SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Katedra za antropologiju

Akademska godina 2012./2013.

Depresija - bolest tisuću lica

Zašto nam prijeti epidemija?

Sara Fabijanić

Sadržaj

Abstrakt.......................................................................................................................................1

1. Uvod....................................................................................................................................2

2. Povijest bolesti.....................................................................................................................3

3. Medicinski poremećaj..........................................................................................................4

4. Depresija kod djece i adolescenata......................................................................................5

4.1. Depresija i kronična bol...............................................................................................6

5. Problem stava javnosti prema osobama s mentalnim poremećajima..................................7

6. Antidepresivi i placebo efekt...............................................................................................9

6.1. Farmaceutska industrija i potrošnja lijekova..............................................................11

7. Status bolesnika u neoliberalnoj svakodnevici..................................................................12

7.1. Privatna praksa ili javno zdravstvo?...........................................................................13

7.2. Razine zdravstvenog sustava kapitalističkog svijeta..................................................14

Zaključak...................................................................................................................................15

Sažetak......................................................................................................................................17

Literatura...................................................................................................................................19

Abstrakt

Tuga i depresija, srčane bolesti i zlouporaba lijekova, odrastanje, starenje,

zaljubljenost, oblikuju slučajeve u životu svakog pojedinca1. Svi smo ponekad tužni, nesretni,

umorni, bezvoljni, bez energije, pogotovo nakon gubitaka i stresnih događaja To je sastavni

dio života. Međutim, kad sva ta stanja poprime velike razmjere, kad postanu dio

svakodnevice, kad dovedu pojedinca u stanje koje mu onemogućava obavljanje svakodnevnih

poslova, važno je prepoznati da se tu više ne radi o nekakvoj prolaznoj fazi. Važno je

prepoznati ozbiljnost takvih stanja. Važno je razlikovati tugu od depresije. Depresivna osoba,

za razliku od tužne, zna da su njeni bolni osjećaji strano tijelo, nešto nenormalno i bolesno.

Često svoju patnju ne mogu izraziti riječima jer je potpuno strana iskustvu, a osobe koje kroz

to nisu prošle ne mogu ni zamisliti o kakvim se osjećajima radi. Gubitak životne radosti,

gubitak smisla postojanja, osjećaj ispraznosti, sve su to simptomi depresije, drugog vodećeg

javnozdravstvenog problema u svijetu, odmah iza ishemične bolesti srca. Zabrinjavajuće je da

od depresije sve više pate djeca i mladi, a upravo ću se na taj problem posebno osvrnuti u

ovom radu. Nadalje, istražit ću problem neoliberalne politike i načine na koje ona utječe na

oboljele, njihov život i način na koji se nose sa svojom bolešću.

1 Kugelmann, Robert: Narratives of chronic pain. In: The Anthropology of Medicine (Eds. Romanucci-Ross L., D. Moermann, L.R. Tancredi) London: Bergin & Garvey, 1997. Str. 254-273.

1

1. Uvod

U svakodnevnom je životu pojava depresivnih simptoma česta, međutim ne radi se

uvijek o depresivnom poremećaju. Prema nekim psihodinamičkim razmatranjima “depresivna

faza“ je normalna faza tijekom ljudskog sazrijevanja. Depresivnost kao i anksioznost imaju

značajnu ulogu u svakodnevnom životu sve dok su upozoravajuće i ukazuju na potrebu

promjene razmišljanja i postupanja. Kada je osoba zarobljena u takvom stanju, bez

mogućnosti promjene i poticaja, najvjerojatnije je riječ o poremećaju2. Depresija je raširena

kao bolest i popularna kao riječ koja se upotrebljava u svakodnevici. Nekoj osobi ili situaciji

pridodamo da je depresivna i svatko će znati što smo mislili: depresivan je onaj koji je tužan,

potišten, klonuo i bez volje, ili samo – neraspoložen3. Konotacija uz taj pojam je negativna.

Latinski korijen riječi depresija upućuje na nešto sniženo, pritisnuto, a gledano kroz povijest

medicine prethodio mu je pojam melankolije4. Depresija podrazumijeva mnogo više od

neraspoloženja tijekom kraćeg razdoblja u životu ili žalovanja nakon gubitka voljene osobe.

Depresija je posljedica složenih međudjelovanja različitih čimbenika koji uzrokuju promjene

moždane aktivnosti. Danas je poznato kako depresija nije rezultat osobne slabosti, te kako

oboljeli ne može jednostavno “preboljeti“ depresiju ili se “iz nje izvući“, unatoč dugo

uvriježenom mišljenju5.

Depresija je, pisao je romanopisac William Styron, “uistinu slabašna riječ za tako

tešku bolest“. Tako blaga riječ nije odražavala patnju koju je osjećao kad je bolovao od

depresije.

Prema medicinskom rječniku, to je ozbiljna bolest koja uzrokuje smetnje pamćenja i

ostalih kognitivnih funkcija, sniženo raspoloženje, tjelesne promjene i promjene ponašanja.

Utječe na vaše osjećaje, način razmišljanja i ponašanja, na tek i spavanje. Mnogim su ljudima,

uključujući one koji su bolovali od depresije, te prijatelje i članove obitelji oboljeloga,

poznate dalekosežne posljedice depresije. Ova je bolest jedan od najčešćih problema u svijetu.

U nekom trenutku života, jedna od 4 osobe osjetit će barem jednu epizodu depresije6.

2http://www.hidp.hr/images/HIDP-BROSURA.pdf 25.7.2014.3ordinacija.hrhttp://www.ordinacija.hr/zdravlje/kolumna/depresija-je-danas-i-stanje-i-bolest/ 25.7.2014.4ordinacija.hrhttp://www.ordinacija.hr/zdravlje/kolumna/depresija-je-danas-i-stanje-i-bolest/ 25.7.2014.5Kramblingrer, K. 2005. Mayoclinic: O depresiji. Kako prepoznati, razumjeti i liječiti depresiju? Zagreb: Medicinska naklada6Kramblingrer, K. 2005. Mayoclinic: O depresiji. Kako prepoznati, razumjeti i liječiti depresiju? Zagreb: Medicinska naklada

2

U Americi se svake godine depresija pojavljuje u oko 18 milijuna ljudi – učestalije

nego rak i gotovo jednako učestalo kao srčane bolesti. Međutim, za razliku od raka ili srčanih

bolesti, većina ljudi ne zna što je depresija niti kako se s njom suočiti7.

Danas je ova bolest jedan od najčešćih psihičkih poremećaja. Svjetska zdravstvena

organizacija ističe ju kao 3. najveći svjetski zdravstveni problem, a predviđa se da će 2020.

godine biti 2. najveći8. Zašto je to tako? Zašto je prije 50 godina situacija bila znatno

drugačija? Zašto ova bolest s godinama pogađa sve veći broj ljudi, a sve više i više mlade?

