Izraelci moćniji od njegovog naroda. No, nije uzeo u obzir činjenicu da je na njihovoj strani bio Bog. Njegova se procjena temeljila na materijalnim činjenicama. Drugim riječima, Izraelci su uistinu bili daleko moćniji od Egipćana, a uz to su imali i Boga uz sebe.

Umjesto da podnose tlaku i poniženje, mogli su biti vladari i živjeti dostojanstveno.

Neki kršćani se nalaze u istoj situaciji. Umjesto da stjeraju đavla i njegove demone u mišju rupu, oni podnose tlaku i pate. U njihovim životima vladaju

Dok je sav Izrael promatrao diva na tjelesan način, David ga je gledao očima vjere. Gledao je u Boga i u Savez koji je imao s Njim i uskliknuo: “Tko je taj neobrezani Filistejac...?” Nadvladavši otpor koji je dolazio od braće, vojnika i kralja, bio je spreman za pobjedu.

Način na koji je razmišljao o sebi temeljio se na Savezu koji je imao s Bogom. Kroz taj Savez i poma-zanje, David je primio novi identitet. Za razliku od ostalih Izraelaca, on je živio u božanskom identitetu.

Za razliku od Gideona, on nije upotrebljavao izraze kao što su “ja”, “moje pleme”, “moja obitelj”. Ne, njegove rečenice su počinjale riječima: “Moj Bog”.

Želimo li živjeti u pobjedi, moramo prihvatiti svoj novi identitet u Kristu, jer bez Njega ništa ne možemo trajno ostvariti. Ako ne prisvojimo identitet u Isusu, sposobnosti koje imamo u Njemu neće se očitovati.

David nije bio jedina osoba u Savezu s Bogom. Cijeli Izrael je bio u tom Savezu. Međutim, Izraelci nisu gledali u Savez, već u Golijata i zato su drhtali od straha. Istina o Savezu i obećanjima nije se ukorijenila u njihovim srcima, već su je posjedovali samo kao mentalnu spoznaju. Kada su došli pod pritisak, zbu-nili su se i maknuli pogled s Boga. Zbog negativnih okolnosti nisu mogli razmišljati u skladu s Božjim obećanjima pa je njihova vjera bila neučinkovita. Zato su doživjeli neuspjeh.

Rob ili ratnik

Pod jarmom egipatskog ropstva Izraelci su razvili mentalitet robova. Zbog pritiska pod kojem su se nalazili nisu mogli vidjeti pravo stanje stvari. Riječ kaže:

26

Za

tebe

u K

ristu

Vidi sebe onako kako te vidi B

og

27

Kada je susreo tog Boga u gorućem grmu, slagalica je bila upotpunjena i proces oslobođenja je mogao započeti. Bog je svojim djelima otvarao pred Izraelcima vrata u slobodu. No, unatoč tome što su se okolnosti oko njih mijenjale, Izraelci nisu promijenili svoj način razmišljanja. Zbog toga je jedan čitav naraštaj morao umrijeti u pustinji.

Bog nije namjeravao izvesti Izraelce iz Egipta da bi pomrli u pustinji, već ih je želio uvesti u Obećanu zemlju. Odbivši odbaciti nevjeru i osjećaj manje vrijednosti Božji narod se sam osudio na život i smrt u pustinji.

Božja dobra volja je bila da ih oslobodi iz Egipta. Njegova ugodna volja ostvarila se time što je ispu-njavao njihove potrebe na putu. No, ispunjenje Nje-gove savršene volje moralo je čekati dolazak nove generacije.

Preuzmi inicijativu

Božja Riječ kaže: “Preobličavajte se obnovom svog uma” ili, u parafraziranom obliku: “Promijenite svoj način razmišljanja, učinite svoj um novim.” Moramo shvatiti da Bog očekuje da mi promijenimo svoj način razmišljanja. On to neće učiniti, već je odgo-vornost za to dao tebi i meni.

Neki ljudi su nemarni i lijeni i ne poduzimaju ništa glede toga pa zato zaostaju za Božjom savršenom voljom. Izraz “preobličavanje” govori o neprekidnom mijenjanju. To znači da promjenama i razvijanju duhovnog razumijevanja nema kraja. Ljudi koji pre-stanu doživljavati promjenu uma došli su do svog kraja. Prestajući se mijenjati, oni zapravo kažu: “Dosegao sam

bolesti, strah, depresija i razne nevolje. Upravljani su osjećajem manje vrijednosti i nedostojnosti. Često navlače religioznu masku i govore: “Moram proći ovom dolinom smrti i muka i trpjeti za Krista.” To nema veze s istinom. Mi ne trebamo trpjeti to za Krista, jer je On već trpio za nas. Postoje religiozni demoni koji nas pokušavaju uvjeriti da bismo trebali prihvatiti bolesti, strahove i depresiju i tako trpjeti za Krista. Međutim, Krist nikada nije trpio te stvari. Je li On ikada bio bolestan? Je li ikada bio u vlasti demona ili se oni nalaze pod Njegovom vlašću?

Je li On danas bolestan? Ako sam ja u Njemu, onda sam zdrav. To znači da ću, ostajući u Kristu, ostati zdrav i vladati nad Zlim u poziciji autoriteta.

Namećući Izraelcima tlaku i pritisak, Egipćani su im nastojali skrenuti pogled s Boga i navesti ih da ga upru u sebe. Oni su prihvatili njihovu ideju i zato su Egipćani mogli zavladati nad njima.

Slobodan čovjek

Želeći izbaviti svoj narod, Bog je pronašao čovjeka koji nije rastao kao rob, čovjeka koji je razmišljao na drugačiji način. Mojsije nije rastao u ropstvu. Imao je drugačiji način razmišljanja i zato ga je Bog mogao upotrijebiti da izbavi Izraelce iz ropstva. Ne samo da je rastao kao slobodan čovjek, već je proveo četrdeset godina s drugačijim ljudima u drugačijim životnim prilikama. Slušao je o Bogu Abrahama, Izaka i Jakova - svemogućem El Šadaju koji je sklopio Savez s njegovim precima. Znao je da je On obećao izvesti svoj narod iz Egipta.

28

Za

tebe

u K

ristu

Za tebe u K

ristu

29

Zakoni slobode

savršenstvo i sve sam savršeno spoznao.” Samo Bog ima potpuno i savršeno znanje. Ni tijekom zemaljskog života ni u vječnosti nitko od nas neće upoznati i saznati sve.

Što intenzivnije čovjek doživljava promjenu uma, to Duh Sveti može više ispunjavati njegov život. Naš način razmišljanja funkcionira poput korita ili poput brane za dotok Božjeg Duha i sile. Tjelesni i intelektualno-filozofski način razmišljanja predstavlja prepreku za dolazak Duha Svetog u ljudske živote. Način razmišljanja koji je usklađen s Božjom Riječju je poput korita u koje se može izlijevati Božja rijeka života.

Svatko od nas se mora disciplinirati i postati voljan usklađivati svoj način razmišljanja s Božjom Riječju. Mijenjat ćeš se onoliko koliko budeš htio. Bog će te voditi toliko daleko koliko ti budeš želio ići. On te nikada neće ni na što prisiljavati. Uvijek će te samo pozivati i savjetovati.

“Ali tko pomno promotri savršeni Zakon slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušalac, nego kao zbiljski izvršilac, tome

će biti blago u njegovu radu.” Jakov 1:25

“Da ne sklopih saveza svojega s danom i noću, i da ne postavih zakone nebu i zemlji, mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida...” (Jeremija 33:25-26).

Ovi stihovi pokazuju da je Bog kroz svoje Saveze i zakone odredio na koje će načine o dre đene stvari funkcionirati. Ti Savezi ga obve zuju.

Uspostavio je fizičke zakone koji upravljaju materi-jalnim svijetom i duhovne zakone koji utječu na duhovni i materijalni svijet.

On nam u svojoj Riječi ponovno i ponovno govori o svim tim zakonima, jer želi da se upoznamo s njima i da ih naučimo upotrebljavati u svoju korist.

Razmotrit ćemo tri takva zakona koja možemo nazva-ti zakonima slobode. Ispravno djelovanje na temelju ovih zakona donosi slobodu za duh, dušu i tijelo.

30

Za

tebe

u K

ristu

Zakoni slobode

31

tjedana postati normalna stvar. Mnogi ljudi počinju lagati tako što najprije samo malo izokrenu istinu. Međutim, to nakon nekog vremena postane standard njihovih života.

Savjest osobe koja ne doživi istinsko pokajanje ostaje neočišćena, tj. neučinkovita u svojoj izvornoj funkciji.

To što savjest ne obavlja svoju izvornu funkciju ne znači da ona uopće ne funkcionira.

Ljudi koji krše zakon savjesti izlažu se raznim psihičkim i fizičkim poremećajima i bolestima. Mnogi od njih žive s osjećajem krivice, strahovima i nervozom. Neki se izlažu ludilu pa često zapadaju u paniku. Postoje ljudi koji se podvrgavaju liječenju i sudjeluju u različitim socijalnim programima, ali ne uspijevaju izići iz svojih problema. Ponekad uspiju potisnuti sud savjesti, ali im se on ponovno vraća u snovima i trenucima samoće.

Oni koji ne krše zakon savjesti odvažni su i uživaju u miru i slobodi.

To što smo kršćani ne znači da nam je savjest uvijek čista. Međutim, za razliku od nevjernika, mi kroz pokajanje možemo primiti očišćenje savjesti na temelju krvi Isusa Krista. Da bismo to primili, moramo postati svjesni svojih grijeha i ispovijediti ih s namjerom da ih više nikada ne učinimo i naša će savjest biti očišćena. Nakon toga je moramo čuvati čistom.

