Dio-1 Prvi put naš muslimansko-bošnjački narod ima priliku da na

Dio-1

Prvi put naš muslimansko-bošnjački narod ima priliku da na svom jeziku upozna djelo indijskogprofesora SAFIJJUR-R-AHMAN EL-MUBAREKFURI pod naslovom "ZAPEČAĆENIDŽENNETSKI NAPITAK". Ovo djelo je dobilo prvu nagradu od ukupno 171. prispjelog rada nanatječaju za najbolju Resulullahovu siru (životopis). Konkurs je raspisala Islamska svjetska liga"Rabita". Čitaocu se pruža mogućnost da otvori stranice ove knjige i spozna put do džennetskognapitka. Molimo Allaha dž.š, da ovo djelo bude od velike koristi našim muslimanima.Prevodilac

Naziv originala:ER-RAHIKU-L-MAHTUMINaziv prijevoda:ZAPEČAĆENI DŽENNETSKI NAPITAKAutor:SAFIJJURRAHMAN ELMUBAREKFURISa arapskog prevela:SUBHIJA HADŽIMEJLIĆ - SKENDEROVIĆLektori:MUHIDIN DŽANKOSAFA BULBULIJARecenzenti:ABDIBEGOVIĆ NUSRET (MUFTIJA)ZUHDIJA ADILOVIĆKorektura:SUBHIJA HADŽIMEJLIĆ - SKENDEROVIĆUrednik:IMAD EL - MISRIGrafička i tehnička obrada:Tiraž:10.000 primjerakaŠtampa:.

Ova knjiga je štampana pod nadzorom MuftijstvaTravnik i Zenica.

RIJEČI GENERALNOG SEKRETARA ISLAMSKE SVJETSKE LIGE - RABITE,GOSPODINA PROFESORA ALI EL-HAREKANA

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i zemlje, davaocu tmine i svjetla, i neka jeAllahov salavat i selam na našeg Poslanika, a.s, koji je pečat svim prethodnicima, koji je znaoobradovati i upozoriti, obećati i zaprijetiti. Sa njim je Allah izveo čovječanstvo iz tmine i zabludena pravi put, put vlasnika svega što je na nebesima i zemlji. Zaista Allahu se sve vraća?! Kadaje Uzvišeni Allah dž.š, obdario svoga Poslanika, s.a.v.s., šefaatom, i dodijelio mu posebnomjesto među poslanicima, uputio je muslimane da ga vole i Sebi učinio njegove sljedbenikedragim, poručio je: "Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vamoprostiti." (Ali Imran: 31).Ove Allahove dž.š. riječi, poruka su muslimanima da svim svojim srcem teže i vole Resulullaha,a.s. Razlozi za neprekidnu ljubav, nalaze se u ličnosti, karakteru i djelu Resulullaha, a.s, i izdana u dan su sve veći i veći. Stoga su se muslimani od samog početka Islama čvrsto vezali uznjega, oponašali ga, i na svakom koraku isticali njegove vrijednosti i vrline, pa zbog svega toga,počeše bilježiti njegov životni put "Siretu Resulullah, a.s." Poslanikov, a.s, sjajni životopis temeljise na njegovim riječima, djelima i njegovom uzornom karakteru. Aiša, r.a, kaže: "Njegovoponašanje je po Kuranu," a Kuran je Allahova knjiga, Njegova univerzalna riječ, pa ko se bude

tako vladao biće najbolji čovjek, kompletna ličnost i najvoljenija osoba kod Allahovih stvorenja.Muslimane i danas čvrsto povezuje velika i neograničena ljubav prema Poslaniku a.s. Otuda,onaj ko ga voli čita i piše o njemu. Tako je nikla ideja da se održi Prvi islamski kongres,posvećen studiji o časnom Resulullahovom, a.s, životu, radu i djelu. Taj kongres je održan uPakistanu 1396. h.g. gdje je Islamska liga Rabita ponudila novčane nagrade u vrijednosti od150.000 saudijskih rijala za pet najboljih pisanih djela o životopisu Resulullaha, a.s, uz slijedećepropozicije:1. da studija bude kompletna i da precizno obuhvata historijske događaje hronološkim redom;2. da bude autentična i prethodno neobjavljivana;3. da autor navede sva klasična i ostala djela kojima se služio;4. da autor napiše posebno kompletnu autobiografiju sa stručnim kvalifikacijama i navedenimsvojim naučnim radovima ili štampanim djelima, ako ih ima;5. da studija bude čitko napisana ili odštampana;6. da bude napisana na arapskom ili nekom drugom živom jeziku;7. studija će se primati s početka mjeseca rebiu-ssani 1396. h.g. pa do početka muharrema1397. h.g;8. studije će se predavati Opštem sekretarijatu Islamske Rabite u Mekki, u zatvorenoj izapečaćenoj koverti, koje će se registrovati pod zasebnim serijskim brojevima;9. radove će pregledati posebna stručna komisija sastavljena od učenjaka ove znanosti.

Ovakav proglas bio je podsticaj da u konkursu učestvuju svi oni koje je Allah, dž.š, obdarioljubavlju prema Resulullahu, a.s, pa su proučavali njegovu ličnost, rad i djelo, a uz to su imalidara i da pišu. U sjedište Rabite, počeli su prispjevati radovi napisani arapskim, urdu i drugimjezicima.Za konkurs je prispjeo 171 rad od kojih je: 84 studije na arapskom jeziku, 64 studije na urdujeziku i 21 studija na engleskom, jedna studija na francuskom i jedna na hamitskom (afričkom)jeziku. Stručna komisija je pročitala i proučila sve radove i odabrala pet najboljih, čiji autori su idobili nagrade. To su:1. dobitnik prve nagrade, profesor Safijju-R-Rahman El-Mubarekfuri, predavač na SelefijskomUniverzitetu u Indiji. Vrijednost nagrade je 50.000 saudijskih rijala;2. dobitnik druge nagrade, dr. Medžid Ali Kan sa pokrajinskog Islamskog univerziteta Nju Delhi -Indija. Vrijednost nagrade 40.000 s.r;3. dobitnik treće nagrade, dr. Nusajr Ahmed Nasir, rektor Islamskog univerziteta u Pakistanu.Vrijednost nagrade 30.000 s.r;4. dobitnik četvrte nagrade, profesor Hamid Mahmud Mensur Lemud iz Egipta, a vrijednostnagrade je 20.000 s.r;5. dobitnik pete nagrade je profesor Abdusselam Hašim Hafiz iz Medine, Saudijska Arabija, avrijednost nagrade je 10.000 s.r.Rabita je objavila imena pobjednika na Prvoj Azijskog islamskoj konferenciji u Karačiju, mjesecašabana, 1398. h.g. kao što ih je objavila i cjelokupna islamska javnost. Ovaj događaj jeproslavljen u Mekki na svečanosti koju je organizovao Emir Saud ibn Abdul-Muhsin ibn Abdul-Aziz, zamjenik namjesnika okruga Meke, 12. rebiul-evvela 1399. h.g. Sekretarijat Rabite je naovoj svečanosti obznanio da će štampati nagrađene studije na nekoliko svjetskih jezika.Skladno tome nudimo poštovanom čitaocu prvijenca ovih studija, ili prvo- nagrađeno djeloautora, šejha Safijju-R-Rahmana El-Mubarekfurija, profesora Selefijskog univerizteta u Indiji.Štampaće se i ostali nagrađeni radovi s molbom Uzvišenom Allahu, dž.š, da primi od svih nasnaša djela, učinjena izričito u Njegovo ime. Allah je divan Gospodar i divan Pomagač. Neka jesalavat i selam na našeg Resulullaha, a.s, njegovu porodicu, ashabe i njegove sljedbenike.

Generalni sekretar RabiteMuhamed ibn Ali El-HarekanPREDGOVOR IZDAVAČASiretu Resulullahi, a.s, će uvijek biti historijska osmatračnica, nepresušno vrelo, iz kojeg će senapajati generacija za generacijom žednih znatiželjnika koji su baštinici poslanstva, nosiociimanske baklje, čiji će plamen vječno goriti, a oreol svjetlosti stalno širiti. Ko je proučavao životniput Resulullaha, a.s, i dovoljno se posvetio njegovoj idejnoj, misaonoj i praktičnoj vrijednosti,vidi neprekidni lanac interesantnih i neobičnih historijskih događaja u kojima su Resulullah, a.s, i

mala skupina vjernika ovladali mnogim naučnim saznanjima, još u ono doba. Porijeklo materije,uzroci Zemljine teže, i mnoga druga saznanja iz Kurana, uzdigla su njima čovječnostna nivo nepoznat i neviđen do tada u ljudskom rodu. Ko se dublje unese u život i djeloResulullaha, a.s, otkriva mu se misteriozni preobražaj suhe, neplodne i prazne historije, koja jebila poput suhe pustinje, - u plodnu i bogatu zemlju iz koje isklija, a potom izraste čovječnost,znanje, uljudnost i ljepota. Sa Resulullahovog, a.s, izvora napojiše se ljudi, iz njegovogružičnjaka ubraše plodove i mirisno cvijeće. Time su se hranili i bili prekoreni tek toliko da sezna da su ljudi a ne meleki; mogao si ih čuti kako govore:"Postoji jedna velika pustinja u čijem zagrljaju odrastoše ljudi koji prihvatiše Islam i ponesoše gaprostorima nastanjenim mrakom, razgoneći ispred sebe tminu i neznanje."Djela Resulullaha, a.s, nam govore: "Mi izgrađujemo ummet - narod, kome će pripadati historijaSvijeta u budućnosti." Dosadašnja historija ne pozna ličnost poput Resulullaha, a.s, koja jeimala strpljenja u nesreći, postojanosti u pravdi, čvrstine u karakteru, smirenosti uovodunjalučkim potresima i stresovima. Niko nije bio milostiviji od njega, širokogrudniji irazumniji, i niko od ljudi nije mogao dokučiti kao on izvanzemaljska značenja. Njega je Allah,dž.š, stvorio da ovlada mnogim nedaćama i da ih potčini sebi. Stoga je Resulullah, a.s, zahistoriju čovječanstva nepresušni izvor humanizma, a za samo čovječanstvo pokroviteljustrojstva tog humanizma i njegovog sprovođenja od ideje u djelo. Uzvišeni Allah, dž.š, jezapečatio Resulullahovo, a.s, srce od svih poroka i nevaljalština, od samog rođenja pa do smrti.Čitajući Resulullahov, a.s, životopis, upoznajemo njegovu ličnost, njegove karakterne crte,njegov način izražavanja i metod rada, i shvatamo da mu je Allah, dž.š, u svemu bio naklonjen:Upučivać, Pomagač i Zaštitnik. Islam mu je bila vjera, a Kuran vodilja. Uz ovo ćemo spoznati dačovjek nije u stanju dostići visoke moralne ciljeve i ljudske vrijednosti, osim po uzoru naResulullaha, a.s, koji je, prije svega, bio čovjek, a zatim pokretač humanizma i društvenognapretka.U Resulullahove, a.s, nadljudske, nadnaravne mogućnosti, tj. u njegove mudžize se ubraja,između ostalog, i to što je svoju historiju dopunio činjenicama koje do tada čovječanstvo nijezabilježilo. Cijeli Resulullahov, a.s, život je postavljen i uređen Allahovom odredbom. Kao da jenjegova svojstva stvorio Allah, dž.š, u vremenu, a zatim ih zakačio, da bi ih prema životnoj dobii određenim potrebama uzimao iz vremena i njima kitio Svoga Poslanika, a.s. Bilo je to kao kadbiljka na zemlji uzima sunčevu svjetlost sa neba, bez koje ne može živjeti. Jedna važnakomponenta Resulullahove, a.s, ličnosti je bila dar govora - rječitost, koja inače nije nedostajalatom nepismenom arapskom narodu. Resulullahov, a.s, govor, njegove riječi, iskazane misli,odvode te u bogatu plodnu bašču sa raznoraznim plodovima. Kad uđeš u tu bašču, osjećaš dasve oko tebe diše i kao da kuca jednim srcem. Svaka Resulullahova, a.s, riječ i misao, nosi sasobom poruku. Shvatiš li je, osjetit ćeš novu volju za životom. On dočarava željenu slikusvojim načinom kazivanja: smireno, iskreno, osjećajno i dopadljivo. Potom, i ne htijući uvijek,čitalac pada pod njegov uticaj, pa se postepeno humanizira. On odgaja i njeguje u čitaocu onošto je ljudsko, a potom Allah, dž.š,podari kome hoće dio njegove svjetlosti.Resulullahov,a.s, govor nam je toliko blizu kao duša u čovjeku, a u isto vrijeme, tako daleko, kao što neznamo šta je duša. On ima rješenje za svaki problem, nudi izlaz iz svake teške situacije iukazuje na osvjetljenje staza kojima se treba kretati. Dok čitamo Resulullahove, a.s, riječi,gubimo predodžbu o vremenu i prostoru, i onako zadubljeni u značenje tih riječi, doživljavamonjegovu blizinu, kao da je tu, sa nama u neposrednom govoru. Kad u svom tekstu unese novuideju, ona odjednom njegovim riječima daje novi smisao. Mi ga razumijemo onoliko koliko smo snjim, koliko ga pratimo i koliko želimo da ga razumijemo. Ako se na nečemu zaustavimo,i on se zaustavi, ako produžimo, i on produži. Ono što smo prema njemu izvršili, i on je premanama ispunio. Resulullah, a.s, ne posjeduje u svom načinu izražavanja ono što posjedujevećina retoričara svijeta. U njegovom jeziku nema brutalnog govora, nema ciničnog idvosmislenog značenja, nema crnog humora. On ne dozvoljava sebi, kao drugi koji puste jezikuna volju, pa pričaju sve ono što im se servira. Resulullahov, a.s, govor je rečen ili kazan da biponio smisao i poruku koja treba da postane stvarnost. On govori srcem koje zrači imanom iKuranom. Iza njegovih riječi stoji Uzvišeni Allah, dž.š.Sve u svemu, to je formula na temelju koje treba da živi čovjek. Život, riječi i djelo AllahovogPoslanika treba da budu uzor za svakog čovjeka, pogotovo kad se zna da je on od rođenja dosmrti hodio stazama čistog Islama (fitre). Njegov život nema tamnih mrlja koje bi pružilesuprotno saznanje. Tu nema kolebanja. Stoga ističemo da cijeli život Resulullaha, a.s, njegoveriječi I djelo, treba da znače vjerniku ono što za njega znači njegovo srce, bez kojeg ne bi

mogao da živi. Njegova sjena treba da ga prati poput savjesti koja prati razum. Svjesno nemožemo pobjeći od svoje sjene, niti od svoje savjesti. Svjesno ne smijemo pobjeći odResulullaha, a.s.Trebamo težiti za duhovnim i moralnim uzdignućima nad materijalnim privlačnostima iovozemaljskim njenim okovima. Duša ne može da poleti i da se uzdigne na visinu dok čovjek nespozna cilj svoga rađanja, življenja, umiranja i ponovnog proživljenja. A spoznati to može samoonaj čovjek, kome je njegov Poslanik bio Resulullah, a.s. Naš ummet ima vjeru i Poslanikakakve nema ni jedan drugi narod. "Allah, dž.š, nas je poslao da izvedemo, onoga ko hoće izrobovanja čovjeku u robovanje i obožavanje Gospodara svih ljudi, iz nepravde vjera u pravduIslama i iz nepravde ovoga svijeta u širinu i ovoga i onoga svijeta." Ovo su riječi koje pojačavajučovjekov iman. One zrače svjetlom i pružaju nadu. Izgovorila ih je osoba koju je odgojio našvođa i prvi učitelj, s.a.v.s, osoba koja je shvatila cilj svoga življenja i radila na ostvarenju togcilja. I ovakav mora biti svako onaj ko hoće da se pridruži povorci pravovjernih na njihovomdugom putu. Zbog velikog značaja koje zauzima "Sira" u životu svakog muslimana, bilo zbogprošlosti ili sadašnjosti, napisane su mnoge knjige u kojima se životu Resulullaha, a.s,pristupalo sa različitih aspekata, tematski ili metodski. Međutim, ima nekoliko knjiga oResulullahovom, a.s, životu i djelu koje se odlikuju pripovjedačkim stilom pisanja, a uzto su dosljedne historijskim zbivanjima i preciznim i tačnim podacima, što omogućava čitaocu daih čita s lahkoćom, da ih potpuno razumije i proučava bez manjkavosti. Ova knjiga sa naslovomna arapskom jeziku "Er - Rahikul - Mahtum", a što bi se na bosanskom moglo prevesti kao:"Zapečaćeni džennetski napitak" ili "Zapečaćeni nektar", od profesora Safijju-R-Rahmana izIndije, spada u jedinstvene knjige po svojoj hronologiji zbivanja, metodologiji izlaganja, aposebno je izražena sveobuhvatnost čiste "Sire" bez primjese sumnje ili neistine koje su pratećekomponente nekim djelima.Također se ova knjiga odlikuje svojom pristupačnošću široj čitalačkoj publici, kao i samimistraživačima čija je "Sira" inače struka. Svako će za sebe naći ono što želi. Stoga je ovo djelo"Er-Rahikul-Mahtum" dobilo prvu nagradu na Rabitinom konkursu "Za najbolju Siru." Dodajmoovdje da je ovo djelo samo nastavak truda kojeg su uložili učenjaci Indije kroz dugi niz stoljećana očuvanju islamske tradicije, njegujući mnoge islamske znanosti. Poznata su njegovaoriginalna I neponovljiva naučna dostignuća na polju tefsira, hadisa, Sire i ostalih hadiskihznanosti. I dok objavljujemo ovu knjigu za muslimane Istoka i Zapada, molimo Allaha dž.š, dase njome koriste. Allah zna šta je u namjeri svakog čovjeka!

IzdavačRIJEČ AUTORAHvala Allahu koji je poslao svoga Poslanika, a.s, sa objavom istinite vjere, koja će se uzdići nadsvim vjerama. Hvala Allahu koji ga je poslao da svjedoči, da obraduje, da opominje i da pozivasvome Gospodaru noseći svjetiljku koja sija. Hvala Allahu koji je dao da u našem Poslaniku,a.s, imamo lijep uzor za sve one koji mnogo vole i mnogo slave Allaha i nadaju se Sudnjemdanu. Dragi moj Allahu, blagoslovi i salavat i selam donesi na našeg Resulullaha, a.s, njegovuobitelj, rodbinu i drugove i one koji ih slijede u dobrim djelima do Sudnjeg dana. Podari im izvoresvoje milosti, svoga zadovoljstva i opskrbe.A, zatim:Radostan sam da je Islamska svjetska liga - Rabita objavila konkurs za najbolju "Es-Siru" naKongresu Es-Sire, održanom u Pakistanu, mjeseca rebiul-evvela 1396. h.g. Konkurs je biootvorenog tipa za sve muslimane svijeta, a tema je bila "Es-Siretun-Nebevijjetu", neka je naonoga, ko je dao ideju za ovakvu naučnu studiju, hiljadu hiljada puta salavat i spas. Bio je ovoveliki izazov piscima i učenjacima ove tematike da ulože maksimalan trud i da se prijave nakonkurs. Smatram da će ovaj trud biti plodonosan i od velike vrijednosti za buduće generacije.Zaista je životopis Resulullaha, a.s, jedinstven. On je muhammedanski, poslanički i drugačiji odsvih drugih životopisa. Salavat i selam na Allahovog Poslanika! Kada preciznije pogledamo,Sira je jedini izvor iz koga proističu praktična islamska životna pitanja, od neprocjenjivevrijednosti za sreću ljudskog roda.Sretan sam zbog donošenja odluke da učestvujem na tom mubarek konkursu, ali se pitam: gdjesam to ja, i ko sam to ja, da bih mogao baciti jedan zračak svjetlosti na život najodabranijeg iAllahu najdražeg od svih poslanika, Resulullaha, a.s. Ja sam čovjek koji doživljava

veliku sreću i zadovoljstvo kada se nalazim u "društvu" Resulullaha, a.s. Ljubav prema njemugrije moje srce i daje mi podstreka i volje za životom, bodri me da ne klonem duhom i nemalaksam tijelom i da ne posrnem u ponore tmine. Uči me da dostojanstveno živim ovaj životi dostojanstveno umrem kao pripadnik najodabranijeg naroda, Resulullahovog, a.s, ummeta.Molim Allaha, dž.š, da s njegovim šefaatom grijehe mi oprosti.Na kraju, reći ću nešto ukratko o svom radu: Prije nego sam počeo pisati ovaj rad, smatrao samda treba biti srednjeg obima. Izbjegavao sam opširno izlaganje kao i bezvrijedno skraćivanje.Čitao sam u mnogim izvornim djelima "Sire" veliku opširnost u manje važnim stvarima, tj. usporednim događajima, kao i različit raspored i redoslijed bitaka, te sam u ovakvim slučajevimanastojao biti precizan s ciljem da dođem do prave istine. Događaje i zbivanja sam posmatraosa više različitih aspekata, dok nisam prihvatio da u kosturu mog rada bude ono što je najjasnijei po mom mišljenju najtačnije. Izbjegavao sam komentarisanje dokaza, jer to dovodi donepotrebne opširnosti, ali možda sam ukazao na neke dokaze, onda kada bih se pobojao da ćese čitalac isčuđavati, ili kada bih primjetio da su svi autori, unatoč istini, otišli drugim putem.Moj Allahu, meni dobro odredi na ovom i budućem svijetu, Ti si zaista Onaj koji oprašta, kojizaslužuje ljubav, Ti si Gospodar Arša slavnog.

24.07.1396. h.g.

Safijju-R-Rahman El-MubarkfuriSelefijski Univerzitet IndijaPOLOŽAJ ARAPA I ARAPSKIH NARODASiretu Resulullah ili Životopis Resulullaha, a.s, je pravi tumač Objave Kurana i poruke koju jePoslanik a.s, ponio cijelom čovječanstvu. Ta Objava je putokaz kojim je Allah dž.š, izveo ljudeiz tmine na svjetlo, iz vjere u idole u vjeru u jednoga Boga. Stoga nije moguće u potpunostidočarati veličanstvenu moć Allahove Objave, osim ako se uporedi stanje koje je prethodiloObjavi sa stanjem koje je rezultat njenog uticaja i moći. Sa tog stanovišta donosimo poglavlje oarapskim narodima i historijskim zbivanjima prije Islama, a onda i poglavlje o historijskimprilikama doba u kojem se pojavio Muhammed, a.s.

Položaj ArapaRiječ "arebun" prevedena na bosanki jezik znači: pustinja, stepa, neplodna zemlja bez vode ibiljnog života. Ovim imenom je od najstarijih vremena nazvan Arabijski poluotok, kao što suistim imenom nazvani stanovnici ove zemlje, koja je postala njihovom domovinom.Arabijski poluotok graniči sa zapada Crvenim morem i dijelom Sinajskog poluotoka. Sa istoka,Arabijskim zalivom i velikim dijelom južnog Iraka. Sa juga je Arabijsko more koje je produžetakIndijskog mora. Sa sjevera se graniči sa Sirijom i dijelom Iraka. Površina mu se kreće izmeđumilion i milion i trista kvadratnih milja. Arabijski poluotok zauzima veoma važan geostrateškipoložaj u tom dijelu svijeta.Prirodni sustav tla je pustinjski pijesak, bez ikakvih prirodnih bogatstava koja bi mamila stranceda ga koloniziraju. Arabijski poluotok je zbog toga ostao nepokoren i zaštićen sam sobom odnajstarijeg doba do danas. Zbog toga su i stanovnici ovog poluotoka ostali uvijek slobodni inepokoreni i pored toga što su graničili sa najvećim imperijama svijeta: Vizantijom i Perzijom.Strateški položaj Arabijskog poluotoka je važan za cijelu regiju jugoistočne Azije. On se nalaziizmeđu dva kontinenta, poznata pod nazivom Stari svijet. Vezan je uz njih i kopnom i morem.Njegova sjeverozapadna granica predstavlja kapiju za ulazak u Afriku, a sjeveroistočna granicaje ključ za Evropu. Istočna strana otvara vrata ne-Arapima te je tako veza sa Indijom i Kinomujedno i veza sa Dalekim istokom. Sjeverna granica je veza sa Bliskim istokom. Zbog ovakvoggeografskog položaja Arabije, njen sjever i jug su bili pristaništa drugim narodima, bili su centritrgovine, kulture, obrazovanja, vjera i umjetnosti.

Arapski narodiHistoričari dijele Arape na tri grupe prema porijeklu od koga potječu.1. Arapi El-Baide ili Arapi starosjedioci ovog poluotoka o čijem porijeklu nema dovoljno pisanihpodataka. Njima pripadaju plemena: MOAd, Semud, Tasm (ogranak izumrlog plemena Ad uJemenu), Džedis, Amlak i još neka druga.

2. Arapi El-Arebe, koji su porijeklom od Jareb bn Ješdžub bn Kahtana, a zovu ih i ArapiKahtanije.3. Arapi El-Mustarebe, koji su porijeklom od Ismaila i zovu ih Arapi Adnanije.

Arapi Kahtanije ili El-Arebe, su došli sa juga Arabijskog poluotoka. Njihova kolijevka je Jemen.Njihove porodice su se razgranale, pa izdvajamo dva poznatija plemena:a) Himjer sa najpoznatijom porodicom Zejdul-Džumhur, Kuda'a i Sekasik.b) Kehlan, sa najpoznatijim porodicama: Hamdan, Enmaz, Tajj, Mizhadž, Kinda, Laham,Džizam, El-Ezd, El-Evs, El-Hazredž i Potomci Džefna su bili Vladari Šama tj. Sirije, Palestine iJordana.Pleme Kehlan se raselilo iz Jemena po čitavoj Arabiji i to neposredno poslije pucanja braneArim. Kada im je trgovina propala nakon što je Vizantija zauzela pomorski put, a kopneni put jeuništen poslije zauzimanja Egipta i Sirije. Plemena su živjela u međusobno dobrim, a nekada ilošim odnosima. Međutim, stalno su se takmičila, natjecala, koje će biti bolje i koje će steći većuslavu. Stalno je vladao među njima duh rivalstva. Dešavalo se da su se međusobno krvnovezivali, putem ženidbe, kao što se desilo sa Humejrom i Kehlanom. Narod Kehlana se raseliona četiri strane i otuda četiri grupe njihovih potomaka. To su:1. El-EzdPrema mišljenju njihovog starješine Imran bn Amr Muzajkiba oni su se selili na sve strane.Putovali su po Jemenu, i slali su izviđače, zatim su otišli do sjevera Arabije. Postojeevidentirana mjesta u kojima su se nastanili nakon posljednje seobe. Salebe ibn Amr El-Ezdi jekrenuo u Hidžaz. Nastanio se između dva mjesta: Salebije i Zi-Kar. Kada mu je odrastao sin,i ojačao krenuo je prema Medini i tu se nastanio. Njegovi potomci su: El-Evs i El-Hazredž, sinoviHarisete ibn Salebe.Od njih se odvojio Harise ibn Amr iz plemena Huzaat i došao u oblastHidžaza. Nastanio se na putu Ez-Zahran. Njegovo pleme zauze Harem i Mekku za svojeprebivalište, nakon što udaljiše njene starosjedioce Džerahime. Imran ibn Amr, otišao je u Aman(Jordan) i tu se nastanio sa svojom porodicom. Džefna ibn Amr, odseli u Šam, gdje je i ostao daživi sa svojim plemenom. Od njega potiču kraljevi Gasanida koji se prozvaše po jednojHidžaskoj vodi (bunar između Remea i Zebeda), a tu im je bilo i prvo boravište pred odlazak uŠam.2. Laham i DžezzamOd prvog plemena je potomak Nasr bn Rebia, od koga potiču kraljevi Menazire u Hajri.3. Benu TajjNakon odlaska El-Ezda Benu Tajj krenuše na sjever. Naseliše se na dva brežuljka Edža iSelma, pa su oba prozvana brežuljci Tajja.4. KindaOni naseliše područje Bahrejna, a potom moraše na silu otići sa te zemlje. Došli su uHadramevt, a poslije i u Nedžd. Osnovaše državu od velike strateške važnosti, ali ta državaubrzo propade. Od nje nemamo nikakvih tragova.

Kindama pripada pleme Kudaat porijeklom od Humejra iako ima različitih mišljenja o njihovomporijeklu. Oni su napustili Jemen i naselili se u Iračku pustinju.Opširno o ovim plemenima injihovim seobama pogledati: - Tarihu umemi-l-Arebi od Hudarija, I/11-13; - Kalbu-l-džezireti-l-Arebi str.231-236.Historijski izvori obiluju velikim razlikama u datiranju i uzroku ovih seoba. Mi smo nastojali naosnovu dokaza uzeti ono što smatramo da je najispravnije.Arapi Musta'ribe:Oni potiču od pradjeda Ibrahima a.s, porijeklom iz iračkih krajeva, preciznije iz gradića "Ur" kojise nalazio na zapadnoj obali rijeke Eufrat u blizini Kufe. Iskopine i baština ovog historijskiznačajnog mjesta su detaljno opisane i sačuvane u knjigama. Također su sačuvani i zapisi oporijeklu porodice Ibrahima a.s, te o društvenim i vjerskim zbivanjima tog doba.Tefhimul-Kuranod Mevdudije: I/553,554, 555, 556.Poznato je iz historije da je Ibrahim a.s, odselio iz mjesta "Ir"i došao u Haran ili Hiran, a odatle je otišao u Palestinu. Palestinu je odabrao kao centar svogmisionarstva, a povremeno je putovao u druge zemlje i opet se vraćao.Prethodno djelo: I/102.

Izvori navode da je jedne prilike doputovao u Egipat kod Faraona koji je pokušao da napravispletku i zlo njegovoj ženi, ali je Allah, dž.š, njegovo spletkarenje vratio na njega, te u tome nijeuspio. Faraon je uvidio koliko je Sara bila privržena Allahu, dž.š, te joj zbog toga kao sluškinjudade svoju kćerku Hadžer.Poznato je da je Hadžera bila kupljena robinja koja je živjela kodFaraona. Međutim, dužim proučavanjem, veliki učenjak i pisac Muhammed Sulejman El-MensurFevri je došao do saznanja da je ona bila Faraonova kćerka. Sara primi Hadžeru u službu, apotom je udade za Ibrahima a.s.Tefhimul-Kuran, II/34. - Sahihul-Buhari, I/474. Tako Hadžera postade drugom ženom Ibrahima a.s, a spletka Faraonanije urodila plodom. Ibrahim se vratio u Palestinu i Allah, dž.š, mu podari od Hadžere Ismaila.Sara, njegova prva žena je bila ljubomorna, pa je nagovarala Ibrahima da ostavi Hadžeru injeno malo dijete, Ismaila. Ibrahim, a.s, da bi udovoljio njenoj želji ne htjede se rastaviti odHadžere, ali nju i sina odvede u Hidžaz i ostavi ih u neplodnoj dolini, a uz Svetu kuću Bejtulahi-l-Muharrem, koja je tada postojala u obliku uzdignute gomile pijeska i kamenja, koju bipovremeno bujice raznosile sa lijeve i desne strane.Ibrahim a.s, ih ostavi u hladovini visoke palme, u blizini današnjeg Zem-zema, koji tada nijepostojao. To je mjesto u vrhu današnjeg mesdžidul-harama. U Hadžerino vrijeme sve je to bilopusto. Ibrahim a.s, pored žene i sina, ostavi zavežljaj sa hurmama i posudu s vodom, a potomse vrati u Palestinu. Prođe nekoliko dana Hadžerinog boravka u pustinji sa malim djetetom.Hrane nestade, a i voda se potroši. Allahova volja htjede, pa iz pijeska provri voda - izvor Zem-zem, pa im postade napitak koji im ugasi žeđ i postade izvor njihovog života za izvjesnovrijeme.Priča o Hadžeri i Ismailu je duga i općepoznata.Sahihul-Buhari:Kitabul-Enebija I/474, 475.U tom periodu naišlo je pleme Jemanita, zvano Džurhum, ili drugo njihovo koljeno, pa zauzešezemlju oko vrela Zem-zem, po odobrenju Hadžere, Ismailove majke. Za pleme Džurhum kažuda su ranije živjeli po brdovitim obroncima današnje Mekke. Buharija u svojoj predaji jasno tvrdida je ovo pleme nastanilo područje današnje Mekke poslije Ismaila, a prije njegovogpunoljetstva, kao i to da su oni i ranije silazili sa brda u tu dolinu, ali zbog nepostojanja vodenisu je ranije naselili.Sahihul-Buhari, I/475. Ibrahim a.s, je dolazio u Mekku, s vremena navrijeme, da obiđe svoju ostavljenu obitelj. Ne zna se tačno koliko je bilo takvih njegovihputovanja, izuzev što je historija zabilježila četiri. Allah, dž.š, je spomenuo u Kuranu da jeIbrahim, a.s, vidio u snu da će zaklati svoga sina Ismaila, pa kako je krenuo da izvrši to djelo,Allah, dž.š, reče:"I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,ti si se Objavi (u snu) odazvao; a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, - to je, zaista,bilo pravo iskušenje!" i kurbanom velikim ga iskupismo". (103-107) U Genezi, I knjizi Starogazavjeta se navodi, da je Ismail stariji od Ishaka trinaest godina. Priča svjedoči da se ovajdogađaj desio prije rođenja Ishaka, jer je prva vijest o Ishaku spomenuta poslije napisane pričeo Ismailu, u cjelosti. Ova priča spominje najmanje jedno Ibrahimovo putovanje, prije Ismailovepunoljetnosti, a tri ostala putovanja opisuje Buharija, preneseno od Ibn Abbasa, r.a, a ondirektno od Resulullaha, a.s.Sahihul-Buhari, I/475, 476.Ismail je porastao u lijepog i stasitog mladića. Naučio je arapski jezik od plemena Džurhum.Veoma im se dopadao, pa ga oženiše djevojkom iz svog plemena. U međuvremenu mu jemajka umrla, a desilo se da se i Ibrahim, a.s, uputio iz Palestine da obiđe ženu Hadžeru i sinaIsmaila. Stigao je u Hidžaz nakon Ismailove ženidbe. Potražio je Ismaila kod kuće, ali ga nenađe, već zateče njegovu ženu. On je upita za njega, kako je i kako živi. Ona se požali nasiromaštvo, a Ibrahim a.s. joj oporuči da kaže Ismailu neka promijeni kućni prag. Ismail jeshvatio očevu poruku, pa se razvede od ove žene i oženi drugu. Bila je to kćerka Mudad bnAmra, starog plemenskog starješine Džurhuma.Kalbu džezireti-l-Arebi, 230.Ibrahim a.s, je nakon ove Ismailove ženidbe ponovo došao, i opet nije našao Ismaila kod kuće,pa je upitao njegovu ženu, kako je i kako živi. Ona se zahvalila Allahu, dž.š. na svemu, a onporuči Ismailu, da ovaj put pričvrsti kućni prag. Potom se Ibrahim, a.s, vrati u Palestinu.Ibrahim je i treći put došao, pa je zatekao Ismaila kako šilji strijelu pod krošnjom jednog drveta ublizini Zem-zem vrela. Krenuše jedan prema drugom, kao sin prema ocu ili otac prema sinu(nisu se poznavali, ali su se osjećali). Njihov susret se napokon dogodi nakon toliko dugovremena. Teško da bi mogao stari otac sakriti svoje suze radosnice pred sinom, ili pak, čestiti idobri sin svoju sreću pred ocem.

Oni ostadoše jedno vrijeme zajedno. U ovom periodu sagradiše temelje na kojima podigošeKabu. Ibrahim, a.s, proglasi ljudima da obavljaju hadždž, onako kako mu je Allah, dž.š, naredio.Allah, dž.š, je Ismailu podario jednu kćerku i dvanaest sinova. Sinovi su mu: Nabit, Benalot,Kajdar, Edbail, Mibšam, Mišmaa, Devmen, Miša, Hudad, Jetmen, Jatur, Nefis i Kajdeman.Od njih se razmnoži dvanaest plemena. Sva su u početku boravila u Mekki. Bavili su setrgovinom. Putovali su trgovačkim putevima na relaciji Jemen-Šam-Egipat i obratno. Nakonnekog vremena, ova plemena se raseliše po čitavoj Arabiji, pa i van nje. Mnoga su pala uzaborav, izuzev Nabitova i Kajdarova plemena.Na sjeveru Hidžaza procvala je kultura El-Enbata. Ovaj narod osnova jaku vlast kojoj sepokoriše okolna plemena. Prijestolnica im je bila u Batri. Niko se nije usuđivao da im sesuprotstavi sve dok ne dođoše Vizantinci koji ih pokoriše. Profesor Sulejman En-Nedevi, usvojoj naučnoj studiji iznosi svoje mišljenje da vladari plemena Gassan (Gassasine) kao iEnsarije iz plemena El-Evs i El-Hazredž, ne potiču od Kahtana, već od porodice Nabita ibnIsmaila, a njihovi historijski tragovi na tim mjestima svjedoče o tome.Vidi: "Tarihu erdil-Kuran,II/78-86.Sinovi, to jest, potomci Kajdara su ostali u Mekki, gdje su se udomaćili. Njihovoj lozi pripadajuAdnan i njegov sin Mead. Preko njega su Arapi Adnanije zapamtili svoje porijeklo. Adnan jedvadeset prvi djed u uzlaznoj porodičnoj lozi Resulullaha, a.s. Zabilježeno je da je Resulullah,a.s, pri spominjanju svoga porijekla dolazio do Adnana, a tada bi zastao govoreći: "Ni pisari nebi bili sigurni za oca prije Adnana". On nije išao u prošlost dalje od Adnana. S tim se slažu imnogi učenjaci da porijeklo Resulullaha, a.s, dalje preko Adnana, vođeni spomenutim hadisom.Oni kažu da od Adnana do Ibrahima a.s, uzlazno, ima četrdeset koljena."Rahmetun li-l-alemin":II/7, 8, 14, 15, 16 i 17.Potomstvo Meada se razmnožilo od njegovog sina Nezara, jedinog njegovog muškog potomka.On je imao četvoro djece, od kojih su nastala četiri plemena i to: Ijjad, Enmar, Rebiat i Mudar.Zadnja dva plemena su brojna i veoma poznata u historiji po slavi i čuvenju.Pleme Rabiat porodilo je značajne historijske ličnosti predislamskog doba. To su: Esed ibnRebia, Anzeh, Abdul-Kajs, dva Vailova sina: Bekr i Taglub, zatim Hanife i drugi. Narod Mudararazdvoji se ženidbenim vezama i brojnošću na dva velika plemena: Kajs Ilan bn Mudar i Ilijasibn Mudar. Od Kajsa ibn Mudara potiču: Benu Sulejm, Benu Havazin, Benu Gataffan,a od Gataffana su: Abes i Zubjan Ešdžaa i Gani ibn Easar. Od Ilijasa ibn Mudara su: Temim ibnMerre, Huzejl ibn Mudrike, Benu Esed ibn Huzejme i potomci Kenaneta ibn Huzejme. OdKeaneta potiču Kurejšije i to sinovi Fihr ibn Malika ibn Nadara ibn Kenaneta. Kurejšije sevremenom izrodiše u više plemena, a najpoznatija su: Džumah, Sehm, Adijj, Mahzum, Tejm,Zehra, a potomci od Kusijja ibn Kelaba su Abduddar ibn Kusijj, Esed ibn Aduluzza ibn Kusijj iAbdu Menaf ibn Kusijj. Pleme Abdu Menafa se grana na četiri porodice: Abdu-š-Šems, Nevfel,El-Muttalib, Hašim, a Hašimovu porodicu je Allah, dž.š, obdario našim PoslanikomMuhammedom, a.s, sinom Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba ibn.Hašima.Muhadaretu-t-tarihil-umemi-l-islamijjeti, od El-Hudarije, I/14 i 15. Resulullah, a.s, jerekao: "Allah je odabrao Ismaila od Ibrahimove djece, a Kenana od Ismailove djece, a Kurejšijeod Kenanove djece, a od Kurejšija je odabrao Benu Hašima, a mene od Benu Hašima".Ovajhadis prenosi Muslim od Vail bn El-Eskaa, poglavlje o Poslanikovom porijeklu, II/245, i Tirmizija,II/201.Prenosi se od Abbas bn Abdul-Muttaliba, da je rekao: Rekao je Resulullah a.s:"Allah je stvorio stvorenja, a meni je dao da budem od najbolje loze porijeklom, najboljegplemena i najbolje kuće. Ja sam dakle najbolji i po osobinama i po porijeklu".Tirmizija upoglavlju o vrijednostima Resulullaha, a.s, II/201.Kada se proširi pleme Adnana, raseli se po cijeloj Arabiji. Nastanili su se na brežuljkastimobroncima i plodnim dolinama. Potomci Bekr ibn Vaila, Abdul-Kajs, i potomci Temima naselišese u Bahrejnu i tu ostadoše. Pleme Benu Hanife bn Sab ibn Ali ibn Bekr se naseli u Jemami injenim okolnim kasabama, a ostali potomci Bekr ibn Vaila naseliše zemlju uzduž od Jemame doBahrejna i to do luka Sejf i Kazimet na moru, te na obronke oblasti Sevad u Iraku.Pleme Taglib se nastani u dolini rijeke Eufrata. Neke njihove porodice su živjele uz pleme Bekr.Benu Temim se nastaniše u Basrijskoj stepi. Benu Sulejm ostadoše u blizini Medine u doliniVadil-Kura i Hajbera istočno od Medine pa do (Džebelejna) - dva brda koja dosežu do El-Džerre.U Taifu se nastani pleme Sekif, a pleme Havazin istočno od Mekke na obroncima Evtasa naputu između Mekke i Basre. Benu Esed se naseli istočno od Tejme i zapadno od Kufe, aizmeđu njih su bile kuće Buhtur ibn Tajja. Udaljenost od njih do Kufe je iznosila pet dana hoda.

Zubjan se nastani između Tejme i Havrana. U Tuhami ostade porodica Kenanet, a Mekku injenu okolinu nastaniše Kurejšije, koje je okupio i ujedinio Kus ibn Kulab. Zahvaljujući njemupleme Kurejš postade čuveno i ugledno još prije Islama. El-Hudarija, I/15, 16.

VLAST I UPRAVA NAD ARAPIMAKada je trebalo da govorimo o stanju Arapa prije Islama, odlučili smo da damo kratak pregledhistorijata Arapa, njihove države, naroda i vjere, kako bi mogli lakše razumjeti neobičnedogađaje i zbivanja u vrijeme pojave islama.U vrijeme pojave Islama, Arabijskim poluotokom su vladala dva staleža:a) krunisani kraljevi, koji nisu bili samostalni, ib) plemenski poglavari i vođe koji su imali sve povlastice, kao i kraljevi, bilo u vlasti ili časti, srazlikom što je većina njih bila samostalna. Samo rijetki plemenski poglavari su bili podređenikrunisanom kralju. Krunisani kraljevi su bili vladari Jemena, te vladari Ali Gassana i vladari El-Hijre. Ostali vladari poluotoka nisu imali krunu.

Vlast u JemenuNajstariji narod Jemena je narod od Sabe. Oni pripadaju Arapima Arebe. O njima se dostasaznalo po arheološkim iskopinama Evra iz 25-tog stoljeća prije rođenja Isaa, a.s, ili prije noveere. Visok stepen civilizacije dostigli su XI vijeku, p.n.e.Njihovo razdoblje bi mogli podijeliti učetiri perioda:1) To je period koji je dosezao do 650. g.p.n.e. Vladari tog perioda su se nazivali "TvrdiSabejci".Njihova prijestolnica je bila grad Sarvah, čije ruševine postoje na dan hoda zapadno odgrada Mareb, koji se još zove Hariba. U vrijeme sabejskih vladara počela je izgradnja čuvenebrane poznate pod imenom "Seddu Mereb", koja je imala veliki historijski značaj za Jemen. Znase, da su Sabejci bili veliki osvajači, pa su pod svojom vlašću držali mnoge kolonije u Arabiji, a ivan nje.2) Drugi period traje od 650.g.p.n.e. U ovom periodu kraljevi su odbacili naziv "Tvrdi Sabejci" iprozvaše se "Kraljevi od Sabe" i uzeše za svoju prijestolnicu Mareb umjesto Servaha čijeiskopine postoje šezdesetak milja istočno od Sana.3) Treći period traje od 115. g.p.n.e. pa do 300. g.n.e. Sabom zavladaše Himjeri koji pokorišegrad Rejdan i uzeše ga sebi za glavni grad. Prediše mu ime u "Zaffar". Iskopine Zaffara postojena brdu Midver u blizini Jerima.Od ovog perioda Sabejci i njihova država su počeli slabiti inazadovati. Izgubiše tržište na sjeveru Hidžaza, pa se i njihova trgovina raspade. Isto takoVizantija je zadominirala pomorskom trgovinom, nakon zauzimanja Egipta, Sirije i Šama kao itrgovinom sjevernog Hidžaza. I plemenski sukobi su doprinijeli raspadu trgovačke mrežeSabejaca.Sve ovo je doprinijelo bržem raseljavanju Ali Kahtana koji su se počeli seliti u različitekrajeve Arabije.4) Četvrto razdoblje traje od 300. g.n.e. pa do dolaska Islama u Jemen. Ovaj period obilujeprevratima, sukobima i građanskim ratovima, što je omogućilo strancima da ih pokore i ostavebez slobode.U ovo doba Vizantinci uđoše u Aden, a uz njihovu pomoć Abesinci zauzešeJemen, prvi puta 340. g.n.e, koristeći međusobni sukob plemena Hamdan i Himjer. Abesinskavlast potraje do 378.g.n.e, nakon čega Jemen ponovo dobi samostalnost.Međutim, u to doba nabrani Mareb su se počele otvarati pukotine, a ubrzo je uslijedilo i njeno pucanje te nastadevelika poplava. O velikoj provali brane govori Kuran, a.š. kao što govori i o potopu grada Irema450 ili 451.g.n.e. Ovo je bila velika katastrofa koja poruši grad Amran i natjera njegovestanovnike u izgnanstvo. Godine 523. jevrejski vođa, Zu-Nuvas, podiže vojsku i krenu u velikipohod protiv kršćana Nedžrana i pokuša ih na silu odvratiti od kršćanstva. Kada ovi odbiše, onnaredi da se iskopaju duboki jarci, pa u njih pobaca kršćane i žive ih spali. O ovom događajugovori Kuran,a.š. u suri "El-Burudž". Allah, dž.š, kaže:"Prokleti neka su oni, koji su rovove iskopali". (LXXXV:4) Ovo je bio period nadiranja kršćanstvana Istok, pa je tako zahvatio taj val i Arabiju. Inače, to je slavno doba Rimske Imperije, koja senaglo širila. Vizantinci podigoše Abesince, pripremiše im lađe i narediše da se iskrcaju, njih oko70.000 u južnu Arabiju. Tako Abesinci-kršćani, zauzeše Jemen po drugi put, 525.g.n.e. podvođstvom Orijata. Orijat ostade na vlasti u Jemenu, krunisan od cara Abesinije, dok ga nesmijeni Ebreha, abesinski namjesnik u Jemenu, a bio je jedan od Orijatovih vojskovođa.

Ovaj Ebreha je, ustvari, čovjek koji će povesti vojsku sa slonom da sruši Kabu. On i njegovivojnici poznati su u historiji pod nazivom "Ashabu-l-fil", ili vlasnici slona (o događaju sa slonombiće riječi kasnije).Nakon događaja sa "slonom" Jemenci zatražiše vojnu pomoć od Perzijanaca, te porazišeAbesince i protjeraše ih iz svoje zemlje. Tada dobiše samostalnost 575.g. pod vođstvom MeadJekriba. Uz njega ostadoše neki Abesinci kao posluga ili kao straža Meadu. Nakon njegovesmrti prekida se i vladavina Jemenaca.Perzijski vladar Kisra tada postavlja svoga namjesnika uSanau i proglasi Jemen perzijskom provincijom. Tako su se u Jemenu smjenjivali perzijskinamjesnici, jedan za drugim, sve do 638.g. kada Bazan primi Islam. S njegovim prelaskom naIslam prestade perzijska vlast u Jemenu.Pogledati opširnije o ovim događajima u djelu:"Tefhimul-Kurani", IV/195, 196, 197, 198, kao i "Tarihu erdil-Kurani", I od 133 str. do krajaknjige.Mnogi autori "Sira" se razilaze oko datuma historijskih zbivanja, dok neki orijentalisti smatraju dasu ovo samo mitske priče. Vlast u Hiri Perzijanci su vladali Irakom i njegovim pograničnimkrajevima, posebno za vlasti kralja Kira od 557-529.g.p.n.e. Niko ih nije dirao dok im nijeprijestolje uzdrmao Aleksandar Makedonski, 326.g.p.n.e. On ih je razjedinio, a onda su Irakomzavladali kraljevi Tavaifa čija je vlast potrajala do 230.g.n.e.U vrijeme ovih vladara doseljavali su se Kahtanije i zauzimali plodne obronke Iraka. Njima su sepridružile i neke grupe Adnanija, tako da su potisnuli kraljeve Tavaifa u dolini Eufrata.Perzijanci, ponovno povratiše vlast u vrijeme Erdišira, osnivača sasanidske države, 226.g.n.e.On ujedini Perzijance i porobi Arape koji su živjeli na pograničnom dijelu njegovog carstva. Ovoje bio razlog da arapsko pleme Kudaat ode iz tih krajeva u Šam. U vrijeme vladavine Erdišira,područjem Hire vladao je Džuzejme El-Vedah. On je ujedno bio vladar i ostalim Arapima koji suživjeli u iračkoj pustinji, a pod njegovu vlast podpadoše arapska plemena iz Arabije, Rebiat iMudar.Erdišir je uvidio da neće moći direktno vladati u Arabiji i da same Arape neće moći zaustavljatiod njihovih napada na pogranične krajeve svoga carstva, pa odluči da im postavi za vladaraArapa, koji će njemu biti odan i povjerljiv. Tako bi mu Arapi dobro došli u borbi protiv Vizantije.Time bi bili Arapi Iraka u prednosti nad Arapima Šama koji su već bili pod Vizantijom. Džuzejmeje u Hiri držao uvijek spreman konjički odred, da uguši pobunjenike. On je umro 268.g.n.e.Nakon smrti Džuzejma Hirom je zavladao Amr bn Adijj bn Safr El-Lahmi, prvi vladar od Lahmita.Bio je na vlasti sve dok Perzijanci ne postaviše Kabaz bn Fejruza. U njegovom periodu pojaviose Mazdak, koji poče propagirati libertinizam - slobodoumnost. Sljedbenik mu je bio Kabazkao i mnogi drugi podanici. Kabaz je poslao vladaru Hire, Munzira bn Maus-Semai, poziv da sepriključi ovom pokretu i da prihvati njegovu ideju libertinizma. Ovaj to odmah odbi, pa ga Kabazskide s vlasti, a postavi El-Haris ibn Amra ibn Hadžer El-Kindiju, koji je prihvatio ovaj pravac.Kabaz ostavi iza sebe na vlasti Kisra Ebu Širvanha, velikog neprijatelja libertanizma koji ubiMazdaka i mnoge njegove sljedbenike, zatim povrati Munzira za vladara Hire. Također je tražioda mu se pokori El-Haris bn. Amr, ali on pobježe u pleme Kuleb i tu ostade do svoje smrti.Munzirova vlast potraja duže vremena, jer su njega nasljeđivali njegovi nasljednici. Bila je toprava dinastija. Kada je došao na vlast Numan bn Munzir, Kisra postade nezadovoljan, pa gapozva u prijestolnicu, a kad on dođe, uhapsi ga i baci u tamnicu u kojoj je ostao do svoje smrti.Kisra postavi za vladara Hire Ijjasa ibn Kabisat-Taii i naredi mu da od Hani ibn Mesuda zatražipredaju. Hani to odbi te mu Kisra objavi rat. On opremu vojsku, pješadiju i konjicu pa krenu naIjjasa. Došlo je do velike bitke kod mjesta Zi-Kar. Ijjasov vojskovođa Benu Šejban izvojevaveliku pobjedu koju Perzijanci nisu mogli poreći.Ovo je bilo prvi put da su Arapi porazili strance. To se desilo neposredno poslije rođenjaResulullaha, a.s, koji je rođen osam mjeseci nakon postavljenja Ijjas bn Kabisa za vladara Hire.Međutim, poslije Ijjasa, Kisra opet uspostavi u Hiri svoju vlast i postavi opet arapskognamjesnika iz Ali Lahma. Od Lahmita vlast opet preuze El-Marur - zvani El-Marur koji je vladaosamo osam mjeseci. Njega je pokorio Halid bn El-Velid sa muslimanskom vojskom."Tahirul-alem El-Islami" od El-Hudarija, I/29,30,31,32.

Vlast u ŠamuU periodu u kome su Arapi činili masovne seobe dođe porodica Kudaat u Šam, i tu se nastani.Oni su porijeklom od Sulejh bn Helvana, od kojih potiče Dedždžam bn Sulejh, pleme poznatijepod imenom Dedždžaime. Njih upotrijebiše Vizantinci za živi štit od arapskih naleta sa kopna,

a i jak štit protv Perzijanaca. Oni preuzeše vlast od Vizantinaca te ostaše na vlasti duže vrijeme.Najpoznatiji Dedždžaimski vladar bio je Zijad ibn el-Hebure. Njihova vlast se spominje u historijiod početka do kraja drugog stoljeća, n.e. Oni prestadoše vladati po dolasku Ali Gassana,porodice koja je pobijedila porodicu Dedždžaime pa su Vizantinci postavljali njih za vladareArapima Šama. Njihov vođa je bio Devmet Džendel.Vladari Gassana su postavljani u Šam kao namjesnici vizantijskih kraljeva, sve do bitke naJermuku, 13.g. po hidžri. Njihov posljednji kralj Džebele ibn Ejham se pokori Islamu, u vrijemeOmer bn El-Hattaba, r.a, vladara pravovjernih.Udžbenik "Tarihu-l-alemi-l-Islami", I/34; - "Erdul-Kurani", II/80,81,82.

Vlast u HidžazuIsmail, a.s, je bio vodeća ličnost u Mekki i stalni poglavar Kabe za cio svoj život.Kalbu-džezireti-l-Arebi, str. 230-237. Umro je u 137-oj godini života.Sifru-t-tekvim 17:25 "Geneza" I KnjigaStarog Zavjeta. Poslije njega su ga zamijenili sinovi Nabit, zatim Kajdar, a neki kažu obratno.Poslije njih Mekkom je upravljao njihov djed Madad bn Amr Džurhumija. Tako je vođstvo uMekki bilo u njihovim rukama. Ismailova djeca imala su čast i ugled zahvaljujući svome ocu isvome djedu, graditeljima Kabe, ali oni nisu imali vlast na Mekkom.Kalbu-l-džeziretu-l-Arebi,str.: 230-237; Ibnu Hišam I/111-113. Ibnu Hišam navodi da je Mekkom upravljao samo jedan sin"Nabit". Prošlo je još mnogo i mnogo vremena, a Ismailovi potomci ne mogoše doći do nekogznačajnijeg položaja na vlasti. Oni su malo po malo padali u zaborav sve dok nije oslabioDžurhum pred dolazak Buhatanasera. Od tada poče nad mekkanskim nebom sjati političkazvijezda Adnamita, kako će pokazati i buduća zbivanja. Posebno je to u vezi sa događajemu bitki Buhtanasera protiv Arapa na Zati Irku. Vojskovođa Arapa u toj bitki, nije bioDžurhumit.Kalbu-l-džeziretu-l-Arebi str.: 230. Sinovi Adnanovi se raziđoše do Jemena zavrijeme druge Buhatnaserove bitke, 587.g.p.n.e.Krenuo je vjerovjesnik Barmijah sa Meadom u Šam mimo Buhatanserove volje, pa kadaBuhtanserov oslabi pritisak, Mead se vrati u Mekku. Od Džurhuma zateče samo Džeršema ibnDželhemeta, pa se oženi njegovom kćerkom Muanat koja mu rodi Nezzara.Rahmetun li-l-Alemin, II/48.Stanje Džurhuma u Mekki se pogoršalo poslije tog događaja. Njihov život je bivaosve teži, pa počeše činiti nasilje posjetiocima Mekke, i odobriše rasturanje imovine Kabe."Kalbu-džezireti-l-Arebi" str.: 231. Ovi događaji su ljutili Adnanije i izazivali u njima srdžbu.Kada je pleme Huzaat došlo u Meriz-Zahran i kada su vidjeli da Adnanije bježe predDžerahimijama, iskoristiše tu priliku pa se održaše na vlasti uz pomoć Adnanija koji se vratišeda im pomognu. Naročito im je pomogao Benu Bekr ibn Abdu Menaf ibn Kenanet. Oni krenušeprotiv Džurhumija i skroz ih protjeraše, daleko od Mekke, a zatim zauzeše vlast u Mekki i topolovinom drugog stoljeća nove ere.Kada je pleme Džurhum bježalo u izgnanstvo, oni zatrpašebunar Zem-zem, i prekriše njegov položaj a prije toga zakopaše u njega neke vrijedne stvari izKabe. Ibnu Ishak kaže:

"Amr ibn Haris ibn Madad, Džurhumija,Ovo nije onaj Madad, veliki Džurhumit koji se pominje upriči o Ismailu, a.s. napusti Mekku noseći dva zlatna srndaćaMesudija kaže: "Perzijanci sudonosili darove za Kabu kao i razne vrjednote i nakit. Perzijanac Sasan bn Babik je pokloniodva zlatna srndača, nakit i mnogo zlata, pa je Amr to pohranio u bunar Zem-zema. Pogledati"Murudžu-z-zeheb", I/205. i hadžerul-esved (crni kamen), pa ih zakopaše u bunar Zem-Zem, aon i njegova pratnja odoše u Jemen. Bili su veoma ožalošćeni zbog izlaska iz Mekke iostavljanja vrijedne imovine. Period Ismaila, a.s. historija je zabilježila oko dvadesetog stoljećap.n.e. pa je po tome Džurhumov boravak u Mekki bio dvadeset i prvog vijeka, a njihova vlast uMekki je cvjetala približno dvadeset vijekova. Huzaat su postali neovisni u Mekki i preuzeli diovlasti Beni Bekra, a plemena Mudara su imala tri dužnosti, tj. tri dozvole u vrijeme hodočašća.Prvo: da upute ljude, hodočasnike, sa Arefata na Muzdelifu i da odobre njihov povratak s Mine uMekku. To su činili ljudi Benu Gavs bn Mere iz porodice Ilijas bn Mudara. Oni su imali nadimakSufe, što znači, službenici Kabe.Značaj odobrenja se svodi na to da ni jedan hodočasnik nije smio baciti kamenčiće dok to neučini prvo Sufa. Kada on to uradi, čine to i ostali hodočasnici. Kada završe bacanje i krenu saMine, Sufe bi stale na Akabi i čekale da svi hodočasnici prođu. Kada se prekinuo lanac Sufa,njih naslijedi porodica Benu Sad ibn Zejd Munat iz plemena Temim.

Drugo: briga o skupnom povratku hodočasnika, izjutra, na dan žrtve na Mini. To su obavljaliBenu Advan. Treće: poštivanje svetih mjeseci - "Ešhuru-l-hurum". O poštivanju ovih mjesecivodili su računa Benu Temim bn Adijj iz plemena Benu Kenanet.Ibnu Hišam I/44-119-120-122.Porodica Huzaat je vladala Mekkom trista godina.Jakut Madde "Mekka". U njihovo vrijemeAdnaniti se raseliše po Nedždu i obroncima Iraka i Bahrejna. Na obroncima Mekke ostadošeporodice Kurejš i to: Hulul, Harm i Bujutat, međusobno izmiješane. Oni nisu imali nikakvu vlastu Mekki, a ni nad Kabom, sve do dolaska Kussej bn Kulaba.Tarihu-l-Alemil-Islami, I/35; - IbniHišam I/117.Historija je zabilježila da je Kussajev otac umro dok je Kussej bio još u majčinoj utrobi. Majkamu se preudala za čovjeka iz Benu Uzreta, koji se zvao Rebiat ibn Haram. On je odvede u svojkraj na obroncima Šama. Kada je Kussaj odrastao, vrati se u Mekku. Mekkom je tada upravljaoHulejl bn Habeše iz plemena Huzaat. Kussaj zaprosi njegovu kćerku Hubejju i oženi se njomepo dozvoli oca joj Hulejla.Ibnu Hišam: I/117, 118.Nakon Hulejlove smrti, dođe do ratova između plemena Huzaat i Kurejš, što omogući Kussajuda zagospodari Mekkom i Kabom. Postoje zabilježene tri verzije o uzrocima ratova između ovadva plemena. Prva verzija:Kada je Kussaj izrodio djecu i stekao veliko bogatstvo, čast i ugled, a nakon propasti Hulejla,odluči da preuzme vođstvo nad Mekkom i Kabom. Smatrao je da je on preči od Huzaata i BenuBekra jer su Kurejšije čistokrvni Arapi i nasljednici Ismaila. Zbog toga je pao dogovor izmeđujednog Kurejšije i čovjeka iz Benu Kenaneta o progonu plemena Huzaat i Benu Bekra iz Mekke,pa to i učiniše.Druga verzija:Hulejl je, kako smatra pleme Huzaat, oporučilo Kussaju da upravlja Mekkom i Kabom.IbnuHišam: I/188.Treća verzija:Hulejl je poklonio kćerki Hubejji vlast nad Kabom i postavio Ebu Gibšana Huzaata njenimpomoćnikom, pa postade Ebu Gibšan ključar kabe. Nakon smrti Hulejla otkupi Kussajovudužnost od Ebi Gibšana za mješinu vina. Huzaat se rasrdi zbog ovakvog poigravanja sa svetimobjektim i pokuša zabraniti Kussaju vlast na Kabom. Kussaj otkupi Kurejšije i Benu Kenanetda protjera Huzaat iz Mekke. Tako se i desilo.Rahmetun li-l-Alemin: II/55.Bilo kako bilo, sve nam ovo govori da je nakon Hulejlove smrti i poslova koje su obavljale Sufe,došao Kussaj sa Kurejšijama i Kenanijama i rekao Huzaatu:"Mi smo zaslužniji i dostojniji za ove poslove, stoga smo preči od vas". Međutim, Huzaat ih istogmomenta napade sa onim što su imali pri sebi, ali ih on nadjača. Dakle, Huzaat i Benu Bekr subili poraženi od Kussaja. On ih je žestoko potukao u otvorenom krvavom sukobu, te obaplemena postadoše njegov plijen. Nakon ovog poraza Huzaat i Benu Bekr zatražiše primirje.Tada su morali javno priznati da je Kussaj zaslužan da bude poglavar Kabe i Mekke i da mu jesva krv koju je prolio u prethodnoj bitci oproštena, a da još povrh toga Huzaat i Benu Bekrmoraju dati Kurejšijama i Kenanijama krvnu odštetu. Presudu o svemu ovome je izrekao Jamurbn Arif iz Beni Bekra, pa je on tada prozvan "Eš-šedah".Ibnu Hišam: I/123, 124Kussaj je preuzeo vlast nad Kabom i Mekkom polovinom petog stoljeća n.e. ili tačnije 440-teg.n.e."Kalbu džezireti-l-Arebi: str. 232.Poslije njega su Kurejšije preuzeli potpuno upravu i gospodstvo u Mekki, gradu koji postadevodeći vjerski centar, posjećivan od Arapa cijelog Arabijskog poluotoka. Kussaj je doveo svojepleme u Mekku, a upravu nad Mekkom i obavljanje mnogih važnih poslova vezanih zahodočašće rasporedi na Kurejšije. On proglasi da su: Ali Safvan, Nesat, Udvan i Meret ibnAvf dobili određene važne poslove i vladajuće položaje u Mekki. Ibnu Hišam: I/124, 125. Kussajje u narednom periodu odigrao značajnu ulogu u organizovanju poslova u Mekki. On je osnovao"Daru-n-Nedveti" - Vijećnicu s lijeve strane haremi-šerifa Kabe, okrenuvši joj vrata u mesdžid.Vijećnica je bila zborno mjesto Kurejšija, na kome su donosili važne odluke. Ova Vijećnica jepremašila sva očekivanja Kurejšija svojom funkcijom. Ona je bila pozornica na kojoj su sedonosile važne odluke, razmjenjivala mišljenja, vodile rasprave i u njoj su se rješavali sviproblemi na najbolji način. Ibnu Hišam: I/125; - Tarihu-l-Umemi-l-islami: I/36; - Ahbaru-l-Kurani:152.Počasne funkcije koje je obavljao ili nadzirao Kussaj:1. Upravljanje i predsjedavanje Vijećnicom i Vijećem, gdje su rješavani svi važni problemi,donešene sve važne odluke i obavljane svadbe i vjenčanja.

2. Vojno vođstvo; organizacija i ustrojstvo vojnih aktivnosti. Svi vojni pohodi su organizirani podnjegovim vođstvom.3. Pokroviteljstvo i povjerenstvo nad Kabom. Samo je on mogao otvoriti vrata Kabe i niko drugi.On je držao ključ Kabe i lično opsluživao Kabu u svakom pogledu.4. Opskrba hadždžija hranom i vodom. Za hodočasnike su punili korita vodom, i obezbjeđivaliim hurme i grožđice. Svaki hodočasnik je imao besplatno piti vodu, koja je od posebne važnostibila u tim vrelim krajevima."Tarihu-l-umemi-l-islami" - El-Hudari: I/36.5. Briga o prehrani hodočasnika; hrana se spremala na svim mjestima gdje su se vršili obredihadždža.Kussaj je propisao stanovnicima Mekke godišnji porez kojeg su svi plaćali u danima hadždža.Od tog poreza se nabavljala hrana za siromašne hodočasnike.Ibnu Hišam: I/130.Sve ove poslove je kontrolisao ili lično obavljao Kussaj. Slavu je doživio i njegov sin AbduMenaf još za očeva života. Kussaj je imao starijeg sina Abduddara, ali je Abdu Menaf biosposobniji. Kussaj reče mlađem sinu Abdu Menafu: "Poslat ću te među narod, tj. predložit ću te,pa ako te oni prihvate i izaberu, onda ću ti ostaviti u amanetu poslove od interesa za Kurejšije,Mekku i Kabu.On mu za života dade upravu na Vijećnicom, pokroviteljstvo nad Kabom, vojno vođstvo i brigu oopskrbi hadždžija. Kussaj nije imao ni jednu primjedbu na obavljanje njegovih poslova, a sin muje radio kako za očeva života, tako i nakon njegove smrti. Kad je Abdu Menaf umro, iza njegasu njegove poslove naslijedili sinovi mu. Međutim, sve je bilo u redu, dok se nisu pobunili sinoviAbduddara, starijeg Kussaovog brata, koji su hlepili za položajem i vlašću. Tada su se Kurejšijepodijelile u dva tabora, te umalo da ne zaratiše. Međutim, uspostaviše primirje i podijelišemeđusobno vlast između sinova Abdu Menafa i Abduddara. Opskrba vodom i hranompripadoše sinovima Abdu Menafa, a Vijećnica i čuvanje Kabe, sinovima Abduddara. Benu AbduMenaf su sve važnije odluke donosili po tradicionalnom običaju Arapa, bacanjem kocke iliizvlačenjem strijelica. Tim putem su željeli obezbijediti i nasljeđe poslova oko Kabe. Onikocokom izvukoše Hišam bn Abdi Menafa, koji naslijedi sikajet i refadet (opskrbu vodom ihranom) što je i obavljao do svoje smrti. Kada je Hišam umro, njega naslijedi njegov brat El-Muttalib ibn Abdi Menaf, a poslije njega to naslijedi Abdul Muttalib ibn Hišam ibn Abdi Menaf,djed Resulullaha, a.s. Poslije njega su obavljali i nasljeđivali taj posao sve do dolaska Islama.Tada je briga oko Kabe bila u rukama Abbas bn Abdul-Muttaliba.Ibnu Hišam: I/129, 130, 131,132, 137, 142, 178 i 179.Kurejšije su imale i druge funkcije osim četiri spomenute, a dijelili su ih i na ostale familije. Oniformiraše u Mekki vlast sličnu vlasti u demokratskim državama. Imali su ustrojstvo vlasti sličnoustrojstvu u nekim zemljama danas. Imali su vijeće i zasjedanje parlamenta. Evo slike tihvladajućih funkcija:1. Uprava nad mejsirom pomoću obraćanja kipovima.Mejsir - hazardna igra starih Arapa, u kojojsu se uz pomoć naročitih strijelica kockali za meso zaklane žrtve podijeljeno na 10 ili 28dijelova. Tim poslom su upravljali Benu Džumh;2. Briga o imetku i poklonima zavještanim bogovima - kipovima Kabe. U tu službu se ubrajalo irješavanje sporova i nesuglasica. Taj posao su imali u svojim rukama Benu Sehm;3. Vladajuće vijeće, kojim su upravljali Benu Esed;4. Krvarina, određivanje krvarine, tj. duga za žrtvu, a to su radili Benu Temim;5. "Ukab"Naziv Muhammedove, a.s, zastave "Orao". čuvanje nacionalne - plemenske zastave,koju su držali Benu Umejje;6. Briga o kubbetu i uređenje šatora za hodočasnike, kao i briga o konjici. Zadatak tog poslaizvršavali su Benu Mahzum;7. Briga o obredima hadždža i putovanju od mjesta do mjesta obreda. Time su se bavili BenuAdijj."Tarihu erdi-l-Kurani" II/104,

Vlast koju su imali ostali ArapiRanije smo govorili o seobi plemena Kahtanija i Adnanija te da su oni međusobno podijeliliarapske zemlje. Ona plemena koja su bila u blizini Hire, bila su pod nadzorom arapskog kralja uHiri, a ona koja su bila u pustinji Šama, bila su pod nadzorom Gassanija. Ovaj nadzor je u stvaribio samo na papiru, jer su plemena imala punu slobodu u vlasti. Potpunu samostalnost imala sujedino beduinska plemena koja su živjela u unutrašnjosti arabijske pustinje. Svako pleme jeimalo svoga plemenskog vođu, starješinu, imali su svoju unutrašnju vlast, te je svako pleme

bilo kao samostalna državica, čije je ustrojstvo bilo: plemenska privrženost, čuvanjemeđusobnog interesa, čuvanje i odbrana zemlje od neprijatelja. Poglavar plemena je uživaoveliki ugled u svom plemenu. Bio je poput kralja u svojoj državi. Pleme je poštovalo riječstarješine bilo u miru ili ratu. Njegova vlast je bila jaka kao vlast najjačeg diktatora. Kad bi se onzavadio s nekim drugim, imao je iza sebe hiljade spremnih sablji, imao je ljude koji nisu pitali zauzrok sukoba, a niti su tražili objašnjenje. Slijepo su slušali naredbe svoga plemenskog vođe.Jedino je postojala rodbinska konkurencija za vlast. Rođaci su se međusobno natjecali, udarežljivosti i časti prema gostu, plemenitosti, pokazivanju junaštva, hrabrosti, odbraniobespravljenih i sve to kako bi stekli veći ugled među ljudima, posebno su imali pjesnikeglasnogovornike plemena. Time bi se uzdizali iznad rivala u prestižu za vlast. Arapi su biliveoma rječit narod. Naročito su bili nadareni pjesništvom. Pjesnici su zauzimali posebno mjestou društvu. Oni su jezikom branili pleme, pa njihov ugled nije ni u čemu zaostajao za ugledomljudi na vlasti.Poglavari i velikodostojnici plemena su imali posebne privilegije u raspodjeli plijena. Oni suuživali slijedeće povlastice: mirbaa, saffij, nešitat i fudul. Mirbaa, znači četvrtina plijena,Saffij, je sve ono što poglavar uzme lično za sebe prije raspodjele,Nešitat, je sve što poglavarusput zaplijeni prije povratka u pleme, I Fudul, je ostatak nakon raspodjele plijena, koji se nemože podijeliti na jednake dijelove ratnicima kao: deve, konji i slično.

Politička situacija u ArabijiGovorili smo o arapskim vlastima, a sada da kažemo nešto o opštoj političkoj situaciji.Teškupolitičku situaciju imale su tri arapske pokrajine koje su graničile sa stranim zemljama.Neosporno je da je politička situacija uticala direktno na društvenu i ekonomsku situaciju. Stogaje u ovim pokrajinama stanje bilo veoma teško. Nije se osjećao nikakav napredak.Narod je bio klasno podijeljen. Postojali su gospodari i robovi ili vladajući i potlačeni sloj.Gospodari su u ovim pokrajinama bili, uglavnom, stranci. Oni su imali svo bogatstvo u svojimrukama, a robovi su bili stalni dužnici.To je bilo slično kao kad bi predočili sebi raju koja obrađuje poljoprivredna dobra s kojih sviprihodi idu vlastima. Vlast ih koristi, troši za provod, uživanje, za darove za mito i korupciju, araja u svojoj sljepoći tumara kroz vječnu tminu iz koje i ne traži izlaz niti pokušava izaći. Oninemaju kome da se požale, a niti ima ko da ih zaštiti, jer iz tog stanja nema izlaza. Onipomirljivo podnose ropstvo i sve vrste muka jer smatraju da je tako Bogom dano, te da je vlastprimarna, a njihovo pravo sekundarno.Susjedna plemena ovih pokrajina bila su dosta prevrtljiva i nestabilna. Nisu imali neke posebneživotne ciljeve. Povremeno su upadali u Irak i Šam tumarajući za hranom. Arapi u unutrašnjostiArabije su također bili međusobno nepovezani. Oni su uglavnom bili opterećeni plemenskimporijeklom, nesuglasicama, običajima, vjerom itd. Oni nisu imali jaku centralnu vlast koja biih zaštitila u nevolji i odbranila od zla.

Vlast u HidžazuSvi Arapi su s poštovanjem gledali na Hidžaz. Veoma ih je interesovala politička situacija unjemu. Hidžaz je za njih bio prolaz do vjerskog centra svijeta, do Mekke, do Kabe. Stoga su i naHidžaz gledali kao na svetu oblast. Vladare Hidžaza su poštivali kao čuvare vjerskog centraMekke i svetišta Kabe. Za Mekku smo rekli da je bila prijestolnica u kojoj je funkcionisala ivjerska i svjetovna vlast. Važne odluke su se donosile u hramu Kabe. Glavni zadatak vlasti jebio briga o poslovima od interesa za hodočasnike. U Mekki je radilo i sudstvo. Oni su sudili povjerskom pravnom zakonu Ibrahima, a.s.Kako je vlast u Hidžazu ličila na vlast u današnjim parlamentar- nim sredinama, ipak je bilapreslaba da podnese ovoliki teret države sa najvećim vjerskim centrom na svijetu. To sepokazalo tačnim posebno kada je došlo do sukoba sa Abesincima, o čemu će biti riječi.

VJERE ARAPAVećina Arapa slijedila je dugo vremena vjeru Ismaila, a.s, koji ih je pozivao vjeri svoga ocaIbrahima, a.s. Oni su vjerovali u Boga, Jednog Jedinog i ispovijedali Božiju vjeru. To je trajalojedno izvjesno vrijeme, dok nisu počeli zaboravljati Božije opomene i zabrane. I pored svevećeg zapadanja u idolopoklonstvo uvijek je postojao vrhovni Bog-Allah dž.š, kome su seobraćali u teškim situacijama. Neke islamske obrede hadždža izvršavali su sve do dolaska navlast Amra ibn Luhaja, poglavara plemena Huzaat. On je odrastao u pobožnoj sredini koja je

poštivala Božije granice. Odlikovao se iskrenošću i bogobojaznošću pa ga narod zavoli.Smatrali su ga velikim čovjekom. On otputova u Šam da posjeti područje iz koga je bilo najvišeposlanika i na koje je došlo najviše Božijih objava. Tamo vidje da stanovnici obožavaju kipove,pa mu se to dopade i povjerova da su oni u pravu. Iz Šama se vrati noseći sa sobom kip zvaniHubel, pa ga postavi u Kabu. Zatim pozva stanovništvo Mekke u mnogoboštvo. Oni se listomodazvaše, pošto su cijenili Amr ibn Luhaja, pa su smatrali da je i to čemu ih pozva dobro. Zakratko vrijeme stanovnici cijelog Hidžaza počeše slijediti stanovnike Mekke. Oni su vlasniciKabe i stanovnici Harema."Muhtesar Siretu Resulillah a.s." od Šejh Muhammed bn Abdul-Vehaba str.12. Među najstarije kipove u Kabi ubrajao se i bog "Menat" kojeg su dovukli sa obaleCrvenog mora, iz nekog mjesta blizu Kudejda. Zatim je poznat "Lat" kojeg su donijeli iz Taifa i"Uzat" kojeg su nabavili u Vadi Nahlu. Ova tri kipa su bila i najveća.Širk - mnogoboštvo je iz dana u dan uzimalo sve više i više maha. Broj kipova se stalnopovećavao. Bilo ih je na svakom mjestu Hidžaza. Spominje se da je Amr ibn Luhaja imao vezusa džinnima, pa ga je jedan od džinna obavijestio da su kipovi iz perioda Nuhovog, a.s, naroda,a koji su se zvali: Vedd, Suvaa, Jegus, Jeuk i Nesr zakopani u Džiddi pa ih treba pronaći idonijeti u Kabu. On nađe ove kipove u mjestu Tihama na obali Crvenog mora sjeverno odHidžaza i donese ih u Kabu. Kada dođe vrijeme hodočašća, on ih prikaza hodočasnicima,a potom ih opet smjesti u Kabu. Od tog vremena svako pleme je imalo svog boga-kipa, pa čak isvaka kuća zasebno. Harem Kabe ispuni se kipovima. Evidentno je, da je u vrijeme oslobađanjaMekke, Resulullah, a.s, zatekao 360 kipova. On ih je poobarao i porazbijao, a zatim je naredioda sve ostatke iznesu iz Harema i da ih spale."Muhtesar Siretu Resuulillah" str: 13, 50, 51, 52,54.Tako je mnogoboštvo i vjera u kipove postala prava manifestacija cijelog stanovništvapredislamske Arabije, koje je neprestano mislilo da još uvijek slijede vjeru Ibrahima, a.s. Arapepredislamskog doba zvali su "El-Džahilijjun", neznalice u vjeri. Oni su imali posebne običaje ivjeru ceremonije u samim molitvama ispred kipa, koje je opet izmislio, najviše Amr bn Lihj. Onošto bi on radio mnogi su smatrali lijepom novotarijom, kojom će uljepšati Ibrahimovu vjeru, kojusu već, uveliko izopačili.Evo nekih ceremonija pri obožavanju kipa:1. Stajali su i zadržavali se kraj kipa kojem su se molili i od kojeg su tražili zaštitu, pomoć, moliliza želju, vjerovali su u njegov šefaat - zauzimanje kod Boga za počinjene grijehe, itd.2. Oko kipa su činili hodočašće, tavaf ili obilazak oko njih, činili pred njima sedždu i bili ponizni iskrušeni.3. Pred kipom su klali žrtvu, putem koje su se nastojali približiti njegovoj svetosti. Pred njim suklali i stoku svakodnevnu, te prizivali ime dotičnog kipa. Ovakvu vrstu klanja Allah, dž.š.zabranjuje muslimanima, kao i meso od tako zaklane stoke. Allah, dž.š. kaže: "I što je nažrtvenicima žrtvovano". (V:3) kao i: "I ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovoime". (VI:121).4. Jedan od vidova približavanja božanstvu bilo je i prinošenje jela i pića kipovima. Također suodvajali od svoje ljetine i stoke i donosili pred kipa. A od svega ovoga najneobičnija stvar je dase uvijek odvajali dio za Allaha, vrhovnog Boga. Oni su imali običaj da neke stvari nisu htjelipripisivati kipovima, za koje su znali da pripadaju samo Allahu, ali, također, nisu prenosili naAllaha, dž.š. ono što su smatrali da pripada samo kipu u datoj situaciji.Uzvišeni Allah dž.š. jerekao: "Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke koju je On stvorio, pa govore: "Ovo je zaAllaha" - tvrde oni - "a ovo za božanstva naša!" Međutim, ono što je namijenjeno božanstvimanjihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim. Kakoružno oni sude!" (VI:136)5. Jedan od načina približavanja kipu je bio prinošenje stoke i plodova, što smo već spomenuli.Allah dž.š. kaže: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo onikojima mi dozvolimo" - tvrde oni - "a ove i ove kamile je zabranjeno jahati." Ima stoke prilikomčijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži..." (VI:138) 26. U obredepribližavanja kipu spadalo je obožavanje određenih vrsta stoke: "behiret, saibet, vesilet i hamj".Ibnu Ishak kaže: "El-behiret ili es-saiba je oslobođena deva, tj. ona koja je izrodila deset ženskihdeva između kojih nema muške deve. Ovu vrstu deve ne jašu, ne šišaju joj dlaku, ona ne raditežačke poslove i njeno mlijeko ne pije niko osim gost. Ako ona ponovo rodi žensku devu,mladunčetu prorežu uho i prema njoj se postupa kao i prema njenoj majci. Ta posljednja, ilijedanaesta deva, zove se behiret - kćerka saibe (oslobođene deve).El-Vesilet: ovca koja jeojanjila pet puta po dvoje ženske jagnjadi, između koje nema ni jedno muško jagnje. Ona se

zove vesilet. Jagnjad koja dođu na svijet, poslije toga, jedu samo muškarci, osim ako rodi mrtvojagnje, pa poslije njega, jedu svi. El-Hami je el-fahl, afahl je dromedar - mužjak deve s kojim jeona izrodila deset ženskih deva između kojih nema muške deve. Njegova leđa su na cijeni(zaštićena), ne jaše ga niko, ne radi nikakve poslove, ne šiša mu se dlaka i služi samo zaraspolodnju.O tome Kuran kaže: "Allah nije propisao behiru, ni saibu ni vasilu a ni hama: To onikoji ne vjeruju govore o Allahu laži, a većina njih nema pameti. (V:103)Allah dž.š. takođe kaže: "Oni govore: "Ono što je u utrobama ove stoke dozvoljeno je samomuškarcima našim, a zabranjeno našim ženama. A ako se plod izjalovi, onda su u tomesudionici." (VI:139)Međutim, postoji i drugačije tumačenje ovih vrsta stoke.Ibnu Hišam, I/89, 90.Seid bn El-Musejjib smatra da su ove vrste stoke određene samo za njihove idole,Sahihul-Buhari, I/499. a u autentičnom hadisu koji je "merfu%-2"F255P255DC255%-1 besprekidnoprenesen od Resulullaha, a.s. stoji: "Amr bn Lihj je bio prvi koji je zaštitio i oslobodio ove vrsteživotinja i uveo ih u obred božanstva."Sahihul-Buhari, I/499.F43432Sve prethodne radnje, Arapi su činili da bi udovoljili božanstvima, vjerujući da će ih božanstvapribližiti Allahu, biti posrednik do Allaha, i da će se kod Allaha zauzimati za njih. Kuran o tomekaže: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili." (XXXIX:3) i"Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti igovore: "Ovo su naši zagovornici kod Allaha." (X:18)Arapi su vršili raspodjelu mnogih stvari uz pomoć strijelica bez perja, koje su služile za kockanjei igru. Bile su tri vrste strijelica: strijelice na kojima je pisalo "Da" i strijelice na kojima je pisalo"Ne", koje su upotrebljavali za donošenje odluka vezanih za posao, putovanje, ženidbu i sl. Akobi izašla strijelica sa "Da", onda bi taj posao uradili, a sa "Ne", ne bi ga uradili te godine, nego biponovo bacali slijedeće godine i tako redom. Bilo je strijelica u kojima je bila voda ili krv, pavrsta na kojoj je pisalo "od vas je" i "nije vaš" i "oboje". Tako, napr. ako bi sumnjali u nečijeporijeklo, odveli bi ga pred Hubela, i poveli stotinu kurbana koje bi predali vraču. Ovaj bi bacaostrijelice i ako bi ispalo "od vas je" znači, vaše je dijete i ima pravo naslijeđe, a ako bi izašlo "nijevaš", ne bi imao pravo naslijeđa, a ako bi izašlo "oboje" ostalo bi dijete uz tu porodicu, bilo bikao i njihovo, ali bez naslijeđa i bez očinstva. Slično strijelicama je kremen, a i hazardne igrekoje su vezane za opkladu. Uz opkladu bi dijelili meso žrtve prinesene božanstvu i zaklanoodabirom strijelica. Arapi su vjerovali u riječi "kahina", "arrafa" i "munedždžima.""Kahin" je prorok, koji proriče budućnost. On se izdaje za poznavaoce tajni. Među njima imaonih koji smatraju da su sljedbenici džinna i da im džinni donose vijesti. "Arraf" je onaj koji sebesmatra poznavaocem događaja sa uzrocima i posljedicama koje navodi u datoj situaciji. On jepogađao npr: ko je kradljivac, gdje se krađa dogodila, šta je ukradeno i uopšte nekesvakodnevne radnje pogađao. "Munedždžim" je onaj koji otkriva sudbinu i događaje putemhoroskopa i zvijezda. To je ustvari astrolog. Vjerovanje u njegov govor je u stvari obožavanjezvijezda. Arapi su vjerovali u "loš" predznak, ili u pesimizam. Oni su u tom vjerovanju išli takodaleko, da su prelazak mačke preko puta ili prelijetanje ptice iznad glave, smatrali nesrećom.Prilazili bi ptici ili srni, te je poplašili pa ako bi ona pobjegla na desnu stranu, oni bi nastavili sazapočetim poslom i smatrali da je u njemu hajr, a ako bi pobjegla na lijevu stranu, oni bi odustaliod tog posla vidjevši u tome loš predznak. Ovim vradžbinskim običajima mogu se pridodati jošneki, npr: nošenje zečije šape oko vrata, zatim zaziranje od nekih dana ili mjeseci, od nekihživotinja, kuća, žena, vjerovanje u neprijatelja ili poglavara. Također su vjerovali da se tijeloubijenog neće smiriti,dok se ne podmiri krvna osveta, i da će njegova duša lebdjeti slobodno i da će govoriti: "Vratiteme u tijelo, vratite me u tijelo", ili "Napijte me, napijte me", pa ako se izvrši osveta ili uzmekrvarina, ona će ući u tijelo i smiriće se.Sahihu-l-Muslim sa tumačem Nevevije-Kitabu-l-imami:I/59.Eto, tako su vjerovali Arapi predislamskog doba, iako su imali i ostatka Ibrahimove, a.s. vjere,koju nisu u potpunosti napustili kao: veličanje Kabe, obilaženje ili tavaf oko Kabe, obavljanjehadždža, umre, stajanje na Arefatu, Muzdelifi i klanje kurbana. Također su u to sve unosilibidate - novotarije. Kurejšije su govorile: "Mi smo sinovi Ibrahima i nasljednici Kabe, mi smonjeni vlasnici i stanovnici Mekke. Niko od Arapa nema takva prava i takav položaj. Sebe su znalinazivati "ahmes", a to je zajednički naziv pripadnika plemena Kurejš, Kinana i Džedil. Mi nesmijemo napuštati Harem i skinuti ihrame." Oni nisu stajali na Arefatu niti su ifadu činili saArefata, nego su to činili sa Muzdelife (ifada je grupni povratak sa Arafata). O tome Allah dž.š.kaže:"Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi." (II:199)

Oni su govorili također: "Mi Almesi, ne smijemo drobiti hranu i pržiti je na maslu, dok smo uihramu. Mi ne ulazimo u šatore od kostrijeti, a kad se odmaramo, odmaramo se samo u kućamasve dok smo u ihramima."Ibnu Hišam, I/199, Sahihu-l-Buhari, I/226. Govorili su također: "Ko jedošao u Hram i donio sa sobom hranu, ne treba da jede tu hranu u vrijeme hadždža i umre."Ibnu Hišam,. I/202.Također su naredili stanovnicima van Harema da svoj prvi tavaf oko Kabe moraju obaviti uodjeći nekog od Ahmesa, a ako ne nađu odjeću, a muškarci su, onda će obilaziti Kabu goli.Žene su obilazile Kabu potpuno obučene. Jedino nisu smjele nositi rasječene košulje. Ooblačenju Allah dž.š. kaže: "O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite."(VII:31)Ako neko od muška ili ženska bude počašćen da tavafi u svojoj odjeći u kojoj je došao, bacićeje poslije tavafa i neće je koristiti više ni oni, a ni drugi. Običaj im je bio da ne ulaze u svoje kućena glavni ulaz, ako su u ihramima, nego bi na zadnjoj strani kuće napravili otvor kroz koji biulazili i izlazili. Takvu besmislenost su smatrali dobročinstvom. Kuran je to zabranio, pa Allahdž.š. kaže:"Ne iskazuje se čestitost u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite, nego ječestitost u tome da se Allaha bojite." (II:189)Sva ova vjerska ubjeđenja predislamskih Arapa bila su čisti širk ili mnogoboštvo. To isto su ivjerovanje u kipove, u vradžbine, u izmišljotine itd. Čak su i Jevreji, kršćani, međusije - poklonicivatre, Sabejci i drugi nalazili puteve da prodru u Arabiju sa svojim vjerskim ubjeđenjima iobičajima. Jevreji su imali najmanje dva perioda, kada im je uspjelo da prodru na Arabijsko tlo:1. Njihova seoba u vrijeme ratnih pohoda Asirije i Babilonije na Palestinu. Do osvajačkih pohodaje došlo zbog pritiska na Jevreje, zbog rušenja njihovih gradova i njihovih hramova rukamakralja Buhtanasera (Nabukodonosor) 589.g.p.n.e.Većina zarobljenih Jevreja je odvedena u Babiloniju, a odatle da podijeli napuštenu zemlju odPalestine do Hidžaza i da se udomaće na sjeveru Arabije.Kalbudžezireti-l-Arebi, str. 151.2. Poslije Rimskog zauzimanja Palestine pod vođstvom rimskog vođe Tita, 70. g.n.e. Rimljani suvršili pritisak na Jevreje, te nakon rušenja njiihovih hramova, više jevrejskih plemenaodlazi u Hidžaz. Oni se naseliše u Jesrib (Medinu), Hajber i Tejmu. Oni izgradiše naselja, sela itvrđave. Tako dođe židovska vjera u Arabiju, putem njihovih muhadžira ili izbjeglica. Jevrejipostadoše i politički faktor o kome se govorilo pred pojavu Islama, a posebno u vrijeme prvogstoljeća Islama. Kada se Islam počeo širiti, u Arabiji su živjela poznata jevrejska plemena:Hajber, Nadir, Mustalek, Kurejza, Kajnuka, a čuveni pisac djela "Vefaul-Vefa" Es-semhudispominje na 116. strani svoje knjige broj od preko dvadeset jevrejskih plemena.Kalbudžezireti-l-Arebi, str. 151.Jevrejska vjera je stigla i u Jemen preko Tiban Esada Ebi Hureba, koji je kao borac išao uJesrib i tamo primio jevrejstvo. On je sa sobom poveo dvojicu rabina iz plemena Benu Kurejza uJemen. Jevrejska vjera se brzo širila u Jemenu, tako da je dolaskom na vlast Esadovog sinaJusufa Zun-Nuvas u Jemenu, Zu Nuvas udario na kršćane Nedžrana i pozvao ih da primejevrejstvo. Kad oni odbiše, on ih pobaca u iskopane jame i zapali ih. U vatri su gorili bez razlike imuško i žensko, i staro i mlado. Navodi se da je broj žrtava bio između 20 i 40 hiljada. Tajdogađaj se desio oktobra 523. g.p.n.e.Tefhimu-l-Kurani, VI/297,298; - Ibnu Hišam, I/20,21,22,27,31,35,36. a Kuran navodi dio ove priče u poglavlju "El-Burudž."Kršćanska vjera je došla u Arabiju putem vizantijske i abesinske okupacije. Prva abesinskaokupacija Jemena bila je 340. g.n.e. i trajala je do 378.g.Tefhimu-l-Kurani, VI/297. U tomperiodu u Jemenu je počelo propovijedanje evanđelja u svim pokrajinama. Tada je u Nedžrandošao i neki veliki pobožnjak zvani Fimijon - pa je i Nedžrance pozvao u kršćansku vjeru. Zbognjegove pobožnosti svijet mu povjerova, a kad njihov vođa Malbu primi tu vjeru, primi je i ostalostanovništvo.Ibnu Hišam, I/31,32,33,34. Kada su Abesinci ušli u Jemen, pogaziše ono što jeučinio Zu-Nuvas, a Ebreha zauze vlast. On poče širiti kršćansku vjeru veoma brzo i na veomaširokom područJu. To doseže granice do te mjere da je u Jemenu želio sagraditi Kabu, kako biodlazak u Mekku zamijenio dolaskom u Jemen. On krenu da sruši Kabu u Mekki, pa ga Allahprimjereno kazni i za ovaj i za onaj svijet. Kršćanstvo su prihvatila arapska plemena Gasasine,Taglub, Tajj i neka plemena koja su graničila sa Vizantijom, a prihvatili su ga i neki vladari Hire.Vjeru parsa ili idolopoklonstvo vatri ili na arapskom međusijjet, uglavnom su prihvatili Arapi kojisu živjeli u pograničnim predjelima Arabije prema Perziji. Sljedbenika ove vjere bilo je i u Iraku iBahrejnu. Naročito ih je bilo u Ahsi i Hidžru, gradovima Bahrejna kao i na obali Arabijskogzaliva. Tu vjeru su slijedili i mnogi Jemenci u vrijeme perzijanske dominacije. O sabejstvu namgovore mnoge arheološke iskopine u Iraku. To je bila vjera naroda Ibrahima Kaldejskog.

Kaldejci su bili semitski narod koji je vjerovao u astrologe i astrologiju. Ovoj vjeri su se priklonilimnogi stanovnici Šama i Jemena, u prošlosti. Ali nakon navale kršćanstva i jevrejstva, ovovjerovanje je počelo gubiti svoje sljedbenike. I pored toga još uvijek ima među ljudima ostatakaovog vjerovanja, pomiješanog sa farizejstvom, naročito u Iraku i na obalama Arapskogzaliva.Tarihu erdil-Kur'ani, II/od 193-208.

Vjersko stanjeIslam je zatekao sve ove religije i sva ova vjerovanja kod Arapa, ali ne u njihovom usponu već uslabljenju i stagniranju. Idolopoklonici koji su se izdavali da slijede vjeru Ibrahima a.s. bili sudaleko od naredbi i zabrane Ibrahimovog, a.s, šeriata, daleko od plemenitog Ibrahimovog, a.s,ćudoređa-ahlaka. Duboko su gazili u zabludama i grijesima, pa se vremenom razvijalo kod njihidolopoklonstvo ili mnogoboštvo sa svim pratećim njegovim običajima. Sve je to ostavilo duboketragove na društvenu, političku i vjersku svijest tog naroda. Jevrejstvo se pretvorilo u dvoličnost idiktaturu. Jevrejski poglavarisu postali vrhovni gospod-bog svojoj naciji. Oni su sudili ljudimai diktirali njihovom sudbinom. Ljudi su pred njima polagali račun za privatne greške, pa čak i zariječi izgovorene šapatom. Sva njihova briga bila je vlast i blago. Prava vjera je slabila, širilose nevjerstvo, jeres i ravnodušnost prema učenju, na što Allah podstiče i naređuje svakom daga poštuje. Kršćanstvo je vjera koja je počela pritiskati razum. Ono je čudna mješavina boga ičovjeka. Stoga ono nije ostavilo duboke i stvarne tragove na Arape, koji su ga prihvatili,posebno, zbog veoma različitog učenja i njegovog odraza na način života kojeg su živjeli i odkojeg se nisu mogli udaljiti.Stanje sljedbenika ostalih vjera kod Arapa je bilo kao i stanje mnogobožaca-mušrika. Njihovasrca su bila slična, kao i njihovi običaji, njihova vjerska ubjeđenja i njihov pogled na svijet.

ARAPSKO PREDISLAMSKO DRUŠTVONakon obrade političke i vjerske situacije na Arabijskom poluotoku, ostalo nam je da kažemo,ukratko, o društvenim, ekonomskim i socijalnim prilikama tog doba.

Društvene prilikeArapi su imali nekoliko društvenih slojeva sa izraženim međusobnim razlikama. Odnos međuljudima plemstva je bio na visokoj ljestvici uspona i napretka. Ljudi su imali slobodu volje igovora, ma koji položaj imali u tom staležu. Kada bi čovjek želio pohvaliti arapske vrline, čast,hrabrost, plemstvo itd. poslužio bi se stihovima koje je stvarao na licu mjesta.Žena je bila u stanju, samo ako je htjela, dovesti čitava plemena do mira, ili ih zavaditi do temjere da među njima dođe do prolijevanja krvi, sukoba i ratova. Međutim, i pored toga, čovjek jebio glava porodice i nosilac glavne riječi u kući. Muž i žena su bili vezani brakom, sa dozvolomnjenih roditelja ili staratelja, a ona nije imala pravo da im se suprotstavi. U drugim slojevimapostojao je običaj miješanja muškaraca i žena. To ne možemo objasniti drugačije, osim da jevladao nemoral, bestidnost, razvrat i prostitucija.Ebu Davud prenosi od Aiše, r.a, da je vjenčanje u predislamsko doba bilo na četiri načina:1. Postojao je brak poput današnjeg. Za momka se nađe djevojka, zaprose je i oni se vjenčaju.2. Muž kaže ženi nakon završenog mjesečnog ciklusa, idi tom i tom čovjeku i traži da živiš snjim. Njen muž joj se ne primiče dok se ne ustanovi da je trudna s tim čovjekom. Ako ostanetrudna, njen muž je ponovo vrati sebi, ako hoće. Ovo se radilo u slučaju da je imao svu ženskudjecu, a želio je da mu se rodi muško dijete. Ovakav brak se zvao "nikahul-istibdai", u prijevodunikah obljube.3. Okupi se grupa od tri do deset osoba, pa opće sa jednom ženom. Ako ona ostane trudna,nakon poroda pozove sve učesnike u sramnom činu i svi moraju doći, a ona odabere onoga,koga ona hoće da bude otac njenom djetetu. Taj uzima dijete i daje mu porodično ime.4) Skupe se kod žene mnogi ljudi i ona ne smije odbiti nikog ko je došao. To su uglavnom bilejavne žene. Na svojim vratima su stavljale zastavicu kao znak raspoznavanja njene kuće. Kogod je želio ući kod takvih žena znao je gdje ide. Ako takva žena ostane trudna i rodi dijete,okupili bi se svi koji su joj dolazili, a onda bi pozvali vještaka (dobrog poznavaoca tragova). Onbi uzeo dijete u naručje i onda bi odgonetao čije je, ko mu je otac. Kada bi ustanovio, po svojimnekakvim normama ko je otac djeteta, taj je bio dužan da uzme dijete, da mu da svoje ime i daga odgoji.Dolaskom Objave, Allah, dž.š, poništava sve vrste ovakvih brakova, a dozvoljavasamo današnji islamski brak.Ebu Davud: Kitabu-n-nikahi, poglavlje: Vrste braka kod Arapapredislamskog doba. Postojao je kod predislamskih Arapa još jedan način braka.

Naime,muškarac je kao pobjednik u dvoboju dobivao zarobljenu ženu. Djeca rođena iz tih vezanisu imala nikakva prava na očinstvo, a sramota ih je pratila čitav život.Poznato je da su Arapi predislamskog doba mogli imati onoliko žena koliko su htjeli. Čak su uisto vrijeme sklapali brak sa dvjema rođenim sestrama, kao i ženama svojih očeva, ako bi ostaleudovice ili bile puštenice. O tome govori Kuran u poglavlju En-Nisa, ajet: 22 i 23. Također sumuškarci mogli dati više neograničenih rastava (talaka) jednoj ženi.Ebu Davud (prethodnodjelo), poglavlje: Opovrgavanje povratka nakon "tri talke" - tri razvodne otpusnice. Ovo navodemufessiri - tumači Kurana kao povod za objavu ajeta: "Razvod dva puta" .Blud i razvrat su uveliko vladali u svim slojevima arapskog predislamskog društva. Ne možemoizdvojiti posebno ni jednu društvenu ljestvicu, izuzev pojedinaca koji su časno živjeli i koji sublud smatrali nemoralom i velikom sramotom.Kupljene robinje su bile u boljem položaju od ratnih zarobljenica. Arapi nisu smatrali život sarobinjama i zarobljenicama sramnim.Prenosi Ebu Davud od Amra bn Šuajba, a ovaj od svogoca, pa od djeda gdje kaže: "Ustao je neki čovjek i rekao: Ta i ta osoba je moj sin. Živio je sarobinjom prije Islama, pa Resulullah, a.s, reče: "Islam takav način braka ne prizna, a vrijemedžahilijjeta je prošlo, dijete je onoga u čijoj se postelji rodi, a preljuba je zabranjena." Priča omeđusobnom prepiranju Sad bn Ebi Vekasa i Abd ibn Zumata oko sina Zumatove robinje, jepoznata. Sin se zvao Abdurrahman ibn Zumat.Ebu Davud, poglavlje: dijete je onoga u čijoj sepostelji rodi (u braku).Odnos oca i djece mogao se svrstati u nekoliko kategorija. Bilo je onih koji su govorili: "Našadjeca su naše džigerice koje hode zemljom", a bilo je i onih koji su ubijali žensku djecu, ili ih živuzakopavali, bojeći se sramote, a bilo je i onih koji su ubijali svoju djecu još u majčinoj utrobi,bojeći se siromaštva i sramote. O tome govori Kuran u slijedećim poglavljima i ajetima: (VI:151,XVI:58,59, XVII:31 i LXXXI:8).Međutim, ne možemo reći da je ovo bio dominantni vid etike i morala. Arapima je bilo veomavažno da imaju mnogo sinova koji će se boriti za svoju zemlju. Ophođenje brata sa bratom ibratićima kao i ostalom rodbinom je bilo zasnovano na jakim krvnim vezama. Živjeli su zaplemensko rodoljublje, a za njega i umirali. Duh jedinstva vladao je unutar jednog plemena i toje još više povećavalo rodoljubivost. Temelj društvenog ustrojstva jednog plemena je biopojedinačno i krvno rodoljublje. Pridržavali su se nepisanog pravila: "Pomozi bratu bio u pravu iline bio." Naravno, ovo pravilo je bilo u skladu s pravilom islamskog učenja koja kaže: "Pomoćsilniku treba da bude takva da bi ga spriječila u izvršavanju nasilja."Natjecanje u porijeklu i časti, često je bilo uzrok izbijanja međuplemenskih ratova, čak i međuonim plemenima čiji je otac zajednički. To se dešavalo između Evsa i Hazređa, Abesa i Zubjanakao i Bekra i Tagluba i još nekih drugih.Međutim, društveni odnosi između plemena različitog porijekla nisu bili jaki i čvrsti. Oni su semeđusobno uništavali u ratovima. U nekim prilikama poglavari plemena su zakazivali javneskupove na koje su dolazila različita plemena, naročito u svetim mjesecima - mjesecimahodočašća. Ti mjeseci su bili Arapima od velike važnosti, jer su u njima uspostavljali normalneljudske odnose i rješavali mnoge životne probleme.Ukratko rečeno, društvene prilike su bile u jadnom stanju, a kako i ne bi, kad je neznanje ipraznovjerje uveliko vladalo Arabijom, a svijet živio u mnogoboštvu i ideološkom mraku. Ženesu se kupovale i prodavale. S njima se postupalo kao sa predmetom, dok muškarac nije imaonikakvih ni ljudskih ni moralnih ograničenja. Živio je kako je htio i s kim je htio.Vlast se kretala u krugu bogatih koji pune kase blagom sa sirotinjskih leđa ili vlasti koja je stalnospremna da ratuje.

Ekonomske prilikeEkonomske prilike su uvijek bile proizvod društvenih. To se najbolje vidi po životnom standarduljudi tog doba. Trgovina je bila najveći izvor materijalnih sredstava za život. Trgovina seobavljala samo u vrijeme kad su putevi bili bezbijedni i vrijeme mirnodopsko, a tako nešto je bilonemoguće sastaviti na arabijskom tlu, osim u svetim mjesecima. U tim mjesecima održavali suse čuveni trgovački sajmovi. Poznata sajmišta su bila ("suk" - čaršija) Ukkaz, Zu-Medžaz,Madžna i mnogi drugi. Što se tiče zanatstva i ostalih proizvodnih struktura, one nisu bilerazvijene, i Arapi su bili dalje od toga nego i jedan drugi narod. Mnoge vrste zanatstva cvjetalesu u Jemenu i Hiri, a najpoznatiji su bili: kožarstvo i tekstilstvo, a u centralnoj Arabijistanovništvo se bavilo stočarstvom i zemljoradnjom. Arapske žene su prele vunu i plele odjeću,ali najviše, za sebe i za ratnike, jer je sve to bilo izloženo pljački napadača, te nije ni govora bilo

o nekoj proizvodnji. Vrijedno je napomenuti, da je inače, vladalo jedno opšte stanje bijede, gladii siromaštva.

Etika ArapaNe negiramo da su Arapi predislamskog doba imali nekih veoma niskih normi ponašanja,sramotnih radnji i situacija koje odbacuje zdrav razum i ne prihvata čovjekova priroda, ali imalisu i te kako pohvalnih i vrijednih kvaliteta kojima bi se i mi danas mogli diviti i čuditi.Tu spadaju:1. kerem - čast i plemenitost u čemu su se međusobno natjecali i pomagali. Gotovo polovinapredislamskog pjesništva - u kome su bili vrsni majstori - posvećena je toj njihovoj karakternojcrti. Primjera radi - pojavi se iznenada gost, zimsko doba, gladna godina, a domaćin nema ukući ništa drugo osim jedne deve, koja je spas za čitavu porodicu. Da bi pokazao gostoljubivosti sačuvao čast i obraz porodice, on ustane i zbog gosta, zakolje devu, naloži vatru i prirediobilnu gozbu. U oblike arapskog kerema se ubraja i njihovo neposredno učešće u izmirenjuporodica i smirivanju krvoprolića. Čovjek je znao u interesu mira, na svoj vrat uzeti i podmirtituđu nadoknadu - krvarinu, samo da smiri situaciju u datom momentu. Bitno je bilo zaustavitiprolijevanje krvi koje bi se moglo protegnuti s koljena na koljeno i time spasiti čovjeka. Često suu kasidama hvalili sebe, ali su znali hvaliti i druge, pa čak i tuđe vladare i poglavare ako tozaslužuju. Arap je iskazivao čast prema gostu nudeći mu vino, bez koga nisu smjeli govoriti očasti. Stoga je upotreba vina bila čvrsto vezana za "kerem" pa su ga opjevali u svojoj poeziji.Arapi su samo stablo grožđa nazivali "stablo časti", a vino su nazivali "kćerka časti."U plemenita svojstva Arapa ubrajalo se i kockanje. Smatrali su da je kockanje put, tj. sredstvodruženja, gdje će pobjednik pokazati svoju plemenitost i dobrotu, jer će od dobitka nahranitisiromašne. Vino je na mnogo mjesta spomenuto u Kurani-kerimu, a uporedo s njim i kockanje.Uzvišeni Allah, dž.š. kaže: "Pitaju te o vinu i kocki", Reci: "Oni donose veliku štetu, a i nekukorist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi." (II:219)2. U lijepo ponašanje Arapa spada i poštivanje ugovora. Ugovor je za njih značio vjerski činkojeg su se čvrsto držali, a za njegov interes, bili su u stanju i svoju djecu žrtvovati i ognjištarazoriti. O tome nam govori priča Hanija bn Mesuda Šejbanije, Samuela bn Adija i Hadžib bnZurara Temimije. Rijetko se, vrlo rijetko dešavalo da se ugovor prekine.3. Kult ličnosti je rezultirao odbijanjem bilo kakvog poniženja i ugnjetavanja. Iz toga jeproizilazilo da su vrlo rado pokazivali hrabrost, ali i ljubomoru, te su veoma brzo reagovali udatim situacijama. Oni nisu htjeli da čuju riječi koje i malo mirišu na sramotu i nepravdu, a da nebi skočili i latili se sablje i koplja pa u rat, ako treba odmah i odjednom, ne vodeći računa da isebe žrtvuju na tom putu.4. Oni su cijenili tradiciju zakletve. Ako se zakunu za neku stvar, onda zakletvu moraju i ispuniti,jer ona se tiče njihove časti i njihovog ugleda. I sami su se dovodili u kritičnu i opasnu situaciju.5. U njihove etičke vrline spada i blagost i uljudnosti. Opijevali su je u stihovima iako je s drugestrane, kontrirala junaštvu i brzini borbenog djelovanja, te je bila rijetka među njima.6. Beduinska naivnost i njena neuprljanost civilizacijom i drugim spletkama, proizvele su kodArapa iskrenost, povjerenje i čuvanje od izdaje i klevete. Vidimo iz svega spomenutog da suArapi uz sve ove svoje pozitivne i ostale karakteristike, kojima, kada se doda geografski istrateški položaj Arabije, u odnosu na cio svijet, bile uzrok da su Arapi odabrani kao narod daponesu teško breme objave upućene cijelom čovječanstvu i da baš oni budu vodiči ljudskomdruštvu tj. ljudskom ummetu. Iako su gore napomenute vrijednosti manjkave u nekim stvarima,a dobre u nekim drugim, ipak su u osnovi dobar temelj lijepim vrlinama od kojih je imao koristicio ljudski rod, posebno, kada je došlo do nekih ispravki koje je učinio Islam. Od svihspomenutih tačaka vjerovatno su najvrednije: poštivanje ugovora, (dogovora, zadane riječi,tradiciju zakletve) i kult ličnosti.Nemoguće bi bilo, bez svega ovoga, pobijedi zlo i razvrat, auspostaviti sustav pravde i dobra, osim sa ovakvim potencijalom snage i razuma. Arapi su imalii druge vrjednote, ali nam nije cilj da o njima opširno pišemo.

PORIJEKLO MUHAMMEDA, A.S.I NJEGOVE PORODICEResulullahovo, a.s. porijeklo Porijeklo Resulullaha, a.s, svrstano je u tri vremenska perioda. Prvije dio priznat, kao tačan od strane svih poznatih autora Sira. Tu se spominje porijekloResulullaha a.s. do Adnana. Drugi dio je vezan za uzlaznu lozu porijekla Resulullaha, a.s, odAdnana pa do Ibrahima, a.s. Tu ima i izvjesnih razmimoilaženja. Treći dio se odnosi na porijeklo

vezano od Ibrahima, a.s, pa sve do Adema, a.s. U ovom posljednjem stepenu loze imapodataka kojima se ne može sa sigurnošću vjerovati.Prvi stepen porijeklaMuhammed ibn (sin) Abdullah ibn Abdil-Muttalib-zvani Šejbe ibn Hašim - zvani Amr - ibn AbdiMenaf - zvani El-Mugire ibn Kussaj - zvani Zejd - ibn Kullab ibn Merret, ibn Kab ibn Lua ibnGalib bn Fahr - zvani Kurejš, po njemu je pleme dobilo ime - Ibnu Malik ibn En-Nadar - zvaniKajs - ibn Kenanet bn Huzejmet ibn Mudriket -zvani Amir - ibn Ilijas ibn Mudar ibn Nazzar ibnMead ibn Adnan.Ibnu Hišam, I/1,2; - Telkihu fuhumi ehli-l-Eser, 5 i 6 - Rahmetun li-l-Alemin,II/11,12,13,14 i 52.

Drugi stepenTu se ubraja uzlazna linija od Adnana, a Adnan je sin Edda ibn Humejsea ibn Selaman IbnuAvs ibn Berz ibn Kamvel ibn Ebi ibn Arram ibn Našid ibn Hazen ibn Beldas ibn Judlaf ibn Tabihibn Džahim ibn Nahiš ibn Mahij ibn Iid ibn Abkar ibn Ubejd ibn ed-Dua ibn Hamdan ibn Senberibn Jesrebij ibn Jah; Zen ibn Jehhan ibn Eravij ibn Dišan ibn Ajser ibn Efnad ibn Ejham ibnNaksar ibn Nahas ibn Zarah ibn Semij ibn Mezzij ibn Avdat ibn Aram ibn Kajdar ibn Ismail bnIbrahim, a.s.Sabrao lozu Muhammed Sulejman el-Mensur Fevri od el-Kelbija i Ibn Sada nakonprovjere.

Treći stepenUzlazno od Ibrahima, a.s, do Adema, a.s. i to: Ibrahim je sin Tariha koji se zvao Azer - ibnNahur ibn Saru (ili Sarug) ibn Rauv ibn Falih ibn Abir ibn Šalih ibn Erfahšed ibn Sam ibn Nuha.s., ibn Lamik bn Metuvešleh ibn Ehnun - kažu da je on Idris, a.s, ibn Jerid ibn Mehlail ibnKajman ibn Amušet ibm Šejs ibn Adem, a.s.Ibnu Hišam, I/2,3,4. Telkihu fuhumi str.6 sižeTaberanijinih Sira str. 6. i Rahmetun li-l-alemin II/18. (U nekim djelima su imena različito pisana,a neka su izostavljena)

Poslanikova porodicaPorodica Resulullaha, a.s, je poznata pod imenom Hašimijje po njegovom djedu Hašim bn AbdiMenafu. Stoga ćemo nešto reći o porodici Hašimija. I Hašim: On je naslijedio brigu okonapajanja i ishrane hodočasnika od Beni Abdi Menafa. Ranije smo spomenuli da je došlo dopomirenja između Abdi Menafa i Abi-d-Dara, koji su mekkanske i rabanske položaje podijelilimeđusobno. Hašim je bio ugledni Mekkelija i prvi koji je hodočasnicima obezbijedio hranu(poparu - izdrobljeni hljeb). Njegovo ime je bilo Amr, a Hašim mu je nadimak koji je dobio zbogdrobljenja hljeba za poparu. On je također, prvi koji je odredio i zaveo u praksu zimsko i ljetnoputovanje Kurejšija u trgovinu. O njegovoj dobroti i oštroumnosti govore i mnogi predislamskipjesnici. Bilo je interesanstnih događaja vezanih za Hašima. On pripovijeda da je jedanputkrenuo na trgovačko putovanje u Šam. Kad je došao do Jesriba - Medine, oženi se Selmom,kćerkom nekog Amra iz porodice Beni Adij bn Nedždžara, pa ostade živjeti kod nje.Odatle jeponovo krenuo u Šam, a ona je ostala trudna sa Abdul-Muttalibom. Hašim umrije u Gazzi,gradu u Palestini, a Selma rodi Abdul-Muttaliba 497. g. Dade mu ime Sijedi zbog sijedogčuperka s kojim se rodio.Ibnu Hišam, I/137. Rahmetun li-l-alemin I/26, II/24.Selma je odgojiladijete u očevoj kući, u Medini. Za njega nije znala Hašimova obitelj iz Mekke. Hašim je imaočetiri sina i pet kćerki. Sinovi su mu; Esad, Ebu Sajfi, Nadlet i Abdul-Muttalib, a kćerke su: Eš-Šifa, Halida, Daifa, Rukajja i Dženneta.Ibnu Hišam, I/107.

II Abdul-MuttalibGovorili smo da je opskrba hadždžija vodom i hranom sa Hašima prešla na njegovog brata El-Muttaliba bn Abdi Menafa. Bio je od velikog ugleda, časti i vrijednosti u svom plemenu. Kurejšijesu ga prozvali El-Fejjad - Darežljivi. Kad je postao Šejbe (-kasnije Abdul-Muttalib) momak ili jošstariji, saznao je za njega amidža El-Muttalib bn Abdi Menaf i ode u Jesrib da ga traži. Kada gaje našao i vidio, zaplakao je, zagrlio ga i posadio ga na svoju devu. Momak je sišao i nije htiokrenuti dok mu ne dozvoli majka. El-Muttalib je upita, a ona odbi da da sina amidži. El-Muttalibjoj reče: "On bi išao na imanje svoga oca, u Božiji hram, pa mu majka dozvoli da krene. El-Muttalib je ušao u Mekku na devi, a za njegovim leđima je jahao momak. Ljudi su upirali prstomu mladića i govorili: "Ovo je rob - Abd Muttalibov." El-Muttalib im odgovori:"Sram vas bilo, ovo jesin moga brata Hašima." Momak je živio kod amidže dok se nije uozbiljio. Negdje u to vrijemeEl-Muttalib umrije u Redmanu, jednom mjestu u Jemenu. Sve njegove poslove naslijedi Abdul-

Muttalib. Sva rodbina i svi pripadnici plemena zavoliše ga zbog njegove plemenitosti, časti,pravednosti i sposobnosti u poslovima. On svome plemenu priuštisvu slavu koju su imali i do tada.Ibnu Hišam, I/137, 138.Poslije El-Muttalibove smrti u Jemenu,Nevfel je silom uzurpirao Abdul-Muttalibovo dvorište. On se obrati Kurejšijama da mu pomognu,a oni odgovoriše: "Ne želimo ulaziti između tebe i Nevfela, jer on je tvoj amidža." Abdul-Muttalibzato pozva u pomoć daidže iz Jesriba-Medine. U Mekku krenu daidža mu Ebu Sead bn Adij saosamdeset konjanika. Na ulazu u Mekku dočeka ga Abdul-Muttalib i reče: "Idemo kući, daidža!""Ne, tako mi Boga, dok se ne sretnem s Nevfelom", zatim krenu kući Nevfela. Međutim, on jesjedio uz Kabu sa nekim dostojanstvenicima Kurejšijama. Ebu Sead isuka sablju i povika:"Gospodara mi i Kabe, ako ne povratiš zemlju Abdul-Muttalibu, ubiću te ovom sabljom." Nevfelodgovori: "Evo, već sam mu vratio, njegova je", što potvrdiše i prisutni. Ebu Sead odsjedi kodAbdul-Muttaliba tri noći, zatim obavi umru i vrati se u Medinu.Nakon ovog događaja Nevfel ibn Abdi Šems ibn Abdi Menaf sklopi savez sa Benu Hašimijema.Kada je pleme Huzaat vidjelo pomoć koju je dobio Abdul-Muttalib od daidže Ebu Seada izplemena En-Nedžar rekoše: "Kako god ste ga vi rodili i mi smo ga rodili (jer je Abdu Menafovamajka iz plemena Huzaat), mi smo preći da mu pomognemo, nego vi." Stoga i oni krenuše uMekku i uđoše u Vijećnicu, pa sklopiše savez sa Beni Hašimijama, a zatim sa Beni AbdiŠemsom - Nevfelovim plemenom. Ovako učvršćena veza između plemena iz Medine i plemenaiz Mekke biće jedan od bitnih faktora za oslobađanje Mekke, što ćemo kasnije saznati.Muhtesarsiretu Resul (Abdul-Vehab) str. 41, 42 Važno je spomenuti dva značajna posla koja je Abdul-Muttalib uradio za Kabu, i to: Kopanje Zem-zem bunara i odbrana Kabe u bici sa slonom.IbnuHišam, I/142, 143, 144, 145, 146, 147.I - Abdul-Muttalibu je u snu naređeno da iskopa bunar Zem-zem, i pokazano mu je mjesto, gdjeda kopa. Kada je počeo kopati, naišao je na predmete koje su zakopali Džerahime kada subježali iz Mekke. Našao je sablje, nakit, dva zlatna srndaća. Sabljama ukrasi vrata Kabe, na njihprikova zlatne srndaće i sazida bunar i prostor oko bunara za hadždžije. kada se ukazao bunarZem-zem Kurejšije se posvađaše sa Abdul-Muttalibom govoreći mu: "Hoćemo da učestvujemos tobom." A on odgovori: "Ne, ja sam odabran za ovaj posao." Oni ga nisu ostavili na miru svedok ga ne izvedoše na sud pred vrača iz Beni Seada. Nisu se kući ni vratili, a na putu naiđošena znakove koji im pokazaše da je Abdul-Muttalib u pravu. Tada se Abdul-Muttalib zavjetovaoda će: "Ako mu Bog podari deset sinova, a on doživi da porastu i da ga pomognu, žrtvovatijednog kod Kabe."II - Namjesnik Abesinskog vladara u Jemenu, Ebreha, pošto vidje da Arapi hodočaste Kabu,sagradi veliku crkvu u Sani. Želio je da hodočasnike skrene u Sanu, umjesto u Mekku. Kada jeza ovaj događaj čuo neki čovjek iz plemena Kenanet, uđe noću u tu crkvu i izmetom zaprljanjeno pročelje. Sazna Ebreha za to, žestoko se naljuti, podiže ogromnu vojsku od 60.000 ljudi ikrenu put Mekke, da sruši Kabu. Za sebe odabra najvećeg slona, koga uzjaha i krenu ka Mekki.Vojska je imala još 9 ili 13 slonova. Kada je stigao do Mugammesa (mjesto), ulogori vojsku dase odmori i da se pripremi za ulazak u Mekku. Kada su stigli u dolinu Mahser izmeđuMuzadelife i Mine, slon zastade i leže. Nije mogao ustati da se približi Kabi. Kaže se da su gapokušavali dići na silu i nisu mogli. Međutim, kada bi ga povukli na koju drugu stranu, on biodmah ustao. Dok su se Ebreha i njegova vojska natezala oko slona, Allah na njih posla pticeEba-Bil "koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On, Allah kao lišće koje su crviistočIli učinio." Ptice su izgledale čudno, kao da su balzamovane laste. Svaka je nosila po trikamena: u kljunu jedan i dva u kandžama. Kada pogodi nekoga, ne može proći a da mu se nepočne raspadati tijelo i umre. Nisu svi Ebrehini vojnici bili pogođeni. Neki su počeli bježati, ali ihje usput dosta nastradalo, pa ih je bilo rasutih na sve strane.Ebreha je bio kažnjen od Allaha, samim tolikim žrtvama u vojsci. Vratio se u Sanu kao jadnik,napuklih grudi, gdje ubrzo umrije. Što se tiče Kurejšija u Mekki, oni su se razbježali po brdima,videći da u Mekku nadire ogromna vojska. Tek kada je sva opasnost prošla, oni se vratišebezbijedni svojim kućama.Ibnu Hišam, I/od 43-56, Tefhimu-l-Kuran, VI / od 462-469.Ovaj događaj se zbio u mjesecu muharremu, prije rođenja Muhammeda, a.s, na pedeset ilipedeset i pet dana, što odgovara kraju februara ili početku marta 571. god. po kalendaru. Ovajdogađaj - očuvanja Kabe od rušenja - je sigurno Allahov dar koji je poklonio svome Poslaniku,a.s, i svojoj kući - Bejtullahu, jer ako pogledamo Kudusi-šerif, vidimo da su Allahovi neprijatelji -nevjernici zauzeli ovu kiblu, i pokorili muslimane, kao što se desilo 587. g.p.n.e. saBuhtanaserom, zatim su kiblu (prva kibla u Kudusi-šerifu) zauzeli Rimljani godine 70-e po

kalendaru.Međutim, Kabu i kiblu u Mekki nije mogao zauzeti niko, i pored toga što su stanovniciMekke bili nevjernici.Za ovaj događaj u Mekki ubrzo su čule ne samo susjedne zemlje već i vodeće civilizovane siletog doba. Abesinci su imali jake veze sa Rimljanima i Perzijancima. Ubrzo iza toga Perzijancidođoše u Jemen i pokoriše ga.Ovaj događaj je također, ukazao svijetu na svetost Božije kuće i da je Mekka mjesto koje jeAllah, dž.š, odabrao za svetište. Nije čudo što ga je Allah spasio u ovom događaju jer je iz togmjesta ponikao i Kabi bio najpovjerljiviji El-Emin - posljednji Božiji Poslanik.Abdul-Muttalib jeimao deset sinova. To su: El-Haris, Ez-Zubejr, Ebu Talib, Abdullah, Hamza, Ebu Leheb, El-Gidak, El-Mekum, Saffar i El-Abbas.U nekim knjigama se navodi jedanaest sinova, a jedanaestije bio Kasem. U drugim je trinaest sinova pa dodaju još Abdul-Kaba Hudžla, ali se zna sigurnoza deset sinova. Pored deset sinova imao je i šest kćeri, to su: Ummul-Hakim, zvana El-Bejda,pa Berret, Atika, Safija, Erva i Umejma.Telkih fuhumi ehli-l-Eseri, str. 8. i 9. Rahmetunli-l-Alemin, II/ 56, 66.III - Abdullah je Resulullahov, a.s, otac, Abdullahova majka je Fatima, kći Amr ibn Aiz ibn Umranbn Mahzum ibn Jekaza bn Merret. Abdullah je bio najljepše Abdul-Muttalibovo dijete i njemunajdraže. On je ta obećana "žrtva" ili taj kurban. Događaj kaže: Kada je Abdul-Muttalib dobiodeset sinova i kada su oni malo poodrasli, okupi ih oko sebe i reče im za svoj zavjet. Oni mu sepokoriše. On napisa njihova imena na strijelice i dade ih kaddahu - čovjeku koji baca kocku.Prva strijelica je bila okrenuta na Abdullaha. Abdul-Muttalib ga uze i ponese ga kod Kabe da gazakolje, ali mu Kurejšije ne dadoše kao ni njegove daidže, a ni njegov brat Ebu Talib. Abdul-Muttalib reče: "Kako onda da ispunim svoj zavjet?" Nagovoriše ga da ide kod vračarice i da njunavrati da sada baca strijelicu između Abdullaha i deset deva. Ako izađe na Abdullaha nekapoveća novih deset deva, i tako stalno, sve dok strijelica ne padne na deve i ne bude Bogzadovoljan. Ako padne na deve, onda će njih zaklati kod Kabe.Tek kada je broj deva skočio nastotinu, tek tada je strijelica pala sa Abdullaha na deve. Abdul-Muttalib ih je zaklao umjesto sina.Do tada je krvarina kod Arapa bila deset deva, a poslije ovog događaja popela se na broj od100 deva, što je i Islam potvrdio. Pripovijeda se od Resulullaha, a.s, da kaže: "Ja sam sin dvajužrtava" (Ismaila i oca mu Abdullaha).Ibnu Hišam, I/151-155; - Rahmetun li-l-Alemin, II/89,90; -Muhtesar Sire od Abdullaha str. 12, 22, 23.Abdul-Muttalib odabere za ženu svome sinu Abdullahu, Aminu, kćerku Vehba bn Abdi Menafabn Abd Zehre bn Kulaba. Ona je u to vrijeme bila najljepša i najčestitija djevojka u Kurejšija iporijeklom i položajem. Njen otac je bio poglavar porodice Zehra, poznate po porijeklu i časti.Abdullah se oženi i poče život sa Aminom u Mekki. Nakon izvjesnog vremena, otac ga posla uMedinu da nabavi za njih datula. On u Medini umrije. Neki kažu, da je krenuo u Šam da trguje,pa je naišao na karavanu Kurejšija u Medini i tu odsjeo, jer je bio bolestan. U Medini je i umro.Zakopan je u kući Nabige Džadija. Umro je u dvadeset i petoj godini života, a prije rođenjasvoga sina Muhammeda, a.s, po mišljenju većine historičara. Ima i onih koji kažu da je Abdullahumro dva mjeseca nakon rođenja djeteta.Ibnu Hišam, I/156, 158; - Fihku-s-Sire od MuhammedGazalije str. 45; - Rahmetun li-l-Alemin, II/91.Kada je vijest o njegovoj smrti stigla u Mekku, Amina ga je oplakala sa najvećom tugom ižalošću što je izrazila i dirljivim stihovima. Sve što je Abdullah ostavio iza sebe, bilo je: pet deva,manje stado ovaca i abesinsku robinju Berket, sa nadimkom Ummu Ejmen, koja je odgojilaResulullaha, a.s.Muhtesar Siretu-r-Resul od Abdillah En-Nedždija str. 12, i Telkih fuhumi ehlil-eser str. 4, i Sahih Muslim II/96.

ROĐENJE I ČETRDESET GODINA ŽIVOTA DO POSLANSTVA A.S.

RođenjeNajodabraniji Poslanik, Resulullah, a.s, rođen je u porodici Beni Hašima u Mekki, u zoruponedjeljka, devetog rebiul-evvela, prve godine od događaja sa "slonom", ili četrdeset godinaposlije vladavine perzijskog kralja Kisara (Kserksa) - Enu Širvana. Taj datum odgovara 20. ili22. aprilu 571. godine po kalendaru. Ovaj datum izračunali su veliki učenjak MuhammedSulejman El-Mensur Fevri i astrološki istraživač Paša Mahmud.Udžbenik, Historija isl.naroda odEl-Hudarije I/62; - Rahmetun li-l-Alemin, I/38, 39 (ima mimoilaženja oko datuma u aprilu, je li 9-tiili 12-ti).

Ibnu Sead prenosi, da je Resulullahova, a.s, majka rekla: "Kada sam ga rađala, porađala samuz njega ogromnu svjetlost, od koje su zablistali dvori Šama." Slično prenosi i El-Urbad ibnSarija.Muhtesar siret - Resulullah, a.s. prof. Abdullah En-Nedždi str. 13 i Ibnu Sead, I/23 (ili 33).Pripovijeda se također, da su se, pri rođenju Muhammeda, a.s, desili neki čudni događaji usvijetu, koji su bili predznaci njegovom poslanstvu:Srušilo se četrnaest tronjeva sa Kserksovogdvorca u Perziji, ugasila se vatra koju su vijekovima obožavali farizejci i srušile se crkve okojezera "Savit" nakon što ono presuši. Ovo prenosi Bejhekija,Historija islamskih naroda, I/62. a snjim se ne usaglašava Muhammed El-Gazali.Pogledati, Fihku-s-Sire od Gazalije, str. 460. Kadaje Amina donijela na svijet dječaka, pozvala je njegovog djeda Abdul-Muttaliba da mu saopštiradosnu vijest. On ga sav radostan uze u naručje i odnese u Kabu. Tu se pomolio Allahu izahvalio mu na unuku. Tu mu je i ime Muhammed dao - zna se sigurno, da ovo ime nije bilopoznato kod Arapa.

Obrezivanje je urađeno sedmi dan po rođenju, kako je, inače, bio običaj kod Arapa.Ibnu Hišam,I/159, 160. Historija isl. naroda od El-Hudarije, I/62. Ima nekih mišljenja da je Muhammed, a.s,rođen obrezan. Zadul-Miad, I/18. Telkih str. 4Prva žena, koja ga je zadojila, poslije majke, bila je Suvejba, štićenica Ebu Lehaba, koja jeimala muško dojenče s imenom Mesruh. Prije Muhammeda, a.s, dojila je Hamzu, sina Abdul-Muttaliba, a poslije njega dojila je Ebu Selemu ibn Abdil-Esed El-Mah zumiju.Telkih fuhumi-l-Eser, str. 4. Muhtesar Sireti-r-Resul od Abdullaha En-Nedždije, str. 13.

Boravak u porodici Beni SadObičaj kod Arapa u gradu je bio, da potraže dobru dojilju za novorođenče i to sa sela i izpustinje, želeći time udaljiti svoju djecu od gradskih bolesti. Djecu je trebalo odljuljati na čistomzraku, da tjelesno ojačaju, duhom očvrsnu i da progovore čistim arapskim jezikom. Tako je iAbdul-Muttalib izašao da traži dojilju za svoga unuka. Pogodiše sa Halimom iz plemena BenuSad ibn Bekr, kćerkom Ebi Zuejba. Njen muž je bio El-Haris ibn Abdil-Uzzaj, s nadimkom EbiKebšet iz istog plemena kao i Halima.Muhammed, a.s, je imao braću po mlijeku. To su: Abdullah bn el-Haris, Enisa kći Harisova,Huzafa ili Đuzama, Harisova kćerka koju prozvaše Šejma. Ona je voljela i nosila u naručjuMuhammeda, a.s, zatim je bio Ebu Sufjan bn Haris bn Abdil-Muttalib, sin Resulullahovog, a.s.amidže.Resulullahov amidža Hamza, također je imao dojilju iz Benu Sada bn Bekra, a jedanput ga jedojila Resulullahova, a.s, majka, kada je bila kod Halime. Hamza je bio brat po mlijekuResulullahu sa dvije strane, preko Suvejbe i Halime.Halima je uz Resulullaha, a.s, doživjela neočekivani berićet, kao i mnoge zanimljive događaje.Ibnu Ishak piše: "Halima je pripovijedala, da je krenula sa mužem i malim sinčićem, kojeg jedojila, u grupi žena iz plemena Beni Sad ibn Bekri, da potraži posao (žene su dolazile u Mekku iuzimale djecu na dojenje). To se desilo jedne godine, kada nisu imali šta da jedu. Krenuli smona devi, koja nije davala , tako mi Boga, ni kapi mlijeka. Niko od nas nije spavao od plača našeggladnog djeteta koje se nije moglo najesti sa mojih prsa. Molili smo Boga, da nas izvede iz teteške situacije. Tako smo stigli u Mekku. Zagledali smo novorođenčad, a svakoj od nas jenuđen Resulullah, a.s, i ni jedna ga nije htjela uzeti, jer je bio jetim - siroče bez oca. Naravno, mismo očekivali plaću od djetetovog oca. Svaka od nas bi rekla: "Jetim. Ta, šta bi za njega moglaučiniti majka i djed!?" Stoga smo mrzile uzeti jetimče. Međutim, svaka žena koja je bila samnom, našla je sebi dijete na dojenje, osim mene. Kada smo se okupili za povratak, rekohmužu: "Tako mi Boga, osjećam se poniženom, svaka moja druga je našla sebi dijete na dojenje.Mrzi me da se vratim kući tako jadna. Tako mi Boga, odoh nazad da uzmem ono jetimče." "Budibez brige, svakako to učini, možda će nam Allah uz njega dati berićet." Ona zatim nastavi priču:"Otišla sam po to dijete, samo iz razloga što nisam našla drugo. Međutim, kad sam ga uzela idonijela do karavane, stavih ga u krilo da se nadoji. Ono primi moje grudi i dojilo je, dojilo, dokgod je moglo. Kada se ono zasitilo, zasiti se i moj namlađi sin. Pa zaspa Muhammed, a zaspa imoj sin, zbog čijeg plaća (od gladi) nismo mogli spavati prethodnih noći. Ustade moj muž i odedo deve, kad kod nje vime nabreklo. On pomuze, pa se napismo oboje do sitosti. Tu noć smougodno prespavali. Kada se probudismo, muž mi reče: "Znaj, Halima, tako mi Boga, uzela siberićetno čeljade!" Odgovorih mu: "I ja bih željela da je tako." Zatim smo krenuli, a ja sam sadjecom jahala devu. Deva je bila brza i jaka, pa ja odmakoh podobro od svojih drugarica, takoda one povikaše: "O Zuejbova kćeri, šta ti bi! Pričekaj nas malo. je li to ona ista deva na kojoj si

dojahala s nama?" Odgovorih im: "Da, tako mi Boga, to je ona ista." One povikaše: "Nijemoguće. S njom se nešto dogodilo."Zatim stigosmo u naše mjesto - zemlju Beni Sada. Nisam poznavala suhlju zemlju od te. Našeovce bi dolazile uvijek gladne kući, a kad stigosmo s Muhammedom dođoše s paše site imliječne. Namuzosmo i napismo se, znajući da ovce, do tada, nisu imale kapi mlijeka. Našisusjedi bi govorili svojim čobanima: "Teško vama, zašto ne idete napasati ovce tamo, gdjenapasaju stado Zuejbove kćerke." Međutim, isto se dešavalo. Njihove ovce bi opet dolazilegladne i bez mlijeka, a moje site i sa mlijekom. Mi smo kroz to stalno osjećali Božije dobro,Njegovu ispomoć i opskrbu. To je trajalo, a Muhammed je napunio dvije godine. Odvojih ga odprsa. Izgledao je i jači i krupniji nego njegovi vršnjaci.

Tada odlučismo da ga odnesemo njegovoj majci, tužni i nesrećni zbog rastanka. Majci smopričali kako smo s njim zaimali berićet, pa joj ja rekoh: "Kad bi ga još malo ostavila kod nas daojača, bilo bi mu bolje nego u gradu. Bojim se, da mu ne naudi gradski vazduh." Halimanastavi: "Nismo se ni nadali, a Amina se odmah odluči da ga povedemo nazad sa sobom."IbnuHišam, I/162, 163, 164. - Ovo je mišljenje većine autora Sire. Ibnu Iskah smatra da je u trećoj godini otišao od Halime.Vidi Ibni Hišam, I/92Tako je Resulullah, a.s, ostao u Benu Sadu. Imao je četiri ili pet godinastarosti kada se desio događaj - jedna od mudžiza "Rasijecanje i čišćenje Muhammedovihgrudi." Prenosi Muslim od Enesa r.a, da je Resulullahu, a.s, došao Džibril u vrijeme dok se onigrao sa djecom. Uzeo ga je, spustio na tle, rasjekao mu grudi sve do srca, izvadio srce vani i izsrca izvadio ugrušak pa rekao: "U ovome je šejtan mogao da ti naudi." Zatim mu isprao srce uzlatnom leđenu u kome je bila voda zem-zem, zatim ga zašio i ponovo ga vratio na njegovomjesto. Dječaci su trčeći došli njegovoj pomajci, vičući: "Muhammed je ubijen!" Kada gaugledaše imao je drugačiju boju lica.Sahih Muslim, poglavlje El-Isra, I/92.

Odlazak rođenoj majciNakon ovog čudnovatog događaja, Halima se uplaši za Muhammeda, pa odluči da ga vratinjegovoj majci. Kod majke je proveo vrijeme sve do napunjene šeste godine.Telkihu fuhumiehli-l-Eseri, str. Ibnu Hišam I/168Amina je smatrala potrebnim da zbog sina i zbog sebe, treba da ode u obilazak muževog grobau Jesribu-Medini. Krenula je sa dječakom na put dug 500 km i sa služavkom Ummu Ejmen, isvekrom Abdul-Muttalibom. Na putu su proveli mjesec dana. Amina je mnogo izmršala. Napovratku se razboli. Uporna je bila od početka putovanja, ali ne izdrža do kraja.

Umrije u El-Ebvau, mjestu između Mekke i Medine.Telkihu fuhumi ehli-l-Eseri, str. Ibnu HišamI/168

Život kod dragog djedaAbdul-Muttalib se vrati sa Muhammedom, a.s, u Mekku. Sva njegova osjetila milosti,plemenitosti i ljubavi, bila su okrenuta unuku - jetimu, kojeg zadesi nova tragedija koja samozguli krastu staroj nezarasloj rani - prvo otac, a sada i majka!Djed je bio milostiviji prema Muhammedu, a.s, nego prema svojoj djeci. Nikada ga nije samogostavljao. Uvijek je neko bio uz njega.Ibnu Hišam kaže: "Abdul-Muttalib je imao svoje šiltete uhladovini Kabe. Njegovi sinovi bi posjedali oko šilteta i iz poštovanja niko nije ni pokušavaosjesti na očevo mjesto. Kada bi se pojavio Resulullah, a.s. - unuk, dječak, popeo bi se i sjeo nasred šilteta. Njegove amidže, sinovi Abdul-Muttalibovi bi pokušali da ga pomaknu, a Abdul-Muttalib bi povikao, kad bi to primjetio: "Ostavite to moje dijete. On ima kod mene posebnomjesto."Zatim bi ga posadio da sjedne, pokraj sebe. Gladio bi mu leđa rukom i radovao bi se svemu štoje Muhammed, a.s. činio.Telkihu fuhumi ehli-l-Eseri, str. Ibnu Hišam I/168Od osam godina, dva mjeseca i deset dana starosti, izgubi Resulullah, a.s, svoga djeda. Onumrije u Mekki, a želio je prije smrti da brigu o svom unuku, a.s, posveti njegovom amidži EbuTalibu - rođenom očevom bratu.Prethodno djelo i str. 7. Ibnu Hišam, I/169.

Kod osjećajnog amidžeEbu Talib prihvati brigu o svome bratiću u potpunosti i na najbolji način. Ubroja ga u svojudjecu, njima ga preporuči, a posebno zatraži međusobnu dobrotu i poštovanje. Amidža mu, Ebu

Talib je više od četrdeset godina držao Muhammedovu, a.s, stranu, prosipao na njega svojuzaštitu i zbog njega prijateljevao i ljutio se, o čemu će biti govora.

Molbom izazva kišuIbnu Asakir je uzeo hadis od Dželhemet ibn Arfata koji kaže: "Ušao sam u Mekku, bila je suša,pa Kurejšije rekoše: "O Ebu-Talibe, osuši nam se dolina, djeca nam trpe od suše, hajde, zalij je.Izađe Ebu Talib sa dječakom. Kao da se pomrači sunce, uskovitlaše oblaci. Dječak je gledao unebo. Ebu Talib ga uze i prisloni leđima uz Kabu i pokaza prstom na dječaka. Na nebu se desičudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, te se sruči na dolinu bogata kiša i napojisve što je trebalo. Ovaj događaj Ebu Talib je opisao jednim stihom." U tom stihu je opisaoMuhammedovu nadnaravnu moć.

Pobožnjak BehiraKada je Resulullah, a.s, napunio dvanaest godina - po nekima - i dva mjeseca i deset dana,IbnuDžvzi u Telkihu fuhumi ehli-l-Eseri, str. 5. povede ga sa sobom Ebu Talib na trgovački put uŠam. U Busri su odsjeli, a Busra je bila jedno od značajnih trgovačkih mjesta. Ona je bilaprijestonica za one arapske zemlje, koje su bile pod Rimljanima. U ovom gradu je živio svećenikpod nadimkom Behira, a pravo ime mu je bilo (Džerdžiz) Grges. Kada je trgovačka karavanadošla u Basru, on izađe da je sretne, i pozove ih u goste. Prvi puta ih je vidio, a poznao jeResulullaha, a.s, po svojstvima ranije objavljenim u svetim knjigama. On uze dječaka za ruku ireče:"Ovo će biti poslanik cijelom svijetu. Njega će Allah poslati kao milost svjetovima." Ebu Talibreče: "Odakle to znaš?" On odgovori: "Kada ste osmatrali sa Akabe, ne osta ni kamen, ni biljka,ni stablo, a da sedždu ne učini, a sedždu oni ne čine osim Poslaniku, a.s. Ja ga prepoznajempo pečatu poslanstva, biljegu iznad gornje hrskavičeve plečke u obliku jabuke. Ja sam za njegačuo u našim objavama." On zamoli Ebu Taliba da sa njim ne ide u Šam, već da ga vrati kući.Bojao se da mu Jevreji ne nanesu zlo. Ebu Talib vrati Muhammeda, a.s, sa svojim momcima uMekku.Muhtesar Sireti-Resul, En-Nedždi str. 16. Ibnu Hišam I/180, 181, 182, 183.U Tirmizije i kod nekih drugih stoji da ga je vratio sa Bilalom, to je svakako greška, jer Bilal nijetada bio prisutan, a iako je bio živ, nije mogao biti ni uz Ebi Taliba, a ni uz Ebu Bekra; Zadul-Miad I/17.

Bitka zvana El-FidžarTo je bio rat plemena Kurejš i Kinane protiv Hevazina. U to vrijeme Resulullah, a.s, je imaopetnaest godina. Vođa Kurejšija i Kinana, zajedno, bio je Harb bn Umejje. Uživao je veliki ugledi čast. Pleme Hevazin je predvodio Kajs. Početak bitke pripadao je Kajsu, a sredina bitke teklaje u korist Kinana. Ova bitka je nazvana Fidžar zbog prekida zabrane ratovanja u svetimmjesecima. Ovoj bici prisustvovao je Resulullah, a.s. On je svojim amidžama dodavao strijele zagađanje.Ibnu Hišam I/184,185,186,187; - Kalbu džezireti-l-arebi str. 260. Historija islamskihnaroda I/63.

Ugovor o dostojanstvuNa osnovama prethodne bitke dogodi se prisega u svetom mjesecu zil-kadetu čiji su inicijatoribili Kurejšije i to porodice: Benu Hašim, Benu Muttalib, Esed bn Abdul-Uzaj, Zehra bn Kulab,Tejm bn Murre. Svi se oni okupe u kući Abdullaha bn Džedan et-Temija, jer je bio najstarijimeđu njima i veoma poštovan i ugledan. Sklopiše dogovor da u Mekki ne smije biti nikopotčinjen i izložen nasilju, bilo da je Mekkanac ili gost, a da oni ne budu na njegovoj strani, aprotiv zulumćara, sve dok ovaj ne prestane. Ovom dogovoru je prisustvovao Resulullah, a.s, akada ga je Allah dž.š. obdario objavom izjavio je: "Prisustvovao sam u kući Abdullah ibn Džedanugovoru koji mi se dopao, a kada bi u Islamu bio pozvan na tako nešto, odazvao bih se."IbnuHišam, I/113, 135; - Muhtesar od Nedždije str. 30, 31.

Ovaj ugovor je rezultat predislamskog fanatizma kojeg je proizvela "asabijja." Asabijja je duhroda koja podrazumijeva bezuslovnu privrženost rodu i plemenu. Da vidimo kako je došlo dosklapanja saveza i potpisivanja ugovora o čovjekovom dostojanstvu. Neki čovjek od plemenaZubejd, dođe u Mekku da prodaje robu. Tu robu kupi od njega El-As bn Vail Es-Sehmi, ali mune isplati kako treba. Molio je da to učini kako treba i pozivao Abdud-Dara, Mahzuma, Džumha,Selma i Adija, predstavnike familija, ali ne obratiše pažnju na njega, niti na taj događaj. Ovaj

čovjek pozva pjesnika i zamoli ga da kaže na trgu stihove u kojima će opisati nepravdu i nasiljeizvršeno nad njim. I dok je pjesnik recitovao, naiđe Zubejr bn Abdul-Muttalib pa upita: "Šta jepovod ovim stihovima?" Kada sazna, okupi gore spomenute ljude da donesu odluku opoštivanju ljudskog dostojanstva, bilo da se radi o stanovnicima Mekke ili o strancima koji dođuu Mekku. Svi okupljeni, nakon toga, odoše kod El-As bn Vaila i od njega uzeše i dadoše Ez-Zubejdiji - trgovcu, njegovo pravo.Muhtesar Sire od Nedždija str. 30, 31.

Mukotrpan životResulullah, a.s, nije imao u mladosti određeni posao ili zanimanje. Tradicija bilježi da je biopastir i da je čuvao ovce u plemenu Beni SadIbnu Hišam, I/166. kao i stanovnicima Mekke.U dvadeset i petoj godini života, otisnu se u Šam kao trgovac imetkom, čuvene trgovkinje izMekke, Hatidže, r.a. Ibnu Ishak bilježi: "Hatidža, kći Huvejlidova je bila trgovkinja velikog ugledai časti. Ona je unajmljivala trgovce koji su radili sa njenom robom i revnosno im isplaćivalazaradu. Kurejšije su inače, bili poznati trgovci.Kada je Hatidža čula za Resulullaha, a.s, aposebno da je iskren, povjerljiv i čestitog ponašanja, posla po njega da dođe. Kada jeResulullah, a.s, došao, ona mu ponudi da on vodi brigu o njenoj trgovini u Šamu i da će bitinagrađen bolje nego su bili njegovi prethodnici. Također bi uz njega slala svoga slugu Mejsera.Resulullah, a.s, prihvati ovu ponudu, i odmah krenu sa Mejserom i karavanom u Šam.IbnuHišam, I/187, 188.

Ženidba sa HatidžomKada se vratio Resulullah, a.s, u Mekku, Hatidža je bila ne malo iznenađena velikim trgovačkimuspjehom. Mejsera joj je ispričao o čestitosti i povjerljivosti Resulullaha, a.s, te da je to jedan odrazloga velike zarade. Ona je bila sretna, a i zbunjena. Bila je udovica i do tada su je prosilimnogi ugledni bogataši, gospoda Mekke, ali ih je ona odbijala, jer se željela posvetiti samotrgovini. Međutim, ono što je osjetila prema Resulullahu, a.s, nije mogla sakriti od svojeprijateljice Nefise, kćerke Menijjeta. Nefisa nije šutila o tom saznanju, pa ode direktnoResulullahu, a.s, i reče mu otvoreno neka oženi Hadidžu. On pristade na to i porazgovara sasvojim amidžama, a oni odobriše Hadidžinom amidži i zaručiše je za njega. Odmah iza toga,obavilo se i vjenčanje. Činu vjenčanja prisustvovali su Benu Hašimije i poglavari Mudara. To sesve desilo samo dva mjeseca nakon njegovog povratka iz Šama, a ispravnija verzija je nakondvadeset dana. Hadidža je tada imala četrdeset godina. U to doba bila je najodabranija ženaMekke, po porijeklu, bogatstvu i oštroumnosti. Ona je i prva žena kojom se oženio Resulullah,a.s, i za njena života nije imao drugu ženu.Ibnu Hišam, I/189, 190. - Fikhu Sira od M.Gazalijestr. 59. - Telkihu fuhumi ehli-l-Eser, str. 7.