Utječe li politika neoliberalnog kapitalizma u tolikoj mjeri na naše živote, a da toga nismo niti

svjesni? U kolikoj je zapravo mjeri neoliberalna ideologija doista put ka globalnom

blagostanju koji nam je kao takav serviran od strane politologa i ekonomista, i je li ona to

uopće?

2. Povijest bolesti

Najraniji tekstovi u kojima je melankolija zabilježena potječu iz 2000.g.pr.Kr. iz

Mezopotamije. U to su se vrijeme sve psihičke bolesti pripisivale demonskim opsjedanjima, a

njima su se bavili svećenici. S druge strane, odvojena skupina „liječnika“ liječila je fizičke

bolesti. Dakle, prvo povijesno razumijevanje depresije sastojalo se u tome da se na nju

gledalo kao na duhovnu ili mentalnu, a ne fizičku bolest9.

Stari su Grci i Rimljani bili podijeljeni u svojim razmišljanjima o uzrocima

melankolije, ali i tada se u literaturi moglo pročitati da ju uzrokuju duhovi ili demoni. U 5.st.

Herodot piše o kralju kojeg su izluđivali zli duhovi.

Babilonci, Kinezi i Egipćani također su na mentalne bolesti gledali kao na neki oblik

demonskih opsjedanja, a kao metodu liječenja koristili su tehnike. Za razliku od njih, rani

grčki i rimski liječnici smatrali su depresiju i biološkom i psihološkom bolešću. U liječenju su

koristili tjelovježbu, masaže, posebnu prehranu, glazbu i kupke, kao i pripravke od ekstrakata

maka i mlijeka magarca.

Hipokrat, grčki liječnik, predlaže teoriju prema kojoj su osobine ličnosti i mentalne

bolesti povezane s uravnoteženim ili neuravnoteženim tjelesnim tekućinama, koje je nazvao

žuči. U tijelu su bile prisutne 4 tekućine: žuta žuč, crna žuč, sluz i krv. Hipokrat je smatrao da

7Kramblingrer, K. 2005. Mayoclinic: O depresiji. Kako prepoznati, razumjeti i liječiti depresiju? Zagreb: Medicinska naklada8http://www.hidp.hr/images/HIDP-BROSURA.pdf 25.7.2014.9http://www.mentalhelp.net/poc/view_doc.php?type=doc&id=12995 25.7.2014.

3

depresiju uzrokuje previše crne žuči, a u liječenju se koristio raznim metodama: bloodletting

(uklanjanje krvi iz tijela), kupkama, tjelovježbom, posebnom prehranom.

Tijekom posljednjih godina prije Krista, Hipokratov je utjecaj opao, a prevladao je

pogled ne mentalne bolesti kao na stanja koja uzrokuju demoni i gnjev bogova.

S druge strane, Ciceron daje mentalno objašnjenje umjesto fizičkog - smatrao da

melankoliju uzrokuje nasilni bijes, strah i tuga . Tijekom srednjeg vijeka, religijska vjerovanja

dominirala su u objašnjenjima mentalnih bolesti. Većina ljudi smatrala je da su mentalno

bolesni ljudi bili opsjednuti vragom, demonima ili vješticama, te da su svoju bolest mogli

prenijeti i drugima.

U renesansi su lov na vještice i smaknuća mentalno bolesnih u Europi bili uobičajeni

za jedan dio liječnika. Ali, postojala je i druga skupina liječnika koja se vratila Hipokratovim

načelima i koja je na vještice gledala kao na zaista mentalno bolesne osobe kojima je potrebna

liječnička pomoć.

1621. Robert Burton objavljuje „Anatomiju melankolije“ u kojoj opisuje psihološke i

socijalne uzroke depresije: siromaštvo, strah i samoću.

Početkom prosvjetiteljstva (18. i rano 19. stoljeće), smatralo se da je depresija

nasljedna, nepromjenjiva slabost temperamenta, a oboljele je trebalo izbjegavati ili negdje

zaključati. Kao rezultat takvog mišljenja, mnogi mentalno oboljeli su postali siromašni i

beskućnici, a neki su zatvoreni u institucije10.

Pojmovi „depresija“ i „depresivno stanje“ uvode se tek u 20.st.

3. Medicinski poremećaj

Stoljećima su ljudi depresiju smatrali znakom tjelesne ili psihičke slabosti, te je

službeno nisu priznavali kao medicinsku bolest. Osobe oboljele od depresije mnogo su puta

čule frazu: “Sve je to u vašoj glavi”. Nakon mnogo godina istraživanja, liječnici su prepoznali

depresiju kao medicinski poremećaj, odnosno bolest koja ima biološku podlogu, a može biti

potaknuta različitim psihološkim i društvenim stresovima. Smatra se da razvoju bolesti

pridonose složena međudjelovanja različitih genskih čimbenika, stresa, te promjene moždanih

i tjelesnih funkcija11.

10http://www.mentalhelp.net/poc/view_doc.php?type=doc&id=12995 25.7.2014.11 Kramblingrer, K. 2005. Mayoclinic: O depresiji. Kako prepoznati, razumjeti i liječiti depresiju? Zagreb: Medicinska naklada

4

Depresija se može pojaviti kao zasebna bolest, ali i kao komplikacija druge bolesti.

Može se pojaviti kao nuspojava djelovanja lijeka. Može nastati nakon porođaja ili kao rezultat

zlouporabe alkohola ili droge. Može biti reakcija na promjenu posla, gubitak voljene osobe ili

drugi stresni događaj. Katkad se jednostavno dogodi, bez vidljiva povoda. Pojavnost depresije

ne ovisi o dobi, rasi, nacionalnosti, profesiji, ekonomskom stanju ili spolu. Međutim,

učestalost bolesti značajno je veća kod žena u odnosu na muškarce što se djelomično može

objasniti biološkim uzrocima12.

4. Depresija kod djece i adolescenata

Premda neki simptomi depresivnosti mogu biti vrlo uočljivi (iritabilnost, tužan izgled

lica, socijalno povlačenje, gubitak apetita i problem sa spavanjem, agresivni ispadi is l.), oni

rijetko zaista budu prepoznati kao znak depresivnosti. To je posebno slučaj kad su u pitanju

djeca. Još i danas broj neidentificirane depresivne djece značajno je manji, nego broj onih koji

će biti pogrešno dijagnosticirani ili pak uopće neće biti prepoznati kao djeca s problemima. Za

takvu situaciju postoji nekoliko razloga:

Djeca i adolescenti nisu uvijek sposobni dati do znanja odraslima kako se osjećaju

Odrasli koji se brinu o djetetu nisu uvijek sposobni prepoznati depresivnost na

temelju ponašanja djeteta i adolescenata

Simptomi depresivnosti imaju drugačije pojavne oblike kod djece nego kod

odraslih

Poremećajima raspoloženja često su pridruženi drugi psihijatrijski poremećaji koji

mogu otežati ili maskirati depresivne simptome

Depresivnost ne nastaje u vakuumu: proces razvoja depresivnosti odvija se kroz

međuodnos dobno različito strukturiranih bioloških, psiholoških i socijalnih

sistema13.

