Sveuilite u Mostaru
SVEUILITE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA
PSIHOLOGIJUZavrni rad
UTJECAJ VELIINE KUTA NA TONOST PROCJENE POGGENDORFFOVE
VARKEMentor: doc. dr. sc. Zvjezdan Penezi
Studentica: Darija ua
Rujan , 2010.
SADRAJI.
UVOD..............................................................................................................................3II.
CILJ.............................................................................................................................11III.
HIPOTEZA
...............................................................................................................11IV.
PROBLEMI...............................................................................................................11V.
METODA
....................................................................................................................115.1.
ISPITANICI
....................................................................................................115.2.
PRIBOR
..........................................................................................................12
5.3. POSTUPAK
.....................................................................................................12VI.
OBRADA REZULTATA
.........................................................................................13VII.
DISKUSIJA..............................................................................................................21
VIII. ZAKLJUCI
..........................................................................................................23X.
LITERATURA...........................................................................................................24IX.
PRILOZI
...................................................................................................................25
I. UVOD
Prvo znanje o okolnom svijetu temelji se na podacima do kojih se
dolazi posredstvom osjetnih organa. Vanjski fizikalni procesi,
djelujui na receptore, izazivaju ivana uzbuenja, koja, kad se
proire do kortikalnih struktura, dovode do psihonervne aktivnosti,
kojom se upoznaje objektivna realnost. Ta vrsta psihonervne
aktivnosti se naziva percepcijom (Petz, 2005). Znai, percepcija
predstavlja psihiki proces ili psihonervnu aktivnost kojom se
zahvaa ili upoznaje objektivna realnost, a nastaje djelovanjem
razliitih fizikalnih procesa iz okoline (ukljuujui i procese u
vlastitom tijelu) na osjetne organe. Percepcija omoguava zahvaanje
relevantnih karakteristika okolnih predmeta i pojava njihov
prostorni i vremenski razmjetaj, oblik, volumen te kvalitativne i
intenzitetne razlike. Percepcija je sloen proces u kojem redovito
sudjeluju sva osjetna podruja u veoj ili manjoj mjeri. Meutim,
relativni doprinos pojedinih osjetnih sustava je razliit. Kod
ovjeka izrazito dominira vid (preko vidnog modaliteta se dobiva 85%
informacija, preko slunog 10%, a 5% preko ostalih modaliteta).
Adekvatan podraaj za vidni sustav je elektromagnetsko zraenje valne
duljine od 380 do 780 nanometara. Periferni dio vidnog organa je
oko. Zrake svjetla koje padaju na oko prolazei kroz optiki sustav
dopiru do osjetnih stanica (tapii i unjii), gdje izazivaju
razgradnju pigmenta, to predstavlja zaetak promjena koje se dalje
ire u vidu ivanog uzbuenja vlaknima vidnog ivca do primarnog vidnog
podruja kore velikog mozga (area striata, Brodmanovo polje 17).
Primarna modana kora ima 6 slojeva. Neuroni supragranularnih (iznad
sloja 4) i infragranularnih (ispod sloja 4) slojeva ne reagiraju na
toke svjetla koje su optimalni podraaj za mrenicu, nego reagiraju
tek na sloenije vidne podraaje npr. svjetlee pruge odreene
usmjerenosti. Ti neuroni se dijele na jednostavne stanice i sloene
stanice. Vaan oblik okomitog ustrojstva primarne vidne modane kore
su jedna vrsta jednostavnih stanica, tzv. orijentacijske kolumne.
To su usporedni nizovi neurona koji se poput stupia pruaju kroz sve
slojeve primarne vidne modane kore, a iroki su oko 50 m. Njihovo je
vano svojstvo da sve stanice unutar jednog takvog stupia odabirno
reagiraju na vidni podraaj iste optimalne orijentacije (npr. za
jedan takav stupi neurona optimalni podraaj je svjetlea pruga
usmjerena okomito u vidnom polju, pod kutom od 90 +/- 4-5). Osim
toga, takvi su stupii kroz modanu koru poredani u pravilnom slijedu
sukcesivnih orijentacija: raspon orijentacija svjetleih pruga
(vidnih podraaja) od 180 dosegne se kroz niz orijentacijskih
kolumni to zauzimaju otprilike 0,5 mm obodne duljine modane kore.