Kada nam je savjest čista i kada nas ni zbog čega ne osuđuje, naš molitveni život postaje učinkovitiji. To je još jedan od razloga zbog kojih kršćani moraju imati čistu savjest. “Ljubljeni, ako nas savjest ne osuđuje, imamo sinovsko pouzdanje u Boga. I što god ga

Zakon savjesti

Pavao je rekao: “Istinu govorim u Kristu - ne lažem - za to mi svjedoči moja savjest zajedno s Duhom Svetim” (Rimljanima 9:1).

On govori o svjedočanstvu koje je iz njegove savjesti došlo u njegov um. Glas savjesti je glas nutarnjeg (duhovnog) čovjeka. On u naše živote donosi mir ili nemir i proizvodi osjećaj krivice ili zadovoljstva. Naučimo li čuvati svoju savjest čistom, uvijek ćemo se moći zaštititi i izbjeći mnoge nevolje i bolesti.

Pavao je također rekao: “Istina moja me savjest ne prekorava ni zbog čega, ali time nisam opravdan. Moj je sudac Gospodin” (1. Korinćanima 4:4). On, koji je tako puno držao do čiste savjesti, ističe da ona nije konačni sudac: “Braćo, ja sam živio sa posve čistom savjesti pred Bogom do ovog dana” (Djela apostolska 23:1). Poštovao je sud savjesti, ali je svejedno rekao: “...time nisam opravdan. Moj je sudac Gospodin.”

Znao je da savjest može otvrdnuti i postati onečiš-ćena. Riječ kaže da ona može biti zla: “Istina, sve su stvari čiste, ali su zlo za čovjeka koji ih jede sa zlom savješću” (Rimljanima 14:20).

Ako čovjek ne sluša glas savjesti, ona se može onečistiti. Takav čovjek tada postaje nagluh za njen glas. Ima ljudi koji lažu, kradu i ubijaju pa svejedno kažu: “Moja me savjest ne osuđuje.” To je točno. Ne osuđuje ih jer je onečišćena. Takvi ljudi nisu “ugođeni” na izvorni zvuk, već su “raštimani”.

Kada se čovjek upusti u ogovaranje ili laganje, njegova ga savjest počne prekoravati. No, ako ustraje u grijehu, laganje i ogovaranje će mu za nekoliko

32

Za

tebe

u K

ristu

Zakoni slobode

33

Ovo su samo neki od stihova koji pokazuju da nam je Bog dao slobodnu volju i da naše odluke donose blagoslov (dobre stvari) ili prokletstvo (loše stvari).

Mnogi ljudi sve što im se događa smatraju Božjom voljom. Međutim, većina stvari u našim životima posljedica su naših odluka - riječi koje smo izrekli i djela koja smo učinili. Na žalost, Boga se često krivi za mnoge stvari s kojima On nema nikakve veze.

Blud, bezakonje i ogroman broj religija, ubojstava i ratova postoje baš zbog toga što nam je Bog dao slobodnu volju. Svijet je prepun negativnih stvari, ali Bog s tim nema nikakve veze.

Davši nam slobodnu volju, On nam je dao i odgovor-nost. Mnogi bi htjeli uživati u slobodi bez odgovornosti. Željeli bi izvršavati prohtjeve svoje volje, ali ne i snositi posljedice svojih odluka. Međutim, svatko od nas se prije ili kasnije mora suočiti s posljedicama svojih postupaka. “Plaća” za te postupke često ne stiže odmah pa neki misle da neće ni doći, tj. da će se uspjeti izvući. No, to nije moguće.

Pavao kaže: “Sve mi je dopušteno. Ali nije sve korisno. Sve mi je dopušteno. Ali ja neću ničemu robovati” (1. Korinćanima 6:12).

Upotrebljavajući izraz “Sve mi je dopušteno”, on govori o slobodnoj volji koja mu je dana, ali se ne zaustavlja na tome, već napominje da svatko od nas može birati ono što je korisno. On ovdje ne govori o kratkotrajnim užicima, već o stvarima koje donose vječitu korist i nasljeduje Gospodina, koji je u Getsemanskom vrtu molio: “Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja” (Matej 26:39).

zamolimo, primamo od njega, jer vršimo njegove zapovijedi i činimo što je njemu ugodno” (1. Ivanova 3:21-22).

Zakon slobodne volje

“Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt, da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: ‘Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!’” (Postanak 2:15-17).

Kada je doveo čovjeka u edenski vrt, Bog mu je dao zadatak da ga obrađuje i čuva. Vrt predstavlja život. Bog je čovjeku dao zadatak da uređuje svoj život kako bi iz njega mogao crpsti ono najbolje. Naš život je poput vrta. Zapušten i neobrađen vrt ne može dugo donositi plodove. Bog je naredio da ga čuvamo. To znači da postoji netko tko ga može oštetiti i uništiti.

Mnogi ljudi kažu: “Valjda sve mora biti tako kako jest.” Prihvaćajući svoje stanje onakvim kakvo jest, oni postaju žrtve prijevare. Ne shvaćaju da sve u životu može biti i bolje i gore, ovisno o tome kako ispunjavamo zadatke koje nam je Bog dao.

Šesnaesti i sedamnaesti stih Knjige Postanka govore o mogućnosti izbora koju je Bog dao čovjeku. Ta mogućnost izbora podrazumijeva korištenje slobodne volje.

Bog u svojoj Riječi kaže: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj...” (Ponovljeni zakon 30:19).

34

Za

tebe

u K

ristu

Zakoni slobode

35

Bog nam ju je uvijek spreman pružiti. Dobro je potražiti pomoć kod Boga, ali je još bolje prihvatiti riječi: “Sve mi je dopušteno, ali ja neću ničemu robovati” te poslušati Pavlovu uputu i početi koristiti slobodnu volju za življenje u slobodi. Njome se ne smijemo igrati, jer nas samovolja odvodi u ropstvo.

Savršeni zakon slobode

“Ali tko pomno promotri savršeni Zakon slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušalac, nego kao zbiljski izvršilac, tome će biti blago u njegovu radu” (Jakov 1:25).

Od 21. do 25. stiha Jakov govori o prihvaćanju i vršenju Božje Riječi koju u 25. stihu naziva savršenim Zakonom slobode. Čovjek koji želi živjeti u savršenoj slobodi pred duhovnim i materijalnim svijetom mora proučavati i vršiti Božju Riječ.

Biblija kaže da će onaj tko pomno promotri taj Zakon slobode i prione uz njega kao istinski izvršilac, biti blagoslovljen u svojoj poslušnosti.

“Biti blagoslovljen” znači biti opremljen svime što je potrebno za uspjeh. Svi blagoslovi dolaze od Gospo-dina, što znači da se u živote onih koji žive u poslušnosti Riječi oslobađaju Božja mudrost i snaga koje ih čine uspješnima.

Svaka osoba koja pravilno primjenjuje Božje zakone prima od Njega blagoslove i sama postaje blago-slovom.

Velik broj ljudi prepušta stvari slučaju - utjecajima okolnosti ili tzv. sudbine. No, život nije rezultat utjecaja ili tijeka “sudbine”. Život pojedinca je rezultat njegovih

Bog nam je dao slobodnu volju da bismo se mogli odlučivati za ono što je dobro i korisno - za ono što proslavlja Njega i podiže ljude na njihovu pravu poziciju. Na žalost, mnogi svoju volju koriste za zla djela.

U nekim filozofskim i teološkim krugovima ljudi tvrde da je Bog sveznajuće i svemoguće biće i da kao takav sve može promijeniti i spriječiti. Po njihovom mišljenju, stvari su takve kakve jesu zato što Bog dopušta da budu takve. Budući da On to dopušta, sve što se događa je zapravo Njegova volja. A sve što je Njegova volja je dobro. Takvi zaključci i način razmišljanja se ne temelje na Bibliji i nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Koliko bi roditelja željelo da im djeca žive drugačijim načinom života, tj. da se ne drogiraju, ne opijaju i ne prostituiraju? Je li volja roditelja da im djeca tako žive? Želi li društvo da oni budu takvi? Naravno da to nitko ne želi, ali oni sami odabiru taj način života.

Bog dopušta određene stvari jer je u materijalni i duhovni svijet postavio zakone koje poštuje. Zakon slobodne volje je samo jedan od tih zakona. Dokle god boravi u tijelu, čovjek svojim odlukama može utjecati na svoj život i svijet oko sebe. Kada iziđe iz tijela, zakon slobodne volje više neće funkcionirati na taj način.

Pavao kaže: “Sve mi je dopušteno, ali ja neću ničemu robovati.” Svatko od nas se, kada se prvi put suoči s nekim stvarima, može odlučiti hoće li ih prihvatiti ili ne. Ako počnemo i nastavimo činiti neki grijeh, mi postajemo njegovim robom. Nakon nekog vremena, može nam se dogoditi da unatoč sposobnosti slobodnog odlučivanja izgubimo sposobnost da prestanemo činiti taj grijeh. U takvom trenutku nam je potrebna pomoć i

36

Za

tebe

u K

ristu

Za tebe u K

ristu

37

Dva Adamapostupaka. Donoseći različite odluke, mi “krojimo” svoju budućnost i budućnost ljudi koji su s nama u vezi. Pozitivne odluke, misli i postupci otvaraju put za dolazak Božje volje i blagoslova u naše živote. Kroz njih primamo Božju snagu, zdravlje i mudrost. Donoseći negativne odluke, mi se zatvaramo za Božje utjecaje i otvaramo za utjecaje Zloga.

Pouka

Ako prepoznamo zakone duhovnog svijeta i zauz-memo ispravan stav prema njima, oni će nam postati blagoslov.

Nema ništa gore od situacije kada ljudi ignoriraju i krše te zakone, a kasnije okrivljuju Boga za svoje probleme. Počni na ispravan način koristiti zakon slobodne volje, očisti svoju savjest i pomno promotri savršeni Zakon slobode! Ako to učiniš, tvoj će se život potpuno promijeniti. Dobit ćeš mir, radost i ljubav i iskusiti zadovoljstvo koje ti ništa drugo ne može dati.