“Svijet ne posvećuje dovoljno pažnje zdravlju adolescenata”, tvrdi dr. Flavia Bustreo,

osoba u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji zadužena za Obitelj i zdravlje žena i djece.

Smatra da se smrt i patnja tijekom života mogu izbjeći ako adolescenti s mentalnim

12 Kramblingrer, K. 2005. Mayoclinic: O depresiji. Kako prepoznati, razumjeti i liječiti depresiju? Zagreb: Medicinska naklada13 Vulić-Prtorić, A.2003. Depresivnost u djece i adolescenata. Jastrebarsko.:Naklada Slap.

5

problemima dobiju potrebnu pomoć14. Istraživanje mentalnog zdravlja na svjetskoj razini koje

je provela WHO pokazalo je da je polovica ljudi koje su pogodile mentalne bolesti,

uključujući depresiju, prve simptome iskusila u 14. godini života. U zemljama visokog

standarda, manje od polovice oboljelih adolescenata potraži pomoć. Prema Psichology today,

današnje stanje u Sjedinjenim državama pokazuje da srednjoškolci i studenti imaju 5-8 puta

veću mogućnost oboljenja od depresije nego što su ju imali adolescenti prije 50-60 godina.

Stopa adolescenata oboljelih od depresije u porastu je iz nekoliko razloga. S jedne strane,

veliku ulogu igra izloženost stresu i nedaćama u djetinjstvu koji u velikoj mjeri utječu na

razvoj djece tijekom vremena, te ona mogu postati osjetljivija i tjeskobnija. S druge strane,

uloga roditelja i medija je također važna. Mediji su s vremenom došli pod povećalo uslijed

sveprožimajuće zabavne industrije. Studija provedena od strane National Institute of Health

došla je do spoznaje da “savršen” izgled i “idealan život” koji mediji propagiraju stvaraju

nerealna očekivanja kod adolescenata narušavajući njihov “normalan razvoj identiteta” i vode

do depresije. Također, navode nas na pomisao da je svijet gori nego što stvarno jest. Traume

iz djetinjstva, članovi obitelji koji su patili od depresije ili tjeskobe, kronične bolesti…sve su

to faktori koji pogoduju razvoju bolesti15. O konkretnoj povezanosti kronične boli i depresije,

reći ću nešto u nastavku.

4.1. Depresija i kronična bol16

Narativni pristup ukorijenio se posljednjih godina u društvenim znanostima. On

prepoznaje osobne, društvene, kulturne i povijesne događaje kao važne ljudske pojave. Ističe

da, ako želimo razumjeti bol, moramo razumjeti “subjektivni izvještaj” bolesnika, a taj je

izvještaj priča. Naša je priča naše subjektivno iskustvo, društveno i povijesno konstruirano. U

trenutku kad pacijenti, unatoč raznim metodama liječenja, i dalje nesnosno pate, nastupa

depresija, tjeskoba, ljutnja, zatvaranje unutar nevidljive zamke, društvena izolacija Tek tada

shvaćaju da njihova bol ne odgovara kategoriji u koju su ju smjestili. Bol se odbija povući, u

životima pacijenata dolazi do zastoja. Tugu predstavlja sukob između želje da se prijašnji

život ostavi u prošlosti i želje za pridržavanjem onoga što se izgubilo. To ne znači da se osoba

namjerno drži boli. Radi se samo o tome da nema boli bez svijesti. Razmišljanje o boli samo 14 http://national.deseretnews.com/article/1947/depression-in-adolescents-is-increasing-these-are-the-signs-that-can-help-you-fight-it.html15 http://national.deseretnews.com/article/1947/depression-in-adolescents-is-increasing-these-are-the-signs-that-can-help-you-fight-it.html16 Kugelmann, Robert: Narratives of chronic pain. In: The Anthropology of Medicine (Eds. Romanucci-Ross L., D. Moermann, L.R. Tancredi) London: Bergin & Garvey, 1997. Str. 254-273.

6

kao o fizičkoj, rezultiralo je porastom emocionalne boli. Unatoč tvrdnjama biopsihosocijalne i

holističke paradigme, emocionalni i funkcionalni poremećaji manje su važni od “pravih” –

onih u kojima se na ozlijeđeno tijelo gleda kao na pokvareni stroj. Odraz je to tipične

dihotomije tijela i duha zastupljene u zapadnoj medicini. Na prijedloge da je njihova bol

psihološka, pacijenti su snažno reagirali jer je to podrazumijevalo nedostatak zdravog

razuma. Za pacijente, kao i kulturu u cjelini, naglašavanje boli kao psihološke označava

izmišljenu bol.

5. Problem stava javnosti prema osobama s mentalnim poremećajima

Stigma osoba s mentalnim poremećajem može se razumjeti kao kombinacija problema

neznanja (neinformiranosti), stavova (predrasuda) i ponašanja (diskriminacije). Prisutna je na

različitim razinama funkcioniranja osobe s mentalnim poremećajem, od socijalnog kontakta s

obitelji i prijateljima, preko odnosa na radnom mjestu do lokalne zajednice i države17.

Definira se kao negativno obilježavanje, marginaliziranje ili izbjegavanje osoba zato što imaju

mentalni poremećaj, a temelji se na predrasudama18. Među uobičajene stereotipe o oboljelima

ubrajamo one da su ti ljudi opasni, nepredvidivi, nesposobni i sami krivi za svoj poremećaj, te

neizlječivi19. Ljudi tijekom života dolaze u dodir s medicinskom koncepcijom mentalnog

poremećaja i različito od profesionalaca interpretiraju težine i dubine nečijeg poremećaja.

Sredstva masovne komunikacije predstavljaju najveće determinatore većine naših stavova i

oni kao takvi svakodnevno podržavaju i učvršćuju stereotipnu predodžbu o duševno

poremećenom čovjeku kao čudnom, nepredvidivom i opasnom20. Mediji svojim djelovanjem

najčešće podržavaju stigmu opasnosti jer prikazuju većinom loše vijesti, i to putem

nedokazanog ili neopravdanog korištenja metafore “šizofreničar” ili “luđak”21. Prikazi

oboljelih na televiziji i u drugim sredstvima javnog informiranja veoma su važni jer

predstavljaju glavni, a za neke ljude i jedini izvor informacija o tom problemu. Istraživanje u

SAD-u pokazalo je da je televizija glavni izvor informacija za 87% ljudi. 51% ljudi oslanja se

17 http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: Thornicroft i sur., 2008, prema Gruber 2011)18 http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: Corrigan, 2000, prema Gruber 2011)19 http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: (Brockington i sur.,1993,Crisp i sur., 2000, Link isur., 1999, Angermeyer, 2000)20 http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: Prior i sur., 2003, prema Gruber 2011))21 http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: (Duckworth i sur., 2003, Hoffmann- Richter i sur., 2003 prema Gruber 2011)

7

na informacije dobivene od prijatelja, a 29% na one dobivene od medicinskih stručnjaka.