Drugim rijeima, sve mogue orijentacije vidnog podraaja u cijelom
vidnom polju (360 ) pokriva pravilni slijed od oko 40
orijentacijskih kolumni (=1 mm). Na temelju takvih zapaanja je
pretpostavljeno da je temeljna strukturno - funkcionalna jedinica
za obradu vidnih informacija (kortikalni modul) u primarnoj vidnoj
modanoj kori hiperkolumna, koja se sastoji od dvije susjedne
okularno-dominantne kolumne (ti stupii, tj. pruge odgovaraju
aferentnom ulazu iz samo jednog oka, te su uglavnom okomito u
odnosu na reprezentaciju okomitog meridijana vidnog polja, a to je
ujedno granica polja 17 i polja 18. Zbog svega toga, te su tvorbe
nazvane okularno-dominantne (OD) kolumne, jedne za lijevo i jedne
za desno oko, koje zajedno sa 20 + 20 (=180 + 180) orijentacijskih
kolumni pokrivaju cijelo vidno polje i sve orijentacije vidnog
podraaja u njemu (360) (Juda, Kostovi, 1997). Neurofizioloki
govorei, lateralna inhibicija izmeu orijentacijskih elija u
primarnoj vidnoj modanoj kori moe objasniti poveanje u veliini
percipiranog kuta. Lateralna inhibicija je proces je u kojem
ekscitacija neurona u jednom djeliu mrenice dovodi do inhibicije
okolnih neurona to ine izravno okruje podraenog djelia mrenice. Taj
proces omoguuju sinaptiki neuronski krugovi u samoj mrenici, u
kojima kljunu ulogu imaju interneuroni (vodoravne i amakrine
stanice mrenice). Slikovito govorei, taj proces slui izotravanju
slike na mrenici, tj. pospjeivanju kontrasta izmeu dva susjedna
dijela vidnog prizora. Dakle, kao to je u mnotvu svakodnevnih
podraajnih situacija prisutna lateralna inhibicija meu neuronima
koji reagiraju na razliite elemente vidnog senzornog inputa, tako
pogreke pri percipiranju uzrokuje slina lateralna inhibicija meu
neuronima vidnog korteksa koji selektivno reagiraju na linije
razliitih orijentacija, no izvjesno je da je to tek
pojednostavljena shema odnosa meu tim neuronima Treba biti jasno da
percepcija nije isto to i osjet iako se zasniva na osjetnim
podacima. U normalnim prilikama na osjetne organe ne djeluju
izolirani fizikalni procesi, nego strukture procesa, a tim
objektivnim konfiguracijama odgovaraju i strukturirane osjetne
cjeline. Kako je percepcija determinirana s jedne strane
objektivnom strukturom podraaja, a s druge strane fiziolokim
mehanizmima i promjenljivim funkcionalnim karakteristikama
kortikalnih struktura subjekta, determinante percepcije se obino
dijele na fizikalne, fizioloke i psiholoke (Bujas, 1981). Meu
fizikalnim determinantama najvanija je konfiguracija fizikalnih
procesa. Uz to na jasnou, tonost i odreenost percepcije djeluju jo
intenzitet, koliina i stupanj organizacije objektivnih podraaja.
Nadalje, na percepciju utjee vrijeme u tijeku kojeg fizikalne
strukture djeluju na osjetne receptore, te svi simultani fizikalni
nusprocesi, koji stvaraju tkz. objektivni kontekst u kojem se
pojavljuje odreena struktura. U fizioloke faktore percipiranja
spadaju vrsta i funkcionalne osobitosti podraenih receptora, te ope
stanje organizma. Konano meu psiholokim ili kortikalnim
determinantama percipiranja najvaniji su prethodno iskustvo
subjekta u vezi sa sadrajima koje percipira i perceptivna udeenost,
tj. stav subjekta pri percipiranju. Prijanja kortikalna uzbuenja
izazvana odreenim konfiguracijama podraaja ostavljaju specifine
tragove, koji onda olakavaju ponovno percipiranje slinih struktura.