Poduzmi odgovarajuće korake i tvoj život će procvje-tati. Preuzmi inicijativu i promijeni način razmišljanja. Uskladi ga s Božjom Riječju. Promijeni okolnosti u svom životu. Preuzmi kontrolu nad svim tjelesnim i svjetovnim željama. Ako to učiniš, život će ti se pretvoriti u korito kroz koje će teći rijeka Božjeg života i blagoslova.

“Prvi je čovjek (Adam) od zemlje - zemljan; drugi je čovjek (Adam) s neba.

Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski”.

1. Korinćanima 15:47-48

Prva tri poglavlja Biblije nam otkrivaju savršenu Božju volju za čovjeka i uvjete, tj. zakone po kojima bi on trebao živjeti. Ona govore i o posljedicama koje su pogrešne odluke imale na Adama i Evu i cijelo čovječanstvo. Ta prva tri poglavlja predstavljaju Bibliju u malom. Pažljivim proučavanjem tih poglavlja svaki čovjek može dobiti bolji uvid u materijalno i duhovno područje svijeta u kojem živi i bolje razumijevanje svog mjesta u njemu.

Prije desetak godina, na naslovnoj stranici tjednika USA Today pojavila se “slika” Adama i Eve, a ispod nje zaključak da svi ljudi, bez obzira na rasu, potječu od njih. U tom su izdanju neki genetičari izjavili kako su na temelju detaljnih istraživanja ustanovili da cijelo čovječanstvo potječe od zajedničkih predaka.

Apostol Pavao je prije gotovo dvije tisuće godina na atenskom trgu propovijedao o Bogu koji je “...izveo sav

38

Za

tebe

u K

ristu

Dva A

dama

39

pokornosti. Riječ kaže da, kao što su nepokornošću jednoga svi postali grešnici, tako će i pokornošću jednoga svi postati pravednici (Rimljanima 5:19).

Prihvatiti nečiji stil života znači prihvatiti autoritet koji stoji iza te osobe. Isus je bio podređen Božjem autoritetu - autoritetu Oca. Adam se podredio autoritetu zmije (đavla). Poslušavši đavlove riječi, otvorio je vrata za dolazak smrti, mržnje, bolesti i ubojstava u svijet.

Kada se osoba poistovjeti sa životnim stilom prvog Adama, tada sve što je on učinio i što On jest dolazi u njen život. Isto vrijedi i za one koji se poistovjete s Drugim Adamom.

Već prvi izvještaj iz Knjige Postanka pokazuje da se prvi Adam nakon Pada spustio s više pozicije na nižu i krenuo putem osude i degradacije. To je bilo putovanje iz zdravlja u bolest, iz autoriteta u ropstvo, iz blagoslova u prokletstvo.

Bog ga je želio vratiti na poziciju koju je pripremio za njega i zato je poslao svog Sina - Drugog Adama - da mu omogući zakonit povratak na tu izgubljenu poziciju.

Drugi Adam

Isus je jedanput upitao učenike za koga ga ljudi smatraju. Dobio je različite odgovore. Zatim je upitao za koga ga oni drže, a Petar mu je rekao: “Ti si Krist, Sin Boga živoga!” (Matej 16:23-16).

Jedno od najvažnijih pitanja na koja ćeš jedanput morati odgovoriti je: “Tko je Isus za tebe?”

Siguran sam da bismo i danas na to pitanje dobili puno različitih odgovora, jer su mišljenja o Isusu jako podijeljena. Jedni ga smatraju religioznim učiteljem,

ljudski rod od jednog čovjeka i nastanio ga po svoj površini zemaljskoj”.

Biblija jasno kaže da su svi ljudi tjelesno i duhovno povezani s prvim Adamom. Ta duhovna i tjelesna veza s njim utječe na naše živote.

“Tako stoji pisano: ‘Prvi čovjek, Adam, postade živa duša’, a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Prvi je čovjek od zemlje - zemljan; drugi je čovjek s neba. Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga” (1. Korinćanima 15:45-49).

U Poslanici Rimljanima Pavao govori o prvom Adamu i posljedicama koje su njegovi postupci imali na čitavo čovječanstvo. “Prema tome, kao što po jednom čovjeku (Adamu) uđe grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše... dakle, prekršajem jednoga i posredovanjem jednoga zavladala (je) smrt” (Rimljanima 5:12,17).

On u tom poglavlju govori o odnosu Boga prema čovjeku i o utjecajima koje su postupci dvojice ljudi imali na čovječanstvo.

Postupci prvog su onima koji se s njim poistovjećuju donijeli smrt i što je s njom povezano. Postupci drugog donijeli su život i sve što je s njime povezano.

Svatko od nas se može poistovjetiti s prvim ili Drugim Adamom. To poistovjećivanje se odvija na tri razine - duhovnoj, duševnoj i tjelesnoj.

Ono otpočinje prihvaćanjem životnog stila prvog ili Drugog Adama. Ti životni stilovi se razlikuju u

40

Za

tebe

u K

ristu

Dva A

dama

41

“Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdržava svojom silnom riječi...” (Hebrejima 1:3).

Želiš li vidjeti Boga, možeš ga vidjeti u Isusu koji je odsjaj Njegovog sjaja i otisak Njegove biti. Nije čudo što je On sam rekao Filipu: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14:9).

Dragi prijatelju, Isus je vječnost koja je zakoračila u prolaznost.

Vječiti svemogući Bog, koji zauvijek sjedi na prije-stolju slave, zakoračio je u naše živote. Sve je od Njega, po Njemu i za Njega. Njemu pripada slava zauvijek.

Neki Isusovi suvremenici to nisu mogli shvatiti. “Tada mu Židovi rekoše: ‘Nije ti ni pedeset godina, a vidio si Abrahama!’ Isus im odvrati: ‘Zaista, zaista, kažem vam, prije nego je Abraham bio JA JESAM’” (Ivan 8:57-59).

Ti ljudi nisu željeli vjerovati u ono što im je Gospodin stalno govorio, a to je da On nije bio i da neće biti, već da On - JEST.

“Da, ako ne budete vjerovali da JA JESAM, umrijet ćete u svojim grijesima” (Ivan 8:24).

Kralj slave

“Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave! Tko je taj Kralj slave? Jahve silan i junačan, Jahve silan u boju! Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave! Tko je taj Kralj slave? Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!” (Psalam 24:7-10).

drugi prorokom, treći varalicom. Neki misle da je bio guru, a neki da je bio šaman.

Uvjerenje glede Isusovog identiteta odlučuje o našoj vječnoj sudbini.

Zato trebamo imati ispravno mišljenje o tome, jer ćemo samo tada moći dati ispravan odgovor. Taj odgo-vor se nalazi u Bibliji.

U prvom poglavlju Poslanice Hebrejima Bog o Isusu kaže: “Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno, i žezlo je pravde, žezlo tvoga kraljevskog dostojanstva.” I još: “Ti si, Gospodine, u početku udario temelje zemlje a nebesa su djelo ruku tvojih.”

Ti stihovi pokazuju da je Isus Bog koji zauvijek vlada s prijestolja. On je utemeljitelj nebesa i zemlje. Prije no što su ona postala, On je bio.

“On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu” (Kološanima 1:17).

Isus je molio: “A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe samog SLAVOM KOJU IMADOH KOD TEBE PRIJE NEGO POSTADE SVIJET” (Ivan 17:5).

Želimo li biti iskreni prema samima sebi, trebamo prihvatiti Božje svjedočanstvo o tome tko je Isus. Riječ jasno kaže da je On prije svega. Postojao je davno prije no što se nastanio u tijelu djevice Marije, i to ne kao stvoreno biće, već kao Stvoritelj.

“On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom...” (Filipljanima 2:5). Riječ govori o Njegovoj jednakosti s Bogom. Isus nije neki “niži” Bog. On je potpuno jednak Ocu i Duhu Svetom.

42

Za

tebe

u K

ristu

Dva A

dama

43

Iako je imao vlast, moć i slavu i uživao u obilju i zadovoljstvu, Gospodar je odlučio postati slugom kojem će se svi smijati i kojeg će svi nazivati luđakom. Postao je onaj koga su popljuvali, mučili, proboli i ubili. Napustivši zlatne nebeske palače, rodio se u štali i postao progonjeni izbjeglica.

Dragi prijatelju, ako ne shvatiš tko je On, nećeš moći razumjeti veličinu Njegove ljubavi i žrtve. Ništa od onoga čega se ti možeš odreći se ne može usporediti sa stvarima kojih se On odrekao zbog tebe. Nije došao na zemlju da bi dobio nešto što do tada nije imao, već da bi nam dao ono što mi nismo imali.

Nije trpio za sebe, već za tebe. Bio je bezgrešan, svet i pravedan. Posjedovao je sve. Sve želje Njegovog srca uvijek su bile ispunjene. Pa ipak, on je odlučio zauzeti tvoje i moje mjesto osude kako bismo ti i ja primili opravdanje.

Nije patio zato što je morao, već zato da ti ne bi morao patiti.

Sve što je učinio, učinio je za nas kako bismo mogli imati bolju budućnost. Dao nam je mogućnost da uđemo u slavu i iskusimo ljepotu neba.

Bio je odbačen da bismo ti i ja bili prihvaćeni, poni-žen da bismo mi bili uzvišeni. Bio je ranjen da bismo mi bili iscijeljeni. Umro je da bismo ti i ja mogli živjeti.

Sve što je učinio, učinio je za tebe. Na temelju te spoznaje ti danas vjerom možeš položiti pravo na te stvari i Božja sila će se osloboditi u tvoj život.

Ivanove riječi: “Ljubljeni” su odjek Božje ljubavi prema tebi. Bog te ljubi. Snagu Njegove ljubavi možeš

U ovim stihovima psalmist govori o Isusu. Sjeti se stiha iz Poslanice Hebrejima, koji kaže: “Žezlo je pravde žezlo tvoga KRALJEVSKOG DOSTOJANSTVA.”