Također, analiza reprezentativnog broja dokumentarnih emisija pokazala je da većina njih

(66%) govori o povredama koje su oboljeli nanijeli drugim ljudima, a tek se mali broj

posvetio tretmanima i oporavku od mentalnog poremećaja (18%)22.

Zajednički nalaz istraživanja provedenih u različitim zemljama o stigmatiziranju i

mentalnim poremećajima ukazuju na visok nivo ispoljenog neznanja i pogrešnih informacija

o mentalnim poremećajima. Također, rezultati su pokazali da ne postoji zemlja, društvo ili

kultura u kojoj se osobe s mentalnim poremećajem smatraju podjednako vrijednim i na isti

način prihvaćenim kao zdrave osobe. Treći nalaz je da se u usporedbi s drugim oboljenjima,

mentalni poremećaj više stigmatizirao. Izbjegavanje i odbijanje osoba s mentalnim

poremećajem univerzalni je fenomen23.

Rezultati ovog istraživanja daju nam do znanja u kolikoj mjeri veliki dio javnosti na

negativan način utječe na oboljele. I ne samo to, mediji prilikom izvješćivanja o incidentima u

kojima su akteri osobe s psihijatrijskom dijagnozom isključivo misle na veću prodaju i

čitanost, jer važno je biti “uspješniji” od konkurencije, posebno u današnje vrijeme u kojem se

sve vrti oko zarade. Daju bombastične naslove, pristup je senzacionalistički, neetičan, stvara

se okružje u kojem prevladava strah i panika. Svemu se pristupa površno u svrhu

zadovoljavanja želja mase, ne prati se sami poremećaj već događaj. Rezultat toga je pogrešna

slika koja se stvara o oboljelima, a to može utjecati in a njih same na način da odluče ne

potražiti stručnu pomoć iz straha od osude. Na taj se način krše prava oboljelih i to ne samo

kao pacijenata, već kao ljudi kojima su temeljna ljudska prava zajamčena rođenjem, prava

koja nitko nema pravo kršiti. Sva se ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i

pravima. Obdarena su razumom i sviješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu

bratstva24. Činjenica je da se globalno ne vodi tom mišlju i da se na mentalno bolesne gleda

kao na, u najmanju ruku, manje vrijedne, ponižava ih se i osuđuje. Tome bi se trebalo stati na

kraj osviješćivanjem javnosti o ozbiljnosti svih mentalnih bolesti, ne samo depresije. Same

novinare i urednike trebalo bi educirati o temi mentalnog zdravlja, a članke bi trebalo

uređivati poštujući sva etička načela. Velika većina ispitanih u istraživanju o stavu javnosti

prema mentalno oboljelima smatra da oboljeli ne mogu ravnopravno funkcionirati kao članovi

zajednice. Razlozi kojima potkrjepljuju ova mišljenja su velika razlika između mentalnih i

drugih vrsta oboljenja, funkcioniranje oboljelih ovisi o vrsti poremećaja kao i dobroj kontroli 22 http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: Yankelovich, 1990,prema Milačić-Vidojević i Dragojević, 2011)23 http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: Thornicroft, 2006, prema Milačić-Vidojević i Dragojević, 2011)24 http://www.ffzg.unizg.hr/hre-edc/Deklaracijaljp.pdf

8

poremećaja. Ali, svi su istaknuli da im se treba omogućiti i osigurati pravo da ravnopravno

funkcioniraju25.

6. Antidepresivi i placebo efekt26

Od izuma Prozaca 1980-ih, propisivanje antidepresiva poraslo je vrtoglavih 400%, a

trenutna je situacija takva da 17 milijuna Amerikanaca trenutno uzima neki oblik tih lijekova.

Nevjerojatno je da najmlađi među njima imaju samo 6 godina. Irving Kirsch, znanstvenik sa

Sveučilišta Harvard, tvrdi da su ljekovi korišteni u liječenju depresije djelotvorni, ali kod

mnogih se ljudi zasluge za oporavak ipak mogu pripisati placebo efektu. Iz tog je razloga

odlučio istražiti koliko zapravo dobrog proizlazi iz trošenja antidepresiva, a njegova će

saznanja biti od velike važnosti i svima koji koriste Prozac, ali i farmaceutskoj industriji koja,

od samo ovog lijeka, godišnje zaradi 11,3 milijarde dolara.

Kirsch tvrdi da je razlika imeđu placebo i efekta antidepresiva kod većine ljudi

minimalna. Ljudima postane bolje nakon što uzmu lijek, ali kemijska supstanca nije ta koja

im pomogne. Većinom je to placebo efekt. Istraživanjem ovog efekta Irving Kirsch bavi se 36

godina, a za “šećerne tablete” kaže da izvode čuda. Učinkovite su u liječenju sindroma

iritabilnog crijeva, kao i RSI-a (ozljede zbog čestog ponavljanja određene radnje) i

Parkinsonove bolesti. Kao odgovor na pitanje kako je to moguće, Kirsch daje objašnjenje da

prilikom uzimanja šećerne tablete, stvaramo očekivanja o izlječenju koja mogu biti toliko

moćna da se simptomi doista ublaže. Šećerne tablete mogu utjecati na tijelo. Ako npr.

uzmemo “placebo tranquilizer”, velika je vjerojatnost da će nam se spustiti krvni tlak i puls.

Sve navedno može se pratiti korištenjem neuro-snimki mozga, tako da je dokazano da se ne

radi samo o umišljanju oporavka.

Kirsch se počeo baviti istraživanjem placebo efekta kod antidepresiva sasvim slučajno,

nakon što je vidio podatke provedenih analiza koji su pokazali da, bez obzira koje su lijekove

liječnici propisivali (a među njima su bili lijekovi za smirenje i barbiturati), svi su djelovali

jednako kao antidepresivi. Nakon prvotnog enormnog iznenađenja, odlučio je provesti drugu

studiju, oslanjajući se ne samo na podatke farmaceutskih tvrtki o kliničkim ispitivanjima koji

su se mogli pronaći u medicinskim dnevnicima, nego i na one neobjavljene, ali koji su se

morali podnijeti FDA. Te studije nisu pokazale nikakve koristi od korištenja antidepresiva

25 http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf 26 http://www.cbsnews.com/news/treating-depression-is-there-a-placebo-effect/5/ pristupljeno: 16.8.2014.

9

umjesto šećernih tableta. A ono što su farmaceutske tvrtke učinile bilo je objavljivanje

isključivo “uspješnih” studija, odnosno (mojim riječima) studija koje su obećavale zaradu.