S druge strane, naa oekivanja, interesi i afektivna udeenost
predstavljaju sheme koje djeluju kao znaajni faktori organizacije i
interpretacije objektivnih struktura. Determinatorne tendencije
globalnog zahvaanja koje proistjeu iz prethodnog iskustva i
aktualnog stava subjekta omoguuju adekvatnu percepciju i u
objektivno manje povoljnim prilikama, ali katkada dovode i do takve
doivljajne reorganizacije objektivnih podataka koja ne odgovara u
cijelosti realnosti. U podruje percepcije se ubrajaju i perceptivne
varke, odnosno perceptivne iluzije, bilo da se mjeri veliina neke
varke ili se istrauju mehanizmi koji se nalaze u osnovi takvih
neadekvatnih percepcija. Kada osnovni sadraj percepcije u nekoj
podraajnoj situaciji nije u skladu sa podacima do kojih se moe doi
objektivnom registracijom ili mjerenjem te situacije, tada se radi
o perceptivnoj varci ili iluziji (Bujas, 1981). Perceptivne varke
su najee rezultat svojevrsne neadekvatne organizacije podraajne
situacije od strane subjekta, njegovog individualnog iskustva,
njegovog oekivanja, afektivne udeenosti itd. Do takvih perceptivnih
varki obino dolazi u objektivno nepovoljnim prilikama percipiranja
ili/i pod utjecajem jakih determinatornih tendencija, koje
proistjeu iz stava i afektivne udeenosti subjekta. Karakteristino
je za perceptivne varke tog tipa da su one raznolike, neredovite i
razliite od subjekta do subjekta. Ali osim takvih individualnih i
nestabilnih perceptivnih varki postoje neke podraajne situacije
koje gotovo svi subjekti pogreno percipiraju. Takve, konstantne
perceptivne varke uvjetovane su razliitim faktorima, meu kojima su
najei objektivni kontekst u kojem se nalazi podraajna struktura,
ili odreeno iskustvo, koje je vie-manje zajedniko svim subjektima.
Perceptivne varke su esta pojava, a mogu se razlikovati 2 vrste
varki:1. varke koje nastaju zbog oekivanja, emocionalnih stanja,
stavova ili nekih specifinih iskustava pojedinca. Primjeri takvih
perceptivnih varki susreu se svakodnevno: u nonoj tiini kripu poda
ili namjetaja se uje kao neiji koraci. Ta vrsta varki postoji kod
svih ljudi, ali se po estini, nainu pojavljivanja, kao i drugim
karakteristikama znatno razlikuje kod razliitih individuuma;
2. varke koje nastaju zbog svojevrsne relativno sloene podraajne
situacije i/ili zbog opeg iskustva kojega u manjoj ili veoj mjeri
posjeduju svi ljudi. Najpoznatije varke u ovoj grupi su varka
prividnog kretanja i optiko-geometrijske varke. Optiko-geometrijske
varke nastaju zbog specifinih odnosa nekih elemenata koji ih ine,
kao npr. zakrivljenost, duina, kutovi, smjer, veliina geometrijskih
likova. Zbog ovakvih specifinih odnosa opaa percipira prethodno
navedene karakteristike geometrijskih likova u odnosima koji ne
odgovaraju stvarnom stanju (Petz, 2005). Znai, do varki ovog tipa
dolazi zbog utjecaja odreene podraajne strukture na dijelove koji
su u tu strukturu ukljueni. Zahvaajui sliku kao cjelinu, opaa
pogreno percipira neke njezine dijelove zato to oni u strukturi u
kojoj se nalaze imaju drugaija funkcionalna obiljeja nego kad su
izolirani. Ispitivanja pokazuju da na veliinu geometrijsko-optikih
varki utjee i vjeba. Kod uvjebanih ispitanika varka je manja, a
osim toga na veliinu varke moe utjecati i pripremljenost
ispitanika. Jedna od najpoznatijih optiko-geometrijskih varki jeste
Poggendorffova varka. Poggendorffova varka je optiko-geometrijska
varka kod koje linija koja presijeca ukoso dvije paralelne linije
izgleda kao da se ne nastavlja u istom pravcu (Petz, 2005). Teorije
koje objanjavaju Poggendorffovu varku su brojne jer mehanizmi koji
se nalaze u osnovi te varke nisu jo uvijek do kraja razjanjeni.
