5

KRATIce

m - muški rodž - ženski rods - srednji rod

br. - brojbr. red. - redni brojbr. gl. - glavni brojprid. - pridjevprid. rad. - glagolski pridjev radniprid. trp. - glagolski pridjev trpniprij. - prijedlogpril. sad. - glagolski prilog sadašnjipril. - priloguzv. - uzvikzamj. - zamjenica

N - nominativG - genitivD - dativA - akuzativV - vokativL - lokativI - instrumental

jd. - jedninamn. - množinapl. t. - pluralia tantumzb. - zbirna imenica

imp. - imperativ, zapovjedni glagolski načinkomp. - komparativnesvrš. - nesvršeni glagolski vidob. - običnoprez. - prezentpogr. - pogrdnosup. - supinsvrš. - svršeni glagolumanj. - umanjenica

Uvod

1. DONJOSUTLANSKI DIJALeKT. KAJKAVSKA IKAVIcA

Donjosutlanski govori opisani su tako što se prikazuje njihovo rasprostiranje, nakon čega se iznose podatci o podrijetlu stanovništva, a slijedi analiza fonoloških i morfoloških značajki. U fonološkoj analizi prikazane su najistaknutije značajke vokalizma, konsonantizma i akcentuacije. Opisane su jedinice koje čine sustav te njihov razvoj iz općeslavenskih fonema i naglasaka. U morfološkoj analizi prikazane su osobitosti prema vrstama riječi koje smo podijelili na promjenjive i nepromjenjive riječi. Promjenjivima su opisane značajke deklinacije, konjugacije, komparacije, promjene po rodu ili broju i sl. Nepromjenjive se opisuju prema posebitostima.

RasprostiranjeTridesetak govora smještenih na pojasu između rijeka Save i Sutle, u tzv. sutlansko-

savskom kutu i na marijagoričkom pobrđu, čini dijalekt koji se kolokvijalno često naziva kajkavskom ikavicom, a u dijalektološkoj literaturi ta je skupina mjesnih govora poznata pod nazivom kajkavski donjosutlanski ikavski dijalekt. Njezini govornici, kajkavci ikavci, ponegdje se nazivaju i sutlanskim ikavcima. Mjesta u kojima nalazimo taj dijalekt, a koja su prikazana na karti, prostiru se u općinama Brdovec i Marija Gorica, a dijelom u općinama Dubravica i Pušća (usp. Šojat 1971, Brabec 1969, Krivošić 1979, Zečević 2000).1

U općini Brdovec ikavska mjesta2 su: Brdovec (Bȑdovac), Drenje Brdovečko (Drĩe), Javorje (Javõrje), Ključ Brdovečki (Kluč), Laduč (Laduč), Prigorje Brdovečko (Prĩgorje), Prudnice (Prudnice), Šenkovec (Šenkȏvac), Vukovo Selo (Vȗkovo Selȍ) i Zdenci Brdovečki (Zdēncȉ), dok u mjestu Harmica (Harmȉca) nalazimo ekavicu.3

U općini Marija Gorica ikavska mjesta su: Bijela Gorica (Bĩla Gȍrica), celine Goričke (Celȉne), Hrastina (Hrastīnȁ), Kraj Donji (Krȁj Dȏi), Marija Gorica (Gorȉce), Oplaznik (Oplȃznik), Sveti Križ (Sveti Krĩš), Trstenik (Trstenĩk) i Žlebec Gorički (Žlĩbac Gorȉčki).

U južnome dijelu općine Dubravica nalaze se ikavska mjesta Kraj Gornji (Krȁj Gȏri) i Pologi (Polȍgi), dok je Bobovec Rozganski (Bobȏvac) u prošlosti bio dio ikavskoga dijalekta, a danas je u tom mjestu ikavica gotovo u potpunosti izgubljena.

Četiri naselja općine Pušća također imaju pretežno ikavski refleks jata: Dubrava Pušćanska (Dubrava Puščȁska), Hrebine (Hrȅbine), Marija Magdalena (Mȁrija Magdalȇna) i Žlebec Puščanski (Žlĩbac Puščȁski).

1 Ovaj rječnik izrađen je prema govoru Šenkovca. Šenkovec i Ključ najbolje čuvaju stare osobine.2 Nazivi mjesta daju se u oblicima na donjosutlanskom dijalektu i na standardnome jeziku. Popis se navodi prema Samardžiji (2008: 12).3 Harmica sa zapadne strane graniči s Republikom Slovenijom (rijeka Sutla), a sa svih drugih strana okružena je selima u kojima se govori donjsutlanskim dijalektom.

7

U gradu Zaprešiću (Zȁpršič) i mjestu Šibice (Šȉbice) te dijelom u gore navedenim mjestima Brdovcu, Javorju, Zdencima Brdovečkim, Prudnicama i Bobovcu Rozganskom razvija se hibridni govor jer u ikavicu prodiru elementi kajkavštine okolnih mjesta, npr. ekavski refleks jata i poluglasa (v. npr. Horvat 2008: 175-176). Govornici kajkavske ikavice žive i u pojedinim naseljima samoborskoga i karlovačkoga područja te u naseljima Zdenčina, Horvati i Klinča Sela, no njihovi govori nisu bili predmet ovoga istraživanja te stoga govorimo o donjosutlanskoj kajkavskoj ikavici.

PodrijetloIako još uvijek nije do kraja utvrđeno njihovo podrijetlo, smatra se da su govori

koji su smješteni uz donji tok rijeke Sutle izvorno pripadali čakavskome narječju. Pojedini autori navode da je stanovništvo doseljeno za vrijeme velikih migracija pokrenutih osmanskim osvajanjima. Pretpostavlja se da su došli iz zapadne Bosne (v. npr. Brabec 1969: 27), no novija istraživanja opovrgnula su te navode i izvorište lociraju bliže obali Jadrana (usp. Krivošić 1979:760). Danas se smatra da su doseljenici morali biti s nekog čakavskog ili šćakavskog područja, što je u skladu s jezičnim podatcima danima u ovome rječniku.

U odnosu na dosadašnja istraživanja, novitet koji donosimo u ovome radu svakako je velik broj romanizama, odnosno posuđenica iz romanskih jezika i dijalekata (npr. bȁsta ‘dosta’, štacun ‘dućan’, vagabunt ‘skitnica’). Romanizmi su, kao i rijetki turcizmi zabilježeni u rječniku (gungula ‘metež’, mukte ‘badava, besplatno’) atipični za kajkavske sustave, u kojima je mnogo veći broj germanizama. Tako je i u ovome rječniku, no bilježimo mnogo više romanizama nego u drugim kajkavskim govorima. Ti su leksički elementi dodatan dokaz da je stanovništvo izvorno moralo biti smješteno na području koje je bilo pod vlašću Mletačke Republike ili na granici s njom, tj. na nekom području koje je bilo u kontaktu s romanskim sustavima. Valja upozoriti da je teritorij Mletačke Republike sezao do ozaljskoga područja, pa je također moguće da su ti leksemi u govor ušli posrednim kontaktom, nakon doseljenja.

S obzirom na predmigracijski smještaj narječja i dijalekata, pradomovina kajkavskih ikavaca mogla je biti i bliže priobalju, primjerice na području Dalmatinske zagore. Osim toga, ne smije se izuzeti činjenica da Ivšić (1936: 74) bilježi i neke reflekse jata koji se mijenjaju prema pravilu Mayera i Jakubinskoga, što bi značilo da su u donjosutlanski kraj došli iz krajeva koji su bliže obali, odnosno iz područja današnjega srednjočakavskog ili ikavsko-ekavskog sustava. Isto tako, to bi moglo značiti da se ikavsko-ekavski čakavski dijalekt možda prostirao sjevernije prije velikih migracija i da je prvotno stanovništvo na tom području također bilo čakavsko, ali je pokajkavljeno u vrijeme ili nakon dolaska govornika današnjega donjosutlanskog govora.

U odnosu na druge kajkavske dijalekte, mogli bismo reći da je donjosutlanski među “rubnim” kajkavskim dijalektima, kao i prigorski i goranski4, dok su zagorsko-4 “Donjosutlanski su govori, o kojima ćemo ovdje govoriti, izvorno čakavski i tek su naknadno pokajkavljeni. Gledajući dakle genetski, povijesno – tu je zapravo riječ o čakavskim govorima. Prigorski govori [tj. plješivičkoprigorski prema gornjoj podjeli, op. a.] su zapravo prijelazni kajkavsko-čakavski govori, tj. imaju osobine i kajkavskoga i čakavskoga, dok su goranski govori (ponajprije njihov veći, zapadni dio) zapravo genetski slovenski govori, što je očito i po glasovima i po prozodiji.” (Kapović 2009: 195-196)

8

međimurski, turopoljsko-posavski i križevačko-podravski dijalekt kajkavski u užem smislu (usp. Kapović 2009: 195-196). Vidljivo je da se u ovom radu vodimo za podjelom koja je spoj Belićeve podjele na tri dijalekta (prema refleksima starih *tj i *dj: 1. istočni: ć, ž, 2. sjeverozapadni: č, j, 3. jugozapadni: ć, j) i Ivšićeve (1936: 80) na četiri skupine (dvije konzervativne i dvije revolucionarne) kojoj je autor Hraste, a razradio ju je Brozović (1988: 92-93). Prema njoj, kajkavsko narječje dijeli se na šest dijalekata:

1. zagorsko-međimurski 2. turopoljsko-posavski3. križevačko-podravski 4. prigorski5. donjosutlanski6. goranski.

Napominjemo da Lončarić (1996: 146) donosi podjelu na 15 dijalekata: 1. plješivičkoprigorski 2. samoborski3. gornjosutlanski4. bednjansko-zagorski5. varaždinsko-ludbreški6. međimurski7. podravski8. sjevernomoslavački9. glogovničko-bilogorski 10. gornjolonjski 11. donjolonjski12. turopoljski13. vukomeričko-pokupski14. donjosutlanski 15. goranski.

I u jednoj i u drugoj podjeli, donjosutlanski govori čine zaseban dijalekt kajkavskoga narječja, koji se od glavnine kajkavštine razlikuje, osim po ikavskome refleksu jata, i po izostanku neocirkumfleksa (ili metatonijskoga cirkumfleksa) te po još nekim fonološkim i morfološkim značajkama koje su podrobnije opisane u nastavku.

9

2. FONOLOGIJA

Fonološki sustav opisan je po uzoru na Fonološke opise... (Ivić i dr. 1981), tj. daje se inventar fonoloških jedinica i opisuje se njihova realizacija i distribucija, pri čemu se ističu one značajke koje su dijalektološki relevantne, odnosno one koje pokazuju dijalektološke posebnosti u odnosu na druge govore i dijalekte.

2.1. Vokalizam

Prema ishodišnome sustavu za kajkavski vokalizam, koji je ujedno i tzv. općehrvatski vokalizam (Lončarić 1996: 67), vokalski inventar čine sljedeći samoglasnici, koji mogu biti dugi i kratki:

i u e o a

Nositelj sloga može biti i r, koji može biti kratak ili dug i nenaglašen ili naglašen, npr. cnčit, dmȉt, fȓčka, gȑba, krstȉt i dr. Nalazimo primjere u kojima je potvrđen i slogotvorni l, koji je uvijek kratak i nenaglašen (zanaglasan): frnȍkl ‘njuška’, šȉrcl ‘pregača’, šȉškrl ‘valjušak’, koji se mogu ostvariti i u varijantama frnȍklin, šȉrclin/šȉrclen, šȉškarl. Primjeri s finalnim -l vrlo su rijetki jer na kraju sloga prelazi u neslogotvorni - (v. dalje) pa slogotvorni -l možemo tretirati kao fonetsku pozicijsku varijantu.

Kao fonetske pozicijske varijante mogu se ostvariti i dugi i kratki zatvoreni vokali ọ i ẹ, kao i u drugih donjosutlanskih ikavskih govora (usp. npr. Šojat 1973: 38). Jozić i Virč (2009: 64) navode dublete u govoru Hrebine te bilježe da “najčešće alternira zanaglasni vokal u morfemu Isg -om, dakle isključivo pred sonantom m, kao -ọm/-um u svim rodovima (blum/blọm, rpum/rpọm, mȍtikum/mȍtikọm, plȁftum/plȁftọm, sȇnum/sȇnọm, stupum/stupọm, žlcọm/žlcọm), te također finalno -o (i pod naglaskom) u morfemu 1. mn. prezenta glagola (hranimọ, ȉmamọ, nmam, nīsm). I u ličnih i pokaznih zamjenica on, ona, onaj, ono itd. te u prilogu onda, dakle isključivo pred sonantom n, česta je alternacija ọ-/u- (ọnȁ/unȁ, n/un, nda/unda).”

Takve dublete potvrđene su i u govoru Šenkovca, ali u ovom rječniku nisu označene posebnim znakovima, nego su prema navodima izvornih govornika priklonjene bilježenju u, a zatvoreno ọ navodimo kao fonetsku varijantu: I jd. m. bĩlum, čirȋpum (prisutno je punoglasje, v. nastavak), ž. mȍtikum, plȁftum, žlĩcum, s. sȇnum, prez. 1. mn. hranimu, ȉmamu, nmamu, nĩsmu, zamj. 3. jd. m. un, ž. unȁ, pril. unda, te u imp. 1. mn. vȉdimu, hranimu i dr.

10

Primjeri sa zatvorenim ẹ također se ostvaruju kao fonetske varijante, koje su u ovom rječniku ujednačene prema navodima govornika. U većini slučajeva češće se ostvaruje i (bilaak ‘bjelanjak’, bĩli ‘bijeli’, črȋp ‘crijep’, dȍli ‘dolje’, vinčae ‘vjenčanje’)5, no u nekim primjerima ujednačenje je prema e (deklȅsa ‘djevojka’, dečkĩrec ‘dječačić’), a velik broj primjera može se ostvariti i kao e i kao i, npr. deklȁ/diklȁ ‘djevojka’, devenȉca/divenȉca ‘kobasica’, cȉrklin/cȉrklen ‘šestar’, geltȁšlen/geltȁšlin ‘novčanik’, kȉflen/kȉflin ‘kifla’, šnȉclen/šnȉclin ‘odrezak’, šȏlin/šȏlen ‘cipela’ itd. Napominjemo da se u dubleti -lin : -len najveći broj primjera ostvaruje s nastavkom -lin, a ne -len, npr. ȁmprzetlin ‘prsten’, bicȉklin/picȉklin ‘bicikl’, cȁklin ‘rub čipke’, cigarȅtlin ‘cigareta’, jȁklin ‘jakna, sako’, krȁflin ‘krafna’, mȁšlin ‘mašna’, mȅblin ‘namještaj’, nȁhkȁslin ‘noćni ormarić’, rakȅtlin ‘raketa’, šarȁjzlin ‘ožeg, žarač’, štrudlin ‘savijača’, tȅglin ‘tegla’, žȁklin ‘vreća’. Također je moguće da se radi o služenju drugim sustavom (kajkavskim ili standardnim).

Šojat (1973: 38) navodi da se u donjosutlanskim govorima može ostvariti i otvoreno ȩ, no u ovom rječniku taj ostvaraj nije bilježen jer se pojavljuje vrlo rijetko, i to samo u pojedinih govornika.

Glasovi a, e, i, o, uIshodišni vokal a u kratkome slogu ima srednji vokal a kako jedinu kontinuantu,

npr. bȁba, cura, ja, lȁjat, pȁra, pȃmtit, vodȁ, zapūhȁt, ženska itd. Vokal a nalazimo na mjestu o u pojedinim primjerima, npr. pateka ‘apoteka, ljekarna’, patekar ‘apotekar, ljekarnik’, zaarat ‘zaorati’.

Ishodišni vokal e u dugom i kratkom te naglašenom i nenaglašenom slogu dao je e (uz iznimke u realizaciji koje su opisane u prethodnome poglavlju), npr. čelȁ, češak, dȅset, jednȁ, mejaš, sȅdam, šenȉca, zelje. U rječniku je gotovo beziznimno potvrđena karakteristika koja je značajka donjosutlanskih govora (usp. Šojat 1973: 38), a to je da vokal e potječe od a u prefiksu rez-/res- (<-raz-), koja se ipak može ostvariti i dubletno raz- (moguće pod utjecajem opismenjivanja), no ti su primjeri naznačeni u zagradama i trebaju se smatrati rjeđim ostvarajima, npr. resajȇvat (rasajȇvat) ‘rasađivati’, rescȃrtan (rascȃrtan) ‘razmažen’, rescufat (rascufat) se ‘razderati se’, rescvȁst (rascvȁst) se ‘rascvasti se’, reselȉt (raselit) ‘raseliti’, rezbetȅžat (razbetȅžat) se ‘razboljeti se’, rezĩt (razĩt) se ‘razići se’ itd. Vokal e nalazimo i u prefiksu pre- (< pro-), npr. preblīdȉt ‘problijediti’, precidȉt ‘procijediti’, precvȁst ‘procvasti’, prečȉtat ‘pročitati’, predrĩt ‘prodrijeti’, preklȉat ‘proklinjati’, preminȉt (se) ‘promijeniti (se)’ itd.

Ishodišni je vokal i (< općeslavenskih *i i *y) i u kratkome i u dugome slogu dao i, npr. bȉč, bĩk, cȉca, divjȋ, glatki, gorȉt, hȉtat, ȉme, kĩp, papĩr, sȉr, sirotȉšče, tȉca ‘ptica’, zĩma i sl. Vokal i nalazimo i u primjeru jizȉk ‘jezik’, u kojem nije kontinuanta *ę, nego je analoški ujednačena s primjerima poput jȉst ‘jesti’, jȋs ‘jez, srdžba’, jizȉt (se) ‘ljutiti se’. Nalazimo promjenu a > i u prefiksu zi- (< za-, sa-), npr. zȉgrit ‘zagrijati’, 5 Usp. Jozić; Virč (2009: 64): “Sličan je slučaj i sa zatvorenim ẹ, vokalom koji se javlja kao varijanta refleksa praslavenskoga glasa ě, koji je u hrebinskom govoru gotovo redovito dao i. Primjera sa zatvorenim ẹ vrlo je malo i najčešće su čista alternacija pored istih oblika koji su zabilježeni i sa i (bẹlajek/bilajek, blum/blum, bžaḷi/ bȉžaḷi, rpum/rȋpum, dȍḷẹ/dȍḷi, vnańe/vȋnańe).”

11

zistȁjat (se) ‘sastajati se’, zistrugat ‘sastrugati’, zisukat ‘zasukati’, zisušit (se) ‘sasušiti se’, zišȉt ‘zašiti, sašiti’, zivlačit ‘zavlačiti’, zizīdȁt ‘zazidati’, ziznȁt ‘saznati’.

Ishodišni vokal o u većini primjera dao je o (koje se može fonetski ostvariti i kao zatvoreni ọ), npr. Bȏk ‘Bog’, bȏr, čovȉk, dȍgovor, govōrȉt, gȍlup ‘golub’, hodȉt ‘hodati, ići’, kozȁ, poglȅdat, sȍm, toplĩna, zorȁ itd. U pojedinim primjerima nalazimo promjenu u > o, npr. koruza ‘kukuruz’, koruznica ‘kukuruzovina’. Također, pojedini primjeri nastali su promjenom e > o, npr. kostȁ ‘kesten’, kosteȃst ‘kestenast’.