“Neuspješne” studije nisu objavljivane. S druge strane, Kirsch je uspoređivao pacijente koji

su uzeli prave lijekove s pacijentima koji su uzeli šećerne tablete. Problem je jedino što se

uočavanje značajne razlike u oporavku može pratiti samo kod pacijenata s vrlo ekstremnim

slučajevima depresije. Kod slučajeva blaže depresije neće se vidjeti nikakva prava razlika.

Međutim, pacijenti i psihijatri tvrde da antidepresivi pomažu, a logično je i zašto:

uzmu lijek i bude im bolje. Ali s druge strane, i podaci Kirschove studije pokazuju isto.

Razlika je u interpretaciji razloga zbog kojeg je do poboljšanja došlo. Razlika između

antidepresiva i placebo tableta je vrlo malena; u polovici studije čak nepostojeća.

Kirsch je sa svojim studijama izazvao žestoke reakcije od strane liječnika koji,

očekivano, brane uporabu antidepresiva. Dr. Michael Thase, prihijatar i profesor na

University of Pennsylvania School od Medicine, koji je ujedno bio i savjetnik mnogim

farmaceutskim tvrtkama ne slaže se s Irvingom Kirschom. Smatra da je Kirch zbunjen

rezultatima studije i onim što se događa u praksi, te da su njegove statističke analize

previdjele koristi za pacijente individualno. Liječnik tvrdi da su lijekovi djelotvorni za 14%

ljudi koji pate od blažeg oblika depresije, a čak i više za one koji pate od težeg oblika.

Također, ne niječe činjenicu da je čak dvostruko više ljudi izloženo placebo efektu. Izražava

svoju nadu za “poboljšanjem” antidepresiva u budućnosti.

Dr. Walter Brown još je jedan stručnjak u polju psihijatrije i on u svojim studijama

potvrđuje rezultate Irvinga Kirscha. Kao i većina stručnjaka, tvrdi da antidepresivi pomažu

kod težih slučajeva depresije, ali ispituje globalno prihvaćenu teoriju prema kojoj depresiju

uzrokuje manjak serotonina, a antidepresivi djeluju upravo na to. Danas većina stručnjaka

samatra tu teoriju velikim pojednostavljenjem i ona vjerojatno nije točna. A što se

antidepresiva tiče, cijela ideja njih kao lijekova koji pomažu kod depresije oblikovana je u

skladu s tom teorijom.

Kao i Irving Kirsch, i dr. Tom Kendall s iznenađenjem je reagirao na već spomenute

neobjavljene podatke farmaceutskih tvrtki o kliničkim ispitivanjima lijekova. Objavljeni

podaci uvelike su precjenjivali učinkovitost antidepresiva, ali i potcjenjivali nuspojave.

Odgovor FDA na sve ovo bio je da su studije neobjavljene jer je prilikom ispitivanja došlo do

pogrešaka. Međutim, dr. Kendall izražava svoju sumnju u ovu multimilijardsku industriju

koja troši velike novce na svoja istraživanja u kojima pogreške jednostavno nisu dozvoljene.

Rezulati neobjavljenih studija nisu odgovarali tvrtkama jer od njih nisu mogle ostvariti zaradu

i u tome je sva mudrost.

10

Zahvaljujući ovim studijama, promijenila se praksa u liječenju depresije. Antidepresivi

se sada kao lijekovi prvog reda prepisuju onima s teškim oboljenjima. Što se tiče ostalih

bolesnika s blažim slučajevima, Britanska vlada započela je praksu osposobljavanja ljudi kao

razgovornih terapeuta.

6.1. Farmaceutska industrija i potrošnja lijekova

Troškovi zdravstva postupno rastu tijekom cijelog 20.st., a sličan

trend nešto jačeg intenziteta, nastavlja se i u ovom stoljeću. Uzroci takvog

trenda su su: demografske promjene (broj stanovnika, dobna struktura…),

nove (kronične) bolesti, epidemije, tehnološki napredak u dijagnostici i/ili

liječenju, promjene u društvenim konstrukcijama bolesti i zdravlja,

političke promjene (nad)nacionalnih zdravstvenih sustava itd. U posljednjih

40-ak godina vidljiv je značajan porast u prosječnim zdravstvenim i

farmaceutskim izdacima po stanovniku u zemljama članicama Organizacije

za ekonomsku suradnju i razvoj. U Hrvatskoj se za zdravstvo izdvaja 8,7%

od BDP-a tj. 1555 američkih dolara po stanovniku, a farmaceutski izdatak

čini 1,2% BDP- i 212 dolara po stanovniku27. Prihod farmaceutske industrije

u svijetu 2011. godine procjenjuje se na 980 milijardi američkih dolara28.

Pet najjačih kompanija prema tržišnom udjelu zajedno čine 24% tržišnog

udjela svjetske farmaceutike te u prosjeku imaju 8% čistog profita od

godišnjih prihoda29. U proizvodnji predvode Sjedinjene Američke Države,

Japan i Francuska30. Potrošnja lijekova također je koncentrirana u

razvijenim zemljama, ali sve je značajniji i doprinos farmaceutski

relevantnih zemalja u razvoju.

Farmaceutske su industrije sve više orijentirane na ostvarivanje

financijske dobiti, nužne za opstanak na sve konkurentnijem tržištu.

Neoliberalna logika u farmaceutici formira dvostruku odgovornost

industrije: prema dioničarima i prema potrošačima. Drugi pokretač

suvremene medikalizacije su konzumerizam i sve jača izjednačenost

27 WHO, 201328 Ibisworld, 2011 Ibisworld industry report - Global Pharmaceuticals29 Ibisworld, 2011 Ibisworld industry report - Global Pharmaceuticals30 Ibisworld, 2011 Ibisworld industry report - Global Pharmaceuticals

11

pacijenata s tipičnim potrošačima. Izjednačenost je dvosmjerno potaknuta

jer (potencijalni) pacijenti svojim praksama od sebe stvaraju potrošače,

dok im istovremeno više instance medicinske i društvene sfere to

omogućavaju. Konzumerizam u zdravstvu moguće je objasniti izostankom

otpora pacijenta/potrošača, koji više ne mogu računati da će sustav

zdravstvene zaštite djelovati isključivo u njihovu korist. U komodifikaciji

zdravlja nema polazišnog “krivca” jer sve strane podjednako perpetuiraju

konzumeristički oblik djelovanja. Treći pokretač promjena su nacionalni

sustavi zdravstvene skrbi, koji su u velikoj mjeri podlegli neoliberalizaciji,

posebno u vidu sve češćeg i naizgled nužnog partnerstva s farmaceutskim

tvrtkama31.

7. Status bolesnika u neoliberalnoj svakodnevici

U današnje je vrijeme uvriježena činjenica da današnji liječnici znaju

više od svojih prethodnika, ali ono što se čini manje spornim je činjenica

da samo liječnikova riječ ima društveni status. Ljudi danas nemaju slobodu

na bilo koji način sami proglašavati svoje stanje zdravim ili bolesnim.

