DEKLINACIJE

Deklinacija je imenska promena koju karakterisu rod, broj i padez. Rod moze biti muski (genus masculinum), zenski (genus femininum) i srednji (genus neutrum). Imenica moze biti u jednini (numerus singularis) i mnozini (numerus pluralis). U latinskom jeziku postoji 6 padeza: nominativ (nominativus), genitiv (genitivus), dativ (dativus), akuzativ (accusativus), vokativ (vokativus) i ablativ (ablativus). U svakom padezu razlikuju se osnova i nastavci. Osnova je nepromenljivi deo reci, a nastavci za pojedine padeze se razlikuju. Osnova se dobija kada se od genitiva mnozine odbaci nastavak.

Neki nastavci su isti:-nominativ i vokativ su isti u jednini i mnozini, mada postoje i neki izuzeci-jednaki su dativ i ablativ mnozine-nominativ, akuzativ i vokativ imenica srednjeg roda jednaki su u jednini i mnozini

DEKLINACIJE SE PREPOZNAJU PO NASTAVKU ZA GENITIV JEDNINE!

I DEKLINACIJA

Po  prvoj deklinaciji menjaju se imenice i pridevi pretezno zenskog roda. Drugi naziv prve deklinacije je „a“ deklinacija, jer se osnova zavrsava na a.

  n.s. n.p.N. a aeG. ae arumD. ae isAcc. am asV. a aeAbl. a is

II DEKLINACIJAPo ovoj deklinaciji menjaju se imenice i pridevi pretezno muskog i srednjeg roda, odnosno imenice koje se u nominativu jednine zavrsavaju na –us, -er (za muski) i –um (za srednji rod). Druga deklinacija se naziva i „o“ deklinacija jer se i osnova zavrsava na o.

  -US -ER -UMn.s. n.p. n.s. n.p. n.s n.p.

N. us i er i um aG. i orum i orum i orumD. o is o is o is

Acc. um os um os um aV. e i er i um a

Abl. o is o is o is

III DEKLINACIJAPo trecoj deklinaciji menjaju se imenice suglasnickih osnova, imenice samoglasnickih osnova i pridevi, a sve jos moze biti u muskom, zenskom ili srednjem rodu, zato se ova deklinacija naziva i mesovitom deklinacijom.

-Suglasnicke osnove-Imenice cija se osnova zavrsava na suglasnik su nejednakoslozne jer u genitivu jednine imaju jedan slog vise nego u nominativu jednine. Nominativ se razlikuje u zavisnosti od imenice, ali je uvek jednak vokativu, i bice obelezen sa „-“.

  g.m., g.f. g.n.n.s. n.p. n.s. n.p.

N. - es - aG. is um is umD. i ibus i ibus

Acc. em es - aV. - es - a

Abl. e ibus e ibus-Samoglasnicke („i“) osnove-U „i“ osnove ubrajamo:-jednakoslozne imenice (navis, navis; civis, civis; nubes, nubis)

-imenice koje su nejednakoslozne i imaju suglasnicku grupu ispred genitivnog nastavka (mons, montis; urb, urbis)-imenice srednjeg roda „-al, -ar, -e“ (animal, exemplar, mare)

  jdnsl. im. njdnsl. im. im. sr. roda  n.s. n.p. n.s. n.p. n.s. n.p.

N. navis naves mons montes animal animliaG. navis navium montis montium animalis animaliumD. navi navibus monti montibus animali animalibus

Acc. navem naves montem montes animal animaliaV. navis naves mons montes animal animalia

Abl. nave navibus monte montibus animali animalibus

IV DEKLINACIJAPo ovoj deklinaciji se menjaju imenice pretezno muskog i srednjeg roda cija se osnova zavrsava na –u.

g.m., g.f. g.n.n.s. n.p. n.s. n.p.

N. us us u uaG. us uum us uumD. ui ibus u ibusAcc. um us u uaV. us us u uaAbl. u ibus u ibus

V DEKLINACIJASamo dve imenice  pete deklinacije imaju potpunu promenu: res, rei i dies, diei. Sve ostale imaju delimicnu (nepotpunu) promenu.

  n.s. n.p.N. es esG. ei erumD. ei ebus

Acc. em esV. es es

Abl. e ebus

IZUZECI:

  II DEKLINACIJA III DEKLINACIJA IV DEKLINACIJA  n.s. n.p n.s. n.p. n.s. n.s. n.p.

N. deus dei, dii, di vis vires Iupiter domus domus

G. dei deorum / virium Iovis domus domuum, domorum

D. deo deis, diis, dis / viribus Iovi domui domibusAcc. deum deos vim vires Iovem domum domosV. dee, deus dei, dii, di / vires Iupiter domus domus

Abl. deo deis, diis, dis vi viribus Iove domo domibusL.           domi