Ishodišni vokal u očekivano dao je u, npr. biloȗška, bubrȉk, čut, kūpȉt, vȗjček ‘ujak’ itd. Osim navedene promjene o > u ispred nazala (npr. zamj. 3. jd. m. un), nalazimo i promjenu o > u u drugim pozicijama, npr. zam. kuliko ‘koliko’, tuliko ‘toliko’ i sl.

RefleksglasaěDonjosutlanski dijalekt jedini je dijalekt kajkavskoga narječja u kojem prevladava

ikavski refleks jata, npr. prid. m bĩli ‘bijeli’, biloȗška ‘bjelouška’, brȋk ‘brijeg’, cidȋlka ‘cjediljka’, cȋf ‘cijev’, cīnȁ ‘cijena’, cīpȁt ‘cijepati’, cȉsta ‘cesta’, čovȉk ‘čovjek’, dȉda ‘djed’, dȉlat ‘raditi’, dilȉt ‘dijeliti’, dītȅ (ali: decȁ), dȍli ‘dolje’, grĩh ‘grijeh’, jȉst ‘jesti’, lȋn ‘lijen’, līpȉt ‘lijepiti’, lȋpo ‘lijepo’, mĩat (se) ‘mijenjati (se)’, mȉsec ‘mjesec’, nȉgdi ‘negdje’, nȉkak ‘nekako, nikako’, nȉkakaf ‘nekakav, nikakav’, nȉkam ‘nekamo, nikamo’, orȉh ‘orah’, oslīpȉt ‘oslijepiti’, pīsȁk ‘pijesak’, pȉšice ‘pješke’, potȉrat ‘potjerati’, prȋ ‘prije’, rȉpa ‘repa’, rišee ‘rješenje’, sȉme ‘sjeme’, tȋlo ‘tijelo’, tȋsto ‘tijesto’, vȋk ‘vijek’, vinčae ‘vjenčanje’, vȋst ‘vijest’, zdȉla ‘zdjela’, zvĩzda ‘zvijezda’, žĩvit ‘živjeti’, ždrȋbe ‘ždrijebe’ itd.

U rječniku se nalaze i primjeri stalnih ekavizama, npr. decȁ, kȍren ‘korijen’, senĩk ‘sjenik’, sȇno, srȅča, sȅst se, suseda ‘susjeda’, vȅra ‘vjera’, verovȁt ‘vjerovati’, vȇžba ‘vježba’, zȅnica ‘zjenica’ i sl. ekavski refleks ě prisutan je u prefiksu pre-, npr. prebȉrat, prebolȉt, predomīšljȁt se, pregȁzit, prehlādȉt (se).

Određen broj primjera potvrđen je i u ekavskom i u ikavskom obliku, npr. mlīkȍ/mlēkȍ ‘mlijeko’, nȉgda/nȅgda ‘nekada’, nȇkoji/nȋkoji ‘neki’, sikȉra/sekȉra ‘sjekira’, vēnȁc/vīnȁc ‘vijenac’ i dr. Ti su primjeri posuđeni iz kajkavskoga susjedstva.

Na kraju navodimo da je kao refleks ě zabilježen i vokal a u izoliranim primjerima poput gusanica.6 Jozić i Virč (2009: 68) uz ovaj primjer u govoru Hrebine nalaze i nȃdre ‘njedra’. Isti autori navode da su neki tipični kajkavski leksemi najčešće u Hrebini postali ikavski (vlīȅ, zesl, oblkla), a to je potvrđeno i u rječniku, npr. oblč, vlč i sl.

Reflekspoluglasovaъ i ьDonjosutlanski dijalekt ističe se u kajkavskome narječju, osim po refleksu jata,

i po refleksu poluglasa ъ i ь, koji su se prvo izjednačili kao ə, a zatim se taj glas u najvećem broju primjera razvio u a, npr. bȁlavac, daskȁ, dȃn, jȁrac, jārȁm, kolȁc, kokotȋčak ‘pjetlić’, kosȁc, lȁčan ‘gladan’, lȃš ‘laž’, lōvȁc, maglȁ, mȁša ‘misa’, odȏjak,

6 Primjer je bio dubleta u ishodišnom sustavu pa sinkronijski primjer ne mora nužno biti od jata.

12

posȁ, stolȁc, sudac, tȃst, tōrȁc ‘tvor’, vȃn, vrābȁc, žufak/žuhak ‘gorak’, žumāȁk itd. To nije značajka čitavoga donjosutlanskog dijalekta, pa je Zečević (2000: 156) kartografski zabilježila razvoj u pojedinim mjestima, a u novijim istraživanjima potvrdili su Jozić i Virč (2009: 68), koji u govoru Hrebine bilježe zatvoreno ẹ kao refleks poluglasa, te Horvat (2008: 176), koja navodi da je u donjosutlanskim govorima na mjestu nekadašnjega poluglasa glas a, uz manji broj riječi koje na mjestu poluglasa imaju ẹ.

U pojedinim leksemima nalazimo e kao refleks poluglasa. Takvi su primjeri u manjem broju zastupljeni u rječniku (većinom u deminutivnim sufiksima -ek i -ec, ali i u pojedinim leksemima, npr. bȏgec ‘siromah’, pȅs ‘pas’). Nastali su ili pod utjecajem susjednih kajkavskih dijalekata ili su izravno iz njih posuđeni, npr. batec ‘batić’, čȃček ‘tatica’, dȃrek ‘darak’, dȉdek, jȁček ‘janjić’, gulaščec, klȋnček ‘klinčić’, papĩrec ‘papirić’, pȋcek ‘pile’ i sl.

Neki primjeri ostvaruju se dubletno, odnosno nalazimo i vokal a i vokal e kao refleks poluglasa, npr. cvȋtek/cvȋtak, kȏčak/kȏček ‘svinjac’. Na ovom mjestu ističemo da se riječ dȅnes može ostvariti i u varijanti s naglaskom na posljednjem slogu (denȅs), i u varijanti s očekivanim refleksom poluglasa a (danȁs), pri čemu se i u tom primjeru može ostvariti varijanta s drugim položajem naglaska (dȁnas). U primjeru dȃn-danȁs, međutim, ne nalazimo takve dublete, nego se uvijek ostvaruje s vokalom a kao refleksom poluglasa.

U novijim posuđenicama zabilježenima u ovom rječniku nalazimo promjenu e > a, do koje dolazi analogijom prema refleksu ə >a, npr. cȅnar ‘desetka’, fȃjtar ‘borac’, fȅdar ‘opruga’, kȅlnar ‘konobar’, mȃlar ‘ličilac’, pȅlcar ‘cjepanica’, šȋntar ‘živoder’, trȇgar ‘nosač’...

Kontinuante glasova ę i ǫU donjosutlanskim govorima prednji nazalni vokal ę redovito daje e, a tako je

bilježeno i u ovom rječniku, npr. dȅset, gledit, govȇdina, ȉme, ledȉna, mȉsec, pȇt, počet, prȅja ‘pređa’, sȉme, svet, vȉme, zet, ždrȋbe, žeja ‘žeđ’, žetvȁ i dr.

I pojedinim primjerima nalazimo promjenu ę > a iza j. Tako je u primjeru jačmȅn ‘ječam’ i njegovim izvedenicama: jačmēnȁc ‘upala oka, ječmenac’, jačmenȉšče ‘zemlja na kojoj raste ječam’, jačmȅni ‘ječmeni’. Osim toga, valja podsjetiti na već spomenuti primjer jizȉk, uz koji je potvrđeno i jezȉk.

Kontinuanta stražnjega nazalnog vokala ǫ u ovom rječniku ostvaruje se kao u, npr. gȍlup, gusanica, guska, mȗš ‘muž’, nuk ‘unuk’, nutraši ‘unutarnji’, rūkȁ, suset ‘susjed’, vruč, zȗp i sl.

Kontinuante slogotvornih r i lIako je u mnogim kajkavskim dijalektima razvoj slogotvornog l bio prema

zatvorenom ọ, u donjosutlanskim govorima bilježimo da je slogotvorni l > u, npr. buhȁ, duk ‘dug’, dupst, jȁbuka, kūpȁt, mūčȁt ‘šutjeti’, pȗš ‘puž’, sȗnce, suza, vuna, vȗk, žȗč, žut i dr.

13

U izoliranim primjerima nalazimo potvrde poput človȉk (čovȉk), človīčȁk ‘čovječuljak’, človȋčji (čovȋčji), gliblĩna ‘dubina’, glȉbok ‘dubok’, klobasa ‘kobasa’, klobasĩčka ‘kobasica’ i sl.

Donjosutlanski govori u najvećem broju primjera čuvaju položaje u kojima se ostvaruje slogotvorni r, npr. brblȁt, bcȁt ‘bockati’, brčkȁt se, Bȑdovac, bȓf ‘brvno’, cvrtjȇ ‘pečena jaja’, čeprkȁt, četrdesȇt, čettak, dȑčat ‘trčati’, ftȑgnit ‘otrgnuti’, gȑč, hrbȁt, kȑpat, mža ‘mržnja’, psa, sȑce, tȑgat, zȓno i sl. Slogotvorni r ne čuva se u primjerima u kojima se ostvaruje punoglasje, npr. čirȋp ‘crijep’, čirȉša ‘trešnja’, čirȋvo ‘crijevo’, koji se mogu ostvariti i dubletno kao čerȋp, čerȉša, čerȋvo. Iz potonjih primjera vidljivo je da je punoglasje pojava mlađa od prelaska ě > i, odnosno da je posuđeno iz susjednih ekavskih dijalekata, ali je refleks jata ostao ikavski. Kasnijim ujednačivanjem nastali su primjeri koji i u punoglasju imaju -iri-, a ne -eri- te ih možemo smatrati hiperikavizmima.

U pojedinim primjerima razvio se sekundarni slogotvorni r, npr. brdȃfka ‘bradavica’, grgĩna ‘biljka georgina’.

2.2. Konsonantizam

Suglasnički sustav prikazan u ovom rječniku karakterističan je za donjosutlanske govore i potvrđen od govornika mjesnoga govora Šenkovca, koji se u nekim značajkama razlikuje od susjednih ikavskih mjesta (v. nastavak), dok su u rječniku na takvim mjestima navedene dvostruke natuknice (rjeđa je u zagradama). Ima sljedeći inventar:

Sonanti Šumnici v m p b f l r n t d j c s z č đ š ž k g h

Nema opreke č : ć i dž : đ, nego se izgovaraju srednji i , a u rječniku se zbog preglednosti bilježe č i đ, npr. bedastȏča, brȁča, čȁča, dugočȃsno ‘dugotrajno’, grȁničar, kvȍčka, mȁčuhica, pȅč; ȁnđe, bȁkanđa, dosađȋvat, đak, đȅmper, đīpȁt, đȗrđica, gāđȁt, inđinĩr ‘inženjer’, kinđūrȉt (se) ‘kititi (se)’, manđȅta ‘manžeta’, nȁranđa, pȗnđa, rȉđofka, rođee i sl. Naglašavamo da je đ potvrđen u riječima novijega ili stranog podrijetla (v. nastavak) i da je taj glas u sustav vjerojatno ušao pod utjecajem standardnoga jezika i susjednih kajkavskih dijalekata.

Finalni zvučni konsonanti i v ne mogu se ostvariti na kraju fonetske riječi ni u enklizi s bezvučnim konsonantima (rjeđe i vokalima) na početku sljedeće riječi, nego dolazi do obezvučenja, npr. bȍp (g jd. bobȁ), dȏp (g jd. dobĩ), drȏp (g jd. drobȁ),

14

gump (g jd. gumba), medvȉt (g jd. medvȉda), rȁjfink (g jd. rȁjfinga) ‘dimnjak’, rȏk (g jd. rogȁ), snȋk (g jd. snȋga), trȃk (g jd. trȃga), zazif (g jd. zaziva) i dr. Do obezvučenja ne dolazi u sandhi pozicijama, tj. ako sljedeća riječ započinje zvučnim konsonantnom, a u velikom broju primjera i sonantom.

Ako se u susjedstvu nađu dva dentalna suglasnika t i l, dolazi do disimilacije tl > kl, npr. klȃk ‘tlak’, klākȁ ‘tlaka’, klȁčit ‘tlačiti’, meklȁ ‘metla’, Sukla ‘Sutla’, svĩklit ‘svijetliti’, svȉklo ‘svjetlo’ i sl. Suglasničku skupinu dl također zahvaća disimilacija dl > gl, npr. cȉpiglȁka ‘cjepidlaka’, glačje ‘dlake’, glȁka ‘dlaka’, glȁn ‘dlan’ i sl.

Nazalni i depalatalizacija ń i ĺU sustavu nema palatala ń i ĺ. Na mjestu ń najčešće se ostvaruje nazalni , npr.

brae ‘branje’, dvoličak ‘dvoličnjak’, huavica ‘hunjavica’, jeseaši ‘jesenašnji’, mladožȅa ‘mladoženja’, orihȁča ‘orahnjača’, rȋbak ‘ribnjak’ itd.

Skup nj vrlo rijetko može se izgovarati nesliveno, npr. A jd. ž. knjȉgu, srȉdnji/srȉdi; a zabilježeni su i primjeri u kojima se ostvaruje depalatalizirano, kao n (knȉga, nīhȁt se). U odnosu na ostvaraje s glasom , možemo reći da je ostali broj primjera gotovo zanemariv.

Na mjestu ĺ bilježimo ili nesliveni izgovor skupa ili depalatalizaciju, a obje pojave prisutne su u velikom broju primjera: baklȁ/bakljȁ, dopelȁt/dopeljȁt (se) ‘dovesti se’, frtal/frtalj ‘četvrtina’, gĩlat/gĩljat ‘bježati’, glȉva/gljȉva, kȁplica/kȁpljica, lūbȁf/ljūbȁf, mȇla/mȇlja ‘brašno’, nedȉla/nedȉlja, pluča/pljuča, rudlaf/rudljaf ‘raščupan’, strašlȉf/strašljȉf, vȁlda/vȁljda i dr.

Napominjemo da neki primjeri nemaju dubletne realizacije nego dolaze kao lj, npr. betežljȉf ‘boležljiv’, fitĩlj, hȁlja, migȍljit se, ȍžuljak, škljȍc, tamljȁn ‘tamjan’, zelje; a vrlo rijetko možemo naći samo depalatalizirani izgovor tipa selački.

U manjem broju primjera nalazimo i delabijalizaciju7, npr. bȃbji ‘bablji’, bekõvje ‘vrbik’, divjački ‘divljački’, divjak ‘divljak’, divjȁt ‘divljati’, divjȋ ‘divlji’, grõbje ‘groblje’, kpje ‘odjeća’, snõpje ‘snoplje’, šĩbje ‘šiblje’ i sl. Prema navodima ispitanika, nesliveni izgovor češći je u pojedinim mjestima (Šenkovcu), a u drugima je češća depalatalizirana varijanta primjera (Ključ, Laduč). Ti su primjeri navedeni tako da se prvo daju oblici s depalatalizacijom, za zatim u zagradama s neslivenim izgovorom.

Labiodental vKao i u glavnini kajkavštine, i u donjosutlanskim govorima labiodental v ne

ponaša se kao sonant nego kao zvučni opstruent, zvučni parnjak bezvučnome f, npr. čȓf ‘crv’, kȁkof ‘kakav’, krȍf ‘krov’, nõf-nofcȃt ‘nov-novcat’, ofčar ‘ovčar’, popĩfka ‘popijevka’, zamāfkȁt ‘zamjaukati’ i sl.

Jednačenje po zvučnosti koje zahvaća v odvija se i u prijedlogu v > f ako sljedeća riječ počinje bezvučnim konsonantom, npr. f cĩrkvi ‘u crkvi’, f hȉži ‘u kući’, f hladu ‘u hladu’, f kȍlovozu ‘u kolovozu’, f selu ‘u selu’, f štacūnu ‘u trgovini’, f štȁlu ‘u

7 Pojava se može tumačiti i kao neprovođenje epenteze l između usnenih konsonanata i j.

15

štalu’ itd. Ako sljedeća riječ počinje zvučnim konsonantom, ne dolazi do promjene, npr. v gmju ‘u grmlju’, v gȉpsu ‘u gipsu’, v jȉlo ‘u jelo’, v lozȉ ‘u šumi’, v nedȉlu ‘u nedjelju’, v žlȉci ‘u žlici’ itd. Prijedlog se može ostvariti i kao vu, najčešće uz nenaglašene zamjenice, npr. vu me, vu se, vu u i sl.

U pojedinim primjerima početno vǝ- potpuno je eliminirano, npr. dovȁc ‘udovac’, dovȉca ‘udovica’, nuk ‘unuk’, nuka ‘unuka’, nȗkec (nȗček) ‘unučić’, nukica (nučica) ‘unučica’, nutra ‘unutra’, nutraši ‘unutrarnji’, tȍrak ‘utorak’ i sl.

Labiodental v ostvaruje se kao sonant u protetskoj poziciji ispred ishodišnih vokala u i ǫ, npr. vubȉt (se) / hbȉt (se) ‘ubiti (se)’, vučȉt (se) ‘učiti (se)’, vučȉtel ‘učitelj’, vučitȅlica (vučitelka) ‘učiteljica’, vudrȉt (se) ‘udariti (se)’, vuga ‘kut, ugao’, vugȉbat se ‘ugibati se’, vuglen (vuglin) ‘ugljen’, vȗho ‘uho’, vȗjček ‘ujak’, vȗjna ‘ujna’, vupĩrat ‘upirati’, vura ‘ura’, vusnica ‘usna’ i dr.

Šumnik hU donjosutlanskim govorima šumnik h ima stabilno mjesto u sustavu, odnosno

nalazi se na početku, u sredini i na kraju riječi, npr. bȁhat, bruh, dȉhat ‘disati’, gȉht, hajduk, hȁpsit ‘uhititi’, hȉlada, hrast, hčȁk, hȑpa, juha, mȃh, ȍčuh, orȉh, pȇh, smĩh, sȗh, trbuh, vȑh, žmȁhan ‘ukusan’ itd.

Prefiks vǝ- i prijedlog vǝ mogu se realizirati kao h, f ili v, npr. L jd. ž. h pinȉcu, hbȉt (se) ‘ubiti (se)’, hprēgnȉt ‘upregnuti’, hgnīzdȉt (se) ‘ugnijezditi (se)’, hkazae ‘ukazanje’, hmrĩt ‘umrijeti’, hnaprȋj ‘unaprijed’, hvȇčer ‘uvečer’ i sl. Velik broj takvih primjera može se ostvariti i s glasovima f, š ili v, posebno u blizini drugih konsonanata (najčešće t i k), npr. htȉt/ftȉt/štȉt ‘htjeti’, htoplenĩk/ftopljenĩk ‘utopljenik’, plȁfta/plȁhta, mȅfko/mȅhko itd.

Protetsko h zabilježeno je u primjerima ispred početnog a ili r, npr. hadȗt ‘adut’, halȃt ‘alat’, hȑja ‘hrđa’, hȓš ‘raž’, hȑzat ‘rzati’ itd.

Suglasnička skupina hv zamijenjena je glasom f, npr. fālȁ, falee, falevrĩdan, fālȉt (se), fat ‘hvat’, zafalnica itd. Skupina se čuva kada je h refleks prefiksa vǝ-, npr. hvījȁt (se) ‘uvijati (se)’, hvĩt (se) ‘uviti (se)’ i sl.