Hadidža, r.a, je izrodila svu djecu Resulullaha, a.s, osim Ibrahima. Prvo mu je rodila Kasima i ponjemu su zvali Resulullaha, a.s, Ebul- Kasim. Zatim je rodila Zejnebu i Rukaju, pa UmmuKulsum i Fatimu, pa opet sina Abdullaha. Abdullaha su zvali "Dobri" i "Čisti." Sinovi su pomrli udjetinjstvu, a sve kćerke su dočekale Islam i Objavu, te postale muslimanke, muhadžirke."Muhadžirke" znači da su sve učinile seobu iz Mekke u Medinu tj. Hidžru. Međutim, i sve kćerkesu pomrle za života oca im Resulullaha, a.s, osim Fatime, r.a, koja umrije poslije oca na šestmjeseci.Ibnu Hišam, I/190, 191; - Fikuhu-s-Sira, str. 60; - Fethu-l-Bari, VII/507.

Gradnja Kabe i događaj presudeKada je Resulullah, a.s, imao trideset i pet godina, Kurejšije odlučiše da sagrade Kabu, koja jedo tada bila jedna kamena gomila na uzvišenom zemljištu. Uzdignuta je bila devet aršina još odvremena Ismaila, a.s. Nije imala krov pa su neki lopovi ukrali sanduk sa blagom koji se nalaziounutar te gomile. Zbog svoje tradicije i velike historijske vrijednosti kao i temelja koje je udarioIbrahim, a.s, Kabu su stalno posjećivali svi prolaznici kroz Mekku. Dešavalo se da su mnogiodnosili sa sobom komadić zemlje ili kamenčić kao simbol svetosti i berićeta. Pet godina prijeResulullahovog, a.s, poslanstva, Kabu je splakala poplava nakon pucanja brane Arema.Kurejšije su se uplašile, jer je bilo gotovo da se sruši Kaba, pa odlučiše da obnove gradnjučuvajući tako njene temelje i njeno prvobitno mjesto. Odlučiše da je grade samo sa poštenostečenim imetkom - bez primjesa kamate, mita, ukradenog i otetog novca itd. Oni su se bojalida sruše postojeće ostatke Kabe, pa to otpoče El-Velid ibn Mugire El-Mahzumi, a drugi sukrenuli za njim pošto mu se nije ništa loše dogodilo. Srušili su sve do temelja koje je sagradioIbrahim a.s.

Napravili su Arapi i plan za izgradnju Kabe. Odredili su koliko će koje pleme sakupiti kamena, ikoji će dio zidova ko sazidati, tako da svi zajedno učestvuju u gradnji. Doveli su graditelja,Rimljanina, zvanog Bakum i gradnja je tekla sve po planu, dok nisu došli do visine zida i mjestagdje je trebalo postaviti "Crni kamen" - Hadžerul-esved. Svako pleme je smatralo sebeprivilegovanim da taj častan posao učini neko od njih. Svađa među njima je potrajala četiri dopet dana i prijetila je izbijanjem krvavog sukoba oko Svetog hrama u Svetoj zemlji. U svemu tomnajtrezveniji je bio Ebu Umejje bn El-Mugire El-Mahzumijj koji dade prijedlog: prva osoba kojase pojavi na vratima harema Kabe neka riješi problem i donese presudu.Allah dž.š. je htio da taosoba bude Resulullah, a.s. Kada ga ugledaše povikaše: "El-Emin, El-Emin, (jer je bio poznatpod tim nadimkom što u prijevodu znači: pouzdan i povjerljiv), zadovoljni smo da on donesepresudu, to je Muhammed!"Kada Resulullah, a.s, priđe bliže oni ga obavijestiše o problemu, i zatražiše rješenje. Resulullah,a.s, je imao rješenje: On zatraži komad platna, spusti ga na zemlju i na sredinu postavi Svetikamen, zatim zatraži da priđu poglavari zavađenih plemena, te da svi zajedno uzmu za ćoškoveplatna i da podignu Sveti kamen do mjesta gdje će se postaviti. Tada ga Resulullah, a.s, uzesvojom rukom i postavi ga gdje treba. Ovo je bio mudar postupak koji je zadovoljio sve strane.Kurejšijama je ponestalo čistog imetka za gradnju, pa sa sjeverne strane izgradiše zid visokšest aršina, danas zvani Hatim-zid, ili Kameni zid. Vrata na tom zidu uzdigoše od zemlje, da nemože bilo ko ući, već samo onaj kome dozvole. Kada je gradnja Kabe dostigla petnaest aršina,udariše joj plafon oslonjen na šest stubova. Tom gradnjom, Kaba je dobila svoj četvorougaonioblik sa približnim mjerama:Visina je otprilike 15 m, dužina zida na kome je Hadžerul-esved je 10 m, kao i zidu na suprot.Kamen se nalazi na visini od 1,5 m, od podnožja kuda se vrši tavaf. Čeoni zid, na kome suvrata, je dug 12 m kao i njemu suprotni. Vrata Kabe su postavljena na visini od 2 m iznadzemlje. Kabu okružuju s vanjske strane obruč od kamenih blokova visine 25 cm i širine 30 cm.To su ustvari, blokovi od prve građevine, pa su sačuvani na taj način.Ibnu Hišam, XII/192-197; -Sira od Gazalije, str. 62, 63; - Sahihu-l-Buhari, I/215; - Historija islamskih naroda, I/64,65.

Kratak životopis prije poslanstva a.s.Resulullah, a.s, je u svojoj mladosti bio obdaren sa najboljim vrlinama koje posjeduju ljudi. Imaoje visoki koeficijent inteligencije što se odražavalo u svakom njegovom pokretu ili poduhvatu.Nije volio mnogo pričati. Volio je osamu koju je provodio u časovima razmišljanja i traganja zapravdom i svim onim što je dostupno ljudskom umu da shvati. Razmišljao je o prirodi, njenimljepotama, prirodnim zakonima, zatim o čovjeku kao jedinki i kao dijelu društva. Zatim jerazmišljao o vjeri, šta je to što vjeruje njegov narod, kome, ili čemu se klanja i moli, zašto sebave krivovjerstvom, vradžbinama, itd. Ako bi vidio da se negdje radi dobro, pritekao bi upomoć, a od zla se strogo klonio. Nije pio alkohol, nije jeo meso zaklano na žrtveniku, nijepraznovao kumirske blagdane ni svečanosti. Bio je prvi, koji je bježao od svakog širka ilimnogoboštva. Nije mogao otrpiti kada bi čuo da se neko kune kumirima Latom i Uzatom. Bezsvake sumnje njega, - Resulullaha, a.s, je čuvala Allahova odredba. Ako bi se desilo da sepočne buditi u njemu neki ljudski porok, ili bi krenuo za nekim običajima nedostojnim njega, tadase pojavljivala Božanska briga da ga sačuva od svega što nevalja. Ibnu Esir pripovijeda: "Rekaoje Resulullah, a.s: "Nisam nikada bio zainteresovan da činim ono što su činili predislamskiArapi, osim u dva slučaja i u oba mi je Allah dž.š. našao izlaz iz situacije. Zatim, mi se to višenije dešavalo do početka Objave kojom me je Allah počastio. Rekoh jedne večeri, dječaku kojije napasao ovce sa mnom na brdima Mekke: "Hoćeš li paziti i moje ovce, a ja da idem na sijelou grad, kao i ostali mladići?" Odgovori da hoće. Ja krenuh, i kad bijah kod prve kuće u Mekki,čuh svirku, pa upitah: "Šta je to?", a odgovoriše mi: "Ženi se dvoje mladih". Ja sjedoh daposlušam, a Allah, dž.š, mi začep uši i ja zaspah. Ujutro me probudila vrelina sunca. Ja sevratih dječaku, a on me upita kako je bilo? Ispričah mu, a zatim odlučih da i druge noći uradimisto. Kad uđoh navečer u Mekku, snađe me isto kao i prethodne noći. Poslije ovog događaja,nisam dozvolio da me okupira zlo.Postoje razmimoilaženja oko toga da li je ovaj hadis sahih.Hakim i Zehebi ga ubrajaju u sahih, a Ibni Kesir u daif. Pogledaj El-Bidaje ven-nihaje, II/287.Prenosi Buharija od Džabir bn Abdullaha koji kaže: "Kada je sagrađena Kaba otišao jeResulullah, a.s, i Abbas da prenose kamenje, pa Abbas reče Resulullahu: Stavi svoju odjeću(izar - donji dio) na vrat da te kamenje ne nažulja." Resulullah a.s, kleknu na zemlju, oči podignunebesima, pa se podiže i reče: "Moj izar, moj izar, pa pritegnu odjeću uza se."Sahihu-l-Buhari -poglavlje o gradnji Kabe, I/540 U drugoj verziji hadisa stoji: "Poslije toga mu se nije nikada vidio

sramotni dio sramotnog tijela."Isto djelo uz objašnjenje Kastalanija Resulullah se odlikovao usvom plemenu, lijepim jezikom, dobrim ponašanjem, plemenitom naravi. Bio je najljepši uplemenu izgledom, i najljepšeg ahlaka - morala. Posjedovao je blagost, ljubaznost. Govorio jesamo istinu. Svako obećanje bi izvršio, a povjereni emanet učuvao. Njegov ga narod prozva El-Emin, a za njega kaže majka svih vjernika, hadidža, r.a: "Nosi savršenstvo, stiče izgubljeno,ugosti gosta i pomaže u nevolji."Sahihu-l-Buhari,I/3

Dio-2

U SVJETLU POSLANSTVA I OBJAVEU pećini HiraKada se Resulullah, a.s, približio četrdesetoj godini života, i kada su njegova zapažanjaprošlosti i sadašnjosti rasvijetlila njegov um, jaz između njega i njegovoga naroda se u mnogočemu produbljivao. On tada zavoli samoću. Ponio bi sa sobom hrane i vode i odlazio u pećinuHira na brdu Nur, koje je udaljeno od Mekke oko dvije milje. To je jedna lijepa pećina, dugačetiri aršina a široka jedan aršin i tri četvrtine. On je provodio mjesec Ramazana u toj pećini.Nahranio bi siromaha, ako bi tim putem naišao.Vrijeme je provodio u ibadetu i razmišljanju o svemu što ga okružuje, pa i o kosmosu.Razmišljao je šta se krije iza toga, kakva je to snaga koja pokreće sve to. On je bio siguran danjegov narod pogrešno obožava Allaha. Oni žive u zabludi i čine širk, vjeruju u kipove. Ali, onnema jasan put, kojim bi krenuo, nema program koji bi sprovodio u djelo, a niti određeni cilj skojim bi bio zadovoljan i smiren.Resulullahov izbor ovog malog tihog mjestašca, je bio dio Allahove brige o njemu i Allahovogplana s njim. Allah, dž.š, ga je pripremao za ono što ga je čekalo. Velika je istina, da bilo kakavpreobražaj - duhovni naravno - čovjek doživljava nakon sumiranja svog prethodnog života, a dabi to uradio, nužno je da se osami, izoluje ili povuče na izvjesno vrijeme, jer time postiže punukoncentraciju u razmišljanju, neometan od svakodnevnih životnih sitnica, ljudi i njihovihproblema i briga koje inače okupiraju život. Tako je i Allah, dž.š, pripremao Muhammeda, a.s, utišini i osami brda Nur, u pećini Hira. Pripremao ga je da na svojim plećima ponese najvećiemanet čovječanstvu, emanet koji će promijeniti lice zemlje i uravnotežiti historiju. Allah, dž.š, jepripremao Muhammeda, a.s. tri godine na tešku i odgovornu dužnost koja ga čeka. On bi seosamljivao po mjesec dana razmišljajući o opstanku, i šta je poslije nestanka, kakve tajne kriježivot, a kakve smrt itd.Tako je to trajalo do određenog momenta, do određenog susreta sa nepoznatim, kada muAllah, dž.š, dade dozvolu.MELEK DŽIBRIL DONOSI OBJAVU “IKRE”Kada Resulullah napuni četrdesetu godinu, koja se smatra godinom čovjekove zrelosti, a kažuda su u tim četrdesetim godinama poslanici dobivali Objave, počeše se javljati znaci poslanstvai u normalnom životu. Prvi tragovi su bili snovi - er-ru‘ja. Snovi su mu bili jasni i čisti kao jutarnjesvitanje. Ru‘ja mu se pojavljivala punih šest mjeseci, a poslanstvo je trajalo dvadeset i trigodine. Ova ru‘ja predstavlja jedan dio od četrdeset i šest dijelova poslanstva.Trećeg Ramazana Resulullahove, a.s, osame u pećini Hira, Allah, dž.š, odluči da spusti svojumilost na zemlju, da čovječanstvo počasti poslanstvom, pa posla Muhammedu, a.s, Džibrila,meleka sa ajetima iz Kur‘ana. Uz kalendarske proračune i postojeće dokaze, mi možemo dapotvrdimo da je objavljivanje Kur‘ana počelo u ponedjeljak, dvadeset i prvog Ramazana,naveče, što odgovara desetom avgustu 610. godine po kalendaru. Resulullah, a.s, je imao tada,tačno četrdeset mjesečevih godina i šest mjeseci i dvanaest dana ili oko trideset devet sunčevihgodina i tri mjeseca i dvanaest dana.Aiša, r.a, nam pripovijeda priču o samom događaju, o svjetlosti koja je počela rastjerivati tminu imrak nevjerstva i zablude. Putem te svjetlosti poče se mijenjati tok života i sudbina historije.Prvi vid Objave Resulullahu, a.s, je bio “er-ru‘ja - es salika” istinito snoviđenje. Ti snovi sudolazili poput svitanja zore, a odmah poslije toga želio je da se osami, i to je činio u pećini Hira.Svaki puta je bivao pobožniji i bogobojazniji. Predavao bi se ibadetu po nekoliko noći, a prijeodlaska u Hiru opskrbio bi se kod kuće, obišao bi h. Hadidžu, r.a, pa tek onda otišao u osamu.

To je trajalo do pojave meleka, koji dođe Resulullahu a.s. u pećinu Hira. Džibril mu reče: “Uči!”,a Muhammmed, a.s. odgovori: “Ja ne znam učiti”, - pa nastavi :"Zatim me uze, pa me privučesebi, a zatim me odmaknu od sebe. To uradi jako i snažno tri puta, a nakon trećeg puta reče:"Uči, čitaj, u ime tvoga Gospodara koji stvara, stvara čovjeka od ugruška Čitaj, plemenit jeGospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.“Resulullah a.s. se vrati uzbuđen i usplahiren, uđe kod h. Hadidže, r.a, i reče: “Prekrijte me,prekrijte me!” Smiriše ga dok ne ode od njega strah, zatim reče h. Hadidži r.a: Šta mi se desi!" iispriča joj “novost” i reče: “Strahovao sam za se”, a h. Hadidža r.a, mu reče: "Ne, ne tako miAllaha, Allah te nikad neće osramotiti. Ti si čovjek, koji posjećuje rodbinu, pazi sirotinju,nadoknadi izgubljeno, ugosti gosta i uvijek pomaže i ustrajava na istini."H. Hadidža ode sa Muhammedom, a.s, kod svoga amidžića koji se zvao Vereka ibn Nevfel ibnEsad ibn Abdul-Uzza. On je u predislamsko doba primio kršćanstvo. Zatekli su ga kakoprepisuje El-kitabul-ibranijj.Prepisivao je Evanđelje na hebrejski jezik. Bio je sijed, slijep starac. Hadidža, r.a, mu reče: “Oamidžiću, čuj priču, sina svoga brata, pa mu Vereka reče: ”Pričaj, moj bratiću, šta ima?"Resulullah, a.s, ga obavijesti o događaju koji se zbio u pećini Hira. Vereka ga sasluša i reče:“Ovo je bio Božiji povjerenik kojeg je Allah poslao i Musau. Kamo sreće da sam mlađi, da hoćubogdo biti živ, kada te tvoj narod bude progonio. A Resulullah a.s. reče: ”Zar će me oniprogoniti?" Da. Znaj, da ni jedan, koji je dolazio sa ovim kao ti, nije bio bez neprijatelja. Akodočekam taj dan, svesrdno ću ti pomoći. Međutim, uskoro je Vereka umro, a Objava je zastala.Prenose Taberanija i Ibnu Hišam neke dopune, koje su od koristi. Napr. da je Resulullah, as.,nakon Objave, izašao iznenađen iz Hire - pećine, pa se odmah vratio nazad i da je nakonboravka otišao u Mekku. Taberanijina predaja baca zračak na uzrok njegovog izlaska, evo togteksta:Rekao je Resulullah, a.s, nakon govora o dolasku Objave:“Meni su, od Allahovih stvorenja bili najmrži, pjesnik i luđak.Nisam volio ni da ih vidim. Rekao sam, nikad neću dozvoliti Kurejšijama da pričaju da sam luđakili pjesnik! Ako to učine popeću se na uzvisinu brda i baciću se s nje i ubiti se, pa ću se odmoriti!" Zatim nastavi:“Izašao sam da to i učinim, pa kad dođoh na sred brda, čuh glas s nebesa kako govori: ”OMuhammede! Ti si Allahov Poslanik, a ja sam Džibril", zatim reče: “Podigoh glavu u nebo iugledah Džibrila u liku čovjeka. Vidjeh mu samo noge koje su dosezale do neba.” On reče:“O Muhammede Ti si Allahov Poslanik, a ja sam Džibril.” Poslanik, a.s, reče: “Stadoh i počehgledati u njega, pa me to odvrati od moje ranije nakane, niti krenuh naprijed, a ni nazad. Stalnosam pokušavao svratiti pogled s njega na drugu stranu neba, ali gdje god bih okrenuo glavu,svugdje je bio on. Tako sam stajao u mjestu, ni naprijed ni nazad, sve dok Hadidža ne posla pomene da se vratim. Glasnici su došli i vratili se kući, a ja se nisam mogao maknuti s mjesta.Zatim Džibril ode, a i ja se vratih svojoj porodici. Kada stigoh kući, sjedoh uz samu Hadidžu inaslonih se na nju pa mi ona reče: ”O Ebu Kasime gdje si bio?"Tako mi Allaha, poslala sam ih da te traže po čitavoj Mekki i ne nađoše te.Ja joj potom ispričah šta sam vidio. Ona reče: “Obraduj me, o amidžiću, i potvrdi mi. Tako miStvoritelja, želim da budeš Poslanik ovom ummetu.”Zatim ona ustade i odhiti kod Vereka, pa i njega upozna sa događajem, a Vereka joj odgovori:“Kuddusun, kuddusun: Allahu, Allahu, tako mi Onoga u čijim rukama je moj život, Muhammeduje došao Allahov povjerenik, koji je dolazio Musau. On je Poslanik ovoga ummeta (naroda).Reci mu, o Hadidža, neka bude čvrst i postojan.”Hadidža, r.a, se vrati i prenese mu Verekine riječi. Kada je Resulullah, a.s, okončao boravak upećini Hira, vrati se u Mekku. Tada ga srete Vereka i nakon što je čuo od Resulullaha a.s. priču,reče:“Tako mi Onoga u čijim je rukama moj život, ti si poslanik ovog ummeta. Došao ti je Allahovpovjerenik, koji je dolazio i Musau.”Period objaveKoliko dugo je trajao period Objave, pitanje je koje zahtijeva odgovor. Ibn Mes‘ud prenosi odIbni Abbasa vijest koja ide u prilog onima koji kažu da je prekid trajao danima. Ovo bi mišljenjebilo najjače i najispravnije što se da zaključiti nakon razmatranja svih okolnosti oko togdogađaja.Međutim, mišljenje, da je prekid trajao pune tri godine ili dvije i pol godine je netačno. No, nijeovdje mjesto da to objašnjavamo. To će biti na drugom mjestu izloženo. Bitno je da znamo, da

je Resulullah, u vrijeme pauze bio cijelo vrijeme potišten, tužan, zbunjen, i iznenađen. Buharijapripovijeda, u svojoj knjizi “Et-Te‘abir” slijedeće:“Prekide se objava i to ražalosti Resulullaha, a.s, kako čusmo žestokom žalošću iz koje suknugorčina, koja ga je navodila da se strovali sa planinskih vrhova.. Kad god bi stigao na vrhbrežuljka s namjerom da se s njega baci, ukazao bi mu se Džibril, koji mu govori: ”OMuhammede, ti si uistinu Allahov Poslanik." Te riječi bi mu ponovo dale snagu i volju inastavljao bi život, a kad mu se oduži period prekida objave, on bi opet otišao na brdo, pa bi sedesilo isto, i sa Džibrilovim a.s. riječima bi se vratio nazad, ohrabren.Druga objava (Džibril se oglašava drugi put)Ja Ejjuhel-MuddessiruIbnu Hadžer kaže: “Bilo je to (tj. prekid objave koji je trajao danima) da bi se Resulullah a.s.oslobodio straha i da bi stekao ponovno samopouzdanje. Tek kada je nestalo nedoumice, ikada su se potvrdili znaci istine i kada je Resulullah, a.s, bio svjestan čvrstog ubjeđenja da je onpostao Allahov Poslanik, Poslanik Slavljenog i Uzvišenog Allaha i da je Džibril, prenosilacObjave a ne nikakvo priviđenje, to je onaj koji će mu prenositi Objavu sa nebesa. Tek tada upotpunoj duhovnoj smirenosti i ravnoteži dođe mu Džibril ponovo, tj. drugi put.” Buharija prenosiod Džabir bn Abdullaha, da je on čuo kako Resulullah, a.s, pripovijeda prekid Objave i kaže:“Dok sam išao (preko brda) čuh glas s neba. Podigoh pogled u visinu i ugledah meleka koji jedolazio u Hiru. Sjedio je na stolici koja je lebdjela između neba i zemlje, pa se prestraših njega ipolegoh na zemlju. Potrčah kući i rekoh: ”Pokrijte me, pokrijte me", pa me pokriše, a UzvišeniAllah dž.š, objavi:“O ti pokriveni, ustani i opominji”, do riječi (fehdžur) zatim je Objava poslije toga redovnodolazila.Vrste objavePrije nego počnemo opširno govoriti o životu Resulullaha, a.s, i o poslanstvu, smatramo datreba spomenuti vrste Objave, jer je Objava predmet Risaleta - poslanstva. Ibnu Kajjim kaže,navodeći stepene objave:Prvi stepen: Er-ru‘ja es-sadika ili istinito snoviđenje i s njom je početak Objave Resulullahu, a.s.Drugi stepen: Objava koju je Resulullah,a.s, dobivao od Džibrila napamet, a da ga ne vidi, kaošto pripovijeda Resulullah, a.s;Duh meleka je dostavio mome razumu, da ni jedna osoba neće umrijeti dok ne potroši svojunafaku. Pa, bojte se Allaha i molite Ga na najljepši način, i ne tražite to od Allaha putemzabrana i nepokornosti, jer ono što posjeduje Allah, dž.š, može se dobiti samo pokornošću.Treći stepen: Resulullahu, a.s, je dolazio melek Džibril, pa bi mu se ukazao u čovječijem liku, irazgovarao bi s njim dok ne bi Resulullah a.s, napamet naučio govor. Nekada su ga i ashabiviđali u ovom stepenu Objave.Četvrti stepen: Melek mu je nekada dolazio u vidu zveckanja zvona. Ovaj metod Objave je bionajteži za Resulullaha, a.s, Melek bi se navalio težinom na Resulullaha, a.s, tako da bi mu znojoblio čelo, iako bi dan bio veoma hladan, a ako je bio na devi, ona bi se od silne težine savijalado zemlje. Tako mu je došla Objava jedne prilike, dok je bio oslonjen za Zejdovu nogu. Zejdu jetoliko bilo teško, da je jedva izdržao.Peti stepen: Resulullah, a.s, je viđao meleka Džibrila a.s, u pravom liku, onom u kome ga jeAllah dž.š, stvorio. On bi mu objavljivao što god je Allah naređivao. Ovakvim načinom jeResulullah a.s, dobio Objavu samo dva puta. To je spomenuo Kur‘ani-kerim u suretu - En-nedžm.Šesti način: Način direktne Allahove dostave Resulullahu, a.s, dok je bio na nebesima u noćiuzdignuća - Lejletul-Mi‘radža, a vezane za namaz i neke druge stvari.Sedmi stepen: Direktan govor od Allaha, dž.š, Resulullahu, a.s, bes posredništva meleka, kaošto je Allah, dž.š, govorio Musau, a.s, sinu Imranovom. Ovaj stepen Objave je bio Musaovamudžiza koju je Kur‘an potvrdio, a njeno pojavljivanje kod našeg Poslanika, a.s, je bilo u hadisuo israu, ili vezano za događaj, odlaska Resulullaha, a.s, u jednoj noći na buraku, iz Mekke uKuddus u Šamu. Neki su dodali i osmi način Objave. Ona je bila direktni razgovor Allaha, dž.š,sa Poslanikom, a.s, licem u lice, bez zastora. Ovaj način Objave je predmet neslaganja izmeđutradicionalista i njihovih nasljednika, koji je okončan, donošenjem kratkog rezimea u objašnjenjuprvog i osmog stepena.NAREDBA POSLANIKU, a.s, DA POČNE POZIVATI ALLAHOVOJ VJERIResulullah, a.s, je dobio nekoliko naredbi u suretu-l-Muddessir.Uzvišeni Allah, dž.š, kaže: “O ti, pokriveni! Ustani i opominji!

I Gospodara svoga veličaj i haljine svoje očisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj držeći da jemnogo! I radi Gospodara svoga trpi!"Da, ovo su naizgled sitne i beznačajne naredbe, ali dalekog su dometa i cilja, velikog uticaja idjelovanja i na stvarnost i na ljude.Prvi cilj od naredbe “Ustani i opominji” je, da ne ostavi nekoga ko se suprotstavi Allahovomzadovoljstvu, a da ga ne opomene na teške posljedice, da bi time izazvao u njemu uzbunu ipreokret, te osvijestio njegovo srce.Drugi cilj ajeta “I Gospodara svoga veličaj”, je da ničiju gordost i veličinu ne predpostavimoAllahovoj. Sva druga veličina će se slomiti kao trnje, s leđa će pasti potrbuške sve dok nepripadne slava i veličina samo Allahu, dž.š.Treći cilj ajeta: “I haljine svoje očisti” je otklanjanje svake prljavštine i vanjske i unutarnje, tečišćenje duše od svega nevaljalog koliko god je moguće, da bi čovjek u okrilju Allahove milosti,u Njegovom čuvanju i s Njegovom uputom, postao najuzorniji primjer u svom društvu, koji ćeprivlačiti zdrave snage i od koga će se stidjeti pokvarena srca. On će upravljati ovodunjalučkimstrastima, a neće one njime.Četvrti cilj ajeta “I ne prigovaraj držeći da je mnogo” je taj da čovjek svoj trud i svoja djela nesmatra velikim i ogromnim, nego da se stalno trudi i radi i da mnogo ‘rtvuje u svome radu, azatim sve to zaboravi potpuno se utapajući u osjećaj Allahove, dž.š, prisutnosti, zanemarujući iuopšte ne osjećajući za bilo šta od onog što je uradio.Peti cilj ajeta “I radi Gospodara svoga trpi” je nagovještaj na šta će sve Resulullah, a.s, nailazitiu svom djelovanju, kakve će sve patnje preživjeti od onih koji žive u zabludi, te koliko će bitiismijavanja i izigravanja, pa do prave i otvorene borbe i želje da ubiju i njega i njegove drugove -ashabe. Slično će zadesiti i sve Resulullahove sljedbenike, vjernike, pa mu Allah, dž.š, savjetujeda bude strpljiv ma šta mu se događalo, ne zbog toga da sebi udovolji, nego da udovolji svomeGospodaru. Allahu Ekber! Allah je Najveći! Ima li jednostavnijih naredbi od ovih, kazanihjednostavnim rječnikom, kratkim rečenicama, a u suštini, ove su naredbe izuzetno teške,ozbiljne i važne ako se sprovode u djelo. Odjek ovih naredbi premostio je sve administrativnegranice i stigao u sve krajeve svijeta, da bi se na njih nadovezale slijedeće koje će dolazitiResulullahu, a.s.Sami ajeti sadrže poruku prenošenja i tumačenja vjere (ed-da‘vetu vet-teblig). Upozorenjesamo, podrazumijeva da ima radnji na ovom dunjaluku za koje će čovjek odgovarati predAllahom, dž.š, i zato čovjek, kao biće koje zaboravlja, stalno treba opominjati i podsjećati neradi ovog dunjaluka, već radi Sudnjeg dana, gdje će se račun polagati.Ostali ajeti ovog poglavlja (el-Muddessir) zahtijevaju od ljudi, vjeru u potpunu Allahovu jednoću ioslanjanje na Allaha, d.š. u svim poslovima, a zanemarivanje ličnih prohtjeva. Vrhunac svega jeda ćemo svi mi biti zadovoljni, kada Allah, dž.š, bude zadovoljan od nas. Suštinski smisao ovihajeta se može iznijeti slijedećim redom:1. Allahova jednoća,2. Vjerovanje u Sudnji dan,3. Odgajanje duše da ne žudi za zabranama i da ne čini grijehe koji će je dovesti do kazne, većda stiče lijepe vrline, da se stalno izgrađuju i čini dobra djela,4. Prepustiti Allahu, dž.š, da u svim stvarima, konačna odluka bude Njegova,5. Naravno, sve ovo treba da dođe nakon vjerovanja u “risalet” Resulullaha, a.s, u njegovoplemenito vođstvo i pravedeno usmjeravanje.Važno je napomenuti da početak ajeta nosi uzvišeni poziv i naredbu Allaha, dž.š, Poslaniku,koje prvo on treba da prihvati. To je poziv, kojim ga budi iz sna, skrivanja i osame da bi stupio udžihad, i mukotrpan rad: “O ti pokriveni, ustani i opominji!” Kao da Uzvišeni kaže: “Onaj ko živisam za sebe, živi bez brige, a ti, ti koji ćeš nositi teško breme na svojim plećima, kakvo tvojespavanje? Kakav tvoj odmor, kakva tvoja topla postelja, miran, i ugodan život! Ustani zbogvelikog zadatka, koji te čeka, obaveze koja je tebi dodijeljena. Ustani da radiš, i budi spremanna sve tegobe koje ti se na tome putu ispriječe. Ustani, vrijeme spavanja je prošlo, a i vrijemerahatluka je prošlo!. Od danas počinje bdijenje, neprekidno bdijenje, duga i teška borba naBožijem putu!. Ustani i pripremi se za sve ovo!”Ovo su veličanstvene i ozbiljne riječi, koje ga dižu iz tople kućne postelje, iz brižnog toplogzagrljaja i guraju ga u beskrajnost i mnoštvo, u nevrijeme i buru, među dobre i loše ljude, kapridobijanju i protivljenju i na kraju u životnu realnost.Ustade Resulullah, a.s, i ostade stojeći, uspravno, podignute glave, više od dvadeset godina.Nije se odmarao niti je pauzirao, nije živio za sebe i svoju porodicu. Ustao je i ostao ustrajan na

tumačenju Allahove riječi, noseći na sebi sav teret zablude u kojoj je živio njegov narod, nosećiveličanstveni emanet upučen ljudima na zemlji, svim ljudima, cijelom čovječanstvu. Taj emanetje bila vjera, vjera sučeljavanja, odgovornosti i džihada - borbe na svim poljima. Živio je uneprekidnoj borbi više od dvadeset godina. Nije ga mogla omesti jedna stvar od druge, jedandogađaj od drugog, i cijelo ovo vrijeme, od momenta kada je čuo poziv i naredbu, UzvišenogGospodara i dobio veliko zaduženje...Allah, dž.š, ga nagradio u ime nas i u ime cijelog čovječanstva najvećom nagradom.Slijedeći listovi nisu ništa drugo do minijaturna slika ovog dugog i napornog džihada i teškogtruda, kojeg je uložio Resulullah, a.s, tokom perioda objave.PERIOD OBJAVE I METODE RESULULLAHOVOG, A.S., POZIVANJA U VJERUObjavu Kur‘ana Resulullahu, a.s, - neka je na njega salavat, mir i selam - možemo svrstati u dvavremenska perioda, sa zasebnim karakteristikama, i to:1. Mekkanska Objava, koja je trajala trinaest godina.2. Medinska Objava, koja je trajala deset godina.Oba perioda imaju svoje stupnjeve i karakteristike, specifične za to mjesto i vrijeme, čvrstovezane i neodvojive od svakodnevnog života i historijskih zbivanja.Mekkanski period Objave i Resulullahovog, a.s, poziva u Islam, možemo podijeliti u trirazdoblja:1. Tajno pozivanje u Islam, u trajanju od tri godine.2. Javno pozivanje stanovnika Mekke u Islam od početka četvrte godine poslanstva do krajadesete godine poslanstva.3. Period pozivanja u Islam ljudi izvan Mekke i širenje vjere.Ovaj period traje od kraja desete godine poslanstva, pa do Resulullahove, a.s, hidžre u Medinu.O Medinskoj Objavi ćemo govoriti, kada dođemo do tog perioda.PRVI PERIOD OBJAVEUSTRAJNOST U POZIVUTri godine tajnog pozivanjaPoznato je da je Mekka bila arapski vjerski centar. U njoj je Kaba, prijestonica kumira imnogoboštva svih Arapa. Namjera za vjerskom obnovom izazivala je strah i nesagledivepoteškoće, čak ako bi bila usmjerena i podalje od Mekke. Problem koji iziskuje odlučnost,riješenost i jaku volju, koju ne smije poljuljati nedaća, zlo i katastrofa. Međutim, velika Allahovamudrost je bila u tome, da tumačenje Objave bude u početku tajno, kako ne bi iznenadilomekkansko stanovništvo onim što bi ih uznemirilo.Prva prethodnicaPrirodno je bilo, da Resulullah, a.s, predoči islamsko učenje, prvo najbližim svojim ljudima,svojoj porodici i svojim prijateljima.On ih pozva da slijede njegovo ubjeđenje, a zatim pozva i svakog onoga koga je dobropoznavao i za koga je znao da je dobar čovjek. Pozva one u koje je bio siguran da vole JednogAllaha, dž.š, da vole istinu i pravdu i koji znaju njega Mumammeda, a.s, sa svim njegovimvrlinama i osobinama. Oni mu se odazvaše, ne svi, ali se odazvaše oni koji nikada nisuposumnjali u ličnost i veličinu Resulullaha, a.s, i u njegove riječi. To su oni, koji su znali zahistoriju Islama od prethodnih učenjaka.To je na prvom mjestu bila njegova supruga Hadidža, r.a, majka pravovjernih, kćerkaHuvejlidova, a zatim njegov štićenik Zejd bn Haris bn Šerahbil el-Kelbi, te njegov amidžić Alijabn Ebi Talib, dječak koji je živio kod Resulullaha, a.s, i kojeg je on odgajao, i na kraju njegovvjerni prijatelj Ebu Bekr Es-Siddik. Ova grupica od četvoro najdražih bića, primiše Islam, prvogdana Resulullahovog djelovanja kao Allahovog Poslanika.Nakon ovoga Ebu Bekr r.a, je počeo aktivno djelovati na širenju Islama. Bio je pogodna osoba,obljubljen kod naroda i veoma uvažavan zbog svog pristojnog načina života. Ljudi su ga pitali zasavjet, jer je posjedovao veliko znanje i iskustvo. On je počeo pozivati u Islam one, u koje je biosasvim siguran, one, s kojima se družio i kojima je vjerovao. Od njega je primio Islam Osman bnAffan Emevija, Zubejr bn El-Avvam El-Esedija, Abdurrahman bn Auf, Sa‘d bn Ebi Vekas Ez-Zuhrejan i Talha bn Ubejdullah Et-Tejmi. Ova osmorka je prva prethodnica ostalim, koji ćeprimiti Islam u osvitu njegove zore.Među prvim muslimanima je i Bilal bn Rebbah-Abisinac, a slijedili su: starješina ovog naroda -Ebu Ubejde Amir bn El-Džerrah iz plemena Beni Haris bn Fihr, Ebu Selema bn Abd El-Esed, -El-Erkam bn Ebi-l-Erkam El-Mahzumi, Osman bn Ma‘zun i njegova dva brata Kudamet iAbdullah, zatim, Ubejdet bn El-Haris bn El-Muttalib bn Abdi Menaf, Seid bn Zejd El-Adevijj i

njegova žena Fatima, kći Hattaba El-Adevije ili sestra Omer bn Hattaba, Habbab bn El-Eret iAbdullah bn Mes‘ud El-Huzelijj i još neki drugi. Ovo su bili prvi muslimani, ljudi iz svihkurejšijskih porodica. Ibnu Hišam ih je nabrojao više od četrdeset, a mi ćemo neke od ovihprvaka posebno spomenuti.Ibnu Ishak kaže: Zatim poče narod primati Islam i muško i žensko, tako da se o Islamu počepričati u Mekki. Svi, prethodno spomenuti ljudi, primiše Islam tajno. Resulullah, a.s, se sastojaos njima na određenim mjestima i tumačio im Islam, daleko od očiju javnosti. Njegova misija jejoš uvijek bila: misija pojedinačnog, tajnog pozivanja u Islam.Nakon objave privih ajeta sureta El-Muddessir, objavljivanje se redovno nastavilo. Objavljivanisu kratki ajeti (rečenice) iz pojedinih sureta (poglavlja), kao i dijelovi jednog sureta. Smisao jeodgovarao vremenu i sredini u potpunosti. Značenje je bilo veličanstveno, toplo, razumljivo iprihvatljivo, a osnovni zadatak im je bio odgajanje i pripremanje samog čovjeka da bude pravivjernik. Bilo je i onih ajeta koja su ukazivala na sve ljudske nevaljalštine kojih se treba kloniti naovom svijetu. Mnogi su opisivali džennet i njegove ljepote kao i džehennem sa svim strahotama,slikovito i precizno, kao da ih okom gledaš. Sve što je objavljivano, davalo je na vjernikeizuzetno pozitivno, stvarajući u njima i oko njih atmosferu sasvim drugačiju od one u kojoj ježivio ljudski rod tog doba.NamazMeđu prvima naredbama koje su objavljene početkom silaska Objave, bila je i naredba oklanjanju namaza.Mukatil bn Sulejman kaže: “Allah, dž.š, je propisao namaz početkom Islama i to dva rekatadnevno i dva noćna rekata.” To potvrđuje ajet: "I Gospodara svoga krajem i početkom danaveličaj i hvali!" (XL:55)Ibnu Hadžer kaže: “Resulullah je, pouzdano se zna, klanjao prije Isra‘a - (uzdignuća nanebesa), a i njegovi drugovi, ashabi.Jedino je neslaganje oko toga, da li je naredba o klanjanju bila prije naredbe za pet dnevnihnamaza. Neki kažu, naredba je bila samo za namaz prije izlaska sunca i poslije zalaska" - (krajcitata).Haris bn Usama pripovijeda putem Ibni Lehi‘ata preko Zejd bn Harisa da je Resulullahu, a.s, spočetka Objave došao Džibril, pa ga naučio uzimanju abdesta, pa kada je završio s abdestom,uzeo je šaku vode i poprskao njome stidno mjesto. Ibnu Madždže je prenio smisao ovog hadisa.Sličan hadis je prenesen od El-Berra bn Aziba i Ibni Abbasa. U hadisu Ibni Abbasa stoji: “Bilo jeto među prvim naredbama.”Ibnu Hišam je naveo u svojoj Siri, da je Resulullah, a.s, sa svojim drugovima odlazio u vrijemenamaza u klanac i kriomice bi klanjali, da ih ne bi narod vidio. Ebu Talib je vidio jedanputResulullaha, a.s, i Aliju da klanjaju, pa im je to prigovorio, a kada je saznao o čemu se radi,naredio im je da budu ustrajni i nepokolebljivi.Objava stiže u osnovnim crtama do KurejšijaGledajući s više aspekata na događaje u Mekki, izgleda da je vijest o Ed-da‘vetu pozivu u Islam- u ovom prvom stadiju koji je bio pojedinačan i tajan - stigla i do Kurejšija, iako joj nisu obraćaliveću pažnju.Muhammed El-Gazalija kaže: “Ova vijest je stigla do Kurejšija, pa joj ne pridadoše važnost.Veoma moguće da su smatrali Muhammeda, a.s, jednim od samostalnih pobožnika koji govori obožanstvenosti i njenim pravima, slično, kao što je činio Umejjet bn Ebi Es-Sult, Kus bn Saide,Amr bn Nufejl i njima slični. Međutim, ovdje su Kurejšije bili oprezniji, pa su pažljivo osluškivali,bojeći se masovnosti Muhammedovih, a.s, pristaša i dubljih tragova, pa počeše pratiti njegovživotni put i njegovu vjersku aktivnost.”Prođoše tri godine, a Resulullahov rad na Islamu je još uvijek bio tajan i pojedinačan. U ovomperiodu oformi se skupina vjernika zasnovana na bratstvu i međusobnom pomaganju, sazadatkom da tumači i širi vjeru Islama i da radi na njenoj konsolidaciji i učvršćivanju.Zatim, Allah, dž.š, obaveza Resulullaha, a.s, vahjom - Objavom, da vjeru obznani Kurejšijama,da se suprotstavi njihovim lažima, i da nasrne na njihove kipove.DRUGI PERIOD OBJAVEJAVNI POZIV U ISLAMPrva naredba o javnom vjerskom nastupanjuAllah, dž.š, u vezi sa javnim pozivanjem u Islam naredi: “I opominji rodbinu svoju najbližu.”(XXVI:214) Poglavlje u kome se nalazi ovaj ajet je Eš-Šu‘ara‘, a u njemu se najprije spominjepriča o Musau, a.s, i to od početka njegovog poslanstva do seobe sa Benu Izraeličanima i

njihovom spasu od Faraona i njegovog naroda. Zatim govori o davljenju Faraona i njegoveporodice u moru. Ova kur‘anska priča sadrži sve periode kroz koje je prošao Musa, a.s, tokomsvoje poslaničke misije u Egiptu - pozivajući Faraona i njegov narod ka vjeri u Allaha, dž.š.Smatram da je ovo naširoko obrazlaganje o Musau, a.s, i njegovoj misiji došlo upravo na mjestokada Allah, dž.š, naređuje Resulullahu, a.s, da pozove svoj narod u Islam, da bi mu on biovodič, kako njemu tako i njegovim ashabima, drugovima, i da bude primjer šta će sve doživjetiod svog naroda kada ga počnu u laž utjerivati i napadati. O Islamu treba javno govoriti i stogatreba biti svjestan svega što ih može snaći još od prvih dana.Ova sura sadrži također, sve klevetnike prethodnih poslanika iz naroda: Nuha, Ada, Semuda,Ibrahimovog naroda, Lutovog, Šuajbovog - (ashabil-Ejketi), osim što je spomenuo Faraonovnarod i događaj s njima, - da bi obavijestio one koji će se služiti lažima, da će ih stići Allahovakazna ako ustraju u tome. Isto tako, pravi vjernici treba da znaju, da će lijep završetak bitinjihov, a ne ovih drugih.Pozivanje rodbine u IslamNakon objave ajeta: “I opominji rodbinu svoju najbližu!”, Resulullah, a.s, je prvo pozvaoporodicu Benu Hašim ili Hašimije, pa dođoše,a sa njima i nekoliko članova Benu Muttalib bnAbdi Menaf. Bilo ih je ukupno četrdeset i pet ljudi. Ebu Leheb preduhitri Resulullaha, a.s, i reče:“Evo, ovo su tvoje amidže i sinovi amidža, pa govori. Ostavi prazne riječi i znaj da nemašnikakvo pravo nad ovim arapskim narodom, ja na to imam veće pravo od tebe. Ne diraj u očevurodbinu! Ako nastaviš s tim što si započeo, njima je najlakše da te se odreknu! U tome će impomoći i ostali Arapi. Ne znam da ima iko ko je svojoj rodbini nanio više zla od tebe.”Resulullah, a.s, je svo vrijeme šutio i na tom skupu nije govorio ono što je htio. On ih pozvadrugi put, pa kada dođoše reče im:“Hvala Allahu, Njega slavim, na Njega se oslanjam, Njega vjerujem, kod Njega utočište tražim isvjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jednog Jedinog, koji nema sudruga. ”Zatim reče:“Vođa ne smije lagati svoj narod, tako mi Allaha, pored kojeg nema drugog boga, ja samAllahov Poslanik, vama naročito, a svim ljudima općenito. Tako mi Allaha, svi ćete umrijeti, kaošto legnete spavati, a svi ćete biti proživljeni, kao što se probudite iz sna. I svakako ćetepolagati račun za svoja djela, a nagrada će biti ili vječni džennet, ili vječna vatra.” Ebu Talibreče:“Nama je tvoja pomoć najpotrebnija, tvoj savjet mi smo najspremniji prihvatiti, mi ti najviševjerujemo, evo ovdje, na okupu je sav rod tvog oca, i ja sam jedan od njih, iako nisam prvi kojiće prihvatiti to što voliš ti, ali idi i čini ono što ti je naređeno! Tako mi Boga, ja ću te, kao i dosada uvijek štititi i braniti. Jedino, što ja lično nisam spreman napustiti vjeru Abdul-Muttaliba!”Ebu Leheb reče: “Ovo je tako mi Boga sramota, spriječite ga prije nego vas zavede!” Ebu Talibdodade: “Tako mi Boga, ne možemo ga spriječiti dok smo živi.”Na brežuljku SaffaNakon što je Resulullah, a.s, dobio obećanje od Ebi Taliba da će ga štiti, u vrijeme dok muAllah, dž.š, dostavlja Objavu, krenu jednoga dana na Saffu i povika: “Evo neprijateljskogupada.” Kurejšije se okupiše oko njega. On ih pozva da vjeruju Jednog Allaha, dž.š, u njegovoposlanstvo i da vjeruju u Sudnji dan.Buharija prenosi dio ove priče od Ibni Abbasa koji kaže:“Kada je objavljeno: ”I opominji rodbinu svoju najbližu", pope se Resulullah, a.s, na Saffu i počedozivati: “O potomci Fihra! O potomci Adija, o Kurejšije, i tako redom, dok se ne okupiše. Onikoji ne dođoše, posla po njih glasnike da vide koji su to. Dođe Ebu Leheb, a dođoše i Kurejšije.Resulullah, a.s, reče: ”Šta mislite, kada bih vas obavijestio da se u dolini nalazi konjica koja ćevas napasti, biste li mi povjerovali?" Odgovoriše: “Da, ti nisi nikada lagao.” On reče:“Ja sam poslan vama, da vas upozorim na tešku patnju i kaznu koja vas čeka.” Ebu Leheb reče:“Propao ti ostatak dana, zar si nas zbog toga okupio?” Allah, dž.š, tada objavi: “Neka propadneEbu Leheb.”Muslim prenosi drugi dio ove priče od Ebi Hurejreta, r.a, koji kaže: "Kada je Allah, dž.š, objavio:“I opominji rodbinu svoju najbližu”, Resulullah, a.s, se svakome od prisutnih, ponaosob obratio,pa reče:“O Kurejšije, spasite sebe od vatre, o Fatima, kćerko Muhamme- dova, spasi sebe od vatre,tako mi Allaha, ja za vas ništa ne mogu učiniti kod Allaha, osim što smo materično vezani, i štoću Ga ja obavijestiti o toj rodbinskoj vezi.”Ovakav nivo obraćanja, snažnim i prodornim glasom, je način da se prenese obavijest iupozorenje. Resulullah, a.s, je objasnio najbližim ljudima da prihvaćanje Objave i njega kaoPoslanika, je pitanje životne veze između njega i njih. Rodbinska “asabija”, slijepa privrženosti

koje se Arapi drže, nije ništa i brzo će nestati u vrelini ove opomene koja je došla od Allaha,dž.š.Otvoreno isticanje istine i reakcije idolopoklonikaPrethodni događaj još nije splasnuo uzburkanom Mekkom, a već Allah, dž.š, objavi: “Ti javnoispovjedaj ono što ti se naređuje i mnogobožca se okani” (XV:94), pa Resulullah, a.s, se okrenuprotiv mnogobožačkih praznovjerja i njihove ništavnosti, govoreći istinu o kipovima, o njihovojvrijednosti, tj. bezvrijednosti. On im donese primjere o bespomoćnosti da sami sebe opsluže, akako onda da budu božanstvo od koga narod traži zaštitu i uslugu. Zatim im je objasnio da jeonaj, ko njih vjeruje i uzima ih za posrednika između sebe i Allaha, dž.š, u velikoj zabludi.Mekkom se razbukta mržnja, nemir i strah. Ko to na glas govori o kipovima i narodu koji ihobožava? Zar su na krivom putu i zar žive u teškoj zabludi? Ko to dira u bogove Kurejšija injihovu vjeru? Hiljade munja, gromova i zemljotresa uzdrma tihu, mirnu i uspavanu dolinuMekke, uskovitla njen vazduh, uzvitla sakrivene vjetrovite pustinje. Digoše se Kurejšije protivove provale koja zahvati iznenada, sve njih, strahujući da ne prodre u njihove običaje i njihovonaslijeđe.Digoše se Mekkelije, jer shvatiše značenje riječi “Iman” - vjerovanje koje negira bilo kakvobožanstvo osim Allaha, dž.š. Značenje: Vjerovanje u Objavu i u Sudnji dan je potpunaposlušnost i potpuna predaja u kojoj čovjek nije više vlastan sobom, ni svojim imetkom, jer topripada Allahu, dž.š, za razliku od njih koji u to ne vjeruju. Prihvatiti ovo, značilo bi odreći segospodstva, vođstva i ugleda kojeg uživaju kod Arapa, a povezano je preko kumira u Mekki.Njima zabraniti da izvršavaju svoje mnogobožačke obrede i da ih zanemare zbog toga da biudovoljili Allahu dž.š, i Njegovom Poslaniku, ne pada im na pamet. Zabraniti im da ne činenasilje, porobljavanje i sve griješne radnje u kojima su ogrezli i noću i danju, to je nemoguće.Oni ne prihvataju bilo kakve promjene, jer Allah, dž.š, kaže: “Ali, čovjek hoće dok je živ dagriješi.” (LXXV:5)Sve su to Kurejšije dobro znale, ali šta da čine pred iskrenim i povjerljivim čovjekom, čovjekomkoji posjeduje najveće ljudske vrijednote - lijepo vladanje. Ne znaju da je postojao još nekotakav od kad znaju historijat svoga roda. Šta da čine? Šta da rade? Kako da postupe? Bili su uvelikoj nedoumici, a i neka su, imali su zašto!Nakon dugog i zamornog razmišljanja ne nađoše bolje rješenje, već da odu Muhammedovom,a.s, amidži Ebu Talibu i da od njega zatraže neka zaustavi svoga bratića u njegovim nakanama.Da bi njihov zahtjev bio ozbiljniji, odlučiše da nastupe oštro. Oni rekoše:“Poziv ljudima, da napuste vjeru u naše bogove, tumačenje o njihovoj nemoći i slabosti je ružnapsovka i teško omalovažavanje njih, stim uporedo je i psovka i poniženje naših očeva i djedovakoji su ih obožavali, držali se tog pravca i utrkivali se u tome.”

Delegacija Kurejšija kod Ebi TalibaIbnu Ishak kaže: Grupa od uglednih Kurejšija ode Ebu Talibu i rekoše mu:“Ebu Talibe, tvoj bratić psuje naše bogove, sramoti našu vjeru, ruši naše snove, izigrava našepretke, pa ili ga zaustavili u tome, ili nam se makni s puta, jer i ti isto misliš kao i mi, i vjeruješisto kao i mi, pa da ga zaustavimo.”Ebu Talib ih umiri lijepim riječima i pristojnim odgovorom, pa se vratiše kućama, a Resulullah,a.s, nastavi po svome, tumačeći Allahovu dž.š, vjeru, pozivajući u Islam.Formiranje konsultativnog vijeća koje će onemogućiti hodočasnicima da slušaju o IslamuU narednim danima Kurejšije smisliše novi plan. Već je proteklo nekoliko mjeseci kakoMuhammmed, a.s, tumači novu vjeru, a približava se period hodočašća. Mnogi Arapi će doći uMekku, pa je neophodno objasniti im Muhammedovo, a.s, ponašanje, kako ne bi njegovupropagandu shvatili ozbiljno. Oni se sastaše na dogovor kod El-Velid bn Mugire. El-Velid imreče:“Morate biti jedinstveni u mišljenju, i morate zauzeti jedinstven stav, kako ne biste došli usuprotnost jedan s drugim i da ne biste pobijali jedan drugog.” Rekoše: “Reci nam ti?” Onodgovori:“Ne, recite vi što mislite, a ja ću slušati.” Rekoše:“Reći ćemo, on je vrač.” On reče: “Ne, tako mi Boga, on nije vrač! Mi znamo vrače, ko su i štasu. On ne mrmolji kao vrač, a niti rimuje govor kao oni.” Rekoše: “Pa reći ćemo da je lud.” El-Velid odgovori: "On nije lud. Mi smo vidjeli luđake i znamo kakvi su, ko su i šta su. On nijepomračenog uma, nije duševni bolesnik, a ni nervno rastrojen." Rekoše: “Reći ćemo da je

pjesnik.” Velid odgovori: “Nije on ni pjesnik. Mi znamo sve pjesnike i njihovo pjesništvo. Znamorecitovanje u radžezu, a znamo i u hezedžu (redžez i hezedž su metričke forme u arapskompjesništvu, o.p.p.). Znamo šta je poezija, melanholična i vesela, pa prema tome, on nije nipjesnik.” Rekoše: “Reći ćemo - čarobnjak je.” Velid reče: “Ne, on nije čarobnjak. Mi znamočarobnjake, vidjeli smo i njih i njihove sihre - čarolije. On ne opčinjuje, a niti veže vradžbine.”Rekoše: “Pa šta da kažemo?” Velid odgovori:“Tako mi Boga, njegove, a.s, riječi imaju ljepotu, osnova im je kitnjasta i plodonosna, a sadržajmudar, uman i prodoran. Vi ne možete ništa tako reći, a da bude valjano. Najbolje će biti odsvega što ste spomenuli da kažete, da je čarobnjak - sahir. Riječi koje govori su čarolija - sihr,on rastavlja oca od sina, brata od brata, muža od žene, čovjeka od porodice i rodbine, pa se i vinjega čuvajte i klonite.”Prenose neke predaje da je nakon svega što im je El-Velid odgovorio, nekolicina njih ga upitala:“Reci nam pravo tvoje mišljenje o njemu?” On im odgovori: “Pustite me malo da razmislim.”Stajao je dugo razmišljajući, a onda im je ipak rekao ono što je na kraju i njima poručio.U vezi sa El-Velidom, Allah, dž.š, objavi šesnaest ajeta u suretu El-Muddeessir i to od (11-27):“Meni ostavi onoga, koga sam ja izuzetkom učinio. I bogatstvo mu ogromno dao. I sinovi koji sus njim. I čast i ugled mu pružio. I još žudi da uvećam! Nikako! On, dosita, prkosi ajetima Našim.A naprtiću Ja njemu teškoće. Jer je smišljao i računao. I proklet bio, kako je proračunao i jošjednom proklet bio kako je proračunao! Zatim je pogledao. Pa se onda smrknuo i namrštio. Ipotom se okrenuo i uzoholio. I rekao: ”Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje.Ovo su samo čovjekove riječi! U sekar ću ja njega baciti."Nakon što se Konsultaciono vijeće složi sa konačnom odlukom, prionuše da to sprovedu udjelo. Rasporediše ljude na raskrsnicama kojima se kreću hodočasnici. Niko nije mogao proćipokraj njih, a da ga ne upozore na Muhammeda, a.s, i da ne kažu o njemu laži.Najviše je na tom planu učinio Ebu Leheb. Resulullah, a.s, je obilazio ljude u vrijeme hodočašćau njihovim kućama, na trgovima: Ukazu, Medžni i Zil-Medžazu i pozivao ih Allahovoj vjeri, a EbuLeheb bi išao za njim i vikao: “Nemojte se odazivati, on je otpadnik i teški lažov.”Ovaj postupak Kurejšija doveo je do toga da su se Arapi s tog hodočašća vratili sa saznanjem oResulullahu, a.s, i da se vijest o njemu raširila po cijeloj Arabiji.Različite metode opiranja Da‘vetuKada su Kurejšije vidjele da Muhammeda, a.s, ne može ništa spriječiti od tumačenja nove vjerei njenog širenja, počeše ponovo razmišljati šta da rade da bi ugušili djelovanje Resulullahovo,a.s, i njegovih ashaba. Odrediše nekoliko metoda o kojima ćemo govoriti:1. Ironija, izigravanje, ismijavanje, izrugivanje i utjerivanje u laž je bilo prvo sredstvo protivmuslimana. Počeše ih ponižavati nazivati pogrdnim imenima, a na Resulullaha, a.s, bacišetešku optužbu da je lud. Išli su za njim i dozivali ga tim ružnim imenom. Allah, dž.š, o tome kažeu Kur‘anu: “Oni govore: ”Ej, ti kome se Kur‘an objavljuje, ti si, uistinu lud!" (XV:6) Potvarali su gada je čarobnjak i lažov:“Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opomene, i govore nevjernici: ”Ovo ječarobnjak, lažov!" (XXXVIII:4) Oni su ga ispraćali i dočekivali sa zluradim, glupim pogledima iunezvjerenim pokretima. Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur‘an slušaju,govorećI: “On je uistinu luda!” (LXVIII:51) Također su govorili, kada bi ga vidjeli da sjedi udruštvu sa slabim i nejakim prijateljima svojim, s izrigavanjem: “Ovo njegovo društvo: Zar su tooni kojima je Allah između nas, milost ukazao?” (VI:53) Oni su bili ti o kojima nam Kur‘an govori:“Griješnici se smiju onima koji vjeruju; kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kadase porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se; kada ih vide, onda govore: ”Ovi sudoista zalutali" a oni nisu poslani da motre na njih." (LXXXIII:30, 31, 22, 33.)2. Izobličavanje Resulullahovog učenja, stvaranje sumnje, propagiranje lažnih agitacija i širenjeneosnovanih priča oko ovog učenja i oko ličnosti Resulullaha, a.s, i pretjerivanje u svemu tome,tako da ne ostane vremena svijetu za razmišljanje o vjeri. Oni su govorili za Kur‘an: “To suizmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju, ujutro i naveče da mu ih čitaju”(XXV:5). “Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu.”(XXV:4) Oni su govorili: “Poučava ga jedan čovjek.” (XVI:103) Govorili su za Resulullaha, a.s,:“Šta je ovom ”poslaniku", on hranu uzima i po trgovima hoda." (XXV:7) Međutim u Kur‘anu namnogo mjesta ima odgovora na njihovu propagandu bilo da je citira ili ne.3. Suprotstavljanje Kur‘anu izmišljotinama drevnih naroda da bi ih sa njima zabavili i odvratili odKur‘anskog učenja. Oni navode da je En-Nadar bn Haris rekao jedne prilike Kurejšijama: “Onarode! Spopala vas je situacija u kakvu niste nikada prije zapali. Muhammed je rastao među

vama. Bio je dječak, najbolji od svih, najposlušniji i najiskreniji od svih vas. Bio je najpovjerljivijaosoba među vama. Tako je živio do svoje zrelosti. Onda vam dođe sa ovim, s čime dođe (sobjavom), a vi rekoste: Čarobnjak! Ne, tako mi Boga, on nije čarobnjak. mi smo imali prilikevidjeti čarobnjake i upoznati se s njihovim radom.A zatim ste rekli: “Vrač! Ne, tako mi Boga, on nije nikakav vrač. Mi smo vidjeli vrače, znamo štarade, a znamo i kako mrmolje neke rimovane riječi. Pa rekoste da je pjesnik! Ne, tako mi Boga,nije on ni pjesnik. Mi znamo šta je poezija i čuli smo i upoznali sve vrste poezije. Na krajurekoste da je lud! Ni to nije, tako mi Boga. Nije on nesmotrena osoba koja ne zna šta radi i štagovori. O Kurejšije, preispitajte se! Tako mi Boga, vama je dostavljena veličanstvena stvar idogodio vam se veličanstven događaj, ali vi niste toga svjesni!”Nakon toga En-Nadar je otputovao u Hiru i tamo naučio govor perzijskih kraljeva, govorRustema i Sfendijara, pa kada je ponovo slušao Muhammedov, a.s, govor na skupovima, ukome je spominjao Allaha, dž.š, i upozoravao od Njegove kazne, rekao bi: “Tako mi Boga, ni jane govorim lošije od Muhammeda, a.s,”, zatim bi pripovijedao o perzijskim kraljevima, oRustemu i Sfendijaru, pa bi rekao: “U čemu je Muhammedov, a.s, govor bolji od moga? To minije nikako jasno, ali je bolji!”Ibnu Abbas nam u korist ovoga pripovijeda, da je En-Nadar kupio pjevačice - robinje, pa kada bičuo da se neki čovjek vraća od Resulullaha, a.s, svratio bi ga kod sebe, zadužio jednu odpjevaljki da ga nahrani i napije, te da mu pjeva i igra sve dotle dok u njegovom srcu ne bi ostaloni traga od Islama. O njemu Allah, dž.š, objavi:“Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, sa Allahovog putaodvodili.” (XXI:6)4. Zahtjev Kurejšija za iznalazak neke zajedničke sredine između predislamskog i islamskogučenja, s tim da idolopoklonici napuste neka svoja ubjeđenja i neke vjerske manifestacija, a da iPoslanik, a.s, napusti neka islamska načela. To najbolje Kur‘an objašnjava:“Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili.” (LXVIII:9) Postoji predaja koju prenosiIbnu Džerir, kao i Taberanija, koja ide u prilog ovome. Naime, mušrici - idolopoklonici supredložili Resulullahu, a.s, da on obožava njihove kipove godinu dana, a oni će njegovogGospodara godinu. Ima i druga verzija od Abd bn Hamida da su oni rekli: “Ako prihvatiš našebogove, i mi ćemo tvoga Allaha.”Ibnu Ishak prenosi pozivajući se na niz prenosilaca i kaže:“Popriječiše se na put Resulullahu, a.s, dok je obilazio oko Kabe, Esed bn Abdil - Uzzaj, El-Velid bn Mugire, Umejje bn Halaf, El-As bn Vail Es-Sehmi, prvaci svoga naroda, pa rekoše: ”OMuhammede, hajde da vjerujemo to što ti vjeruješ, a i ti vjeruj ono što mi vjerujemo, te da seudružimo i objedinimo naša vjerovanja. Ako je to, što ti vjeruješ bolje od ovog našeg, mi ćemoga prihvatiti, a ako je ovo naše bolje od tog tvoga, ti prihvati naše." Tada Uzvišeni Allah, dž.š,objavi:“Reci: O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjatiOnome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a vi se nisteklanjali Onome kome se ja klanjam. Vama - vaša vjera, a meni - moja!” (El-Kafirun)I tako, Allah, dž.š, okonča njihovu ciničnu i smiješnu ucjenu, ovim jasnim i preciznim rješenjem.Moguće je da su neke razlike u predajama došle zbog toga što su pogodbe dolazile jedna izadruge.Zlostavljanja i progoniIdolopoklonici su upotrijebili sve metode, koje smo spomenuli. To su radili postepeno, malo pomalo, kako bi obuzdali širenje islamskog učenja u četvrtoj godini poslanstva Resulullaha, a.s.Oni nisu prekoračivali granice ljudskog u prvoj godini Islama. Međutim, kako su prolazilesedmice i mjeseci vidjeli su da im ovakav način djelovanja ne daje nikakve rezultate. Stoga sesakupiše ponovo i oformiše komisiju od dvadeset i pet članova ugledne mekkanske gospode, aza vođu odabraše Ebu-Leheba, amidžu Resulullaha, a.s. Nakon razmišljanja i dogovaranja, ovaskupina donese definitivnu odluku protiv Resulullaha a.s, i protiv njegovih drugova. Odlučiše daneće štedjeti ni žaliti truda u borbi protiv Islama. Zlostavljaće Resulullaha, a.s, i sve koji prihvateIslam i podvrgnut će ih raznim vrstama mučenja, strogim kaznama i napadima.Oni zauzeše ovaj stav i odlučiše da ga sprovedu u djelo. Ovo je bilo veoma lahko izvesti nadmuslimanima, a posebno nad onim slabijim nezaštićenim, međutim, nad Resulullahom, a.s? Eh,to ne. On je bio oštrouman, smiren i dostojanstven, jaka i postojana ličnost; cijene ga i prijatelji ineprijatelji, pravi ljudi se odnose prema njemu s poštovanjem i počastima, a prema njemu sudrski i grubi samo oni koji su naučili na sramotu i bezobrazluk. Međutim, i pored svega toga, bio

je i pod zaštitom Ebu Taliba, a Ebu Talib je bio jedan od mekkanskih prvaka, počevši odporijekla pa do susreta sa običnim svijetom u čaršiji, uvažavan od svakoga. Stoga su se mnogibojali zavade s njim, pa čak i zamjerke. Taj njegov status je dovodio Kurejšije do očaja. Krenulibi da nešto učine, pa bi odustali. Međutim, dugotrajno strpljenje bilo je veoma opasno ponjihovu vjeru, njihovo vjersko vođstvo među Arapima i njihovo ovozemaljsko pročelje.Oni otpočeše kampanju zlostavljanja, pod vođstvom Ebu Leheba, koji je zauzeo neprijateljskistav protiv Resulullaha od prvog dana, još mnogo prije nego ga optužiše Kurejšije. Ranije smonaveli kako je istupio na skupu kod Beni Hašima, a kako na Saffi. Nalazimo u nekim predajamada je na Saffi uzeo kamen da njime udari Poslanika, a.s.Ebu Leheb je oženio svoja dva sina Utbeta i Utejbeta sa dvjema kćerkama Resulullaha, a.s,Rukajjom i Ummu Kulsumom. To se desilo prije poslanstva, a kada je počela Objava dolazitiResulullahu, a.s, naredio im je da se razvedu s njima. Bio je u tome strog i uporan sve dok nisuto učinili.Nakon smrti Abdullaha - drugog sina Resulullahovog, a.s, Ebu Leheb pokaza veliku radost ipožuri kod svojih prijatelja da im prenese radosnu vijest, kako je Muhammed, a.s, ostao bezmuškog nasljednika.Ranije smo spomenuli kako je Ebu Leheb pratio Resulullaha, a.s, u periodu hodočašća nasvetim mjestima i po poznatim trgovima i utjerivao ga u laž. Pripovijedao je Tarik bn Abdillah El-Muharibi, da se nije zadovoljavao lažima, nego ga je gađao i kamenom, pa bi iza njega ostajaokrvav trag.Žena Ebu Lehebova - Ummu Džemil, najljepša kći Harba bn Umejjeta, sestra Ebi Sufjana - nijeni malo zaostajala iza svog muža u neprijateljstvu prema Resulullahu, a.s. Nosila bi trnje ibacala na put ispred Poslanika, a.s, i pred njegova vrata, noću. Bila je velika jezička,zagorčavala mu život sa svake strane, pravila fitneluke i posticala pjesnike da ga kleveću, stogaju je Kur‘an prozvao Hammaletul-hatabi - žena koja spletke pravi.Kada je Lehebova žena čula šta je Kur‘an objavio o njoj i njenom mužu, došla je kodResulullaha, a.s, u mesdžid Kabe, gdje je sjedio a sa njim je bio i Ebu Bekir Es-Siddik. U ruci jenosila kamen koliko šaka, pa kada je stala ispred njih dvojice, Allah, dž.š, joj oduze vid, te jeispred sebe mogla vidjeti samo Ebu Bekra, a ne i Resulullaha. Ona upita: “O Ebu Bekre, gdje jetvoj drug? Saznala sam da me kleveta. Tako mi boga, ako ga vidim usta ću mu razmrskati ovimkamenom. Neka zna da sam i ja pjesnikinja pa citira: ”Odbismo pokornost pokuđenom, njegovenaredbe odbismo, a vjeru njegovu zanemarismo."Nakon toga ona ode, a Ebu Bekr reče: “O Allahov Poslaniče, vidje li ti šta bi? Ona tebe nijeprimijetila.”On odgovori:“Allah joj oduze vid sa mene.”Ovaj događaj Ebu Bekr El-Bezzar pripovijeda ovako:“Kada je Ebu Lehebova žena stala pred Ebu Bekra rekla je:“Ebu Bekre, kleveta nas tvoj drug?” Ebu Bekr joj odgovori:“Ne, tako mi Gospodara ove građevine, on ne recituje pjesme, niti je pjesnik, pa te ne možeklevetati.” Ona reče: “Vjerujem ti, jer ti istinu govoriš.”

Ebu Leheb je sve ove smicalice činio Resulullahu a.s, i pored toga što mu je amidža, što mu jeprvi susjed, kuća uz kuću. U tom zlu se nije razlikovao kao i njegova žena od ostalih susjeda,koji su ga uznemiravali u njegovoj kući.Ibnu Ishak kaže: “Osobe koje su uznemiravale Resululaha, a.s, u sopstvenoj mu kući su bile:Ebu Leheb, Hakem bn El-As bn Umejje, Ukbe bn Ebi Muit, Adij bn Hamra Es-Sekafi i Ibnul-Asdai El-Huzelij. Svi su bili njegovi susjedi, i niko od njih nije primio Islam, osim Hakem bn Ebi-l-As.” Jednog dana, jedan od spomenutih neprijatelja je prebacio ovčija crijeva na Resulullaha,a.s, dok je klanjao u haremu Kabe, a drugi je to isto znao baciti na put kuda bi prolazioResulullah, a.s. Stoga je on, često uzimao sebi kutak u džamiji da u miru klanja zaklonjen oddušmana. Nekada je znao pokupiti bačena crijeva, te s njima izaći pred džamiju, zatim biuzbuđen i ljut viknuo: “O Beni Abdi Menaf! Kakvi su ovo susjedi!? Zašto mi to rade, šta sam imučinio?”Ukbe bn Ebi Muit je znao i pretjerati u ovome. Buharija prenosi od Abdullaha bn Mes‘uda, r.a,da je Resulullah, a.s, klanjao jedne prilike kod Kabe, a Ebu Leheb i njegovi prijatelji su sjedili, pajedan od njih upita:

“Koji će od nas otići i donijeti od mesara crijeva pa da ih bacimo Muhammedu na leđa, kadpadne na sedždu?” Javi se najhrabriji od njih Ukbe bn Ebi Muit. Donese to, sačeka daResulullah, a.s, padne na sedždu, a zatim mu to stavi na leđa, među plečke a ja to gledah, kažeAbdullah bn Mes‘ud, i ništa ne mogoh učiniti. Sve i da sam pokušao ne bih uspio. Zatim reče:“Oni su se počeli smijati toliko glasno, da su se tresli od smijeha. Resulullah, a.s, je ostao nasedždi. Glavu nije podigao dok ne dođe kćerka mu Fatima. Ona skide teret s njegovih leđa i onpodiže glavu, pa reče:“Moj Allahu, Tebi prepuštam Kurejšije. To ponovi tri puta. To im teško pade na srce”, paAbdullah nastavlja: “Oni su smatrali da molbe u tom gradu bivaju uslišane, zatim se javi isti glas:“Moj Gospodaru, prepuštam Ti Ebu Džehla, Utbet bn Rebia, Šejbet bn Rebia, El-Velid bnUtbeta, Umejjet bn Halefa, Ukbet bn Ebi Muita - i sedmog spomenu, ja mu ime ne zapamtih. Alitako mi Stvoritelja, sve nabrojane sam vidio mrtve u zajedničkoj grobnici mušrika poslije bitkena Bedru.Kad bi Umejje bn Halef vidio Resulullaha, a.s, klevetao bi ga i rugao bi mu se, pa Allah, dž.š,objavi: “Teško svakom klevetniku - podrugljivcu...” Ibnu Hišam kaže: “Klevetnik (hummezet) jeonaj, koji javno vrijeđa čovjeka, pa ga time postidi i na njega uvredljivo namiguje, a podrugljivac(lummezet) je onaj, koji maltretira i sramoti ljude podmuklo i potajno.”Umejjetov brat, Ubejj bn Halef i Ukbet bn Ebi Muit su bili veoma složni. Jedanput je Ukbe sjeokod Resulullaha, a.s, da sluša šta govori, pa ta vijest dođe do Ubejja koji ga izgrdi i prekori izatraži da pljune u lice Resulullahu, a.s, što je on i učinio.

Jedanput je Ubejj lično zdrobio trhlu kost, pa prašinu puhnuo na Resulullaha, a.s.El Ahnes bn Šurejk Es-Sekafi je jedan od onih kojima je Resulullah, a.s, često bio dobar iako toon nije zaslužio. To potvrđuje i Kur‘an, koji ga opisa sa sedam svojstava. Allah,dž.š, kaže:“I ne slušaj ni jednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi, škrtica,nasilnika, velikog griješnika, surova i, osim toga, u tuđe pleme uljeza.” (LXVIII: 10, 11, 12, 13)Tako je, ponekad, Ebu Džehl dolazio da sluša Resulullahovo, a.s, učenje Kur‘ana, a zatim biodlazio od njega i nastavljao po starome. Niti je primao vjeru, niti bi se pokoravao, niti se bojaoa nije se ni popravljao. On bi Resulullaha, a.s, mučio - ezijjet činio riječima, odvraćao bi drugeod Allahovog puta, a potom bi odlazio ponosan na ono što je učinio, radostan zbog zla koje muje nanio i po kome će se pamtiti. O njemu Kur‘an kaže: “Nije vjerovao i nije molitvu obavljao.”On je zabranjivao Resulullahu, a.s, od prvog dana da klanja u haremu. Jedanput ga zateče unamazu kraj mekami Ibrahima, pa reče:“O Muhammede, nisam li ti zabranio da to činiš, a Resulullah, a.s, se rasrdi i povišenim tonommu zaprijeti. On na to reče:“Sa čime mi to prijetiš, Muhammede? Tako mi Boga, ja u ovoj dolini imam najviše društva.”Allah, dž.š, objavi:“Pa neka on pozove društvo svoje.”U drugoj predaji se navodi da ga je Resulullah, a.s, dohvatio za jaku, prodrmao ga i rekao:“Teško tebi! Teško tebi!? Božiji neprijatelj reče: ”Prijetiš mi Muhammede? Tako mi Boga, ništami ne možete, ni ti ni tvoj Gospodar, jer ja sam veliki čovjek."Ni nakon ovih događaja Ebu Džehl se nije budio iz zablude, nego je još više tonuo u blato.Muslim prenosi da je Ebu Hurejre, r.a, rekao: "Ebu Džehl je upitao da li će Muhammed ničicepasti u vašem prisustvu? " Da", Ebu Džehl reče: “Tako mi Lata i Uzata (kipovi) ako to učini,zgaziću mu vrat, a nos u prašinu gurnuti.” On dođe kod Resulullaha, as., zateće ga da klanja ihtjede da ga baci pod noge, ali se svi iznenadiše kada ustuknu od njega braneći se rukama odnečega, pa ga upitaše:“Šta ti bi?” On odgovori: “Ugledah između mene i njega jarak u kome bukti vatra, a moje rukekao da su krila, koja će se spržiti na njoj.” Resulullah, a.s, reče: “Da me je samo dotakao, melekibi ga zgrabili i od njega trgali komad po komad.”Ovako su izgledale patnje koje je doživljavao Resulullah, a.s, od svojih neprijatelja, bilo da su točinile ugledne Mekkalije ili obični svijet, i pored Ebu Talibove zaštite koju je uživao. A što se tičemuslimana, a posebno onih slabijih i nezaštićenih, te patnje su bile još veće, a metode jošbrutalnije.U to isto vrijeme, svako pleme je pristupilo kažnjavanju pojedinaca iz svoje sredine koji suprihvatili Islam. Metode su bile stravične i raznovrsne. Oni muslimani koji nisu imali rodbinu, nanjih se okomila kurejšijska bagra, zajedno sa gospodom. Koristili su različite metodezlostavljanja, te se i od same pomisli na njih, svakom plemenitom čovjeku srce cijepalo.

Kada bi Ebu Džehl čuo da je neki od uglednih ljudi primio Islam, prvo bi mu zaprijetio da će gamaterijalno uništiti, a zatim i moralno, a ako je bio siromašan i nezaštićen, udarao bi ga,maltretirao, a onda i druge na to podsticao. Amidža Osman bn Affana je znao zamotati Osmanau hasuru od palminog lišća, a zatim ispod nje vatru naložiti.Kada je majka Mus‘ab bn Umejra saznala da joj je sin primio Islam, prvo ga je patila glađu, azatim ga je izbacila iz kuće, a živjeli su u velikom izobilju. Njegova se koža nakon tih patnjinabrala kao u zmije. Bilal, rob Umejjet bn Halef El-Džumehije, primi Islam, a Umejjet, mu jeznao omču na vrat staviti, i dati uže djeci u ruke, da ga vuku po brdima Mekke, sve dok ne bi navratu ostao urez od omče. Umejjet je znao i sam da se iživljava na njemu. Pritezao bi mu omčujednom rukom, a u drugoj je držao štap i tukao ga. Prisiljavao ga je da sjedi na vrelompustinjskom suncu, patio ga glađu, a od svega, najstrašnije je bilo kada bi ga u podnevskovrijeme svezao golog, ostavio da leži na užarenom pijesku sa ogromnim kamenom na grudima.Tada bi mu govorio:“Ostaćeš ovako, tako mi Boga moga, dok ne umreš, ili dok se ne odrekneš Muhammeda, papočneš ponovo vjerovati u Lata i Uzata.”Bilal bi u takvom teškom stanju govorio: “Bog je jedan! Allah je jedan. Jedan je!” Dok je Bilalpodnosio ovu vrstu mučenja, naiđe jednog dana Ebu Bekr pokraj njih, vidje to sve, pa kupiBilala od Umejjeta. Njemu dade crnog mladog momka, u zamjenu za njega. Spominje se,međutim, da ga je kupio za pet ili sedam oka srebra. Nakon kupovine, Ebu Bekr mu je daoslobodu.Ammar bn Jasir je bio rob Beni Mahzuma. On, njegov otac i majka primiše Islam zajedno. Oniprođoše još gore od Bilala. Mušrici - nevjernici - idolopoklonici ili mnogobošci Mekke, na čelu,opet, sa Ebu Džehlom znali su ih istjerati u pustinju, usred dnevne žege, pa bi ih svezali zastablo i tako ostavili.Prođe Resulullah pokraj njih pa im reče: “Strpite se porodico Jasira! Vaš boravak će biti udžennetu.” Jasir podleže mukama. Jasirovu ženu (Sumejja r.a.) ubi Ebu Džehl. Probode jojsramotno mjesto kopljem. Ona je prvi šehid Islama. Ammar je sve ovo gledao u teškimmukama, a u srcu preživljavao nepodnošljiv bol zbog roditeljskog stradanja. Ebu Džehl nastavimučiti Ammara, nešto glađu, a nešto vrelim kamenjem koje mu je tovario na grudi, a potom biga zalijevali vodom, da na njemu gasi užareno kamenje. Kurejšije su govorile:“Nećemo te ostaviti na miru, dok ne počneš psovati Muhammeda, a.s, ili dok za naše bogoveLata i Uzata ne nađeš ljubav u svom srcu”On im u tim silnim mukama obeća to. Pustiše ga nakon obećanja, a on ode plačući Resulullahu,a.s, da mu se izvine. Allah, dž.š, potom objavi:“Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, osim ako bude na to primoran, asrce mu ostane čvrsto u vjeri, čeka Allahova kazna. One, kojima se nevjerstvo bude mililo, stićiće srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.” (XVI:106)Muke je pretrpio još jedan rob, Ebu Fukejhet‘, čije je ime bilo Efleh, rob Mekkelije Abdu-d-Dara.Njemu su vezali noge i vukli ga tako po zemlji. Razne muke azaba - zlostavljanja - podnio jeHabab bn Eret, rob Ummi Enmare, kćerke Seba‘a El-Huzaije. Mušrici su ga vukli za kosu, pamu žestoko presavijali vrat, okrenutom na bok, do pucanja pršljenova, a zatim bi natovarili nanjega kamen da ne može ustati.Nekoliko žena je primilo Islam: Zun-Nire, En-Nehdija sa svojom kćerkom i Ummu Ubejs, zvana -Ima. Njih su mušrici isto tako zlostavljali na razne načine. Bile su robinje i prihvatile islam, BeniMuemmela, koji su porijeklom od Benu Adijja. Omer bn El-Hattab ju je silno tukao - tada je biomušrik - dok mu ne bi dosadilo, a onda bi rekao: “Ja sam prestao što mi je dojadilo.”Ebu Bekr kupi ove robinje i dade im slobodu, kao što je oslobodio Bilala i Amir bn Fuhejreta.Mušrici su znali nekim ashabima (drugovima) Resulullaha, a.s, navuči devinu kožu, a zatim bi ihbacili u vreli pijesak, a drugim bi navlačili željezni oklop, pa ih bacali na vrele stijene.Spisak mučenika na Allahovom putu je veoma dug, a njihove patnje neshvatljive razumu. Oni,kao i svaki onaj za koga bi čuli da je musliman, prošao je istim trnovitim stazama.Erkamova kućaVelika je mudrost bila, da je tokom svih ovih mučnih događaja Resulullah, a.s, zabraniomuslimanima javno obznanjivanje i ispoljavanje Islama. Naredio im je da se mogu samo tajnosastajati. Svako javno okupljanje bi ponovo navelo mušrike (nevjernike) da ispolje svoje nasilje,i pokvare Resulullahovo, a.s, nastojanje da podučava ove ljude vjeri, Kur‘anu, mudrosti i odgoju.Postojala je također bojazan od otvorenih sukoba dviju idejno neprijateljskih strana. To se idogodi, četvrte godine Resulullaho- vog, a.s, poslanstva. Drugovi (ashabi) poslanika, a.s, su se

okupljali na skrovitim mjestima i u tajnosti obavljali molitvu. Tako ih jedanput ugleda grupanevjernika, pa ih izvrijeđaše i napadoše. Sa‘d bn Ebi Vekas udari nekog čovjeka - mušrika iokrvavi ga. To je bila prva prolivena krv u Islamu, a u njegovoj odbrani. Da je sukob potrajao duže i da sečešće događao, sigurno bi to dovelo do uništenja muslimana, a time i njihove vjere. Stoga jeAllahova mudrost nalagala prikrivanje. Većina muslimana je krila svoje ubjeđenje, praktikovanjevjere, kao i svoja okupljanja. Što se tiče samo Resulullaha, a.s, on je sve to javno činio na očimušrika, i ništa ga od toga nije moglo odvratiti. Jedino se tajno sastajao s muslimanima, višeradi njihove bezbjednosti i radi samog Islama, nego radi sebe.Na Saffi se nalazila kuća Erkam bn Ebi-l-Erkam El-Mahzumije. Bila je malo po strani odzulumčara i njihovih očiju. Resulullah, a.s, je uze da u njoj tumači vjeru i da se u njoj okupljajumuslimani. To se dogodilo u petoj godini poslanstva, a.s.Prva hidžra u AbesinijuPočetak zlostavljanja muslimana je bio sredinom ili krajem četvrte godine poslanstvaResulullaha, a.s. Zlostavljanje, iako teško, još uvijek nije imalo sveopšti karakter. U petoj godiniposlanstva, ono je iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, bivalo sve veće i sve žešće. To je trajalodo polovine pete godine poslanstva, kada im se zabrani boravak u Mekki. Savjetovano im je darazmisle o varki pomoću koje bi se spasili ovog teškog zla. U ovom, za muslimane presudnommomentu, Allah, dž.š, objavi suret “El-Kehf” - pećina, kao odgovor mušricima na pitanja koja supostavljali Resulullahu, a.s. Međutim, ova sura je sadržavala tri kur‘anske priče, u kojima Allah,dž.š, vjernicima nudi sadržajne i važne savjete.Priča o skupini iz “Pećine” upućuje na seobu (hidžra) iz centra nevjerstva i neprijateljstva, a radimogućih spletki i fitneluka na Islam. Hidžra će biti uz Allahovu pomoć. Uzvišeni kaže:“Kada napustite njih i one kojima se oni klanjaju, a ne Allahu, sklonite se u pećinu. Gospodarvaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.” (XVIII:16)Druga kur‘anska priča je o hazreti Hidru i Musau, a.s. Ona upućuje na to, da sve stvari i sveprilike ne idu i ne daju rezultate kako to uvijek naizgled biva. Nekada se može desiti da ispadnesve drugačije. Ova priča upućuje na jedan simpatičan način, da će rat koji se sprema protivmuslimana doživjeti totalni preobražaj, i da će se okrenuti protiv zulumčara, nevjernika, ako neprihvate Islam, a u korist ovih slabašnih, malobrojnih i za rat nespremnih muslimana.Treća kur‘anska priča je o Zul-Karnejnu. Ona nas uči da zemlja pripada Allahu, dž.š, i On jedodjeljuje onome kome hoće od Svojih robova. Kur‘an kaže da pravi spas dolazi tek uz Allahovupomoć, dakle uz vjeru, a ne uz nevjerovanje. Također nas upućuje na to da će Allah, dž.š,stalno brinuti o Svojim vjernicima. S vremena na vrijeme, On će između njih odrediti one koji ćeštititi slabije od Je‘džudža i Me‘džudža tog doba. I svakako, najzaslužniji će biti, Allahovi dobrirobovi, da naslijede vlast na zemlji. Nakon ovoga objavljeno je sure “Ez-Zumer” koje upućuje nahidžru. U njoj se kaže da Božija zemlja nije tijesna:“One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili, čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana;samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.” (XXXIX:10) Resulullah, a.s, je saznaoda je Nedžašija -Njegus, kralj Abesinije, pravedan čovjek, i da u svojoj zemlji sve ljudepodjednako tretira, bez obzira, na rasu, naciju i stalež. Niko nije potčinjen u njegovoj zemlji.Stoga on naredi muslimanima da se isele u Abesiniju i da očuvaju svoju vjeru od smutnje.U mjesecu redžepu, godine pete od poslanstva, iseli se prva grupa ashaba u Abesiniju. Izbjegloje 12 muškaraca i 4 žene. Grupu je predvodio Osman bn Affan sa svojom ženom Rukajjom,kćerkom Resulullaha, a.s. Za njih je Poslanik, a.s, rekao: “Njih dvoje su prva porodica koja jeučinila hidžru - Seobu na Božijem putu, poslije Ibrahima, a.s, i Luta a.s.”Ova grupa je krenula na put u kasno doba noći, kako ih Kurejšije ne bi vidjele i omele u namjeri.Došli su na obalu Crvenog mora u luku Šuajbe, a odatle ih povedoše dvije trgovačke lađe iprevezoše preko mora u Abesiniju. Kurejšije nisu nikako mogle otrpiti ovakav način obmane, pakrenuše putem njihovih tragova. Dok su oni došli do obale, muslimani su već krenuli bezbjedno.Primljeni su u Abesiniju kao dragi gosti.Mjeseca ramadana, iste godine, izađe Resulullah, a.s, jednog dana i ode u harem Kabe. Tamozateče veliki skup Kurejšija, od poglavara do gospode. On stade pred njih i poče učiti sure En-Nedžm. Bilo je to iznenađenje za sve njih. Oni do tada nisu nikada čuli Allahove riječi, Allahov,dž.š, govor. Njihov način govora je bio svakodnevno, međusobno komuniciranje i međusobnosavjetovanje riječima: “Ne slušajte ovaj Kur‘an, nego pravite buku da biste ga nadvikali.”(XLI:26) Pošto ih iznenadi milozvučno učenje ove sure, i Allahov govor iznenadi njihov sluh, jerje bio veličanstven u svom značenju, potpuno su zaboravili u kakvoj su situaciji. Svi su bili

okrenuti Muhammedu, a.s, i svi su gledali u njega, i ništa im drugo nije bilo na umu osim on, svedok nije Resulullah, a.s, došao do kraja sureta i riječi koje otvaraju srca:“Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjate se!”(LIII:62) Zatim učini sedždu. Za sve tovrijeme, niko se nije ni maknuo s mjesta, a u stvari, ljepota Istine sputala je inat u njihovimdušama, dušama oholih podrugljivaca, pa se ne mogoše sustegnuti nego padoše ničice Allahu,dž.š, na sedždu. Pokajaše se kada spoznaše da je veličina Allahovog, dž.š, govora prigelazemlji njihovo gospodstvo i njihovo rukovodstvo. Ovim gestom pašće u vodu sav njihov trudkojeg su uložili proteklu godinu i pol u raskrivanju Resulullaha, a.s, i njegove vjere, a strah ihobuze od svijeta koji to sve vidje, a i onih koji ne vidješe, nego su samo čuli za to. Kritike supljuštale sa svih strana. Oni se ne mogoše otkupiti pred svojim istomišljenicima drugačije većsamo novim lažima. Slagaše opet, ali ovaj put drugačije. Slagaše da je Resulullah, a.s, biomilostiv prema njihovim bogovima i da ih je pohvalio i rekao za njih:“To su veliki bogovi, treba se uzdati u njihov šefaat” - (zauzimanje za ljude na Sudnjem danu).Oni izrekoše strašnu potvoru na Resulullaha, da se iskupe zbog, Allahu, dž.š, učinjene sedžde,zbog sedžde koju učiniše zajedno sa Poslanikom, a.s. Ne, ništa ovo nije čudno od naroda koji jeautor svih laži.Vijest o ovom događaju stiže do muhadžira u Abesiniji, ali u sasvim drugom ruhu nego je istina.Oni saznadoše da su Kurejšije primile Islam, stoga se spremiše za povratak i u mjesecu ševaluiste godine stigoše u Mekku. Kad su bili na sahat hoda do Mekke, saznaše pravu istinu oproteklom događaju, te se nekolicina njih ponovo vrati u Abisiniju, a ostali uđoše u Mekku tajno,ili pod nečijom zaštitom.Broj muslimana je postepeno rastao, ali i nasilje Kurejšija također. Bilo im je veoma teško kadasu čuli da je Nedžašija dao muslimanima svoju zaštitu. Srdžba je u njihovim srcima stalno rasla,te Resulullah, a.s, ne vidje drugog izlaza, nego predloži svojim drugovima da sa novimmuslimanima ponovo idu u Abesiniju.Ova druga hidžra bila je mnogo teža od one prve. Kurejšije su ovaj put bile opreznije, paodlučiše da ometu muslimane, ali su i ovaj put muslimani bili brži. Allah, dž.š, im olakša put,pređoše u Abesiniju, zemlju dobrog kralja Nedžašije, prije nego ih ovi stigoše.Ovog puta iseli se 83 muškarca, ako je među njima bio Ammar, jer se ne zna tačno, i 18 ili 19žena, a prvu brojku je prihvatio veliki učenjak Muhammed Sulejman El-Mensur Furi.Kurejšijska zavjera protiv iseljenika u AbesinijuKurejšijama je bilo veoma teško što su muhadžiri (iseljenici) našli sigurno utočište za sebe isvoju vjeru. Oni stoga, izabraše dva sposobna i oštroumna čovjeka, da ih pošalju za njima i to:Amr bn El-Asa i Abdullah bn Ebi Rebia. Po njima poslaše skupocjene darove kralju Nedžašiji injegovim patrijarsima. Nakon što su odnijeli te darove, patrijarsima su ispričali za muhadžire dasu nosioci nove vjere koja sutra može ugroziti i Abesiniju. Patrijarsi odlučiše da odu Nedžašiji teda zatraže od njega izručenje ovoj dvojici: Amr bn El-Asu i Abdullah bn Ebi Rebii (naravno, kojisu još živjeli u nevjerstvu). Prije patrijarha, kod Nedžašije stigoše ova dvojica Kurejšija i rekošemu:“O vladaru, u tvoju domovinu je stigla grupa brutalnih mladića, koji napustiše vjeru svoganaroda, a eto ne primiše ni tvoju vjeru. Dođoše s nekom novom vjerom koju ne poznamo ni mi,a ni ti. Nas poslaše tebi naši i njihovi velikodostojnici, među kojima su i njihovi očevi, amidže irodbina, da ih njima vratiš. Oni će bolje paziti na njih, jer znaju njihovu sramotu zbog koje su ih igrdili.”Patrijarsi su već bili kod Nedžašije i slušali Amrov i Abdullahov govor, pa povikaše: “Istinugovore, o vladaru, predaj ih njima dvojici, neka ih oni vrate u svoj narod i svoju zemlju.”Nedžašija je bio mudriji, nego su oni mislili. On je smatrao neophodnim da sluša i drugu stranu,kako bi stvar izveo na čistac. Stoga posla po muslimane i pozva ih da dođu kod njega. Onidođoše. Svi su bili složni u istini i iskrenosti, ma koga se ona ticala.Nedžašija ih upita: “Zbog koje to vjere napustiste svoj narod, svoja ognjišta i svoje najbliže?Koliko znam, niste ni moju vjeru - kršćanstvo, primili, a ni vjeru nekog drugog naroda?”Džafer bn Ebi Talib istupi ispred muslimana i reče:“O vladaru, pripadali smo narodu koji je živio u neznanju i zabludi. Obožavali smo kipove, jelimrtvo meso, činili zabranjene stvari, kidali rodbinske veze, uznemiravali komšije, jači od nastlačio je slabijeg. Eto, tako smo živjeli sve dok nam Allah, dž.š, ne posla Poslanika. Iz našegnaroda je, znamo mu lozu i porijeklo. Znamo da je iskren, povjerljiv i pravedan. On nas pozvada vjerujemo samo jednog Boga i da se samo Njemu pokoravamo. On nas poduči da seodreknemo vjere koju smo manifestovali, mi i naši očevi, vjere u mnogo kipova i kumira. Naredi

nam da samo istinu govorimo, da budemo ljudi od riječi i povjerenja, da poštujemo i obilazimorodbinu, da lijepo postupamo sa komšijama. Naredi nam da prestanemo činiti zabranjena djela,da ne govorimo laži, da ne jedemo imetak siročadi (jetima), da ne potvaramo i da ne ogovaramočestite žene. Naredi nam da se pokoravamo samo Allahu, Jednom, Jedinom, da Mu širk nečinimo (drugo božanstvo Njemu ravnim smatramo). Naredi nam da namaz (molitvu) obavljamo,zekat dajemo (dio od svog imetka) i post postimo.”Džafer mu nabroja osnovne temelje Islama pa nastavi: “Mi sve to od njega za naredbuprimismo, jer vjerovasmo njegovim riječima. Stoga povjerovasmo i u njegovo poslanstvo ipočesmo slijediti njegove upute. Postadosmo muslimani i počesmo ispoljavati Islam. Mi samoAllaha vjerujemo, druga Mu ne prepisujemo, zabranjujemo ono što je nama zabranjeno,dozvoljavamo ono što je nama dozvoljeno. Eto, zbog toga nas zamrzi naš narod, zbog toga nasna muke staviše i na silu nas htjede od naše vjere odvratiti, i ponovo kipovima i kumirimaprikloniti, da opet počnemo činiti sve ono što smo činili prije Islama. Pa pošto nas na to počešesilom, prijetnjom i mučenjem prisiljavati i vjeru našu u nama ubijati, dođosmo u tvoju zemlju.Izabrasmo tebe za domaćina mimo drugih vladara i zemalja. Tvoju zaštitu poželjesmo, jer smočuli da niko u tvojoj zemlji uznemiravan nije bio."Nedžašija upita Džafera: “Imaš li kod sebe nešto od Allahove Objave?” Dža‘fer odgovori: “Da!”,“Onda mi pročitaj” - reče Nedžašija.Džafer ustade prouči početak “Kaf, ha, ja, ajn, sad” sureta “Merjem.” Nedžašija je plakao, takomi Allaha! Plakao je i sva mu je brada bila mokra od suza, plakali su njegovi patrijarsi i od plačase pokvasiše njihove biblije koje uvijek otvorene drže u ruci. Kako su to divne riječi!Nedžašija im se obrati: “Ovo što sam čuo, i riječi koje su Isau objavljene, dolaze iz istog”Izvora", idite, slobodni ste! Ja vas, tako mi Boga, neću predati - pa se okrenu onoj dvojici (Amrubn El-Asu i Abdullahu bn Rebi) - ovima, i neka se ne nadaju." Obojica izađoše osramoćeni, paAmr reče svome drugu: “Tako mi Allaha, sutra ćemo ponovo doći, i ja ću im doskočiti glave kodNedžašije.” Abdullah mu reče: “Ne čini to, oni imaju rodbinu i bliže svoje, pa iako su nasnapustili i drugačiju vjeru prihvatili, oni su naši.” Međutim, Amr je bio odlučan. Sutradan obojicaodoše kod Nedžašije i Amr odpoče: “O vladaru, ti pomilova one juče, a da znaš šta samonjihova vjera kaže o Isau!?” Nedžašija posla po muslimane da dođu. Postavi im pitanje o Isau.Oni se iznenadiše, ali ranije su donijeli odluku da istinu govore ma o kome od stvorenja seradilo. Tako se desi i sada.Kad uđoše kod njega on ih upita, o Isau, a.s, a Dža‘fer odgovori:“O Isau mi znamo samo ono što smo čuli od našeg, Resulullaha, a.s: ”Isa je Allahov rob iNjegov vjerovjesnik. On je sin Merjemin, (čedne djevice koja je na Allahovu odredbu: “Budi i onobiva”, dobila dijete), on je Božiji dah života i Njegova riječ koju je predao djevici Merjemi."Nedžašija reče: “Tako mi Boga, ovo što ste rekli o Isau, spasilo vas je”, zatim pokaza na štappoložen između sebe i muslimana i reče:“Nas samo razdvaja koliko ova crta od štapa.”Zatim reče muslimanima: “Idite, vi ste bezbjedni u mojoj zemlji. Ko vas napadne, biće kažnjen!Ko vas napadne, biće kažnjen! Ne bih dozvolio, za čitavo brdo blaga, da se nekom od vasnanese zlo.” Potom se okrenu svojim podanicima i reče: “A ovim ovdje -, i pokaza na Amra iAbdullaha, vratite sve darove koje su donijeli. Meni ne trebaju, tako mi Boga! S mitom nisam niovaj prijesto dobio, a kamo li da s mitom ove izručim. Dok budem imao poslušan narod i ja ćunjima biti pokoran vladar koji će pravdu dijeliti.”Ummu Selama - koja je i pripovijedala ovaj događaj reče:“Obojica Kurejšija izađoše od Nedžašija pognute glave i neobavljenog posla zbog kojeg sudošli. A mi ostadosmo da živimo u miru u dobroj kući, kod dobrog domaćina.” Ovo je IbnuIshakova verzija. Ostali autori Sire navode da je Amrovo izaslanstvo kod Nedžašija bilo poslijeBedra, a neki navode, da je Amr dva puta odlazio kod njega, međutim, pitanja i odgovori koji sunavedeni u razgovoru sa Nedžašijom i Dža‘ferom iz druge posjete, su skoro isti koje je i IbnuIshak naveo, a ta pitanja potvrđuju da je dijalog vođen pri prvoj posjeti Nedžašije. Smicalica,koju su pripremili prvaci Mekke, doživi neuspjeh. Propade im plan. Bili su uvrijeđeni i poniženi.Shvatiše da svoje zle namjere ne mogu sprovesti u djelo, osim u okvirima svojih domena vlasti.Stoga se u njihovim glavama ponovo rodi strašna ideja. Vidješe da ne mogu stati svemu ovomeu kraj. Jedini način je da konačno zabrane Resulullahu, a.s, dalje djelovanje i širenje Islama,ako ne drugačije, onda totalnim uništenjem. Ali kako, kojim načinom to učiniti? Ebu Talib ga štitii uvijek se ispriječi između njih i njega. Stoga odlučiše da se direktno s njim razjasne.Kurejšije prijete Ebu Talibu

Prvaci Kurejšija odoše kod Ebu Taliba i rekoše mu: “O Ebu Talibe, ti si čovjek u godinama, iimaš čast i ugled među nama. Mi smo te molili do sada da zabraniš svome bratiću da radi onošto radi, pa ti to ne učini. Mi više, tako nam Boga, nemamo strpljenja. On napada naše očeve iruši naše snove i sramoti naše bogove, ili ćeš ga zaustaviti u tome ili ćemo i tebe tretirati kao injega, pa dok neko od nas ne pobijedi ili propadne!”Teško pade Ebu Talibu ovaj prigovor, ova prijetnja i zakletva, pa posla po Muhammeda, a.s, dadođe. Kad dođe, on mu reče: “O moj bratiću, ljudi tvoga plemena dođoše i rekoše mi to i to” - pamu ispriča sve po redu-, a zatim nastavi: “Smiluj se i meni i sebi! Ne opterećuj me da činim onošto nisam kadar (moćan).” Resulullah, a.s, je pomislio da ga se odriče zato, što nema višesnage da ga štiti, pa reče:“Amidža! Tako mi Allaha, kada bi mi darovali sunce u desnu ruku, a mjesec u lijevu, neodustajem od ovog zadatka, sve dok Allah, dž.š, ne učini da Islam pobijedi, ili da ja propadnem.Ne, ja ne odustajem!” Zatim proli suze i gorko zaplaka, a onda ustade i ode. Ebu Talib, uronuo uduboku tugu, pozva ga da se vrati, pa kad se pojavi saopšti mu: “Idi moj bratiću, i govori ono štoti je na srcu, i znaj, tako mi Boga, nikada te i nikome neću izručiti, a niti te napustiti.” Zatimizreče stihove koji po smislu znače: “Tako mi Boga, niko ti ništa ne može, sve dok u crnu zemljune odem. Budi ustrajan u velikom djelu, obraduj, neka od sreće sjaje oči oko tebe.”Kurejšije kod Ebu Taliba, drugi putKada su Kurejšije vidjele da Resulullah, a.s, ne namjerava odustati od svoje misije i da nastavljaraditi na tumačenju i širenju Islama, te da je Ebu Talib odbio da ga ostavi na cjedilu, i da jespreman i s njima da se raziđe i zavadi ako treba, odlučiše da ponovo odu kod njega. Povedošesa sobom Amere bn Velid bn El-Mugiru. Kad dođoše, rekoše:“Ebu Talibe, ovaj mladić (Ammaret) je najnapredniji i najljepši kurejšijski mladić, darujemo gatebi! Uzmi ga i koristi njegovu pamet i snagu, neka bude kao tvoj sin, a predaj nam svogabratića, koji se odmetnu od vjere tvoje i tvojih očeva i od vjere tvoga naroda. Mi hoćemo da gaubijemo. Dajemo ti čovjeka za čovjeka, glavu za glavu.” Ebu Talib odgovori: “Tako mi Boga,niko ne bi mogao smisliti nešto ovako kao vi. Loše je to, na šta me navraćate! Dajte mi svojedijete da vam ga ja hranim a vi moje da ubijete! Nikada, tako mi Boga, nikada se to nećedogoditi.”Tada ustade el-Mut‘am bn Adij bn Nevfel bn Abdi Menaf:“O Ebu Talibe, tvoj narod je pravedno postupio prema tebi, trudili su se da te oslobode odonoga što i ti mrziš, a ti od njih ništa ne prihvati.” Ebu Talib odgovori: “Tako mi Boga, nistepravedno postupili prema meni, ali ste se udružili da me razočarate i da dignete narod protivmene. Nastavite kako ste počeli!”Historijski zapisi ne navode vrijeme ovih dviju posjeta, no izgleda, nakon sumiranja događaja iosoba, da su bile polovinom šeste godine poslanstva, a razmak između dvije posjete jevremenski bio kratak.Ideja silnika da unište Resulullaha a.s.Nakon neuspjelog pokušaja da u dva navrata kod Ebi Taliba riješe problem, Kurejšije se vratišejoš težim i gorim metodama zlostavljanja nego prije. U tom vaktu (vremenu) na um im pade dana drugačiji način Resulullahu, a.s, dođu glave. Zvjerstvom, nezapamćenim do tada, treba gaukloniti. Upravo će ovo biti razlog da dva ugledna mekkanska junaka pređu na Islam: Hamza bnAbdi-l-Muttalib i Omer bn El-Hattab r.a.U zvjerstva koja su činili spada i ovo: jednog dana dođe Utejb bn Ebi Leheb kod Resulullaha,a.s, i reče: “Ja ne vjerujem u ono što Kur‘an kaže: ”Tako mi zvijezde kad izlazi", a ni u ono:Zatim se približio, pa nadnio", potom skoči na Resulullaha, a.s, da ga udari. Podera mu košulju,pljunu mu u lice, ali promaši. Dok je to činio sin Ebu Lehebov, Resulullah, a.s, se obrati molbomAllahu, dž.š: “Gospodaru moj, pošalji na njega jednog od Svojih pasa.” Dova mu bi uslišena.Jednog dana krenu Utejbe sa grupom Kurejšija u Šam. Dođoše u mjesto Ez-Zerka, u pustinji itu zanočiše. Naveče ih obiđe lav od koga se uplašiše. Utejbe povika: “Teško meni, brate, takomi Boga, poješće me kao što je Muhammed, a.s, molio Allaha. Ubio me je čak iz Mekke, a jasam u Siriji-Šamu.” Lav upravo zgrabi njega između cijele družine i prikla mu vrat.U kurejšijska zvjerstva ubraja se i ono kada je Ukbe bn Ebi Muit pritisnuo nogom Resulullahova.s, vrat, dok je bio na sedždi, tako jako, da su mu se oči iskolačile. Da su Kurejšije svojimzvjerstvom željeli ubiti Resulullaha, a.s, govori i Ibnu Ishakovo pripovijedanje u jednoj dužojverziji. On kaže: "Rekao je Ebu Džehl:“O narode Kurejša, Muhammed ne odustaje od svoga djelovanja. Zar ne vidite ko nam sramotivjeru, ko ismijava naše očeve i ruši naše snove, ko omalovažava naše bogove? Kunem se i

zavjetujem se Bogu, da ću sjesti na najveći kamen koga mogu ponijeti i pritisnuti njimeMuhammeda. Kada padne na sedždu, pritisnuću mu njime glavu. Podržite me tada ako hoćete,a ako hoćete spriječite me, pa neka čini porodica Abdi Menafa šta hoće.” Kurejšije odgovoriše:“Nećemo te ostaviti na cjedilu, čini što želiš.”Kada osvanu novo jutro, Ebu Džehl uze kamen, onakav kakvog je opisao, pa sjede da čekaResulullaha, a.s. Dođe Resulullah, a.s, u vrijeme u koje je dolazio, i stade na molitvu, Kurejšijesu posjedale okolo na svoja uobičajena mjesta, čekajući šta će Ebu Džehl uraditi. Kada seResulullah, a.s, spusti na sedždu Ebu Džehl podiže kamen, zatim okrenu se prema njemu, ikada mu se skoro primakao vrati se poražen, primjetivši boju, prestrašen, ruke su mu kloniletako da mu je i kamen ispao. Kurejšije mu priđoše i povikaše:“Šta ti bi Ebu Hakeme?” On reče: “Kada sam krenuo da učinim ono što sam naumio, i što samvam jučer rekao, pa kad htjedoh podići kamen, odjednom se on pretvori u velikog mužjakadeve, kakvog ne vidješe do tada moje oči, sa visokim jakim nogama, snažnim bedrima, velikomčeljusti i zdravim zubima. Nikada ne vidjeh takvog dromedara. Tako mi Boga, poigravao je, iokrenuo se prema meni da me izgrize.”Ibnu Ishak prenosi: “Meni su rekli da je Resulullah, a.s, kazao:“To je bio Džibril, a.s. Da ga je dohvatio, on bi ga izgrizao i na smrt izujedao.” Nakon ovoga EbuDžehl je učinio Resulullahu, a.s, ono što je navelo Hamzu i Omera da prime Islam o čemu ćekasnije biti govora.Ideja o uništenju Muhammeda, a.s, je iz dana u dan sazrijevala u glavama i mračnim srcimazulumćara. Ibnu Ishak prenosi od Abdullah bn Amr bn El-Asa, koji kaže: “Prisustvovao samnjihovom skupu kod Hadžerul-esveda. Govorili su o Resulullahu, a.s. Rekoše: ”Ne znamo da jeiko imao ovoliko strpljenja kao mi s njim. Bili smo strpljivi i previše, posebno što se radi o jednojozbiljnoj stvari." Dok su oni tako govorili, pomoli se Resulullah, a.s, pa krenu da učini teslim -rukama naišareti na ugao Kabe-, a zatim prođe pokraj njih čineći tavaf oko Kabe. Oni gapopratiše ružnim riječima. To se odrazilo na licu Resulullaha, a.s. Kada je drugi put prolazioispred njih, slično uradiše, pa se to odrazi na njegovom a.s, licu. Tako bi i kada je treći putprolazio. Resulullah, a.s, zastade i reče:“Slušajte o Kurejšije, tako mi Stvoritelja moga, može pasti ‘rtva.” Oni se uskomešaše. Svaki odnjih je izgledao kao da ima na glavi pticu grabljivicu. Onaj koji ga je najviše napadao smiri se,sabra se, pa mu se poče obraćati sa najljepšim riječima. On povika: “Odlazi, Ebu Kasime, nisi tineznalica.”Sutradan se opet iskupiše i opet počeše pričati o njemu, a Resulullah, a.s, se pomoli. Priskočišemu svi kao jedan i okružiše ga.“Vidjeh” - priča Ibn Amr bn El-As - “kako neko od njih dohvati njegov ogrtač, a Ebu Bekr skočina njega. Plakao je i govorio: ”A zar će te ubiti čovjeka zato što kaže: “Moj Bog je Allah! Oni gapustiše i odoše.” Ibnu Amr reče: “Ovo mi je bilo najteže što sam vidio da mu rade Kurejšije.” UBuharjinoj predaji se prenosi od Urvet bn Zubejra koji kaže: “Pitao sam Amr bn El-Asa da miispriča najteže zlo koje su Kurejšije učinile Resulullahu, a.s, pa mi reče: ”Dok je Resulullah, a.s,klanjao u ćošku Kabe, pomoli se Ukbet bn Ebi Muejt pa svoju odjeću omota okoResulullahovog.a,s vrata i priteže je svom snagom. Tada se pomoli Ebu Bekr pa ga svomsnagom odgurnu od Resulullaha, a.s, i reče: “A zar će te ubiti čovjeka, ako kaže: ”Moj Gospodarje Allah."U jednoj verziji od Esme, kćerke Ebu Bekra se kaže: “Doprije vapaj do Ebu Bekra i glas mureče: ”Spasi svoga druga", on izjuri iz kuće, a na glavi mu četiri uvojka. Izađe govoreći: “A zarće te ubiti čovjeka, zato što kaže: ”Moj Gospodar je Allah!" - Muhammeda, a.s, pustiše, aokrenuše se Ebu Bekru. On se zatim vrati kući!Hamza r.a. primi IslamU tako teško vrijeme, dok su oblaci tmine rasipali svoju zlu ćud, zasija jedan tračak svjetlosti kojiobradova ugrožene i osvijetli im put. Bio je to Hamzin prelazak na Islam, Hamza sin Abdul-Muttaliba, r.a. On postade musliman krajem šeste godine poslanstva. Većina historičara smatrada je to bilo u mjesecu zil-hidždžetu. Svakako je postajao neki povod ovom svijetlom događaju.Naime, Ebu Džehl prođe jedanput pokraj Resulullaha, a.s, na Saffi, pa ga usput napade i ružnihriječi mu nagovori. Resulullah, a.s, mu ništa ne odgovori. Ebu Džehl ga udari kamenom u glavui krv mu poteče. Ebu Džehl se okrenu i ode na sjedeljku s Kurejšijama kod Kabe i sjede međunjih. Na Saffi je stajala robinja Abdullah bn Džed‘ana i vidjela šta se desilo. U tom se pomoliHamza iz lova, noseći svoj luk. Ona mu ispriča šta je uradio Ebu Džehl. Hamza se rasrdi - a bio

je najugledniji i najhrabriji mladić Kurejšija - pa krenu trčeći. Nigdje se nije zaustavljao dok nedođe do Ebu Džehla. Tu u mesdžidu Kabe, stade više njegove glave i viknu:“O neotesani, ti vrijeđaš i napadaš moga bratića, a ja sam vjere kao i on.” Zatim ga udari lukompreko lica strašnim udarcem, načini mu ožiljak. Ljudi iz porodice Benu Mahzum stadoše nastranu Ebu Džehl, a iz porodice Benu Hašim, na stranu Hamze. Ebu Džehl reče: “Ostavite EbuAmmara - Hamzu, ja sam ružno napao njegovog bratića.”Hamzin Islam je, u prvom momentu, bio iz inata. Bio je čovjek koji nije mogao trpiti višenepravdu i stoga je reagovao tako žestoko.Međutim, Allah, dž.š, mu odmah prosvijetli dušu i razum, pa se čvrsto prihvati vjere, a muslimanistekoše druga s kojim su se veoma ponosili.Omer bn-El-Hattab r.a prima IslamU to vrijeme još jedan svjetlosni zrak pridonese rasturanju tmine. Bio je to još veći i sjajnijiblijesak poput munje u olujnoj noći, ali se ne ugasi brzo kao munja, nego nastavi sjati iobasjavati svoju sredinu.Ta druga svjetlost, bio je Omer u Islamu. Omer bn El-Hattab, primi Islam u zil-hidždžetu šestegodine po poslanstvu, samo tri dana nakon Hamzinog Islama, r.a. Resulullah, a.s, je već molioAllaha, dž.š, da Omer primi Islam. Tirmizija prenosi od Ibn Omera, hadis koji je ubrojao u sahih,a također ga je objavio Taberanija od Ibn Mes‘uda i Enesa da je Resulullah, a.s, rekao:“Moj Allahu, pomozi Islam s jednim od dvojice, koji ti je draži: s Omer bn Hattabom ili EbuDžehlom bn Hišamom.” Allahu je, dakle, bio draži Omer bn El-Hattab, r.a.Nakon proučavanja svih verzija u kojima se govori o Omerovom, r.a, prelasku na Islam,dolazimo do zaključka, da je vjera nastanjivala njegovo srce postepeno, ali sigurno. Prije negoto iznesemo, da kažemo nešto o Omerovim, r.a, vrlinama i njegovim osjećanjima.Omer r.a, je bio poznat po svojoj britkosti u govoru i snazi u pokretu. Često su muslimanidoživljavali od njega neugodnosti, a u stvari bio je ličnost u kojoj su se miješala različitaosjećanja. Veoma je držao do običaja svojih predaka, a s druge strane uživao je uovozemaljskim slastima, u vinu i igri, koje je mnogo volio. Zatim je bio zadivljen upornošćumuslimana u novom vjerovanju i njihovoj jakoj volji da ustraju, ma na kakve prepreke nailazili.Dolazio je i sam u situaciju da posumnja u svoju vjeru i da povjeruje da je Islam bolja vjera oddrugih. Tako je to trajalo dok nije prevagnulo ono što je prevagnulo. Ovo su riječi MuhammedaEl Gazalije.Rezime predaje o njegovom Islamu kaže, da je Omer, r.a, krenuo jedne noći da se provede vankuće. Došao je u harem Kabe i ušao, te zatekao Resulullaha, a.s, na namazu. Učio je s početkasure “El-Hakkah.” Omer je stao i slušao. Dopalo mu se učenje Kur‘ana.

On priča:“Rekoh u sebi - ovo je tako mi Boga pjesnik, kao što su rekli Kurejševići. Zatim čuh riječi:”Kur‘an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika - kako vimalo razmišljate!" (LXIX:40,41) On pomisli: “On je prorok.” I čuh riječi: “I nisu riječi nikakvaproroka - kako vi malo razmišljate.” (LXIX:42) Zatim Omer, r.a, reče: “Tada Islam uđe u mojesrce.”To su bile prve sjemenke Islama koje se zasadiše u njegovo srce, ali je ljuska sjemenki bilasastavljena od predislamskih nesuglasica, tradicionalnih asabija - (plemenske privrženosti),držanja i veličanja djedovske vjere. Sve je ovo, još uvijek bilo ono, što je vladalo razumom. To jebila stvarnost za koju je srce kucalo. Stoga on ostade marljiv i neumoran u svojim djelatnostimaprotiv Islama. Ali i pored svega, u dubini srca titrao je neki drugi osjećaj, daleko skriven izatjelesnog oklopa.U Omerovo žestoko neprijateljstvo ubrajamo njegovu odluku da ubije Resulullaha, a.s. To sedesilo jednog dana, kada izađe opasan britkom sabljom, da namjeru sprovede u djelo. U putuga srete Nujam bn Abdullah el-Adevij, ili, možda, neki čovjek iz plemena Benu Zehra, ili, čak izplemena Mahzum pa reče: “Gdje si naumio Omere?” On reče: “Želim ubiti Muhammeda.” Ovajmu reče: “Kako ćeš se učuvati Benu Hašima i Benu Zehre (porodica), ako ubiješMuhammeda?” Omer mu reče: “Jedino možeš tako govoriti ako si primio novu vjeru, a ostaviostaru u kojoj si rođen.”Čovjek mu tada reče: “A hoćeš li Omere, da ti kažem nešto što ne znaš? Bićeš iznenađen!Tvoja sestra i tvoj zet su promijenili vjeru i ostavili vjeru kojoj ti pripadaš.” Omer, sav uzrujan,krenu njihovoj kući. Kad dođe kod njih, zateče Habbab bn El-Ereta. U rukama je imao listKur‘ana na kome je bilo napisano “Ta ha.” On je tu suru čitao njima dvoma. Habbab je često

dolazio kod njih i čitao im Kur‘an-, pa kada ću Omerov glas, povuče se dublje u kuću, a FatimaOmerova sestra - sakri hartiju (list papira). Kada Omer uđe kod njih reče: "Kakve su ono riječišto ih čuh kada sam dolazio?" Oni odgovoriše: "Ništa, osim što smo nas dvoje razgovarali." Onreče: “A da niste vas dvoje promijenili vjeru?” Zet mu na to reče: “Omere, šta misliš o tome, daje istina na strani druge vjere, a ne tvoje?” Omer skoči put njega i žestoko ga udari. Njegovasestra priskoči i otrgnu ga od svog muža, a on je odgurnu rukom u lice, da joj krv poteče - upredaji Ibn Ishaka stoji da ju je ošamario i od udara joj ranu na licu napravio - pa mu ona srditoreče: “O Omere, ako je druga vjera prava, a tvoja kriva, onda, svjedočim da nema drugog Bogaosim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov Poslanik.”Kada Omer vidje šta je sestri napravio, zažali gledajući kako joj krv curi niz lice, pa se pokaja,poštedi im život i reče: “Dajte mi taj list papira koji imate, da ga pročitam.” Sestra mu reče: “Ti sinečist, a ovo ne uzimaju u ruke, osim čisti. Ustani i operi se, a zatim uzmi Kur‘an.” Kada to uradiprouči: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!” pa reče: “Imena lijepa i čista (misleći na bismillu),i poče čitati ”Ta ha" dok ne dođe do ajeta: “Ja sam, uistinu, Allah, drugog Boga, osim Mene,nema, zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio!” (XX:14) Omerzastade i reče: "Divnog li govora, nema ljepših riječi od ovih! Odvedite me Muhammedu."Kada Habbab ču Omerove riječi, izađe pred njega, pa mu reče:“Budi radostan Omere, ja bih želio da se dova koju je Resulullah, a.s, u četvrtak na večer učio(”Moj Allahu, pomozi i proslavi Islam sa Omerom bn El-Hattab, ili s Ebi Džehlom bn Hišam) ukući na donjem dijelu Saffe, odnosi na tebe."Omer uze svoju sablju, opasa je oko sebe, pa krenu Muhammedovoj, a.s, kući. Zakuca navrata. Iz kuće proviri čovjek, pa ugleda Omera opasana sabljom, vrati se unutra i obavijestiMuhammeda, a.s, a prisutni u kući se uznemiriše. Hamza im reče: “Šta vam je?” Rekoše:“Omer!” On reče: “Pa šta je, ako je Omer? Otvorite mu vrata! Ako je došao s dobrim namjeramadočekat ćemo ga, a ako je sa zlim, ubićemo ga njegovom sabljom.” U kući je sjedio Resulullah iprimao Objavu od Allaha, dž.š. On izađe i zateče Omera u sobi. Prihvati mu ogrtač i sablju,zatim ga čvrsto privuče i reče: “Jesi li spreman Omere, da Allah skine s tebe nevolju u kojoj senalaziš? O moj Allahu! Ovo je Omer bn El-Hattab, moj Allahu, pomozi i proslavi Islam sOmerom bn El-Hattabom. Omer r.a. reče: ”Svjedočim da nema drugog Boga, osim Allaha i da siti Allahov Poslanik." Omer primi Islam, a prisutni zaučiše tekbir, da su čuli mušrici u mesdžidu.Omer bn El-Hattab je bio takve smjelosti kakva se rijetko može naći. Njegovo primanje Islamaizazva kod mušrika bolan krik zbog novog poraza, novog prezrenja i iznevjere. A muslimani, oninastaviše stazama radosti, časti i uspona.Ibnu Ishak prenosi, povezanim lancem prenosioca od Omera, r.a, koji je rekao: “Kada samprimio Islam, počeo sam razmišljati o tome, ko je u Mekki najveći neprijatelj Resulullahu, a.s?Rekoh: Ebu Džehl. Stoga odoh kod njega i zalupah mu na vrata. On izađe pred mene i reče:”Dobro došao! Šta te to dovede?" Omer reče: “Dođoh da te obavijestim da sam primio Islam, davjerujem u Allaha, dž.š, i Njegovog Poslanika Muhammeda, a.s, i da vjerujem u ono što mu seobjavljuje. Omer reče: On mi zalupi vratima u lice i viknu: ”Unakazio te Bog, a i to sa čime sidošao."Ibnu Dževzi navodi da je Omer, r.a, rekao: “Kada bi neko primio Islam oko njega bi se okupililjudi, udarali bi ga, a i on bi njih udarao, a ja kad primih Islam, dođoh kod mog dajdže El-Asi bnHašima i obavijestih ga, a on mi zatvori vrata i uđe u kuću, pa onda odoh čovjeku, jednom odprvaka Mekke - možda je to bio Ebu Džehl, pa ga obavijestih, pa i on uđe u kuću.”Ibnu Hišam navodi, a također i Ibnu Dževzija, rezimirano, da je Omer, poslije primanja Islamaotišao kod Đemila bn Muammer El-Džumehija koji je više pamtio i prenosio govor ljudi, pa musaopšti da je primio Islam, a Džemil je povikao iz sveg glasa da je Ibnul-Hattab zanijekao vjeru.Omer, iza njegovih leđa, reče: “On laže, ja nisam zanijekao vjeru, ja sam primio Islam.” Oniskočiše na njega, a on se okomi na njih, i tako su se borili sve do podneva. Omer se umori isjede, a oni se okupiše oko njega, te on reče: “Činite šta ste naumili, ali se kunem Allahom,taman da nas bude trista, ili ćemo mi vama položiti naše glave, ili ćete vi nama svoje.”Nakon toga mušrici odlučiše da odu Omerovoj kući i da ga ubiju.Buharija prenosi od Abdullaha bn Omera koji kaže: “Sjedio je Omer kod kuće uplašen, kad muse pomoli El-As bn Vail Es-Sehmi, Amrov otac u novoj odjeći, preko koje je košulja izrađena odsvile. On je iz plemena Sehm, a oni su naši vladari. On upita Omera: ”Šta je s tobom?" Onodgovori: “Tvoj narod smatra da me treba ubiti zato što sam primio Islam.” El-As reče: “Oninemaju puta do tebe”, vjerovatno, pošto sam rekao da sam primio Islam - pa on izađe i susretemnoštvo svijeta, punu dolinu, pa ih upita:

“Kuda idete?” “Idemo do Ibn Hattaba koji promijeni vjeru.” On reče: "Nemate puta do njega."Oni se na to vratiše. U Ibn Ishakovoj verziji stoji “Tako mi Allaha, izgledali su kao gomilazgužvane odjeće pred njim.” Ovako se događalo sa mušricima.A šta se zbivalo sa muslimanima? Prenosi Mudžahid od Ibn Abbassa koji kaže: “Upitao samOmera bn El-Hattaba zašto je dobio nadimak El-Faruk? On reče: ”Hamza primi Islam prije menena tri dana," pa mu onda ispriča kako je on primio Islam i dodade na kraju - “to jest kad primihIslam upitah: ”O Resulullah! Jesmo li na pravoj strani, bilo da smo živi ili mrtvi?" Reče:" Da.Tako mi Stvoritelja, vi ste na pravoj strani, umrli ili živjeli." Omer reče: “ A zašto onda da seskrivamo? Tako mi Stvoritelja, koji tebi posla Istinu izaćemo s tobom.? Pa ga izvedosmo.Hamza ispred njega, a ja iza njega, a on u sredini kao u mišolovci. Uđosmo u mesdžid. Omerreče: ”Ja pogledah u Kurejšije i u Hamzu. Spopala ih je tuga, kao nikad do tad. Resulullah, a.s,dade meni nadimak “El-Faruk.”Ibnu Mes‘ud, r.a, je govorio: “Nismo mogli mirno da klanjamo kod Kabe, sve dok Omer ne primiIslam.”Prenosi se od Suhejba bn Sinana Er-Rumije, r.a, da je rekao:“Kada je Omer primio Islam, Islam je ojačao i mi smo tada počeli sjediti u halki oko Kabe. Ustalismo da javno obavimo tavaf oko Kabe i usput se sretasmo sa onim koji bi vikao na nas, pa mu imi odgovorismo kako je zaslužio.”Prenosi se od Abdullah bn Mes‘uda da je rekao: “Bili smo pomognuti i ojačani Omerovimprimanjem Islama.”Predstavnik Kurejšija kod Resulullaha, a.s.Nakon što pređoše na Islam, ova dvojica hrabrih ljudi, Hamza i Omer, r.a, počeše se oblaci nadMekkom razilaziti. Mušrici se otrijezniše iz svoje pijanosti, promijeniše metode zlostavljanja istrogog kažnjavanja muslimana. Oni pokušaše nagađanjem sa Resulullahom, a.s, iznoseći prednjega, a.s, sve što bi on eventualno zatražio, samo da ga zaustave od njegove vjere. Nisu znaliovi jadnici, da sve ono što nebesko sunce obasjava i zagrijava, ne vrijedi ni koliko krilcekomarca, prema Muhammedovoj, a.s, vjeri. Zato im je propalo sve što su pokušali učiniti.Ibnu Ishak priča: “Govorio im je Jezid bn Zijad da je Muhammed bn Ka‘b Kurazij rekao: ”Bilo jeto kada je Utbe bn Rebia bio poglavar. On reče jednog dana u Vijećnici Kurejšijama (aResulullah, a.s, je sjedio u mesdžidu sam):“O Kurejšije, hoćete li da odem do Muhammeda? Govoriću s njim i ponudiću mu nekolikoprijedloga. Možda nešto od toga prihvati. Daćemo mu šta god želi, samo da nas ostavi na miru.”To se desilo poslije Hamzinog r.a. prelaska na Islam.Kada su primijetili da broj ashaba (drugova) Muhammedovih, a.s, raste iz dana u dan rekoše:“Nema druge, ustani Ebul-Velide, otiđi i govori s njim.” Ustade Utbe, ode do Muhammeda, a.s,sjede kraj njega i reče:“O moj bratiću, ti si naše krvi i našeg plemenitog porijekla kako znaš, imaš svoje mjesto uporodici i mjesto u lozi. Ti si svome narodu učinio veliku nepravdu, razdvojio si ih na skupine,uništio si im snove, osramotio njihove bogove i vjeru, nevjernicima si sve naše djedove učinio;.Čuj, nudim ti neka rješenja, nadam se da ćeš ih prihvatiti, makar neka od njih.” A Resulullah,a.s, reče:“Reci o Ebul-Velide, slušam.” On reče: “O moj bratiću, ako želiš u zalog, za ovu vjeru kojutumačiš, bogatstvo, mi ćemo ti ga sabrati od svog imetka, pa ćeš biti najbogatiji od nas. Ako,pak, želiš gospodstvo nad nama, izabraćemo te našim sejjidom i ništa bez tvog znanja nećemočiniti. Ako želiš vlast, postavićemo te za našeg poglavara. Ako sve ovo što se s tobom događa išto ti se pričinjava da si Poslanik, a.s, ne možeš od sebe otkloniti, tražićemo za tebe liječnika inećemo mu žaliti, silan novac dati, samo da ozdraviš od te bolesti. Jer sama narav ponekadsavlada čovjeka, pa se mora liječiti.” Resulullah ga tada upita: “Da li si već završio, o Ebul-Velide?” Odgovori: “Da.” Zatim Resulullah reče: “Slušaj me dobro.” Ovaj reče: “Hoću.” AMuhammed a.s, reče: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ha mim. Objava je od Milostivog,Samilosnog. Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi. Kur‘an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,vijesnik radosnih vijesti i opomena, pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje ”srca našasu" - govore oni pod pokrivačima, daleko od onoga čemu nas ti pozivaš." (XLI: 1-4,5).Resulullah je nastavio učiti ajete iz ove sure, a Ebu-l-Velid je šutio i slušao. Ruke je stavio naleđa, naslonio se i dalje slušao i slušao. Kada Resulullah, a.s, dođe do sedžde u suretu, učinisedždu, a onda reče: “Čuo si Ebu-l-Velide, eto tebe i toga”. Utbe se diže i ode svojimdrugovima, a oni su razgovarali o njemu, te kad ga ugledaše rekoše:"Kunemo se Bogom, danam Ebu-l-Velid dođe s drugim licem od onog s kojim je otišao - drugačije raspoložen".

Kada dođe među njih, sjede, a oni upitaše:"Eh, pa šta ima!? Kakve nam vijesti nosiš?". Onodgovori: “Nosim vam vijest da sam čuo riječi, tako mi Boga, nikad do sada slično ne čuh. Takomi Boga, nisu stihovi pjesnika, ni rečenice čarobnjaka, a ni mumljanje vrača. O narode, Kurejša,budite mi pokorni i njegovu vjeru prepustite meni. Ostavite ovog čovjeka samog sebi i klonite gase. Tako mi Boga, govor koji sam čuo nosi veličanstvenu poruku. Ako ga Arapi odbiju bićete muvi sami dovoljni, a ako mu krene pa ga priznaju svi Arapi, njegova vlast, biće i vaša, njegovaslava i vaša slava, s njim ćete biti najsretniji narod”. Oni rekoše: “Uznapredovaćemo o Ebu-l-Velide uz njegov jezik”. On reče: “To je moje mišljenje o njemu, a vi činite kako hoćete”.U drugoj verziji stoji da je Utbe saslušao učenje Kur‘ana, dok nije Resulullah, s.a, došao do: “Aako glave okrenu, ti reci: ”Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda."Zatim ustade uznemiren i stavi ruke Resulullahu, a.s, na usta govoreći: “Kunem se Bogom da jeovo dobro!”. Vjerovatno je ovo rekao zbog toga, što se uplašio da ne bude opomenut. On potomustade i ode svome narodu pa reče ono što je ispričano.Ebu Talib posreduje između porodice Benu Hašim i Benu Abdi-l- MuttalibMnoge su se stvari izdogađale, nastupiše neke promjene u odnosima snaga, ali Ebu Talib senije prestao bojati za svog bratića od nasilja mušrika. Ebu Talibu su stalno bile pred očima slikei zbivanja proteklih godina. Mušrici su prijetili izolacijom, zatim su pokušali zamjenom Amare bnEl-Velida za Muhammeda, a.s, da ga ubiju. Onda je Ebu Džehel otišao da ga zgazi kamenom,pa je Ukbet bn. Ebi Muejt stavio omču od odjeće (njegovom) bratiću a.s, i gotovo da ga ubije.Ibnul-Hattab također krenu sa sabljom da ubije njegovog bratića. Sve je ovo Ebu Talibpreživljavao, ali sada kada je sve sumirao, neke stvari nisu išle na dobro, bez obzira na to štoIslam primiše Hamza i Omer, r.a. Mušrici su plan kovali dugo i precizno, a konačni cilj im je bioubiti njegovog bratića. Ebu Talib je u to bio siguran. Bio je u pravu, jer su se Kurejšije većdogovorile da javno ubiju Resulullaha, a.s. Na ovu grupnu zavjeru ukaza Kur‘an:“Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postavit”. (XLIII:79) Šta onda da čini Ebu Talib?On odluči da pozove svoju užu porodicu Beni Hašimoviće i Beni Abdulmuttalib - od dva AbdiMenafa sina, da i oni svi stanu s njim u zaštitu svoga bratića. Oni mu to čvrsto obećaše imuslimani i idolopoklonici zajedno, čuvajući arapsku čast i komšijski ugled, osim njegovog brataEbu Leheba. On ih napusti i prista uz Kurejšije.SVEOPŠTI BOJKOTKurejšijama se dogodiše četiri nezaboravna događaja u veoma kratkom vremenu, ili za samočetiri sedmice. Hamza primi Islam, zatim Omer, zatim odbi Muhammed, a.s, njihovo cjenkanjeoko vjere Islam i konačno, zajednička odluka Benu Hašima i Benu Abdi-l-Muttaliba i vjernika inevjernika, da štite i brane Muhammeda, a.s.Mušrici su bili uznemireni, zbunjeni i začuđeni. Nisu znali šta da rade. Da ubiju Muhammeda,a.s, poteći će dolinom Mekke silna krv zbog njega. Može to njih ugroziti, a i njihovu vjeru jošviše, pa odustaše na kratko od ideje ubistva Muhammeda, a.s. Međutim, uskoro ćemo ih vidjetiuz nove smicalice i nove vrste nasilja uz onu o ubistvu.Ugovor nasilja i neprijateljstvaKurejšije se iskupiše na padini plodne obradive površine, kod plemena Benu Kenane pa sezakleše protiv porodice Beni Hašima i Beni El- Muttaliba da se neće s njima: ženiti, trgovati,družiti, zajedno sjediti, da se neće posjećivati, niti razgovarati, dok im ne predaju Muhammeda,a.s, da ga ubiju. Oni napisaše ovaj ugovor na komadu hartije uz dodatak: da neće nikadasklopiti mir sa Beni Hašimom, i da ih ne obuzima ponovo osjećaj milosti, zbog kojeg biodustajali od ubistva. Ibnu-l-Kajjim je rekao:"Rekoše da je ovaj ugovor napisao Mensur binIkrime bn Amir bn Hašim, a drugi kažu Nadar bn El-Haris, a istina je da je pisar bio Bagid binAmir bn Hašim. Resulullah, a.s, zamoli Allaha, dž.š, da ga za to kazni, pa mu se oduze ruka.Nakon potpisivanja ovih za Kurejšije važnih odluka, papir okačiše u unutrašnjost Kabe, a BenuHašima i Benu Muttaliba, sve redom, osim Ebu Džehla poslaše u izolaciju. To su učinili prvogmuharrema sedme godine od poslanstva, a mjesto izolacije je Ši‘bi -posjed- Ebi Taliba.Tri godine u izolacijiNakon što su komšije učvrstile granice opsjednutog mjesta “Ši‘bi Ebi Talib”, prekidoše svakikontakt sa zatočenicima. Zabraniše ulaz hrane u Mekku, kao i trgovanje robom, a ako bi sepojavila roba na pijaci, požurili bi da oni sebi kupe kako ne bi došlo do prognanika. Prognanicise nađoše u teškoj situaciji. Nisu imali hrane, pa počeše jesti lišće, kožu itd, a van zidina logorasu se čuli jauci djece, žena i iznemoglih. Ponekad bi im tajnim vezama dospijevalo tek toliko daprežive. Jedino su iz logora mogli izlaziti u kupovinu za vrijeme svetih mjeseci. Nekada su znali

kupiti pokoju devu od trgovaca koji su se vraćali s puta, ali bi Mekkelije udarile toliku cijenu dasu odustajali od kupovine, jer nisu imali čime platiti.Hakim bn Huzam je znao nekada proturiti amidžinci h. Hadidži, r.a, pšenice. Jedanput ga uhvatiEbu Džehl i htjede ga objesiti zbog toga, ali ih rastavi Ebu-l-Buhturi i omogući mu da pšenicuodnese svojoj amidžinici.Ebu Talib se brinuo za Resulullaha, a.s, pa bi naredio Resulullahu, a.s, da legne i odmara se uvrijeme kad se i drugi odmaraju. Također ga je čuvao da ga ne bi ko kidnapovao. Nekada bipokraj njegove postelje postavio sinove ili braću da stražare.U vrijeme hadždža izlazio je Resulullah, a.s, sa muslimanima, susretao ljude i pozivao ih uIslam.Kršenje ugovora o izolacijiProđoše tri godine, a situacija sa muslimanima u izolaciji se ne promijeni. U mjesecumuharremu, desete godine od poslanstva dogodi se prekid ugovora.Među Kurejšijama je bilo onih koji su bili zadovoljni potpisanim ugovorom i onih koji su bili protivnjega. Ovi posljednji prekidoše zadanu riječ i poništiše svoj potpis na papiru.Inicijator prekida zavjere je bio Hišam bn Amr iz porodice Beni Amir bn Lu‘j. On je noću,kriomice nosio hranu u logor. On ode jedne večeri kod Zuhejra bn Ebi Umejjet el-Mahzumije,zeta Abdul Muttaliba i reče mu:"Da li ti je drago, da ti jedeš hranu i piješ piće, a tvoje daidže suu stanju koje ti je poznato?" On mu odgovori:"Teško tebi, ako tako misliš, ali šta da uradim samja? Kad bih imao uza se makar još jednog čovjeka, prekršio bih obećanje". Ovaj mu reče:“Našao sam ti čovjeka.” Upita:"Ko je on?" “Ja”, odgovori njemu Zuhejr. “Nađi nam još i trećegčovjeka”Hišam ode do Mut‘ama bn Adijja, pa ga podsjeti na rodbinske veze u porodicama Benu Hašim iBenu El-Muttalib čiji je zajednički djed Abdu Menaf. On ga prekori što je prihvatio saKurejšijama ovakav način njihovog zlostavljanja. Mut‘am upita: “A šta da radim? Govori! Samsam. Jedan ništa ne može učiniti.” Hišam reče: "Našao sam drugog čovjeka", pa on upita: “Ko jetaj?” “Lično ja! Pa Mut‘am reče: ”Traži trećeg!" Hišam odgovori: “To sam učinio”, pa upita: “A koje on?” Ovaj odgovori: “Zuhejr bn Ebi Umejje.” “Traži nam četvrtog”, reče Mut‘am.Hišam bn Amr ode kod Ebi-l-Buhturije bn Hišam i njemu ponovi sve što je rekao i Mut‘amu orodbinskim vezama i nepravdi koja im je nanesena, pa Ebu-l-Buhturi upita: “A imate li podršku?”Hišam odgovori: "Da". Ovaj upita: “A ko su ti?” On odgovori: “Zuhejr bn Ebi Umejje, El-Mut‘ambn Adijj i ja.” Ovaj reče: “Traži nam petog.”Hišam ode kod Zem‘ata bn El-Esved bn El-Muttalib bn Esed, pa popriča s njim o porodici, orodbinskim dužnostima, o njihovim pravima, pa ga Zem‘at upita: “A da li u ovom poslu imašsaučesnika?” Hišam reče: “Da”, zatim mu nabroja ljude s kojima je razgovarao. “Pozovi ih! I onise iskupiše kod El-Hudžuna i dogovoriše se o raskidanju ugovora. Zuhejr reče: ”Ja ću vaspredstavljati i ja ću prvi od vas govoriti."Sutradan krenuše gdje su naumili. Išao je i Zuhejr a na njemu lijep baldahin (odora). On učinitavaf oko Kabe, (obiđe je sedam puta), zatim se okrenu svijetu i reče: “O stanovnici Mekke!Dokle ćemo dobro jesti i dobro se oblačiti, a Hašim propadaju, niti prodaju niti kupuju. Tako miAllaha, neću sjesti dok ne pocijepate ovaj prokleti list hartije!”Ebu Džehl - stajao je sa strane mesdžida - reče:"Lažeš, tako mi boga, nećeš ga pocijepati.“Zem‘at bn El-Esved reće: ”Ti lažeš, tako mi boga! Mi nismo ni željeli da se onaj dogovor onakonapiše na papir. To je tvoje djelo. “Ebu-l-Buhturi povika: ”Zem‘at istinu kaže. Mi nismo željeli dase to na papir napiše i potpisuje."Mut‘am bn Adijj reče: “Vi istinu govorite, a ko drugačije kaže, laže. Utječemo se bogu od njega(ugovora) i od onog što je na njemu napisano.”Hišam bn Amr reče nešto slično.Ebu Džehl progovori: “Ovo je, vjerovatno sinoć dogovoreno, i to na nekom drugom mjestu.”Ebu Talib je svo vrijeme sjedio u kraju mesdžida i posmatrao šta se događa. On je došao tu poResulullahovom, a.s, savjetu, jer je Allah, dž.š, obavjestio svoga Resula, a.s, o napisanomugovoru na komadu hartije, da je okačen unutar Kabe i da je Allah, dž.š, poslao crva koji jeizgrizao sve što je napisano na papiru osim spomena Allahovog imena. Resulullah je o tomeobavjestio svog amidžu i on dođe među Kurejšije. Nakon što je Ebu Talib saslušao sav govor,ustade i reče šta je poručio Resulullah, a.s, njegov bratić.Ako je lažov onda nastavite premanama biti kao i dosada, a ako bude istinu govorio, prekinite našu izolaciju i prekinite nasiljeprema nama. Kurejšije rekoše:"Pravedno si nastupio."

