7/29/2019 dawei

1/13

Sadraj

Sadraj .................................................................................................................................... 1Uvod .......................................................................................................................................11. Filozofija odgoja .................................................................................................................22. Graanstvo i graanski odgoj .............................................................................................43. Filozofija i odgoj ................................................................................................................64. John Dewey i odgoj ............................................................................................................8Zakljuak ..............................................................................................................................11Literatura ..............................................................................................................................12

Uvod

7/29/2019 dawei

2/13

John Dewey (20. oktobar1859 - 1. juni1952.), bio je ameriki filozof,psiholog,

reformatorobrazovanja, ije je miljenje bilo veoma uticajno uSAD-u i ostatku svijeta.Takoer, smatra se i jednim od osnivaa filozofske kolepragmatizma (zajedno

sa Peirceom i Jamesom), pionirom funkcionalne psihologije, i vodeim predstavnikom

progresivnog pokreta u obrazovanju SAD-a tokom prve polovine 20. st.

Godine 1870. zapisao je kako je elio pomiriti deterministicke modele ponaanja s

konceptima slobodne volje budui da moemo odrati misao zato to smo je izabrali.

Godine 1874. ponudio je svoj prvi predmet na Hardvardu o vezi izmeu fiziologije i

psihologije. 1890. godine objavljuje "Naela psihologije". Devedesetih godina 19. st.

poeo se sve vie zanimati za odnos izmeu psihikog i tjelesnog i parapsiholoke

fenomene. Zanimao se za "lijeenje umom". Vjerovao je da cijelo podruje psihikog

iskustva, ukljuujui i parapsiholoke doivljaje, moraju prouavati psiholozi. Okree se

filozofiji i osigurava sebi reputaciju najpoznatijeg amerikog filozofa nakon Emersona. U

"Pragmatiznu" i "Znaenju istine" izloio je praktinu, realistinu pragmatinu filozofiju.

1. Filozofija odgoja

2

http://bs.wikipedia.org/wiki/20._oktobarhttp://bs.wikipedia.org/wiki/1859http://bs.wikipedia.org/wiki/1._junihttp://bs.wikipedia.org/wiki/1952http://bs.wikipedia.org/wiki/Filozofijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Psihologijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Psihologijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Obrazovanjehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Obrazovanjehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sjedinjene_Ameri%C4%8Dke_Dr%C5%BEavehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sjedinjene_Ameri%C4%8Dke_Dr%C5%BEavehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Pragmatizamhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Pragmatizamhttp://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Charles_Peirce&action=edit&redlink=1http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=William_James&action=edit&redlink=1http://bs.wikipedia.org/wiki/Sjedinjene_Ameri%C4%8Dke_Dr%C5%BEavehttp://bs.wikipedia.org/wiki/1859http://bs.wikipedia.org/wiki/1._junihttp://bs.wikipedia.org/wiki/1952http://bs.wikipedia.org/wiki/Filozofijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Psihologijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Obrazovanjehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sjedinjene_Ameri%C4%8Dke_Dr%C5%BEavehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Pragmatizamhttp://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Charles_Peirce&action=edit&redlink=1http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=William_James&action=edit&redlink=1http://bs.wikipedia.org/wiki/Sjedinjene_Ameri%C4%8Dke_Dr%C5%BEavehttp://bs.wikipedia.org/wiki/20._oktobar

7/29/2019 dawei

3/13

7/29/2019 dawei

4/13

I u suvremenim znanstvenim i strunim raspravama o kolskim sustavima i

obrazovnim politikama isticanje sve veeg znaaja obrazovanja za demokratsko

graanstvo predstavlja jednu od zajednikih toki koje te rasprave dijele: demokratski

graanski odgoj je jedan od "sredinjih ciljeva javnoga kolovanja uope, a posebno

drutvenoga kurikuluma" (Parker, 1996.: 106). Zbog njihove vanosti rasprave o

graanskom odgoju smjestili bi uz bok raspravama o ljudskim pravima i raspravama o

jednakosti i pravednosti u odgoju i obrazovanju pa su tako suvremene rasprave o

graanskom odgoju prisutne u brojnim akademskim disciplinama koje granie s podrujem

odgoja i obrazovanja, primjerice u politikoj filozofiji (Gutmann, 2001; Macedo, 2000;

Callan, 1997; Feinberg, 1998), u sociologiji odgoja (Hahn, 1998; Ichilov, 1998; Arnot i

Dillabough, 2000.), kao i u raspravama o obrazovnim politikama (Crick, 2000; Beck,1998; Audigier, 1997; 1998; 1999; Kerr, 2002.).