Finalni -lJedna od prepoznatljivih značajki donjosutlanskih govora jest vokalizacija

finalnog -l na kraju riječi ili sloga u neslogotvorno -,8 npr. barȉček ‘bačvica’ (< barȉlo), cȉga ‘cigla’, čenĩca ‘daska, čelnica’, dako ‘daleko’, dȅbe ‘debeo’, dȉ ‘dio’ (G jd. dȉla), gnȉ ‘gnjil’, kābȁ, kȉse, kotȁ, matovȉc ‘matovilac’, mako ‘malo’, pakȁ, pȃc ‘palac’, pȅpe, stȏček ‘stolčić’, stõak ‘stolnjak’, svĩni ‘svileni’, tȃ ‘tal, dio’, tȋ ‘til’, žȁ i sl.

U rječniku je vidljivo da neke natuknice dolaze u dubletnim oblicima, u kojima je vokalizacija drugačija od one opisane u prethodnome poglavlju, npr. čȃva/čȃvo,

8 U dijalektološkoj literaturi se taj vokal označava dvojako, ili kao ili kao w. Usp. npr. Horvat 2008: 175 “bȉw, kȍpaw (uz kȍpo), bȁwta, od balta – sjekira.” U ovom rječniku odabrali smo bilježenje , pa su navedeni primjeri zabilježeni kao gl. prid. rad. jd. m. bȉ, kȍpa/kȍpo, bȁta.

16

kozõlac/kozȍc/kozõlec ‘konstrukcija na kojoj se suše kukuruzi’, seski/selski, špȉgal/špȉgalj/špȉgo/špȉga ‘zrcalo’, štāgȁ/štāgȁlj, vȁklin/vākȁ i sl.

U pojedinim primjerima nakon vokalizacije došlo je do kontrakcije o > o, za koju su svi primjeri potvrđeni i u varijanti bez kontrakcije, npr. gȏ (gȏ), pȏ (pȏ), rȏ (rȏ), sȏ (sȏ), stȏ (stȏ), vȏ (vȏ). Do slične kontrakcije a > o dolazi u gl. prid. rad. jd. m, pri čemu napominjemo da se svi primjeri mogu ostvariti i bez kontrakcije, ovisno o brzini izgovora: donȅsa/donȅso ‘donio’, dȍša/dȍšo, ȉša/išo, nȁbra/nȁbro, porȉza/porȉzo, rasa/raso, spȅka/spȅko, stȑga/stȑgo, zȉbra/zȉbro ‘izabrati’ i sl.

RotacizamU donjosutlanskom dijalektu zabilježen je rotacizam u prezentu glagola mȍč i njegovih

prefiksalnih izvedenica: domȍč se, odnemȍč, pomȍč, zapomȍč se, zmȍč ‘smoći’, npr. prez. 1. jd. domȍrem se, mȍrem, odnemȍrem, pomȍrem, zapomȍrem se, zmȍrem. Kod glagola pomȍč rotacizam je zabilježen i u imperativu, npr. imp. 2. jd. pomorȉ.

Razvojglasova*t’,*d’injihovihsuglasničkihskupovaIz nekih gornjih primjera vidljivo je da je glas *t’ u donjosutlanskim govorima

dao glas č, odnosno izjednačio se sa starim č, a refleks *d’ (i sekundarne skupine dj) ostvaruje se kao j, npr. brȉja ‘bređa’, hȑja ‘hrđa’, mejaš ‘međaš’, prehlajȅn, prȅja ‘pređa’, tujĩna ‘tuđina’ i sl. Sekundarne skupine tj i dj, koje su nastale gubitkom poluglasa, u većem broju primjera ostale su nezamijenjene, npr. cvĩtje ‘cvijeće’, cvrtjȇ ‘pečena jaja’, ketjȁ ‘karika’, kĩtje ‘granje’, lĩstje ‘lišće’, protulĩtje ‘proljeće’, smetjȇ ‘smeće’, tretji ‘treći’; grudje ‘grude zemlje’, jagõdje ‘bobe grožđa’, mladjȇ ‘mladice’, orudje ‘oruđe’, sadjȇ ‘voće’ i dr.

U donjosutlanskim govorima glasovi č i đ dolaze i u suglasničkim skupovima šč i žđ (< *sk’, st’, *zg’, zd’), npr. blĩščat ‘ bliještati’, čudovišče, dȉtelinišče ‘mjesto na kojem raste djetelina’, dopūščȁt, dorāščȁt, dvorȉšče, gnȍjniščina ‘gnojnica’, gȍdišče, gombalȉšče ‘igralište’, gradilȉšče, guščerȁča, hpūščȁt se ‘upuštati se’, igralȉšče, jȁhališče, kȁzališče, klĩšča ‘kliješta’, krščee ‘krštenje’, lȍžišče, napūščȁt, nataščȅ, neimaščina, ogȉšče ‘ognjište’, ratȉšče, smetlȉšče, vrīščȁt, zemlȉšče; drožđȁ ‘drozd’, možđȁn ‘mozak’, rõžđe ‘suhe grančice’ (zb. od rozgȃ), rožđȉt ‘plakati’ i sl.

Uz ščakavski refleks, može se dubletno ostvariti i skupina hč, npr. hčap/ščap ‘štap’, hčȅra/ščȅra ‘jučer’, hčeraši/ščeraši ‘jučerašnji’, hčuka/ščuka ‘štuka’ i sl.

U pojedinim leksemima pod utjecajem standardnog jezika mogu se ostvariti dvostruke varijante, npr. lečilište/lečilišče, skupščina/skupština. U izoliranim primjerima čuvaju refleks staroga skupa *zg’ u skupu zj (grõjzje ‘grožđe’).

Skup*čr-U donjosutlanskim govorima, kao i u glavnini kajkavskoga narječja skup čr-

ostao je nepromijenjen, npr. čȓf ‘crv’, črȋp (uz dubletne ostvaraje s punoglasjem, v. nastavak), črȃfka ‘modrica’, črak ‘crno vino, crnjak’, črlen ‘crven’, čn ‘crn’, črnȉca ‘crnica’, črnīnȁ ‘crnina’, črnolȁsan ‘crnokos’ i dr. Već je spomenuto da se

17

primjeri mogu ostvariti i s punoglasjem ako je nakon skupa čr- slijedio glas ě, kao u primjerima čirȋp/čerȋp ‘crijep’, čirȉša/čerȉša ‘trešnja’, čirȋvo/čerȋvo ‘crijevo’.

2.3. Akcentuacija

Donjosutlanski govori imaju tronaglasni sustav, koji čine jedan kratki (ȁ)9 i dva duga naglaska, cirkumfleks (ȃ) i neoakut (a), te nenaglašena duljina koja se može naći samo u slogu prije kratkog10 naglaska (ā) i nenaglašena kračina (a). Dugi naglasci razlikuju se po tonu. Fonološki su relevantni: mjesto naglaska, kvantiteta naglašenih i nenaglašenih silabema, a kod dugih naglašenih i intonacija.

Svi naglasci mogu biti u bilo kojem slogu višesložnih riječi (u prvom, srednjem i zadnjem) te u jednosložnim riječima. Primjeri:

- jednosložne riječi: pȅs ‘pas’, put, žlȋp ‘žlijeb’;- dvosložne riječi: ȁto, dūšȁ, lĩce, ȏčak, papĩr, smetjȇ;- višesložne riječi: kadȋlac ‘pušač’, namisnik, naravnȁt, okruglo, poskrivečkȋ,

sredīnȁ...Naglasni sustav u realizaciji i distribuciji ima dubletne oblike za pojedine lekseme,

čiji ostvaraj ovisi o brzini govora i rečeničnoj intonaciji. Dublete mogu biti po duljini (npr. ȍf/õf ‘ovaj’, ȉt/ĩt ‘ići’), po intonaciji (npr. tõ/tȏ) ili po mjestu naglaska (npr. danȁs/dȁnas) i podrobnije su opisane uz kategorije u kojima su najčešće potvrđene.

Kratki naglasakVeć je rečeno da se kratki naglasak može naći u bilo kojoj poziciji u riječi, a

u nastavku ćemo promotriti pojave oksitoneze (kratkoga naglaska na posljednjem slogu), metatakse (pomaka naglaska) i metatonije (promjene intonacije naglaska, pri čemu se naglasak dulji).

U dvosložnim riječima potvrđeno je čuvanje oksitoneze, i u otvorenom i u zatvorenom finalnom slogu, npr. buhȁ, čovȉk, decȁ, dvorȉt, jačmȅn, jednȁ, kolȁc, kopȁt, kosȁ, kozȁ, lozȁ ‘šuma’, oblȍk ‘prozor’, orȉh, rosȁ, unȁ, zašȉt i sl.

Oksitoneza je potvrđena i u slogovima kojima prethodi nenaglašena duljina, npr. brāzdȁ, dītȅ, gnīzdȍ, krīlȍ, kūpȉt, mlādȁ, mlīkȍ, rūkȁ, rūdȍ, vīnȍ, zīdȁt. Zabilježeni su i primjeri s pomaknutim naglaskom na prednaglasnu duljinu, pri čemu nastaje neoakut, npr. bilaak ‘bjelanjak’, gusanica, juha, kazna, oproščee, orĩšak ‘oraščić’, služĩnče, suseda, zacõpat se i sl.

Oksitoneza je potvrđena i u višesložnim riječima i u slučajevima kada naglasku ne prethodi duljina, npr. blebetȁt, dogradȉt, inštrumȅnt, namotȁt, podvorȉt, skiselȉt, tobolȁc itd.; kao i u slučajevima kada je prednaglasni slog dug, npr. anđēlȁk ‘anđelčić’, badlȁk ‘panj’, blizīnȁ, darīvȁt, gubītȁk, nafālȉt ‘nahvaliti’, pisanīnȁ ‘vezeno platno’, ščekīvȁt ‘iščekivati’, zapovīdȁt i dr.

9 Kratki naglasak izgovara se dulje od primjerice novoštokavskog i po realizaciji je tzv. “tromi”. Također se može izgovoriti i kao katkosilazni.10 U rijetkim slučajevima potvrđena je i duljina ispred dugih naglasaka, npr. G mn. čēlcȏf ‘bumbar’.

18

Kratki naglasak u velikom broju primjera nalazimo na središnjem slogu. Pritom je češće na starome mjestu naglaska, npr. dovȉca ‘udovica’, dvorȉšče, klasovȉna, ledȉna, lopȁta, medvȉdica, nevȉsta, perušȉna, poglȅdat, potȉrat, prasȉca, šenȉca; ali bilježimo i primjere u kojima je pomaknut ka početku riječi, npr. jȁetina, mȍtika, mȑcina, ȍdušak, pȁhula i sl.

Zabilježena je i metatonija kratkog naglaska (nastalog od starog akuta) u neoakut, npr. bogĩca, cĩpanice, čelĩca, gusanica, lipota, stinĩca itd.

NeoakutNeoakut je u donjosutlanskim govorima vrlo izrazit. U pojedinim primjerima

može alternirati s cirkumfleksom (na kraju govorne cjeline ako je rečenična intonacija silazna) ili kratkim naglaskom (u dinamičnom govoru). U nastavku je prikazana distribucija neoakuta, s naglaskom na kategorije u kojima je zabilježen.

Neoakut je stabilan na jednosložnim riječima, npr. bĩk, hmrĩt ‘umrijeti’, ĩt ‘ići’, kĩp, kut ‘kuda’, lĩt ‘liti’, put, rep, sut ‘sud’, svet, trut, zet ‘uzeti’, žut i dr. U pojedinim minimalnim parovima intonacija je jedino razlikovno obilježje, npr. sut ‘sud’ : sȗt ‘posuda’, ta ‘taj’ : tȃ ‘ta’.

U višesložnim riječima može se naći na posljednjem slogu, npr. betežnĩk ‘bolesnik’, češak ‘češnjak’, čudak, htoplenĩk/htoplenĩk ‘utopljenik’, kolač, mimojĩt se ‘mimoići se’, selak, zapet ‘zapeti’ i dr. Također, potvrđen je i u središnjem slogu, npr. klobasa, orĩšak ‘oraščić’, oteklĩna, veselje; i početnom slogu, npr. bečavac ‘plačljivac’, cveba ‘grožđica’, fučkae, mako ‘malčice, malko’, nõvi, plĩsan’plijesan’ (G jd. plĩsne), snõpje ‘snoplje’, tõpli itd.

Iz pojedinih gore navedenih primjera vidljivo je da je neoakut zadržan u izvorno dugom početnom slogu tipa suša, mladi, prez. 1. mn. čuvamo, npr. bla, cla, dõjdem, mali, mõram, sake i sl.

Potvrđen je neoakut i u imenica tipa zabava, zamena te u zbirnih imenica tvorenih sufiksom -je, npr. gmje ‘grmlje’, grõbje, grõjzje ‘grožđe’, kamee ‘kamenje’, koree ‘korijenje’, lĩstje ‘lišće’, perje, zelea ‘zelenje’, zelje i sl. Neoakut je zabilježen i u nominativu množine imenica srednjeg roda, npr. jajca, pluča, sela itd. Redovan je u prezentu glagola (v. nastavak).

CirkumfleksKajkavsko narječje u akcentuaciji se od čakavskoga i štokavskog razlikuje po

pojavi metatonijskog (neo)cirkumfleksa. Uzevši u obzir da su donjosutlanski govori ne-kajkavskoga podrijetla, prikazat ćemo kategorije u kojima nalazimo cirkumfleks te se posebno one kategorije u kojima je očekivan metatonijski cirkumfleks.

U velikom broju primjera nalazimo cirkumfleks u jednosložnim riječima, npr. bȏk, bȏr, brȋk ‘brijeg’, čȓf ‘crv’, dvȃ, dvȋ, hlȃt ‘hlad’, hȓš ‘raž’, jȇš, klȃs, kȏs, mȇt ‘med’, mȗš ‘muž’, pȃr, pȇt, plȋn, prȋ ‘prije’, sȋn, srȃm, stȏ, šȇst, vȃn, vrȃk, vȗk, vȗš, tȓt, zȏp, žȋr itd.

U dvosložnim riječima zabilježen je i na prvom slogu, npr. fȋno, lȋpa, mȗrva, sȇno, šȏjka, tȋsto, ždrȋbe; i na finalnom slogu, npr. cvrtjȇ ‘pečena jaja’, cvitnȋ, dileȇ,

19

divjȋ ‘divlji’, domȏm ‘doma’, hnazȃj ‘unatrag’, jušnȋ, krsnȋ, kvasnȋ, odmȃ, žepnȋ i sl. Ako je cirkumfleksu prethodila prednaglasna duljina, došlo je do gubitka duljine finalnoga sloga, npr. čūvȁ, popīvȁ, a u dijelu primjera i do pomaka udara na prednaglasnu duljinu, pri čemu nastaje neoakut, npr. jĩdu, tkaju itd. Moguće da su te pojave rezultat analogije prema naglasku koji je poopćen u prezentu i glagolskom pridjevu radnom (v. nastavak).

Metatonijski cirkumfleks karakterističan je za kajkavštinu i u donjosutlanskim govorima je pronađen kao novija značajka, koja je u dijalekt ušla pod utjecajem okolnih kajkavskih govora. U vrijeme Šojatova (1973: 43) istraživanja, metatonijski cirkumfleks zabilježen je rijetko. Zečević (2000: 160) bilježi manji broj primjera s metatonijom, ali navodi da se metatonijski naglasak pojavljuje dubletno u nekim kategorijama u kojima je tipičan za ekavske govore. Jozić i Virč (2009: 79-81) analiziraju kategorije u kojima je očekivan metatonijski cirkumfleks u kajkavskom ikavskom govoru Hrebine i kajkavskom ekavskom govoru Kupljenova i zaključuju da je u Hrebini mnogo manje kategorija u kojima je zabilježen ovaj naglasak. Sličnu situaciju nalazimo i u ovome rječniku. U ikavaca je dakle, metatonijski cirkumfleks vezan uz određene lekseme koji su pokrenuli inovacije pa u rječniku bilježimo nešto veći broj primjera s metatonijskim cirkumfleksom, a odmah na početku ističemo da u instrumentalu jednine ženskog roda u potpunosti izostaje, a u ostalim se kategorijama javlja u manjoj ili većoj mjeri. Kategorije su:

a) tip mlȋnar, gȃvran – Potvrđen je u primjerima poput čelȋak ‘pčelinjak’, gȗščar ‘gušter’, klȋnček ‘klinčić’, kokotȋčak ‘pjetlić’, kolȏvrat, odȏjak, pȃjcek ‘praščić’, pȋcek ‘pilić’, tȇlek, tȋček itd. Česti su i primjeri s kratkim naglaskom, npr. gȍlup, jȁrac, kȍkot, mȉsec, pȁjcek, vugorak, želudac (uz želȗdac) i sl.

b) tip hrȗška, slȏga – Potvrđen je u primjerima bȗčka ‘makova glavica’, čȃpla ‘čaplja’, kȏža, plȃhtica, slȏga, svȃrba, svȏra ‘dio kola’, vȏla ‘volja’ i dr. Češće nalazimo primjere s kratkim naglaskom, npr. brȉskva, buča ‘bundeva’, bukva, čȁča, čirȉša, dȉa ‘dinja’, guska, hȉža, hlȁče, hruška, jūhȁ, koruza ‘kukuruz’, kvȍčka, mȁša ‘misa’, mrȅža, sirȍta, srȁka, subȍta, škȁre, štȁla, vrȁna, žȁba i sl.

c) tip stȃnem – Metatonijski cirkumfleks nije potvrđen. Redovno dolazi kratki naglasak, npr. brȉjem, cmȉzdrim, čȅšem, čȉtam, čujem, hȉčem ‘bacam’, hȍdim, ȉdem, ȉmam, jȁšem, kȍpam, kuham, lȁjem, mȉslim, mȍrem ‘mogu’, naprȁvim, pomȍrem ‘pomognem’, skuham, stȁnem se ‘ustanem’, ščucam ‘štucam’, štrȉkam ‘pletem’, vȉdim, zmȉslim ‘smislim’...

d) tip bogȃti, krȃvski – U manjem broju primjera nalazimo metatonijski cirkumfleks, npr. bȃpski, guskȋi ‘guščji’, kokȏši, krȃvi ‘kravlji’11, kȗči, mrȃvi, sirotȋski, vȃski. Mnogobrojniji su primjeri s kratkim naglaskom, npr. bȅdast, bogȁt, bȍlše, dȅbe, ditȉi, drvȅni, jelȅi, mačȉi, muhȉi, osȉi itd.

e) tip vȇčer – Metatonijski cirkumfleks potvrđen je u primjerima poput hjȗtro/vjȗtro ‘ujutro’, hvȇčer ‘uvečer’, jȗtro. Kratki naglasak nalazimo u primjerima čȅra/hčȅra/ščȅra ‘jučer’, gȍr ‘gore’, jutri ‘sutra’.11 Primjeri poput krȃvi, mrȃvi u kojima je j > dolaze analogijom prema tvorbi tipa guskȋi.