Ivan je rekao: “Zatim opazih otvoreno nebo, i pojavi se bijel konj. Jahač na njemu zove se Vjerni i Istiniti; on sudi i vojuje pravedno. Oči su mu plamen ognjeni; na glavi mu mnoge krune. On nosi napisano ime koje nitko ne zna osim njega. Obučen je u ogrtač umočen u krv, a njegovo ime glasi: Riječ Božja. Pratile ga nebeske vojske na bijelim konjima, obučen u bijel, čist lan. Iz njegovih usta izlazi oštar mač da njime pobije pogane. On će nad njima vladati željeznim žezlom. On gazi tijesak vina uskipjelog gnjeva Boga Svemogućega. A na svom ogrtaču - na boku - nosi napisano ime: Kralj kraljeva i Gospodar gospodara” (Otkrivenje 19:11-16). Ove riječi će se ispuniti pred očima svih naroda.

Da, ljubljeni, Isus je vječiti Stvoritelj, jednak Ocu pred kojim će svako koljeno pokleknuti i svaki jezik priznati: “Gospodar je Isus Krist.” Svi će ga štovati kao što to čine starci i anđeli u nebu (Otkrivenje 5:7-14).

Sjeti se da Božja zapovijed glasi: “Gospodaru Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi” (Luka 4:8). Nebeska bića se klanjaju Božjem Jaganjcu, Isusu Kristu, jednako kao što se klanjaju i Ocu. Tu slavu Isus nije dobio nakon svog uskrsnuća. On ju je oduvijek imao. Zbog svoje velike ljubavi prema nama, On se “lišio svoje jednakosti s Bogom i uzeo narav sluge, postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti i to do smrti na križu” (Filipljanima 2:6-8).

44

Za

tebe

u K

ristu

Dva A

dama

45

Želiš li imati koristi od ove knjige i onoga o čemu govori, trebaš razumjeti da postoje različite vrste spo-znaja. Mogli bismo ih usporediti s različitim razinama poznavanja nekog stranog jezika.

Dok čitaju o različitim spoznajama o kojima govorim, nekim ljudima se čini da slušaju govor na stranom jeziku. Oni ništa ne razumiju. Drugi pak razumiju o čemu je riječ, ali sami ne mogu o tome govoriti. Treći sve razumiju, ali prije no što sami progovore, moraju svjesno “prevesti” riječi u glavi i unaprijed razmisliti što će reći. Četvrti govore i razmišljaju u duhu tog jezika i razumiju ga poput materinjeg.

Mi u svojoj spoznaji duhovnih stvarnosti trebamo pripadati ovoj četvrtoj grupi. To se neće dogoditi preko noći, jer je potrebno uložiti trud i proučavati Božju Riječ. Isus je rekao: “Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji učenici; upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi” (Ivan 8:31-32).

Ako želiš iskusiti slobodu o kojoj Isus govori, moraš ustrajati u proučavanju istine (Božje Riječi). Kada je uistinu počneš razumijevati i kada uđeš u tok Duha i Riječi, postat ćeš slobodan.

Nekim ljudima je potrebno sedam dana da prime slobodu u nekom području svog života, dok je drugima za to potrebno pet godina. Imamo različite kapacitete pa i procesi oslobađanja u našim životima imaju različitu duljinu trajanja. Najvažnije je da budemo ustrajni. Ako prestanemo upoznavati istinu, zaustavit ćemo proces oslobađanja.

Riječ kaže da vjera dolazi od slušanja Božje Riječi. Kroz slušanje dobivamo spoznaju koja nas uvodi u vjeru. Vjera je dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo

vidjeti u činjenici da je poslao svog ljubljenog Sina da zauzme tvoje mjesto i umre umjesto tebe.

Snaga Isusove ljubavi izražena je u tome što se odrekao slave, ugleda i časti i što se utjelovio. Ljubljeni, ni anđeo ni bilo koje drugo stvoreno biće nije platilo cijenu za tvoje oslobođenje. Ta cijena nadilazi sva potraživanja. Njome je plaćen otkup svakog grešnika, kako najvećeg, tako i najmanjeg. Bog Sin vrijedi više od bilo kojeg ljudskog bića.

Ljubeći te silnom ljubavlju, dao je sebe za tebe. Zauzeo je tvoje mjesto kako bi ti mogao zauzeti Njegovo.

Sve to je učinio zato što te voli. To je bio Njegov jedini motiv.

Dok ne shvatimo tko je Isus i dok ne počnemo razumijevati Njegovo vječito postojanje, slavu i jednakost s Ocem i Duhom Svetim, nećemo moći razumjeti veličinu Njegove žrtve. Međutim, kada shvatimo kolika je žrtva koju je prinio za nas, znat ćemo da ne postoji ništa što nije uračunato u cijenu koju je On platio na križu. Znat ćemo da u svakom području naših života imamo pravo na potpunu slobodu, i to ne zbog nečeg što smo mi učinili ili što jesmo, već zbog onoga što je On učinio i što On jest.

Isus je rekao: “Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32).

To znanje nema veze s površnim razumskim pri-hvaćanjem činjenica, već podrazumijeva intimnu spo-oznaju srca koje se “topi” pri svjesnosti veličine Božje ljubavi.

46

Za

tebe

u K

ristu

Dva A

dama

47

tim, sve to im ne znači ništa. Umjesto da hodaju u pobjedi, oni su poraženi, slabi i bolesni.

Takvi su zato što nemaju znanje i ne zauzimaju svoju poziciju u Kristu.

Ako želimo vidjeti Božju slavu, ti i ja moramo zauzeti svoj položaj u Bogu.

Mjesto u hridi

Mojsije je želio vidjeti Božju slavu pa je rekao Bogu: “‘Daj mi da ugledam slavu tvoju.’ On odgovori: ‘Učinit ću da prođe sva slava moja ispred očiju tvojih i proglasit ću pred tobom moje ime ‘Gospod’. Bit ću milostiv, kojemu hoću da budem milostiv, i smilovat ću se, kome hoću da se smilujem.’ On nastavi dalje: ‘Lica mojega ne možeš ugledati, jer ni jedan čovjek ne može me vidjeti i ostati živ.’ Dalje reče Gospod: ‘Evo, kod mene ima mjesta; ovdje možeš stati na hrid. Kad onda bude prolazila slava moja, stavit ću te u šupljinu hridi i zaklonit ću te rukom svojom dok ne prođem. Kad zatim odmaknem ruku svoju, vidjet ćeš mi leđa, ali lice moje ne smije nitko gledati’” (Izlazak 33:18-23; prijevod dr. Ivana Ev. Šarića).

Hrid o kojoj Bog govori je Isus. Samo osoba koja je u Kristu može vidjeti Božju slavu. U Njemu imamo pravo gledati očitovanje te slave i pri tom smo zaštićeni. Zato je neophodno potrebno da zauzmemo svoju poziciju U KRISTU, tj. u Njegovom Tijelu.

Stvoreni u Kristu

Bog je u edenskom vrtu polegao Adama na zemlju, uspavao ga i od njegovog rebra načinio novo stvorenje.

(Hebrejima 11:1). Kada imamo nju, imamo dokaz. Dokaz nije nagađanje, pretpostavka ili nada. Dokaz je činjenica.

Bez spoznaje (znanja) nemoguće je imati vjeru. Da bismo mogli napredovati u vjeri, moramo napredovati u spoznaji istine.

Zauzmi poziciju

“Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastavite u njemu živjeti: u njemu čvrsto ukorijenjeni, na njemu stalno naziđivani i učvršćivani vjerom, kako ste poučeni, obilujte zahvalnošću!” (Kološanima 2:6-7).

Nedavno sam čitao članak o satelitu koji je NASA poslala u svemir. Taj satelit je koštao stotinu pedeset milijuna američkih dolara i imao je zadatak primati signale (informacije) i prenositi ih na zemlju. Međutim, budući da ga nisu postavili na pravo mjesto u orbiti, on uopće nije funkcionirao. Zbog toga su morali poslati letjelicu da ga dovuče do mjesta na kojem je trebao biti. Kada je letjelica obavila svoj zadatak, satelit je počeo funkcionirati. Kada je profunkcionirao, cijena mu je jako porasla.

Danas postoje mnogi kršćani koji su poput tog satelita. Nanovo su rođeni i opremljeni svime što im je potrebno za život i pobožnost. Bog je na njihovoj strani i u sebi nose izvanredno veliku snagu. Pa ipak, ne funkcioniraju onako kako bi trebali. Oni su više nego pobjednici i Onaj koji je u njima je veći od onoga koji je u svijetu. Istrgnuti su iz vlasti tame i blagoslovljeni svakim duhovnim blagoslovom u Kristu Isusu. Među-

48

Za

tebe

u K

ristu

Dva A

dama

49

U Kristu je od nas stvorio nova stvorenja - stvorenja koja zadovoljavaju sve Njegove standarde.

U Njemu nam je dao novi identitet. Zato se i nazivamo kršćanima. Riječ ‘kršćanin’ dolazi od riječi Krist - Pomazanik.

Mnogi ljudi žele promijeniti svoj identitet. Pokuša-vaju postati netko drugi i biti ljepši i bolji. Odlaze psihijatrima i daju im ogromne svote novca nadajući se da će im oni pomoći da otkriju svoj stvarni identitet ili pronađu novi.

Metafizički kultovi i kultovi New Age-a potiču ljude da pozitivno govore i razmišljaju o sebi i otkrivaju “svoje pravo ja” kako bi mogli stvoriti novu sliku o sebi. Neki pripadnici tih kultova imaju iskrenu želju da pomognu ljudima u nevolji, ali su sve to samo ljudski, a često i demonski pokušaji da se uzdigne čovjek.

U životima kršćana stvari se odvijaju na drugačiji način. Bog nas dotakne na osoban način, učini nešto u nama i promijeni nam identitet. To nema veze s našim nastojanjima da se promijenimo. Nema veze ni s pozitivnim razmišljanjem, ni s autosugestijom, već s Božjim djelovanjem u našim srcima. Mi čitamo Njegovu Riječ i prihvaćamo ono što On kaže o određe-nim stvarima.