Jedna od teorija kojom se pokuala objasniti Poggendorffova varka
jeste Teorija mijenjanja kuteva. Teorija mijenjanja kuteva se
temelji na tome da se u primarnoj vidnoj modanoj kori nalaze
stanice, tkz. orijentacijske kolumne zbog kojih dolazi do
precjenjivanja otrih i podcjenjivanja tupih kuteva. Teorija se
temelji na istraivanju Hubela i Wiesela (1959), koji su dobli
relevantne nalaze o stanicama u vidnom korteksu make koje reagiraju
na orijentacijski razliite podraaje. Oni su biljeili aktivnost
stanica koje se nalaze u strijarnom korteksu make, te su otkrili da
su samo odreene stanice aktivne kada ja zadan snop svjetlosti pod
tono odreenim kutem. Tako su doli do zakljuka da razliite stanice u
primarnoj vidnoj kori reagiraju na razliite veliine kuteva (Hubel,
Wiesel 1959). Perceptivne varke zauzimaju jako znaajan dio vidne
percepcije zbog toga to pomau u otkrivanju temeljne funkcionalne
organizacije vidnog sustava. Kada se radi o jednostavnim varkama,
pojednostavljeno objanjenje je sasvim dovoljno, meutim ako se radi
o varci koja ukljuuje vie efekata kao to je Poggendorffova,
objanjenje moe biti veoma sloeno.
Na tonost procjene Poggendorffove varke veliki utjecaj ima i
orijentacija itave varke. Green i Hoyle (1964) su u svome
istraivanju dobili relevantne nalaze da je veliina varke smanjena,
kada je transverzala koja sjee paralelne linije postavljena
horizontalno. Leibowitz i Toffey (1966) su potvrdili to na slijedei
nain. Oni su u svom istraivanju koristili veliinu kuta od 45 izmeu
paralelnih linija i transverzale koja ih presijeca, te etiri
orijentacije cijele varke: transverzala je bila postavljena
horizontalno, vertikalno ili orijentirana lijevo ili desno pod
kutem od 45. Efekt varke sa transverzalom koja se nalazila pod
kutem od 45 je bio dvostruko vei nego sa transverzalom postavljenom
horizontalno ili vertikalno. Ovi rezultati su slini onima koje je
dobio Obonai (1954), gdje je takoer pogreka procjene varke bila
izraenija kada je procjenjivana linija pod kutom od 45, nego kada
se ona nalazila horizontalno ili vertikalno. I drugi autori (Green,
Hoyle 1964) su u svojim istraivanjima dobili nalaze da je
percepcija varke tonija kada se transverzala nalazi u horizontalnim
i vertikalnim prostornim poloajima. Dakako, ako se ovaj dio
perceptivnog sustava bazira na orijentacijskim kolumnama, moe se
oekivati da su stanice koje reagiraju na horizontalne i vertikalne
podraaje, dominantne u ljudskom vidnom sustavu. Ta pojava se bi se
mogla objasniti Teorijom kosog efekta . Teorija kosog efekta
(orijentacijska anizotropija) se definira kao bolja izvedba
zadataka (vea vidna otrina, tonija procjena) kada su vidni podraaji
horizontalni ili vertikalni za razliku od kosih vidnih podraaja
(Apelle, 1972). Teorija kosog efekta se odnosi na injenicu da je
diskriminacija orijentacije i smjera znatno bolja kada se radi o
podraajima karidinalnih osi (horizontalna i vertikalna) nego kada
se radi o kosoj osi. Prvobitna istraivanja ove teorije je sproveo
Jastrow (1893). Zadatak ispitanika je bio da reproduciraju na
komadu papira linije razliite orijentacije. Rezultati su pokazali
da je najbolji uinak bio za reproduciranje linija horizontalne i
vertikalne orijentacije. Emsley (1925) je rezultatima svog
istraivanja dokazao da je najvea otrina vida izraena pri zadavanju
horizontalnih i vertiklanih podraaja, dok je najmanja otrina
izraena za linije prezentirane pod kutem od 45 i 110-140. Rezultati
dosadanjih istraivanja ukazuju na to da su elije za detektiranje
horizontalnih i vertikalnih orijentacija dominantne u ljudskom
vidnom sustavu. Ta dominantnost moe biti objanjena i iskustvom.