20

f) tip jȗtra – Metatonijski cirkumfleks nije potvrđen. U manjem broju primjera nalazimo neoakut, npr. kõla, vuha. Najčešće se ostvaruje kratki naglasak, npr. lȉta, pȍla ‘polje’, povȉsla ‘pojvesmo, pređa’, žȉta i sl.

g) tip snopȏv (G mn.) – Metatonijski cirkumfleks nalazimo u genitivu množine muškog roda, uz obezvučenje finalnoga -v, npr. brodȏf, brošȏf, carȏf, čabrȏf, češljȏf, čikȏf ‘cigareta, opušak’, dofcȏf ‘udovac’, dračȏf ‘korov’, gajsȏf ‘otrov’, golubȏf, klenȏf, kmetȏf, loncȏf, makȏf, medȏf, mrazȏf, octȏf, odȏjkof, prasȋc, rodȏf, sajmȏf, snopȏf, špekȏf ‘slanina’, topȏf, tračȏf, volȏf, vrhȏf, zvonȏf, žepȏf i dr. U mnogim primjerima čuva se kračina, npr. cūckȍf, gȍdini(h), jȁbuk, jizȉkof/jezȉkof, medvȉdof, mȉšof, orȉhof i dr. Neki primjeri ostvaruju se i s cirkumfleksom i s kratkim naglaskom, ovisno o nastavku kojim se tvori genitiv množine. Ako je nastavak nulti morfem, naglasak je cirkumfleks, a ako je nastavak -i/-ih, nalazimo kratki naglasak, npr. bȃl/bȁlih ‘bala’, časȏf/čȁsi(h), čepȏf/čepȉ(h), dimȏf/dȉmi(h), glanȏf/glȁni(h) ‘dlan’, gostȏf/gȍsti(h), grobȏf/grobȉ(h), klopȏf/klopȉ(h) ‘krpelj’, lisȋc/lisȉci(h), lopȃt/lopȁti(h), pinȇs/pȉnes/pȉnezof, rogȏf/rogȉ(h), zdencȏf/zdencȉ(h).

h) tip krȃvom (I jd.) – U instrumentalu jednine ženskog roda u donjosutlanskim ikavskim govorima nastavak je -um. I u ovoj kategoriji ne nalazimo primjere s metatonijskim cirkumfleksom, nego se čuva kračinu, npr. bȁticum ‘sjekirica’, brȉtvicum, cȁpum ‘šapa’, hȉžum ‘kuća’, kȉtum ‘grana’, kuhȁčum, kvȍčkum, lȍptum, mȍtikum, mrȅžum, muzikum, plȁftum, slȁmum, strȉhum ‘streha’, šȉvenkum ‘igla’, zdȉlum i sl.

i) tip pȓvi – Pojedini brojevi mogu se ostvariti i s cirkumfleksom, npr. desȇti, pȇt, šȇst. Kao i u ostalim kategorijama, u većini primjera čuva se kračina, npr. četȉri, dȅvet, dȅset, drugi, jȅn/jedȁn, ȍsam, pȑvi, sȅdam. U rednih brojeva nalazimo i neoakut, npr. četti, deveti, õsmi, peti, sedmi, šesti, tretji i sl.

j) tip posȇkel, posȇkla, posȅkli // dȋgel, dȋgla; gorȇla; vȋdela – U svojoj studiji o kajkavskoj akcentuaciji, Ivšić navodi da se upravo po glagolskome naglasku kajkavski razlikuju od čakavskih i štokavskih govora: “između kajkavske akcentuacije s jedne strane i štokavske i čakavske s druge krupna razlika u tome, što je metatonijski akcenat (kao na pr. u ptc. posȇkel prema štok. pòsjekao ≤ posjȅkao i čak. posȉkl) u starijem kajkavskom govoru mnogo češći” Ivšić (1936: 77). Dakle, nije očekivana pojava metatonijskoga cirkumfleksa. U glagolskom pridjevu radnom muškog roda u jednini nalazimo cirkumfleks u primjerima poput bȃjca ‘premazivati drvo’, čȋka ‘pušiti’, šȋša. Kratki naglasak ostvaruje se mnogo češće, npr. čȉsti, čȉta, dȑža, hȉta, jȁha, naprȁvi, odmȉri, plȁva ‘plivati’, posȉja, posȉka, pusti, šupi ‘udariti’, vȉdi, zajȁha, zdȉgni, zamȉri se i dr. U množini je naglasak isti kao i u jednini, npr. bȃjcali, čȋkali, šȋšali; čȉstili, čȉtali, dȑžali, hȉtali, jȁhali, naprȁvili, odmȉrili, plȁvali, posȉjali, posȉkli, pustili, šupili, vȉdili, vrnȉla ‘vratiti’, zajȁhali, zdȉgnili, zamȉrili se i sl. U ženskom rodu nalazimo metatonijski cirkumfleks u manjem broju primjera, npr. bȋla, pȋla. Vrlo često ostvaruje se kratki naglasak, npr. dopȁla, fkrȁla ‘ukrasti’, ftȉla ‘htjeti’, gorȉla, hodȉla, igrȁla ‘svirati’, metȁla, namotȁla, naprȁvila, nosȉla, oženȉla, sidȉla, tkȁla, zamotȁla, znȁla, ženȉla i dr. Zabilježen je i znatan broj primjera

21

s neoakutom, npr. bežala ‘trčati’, brala, cidĩla, hlovĩla, nabrala, nafčĩla, oprala, pobrala, počela, podilĩla, posadĩla, precvala ‘procvasti’, prespala ‘prespavala’, prijela ‘primiti’, shekljala ‘isplesti’, spala ‘spavati’, spustĩla, stala ‘stajati’, rezjezĩla se ‘razljutiti se’, rezlijala ‘razliti’, veselĩla se, vužgala, začela, zadržala, zalĩla, zdrobĩla, zela, zgubĩla i dr.

Pojedini primjeri mogu se ostvariti dubletno, npr. dȃla/dala, dȉla/dȋla ‘staviti’, dobȉla/dobĩla, imȁla/imala, opȁla/opȃla ‘pasti’, počesȁla/počešala ‘počešljati’, rodȉla/rodĩla, zvȃla/zvala i sl.

3. MORFOLOGIJA

Pregled sustava oblika i paradigmi dat će se prema vrstama riječi, i to tako što će prvo biti opisane promjenjive riječi (imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi i glagoli) i dati osnovne odlike njihovih promjena, a potom ćemo se osvrnuti na nepromjenjive vrste riječi (prilozi, prijedlozi, veznici, čestice i usklici).

3.1. Promjenjive riječi

Promjenjive riječi mijenjaju se po fleksijskoj promjeni, što znači da im se na oblikotvornu tvorbenu osnovu dodaju nastavci kojima se mijenja nijansa značenja, ali se ne stvara nova riječ. U hrvatskome jeziku riječi se mijenjaju po kategorijama roda (muški, ženski, srednji), broja (jednina, množina, malina), padeža (nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ, instrumental), lica (1., 2. i 3. lice jednine i množine), vida (kod pridjeva određeni i neodređeni, kod glagola svršeni i nesvršeni), načina (indikativ, imperativ, kondicional, optativ), prijelaznosti (prijelazni, neprijelazni, višestruko prijelazni) i povratnosti (povratni, nepovratni, uzajamno povratni). Uza svaku pojedinu vrstu promjenjivih riječi navest će se po kojim se kategorijama mijenjaju.

3.1.1. Imenice

Imenice su riječi koje označavaju bića, stvari i pojave i mijenjaju se po kategorijama roda, broja i padeža. Prvo ćemo promotriti najvažnije značajke koje se odnose na imenice svih rodova, a zatim ćemo opisati deklinacije prema vrstama koje se određuju prema nastavku za genitiv jednine i definiraju kao a-vrsta (muški i srednji rod), e-vrsta (ženski rod) te i-vrsta (imenice ženskog roda kojima osnova završava na suglasnik).

Jedna od najizrazitijih značajki kajkavskoga narječja je izostanak posebnog oblika za vokativ jednine. Taj padež izjednačen je s nominativom. U donjosutlanskim govorima ipak se čuvaju tragovi vokativa, koji su ograničeni na pojedine lekseme, npr. jd. N Bȏk ‘Bog’, V Bȍže, N čȁča ‘tata’, V čȁčo, N čovȉk, V čȍviče, N dicȁ/decȁ, v dȉco, N mȃjka, V mȃjko (usp. Horvat 2008: 185). Iz primjera poput jd. N čovȉk, V čȍviče i N dicȁ/decȁ, V dȉco vidljivo je da je u vokativu čeoni naglasak.

22

U instrumentalu jednine svih rodova nastavak je -um, npr. I jd. m. čovȉkum, ž. mȃjkum, s nȇbum, koji je nastao promjenom o > u ispred nazalnih sonanata (a češće m). To vrijedi i za ženski rod pridjevsko-zamjeničke deklinacije i deklinacije brojeva, npr. I jd. ž. mojum, tȏplum, vȅlikum, žȋvum i sl.

U genitivu množine nalazimo duljinu na korijenu ili nastavku i kada je u ostalim padežima kratak naglasak. U imenica muškog i dijela imenica srednjeg roda u genitivu množine nalazimo nastavak -of, a u imenica ženskog i dijela imenica muškog i srednjeg roda dolazi nastavak -i(h) ili nulti nastavak, npr. G mn. m. beračof/beračih, ž. krȃf/krȁvi(h), s sel/selȉ(h).

Dativ, lokativ i instrumental množine imaju različite nastavke, ali vidljiva je težnja za ujednačavanjem. Za dativ su nastavci u muškom i srednjem rodu -im, a u ženskom -am, za lokativ su u muškom i srednjem rodu -im, a u ženskom -am, a za instrumental su u muškom i srednjem rodu -im/-i, a u ženskom -ami/-am, npr. mn. D m. soldatim ‘vojnik’, s pȍlim, ž. õfcam, L m. o ljudĩm, s. o dogajaim, ž. o krȁvam, I m. s kolačim, s pȉnezi, s. s kõlim, ž. s krȁvami itd.

Imenice a-vrste muškoga rodaDeklinacija a-vrste razlikuje se u imenica muškog roda od one imenica srednjeg

roda. U imenica muškog roda nalazimo opreku po živosti, i to tako što se akuzativ izjednačuje s nominativom za živo (a ne s genitivom, kako je očekivano u kajkavskom narječju, iako se pojavljuju i takvi primjeri), a u imenica srednjeg roda nalazimo sinkretizme kojih u deklinaciji muškog roda nema (v. nastavak). Po a-vrsti mijenjaju se imenice muškog roda kojima osnova završava suglasnikom.

U donjosutlanskim govorima ne provodi se sibilarizacija, odnosno promjena velara k, g, h ispred i u sibilante c, z, s pa nalazimo primjere poput N jd. : mn. bȁjbuk : bȁjbuki ‘zatvor’, bātȁk : bātkȉ, čudak : čudākȉ, mȃcek : mȃceki, nuk : nuki ‘unuk’, oblȍk : oblȍki ‘prozor’, potȍk : potȍki, selak : selaki, vȗk : vȗki, žumāȁk : žumākȉ i sl.

Nije zabilježen prijeglas o > e iza palatalnih suglasnika ni u instrumentalu jednine (već je rečeno da je nastavak uvijek -um), kao ni u genitivu množine, u kojem nalazimo nastavak -of, a prijevojna varijanta -ef izostaje, npr. mn. G jȇžof, kopȉčof, lȋpof, mȉšof, rȉbičof, šȃšof, žȓvof itd.

Primjeri deklinacijskih tipova (prema naglasnim paradigmama):

‘brat’ jd. mn.

N brȁt brȁti

G brȁta brȁtof

D brȁtu brȁtim

A brȁta brȁte

L o brȁtu brȁtim

I z brȁtum z brȁtmi/brȁti

23

‘jezik’ jd. mn.

N jizȉk jizȉki

G jizȉka jizȉkof

D jizȉku jizȉkim

A jizȉk/jizȉka jizȉke

L jizȉku jizȉkim

I jizȉkum jizȉkimi/jizȉki

‘konj’ jd. mn.

N kȍ koȉ

G koȁ koȏf

D kou koȉm

A koȁ koȅ

L kou koȉm

I koum koȉmi/koȉ

‘put’ jd. mn.

N put pūtȉ

G pūtȁ pūtȍf

D pūtu pūtȉm

A put/pūtȁ pūtȅ

L pūtu pūtȉm

I pūtum pūtȉmi/pūtȉ

‘most’ jd. mn.

N mȏst mȍsti

G mȍsta mostȏf

D mȍstu mȍstim

A mȏst/mȍsta mȍste

L na mostu mostȉm

I mȍstum mostȉmi/mostȉ

24

‘grad’ jd. mn.

N grȃt grȃdi

G grȃda gradȏf/grȃdi(h)

D grȃdu grȃdim

A grȃt grȃde

L na grādu gradȉm

I grȃdum gradmȉ/gradȉ

Imenice a-vrste srednjega rodaDeklinacija a-vrste imenica srednjeg roda razlikuje od muškog roda po sinkretizmu

nominativa i akuzativa u jednini i množini. U imenica srednjeg roda razlikujemo dvije glavne deklinacije, jednakosložnu i nejednakosložnu. Jednakosložna je deklinacija u kojoj imenica u svim padežima ima jednak broj slogova, npr. jd. N selȍ, G selȁ; a nejednakosložna je ona u kojoj je osnova imenice u kosim padežima proširena prošircima -en- ili -et-, npr. jd. N telȅ, G telȅta, N vȉme, G vȉmena i dr.

Po deklinaciji srednjeg roda mijenja se velik broj zbirnih imenica, npr. glačje ‘dlake’, lupe ‘ljuske jajeta’, mekȋe, rubȇ. Osim toga, po deklinaciji srednjeg roda mijenjaju se imenice koje nemaju gramatičku množinu, nego se umjesto nje koriste umanjenice (muškog roda) ili zbirne imenice, npr. N jd. perȍ, zb. perje ‘list’; jd. pȉšče, mn. pȉščiči; jd. telȅ, mn. tȅliči i sl.

U nominativu množine pojedinih primjera nalazimo duljenje koje je kajkavska inovacija, npr. N mn. imēnȁ, korȋta, sela (uz kratko selȁ) itd. To duljenje nije uvijek potvrđeno pa bilježimo i primjere poput N mn. lȉta, pȍl(j)a i sl.

Primjeri deklinacijskih tipova (prema naglasnim paradigmama):

‘ljeto, godina’ jd. mn.

N lȉto lȉta

G lȉta lȋt

D lȉtu lȉtim

A lȉto lȉta

L lȉtu lȉtim

I lȉtum lȉtimi/lȉti

25

‘korito’ jd. mn.

N korȉto korȋta

G korȉta korȋt

D korȉtu korȋtim

A korȉto korȋta

L korȉtu korȋtim

I korȉtum korȋtimi/korȋti

‘selo’ jd. mn.

N selȍ selȁ/sela

G selȁ sel(ih)

D selu selȉm

A selȍ selȁ/sela

L selu selȉm

I selum selȉmi/selȉ

‘krilo’ jd. mn.

N krīlȍ krīlȁ

G krīlȁ krīlȉh/krĩl

D krīlu krīlȉm

A krīlȍ krīlȁ

L krīlu krīlȉm

I krīlum krīlȉmi/krīlȉ

‘polje’ jd. mn.

N pȍl(j)e pȍl(j)a

G pȍl(j)a pȏl(j)

D pȍl(j)u pol(j)ȉm

A pȍl(j)e pȍl(j)a

L pol(j)u pol(j)ȉm

I pȍl(j)um pol(j)ȉmi/pol(j)ȉ

26

‘ime’ jd. mn.

N ȉme imēnȁ

G ȉmena imen/imēnȉ(h)

D ȉmenu imēnȉm

A ȉme imēnȁ

L imȅnu imēnȉm

I ȉmenum imēnȉmi/imēnȉ

Imenice e-vrste Po deklinaciji e-vrste mijenjaju se imenice ženskog roda na -a i imenice muškog

roda koje završavaju na samoglasnik, npr. čȁča, dȉda, gȁzda, slȗga i dr. Muška imena koja završavaju samoglasnikom ne mijenjaju se po ovoj deklinaciji, nego dobivaju proširak -et- i mijenjaju se po a-vrsti muškog roda, npr. N Frāncȅ, G Frāncȅta; N Jōžȅ, G Jōžȅta; N Pāvȅ, G Pāvȅta; N Štēvȅ, G Štēvȅta i sl. Po istoj se formuli dekliniraju ženska imena koja završavaju na –e, npr. N Drāgȅ, G Drāgȅta; N Kātȅ, g Kātȅta; N Lūcȅ, G Lūcȅta; N Mārȅ, G Mārȅta i sl.

Kao ni kod imenica koje se mijenjaju po a-vrsti muškog roda, ni u deklinaciji e-vrste ne nalazimo primjere u kojima je provedena sibilarizacija. U a-vrsti izostaje u nominativu množine, a u e-vrsti u dativu i lokativu jednine, npr. jd. N barȁka, DL barȁki; N bruka, DL bruki; N čȃfka, DL čȃfki; N jaruga, DL jarugi, nogȁ, DL nogȉ, N strȉha, DL strȉhi, N vȃga, DL vȃgi itd.

Rjeđe se može ostvariti i stariji nastavak za lokativ množine, -ah, koji dolazi dubletno uz mlađi nastavak -am u primjerima poput h nogȁh / v nogȁm, na rukȁh / na rukȁm i sl.

Primjeri deklinacijskih tipova (prema naglasnim paradigmama):

‘žena, supruga’ jd. mn.

N bȁba bȁbe

G bȁbe bȃp/bȁbi(h)

D bȁbi bȁbam

A bȁbu bȁbe

L bȁbi bȁbam

I bȁbum bȁbam(i)

27

‘lopata’ jd. mn.

N lopȁta lopȁte

G lopȁte lopȃt/lopȁti(h)

D lopȁti lopȁtam

A lopȁtu lopȁte

L lopȁti lopȁtam

I lopȁtum lopȁtam(i)

‘koza’ jd. mn.

N kozȁ kozȅ

G koze kõs/kozȉ(h)

D kozȉ kozȁm

A kozu kozȅ

L kozȉ kozȁm

I kozum kozȁm(i)

‘trava’ jd. mn.

N trāvȁ trāvȅ

G trāve traf/trāvȉ(h)

D trāvȉ trāvȁm

A trāvu trāvȅ

L trāvȉ trāvȁm

I trāvum trāvȁm(i)

‘noga’ jd. mn.

N nogȁ nȍge

G noge nõk/nogĩ(h)

D nogȉ nogȁm

A nȍgu nȍge

L nogȉ nogȁm

I nogum nogȁm(i)

28

‘glava’ jd. mn.

N glava glȃve

G glave glaf/glavi(h)

D glavi glavam

A glȃvu glȃve

L glavi glavam

I glavum glavam(i)

Imenice i-vrste Po deklinaciji i-vrste mijenjaju se imenice ženskog roda koje završavaju na

suglasnik (odnosno na nulti morfem) i zbirne imenice koje završavaju na suglasnik, a jedninski oblici mogu biti i drugog gramatičkog roda.

I u jednini i u množini akuzativ je jednak nominativu. U jedninskoj deklinaciji nalazimo nastavak -i u genitivu, dativu i lokativu, a u množinskoj deklinaciji izjednačeni su dativ i lokativ, a genitiv ima poseban oblik (završava na -h) ili je ujednačen s nominativom i akuzativom.