“Dakle, ako je tko u Kristu on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo” (2. Korinćanima 5:17).

Dobro je kad stare stvari nestanu, ali još bolje ako budu zamijenjene novima.

Bog se neće zadovoljiti nirvanom, odnosno anihila-cijom. On daje NOVI, SAVRŠENI ŽIVOT.

Kada se probudio iz sna, Adam je uskliknuo: “‘Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!’ Zato će čovjek ostaviti oca i majku te prionuti uz ženu svoju i bit će oni samo jedno tijelo” (Postanak 2:23-24).

Pavao kaže da te riječi u sebi nose uzvišenu tajnu koja se odnosi na Krista i Crkvu (Efežanima 5:32).

Kao što je Adam zaspao položen na zemlju, tako je Krist “zaspao” položen na golgotski križ. U Njemu je Bog stvorio novo stvorenje - tebe i mene, svoju Crkvu. “Njegovo smo naime stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu...” (Efežanima 2:10).

Dok je Isus visio na križu, Bog je u Njemu stvarao tebe i mene. On nije radio na Njemu kako bi ga usavršio, već je u Njemu radio na tebi i meni.

Izvan Krista, mi smo odvojeni od Boga i osuđeni na smrt. No, Bog se u Njemu pobrinuo za naše stanje. U Njemu je “sredio” sve što s nama nije bilo u redu. Sve što je ikada trebalo popraviti u svakoj osobi Bog je “popravio” u Kristu. Umjesto da na svakom od nas radi pojedinačno, On nas je sve zajedno “stavio” u Krista i u Njemu sredio sve što je bilo potrebno srediti. Dragi prijatelju, Bog je u Isusu u svakom od nas učinio ono što je bilo potrebno učiniti.

Kroz Njegovu smrt On nas je odvojio od grešne prošlosti, duhovne smrti i vlasti tame. Kroz Njegovo uskrsnuće zauvijek nas je povezao sa sobom.

Bilo nam je potrebno novo rođenje i On nam ga je dao. To novo rođenje je veće od oproštenja grijeha i od vječitog života. Ono podrazumijeva sjedinjenje s Bogom.

50

Za

tebe

u K

ristu

Za tebe u K

ristu

51

U KristuOn ne mijenja stvari, već stvara nešto potpuno

novo. U tom stvaranju staro nestane i novo nastane. To se dogodi kada vjerom zauzmemo svoje mjesto u Kristu. Istinska vjera je slaganje s Bogom - prihvaćanje i objavljivanje Božjih Riječi kao apsolutne istine. Po vjeri uzimamo ono što nam pripada u Kristu.

U Novom zavjetu se izraz “u Kristu” susreće veoma često. On ima jako duboko značenje. Apostol Pavao ga neprestano ponavlja. A. J. Gordon je rekao da u Bibliji samo stih koji kaže: “Bog se očitovao u tijelu” ima tako duboko značenje kao izraz “u Kristu”. Njegovo značenje je tako duboko da ga ne možemo u potpu nosti iskazati. Gordon te riječi naziva ključem za razumi jevanje Božje Riječi i uspoređuje ih s poznatim kamenim zapisom - Stijenom iz Rozete. Znanstvenici su stoljećima pokušavali odgonetnuti značenje poruka na egipatskim piramidama. Znali su da hijeroglifi nisu samo umjetnički crteži, već da se radi o porukama koje sadrže podatke o graditeljima, ljudima koji su sahranjeni u piramidama, tijeku gradnje i mnogim drugim stvarima. No, tek je otkriće Stijene iz Rozete otvorilo mogućnost čitanja tih drevnih spomenika. Do tog trenutka, hijeroglifi su predstavljali samo crteže. Međutim, pronalazak kamenog zapisa iz Rozete otvorio je mogućnost odgonetanja tajne hijeroglifskog pisma.

Slično je i s izrazom “u Kristu”. Te riječi nas uvode u tajnu Isusa Krista i Njegovog odnosa s nama. Otkrivaju nam niz uzročno-posljedičnih veza, čineći Golgotu relevantnom u životu svakog čovjeka.

“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo

nastalo.”2. Korinćanima 5:17

U Novom zavjetu se izrazi “u Kristu”, “u Njemu”, “u kome”, “po Kristu” i slični spominju više od sto trideset puta. To je jedan od najznačajnijih potpisa Novog saveza. Bog nam neprekidno ponavlja što je učinio i providio za one koji su primili Krista. Vjernici moraju otkriti tko su u Kristu, što u Njemu imaju i mogu učiniti. Mnogi ljudi misle da prihvaćajući Krista prihvaćaju religiju. To nema veze s istinom. Prihvaćajući Krista, mi primamo Njegov život i sve što On jest i što može.

Božja Riječ kaže: “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja” (Iv. 1:12). Kada osoba primi Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja, ona postaje Božje dijete. No, to je tek početak. U Njemu, s Njim, dolazi sve ono što je On bio, što jest i što će biti, sve što je učinio, što čini i što će činiti. Kada Krist uđe u život osobe, sve Kristove sposobnosti i ostvarenja stavljaju joj se na raspolaganje. Zbog toga Pavao kaže: “Sve mogu u onome koji mi daje snagu” (Fil. 4:13).

52

Za

tebe

u K

ristu

U K

ristu

53

kome se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja” (Kol. 2:2,3).

U Kristu se nalazi svo Božje blago, mudrost i znanje. Bog je sve to “stavio” u Njega i “budući da u Njemu stanuje stvarno sva punina božanstva, po njemu smo i mi ispunjeni” (Kol. 2:9).

Svaki vjernik u sebi ima svo znanje i mudrost koji su u Kristu. Primajući Krista, primili smo i te stvari. Međutim, to bogatstvo je “sakriveno” i zato je Pavao molio da Kološani “postignu bogat i pun uvid u pravu spoznaju Božje Tajne”. Bez prave spoznaje i potpunog uvida u bogatstvo koje je u njima, vjernici nemaju nikakve koristi od tog bogatstva.

Pavao je također napisao: “Sjećam vas se u svojim molitvama, da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznate; da vam dadne prosvijetljene oči vašeg srca da uvidite koliku nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima, koliko je u nama koji vjerujemo, izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove što je pokaza u Kristu uskrisujući ga od mrtvih i postavljajući ga sebi s desne strane na nebesima” (Ef. 1:16-20). Drugi prijevod o toj snazi kaže: “Ona je jednaka Njegovoj silnoj moći što je očitova uskrisujući Krista od mrtvih i postavljajući ga sebi s desna” (Ef. 1:19,20).

Pavao, dakle, moli da vjernici upoznaju istinu i da oči njihovog srca budu prosvijetljene kako bi uvidjeli koliku nadu, bogatstvo i snagu imaju u sebi. On ne moli da oni sve to prime, već da uvide da to već posjeduju.

Kada otkrijemo što imamo i možemo u Kristu, moći ćemo se u vjeri pokrenuti prema očitovanju tih stvari u našim životima.

Promatrajući sebe i svoje nedostatke, mnogi ljudi se lišavaju inicijative vjere te zbog toga ostaju bez blagoslova koji im legalno pripadaju. Otkrivanje mogućnosti i blagoslova u Kristu pomaže nam aktivirati vjeru. No, ako ne znamo što nam u Kristu pripada, nikada se nećemo pokrenuti prema tome. Niti jedan čovjek ne može pristupiti Bogu na temelju vlastite svetosti i pravednosti. Nas, koji nemamo židovsko podrijetlo, Bog opominje riječima: “Sjećajte se da ste u ono vrijeme bez Krista bili otuđeni od izraelskoga građanstva, bez dijela u Savezima obećanja, bez nade i bez Boga u ovom svijetu!” (Ef. 2:12).

Bez Krista smo bili odvojeni od Boga i živjeli bez prava, nade i obećanja. “Ali sada, u Kristu Isusu, vi (mi) koji ste nekoć bili daleko postadoste blizu krvlju Kristovom” (Ef. 2:13).

Prihvativši Krista, približili smo se Bogu. “Po njemu naime jedni i drugi imamo pristup k Ocu u jednome Duhu” (Ef. 2:18).

Danas imamo pristup k nečemu k čemu ga prije nismo imali. Od ljudi bez nade, postali smo ljudi s nadom. Od onih koji nemaju pravo tražiti ispunjenje Božjih obećanja, postali smo ljudi s pravom na očekivanje ispunjenja Božjih obećanja. “U Njemu ste postali bogati u svakom pogledu, u svakoj vrsti govora i znanja” (1. Kor. 1:15).

Pavao je Kološanima napisao da se bori “da se utješe njihova srca i da, sjedinjeni ljubavlju, postignu bogat i pun uvid u pravu spoznaju Božje Tajne: Krista, u

54

Za

tebe

u K

ristu

U K

ristu

55

Razlika između religije i Evanđelja

Čitajući Poslanicu Galaćanima, možemo vidjeti s kolikom se žestinom Pavao borio protiv onih koje je nazivao “lažnom braćom” (Gal. 2:4). U prvom poglavlju je nekoliko puta upotrijebio izraz “neka je proklet”.

Odakle tako oštre riječi?

Pavao je tim ljudima navijestio Evanđelje i oni su primili spasenje. Nakon njegovog odlaska, među njih su se uvukli neki Židovi koji su priznavali Isusa kao Mesiju, ali koji se nisu željeli odreći tradicije (Zakona). Stoga su u Evanđelje pokušavali “unijeti” neka djela Zakona i tradicionalne običaje i na taj ga način “izvrći”. Stvarali su “drugo evanđelje” koje se suprotstavljalo Evanđelju Isusa Krista.

Ono se nije potpuno razlikovalo od pravog Evanđelja, ali je bilo dovoljno drugačije da ljudima oduzme slobodu u Kristu Isusu (Gal. 2:4) i da ih ponovno upre-gne u jaram ropstva.