Unato injenici da u teoriji graanstva i teoriji graanskog odgoja postoji veliki broj

razliitih teorija (primjerice liberalna, komunitarna, republikanska, multikulturalna te

feministika politika teorija i teorija odgoja), meu strunjacima na tom podruju postoji

gotovo konsenzus o tome da javno kolovanje ostaje jedna od najvanijih suvremenih

drutvenih institucija, jer daje vaan doprinos oblikovanju zajednikog graanskog

identiteta. Javne institucije - meu kojima je sustav javnoga obrazovanja nedvojbenonajvaniji - imaju u sluaju graanskih vrlina.

Jedna od temeljnih zadaa sustava javnoga kolovanja kao zajednike javne dobrobiti

je osiguravanje zajednikog prostora za oblikovanje graana, jer javne kole udruuju

budue graane kroz zajedniko iskustvo te ukljuivanje u vrijednosti koje bi trebale biti

zajednike svoj djeci odreene demokratske zajednice. Dakle, graanski odgoj zauzima

vano mjesto u raspravama o ulozi i znaaju javnoga kolovanja u suvremenom

multikulturalnom drutvu.

2. Graanstvo i graanski odgoj

Jednoznanoga odgovora na pitanje "to je graanstvo?" nema, i to prije svega zbog

razliitih i u nekim pogledima ak disparatnih tradicija politike teorije i shvaanja

4

7/29/2019 dawei

5/13

7/29/2019 dawei

6/13

problematike je iskljuujui, prije svega, zbog oznaavanja suprotne strane, drugoga,

odnosno ne-graanina te statinosti samoga shvaanja kategorije graanina:

Za razliku od republikanskoga, odnosno klasinoga modela, i liberalnog modela

graanstva, model distinktivnog graanstva ("differentiated citizenship") kojega je u

okviru svoga doprinosa teoriji deliberativne demokracije razvila Iris Marion Young

(1994.), predstavlja vaan korak u udaljavanju od jednoznanoga shvaanja graanstva

koji implicitno zagovara definiciju graanstva kao univerzalnosti u suprotnosti s

partikularnim kulturnim identitetom pojedinca: ta razlika odraava raskorak izmeu ideala

asimilacije i ideala kulturnoga pluralizma. Koncept distinktivnoga graanstva5, prije svega

kritikom idealizirane slike javne sfere koju - razliitom argumentacijom - zagovaraju i

republikanski kao i liberalni model graanstva, daje prednost inkluziji i participaciji teulozi pojedinca unutar razliitih drutvenih skupina.

Graanski odgoj kako ga shvaa suvremena teorija odgoja predmet je razliitih

kontroverzi, prije svega u raspravama unutar politike teorije, sociologije obrazovanja i

filozofije odgoja.

Zbog vanih drutvenih i politikih promjena koje su se dogodile poslije pada"

berlinskog zida, strunjaci i kreatori politike u velikoj veini europskih drava, kako onih s

duljom tradicijom demokratskog politikog ureenja tako i onih koje su do tada bileupregnute u nedemokratski jednostranaki sistem, jedinstveni su u miljenju da je nastava

graanskog odgoja od izuzetnog znaaja za oblikovanje i razvoj demokratske politike

kulture. Drutvene i politike promjene znaajno su utjecale na znaaj i ulogu graanskog

odgoja u kolskim kurikulumima sustava javnoga obrazovanja te su - kako smo vidjeli

zapravo dovele do "preporoda" koncepta graanstva u politikoj teoriji i irem podruju

drutvenih znanosti.

3. Filozofija i odgoj

Interes filozofije za odgoj javlja se vrlo rano. Zapravo ve od samog njezina poetka.

Kao prvi profesionalni uitelji odgojem su se poeli baviti ve sofisti. No, iako su mu oni

6

7/29/2019 dawei

7/13

pridavali veliku vanost, njihovo bavljenje odgojem nije jo bilo usmjereno na njegovo

ozbiljnije filozofsko propitivanje. Sokratovo se filozofiranje, meutim, ve zbivalo prije

svega kao javno pouavanje i zajedniko promiljanje bitnih pitanja filozofije. Stoga se

njegovo filozofiranje prema svojoj osnovnoj nakani zbivalo kao odgoj, pa je njegova

maieutika u samoj svojoj biti filozofska i odgojna (i obratno) metoda.

Time se na jasan nain ukazala i sama bit filozofije kao odgojne djelatnosti.