U instrumentalu jednine nalazimo nastavak -jum koji je nastao od nastavka -ju analogijom prema promjenama a-vrste i e-vrste, i to tako što je dobio i -m pa glasi -jum, npr. I jd. kȃpjum, kȍkošjum, l(j)ūbȁvjum, smȑtjum itd.

Primjeri deklinacijskih tipova (prema naglasnim paradigmama):

‘smrt’ jd. mn.

N smȑt smȑti

G smȑti smȑti(h)

D smȑti smȑtim

A smȑt smȑti

L smȑti smȑtim

I smȑtjum smȑtim(i)

‘ljubav’ jd. mn.

N l(j)ūbȁf l(j)ūbȁvi

G l(j)ūbȁvi l(j)ūbȁvi(h)

D l(j)ūbȁvi l(j)ūbȁvim

A l(j)ūbȁf l(j)ūbȁvi

29

L l(j)ūbȁvi l(j)ūbȁvim

I l(j)ūbȁvjum l(j)ūbȁvim(i)

‘kap’ jd. mn.

N kȃp kȃpi

G kȃpi kap(ih)

D kȃpi kapim

A kȃp kȃpi

L kapi kapim

I kȃpjum kapim(i)

‘kokoš’ jd. mn.

N kȍkoš kȍkoši

G kȍkoši kokõši(h)

D kȍkoši kokošȁm

A kȍkoš kȍkoši

L kokošȉ kokošȁm

I kȍkošjum kokošȁm(i)

3.1.2. Pridjevi

Pridjevi su vrsta riječi koja se mijenja po kategorijama roda, broja, padeža, komparacije i vida (određeni i neodređeni).

Opreka po viduU kajkavskom narječju u mnogim govorima prevladava samo određeni vid

pridjeva, koji preuzima i funkcije određenih. Ako se čuva razlika u nastavcima, najčešće je samo u nominativu jednine muškog roda, a u pridjeva ženskog i srednjeg roda razlika po vidu može biti izražena kroz naglasnu sliku.

U donjosutlanskim govorima opreka po vidu se relativno dobro čuva, npr. m. neodr. bȁhat, odr. bȁhati; neodr. čȅlaf, odr. čȅlavi; neodr. fklet, odr. fkleti; neodr. gt, odr. gdi ‘ružan’; neodr. gust, odr. gusti; neodr. lȁhak, odr. lafki ‘lagan’; neodr. lȋn, odr. lĩni; neodr. mlȃt, odr. mladi; neodr. pernȃt, odr. pernȃti; neodr. žmȁhan, odr. žmȁhni ‘ukusan’ i dr.

30

Iz primjera je vidljivo da se u pridjeva tipa dõbri (neodr. dȍbar, dobrȁ, dobrȍ) ostvaruje neoakut, npr. črleni, desni, kasni, kõski, pesji, slatki, starĩnski, tanki, vraži/vražji, zeleni i dr.

Dio pridjeva nalazimo samo u određenom vidu, npr. frĩški ‘svjež’, glatki ‘gladak’, glavni, jaki, lĩpi, lĩvi, mali, mileni, rĩtki, slatki, zȁdi i dr. Takvi su u rječničkoj natuknici navedeni u određenom vidu. Neki se pridjevi pojavljuju samo u neodređenom vidu, npr. kādȁr ‘u stanju’, kvārȁn ‘pokvaren’ i sl.

KomparacijaU komparaciji se razlikuju tri stupnja, pozitiv, komparativ i superlativ. Komparativ

se tvori sufiksima -iji, -ija, -ije, npr. blatnȉji ‘blatan’, kasnȉji, lahkȉji/lafkȉji ‘lak’, starȉji (uz stȁrši); sufiksima -ji, -ja, -je, npr. šȉrji (uz šȉrši), tȁi ‘tanak’, tȑji ‘tvrd’, vȉši; te sufiksima -ši, -ša, -še, npr. jȁkši, lȉpši, stȁrši (uz starȉji), šȉrši (šȉrji).

U primjerima poput guščȉji ‘gust’, skupl(j)iji ‘skup’ nalazimo analoško umetanje i prema primjerima tipa hitrȉji ‘brz’. Također bilježimo pojavu analoškog umetanja j u primjerima poput npr. mlȁjši, nȉžji. Nalazimo komparative pridjeva koji nisu uobičajeni s obzirom na značenje koje iskazuju, npr. divjȉji ‘divlji’, gospockȉji ‘gospodski’.

Superlativ se tvori tako da se komparativu doda prefiks nȃj-, pri čemu se ostvaruju dva naglaska(rjeđe bilježimo dublete samo s jednim naglaskom), npr. nȃjjȁkši, nȃjlȉpši/nȃjlipši, nȃjtȁi, nȃjvȅkši.

Komparaciju sa supletivnom osnovnom imaju pridjevi dȍbar, lȍš, mali, vȅliki. U donjosutlanskim govorima komparacija tih pridjeva glasi: dȍbar, komp. bȍlši, superl. nȃjbȍlši; lȍš, komp. gȍrji/gȍrši, superl. nȃjgȍrji/nȃjgȍrši; mali, komp. mȁši, superl. nȃjmȁši; vȅliki, komp. vȅkši, superl. nȃjvȅkši.

Komparativ se može tvoriti i kroz vezu oblika za pozitiv pridjeva i komparativa priloga dobrȍ, odnosno kroz svezu bȍl(j) i oblika za pozitiv, npr. bȍl bȅdast ‘budalast’, bȍl čn, bȍl kȉčen, bȍl mali, bȍl rĩtko, bȍl slaba, bȍl skȗpo, bȍl žmȁhan i dr. Nalazimo i primjere poput bȍl tȁe, u kojima se komparativ priloga dodaje komparativu pridjeva.

Po istom tvorbenom modelu može se tvoriti i superlativ, kroz svezu oblika za pozitiv pridjeva i superlativa priloga dobrȍ, npr. nȃjbȍl hasnovȉt ‘koristan’, nȃjbȍl naredan ‘prikladan’ i sl.

DeklinacijaKao što je već navedeno, u donjosutlanskim govorima nije zabilježena razlika po

vidu u kosim padežima (osim dijelom po naglasnoj slici). Oblično se razlikuju samo u nominativu jednine muškog roda (v. gore).

U pridjevskoj deklinaciji bilježimo mnoga ujednačavanja. U jednini su ujednačeni oblici za muški i srednji rod u genitivu, dativu, lokativu i instrumentalu, pri čemu su oblici za dativ i lokativ isti. U jednini ženskog roda ujednačeni su dativ i lokativ. U množini su ujednačeni oblici za sva tri roda u genitivu, dativu, lokativu i instrumentalu, pri čemu potonja tri padeža imaju isti oblik. U akuzativu su ujednačeni

31

oblici za muški i ženski rod. Usto u srednjem i ženskom rodu nalazimo sinkretizam nominativa i akuzativa (v. primjere).

U akuzativu jednine pridjeva muškog roda nalazimo razliku po živosti, pa je akuzativ jednak genitivu za ako pridjev stoji uz imenicu koja znači što živo, odnosno nominativu ako stoji uz imenicu koja znači što neživo, npr. vȉdim lĩpoga čovȉka : vȉdim lĩpi stȏ (pod uvjetom da se ne ostvaruje tzv. kajkavski akuzativ tipa vȉdim lĩpoga stolȁ, v. Imenice).

Primjeri:

‘dobar’ jd. mn.

M Ž S M Ž S

N dȍbar/dõbri dobrȁ dobrȍ dõbri dõbre dõbra

G dobrõga dobre dobrõga dobrĩh dobrĩh dobrĩh

D dobrõmu dobrõj dobrõmu dobrĩm dobrĩm dobrĩm

A dobrõga/dõbri dõbru dobrȍ dõbre dõbre dõbra

L dobrõmu dobrõj dobrõmu dobrĩm dobrĩm dobrĩm

I dobrĩm dobrum dobrĩm dobrĩm dobrĩm dobrĩm

‘bijel’ jd. mn.

M Ž S M Ž S

N bĩli bĩla bĩlo bĩli bĩle bĩla

G bĩloga bĩle bĩloga bĩlih bĩlih bĩlih

D bĩlomu bĩloj bĩlomu bĩlim bĩlim bĩlim

A bĩloga/bĩli bĩlu bĩlo bĩle bĩle bĩla

L bĩlomu bĩloj bĩlomu bĩlim bĩlim bĩlim

I bĩlim bĩlum bĩlim bĩlim bĩlim bĩlim

3.1.3. Zamjenice

Zamjenice su vrsta riječi koja se mijenja po kategorijama roda, broja, padeža i lica. Dio zamjenica spada u nepromjenjive vrste riječi (priloške zamjenice). Lične zamjenice ne mijenjaju se po rodu, osim u 3. licu jednine i množine. Posvojne zamjenice mijenjaju se po svim navedenim kategorijama.

LičnezamjeniceLične zamjenice prikazat ćemo prema njihovim deklinacijama u jednini i množini.

Oblici za prva dva lica ne razlikuju se po rodu. Svi oblici za genitiv, akuzativ i

32

dativ svih lica i rodova imaju mogu doći i kao enklitike, odnosno u nenaglašenom obliku.

Ako uz zamjenicu stoji prijedlog, naglasak često prelazi na proklitiku pa nalazimo primjere poput vu me, za te i sl. U akuzativu jednine može doći do duljenja naglaska nakon pomicanja s naglašene riječi, npr. zȃjnga : za jȅnga.

Primjeri:

jd. 1. l. jd. 2. l. jd. 3. l. jd. m 3.l.jd.ž 3. l. jd. s

N ja tĩ un unȁ uno

G mȅne, me tȅbe, te jȅnga, ga e, je jȅnga, ga

D mȅni, mi tȅbi, ti ȅmu, mu õj, joj ȅmu, mu

A mȅne, me tȅbe, te jȅnga, ga ȗ, ju jȅnga, ga

L mȅni tȅbi ȅmu õj ȅmu

I mȅnum tȍbum ĩm um ĩm

mn. 1. l. mn. 2. l. mn. 3. l. mn. m 3.l.mn.ž 3. l. mn. S

N mĩ vĩ unȉ unȅ unȁ

G nas, nas vas, vas ĩh, ih ĩh, ih ĩh, ih

D nȁm, nam vȁm, vam ȉm, im ȉm, im ȉm, im

A nas, nas vas, vas ĩh, ih ĩh, ih ĩh, ih

L nȁm vȁm ȉm, ȉmi ȉm, ȉmi ȉm, ȉmi

I nȁmi vȁmi ȉmi ȉmi ȉmi

Posvojne zamjeniceDeklinacija posvojnih zamjenica u donjosutlanskim govorima ima iste sinkretizme

kao deklinacija ličnih zamjenica. Posvojne se u svim trima licima razlikuju po rodu, a u ženskom rodu 1. i 2. lica nalazimo oblike koji su rezultati kontrakcije: ma, tva, uz dubletno mojȁ, tvojȁ. Posvojna zamjenica za 3. lice jednine ženskog roda ima oblik jȅnin, jȅnina, jȅnino ‘njezin’.

Primjeri:

1. l. jd. m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N mõj mojȅ mojȁ/ma mojȉ mojȁ mojȅ

G mojȅga mojȅga moje mojĩh mojĩh mojĩh

33

D mojȅmu mojȅmu mojõj mojȉm mojȉm mojȉm

A mojȅga/mõj mojȅ moju mojȅ mojȁ mojȅ

L mojȅmu mojȅmu mojõj mojȉm mojȉm mojȉm

I mojĩm mojĩm mojum mojȉmi mojȉmi mojȉmi

2. l. jd. m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N tvõj tvojȅ tvojȁ/tva tvojȉ tvojȁ tvojȅ

G tvojȅga tvojȅga tvoje tvojĩh tvojĩh tvojĩh

D tvojȅmu tvojȅmu tvojõj tvojȉm tvojȉm tvojȉm

A tvojȅga/tvõj tvojȅ tvoju tvojȅ tvojȁ tvojȅ

L tvojȅmu tvojȅmu tvojõj tvojȉm tvojȉm tvojȉm

I tvojĩm tvojĩm tvojum tvojȉmi tvojȉmi tvojȉmi

3. l. jd. m. i s.

m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N jȅngof/ȅgof ȅgovo ȅgova ȅgovi ȅgova ȅgove

G ȅgovoga ȅgovoga ȅgove ȅgovih ȅgovih ȅgovih

D ȅgovomu ȅgovomu ȅgovoj ȅgovim ȅgovim ȅgovim

A ȅgovoga ȅgovo ȅgovu ȅgove ȅgova ȅgove

L ȅgovom ȅgovom ȅgovoj ȅgovim ȅgovim ȅgovim

I ȅgovim ȅgovim ȅgovum ȅgovimi ȅgovimi ȅgovimi

2. l. jd.ž.

m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N jȅnin jȅnino jȅnina jȅnini jȅnina jȅnine

G jȅninoga jȅninoga jȅnine jȅninih jȅninih jȅninih

D jȅninomu jȅninomu jȅninoj jȅninim jȅninim jȅninim

A jȅnin jȅnino jȅninu jȅnine jȅnina jȅnine

L jȅninomu jȅninomu jȅninoj jȅninim jȅninim jȅninim

I jȅninim jȅninim jȅninum jȅninimi jȅninimi jȅninimi

34

1. l. mn.

m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N nȁš nȁše nȁša nȁši nȁša nȁše

G nȁšega nȁšega nȁše nȁših nȁših nȁših

D nȁšemu nȁšemu nȁšoj nȁšim nȁšim nȁšim

A nȁšega/nȁš nȁše nȁšu nȁše nȁša nȁše

L nȁšemu nȁšemu nȁšoj nȁšim nȁšim nȁšim

I nȁšim nȁšim nȁšum nȁšimi nȁšimi nȁšimi

2. l. mn.

m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N vȁš vȁše vȁša vȁši vȁša vȁše

G vȁšega vȁšega vȁše vȁših vȁših vȁših

D vȁšemu vȁšemu vȁšoj vȁšim vȁšim vȁšim

A vȁšega/vȁš vȁše vȁšu vȁše vȁša vȁše

L vȁšemu vȁšemu vȁšoj vȁšim vȁšim vȁšim

I vȁšim vȁšim vȁšum vȁšimi vȁšimi vȁšimi

3. l. mn.

m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N ȉhof ȉhovo ȉhova ȉhovi ȉhova ȉhove

G ȉhovoga ȉhovoga ȉhove ȉhovih ȉhovih ȉhovih

D ȉhovomu ȉhovomu ȉhovoj ȉhovim ȉhovim ȉhovim

A ȉhovoga ȉhovo ȉhovu ȉhove ȉhova ȉhove

L ȉhovom ȉhovom ȉhovoj ȉhovim ȉhovim ȉhovim

I ȉhovim ȉhovim ȉhovum ȉhovimi ȉhovimi ȉhovimi

Pokazne zamjenicePokazne zamjenice mijenjaju se po kategorijama roda, broja i padeža. Nemaju

kategoriju lica, ali se razlikuju prema relativnoj blizini onoga što označavaju govorniku. Pojmove koji su bliže govorniku označavaju zamjenice: m. ovĩ, s. ovȍ, ž. ova ‘ovaj’; m. ovȁkaf/ovȁkof, s. ovȁkvo/ovakȍvo, ž. ovȁkva, ovakȍva ‘ovakav’; m. ovolĩčki, s. ovolĩčko, ž. ovolĩčka ‘ovoliki’. Drugu skupinu pokaznih zamjenica čine zamjenice koje označavaju pojmove koji su bliže sugovorniku: m. ta, s. tȏ/tõ, ž. ta/

35

tȃ ‘taj’; m. tȁkof, s. tȁkovo, ž. tȁkova ‘takav’; m. tolĩčki, s. tolĩčko, ž. tolĩčka ‘toliki’. Treću skupinu čine pokazne zamjenice koje označavaju pojmove koji su udaljeni od govorne situacije: m. unĩ, s. unõ, ž. una ‘onaj’; m. unȁkof, s. unȁkovo, ž. unȁkova ‘onakav’; m. unolĩčki, s. unolĩčko, ž. unolĩčka ‘onoliki’. Mijenjaju se po pridjevsko-zamjeničkoj deklinaciji.

Među pokaznim zamjenicama nalazimo i nepromjenjive zamjenice, odnosno zamjenice koje zamjenjuju priloge, a koje također možemo razlikovati prema blizini govorniku i govornoj situaciji. To su: ovȁk ‘ovako’, tȁk/takȁj ‘tako’, onȁk ‘onako’; vȃmo/ȃmo ‘ovamo’, tȁmo/tȁm ‘tamo’, onȁmo/nȁmo ‘onamo’; ovudar/ovut ‘ovuda’, tuda/tut/tudar ‘tuda’, onudar/onut ‘onuda’, ovolĩčko ‘ovoliko’, tolĩčko ‘toliko’, unolĩčko ‘onoliko’.

Upitno-odnosne zamjeniceUpitno-odnosne zamjenice imaju dvojaku funkciju, ovisno o kontekstu u kojem

se nalaze. Ako su u upitnoj rečenici, to su upitne zamjenice, a odnosne su kada pokazuju nekakav odnos između onoga o čemu se govori. Dijele se na nepromjenjive (priloške) i promjenjive (pridjevske).

Nepromjenjive upitno-odnosne zamjenice, odnosno priloške upitno-odnosne zamjenice u donjosutlanskim govorima glase: dȉ/gdȉ/kadȉ ‘gdje’, kȁm ‘kamo’, kut ‘kuda’ (značenjski slične prilozima mjesta), kȁt ‘kad’ (značenjski slična prilozima vremena), kȁk ‘kako’ (značenjski slična prilozima načina), zȁkaj/kȁj (značenjski slična prilozima načina).

Promjenjive upitno-odnosne zamjenice, odnosno pridjevske upitno-odnosne zamjenice mijenjaju se po padežima, i to tako da se zamjenice kadȏ/dȏ ‘tko’ i kȁj ‘što’ dekliniraju samo u jednini (v. primjere), a ostale zamjenice mijenjaju se u jednini i množini po pridjevsko-zamjeničkoj deklinaciji te se razlikuju po rodu: m. teri/keri, s. tero/kero (rijetko: kojȅ), ž. tera/kera‘koji’; m. čijȋ, s. čijȇ, ž. čijȃ ‘čiji’; m. kȁkof, s. kȁkvo, ž. kȁkva ‘kakav’; m. kulki/kuliki/kulik, ž. kulka/kulika, s. kulko/kuliko ‘koliki’. Dekliniraju se po pridjevsko-zamjeničkoj deklinaciji.

Primjeri:

‘tko’ ‘što’

N kadȏ/dȏ kȁj

G kogȁ čȅga/čȅsa

D komu čem

A kogȁ kȁj/čȅga/čȅsa

L komu čem

I kĩm čĩm

36

‘kakav’ m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N kȁkof kȁkovo kȁkova kȁkovi kȁkova kȁkoveG kȁkovoga kȁkovoga kȁkove kȁkovih kȁkovih kȁkovihD kȁkovomu kȁkovomu kȁkovoj kȁkovim kȁkovim kȁkovimA kȁkovoga kȁkovo kȁkovu kȁkove kȁkova kȁkoveL kȁkovom kȁkovom kȁkovoj kȁkovim kȁkovim kȁkovimI kȁkovim kȁkovim kȁkovum kȁkovimi kȁkovimi kȁkovimi

NeodređenezamjeniceNeodređene zamjenice zamjenjuju pojam koji je neodređen, niječan ili općenit.