Osoba postaje pacijentom u trenutku kad posjeti nekog zdravstvenog

djelatnika – to je korak kojim ulazi u zdravstvenu instituciju. Ljudi dobivaju

status bolesnika koji sa sobom nosi određena prava i odgovornosti, a za

većinu pacijenata to znači da im se nastavlja isplaćivati plaća unatoč tome

što ne rade. Status bolesnika usko povezuje bol s mogućnošću rada i

produktivnosti. Iz toga proizlazi neizbježno razmišljanje o samom sebi kao

beskorisnom. Mnogi pacijenti smatraju da je njihova vrijednost kao

ljudskog bića povezana s njihovom mogućnošću rada. Rezultat je to života

u društvu u kojem je osobni identitet usko vezan sa zanimanjem32; društva

u kojem je sve izraženija podjela poslova, u kojem su određena zanimanja

cijenjena, a ostala bezrazložno potcjenjivana. Nekako vjerujem da su se u

31 Špoljar Vržina, S. (2008) Neoliberalno “zdravlje”, globalna bolest i štamparovska medicina. Društvena istraživanja, 6: 999 – 1021.32 Kugelmann, Robert: Narratives of chronic pain. In: The Anthropology of Medicine (Eds. Romanucci-Ross L., D. Moermann, L.R. Tancredi) London: Bergin & Garvey, 1997. Str. 254-273.

12

nekoj daljoj prošlosti ljudi vodili mišlju “živimo da bi radili”, dok se danas

jedino mogu osloniti na rad kako bi mogli živjeti. Uzevši u obzir stopu

nezaposlenosti u našoj zemlji, ne čudi činjenica da zbog otkaza i

nemogućnosti pronalaska novog posla, mnogi ljudi upadaju u velike krize,

a naposljetku i obolijevaju. Od depresije, naravno. Nije slučajnost da su

antidepresivi danas među najpropisivanijim lijekovima s liste lijekova

HZZO-a33.

Činjenica je da živimo u vremenu u kojem je potencijal osobe za

tržište rada jedino što osobu čini vrijednom, isplativom. Nejednakost je u

porastu i vodi ljude u siromaštvo – ideologija slobodnog tržišta kaže da to

zaslužuju, jer onima koji se dovoljno trude i rade, ne treba pomoć države.

Zapravo je čudo što bolesnih nema još više34.

Kao što se može zaključiti iz već napisanog, danas su zdravlje i

bolesti stanja teško odvojiva od tržišta. Neoliberalizam zdravlje duboko

upliće u tržišne vrijednosti. Ne postoje zdravstvene politike koje nisu dio

proračuna lokalnih ili globalnih direktiva s isključivim ciljem ostvarivanja

profita. Takvo tretiranje zdravlja može se nazvati globalnom bolešću35

7.1. Privatna praksa ili javno zdravstvo?

Članak koji ću sad prokomentirati konkretno je povezan sa stanjem u

Kanadi, ali mnoge se poveznice mogu povući i s našom zemljom.

Siromaštvo, stres, otkazi na poslu, umor, gubitak kontrole nad životom, još

su neki faktori koji mogu dovesti do oboljenja od depresije. Uzevši ih u

obzir zajedno sa smanjenjem izdataka za socijalne usluge, poreznim

olakšicama za bogate i ostalim neoliberalnim političkim potezima, vidljivo

je povećanje broja oboljelih od depresije u Kanadi. Međutim, njihova vlada

nastavlja sa smanjivanjem troškova u domeni mentalnog zdravlja i to

putem smanjenja broja adekvatnog osoblja36. U tom se pogledu i Hrvatska,

33 http://www.glas-slavonije.hr/215372/1/Zive-u-strahu-od-otkaza-koji-ih-gura-u-depresiju pristupljeno: 20.8.2014.34 https://www.opendemocracy.net/transformation/ray-filar/mental-health-why-were-all-sick-under-neoliberalism pristupljeno 20.8.2014.35 Špoljar -Vržina, S.: „Neoliberalno zdravlje“, globalna bolest i Štamparovska medicina. Društvena istraživanja, 17:999-1021, 2008.36 Teghtsoonian, K. (2009, July). Depression and mental health in neoliberal times: a critical anlysis of policy and disclosure. Social Science & Medicice, 28-35.

13

u kojoj vlada kronični deficit stručnjaka u području psihijatrije (1 psihijatar

na 10 000 stanovnika)37, nalazi uz bok Kanadi. Nadalje, Kanada je dobar

primjer zemlje u kojoj vlada neoliberalni rezidualni pristup liječenju

mentalnih oboljenja. Ljude se uči kako koristiti “vještine samoupravljanja”,

i ističu da su ljudi sami odgovorni za održavanje vlastitog mentalnog

zdravlja te da se ne bi trebali oslanjati na zdravstveni sustav. Ističu da svi

mogu biti mentalno zdravi uz podršku obitelji, prijatelja i zajednice. U

slučaju da im je pomoć doista potrebna, potiče ih se da ju potraže u

privatnom sektoru, ne u javnom38. Što se Hrvatske tiče, nisam uspjela

pronaći podatke koji bi opisali konkretno stanje u zemlji. Međutim, na

temelju pacijenata koji su o svojim iskustvima pisali na specijaliziranim

forumima, zaključila sam da i u Hrvatskoj vlada trend odlazaka k privatnim

psihijatrima i to u prvom redu iz razloga što s njima pacijenti “mogu

razgovarati”. Navodne znakove sam stavila jer iz obiteljskog iskustva

znam da i socijalni psihijatri posvećuju svoje vrijeme oboljelima. Ni oni ne

rade strogo na način isključivog propisivanja lijekova, bez razgovora i

procjene stanja pacijenta. Ali, ljudi s navedenih foruma tvrde da kod

socijalnih psihijatara nisu dobili ništa osim recepata za lijekove i iz tog

razloga biraju privatne prakse.

7.2. Razine zdravstvenog sustava kapitalističkog svijeta

Za neoliberalnu misao ključna je usmjerenost na individualca, a na

mentalne se bolesti gleda kao na osobne probleme koje treba privatno

zbrinjavati39. Individualna razina predstavlja samo jednu od 4 razine

zdravstvenog sustava razvijenog kapitalističkog svijeta. Ona uključuje

pacijentov odgovor na bolest odnosno pacijentovo iskustvo patnje -

iskustvo koje je konstruirano u areni društvenih kategorija i političko-

ekonomskih sila koje oblikuju kontekst svakodnevnog života. Iznad

individualne nalazi se mikrorazina koja se u načelu odnosi na vezu

37 http://www.hlk.hr/1337 pristupljeno: 16.8.2014.38 Teghtsoonian, K. (2009, July). Depression and mental health in neoliberal times: a critical anlysis of policy and disclosure. Social Science & Medicice, 28-35.39 Teghtsoonian, K. (2009, July). Depression and mental health in neoliberal times: a critical anlysis of policy and disclosure. Social Science & Medicice, 28-35.