Filozofija se naime ne zbiva samo kao djelatnost duha koji samotno trai istinu, nego na

kraju uvijek, ili ak prije svega, kao komunikacija. Komunikacija je uvjet filozofiranja.

Konano, pouavanje je pretpostavka povijesti filozofije, pa onda i filozofije same. ak ni

odreeni filozofski nauk nije neto to filozof dri samo u svojoj glavi ili u zapisima za

osobnu uporabu, nego je upravo i prije svega nauavanje, pa dakle barem u svojoj nakani iodgoj. Stoga su filozofi esto stvarali i vlastite kole (treba se samo prisjetiti Platonove

Akademije, Aristotelova Likeja itd.)....

Iako na moda jo nedovoljno promiljen nain toga je bio svjestan vePlaton, koji je

odgoju posvetio znatan filozofski interes, a nakon njega jedva da je bilo istaknutijeg

filozofa koji odgoju nije posvetio bar manji dio svoje filozofske pozornosti. S Platonom je,

meutim, filozofski interes za odgoj krenuo u pogrenom pravcu i na njemu se odraovie

od dvije tisue godina. Platon je naime, i ne pitajui se o biti odgoja, pretpostavio da odgojtreba biti sredstvo ostvarenja odreenih politikih ciljeva, odnosno interesa onih koji su na

vlasti. Da se odgoj takvim pristupom pretvara u ideoloki usmjeravanu manipulaciju, pa

ak i onda kada se vlast predaje u ruke filozofa, tj. najmudrijih (a koja vlast sebe ne smatra

najmudrijom?), najbolje svjedoi svojim filozofskim nauavanjem sm Platon.

Koliko je on odredio daljnji tijek filozofskog promiljanja odgoja teko je rei, ali je

historijski znano da se filozofsko bavljenje odgojem kasnije zadugo zbivalo u sjeni

odreenih politikih ciljeva i nakana, ime se neizbjeno banaliziralo i upravo predfilozofijom kompromitiralo. Ne udi stoga da pedagogija kao teorija odgoja unutar

filozofije nikada nije zadobila ono mjesto koje bi joj s obzirom na vanost predmeta

pripadalo. Ali ni nastojanje pedagogije da se kao posebna znanost izdvoji iz filozofije nije

znailo prestanak njezina oslanjanja na politiku i podvrgavanja odreenim politikim

ciljevima, nego se ak i neposredno dovela u blizinu, ili ak slubu, postojeih vlasti, ime

se ve u zaetku znanstveno kompromitirala. Normativizam naime, koji je jo od Platona

optereuje i kojeg se ona ni do danas nije znala osloboditi, u bitnome oteava

konstituiranje pedagogije kao znanosti, iako je ona ve izala iz okrilja filozofije. Stoga se

7

7/29/2019 dawei

8/13

upravo u doba izdvajanja pedagogije iz filozofije i njenog (pokuaja) konstituiranja u

znanost, unutar same filozofije ponovno postavlja pitanje odgoja. No, ovaj puta kao bitan

filozofski problem. Time filozofija, ali ovaj puta ne kao pedagogija, nego upravo kao

filozofija odgoja, ponovno uzima odgoj za svoj predmet, ne poriui time pravo nijednoj

znanosti da ga i ona uzme za svoj. Filozofija e meutim morati, to ona ve i ini, zarad

sebe same kao filozofije odgoja, promisliti povijest pedagogije kao dio svoje vlastite

povijesti.

Filozofija odgoja se zaela ve i prije Platona, da bi s njime ostavila prve ozbiljnije

pisane tragove. Ali kao posebna filozofijska disciplina i pod tim imenom razvija se tek u

novije doba, tj. otkad se pedagogija poela kao posebna znanost izdvajati iz filozofije.

Teko je rei tko je i kada prvi upotrijebio izraz filozofija odgoja da oznai jednufilozofijsku disciplinu, ali je taj izraz dvadesetih i poetkom tridesetih godina dvadesetog

stoljea ve bio u redovitoj uporabi, emu su nesumnjivo znatno doprinijela djela Ernsta

Kriecka Philosophie der Erziehung (1922.) i Erziehungsphilosophie (1930.) dobro poznata

svim filozofima i pedagozima toga doba. Na engleskom govornom podruju vanu je

ulogu za promicanje filozofije odgoja imala knjiga Johna Deweya Democracy and

Education s podnaslovom An Introduction to the Philosophy of Education (1916.).

4. John Dewey i odgoj

John Dewey najdublje promilja o odnosu miljenja i odgoja u svojem najpoznatijem

djelu Democracy and Education: An Introduction to the Philosophy of Education.