Vidni sustav je evoluirao i prezentira vizualni okoli to efikasnije
moe (Field, 1987), tako da Kosi efekt postoji upravo zbog prevage
horizontalne i vertikalne orijentacije u vizualnim okoliu. Temeljna
fizioloka osnova Teorije kosog efekta jo uvijek nije do kraja
razjanja, meutim rezultati nekih istraivanja ukazuju na to da se
osnova tog efekta treba traiti u primarnoj vidnoj modanoj kori.
Naprimjer, Chapman i sur. su rezultatima svojih istraivanja (1998)
dokazali da vie neurona V1 podruja reagira na horizontalne i
vertikalne nego na kose podraaje. Takoer je istraivanjima utvreno
da podraaji kardinalnih osi evociraju vee kortikalne potencijale
(Campbell, 1966). Pri procjeni same veliine kuteva, promatrai imaju
razliite tendencije procjenjivanja. O ovakvoj je pojavi
sistematinosti prvi izvijestio Wundt (1897), neto kasnije Hering
(1964) i von Helmholtz (1909), a postoje i recentniji nalazi o
istom fenomenu. Nundy i sur. (2000) u svome istraivanju raenom na
prigodnom uzorku od pet autora ovoga rada ispitivali su tonost
procjene veliine kuteva u dvodimenzionalnom i trodimenzionalnom
koordinatnom sustavu. Konstruirali su tri zadatka procjene kako bi
ispitali tonost procjene veliine kuteva. U kontroliranim uvjetima,
kutevi su procjenjivani metodom podeavanja. Utvrdili su da postoji
znaajna razlika u procjeni razliitih veliina kuteva, i to takva da
su otri kutevi precjenjivani, a tupi podcjenjivani. Jastrow (1893)
je istraivao tonost procjenjivanja otrih i tupih kuteva, te nije
pronaao jednake naine procjene za sve njih. Kutevi od 15 su bili
precjenjeni, precjenjivanje je doseglo vrijednost nula kada se
radilo o kutu od 90, a zatim se kod kutova veliine izmeu 90 i 120
ponovo javilo precjenjivanje. Ono je doseglo vrijednost 0 za
veliinu kuta od 135, i tada precjenjivanje postaje negativno, tako
da su kutevi od 150 i 165 bili podcjenjeni. Njegovi rezultati
takoer ukazuju na to da su u irokom dijapazonu vrijednosti otri
kutovi precjenjeni dok su tupi kutovi podcjenjeni. On je
ispitanicima pokazivao kutove nacrtane na karticama. Nakon to bi
ispitanik vidio svaku karticu one bi bile pokrivene i tada bi on
trebao reproducirati na papiru veliinu svakog kuta kojeg je vidio.
Ispitanici su pokazali sustavnu tendenciju precjenjivanja otrih i
podcjenjivanja tupih kuteva. Dakle, rezultati dosadanjih
istraivanja ukazuju na to da se pri procjeni tonosti Poggendorffove
varke dva faktora moraju uzeti u obzir. Jedan je sama veliina kuta
a drugi je orijentacija itave varke. U klasinoj varci e doi do
interakcije ova dva faktora.