To je Evanđelje neke vjernike odvojilo od opravdanja na temelju Kristove milosti i uvelo ih u pokušaje da se opravdaju na temelju vršenja djela Zakona.

Oni su zapravo govorili: “Mi trebamo primiti Isusa kao Mesiju, Proroka i Božjeg slugu, ali također trebamo nastaviti vršiti zapovijedi Zakona, kako bismo na taj način ugodili Bogu i postigli spasenje.”

Ti Židovi nisu nijekali Isusa, već su Njegovom Evanđelju dodavali neophodnost vršenja djela Zakona kao sredstva za postizanje opravdanja. Svojim su učenjem izvodili ljude iz vjere i dovodili ih natrag pod Zakon. Ljudi su se iz Duha vraćali u tijelo (Gal. 3:2,3).

Sva mudrost, darovi i snaga, koji su nam potrebni za život koji će proslaviti Boga, za pobjedu nad grijehom i utvrđivanje Božjeg kraljevstva već su u nama. Oni nam neće biti udijeljeni. Oni su već u nama. Sve što nam je bilo potrebno za odnos s Ocem, u Kristu nam je već osigurano. Sve što nam je ikada bilo potrebno za pobjedu nad Zlim, oslobođenje iz njegove vlasti i preuzimanje vlasti nad njim, već smo u Kristu primili. “On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina u kome imamo (sadašnje vrijeme) otkupljenje, oproštenje grijeha” (Kol. 1:13,14).

U Engleskoj je jednom živjela starica koja je bila veoma siromašna. Svoj radni vijek je provela služeći u jednoj bogatoj obitelji. Od njih je dobila nekakav dokument, koji je, pošto je bila nepismena, smatrala pismenom zahvalom. Jednog dana ju je posjetio njen pastor. Ona mu je opisala svoj život i s ponosom mu pokazala “zahvalu” koju je dobila od svojih poslodavaca. Pročitavši taj dokument, pastor je uvidio da su joj ti ljudi ostavili u nasljedstvo velik iznos novca. Ona je godinama živjela u siromaštvu, dok joj je na zidu visio ček na ogromnu svotu novca. Poput te starice, mnogi današnji kršćani nisu svjesni bogatstva, snage, mudrosti, zdravlja, mira, pravednosti i mnogih drugih darova koji im pripadaju u Kristu. Oči njihovih srca nisu prosvijetljene te ne mogu reći: “Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista - on koji nas BLAGOSLOVI SVAKIM DUHOVNIM BLAGOSLOVOM NA NEBESIMA U KRISTU!” (Ef. 1:3).

56

Za

tebe

u K

ristu

U K

ristu

57

je jako naporan. Što si bliže vrhu, to je nagib strmiji. Ljudi u različitim religijama guraju uzbrdo manje ili veće kamenje. No, suština svih takvih aktivnosti je zapravo ista.

Prekršivši jedan od propisa, tj. učinivši jedan grijeh, pojedinac odlazi nekoliko koraka unatrag ili se čak i vraća na sam početak svog puta.

To je doista Sizifov posao kojem nema kraja.

Čovjek, koji se nastoji opravdati djelima Zakona, nalazi se u vrlo nezgodnom položaju. On neprekidno mora paziti na svoje misli, riječi, stavove i djela i nastojati da u svakom području svog života bude savršen, i to ne samo jedan dan, već neprekidno. Ako nakon godinu dana besprijekornog vršenja Zakona pojedinac prekrši jednu jedinu zapovijed, on postaje prestupnikom cijelog Zakona.

Apostol Jakov kaže: “Uistinu, ako tko vrši sav Zakon, a pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve. Jer onaj koji je rekao: ‘Ne čini preljuba!’ rekao je i: ‘Ne ubij!’ Ako ne činiš preljuba, a ubiješ, postaješ prestupnik Zakona” (Jak. 2:10).

Bez obzira na to što možda vršiš cijelu gomilu zapo-vijedi, jedna jedina pogreška te čini prestupnikom. Uopće nije važno radi li se o nekom manjem ili većem grijehu. Grijeh je grijeh, i tko god ga čini, prestupnik je Zakona. Zbog toga Pavao kaže “...da se Zakonom nitko ne opravdava pred Bogom” (Gal. 3:11).

Za razliku od religija, koje kroz vršenje različitih zakona pokušavaju ljude podići k Bogu, Evanđelje “spušta” Boga k čovjeku. Na temelju Kristovog poistovjećivanja s čovječanstvom i poistovjećivanja

Odricali su se opravdanja po Kristu i okretali se k pokušajima postizanja pravednosti kroz vršenje uredbi Zakona. Na taj su način ispali iz milosti (Gal. 5:4).

Možemo li se opravdati Zakonom? Božja Riječ kaže da ne možemo.

“Ali kako znamo da čovjeka ne opravdava vršenje Zakona, nego samo vjera u Isusa Krista, to smo i mi prigrlili vjeru u Krista Isusa da bismo se opravdali vjerom u Krista, a ne vršenjem Zakona. Jer vršenje Zakona neće nikoga opravdati” (Gal. 2:16).

“Svi, naime, koji se pouzdavaju samo u vršenje Zakona nalaze se pod prokletstvom, jer stoji pisano: ‘Proklet svaki onaj koji ne poštuje Zakon vršeći sve što je u njemu napisano.’ A da se Zakonom nitko ne opravdava pred Bogom, to je očito, jer pravednik će živjeti od vjere” (Gal. 3:10,11).

Sve religije svijeta u svojim učenjima polaze od pretpostavke da se čovjek može usavršiti vršenjem dobrih djela i na taj način popeti do stupnja na kojem će ga Bog moći prihvatiti.

Cjelokupni sistem religija podrazumijeva pripadnost određenoj religioznoj skupini i temelji se na osobnom nastojanju pojedinca da ugodi Bogu. Ta nastojanja uključuju različita odricanja, inicijacije, asketizam, težnju za moralnim ponašanjem, prosvijećenost, poslu-šnost i mnoge druge stvari pomoću kojih pojedinac nastoji zadobiti svetost i biti prihvaćen kod Boga.

Gurajući tako kamen odredbi, propisa i zakona, čovjek se pokušava popeti do vrha. Svaki korak mu predstavlja veliki napor jer i najmanja pogreška ponovno vraća na početak. Taj uspon na ljestvici svetosti, predanja, znanja, pravednosti i dobrih djela

58

Za

tebe

u K

ristu

U K

ristu

59

Njegovo oživljavanje je bilo tvoje oživljavanje.

Njegova pobjeda je bila tvoja pobjeda.

Njegovo uskrsnuće tvoje uskrsnuće

Njegov dolazak na poziciju vlasti bio je tvoj dolazak na poziciju vlasti.

Ne trebamo se mučiti gurajući Zakone (pravila) put neba kako bismo po njima došli k Bogu. Bog je napravio put k nama. Isus kaže: “Ja sam Put. Nitko ne može doći k Ocu osim po meni.”

Ljudima koji se pouzdaju u religiju, njihova moralna i religiozna djela i organizacije postaju spasiteljem.

Kroz Evanđelje Isusa Krista Bog postaje našim Spasiteljem. “Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji. To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao” (Ef. 2:8,9).

Golgota

Tamo na Golgoti sve se činilo izgubljenim i mračnim. Bol je razdirala srca mnogih. Mislili su da je Njegova smrt svršetak svega. No, ona nije bila svršetak, već početak. Ta smrt, koja je bila naš neprijatelj i pravedna plaća za naša djela, sišla je na Njega.

No, Božji Sin, Pravednik je imao sposobnost da svojom smrću “uništi onoga koji ima vlast nad smrću i da oslobodi sve koji cijeli život bijahu podvrgnuti ropstvu” (Heb. 2:14,15).

Religija te prisiljava da neprestano pokušavaš biti poput Krista i živjeti kao Njegova kopija. Upireš pogled u Njega i sređuješ detalje u svom životu pokušavajući živjeti onako kako je On živio. Tvoj se život pretvara u bolju ili lošiju sliku Isusa Krista. Kreće se po liniji koja

čovječanstva s Kristom, Bog nas kroz vjeru podiže k sebi i postavlja nas sebi s desne strane.

Ono što je bilo nemoguće ostvariti kroz Zakon (djela Zakona), ostvario je Bog za nas u Kristu. Budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, jednako i On (Isus) postade sudionik u tome. Poput svih ljudi i On se rodio kroz ženu. Bio je beba, dječak, tinejdžer i odrastao čovjek.

Trpio je i u svemu bio kušan kao i mi, ali nije sagriješio.

Budući da smo mi sagriješili i zbog toga zaslužili smrt, On je zauzeo naše mjesto i platio cijenu koju smo mi trebali platiti. Umro je umjesto nas. Bog je u Njemu kaznio svaki naš grijeh.

Kada je bio sahranjen, nosio je nas u sebi.

Pošto smo bili mrtvi, trebalo nas je oživjeti. Stoga Bog s Kristom oživi i nas koji smo bili mrtvi zbog prekršaja i grijeha. “S Njim nas i uskrisi i s Njim postavi na nebesima u Kristu Isusu” (Ef. 2:1,6).

Oživjevši duhom (1. Pet. 3:18), Isus je “razoružao Poglavarstva i Vlasti i javno ih izložio ruglu vodeći ih u pobjedonosnoj povorci pobijeđene Njime” (Kol. 2:15). Zatim je uzeo ključeve smrti i podzemlja (Otk. 1:18) te u duhu otišao propovijedati duhovima koji su se nalazili u tamnici (1. Pet. 3:19). Otac ga je uskrisio od mrtvih i postavio “sebi s desne strane na nebesima, iznad svakog poglavarstva, vlasti, sile, gospodstva i iznad svakog imena koje se naziva ne samo u ovome svijetu nego i u onome koji će doći” (Ef. 1:20,21).

Njegova smrt je bila tvoja smrt.

Njegov ukop je bio tvoj ukop.

