K U LT U R A

18 *V J E S N I K • Subota, 8. studenoga 2003.

Zvonimir Faist: Plakate sam radio s lakoæom

Plakat za ulje Zvijezda: Poznatuetiketu grafièki oblikovao Faist (oko1960.)

RAZGOVOR – Zvonimir Faist, autor plakata predstavljenih na izlo�bi »Diktati vremena« u Muzeju grada Zagreba

RADIO SAM PO NARUD�BI –POLITIKA ME NIJE ZANIMALAUvijek sam imao mnogo narud�bi i puno posla pa nikada nisam stigao misliti na neku izlo�bu. A nisam ih ni trebaoprireðivati, jer su i bez izlo�aba narud�be uvijek stizale. Moj rad bio mi je dobra reklama. Bio sam svjestan da radimnešto što mnogi drugi nisu bili u stanju napraviti. Sve sam radio s lakoæom. To se vidi na plakatima, o tome ne trebamni govoriti – objašnjava 90-godišnji Zvonimir Faist kojega je ova prva izlo�ba gotovo preko noæi uèinila zvijezdom

D o juèer imenom nepoznat pu-blici, iako joj je njegov grafièki

rukopis poznat s etiketa nekihproizvoda, što se svakodnevnomogu vidjeti na policama proda-vaonica, Zvonimir Faist u svojoj jedevedesetoj godini praktièki pre-ko noæi postao zvijezdom nakonšto je prošloga tjedna u Muzejugrada Zagreba otvorena izlo�banjegovih plakata nastalih od kas-nih tridesetih do ranih šezdesetihgodina prošloga stoljeæa. Ne samointrigantni naziv izlo�be (kojoj jeVjesnik medijski pokrovitelj) –»Diktati vremena«, veæ i èinjenicada u devedesetoj taj majstor pla-kata sredine prošloga stoljeæa prviput izla�e svoj opus, bio je poticajza razgovor sa Zvonimirom Fais-tom.

● Danas su Vaši plakati predsta-vljeni u Muzeju grada Zagreba zapubliku i struènjake pravo otkriæe.Kako to da ih nikada do sada nisteizlagali?

– Uvijek sam imao mnogo naru-d�bi, ne samo za izradu plakata,nego i etiketa, naljepnica i štoštadrugoga, tako da sam imao punoposla pa nikada nisam stigao mis-liti na neku izlo�bu. A nisam ih nitrebao prireðivati, jer sam uvijekimao narud�be i bez izlo�aba.

● Jeste li tada mislili o tome dataj Vaš rad ima neku likovnu vrije-dnost i da bi ga trebalo saèuvati?

– Bio sam svjestan da radim neš-to što mnogi drugi kolege nisu biliu stanju napraviti. Osjeæao sam daimam nešto što drugi nemaju. Zatosam dobivao najte�e poslove u po-duzeæu, a uvijek sam radio u tvr-tkama za propagandu. Sve što jebilo najte�e nacrtati povjeravanoje meni. Radio sam potpuno samo-stalno i mogao sam napraviti sve.

Dok se Tito i Staljin nisuposvaðali

● Zar stvarno nikada niste imalipoteškoæa? Jeste li kada odustaliod prihvaæenog zadatka?

– Nikada nisam imao poteškoæa.Sve sam mogao napraviti. To se vi-di na plakatima, o tome ne trebamni govoriti. Moji kolege, koji nisuznali izraditi plakat, rugali su mise zbog toga što crtam plakate.Oni su slikali slike. To se tada cije-nilo – slike u okvirima. To sam jaradio kad sam otišao u mirovinu.To za mene nije ništa, to je igraè-ka. Ali plakat treba znati napravi-ti. Treba znati riješiti odnos slike iteksta, treba ga riješiti likovno nezaboravljajuæi na poruku koju no-si. Ja sam to rješavao s lakoæom.Radeæi to, nisam osjeæao nikakavteret. Meni je sve to bila igra. Mis-lim da se to vidi na mojim radovi-ma.

● Ovom izlo�bom otkriva se da sVašim plakatom poèinje povijest

hrvatskog filmskoga plakata. Jes-te li Vi bili svjesni toga svoga pio-nirskoga posla?

– Znao sam da je to dobro uèi-njen posao, jer se stalno od meneto naruèivalo, a od drugih punomanje.

● S obzirom na to da veæinu fil-mova za koje ste radili plakateniste vidjeli, je li Vam bilo teškooblikovati ih?