Nakon ovoga Ebu Džehl se poče dogovarati sa narodom, a El-Mut‘am ustade da donese listhartije - ugovor - i da ga pocijepa. Zapanjen ugleda da je crv pojeo sav tekst osim riječi: “U imeTebe, o moj Allahu” i imena “Allah” u samom tekstu ugovora.Nakon ovoga, prekide se izolacija i izađe Resulullah i njegovo društvo iz logora Eš-Ši‘b. Mušricisu imali divan znak Resulullahovog poslanstva u prethodnom primjeru, ali su i dalje ostalionakvi kakvim ih je Allah, dž.š, nazvao i za njih rekao:"A oni, uvijek kada vide čudo, okrećuglave i govore:"Čarolija neprestana!" (LIV:2)Jer, i pored opomene oni zanemariše ovaj ajet i samo još više pojačaše nevjerstvo svoje.POSLJEDNJA DELEGACIJA KUREJŠIJA KOD EBU TALIBAResulullah, a.s je izašao iz izolacije i nastavio raditi posao koji mu je Allah, dž.š, naredio.Kurejšije su i pored prekidanja i napuštanja zavjere o izolaciji, ponovo nastavili sa pritiskom namuslimane, pokušavajući ih na silu odvratiti od Allahova puta. Ebu Talib je i dalje štitio svogbratića iako je prešao osamdesetu godinu života. Sva zbivanja proteklih nekoliko godina, mučnai teška, ne samo posljednji događaji sa izolacijom već i sve drugo vezano za Resulullaha, a,s, imuslimane, je pogađalo Ebu Taliba veoma teško i veoma duboko. On oslabi, iznemože,prestade se mnogo kretati i povuče se u kuću. Od izlaska iz logora ne prođe par mjeseci, a onse razboli i leže na postelju. Tada se mušrici uplašiše za svoj ugled i svoju čast među Arapima.Šta će oni reći, ako on umre, a oni i nakon toga budu odbacivali njegovog bratića. Oni pokušašedrugi puta da obrade Resulullaha, a.s, pred Ebu Talibom i da popuste u nekim stvarima skojima ranije nisu bili zadovoljni. Oni odlučiše da to bude posljednji puta što će ići Ebu Talibu.Ibnu Ishak, a i drugi kažu:"Kada se Ebu Talib požali na zdravlje i to dođe do Kurejšija, rekošemeđusobno:Hamza i Omer su primili Islam, a o Muhammedu, a.s, pričaju već sva plemena.Hajde da odemo kod Ebu Taliba, neka se on obaveže za svoga bratića i neka mu on dadneuputstvo. Mi, tako nam boga, nismo sigurni šta se sutra može dogoditi, što znači:Mi se bojimoda će ovaj starac umrijeti, pa da se šta ne desi njemu, a onda bi Arapi rekli, da smo ga ostavilina miru, a onda kad umrije njegov amidža, opet ga dohvatiše!"Ebu Talibu dođoše najugledniji ljudi kurejšijskog plemena i to: Utbe bn Rebia, Šejbe bn Rebia,Ebu Džehel bn Hišam, Umejje bn Halef, Ebu Sufjan bn Harb i još dvadesetak uglednika. Onirekoše:"O Ebu Talibe, ti si naš. Kao što znaš, svjedok si svega što si vidio, eto si se razbolio i mistrahujemo za tvoj život. Ti dobro znaš šta se događalo između nas i tvog bratića, pozovi ga ineka on pusti nas na miru, pustićemo i mi njega na miru, neka on odustane od nas i mi ćemo odnjega, neka ostavi nas i našu vjeru i mi ćemo ostaviti njega i njegovu vjeru!"Ebu Talib posla po Resulullaha, a.s, i on dođe, pa mu reče: “O moj bratiću, ovo su najuglednijiljudi tvog plemena, došli su zbog tebe da ti dadnu i da uzmu od tebe”. Zatim mu ispriča šta mupredlažu i šta nude, kako bi bio miran svako na svoj način i ne bi niko nikoga ometao.Resulullah, a.s, reče prisutnima: “Šta mislite, ako bih vam dao riječ da je govorite, s njom bipridobili sve Arape, pokorili bi vam se stranci”. U jednom tekstu stoji da je rekao obraćajući seEbu Talibu:" Želim da budu jedinstveni oko jedne riječi koju će kazivati, uz nju će pridobitiArape, a pokoriti strance."U drugoj verziji stoji: “O amidža, hoćeš li ih pozvati u ono što je za njih najbolje?” Reče: “A čemuih to pozivaš?” Odgovori: “Pozivam ih da tumače riječ uz pomoć koje će im se pokoriti Arapi, azagospodarit će strancima. ”Ibnu Ishakova predaja kaže: “Jednu riječ da kažete, njom bizavladali Arapima, a pridobili bi strance. ”Kada je održao ovo slovo, Kurejšije se iznenadiše izbuniše. Ebu Džehl upita: “Koja je to riječ? Tvoga nam oca, izgovorićemo je i njoj još sličnihdosta. ”Reče: “Kažite: Nema drugog boga osim Allaha i nemojte, osim Njega, nikog višeobožavati!”Oni zapljeskaše rukama i rekoše:"A zar želiš, o Muhammede, da mnoštvo bogova učiniš samojednim Bogom? Ti si čudnovat čovjek."Zatim rekoše jedni drugima: “Ne tako nam Boga, od ovog čovjeka ništa ne možemo dobiti, a nitiće on šta od nas primiti. Idimo i nastavimo živjeti kao i dosada, u vjeri naših očeva, sve dok Bogpresudu ne donese između nas i njega.” Zatim se raziđoše.U vezi sa ovim Allah, dž.š, objavi: “Sad. Tako Mi Kur‘ana slavnog, doista su bahati i inadžije onikoji neće da vjeruju! Koliko smo mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilokasno!. Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici:”Ovo ječarobnjak, lažov! Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je zaista nešto veoma čudno!" Ioni ugledni između njih krenuše: “Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se,uistinu, nešto veliko hoće. Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo većnamještena laž.” (XXXVIII: 1,2,3,4,5,6,7)

GODINA TUGESmrt Ebu TalibaBolest pritegnu Ebu Taliba, smrt se približi i on umrije u mjesecu redžepu, deset godina poposlanstvu, ili šest mjeseci nakon izlaska iz izolacije.Ima mišljenja da je umro uz ramadan, na tri dana prije smrti h. Hadidže, r.a.U Sahihu od El-Musejjiba stoji da je Resulullah, a.s, ušao kod Ebu Taliba prije smrti. Pokrajnjega je sjedio Ebu Džehel. Resulullah, a.s, se obrati amidži:"O, amidža, reci: Nema drugogboga osim Allaha, riječi s kojom ću te okružiti kod Allaha. “Ebu Džehl i Abdullah bn Ebi Umejjerekoše: ”O Ebu Talibe, zar ćeš izaći iz milleta Abdu-l-Muttalibovoga?" (djedove vjere). Tako sumu nastavili govoriti, a njegove posljednje riječi su bile: “U milleti Abdi-l-Muttalibovom.”Resulullah, a.s, reče: “Molit ću Allaha da ti oprosti sve dok mi ne bude zabranjeno,sve što nijetvoje, tj. sve što ti je nametnuto.” Tada Allah, dž.š, objavi: "Vjerovjesniku i vjernicima nijedopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili rod najbliži, kad im je jasno da će onistanovnici u džehennemu biti." (IX:113.) Također, Allah, dž.š, objavi: “Ti, doista, ne možešuputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš.” (XXVIII:56)Smatramo da nije potrebno govoriti o Ebu Talibovoj ulozi u zaštiti Resulullaha, a.s,od nasilnika.Bedem kojim je on štitio u isto vrijeme i vjeru Islam, bio je čvrst i neprobojan, ali nije bio u stanjuda njega samog zaštiti. On ostade privržen vjeri svojih djedova i zato nije u potpunosti obaviosvoju zadaću na ovom svijetu. U sahih hadisu se prenosi od Abbasa bn Abdi-l-Muttalib koji rečeResulullahu, a.s,: "Nisi mogao spasiti svoga amidžu, a on je tebe štitio i zbog tebe sezamjerao?" Resulullah, a.s, odgovori: “On je u plićaku džehennema, a da nije mene bio bi nadnu džehennema.”Od Ebu Seida El-Hudrije se priča da je čuo Poslanika, a.s, - kad je spominjao amidžu - da jerekao: “Možda će mu koristiti na Sudnjem danu, moj šefa‘at (zauzimanje kod Allaha), pa da muu vatri budu samo stopala.”Smrt h. Hadidže, r.a.Dva mjeseca i tri dana nakon smrti Ebu Taliba,preseli na ahiret, majka svih vjernika, velika icijenjena Hadidža, r.a. Njeno preseljenje je bilo u ramadanu, desete godine po poslanstvu.Umrla je u šezdeset i petoj godini života, a Resulullah je tada imao pedeset godina starosti.Hadidža, r.a, je bila jedna od pravih Allahovih blagodati Resulullahu, a.s. S njim je proživjelačetvrtinu stoljeća, pružajući mu nježnost i razumjevanje u satima razočarenja i tuge. S njim je nasvojim plećima nosila odgovornost d‘aveta - širenja i tumačenja Islama. Ona ga je bodrila umomentima primanja Objave, štitila ga je od pakosnika i silnika, i na cijelom tom put nije žalila nisebe, ni svoj imetak. Resulullah, a.s, je rekao:“Ona mi je vjerovala (da sam Poslanik) kada u to nije niko vjerovao, znala da govorim istinu,kad su me svi u laž utjerivali i pomagala mi imetkom, kada su mi svi odmagali.” U sahih hadisukojeg prenosi Ebu Hurejre kaže:"Došao je Džibril Resulullahu, a.s, pa reče: “O AllahovPoslaniče, evo Hadidža dođe. Ona nosi posudu sa jelom ili pićem. Ako ona dođe kod tebe,nazovi joj selam od njenog Gospodara i obraduj je sa kućom u džennetu u kojoj nema vike ibuke, a ni posla i umora.”Gomilanje tugeOva dva događaja, bolna i teška, (smrt amidže Ebu Taliba i supruge Hadidže) desiše se ukratkom vremenskom periodu. Ventili tuge i bola popustiše, a osjećanja nadriješe. Tuga i bol,bol i tuga, jedno pa drugo ili jedno za drugim useli se u Resulullahovo, a.s, plemenito srce. Akotome dodamo stalne poteškoće koje su mu Kurejšije stvarale, onda shvatamo da mu je bilo ipreviše.Nakon smrti Ebu Taliba razne vrste mučenja su se udvostručile. Išli su do te mjere daon izgubi volju za daljim boravkom u Mekki. Muka ga natjera pa izađe u Taif, ali izađe s ciljemda vjeru prenese i u taj grad, i da ga narod tog mjesta pomogne protiv njegovog naroda.Nažalost, ni tamo ne nađe nikoga ko bi ga pomogao, a kamoli shvatio, pa ga još i napadoševiše i gore nego što je to činio njegov narod.Treba reći, kako god je trpio i prolazio Resulullah, a.s, tako su isto prolazili i njegovi drugovi isljedbenici. Tako je njegov prijatelj i drug mu, Ebu Bekir, morao se iseliti iz Mekke. On jenapustio Mekku i došao u Berku-l-Gamad, želeći odatle otići u Abesiniju. Od toga ga odvratiIbnu Dugune koji ga zadrža kod sebe.Ibnu Ishak kaže:"Kada je umro Ebu Talib, Kurejšije su na muke stavljale Resulullaha, a.s, ičinile mu zlo kakvo nisu smjeli raditi u vrijeme Ebu Taliba. Čak mu je i neka ološ sa ulice sipalaprašinu po glavi. On uđe u kuću, a glava mu puna prašine, pa ustade jedna od kćeri mu i počemu prati glavu, skidati prašinu, plačući. Resulullah, a.s, joj reče: “Ne plači, kćeri moja, Allah

čuva tvoga oca. Kurejšije nisu činile ovako grozne stvari dok ne umrije Ebu Talib.” Zbog čestih,ovako tužnih i tragičnih događaja, te, desete godine, Resulullah prozva tu godinu “Godina tuge”i pod ovim nazivom poznata je u historiji.Ženidba sa Su‘dom, r.a,U mjesecu ševalu iste godine, 10. g. po poslanstvu, oženi Resulullah, a.s, Su‘du, kćerkuZem‘ata koji je davno primio Islam. Ona se sa muhadžirima iseli u Abesiniju (druga hidžra).Ona je bila udata za Sekrana bn Amra. On je primio Islam i zajedno su odselili i on je tamoumro, a ona se vratila u Mekku. I tada ju je zaprosio Resulullah, a.s, i oženio. To mu je bila prvažena nakon smrti h. Hadidže, r.a. Nakon nekoliko godina, ona pokloni svoju Nubijku h. Aiši r.a.Razlozi strpljenja i ustrajnostiU nekim situacijama iz života Resulullaha a.s, u Mekki, čovjek ostaje zapanjen. Da, svako ko jeiole razuman, ostaće i bez riječi. Mnogi pametni ljudi postavljaju sebi pitanje:što je to što je bilotako snažno i tako jako da održi muslimane Mekke u Allahovoj vjeri i pored strahovitih patnjikoje su podnosili. Kako su mogli imati toliko strpljenja nad zavjerom i nasiljem od kojih se dižekosa na glavi, a ježi koža na tijelu. Gledajući na ovo, smatramo vrijednim da ukažemo na nekeod razloga i uzroka velikog strpljenja:1. Čvrsti iman je uvjet ustrajnosti u svemu. Vjerovanje u Allaha, dž.š, Jednog, Jedinog ispoznaja, ali iskrena spoznaja Allaha, dž.š. Kada se stopi nepokolebljivi iman sa vedrimotvorenim srcima, teži težinom planine, a vlasnik ovakvog postojanog imana i čvrstogubjeđenja, vidi sve ovozemaljske patnje ma kakve i ma kolike bile, vidi ih odvojene od svogimana. Zelena mahovina na suhom putu je Islam u Mekki, vjera koja će imanom polahkorastucati užarene stijene i ograđene tvrđave i tornjeve nevjerstva.Ništa stoga ne znači, muka i patnja na tom putu podnesena. Šta je to u odnosu na ljepotuimana koja će isturiti sav šljam na površinu, a srce ostaviti radosno i pripravno. Tako Allahnavodi primjer za istinu i neistinu: “Otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje nazemlji.”(XIII:17)Iz ovog jedinstvenog uzroka proizilaze drugi koji samo pomažu jačanje i učvršćivanje strpljenja.To je:2. Vođstvo, koje prihvataju ljudi srcem ukazuje na to da je Resulullah, a.s, kao vrhovni vođamuslimanskog naroda, pa ne samo to, nego i cijelog čovječanstva, posjedovao vrhunski moral iosobine jedne kompletne ličnosti koja svojom sviješću, razumom,plemenitošću, pravednošću iiskrenošću plijeni ljudska srca. Poštenje, ugled, čast i dobrota govore o čovjeku koji je sa svimtim svojstvima stajao na najvećoj ljestvici ljudskog roda. Bio je osoba kojoj se mora i neprijateljdiviti, cijeniti ga i poštovati.Tako se jedanput sastaše trojica Kurejšija koji su tajno svaki po naosob slušali kako Resulullah,a.s, uči Kur‘an. Bili su zadivljeni, jer to nije bio običan govor, nisu to bili stihovi. Jedan od njih nemogavši držati tajnu upita Ebu Džehla: “Šta ti misliš o ovome što sam čuo od Muhammeda,a.s,?” “A šta si to čuo?”. “Čuo sam od njega da smo se mi i Abdu Menaf svađali oko časti ivlasti. Takmičili smo se ko će šta bolje uraditi. Oni su bili bogati, a mi smo bili bogati. Njih sudruga plemena uzimala za svjedoke, a i nas, oni su djelili, a i mi smo dijelili, pa kada smoshvatili da u svemu oponašamo jedni druge, dok smo postali jednaki kao konji trkači, onirekoše da će imati Poslanika koji će dobivati Objavu s Neba. Pa hoćemo li i mi imati svogPoslanika ? Tako mi Boga, ako ga oni budu imali, a mi ne, mi im ga nikada nećemo priznati, aniti ćemo ga slijediti i njegovu vjeru vjerovati.”Ebu Džehl je znao reći: “O Muhammede, mi ne utjerujemo tebe u laž, ali laž je ono što titumačiš.” Tada Allah, dž.š, objavi: “Oni doista ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjerniciporiču Allahove riječi.” (VI:33)Nevjernici su za Kur‘an okrivljivali Resulullaha, a.s, na dan po tri puta. Treći put bi rekao: “Onarode Kurejša, primite Islam ili ćete postati ‘rtva.” Tada bi se od ovih riječi uplašili, pa bi i oninajžešći neprijatelji postupali s njim kako su najbolje umjeli.Kada su bacili na njega crijeva dok je bio na sedždi, on ih prokle. Oni se prestaše smijati, pa ihpoklopi briga i očaj i bili su ubjeđeni da će ih kletva stići i da će biti kažnjeni.Resulullah, a.s, je također prokleo Utejbe bn Ebi Leheb, pa nije prošlo dugo vremena od toga,on je, kada ja ugledao lava, zavikao: “Ubi me, tako mi Boga - Muhammed me ubi - iako je uMekki.” (a Utejbe se nalazio na putu za Šam.)Također Ubej bn Halef je zaprijetio da će ubiti Resulullaha, a.s. On je rekao:"Ubiću te, akoBogda." Pa kada je ranjen Ubejj u vrat u bici na Uhudu (posjekotina nije bila tako velika) rekao

je: “Meni je već on rekao u Mekki: Ja ću tebe ubiti. Tako mi Boga, kad bi pljunuo na mene, ubiobi me.” (o ovome će biti govora)S‘ad bn Muaz (dok je bio u Mekki) je rekao Umejjetu bn Halef: “Čuo sam Resulullaha, a.s, dakaže: ”Oni će (to jest muslimani) se boriti protiv tebe". Umejje se strašno uplašio, pa dade riječda neće izlaziti iz Mekke. Kada ga natjera Ebu Džehl da ide u bitku na Bedru, kupi najbolju devuu Mekki da na njoj može uteći. Žena mu reče:"O Ebu Safvane, da li si zaboravio šta ti je rekaotvoj brat El-Jesrebijj?". Reče: “Ne, tako mi Boga, ne želim s njim putovati, neću daleko”.Ovako su prolazili neprijatelji Resulullaha, a.s. Što se tiče njegovih drugova i prijatelja, za njegasu disali jednom dušom. Bio je u njihovom srcu i u njihovom oku zjenica. Među njima je teklaiskrena ljubav kao što voda teče svojim tokom. Privlačio je ljude kao što magnet privlači željezo.Zbog prevelike ljubavi prema Resulullahu, a.s, svaki je više volio da mu se grkljan prereže, a danjemu ne fali nokat s prsta, niti da ga trn ubode.Jednog dana je Ebu Bekr bn Kuhafet bio napadnut u Mekki. Žestoko ga je pretukao Utbe bnRebia. Udarao ga je nanulama, gazio mu po licu i skakao po stomaku. Od silnih udaraca nijemu se lice moglo prepoznati. Benu Temimije odnesoše Ebu Bekra u čaršafu kući, očekujući daumre. On se osvijesti tek predveče i reče: “Šta je s Resulullahom, a.s. Grdiše ga i opomenuše, azatim ustaše i rekoše njegovoj majci Ummi-l- Hajr: ”Gledaj da ga nahraniš i napojiš makarmalo". Pošto ga zakanu, on se osvijesti i upita: “Šta je sa Resulullahom, a.s.?” Ona reče: "Neznam šta je sa tvojim drugom". On reče: “Idi kod Ummi Džemil, kćerke Hattabove i pitaj je zanjega”. Ona ode kod nje i reče joj: "Ebu Bekr pita za Muhammeda bn Abdillah". Umi Džemilodgovori: “Ne znam ni Eba Bekra ni Muhammeda bn Abdillah. Ako želiš otići ću s tobom do tvogsina”. Ona reče: “Hajde”. Ona krenu s Ummi-l Hajr pa ugleda Eba Bekra svog u ranama. UmmuDžemil zavriska i reče: “Tako mi Boga, ovo su mogli uraditi samo neprijatelji, nevjernici. Želimda se Allah osveti za tebe.” On upita: “A šta je s Resulullahom, a.s.?” Umma Džemil upita:“Smije li tvoja majka čuti?” On odgovori: “Ne boj se nje.” Ona reče:" On je čitav i dobro je." EbuBekr upita: “A gdje je on?” Ona odgovori: “U kući Ibni-l-Erkama.” Ebu Bekr reče: “Tako mi Boga,niti ću jesti, niti ću piti, dok me ne odvedete Resulullahu.” One ga umiriše.Kad se smiri, i kad svijet pospa, izađoše njih dvije kasno u noć i povedoše ga oslonjenog nanjih, i dovedoše ga Resulullahu, a.s.Prenijet ćemo u događajima sa Uhuda, od Hubejba i njemu sličnih, nezapamćene izljeve ljubaviprema Resulullahu, a.s, kada budemo govorili o njemu.3. Osjećaj odgovornosti; Ashabi su u potpunosti osjećali kakvu su ogromnu i ozbiljnuodgovornost ponijeli na plećima. U toj odgovornosti se ni u kom momentu ne smije ni trenutakzaboraviti. Posljedice koje se izazivaju bijegom i strahom od odgovornosti, nanose daleko većuštetu od one u kojoj se oni nalaze. Šteta koja bi ih zadesila, a i čitavo čovječanstvo nakon ovogbijega, se ne može mjeriti ni u kom slučaju sa patnjama sa kojima su se susretali kao rezultatovog podnošenja.4. Vjerovanje u budući svijet: ovo vjerovanje je još više uticalo na osjećaj odgovornosti i stalnoga jačalo. Čvrsto i nepokolebljivo muslimani su vjerovali da će ih Gospodar svjetova proživjeti,da odgovaraju za svoja djela; dobra i loša, mala i velika, a nakon toga ili će biti u džennetskomboravištu, gdje će uživati u Allahovim blagodatima ili će ići u džehennemsko boravište, vječnepatnje da podnose. Oni su stoga provodili život između straha i nade, moleći za milostGospodara svoga, bojeći se njegove kazne. Oni su:"Oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, ičija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru" (XXIII:60) Oni su znali dadunjaluk ovaj svijet i sve njegove blagodati ne vrijede koliko krilce komarice u poređenju saAhiretom - budućim svijetom. Ovo jako saznanje je olakšalo njima ovozemaljske patnje igorčinu, tako da njima nisu pridavali veliku pažnju i veliki značaj.5. El-Kur‘an: U najtežim trenucima života muslimana, trenucima preživljavanja u strahu i nasilju,objavljivana su sureta i ajeti (poglavlja i rečenice) iz Kur‘ana kao nepobitni dokazi temeljaIslama oko kojih se da‘avvet (tumačenje vjere) u Mekki kretalo. Vjernici su upućivani na temeljeAllahove odredbe na kojoj je zasnovano najčasnije i najbolje ljudsko društvo na svijetu, a to jeislamsko društvo. Kur‘an podstiće muslimane da u teškim trenucima i vremenima budu strpljivi ijaki. U vezi s tim donosi mnoge primjere i objašnjava mudrost koju sadrže: “Zar vi mislite daćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih susatirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik, i oni koji su s njimvjerovali - uzviknuli: ”Kada će već jednom Allahova pomoć?" Eto, Allahova pomoć je zaistablizu!" (II:214) “Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu”Mi vjerujemo!" i

da u iskušenje neće biti dovedeni? A mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allahsigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu." (XXIX:1.2.3)Ovi ajeti su odgovarali na želje nevjernika i svojeglavaca upornih, odgovorom jasnim, u komenema dvoumljenja. Kur‘an ih opominje i upozorava na kazne i nedaće koje će ih zadesiti akobudu uporni u nevjerstvu i svojeglavosti. To upozorenje je jasno i konkretno s potporom ajetakoji govore o Allahu dž.š, i Njegovoj moći, zatim navode historijske primjere koji ukazuju naAllahovu dž.š, nepogrješivost prema svojim neprijateljima i prema svojim evlijama (dobrimljudima). Kur‘an se koristi metodom blagosti jedanput, a metodom osvješćivanja i upućivanja,drugi put, dok ne odustanu od života u jasnoj zabludi u kojoj se nalaze.Kur‘an je znao odvesti muslimane svojim smislom i svojim figurama u drugi svijet, svijetnepoznatog i nedokučivog. Otvarao bi im oči da vide svemir, da vide Allahovu moć i ljepotu iosjete Njegovu Savršenost, iza kojih se krila i milost, i briga, i toplina, i zadovoljstvo premaonima koji Ga osjećaju bez ikakvih prepreka.U okviru ovih ajeta bilo je dijaloga s muslimanima, u kojima im donosi radosnu vijest o svojojmilosti i svom zadovoljstvu zbog njihovog boravka u baščama punim vječnih blagodati. Kur‘anim slika neprijatelja, nevjernika kao i silnika i krvnika. On govori kako će im se suditi i kako ćebiti izloženi džehennemskoj patnji. Vatra će im goriti lica, pa neka otpočnu paklenu gozbu.6. Nagovještaj uspjeha: muslimani su i pored svega što im se događalo znali od prvog dana, odkada su počele njihove patnje s nevjernicima, da prelazak na Islam ne znači i to da Islam nosisa sobom nesreću i zlo, već da islamsko učenje teži i ima za cilj, od prvog dana, obračun saneznanjem i neznalicama, kao i njihovim mračnim režimom. Vjera Islam ima za osnovni ciljuspostavljanje autoriteta na zemlji i rušenje političkih ustrojstava u svijetu koji ne poštuječovjeka. Islam teži da izgradi društvo, kojim će Allah, dž.š, biti zadovoljan, društvo koje će saobožavanjima božanstava preći na obožavanje Allaha, dž.š.Kur‘an je objavljivao o ovome radosne vijesti, neki put jasno i otvoreno, a neki put simbolično. Itako, u to teško vrijeme za muslimane, kada im je zemlja bila pritješnjena, gotovo da se udavena svom sopstvenom ognjištu, i da izgube živote svoje, objavljivani su ajeti koji su poredilitegobe i nedaće, nepravdu i nasilje, te težak život prethodnih poslanika poslatih također,narodima koji su ih u laž utjerivali i ostajali u nevjerstvu. Ajeti koji su govorili o ovome sadržavalisu skoro ista stanja i iste situacije, u kojima i kroz koje su muslimani prolazili u Mekki,maltretirani od njenih nevjernika. Ajeti su sadržavali metode rješenja za uspjeh vjernika.U nekim kur‘anskim poglavljima su jasna predskazanja propasti idolopoklonika Mekke i uspjehamuslimana s uspjehom širenja i tumačenja vjere Islam.U ovom periodu objavljeno je mnogo ajeta koji donose radosnu vijest o pobjedi muslimana.Allah, dž.š, kaže: “A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima: ”Oni će biti,doista potpomognuti i vojska naša će zacijelo pobijediti!" Zato se okreni od njih za neko vrijeme iposmatraj ih, i oni će posmatrati! Zar oni kaznu Našu da požuruju? Kad ih ona stigne, zlo ćejutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!" (XXXVII:171-177)Allah također kaže:"Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!(LIV:45) i kaže: “Onipredstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.” (XXXVIII:11)Za one koji su otišli u Abesiniju u izgnanstvo, objavljeno je: “One koji se isele, Allaha radi, nakonšto su bili progonjeni, mi ćemo još na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada naonom svijetu biće još veća - kad bi oni samo znali!” (XVI:41)Resulullaha, a.s, su pitali o Jusufu Pejgamberu, pa Allah, dž.š, objavi: "U Jusufu i braći njegovojnalaze se pouke za sve koji se raspituju."(XII:7) Oni koji se raspituju su stanovnici Mekke kojeće zadesiti ono što je zadesilo Jusufovu braću, propast i predaja. Kada Allah, dž.š, govori oposlanicima kaže: “Nevjernici su govorili poslanicima svojim: ”Ili ćete vjere naše biti, ili ćemo vasdoista, iz zemlje naše protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: “Mi ćemonevjernike sigurno uništiti i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Biće to za one koji će sepolaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje moje strahovati.” (XIV:13,14)Kada je izbio rat između Perzijanaca i Rimljana, i kada su mušrici željeli pobjedu Perzijanaca, sobzirom da su oni bili mušrici, muslimani kao vjernici željeli su pobjedu Rimljana, takođervjernika, koji su vjerovali u Boga, poslanike, Objavu Knjige i Sudnji dan. Ali pobjediše Perzijanci.Tada Allah, dž.š, nagovijesti u objavljenim ajetima da će Rimljani dobiti pobjedu, ali za nekolikogodina. Kur‘an pored ovog nagovještaja, najavi i još jedan, radosniji, a to je pobjedu muslimanauz Allahovu, dž.š, moć: “Allahova je odluka - i tada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći. Onpomaže kome hoće. On je Silan i Samilostan.” (XXX:4,5)

Resulullah, a.s, je s vremena na vrijeme lično imao ovakve predosjećaje. On se u vrijemehodočašća kretao među ljudima na trgu Ukkaz, Medžni i Zil-Medžazu i širio Objavu, ali nijeljudima samo obećavao džennet i džennetske blagodati, nego im je sasvim otvoreno govorio:"Oljudi recite: Nema drugog boga osim Allaha, bićete spašeni. S tom riječju ćete zagospodaritiArapima, potčiniti strance, a ako umrete, bićete vladari u džennetu".Ranije smo spomenuli šta je odgovorio Utbe bn Rebia Resulullahu, a.s, kada su se cijenkali okonekih ovodunjalučkih stvari. Utbe nije nikada ni razumio, ni shvatio Resulullaha, a.s, Poslanika.Vrijedno je ponoviti šta je odgovorio Resulullah, a.s, kada je posljednja delegacija Kurejšijadošla Ebu Talibu. On je jasno i glasno rekao da od njih traži da prihvate samo jednu riječ -kelime-i- šehadet.Priča Habab bn El-Eret: “Došao sam kod Poslanika, a.s, a on je sjedio ogrnut svojom burdom(ogrtač), u sjeni Kabe. Mušrici su nas tada žestoko proganjali. Rekoh mu: ”A zar se nećešobratiti Allahu, zbog njih?" On sjede, sav crven u licu i reče: “Ranije je bilo da gvozdenomčešagijom skidaju meso do kostiju nekome, ne bi li ga mogli odvratiti od vjere. Allah će uistinuupotpuniti ovu stvar, tako da će konjanik putovati od Sana‘a do Hadramevta i neće se bojatinikog osim Allaha, (prenosilac dodaje) i vuka za svoje stado - (i u drugoj predaji), ali se vipožurujete (nemate strpljenja).Sva predskazanja za slavnu i svijetlu budućnost na ovom svijetu, uz molbu iskrenu i srčanu, zaboravkom u džennetu, ashabi su svakodnevna zbivanja, tegobe i nedaće, koje ih neprekidnookružuju, smatrali samo: "ljetnim oblakom koji će se za kratko vrijeme rasturiti."Resulullah, a.s, je imao ogromnu snagu i ogromno strpljenje da nahrani duše muslimanaznanjem i Kur‘anom. Na ovim osnovama temeljio se odgoj, precizan i dubok. Kao rezultat togakod muslimana imamo plemenitu dušu, čisto srce, lijep odgoj, nepotčinjenost materiji, borbu sastrastima, pokornost Gospodaru zemlje i nebesa. Samo s ovakvim osobinama je bilo mogućenaći put iz tmine na svijetlo. Bila je to pobjeda strpljenja nad nedaćama, lijepog nad ružnim. Stim svim, iman - vjerovanje, je postajalo dublje, a s njim je raslo i sve što je ljudsko. Rasla jebriga za poštenim življenjem, za poslovima kojima će Allah, dž.š, biti zadovoljan, za naukomkoja će obogatiti saznanja o vjeri, za samoobračunom i gospodarenjem čulima, pa do psihičkesmirenosti, strpljivosti itd.

Footnote za drugi dio

1.Rahmetun li-l-Alemin, I/47. - Ibnu Hišam, I/235, 236. - Fi-Zilali-l-Kuržan, dio 29/str.166.

Ibnu Hadžar kaže: “Pripovijeda Bejhekija da je ru‘ja trajala 6 mjeseci. Stoga smatra da, ako jeposlanstvo počelo sa ru‘jom, počelo je onda u rebiul-evvelu poslije napunjenih 40 godina života,a Objava uživo počinje u Ramazanu. - Fethul-Bari, I/27.

Historičari se u mnogome razilaze oko mjeseca u kome je Resulullah, a.s, počeo dobivatiObjavu. Većina njih smatra da je to bio mjesec rebiul-evvel, a ostali smatraju da je Ramazan.Ima i onih koji misle da je u redžepu. Muhtesar Sire od Nedžija str. 75. Mi smo odabrali drugomišljenje tj. da je to mjesec Ramazan, jer Allah, dž.š, kaže: ”U mjesecu Ramazanu smo počeliobjavljivati Kur‘an." II/185, i 97:1.Poznato je da je noć Lejletul-Kadr u Ramazanu 44:3, a i Resulullah je u Hiri boravio uzRamazan gdje mu je došao i Džibril. Također ima i suprotnih mišljenja oko dana u kojem jepočela Objava. Kažu: sedmog dana, a drugi vele sedamnaestog, a treći, osamanaestog.Pogledaj prethodno djelo str. 75 i Rahmetun lil-Alemin I/49. Hudarija je kategoričan u mišljenjuda je to sedamnaesti dan Ramazana. Njegovo djelo, I/69.Ja smatram da je to dvadeset i prvog Ramazana, gledajući na to da je obavezno bioponedjeljak. To nam potvrđuje hadis kojeg prenose hadiski prvaci. Prenosi se od Ebi Katadeta,da je Resulullah, a.s, upitan o postu ponedjeljkom, odgovorio: “U ponedjeljak sam rođen, uponedjeljak je počela silaziti meni Objava, što potvrđuju riječi hadisa prenosi Sahihul-Muslim,I/368, Ahmed, V/297, 299, El-Bejheki IV/286, 300, El-Hakim II/602. Ponedjeljak te godineodgovara datumima: sedmi, četrnaesti i dvadeset prvi Ramazan i dvadeset osmi, a sahih

predaje tvrde da noć Lejletul-Kadr pada u zadnjih deset dana Ramazana. Ako uporedimo ajet:Mi smo počeli s Objavom u noći Lejletul Kadr. Hadisi, te svi kalendarski proračuni, dolazimo dozaključka da je ta noć bila dvadeset i prvog Ramazana.

Te večeri, Resulullahu, a.s, je objavljeno samo pet ajeta iz sure El-alek.

Sahihul-Buhari, I/2,3; Buharija je ovaj hadis izvadio iz knjige “Tefsir i tumačenje ru‘je”. Imamanjih razlika u tekstu jednog i drugog hadisa.

Tekst od Taberanije, II/207.

Tekst Ibnu Hišam, I/237-238.

Preneseno u kratkim crtama od Ibni Hišama, I/238.

Fethu-l-Bari, I/27 XII/360.

Sahihu-l-Buhari: Kitabu Ta‘bir, poglavlje koje počinje. Prvi znakovi Objave Resulullahu su biliputem er-ružja saliha, II/34.

Sahihu-l-Buhari-Knjiga - Et-Tefsir, II/733.

Zadu-l-Mead, I/18.

"Fi zilali-l-Kur‘ani", Tefsir sureta: El-Muzzemmil i El-Muddessir, džuz 28/168,169,170,171, 172.

Zejd je bio zarobljen, pa ga je otkupila Hadidža, r.a, i poklonila ga Resulullahu, a.s. Po njegadođoše otac mu i amidža da ga vode kući i porodici, ali on odabra ostanak kod Resulullaha, a.s,koji ga usvoji po običaju Arapa. Zejda su zvali i Zejd sin Muhammeda, sve do dolaska Islamakoji poništi ovaj običaj.

Rahmetun li-l-Alemin, I/50.

Ovaj nadimak spominje Buharija u Sahihu u poglavlju - Starješina Ebu Ubejde bn El-Džerrah,I/530.

Siretu bn Hišam, I/245, 262.

Siretu bn Hišam, I/262.

Muhtesar Sireti-Resulillahi od En-Nedždija str. 88.

Ibnu Hišam, I/247.

Fikhus-Sire, str. 76.

Ibnu-l-Esir - Fikhu-s-Sire, str. 77,78.

Sahihu-l-Buhari, II/702, 743, i u Muslimu I/114.

Sahihu-l-Muslim, I/114. Sahihu-l-Buhari I/385, II/702. i Muškatu-l-Mishabi II/460.

Ibnu Hišam, I/271.

Fi Zilali-l-Kur‘ani, 29, 188.

Sekar znači pakao, džehennem (op.p.)

Ibnu Hišam, I/271.

Tirmizija pripovijeda o ovom događaju od Jezid bn Rummana i od Tarik bn Abdullaha El-Muharibija, a prenosi Imam Ahmed u Musnedu, III/492 i IV/341.

Da‘vet u prevodu znači tumačenje i širenje Islama (op.p.).

Ibnu Hišam, I/299, 300, 358. Tefhimu-l-Kur‘ani IV/8 i 9; Muhtar Sire od Nedždija str. 117, 188.

Tefhimu-l-Kur‘ani, IV/9.

Tefhimu-l-Kur‘ani, IV/501, 205.

Ibnu Hišam, I/362.

Rahmetun li-l-Alemin, I/59,60.

O tome pripovijeda Tirmizija.

Fi Zilali-l-Kur‘ani (30/282. Tefhimu-l-Kur‘ani VI/522)

Džamiu-t-Tirmizi.

Siret - Ibnu Hišam, I/335, 336.

On je Ebu Hulejf El-Emevijj Mervan bn El-Hakkem.

Ibnu Hišam I/416.

Sahihu-l-Buhari, knjiga o abdestu, poglavlje: Kada se baci na klanjača pogan I/37.

Ibnu Hišam, I/356, 357.


Fi Zilali-l-Kur‘ani 20/212. LXXV:31.

El-Alek 17. Fi Zilali-l-Kur‘ani 30/208.

Sura XXV: 34.

Fi Zilali-l-Kur‘ani 29/313.

Prenosi Muslim u svome “Sahihu”.

Ibnu Hišam, I/320.

Rahmetun li-l-Alemin, I/57.

Rahmetun li-l-Alemin, I/57. - Telkihu-l-Fuhumi, str. 61. - Ibnu Hišam, I/317, 318.

Ibnu Hišam I/319, 320. Fikhu-s-Sire od Gazalije str. 82. Rivaja od El-A‘ufija od ibn Abbasa,pogledati Muhtesar Es-Sire od Abdullaha str. 92. - Rahmetun li-l-Alemin I/57 i Min I‘adžazu Et-Tenzil str. 53.

Rahmetun li-l-Alemin I/57. Telkih fuhumi Ehli-l-Eser, str. 60.

Rahmetun li-l-Alemin I/57. Ibnu Hišam I/319.

Ibnu Hišam I/318, 319.

Rahmetun li-l-Alemin I/58.

Ibnu Hišam I/263 i muhtesar siret Resulillah od Abdu-l-Vehaba str. 60.

Brežuljak nedaleko od Kabe (o.p.p.).

Prethodno djelo od Abdul-Vehaba str. 61.

Zul-Karnejn je ime naroda, o kome govori Kur‘an.

Je‘džudž i Me‘džudž: predstavnici silnika i nevjernika.

Muhtesaru sireti-r-Resuli od Abdullaha En-Nedždije str. 92, 93. - Zadu-l-Mead I/24. - Rahmetun li-l-Alemin I/61.

Rahmetun li-l-Alemin I/61. Zadu-l-Mead I/24.

O ovome pripovijeda Buharija u poglavlju o sedždi u nešto skraćenoj verziji od Ibni Mes‘uda iIbni Abbasa. Pogledaj poglavlje “sedždetu-n-Nedžm” i poglavlje “Sedžda muslimana” i mušrikaI/146 i poglavlje: “Šta su doživjeli Poslanik, a.s, i muslimani od mušrika” I/543.

Tefhimu-l-Kur‘ani V/188.

Prethodno djelo V/188. - Zadu-l-Mead I/24, II/44 - Ibnu Hišam I/364.

Pogledaj Zadu-l-Mead i/24 - Rahmetun li-l-Alemin I/61

Zadnje djelo, ista strana

Ibnu Hišam - rezimirano I/334, 335, 336, 337, 338.

Muhtesar Sire od En-Nedždije, str. 96,97,98. Na tim stranicama se nalaze opšrino navedenapitanja i odgovori.

Muhtesar Sireti - Resulillah, a.s, od En-Nedždije str. 68.


Tefhimu-l-Kur‘ani VI/522. Muhtesaru-l-Sire od Abdullaha En-Nedždija str. 135.

Muhtesaru-s-Sire od En-Nedždija str. 113.

Ibnu Hišam I/298-299.


Sahihu-l-Buhari, poglavlje o tome šta je sve Resulullah a.s, doživljavao od mušrika u Mekki, on injegovi drugovi. I/544.

Muhtesar Siretu-Resulillah od Abdul-Vehaba str. 66 - Rahmetun li-l-Alemin I/68. - Ibnu Hišam I/291,292.

Muhtesar Sire, En-Nedždi str. 101.

Tarih Omer bn El-Hattab od El-Dževezije str. 11.

Doći će hadis o tome, naknadno.

Fikhu-s-Sire str. 92-93.

Tarih Omer bn El-Hattab od Ibni Dževzije str. 6. Približno kaže ibnu Ishak, Ibnu Hišam I/346,347, 348. Omer bn El-Hattab - Historija str. 9. i 10.

Prvi je po predaji Ibnu Ishaka, pogledaj Ibn Hišam, I/344.

Drugi se spominje u predaji Enes bn Malika, r.a, pogledaj Tarih Omer bn El-Hattab str. 10. IMuhtesar Sireti Resulillah, a.s, od En-Nedždija str. 103.

Trećeg prenosi u svojoj predaji Ibn Abbas. Zadnje djelo, pogledaj str. 102

Tarih Omer bn El-Hattab str. 7, 10, 11. - Muhtesar Es-Sira od En-Nedždije str. 102, 103. - Ibnu Hišam I/343, 344, 345, 346.

Ibnu Hišam I/349. 350.

Tarih Omer bn El-Hattab od Ibn El-Dževzije str. 8.

Tarih Omer bn El-Hattab od Ibn Dževzije str. 8. - Ibnu Hišam I/348, 349.

Tarih Omer bn El-Hattab str. 6, 7.

Muhtesar Siretu-r-Resul od En-Nedždije str. 103.

Tarih Omer bn El-Hattab od El-Dževzije str. 13.

Sahih El-Buhari, poglavlje Islam Omera bn El-Hattab I/545.

Ibn Hišam I/293,294

Tefsir Ibn Kesir VI/159,160,161

Ibnu Hišam I/269 - Muhtasar Siretu Resul od En-Nedždije str. 106

Zadu-El-Mead. II/46

Ebu Talib je umro šest mjeseci nakon prekida ugovora. Umro je u redžepu, a ne u ramazanu.

Mi smo sakupili odvojene odlomke iz: - Sahib Buharija:poglavlje dolazak Poslanika,a.s, u Mekku I/216 i poglavlje:Zavjera mušrika protiv Resulullaha, a.s, I/548

- Zadul-Mead II/46 - Ibn Hišam I/350,351,374,375,376,377, - Rahmetun lil Alemin I/69,70. - Muhtasa Sire od Nedždija str:106,107,108,109,110. - Muhtasar Sire od Muhammed bn Abdul-Vehab str:68,69,70,71,72,73. - Ima nekih odstupanja u ovim djelima,ali smo uzeli ono što je kod većine približno isto.

Ibnu Hišam I/417,418,419. - Tefhimu-l-Kur‘an IV/316,317,318. - Muhtasar Sire od Abdullaha str. 91.

Tarik Islami od Velikog Šejha Han En-Nedžib Abadi I/120 Ima razilaženja, da li je Ebu Talibumro šest ili osam mjeseci poslije izolacije. Po svom proračunu umro je u redžepu desetegodine po poslanstvu.

Muhtasar Sire od En-Nedždija str. 111.

Sahib Buharija poglavlje Priča o Ebi Talibu

Sahil Buharija I/548

Ibni El-Dževzi tvrdi da je preselila u ramadanu str 7. I učenjak El-Mensur Fevri tvrdi to uRahmetun lil Alemin II/164

Prenosi ovaj hadis Imam Ahmed u svom Musnedu VI/118.

Sahih Buhurija, poglavlje: Ženidba Resululaha, a.s, s Hadidžom, r.a. I/539

Šah Kan En-Nedžib Abadi kaže da se ovaj događaj desio u ovoj istoj godini. tarihu-l-IslamiI/120. cijela priča ima u Ibni Hišam I/372,373, S. Buhari I 552,553

Ibnu Hišam I/416

Rahmetun lil Alemin II/165. telkih fuhumi ehli-l-erd str. 10.

Ibnu Hišam I/316

Predaja Tirmizije u Tefsiru sure El-En‘am II/132

Ibnu Hišam II/84.

Pogledaj Sahih Buhariju II/563

El-Bidaje ve-n-Nihaje III/30

Bilježi Tirmizija

Sahih Buharija I/543


Dio-3

POZIVANJE U ISLAM VAN MEKKEResulullah, a.s, u TaifuU mjesecu ševvalu, desete godine poslanstva, (krajem maja ili početkom juna 619. godine pokalendaru) izađe Resulullah, a.s, iz Mekke i ode u Taif.Taif je grad udaljen od Mekke oko šezdeset milja. Ovu razdaljinu je Resulullah, a.s, prešaopješice. S njim je na put krenuo i njegov oslobođeni rob Zejd bn El-Harise. U putu je Resulullah,a.s, pozivao plemena na koja je nailazio, u Islam. Ni jedno pleme se nije odazvalo njegovompozivu. Kad je došao u Taif naiđe na tri druga, sinove vođa plemena Sekif. To su bili AbduJalijel, Mes‘ud i Hubejb, zadnja dvojica su dva brata, sinovi Amra bn Umejr Es-Sekafije.Resulullah sjede s njima i pozva i njih u Islam, pozva ih da vjeruju Allahu i da pomognu vjeri.Jedan od njih reče: “Ja ću počupati prekrivač Kabe, ako je tebe zaista Allah poslao”. Drugi reče:“A zar Allah nije imao nekog drugog osim tebe?”, a treći reče: “Tako mi Boga, ovo mi je i prvi izadnji put da sam s tobom govorio. Ako si ti Poslanik, onda meni i ne dolikuje da govorim stobom a ako nisi, ti lažeš na Boga, onda i ne treba da s tobom govorim.” Resulullah ustade odnjih, ali im reče: “Rekli ste što ste imali, ali nikom o meni ne govorite.”Resulullah, a.s, je proveo u Taifu deset dana. Nikog od uglednih ljudi Taifa nije pozvao u Islam,a da nije lično otišao kod njega i s njim govorio. Oni rekoše: “Napusti našu zemlju i idi”, i nanjega navratiše svoju ološ. Kada je Resulullah, a.s, napuštao Taif ološ i robovi su ga slijedili,psovali ga i na njega vikali. Tako se oko njega sakupi mnoštvo svijeta koji se poreda u dvašpalira sa lijeve i desne Resulullahove, a.s, strane. Gađali su ga kamenicama i vrijeđalipogrdnim riječima. Neko ga je pogodio kamenom u tetivu iznad pete, pa je potekla krv i obućumu natopila. Zejd bn El-Harise ga je štitio svojim tijelom. Resulullah, a.s, je osjetio bol u glavi odsilne galame, vike i udaraca. On i Zejd se nasloniše na ogradu bašče Utbeta i Šejbeta, sinovaRebia, koji su živjeli tri milje od Taifa. Kad se Resulullah, a.s, sa Zejdom sakrio iza ograde,masa ološa se vratila u Taif. Resulullah uđe u bašču i sjede pod vinograd uza zid. Kada sepovratio i malo odmorio od onoga što mu se desilo, izuči čuvenu dovu koja svjedoči o velikojtugi i bolu u srcu nakon strašnog događaja. Za njega je žalost bila, što niko ne primi Islam.Čuvena taifska dova glasi:“Gospodaru moj, molim Te da me fizički ojačaš i da me izvedeš iz bezizlazne situacije u kojoj senalazim. Molim Te da me učuvaš od ljudskog poniženja. O Najmilostiviji! Ti si Staratelj nejakih.Ti si moj Staratelj. Molim Te, ne ostavljaj me na milosti i nemilosti tuđincima koji meneprijateljski dočekaše! Gospodaru moj, ne prepuštaj me njima.Stvoritelju moj, ako Ti nisi srdit na mene, onda za sve ove patnje ne marim. Tvoja briga o menije prevelika, stoga, utječem se svjetlu Tvoga lica, kojim si rastjerao tamu i uz pomoć kojegupravljaš ovim i budućim svijetom, i molim Te, skini svoju srdžbu s mene! Obdari me svojommilošću dok ne postignem Tvoje zadovoljstvo. Niko nema snage i moći osim Tebe."

Kada ga ugledaše dva Rebiatova sina, u ovom teškom stanju, probudi se u njima osjećaj milostii pozvaše jednog dječaka, malog kršćanina - roba, zvanog Addas i rekoše mu:"Nosi ovaj grozdonom čovjeku." Kada dječak dođe do Resulullaha, a.s, dade mu grožđe, a Resulullah, a.s, pružiruku i reče “bismillahi” (u ime Allaha), a zatim pojede.Addas reče: “Ovako ne govori narod ovog kraja”, a Resulullah, a.s, ga upita: “Odakle si ti i kojesi vjere?” On reče: “Ja sam kršćanin iz Ninive.” Resulullah, a.s, dodade: “Ti si, dakle, iz seladobroga čovjeka Junusa bn Meteja”. On reče: “A odakle ti znaš ko je Junuz bn Metej?”Resulullah, a.s, odgovori: “To je moj brat. On je Poslanik, a i ja sam Poslanik.” Addas pade poResulullahu, a.s, i poče da ga ljubi u glavu, ruke i noge. Sinovi Rebiata su sve to posmatrali, pajedan drugom reče:"Onaj tamo će ti pokvariti dječaka. Neće te više slušati!"Kada se Addas vrati, upitaše ga: “Teško tebi, šta ti bi?” On odgovori: “Moj gospodaru, ovajčovjek je osoba kakve nema danas na zemlji. Ispričao mi je nešto što ne može znati niko osimčovjeka koji je Poslanik”. Obojica mu, na ove riječi, viknuše: “Teško tebi Addase, s tvoje vjere ćete prevesti na svoju, a tvoja vjera je bolja od njegove”.Nakon ovog događaja, Resulullah, a.s, izađe iz skrovišta i krenu put Mekke, slomljena srca,punog tuge i jada. Kad se približi mjestu Karne-Menazil, blizu grada, Allah, dž.š, mu poslaDžibrila, koji mu naređuje da sruši dva brijega - El-Ahšeban - (zvana Ebu Kubais i el- Ahner) nastanovnike Mekke.Buharija prenosi opširno ovu priču sa svojim senedom (lancem prenosioca) od Urveta bnZubejra da mu je Aiša,r.a, pričala, kako je rekla Resulullahu, a.s,:"Da li si imao težeg dana odonog na Uhudu (Bitka za Uhud)". On odgovori:"Svašta sam preživio od ovog tvog naroda alinajgore što su mi učinili, učinili su mi na dan Akabe, gdje sam sebe izložio poniženju pred IbniAbdi Jalilom. On se ne odazva mojoj želji i mom pozivu da prihvati šehadet, a pošto on to neučini ja odoh od njega zabrinut i uznemiren. Bio sam u bunilu iz koga se ne probudih dok nedođoh do mjesta - Karnul-Menazil. Tu podigoh glavu i ugledah oblačak iznad glave koji mi jepravio hladovinu, pa pogledah bolje, kad na njemu stoji Džibril i doziva me. Reče mi:"Allah ječuo šta si ti govorio njima i šta su oni odgovorili tebi. Allah ti šalje mene - meleka Džibrila - damu narediš šta god želiš da uradi s njima. Zatim me zovnu melek Džebril, nazva mi selam pareče:"O Muhammede, evo me, šta želiš da učinim? Ako želiš da srušim na njih ova dva brijega -El-Ahšebani - učinit ću to". Resulullah, a.s, reče:"Želim da Allah, dž.š, od njih izvede na praviput one koji će vjerovati Uzvišenog Allaha, Jednog, Jedinog i neće širk činiti, to jest, drugabožanstva njemu predpostavljati."U ovom odgovoru, kojeg je dao Resulullah, a.s, ogleda se njegova izuzetna ličnost satkana odvisokih moralnih vrijednosti, čiju veličinu je teško dokučiti.Resulullah, a.s, se osvijesti i srce mu se smiri, sretan zbog ove božanske pomoći koju mu pružiAllah, dž.š, sa nebeskih katova. Nakon toga nastavi put prema Mekki, dok ne dođe do dolineNahla i tu ostade nekoliko dana. U toj dolini se nalaze dva pogodna mjesta za boravak: velikigorski potok i plodna dolina. Tragajući po knjigama nismo utvrdili gdje se to tačno nalazi.U vrijeme boravka u ovoj dolini, Allah, dž.š, posla Muhammedu, a.s. jednu skupinu džinna. Onjima Allah, dž.š, govori u Kur‘anu na dva mjesta: u poglavlju El-Ahkaf: “Kada ti poslasmonekoliko džinnova da Kur‘an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: ”Pst!". A kad sezavrši, vratiše se narodu svome da opominju: “O narode naš”, govorili su, “mi smo slušali knjigukoja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje i koja ka istini i napravi put upućuje. O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha dž.š. On ćevam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržive zaštititi!”. (XLVI:29,30,31)U poglavlju El-Džinn stoji: “Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džinnova prisluškivalo i reklo:Mi smo, doista Kur‘an koji izaziva divljenje slušali, koji na pravi put upućuje, i mi smo u njpovjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati” (LXXII:1,2). O njima Allah,dž.š, govori sve do kraja petnaestog ajeta.Iz ovih navedenih ajeta, kao i iz predaja koje su nastale tumačenjem ovog govora, jasno nam seukazuje da Resulullah, a.s, nije do tada bio obavješten o džinnima. O njima je saznao tek nakonobjave prethodnih ajeta. Ovo je bilo prvi puta da bude u društvu džinna. Tekst kasnijih predajasadrži saznanje da su oni češće dolazili poslije ovih događaja.Uistinu, Kur‘an je otkrio Resulullahu, a.s. svijet džinna i time mu dao na znanje jedan novi vidpružene pomoći i njegovih nedokučivih riznica Gajba (nepoznatog i nedostupnog nama). Pomoću vojsci koju ne zna i ne vidi niko osim Njega, je potvrđena objavljivanjem ajeta u kojimanagovještava uspjeh Resulullahove, a.s, de‘ave (tumačenja i širenja Islama). Ovim novimsaznanjem je također potvrđeno da ni jedna ovozemaljska sila nije u stanju da stane na put

između Islama i njegovog uspjeha. Allah dž.š, kaže: “A oni koji se ne odazovu Allahovuglasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći i mimo Njega neće zaštitnika naći. Oni su u velikojzabludi.” (XLVI:32)I Allah dž.š, kaže: “I mi znamo da ne možemo Allahu na Zemlji umaći i da od Njega ne možemopobjeći”. (LXXII:12)Pred ovom pomoći, pred ovom pobjedom i ovim predskazanjima, raziđe se oblak tame, žalosti iočaja, koji je pratio Resulullaha, a.s, od njegovog izlaska iz Taifa onako skrhanog i ojađenog, padok ne odluči da se vrati u Mekku, s čvrstim naumom da nastavi započeti posao oko tumačenjaIslama i dostavljanja vječne Allahove Objave sa novim poletom, snagom, voljom i ushićenjem.Tada otprilike Zejd bn Harise mu reče: “Kako ćeš ponovo u Mekku, kad su te protjerali?” Onodgovori: “O Zejde, Allah, kako vidiš, pronalazi izlaz i daje olakšanje. On će potpomognuti Svojuvjeru i uzdignuti Svoga Poslanika”.Resulullah, a.s, u povratku za Mekku svrati u pećinu Hira i posla čovjeka iz porodice Huza‘atkod Ahnes bn Šerika da ga primi pod svoju zaštitu. On reče: “Ja nisam domaći, a samo onimogu nekog uzeti pod svoju zaštitu”. On posla čovjeka kod Suhejla bn Amr, a Suhejl reče:“Zaista porodica Benu Amir ne može štitit porodicu Benu Ka‘b”. On ga posla El-Mut‘amu bnAdijj, pa Mut‘am odgovori:" Da, ja ga uzimam pod svoju zaštitu". On zatim pozva svoje sinove isvoje pleme i reče im: “Stavite na sebe oružje i budite raspoređeni na uglovima Kabe. Ja samuzeo Muhammeda pod svoju zaštitu”. Zatim posla po Resulullaha, a.s, neka dođe i uđe. Kad seResulullah, a.s, pojavi sa Zejdom bn Harise i prođe do mesdžiul-Harama, gdje se zaustavi,Mut‘am bn Adijj ustade na svojoj devi i pozva: “O Kurejšije, ja sam Muhammeda, a.s, uzeo podsvoju zaštitu i neka ga niko od vas ne vrijeđa”. U tom Resulullah, koji je činio obilazak Kabe,dođe do ugla i prouči dovu.Zatim je klanjao dva rekata i otišao svojoj kući. Mut‘am i njegovi naoružani ljudi otpratili su ga dokuće.Postoji priča da je Ebu Džehel upitao Mut‘ama: “Jesi li mu zaštitnik,ili sljedbenik?” Ovajodgovori: “Samo zaštitnik”. Ebu Džehel reče: “Koga ti štitiš i mi ćemo ga štititi”.Resulullah, a.s, nije zaboravio Mut‘amu ovo dobro dijelo, stoga ga slušamo da na Bedru popitanju zarobljenika kaže:" Da je živ Mut‘am bn Adij, i da mi je posredovao za ove ovdje, sve biih njemu ostavio".PREDOČAVANJE ISLAMA PLEMENIMA I POJEDINCIMAU mjesecu zul-kade, desete godine od poslanstva, krajem juna ili početkom jula, godine 619. pokalendaru, Resulullah se vrati u Mekku, da nastavi izlaganje Islama plemenima i pojedincima.Zbog približavanja sezone hodočašća ljudi su masovno dolazili u Mekku na kamilamaiznurenim, i iz mjesta dalekih, da obave obred hadždža,i da bi za sebe korist imali, i da bi uodređene dane,prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali.Resulullah a.s, je iskoristio ovu priliku, pa je obilazio pleme po pleme, izlažući im temelje Islama,pozivajući ih u Allahovu dž.š, vjeru. To je činio s istom snagom, istim elanom i istom metodomkao što je to činio od četvrte godine poslanstva.Plemena kojim je ponudio IslamRekao je Ez-Zuhri:" Resulullah, a.s, je išao i pozivao u Islam, nudeći kur‘anske znakove i svojedjelovanje ne bi li pokajanje učinili i mnogoboštva se okanili. Posjetio je Benu Amira bn Sa‘sa‘a,Muhariba bn Hasfe Fezzare, Gassana, Mereta, Hanife, Sulejm, Absa, Benu Nasa, Benu-l-Bukai, Kindeta, Kelba, El-Harisa bn K‘ab, Uzreta, El-Hadarimeta, pa niko od njih ništa neprihvati od Islama"Ova plemena koja je naveo Ez-Zuheri nisu prvi puta došla u kontakt sa Resulullahom, a.s, nitiim je prvi put predočen Islam te desete godine, nego je to Resulullah, a.s, činio svake godine,počevši od četvrte kada je i dobio imperativ da javno nastupa, pa do posljednje sezone hadždžapred Hidžru. Stoga se ne bi moglo reći da je određeno pleme pozivano u Islam u jednojodređenoj godini. Učenjak El-Mensur Fevri navodi neka plemena koja je prvi put pozivao uIslam te desete godine, a Ebu Ishak iznosi i metode pozivanja kao i njihovo odbijanje. Evoukratko o tome:1. Benu Kelb: Resulullah, a.s, je otišao kod jedne njihove porodice koja se zvala Benu Abdillah,pa ih pozva da vjeruju Allaha, dž.š, i njega kao Poslanika, a.s. On im je rekao: “O BenuAbdillah, Allah je dao lijepo ime vašem ocu, a vi ne prihvatate ono što On daje vama”.2. Benu Hanifu: “On je njih obilazio kod kuće i pozivao ih u Islam i da povjeruju u njega kaoPoslanika. Niko od Arapa nije ružnije odbio ponudu od njih.”

3. Benu Amir bn Sa‘saa je starješina kod koga je otišao Resulullah, a.s, i pozvao ih u Islam, davjeruju jednog Allah, dž.š, i priznaju njega za Allahovog Poslanika. Jedan iz porodice, podimenom Behiret bn Firas reče:" Tako mi Boga, kad bih pustio ovog mladića, Kurejšiju, živog biga pojeli Arapi". Zatim dodade:" Šta misliš Muhammede, ako mi tebe priznamo i primimo Islam,a potom Allah pošalje mjesto tebe nekog drugog, hoćemo li te moći naslijediti?" Resulullah a.s,reče: “Odredba je u Allahovim rukama. On vlast daje kome hoće”. Onda nam ti nisi potreban. Ioni ga odbiše."Kada su se vratili iz porodice Benu Amra svojim kućama, pričali su svome starješini koji nije biona hodočašću, zbog starosti, šta im se dogodilo. Rekoše mu: “Dolazio nam je mladić iz plemenaKurejš od Beni Abdil-Muttaliba, koji sebe smatra Poslanikom. Poziva nas da ga štitimo i da gapovedemo sa sobom u našu zemlju”. Starac se dohvati za glavu pa reče: “O sinovi Amrovi,kakvu ste to glupost uradili? Kolike li štete zbog toga. Tako mi Boga, tako nešto, nikada ne biizmislio ni jedan Ismailit (od porijekla Ismaila). On je govorio istinu. Gdje vam je pamet bila?”Vjernici Islama van MekkeResulullah, a.s, je izložio i ponudio Islam plemenima i delegacijama, a također nije zanemariopojedince, kao i neke znamenite ličnosti. Neki su pozitivno odgovorili, tako da Islam primišemnogi ljudi, neposredno poslije perioda hodočašća. Evo nekih od tih:1. Suvejd bn Samit je bio ugledni jesribski pjesnik. Njegovi su ga zvali nadimkom Kamil,(potpun) zbog njegovog pjesničkog dara, časti i porijekla. Došao je u Mekku radi hadždža iliumre, pa ga je Resulullah, a.s, pozvao u Islam. On je odgovorio: “Možda je to što ti imaš, istokao i ovo što ja imam”. Resulullah, a.s, ga upita: “A šta ti imaš?” On reče: “Lukmanovumudrost”. Resulullah mu reče: “Kaži šta znaš.” Suvejd mu izloži ono što je znao,pa muResulullah, a.s, reče: “Ovaj govor je lijep, ali ono što ja imam kod sebe je vrednije od toga, jaimam kur‘anske ajete koje je objavio Uzvišeni Allah, dž.š, meni. Kur‘an je putokaz i svjetloljudima.” Zatim mu Resulullah, a.s, prouči odlomak iz Kur‘ana i pozva ga u Islam. On ponovi zaResulullahom kelime - i - šehadet i pređe na Islam i reče: “Ovo su divne riječi.” Zatim se vratio uMedinu, ali je ukratko poslije toga bio ubijen kod mjesta Bu‘as.Suvejd je primio Islam početkom jedanaeste godine poslanstva.2. Ijjas bn Muaz je bio mlad dječak, porijeklom iz Jesriba. U Mekku je došao sa delegacijom izplemena El-Evs. Došli su u Mekku da sklope savez sa Kurejšijama i njihovim plemenom, protivHazredža, neposredno pred čuveni rat Bu‘as, početkom jedanaeste godine od poslanstva.Neprijateljski plamen je bio zapaljen između dva spomenuta plemena u Jesribu.Pleme El-Hazredž je bilo brojnije od plemena El-Evs. Kada je Resulullah, a.s, saznao da su El-Evsovi došli u Mekku, otišao je kod njih,sjeo i rekao: “Hoćete li da imate hajra od ovog svogdolaska?” Odgovoriše: “A kako to?” On reče: “Ja sam Allahov Poslanik, poslao me je vjernicima.Ja ih pozivam da vjeruju Allaha i da mu ni u čemu druga ne pripisuju. Meni je spustio Knjigu.”Zatim im je objasnio Islam i proučio odlomak iz Kur‘ana. Tada Ijjas bn Muaz reče: “O narode,bolje će biti da smo radi ovoga došli, nego radi saveza.” Tada uze šaku pustinjskog praha Ebu-l- Hajser Enes bn Rafia, jedan član iz delegacije, i baci je Ijjasu u lice, pa reče:" Gubi se od nas!Tako mi života, mi smo došli zbog druge stvari." Ijjas zaćuta, a Resulullah, a.s, ustade i napustiih. Oni su se, potom, vratili u Medinu neobavljena posla. Savez sa Kurejšijama nisu sklopili.Nakon povratka u Jesrib, Ijjas je ubrzo umro donoseći šehadet, učeći tekbire, zahvaljujući islaveći Allaha, dž.š. I niko ne sumnja u to da je Ijjas umro kao pravi musliman.3. Ebu Zerr El-Gaffari je bio stanovnik iz okoline Jesriba. Kada je došla vijest u Jesrib oMuhammedovom, a.s. poslanstvu preko Suvejda bn Samita i Ijjasa bn Muaza, legla je na srceEba Zerra i bila povod njegovom Islamu.Buharija prenosi od Ibni Abbasa da je rekao: “Rekao je Ebu Zerr: Ja sam iz porodice Gaffar, čulismo vijest da se u Mekki pojavio čovjek koji sebe smatra Poslanikom, pa se obratih bratu: ”Mojbrate, otiđi kod tog čovjeka, razgovaraj sa njim i vrati mi se sa informacijama." On ode, vidjeResulullaha, a.s, a potom se vrati kući. Kad je došao, ja ga upitah: “S kakvim vijestima sidošao?” On odgovori: “Tako mi Allaha vidio sam čovjeka koji naređuje dobro a odvraća od zla.”Ja mu tada rekoh: “Nisi me zadovoljio sa odgovorom.” Onda, ja uzeh napitak i štap, pa krenuh uMekku. Kad tamo dođoh, počeh tražiti Muhammeda a.s. Ne znam ga, a mrzi me da nekogapitam. Boravio sam u mesdžidu i pio vodu zem-zem. On nastavi: Zatim prođe pokraj mene Alijai reče: Ovaj čovjek kao da je stranac? Odgovorih: Da. Zatim me on pozva kad krenu kući i japođoh za njim. Niti on mene šta pita, a ni ja njega. Kod njega sam prespavao, a ujutro krenuh umesdžid da pitam za Muhammeda. Do tada mi nije niko ništa pričao o njemu. Zatim nastavi:“Opet prođe Alija pored mene i reče: ”Još uvijek nisi našao gdje ćeš odsjesti?" Rekoh: Ne. On

reče: “Hajde sa mnom.” Pa me upita: “Ko si? Šta te dovede u ovaj grad?” Rekoh mu: “Ako menećeš izdati, reći ću ti.” Alija reče: “Dobro.” Ja mu rekoh: “Čuo sam da ovdje živi neki čovjek kojisebe smatra Božijim Poslanikom. Slao sam brata da s njim porazgovara, pa se vratio bezobavljena posla. Želim da vidim lično tog čovjeka.”Alija r.a, njemu reče: “Eto, ti si potrefio na vodiča. Ja upravo idem kod njega. Gdje ja uđem, uđi iti. Ako vidim nekog da je opasan po tebe zastat ću i naslonit se uza zid kao da popravljam svojuobuću. a ti produži.” Alija je išao, a ja za njim, dok ne uđosmo u jednu kuću. Sa njim uđoh kodAllahovog Poslanika, a.s. Ja mu rekoh: “Predoči mi Islam.” On mi ga predoči. Primih Islam ističas pa mi reče: “O Ebu Zerr, nikom ništa ne govori o ovome. Vrati se u svoje mjesto, pa kadačuješ da smo ojačali i ti nam se pridruži. Još se ne zna za nas i naš rad, ali i ti radi.” Rekoh:“Tako mi Onoga ko ti je dostavio Istinu, pred svima ću sada glasno reći.” Pa dođoh u mesdžid izatekoh Kurejšije na okupu. Ja viknuh: “O narode Kurejša, zaista, ja svjedočim da nema drugogboga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.” Oni povikaše:“Ustanimo i držimo ovog otpadnika.” Ustadoše i izudaraše me do smrti. Zateče me Abbas utakvom stanju, nage se nad mene, okrenu se njima i povika: “Teško vama! Zar da ubijetečovjeka iz porodice Gaffar, a vaše trgovanje i vaši putevi vode preko njihove zemlje?” Ostavišeme na miru. Kada je osvanuo novi dan, vratih se u mesdžid i ponovih isto ono što sam jučerrekao. Oni rekoše: “Udrimo ovog otpadnika, pa ustadoše i učiniše sa mnom isto što su učinili iprethodni dan. Opet naiđe Abbas, nadnese se nad mene i ponovi svoj jučerašnji govor”4. Tufejl bn Amr Ed-Dusi je bio častan i ugledan čovjek, daroviti pjesnik, poglavar plemena Dus.Njegovo pleme je imalo vlast, ili nešto kao dominaciju u nekim pokrajinama Jemena. Posjetio jeMekku jedanaeste godine po poslanstvu. Stanovnici Mekke prirediše mu topao doček sa velikimpočastima. Oni mu rekoše “O Tufejle, stigao si u naš grad, a u njemu se nalazi čovjek,zagonetan i neshvatljiv za nas, koji nas podvoji na skupine. Međusobno nas zavadi. Govori kaovrač. Razdvaja oca od sina, brata od brata, muža od žene. Bojimo se za tebe i tvoju pratnju odonoga što je nas zadesilo. Ne razgovaraj s njim i ne slušaj što govori.” Tufejl priča: “Tako miAllaha, toliko su bili uporni da sam odlučio,niti da ga čujem, niti da s njim razgovaram. Kadpođoh u mesdžid, začepih uši pamukom da ne čujem ništa od njegovog govora. Tufejl reče:”Stigoh ja u mesdžid, kad on stoji i klanja kod Kabe. Zastao sam blizu njega, pa me Allah neostavi, a da ne čuh neke njegove riječi. Govor koji sam čuo, bio je ugodan." Rekoh u sebi:“Jadna ti majka Tufejle! Tako mi boga, ja sam darovit pjesnik, dobro razlikujem lijep govor odružnog, šta mi smeta da poslušam govor ovog čovjeka? Ako je nešto lijepo, prihvatit ću, a akoje ružno, zanemarit ću.” Proboravio sam tu dok on ne krenu kući. Slijedio sam ga. Kad uđe ukuću, uđoh za njim. Ispričah mu priče koje sam čuo i upozorenje i brigu ljudi za mene. Rekohmu da sam začepio uši pamukom, ali da sam ipak čuo dio njegovog govora. Rekoh mu: “Pričajmi, šta je s tobom.” On mi predoči Islam i zauči Kur‘an. Tako mi Boga, nikad do tada nisam čuoništa ljepše od toga. Kakav divan govor! Primih Islam, izgovorih šehadet istine i rekoh mu:“Mene sluša moj narod, ja se vraćam u svoj kraj, pozvaću ih u Islam, moli Allaha da mi da nekiznak!” Resulullah, a.s, je molio.Allah dž.š, mu dade znak. Kada se vraćao kući, Allah mu obasja lice jarkom svjetlošću. Svjetliloje kao kandilj. On reče: “Allahu moj, neka bude svjetlo mimo moga lica, bojim se da ne kažu: onje čarobnjak.” Svjetlost se pretvori u njegov bič. On pozva u Islam svoga oca i svoju ženu. Oniprihvatiše, ali njegov narod ne prihvati novu vjeru. Međutim, nisu ga skidali s čela sve donjegovog odlaska, nakon bitke na Hendeku.S njim se iselilo oko osamdesetak kuća iz plemena. U Islamu je doživio lijepu starost. Pao jekao šehid u bitki na Jemami.5. Dimad El-Ezdi je porijeklom iz plemena Ezd Šenuet iz Jemena. Liječio je ljude. Došao je uMekku i čuo njenu ološ od ljudi, kako govore: “Muhammed je, uistinu, lud.” On u sebi pomisli:“Kad bih došao kod tog čovjeka, možda bi ga Bog izliječio uz moju pomoć.” On nađeMuhammeda a.s, i reče mu: O Muhammede, ja liječim od ove bolesti, hoćeš li da te izliječim?"Resulullah, a.s, reče: “Hvala pripada Allahu. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoći tražimo.Koga Allah uputi, taj neće zalutati, a koga On u zabludu dovede, niko ga iz nje ne može izvesti.Ja svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jednog, Jedinog, On nema suparnika isvjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.” A sad, reče El-Ezdi: “Ponovi mi ovetvoje riječi.” Resulullah, a.s.ih ponovi tri puta, pa ovaj reče: “Slušao sam riječi čarobnjaka i vračai riječi pjesnika, ali još ovako nešto nisam čuo. Tvoje riječi nadmašuju svaki govor. Pruži svojuruku da ti se zakunem na Islam”, pa mu dade svoju prisegu.Šest dobrih stanovnika Jesriba

U vrijeme hodočašća, godine jedanaeste od poslanstva - jula 620. god. n.e. Islam je našaoplodne sjemenke za svoju ideju, koje ubrzo izrastoše u granata stabla u čijoj hladovini su semuslimani odmarali od dugogodišnjih patnji silnika i zulumćara.Resulullah, a.s, je posjedovao duboku mudrost. On je uspijevao tokom svih patnji i stradanja uMekki - od utjerivanja u laž, pa do odvračanja od Allahovog puta - da obilazi arapska plemena ida im predočava Islam. To bi činio tokom mračnih noći, nastojeći da se mekkanski nevjernici neumiješaju između njega i tih plemena.Izašao je, jedne takve noći, sa Ebu Bekrom i Alijom i obišao plemena Zuhel i Šejban bn.S‘alebe. Pričao im je o Islamu i pozivao ih u vjeru. Tako je poveden i jedan dijalog između EbiBekra i čovjeka iz Zuhela, u vidu pitanja i lijepih odgovora. Benu Šejban su najljepše odgovaralina pitanja. Međutim, i pored toga odbili su primanje Islama.Zatim je Resulullah a.s, otišao i na Minu i to na Akabu. U putu ka Akabi čuo je ljude kakorazgovaraju. On požuri da ih stigne i da im se pridruži. Bila su to šestorica momaka iz Jesriba,svi iz plemena Hazredž.To su:1. Es‘ad bn Zeraret iz porodice Beni Nedždžar2. A‘uf bn El-Haris bn Rifa‘ta Ibni Afra‘- iz Beni Nedždžar3. Rafi‘a bn Malik bn El-Udžlan iz Beni Zurejka4. Kutbet bn Amir bn Hudejde iz porodice Beni Selema5. Ukbet bn Amir bn Nabi iz porodice Beni Haram bn Ka‘s.6. Džabir bn Abdullah bn Ri‘ab iz porodice Ubejd Abid bn Ganem.Sanovnici Jesriba su imali sreću da su čuli od jevrejskih robinja Medine koje su govorile da će uovom njihovom vijeku biti poslan Poslanik.On će se pojaviti i mi ćemo ga slijediti, pa ćete izginuti poput naroda Ada i Irema.Kada ih je sustigao Resulullah, a.s, im se obratio: “Ko ste vi?” Odgovoriše: “GrupicaHazredžlija.” Reče: “Od jevrejskih robova?” Odgovoriše: “Da”. Reče im: “Hoćete li sjesti da malopopričamo?” Odgovoriše: “Da.” Pa sjedoše sa Resulullahom, a.s, i on im objasni stvarnostIslama i suštinu vjere. Potom ih pozva da vjeruju Uzvišenog Allaha, dž.š, i prouči im odlomak izKur‘ana.Oni rekoše, jedan drugome: “Znate, tako nam Boga, ovo je Poslanik o kojem su pričaliJevreji. Ne dozvolimo da nas oni preteknu.” Oni tada priznadoše Resulullaha, a.s, za AllahovogPoslanika i primiše Islam. Bili su među najpametnijim glavama Jesriba. Iscrpio ih je bratoubilačkirat koji se nedavno završio i koji ponovo može buknuti, pa poželiše da Resulullahova vjera imisija bude razlog okončanja ratovanja. Oni rekoše: “Mi smo napustili svoje pleme, jer nismomogli gledati šta rade. Nema niti jednog takvog naroda kao što su oni, u neprijateljstvu i zlu.Možda će ih Allah objediniti oko tebe. Mi ćemo im ponuditi i objasniti Islam i pozvaćemo ih da tivjeruju. Izložit ćemo im razlog zbog kojeg ti se odazvasmo i ubrojasmo u tvoje sljedbenike. Akoih Allah okupi oko tebe, bit ćeš najcjenjeniji čovjek.” Kada se ovi vratiše u Medinu,vratiše se kaonosioci Islama. U Medini ne ostade ni jedna Ensarijska kuća, a da se u njoj nije spominjaoAllah, dž.š. i Resulullah, a.s.Napomena o Resulullahovoj a.s, ženidbi saAišom r.a.U mjesecu ševvalu, ove iste, jedanaeste godine po poslanstvu, oženi se Resulullah, a.s, saAišom. Čednom, r.a. Imala je šest godina, a s njom je kročio u život u Medini poslije hidžre,kada je imala devet godina.EL-ISRA VE EL-MI‘ARADŽIIsra i Mi‘aradž - noćno putovanje i uzdignućeResulullah, a.s, je provodio izuzetno težak period u životu krčeći trnoviti put Islamu. Njegovamisija širenja Allahove dž.š, vjere, doživljavala je uspjehe i padove. A tamo, negdje u dalekimbožanskim prostorima, treperile su sjajne zvijezde koje su šaputale o novim uspjesima. U tomperiodu, između uspjeha i razočarenja, desio se događaj Israa i Mi‘aradža, o kome ćemoopširnije govoriti, zbog njegove velike duhovne vrijednosti.Postoji više mišljenja o vremenu u kome se desio Isra i Mi‘aradž:1. Isra‘ se dogodio u godini u kojoj je Allah, dž.š, počastio Resulullaha, a.s, poslanstvom. Ovomišljenje drži Taberanija.2. Događaj se zbio, nakon pet godina od poslanstva, smatraju Nevevija i Kurtubi.3. Zbio se ovaj događaj dvadeset i sedme noći mjeseca redžepa, desete godine poslanstva,mišljenje je učenjaka El-Mensura Fevrije.4. Prije hidžre na šesnaest mjeseci, ili mjeseca ramadana, godine dvanaeste od poslanstva.

5. Prije hidžre na godinu i dva mjeseca, ili u muharremu. trinaeste godine od poslanstva, i6. Prije hidžre na godinu dana, ili u mjesecu rebiul-evvelu, trinaeste godine od poslanstva.Prva tri mišljenja su uzeta na osnovu nekih značajnih događaja u tom periodu Islama.Naime, h. Hadidža, r.a, je preselila na ahiret mjeseca ramadana, godine desete po poslanstvu.Do tada, još nije bio objavljen propis o pet dnevnih namaza, a uopšte nema spora oko toga daje pet dnevnih namaza propisano u noći Isra‘a.Posljednja tri mišljenja su donesena na temelju objavljivanja sureta - poglavlja Kur‘ana “El-Isra‘”čiji sadržaj ukazuje da je prilično kasno objavljeno. Ne znam koje je ispravnije mišljenje. Sviimami hadisa prenose ovaj događaj, a mi ćemo ga izložiti u kratkim crtama, sljedećim redom:Ibnul-Kajjim kaže: “Resulullah, a.s, je doživio Isra‘ kao stvarno, tjelesno putovanje, koje jezapočelo iz Mesdžidul Harama u Mekki, a završilo se u Bejtul-Makdesu, u Kudusi Šerifu.Putovao je na Buraku (jahalici), u pratnji meleka Džibrila, a.s. Stigao je u Kudus, klanjao kaoimam prethodnim Poslanicima u džamiji, a Buraka je zavezao o halku džamijskih vrata.Te noći je bilo Resulullahovo, a.s, uzdignuće iz Bejtul Makdesa na prvi nebeski kat. Predvodioga je melek Džibril, koji ga je uveo u to prvo nepoznato, Allahovo prostranstvo. Tamo je vidioAdema, a.s, oca ljudskog roda. Nazvao mu je selam, a on mu uzvratio dobrodošlicom iodgovorio na selam. Priznao je njegovo poslanstvo. Tu mu je Allah, dž.š, pokazao duše šehidas desne strane i duše unesrećenih s lijeve strane.Odatle je Resulullah, a.s, uzdignut na drugi nebeski kat. Dobio je dozvolu za ulazak. Tamo jeugledao Jahja‘a sina Zekerijjaha i Isa‘a, sina Merjemina. Sreo se s njima i nazvao im selam. Onisu mu odgovorili i nazvali dobrodošlicu i priznali ga za Poslanika.Nakon toga uslijedilo je uzdignuće na treći nebeski kat. Na njemu se sreo sa Jusufom. Nazvaomu je selam i Jusuf mu je odgovorio selamom i dobrodošlicom i priznao mu poslanstvo.Zatim je uzdignut na četvrti nebeski kat. Na njemu je ugledao Idrisa. Nazvao mu je selam. Onmu je izrazio dobrodošlicu i priznao njegovo poslanstvo.Poslije toga je uzdignut na peti nebeski kat. Tamo je vidio Haruna, sina ‘Imranova, nazvao muselam, a ovaj njemu dobrodošlicu i priznao ga za Poslanika.Odatle je uzdignut na šesti nebeski kat. Tu se sreo sa Musaom, sinom ‘Imranovim. Nazvao muje selam, a on njemu dobrodošlicu. I on je priznao njegovo poslanstvo.Kada je napuštao šesti nebeski kat, Musa‘ je zaplakao. Upitan je: “Šta te to navede na plač?”On odgovori: “Plačem zbog toga, što će narod dječaka koji je iza mene došao za Poslanika, bitibrojniji u džennetu od mog naroda.”Poslije ovog razgovora, Resulullah, a.s, je uzdignut na sedmi nebeski kat. Tamo je sreoIbrahima, a.s. Nazvao mu je selam, a on njemu dobrodošlicu i priznao ga za Poslanika.Nakon ovog putovanja, Resulullah, a.s, je uzdignut do Sidretul-Munteha‘a - Konačne Perde, aodatle u Allahovo obzorje. Sasvim se približio Svevišnjem, Uzvišenom Allahu dž.š, zatim sepribližio, pa nadnio blizu,koliko dva luka ili bliže. Objavio je robu svome ono što je objavio. Tumu je propisano klanjanje pedeset dnevnih namaza. Resulullah, a.s, je krenuo nazad. Kada jeprolazio pokraj Musa‘a, ovaj ga upita; “Šta ti je naređeno?” Odgovori: “Klanjanje pedesetdnevnih namaza.” Musa‘ reče: “Tvoj ummet neće biti u stanju da to izvršava. Vrati se svomeGospodaru i moli ga da olakša tvom ummetu.” Resulullah, a.s, se okrenu meleku Džibrilu, kaoda od njega traži savjet. On mu potvrdno naišareti: “Da, ako to ti želiš.” Džibril ga uzdignuponovo kod Silnog, Slavljenog i Uzvišenog Allaha, dž,š, - koji je bio na svom mjestu (ovo je dioBuharijine rečenice umetnut u pojedinim predanjima hadisa, Allah dž.š, mu skide s dužnostideset namaza. Poslanik, a.s, se spustio do Musa‘a i obavijesti ga. Musa reče: “Vrati seGospodaru svome i moli Ga da olakša ummetu tvome”. Tako je Resulullah, a.s, odlazio,tamo,amo, između Musa‘a i Gospodara svoga Uzvišenog, dok mu nije ograničio broj namaza nakonačnih pet. Poslije toga Musa ga je još jedanput poslao Gore, a Resulullah, a.s, je odgovorio:“Dosta sam dobio od Gospodara moga, zadovoljan sam i prihvatam.” Kada se Resulullah, a.s,udaljio, javi mu se Glas: “Sproveo sam Svoju naredbu i olakšao Svojim robovima” - (završencitat.)Ibnul Kajjim je potom naveo različita mišljenja oko Allahovog, dž.š, viđenja. On je citirao riječiIbni Tejmija, sa sličnim sadržajem.Suština ukazuje da nije došlo do viđenja Stvoritelja golimokom i da ovo mišljenje nije preneseno ni od jednog ashaba. Ibnu Abbasova predaja, kojagovori o apsolutnom viđenju i doživljavanju Allaha dž.š, čulima, ne dolazi u suprotnost sadrugim predajama.Ibnul-Kajjam nastavlja: “Riječi Uzvišenog Allaha, dž.š, u suretu - En- Nedžm: ”Zatim se približio,pa nadnio (LIII:8) znače drugačije približavanje od onoga u priči o noćnom uzdignuću, jer

približavanje u suretu En-Nedžm je Džibrilovo približavanje i njegovo nadnošenje, kao što kažeAiša, r,a, i Ibnu Mes‘ud r.a, a tekst to potvrđuje. A “približavanje i nadnošenje” u hadisu “Onoćnom putovanju” - Israu ukazuje jasno da je to Allahovo, dž.š, približavanje i nadnošenje. Usuretu En-Nedžm ima: “On ga je i drugi put vidio kod Sidretu-l muntehaa.” Ovo se odnosi naDžibrila a.s, kojeg je Resulullah a.s, vidio u njegovom liku dva puta: prvi puta na zemlji, a drugiputa kod Sidretu-l- muntehaa, a samo Allah zna." (završen citat).U ovom periodu ponovila se mu‘džiza čišćenja Resulullahovih a.s, grudi, kao što su se desili ijoš neki događaji:Ponuđeno je Resulullahu mlijeko i vino. On izabra mlijeko, pa mu je rečeno: “Upućen si na praviput ili pogodio si pravi put, a da si slučajno uzeo vino, tvoj ummet bi bio zaveden.”Resulullah, a.s, je vidio četiri rijeke u džennetu: dvije znane i dvije neznane. Dvije znane rijekesu: Nil i Eufrat. Njihova simbolika je značila da će se Islam udomaćiti u plodnim dolinama tihdviju rijeka, i da će stanovnici njihovih tokova biti nosioci Islama, s generacije na generaciju.Pod ovim se nije podrazumijevalo da ove dvije rijeke izviru u džennetu.Resulullah, a.s, je vidio meleka čuvara džehennemskog prostranstva, namrštenog, kosmatoglica, bez osmijeha i vedrine. Također je vidio džennet i džehennem.Na nabesima je vidio izjelice jetimskog imetka u teškim patnjama. Usne su im bile kao gubicedeva. Žvakali su komade vatre džehennemske, kamenje usijano, koje je izbijalo kroz njihovaleđa. Vidio je izjelice kamate, s ogoromnim trbusima, zbog kojih se nisu mogli pomjeriti s mjesta.Pokraj njih su prolazili Faraonovi sljedbenici, i dok one prži džehennemska vatra, ovi gaze ponjima.Vidio je bludnike, u rukama su držali debelo ukusno meso, uporedo sa mršavim smrdljivimmesom. Jedu od ovog drugog, a ostavljaju ono prvo bolje.I vidio je žene koje su svojim muževima podmetale tuđu djecu. One će trajno visiti obješene zagrudi.Vidio je mekkanske karavane u odlasku i povratku s puta. Upozorio je vodiče na odbjeglu devuna čelu karavane i napio se vode iz njihovog pokrivenog suda, dok su oni spavali. Ostavio jeposudu opet pokrivenu. Sve je ovo ukazivalo na istinitost njegove priče koju je sljedećeg jutraispričao poslije noćnog putovanja.Ibnul-Kajjim kaže: “Kada je osvanulo jutro, Resulullah, a.s, obavijesti svoj narod, da mu je Allah,dž.š, pokazao te noći, neka znamenja Svoja. Oni pretjeraše u nevjerovanju i potvoriše ga jošvećim lažima, nego do tada. Okomiše se na njega sa još žešćim nasiljem. Zatražiše od njegada im opiše Kudusi Šerif. Allah, dž.š, mu to dozvoli, on ga opisa u detalje, sa jasnim dokazima.Nisu bili u stanju da mu prigovore ni u čemu, nisu imali šta da mu kažu. Također ih obavijesti onjihovim karavanima u odlasku i povratku, i reče im kada će stići u Mekku. Zatim im reče zaodbjeglu devu s čela karavane. Sve je bilo tako, kako je rekao, ali sve to je u njima povečalosamo još veću srdžbu, a nevjernici samo poriču.”Sahih Muslim I/96. Ibnu Hišam. I/402, 403. Znamo da je Ebu Bekir, r.a, dobio naziv “Siddik” -Istinoljubivi, zato što je prvi povjerovao u istinitost ovog događaja (Israa i Mi‘aradža) u momentukada su ga svi zanijekali.Najsadržajnije i najveličanstvenije što je rečeno o ovom putovanju, sadržano je u riječimaUzvišenog koji kaže: “I da mu pokažemo neka znamenja Naša”. (XVII:1) Takav je bio Allahovobičaj i prema drugim poslanicima. Allah reče: “I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa iZemlje da bi čvrsto vjerovao.” (VI:75). Musau je rekao: “Da ti pokažemo neka od Naših velikihčuda.” (XX:23). Cilj od ove Allahove želje bio je: “da bi čvrsto vjerovao.” (VI:75).Nakon oslanjanja na saznanja Poslanika o viđenju Allahovih velikih znamenja, omogućeno ječovjeku da spozna ono što se ne da vidjeti golim okom običnog smrtnika. A čuti nije isto, što ividjeti! Samo su Poslanici mogli podnijeti na Allahovom putu ono, što nisu mogli drugi. Sveovozemaljske sile i svi fizički zakoni, za njih su predstavljali lahko savladivu prepreku. Svedunjalučke patnje nisu ih mogle skrenuti s pravog puta.Sud i tajne koje se kriju iza pojedinosti ovog putovanja, predstavljaju predmet izučavanja, koji ćeu sebi sadržavati uvijek dozu misterije. Istina,ima nekih malih događaja koji su produkt ovogčasnog putovanja, a ukazuju na cvijetne staze Poslanikovog a.s, životopisa, - neka je na njegasalavat, pozdrav i spas - pa smatram da o nekim ukratko kažem: Čitalac nalazi u suretu-l-Israda je Allah, dž.š, spomenuo događaj noćnog putovanja samo u jednom ajetu. Nakon togagovori o sramoti Jevreja i njihovim kriminalnim radnjama, a potom ih upozorava da ovaj Kur‘anvodi jedinom ispravnom putu. Može čitalac pomisliti da ova dva ajeta nisu povezana, ali nijetako, jer Allah, dž.š, ovakvom metodom govora ukazuje da se El-Isra dogodio u Kudusi Šerifu i

da će Jevreji sići sa vrha ljestvice, vodiča ljudskog društva, zbog zarađenih zlodjela koja su ihsrozavala na dno. Umjesto njih, Allah, dž.š, je uzdigao svoga Resulullaha, a.s, i s njim objediniodva Ibrahimova vjerska centra. Došla su vremena da pređe duhovno vođstvo s naroda nanarod, sa naroda koji je natovario na svoja pleća zlo, prevaru, grijeh i neprijateljstvo, na narodkoji je sklon dobročinstvu. To se sve dešava u vrijeme dok Resulullah, a.s, dobiva Objavu -Kur‘an, koji vodi jedinom ispravnom putu.Međutim, ima nekih razumnih pitanja: kako će se to vođstvo prenijeti na Poslanika, a.s, injegove sljedbenike, u vrijeme dok on luta obroncima Mekke, proganjan od ljudi? Ovo pitanjeskida pokrivač s jedne druge stvarnosti, a to je, da ovaj krug islamskog djelovanja samo što senije zatvorio jednim zaokruženjem i okončanjem, i da treba da počne drugi krug koji će biti upotpunosti različit od prvog svojim sadržajem i svojim tokovima. Stoga imamo neke ajete kojisadrže stroga upozorenja i žestoke prijetnje upućene nevjernicima: “Kad hoćemo da jedan graduništimo, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da takozasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.” (XVII:16). “I koliko smo samo naroda poslijeNuha uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.”(XVII:17).Uporedo sa ovim ajetima, imamo druge ajete koji objašnjavaju muslimanima civilizacijskeosnove, paragrafe i načela na kojima treba da izgrade svoje islamsko društvo. Ali, muslimani,kao da su već odavno na zemlji, uzeli su stvar pod svoju kontrolu i izgradili čvrstu jedinku okokoje će se okretati čitav društveni sistem. U tome je nagovještaj da će Resulullah, a.s, naćiutočište i sigurnost van Mekke, da će se njegova situacija poboljšati, i da će formirati centar izkoga će se širiti vjera Islam širom cijelog svijeta. To je jedna od tajni ovog mubarek putovanja,koje se veže za našu studiju pa smo to i naveli. Zbog ovakve mudrosti i njoj sličnih, vidimo dase putovanje Israa dogodilo neposredno pred prvu prisegu na Akabi, ili između dvije prisege, aAllah najbolje zna.PRVA PRISEGA NA AKABI(prisega na vjernost)Ranije smo spomenuli šest osoba, stanovnika Jesriba koji su primili Islam u vrijeme hodočašća,godine jedanaeste po poslanstvu. Oni su tada obećali Resulullahu da će širiti Islam u svomnarodu.Tok događaja je htio da je sljedeće godine, dvanaeste h. u mjesecu julu 621. po kalendaru, nahodočašće došlo dvanaest ljudi, među kojima je pet iz one grupe (od šest) koja se srela saResulullahom, a.s, protekle godine. Šesti, Džabir bn Abdullah bn Riab, nije došao. Osim njih,došlo je sedam novih muslimana, a to su:1. Muaz bn El-Haris, sin Afre iz porodice Beni Nadždžar, pleme El- Hazredž.2. Zekvan bn Abdul Kajs iz porodice Beni Zurejk, pleme Hazredž.3. Ubadet bn Samit iz porodice Beni Ganem, pleme Hazredž.4. Jezid bn S‘alebe iz porodice Hulfa‘ Beni Ganem, pleme Hazredž.5. El-Abbas bn Ubadet bn Nadlet iz porodice Beni Salem, pleme Hazredž.6. Ebul Hejsem bn Tijhan iz porodice Beni Abdul Ešhel, pleme El-Evs7. Uvejm bn Saide iz porodice beni Amr bn Avr, pleme El-EvsPet ih je bilo iz plemena El-Hazredž, a dvojica iz plemena El-Evs.Ova grupa se sastade sa Resulullahom, a.s, kod Akabe na Mini, pa dadoše svoje obećanje navjernost Resulullahu, onako kako mu dadoše žene prilikom oslobođenja Mekke, o čemu ćemogovoriti.Prenosi Buharija od Ubadet bn Samita da je Resulullah, a.s, rekao: “Dođite i dajte mi čvrstoobećanje na vjernost i da nećete Allahu ništa ravnim smatrati, da nećete krasti, blud činiti, djecusvoju ubijati i da nećete laž i potvoru na svoje žene bacati i da mi nećete ni u čemu što je dobro,poslušnost odricati. Ko od vas prihvati, nagrada mu je kod Allaha, a ko iznevjeri bilo šta odovoga, biće kažnjen na ovom dunjaluku i to ćemu biti otkup za grijeh. Ko od ovog nešto prekrši,pa ga Allah pokrije, On će mu i kaznu odrediti ako hoće ili oprostiti ako koće.” Reče" (Ubbadet)pa mu dadoh riječ - a u drugoj zbirci stoji: pa mu dadosmo riječ - za to."Ambasador Islama u MediniPošto se prisega na vjernost završila i prošao period hodočašća, Resulullah, a.s, otpremi saovom grupom muslimana prvog svog posrednika u Jesrib, da podučava tamošnje muslimaneislamskim propisima i da ih uputi u praktikovanje vjere. On će širiti Islam među tamošnjimnevjernicima. Za ovu misiju odabra mladića iz redova muslimana, koji je među prvima prigrliovjeru. Bio je to Mus‘ab bn Umejr, r.a.Sjajan uspjeh

Mus‘ab bn Umejr se nastani kod Es‘ad bn Zerareta, i njih dvojica počeše s velikimentuzijazmom i odvažnošću tumačiti Islam u Jes‘ribu. Mus‘ab je bio poznat pod nadimkom“Učač”.Najveći uspjeh u svom pozivu doživio je, kako se pripovjeda, povodom sljedećeg događaja:jednog dana izađe Es‘ad bn Zuraret sa Mus‘abom i uputiše se prema kućama Beni Abdil-Ešhela, da posjete to pleme, a zatim i pleme Beni Zufera. Kada stigoše na njihovu zemlju,uđoše u jedno dvorište Beni Zufera. Sjedoše kraj bunara zvanog Merekk. Oko njih se okupišemuškarci koji su primili Islam i S‘ad bn Muaz i Usejd bn Hudajr, dvojica starješina iz plemenaBeni Abdil Ešhel - tada su još bili mušrici. Kada su čuli šta priča, S‘ad reče Usejdu: “Idi i ovudvojicu, koja dođoše da ponize našu nejač, otjeraj i zabrani im da dolaze našim kućama. Es‘adbn Zeraret je sin moje tetke. Da nije to, sam bih se obračunao sa njima.”Usejd uze svoje koplje i ode do njih. Kada ga ugleda Es‘ad reče Mus‘abu: “Evo, ide starješinasvoje porodice, prevedi ga na Islam.” Mus‘ab mu odgovori: “Ako sjedne, govorit ću s njim.”Usejd im priđe namršten, spreman da ih psuje, stade i upita: “Zašto ste došli kod nas? Je li daponizite našu nejač? Ostavite nas na miru i idite ako vam trebaju vaše glave.” Mus‘ab mu seobrati: “Zar nećeš sjesti sa nama i čuti, pa ako ti se dopadne prihvati, a ako ne dopadne, odbij,to što mrziš.” Usejd reče: “Uspio si me nagovoriti”, zatim zabode koplje u zemlju i sjede. Mus‘abmu poče pričati o Islamu, a zatim mu prouči odlomak iz Kur‘ana. Mus‘ab je rekao: “Tako miAllaha, na licu mu se čitao Islam, prije nego je i progovorio: On zatim reče: ”Kako je divan i kakoje krasan ovaj govor! Šta činite kada želite primiti ovu vjeru?"Mus‘ab i Es‘ad rekoše: “Operi se, očisti svoju odjeću i posvjedoči istinitim kelime i šehadetom,zatim klanjaj dva rekata.” On potom reče: “Tamo, iza mene je čovjek, ako on pristane uz vas isav će njegov narod pristati. Ja ću ga uputiti do vas, odmah, - to je S‘ad bn Muaz. Zatim Usejduze svoje koplje i ode do S‘ad bn Muaza. Sjedio je u svom društvu. S‘ad reče: ”Ljudi, kunem seBogom, da se Usejd vraća drugačiji nego što je otišao od nas."Kada zastade Usejd kod njih, S‘ad mu reče: “Šta si učinio?” On odgovori" “Razgovarao sam sonom dvojicom, i tako mi Boga, nisam ništa loše primijetio. Zabranio sam im da tamo sjede, aoni rekoše: ”Učinićemo kako ti je drago."Ispričao sam im da su ljudi iz Beni Hariseta krenuli da ubiju Es‘ad bn Zurareta - jer su saznali daje sin tvoje tetke." S‘ad ustade srdit zbog onog što je čuo, uze svoje koplje i krenu premaMus‘abu i Es‘adu. Kada ih ugleda smirene, shvati da je Usejd želio da ih on sasluša. On im seobrati podrugljivo i reče Es‘adu bn Zuraret: “Tako mi Boga, o Ebu Emamet (posinu) da nismotako bliski rođaci, pogodio bih te ovim kopljem. Gušiš nas u našoj kući s onim što mrzimo.”Es‘ad je ranije rekao Mus‘abu: “Doći će ti starješina koji ima za sobom narod, ako njegapridobiješ, pridobio si sve njih.” Mus‘ab reče S‘ad bn Muazu: “Sjedni malo i saslušaj me! Ako tise dopadne prihvati, a ako ne, odbij to što mrziš.” On reče: “Prihvatam.” Zabode svoje koplje uzemlju i sjede. Mus‘ab mu predoči Islam, i prouči odlomak iz Kur‘ana i reče:“Znali smo, tako mi Boga, na licu mu se čitao Islam prije nego je i progovorio.” S‘ad upita: “Štačinite kad postanete muslimani?” I Mus‘ab i Es‘ad mu odgovoriše: “Operi se i očisti svojuodjeću, izgovori kelime i šehadet pa klanjaj dva rekata.” On tako i učini.Nakon toga, S‘ad uze svoje koplje i uputi se kod svog naroda. Kad ga ugledaše rekoše:“Kunemo se Bogom, vraća se drugačijeg lica nego je otišao.”Kad je došao do njih, obrati im se: “O narode Abdi Ešhel, šta mislite o meni?” Odgovoriše: “Našsi starješina i najpametniji si.” On reče: “Zabranjujem i vama i vašim ženama da razgovarate samnom, dok ne povjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika.” Niko od njegovih muškaraca, a nižena, ne zanoći, a da ne primi Islam, osim jednog čovjeka - a on je El-Usajmir. On je primioIslam na dan bitke na Uhudu. Žestoko se borio i poginuo, a da nije ni na jednu sedždu, predAllahom pao. Resulullah, a.s, je rekao za njega: “Za malo truda, dobio je veliku nagradu.”Mus‘ab je boravio u kući Es‘ada bn Zurareta pozivajući ljude u Islam, sve dok nije ostala nijedna ensarijska kuća, a da u njoj nije bilo ljudi i žena muslimana. Jedino kuće Umejjeta bnZejda, Hatmeta i Vaila. Oni su imali pjesnika Kajsa bn Uselit i bili su njemu poslušni. On ih jespriječio da prime Islam, ali na dan Hendeka, pete godine po hidžri i oni primiše Islam.Neposredno pred sljedeći period hodočašća, to jest godine trinaeste po poslanstvu, vrati seMus‘ab bn. Umejr u Mekku, noseći Rusulullahu, a.s, radosne vijesti o uspjehu. On mu ispričavijesti o plemenima Jesriba o bogatstvu, snazi i blagodatima.DRUGA PRISEGA NA AKABI

U hadždžskim mjesecima, godine trinaeste od poslanstva, juna 622. god. po kalendaru, uMekku na hadždž stiže sedamdeset i nešto muslimana iz Jesriba sa svojim rođacimamušricima.Usput su se ovi muslimani međusobno pitali, dokle će dozvoliti da se Resulullah, a.s, pati,strahuje i tumara mekkanskim brdima?Kada stigoše u Mekku, uspostaviše tajni kontakt sa Resulullahom, a.s, tokom kojeg sedogovoriše da se sastanu polovinom hadždžijskog praznika (Kurban Bajram) na mjestu Eš-Šu‘ab, kod Akabe, kod Prvog džemreta, (mjesta, gdje hadždžije bacaju kamenčiće na šejtana)na Mini . Sastanak treba da se održi u potpunoj tajnosti, u sred noći.Iskoristićemo momenat da nam o tome ispriča učesnik tog skupa, predstavnik Ensarija, nezaboravljajući da je taj sastanak od velikog historijskog značaja, i da je iz temelja promjeniokolotečinu neprekidnog sukoba između idolatrije i Islama.K‘ab bn Malik El-Ensari, r.a, ovako opisuje taj događaj: “Krenuli smo da obavimo hadždžskeobrede, i da se sastanemo sa Resulullahom, a.s, sredinom Bajrama, noću. Sa nama je bioAbdullah bn Amr bn Haram, jedan od naših starješina, častan i poštovan od naroda.Povedosmo ga na sastanak, a stvar smo krili od mušrika koji su došli sa nama iz Jesriba.Obavijestismo našeg starješinu za sastanak i obratismo mu se riječima: ”O Džabirov oče, ti sijedan od naših starješina, častan i poštovan. Bojimo se za te da ne budeš sutra gorivo zadžehennem. Zatim ga pozvasmo u Islam i obavijestismo o sastanku sa Resulullahom, a.s, naAkabi." On reče: “Primio je Islam i prisustvovao je sa nama sastanku na Akabi, a bio jepoglavar.”Ka‘b priča: “Te noći smo legli spavati zajedno sa našim hodočasnicima iz Jesriba. Kada jeprošla prva trećina noći, iskrali smo se iz šatora na sastanak sa Resulullahom, a.s. Jedan pojedan, kradom smo se šunjali, dok ne stigosmo na dogovoreno mjesto. Bilo nas je sedamdeset itri muškarca i dvije žene: Nesiba, kći K‘abova (Ummu Imareh), obje iz porodice beni Mazibnb.n. En-Nedždžar, te Esma, bint Amr - Ummu Menia, iz porodice Beni Selema.Očekivali smo dolazak Resulullaha, a.s. On se pomoli, a sa njime amidža mu El-Abbas bnAbdul Muttalib - tada još uvijek u staroj vjeri. On je izrazio pred Muhammedom, a.s, želju daprisustvuje tom skupu, koji je od životne važnosti za njegovog bratića. On je prvi i govorio natom skupu.Početak razgovora -Abbas govori o velikoj odgovornostiPošto su svi prispjeli na sastanak, počele su diskusije o učvršćivanju vjerskog i vojnog saveza.Prvi govornik je bio Abbas bn Abdul-Muttalib koji poče, sasvim otvoreno objašnjavati težinuodgovornosti koja će pasti na njihova pleća, kao rezultat ovog saveza. On reče: “O narodeHazredža, - Arapi su Ensarije zvali Hazredžlijama u koje su ubrajali i El-Evsove - Muhammed jenaš čovjek, vi to dobro znate. Mi smo ga štitili od našeg naroda, zbog svih njegovih kvalitetakoje ima. On ima ugled, ali i zaštitu u svom kraju. Međutim, on ništa od ovoga ne želi, već hoćeda se iseli kod vas, i da vam se pridruži. Ako smatrate da ste saglasni s njim, i sa onim što ontumači, i zbog čega ste ga pozvali, te ako ćete ga štititi od onih koji se ne slažu s njim, ondaodgovornost primite na sebe. Ako pak mislite da ga napustite i iznevjerite nakon što odeodavde, ja mu odmah velim: ”Ne idi! Imaš čast, ugled, i zaštitu od svojih, u svom mjestu."K‘ab reče: “Rekosmo mu: Čuli smo šta si rekao, govori ti, o Božiji Poslaniče, i izaberi za sebe isvog Gospodara ono što više voliš.”Ovakav odgovor Ensarija ukazuje na njihovu veliku odlučnost i hrabrost, na njihov jak iman iveliku privrženost u prihvatanju na sebe velike odgovornosti i snošenju svih kobnih posljedica.Resulullah, a.s, nakon toga iznese svoj stav i savez se uspostavi.Paragrafi prisegeO ovome nam detaljno pripovijeda imam Ahmed od Džabira, r.a. koji kaže: “Rekosmo: O BožijiPoslaniče, na čemu treba da ti iskažemo svoju vjernost?” Resulullah a.s, reče:1. Na poslušnost i pokornost u radu i lijenosti.2. Na opskrbu u olakšici i poteškoći.3. U naredbi za činjenje dobra i odvraćanja od zla.4. Da ćete raditi u ime Allaha i da se nećete ničijeg prijekora bojati.5. Da ćete mene potpomagati, kad vam se obratim i da ćete me štititi kao što štitite sami sebe,svoje žene i svoje sinove. S tim ćete zaraditi džennet.U Kabovoj predaji koju prenosi Ibnu Ishak, posljednji paragraf sadrži još dodatne stvari. K‘abreče: “Resulullah, a.s, je govorio, zatim proučio iz Kur‘ana, pa se obratio Allahu i pozvao u

Islam, a zatim je rekao: ”Od vas tražim da se obavežete da ćete me braniti od onoga od čegabranite svoje žene i djecu."Zatim ga uze za ruku El-Bera‘a bn Mearur i reče: “Da, tako nam Onoga, koji te posla sa Istinomi branit ćemo te od onoga od čega budemo branili svoje žene i djecu.Stupimo u savez, o Božiji Poslaniče, mi smo, uistinu sinovi rata, narod koji nosi oružje, to smonaslijedili s koljena na koljeno."K‘ab reče: “Govor se preokrenu. Dok je Berra govorio Resulullahu, uplete se Ebul-Hejsem bnEt-tihan koji reče: ”O Božiji Poslaniče, između nas i nekih ljudi u Jesribu je zategnut kanap. Mihoćemo da ga presječemo - to su Jevreji - Hoćeš li se predomisliti,ako to učinimo, pa nasostaviti i vratiti se svojem narodu?"Reče: “Resulullah, a.s, se nasmija i reče: ”Život je život, smrt je smrt, ja sam vaš, vi ste moji,boriću se protiv onih, protiv kojih se vi borite, a miriti se sa onima, s kojima ste vi u miru."Potvrđivanje velike odgovornosti koju nosi prisegaNakon završenog razgovora u vezi sa uslovima prisege, i nakon što su se usaglasili okougovora, ustadoše dva čovjeka, oba iz prve grupice koja je primila Islam na hodočašćujedanaeste i dvanaeste godine po poslanstvu, prvo jedan, a za njim i drugi uzeše da govore ovelikoj obavezi i odgovornosti, koja proizilazi iz ovog historijskog događaja. Oni upozoriše svojskup na pravo stanje. Time su htjeli da znaju kolika je njihova spremnost da se ‘rtvuju za sve štoje dogovoreno. Ibnu Ishak kaže: “Kada su se sakupili na prisegu Abbas bn Ubadet bn Nadletreče: ”Da li ste sasvim svjesni na šta dajete riječ ovom čovjeku?" Odgovoriše: “Da.” On reče:“Obećajete mu svoju riječ na rat s ljudima bili oni bijeli ili crni. Ako mislite da ćete, ukolikonesreća uništi vaš imetak i vaše starješine poginu, njega iznevjeriti, od sada je to, tako mi Boga,patnja i na ovom i na budućem svijetu.A ako mislite, da ste saglasni s njim zbog čega ste ga i zvali, pa nesreća uništi vaše imetke ipoginu vaše časne starješine, a vi njega zadržite i podržite, onda je to nagrada i ovog i budućegsvijeta." Rekoše: “Vodimo ga sa sobom, tamam da izgubimo i imetke i poglavare, samo šta zato dobivamo, o Božiji Poslaniče?”On reče: “Džennet.” Rekoše: “Pruži ruku!” On pruži ruku, a oni mu dadoše obećanje".U Džabirovoj predaji stoji (Reče): “Ustadosmo da mu damo obećanje, pa uze njegovu rukuEs‘ad bn Zerare, najmlađi od njih sedamdeset, i reče: ”Polahko, polahko, narode Jesriba, mi mune bi u ruke stavili svoje živote da nismo sigurni da je on Allahov Poslanik. Njegov dolazak kodnas danas, znači okretanje protiv svih Arapa, pogibiju vaših poglavara, i vjere, pa ako ćete moćiustrajati u tome, primite ga, Allah će vas za to nagraditi, a ako ste kukavice i bojite se za sebe,onda ga pustite, on se opravdao, zbog vas, pred Allahom."Zaključivanje prisegeNakon utemeljenja paragrafa prisege, te nakon njihovog utvrđivanja i uvjerljivosti, otpočelo jezaključivanje prisege čestitanjem. Džabir je rekao nakon govora Es‘ada bn Zeraret, da suprisutni kazali: “O Es‘ade, hajde, rukujte se i to okončajte, tako nam Allaha, nećemo dozvoliti, aniti ćemo htjeti da se prekine ovaj ugovor”Tada Es‘ad shvati, koliko je ovaj narod spreman na ‘rtve za Islam. U to je bio i sam ubijeđen - abio je veliki misionar Islama, zajedno sa Mus‘abom - te je zahvaljujući tome postao vrhovnivjerski poglavar ovog skupa. On je bio i inicijator ovog sastanka i prvi čovjek koji je prihvatiougovor. Ibnu Ishak je rekao: “I porodica Benu Neddžar smatra da je Ebu Umamet Es‘ad bnZerare bio prvi čovjek koji je čestitao Resulullahu, a.s, na ugovoru.Nakon ovog čina poče sveopšte čestitanje, Džabir priča: “Prilazili smo Resulullahu, a.s, jedanpo jedan, i svi mu pojedinačno prisegu dasmo, a on prihvati naše prisege govoreći da nas Allahnagradi džennetom.”Što se tiče žena koje su dale svoju prisegu, one se nisu rukovale, nego su čestitanje iskazaleriječima. Resulullah, a.s, se nije nikada rukovao sa strankinjom."Dvanaest poglavaraPoslije okončanja svih pojedinosti oko ugovora, Resulullah, a.s, zatraži da skup izaberedvanaest predstavnika koji će biti poglavari svoga roda i koji će biti odgovorni za sprovođenjenavedenih paragrafa prisege - ugovora, u djelo. Resulullah, a.s, reče prisutnima: “Dajte midvanaestoricu između vas. Svaki od njih će biti odgovoran za svoje ljude.” Izbor je odmahizvršen. Devet ih je bilo iz plemena El-Hazredž, a trojica iz El-Evsa. Evo njihovih imena:STARJEŠINE EL-HAZREDŽA:1. Esad bn Zerare bn Ades

2. S‘ad bn Er-Rebia bn Amr3. Abdullah bn Revvaha bn S‘alebe4. Rafi‘ bn Malik bn El-‘Adžlan5. El-Berra‘ bn M‘arur bn Sahr6. Abdullah bn Amr bn Haram7. Ubbadet bn Es-Samit bn Kajs8. S‘ad bn Ubbadet bn Dulejm9. El-Munzir bn Amr bn HunejsSTARJEŠINE EL-EVSA:1. Usejd bn Hadir bn Semmak2. S‘ad bn Hajsame bn El-Haris3. Rufa‘at bn Abdul-Munzir bn ZubejrKada se okonča izbor, Resulullah, a.s, zatraži od njih čvrsto obećanje (zakletvu) i reče im:“Vi ste zaštitnici svoga naroda i njihov jamac, kao što su Havarijjuni - Učenici, bili zaštitnici Isa‘a.s, sina Merjeminog, a ja sam zaštitnik moga naroda, to jest muslimana.” Oni se složiše s tim.Šejtan otkriva ugovorKada se sve ovo završi, i kada su ljudi bili spremni da se raziđu,dođe do izdaje. Bila jeiznenadna i neočekivana, a ljudi na sastanku zatečeni i nepripremljeni na tako nešto. Tajizdajnik se popeo na jedno uzvišenje i iz sveg glasa, kakav se do tada nikad nije čuo, zavika: “Ostanovnici Šu‘aba hoćete li Muhammeda i njegovo društvo žive? Evo ih na okupu, digli se protivvas.”Resulullah, a.s, reče: “Ovo je za Akabu nesreća. Tako mi Allaha, o ti Allahov neprijatelju,posebno ću se pozabaviti tobom.” Zatim je naredio ljudima da se raziđu i odu u svoje kampove.Spremnost Ensarija da udare na KurejšijeKada su muslimani začuli glas izdajnika, Abbas bn Ubbade bn Nadle reče: “Tako ti Allaha, oPoslaniče, ako hoćeš, mi ćemo sutra svojim sabljama napasti stanovnike Mine.” Resulullahodgovori: “Nemam naredbu za to, vi se vratite u svoje kampove, idite i naspavajte se.”Kurejš šalje protest poglvarima u JesribVijest o ovom događaju brzo se proširi Mekkom. Kurejšije obuze strah i očaj. Oni su upotpunosti bili svjesni kakve će posljedice izazvati ovaj dogovor po njihov imetak i po njih lično.Stoga sljedećeg dana uputiše veliku delegaciju, sačinjenu od uglednih Mekkalija i najvećihmekkanskih silnika u kamp hodočasnika iz Jesriba, da izraze svoj žestoki protest na ovajugovor. Oni rekoše: “O Hazredžlije, obaviješteni smo da ste došli kod ovog našeg čovjeka(Muhammeda, a.s,) s ciljem da ga izbavite od nas, i da mu date podršku protiv nas. Znajte, daje najmanje nama stalo, između svih Arapa, da dođe do rata između nas i vas.” (između Mekkei Jesriba).Pošto mušrici (nevjernici) Jesriba nisu imali pojma o čemu se radi, počeše se zaklinjati bogom,da oni nište ne znaju, da, ustvari nema ništa. Oni zovnuše Abdullah bn Selula, koji dođe i reče:“Ovo ništa ne valja, ovo potpuno zanemarite. Moj narod ne bi tako nešto ni pomislio. Dok sambio u Jesribu, oni ne bi ni počinjali ni jednu stvar dok se ne bi sa mnom dogovorili.” Muslimanisu se krišom pogledali. Ni jedan nije progovorio, ćutali su. Niti su šta potvrdili, a niti zanijekali.Predstavnici Kurejšija povjerovaše mušricima Jesriba (nevjernicima), i vratiše se razočarani.Kurejšije saznaju za održani skup iprotjeruju njegove učesnike Predstavnici Mekke se vratiše gotovo ubijeđeni da su lažno obaviješteni, ali su nastavili istragupo tom pitanju. Došli su do saznanja da je vijest istinita, da je skup stvarno održan. Međutim, tosaznanje je stiglo kasno, pošto su hodočasnici otišli svojim kućama. Oni digoše konjicu iposlaše je u potjeru za Jesreblijama, ali dosta kasno. Uspjelo im je da ugledaju S‘ad bnUbbadeta i Munzir bn Amra. Munzir je sustigao svoje i tako im umakao, a Sa‘da uhvatiše.Svezaše mu ruke iza vrata, a zatim ga vezaše devi za kolan, pa ga počeše tući i vući za kosu,dok ga ne dotjeraše u Mekku. U tom dođe El-Mut‘am bn Adijj i Haris bn Harb bn Ummejje iizbaviše ga iz njihovih ruku. S‘ad je njima do tada garantovao bezbijedan put za karavane kojesu prolazile pokraj Medine.Kada su vidjeli Ensarije da su izgubili Sa‘da, dogovoriše se da ga potraže, a on se pojavi prednjih. Tako se svi kompletno vratiše u Medinu.Ovako je protekla druga prisega na Akabi, poznata pod nazivom “Velika”. Protekla je uatmosferi međusobnog razumijevanja, ljubavi i poštovanja, protekla je uz veliko međusobnopovjerenje, hrabrost i spremnost na ‘rtve. Vjernik iz Jasriba saosjećao je sa povrijeđenim bratom

iz Mekke, spreman da se bori za njega i da ga štiti, jer su se oni tajno zavolili isključivo u imeAllaha dž.š.Ovakvo shvatanje, te ovakva osjećanja i zapažanja,nisu bila prolaznog karaktera, jer je njihovoslonac bio (iman) čvrsto vjerovanje u Allaha, dž.š. Njegovog Poslanika, a.s, i u Njegove Kitabe.Samo oni koji imaju čvrst iman, stoje uspravno pred silama mraka, jer iman usklađuje odnoseizmeđu riječi i djela.Muslimani su uz ovakav iman uspjeli da ispišu historiju svojim djelima i da ostave svoje tragovekoje nije izbrisala prošlost, s kojima se ponosi sadašnjost, a bez njih neće ostati ni budućnost.PRETHODNICA HIDŽREPoslije završetka druge prisege na Akabi, i nakon što je Islam uspio steći sebi domovinu usredpustinje zadojene nevjerstvom i neznanjem - a to je bila najveća dobit za Islam od njegovogpočetka - Resulullah, a.s, dozvoli muslimanima da se isele u novu domovinu, to jest, da učinehidžru.Hidžra je predstavljala zanemarivanje ličnih interesa, ‘rtvovanje imovine i spašavanje gologživota. Čovjek je svjestan šta gubi, svjestan je da je legalno opljačkan i da može propasti bilo napočetku ili na kraju svoga puta, ali, on kreće u nepoznatu budućnost, znajući sigurno, da izasebe ostavlja tugu i razočarenje. Muslimani se počeše iseljavati iako su sve to znali, a nevjernicise ispriječiše između njih i njihovog izlaska, i počiniše nova zla nad muslimanima.Donosimo neke primjere:1. Ebu Selema je bio među prvim muhadžirima. On se iselio godinu dana prije druge prisege,kako kaže Ibnu Ishak (autor Sire Muhtasar). Sa njim je otišla njegova žena i sin. Kada su sespremili za napuštanje Mekke, ženina rodbina mu reče: “Ti hoćeš mimo nas da odeš. Šta će bitisa našom rođakom, a tvojom ženom? Zašto da ti dozvolimo da je vodiš u tuđinu.” Uzeše muženu, i to bi povod žestoke svađe između njegove porodice i njenih. Oni rekoše: “Ne damo jojnaše dijete, ako je odvojite od njega.” Otimali su se oko djeteta, dok mu ne istrgoše ruku, ali gaamiđe ne dadoše. Ebu Selema je otišao sam u Medinu. Umu Selema je, poslije muževogodlaska i oduzimanja sina, izlazila svaki dan na brežuljak i tu plakala od jutra do mraka. Prođe,od tog događaja, godina dana, a ona se nije oporavljala. U tome se smilova jedan od njenihrođaka i reče: “Zašto ne pustite ovu siroticu? Zar vam nije dosta što ste je rastavili od muža isina?” Oni joj tada rekoše: “Ako hoćeš,idi svome mužu.” Ona zatraži sina od njegova roda ikrenu u Medinu. Put, dug petsto kilometara, a ona, sama sa djetetom. Nigdje ni jednog drugogAllahovog stvorenja. Putovala je, i putovala sve dok ne stiže do mjesta Et-Ten‘im, gdje jesusrete Osman bn Telha bn Ebi Talha. Kada saznade za njeno stanje, isprati je do predgrađaMedine. Kada ugleda selo “Kubba”, reče joj: “Tvoj muž je ovdje, u ovom selu. Idi k njemu sAllahovim blagoslovom.”

On se poslije toga vrati nazad u Mekku.2. Kada se Suhejb želio iseliti iz Mekke (hidžru učiniti) u Medinu, rekoše mu Kurejšije, nevjernici:“Došao si kod nas kao ružni prosjak. Zaimao si i obogatio se kod nas. Postigao si dosta uživotu, a sad bi htio da izađeš i da izneseš svoj imetak. Tako nam boga, to ne može tako.”Suhejb im reče: “A šta mislite, ako bih vam ostavio svoj imetak, hoćete li me onda pustiti daidem svojim putem.” Odgovoriše: “Da.” On im reče: “Ostavljam vam imetak.” Ta vijest dođe doResulullaha, a.s, i on reče: “Suhejb je na dobitku, Suhejb je na dobitku.”3. Omer bn El-Hattab, Ajjaš bn Ebi Rebia i Hišam bn El-Asijj bn Vail se dogovoriše da osvanukod prvog i da odatle krenu u Medinu. Omer i Ajjaš se nađoše, a Hišam bi spriječen.Kada prva dvojica stigoše do Medine i odsjedoše u Kubbi, dođe Ebu Džehel sa bratom El-Harisom do Ajjaša - sva trojica su od jedne majke rekoše mu: “Tvoja majka se zavjetovala daneće kosu češljati ni sa sunca u hlad se skloniti, dok ne vidi tebe. Vrati joj se.” Omer mu seobrati: “O Ajjaše, tvoji te ljudi žele, tako mi Boga, samo da ti na ‘ao učine, i od vjere te odvrate!Znaj, ako tvojoj majci dojade uši, sama će se očešljati i ako joj prisija vrelina Mekke, sama ćeotići u hlad.” Ajjaš, ipak odluči da se s njima vrati, kako bi njegova majka skinula zavjet.Omer mu reče: “Ako si donio odluku, onda uzmi moju devu, ona je jaka i brza. Drži se njenihleđa (ne silazi s nje), ako ti bude gusto od tvojih, ona će te spasiti (bježi).” Ajjaš uzjaha Omerovudevu i krenu s njima. U neko doba, Ebu Džehel mu reče: “O moj bratiću, ja se napatih na ovojsvojoj devi, zar nećeš da se malo zamjenimo?” Kako da ne", odgovori Ajjaš. Zastadoše,prizemniše svoje deve i siđoše? Kad stadoše na zemlju, Ebu Džehel i Haris ga oboriše isvezaše. Tako svezanog ga uvedoše u Mekku u sred dana. Rekoše: “O stanovnici Mekke,ovako i vi uradite sa svojim odmetnicima, kao što smo i mi uradili s našim odmetnikom.”

Ovo su samo tri primjera, koja nam pokazuju, šta su nevjernici radili u Mekki sa onih koji suželjeli učiniti hidžru, a oni saznali za to. Inače se hidžra činila u tajnosti. Međutim, i pored svegatoga, ljudi su izlazili, jedni za drugim.Nakon dva mjeseca i nekoliko dana od Velike prisege na Akabi, u Mekki ostade od muslimanasamo Resulullah, a.s, sa Ebu Bekrom i Alijom. Ova dvojica ashaba ostala su po naređenjuResulullaha, a.s. Ostali su i oni koje su nevjernici na silu zadržali.Resulullah, a.s, je spremao prtljag, čekajući od Allaha, dž.š, naredbu za svoj odlazak iz Mekke.Također je i Ebu Bekir spremao svoje stvari.Buharija prenosi od Aiše, r.a, koja kaže: “Resulullah, a.s, je rekao muslimanima da je vidiomjesto u koje će se oni iseliti. To će biti kod palme koja se nalazi između dvije vulkanskestijene. I tako je otpočela hidžra prema Medini. U Medinu su se vratili i svi muhadžiri izAbesinije. I Ebu Bekir se spremio da ide u Medinu, a Poslanik, a.s, mu reče: ”Ja želim dadobijem dozvolu za put," a Ebu Bekr mu odgovori: “A hoćeš li je zaista dobiti?” “Hoću”, odgovoriResulullah, a.s, Ebu Bekir je spremao dvije deve za put, a dozvola će doći tek za četiri mjeseca.ZASJEDANJE KUREJŠIJSKOG “PARLAMENTA”Događaj u vijećniciKad su vidjeli mušrici Mekke da su Resulullahovi, a.s, drugovi spremili svoje stvari, poveli svoježene i djecu i napustili Mekku, obuze ih strah i očaj, nezapamćen do tada. Pred njima je stajalavelika, stvarna opasnost, koja je prijetila da ugrozi njihovu idolatriju i njihovu ekonomiju. Oni suznali kakve kvalitete posjeduje Muhammed. Niko kao on nije imao takav uticaj na ljude. Imao jevrhunske kvalitete vođe koji vodi pravim putem. A njegovi ashabi, bili su spremni da se svojomodlučnošću i iskrenošću ‘rtvuju na njegovom putu. Bojali su se plemena El-Evs i El-Hazredž,poznatih među Arapima po neustrašivosti, plemenitosti, umnim ljudima, te ljubavi prema miru isvemu što je dobro. Znali su za njihove ogromne napore uložene na obustavljanju međusobnih,bratoubilačkih, dugogodišnjih ratova,što im je i uspjelo. Kurejšije su također znale kakavstrateški značaj ima Medina za trgovinu u hadždžskim mjesecima. Trgovački putevi od Crvenogmora i Jemena, pa do Šama, vodili su preko Medine. Mekkanski trgovci su nosili robu u Šam uvrijednosti od četvrtine miliona zlatnih dinara godišnje (dukata), osim vrijednosti koje su nosilistanovnici Taifa i drugih mjesta. Ovakva uspješna trgovina mogla se odvijati samo uz dobroosigurane i obezbijeđene trgovačke puteve.Stoga se nije mogla sakriti ogromna bojazan Kurejšija, što se Islam udomaćio u Medini - Jesribui što se jesribski narod okrenuo protiv njih.Nakon što su osjetili opasnost koja ih je iz temelja uzdrmala, počeše tragati za najpogodnijimsredstvima radi otklanjanja ove opasnosti, čiji je najveći, a i jedini uzročnik, nosilac islamskeideje, islamske misli ili bolje rečeno vjere Islama, Resulullah, a.s.U četvrtak, dvadeset šestog safera, godine četrnaeste od poslanstva, odgovarajućeg 12.septembra 622. g. po kalendaru, ili otprilike dva i po mjeseca nakon “Velike” prisege na Akabi,održa se u Mekki zasijedanje Parlamenta u Vijećnici, početkom dana.Ovo je bila najznačajnija sjednica u historiji Mekke. Na zasjedanje Parlamenta stigli su delegatiiz svih kurejšijskih plemena. Trebalo je da prouče odlučujući plan za konačno, ali tajno uništenjenosioca zastave Islama. S njegovim okončanjem treba da se totalno prekine nadirući valsvjetlosti postojeće vjere - Islama.Na ovom skupu,od životnog značaja za Kurejšije, prisustvovali su sljedeći kurejšijski delegati:1. Ebu Džehel bn Hišam, ispred plemena Beni Mahzum2. Džubejr bn Mut‘am, Taimet bn Adij i El-Haris bn Amir, ispred plemena Beni Nevfel bn AbdiMenaf3. Šejbe i Utbe, sinovi Rebi‘ata i Ebu Sufjan bn Harb, ispred plemena Abdi Šems bn Abdi Menaf4. En-Nadar bn El-Haris (onaj koji je bacio na Resulullaha, a.s, drob) ispred plemena Beni Abdi-d-Dar5. Ebu El-Buhturi bn Hišam, Zem‘at bn El-Esved i Hakim bn Huzzam, ispred Beni Esed bn El-Uzza6. Nebih i Munebbih, sinovi El-Hadždžadža, ispred Beni DžumehaKada su stigli u Vijećnicu u dogovoreno vrijeme, iznenadi ih Iblis (šejtan) u liku čestitog starca, ubijeloj odjeći. Zastade na vratima. Oni upitaše: “Ko si starče?” On odgovori: “Starješina”stanovnika Nedžda. Čuo sam o čemu ćete razgovarati, pa sam došao da i ja prisustvujem.Nadam se da nećete odbiti moje mišljenje, ili savjet." Rekoše: “Dobro, uđi”, pa uđe i sjede snjima.Jedinstvena odluka parlamenta da ubiju Muhammeda, a.s.

Kada otpoče sjednica, otpočeše i različiti prijedlozi i rješenja. Diskusija je dugo trajala. Ebu El-Esved reče: “Odreći ćemo ga se, i protjerati ga iz našeg mjesta. Nije nas briga kuda će otići igdje će se nastaniti. Time ćemo popraviti našu situaciju i biće kao i prije.” Starac Nedždijacreče: “Ne, tako mi Boga! To nije mišljenje svih! Vi svi znate kako lijepo priča i logički razmišlja, idrugima život osmišlja. Tako mi Boga, ako tako učinite, nećete biti bezbijedni ni od jednogarapskog naroda. Gdje god bude bio, oni će ga prihvatiti, a zatim se okrenuti protiv vas.Pobijediće vas, i onda će on činiti s vama šta hoće. Tražite za njega drugo rješenje.”Ebul-Buhturi reče: “Okujte ga u željezo, zaključajte ga u tamnicu, a zatim gledajte kako će gasnaći zlo koje je snašlo i one pjesnike koji su bili prije njega - Zuhejra i Nabigu -, pa umriješe. A ion će umrijeti kad ga snađe ono što je njih snašlo.”Starac Nedždijac: “Ne, tako mi Boga, ni ovo nije vaše mišljenje. Tako mi Boga, ako ga uhapsitekao što kažete nećete moći okovati njegov duh, njegove misli i ideje! One će izaći krozzaključana vrata i odlepršati njegovim drugovima. Oni će vas napasti i njega oteti iz vaših ruku,a onda će i druge protiv vas podići dok vas ne pobijede. Nije dakle, ovo za vas rješenje. Tražitebolje!”Nakon što parlamentarci odbiše oba ova prijedloga, pojavi se i treći prijedlog s kojim se složišesvi prisutni i kojeg usvojiše. Naime, najveći zlikovac Mekke, Ebu Džehel bn Hišam, pristupi ireče: “Tako mi Boga, ja imam rješenje. Smatram da ćete svi biti za njega. Rekoše: ”Koje, Ebul-Hakeme?" On odgovori: “Smatram da treba uzeti iz svakog plemena po jednog snažnog izdravog mladića da nas predstavlja, i da svakom od njih damo ubojitu sablju, da odu do njega ida ga ubiju svi odjednom. Odahnut ćemo od njega. Ako tako učinimo, krv će mu se rasplinuti nasva plemena, a Benu Abdi Menaf neće smjeti tražiti osvetu nad svima. Bio bi to rat protiv svihnas. Oni su htjeli nadmudriti nas, a mi njih nadmudrismo.”Starac Nedždijac reče: “Neka bude kako ovaj čovjek kaže. Ni ja ne vidim boljeg rješenja odovoga.” Mekkanski parlament usvoji ovaj strašni prijedlog jednoglasno. Članovi Parlamenta sevratiše svojim kućama, nepokolebljivo odlučni da ovaj zaključak sprovedu odmah u djelo.RESULULLAHOVA, A.S, HIDŽRAKada je donešena strašna odluka da ubiju Resulullaha, a.s, dođe Džibril s objavom odUzvišenog i Slavljenog, Gospodara i obavijesti Resulullaha, a.s, o zavjeri Kurejšija protiv njega iujedno, o Allahovoj dozvoli za izlazak iz Mekke. On mu odredi vrijeme hidžre govoreći: “Nespavaj noćas na svojoj postelji, na kojoj si do sada spavao.”Resulullah, a.s, odnese svoj prtljag kod Ebu Bekra, r.a, i da se s njim dogovori o planu za put.Aiša, r.a, priča: “Sjedili smo u kući Ebu Bekra iza podneva,kad neko reče Ebu Bekru:”Resulullah, a.s, dolazi, sakrivajući se!", dolazi u vrijeme u koje nije nikada dolazio - , pa EbuBekr reče: “Svi su ovdje tvoji, uđi, o Poslaniče!” Resulullah reče: “Došla mi je dozvola zaodlazak”, a Ebu Bekr reče: “U tvom društvu, tako ti Allaha, i ja?” Resulullah, a.s, odgovori: “Da.”

Opkoljavanje Resulullahove, a.s, kućeNajveći kurejšijski zlikovci, proveli su ostatak dana u pripremi da sprovedu u djelo zacrtani plan,kojeg su skovali članovi mekkanskog Parlamenta u Vijećnici, jutros.Plan su trebali sprovesti u djelo sljedeći ljudi, njih jedanaest iz Parlamenta. To su: 1. Ebu Džehel bn Hišam 2. El-Hakem bn Ebil A‘s 3. Ukbe bn Ebi Muit 4. En-Nadar bn El-Haris 5. Umejje bn Halef 6. Zem‘at bn El-Esved 7. T‘aimet bn Adijj 8. Ebu Leheb 9. Ubej bn Helef10. Nebih bn El-Hadždžadž11. Njegov brat Munebih bn El-HadždžadžIbnu Ishak kaže: “Kada pade mrak, ova grupa okruži kuću Resulullaha, a.s, i ostadoše čekatidok zaspe, pa da ga onda ubiju.Bili su u potpunosti ubijeđeni da će ovaj njihov sramni plan, i ova velika zavjera uspjeti. Jedini jeEbu Džehel bio nervozan i nesiguran, pa sa zebnjom u srcu stade pred svoje saučesnikegovoreći zajedljivo i podrugljivo: “Muhammed smatra da ćete postati kraljevi Arapa i stranaca,ako prihvatite njegovu vjeru, i da ćete biti proživljeni poslije svoje smrti, te da su za vas

pripremljene bašče poput Jordanskih vrtova, a ako ne prihvatite, da ćete ko stoka pomrijeti, anakon proživljenja ući ćete u vatru u kojoj ćete goriti.”Ubistvo je trebalo izvršiti nakon ponoći. Oni su stražarili u iščekivanju datog momenta. Međutim,Allah dž.š, preuzima stvar u “svoje ruke”. On, Vladar nebeskih i zemaljskih prostranstava činišta hoće. On uzima u zaštitu i od Njega, ako hoće da kazni, niko ne može biti zaštićen. On iučini ono o čemu je obavijestio Svoga Poslanika, a.s, nakon toga: “I kad su ti nevjernici zamkerazapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali: oni su zamke pleli, a Allahih je ometao, jer Allah to najbolje umije.” (VIII:30)Resulullah, a.s, napušta svoju kućuKurejšijski plan i pored vrhunske i precizne pripreme da se sprovede u djelo, totalno propade.U kobnom trenutku, Resulullah, a.s, reče Aliji bn Ebi Talibu: “Lezi na moju postelju, obuci ovumoju zelenu hadremijsku (iz Hadramevta) burdu (ogrtač). Spavaj u njoj. Neće ti se ništa lošedogoditi od njih. Resulullah, a.s, je prilikom spavanja oblačio ovaj isti ogrtač.Nakon toga Resulullah, a.s, izađe iz kuće, probi njihove redove, uze šaku pijeska i prosu ga ponjihovim glavama. Allah, dž.š, im zaslijepi vid, pa ga ne vidješe. Resulullah, a.s, je učio: “I Mismo ispred i iza njih pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili, - zato oni ne vide.” (XXXVI:9) Usvakog Kurejšije po glavi je bila prosuta prašina. Nakon ovoga Resulullah, a.s, krenu EbuBekrovoj kući, Oni izađoše na stražnji izlaz njegove kuće i uputiše se u pećinu “Sevr” koja senalazila jugoistočno od Mekke, na putu ka Jemenu.Zasjeda oko Resulullahove,a.s, kuće je i dalje trajala. Mušrički mladići iščekivali su kobnitrenutak. Neposredno pred ponoć, na ruku im je išlo zlo i nesreća.Pomoli im se neki čovjek, i kako ih ugleda ispred Resulullahovih, a.s, kućnih vrata upita: “Šta totu radite?” Odgovoriše: “Čekamo Muhammeda.” On im reče: “Izigrani ste i plan vam je propao.On je prošao kraj vas, bacio vam na glavu prašinu i otišao svojim poslom.” Oni rekoše: “Nismoga vidjeli, tako nam Boga! Zatim počeše otresati prašinu s glave. Ali ubrzo se osvijestiše inavališe kroz vrata u kuću. Ugledaše nekoga na postelji i rekoše: ”Tako nam Boga, onoMuhammed spava u svojoj burdi." Utom poče svitati i Alija se probudi i ispravi u postelji, a oniga zgrabiše, poznadoše i upitaše za Resulullaha, a.s, On reče: “Ja za njega ništa ne znam.”Od kuće do pećineResulullah, a.s, napusti svoju kuću 27. noći, mjeseca saffera, godine 14. po poslanstvu,odgovarajućeg 12/13.septembra 622. godine po kalendaru.Stiže do kuće svoga druga, najpovjerljivijeg prijatelja i skrbnika, Ebu Bekra r.a. Zajedno i toodmah napustiše njegovu kuću kroz stražnja vrata, da što prije izađu iz Mekke, i to prije negošto svane zora. Resulullah, a.s, je znao da će Kurejšije organizovati potragu i da će svi pogledibiti upereni prvo ka Medini, te će potjera i krenuti glavnim putem na sjever. Stoga on odabra putsasvim suprotan od toga, koji kreće na jug od Mekke, u pravcu Jemena. Ovim putem su išli okopet milja, dok ne dođoše do brda zvanog “Sevr”. Brdo je prilično visoko, udaljeno od puta, teškopristupačno i stjenovito. Resulullah, a.s, je izranjavao svoje noge idući. Neki kažu da je išao naprstima kako bi sakrio svoje tragove, pa je tako ozlijedio svoje noge. Bilo, kako bilo, zna se daga je Ebu Bekir iznio na brdo i da je teturao dok nije stigao na vrh brda gdje se nalazi pećina,koja postade u historiji poznata pod imenom “Sevr”“Iz Huma Fi-l-Gari” “Kad su njih dvojica bila u pećini” (ajet)Kada su došli do pećine Ebu Bekr reče: “Tako mi Allaha, nećeš unići dok ja prvi ne uđem, paako bude kakve opasnosti neka mene zadesi, a ne tebe.” Ebu Bekr uđe i pregleda pećinu, paugleda sa strane otvor. Pocijepa svoj šal i zatisnu rupu.Ostatkom šala previ Resulullahu, a.s,ranjave noge. Zatim reče Resulullahu, a.s, “Uđi.” On uđe, stavi svoju glavu njemu na krilo izaspa. Ebu Bekra ubode u nogu škorpion. On se ne pomaknu iz bojazni da se ne probudiResulullah, a.s. Od bola mu suze potekoše i sliše se na Resulullahovo, a.s, lice, pa Resulullah,a.s, upita: “Šta ti je, Ebu Bekre?” “Ubode me škorpion.” Resulullah, a.s, potra svojom rukomubod, i bola nestade.U pećini su proboravili tri noći, petak veče, subotu i nedjelju veče.Abdullah, sin Ebu Bekra je nočivao sa njima. Aiša, r.a, priča: “Abdullah je bio momčuljak,oštrouman i dosjetljiv. Pred zoru bi otišao od njih i osvitao sa Kurejšijama u Mekki, kao da je unjoj i spavao. Slušao je pažljivo sve priče o njima dvojici, pa bi naveče dolazio i pričao imnovosti.A Amir bn Fuhejre, oslobođeni rob Ebu Bekra je u blizini pećine napasao ovce, pa bi ih po jacijinatjerao ispred pećine i opskrbio bi njih dvojicu mlijekom.

To je činio sve tri noći, a zatim bi potjerao ovce tragom Abdullaha, Ebu Bekrovog sina, da ihstado neutrališe, nakon njegovog odlaska u Mekku.Što se tiče Kurejšija, gotovo su poludili kada saznaše da im je pobjegao Resulullah, a.s, onenoći kad je trebala zavjera da se okonča ubistvom. Prvo šta su tim povodom uradili, izudarali suAliju i odveli ga u Kabu i držali ga jedan sat, ne bi li saznali vijesti o Resulullahu, a.s, i EbuBekru.Pošto od Alije nisu mogli ništa saznati, otišli su Ebu Bekrovoj kući i zalupali na vrata. Pred njihje izašla Esma, Ebu Bekrova kćerka, a oni je upitaše. “Gdje ti je otac?” Ne znam, gdje je on."Ebu Džehel diže ruku - drznik pokvareni - i udari joj šamar, tako jak, da joj izbi minđušu iz uha.Kurejšije održaše hitnu sjednicu, na kojoj donesoše odluku da upotrijebe sva raspoloživasredstva koja će im i omogućiti hvatanje ova dva čovjeka. Oni postaviše na sve prohodneputeve od Mekke jaku naoružanu kontrolu. Također odlučiše dati veliku nagradu u vrijednosti odsto deva, za svakog posebno, onome ko ih vrati u Mekku, žive ili mrtve, ma ko taj bio.Zatim pogajretiše konjanici, pješaci i znalci tragova u potjeru. Razmiliše se dolinama i brdima,putevima i pustarama, ali bez uspjeha i rezultata.Potjera stiže i do pećinskog ulaza, ali Allah, dž.š, vlada svakom situacijom pa i ovom.Pripovijeda Buharija od Enesa a on od Ebu Bekra koji kaže: “Bio sam u pećini sa Resulullahom,a.s, pa kako podigoh glavu, ugledah noge ljudi. Rekoh, o Allahov Poslaniče, ako neko spustipogled, vidjeće nas. On mi odgovori: ”Tiše, Ebu Bekre. Nas smo dvojica, a treći je s namaAllah." Ima u drugoj verziji: “Šta misliš, Ebu Bekre o dvojici s kojima je Allah, treći.”Desila se mu ‘džiza (Allahovo čudo), da je Allah, dž.š, počastio svoga Poslanika, a.s, i učinio dase potjera vrati, onda kada između Resulullaha, a.s, i njih, nije bila udaljenost veća od nekolikokoraka.Na putu za MedinuKad se stiša strast progonitelja, i prestaše kontrole putova, i kada opade interes za nagradom(jer su izgubili nadu da će ih pronaći), i poslije totalnog neuspjeha Kurejšija da dođu do ikakvihsaznanja, za tri protekla dana, ukaza se prilika Resulullahu, a.s, i njegovom saputniku da krenuza Medinu.Oni su unajmili Abdullah bn Urejkita El-Lejsa, mirnog, povjerljivog i vještog vodiča da ihnajkraćim i najbezbjednijim putem dovede u Medinu. Ovaj vodič, bio je mnogobožac kaoKurejšije. Oni zatražiše od njega garanciju i diskretnost, pa pošto je dobiše, predadoše mu uzdesvojih deva u ruke. To se desi u ponedjeljak naveče, a nakon provedene tri noći u pećini. Uosvit rebiul evvela, godine prve hidžretske ili 16.septembra 622. god. po kalendaru, njih dvojicanapustiše pećinu.Dakle, tog datuma dođe Abdullah bn Urejkit sa dvije deve, a Ebu Bekr reče: “Zaklinjem te, oPoslaniče, da uzmeš jednu od ove dvije deve, a zatim mu približi bolju. Resulullah, a.s. na topristade pod uslovom da mu je plati.Tada je prispjela Esma, kćerka Ebu Bekra, r.a, sa spremljenom hranom za put. Zaboravila je dauzme uže kojim će pričvrstiti zavežljaj za tovar, pa pocijepa svoju podsuknju na dvoje. Jednompolovinom pričvrsti hranu, a drugom se omota, pa joj dadoše naziv “Vlasnica dva pojasa - ”zatu-n-nitakajni"Resulullah, a.s, i Ebu Bekr, r.a, krenuše na put, a sa njima Amir bn Fuhejre. Oni uzeše sasobom i vodiča Abdullah bn Urejkita. Krenuše priobalnim putem.Put je vodio, iz bezbjednosnih razloga ka jugu, prema Jemenu, a zatim se uputiše na zapad,prema obali Crvenog mora, dok ne izađoše na koziju stazu, pa onda skrenuše na sjever,priobalnim putem Crvenog mora. Išli su zapuštenim putevima kojima je rijetko ko prolazio.Ibnu Ishak navodi imenom krajeve kroz koje je prolazio Resulullah, a.s, on kaže: “Kada ih jepoveo vodič, poveo ih je naniže od Mekke, zatim je krenuo sa njima obalom, pa su popriječiliput niže od Usfana, pa naniže od Emedža. Zatim dobi od njih dvojice dozvolu da pređe prekoteritorije, koja ima vodu, mjesto Kudejd. Odatle su slijedili put El-Harrar (dolina) pa prekoSenijjetul Mere. Zatim su išli dolinom Likfe (dolina Kudejda), zatim su ostavili iza sebe bunarLikf, a potom duboko zašli u područje zvano Medžadž, a odatle do Merdiha blizu Medžadža.Zašli su duboko u Merdžih do Zul-Gudvejna, a odatle u Kešr-mjesto između Mekke i Medine.Odatle ih je poveo putem starih bunarova El-Džedadžid, pa na brdo El- Edžred. Odatle krenušeputem za Za Selem, dolinom bazena Ta‘hin, a onda su se uspeli na El-Ababid, mjesto tri miljeudaljeno od grada Sukje. Zatim ih prevede preko mjesta El-Fadžeh na milju od Sukje. (Ponekima toje planina na kojoj se nalaze dva pitka izvora mineralne vode). Vodič se, zatim, spusti

s njima u El-Ardž, pa dolinom El-Air, desno od Klanca Rukubet, pa se spusti s njima u Reim, aodatle u Kubba, selo dvije milje od Medine (ko ide u Mekku dođe mu s lijeve strane).Spomenut ćemo neke događaje koji su se desili usput:1. Prenosi Buharija od Ebu Bekra, r.a, i kaže: “Požurili smo te noći i sutradan ujutro da što višepređemo puta. Negdje oko podne, kada upeće sunce, i kada na putu nije bilo ni žive duše,ugledasmo visoku stijenu. Zastadosmo kod nje i smjestismo se u hladovinu. NapravihResulullahu, a.s, mjesto da legne i da malo zaspi. Bio sam sretan i radostan, pa rekoh: ”Zaspi, oBožiji Poslaniče, a ja ću bdjeti nad tobom. On zaspa, a ja ustadoh i počeh osmatrati.Odjedanput, ugledah kako dolazi ovčar tjerajući ovce, želeći se odmoriti u hladu kao i mi. Rekohmu: “Čiji si ti momče?” “Iz Medine ili iz Mekke?” Upitah ga: “Imaju li tvoje ovce mlijeka?” “Da,”odgovori. Rekoh: “Hoćeš li pomusti?” Odgovori: “Da.” On privede ovcu, a ja rekoh: “Očisti vimeod prašine, vune i prljavštine”. On namuze u čunak mlaz mlijeka. A ja sam imao posudu iz kojeje Resulullah pio i iz nje uzimao abdest. Dođoh do Resulullaha, a.s, i bi mi mrsko da gaprobudim. Kad se probudi, saglasih se s njim da nalijem malo hladne vode na mlijeko, da garashladim i rekoh: “Pij Božiji Poslaniče!” On se dobro napi mlijeka, a on upita: “Je li vakat daidemo?” “Svakako,” rekoh, i mi krenusmo.2. Ebu Bekir, r.a, je bio obazriv pa je uvijek jahao iza Resulullaha, a.s, iako je on bio poznatstarac, a Resulullah, a.s, mlad i nepoznat čovjek. Srete Ebu Bekra, tako, neki čovjek pa mureče: “Ko je ovaj ispred tebe?” Ebu Bekr odgovori: “On me vodi pravim putem.” Ovaj čovjekpomisli da mu je to obični vodič, a ne onaj koji ga vodi Allahovim putem.3. Resulullaha, a.s, i Ebu Bekra je slijedio čovjek koji je za njihovo hvatanje očekivao velikunagradu. Zvao se Suraka bn Malik bn Džu‘ašem. Suraka pripovijeda: “Sjedio sam na jednojsjednici plemena Beni Medledž kad se pomoli jedan njihov čovjek, priđe meni i reče: ”O Suraka,vidjeh maloprije crnu mrlju u pustinji. Mislim da je to Muhammed sa svojim drugom." Surakareče: “Znao sam da su to oni,” ali mu rekoh: “Nisu to oni, to su neki naši ljudi, otišli su nabunare.” Na toj sjednici provedoh još jedan sat, zatim ustadoh, pa izađoh vani i naredih robinjida mi spremi konja i da ga odvede iza humke - ona je bila određena da me služi. Potom uzehsvoje koplje i izađoh na stražnja vrata hodajući na prstima da ne ostavim iza sebe traga. Kaddođoh do konja, uzjahah i pojurih trkom. U tom trku, moj konj posrnu, i izbaci me iz sedla.Ustadoh, a moje ruke poletješe prema tobolcu za strijele. Iz tobolca izvukoh strijelicu, za sreću,hoću li im nauditi, ili ne. Ispade mi loše po mene. Ponovo uzjahah konja zanemarujući gatku.Odjednom čuh Resulullaha, a.s, kako uči Kur‘an, smireno, ne okrećući se, dok je Ebu Bekr biostalno u pokretu i na oprezu.Iznenada moj konj propade prednjim nogama u zemlju do koljena. Skočih s njega i podbodohga. Opet ga podbodoh, on poskoči, ali se ne izvuče skroz iz zemlje. Kad bi da će se gotovoizvući iz zemlje, šiknu pijesak čija se prašina diže u vis, kao dim. Opet dohvatih svoje strijelice.Nakon gatanja, ukaza mi se loš ishod.Tada zapomagah iz sveg glasa, moleći ih za spas. Oni mi obećaše sigurnost. Moj konj se spasiiz živog pjeska, ja ga uzjahah i odoh do njih. U sebi sam pomislio da Resulullah, a.s, zna dasam ih htio uhvatiti, pa mu rekoh: “Tvoj narod je propisao nagradu onome ko te uhvati. Ja samim dao podatke o tebi i o tvom putu. ”Pripremao sam im i opremu i hranu"... i tako je Surakapričao, a Resulullah, a.s, reče: “Idi od nas.” Suraka ga tada zamoli da mu napiše garantnopismo. Resulullah, a.s, naredi Amiru bn Fuhejritu, pa ga napisa na komadu kože." Iza togaResulullah, a.s, nastavi svoj put.U predaji od Ebu Bekra se kaže: “Mi smo otputovali, a Kurejšije su tragale za nama. Niko nasod njih nije stigao, samo Suraka bn Malik El- Džu‘ašem na svom konju. Ja rekoh: ”On nas jetražio i našao, o Allahov Poslaniče!" On mi odgovori: “Ne žalosti se, Allah je sa nama.”Suraka se zatim vratio nazad. Usput je sreo još neke progonitelje pa im je rekao: “Više ne važipotjera. Dosta ste tragali. Ovdje je kraj.” Na početku dana je uporno tragao za njima, a na krajuistog dana postao njihov čuvar.4. Resulullah, a.s, na svom putu prođe pokraj dva šatora Ummi Ma‘bed (Ma‘bedova majka, izplemena Huza‘at) Huzaijka. To je bila krupna i ugledna sredovječna žena. Sjedila je pokrajšatora, umotana, i nudila prolaznicima hranu i vodu. Njih dvojica je upitaše: “Imaš li šta za nas?”Ona odgovori: “Allaha mi da imam bilo šta ne bi imali potrebe ići u selo. Ovca je jalova, a godinaje bila dosta gladna.”Resulullah, a.s, pogleda u ovcu kraj šatora pa upita: “Kakva je ovo ovca, majko Ma‘bedova?”Ona odgovori: “Slaba bolest ju je spriječila da ne krene sa ovcama”. On upita: “Ima li mlijeka?”Ona odgovori: “Ona je previše istrošena i stara da bi mlijeka imala.” On upita: “Hoćeš li mi

dozvoliti da je pomuzem?” Ona reče: “De, tako ti Allaha, ako možeš. Ako ima mlijeka pomuzije.” Resulullah, a.s, potra svojom rukom ovcino vime, prizva Allaha, dž.š, zamoli ga dovom.Mlijeko nadođe u vime i poteče. Resulullah, a.s, zatraži zdjelu i napuni je vrhom. Dade ženi dase napije koliko god može, zatim pruži svojim saputnicama, pa se i oni napiše mlijeka koliko godmogoše. Napokon i Resulullah popi dovoljno mlijeka. Ponovo pomuže ovcu, napuni zdjelu idade je ženi, a njih dvojica krenuše dalje.Ne prođe dugo, a njen muž, Ebu Ma‘bed se vrati tjerajući izmršale i gladne koze. Kad uđe iugleda mlijeko, iznenadi se i reče: “Odakle ti ovo? Ovca je stara i jalova, a u kući nije bilomlijeka?” Ona mu kaza: “Ne, tako mi Allaha, nije ga bilo, ali ovuda prođe mubarek čovjek,govorio je to i to, a izgledao je tako i tako. Mislim da je od Kurejšija i to baš onaj za kojim jepotjera.” “Opiši mi ga”, reče njen muž. Ona ga opisa takvim rječnikom da je slušalac imao pravusliku pred sobom. Taj opis ćemo dati kada budemo govorili o svojstvima Resulullaha, a.s. EbuMa‘bed reče: “Tako mi Allaha, on je taj Kurejšija što su o njemu pričali one priče. Imao sam naumu da mu se pridružim, a to ću svakako i učiniti, ako mi se pruži prilika.”A tamo u Mekki, osvanu u zoru eho zvonkog glasa, koga svi čuše, ali niko ga ne vidješe. Izdubine duše orilo se:1.Džezallahu Rabbul Arši hajre džezaihiirefikajni hala hajmetej Ummi M‘abedi2.Huma nezela bil birri summe terevvehave efleha men emsa refika Muhammedin3. Lijehni Benu K‘ab mekane fetatihimve mek‘aduha limu‘minine bimersadin

4.Selu uhtek‘um an šatiha ve inaihave innekum in tes’elu-š-šate tešhedi.