I u ovoj skupini nalazimo dvije vrste zamjenica: nepromjenjive i promjenjive. Nepromjenjive su priloške, što znači da označavaju uvjete vršenja glagolske radnje. Prema tome se dijele na:

a) neodređene: nȅgda/nȅgdar ‘nekada’, nȅgdi/nȉgdi ‘negdje’, nȉkak ‘nekako’, nȉkam ‘nekamo’;

b) niječne: nȉgda/nȉgdar ‘nekada’, nȉgdi ‘nigdje’, nȉkak ‘nikako’, nȉkam ‘nikamo’;

c) opće: ȉgda ‘ikada’, ȉgdi ‘igdje’, ȉkak ‘ikako’, ȉkam ‘ikamo’ i dr.Promjenjive se mijenjaju po pridjevsko-zamjeničkoj deklinaciji, a također ih

možemo podijeliti prema značenju na neodređene, npr. m. nȋkoji/nȇkoji/nikteri, s. nȋkoje/nȇkoje/niktero, ž. nȋkoja/nȇkoja/niktera’neki’, m. nȉkakaf, s. nȉkako, ž. nȉkaka ‘nekakav’; niječne, npr. nȉč/nȉš/nȉkaj ‘ništa’ (G nȉčesara/nȉčesa/nȉčega), nȉgdo ‘nitko’, m. nȉkakaf, s. nȉkako, ž. nȉkaka ‘nikakav’; te opće, npr. m. ȉkaj ‘išta’, ȉkakaf, s. ȉkakvo, ž. ȉkakva; m. ȋkoji, s. ȋkoje, ž. ȋkoja ‘ikoji’; m. sȁf, s. sȅ (rijetko fsȅ), ž sȁ (rijetko fsȁ) ‘sav’; m. sȁki, s. sȁko, ž. sȁka ‘svaki’; m. sȁkojački, s. sȁkojačko, ž. sȁkojačka ‘svakakav’ i dr.

Pokazne zamjenice mogu se tvoriti tako što se upitno-odnosnoj zamjenici doda čestica gȍt, pri čemu upitno-odnosna zamjenica često nije naglašena, npr. di gȍt ‘gdje god’, do gȍt ‘tko god’, kaj gȍt ‘što god’, kȁkof gȍt ‘kakav god’, ko gȍt ‘tko god’, kulki gȍt ‘koliki god’ i dr.

Primjer promjene zamjenice sȁf, s. sȅ/fsȅ, ž sȁ/fsȁ ‘sav’:

‘sav’ m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N sȁf sȅ sȁ sȉ sȁ sȅG sȅga sȅga sȅ sĩh sĩh sĩhD sȅmu sȅmu sõj sĩm sĩm sĩmA sȅga sȅ su sȅ sȁ sȅL sȅmu sȅmu sõj sĩm sĩm sĩmI sĩm sĩm sum sȉmi sȉmi sȉmi

37

Povratna i povratno-posvojne zamjenicePovratna zamjenica nema oblik za nominativ. U deklinaciji se mijenja slično

osobnim zamjenicama za prvo i drugo lice. Ne mijenja se ni po rodu ni po broju, nego samo po padežima: GA sȅbe, DL sȅbi, I sȍbum. Vrlo rijetko može se čuti i instrumentalni oblik sȅbum. Zamjenica se može naći i u enklitičkim pozicijama u genitivu, dativu i akuzativu, i to u oblicima GA se, D si.

Povratno-posvojne zamjenice razlikuju se po rodu i broju, a dekliniraju se slično posvojnim zamjenicama za 1. i 2. lice jednine. Primjeri:

m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N svõj svojȅ svojȁ/sva svojȉ svojȁ svojȅ

G svojȅga svojȅga svoje svojĩh Svojĩh svojĩh

D svojȅmu svojȅmu svojõj svojȉm svojȉm svojȉm

A svojȅga/svõj svojȅ svoju svojȅ svojȁ svojȅ

L svojȅmu svojȅmu svojõj svojȉm svojȉm svojȉm

I svojĩm svojĩm svojum svojȉmi svojȉmi svojȉmi

3.1.4. Brojevi

U hrvatskom jeziku razlikujemo tri skupine u ovoj vrsti riječi: glavni brojevi, redni brojevi i brojevne imenice. U nastavku dajemo pregled njihovih realizacija u donjosutlanskim govorima prikazanima u ovome rječniku.

Glavni brojeviGlavni brojevi čuvaju tragove deklinacije. U potpunosti se deklinira broj jȅdan/

jȅn (množinu ima u značenju ‘neki’), a dvȃ i trȋ čuvaju oblike za genitiv, dativ i instrumental (G dvȉh, četȉrih, trȉh, D dvȉm, četirȉm, trȉm, I dvȉmi, četrȉm, trȉmi), ali u ostalim se segmentima ponašaju kao nepromjenjive riječi. Navodimo primjere iz donjosutlanskih govora: jȅdan/jȅn, dvȃ, trȋ, četȉri, pȇt, šȇst, sȅdam, ȍsam, dȅvet, dȅset, jedanȃjst, dvanȃjst, trinȃjst itd.

Primjeri deklinacija:

‘1’ m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N jȅdan/jȅn jednȍ jednȁ jednȉ jednȁ jednȅG jednõga jednõga jedne jednĩh jednĩh jednĩhD jednõmu jednõmu jednõj jednȉm jednȉm jednȉmA jednõga/jȅn jednȍ/jenȍ jednu jednȅ jednȁ jednȅL jednõmu jednõmu jednõj jednȉm jednȉm jednȉmI jednĩm jednĩm jednum jednȉmi jednȉmi jednȉmi

38

‘2’, ‘3’, ‘4’ m. s. ž. m.s.ž. m.s.ž.

N dvȃ dvȋ trȋ četȉri

G dvȉh dvȉh trȉh četȉrih

D dvȉm dvȉm trȉm četirȉm

A dvȃ dvȋ trȋ četȉri

L dvȉm dvȉm trȉm četirȉm

I dvȉmi dvȉmi trȉmi četirȉmi

Redni brojeviSvi redni brojevi se mijenjaju po kategoriji roda, broja i padeža, i to po pridjevsko-

zamjeničkoj deklinaciji. Navodimo primjere iz rječnika: m. pȑvi, ž. pȑva, s. pȑvo; m. drugi, ž. drugȁ, s. drugo; m. tretji, ž. tretja, s. tretje; m. četti, ž. četta, s. četto; m. peti, ž. peta, s. peto; m. šesti, ž. šesta, s. šesto; m. sedmi, ž. sedma, s. sedmo; m. õsmi, ž. õsma, s. õsmo; m. deveti, ž. deveta, s. deveto; m. desȇti, ž. desȇta, s. desȇto; m. jedanajsti, ž. jedanajsta, s jedanajsto; m. dvanajsti, ž. dvanajsta, s. dvanajsto; m. šestõti, ž. šestõta, s. šestõto itd.

Primjeri deklinacije rednih brojeva:

‘1.’ m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N pȑvi pȑvo pȑva pȑvi pȑva pȑve

G pȑvoga pȑvoga pȑve pȑvih pȑvih pȑvih

D pȑvomu pȑvomu pȑvoj pȑvim pȑvim pȑvim

A pȑvoga pȑvo pȑvu pȑve pȑva pȑve

L pȑvom pȑvom pȑvoj pȑvim pȑvim pȑvim

I pȑvim pȑvim pȑvum pȑvimi pȑvimi pȑvimi

‘3.’ m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N tretji tretje tretja tretji tretja tretje

G tretjega tretjega tretje tretjih tretjih tretjih

D tretjemu tretjemu tretjoj tretjim tretjim tretjim

A tretjega tretje tretju tretje tretja tretje

L tretjem tretjem tretjoj tretjim tretjim tretjim

I tretjim tretjim tretjum tretjimi tretjimi tretjimi

39

‘10.’ m. jd. s. jd. ž.jd. m. mn. s. mn. ž.mn.

N desȇti desȇto desȇta desȇti desȇta desȇte

G desȇtoga desȇtoga desȇte desȇtih desȇtih desȇtih

D desȇtomu desȇtomu desȇtoj desȇtim desȇtim desȇtim

A desȇtoga desȇto desȇtu desȇte desȇta desȇte

L desȇtom desȇtom desȇtoj desȇtim desȇtim desȇtim

I desȇtim desȇtim desȇtum desȇtimi desȇtimi desȇtimi

Brojevne imeniceMeđu brojeve kao vrstu riječi ubrajamo i brojevne imenice, koje su po značenju

brojevi, a po formi imenice. U donjosutlanskim govorima bilježimo primjere: četrtȉna, stȍtina, hȉl(j)adu i dr. Tu ubrajamo i imenice koje su nastale od brojeva, npr. desetȁča ‘desetica’, jezerȁča ‘tisućica’, hiljadarka ‘tisućica’, pedesetȁča ‘pedesetica’ i dr.

Brojevne imenice mogu označavati i osobe. Ti se oblici ne mijenjaju po rodu, tj. imaju isti oblik za sva tri roda, npr. četverĩca, peterȍ/petorȍ, šesteri, sedmeri, trideseteri, šezdeseteri itd. Oblici se mijenjaju po padežima (v. nastavak).

U donjosutlanskim govorima bilježimo i pojavu oblika koji imaju odliku redundancije ili suvišnosti tipa ȍbadvȃ/ȍbodvȃ za muški i srednji rod, odnosno ȍbadvȋ/ȍbodvȋ za ženski rod.

Primjeri deklinacije brojevnih imenica:

‘stotina’ jd. mn.

N stȍtina stȍtine

G stȍtine stȍtin/stȍtini(h)

D stȍtini stȍtinam

A stȍtinu stȍtine

L stȍtini stȍtinam

I stȍtinum stȍtinam(i)

3.1.5. Glagoli

Glagoli su vrsta riječi koja se mijenja prema kategorijama broja, lica, prijelaznosti, vida, stanja (aktiv i pasiv), vremena, a u nekim formama (glagolski pridjevi) i roda. U nastavku se daje opis relevantnih glagolskih kategorija te pojedinih glagolskih oblika. Slijedi analiza konjugacije, a potom se daju ilustrativni primjeri.

40

Kategorija vidaPo kategoriji vida glagole dijelimo prema svršenosti glagolske radnje na svršene,

nesvršene i dvovidne. Potonji mogu biti i svršeni i nesvršeni, ovisno o kontekstu. Od osnova nesvršenih glagola tvori se glagolski prilog sadašnji (koji je potvrđen u vrlo rijetkim primjerima, v. nastavak). Glagolski prilog prošli nije potvrđen.

Svršeni su oni glagoli koji izriču radnju koja je završila ili će se bez ponavljanja odviti u budućnosti, npr. bubnit, čušnit ‘udariti, pljusnuti’, dõjt ‘doći’, dȁt, dȉt ‘metnuti’, fkrȁst ‘ukrasti’, gucnit, kapnȉt, napūhȁt, ocidȉt, počȉstit, šmugnit ‘pobjeći’, začudit (se) i dr.

Nesvršeni su oni glagoli koji izriču radnju koja traje ili kojoj nije izražen svršetak, npr. bēčȁt ‘plakati, vikati’, cīpȁt, dȉlat ‘raditi’, dupst, flȅkat ‘lizati’, gȁzit, hasnȉt ‘koristiti’, igrȁt ‘svirati’, kȃrtat se, mlātȉt, nazĩvat, pālȉt, sȉč ‘sjeći’, tkȁt, zavarȃvat (se) itd. Mnogi svršeni glagoli imaju svoje nesvršene parnjake, npr. napūhȁt : pūhȁt, ocidȉt : cidȉt, počȉstit : čȉstit i sl.

Dvovidni glagoli imaju oba vida, i svršeni i nesvršeni, a svršenost radnje vidljiva je iz konteksta, npr. ȁjnkasȋrat ‘unovčiti’, bȉt, čut, danȉt (se), fȃlšat ‘pjevati falš’, fruštikat ‘doručkovati’, imenovȁt, jȇat ‘jenjati’, jȉst, kasnȉt, kaštȉgat ‘kazniti/kažnjavati’, kušat, mȉslit, mȍč, notȉrat ‘zabilježiti/bilježiti’, pasȋrat, povnȉt ‘povratiti/povraćati’, razmȉt (se), tȉt, večȇrat, vēzȁt, vȉdit, žrtvovȁt (se) i dr.

Kategorija prijelaznostiGlagoli se po prijelaznosti određuju prema broju objekata i padeža u kojima

objekti uz njih dolaze. Dijele se na neprijelazne, prijelazne i povratne (dolaze s riječcom se). Neprijelazni glagoli mogu doći bez objekta, a prijelazni uvijek imaju jedan ili više objekata u akuzativu bez prijedloga ili rjeđe u genitivu.

Neprijelazni glagoli nemaju objekt na koji se radnja koju izriču izravno odnosi. Mogu imati objekt u bilo kojem kosom padežu, osim u besprijedložnom akuzativu. Navodimo neke primjere iz rječnika: dõjt, ĩt, nadõjt, põjt, sȅst se, sidȉt, stat, vujt ‘pobjeći’, zagȁzit i dr.

Prijelazni glagoli dolaze uz izravni objekt u akuzativu bez prijedloga, npr. dȁt, čȅkat, gledit, pelȁt ‘voziti’, pȉt, poglȅdat, spāsȉt, šīvȁt, topȉt, vbȉt ‘ubiti’, zȉgrit ‘zagrijati’, žmīkȁt ‘cijediti’ i dr. Već je spomenuto da objekt uz prijelazne glagole može biti i u genitivu (tzv. dijelni genitiv), npr. nĩ kruha brȅz mȍtike.

Glagoli koji se nazivaju povratnim glagolima imaju riječcu se, npr. ađustȋrat se ‘urediti se’, bahatat se ‘bahatiti se’, čnit se, čudit se, dīčȉt se, dočȅpat se, fputit se ‘uputiti se’, gegat se, gonȉt se ‘tjerati se’, hābȁt se ‘trošiti se’, hsukat se usukati se’, jasnȉt se ‘svitati’, kȃfkat se ‘svađati se’, kēsȉt se, lȅcnit se ‘trgnuti se’, maknȉt se, migȍljit se, načȅkat se, nadȉmit se, okrīpȉt se, plȁkat se, počesȁt se, smijȁt se, stȃncat se ‘isplesati se’, telȉt se, ufat se, zabūnȉt se i dr.

Neki glagoli mogu i ne moraju imati se. Ako dolaze sa riječcom, onda su povratni, a ako dolaze bez nje, onda su prijelazni, npr. brȉjat (se), budȉt (se), cȋmat (se) ‘ljuljati (se)’, cmākȁt (se) ‘ljubiti (se)’, česȁt (se) ‘češljati (se)’, čutit (se) ‘osjećati (se)’,

41

čuvat (se), dāvȉt (se), dilȉt (se), fālȉt (se) ‘hvaliti (se)’, gȁdit (se), gledit (se), grȋst (se), hvījȁt (se) ‘uvijati (se)’, kotȉt (se), luftat (se) ‘zračiti (se)’, mȁzat (se), mutit (se) ‘igrati se’, naručȉt (se), prȁt (se), rezrīdȉt/razrīdȉt (se), skrȉt (se), stvorȉt (se), topȉt (se), vȁdit (se), zamastȉt (se) i dr.

Glagolski obliciU ovome ćemo dijelu opisati infinitiv i supin, glagolske pridjeve (radni i trpni),

glagolski prilog sadašnji i glagolske imenice. Infinitiv je u donjosutlanskim govorima tzv. krnji ili apokopirani, što znači da mu

je eliminirano finalno -i iz infinitivnog nastavka. Oblično se ne razlikuje od supina, koji dolazi uz glagole kretanja i česta je pojava u kajkavskome narječju, ali postoji razlika u naglasnoj slici, npr. sup. govȍrit : inf. govōrȉt, sup. jȋst : inf. jȉst, sup. krȃst : inf. krȁst, sup. lȇč (se) : inf. lȅč (se), sup. ȍrat : inf. orȁt, sup. pȇč : inf. pȅč, sup. pȋt : inf. pȉt, sup. prȃt : inf. prȁt (se), sup. rezjȉzit : inf. rezjizȉt ‘razljutiti’, sup. scȃt : inf. scȁt ‘mokriti’, sup. spȃt : inf. spȁt, sup. sprȃt : inf. sprȁt ‘isprati’, sup. zvȃt : inf. zvȁt, sup. žȇt : inf. žȅt i dr.

Glagolski pridjev radni mijenja se po rodu i broju, a tvori se nastavcima -, -la, -lo za muški, ženski i srednji rod jednine te nastavcima -li, -le, -la za množinu. Primjeri: m. adresȋra, ž. adresȋrala, s. adresȋralo ‘obratiti se’; m. bȅža, ž. bežala, s. bȅžalo ‘trčati’; m. bȉ, ž bȋla, s bȋlo; m. cendrȁ, ž. cendrȁla, s. cendrȁlo; m. dȑča, ž dȑčala, s. dȑčalo ‘trčati’; m. frȗka, ž. frȗkala, s. frȗkalo; m. kȍpča, ž. kȍpčala, s. kȍpčalo; m. mesari, ž. mesarila, s. mesarilo; m. nastȁvi, ž. nastȁvila, s. nastȁvilo; m. povȅri, ž. povȅrila, s. povȅrilo; m. zahladi, ž zahladila, s. zahladilo i dr. Pojedini oblici glagolskog pridjeva radnog koji imaju slijed -a mogu doći i u varijantama s kontrakcijom a > o, no takvi primjeri uvijek dolaze dubletno, uz one bez kontrakcije (v. poglavlje Fonologija).

U tvorbi glagolskog pridjeva trpnog sudjeluje infinitivna osnova svršenih i (rjeđe) nesvršenih prijelaznih glagola i nastavaka: jd. m. -n, ž -na, s. -no, mn. m. -ni, ž. -ne, s. -na (npr. m. reskuhan, ž. reskuhana, s. reskuhano ‘raskuhati’); jd. m. -en, ž. -ena, s. -eno, mn. m. -eni, ž. -ene, s. -ena (npr. m. baždaren, ž. baždarena, s. baždareno); jd. m. -jen, ž. -jena, s. -jeno, mn. m. -jeni, ž. -jene, s. -jena (npr. nadrobjȅn, ž. nadrobjȅna, s. nadrobjȅno); jd. m. -t, ž. -ta, s. -to, mn. m. -ti, ž. -te, s. -ta (npr. m. hmĩt, ž. hmītȁ, s. hmītȍ).

Od glagolskih oblika, najrjeđi je glagolski prilog sadašnji, koji je potvrđen samo u nekih glagola. U gotovo svim je primjerima tvorbeni sufiks -čki, npr. čepečki (< čēpȉt ‘čučati’), čkomečki (< čkȍmit ‘šutjeti’), čučečki (< čūčȁt), ležečki (< ležȁt), sidečki (< sidȉt), skrivečkȋ (< skrĩvat), stoječki (< stat), žmečki (< žmȁt). Samo u primjerima držeč (< držȁt) i gledeč/gledečki (< gledit) bilježimo tvorbu sufiksom -č.