60

Za

tebe

u K

ristu

U K

ristu

61

Ne moraš se truditi da rodiš rod. Dovoljno je da ostaneš u Njemu i da On ostane u tebi. Svake sezone ćeš sasvim prirodno roditi svoj rod. Ne zbog sebe samog, već zbog toga što si u Njemu i što je On u tebi.

Ako On i Njegova Riječ ostanu u tebi i ako ne do-zvoliš da tradicija, zakoni, đavao ili grijeh ukradu Riječ iz tvog srca, naći ćeš se u poziciji u kojoj ćeš dobivati sve ono što u molitvi budeš tražio od Njega.

Kršćanski život je život u Kristu. Ja sam u Njemu i On je u meni. Bez Krista u ljudskim srcima i bez ljudi u Kristu nema kršćanstva. Tko god nije u Kristu i nema Njega u sebi, nije kršćanin. Život takve osobe je samo blijeda kopija Isusovog života. Njen i Kristov život su dvije paralele koje se nikada i nigdje ne dotiču. Ona hoda svojim, a ne Kristovim putem. Na kraju vremena ove dvije paralele se potpuno razdvajaju i postaju dva puta koji se razilaze.

Jedan put je put religije i čovjekovih pokušaja (pravila i zakona) da se približi Bogu.

Drugi put je put Evanđelja Isusa Krista.

Na putu religije čovjek se nastoji opravdati pred Bogom na temelju pripadnosti nekoj organizaciji i vršenja djela (pravila) Zakona.

Put Evanđelja je put na kojem Bog opravdava čovjeka u Isusu Kristu.

Što god je u nama bilo pogrešno, Bog je u Kristu ispravio. Svi naši dugovi, prijestupi, bezakonja, nemir i sve ostalo što je zasluživalo kaznu, u Kristu je već osuđeno i kažnjeno. Zato nam Bog ne uračunava naše grijehe i zato David kaže: “Blago onomu komu Gospodin zaista neće uračunati grijeha” (Rim. 4:8).

se proteže paralelno s linijom Isusovog života. Ljudi ti prilaze i ukazuju na stvari koje još moraš “doraditi” i ti se trudiš da uskladiš svoju “liniju” s Isusovom. Međutim, vaše se dvije linije nikada ne dotiču.

Evanđelje nam nudi drugačije rješenje. Kroz identi-fikaciju, tj. poistovjećivanje ja ulazim u Krista i On ulazi u mene. Moj i Njegov život se stapaju i postaju jedno. Kad god nas Otac pogleda, On nas vidi u Isusu Kristu i kaže: “Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu” (Rim. 8:1).

Ključ za uspješan kršćanski život nema veze s nastojanjima da se vrši Zakon.

Ključ za uspješan kršćanski život je ostanak u Isusu Kristu.

Dok god ostajem u Njemu, i On u meni, Njegov se život očituje kroz moje postupke.

Isus nam kaže: “Ostanite u meni i ja ću ostati u vama! Kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti. Ako tko u meni ne ostane, bacit će se kao mladica napolje i osušit će se. Takve potom skupe i u oganj bace da gore. Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam” (Ivan 15:4-7).

Dakle, ako ne ostanemo u Njemu, osušit ćemo se i biti bačeni u oganj.

No, ako ostanemo u Njemu i ako On ostane u nama, Njegovi će “sokovi” (život) teći kroz nas i prouzročiti rađanje plodova.

62

Za

tebe

u K

ristu

U K

ristu

63

događalo u razdoblju od raspeća do uskrsnuća. Dobio je otkrivenje o Isusovom sjedanju na prijestolje i o Njegovoj vječnoj službi. Čini se da ga je Bog podigao u raj, tj. u treće nebo i pokazao mu dio onoga što oko nije vidjelo, što uho nije čulo i na što ljudsko srce nije pomislilo, a što je Bog pripravio za one koji ga ljube. Bog mu je pokazao da su vjernici po krštenju “postali jedno s Kristom”. Vidio je kako su svi vjernici (uključujući i tebe i mene i njega) s Kristom razapeti na križ (Gal. 2:19). Shvatio je da smo “umrli s Kristom” i da smo po krštenju ukopani u Njegovu smrt (Rim. 6:4-8).

Vidio je kako nas je “Bog koji je bogat milosrđem - iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio - nas koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživio”. Čuo je glas kako viče: “Milošću ste spašeni!” Shvatio je da “s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima u Kristu Isusu.”

Bog je u Kristu učinio sve što je ikada želio učiniti u tebi. Kristova smrt je bila tvoja smrt. Kazna, koju je ponio, je bila tvoja. Njegov ukop je bio tvoj ukop i njegovo uskrsnuće tvoje uskrsnuće. Neke stvari, kao što je uskrsnuće, još nismo tjelesno doživjeli, ali je sve spremno da se one dogode, jer je cijena plaćena. Kada zatrubi truba, ti, ja i svi sveti dobit ćemo nova proslavljena tijela i krenuti u susret Kristu.

U Njemu “imamo otkupljenje njegovom krvlju” (Ef. 1:7). Otkupio nas je od grijeha i smrti. “Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavši mjesto nas proklet... da bi u Kristu Isusu na pogane (na nas) došao Abrahamov blagoslov” (Gal. 3:13,14).

Jednom prilikom vozio sam se s prijateljima u automobilu. Slavili smo Gospodina i ja sam u viziji

Prva stvar koju je prvi Adam u edenskom vrtu izgubio bila je pravednost. Zbog nedostatka pravednosti, izgubio je pravo na vječni život i zajedništvo s Bogom. Vjera mu je postala problem i više nije mogao uživati u svemu što je Bog za njega pripravio. Umjesto k Bogu, on bježi u izolaciju. Umjesto u vjeri, kreće se u strahu. Umjesto da uživa u čistoj savjesti, on se bori s osjećajem krivice. Umjesto vječitog života, dobiva smrt. Sve ovo kroz grijeh prvog Adama prelazi na čitavo čovječanstvo. “Sud, naime, polazeći od grijeha jednog čovjeka dovodi k osuđenju. Prekršajem jednoga i posredovanjem jednoga zavladala je smrt” (Rim. 5:16,17).

Ipak, u Kristu - novom Adamu - “mnogo se obilnije izlila na sve milost Božja i dar dan milošću jednoga čovjeka, Isusa Krista... (jer) dar milosti polazeći od mnogih prekršaja dovodi k opravdanju” (Rim. 5:15,16).

Čim primimo dar pravednosti, vječni život prestaje biti problem. Ni s vjerom više nemamo problema, jer ju je “Bog udijelio svakomu pojedinomu” (Rim. 12:3). Zajedništvo s Bogom postaje užitak, jer “smo primili Duha posinjenja kojim vičemo: ‘Abba - Oče’“.

Pavlovo otkrivenje

Poslije primanja vizije na putu za Damask, Pavao odlazi u Arabiju gdje provodi tri godine. Poslije toga odlazi na petnaest dana u Jeruzalem, da bi idućih četrnaest godina proveo u sirijskim i cilicijskim kraje-vima. Pismo daje naslutiti da je tamo doživio ponovni susret s Gospodinom. Objava ili vizija došla je u njegov život. Vidio je prošlost od Adama do Krista, Getsemanskog vrta i golgotskog križa. Shvatio je što se

64

Za

tebe

u K

ristu

U K

ristu

65

Izbroji dare koje ti Bog da

U 103. psalmu David kaže svojoj duši: “Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni sveto ime njegovo! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova: on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju, život ti ispunja dobrima, ko orlu ti se mladost obnavlja.”

Često smo nemarni i uslijed svakodnevnih pritisaka zaboravimo prekrasne stvari koje nam je Bog učinio. Čim se pojavi neki problem, mi poželimo sve ostaviti i otići na neko drugo mjesto.

Ljudi oko nas su dopustili da nezahvalnost kontrolira njihove živote. Netko učini pet, a propusti učiniti jednu stvar i ljudi se odmah okrenu protiv njega. Većina muškaraca i žena veoma brzo zaboravlja dobročinstva i sjeća se samo loših stvari.

David kaže: “Ne zaboravi dobročinstva njegova!” Ne zaboravi da ti On otpušta (ne uračunava) sve grijehe tvoje.

Ne zaboravi da iscjeljuje sve slabosti tvoje.

On je tvoje bolesti ponio na križ i tvoje boli uzeo na sebe.

Za tvoje grijehe su proboli Njega.

Za tvoje opačine su satrli Njega. Na njega je pala kazna radi tvog mira i Njegove su te rane iscijelile (Izaija 53:4,5).

On je uzeo tvoj grijeh i dao ti svoju pravednost.

Uzeo je tvoj nemir i dao ti svoj mir.

ugledao Gospodina kako na leđima nosi teški križ pod čijom je težinom posrtao. Počeo sam plakati. Zatim sam začuo glas koji je rekao: “Sve što sam učinio, učinio sam za tebe.” Sve što je Krist učinio, učinio je za tebe. On se nije morao lišiti svoje jednakosti s Ocem niti je morao otići na križ, ali je to učinio za tebe i mene. Zbog toga mi zajedno s Pavlom možemo reći: “Ljubav Kristova potpuno nama ovladava pri ovoj pomisli: jedan je umro mjesto sviju, dakle, oni su svi umrli. A on je umro mjesto sviju da živi ne žive više za same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih” (1. Kor. 5:14,15).

Ovladani smo Njegovom ljubavlju i zato ne želimo činiti nepravdu.

Ne želimo činiti grijeh, jer je On zbog tog grijeha umro.

Prožeti ljubavlju, nastojimo mu ugoditi i biti kao On.

“U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac da smo već sada sigurni u pogledu Sudnjega dana, jer kakav je On, takvi smo i mi u ovome svijetu” (1. Iv. 4:17).

“Po Njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo” (Dj. 17:28).

Bez njega izgubljeni, s njim pronađeni.

“Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo” (Efežanima 2:10).