Prijevod ilahije:1.Nagradio Allah, Gospodar Arša, najboljom nagradomdva druga, kod Ummi M‘abed što dođoše2.Stigoše sa dobročinstvom, a s njim i odošespašen je onaj ko zanoći kao drug Muhammeda

3.Neka čestitaju svojoj kćerci Benu K‘abinjeno počasno mjesto je među vjernicima sad4.Pitajte svoju sestru za njenu ovcu i njenu zdjelua kad biste i ovcu pitali ona bi posvjedočila

Čuvši ovaj glas, Esma reče: “Mi ne znamo gdje su se uputili Resulullah, a.s, i Ebu Bekr - njenotac, a ovaj glas donese neko koga čusmo, ali ne vidjesmo.” Ljudi su slušali i pratili ovaj glas, akad završi Esma reče: “Znamo gdje se uputio Resulullah, a.s. Uputio se ka Medini.”5. Na putu od Meke do Medine Resulullah, a.s, srete Eba Beride, starješinu jednog plemena. Ion je izišao u potjeru za Ebu Bekrom i Resulullahom, a.s. Želio je da i on dobije veliku nagradukoju su Kurešije obznanile. Kada se sreo licem u lice sa Resulullahom, a.s, i kada je s njimporazgovarao, primi Islam na licu mjesta sa sedamdeset ljudi iz svog plemena. On tada skinusvoju mahramu sa glave, priveza je kao zastavu. Ta zastava trebala je da svima bude najavada je došao vladar spasa i sigurnosti, koji će uspostaviti na dunjaluku pravdu i poštenje.6. Resulullah, a.s, je sreo na putu i Ez-Zubeira u grupi muslimana, trgovaca, koji su se vraćalisa dvije karavane iz Šama. Zubeir odjenu Resulullaha, a.s, i Ebu Bekra u bijelu odjeću.Dolazak u mjesto Kuba‘

U ponedjeljak, osmog rebiul-evvela, godine četrnaeste od poslanstva - ili prve godinehidžretske, ili 23. septembra, 622. god. po kalendaru, stiže Resulullah, a.s, u Kuba‘.Urvet bn Ez-Zubeir priča: “Muslimani Medine su čuli za izlazak Resulullaha, a.s, iz Mekke. Onisu svaki dan izlazili na Harret, (stari vulkanski kamenjar blizu Medine) i iščekivali njegovdolazak. Stajali bi sve dok ih popodnevno sunce ne bi otjeralo. Posljednjeg dana potraja njihovoisčekivanje, pa se vratiše opet kućama. Samo što su stigli, čuše glas jednog Jevreja koji jeizašao po svom poslu da nešto gleda. Nije mogao da se suzdrži ugledavši dolazak Resulullaha,a.s, i njegovog druga, obojicu u bijelom nego viknu što ga grlo nosi: ”O narode, o Arapi, ide vašdjed koga isčekujete." Muslimani uzbuđeni skočiše.Ibnul Kajjim kaže: “Čuh tekbire i buku kod Beni Amra bn Avfa. Muslimani su donosili tekbire,radosni zbog njegovog dolaska. Izađoše mu u susret, dočekaše ga i pozdraviše poslaničkimpozdravom. Zagledali su ga kružeći oko njega, a on, padao je u stanje spokoja u kojem mu jeObjava dolazila. Allah, dž.š, mu objavi: ”Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici;najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti." (LXIV : 4)Urvet bn Ez-Zubeir reče: “Okupiše se svi oko Resulullaha, a.s, a on im pokaza na desnu stranute se zaustavi i siđe kod Benu Amra bn Avfa. To se desilo u ponedjeljak u mjesecu rebiul-evvelu. Ebu Bekir se obratio ljudima, a Resulullah, a.s, je sjeo i šutio. Oko njega su kružili oni,koji ga sada vidješe prvi puta. Oni su ga pozdravljali, a Ebu Bekir je prišao da ga zaštiti odsunčeve žege koja ga je pržila, te mu svojom odjećom načini hlad. Tada oni koji nisu znali,saznaše ko je Resulullah, a.s.”Toga dana, cijela Medina se digla na noge radi dočeka, a prizor je bio toliko veličanstven, da gado tada ne pamti medinska historija. Jevreji su tada, također slavili istinitost najave novogPoslanika u Habakkukll knjizi u kojoj stoji: Bog se pojavio od Timaha, a svetac od Brda Faran(slon Mekke)Resulullah nije dugo sjedio na zemlji Benu Amra bn Avfa, nego ode da se smjesti kod Kulsumbn El-Hedm ili, kako neki misle, kod S‘ada bn Hajsemeta u Kubi. Sigurnije je prvo mišljenje.Iza njega je Alija bn Ebi Talib proveo u Meki tri dana. Ljudi su kod Resulullaha, a.s, držali načuvanju razne vrijednosti, pa je Alija uspio to sve vratiti ljudima. Potom se uputio pješke uMedinu. Sustigao ih je u Kubi, pa i on odsjede kod Kulsum bn El-Hedma.Resulullah, a.s, je proveo u Kubi četiri dana: ponedjeljak, utorak, srijedu i četvrtak.Mesdžid u Kubi je prvi mesdžid sagrađen u bogobojaznosti od kako je Resulullah, a.s, počeodobivati Objavu. U četvrtak ili u petak, uzjaha Resulullah, a.s, po Allahovom naređenju i EbuBekir u njegovoj pratnji i krenuše. Obavijestio je Benu Nedždžarije - svoje daidže, pa dođošeopasani sabljama i svi zajedno krenuše u Medinu. Džuma namaz ih zateče u Beni Salem bnAvfa, pa ih okupi u mesdžid u dolini i tu klanjaše džumu. Bilo ih je sto ljudi.

Ulazak u MedinuPoslije džume, uđe Resulullah u Medinu, i od tog dana, Jesrib dobi ime “Grad Resulullaha, a.s.- Medinetu Resulullahi, a.s, ili kraće Medina. Ovo je uistinu bio historijski dan. StanovništvoMedine, nasmijano i razdragano, uz tekbire i veličanje, izašlo je iz kuća, zakrčili puteve.Ensarijske djevojke pjevale su od sreće i dragosti stihove dobrodošlice:

1.Ešrekal Bedru alejnamin Senijetil - Vedai2.Vođebeš - šukru alejnama de‘a lillahi dai3.Ejjuhel - Meb‘usu finadžite bi-l-emr i-l - muta‘i.4.Džite šerefte-l MedinaMerhaben ja hajre da‘i.

Prijevod stihova:1.Puni mjesec nas obasja

od Senijetil veda2.Kevserom pojimo dušedok čekamo Ahmeda3.Ti koji si od Allahacijelom svijetu poslan4.Došo‘ si da grad Medinskiilumom nam obasjaš.Ensarije, iako nisu bili ljudi od velikog bogatstva, ipak je svaki od Ensarija želio da ugosti kodsebe Resulullaha, a.s. Nije mogao Resulullah, a.s, proći ni pokraj jedne njihove kuće, a da nisuvukli sebi povodac njegove deve, izgovarajući pozdrav i dobrodošlicu. Resulullah, a.s, im jeodgovarao: “Pustite je neka ide, njoj je naređeno dokle.” I tako su išli polahko, dok deva ne stižena mjesto današnjeg Resulullahovog, a.s, mesdžida. Tu ona zastade. On nije sišao s nje dok senije skroz zaustavila. Ona opet krenu malo naprijed, pa se okrenu i vrati na prvo mjesto. Tu sespusti, pa Resulullah, a.s, siđe sa njenih leđa. To je na zemlji Beni Nedždžara, njegovih daidža.To je zaista bilo po Allahovoj dozvoli, a i sam Resulullah, a.s, volio je da to bude na zemljinjegovih daidža. Time su i oni bili počašćeni. Ljudi su pozvali Resulullaha, a.s, sebi u goste.Ebu Ejjub El-Ensarija ode do njegove deve, uze je za povodac i uvede u svoje dvorište.Resulullah, a.s, je tom prilikom rekao: “Valja i čovjeku za njegovom jahalicom.” U tom dođeEs‘ad bn Zeraret i uze Resulullahov, a.s, prtljag i odnese ga kod sebe.U Enesovoj predaji kod Buharije stoji da je Resulullah, a.s, rekao: “Koja nam je rodbinska kućanajbliža?” Ebu Ejjub reče: “Moj Allahov Poslaniče, ovo su moja vrata i ovo je moja kuća.” Onreče: “Idi i pripremi nam popodnevni odmor.” Ebu Ejjub reče: “Ustanite uz Allahov blagoslov.”Nakon nekoliko dana za Resulullahom, a.s, stiže njegova žena, Sevda i njegove dvije kćerke:Fatima i Ummu Kulsum, zatim Usama bn Zejd, Ummu Ejmen. Sa njima iziđe iz Mekke Abdullahbn Ebi Bekr sa djecom, s kojom je i Aiša. Zejneb ostade kod Ebil A‘asa, nije mogla tadaotputovati, pa je hidžru učinila poslije Bedra.Aiša priča: “Kada je Resulullah a. s, stigao u Medinu, Ebu Bekr i Bilal se povukoše u kuću, jauđoh kod njih i rekoh : O oče, kako si, i ti Bilale, kako si? Ona nastavi, Ebu Bekr je znao reći,kad ga uhvati vrućina, svaki čovjek želi da osvane sa svojom porodicom, ali je smrt bližačovjeku od jake za vratom, a i Bilal je recitovao stihove u kojima postoji aluzija na daljinu i strahod samoće.” Aiša dalje priča: “ zatim uđoh kod Resulullaha, i ispričah mu o ovome, a on reče:”Moj Allahu, učini da volimo Medinu, kao što volimo Mekku, ili još više! Poboljšaj stanje u njoj,blagoslovi i berićet daj u hrani njenoj, otkloni vrućinu Medine i prenesi je u Džuhfu."Ovdje se završava jedan period Resulullahovog života, i završava se dio njegovog poslaničkogislamskog djelovanja koji se zove mekkanski život i rad Resulullaha, a.s.ŽIVOT U MEDINIMedinski period možemo podijeliti u tri stadija:1 - period u kome je vođena borba protiv očaja i smutnje, i u kojem su rasli unutrašnji problemi.Neprijatelji u Medini su radili na povezivanju sa njenim smutljivcima izvana. Ovaj period će sezavršiti primirjem na Hudejbiji u Zul-Kadetu, šeste godine po hidžri.2 - period primirja sa straješinama idolopoklonstva, a završit će se oslobađanjem Mekke,mjeseca ramadana, osme godine po hidžri. To je, ujedno, period pozivanja vladara i kraljeva uIslam.3 - period sveopšteg prelaska svijeta na Islam u skupinama. To je period dolaska plemenskihdelegacija i delegacija drugih naroda u Medinu. Ovaj period trajati će do preseljenjaResulullaha, a.s, na ahiret, mjeseca rebiul evvela, godine jedanaeste po hidžri.PRVI PERIODSTVARNO STANJE U MEDINI PRILIKOM HIDŽREHidžra nije značila samo oslobađanje od smutnji i izrugivanja, nego je imala značenjepotpomaganja i saradnje na uspostavljanju temelja novog društva u bezbjednoj zemlji. Stoga jehidžra postala “farz”, neprikosnovena dužnost svakog muslimana, sposobnog da priskoči upomoć izgradnji ove nove domovine i da na tom putu utroši svu svoju snagu za njenoutemeljenje, uzdizanje i njen ugled.Bez svake sumnje, Resulullah, a.s, je bio njen imam i onaj koji upućuje na pravi put kako trebada se izgrađuje to društvo. Imao je svakako nezgodnih i neospornih situacija.

Narod u Medini, na koji je naišao Resulullah, sastojao se iz tri klase, svaka klasa se vidljivorazlikovala od ostalih na svoj način.Resulullah, a.s, je morao imati različite metode u ophođenju sa svakom od ovih klasa, jer su improblemi bili sasvim druge prirode. Te tri klase ljudi su:a) Njegovi drugovi, Elita časnih i privrženih Resulullahu, a.s.b) nevjernici, koji još nisu primili Islam, a čisto su plemena medinskog porijekla.c) Jevreji ili Jehudije.

a) Problemi koje je Resulullah imao u vezi sa ashabima su lakše prirode i vezani su zapromjenu sredine i način življenja. U Medini su uslovi bili sasvim drugačiji od onih u Mekki. UMekki su se okupljali oko jedne riječi, imali su zajedničke ciljeve, ali su bili raštrkani po raznimmjestima i različitim kućama, proganjani i mučeni, bez ikakvih građanskih prava. Ta prava sudržali u svojim rukama njihovi neprijatelji vjere. Ovi muslimani nisu mogli osnovati novo islamskodruštvo na načelima kojih nije lišeno ni jedno društvo na svijetu. Stoga vidimo da mekkanskasureta potenciraju tumačenje islamskih načela, zakona koji se mogu primjenjivati na svakogpojedinca. Mekkanski ajeti sadrže podsticaj na dobročinstvo, na sve što je korisno, podsticaj naplemenit i lijep moral, a učuvanje od sramote, i svih zabrana.U Medini muslimani su držali situaciju u svojim rukama od prvog dana. Nisu imali nikavepotčinjenosti ni od koga. Tu im se pružila prilika da dođu u kontakt s kulturom i civilizacijom, dase bave problemom življenja, ekonomije, politike i vlasti, te problemom mira i rata, zatim halala iharama, praktikovanja vjere, problemom morala i drugim sličnim životnim pitanjima.Pružila im se prilika da budu jedno novo društvo, islamsko društvo koje se u svim svojimstrukturama razlikuje od predislamskog - džahilijetskog društva i koje se odlikuje nad svimpostojećim društvenim uređenjima svijeta. To društvo treba da bude vjerodostojan predstavnikislamskog učenja, zbog kojeg su muslimani podnijeli razne vrste nasilja i odmazde, tokom prvihdeset godina.Nije nepoznato, da formiranje bilo kojeg društvenog uređenja na ovim osnovama, ne možetrajati jedan dan, ili jedan mjesec, ili jednu godinu. Njemu treba dug period u kome će seupotpuniti zakon ili zakonske norme, obrazovanje, praksa i odgoj i to postepeno. Jedino jeAllah, dž.š. bio jamac i garancija ovog zakona, a Resulullah, a.s, je izvršavao i sprovodio udjelo, upućivao i odgajao muslimane: “On je neukim poslao Poslanika, jednog između njih, daim ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči.” (XLII : 2)Ashabi, r.a, su od Resulullaha, a.s, primali sve srcem i dušom, spremni da u svako dobasprovedu Allahove propise u djelo: “A kad im se Allahove riječi kazuju, vjerovanje im učvršćuju isamo se na Gospodara svoga oslanjaju.” (VIII : 2)Pošto nije tumačenje svih ovh pitanja u domenu našeg rada, to ćemo se opredijeliti samo naneke, prema potrebi.Najpreče što je Resulullah, a.s, imao da čini za muslimane, a što je i njegova osnovna zadaća,bilo je tumačenje i širenje Islama. Međutim, ovo nije bio i jedini njegov zadatak. Bilo je svakakodrugih problema koje je trebalo hitno rješavati.Muslimani Medine činili su jednu skupinu vjernika, sastavljenu od domaćih vjernika koji su bilina svojoj zemlji, u svojim domovima i sa svojim imetkom. Oni su bili zainteresovani za one stvario kojima razmišlja svaki obezbijeđen i siguran čovjek. Među takvim ljudima postojalo je odpamtivjeka jedno mudro nadmetanje i hronična netrpeljivost. To su Ensarije.S druge strane su došljaci, muhadžiri, koji su ostali bez svega navedenog. Oni su spasili svojgoli život i došli u Medinu. Nisu imali povratka nazad, nisu imali svoje zemlje, svojih domova,svoga posla od koga će život živjeti i za starost zarađivati. Broj ovih izbjeglica nije bio mali, arastao je iz dana u dan, jer je hidžra odobrena svima koji su vjerovali u Allaha, dž.š, i NjegovogPoslanika, a.s.Bilo je poznato da Medina nije mnogo bogato mjesto. Njena ekonomija je bila promjenjivogkaraktera, ovisna o mnogim prirodnim i društvenim okolnostima.U ovim presudnim momentima za Islam, neprijateljske snage učiniše nešto slično kaoekonomsku blokadu Medine, zbog kojih se istrošiše zalihe i pogorša situacija.

b) Druga klasa, ili druga struktura ljudi u Medini su bili domaći idolatrijci, bezbožnici ili muširci.Oni nisu imali nikave vlasti nad muslimanima. Među njima je bilo onih koji su živjeli u nekomstanju nestabilnosti ili sumnje. Mnogi su se predomišljali da napuste vjeru svojih očeva. Oni,

međutim, nisu ispoljavali neprijateljstvo i nestrpljivost prema muslimanima, a nije prošlo ni dugovremena, a oni primiše Islam i postadoše odani Allahovoj vjeri.Među njima je bilo i onih koji su ispoljavali žestoku mržnju i neprijateljstvo prema Resulullahu,a.s, i muslimanima, s tim što to nisu činili javno. Javno su iskazivali privrženost i lažnu ljubavpovodeći se za javnim mjenjem ili kako su im već diktirale prilike.Na čelu svih ovih stajao je Abdullah bn Ubej. On je čovjek pod čijim vođstvom se izmirišeplemena El-Evs i El-Hazredž nakon rata “Buas”. Do tada ih nije uspio niko pomiriti. Oni su zanjega pripremili krunu da ga ustoliče za svoga kralja, i malo je trebalo da postane kralj Medine.Kada dođe Resulullah, a.s, i kada Ubejju njegov narod okrenu leđa, shvatio je da je izgubiokrunu, pa stoga poče ispoljavati žestoko neprijateljstvo protiv Resulullaha, a.s. Međutim, kada jevidio da događaji ne idu njemu u prilog i da će mu biti uskraćene mnoge ovozemaljskeblagodati, primi Islam nakon bitke na Bedru. Međutim, to je bilo samo prividno, jer je duboko unjegovom biću tinjalo nevjerstvo.Stoga je koristio svaku priliku da uskoči u spletke i među spletkaroše protiv Resulullaha, a.s, imuslimana jer, je bio vladar neostvarenih želja i mogućnosti, sa izgubljenim političkimpozicijama. Oni koji mu nisu pomogli da dođe do vlasti, sada su ga huškali i pozivali na bunu,koristeći neke od događaja u Medini i neke od muslimana slabića, plaćenika za sprovođenjenjegovih planova u djelo.

c) Treća klasa ili supstanca medinskog društva bili su Jevreji (Jehudije ili Židovi). Oni su senaselili u Hidžaz u vrijeme nestorijanskog (asirskog) i rimljanskog ugnjetavanja, kako smo ranijekazali. Oni su u stvari bili Hebrejci, ali nakon doseljenja u Hidžaz prihvatiše arapske običaje uodijevanju, jeziku i kulturi, tako da su pojedinci, a i plemena nadijevali arapska imena.Međusobno su se ženili i tazbinovali.Ono što je za njih ipak najvažnije, sačuvali su nacionalno jedinstvo i nisu se nikada utopili uarapsku naciju. Ponosili su se svojim izraelćanskim potomstvom - jevrejstvom. S tog aspektamrzili su Arape i često ih iz poruge zvali “ummijjun” što znači: neuki, zaostali i nazadni. Smatralisu da im je arapska imovina dozvoljena, -halal i da s njom mogu da rade šta hoće. Oni su sedržali parole: “Nama nije grijeh što učinimo neukima.” (III : 75) Oni nisu bili entuzijasti u širenjusvoje vjere, ali su bili iskusni trgovci vjerom. Trgovali su optimističkim predskazanjima,vradžbinama, talismanima, čarolijama i sličnim, pa su stoga sebe smatrali superiornim znalcima,odabranim vođama i duhovnim vodičima.Bili su veliki vještaci u sticanju sredstava za život. U svojim rukama su držali trgovinu žitaricama,datulama, vinom i odjećom. Uvozili su žitarice, vino i odjeću, a izvozili datule - hurme. U svojimrukama držali su i mnoge druge profitne poslove od kojih su imali mnogostruku dobit od svihArapa. Ni to im nije bilo dovoljno, nego su afirmisali kamatu i njome se hranili. Pjevali su oarapskim starješinama, plemenima i vođama kako bi privukli pažnju pjesnika koji će o njimapisati hvalospjeve i podizati im ugled među plemenima i to dobro naplaćivati.Zatim bi oni odlazili kod opjevanih ličnosti i brali plodove svoga posredništva, da bi se nakonizvjesnog vremena udomaćili kod tih plemena, a za nekoliko godina i pokorili ih.Jevreji su bili autori smutnje, zavjere, arogancije i razvrata. Zavađali su susjedna arapskaplemena, huškali jedne na druge, podmuklim i tajnim metodama, koje Arapi nisu mogli dokučiti.Stoga su ta plemena živjela u stalnim ratovima. Kad god bi Jevreji vidjeli da bi se stanjesmirivalo i primirje približavalo, ponovo bi raspirivali ‘ar mržnje. Ako bi i pored toga dolazilo doprekida neprijateljstva, oni bi onda sa strane posmatrali i gledali šta će se desiti i kod koje ćestrane moći imati veću korist. Nudili su im ogromne kredite, da ne bi pored ratovanja sami bili nagubitku. Tako su se Arapska plemena stalno zaduživala kod njih, a oni sticali ogromnu dobit izsvega toga. Čuvali su svoje jevrejsko biće. Finansirali su trgovinu kamatom, a od toga živjeli idebelo zarađivali.U Jesribu su živjela tri jevrejska, poznata plemena.1. Benu Kajnuka‘, bili su saveznici Hazredžija i nastanjivali su Medinu.2. Benu-n-Nadir3. Benu KurejzaOva zadnja dva jevrejska plemena bili su saveznici El-Evsa. Njihova naseobina je bila upredgrađu Medine.Ova plemena su podsticala rat između arapskih plemena Hazredžija i Evsovaca još od davneprošlosti. A lično su podsticali rat Buas, svi sa svim svojim saveznicima.

Svakako nije se moglo očekivati da Jehudije gledaju na Islam miroljubivo i blagonaklono. Ne,oni su s neprijateljstvom i s mržnjom gledali na sve što donosi ta vjera. Resulullah, a.s, nije bionjihov čovjek da bi mogao obuzdati njihov nacionalšovinistički nemir koji je vladao njihovimrazumom. Posebno je važno naglasiti da je vjera Islam ispravna vjera, koja zbližava ljude bezobzira na boju, rasu i naciju, te da gasi požar neprijateljstva i mržnje, a poziva na čuvanjeemaneta ili povjerenja u svim vidovima života. Islam uporno insistira na halal zaradi i opskrbi.Sve to je značilo da arapska plemena Jesriba treba da žive u slozi i ljubavi. Tada će se sigurnomoći suprotstaviti jehudijskim smicalicama. Svojim zajedničkim snagama djelovaće na slabljenjunjihove trgovačke djelatnosti, i na zabrani kamate na kojoj se temeljilo svo njihovo bogatstvo.Muslimanima će za kratko vrijeme uspjeti da povrate svoju imovinu i svoju zemlju koju suizgubili plaćanjem kamate. I Jevreji su o svemu tome vodili računa, još i prije nego se Islamutemeljio u Jesribu, te na osnovu toga su poveli žestoku kampanju, protiv Resulullaha i njegovevjere. Ta kampanja je vođena u tajnosti, i samo s vremena na vrijeme bi isplivala na vidjelo.Imamo primjer šta se desilo sa majkom vjernika, Safijjom, r.a. Taj primjer prenosi Ibnu Ishak. Onkaže: “Prenijeto je od Safijje, kćerke Hujej bn Ahtaba da je rekla: ”Bila sam najdraže dijetesvome ocu i amidži Ebu Jasiru. Nikad nisu ni jedno dijete držali tako kao mene. Kada jeResulullah, a.s, stigao u Medinu, i kada je odsjeo u Kubi kod Benu Amra bn Avfa, moj otac odeda ga posjeti. Otac mi se zvao Hujej bn Ahtab, a amidža Ebu Jaser bn Ahtab." Ona nastavi:“Kući su se vratili u vrijeme zalaska sunca. Bili su umorni i iscrpljeni. Kad ih ugledah potrčah imu susret kao po običaju, ali se ni jedan, tako mi Allaha, i ne okrenu na mene. Tada čuh amidžuEba Jasira kako kaže mome ocu: ”Je li ono on?" “Da”, odgovori amidža. “Ti ga poznaješ imožeš garantovati?” Amidža odgovori: “Da.” Otac rače: “Pa šta osjećaš prema njemu?”“Neprijateljstvo do smrti.”I drugi primjer nam dosta govori o neprijateljstvu Jevreja. Buharija pripovjeda o IslamuAbdullaha bn Selama, r.a: “Bio je poznat i ugledan Jevrej. Kada je došao Resulullah. a.s, uMedinu kod daidža, Benu-Nedždžar pohita da ga vidi i postavi mu pitanja na koja niko nijemogao odgovoriti, osim Poslanika. Kada je saslušao Resulullahov odgovor na sva pitanja, istogmomenta primi Islam i reče: ”Jehudije su čudnovat narod. Ako saznaju da sam primio Islam, ada oni o tome ne znaju ništa, pokudiće me kod tebe." Resulullah, a.s, posla po njih i oni dođoše.Pred njima se pojavi Abdullah bn Selam. Resulullah, a.s, upita: “Kakav je čovjek Abdullah bnSelam?” Odgovoriše: “Najznaniji od nas i sin najodabranijeg. (u drugoj predaji stoji): ”Našstarješina i sin našeg starješine" (a u trećoj verziji): “Najbolji od nas i sin najboljeg od nas.Najvrijedniji i sin najvrijednijeg.” Resulullah, a.s, reče: “A šta mislite ako Abdullah primi Islam?”Odgovoriše: “Neka ga Bog sačuva od toga.” (dva puta ili tri to ponoviše). Abdullah iziđe prednjih i reče: “Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed njegov Poslanik.”Oni povikaše: “Najgori od nas i sin najgoreg”, pa nasrnuše na njega. (u drugoj verziji stoji): Onreče: “O Jevrejski narode, bojte se Allaha, tako mi Njega, Jednog, Jedinog vi ćete, svakako,znati da je ovaj ovdje Allahov Poslanik, a.s, i da je došao s Istinom.” Oni odgovoriše: “Slagaosi.”Ovo su bila prva iskustva koja je Resulullah, a.s, imao sa Jevrejima, i to na prvi dan svogdolaska u Medinu.Ovako je to izgledalo iznutra, u šarolikom društvu Medine. A što se tiče odnosa van Medineprema Islamu i Resulullahu, ostaje da je najjači neprijatelj Islama u Mekki i da su to Kurejšije. Miih poznajemo preko deset godina, od poslanstva Resulullaha pa do Hidžre. Dobro znamo što sučinili prema muslimanima, dok su bili pod njihovom rukom, počevši od zastrašivanja, prijetnje,pritiska, izgladnjivanja, izolacije, progona i potjere. Oni su pokrenuli čitav jedan psihološki ratširokih razmjera i domena. Kada muslimani učiniše hidžru u Medinu, zauzeše njihovu zemlju,kuće, imetak, razdvojiše i razrušiše porodična ognjišta i rodbinske veze, a povrh svega,zatvarali su i mučili koga su stigli zarobiti. Oni se nisu ni na ovome zadržavali, nego odlučišeubiti Resulullaha, a.s, i time stati Islamu u kraj. Oni na tom planu nisu žalili truda ni imetka.Cilj je bio sprovesti plan zavjere u djelo. Kada muslimani učiniše hidžru u Medinu, udaljenu odMekke 500 km, otpočeše politički rat s obzirom na svoje vjersko i trgovačko vođstvo međuArapima, jer oni su stanovnici Harema, pod zaštitom Božije kuće i njene svetosti, pa će se idrugi mušrici Arabije okrenuti protiv stanovnika Medine. Smatrali su da će Medina biti u stalnomokruženju, te da će osiromašiti ekonomski, a i broj izbjeglica je rastao iz dana u dan. Doći će,sigurno do rata između ovih zulumćara iz Mekke i muslimana koji žive u svojoj novoj domovini.

Muslimani su imali pravo da konfiskuju imovinu ovih drznika, kao što su oni konfiskovali njihovuimovinu, da im nanesu razne vrste poniženja kao što su i oni njima, da im život učine teškim,kao što su i oni njima, ta da ima vrate sve istom mjerom.Ovo su problemi i pitanja sa kojima se susreo Resulullah, a.s, nakon što dođe u Medinu kaoAllahov Poslanik, i imam, onaj koji upućuje pravim putem, vodi ih i predvodi.Resulullah, a.s, otpoče u Medini svoju misiju duhovnog poglavara. Bio je prema svakomplemenu onakav kako je dotično pleme zasluživalo, blag ili oštar, pažljiv ili strog. Bez sumnjemilost je uvijek imala prednost nad strogošću, tako da Islam i njegovi sljedbenici preuzešeinicijativu na Arabijskom poluotoku za nekoliko godina. O tome ćemo govoriti na slijedećimstranicama.IZGRAĐIVANJE NOVOG DRUŠTVARanije smo spomenuli da je Resulullah, a.s, došao u Medinu i odsjeo kod Beni Nadždžara upetak 12. rebiul-evvela 1. godine hidžretske ili 27. septembra 622. godine po kalendaru. Prvo seodmorio pred kućom Ebu Ejjuba i rekao: “Ovdje je moj dom, ako Allah da”, a potom je ušao ukuću.Gradnja Poslanikove, a.s, džamijePrvi korak kojeg je učinio Resulullah, a.s, je gradnja Poslanikove džamije. Na mjestu gdje sezaustavila njegova deva, naredi da se gradi džamija. To zemljište je kupio od dvojice dječaka,jetima, u čijem vlasništvu je bilo. I sam je lično učestvovao u gradnji. Prenosio je ćerpič ikamenje govoreći stihove:

“Moj Allahu nema života doli život poslije smrti, Molimo te, Ensarijama i Muhadžirima Ti oprosti."

A onda je nastavio:

“Ovakav radnik, a ne radnik hajberski,ovakav je Rabbu našem, Rabbu najdraži."

Ovakvo njegovo bodrenje je davalo ashabima volju i elan za rad, pa jedan od njih zapjeva:

“Ako mi sjednemo, a naš Poslanik nastavi,od nas bi to bilo, kao da smo blesavi."

Na mjestu gdje je otpočela gradnja džamije, nalazili su se grobovi mušrika-nevjernika. Bila je tujedna rupčaga, nešto palmi i jedno stablo. Resulullah,a.s, naredi da se mezarluk prekopa, rupazaravni, a palme i stablo posjeku. Zatim se odredi kibla, koja je bila određena prema Kudusu.Temelji su bili od kamena, a zidovi od ćerpiča i gline. Krov je bio od palminih grana. Tlo džamijeprekriše pijeskom i prostriješe hasure. Džamija je imala troja vrata. Dužina od kible do ulaznihvrata iznosila je sto aršina, a širina slična toj ili malo manja. Temelji su bili visoki tri aršina.Uz džamiju sagradiše kuću, prostorije od kamena i maltera, a krov od granja stabala. To su bilesobe za Poslanikove, a.s, žene. Nakon što se završi gradnja kuće, Resulullah, a.s, se preseli izkuće Ebi Ejjuba u svoj dom.Mesdžid nije bilo mjesto samo za namaz. Bio je i škola u kojoj su muslimani saznavali Islam,proučavali ga i učili. Tu su se okupljala različita plemena gdje su rješavali svoje sukobe,plemenske nesuglasice i netrpeljivost. Tu su se donosile odluke o obustavi plemenskih ratova.Mesdžid je bio ustanova u kojoj su se donosile sve odluke od životnog interesa muslimana. Nakraju, mesdžid je bio zgrada Parlamenta, gdje su se održavale sjednice Šure-vijeća i donosileodluke.Uz sve ovo, mesdžid je bio prihvatilište mnoge sirotinje i muhadžira- izbjeglica, koji nisu imalisvoje domove, ni imetka, ni rod, ni porod.Početkom hidžretske godine dođe propis o učenju ezana - visokim glasom, koji se diže unebesa, muslimani su pet puta denevno pozivani na namaz - molitvu. Taj poziv se i danasrazliježe pet puta dnevno cijelom zemljaskom kuglom. Priča o snu Abdullaha bn Zejda bn AbdiRabbih ovim povodom je poznata. Pripovijeda je Tirmizija i Ebu Davud te Ahmed i IbnuHuzejmet.Bratimljenje muslimana

Nakon što je Resulullah, a.s, uradio ogromno djelo izgradnjom mesdžida, centra za okupljanje idruženje muslimana, učinio je korak naprijed, pa je uradio još veću stvar. Pobratio je Muhadžirei Ensarije. To bratimljenje polučilo je velike rezultate u izgradnji muslimanskog društva. Ibn El-Kajjim kaže: “Zatim Resulullah, a.s, izvrši bratimljenje između Muhadžira i Ensarija u kući Enesbn Malika, gdje je prisustvovalo devedeset ljudi. Pola su bili Muhadžiri, a pola Ensarije.Bratimljenje se temeljilo na potpomaganju i nasljeđivanju, nakon smrti bez krvnog srodstva. Toje naslijeđe važilo do bitke na Bedru. Tada Allah, dž.š, objavi: ”A rođaci su, prema Allahovojknjizi, jedni drugima preči." (VIII:75) Tada se ukinu svako pravo na nasljedstvo, osim putemsrodstva.Ima mišljenje po kome se izvršilo i drugo bratimljenje između samih Muhadžira. Međutim,Muhadžirima, zbog međusobnog prirodnog i prijateljskog bratstva, te onog po porijeklu, nije bilopotrebno novo bratimljenje, za razliku od onog bratimljenja sa Ensarijama.Značenje ovog bratimljenja, kako kaže Gazalija, je da se prevaziđe asabijja džahilija -privirženost plemenu, jer odanost i privrženost može biti samo Islamu. S bratimljenjem padaju uvodu razlike u porijeklu, boji, naciji. U Islamu, ne može niko ići dalje, tj. napredovati, a ninazadovati, osim prema stepenu čovječnosti i bogobojaznosti.Resulullah,a.s, je ovaj ugovor o bratimljenju sproveo u djelo. To nije bilo prazno slovo na papiru,a ni djelo koje se veže za bogatstvo i krv. Nije to bila pusta igra riječi koje se nisu sprovodile udjelo.Ovakvo bratstvo je bilo prožeto potpomaganjem, osjećajem dobrote i druželjubivosti, i ono jesudjelovalo u izgradnji novog društva koje će imati svoje slavne primjere.Buharija je prenio da je po dolasku u Medinu Resulullah, a.s, pobratio Abdurrahmana i S‘ad bnRebia. On je rekao Abdurrahmanu: “Ja sam najbogatiji među Ensarijama. Svoju imovinu dijelimna dvoje. Imam dvije žene, pogledaj koja ti se više od njih sviđa pa mi reci ja ču je pustiti, a kadjoj prođe ‘iddet ti je oženi. Na to mu Abdurrahman reče: Neka ti Allah podari berićet u tvojojporodici i u tvome imetku”.Gdje vam je čaršija?" Uputiše ga u čaršiji kod Benu Kajnuka‘a, jevrejskog plemena. Zatim domalo vremena, ugleda ga Resulullah, a.s, da nosi maslo i namirnice, a malo poslije toga primjetitragove mirisa na njemu, pa ga upita: “Šta je to?” On odgovori: “Oženio sam se.” Resulullahupita: “Koliko si platio?” “Jednu zlatnu košpicu.”Prenosi se od Ebi Hurejreta da je rekao: “Rekoše Ensarije Resulullahu, a.s, podijeli plantažehurmi između nas i naše braće Muhadžira.” On odgovori: “Ne!” Oni rekoše: “Onda pomozite uobradi, a rod (plodovi) nam je zajednički.” Poslanik reče: “U redu.” A oni odgovoriše: “Slušamo ipokoravamo se.”Sve nam ovo ukazuje da su Ensarije vodile veliku brigu o svojoj braći Muhadžirima i da nisužalili uložiti trud, ljubav i pažnju, jer su i Muhadžiri to uistinu cijenili i nisu to iskorištvali nego suuzeli samo koliko je njima bilo potrebno.Moramo zaključiti da je čin bratimljenja, čin velike mudrosti. To je bilo izvanredno rješenje zamnogobrojne probleme na koje su muslimani nailazili, a o kojima smo pričali.Povelja Islamskog savezaNakon što je Resulullah,a.s, učvrstio ugovor o bratimljenju među muslimanima, baci se na noviposao. Trebalo je sačiniti novi ugovor o eliminaciji svih navika, običaja koji su podsjećali napredislamski život. Nije od njih smjelo ostati, ama baš nikakvog traga.Paragrafi te povelje, ili tog ugovora glase ukratko: “Ovo je povelja kojom proglašavaMuhammed, Alahov Poslanik, a.s, za sve vjernike i muslimane bilo da su Kurejšije (porijeklom),ili Jesriblije, a i za one koji njih budu slijedili i njima se pridružili i sa njima borili:1. Oni su jedan narod - jedan ummet.2. Kurejšijski Muhadžiri međusobno će brinuti o svom blagostanju. Oni će slati svoje delegateu svoj narod, da uređuju, da se radi ono što je Allah dozvolio i da pravdu među vjernicimasprovode. A svako ensarijsko pleme će se o svom blagostanju starati. Svaka njihova skupina ćeslati svoje delegate, koji će djelovati u svom narodu i naređivati da se čine dobra djela i da sepravda među vjernicima sprovodi.3. Vjernici - mu‘mini, ne smiju ostaviti ni jednog siromaha, a da mu ne daju ono što je Allahdozvolio, bilo da mu udjele ili da mu se blagim riječima i savjetom obrate.4. Bogobojazni vjernici će biti protiv svih onih koji ih ugnjetavaju, ili traže da im se nepravda čini,ili nad njima nasilje sprovode, na grijeh navode, ili razdor i smutnju među vjernicima čine.5. Svi vjernici moraju biti protiv zla, kao jedan, taman da je to zlo i od rođenog djeteta.6. Vjernik ne smije ubiti vjernika radi nevjernika.

7. Vjernik ne smije pomoći nevjernika, protiv vjernika.8. Allahova garancija je ista za sve, ali On uzima u zaštitu prvo najslabije od vas.9. Oni Jevreji koji budu nas slijedili, imaće pomoć od nas, i u nama lijep uzor, osim onih koji sunasilje činili i međusobno se pomagali protiv nas.10. Muslimanski mir (sigurnost) je nedjeljiv. Musliman ne smije sklopiti mir bez svog brata u ratuna Božijem putu, osim pod jednakim uslovima i na temelju istih prava među njima.11. Vjernici se moraju međusobno razdužiti ako su prolili jedni drugima krv na Božijem putu.12. Nevjerniku se ne može povjeriti u zaštitu imetak Kurejšija, a ni ljudi , a niti ga se smijepodsticati protiv vjernika.13. Ko ubije vjernika koji nije osuđen na smrt, (to jest nije počinio ništa za što ga treba ubiti),sam će biti ubijen, izuzev ako mu oproste nasljednici ubijenog.14. Onaj koji je protiv vjernika - svi vjernici treba da se dignu protiv njega.15. Musliman ne smije podržavati i pomagati onoga koji uvodi novotarije u vjeru. A ko to učini,neka ga prati Allahovo prokletstvo i njegova srdžba do Sudnjeg dana. Od takve osobe se neprima pokajanje, a ni pravda.16. Za svaku stvar, za koju ne mognete naći zajedničko rješenje, obratite se Allahu, dž.š,(potražite njeno rješenje u Kur‘anu) i Muhammedu, a.s, (potražite njeno rješenje koje može bitiu hadisu).Uticaj Resulullahove, a.s, misli na društvoSa ovakvom mudrošću i oštroumnošću, Resullulah, a.s, je učvrstio temelje novog društva.Međutim, ne smijemo zaboraviti, da je ovaj uspjeh bio rezultat Resulullahovih, a.s, misli kojimasu se služili i njegovi ashabi, pijući svi zajedno sa istog izvora. Resulullah, a.s, ih je podučavao,odgajao, duševno napajao i bio im lijep primjer u ponašanju.Odgojio ih je na temeljima ljubavi, bratstva, časti, vjere i bogobojaznosti.Jedan čovjek je upitao: “Šta je najbolje u Islamu?” Resulullah je odgovorio: “Da nahranišgladnog i da nazoveš selam i znanom i neznanom.”Abdullah bn Selam priča: “Kada je stigao Resulullah, a.s, u Medinu otišao sam da ga dočekam.Kada se ukaza njegovo lice, odmah sam znao da on nije lažov. Prve njegove riječi su bile: ”O viljudi, nazivajte selam, nahranite gladne, čuvajte rodbinske veze, molite se Allahu noću, dokdrugi spavaju, s mirom ćete ući u džennet."Resulullah, a.s, je govorio: “Neće ući u džennet onaj, od koga miran nije njegov komšija.”Rekao je Resulullah, a.s,: “Musliman je onaj, od čijeg su jezika i loših djela bezbjedni drugimuslimani.”Također je rekao, a. s,: “Niko od vas ne može biti vjernik, dok ne poželi svome bratu, ono štoželi sam sebi.”Resulullah, a.s, je rekao: “Vjernici treba da budu kao jedan čovjek. Ako se požali jedan da gaboli oko, boli i sve njih, ako jednog zaboli glava, boli i sve ostale.”On, a.s, kaže: “Vjernik vjerniku je kao stub stubu, jedan drugog podupiru.” (jedan se na drugogoslanja)Resulullah, a.s, je rekao: “Nemojte se međusobno mrziti, svađati i zavidjeti jedan drugom,budite u ime Allaha braća. Nije lijepo da musliman bude u gostima svoga brata više od tri dana.”Resulullah, a.s, je rekao: “Musliman je brat muslimanu, neće nasilje nad njim činiti, niti ga izdati.Ko učini svome bratu uslugu, Allah će njemu učiniti, ko muslimana razriješi brige, Allah ćenjemu razriješiti jednu od njegovih briga na Sudnjem danu. Ko pokrije muslimanu sramotu, Allahće pokriti njegovu na Sudnjem danu.”Resulullah, a.s, je rekao: “Smilujete se onima koji su na Zemlji, vama će se smilovati Onaj koji jena Nebesima.”Rekao je Resulullah, a.s,: “Nije vjernik onaj koji ima da se najede, a njegov komšija, porednjega gladuje.”Rekao je Resulullah, a.s,: “Griješnik je onaj koji psuje vjernika, a nevjernik je onaj ko ga ubije.”Resulullah, a.s, je rekao da je sadaka ukloniti sa puta prepreku, i smatra takav postupak jednimod sastavnih dijelova imana (vjerovanja).Bodrio je vjernike da udjeljuju. Spominjao je za njih takve nagrade od kojih srce zatreperi. On jerekao: “Koji musliman dadne muslimanu odjeću, da pokrije golotinju, Allah će ga obdaritizelenom džennetskom odorom. A koji musliman nahrani gladnog muslimana, Allah će ganahraniti džennetskim plodovima. I koji musliman napoji žednog muslimana, Allah će ga napojitizapečaćenim mošus pićem.”

Resulullah, a.s, kaže: “Učuvajte se džehennemske vatre, pa makar i s polovinom hurme, a konema, onda s lijepom riječju.”Iznad svega Resulullah, a.s, je podsticao na strpljivost i staloženost u teškim časovima. On ječesto navodio vrijednost sabura (strpljenja) i umjerenosti. Problem je svodio na sitnice poputogrebotine na licu čovjeka, osim da Allah sačuva, ako je čovjek u situaciji da ne može otrpiti.Također je Resulullah tumačio vjernicima vrijednost praktikovanja vjere, nagrade i sevapu kodAllaha. Sve je to povezivao i potvrđivao Objavom spuštenom sa nebesa. Učio je Kur‘an iprimjerom pokazivao kako i oni treba da rade. I šta su dužni činiti prema obavezi širenja Islama.Tako je rastao ugled vjernika, obogaćen najvišim vrijednostima, i najljepšim primjerima, dok nepostadoše uzvišeni primjer, vjernika kakvog ne poznavaše historija čovječanstva nakonPoslanika.Abdullah bn Mes‘ud, r.a, je rekao: “Ko hoće da se na nekog ugleda neka se ugleda na one kojisu već umrli, jer se ne može garantovati za onoga ko je još živ da neće skrenuti s pravog putato su drugovi Resulullaha, a.s. Oni su bili najbolji dio našeg ummeta. Imali su najčišće srce,najdublje znanje i najmanje pretjerivanja. Allah, dž.š, je njih obdario da prate, slijede i druže sesa svojim Poslanikom, a.s, i da mu budu na pomoći oko utemeljenja vjere. Muslimani su shvatilinjihovu vrijednost, slijedeći njihovu tradiciju. Svi treba da se okitimo što više njihovim lijepimosobinama i iskustvo stičemo na njihovim primjerima. Oni su uistinu bili upućeni pravim putem.”Resulullah, a.s, je posjedovao i neke vidljive osobine, koje su privlačile svakog sagovornika. Bioje lijepo građen, lijepog ophođenja, spretan u poslu. Stoga je privlačio ljude, pa su hrlili da gavide i čuju. U svom obraćanju obraćao se ashabima, uvažavao ih, volio ih i cijenio. Zato bi onisvaku njegovu riječ prihvatili i odmah je u djelo sprovodili.Samo na ovakav način uspio je Resulullah, a.s, da za kratko vrijeme udari čvrste i jake temeljejednoj novoj ljudskoj, vjerskoj zajednici, najčistijoj koju je poznavala historija ikada. Udario jetemelje zajednici koja je odolijevala svim strujama toga vremena i uspjela da ih usmjeri na pravinačin i da napravi veliki preokret u historiji čovječanstva.SKLAPANJE UGOVORA SA JEVREJIMANakon što je Resulullah, a.s, učinio hidžru u Medinu i nakon što je uspostavio stabilne temeljenovom islamskom društvu koje je počivalo na vjerskom, političkom i zakonskom jedinstvumuslimana, otpoče uređivanje odnosa sa nemuslimanima. Njegova osnovna briga je bila daobezbijedi sigurnost, mir, sreću i dobro svim stanovnicima uz konstituisanje teritorije koja će bitidomovina svih. Zato je oblikovao zakone popustljivosti i prevazilaženja, kakve nije do tadapoznavao svijet pun plemenske sebičnosti i plemenske veličine. Najbliži susjedi Medine,nemuslimani bili su Jevreji. Oni i pored prikrivenog neprijateljstva prema mulslimanima, nisuispoljavali javno nikakav otpor ili mržnju.Resulullah, a.s, sačini s njima ugovor, koji im ostavlja punu vjersku i ekonomsku slobodu. Nijese upuštao u politiku izolacije, konfiskacije i netrpeljivosti.Ovaj ugovor je bio samo još jedan u seriji ugovora koji su sačinjeni za muslimane i o kojima smonedavno govorili. Spomenućemo ovdje najvažnije poglavlje ovog ugovora.Paragrafi ugovora1. Jevreji Benu Avf su narod koji živi sa muslimanima. Oni imaju svoju vjeru, a muslimani svoju.Svako ima svoj imetak i svoju ličnu slobodu. To važi i za Jevreje koji ne pripadaju tom plemenu.2. Jevreji će imati svoju ekonomiju, a muslimani svoju.3. Dužni su i jedni i drugi braniti zajedničku slobodu od vanjskog neprijatelja.4. Međusobno se mogu savjetovati i dogovarati samo na osnovama dobročinstva.5. Saveznici treba da se čuvaju međusobnih smutnji i smicalica.6. Treba pomoći onome ko bude ugrožen.7. Treba da su Jevreji u dobrim odnosima sa Muslimanima, ako su ovi u ratu.8. Jesrib postaje zaštićeno mjesto ovog ugovora. U njemu se ne smije voditi rat.9. Ako izbiju neke nesuglasice između dva naroda, koje bi mogle ugroziti bezbijednost, treba seobratiti Allahu i Muhammedu, Allahovom Poslaniku.10. Da se Kurejšije ne uzimaju u zaštitu niti neko ko im pomaže.11. Međusobno se moraju pomagati protiv onih koji napadaju Jesrib.12. Ovaj ugovor ne štiti nasilnika niti griješnikaOkončanjem i ozvaničenjem ovog ugovora, Medina sa svojom okolinom postala je uvaženadržava, sa glavnim gradom El - Medina, i presjednikom ako važi ovaj izraz - Resulullahom, a.s.Vodeću vlast i vodeću riječ su imali muslimani. S ovim je Medina postala i prva prijestolnicaIslama.

Da bi se mir i sigurnost proširili i na druga područja, Resulullah, a.s, sklopi savez i sa ostalim,mnogobrojnim plemenima na sličan način ovome, a prema postojećim životnim prilikama, očemu ćemo govoriti.NASTAVAK SUKOBAKurejšijske provokacije protiv muslimana nakon hidžre i njihovo povezivanje sa Abdullahom bnUbejjom.Ranije smo spomenuli šta su sve poduzimali nevjernici Mekke protiv muslimana u vrijeme doksu činili hidžru, a i poslije hidžre, zbog čega su zaslužili ekonomske sankcije, a potom i oružanisukob. Međutim, oni se nisu osvijestili i nisu prestajali sa svojim neprijateljstvima.Naprotiv, iseljenje muslimana i pronalaženje bezbjednijeg utočišta u Medini, izazvalo je kod njihjoš veću mržnju, nervozu i neprijateljstvo.Oni, stoga, napraviše pismo Abdullahu bn Ubejju bn Selulu - koji je bio mušrik, kao i oni ipoglavar Ensarija prije hidžre, i koji je trebao da postane kralj idolopoklonika, da ne dođeResulullah u Medinu - i njegovim pristašama u kome kažu: “ Vi ste ugostili i primili našegčovjeka, a mi se kunemo Bogom, ili ćete ga ubiti, ili protjerati, ili ćemo svi mi napasti vas.Borićemo se s vama do posljednjeg vašeg borca, a onda ćemo vaše žene silovati.”Po dobitku ove prijetnje, diže se Abdullah bn Ubejj da izvrši naredbu svoje braće mušrika izMekke. On je bio zavidan Poslaniku, a.s, što ga je potisnuo sa kraljevskog prijestolja.Abdurrahman bn K‘ab kaže: “Kada Abdullah bn Ubejj dobi ovu poruku, sakupi svoje sljedbenike,obožavaoce kipova, da ubije Resulullaha, a.s. Kad ta vijest dođe do Resulullaha, a.s, on ode donjih i reče im: ”Kurešijska prijetnja vam ozbiljna bi, oni vas ne mogu uvući u veću zamku, negošto možete vi sebi sami učiniti. Želite da prolijevate krv vašu i vaše braće, je li?" Oni saslušašePoslanika, a.s, a zatim se raziđoše i sami svjesni te istine.Abdullah bn Ubejj bn Selul zabrani tom prilikom izbijanje sukoba i prolijevanje krvi, pogotovokada je vidio klonulost, ili je to možda bila razboritost njegovih sljedbenika. Ali, kako je i daljeostao u dogovaranju sa Kurešijama, to je koristio svaku priliku da ubaci kost između muslimanai mušrika. Stalno je u to uvlačio i Jevreje, kako bi imao njihovu podršku. Međutim, Resulullah,a.s, je velikom mudrošću uspijevao, s vremena na vrijeme, ugasiti vartu njihovog zla.Proglas odluke o zabrani posjete Mesdžidul HaramuS‘ad bn Muaz se odluči da ode u Mekku i da obavi umru. U Mekki uze za zaštitnika Umejjet bnHalefa. S‘ad mu reče: “Gledaj da uđem u harem kad je malo svijeta. Možda ću moći učiniti tavaf(obilazak) oko Kabe. Kada poodmaknu dan , oni krenuše u Harem i tamo ih srete Ebu Džehl.On upita Umejjeta : ”Ebu Safvane, ko je to s tobom." On odgovori: “S‘ad.” Ebu Džehl mu reče:“Vidim da slobodno i bezbijedno obilaziš oko Kabe, a primili ste odmetnika, kunem se bogom,da nisi s Ebu Safvanom, ne bi se čitav vratio svome rodu.” S‘ad mu odgovori, podigavši visokoglas: “Tako mi Allaha, da si mi pokušao zabraniti, ja bih tebi zabranio i više od toga, zabranio biti prolazak medinskim putem.”Kurejšije prijete muhadžirimaNakon neuspjelog pokušaja sa Abdullah bn Ubejjom Kurejšije Mekke napisaše muslimanima uMedinu: “Ne zanosite se time da ste izmakli od nas u Jesrib. Doći ćemo vam i iskorijenit ćemovas i počupati vašu zelen u vašem dvorištu.”Sve ovo nije bila obična prijetnja. Resulullah se osvjedočio, jer su počeli sa velikim spletkama,zbog kojih je noći bdio ili spavao pod stražom svojih drugova. Muslim je prenio u svom Sahihuod Aiše, r.a. koja kaže: U prve dane svog boravka u Medini, Resulullah je naveče bdio. Pajedne noći reče: “Kamo sreće da neko od mojih dobrih drugova čuva me noću.” Dok smo otome govorili, čusmo zveket oružja. On upita: “Ko je to?” Glas odgovori: “S‘ad bn Ebi Vekkas.”Resulullah, a.s, ga upita: “Šta te dovelo ovamo?” On odgovori: “Dođe mi strah za tebe, oAllahov Poslaniče.Dođoh da te čuvam ove noći." Resulullah, a.s, se pomoli za njega dovom i zaspa."Ovakvo stražarenje nije bilo ograničeno na nekoliko noći, ono je od tada postalo stalno.Pripovijeda se od Aiše, r.a, da je rekla: “Resulullaha, a.s, su čuvali preko noći sve dok Allah,dž.š, ne objavi: ”A Allah će te od ljudi štititi." (V:67). Resulullah, a.s, proturi glavu kroz šator iviknu: “O ljudi, idite, slobodni ste, mene će čuvati Allah, dž.š.”Nije samo Resulullah, a.s, bio u opasnosti, nego su i svi muslimani bili u opasnosti. PripovjedaUbejj bn K‘ab: “Kada je došao Resulullah, a.s, sa ashabima u Medinu, i kada su osjetiliopasnost od nemuslimana, nisu smjeli zaspati u kući bez oružja, a s njim su i osvitali.”Allah odobrava borbu

U ovim teškim uvjetima življenja u kojima je direktno bilo ugroženo muslimansko biće u Medini,a prijetnje sve češće dolazile iz Mekke, u kojoj se Kurešije nisu budile iz kome i idolopoklonstva,Allah, dž.š, objavi muslimanima dozvolu za borbu, koja nije bila naredba. Allah, dž.š, kaže:“Dopušta se odbrana onima, koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini -, a Allah je, doista,kadar da ih pomogne.” (XXII : 39).Ovaj ajeti kerim je objavljen među ajetima koji ih upućuju na to da je ova dozvola došla radiotklanjanja nevaljalština i uspostavljanja Allahovih propisa. Allah, dž. š. kaže: “One koji će, akoim damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će naređivati da se činedobra djela, a odvraćati od nevaljalih.” *XXII:41)Činjenica je da su ovi ajeti, bez sumnje, objavljeni u Medini poslije hidžre, a ne u Mekki, ali mine znamo tačno na kojem mjestu Medine su objavljeni.Nakon ove Allahove dozvole za borbu, Allahova, dž.š, mudrost je bila u trenucima, kada suKurejšije imale veliku moć i snagu, da su muslimani blokirali trgovački put Mekka-Šam, pokrajMedine. Muslimani preuzeše kontrolu nad ovim putem. Za ostvarivanje ovog plana Resulullah,a.s, je napravio plan sa dvije faze.Prva faza: sklopio je savez sa svim plemenima koja su bila nastanjena duž ovog trgovačkogputa, ili su presijecali ovaj put prema Medini.Ranije smo govorili o savezu sa Jevrejima. Također je ugovor o savezu sadržavao i dogovor onenapadanju i miješanju sa strane u vrijeme borbenih dejstava. Sklopljen je savez i saplemenom Džuhejne, prije borbe. Njihove kuće su bile nedaleko od Medine.Druga faza: stalno slanje vojske, izvidnice za izvidnicom na relaciju ovog puta.Bitke i izvidnice prije BedraSa dvije prethodne faze otpočeše muslimani svoju pravu aktivnost, nakon Allahove dozvole zaborbu.Prvi vojni pokreti ličili su na izvidničke pohode. Cilj im je bio otkrivanje i upoznavanje užeg išireg terena oko Medine, kao i svih puteva koji vode u Mekku. Resulullah, a.s, je uspostavioprimirje sa plemenima koja su naseljavala ove prostore. Takođe je bio cilj pokazati mušricimaJesriba, Jevrejima i beduinima da su muslimani jaki i da su se oporavili od nekadašnje slabosti.Isto tako trebalo je zaprijetiti Kurejšijama, koji su još uvijek živjeli u zabludi i dubokom nevjerstvuiz kojeg se nisu nikako osvješćivali. Trebalo bi da Kurejšije Mekke osjete opasnost po svojuekonomiju i po svoje živote, te da prihvate primirje i prestanu prijetiti muslimanima o njihovomuništenju i odvraćanju od Allahovog puta. To bi bila ujedno prijetnja da prestanu mučiti slabe inezaštićene muslimane u Mekki. Konačni cilj je bio da muslimani dobiju punu vjersku slobodu ida slobodno mogu tumačiti i ispoljavati svoju vjeru širom Arabijskog poluotoka.Evo ukratko o tim izvidnicama:1. izvidnica područja Sejful bahri, dogodila se u ramadanu 1.g.h. odgovarajućeg marta, 623. gpo kalendaru.Resulullah, a.s, naredi Hamzi da predvodi ovu izvidnicu. Hamza bn Abul- Muttalib izađe na čelutrideset ljudi muhadžira, da se ispriječi kurejšijskoj karavani koja je dolazila iz Šama. Na čelukaravane se nalazio Ebu Sufjan bn Hišam sa tristo ljudi. Oni su izašli na Sejful Bahri sapriobalne strane. Oni se sretoše i poredaše sa suprotne strane spremni za borbu. Tuda naiđeMadždi bn Amr El-Džuhenij, bio je u savezu s obje strane. On krenu između dva tabora, tako dado borbe ne dođe.Hamzina zastava u ovom izvidničkom pohodu je bila prva zastava koju je Resulullah a.s, poslaou Islamu i bila je bijele boje. Nosio ju je Ebu Mersed Kenaz bn Hussejn El-Ganevij.2. Izvidnica područja Rabig, dogodila se u ševvalu 1. g. h. ili aprila 623. g. Resulullah a.s, poslaUbejda bn El-Harisa bn El-Muttaliba na čelu 60. konjanika Muhadžira. Oni sretoše Ebu Sufjanana čelu 200 ljudi u dolini Rabig. Dvije strane su se samo strijelama gađale. I ovaj put nije došlodo sukoba.Ovoj muslimanskoj četi priključiše se dva čovjeka iz Mekkanske vojske, i to El-Mikdad bn AmrEl-Behrani i Utbe bn Gazvan El-Mazini. Oni su ranije primili Islam tajno, a krenuli su samušricima, kako bi mogli prebjeći kod muslimana. I ovaj put je bila bijela Ubejdetova zastava, anosio ju je Musattah bn Esase bn El-Muttalib bn Abdi Menaf.3. Izvidnica područja El-Harrar je u mjesecu zul-kade 1 g. h. ili odgovarajućeg maja, 623. god.Resulullah, a.s, posla S‘ada bn Ebi Vekka na čelu dvadeset konjanika da presretnu kurejšijskukaravanu, a da ne prelaze Harrar. Oni su krenuli, krijući se po danu, a putujući noću. Stigoše uEl-Harrar peti dan izjutra, ali sa izvjesnim zakašnjenjem, jer je dan prije karavana već prošla.Sa‘dova zastava je takođe bila bijela, a nosio ju je Mikdad bn Amr.

4. Pohod na El-Ebva‘ i Veddan dogodio se mjeseca saffera, 2 g.h. ili avgusta 623.g.Resulullah a.s, je lično krenuo u ovaj pohod na čelu sedamdeset Muhadžira, nakon što ostaviS‘ada bn Ubadet da ga zamjenjuje u Medini.Cilj ovog pohoda je bio presresti kurejšijsku karavanu. Došao je do Veddana. Na svom putu nijenaišao ni na kakvu zamku. Iako nije presreo karavanu, ipak ovaj pohod je imao političkoguspjeha. Resulullah, a.s, uspostavi savez Amrom bn Mahšij Ed-Dermijom, koji je u to vrijemebio starješina plemena Beni Damret.Ovaj savez je sklopljen pod ugovorom čiji tekst donosimo: “Ovo je ugovor između Muhammeda,Allahovog Poslanika i plemena Beni Damret, neka znaju da su bezbijedni i oni i njihov imetak ida će imati pomoć protiv svakog ko ih napadne, sve dotle dok ne napadaju Allahovu vjeru. Akoih Poslanik pozove u pomoć, treba da se odazovu.”Ovo je bio prvi pohod u kome je učestvovao Resulullah, a.s. Trajao je petnaest dana. Zastava jebila i ovaj put bijela, a nosio je je Hamza bn Abdul-Muttalib.5. Pohod na Bevat, mjeseca rebiul-evvela 2. g.h. ili septembra 623. godine.Resulullah, a.s, je krenuo na čelu dvjesto svojih drugara, da izvrši prepad na kurejšijskukaravanu koju je predvodio Umejje bn Halef El- Džumehij. U njegovoj pratnji bilo je sto ljudi idvije hiljade i petsto deva. Ubevat je došao sa strane Radve ali nikog nije našao.Ovog puta je u Medini ostavio za svog zamjenika S‘ad bn Muaza. Zastava je bila bijela, a nosioju je S‘ad bn Ebi Vekkas, r.a.6. Pohod na Safvan, mjeseca rebiul-evvela, 2.g. h, ili septembra, 623.g. Povod ovog izlaska jebio napad šest mušrika na čelu sa Kerezom bn Džabir El-Fihri na medinske pašnjake, gdjeopljačkaše nešto stoke. U potjeru za njima krenu sedamdeset ashaba na čelu sa Resulullahom,a.s.Tjerali su ih do doline Safvan u blizini Bedra. Kerz i njegova pratnja su uspjeli pobjeći te i ovajput nije bilo borbe. Ovaj pohod ima još jedan naziv “Prvi pohod na Bedr.”U Medini je Resulullaha, a.s, zamjenjivao Zejd bn El-Harise. Zastava je bila bijela, a nosio ju jeovaj put Alija bn Ebi Talib.7. Pohod na Zil-Ušejret, u mjesecu džumadel-ula i džumadel-ahire 2.g. h, ili novembra, 623.g.Resulullah, a.s, je krenuo sa sto pedeset ili dvjesto po mišljenju nekih pripovjedača -dobrovoljaca, Muhadžira, sa trideset deva koje su naizmjenično jahali.Krenuli su da presretnu kurejšijsku karavanu koja je išla za Šam. Resulullahu, a.s, je došlavijest da je ova karavana krenula iz Mekke natovarena kurejšijskom robom. On je stigao na Zi-l-Ušejreta, ali je karavana već prošla prije nekoliko dana.To je bila ista karavana za kojom je tragao kada se vraćala iz Šama, i zbog koje je došlo do“velike” bitke na Bedru.Ovaj Resulullahov, a.s, izlazak je bio krajem mjeseca džumadel-ula, a povratak pada početkommjeseca džumadel-ahir, kako piše Ibnu Is‘hak. Autori mnogih Sira pišu ili jedan ili drugi mjesec,pa su otuda razlike u datumu događaja.Na ovom pohodu Resulullah, a.s, je sklopio primirje sa plemenom Benu Mudelledž i sa njihovimsaveznicima iz plemena Beni Damre o ne napadanju.U Medini je ostavio za zamjenika Eba-Seleme bn Abdil-Esed El-Mahzumi. Zastava je bila bijela,a nosio ju je Hamza bn Abdul-Muttalib, r.a.

8. Izvidnica zvana Nahla, bila je u redžepu, 2. g. h. ili januaru 624.g. Resulullah, a.s, je poslaoAbdullaha bn Džahš El-Esedij na Nahlu.Predvodio je dvanaest ljudi - Muhadžira sa šest deva - po dvojica su se mijenjala na jednoj devi.Napisa mu Resulullah, a.s, pismo-poruku, i naredi mu da ne smije je pročitati dok se ne udaljina dva dana hoda od Medine, zatim da je otvori i pročita. Abdullah je putovao dva dana, zatimpročita poruku u kojoj je pisalo: “Kad pročitaš ovo moje pismo, nastavi put dok ne dođeš uNahlu koja se nalazi između Mekke i Taifa, i odatle motri na kurešijske karavane, i dostavi namsve što saznaš o njima.” “Odmah, o Allahov Poslaniče,” (čujem i pokoravam se naredbi).Abdullah o tome obavijesti ljude i reče im da nema odlaska na silu. Idu samo dobrovoljci. Ko volibiti šehid, neka krene, a ko mrzi smrt, nek se vrati nazad. Što se tiče mene, rekao je, ja ću ići,pa svi i krenuše. Na putu se izgubi deva koju su jahali S‘ad bn Ebi Vekkas i Utbe bn Gazvan, pazastadoše da je traže.Abdullah bn Džahš je nastavio put i došao do Nahle. Putem je prošla kurejšijska karavananoseći plodove iz Šama, začine i raznu trgovačku robu. Predvodili su je Amr bn Hadremij,Osman i Nevfel, sinovi Abdullah bn El-Mugire i Hakem bn Kisan oslobođeni rob El-Mugire.

Muslimani se posavjetovaše šta da urade. Rekoše: Mi smo u posljednjem danu mjesecaredžepa, mjeseca u kome je zabranjeno ubijanje, jer je jedan od svetih mjeseci. Ako ihnapadnemo povrijedićemo svetost mjeseca, ako ih propustimo ove noći će ući u Mekku." Tadase saglasiše za napad. Jedan od njih odape strijelu, pogodi Amra bn El-Hudramija i ubi ga, azarobiše Osmana i El-Hakema. Nevfel pobježe. Zarobiše karavanu i ljude i povedoše ih uMedinu. Od robe odvojiše petinu. To je bila prva petina u Islamu. Tada je pala i prva ‘rtva uIslamu i prva dva zarobljenika zarobljena od neprijatelja.Resulullah, a.s, nije odobrio ovaj njihov gest pa je rekao: “Nisam vam naredio da napadate uovom svetom mjesecu.” I do daljnjeg zamrznuo status, karavane i dva zarobljenika.U ovom događaju mušrici Mekke ugledaše priliku da optuže muslimane da su dozvolili ono štoje Bog zabranio i oko toga su tekle mnoge priče i priče. Tada Allah, dž.š. objavi ajete kojipresjekoše razna nagađanja, te da su mušrici počinili mnogo gore stvari od ovoga što su uradilimuslimani. Allah, dž.š. kaže:“Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: ”Ratovanje u njemu je velik grijeh: ali jenevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegovog puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnikanjegovih iz njih još veći kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja." (II:217).Ova objava je sasvim razjasnila da je zlo koje su počinili mušrici, da bi posijali strah u srcimamuslimanskih boraca, mnogo veće. Sve svetinje su narušene i ne ispoštovane, kad je bilo upitanju rušenje Islama, ubijanje muslimana i protjerivanje članova njihovih porodica. A zarmuslimani nisu bili nastanjeni u svetom mjestu, kada je donesena odluka za konfiskacijomnjihove imovine i ubistvom njihovog Poslanika? Šta im sada bi, da ovim, svetostima iznenadavrate njihov status svetosti, pa je svako skrnavljenje odjednom grijeh i zločin? Svako je ovonjihovo optuživanje koje šire protiv muslimana propaganda, bazirano na bestidnosti i nemoralu.Nakon ovog svega Resulullah, a.s, oslobodi ona dva zarobljenika, i plati krvarinu za onogubijenog njegovim nasljednicima.U knjigama je različita poredba ovih pohoda i izvidnica, kao što su navođene i različte cifreučesnika u njima. Mi smo se oslonili na djelo Ibnul-Kajjima i El -Mensura Fevrije.To su bile izvidnice i pohodi prije Bedra. Ni u jednom nije došlo do oduzimanja imovine i ubijanjaljudi, osim nakon Kerezovog napada i krađe stoke, što su opet prvi učinili mušrici, sa svim onimranijim učinjenim zlom.Tek nakon ovog zadnjeg događaja sa izvidnicom Abdullaha bn Džahša, potvrdi se strahmušrika. Pred njima se po prvi put utjelovi prava opasnost. Oni su sada zapali u situaciju u kojusu željeli dovesti druge. Oni saznaše i shvatiše da je Medina na visokom stepenu budnosti ipripravnosti, te da prati svaki njihov pokret i korak na trgovačkom putu. Shvatili su da sumuslimani u stanju držati pod prismotrom i kontrolom gotovo 300 milja razdaljine, i da na tojdaljini ubiju, zarobe i ljude i robu, i da se vrate čitavi i bogati. Osjetiše mušrici da je njihovatrgovina sa Šamom došla u veliku opasnost, i to ne za kratko već na duže vrijeme.Međutim, umjesto da se počnu osvješćivati i okretati svoju politiku ka primirju i pomirenju - kaošto su to učinili Džuhejnet i Benu Damret - ovi još više pojačaše mržnju i neprijateljstvo, a njihovipoglavari i gospodari odlučiše da svoja obećanja i prijetnje sprovedu u djelo. Cilj je bio jasan.Iskorijeniti muslimane u njihovim domovima. To je bio i razlog koji ih pokrenu u bitku na Bedr.Allah, dž.š, je propisao - naredio, muslimanima da se bore nakon pohoda na Abdullaha bnDžahša, mjeseca šabana 2. g. h. Tim povodom objavljeni su direktni ajeti:“I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! -Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu. I napadajte takve gdje god ih sretnete iprogonite ih odande odakle su i oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne boritese protiv njih kod časnog hrama, dok vas oni ne napadnu. Ako vas napadnu onda ih ubijajte! -neka takva bude kazna za nevjernike. Ako se prođu, - pa, Allah zaista prašta i Samilostan je. Iborite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane, i dok se Allahova vjera slobodnoispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnikaostaje.” (II : 190, 191, 192, 193.)Ubrzo iza toga Allah, dž.š, objavi ajete u kojima objasni muslimanima način ratovanja uzpodsticanje i bodrenje. Uz to objašnjava neke šerijetske norme u borbi. Allah, dž.š, kaže:“Kada se u borbi s nevjernicima sretnente, po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a ondaih vežite, i poslije ili velikodušno sužanjstva oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borbane prestane. Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jednepomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Allahovom putu poginu i On će, ih, sigurno,

uputiti i prilike njihove poboljšati, i u džennet ih uvesti, o kome ih je već upoznao. O vjernici, akoAllaha, pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.” (XLVII : 4, 5, 6, 7).Nakon ovih ajeta neki se muslimani koji su bili slabići i prevrtljivci, uplašiše borbe. Takve Allah,dž.š, pokudi i o njima kaže:“A kada bi objavljena jasna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao da vidiš one čija su srcapritvorna kako te gledaju pogledom pred smrt onesviještenog.” (XLVII : 20)Nakon ovih ajeta bi sasvim jasno da je prihvatanje naredbe za borbu, pripremanje i podsticanjena nju, bila osnovna stvar koju je i sama situacija zahtijevala. Da je ovakve naredbe izdao čak ineki sposobni vojskovođa, one bi u svakom slučaju bile prihvaćene, a ne kamo li naredbe odUzvišenog Stvoritelja kojima se želi pobjeda pravde nad nepravdom.Pohod Abdullah bn Džahša je bio žestok udarac svim mušricima i njihovim saveznicima, odkojeg su se prevrtali kao piljci.Objavljeni ajeti u kojima se naređuje borba sadrže saznanje da se primaklo vrijeme za borbu ida će ishod borbe biti, konačna pobjeda muslimana. Pogledajmo kako Allah, dž.š, naređujemuslimanima da protjeraju mušrike odande, odakle su oni njih protjerali, i kako obučava, usput,muslimanske vojnike metodama ratovanja. Zatim donosi neke propise u vezi sa zarobljenicima,plijenom, zemljom, ustrajnošću u borbi i slično, dok se rat ne okonča i postigne pobjeda. Sve jeovo upućivalo na stvarnu pobjedu muslimana.

Međutim, Allah, dž.š, je sve ovo ostavio tajnovito, dopuštajući muslimanima da maštom irazumom pokrenu svoju neustrašivost za borbu na Allahovom putu.U tim danima, mjeseca š‘abana 2.g. h. ili februara, 624. godine, Allah, dž.š, naredi muslimanimada promijene kiblu od Kudusa prema Kabi. To je doprinijelo da muslimani u potpunosti otkrijuone jevrejske munafike (dvoličnjake), koji se priključuju muslimanskim redovima, a siju smutnju izabunu. Oni promjenom kible koja je ujedno bila i njihova, odmetnuše se potpuno od Islama.Tako se muslimanski redovi pročistiše od mnogih izdajnika i spletkaroša. Promjenom kible, naveoma simboličan način je dato muslimanima da će doći do mnogih promjena u njihovu korist, ida za njih otpočinje jedan novi period. To je također značilo da se muslimani neće smiriti dok nezauzmu i oslobode tu novu Kiblu, jer je nemoguće da ona ostane u neprijateljskim rukamanaroda koji ne vjeruje.Nakon svega ovoga, kod muslimana poraste moral, borbeni duh i aktivnosti koje su ih pozivaleu džihad - borbu na Allahovom putu i na susret sa neprijateljima, u odlučujuću bitku.VELIKA BITKA BEDRA PRVA ODLUČUJUĆA BITKA ZA ISLAMPovod sukobaU pohodu na Aširu spomenuli smo kurejšijsku karavanu koja je umakla Poslaniku, a.s, a kretalase iz Mekke prema Šamu. Kada se primaklo vrijeme njenog povratka iz Šama, Resulullah, a.s,posla Talhu bn Ubejdullah i Seida bn Zejada na sjever u izviđanje. Oni stigoše u Havru i tuostadoše dok ne naiđe karavana na čelu sa Ebu Sufjanom. Oni pokupiše informacije i vratiše seu Medinu da obavijeste Resulullaha, a.s.Karavana je bila ogromna. Hiljadu natovarenih deva svim vrstama robe, u koju je utrošenoveliko kurejšijsko bogatstvo, a koje je iznosilo ne manje od pedeset hiljada zlatnih dinara, saminimalnim obezbjeđenjem od četrdeset ljudi.Bila je to idealna prilika za medinske vojnike, a za nevjernike težak vojni , politički i ekonomskiudarac, ako izgube ovo silno bogatstvo. Stoga Resulullah, a.s, obavijesti muslimane govoreći:“Ide kurejšijska karavana, bogato natovarena, izađite i dočekajte je, možda će nam je Allahpokloniti.”Resulullah, a.s, nije nikom ni naredio , a ni zabranio da krene na ovu karavanu. Ostavio je punuslobodu u odluci. Resulullah, a.s, nije očekivao nikakav sukob sa kurešijskom vojskom, zbogkaravane. Nije očekivao da će doći do velike bitke na Bedru. S toga većina Ashaba osta uMedini. Oni su smatrali da Resulullahov, a.s, izlazak na ovakvo presretanje karavane nije kaoizlazak u predhodne izvidnice i pohode, te je zbog toga i dozvolio da ko hoće ide, a ko hoćeostane.Broj muslimanske vojske i određivanje vojskovođaResulullah, a.s, se pripremao za odlazak. Sa njim je krenulo tristo deset i nešto ljudi (313, 314,ili 317) među kojima je bilo 82, 83 ili 86 Muhadžira. Njih 61 su bili iz plemena El-Hazredž. Oninisu pridavali veliku važnost ovom odlasku, pa ga nisu obilježili ni uobičajenim svečanimispraćajem. Imali su samo dva konja. Jedan je bio Zubejrov, a drugi Mikdadov, i sedamdeset

deva, tako su na svaku dolazila po dva ili tri čovjeka. Resulullah, a.s, Alija i Mersad su imalizajedničku devu.Resulullah, a.s, ostavi za svoga zamjenika u Medini Ibn Ummi Mektuma, koji ga je zamjenjivao ibio u mihrabu imam mjesto njega. Kad su stigli u Revhu, Resulullah, a.s, vrati u Medinu EbuLubabeta bn Abd Munzira, koga postavi za namjesnika.Glavnu komandu i zastavu dade u ruke Mus‘abu bn Umejr, Kurejšiji. Zastava je bila bijela.Vojsku podijeli na dva odreda:a) odred Muhadžira kojim je komandovao Alija bn Ebi Talib ib) odred Ensarija, kojim je komandovao S‘ad bn MuazDesnom stranom je komandovao Ez-Zubeir bn El-Avvam, a lijevom stranom je komandovao El-Mikdad bn Amr. Jedino njih dvojica su bili konjanici. Pratnju je obezbjeđivao Kajs bn UbejjSa‘sa‘a, a vrhovna komanda nad vojskom bila je u rukama Resulullaha, a.s.Muslimanska vojska kreće na BedrResulullah, a.s, krenu na čelu ove vojske, koja nije bila dobro pripremljena. Napusti Medinu iizađe na glavni put za Mekku. Putovali su do bunara Er-Revha, a odatle krenuše na desnustranu, (put prema Mekki ostade na lijevoj strani) ka području En-Nazijet (u pravcu Bedra)Stigoše u dolinu zvanu Rahkan, koja se nalazi između Nazijeta i tjesnaca Sara. Pređoše prekotjesnaca i približiše se Safri. Tamo posla Busejsa bn Omer El-Džuheni i Adija bn Ubeja na Bedru misiju izviđanja i praćenja karavane te informisanja Resulullaha, a.s.Upozorenje MekkiEbu Sufjan, kao vođa karavane, je bio krajnje obazriv i oprezan. Znao je da je put za Mekkuveoma opasan i da su moguća razna iznenađenja. Poslao je svoje špijune da motre na svakogko prolazi tim putem i da ga obavještavaju. Ubrzo dođe do njega vijest da je Muhammed, a.s,podigao vojsku da presretne njihovu karavanu. Stoga on otpremi u Mekku Damdama bn AmrEl-Gafariju s paničnim vijestima da mu pošalju ljude koji će odbraniti karavanu od Muhammeda,a.s, i njegovih drugova. Po dolasku u Mekku, Damdam ustade na svojoj devi i viknu iz svegglasa, sav pjenušav, umoran i poderan od žurbe:“O Kurejšije, spašavajte, spašavajte! Vaša imovina koju prati Ebu Sufjan će propasti.Muhammed i njegovi drugovi će napasti, a hoćete li stići na vrijeme, nisam siguran. Upomoć,upomoć!”Priprema Mekkalija za pohodLjudi u Mekki se brzo digoše: “Zar misli Muhammed da će se s našom karavanom desiti isto štoi sa karavanom Ibni El-Hadremije? Ne, tako nam Boga, biće drugačije.” Svi prvaci Mekke trebalisu krenuti, ako neko nije mogao, morao je naći sebi zamjenu. Niko od njih nije ostao u Mekki,osim Ebu Leheba koji mjesto sebe posla jednog od svojih dužnika. Oni podigoše i nekasusjedna arapska plemena. Od kurejšijskih srodnika na ovaj pohod nije krenulo pleme BenuAdij, a sva ostala su krenula.Sastav mekkanske vojskeVojsku je sačinjavalo oko 1300 boraca u startu. Imali su sto konja, šest stotina oklopnika, adeva su imali toliko da im se i ne zna tačan broj.Glavni komandant je bio Ebu Džehel bn Hišam, a devet najuglednijih starješina Mekke suobezbjeđivali opskrbu. Oni su svaki dan klali deve, jedan dan devet, a drugi deset deva.Problem plemena Benu BekrKada se vojska iskupi da krene Kurejšije se sjetiše svoga neprijateljstva sa plemenom BeniBekr, pa se pobojaše da ih oni ne napadnu sa leđa, te da ne zapadnu između dvije vatre. Tadaim se ukaza iblis u liku Surake bn Malika starješine Kenaneta, koji im reče: “Ja vam garantujemda vam neće Kenanije ništa nažao sa leđa učiniti.”Pokret mekkanske vojskeMekkelije se pokrenuše upravo onako, kako o tome govori Kur‘an: “Da se pokažu svijetu,nadmeno su iz svoga grada izašli da bi od Allahova puta odvraćali.” (VIII : 47) Pojavili su seonako, kako je Resulullah, a.s, rekao: “sa svojom snagom i svojim oklopima da bi Allahu iNjegovu Poslaniku bili neposlušni,” i kako Allah kaže: “I oni poraniše, uvjereni da će moći toprovesti.” (LXVIII :25)Velikom brzinom Kurejšije krenuše na sjever prema Bedru. Putovali su dolinom Kusana paKudejda, zatim El-Džuhfe. U Džuhfi dobiše novu poruku od Ebi Sufjana u kojoj kaže:“Vi ste krenuli da spasite svoje karavane, ljude i imetke. Bog je sve to učuvao. Vratite se uMekku!”Karavana je spašena

Pripovijedao je Ebu Sufjan da su oni išli sa svojom karavanom glavnim putem, uz veliki oprez ipažljivo osmatranje. Kada su se približili Bedru, sreli su na putu Medždi bn Amra i pitali ga zamedinsku vojsku. On im je rekao da nije ništa naročito primjetio osim dvojice konjanika koji suputovali prema Bedru. Napili su se vode i otišli svojim putem. Ebu Sufjan je krenuo da vidi ko suti konjanici. On je po tragovima utvrdio da su Jesreblije i reče: “Ovo je tako mi Boga izvidnicaJesriba.” On brzo okrenu karavanu i krenu zapadno prema obali, ostavljajući glavni put kojiprolazi lijevo pokraj Bedra. Ovim potezom je spasio svoju karavnu od sigurnog pada u rukemedinske vojske. On tada posla poruku mekkanskoj vojsci, koju su ovi dobili u Džuhfi, da sevrate u Mekku.Želja Mekkalija za povratkom i njihova podjela zbog togaKada je mekkanska vojska dobila poruku od Ebu Sufjana, htjede da se vrati nazad, ali njihovzločinac Ebu Džehel, sav unezvijeren povika: “Nećemo se vratiti dok ne stignemo do Bedra.Tamo ćemo se odmoriti tri dana, zaklati deve, najest se i napit vina, a zatim proslaviti. Treba dačuju Arapi za naš pohod, za našu snagu i moć, te da nas više nikada ne pomisle napasti.”Međutim, i pored Ebu Džehlove želje El-Ahnes bn Šerik naredi povratak. Mnogi mu sesuprotstaviše i nastaviše put, on se vrati u Mekku sa plemenom Benu Zehra. On je bio njihovpoglavar i vođa u ovom pohodu. U bici na Bedru nije učestvovao ni jedan Zehrijanac, a bilo ih jeoko tri stotine. Oni su ostali vjerni i odani svom vođi.I pleme Benu Hašim htjelo se vratiti u Mekku, ali im Ebu Džehel prepriječi put i reče: “Neostavljajte nas sada, vratit ćemo se svi skupa.”Nakon odlaska Benu Zehre u kurejšijskoj vojsci ostade oko hiljadu boraca koji krenuše na Bedr.Oni stigoše kod mjesta Kusejb koje se nalazi na granici doline Bedra.Težak položaj muslimanske vojskeResulullah i medinska vojska saznadoše za mekkansku karavanu i vojsku koja je krenula izMekke kao pojačanje, još dok su bili u dolini Zafran. Ustvrdili su da nemaju izbora i da ne moguizbjeći sukob, jer bi to bilo kukavički. Stoga moraju nastaviti put s velikom hrabrošću, junaštvomsmjelo i odvažno, bodreći svoje vojnike. Svakako nije smio dozvoliti kurešijskoj vojsci da sebaškari tim putevima kako hoće i da pokazuje svoju vojnu moć. Nema sumnje, oni bi bili ustanju nabaciti svoju vojnu, političku i ekonomsku dominaciju. To bi u svakom slučaju oslabilopozicije muslimanima na tim područjima a Islam bi postao kao paralizovano tijelo života, što bioživjelo mržnju i srdžbu svih protivnika Islama na ovim prostorima.A nakon svega ovoga ko bi bio taj, da garantuje muslimanima da mekkanska vojska nećekrenuti na Medinu i poraziti muslimane na pragu njihovih kuća.Ne, muslimanska vojska se ne smije zavaravati. Svako i najmanje kolebanje bi moglo ostavitinajgore tragove na biće i ugled muslimana.Zasijedanje “Šure”Gledajući na sve ovo Resulullah, a.s, sazva sastanak vojnog, savjetničkog, tijela i ukaza nastvarno stanje i moguće posljedice povratka u Medinu ili ostanka na Bedru. Nakon međusobnogdogovaranja rukovodećih ljudi, izniješe problem pred cijelu vojsku i njene starješine. U to dobaneki ljudi, njih manja grupica, uplašiše se sukoba i pokazaše svoj strah i kukavičluk. Za njihAllah, dž.š, kaže: “Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s povodom iz doma tvoga izveošto jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji.” (VIII : 5)Što se tiče vojskovođa, evo njihovog mišljenja. Ebu Bekr Es-Siddik, r.a, prihvati sveResulullahove, a.s, prijedloge i pohvali ih, a potom se diže Omer bn El Hattab, r. a. pa ponovi ion isto. Poslije njega se digao El-Mikdad bn Amr i reče: “O Allahov Poslaniče, idi putem kojeg tije Allah pokazao. Mi smo s tobom. Tako mi Allaha, ma šta se dogodilo, nećemo reći tebi onakokako su rekli Benu Izraelčani Musau: ”Idi i ti i tvoj Bog pa se borite, a mi ćemo ovdje sjediti." Ne,mi tebi kažemo - idi ti sa svojim Gospodarom, pa se borite, a mi ćemo se uz vas boriti. Tako miStvoritelja, koji te učini Poslanikom, da kreneš sa nama na sami kraj Jemena (Berkul Gamdana)borili bi se s tobom, dok ga ne bi osvojio."Resulullah, a.s, mu zahvali i uputi za njega dovu Allahu, dž.š.Ova trojica vojskovođa su bila iz redova Muhadžira, koji su bili u manjini u ovoj vojsci. StogaResulullah htjede da zna i mišljenje ensarijskih vojskovođa jer su oni predstavljali većinski diovojske i jer će teret bitke pasti njima na leđa.Međutim, sjetimo se teksta prisege na Akabi, u kojem stoji da oni nisu dužni ići u borbu vansvoga mjesta, pa stoga Resulullah, a.s, reče: “O ljudi, dajte mi savjet” (govorio je Ensarijama).Oštroumni vojskovođa Ensarija, njihov bajraktar S‘ad bn Muaz reče:“Tako mi Allaha, kao da želiš i mi da govorimo?”

Resulullah, a.s, reče: “Tako je.”S‘ad odgovori: “Nemamo mi šta govoriti. Mi smo rekli sve onda, kada priznasmo da si Poslanik,i kada potvrdismo da je Objava koju prenosiš Istina, i kada primismo Islam, i kada ti dadosmosvoju prisegu i obećanje da ćemo biti poslušni i pokorni. Idi Allahov Poslaniče, kuda želiš, jertako mi Stvoritelja, kada bi nam se ispriječilo čak i more, a ti krenuo da ga pređeš, krenuli bismoza tobom i znaj ni jedan od nas ne bi odustao. Mi se ne bojimo, sutra, sresti sa neprijateljem. Mismo strpljivi u ratu, iskreni u životu. Možda će ti Allah nas prikazati onakvim kakvim nas ti želišvidjeti. Računaj na nas uz Allahov blagoslov.”U jednoj drugoj verziji stoji da je S‘ad bn Muaz rekao Resulullahu, a.s.:“Možda ti misliš da Ensarije uzimaju sebi za pravo da ti pomognu samo kod svojih kuća, i da neidu dalje od njih, a ja ti kažem u njihovo ime, i njihov odgovor ti dajem, kreni kuda hoćeš,potstavi koju hoćeš vezu, prekini koju hoćeš, iz našeg imetka uzmi što hoćeš, i daj nam štohoćeš, a nama daj šta hoćeš. Ono što ćeš uzeti biće nam draže nego ono što nećeš. Svakatvoja naredba je za nas, naredba koju s draga srca prihvatamo i izvršavamo. Tako mi Allaha,kada bi krenuo, do Bekra od Gamdana, krenuli bismo za tobom”.Resulullah, a.s. se obradova S‘adovim riječima. To mu dade volje za akciju. On reče: “Krenite idonesite radost. Uzvišeni Allah mi je obećao jednu od dvije skupine. Tako mi Allaha, kao dagledam mjesta njihove pogibije.”Muslimanska vojska nastavlja putResulullah, a.s. napusti Zafran i krenu prema mjestu El-Asafir, a odatle pređe na područje kojese zove Ed-Dijjet. Mjesto El-Hanan ostavi s desne strane, a to je jedno ogromno brdo koplanina. Odatle se spusti blizu Bedra.Resulullah, a.s. lično u izvidniciU blizini Bedra, odluči se Allahov Poslanik lično da ode u izviđanje sa svojim drugom Ebu-Bekrom Es-Siddik, r.a. Dok su oni kružili nedaleko od mekkanskog logora, ugledaše jednogstarca Arapa. Resulullah, a.s, ga upita za Kurejšije, a i za Muhammeda i njegove drugove. Upitaza obadvije vojske praveći se da ništa ne zna. Međutim, starac mu reče: “Ja ti neću ništa reći,dok vas dvojica ne kažete meni, ko ste vi?” Resulullah, a.s, mu odgovori: “Ako ti nama kažeš kosi ti, i mi ćemo tebi.” On reče: “Odgovor za odgovor?” Resulullah odgovori: “Da.”Starac reče: “Saznao sam da je Muhammed izašao sa svojim drugovima iz Medine tada i tada.Ako je istinu govorio onaj što me je obavijestio, onda bi danas trebali biti na tom i tom mjestu(gdje se upravo nalazila medinska vojska). A obavješten sam da su Kurejšije krenule toga i togadana, pa ako je bila istina, oni bi danas trebali biti na tom i tom mjestu (na mjestu gdje je zaistabila mekkanska vojska).”Kad završi upita: “Ko ste vas dvojica?” Resulullah, a.s, mu odgovori: “Mi smo iz vode”, zatim seokrenu s Ebu Bekrom i ode. Starac ostade otvorenih usta. Šta znači iz vode? Je li iz vodeIraka?Najvažnije informacije o mekkanskoj vojsciTe noći Resulullah, a.s, posla ponovo svoje osmatrače da čuju vijesti o neprijatelju. Trojicavojskovođa Muhadžira krenuše u izviđanje: Alija, Zubeir i S‘ad uz malu grupicu ljudi u pratnji.Oni odoše do bunara na Bedru. Tu ugledaše dva dječaka kako toče vodu za mekkansku vojsku.Oni ih uhvatiše i dovedoše pred Resulullaha, a.s.On je bio na namazu. Dječake ispitaše nečekajući Resulullaha, a.s. Njih dvojica rekoše: “Mi smo donosili vodu Kurejšijama. Poslali su naspo vodu”. Muslimani im ne povjerovaše, sumnjajući da su to Ebu Sufjanovi špijuni. Stoga ihizudaraše, a oni progovoriše: “Mi smo Sufjanovi.” Oni ih ostaviše na miru čekajući Resulullaha,a.s. Kada Resulullah, a.s, završi namaz reče im prekorenim glasom: “Ako istinu govore, vi ihudarate, ako lažu, ne udarate ih, kako to? Oni su rekli istinu. Nisu oni Sufjanovi. Oni suKurejšije.”Zatim se Resulullah, a.s, obrati dječacima i reče im: “Šta znate o Kurejšijama?” Rekoše: “Oni senalaze iza ovog brijega koji gleda na El-Udvetul-Kausva.” “Koliko ih ima?” Odgovoriše: “Mnogo.”“Koliki ih je broj?” Rekoše: “Ne znamo.” “Koliko kolju na dan?” Odgovoriše: “Jedan dan devetdeva, a drugi deset.” Resulullah, a.s, proračuna i reče: “Ima ih između devet stotina i hiljadu.”Potom se obrati dječacima: “Ko je među njima od časnika kurejšijskih?” Odgovoriše: “Utbe iŠejbe, sinovi Rebiata, zatim Ebu-l-Buhturi bn Hišam, Hakim bn Hazm, Nevfel bn Huvejlid, El-Haris bn Amir, Taime bn Adij, Nadar bn El-Haris, Zem‘at bn El-Esved, Ebu Džehel bn Hišam iUmmeje bn Halef sa još nekim ljudima.” Resulullah, a.s, se okrenu ljudima i reče: “Mekka vamnudi, evo, najuglednije ljude.”Padanje kiše

Allah dž.š. te noći posla kišu koja je mušricima izazvala tegobu i neugodnost, jer im je otežavalaput i kretanje, a za muslimane je bila milost Allahova, koja ih opra, očisti njihova tijela i odijela,rashladi i pokvasi zemlju, učvrsti pijesak i unese ljubav u njihova srca. Kiša je, dakle zamuslimane bila Božija milost.Muslimani zauzimaju značajne strateške položajeResulullah, a.s, odluči da krene s vojskom prema Bedru i preduhitri Kurejšije u zauzimanjuveoma važnog izvorišta vode.Početkom večeri dođoše podno izvorišta Bedra. Habab bn Munzir, jedan od izviđača ustade ireče: “Da li misliš o Allahov Poslaniče, da ovdje odsjednemo? Je li ti Allah, dž. š. naredio dabudemo na ovom mjestu i da ne smijemo naprijed ni nazad ili je to stvar mišljenja, rata i varke?”Resulullah,a.s, odgovori: “Ovo je mjesto za dogovor, rat i varku.” Habab bn Munzir nastavi:“Poslaniče, ovo mjesto nije za ostajanje. Kreni s ljudima dok ne dođemo do najbližeg bunarakod Kurejšija. Bunar sruši i zatrpaj. Tako učini i sa ostalim bunarima. Zatim ćemo za sebeiskopati kanal i napuniti ga vodom. Tek tada ćemo krenuti u napad. Mi ćemo imati da pijemo, aoni neće.” Resulullah, a.s, mu reče: “Tvoj plan je dobar.”Resulullah, a.s, podiže vojsku i krenuše do, neprijatelju najbližeg bunara. Tamo stigoše okopola noći. Iskopaše kanal i zatrpaše glavne izvore.Mjesto komandovanjaNakon što muslimani dovedoše sebi vodu, S‘ad bn Muaz predloži Resulullahu, a.s, damuslimani iskopaju utvrđenja i da obezbijede komandno mjesto, u slučaju da dođu u situacijuda se povuku prije pobjede. On reče: “Božiji Poslaniče, treba da sagradimo tebi zaklon, u komećeš biti. Kod tebe ćemo pripravnu držati tvoju jahaću devu, a potom ćemo krenuti naneprijatelja. Ako nas bude Allah pomogao i nad neprijateljem uzdignuo, tek će biti ono što svipriželjkujemo, a ako bude ono drugo, uzjaši na svoju devu i kreni kod onih koji su ostali iza nas(u Medini). Iza tebe je, o Allahov Poslaniče, ostao narod koji te voli isto tako kao i mi. Da suznali, da ćeš u rat ići i bitku biti, ne bi ni oni ostali. Tebe će Allah zbog njih štititi. Mnogo će oniod tebe savjeta zatražiti i u mnogim bitkama sa tobom se boriti.”Resulullah, a.s, mu se toplo zahvali i zaželi mu svako dobro.Muslimani sagradiše sklonište na jednom uzvišenju na sjeverozapadnoj strani bojišta, odakle jemogao kontrolisati čitavu bitku.Muslimani izabraše grupu mladića na čelu sa S‘adom bn Muaz, da štite svog komandanta,Resulullaha, a.s.Raspoređivanje vojske i konačenjeResulullah, a.s, rasporedi svoju vojsku i ode na prvu liniju. Stade pokazivati rukom: “Ovdje ćesutra poginuti, inšellah, taj i taj, a ovdje će sutra poginuti, inšellah, taj i taj”. Zatim je Resulullah,a.s. proveo ostatak noći klanjajući namaz pod krošnjom drveta komandnog mjesta. Ostatak noćimuslimani provedoše smireni pod sjajnim nebeskim svodom, puni samopouzdanja. Odmarali suse ostatak noći, željni da im Allah, dž. š., da neki dobar znak, kojeg će sutra vidjeti svojimočima.Allah, dž.š, objavi:“Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete, i s neba vam kišu spustio da bivas njome očistio, i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca vaša jakimučinio, i njome korake učvrstio.” (VIII: 11).Ova noć uoči bitke, bila je uoči petka, 17. ramazana 2. g. h, a krenuo je iz Medine 8. ili 12. istogmjeseca.Rascjep kurejšijske vojske na bojnome poljuKurejšije su tu noć provele u svom taboru na El-Udvetul Kusva. Kad se probudiše, krenunjihova konjica u dolinu Bedra. Nekoliko ih naiđe na kanal koji su muslimani iskopali.Resulullah, a.s. reče: “Pustite ih, ko god se od njih napije vode, biće danas ubijen osim Hakimabn Huzama”. On osta živ, a poslije primi Islam i posta dobar musliman". Kad bi htio da se čvrstozakune, govorio bi: “Tako mi Onoga ko me spasi na Bedru ...”Kad se Kurejšije smjestiše u dolinu, ode Umejr bn Vehb El-Džumehi da sazna nešto omuslimanskoj vojsci.Umejr, jašući na konju, obiđe muslimansku vojsku, vrati se Kurejšijama i reče im: “Ima ih tristoljudi, možda malo više, a možda i malo manje.” Zatim reče: “Pričekajte malo, dok vidim da nisupostavili zamku ili da nemaju iza sebe pojačanje.” On žurno odjaha dolinom, ali ne vidje ništa,ode i dalje, ali opet ne vidje ništa. Vrati se kod njih i reče: “Nisam nikog vidio, ali znam iosjećam, o Kurejšije, da nesreća donosi smrt. Tegleće deve Jesriba nose mrtve. Ta vojska

nema utvrđenja ni skloništa. Sve što imaju to su njihove sablje. Tako mi Boga, ni jedan njihovneće poginuti dok ne ubije nekog od vas. Kada pobiju velik broj vas, nema lijepog života poslijetoga. Vidite šta vam je činiti.”Tada, ponovo izbi protest protiv Ebu Džehla. On je bio čvrsto odlučio da se ratuje. Pobunjenicisu pozivali vojsku da se vrate u Mekku bez borbe.Hakim bn Hazam je obilazio vojnike želeći da ih smiri. On dođe do Utbeta bn Rebia i reče mu:“O Eba Velide, (Velidov oče), ti si stari Kurejšija, poglavar plemena, tebe slušaju i tebi sepokoravaju, imaš li u ovom presudnom momentu šta da kažeš?” Utbe upita: “A šta bi to trebaloHakime?” On odgovori: “Vrati ljude nazad. Ti snosiš odgovornost za umorstvo tvog saveznikaAmra bn El-Hadremija, koji je ubijen u Nahli od muslimanske izvidnice.” Utbe reče Hakimu: “Jasam to uradio uz tvoju garanciju. Ja garantujem za njega i ja ću platiti njegovu krvarinu i sve štoizgubi od imetka.”Zatim Utbe reče Hakimu: “Dovedi Ebu Džehela, bojim se da ljudi ne učine nešto bez njegovogznanja.”Utbe bn Rebia ustade i poče govoriti:“O narode Kurejšija, vi tako mi Boga, ništa nećete učiniti susretom sa Muhammedom i njegovimdrugovima.Tako mi Boga, ako ga ubijete, i dalje ćete mržnjom gledati one koje ne bi željeli vidjeti.Ubit će te amidžića ili dajdžića, ili bilo koga od svoje rodbine. Vratite se i pustite ostale Arape iMuhammeda. Ako ga ubijete, to je vaša čast i vaša želja, ako bude drugačije, on će se domoćivas, i nećete dobiti ono što ste željeli."Hakim odžuri do Ebu Džehela, koga zateče kako priprema svoj oklop, i reče mu: “Utbe me jeposlao do tebe za to i to ...”, pa Ebu Džehel mu reče: “Tako mi Boga, preplašio se od kad jevidio Muhammeda i njegove drugove”.Ne, ne! Tako mi Boga, nećemo se vratiti u Mekku dok ne presudi Bog između nas iMuhammeda bez obzira šta Utbe priča. On je vidio s Muhammedom i njegovim drugovima isvog sina - Ebu Huzejfeta bn Utbe, koji je među prvima primio Islam i hidžru učinio. On strahujezbog njega."Kad Utbe ču šta priča Ebu Džehel: “Tako mi Boga, preplašio se ...” reče: “Znaće Ebu Džehel kose preplašio, ja ili on?”U tom Ebu Džehel pohiti da smiri situaciju, koja je prijetila još većim rasulom. On odmah poslapo Amira bn El-Hadremiju, brata ubijenog Amra u Abdullah bn Džahšovom pohodu.Ebu Džehl mu reče: “Utbe je tvoj saveznik, on hoće da se s ljudima vrati u Mekku, a ti si svojimočima vidio ubistvo. Ustani, sjeti se groba svog ubijenog brata!” Amir ustade i zakuka iz svegglasa: “O Amre, Amre, tebe nema više!” Ovaj vrisak prostruji masom, osvijesti ih i otvori im oči.Shvatiše da se moraju pribrati, zbiti svoje redove i ustrajati u svojoj zloj namjeri. PropadeUtbetova pobuna. Mekkalije će se boriti. Lahkomislenost je odnijela pobjedu nad mudrošću.Dvije vojske se odmjeravajuKada mušrici izađoše na bojno polje izađoše i muslimani naspram njih.Resulullah, a.s, se obrati Allahu, dž.š, Allahu dragi, ovo su Kurješije, dođoše sa svojomkonjicom i svojom slavom. Tebi prijete i laž na Tvog Poslanika govore. Moj Allahu, pruži miTvoju pomoć koju si mi obećao! Porazi ih danas".Resulullah, a.s, gledajući Kurejšijsku vojsku ugleda: “Utbe bn Ebi Rebia je tamo na crvenoj devi,ako iko, danas, od njih bude sreće imao imat će je jahač crvene deve ako njega poslušajuispravno će postupiti.”Resulullah, a.s, rasporedi svoju vojsku. Dok je on uspostavljao redove, desi se čudna stvar.Držao je u svojoj ruci strijelu kojom je pravio raspored, pa njome dotače Sevada u stomak i rečemu: “U red, ne iskači iz reda.” Sevad vrisnu: “O Allahov Poslaniče, ti me udari, hoću da ti vratimistom mjerom.” Resulullah, a.s, mu reče: “Približi se”, i otkri mu svoj stomak i reče: “Udri!” Sevadpriđe i poljubi ga u stomak, a Poslanik, a.s, upita: “Šta ti bi, zašto ovo učini?” Sevad reče: “Vidiosi što si vidio, a mi smo tu gdje smo. Želim da posljednji moj dodir na ovom dunjaluku bude stobom, da dotaknem tvoje mubareć tijelo.”Resulullah, a.s, se obrati Allahu, dž.š, moleći za dobro Sevadu.Kada Resulullah, povede vojsku izda naređenje da ne smije niko otpočeti bitku dok ne dobijekonačnu njegovu naredbu.Potom im se obrati s posebnim uputama vezanim za tok borbe. On reče: “Kada navale na vas,vi prvi odapnite svoje strijele. Sablje ne isukujte dok ne bude borba prsa u prsa. Zatim se vrati

na svoje komandno mjesto sa Ebu Bekrom. S‘ad bn Muaz i stražari odoše na konjima da gaštite.Ebu Džehl istupi pred mušrike Mekke i reče: “Bože moj, onoga ko više rodbinske veze kida i konepravilnije postupa obeshrabri danas. Bože, ko je tebi draži i od koga si ti zadovoljan, danasmu pomozi!”Povodom ovoga Allah, dž.š, objavi sljedeće ajete:“Ako ste molili da pobijedite, - pa, došla vam je, eto, ”pobjeda"! A da se okanite, bolje bi vambilo! I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, makoliko brojan bio, jer Allah je na strani vjernika." (VII: 19.)Početak bitkePrva ‘rtva sukoba bio je El-Esved Abdi-l-Esed El Mahzumi. Bio je zao i loš čovjek. On istupi ireče: “Zavjetujem se Bogu, da ćemo piti njihovu vodu ili ćemo im srušiti kanal, ili ćemo umrijetiboreči se.” (Ovo je bio izazov i podizanje borbenog duha.)Hamza, r.a. izađe da mu se suprotstavi, pa se sukobiše. Udari ga sabljom i rasjeće mu nogu dopola koljena, prije nego što stiže do vode. Pade na leđa, krv šiknu prema njegovim drugovima, aon poče puzati prema kanalu, dok ne dođe i sruči se, da time ispuni svoju zakletvu. Međutim,Hamza ga stiže, udari ga svojim drugim udarcem i ubi ga.DvobojOvo ubistvo je značilo i početak obračuna među sukobljenim stranama. Odmah poslije njegaistupiše tri najbolja Kurejšijska junaka, svi iz jedne porodice. To su: Utbe i Šejbe, sinovi Rebiatai El-Velid sin Utbeta.Oni zatražiše od muslimana trojicu ljudi za dvoboj. Pred njih izađoše trojica mladića Ensarija.Avf i Muavez, sinovi El-Harisa i njihove majke i Abdullah bn Revaha. Kurejšije ih upitaše: “Koste vi?” Odgovoriše: “Ensarije.” Pa im rekoše: “Vi nama ne trebate. Mi hoćemo naše amidžiće.”Zatim, jedan od njih povika: “O Muhammede, pošalji na nas nama dorasle ljude, našeg soja.”Resulullah, a.s, reče: “Ustani, Ebu Ubejde bn El-Haris, i ti Hamza i ti Alija.” Oni izađoše, aKurejšije ih upitaše: “Ko ste vi?” Oni rekoše ko su, a ovi izjaviše: “Vi nam po svemu odgovarate,po porijeklu i po časti.”Partneri dvoboja su bili"1. Ebu Ubejde - Utbe bn Rebia2. Hamza - Šejbe3. Alija - El-VelidEbu Ubejde je bio najstariji učesnik dvoboja. Hamza i Alija nisu oklijevali. Bili su jači i spretniji, teodmah ubiše svoja dva protivnika. Ubejde i Utbe se potukoše i raniše jedan drugog. Alija iHamza kidisaše na Utbeta i ubiše ga. Podigoše Ubejdeta - noga mu je bila odsječena - iponesoše ga. Od tada nije progovorio ni riječi. Umro je pet ili šest dana poslije toga na Safri,kada su se muslimani vraćali sa Bedra u Medinu. Alija, r.a., se zaklinjao da je sljedeći ajetobjavljen u vezi dvoboja:“Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga.” (XXII: 19.)Opšti napadZavršetak ovog dvoboja bio je porazan za mušrike. Izgubiše tri najbolja junaka, i tri svojanajbolja komandanta odjednom. Stoga navališe na muslimane svi kao jedan.A muslimani, nakon što zamoliše pomoć od Allaha dž.š, i na Njega se osloniše, čvrsto riješenida se bore u ime Njega, zauzeše odbrambeni položaj i nanesoše mušricima ogromne ‘rtve, uzpoklik: “Ehadun, Ehad! - Allah je jedan, Allah je jedan! Allahu Ekber! Allah je najveći!”Resulullah, a.s, poziva Allaha, dž.š.Resulullah, a.s, od momenta kada je poredao vojsku za bitku, i kada se vratio na osmatračnicu,prizivao je i molio Allaha, dž.š, da im obećanu pomoć i pobjedu da. On je molio:“Gospodaru moj, ispuni svoje obećanje koje si mi dao. Molim Te, Gospodaru moj. Ti nampomozi, mi čvrsto vjerujemo u Tvoju riječ!”Bitka je plamtjela svom žestinom. Prsa u prsa, borba dugotrajna i neprekidna. Vrhunac bitke,mrtvi na sve strane. Resulullah povika, moleći očiju uprtih u nebesa: “ Gospodaru moj, akostrada ova skupina ljudi danas, neće Te drugi vjerovati, Gospodaru moj, Ti ako hoćeš, oddanas, možeš učiniti da te nikad više niko ne vjeruje.”Resulullah, a.s, nastavi u još većem zanosu. Spao mu je ogrtač sa leđa, a Ebu Bekr mu gapodiže i reče: “Polahko, polahko Poslaniče, ne navaljuj na svog Gospodara.”Allah, dž.š, objavi svojim melekima: “Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju! U srcanevjernika ja ću strah uliti.” (VIII: 12)

A zatim objavi svome Poslaniku, a.s,:“Poslaću vam hiljadu meleka koji će jedni za drugim dolaziti.” (VII: 9)Oni će dolaziti po potrebi, jedni za drugim, a neće svi odjednom priteći u pomoć!Dolazak melekaResulullah, a.s, zaspa na tren. Zatim podiže glavu i reče: “Raduj se Ebu Bekre imam radosnuvijest. Dođe mi Džibril, oblak ga donese. Na krilima mu prašina.”U Ishakovoj predaji stoji da je Resulullah, a.s, rekao: “Raduj se Ebu Bekre, Allah ti posla pomoć.Džibril dođe, upravljao je svojim konjem, na krilima mu prašina.”Resulullah, a.s, izađe iz svog skloništa. Udarao je u oklop i vikao:“Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!” (LIV: 45)Zatim on uze šaku prašine i baci je na Kurejšije i reče: “Lica vam se unakazila”, baci prašinunjima u lice. Ni jedan mušrik nije ostao a da ga pijesak nije pogodio u oko ili nos ili u usta.Povodom toga Allah, dž.š, objavi: “I nisi ti bacio kad si bacio, nego je to Allah bacio.” (VII: 17)KontranapadResulullah a.s, izda svojoj vojsci posljednje naredbe za kontranapad. On reče: “Zbijte redove iudrite svom snagom.” Potom dodade:“Tako mi Stvoritelja, ko god danas učestvuje u ovoj bici i s velikim strpljenjem boreći se a nebježeći od borbe bude ubijen, sigurno će u džennet ući.”Također je govorio bodreći borce: “Krećite, krećite, idite u džennet čija su prostranstva kolikonebesa i zemlja. Tada El-Umejr bn Amr reče: ”Uh, uh." Resulullah, a.s, ga upita: “A šta misliš stim, uh, uh?” “Tako mi Allaha, o Poslaniče, ništa drugo nego da mi je biti jedan od njegovihstanovnika.” Poslanik a.s, mu reče: “Ti ćeš zaista biti džennetlija. Zatim El-Umejr izvadi datule izdžepa i reče: ”Ako budem živ dok ne pojedem ove hurme, onda mi je dugo čekati." On uze onehurme i baci ih, a onda nastavi da se bori. Ubrzo je i on poginuo .Interesantno je spomenuti šta je Avf bn El-Haris - sin Afre - pitao Resulullaha a.s,: “Čime robmože razveseliti svoga Rabba?” On mu odgovori: “Da bez oklopa gurne svoju ruku naneprijatelja, on skide oklop sa sebe i baci ga, a zatim uze svoju sablju i s njom se borio dok nepoginu.”Kada je Resulullah, a.s, izdao naredbu za direktan napad, neprijateljski borbeni duh je počeojenjavati, a želja za borbom opadati. Ovakav mudar potez Resulullaha, a.s, je imao velikogutjecaja u poboljšanju stanja muslimana. Kada su dobili naredbu da svom žestinom navale naneprijatelja - a vladali su vrlo malim ratnim iskustvom - krenuše svom silinom i svom žestinom.Išli su na sve, ili ništa. Rušili su pred sobom neprijateljske redove, otkidali glave, a još su većuvolju dobili kad su vidjeli Resulullaha, a.s, da udara o štit i da iz sveg glasa ponavlja Kur‘anskeriječi: “Skup će sigurno poražen biti, i oni će se u bijeg dati. (LIV: 45)Muslimani su se žestoko borili, a u borbi su im pomogli i meleki koje je Allah, dž.š, slao ugrupama.U predaji Ibn S‘ada prenosi se da je Ikrime rekao: “Rijetko je bilo tog dana vidjeti glavu čovjeka,a da se ne zna ko ju je odsjekao, i rijetko je bilo vidjeti odsječenu ruku, a da se ne zna ko ju jeodsjekao.”Ibn Abbas priča: “ Jedan musliman je žurno tjerao mušrika ispred sebe. Tada ču fijuk biča iznadglave i glas konjanika koji mu reče: ”Samo naprijed!" Tada ugleda ubijena mušrika ispred sebe.Sve je to vidio i čuo jedan od Ensarija, pa ode kod Resulullaha, a.s, i ispriča mu. Resulullah,a.s,reče: “Istinu govoriš, to je glas sa trećeg neba.Ebu Davud El-Mazini priča:“Slijedio sam jednog mušrika da ga ubijem, kada mu glava odleti s ramena prije nego je mojasablja došla do nje. Znadoh da ga je ubio neko osim mene.”Također je jedan Ensarija doveo Abbasa bn Abdu-l-Muttaliba zarobljenog. Abbas reče: “Ovajme, ovdje, nije zarobio, tako mi Boga! Zarobio me je jedan ćelav čovjek, najljepši od svih kojesam Resulullah, a.s, mu reče: ”Šuti, Allah ti je pripomogao sa časnim melekom."Iblis bježi s bojnog poljaU toku bitke pojavljivao se Iblis u liku Surake bn Malika.Kada je vidio kako meleki navaljuju na mušrike, pobježe taj Suraka glavom bez obzira. Za njimse dade u potjeru El-Haris bn Hišam. On dohvati Harisa za prsa i baci ga na zemlju, a zatimpobježe. Mušrici mu rekoše: “Gdje ćeš Suraka? A zar nisi rekao da ćeš sa nama biti, i da nasnećeš napuštati?” On odgovori: “Ja vidim ono, što vi ne vidite. Bojim se Boga. Bog teškokažnjava.” Potom pobježe i baci se u more.Ogroman poraz mušrika

U redovima mušrika nastade nered. Znaci poraza su bili sve vidljiviji. Mušrici počeše posrtatipred sve žešćim naletima muslimanske vojske. Kraj bitke se približavao. Mušrici počešemasovnu bježaniju s ratišta. Muslimani su ih pristizali, ubijali i zarobljavali, dok ih potpuno neporaziše.Ebu Džehlova upornostŠto se tiče najvećeg zlikovca Ebu Džehla, kada je primjetio prve znake dezerterstva u svojimredovima, odluči da bude ustrajan u svojoj borbi do zadnjeg momenta. On poče bodriti svojuvojsku, govoreći vojnicima pun (lažnog) optimizma: “Neka vas ne žalosti Surakin odlazak. Nedajte se poraziti. On je bio u dogovoru sa Muhammedom. Neka vas ne žalosti pogibja Utbeta,Šejbeta i El-Velida, oni su bili prebrzi. Tako mi Lata i Uzata (njihovih bogova) nećemo se vratiti,dok ih sve ne povežemo u lance! Ne smije biti niko od vas, a da nije ubio nekog od njih. Žestokoih udrite da im pokažemo kako su loše postupali.”Međutim, ubrzo postade i njemu jasno pravo stanje. Do malo, navali vojska u bijeg pred talasommuslimanskih boraca. Da, svi su bježali osim male grupe ljudi privrženih Ebu Džehelu. Gomile igomile bačenog oružja ležale su na sve strane. Ebu Džehel nije znao šta da radi. Muslimani gavidješe kako se na svom konju vrti u krug. Smrt je čekala da popije i njegove kapi krvi iz rukudvojice dječaka Ensarija.Stradanja Ebu DžehlaAbdurrahman bn Auf priča: “Bio sam u borbenom redu na Bedru, pa se okrenuh i ugledah sadesne i sa lijeve svoje strane dva mlada momčuljka. Obuze me nelagodnost, jer se nisamosjećao sigurnim između njih dvojice. Jedan od njih mi tiho, da ne čuje drugi, reče: ”Amidža,pokaži mi Ebu Džehla." Odgovorih mu: “Drago dijete, šta ćeš od njega?” “Čuo sam da on psujeResulullaha, a.s, reče on: ”Tako mi Allaha, ako ga vidim, pašće mu mrak na oči, kao što je imeni pao kad sam to čuo, pa neka izvoli, borićemo se, pa nek ostane živ onaj ko je spretniji."“To mi se veoma dopade” reče Abdurrahman.Zatim mi šapćući reče drugi mladić isto što i prvi. Ja ne izdržah, nego pogledah u Ebu Džehlakoji je hodao između ljudi, pa rekoh:“Zar ga niste vidjeli? Eno osobe za koju pitate.” Njih dvojica jurnuše prema njemu, izudaraše gasabljama i ubiše ga. Nakon toga odoše kod Resulullaha, a.s, a on upita: “Koji ga je od vasdvojice ubio?” Svaki od njih odgovori: “Ja.” “A da li ste obrisali svoje sablje?” “Ne”, rekoše.Resulullah, a.s, pogleda u njihove sablje, a zatim reče: “Obojica ste ga ubili.”Resulullah, a.s, odredi da Muaz bn Amr bn El-Džemuh uzme od Ebu Džehela sve što Muavvezima. Dvojica mladića koja su ga ubila su bili u stvari Muaz bn Amr bn El-Džemuh i Muavez bnAfrae.Ibnu Ishak to pripovijeda ovako: Muaz bn Amr bn Džemuh reče:“Čuo sam od naroda da Ebu Džehla porede sa stablom toliko visokim, da do njegovog vrha nemožeš doći. Tako od mušričkih kopalja i sablji koji su oko njega radi zaštite i čuvanja, nisimogao doći do Ebu Džehla. Njegovi čuvari su govorili: ”Ebu Džehelu neće niko moći nauditi."Kad ja to čuh reče Muaz bn Amr, stavih sebi u zadatak da ga ubijem, pa pojurih na njega.Udarih ga i prvim udarcem mu odsjekoh nogu do koljena. Tako mi Allaha, kad je letjela, neuporedih je ni sa čime, osim sa košpicom koja leti ispod kamena za tucanje, kad je želite razbiti.Tada me udari njegov sin Ikrime u slobodnu ruku. Otkide mi je. Visila je na parčetu kože, te jeprebaci oko vrata. Bez te ruke sam nastavio borbu. Tog dana sam samo ubijao, vukući ruku sasobom. Kad mi dojadi, nogom stadoh na nju i otrgoh je i bacih je".Zatim prođe pokraj Ebu Džehela Muavvez bn Afra. On ga udari, tako jako, da ga sveza zazemlju. Ostavi ga tako da izdahne. Muavez se borio dalje dok nije i sam poginuo.Kada se bitka okonča, Resulullah, a.s, reče: “Ko će pogledati šta je bilo s Ebu Džehlom?” Ljudise raziđoše da ga traže. Nađe ga Abdullah bn Mes‘ud na izdisaju. Nogom mu stade na vrat,povuče ga za bradu, prodrma mu glavu i reče: “O Allahov neprijatelju, je li te Allah sadapostidio?” “Čime me je postidio? Nije me sramota, jer jedan sam od onih koje je ubio njegovnarod. A da li ste ubili većeg čovjeka od mene?” Zatim reče: “Da me nije barem ubio prezrenčovjek.” Potom upita: “Reci mi, ko je danas pobjednik?” Abdullah bn Mes‘ud mu reče: “Allah,dž.š, i njegov Poslanik, a.s.” Ebu Džehl reče Ibni Mes‘udu koji mu je svojom nogom stao navrat: “Uzdigao si se na opasnu visinu, o čobane!”Ibnu Mes‘ud je čuvao ovce u Mekki.Nakon ovog razgovora Ibn Mes‘ud mu odsječe glavu i donese je pred Resulullaha, a.s,govoreći: “Ovo je glava Allahovog neprijatelja, Ebu Džehla. ”Resulullah, a.s, reče: “Allah jejedan, nema drugog boga osim Allaha.” To ponovi tri puta, zatim reče: “Allahu ekber, Allah je

najveći. Hvala Allahu koji je ispunio svoje obećanje i pomogao svome robu, a pokorioneprijatelja.“Hajde, pokaži mi ga.” Ja mu ga pokazah, a on reče: “On je faraon ovog naroda.”Lijep primjer nekoliko boraca Bedra sa čvrstim imanomSpomenuli smo dva divna primjera, Umejra bn El-Humama i Aufa bn El-Harisa - sina Afre -, aspomenućemo još neke koji su u ovoj bici svojim primjerom osvjetljavali krvave staze Bedra.Neophodno je istaknuti da su pojedinci svojim ponašanjem, svojom razboritošću, svojomvelikom ljubavlju prema Allahu, dž.š, i Njegovom Resulullahu, a.s, ostali zapamćeni u ovoj bici,ne kao hrabri i neustrašivi, već kao ljudi čiji je iman (vjerovanje) bio na najvišem mogućemstupnju.U bici na Bedru, koplja su ukrštali otac i sin, brat i brat, osobe koje je krv vezivala, a idejarazdvajala. Ideja je bila jača od krvi. Zbog nje se isukaše sablje, zbog nje dobismo pobjednike ipobijeđene.Evo nekoliko takvih primjera:

1. Ebu Huzejfe bn UtbeIbnu Ishak pripovijeda od Ibn Abbasa, r.a, da je Resulullah, a.s, rekao svojim drugovima:“Znam da su mnogi ljudi iz porodice Benu Hašima krenuli u ovu bitku mimo svoje volje. Oni nisuimali razloga da se bore protiv nas. Ko od vas vidi nekog od njih, neka mu poštedi život. Kougleda Ebu-l-Buhturija bn Hišama, neka mu pokloni život. To važi i za Abbasa bn AbdulMuttaliba. Oni su povedeni u borbu na silu.”Ebu Huzejfe bn Utbe reče: “A zar da ubijamo očeve naše, sinove naše, braću i rodbinu našu, ada poštedimo Abbasa? Tako mi Allaha, glavu ću mu sabljom odsjeći.”Ove riječi Ebu Huzejfeta stigoše do Resulullaha, a.s, pa se on obrati Omeru bn El-Hattabu:“Omere, a zar će on ubiti amidžu Resulullaha sabljom?” Omer, r.a, odgovori: “AllahovPoslaniče, dozvoli mi da mu glavu sabljom odsjećem ja. Tako mi Allaha, postao je munafik(licemjer).”Ebu Huzejfe je često govorio: “Ja nisam siguran da je moj iman ispravan poslije toga što samizgovorio, i sada još uvijek strahujem od toga i strahovaću sve dok se ne iskupim pred Allahom,dž.š. Šehid moram biti, to je moj iskup.”On je zaista i umro kao šehid u bici na Jemami.

2 - El-Mudžzir bn Zijad El-BelviPošteđen ubistva na Bedru bio je Ebu-l-Buhturi, jer je najviše od svih branio Resulullaha, a.s, uMekki. Nikada nije nanio zlo Resulullahu, a.s, a niti mu je nepravdu učinio. Bio je jedan od ljudikoji je organizovao prekid izolacije muslimana od strane Kurejšija i skidanje ugovora o izolaciji.(Onaj ugovor čiji je tekst crv izgrizao osim Allahovog imena).I pored svega ovoga Ebu-l-Buhturi je ubijen na Bedru. Naime, El-Mudžzir bn Zijad El-Belvi jesreo Buhturiju sa jednim njegovim drugom, na bojnom polju. Zajedno su se borili protivmuslimana. El-Mudžzir mu se obrati:“O Eba Buhturi, Resulullah, a.s, nam je zabranio da te ubijemo.” : “A moga druga?”, upita on.“Ne, ne tako mi Allaha, tvoga druga neću poštediti, reče Ensarijel-Mudžzir. Ebu-Buhturi tadreče: ”Onda ćemo, tako mi Allaha, obojica umrijeti zajedno". Oni se potom potukoše i El-Mudžzir ubi Ebu-l-Buhturiju.3. Abdurrahman bn Avf je bio dobar drug sa Umejjet bn Halefom prije Islama. Na dan Bedra,prođe Abdurrahman pokraj Umejjeta koji je stajao sa svojim sinom Alijom bn Umejje držeći gaza ruku. Abdurrahman je nosio oružje koje je zarobio. Kad ga ugleda Umejje upita ga : “Bi li tibilo draže mene da si zarobio? Ja sam vredniji od tog oružja, čak i od sveg oružja koje danasvidjeh ovdje.” Zatim nastavi: “Treba li vam mlijeka?” (pod ovim podrazumjeva sljedeće: onaj kome zarobi, otkupiću se od njega sa mnogo deva koje daju mlijeko). Abdurrahman baci oružje(oklope i štiteve), i zarobi njih dvojicu, (oca i sina) pa ih povede. Abdurrahman priča kasnije:“Umejje bn Halef me je upitao, dok sam išao između njega i njegovog sina: ”Ko je onaj vaščovjek, prepoznatljiv po bogatoj perjanici na grudima?" Odgovorih: “Hamza, to je Hamza bnAbdul-Muttalib.” On reče: “Taj nas je dotukao.”Abdurrahman priča dalje: “Ja sam vodio njih dvojicu, kad Bilal ugleda Umejjeta sa mnom, to jeonaj Bilal kojeg je Umejje mučio u Mekki pa reče: ”Glava nevjerstva, Umejjet bn Halef? Meninema spasa, ako se on spasi." Ja ga upitah: “Šta je Bilale? Ovo je moj zarobljenik.” Bilal opetponovi: “Nema meni spasa, ako on ostane živ.” Rekoh mu: “Šta to čujemo sine Sevde?” Bilal

ponovi i treći put: “Nema meni spasa, ako se on spasi.” Zatim viknu iz sveg glasa: “O Ensarije, oAllahovi pomagači, znajte da je glava (poglavar) svog nevjerstva Umejje bn Halef i ako onostane živ meni nema spasa.”Zatim se okupi narod oko njih sa svih strana. Abdurrahman priča: “Stiskaše nas u obruč, jedanod naših isuka sablju i odsječe Umejjovom sinu nogu. On pade na zemlju, a Umejje vrisnuvriskom kakvog do tada nisam nikad čuo. Rekoh: ”Spašavaj se, ali, znaj da ti nema spasa. Takomi Allaha, neće ti biti od koristi sve što imaš." Potom ih muslimani isijekoše sabljama, dok ih nedokrajčiše. Abdurrahman je znao, mnogo kasnije govoriti: “ Neka Allah oprosti Bilalu, prvoizgubih oružje, a i namuči me sa zarobljenicima.”U djelu “Zadu-l-Mead” stoji da je Abdurrahman bn Auf rekao Umejjetu: “Klekni!” Ovaj kleknu, aon se baci na njega. Muslimani ga isijekoše ispod Abdurrahmana i ubiše ga, a jedna sablja jedohvatila i ranila Abdurrahmana u nogu.4. Omer bn El-Hattab, r.a., je toga dana ubio svoga daidžu El-Asa bn Hišama bn El-Mugiru.5. Ebu Bekir Essidik, r.a., je dozivao svog sina Abdurrahmana koji je tada bio mušrik, pa ga jepitao: “Gdje je moje bogatstvo, o nevaljalče?” Sin, koji je raskućio očevo bogatstvo povika ustihu “Osta samo konj ti brzi i dobra oprema i sin hrabri da ubije tog jadnog starca.”6. S‘ad bn Muaz, r.a, bio je osjećajan čovjek. Kada muslimani počeše plijeniti i zarobljavatimušrike, Resulullah, a.s, je sjedio na svom komandnom mjestu a S‘ad bn Muaz je sa sabljom uruci čuvao stražu kod njega. Resulullah, a.s, primijeti na S‘adovom licu negodovanje zbogonoga što ljudi rade. Resulullah a.s, ga upita: “O S‘ade, ti kao da nisi zadovoljan onim što ljudirade?” On odgovori: “Tako je, o Allahov Poslaniče.” Međutim, to je bio prvi poraz mušrika, ali iprva pobjeda muslimana nad mušricima, pa je došlo do toga da su muslimani iskalili sav svojbijes i sve dosadašnje patnje na njima, pa su više voljeli vidjeti ubijenog mušrika nego živog.7. Ukkaše bn Muhsin El-EsedijTog bedranskog dana sablja mu se prelomi, pa dođe kod Resulullaha, a.s, i on mu dade drveništap i reče: “Bori se sa ovim, o Ukkašu.” Kad Ukkaš uze štap od Resulullaha a.s, zamahanjime, a on se pretvori u dugu sablju, čvrstu i dobru, veoma bijelu i sjajnu. On se s njom boriodo kraja bitke. Tu sablju su nazivali imenom El-avnu. (“avnun” u prevodu znači: pomoć)S tom istom sabljom je učestvovao u mnogim bitkama, sve dok sam ne pade kao šehid u bitkiprotiv odmetnika od Islama ili u takozvanom (harbu-r-rida). Poginuo je s istom sabljom u ruci.8. Mus‘ab bn Umejr, nakon završetka bitke prođe pokraj svoga brata Ebi Aziz bn Umejra koji jepodstrekivao borbu protiv muslimana. U prolazu vidje da ga jedan Ensarija vuče za ruku.Mus‘ab reče Ensariji: “Povuci ga obadvjema rukama, njegova majka ima veliko blago, možda ćega otkupiti od tebe. Ebu Aziz reče tada Mus‘abu: ”Zar su ovakvi tvoji savjeti u vezi mene?"Mus‘ab reče: “Ovo je moj brat (Ensarija) ‘a ne ti.”9. Ebu-Huzejfe (ponovo): kada je Resulullah, a.s, naredio da se bace leševi mušrika koji supočeli zaudarati u stari bunar, lično uze Utbeta bn Rebia, pa ga poče vući u jamu, a zatimResulullah, a.s, pogleda u lice Utbetovog sina Eba Huzejfe i vidje ga neveselog i smušenog.Resulullah, a.s, ga upita: “Možda ti je ‘ao oca?” On odgovori: “Ne tako mi Allaha, AllahovPoslaniče, nije mi ‘ao oca ni njegove sudbine, ali moj otac je bio razuman čovjek, pametan, blagi dobar. Molio sam i nadao se da će ga to naputiti u Islam. Ali, nakon što sam vidio šta ga jezadesilo, i nakon što se sjetih da je umro u nevjerstvu, uz sve moje želje da bude drugačije,osjetih žalost.” Resulullah, a.s, zamoli od Allaha, dž.š, da sinu dadne svako dobro i utješi galijepim savjetom.Poginuli u borbiBitka se završi velikim porazom mušrika i uz veliki uspjeh muslimana. Muslimani su imaličetrnaest šehida Bedra, šest Muhadžira i osam Ensarija.Mušrici su imali strašne gubitke. Poginulo je sedamdeset, zarobljeno sedamdeset, uglavnomvojskovođa, starješina i prvaka.Kada je okončana bitka, Resulullah dođe i nad ubijenim mušricima održa riječ: “Loša li sterodbina bila svome Poslaniku. Svi ste me u laž utjerivali, a drugi svijet mi je vjerovao. Vi ste miodmagali, a drugi su mi pomagali. Vi ste me protjerali, a drugi mi dom pružili.” Zatim naredi da ihzatrpaju u jedan stari bunar Bedra.Prenosi se od Ebi Talhe da je Resulullah, a.s, naredio na Bedru da se dvadeset i četiri čovjeka,kurejšijska prvaka, ubace u ozidani bunar Bedra kao nevaljalci. Poslanik bi nakon pobijedeostajao do tri dana na mjestu pobjede.Trećeg dana od bitke Resulullah, a.s, naredi da mu pripreme devu za put. Krenu u Medinu uzpratnju ashaba, pa kad stigoše na ivicu bunara, poče prozivati Kurejšije po imenu: “O ti i ti, o ti i

ti! Bi li vas radovalo da ste bili pokorni Allahu, dž.š, i Njegovom Poslaniku? Mi smo, zaista, dobiliono što nam je Allah obećao. A da li ste vi dobili ono što je vama obećao?” Omer, r.a, reče: “OAllahov Poslaniče kako možeš govoriti leševima koji duše nemaju?”. Resulallah, a.s, na toodgovori: Tako mi Allaha,vi ništa bolje ne čujete od njih." U drugoj verziji stoji: “Vi ništa bolje odnjih ne čujete, samo što oni ne odgovaraju.”Vijest o porazu stiže u MekkuMušrici su bježali sa Bedra glavom bez obzira, pojedinačno i u grupama, kako je ko stizao.Tumarali su putevima, dolinama i stazama, želeći što prije da se domognu Mekke, ali sa velikimstrahom, kako će se tamo pojaviti poraženi.Ibnu Ishak kaže: “Prvi koji je stigao s tužnom viješću Kurejšijama, bio je El-Hajsuman bnAbdullah El-Huzai. Kurejšije ga dočekaše s pitanjem: ”Šta ima tamo, kakve nam vijesti nosiš?"On odgovori: “Ubijen je Utbe bn Rebia, Šejbe bn Rebia i Ebul-Hakem bn Hišam, zatim Umejjebn Halef sa ostalim prvacima koje nabroja.Kad je nabrojao kurejšijske prvake, Safvan bn Umejje koji je ostao da čuva Mekku povika: “Da lije normalan ovaj čovjek? Pitajte ga za mene!” Oni upitaše: “A šta je sa Safvanom bnUmejjetom?” On još uvijek sjedi kod vas. Ali, tako mi Boga, gledao sam njegovog oca i bratakada su ubijeni."Priča Ebu Rafi‘ - oslobođeni rob Resulullaha, a.s.: “Radio sam kao dječak kod Abbasa, kada suIslam primili neki iz naše kuće. Islam primiše Abbas, Ummul-Fadl i ja. Abbas je krio svoju novuvjeru. Ebu Leheb nije krenuo na Bedr, poslao je za sebe zamjenika. Ali kada mu dođoše vijestisa Bedra, Allah ga sruši i ponizi, a mi osjetismo snagu i veličinu. Ja sam tad bio siromašančovjek. Pravio sam strijelice i glačao ih u prostoriji zemzema (šator).Tako sam ja radio u toj sobici, a kod mene je sjedila Ummu-l-Fadli kad do nas stiže vijest kojanas je mnogo obradovala. Odjednom se pojavi Ebu Leheb, vukući noge, noseći zlo. Sjede naivicu šatora, okrenuvši leđa mojim leđima. Tada neko povika: “Eno Sufjan bn Abdul Muttalibdolazi.” Ebu Leheb povika: “Hodi ovamo, pričaj, sigurno imaš vijesti!” Ebu Sufjan sjede kodnjega, a ljudi se okupiše oko njih. Ebu Leheb reče: “Sine moga brata, pričaj mi, šta je bilo sljudima?” “Ništa naročito, mi se sukobismo s njima, podmetnusmo svoja pleća, a oni su nasubijali kako su htjeli, zarobljavali kako su htjeli. Ali pored toga ja ne krivim naše borce, jer su sečuda desila, pa se naš svijet razbježa. Sretali smo bijele ljude na krilatim konjima, jure i slijeću sneba. Niti dotiču zemlju, niti slijeću na nju.” “I nikog ne ostavljaju niti im se ko može suprostaviti.”Ebu Rafi priča dalje: “Podigoh šatorsko krilo sobice rukom i rekoh: To su, tako mi Allaha, meleki.Ebu Leheb podiže svoju ruku i udari mi jak šamar. Oduprijeh mu se, a on me dohvati i baci mena zemlju. Pritisnu me i poče me udarati, a bio sam slabašan čovjek.Ummu-l-Fadl ustade, zgrabi kolac od šatora i njime udari Ebu Leheba po glavi i napravi muranu, pa reče: “Napadaš slaboga jer mu nije gospodar tu, sram te bilo!” Ebu Leheb ustade i odeteturajući, a ne prođe više od sedam noći i on, tako mi Allaha, umrije od rane i još od nekepjegave zaraze. Zbog zaraze, sinovi mu se ne smjedoše tri dana približiti da ga zakopaju. Kadase pobojaše da ga tako drže, onda ga uguraše štapovima u raku, zatrpaše ga kamenjem kojesu bacali sa daljine."Eto, u ovakvom stanju, Mekka dočeka vijest o porazu na Bedru. To izazva u njima velikorazočarenje, a i srdžbu. Poraz, poraz, kako je moglo doći do njega? Stoga zabraniše naricanjenad mrtvima Bedra, da se ne bi muslimani zlu radovali.Desilo se da su El-Esvedu bn Abdul-Muttalibu stradala tri sina na Bedru. Dugo je plakao zanjima, a bio je slijepac. On, jedne noći, ču glas narikače. Posla svoga slugu i reče mu: “Vidi je linariče za poginulim, ili za nekim umrlim? Vidi da li Kurejšije plaču za poginulim, pa da i japlačem za Ebi Hakimetom - svojim sinom - utroba mi sagori.” Dječak se vrati i reče: “Ta ženanariče za izgubljenom devom.”El-Esved se nije više mogao obuzdati pa zakuka:

1.“A zar plače za odbjeglom devom,i zbog nje nema tvrdog sna.

2.Ne plač‘ zbog nje, već plači za Bedrom,gdje ode nam mladost naša sva.3.

Bedr posrami Ben‘Hasisa,Ben‘Mahzuma i Benil-Velida.

4.Za Akilom ti zaplači, ak‘ je plakat reda, i Harisom i Esedom i sinom Esveda.5.Njih oplakuj, al‘ i sve spomeni, Ebu Hakimeta niko ne utješi**Sad poslije njih drugi su gospodane bi bili, da im nije Bedra

Vijest o pobjedi stiže u MedinuKada muslimani ostvariše pobjedu na Bedru, Resulullah, a.s, posla dva glasnika sa radosnimvijestima stanovnicima Medine. On posla Abdullaha bn Revvaha i Zejda bn El-Haris.Jevreji i munafici (dvoličnjaci) su širili u Medini lažnu propagandu, pa su pronijeli vijest i da jeResulullah, a.s, ubijen. Kad je jedan od munafika ugledao Zejda na Resulullahovoj, a.s, devipovika: “Muhammed je ubijen, evo njegove deve, poznao sam je. Evo Zejda, on ne zna odstraha šta govori, došao je posramljen i poražen.”Kad stigoše glasnici, muslimani ih okružiše i saslušaše njihove vijesti. Kad čuše radosnu vijest,nastade pravo, sveopšte veselje. Medinom se zaoriše tekbiri. Muslimanski prvaci koji su ostali uMedini, krenuše u pravcu Bedra, da dočekaju Resulullaha, a.s, i da mu čestitaju na ovoj slavnojpobjedi.Usama bn Zejd priča: “Kad stiže vijest o pobjedi na Bedru, mi smo bili kod Rukaje, kćerkeResulullaha, a.s, koju je ostavio kod Osmana, a i mene zadužio da s njim zajedno vodim računao njoj.”Povratak u MedinuNakon bitke, Resulullah, a.s, je proveo na Bedru tri dana. Pred povratak u Medinu izbi međuvojskom nesporazum oko podjele ratnog plijena. Kada se nesporazum pretvori u svađu,Resulullah, a.s, naredi da svi vrate ono što su uzeli i da se to sabere na jedno mjesto. To iuradiše, a Allah, dž.š, razriješi problem plijena, objavljivanjem ajeta kojeg ćemo navesti.Prenosi se od Ubadeta bn Samit koji kaže: “Krenuli smo sa Resulullahom, a.s, i učestvovali naBedru. Strane se sukobiše i Allah, dž.š, porazi neprijatelja. Jedna grupa naših boraca krenu upotjeru za neprijateljem, ubijajući onoga koga sustignu, a druga grupa navali na ratni plijen,sakupljajući ga i uzimajući sebi što im se svidjelo. Treća grupa koja je okruživala Resulullaha,a.s, niti je tjerala neprijatelja, niti je kupila plijen. U tom i pade i noć, a grupe se prepirahu okoratnog plijena. Oni što su sakupljali plijen rekoše: ”Mi smo ga sakupili i on je naš. Ni s kim ganećemo dijeliti." Potjernica povika: “Niste u pravu! Mi smo se borili, a potom tjerali neprijatelja.Niste vi sami taj plijen zaradili.” Treća grupa povika: “Mi smo bili zaduženi za obezbjeđenje izato smo se zadržali uz Poslanika, a.s.”U tom momentu Allah, dž.š, objavi:“Pitaju te o plijenu. Reci: ”Plijen pripada Allahu i Poslaniku." Zato se bojte Allaha i izgladitemeđusobne razmirice i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, ako ste pravi vjernici." (VIII:1)Nakon ovog ajeta Resulullah, a.s, će raspodijeliti plijen kako je bilo pravedno.Resulullah, a.s, se uputi u Medinu vodeći sa sobom mušričke zarobljenike. Vodio je za sobomplijen zarobljen u bici. Plijen je bio povjeren Abdullahu bn Ka‘bu.Kada su stigli u mjesto Kesib, između tjesnaca i En-Nazie, Resulullah, a.s, raspodijeli plijenpodjednako na muslimane, nakon što je izuzeo petinu.Kada je Resulullah, a.s, stigao na Safu, naredio je da se ubije En-Nadar bn El-Haris (zarobljen).Taj Nadar je zastavnik mušrika na Bedru. On je jedan od najvećih kurejšijskih zlikovaca.Najžešće spletke je pravio Islamu i Resulullahu, a.s. Stoga je i zaslužno dobio kaznu. Alija bnEbi Talib mu je odsjekao glavu.Kada je Resulullah, a.s, stigao do mjesta Irku-Zabjet, naredi da se pogubi Ukbe bn Ebi Muit.Spominjali smo šta je činio Resulullahu, a.s, dok je klanjao kraj Kabe. On je bacio naResulullahovu glavu crijeva. On je taj koji ga je vezao ogrtačem i umalo ga nije ubio, da se nije

suprotstavio Ebu-Bekir, r.a. Kada je Resulullah, a.s, naredio da ga ubiju, rekao je: “Gdje ćedječaci?” “U vatru!”, odgovorio je Resulullah, a.s.Ubio ga je Asim bn Sabit, Ensarija, a neki kažu, Alija bn Ebi Talib r.a.Ubistvo ove dvojice je bilo (vadžib) veoma nužno s vojnog aspekta. Oni nisu bili samozarobljenici. Oni su bili i ratni zločinci kako se to danas kaže.Delegacija za dobrodošlicuU Revhi Resulullaha, a.s, dočeka delegacija medinskih prvaka, koji su krenuli da poželedobrodošlicu Resulullahu, a.s, nakon što su glasnici donijeli vijest o pobjedi na Bedru, i da mučestitaju na pobjedi. Tada im se obrati Seleme bn Selamet i reče: “Na čemu nam vi to čestitate?Mi smo, tako mi Allaha, tamo sreli samo nemoćne i ćelave ljude.” Resulullah, a.s, se nasmija,zatim reče: “Oni su bili ti”. Usejd bn Hudajr reče: “Hvala Allahu, dž.š, koji te je pobjedomuzdigao, i koji te je razveselio. Tako mi Allaha, o Poslaniče, ja ne bih izostao od bitke na Bedruda sam znao da ćeš se i ti boriti, ali ja sam mislio da idete samo zbog karavane. A da sam znaoza bitku, ne bih nikako izostao.”Resulullah, a.s, reče: “Vjerujem ti.”Nakon ovoga Resulullah, a.s, uđe u Medinu, pobjednički i ponosno. Svi njegovi neprijatelji uMedini i van nje osjetiše strah i bojazan. Tada mnogo stanovništvo Medine primi Islam. TadaIslam primi i Abdullah bn Ubej i njegovi drugovi, ali samo reda radi. Nisu oni Islam srcemprihvatili.Ratni plijen stiže u Medinu dan iza Resulullaha, a.s. Zarobljenike Resulullah podijeli ashabima ioporuči da se s njima dobro postupa. Ashabi su znali jesti hurme, a zarobljenicima davati hljeb,(koji je bio vrijedniji od hurmi) izvršavajući time oporuku Resulullaha a.s.Problem zarobljenikaKada je Resulullah, a.s, došao u Medinu, pozva ashabe da se s njima dogovori okozarobljenika. Ebu Bekr reče: “O Allahov Poslaniče, oni su svi amidžići, članovi kurejšijskihporodica i sinovi njihovi. Mislim da bi trebali uzeti od njih otkupninu, to bi za nas značilo dobit.Možda će ih Allah uputiti na pravi put, pa da budu naši pomoćnici.”Resulullah, a.s, upita Omera: “A šta ti misliš, sine Hattabov?” On reče: “Ja se ne slažem sa EbuBekrom. Želio bi da mi daš jednog rođaka, pa da mu skinem glavu, da to Alija učini od Akila bnEbi Taliba, a Hamza od onog svog bratića, kako bi Allah znao da nemamo prema nevjernicimamilosti. Ti ljudi su vodiči, starješine i poglavari nevjerstva.”Resulullah, a.s, prihvati Ebu Bekrov prijedlog, a odbi Omerov.“Negdje oko podne”, priča Omer “odoh kod Resulullaha, a.s. Kod njega je sjedio Ebu Bekr.Obojica su plakala. Upitah šta vam je? Ako se desilo nešto zbog čega plačete da i ja plačem savama, a ako nije onda ću plakati zbog plača vas dvojice.”Resulullah, a.s, reče: “Ja plačem zbog prijedloga tvojih drugova. Neki ne prihvataju otkup, većhoće da ih mučimo.”Tada Allah, dž.š, objavi: “Ni jednom vjerovjesniku nije dopušteno da drži sužnje dok ne izvojujepobjedu na zemlji ; vi želite prolazna dobra ovog svijeta, a Allah želi onaj svijet. - Allah je silan imudar. Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika, zbog onoga što ste uzeli.”(VIII: 67, 68)A ranija Allahova odredba je bila : “Kada se u borbi sa nevjernicima sretnete, po šijama ihudarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite i poslije, ili ih velikodušno sužanjstvaoslobodite, ili otkupninu zahtjevajte .” (XLVII: 4) U ovom ajetu ima dozvola da se za zarobljenikeuzme otkupnina , a ne da se zlostavljaju. Ali ima i prijekor, jer su zarobili ljude prije nego suizvojevali pobjedu na Zemlji, a primili su otkupninu i od silnika i lopova koji nisu bili ratnizarobljenici, već su bili najveći ratni zločinci i profiteri, koje ne bi ni danas ostavio ni jedan Ratnisud nekažnjenim. Oni bi zbog svog kriminala i zvjerstva u ratu bili osuđeni na smrtnu kaznu, ilina vječnu robiju.Međutim, svi prihvatiše mišljenje Ebu Bekra Es-Siddika, r.a, da mu da otkupninu za ratnezarobljenike. Otkupnina je vrijedila od 4.000, 3.000 i 2.000 drahmi.Ima tu još nešto, Mekkelije su bile pismen narod, a Medinlije nepismen. Svaki pismenizarobljenik, ako nije imao čime da se otkupi, dobio je obavezu da opismeni deset Medinlija i tomu je bila cijena otkupa.Resulullah, a.s, je također, oslobodio nekoliko zarobljenika, bez otkupnine. To su bili: El-Muttalib bn Hantab, Sajfi bn Ebi Rufaa i Ebu Izet El-Džumehi, koji je ubijen na Uhudu o čemu ćebiti riječi.