Glagolske imenice označavaju neku radnju i nastaju od glagolske osnove kojoj se dodaju sufiksi -ae ili (rjeđe) -ee, npr. cȁblae ‘blebetanje’, gȁžee, mnȍžee, mučae ‘šutnja’, škȏlae itd.

42

Glagolska vremenaPrezent je jednostavno glagolsko vrijeme koje se tvori od prezentske osnove i

nastavaka, različitih prema licima jednine i množine: jd. 1. -em, 2. -eš, 3. -e, mn. 1. -emu, 2. -ete, 3. -edu/-eju (npr. kapnȉt, prez. jd. 1. kȁpnem, 2. kȁpneš, 3. kȁpne, mn. 1. kȁpnemu, 2. kȁpnete, 3. kȁpneju/kȁpnedu); jd. 1. -jem, 2. -ješ, 3. -je, mn. 1. -jemu, 2. -jete, 3. -jedu/-jeju (npr. pīsȁt, prez. jd. 1. pĩšem, 2. pĩšeš, 3. pĩše, mn. 1. pĩšemu, 2. pĩšete, 3. pĩšeju/pĩšedu); jd. 1. -am, 2. -aš, 3. -a, mn. 1. -amu, 2. -ate, 3. -adu/-aju (npr.pītȁt, prez. jd. 1. pĩtam, 2. pĩtaš, 3. pĩta, mn. 1. pĩtamu, 2. pĩtate, 3. pĩtaju/pĩtadu); jd. 1. -im, 2. -iš, 3. -i, mn. 1. -imu, 2. -ite, 3. -idu/-iju (npr. žĩvit, prez. jd. 1. živĩm, 2. živĩš, 3. živĩ, mn. 1. živĩmu, 2. živĩte, 3. živĩju/živĩdu). Glagoli htȉt i mȍč u 1. l jd. prez. imaju nastavak -em: hȍčem, mȍrem. Za prvi se oblik rjeđe može čuti dubletno i hȍču.

Perfekt je složeno glagolsko vrijeme koje se tvori od glagolskog pridjeva radnog i nesvršenog prezenta pomoćnog glagola bȉt (jd. 1. sam, 2. si, 3. je, mn. 1. smu, 2. ste, 3. su), npr. perf. m. jd. 3. bȉ je, je dopelȁ ‘dovesti’, dȍšo je, je imȁ, naprȁvi je, zavĩja je itd. Pomoćni glagol može biti i proklitika i enklitika, odnosno može se naći i ispred i iza glagolskog pridjeva radnog.

Futur I. složeno je glagolsko vrijeme koje se tvori od glagolskog pridjeva radnog i svršenog prezenta pomoćnog glagola bȉt (jd. 1. bum, 2. buš, 3. bu, mn. 1. bumu, 2. bute,3. buju), pri čemu pomoćni glagol i u ovom slučaju može biti i proklitika i enklitika, npr. fut. I. m. jd. 1. dȁ bum, dȉla bum, bum imȁ, bum mȍga, bum naprȁvi, bum spȅkla, bum tkȁla i dr.

Futur II. složeno je glagosko vrijeme koje se rijetko koristi u donjosutlanskim govorima. Tvori se od svršenog prezenta pomoćnog glagola bȉt i infinitiva glagola, npr. bude vȉdit, bude štrȉkat, bude vužgȁt.

GlagolskinačiniKondicional je glagolski način koji se tvori pomoću glagolskog pridjeva radnog

i aorista pomoćnog glagola bȉt, koji je poopćen u obliku bi za sva lica, npr. kond. mn. m. bȋli bi, dȉlali bi, jd. ž. ftȉla bi, jd, m. jȉ bi, jd. ž. povȉdala bi. U kondicionalu se ponekad može ostvariti i svršeni prezent glagola bȉt, i to samo u obliku bu. To je vjerojatno rezultat analogije prema čestoj upotrebi futura I. u čijoj tvorbi sudjeluje taj oblik pomoćnog glagola.

Imperativ je zapovjedni glagolski način koji ima samo drugo lice jednine i množine te prvo lice množine, a ostali oblici izražavaju se složeno, uz pomoć riječce naj ‘neka’ i prezenta glagola, npr. 3. mn. naj čujeju, jd. naj dȉla, naj dišĩ ‘mirisati’, naj ȉde, naj se sušĩ, 1. naj mučĩm i dr.12 Ako se uz rječcu naj nalazi infinitiv, radi se o složenom imperativu drugog lica jednine, i to niječnom obliku, npr. naj jȉst, naj metȁt, naj se napīȁt, naj pozȃbit ‘zaboraviti’, naj se sȅst i sl. Drugo lice imperativa tvori se nastavcima -ø, -(j)i, -aj za 2. lice jednine; nastavcima -mu, -(j)imu, -ajmu za 1. lice množine; te nastavcima -te, -(j)ite, -ajte za 2. lice množine, npr. 2. jd. bȅži

12 Rječca naj može rjeđe biti i nenaglašena, npr. naj dȉla.

43

‘trčati’, bīlȉ ‘bijeliti’, cȉcaj ‘sisati’, čȅkaj, darĩvaj, gȁzi, jȋ, krādȉ, nabērȉ, pȇglaj; 1. mn. darĩvajmu, dȉmimu, mȑdnimu, najdimu, vȅrujmu; 2. mn. bȅšte, darĩvajte, gledite, kušnȉte, pȁzite, vȅrujte, žmȉgnite ‘namignuti’ i dr.

Optativ je glagolski način koji označava neku želju, a izražava se samo glagolskim pridjevom radnim, npr. Strīlȁ Bõža vu te puknila! Često dolazi uz prilog dabȏgda/dabȏgdȁ, npr. Dabȏgda strīlȁ vu te puknila. Dabȏgdȁ kaj bi se čĩm prȋ oženȉ.

Konjugacija glagolaU nastavku prikazujemo glagolske konjugacije prema vrstama. Glagolske vrste

određene su prema tematskom samoglasniku prije nastavaka. Prema prezentskim osnovama glagoli I., IV. i V. vrste dijele se na glagolske razrede.

Glagoli I. vrste su atematski, to su glagoli koji nemaju tematskog samoglasnika. Dijele se na šest razreda prema vokalu u prezentu (v. nastavak). Glagoli II. vrste imaju infiks -ni- (na čijem je mjestu u hrvatskom standardnom jeziku infiks -nu-), a u prezentu imaju nastavke sa samoglasnikom e. Glagoli III. vrste u nastavcima su imali ě. U donjosutlanskim govorima refleks toga glasa je ikavski pa su se izjednačili s glagolima koji ispred nastavaka imaju etimološko i. Stoga te glagole smatramo jednom glagolskom vrstom, koja ima tematski vokal i i prezentski nastavci počinju samoglasnikom i. Glagoli IV. vrste dolaze sa samoglasnikom a i dijele se na razrede prema prezentu, isto kao i glagoli V. vrste, no potonji ispred a imaju infiks -av- (ili rjeđe -iv-) te su u prezentu različiti.

Primjeri:

I. vrsta, 1. razred

‘isplesti’ prezent imperativ prid. rad. prid. trp.

jd.1. spletem naj spletem m splȅ spletȅn

2. spleteš spletȉ ž splȅla spletȅna

3. splete naj splete s splȅlo spletȅno

mn.1. spletemu spletȉmu m splȅli spletȅni

2. spletete spletȉte ž splȅle spletȅne

3. spleteju/spletedu naj spleteju/spletedu s splȅla spletȅna

44

I. vrsta, 2. razred

‘peći’ prezent imperativ prid. rad. prid. trp.

jd.1. pečem naj pečem m pȅka pȅčen/pečen

2. pečeš pečȉ ž pȅkla pȅčena/pečena

3. peče naj peče s pȅklo pȅčeno/pečeno

mn.1. pečemu pečȉmu m pȅkli pȅčeni/pečeni

2. pečete pečȉte ž pȅkle pȅčene/pečene

3. pečeju/pečedu

naj pečeju/pečedu s pȅkla pȅčena/pečena

I. vrsta, 3. razred

‘umrijeti’ prezent imperativ prid. rad.

jd.1. hmrem naj hmrem m hmȓ

2. hmreš hmrȉ ž hmla

3. hmre naj hmre s hmȓlo

mn.1. hmremu hmrȉmu m hmȓli

2. hmrete hmrȉte ž hmle

3. hmreju/hmredu naj hmreju/hmredu s hmȓla

I. vrsta, 4. razred

‘obuti’ prezent imperativ prid. rad. prid. trp.

jd.1. obujem naj obujem m obȗ obȗt

2. obuješ obȗj ž obȗla obȗta

3. obuje naj obuje s obȗlo obȗto

mn.1. obujemu obȗjmu m obȗli obȗti

2. obujete obȗjte ž obȗle obȗte

3. obujeju/obujedu naj obujeju/obujedu s obȗla obȗta

45

I. vrsta, 5. razred

‘prišiti’ prezent imperativ prid. rad. prid. trp.

jd.1. prišȉjem naj prišȉjem prišȉ prišĩt

2. prišȉješ prišȋ prišȉla prišītȁ

3. prišȉje naj prišȉje prišȉlo prišītȍ

mn.1. prišȉjemu prišȋmu prišȉli prišītȉ

2. prišȉjete prišȋte prišȉle prišītȅ

3. prišȉjeju/prišȉjedu naj prišȉjeju/prišȉjedu prišȉla prišītȁ

I. vrsta, 6. razred

‘dati’ prezent imperativ prid. rad. prid. trp.

jd.1. dam naj dam m dȁ dat

2. daš dȅ ž dala data

3. da naj da s dȃlo dato

mn.1. damu naj damu m dȃli dati

2. date dȅte ž dale date

3. daju/dadu naj daju/dadu s dȃla data

II. vrsta

‘dignuti’ prezent imperativ prid. rad. prid. trp.

jd.1. zdȉgnem naj zdȉgnem m zdȉgni zdȉgen

2. zdȉgneš zdȉgni ž zdȉgnila zdȉgena

3. zdȉgne naj zdȉgne s zdȉgnilo zdȉgeno

mn.1. zdȉgnemu zdȉgnimu m zdȉgnili zdȉgeni

2. zdȉgnete zdȉgnite ž zdȉgnile zdȉgene

3. zdȉgneju/zdȉgnedu naj zdȉgneju/zdȉgnedu s zdȉgnila zdȉgena

46

III. vrsta

‘cijeniti’ prezent imperativ prid. rad. prid. trp.

jd.1. cinĩm naj cinĩm m cȉni cĩen

2. cinĩš cīnȉ ž cȉnila cĩena

3. cinĩ naj cinĩ s cȉnilo cĩeno

mn.1. cinĩmu cīnȉmu m cȉnili cĩeni

2. cinĩte cīnȉte ž cȉnile cĩene

3. cinĩju/cinĩdu naj cinĩju/cinĩdu s cȉnila cĩena

IV. vrsta, 1. razred

‘klečati’ prezent imperativ prid. rad.

jd.1. klečĩm naj klečĩm m klēčȁ

2. klečĩš klēčȉ ž klēčȁla

3. klečĩ naj klečĩ s klēčȁlo

mn.1. klečĩmu klēčȉmu m klēčȁli

2. klečĩte klēčȉte ž klēčȁle

3. klečĩju/klečĩdu naj klečĩju/klečĩdu s klēčȁla

IV. vrsta, 2. razred

‘nadlajati’ prezent imperativ prid. rad. prid. trp.

jd.1. nadlȁjem naj nadlȁjem m nadlȁja nadlȁjan

2. nadlȁješ nadlȃj ž nadlȁjala nadlȁjana

3. nadlȁje naj nadlȁje s nadlȁjalo nadlȁjano

mn.1. nadlȁjemu nadlȃjmu m nadlȁjli nadlȁjani

2. nadlȁjete nadlȃjte ž nadlȁjale nadlȁjane

3. nadlȁjeju/nadlȁjedu

naj nadlȁjeju/nadlȁjedu s nadlȁjala nadlȁjana

47

IV. vrsta, 3. razred

‘rasplakati’ prezent imperativ prid. rad. prid. trp.

jd.1. resplȁčem naj resplȁčem m resplȁka resplȁkan

2. resplȁčeš resplȁči ž resplȁkala resplȁkana

3. resplȁče naj resplȁče s resplȁkalo resplȁkano

mn.1. resplȁčemu resplȁčimu m resplȁkali resplȁkani

2. resplȁčete resplȁčite ž resplȁkale resplȁkane

3. resplȁčeju/resplȁčedu

naj resplȁčeju/resplȁčedu

s resplȁkala resplȁkana

IV. vrsta, 4. razred

‘skuhati’ prezent imperativ prid. rad. prid. trp.

jd.1. skuham naj skuham m skuha skuhan

2. skuhaš skuhaj ž skuhala skuhana

3. skuha naj skuha s skuhalo skuhano

mn.1. skuhamu skuhajmu m skuhali skuhani

2. skuhate skuhajte ž skuhale skuhane

3. skuhaju/skuhadu

naj skuhaju/skuhadu

s skuhala skuhana

V. vrsta, 1. razred

‘vjerovati’ prezent imperativ prid. rad. prid. trp.

jd.1. vȅrujem naj vȅrujem m verovȁ verovan

2. vȅruješ vȅruj ž verovȁla verovana

3. vȅruje naj vȅruje s verovȁlo verovano

mn.1. vȅrujemu vȅrujmu m verovȁli verovani

2. vȅrujete vȅrujte ž verovȁle verovane

3. vȅrujeju/vȅrujedu

naj vȅrujeju/vȅrujedu

s verovȁla verovana

48

V. vrsta, 2. razred

‘iščekivati’ prezent imperativ prid. rad. prid. trp.

jd.1. ščekĩvam naj ščekĩvam m ščekīvȁ ščekĩvan

2. ščekĩvaš ščekĩvaj ž ščekīvȁla ščekĩvana

3. ščekĩva naj ščekĩva s ščekīvȁlo ščekĩvano

mn.1. ščekĩvamu ščekĩvajmu m ščekīvȁli ščekĩvani

2. ščekĩvate ščekĩvajte ž ščekīvȁle ščekĩvane

3. ščekĩvaju/ščekĩvadu

naj ščekĩvaju/ščekĩvadu

s ščekīvȁla ščekĩvana

3.2. Nepromjenjive riječi

Nepromjenljive vrste riječi obuhvaćaju sve riječi koje se ne mijenjaju ni po jednoj kategoriji, no mogu se mijenjati fonološki. To su prilozi (među kojima jedna skupina ima svojstvo komparacije pa bismo mogli reći da su prilozi uvjetno nepromjenjive riječi), prijedlozi, veznici, uzvici i čestice. U nastavku je analiza najvažnijih značajki koje smo zabilježili u donjosutlanskim govorima.

3.2.1. Prilozi

Prilozi su nepromjenjiva vrsta riječi koja pobliže označava neku glagolsku radnju. Dakle, obično dolaze uz glagol (ili neki glagolski oblik), npr. bȁdaf dȉlaš, čutim se dobrȍ, drȉto pȅljaj, vȉdi dale, zna dobrȍ i sl.

Prilozi mogu pobliže označavati značenje pridjeva, npr. bȁhato skup, dobȍgalȋn, gȁnc nõvi, zašȉta ȁjfah ‘jednostrano’ itd. Prilozi mogu dodati nijansu značenju drugoga priloga, npr. bȁš sȁt, jȃko lȋpo rȃjtaju (‘napredovati’), pȁč prȁf (‘baš ispravno’) itd. Također mogu stajati uz brojeve, npr. blīzu stȏ pedȅset, cȋrka dvȋsto, otprȋ dvȃ mȉseca i dr. Prvo ćemo reći nešto više o pojedinim vrstama, a zatim ćemo opisati komparaciju priloga.

Podjela prilogaPrilozi označavaju okolnosti vršenja glagolske radnje pa se prema značenju dijele

na mjesne, vremenske, načinske, količinske i uzročne, a mogli bismo tu pribrojiti još kategorija.

a) Mjesni prilozi pobliže označavaju mjesto na kojem se vrši glagolska radnja, npr. hnazȃj ‘unatrag’, nadako, nadȏmak, naokrȗk, napoprĩk, nȃprvo ‘sprijeda’, nutra/nutri, otpozadi, šĩroma ‘širom’, vanĩ itd. Mjesni prilozi govore i o relativnoj udaljenosti od govorne situacije, npr. blīzu, dako ‘daleko’, dȇsno, dȍl/dȍli, dotut, gȍr/gȍri, lȋvo, nadȏl ‘naniže’, ozajdi/ozada/ozadi, odozgõr/ozgõr(a), prȍč ‘dalje’ i

49

sl. Mogu označavati i smjer kretanja radnje, npr. curȉk (ob. konju ‘natrag’), fȍrverc ‘naprijed’, naprȋ, nazȃj, itd.

b) Vremenski prilozi označavaju vrijeme odvijanja glagolske radnje, npr. bȁš, čȅra/hčȅra/ščȅra ‘jučer’, danȁs/dȁnas/dȅnes/denȅs, dogȍdine, dolȉtos ‘do ove godine’, donȍči, dopȏdan ‘prijepodne’, hjȗtro, hnȁprvo/hnaprȋj ‘unaprijed’, hvȇčer, jutri ‘sutra’, kȁsno, lani, lȉtos ‘ove godine’, mȉsečno, obnȏč ‘noću’, odlȉtos ‘od ove godine’, odnavȋk, otȁt, pȏdan/pȏdne, pȏjtri/pȏjutri/pȏjtra ‘prekosutra’, popȏdan ‘poslijepodne’, rȁno, sȁt, snȍč/snȍčka ‘sinoć’, tȁki ‘netom, uskoro’, večerȁs, zadȃna i dr. Neki vremenski prilozi otkrivaju uvjete o trajnosti ili čestotnosti neke radnje, npr. čȃsom ‘učas’, dosȁt, dotȁt, dugo/dugocȁjtno/dugočȃsno, fȍrt/furt ‘uvijek’, gȍdiše, kmȃli ‘ubrzo’, mȃhoma ‘odmah’, mȃm ‘odmah’, mȅnda ‘u međuvremenu’, najemput ‘odjednom’, namȃh ‘odmah’, nȃnovo, navȋk ‘uvijek’, odjemput, odmȃ, ȍndar, otprȋ, pȃk ‘pobovno’, pȍkle ‘poslije’, rȋtko, smȉsta, tȅkar ‘tek’, unda, upraf ‘pravo’, vȅč/vrȅ, začȁs, zmȋrum ‘uvijek’ i dr.

c) Načinski prilozi određuju način odvijanja radnje, npr. bȁhato, čājnȍ ‘vruće, sparno’, časno, dirȅkte ‘izravno’, dobȍga ‘vrlo, jako’, dobrȍ, dȍst, drȉto ‘ravno’, fȇr, glȁt ‘glatko, jednostavno’, hȉtro, hȗdo ‘strogo’, jȅdva, kȏmaj ‘jedva’, lȁbavo, lȁfko/lȁhko, lakotnȍ, lȋpo, mȅfko, nahȇro ‘ukoso’, nȃpak ‘naopačke’, nažȁ, nȋmo, opickȇ ‘okomito’, otkrȁja ‘temeljito’, otresȉto, pȉšice, pobȍžno, počasi ‘polako’, polȁfko/polȁhko ‘polako’, pomȁ ‘pomalo’, rȁdi/rȁdo/rȁda, razgovȉtno, tobȍš, vredu ‘uredu’, žmȅhko ‘teško’ i dr. Prilozi načina često su oblikom istovjetni odgovarajućim pridjevima srednjeg roda, no razlikuju se naglasno, i to tako što u prilozima češće nalazimo silazne naglaske ili naglaske prema početku riječi, a u pridjevima uzlazne ili naglaske prema kraju riječi, npr. prid. hitrȍ, pril. hȉtro.

d) Količinski prilozi pobliže određuju količinu (najčešće objekta) glagolske radnje. Iz donjosutlanskih govora navodimo primjere: cȋrka ‘otprilike’, čudaj ‘mnogo’, dȍst, hȃmetum ‘potpuno’, jednȍ ‘otprilike’, jȍš, mȁlo, mako, odȏka, ȍko, okruglo, pȏ/pȏ, sȅga ‘svega’, tȍčka ‘točno toliko’, puno, zȅru ‘malo, sitno’ i dr.

e) Uzročni prilozi koje navodimo mogli bi se i svrstati u širu skupinu, npr. cȗ ‘k tome, usto’, gvīšnȍ ‘sigurno’, ijonȁk ‘ionako’.

f) Prilozi mogu izražavati i vjerojatnosti, pretpostavke ili sumnje ili prethodno očekivanje u odnosu na glagolsku radnju, npr. bȁdaf, dakȁkor, dapȁč, donȅkle, kȃmoli, kjȃ ‘štoviše’, mȁkar, pȁč ‘dapače’, glavno, mordȁ/morbȉt/mȍrti, mukte ‘badava’, sȇdno ‘svejedno’, vȁlda/vȁljda i sl.