– Ne, jer mi je naruèitelj obiènopokazao nekoliko fotografija, pabih izabrao koji model, koji tip, ko-ji lik što æe efektno djelovati. To suobièno bili glavni glumci, koje samcrtao prema fotografiji. Naruèiteljinisu htjeli fotografije na plakati-ma, veæ su tra�ili da to bude crte�.Ponekad se dešavalo da nije bilofotografija, pogotovo za domaæifilm, onda sam sâm prema naslovusmišljao što bi bilo najbolje. Takosam radio plakat za film »Posljed-nji dan«. Za mnoge sam filmove ra-dio plakate, za sve ruske koji su sekod nas prikazivali. To je trajaloèetiri, pet godina, dok se Tito iStaljin nisu posvaðali, a onda višenije bilo ruskih filmova. Ali bilo jedrugih.

Sam proizvodio plakate● Osim što ste te plakate kreira-

li, Vi ste ih u poèetku i sami proiz-vodili? Kako i zbog èega ste to ra-dili?

– Kinematografi, koji su bili na-ruèitelji, trebali su male nakladetakvih plakata, od sto do maksi-malno dvjesto primjeraka. Štam-parije nisu htjele preuzeti tiskanjetako malih naklada, jer im se tonije isplatilo. I onda je netko došaoi pitao me bih li ja mogao napravitiseriju od pedeset do sto komada?Rekao sam da mogu. Kako? Jed-nostavno jer sam završio Obrtnuškolu, slikarski odjel i Akademiju.Na Obrtnoj školi nauèio sam raditi

plakate kao i druge stvari što serade šablonom, ruèno. I to svojeznanje sam tu primijenio. Nacrtaobih likove i napravio šablonu najednom tvrðem kartonu, koji samkoristio za crno bijelu podlogu. Pr-vo sam špricao uz pomoæ šablonacrni dio plakata, a onda sam pisto-lama raznih velièina bojama sjen-èao likove. Tako sam dobivao ko-lor plakate.

● Poèeli ste stvaralaèku karijerus plakatima ili s neèim drugim?Što ste sve radili?

– Prije filmskih radio sam plaka-te za razne tvornice, poduzeæa,privatnike, trgovce... plakate zaizloge. Mnogo sam radio na amba-la�i, etikete za razne proizvode, zaFranckovu kavu »Minas«, za kon-zerve – kompote od šljiva, tre-šanja, višanja, etiketu na boci zaulje Tvornice ulja Zvijezda... Onisu za tu etiketu 1960. dobili Velikunagradu, a ja to nisam ni znao. Onii danas koriste tu etiketu. Radiosam svašta i male etikete i velikeTitove portrete – jedan od desetmetara. Napravio sam nacrt i zaveliki slavoluk AF�-a na Jelaèiæe-vu trgu. To sam morao napravitiza jedan dan. Bilo je to 1945. kadsu došli partizani. Nisam znao toè-no što bih napravio i prièao samdoma �eni o tome. A ona mi reèe:Nemoj si razbijati glavu, nacrtajjednu partizanku Srpkinju i jednuHrvaticu i gotovo. I nacrtao sam ihkako se rukuju. To je zbilja bio ve-liki slavoluk. Ispod njega su vozilitramvaji.

Skrivanje bana Jelaèiæa● Nije li i Edo Murtiæ tada osli-

kao na Trgu one palisade oko Je-laèiæeva spomenika?

– Ja sam radio slavoluk, a Murtiæje oslikavao to oko Jelaèiæeva spo-menika. Njega su htjeli sakriti. Neznam zašto. A onda su ga srušili.

Ne znam zašto im je smetao spo-menik bana Jelaèiæa. Pa to je povi-jest. No sad su ga ipak vratili.

● Vi ste radili u razlièitim dr�av-nim sustavima koji su imali raznediktate, zahtjeve i narud�be. Kakoste se u tome snalazili?

– Meni je bilo svejedno koji jesistem. Nisam bio zagrijan ni za je-dan. Nisam birao ni jedan niti samo tome razmišljao. Politika me nijezanimala. Narud�be su uvijek biledrugaèije, a ja sam radio što setra�ilo. Meni je bilo najva�nije dariješim i nacrtam ono što se odmene tra�ilo. Meni je svaki posaobio nešto posebno. I u tom pogledubilo mi je svejedno rješavam li ne-ku malu etiketu ili veliki slavoluk.

● Jeste li nekada radili zajednos nekim drugim umjetnikom, sMurtiæem ili...

– S Murtiæem sam radio u isto-me propagandnome poduzeæu, alinikada ništa zajedno. Nekolikosam puta radio s Mauroviæem jerse njemu nije dalo crtati ništaosim figura. Onda bi on crtao figu-re, a ja ostalo na istome plakatu,primjerice, flaše i tekst.