14

pacijent-liječnik, u našem slučaju liječnik privatne prakse. Liječnička uloga

ima dvije važne funkcije unutar zdravstvenog sustava: kontroliranje

pristupa posebnim povlasticama bolesne uloge (bolovanja) i medikalizacije

socijalnog jada. Iznad mikrorazine nalazi se intermedijarna koja obuhvaća

jedan zdravstveni sustav, bolnicu. Moć koju bolnički liječnici uživaju na

ovoj razini u stvari je delegirana moć. Iako liječnici imaju veliku kontrolu

nad svojim poslom ipak su i oni subjekti u bolničkim birkokratskim

ograničenjima. Neki govore kako liječnici prolaze kroz proces

deprofesionalizacije u svom statusu zaposlenika zdravstvenih korporacija

koje održavaju zdravstveni sustav koji pod maskom uspješne skrbi traži

načine kako povećati profit. Posljednja razina je makrosocijalna unutar

koje kritička medicinska antropologija pokušava ukorijeniti svoje studije

zdravstveno povezanih problema unutar konteksta klasnih i

imperijalističkih veza unutar kapitalističkog sovjetskog sustava. Cilj joj je

razumjeti problem u kontekstu političkih i ekonomskih sila koje oblikuju

ljudske veze, socijalna ponašanja i kolektivna iskustva40.

Zaključak

Depresija je jedna kompleksna bolest koju se ne smije olako shvaćati. Brojni

čimbenici utječu na njen nastanak, a ako uzmemo u obzir ovu sveprisutnu socijalnu krizu iz

koje se izlaz ne nazire, jasno je zašto su predviđanja o svjetskoj epidemiji depresije u idućih

20 godina potpuno legitimna. Hrvatska je, naravno, u skladu sa svjetskim trendom širenja ove

bolesti. To potkrjepljuju i psihijatri koji upozoravaju da je u Hrvatskoj zbog rata i

traumatičnog poratnog razdoblja broj oboljelih u velikom porastu. Još se veći porast očekuje

zbog specifičnosti naše situacije koju karakteriziraju nezaposlenost, osjećaj nesigurnosti kod

mladih iz kojeg proizlaze migracije, problem od milijun umirovljenika, propalo gospodarstvo

i sveopći strah od budućnosti41. Kad uz sve to pridodamo činjenicu da su se mnoge vrijednosti

40 Baer Hans A., Merrill Singer, Ida Susser: Theoretical Perspectives in Medical Anthropology. U: Medical Anthropology and the World System (London: Bergin and Garvey, 1997).41 http://www.nacional.hr/clanak/12938/depresija-bolest-koja-nagriza-hrvatsku pristupljeno 20.8.2014.

15

danas izgubile, da se cijene one pogrešne, da vlada površnost, da ljude u svemu što rade vodi

želja za profitom, nikoga nije briga za onog drugog…vrijeme je da se zamislimo u kakvom

svijetu životu. Na “malog se čovjeka” treba prestati gledati kao na marionetu onog “većeg”.

“Mali čovjek” zaslužuje jednaka prava kao i “veliki” jer, na kraju krajeva, svi bismo trebali

biti isti. Svi smo kompleksne kulturalne konstrukcije, kulturalni oblici stvoreni od iskustava

sebe i drugih42. Većina nas vjeruje da smo dio socijalnog dogovora, a ne tržišnog ugovora.

Nismo trgovci i nismo slobodni ekonomski agenti na slobodnom tržištu43.

Problem zdravstvenih sustava još je jedan u nizu onih kojima bi se trebalo pozabaviti.

Žalosno je to što je važno u kojem području živimo jer, eto, neke se bolesti tretiraju na

različite načine na različitim mjestima44. Danas zdravlje ipak ima svoju cijenu koja mu nije

određena univerzalnim ugovorom o ljudskim pravima na dostojanstvo i život, već

univerzalnom opasnošću pripadanja populacijama najdaljim od epicentra promišljanja

tržišta45.Očito je da poboljšanje javnog zdravstva nikome nije glavna briga. Glavna se briga

vrti oko redukcije troškova javnog zdravstva. 46

Kao rezultat toga došlo je do procvata privatnih ordinacija i poliklinika, jednog od

glavnih “proizvoda” neoliberalne ideologije47. Enormno duge liste čekanja na preglede u

bolnicama potiču ljude da se okrenu privatnim praksama. Koje koštaju. Ali ljudi su bolesni

sada. I pregled trebaju obaviti sada. Ne za dvije godine. Ali nekada jednostavno ne mogu,

nemaju novac i osuđeni su na patnju.

Ovo je u velikom sukobu s načelom kojeg se više nitko ni ne sjeća, a poteklo je od

Andrije Štampara. Ono kaže da liječnici moraju biti financijski neovisni od svojih pacijenata,

odnosno, pacijent nikada i nikako ne smije postati izvor profita48. A upravo se na taj način

danas gleda na bolesne - kao na izvore profita. Humanost je zaboravljena, kao da nije ni

42 Good J. Byron: How medicine constructs its objects. U: Medicine, rationality and experience – an anthropological perspective. (Cambridge: Cambridge University Press, 1994)43 Špoljar -Vržina, S.: „Neoliberalno zdravlje“, globalna bolest i Štamparovska medicina. Društvena istraživanja, 17:999-1021, 2008.44 Farmer, P.: Social Medicine and the Challenge of Bio-Social Research. In: Innovative Structures in Basic Research: Ringberg Symposium 4-7 October 2000. Munich, Germany: Generalwervaltung der Max-Planck-Gesellschaft, Referat Press-und Offentlichkeitsarbeit; 2002. P 55-73.45 Špoljar -Vržina, S.: „Neoliberalno zdravlje“, globalna bolest i Štamparovska medicina. Društvena istraživanja, 17:999-1021, 2008.46 Farmer, P.: Social Medicine and the Challenge of Bio-Social Research. In: Innovative Structures in Basic Research: Ringberg Symposium 4-7 October 2000. Munich, Germany: Generalwervaltung der Max-Planck-Gesellschaft, Referat Press-und Offentlichkeitsarbeit; 2002. P 55-73.47 Špoljar -Vržina, S.: „Neoliberalno zdravlje“, globalna bolest i Štamparovska medicina. Društvena istraživanja, 17:999-1021, 2008.48 Špoljar -Vržina, S.: „Neoliberalno zdravlje“, globalna bolest i Štamparovska medicina. Društvena istraživanja, 17:999-1021, 2008.

16

postojala. Nejednakost je jedan od najvećih problema današnjice, a pitanje je vremena kad

ćemo to osjetiti na vlastitoj koži.