Komparacija prilogaVeć je navedeno da se prilozi mogu komparirati. Većinom se kompariraju

načinski prilozi, no nalazimo primjere komparacije količinskih ili vremenskih priloga (v. nastavak). Komparativ i superlativ priloga tvore se po istom modelu kao i komparativ i superlativ pridjeva.

50

Primjeri:

POZITIV KOMPARATIV SUPERLATIV

bȑzo bržȉje/bȑže/bȑš nȃjbržȉje/nȃjbȑže/nȃjbȑš

čudaj vȅč nȃjvȅč/nȃjveč

dako dale/dalje nȃjdale/nȃjdalje

dobrȍ bȍl/bȍlj nȃjbȍl/nȃjbȍlj

dugo duglje nȃjduglje

mȁlo/mako mȁ/mȁe nȃjmȁ/nȃjma

polȁfko/polȁhko polafkȉje/polȁkše nȃjpolafkȉje

rȁdi/rȁdo/rȁda rȁjši nȃjrȁjši

rȋtko rȉje nȃjrȉje

tȃnko tȁe nȃjtȁe

vȇrno vernȉje nȃjvernȉje

žmȁhno žmahnȉje nȃjžmahnȉje

3.2.2. Prijedlozi

Prijedlozi su pomoćne nepromjenjive riječi koje izriču međusobni odnos predmeta ili radnji izraženih riječima iz okoline, npr. hȍdi mȉmo mȅne (‘pokraj mene’), povȉda o sȅbi, mȉsli na me itd. Kada su prijedlozi u proklitičkoj poziciji, dolazi do fonoloških promjena: jednačenja po zvučnosti, npr. brȅz brȉge (< brȅs), k ocu :g brȁtu; jednačenja po mjestu tvorbe, npr. s ȉmi > š ȉmi > ž ȉmi, s čȋm > š čȋm), gubljenja samoglasnika, npr. mȅt/met ‘među’, mȉsto ‘umjesto’; kao i do promjena naglaska, npr. na mȅne > ná me, hu ȗ > hu u (v. Fonologija).

Prijedlozi često imaju i po nekoliko inačica, koje se u rječniku navode zasebno, s uputnicama na ostale alternante. Pojedini prijedlozi mogu se realizirati u velikom broju inačica, pa tako primjerice prijedlog z/zi ‘iz’ ima “početne” dvije varijante, od kojih druga, zi, dolazi ispred riječi koje počinju suglasnicima s, š, z, ž, a zvučno z dolazi ispred vokala, sonanta i zvučnih šumnika. Alternanta z ustoima četiri fonetske varijante: z, ž, s, š, a z se može stopiti i s početnim z sljedeće riječi, npr. zdencȁ / zi zdencȁ. Bezvučno s dolazi ako sljedeća riječ započinje bezvučnim suglasnikom, š dolazi ispred bezvučnih palatalnih suglasnika, a ž ispred zvučnih, palatalnih suglasnika. Iste pojave zahvaćaju i prijedlog s/sa/z/zi te se tako prijedlozi u značenjima ‘iz’ i ‘sa’ izjednačuju, npr. I ž. z bȃbum, m. s cȋnum, m. š čȃvlum, m. š čerȋpum, ž. z dvȉma, ž. ž đȗrđum, m. ž ĩm, ž. ž um, ž. s krȁvum, ž s plȉvum, m. zi ščapum, ž. zi štrukli, ž s tavicum, ž. z vȉlicum, m. z ocum, ž z rukȁm, ž. zi soljum, m. zi sȍpunum, m. zi zȃjcum, m. zi zvõnim, zi žganci; G m. š čovĩka, m. s potȍka, zi Šenkõfca i dr.

51

Na kraju navodimo neke prijedloge i njihove varijante koje su zabilježene u rječniku: bres/brȅs/brȅš/brȅz/brȅž ‘bez’, čez/čȅz/čes ‘kroz’, do/dȍ, f/h/v/vu ‘u’, g/k/ka, hus/hus/huz/huz/vuz/zuz ‘uz’, mȅt/met/mȅd/med ‘među’, mȋmo/mȉmo ‘pored’, mȋs ‘zajedno’, mȉsto/namȉsto, nȁ/na, nat/nad ‘iznad’, o, ȍbar/ȍbr ‘iznad’, odnaprȋ/odnȁprvo ‘ispred’, odozȃjt/odozȃt/odzadi/odzȃj/odzȃt/ozȃt/ozȃd ‘odostraga’, odozdõ/odozdõla/ozdõ/ozdõla ‘odozdo’, ȍko/oko, okȏli/okȏlo, ȍt/ȍd/ot/od, po, pȍlak/pȍlek/pȍlik, pot/pod, prama/prȁma, pri/prȉ, prik/prȉk, s/š/z/zi/ž, spot/spȏt ‘ispod’, sprȃm/spram, srĩdi ‘nasred’, zȃt/zȃd ‘iza’, zmȅt/zmet ‘između’ i dr.

3.2.3. Čestice i uzvici

Čestice su nepromjenjive riječi koje služe za oblikovanje rečeničnog ustrojstva, isticanje ili promjenu značenja pojedinih riječi uz koje stoje. Prema tome govorimo o upitnim česticama (lȉ, kȁj), potvrdnim i niječnim česticama (dȁ i nȅ, a na potonju naglasak redovno prelazi, npr. nȅ bum), te česticama koje služe za isticanje (bȁr, bȁš, čȁk, gȍt, mȁ, tȁ), za ukazivanje (ȅvo, ȅto, ȅno, nu). Ta podjela je okvirna i ne obuhvaća sve čestice. Primjerice, čestica naj ‘neka’ služi u tvorbi imperativa. Frekventna čestica nu/nȍ u značenju ‘no’. Razmjerno često u upotrebi je čestica nȁ u značenju ‘izvoli, uzmi’.

Čestica se, osim u tvorbi povratnih glagola, dolazi u bezličnim konstrukcijama uz glagole u 3. licu jednine kojima se izriče želja, volja ili potreba. Osoba na koju se odnosi radnja označena je daljim objektom, tj. imenicom ili zamjenicom u dativu, npr. jĩde mi se jūhȁ.

Uzvici su vrsta nepromjenjivih riječi koje nemaju logičkoga značenja nego služe za izricanje osjećaja, raspoloženja, dozivanje, poticanje, pozdravljanje ili oponašanje prirodnih zvukova (onomatopejske riječi). Primjeri: ȃ, ajs ‘naredba: lijevo’, ajt ‘naredba: naprijed’, aleluja, ȁmen, ȁf ‘naredba: ustani’, bȁ ‘plašenje’, ȇj, jȏj, mȁkac ‘naredba: makni se’, mȁrš ‘naredba: tjeranje’, mȉc-mȉc ‘dozivanje mačke’, nȁzdravje, ȏ/ȍp, ȏj ‘poziv: dođi’, ȍpa, ȏ-ruk ‘poticanje zajedničkog pomicanja nekog tereta’, pȃf, pec/pȅc ‘upozorenje: vruće’, pĩ ‘dozivanje kokoši’, puci ‘naredba psu: napad’, puk, šȉc ‘tjeranje mačke’, škljȍc, šlȍp ‘zvuk pri padu’, štȋ ‘naredba: natrag’, trȁs, ȗ ‘čuđenje’, uf ‘gađenje’, vȃn ‘naredba: vani’, vȍha-vȏ ‘naredba: stoj’, zabȍga, zbȏgum, zuc ‘zvuk’ (ni zuc ‘naredba: šuti’) i dr.

3.2.4. Veznici

Veznici su nepromjenjiva vrsta riječi. To su riječi koje povezuju druge riječi ili rečenice i surečenice. Prema tome dolaze li u nezavisnim ili zavisnim rečenicama razlikuju se nezavisni i zavisni veznici. Navodimo nezavisne veznike zabilježene u govoru: a, al, ȅm, i, ȉli/il, nek/nȅgo, nȉ, nȉti, no, ȍsim, pa, sȁm/sȁmo, te/ter, vȅč/več. Dio nezavisnih veznika (npr. i, ili, ni, niti, pa, te) povezuje i rečenice i pojedine riječi.

52

Zavisni veznici povezuju zavisnosložene rečenice i izriču odnos zavisnosti između surečenica. Primjeri: ȁk/ak, či ‘ako’, čȋm, da, jer/jel, kȁj/kȁk ‘kao’, kȁt/kȁdli, mȁkar, nek/nȅgo, zato i dr.. Zavisni veznici većinom ne povezuju pojedine riječi, osim u određenim kontekstima. Razlika između zavisnih i nezavisnih veznika nije točno određena, nego neki veznici mogu imati i zavisnu i nezavisnu funkciju, npr. vȅč, nek/nȅgo.

53

ZAKLJUČAK

U ovoj su raspravi prikazane najvažnije fonološke i morfološke značajke donjosutlanskoga dijalekta. Zabilježene su onako kako su potvrđene u rječniku, a imaju dvojaku svrhu: olakšati čitanje rječničkih natuknica te detaljno analizirati značajke donjosutlanskih govora uz velik broj ilustrativnih primjera. Opisane su značajke koje su pronađene i drugdje u kajkavskom narječju, kao i one koje su specifične za donjosutlanski ikavski dijalekt.

Uvodna studija podijeljena je na tri dijela: uvod o kajkavskoj ikavici, fonologija i morfologija. Uvodno su navedeni podatci o rasprostiranju dijalekta i povijesnim navodima o migracijama stanovništva. Ponuđena je genetska raščlamba govora koji su potom smješteni u kontekst kajkavskih dijalekata, pri čemu je donjosutlanski ili kajkavski ikavski zaseban dijalekt koji je okružen kajkavcima ekavcima.

Fonološka analiza ponudila je značajke vokalizma, konsonantizma i akcentuacije. U opisu se dotičemo i fonetskih realizacija pojedinih fonoloških jedinica, tj. fonema i naglasaka. Opisan je glasovni razvoj jedinica ishodišnog sustava, a u akcentuaciji se s posebnom pomnjom pristupa analizi kategorija u kojima se u kajkavskim dijalektima javlja neocirkumfleks. Zabilježen je dubletno u gotovo svim kategorijama pa možemo zaključiti da taj naglasak prodire u donjosutlansku ikavicu iz susjednih kajkavskih dijalekata. Općenito se za dubletne ostvaraje može reći da je katkad teško utvrditi radi li se o dubleti u govoru ili je riječ o služenju drugim sustavom (drugim kajkavskim dijalektom ili se radi o utjecaju standardnoga jezika). Usto napominjemo da su izvorni govornici dijalekta svjesni toga fenomena.

Morfološki pregled sastojao se od analize prema vrstama riječi. U deklinaciji izostaje poseban oblik za vokativ, osim u opisanim iznimkama. U velikom broju primjera dolazi do tzv. kajkavskog ujednačavanja akuzativa i genitiva, bez obzira znači li što živo ili neživo. Ta je značajka također u dijalekt ušla iz susjednih kajkavskih dijalekata. Čuvaju se stariji nastavci za množinsku deklinaciju, dakle, izostaje ujednačavanje DLI mn. U komparaciji se opisuje tvorba komparativa i superlativa pridjeva i priloga. Pridjevi su razjednačeni po vidu. Glagoli su opisani prema kategorijama vida i prijelaznosti, a istaknuti su pojedini konjugacijski nastavci i oblici za glagolska vremena i načine. Na kraju svakoga poglavlja primjeri paradigmi prikazani su u tabelama. Analiza nepromjenjivih vrsta riječi daje osnovne podatke o prilozima, prijedlozima, česticama, uzvicima i veznicima.

Slijedom prikazane građe, možemo zaključiti da se donjosutlanski govori ističu u kajkavskom dijalektnom kontinuumu zahvaljujući svome podrijetlu i svijesti o tragovima prošlih vremena koje čuvaju u svojim govorima. Istodobno, donjosutlanski govori uklapaju se u kajkavštinu i prihvaćaju pojedine kajkavske značajke te tako potvrđuju da je zajedništvo raznolikosti prirodan razvoj jezika i društva.

Dijana Ćurković

54

BIBLIOGRAFIJA

Anić, Vladimir. 2005. Veliki rječnik hrvatskog jezika. Posebno izdanje akcije Hrvatski rječnik u školska računala. Zagreb: Novi liber.

Brabec, Ivan. 1969. “Sutlanski ikavci”, Kaj 5, 25–28.Brozović, Dalibor; Ivić, Pavle. 1988. Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili

srpski. Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža.cvekan, Paškan. 1994. Samostan Gorica – Brdovec: Conventus Brdoviciniensis: 1517. –

1786.: kulturno-povijesni podaci. Virovitica: vlast. nakl.cvitanović, Đurđica. 1992. “Župna crkva sv. Marije od pohoda u Mariji Gorici”, Kaj 25/3,

75–88.Čubranić, Faustin. 1975. Marija Gorica: sakralno – turistički vodič. Zagreb: Rimokatolički

župni ured Marija Gorica.Drenje: rezultati istraživanja 1980. – 1985. Brdovec: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.Gjalski, Ksaver Šandor. 1899. “Beg sa Sutle”, Diljem doma: zapisci i priče. Zagreb: Matica

hrvatska.Hrvatska gramatika. Zagreb: Školska knjiga, 2003.Hrvatski jezični savjetnik. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje: Pergamena:

Školske novine, 1999.Iskrice: školski list učenika OŠ Ivana Perkovca, Šenkovec, br. 1–36.Ivšić, Stjepan. 1936. “Jezik Hrvata kajkavaca”, Ljetopis JAZU 48, 47–88.Jakševac, Stjepan. 1977. “Pjesme spjevane na kajkavskoj ikavici” Forum XVI/10–11,762–

766.Jakolić, Božica; Horvat, Jasna (ur.). 2007. Donjosutlanski govor i običaji. Zbornik

kajkavske ikavice. Zagreb - Šenkovec: Školska knjiga.Jozić, Željko; Virč, Ines. 2009. “Kajkavski ikavski govor Hrebine i kajkavski ekavski govor

Kupljenova”, Filologija 53, 55–92.Jozić, Željko (ur.). 2013. Hrvatski pravopis. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i

jezikoslovlje.Kapović, Mate. 2009. “Čakavsko i kajkavsko u donjosutlanskoj akcentuaciji”, Hrvatski

dijalektološki zbornik 15, 195–209.Klaić, Bratoljub. 1990. Rječnik stranih riječi: tuđice i posuđenice: A-Ž. Zagreb: Nakladni

zavod Matice hrvatske. Kranjčević, Milan. 2003. Ričnik gacke čakavšćine: konoljski divan. Otočac: Katedra

čakavskog sabora pokrajine Gacke; Rijeka: Graftrade.Krivošić, Stjepan. 1979. “Porijeklo sutlanskih ikavaca”, Republika 35, br. 7–8, 749–763.

55

Krivošić, Stjepan. 1992.-1993. “Slike iz prošlosti zaprešićkog kraja od 1209. do 1903.” Zaprešićki godišnjak 2, 177–223.

Krivošić, Stjepan. 1995.-1996. “Šenkovec kao mjesto rođenja hrvatskog povjesničara Baltazara Adama Krčelića (1715. – 1778.)” Zaprešićki godišnjak 5, 57–64.

Kutarčić, Pavao. 2004. Općina i Župa Brdovec, obiteljska i rodoslovna stabla 1800. – 2002. Ključ Brdovečki.

Laljak, Stjepan (ur.). 2006. Brdovečki zbornik 2003. – 2006.Zaprešić: Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2006.

Lončarić, Mijo. 1996. Kajkavsko narječje, Zagreb: Školska knjiga.Lončarić, Mijo. 2005. Kajkaviana & Alia: ogledi o kajkavskim i drugim hrvatskim

govorima. Čakovec: „Zrinski“; Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.Lončarić, Mijo. 2007. “Proučavanje kajkavskoga narječja u 20. stoljeću” Hrvatski jezik u

20. stoljeću: zbornik radova. Zagreb: Matica hrvatska, 209–224.Mali slikovni rječnik zavičajnoga govora Žabna, Odre, Stupna, Sela i Grede. 2005. Sisak:

OŠ Sela. Mlač, Krešimir. 1972. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Zagreb: Nakladni zavod

Matice hrvatske. Samardžija, Marko (ur.). 2008. Donjosutlanski kajkavski ikavci. Brdovec: Općina Brdovec.Spomenica škole u Šenkovcu od 1851. – 2006. Šenkovec 2006.Szabo, Agneza. 1997.–1998. “Baruni Vranyczany-Dobrinović i vlastelinstvo Laduč”

Zaprešićki godišnjak 7, 86–90.Šojat, Antun. 1973. “Kajkavski ikavci kraj Sutle”, Rasprave Instituta za jezik 2, 37-44.Težak, Stjepko. 1970. “Kajkavci na razmeđu”, Kaj 3, 38–48.Težak, Stjepko; Babić, Stjepan. 1994. Gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska

knjiga. Težak, Stjepko. 1984. Gramatika u osnovnoj školi. Zagreb: Školska knjiga. Težak, Stjepko. 1996. Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1. Zagreb: Školska knjiga.Težak, Stjepko. 1998. Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 2. Zagreb: Školska knjiga.Težak, Stjepko; Klinžić, Zorica; Bacan, Marijan. 2000. Moj hrvatski 8: priručnik za učitelje

iz hrvatskog jezika. Zagreb: Školska knjiga, Zalar, Diana. 2002. Poezija u zrcalu nastave: igre stihom i jezikom u susretima s djecom.

Zagreb: Mozaik knjiga.Zečević, Vesna. 2000. Hrvatski dijalekti u kontaktu. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i

jezikoslovlje.Žganec, Vinko. 1952. Narodne popijevke Hrvatskog zagorja. Zagreb: Jugoslavenska

akademija znanosti i umjetnosti.