Također je pustio svoga zeta, Ebul-A‘asa pod uvjetom da se razvede od Zejneb, koja je većposlala za njega otkupninu, i to ogrlicu koju je dobila od Hadidže, r.a, kada su je udavali zaEbul- A‘asa.Kada je Resulullah, a.s, vidio tu Hadidžinu ogrlicu, duboko ga je potresla i raznježila. On naredisvojim drugovima da puste Ebul- A‘asa, pod uvjetom da dadne Zejnebi slobodu. Ovi ga pustiše,a on pusti Zejnebu i ona odseli u Medinu.Resulullah, a.s, posla Zejd bn Harisa i još jednog Ensariju pred nju i reče im: “Čekajte je u doliniJedžedž. Kada je ugledate, dopratite je.” Oni tako i učiniše.Priča o Zejnebinoj hidžri je duga i bolna.Među zarobljenicima je, također, bio i Suhejl bn Amr. Bio je dobar govornik. Omer, r.a, reče: “OAllahov Poslaniče, dozvoli da mu izbijem prednje zube, pa da tepa, te da više nikad i nigdje neodrži govor protiv tebe.” Izgleda da je Resulullah, a.s, odbio ovaj prijedlog, da ne bi ušao uobičaj, a bojao se i Allahove kazne na Sudnjem danu.Nakon ovih zbivanja iz Medine, krenu S‘ad bn En-Nu‘man da obavi “umru” u Mekki (malihadždž), pa ga Ebu Sufjan zarobi. Sufjanov sin Amr bn Ebi Sufjan je bio u Medini međuzarobljenicima Bedra, pa ga oslobodiše u zamjenu za S‘ada bn Nu‘mana.Kur‘an o bici na BedruU povodu bitke na Bedru, Allah, dž.š, objavi suret “Al-Anfal” - Plijen. Ova sura je Allahovoobjašnjenje - komentar, ako smijemo tako reći - Bitke na Bedru, objašnjenje koje se u mnogomerazlikuje od objašnjenja vladara i vojskovođa.Allah, dž.š, je skrenuo pažnju muslimana na moralne nedostatke i uzdizanje koje su imali prisebi još od ranije. Tako su se oni moralno, vaspitno i duhovno uzdizali.Zatim je Allah, dž.š, skrenuo pažnju na uspjeh uz pomoć meleka koje mi ne vidimo. To im Allah,dž.š, napominje, da se ne bi osilili i umislili da su pobjedu sami izvojevali. Stoga treba da se naAllaha oslone, da Mu budu pokorni, da su poslušni Njegovom Poslaniku, a.s, a potom i da sesami potrude.Zatim im Allah, dž.š, jasno govori o plemenitim motivima i ciljevima zbog kojih je Resulullah, a.s,pokrenuo ovu bitku, strašnu i opasnu, ali korisnu i poučnu, zbog razloga i osobina kojedovedoše do pobjede.Nakon ovoga Allah, dž.š, se obraća nevjernicima (mušricima) i munaficima (dvoličnjacima),Jevrejima i ratnim zarobljenicima sa Bedra, i ubjedljivo ih lijepim primjerom, uzorom i visokomrječitošću upućuje na predaju, popuštanje i prihvatanje Islama, putem kojeg će doći do istine.Potom se Allah, dž.š, obraća muslimanima i govori im o ratnom plijenu donoseći zakone, pravilai rješenje za ovaj problem.U ovoj suri, Allah, dž.š, po prvi put objavljuje muslimanima zakone rata i mira, pogotovo za ovajperiod u domenu islamskog učenja (daveta) kako bi se islamski način ratovanja razlikovao odratovanja u predislamsko doba. Borci, muslimani, moraju biti na daleko višoj ljestvici etike iborbenih ciljeva, kako bi svijet bio ubijeđen da Islam nije samo obična teorija, ili pogled na svijet,već da on praktično odgaja svoje pripadnike na osnovama i temeljima na koje se poziva.Kur‘an je postavio paragrafe islamskih državnih i društvenih zakona da bi se pomoću njihrazaznali muslimani koji ih se pridržavaju, od onih koji ih izbjegavaju.Druge godine po hidžri Allah, dž.š, propisa post ramazanom.U isto vrijeme dođe i propis o zekatul-Fitru, te se urediše i osnovna mjerila za ostale vrstezekata.Propis o zekatil-Fitru, kao i određivanje normi za ostale vrste zekata je došao kao olakšanjemnogobrojnim tegobama i nedaćama materijalne prirode koje su pogađale veliki broj Muhadžira- izbjeglih i raseljenih iz Mekke. Oni su, zaista, bili pravi siromasi, nisu bili u stanju da zarađuju.Najljepše iznenađenje i najpametniji događaj je dolazak prvog muslimanskog Bajrama u Islamu.To je Ramazanski bajram koji je stigao u mjesecu ševvalu 2. g.h, neposredno poslije velike istvarne pobjede u bitki na Bedru. Nije moglo biti većeg praznika od ovog bajrama, koji jeAllahovom, dž.š, naredbom objavljen da kruniše uspjeh i pobjedu.Veličanstven je prizor bio obavljanje Bajram namaza, na koji su izašli svi muslimani iz svojihkuća puneći zemaljski i nebeski prostor glasnim tekbirima, tevhidima i tahmidima. Sva su srcastremila ka Allahu, dž.š, žudila za Njegovom milošću i zadovoljstvom. On ih je uzdigao, duševnoi materijalno obogatio. Uz Njegovu pomoć došli su do pobjede i On to ne poriče, već ih podsjećagovoreći:

“I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni, - bojali ste se da vas ljudi nepohvataju, pa vam je On sklonište dao I Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbioda biste bili zahvalni.” (VIII:26.)

Footnote za treći dio:1.Mišljenje Nedžiba Abadija u djelu “Historija Islama” I/122, što sam i ja usvojio

Sahih Buharija knjiga Početak stvaranja I/458 - poglavlje: Šta je podnosio Resulullah odmušrika i munafika? II/109

Nakon završenog kruga tavafa oko Kabe, stane se na uglu od kojeg se počinje kruženje, okrenuse dlanovi prema uglu - Rukna i uči dova, a zatim nastavlja drugi krug, op.p.

Ibnu Hišam I/419,420,441,442; - Zadu-l-Mead II/46,47, - Muhtasar Es-Sire od En Nedžije str. 141,142,143, - Rahmetun lil alemin I/71,72,73,74, - Tarihu-l-Islami od Abadija I/123,124

Sahih Buharija II/573

Tirmizija bilježi, pogledaj Siret-Resul od En-Nedždija str. 149.

Ibn Hišam I/424,425.

Jesrib - Medina i Munevvera.

Ibn Hišam I/425, 426, 427, - Rahmetun lil Alemin I/74.

Tarihul Islami od Nedžiba Abadi I/125.

Ibnu Hišam I/427, 428., -Tarihul islam od Abadija I/126.

Prethodno zadnje djelo I/126.

Sahib Buharija poglavlje o zem-zemu I/499, 500, i poglavlje: Islam Ebu Zerra I/544, 545.

On se iselio iz Jemena poslije bitke na Hudejbiji jer je stigao u Medinu kada je Resulullah a.s,bio u Hajberu. Pogledaj Ibnu Hišam I/385.

Ibnu Hišam I/382, 383, 384, 385. - Rahmetun lil Alemin I/81, 82. - Muhtasar Sire od Nedždija str. 144. - Tarihu Islami od Abadija I/127.

Pripovjeda Muslim u djelu Miškatul-Misbahi, poglavlje: Znaci poslanstva II/525.

Tarihu Islamin od Abadija I/129.

Pogledaj Muhtasar sire od En-Nedždija, str. 150, 151, 152.

Zadu-l-Mead, II/50. - Ibnu Hišam, I/429, 541.

Ibnu Hišam, I/428, 429, 430.

Telkih fuhumi Ehlil-Eser str. 10. - Sahih Buharija I/551.

Zadul-Mrad, II/49. - Muhtasar Sire od Nedždija str. 148, 149. - Rahmetun lil Alemin I/67. - Tarihul-Islami od Abadija I/124.

Zadul-Mead II/47, 48.

Zadul-Mead, II/47, 48. - Sahih Buharija I/50, 455, 456, 470, 471, 481, 548, 549, 550. II/684 - Sahih Muslim, I/91, 92, 93, 94, 95 i 96.

Uzeto iz prethodnih djela kao i od Ibnu Hišama I/397, 402, 403, 404, 405 i 406.

Zadul-Mead, I/48. - Sahih Buharija II/684.

Ibnu Hišam, I/399.

Rahmetun lil alemin, I/85. - Ibnu Hišam I/431, 432, 433.

Sahih Buharija, poglavlje poslije poglavlja “Ljepota imana” I/7, poglavlje “Delegacija Ensarija”I/550, 551. Tekst je iz ovog poglavlja i iz ajeta: Kada ti dođu vjernice (LX:13) a u zbirci BuharijeII/727. i poglavlje o zabranama i kefaretu II/1003.

Ibnu Hišam I/435, 436, 437, 438 i II/90. - Zadul-Mead II/51.

op.prev.



Hadis prenosi imam Ahmed, lanac prenosioca je hasen-dobar, a u sahih hadise ga je ubrojaoel-Hakim i Ibnu Hiban. Pogledaj Muhtasar siru od En-Nedždija str. 155. Ibnu Ishak prenosisličan hadis od Ubbadeta bn Samita gdje je dodat paragraf da ne suprotstavljamo vlast onomeko je zaslužuje, i Ibnu Hišam I/454.

Ibnu Hišam I/442.

Ibnu Hišam I/446.

Predaja od imama Ahmeda iz Džabirovog hadisa.

Imam Ahmed od Džabira r.a.

Ibnu Ishak kaže: Benu Abdul-Ešhel su rekli: da je prvi bio Ebul- Hejsem Ka‘b bn Malik misli daje prvi bio El-Berra bn Marur. Ibn Hišam I/447. A mnogi drugi smatraju da je to ipak bio Es‘ad bnZerare

Musned imam Ahmeda

Pogledaj Sahih Muslim, poglavlje: kako su žene dale prisegu, II/131. - Ženom koja mu nije mehrem - koju bi mogao oženiti

Ibnu Hišam I/443, 444, 446

Zadul-Mead

Ibnu Hišam i/448.

Ibnu Hišam I/448.

Zadul-Mead, II/51, 52. - Ibnu Hišam I/448, 449, 450.

Ibnu Hišam I/468, 469, 470.

Ibnu Hišam I/477

Hišam i Ajjaš su ostali u zatočeništvu nevjernika do Resulullahove hidžre. Resulullah, a.s, rečejednog dana: “Ko će mi dovesti Ajjaša i Hišama? El Velid bn El Velid reče: Ja, Božiji Poslaniče.On dođe krišom u Mekku i srete ženu koja je njima dvojici nosila hranu. On ju je slijedio dasazna gdje se oni nalaze. Bili su zatvoreni u kući bez krova. Kad pade noć El-Velid preskoći zid,odveza ih i odvede na svojoj devi pravo u Medinu. Ibnu Hišam, I/474, 475, 476, A Omer jestigao u Medinu sa dvadeset ashaba. Sahih Buharija i/558.

Zadul Mead, II/52.

Sahih Buharija, poglavlje: Hadžra Resulullaha, a.s, i njegovih drugova I/553.

Ovaj datum smo uzeli nakon provjere svih izvora iz kojih ga je uzeo. Muhammed SulejmanMensur Fevri. - Rahmetun lil Alemin I/95, 97, 102. II/471.

Da je zasjedanje otpočelo izjutra, ukazuje nam Ibn Ishakovo pripovjedanje, da je Džibrilobavijestio Resulullaha, a.s, o zavjeri ovog skupa i da mu je dao dozvolu za hidžru. TakođerBuharija prenosi hadis od Aiše, r.a, da je Resulullah, a.s, došao kod Ebu Bekra oko podneva irekao mu: “Došla je dozvola za putovanje.”

Ibnu Hišam I/480, 481, 482.

Ibn Hišam I/482. - Zadul-Mead II/52.

Sahih Buharija, poglavlje o Hidžri Resulullaha i njegovih ashaba I/553. Nakon donesenog planaza putovanje vrati se Resulullah, a.s, svojoj kući da čeka dolazak noći.

Zadul-Mead II/52

Ibnu Hišam I/482.

Ibnu Hišam I/483.


Ibnu Hišam I/483 - Zadul-Mead II/52.


Rahmetun lil Alemin, I/95. Datum uzet u mjesecu safferu dolazi ako računamo početak godineod muharrema, četrnaeste po poslanstvu. Ali ako računamo godine od mjeseca u kome jepočela Objava Resulullaha, a.s, onda bi ovaj mjesec saffer bio iz trinaeste sigurno. Većina kojase bavi Sirom, možda da izabere ovu mogućnost ili onu. Zbog toga i postoje razlike u nekimdatumima. Mi smo uzeli u svim datumima početak godine od mjeseca muharrema, kako je to ikalendarski.

Rahmetun lil Alemin I/95. - Muhtasar Sire od En-Nedždija str. 168.

Pripovijeda Rezzijn od Omer bn.El-Hattaba, r.a. da se Ebu Bekru otrov povratio pred smrt, te jeod njega i umro, Miškatul Misbah II/556.

Fethul-Bari, V/336.

Sahih Buharija, I/553, 554.

Ibnu Hišam, I/486.

Rahmetun lil Alemin, I/96.

Ibnu Hišam, I/487.


Sahih Buharija, I/516, 558, Ebu Bekrov strah nije bio zbog njega samog, već je jedini razlog bio,kako se pripovijeda, da se Ebu Bekr prepao za Resulullaha, a.s, kada je ugledao tragače. Tadaje rekao. Ako ja stradam, stradao je jedan čovjek, a ako ti stradaš, stradaće cio ummet. Tada jeResulullah, a.s, rekao “Ne žalosti se, zaista je Allah sa nama.”- Pogledaj Muhtasar sire od En-Nadždija str. 168.

Sahih Buharija I/553, 555., - Ibnu Hišam I/486.



Sahih Buharija, predaja od Enesa, I/556.

Arapi su bili sujevjerni, pa su mnoge odluke donosili bacanjem kocke, ili izvlačenjem strijelica tj.gatanjem, op.prev.

Sahih Buharija, predaja od Enesa, I/554. mjesto gdje su se odmarali pripadalo je plemenu BeniMidledž u blizini Rabiga. Suraka ih je slijedio sve dok nisu zastali kod stijena, na Kudejdu-,Zadul- Mead,II/53. Većina smatra da ih je on slijedio trećeg dana putovanja.

Sahih Buharija, I/516.

Zadul-Mead, II/53.

Stihovi se uče u ilahiji-kasidi i kod nas na arapskom jeziku

Stihovi su u slobodnom prijevodu

Zadul - Mead, II/53, 54

Rahmetun lil Alemin I/101.

Ovaj podatak prenosi Buharija od Urvet bn Ez - Zubeira, I/554.

Rahmetun lil Alemin I/102. na ovaj dan Resulullah, a.s je napunio 53 godine života, a uposlanstvu je proveo punih trinaest godina. To je po računu da je počela objava u rebiul evvelu,u 41. godini od događaja slona. Oni koji računaju objavu od ramadana, onda je u Mekki boravio12.g. i 5 mjeseci i 18 ili 22 dana.

Zadul-Mead II/54.

Sahih Buharija I/555.

Knjiga Habakkuk (3:3)

Zadul-Mead II/54. - Ibnu Hišam I/493 - Rahmetun li-l Alemin, I/102.

Ovako je prenio Ibn Ishak. - Pogledaj Ibu Hišama I/494. - To je izabrao i El-Mensur Fevri u djelu rahmetun lil Alemin, I/102. - U Sahih Buhariji stoji da je u Kubi proveo 24. dana, I/61. ili 20 i nešto dana, I/555. ili 4 noći.I/560. Ovo zadnje je odabrao Ibnul Kajjim. On kaže da je došao u Kubu u ponedjeljak, a izašaou petak, Zadul-Mead II/54,55.

Sahih Buharija, I/555, 560. - Zadul-Mead, II/55. - Ibnu Hišam, I/494. - Rahmetun li-l Alemin I/102.

Ibnul-Kajjim napominje da su ovi stihovi pjevani kada se Resulullah, a.s, vraćao s Tebuka.Griješi onaj ko kaže da su pjevani pri ulazu u Medinu (Zadul-Mead, III/10.) Ali Ibnul Kajjim nijena ovu sumnju donio ni jedan dokaz, dok je El Mensur Fevri donio dokaze koji se ne mogupobiti da su stihovi pjevani pri ulazu u Medinu. - Vidi Rahmetun li-l Alemin I/105.

Rahmetun lil Alemin, I/106 - Zadul-Mead, II55

Sahih Buharija I/556.

Zadul-Mead II/55.

Sahih Buharija, I/588, 589.

Ibnu Hišam I/518.519.

Sahih Buharija, I/459, 556, 561.

Sahih Buharija I/71, 555, 560. - Zadul Mead, II/56.

Pogledaj Bulugul Merami od Ibni Hadžera El-Askalanija str. 15.

Zadul-Mead, II/56.

Fikhu Sire, 140, 141.

Sahih Buharija, poglavlje o bratimljenju između Ensarija i muhadžira, I/555.

Sahih Buharija - poglavlje o opskrbi, I/312.


Sahih Buharija I/6, 9.

Bilježi Tirmizija i Ibnu Madže i Ed-daremij u “Miškatul-Misbahi”, I/168.

Prenosi Muslim u zadnjem dijelu, II/422.

1 i 2, Sahih Buharija, I/6.


Prenosi Muslim u Miškatu-l- Misbahu II/422.

Prethodna zbirka, II/422 i Sahih Buharija, II/890.

Sahih Buahrija, II/899.

Miškatu-l - Misbahi II/422.

Sunene Ebu Davud II/335, džamin Tirzmizi, II/14.

Prenosi Bejhekija u poglavlju o imanu, Miškatu-l-Misbah, II/424.

Sahih Buharija II/893.

hadis o tome ima u Buharije i Muslima. Miškatu-l Misbah I/12, 167.

Sunen Ebu Davud, Džamia Tirmizi, Miškat I/169.

Sahih Buharija, I/190, II/890.

Miškatul - Misbahi, I/32. Prenosi Rezin.


Ebu Davud - poglavlje - vijesti Beni - n Nadir.

Predhodno djelo

Pogledaj Sahih Buhari II/655, 656, 916, 924.

Sahih Buharija II/563.

Rahmetun lil Alemin, I/116.

Muslim, poglavlje: Vrline S‘ad bn Ebi Vekas, II/280. - Sahih Buharija I/404.

1.g.h. + računanje po lunarnom kalendaru je 623. god. po gregorijanskom kalendaru

Harrar je područje blizu Džuhfe.

Veddan je mjesto između Mekke i Medine. Od njega do Rabiga prema Medini je udaljenost od29 milja. El-Ebva‘ je blizu Veddana.

Pohodi i bitke koje je lično predvodio Poslanik, a.s, zovu se “Gazva”. Pohodi u kojima nije onučestvovao zovu se “Serijja”.

Pogledaj djelo “El-Mevahibul-Ledunnijetu, I/75, koje je komentarisao Ez-Zerkani.

Buvat i Radva su dva brda, ogranka planinskog lanca Džuhejnet kuda prolazi put za Šam. Odnjih do Medine je oko 48 milja.

Mjesto blizu Jenbua.

O svim ovim izvidnicama i pohodima uzeli smo podatke iz djela Zadul-Mead, II / 83, 84, 85. - Ibnu Hišam, I/561-605. - Rahmetun lil Alemine, I/115, 116. II/215, 216, 468, 469, 470.

Profesor Es-Sejjid El-Mevdudi tvrdi sa argumentima, da je sura “Muhammed” objavljena prijebitke na Bedru. Pogledaj Tefhimu-l - Kur‘an, V/11, 12.

Šura - muslimansko vijeće na kome se zajednički donose važne odluke od bitnog značaja zaIslam (op.prev.)

Džamiu Tirmizi I/201

Prenosi Muslim od Enesa (Miškatu-l-Mesabih) II/543

Sahih Buhari II/ 568

Sunenu Ebi Davud - tok bitke, II/ 13

Ovo je verzija Ibnu Ishakova. - U predaji Ahmeda i Ebu Davuda stoji da je Ubejde bio u dvoboju protiv El-Velida, Alija protivŠejbeta, a Hamza protiv Utbeta Miškatul-Mesabih II/343

Prenosi Muslim II/ 139; - Miskatul-Misbahi II/ 331

Predaja Muslimova, II/ 93., a i drugi muhadisi prenose isto.

Salih Buharija, I/ 444, II/ 568. - Miškatul-Mishab, II/352. Resulullah je naglasio jednog mladića samo, jer je drugi poginuo.

Ovaj Muaz je ostao živ do vladavine Osmana bn Affana, r.a.

Zadul-Mead, II/ 89

op. prev.

Hadis Muttefekun alejh, - Miškatul- Mesabih

Slobodan prepjev prevodioca

Ahmedova zbirka V/ 323, 324, - Hakimova zbirka II/ 326

Hadis je Sahih, prenijeli su ga ashabi - Sunen Ebi Davud sa komentarom II/ 12

Tekbir: Allahu ekber “Tevhid: Ehadun, ehad, Tahmid: Elhamdulillahi. (op.prev.)

Četvrti dio:VOJNE AKTIVNOSTI IZMEĐU“BEDRA” I “UHUDA”Bitka na Bedru je bila prvi oružani sukob između muslimana i mušrika. To je bila odlučujućabitka u kojoj su muslimani zaradili pobjedu za koju saznaše svi Arapi veoma brzo.Najveći gubitnici ove bitke bili su oni koji su izgubili velike ljudske ‘rtve i štetovali direktnomaterijalna dobra. To su bili mušrici Mekke.Drugi su bili oni koji su s pobjedom muslimana doživjeli veliki udarac na svoje vjersko biće isvoju ekonomiju. To su Jevreji.Od kada muslimani dobiše Bitku na Bedru, ova dva naroda obuze velika mržnja i velikoneprijateljstvo protiv muslimana: “Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji Jevreji imnogobošci.” (V:82)U Medini je bilo i prikrivenih neprijatelja. Primiše Islam radi svoje koristi, a ne radi vjere. Na čelunjih je Abdullah bn Ubejj i njegovo društvo. Oni nisu, ni u kojem pogledu, bili manje opasni pomuslimane od prva dva neprijatelja.Postojala je i četvrta skupina neprijatelja, a to su beduini nastanjeni oko Medine. Njih nijezanimala vjera ili nevjera, jer su bili pljačkaši i banditi. Njih obuze strah i očaj zbog pravde, pa seokrenuše protiv muslimana i protiv njihove pobjede i slave. Jaka, čvrsta i pravedna medinskadržava će svakako nauditi njihovom pljačkaškom i hajdučkom načinu života, te zbog togapostaše njeni otvoreni neprijatelji.Kako vidimo, opasnost je okruživala muslimane sa svih strana, međutim, svaka se strana odrediprema muslimanima onako kako je po nju bilo najbolje i kako će najlakše ostvarivati svojeciljeve. I dok su muslimani Medine učvršćivali svoju životnu trasu, stajući na put zavjerama,pobunama i sličnim smicalicama, Jevreji se oglasiše javnim neprijateljstvom, izražavajući takosvoj gnjev i mržnju, a Mekka, također, zaprijeti žestokom osvetom, najavljujući odmazdu, činećisve to javno i otvoreno.I stvarno, mušrici će pokrenuti jednu novu bitku, tešku i kobnu po muslimane, a poznatu uhistoriji pod nazivom “Bitka na Uhudu”.Muslimani u Medini, okruženi neprijateljima sa svih strana, vodili su mudru politiku, vodećiračuna da ne zapadnu u greške, a imali su neobično sposobnog vođu u Resulullahu, a.s, koji jebio oštrouman, uvijek trezven, obaviješten o svakoj opasnosti, te je uspješno odoljevao svimneprijateljstvima.Evo nekoliko neprijateljskih pokušaja:

POHOD PROTIV BENU SULEJMAPrva nepovoljna vijest koja je došla Resulullahu, a.s, u Medinu je bila da plemena Benu Sulejmod Gatafan pripremaju svoju vojsku da napadnu Medinu.Resulullah, a.s, iznenada i neočekivano sakupi dvije stotine konjanika i krenu na ova plemena,zatečena na njihovim imanjima kod El-Kudra.Benu Sulejmova vojska se razbježa, ostavivši u dolini pet stotina deva koje zarobi medinskavojska. Resulullah, a.s, podijeli deve vojnicima, nakon što je izdvojio petinu. Svaki vojnik jedobio po dvije deve. Resulullah je dobio zarobljenog dječaka, po imenu Jesar, pa mu dodijelislobodu. Resulullah, a.s, se zadrža na njihovoj zemlji tri dana, a potom se vratiše u Medinu.Ovaj pohod je bio u ševvalu 2.g.h. ili nakon povratka sa Bedra do sedam dana.U Medini je za zamjenika ostavio Sebaa bn Urfeta, a neki kažu Ibni Ummi Mektuma.

MEKKANSKA ZAVJERA O UBISTVU RESULULLAHA, A.S.Mekkanski mušrici bili su ogorčeni porazom na Bedru. Nikako nisu mogli shvatiti kako je došlodo njega. Zato je njihova mržnja svakim danom bivala sve veća protiv čovjeka koji je kriv za svunjihovu nesreću, protiv Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.Zavjeru sklopiše dva mekkanska junaka. Cilj je okončati sa onim ko je i kriv za sav ovaj razdor,a to je Resulullah, a.s.Umejr bn Vehb i Safvan bn Umejje sjedoše ubrzo poslije Bedra da kuju grozni plan. Umejr jeinače prozvan imenom Šejtan Kurejšija, koji je stalno zlostavljao Resulullaha, a.s, i njegoveashabe. Njegov sin Vehb bn Umejr je bio zarobljenik Bedra. On mu napomenu događaj vezanza bacanje ljudi u stari bunar Bedra, pa Safvan reče: “Zaista od našeg života, poslije njihovepogibije,nema hajra.” Umejr odgovori: “Tako je! Da nemam dug koji treba da vratim, i djecu kojutreba da zaštitim, tako mi Boga, išao bih ubiti Muhammeda. A imam i prema njima obavezu, jerje moj sin njihov zarobljenik.” Safvan iskoristi priliku i reče: “Tvoj dug primam na sebe, ja ću gavratiti za tebe, tvoja djeca će biti sa mojom djecom, pomagaću ih do smrti. Ništa ja neću imati, ada oni nemaju.” Umejr mu reče: “Nikom ništa ne govori o ovome.” “Dobro”, odgovori Safvan.Umejr naredi da mu se sablja naoštri, pa krenu u Medinu.Kad je došao do mesdžida, sjaha i poče vezati devu. Tu ga ugleda Omer bn El-Hattab koji jestajao sa grupom muslimana i razgovarao o uspjesima Bedra, pa reče: “Ovaj pas, Allahovneprijatelj - Umejr, nije došao s dobrim namjerama.” Zatim uđe kod Resulullaha, a.s, i reče: “O,Allahov Poslaniče, eno dođe Allahov neprijatelj Umejr, opasan sabljom.” Poslanik, a.s, reče:“Uvedi ga kod mene.” Umejr priđe, a Omer ga povuče za opasač sablje, objesi mu ga za vrat ireče nekolicini Ensarija: “Uđite i sjedite kod Resulullaha, a.s. Dobro ga čuvajte od ovog zlikovca.On nije došao sa dobrim namjerama.” Onda ga Omer uvede. Kad ga vidje Resulullah, a.s, iOmera kako drži za njegovu sablju, reče: “Pusti ga Omere.” Zatim mu reče: “A zar nećešpozdraviti?” Umejr pozdravi: “Dobro jutro”, a Resulullah, a.s, reče: “Allah nas je boljimpozdravom počastio od tog tvog pozdrava. Selam je naš pozdrav i pozdrav stanovnikadženneta.

Zatim Resulullah, a.s,upita:“Što si došao Umejre?”“Zbog onog mog zarobljenog sina da budete dobri prema njemu.”“A što će ti sablja oko vrata?“Allah ružnim neka sablje učini, zar su nam išta vrijedile?”“Dobro, a sad budi iskren Umejre, zašto si došao?”“Već sam rekao, samo zbog sina.”“A zar nisi sjedio sa Safvanom bn Umejje i tu ste spominjali ljude iz bunara na Bedru - Kurejšije,pa si ti rekao: ”Da nemam duga i djecu, krenuo bih da ubijem Muhammeda", pa Safvan prihvati itvoj dug i tvoju djecu, samo da me ubiješ, a Allah, dž.š, je svjedok tome."Umejr reče: “Svjedočim da si ti Allahov Poslanik. Mi ti nismo vjerovali da si Allahov Poslanik i dati dolazi Objava s nebesa. Ovom dogovoru smo prisustvovali samo ja i Safvan. Tako mi Allahaja sad znam da te je samo Allah mogao obavijestiti o ovome. Hvala Allahu koji me uputi u Islami dovede me na ovo mjesto.” On zatim izgovori Kelime i Šehadet.Resulullah, a.s, tada reče ashabima: “Podučite svoga brata u vjeri, naučite ga iz Kur‘ana ioslobodite njegovog sina.”

Što se tiče Safvana, on je govorio u Mekki: “Radujte se onome što ćete ubrzo čuti. Biće to vijesttakva, da ćete zaboraviti nesreću Bedra.”Pošto se Umejr nije odmah vratio, on se propitivao kod putnika za njega. Tako ga jedan putnikobavijesti o Umejrovom Islamu, pa se Safvan zareče, da s njim nikada progovoriti neće i da munikada i ni u čemu pomoći neće.Nakon nekog vremena, Umejr se vratio u Mekku i u njoj djelovao kao da‘ija - (tumač vjere), tepred njim primiše Islam mnogi ljudi.

BITKA SA JEVREJIMA BENU KAJNUKA‘ARanije smo govorili o paragrafima ugovora kojeg je Resulullah, a.s, sklopio sa Jevrejima.Resulullah, a.s, se strogo pridržavao svake tačke ovog ugovora i stoga se s pravom može reći,da muslimani ni jednim svojim postupkom nisu povrijedili ni jedno slovo ovog ugovora.Što se tiče Jevreja, naroda poznatog u historiji po izdaji, prevari, vjerolomstvu i kršenju zadaneriječi, moglo se očekivati da će slijediti svoj stari običaj u tome. Oni, uistinu, počeše pravitismutnju, bodriti na nered i očaj u muslimanskim redovima, te praviti zamke i kovati zavjeruprotiv muslimana. O tome imamo jako mnogo primjera.Jevrejske spletkeIbnu Ishak kaže: “Šas bn Kajs, jevrejski starješina, ostario u nevjerstvu, žestoki pakosnikmuslimanima i potajni im zavidnik, prođe jedanput pokraj ashaba Resulullaha, a.s, (Hazredžlije iEvsovci) koje je Resulullah, a.s, pozvao na dogovor. Vidio ih je kako u slozi, ljubavi i miru,objedinjeni Islamom, međusobno razgovaraju i diskutuju. A sjetio se u kakvoj su neslozi ineprijateljstvu živjeli prije Islama. To sadašnje stanje ga je iznutra razdiralo, pa reče: ”Okupi senarod o kome se govorkalo i tračalo u ovome gradu. Ne, tako mi Boga, mi ne možemo s njimazajedno živjeti. Nema nama opstanka dok su oni zajedno."Potom naredi mladiću Jevreju koji je bio s njima, da ode u to muslimansko društvo, da sjednemeđu njih i da počne pričati o minulom ratu Jevmu Bu‘as i neprijateljstvu između plemena BenuHazredž i Benu El-Evs. I još mu reče da ih podsjeti na ono što su govorili jedni protiv drugih teda citira stihove pjesnika iz tog džahilijskog doba (predislamskog doba).Mladić ga posluša i učini sve kako mu je rekao Š‘as bn Kajs. Muslimani, razviše priču o minulimdanima prije Islama, pa se oko toga i zavadiše. Dvojica se digoše, jedan iz plemena Hazredž,drugi iz plemena El-Evs, pa pretjeraše u govorkanju i vrijeđanju, dok jedan od njih ne reče: “Akoste voljni, ponovo ćemo zaratovati!” Prisutni iz oba plemena skočiše na noge i u srdžbi i bijesupovikaše: “Oružje, oružje!” Zatim s tim povicima izađoše napolje i zamalo ne dođe do sukoba.Vijest dođe do Resulullaha, a.s, koji izađe sa grupom Muhadžira, stade pred njih i reče: “Omuslimani, tako vam Allaha, a zar ćete se vratiti u džahilijet, a ja živ među vama. A zar, ćete sevratiti u nevjerstvo, nakon što vas je Allah uputio u Islam i njime vas obdario. Islam je završio sadžahilijskim običajima, problemima i načinom života. On vas je spasio nevjerstva, i među vasljubav i slogu unio?Ljudi shvatiše da je šejtan upleo svoje prste među njih i da su pogriješili. Znadoše da im je krvnineprijatelj spletku podmetnuo, stoga zaplakaše, a potom se izgrliše, izmiriše i odoše zajedno saResulullahom, a.s, poslušni, pokorni i zahvalni Allahu, dž.š, što ugasi vatru koju zapali njihov iAllahov neprijatelj Š‘as bn Kajs."Ovo je samo jedan od primjera djelovanja Jevreja na stvaranju razdora među muslimanima. Toje samo jedan od njihovih pokušaja da unesu nestabilnost među vjernike i time olabave teksvježe izgrađene temelje mlade države i mlade vjere.Međutim, u tim svojim zlim namjerama, bili su neumorni i neustrašivi. Njihov najvažniji zadatakje bio širiti antipropagandu o Islamu. Oni su se jutrom budili u vjeri, a noći zanoćivali u nevjeri.Sijali su sjeme sumnje tamo gdje su srca bila slaba. Materijalno su ugrožavali one, s kojima suimali ikakvih poslovnih veza, a ako su oni bili nekom nešto dužni, zavaravali su ih danima inoćima lažnim obećanjima. Znali su govoriti: “Mi smo bili tebi dužni prije Islama, dok si bio uvjeri svoga oca, a sad mi nemamo s tobom nikakve veze. Mi nismo od muslimana ništa uzeli,niti smo muslimanu išta dužni. Od kako si promjenio vjeru ti sa nama nemaš ništa.Sve su ovo Jevreji činili prije Bedra i pored ugovora kojeg su sačinili sa Resulullahom, a.s.Resulullah, a.s, i ashabi su strpljivo podnosili sve to, bojeći se nereda, želeći sačuvati sigurnosti mir na terenu.Jevreji Benu Kajnuka‘a krše ugovorKada su Jevreji vidjeli da je Allah, dž.š, pomogao muslimanima na Bedru i obezbijedio imslavnu pobjedu, te da su muslimani stekli slavu i ugled, a postali strah i trepet neprijateljima,

pojavi se na površini njihova skrivena mržnja, zavist i ljubomora, pa počeše otkrivati svojeneprijateljstvo i javno činiti pakost i zlo.Najžešći i najveći zlobnik je bio Kab bn El-Ešref (govorićemo o njemu kasnije). To je što se tičepojedinaca, a što se tiče jevrejskih plemena, najopasniji po muslimane su bili Jevreji BenuKajnuka‘a koji su živjeli unutar Medine. Imali su svoje naselje, koje se zvalo njihovim imenom.Bili su zanatlije: zlatari, kovači, kujundžije itd. Zbog bavljenja ovakvim poslovima, svaki od njih jeimao oružje. Imali su sedam stotina naoružanih boraca. Bili su najhrabriji Jevreji tog kraja i prvikoji su prekršili ugovor i zadanu riječ. Nakon Bedra počeše otvoreno napadati muslimane.Proširiše mrežu svog djelovanja protiv njih. Širili su strah, muslimane ismijavali i napadalisvakog koji bi došao u njihovu čaršiju. Počeše napadati i žene, muslimanke.Kada se “čaša žuči” napuni, Resulullah, a.s, ih okupi i održa im govor, pozivajući ih da se držepravde i da slijede put dobra. On im zaprijeti da neće moći dugo činiti ta svoja zlodjela, i da ćese zbog toga žestoko kajati. Oni, od svega toga, ništa ne poslušaše, nego postaše još žešći unedjelima.Ebu Davud prenosi, a i drugi prenosioci hadisa, od Ibni Abbasa, r.a, da je rekao: “Kada jeResulullah, a.s, potukao Kurejšije na Bedru, i kada se vratio u Medinu, okupio je Jevreje načaršiji Benu Kajnuka‘a, te im se obratio:“O narode jevrejski, primite Islam prije nego što vam se desi ono što se desilo Kurejšijama.”Oni rekoše: “O Muhammede, nemoj da se zanosiš porazom i pogibijom jednog broja Kurejšija,koji su neuki i neiskusni i koji nemaju pojma o ratovanju. Ti, kada bi s nama zaratio, znao bi dasmo mi pravi ratnici, i da nisi sreo takve kao što smo mi.”Tada Allah, dž.š, objavi ajete u kojima govori o Jevrejima:“Reci onima koji neće da vjeruju: ”Bićete pobjeđeni i u džehennemu okupljeni, a on je groznoboravište!" Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila naAllahovom putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da pred sobom ima dva puta višeprotivnika. A Allah Svojom pomoći čini moćnim onoga koga on hoće. To je, zaista, dalekovidnimpouka." (III: 12, 13.)Reakcija Benu Kajnuka‘a je bila javno nagovještavanje rata, Resulullah, a.s, prikri svoju srdžbu,skupi strpljenje i sam, a naredi i muslimanima da budu strpljivi. Tako su čekali šta će im donijetisljedeće noći.A oni, Jevreji, od plemena Benu Kajnuka‘a su nastavili sa bunama i neredima u Medini. Počešesipati nered, izazivati strah, širiti zlo i time pred sobom zatvarati vrata mirnom i udobnom životu.Ibnu Hišam prenosi od Ebi Avna da je žena, Arapka, došla na pijacu Benu Kajnuka‘a da prodaneku robu. Robu je prodala, a zatim je ušla kod zlatara. Jevreji se okupiše oko nje i zatražiše daotkrije lice. Ona to odbi, a zlatar priđe i jedan dio njenog vela zakači preko njenih leđa. Ona jebila nehajna, pa to nije primjetila. Kada je ustala, veo se zategnu i otkri joj dio tijela. Svi joj senasmijaše, a ona vrisnu. Jedan musliman skoči na zlatara i ubi ga. Zatim Jevreji ubišemuslimana. Rodbina muslimana dozove u pomoć ostale muslimane i tako dođe do tuče izmeđunjih i Jevreja Benu Kajnuka‘a.Opsada, predaja i iseljenje Kajnuka‘aResulullahu, a.s, bi svega dosta. On postavi za nadzornika u Medini Ebu Lubabeta bn Abdil-Munzira, a muslimansku zastavu predade Hamzi bn Abdil-Muttalibu. Tada povede Allahovuvojsku na Benu Kajnuka‘a. Kada saznadoše za dolazak vojske, Jevreji se dobro utvrdiše usvojoj četvrti, postaviše straže i barikade.Resulullah, a.s, je petnaest dana opsjedao njihovo utvrđenje počevši od subote, polovinomševvala, 2. g.h. pa do prvog zul-kadeta.Allah dž.š, je ulio strah u njihova srca (kada Allah htjedne poniziti i uništiti neki narod onda imubaci strah u njihova srca) te su se predali Resulullahu a.s, da on donese presudu o njima,njihovim imecima, ženama i djeci. Rasulullah a.s, naredi da se povežu.Tada se probudi munafička svijest Abdullaha bn Ubejj bn Selula koji pohita Resulullahu, a.s,moleći da oprosti Jevrejima. On reče:“O Muhammede, budi milostiv prema mojim saveznicima (a on je Hazredžlija). Resulullah, a.s,ne odgovori, a Ibnu Ubejj ponovi svoj zahtjev, a zatim se okrenu prema Resulullahu, a.s, izavuče ruku u džep njegove košulje, a Resulullah, a.s, mu reče: ”Bježi od mene", pa se naljutida mu vidješe na licu srdžbu, i reče: “Teško tebi, idi od mene!” Munafik nije popuštao. Uporno jei dalje držao Resulullaha. A zatim reče: “Ne, tako mi Boga, neću te pustiti, sve dok ne popustišprema mojim saveznicima kaznu. Četiri stotine stražara i tri stotine oklopnika, branili su me od

svih neprijatelja crnih i crvenih a ti želiš da ih ubiješ za jedan dan. Bojim se teških posljedicanakon ovoga.”Resulullah, a.s, se pažljivo odnosio prema ovom munafiku koji je tek od prije jedan mjesecprimio Islam, pa mu popusti u zahtjevu. Naredi da se isele iz Medine i da ne budu u njenojblizini. Oni tada odseliše u Šam i nastaniše se u Ezreatu. Većina ih se nije snašla u novojsredini, pa su mnogi pomrli.Resulullah, a.s, je konfiskovao njihovu imovinu. Iz te imovine uzeo je tri kase, dva oklopa, trisablje, tri koplja i petinu plijena. Plijen je sakupljao Muhammed bn Meslemet.

POHOD NA “SUVEJK”Dok su protivnici Resulullaha, a.s, Safvan bn Umejje, Jevreji i munafici pravili zavjere i dizali nabunu, Ebu Sufjan je u Mekki razmišljao o ideji, da sa što manje vidljivih radnji, napravi što većezlo muslimanima.Hitno je morao pristupiti takvom jednom poslu kako bi povratio svoj izgubljeni ugled u narodu iponovo dokazao svoju snagu i moć. Stoga se zavjetovao da neće oprati glavu od prljavštine,đunupluka dok ne napadne Muhammeda a.s.On uze dvjesto konjanika i krenu put Medine. Kada je došao u klanac planine Nejb, otprilike okodvanaest milja od grada, tu se zaustavi, jer nije htio vidljiv i direktan napad na Medinu. Onodluči da to bude napad sličan gusarskim napadima.Pod okriljem tamne noći, skriven od znatiželjnih pogleda, dođe u četvrt u kojoj je živio Hujej bnAhtab. Zatraži da uđe, ali ga ovoj ne primi iz straha za svoj život i za svoju porodicu. Ebu Sufjanzatim ode kod Selama bn Miškema - starješine Beni En-Nadira, drugog Jevrejskog plemena injihovog rizničara - pa zatraži da uđe kod njega. Ovaj ga primi, nahrani ga i napi vinom, te gaobavijesti o novim vijestima u Medini.Poslije toga Ebu Sufjan izađe iste noći i ode do klanca, gdje su ostali njegovi konjanici. Onotposla jednu trupu koja napade medinsku četvrt El-Arid. Porušiše zidove, posjekoše i popališepalme i naniješe veliku materijalnu štetu. Usput ubiše jednog Ensariju i jednog saveznikanjegovog, koji su bili zajedno na straži. Nakon toga pobjegoše nazad prema Mekki.Resulullah, a.s, sazna za ovaj gusarski napad Ebu Sufjana, pa krenu u potjeru za njim injegovom konjicom, koji su već pobjegli velikom brzinom. U bijegu su, a da bi se rasteretili iolakšali, odbacivali mnogu opremu i živežne namirnice. Stoga su i uspjeli pobjeći. Resulullah,a.s, ih je tjerao do ravnice Ensarijal-Kadr, zatim se odluči na povratak. Muslimani su usput kupiliopremu koju su idolopoklonici usput odbacivali. Stoga se ovaj pohod i nazvao “Pohod naSuvejk” (na opremu). Desio se u zul-hidždžetu 2. g.h., a poslije Bedra do dva mjeseca.U Medini je ostavljen Ebu Lubab bn El-Munzir za nadzornika do povratka Resulullaha, a.s.

POHOD NA “ZI EMR”Ovo je bio najveći i najbrojni pohod koji je poveo Resulullah, a.s, prije bitke na Uhudu. Poveo jevojsku u mjesecu muharremu 3. g.h. protiv Benu Sealebe i Muhariba. Naime, do Resulullaha,a.s, su došle vijesti da ovi neprijatelji žele udariti na pogranične dijelove Medine i opljačkati ih.Stoga podiže 450 boraca, pola konjanika, a pola pješaka, pa krenu na put. U Medini ostavi zasvog zamjenika Osmana bn Afana.Usput uhvate jednog čovjeka po imenu Džebbar iz plemena Benu Sealebe i odvedu gaResulullahu, a.s. On ga pozove u Islam i on primi. Resulullah, a.s, ga postavi uz Bilala ipovedoše ga sa sobom protiv neprijatelja.Kad neprijatelj vidje da dolazi ogromna vojska, razbježa se narod u brda, a muslimanska vojskastiže do bunarske vode zvane “Zi Emr”.Resulullah, a.s, sa vojskom se tu ulogori i osta tamo cijeli mjesec Saffer 3. g.h. Ostali su tolikodugo da pokažu beduinskim arapskim plemenima da imaju ljudi, snage i moći i van Medine. Izaista su im zadali veliki strah i trepet i bez borbe.Poslije toga se Resulullah, a.s, vratio sa vojskom u Medinu.

UBISTVO KA‘BA BN EL-EŠREFAKab bn El-Ešref je bio Jevrej koji je najviše od svih mrzio Islam i muslimane, koji je Resulullaha,a.s, uznemiravao i koji se lažno izdavao za muslimana sve do sukoba.On je bio pripadnik plemena Tajj od Benu Nebhana, a majka mu je porijeklom od Benu En-Nadira.

Bio je bogati lola, nadaleko poznat po svojoj ljepoti, jedan od znamenitih jevrejskih pjesnika.Živio je u jugoistočnoj, dobro utvrđenoj jevrejskoj četvrti Medine, u savezništvu sa JevrejimaBeni En-Nadira.Kada je saznao da je Resulullah, a.s, odnio pobjedu na Bedru i da su poginuli znameniti ljudiKurejšija, rekao je:“Da li je to istina? Ti ljudi su bili najugledniji Arapi, starješine njihove, da li je istina da ih jeMuhammed porazio? Tako mi Boga, ako je Muhammed pobijedio njih onda je bolje biti podzemljom, nego živjeti na njoj.”Kada se Ka‘b El-Ešref uvjerio u istinitost vijesti o pobjedi Resulullaha, a.s, i muslimana, odlučiAllahov neprijatelj da napadne Poslanika, a.s.On se poče služiti svojim pjesničkim darom i u svojim pjesmama hvaliti Kurejšije i bodriti ihprotiv muslimana. To nije bilo dovoljno, pa uzjaha devu i uputi se u Mekku. Dođe kod El-Muttaliba bn Ubejja Vedaata Es-Sehmije i stade recitovati svoje stihove plačući nad ‘rtvamaBedra, oplakujući posebno ‘rtve bunara “Kaliba”. Time je unio novi nemir među njih i ponovoraspalio mržnju protiv Poslanika, a.s. Pozvao je Kurejšije u rat protiv njega.I dok je bio u Mekki Ebu Sufjan i Kurejšije ga upitaše: “Je li ti draža naša vjera iliMuhammedova? Jesmo li mi ili oni na pravom putu?” On odgovori: “Vi ste na pravom putu, paprema tome i bolji od njih.”Tim povodom Allah, dž.š, objavi ajete: “Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako ukumire i šejtana vjeruju, a o neznabošcima govore: ”Oni su na ispravnijem putu od vjernika."(IV:51)Zatim se Kab vrati u Medinu i nastavi sa svojim intrigama. Poče u svojim đavolskim stihovimablatiti muslimanke - žene ashaba i svojim jezikom im nanositi najveću bol i patnju.Kada Resulullah, a.s, sav ogorčen upita: “Ko će se obračunati sa Ka‘bom bn Ešrefom? Onuznemirava Allaha i Njegovog Poslanika.” Javi se Muhammed bn Meslema, Ubbad bn Bišr iSelkan bn Selama, zvani Ebu Naile, Ka‘bov brat po mlijeku. Također se javiše: El-Haris bn Evs iEbu Abes bn Hubr. Oni za svog vođu odabraše Muhammeda bn Meslemu.Ima nekoliko predaja koje rasvjetljavaju ubistvo Ka‘ba bn El-Ešrefa.Kada je Resulullah, a.s, upitao: “Ko će se obračunati sa Ka‘bom? On uznemirava Allaha iNjegovog Poslanika”, ustao je Muhammed bn Meslema i rekao: “Ja Allahov Poslaniče, hoćeš lida ga ubijem?” “da”, odgovori Poslanik, a.s. “Onda mi dozvoli da kažem nešto.” Poslanik reče:“Kaži!”Muhammed bn Meslema ode do Ka‘ba i reče: “Ovaj čovjek (Muhammed a.s.) stalno od nas tražisadaku. Zamorio nas je time.K‘ab reče: “Sigurno će vam dojaditi.”Muhammed bn Meslema reče: “Zaslijedili smo ga. I ne želimo da ga napustimo dok ne vidimošta smjera. Htjeli smo da nam daš zajam, vesek ili dva veseka žita."

K‘ab reče: “Hoću, ali mi dajte zalog unaprijed”Ibnu Meslema: “Čime da ti to založimo?”Ka‘b reče: “Dajte mi u zalog svoje žene.”Ibnu Meslema: “Kako ćemo ti u zalog dati naše žene, ti si najljepši Arap?”Ka‘b: “Založite mi svojim sinovima.”Ibnu Meslema: “Kako ćemo ti dati naše sinove pa da ih čitav život psuju i da im se govori da suzalog za jedan ili dva veska. To bi bila sramota za nas. Ali, mi ti možemo dati u zalog oružje.”Dogovorismo se da ga donesemo.Sličan je razgovor s njim vodio i Ebu Naile. On je došao kod K‘aba i sa njim na kratko recitovaostihove njegovih pjesama. Zatim mu reče: “Teško tebi, došao sam kod tebe zbog nečega. Rećiću ti, ali da nikom ne govoriš.Ka‘b reče: “Reci!”Ebu Naile reče: “Ovaj čovjek (Muhammed, a.s.) nam dođe i donese nevolje. Arapi nam postašeneprijatelji. Više nismo jedinstveni. Putevi nam se raziđoše, djeca nam se rasturiše. Ljudi seizmoriše. Mi se mučimo svaki dan, a i naša djeca. Gladni smo” ... i tako poteče isti razgovor kaošto je tekao i sa Ibnu Meslemom.Tokom razgovora Ebu Naile reče: “Ja imam prijatelje koji misle isto kao ja. Želio sam ih dovestikod tebe da im prodaš hrane, učinićeš dobro.”Međutim Ibn Meslema i Ebu Naile su htjeli iz ovog razgovora doći do jednog cilja, a to je damogu sa oružjem i svojim ljudima doći kod njega.

Jedne svijetle noći 14-tog rebiul-evvela, 3. g.h. sabra se izabrana grupa kod Resulullaha, a.s, ion ih otpremi do medinskog groblja (Baki‘ el Garkad) govoreći im: “Krenite Allaha radi, MojAllahu, budi im na pomoći!”Poslije toga Resulullah, a.s, se vrati kući i provede cijelu noć klanjajući i moleći Allaha.

Odabrana grupa dođe do bedema Ka‘bove četvrti. Ebu Naila ga zovnu. On ustade da izađe, ažena s kojom se je nedavno oženio mu reče: “Gdje ćeš u ovo doba noći? Čuješ li, ja osjećam,kao da iz ovog glasa kapa krv.”Kab odgovori: “To je moj brat Muhammed bn Meslema, moj brat po mlijeku Ebu Naile. Ponosandomaćin će izaći na poziv, pa makar bio pozvan da ga ubiju. Zatim izađe pred njih dobronamirisan.Ebu Naile je prije toga rekao svojim drugovima: “Ako izađe, ja ću pomirisati njegovu kosu. Akovidite da mi je to pošlo za rukom i da držim za kosu, vi ga udarite.”Kad je Ka‘b sišao do njih, malo su popričali, a onda Ebu Naile reče: “Hoćeš li o Ibnul-Ešrefe dase prošetamo do starog stabla i da tamo popričamo?” On odgovori: “Ako hoćete.”Oni krenuše šetajući, a Ebu Naile reče usput: “Kakav divan miris! Još takvog nisam mirisao.”Ka‘b se razveseli i odgovori: “Imam najznaniju ženu u mirisima”. Ebu Naile upita: “Dozvoljavaš lida pomirišem tvoju glavu?” K‘ab reče: “Da.” Ebu Naile zavuče ruku u njegovu kosu da pomirišeon, a i njegovi drugovi.Tako su pješačili neko vrijeme, pa Ebu Naile upita: “Da pomirišem.” Ka‘b reče: “Da.” Ebu Naileučini isto kao i prvi put, pa ga pusti, da ne bi izgledalo sumnjivo.Zatim su išli još malo, pa Ebu Naile upita: “Da pomirišem?” Ovaj reče: “Da.” On zavuče ruke unjegovu glavu, pa kad ga se domože povika: “Udarite Allahovog neprijatelja.” Sabljezazveketaše, ali ga ne ubiše. Tada Muhammed bn Meslema uze oslonac, povali ga na njega ipresječe mu vrat. Allahov neprijatelj pade ubijen, puštajući stravični krik koji preplaši sve okosebe.Ne ostade ni jedna tvrđava, a da u njoj ne potpališe vatru.Odabrana grupa se poče povlačiti. El-Haris bn Evs je bio ranjen s nekoliko uboda mačem odsvojih drugova nehote, jer je bila noć. On je krvario i zbog toga zaostao za družinom. Kada sedruštvo domoglo otvorenog puta, primjetiše da nema El-Harisa. Zastali su da ga sačekaju. Onih sustiže nakon jednog sata, slijedeći njihove tragove. Oni ga povedoše sa sobom. Kadastigoše na Beki‘ el Garkad, zaučiše tekbire. Tekbiri dopriješe do Resulullaha, a.s, i on znade daje K‘ab ubijen i da se odabrana grupa vraća. Kad dođoše do njega on reče: “Radosna vam licabila.” Odgovoriše: “I tvoje, o Allahov Poslaniče!” Oni baciše pred njega glavu zlotvora, aResulullah, a.s, se zahvali Allahu, dž.š, na pomoći. Svojom mubareć rukom potra rane Harisovei on ozdravi. Nakon ovog događaja situacija se u Medini malo primiri.Kada Jevreji saznaše za stradanje njihovog silnika, K‘ab bn El-Ešrefa, obuze ih strah i uvuče seu njih bojazan od novih stradanja. Shvatiše da Resulullah, a.s, ne upotrebljava snagu i siluprema onima koji poštuju zadanu riječ i potpisane ugovore, a da nema spasa onima koji to rade,koji prave smutnju i siju mržnju. Stoga se i ne pomjeriše s mjesta zbog Ka‘bovog ubistva. Oni seprimiriše, naočigled spremni da poštuju sve dogovore i ugovore, a oni najgori, to zmijskojevrejsko klupko, pobjegoše u svoje rupe, da se u njima skrivaju.Tako se Resulullah, a.s, morao s vremena na vrijeme posvetiti i smirivanju unutrašnjih neprilikakoje nisu izazivali muslimani, tako da nakon ovog događaja predahnuše malo u miru.

POHOD NA BAHRANResulullah, a.s, krenu sa tri stotine boraca u veliku izvidnicu, mjeseca Rebiul Ahiri, 3. g.h. kamjestu zvanom Bahran gdje se nalazi nekoliko Hidžaskih gradova u području Fer‘a. Na tomstrateški važnom izviđanju ostao je dva mjeseca, a zatim se vratio u Medinu, bez borbe na tomputu.

IZVIDNICA ZEJD BN HARISAOvo je posljednji pokret muslimanske vojske prije Bitke na Uhudu. Ovaj izviđački pokret bio je umjesecu džumadel ahire, 3. g.h.

Naime, nakon bitke na Bedru, Kurejšije su provele proljeće u očaju i žalosti, a kako sepribližavalo ljeto, obuze ih briga i strah za sigurnost i bezbjednost trgovačke sezone sa Šamom.“Muhammed i njegovi drugovi, naniješe veliko zlo našoj trgovini. Odbiše naše trgovce od nas.Ne znamo šta da učinimo sa njima. Oni kontrolišu sve sporedne puteve, a pogotovo glavni. Čakse i priobalsko stanovništvo priključilo njemu. Šta da mi činimo i kuda da idemo? Ako ostanemokod svojih kuća poješćemo glavnicu svoga imetka, pa nećemo imati ništa. Naš život u Mekkiovisi od naše ljetine, trgovine sa Šamom, a od zimske sa Abisinijom.”Eto, takve su razgovore vodili mekkanski trgovci.El-Esved bn Abdul-Muttalib reče: “Zaobiđi priobalni put i kreni prema Iraku. To je odista dug put,ide preko Nedžda za Šam, a prolazi daleko na zapad od Medine.” Kurejšije nisu imele pojma oovome putu, ni koliko je dug ni kuda sve vodi. El-Esved bn Abdul-Muttalib predloži Safvanu dauzme Furat bn Hajana, iz plemena Benu Bekr, da im bude vodič, a da Safvan bude vođakaravane.Kurejšijska karavana krenu novim putem u Šam. Međutim, vijesti o njoj stigoše u Medinu,sasvim slučajno.Naime, sjedio je Sulejt bn En-Nu‘man - tada musliman - sa Nuajmanom bn Mes‘udom El-Ešdže‘ijem - koji do tada još nije primio Islam - i pili su alkohol. Zabrana o pijenju alkohola jošnije bila objavljena.Kada su se ponapili, Nuajm ispriča do u detalje plan o promjeni puta kurejšijske karavane i onovom pravcu kretanja. Sulejt to sasluša, pa pohita kod Resulullaha, a.s, da mu ispriča.Resulullah, a.s, u tren oka skupi stotinu konjanika pod vođstvom Zejda bn El-Harisa El-Kelbije.On pohita i iznenada i neočekivano udari na karavanu kada je ona silazila na vodu u Nedždu,zvanu “Kardetun”. Zarobi cijelu karavanu. A Safvan i svi čuvari karavane pobjegoše glavom bezobzira, ne pružajući ama baš nikakav otpor.Muslimani uhvatiše vodiča karavane, Furata bn Hajana i još dva čovjeka. Tom prilikom zarobišeogroman plijen koji je nosila karavana, u vrijednosti od sto hiljada. Resulullah, a.s, uze petinuplijena, a ostale četiri petine podijeli učesnicima ove akcije. Tom prilikom je Furat bn Hajanprimio Islam lično od Resulullaha, a.s.Ovo je bio drugi tragičan događaj koji pogodi Kurejšije nakon Bedra. Oni više nisu imali mnogoda biraju. Pred njima su bile samo dvije mogućnosti otvorene: slomiti svoj ponos, moć i slavu, ikrenuti putem primirja i dobrosusjedskih odnosa sa muslimanima, ili pokrenuti sveopšti rat, kojiće im povratiti slavu i ugled nekadašnji, u kojem će dokrajčiti muslimanske snage, i preuzeti odnjih vlast i kontrolu nad cijelom Arabijom.Mekka izabra drugu soluciju. Oni pojačaše propagandu krvne osvete, dižući na oružje sve štoga je moglo nositi. Susret sa muslimanima mora biti konačan i odlučujući. Čvrsto odlučiše dapovedu bitku na pragu njihovih kuća u Medini. Ovaj događaj sa karavanom, a i prethodnospomenuti događaji bili su čvrst i ubjedljiv povod za to.BITKA NA UHUDUPriprema Kurejšija za osvetničku bitkuMekka je izgarala mržnjom prema muslimanima. Povod je tome bilo mnogo, od gubitaka naBedru, do stradanja posljednje trgovačke karavane. Strast za osvetom rasla je iz dana u dan.Vratiti muslimanima istom mjerom, ili još većom. Stoga se nije smjelo naricati za ‘rtvama Bedra,stoga se nije smjelo požuriti za otkupom zarobljenika, da ne bi muslimani znali kolika je njihovatuga i žalost, a oni ne vole sažaljevanje.Neposredno poslije Bedra, oni su se i bili dogovorili za jedan sveopšti rat protiv muslimana, kojiće zacijeliti njihove rane, ugasiti njihovu srdžbu, i stišati mržnju koja ih je izgarala. Oni se za ovudugu bitku počeše pripremati, bolje nego za prvu.Najorganizovanije pripreme, kao i najveći podsticaj za borbu vodila je grupa mekkanskihprvaka: Ikrime bn Ebi Džehel, Safvan bn Umejje, Ebu Sufjan bn Harb i Abdullah bn Ebi Rebi‘a.Prvo što su uradili je da su sabrali sve deve i razbježalu karavanu koju je spasio Ebu Sufjanpred bitku na Bedru, a koja je u stvari i bila povod te bitke. Oni rekoše vlasnicima robe i imovine:“O Kurejšije, Muhammed vam je učinio nepravdu i pobio vaše najbolje sinove, stoga naspomozite s ovim sredstvima u ratu protiv njega. Moguće je da dođemo do osvete. Oni muudovoljiše zahtjevu. Oni prodadoše hiljadu deva za pedeset hiljada drahmi - dinara zlatnih.Po tom pitanju Allah, dž.š, objavi: “Oni koji ne vjeruju, troše imanja svoja da bi od Allahova putaodvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga žaliti, i na kraju će pobijeđeni biti.”(VIII: 36.)

Potom ova grupa otvori mogućnost dobrovoljnog učestvovanja svim onima koji su htjeli da sebore protiv muslimana: Abesincima, Kenanijama (starosjedilačko arapsko pleme), Tihamijama(stanovnici primorske obale od Hidžaza) i u tom smislu dozvoliše različite metode ratovanja.Čak je Safvan bn Umejje prisiljavao pjesnika Ebu Izeta - koji je bio zarobljenik Bedra i kojeg jeResulullah, a.s, lično oslobodio, pod uvjetom da ne napada njega i muslimane - da obilaziarapska plemena i da ih bodri protiv muslimana. Obećao mu je da će mu dati silno bogatstvo,ako se živ vrati iz bitke, a ako pogine, onda će mu Safvan izdržavati kćerke.Ebu Izet poče obilaziti plemena i svojim rodoljubivim stihovima pozivati ih na borbu. Za istu stvaruzeše još jednog pjesnika Mesafia bn Abdi Menafa El-Džumehiju.Ebu Sufjan se posebno žestoko okomio na muslimane nakon povratka sa pohoda na “Suvejk”.Bio je preplašen, a nije ostvario ono što je želio, već je izgubio veliki dio opreme na ovompohodu.Posebno se vatra rasplamsala u njemu, nakon neuspjelog prolaska karavane, kada mu je Zejdbn Haris nanio ogromnu materijalnu štetu koja je osiromašila cijelu ekonomiju Mekke. Gubitakcijele karavane sa svom robom bio je direktan povod za brzu intervenciju Kurejšija protivmuslimana.Formiranje kurejšijske vojske i njen sastavKada se završi godina i kada Kurejšije okončaše svoje spremanje, u Mekki se sastade tri hiljadeboraca, Kurejšija, Abisinaca i saveznika. Kurejšijske vojskovođe odlučiše da sa sobom povedu ižene, kao potporu njihovim muževima. Iz Mekke je krenulo, dakle, i petnaest žena.Uz svu oružanu spremu vojnici su imali tri hiljade deva i dvije stotine konja, za konjički odred, aod odbrambenog oružja, imali su sedam stotina oklopa.Glavnu komandu pješadije držao je Ebu Sufjan, komandu konjice Halid bn El-Velid, kome jepomogao Ikrime bn Ebi Džehel. Kurejšijski zastavnik bio je Benu Abdi-Dar.Pokret iz MekkeMekkanska vojska krenu na put ka Medini dobro pripremljena i dobro psihički opremljena, uzrasplamsale predislamske ratne osvetničke poklike, pune nade u pobjedu i dobar ishod bitke.Resulullah, a.s, dobiva informacije o pokretu vojskeAbbas bn Abdul-Muttalib, amidža Resulullaha, a.s, je cijelo vrijeme pratio pripremanje iopremanje vojske, pa kada ona krenu iz Mekke, on posla preporučeno pismo Resulullahu, a.s,u kojem ga je obavijestio o svim detaljima vojnog pohoda.Glasonoša pohita u Medinu velikom brzinom, tako da za tri dana pređe razdaljinu od pet stotinakilometara.Pismo je predao Resulullahu, a.s, u mesdžidul-Kuba, gdje ga je zatekao.Pismo je Resulullahu, a.s, pročitao Ubej bn K‘ab, pa mu Resulullah naredi da nikom ništa negovori. Potom se brzo vrati u Medinu i obavi dogovor sa komandantima Muhadžira i Ensarija.Priprema muslimana na iznenađenjeMedina je bila sva na nogama. Sve je bilo pod oružjem. Klanjalo se pod oružjem, spavalo se saoružjem. Nije smjelo biti nikakvog propusta.Jedna grupica Ensarija pristade u stalnu pratnju Resulullaha, a.s, S‘ad bn Muaz, Usejd bnHudajr, S‘ad bn Ubadet nisu ga napuštali ni danju ni noću. Stražari su noćivali na njegovimkućnim vratima. U Medini se formiraše male odbrambene grupe koje su stalno patrolirale okograda i čuvale ga od izdajnika.Muslimanske izvidnice krenuše da motre na kretanje neprijatelja. Obilazili su puteve kojima bineprijatelj mogao doći do Medine i napasti muslimane.Mekkanska vojska se približava gradu MediniMekkanska vojska se kretala glavnim uobičajenim putem zapadno prema Medini. Kada su došliu mjesto El-Ebva, Hinda, žena Ebu Sufjanova predloži da raskopaju grob Amine,Muhammedove, a.s, majke. Vojskovođe joj to ne dozvoliše, jer su se bojale teških posljedicakoje bi ih snašle ako bi otpočeli sa ovako gnusnim zločinom.Mekkanska vojska je nastavila put prema Medini, dok joj se ne približiše u dolini El-Akik. Kadasu prešli dolinu, skrenuše desno, dok se ne spustiše blizu brda Uhud, u mjesto zvano Ajnejn udolini Sebhe, sjeverno od Medine. Tamo se ulogoriše u petak, šestog ševvala 3. g.h.Konsultaciono vijeće Medine donosi planza odbranuVijesti su stizale u Medinu iz časa u čas, sve do posljednje o podizanju logora. Tada Resulullah,a.s, održa vojno vijeće na nivou komandnog kadra na kome se raspravljalo o zauzimanjujedinstvenog stava po pitanju odbrane. Koju taktiku, koju metodu ili na koji način da se

suprotstave toj velikoj sili. Resulullah, a.s, ih obavjesti o predznaku putem sna (ruje) kojeg jevidio. On reče: “Vidio sam, tako mi Allaha dobro, vidio sam gdje se kolju goveda i svoju sabljuna vrhu prorezanu i vidio sam da stavljam ruku na čvrsti oklop. Goveda u snu je protumačiojedan broj dobrih ashaba, koji će poginuti, a oštricu mača kao jednog od članova njegoveporodice koji će nastradati, a oklop protumači kao grad Medinu.”Resulullah predloži ashabima da ne izlaze iz Medine. Neka pojačaju utvrđenje grada, pa akonevjernici ostanu ulogoreni na tom lošem mjestu neče im koristiti. A ako slučajno napadnuMedinu i uđu u grad, muslimani će ih ubijati bez milosti, po sokacima Medine, a žene će ih tućisa krovova kuća. Takav je bio prijedlog Resulullaha, a.s.Interesantno je reći da ovo Resulullahovo mišljenje prihvati i munafik Abdullah bn Ubej bn Selul,koji je došao na ovaj sastanak kao predstavnik plemena El-Hazredž. Očito da ovo njegovousaglašavanje nije bilo zbog toga što je ovo bio pravi plan s vojnog aspekta, već da bi mogaoizbjeći borbu bez ičijeg znanja. Allah je htio da se njegova sramota i njegovih sljedbenika otkrijepred muslimanima, te da muslimani u posljednji momenat shvate kakve su zmije otrovnice skriliu svojim njedrima namijenjene sljedbenicima Islama.Na tom skupu gdje su padali prijedlozi i razmjenjivala mišljenja, iznese svoje mišljenje jednagrupa uvaženih ashaba koji nisu imali priliku da idu na Bedr. Oni predložiše Resulullahu, a.s, daizađu s vojskom van Medine. U tome su bili toliko uporni, da jedan od njih reče: “Mi smo, oAllahov Poslaniče, očekivali ovaj trenutak i molili Allaha da do ovoga dođe, pa kad nam uslišimolbu i kada se približi dan obračuna, povedi nas na neprijatelja, da vide da nismo kukavicekoje se boje.”Na čelu ovih zagrijanih ratnika bio je i Hamza bn Abdul Muttalib, amidža Resulullaha, a.s, čiji sebljesak mača već vidio na Bedru. On reče Resulullahu: “Tako mi Allaha, neću zalogaja hraneokusiti dok se s njima ne pomačujem s ovim mojim mačem, izvan Medine.”Pošto na kraju i većina prisutnih bi za ovaj prijedlog, Resulullah a.s. povuče svoje mišljenje isloži se da susret s neprijateljem bude na terenu van grada Medine.Priprema muslimanske vojske i izlazakna mejdanResulullah, a.s, je klanjao džumu namaz i u hutbi objasnio značaj ovog sukoba, te im naredioda budu smjeli i ustrajni, i da najozbiljnije shvate težinu cijele stvari. Upozorio ih je, veomaglasno i jasno, da će dobiti bitku ako budu imali strpljenja. Naredi im da budu spremni za susretsa neprijateljem. Na to se ashabi obradovaše.Resulullah, a.s, je klanjao ikindiju namaz u džamiji. Vojska je bila u mobilnom stanju. Njima suse pridružili i stanovnici iz okoline Medine.Resulullah, a.s, nakon namaza uđe u svoju kuću sa Ebu Bekrom i Omerom, r.a. Oni gaobukoše u ratnu odjeću i opasače oružjem. Sa dva oklopa i svojim mačem, izađe pred narod.Ljudi su s nestrpljenjem čekali Resulullahov, a.s, izlazak iz kuće. S‘ad bn Muaz i Usejd bnHudajr se obratiše nekim ashabima i rekoše:“Resulullaha, a.s, ste nagovorili protiv njegove volje da krene van Medine. Hajde da mupredložimo neka on ponovo donese odluku onako kako on hoće.” Svi se pokajaše zbog svojeprethodne upornosti, pa kad se Resulullah, a.s, pomoli rekoše: “O Allahov Poslaniče, nijetrebalo da ti se onako suprotstavljamo, učini onako kako ti hoćeš. Ako više voliš da ostanemo uMedini ostaćemo.”Resulullah, a.s, tada reče: “Nije dozvoljeno Allahovom Poslaniku, a.s, ako stavi svoj oklop nasebe da se razoruža, sve dok Allah ne presudi između njega i njegovog neprijatelja..”Resulullah, a.s, podijeli vojsku na tri grupe:1. grupa Muhadžira sa zastavnikom Mus‘ab bn Umejrom,2. grupa El- Evs-Ensarija sa zastavnikom Usejd Hudajrom i3. grupa El-Hazredž - Ensarija sa zastavnikom El - Habab bn El-Munzirom. Vojsku jesačinjavalo hiljadu boraca. Od toga je bilo stotinu oklopnika, pet stotina konjanika , (a ima onih koji kažu da nije bio nijedan konjanik). Ostalo je bila pješadija.U Medini je ostavio svog zamjenika Ibnu Ummi Mektuma, koji je bio imam preostalimmuslimanima u Medini.Resulullah, a.s, naredi pokret. Vojska krenu na sjever. Kada su prošli dolinu Senijjetul-Vedai,Resulullah, a.s, ugleda jednu odvojenu i dobro naoružanu jedinicu, koja se razlikovala odnjegove vojske, pa upita ko su oni. Obavijestiše ga da su to Jevreji, saveznici El-Hazredža, kojižele da učestvuju u bici protiv mušrika. Resulullah, a.s, je upitao da li su primili Islam, pa mu je

rečeno da nisu. On odbi da primi pomoć nevjernika protiv mnogobožaca - mušrika. Dakle,muslimani moraju voditi računa od koga će primati pomoć i koga će imati za saveznika.Smotra vojskeKada je došao Resulullah, a.s, na mjesto zvano “Eš-Šejhan”, izvrši smotru vojske. Maloljetnevojnike vrati nazad u Medinu. Među njima su bili: Abdullah bn Omer bn El-Hattaba, Usama bnZejd, Usejd bn Zuhejr, Zejd bn Sabit, Zejd bn Erkam, Arabet bn Evs, Amr bn Hazm, Ebu-SaidEl-Hudrij, Zejd bn Hari‘s El-Ensari i S‘ad bn Habbe. Među maloljetnim vojnicima se spominje El-Berra bn Azib, ali je on spomenut u Buharinom hadisu kao učesnik bitke na Uhudu. Također jedozvoljeno još dvojici maloljetnika da učestvuju u borbi. To su Rafi‘a bn Hadidž, jer je bio vještstrijelac i Semure, bn Džundub. Naime, kad je Resulullah, a.s, dozvolio Rafiu da ide s njima,Semure je rekao: “ Ja sam jači od Rafia,ja ga nadhrvem!” Kad su obavijestili Resulullaha, a.s, otome on naredi da se njih dvojica pohrvaju, pa Semure nadhrva Rafiu, te i njemu dozvoliResulullah, a.s.Konačenje između Uhuda i MedineNa istom mjestu vojska zanoći, nakon što klanjaše akšam i jaciju. Resulullah, a.s, odabrapedeset vojnika koji će držati noćnu stražu i koji će obilaziti oko vojnog logora. Komandant im jebio Muhammed bn Meslema, Ensarija, heroj izvidnice protiv K‘aba bn El-Ešrefa.Resulullaha, a.s, je posebno čuvao Zukvan bn Abdul Kajs.Pobuna Abdullaha bn Ubejja i njegove družineNeposredno pred zoru, kada je do malo trebalo klanjati sabah, i kada je vojska bila na sasvimmaloj razdaljini od neprijatelja kojeg su gledali, i koji je njih vidio, uzoholi se Abdullah bn Ubejj,čuveni munafik i napusti muslimansku vojsku sa oko tristo svojih boraca. On reče: “Ne znamzašto i zbog čega da ginemo?” Pravdao se da je nezadovoljan što je Resulullah, a.s, prihvatiomišljenje drugih, a njegovo odbacio.Činjenica je da ovo nije bio razlog za njegovo izdajstvo pred samu bitku, jer inače ne bi ni kretaoiz Medine. Odustao bi od puta odmah na početku. Osnovni njegov cilj je bio da, u tom teškommomentu stvori nered i gužvu u muslimanskoj vojsci. Na očigled neprijatelja, veliki munafiknapravi rasulo vojske, misleći da će i ostali krenuti za njima, i da će ostaviti Resulullaha, a.s. Tose ne desi, ali se desilo da je ostala vojska izgledala zbunjena i nesigurna u svoju moć,pogotovo nakon radosnih neprijateljskih poklika koji su to sve posmatrali. Njima će biti mnogolakše savladati Poslanika, a.s, i njemu privržene ljude. Nakon toga će povratiti ugled i slavuonog munafika koji će dobiti krunu na glavu. Tako su razmišljali mnogobošci s druge strane.I stvarno, u Poslanikovoj a.s. vojsci je došlo do kolebljivosti, bolje rečeno, kod dijela vojske.Dvije skupine vojske, jedna iz plemena El-Evs, sa ljudima Benu Harisa i druge iz Hazredža saljudima Benu Seleme gotovo da se razbiše, ali je Allah, dž.š, ponovo među njih unio mir isigurnost, te ne odoše nazad u Medinu. Allah, dž.š, o njima kaže:“Kada dva krila vaša (vojske) gotovo nisu uzmakla, Allah ih je sačuvao. Neka se zato vjernicisamo u Allaha pouzdaju!” (III: 122)U tim teškim momentima pokušao je Abdullah bn Haram - otac Džabir bn Abdullaha - dapodsjeti munafike na njihovu dužnost u ovome ratu. Krenuo je za njima ne bi li ih osvjestio inagovorio da se vrate u svoje redove. On im je govorio: “Vratite se i borite se na Allahovomputu i branite se ” Oni rekoše: “Kad bi znali da će te se vi boriti mi se ne bi vratili.” Abdullah bnHaram ih napusti govoreći: “Allah vas udaljio, o Allahovi neprijatelji. Allah će spasiti svogPoslanika, a.s, i bez vas.”Muslimanska vojska kreće na UhudNakon ovih neprijatnih događaja Resulullah, a.s, se diže sa ostatkom vojske, njih oko sedamstoboraca, da nastavi put prema neprijatelju. Međutim, ogromna neprijateljska vojska ulogorila sena velikom prostranstvu uhudske doline, pa je bilo veoma teško zaobići neke njene grupe natom putu. Stoga se Resulullah, a.s, obrati s pitanjem: “Ko bi mogao da nas provede ovimputem, a da zaobiđemo neprijatelja, i da ne nailazimo na njih u prolazu?”Ebu Hajsema reče: “Ja, o Allahov Poslaniče!” On zaista izabra kratki put do Uhuda koji jeprolazio preko zemlje Benu Hariseta, ostavljajući vojsku mušrika na zapadu.Muslimanska vojska prođe pokraj imanja jednog slijepog munafika, zvanog Merbea bn Kajzi.Kad je osjetio da je to Poslanikova, a.s, vojska stao je uz ogradu i bacao im prašinu u oči.Govorio je, Resulullahu se obraćajući: “Nisi dobro došao i ne ulazi u moja dvorišta i ako siAllahov Poslanik!” Muslimani ga htjedoše ubiti, ali Resulullah, a.s, reče: “Ne ubijajte ga! Njegoveoči su slijepe,a i njegovo srce je slijepo.”

Resulullah, a.s, nastavi put dok ne izbi na planinski put Uhuda. U prijevoju oaze zaustavi vojskui tu se ulogoriše okrenuti prema Medini. Zaleđe im je bilo strmenita strana Uhuda, a neprijateljse nalazio između njih i Medine.Plan odbraneResulullah, a.s, na tom mjestu postavi vojsku i rasporedi je u redove i krila, spremne na borbu.On izabra jednu grupu od pedeset vještih strijelaca i dade zapovjedništvo u ruke Abdullahu bnDžubejru En-Nu‘manu, koji je bio Ensarija iz plemena El-Evs i koji je učestvovao na Bedru.Naredio im je da se učvrste na brdu s južne strane prema dolini - taj vrh je kasnije dobio naziv“Vrh strijelaca” - a jugoistočno od muslimanskog logora ili na oko sto pedeset metara odmuslimanske vojske.Cilj postavljanja strijelaca na ovo mjesto je bio, kako je objasnio Resulullah, a.s, u govoruobraćajući se vođi strijelaca: “Spriječite prolazak neprijateljske konjice na nas. Spriječite ihstrijelama da ne dođu iza leđa. Bili pobjednici ili pobjeđeni ne napuštajte taj položaj, ne smijunam doći s vaše strane.”Potom reče strijelcima: “Štitite naša leđa. Ako izginemo, ne spašavajte nas. Ako dobijemo bitkune idite za nama naprijed.”U Buharijinoj predaji stoji da im je rekao: “I da vidite da su nas i ptice grabljivice zgrabile, nikakone napuštajte svoje mjesto, sve dok vam ja za to ne dam dozvolu.”Sa utvrđivanjem ovog planinskog prelaza i uz strogu vojnu naredbu o nepomjeranju, Resulullah,a.s, isključi i tu jedinu mogućnost mušrika da prođu muslimanima iza leđa, i da ih na taj načinpostave u svoje ralje.Ostatkom vojske komandovali su: desnim krilom El-Munzir bn Amr, a lijevim Ez-Zubeir bn El-Avvam, kome je pomogao Mikdad bn El-Esved.Ez-Zubeir je imao važan zadatak da daje žestok otpor konjici Halid bn El-Velida. U prve redoveon postavi najhrabriju i najelitniju jedinicu boraca.Ovo je bio mudar potez u kome se ogledala velika vojna pronicljivost, Resulullaha koju nijemogao dostići ni jedan vojskovođa ma koliko iskusan bio.Iako su muslimani došli u podnožje Uhuda poslije neprijatelja koji je sebi odabrao bolji položajza bitku, ipak su muslimani na ostatku prostora mudrijim vojnim rasporedom sebi odabrali dobarpoložaj.Zaleđe i desno krilo štitile su strme padine Uhuda, a lijevu stranu i pješadiju prilikom borbe štitlaje jedna škrbina, rupčaga koja se nalazila uz leđa vojske. Također je Resulullah, a.s, odabrao iza komandno mjesto položaj na uzvisini u slučaju povlačenja muslimanske vojske, gdje bi sepovukli umjesto da srljaju direktno u neprijateljske ruke. A ako bi oni krenuli ka njemu nanio biim velike gubitke. Tako da neprijatelji ukoliko pobijede neće moći ubrati plodove pobjede, a akoizgube neće imati kud bježati. A manjak u ljudstvu se nadoknadio izborom najhrabrijih. Eto takoje Resulullah, a.s, postavio svoju vojsku te subote, sedmog ševvala izjutra, 3. g.h.Resulullah, a.s, podiže borbeni duh kod vojnikaResulullah, a.s, naredi da niko ne smije ni strijelu odapeti dok on ne naredi. Lijepo mu je stajaodvostruki borbeni oklop s kojim je ponosito išao od borca do borca, hrabreći ih i upućujući nastrpljenje u čekanju, i na neustrašivost i hitrinu u okršaju. U jednom momentu izvuče svoj mač izkorica, prorezan na vrhu, i upita ashabe: “Ko će da mu dam ovaj mač?” Nekolicina se podiže iprimače Resulullahu, a.s.: Alija bn Ebi Talib, Zubeir bn Avvam, Omer bn El-Hattab, a ustade iEbu Dudžanet Semak bn Harše, pa upita: “A šta treba ovaj mač da uradi, o Allahov Poslaniče?”On odgovori: “Da s njim siječeš neprijatelja dok se ne iskrivi.” Ebu Dudžanet reče: “Pod timuvjetom ga uzimam”, pa mu ga Resulullah, a.s, dade.Ebu Dudžanet je bio veoma hrabar čovjek. U vrijeme bitke bi se pravio važan. Imao je crveniturban. Kada bi ga omotao oko glave ljudi su znali da će biti borbe, i da će se boriti do smrti.Kada uze Resulullahov mač, rat mu udari u glavu, i on krenu između redova vojske šepureći se.Kada ga ugleda Resulullah, a.s, reče: “Ovakav način pokreta i hoda Allah ne voli, osim uovakvoj prilici.”Postavljanje mekkanske vojske u redoveKurejšije poredaše svoju vojsku u redove. Glavnokomandujući je bio Ebu Sufjan koji se postaviu sredinu vojske. S desne strane postavi Halid bn Velida - tada je bio idolopoklonik - a s lijevestrane postavi Ikreme bn Ebi Džehel. Za komandujućeg pješadijom postavi Safvana bn Umejja.Strijelcima je komandant bio Abdullah bn Ebi Rebia.

Zastavnik je bio Mafreza iz plemena Abdu-d-Dar. Benu Abdu-d-Dar su imali tradiciju nošenjaborbene zastave od kada su je naslijedili od Kussa bn Kulaba. Tu čast nije niko mogao preuzetiod njih, jer je u pitanju bila tradicija prenošena s koljena na koljeno.Ebu Sufjan, da bi raspalio borbenu mržnju, obrati se zastavniku: “O, Beni Abdu-d-Dar, vi ste i naBedru nosili našu zastavu, pa nas zadesi ono što svi znate. Ako padne zastava, pada i pobjeda.Ako ona ostane uzdignuta u borbi i pobjeda je naša. Ili ćete vi čuvati dobro zastavu, ili nam netreba nikako.”Ono što je želio Ebu Sufjan je postigao. Abdu-d-Dar se rasrdiše, pa mu dadoše čvrsto obećanjeda će se i sam sutra uvjeriti u njihovu spremnost da do kraja bitke iznesu uzdignutu zastavu.Kurejšijska politička manevrisanjaNeposredno pred bitku, Kurejšije pokušaše još jedanput napraviti razdor u muslimanskimredovima. Ebu Sufjan posla poruku Ensarijma, u kojoj im kaže: “Pustite da se mi obračunamosa našim amidžićem, a vas nećemo dirati. Nama nije potrebno da s vama ratujemo.”Šta je mislio tada Ebu Sufjan, da je mislio, istina je da pojma nije imao kome se obraća. Pa onse sada obraćao Ensarijma, muslimanima, a ne onim Jesriblijama iz predislamskog vakta. Imanovih ovdje ljudi - na Uhudu - bio je toliki da se nije mogao planinama izmjeriti.Ensarije otposlaše oštar odgovor Ebu Sufjanu u kome ga napadoše i rekoše da predlaženemoralne stvari.Kad dođe čas sukoba, Kurejšije opet, u tom posljednjem momentu, pokušaše još jednu spletkuučiniti.Naime, pred muslimanima se pojavi izdajnik Ebu Amir, kome je pravo ime Abdu Amr bn Sajfi -zvani kaluđer, Resulullah ga je prozvao “fasikom” - (propalica i pokvarenjak).On je bio u vrijeme džahilijjeta poglavar Evsa, pa kada dođe Islam on odbi da ga primi i javnopoče ispoljavati neprijateljstvo prema Resulullahu, a.s. On napusiti Medinu i ode Kurejšijama,da ih nagovara da ubiju Muhammeda, a.s. On je Kurejšijama obećao da će ljudi njegovogplemena preći na njegovu stranu kad ga vide.“O narode Evsa, ja sam Ebu Amir.” Oni mu odgovoriše: “Allah te kaznio i nikad mira ne imao, opokvarenjače!” On reče: “Moj narod je nakon mene snašlo zlo.”(Stoga, kad je počela borba, on je ubijao Ensarije El Evsa žestoko, čak ih je i kamenjem gađao.)Tako je i ovaj drugi kurejšijski manevar da razbije i razjedini muslimanske redove propao, ali jeipak ovo govorilo koliki su imali strah od Resulullaha, a i njegove vojske, i pored toga što su bilibrojniji i spremniji.Učešće kurejšijskih žena u biciKurejšijke su dale svoj veliki udio u ovoj bici, vođa im je bila Hind, kći Utbeta, žena Ebu Sufjana.Ona je sa ostalim ženama obilazila vojničke redove, udarale su u defove i pjevale o bivšimjunacima. Bodrile su na borbu, podsjećale na poginule očeve, sinove i braću.Početak bitkeDva neprijatelja se približiše i prvu varnicu upali nosač mušričke zastave Talha bn Ebi Talha El-Abderij, jedan od najjačih junaka Kurejšija, kojeg su muslimani zvali ovan (zvonar).Izađe ispred vojske, jašući kamilu i pozva na dvoboj. Pred njim ustuknuše mnogi, bojeći senjegove jačine i hrabrosti. Međutim, Zubeir istupi iz muslimanskih redova i uputi se premanjemu, pa se velikom brzinom ustremi na njega poput razjarenog lava, zaskoči mu se nakamilu, obori ga na zemlju, odmače ga od sebe i presječe mu vrat.Resulullah, a.s, je motrio ovaj slavni dvoboj, pa kad vidje ishod, zauči tekbire, i zaučišemuslimani s njim. Resulullah a.s, pohvali Zubeira i reče za njega: “Svaki Poslanik je imao svogpomoćnika, a moj pomoćnik je Ez-Zubeir.”Težište bitke oko kurejšijske zastaveBitka je otpočela svom žestinom na svim dijelovima bojišta. Težište bitke je bilo oko kurejšijskezastave. Pohitaše Benu Abdi-d-Dar da podignu zastavu nakon ubistva njihovog predvodnikaTalhe. Talhinu zastavu ponese brat mu Ebu Šejbe Osman bn Ebi Talha, koji iskorači u novidvoboj. Na njega krenu Hamza bn Abdul Muttalib. Zamahnuo je mačem tako jako, da mu jeodsjekao cijelu stranu od ramena zajedno sa rukom u kojoj je bila zastava, pa do struka.Zastavu ponovo podiže i ponese Ebu S‘ad bn Ebi Talha. Njega pogodi S‘ad bn Ebi Vekaskopljem u grlo. Presječe mu jezik i on pade mrtav.U drugoj verziji stoji da je Ebu S‘ad bn Ebi Talha izašao i pozvao na dvoboj jednog muslimana,pa se odazva Alija bn Ebi Talib. Dva tri puta su zamahnuli i Alija probode Ebu S‘ada i ubi ga.Kurejšijska zastava se ponovo zavihori u rukama Mesafia bn Talhe bn Ebi Talhe, a njegapogodi kopljem Asim bn Sabit bn Ebi El-Eflah i ubi ga. Zastavu poslije njega uze brat mu Kulab

bn Talha bn Ebi Talha, a s njim se obračuna Ez-Zubeir bn El-Avvam, te i on njega ubi. Od njegauze zastavu i posljednji mu brat El-Džellas bn Talha bn Ebi Talha, a njega ubi Talha bnUbejdullah smrtonosnim udarcem. Ima verzija da ga je pogodio Asim bn Sabit bn Ebi El-Eflahkopljem, i da ga je usmrtio.U ovom dvoboju poginula su šestorica ljudi iz jedne kuće, kuće Ebu Talhe Abdullah bn Osmanabn Abdu-d-Dara. Svi poginuše braneći kurejšijsku zastavu.Nakon njih zastavu ponesoše iz istog plemena Ertat bn Šerhabil pa i on pogibe od Alije bn EbiTaliba, a neko kaže od Hamze bn Abdul-Muttaliba. Zatim je zastavu uzeo Šerih bn Kariz, pa gaubi Kuzman. On je bio munafik koji se u ovoj bici borio zbog usrdnosti i lične želje, a ne zbogIslama. Nakon toga zastavu uze Ebu Zejd Amr bn Abdi Menaf El-Abdij pa i njega ubi Kuzman, inapokon zastavu uze dječak Šerhabila bn Hašim El-Abdij, pa i njega ubi Kuzman.Ovo je deset poginulih iz iste porodice, svi iz porodice Beni Abdi-d-Dara, tako da od njih ne ostaniko ko bi mogao ponijeti zastavu.Tada pristupi Kurejšijama abisinski mladić, zvani Savab, koji ponese zastavu i pokaza hrabrost,junaštvo veće od svih kurejšijskih predhodnika. Borio se sve dok nije izgubio obje ruke, pazastavu prihvati bradom uz prsa, da ne bi pala na zemlju. Na kraju i on poginu govoreći: “Božemoj, jesam li učinio koliko je trebalo, jesam li od sebe sve dao?”Nakon ovog abisinskog mladića kurejšijska zastava pade na zemlju, i niko je više ne ponese utoj bici.Bitka na ostalom dijelu ratištaDok je centralno ‘arište bilo bitka za očuvanje ili pak za skidanje zastave, ostali dio vojske jeuveliko vodio žestoku bitku na drugom dijelu ratišta. Muslimani su se žestoko borili puni vjere uAllaha, dž.š. Iman se ogledao na njihovim licima, a junaštvo u pokretu. Jurili su naprjed sariječima na usnama: “emut, emut” - “hoću da umrem, hoću da poginem”.To je bila jedna od parola toga dana u Bitki na Uhudu.Ebu Dudžanet, čovjek koji je dobio mač od Resulullaha, a.s, da s njim siječe dok mahat može,pojavi se prepoznatljiv po crvenom turbanu, uporan da ispuni zadanu riječ Poslaniku, a.s. Kogagod je toga dana zakačio njegov mač, padao je kao klada.Pripovijeda Zubeir bn El-Avam da je on tražio od Resulullaha, a.s, njegov mač prije Dudžane, ida mu ga Poslanik, a.s, nije dao, iako je Zubeir sin Safije, sestre Resulullahovog oca, pa jeKurejšija. Stoga je Zubeir naumio da prati Dudžaneta i da vidi šta će ovaj uraditi.Zubeir priča: “Pomoli se Dudžanet, izvadi svoj crveni turban i njime omota svoju glavu, aEnsarije rekoše: ”Ebu Dudžanet je izvadio turban smrti." On je u bitku ulazio sa stihovima:

“Prijatelj mi darovao emanetda na Uhudu ostvarim sel‘amet

U prvim se redovima borimu zadnjim se kukavice kriju.

Božija sablja, sablja Abdullahastvorena je zbog kufra i straha."

Zubeir nastavlja priču: “Ebu Dudžanet je ubio svakoga s kim se sukobio. U redovima Kurejšijabio je jedan čovjek koji je nad svakim našim ranjenikom kliktao ženidbi (jer se na to zarekaosvome vođi), a ja zamolih od Allaha da sastavi Ebu Dudžaneta sa ovim drznikom. I sretoše se, isablje zazvečaše, pa mušrik ovaj udari Dudžaneta i rasječe mu štit, a onda Ebu Dudžanetmačem jurnu na njega, udari ga i ubi ga.”Ebu Dudžanet je odmakao daleko kroz redove neprijatelja, i dođe do ženskog vođe, i ne znajućida je žena. Ebu Dudžanet priča: “Vidjeh osobu kako iz sve snage bodri vojnike, juri za njima ipodstiče ih, pa odlučih da je ubijem. Kad nadnijeh svoj mač osoba zakuka, bila je to žena. Zbogvelike počasti Resulullahovoj, a.s, sablji, ne htjedoh je isprljati tom ženskom krvlju.”To je bila Hinda, kći Utbeta, a žena Ebu Sufjana.Zubeir pripovjeda kako je vidio Ebu Dudžaneta sa mačem nad Hindinom glavom, a zatim jepovukao nazad, a ja dodadoh: “Allah i Njegov Poslanik znaju zašto.”Hamza bn Abdul-Muttalib se borio snagom - razjarenog lava. Prodro je u srce mušričke vojske,birajući njihove heroje ko mehke kruške, uklanjajući ih sa scene kao kad bura ponese listpapira. Hamza je bio “Allahov lav”, na početku bitke sa bajraktarima, kao i tokom bitke sa

njihovim junacima. Na kraju bitke poginu braneći Islam, rušeći tminu. Ubiše ga mučki iza leđa, ane kao junaci gledajući mu u lice.Pogibija Hamze bn Abdul-Muttaliba-Allahovog lavaHamzin ubica Vahš bn Harb priča: “Bio sam sluga kod Džubejra bn Mutama čiji je amidžaTuajme poginuo u bici na Bedru. Kada Kurejšije krenuše na Uhud, Džubeir mi reče: ”Ako ubiješHamzu Muhammedovog amidžu i osvetiš mog amidžu Tuajmu, dobićeš slobodu."Vahšij nastavi: “Krenuo sam i ja sa ljudima na Uhud, a porijeklom sam Abisinac, od onihAbisinaca koji barataju kopljem i rijetko kada da promaše cilj. Kad stigošmo na ratno bojište,počeh motriti na Hamzu, šta radi, kuda i kako se kreće.Kad je Hamza bio posred bojišta i sasijecao sve oko sebe, izgledao je kao razjareni dromedarkoji ne preza ni od čega. Gledajući ga počeh ciljati na njega, želeći da ga što prije maknem. Kriosam se iza drveta ili kamena, da me ne vidi. Prema njemu krenu Sibaa bn Abdul Uza. Kad gaHamza ugleda reče: “Dođi ovamo (sine žene koja obrezuje djecu). Zatim ga je udario tako kaoda glava nije bila na pravom mjestu. Ja sve to gledah i ciljah na Hamzu svojim kopljem. Kadodlučih da ga bacim, bacih ga. Ono se zabode u trbuh, a izađe među njegovim nogama. Onkrenu prema meni da mi se osveti, ali je bio pobjeđen. Ostavih ga s kopljem dok nije umro.Nakon toga mu priđoh, izvukoh svoje koplje i vratih se u logor i sjedoh. Nisam imao ništa lično sHamzom, nisam imao razloga da ga ubijem, ali sa njim sam kupio svoju slobodu. Kad se vratihu Mekku, bih oslobođen.”Preovladavanje situacijomI pored ove velike nesreće koja zadesi muslimane ubistvom Allahovog i Resulullahovog “Lava”,Hamze bn Abdul-Muttaliba, muslimani su gospodarili čitavom situacijom. U borbi su neustrašivoučestvovali Ebu Bekr, Omer bn El-Hattab, Alija bn Ebi Talib, Zubeir bn Ubejdullah, Abdullah bnDžahš, S‘ad bn Muaz, S‘ad bn Ubadet, S‘ad bn Er-Rabia, Enes bn En-Nadar i još mnogi herojiIslama, koji uspješe razrijediti neprijateljske redove i pobiti mnoge njihove junake.Iz mladinog zagrljaja u zagrljaj smrtiJedan od muslimanskih junaka tog dana bio je Hanzala bn Ebi Amir, a Ebu Amir je bio čuvenikaluđer, zvani “fasik”, o kome smo nedavno govorili. Hanzala se oženio neposredno pred Uhud.Bio je u zagrljaju svoje žene kad je čuo poziv na džihad. Skočio je iz postelje i odmah krenuo naUhud. Kad je borba otpočela, bio je u prvim borbenim redovima, sijekući mušrike bez milosti.Odjednom se sreo, lice u lice sa vojskovođom Ebi Sufjanom. Navali na njega i gotovo gasavladao, kad ga ugleda Šeddad bn El-Esved, potrča u pomoć Sufjanu i udari Hanzalu i ubi ga.Uloga muslimanskih strijelaca u borbiOdred strijelaca kojeg je Resulullah, a.s, postavio na Uhudu, odigrao je značajnu ulogu spočetka bitke. Čuvali su jedini prolaz preko Uhuda prema muslimanskoj vojsci.Mekkanska konjica, pod vođstvom Halid bn El-Velida i uz pomoć Ebu Amira “El-Fasika”,pokušavala je tri puta proboj preko uhudskog prevoja, kako bi uništila lijevo krilo muslimanskevojske. Želja im je bila zaći muslimanima iza leđa i napraviti “sendvič” od njih. Na taj način bi ih,sigurno, vrlo brzo porazili.Međutim, ovi strijelci su svaki put odbili Halidov napad i uspjeli sačuvati taj vrlo važan strateškipoložaj.Mušrici doživljavaju porazI dok su strijelci čuvali svoja mjesta i odbijali Halidove napade, tok borbe je išao u koristmuslimana. Malobrojna muslimanska vojska je kontrolisala cijelu bitku. Mušrički junaci, malo pomalo, gubili su nadu u pobjedu. Vojnici su bezglavo tumarali bojnim poljem. Izgledalo je kao dase protiv tri hiljade mušrika bori trideset hiljada muslimana, a ne samo nekoliko stotina.Međutim, tih nekoliko stotina bili su divna slika vrhunskih heroja.Mušrici nisu mogli više izdržati muslimanske napade i pored bezbrojnih pokušaja da ih, makarsamo, zaustave. O kontranapadu nije bilo moguće ni pomisliti. Do tada niko nije uspio nizastavu podignuti, koja je pala nakon pogibje Savaba, da bi se makar oko nje okupljali i za njubitku bili. Stoga se počeše povlačiti, a potom bježati, zaboravljajući da su došli uzeti osvetu ivratiti svoju slavu, ugled i veličinu.Ibnu Ishak nam pripovjeda: “Allah, dž.š, muslimanima dade da pobjede. On svoje obećanjeispuni. Poraz je, bez ikakve sumnje, bio na mušričkoj strani. Oni su bježali glavom bez obzira.”Abdullah bn Zubeir pripovjeda da je njegov otac rekao: “Posmatrao sam Hindu, kćerku Utbeta,koja je tjerala svoje služavke da bježe zajedno, trkom, bez igdje ičega. Nisu uspjele uzeti nisvoje najosnovnije stvari.”

U Buharijinom hadisu, kojeg prenosi El-Bera‘ bn Ebihi koji kaže: “Kad sustigosmo mušrike kodnjihovog logora, oni su već uveliko bježali. Njihove žene su zatezale kanape oko svojih haljina.Vidjeli su im se halhali na nogama.”Muslimani su mislili da je bitka gotova. Mnogi od njih su pobacali oružje, a dohvatiše se plijena.Počela je jagma za stvarima sa napuštenog vojnog logora.Kobna greška strijelacaNakon što je mala muslimanska vojska po drugi put porazila slavnu idolatrijsku Mekku, i nakonšto se neprijatelj u trku povlačio s bojišta, ostavljajući sve iza sebe, neoprostivu greškunapraviše strijelci. Grešku zbog koje se stvar okrenu skroz drugačije, grešku zbog koje ćemuslimani doživjeti veliku štetu i nesreću. Ta greška je dovela gotovo do ubistva Resulullaha,a.s. Ta greška je udarila crn pečat na obraz muslimana, i na njihovu slavu koju su stekli nakonpobjede na Bedru.Ranije smo naveli stroge naredbe koje je Resulullah, a.s, izdao strijelcima, da su obavezniostati na brdu, ma kakav ishod bitke bio: pobjeda ili poraz, Ali, i pored ove stroge naredbe, kadasu ovi strijelci vidjeli da muslimani uzimaju plijen od neprijatelja, pobijedi ljubav prema materiji,te jedni drugima rekoše: “Plijen, plijen, idemo za našim drugovima. Šta čekate?”Njihov vojskovođa Abdullah bn Džubeir ih podsjeti na Resulullahove, a.s, naredbe i reče: “A zarste zaboravili šta vam je rekao Allahov Poslanik, a.s.”Većina nije pridavala značaj njegovom upozorenju. Oni povikaše: “Tako nam Allaha, i mi ćemose domoći plijena.” Njih oko četrdeset napustiše svoja mjesta na Uhudu i pohitaše za ostalima,da zajednički učestvuju u sakupljanju plijena. Tako ostade poleđina muslimana bez zaštite. Napoložaju je ostao samo Ibnu Džubeir sa svojih devet drugova. Oni se nisu micali, čvrstoodlučivši da tu budu sve dok ne dobiju dozvolu, ili ne budu pobijeni.Halid bn El-Velid opkoljava muslimansku vojskuHalid bn El-Velid iskoristi zlatnu priliku koja mu se ukaza tog momenta. On velikom brzinomkrenu preko Uhudskog prevoja, uništi Abdullaha bn Džubeira i njegove drugove, zatim jurnu namuslimane s leđa. Njegov konj vrisnu i mušrici znadoše da je došlo do preokreta stvari. Oni seokrenuše protiv muslimana. Jedna njihova žena, Amra, kći Alkmeta El-Harisije, potrča, podižemušričku zastavu iz prašine i oko nje se iskupiše Kurejšije dozivajući jedan drugog, pa odlučnokrenuše protiv muslimana. Oni okružiše muslimane sa svih strana, i otpoče nanovo žestokabitka.Neustrašiv potez Resulullaha, a.s, tokom okruženjaU ovom teškom času Resulullah, a.s, je bio sa jednom malom grupom od devet njegovihdrugova u pozadini muslimanske vojske. Pratio je kako njegovi vojnici tjeraju mušrike sa ratišta.Odjednom ga iznenadi vrisak Halidovog konja. Znao je šta se može dogoditi. Pred sobom jeimao dvije mogućnosti: da se spasi na brzinu - on i njegova mala grupa drugova, na sigurnomjesto, a pri tom da ostavi okruženu svoju vojsku na milost i nemilost neprijatelju, ili da se ličnoizloži opasnosti i da pozove svoju vojsku da se konsoliduju, te da ih lično izvede iz togzačaranog kruga prema Uhudu.Pobjedi Resulullahova, a.s, oštroumnost i njegova hrabrost, zastade i povika iz sveg glasa,dozivajući svoje drugove: “O, Allahovi robovi, o vjernici!” Vikao je znajući da će ga mušrici čutiprije muslimana, ali je bio uporan da ih dozove, izlažući sopstveni život velikoj opasnosti u tomkobnom času.I zaista, mušrici ga čuše prije muslimana, pa pojuriše u pravcu njegovog glasa.Rasulo muslimanske vojskeKada muslimani padoše u okruženje, grupa njih je u tim trenucima vodila računa samo o sebi.Oni se dadoše u bijeg, ostavljajući bojno polje, ne vodeći računa šta im se dešava iza leđa.Neki od njih krenuše pravo u Medinu, a neki pobjegoše na vrh Uhuda. Druga grupa muslimanase vrati nazad, pa udari direktno na mušrike. Mačevi se ukrstiše, ljudi se izmješaše da se nijemoglo prepoznati ko je ko. Desilo se da su se neki muslimani međusobno ubijali.Buharija prenosi da je h. Aiša, r.a., rekla: “Kada je bila Bitka na Uhudu, mušrici su bili poraženividljivim porazom. Tada je šejtan povikao: ”O ljudi, čuvajte se onih iza vas", pa se oni sprijedaokrenuše i sudariše sa ovima iza sebe. Huzejfe se osvrnu i ugleda pred sobom svoga oca, papovika: “Moj otac, moj otac”, ali je već bilo kasno, muslimani ga ubiše. Huzejfe je znao reći:“Allah vam oprostio!”Urvet kaže: “Tako mi Allaha i pored toga Huzejfe je ostao dobar čovjek svedo smrti svoje.”Ovaj događaj je napravio još veću pometnju u muslimanskim redovima. Mnogi nisu znali ni kudaće, ni šta će. I dok su se oni tako vrtili u krug, čuše kako neko viče: “Muhammed je ubijen,

Muhammed je ubijen!” Pred njima se svijet okrenu. Brzo se osvjestiše, šta ako je istina? A štaako je laž" Neki pomišljahu da odustanu od borbe i da traže od Abdullaha bn Ubejja zaštitu kodEbu Sufjana. Drugi stvarno i baciše oružje.U tom času pored ove izbezumljene grupe prođe Enes bn En Nadar. Oni ga onako spuštenihruku pogledaše, a on upita: “Šta čekate?” Odgovoriše: “Ubijen je Resulullah, a.s.” On upita: “Pašta ćete od svog života, nakon njega? Ustanite i umrite za ono za šta umrje Resulullah, a.s.”Zatim reče: “Moj Allahu ograđujem se kod Tebe od onoga što su učinili ovi (muslimani), autičem se tebi od onoga što su uradili oni (mušrici).” On krenu naprijed i ugleda ga S‘ad bnMuaz pa ga upita: “Kuda ćeš Ebu Amre?” Enes odgovori: “Ah, miris iz dženneta me mami, ja gaosjećam.” Zatim nastavi ubijati nevjernike oko sebe dok i sam ne pade ubijen. Nije ga nikomogao prepoznati poslije bitke, jedino njegova sestra, i to po njegovim jagodicama. Na njemusu prebrojali više od osamdeset uboda što mačem, što kopljem ili strijelom.U ovim teškim trenucima podiže svoj glas Sabit bn Ed-Dahdah i povika: “O Ensarije, ako jeMuhammed mrtav, Allah je zaista živ, on ne umire, borite se za svoju vjeru, Allah će vas pomoćii pobjedu vam donijeti!”Oko njega se okupi grupa Ensarija i oni krenuše na konjicu Halid bn El-Velida. Sabit se žestokoborio, dok ga ne pogodi kopljem, lično Halid. Pogibe on, a poginuše i njegovi drugovi.Jedan iz redova Muhadžira prođe pokraj jednog Ensarije koji je bio obliven krvlju, pa ga upita:“Čovječe, je li istina da je Muhammed ubijen?” Ensarija mu odgovori: “Čuli smo tu vijest, ali akoje Muhammed ubijen, branite svoju vjeru.”Ovakva, i slična međusobna bodrenja, podigoše moral muslimanskim borcima i povratišegotovo ugašen borbeni duh. Oni se ponovo osvijestiše. Boriti se za Islam danas, ili za ibniUbejja sutra, što je bolje?Ponovo zgrabiše oružje i počeše odbijati neprijatelja koji je nadolazio u talasima. Pokušavali suda se probiju do svoje komande. Usput saznaše vijest da je Resulullah, a.s, živ i da je ono bilačista, namjerna laž.To im povrati nadu, povrati im samopouzdanje i snagu, pa se uspješe izvući iz neprijateljskogokruženja i okupiti oko centralne komande.Postojala je i treća grupa ljudi koju nije ništa drugo interesovalo do sam Resulullah, a.s. Oni suod početka bili uz Resulullaha, njega okruživali i njega čuvali. Među prvima je bio Ebu Bekr Es-Siddik, Omer bn El-Hattab, Alija bn Ebi Talib i još neki vjerni njegovi ashabi, r.a.Oni su u početku bitke bili u prvim borbenim redovima, neumorni, neustrašivi i nepobjedivi.Kada je izgledalo da je bitka gotova u njihovu korist, i kada su mnogi pohrlili za plijenom, onipohrliše kod Resulullaha, a.s, bojeći se za njegovu ličnost. Od tada su oni bili uz njega, štitili gabranili ga.

Vrhunac bitke oko Resulullaha, a.s.I dok su raštrkani muslimani trpili posljedice stravičnog okruženja u kome su ih mušrici gotovoistrijebili, težište bitke se prenosilo ka Resulullahu, a.s, i oko njega. Ranije smo spomenuli da jeu vrijeme prodora Halid bn El-Velida uz Resulullaha, a.s, bilo svega devet ljudi. Kada jeResulullah pozvao muslimane da se okupe oko njega, njegov glas su čuli mušrici i prepoznaliga, pa su pojurili prema njemu i napali ga. Dočekala ih je ova mala, ali hrabra družinadevetorice i pružila naviđen otpor baziran na velikoj ljubavi, brizi i povjerenju prema Resulullahu,a.s.Muslim prenosi od Enes bn Malika da je Resulullah, a.s, tog dana na Uhudu bio okružensedmoricom Ensarija, i dvojicom Muhadžira. Kada su ga Kurejšije napale rekao je: “”Ko ihodbije od nas biće nagrađen džennetom, ili drugačije rečeno, on će biti moj drug u džennetu."Jedan Ensarija istupi i stade se boriti i boriti. Ubijao je ubijao, dok i njega ne ubiše. Tako jeizlazio jedan po jedan Ensarija, dok ne poginuše sva sedmorica. Tada Resulullah, a.s, rečepreostaloj dvojici Muhadžira: “Nismo pravedno postupili prema našim drugovima.”Posljednji od ove sedmorice bio je Immaret bn Jezid bn Es-Seken. On se borio sve dok nezadobi smrtonosne udarce od kojih pade.Najkritičniji trenutak u Resulullahovom, a.s, životuNakon pogibije Ibnu Es-Sekena uz Resulullaha, a.s, ostadoše samo dvojica muslimanaKurejšija - Muhadžira.U Buhariji i Muslimu prenesen je hadis od Ebu Osmana koji je pričao: “U tom kritičnom trenutku,koji je bio i najteži u životu Resulullaha, a.s, samo su uz Resulullaha, a.s,ostala dva čovjeka:

Talha bn Ubejdullah i S‘ad (bn Ebi Vekas). Kurejšije - mnogobošci imali su po prvi putaogromnu šansu - zlatnu priliku koju nisu uspjeli iskoristiti.Oni su se obrušili na Resulullaha, a.s, s namjerom da ga ubiju.Utbe bn Vekas pogodi Resulullaha, a.s, kamenom u lice, rasječe mu gornju vilicu, gornju usnu iizbi pređašnji zub.Abdullah bn Šihab Ez-Zuhret priđe Resulullahu, a.s,i rani ga u čelo.Abdullah bn Kum‘et, neustrašivi konjanik, koji udari Resulullaha, a.s, sabljom u pleća (ili rame),tako jako da je više od mjesec dana osjećao bolove od te rane. Jedva su mu skinuli dupli oklop.Ovaj Kum‘et zamahnu još jedan udarac sabljom i pogodi Resulullaha, a.s, u očnu jagodicu, istotako jako kao i prvi put, da mu zabi obruč šljema u lice, pa mu reče: “Evo ti ovaj obruč, izapamti, ja sam Ibnu Kum‘et - sin ponizne.” Resulullah, a.s, mu reče brišući krv sa svog lica:“Ponizio te Allah!”U sahih hadisu stoji da je Resulullahu, a.s, razbijena vilica, da je imao posjekotine na glavi i dokmu je krv tekla rekao je: “Kako će se spasiti narod koji napravi posjekotinu na licu Poslanikasvoga (Kurejšije), i koji mu zasječe plećku (rame) u momentu dok ih je pozivao u Allahovu vjeru.Tom prilikom Allah, dž.š, objavi: ”Od tebe ne zavisi da li će On pokajanje njihovo primiti, ili će ihna muke staviti, jer oni su zaista nasilnici." (III: 128.)U Taberanijinoj predaji stoji da je Resulullah, a.s, rekao tog dana: “Povećana je Allahova srdžbanad narodom koji okrvavi svoga Poslanika”, pa malo odšuti, pa zatim reče: “Moj Allahu, oprostimom narodu, jer oni nisu upućeni.”Isto to stoji u Muslimovom sahihu, a u djelu “Eš-Šifa” od Kadija Ijjada stoji: “Moj Allahu, uputimoj narod, jer oni ne znaju.”Na osnovu svega spomenutog, sasvim je jasno i to bez imalo sumnje, da su mušrici, namjernoimali za cilj da ubiju Resulullaha, a.s. U toj namjeri spriječili su ih dva velika heroja: S‘ad bn EbiVekas i Talha bn Ubejdullah, koji su se žestoko borili. Sama njih dvojica, najbolji arapski strijelci,odbili su žestoki napad mušrika na Resulullaha, a.s.Resulullah, a.s, je S‘ad bn Ebi Vekasu lično dodavao strijele iz tobolca, govoreći: “Baci, iskupilite moj otac i majka!” (zakletva). Resulullah a.s, je često spominjao samo jednog roditelja, a sadje prvi put kod S‘ada spomenuo oba svoja roditelja.O Talhi bn Ubejdullahu nam prenosi Nesaija od Džabira koji priča o nadiranju mušrika okoResulullaha, a.s, kada je oko njega bila grupica Ensarija. Džabir kaže: “Kada mušrici dođoše doResulullaha, a.s, on zapita: ”Ko će pred njih?" Talha odgovori: “Ja.” Potom Džabir navodi borbuEnsarija i pogibiju jednog po jednog, slično, kao što smo prenijeli iz Muslimove predaje.Poslije Ensarija istupi Talha i o tome Džabir kaže: “Talha se borio za jedanastoricu, sve dok gane pogodiše u ruku i odsjekoše mu prste. On reče: ”Odlično", a Resulullah, a.s, mu kaza: “Da sirekao: ”U ime Allaha, meleki bi te podigli u vis, da sav svijet vidi." Poslije toga Allah, dž.š, jepotisnuo mušrike.Hakim prenosi da je Talha ranio na Uhudu trideset devet ili trideset pet mušrika sa ranjenomrukom bez prstiju.Buharija prenosi od Kajs bn Ebi Hazima koji kaže: “Vidio sam Talhinu ruku, posječenih prstiju,kojom je odbranio Resulullaha, a.s, na Uhud.”Tirmizija prenosi da je Poslanik, a.s, rekao za Talhu, tog dana : “Ko hoće da gleda šehida kakohodi zemljom, neka gleda Talhu bn Ubejdullaha.”Prenosi također Ebu Davud od Aiše, r.a. da je rekla: “Kad god bi Ebu Bekr spomenuo bitku naUhudu, rekao bi: ”Taj cio dan je Talhin dan!"Ebu Bekr, r.a., je o Talhi i stihove spjevao:“Blago tebi Talho, Uhud je tvoje ratište, hurije ti miljenice, a džennet ti boravište.”Tog kobnog dana u kome se branio život Resulullaha, a.s, Poslanika svih muslimana svijeta,branila se vjera Islam, branio se muslimanski iman, uz pomoć Svevišnjeg Allaha, dž.š, i Njegoveobavještenosti o onome što je nama nepoznato.Buharija i Muslim prenose od S‘ada da je rekao: “Vidio sam Resulullaha, a.s, na Uhudu i sa njimdva čovjeka. Bili su u bijeloj odjeći, a mačem su branili Resulullaha, a.s. Ja ih nisam nikad prije,a ni poslije više vidio.” U predaji stoji da su to bili Džibril i Mikail.Okupljanje ashaba oko Resulullaha, a.s.Dok su se događale tragične stvari na bojnom polju i oko Resulullaha, a.s, ashabi sa prve linijenisu bili upoznati sa događajima. Oni nisu imali pojma šta se sve dešava na Uhudu, jer su seneprekidno borili. Nisu mogli čuti Resulullaha, a.s, kada ih je dozivao da mu priteknu u pomoć.Oni su se odjednom pobojali da mu se šta ne dogodi što ne bi bilo na čast muslimanima, pa

pohitaše do njega. Stigli su dosta kasno, jer je Resulullah, a.s, bio već izranjavan. On, a.s,ranjen, a šest njegovih branilaca mrtvi, a sedmi u ranama leži na zemlji. Još dvojica ko ljutitigrovi, žestoko sijeku sve ispred sebe, štiteći mubareć tijelo Resulullahovo, a.s. Bili su to S‘ad iTalha.Kad ashabi ugledaše sve ovo, okružiše Resulullaha, a.s, da ga zaštite svojim tijelima i svojimoružjem. Oprezno su motrili da ga ko od neprijatelja ne pogodi. U isto vrijeme su odbijali žestokinapad neprijatelja.Prvi koji je prišao Resulullahu, a.s, je bio njegov vjerni prijatelj i ashab Ebu Bekr, r.a. On je biodrug iz hidžre, drug iz pećine Sevr. Dođe do svog Poslanika, a.s, te kad ga ugleda zahvaliAllahu što ga zateče živog.U svoj zbirci sahih hadisa Ibnu Hiban prenosi od Aiše, r.a., koja priča: “Rekao je Ebu Bekr Es-Siddik, da su na dan Uhuda, svi otišli od Resulullaha, a.s. (da se bore). Bio je on prvi koji sevratio da vidi šta je s njim. On kaže: ”Ugledao sam čovjeka koji siječe neprijatelja oko sebe,velikom žestinom i svojim tijelom zaklanja Resulullaha, a.s. Ja mu rekoh: “Udri Talha, nagradiote Allah, čuvaj Talha, nagradio te Allah!”Uskoro me sustiže Ebu Ubejde bn Džerrah. Jurio je ko na krilima. Pohitasmo do Resulullaha,a.s, i ugledasmo Talhu na zemlji, svog u ranama.Resulullah, a.s, nam reče: “Vidite svog brata, idite i pomozite mu. On je svoj posao odradio iAllah će ga za to nagraditi.”Resulullah, a.s, je imao nekoliko rana. Pogođen je strijelicom koja je probila obruč šljema na licui zajedno sa njim se zabila u njegovu jagodicu.Ebu Bekr nastavlja priču, a ja uzeh da izvučem krajeve obruča pa Ebu Ubejde opet reče: “Takoti Allaha, pusti, ja ću!” Zubima povuče obruč i slomi mu se i drugi zub. Tada Resulullah, a.s,reče: “Pustite mene, pomozite svom bratu Talhi. On je svoju obavezu izvršio.” Ebu Bekr r.a,reče: “Mi se okrenusmo Talhi. Imao je više od deset rana. Ovi primjeri išli su nam u prilog Talhe. Govore o njegovoj neustrašivoj borbi za Resulullaha, a.s,i za Islam.U to su se oko Resulullaha, a.s, počeli okupljati i ostali borci među kojima su bili: Ebu Dudžanet,Mus‘ab bn Umejr, Alija bn Ebi Talib, Sehm bn Hunejf, Malik bn Sinan - otac Ebu Saida El-Hudrije, Ammarova majka Nesiba kći Ka‘ba, Katade bn En Nu‘man, Omer bn El Hattab, Hatibbn Ebi Belta‘, Sahm bn Hunejf i Ebu Talha.Udvostručen napad mušrikaSvakog trenutka broj mušrika na Resulullaha, a.s, se stalno povećavao. Njihovi napadi su bilisve žešći i žešći. Ashabi su morali uzmicati i povlačiti se. Odjednom Resulullah propade uzamku, koju mu je ranije postavio Ebu Amir, zvani Fasik - pokvarenjak. U tom padu Resulullahje ozlijedio oba koljena. Alija mu pruži ruku da izađe iz rupe, a Talha bn Ubejdullah onakoranjen prihvati ga i pomože mu da se održi na nogama.Nafi bn Džubejr, priča: “Čuo sam jednog muhadžira da kaže: ”Bio sam na Uhudu i gledao kakosa svih strana padaju strijele na Resulullaha, a.s, a ni jedna ga ne pogodi u tom času. Sve su seodbijale od njega."Abdullah bn Šihab Ez-Zuhra, mušrik, tada je povikao: “Gdje je Muhammed, pokažite mi ga. Akose on spasi, nakon ovoga, onda neka umrem.” Resulullah, a.s, je stajao pokraj njega, samsamcat, bez i jednog ashaba. On je čak i prošao pokraj Resulullaha, a.s, a da ga nije vidio.Slično se desilo i Safvanu koji je povikao: “Tako mi Boga, ni ja ga ne vidim. Kunem se Bogom,da je on za nas nevidljiv.”Poslije se, kaže on, “dogovorismo nas dvojica i još druga dvojica da ga ubijemo, ali nemogosmo, jer je za nas bio nevidljiv.”Rijetki primjeri hrabrostiMuslimani su pokazali veliku hrabrost i požrtvovanost u ovoj bici, kakvu do tada nije poznavalahistorija.Ebu Talha je svojim tijelom štitio Resulullaha, a.s. Svojim grudima je dočekivao neprijateljskakoplja.Enes, r.a, pripovjeda: “Kad je bila Bitka na Uhudu, strada svijet oko Resulullaha, a.s, a EbuTalha je ispred njega sa štitom u rukama dočekivao strijele.Talha je bio vješt strijelac, a toga dana je dva ili tri luka polomio. Resulullah, a.s, je tako stajao inadzirao bitku, a Talha povika: “Allahov Poslaniče, ne stoj i ne nadziri, ustrijeliće te neprijatelj.Moja prsa su izdržljivija od tvojih.”

Također se prenosi od Enesa, r.a., da je rekao: “Talha je znao i sebe i Resulullaha, a.s,pokrivati jednim štitom. Pošto je bio veliki strijelac, pratio bi dolijetanje strijela i znao bi putanjikretanja, gdje će koja pasti, te i na taj način štitio Resulullaha, a.s.”Ebu Dudžanet je, također, štitio Resulullaha sa leđa. Po njemu su strijele padale, a on se ne bini pomjerio.Hatib bn Ebi Bettea je pratio Utbeta bn Ebi Vekasa (onog istog koji je Resulullahu, a.s, izbiozub), pa kad ga ugleda udari ga sabljom i otkide mu glavu. S‘ad bn Ebi Vekas je ‘arko želio daubije svoga brata, ovog Utbeta, ali to ne učini on, već tu sreću imade Hatib.Sehl bn Hunejf, jedan od hrabrih strijelaca se zakleo Resulullahu na smrt, pa se borio takožestoko, da ga je interesovalo samo koliko je mušrika brojem ubio. Resulullah, a.s, je također, isam sa strijelcima gađao neprijatelja. Prenosi se od Katadeta bn En-Numana, da je Resulullah,a.s, odapinjao luk i da se luk od upotrebe iskrivio. Katade ga uze sebi, a dade mu drugi.Spominje se usput, da je neprijatelj Katadu pogodio u oko koje mu je iskočilo iz duplje i da ga jeResulullah, a.s, uzeo i ponovo vratio na mjesto. I bilo mu je ljepše i preciznije od drugog.Tog nezaboravnog dana žestoko se borio i Abdurrahman bn Auf koji je bio pogođen u desni, pamu je zub izbijen, a imao je i preko dvadeset rana. Neke su bile na nozi, zbog kojih je kasnijebio hrom. Malik bn Sinan otac Ebu Seida el Hudrije je sisao krv iz rane na obrazu Resulullahadok ga nije očistio. Resulullah mu reče: ispljuj ga. On odgovori: “Tako mi Allaha, nikada nećuispljunuti.” A zatim je otišao boreći se. “Resulullah tada reče: ”Ko ima želju da gleda ustanovnika dženneta neka gleda u ovog. Tog dana i on poginu kao šehid."Ummu Amaret je direktno učestvovala u bici. Navalila je na Ibni Kum‘eta koji je napadao grupumuslimana. On je udari u rame i napravi joj otvorenu ranu, a ona njega sa nekoliko udaracasabljom izudara. Imao je dva oklopa, pa se spasio. Ummu Amaret je nastavila da se bori. Nasvome tijelu imala je dvanaest rana.Mus‘ab bn Umejr je s velikom hrabrošću branio Resulullaha posebno kada je Kum‘et nasrtao sasvojom družinom. Mus‘ab je u desnoj ruci nosio muslimanski bajrak, pa kad mu odsjekošedesnicu, on ga uze u lijevu. Kad i ovu odsjekoše, uze ga na prsa pa pritisnu bradom i tako ga jedržao dok ne pade ubijen. Ubio ga je Ibnu Kum‘et, misleći da je ubio Resulullaha. Mus‘ab jemnogo ličio na Poslanika, a.s. Tada je Kum‘et sav sretan doviknuo mušricima: “Muhammed jeubijen!”Eho lažne vijestiKada je Kum‘et pronio lažnu vijest da je Muhammed, a.s, ubijen, ona se velikom brzinompronijela duž cijelog ratišta. Zbog nje je nastala pometnja u muslimanskim redovima. Osjetili suse obezglavljeni i osakaćeni. Međutim, ta vijest je napravila pometnju i u redovima mušrika. Onisu za kratko obustavili svoje napade, misleći da je sve gotovo i da su pobijedili. Stoga su mnogiod njih počeli prevrtati mrtve, radi masakriranja.Resulullah, a.s, nastavlja bitkuKada poginu Mus‘ab, Resulullah, a.s, predade bajrak Aliji bn Ebi Talibu, r.a, koji svom žestinomnastavi bitku. Također i ostali ashabi nastaviše borbu svom snagom. Tada Resulullah a.s, pođeza rukom da se probije do okružene vojske. Kad im se primače, prepozna ga K‘ab bn Malik ipovika iz sveg glasa: “O muslimani, radujte se, evo Resulullaha. Resulullah mu dade znak dašuti, kako ga ne bi mušrici otkrili. Međutim, muslimani su čuli K‘aba, pa svi potrčaše premaPoslaniku, a.s. Oko njega se okupi oko tridesetak ashaba. Svi se zajedno počeše povlačitipolahko prema klancu Uhuda.Resulullah, a.s, se probijao sa muslimanima, dok su mušrici za njima pojačavali napad. Uz svenjihove napade, plan okončanja bitke i uništenja muslimana, pade u vodu pred mudrimpotezima Resulullaha, a.s.Osman bn Abdullah bn El-Mugire, jedan od kurejšijskih junaka, približi se Resulullahu, a.s, ireče: “Ako se on (Muhammed, a.s.) spasi, meni nema spasa.” Resulullah, a.s, se okrenu da sebori s njim, ali konj ovog mušrika posrnu u neku rupu. Na njega skoči El-Haris bn Es-Summe,udari ga preko nogu, a zatim ga dokrajči, pa požuri za Resulullahom, a.s.Abdullah bn Džabir, drugi Mekkanski konjanik, veliki junak, navali na El-Harisa i sabljom muzadade težak udarac u pleća, pa su ga muslimani morali dalje nositi. Na ovog zlikovca,Abdullah bn Džabira, nasrnu heroj s crvenim turbanom - Ebu Dudžana, pa zamahnu sabljom ijednim udarcem mu otkide glavu.Tokom ove žestoke bitke, muslimane je uzela blaga opuštenost i lagani san. Allah, dž.š, je želioda se time oni malo oporave od umora. O tome govori Kur‘ani Kerim, a Ebu Talha priča: “I

mene je obuzimao san na Uhudu, pa mi ispade sablja iz ruke. Ja je uzeh, a ona opet ispade, itako više puta.”I tako, malo po malo, ova grupa muslimana je krčila sebi put prema planinskom klancu, a time iostalim borcima muslimanima koji su se povlačili na sigurno mjesto. Tako su ipak muslimaninadmudrili mušrike, a sam Resulullah, a.s, Halida i njegovu čuvenu oštroumnost.Pogibija Ubeja bn HalefaIbnu Ishak priča: “Kada Resulullah, a.s, stiže u klanac Uhuda, sustiže ga Ubej bn Halef i reče:”Gdje je Muhammed? Zakleo sam se da meni nema spasa, ako se on spasi." Neko upitaResulullaha, a.s : “Da se malo pozabavimo njime?” On odgovori: “Pustite ga.” Kad ga pustišeResulullah, a.s, uze koplje od Haris bn Summe. Kad ga uze od njega, zadrhta, strese se inakostriješi poput deve kada je uzme groznica, a zatim dočeka Ubejja, potraži njegovu ključnukost i slabu tačku između oklopa i vrata, te ga pogodi žestokim udarcem od kojeg se zaljulja nasedlu. Uspio je, ipak, da se vrati do Kurejšija i dok je krv lila iz njegovog vrata, on prokrklja: “Ubime Muhammed, tako mi Boga!” Oni mu odgovoriše: “Gotovo je s tvojim srcem - umrijećeš, takonam Boga! A bio si tako snažan!” On reče: “Muhammed mi je rekao u Mekki: ”Ja ću te ubiti."Tako mi Boga, da je samo pljunuo na mene, ubio bi me."Tako umrije Allahov neprijatelj, a Kurejšije ga odnesoše u Mekku, a u drugoj verziji Ebu-l-Esveda koji prenosi od Urveta stoji: “Rikao je poput bika i vikao: ”Tako mi Stvoritelja, da se ovimnašim ovako desilo, svi bi bili mrtvi."Talha pomaže Poslaniku, a.s.Kad su se ashabi i Resulullah, a.s, povlačili u planinu, pred Resulullahom, a.s, se ispriječilastijena, pa je pokušao da je pređe, ali se nije mogao popeti, jer su ga rane jako boljele. TadaTalha podmetnu svoja leđa, on se pope na njih, pa na stijenu, i tako pređe preko prepreke.Resulullah, a.s, tom prilikom reče: “Talha bn Ubejdullah je zaradio džennet,”Posljednji napad mušrikaResulullah, a.s, se sa muslimanima povuče na sigurno mjesto, a mušrici odlučiše da ih ponovonapadnu, ne bi li ih se domogli, kako tako. Biće to njihov i posljednji napad na Uhudu. IbnuIshak kaže: “Dok je Resulullah, a.s, bio na brdu, s vrha Uhuda je krenuo Ebu Sufjan sa vojskomna njega i muslimane u društvu Halid bn El Velida. Resulullah, a.s, tada reče: ”Bože moj, nedoliči im da budu iznad nas."U susret Kurejšijama krenu Omer bn El-Hattab sa grupom boraca i napadoše ih. Navaljivali su iborili se sve dok ih ne stjeraše sa Uhuda.U djelu El-Megazi El-Emvijje stoji da su se mušrici popeli na brdo, a Resulullah, a.s, reče S‘adu:“Napašćemo ih.” S‘ad reče: “Natjeraću ih da se vrate.” “Zar ti sam”, upita Resulullah, a.s. “Da, jasam”, odgovori S‘ad i ponovi to tri puta. Zatim S‘ad uze strelicu iz tobolca, i odape je na jednogmušrika, i ubi ga. On ode po svoju strelicu koju dobro pozna, pa njome pogodi drugog, te i njegaubi. Tako uradi još jednom, te i trećeg ubi, a mušrici se brzo spustiše niz Uhud. S‘ad tada reče:“Ova moja strijelica je mubareć.” On je ponovo stavi u tobolac i imao ju je uza se sve do smrti.Nakon njega uzeli su je njegovi sinovi.Masakriranje šehidaPrethodni napad bio je i posljednji kojeg su Kurejšije oprobale protiv Resulullaha. Oni nisu bilisigurni šta se dogodilo sa njim, i da li je uopšte živ. Međutim, smatrali su da je bitka završena,pa se po povratku s Uhuda u dolinu, počeše spremati za povratak u Mekku. Njihove žene su setakođer spremale za povratak. One nisu spremale svoje stvari, već su prevrtale muslimanskešehide, otkidale im uši, noseve, udove, sijekle stomake i uživale u tim strašnim zvjerstvima.Hinda Utbetova kćerka, a Sufjanova žena, raspori utrobu Hamze, r.a., izvadi mu džigerice ipoče ‘vakati, ali pošto nije mogla da je lahko proguta, ispljunula ju je, a zatim je i ona odsjecalauši i noseve, da pravi đerdane svojim slugama.Kolika je bila spremnost muslimanskih heroja da nastave borbu do krajaU zadnjim trenucima, a pred kraj bitke, desila su se dva događaja koja jasno pokazuju kolika jebila spremnost muslimanskih heroja da nastave borbu i kolika je bila njihova ozbiljnost naAllahovom putu.1. Ka‘b bn Malik priča: “Bio sam među muslimanima koji su napustili borbu. Međutim, kada samvidio šta rade mušrici sa muslimanskih šehida, ustadoh i odoh. Tada ugledah jednog mušrikakako sakuplja oklope od ljudi koji bježe i govori: ”Skupite se, saberite se ko ovce u toru." Tadaugledah muslimana u oklopu koji ga je posmatrao. Odoh i stadoh iza njega. Zatim samodmjeravao muslimana i kafira. Kafir je bio bolje građen i bolje naoružan. Čekao sam šta će se

desiti. Kafir krenu prema muslimanu, a ovaj ga dočeka, udari ga, podiže na sablju i raspolovi nadvoje. Tada musliman otkri svoje lice i reče: “Kako ti se ovo čini Ka‘be? Ja sam Ebu Dudžanet.”2. Nakon završetka bitke dođoše žene muslimanke na mjesto sukoba. Enes, r.a, pripovjeda:“Ugledah Aišu, kćerku Ebu Bekra i Ummu Sulejm. Bile su ozbiljne, zagrnutih rukava, vješto sunosile krbe sa svježom vodom na glavi i napajale žedne ranjenike. Vraćale su se, punile krbe,dolazile, napajale ranjenike i tako stalno.”Omer, r.a., se sjećao da je Ummu Sulejm donosila mješine hladne vode na Uhudu.Među ovim ženama bila je i Ummu Ejmen. Kad je vidjela grupe muslimana sa Uhuda koji su sevratili i htjeli ući u Medinu, grabila je šakom prašinu i bacala im u lice. Nekima je dovikivala: “Evoti preslica, daj mi svoju sablju.” Zatim je pohitala na bojno polje i napajala ranjenike. Tamo ju jeranio Hiban bn El-Arkat kopljem. Pala je i haljina joj se zadigla, a kafir, Allahov neprijatelj, segušio od smijeha. To je teško palo Resulullahu pa dodade S‘ad bn Ebi Vekasu koplje koje nijena vrhu imalo šiljak, i reče mu: “Gađaj s njim.” S‘ad ga baci, a koplje pogodi Hibana u grlo, onpade i otkri mu se tijelo, a Resulullah, a.s, se nasmija da su mu se desne ugledale, a potomreče: “Osvetio ju je S‘ad, Allah usliša njegovu molbu.”Nakon spašavanja Resulullaha, a.s.Kada se Resulullah, a.s, sklonio u klanac Uhuda, otišao je Alija bn Ebi Talib da napuni svojumješinu s vodom, iz kamenog korita u jednoj stijeni, koju zovu “Mehras”. Iz tog korita pije stoka.Kada Alija donese Resulullahu, a.s, da pije, on osjeti čudan okus pa ispljunu i ne htjede piti.Tom vodom opra samo krv sa lica i pokvasi glavu, pa reče: “Povećaće se Allahova srdžba na onoga koji je okrvavio Resulullahovo lice.”Sehl, jedan od ashaba kaže: “Tako mi Allaha, ja znam ko je oprao rane Resulullahu, ko ga jevodom napojio, čime su ga liječili.”Fatima, kćerka mu, prala ga je.Alija bn Ebi Talib ga je napajao. Kad je Fatima vidjela da poslije pranja opet teče krv, uzela jekomadić hasure, zapalila je i priljepila je na ranu, pa se krv zaustavila.Kod Resulullaha, a.s, je došao Muhammed bn Meslema sa pitkom hladnom vodom, pa se napioResulullah, a.s, i zaiskao mu od Allaha svako dobro.Resulullah, a.s, je klanjao podne namaz sjedeći. Zbog rana nije mogao stajati. I svi prisutnimuslimani su iza njega klanjali sjedeći.Ebu Sufjanova zloba nakon bitke i njegov dijalog sa OmeromKada su se spremili mušrici za povratak u Mekku, Ebu Sufjan je stajao i motrio na Uhud, namjesto gdje su bili muslimani. On poče dozivati: “Je li među vama Muhammed? Niko mu neodgovori. On opet upita: ”Je li među vama Ibnu Ebi Kuhafet (Ebu Bekr)?" Pa mu niko ni ovogputa ne odgovori. On upita i treći puta: “Je li među vama Omer bn Hattab?” Niko opet neodgovori, jer im je Resulullah, a.s, zabranio da govore. On ne upita više ni za koga, osim za ovutrojicu. Dobro su znali i on i njegov narod da su oni stub Islama. Sufjan opet viknu: “Ako nemanjih trojice, vi nam, ostali, niste interesantni.”Omer se nije mogao više suzdržati pa reče: “O Allahov neprijatelju, sva trojica koje si prozvao,živi su. Allah je ostavio u životu one, zbog kojih ćeš ti biti žalostan.” Ebu Sufjan reče: “Nad vamaje izvršen maskr, ja je nisam naredio, a i ne žalosti me to.”Zatim reče: “Hubel (kip-bog) je velik.” Resulullah a.s, upita? A zar mu nećete odgovoriti? “A štada mu kažemo?”Recite: “Allah je veći i moćniji.” Ebu Sufjan: “Mi imamo Uzzata a vi nemate.” Poslanik, a.s:“Recite - Allah je naš Zaštitnik, a vi nemate Zaštitnika.” Ebu Sufjan: “Osvetismo se. Ovaj dan jeza dan Bedra. Rat je promjenjljive sreće.”Omer odgovori: “Nismo na istom, naši poginuli će u džennet, a vaši će u vatru.”Sufjan povika: “Izađi pred mene Omere!” Resulullah, a.s, reče: “Idi i vidi šta hoće?” Omer izađe,a Ebu Sufjan ga upita: “Kunem te Allahom Omere, jesmo li ubili Muhammeda?” Omer viknu:“Tako mi Allaha, ne! Evo ga, on sluša tvoj govor, sada.” Sufjan reče: “Ti si za mene iskreniji ipošteniji od Ibni Kum‘eta.”Dogovor za susret na BedruIbnu Ishak kaže: “Kada Ebu Sufjan krenu sa svojim ljudima viknu: ”Da se sretnemo do dogodinena Bedru?", a Resulullah, a.s, reče jednom od ashaba: “Reci: Da, između nas je sklopljendogovor za susret.”Provjeravanje daljnjih kurejšijskih namjeraResulullah, a.s, posla Aliju bn Ebu Taliba i reče mu: “Idi za njihovim tragom i vidi šta čine? I štasmjeraju? Ako su sjahali s konja i uzjahali deve, onda su se naumili vratiti u Mekku. Ako su pak

uzjahali konje i poveli deve, onda su naumili krenuti na Medinu. Tako mi Stvoritelja, ako sunaumili u Medinu, otićemo za njima, a onda ćemo se boriti protiv njih.”Alija nastavi: “Pa ja krenuh za njihovim tragovima da vidim šta čine. Oni su uzjahali deve iokrenuli da idu u Mekku.”

Prepoznavanje ubijenih i ranjenihNakon što Kurejšije odoše, ljudi se raziđoše po bojnom polju da traže svoje mrtve i ranjene.Zejd bn Sabit priča: “Mene posla Resulullah, a.s, da odem i potražim S‘ad bn Rebiu i da muprenesem selam od Resulullaha i da ga upitam kako se osjeća.Pa ja krenuh tražeći među mrtvima i ranjenim S‘ad bn Rebiu. Nađoh ga pred samim izdisajem.Na njemu je bilo sedamdeset rana, što od koplja, sablje, mača i strijele. Ja mu rekoh: O S‘ade,Resulullah ti šalje po meni selam i pita te da mu odgovoriš, kako se osjećaš?On odgovori: “I ti Resulullahu, a.s, pošalji od mene selam i prenesi mu moje riječi: O AllahovPoslaniče, dobro sam i osjećam miris dženneta. I poruči Ensarijama, mome narodu: Nećeteimati nikakvo opravdanje pred Allahom, ako išta učine (mušrici) Resulullahu, a.s, dok ima iko odnas da okom trepe. Nakon toga ispusti dušu.Među ranjenicima nađoše Amr bn Sabita koji je još davao znake života. Ranije su ga pozivali uIslam pa je odbio. Kada ga sad ugledaše upitaše ga: “Šta te je dovelo ovamo? Ljubav prematvom narodu, ili želja za Islamom?” On odgovori: “Želja za Islamom. Vjerujem u Allaha i uNjegovog Poslanika. Zatim sam se borio na strani Resulullaha, a.s, dok me ne snađe ovo štovidite.” Potom izdahnu.Ashabi ispričaše Resulullahu, a.s, za njega, a on reče: “Amr bn Sabit je džennetlija.” A EbuHurejre reče: “On nikad nije klanjao ni jedan namaz.”Među ranjenicima nađoše Kuzmana, velikog junaka koji je sam ubio sedam ili osam mušrika.Vidjeli su ga nepomičnog od rana. Odnijeli su ga kući Beni Zufera. Muslimani su ga bodrili, a onreče: “Tako mi Allaha, svim srcem sam se borio za plemenito porijeklo mog roda. Da nije bilotoga, ne bih se ni borio.” Kada ga rane pritisnuše, ubode se u grlo i izdahnu.Kad su upitali Resulullaha, a.s, za njega, on reče: “On će u vatru. To će biti sudbina svihpoginulih boraca, koji su se borili u ime rodoljublja, ili u ime bilo kakvog drugog cilja, a ne u imeAllaha, pa makar i bili pod Islamskom zastavom, pa i više od toga, makar bili i u vojsciResulullaha, a.s, i njegovih ashaba.”Nasuprot tome među poginulim muslimanima bio je i jedan Jevrej, Benu S‘alebe. On, na danUhuda, reče svome narodu: “O Jevreji, treba da znate, da ste dužni pomoći Muhammedu.” Oniodgovoriše: “Ali, danas je subota.” On odgovori: “Danas za vas nije subota.”

Potom on uze svoju sablju i opremu, pa reče: “Ako poginem, sav svoj imetak ostavljamMuhammedu, neka radi s njim šta hoće.” On, potom, ode, i borio se svom snagom do zadnjegdaha na strani muslimana. Resulullah, a.s, je za njega rekao: “On je najbolji Jevrej.”Kopanje šehidaResulullah, a.s, je brižno nadzirao sakupljanje šehida. On reče: “Ja ću svjedočiti za ove ljude.Svaki ovaj koji god je ranjen u ime Allaha, kada bude proživljen na Sudnjem danu, njegova ranaće se crveniti kao krv, a mirisaće miskom.”Neki ashabi su prenijeli svoje šehide u Medinu. Resulullah, a.s, naredi da ih vrate i zakopaju namjestu borbe.Neka ih ne gasule - ne kupaju i neka im ne skidaju odjeću, samo da odstrane željezo (oklop ioružje) i kožu i kožne stvari (prsluke, obuću itd.). Kopali su po dva i tri zajedno u jedan mezar. Ai po dvojica zamotana u jednu haljinku (deku, čaršaf i sl.). Zatim upitali: “Ko je znao više Kur‘ananapamet? Ako pokažu na osobu, onda njega prvog spuste u mezar (malo odvojen uzajedničkom mezaru) Resulullah reče: Ja ću biti na Sudnjem danu svjedok za ove šehide.Tako su pokopali Abdullaha bn Amr bn Haram i Amra bn El-Džemhur u isti mezar, jer su biliveliki prijatelji.Ashabi zagubiše Hanzalino tijelo i dok su ga tražili, vidješe ga na zemlji, a sa njega je curilavoda. Oni obavjestiše Resulullaha, a.s, a on im reče, da to meleki njega gasule. Potom im reče,da se kod njegove žene raspitaju o njemu. Oni upitaše njegovu ženu, a ona im ispriča priču onjemu i događaj zbog kojeg ga meleki ogasuliše. Zato Hanzala kog meleki okupaše bi prozvan .