● Na Vašim komercijalnim pla-katima èesto se pojavljuju �enskilikovi koje Vi nazivate »gerlama«.Jeste li ih slikali prema nekimpredlošcima?

– Moji su kolege govorili – Faistuvijek crta svoju �enu. Onda samju i nacrtao. Ona je bila uvijek tupa mi je mogla biti i model.

● Sad kada pogledate unatragjeste li zadovoljni onime što stenapravili?

– Zadovoljan sam. Uspio sam na-praviti sve što sam uzeo u ruke.Ali sada kad gledam sve te mojestare stvari, ne mogu si ni zamislitikako bi to bilo da sve to moramponovno nacrtati. Osjeæam se ne-moæan i star. Vrijeme je prošlo.

Vesna Kusin

Na tragu slavnihprethodnika: »Golubicamira« Šime Vidulina

IZLO�BA – Skulpture Šime Vidulina u Galeriji Kloviæevi dvori

TRAJNA ÈAROLIJAISTARSKOGA KAMENAVidulinove kamene skulpture nastavljaju dugu tradiciju hrvatskogaanimalistièkog kiparstva / Opèinjenost istarskim kamenom u èetrdesetgodina Vidulin pretoèio u bogat opus

ZAGREB, 7. studenoga – Dugutradicija animalistièkog kiparstva uHrvatskoj nastavlja Šime Vidulin ukamenu nakon bronèanih pasaBranka Deškoviæa i bikova RobertaFrangeša Mihanoviæa te staklenihskulptura Antuna Motike. Viduli-nov bestijarij u kojemu se prepoz-naju morski konici, ribe, pjetliæi,delfini, medvjedi i sva sila morske,kopnene i zraène faune našega po-dneblja nastaje veæ èetiri desetlje-æa, a veliku godišnjicu rada agilnoggospodarstvenika koji je ljubav pre-ma kamenu pretoèio u umjetnièkihobi od èetvrtka obilje�ava retros-pektivna izlo�ba u Galeriji Kloviæe-vi dvori, što ju je u prisutnosti pred-sjednika Republike Stjepana Mesi-æa te ravnatelja Galerije Kloviæevidvori Zvonka Festinija i autoriceizlo�be Biserke Rauter Planèiæ, ot-vorio predsjednik Hrvatske gospo-darske komore Nadan Vidoševiæ.

Vidulinovu opèinjenost prirod-nom ljepotom istarskoga kamena i

igrom svjetla u njemu i oko njeganajbolje svjedoèi ciklus ribljih gla-va, zapisat æe Biserka Rauter Plan-èiæ u popratnom katalogu. One iduu red malih, na prvi pogled nedovr-šenih skulptura, u kojima je bit na-glašena ili pronaðena u materijalu,a majstorovo dlijeto u dijalogu je sprirodom u kojemu je kamen pro-naðen. Vidulinove skulpture èestokrase javne prostore diljem Hrvat-ske. Spomen kri� u Vukovaru, ka-meni glazbeni park u istarskom Ro-èu, Galeb u letu u Pomeru kod Pre-manture, Podravski picok u Ður-ðevcu i Kuna u skoku što krasi pro-stor kod �upanijske komore u Kar-lovcu samo su manji dio Vidulinovaopusa javnih skulptura. Trajnu op-èinjenost istarskim kamenom zape-èatio je i ponovnim o�ivljavanjemrimskom kamenoloma Vinkurannedaleko od Pule, gdje od 1995. dje-luje meðunarodna kiparska koloni-ja »Cavae Romanae«.

M. I.

Kenijski knji�evnik osvojio kanadsku nagradu

TORONTO, 7. studenoga – Na gala sveèanosti koja je okupila kanad-sku knji�evnu elitu, bivši fizièar M. G. Vassanji, podrijetlom iz Kenije, os-vojio je ovogodišnju nagradu Giller, najglamurozniju i najunosniju ka-nadsku knji�evnu nagradu. Za roman »The In-Between World of VikramLall« Vassanji je dobio 25 tisuæa kanadskih dolara. Još 1994. istu je nagra-du osvojio za roman »The Book of Secrets«. Pisac, koji je odrastao u Tan-zaniji, bio je iznenaðen što drugi put osvaja tu nagradu. »Ošamuæen sami zateèen«, rekao je Vassanji. »S prvom nagradom je bilo te�e, a s dru-gom se osjeæam kao da sam dobio bonus. To je nevjerojatno. Mo�da æuse sutra probuditi i otkriti da je ovo sve bio samo san, ali to me uopæe ne-æe uzrujati... pišem zbog pisanja, a ne zbog nagrada«, komentirao je na-graðeni pisac. (Hina/Reuters)