Poveznicu suvremenih teorija o kritikom miljenju s Deweyevom naukom nalazimo u

djelu iz 1903. naslovljenom How we think, kako to primjeuje Mathew Limpaman.

Dewey u dhelu How we think uvodi razlikovanje izmeu obinog i tzv. reflektivnog

miljenja, gdje tvrdi kako se pojam miljenja koristi u najirem moguem smislu. Tvrdi da

je miljenje ogranieno na vjerovanja koja se osnivaju na vrsti svjedoanstava ili dokaza. U

nekim sluajevima, vjerovanje je prihvaeno s malo ili gotovo ni s jednim dokazom koji

podupiru (to miljenje). U drugim sluajevima, osnova ili dokaz za vjerovanje namjerno je

traena i primjereno se ispituje. Ovaj proces naziva se reflektirajue miljenje, i postoji u

odgojno-obrazovnim vrijednostima.

8

7/29/2019 dawei

9/13

Raspravljajui o reflektirajuem miljenju u How we think, Dewey govori o onome

to bismo danas nazvali kritiko miljenje.

Dewey tvrdi: Nitko teoretski ne dvoji kako je u koli vano njegovati dobre navike

miljenja.6

Ipak, tvrdi Dewey, iako se u teoriji problem miljenja u odgojnoobrazovnom procesu

uoava, u praksi je drugaije. Ipak, ak se ni teoretski ne prepoznaje vanost problema:

Teorija ne opaa u dovoljnoj mjeri da je sve to kola mora ili bi morala uiniti za

uenike, ako je rije o njihovu umu (zanemarimo li posebne razvijene sposobnosti miia)

razvijati njihovu sposobnost miljenja.7

Dakle, jedan od osnovnih ciljeva kole jest razviti sposobnost miljenja. Dewey

nastavlja: Miljenje koje ne poveava efikasnost rada te koje nam ne pomae daspoznamo vie o sebi i svijetu oko sebe ima veze (s miljenjem) samo kao misao.8

Isprazno miljenje, koje nije povezano ni sa ime, samo je za sebe, nema veliku

ulogu u obrazovanju, zapravo je ne bi smjelo imati. Nuno je da miljenje bude dio

nastavnog procesa: Jedini neposredan put trajnom poboljanju nastavnih metoda i uenja

sastoji se u fokusiranju na uvjete koji zahtijevaju, razvijaju i ispituju miljenje. 9

Moe li se danas govoriti o tome kako je jedan od ciljeva obrazovanja razvijati

miljenje? Naravno, da ne. Moda je jedan od razloga i to to je lake zahtijevati oduenika da pamte, nastavnim planom i programom, propisane informacija, bez sustavnog

promiljenija o njima. Laiki reeno, zasigurno je lake nauiti odreeno gradivo bez

razumijevanja, nego promiljati o sadraju informacija. Uobiajeno uenje napamet lake

je i za uitelje i uenike.

Dewey definira miljenje na sljedei nain: Miljenje je metoda razumnog uenja,

uenja koje ukljuuje i nagrauje um. Mi govorimo, opravdano, o metodi miljenja. Kad je

rije o metodi, treba znati kako je i samo miljenje metoda, metoda razumskog usvajanjaiskustva na putu kojim se (miljenje) treba kretati. 10

Dewey tvrdi kako je prvi stupanj svakog miljenja iskustvo, a svako novo kolsko

gradivo koje uenik usvaja, ne smije biti samo puka teorija, nego mora ueniku pruiti

neko iskustvo. Dewey pojanjava: Dakle, prvi pristup bilo kojem kolskom predmetu, ako

6O temi odnosa miljenja i odgoja Dewey pie u posebnom poglavlju Thinking in education u knjiziDemocracy and Education: An Introduction to the Philosophy of Education na str. 226 244.7 Dewey, John, nav. dj. str. 227.8 Isto,9 Isto,10 Isto

9

7/29/2019 dawei

10/13

treba poticati miljenje, a ne samo usvajati rijei, mora biti to je mogue manje

skolastian (unscholastic).11

Dewey savjetuje ono to se danas naziva problematski pristup. Gradivo svakog

kolskog predmeta mogue je postaviti problematski, tako da se u svakoj nastavnoj jedinici

pronau problemi koji e uenika potaknuti na promiljanje i pronalaenje rjeenja

zadanom problemu. Naravno, Deweyeva teorija zvui teoretski prihvatljivo. Postavlja se

pitanje, koliko je provediva u praksi. Prvenstveno, ova teorija zahtijeva velik trud uitelja i

nastavnika. Osim toga, djelom zahtijeva i promjene u kolskim kurikulima. Meutim, u