Kada Resulullah, a.s, vidje šta je bilo sa Hamzom, njegovim amidžom i bratom po mlijeku,obuze ga velika tuga. Kad je došla Safija, sestra Hamzina, htjede da ga vidi, Resulullah, a.s,naredi njenom sinu Zubejru da je odvrati, da joj ne dozvoli da vidi šta joj bi sa bratom. Ona reče:“Ne, čula sam šta je učinjeno sa mojim bratom. Njegova ‘rtva je bila u ime Allaha, dž.š, pa injegova nesreća je u ime Allaha, dž.š. Mi ćemo svakako biti strpljivi u ovom, ako Allah da. Onapriđe i pogleda ga, molila je za njega i tražila od Allaha da mu oprosti grijehe.Resulullah potom naredi da ga zakopaju sa Abdullah ibn Džahšom - sinom njegove sestre ibrata mu po mlijeku.Ibnu Mes‘ud priča: “Nikad do tada nismo vidjeli Resulullaha, a.s, da tako žestoko plače kao zaHamzom bn Abdul Muttalibom. Resulullah, a.s, ga okrenu prema kibli i klanja mu dženazu.Gorko je plakao dok ga suze ne zagrcnuše.Prizor kopanja šehida je bio strašno težak. U čovjeku su se džigerice trgale od bola i tuge.Habab priča: “Hamzu nismo imali u šta zamotati, osim u njegov sivkast ogrtač. Kad bi mu pokriliglavu, vidjele bi se noge, a kad bi pokrili noge, vidjela bi se glava. Na kraju su pokrili glavu, anoge su pokrili žukvom.Abdurrahman bn Avf priča: “Poginuo je jedan junak, bolji od mene. Mus‘ab bn Umejr. Zamotanje u njegov ogrtač. Kad bi mu pokrili glavu, otkrile bi mu se noge, a kad bi pokrili noge, otkrila bimu se glava.” Slično je prenio i Habbab koji dodaje: “Rekao nam je Resulullah, a.s.: Pokrijte muglavu, a na noge mu stavite makar mirisnu žukvu.”Resulullah, a.., se obraća Allahu, dž.š, i moli ga dovomImam Ahmed prenosi zbivanja na Uhudu, nakon odlaska mušrika, i kaže: “Rekao je Resulullah,a.s.: ”Poredajte se da se pomolimo Allahu, dž.š.", pa se poredaše iza njega u redove i on počeučiti dovu:“Gospodaru moj. Tebi pripada svaka hvala. Niko ne može oduzeti nikome život, ako mu jeodređeno da živi, i niko ne može dati život, ako mu je došao čas da umre, osim Ti. Nema spasai upute onima koje si Ti ostavio u zabludi, a niti može zalutati onaj, koga si Ti uputio.Niko nikome ne može dati ono što mu Ti ne daš, a ni oduzeti ono što mu Ti daš. Niko se nemože približiti Tebi, ako si ga Ti udaljio, a ni udaljiti, ako si ga Ti približio.Gospodaru moj, prospi na nas svoj berićet, milost, dobrotu i opskrbu.Gospodaru moj, molimo te za život obasut Tvojim blagodatima koje neće prestajati i nestajati.Molimo Te, Gospodaru, za pomoć u teškom času i za sigurnost u času straha.Utječemo se Allahu moj, Tebi, od svake vrste zla, znanog i neznanog.Gospodaru naš, omili nam iman i s njim okiti naša srca, a učini da mrzimo nevjerstvo, griješenjei nepokornost. Uputi nas na pravi put. Kad dođe nam smrtni čas, učini da umremo kaomuslimani, i da budemo proživljeni kao muslimani. Učini da se pridružimo Tvojim dobrimrobovima, koji nisu osramoćeni i na kušnju stavljeni. Gospodaru moj, ubij nevjernike koji u lažutjeruju Tvoje Poslanike i koji odvraćaju od Tvoga puta. Spusti na njih svoju srdžbu i stradanje.Gospodaru moj, ubij nevjernike kojima je data knjiga, a ne vjeruju Allaha."Povratak u Medinu i dočekKada su muslimani pokopali šehide i kada je Resulullah, a.s, obavio zajedničku dovu Allahu,dž.š, krenuše u Medinu. U putu je Resulullah doživio rijetke prizore izliva nježnosti, pažnje iljubavi od žena muslimanki, isto kao što je to doživio od muslimana tokom borbe.Na putu ga je dočekala Hamna, kćerka Džahša, pa joj javiše da joj je poginuo brat Abdullah bnDžahš. Ona se prisabra, i obrati se Allahu, dž.š. Pa joj rekoše da joj je poginuo daidža Hamzabn Abdul-Muttalib, a ona se opet prisabra, i obrati Allahu, dž.š, a kad joj javiše da joj je i mužpoginuo, Mus‘ab bn Umejr, vrisnu i zaplaka. Tada Resulullah, a.s, reče: “ Muž je kod žene naposebnom mjestu.”Resulullah, a.s, prođe pokraj žene iz porodice Benu Dinar. Na Uhudu su joj poginuli: muž, brat iotac. Kad su je obavijestili o tome ona upita: “A šta je s Resulullahom, a.s.?” Odgovoriše joj:“On je dobro, on je dobro, hvala Allahu, onako kako i ti želiš.” Ona reče : “Pokažite mi ga! Hoćuda ga vidim!” Oni pokazaše na Resulullaha, a.s, a ona kad ga vidje reče: “Svaka nesreća koja jetebe zaobišla je malena.”Kod Resulullaha, a.s, dođe majka S‘ad bn Muaza zajedno s njim. On je držao za uzduPolanikova s.a.v.s. konja, pa se obrati Resulullahu, a.s.: “Allahov Poslaniče, ovo je moja majka.”Resulullah odgovori: “Dobro došla”, i ustade prema njoj i izrazi žalost za poginulog joj sina naUhudu, Amra bn Muaza. Ona reče: “Nek vidjeh da si ti dobro, odmah mi je nesreća manja.”Tada Resulullah, a.s, zamoli Allaha, dž.š, za poginule na Uhudu i reče: “O S‘adova majko, budi

radosna i obraduj rodbinu poginulih, da će se njihovi šehidi svi zajedno družiti u džennetu. Oniće se svi zauzimati kod Allaha, dž.š, za svoje porodice.”Ona mu odgovori: “Mi smo zadovoljni , o Allahov Poslaniče, ko bi više plakao za njima, poslijeovoga?” Pa reče ponovo: “Allahov Poslaniče, moli za one koji su ostali poslije njih.” (porodica)On reče: “Gospodaru moj, odagnaj tugu iz njihovih srca, umanji njihovu nesreću i budi dobaronima koje su iza sebe šehide ostavili.”Resulullah, a.s, u MediniResulullah, a.s, se vratio u Medinu navečer u subotu, sedmog mjeseca ševvala 3. g.h. Kad jestigao svojoj kući, kći mu Fatima uze njegovu sablju, a Resulullah, a.s, reče: “Operi s nje krv,kćeri moja. Ona je danas dobro poslužila.” I Alija bn Ebi Talib isto to : “Operi i sa ove sablje krv,iona je meni danas dobro poslužila.” Resulullah, a.s, reče Aliji: Ti si danas bio pravi borac, ali iSehl bn Hanif i Ebu Dudžane".Poginuli s obje straneSve pouzdane predaje govore o sedamdeset poginulih muslimana na Uhudu. Većina poginulihsu Ensarije. Njih je poginulo šezdeset pet. Četrdeset i jedan Hazredžlija, a dvadeset i četiriEvsijca. Jedan je Jevrej poginuo, a samo četvorica muhadžira.Kod mušrika su dvadeset dvojica poginula na Uhudu. Međutim, nakon tačnih proračuna idetaljnih isčitavanja velikog broja djela o bitkama, i raznih “Sira” u kojima su navedena i imenaubijenih mušrika, dolazimo do podatka da je na Uhudu poginulo trideset i sedam mušrika, a nedvadeset i dva. Allah najbolje zna.Nemirna noć u MediniPrvu noć u Medini, muslimani sa Uhuda su proveli vrlo nemirno. Tog osmog ševvala 3. g.h. jošsu bili pod velikim utiskom bitke i poginulih. Legoše umorni, ali sa velikom strepnjom, i dobrimobezbjeđenjem grada, bojeći se novih iznenađenja. Osnovno im je bilo, čuvati svogResulullaha, a.s, i biti na oprezu.Pohod na Hamrau-l-EsediResulullah, a.s, je legao te noći razmišljajući o situaciji u kojoj su se našli muslimani. Bojao seda mušrici ne preduzmu neke druge korake, pogotovo što im uhudska bitka nije donijelanikakvu dobit, a niti kakvu slavu. Mora da će pokušati da na drugoj strani nađu zadovoljenje.Možda će pokušati da napadnu Medinu, što ne bi valjalo. Stoga čvrsto odluči da krene u potjeruza mekkanskom vojskom, koja je bila još uvijek na putu.Učesnici pohoda pričaju da je Resulullah, a.s, naredio ljudima da se sprema za put i za susretsa neprijateljem. To je bilo sljedećeg jutra, poslije bitke na Uhudu, ili u nedjelju osmog ševvala3. g.h., kada Resulullah, a.s, reče: “Sa nama mogu krenuti samo oni koji su se borili na Uhudu.”Abdullah bn Ubej upita: “Mogu li ići s tobom Poslaniče?” “Ne”, odgovori Resulullah, a.s.Muslimani se odazvaše Resulullahovom pozivu na pohod, iako su imali i teške rane i velikistrah. Oni rekoše: “Slušamo i pokoravamo se.”Džabir bn Abdullah obrati se Resulullahu, a.s, i reče: “O Allahov Poslaniče, ti znaš da ja nevolim da igdje ideš, a da nisam i ja uz tebe. Ali otac mi je u amanet ostavio brigu o svojimkćerima, ali te ja molim da mi i pored toga dozvoliš da idem s tobom.” Resulullah, a.s, mudozvoli.Resulullah, a.s, krenu, a muslimani s njim. Kad su stigli do Hamrau-l-Esedi, osamdesetkilometara od Medine, tu se ulogoriše.Resulullaha, a.s, na Hamri dočeka M‘abed bn Ebi M‘abed El-Huzai i primi Islam. Neki kažu: “Bioje mušrik, ali je i pored toga u sklapanju primirja između Huzaata i Benu Hašima bioResulullahov, a.s, savjetnik. On reče: ”O Muhammede, bilo nam je ‘ao, tako mi Boga, šta jezadesilo tebe i tvoje drugove. Poželjeli smo da te Allah ozdravi i ojača."Resulullah, a.s, mu naredi da krene za Ebu Sufjanom i da ga isprovocira.Sve Resulullahove sumnje i bojazni od ponovnog mušričkog napada nisu bile bez osnove.Kada su mušrici napustili Uhud i krenuli prema Mekki, zaustavili su se u Revhi, trideset šestmilja udaljenom mjestu od Medine. Tu su međusobno analizirali Uhud, i došli do zaključka danisu ništa pametno uradili. Muslimanima su nanijeli bol i ‘rtve, a poslije toga su krenuli kućiostavivši muslimansko vođstvo oko koga će se ponovo iskupljati ljudi. Stoga neki rekoše:“Vratimo se da ih uništimo.”Izgledalo je, da je ovo bilo samo jedno površno mišljenje, posebno za one koji su bili previšeumorni i iscrpljeni, pa nisu pridavali veliku pažnju toj ideji. Posebno se Kurejšijama suprotstaviojedan od značajnih starješina, Safvan bn Umejje. On reče: “O narode, ne činite to, bojim se da

će se protiv vas sakupiti i oni koji nisu učestvovali na Uhudu. Vratite se u Mekku i pobjeda jevaša. Nisam siguran ako krenete prema Medini, da se neće vaša pobjeda pretvoriti u poraz.”Ovo mišljenje odbi većina zlobnika. Mekkanska vojska se podiže i krenu prema Medini.Međutim, prije nego krenu Sufjan sa svojom vojskom, stiže ga M‘abed bn Ebi M‘abed El-Huzai.Ebu Sufjan nije znao da je on primio Islam. On ga dočeka i upita: “Kakve su vijesti, što si svojskom, o M‘abede?” M‘abeda je već uzela borbena nervoza i želja za bitkom, i odjednomreče: “Muhammed. Eto ga sa svojom vojskom, kojoj se ni broja ne zna. Zove na sukob. Uništićevas potpuno. Pridružili su mu se svi koji su izostali sa Uhuda, žalosni i pokajni što nisu bili nabojnom polju. Ogorčeni su i srditi na vas kako nikad nisu bili.”Ebu Sufjan reče: “Teško tebi, šta to govoriš? A šta misliš da uradim?”M‘abed: “Mislim da ne treba da ideš dok ne ugledaš prašinu od konja, ili dok se ne pojaviprethodnica vojske iza ovog vrha.”Ebu Sufjan: “Mi smo se dogovorili, tako mi Boga, da ih napadnemo, i da ih uništimo.”M‘abed: “Ja ti savjetujem da to ne činiš.”Tada se javiše i ostale kurejšijske vođe iz Mekke, koje je već uzela panika i strah. Oni su vidjelijedini izlaz u bijegu i povratku u Mekku.Međutim, neprijateljstvo Ebu Sufjanovo nije prestajalo. On povede novu vrstu rata protivmuslimanske vojske i to odmah, prije nego što će i stići u Mekku. Treba muslimane prestrašiti inavesti da odustanu od potjere za njima, dok se ne spase.Tada je pokraj Ebu Sufjana i mušrika naišla Abdul-Kajsova karavana koja je putovala u Medinu.Sufjan im reče: “Hoćete li ponijeti Muhammedu od mene poruku, a ja ću vaše deve natovaritihurmama i groždžicama na Ukkazu (čaršija - sajam), ako dođete u Mekku?”Odgovoriše: “Da.”Sufjan reče: “Poručite Muhammedu da smo se svi skupili i krenuli da uništimo njega i njegovedrugove.”Karavan prođe pokraj Resulullaha, a.s, i njegovih drugova u Hamrai i prenesoše mu EbuSufjanovu poruku. Oni još dodadoše: “U velikom broju idu na vas, čuvajte se!”Muslimani se ne prepadoše. U njihovim srcima poraste iman. Od tih riječi oni postadoše jači. Irekoše: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Zaštitnik.” I oni su se povratili obasuti Allahovimblagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo, i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, -a Allah je neizmjerno dobar." (III: 173, 174.)Resulullah, a.s, provede u Hamrau-l-Esedi tu nedjelju, pa ponedjeljak, utorak i srijedu, ili 9, 10 i11. ševval 3. g.h., a onda se vrati u Medinu.Resulullah, a.s, zarobi prije odlaska u Medinu Ebu Izzeta El-Džumehiju, - čovjeka koji je biomeđu zarobljenicima Bedra, pa ga je oslobodio Resulullah, a.s, jer je bio siromašan, a imao jemnogo ženske djece. Oslobodio ga je pod uvjetom da nikoga ne huška protiv njega. Ovaj EbuIzzet izdade i prevari Resulullaha, a.s, pa svojim stihovima poče buniti i dizati svijet protivResulullaha, a.s, i muslimana. Kada ga Resulullah, a.s, zarobi, on reče: “O Muhammede, pustime, i ostavi me mojim kćerima, daću riječ da više nikad neću činiti ono što sam činio.”Resulullah, a.s, reče: “Nećeš više nikada kročiti u Mekku i govoriti: Prevario si Muhammeda dvaputa! Vjernika ne smije ujesti zmija dva puta iz iste rupe.” Tada Resulullah, a.s, naredi Zubejruili Asimu bn Sabitu, pa mu odsjekoše glavu.Također je kaznio smrću jednog od mekkanskih špijuna, Muaviju bn El-Mugire bn Ebil Aasa,djeda majke Abdul-Melika bn Mervana. Evo kako se to desilo:Kada su se mušrici vratili sa Uhuda, Muavija je došao kod Osman bn Affana, r.a., koji mu je bioamidžić, pa se Osman zauze kod Resulullaha, a.s, za njega. Resulullah, a.s, mu oprosti, ali muzaprijeti ako poslije toga vidi da se okupljaju grupice - špijuni - više od trojice u jednoj grupi, daće ga ubiti.. Kad je Resulullah, a.s, izašao iz Medine, Muavija je ponovo organizovao špijunsketrojke koje su radile za Kurejšije. Kad je čuo da se Resulullah, a.s, vraća pobjegao je iz Medine.Resulullah, a.s, je naredio Zejd bn Harisetu i Ammar bn Jasiru da ga pronađu i ubiju, što iučiniše.Kako vidimo, ovaj pohod na Hamrau bio je samo nastavak Uhuda, a nikako posebna bitka. Onje dovršetak Uhuda i jedna od njegovih svijetlih stranica.Ovo je bila bitka na Uhudu sa svim pojedinostima i detaljima. Dugo, veoma dugo su istraživačitragali za pravom riječju, da li je to bio poraz ili ne?Bez sumnje, vojna nadmoć u drugom dijelu bitke je bila na strani mušrika. Oni su gospodarilisituacijom na bojnom polju.

Ogromne ‘rtve i veliki gubitak bio je na strani muslimana. Jedna skupina muslimana je doživjelai stvarni poraz.Međutim, ima nekih stvari koje nas koče u izjavi da su mušrici pobijedili i osvojili.Činjenica je da mekkanska vojska nije uspjela zauzeti teritoriju gdje se vodila bitka. Također,veliki dio muslimanske vojske je ostao na bojištu, i pored velikog i jakog okruženja, i potpunepometnje u muslimanskim redovima koji su se konsolidovali tek nakon okupljanja okokomandnog kadra i mjesta.Mušrici nisu uspjeli zarobiti ili ubiti glavnu komandu koja se povukla.Niko od medinskih vojnika nije pao u zarobljeništvo mušrika.Mušrici nisu imali nikakvu materijalnu dobit od bitke.Mušrici nisu pokušali uzvratiti borbu u Hamrai, iako je muslimanska vojska bila u vojnom logoru.Mušrici nisu ostali na bojnom polju dan, dva ili tri, kako je to bio običaj osvajača u to doba, negosu požurili s odlaskom ostavljajući bojno polje, prije nego što su ga napustili muslimani.Nisu udarili na Medinu da je opljačkaju i pokore iako je bila na pragu Uhuda, potpuno otvorena ibez vojske.Sve nam ovo potvrđuje da ono što su postigle Kurejšije, nije ništa više od jedne prilike zananošenje ogromnih ‘rtava muslimanima, a koju su iskoristili u datom momentu.Potpuno im je propao plan uništenja muslimanske vojske, koja je bila u okruženju.Ono što treba da napomenemo je da su mnogi osvajači doživljavali ovakve poraze kao što jebio ovaj za muslimane. A da li je, uistinu bio poraz ili pobjeda? Oboje, bez sumnje.Sufjanov brz povratak u Mekku nam govori, da se on žestoko bojao vojnog poraza ako nastavidovršetak bitke, što nam potvrđuje njegovo odustajanje od napada na Medinu zbog prisustvamuslimanske vojske u Hamran-l-Esedi.Napokon, ova bitka, ili ovaj pohod, je bio vrsta nezavršenog rata u kome je svaka strana imala iuspjeha i neuspjeha, a onda svaka odustala od daljnje borbe bez bježanja i prepuštanjateritorije neprijatelju. Eto, zbog toga je to nezavršeni rat.Na ovo nas upućuje Allahov, dž.š, govor: “Nemojte malaksati tražeći neprijatelja, ako vi trpitebol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju. - A Allahsve zna i mudar je.” (IV:104.)Allah, dž.š, poredi jednu stranu s drugom u pretrpljenim gubicima, ‘rtvama, patnjama i boli, štonam potvrđuje da su obje strane bile u približno istoj situaciji i da su se razišle bez pobjede.Kur‘an o Bitki na UhuduO Uhudu nam govori Kur‘an koji osvjetljava svaki važan stupanj ove bitke, dio po dio, ikomentira razloge koji su doveli do ogromnih ‘rtava. On iznosi slabosti, koje nisu vjerniciprevazišli, a morali su ih prevazići u ovako teškim situacijama, ako ni radi čega drugog, a onoradi visokih i plemenitih ciljeva na kojima se zasniva ovaj ummet (narod) različit od drugih “vi stenajbolji narod od svih koji se ikada pojavio ...” (III:110.)Kur‘an govori o poziciji munafika, on ih je razotkrio i iznio na javnost njihovo skrivenoneprijateljstvo prema Allahu, dž.š, i Njegovom Poslaniku. Na taj način Kur‘an je eliminisaosvaku sumnju koja je nagrizala nejaka muslimanska srca, a koju su stalno pothranjivali ovimunafici i njihova braća Jevreji, autori haosa i zavjere. Kur‘an je ukazao na određene propise ipohvalne ciljeve koji su proistekli iz ove bitke.Na temu Uhuda objavljeno je šezdeset ajeta u suri Ali ‘Imran počevši od samog početka Bitke:“A kad si ti poranio, i čeljad svoju ostavio da vjernicima odrediš mjesta pred borbu.” (III:121), dabi na kraju dao koncizan komentar o rezultatima i porukama ove bitke.Uzvišeni Allah, dž.š, kaže: “Allah neće vjernike s licemjerima izmješane ostaviti, već će loše oddobrih odvojiti. Allah vam neće ono što je skriveno otkriti, Već On za to odabere onoga kogahoće od poslanika Svojih; zato vjerujte u Allaha i poslanike Njegove; i ako budete vjerovali iAllaha se bojali, čeka vas nagrada velika.” (III: 179.)Pouke i poruke bitkeIbnu-l-Kajjim naširoko govori o svim detaljima Bitke na Uhudu.Ibn Hadžer kaže: “Učenjaci su rekli: Događaj na Uhudu i pouka koju su muslimani imali od ovebitke, te Božanski propisi nastali ovom prilikom su veličanstveni.Evo nekih:- Predočavanje muslimanima loših stvari zbog neposlušnosti,- Izazivanje nesreće zbog kršenja naredbi, kao što se desilo kada su strijelci prekršiliResulullahovu, a.s, naredbu da ne napuštaju položaj. Običaj je bio kod svih poslanika daiskušaju na djelu svoje sljedbenike, za prekršaj bila je i kazna, a za poslušnost nagrada. Zbog

prekršaja uslijedio je poraz, a zbog dosljednosti u naredbi pobjeda. Da nije bilo toga, i da sustalno pobjeđivali, u redove vjernika, mu‘mina uvukli bi se oni koji im ne pripadaju. Tada biveoma teško bilo razlikovati ko je iskren, a ko nije. A da su stalno gubili ne bi poslanstvo imalosvoju svrhu. Mudrost Allahova je nalagala da se događa i jedno i drugo radi razlučivanja istineod laži. Dobro je poznato da je licimjerje prikrivena osobina dvoličnjaka-munafika, koje samopronicljivi otkriju. Na Uhudu je licemjerje isplivalo na površinu i riječima i djelom, a tajanstvenostje postala javnost.- Muslimani su shvatili da imaju neprijatelja i u svojim redovima, stoga su se i za njih pripremili ibili na oprezu pred tim neprijateljem.- Odlaganje pobjede i pomoći u nekim periodima bitke je trebalo da slomi nefs - požudu ioholost kod vjernika. A kada su stavljeni na kušnju mu‘mini su pokazali sabur-strpljenje, alicemjeri-munafici veliki strah.Allah, dž.š, je omogućio svojim robovima da steknu neke povlastice na budućem svijetu koje nebi mogli zaraditi svojim dobrim djelima, pa je stvorio uzroke i načine koji će im olakšati put do tihspecifičnih povlastica. U njih spada šehadet.- Allah je želio kazniti neprijatelje svojih šehida, pa im je omogućio da putem nevjerstva - kufra,iskažu svoju zloću, silu i zvjerstvo prema Njegovim evlijama. S takvim metodama je Allah, dž.š,otklanjao grijehe vjernicima, a s njima također uništavao nevjernike.VOJNE IZVIDNICE I MISIJE IZMEĐU UHUDA I AHZABATragične posljedice Uhuda nanijele se velike štete ugledu i časti muslimana. Oslabilo jestrahopoštovanje, uvažavanje, prestiž, autoritet i sl., a unutrašnje i vanjske patnje muslimana subivale sve veće. Medina je bila okružena raznim opasnostima sa svih strana. Jevreji, munafici ibeduini su pokazivali otvoreno neprijateljstvo. Svako od njih je želio da nanese štetumuslimanu, pa ne samo to, nego su silno željeli i da ih potpuno unište.Ne prođoše ni dva mjeseca od bitke na Uhudu, a mnogobrojni neprijatelji su ispružili svoje rukeprema Medini i muslimanima.Pleme Benu Esed napade Medinu, i potom krenuše sa ratnim napadima plemena Adal i Karet umjesecu saferu 4. g.h. kada pogibe deset ashaba. Istog mjeseca slične napade izvršiše i plemeBenu Amir, te u sukobu sa njima pogibe sedamdeset ashaba. Ovaj posljednji napad poznat jepod imenom bitka “Bi‘ru Meunet”.Jevrejsko pleme Benu Nadir je javno ispoljavalo svoje neprijateljstvo čitav ovaj period, da bi umjesecu rebiul-evvelu, 4.g.h. pripremili plan o ubistvu Resulullaha, a.s.I pleme Benu Gatafan naumi napad na Medinu u mjesecu džumadel-ula, 4. g.h.Neuspjeh kojeg su muslimani doživjeli na Uhudu dovodio ih je neko vrijeme u vrlo opasnusituaciju.Međutim, Resulullah, a.s, je svojom mudrošću uspio da muslimanima povrati samopouzdanje.Oni su za kratko vrijeme ponovo stali na svoje noge i počeli nove aktivnosti s kojima im sevraćala slava, ugled i uvažavanje.Prvi napredak se osjetio odlaskom vojske na Hamrau, čime je dato svim neprijateljima naznanje da je vojska spremna na nove pohode, što je silno iznenadilo i razočaralo Jevreje imunafike.Potom je Resulullah, a.s, krenuo sa novim manevrima koji su muslimanima povratilidostojanstvo i prestiž. Evo nekih primjera.Akcija Ebu SelemePrvi koji je ustao na muslimane, nakon napuštanja Uhuda, bilo je pleme Benu Esed bnHuzejmeta. U Medinu su stigle vijesti da su Talha i Selema, sinovi Huvejlida, krenuli sa svojimratnicima i saveznicima da pozovu Benu Eseda i da zajednički napadnu Medinu i Resulullaha,a.s.Resulullah, a.s, hitno posla izvidnicu od sto pedeset boraca muhadžira i Ensarija pod vođstvomEbu Seleme, kome povjeri i muslimanski bajrak.Ebu Selema iznenadi pleme Benu Esed na njihovom kućnom pragu, prije nego što su krenuli unapad na Medinu. Oni se uplašiše i razbježaše, a muslimani zarobiše deve i od plijena šta suželjeli. Natovariše deve i sretno se vratiše u Medinu sa velikim ratnim plijenom kojeg uzeše bezborbe.To se desilo na dan pojave mlađaka mjeseca, prvog muharrema 4.g.h. Ebu Selema se vratibolestan od upaljenih rana, zadobijenih na Uhudu i ubrzo umrije.Vojni pohod Abdullaha bn Unejsa

Petog dana istog mjeseca muharrema 4. g. hidžretske stigoše vijesti u Medinu da je Halid bnSufjan El-Huzelij sakupio mnoštvo ljudi u rat protiv muslimana. Resulullah, a.s, posla na njegaAbdullaha bn Unejsa da ga porazi.Abdullah bn Unejs je odsustvovao iz Medine osamnaest noći, zatim se vratio nazad 23.muharrema noseći Halidovu glavu. Kada je stavio glavu neprijatelja pred Resulullaha, a.s, onmu darova svoj štap i reče: “Ovaj štap će biti znak između mene i tebe na Sudnjem danu.” Kadje Abdullah umirao, oporučio je da stave s njim u tabut i taj štap.Tragičan događaj na Er-Redži‘uU mjesecu saferu, iste godine, 4.g.h. kod Resulullaha, a.s, dođoše predstavnici naroda Adal iEl-Kareta (od El-Hevn bn Huzejmet bn Mudruketa) i izjaviše da naginju Islamu, ali da ne znajuništa o njemu. Zatražiše da pošalje sa njima ljude koji će ih naučiti vjeri i podučiti učenjuKur‘ana.Resulullah, a.s, posla po njima šest osoba, (prema podatku Ibnu Ishaka i Buharije, deset) načelu sa Mersedom bn Ebi Mersed, (prema mišljenju Ibnu Ishaka, a prema Buhariji, Asima bnSabita, djeda Asim bn Omer bn El-Hattaba). Ovi ljudi krenuše sa došljacima na put. Kad sudošli do mjesta Er-Redži‘u, bunar vode, plemena Huzejl u Hidžazu, između mjesta Rabiga iDžidde, Benu Adal i El-Karet zatražiše pomoć ljudi iz plemena Huzejl - Benu Lihjan, a protivmuslimana. Oni poslaše stotinu strijelaca. Grupica muslimana se ispe na jednu pješćanuuzvisinu, bježeći od neprijatelja. Goniči su slijedili njihove tragove, i kad ih stigoše, okružiše ih.Nevjernici im viknuše: “Imate našu riječ i garanciju ako siđete i predate nam se, nećemo ubiti nijednog od vas.” Asim odbi silazak i predaju i naredi svojoj grupici da im pruže otpor. Oni su sebranili, ali je njih sedam poginulo od pogodaka strijele. Ostali su Hubejb i Zejd bn Ed-Desinnet ijoš jedan čovjek. Nevjernici ih još jednom pozvaše uz obećanje i datu riječ. Oni siđoše ipredadoše se. Ovi ih prevariše i svezaše ih za tetive svojih lukova. Onaj treći čovjek reče: “Ovoje početak prevare, pa odbi da ih slijedi. Oni su ga svezanog vukli, pa ga dizali i polijevali vodomne bi li ih slijedio. On, i pored svega toga ne htjede ići. Onda ga ubiše. Zatim odvedoše Hubejbai Zejda koje darovaše Mekki, jer su na Bedru ubili neke mekkanske prvake.Hubejba zatvoriše, a onda se okupiše da ga ubiju. Izvedoše ga iz harema Kabe da ga razapnu.Kada su ga htjeli razapeti, on reče: “Pustite me da klanjam dva rekata”, pa ga pustiše i onklanja. Kad predade selam reče: “Tako mi Allaha, da nećete reći da se plašim klanjao bih joškoji rekat.” Zatim Hubejb diže ruke na dovu i povika: “Moj Gospodaru, okrnji ih brojem, ubij ihsnagom neka niko od njih ne ostane.” Zatim izrecitova stihove u kojima opisuje svoje stanje odkada su ga zarobili pa do momenta pogubljenja. Najdivnije je što u jednom stihu kaže da nimalone brine što će ga ubiti, jer umire kao musliman, a smrt u ime Allaha je nešto što će i sam Allah,dž.š, blagosloviti.Nakon izrecitovanih stihova obrati mu se Ebu Sufjan i upita ga: “Bi li te veselilo da jeMuhammed kod nas da ga ubijemo, a tebe da pustimo tvojoj kući?” On odgovori: “Ne, tako miAllaha, ne bi me veselilo da sam ja kod svoje porodice, a da je Muhammed i na ovome mjestu,pa da ga makar i trn ubode.”Kurejšije ga potom razapeše na križ i odrediše čovjeka da čuva njegovo tijelo. Po noći dođeAmr bn Umejje, pa ga na prevaru stražara odnese i zakopa ga.Hubejba je ubio Ukbe bn El-Haris, čijeg oca je ubio Hubejb na Bedru.Činjenica je da je Hubejb prvi čovjek koji je klanjao 2 rekata sunneta pred ubistvo.Interesantno je spomenuti da je Hubejb dok je bio zarobljen i svezan u prostoriji, viđen da jedejedan grozd, a u Mekki nije bilo grožđa, samo je bilo hurmi.Zejd bn Ed-Desinnet koji je pobjegao ubrzo je bio uhvaćen. Slijedio ga je Safvan bn Umejje iubio ga te time osvetio svog oca.Kurejšije poslaše ljude da donesu Asimovo tijelo, kako bi bili sigurni da je i on ubijen. Asim je naBedru ubio jednog njihovog starješinu. Allah, dž.š, posla roj skakavaca koji pokriše njegovotijelo i kada dođoše Kurejšije ne nađoše ga. Ranije je Asim molio Allaha da ga ne dotakne rukamušrika, a potom se i zavjetovao Allahu da će se boriti i čuvati od nevjernika. Kad je h. Omer,r.a., čuo za ovaj slučaj, rekao je: “Allah, dž.š, čuva svog roba mu‘mina i nakon smrti, kao što gačuva i dok je živ.”Tragičan događaj kod bunara “M‘aunet”Istog mjeseca u kome se desio strašan događaj na Er-Redžiu, desila se još veća tragedija, kojaje poznata u historiji pod imenom “Okršaj kod bunara Ma‘unet”.Ovaj događaj je po svom zbivanju otpočeo slično kao i prethodni. Naime, u Medinu kodResulullaha dođe Ebu Berra Amir bn Malik iz Nedžda - Resulullah, a.s, ga pozva da primi Islam,

a on, niti prihvati niti odbi, već reče: “O Allahov Poslaniče, pošalji svoje drugove stanovnicimaNedžda da im objasne Islam, ja se nadam da će ga prihvatiti.” Resulullah, a.s, reče: “Bojim seza njih. Stanovnici Nedžda im mogu zlo nanijeti.” Ebu Berra odgovori: “Ja ću ih štititi.”Resulullah, a.s, posla s njim četrdeset ljudi, kako navodi Ibnu Ishak, a u sahih hadisu stojisedamdeset ljudi - zadnja brojka je tačnija.Nadredi im El-Munzira bn Amra, jednog iz plemena Benu Saide, koji je imao nadimak“Oslobođen da umre” (Molio je da ga oslobode iz zarobljeništva, a za uzvrat će se boriti zaIslam dok ne umre). Ljudi koji su izabrani da idu u Nedžd bili su sve pribrani, cijenjenimuslimani, učači Kur‘ana i poznavaoci Islama. U putu su činili i dobra djela. Sabirali su drva,prodavali ih, a zatim kupovali hranu za siromahe ispred džamija, učili su i tumačili Kur‘an,klanjali noću i tako putovali dok nisu stigli do bunara Ma‘unet koji se nalazio na zemlji izmeđuplemena Amir i Hurret bn Sulejm. Oni tu odsjedoše. Odatle poslaše glasnika Harama bnMulhana, brata Sulejmove majke sa Resulullahovom porukom Allahovom neprijatelju Amir bnTufejlu. Amir ne pogleda ni poruku ni čovjeka, već naredi da ga udare s leđa kopljem. Kadkoplje probi njegovo tijelo, i kad ugleda krv Haram zavika: “Allahu ekber, umrijeh, gospodara miKabe!”Allahov neprijatelj, Amir bn Tufejl pozva pleme Benu Amira da krenu i pobiju ostale muslimane,ali im se oni ne odazvaše zbog garancije koju je dao Ebu Berra bn Amir. Oni zatim pozvašepleme Benu Sulejm, pa im se odazva Isij, Real i Zukvan. Udružiše se i opkoliše Resulullahove,a.s, ashabe. Sve ih redom pobiše u žestokom okršaju, osim Ka‘b bn Zejda bn En-Nedždžara.On je bio ranjen, ali je ostao u životu do bitke na Hendeku, gdje je poginuo.Amr bn Umejje Ed-Dameri i El-Munzir bn Ukbe bn Amr su prije ovog strašnog događaja otišli danapasu deve, pa su iz daljine ugledali gavranove kako kruže oko mjesta gdje se odigrala bitka.Munzir i njegov drug se vratiše i navališe na neprijatelja. Borili su se do zadnjeg daha. Munzirpoginu uz svoje drugove, a Amr bn Umejjeta zarobiše. Kad saznadoše da je porijeklom odMudara, Amir ga otkupi i oslobodi u ime svoje majke koja je bila dužna osloboditi roba.Amr bn Umejje se vrati u Medinu, noseći sa sobom strašne i tužne vijesti o tragediji koja jezadesila sedamdeset časnih i vrijednih muslimana, čija se tragedija mogla porediti satragedijom Uhuda, s razlikom što su ljudi na Uhudu krenuli u borbu, spremni da poginu, a ovikrenuli na posao spremni da rade i djeluju u miru.Kad je Amr bn Umejje bio nedaleko od Medine, sjede u hladovinu jednog drveta da se odmori.Tada naiđoše dvojica ljudi iz plemena Kulab, pa i oni sjedoše da se odmore. Kada ova dvojicazaspaše, Amr ih iznenada ubi, smatrajući da se osvetio zbog svojih drugova. Kad ih je prekopaonašao je kod njih ugovor o primirju od Resulullaha, a.s, za koji nije znao.Kad se vratio u Medinu, obavijestio je Resulullaha, a.s, šta je učinio, a Resulullah mu reče:“Ubio si dva čovjeka zbog kojih ću morati platiti veliku krvarinu i zbog kojih će muslimani biti uteškoj neprilici od njihovih saveznika Jevreja.”Ovaj neuračunljivi potez Amr bn Umejja biće uzrok bitke sa jevrejskim plemenom Benu-n-Nadir,o čemu ćemo govoriti.Resulullah, a.s, je bio jako pogođen ovom tragedijom kod M‘aune kao i tragedijom kod Er-Redži‘a, koje se desiše neposredno jedna za drugom. Obuze ga očaj i tuga do te mjere, da jeprokleo ova plemena i narod koji pobiše njegove drugove.U sahih hadisu kojeg prenosi Enes, r.a, navodi se da je: “Resulullah, a.s, proklinjao ubice svojihdrugova na Ma‘unetu trideset jutara, prozivajući na namazu jutarnjem Reala, Zukvana, Lahjanai Isijjeta. Govorio je: ”Isijjete, odbio si pokornost Allahu i njegovom Poslaniku, teško tebi!" Allah,dž.š, objavi svom Poslaniku, a.s, ajet kojeg smo učili, dok nije derogiran.Allah, dž.š, kaže: “Obavijestite naš narod da smo se mi sreli sa našim Gospodarom i da je Onzadovoljan s nama, a mi smo zadovoljni Njegovom odredbom.”Tek nakon ovoga, Resulullah, a.s, je prestao sa proklinjanjem.Bitka sa Beni en-NadiromRanije smo spominjali da su Jevreji stalno pravili smutnju i da su uznemiravali muslimane, te idruge dizali protiv Islama. U većini slučajeva nisu istupali sa otvorenim sukobima i ratovima.Najčešće su kovali zavjere, a otvoreno i javno ispoljavali mržnju i neprijateljstvo. Pravili su čestosmicalice, zbog kojih su muslimani bivali uznemiravani. Sve su to činili i pored potpisanihdogovora i sporazuma.Nakon poraza jevrejskog plemena Benu Kajnuka‘a i nakon ubistva Kab bn El-Ešrefa, prepali suse za sebe, pa su se malo primirili i stišali svoje neprijateljske strasti.

Ali, nakon Bitke na Uhudu, ponovo im se vrati njihova gordost i ponovo počeše ispoljavati svojumržnju i netrpeljivost prema muslimanima. Često su kontaktirali s munaficima i mušricima izMekke. S njima su tajno radili protiv muslimana.Resulullah, a.s, je dugo podnosio i strpljiv bio, dok oni ne pretjeraše u svom neprijateljstvu i zlu,posebno poslije događaja na Redži‘u i Ma‘uni, pa pokušaše Resulullaha, a.s, ubiti.Evo kako se to dogodilo. Nakon što je Amr bn Umejje ubio ona dva čovjeka iz plemena Kulab,krenuo je Resulullah, a.s, da od muslimana i Jevreja sakuplja krvarinu. Sa jednom grupom jeotišao kod Jevreja (a po već ranijem paragrafu ugovora s njima, imao je pravo na to), i kad im jezatražio, oni odgovoriše: “Učinićemo to, o Ebu-l-Kasime. Sjedi ovdje, dok ne obavimo posao.Resulullah sjede kraj jednog zida da sačeka dok izvrše obećanje. Sa njim sjede i Ebu Bekr,Omer, Alija i grupa ashaba.Jevreji su se sašaptavali, i uz pomoć šejtana, s kojim su se stalno družili, skovaše plan da ubijuResulullaha, a.s.Zatim rekoše međusobno: “Ko će od nas uzeti ovu stijenu, popeti se na zid i baciti na njegovuglavu i njome mu je razmrskati?” Najgori od njih Amr bn Džahš reče: “Ja!” Zatim im se obratiSelam bn Meškum i reče: “Ne činite to, tako mi Boga, on će biti obavješten o vašoj namjeri.Neka nam ugovor bude sudija.” Oni su i pored toga bili uporni da svoju odluku sprovedu u djelo.U tom momentu, Džibrilu-l-Emin obavijesti Resulullaha, a.s, o njihovoj namjeri, pa Resulullah,a.s, žustro ustade i pohita u Medinu. Ashabi ga sustigoše i upitaše: “Ti ustade i ode, a da mi i neprimjetismo.” Resulullah, a.s, im ispriča šta su mu spremali Jevreji.Ubrzo iza toga Resulullah, a.s, posla Muhammed bn Meslemu kod Jevreja Beni Nadir saporukom: “Napustite Medinu, ne možete sa mnom stanovati u istom gradu. Dajem vam rok oddeset dana. Koga poslije toga vidim, ode mu glava.”Jevreji poslije ovoga nisu imali izbora. Počeše se spremati za odlazak. Međutim, vrhovni vođamunafika Abdullah bn Ubejj zatraži od Jevreja da se nigdje ne iseljavaju i da se odupru tomzahtjevu. On im poruči da ima dvije hiljade ljudi koje će poslati da se s njima utvrde u njihovimkućama. “Oni su spremni umrijeti za vas”, rekao je. Allah zna šta munafici Jevrejima govore:“Ako budete protjerani, mi ćemo sigurno s vama poći, i kad se bude ticalo vas, nikad se nikomenećemo pokoriti, a ako budete napadnuti, sigurno ćemo vam u pomoć priteći.” (LIX: 11.) Ipriteće vam u pomoć Kurejza i vaši saveznici Gatafan.Tada Jevreji povratiše samopouzdanje, i odlučiše da ostanu i da se brane. Njihov poglavarHujej bn Ahtab povjerova u riječi munafičkog vođe i posla Resulullahu, a.s, poruku: “Mi nećemonapuštati naše domove, a ti čini šta hoćeš!”Ovakav odgovor jevrejskog vođe dovodio je muslimane u vrlo tešku situaciju. Povesti novu bitkui sukobiti se sa novim neprijateljem u ovim za njih teškim historijskim trenucima, nije bio lahakposao. Beduini su bili protiv njih, poraz Uhuda se još osjećao. Tragedija jedna za drugom,najboljih muslimanskih prvaka još nije osušila suze u očima, a sada i Jevreji, dobro naoružani,brojno nadmoćniji, izazivaju na sukob i ne pomišljaju na predaju.Sve ovo navodi muslimane, mimo njihove volje na borbu, međutim, njihova čula su bila svježeuzdrmana predhodnim tragedijama, tako da su bili izloženi na mnogim neuobičajnim nasiljima,bilo pojedinci ili skupine, stoga se nisu mnogo dvoumili, nego donesoše odluku da se boreprotiv Beni Nadira, posebno nakon njihovog pokušaja da ubiju Resulullaha, a.s, pa ma kakavishod bitke bio.Kada je Resulullahu došao odgovor Hujej bn Ahtaba, on prizva Allaha, a ashabi zaučiše tekbire,a zatim pozvaše muslimane. U Medini postavi za svog zamjenika Ibn Ummi Mektuma, a Alijidade bajrak. Kad stigoše do naselja Benu Nadir, okružiše ga, i Resulullah, a.s, naredi blokadu.Benu Nadir se zatvoriše u svoje tvrđave. Sa njih su gađali muslimane strijelama i kamenjem.Njihove bašče i u njima palme i razno drveće su im bili uveliko zaštita.Resulullah, a.s, naredi da se palme posijeku, a bašče spale. O tome govori Kur‘ani Kerim: “Tošto ste neke palme posijekli, ili da uspravno stoje ostavili - Allahovom voljom ste učinili.” (LIX: 5.)Pleme Benu Kurejza ih napusti, Abdullah bn Ubejj ih iznevjeri, i njihovi saveznici od Gatafana ihizdadoše i niko se od njih ne usudi da ih brani, ili da im pomogne, stoga Allah, dž.š, poredinjihovu stvarnost sa: “Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: ”Budi nevjernik!" - pa kad on postanenevjernik, on onda rekne: ti se mene više ne tičeš!" (LIX: 16.)Opsada nije dugo trajala, svega šest noći, ili pak kako neki kažu petnaest noći, a onda Allahusadi u njihova srca strah, i oni pobacaše oružje i prihvatiše predaju. Poslaše porukuResulullahu, a.s, u kojoj kažu: “Mi ćemo izaći iz Medine.” Resulullah, a.s, im odgovori da moguizaći sa ličnim stvarima u rukama i sa svim što mogu ponijeti njihove deve, osim oružja.

Oni prihvatiše uslov, ali svoje kuće srušiše svojim rukama, tovareći na deve vrata i prozore, aneki čak i stubove. Zatim natovariše žene i djecu, i povrh toga šest stotina deva. Većina njihotputova u pravcu Hajbera zajedno sa svojim prvacima Ibnu Ahtaba i Selam bn Ebi El-Hakika.Jedna grupa otputova u Šam. Dvojica Jevreja primiše Islam i to Jamin bn Amr i Ebu S‘ad bnVehb. Oni zaštitiše svoj imetak.Resulullah, a.s, zaplijeni oružje plemena Beni Nadira, zauze njihova imanja, kuće i preostaliimetak.Od oružja zateče 50 oklopa, 50 kaciga, 340 sablji.Zemlja i imovina Benu Nadira pripadala je samo Resulullahu, a.s. Preko nje se nisu otvaralislobodni pješaćki ili karavanski putevi. Nije je dijelio na petinu kao ratni plijen.Resulullah, a.s, je zatim podijeli prvim Muhadžirima, koji nisu imali svoje zemlje i svoga doma.Također dade dvojici Ensarija: Ebu Dudžanetu i Sehlu bn Hunejfu, jer su bili siromašni. S tezemlje je uzimao godišnju opskrbu za svoju porodicu, a ostatak prihoda je trošio za naoružanje iza neke poslove od značaja za Islam.Pohod na Beni Nadir bio je u mjesecu rebiul-evvelu, 4. g.h. ili augusta 635. g. U povodu ovogdogađaja Allah, dž.š, je objavio suretu-l-Hašr u cjelosti. Allah je opisao progon Jevreja iobjelodanio ponašanje munafika. Također je objavio propis “El-fej‘a”, plijena koji je u vlasti samoResulullaha, a.s, također je pohvalio muhadžire i Ensarije. Zatim je Allah, dž.š, objasniomogućnost rašćišćavanja terena oko neprijatelja, primjer za to je sječa stabala i paljenje terena.To se ne smatra fesadom, tj. neredom na zemlji, već se smatra ratnom potrebom. Allah, dž.š, jeu ovoj suri oporučio vjernicima obaveznu bogobojaznost i pripremu za ahiret. Suru je završio oSvojoj moći i veličini, navodeći Svoja lijepa imena i Svoja svojstva.Ibnu Abbas je znao reći za suretu - l - Hašr: “Reci - To je suretu - n - Nadir”Pohod na NedždPobjedom nad Jevrejima Beni Nadira, a bez gubitaka i ‘rtava, muslimani u Medini povratiše svojugled i samopouzdanje. Munafici stišaše svoje strasti i prestaše sa javnim spletkarenjem.Resulullahu, a.s, se pružala prilika da se obračuna sa beduinima koji su uznemiravalimuslimane od poraza na Uhudu, i koji su napadali islamske učenjake na putu njihove misiješirenja i tumačenja vjere, ubijali ih u niskosti i nevjerstvu.Bili su se toliko uzoholili da su pomišljali povesti rat protiv Medine.Prije nego što će Resulullah, a.s, krenuti u pohod da dadne dobru lekciju tim nabusitim iumišljenim junacima pustinje, do njega dođoše vijesti o grupisanju beduina i arapskihmnogobožačkih plemena iz Gatafana od porodica Benu Muhariba i Benu S‘alebeta, paResulullah, a.s, pozva vojsku da se spremi za pohod. Pretražiće pustinjske rupčage Nedžda,posijati sjeme straha u srcu tih osorih beduina, da im više nikada ne padnu na pamet ružnadjela koja su počinili prema muslimanima.Tako uđe strah u pustinjska plemena koja su navikla na pljačku i ubijanje da su svaki put kadčuju za pokret muslimana bježali u brda da se tamo spase.Nakon ovih uspješnih pohoda na Benu Nadir i Nedžd vrijedno bi bilo napomenuti još jednu bitkukoju su muslimani vodili u Nedždu, a oko koje ima nekih nesporazuma kod historičara Islama iautora sira.Ta bitka u Nedždu je po njima bila u mjesecu rebius-sani ili džumadel-ula, 4. g.h., a nazvana jeZatu-r-Ruka‘a. Međutim, izgleda da je ovdje ime sporno. Bitka nije sporna, jer su muslimani uovom periodu zaista vodili bitke, i čistili teren od neprijatelja koji su ih svakodnevno ugrožavali.Strateški položaj Medine je zahtijevao da bude bezbijedna sa svake strane i od svakogneprijatelja, bilo unutrašnjeg ili vanjskog, pogotovo što je Ebu Sufjan pripremao obećanu bitkurevanš kada je napuštao Uhud, a vrijeme tog obećanja se približavalo.Zato su muslimani vodili pohode na arapska plemena da ih umire ili pokore. Politika ratazahtijeva da se prag obezbjedi, prije, nego se krene na vanjskog neprijatelja.A ta bitka koju je vodio Resulullah, a.s, krajem mjeseca, rebius-sani ili početak džumadel-ula, 4.g.h. nije nikako mogla biti bitka Zatu-r-Rika‘a jer je u toj bici učestvovao Ebu Hurejre, r.a., i EbuMusa El-Eš‘ari, r.a. Ebu Hurejre je učestvovao u ovoj bitki kao musliman, a pouzdano se zna daje Islam primio na par dana prije bitke na Hajber (koja je bila 7. g.h.). Također je i Ebu Musa El-Eš‘ari prispjeo s Resulullahom, a.s, u bitku na Hajber kao musliman. Znači da Zatu-r-Rikaa nijemogla nikako biti prije Hajbera nego poslije Hajbera. U bitki Zatu-r-Rika‘a Resulullah, a.s, jeklanjao “salatul-harbi”, namaz za strah, a propis za ovaj namaz je objavljen u bitki Asfan koja jebila poslije bitke na Hendeku. Bitka na Hendeku je bila u mjesecu ševvalu, 5.g.h.

Druga bitka na BedruKada su muslimani presjekli opasnost od arapskih bedunskih plemena i ugušili njihovu pohotu,počeše se pripremati za ozbiljan susret sa svojim najvećim neprijateljem, Kurejšijama. Prođegodina dana od Bedra, i približi se vrijeme zakazanog susreta dogovorenog na Uhudu.Suđeno bi da Muhammed, a.s, krene sa svojim drugovima, da dočeka Ebu Sufjana i njegovuvojsku i da se ponovo okušaju na bojnom polju, pa da konačno zna ko je pobijeđen, a ko jepobjednik, i ko zavređuje vlast, a ko ne.Potom dođe mjesec š‘aban, 4. g.h. ili januar 626. g. i Resulullah, a.s, krenu na čelu 1500 boracai deset konja na zakazano mjesto. Bajrak je nosio Alija bn Ebi Talib, a u Medini je ostavio zazamjenika Abdullah bn Revaha.Resulullah, a.s, je stigao na Bedr i tu je čekao mušrike.Ebu Sufjan je krenuo sa 2000 mušrika iz Mekke i sa pedest konja. Zaustavio se na putu premaZahrau, jedan dan hoda od Mekke i odsjeo kod vode Medžne.Ebu Sufjan je nerado krenuo iz Mekke, duboko zamišljen i uplašen zbog borbe samuslimanima. Obuzimao ga je veliki strah. Nesreća je plijenila njegovim čulima. Kada je stigaodo Zahrana, dalje nije smio ići. Odluči da se vrati nazad. Svojim drugovima reče: “O Kurejšije,vama odgovara samo dobra rodna godina u kojoj će te brati plodove i piti mlijeko, a ova vašagodina je sušna i neplodna. (znači naučili ste na pobjedu i dobit, a ja osjećam poraz). Stoga seja vraćam nazad, vratite se i vi.”Izgleda da nije sam Ebu Sufjan osjećao strah i bojazan od neuspjeha, nego da je i čitava vojskato osjećala.Ljudi se bez imalo dvoumljenja ili suprotstavljanja ovom prijedlogu, a u isto vrijeme i bezpokušaja da nastave put i da se sretnu sa muslimanima, odlučiše na povratak.Što se tiče muslimana, oni ostadoše na Bedru osam dana, čekajući neprijatelja. Obaviše veliketrgovačke poslove za to vrijeme. Ponijeli su dosta robe koju prodaše i zaradiše za svaki dirhem,dva. Potom se uputiše u Medinu. Iznenađenje i neizvjesnost koje su visile u zraku, sada su bilipod njihovom kontrolom. Strah i bojazan postali su prošlost, a oni su gospodarili situacijom.Ovaj pohod je poznat pod nazivom “Sastanak na Bedru” ili “Drugi Bedr” ili “Posljednji Bedr” iličak “Mali Bedr”.Bitka za Dumetu-l-DžendelResulullaha, a.s, se vratio sa Bedra u sigurnosnu i bezbjedonosnu zonu Medine. Sve naokoloodisalo je mirom i sigurnošću. Resulullahova, a.s, država učvrstila je svoje temelje.Od sada će se Resulullah, a.s, posvetiti i najudaljenijim arapskim granicama, sve dotle dokmuslimani ne zagospodare čitavim područjem, i dok ih ne priznaju i prijatelji i neprijatelji.Nakon “Malog Bedra” Resulullah, a.s, provede u Medini šest mjeseci. Zatim stigoše do njegavijesti da plemena oko Devmetu-l-Džendela, u blizini Šama (Sirije) presjecaju trgovački put ivrše prepad i pljačku na sve prolaznike, i da su okupili velik broj ljudi s kojima će udariti naMedinu.Resulullah, a.s, postavi u Medini Seba‘a bn Urfeta El-Gafari, i krenu sa hiljadu muslimana 25.rebiul-evvela, 5. g.h.Za vodiča puta uze čovjeka iz plemena Benu Uzre, a zvao se Mezkur.Putovao je noću, a odmarao po danu. Tako je iznenadio neprijatelja koji je bio u akciji. Kada imse približio, oni se dadoše u bijeg. Onda Resulullah, a.s, udari na pješadiju i vođe.Koga je stigao ubio ga je, a ko je uspio pobjeći, pobjegao je.Stanovnici domaćini Davmetu-l-Džendela razbježaše se na sve strane. Kad muslimani stigoše unjihovo naselje, ne nađoše nikoga. Tu Resulullah, a.s, provede nekoliko dana, razasla vojskuna sve strane, ali nikoga od njih ne nađoše. Potom se vrati u Medinu. U tom pohodu se pomirisa Ujejnet Hi‘snom. Dumet je poznato mjesto na granici sa Sirijom. Između njega i Damaska jeudaljenost pet noći.Sa ovim brzim i žestokim prepadima i mudrim i odlučnim potezima, uspio je Resulullah, a.s,podastrijeti bezbijednost i uspostavljanje mira u čitavoj regiji i konačno držati pod svojomkontrolom čitavu situaciju.Time je uspio usmjeriti sva zbivanja muslimana, nastojeći da umanji njihove problemeunutrašnje ili vanjske prirode, koji su se itekako bili nagomilali i sa svih strana ih okružili.Smirili su se munafici i više se nisu otvoreno pojavljivali. Iselio je jedno jevrejsko pleme, mada jeostalo još jedno, ali je ono čuvalo komšijske odnose, poštivalo ugovor i primirje. Arapska ibeduinska plemena se također primiriše, a Kurejšije odustaše od sukoba sa muslimanima.Tada muslimani dobiše priliku za širenje i tumačenje Islama, vjere Allaha, Gospodara svjetova.

BITKA “EL-AHZAB” - NA HENDEKUNakon što se vrati mir i sigurnost, smiri se i situacija na Arabijskom poluotoku, nakon bitaka ipohoda, koji su potrajali više od godinu dana.Jedino se još nisu opametili Jevreji, i ako su okusili poniženje i sramotu, kao rezultat njihoveizdaje, zavjere i njihovih spletkarenja, oni se nisu probudili iz magle u kojoj su živjeli. Oni se ipored prividnih pokušaja ne smiriše, a niti uzeše pouku iz poraza i nesreće koja ih je zaslužnosnašla. Nakon sklanjanja u Hajber, išćekivali su rezultate Resulullahovih, a.s, akcija, da vide štaće se desiti sa muslimanima u sukobu sa mušricima, mnogobošcima.Pošto vrijeme krenu u korist muslimana, Jevreji izgubiše priliku za širenje svog uticaja na tomprostoru i za učvršćivanje svoje vlasti, pa počeše izgarati od jada i muke.Donesoše, nanovo, neopozivu odluku da otpočnu svoje djelovanje protiv muslimana. Počeli suspremati plan i tražiti priliku da zadaju udarac muslimanima, koji će biti smrtonosan i konačnoposljednji u njihovom životu.Pošto nisu imali, ni nalazili u sebi povoda za direktno blamiranje muslimana, iskovaše strašanplan za tu priliku.Krenu dvadeset jevrejskih prvaka i uglednih ličnosti plemena Benu Nadir kod Kurejšija u Mekkupodstičući ih da napadnu Resulullaha, a.s, i da njih Jevreje nadrede muslimanima u vlasti. Ličnoim obećaše, da će i oni njima pomoći. Kurejšije im to obećaše, posebno nakon njihovogsramnog povratka sa puta, bez vođene bitke na Bedru. U ovoj novoj situaciji vidjeli su šansu zaspašavanje časti i svog ugleda.Ova delegacija Jevreja otputova u Gatafan pa pozva i arapske beduine, isto kao i Kurejšije. I oniprihvatiše poziv. Potom učini isto i sa arapskim plemenima mušricima, pa im neka obećaše, aneka odbiše.Tako su jevrejske vođe i poglavari uspjeli ujediniti stranke kufra - nevjerstva, protiv AllahovogPoslanika, a.s, i njegove vjere i muslimana.I stvarno s juga krenuše Kurejšije, Kenanije i njihovi saveznici Ehlu Tihame. Svima njima vođaje bio Ebu Sufjan. Vojska je brojala četiri hiljade boraca.Njima se pridružiše Benu Sulejm na putnom prevoju Zahran. Sa istoka krenuše plemenaGatafana i to: Benu Fezzaret pod vođstvom Ujejneta bn Hisna, Benu Murre pod vođstvom El-Harisa bn Avfa, Benu Ešdžea pod vođstvom Musara bn Ruhajle te Benu Esed i druga plemena.Ove plemesnke skupine krenuše ka Medini prema prethodno utvrđenom dogovoru.Nakon nekoliko dana stigoše i smjestiše se oko Medine. Bilo ih je deset hiljada ratnika. Broj kojiu svakom pogledu premašuje cifru sveukupnog stanovništva Medine, uzimajući u obzir i žene idjecu i starce.Da je kojim slučajem ova gomila od plemena, ili regrutovanih vojnika izbila iznenada predMedinu, bila bi to najveća opasnost po ostanak muslimanskog bića od početka Islama pa dotada. Međutim, medinsko vođstvo je bilo budno i trezveno. Dan - noć je imalo svoje izvidnicekoje su motrile na sva zbivanja ne samo oko Medine, već diljem Poluotoka. Sve ove plemenskeskupine nisu se bile ni pomjerile iz svojih mjesta, a već su muslimani imali vijesti sa svimpotrebnim podacima.Resulullah, a.s, sazva vrhovno vijeće “Šuru” na kome se raspravljalo o planu odbrane Medine imuslimana. Nakon iscrpne analize čitave situacije, i rasprave koja je vođena između vijeća ivojnog vrha, složiše se da prihvate prijedlog časnog ashaba Selmana Farisije, r.a.Selman reče: “O Allahov Poslaniče, mi smo u Perziji imali običaj, ako nas napadnu u gradu dase obezbjedimo hendekom - oko grada kanal iskopan. To je bio mudar prijedlog i vrstaodbrambene taktike koju Arapi nisu poznavali do tada.Resulullah, a.s, pohita da ovaj plan sprovede u djelo. Naredi svakoj grupi od deset ljudi daiskopaju četrdeset aršina kanala. Muslimani su s velikim elanom i ozbiljnošću pristupili ovomposlu. Kopali su rovove, a Resulullah, a.s, ih je bodrio i sam učestvovao u ovom poslu. UBuhariji se navodi od Sehla bn S‘ada koji priča: “Bili smo s Resulullahom, a.s, na (hendeku)kopanju kanala oko Medine. Oni su kopali, a mi nosili zemlju na leđima. Tad je Resulullahpjevušio stihove: ‘Allahumme, la ajše illa ajše-l-Ahira fagfir lil Muhadžirine ve-l-Ensara‘

“Moj Allahu, ovaj život nije ništatek je život, život ahiretaOprosti Muhadžirima i Ensarijamaljudima mog ummeta‘“.

Od Enesa, r.a., se prenosi: “Otišao je Resulullah, a.s, da vidi kopanje hendeka i ugledaoMuhadžire i Ensarije kopaju, a bilo je prilično hladno jutro. Oni nisu imali sluge i robove da torade za njih. Kad je ugledao Resulullah, a.s, i ashabe kako su umorni i gladni citira stihove:

“Allahumme inne-l-ajše, ajše-l-ahirefagfir bil Ensari ve-l-Muhadžire

Moj Allahu, zaista je pravi životživot ahireta,

Oprosti Ensarijama i Muhadžirimamoga ummeta."

Kopači mu odgovoriše svim srcem:

“Nahnu-l-lezine bajeu MuhammedaAle-l-džihadi ma bekina ebbeda"

“Mi smo ti koji smo se zarekliMuhammedu

Na vječni džihad dokle god smou životu."

Prenosi se također od Beraa‘ bn Aziba koji kaže: “Vidio sam Resulullaha, a.s, kako odnosizemlju iz kanala. Od silne prašine nije mu se vidjela koža na stomaku. Resulullah je znao dostastihova, čuo sam ga kako citira stihove Ibnu Revvahe, dok je odvlačio zemlju.

“Allahumme lev la ente mehtedejnave la tesaddekna ve la sallejna

Fenzilenne sekineten alejnave sebbiti-l-akdame in la kina

Inne-l-ula kad begu alejnave in eradu fitneten ebejna"

Ovi stihovi u prevodu su prepričani:Gospodaru moj, da nije Tebe mi ne bi smo bili na pravom putu. Ne bi smo znali udijeliti sadakua niti klanjati namaz. Spusti na nas smiraj svoj, i učvrsti nam noge ako posrnemo. Nevjernicinam nasilje čine, a ako hoće nered mi ga odbijamo".El-Beraa‘ nastavlja: “Resulullah, a.s, je posebnom dužinom melodije naglašavao rimu ovihstihova.”Muslimani su s velikim ushićenjem radili na kopanju hendeka. Uz veliki fizički napor bili sugladni da su osjećali bolove u stomaku. Enes, r.a., priča: “Kopači su dobivali pregršt pšenice odkoje bi se za svaku grupu (od deset ljudi) pravio po jedan hljepčić, kojeg su prismakali sa malomasnoće. Ljudi su bili gladni, međutim već se tada vodilo računa o čuvanju zaliha hrane.”Ebu Talha priča: “Požalili smo se Resulullahu, a.s, na glad i rekli mu da ćemo morati stezatistomake kamenjem. On nam pridodade malo hrane.”U povodu kopanja hendeka, Allah, dž.š, je objavio ajete kojima potvrđuje poslanstvoResulullahu, a.s.Vidio je Džabir bn Abdullah na Resulullahu, a.s, da ga žestoko pati glad, pa zakla bravče, anjegova žena samlje nekoliko pregršti pšenice i napravi jelo. On pozva Resulullaha, a.s, dadođe sa nekolicinom ljudi i da to pojedu, a da ostali ne znaju. Resulullah, a.s, povede sve ljudesa hendeka. Bilo ih je hiljadu. Svi su jeli to isto jelo i svi su se najeli a meso osta kakvo je bilo.Tijesto od koga je pravila i pekla hljeb, ostade kao netaknuto.Sestra Nu‘mana bn Bešira dođe i donese u pletenkici hurmi na hendek, da ručaju otac im idaidža. Ona prođe pokraj Resulullaha, a.s, i on joj zatraži hurmi. Ona mu istrese u krilo, a

Resulullah pozva kopače hendeka da priđu i jedu. Prilazili su, uzimali i jeli, a hrpa hurmi sestalno povećavala dok se nije počela prosipati mimo krila. Svi su jeli i najeli se, i na krajuodustali od jela.Mnogo interesantnije od ovoga pripovijeda Tirmizija koji prenosi od Buharije, a Buharija odDžabira koji kaže: “Dok smo kopali hendek, udarismo na veliku stijenu. DovedosmoResulullaha, a.s, i rekosmo: ”Šta da činimo dalje, ova stijena se popriječila?" On reče: “Ja ću jeizvaditi.” Zatim priđe, a uz stomak mu privezan kamen. Tri dana smo proveli, a da nismo nizalogaja okusili. Resulullah uze krampu i udari po stijeni, a ona se rasu u prašinu i pijesak."Također pripovijeda El-Beraa: “Dok smo kopali hendek, ispriječi nam se stijena koju nismomogli razbiti krampom. Požalismo se Resulullahu, a.s. On dođe, uze krampu i reče: ”U imeAllaha", zatim udari jednim zamahom i reče: “Allahu ekber!”, tada se otkide komad, Resulullah,a.s, reče: “Dobio sam ključeve Šama, tako mi Allaha, vidim njegove crvene dvorce, ovogmomenta”, potom zamahnu drugi puta i udari. Otpade drugi komad, a on reče: “Allahu ekber!Osvojiću Perziju, tako mi Allaha, ja vidim bijele dvore na trgovima, sada”. Zatim udari treći put ireče: “Bismillahi - u ime Allaha”, pa se izdrobi ostatak stijene, a on reče: “Dobio sam ključeveJemena, tako mi Allaha, sa ovog mog mjesta vidim vrata Sana‘a.”Slično ovome pripovijeda Ibnu Ishak od Selmana Farisije, r.a.Što se tiče strateškog položaja Medine, okruživala su je brda, kamenjari i plantaže palmi sa svihstrana, osim sa sjeverne. Stoga je Resulullah, a.s, kao vrli strateški i vojni stručnjak znao da ćesva vojska neprijatelja navaliti na Medinu s te sjeverne strane i da je nemoguće prići lahkogradu sa ostalih strana. Stoga je hendek kopan samo s te sjeverne strane.Muslimani su hendek kopali po cio dan, a navečer bi se vraćali kućama na odmor. Hendek jezavršen prema planu prije dolaska idolopokloničke vojske pod zidine Medine.Kurejšije se pomoliše sa četiri hiljade vojnika koji se spustiše na Sejjal između El-Džerfa iZeabeta.Gatfanska plemena i ostala koja su im se pridružila usput iz Nedžda pomoliše se sa šest hiljadaratnika i smjestiše se na Zenebi-Nukma s Uhudske strane.“A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: ”Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegovobećali, i Allah i Poslanik Njegov su uistinu govorili!" - i to im je samo učvrstilo vjerovanje ipredanost." (XXXIII: 22.)A munafici - dvoličnjaci i prevrtljivi slabići kad ugledaše ovu silnu vojsku, srca im se pokolebaše istrah ih obuze: “Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: ”Allah i Poslanik Njegov su nassamo obmanjivali kad su nam obećavali!" (XXXIII: 12.)Resulullah, a.s, izađe sa tri hiljade muslimana, okrenuti leđima brdu Sel‘u i tu se učvrstiše.Između njih i neprijatelja je bio hendek. Njihova stalna parola je bila: “Oni neće pobijediti”.Resulullah, a.s, je u Medini postavio za zamjenika Ibnu Ummi Mektuma. Naredio je ženama idjeci da se sklone u tvrđave Medine.Kada su htjeli mušrici da napadnu muslimane i provale u Medinu, ugledaše širok kanal izmeđusebe i grada, biše primorani na blokadu muslimana za koju se nisu spremili kad su pošli. Ovajhendek, ova novina u strategiji ratovanja ih je u potpunosti iznenadila i nisu je nikako mogli nipredvidjeti, a kamoli prema njoj plan donositi.Mušrici su srdito hodali duž kanala, bez uspjeha da pređu. Ipak su tragali za slabom tačkomodakle bi im pošlo za rukom da prodru u grad.Muslimanska vojska je izlazila u izvidnicu, napadajući mušrike strijelama, kako ne bi moglinarušiti kanal, ili ga zatrpati na nekom mjestu i time napraviti prolaz za napad.Dojadi kurejšijskim junacima da beskorisno stoje i šetkaju oko hendeka bez ikakvih uspješnihrezultata. Nisu opsadom mogli ništa učiniti, a nisu bili ni spremni za to.Stoga se izdvoji jedna grupa mušrika u kojoj su bili Amr bn Abdu Vud, Ikrime bn Ebi Džehel iDirar bn El-Hattab, pa nađoše najuže mjesto na kanalu da preskoče. Na konjima su išli uokoloizmeđu zidova hendeka, unutar kanala. Pred njih izađe Alija bn Ebi Talib sa grupom muslimanai blokiraše im uski prolaz kojim su uskočili u kanal.Amr pozva na dvoboj. Alija bn Ebi Talib mu uputi nekoliko riječi, zbog kojih se raspali - a bio jejedan od hrabrih mušričkih junaka - on skoči sa konja i udari na Aliju. Nakon hrvanja i tuče, Alijaga ubi. Ostali su bili poraženi pa pobjegoše iz hendeka preko istog prolaza. Bili su uplašeni, paIkrime u strahu ostavi svoje koplje bježeći od Amra.Mušrici su pokušavali u nekoliko sljedećih dana da prodru preko hendeka, ili da naprave prelazpreko njega, ali su ih muslimani u tome ometali uporno i konstantno. Napadali su ih strijelama ikopljima, tako da im propadoše svi pokušaji.

Zbog ovih čestih akcija koje su bile nužne i neophodne, Resulullahu, a.s, i muslimanima jeprošlo nekoliko namaza.U Muslimu i Buhariji od Džabira, r.a., stoji da je Omer bn El-Hattab došao na dan bitke nahendeku i psovao kurejšijske nevjernike, a zatim rekao: “O Allahov Poslaniče, nisam stigaoklanjati, a sunce samo što nije zašlo, šta da radim?” Resulullah, a.s, mu reče: “Tako mi Allaha,nisam ni je klanjao.”Mi tada uzesmo abdest, a i Resulullah, a.s, pa klanjasmo ikindiju nakon zalaska sunca, a iza njeklanjasmo akšam.Resulullah, a.s, je bio veoma žalostan što mu je prošao ikindija namaz, pa zamoli Allaha dakazni mušrike. U Buhariji stoji preneseno od Alije, koji je prenio da je Resulullah, a.s, rekao nadan Hendeka:“Neka im Allah napuni njihove kuće i njihove grobove vatrom zato, što su nas zadržali odnamaza ikindijskog, pa ga moradosmo klanjati poslije zalaska sunca.”U Ahmedovom i Šafiinom Musnedu stoji da su muslimani zbog zauzetosti oko mušrika propustilipodne, ikindiju, akšam i jaciju, pa su sve namaze klanjali zajedno.Nevevija kaže: “Način spajanja, kako stoji u ovim predajama, se desio u vrijeme događanjahendeka, i da je ta opsada bila samo nekoliko dana, pa je i spajanje namaza dozvoljeno samo uizuzetnim situacijama.”Iz navedenih hadisa zaključujemo da je pokušaj probijanja preko hendeka trajao više dana.Mušrici su pokušavali, a muslimani branili. Hendek je bio između njih, te zbog toga nije ni došlodo direktnog sukoba i krvavog rata. Zadovoljile su se obje strane prebacivanjem strijela i koplja,kad nije moglo drugačije.U čitavom ovom mušričkom pohodu i muslimanskoj odbrani, poginulo je samo nekoliko ljudi sobje strane, mogu se na prste izbrojati. Šest muslimana i deset mušrika pogođeno je strijelom,a od toga dvojica i sabljom.U ovom streljačkom prebacivanju ranjen je S‘ad bn Muaz, r.a., kopljem u ruku, pa mu jepresjećena središnja vena. Ranio ga je Kurejšija Džebban El-Arka. S‘ad se pomoli Allahudovom: “Moj Allahu, Ti znaš da nemam dražeg neprijatelja s kojim bih se borio u Tvoje ime odneprijatelja koji je zanijekao Tvoga Poslanika i protjerao ga iz kuće. Ja sam siguran, Gospodarumoj, da si Ti odredio rat između nas i njih, pa ako treba s njima još ratovati, poživi me zbog rata,zbog borbe protiv njih, a u Tvoje ime. A ako je rat gotov, onda neka pukne ova moja vena i nekaumrem od nje”.Na kraju dove reče: “Ne dozvoli da umrem dok ne ugledam poraz i od Benu Kurejze”.I dok su muslimani preživljavali ove teške trenutke na borbenoj liniji, u svojim jazbinama su seprevrtale otrovne zmije kujući novu zavjeru, želeći da izliju svoj otrov muslimanima u tijelo.Najveći zlikovac Benu Nadira pohita kod Benu Kurejze (Jevreji) i dođe do njihovog vođe K‘ab bnEseda, potpisnika ugovora i čuvaoca zadane riječi, koji je obećao Resulullahu, a.s, da će mupriteći u pomoć u slučaju izbijanja rata. Hujej stiže do Ka‘bovih vrata koja mu ovaj zalupi prednosom, međutim Hujej je bio toliko uporan da mu Ka‘b otvori vrata, a Hujej reče: “Došao samkod tebe zbog starog poznanstva i starih veza. Doveo sam Kurejšije i svu njihovu gospodu ijunake. Eno ih na Medžmeil-Esjala od Rume. I doveo sam Gatfane sa njihovom gospodom iratnicima. Eno ih na Zenebi-Nukmi kod Uhuda. Oni mi obećaše i zadaše riječ da neće otići dokne porazimo Muhammeda i one s njim.”Ka‘b mu odgovori: “Ti si došao kod mene u nezgodno vrijeme. Ne može iz vedra neba grmiti isijevati. Teško tebi Hujejne! Pusti mene na miru. Muhammed je prema meni iskren i osoba kojadrži do riječi obećanja”.Hujej je bio uporan sa Ka‘bom dok ga nije uspio nagovoriti da prekine zakletvu na vjernost izadanu riječ: da ako budu Kurejšije i Gatafan odustali od borbe s Muhammedom, oni ostanu učvrstom savezu, pa šta se desi s jednog, neka bude i s drugog.Ka‘b s ovim potezom raskide ugovor s Muhammedom, a.s, i pristupi savezu sa mušricima,protiv muslimana.I zaista Jevreji Benu Kurejze krenuše sa pripremama za rat.Ibnu Ishak kaže: “Safija, kćerka Abdul Muttalibova bila se sklonila u kuću Hassan bn Sabita. Bioje i on sa ženama i djecom. Safija priča: ”Pokraj nas prođe neki Jevrejin, obilazio je okobedema. Znali smo da su Benu Kurejza stupili u rat sa Resulullahom, a.s, jer su prekinuliugovor. Nas nije imao niko odbraniti, jer su Resulullah, a.s, i svi ratnici van Medine, brane nasna hendeku. Ma šta da se nama desi, oni nam ne mogu doći u pomoć. Rekoh tada: “OHassane, vidiš ovog Jevreja, on ne misli dobro, ja se bojim i njega i njegovih Jehudija koji nas

mogu osramotiti, a nema ni Resulullaha, a.s, ni njegovih drugova. Siđi dole i ubij ga.” Hassan jojodgovori: “Tako mi Allaha, nemam ja za to hrabrosti.” Safija reče: “Ja se obukoh, uzeh jednodrvo i siđoh do njega, zatim ga izudarah batinom dok ga ne ubih. Vratih se na bedem i rekoh:”O Hassane, siđi dole i uzmi stvari s njega. Ja bih to učinila, ali je on muško." Hassan, očito nijesmio ni ovo da učini, (možda zato što je bio pjesnik i vjerovatno je imao strah od prolijevanjakrvi, ili je možda bio bolestan), nego reče da mu ne trebaju njegove stvari.Ako ostavimo po strani pjesnika Hassan bn Sabita, nailazimo na vrlo hrabru ženu, Safiju, koja jestrogo vodila računa da učuva ugled ženama muslimankama. Vjerovatno su Jevreji mislili daove bedeme čuva muslimanska vojska, pa su poslali svoga špijuna da to izvidi i ne znajući dasu bili potpuno nezaštićeni. Međutim, ubistvo njihovog špijuna ih je navelo na takvorazmišljanje, pa nisu više smjeli nikoga ni poslati.Međutim, ipak su pružali pomoć mušričkoj vojsci pokazujući djelom da su uz njih, a protivmuslimana. Stoga ih muslimani kazniše i uzeše im dvadeset deva.Vijest o izdaji Jevreja Benu Kurejza stiže do Resulullaha, a.s, i muslimana, pa Resulullah, a.s,hitno posla ljude da utvrde pravo stanje. Ako budu prekršili ugovor i primirje prekinuli, onda će ihResulullah a.s, napasti kako to dolikuje, i kako nalažu vojna pravila. U izvidnicu krenuše: S‘adbn Muaz, S‘ad bn Ubadet, Abdullah bn Revaha, Huvat bn Džubejr i reče im: “Idite i provjerite dali je tačna ona vijest koja je došla do nas? Ako je tačna, meni signal pošaljite, a ne objavljujtejavno pred narodom. A ako je vijest lažna, onda je glasno obznanite, neka narod čuje.”Kada se približiše muslimani vidješe da je stanje gore, nego su očekivali. Dočekaše ih spsovkom i mržnjom, a napadoše i Resulullaha, a.s, pa rekoše: “Ko je Resulullah, a.s.? Nemaprimirja između nas i Muhammeda, a nema ni ugovora.” Muslimani se vratiše u Medinu isignaliziraše Resulullahu, a.s, šifrom: “Adlun i Karetun”, što znači Jevreji su učinili kaopredstavnici Adla i Kareta sa ashabima na dan “Er-Redžia”.I pored njihovog nastojanja da sakriju lošu vijest, ljudi saznaše za ovu tešku jevrejsku obmanu iugledaše pred sobom još jednu veliku opasnost.Za muslimane je situacija bila teža nego se moglo zamisliti. Između njih i Benu Kurejze nijepostojala prirodna prepreka koja bi štitila poleđinu muslimana. Oni su mogli udariti sa leđa, amuslimani su ispred sebe imali brojčanu silu preko koje se nisu mogli povući.A muslimanske žene i djeca su bili u blizini ovih agresivnih napadača, bez sigurne zaštite iodbrane. Oni su bili u situaciji, upravo onakvoj kakvu opisuje Kur‘an: “Kada su vam došle iodozgo i odozdo (vojske), a duša došla do grkljana, i kada ste o Allahu svašta pomišljali,- tadasu vjernici bili u iskušenja stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni.” (XXX:10,11.)Jedan od munafika poče smutnju plesti govoreći: “Muhammed nam obeća da ćemo se opskrbitiblagom Kisraa i Kajsara (Perzije i Vizantije), a danas nam niko ne garantuje da možemo sigurnootići i u nužnik.” Jedan drugi dobaci Resulullahu, a.s.: “Neprijatelj će osramotiti naše kuće,dozvoli nam da odemo odavde i da se vratimo svojim kućama. Naše kuće su van Medine.”O ovima Allah, dž.š, objavi:“Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: ”Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivalikad su nam obećavali!", kad su neki među njima rekli: “O stanovnici Jesriba, (Medine) ovdjevam nema stanka, zato se vratite!”, a drugi među njima su tražili dopuštenje od Vjerovjesnika igovorili: “Kuće su naše nezaštićene! - a nisu bile nezaštićene, već su oni htjeli da se izvuku.”(XXX:12,13.)Resulullah, a.s, se povukao u razmišljanje, od momenta kada je čuo za izdaju Benu Kurejza.Dugo je ležao i ćutao, a onda, u jednom momentu ustade i povika: “Allahu ekber, muslimanibudite radosni, Allahova pomoć i pobjeda stiže”. Nakon ovoga skova plan za borbu. Kao dioovog plana, on posla stražu u Medinu da zaštiti žene i djecu od odmazde. Potom je ostalo onobez čega se nije moglo izaći iz ove situacije; odlučujući sukob koji će uništiti savezna plemena.Da bi olakšao situaciju odlući da sklopi primirje sa Ujejnom bn Hisnom i El-Harisom bn Avfom,dvojicom poglavara Gatafana, te da im da trećinu medinske ljetine, a da oni sa svojim narodomnapuste ostala plemena. Tada bi se muslimani žestoko obračunali sa Kurejšijama, čiju su snagudobro upoznali ranije.Oko ovog Resulullahovog prijedloga povede se rasprava. On zatraži mišljenje dvojice S‘ada(S‘ad bn Muaza i S‘ad bn Ubadeta), pa mu odgovoriše: “O Allahov Poslaniče, ako ti je takonaredio Allah, mi se pokoravamo tome, a ako to ti hoćeš da uradiš tako radi nas, nama to netreba. I mi i oni ljudi smo, živjeli u nevjerstvu, činili smo širk Allahu (pripisivali Mu druga) ivjerovali u kipove. Oni se ni ranije nisu nikada hranili našim plodovima, osim u gostoprimstvu, ilikad bi ih kupili. A sada, kada nas je Allah, dž.š, počastio Islamom i uputio nas u vjeru, kada nas

je s tobom nagradio, zar da im sada damo od naše imovine? Tako nam Allaha, ne! Mi ćemonjima dati samo ono što im sablje naše pruže.”Resulullah, a.s, prihvati njihovo mišljenje i reče: “Želio sam to uraditi radi vas, pošto sam vidioda su svi Arapi stali pod jednu zastavu protiv nas.”Nakon ovoga Uzvišeni Allah, Njemu hvala, učini nešto na štetu neprijatelja, zavadi ih, razjediniih i oslabi njihovu snagu i želju za borbom.Povod tome je bio jedan događaj koji se desio:Naime, dođe kod Resulullaha, a.s, jedan čovjek iz plemena Gatafan, a zvao se Nuajm bnMes‘ud bn Amir El-Ešdžei, r.a. i reče: “O Allahov Poslaniče, ja sam primio Islam. Niko iz mognaroda ne zna da sam musliman. Naredi mi šta treba da radim.”Resulullah, a.s, mu reče: “Ti si samo jedan čovjek, pomozi nam koliko možeš. Rat je vještina,taktika i varka. On, odmah, ode kod Benu Kurejze, - s njima se u predislamsko doba dobrodružio - i kad ga primiše reče:“Vi znate koliko vas ja volim i cijenim i u kakvom sam odnosu sa vama”, odgovoriše: “Tako je,znamo”. On nastavi: “Kurejšije nisu kao što ste vi i ne misle isto što i vi. Vi ste na svojoj zemlji, usvojim kućama, sa svojom djecom, ženama i rodbinom. Imate svoj imetak. Za vas nije mogućeda se selite odatle i mijenjate mjesto boravka. Znate i to da su Kurejšije i Gatafanci došli daratuju protiv Muhammeda i njegovih drugova. Vi ih podupirete i pomažete protiv njega. Njihovazemlja, imeci, žene i djeca su na sigurnom i nisu u opasnosti, daleko su od Muhammeda. Akose ukaže prilika Kurejšijama i Gatafancima oni će to osvojiti, a ako ne, vratiće se svojimkućama, a vas će ostaviti da se sa Muhammedom obračunate.”Oni povikaše: “A šta treba da radimo, o Nuajme?”On odgovori: “Nemojte se s njima zajedno boriti dok vam ne dadnu svoje ljude kao garanciju(da budu vaši taoci).”Oni rekoše: “Dao si nam ideju.”Potom Nuajm ode od njih i dođe kod Kurejšija. On im reče:“Vi dobro znate koliki sam vam ja prijatelj. Želim stoga, da vam dam jedan savjet!”Rekoše: “Dobro.”Slušajte, reče on: “Jevreji su se pokajali što su prekršili zadanu riječ i ugovor sklopljen saMuhammedom i njegovim drugovima. Oni su ga obavijestili da će uzeti od vas ljude i poslati ihMuhammedu kao taoce, a zatim će ga potpomoći protiv vas. Ako kojim slučajem zatraže od vastaoce, nemojte im ih dati.”Nakon toga ode kod Gatafana pa i njima ispriča isto.Kad dođe subota veče, mjeseca ševvala, 5. g.h. Kurejšije poslaše poruku Jevrejima: “Mi nismona svojoj zemlji, propašće nam konji i deve, osiromašićemo. Dignite se s nama da se zajednoborimo protiv Muhammeda”.Jevreji im odgovoriše, da je tog dana subota i rekoše: “Vi znate šta je bilo s prijašnjim Jevrejimakad su radili subotom, a još uz to, i kad prođe subota, mi se nećemo boriti zajedno sa vama,dok nam ne dadnete svoje ljude koji će nam biti garancija za kasnije” (taoci). Kad Kurejšije čušeovu vijest i oni i Gatafanci rekoše: “Bog ti dao Nuajme, što si nas posavjetovao. Istinu si rekao.”Oni poslaše odgovor Jevrejima:“Mi, tako nam Boga, nećemo nikoga dati, bolje vam je da idete sa nama da se borimo protivMuhammeda!”Kurejza tada povikaše: “Istinu nam je rekao Nuajm!”Oni se spremiše i međusobno se sukobiše. Izbi krvoproliće između Jevreja i idolopoklonika.A u tom vremenu, muslimani su molili Uzvišenog Allaha: “Naš Gospodaru, pokrij našu sramotu, iučini bezbijednima naše porodice”.Resulullah, a.s, je dovom molio Allaha, dž.š, protiv nevjerničkih skupina koje su se nalazile okonjih: “Gospodaru moj, Ti koji si spustio Knjigu i koji brzo račune sviđaš, pokori i porazi (Ahzabe)ujedinjenog neprijatelja, Gospodaru moj, porazi ih i rasturi ih.”Allah, dž.š, usliša dove Resulullaha, a.s, i muslimana.Nakon što se zavadiše Jevreji i mušrici, i nakon što sablje sijevnuše među njima, Allah, dž.š,posla tako strašan vjetar, da je bilo čudo gledati kako lete šatori, predmeti, stvari, drveće, ljudi. Iodjednom uz taj strašni tufan, zemlja se zatresla zemljotresom koji se nastani u njihova srca, odmeleka koje je Allah poslao, uzdrma njihovu snagu, sigurnost i samopouzdanje, a probudi strahi bojazan.

Resulullah te strašne noći posla Huzejfeta da vidi šta dušmani rade. On ih zateče u pređašnjemstanju. Trčali su bezglavo unaokolo, kupili što im je do ruke dolazilo i bijegom bježali. Huzejfe sevrati i prenese Resulullahu, a.s, da se plemena razilaze.Resulullah a.s, je zahvaljivao Allahu dž.š, koji odbi neprijatelja, a da ništa ne dobiše i nikog neubiše. Allah dž.š, je Svoje obećanje ispunio, Svoju vojsku osnažio, Svog Resula pomogao, aSam dušmane porazio.Nakon ovoga Resulullah, a.s, i muslimanska vojska vratiše se u Medinu.Bitka na hendeku je bila 5. g.h. u mjesecu ševvalu, prema većini mišljenja. Mušrici su u opsadidržali Resulullaha, a.s, i muslimane mjesec ili gotovo mjesec dana. U nekim historijskimizvorima stoji da je opsadno stanje počelo u mjesecu ševvalu, a završilo se u zul-kadetu. PremaIbnu S‘adu, Resulullah, a.s, se sa hendeka vratio u Medinu 23. zul-kadeta.Bitka “El-Ahzab” ili “Hendek”, nije prouzrokovala nikakve štete. To je bila bitka nerava. To je biopsihološki rat. Iako nije bilo ‘rtava, a ni štete, to je bila za muslimane najteža i najopasnija bitkau historiji Islama. Bio je to poraz za mušrike, a pouka i poruka da niti jedna arapska sila nemože poraziti malu muslimansku vojsku koja izrasta u Medini. Arapi nisu imali više šansinikakvih, jer nisu ni mogli sakupiti veću silu u ljudstvu od ove koja je došla do Medine udružena isastavljena od mnogih plemena.Stoga je Resulullah, a.s, rekao nakon njihovog bijega: “Od sada ćemo mi njih napadati, a ne oninas. Mi ćemo ići na njih.”POHOD NA BENU KUREJZANa dan kada se Resulullah, a.s, vratio u Medinu, Allah, dž.š, mu posla Džibrila, a.s, u samopodne. On se okupao u kući Ummu Seleme. On mu reče: “Je si li to odložio oružje? Znaj dameleki nisu odložili svoje oružje. Ja se ne vraćam dok ti, odmah sada, ne pozoveš narod, skojim imaš da kreneš protiv Benu Kurejze. Ja ću ići ispred tebe i drmati njihove zidine i utvrde. Unjihova srca ću ulijevati strah”. Džibril a.s, je tada krenuo melekima.Resulullah, a.s, naredi muezinu da svijetu obznani: “Ko je poslušan i pokoran, neka se odmahdigne, ikindiju namaz neka nigdje drugo ne klanja, osim kod Benu Kurejza.”On ostavi u Medini Ibnu Ummi Mektuma, a bajrak dade Aliji bn Ebi Talibu i uputi vojsku premaBenu Kurejzi. Alija je išao, i kada se približio zidinama Benu Kurejze, ću ružan govor oResulullahu, a.s.Resulullah, a.s, krenu na čelu Muhadžira i Ensarija protiv Benu Kurejza. Kad stigoše dobunarskih voda, odsjedoše kod bunara “Ena”, samo na trenutak. Požuriše da bi mogli izvršitiResulullahovu naredbu. Krenuše prema Kurejzama. Ikindija ih zateče na putu. Neki rekoše:“Ikindiju ćemo klanjati kako nam je naređeno kod Benu Kurejza”, tako da su neki klanjali ikindijutek nakon jacije.Neki rekoše: “Nije se to od nas tražilo, već se tražilo da brzo stignemo na odredište”, pa tiklanjaše ikindiju na putu. Međutim, Poslanik nije ukorio nijednu stranu.Eto tako je na brzinu krenula muslimanska vojska. Kada su i oni zakasnjeli pristigli, bilo ih je trihiljade. Bilo je i trideset konja. Oni opkoliše Benu Kurejze i proglasiše blokadu.Kada opsada potraja i kada ih pritisnu glad, jevrejski poglavar K‘ab bn Esed predloži Jevrejimatri moguća rješenja:1. da se predaju i prime Islam te sačuvaju sebe, svoj imetak, sinove i žene. Tada im K‘ab reče:“Tako mi Boga, obistinilo vam se do sada da je Muhammed Božiji Poslanik, a o tome kaže ivaša Sveta knjiga”;2. da pobiju svojim rukama svoju djecu i žene i da sa sabljama navale na Resulullaha, a.s, imuslimane, te da se bore dok neko ne pobijedi;3. ili da napadnu Resulullaha i muslimane u subotu, a oni su sigurni da neće biti napadnutisubotom.Jevreji odbiše sva tri Ka‘bova prijedloga, a Ka‘b bn Esed njihov vođa - u srdžbi i ljutnji reče:“Nikad, od kada vas je majka rodila pa do sada, niste imali odlučnosti i pameti.”Nakon svega ovoga Benu Kurejzi nije ostao izbor drugačiji, već da potpadne pod Resulullahov,a.s, sud. Prije toga su željeli saznati od nekih muslimana, svojih saveznika, šta će biti s njima,ako prihvate Resulullahovu presudu.Poslaše molbu Resulullahu, a.s, da im pošalje Ebu Lubabeta, da ga pitaju za savjet. On je bio snjima u dobrim odnosima, njegova djeca i imanja bila su na području Beni Kurejze.Kad ga ugledaše, prema njemu krenu grupa ljudi, žena i djece, plačući. On ih umiri, a oniupitaše: “Šta misliš Eba Lubabe da li da prihvatimo da nam Muhammed sudi?” On odgovori:“Da!” a zatim pokaza rukom ispod vrata, kazavši im da ih čeka klanje.

Ebu Lubabe je istog momenta shvatio šta je uradio, to jest da je prevario Allaha i NjegovogPoslanika, a.s, pa se direktno uputi u Medinu, ne svraćajući kod Resulullaha, a.s. Kad je stigaou Poslanikovu, a.s. džamiju, zaveza se za stub džamije i zakle se, da ga neće niko odvezati dokga Resulullahova ruka ne odveže i zakle se da neće nikada više noga njegova kročiti na zemljuBeni Kurejze.Kad dođe vijest do Resulullaha, a.s, šta je učinio Ebu Lubabe, on reče: “Da je došao direktno domene, oprostio bih mu, ali kad je uradio to što je uradio, ja ga neću odvezati s tog mjesta dokmu Allah ne oprosti.”I pored toga što je Ebu Lubabe nagovijestio Benu Kurejzi, oni odlučiše da prihvateResulullahov, a.s, sud nad sobom.Jevreji su mogli dugo vremena da izdrže opsadu, jer su u svojim zalihama imali svega dovoljno,a muslimani su bili na žestokoj hladnoći, a i hrane je nestalo, pa su bili i gladni i bosi, a potomjoš i iscrpljeni zbog neprekidnih prethodnih ratova.I rat sa Kurejzom je bio psihološkog karaktera. Benu Kurejza su bili isprepadani. Allah dž.š, jeuselio strah u njihova srca.Ni muslimani nisu više mogli trpiti, pa Alija bn Ebi Talib i Zubeir bn El-Avam istupiše i Alija viknu:“O narode Knjige, tako mi Allaha, okusićete ono što je Hamza okusio, ili ćemo vam srušitiutvrde.”Tada oni pohitaše da prihvate Resulullahovu, a.s, presudu.Resulullah, a.s, naredi da se muškarci zarobe. Ruke su im vezali pod kontrolom Muhammed bnSeleme, Ensarije, a žene i djecu su odvojili na drugu stranu.Predstavnici plemena El-Evs dođoše do Resulullaha, a.s, i rekoše: “O Allahov Poslaniče, učiniosi sa Benu Kajneka‘a ono što znamo, a ovo su saveznici naše braće El-Hazredž. Oni su našištićenici, budi dobar prema njima”. Resulullah, a.s, upita: “Bili vam bilo drago da nad njimapresudu donese neko vaš?” Odgovoriše: “Da”.Resulullah, a.s, reče: “Neka to bude Sa‘d bn Muaz”. Oni odgovoriše: “Prihvatamo”.Resulullah, a.s, posla vijest Sa‘d bn Muazu u Medinu, koji nije s njima krenuo na put zbog ranezadobijene u Ahzab-bitki, pa on uzjaha magarca i dođe do Resulullaha, a.s, a Jevreji, sada kaonjegovi štićenici povikaše: “O Sa‘de budi fin i dobar prema svojim podanicima, Resulullah, a.s,te postavio da budeš dobar”, a on je šutio i ni jednu im nije odgovarao. Kada mu dojadiše sgovorom, on reče: “I Sa‘du dođe vrijeme da se čuva u ime Allaha prigovora nadređenih”. Kadato čuše neki Jevreji se vratiše u Medinu, a vijest o smrti će im saopštiti narod. Kada Sa‘d dođedo Resulullaha, a.s, Poslanik reče njegovim podanicima: “Ustanite prema svome poglavaru”.Oni dođoše i rekoše: “O Sa‘du, ovaj narod prihvata tvoj sud”. A on dodade: “I moja odluka će sesprovesti u djelo?” Odgovoriše: “Da”. “A hoće li je prihvatiti muslimani?” Rekoše: “Da”. “I ostali”,pa naišareti, “koji su ovdje?” pa okrenu lice na stranu gdje je sjedio Resulullah, a.s, izpoštovanja prema njemu? “Da”. “Važit će i za mene?” Odgovori Resulullah “Da”.On zatim reče: “Donosim presudu: da se muškarci pobiju, djeca zarobe, a imetak podijeli”.Resulullah, a.s, reče: “Sudio si im prema Allahovu zakonu koji je iznad sedam nebesa”.Sa‘dova presuda je bila više nego pravedna. Benu Kurejza su za neprijateljstvo, izdaju, prevarui svo zlo, koje su nanijeli muslimanima, spremili oružje za krvavi obračun sa muslimanima.Nakon pregleda njihovih kuća muslimani nađoše: 1500 sablji, 2000 strijela i koplja, 300 oklopa,500 kaciga i kofa.Resulullah, a.s, naredi da se zatvore muškarci Benu Kurejza u kuću Harisove kćerke, žene izplemena Benu-n-Nedždžar. Za njih se iskopaše rupe na trgu Medine. Odvodili su ih na rupe i tuih ubijali, grupu po grupu. Oni koji su bili u zatvoru sa svojim vođom K‘ab bn Esedom, upitašega: “Šta misliš, šta će biti s nama?” On odgovori: “Zar ni ovdje pameti nemate? Zar ne vidite dase pozvani ne protivi, a ko od vaših ode, ne vraća se. Tako mi Boga, ubijanje”. Bilo je oko 600 ili700 ubijenih.Jedino na ovaj način moglo se stati u kraj zmijama otrovnicama i njihovom zlu i izdaji. Oni suprekršili zadanu riječ, pogazili čvrsti ugovor, pomagali ujedinjenim plemenima da uništemuslimane u njima najtežem momentu u životu. Oni su s ovim svojim postupcima upisani unajveće ratne zlikovce, koji su zaslužili smrtnu kaznu.U ovoj skupini ubijen je i najveći saveznički zlikovac, spletkaroš i lopov svih vremena Hujej bnAhtab, otac Safije, majke svih mu‘mina, r.a.On je ušao sa Benu Kurejzom u savez kada su ih napustile Kurejšije i Gatafani, pa se s njimautvrdio. K‘ab bn Esed mu je ranije obećao utočište u vrijeme bitke na hendeku, kad je došao datraži od Kurejze prekid ugovora, i da pritekne u pomoć plemenima.

Kad ga privedoše onako dobro svezanog do Resulullah, a.s, Ka‘b reče: “Neću koriti sebe zbogneprijateljstva prema tebi, ali onaj ko se bori protiv Allaha, dž.š, biva pobijeđen”. Zatim reče: “Oljudi, nema sumnje u Allahovu naredbu, tu je Knjiga i Njegova odredba i krvavi obračun kojeg jeAllah propisao za Benu Izraelćane.” Zatim sjede, pa mu odsjekoše glavu.Od njihovih žena ubijena je samo jedna, koja je ubila muslimana Hillad bn Suvejda, bacivši nanjega veliki kamen. Zbog toga je tako završila.Resulullah, a.s, je naredio da ne ubijaju one koji nisu bili punoljetni. Takav je bio Atijja El-Kerezi.On osta u životu, zatim primi Islam i ubroja se u ashabe.Sabit bn Kajs zatraži od Resulullaha, a.s, da mu pokloni Ez-Zebir bn Bataa s njegovim imetkomi porodicom.Muslimani to odobriše, Sabit reče Ez-Zebiru: “Meni te je poklonio Resulullah, a.s, i tvoj imetak itvoju porodicu, oni su sad tvoji”. Ez-Zebir, nakon što saznade za ubistvo svoga plemena, reče:“Ja od tebe tražim radi našeg ranijeg prijateljstva da me pošalješ za mojim narodom.” Sabit ga,zaista, posla za onima koje voli, jer mu odrubi glavu. Jedino od njegove djece ostavi u životuAbdurrahman bn Zubeira koji primi Islam i postade jedan od ashaba.Također, Umu-l-Munzir, Selma, poznata kao kćerka Kajsa En-Nedždžarije zatraži da joj pokloneRufaat bn Samuela El-Karziju, pa joj to i učiniše. Ona ga ostavi u životu, a on primi Islam ipostade ashab.Te noći je Islam primila jedna grupa koja je bila pomilovana. Oprostiše im krv, imetke i porodice.Te noći Medinu je napustio i jedan neutralni Jevrej koji nije učestvovao u neprijateljstvu premaResulullahu, a.s. On se zvao Amr. Njega ugleda Muhammed bn Selema, vođa stražePoslanikove, pa kada ga prepozna, pusti ga da ode, ali ne zna gdje je otišao.Resulullah, a.s, podijeli imovinu Benu Kurejze, nakon što odvoji petinu. Tri sehma (tri mjere) zakonjanike i to jedna za njih lično, a dvije mjere za ishranu konja i održavanje opreme, te jednamjera za pješake. Roblje posla u Nedžd po S‘ad bn Zejdu, Ensariji, da za njih kupi konje ioružje.Resulullah, a.s, odabra za sebe Rejhanu, kćer Amra bn Hanakata, koja je bila kod Resulullahaa.s, u vlasništvu sve do njegove smrti, kako kaže Ibnu Ishak, a El-Kelebi kaže: “Resulullah, a.s,je nju oslobodio zarobljeništva i 6. g.h. ju je oženio. Ona je umrla kada se on vratio sa oprosnoghadždža, pa ju je zakopao u Džennetu-l-Bekii.Kada se završi problem sa Kurejzom, Allah, dž.š. usliša dovu Svoga dobrog roba Sa‘d bnMuaza, r.a., koju smo ranije naveli u okviru bitke na hendeku. Nakon bitke Resulullah, a.s, jenjemu razapeo šator u svom mesdžidu da ga u bolesti može obilaziti. Kada je stradalo plemeBenu Kurejza i njegova rana se raspade. Aiša, r.a. priča: “Rana mu se raspade i nisu je moglinikako previti, jer je krv stalno tekla. U mesdžidu je bio također šator Beni Gafara, pa kad je krvdotekla do njih, upitaše: ”O, vi komšije, šta nam ovo dolazi sa vaše strane", kad ono Sa‘d krvariiz svoje rane. Umro je ubrzo od toga.U Buhariji i Muslimu prenosi se od Džabira da je Resulullah, a.s, rekao: “Zatresao se Aršur-Rahmani (Božije prijestolje) zbog smrti Sa‘d bn Muaza.” Tirmizija je uvrstio u sahih hadiseEnesov hadis gdje on kaže: “Kada su ponijeli dženazu Sa‘da bn Muaza, munafici su rekli: ”Kakoje lagano njegovo tijelo", a Resulullah, a.s, reče: “Zaista su ga meleki nosili”.U toku opsade Benu Kurejze, ubijen je jedan musliman i to Halad bn Suvejd kada ga je gađalaJevrejka kamenom. U toku opsade umro je prirodnom smrću Ebu Senan bn Muhsin, bratUkkaša.Što se tiče Ebu Lubabe, koji se svezao za stub u mesdžidu, proveo je šest noći tako svezan.Žena mu je dolazila za svaki namaski vakat, pa bi ga odvezala da klanja, a onda bi ga opetsvezala. Tada do Resulullaha, a.s, dođe njegova dova pokajanja navečer, dok je Resulullah,a.s, bio u kući Ummu Seleme. Ummu Selema ustade i kroz kućna vrata reče Ebu Lubabu:“Obraduj se o Ebu Lubaba, Allah ti je oprostio, a ljudi pohitaše da ga oslobode, a on odbi pomoćbilo koga osim Resulullaha, a.s. Kada je Resulullah, a.s, išao na sabah namaz, prošao jepokraj njega i odvezao ga.Na kraju da još jednom spomenemo da je ova bitka “El-Ahzab” i Benu Kurejza, bila u zul-kadetu, 5.g.h. i da je opsada trajala 25 dana.U povodu ove bitke El-Ahzab-Hendek i bitka sa Benu Kurejzom, Allah, dž.š. je objavio ajete usuretu-l-Ahzab. U njima je komentarisao najznačajnije događaje između mu‘mina - vjernika imunafika - licemjera, zatim napuštanje borbe od strane plemena kao i rezultate izdaje od stranepripadnika “Knjige” - Jevreja.VOJNE AKTIVNOSTI POSLIJE AHZABA I BENU KUREJZE

Ubistvo Selama bn Ebi-l-HakikaSelam bn Ebi-l-Hakik - pod nadimkom Ebu Rafi‘ - je bio jedan od najvećih jevrejskih kriminalaca,koji je podigao i ujedinio arabijska plemena protiv muslimana i pomogao ih s velikimmaterijalnim dobrima. On je lično vrijeđao Resulullaha, a.s.Kada su se muslimani obračunali sa Benu Kurejzom, zatražiše dozvolu od Resulullaha, a.s, daubiju Ebu Rafia.K‘ab bn El-Ešrefa su imali čast ubiti ljudi iz plemena El-Evs.Pleme El-Hazredž je također željelo učiniti veliko djelo za Islam, pa da budu na istom nivou kaoi El-Evs. Stoga pohitaše da dobiju dozvolu od Resulullaha, a.s, da njima dodijeli tu čast da ubijuSelama bn Ebi-l-Hakika (Ebu Rafi‘).Resulullah, a.s, im dozvoli, ali zabrani da se ubijaju žene i djeca. Opremi se grupica od pet ljudi,svi iz porodice Benu Selema, Hazredžlije. Vođa im je bio Abdullah bn Atik.Ova grupica krenu prema Hajberu gdje su se nalazile utvrde Benu Rafia. Kada im se približiše,padao je mrak i ljudi su zatvarali stoku sa paše. Abdullah bn Atik reče svojim drugovima: “Neidite s tog mjesta, ja odoh da obiđem ne bih li našao otvorena vrata da uđem”. On ode i nađeotvorena vrata, a zatim zadiže odjeću, kao da će obaviti potrebu i tako ostade čučeći dok ljudine uniđoše u kuće. Zatim mu se obrati vratar: “O Abdullahu, ako hoćeš da uđeš, uđi, jer ja hoćuda zaključam vrata”.Abdullah bn Atik priča: “Ja uđoh i pritajih se. Kad ljudi uđoše u kuće i kapije se zatvoriše, a rezese postaviše, ja ustadoh iz mraka, pa skidoh rezu i otvorih vrata. Ebu Rafia je sijelio sadruštvom u dvorištvu. Kad ode društvo od njega, odoh do njega. Otvarao sam i zatvarao vratasvima koji su dolazili. Pomislih: ako me ljudi primijete, neće me uhvatiti dok ga ne ubijem. Ja muse privukoh. On je sjedio u mraku u kući među svojom djecom. Nisam mogao tačno znati gdjeon sjedi. Viknuh: Ebu Rafia!, a on upita: ”Ko je to?" Krenuh prema glasu i udarih svojomsabljom, a ni sam ne znam kako. On vrisnu, a ja izletih i sklonih se malo u stranu u mrak.Pričekah, a onda opet uletih kod njega i upitah: Ko to viče o Ebu Rafia? On odgovori: “Kukala timajka, neki čovjek je u kući, maloprije me je udario sabljom”.Potom ga ja udarih ponovo sabljom više puta, ali ga ne ubih. Zatim zabodoh sablju u njegovstomak i kad ona izađe na leđa, znadoh da sam ga ubio. Zatim sam izašao i zatvarao vrata, pakad osjetih da sam na zemlji, izađoh i nađoh se na mjesečini. Slomio sam nogu, pa je zamotahsvojim turbanom. Zatim sam sjeo na zid vrata i rekao sebi da neću otići dok ne saznam da lisam ga ubio ili ne. Kada pijevci zapjevaše, glasnik puhnu u rog i reče: “Oglašavam smrt EbuRafia, trgovca, stanovnika Hidžaza”. Kad to čuh, pohitah kod mojih drugova i rekoh: Spas, Allahje ubio Ebu Rafia. Zatim odosmo u Medinu i ja ispričah Resulullahu, a.s, šta se dogodilo, a onreče: “Pruži svoju nogu”. Ja je pružih, a on potra ranu svojom rukom i bi kao da i nije slomljena".Ovo nam je prenio Buharija, a Ibnu Ishak kaže da je cijela grupa ušla kod Ebi Rafia i da su sviučestvovali u njegovom ubijanju, a zadnji koji mu je zadao smrtonosni udarac, bio je Abdullahbn Uneje. U Ishakovoj predaji stoji da su Hazredžlije poslije ubistva Ebu Rafia krenule da izađu,a bio je mrak, te Abdullah bn Atik slomi nogu. Oni ga ponesoše do korita za vodu i tu se sakriše.Jevreji zapališe vatre na sve strane, a zatim počeše pretraživati okolinu. Kad ne nađoše nikoga,vratiše se svome ubijenom drugu. Kad Jevreji odoše, Hazredžlije poniješe Abdullaha bn Atika iodoše u Medinu do Resulullaha, a.s.Ova akcija je bila u zul-kadetu, ili zul-hidždžetu, 5. g.h.Kada se vratio Resulullah, a.s, iz bitke Ahzab i Kurejza, i kada je izvršio presudu nad ratnimkriminalcima, započeo je nove odgojne pohode na arapska i beduinska plemena koja nisuprihvatala prirodne zakone mira i sigurnosti na lijep način, već samo silom.Pohod Muhammeda bn MeslemeOvo je bio prvi pohod nakon bitke Ahzab i Benu Kurejza.U ovoj konjičkoj izvidnici učestvovalo je trideset jahača, koji se uputiše preko Durje, u Nedžd.Između Darje i Medine je sedam dana puta. Krenuli su 10. muharrema, 6. g.h. Od Darjeta sunastavili do doline Benu Bekra bn Kulaba. Odmah su ih napali i oni pobjegoše, a muslimanizarobiše veliki plijen.U Medinu su se vratili dvadeset devetog muharrema. Sa sobom su poveli uzarobljeništvo Sumameta bn Esala El-Hanefiju, poglavara plemena Benu Hanife. On je kriomicekrenuo da ubije Resulullaha, a.s, po naredbi Musejleme Kezzaba. Muslimani ga uhvatiše ipovedoše sa sobom. Kada ga dovedoše u Medinu, zavezaše ga za stub mesdžida. Kad jeResulullah, a.s, došao da ga vid, reče: “Šta je s tobom Sumamete?” Ništa, sve je u redu, oMuhammede, ako ćeš da ubiješ, prolićeš samo krv, ako ćeš pomilovati pomilovaćeš zahvalnog,ako tražiš imetak, reci, što god zatražiš dobićeš." Muhammed, a.s. ga ostavi i ode.

Kad naiđe drugi put pored njega postavi mu isto pitanje, a on mu odgovori isto kao i prvi put.Kad prođe Resulullah, a.s, pokraj njega treći put i pošto bi isto pitanje i isti odgovor, Resulullah,a.s, reče: “Pustite Sumameta”.Pustiše ga, a on ode do najbliže palme kraj mesdžida, okupa se, a zatim dođe kod Poslanika,a.s. i primi Islam i reče: “Tako mi Allaha, nije na zemlji bilo meni mržeg lica od tvoga lica, a sadami tvoje lice postade najdraže na svijetu. I tako mi Allaha, nije bilo na zemlji meni mrže vjere odtvoje vjere, a sada mi postade najdraža vjera. Tvoji me konjanici pokupiše, a ja sam želio ići daobavim umru” (mali hadždž). Resulullah, a.s, ga obradova i reče mu da ide obaviti umru.Kada je on stigao u Mekku, Kurejšije mu rekoše: “Ti promijeni vjeru, o Sumamete?”. Onodgovori: “Ne tako mi Allaha, već postadoh musliman kao što je i Muhammed, a.s. Znajtedobro, da vam neće doći s Jemame ni zrno pšenice bez dozvole Resulullahove, a.s.” Jemametje bio seoski predio Mekke gdje su uspijevale žitarice. Kada Sumamet ode u svoj kraj zabranida se pšenica isporuči u Mekku.Kurejšije su se uzmučile, a onda napisaše Resulullahu, a.s, pismo u kojem ga mole da im sesmiluje i da zamoli Sumameta da im pošalje žitarice. Resulullah, a.s, to i učini, a on im posla.Pohod na Benu LahjanBenu Lahjan je pleme koje je obmanulo deset ashaba na Er-Redžiu i koje je bilo uzrok njihovomstradanju. Ali, pošto je njihovo naselje bilo duboko u području Hidžaza, gotovo na granici saMekkom, a neprijateljstvo muslimana, beduina i Kurejšija žestoko učestalo Resulullah, a.s, jesmatrao da ne treba prodirati tako duboko u blizinu najvećeg neprijatelja. Međutim, kada suplemena iznevjerila jedna druge u bitki Ahzab, kada je oslabila njihova moć i kada su se zbogteškog stanja donekle primirili, Poslanik, a.s. je uvidio da je došlo vrijeme da se osveti BenuLahjanu za ubijene drugove na Er-Režiu.Stoga krenu u pohod na njih u rebiul-evvelu ili u džumadel-ula, 6. g.h. na čelu dvjesto svojihdrugova. U Medini ostavi za zamjenika Ibnu Ummi Mektuma. Najavi svima da ide u Šam ikrenu na sjever od Medine. Međutim, nakon kraćeg putovanja prema sjeveru, skrenu ka doliniGaran koja se nalazi između Emeđa i Usfana, gdje su i stradali ashabi. Resulullah, a.s, je uvelikom trku stigao na odredište i počeo dozivati starješine. Narod Benu Lahjana pobježe ubrda, obuzet žestokim strahom od muslimanske vojske, tako da u naselju ne zatekoše nikoga.Resulullah u njihovoj domovini ostade dva dana. Slao je u brda svoje izvidničke grupe ne bi likoga uhvatili, ali bez uspjeha, jer su se već razbježali i posakrivali.Nakon toga Resulullah krenu u Usfan. Odatle posla deset konjanika u Kera l-Gamim, blizuMekke, da bi za njih čule Kurejšije. Kad je i taj posao urađen, vrati se Resulullah, a.s, u Medinuiz koje je na ovom putu odsusustvovao četrnaest dana.Nastavak vojnih aktivnosti u vidu izviđanja, prepada i misijaResulullah, a.s, je u sljedećem periodu bio veoma ažuran u slanju vojnih trupa na izviđanje ičuvanje granica iz bezbjednosnih razloga, te slanje istih u pregovaračke misije iz političkihrazloga.Evo u kratkim crtama pregleda tih aktivnosti:1. Vojna akcija Ukaša bn Muhsina na El-Gumer u mjesecu rebiul-evvelu ili rebiul-ahiru, 6. g.h.Ukaše je krenuo sa četrdeset ljudi na Gumer-voda od Benu Eseda. Kad stigoše u njihovonaselje, narod se razbježao, a muslimani uzeše ratni plijen od dvjesto deva i povedoše ih uMedinu.2. Vojna akcija Muhammed bn Mesleme na mjesto Zu-l-Kissa u mjesecu rebiul-evvelu ili ahiru,6. g.h. Ibnu Meslema krenu sa deset ljudi u Zu-l-Kissa, naselje Benu Sa‘lebe. Narod se pritaji iposakriva, ali kad pade noć, i kad ova grupa zaspa, njih oko stotinu ih opkoliše i pobiše sveosim Ibnu Mesleme, koji pobježe ranjen.3. Akcija Ebu Ubejdet bn El-Džerrah na Zu-l-Kissa, u mjesecu rebiul-ahar, 6. g.h.Resulullah, a.s, posla Ebu Ubejdeta neposredno nakon stradanja drugova Muhammed bnMesleme, da ih osveti. S Ebu Ubejdetom krenu četrdeset ljudi u obračun. Putovali su pješicecijelu noć i u zoru napadoše Benu Sealebe, te ih nagnaše u bijeg. Sklonili su se u brda. Samosu jednog čovjeka potrefili, ali on primi Islam. Stekli su veliko bogatstvo u devama i sitnoj stoci.4. Akcija Zejd bn Hariseta u El-Džemumu mjeseca rebiul-ahiri, 6. g.h. Džemum je bunarplemena Benu Sulejm u mjestu Merru Zahran.Zejd stiže u Merru Zahran, pa uhvati jednu od njihovih žena iz porodice Muzejne, a zvala seHalima. Ona im pokaza sjedište Benu Sulejma, a oni napadoše i zarobiše veliko bogatstvo ipokupiše ljude u zarobljeništvo. Kada ostaviše ono što je zaplijenjeno, Resulullah, a.s, pokloniMuzejnijki slobodu, kao i njenom mužu.

5. Akcija Zejda bn Hariseta na El-Asa u mjesecu džumadel-ula, 6. g.h. na čelu sto sedamdesetjahača. Oni zaplijeniše kurejšijsku karavanu koju je predvodio Ebu-l-As. On dođe kod bivšežene Zejnebe i zatraži od nje da moli Resulullaha, a.s, da vrati imovinu karavane. Ona to učini,a Resulullah, a.s, objasni ljudima da vrate imovinu na lijep način, bez prisile. Muslimani vratišesve što su uzeli, od najvećeg do najmanjeg, a Ebu-l-As se vrati u Mekku i svijetu predadenjihovu robu. Nakon toga on primi Islam i odseli u Medinu.Resulullah, a.s, mu povrati Zejnebu za ženu na osnovu prethodnog braka, i pored odvojenogživota više od tri godine, što potvrđuje i sahih hadis. To je učinio Resulullah, a.s, zato, što ajetio zabrani udaje muslimanke za nemuslimana nisu bili do tada objavljeni. Što se tiče hadisa kojinavodi da ju je dao Ebu-l-Asu pod novim nikahom (vjenčanjem), ili vratio mu je nakon šestgodina odvojenog života, oni nisu sahih hadisi zbog “seneda” - lanca prenosioca hadisa, koji jeslab.Čudno je za one koji se čvrsto drže ovog slabog hadisa, kad imaju sahih hadis. Oni kažu: “Ebu-l-As je primio Islam pred kraj 8. g.h., neposredno pred oslobađanje Mekke”. Potom sebepobijaju pa kažu: “Zejneb je umrla početkom 8. g.h.” Mi smo podastrijeli historijski datum ovomdogađaju, a Musa bn Ukbe je sklon mišljenju da je ovaj hadis nastao u 7. g.h. od strane EbuBesira i njegovih drugova, što ne odgovara sahih hadisu a ni daif - slabom - hadisu.6. Zejdova akcija, opet, u Tarf ili Tark u mjesecu džumadel-ahire, 6. g.h. Zejd krenu sa petnaestljudi na Benu Sealebeta. I opet beduini pobjegoše. Bojali su se da nije Resulullah, a.s, krenuona njih. Od njih Zejd zaplijeni dvadeset deva, a odsustvovao je četiri dana.7. Zejdova izvidnica u Vadi-l-Kura, u mjesecu redžepu, 6. g.h. Zejd krenu sa dvanaest ljudi uVadi-l-Kura radi izviđanja neprijateljskog kretanja. Na njih napadoše stanovnici Vadi-l-Kura, paubiše devet, a trojica se spasiše. Među njima je bio i Zejd bn El-Harise.8. Akcija Habt. Ovaj izviđački pohod se dogodio u redžepu, 8.g.h. Međutim, prema događajuizgleda da je bio prije primirja na Hudejbiji. Džabir priča: “Poslao nas je Resulullah, a.s, sa tristojahača. Na čelo njih je postavio Ebu Ubejdeta bn El-Džerraha, da motre na kurejšijskukaravanu. Dok smo izviđali, spopade nas žestoka glad. Pojeli smo nešto od jela, ali se nismonajeli. Tada jedan od ljudi zakla tri grla, pa još dva puta po toliko, ali se nismo nikako moglinajesti. Ebu Ubejde zabrani dalje klanje grla. Zatim nam more izbaci morsku životinju zvanu ”El-Anber". Jeli smo od nje meso pola mjeseca, također smo od nje i osušili mesa. Od toga seoporavismo. Ebu Ubejde je uzeo jedno rebro te životinje i izabrao najvisočijeg čovjeka sanajkrupnijom devom, te mu naredio da prođe ispod njega. Rebro je bilo toliko da je jahač prošaoispod njega. Kad smo se vratili u Medinu, ispričasmo Resulullahu, a.s, šta se sve desilo, a onreče: “To je bila opskrba koju vam je Allah, dž.š. darovao. Da li imate još toga mesa da i namadate?” Mi poslasmo meso Resulullahu, a.s.Napominjemo, da ova priča po svom sadržaju ukazuje da je ovo bilo prije El-Hudejbije, jermuslimani nisu presretali kurejšijske karavane poslije primirja na Hudejbiji.

BITKA BENU-L-MUSTALAK ILI BITKA EL-MERISIA(mjesec šaban, 6. g.h.)Ovaj pohod, iako, nije bio širokih dometa i velikih borbenih dejstava s vojnog aspekta, je imao ite kako drugih važnih činioca koji su uzdrmali islamsko društvo i unijeli nered, ali i bili razlogomda se otkriju i pokažu munafici - licemjeri. Ovim povodom objavljeni su i neki ukoravajući propisikoji su islamskom društvu dali posebnu sliku blagosti, časti i duševne čistote.Prvo ćemo nešto reći o bitki, a potom o ovim psihološkim vrjednotama.Ovaj pohod se odigrao u mjesecu šabanu, 6. g.h. prema najpouzdanijim saznanjima. Uzrok jenamjera poglavara plemena Benu-l-Mustalak, El-Harisa bn Ebi Dirara koji je krenuo sa vojskom

da pokori Resulullaha, a.s. Ta vijest dođe do Resulullaha, a.s, te on posla Burejdet bn HusajjibEl-Eslemi da provjeri tačnost vijesti.On srete El-Harisa bn Ebi Dirara, pa je s njim razgovarao, i on mu je potvrdio svoju namjeru.Pošto je vijest bila tačna, Resulullah, a.s, iskupi ashabe i pohita s vojskom. Na put su krenuli 2.šabana. Sa njima je krenula i grupa munafika koji nisu učestvovali u ranijim bitkama. Resulullahostavi u Medini Zejd bn El-Harisa, a neki kažu Ebu Zerra ili Semilet bn Abdullaha El-Lejsa.

Haris bn Dirrar je poslao špijuna u Medinu da sazna vijesti o muslimanskoj vojsci. Muslimani gauhvatiše i ubiše.Kada dođe vijest Haris bn Ebi Dirar o Resulullahovom, a.s, dolasku i o ubistvu njegovogizviđača on se veoma uplaši i arapska plemena koja su mu se bila pridružila da zajedničkinapadnu Resulullaha, a.s. ga napustiše.Resulullah, a.s, stiže s vojskom u mjesto El-Murejsiu koje je dobilo ovo ime prema jednom odnjihovih vrela u Kudejdu i pripremiše se za borbu.Resulullah, a.s, poreda vojsku i nad muhadžirima postavi Ebu Bekra, a nad Ensarijama S‘ad bnUbada.Oni su jedan sat napadali strijelama, a potom Resulullah naredi napad prsa u prsa. Muslimanibrzo dobiše ovu bitku, a mušrici izgubiše. Na njihovoj strani je bilo poginulih, a ostatak pobježe.Resulullah zarobi žene, djecu i veliko bogatstvo. Kod muslimana je poginuo samo jedan čovjek ito od ruke Ensarije, koji je od njega mislio da je neprijatelj. Ovako su ovu bitku opisali historičariResulullahovih bitki, a Ibnul Kajjim kaže:“Ovakav tok bitke odudara od stvarnosti. Sukoba između Resulullaha, a.s, i El-Harisa bn EbiDirara nije ni bilo. Resulullah, a.s, je izvršio napad samo kod bunara. Zarobio je porodice injihov imetak”. Tako stoji u sahih hadisu: “Resulullah, a.s, je krenuo na Benu-l-Mustalak kad su ioni krenuli na njega”.Među zarobljenima je bila kćerka El-Harisa, poglavara Benu-l-Mustalaka koja se zvalaDžuvejrija. Nju je zarobio Sabit bn Kajs, pa je Resulullah, a.s, otkupi i oženi se s njom. Timpovodom muslimani oslobodiše, zbog ženidbe, stotinu pripadnika plemena Benu-l-Mustalakakoji su primili Islam. Oni rekoše: “Mi smo sada tazbina Resulullahu, a.s.”Što se tiče događaja koji su se desili u ovoj bitki, u većini slučajeva su uzrokovanidezinformacijama i smicalicama vrhovnog licemjera, poglavara munafika, Abdullaha bn Ubejja injegove družine. Prikazaćemo neke njihove ružne radnje koje su nanijele veliku štetuislamskom društvu Medine.Djelovanje munafika (petokolonaša) pred bitku Benu-l-MustalakViše puta smo do sada navodili da je Abdullah bn Ubejj mrzio Islam i muslimane, a pogotovo ježestoku mržnju ispoljavao prema Resulullahu, a.s. Ta mržnja je izuzetno porasla od kada suplemena El-Evs i El-Hazredž prihvatila vlast Resulullaha, a.s, i za njega počeli raditi nekezanatske poslove. Time je bio na gubitku Ibnu Ubej. On je također okrivljavao Resulullaha, a.s,da mu je uzeo vlast iz ruku.Ova njegova mržnja kao i žestoko neprijateljstvo bilo je vidljivo prije nego će simulirati Islam, a iposlije kad se pretvarao da je musliman.Jednog dana, Resulullah, a.s, uzjaha magarca i krenu da obiđe S‘ad bn Ubada. U prolazupokraj Abdullah bn Ubejja, Ubejj mu reče, nadignuvši nos: “Ne budi ljubomoran na nas”.Drugom prilikom, dok je Resulullah, a.s, učio Kuržan na jednom sastanku, on reče: “Sjedi kodsvoje kuće i ne obmanjuj nas na našim skupovima”.Ovo se desilo prije lažnog primanja Islama. A kada je navodno primio Islam poslije bitke naBedru, nije se nimalo promijenio, nego je ostao i dalje Allahov i Resulullahov, a.s, i svih vjernikaneprijatelj. On je stalno planirao i smišljao kako će razbiti i razjediniti islamsko društvo i timeobezvrijediti Islam. On je prijateljevao sa neprijateljima Islama. Tako se desilo i kada je stao nastranu Benu Kurejze, kao što smo naveli.Također je u bitki na Uhudu izazvao svojim smicalicama i zlim namjerama rascjep i razjediniomuslimane, i bio uzrokom nestabilnosti u muslimanskim redovima, što je izazvalo sveopštihaos.Jedna od njegovih najlukavijih osobina bila je obmanjivanje muslimana da podržavaResulullaha, a.s. Nakon njegovog lažnog primanja Islama, svake džume bi sjedio u džamiji ikada bi se Resulullah, a.s, digao da održi hudbu, on bi naglas vikao: “Pred vama je Resulullah,a.s, vas je Allah počastio i proslavio s njim, pomozite ga, veličajte ga, slušajte ga i pokoravajtemu se”. Tada bi sjeo, a Resulullah, a.s, bi zatim otpočeo svoj govor.

Koliko je bio licemjeran govori i događaj da je na džumu poslije Uhuda, i pored toga što je naUhudu učinio, opet ustao u džamiji da kaže svoju lažnu hvalu, a muslimani ga zgrabiše i rekošemu: “Sjedi, Allahov neprijatelju, nisi dostojan da ti govoriš te riječi. Dobro znaš šta si učinio”. Onustade i krupnim koracima izađe preko muslimana iz džamije, govoreći: “Tako mi Boga, kao daću govoriti zlo, ako ću ga pohvaliti”. Na vratima mesdžida ga dočeka jedan Ensarija i reče:“Teško tebi, vrati se i moli Resulullaha, a.s, da ti oprosti!” On odgovori: “ Tako mi Boga, ne želimda mi oprosti”.Imao je vrlo česte kontakte sa Jevrejima Benu Nadira i s njima kovao zavjeru protiv muslimana.On je taj koji im je rekao: “Ako vi odete sa svoje zemlje, i mi ćemo (munafici) sa vama, a ako sebudete borili, mi ćemo vam pomoći”.Tako je isto učinio zajedno sa svojim drugovima u bitki Ahzab - Hendek. On je unosio međumuslimane očaj i nepovjerenje. Punio je njihova srca strahom i kukavičlukom, o ćemu je Allahobjavio u suretu-l-Ahzab:“Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: ”Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivalikad su nam obećavali!" Pa do ajeta: “Oni misle da saveznici nisu još otišli. A kad bi savezniciopet došli, najdraže bi im bilo da su među beduinima pustinje i da se raspituju za vas, a da svama ostanu malo bi se borili”. (XXXIII:12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20.)Činjenica je da su svi neprijatelji Islama: Jevreji, licemjeri i mušrici, dobro znali da uspjeh iuspon Islama ne leži u materijalnom napretku, u mnoštvu oružja, vojske i opreme, već da sunačela, etika i ideali kojima raspolaže islamsko društvo uzrok tom brzom uspjehu. Svakimusliman je spreman da umre za ovu svoju vjeru. Dobro su znali, da je žila kucavica ovogdruštva lično Resulullah, a.s, osoba koja predstavlja uzvišeni primjer čovjeka koji se pridržavasvih načela vjere, do granice neshvatljivog.Također su bili svjesni, nakon svih ovih petogodišnjih zbivanja - ratova i pohoda, da nijemoguće uništiti ovu vjeru oružjem. Stoga odlučiše da pokrenu propagandni rat protiv Islama,udarajući po moralu i običajima, tradiciji, i da im prva ‘rtva ovog propagandnog rata budeResulullah, a.s. Pošto su munafici - licemjeri bili peta kolona u muslimanskim redovima, astanovnici su Medine, i u stalnom su kontaktu sa muslimanima, mogu u svako doba da ihiznerviraju i uznemire, te će oni biti nosioci ovog propagandnog rata, na čelu sa svojim vođom,najvećim licemjerom Ibnu Ubejjom.Ovaj njihov pakleni plan dobi svoje konture nakon bitke Ahzab, a uz neposredan povod ženidbeResulullaha, a.s, sa Zejnebom, kćerkom Džahša, pošto se od nje razveo Zejd bn Harise.Zejd je bio posvojče Resulullaha, a.s. Običaj Arapa je bio da smatraju posvojče kao i rođenodijete. Posvojeni sin je nasljeđivao kao i rođeni sin. Njegova žena je bila staratelju zabranjenakao i žena rođenog sina. Kada je Zejd pustio Zejnebu, pa je oženio Resulullah, a.s, smatrali sumunafici da će im to biti dobra podloga da unesu među muslimane netrpeljivost i svađu protivResulullaha, a.s, a za to su koristili još nekoliko povoda.1. Ova Resulullahova, a.s, žena je bila peta po redu Resulullahovih žena, a Kur‘an je dozvoliobrak sa samo četiri žene po šeriatu. Kako mu je onda ispravan ovaj peti brak?2. Zejneba je bila žena njegovog sina (usvojenog), pa je brak s njom spadao u najveći grijeh -prema tradiciji Arapa.Stoga su učestale propagandne optužbe na ovom polju. Ispredali su na račun ovoga priče ibajke. Rekoše: “Muhammed ju je ugleadao slučajno. Ali ga ona obuze svojom ljepotom koja gaje zanijela. Ona mu je legla na srce.”Za ovu vijest saznao je i njegov posinac Zejd pa ju je zato otpustio da bi je Muhammed oženio.Oni su širili ove lažne vijesti takvim metodama, da su njihovi tragovi ispunili stranice i stranicetefsira i hadisa, pa se i danas osjećaju tragovi tih polemika.Ta lažna propaganda posebno je djelovala na ljude slabog imana, pa je Allah, dž.š. objaviojasne ajete po tom pitanju. U njima je objašnjen problem. To je bilo olakšanje onima kojima jeimalo sumnja razdirala grudi. Ti ajeti bili su lijek za njihovu boljku. Allah upozorava na velikuopasnost od širenja lažnih vijesti. Ovim problemom Allah, dž.š, započinje objavu suretu-l-Ahzaba: “O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj - Allah, uistinu svezna i mudar je”. (XXXIII:1.)Ovo je samo jedan primjer, ali veoma jasan, šta su munafici činili prije bitke Beni Mustalak. Sveje to Resulullah, a.s, podnosio s velikim strpljenjem, sve dok ih nije Allah, dž.š, poraziokuržanskim ajetima, kojima u potpunosti otkriva njihove namjere:“Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u iskušenje padaju, pa opet, nit‘ se kaju,nit‘ se opamećuju?” (IX:126.)

Uloga licemjera u bitki Benu-l-MustalakKada je otpočela bitka Benu-l-Mustalak i kada se u nju uključiše munafici, postupiše upravoonako kako Kuržan kaže: “Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji, i brzo bi među vassmutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju”. (IX: 47.)Oni u redovima muslimana nađoše one koji su skloni zlu, pa ih međusobno povezaše i naložišeim ubitačnu propagandu protiv Resulullaha, a.s. Evo nekoliko takvih primjera:1 - Parola munafika - licemjera; “Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg”(LXIII:8.)Nakon povratka iz bitke Resulullah, a.s, je odsjeo na El-Merisin (mjesto gdje ima bunar pod timimenom). Ljudi su dolazili po vodu. Omer bn El-Hattab je imao slugu koji se zvao Džehdžah El-Gafari. On se posvađa oko vode sa Sinan bn Vebrom El-Džuhnijem i potukoše se. El-Džuhnizapomaga: “O Ensarije”, a zapomaga i Džehdžah: “O Muhadžiri!” Resulullah, a.s, reče: “A zarćete se vratiti u predislamsko doba u mom prisustvu? To ne miriše na dobro”.Ova čarka dođe do ušiju Abdullah bn Ubej bn Selula, pa se žestoko naljuti. On je sjedio udruštvu svojih licemjera. Sa njima je bio i Zejd bn Erkam, tek punoljetni mladić. Ibnu Selulprogovori: “Oni nas još i napadaju, a primili smo ih u svoje kuće i pustismo ih, pa nas i brojempretekoše (Muhadžiri). Oni se sada ponašaju kao što kaže poslovica: ”Uhrani psa, pa će i tebena kraju pojesti". Tako mi Boga ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz njeslabijega". Ljudi - licemjeri su se okupljali oko njega, a on nastavi: “Svi ste vi krivi za ovo. Samiste sebe doveli u ovu situaciju. Dali ste im svoju domovinu. Dozvolili im da se koriste vašimimetkom. Tako mi Boga, kada bi im to uskratili, oni bi morali potražiti sebi drugo mjesto”.Onaj mladić, Zejd bn Erkam, obavijesti svoga amidžu o ovoj zavjeri, a njegov amidža obavijestiResulullaha, a.s, koji je sjedio sa Omerom, r.a.Omer, r.a, reče: “Naredi Ubadu bn Bišru neka ga ubije”. Resulullah, a.s, odgovori: “Kako,Omere, pa da ljudi pričaju da je Muhammed ubio druga”. “Ne, ne mora tako, naredi dakrenemo”, iako je kasno, iako nije vrijeme za pokret oni krenuše, a do Resulullaha dođe Usejdbn Hudajr i poselami ga a zatim mu reče: “Krenuo si u neuobičajeno vrijeme.” Resulullah mureče: “A jeste li čuli šta kaže Ibn Ubejj?” “Šta kaže?”, upita on. Resulullah, a.s, ponovi ono što ječuo: “On misli, kad se vrati u Medinu, da jači svakako istjera slabijeg iz nje”. Usejd reče: “A tiPoslaniče! Možeš ga istjerati ako hoćeš, on je tako mi Allaha slab, a ti si jak”. Zatim reče: “OAllahov Poslaniče, smiluj mu se, nama je Allah poslao tebe u vrijeme kada je njgov narodspremao krunu da ga njome krunišu. On misli da si mu ti preoteo vlast”.Zatim prođe taj dan. Prođe i ta noć. Sljedećeg dana, kad užeže sunce, Resulullah, a.s, izađemeđu svijet i vidje da je narod umoran, polijegali su ljudi, odmaraju se. I on ode da se odmori.Nije želio počinjati bilo kakav razgovor.A Ibnu Ubejj saznade da je Ibnu Erkam prenio njihov razgovor Resulullahu, a.s, i zakle seAllahom da nije rekao ono što je rekao, pa ne samo to, već da nikako o tome nije ni pričao.Ensarije koje su bile na sijelu sa Ibnu Ubejjom rekoše Resulullahu, a.s.: “Možda je to sve mladićizmislio, možda on nije dobro čuo šta je Ibn Ubejj govorio, vjeruj čovjeku”.Zejd priča: “Mene poklopi briga kakvu do tada nisam nikada osjetio. Zatvorih se u kuću”.A Allah, dž.š, objavi Resulullahu, a.s.:" Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: “Mi tvrdimo da si ti,zaista, Allahov poslanik i Allah zna da si ti zaista Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeripravi lašci. Oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju, pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je doista,kako postupaju. To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srcazapečaćena, pa ne shvaćaju. Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje, a kad progovore, tislušaš riječi njihove, - međutim oni su kao šuplji naslonjeni balvani i misle da je svaki povikprotiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?! A kad imse rekne: ”Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti!", - oni glavama svojim tresu ividiš ih kako nadmeno odbijaju. Isto im je - molio ti oprosta za njih ili ne molio, Allah im, zaista,neće oprostiti. Allah, doista narodu nevjerničkom neće na pravi put ukazati. Oni govore: “Neudjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!” A blaga nebesa i zemljesu Allahova, ali licemjeri neće da shvate. Oni govore: “Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jačiistjerati iz nje slabijeg!” “A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri nećeda znaju”. (LXIII: od 1-9.)Resulullah, a.s, posla po mene (priča Zejd) i prouči mi ajete, koje mu je Allah, dž.š, objavio, azatim reče: “Allah je potvrdio da si ti istinu govorio”.Interesantno je spomenuti da je sin ovog munafičkog vođe, a zvao se Abdullah bn Abdullah bnUbejj, bio plemenit čovjek, cijenjen od ashaba. On se ogradi od svog oca,ispriječi se na kapiju

Medine sa isukanom sabljom i kada naiđe njegov otac, on reče: “Tako mi Allaha, nećeš proćiovuda dok to ne dozvoli Resulullah, a.s. On je jak, a ti si slab”. Kada dođe Resulullah, a.s,dozvoli mu prolazak, a onda ga tek sin propusti. Njegov sin, Abdullah bn Abdullah bn Ubejj tadareče: “O Poslaniče, ako želiš da ga ubijem, samo mi naredi i ja ću ti tako mi Allaha donijetinjegovu glavu”.2 - Događaj “El-ifk”U vrijeme ovih događaja koji su se zbivali u okviru Bitke Benu-l-Mustalak, desio se i događaj “El-Ifk” - lažna potvora.Sadržaj ovog događaja je vezan za Aišu, r.a. Resulullah, a.s, je na ovu bitku poveo sa sobom ih. Aišu, r.a. On je vodio uvijek po jednu ženu koju bi izvukao kockom. Tako je činio sa svojimženama, da se ne bi koja naljutila.Kada su se vraćali iz bitke, usput su se zaustavili u nekom selu. Aiša izađe porad sebe. Usputizgubi ogrlicu koju je dobila od svoje sestre. Vratila se da je potraži na mjestu gdje je prethodnobila. Ljudi koji su nosili njenu nosiljku podigoše je na devu i ne znajući da u njoj nije Aiša, r.a,Inače je bila nježna i mršavna, pa im je nosiljka bila lahka kao i uvijek. Tako je Resulullah, a.s,sa vojskom nastavio put.Kad je Aiša, r.a, našla ogrlicu vrati se u selo i tamo ne nađe nikoga. Sjede pred jednu kućumisleći da će oni kad vide da je nema, vratiti se po nju. A samo Allah upravlja situacijom, on nasvom prijestolju donosi planove kako hoće.Ona zadrijema i zaspa. Probudi se tek kad ču riječi Safvana bn El-Muattala: “Inna lillahi ve innailejhi radžiun”. “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” (II:156.); “Dragi Allahu,Resulullahova žena Safvan je također zaostao za vojskom, jer je volio mnogo da spava, pakada je vojska krenula, on je još spavao.Kad je ugledao h. Aišu, r.a, prepoznao ju je. Upoznao ju je prije objave o pokrivanju. On ode idovede svoju devu i h. Aiša, r.a, uzjaha. S njom nije progovorio ni jednu jedinu riječ. Zatim jepoveo devu i stigao muslimansku vojsku koja je zastala da klanja podne i da se odmori.Kad ugledaše prizor Safvana i h. Aiše, r.a, na devi, svako okrenu priču kako mu odgovara.Allahov neprijatelj, najžešći i najopasniji Ibnu Ubejj ugleda prizor i onako sav usplahiren irazdragan od zlobe, a pun mržnje i pakosti, poče izmišljati priču o potvori i poče je prepričavati iširiti šireći time teški fitneluk - smutnju među ljudima.Kad stigoše u Medinu, nastaviše i u Medini prepričavati izmišljenu laž.Za svo to vrijeme Resulullah, a.s, je šutio i nije ni jedne riječi progovorio. Duže vremena mu nijeni Objava dolazila, pa on potraži savjet svojih najbližih drugova, šta da radi u vezi s h. Aišom,r.a, Alija bn Ebi Talib mu predloži da je pusti i da oženi drugu. To mu je samo pokazao išaretom,a nije i riječima potvrdio. Usame i ostali prisutni dadoše svoje mišljenje da je zadrži i da se neosvrće na ono što njegovi neprijatelji pričaju.Resulullah, a.s, se pope na mimber smatrajući da je malo onih poput Ibnu Ubejja te ga optuži zalažnu potvoru.Usejd bn Hudajr, starješina El-Evsa izrazi želju da ubije Ibni Ubejja, a S‘ad bn Ubadet starješinaEl-Hazredža, čijem plemenu pripada i Ibn Ubejj, ustade da ga brani. Tako se između njihzametnu kavga, te se diže Resulullah, a.s, i umiri ih pa zašutiše.Što se tiče h. Aiše, r.a, kad se vratila u Medinu, razboli se. Bolovala je cio mjesec dana, a da neosjeti ni malo nježnosti i pažnje od Resulullaha, a.s, koje je do tada imala u sličnim situacijama.Ona još ništa nije čula šire.Kad se malo pridigla, izađe jedno veče sa Ummu Musattah u polje. Ummu Musattah ću priču opotvori, pa zaruži svoga sina, koji je bio u tom društvu. H. Aiša je priupita, šta je to, pa joj UmmuMusattah ispriča.Aiša, r.a, se vrati kući, pa zatraži od Resulullaha, a.s, da ode kod roditelja dok se stvar nerazjasni. On joj dozvoli i ona ode. Kod njih saznade cijelu priču. Plakala je dvije noći i cio dan.Oka nije zatvorila da prilegne ili zaspe. Suze se nisu sušile sa lica. Plač joj je trgao džigerice. Utom stanju je zateče Resulullah, a.s, prouči šehadet i reče: “O, Aiša, za tebe su rekli to i to, akosi čista i nemaš na sebi ljage, to će Allah, dž.š, obznaniti i On će ti oprostiti. A ako si zgriješila,moli Allaha da ti oprosti i pokaj se. Kada Allahov rob prizna grijeh, a potom se pokaje, da gaviše neće činiti, Allah mu oprosti”.Tada joj suze prestaše, ona obrisa oči i reče svojim roditeljima, da i oni nešto kažu, ali su onićutali. Potom ona reče: “Znam tako mi Allaha, da ste čuli ovu priču i da vjerujete u nju. Čak ste isigurni da sam zgriješila. Ako vam kažem: ”Ja sam nevina", a Allah zna da je tako, vi mi nećetevjerovati, a ako priznam grešku, a Allah zna da je nisam učinila, vi bi mi vjerovali. Tako mi

Allaha, ne nalazim za vas druge riječi, osim onih koje je izgovorio Jusufov otac: “I ja se nećujadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite”. (XII:18.)Ona se okrenu i ode da legne, a u isti vakat dođe Objava Resulullahu, a.s, i on se poče smijati.Tada joj se u tom vremenu, prvi puta obrati: “O Aiša, Allah te je opravdao i potvrdio tvojuvjernost”. Tada joj se obrati majka: “Idi, priđi mu”. Aiša reče, čvrsto ubijeđena u svojubezgriješnost i još više uvjerena u Resulullahovu, a.s, ljubav: “Tako mi Allaha, neću mu prići, ineću nikome zahvaliti osim Allahu, dž.š.”Ajeti koji su objavljeni u povodu potvore jasno govore o toj situaciji. Allah, dž.š, kaže: “Međuvama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobropo vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je tonajviše činio čeka patnja velika”. Deset ajeta govore o ovom događaju (XXIV:od 11 - 21). Sa poosamdeset batina kažnjeni su oni koji su prepričavali lažnu potvoru: Musattah bn Esase,Hassan bn Sabit, Hamna bint Džalis, a najveći lažac, koji je i izvor ove potvore nije dobio kaznu.Ona bi donekle oprala njegov grijeh, zato mu je Allah, dž.š, obećao velike patnje na Ahiretu. Amožda je pošteđen zbog istog razloga, zbog koga nije ubijen, već je ostavljen u životu.I tako je, tek nakon mjesec dana otklonjena sumnja i nevjerica koja je kružila Medinom i koja jedovodila svojim pričama čitavo stanje do usijanja.Poglavar licemjera je pokunjio svoju glavu onog momenta kada ga je Allah dž.š, razotkrio, te jedugo vremena nije mogao ispraviti. Ibnu Ishak kaže: “Kada bi Ibn Ubejj poslije toga neštoizmislio ili pokušao, njegov narod bi ga kažnjavao. Resulullah, a.s, je jedne prilike rekao Omeru,r.a: ”Kakvo je stanje sada Omere, šta čini Ibnu Ubejj?" “Tako mi Allaha, da sam ga ubio ondakad si me ti molio, mnogi bi se bunili a i da im sada naredim da ga oni ubiju, odmah bi to učinili.”Omer kasnije priča: “Shvatio sam, tako mi Allaha, da je Resulullahovo, a.s, mišljenje dalekoberićetnije u odnosu na moje”.

Footnote za četvrti dio:158.El-Kudr je mjesto plemena Benu Sulejma u Nedždu, na sjeveru trgovačkog puta između Mekkei Šama159.Zadul-Mead, II/ 90., Ibnu Hišam II/ 43,44 - Muhtasar Siretu Resul od Nedždija str.236

Još i danas veliki broj muslimana upotrebljava neislamske pozdrave (zdravo, merhaba,sabahhajrulla i sl.) što ukazuje kako oni olahko shvataju pitanje selama kojim nas je Allah dž.š.počastio. Dužni smo selam nazvati u svim prilikama školama, državnim ustanovama,autobuskim stajalištima i dr. jer je svaki drugi pozdrav neispravan. To čemo učiniti čak i akoprilazimo grupi nepoznatih ljudi među kojima su muslimani, a ako ono ne budu muslimani iuzvrate nam drugačije mi ćemo prihvatiti njihov pozdrav. Samo na takav način ćemo i praktićnopokazati da se ne stidimo što smo muslimani, nego da smo na to ponosni (op.prev.)

Ibnu Hišam I/ 661,662,663

Svi komentatori Kur‘ana, uglavnom, navode primjere Jevrejskih spletki u tumačenju sure AliImran, a i u drugim suretima.

Sunen Ebi Davud, II/ 115; Ibnu Hišam I/ 552

Ibnu Hišam, II/ 47,48

Zadul-Mead, II/ 71,79., - Ibnu Hišam II/ 47,48,49

Zadul-Mead, II/ 90,91., - Ibnu Hišam II/ 44,45

Ibnu Hišam, II/ 46.p; Zadul-Mead, II/ 91; Priča se da je u ovom pohodu De‘asur ili Gavrispokušao ubiti Resula a.s, ali nije tačno. To je bilo u drugom pohodu. Vidi Buhariu, II/ 593

”Vesek" je arapska mjera za težinu (1 vesek = 60 s‘aa, a 1 s‘aa je 4 mudda (pregršta)

Ibnu Hišam, II/51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, - Sahih Buhari, I/341, 425, II/577, - Sunen Ebi Davud sa Avnil-Mabud, II/ 42,43, - Zadul-Mead, II/91

Ibnu Hišam, II / 50, 51., Zadul-Mead, II 91. Postoje različita mišljenja o povodu za ovaj izviđačkipohod. Ima mišljenja da su stigle vijesti do Resulullaha, a.s, kako Benu Sulejm (pleme s tihkrajeva) priprema veliku vojsku na Medinu ili na njena predgrađa. Drugo je mišljenje da jeResulullah, a.s, želio napasti Kurejšije. Ovo drugo mišljenje drži Ibnu Hišam i Ibnu Kajjim, jerBenu Sulejm nisu nastanjivali Fer već područje Nedžda, suprotno od Fer‘a.

Ibnu Hišam, II / 50, 51, - Fikhus-Sire, str. 190, - Rahmetun lil-Alemin, II / 219.

Zadul-Mead, II / 92 - Stoji: broj poznat, - Fethal-Bari V / 346 (stoji stotina konja)

Prenosi Ahmed, Nesaija, Hakim i Ibnu Ishak

Ibnu Kajjim u djelu “El-Huda” str.2,92. - Ibnu Hadžer kaže da nije bilo konjanika. - Musa bn Ukbe je konstatovao da muslimani na Uhudu nisu imali ni jednog konjanika. - El-Vafidi da je bilo Resulullahovih a.s, konja i Burdetovih konja. - Fethul-Bari VII/ 350

Prenosi Ibnu S‘ead i kaže da su iz plemena Benu Kajnuka‘a, (2/ 34), a ovo pleme je protjeranoiz Medine odmah poslije bitke na Bedru.

op.prev.

Abdullah bn Ubejj je bio pravi petokolonaš. (op.prev.)


Prenosi Ahmed, Taberanija i El Hakim od Ibni Abbasa-Fethul-Bari, V/ 350

Sahih Buharija-Kitabul-Džihad, I/ 426

Ovo je spomenuto kod autora Halepske Sire, II/ 18



Ibnu Hišam, II/ 69

Dromedar: Rasplodni mužijak deve. (op.prev.)

Ibnu Hišam, II/ 69,70,71,72, - Salih Buhari, II/ 583 -Ovaj rob je primio Islam poslije bitke u Taifu. On je ubio Musejlemu Kezaba tim istim kopljem.Bio je učesnik bitke na Jermuku protiv Bizanata.

Pročitaj Fethul - Bari, VII / 346

Ibnu Hišam, II/77

Sabih Buharija, II/ 579. (mnoge arapske, kao afričke žene nose oko nožnih gležnjeva halhale,znak vijernosti mužu i kući u kojoj se udala, op. prev.)

Prenosi Buharija iz hadisa od Berra bn Aziba, I/ 426.

Sahih Muslim, II/ 107.

Kur‘an (III: 153) - potvrda za ovaj položaj.

Sahih Buhari, I/ 539, II/ 581. - Fethul-Bari, VII/ 351, 362, 363., - Muthesar Siretu Resulillah, a.s, od Šejha Abdullaha En-Nedždije str. 246,. - i druge hadiske zbirke prenose ovaj hadis.

Zadul-Mead, II/ 93,96. Sahih Buharija, II/ 579

Es-Siretul Halebije,II/ 22

Zadul-Mead, II/ 96

Sahih Muslim - poglavlje o Uhudu, II/ 107.

U momentu kada je pao Es-Seken, grupa muslimana je već stigla do Resulullaha, a.s. oniodbiše nevjernike od Immara kojeg jedva odvojiše od Resulullaha,a.s. On pade kodPoslanikovih nogu i umrije sa licem na njegovom stopalu. - Ibnu Hišam, II/ 81.