Mnogi faktori mogu kod pojedinca uzrokovati drugaiju percepciju,
ak iako se susreu sa identinim podraajem. Tako i veliina
perceptivne varke koja se mijenja od pojedinca do pojedinca ovisi o
njihovoj dobi, obrazovanju, spolu ak i o tome koliko dobro rjeavaju
spacijalne testove, kao to su oni koji sainjavaju dio mnogih IQ
skala.U istraivanju neuralne osnove spolnih razlika u vidnoj
percepciji, Amunts, Armstrong, Malikovic, Hmke, Mohlberg,
Schleicher i Zilles (2007) istiu da neuralni korelati spolnih
razlika u percepciji nisu sasvim razjanjeni. No, nalazi njihove
kvantitativne analize citoarhitekture ljudskog primarnog vidnog
podruja Brodmanovog 17 i njemu su susjednog Brodmanovog 18 ukazuju
na spolni dimorfizam istih podruja. Ove razlike odnose se na to
mukarci imaju vie prostora za procesiranje u okviru obavljanja
vizuospacijalnih zadataka. Strategije procesiranja vidnih
informacija razlikuju se u mukaraca i ena. ene procesiraju na nain
da se orijentiraju u odnosu na neku dominantnu toku, a mukarci
koriste globalnu orijentacijsku strategiju (Rahman i sur. 2005). U
istom istraivanju naena je znaajna razlika u veliini lijeve i desne
hemisfere u Brodmanovom 17 i 18 i kod mukaraca i kod ena, te je
naena znaajna razlika u veliini tih podruja u korist mukaraca, to
se ne odnosi na veliinu itave kore velikog mozga, nego samo na to
specifino podruje. Utvren je, takoer, vei specifini volumen u tim
podrujima kod mukaraca, to upuuje na vie sinapsi, dendrita i
aksona. Iz ovih nalaza proizlazi dominantnost mukaraca u izvoenju
mnotva zadataka vidnospacijalne prirode. II. CILJ
Ispitati tonost procjene Poggendorffove varke u sluaju razliitih
vrijednosti kuteva izmeu transverzale i paralela i u sluaju
razliitih orijentacija transverzale.
III. HIPOTEZE1. Za pretpostaviti je da e se u funkciji promjene
veliine kuta izmeu transverzale i paralela mijenjati veliina
pogreke pri procjeni tonosti varke.
2. Za pretpostaviti je da e se u funkciji promjene orijentacije
transverzale mijenjati veliina pogreke pri procjeni tonosti
varke.
3. Moe se, takoer, pretpostaviti da mukarci i ene nee jednako
tono procjenjivati veliinu varke.
IV. PROBLEMI1. Utvrditi relativnu veliinu pogreke za procjenu
tonosti Poggendorffove varke u funkciji promjene veliine kuta izmeu
transverzale i paralela (kut A).2. Utvrditi relativnu veliinu
pogreke za procjenu tonosti Poggendorffove varke u funkciji
promjene orijentacije transverzale (kut B).3. Ispitati efekte spola
na tonost procjene veliine varke.4. Ispitati postoji li tendencija
podcjenjivanja ili precjenjivanja pri procjeni tonosti varke. V.
METODA
5.1. ISPITANICI
30 studenata Sveuilita u Mostaru (15 mukoga i 15 enskoga spola,
dobi 19-23 godine)
5.2. PRIBOR
- Prijenosno PC raunalo i raunalni program koji omoguuje
zadavanje podraaja, registriranje odgovora i automatsko
pohranjivanje podataka u posebno kreirane datoteke (Poggendorffova
varka sastojala se od dvije paralelne linije koje sjee jedna
transverzala koja se sastoji od dvije linije, meutim, te dvije
linije koje sijeku paralele nisu bile postavljene kolinearno, tj. u
istom pravcu. Sve linije su bile crne boje, irine 3 mm. Paralele su
se nalazile na sredini ekrana i njihova duljina je bila 200 mm.
Udaljenost izmeu paralela iznosila je 30 mm. Zadatak ispitanika bio
je da podese liniju ije je spojite sa paralelnom linijom oznaeno
crvenom tokom tako da bude u istom pravcu (tj. kolinearna) sa
drugom transverzalnom linijom. Toka je bila crvene boje, a njen
polumjer je iznosio 1,5 mm).