dananje vrijeme postoji mnotvo primjera u odgojno-obrazovnim sustavima za koje se

moe rei da su, barem dijelom, u skladu s ovom teorijom. Kao i sve ljudske djelatnosti,

odgoj i obrazovanje neprestano se mijenjaju i prilagoavaju vremenu u kojem jesu.Upravo naslov Deweyva dijela Odgoj i demokracija, otkriva kako ovakav pristup

odgoju najvie odgovara demokratski ureenim dravama. U suvremenim demokratskim

drutvima sami graani biraju tko e njima vladati. Imamo li graane koji 'misle svojom

glavom', moda neemo imati bolju strukturu vladajuih, ali imat emo barem vlast koja

nije izabrana 'linijom manjeg otpora' ili barem neemo imati vlast koja se graanima

'dodvorava' jeftinim medijskim manipulacijama.

Dok moemo govoriti, bez pogreke, o metodi miljenja, vano je rei kako jemiljenje metoda odgojno-obrazovnog iskustva. To je kao prvo, mogunost da uenik ima

autentinu situaciju iskustva da postoji neprekidna djelatnost koja ga zanima radi njega

samog. Drugo, da se unutar ove autentine situacije razvije stvarni problem kao poticaj

miljenju. Tree, uenik treba posjedovati odreene informacije te provesti potrebna

opaanja kako bi rijeio problem. etvrto, uenik treba postati svjestan sugeriranih rjeenja

do kojih e odgovorno i postupno doi na pravi nain. Peto, treba imati mogunosti da

svoje ideje provjeri primjenjujui ih, pojanjavajui njihovo znaenje i samostalno otkritinjihovu vrijednost. 12

Deweyeva teorija o miljenju u obrazovanju, moemo rei, pala je na plodno tlo, pa

veina autora koja se bavi kritikim miljenjem barem dio svojih teorija utemeljuje na

zamislima Johna Deweya.

11 Isto, str. 22912 Isto, str. 243-244.

10

7/29/2019 dawei

11/13

Zakljuak

Odgojno-obrazovni sustav u demokratski ureenim dravama zahtjeva vrstu

kritikog miljenja. Poticanje prema kvalitetnom kritikom promiljanju poinje u

obiteljskom odgoju. Poticanje na kritiko miljenje osigurava pojedincu da uspjenije

razluuje la od istine. Pojedinac koji kritiki misli, postaje pravi zoon politkon, te osim

samog promiljanja o stanju u vlastitoj drutvenoj zajednici, moe i treba djelovati. Kritiki

osvijeten pojedinac lake ili bolje rei jednostavnije uvia manipulaciju ( sve vie i

intenzivnije) provode mediji. Kritiko promiljanje medijskih poruka dovodi do

11

7/29/2019 dawei

12/13

selekcioniranja i odbacivanja ispraznih i lanih poruka. Nedopustivo je malo pedagogijskih

dijala koja sadravaju kritiku refleksiju medija. 'Demokratska kola' koju je zagovarao

John Dewey nije stvorena, iako je suvremenim razvojem drutva i vie nego potrebna. Ako

prema Deweyevu modelu dijete, uenik uvjebavalo miljenju i promiljanju stvari oko

sebe, takav uenik ne bi automatski prihvaao medijske poruke (bile one propagandne,

politike ili vjerske). Takav osvijeten pojedinac ne kritizira bez argumenta, niti kritizira

ideoloke neistomiljenike, on samo ne prihvaa sveopu manipulaciju, nego je razumije i

odbija.

Literatura

Curren, Randal. (2003), Introduction. U: A Companion to the Philosophy of

Education. Randal Curren, ur. Oxford: Blackwell Publishing,

Curren, Randal. (2003.) Introduction. U: A Companion to the Philosophy of

Education. Randal Curren, ur. Oxford: Blackwell Publishing

Dewey, John (1970.), Vaspitanje i demokratija, Cetinje : Obod , str. 331.

John Rawls. (2000),Politiki liberalizam. Kruzak, Zagreb,

12

7/29/2019 dawei

13/13

Rawls. John,Politiki liberalizam. Kruzak, Zagreb, 2000., str. 194-195.

http://spartan.ac.brocku.ca/~lward/dewey/Dewey_1910a/Dewey_1910_a.html (18.01.2011.)

13

http://spartan.ac.brocku.ca/~lward/dewey/Dewey_1910a/Dewey_1910_a.htmlhttp://spartan.ac.brocku.ca/~lward/dewey/Dewey_1910a/Dewey_1910_a.html