Sahih Buharija, I/ 527, II/ 581

Allah dž.š,usliša dovu svog Poslanika, a.s. Prenosi se od Ibnu Aziza da je Ibnu Kum‘et otišaokod svoje porodice i da je izveo ovce na pašu. Na toj planini jarac ga nabi na rogove i tako ga jeudarao da ga je raskomadao. - Fethul-Bari, VIII/ 373.- U Taberaniji stoji da mu je Allah poslao jarca s planine koji ga nasuka na rogove i toliko ga jeudarao dok ga nije raskomadao. - Fethul-Bari, VIIIs 366.

Sahih Buhari, II/ 582, - Sahih Muslim, II/ 108.

Fethul-Bari, VII/ 373.

Sahih Muslim, poglavlje: Bitka na Uhudu, II/ 108.

Kitabu-š-Šifa upoznavanje prava El-Mustafa-odabranog, I/ 81.

Sahih Buhari, I/ 407, II/ 580, 581.

Sahih Buhari, I/ 407, II/ 580, 581.

Fethul-Bari, VII/ 361, - Sunen En-Nesai, II/ 52, 53.

Prvo dijelo, VII/ 361.

Miškatu-l-Mesabih, II/ 566, - Ibnu Hišam, II/ 86

Fethul-Bari, VII/ 361

Muhtasar tarih Damask, VII/ 82. i Šuzuru-Zeheb str. 114, - slobodni prepjev prevodioca (op.prev.)

Sahih Buhari, II/ 580

Zadu-l-Mead, II/ 95

Zadu-l-Mead, II/97.

Zadu-l-Mead, II/ 97.

Ibnu Hišam, II/ 73,80,81,82,83, - Zadul-Mead, II / 97.

Sahih Buharija, II/ 582.

Kada je Resulullah, a.s. bio u Mekki Ubejje ga je presreo i rekao: O Muhammede, imam rasnogkonja, svaki dan ga hranim zdjelicom kukuruza, ubiću te na njemu". Resulullah,a.s. muodgovorio."Ubiću ja tebe ako Allah da".

Ibnu Hišam, II/ 84. - Zadul Mead, II/ 97.

Muhtasar Sire od Nedždija str. 250.

Ibnu Hišam, II/ 86.



Ibnu Hišam, II / 90.

Sahih Buharija, I/ 403, II/ 581.

Prethodno djelo, I/ 401.

Aluzija da bi ona bila bolji junak, a on nek ide da prede vunu. (op.prev.)

Sira Halebije, II/ 22. (*)-Ibnu Hišam, II/ 85.



Sira Halebije, II/ 30.


Ibnu Hišam, II/ 93,94, - Zadul Mead II/54, - Sahih Buharija II/579.


Ibnu Hišam, II/94. U djelu “Fethu-l-Bari” stoji da je Sufjanove i Kurejšijske tragove slijedio S‘adbn Ebi Vekas, VII/ 347, - Ibnu Hišam, II/ 90


Zadu-l-Mead, II/97,98.


Ibnu Hišam, II/88, 89.


Zadu-l-Mead, II/ 98,Sahih Buharija, II/ 584.

Zadu-l-Mead, II/ 94. (Njegova žena je ispričala da je bio džunub, a bili su mladenci, i kada je čuopoziv u džihad odmah se odazvao nije imao vremena da se okupa, pa su ga meleki okupali).

Prenosi Ibnu Šazan-Muhtasar Sire od Nedždija str.255.

Prenosi Ahmed-Miškatu-l-Misbah, I/ 140.

Sahih Buharija, II/ 579, 584.

Prenosi Buharija u djelu “El-Edebu-l-Mufred, - Imam Ahmed u svom Musnedu, III/ 424.



Sira Halebije, II/ 47.

Ibnu Hišam, II / 122, 123 ,124 ,125 ,126 ,127 ,128 ,129. - Fethu - l - Bari, VII / 351. - Bitka na Uhudu od Muhammed Ahmed Bašmil, str. 278, 279, 280.

Bitka na Uhudu sa pojedinostima i pohod na Hamrau, uzeli smo iz “Ibn Hišam”, II/ od 60-129. - Zadu-l-Mead, II/ od 91-108, - Fethu-l-Bari, VII/ od 345-377, - Sahih Buharija, Muhtasar Sire od Nedždija od 242-257 str. - Koristili smo i ostalu literaturu na ovu temu.

Pogledaj Zadu-l-Mead, II/ od 99-108.

Fethu-l-Bari, VII/ 347.


Zadu-l-Mead, II/ 109. - Ibnu Hišam, II/ 619/ 620.

Ibnu Hišam, II/ 169-179. - Zadu-l-Mead, II/ 109. - Sahih Buharija, II/ 568, 569, 585.

Ibnu Hišam, II/ 183-188. Zadu-l-Mead, II/ 109,110. Sahih Buharija, II/ 584, 586.

Navodi El-Vakidija da je vijest o nesreći Ma‘une i Er-Redžie došla Resulullahu, a.s, za jednunoć.

Prenosi Ibnu S‘ad od Enesa: Nisam vidio da je Resulullah, a.s, bio tužniji ni za Uhudom, kao zaMa‘unom. (En-Nedždi, 260.)

Buharija, II/ 586,587,588.

Ebu Davud, poglavlje “Haber En-Nadir”, III/ 116,117. - “Avnu-l-Ma‘bud Šerhi suneni Ebi Davude.”

Ibnu Hišam, II/ 191,192. - Zadu-l-Mead, II/71,72. - Sahih Buharija, II/ 574,575.

Ovo su riječi Muhammed Gazalije u djelu Fikhu-s-Sire,str. 214.

Riječi Muhammeda Gazalije u Fikhu-s-Sire, str.315.

Opširno o ovoj bici o dibnu Hišama, II/ 209,210. - Zadu-l-Mead, II/ 112.

Sahih Buharija, poglavlje: ”Bitka na Hendeku", II / 258


Prethodni izvor, ista strana

op. prevodioca

Bilježi Tirmizija u Miškatu-I-Mesabihi, II /448.

Ovo pripovjeda Buharija, II /588, 589.


Sahih Buharija, II / 588.

Sunen En-Nesai, II /56. Ahmed u svom musnedu, bilježi isti hadis, samo s drugim tekstom. Kodnjega stoji: od nekog ashaba ...



Prethodni izvor

Muhtasar Sire od Nedžija, str. 286. - Muslimovo objašnjenje Nevevije, I / 227.

Sahih Buharija, III / 591.


Sahih Buharija - Kitabu-l-Džihad, I / 411. - Kitabu-l-Megazi, II / 590.



Telkihu-Fuhumi ehli-l-Eser str.12


Sahih Buharija, I / 536. - Sahih Muslim, II / 249.; - Džami Tirmizija, II / 225.

Džami Tirmizija, II / 245.

Ibnu Hišam, II / 237, 238. Opširnije kod Ibnu Hišama, II / od 233 - 237 - Sahih Buharija, II / 590, 591. - Zadu-l-Mead, II / 72, 73, 74. - Muhtasar sire od En-Nedždija, str. 287, 288, 289, 290.

Fethu-l-Bari, VII / 343.

O, Božiji robe.


Ibnu Hišam, II / 274, 275.

Rahmetum lil alemin, II / 222, sa podacima iz nekoliko djela o Ahzabu i Kurejza

Es-Siretu-l-Halebije, II / 297. - Musejleme Kezzab je čovjek koji se izdavao za lažnog poslanika.

Zadu-l-Mead, II / 119. - Muhtasar Sire od ebn-Nedždija str. 292.

Sunen Ebu Davud uz objašnjenje Avnul Mabuda, do kada se žena može vratiti mužu ako onprimi Islam poslije nje.

Pogledati komentar oba hadisa u djelu Tuhfet El-Ahvezi, II / 195, 196.

Rahmetun-li-l-Alemin, II / 226. - Zadu-l-Mead, II / 120, 121, 122 - Havaši Telkih fuhum Ehli-l-Eser, str. 28, 29.

Sahih Buharija, II / 625, 626. - Sahih Muslim, II / 145, 146.

Dokaz da je bitka bila ovog dana je potvrda u hadisu “El-lfk”, o događaju koji se desio nakondonošenja propisa o nošenju hidžaba. Ajeti o hidžabu objavljeni su u povodu Zejnebe, kada jebila kod Resulullaha, a.s. Kada ju je Resulullah, a.s. upitao šta misli o Aiši, r.a, ona je rekla:“Čuvam ja svoje uši da nečuju i svoje oči da ne vide.” Aiša priča: “Ona mi je od svihPoslanikovih žena bila jedina konkurencija.” Što se tiče događaja “El-lfk”, Sa‘d bn Muaz i Sa‘dbn Ubadet su se posvađali oko ovog događaja. Poznato je da je Sa‘d bn Muaz umroneposredno poslije bitke sa Benu Kurejzom, pa je očito da prenosioc ove priče izmišlja. IbnuIshak, priča o Ifku, prenoseći od Ez-Zuhrije, od Ubejdullaha bn Abdullaha bn Ubadeta od Aiše,r.a, gdje ne spominje Sa‘d bn Muaza, već mjesto njega spominje Usejd bn Hudajra. EbuMuhammed bn Hazm kaže: “Ovo zadnje je tačno, bez sumnje, da je Sa‘d bn Muaz, spomenutzabunom. Pogledaj Zadu-l-Mead, II / 115. Čudno je od Muhammeda Gazalije da pripisuje Ibnul-Kajjimu da on smatra da je ova bitka bila pete godine h. (Fikhu Sire, str. 223.) a u djelu ”El-Huda", II 115, to opovrgava.

Sahih Buharija, I / 345. - Fethul-Bari, VII / 341.

Zadu-l-Mead, II / 112, 113. - Ibnu Hišam, II / 289, 290, 294, 295.

Oni su bili petokolonaši Islamske države. (op.prevodioca)

Ibnu Hišam, I / 584, 587. - Sahih Buharija, II . 924 - Sahih Muslim, II / 9.


Sahih Buharija, I / 399, II / 727, 728, 729. - Ibnu Hišam, II / 290, 291, 292.

Ibnu Hišam, II / 290, 291, 292 i Muhtasir sire od Nedždija str. 277.

Bila je veoma učena jer je znala stvari argumentovati Kur‘anom (op.prevodioca)

Sahih Buharija, I / 346, II / 696, 697, 698.Zadu-l-Mead, II / 113, 114, 115. - Ibnu Hišam, II / od 297-307.


Peti dio:VOJNE AKTIVNOSTI POSLIJE BITKE BENU-L-MUSTALAK (EL-MERISIA)1. Vojni pohod Abdurrahman bn Avfa na područje nastanjeno Benu Kelbom, zvano Devmetu-l-Džendel bilo je u mjesecu šabanu, 6. g.h. Resulullah, a.s, ga lično posadi preda se i zamota muturban svojim rukama i dade mu osnovna uputstva za rat. On mu reče: “Ako ti se pokori plemeBenu Kelb, onda se oženi kćerkom njihovog vladara. Abdurrahman provede tri dana pozivajućiih u Islam. Narod primi Islam, a on se oženi sa djevojkom Tumadir bintu-l-Asbeg. To je majkaEbu Seleme, a njen otac je bio njihov poglavar.2. Pohod Alije bn Ebu Taliba u pleme Benu S‘ad bn Bekr u mjesto Fedk, mjeseca šabana, 6.g.h.Povod je bio što je u tom plemenu bilo ljudi koji su željeli pomoći Jevrejima protiv muslimana.Resulullah im posla Aliju na čelu dvjesto ljudi. Putovali su noću, a danju se skrivali. Alija uhvatinjihovog glasnika koji izjavi da su ga poslali u Hajber da im zatraži pomoć u ljudstvu, u zamjenuza hajberske datule. Glasnik pokaza Aliji, r.a, mjesto gdje se ljudi Benu Sa‘da iskupljaju. Alija ihnapade i zaplijeni 500 deva i 2000 ovaca. Benu S‘ad pobjegoše u mjesto “Za‘n” na čelu sapoglavarom Veber bn Alim.3. Pohod pod vođstvom Ebu Bekr Es-Siddika ili Zejd bn Hariseta u Vadi-l-Kura, mjesecaramazana, 6. g.h.Pleme Fuzare je željelo mučki ubiti Resulullaha, a.s, pa on posla Ebu Bekra na njih.Pripovijeda jedan od učesnika ovog pohoda Selema bn El-Eku‘a: “Krenuo sam sa Ebu Bekrom.Kad smo tamo stigli i klanjali sabah, naredi nam da izvedemo napad. Došli smo do vode i tu jeEbu Bekr poubijao neke ljude.Ja ugledah gdje velika grupa sa djecom bježi prema brdu, pa se pobojah da ne pobjegnu ubrda. Sustigoh ih i počeh odapinjati strijele između brda i njih. Oni zastaše uplašeni. Među njimase nalazila jedna žena, Ummu Kirfet. Na sebi je imala odjeću od ukrašene kože. Sa njome jebila kćerka joj, prava arapska ljepotica. Povedoh ih Ebu Bekru. On mi pokloni njenu kćer. Ja je ine dohvatih.Resulullah, a.s, je pitao Ebu Bekra za kćerku Ummu Kirfe, pa je posla u Mekku i za nju dobizarobljene muslimane iz Mekke.Neki kažu da je ovaj pohod bio 7.g.h. Ummu Kirfa je bila žena u šejtanskom suretu. Ona je takoja je pokušala organizovati ubistvo Resulullaha, a.s, i za to pripremila trideset konjanika izsvog plemena.Stoga je dobila zasluženu kaznu, pobijeno je i svih trideset njenih vojnika.4. Kerez bn Džabir El-Fihrij na područje Arinejna, krenuo je u mjesecu ševalu 6. g.h. To sedesilo kada je jedna grupa ljudi iz oba mjesta primila Islam i kad su se nastanili u Medini. Nije imprijao vazduh Medine, pa ih je Resulullah, a.s, poslao u pašnjački kraj Zevd i naredio im da pijumlijeko i mokraću deva. Kada su ozdravili ubiše Resulullahovog pastira, pa potjeraše deve iodmetnuše se od Islama.Resulullah, a.s, posla Kereza sa dvadeset ashaba da ih traži. Resulullah, a.s, je molio Allaha:“Moj Allahu, učini ih slijepim da ne vide put, (odmetnici od vjere) neka im put bude tješnji negošto mogu proći”. Allah, dž.š, usliša Resulullahovu dovu. On im zaslijepi vid i zamrači put. Kerezih stiže sa ashabima i odsiječe im ruke i noge i izbi oči, kao kaznu za ono što su učinili.Ostavljeni su na pusto mjesto gdje su i umrli. Priču o njima nalazimo u sahih hadisu kojegprenosi Enes.

Nakon ovih vojnih poduhvata pisci “Sira” navode još pohod Amr bn Umejjeta Ed-Damerije saSelemom bn Ebi Selema, u ševalu, 6.g.h.Oni su krenuli u Mekku da mučki ubiju Ebu Sufjana, jer je Ebu Sufjan poslao beduina da ubijeResulullaha, a.s. Ebu Sufjanov ubica nije uspio u djelo sprovesti svoju namjeru, a niti su oviuspjeli ubiti Sufjana.Spominje se da je Amr usput ubio trojicu ljudi. Također se spominje da je Amr na ovom putuuzeo tijelo Hubejba, šehida, a nama je poznato da je Hubejb ubijen poslije Er-Redžia, nekolikodana ili nekoliko mjeseci. A događaj Er-Redžia je bio 4.g.h. Meni nije jasno da li su piscipomiješali ova dva putovanja, ili su ova dva događaja bila u okviru jednog putovanja, onog u4.g.h.Profesor El-Mensur Fevri tvrdi da ovaj pohod i nije bio ratni pohod ili sukob. Jedino Allah zna.Ovo su bili vojni pohodi i borbe poslije Ahzaba - Hendeka, i Benu Kurejze. Ni u jednoj nije došlodo žestokog uzajamnog okršaja. To su samo bili mali iznenadni napadi, jer su ovi muslimanskipohodi bili samo izviđačkog karaktera ili pohodi revanša za učinjeno zlo bilo od beduina ilidrugih arapskih plemena koji se nisu htjeli pokoriti.Očito je da su svi događaji poslije Bitke Ahzab krenuli drugim tokovima. Moral neprijateljaIslama je bio u stalnom padu. Izgubili su nadu u razbijanje snage muslimana.Ovaj preokret je, veoma jasno, došao do izraza u “Primirju na Hudejbiji”. Primirje je mogloznačiti, samo jednu jedinu stvar, priznavanje snage i vrijednosti Islama i njegovog prihvatanja saostalim vjerama na arabijskim prostorima.DOGAĐAJ NA HUDEJBIJI(zulkade 6. g.h.)“Umra” je razlog za odlazak na Hudejbiju.Nakon što događaji na Arabijskom poluotoku, uveliko krenuše u korist muslimana, počeli su semalo po malo pojavljivati predznaci “veličanstvene pobjede” - oslobođenja Mekke i uspjehaširenja Islama.Otpočele su pripreme za utvrđivanje prava muslimana u izvršavanju njihovih vjerskih obreda uMesdžidu-l-Haramu, kojeg su uzurpirali mušrici od prije šest godina.U Medini je Resulullahu, a.s, u snu prikazano da ulazi sa svojim ashabima u Mesdžidu-l-Haram,te da je uzeo ključ Kabe i da su učinili “tavaf” (obilaženje oko Kabe) “i umru” (mali hadždž). Usnu je vidio također da su neki u sklopu obreda umre, obrijali glave, a neki skratili kosu. Kad seprobudio, obavijestio je ashabe o tome,a oni se silno obradovaše i shvatiše da će iste godineući u Mekku.Resulullah, a.s, obavijesti svoje drugove da će on ići da obavi umru, pa neka se spreme za put.Okupljanje muslimanaResulullah a.s. pozva okolna beduinska plemena da krenu s njim, ali mnogi od njih se neodazvaše. Resulullah, a.s, spremi svoju čistu odjeću, uzjaha svoju devu “El-kasva” i ostavi uMedini za nadzornika Ibnu Ummi Maktuma, a neki kažu Nemileta El-Lejsija.Iz Medine krenu uponedjeljak u osvit prvog zulkadeta, 6. g.h. Sa sobom je poveo svoju ženu Selemu uz jošhiljadu četiristo ili hiljadu petsto ljudi. Niko s njim nije krenuo naoružan osim putničkim oružjemkoje sačinjava sablja u koricama.Muslimani kreću ka MekkiResulullah, a.s, krenu put Mekke, i kad je stigao u Zul-Hulejfu odabra kurbane i obilježi ih, teobuče ihrame (hadždžijsku odjeću) za umru. Ko ga vidi tako obućena, neka zna da ne ideratovati.Ispred sebe posla jednog izviđača iz plemena Huzaat da ga obavještava o Kurejšijama. Kad jedošao blizu mjesta Usfana, dođe mu njegov izviđač i reče: “Prošao sam pokraj K‘ab bn Lu‘jakoji je podigao protiv tebe Abisince (kršćane). Njima su se pridružile još neke skupine Arapa ihoće da te napadnu i da ti zabrane dolazak u Mekku i Kabu”.Resulullah, a.s, pozva svoje drugove na dogovor i reče: “Šta mislite da krenemo preko njihovihpašnjaka (drugim putem) pa da im nanesemo štetu? A ako nas oni budu čekali, ostaćeprevareni i ožalošćeni, a ako pobjegnu, biće to skupina koju je Allah razjedinio.Ili možda želite da idemo u Mekku i uđemo u Kabu, pa ko nas pokuša spriječiti u tome,borićemo se s njim?"Ebu Bekir, r.a, reče: “Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju. Mi dolazimo s namjerom da”umru" obavimo, a ne dolazimo s namjerom da nekog bijemo, ali, ko stane na put, između nas iKabe ubićemo ga". Resulullah, a.s, reče: “Krećite, krećite”.Pokušaj Kurejšija da odvrate muslimane od dolaska u Mekku

Čim su Kurejšije čule za dolazak Resulullaha, a.s, sazvaše i održaše Konsultaciono vijeće nakome zaključiše da odbiju muslimane od Kabe, kako znaju i umiju.Nakon što se udaljio Resulullah, a.s, od Abisinca, prenese mu neki čovjek iz Benu K‘aba da suKurejšije sašle u Zi Tuva i da ima sto konjanika Halid bn El-Velida u vojnoj postaji u Kurai-l-Gamimu, na glavnom putu koji vodi do Mekke. Halid je pokušavao spriječiti dolazak muslimana.Stoga je krenuo sa svojim konjanicima prema njima, pa se dvije vojske nađoše na vidiku jednadrugoj.Halid ugleda muslimane na podne namazu kako ruku čine i na sedždu padaju, pa reče: “Bili suneoprezni. Da smo ih napali, nanijeli bi im ‘rtve”.On zatim odluči da ponovo naiđu i napadnu muslimane kad budu na ikindiji namazu, i to da ihodjednom potuku. Međutim, Allah, dž.š. objavi propis o namazu “salatu-l-haufi”, koji se klanja usituacijama opasnim za život. Tim namazom su klanjali ikindiju, sa dva rekata, pa tako Halidupropade i ta prilika.Promjena putnog pravca i pokušaj da se izbjegne kobni susretResulullah, a.s, opet promijeni pravac kretanja prema Mekki. On sa muslimanima krenu golim,stjenovitim putem, zvani Šiab, i krenuše na desnu stranu iza El-Hamda (El-Humša) put koji vodina Senijjetul-Merari, i koji se ispod Mekke spušta na Hudejbiju. On zaobiđe glavni put kojiodvodi do Harema, pa prođe pored Ten‘ima, kojeg ostavi s lijeve strane. Kad ugleda Halidupornu muslimansku vojsku koja je došla sasvim drugim putem, pohita galopom da upozoriKurejšije.Resulullah, a.s, je išao sve do Senijjetu-l-Merara kada mu zastade deva. Ljudi to primijetiše papovikaše: “Hajde, hajde”, a ona kao da je ukopana na mjestu. Oni povikaše: “Iznevjeri ”El-Kasva, iznevjeri El-Kasva!" Resulullah, a.s, na to povika: “Nije El-Kasva iznevjerila, nije to njoj uprirodi, ali joj se ispriječio isti ”onaj" koji se ispriječio i slonu". Zatim reče: “Tako mi Allaha, kadabi Kurejšije zatražile od mene bilo šta od onoga što veličaju, a da to ne prelazi Allahovezabrane, odobrio bih im”.Nakon toga potjera devu i ona ga ponese. On nastavi put i dođe na gornju Hudejbiju kod koritaza vodu u jednoj stijeni. Voda je polagano curila, a ljudi su pili. Ubrzo su vodu iz korita iscrpili,pa se požališe Resulullahu, a.s, da su žedni. On izvadi strelicu iz svog tobolčeta pa naredi da jestave u korito. I tako Mi Allaha voda im nadođe, preli korito zapljusnu ih, da su morali ustuknuti.Budejl posreduje između Resulullaha a.s, i KurejšijaKada je Resulullah, a.s, obezbijedio mjesto za odmor, pojavi se Budejl bn Verkae Huzaija sagrupom svojih ljudi kod Resulullaha, a.s. Neki ljudi Benu Huzaata su imali dobronamjernekontakte sa Resulullahom, a.s, i bili su mu veoma odani, tako da su vrlo često radili tajno zanjega. Budejl reče: “Ostavio sam K‘ab bn Luaja, negdje kod hudejbijske vode. Oni su sa sobompoveli žene i djecu, oni hoće po svaku cijenu da te napadnu i da spriječe tvoj dolazak u Kabu”.Resulullah, a.s, mu odgovori: “Mi nismi došli nikog da ubijamo, ali smo došli da ”umru" obavimo.Rat je Kurejšije mnogo iscrpio, a i velike im štete nanio, ako žele da ih rasteretim duga, ondaneka meni i svijetu oslobode put.Ako žele da prime Islam kao što su ga primili mnogi, onda neka to i učine, a ako neće ni to,onda su pretjerali. Ako sve odbijaju osim borbe, onda ću se, tako mi Allaha, boriti i u ovakvommom stanju (u ihramima), makar ostao sam ja, ili dok Allah svoju volju ne izvrši".Budejl mu na te riječi odgovori: “Obavijestiću ih o svemu što si rekao”. On zatim ode kodKurejšija i reče im: “Ja dolazim od onog čovjeka (Resulullaha), a i usput sam čuo kako govoriinteresantne stvari. Ako hoćete, ponoviću njegove riječi”. Zlobnici kurejšijski povikaše: Nemapotrebe da nam išta od njega prenosiš, a jedan pametniji čovjek reče: “Hajde, daj reci nam tošto si čuo”. On ispriča sve što je Resulullah, a.s, kazao. Kurejšije su željele provjeriti tačnostnjegovih riječi, pa poslaše Mikrez bn Hafsa do Resulullaha, a.s. Kada ga ugleda Resulullah, a.s,reče: “Ovo je zloban i lukav čovjek”. A kad on dođe i kad mu se Resulullah, a.s, obrati, reče musve isto kao što je rekao i Budejlu. Mikrez se vrati Kurejšijama i prenese im ono što je čuo.Ostali kurejšijski delegatiKurejšije su željele poslati još nekoga da provjeri namjeru muslimana. Jedan Kenanija, simenom El-Hulejs bn Alkamet reče: “Pustite mene da odem do njega”. Kurejšije rekoše: “Idi”.Kad ga ugleda Resulullah, a.s, da dolazi poznade ga pa reče: “Ovo je taj i taj čovjek. On je izplemena koje obožava ‘rtvu. Pokažite mu ih, izvedite pred njega kurbane”.Narod dočeka El-Hulejsa s telbijom (dove koje uče uz kurban bajram). Kada on to ugleda, reče:“Slava Allahu, ovom narodu ne treba zabranjivati dolazak u Kabu”. On se vrati svojimdrugovima i reče: “Vidio sam kurbane, namijenjene i obilježene. Moje mišljenje je da ih pustimo

u Mekku”. I povede se razgovor između ovog Kenanije i Kurejšija. Evo, ukratko, o čemu je biloriječi:Urvet bn Mes‘ud Es-Sekafi reče: “Onaj tamo (Resulullah, a.s,) vam nudi realan prijedlog, pa gaprihvatite. Dopustite mi da ja odem do njega i s njim razgovaram”. Pa mu dozvoliše i on ode.Resulullah, a.s, je i njemu rekao isto što je rekao i Budejlu.Urvet mu se na to obrati: “O Muhammede, šta misliš da vratiš svoj narod nazad, ili si, možda,čuo da je neko prije tebe poveo svoj narod u propast. Ako ih povedeš, ja vidim, tako mi Boga,svakakva lica oko tebe, ima tu i ološi, oni će pobjeći i tebe ostaviti (Kurejšijama)”. Ebu Bekr muse tada obrati i grubo ga prekori, a onda reče: “Zar mi da pobjegnemo od njega?” Urvet upita:“Ko je ovaj?” Odgovoriše: “Ebu Bekr”, a on reče: “Tako mi Boga, da nije već bilo ranijegprijateljstva između mene i tebe, ja bih ti odgovorio kako zaslužuješ”.Zatim se Urvet okrenu Resulullahu, a.s, da s njim razgovara, dodvoravajući mu se i stalno mudodirujući bradu. Mugire bn Šu‘be, koji je stajao sa isukanom sabljom kraj Resulullaha, a.s, bisvaki puta kad Urvet pogladi Resulullahu, a.s, bradu, udarao sabljom o korice, i onda ljutitoviknu: “Odmakni ruku od Resulullahove, a.s, brade”. Urvet podiže glavu i upita: “A ko je ovaj?”Odgovoriše mu: “El-Mugire bn Šu‘be”. Urvet povika: “O kakve li izdaje, a da ne misliš da ću i japoći stopama tvoga izdajstva?”Mugire je u predislamsko doba putovao u društvu nekog plemena, pa je ljude pobio, njihovuimovinu oduzeo, a zatim otišao i primio Islam. Kad je došao kod Resulullaha, a.s, i ispričao mušta je učinio Resulullah, a.s, je rekao: “Što se tiče tvog Islama, prihvatam, a od tog imetka neželim ništa”. (Mugire je bio Urvetu bratić).Urvet je bio drzak i bezobrazan sa ashabima Resulullaha, a.s. Svakog je prozivao i podsjećaoga na njihovu raniju vezu. Potom se vrati svojim drugovima u Mekku i reče: “O narode, obilaziosam mnoge kraljeve (kao izaslanik). Bio sam i kod ”Kajsara" - Cezara i “Kisra‘a” - Kserksa i“Nedžašije” - Njegusa. Tako mi Boga, nisam vidio da i jednog kralja vole i poštuju njegovi ljudikao što to čine Muhammedovi ljudi Muhammedu. Ako pljune, njegova pljuvačka obaveznozavrši na dlanu nekog od njegovih ashaba koji je potare po svome licu i koži. Kad im neštonaredi, natječu se da to urade. Kad on uzima abdest, hoće da se pobiju oko ostataka vode izanjega. Kad on govori, oni spuste svoje glasove, a kad ga gledaju, gledaju ga blagim pogledomiz poštovanja prema njemu. Taj čovjek vam je ponudio pravi prijedlog, pa ga prihvatite".“On je zadržao ruke njihove od vas i vaše od njih usred Mekke”Kada su kurejšijski mladići, razuzdani i nabusiti, željni rata radi samodokazivanja, vidjeli danjihovi poglavari žele mir, počeli su smišljati plan koji bi poremetio i odložio mir. Oni odlučiše dapo noći krenu, i da se malo zabave u muslimanskoj vojnoj postaji, i da počine radnje koje ćezapaliti baklju rata.Oni to i ostvariše. Krenu njih sedamdeset ili osamdeset mladića, pa se spustiše niz brdo Et-Ten‘im i i htjedoše ući u logor. Ali nisu imali sreće jer ih sve pohvata Muhammed bn Selema,zapovjednik straže. Iz želje za primirjem, Resulullah, a.s, ih pusti na slobodu. U vezi s tim, Allahdž.š. objavi u Kur‘anu:“On je zadržao ruke njihove od vas i vaše od njih usred Mekke, i to nakon što vam je pružiomogućnost da ih pobijete”. (XLVIII:24.)Osman bn Affan, muslimanski delegatKurejšijamaUzimajući sve ovo u obzir, Resulullah, a.s, odlući da pošalje svoga delegata koji će Kurejšijamapotvrditi Resulullahov, a.s, stav i cilj ovog putovanja.On pozva Omer bn El-Hattaba, da ga pošalje. On se izvinu govoreći: “O Poslaniče, ja nemamnikoga u Mekki da bi me mogao odbraniti, ako me Benu K‘ab stave na muke. Pošalji Osman bnAffana. Njegova porodica je u Mekki. On će prenijeti poruku koju želiš”.Resulullah, a.s, pozva Osmana i posla ga Kurejšijama i reče mu: “Obavijesti ih da mi nismodošli da ratujemo, došli smo da obavimo umru. I pozovi ih u Islam. Zatim mu Resulullah, a.s,naredi da u Mekki obavijesti vjernike muškarce i vjernice žene da će ubrzo biti oslobođenjeMekke, i da im prenese radosnu vijest da će Allahova vjera gospodariti Mekkom, i niko višeneće skrivati svoj iman u Mekki.Osman bn Affan pohita u Mekku. On naiđe pokraj nekih Kurejšija u Beldal dolini. Oni ga upitaše:“Gdje ideš?” A on odgovori: “Šalje me Resulullah, a.s, po tom i tom pitanju” - pa im ispriča svepo redu, a oni rekoše: “Čuli smo, idi i obavi svoje potrebe”.

Zatim se diže Eban bn Seid bn El-As, pa mu nazva dobrodošlicu, te mu osedla novog konja,uze Osmana i podiže ga na konja i pohita s njim u Mekku. Osman prenese poruku kurejšijskimpoglavarima.Kad se Osman odmorio, oni mu ponudiše da učini tavaf oko Kabe. On odbi ovuponudu i ne htjede da učini tavaf dok to ne uradi Resulullah, a.s.Pretpostavka da je Osman ubijen i zakletva pod drvetom, prisega vjernosti Resulullahu, a.s.Kurejšije zadržaše Osmana kod sebe, vjerovatno želeći da se dogovore šta dalje da rade, i dadobro osmotre svoje pozicije, pa da po Osmanu pošalju odgovor Resulullahu, a.s.Osmanovo zadržavanje potraja, pa se pronije glas među muslimanima da je Osman ubijen.Kad to ću, Resulullah, a.s, reče: “Nećemo odustati dok ne kaznimo taj narod, a onda pozvasvoje drugove da polože zakletvu. Oni su se zaklinjali da neće pobjeći, potom se javi grupa kojase zakle na vjernost do smrti.Prvi koji mu dade prisegu bio je Ebu Sinan El-Esedijj. Također mu je zakletvu na vjernost daoSelema bn El-Ekve‘a, i to se tri puta zakleo na vjernost do smrti. Zakletvu je dao među prvimljudima, pa potvrdio je među onima u sredini, pa opet na kraju sa onim posljednjim.Resulullah, a.s, dohvati svoju drugu ruku, šaku u šaku i reče: “Ova moja druga ruka je garancijaza Osmana”.Kada se završi davanje podrške, prispije i Osman te se i on zakle na vjernost Resulullahu, a.s,(Za njega je to Resulullah već učinio, a on je samo potvrdio).Od ove podrške je odustao samo jedan jedini čovjek - munafik - licemjer, zvani Džedd bn Kajs.Ova se ceremonija podrške odvijala pod drvetom. Omer, r.a, je držao Resulullaha, a.s, za ruku,a Ma‘kil bn Jesar je držao granu drveta iznad Resulullahove glave i poput lepeze mahao irashlađivao vazduh.Ova prisega je nazvana “Er-Ridvan” o kojoj Kur‘an kaže: “Allah je zadovoljan onim vjernicimakoji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli”. (XLVIII:18.)Sklapanje primirja i njegovi paragrafi Sulhu-l-HudejbijjaKurejšije su shvatile ozbiljnost situacije, pa poslaše hitno Suhejl bn Amra da sklope primirje. Onimu strogo podvukoše da od primirja neće biti ništa ako se ove godine ne vrate odmah uMedinu. Nećemo da Arapi pričaju o nama kako je ušao u Mekku iznenada i na silu.Suhejl bn Amr dođe kod Resulullaha, a.s. Kad ga ugleda Resulullah, a.s, reče: “On će olakšatinašu sitaciju, Kurejšije sigurno žele primirje dok njega šalju”. Suhejl je dugo i dugo govorio, azatim se složiše na uslove primirja, a to su:1. Da se Resulullah, a.s, vrati u Medinu i da ove godine ne ulazi u Mekku, a sljedeće godine dadođe s muslimanima i da provedu u njoj tri dana, samo sa oružjem koje nosi putnik, a to jesablja u koricama. Kurejšije im za to vrijeme ne smiju praviti nikakve smetnje.2. Obustavljanje neprijateljskog djelovanja između dvije strane za period od deset godina. Utom vremenu, dok traje primirje, ljudi će se bezbijedno kretati, a oni će jedni druge štititi.3. Ko od plemena želi da stupi u savez sa Muhammedom i da poštuje ovaj ugovor, može to daučini, a ko to isto želi sa Kurejšijama, neka to učini. Svako takvo pleme smatraće se kao dio tognaroda. Svako neprijateljstvo prema savezniku, smatraće se neprijateljstvo sa tom skupinom.4. Ako neko od Kurejšija prebjegne Muhammedu, bez dozvole svog starješine, on će im gavratiti u Mekku, a ako neko od Muhammedovih dođe Kurejšijama, to jeste, ako prebjegne kodnjih, oni mu ga neće izručiti.Zatim Resulullah pozva Aliju da ovo napiše na papir. Resulullah mu je diktirao: “Bismillahir-Rahmanir-Rahim”, a Suhejl reče: “Što se tiče toga ”Er-Rahman", tako mi Boga, mi ne znamo koje taj? Nego, piši ovako: “Bismikellahumme”, pa Resulullah, a.s, naredi Aliji neka tako napiše.Zatim Resulullah, a.s, nastavi diktirati:“Sa ovim se saglašava Muhammed, Resulullah”, a Suhejl ga prekide: “Da znamo da siResulullah, ne bi ti zabranili ulazak u Kabu, a ne bi s tobom ni ratovali, nego piši ovako: ”Saovim se saglašava Muhammed, sin Abdullaha". Resulullah, a.s,reče: “Ja sam Resulullah iakomi vi ne vjerujete”, te naredi Aliji r.a, da napiše kako Suhejl kaže, te da izbriše apozicijuResulullah. Alija r.a, ne htjede da to izbriše, pa to učini Resulullah, a.s, svojom rukom. Potom jeostalo napisao.Kad je primirje sklopljeno, pleme Huzaat pristupi u savez s Resulullahom, a.s. Oni su bili podzaštitom Benu Hašima još od vakta Abdul-Muttalibova, stoga je njihovo pristupanje ovoj stranibilo potvrda tog starog savezništva.Pleme Benu Bekr uđe u savez sa Kurejšijama.Vraćanje Ebu Džendela Kurejšijama

Dok je Alija pisao tačke ugovora, s gornje strane Mekke se među muslimane spusti EbuDžendel bn Suhejl, vezan u lancima. Suhejl reče: “Ovo je prva osoba koju potražujem od tebeda mi je vratiš”. Resulullah reče: “Još nismo završili ugovor”. Suhejl reče: “Ako je tako, ondanećemo ništa ni dogovarati”.Resulullah, a.s,: “Daj mi ga”.Suhejl bn Amr: “Ne dam ti ga”.Resulullah, a.s,: “Hajde, učini to”.Suhejl: “Neću to da učinim”.Suhejl udari Ebu Džendela u lice, zatim ga dohvati za jaku i potjera ga, da ga vrati mušricima.Ebu Džendel se derao iz glasa: “O muslimani, a zar ću se vratiti mušricima, pa da me skrenu smoje vjere?”Resulullah, a.s, mu reče: “Strpi se, o Ebu Džendel, i ne daj se, Allah dž.š, tebi i takvim kao što siti, nejak i nezaštićen donijeće olakšanje i naći izlaz. Mi smo već sklopili međusobni ugovor iprimirje i dali im Allahovu riječ, kao i oni nama, pa ih ne smijemo prevariti”.Ustade Omer bn El-Hattab, r.a, da isprati Ebu Džendela, pa mu reče: “Strpi se Ebu Džendel, onisu zaista mušrici, krv ni jednog od njih ne vrijedi više od krvi psa”.On se okrenu tako da se drška sablje primače Ebu Džendelu, a Omer r.a, o tome naknadnopriča i kaže: “Poželio sam da izvuće sablju i njom da ubije svoga oca”. Međutim, njemu je biloteško da to uradi sa svojim ocem i tako se to završi.Klanje kurbana i brijanje onoga ko odustaneod umreKada je Resulullah, a.s, završio sa ugovorom o primirju, obrati se muslimanima i reče: “Ustanite,zakoljite kurbane i obrijte glave”. Niko od prisutnih, tako mi Allaha, dž.š, ne ustade, iako jeponovio tri puta.Nakon toga on se diže i ode kod svoje žene Ummu Seleme. Ispriča joj šta mu se desilo, da ganiko nije poslušao. Ona mu reče: “O Allahov Poslaniče, ako voliš da te poslušaju, izađi, i nemojni s kim progovoriti ni riječi dok ti ne zakolješ svoga kurbana i ne pozoveš svog brijača, pa da teobrije”.Ustade Resulullah, a.s, izađe i ni s kim nije govorio dok nije zaklao svog kurbana i pozvaosvoga brijača koji ga je obrijao. Kada to vidje narod, svi ustadoše, zaklaše kurbane i počešejedni druge brijati, tako da su gotovo jedni druge ubili od tuge što ga nisu odmah poslušali.Jedna deva je bila kurban za sedmoro, a i jedna krava za sedmoro.Resulullah, a.s, je zaklao devu koja je ranije pripadala Ebu Džehlu. U nozdrvi je imala srebrnuhalku. To je bio imidž Ebu Džehla da bi izazvao ljubomoru mušrika.Resulullah, a.s, je tri puta molio Allaha, dž.š. za oprost onima koji su obrijali glave, a jedanputza one koji su se samo podšišali.Na ovom putovanju Allah, dž.š. je pored ovih propisa, propisao iskup za one koji iz opravdanihrazloga obriju glavu ili podšišaju kosu prije vremena, da mogu postom, sadakom ili ‘rtvom, poputslučaja Ka‘b bn Udžreta, da se iskupe.Zabrana povratka Muhadžirki nazadmušricimaResulullahu dođoše žene mu‘minke iz Mekke, njihovi staratelji dođoše da ih vrate, shodnougovoru koji je potpisan na Hudejbiji. Ovaj njihov prijedlog je odbijen, zbog toga što u paragrafuvezanom za ovu tačku stoji riječ: “I da svaki naš čovjek koji ti dođe (pobjegne kod tebe - od nas,makar i bio tvoje vjere, mora biti vraćen nama”, ne podrazumijeva žene, koje nisu ni spomenute.Allah, dž.š, tim povodom objavi:“O vjernici, kad vam vjernice kao Muhadžirke dođu, ispitajte ih - a Allah dobro zna kakvo jevjerovanje njihovo.... U braku mnogoboške ne zadržavajte”. (LX:10.)Resulullah, a.s, ih je na ispit stavljao čitajući im uzvišene riječi Kur‘ana: “Kada ti dođu vjerniceda ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati i da neće krasti, i da neće bludničiti,i da neće djecu svoju ubijati....” (LX:12,)Ona vjernica koja je prihvatila sve uvjete i dala prisegu, takve žene nije vraćao nazad..Muslimani otpustiše svoje žene nevjernice putem ovog propisa. Omer r.a, je pustio dvije žene,koje su bile u nevjerstvu. Jednu od njih oženi Muavija, a drugu Safvan bn Umejje.Rezultati ovog ugovoraProučavajući paragrafe ugovora, bilo da tražimo njihov dubinski smisao ili površinsko značenjedolazimo, bez svake sumnje, do veoma značajnog zaključka, a to je, da je primirje i ugovor naHudejbiji prva verbalna pobjeda muslimana, za koju Kurejšije do tada nisu htjeli ni da čuju, a

kamo li da ih u bilo čemu priznaju. Naprotiv, oni su željeli da iskorijene muslimane doposljednjeg, i željno iščekivali da dočekaju trenutak njihovog kraja. Oni su svim silamapokušavali da naprave razdor između vjere Islama i naroda, s obzirom da su bili svjesni daIslam iz dana u dan preuzima i duhovno i svjetovno vođstvo na Arabijskom poluotoku.Činjenica je da i sam pristanak Kurejšija na ponuđeno primirje znači priznavanje jedne novesnage na tim prostorima, snage muslimana, te da Kurejšije nisu u moći da ratuju s njima. Važnoje napomenuti da treći paragraf hudejbijskog ugovora ukazuje na to, da su Kurejšije zaboravilena svoje vjersko i svjetovno vođstvo u Arabiji, i da ih sada više niko i ništa ne interesuje, te dase moraju brinuti o sebi.A što se tiče ostalih plemena, pa i čitave Arabije, ako hoće da prihvate Islam svi, to Kurejšije neinteresuje, i oni se neće ni u šta miješati.Nije li, onda, ovo totalni poraz njihov i nije li ovo velika i jasna pobjeda muslimana?Veoma je važno napomenuti, da dugotrajni ratovi i povremene bitke koje su vođene izmeđumuslimana i njihovih neprijatelja nisu bili s ciljem - govorimo o muslimanima - da se steknumaterijalna dobra, osvoji teritorija, ubijaju ljudi, ili na silu neprijatelj prevede na Islam, već jejedini cilj bio da su muslimani putem ovih ratova i bitaka željeli potpunu slobodu svih ljudi, bezobzira na vjeru, naciju i rasu a prvenstveno svoju. “Pa onaj ko želi da vjeruje neka vjeruje, a koželi da ne vjeruje, neka nevjeruje”. (Kur‘an).Između čovjeka i onoga što on želi ne smije se ispriječiti nikakva sila. Vjerska tolerancija isocijalna jednakost su moto Islama. Uspjeh kojeg je Islam doživio u mirno doba, poslije ovogugovora ne bi se mogao postići ratovanjem ni onda kada je pobjeda bila očigledna.Zbog velike širokogrudnosti Islama, muslimani su postigli ogroman uspjeh na polju ed-d‘aveta -širenja same vjere. I dok je broj muslimana prije primirja na Hudejbiji bio svega oko 3.000,muslimanska vojska je samo za dvije godine, nakon primirja brojala 10.000 boraca (prilikomoslobođenja Mekke).Drugi paragraf ove sjajne pobjede je u tome, da muslimani nisu prvi otpočinjali ratove i bitke,već su to uvijek činili drugi (Kurejšije). Kur‘an o tome kaže: “A oni su vas prvi napali”. (IX-13)Što se tiče muslimana, imali su od svojih vojnih pohoda osnovni zadatak da probude Kurejšije iznjihove umišljenosti i njihovog odvraćanja od Allahovog puta, te da uvažavaju muslimane. Nekasvako radi svoj posao i neka se ne miješa u tuđe stvari. Prekid rata od deset godina je preprekaovoj umišljenosti i ovom ometanju u vjeri, i dokaz o propasti onoga ko otpočne rat i njegovojslabosti i gubljenju ugleda.Prvi paragraf je konačni dokaz o propasti Kurejšija. Zabrana muslimanima da posjete Kabu jesvedena na određeni period, ona nije stalna i vječna. Oni su tim svojim gestom uspjeli odbitimuslimane samo za tu godinu, tako da za njih i u tome nema nikakvog uspjeha.Kurejšije su sa tri prve tačke udovoljili muslimanima, a kroz to su za sebe dobili samo jednu i točetvrtu, ili četvrti paragraf ugovora.Međutim, i to je vrlo jeftin dobitak. U njemu nema ništa što bi naškodilo muslimanima. Poznatoje da neko, ko je musliman, neće napustiti (pobjeći) od Allaha i Njegovog Resula, a.s, niti ćepobjeći iz islamske sredine, osim ako se odmetne od vjere, javno ili tajno. A ako se odmetne odvjere, onda on i nije više potreban muslimanima. Njegovo udaljavanje iz islamskog društva jemnogo vrijednije od njegovog ostanka u njemu.Na ovo je mislio Resulullah, a.s, kad je rekao: “Onaj ko od nas ode njima, njega je Allah udaljio”.Ako primi Islam od stanovnika Mekke i pored toga što mu je iseljenje u Medinu zabranjeno, nijemu zabranjeno iseljenje u druga mjesta, a Allahova zemlja je prostrana. Zar nije Abisinija bilaprostrana za muslimane, kada stanovnici Medine nisu znali o Islamu ništa? Resulullah, a.s, jeupravo i mislio na ovu soluciju kada je rekao: “Ko nama dođe od njih, Allah će za njega naćiolakšanje i rješenje”.Zaštita suvereniteta na ovakav način, iako predstavlja vid kurješijske moći i slave, ustvariproizlazi iz velike njihove uznemirenosti, nesigurnosti i velikog straha za njihovo mnogobožačkobivstvovanje. Oni kao da su znali da su danas, više nego ikad do tada, na rubu provalije, kadanemaju drugog izbora već da prihvate ovakvu zaštitu suvereniteta.Resulullahovo, a.s, uvažavanje, da se oni koji od muslimana prebjegnu Kurejšijama, ne moguviše vratiti nazad je samo još jedan dokaz da se on pouzda u čvrstinu svog egzistiranja, svojesnage i cjelokupnog povjerenja, i stoga se ni malo ne boji za primirje ovakvog uvjeta.

Žalost muslimana i razgovor Omera, r.a,sa Resulullahom, a.s.

Ugovor o primirju je potpisan i objasnili smo suštinu tačaka potpisanog ugovora, ali moramospomenuti dva događaja koja baciše u očaj i nedoumicu sve muslimane.1. Muslimani su bili obaviješteni da će moći ući u Harem i da će obaviti tavaf, a oni se vratišeneobavljena posla i s tim se nisu nikako mogli pomiriti.2. Resulullah, a.s, je svjesno popuštao kurejšijskim zahtjevima, iako ga je Allah, dž.š.obavijestio da je Islam vjera perspektive, i da će ona ubrzo dominirati arabijskim prostorima.Takav blag stav Resulullaha, a.s, pred očitim pritiskom Kurejšija, je također rasrdio muslimane.Ova dva, za njih neuspjeha - iako je Resulullah, a.s, sasvim bio u pravu -izazvaše kodmuslimana, sumnju, nedoumicu i svakakva nagađanja. Zbog toga su bili duboko povrijeđeni, iskoro žalosni zbog eventualnih posljedica koje mogu uslijediti nakon primirja.Izgleda da je najžalosniji bio Omer bn El-Hattab, r.a. On dođe kod Resulullaha, a.s, i obrati muse: “O Allahov Poslaniče, a zar mi nismo u pravu, a zar istina nije na našoj strani, a ne nanjihovoj?” Resulullah, a.s, odgovori: “Jeste”.Omer r.a: “A zar neće naši ubijeni u džennet, a njihovi u džehennem?”Resulullah, a.s.: “Hoće”.Omer, r.a: “Pa zašto onda sramotimo našu vjeru, i zašto da se vratimo, a nismo pustili da Allahpresudi između nas i njih?”Resulullah, a.s: “O sine Hattabov, ja sam Allahov Poslanik, i nisam htio da mu budemneposlušan. On je moj pomagač i nikada me neće napustiti”.Omer, r.a: “A zar nam nisi rekao, da ćemo doći u Mekku i da ćemo ući u Harem i tavvaf okoAllahove kuće učiniti?”Resulullah, a.s: “Svakako”, a jesam li ti rekao da ćemo doći u Allahovu kuću ove godine?Omer, r.a: “Ne”.Resulullah, a.s: “Ti ćeš doći i ti ćeš tavaf oko nje učiniti”.Omer, r.a, ode srdit od Resulullaha, a.s, i dođe kod Ebu Bekra. Postavi mu ista pitanja kao iResulullahu, a.s. Ebu Bekr mu na sve dade odgovor kao i Resulullah, a.s, s tim što još dodade:“Možeš i da umreš od jada, ali tako mi Allaha, on je (Resulullah, a.s,) u pravu.”Tada je Allah, dž.š, objavio suru “El-Feth” gdje kaže:“Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodatSvoju tebi potpunom učinio, da bi te na pravi put uputio i da bi te Allah pobjedonosnom pomoćipomogao. On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje već imaju - avojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je - da bi vjernike i vjernice uveo udžennetske bašće kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i da bi prešao prekorđavih postupaka njihovih - a to je u Allaha veliki uspjeh - i da bi kaznio licemjere i licemjerke imnogobošce i mnogoboškinje koji o Allahu zlo misle - neka zlo njih snađe, Allah se na njihrasrdio i prokleo ih i pripremio na džehennem, a grozno je on boravište!Allahove su vojske nebesa i Zemlje; Allah je silan i mudar!Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onog koji treba da opominjeda u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da ga veličate i daga ujutro i navečer hvalite. Oni koji su ti se zakleli na vjernost zakleli su se doista, na vjernostsamom Allahu - Allahova ruka je iznad ruku njihovih! Onaj ko prekrši zakletvu, krši je na svojuštetu, a ko ispuni ono na što se obavezao Allahu, On će mu dati veliku nagradu..." (XLVIII: od 1-11), pročitati čitavu suru!Nakon objave ove sure Resulullah, a.s, posla po Omera, r.a, pa mu je prouči.Omer, r.a, upita: “O Allahov Poslaniče, je li to Feth - pobjeda?”Resulullah, a.s, odgovori: “Da”.Omer, r.a, je bio zadovoljan ovim što je čuo. Međutim, žestoko se kajao zbog svog onakvogpostupka. On je pričao:“Želio sam da se za to iskupim, pa još uvijek dajem sadaku, postim, klanjam nafile, oslobađamroblje, da bih sebi olakšao savjest zbog onakvih riječi koje sam izrekao. Molio sam Allaha, dž.š,da bude na kraju sve dobro”. Riješen problem ugroženih u MekkiKada se Resulullah, a.s, vratio u Medinu, i kada se malo odmorio, prebježe jedan od mučenihmuslimana iz Mekke. Zvao se Ebu Basiir iz plemena Sekif. Bio je pod pokroviteljstvomKurejšija.Kurejšije poslaše dvojicu ljudi kod Resulullaha, a.s, da zatraže njegovo izručenje nazad. Onispomenuše ugovor, koji ga obavezuje na to, a Resulullah, a.s,im predade Ebu Basiira.

Mušrici ga povedoše u Mekku.U Zu-l-Hulejfi sjedoše da se odmore i da prezalogaje koju hurmu.Ebu Besiir reče jednom od njih dvojice: “Vidim da imaš dobru sablju, čovječe”, a ovaj je izvučeiz korica i potvrdi: “Stvarno je dobra, dobro sam je isprobao”. Ebu Besiir reče: “Pokaži mi je, daje malo bolje vidim”. Ovaj mu dade, a on ga udari njome i ubi ga.Drugi čovjek pobježe i vrati se u Medinu, uđe u mesdžid.Kad ga ugleda Resulullah, a.s, reče:“Ovaj kao da je ugledao avet”. Čovjek dođe do Resulullaha, a.s, i reče: “Ubijen je moj drug, imene će ubiti”. U tom dođe Ebu Besiir i reče: “O Allahov Poslaniče, ti si svoje obećanje izvršio,pred Allahom si čist, vratio si mene njima, a potom je mene Allah spasio od njih”. Poslanik, a.s.reče: “Teško tebi, možeš biti uzrokom rata, ako onaj ima nekog svoga da ga osveti”.Kad ovo ću Ebu Besiir znade da će ga Resulullah, a.s, vratiti ponovo u Mekku, pa brzo pobježeiz Medine i ode u Sejfu-l-Bahri, gdje se skrivao. Od Kurejšija pobježe Ebu Džundul bn Suhejl pase pridruži Ebu Besiiru. I koji god bi čovjek pobjegao od Kurejšija nije više išao u Medinu, već sepriključivao Ebu Besiiru, koji oformi svoju izbjegličku grupu.Napadali su svaku kurejšijsku karavanu koja je kretala za Šam ili iz Šama za Mekku, pa bi jeopljačkali i ubili koga bi stigli od vodiča.Kurejšijama to dojadi, pa poslaše molbu Resulullahu, a.s, zaklinjući ga Allahom i krvnimsrodstvom da ih spasi te grupe, a oni će pustiti svakoga ko hoće da dođe u Medinu i neće mubraniti.Resulullah, a.s, pozva Ebu Besiira u Medinu i on se vrati sa svojom družinom.

Prelazak na Islam kurejšijskih junakaPočetkom 7. g.h., a nakon ovog primirja, pređe na Islam Amr bn El-As, zatim Halid bn El-Velid iOsman bn Talha. Kada su došli kod Resulullaha, a.s, on reče: “Mekka nam je poklonila komadsvoje džigerice”. (Osman bn Talha je bio ključar Kabe).DRUGA ETAPA NOVO RAZDOBLJE U HISTORIJI ISLAMAPrimirje na Hudejbiji je bilo početak jednog novog razdoblja u životu muslimana i u okvirusamog Islama u Arabiji.Kurejšije su bile najjača snaga, najuporniji i najdjelotvorniji neprijatelji Islama. Silaskom Kurejšijas ratne pozornice zbivanja u sigurnosne vode mira, slomljen je najjači od tri udruženaneprijatelja: Kurejšije, Gatafan i Jevreji. Pošto su Kurejšije bile predstavnici idolopoklonika, tojest njihovi lideri na arabijskom poluotoku, to je s prethodnim događajima opao njihovidolopoklonički zanos za vjerske obrede i uveliko je ohladila njihova neprijateljska naklonostprema muslimanima. Stoga ne nailazimo kod Gatafana na veliku provokaciju muslimana poslijeovog primirja. Međutim ono što je i dolazilo od njih, bilo je inicirano i pripremano kod Jevreja.Jevreji su nakon izgnanstva iz Jesriba - Medine, uzeli Hajber za svoj centar, gdje su nastavilikovanje svojih podlih fitneluka - smicalica. Oni su huškali beduine oko Medine na muslimane, aživotna želja im je bila ubiti Muhammeda, a.s. i dokrajčiti muslimane. Ako im ne bude pošlo zarukom, onda je trebalo bar što više zla im nanijeti. Zbog svega toga, prvi odlučujući korak odstrane Resulullaha, a.s, nakon primirja na Hudejbiji je bio, borba protiv ovog jevrejskog legla.Međutim, ovaj period koji je započeo poslije primirja na Hudejbiji, bio je velika prilika zatumačenje i dostavljanje Islama i njegovog učenja. Udvostručila se aktivnost muslimana naovom polju, pa je prevazišla vojne aktivnosti. Stoga, ovaj period možemo podijeliti na dva dijela:1. aktivnosti na području dostavljanja i tumačenja vjere, ili period dopisivanja sa kraljevima ivladarima i2. period vojnih aktivnosti.Prije nego nastavimo s praćenjem vojnih aktivnosti u ovom periodu, posvetićemo veću pažnjumeđusobnom dopisivanju Resulullaha, a.s, sa vladarima i kraljevima. U korespodenciji im nudiislamsko učenje zbog kojeg su muslimani inače, pretrpili sve dotadašnje patnje, bol, nesreću,smicalice, licemjerstvo, bitke i ratove.POLOŽAJ KRALJEVA I VLADARAKrajem 6. g.h. kada se Resulullah, a.s, vratio sa Hudejbije, napisao je kraljevima poruku kojomih poziva u Islam.Kada je donio odluku za pisanje rekoše mu: Oni ne primaju nikakvu korespodenciju bez pečata.Resulullah, a.s, uze srebrni prsten i na njega ugravira Muhammed, Resulullah. Ovaj pečat jeugraviran u tri reda: u prvi red Muhammed, u drugi Resul, a u treći Allah, ali su se redovi čitaliodozdo na gore: Allah Resul Muhammed.

Resulullah, a.s, izabra među ashabima najučenije i najsposobnije ljude da budu njegoviambasadori preko kojih će komunicirati sa kraljevima.Profesor El-Allama El-Mensur Fevri je ustanovio da je Resulullah, a.s, poslao sve svojedelegate u osvit mjeseca muharrema 7.g.h. prije odlaska u Hajber na nekoliko dana.Mi ćemo dati tekst ovih prepiski.1. Pismo Negusu, kralju AbisinijePravo ime Negusa - Nedžašije je Ashamet bn El-Ebdžer. Resulullah, a.s, je njemu napisaoporuku i poslao po Amru bn Umejjetu Ed-Dameriji krajem 6. g.h. ili u muharremu 7. g.h.Taberanija navodi tekst pisma. Međutim, preciznije gledajući vidi se da taj tekst nije pravi tekstkojeg je napisao Resulullah, a.s, poslije Hudejbije, već je moguće da je to tekst kojeg je poslaopo Dža‘feru kada je on sa svojim drugovima Muhadžirima otišao u Abesiniju, dok je Resulullah,a.s, još bio u Mekki. Nalazimo na kraju pisma imena tih Muhadžira u ovoj rečenici: “Evo vamšaljem moga amidžića Džafera i sa njim grupu muslimana, pa ako dođu do tebe prihvati ih i nebudi ohol prema njima”.Prenosi Bejhekija od Ibnu Ishaka tekst Resulullahovog, a.s, pisma upućenog Nedžašiji, a teksttog pisma glasi: “Ovo je pismo od Muhammeda, Poslanika, Nedžašiji El-Ashametu, velikanuAbisinije, neka je mir na onoga ko slijedi Allahovu uputu i vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika,a ja svjedočim da nema drugog boga, osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga, koji nema ženeni sina, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, i pozivam te da primišIslam, jer ja sam, zaista, Njegov Poslanik. Primi Islam, bićeš spašen”.“O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da senikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, poredAllaha, bogovima ne držimo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ”Budite svjedoci da smo mimuslimani" (III: 64), pa ako odbiješ snosićeš grijeh cijelog kršćanskog naroda.Veliki istraživač, doktor Hamidullah iz Pariza, pronašao je nedavno tekst Resulullahovog pisma,isti što ga je Ibnul Kajjim našao, s razlikom samo u jednoj riječi. Doktor Hamidullah je utrošioveliki trud u provjeravanju tog teksta, konsultujući mnoga djela i mnoge izvore. On je u svomjednom djelu objavio tekst tog pisma koji glasi:

“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!ili“Bismillahirrahmanirrahim”.

Od Muhammeda, Resulullaha, Nedžašiju, velikodostojniku Abisinije, “neka je mir na onoga koslijedi Allahovu uputu!”A potom: “Zahvaljujem se Allahu. On je Allah - nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti,Onaj koji je bez nedostatka, Onaj koji svakog obezbjeđuje, Onaj koji nad svim bdi. I tvrdim da jeIsa, sin Mejremin Duh od Allaha i Riječ Njegova koju je Mejremi, djevici nepristupačnoj dostavio,pa je zanijela Isaa od Njegovog duha, kojeg je udahnuo, kao što je Allah stvorio Adema, Svojomsnagom. Ja pozivam Allahu, dž.š, jednom Jedinom, koji nema sudruga. Pozivam na prijateljstvou ime Allaha, dž.š. i da slijediš mene i da vjeruješ u Objavu koja mi je dostavljena, jer ja samAllahov Poslanik. Ja pozivam tebe i tvoju vojsku Uzvišenom Allahu. Ja sam ti prenio poziv i daoti savjet, pa ga primi.

Neka je mir na onoga ko slijedi Allahovu uputu". Poštovani doktor Hamidullah tvrdi da je ovo tekst kojeg je Resulullah, a.s, uputio Nedžašiji,nakon Hudejbije. Da je ovo zaista pravi tekst mi ne sumnjamo, pogotovo nakon iznošenjačinjenica.Međutim, da li je on napisan nakon Hudejbije ili ne o tome nema pouzdanih dokaza.Tekst pisma kojeg je pronašao Bejhekija i uzeo od Ibnu Ishaka liči na pisma koja je Resulullah,a.s, slao kraljevima i vladarima kršćanima nakon Hudejbije. U njemu se nalazi ajet: “Osljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke” (III: 64), kaošto mu je bio običaj pisati u takvim pismima. U ovom pismu je nađeno ime El-Ashamet, jasnonapisano (ime Nedžašije), a tekst do koga je došao doktor Hamidullah, po mom mišljenju jeoriginalni tekst Resulullaha, a.s, i to nakon smrti Ashameta, upućeno njegovom nasljedniku.Možda je ovo razlog što je izostalo ime Ashameta.Za ovakvo komentiranje ja nemam nepobitan dokaz, osim onih argumenata koji se nalazeunutar ovih pisama. Čudno je od doktora Hamidullaha da je on kategoričan u tome da je tekst

kojeg prilaže Bejhekija od Ibni Abassa doslovno tekst pisma kojeg je napisao Resulullah, a.s,nakon smrti Ashameta njegovom nasljedniku, iako je ime Ashamet jasno i čitko napisano, aAllah najbolje zna.Kada je Amr bn Umejje Ed-Damerij donio pismo Nedžašiju, on ga uze, pa ga primače očima,ustade iz kreveta i stade na zemlju i primi Islam od Džafer bn Ebi Taliba, te napisa odgovorResulullahu, a.s, o tome, i evo tog teksta:“Bismillahirrahmanirrahim”Muhammedu, Resulullahu od Nedžašije Ashameta, selamun alejke o Allahov Poslaniče, mir odAllaha i milost i berićet Njegov na tebe, Allah je jedan Bog i nema drugog boga osim Njega".A zatim: “Dobio sam tvoje pismo, o Allahov Poslaniče, u kome spominješ Isaa. Tako miGospodara neba i Zemlje, zaista Isa nije ništa više od onoga što si naveo. On je ono što sirekao. Shvatili smo šta si nam poručio. Pročitao nam je tvoj amidžić i tvoj drug. Ja svjedočim dasi ti, uistinu, iskreni Allahov Poslanik. Mi ti dajemo našu prisegu na vjernost, a to sam dao i tvomamidžiću. Ja sam primio Islam pred njim i predao se Allahu, Gospodaru svjetova”.Resulullah, a.s, je zatražio od Nedžašija da pošalje Džafera i muhadžire koji su bili s njim uAbisiniju. Poslao ih je u dvije lađe sa Amrom bn Umejjetom Ed-Damerijem. Oni su stigli uMedinu kad je Resulullah, a.s, bio u Hajberu. Nedžašija je umro u redžepu mjesecu, 9. g.h.nakon Tebuka. Resulullah, a.s, je obaviješten od Allaha, dž.š. o njegovoj smrti, pa mu je klanjaodženazu u odsutnosti. Kad je Nedžašija umro, iza njega je na prijesto došao drugi kralj, kome jeResulullah, a.s, također napisao drugo pismo u kome ga je pozvao u Islam. Međutim, ne zna seda li je ovaj primio Islam ili ne?2. Pismo Mukavkisu, kralju EgiptaNapisao je Resulullah, a.s, pismo Džurejdžu bn Meti zvani El-Mukavkis, kralju Egipta iAleksandrije:“Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovog Poslanika, koptskomvelikodostojniku Mukavkisu. Mir na one koji slijede Allahovu uputu”, a zatim:“Ja te pozivam islamskom učenju. Primi Islam, bićeš spašen. Primi Islam, dobićeš od Allahaduplu nagradu, a ako odbiješ snosićeš grijeh koptskog naroda. ”O sljedbenici Knjige, dođite dase okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo,da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge pored Allaha, bogovima ne držimo! Paako oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani”. (III: 64)Resulullah, a.s, odabra Hatib bn Ebi Beltaa da ponese ovo pismo. Kad Hatib dođe kod El-Mukavkisa reče: “Prije tebe Egiptom je vladao čovjek koji je sebe smatrao vrhovnim bogom, paga Allah, dž.š. uze sebi da bude opomena ljudima i ovog i onog svijeta. Kaznio je samoganjega, a kaznio je i druge zbog njega. A ti uzmi pouku od drugih, a nemoj da ti budeš za poukudrugima.Mukavkis reče: “Mi imamo vjeru koju ne bi mijenjali, osim za neku koja je bolja od nje”.Hatib reče: “Mi tebe pozivamo vjeri Islamu. To je najsavršenija Allahova vjera. Ovaj Poslanikpoziva ljude u Islam, pa su protiv njega bili najžešći, idolopoklonici, Kurejšije, a s njima uneprijateljstvu se udružiše i Jevreji. Najbliži Poslaniku su kršćani. Tako mi života, nagovještajMusaa o dolasku Isaa nije ništa drugo nego kao nagovještaj Isaa o dolasku Muhammeda. Mitebe pozivamo Kur‘anu, kao što ste vi sljedbenike Tore (Tevrata) pozvali Evandželju (Indžilu).Svaki Poslanik je dužan da poziva sve ljude svog doba. To je njegov narod, i dužni su da mu sepokore. I ti si jedan od onih kojeg zateče vrijeme našeg Poslanika. Mi tebi ne zabranjujemo davjeruješ u Isaa, mi ti također, naređujemo da ga vjeruješ”.Mukavkis na to reče: “Ja sam slušao o dolasku tog Poslanika, a vidim da ne primorava druge daga slijede, a i ne zabranjuje onima koji hoće da ga slijede . Vidim da on nije zalutali vrač, a nilažni čarobnjak. Nalazim da on nosi znakove poslanstva, jer otkriva skriveno i nepoznato, iobavještava o izbavljenju i spasu. Razmisliću”.On uze Resulullahovo pismo, stavi na njega pečat, dade ga svojoj robinji da ga stavi u kutiju odslonovače. Zatim pozva svoga pisara koji piše arapski i napisa odgovor Resulullahu, a.s.“Bismillahirrahmanirrahim, Muhammedu, sinu Abdullaha, od Mukavkisa, velikodostojnikakoptskog, mir s tobom”, a zatim:“Pročitao sam tvoje pismo i razumio sam o čemu govoriš i čemu pozivaš. Znao sam da će sepojaviti Poslanik, ali sam mislio da će to biti u Šamu. Počastio sam tvog glasnika i po njemu tišaljem dvije robinje koje su imale ugledno mjesto kod koptskog velikodostoj- nika, i šaljem ti ovedarove i poklanjam ti mazgu da je jašeš, i na kraju esselamu alejke”.On nije više ništa dodao, a nije ni Islam primio. Dvije robinje su Marija i Sirjana.

Mazga je živjela do Muavijinog vremena. Resulullah, a.s, je uzeo za sebe Mariju. Ona mu jerodila sina Ibrahima, a Sirjanu je poklonio Hassan bn Sabitu, El-Ensariji.3. Pismo Kisri, kralju PerzijeResulullah, a.s, je napisao pismo Kisri, kralju Perzije:“Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda Resulullaha, a.s, velikodostojniku Perzije, Kisri, mirna onoga ko slijedi Allahovu uputu i vjeruje Allaha i Njegovog Poslanika, i ko svjedoči da nemadrugog boga osim Allaha, Jednog, Jedinog, koji nema sudruga i da je Muhammed Njegov rob iNjegov Poslanik. Pozivam te Allahovim pozivom. Ja sam Allahov Poslanik cijelom čovječanstvuposlat da opominje onoga ko ima pameti i da zasluže kaznu nevjernici (XXXVI: 70). Primi Islam,bićeš spašen. A ako odbiješ, sve grijehe ”Medžusa" Perzijaca snosićeš sam".Resulullah, a.s, odredi Abdullah bn Huzafeta, Es-Sehmiju, da odnese ovo pismo, pa ga Es-Sehmi predade velikodostojniku Bahrejna. Nismo sigurni da li je ovaj poslao pismo po nekomeod svojih ljudi, ili je poslao lično Abdullaha Es-Sehmiju do Kralja Perzije.Bilo kako bilo, kad je Kisra pročitao Resulullahovo pismo, on ga pocijepa i reče arogantno:“Ružni rob mojih podanika stavlja svoje ime prije moga”. Kada dođe ova vijest do Resulullaha,a.s, on reče: “Pocijepao Allah njegovo carstvo”.Tako se i dogodilo, kako je rekao Resulullah, a.s. Kisra je napisao pismo namjesniku Jemena,Bazanu u kojem kaže: “Pošalji kod onog čovjeka u Hidžazu, dvojicu ljudi, sposobnih i jakih, paneka mi ga dovedu”. Bazan posla svoja dva čovjeka i po njima posla pismo Resulullahu, a.s, ukome mu naređuje da se uputi kod Kisre. Kada su ova dva čovjeka stigla u Medinu i srela se saResulullahom, a.s, jedan od njih reče: “Šahin-šah, kralj kraljeva, Kisra, napisao je kralju Bazanuda pošalje nekog ko će te dovesti, pa sam došao da ideš sa mnom”. On još izgovori nekeprijetnje, a Resulullah, a.s, im naredi da dođu kod njega sutra.U to vrijeme je na dvoru Kisre došlo do dvorskih nemira, nakon što je perzijska vojska doživjelatežak poraz od Cezareve vojske.Širavejh, sin Kisre se digao protiv svoga oca i ubio ga, a potom preuzeo prijestolje Perzije. Tose desilo u utorak, desetog džumadel-ula, 7.g.h. Resulullah, a.s, je saznao za ovu vijest putemvahja - objave, pa kada su ona dvojica došla sutradan kod njega, on ih obavijesti, i oni rekoše:“Znaš li ti šta to govoriš? Mi smo o tebi rekli lahke klevete, a zar hoćeš da kažemo to što pričaš?Ti hoćeš da mi to prenesemo kralju, Bazanu, je li?”Resulullah, a.s, reče: “Da, prenesite mu sve to od mene, i još mu poručite da će moja vjera imoja vlast stići do granica do kojih je stigla Kisrova vlast i da će se pružati dokle god ljudskanoga može doprijeti. I recite mu: ako primi Islam, ostaće i dalje na vlasti u svom carstvu, i da ćega kasnije nasljeđivati njegovi sinovi”.Dva čovjeka krenuše od Resulullaha, a.s, i stigoše kod Bazana, pa mu ispričaše sve po redu.Potom stiže poruka iz Perzije da je Širavejh ubio svoga oca. U toj istoj poruci Širavejh pišeBazanu: “Potraži mi čovjeka o kome ti je moj otac izdao naredbu. Nemoj ga dirati dok ne dobiješmoju naredbu”.Ova Širavejhova preporuka bila je razlog da Bazan sa svim svojim Perzijancima u Jemenu primiIslam.4. Pismo Cezaru, Kajsar(Heraklu) kralju VizantijeBuharija pripovijeda u okviru jednog dugog hadisa tekst pisma kojeg je napisao Resulullah, a.s,kralju Vizantije, Heraklu. Evo tog teksta:“Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovog Poslanika, Heraklu,velikodostojniku Vizanta. Neka je mir na onoga koji slijedi Božiju uputu. Primi Islam, bićešspašen. Primi Islam, Allah će ti udvostručiti nagradu. Ako odbiješ, snosićeš grijeh Erisijjina”.“O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da senikom osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, poredAllaha, bogovima ne držimo! Pa ako oni ne pristanu vi recite: ”Budite svjedoci da smo mimuslimani". (III: 64)Resulullah, a.s, izabra za glasnika koji će nositi ovo pismo, Dihje bn Halife El-Kelbi i naredi muda ga preda velikodostojniku Busre, a da on preda Cezaru.Buharija prenosi od Ibni Abbasa da je Ebu Sufjan bn Harb javio da je Herakle poslao odgovornjemu po kurješijskoj karavani koja je bila u Šamu, radi trgovine, u vrijeme kada je Resulullah,a.s, odobrio odgodu Ebu Sufjanu i Kurejšijama.Ebu Sufjan je bio u Kudusu pa su otišli kod Cezara i on ih je pozvao na sjedeljku. Oko njega subili vizantijski velikodostojnici, pa je pozvao Kurejšije i prevodioca, te upitao: “Ko je od vas

najbližeg roda sa ovim čovjekom, koji sebe smatra Poslanikom?”

Ebu Sufjan odgovori: “Pa rekoh, ja sam mu najbliži”. On reče: Udaljite ga od mene i priveditenjegove drugove, neka stoje njemu iza leđa". Zatim reče prevodiocu: “Ja ću ovoga ovdje (EbuSufjana) pitati za onog čovjeka (Resulullaha, a.s.), pa ako mi zataji istinu, neka oni reaguju. EbuSufjan reče: ”Tako mi Boga, da me nije sramota da od mene čuju laž, ja bih o njemu lagao".Zatim Ebu Sufjan reče: “Prvo što me je upitao glasilo je: ”U kakvoj ste vezi?" Odgovorih mu: “Unajbližoj”.Herakle: “Da li je ikada iko od vas, prije njega, govorio takve slične stvari?”Ebu Sufjan: “Nije”.Herakle: “Je li neko od njegovih očeva bio kralj?”Ebu Sufjan: “Ne”Herakle: “Da li ga slijede ljudi od položaja ili siromašni?”Ebu Sufjan: “Siromašni”.Herakle: “Da li se njihov broj povećava ili smanjuje?”Ebu Sufjan: “Povećava”.Herakle: “Da li je iko od njih napustio njegovu vjeru iz srdžbe, nakon što ju je primio?”Ebu Sufjan: “Nije”.Herakle: “Da li je prije ovoga bio lažov?”Ebu Sufjan: “Nije”.Herakle: “A da li je vjerolomnik?”Ebu Sufjan: “Nije, - ali otkako nismo s njim ne znamo šta sad radi (i više mi nije dozvolio da ijednu riječ dodam od sebe)”.Herakle: “Da li ste se borili protiv njega?”Ebu Sufjan: “Jesmo”.Herakle: “Kako ste se borili?”Ebu Sufjan: “Vodili smo međusobni rat, rat nadmetanja, nekad on pobijedi, a nekada mi”.Herakle: “Šta traži od vas?”Ebu Sufjan: “Govori nam: vjerujte samo jednog Boga, i pored Njega ne vjerujte u drugabožanstva, napustite vjeru svojih djedova i očeva, naređuje nam da se Bogu molimo (daklanjamo), da iskreno govorimo, da pošteni budemo, da rodbinske veze održavamo...” A onreče prevodiocu: “Prevedi mu: pitao sam te za rodbinske odnose s njim, pa si rekao da stejednog roda, a isto su tako Poslanici prvo pozivali svoju rodbinu i svoj narod. Pitao sam te da lije ikada iko od vas ovako govorio prije njega, pa si odgovorio da nije, pa sam pomislio da jeneko prije njega nešto slično govorio, pomislio bih da čovjek oponaša druge. Pa sam te upitaoda li su mu roditelji i djedovi bili vladari, pa si odgovorio da nisu, pa sam pomislio: da mu je nekood starine bio kralj, čovjek traži kraljevstvo. Pa sam te upitao da li ga optužujete da je prijeovoga bio lažov, pa si odgovorio da nije, a ja znam da on nije mogao biti iskren prema ljudima alagati na Boga. Pa sam te pitao da li su njegovi sljedbenici velikodostojnici ili obični narod, pa siodgovorio da je to obični nezaštićeni narod, a oni su sljedbenici svih Poslanika, pa sam te pitaoda li im se broj povećava ili smanjuje, a ti si odgovorio da se sljedbenici Poslanika brojempovećavaju. Takvo je inače stanje s vjerom dok se objava ne upotpuni. Pa sam te pitao da lineko od njegovih sljedbenika napusti njegovu vjeru iz mržnje prema njoj nakon što ju je primio,pa si odgovorio da nije, a tako se dešava kada ljudi vjeru prihvate srcem. Pa sam te pitao da lije vjerolomnik ili izdajnik, pa si rekao da nije, a takoder Poslanici ne izdaju svoju vjeru. Pa samte pitao šta naređuje od vjere, a ti se rekao, da vam naređuje da vjerujete Allaha i da uz Njegadruga božanstva ne vjerujete, što znači da vam zabranjuje vjerovanje kipova, a naređuje daobavljate namaz, dijelite sadaku i čestitost, pa ako je to tako kako kažeš, on će brzo zavladatiovim područjem gdje sam ja. Ja sam znao da će on doći, ali nisam znao da je od vas (Arap).Kad bih znao da ću moći do njega doći, učinio bih sve da se sretnemo. Da sam uz njega, nogebih mu prao”.Zatim je pozvao da mu pročitaju Resulullahovo, a.s, pismo. Kad završi čitanje pisma, začuše seglasovi oko njega i narediše nam, pa izađosmo. Ebu Sufjan reče: “Rekoh njegovim drugovimakad nas je izveo: Podržao je sina Ebu Kebša (pogrdan naziv za Resulullahove pretke). Boji seza svoju vlast”. Bio sam tada tako čvrsto ubijeđen u Resulullahov uspjeh da sam i sam osjetioda će i meni Allah uliti Islam u srce.Ovako je pripovijedao Ebu Sufjan. On je ispričao kakav je utisak na Cezara ostavilo ovoResulullahovo pismo. Dokaz za to su i skupocjeni darovi kojima je obdario Dihju bn Halife bn El-

Kelbija, donosioca Resulullahovog, a.s, pisma. Dobio je i blaga i poklone, pa kada je Dahije biou Husmeji, u povratku za Medinu, napali su ga neki ljudi iz plemena Džezzam i opljačkali ga upotpunosti. On dođe kod Resulullaha, a.s, i obavijesti ga, a Resulullah, a.s, posla Zejd bnHarisa u Husmeji koji se nalazi iza Vadil-Kura, i posla s njim pet stotina ljudi. Zejd izvrši napadna pleme Džezzam i poubija mnoge, a zaplijeni blago i sablje. Zaplijenio je hiljadu deva, petstokonja i zarobio je stotinu žena i djece.Između Resulullaha, a.s, i plemena Džezzam bilo je uspostavljeno pomirenje, pa pohita Zejd bnRufa‘at El-Džuzzami, jedan od poglavara ovog plemena da uloži prigovor Resulullahu, a.s. On imuškarci njegovog plemena bili su u Islamu i pomogoše Dihju kad su ga napali na putu, a sadaje molio za pleme Džezzam oprost.Resulullah, a.s, primi njegovu ispriku i naredi da se vrati plijen i roblje.Većina historičara spominju ovaj vojni pohod prije Hudejbije, a to je greška i to očita, jer slanjepisma Cezaru je bilo poslije Hudejbije. Stoga kaže Ibnu-l-Kajjim da je ovaj pohod bez sumnjebio poslije Hudejbije.5. Pismo El-Munziru bn SavijuResulullah, a.s, napisa pismo Munziru bn Saviju, vladaru Bahrejna, kojim ga poziva u Islam.Pismo posla po El-Ala‘ bn El-Hadramiju. Kad ga dobi i pročita, Munzir, nakon nekog vremena,otposla odgovor u kome kaže:“O Allahov Poslaniče, pročitao sam tvoje pismo narodu Bahrejna, pa nekom od njih se Islamdopada i zavoli ga, pa postade musliman, a ima ih i koji ga ne prihvatiše. U mojoj zemlji ima ifarizejaca (poklonika vatre) i Jevreja, pa mi opširnije objasni kako da postupim.”Resulullah, a.s, mu odgovori na pismo:“Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda Resulullaha, Munziru bn Savi, mir s tobom.Zahvaljujem Allahu, nema drugog boga osim Allaha i njemu se zahvaljujem, i svjedočim da jeMuhammed Božiji rob i Njegov Poslanik, a zatim, podsjećam te na Uzvišenog Allaha, dž.š. Znaj,da onaj ko daje nekome savjet, prvo ga sebi mora dati, a i onaj ko je pokoran poslanicima islijedi njihove zapovijedi i meni je pokoran. Ko posluša njihov savjet, poslušao je i moj. Mojiposlanici su mi o tebi dobro kazali. Ja od tebe tražim da pustiš da u miru žive ti muslimani kojisu primili Islam i da primiš izvinjenje onih koji ti se izvinu. Dokle god si ti tako dobar, nećemo teskidati s tvog položaja. Ko ostane u jevrejstvu i farizejstvu neka plaća džizju”.

6. Pismo Huzeu bn Aliju, vladaru JemameResulullah, a.s, je napisao pismo Huzeu bn Aliju, vladaru Jemame:“Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda, Allahovog Poslanika Huzeu bn Aliju, neka je mir naonoga koji slijedi Allahovu uputu, ja znam da će se moja vjera pojaviti u cijelom svijetu, stogaprimi Islam, bićeš spašen i ostaćeš da vladaš gdje i jesi”.Resulullah, a.s, predade pismo Sulejtu bn Amru El-Amiriju, pa kada on dođe Huzetu, predademu zapečaćeno pismo, pozdravi ga i pročita mu poruku. Huze odgovori Resulullahu, a.s,slijedećim riječima: “Kako je lijepo i divno čemu me pozivaš. Arapi me tjeraju s ovog mogmjesta, a ti učini da i ja imam udjela s tobom, a ja ću tebe slijediti”.Huze nagradi Sulejta novčano i darova mu skupocjenu odjeću, pa sa svim tim dođe kodResulullaha, a.s, i obavijesti ga.Resulullah, a.s, pročita pismo i reče: “Da mi je zatražio dio zemlje ne bih mu učinio, jer ćeizgubiti i ono što ima u rukama.Kada se Resulullah, a.s, vratio iz pohoda za oslobođenje Mekke, Džibril, a.s. mu je donio vijestda je Huze umro. Resulullah, a.s, reče: “U Jemami će se pojaviti čovjek koji će se lažnopredsataviti da je poslanik, biće ubijen poslije moje smrti”. Neko od prisutnih povika: “O AllahovPoslaniče, ko će ga ubiti?” Resulullah, a.s, reče: “Ti i tvoji drugovi”, pa na kraju tako i bi.7. Pismo Harisu bn Ebi Šemer el-Gasani,vladaru DamaskaResulullah, a.s, napisa pismo Harisu: Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda Resulullaha,Harisu bn Ebi Šemeru, neka je mir na onog koji slijedi Allahovu uputu, koji ga vjeruje i koji istinugovori. Ja te pozivam da vjeruješ u Allaha, da mu druga božanstva ravnim ne smatraš, ostaćešda vladaš svojim prijestoljem".Resulullah odabra da pismo nosi Šudža‘ bn Vehb iz Beni Esed bn Huzejmet. Kada je Harisdobio pismo, zavika: “Ko to može meni oduzeti prijestolje moje? Ići ću ja da vidim njega”. Onnije primio Islam.8. Pismo kralju Ammana

Resulullah, a.s, napisa pismo kralju Ammana, Džejferu i njegovom bratu Abdu Ibnej El-Dželendiju, slijedećeg sadržaja: “Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda bn Abdullaha,Džejferu i Abdu Ibnej El-Dželendiju. Neka je mir na onoga koji slijedi Allahovu uputu”, a zatim,“ja pozivam vas dvojicu islamskoj vjeri. Primite Islam, bićete spašeni. Ja sam zaista AllahovPoslanik cijelom čovječanstvu, da opomenem one koji imaju pameti, i da zasluže kaznunevjernici. Ako vi budete ustrajni i postojani u Islamu, dobićete vlast, a ako odbijete, vlast ćeteizgubiti. Konji će kročiti na vašu površinu, a moje predskazanje će se obistiniti nad vašomvladavinom”.Resulullah pozva Amr bn El-Asa, r.a, po njemu da pošalje pismo. Amr, r.a, pripovijeda: “ Krenuhna put i stigoh u Amman, namjerih se na Abdu Ibnej, koji je bio blage naravi i lijepog ponašanja,pa rekoh: ”Ja sam delegat Allahovog Poslanika. Došao sam kod tebe i tvoga brata". Onodgovori: “Moj brat je stariji od mene u godinama, a i na vlasti, ja ću te odvesti do njega, paneka on pročita pismo koje si donio”. A zatim upita: “A ćemu ti pozivaš?”Amr: “Pozivam Allahu, jednom, Jedinom, da mu druga božanstva ravnim ne pripisujete, da seodrekneš vjere u druga božanstva, da posvjedočiš da je Muhammed Allahov rob i NjegovPoslanik”.Abd reče: “O Amre, ti si sin poglavara tvog naroda, šta je učinio tvoj otac kad si ti primio Islam?”Mi u svom ocu imamo uzor".Amr: “Umro je, a da nije priznao Muhammeda Resulullaha, a.s, a ja sam želio da on povjeruje iprimi Islam. I ja sam imao isto mišljenje kao i on, dok me Allah nije uputio u Islam”.Abd: “A kad si primio Islam?”Amr: “Nedavno”.Abd: “A gdje si primio Islam?”Amr: “Kod Nedžašija (Njegusa), i rekoh mu da je i Njegus primio Islam”.Abd: “A šta je učinio njegov narod u kraljevstvu?”Amr: “Priznali ga za vladara i primili i oni Islam”.Abd: “A patrijarsi i crkveni oci, jesu li i oni isto učinili?”Amr: “Da”.Abd: “Pazi, o Amre, šta govoriš, ti znaš da je po čovjeka najopasnije svojstvo - laž!”Amr: “Nisam slagao, a laž je i našom vjerom zabranjena”.Abd: “Mislim da Herakle ne zna za Nedžašijev Islam”.Amr: “Zna”.Abd: “Kako ti to znaš?”Amr: “Nedžašija je njemu plaćao porez, a otkad je primio Islam i priznao Muhammeda, a.s. zaPoslanika, rekao je: ”Nedam mu, tako mi Allaha ni dirhema". Pa je ta vijest došla do Herakla.Najstariji brat ga je upitao: “Zar ćeš dozvoliti, da tvoj potčinjeni ti ne plaća porez i da vjeruje udrugu vjeru osim tvoje, i to u neku novu vjeru?”A Herakle mu je odgovorio: “Čovjek hoće vjeru koju je izabrao za sebe, šta da činim s njim?Tako mi Boga, da mi nije ‘ao vlasti,i ja bih isto učinio kao i on”.Abd: “Pazi Amre,šta to govoriš?”Amr: “Tako mi Allaha, istinu ti kažem”.Abd: “Reci mi šta naređuje tvoja vjera, a šta zabranjuje?”Amr: “Naređuje pokornost Uzvišenom Allahu, dž.š, a zabranjuje činjenje grijeha. Naređujedobročinstvo, održavanje rodbinskih veza, a zabranjuje nasilje i neprijateljstvo. Zabranjuje blud,alkohol, obožavanje kamena kipa i krsta”.Abd: “Ovo je najljepša vjera za koju sam čuo, kako poziva divnim stvarima. Kada bi htio moj bratda me posluša, uzjahali bi i otišli kod Muhammeda, a.s, da posvjedočimo i povjerujemo unjegovo poslanstvo. Ali moj brat voli vlast, da bi je napustio i ostao po strani”.Amr: “Ako on primi Islam, ostaviće ga Resulullah a.s. da bude kralj svome narodu. Onda će onuzeti ”sadaku", dio imetka od bogatih i podijeliti ga siromašnim".Abd: “Divne li etike, kako je lijepa ta raspodjela. A šta je to sadaka?”Amr: “Ja mu tad objasnih šta je sve Resulullah, a.s, ubrajao u sadaku, i šta se sve od imetkadaje, dok ne dođoh do deva”.Abd: “O Amre, zar u obzir dolazi i naša stoka koja jede travu i pije vodu”.Amr: “Da”.Abd: “Tako mi Boga, mislim da moj narod ne bi prihvatio i pokorio se ovoj odredbi”.Amr: “Proveo sam dane i dane pred njegovim vratima, a on bi odlazio svome bratu i prenosiomu svaku moju riječ.

Zatim me pozva jednog dana, i ja uđoh kod njega (starijeg brata), pa mi njegovi dvorjani uzešeturban i ogrtač, a on reče: “Pustite ga”, pa me pustiše i ja dođoh da sjednem, a oni mi zabranišedok mi on ne dadne dozvolu. Ja ga pogledah, a Džejfer (stariji Abdov brat) reče: “Govori, štatražiš?”Amr: “Pružih mu zapečaćeno pismo. On slomi njegov pečat i pročita ga do kraja. Zatim gadodade svome bratu, pa ga i on pročita. Tad sam vidio da je njegov brat nježniji od njega”.Džejfer: “Reci mi šta su uradile Kurejšije?”Amr: “Slijede ga (Resulullaha, a.s.). Ima onih koji su to svojevoljno uradili, iz želje za vjerom, aima i onih koji su to nerado učinili”.Džejfer: “A ko je uz njega?”Amr: “Ljudi koji vole Islam i koji su ga sebi izabrali mimo drugih vjera, i koji su svojim razumomshvatili da su uz Allahovu uputu spašeni zablude u kojoj su živjeli. Ja ne znam do sada nikogada je ostao u takvoj nedoumici kao ti. Ti, ako danas ne prihvatiš Islam i ne počneš ga slijediti,vrijeme će te pregaziti. Stoga, primi Islam, bićeš spašen i bićeš priznat vladar kod svog naroda.Neće te napasti naša vojska. Ja sam još danas ovdje, a sutra se vraćam”.Ja se vratih kod njegovog brata Abda, a on reče: “O Amre, ja se nadam da će on primiti Islam,samo ako mu ne bude ‘ao vlasti”.Amr: Otišao sam drugi put, pa me nije htio primiti. Ja se opet vratih njegovom bratu i rekoh muda nisam mogao doći do njega. Abd me odvede do Džejfera, a on reče:“Ja sam razmišljao o tvom prijedlogu da primim Islam, ali sam uvidio da ću postati najslabijiArap, ako ovo svoje carstvo dam tom čovjeku. Njegova vojska neće doći ovdje, a ako dođe,biće žestok okršaj”.Amr: “Ja sutra putujem nazad”.Kad bi sutradan, Abd se pozabavio svojim bratom kome nasamo reče: “Zašto i mi ne bismoprihvatili? Kome god je poslao poziv za Islam, odazvao mu se i primio ga”.Amr: “Kad osvanu, Džejfer posla po mene, pa primi Islam i on i njegov brat, i potvrdišeResulullahovo, a.s, poslanstvo, a meni omogućiše da ubirem zekat i objašnjavam propise. I bilisu mi od pomoći protiv onih koji su mi se suprotstavljali.Sadržaj ovog pisma ukazuje da je ovo pismo upućeno dvojici braće uveliko zakasnilo za ostalimpismima upućenim kraljevima, a većina misli da je poslato nakon oslobođenja Mekke.S ovim pismima Resulullah, a.s, je dostavio vjeru Islam većini znamenitih vladara tog doba.Među njima ima onih koji su primili Islam, a i onih koji su ostali u nevjerstvu. Međutim, bitno jeda su oni počeli razmišljati o Muhammedu, a.s, i o Islamu.VOJNE AKTIVNOSTIPOSLIJE PRIMIRJA NA HUDEJBIJIPohod na Gabu ili pohod na Zi-Kared.Ovaj vojni pohod je jedna potjera odmetničke grupe plemena Benu Fezar koja se borilagusarenjem i nastojala na taj način doći do Resulullaha, a.s.To je prva bitka koju je poveo Resulullah, a.s, poslije Hudejbije. a prije Hajbera. Buharija usvojoj zbirci navodi da je pohod bio prije Hajbera na tri godine. Prenosi Muslim također u svomMusnedu hadis od Seleme bn El-Ekvea. A historičari ovih bitaka navode da je ona bila prijeHudejbije. Ono što je u Sahihu (zbirci hadisa) je tačnije od mišljenja historičara.Sadržaj ove bitke je u pripovijedanju hrabrog učesnika Seleme bn El-Ekve‘a, koji kaže: “PoslaoResulullah, a.s, dječaka Rebaha u mojoj pratnji, a ja sam pošao s njim i vodio Talhinog konja.Kad smo ujutro osvanuli, ugledasmo da je Abdurrahman El-Fezarij napao ispašu, pokupio devemliječnice, a ubio pastira. Ja povikah: “O Rebahu, uzmi ovog konja i odjuri Talhi, pa obavijestiResulullaha, a.s. Rebah odjuri, a ja se popeh na brežuljak, okrenuh se ka Medini i povikah izsveg glasa tri puta: ”Evo neprijateljskog pljačkaškog upada". Zatim krenuh za tragovimanapadača i počeh ih gađati strijelama pjevajući stihove: “Ja sam Ibnu-l-Ekve‘a, a ovaj dan je,dan za osvete”.El-Ekve‘a pripovijeda dalje: “Ja sam ih neprekidno gađao i plašio ih, kad se pojavi konjanik, jase zaklonih za drvo, pa bacih na njega strijelu i on pade. Ostali zađoše u uski klanac, a ja ihpočeh gađati kamenjem. I tako sam ih ja slijedio dok Allah dž.š, ne dade da se nađuResulullahove, a.s, deve iza mojih leđa. Gusari se nađoše između mene i deva. I ja ih opetnastavih pratiti i gađati, a i oni su bacili više od trideset testija na mene i trideset kopalja da mezadrže. Kud god sam hodio slijedeći njih, iza sebe sam ostavljao tragove po kojima bi meResulullah, a.s, mogao pronaći sa ashabima.

Gusari dođoše u klanac Senijjeta, pa sjedoše da ručaju. Ja sjedoh na vrh litice, kad njihčetvorica krenuše prema meni. Ja ih upitah “Da li me poznajete? Ja sam Selema bn El-Ekve‘a,ko smije sa mnom da se bori, neka izvoli, pa ko koga pobijedi, a ja do sada nisam nikadapromašio”. Oni se vratiše nazad. Nisam se dugo zadržao na tom mjestu, kad ugledah u daljiniResulullahovu, a.s, vojsku i konje koji dižu prašinu. Prvi je bio Ahrem, a iza njega Ebu Katade, aiza njega El-Mikdad bn El-Esved. Sukobiše se Abdurrahman (vođa gusara) i Ahram (konjanikResulullahov, a.s.). Ahram natjera konja na Abdurrahmana, a ovaj ga rani i ubi ga, pa uzjahanjegovog konja. Ahramov konj ga zbaci i rani, a Abdurrahman ga ubode i ubi. Uzjaha svogkonja i poče bježati. Za njim pojure Katade i rani ga, pa ga ubi.Kad to vidje grupa odmetnika, dadoše se u bijeg. Mi smo ih slijedili. Ja trčim za njima (bezkonja), a oni skrenuše prije zalaska sunca u klanac gdje ima vode. Voda se zvala Zi Kired.Htjedoše da piju. Bili su žedni. Ja ih odbih od vode, i oni se ni kapljice ne napiše. Sustiže nasResulullah, a.s, sa konjima u jacijsko vrijeme. Rekoh: “O Allahov Poslaniče, gusari su žedni, kadbi me poslao sa vodom, dok bi oni pili, ja bih spasio što se spasit može, ubio bih nekoliko njih”.Resulullah, a.s, reče: “O Ibnu-l-Ekvea, ti to možeš, ali budi suzdržljiv”. Zatim reče: “Oni će sesada zaustaviti u Gatafanu”.Rekao je Resulullah, a.s.: “Naš najbolji konjanik tog dana je bio Ebu Katade, a najbolji pješakSelema bn Amr bn El-Ekve‘a”.On je poklonio meni dva koplja, jedno zato što sam bio pješak, a drugo što sam bio dobarborac. Zato me je posadio iza sebe na devu kad smo se vraćali u Medinu".Resulullah, a.s, je u vrijeme ovog pohoda ostavio u Medini Ibnu Ummi Mektuma da gazamjenjuje, a ratni bajrak je nosio El-Mikdad bn Amr.BITKA ZA HAJBER I VADI-L-KURAMuharrem, 7. g.h.Hajber je bio veliki utvrđeni grad sa prostranim pašnjacima, na udaljenosti od oko sedamdeset,osamdeset milja sjeverno od Medine. Danas je to selo sa nešto teškom i nezdravom klimom.Uzrok bitkeKada se Resulullah, a.s, obezbijedio i osigurao od jednog od tri udružena neprijatelja, i tonajopasnijeg, nakon primirja na Hudejbiji, želio je da se obračuna sa dva preostala neprijatelja, ito Jevrejima i arapskim plemenima Nedžda. To je bilo nužno radi uspostavljanja mira isigurnosti na cijeloj Arabiji. Tek tada bi muslimani nakon dugih i teških godina ratovanja, imaliprilike da se posvete proučavanju i dostavljanju Allahove Objave.Kako je Hajber bio grad špijunaže i zavjere, centar vojnih provokacija, leglo neprijateljskihmješanja i podstrekavanja na ratove, zavrijedio je da se muslimani okrenu pravo njemu.Pored ovakvog Hajbera, ne smijemo zaboraviti da su njegovi stanovnici bili inicijatoriudruživanja svih neprijatelja u zajednički rat protiv muslimana. Oni su nagovorili jevrejsko plemeBenu Kurejza na izdaju i prevare. Oni su se povezali sa munaficima - licemjerima ilipetokolonašima u Islamskom društvu. Oni su pokrenuli pleme Gatafan i druga beduinskaplemena, ili treće krilo udruženog neprijatelja, a i sami su se spremali za napad.Oni su sa svim tim pripremama bacali muslimane u neprekidna iskušenja i muke. Oni, Jevreji,su pripremili plan da ubiju Resulullaha, a.s, nakon čega su muslimani bili prisiljeni da pravestalne vojne pohode izviđanja i prepade, kako bi se dokopali vodećih zavjereničkih ličnosti,poput Selama bn Ebil-Hakika, Esir bn Zarema i drugih.Međutim, obaveza muslimana prema ovim Jevrejima je bila veća od toga još mnogo ranije, alisu je zanemarili smišljeno i s razlogom dok ne raščiste odnose s najvećim, najjačim,najtvrdoglavijim neprijateljem, Kurejšijama iz Mekke, koji su se stalno opirali muslimanima. Kadaje to opiranje popustilo, i kada su muslimani uspostavili s njima primirje na Hudejbiji, te potpisaliugovor o primirju, teren je bio čist za obračun sa ovim ostalim zlikovcima. Stoga se približavao idan obračuna.Odlazak na HajberIbnu Ishak pripovjeda: “Resulullah, a.s, je po povratku sa Hudejbije proveo u Medini mjesec zulhidždže i dio muharrema, a u drugoj polovini muharrema krenu na Hajber.”Komentatori - mufessiri Kur‘ana kažu: “Allah, dž.š, je Hajber obećao muslimanima. Uzvišeni uKur‘anu kaže: ”Allah vam obeća bogat plijen koji ćete uzeti, a s ovim je požurio i ruke ljudi je odvas zadržao - da bi to bio poučan primjer za vjernike i da bi vam na pravi put ukazao." (XLVIII:20.) Allah je požurio s primirjem na Hudejbiji, da bi stekli bogati obećani plijen sa zauzećemHajbera."Broj muslimanske vojske

Kada su se licemjeri i ljudi slabog karaktera i imana odvojili od Resulullaha, a.s,, na Hudejbiji,Allah, dž.š, naredi svome Poslaniku, a.s, kako da s njima postupi: “Oni koji su izostali sigurno ćereći kada pođete da plijen uzmete: ”Pustite i nas da vas pratimo!", da bi izmijenili Allahove riječi.Reci: “Vi nas nećete pratiti, to je još prije Allah rekao!”, a oni će reći: “Nije tako, nego, vi namazavidite.” A nije ni to, već oni malo šta razumiju." (XLVIII: 15.)Kada je Resulullah, a.s, htio da krene na Hajber, objavi da s njim ne kreće niko ko nije spremanza džihad - borba na Allahovom putu. I zaista niko drugi, osim ashaba sa prisege na vjernostnije krenuo, a njih je bilo hiljadu i četiri stotine boraca.U Medini Resulullah, a.s, ostavi za zamjenika Sebba‘a bn Urfetat El-Gaffari, a po Ibnu Ishaku,Numejleta bn Abdullaha El-Lejsiju. Prema istraživačima historije Islama ispravnije je prvo ime.U to vrijeme Ebu Hurejre je došao u Medinu kao musliman. Zatekao je Sebba‘a bn Urfetata nasabah namazu. Pristupio je za njim, a nakon predaje selama Ebu Hurejre je prišao Sebba‘u iobavijestio ga o prelasku na Islam. Kad se vratio, Resulullah, a.s, muslimanima je rekao dauključe Ebu Hurejreta i njegove drugove u podjeli plijena.Veza licemjera sa JevrejimaLicemjeri su radili za Jevreje. Njihov vođa, mušrička glava, Abdullah bn Ubejj posla izvještaj uHajber, koji glasi: “Muhammed je krenuo direktno na vas, pazite se dobro i ne bojte ga se. Vi stebrojniji i spremniji. Muhammedova vojska je mala grupa neorganizovnih i slabo naoružanihljudi.”Kada u Hajberu saznadoše za ovu vijest, poslaše Kenaneta bn Ebil Hakika i Hozeta bn Kajsakod Gatafana da ih pomognu. Oni su bili saveznici hajberskih Jevreja i štitili su njihovo zaleđeod muslimana. Hajberci im obećaše pola ljetine Hajbera ako pobijede muslimane.Put do HajberaResulullah, a.s, je krenuo u Hajber preko brda Isra, zatim preko Es-Suhbe, pa putem prekodoline Er-Redžia. Od Er-Redžia pa do Gatafana je udaljenost od dvadeset četiri sata hoda.Gatafanci su se spremili i krenuli u Hajber da pomognu Jevrejima. Kada su bili na putu, čuli suiza sebe veliku buku i galamu, pa su pomislili da su muslimani napali njihove porodice i njihoveimetke, pa se vratiše nazad. Tako je put između Resulullaha, a.s, i Hajbera bio slobodan.Zatim je Resulullah pozvao dva mladića koji su pošli s vojskom da mu pokažu sigurniji i bolji putkako bi ušao u Hajber sa sjeverne strane, ili sa strane od Šama, te da onemogući bježanjeJevrejima u Šam, a ujedno da im prepriječi put prema Gatafanu.Jedan od dvojice vodiča reče: “Ja ću vas povesti, o Allahov Poslaniče.” On ih dovede do jedneraskrsnice, a potom reče: “Svaki od ovih puteva vodi do željenog cilja.” Resulullah, a.s, munaredi da kaže ime svakog puta. On reče: “Jedan se zove Huzn, drugi Šaš, treći Hatib, a četvrtiHusejl.” Resulullah, a.s, ne htjede krenuti ni jednim od ovih puteva. Ostao je samo još jedanpravac, pa Omer, r.a, upita: “A kako se zove ovaj put?” Vodič odgovori: “Merhab”, te Resulullah,a.s, odabra da idu tim putem.Neki događaji na putu za Hajber1. Prenosi se od Seleme bn El-Ekvea koji kaže: “Krenuli smo sa Resulullahom, a.s, na Hajber,pa smo putovali noću, pa jedan od ljudi reče Amiru: ”O Amire, hajde da čujemo neke tvojestihove" - Amir je bio pjesnik - pa on poče pjevati:“O Allahu, da nije Tebe ne bi bili upućenine bi dijelili sadaku i ne bi bili klanjači.

Oprosti tvojim borcima koji Te vjeruju,učvrsti im putne staze dok dušmana tjeraju.

Spusti na nas smiraj Svoj,mi nećemo odbiti boj,pa nek vrišti njihov soj.

Resulullah, a.s, je slušao ovu pjesmu, pa upita: “Ko je taj što vodi (pjeva)?” Odgovoriše: “Amirbn El-Ekvae”, a Resulullah, a.s, reče: “Smilovao mu se Allah.” Onaj čovjek (što je rekao Amiruda pjeva) reče: “Sigurno će biti, o Allahov Poslaniče, zar i mene nećeš time obradovati?”Muslimani su znali da Resulullah, a.s, ne bi rekao nikome posebno (jerhamukellahu) smilovaomu se Allah, a da se ne zna da će pasti kao šehid. I stvarno ovaj Amir je poginuo u borbi naHajberu.

2. Putujući, vojska je ugledala iz daljine dolinu Hajbera, pa svi u jedan glas zaučiše tekbire:“Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illallah”, pa Resulullah, a.s, reče: “Budite pažljivi premasebi, vi ne dozivate gluhoga, a ni odsutnoga, vi dozivate Onoga ko sve čuje i ko je najbliživama.”3. U Suhbi blizu Hajbera, Resulullah, a.s, je klanjao ikindiju namaz. Zatim je pozvao da sedonese putna opskrba. Ništa ne donesoše osim kaše.On naredi da se načini dovoljno, pojede i jedoše ostali, a iza toga se diže, izapra usta, paizapraše i ostali, pa uze da klanja akšam, a nije obnovio abdest (bio je pod abdestom odikindije), te nakon akšama klanja i jaciju s istim abdestom.Muslimanska vojska pod zidinama HajberaMuslimani su prespavali posljednju noć uoči bitke blizu Hajbera, a da ih Jevreji nisu primjetili.Resulullah, a.s, je imao običaj da kada dođe navečer blizu neprijatelja ne napada dok ne svane.Kada je osvanulo jutro, klanjao je sabah namaz pred zoru, a onda su uzjahali i krenuli.Stanovnici Hajbera su izašli sa lopatama i korpama na svoja imanja, a da nisu ništa primjetili.Kada su ugledali vojsku rekoše: “Muhammed, tako nam Boga, Muhammed i vojska!”Oni se bježeći vratiše u svoj grad, a Resulullah, a.s, reče: “Allahu ekber, opustošen bio Hajber,Allahu ekber, opustošen bio Hajber.” Mi, ako se spustimo do jevrejskih avlija, zlo će jutroosvanuti onima koji su bili opomenuti." (XXXVII: 177.)Resulullah, a.s, izabra za vojni logor jedno mjesto blizu zidina grada. U to mu dođe Habab bnEl-Munzir i reče: “O Allahov Poslaniče, da li ti je Allah, dž.š, naredio da se tu ulogorimo ili je topo tvom ratnom planu?” Resulullah, a.s, mu odgovori: “To je moj izbor.” Habab mu reče:“Allahov Poslaniče, ovo mjesto je veoma blizu zidina Hajbera. Svi hajberski borci će biti tu. Oniznaju naše stanje, a mi ne znamo njihovo. Njihove strijele će dolijetati do nas, a naše neće moćido njih. Ne možeš biti siguran od njih noću.A ovo drugo mjesto je između palmi, kamuflirano je.Mogu se razapeti šatori. Ako narediš da promjenimo mjesto, neka to bude ovo, tu da seulogorimo.”Resulullah, a.s, mu reče: “Neka bude mjesto logorovanja to, koje si predložio.” Poslije toga supremjestili mjesto logorovanja.Kada su se približili Hajberu, i kada su ga ugledali Resulullah, a.s, reče: “Stanite!” Kad vojskastade Resulullah, a.s, povika: “O Allahu, Gospodaru sedam nebesa i prostora kojeg pokrivaju,Gospodaru sedam Zemalja i onoga što one obuhvaćaju i Gospodaru šejtana i onih koje onidovode u zabludu, mi Te molimo za dobro od ovog naselja i dobro od ovog naroda i dobro odonoga što u njemu ima, a utječem Ti se od zla ovog naselja, i zla njegovih stanovnika, i zlaonoga što u njemu ima. Krenite u ime Allaha.”Priprema za borbu i osmatranje hajberskih utvrđenjaUoči bitke Resulullah, a.s, je rekao: “Sutra će ovaj islamski bajrak ponijeti čovjek koji voli Allahai Njegovog Poslanika i kojeg voli Allah i Njegov Poslanik.” Kada osvanu dan svi pohrliše i svakiod njih je želio da on lično dobije bajrak. Resulullah, a.s, upita: “Gdje je Alija bn Ebi Talib?”Odgovoriše mu: “Allahov Poslaniče, žali se na oči.” Resulullah, a.s, reče: “Idite po njega.” Ljudiga dovedoše, a Resulullah, a.s, potra njegove oči, zamoli Allaha, dž.š, i Alija r.a, ozdravi, kaoda i nije imao bol u očima. Resulullah, a.s, mu tada dade islamski bajrak, a Alija, r.a, upita: “OAllahov Poslaniče, hoću li se boriti protiv njih, dok ne postanu kao i mi?” On mu odgovori:“Obuzdaj svoju pratnju, dok ne stigneš u njihova dvorišta, zatim ih pozovi u Islam i objasni imnjihove obaveze prema Allahu, dž.š. Tako mi Allaha, kad bi Allah jednog od njih tvojim sebebom(posredstvom) uputio na pravi put, vrijednije bi ti bilo, nego da imaš svo bogatstvo ovogasvijeta”.Hajber je bio podijeljen na dva dijela. Svaki dio je imao svoja utvrđenja, utvrde. Prvi dio:1. utvrda, Naim2. utvrda, Es-Sa‘b bn Muaz3. utvrda, Kal‘atu-z-Zubeir4. utvrda, Ebij5. utvrda, En-Nezar.Prve tri utvrde nalaze se u području koje se zove “En-Netat”, a dvije posljednje u području “Eš-Šekku”.Drugi dio grada, poznat je pod nazivom El-Kutejbet. On je imao tri utvrde:1. utvrda, El-Kamus (to je bilo utvrđenje Benu Ebi-l-Hukajk iz plemena Benu En-Nadira)2. utvrda, El-Vetih3. utvrda, Es-Sulalem.

U Hajberu je bilo i drugih tvrđava i kula osim ovih osam, ali su bile male i nisu imale značajnijustratešku ulogu kao ove.Bitka je vođena u prvoj polovini Hajbera (koja je imala pet utvrda), a druga polovina grada, ipored velikog broja njihovih ratnika, predala se bez borbe.Početak bitke i zauzimanje utvrde “Naim”Utvrda Naim je bila prva koju su muslimani, od ukupno osam, napali.Jevreji su strateški bili jači i prvi njihov potez je bio odbrambenog karaktera. Ovom utvrdom jevladao i upravljao Murehhab, jevrejski junak koji se smatrao ravnim hiljadu boraca.Alija bn Ebi Talib, r.a, poveo je muslimane na ovo utvrđenje i pozvao Jevreje u Islam. Oniodbiše ovaj poziv i izađoše pred muslimane na čelu sa svojim vladarom Murehhabom. Kada sedvije vojske poredaše za sukob, pozvaše junake na dvoboj. Selema bn El-Ekve‘a kaže: “Prednas je izašao njihov vladar Murehhab, vitlajući sabljom i govoreći:

“Cio Hajber zna, da sam Murehhab ja,ne žalim se na oružje, sposoban sam junak znaj.

Kad ratovi otpočnu, raspalim i ja."

U istom ritmu odgovori mu moj amidža Amir:

“Cio Hajber zna, da sam Amir ja,ne žalim se na oružje, pustolov sam znaj."

Njih dvojica povedoše dvoboj. Izmjenjaše par udaraca te Murehhabova sablja se zabode uAmirov štit. Moj amidža Amir krenu na njega, a sablja mu je bila pokratka, pa dohvati noguovom Jevreju da ga udari. Sablja se odbi od Murehhabovu nogu, vrati se nazad i udari mogamidžu direktno u vrat. Od tog udarca pade mrtav.Za njega je Resulullah, a.s, rekao: “On će dobiti duplu nagradu”, pokazujući dva prsta spojena.“On je marljiv vojnik i pravi borac za vjeru.”Murehhab pozva ponovo nekog od muslimana pjevajući: “Cio Hajber zna, da sam Murehhab ja...” pa mu izađe na dvoboj Alija bn Ebi Talib. Selema bn El-Ekve‘a pripovjeda da je i Alija, r.a,njemu odgovorio u stihovima:

“Mene majka prozva da sam Hajdera, Car svih gustih šuma, ružnog manzara (izgleda)"

Alija, r.a, zamahnu sabljom, udari Murehhaba po glavi i na mjestu ga ubi. Ubistvom Murehhaba je konačno palo utvrđenje. Kada se Alija, r.a, približio utvrđenju, sa utvrđenja povika čovjek: “Ko si ti?” Alija, r.a, odgovori:“Alija bn Ebi Talib.” Jevrej povika: “Uzdigli ste se tako mi onoga što je objavljeno Musau”.Poslije tog pojavi se Jaser, Murehhabov brat, govoreći: “Ko će na dvoboj? Pred njega izađeZubejr. Zubejrova majka, Safija obrati se Resulullahu, a.s, i reče: ”O Allahov Poslaniče, a zar dapogine moj sin?" On odgovori: “Ne, nego će tvoj sin njega ubiti.” I Zubejr ga stvarno ubi.Poslije ovog događaja krenu žestoka borba oko utvrđenja Naim. U njoj je poginulo nekolikojevrejskih vođa, zbog čega splasnu otpor Jevreja. Poslije toga nisu mogli zaustaviti navalumuslimana.Historijski izvori navode da je osvajanje ove tvrđave trajalo nekoliko dana, te da su muslimaninailazili na veoma jak otpor. Jevreji su izgubili nadu da će očuvati ovo utvrđenje, pa sepovukoše na utvrđenje Es-Sa‘b. Tako su muslimani zauzeli zidine Naima.Zauzimanje utvrđenja Es-Sa‘b bn MuazUtvrđenje Sa‘b je bilo drugo po veličini poslije utvrđenja Naim. Ono je bilo i na drugom mjestu ipo važnosti i strateškom položaju za Jevreje.Muslimani su ga napali pod vođstvom Habab bn El-Munzira El-Ensarije. Muslimani su impostavili ultimatum od tri dana. Trećeg dana se Resulullah, a.s, obratio Allahu, dž.š, posebnomdovom moleći Ga da mu omogući zauzimanje ovog utvrđenja.Ibnu Ishak pripovjeda da je u plemenu Benu Sehm bilo muslimana koji su došli kod Resulullaha,a.s, izgladnjeli, pa rekli: “Mi se borimo na Allahovom putu iako nemamo šta jesti. Resulullah,a.s, tada reče: ”O Allahu, Ti znaš za njihovo stanje, Ti znaš da oni nemaju nimalo snage, a i ja

nemam uza se ništa da im dam da jedu. Omogući im da zauzmu najznamenitije i najbogatijeutvrđenje. U tom dijelu Hajbera ima najviše hrane i masnog mesa."Vojska je krenula na utvrđenje i Allah dž.š, im omogući zauzimanje Es-Sa‘ba.Resulullah, a.s, pozva muslimane nakon dove, da osvoje ovo utvrđenje i da puste ljudima izBenu Eslema da budu prvi u redovima napadača. Dvoboj i bitka su se odigrali ispred utvrđenja,na otvorenom prostoru, tog trećeg dana prije zalaska sunca. Muslimani su zatekli nekolikokatapulta i bornih kola.Zbog prevelike gladi u muslimanskoj vojsci, o čemu je bilo riječi u Ibnu Ishakovoj predaji, vojnicisu zaklali nekoliko magaraca i stavili ih na ražanj. Kad je saznao Resulullah, a.s, za to, zabranijedenje mesa domaćeg magarca.Zauzeće utvrđenja ZubejrNakon zauzeća utvrđenja Naima i Es-Sa‘ba, Jevreji iz prethodna dva utvrđenja Netata dođoše uutvrđenje Zubejr. To utvrđenje je bilo sagrađeno na stjenovitim uzvisinama do kojih su teškomogli doći i ljudi i konji. Resulullah a.s, naredi opsadu koja potraja tri dana. Nakon trećeg danadođe neki Jevrej Resulullahu, a.s, i reče mu: “O Ebu Kasime, (po Resulullahovom, a.s, sinuKasimu) kada bi i mjesec dana opsjedao ne bi hajali. Oni imaju podzemne izvore i vrela.Navečer izlaze iz utvrđenja i snabdijevaju se vodom, a po danu se zatvore u tvrđavu i ti im ništane možeš. Međutim, kada bi im presjekao dotok vode, oni bi izašli pred tebe,” Resulullah a.s,posluša savjet ovog Jevreja, pa presječe dovod vode. I doista, Jevreji izađoše ispred utvrđenja isukobiše se s muslimanima u žestokom okršaju. Svom žestinom su se borili. Poginuo je jedanbroj muslimana, a oko deset Jevreja je stradalo. Tada Resulullah a.s, zauze i ovo utvrđenje.Zauzimanje utvrđenja EbijKada su muslimani zauzeli utvrđenje Ez-Zubejr, Jevreji se iz prethodnih utvrđenja premjestiše uEbij i tu se zatvoriše. Muslimani ih opkoliše i najaviše im opsadu. Potom dođoše dvojica Jevrejai zatražiše dvoboj. Obojicu ubiše muslimanski junaci u dvoboju. Drugog je ubio čuveni EbuDudžanet Semmak, El-Ensari, poznatiji po nošnji crvenog turbana na glavi u bitkama.Ebu Dudžanet načini juriš na ovo utvrđenje, a za njim krenu i muslimanska vojska. Vodila sežestoka bitka cio jedan sat unutar utvrđenja. Potom se povukoše Jevreji iz tog utvrđenja ipobjegoše u utvrđenje En-Nezzar, posljednje od utvrđenja u tom dijelu Hajbera.Zauzimanje utvrđenja En-NezzarOvo utvrđenje je bilo najnepristupačnije utvrđenje ovog dijela Hajbera. Jevreji su gotovo bilisigurni da muslimani neće moći prodrijeti u ovo utvrđenje, čak ako upotrijebe svu svoju snaguna tom putu. Stoga su oni u ovo utvrđenje sklonili svoju djecu i žene iz prethodne četiri utvrde.Muslimani narediše najžešću opsadu ove tvrđave. Vršili su na Jevreje veliki pritisak.Međutim, utvrđenje je bilo na još visočijem brdu i sa još većom nemogućnošću inepristupačnošću terena, tako da muslimani nisu nalazili puta do njega.Jevreji nisu ni pomišljali da napuste trđavu i da izađu na mejdan sa muslimanima, ali su zato,žestoko gađali muslimane strijelama i bacanjem kamenja iz katapulta.Kada se ispriječilo utvrđenje En-Nazzar ispred muslimana, Resulullah, a.s, naredi upotrebualatki i katapulta. Muslimani su žestokim gađanjem oštetili zidine utvrđenja, te kroz rupe i otvoreprodrli u unutrašnjost. Žestoka borba se vodila unutar utvrđenja. Jevreji su bili do nogupotučeni, jer se nisu mogli povući iz ovog utvrđenja kao što su se povlačili iz ostalih. Jedino jeonaj, ko se uspio izvući živ iz utvrde pobjegao ostavljajući muslimanima žene i djecu.Nakon ovog uspješnog zauzeća En-Nezzara, muslimani su okončali zauzimanje prve poloviceHajbera, sa područja En-Netat i Eš-Šekk.Između ovih velikih utvrda bilo je manjih tvrđavica koje su Jevreji sami napuštali, bježeći ispredmuslimanske vojske u drugi dio Hajbera.Osvajanje druge polovice HajberaKada su osvojena područja En-Netat i Eš-Šekk Resulullah, a.s, krenu na drugi dio Hajbera,zvani El-Kutejbet koji je imao tri utvrđenja: El-Vetih, Es-Sulalem i Ebu-l-Hukajk bn En-Nadiratvrđavu, zvanu El-Kamus.U ovaj dio Hajbera uselili su se stanovnici iz svih prethodnih utvrđenja i dobro se zabarikadirali.Analitičari bitaka koje su vođene za Hajber nisu jedinstveni oko pitanja da li su vođene bitkeunutar bilo kojeg od utvrđenih kvartova El-Kutejbeta. Tekst Ibnu Ishaka je sasvim jasan da jebitka vođena pri osvajanju El-Kamusa. Iz njegovih riječi se razumije da je ovo utvrđenje zauzetoupravo u borbi bez prethodnih pregovora o predaji.Historičar El-Vakidi opet jasno navodi da su sve tri utvrde ovog dijela Hajbera zauzete nakonpregovora, a zauzeće El-Kamusa je moglo biti poslije borbe, i to opet putem pregovora.

Bilo kako bilo, kad je Resulullah, a.s, došao u ovaj dio Hajbera, naredio je najstrožu opsadukoja je trajala četrnaest dana. Jevreji za to vrijeme nisu izlazili iz utvrđenja, dok Resulullah, a.s,nije naredio gađanje iz katapulta. Tek kada su osjetili da će stradati u ruševinama, zatražili suod Resulullaha, a.s, primirje.Pregovori sa JevrejimaIbnu Ebi-l-Hukajk posla poruku Resulullahu, a.s,: “Doći ću da se sporazumimo”, pa Resulullah,a.s, odgovori: “Dobro.”Sklopiše ugovor da se ne ubijaju Jevreji koji su u utvrdama, pod uslovom da napuste Hajber injegovu zemlju. Mogu povesti svoje obitelji, a da ostave Resulullahu sve što su imali: kuće,imanja, zlato, srebro, stoku i tržište, a da ponesu sa sobom odjeću i ručni prtljag. Resulullah,a.s, je tom prilikom rekao: “Allah i Njegov Poslanik neće biti odgovorni za vaše stradanje”. Onimu obećaše da ništa neće sakriti.Nakon ovih dogoavora izvršena je predaja ovih utvrđenja muslimanima i time je ostvarenozauzimanje Hajbera.Ubistvo dva sina Ebu-l-Hukajka zbogkršenja dogovora I pored postignutog dogovora oko imetka dva sina Ebu-l- Hukajka sakriše veliko bogatstvo,koje su uzeli od Lejs bn Ahtaba kada je ovaj ponio to sa sobom, dok se njegovo pleme BenuNadir iseljavalo iz Hajbera.Ibnu Ishak priča: “Došao je Resulullah, a.s, kod Kenanet bn Rebia, koji je držao riznicu BenuNadira i upitao ga gdje mu je. On se pravio da ne zna gdje je njeno mjesto. U to dođe nekiJevrejin i reče: ”Vidio sam Kenaneta da svaki dan odnose tamo-amo ovaj sanduk." Resulullah,a.s, upita Kenaneta: “A šta misliš ako blago nađem kod tebe, da te ubijem?” On odgovori: “Ubij!”Resulullah, a.s, naredi da se ruševine prekopaju. U njoj nađoše veliki dio blaga,. a Resulullah,a.s, ga upita ima li još toga gdje. On prećuta i odbi da kaže išta više. Resulullah, a.s, gapredade Zubejru i reče mu: “Stavi ga na muke dok ne dobijemo i ostalo što ima.” Zubejr ga jepritisnuo laktom u prsa, ali bez uspjeha. Resulullah, a.s, ga predade Muhammed bn Selemi, aovaj mu odsječe glavu sabljom svoga sina Muhammeda koji je ubijen pod zidinama utvrđenjaNaim. On se skrivao uza zid, a na njega je bačen veliki kamen i on je ubijen. Ibnu-l-Kajjimnavodi da je Resulullah, a.s, naredio da se ubiju oba Hukajkova sina, a njih je izdao amidžićKenanet da skrivaju blago.Resulullah, a.s, je zarobio Safiju, kćerku Hujeja bn Ahtaba, a bila je žena Kenanet bn Ebi-l-Hukajka. Bila je mlada nevjesta, tek od skora udata.Podjela plijenaResulullah, a.s, je želio da se Jevreji isele iz Hajbera, ali oni povikaše: “O Muhammede, ostavinas da živimo na ovoj zemlji, da je obrađujemo, mi je bolje poznajemo i vičniji smo joj od vas.”Resulullah i njegovi ashabi nisu imali najamnika koji bi je obrađivali, a oni sami nisu imalivremena za nju.Resulullah, a.s, im dozvoli da ostanu u Hajberu, a da imaju polovinu od svihvrsta prihoda i povrća i voća. To će tako biti dok im Resulullah, a.s, ne ustanovi drugačije.Resulullah, a.s, postavi Abdullah bn Revahu da izvršava procjenu prihoda i podjelu.Plodovi hajberske zemlje bi se dijelili na trideset i šest dijelova. Svaki dio je imao svojih stopodioka, tako da je bilo ukupno tri hiljade i šesto podioka. Muslimani su dobili polovinu, ili hiljadui osamsto podioka. Resulullah, a.s, je dobio dio kao i svaki musliman.Druga polovina zemlje je pripala Resulullahovim, a.s, namjesnicima i to; jedan dionamjesnicima te za opšte potrebe ostalih muslimana. Polovina je bila izdijeljena na hiljadu osamstotina podioka, od čega je hiljadu i četristo dodijeljeno učesnicima Hudejbije, kao nagradaAllaha, jer im je obećana nagrada. S hudejbijskom vojskom je bilo dvjesto konja, a svaki konj jedobio po dva podioka (za izdržavanje), tako da su konjanici imali po tri podioka, a pješaci pojedan podiok.Koliko je plijen Hajbera bio bogat saznajemo također iz Buharijine predaje koja prenosi da jeIbnu Omer rekao: “Nismo se najeli, dok ne osvojismo Hajber.”Buharija prenosi i od Aiše, r.a, koja kaže: “Kada je osvojen Hajber rekli smo: ”Sada ćemo senajesti hurmi".Kada se vratio Resulullah, a.s, u Medinu, Muhadžiri vratiše Ensarijama voćnjake datula koje sudobili od njih jer su sada imali svoja imanja u Hajberu.Dolazak Džafera bn Ebi Taliba iEbu Musa‘a El-Eš‘arije

U toku ove bitke dođe Resulullahu, a.s, njegov amidžić Džafer bn Ebi Talib sa svojim drugovimai sa njima El-Eš‘arija sa svojim drugovima. Ebu Musa reče: “Čuli smo da je Resulullah, a.s,krenuo na Hajber, dok smo bili u Jemenu. Krenuli smo za njim, ja i moje društvo. Ima nas neštoviše od pedeset ljudi. Ukrcali smo se na lađu. Lađa nas je prebacila do Nedžašije u Abesiniju.Tamo smo zatekli Džafera i njegove drugove. Džafer reče: ”Resulullah, a.s, nas je poslao inaredio da budemo u Abesiniji. Ostanite i vi sa nama." Ostali smo s Džaferom, a onda zajednokrenusmo do Resulullah, a.s. Stigli smo taman kad je zauzet Hajber. Tako smo i mi dobili diozemlje, a nije dobio niko ko nije učestvovao u osvajanju Hajbera, osim Džaferovih saputnika ulađi."Kada je Džafer bn Ebi Talib došao kod Resulullaha, a.s, on ga dočeka i poljubi pa reče: “Neznam, tako mi Allaha, šta me je više obradovalo, zauzimanje Hajbera ili dolazak Džafera.”Dolazak Džafera i njegovog društva je bilo neposredno nakon odlaska Resulullahovog, a.s,delegata, Amra bn Umejjeta Ed-Damerije kod Nedžašije, da traži povratak Džafera. Sa Amromse vratilo šesnaest ljudi koji su doputovali u dvije lađe sa svojim porodicama. A ostali su došlidirektno u Medinu.Ženidba sa SafijomSafija r.a. je bila među zarobljenicama kada joj je poginuo muž Kenanet bn Ebi-l-Hukajk, zbogsvoje podlosti. Kada su zarobljenice sakupljene, došao je kod Resulullaha, a.s, Dihjet bn HalifaEl-Kelbi i zatražio jednu robinju za sebe. Resulullah, a.s, mu odobri i reče da izabere koju hoće.Dahije izabra Safiju, kćerku Hujeja. U tom dođe jedan čovjek Resulullahu, a.s, i reče: “AllahovPoslaniče, dao si mu Safiju kćerku Hujeja, a gospodaricu plemena Kurejza i Benu Nadira. Onazaslužuje da bude samo tvoja.” Resulullah reče: “Pozovite ga da dođe s njom.” Kada dođoše ikada je pogleda, Resulullah, a.s, reče: “Uzmi sebi drugu robinju osim nje.”Resulullah, a.s, joj predloži da primi Islam što ona i prihvati. On je tada oslobodi ropstva i oženise s njom. Njeno oslobađanje je bilo vjenčani dar. Kada su na povratku u Medinu došli u mjestoSeddi-s-Suhbai, Safija je bila spremna za brak. Za Resulullaha, a.s, opremila ju je Umu Selema,i predala mu je iste noći. Postala mu je žena. Resulullah, a.s, joj je priredio jelo od datula samaslom i finim brašnom. Resulullah, a.s, je proveo s njom kao s nevjestom tri dana od svogputa.Resulullah, a.s, je ugledao na Safijinom licu modrilo, pa je upita: “Šta je ovo?” Ona odgovori: “OAllahov Poslaniče, prije tvog dolaska u Hajber ugledala sam kako se mjesec pokrenuo i paomeni u krilo. Tako mi Allaha, nisam o tebi imala nikakvog pojma. Ispričah svome mužu, a on meudari preko lica i reče: ”Ti želiš tog kralja koji je u Medini, za sebe."Događaj sa otrovanom ovcomKada je Resulullah, a.s, bio siguran da je stanje u Hajberu bezbijedno, nakon zauzeća, donesemu na poklon pečenu ovcu Zejneba, kći El-Harisa, a žena Sellama bn Miškema, a prije toga seinteresovala koji dio mesa najviše voli jesti. Rekli su joj: “Plećku.” Ona natrpa otrova u taj dioovce, a zatrova i ostalo meso, pa ga donese. Kada ga je predala Resulullahu, a.s, on otkideplećku i zagrize od nje zalogaj. Nije ga ni prožvakao kad osjeti gorak ukus i ispljunu. Zatim reče:“Ovo mi govori da je meso zatrovano.” Resulullah a.s, pozva Zejnebu i upita je, a ona priznade.Resulullah, a.s, je upita: “Šta te navelo na to?” Ona odgovori: “Pomislila sam ako je Muhammedsamo kralj (vladar), oslobodiću ga se, a ako je Poslanik, ostaće živ, jer će biti obaviješten (da nejede).” On joj oprosti ovaj čin.Sa Resulullahom, a.s, je bio Bišr bn El-Berra bn Ma‘rur, pa je i on uzeo od mesa zalogaj. On gaje progutao, otrovao se i umro.Mnoge predaje imaju različite podatke o ovoj ženi, Zejnebi, da li joj je Resulullah, a.s, oprostio,ili je naredio da je ubiju. Ipak je na kraju preteglo mišljenje da joj je oprostio s prva, ali kad jeBišr podlegao, da je naredio da je ubiju iz odmazde za njega.Ubijeni na Hajberu s obje straneNa Hajberu je poginulo šesnaest muslimanskih boraca: četvorica Kurejšija, jedan iz plemenaEšdžea, jedan koji je primio Islam, jedan od stanovnika Hajbera, a ostali su Ensarije.Ima ih koji kažu da je muslimanskih šehida bilo osamnaest, a Allamet Mensur Fevri kažedevetnaest, a zatim dodaje: “Ja sam našao nakon detaljnog provjeravanja dvadeset i tri imena.Jedno sam ime našao samo kod Taberanije, jedno samo kod El-Vakidijja, jedan je umro zbogjedenja otrovne ovce, a za jednog nisu sigurni da li je ubijen na Bedru ili Hajberu, a tačno je daje taj poginuo na Bedru.”Na jevrejskoj strani su poginula devedeset i tri čovjeka.Hajbersko selo “Fedk”

Kada je Resulullah, a.s, stigao u Hajber, posla Mahisat bn Mes‘uda Jevrejima Fedka da ihpozove u Islam. Oni odbiše taj poziv. Ali kad je Allah, dž.š, omogućio muslimanima zauzimanjeHajbera, strah se useli među stanovnike Fedka, pa poslaše poruku Resulullahu, a.s, da se želepomiriti s njim i da mu za uzvrat daruju pola Fedka, kao što su dali stanovnici Hajbera svojupolovinu. Resulullah, a.s, to prihvati. Fedk je pripao lično Resulullahu, a.s, jer ga nije osvojila nikonjica, ni pješadija.Vadi-l-KuraPrilikom napuštanja Hajbera, Resulullah, a.s, je krenuo u Vadi-l-Kura. U tom mjestu je živjelajedna skupina Jevreja, kojima se pridružila i skupina Arapa.Kada su ušli u grad, Jevreji ih dočekaše strijelama, jedna strijela ubi Resulullahovog, a.s, slugu.Muslimani povikaše: “Prijatan mu bio džennet.” Resulullah, a.s, kad to ču povika: “Ne tako miAllaha, dž.š, ogrtač koji je uzeo iz nepodijeljenog plijena (ukrao) izgoriće na njemu udžehennemu.” Kada su to čuli prisutni, dođe jedan od ashaba kod Resulullaha, a.s, i reče: “OAllahov Poslaniče, uzeo sam (ukrao sam) jedan ili dva kaiša za svoju obuću, šta da radim?”Resulullah, a.s, odgovori: “Jedan ili dva kaiša, isto je, izgoriće na tebi u džehennemu.”Potom Resulullah, a.s, pripremi i povede svoje borce za napad. On predade komandu Sa‘d bnUbadetu koji dade jedan bajrak Habab bn Munziru, drugi Sehlu bn Hunejfu, treći Ubadet bnBišru. Zatim pozva stanovnike u Islam, a oni odbiše. Oni poslaše čovjeka na dvoboj, pa muizađe Zubejr bn El-Avvam i ubi ga. Zatim izađe drugi, pa i on poginu. Kad izađe treći čovjek nadvoboj, izađe pred njega Alija bn Ebi Talib, r.a, pa ga ubi. Tako je poginulo jedanaest ljudi izVadi-l-Kura u dvoboju.Nakon svakog dvoboja Resulullah, a.s, je pozivao ostale u Islam, a oni su odbijali.Resulullah a.s, je tog dana klanjao, a poslije namaza ih je pozivao u Islam, pozivao ih je davjeruju u Allaha, dž.š, i Njegovog Poslanika, a kada sve odbiše, onda ih je napao. Borba jetrajala do noći. Nastavila se i sutradan. Tek što je sunce odskočilo jedno koplje, oni dođošedignutih ruku i predadoše se.Resulullah, a.s, je tada zauzeo Vadi-l-Kura i pokorio ga. Zaplijenio je njihovo bogatstvo. Tu suzarobili i mnogo pokućstvo, kao i raznovrsnu robu.Resulullah, a.s, je proveo u Vadi-l-Kura četiri dana. Sa ashabima je podijelio plijen, a zemlju iplantaže palmi je ostavio Jevrejima da obrađuju. Imenovao je namjesnika, kao što je učinio i uHajberu.Jevrejski grad TejmaKada su Jevreji Tejme čuli za pad Hajbera, pa Fedka i Vadi-l-Kura, odustali su od namjere dapruže bilo kakav otpor muslimanima. Oni sami od sebe poslaše predstavnike koji su ponudilipredaju. Resulullah, a.s, to prihvati. Muslimani zaplijeniše njihova imanja i imetke. Resulullaha.s, im ostavi pismenu oporuku o njihovom statusu koja glasi:“Ovo je garancija od Muhammeda, Allahovog Poslanika, narodu Benu Adija da imaju zaštitu ida plaćaju džizju (porez), nema neprijateljstva, a nema ni iseljavanja, noć je za odmor, a dan jeza rad.”Ovu garanciju je napisao Halid bn Seid.Povratak u MedinuNakon predaje Tejme, Resulullah, a.s, se uputi u Medinu. U povratku su putovali cijelu noć dopred zoru, kada ih umor savlada i zastaše na putu da se malo odmore. Resulullah, a.s, rečeBilalu: “Odspavaćemo malo, probudi nas na sabah.” Međutim, Bilala je savladao san na devi,pa se niko nije probudio, dok nije sunce izašlo. Prvi se probudi Resulullah, a.s. Digli su se iostali i krenuli dalje, a kada su izašli iz te doline zaustavio se, pozvao ljude na namaz, pa suklanjali sabah.Ima mišljenja da se ovaj događaj zbio na nekom drugom putovanju.Nakon analize svih bitaka sa Jevrejima, dolazimo do podatka da se Resulullah, a.s, vratio uMedinu krajem saffera ili početkom rebiul-evvela, 7. g.h.Pohod Eban bn SeidaResulullah, a.s, je znao više nego i jedan drugi vojskovođa da je mir i sigurnost u Medini, nakonisteka mjeseci zabrane (ešhuru-l-hurumi), veoma nesiguran, dokle god ima beduina koji oblijećuoko Medine i čekaju zgodnu priliku da napadnu muslimane, opljačkaju, zaplijene imovinu ili činegusarske radnje. Stoga Resulullah, a.s, posla izvidnicu u Nedžd da zaplaši arapska plemena.Izvidnicu je vodio Eban bn Seid, dok je Resulullah, a.s, bio u Hajberu.Eban bn Seid se vratio nakon obavljenog zadatka i došao je za Resulullahom a.s, u Hajber, i tonakon njegovog osvojenja.

Pretpostavlja se da je ovaj pohod bio u mjesecu safferu, 7.g.h. Buharija u svojoj zbirci navodiovaj pohod. Ibnu Hadžer kaže da ne zna ništa o tome.OSTALI POHODI I BITKE SEDME HIDŽRETSKE GODINE - POHOD “ZATE-R-RIKAI”Nakon što je Resulullah, a.s, slomio dva opasna neprijateljska krila: Kurejšije i Jevreje, ostalomu je treće krilo kome se mogao posvetiti u potpunosti. To su bili opasni beduini Arabljani, kojisu krstarili Nedždom i koji su vršili gusarske pljačkaške pohode, s vremena na vrijeme.Teško je bilo poduzeti neku ozbiljnu akciju protiv ovih beduina kad oni nisu imali svoje stalnezemlje, ni svog stalnog mjesta za boravak. Teško ih je bilo pokoriti ili podčiniti i utrnuti vatru zla ineprijateljstva koja je bila opasnija od prve dvije, to jest stanovnika Mekke i Hajbera.Stoga je za njih odgovarala taktika brzih i direktnih sukoba, više odgojnog karaktera, ili u vidukazne.Muslimani su imali nekoliko ovakvih pohoda uzastopno.Zbog zadavanja bola muslimanima ili zbog pristajanja beduina da se udruže sa ostala dvaneprijatelja, Resulullah, a.s, krenu u pohod da opomene, opameti, a ako treba i kazni beduine.Taj pohod je bio pod imenom “Bitka Zate-r-rikai”.Veliki broj historičara navodi da je ovaj pohod bio 4.g.h., ali podaci Ebu Musaa El-Eš‘arije i EbuHurejreta, r.a, ukazuju da je Zatu-r-rikai bio poslije Hajbera, a mišljenja smo da je bilo u mjesecurebiul-evvelu, 7.g.h.Historičari “Es-sire” navode da je Resulullah, a.s, čuo za okupljanje plemena Enmar ili BenuS‘alebeta sa Benu Muharibom iz Gatafana, pa je pohitao da ih zatekne na okupu. Poveo ječetiri stotine ili sedamsto ashaba. U Medini je imenovao Ebu Zerra ili Osmana bn Affana.Resulullah, a.s, je putovao i duboko prodirao u njihovu zemlju. Kada je došao do mjesta koje sezove Nahla, na dva dana hoda od Medine, susreo je skupinu Gatafana. Tu su postiglisaglasnost, pa do sukoba nije došlo. Jedino je Resulullah, a.s, klanjao tog dana “Salatu-l-hafvi”- namaz za strah.U Buhariji stoji, od Ebu Musa El-Eš‘arije, r.a, da je rekao: “Krenuli smo sa Resulullahom, a.s.Nas šestorica, se mijenjalo na jednoj devi. Noge nam se izranjavaše, meni nokti otpadoše.Povrijedili smo stopala, pa smo ih zamotali krpama. Po tome je ovaj pohod dobio naziv zate-r-rikai (rikaun je od riječi ruk‘atun, što znači zakrpa, zavoj)”.U Buhariji se prenosi od Džabira: “Bili smo sa Resulullahom, a.s, na mjestu Zate-r-rikai,ugledasmo stablo sa debelim hladom, pa ga ostavismo Resulullahu, a.s. On sjaha, a i ostali seraziđoše oko drugih stabala. Resulullah, a.s, se raskomotio pod drvetom i na njega okačio svojusablju.” Džabir dalje pripovjeda: “Izgleda da smo svi zaspali. U tom periodu došao je nekičovjek, od mušrika je, pod Resulullahovo a.s, drvo, i uzeo Resulullahovu sablju, a zatim gaupitao: ”Bojiš li me se?" Odgovorio je: “Ne.” “A ko te može spasiti od mene?” Resulullah a.s,odgovori: “Allah.” Džabir priča: “Tada nas je Resulullah, a.s, pozvao i mi dođosmo i ugledasmočovjeka beduina da sjedi pored njega.”Resulullah, a.s, reče: “Ovaj ovdje je izvukao moju sablju, dok sam spavao. Kad sam seprobudio u ruci mu je bila isukana sablja. Rekao mi je: ”Ko će te spasiti od mene?" Odgovorih:“Allah, dž.š.” Eto ga tu sad sjedi."Međutim Resulullah, a.s, ga nije kaznio.U jednoj predaji stoji: “Bilo je vrijeme za namaz. Resulullah, a.s, je klanjao s jednom grupomdva rekata, pa je Resulullah, a.s, i sa drugom grupom klanjao dva rekata. Tako je Resulullah,a.s, imao namaz od četiri rekata, a ostali muslimani od dva rekata.”U predaji Ebi Avaneta stoji: “Beduinu je ispala sablja iz ruke. Resulullah, a.s, se sagnu, uzesablju i reče: ”Ko će tebe zaštititi od mene?" Beduin odgovori: “Ti si najbolji čovjek.” Resulullah,a.s, ga upita: “Hoćeš li posvjedočiti da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja AllahovPoslanik?” Beduin reče: “Dajem ti riječ da te neću ubiti, i da neću biti s ljudima koji se boreprotiv tebe!”Pa je rečeno: “Resulullah, a.s, ga oslobodi, a on kad se vrati svom narodu reče: ”Dolazim vamod najboljeg čovjeka."U Buharijinoj predaji priča Museded od Ebi Avaneta, od Ebi Bišra: “Ime ovog beduina je Gavresbn El-Haris.Ibnu Hadžer kaže: ”Vakidija navodi u povodu ove priče da je beduinu bilo imeD‘asur i da je primio Islam. Međutim, on misli da su ovo dvije različite priče i da su iz dvijerazličite bitke, a Allah najbolje zna."U povratku iz ove bitke muslimani zarobiše ženu, mušrikinju, pa se njen muž zavjetovao da seneće vratiti kući dok ne prolije krv Muhammedovim a.s, drugovima.

Dođe noć, a Resulullah, a.s, postavi dvojicu uhoda da bdiju za muslimane. To su bili Ubad bnBišr i Amir bn Jaser. Ubad je bio pogođen strijelom dok je stajao na kijamu u namazu. On izvadistrijelu i nastavi klanjati. Pogodile su ga još tri strijele, a on nije prekidao namaz. Kad je predaoselam, probudi svog druga koji je spavao, a ovaj reče: “Subhanallah, zašto me nisi probudio. ”Ubad mu reče: “Bio sam na namazu i učio jednu suru, pa nisam želio da je prekinem.”Ovaj pohod imao je za cilj da unese strah u srca nepokornih beduina koji nisu poštivali ničijizakon, i nisu se bojali nikoga. Proučavajući ove pohode nakon prethodnih bitaka primjećujemoda ova plemena Gatafana su uveliko smanjila svoja gusarska dejstva i uveliko se primirila. Onasu malo po malo popuštala dok se nisu skroz predala. Uskoro ćemo vidjeti neka od ovihplemena kako učestvuju sa muslimanima u oslobađanju Mekke. Oni su se borili na Hunejnu, pasu učestvovali i u raspodjeli plijena. Oni su dobivali i milostinju nakon povratka iz osvajanjaMekke.Na ovaj način je slomljen i treći neprijatelj koji je udruženo učestvovao protiv muslimana saKurejšijama i Jevrejima.Arabijskim poluotokom zavlada mir i sigurnost. Nakon ovoga, muslimani su sa lahkoćomotklanjali svaku drugu opasnost. Izuzetak su bivali manji incidenti sa nekim pokrajinama.Međutim, nakon posljednjeg pohoda otpočele su pripreme za zauzimanje velikih zemalja ivelikih kraljevina, jer je unutrašnja situacija u islamskoj zemlji bila okrenuta u korist muslimana iIslama.Resulullah a.s, je ševval proveo u Medini, a onda je iste godine, 7. g.h. poslao vojsku u jošnekoliko pohoda. Evo nešto o tome u kratkim crtama.1. Pohod Galib bn Abdullaha El-Lejsija protiv El-Melevveha u Kudejdu, mjeseca saffera ilirebiul-evvala, 7. g.h. Pleme El-Melevveha je ubilo drugove Bešir bn Suvejda, pa Resulullah, a.s,posla vojsku da uzme krvnu osvetu. Muslimani ih napadoše noću, ubiše koga su stigli,povedoše sa sobom plijen i krenuše nazad. Za njima je krenula velika potjera naoružaneneprijateljske vojske. Međutim, kada su se primakli muslimanima, zapada jaka kiša, a velikabujica vode naleti i razdvoji dvije vojske. Muslimani se tako spasiše i čitavi dođoše u Medinu.2. Pohod zvani El-Husemij koji se desio u mjesecu džumade-s-sanijeti (džumade-l-ahir), 7. g.h.O ovome je bilo govora u poglavlju “Pozivanje vladara i kraljeva u Islam”.3. Pohod Omer bn Hattaba u Turbet, mjeseca ša‘bana, 7. g.h. S njim je krenulo trideset ljudi.Putovali su noću, a krili se po danu. Vijest o dolasku vojske stiže plemenu Havazin, koje jeinače živjelo u Turbetu, i oni pobjegoše. Kada je stigao Omer, r.a, ne nađoše nikoga, okrenu sei vrati u Medinu.4. Pohod Bešir bn Sa‘da El-Ensarije plemenu Benu Murre kod grada Fedka, mjeseca ša‘bana,7. g.h. sa trideset ljudi. On stiže do njih i zarobi plijen i povede stoku. U povratku, navečer stižedo njega neprijateljska potjernica. Dočekaše ga strijelci, pa pođoše gađati Bešira i njegoveljude. On je ranjen, a poginulo je svih trideset njegovih ljudi. Bešir je uspio pobjeći u Fadk isakriti se kod Jevreja. Tu je ostao dok mu rane nisu zacijelile, a potom se vratio u Medinu.5. Pohod Galib bn Abdullaha El-Lejsija u mjesecu ramadanu, 7.g.h. na pleme Benu Avval iBenu Abdi Sealebe u mjestu El-Mejfiat, a neki kažu u El-Harekat koji je od Džuhfe. Galib jepoveo sto trideset ljudi, pa svi odjednom navališe. Ubili su svakoga ko im se ispriječio. Zaplijenilisu dosta stoke i blaga.U ovom pohodu ubio je Usama bn Zejd, Mirdasa bn Nuhejka. Ovaj Mirdas je izdahnuo nakon“kelime-i-šehadeta”, pa je Resulullah, a.s, rekao: “A da si ti otvorio njegovo srce, pa vidio da li jeistinu rekao ili slagao?”6. Pohod Abdullah bn Revahe na Hajber, mjeseca ševvala, 7. g.h. sa trideset konjanika. Povodje bio što je neki Esir ili Ešir bn Zuram okupljao Gatafance da krenu protiv muslimana.Muslimani pozvaše Esira i njegovih trideset drugova i izraziše kod njega želju da će gaResulullah, a.s, postaviti za namjesnika Hajbera. On krenu s njima, ali kad su stigli do plodnogzemljišta Nejjar, dvije grupe iskazaše nepovjerenje jedna prema drugoj, i dođe do sukoba ukome poginu Esir i svih njegovih trideset ljudi.7. Pohod Bešir bn Sa‘da El-Ensarije u Jemen i Džabar (mjesto koje pripada plemenu Gatafan iliFezaretu ili Uzreti), mjeseca ševala, 7.g.h., na čelu sa trideset muslimana. Tamo se iskupilavelika vojska koja je htjela napasti okolinu Medine. Bešir i muslimani su putovali noću, a skrivalise danju. Kad je vojska čula da dolazi Bešir, razbježala se. Bešir je stekao dobar plijen, azarobio je i dva čovjeka koja dovede sa sobom u Medinu, predade ih Resulullahu, a.s, a oniprimiše Islam.