Sažetak

Gubitak životne radosti, gubitak smisla postojanja, osjećaj ispraznosti, sve su to

simptomi depresije, drugog vodećeg javnozdravstvenog problema u svijetu, odmah iza

ishemične bolesti srca. Danas je ova bolest jedan od najčešćih psihičkih poremećaja. Svjetska

zdravstvena organizacija ističe ju kao 3. najveći svjetski zdravstveni problem, a predviđa se

da će 2020. godine biti 2. najveći. Smatra se da razvoju bolesti pridonose složena

međudjelovanja različitih genskih čimbenika, stresa, te promjene moždanih i tjelesnih

funkcija Stoljećima su ljudi na depresiju gledali kao na znak tjelesne ili psihičke slabosti, te je

službeno nisu priznavali kao medicinsku bolest. Osobe oboljele od depresije mnogo su puta

čule frazu: “Sve je to u vašoj glavi”. Nakon mnogo godina istraživanja, liječnici su prepoznali

17

depresiju kao medicinski poremećaj. Premda neki simptomi depresivnosti mogu biti vrlo

uočljivi, oni rijetko zaista budu prepoznati kao znak depresivnosti. To je posebno slučaj kad

su u pitanju djeca. Još i danas broj neidentificirane depresivne djece značajno je manji nego

broj onih koji će biti pogrešno dijagnosticirani ili pak uopće neće biti prepoznati kao djeca s

problemima. Istraživanje mentalnog zdravlja na svjetskoj razini koje je provela WHO

pokazalo je da je polovica ljudi koje su pogodile mentalne bolesti, uključujući depresiju, prve

simptome iskusila u 14. godini života.

Stigma osoba s mentalnim poremećajem može se razumjeti kao kombinacija problema

neznanja (neinformiranosti), stavova (predrasuda) i ponašanja (diskriminacije). Ne postoji

zemlja, društvo ili kultura u kojoj se osobe s mentalnim poremećajem smatraju podjednako

vrijednim i na isti način prihvaćenim kao zdrave osobe. Izbjegavanje osoba s mentalnim

poremećajem univerzalni je fenomen.

Zahvaljujući studijama dr. Irving Kirscha i dr. Tom Kendalla, promijenila se praksa u

liječenju depresije. Antidepresivi se sada kao lijekovi prvog reda prepisuju onima s teškim

oboljenjima. Što se tiče ostalih bolesnika s blažim slučajevima, Britanska vlada započela je

praksu osposobljavanja ljudi kao razgovornih terapeuta.

Farmaceutske su industrije sve više orijentirane na ostvarivanje

financijske dobiti, nužne za opstanak na sve konkurentnijem tržištu.

Neoliberalna logika u farmaceutici formira dvostruku odgovornost

industrije: prema dioničarima i prema potrošačima. Konzumerizam u

zdravstvu moguće je objasniti izostankom otpora pacijenta/potrošača, koji

više ne mogu računati da će sustav zdravstvene zaštite djelovati isključivo

u njihovu korist. U komodifikaciji zdravlja nema polazišnog “krivca” jer sve

strane podjednako perpetuiraju konzumeristički oblik djelovanja.

Danas su zdravlje i bolesti stanja teško odvojiva od tržišta.

Neoliberalizam zdravlje duboko upliće u tržišne vrijednosti. Ne postoje

zdravstvene politike koje nisu dio proračuna lokalnih ili globalnih direktiva

s isključivim ciljem ostvarivanja profita. Za neoliberalnu misao ključna je

usmjerenost na individualca, a na mentalne se bolesti gleda kao na

osobne probleme koje treba privatno zbrinjavati.

18

Literatura

Baer Hans A., Merrill Singer, Ida Susser: Theoretical Perspectives in

Medical Anthropology. U: Medical Anthropology and the World System

(London: Bergin and Garvey, 1997).

19

Farmer, P.: Social Medicine and the Challenge of Bio-Social Research. In:

Innovative Structures in Basic Research: Ringberg Symposium 4-7 October

2000. Munich, Germany: Generalwervaltung der Max-Planck-Gesellschaft,

Referat Press-und Offentlichkeitsarbeit; 2002. P 55-73.

Good J. Byron: How medicine constructs its objects. U: Medicine, rationality

and experience – an anthropological perspective. (Cambridge: Cambridge

University Press, 1994)

Ibisworld, 2011 Ibisworld industry report - Global Pharmaceuticals

Kramblingrer, K. 2005. Mayoclinic: O depresiji. Kako prepoznati, razumjeti i

liječiti depresiju? Zagreb: Medicinska naklada

Kugelmann, Robert: Narratives of chronic pain. In: The Anthropology of

Medicine (Eds. Romanucci-Ross L., D. Moermann, L.R. Tancredi) London:

Bergin & Garvey, 1997. Str. 254-273.

Špoljar Vržina, S. (2008) Neoliberalno “zdravlje”, globalna bolest i

štamparovska medicina. Društvena istraživanja, 6: 999 – 1021.

Teghtsoonian, K. (2009, July). Depression and mental health in neoliberal

times: a critical anlysis of policy and disclosure. Social Science & Medicice,

28-35.

Vulić-Prtorić, A.2003. Depresivnost u djece i adolescenata.

Jastrebarsko.:Naklada Slap.

WHO, 2013

http://www.hidp.hr/images/HIDP-BROSURA.pdf 25.7.2014.

http://www.ordinacija.hr/zdravlje/kolumna/depresija-je-danas-i-stanje-i-

bolest/ 25.7.2014.

http://www.mentalhelp.net/poc/view_doc.php?type=doc&id=12995 25.7.2014.

http://national.deseretnews.com/article/1947/depression-in-adolescents-is-increasing-these-are-the-signs-that-can-help-you-fight-it.html

20

http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: Thornicroft i sur., 2008, prema Gruber 2011)

http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: Corrigan, 2000, prema Gruber 2011)

http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: (Brockington i sur.,1993,Crisp i sur., 2000, Link isur., 1999, Angermeyer, 2000)

http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: Prior i sur., 2003, prema Gruber 2011))

http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: (Duckworth i sur., 2003, Hoffmann- Richter i sur., 2003 prema Gruber 2011)

http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: Yankelovich, 1990,prema Milačić-Vidojević i Dragojević, 2011)

http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2009/02/Istrazivanje-stavova-javnosti-o-osobama-sa-mentalnim-poremecajima-u-FBiH.pdf (prema: Thornicroft, 2006, prema Milačić-Vidojević i Dragojević, 2011)

http://www.ffzg.unizg.hr/hre-edc/Deklaracijaljp.pdf

http://www.cbsnews.com/news/treating-depression-is-there-a-placebo-effect/5/ pristupljeno: 16.8.2014.

http://www.glas-slavonije.hr/215372/1/Zive-u-strahu-od-otkaza-koji-ih-gura-u-depresiju pristupljeno: 20.8.2014.

https://www.opendemocracy.net/transformation/ray-filar/mental-health-why-were-all-sick-under-neoliberalism pristupljeno 20.8.2014.

http://www.hlk.hr/1337 pristupljeno: 16.8.2014.

http://www.nacional.hr/clanak/12938/depresija-bolest-koja-nagriza-hrvatsku pristupljeno 20.8.2014.

21