66

Za

tebe

u K

ristu

U K

ristu

67

Zbog Njega se ne bojimo smrti. On kaže: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će” (Iv. 11:25).

Naš molitveni život je također promijenjen jer znamo da mnogo može molitva pravednika ako je žarka (Jakov 5:16). Znamo da smo sinovi i da imamo sinovsko pouzdanje da nas uslišava ako što molimo po Njegovoj volji (1. Iv. 5:14).

Također znamo da imamo vječni život jer vjerujemo u Sina Božjega. “Tko ima Sina, ima život... Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega, da znate da imate vječni život” (1. Iv. 4:12,13).

Znamo da je NAŠ OTAC VEĆI od svakog problema, bilo da je riječ o bolesti ili o smrti.

“Vi ste, dječice, od Boga i vi ste ih pobijedili, jer je veći onaj u vama nego onaj u svijetu” (1. Iv. 4:4).

“Što ćemo ovomu nadodati? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?” (Rim. 8:31,32).

Istina je da “opaki bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustrašivi kao mladi lav” (Izr. 28:1).

On je obnovio našu pravednost i učinio nas neustra-šivima poput lavova.

Vratio nam je slobodu.

Ne političku ni tjelesnu slobodu, već slobodu sa-vjesti.

“Krv Krista Isusa je očistila našu savjest od mrtvih djela da možemo služiti živomu Bogu” (Heb. 9:14).

“Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu” (Rim. 8:1).

Uzeo je tvoju kaznu kako bi ti mogao primiti Njegovu nagradu.

Uzeo je tvoju bolest kako bi ti dao svoje zdravlje.

Ti koji si bio odvojen od Boga, postao si mu blizu Njegovom krvlju.

Ti koji si bio grešnik, postao si “izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu” (1. Pet. 2:9).

Ti koji si pripadao kraljevstvu tame, sada pripadaš kraljevstvu Božjem.

Rob grijeha postao je slobodan od grijeha. Božji neprijatelj je postao Njegov prijatelj. Grešnik je postao pravednost Božja u Kristu Isusu.

Dijete tame je postalo dijete svjetla, ne na temelju svojih pravednih djela, već zahvaljujući Božjem daru pravednosti u Kristu Isusu.

Mi ne opravdavamo sami sebe. Bog je taj koji nas opravdava zbog naše vjere u Isusa. Njegovom milošću ušli smo u dan počinka i počinuli od svojih djela (Heb. 4:10).

Ne uzdamo se u sebe, već u Krista.

Zbog Njega je naš položaj pred Ocem promijenjen. Primili smo “Duha posinjenja kojim vičemo: ‘Abba -Oče!’” “Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji a subaštinici Kristovi” (Rim. 8:15-17).

Zbog Njega je i naš položaj pred đavlom promijenjen. Dovoljno je da šapčući kažemo: “U Isusovo ime” i zli duhovi bježe (Marko 16:17, Jakov 4:7).

68

Za

tebe

u K

ristu

U K

ristu

69

Riječ, koja može spasiti naše duše. I postajemo izvršioci Riječi, a ne samo slušaoci koji zavaravaju sami sebe (Jakov 1:21,22).

“Zato, primajući u posjed kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, čuvajmo i dalje milost. Njom i dalje štujmo Boga kako mu je ugodno, u strahu i poštovanju” (Heb. 12:28; 13:13-15).

Od razdvajanja do spajanja

U trenutku kada su svjetske vojno-političke sile odbacile Isusa, a religiozni vođe pokušali jednom zau-vijek zaustaviti Božje uplitanje u njihova krivovjerja, Bog je u Kristu započeo nešto potpuno novo.

Svi ljudski problemi nastali su zbog neposlušnosti jednog čovjeka, Adama.

Rješenje svih ljudskih problema došlo je kroz poslušnost jednog čovjeka - Isusa Krista.

Savršeno zajedništvo koje su Adam i Eva imali s Bogom bilo je prekinuto zbog njihovog grijeha. No, Bog nikada nije odustao od svog sna.

Slao je ljudima proroke koji su donosili obećanja o Emanuelu (“Bog s nama”). Svaki izraelski naraštaj je očekivao Njegov dolazak. Isus je rekao da su Abraham i mnogi drugi vjernici čeznuli da vide Njegov dan - dan kada se Emanuel (“Bog s nama”) nastanio među ljudima.

Da nije bilo potrebno da se Bog Sin utjelovi na zemlji, Bog bi nas bio spasio na neki drugi način. No, Isusova molitva u Getsemanskom vrtu pokazuje da nije bilo drugog načina. Problem čovječanstva je bio

Postali smo Njegova djeca, nova stvorenja.

Sve staro je nestalo, a novo je nastalo.

Ivan je rekao: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas jer njega nije uznao. Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest” (1. Iv. 3:1,2).

Da, prijatelju, “njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo” (Ef. 2:10).

Bog nas je u Kristu Isusu učinio novim stvorenjima s božanskom svrhom. Stvorio nas je kako bismo činili djela ljubavi. To su djela koja trebamo činiti Bogu i ljudima. Nećemo ih činiti zato da bismo postali drukčiji (nova stvorenja), već zato što već jesmo drukčiji. Ne trebamo ih činiti da bismo zaslužili spasenje, jer smo već spašeni.

Naprotiv, želimo ih činiti jer je On toliko puno učinio za nas.

Znamo da je umro za naše grijehe i zato ne želimo griješiti.

Znamo da nas grijesi odvajaju od Njega i zato ne želimo ostati u njima.

On je naša pravednost i mi želimo ostati u praved-nosti.

Darovao nam je milost koju ne želimo zloupotrije-biti.

Zato odbacujemo od sebe svaku prljavštinu, zadnji ostatak zloće, i ponizno prihvaćamo u nas usađenu

70

Za

tebe

u K

ristu

U K

ristu

71

14:20). Tko god želi doprijeti do tebe, mora proći pored Oca i Sina.

Na žalost, mnogi kršćani to ne znaju i ne vjeruju u Božju zaštitu.

Neki su čuli za nju, ali se zbog svog tjelesnog načina života udaljuju od nje.

Ljudi koji misle da trebaju samo primiti Krista i formalno biti u Njemu žive u zabludi. Kada bismo tako razmišljali i živjeli načinom života koji je Kristu stran (u grijehu, vračarstvu, požudama, itd.), vrata naših života bi se širom otvorila za utjecaje Zloga. Bog ne bi bio taj koji bi mu otvorio ta vrata. Otvorili bismo ih sami, živeći pogrešnim načinom života. Kada Isus uđe u nas i mi u Njega, On očekuje da postanemo vršioci Riječi i živimo u poslušnosti, ljubavi i svetosti. Živeći tako, podići ćemo oko sebe zidove zaštite. Budemo li živjeli u poslušnosti, vjeri, posvećenju i ljubavi, vrata naših života bit će zatvorena za utjecaje đavla, a naši zidovi zaštite bit će utvrđeni i čvrsti.

toliko velik da ga nije moglo spasiti ništa drugo osim smrti Božjeg Sina.

No, Isusov dolazak među ljude nije bio Božji krajnji cilj. Naprotiv, On je odlučio apsorbirati u Krista sve koji to žele, od postanka do svršetka svijeta i u Njemu pripraviti ljude za svoje Prebivalište i slavu. Apsorbirajući ih u Isusu, On je kao usisačem “usisao” svu njihovu prošlost, probleme, slabosti i bolesti i obračunao se s njima dok je Njegov Sin visio na križu. Kroz Isusovu krv, oprostio im je grijehe, očistio ih i posvetio. Pripremio ih je da budu hram Duha Svetog. No, to nije bilo sve. On nije želio samo riješiti naše probleme i biti s nama, već je želio živjeti u nama i očitovati se kroz nas. Pavao kaže: “Živim - ali ne više ja, nego Krist živi u meni...” (Galaćanima 2:20).

Isus kaže: “Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.”

Bog želi prebivati među nama i očitovati se kroz nas. No, to nije sve. Isus je molio: “Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni U NAMA BUDU JEDNO...” (Ivan 17:21). Pavao kaže: “Po njemu (‘u Njemu’, KJV), naime, živimo, mičemo se i jesmo...” (Djela apostolska 17:28).

Sve to u sebi nosi niz blagoslova. Mi smo u Njemu i zato smo zaštićeni. On je naša tvrđava, kula i utvrda, naš štit i pobjeda. Neprijatelji koji nas napadnu ne mogu doprijeti do nas ako se najprije ne suoče s Njim. Kada smo u Njemu, mi imamo mir, sigurnost, radost, zdravlje i slobodu. Isus kaže: “U taj dan spoznat ćete da sam ja u svom Ocu, vi u meni i ja u vama” (Ivan

Za tebe u K

ristu

73

Otac, Sin, Duh Sveti i snaga

“Budući da u njemu stanuje stvarno sva punina božanstva, po njemu ste i vi

ispunjeni.”Kološanima 2:9

Pavao je napisao poslanicu vjernicima koji su se dvoumili između života po Zakonu i života po vjeri. Na jednom mjestu im je rekao: “Djeco moja, koju ponovo s bolovima rađam dok se KRIST NE OBLIKUJE U VAMA” (Galaćanima 4:19).

Ti vjernici su imali Krista, ali On nije u punini prebivao u njima.

Kada kaže da ih ponovno s bolovima rađa, Pavao misli na proces kroz koji svaki kršćanin mora proći. Taj proces započinje začećem Kristovog života u nama, nastavlja se njegovim razvijanjem i završava rođenjem. Apostol ga uspoređuje s naravnim procesom kroz koji žena prolazi dok donosi nov život u ljudsku zajednicu. Kada ona zatrudni, na njoj nije moguće zapaziti neke posebne promjene. Treba proći nekoliko mjeseci da bi ljudi mogli opaziti da se u njoj razvija novi život. Tek nakon devet mjeseci taj život postaje vidljiv u svom pravom obliku. Kroz sličan proces prolaze i “bebe” u Kristu.