- Protokol- Pribor za pisanje
5.3. POSTUPAK
Zadaci procjene veliine Poggendorffove varke ispitanicima su
bili prezentirani pomou raunalnog softwarea na ekranu monitora. Pri
procjeni veliine varke, ispitanici su sjedili ispred ekrana na
kojem im je prezentirana varka. Svaki ispitanik je imao za zadatak
procjeniti tri veliine kuta koje pravi dio transverzale sa
paralelama (30, 60 i 90 - kut A), a svaki od ta tri kuta je
procjenjivao u dvije situacije, kada je transverzala koja se treba
podesiti postavljena u smjeru kretanja kazaljke na satu (CW) i kada
je ona postavljena u smjeru suprotnom kretanju kazaljci na satu
(CCW). Orijentacija transverzale je postignuta rotiranjem itave
varke za 45 u lijevoj polovini vidnog polja (2 i 3 matematiki
kvadrant). Prezentirane su 4 orijenatacije transverzale (90, 135,
180 i 225 - kut B), a svaki ispitanik procjenjuje svaki kut A za
svaku orijentaciju transverzale. Zadatak ispitanika je bio da
podese liniju obiljeenu crvenom tokom tako da bude u istom pravcu
(tj. kolinearna) sa drugim dijelom transverzalne linije. Dvije
tipke na tipkovnici ispitanici su koristili kako bi podesili zadanu
liniju.Nakon to je ispitanik izvrio zadatak, sukladno uputi,
pritisnuo je dugme ENTER na tipkovnici, ime je na raunalu pohranio
vlastiti uradak u tom zadatku, u stupnjevima. Nakon toga je bio
prezentiran slijedei zadatak, i tako sve dok ispitanik nije izvrio
sve predviene zadatke. Uputa ispitanicima je glasila:Na ekranu e
vam se pojaviti dvije paralelne linije, jednu paralelnu liniju sjee
kosa linija, dok drugu paralelu sjee kosa linija na kojoj se nalazi
crvena toka . Va zadatak je da pritiskom na unaprijed odreene tipke
podesite liniju sa crvenom tokom tako da ona bude u istom pravcu sa
drugom kosom linijom koja sjee paralele.Dominantnom rukom ete
napraviti podeavanje pritiskom tipke na tipkovnici za pomjeranje
linije obiljeene crvenom tokom prema gore i prema desno, ili tipke
za pomjeranje toke prema dolje ili lijevo. Kad budete gotovi s
procjenjivanjem pritisnite tipku Enter. Ispitivanje se provodilo
individualno, svakom ispitaniku je bilo zadano po 24 podraaja, a
eksperimentalne situacije su rotirane po principu Latinskog
kvadrata od ispitanika do ispitanika kako bi se raspodijelio
utjecaj sistematskih faktora na sve situacije i sve ispitanike.
Orijentacije transverzale i veliine kuteva izmeu transverzale i
paralela su rotirani po principu Grko - Latinskog kvadrata. VI.
OBRADA REZULTATABruto rezultati za svakog ispitanika bili su
zabiljeeni u protokolu te prilikom obrade upisani u raunalni sustav
Statistica 7, koji je sluio za statistiku obradu podataka.Tablica
1. Prosjene standardne pogreke procjene za razliite veliine kuteva
izmeu transverzale i paralela i za razliite orijentacije
transverzale, za oba smjera prezentiranja varke (CW- transverzala
koja se treba podesiti je postavljena u smjeru kretanja kazaljke na
satu i CCW- transverzala koja se treba podesiti je postavljena u
smjeru koji je obrnut smjeru kretanja kazaljke na satu ).Vrsta
zadatkaAritmetika sredina (stupnjevi)Std.Dev. (stupnjevi)
30-90 CW0,3270,168
30-135 CW0,7980,598
30-180 CW0, 2500,127
30-225 CW1,0870,422
60-90 CW 0,0830,038
60-135 CW0,2140,121
60-180 CW0,0600,033
60-225 CW0,2660,120
90-90 CW0,0090,004
90-135 CW0,0140,006
90-180 CW0,0020,003
90-225 CW0,0210,014
30-90 CCW0,3090,157
30-135 CCW0,6750,356
30-180 CCW0,2200,147
30-225 CCW1,0280,584
60-90 CCW 0,0740,035
60-135 CCW0,1920,102
60-180 CCW0,0550,030
60-225 CCW0,2390,110
90-90 CCW0,0080,005
90-135 CCW0,0130,004
90-180 CCW0,0010,002
90-225 CCW0,0210,008
Iz tablice je vidljivo da je najmanja prosjena standardna
pogreka procjene zabiljeena pri procjeni veliine varke za zadatak
90-180 CW i CCW. S druge strane, najvea prosjena standardna pogreka
procjene zabiljeena je pri procjeni veliine kuta od 30-225 CW i
CCW.Tablica 2. ANOVA Efekti spola, veliine kuta A i B i smjera
prezentacije varke na tonost procjene Poggendorffove varke.Izvor
varijabilitetaFdfP
SPOL4,19341p>0,05
SMJER ROTACIJE3,61301p>0,05
KUT A156,74162p