8. Pohod Ebu-Hadred El-Eslemije u El-Gabu. Ovaj pohod je spomenuo Ibnu-l-Kajjim međupohodima u sedmoj godini hidžretskoj, a prije “Umre El-Kada” (Naknadna umra). Povod je bioda je neki čovjek, iz plemena Džešem bn Muavije došao u El-Gabu sa velikim brojem ljudi kojisu željeli da okupe pleme Kajs i da krenu protiv muslimana. Resulullah, a.s, posla Ebu Hadredasa dvojicom ljudi, a Ebu Hadred izabra mudar korak i porazi totalno neprijatelja, zarobi i povedemnoge deve i ovce.UMRETU-L-KADAINAKNADNA UMRAPripovijeda Hakim: “Neprekidno su kružile vijesti da je Resulullah, a.s, početkom zul-kadetanaredio svojim ashabima da se pripreme za odlazak na umru (Mali hadždž), koju su trebali daobave tokom sklapanja primirja na Hudejbiji, a nisu je obavili. Dogovoreno je da svi živi učesniciHudejbije krenu zajedno na ovu dužnost, i da im se mogu pridružiti i drugi koji žele.Tako je osim žena i djece, krenulo dvije hiljade muškaraca.Resulullah, a.s, ostavi u Medini za svog zamjenika Uvejfa, oca Rehima El-Gafarija.Resulullah, a.s, povede šezdeset kurbana o kojima je vodio brigu Nadžije bn Džendeb El-Eslemi.Za umru su obukli ihrame u Zul-Hulejfi, i Resulullah a.s, je učio telbiju, a i muslimani su učili zanjim.Resulullah se opremio borbenim oružjem, bojeći se da ih ne bi Kurejšije obmanule.Kada sustigli na Je‘džedž, ostavio je svo oružje: kožne štitove, oklopne štitove, strijele, koplja i saoružjem ostavi Evsa bn Hulija, Ensariju, sa dvjesto ljudi. U Mekku krenu sa putničkim oružjem isabljama u koricama.Pri ulasku u Mekku Resulullah, a.s, je jahao svoju devu Kasva, a muslimani su išli uz njeganaoružani sabljama okružujući ga sa svih strana, učeći telbiju.Mušrici su izašli na brdo Kajkaan, na sjevernom dijelu Mekke, da gledaju muslimane. Oni sumeđusobno govorili: “Dolazi vam delegacija koju trese jesribska groznica.”Resulullah, a.s, naredi svojim drugovima da žurno pređu tri kruga, a da hodom idu između dva“rukna” (crnog kamena i jemenskog ugla). Mogao im je narediti da žurno obiđu sve krugove, aliga je u tome spriječila želja da pokaže Kurejšijama svoju snagu i brojnost muslimana. Naredioje također da muslimani ihrame nose tako, da im se vidi desno rame, a krajeve ihrama prebacepreko lijevog ramena.Kada je Resulullah, a.s, ulazio u Mekku, ušao je sa prijevoja “Senijjeta” koji gleda na Hadžun - amušrici su se bili poredali da ga gledaju, a on nije prestao donositi “telbiju” (Lebbejkallahummelebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, inne-l-hamde, ve-n-niamete leke ve-l-mulk, la šerikeleke lebbejk." (Odazivam ti se Allahu, odazivam, Ti nemaš sudruga, i sva vlast pripada Tebi, Tinemaš sudruga, odazivam se Tvom pozivu.)Telbiju je glasno učio dok nije došao do ugla na Mihdženu, a onda je obavio Tavaf (obilazak okoKabe) i sa njim su tavafili muslimani.U toku tavafa, a ispred Resulullaha, a.s, pjevušio je Abdullah bn Revvaha, opasan sabljom,sljedeće stihove:

“Sklonite se nevjernici s njegovog puta,sklonite se svo je dobro uz našeg Resula.

Milostivi Allah naš, spusti po Džibrilu,u Kur‘anu kog dostavi svom Resulu.

Moj Allahu, ja vjerujem u Tvoju Objavu,i Tvoj Hakk ja vidim u mome Islamu.

Najljepša je časna smrt, na Allahovom putu,Bićemo vas o mušrici po uzoru Kur‘an.

Bićemo vas mi udarcem, skinut glavu mušričkuNeće hajat drug za druga u svom tom vrtlogu."

U Enesovom hadisu prenosi da je Omer, r.a, rekao: “O Ibnu Revvaha, a zar pred Resulullahomi to u Allahovom Haremu kazuješ i pjevaš stihove?” Tada mu Resulullah, a.s, reče:

“Pusti ga Omere, stihovi će na njih brže djelovati nego odapete strijele.”Resulullah, a.s, je sa muslimanima u tri kruga oko Kabe činio “reml” (reml je polutrčanje satresenjem ramenima). Kada ih ugledaše mušrici povikaše: “Jesu li ovo oni ljudi za koje ste reklida ih drma jesribska groznica? Oni su snažniji od bilo kog drugog.”Kada je Resulullah, a.s, obavio tavaf otišao je na Saffu da obavi trčanje između Saffe i Merva(dva brijega između kojih je trčala Hadžera, Ismailova majka). To trčanje od sedam krugova sezove “Sa‘j”. Nakon sa‘ja zaustavio se na Mervu, a tu su stajali i pripremljeni kurbani, pa jeResulullah, a.s, rekao: “Ovdje je mjesto za klanje kurbana, i svaki klanac i slobodan prostorMekke je ”menhar" (mjesto za klanje kurbana).Resulullah, a.s, zakla kurban na Mervi, a tu obrija i glavu (što spada u obrede hadždža i umre).To isto učiniše i ostali muslimani. Nakon toga Resulullah, a.s, posla ljude na Je‘džedž, gdje jeostavio oružje da ga čuvaju i da zamijene onu grupu koja treba da dođe i obavi sve obredeumre. Tako i uradiše.Resulullah, a.s, ostade u Mekki tri dana, a četvrtog dana, izjutra, dođoše mušrici kod Alije, r.a, irekoše mu: “Kaži svome drugu (Resulullahu, a.s.), neka ide od nas, vrijeme mu je isteklo.”Resulullah, a.s, se spremi i napusti s muslimanima Mekku. Kad su stigli na mjesto “Seref”, tuzastaše da budu neko vrijeme.Dok je Resulullah,a.s. kretao iz Mekke, za njim je krenula Hamzina, r.a, kćerka, sirotica,dozivajući: “O amidža, o amidža!” Alija, r.a, je htjede uzeti kod sebe, ali u isto vrijeme i Džafer iZejd. Međutim, Resulullah je dodijeli Džaferu, jer joj je majčina sestra bila Džaferova žena, paće je ona bolje paziti i njegovati.Na ovoj “umri” Resulullah, a.s, oženi Mejmunu, kćerku El-Harisa El-Amirijja. Resulullah, a.s, jeprije ulaska u Mekku poslao Džafera bn Ebi Taliba da mu zaprosi Mejmunu. Mejmuna uze zastaratelja El-Abbasa, jer joj je sestra bila Abbasova žena Umul Fadli. Abbas, r.a, je udade zaResulullah, a.s. Stoga je Resulullah u povratku iz Mekke zadužio Ebu Rafia, da mu dovedeMejmunu, pa se s njom sastao u Serefu.Ova umra, ovaj Mali hadždž, nazvana je umretu-l-kadai ili zbog toga što je došla kao dug zaneobavljenu umru na Hudejbiji, ili zbog toga što je padala u vrijeme primirja koje je prethodnegodine sklopljeno na Hudejbiji. Istraživači uzimaju ovo drugo mišljenje. Inače se ova umraimenuje sa četiri imena:UMRETU:1. El-Kada‘, 2. El-Kadijjet, 3. El-kasas i 4. Es-Sulh.Nakon povratka sa ove umre Resulullah, a.s, posla nekoliko pohoda. Spomenućemo ih redom:1. pohod Ibnu-Avdžae, mjeseca zul-hidždžeta, 7.g.h., na čelu pedeset ljudi. Resulullah, a.s, ih jeposlao na Benu Sulejma. Zadatak je bio da ih pozovu u Islam. Pleme Benu Sulejm odgovori:“Nama nije potrebna vaša vjera.” Nakon ovakvog odgovora došlo je do žestokog sukoba ukome je ranjen Ebul-Avdžae, a muslimani su zarobili dva čovjeka Benu Sulejma.2. pohod Galiba bn Abdullaha radi osvete ashaba Bešira bn S‘ada u jevrejskom Fadku. Bilo jeto mjeseca saffera, 8. g.h. Galib je krenuo na čelu dvjesto ljudi. Oni su vodili žestoku bitku ukojoj je bilo mnogo neprijateljskih ‘rtava, a zaplijenili su i bogat plijen.3. pohod zvani Zate Atlah, mjeseca rebiul-evvela, 8. g.h.Pleme Benu Kuda‘at je sabralo velikuvojsku da napadnu muslimane. Kada je to saznao Resulullah, a.s, posla Ka‘b bn Umejra, El-Ensariju sa petnaest ljudi. Oni sretoše neprijatelja i pozvaše ljude u Islam, a ovi se neodazvaše, već zasuše muslimane strijelama i sve ih poubijaše, osim jednog čovjeka koji je bioranjen i ostao živ među ubijenima.4. pohod zvani Zate Irk, na pleme Benu Havazin, mjeseca rebiul- evvela, 8.g.h. Benu Havazinsu stalno produžavali svoje neprijateljstvo i ispoljavali ga veoma često, tako da Resulullah, a.s,posla Šudžaa bn Vehba El-Esedijja sa petnaest ljudi. Oni zarobiše i povedoše bogat plijen, a danisu imali nikakvih neprilika.BITKA NA MU‘TIOva bitka je najveća i najteža bitka koju su muslimani poveli za života Resulullaha, a.s,. To jebio ujedno i najžešći rat kojim je započeta serija osvajanja kršćanskih zemalja.Bitka na Mu‘ti se dogodila, mjeseca džumadel-ula, 8. g.h, što odgovara augustu ili septembru629. g.Mu‘ta je selo na samom jugu Šama, udaljeno od Kudusi-š-Šerifa dva dana hoda.Povod za bitku

Resulullah, a.s, je poslao Harisa bn Umejra El-Ezdija da odnese Resulullahovo pismovelikodostojniku Busre. Njemu se ispriječi Šerhabil bn Amr El-Gassani, Cezarov namjesnik uBelki (mjesto u Šamu), koji ga zarobi, sveza, posla ga u Busru, gdje ga ubiše.Ubistvo Resulullahovih a.s, izaslanika se smatralo najvećim zločinom koji se mogao mjeriti iliznačiti čak više nego objava rata.Kada dođe do Resulullaha, a.s, vijest o pogibiji Harisa, veoma mu teško pade, te odmahpripremi tri hiljade vojnika. To je bila najveća muslimanska vojska koja je do tad krenula u bitku,osim one koja se borila protiv “ahzaba” udruženog neprijatelja.Vojni zapovjednici i Resulullahova, a.s, oporuka njimaResulullah, a.s, postavi na čelo vojske, Zejda bn Harisa i reče: “Ako pogine Zejd, nasljeđuje gaDžafer, a ako pogine Džafer, onda ga zamjenjuje Abdullah bn Revvaha”.Predade im bijeli bajrak i odredi Zejd bn Hariseta za bajraktara.Naredi im da dođu na mjesto na kome je ubijen El-Haris bn Umejr, i da tamošnje stanovnikepozovu u Islam, pa ako prihvate dobro i jeste, a ako ne prihvate, neka se vojska osloni naAllaha, dž.š. i neka se bori. Također im reče: “Borite se u ime Allaha, dž.š. i na Njegovom putuprotiv Njegovih nevjernika. Ne pljačkajte, ne palite i ne ubijajte djecu, žene i stare osobe. Nesmijete okaljati čast, sjeći stabla i palme. Ne rušite kuće”.Ispraćaj muslimanske vojske i plačAbdullaha bn RevvaheKada se pripremila vojska za pokret, okupi se svijet i oprosti od vojnika, a zatim se pozdravišesa vojskovođama i zamoliše Allaha, dž.š. za njih. Tada zaplaka jedan vojskovođa. Bio je toAbdullah bn Revvaha. Narod ga upita: “Zašto plačeš?” Od odgovori: “Nemojte misliti da me jestrah, ili da toliko volim ovaj dunjalučki život, ili da mi je ‘ao ostaviti vas, to nije. Čuo samResulullaha, a.s, kako uči ajet iz Kur‘ana u kome se spominje džehennem. I svaki od vas će donjega stići! Gospodar tvoj se sigurno na to obavezao!”. (XIX: 71), a ja ne znam kako ću seodmaknuti od džehennema, nakon što mu se budem primakao?" Muslimani poželiše sretan putsvima govoreći: “Pratila vas Allahova sreća, Allah vas čuvao i nama čitave i zdrave vratio i uz tojoš sa plijenom”. Abdullah bn Revvaha izgovori stihove u kojima moli Allaha, dž.š. da musvojom milošću oprosti grijehe te da se kroz bitku očisti šljam, koji će izaći na površinu, poputpjene (na vodi ili krvi). I moli ga da ako pogine, pogine dostojanstveno, kao šehid, kako biprolaznici pored njegovog kabura znali da je bio na Allahovom putu gazija.Potom vojska krenu, a Resulullah, a.s, izađe da ih isprati. Pratio ih je sve do Senijetu-l-Vedai,pa tu zastade, gledajući za njima.Muslimanska vojska na putu i neočekivanostanje strahaPutovala je muslimanska vojska prema sjeveru i stigla do Muana, mjesta u Šamu na sjevernojgranici Hidžaza. Tada dođe do njih vijest da je Herakle krenuo sa silom od sto hiljadaVizantijaca iz Belke, a njima su se priključili plemena Laham, Džezzam, Bulejk i Belij sa još stohiljada ljudi.Muslimani se dogovaraju u MeanuMuslimani nisu ni sanjali da će se susresti sa ovako ogromnom vojnom silom, i to na ovoj daljini,i u ovoj za njih dalekoj zemlji. Da li je moguće da ovako mala vojska, od svega tri hiljade boraca,napadne tu ogromnu vojsku od dvjesto hiljada vojnika?Oni se dogovoriše i rekoše: “Obavijestićemo Resulullaha, a.s, o broju našeg neprijatelja, pa ilida nam pošalje još ljudi, ili da nam naredi šta da uradimo. Mi ćemo postupiti po njegovojnaredbi”.Abdullah bn Revvaha se suprostavi ovom mišljenju, on ohrabri ljude govoreći: “O narode, takomi Allaha, ne možete sada mrziti ono što ste tražili. Željeli ste da budete šehidi, a mi se nećemoboriti ni mnoštvom ni snagom ni brojem. Mi ćemo se boriti snagom ove naše vjere s kojom nasje Allah,dž.š. nagradio. Krenimo! Nećemo biti uskraćeni za jedno od dva dobra: ili pobjeda ilišehadet (smrt na Allahovom putu)”.Na kraju svi prihvatiše njegovo mišljenje.Muslimanska vojska kreće prema neprijateljuNakon dvije provedene noći u Meanu, krenuše prema neprijateljskoj zemlji. Heraklijeva vojskaih srete u jednom selu Belke, zvanom Mešarif. Kada se neprijatelj približio, muslimani sepovukoše u Mu‘tu i tu se utaboriše.Zatim su se poredali za borbu. Na svoje desno krilo postaviše Kutba bn Katadeta El-Uzriju, a nalijevo krilo Ubadet bn Malika El-Husariju.

Početak bitke i zamjena komandanataNa Mu‘ti se sukobiše dvije vojske i otpoče žestoka bitka. Tri hiljade ljudi licem u lice sanapadom i navalom dvije stotine hiljada vojnika. Čudna neka bitka! Svakakvih ćemoiznenađenja doživjeti na ovom dunjaluku! Međutim, kada puhne vjetar imana i vjere, donosi sasobom čuda.Zejd bn Hariset - miljenik Resulullaha, a.s, ponese bajrak Islama i jurnu. Žestoko i hrabro seborio, primjerom heroja kakve ne pozna svijet osim kod muslimana. Borio se i borio sve dok nijejurnuo na neprijateljska koplja i poginuo.Komandu vojskom preuze Džafer bn Ebi Talib. Jurio je u boj sjekući sve oko sebe. Bilo je zanevjerovati šta sve čini u svojoj hrabrosti. Kad mu dojadi ubijati s konja, skoči na zemlju i počesjeći sve oko sebe. U borbi izgubi desnu ruku. Bajrak ponese lijevom, pa mu i nju odsjekoše.Zatim ga prihvati nadlakticama i nosio ga je dok ne pade ubijen. Pričalo se da ga je ubio nekiVizantijac, tako što ga je raspolovio na dvoje, pa mu je Allah, dž.š. za nagradu darovao krila udžennetu, da može letjeti kud on želi. Stoga je Džafer nazvan džennetska ptica.Buharija prenosi od Nafia da ga je Ibnu Omer obavijestio kako je stajao kraj Džafera ubijenog iprebrojao na njemu pedeset rana i uboda i to sve sprijeda. Sa leđa nije imao ni jedne rane.U drugoj predaji Ibnu Omer priča: “Učestvovao sam u toj bici. Tragali smo za Džaferom inađosmo ga među ubijenim. Na tijelu mu prebrojasmo preko devedeset uboda i rana.”, a uOmerovoj predaji od Nafia je dodano: “To smo vidjeli s prednje strane njegovog tijela.”Nakon što poginu Džafer herojskom smrću, smrću pravog šehida, islamski bajrak poneseAbdullah bn Revvaha. On istupi naprijed jašući konja, pribi se uz njega, malo se dvoumio, azatim jurnu naprijed govoreći stihove u kojima kaže: da je donio zakletvu sebi da će svakakosebe ‘rtvovati, voljela to njegova duša ili ne, šta je njoj, kad u ovakvom žestokom okršaju ginumuslimani; zar da joj nije drago da uđe u džennet?U toku borbe do njega je došao njegov amidžić i dao mu komad mesa da prezalogaji, kritikujućiga što prethodnih dana nije ništa jeo. On uze od njega, griznu jedan zalogaj, a ostalo baci izruke, pa uze sablju i poče ubijati oko sebe, dok i sam ne poginu.Islamski bajrak u rukama “Allahovog mača”,Halid bn El-VelidaNakon pogibije Abdullah bn Revvaha, pristupi čovjek iz plemena Benu Udžlan, zvani Sabit bnErkam, uze bajrak i reče: “O muslimani, složite se i izaberite jednog čovjeka od vas, da vaspredvodi”. Oni rekoše: “Ti”. On odgovori: “Ja ne mogu.”Ljudi izabraše Halid bn El-Velida. Kad on uze bajrak, povede tešku i žestoku bitku.Buharija prenosi od Halida da je pričao: “Devet sam sablji polomio na dan Mu‘te, osimjemenskog mača”., a u drugom tekstu hadisa stoji:“Slomilo se u mojoj ruci devet sablji na Mu‘ti, a jedino je izdržao jemenski mač”.Resulullah, a.s, je rekao na dan Mu‘te, obaviješten vahjom (objavom), a prije nego će stići vijestu Medinu o borbi; “Zejd je uzeo bajrak i poginuo, zatim Džafer, pa je i on poginuo, zatim IbnuRevvaha, pa je i on poginuo - a dok je to govorio, plakao je i tako sve dok nije sablju uzeo”Allahov mač" - Halid, pa su tako s Allahovom dozvolom pobijedili".Kraj Bitke na Mu‘tiUz ogromnu hrabrost, junaštvo, ipak je bilo veoma iznenađujuće da ova mala vojska uspije unepokolebljivosti pred ovim silnim naletom, ovom morskom burom vizantijske vojske. Tada jeHalid bn El-Velid pokazao svu svoju vještinu i zrelost da spasi ostale muslimane iz ovoga u štasu sami sebe uvukli.Različita su mišljenja kako se dalje odvijala bitka. Međutim, nakon detaljnijeg proučavanja svihverzija pripovijedanja, da se zaključiti da je Halid odolijevao cio dan ogromnoj vizantijskoj vojscitežeći svim srcem da smisli neku ratnu varku pomoću koje bi zaplašio Vizantijce, kako bi izbaviomuslimane, a da ovi ne poduzmu za njima potjeru. Dobro je znao da im ne bi mogli umaći, akobi ovi poslali za njima potjeru.Kad osvanu drugi dan, promijeni Halid raspored vojske. Prethodnicu postavi u pozadinu, apotom promijeni bokove, pa desno krilo stavi na lijevo, a lijevo na desno. Neprijatelj je toposmatrao. Gledao je kako se muslimanska vojska uskomešala, pa je pomislio da im je došlopojačanje. Oni se preplašiše, a Halid nakon jednosatnog odmjeravanja, poče polahko da sepovlači nazad, vodeći računa da se raspored vojske ne poremeti. Vizantijci su pomislili da immuslimani spremaju neku prevaru i da će upotrijebiti neke ratne “varke”. Iz bojazni da ihmuslimanska vojska ne bi zavukla u mrtvu pustinju, oni odustaše od bitke.

Tako se neprijatelj povuče u svoju zemlju i nije ni pomišljao o potjeri za muslimanima. Muslimanise pak, sretno povukoše, i vratiše u Medinu.Ubijeni s obje straneU Bitki na Mu‘ti je poginulo ukupno dvanaest muslimana, a ne zna se koliko je na vizantijskojstrani, izuzev što nam historija pripovijeda da ih je dosta poginulo tog dana.Rezultati BitkeVažno je napomenuti da muslimani u ovoj Bitki nisu ostvarili zadatak zbog kojeg su otišli, a to jeda osvete ubijenog Resulillahovog, a.s, izaslanika, Harisa bn Umejra, kojeg su ubili Vizantijci uBusri. Međutim, ova bitka imala je ogroman značaj na propagandnom polju, jer je ugledmuslimana probio granice Arabije. Svi su Arapi, na prvom mjestu, bili začuđeni i iznenađeniviješću o muslimanskom pohodu na najveću svjetsku silu tog doba na zemaljskoj kugli. Arapi susmatrali da borba znači uništenje bića i izazivanje smrti putem nesreće, a susret ove malevojske od tri hiljade boraca sa tom ogromnom svjetskom silom, dvije stotine hiljada boraca, dabi se na kraju vratili sa minimalnim gubicima i bez veće štete, je samo po sebi bilo najveće čudotog doba. Eto, to čudo je potvrdilo Arapima da su muslimani nešto sasvim drugo od onih na kojesu oni navikli na tim svojim prostorima. Počeli su shvatati da muslimanima pomoć i pobjedadolaze od Allaha, dž.š. i da je njihov Muhammed, uistinu Allahov Poslanik.Zbog svega toga vidimo svadljiva arapska plemena koja su do ove bitke stalno napadalamuslimane, da odjednom bivaju naklonjena Islamu. Ubrzo iza toga na Islam pređoše plemena:Benu Sulejm, Ešdžea, Gatafan, Zubjan, Fezaret i druga. Ova bitka na Mu‘ti bila je samoodskočna daska za konačan obračun sa Vizantijom. Ona je poslužila kao priprema za osvajanjevizantijskih krajeva koje će muslimani zauzeti u tim dalekim divljim krajevima.Pohod “Zatu-s-Selasil”Kada je Resulullah, a.s, saznao da su se arapska plemena pridružila vizantijskoj vojsci protivmuslimana u Bitki na Mu‘ti, osjetio je veliku potrebu da poduzme mudre korake da ih razdvoji odVizantijaca. To bi bio, ujedno, razlog za obračun između muslimana i tih plemena, kako im ne bina um palo da se po drugi put udruže u onako velikom broju.Resulullah, a.s, odabra Amr bn El-Asa da njegov plan sprovede u djelo. Majka Amr bn El-Asa jebila iz plemena Belija, pa Resulullah, a.s, posla Amra njima, u mjesecu džumadel-ahire, 8. g.h.,dakle, neposredno poslije Bitke na Mu‘ti. Trebalo je da ih pridobije, a usput i da se obračuna saplemenom Kudaat koje se okupljalo da napadne okolinu Medine.Moguće da su ova dva uzroka bila odvojena jedan od drugog, a moguće i da su bila uporedna.Resulullah, a.s, predade Amru bijeli uz crni bajrak.Amr je stao na čelo tri stotine Muhadžira i Ensarija s kojima je bilo trideset konja. Naredio mu je,također, da mu se pridruže plemena pored kojih bude prolazio poput Belija, Uzreta, Belkjajna idrugih.Noću je Amr s vojsom putovao, a danju se odmarao.Kada su se približili plemenu Belijj, dobi obavijest da oni imaju veliku vojsku. Stoga Amr bn El-As posla Resulullahu, a.s, Rafia bn Mukisa, El-Džuhmiju, tražeći pomoć u vojsci. Resulullah,a.s, mu posla Ebu Ubejdeta bn El-Džerraha sa dvije stotine ljudi i dade mu bajrak. Posla mu,također, elitu Muhadžira i Ensarija, među kojima su bili Ebu Bekr i Omer, r.a, i naredi im da sepriključe Amru i da budu svi zajedno, te da se ne odvajaju i ne podvajaju.Kada se ova vojska priključila Amrovoj, Ebu Ubejde htjede da predvodi on vojsku, pa mu Amrreče: “Ti si došao meni kao ispomoć, a ja sam vođa”. Ebu Ubejde mu se pokori. Amr je bioglavni vođa, a bio je i imam u namazu cijeloj vojsci.Nakon ovoga vojska se uputila u zemlju Kudaata, pa je pređe sve do krajnjih granica. Na samojgranici, na sjeveru, sretoše se sa njihovom vojskom. Muslimani ih napadoše, a oni serazbježaše po unutrašnjosti.Amr posla Avfa bn Malika El-Ešdžeija kod Resulullaha, a.s, da mu raportira o učinjenomzadatku i da kaže da su svi živi.Zatu-s-Selasil je oblast iza Vadi-l-Kura. Od nje do Medine je deset dana hoda.Ibnu Ishak navodi da su se muslimani spustili do vode, zemlje plemena Džezzam. Taj bunar(voda) naziva se Zatu-s-Selasil.Pohod Benu Katade u HudruOvaj pohod se odvio u mjesecu šabanu, 8. g.h. Uzrok je bio okupljanje Benu Gatafana u Hudri,narod Hudre je ratovao sa Nedždom. Resulullah, a.s, posla na njih petnaest ljudi na čelu saKatadetom. Dosta je neprijateljske vojske izginulo. U ropstvo je pao velik broj žena i djece, kao ivelik broj stoke. Katade je u ovom pohodu proveo petnaest dana.

BITKA ZA OSLOBOĐENJE MEKKEIbnu-l-Kajjim: kaže: “Ovo je najveća pobjeda kojom je Allah, dž.š. uzdigao Svoju vjeru i SvogaPoslanika, a.s, te Svoju vojsku i Svoje sljedbenike. S ovom pobjedom je izbavio Svoj grad iSvoju kuću, koju je učinio da bude uputa svjetovima, iz nevjerničkih i mnogobožačkih ruku.Zauzećem Mekke obradovani su stanovnici Neba, povezani su rastrgani konci, a ljudi su uskupinama pohrlili u Allahovu vjeru. Zemlja zablista i zasja u svjetlu Islama.Povod BitkeRanije smo govorili da jedan paragraf hudejbijskog primirja glasi da onaj ko hoće da stupi usavez sa Muhammedom a.s, i potpiše s njim ugovor, može to da uradi, a isto tako ko hoće dasa Kurejšijama sklopi savez i potpiše ugovor može to da uradi, i da pleme koje je u savezu sjednom od dvije strane smatra se dio te strane i da bilo kakvo neprijateljstvo od nekog plemena,smatra se neprijateljstvom cijele te strane.Prema ovom paragrafu, pleme Huzaat je ušlo u savez sa Muhammedom, a.s, Resulullahom, apleme Benu Bekr sa Kurejšijama. Oba plemena su bila indirektno u primirju iako su upredislamskom dobu bila u velikom neprijateljstvu i pod krvnom osvetom. Kada je došao Islam, istupilo na snagu ovo primirje, oba plemena su imala međusobnu sigurnost. Pleme Ebu Bekr jeugrozilo ovu sigurnost potežući ponovo pitanje krvne osvete iz ranijeg perioda.Vođa Benu Bekra, Nevfel bn Muavija Ed-Dejli je poveo svoje ljude, mjeseca šabana, 8. g.h., tenapadoše pleme Huzaat, po noći, kraj izvora El-Vetir na obronku Mekke, i pobiše nekemuškarce. Tada je došlo do sukoba i borbe u kojoj su Kurejšije pružile pomoć Benu Bekru uoružju i ljudstvu. Kurejšije su se borile na strani Benu Bekra, koristeći tamu noći. Benu Huzaatsu se uspjeli vratiti u Mekku i našli zaštitu kod Budejla bn Verkae El-Huzaije i kod svogaštićenika, zvanog Refia.Amr bn Salem El-Huzaija, pohita u Medinu kod Resulullaha, a.s, i zateće ga u mesdžidu gdjesjedi sa ljudima, pa pođe Amr recitovati stihove:“Moj Allahu, ja pozivam Ahmeda, u ime mira Benu Hašima i Huzaa,

Vi ste bili djeca, a mi zreli ljudi, kad primismo Islam u inad zabludi.

Pomoć Muhammede, s Allahovom voljom, pozovi vjernike da pođu sa tobom.

Muhammed naš Resul, spreman je za boj,lijep kao mladi mjesec i visok k‘o bor.

Ozbiljnog je lica, odlučnog pogleda, doći će s velikom vojskom po zlotvora.

Kurejšije smjelo prekinuše mir,obećanje čvrsto srušiše ko zid.

U Keddi, u Mekki, zatražiše spas, misleći da neću ja pozvati vas.

U svojoj zabludi nisu neki broj,na Vetiru s nama nametnuše boj,da na rukju i na sedždi ubiju nam soj.

Resulullah, a.s, se okrenu Amru i reče: “Ti si pobijedio Amr bn Sal‘me”. U međuvremenuResulullah, a.s, ugleda oblak na nebu (što je inače veoma rijetka pojava za to podneblje), pareče: “Zaista će ovaj oblak spustiti pobjedu Benu Ka‘bu”.Iz Mekke je krenuo Budejl bn Verkae El-Huzaija sa grupom ljudi u Medinu da obavijestiResulullaha, a.s, o čitavom događaju. Ispričaše mu ko je sve poginuo u sukobu, kao i o pomoćiKurejšija Benu Bekru protiv njih. Potom se vratiše u Mekku.Ebu Sufjan odlazi u Medinu da obnoviprimirje

Činjenica je da je potez kojeg su načinile Kurejšije i njihovi saveznici bio isključivo izdaja iotvoreno rušenje potpisanog ugovora, a da za to nisu imali nikakvo opravdanje. Stoga su ubrzoshvatili šta ta njihova izdaja znači. Veoma uplašeni za loše posljedice koje ona nosi, sazvaševijeće na kome donesoše zaključak da pošalju svog poglavara, Ebu Sufjana, da obnovi primirjesa muslimanima.Resulullah, a.s, je unaprijed obavijestio svoje ashabe šta će Kurejšije poduzeti zbog svojeizdaje. On im je rekao: “Znajte da će vam doći Ebu Sufjan da učvrsti primirje i produži njegovrok”.Ebu Sufjan krenu po dogovoru Kurejšija i susrete u putu Budejl bn Verkaa u Usfanu. Budejl seupravo vraćao iz Medine. Ebu Sufjan mu reče: “Odakle to dolaziš Budejle?” (Mislio je da je onbio kod Resulullaha, a.s). Budejl odgovori: “Išao sam sa nekim ljudima Huzaata na obalu i u ovudolinu”. Sufjan ga upita: “Da ne dolaziš, možda od Muhammeda?” Budejl odgovori: “Ne.”Kada Budejl produži za Mekku, Ebu Sufjan reče: “Ako je bio u Medini, sigurno je svoju devuhranio košpicama.” Zatim priđe mjestu gdje se Budjelova deva odmarala pa uze njenog izmeta,izdrobi ga i u tome je vidio, “košpice”, pa reče: “Kunem se Allahom da je Budejl išaoMuhammedu.”Zatim on nastavi put i dođe u Medinu. On uđe u sobu svoje kćerke Ummi Habibe. Krenu dasjedne na Resulullahovo, a.s, šilte, (postelju) a kćerka mu zabrani. On je upita: “O kćeri, nedozvoljavaš mi da sjednem na ovu postelju? Ili pretpostavljaš mene postelji, ili postelju meni?”Ona odgovori: “Ovo je postelja Resulullaha, a.s, a ti si nevjernik i nečist.” On reče: “Tako miBoga, otkako si otišla od mene pogodilo te zlo.”On izađe od kćerke i ode do Resulullaha, a.s, da porazgovara sa njim. Resulullah, a.s, mu nijeništa odgovorio. On potom ode kod Ebu Bekra r.a, pa ga zamoli da govori Resulullahu, a EbuBekr r.a, mu odgovori: “Ja to neću učiniti.” Iza toga ode kod Omera bn El-Hattaba, r.a, pa i sanjim htjede popričati, a Omer r.a, reče: “Zar da se ja zauzimam kod Resulullaha za vas? Takomi Allaha, da nemam ništa drugo osim jednu sjemenku, s njom bih se borio protiv vas.”Ebu Sufjan ode kod Alije bn Ebi Taliba r.a, i uđe kod njega. Alija r.a, je sjedio sa Fatimom, r.a, aHasan, njihov sin je puzao između njih. On reče: “O, Alija, ti si mi najbliži krvni rođak, a ja samdošao zbog posla i sigurno se neću vratiti onako razočaran kako sam došao. Budi mi posrednikkod Muhammeda.” Alija r.a, mu odgovori: “Teško tebi, Sufjane, Resulullah, a.s, je strogonaredio da ne smijemo s njim razgovarati po tom pitanju.” On se okrenu Fatimi r.a, i reče:“Možeš li ti da narediš ovom tvom sinu da posreduje među ljudima, biće poglavar Arapa dosmrti?” Ona odgovori: “Tako mi Allaha, moj sin je mali da bi posredovao među ljudima,Resulullahu ne treba nikakav posrednik.”Tada se Ebu Sufjanu mrak uhvati na oči, pa reče Aliji bn Ebi Talibu r.a, sav uzrujan, očajan ipokoran: “O Ebu -l- Hasane (Hasanov oče), nalazim se u veoma teškoj situaciji, reci, šta daradim?”Alija r.a,mu odgovori: “Tako mi Allaha, ne vidim šta bi te moglo izvući iz ove situacije. Ti sipoglavar Benu Kenaneta, ustani i sam posreduj kod ljudi, a zatim se vrati u svoju zemlju.” EbuSufjan: “Misliš li da će mi to šta pomoći?”Alija r.a: “Ne mislim, tako mi Allaha, ali ne mislim da imaš drugog izlaza.”Ebu Sufjan ustade i ode u mesdžid. On reče: “O ljudi, ja sam posredovao kod ljudi” (zaobnavljanje primirja). Zatim uzjaha svoju devu i krenu u Mekku.Kada dođe u Mekku, Kurejšije ga upitaše: “S kakvim novostima nam dolaziš?” On im odgovori:“Išao sam kod Muhammeda i ispričao mu zašto sam došao, a on mi, tako mi Boga, ništa neodgovori, zatim sam otišao kod Ebu Kuhafeta (Ebu Bekra), pa sa njim ništa ne učinih. Poslijesam otišao Omer bn El-Hattabu, pa vidjeh da nam je on najveći neprijatelj.Najzad sam išao kod Alije i primijetio da je najmekši (najblaže naravi) od svih njih. On mi jesignalizirao šta da učinim, pa sam to i učinio.Tako mi Boga, ne znam da li će šta biti od toga ili ne? “Oni ga upitaše: ”A šta ti je savjetovao?"Ebu Sufjan reče: “Naredio mi je da tražim zaštitu od ljudi, pa ja to i učinih.” Oni ga upitaše: “Da lije to odobrio Muhammed?” On odgovori: “Ne.” Oni rekoše: “Teško tebi, Alija se samo poigrao stobom.” On odgovori: “Ne, tako mi Boga, drugog izlaza nisam imao.”Pripreme za borbu i pokušaj da toostane u tajnosti Uzima se iz Tuberanijine predaje da je Resulullah, a.s, naredio Aiši, r.a, prije nego jeobaviješten da je ugovor prekinut na tri dana da mu pripremi odjeću, a da niko ne zna ništa o

tome. Kada ju je posjetio njen otac (Ebu Bekr) upitao ju je: “O kćeri moja,kakvo je tospremanje?”Odgovorila je: “Ne znam, tako mi Allaha.” On reče: “Tako mi Allaha, nije ovo vrijeme da se ide uboj protiv Benu-l-Asfera, pa gdje onda ide Resulullah, a.s?” Aiša ponovo odgovori: “Nemampojma, tako mi Allaha.”Trećeg dana, rano izjutra, dođe Amr bn Salim, El Huzaija sa četrdeset jahača i zapjeva: “O, mojBože, ja pozivam Ahmeda, ...”pa ljudi shvatiše da je ugovor prekinut. Poslije Amra dođe Budejl,pa Ebu Sufjan i muslimanima bi jasno da je vijest istinita. Tada im Resulullah, a.s, naredi da sepripreme i obavijesti ih da ide u Mekku. On se obrati Allahu, dž.š, dovom: “Gospodaru moj, nedozvoli da Kurejšije išta saznaju i vide dok ih ne iznenadimo u njihovoj zemlji.”Radi bezbjednosti i tajnosti ovog pohoda, Resulullah, a.s, posla izvidnicu od osam ljudi podkomandom Ebu Katade u dolinu između Zi Hašba i Zi El-Merveta koja je udaljena tri “burde” odMedine, (burda je 12 milja), prvog ramazana, 8. g.h., da bi neprijatelj, ako sazna, pomislio daResulullah ide na tu stranu. Kada je ova izvidnica stigla na svoje odredište, dobiše vijest da jeResulullah, a.s, krenuo u Mekku, pa i oni krenuše za njim i sustigoše ga.Hatib Ibnu Beltaa posla Kurejšijama obavijest da se Resulullah, a.s, sprema da dođe u Mekku.Obavijest posla po jednoj ženi koja pismo sakri u svoju pletenicu. Resulullahu, a.s, dođe putemObjave vijest šta je Hatib učinio. On posla Aliju r.a, i Mikdada da dođu na to i to mjesto gdje imabašča sa breskvama i da će u njoj naći ženu koja u svojoj kosi krije pismo za Kurejšije. Obojicauzjahaše konje i krenuše na to mjesto. Kad dođoše, naiđoše na ženu u nosiljci, na devi koju suvodili vodiči.Narediše joj da siđe sa deve. Upitaše je gdje je pismo koje nosi Kurejšijama, a ona reče danema nikakvo pismo.Narediše njenoj pratnji da je pretresu, pa ne nađoše ništa. Alija joj reče: “Kunem se Allahom daResulullah nije krivo govorio, a ni mi te nismo optužili bez razloga. Tako mi Allaha, ili ćeš izvaditipismo ili ćemo te pretresti mi.” Ona vidje da s njima nema šale, pa reče: “Odmaknite se.” Oni seodmakoše,a ona rasplete pletenicu i izvadi pismo iz nje, te ga predade Aliji i Mikdadu. Oni gaodnesoše Resulullahu, a.s, i predadoše.U pismu je stajalo: “Od Hatiba bn Beltaa, Kurejšijama...” On ih obavještava o spremanjuResulullaha, a.s, da krene u Mekku.Resulullah, a.s, pozva Hatiba i upita ga: “Šta je ovo, Hatibe?” On odgovori: “Pričekaj, o AllahovPoslaniče, sve ću ti reći. Tako mi Allaha, ja vjerujem Allaha i Njegovog Poslanika. Nisam seodmetnuo od Islama, a ni promijenio vjeru, ali sam bio veoma vezan za Kurejšije. Nisam jedanod njih, ali kod njih je moja porodica, moja djeca i sav moj rod. Oni nemaju među Kurejšijamarodbinu koja će ih štititi.”Omer bn El-Hattab tada reče: “Dozvoli mi, Allahov Poslaniče, da ga ubijem. On je izdao Allaha iNjegovog Poslanika. Postao je licemjer.”Resulullah, a.s, reče: “On je učesnik Bedra. A šta znaš, Omere, možda je Allah, dž.š, pogledaoučesnike Bedra.” Zatim je rekao: “Radite šta hoćete, ja sam vam oprostio.”Omerove oči se zasuziše i on reče: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.”S ovim primjerom Allah, dž.š, je onemogućio svim obavještajcima da dostave Kurejšijama bilokakvu vijest o pripremljenosti muslimana i odlučnosti da se bore.Muslimanska vojska na putu za MekkuDesetog ramazana, mjeseca mubarek, 8.g.h. napusti Resulullah, a.s, Medinu i uputi se uMekku, sa deset hiljada muslimana i ashaba, r.a. U Medini ostavi za zamjenika Ebu Reham El-Gaffariju.

Kada je Resulullah, a.s, stigao u Džuhfu, susrete ga amidža Abbas bn Abdul-Muttalib. On jeupravo napustio Mekku sa porodicom i sinovima i krenuo u Medinu kao muhadžir, nakon što jeprimio Islam.A kada je stigao Resulullah, a.s u El-Ebvu‘ susreo je svoga amidžića Ebu Sufjana bn El-Harisa isina svoje tetke Abdullah bn Ebi Umejjeta.Resulullah, a.s, okrenu glavu od njih zbog velikog njihovog neprijateljstva i zlobe premaResulullahu, a.s.Ummu Selema se obrati Resulullahu, a.s: “Nisu, baš, bili tvoj amidžić i tvoja tetična najgoriprema tebi.”

Tad Alija r.a, reče Ebu Sufjanu bn El-Harisu: “Idi pred Resulullaha, a.s, i reci mu u lice isto štosu rekla Jusufova braća Jusufu: ”Allaha nam, - rekoše oni - “Allah te je nad nama uzvisio, mismo zaista zgriješili.” (XII:91)Zaista Resulullah, a.s, ne dozvoljava da iko zna bolje govoriti od njega. Ebu Sufjan posluša, odedo Resulullaha, a.s, a Resulullah a.s, mu reče: “Ja vas sada neću koriti, Allah će vam oprostiti,od milostivih, On je najmilostiviji.” (XII:92).Ebu Sufjan odgovori Resulullahu, a.s, stihovima:“Prođe moje vrijeme, kad nosih zastavuAhmedovu vojsku da bacim u zabludu.

Ko noćnom putniku, noć mi bješe tamna,evo moje šanse, za uput u Istinu.

Uputi me Allah, da te sretnem znaj a zbog Njega sam tebe progonio ja."

Resulullah, a.s, zgrabi Ebu Sufjana za prsa i reče: “Jeste, ti si taj što me je progonio iz Mekke.”Muslimanska vojska se zaustavlja na Merri-ZahranuResulullah, a.s, je putovao od Medine posteći. Postili su i ostali muslimani. Kada su došli doizvora Kudejd, između mjesta Kudejda i Usfana, Resulullah, a.s, prekide post i napi se vode. Iostali muslimani su to isto učinili. Odatle je nastavio put do Merri Zahrana, i jacija ga zateče u“Dolini Fatime”. On naredi vojsci da zapale baklje. Tako odjednom planu deset hiljada baklji.Resulullah, a.s, naredi straži da bdije, a Omera bn El-Hattaba, r.a, postavi za nadzornika straže.Ebu Sufjan pred Resulullahom, a.sNakon što su odsjeli muslimani u Merri Zahranu, Abas uzjaha Resulullahovu bijelu kobilu ikrenu da potraži nekog drvosječu, ili bilo koga, da obavijesti Kurejšije da izađu i pružeResulullahu, a.s, garanciju sigurnosti prije nego uđe u Mekku.Allah, dž.š, je onemogućio Kurejšijama da dođu do bilo kakvih informacija o muslimanima, iakosu bili veliki majstori izviđanja i uhođenja. Također je Ebu Sufjan izlazio u izviđanje. On krenu saHakim bn Hizamom i Budejlom da prisluškuje i osluškuje nove vijesti o Muhammedu, a.s.Abbas priča: “Jahao sam Resulullahovu kobilu kad čuh razgovor Ebu Sufjana, Budejla i Verkae.Vraćali su se s izviđanja. Ebu Sufjan je pričao: ”Nikada do sada nisam vidio ovoliko vatrinavečer, a niti ovoliku vojsku", a Budejl reče: “Ovo su iz Benu Huzaata, zahvatila ih euforijarata”, a Ebu Sufjan dodade: “Nisu ovo samo Huzaije, oni su u manjem broju da bi ovo bilenjihove vatre.” (Ovo su razgovarale Kurejšije)Abbas reče: “Ja mu poznah glas, pa rekoh: ”O, Ebu Hanzela (Ebu Sufjan), pa i on poznade mojglas i reče: “O, Ebu-l-Fadle, je si li to ti?” “Jesam.” “A ko su ovi?” “Ovo je Resulullah sa svojomvojskom, teško Kurejšijama sutra, tako mi Allaha.”“Pa šta da uradim, tako ti oca i majke?” Rekoh mu: “Tako mi Allaha, ako te se domogne, odsjećiće ti glavu. Nego, uzjaši na ovu kobilu dok nas ne dovede do Resulullaha, a.s, pa tražipomilovanje. On uzjaha iza mene, a njegova dva druga se vratiše.”Abbas priča: “Jahao sam s njim, pa kada god bi prošli pokraj neke vatre, muslimani bi upitali:”Ko je ovaj?". Kada bi ugledali Resulullahovu kobilu i mene na njoj, odgovorili bi: “AmidžaResulullaha, a.s, na njegovoj kobili.” Tako smo prolazili pored vatre Omer bn El-Hattaba r.a. Onupita: “Ko je to?” Ustade i dođe do mene, a kad ugleda Ebu Sufjana iza mojih leđa, viknu: “EbuSufjan, Allahov neprijatelj? Hvala Allahu koji te dovede i bez ugovora i bez zadane riječi.” Onžurno krenu do Resulullaha, a.s, ali kobila stiže prije njega. Skočih s kobile i uđoh kodResulullaha, a.s, a za mnom uđe i Omer, r.a, pa reče: “O Allahov Poslaniče, evo Ebu Sufjana,dozvoli mi da ga ubijem.” Abass priča: “Ja rekoh: ”O Allahov Poslaniče, ja sam ga uzeo podsvoju zaštitu", a zatim sjedoh kod Resulullaha, a.s, obgrlih mu glavu i rekoh: “Tako mi Allaha,niko ga, osim mene, neće ove noći uzeti pod zaštitu”, pa pošto je Omer r.a, bio uporan uzahtjevu da ga ubije, rekoh (Abas): “Polahko, Omere, da je on kojim slučajem čovjek iz BenuAdija bn K‘aba, ne bih ti tako govorio”. Omer r.a, reče: “Polahko, Abase, tako mi Allaha, tvojprelazak na Islam mi je bio draži od Hattabovog Islama, da ga je tek sada primio. Meni nepreostaje ništa drugo do da znam da je tvoj prelazak na Islam bio draži Resulullahu, a.s, odHattabovog Islama.”Resulullah, a.s, reče: “Idi Abbase, s njim kod svojih stvari, a kad osvane dođi mi s njim”. Jaodoh i kad osvanu, odvedoh ga kod Resulullaha, a.s, pa kad ugleda Ebu Sufjana, reče: “Teško

tebi Ebu Sufjane, nije li došlo vrijeme da i ti saznaš da nema drugog boga, osim Allaha, dž.š?”On reče: “Tako mi Boga, nema plemenitijeg, ni dobroćudnijeg, ni brižljivijeg od tebe. Da sammislio da osim Allaha ima drugi bog, on bi me dosad zaštitio.”Resulullah a.s, reče: “Teško tebi, Ebu Sufjane, a zar nije došlo vrijeme da shvatiš da sam jaAllahov Poslanik?” On reče: “Tako mi Allaha, ima li plemenitijeg, i dobroćudnijeg, i brižljivijeg odtebe?” Zatim reče: “Što se tiče tvog poslanstva, meni nije još sve jasno.” Abbas viknu na njega:“Teško tebi, primi Islam i posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da je MuhammedAllahov Poslanik, prije nego ti on (Omer) odsiječe glavu.”Ebu Sufjan primi Islam i izgovori kelime-i-šehadet.Abbas reče: “O Allahov Poslaniče, Ebu Sufjan je čovjek koji voli ponos i čast, učini za njeganešto u tom smislu.” Resulullah, a.s, reče: “Da, evo za njega nešto: Onaj ko se u Mekki skloni uEbu Sufjanovu kuću, biće bezbjedan. Također će biti bezbjedni oni koji se zatvore u kuće i onikoji se sklone u Mesdžidul-Haram.”Muslimanska vojska napušta Merri-Zahrani kreće u MekkuUjutro, u srijedu, sedamnaestog ramazana, 8.g.h, napusti Resulullah, a.s, Merri-Zahran i narediEl-Abbasu da zadrži Ebu Sufjana u tjesnacu kraj planinske stijene El-Vadija, dok ne prođupokraj njega svi Allahovi borci. Treba on to da vidi. Abbas to učini. Pored njih su prolazilinaoružani i dobro opremljeni borci, grupisani po svojim plemenima i sa svojim bajracima. Kadgod bi pokraj njih prošla nova grupa, Sufjan bi upitao Abbasa: “O Abbase, ko su ovi?” A Abbasbi odgovarao (npr): “Sulejm”, a Ebu Sufjan bi se preispitivao pa bi rekao (npr): “Šta ja imam saSulejmom?”, ili: “Ko su ovi Abbasu?” “Pleme Muzejnet.” “Šta ja imam s Muzejnetom?”, pitao seSufjan. Tako su prošla sva plemena, a onda bi pitao: “Imam li ja šta s tim plemenom?”Napokon pokraj njega prođe Resulullah, a.s, sa svojom vojskom u zelenu, sastavljena odMuhadžira i Ensarija. Od oklopa im se nije ništa vidjelo izuzev očiju. Ebu Sufjan povika: “SlavaAllahu, o Abbase, a ko su ovi?” On odgovori: “Ovo je Resulullah, a.s, sa Muhadžirima iEnsarijama.” Sufjan dodade: “Niko ovima neće biti ravan, ni po broju, ni po snazi”, a potomdodade, “O, Ebu Fadle, danas je kraljevstvo i vlast tvog bratića ogromna.” Abbas reče: “O, EbuSufjane, ovo su rezultati poslanstva”, a Ebu Sufjan dodade: “Onda je najbolje poslanstvo”.Bajrak Ensarija je nosio S‘ad bn Ubadet. Kada je prolazio pokraj Ebu Sufjana reče mu: “Danasje dan krvavog boja, danas će biti osvojene svetinje, danas će Allah poniziti Kurejšije.” Kada jeResulullah, a.s, bio nasuprot Ebu Sufjana, Ebu Sufjan mu reče: “O, Allahov Poslaniče, je si ličuo Sa‘da?” “A šta je to rekao?” “Rekao je to i to.” Tada Osman i Abdurrahman bn Avf rekoše:“O, Allahov Poslaniče, mi nećemo biti sigurni dok god Ebu Sufjan ima moć i vlast kod Kurejšija.”Resulullah, a.s, reče: “Danas je dan u kome se veliča i slavi Kaba, danas je dan u kome ćeAllah uzdignuti i proslaviti Kurejšije.” On zatim posla ljude da oduzmu Sa‘du bajrak i predade ganjegovom sinu Kajsu. Ima mišljenja da je bajrak predat Zubeiru.Kurejšije iznenađene dolaskom muslimanskevojskeKada je Resulullah, a.s, prošao pokraj Ebu Sufjana, El-Abas mu reče: “Spas i izbavljenje tvomnarodu.” Ebu Sufjan pohita u Mekku, i kad uđe, viknu iz sveg glasa: “O narode Kurejša, evoMuhammeda, dolazi vam zbog nečega što ne možete izbjeći. Onaj ko uđe i skloni se u kućuEbu Sufjana biće siguran.” Na njega skoči njegova žena Hinda, Utbetova kćerka, iskoristitrenutak njegove slabosti i viknu: “Ubijte slatkog, masnog, unakaženih nogu, mrzak li je onaj kojipredvodi narod.”Ebu Sufjan reče: “Teško vama, ne dozvolite nikako da vas zaslijepi ova ovdje. Muhammed vamdolazi s onim nad čime vi nemate vlasti. I znajte, ko se skloni u Ebu Sufjanovu kuću, imagaranciju.” Oni odgovoriše: “Ubio te Bog, ne treba nam tvoja kuća, ni tvoja zaštita.” On reče: “Kose zatvori u svoju kuću ima garanciju, kao i onaj ko uđe u Harem Kabe.” Ljudi se raziđoše posvojim kućama i u Harem Kabe. Oni sakupiše ološ Mekke i rekoše: “Ove ćemo isturiti naprijed,pa ako krene u našu korist, priključit ćemo im se, a ako oni stradaju, prihvatit ćemo šta nam senudi.”Sva ološ Mekke se iskupi oko Ikremeta bn Ebi Džehla, Safvan bn Umejjeta i Suhejl bn Amra nabrdu El-Handemet da se biju s muslimanima. Uz njih je bio jedan čovjek iz plemena BenuBekra, zvani Hamas bn Kajs. On je prije toga pripremao oružje, pa kada ga je njegova ženapitala: “Zašto spremaš to što vidim?” On joj odgovori: “Za Muhammeda i njegove drugove.” Onamu reče: “Tako mi Boga, ništa neće od toga biti za Muhammeda i njegove drugove.” On reče:“Ja želim, tako mi Boga, da te neko od njih služi (bude sluga)”, zatim je citirao stihove u kojima

kaže: “Ako se muslimani pomole u Mekku, ovo njegovo oružje je u potpunosti pripravno, a ovimačevi oštri sa obje strane, brzinom će sjeći i ubijati muslimanske glave.”Muslimanska vojska u Zi TuvaResulullah, a.s, je nastavljao svoj put, predavši se potpuno i skrušeno Allahu, dž.š, zadovoljanšto je baš njega počastio da oslobodi Mekku. Od te poniznosti brada mu je gotovo dodirivalajahalicu.Na Zi Tuvau je izvršio raspored vojske. Halid bn Velida je postavio na desno krilo, a uz njega jepostavio: Eslema, Sulejma, Gaffara, Huzejneta, Džuhejna, a iza njih arapska plemena. Onnaredi Halidu da uđe u Mekku s donje strane, i reče: “Ako vam se ispriječi neko od Kurejšija,žestoko ih napadnite i protjerajte prema Saffi, gdje ćemo ih mi dočekati.Lijevo krilo je predvodio Zubeir bn El-Avvam koji je nosio Resulullahov, a.s, bajrak. Njemunaredi da uđe s gornje strane Mekke, ili od Keda i da zabode svoj bajrak u El-Hadžun i da nemrda s tog mjesta dok mu ne dođe Resulullah sa svojom vojskom.Ebu Ubejde je komandovao pješadijom koja nije imala naoružanja, pa je Resulullah, a.s,naredio da se oni sklone u sred doline, kako bi se mogli uputiti u Mekku kad već tamo budeResulullah,a.s.Muslimanska vojska ulazi u MekkuSvaka vojna skupina muslimana krenula je u Mekku putem kojim joj je Resulullah, a.s, naredio.Halid bn El-Velid i njegovi vojnici su krenuli naprijed i niko od mušrika, ko ih je u putu susreo,nije ostao u životu. Od njegovih bližih saradnika, muslimana, poginu Kerez bn Džabir El-Fihri iHunejs bn Halid bn Rebia. Oni su iskakali od poštivanja naredbi, i krenuli sami drugim putem,pa su ubijeni.Što se tiče kurejšijske ološi, njih je Halid zatekao na El-Handemi, pa ih napao i ubio dvanaestmušrika. Tako je bio poražen Hamas bn Kajs, koji je kovao i pripremao oružje kojim će se boritiprotiv muslimana. On nekako dođe do svoje kuće i reče svojoj ženi: “Zabravi za mnom vrata”, aona ga upita: “A gdje ti je sada ono što si govorio?” On u isti mah, a naizust, citira sljedećestihove:

“Da si bila na brdu Handeme,kad pobježe Safvan i Ikreme,Te jurnuše muslimani na mene,Kurejše, sjekuć naše ćele,Poklik vojske strah zadaje, kao mračne sjene,ko krik lava iza leđa kad zaplaši mene.Da znaš, ženo, ne bi rekla ni jedne besjede."

Halid je ulazio u Mekku pretražujući je dok se ne susrete sa Resulullahom, a.s, na Saffi.Zubejr je ušao u Mekku i nije zastao dok nije postavio Resulullahov bajrak u mesdžid HaremaKabe. Odatle se nije micao dok nije došao Resulullah, a.s.Resulullah, a.s, ulazi u mesdžid Kabe ičisti ga od kipovaResulullah a.s, se pomoli okružen sa Muhadžirima i Ensarijama i tako uđe u mesdžid Kabe. Onpriđe Hadžeru-l-esvedu (Crnom kamenu), dodirnu ga, a potom obavi tavaf. U ruci je nosio luk.Oko Kabe (Allahove kuće-Bejtullaha) stajalo je tristo šezdeset kipova. On ih poče lupati lukom igovoriti: “Došla je Istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!” (XVII:81) “Došla je Istina, a laži jenestalo i neće se ponovo vratiti.” (XXXIV:49)Kipovi su se rušili jedan za drugim padajući na lice.Prvi tavvaf je obavio jašući i bez ihrama. Stoga ga je skratio.Nakon toga, pozva Osman bn Talhu, ključara Kabe i uze od njega ključ i naredi da se kabenskavrata otključaju. Unutar Kabe je ugledao slike.Vidio je sliku Ibrahima, a.s, i Ismaila, a.s, kako posmatraju strelice za igru, pa reče: “Ubio Allahmušrike, tako mi Allaha oni nikada nisu vjerovali u ove strijelice.” On ugleda u Kabi goluba oddrveta, pa ga rukom zdrobi. Takođe naredi da se slike izbrišu.Resulullah klanja u Kabi, a potom održagovor KurejšijamaResulullah, a.s, zatvori vrata Kabe za sobom. S njim unutra ostade Usama i Bilal. Resulullah,a.s, se okrenu prema zidu nasuprot vrata. Od zida je bio udaljen tri aršina. S lijeve strane su mubila dva stuba, a s desne jedan. Iza leđa su mu ostala tri stuba. Kaba je tada bila sagrađena na

šest stubova. Tu je klanjao, a zatim napravio krug unutar Kabe-Bejtullaha. Proučio je tekbire naobje strane, a zatim je izgovorio tevhid (potvrda Allahove jednoće - La ilahe illallah), i napokonotvorio vrata. Kurejšije su već ispunile Harem Kabe, poredali se u redove i čekale šta će učinitiResulullah, a.s.On se uhvati za dovratnik kabenskih vrata, koja su nekoliko stepenica uzdignuta od zemlje, igledajući dole u Kurejšije reče:“Nema drugog boga, osim Allaha, Jednog Jedinog, Njegovo obećanje se obistinilo, dao jepomoć Svome robu. Samo On je pobijedio sve udružene neprijatelje. Svako dobro djelo, imetaki ljudi u mojoj su vlasti, osim službe u ovoj Allahovoj kući i napajanja hadžija. Ubiti nekoggreškom, slično je kao i namjerno (bičevanje i batinanje) izaziva tešku oštetu, sto deva, od kojihčetrdeset mora biti s plodom u stomaku.O, narode Kurejša, Allah vas je oslobodio džahilijske oholosti i predislamskog veličanja očeva.Svi su ljudi od Adema rodom, a Adem je od zemlje." Zatim prouči ajet: “O ljudi, Mi vas od jednogčovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da bi ste se upoznali.Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije mu skrivenoništa.” (XLIX:13)“Ja vas sada neću koriti” (XII:92)Zatim Resulullah, a.s, nastavi: “O, narode Kurejša, šta mislite šta ste zaslužili, i šta ću ja sadaučiniti s vama?” Odgovoriše: “Samo dobro, plemenit brat i sin od plemenitog brata si.”Resulullah, a.s, reče: “Reći ću vam kao što je Jusuf, a.s, rekao svojoj braći: ”Ja vas sada nećukoriti, idite, vi ste slobodni."Ključ BejtullahaNakon toga Resulullah, a.s, sjede u mesdžid. Njemu priđe Alija, r.a, noseći ključ Kabe u ruci.On reče: “O, Allahov Poslaniče, dodijeli nama čuvanje Kabe i napajanje hadždžija, Allah dž.š, teblagoslovio.”(U drugoj predaji stoji, da je ovo izgovorio El-Abbas). Tada Resulullah, a.s, upita: “A gdje jeOsman bn Talha?” Oni ga pozvaše, a Resulullah, a.s mu reče: “Evo ti ključ kojeg si imao (on jebio do tada ključar Kabe), danas je dan za dobročinstvo i oprost.” (U predaji od Ibnu Sa‘da udjelu “Tabekat” stoji da je rekao, dok mu je pružao ključ: “Evo vam Bejtullah, vječna inaslijeđena Allahova kuća. Od vas je neće moći preuzeti niko osim silom silnik. O Osmane,Allah ima povjerenja u vas za ovu Kuću, a opskrba koju zaradite na dozvoljen način od ovogposla, vam je halal, i jedite je.”)Bilal uči ezan na KabiDođe vrijeme za namaz i Resulullah, a.s, naredi Bilalu da se popne na Kabu i prouči ezan. EbuSufjan bn Harb, Itab bn Usejd i El-Haris bn Hišam su sjedili u dvorištu Kabe. Itab reče: “Bog sesmilovao Usejdu (ocu njegovom) da ovo ne čuje i ne vidi, jer bi ga to žestoko rasrdilo.” A El-Haris reče: “Kad bih, tako mi Boga, znao da je ovo prava Istina i ja bih ih slijedio.” Napokon,Ebu Sufjan reče: “Ja neću ništa kazati, da bilo šta reknem, i ovaj šljunak će me izdati iobavijestiti ga (Resulullaha, a.s.)” U tom, pred njih dođe Resulullah, a.s, i reče: “Znam sve štaste rekli!” On ponovi šta je svako pojedinačno kazao. El Haris i Itab tada rekoše: “Mi svjedočimoda si Allahov Poslanik. Tačno znamo da ovo nije mogao čuti niko sa strane, pa da te obavijesti.”

Namaz pobjede ili namaz zahvaleResulullah, a.s, uđe toga dana u kuću Ummihane, kćerke Ebu Talibove, opra se i klanja osamrekata u njenoj kući. Bilo je vrijeme prije podneva (Ed-duha). Mnogi su pomislili da je klanjao“salatu-d-duha-namaz”, “duha”, međutim to nije bio taj namaz, već je bio namaz pobjede ioslobađanja Mekke, zvani “salatu-l-fethi”.Ummihana je prilikom ulaska muslimana sklonila u svoju kuću dva muževljeva rođaka, pa joj jeResulullah, a.s, rekao: “One koje si sklonila, neka si sklonila.” Njen brat Alija bn Ebi Talib ih jehtio ubiti, a ona ih je zaključala u svoju kuću. Pitala je Resulullaha a.s, je li ona u pravu, pa joj jepotvrdio da jeste.Ubistvo najvećih zločinacaResulullah, a.s, naredi da se nađe i ubije deset najvećih zločinaca Mekke, pa makar ih našlisakrivene pod zastavom Kabe. To su: Abdul-Uzij bn Hatal, Abdullah bn Ebi Serh, Ikreme bnEbi Džehel, Haris bn Nufejl bn Vehb, Mikjes bn Subabet, Hebbar bn El-Esved, dvije Hatalovepjevačice koje su pjevale satirične pjesme na račun Resulullaha, a.s, i Sara, oslobođena robinjaporodice Abdul Muttaliba, to je ona kod koje je nađeno Hatibovo pismo.

Abdullaha bn Ebi Sarha je doveo Osman kod Resulullaha, a.s, pa je molio da mu oprosti.Resulullah, a.s, mu je poklonio život. Ranije je Ibnu Ebi Sarh primio Islam i učinio hidžru, pa suga htjeli neki drugovi Kurejšije ubiti, i on se zbog toga odmetnuo od Islama i vratio u Mekku.Ikreme bn Ebi Džehel je pobjegao u Jemen, pa se za njega zauzela njegova žena kodResulullaha, a.s, i molila da ide po njega što joj je odobrio. Vratili su se zajedno u Mekku i primiliIslam. Bio je poslije toga dobar musliman.Ibnul Hatal je bio sakriven pod zastavom Kabe, pa je neki čovjek došao kod Resulullaha, a.s, iobavijestio ga. Resulullah, a.s, naredi da ga ubiju, pa ga ubiše.Mikjes bn Subabet je mušrik koga je ubio Numejle bn Abdullah. Mikjes je prije zauzeća Mekkeprimio Islam, ali je zbog neprijateljstva ubio nekog Ensariju, a potom se odmetnuo od Islama ivratio Kurejšijama.A što se tiče El-Harisa, on je strašnim mukama mučio Resulullaha, a.s. Njega je ubio Alija, r.a.Hebbar bn El-Esved je pokušao spriječiti Zejnebu, kćerku Resulullaha, a.s, da učini hidžru. Onse otimao s njom, pa je pala na stijenu i iz ruku joj je ispalo novorođenče. Hebbar pobježe izMekke na dan zauzeća. Nakon toga je primio Islam i bio dobar vjernik.Od spomenute dvije pjevačice, jedna je ubijena, a drugoj je oprošteno, pa je primila Islam, kaošto je i Sara primila Islam.Ibnu Hadžer navodi: Ebu Ma‘šer spominje još neke ljude koji su tom prilikom ubijeni za kaznu:El-Haris bn Talatil El-Huzaija, koga je ubio Alija. El-Hakim navodi da je bio osuđen i Ka‘b bnZubejr (pjesnik). O njemu će biti priče kasnije. On je primio Islam, pa je poslije pjevao umjestorugalica i satira, hvalospjeve (El-medih).Među optuženima su bili: Vahši bn Harb i Hinda kći Utbeta, a žena Ebu Sufjana. Ona je primilaIslam. Zatim neka Erneb, oslobođena robinja Ibnu Hatala, koja je ubijena, zatim Ummu Sa‘dkoja je ubijena također, kako navodi Ibnu Ishak. Ovim je bilo ukupno devet muškaraca i šestžena.Pretpostavlja se da su Ummu Sa‘d i Erneb dvije spomenute pjevačice, oko čijih imena iliprezimena ima nesuglasica.

Islam Safvana bn Umejjeta i Fadaleta bn UmejraSafvan nije bio među optuženim zločincima, ali je po svom visokom položaju među kurejšijskimvođama osjetio strah i pobjegao iz Mekke. Umejr bin El Džumehi je zatražio zaštitu za njegakod Resulullaha, a.s, što Resulullah, a.s, prihvati i dade mu svoj turban u kojem je ušao uMekku. Umejr pohita za Safvanom koji je krenuo u Džiddu da odatle lađom bježi u Jemen, i vratiga u Mekku. Safvan zamoli Resulullaha, a.s, dva mjeseca za razmišljanje, a Resulullah, a.s, muodobri četiri mjeseca. Nakon toga Safvan primi Islam, a njegova žena je već ranije primila Islam.Resulullah, a.s, je potvrdio njihov prvi brak.Fadalet je bio mladić, i prišao je Resulullahu, a.s, dok je obavljao tavaf, da ga ubije. Resulullah,a.s, mu reče da zna za njegovu namjeru, pa kad Fadalet priznade, spoznao je tog momenta daje Muhammed, a.s, uistinu, Allahov Poslanik i da je o svemu obaviješten, te primi Islam.

Resulullahova, a.s, hutba-govor, drugog danau MekkiSutradan, drugog dana od oslobođenja Mekke, ustade Resulullah, a.s, da održi ljudima govor.On se zahvali Allahu, dž.š, pohvali Ga, izreče Mu slavu, a potom reče: “O, ljudi, zaista je Allah,dž.š, Mekku proglasio svetom, onog dana kada je stvorio nebesa i zemlju. Ona je svetaAllahovom svetošću do Sudnjeg dana. Niko od ljudi, ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, u Mekki nesmije da prolije krv, ili posiječe stablo. A ako neko priupita: pa zašto je to dopuštenoResulullahu, a.s, recite: ”Allah je dozvolio to Svome Poslaniku, a vama nije i to u određenovrijeme u danu koji je prošao, a danas je ta svetost opet na snazi, kao što je bila i jučer. Oovome neka prisutni obavijeste odsutne."U drugoj predaji stoji: “Ni grana da se u Mekki ne odsiječe, da se ptice ne plaše, da se plodovine beru, osim za domaćine...”Toga dana Huzaat pleme ubi čovjeka iz Benu Lejsa, zbog nekih starih nesuglasica izpredislamskog doba.Resulullah, a.s, povodom ovoga reče: “O narode Huzaata, dignite ruke od ubijanja, dosta je biloubijanja, ako bude od njega koristi. Vi ste ubili čovjeka i sa time podmirili stari dug, ali ko odsada bude ubijen, poslije ovog događaja, na ovom mjestu, taman da je porodica ubijenog uHajberu, dobiće ubicu ili živog ili mrtvog.”

U jednoj predaji stoji: “Zatim ustade neki čovjek iz Jemena, takozvani, Ebu Šah, i reče: ”Mogu lidobiti, o Allahov Poslaniče ovo napismeno?" Pa Resulullah, a.s, reče: “Napišite ovo Ebu Šahu.”Bojazan Ensarija da će Resulullah, a.s. ostatiu MekkiKada je Resulullah, a.s, zauzeo Mekku, koja je njegovo rodno mjesto, njegova domovina,Ensarije međusobno rekoše: “Ne mislite li da će Resulullah, nakon ovog uspjeha ostati u svomrodnom gradu i na svojoj zemlji?”U tom momentu, on je dignutih ruku učio dovu na Saffi, pa kada je završio reče: “Šta ste rekli?”Odgovoriše: “Ništa, Allahov Poslaniče”, a on je bio uporan dok mu ne priznaše. Tada im onreče: “Ne dao Allah, moj život i smrt je sa vama”.Uzimanje zakletve na vjernostKada je Resulullah, a.s, sa muslimanima oslobodio Mekku, Mekkanci su počeli upoznavatiIstinu. Saznadoše da bez Islama nema nikakvog uspjeha. To priznadoše i Resulullahu, a.s, pase okupiše oko njega da mu se zakunu na vjernost.Resulullah, a.s, je sjedio na Saffi, a Omer bn El-Hattab, r.a, niže od njega. Ljudi su dolazili izaklinjali se na poslušnost i pokornost koliko god budu mogli. Omer, r.a, je bio svjedok.U djelu “El-Medarik” stoji, da je Resulullah, a.s, nakon zakletve na vjernost muškaraca, pozvaožene da to isto učine. On je primao od njih zakletvu i njima prenosio Resulullahov, a.s, zahtjev.Kada se pomolila Hind, kćerka Utbeta, a žena Ebu Sufjana, preobučena i skrivena, bila jeuplašena da je ne prepozna Resulullah, a.s, i da je ne kazni za ono što je učinila sa Hamzom,Resulullah, a.s, tada reče: “Tražim od vas riječ da nećete Allahu širk činiti.” To Omer ponovi i odnjih uze obećanje, a Resulullah, a.s, nastavi: “I da nećete krasti”, a Hind reče: “Ebu Sufjan ješkrt čovjek, pa ako ja uzmem po malo od njegovog novca?” A Ebu Sufjan dodade: “Ono što tiuzmeš, halal ti je”, a Resulullah, a.s, se nasmija i prepoznade Hindu, a zatim reče: “Ti si Hind?”Ona odgovori: “Da, oprosti mi ono što je prošlo, Allahov Poslaniče!” On odgovori: “Allah tioprostio.”Resulullah, a.s, nastavi sa zakletvom, i reče: “I da blud nećete činiti.” A Hinda upita: “A zarslobodne žene (koje nisu robinje) to rade?” A Resulullah nastavi: “I da nećete svoju djecu uutrobama ubijati.” A Hinda dodade: “Mi ih odgajamo od malena, a vi ih ubijate kad porastu, ali vito i oni znate bolje.”Njen sin Hanzala je poginuo na Bedru. Omer r.a, se od srca smijao, da je od smijeha zalegao, ai Resulullah, a.s, se nasmijao.Potom je Resulullah a.s, nastavio: “I da nećete svojim muževima tuđu djecu podmetati”, a Hindreče: “Tako mi Allaha, zaista je to ružno činiti, a što nam ne narediš da se lijepo vladamo i dabudemo upućene”, pa Resulullah, a.s, reče: “I da nećete ni u čemu što je dobro poslušnostodricati.” A ona dodade: “Tako mi Allaha, nismo ni došle na ovaj sastanak s namjerom dabudemo neposlušne.”Kad se vraćala sa sastanka, razbi svoga kipa (boga) i reče: “Zbog tebe smo živjeli u zabludi.”Boravak Resulullaha, a.s. u Mekki i njegovo djelovanjeResulullah, a.s, je u Mekki proveo devetnaest dana, obnavljajući islamska znamenja i upućujućinarod na pravi put, bogobojaznost i Objavu. Tokom ovih dana naredi Ebu Usejdu El-Huzaiji dapopravi znamenja i znakove u Haremu Kabe i da očisti i odstrani sve što podsjeća na prethodniperiod.Iz Mekke otposla neke delegacije koje su tumačile Islam i pozivale u Islam. On je rekao jednomglasniku, da ide Mekkom i da viče: “Ko vjeruje Allaha, dž.š, neka ne ostavi u svojoj kući ni jednobožanstvo (kipa), a da ga ne razbije.”Delegacije i izvidnice1. Kada se Resulullah, a.s, odmorio od sređivanja situacije u Mekki, posla Halid bn El-Velida dasruši kip El-Uzat koji se nalazio u Nahli, nedaleko od Mekke. Halid bn El-Velid je krenuodvadeset petog ramazana, 8.g.h. Ovo božanstvo je pripadalo Kurejšijama i cijelom plemenuBeni Kenan. To je bio najveći njihov kip. Njegov čuvar je bio Benu Šejban.Halid je krenuo sa trideset konjanika, te kad dođe do kipa, on ga sruši. Kada se vratio,Resulullah, a.s, ga upita: “Da li si vidio šta?” Halid odgovori: “Ne.” Resulullah, a.s, reče: “Ondaga nisi srušio. Vrati se tamo i sruši ga.” Halid se vrati srdit, vitlajući golom sabljom. Pred njegaizađe gola žena, crna, raspuštane kose. Na nju se izvika čuvar kipa. Halid je udari sabljom iraspolovi je na dvoje. Nakon toga se vrati Resulullahu, a.s, i obavijesti ga šta je učinio.Resulullah, a.s, reče: “Da, to je kip El-Uzat, ona je bila očajna što je više nikada neće obožavatiu ovoj zemlji.”

2. Resulullah, a.s, posla Amr bn El-Asa, istog mjeseca da sruši kipa Suva‘a. To je bio kipplemena Huzejl u Rihatu, tri milje od Mekke. Kad je došao Amr do njega, vratar ga upita: “Štaželiš?” Amr bn El-As odgovori: “Naredio mi je Resulullah, a.s, da srušim ovo božanstvo.” Vratarmu odgovori: “Nećeš moći to učiniti.” Amr upita: “Zašto?” Ovaj odgovori: “Ne da se.” Amr mureče: “I sada si još uvijek u zabludi. Teško tebi, da li on čuje ili vidi?” Zatim se primaknu i srušiga. On naredi da sruše i kuću u kojoj je bio kip, pa ni tu ne nađoše ništa. Amr upita čuvara: “Eto,jesi li vidio?” On odgovori: “Primam Islam i predajem se Allahu dž.š.”3. U istom mjesecu posla Sa‘d bn Zejda El-Ešhela sa dvadeset konjanika da sruši Menata. KipMenat je bio u Mušellelu, blizu Kudejda. To je bilo božanstvo plemena El-Evsa, El-Hazredža,Gassanija i drugih arapskih plemena. Kada je S‘ad došao do kipa, plemenski prvaci ga upitaše:“Šta želiš?” On odgovori: “Da srušim Menata.” Oni rekoše: “Eto tebe i njega (kipa).” S‘ad seprimače, a iza kipa se pomoli gola, crna ženska, nemirnih i uzrujanih pokreta glavom. Kukala jei udarala se u prsa. Čuvar joj reče:" Menat, pred tobom je grupa griješnika prema tebi". Sa‘d jeudari i ubi je, a zatim priđe kipu, sruši ga i zdrobi. On također ne nađe ništa u njegovomskladištu.4. Kada se vratio Halid bn El-Velid nakon rušenja kipa El-Uzat, Resulullah, a.s, ga odredi uša‘banu iste godine, 8.h.g, da krene na pleme Benu Džuzejmet, i da ih pozove u Islam. Neka neubija nikog, reče mu.Halid bn El-Velid je bio na čelu vojske od tristo pedest ljudi, Muhadžira, Ensarija i plemena BenuSulejma. Kad je došao do njih, pozvao ih je u Islam, pa nisu umjeli da kažu primili smo Islam,već rekoše: “Promijenili smo vjeru, promijenili smo vjeru.” Halid to nije razumio pa ih je počeoubijati i zarobljavati. Svakom svom vojniku naredi da povede po jednog zarobljenika. Potom onnaredi da svaki vojnik ubije svog zarobljenika, ali ga u tome spriječi Ibnu Omer i njegovi drugovi,dok ne dođu do Resulullaha, a.s. Kada su stigli u Mekku, ispričaše Resulullahu šta se dogodilo,a on podiže ruke i reče: “Gospodaru moj, ja sam čist od onoga što je učinio Halid.” To ponovidva puta.Pripadnici Benu Sulejma su ubili svoje zarobljenike, a Ensarije i muhadžiri nisu. Resulullah, a.s,posla Aliju, r.a, da im da krvarinu i njihove mrtve.Između Halida i Abdurrahmana bn Avfa je izbio sukob i svađa povodom ovog događaja. O tomeje čuo Resulullah, a.s, pa reče: “Polahko, polahko, Halide, ostavi na miru moga ashaba, tako miAllaha, kad bi imao zlata ko brdo Uhud i da ga potrošiš na Allahovom putu , nećeš dostignutivrijednost koraka mog ashaba, pri odlasku ili dolasku.”To je bila Bitka za Mekku. To je bio odlučujući trenutak, to je velika pobjeda koja je uništilaidopokloničko biće u korijenu. Ova pobjeda nije ostavila prostor, a ni opravdanje arapskimplemenima za dilemu na cijelom arabijskom prostoru.Sva arapska plemena su iščekivala šta će se izroditi iz sukoba koji se odvijao izmeđumuslimana i idolopoklonika. Sva su ta plemena dobro znala da će dobiti Sveti hram-Kabu onaj,ko bude u pravu i na pravom putu, i da ga neće moći držati onaj, ko je u zabludi. To su sejedanput i osvjedočili prije pola stoljeća, kada su pristaše “slona” krenule da sruše ovu Allahovukuću, a njih je Allah dž.š, uništio i učinio ih kao lišće koje su crvi istočili.Treba da se sjetimo da je primirje na Hudejbiji bilo prethodnica za ovu veličanstvenu pobjedu.Ljudi su se u vrijeme bezbijednosti opustili, pa su razgovarali međusobno, pričalo se o Islamu irazmišljalo se o Islamu. Omogućeno je svima koji su u Mekki skrivali Islam, da ga javno ispolje ida ga praktično manifestuju i u Islamu se natječu.To je uzrokovalo da mnogi ljudi pređu na Islam. To je bilo vidljivo i u ovoj bici u kojoj jeučestvovalo deset hiljada muslimanskih vojnika, a do malo prije Hudejbije ih je bilo svega trihiljade.Ova odlučujuća bitka otvorila je oči narodu i porušila posljednje prepreke koje su bile izmeđunjih i Islama. Ovom pobjedom muslimani su zavladali političkom i vjerskom situacijom u istovrijeme na čitavom arabijskom poluotoku, uzduž i poprijeko. Muslimani su stekli vjersko isvjetovno vođstvo.Razdoblje koje je otpočelo poslije primirja, išlo je u korist muslimana, a završilo se ovomslavnom pobjedom. Nakon toga otpočelo je novo razdoblje koje je bilo u potpunosti u koristmuslimana. U njemu su muslimani bili pravi vladari kompletne situacije. Arapskim plemenimanije preostalo ništa drugo, već da u delegacijama odlaze Resulullahu, a.s, i primaju Islam, anakon toga da ga ponesu širom svijeta. Za taj poduhvat posebno su bile uspješne sljedeće dvijegodine.TREĆE RAZDOBLJE

Ovo treće razdoblje je ujedno i posljednje razdoblje Resulullahovog, a.s, života. Ono predstavljauspjehe koje je polučila vjera Islam nakon dugotrajnog, mučnog i tegobnog džihada, kao ineprekidnih poteškoća, smicalica, nereda, bitaka i ratova, naspram kojih je stajala više od dvijedecenije.Zauzeće Mekke je predstavljalo najopasniju dobit koju su muslimani stekli za sve ove godine.Zbog te dobiti historija je promijenila tok svog vremena, a vrijeme je promijenilo Arape i njihovnačin života.Veličanstvena pobjeda u Mekki udarila je čvrstu granicu između perioda prije pobjede i periodakoji je dolazio poslije pobjede.Kurejšije su u očima Arapa bili čuvari vjere i njeni branioci. Arapi su njih u tome slijedili ioponašali. Predaja Kurejšija i njihova kapitulacija predstavlja posljednji udarac mnogoboštvu,vjeri mušrika na Arabijskom poluotoku.Ovo treće razdoblje može se podijeliti na dva historijska perioda:1. period napora i borbe i2. period plemenskog takmičenja u prihvatanju Islama.Ova dva perioda historijskih zbivanja su međusobno povezana i uporedna. Mi smo upotrijebiliovaj redoslijed kako bi obradili svaku stranu sa njenim specifičnostima i razlikama jedne oddruge.Period borbi i napora na tom polju je neodvojivo vezan za prethodni period, te smo ga prvog iobradili.BITKA NA HUNEJNUZauzeće Mekke je došlo neposredno poslije brzog udarca zadanog Arapima u prethodnomperiodu. Susjedna plemena su bila zatečena datom situacijom, i nisu više bila u stanju da joj seodupiru.Stoga su mahom primali Islam, osim nekoliko svojeglavih, jakih i oholih plemena, a na prvommjestu plemena Hevazin i Sekif. Njima su se pridružile još neke arapske porodice: Nasr,Džešem, S‘ad bn Bekr, te neki ljudi Benu Hilala, a svi porijeklom od Kajsa Ajlana.Ova plemena su sebe smatrala veličanstvenim i gordim, da bi smireno podnijela ovu pobjedumuslimana. Stoga se okupiše oko Malika bn Avfa, En-Nasrije te odlučiše da krenu u rat protivmuslimana.Pokret neprijatelja i dolazak na EvtasPošto je pokrenuo pitanje odlaska u rat protiv muslimana, Malik bn Avf povede narod sanjihovom pokretnom imovinom, ženama i djecom, na put prema Evtasu.Evtas je dolina na zemljištu plemena Hevazin u blizini Hunejna. Međutim, dolina Evtas jesasvim druge prirode od doline Hunejna. Hunejn je u blizini Zi-l-Medžaza. Između Hunejna iMekke je preko deset milja razdaljine i to na stranu od Arefata.Iskusni ratnik smatra pogrešnim mišljenje vojskovođeKada je Malik bn Avf stigao u Evtas, oko njega se sakupiše sva plemena. Među ljudima odmudrosti bio je Durejd bn Es-Samt, starac koji nije imao drugog znanja, osim znanja o ratovanjui teorijskog i praktičnog. Bio je izuzetno hrabar, oproban ratnik.On na tom skupu upita: “U kojoj ste vi dolini sada?” Ljudi odgovoriše: “U Evtasu.” On reče: “Da,teren za konje. To je neravno zemljište dugačkog planinskog hrbata (raštrkanih brežuljaka), bezimalo pjeskovite i mehke zemlje. Ja čujem riku deva, njakanje magaraca, plač djece i blejanjeovaca? Gdje su?” Ljudi odgovoriše: “Poveo ih sa sobom Malik bn Avf. Uz muškarce su njihovežene, djeca i pokretna imovina.”Durejd pozva Malika bn Avfa i upita ga zbog čega je to sve učinio i šta ga je na to navelo. Onodgovori: “Htio sam da iza svakog muškarca stoji njegova porodica i njegov imetak. Muškaractreba da se bori da bi njih spasio i zaštitio.” Durejd reče: “Pastir ovaca, tako mi Boga. A da lionaj ko izgubi bitku može da sačuva i zaštiti svoju porodicu i svoj imetak? Ako hoćeš dapobijediš, nema ti koristi ni od koga drugog, osim boraca sa isukanom sabljom i pripremljenimkopljem, a ako izgubiš, upropastićeš i porodice i njihovu imovinu.” Potom, on upita za nekeporodice i neke poglavare pa dodade: “O Malik, ništa nećeš postići odašiljanjem hevazinskihvojnika pod šljemovima da unište konje. Vrati ih nazad da štite svoje domove i svoje poglavare,a zatim baci mladiće konjima na leđa, pa ako pobijediš, za tobom će ići i oni koji su iza tebe, aako izgubiš, to će tebe snaći, a zaštititi porodice i imetak.”Međutim, Malik, glavni vojskovođa, odbi ovaj prijedlog govoreći: “Tako mi Boga, neću učinitiništa od toga. Ti si ostario i iznemogao, a i mozak ti je zastario. Tako mi Boga, ili će mi sepokoriti Havazin, ili ću se probosti mačem kroz grudi.”

Malik nije dozvolio da prođe Durejdovo mišljenje, a ni prijedlog. Havazin prihvatiše pokornostMaliku, a Durejd reče: “Ja neću doživjeti ishod svega toga ... kamo sreće da sam mlađi.”Neprijateljsko izviđanje Malik je poslao ranije izviđače i špijune da što više saznaju o muslimanima. Kada se vratiše,vratiše se razjedinjeni i uplašeni, a Malik bn Avf im reče: “Teško vama ako ne nosite nikakvevijesti?” Oni rekoše: “Vidjeli smo neke bijele ljude na crnobijelim konjima. Tako nam Boga,nismo smjeli ostati zajedno, pa nas snađe to što vidiš.”Resulullahovo, a.s, izviđanjeKada su vijesti o pokretu neprijatelja došle do Resulullaha, a.s, on posla Ebu Hadreda El-Eslemije i naredi mu da zađe među narod i da bude tamo jedno vrijeme dok ne pokupiinformacije o namjerama neprijatelja, zatim da mu se vrati sa vijestima. Ovaj to i učini.Resulullah, a.s, napušta Mekku i odlazi na Hunejn U subotu, šestog ševvala, 8.g.h Resulullah, a.s, napusti Mekku u kojoj je proboravio osamnaestdana. Devetnaestog dana on krenu sa dvanaest hiljada muslimana, deset hiljada koji su sa njimdošli u Mekku i dvije hiljade Kurejšija. Većina Kurejšija su bili ljudi koji su nedavno primili Islam.Resulullah posudi od Safvan bn Umejjeta dvjesto oklopa sa oružjem. U Mekki je ostavio zanadzornika Itab bn Usejda.Kad je pala noć, dođe jedan konjanik i reče: “Izviđao sam na tom i tom brdu, i ugledah plemeHavazin sa kompletnim familijama sa djecom, ženama, hranom i stokom”, a Resulullah, a.s, senasmija i reče: “To je muslimansko bogatstvo, sutra inša‘Allah biće naše.” Za stražara te noćiResulullah, a.s, odabra Enes bn Ebi Merseda El-Ganevije."Na svom putu iz Mekke na Hunejn muslimani ugledaše zeleno ogromno stablo u dolini ZatuEnvat na koje su Arapi kačili svoje oružje, i kraj njega prinosili ‘rtve i stajali u molitvi. Neki vojnicipitaše Resulullaha, a.s: “Možemo li i mi imati ovakvo svetište kao što imaju arapska plemenaovo u Zatu Envatu?” Resulullah, a.s, reče: “Allahu ekber- Allah je najveći, vi govorite, tako miAllaha, dž.š, kao što je govorio narod Musau: ”Učini da i mi imamo svoga boga kao što i oniimaju svoje bogove." Resulullah, a.s, reče: “Vi ste narod koji ništa ne zna, to je tradicija, a zarćete slijediti običaje onih prije vas?”Također je među muslimanskom vojskom bilo i takvih koji su se zanijeli svojom brojnošću parekoše: “Danas nas je nemoguće poraziti”. Takvo njihovo razmišljanje je veoma žalostiloResulullaha, a.s.Muslimanska vojska iznenada u klopcistrijelacaMuslimanska vojska je stigla na Hunejn, u utorak navečer, dvadesetog ševvala. Malik bn Avf jedošao na Hunejn prije Resulullaha, a.s. On je uveo svoju vojsku noću u klanac Hunejna,rasporedio zasjedu po prijelazima i skrivenim prolazima, uvalinama i gudurama, i izda imnaređenje da zaspu kišom strijela muslimane čim se pojave, a potom da navale svi kao jedan.Resulullah, a.s, pripremi i rasporedi vojsku po noći, osigura prethodnicu i razdijeli ljudimabajrake. U sam osvit zore, još dok je bilo mračno, muslimani su bili spremni na Hunejnu.Zaključiše da se spuste u dolinu. Muslimani nisu znali za raspoređenu neprijateljsku zasjedu, utjesnacima ovog klanca. I dok su se muslimani spuštali, zasu ih kiša strijela. Neprijateljskavojska navali, svi kao jedan, a muslimani se počeše brzo povlačiti, jedan preko drugog.Izgledalo je da je poraz neizbiježan, tako da Ebu Sufjan bn Harb, tek od skora musliman, reče:“Njihov poraz se neće završiti dok ih ne stjeramo u Crveno more.” Tada viknu iz sveg glasaDžebelet ili Kildet bn El-Džunejd: “Danas propade čarolija.” Resulullah, a.s, je ostao sam nadesnoj strani. Počeo je vikati: “Ljudi, ljudi, dođite kod mene, ja sam Resulullah, a.s, ja samMuhamed bn Abdullah.” Uz njega je bio samo mali broj Muhadžira i Ehli Bejta.(rodbinaResulullaha).U tom momentu Resulullah je ispoljio takvu smjelost i hrabrost kakva se ne može ni zamisliti.Užurbano i neprekidno je usmjeravao svoju jahalicu prema nevjernicima govoreći: “Ja samPoslanik, a ne lažov, ja sam sin Abdu-l-Muttalibov.” Za svo to vrijeme Ebu Sufjan bn El-Haris jedržao uzde njegove kobile, a El-Abbas za njegove uzengije, zaustavljajući ga, da ne žuri.Resulullah, a.s, nakon toga sjaha i zatraži pomoć od Allaha, dž.š, govoreći: “Gospodaru moj,spusti Svoju pomoć.”Povratak muslimana na položajei vrhunac borbe

Resulullah, a.s, naredi svom amidži Abbasu, koji je imao prodoran glas, da pozove ashabe.Abbas priča: “Ja povikah najjačim glasom: ”Gdje su tamnoputi ashabi? O, tamnoputi ashabi!"Zatim reče: “Tako mi Allaha, tako sam im izazvao emocije, kao kad oteljena krava muče zasvojim teladima. Oni povikaše: ”O, odazivamo ti se, eto nas!" Međutim, bilo je veoma teško doćido Resulullaha. Trebalo je vratiti razjarenu devu koja je išla u drugom smijeru. Čovjek pokušada zaokrene svoju devu pa neuspije. Zatim skine svoj oklop pa ju je njime udarao ali bezrezultata , zatim bi uzeo štit i sa isukanom sabljom bi se probijao javljajući se “Eto nas.” OkoResulullaha a.s, se okupilo stotinu ljudi koji su dočekivali napad i borili se.Potom je poziv upućen Ensarijama: “O Ensarije, o Ensarije”, a poslije njih su pozvali Benu-l-Harisa bn El-Hazredža. Odjednom su sa svih strana nagrnule muslimanske čete, jedna zadrugom, isto onako kako su i napustile položaj. Dvije vojske su se žestoko sukobile. Resulullah,a.s, pogleda na bojno polje. Bitka je bila u punom jeku. Resulullah, a.s, reče: “Sada serasplamsala borba.” Potom se sagnu, uze šaku prašine i baci je neprijatelju u lice, a zatim reče:“Lica se izobličiše, a Allah, dž.š, nije stvorio nikoga, a da mu nije napunio oči prašinom iz tešake, kazna ih je stigla kraj im se nazirao.”Razbijanje neprijateljskog jedinstva i velika pobjeda muslimanaNakon bacanja prašine neprijatelju u oči, za samo par sati, neprijatelj totalno izgubi bitku.Samo u plemenu Sekif je poginulo oko sedamdeset ljudi. Muslimani hitro potjeraše sve što jeneprijatelj imao, imetak, oružje i karavanu.Ovo je taj preokret na koga Allah, dž.š, upućuje.Allah, dž,š, kaže: “Allah vas je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kadvas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja,koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali.Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike milost Svoju pustio, i vojske koje vi niste vidjeliposlao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio; i to je bila kazna za nevjernike. (IX:25 i 26.)Potjera za neprijateljemKada su muslimani pobijedili neprijatelja, jedna grupa je prebjegla u Taif, a druga u Nahlu, atreća u Evtas.Resulullah, a.s, posla potjeru u Evtas. Potjeru je predvodio Ebu Amir El-Eš‘ari. Došlo je doneznatnog sukoba između njih i muslimani brzo poraziše mušrike. U ovom sukobu život jeizgubio muslimanski vojskovođa Ebu Amir El-Eš‘ari.Druga grupa muslimana je išla u potjeru za mušricima koji su pobjegli u Nahlu. Oni ih sustigoše,a među njima je bio i stari, mudri Durejd, kojeg je ubio Rebi‘at bn Refi.Za većinom mušrika koji su bježali u Taif krenu Resulullah, a.s, nakon što pokupi ratni plijen naHunejnu.Ratni plijenMuslimani su na Hunejnu zaplijenili i zarobili: šest hiljada zarobljenika, dvadeset i četiri hiljadedeva, više od četrdeset hiljada ovaca, četiri hiljade oka srebra.Resulullah, a.s, naredi da se sve to zgomila i pohrani u El-Džaranu. Za nadzornika tog ratnogplijena postavi Mes‘ud bn Amra, El-Gaffarija. Plijen nije dijelio dok se nije vratio iz bitke na Taifu.Među zarobljenicima je bila Šejma, kćerka El-Harisa Es-S‘adije, a sestra Resulullaha, a.s, pomlijeku. Kada je dovedoše pred Resulullaha, a.s, ona mu se kaza ko je, po prepoznatljivim izdjetinjstva znakovima i Resulullah, a.s, joj ukaza počast, kao svojoj sestri. On prostrije svojogrtač i posadi je na njega, zatim joj obezbijedi garanciju i pratnju, i posla je nazad njenojporodici.Bitka na TaifuOva bitka je samo produžetak bitke na Hunejnu. Poznato nam je da je većina porodicaHevazina i Sekifa prebjegla u Taif sa svojim glavnim vojskovođom Malik bn Avfom En-Nasrijem.Oni se utvrdiše u Taifu.Resulullah, a.s, krenu u Taif, nakon obavljenih poslova na Hunejnu i nakon ostavljanja ratnogplijena u El-Dže‘irana na čuvanje. Odlazak u Taif je bio isto tako u mjesecu ševvalu, 8.g.h.Na čelu vojske, prethodnice od hiljadu ljudi, bio je Halid bn El-Velid, a Resulullah, a.s, je krenuosa ostalom vojskom.Na putu za Taif prošli su kroz mjesto En-Nahlu, zatim Karnu-l- Menazil, zatim Lejt. U Lejtu jebilo utvrđenje Malik bn Avfa, pa Resulullah, a.s, naredi da ga sruše. Poslije toga nastavi putprema Taifu. Sa vojskom se zaustavio u blizini taifskih bedema i naredio opsadu grada.Opsada Taifa je potrajala duže vremena.

U Muslimovoj zbirci, u predaji od Enesa, r.a, stoji da je opsada potrajala četrdeset dana. Autori“SIRA” imaju različite podatke. Neki kažu da je opsada potrajala dvadeset dana, neki dopetnaest, neki petnaest, a neki osamnaest dana.U ovom opsadnom periodu bilo je nekih čarki kopljima i katapultama, ali ne i direktnog sukoba.Čim su muslimani uspostavili opsadno stanje Taifa, oni iznutra su ih žestoko gađali kopljimatako da je na muslimanskoj strani bilo ranjenih, a među muslimanima je bilo i dvanaest mrtvih.Stoga su se muslimani morali povući sa tog položaja, na mjesto gdje je danas “Taifskadžamija”. Tu su i podigli svoj tabor.Resulullah naredi muslimanima da gađaju katapultama stanovništvo Taifa i utvrde grada. Takosu oštetili zidine grada. Jedna grupa muslimana je ušla u “bornim drvenim oklopima”, krozzidine da se uvuku u grad, pa je na njih neprijatelj bacio usijane šipke. Oni su tada izašli ispoddrvenih oklopa pa su ih strijelama gađali i mnoge pobili.Resulullah, a.s, upotrijebi, kao dio ratne taktike, da bi natjerao zabarikadiranog neprijatelja napredaju, naredi da se posiječe vinova loza i da se spali. Muslimani to učiniše tako stravičnombrzinom, da je pleme Sekif zamolilo Resulullaha, a.s, da njima ostavi lozu u ime Allaha irodbinskih veza. Resulullah a.s, to i učini, ali radi Allaha dž.š, i rodbinskih veza.Resulullah, a.s, uputi poziv narodu Taifa: “Ko god izađe iz opsjednutog grada, biće slobodan. Izgrada izađoše dvadeset i tri čovjeka i Resulullah, a.s, ih oslobodi i svakog čovjeka dade uemanet po jednom muslimanu da ga štiti. Taj potez je veoma teško pao stanovnicimaokruženog grada.Pošto se opsada oduži, a narod unutar zidina osta nepopustljiv, Resulullah a.s, poče tražiti novorješenje. Muslimanima se opsjedanje uveliko oduljilo. Dosta ih je bilo ranjenih kopljima,strijelama, usijanim šipkama itd., dok je neprijatelj bio spreman izdržati opsadu i godinu dana.Stoga Resulullah, a.s, zatraži mišljenje Nevfel bn Muavije Ed-Dejlija, koji mu reče: “Oni su kaolisica u svom brlogu. Ako si nad brlogom lisica je tvoja, a ako ga napustiš, neće ti nanijeti štetu.”Tada Resulullah, a.s, shvativši značenje ovih riječi, odluči da se opsada podigne i da se vojskaspremi On pozva Omer bn El-Hattaba i reče mu neka objavi ljudima: “Sutra, inšellah krećemona put.” Muslimanima to teško pade pa rekoše: “Mi da idemo nazad, a nismo zauzeli Taif?”Resulullah, a.s, reče: “Dobro, sutra ćete se boriti.” Sutradan su se borili, pa su mnogi zadobilirane, pa Resulullah, a.s, reče: “Sutra, inšellah, krećemo na put,” pa se vojska obradova tome,spremiše se i krenuše, a Resulullah se slatko nasmija njihovoj odluci.Kada su poodmakli od Taifa, Resulullah, a.s, se obrati muslimanima: “Recite: ‘Mi se vraćamo i uime Allaha se kajemo. Njemu se klanjamo i Gospodaru našem zahvaljujemo.‘” Neko upita: “OAllahov Poslaniče, moli Allaha, dž.š, za pleme Sekif.” Resulullah, a.s, reče: “Gospodaru moj,uputi Sekif na pravi put i uvedi ih u Islam.”Raspodjela ratnog plijena u El-DžaranuKada se Resulullah, a.s, vratio nakon ukidanja opsade Taifa, svratio je u El-Dže‘irana. Tu jeproveo više od deset dana ne dijeleći ratni plijen. Željno je iščekivao ne bi li kod njega došladelegacija plemena Hevazin koja bi eventualno izjavila svoje kajanje i žaljenje, te da povrateono što su izgubili. Međutim, niko od njih ne dođe, pa on odluči da počne s podjelom i timezadovolji nestrpljive plemenske vođe i kurejšijske časnike. Prvi koji su dobili svoj dio su oni čijaje srca trebalo pridobiti. Oni su dobili bogat dio plijena. Resulullah, a.s, je dao Ebu Sufjanu bnHarbu četrdeset oka srebra i sto deva. Ebu Sufjan reče: “A mom sinu Jezidu?”. Pa i njemu dadeisto toliko, a Ebu Sufjan reče: “A Muaviji?”. Resulullah i za njega dade kao i za Jezida. Zatimdade Hakim bn Huzamu stotinu deva, a on ga upita da mu da još toliko, pa mu ih dade. Safvanubn Umejjetu dade sto deva, pa još stotinu i još stotinu. El-Harisu bn El-Haris bn El Kilde dadesto deva, a tako podijeli i svim poglavarima i kurejšijskog i ostalih plemena.Ostalima podijeli: nekima po pedeset, nekima po četrdeset, dok se ne proču među svijetom daMuhammed a.s, dijeli toliko, da se ne boji da će osiromašiti. Kad su to vidjela arapska plemena,navališe oko njega i svako je tražio ponešto za sebe. Toliko su se tiskali da su ga satjerali uzjedno drvo. U toj opštoj gužvi sa njega svukoše njegov ogrtač, pa on povika: “Ljudi, vratite mimoj ogrtač, tako mi Stvoritelja, da imam bogatstvo tihamskih šuma, podijelio bih vam ga, a vidobro znate da nisam škrtac, a nisam ni kukavica ni lažov.”Poslije toga Resulullah stade pokraj svoje deve, pa uze s njene grbe dlaku među prste i podižeje u vis pa reče: “O ljudi, tako mi Allaha, ja nemam ništa od vašeg plijena čak ni koliko ovo osimpetine, a i ta petina će se podijeliti na vas.”Nakon što je podijelio dio onima čija srca je trebao pridobiti, Resulullah, a.s, naredi Zejd bnSabitu da pozove ostali svijet, te da svako dobije svoj dio od plijena. Jedan dio je iznosio po

četiri deve i četrdeset ovaca svakom čovjeku. Jedan konjanik je imao dvanaest deva i stodvadeset ovaca.Ovakva podjela je zasnivana na vrlo mudrom političkom potezu. Mnogo je onih koji istinuprihvataju zbog svojih stomaka, a ne po svojim sposobnostima. Također se stoka vabi pomoćudjetaline, stalno pruža svoj vrat, da bi dohvatila (hranu) travu i to čini sve dok ne dođe u svojustaju, i gdje ima mir. Poput toga i jednoj vrsti ljudi su potrebne različite vrste podstreka, ilirazličite metode primamljivanja dok ne dođe u stadij prisnosti sa imanom, da ga zavoli i budezbog toga sretna.

Ensarije zamjerile Resulullahu, a.s.Ovakva metoda političkog rasuđivanja nije odmah shvaćena od mnogih kategorija ljudi. Stogasu počele različite priče i zamjerke kolati naokolo. Ensarije su bile jedna od kategorija tih ljudikoji su se osjećali oštećeni i zanemareni. Svi su bili uskraćeni bilo kakve dobiti ratnog plijena saHunejna.Znamo dobro da su oni, ti koji su u najtežim trenucima Hunejna bili uz Resulullaha, a.s, i borilise s njim, dok se bježanje i povlačenje nije preorjentisalo u napad i pobjedu. A sada oni gledajukako ti bjegunci s bojnog polja nose pune ruke blaga, a oni ne dobiše, ama baš, ništa.Ibnu Ishak prenosi od Se‘ida El-Hudrija koji kaže: “Kada je Resulullah, a.s, podijelio ono što jepodijelio Kurejšijama i arapskim plemenima, a Ensarije od toga nisu dobile ništa, oni serazljutiše i počeše različita ogovaranja i negodovanja. Jedan od njih reče: ”Tako mi Allaha,Resulullah se našao u svom narodu." Kod Resulullaha, a.s, dođe S‘ad bn Ubadet i reče: “OPoslaniče, neke Ensarije su se naljutile i rasrdile zbog takvog načina raspodjele ratnog plijena.Dao si svome narodu, pa si dao velike dijelove plijena arapskim plemenima, a u svemu tomenigdje nije bilo Ensarija.” Resulullah, a.s, upita: “A šta si ti dobio S‘ade?” On odgovori: “Ja samkao i moj narod (Ensarije).”Resulullah, a.s, reče: “Pozovi svoj narod u ovaj ograđen prostor.” Sa‘d ode i dovede Ensarije naodređeno mjesto. U tom dođoše i neki ljudi od Muhadžira, pa i njima dozvoli pristup. Dođoše jošneki drugi ljudi, ali njih S‘ad spriječi da uđu. Kada su se iskupili, S‘ad reče: “Evo, ljudi, Ensarijese okupiše.” Resulullah, a.s, dođe, stade pred njih, zahvali se Allahu, hvalu ponovi, a potomreče: “O Ensarije, o ljudi, čuo sam šta ste pričali, vi se, dakle, naljutiste na mene? A zar nisteživjeli u zabludi, pa vas je Allah uputio na pravi put? Bili ste siromašni, pa vas je Allah opskrbio.Je li to tako? I bili ste međusobni neprijatelji, pa je Allah vaša srca pridobio i uvezao, zar ne?”Oni odgovoriše: “Da. Allah i njegov Poslanik su najpouzdaniji i najvredniji.” Zatim Resulullah,a.s, nastavi: “Hoćete li mi dati odgovor, o Ensarije, na jedno pitanje?” “A šta da ti odgovorimo, oAllahov Poslaniče?” “Da ste za Allaha i Njegovog Poslanika. Ako hoćete, reći ću vam ono štomislite. Došao si kod nas kad su te drugi u laž utjerivali, a mi povjerovasmo u tvoju istinu. Došaosi poražen, a kod nas si postao pobjednik. Došao si protjeran, a mi smo te prihvatili i pomogli.Došao si siromašan, a mi smo te potpomogli.Zar vam je teško o Ensarije, zbog toga što sam podijelio nešto od ovoga svijeta, dunjaluka, dabi određene ljude u Islam pridobio, a vas ostavio i predao vašem Islamu. Bi li bili zadovoljni, oEnsarije, da se ljudi raziđu sa svojim ovcama i devama, a vi se vratite sa svojim Resulullahom,a.s i svojim kućama? Tako mi Stvoritelja, da nije hidžre, bio bih i ja jedan od Ensarija. Kad bi oviljudi krenuli na jednu stranu, a Ensarije na drugu, ja bih krenuo za Ensarijama. O, moj Allahu,smiluj se Ensarijama, sinovima Ensarija i unucima Ensarija."Ensarije zaplakaše. Suze su obilato lile i kvasile njihove brade. Oni rekoše: “Zadovoljni smoAllahovim Poslanikom. Zadovoljni smo njegovom raspodjelom i našom srećom u tome.”Resulullah, a.s završi i izađe, a i oni izađoše.Dolazak delegacije plemena HevazinNakon razdjeljivanja ratnog plijena, kod Resulullaha, a.s, dođe pleme Hevazin sa primljenimIslamom. Bilo ih je četrnaest. Njihov poglavar je bio Zuhejr bn Sad. Sa njima je stigao EbuBerkan, amidža Resulullahov, a.s, po mlijeku.Hevazin zatražiše od Resulullaha, a.s, da im udijeli nešto plijena i zarobljenika. Oni mu sepožališe na neimaštinu riječima na koje bi se svako srce sažalilo. Resulullah, a.s, na to reče:“Ja imam samo ono što vidite. Ja volim kada se istina govori. Da li su vam draži vaši sinovi ivaše žene od vaših imetaka?” Oni rekoše: “Mi ništa ne smatramo ravnim u porodici”Resulullah, a.s, im se obrati: “Kada klanjate podne namaz, ustanite i recite” Mi tražimo da se zanas zauzme Resulullah, a.s, kod muslimana, a tražimo od muslimana da se za nas zauzmu kodResulullaha, a.s, te da nam vrati naše zarobljene stvari."

Kada su klanjali podne namaz, ustadoše i rekoše ono što im je savjetovao Resulullah, a.s.Resulullah, a.s, progovori: “Ono što pripada meni i Benu Abdul- Muttalibu, to je sada vaše, apitaću i druge da vam nešto dadnu.” Tada rekoše Muhadžiri i Ensarije: “Ono što je naše dajemoResulullahu, a.s. El-Akre‘a bn Habis reče: ”Ja i Benu Temim ne damo svoje." Ujejne bn Hisnreče: “I ja i Benu Fezzaret ne damo svoje.” Abbas bn Mirdas reče: “I ja i Benu Sulejm ne damosvoje”, a Benu Sulejm dodadoše: “Mi što imamo, dajemo Resulullahu, a.s.” Tada Abbas bnMirdas dodade: “Vi ste me nadjačali.”Resulullah, a.s, reče: “Ovo pleme je primilo Islam prije nego su došli kod nas. Ja sam strpljivočekao njihov dolazak prije podjele plijena, ali oni ne dođoše odmah. U raspodjelu plijena su ušlei njihove zarobljene žene i djeca. Vi sada razmislite. Ko od vas ima nekog njihovog, pa želidobrovoljno da ga vrati, evo prilike, a ko želi da zadrži svoje pravo nad zarobljenicima, neka ihopet vrati, ali on onda ima umjesto jednog dijela, šest dijelova od prvog plijena kojeg dobijemo.”Tada muslimani povikaše: “Dajemo Resulullahu, a.s, od dobre volje ono što smo dobili kaoroblje.”Resulullah, a.s, reče: “Mi ne znamo ko se slaže od vas s tim, a ko se ne slaže. Vratite se i nekanam vaši pretpostavljeni podnesu izvještaj.”Svi su muslimani vratili ljudima Hevazina i žene i djecu i niko nije odbio osim Ujejna bn Hisna.On je dobio jednu staricu koju nije želio vratiti nazad, ali ju je ipak, vratio, kad je vidio da su i sviostali to učinili. Resulullah, a.s, je poklonio svim zarobljenicama, fino, bijelo, egipatsko platno.Umra i povratak u MedinuKada je Resulullah završio raspodjelu ratnog plijena u El-Dže‘irana, riješivši uz to mnogeprobleme koji su iskrsli, opremi se za umru i s tom namjerom krenu iz El-Dže‘irana.U Mekki je obavio “umru”, a poslije toga se vrati u Medinu. Na odlasku iz Mekke, Resulullah,a.s, imenova u Mekki Itab bn Usejda za nadzornika. U Medinu se vratio dvadeset četvrtog zul-kadeta, 8.g.h.Muhammed El-Gazalija kaže: “Kako je Allah proširio Resulullahove mogućnosti, od onih izdavnih i loših vremena, do ovih kada mu je maknuo većinu problema sa sjajnom pobjedom uMekki. Kakve drastične razlike za svega osam godina, od momenta kada je protjeran iz ovogčasnog grada, pa do sadašnje posjete kao Allahov Poslanik i muslimanski poglavar.Iz Mekke u Medinu je došao protjeran da traži zaštitu i utočište.Došao je kao stranac, usamljen, tražeći razumijevanje i društvo. Stanovnici Medine mu pružišepočasti, zaštitu i pomoć. Oni prihvatiše Allahovo svjetlo kojim ga je Allah, dž.š, obdario. ZbogResulullaha, a.s, su prekidali stara neprijateljstva i uspostavljali primirja. A evo ga sada poslijeosam godina, ulazi u Medinu, grad koji ga je primio kao iseljenika, uplašenog i nesigurnog, ulazipo drugi put noseći pobjedu oslobođene Mekke, vodeči ponizne njene velikane, sa pogaženimpredislamskim običajima, proslavljene Islamom i oproštene od prethodnih grijeha: “Ko se budeAllaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onimakoji dobra djela čine.” (XII:90.)

Footnote za peti dio:314.Sahih Muslim, II/89.315.Ovaj Kerez je učestvovao u napadu na Medinu prije Bedra u Bitki Safvana. Poslije je primioIslam, a poginuo je kao šehid pri oslobađanju Mekke.316.Zadu-l-Mead, II/122.317.Sahih Buharija, II/602.

Aluzija na Bitku sa slonom koju je poveo Ebrehe iz Jemena s ciljem da sruši Kabu. Slon se zvaoMahmud. Allah je poslao “Habisa” koji mu je u uho šapnuo da ne ide prema Kabi i da je ne ruši.“Mahmud” je bio poslušan i išao je na svaku drugu stranu, ali kada bi ga tjerali na Kabu stao bikao ukopan (op.prev.).

Arapi su iz počasti prema sagovorniku imali običaj da glade njegovu bradu, koja je značila čast iugled.

Gramatički - imenski dodatak

Resulullah, a.s, koji je uzor muslimanima u svemu što nalaže vjera Islam, morao je i ovaj putprvi učiniti ove nove obrede da bi ga vjernici vidjeli, a zatim poslušali i slijedili. Ummu Selema jebila vrlo mudra žena sa ovim svojim savjetom (op.prev.).


Sahih Muslim, poglavlje: “Primirje na Hudejbiji”, II/105.

Isto djelo, isto poglavlje.

Opširnije o primirju na Hudejbiji pogledati Fethu-l-Bari, VII/439 do 458. - Sahih Buharija, I/378 do 381. II/598, 600, 717. - Sahih Muslim, II/104 do 106. - Ibnu Hišam, II/308 do 322. - Zadu-l-Mead, II/122 do 127. - Muhtasar Siretu Resulullah, a.s, od Abdullah En-Nedždija, str. 207 - 305. - Tarih Omer bn El-Hattab od Ibnu-l-Dževzija, str. 39 i 40.

Prethodno spomenuta literatura.

Mnogi islamski historičari imaju različito mišljenje oko godine prelaska ovih ljudi na Islam.Većina navodi osmu godinu hidžre. Međutim priča Amr bn El-Asa kod Nedžašije je poznata, aHalid i Talha su primili Islam kada se Amr vratio iz Abisinije. On se po povratku vraćao u Medinui njih sreo na putu. Sva trojica su došla kod Resulullaha, a.s, i primila Islam. Ovo potvrđuje dasu primili Islam početkom sedme godine hidžretske, a Allah najbolje zna.

Sahih Buharija, II/872, 873.

Rahmetun lil - Alemin, I / 171

(III:64)

Resul Ekrem (urdo jezik) str. 108, 109, 122, 123, 124, 125. - Zadu-l-Mead. “Eslem ente”, umjesto zadnje rečenice, III/60.Eslem ente" znači: primi Islam ti (op. prev.).

Pogledaj djelo na urdu jeziku “Resul Ekrem kej sijasij Zindiki, str. 108, 109, 122, 123, 124, 125. - Zadu-l-Mead: U ovoj knjizi pišem ”eslem" umjesto “ves-selamu ala men ittebealhuda”, III/60.(“ves-selamu ala men ittebealhuda” znači: i neka je mir na one koji, slijede upute Allaha dž.š.)(op.prev.). - Knjiga doktora Hamidullaha pod broj 1, str. od 108 - 114 i od 121-131.

Zadu-l-Mead, III/61.


Moguće je da je ovo uzeto iz Muslimove predaje od Enesa, II/99.

Ovo mu je ime po djelu Rahmetun lil Alemin, I/178, a po Hamidullahu mu je ime, Benjamin.

Kopti - kršćani Egipta.

Ibnu-l-Kajjim, Zadu-l-Mead, III/61. Pismo do kojeg je došao Hamidullah u novije vrijeme sadrži:“Primi Islam, bićeš spašen, Allah će ti dati...) i ima naziv ”Kopti" umjesto (grijeh koptskognaroda). Pogledaj “Resul Ekrem” str. 136, 137.

Zadu-l-Mead, III/61.

Obožavaoci vatre (op.prev.).

Tarihu-l-Umemi-l-Islamijjeti, od Hudarija, I/147, - Fethu-l-Bari, VIII/ 127, 128, - Rahmetun lil-Alemin.

El-Erisijjun su sluge i upravitelji vizantijskog carstva, ili narod bez porijekla. Kaže se da susljedbenici nekog Abdullaha bn Erisa, čovjeka davnih vremena koji je ubio nekog Allahovogposlanika, ali se ne zna koga. Ovi Erisijjuni su odvraćali narod od vjere u Boga.

Cezar je upravo došao da posjeti Kudus. Došao je iz Humsa da se zahvali Bogu što ga jespasio poraza od Perzijanaca. (Pogledati Sahih Muslim, II/99). Perzijanci su ubili Kisru iuspostavili primirje sa Vizantijom uz predaju svih teritorija koje su okupirali Vizantinci. Vratili sumu krst za kojeg smatraju da je raspelo Issa, a.s. Cezar je došao u Kudus god.629.n.e. ili 7.g.h.da vrati raspelo na njegovo mjesto i da zahvali Bogu na velikoj pobjedi.

Sahih Buharija, I/4, Sahih Muslim II/ 97, 98, 99.

Zadu-l-Mead, II/122 i margina knjige Telkihu fuhumi ehlil Eseri, str. 29

Zadu-l-Mead, III/ 61, 62. Tekst do kojeg je došao u novije vrijeme doktor Hamidullah je uzet izknjige koju je on pronašao. Tekst se razlikuje samo u jednoj riječi. U njemu je: nema Boga osimNjega (La illahe gajruhu), umjesto: samo je on Bog (La illahe illahu).

Zadu-l-Mead, III/ 63.

Zadu-l-Mead, III/ 62. Muhadarat tarihul-umemi-l-islamijje od Hudarija, I/ 146.

Zadu-l-Mead, III/ 62, 63.

Sahih Buhari, II/ 603. - Sahih Muslim, II/ 113, 114, 115. - Fethu-l-Bari, VII/ 460, 461, 463. - Zadu-l-Mead, II/ 120.

Sahih Buharija, II / 603 - Sahih Muslim, II / 113, 114, 115. - Zadu-l-Mead, I I / 120.

Pogledaj “Fethu-l-Bari”, VII/ 460 - Zadu-l-Mead, II/ 133.

Stihove slobodno prepjevao prevodilac.

Sahih Buharija, II/ 603 (poglavlje o Hajberu). - Sahih Muslim , II/ 115 (bitka za Kared i druge).

Ista djela i ista poglavlja.



Megazi El-Vakidi, Bitka za Hajber str. 112.

Sahih Buharija, poglavlje: Bitka za Hajber, II/ 603, 604.


Zbog bolesnih očiju Alija, r.a, je bio odustao od pohoda, a potom je smogao snage i sustigaovojsku.

Sahih Buharija, Poglavlje: bitka za Hajber, II/ 505, 506. U nekim predajama se spominje da jepredaja islamskog bajraka Aliji bila tek nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da se probije bilokoje utvrđenje. Mi smo uzeli mišljenje koje je ispravnije kod pravih znalaca.

Sahih Muslim, Bitka za Hajber, II/ 122. - Poglavlje zi Kired, II/115. - Sahih Buharija, Bitka za Hajber, II/ 603.

Slobodni prepjev prevodioca (o.p.p.).

Postoje različita mišljenja oko osobe koja je ubila Murehhaba, kao i oko datuma kad je ubijen tekada je osvojena tvrđava Naim. To je očito i kod Buharije i Muslima. Mi smo uzeli tekst odBuharije, nakon provjeravanja redoslijeda događaja.


Ibnu Hišam, II/ 331,336,337.

U predaji Ebu Davuda jasno stoji da su muslimani dozvolili Jevrejima da iznesu sve što možeponijeti jahalica. Pogledati “Sunen Ebu Davud”, poglavlje: Propisi za stanovnike Hajbera, II/ 76.

Zadu-l-Mead, II /136.

Zedu-l-Mead, II/ 137,138.


Zadu-l-Mead, II/ 148. -Sahih Muslim, II/ 96.

Sahih Buharija, I/ 443. -Fethu-l-Bari, VII/ 484,485,486,487.


"Tarihu-l-umemi-l-islamijjeti" od Hudarije I/ 128.

Sahih Buharija, I/ 54, II/ 604,606. -Zadu-l-Mead, II/ 137.

Zadu-l-Mead, II/ 137. -Ibnu Hišam, ili II/336.

Zadu-l-Mead, II/ 139,140. - Fethu-l-Bari, VII/497, II/ 610,860. - Ibnu Hišam, II/ 337,338.

Ibnu Hišam, II/ 337,353.


Zadu-l-Mead, II/ 146,147.


Neki kažu da je Halid bn S’ad, a ne Seid.

Ibnu Hišam, II/ 340. Ovaj događaj je poznat, jer su ga prenijele skoro sve knjige hadisa. - Zadu-l-Mead, II/ 147.

Sahih Buharija, II / 608, 609.

Fethu-l-Bari, VII / 491.

Sahih Buharija, II/ 592. - Sahih Muslim, II/ 118.

Sahih Buharija, I/ 407,408. II/ 593.

Muhtasar siretu Resulillah od En-Nedždija, str.264. Fethu-l-Bari, VII/ 416.



Zadu-l-Mead, II/ 112. - Ibnu Hišam, II/ 203-209. - Fethu-l-Bari, VII/417-428.

p.pr.Usama bn Zejd je rekao Resulullahu, a.s,:"Mirdas je izgovorio šehadet iz bojazni".

Zadu-l-Mead, II/ 149,150. - Rahmetun lil-Alemin, opširno, II/ 229,230,231. - Zadu-l-Mead, II/ 148,149,150. - Telkih fuhumi ehli-l-eser sa margina lijom str.31 - Muhtasr Siretu Resulillah od En Nedždija str.322, 323, 324.


Fethu-l-Bari, VII/ 700. -Zadu-l-Mead, II/ 151.

Sahih Buharija, I/ 218, II/ 610,611. - Sahih Muslim, I/ 412.

Ovi stihovi su različiti u različitim zbirkama, ali se uglavnom svode na slično značenje.(Slobodan prepjev prevodioca).

Hadis prenosi Tirmizija u poglavlju o upotrebi stihova, II/ 107.

Sahih Muslim, I/ 412.


Zadu-l-Mead, I/ 172. - Fethu-l-Bari, VII/ 500.


Zadu-l-Mead, II / 155. - Fethu - l - Bari, VII / 511.

Prethodno djelo i Telkih fuhumi ehli-l-eser od El-Dževzije, str.33, marginalija.

Zadu-l-Mead, II/155. - Fethu-l-Bari, VII/ 551.

Sahih Buharija, Poglavlje bitka na Mu’ti u Šamu, II/ 611.

Muhtasar sireti-r-Resul, od En Nedžija, str. 327.

Muhtasar sireti-r-Resul, str. 327., -Rahmetun lil Alemin, II/ 271.

Ibnu Hišam, II/ 373. - Zadu-l-Mead, II/ 156. - Muhtasar sireti-r-Resul, str. 327.

Sahih Buharija, Bitka na Mu’ti, II/ 611.

Isto djelo i isto poglavlje, II/ 611.

Fethu-l-Bari, VII/ 512. Oba hadisa govore o različitom broju rana, a slažu se u tome da je višakod uboda strijela.




Fethu-l-Bari, VII/ 513,514. - Zadu-l-Mead, II/ 156.. Činjenice za ovu bitku uzete su iz ova dva djela i djela ispred njih.

Ibnu Hišam, II/ 623,624,625,626. -Zadu-l-Mead, II /157.

Rahmetun lil-Alemine, II/ 233. -Telkih Fuhul-l-Eser, str.33.


Slobodan prepjev prevodioca (op.prev.)

Ova izvidnica je susrela Amira bn El-Edbata na putu, pa im on nazva selam. Selam mu neprihvatiše, već ga ubi Mihlem bn Džesamet, zbog nekih starih računa među njima i uze njegovudevu i njegove stvari. Tada Allah, dž.š, objavi: “I onome ko vam nazove selam ne recite: ”Tinisi vjernik." (IV:94). Oni dovedoše Mihlema kod Resulullaha, a.s, da oprosti, pa kad Mihlemstade pred Resulullaha, a.s, Resulullah reče: “Gospodaru moj, nemoj oprostiti Mihlemu.” Toponovi tri puta. Ustao je, plačući, odatle, a Ibnu Ishak prenosi: “Ljudi misle da mu je oprostiodrugom prilikom.” - Zadu-l-Mead, II/150. Ibnu Hišam, II/626, 627 i 628.


Ebu Sufjan je postao dobar musliman, poslije toga. Priča se da nikada više nije podigao glavuda direktno gleda Resulullaha, a.s, u oči zbog stida od njega. Resulullah, a.s, ga je volio iposvjedočio da će on ući u džennet i rekao je: “Želim da bude Sufjan u džennetu iza Hamze.”Kad je Ebu Sufjan umirao, reče ljudima: “Ne plačite za mnom, tako mi Allaha, nisam ni jednuriječ pogrešnu izgovorio od kada sam primio Islam.”Zadu-l-Mead, II/162,163.

Sahih Buharija, II/613. Zadu-l-Mead II/162,162.

Fethu-l-Bari, VIII/11,12.

Pogledaj: Sahih Buhariju, I/22, 216, 247, 328, 329, II/615, 617. - Sahih Muslim, I/437, 438, 439. - Ibnu Hišam, II/415, 416. - Ebu Davud, I/276.

Pogledati Mudariku-t-Tenzil od En-Nesefije, tumač ajeta o prisegi.


Ibnu Hišam, II/437. - Sahih Buharija - Kitabu-l-džihadi, II/612-615, 622. - Fethu-l-Bari VIII/3 do 27. Sahih Muslim, I/437, 438, 439., II/102, 103, 130. - Zadu-l-Mead, II/160-168. - Muhtasar Siretu-r-Resul od Nedždija str. 322-351.

Fethu-l-Bari, VIII/27, 43.

Sunen Ebu Davuda

Ovo pripovijeda Tirmizija

Sahih Muslim, II/100.

Fethu-l-Bari, VIII / 45.

Drveni oklopi su bili napravljeni od balvana skovanih tako da je unutra mogla ući grupa vojnikakoja je nosila taj oklop i s njim ulazila u okupirani grad. Ispod toga bi se izvlačili i vodili uličneborbe.

Sahih Buharija II / 620.

Eš-šifa bit‘arif hukuk El-Mustafa od Kadi El-I‘jada, I/86.

Tihamsko drvo je plemenito mirišljavo drvo kojeg ima u Hidžazu.

Muhammed El-Gazali, Fikhu-s-Sireti str 298.

Muhammed El-Gazali, Fikhu-s-Sireti str 299.

Ibnu Hišam, II/499, 500. - Buharija, II/620, 621.

Fikhu-s-Sira, str. 303. Pogledaj: Fethu Mekka, Hunejn i Taif. - Zadu-l-Mead, II/ od 160-201. - Ibnu Hišam, II/ od 389-501. - Sahih Buharija - poglavlje o bitkama, II od 612-622. - Fethu-l-Bari, VIII od 3-58.

Šesti dio:POHODI I IZVIDNICE NAKON POVRATKA SA OSVOJENJA MEKKENakon povratka sa ovog dugog i uspješnog putovanja, Resulullah, a.s, je ozvaničio svojboravak u Medini.Po dolasku u prijestolnicu muslimana počeo je obavljati svoje redovne funkcije. Dolazile su mudelegacije i on ih je primao, a slao je svoje namjesnike i svoje misionare - daije, da tumače vjeruIslam. Preostali nemuslimani u Medini, oni koji su se oholo ponašali prema Allahovoj vjeri, kojisu odbili da prihvate Islam i da se povinuju realnom stanju, kojem su svjedoci bili svi Arapi,odjednom su ostali poniženi i poraženi.Evo kratkog pregleda događaja u Medini, nakon povratka Resulullaha, a.s.Povjerenici za prikupljanje zekata i džizjeResulullah, a.s, se vratio u Medinu krajem osme godine hidžretske. Čim je nastupila 9.g.h.prvog muharrema, otpremi svoje pojverenike arapskim plemenima da prikupe zekat i džizju.Evo spiska tih povjerenika:1. Ujejne bn Hisn plemenu Benu Temim2. Jezid bn El-Husajn plemenu Eslem i Gaffar3. Abad bn Bešir El-Ešheli plemenu Sulejm i Muzejnet4. Rafi‘a bn Mekis plemenu Džuhejna5. Amr bn El-As plemenu Benu Fezzaret6. Ed-Dahak bn Sufjan plemenu Benu Kilab7. Bešir bn Sufjan plemenu Benu Ka‘b8. Ibnu-l-Letbijje El-Ezdi plemenu Benu Zubjan9. El-Muhadžir bn Ebi Umejje u San‘a, a napade ga El-Esved El-Unsijj, koji je bio u San‘i.l0. Zijad bn Lubejd plemenu Hadramevtll. Adij bn Hatim plemenu Tajj i Benu Esedl2. Malik bn Nuvejre plemenu Benu Hanzalal3. Ez-Zeberkan bn Bedr - dijelu plemena Benu Sa‘d

l4. Kajs bn Asim - drugom dijelu plemena Benu Sa‘dl5. El-Ala‘ bn El-Hadremij u Bahrejnl6. Alija bn Ebi Talib u Nedžran (za džizju i za sve ostale vrste zekata).Nisu svi ovi povjerenici poslati u mjesecu muharremu, 9.g.h. Neki od njih su poslati kasnije,nakon što neka plemena primiše Islam. Uglavnom, većina ih je poslata u muharremu, 9.g.h.Ovo sve govori o velikom uspjehu širenja vjere Islama nakon primirja na El-Hudejbiji, a nakonoslobađanja Mekke. U Allahovu vjeru su ljudi ulazili u skupinama.Vojno-izviđački pohodiKako god je bilo neophodno poslati povjerenike za prikupljanje zekata, tako je bilo potrebnonekoliko izvidničkih pohoda i prepada uz potpunu kontrolu opšte sigurnosti na području cijelogArabijskog poluotokaEvo nekoliko tih pohoda:1. Ujejne bn Hisn El-Fezzari krenu u mjesecu muharremu, 9.g.h. na pleme Benu Temim sapedeset konjanika. U toj trupi nije bilo ni jednog Muhadžira, a ni Ensarije. Razlog je bio što jepleme Benu Temim izložilo opasnosti neka arapska plemena zabranjujući im da dadnu zekat.Ujejne je putovao po noći, a skrivao se po danu sa svojom konjicom. Potom ih je iznenadio upustinji, pa je narod Benu Temima bježao glavom bez obzira. Ujejne zarobi jedanaestmuškaraca, dvadeset i jednu ženu i tridesetoro djece. To roblje povede u Medinu. Smjestio ih jeu kuću Ramle, kćerke El-Harisa.U Medinu stiže deset poglavara plemena Temim i dođoše pred vrata Resulullaha, a.s, parekoše: “O Muhammede, izađi pred nas”! Resulullah a.s, izađe, a oni se počeše prijateljskiodnositi prema njemu. Porazgovarali su s njim, a i on s njima. Zatim je Resulullah, a.s, otišao daklanja podne namaz. Nakon namaza, sjeo je u dvorište mesdžida, a i oni su sjeli. Zatim suizrazili želju da se nadmeću s muslimanima u hvalisavosti i gordosti. Predložiše svog govornika- retorika, Atarid bn Hadžiba koji održa, veoma rječito govor. Resulullah, a.s, naredi Sabit bnKajsu bn Šemmasu - koji je držao hutbe - pa im odgovori još rječitijim govorom kao odgovornjihovom govorniku.Poglavari Temima ponudiše pjesnika Ez-Zeberkani bn Bedra pa izrecitira stihove hvalospjeva.Njemu odgovori islamski pjesnik Hassan bn Sabit pjesničkim nadahnućem bez prethodnepripreme.Kada završiše oba govornika i oba pjesnika, Akre‘bn El-Habis reče: “Resulullahov govornik -hatib je bolji govornik od našeg, a i njegov pjesnik je bolji od našeg pjesnika. Njihovi glasovi sujači od naših, njihov nivo izražavanja visočiji od našeg.” Oni zatim primiše Islam, a Resulullah,a.s, im potvrdi i pohvali dodjeljujući im priznanje. Zatim im muslimani vratiše njihove žene idjecu.2. Kutbet bn Amir je predvodio četu na zemlju Džus‘uma blizu Turbeta, u safferu, 9.g.h. Kutbetje poveo dvadeset ljudi i deset deva koje su naizmjenično jahali, pa izvrši napad. Buknula ježestoka bitka, te je na obje strane mnogo ranjenih. Kutbe je bio ubijen sa još nekima, amuslimani se vratiše u Medinu vodeći plijen, žene, djecu i stoku.3. Ed-Dahhak bn Sufjan El-Kulabij krenu na Benu Kilab, u mjesecu rebiul-evveli, 9.g.h.Resulullah posla ovu četu ljudi da pozovu Benu Kilab u Islam. Oni odbiše i napadoše žestokomuslimane koji ih pobjediše. Ubili su samo jednog njihovog čovjeka.4. Alkamet bn Mudžezzez krenu na obalu Džidde, mjeseca rebiul-ahira, 9.g.h. na čelu tri stotineljudi. Resulullah, a.s, je poslao Alkameta na Abisince, koji su se bili okupili u okolini Džidde, dabi gusarili Mekkalije. Alkamet doplovi do obale pa kad ćuše za dolazak muslimana na njih,pobjegoše.5. Alija bn Ebi Talib je pošao da sruši božanstvo plemena Tajja, zvano “El-Kales”. Bio je na čelupedeset konjanika i sto jahača deva. Nosio je crni bajrak i bijelu zastavu. Napali su naseljeHatim u zoru jednog jutra, mjeseca rebiul-evvela, 9.g.h. Porušili su kip “El-Kales” i napunili rukerobljem, blagom i stokom.Među zarobljenicima je bila sestra Adija bn Hatima. Adij pobježe u Šam. Muslimani u riznici kipaEl-Kalesa nađoše tri sablje i tri oklopa.Na putu za Medinu podijeliše ratni plijen, nakon što izdvojiše dio za Resulullaha, a.s. Takođernisu dijelili imovinu Hatimove porodice.Kada su se vratili u Medinu, sestra Adija bn Hatima je preklinjala Resulullaha, a.s, vičuči: “OAllahov Poslaniče, brat me napustio, a nemam ni oca, ja sam sijeda starica. Nemam nikoga dami hizmet učini (da radi oko mene), zaštiti me,Allah tebe zaštitio.”Resulullah, a.s, upita: “Ko ti je brat?”

“Adij bn Hatim.” Resulullah, a.s, reče: “Onaj što je pobjegao od Allaha i Njegovog Poslanika?”Resulullah,a.s, to reče i ode. Kada osvanu sutradan, ona ponovi iste riječi, a Resulullah, a.s, jojisto odgovori. Prekosutra, ona opet zatraži od Resullaha,a.s, isto što i jučer i prekjučer.Resulullah, a.s, joj napokon dade garanciju. Pored Resulullaha, a.s, je sjedio neki čovjek -možda Alija, r.a- pa joj reče: “Moli ga da ti da ”humlan". (humlan je poklon gostu najčešće konj isl). Ona zamoli Resulullaha i on joj dade.Nakon toga, sestra Adija bn Hatima otputova za svojim bratom u Šam. Kada ga je našla ispričamu za Resulullaha,a.s, govoreći: “Učinio je za mene ono što ne bi ni tvoj otac učinio. Treba daodeš kod njega, ili milom ili silom.”Brat je posluša i krenu ka Resulullahu, a.s, bez garancije i bez ikakve druge preporuke. Kadstiže u Medinu, odvedoše ga direktno Resulullahu, a.s.Kad sjede pred Resulullaha, a.s, Resulullah,a.s, zahvali Allahu i ponovi hvalu, a zatim ga upita:“Zbog čega si pobjegao? Da li si pobjegao da ne bi rekao: ”Nema drugog boga osim Allaha? Ada li ti znaš nekog drugog boga osim Allaha?" On odgovori:"Ne." Resulullah a.s, je nastaviogovoriti s njim, pa ga upita: “Izgleda da si pobjegao da ne bi rekao: ”Allah je najveći!" A da liznaš nekoga da je veći od Allaha?" On odgovori:"Ne." Resulullah,a.s, reče: “Zaista su Jevrejiprotiv sebe izazvali Allahovu srdžbu, a kršćani su zalutali. ” On reče: “Ja sam pravovjernimusliman.”Resulullahovo lice se razvedri i naredi mu da se smjesti kod jednog Ensarije. Adij bn Hatim jesvakog jutra i svake večeri dolazio kod Resulullaha, a.s.U Ibnu Ishakovoj predaji stoji da jeResulullah, a.s, kada ga je posadio preda se u svojoj kući, rekao: “Ih, o Adij bn Hatime, da ti nisiRekusija (kršćansko-sa‘bejske sekte).” On reče: “Da.” Resulullah ga upita: “Zar nisi uzimaočetvrtinu plijena svoga naroda?” “Jesam!”, odgovori. Resulullah,a.s, mu reče: “Ali, to ti nedozvoljava tvoja kršćanska vjera.” On reče: “Rekoh, tako je. Tako mi Allaha”, zatim reče: “Tadsam se uvjerio da je on poslanik jer zna ono što drugi ne znaju.”U predaji od Ahmeda, r.a, stoji da je Resulullah, a.s, rekao: “O Adij, primi Islam, bićeš spašen.”“Ja mu odgovorih: ”I ja sam pripadnik Božije vjere." Resulullah, a.s, mm reče: “Ja više poznajemtvoju vjeru nego ti.” A ja mu odgovorih: “Ti da znaš bolje moju vjeru od mene?” On odgovori:“Da. A zar ti nisi pripadnik Rekusija i ti jedeš četvrtinu plijena vašeg, zar ne?” On odgovori:“Da,tako je.” Resulullah, a.s, mu reče: “A to ti ne dozvoljava kršćanska vjera.” Resulullah, a.s,reče: “On odmah prihvati Islam i bio je skrušen musliman.”Buharija r.a, prenosi od Adija bn Hatima da je rekao: “Kada sam bio kod Resulullaha, a.s, kodnjega dođe neki čovjek pa mu se požali na svoje siromaštvo. Zatim mu dođe drugi čovjek, pa sepožali da je opljačkan na putu. Tada Resulullah, a.s, reče: ”O Adij, je si li bio u Hiri? (mjesto uIraku). Ako poživiš, vidjećeš da iz Hire idu žene u nosiljkama na devama da obave hadždž uMekku. One se neće bojati nikoga osim Allaha, dž.š. Ako poživiš duže, dočekat ćeš da seotvore riznice Kisre Perzijskog. A ako još poživiš dočekat ćeš da ljudi imaju pune ruke blaga;zlata ili srebra, ali ga nemaju kome dati (hadis)", a pri kraju hadisa Adij reče: “Ja dočekah davidim karavane s nosiljkama za žene kako putuju iz Hire u Mekku na hadždž, i nikoga se neplaše osim Allaha, dž.š, a učestvovao sam lično u otvaranju riznica Kisre bn Hermeza, a ako vipoživite, dočekat ćete ono što je rekao Resulullah, a.s, Ebu-l-Kasim: ”Biće pune šake blaga ..."BITKA NA TEBUKU(Redžep, 9.g.h.)Bitka za Mekku je bila odlučujuća bitka koja je definitivno napravila razliku između dobra i zla.Poslije nje nije više bilo prostora za dvoumljenje i sumnju. Stoga su se tokovi historije sasvimpromijenili. Ljudi su u skupinama primali Islam, kako smo vidjeli u prethodnom poglavlju premabroju muslimana, a što ćemo tek vidjeti na Oprosnom hadždžu.Nestalo je unutrašnjih državnih problema i prestale su sve nesuglasice. Muslimani su odahnulizbog spoznaje vjerskog učenja i Allahovih propisa. Vjera Islam je cvjetala.Uzrok Bitke na TebukuPostojala je još jedna svjetska sila koja je oponirala Islam bez opravdanog razloga. Bila je toVizantija-najveća vojna sila na zemaljskom licu tog doba.Ranije smo saznali da je početak nesuglasica izazvan ubistvom Resulullahovog izaslanika El-Harisa bn Umejra, El-Ezdija od ruku Šerhabila bn Amra El-Gassanije, kada je izaslanik nosioResulullahovo pismo velikodostojniku Busre u kome ga poziva u Islam.Resulullah je, da bi osvetio El-Harisa, poslao vojsku, na čelu koje je bio Zejd bn Harise, i dvijesu vojske imale žestok okršaj na Mu‘ti. Resulullah, a.s, tom prilikom, nije uspio dobiti osvetu od

tih besramnih silnika, izuzev što je muslimanska vojska stekla visoku reputaciju u očimajavnosti, i arapske i strane.Cezar nije nikako mogao zaboraviti sukob na Mu‘ti koji je proslavio muslimane, kao i željumnogih arapskih plemena kasnije, da se oslobode vizantijske vlasti i steknu slobodu. Ta istaarapska plemena imala su naklonost prema muslimanima.Ovo je izazvalo opasnost i nestabilnost na granici vizantijske države. Stoga je Cezar vidio jediniizlaz u porazu muslimana, prije nego oni postanu sila koju neće moći pokoriti, a posebno prijenego se arapske pokrajine ne dignu protiv vizantijske vlasti.

Cezar je čitavu godinu razmišljao kako da pripremi vojsku koja će uništiti muslimane. On jepored Vizantinaca pripremao i arapska plemena koja su bila pod njegovom vlašću, posebnoGassanije.Vijest o pripremi vizantijske igassanijske vojskeVijesti su pristizale u Medinu da se sprema vizantijska vojska na tešku i odlučujuću bitku protivmuslimana. Muslimane je hvatao strah. Na svaki glas i svaki šum koji bi čuli, pomišljali bi da ihopkoljavaju Vizantinci. To se naročito vidi iz događaja koji se desio Omer bn El-Hattabu,r.a,Resulullah,a.s, je dao zakletvu da se neće približiti svojim ženama mjesec dana u toj devetojgodini hidžretskoj.Resulullah,a.s, se odvojio od svojih žena i nije s njima imao bračni odnos. Povukao se u svojdoksat. Ni ashabi nisu znali u početku o čemu se radi, pa su pomislili da je Resulullah, a.s, daorazvod braka svojim ženama. Bili su zabrinuti, tužni i očajni. Omer bn El Hattab r.a, pripovjeda uvezi s time:"Imao sam jednog prijatelja Ensariju. Bili smo vjerni drugovi. Ako sam ja bio na putu,on bi prikupljao novosti, pa bi me po povratku odmah informisao. A kada bi on bio odsutan, tosam ja činio za njega. (-Obojica su stanovali na padini Medine, pa su naizmjenično išli kodResulullaha, a.s,-) Obojica smo se bojali nekog Gassanijskog vladara, za kojeg se pričalo da ćeudariti na Medinu. Stalno smo slušali priče o njemu.Jedanput zakuca moj prijatelj meni na vrata vičući:"Otvori,otvori!" Rekoh:"Da nije došaoneprijatelj-Gassanija?" On reče:"Nešto gore od toga, Resulullah, a.s, se odvojio od svojih žena."(Hadis)U drugoj verziji ovog hadisa stoji: (da je rekao Omer,r.a) “Mi smo često razgovarali oGassanijama i njihovoj namjeri da nas napadnu. Moj prijatelj siđe jednog dana u Medinu - bila jenjegova reda, da ide kod Resulullaha,a.s.-Naveče se vrati pa zalupa na moja vrata i reče:”Spavaš li?" Ja skočih iznenada i izađoh pred njega. On reče: “Dogodila se velika stvar.” Upitah:Šta to? Da nisu stigle Gassanije?On reče: “Ne, već nešto gore i teže.Resulullah je dao rastavu braka svojim ženama (Hadis)“‘Ova činjenica ukazuje na opasnost situacije s kojom su se muslimani morali suočiti, a koja jevezana za Vizantijsku vojsku. Tu se ubraja i ponovno djelovanje munafika-licemjera da razoremuslimansko jedinstvo.Naime, iako su licemjeri bili ubijeđeni u veliki uspjeh Resulullaha,a.s, na svim životnimpodručjima i da on ne strepi ni od kakvog zemaljskog vladara, već u ime Allaha dž.š, sklanja sputa svakog onog ko mu se ispriječi, dakle i pored toga neprestano su željeli da sprovedu udjelo svoje zle i pokvarene namjere prema Islamu i muslimanima.Smatrajući da bi se njihove nade mogle ubrzo ostvariti osnovaše gnijezdo za kovanje spletki izavjera. Ta jazbina je bila naizgled kao mesdžid, a u stvari je bio mesdžid sljepila i tmine,osnovan na temelju nevjerstva. Cilj je bio napraviti razdor među muslimanima i pomoći onimakoji ratuju protiv Allaha i Njegovog Poslanika.Oni - licemjeri petokolonaši - ponudiše Resulullahu,a.s, da klanja u njihovom mesdžidu. Cilj imje bio da time obmanu prave vjernike, da ne bi dokučili pravu zadaću ovog mesdžida i da ne biobraćali pažnju na to ko ulazi i izlazi iz njega. Na taj način bi to mogla biti bezbijedna jazbina zanjih same i njihove saveznike iz inostranstva.Resulullah,a.s, je odložio posjetu ovom mesdžidu i klanjanje namaza u njemu do povratka izbitke. Trenutno je bio veoma zauzet oko priprema za bitku. Stoga im je propao plan. Allah,dž.š.ih je razotkrio pa je Resulullah,a.s, naredio da se nakon povratka iz bitke sruši taj mesdžid,umjesto da klanja u njemu. (Mesdžid dirar)Specijalne vijesti o pripremama Vizantinaca i Gassanija za rat

Situacija je bila teška, a teške su bile i vijesti sa kojima su se muslimani susretali pri dolaskuNabatejaca koji su iz Šama donosili zejtin u Medinu na prodaju. Oni su pričali kako je Heraklespremio ogromnu vojsku od četrdeset hiljada boraca, pod vođstvom jednog od najboljihvizantijskih vojskovođa. Uz to je pridobio plemena Laham i Džezam, te da će krenuti iz Belhe.Eto tako se pred muslimane ispriječila velika opasnost.Pogoršanje opasne situacijeSituacija je bila opasnija nego se moglo zamisliti, jer su ova zbivanja padala u vrijeme žestokihljetnih dana, velike suše i svih tegoba koje nudi pustinja i njeni putovi.A voće rodilo, mami boravak, lješkarenje i odmor u hladu slatkih plodova. Ljudi mrze pustinjskufatamorganu, a put na koji treba da krenu je tako dug i dalek, težak i opasan i pun fatamorgana.Resulullah, a.s, donosi odluku o borbiprotiv VizantaResulullah,a.s, je posmatrao sve okolnosti i sva događanja preciznije i mudrije nego ostali.Smatrao je da ne bi bilo pametno odugovlačiti i lijeniti se s pokretom na Vizantince, pogotovo uovakvim uslovima. Ne bi bilo mudro pustiti tog neprijatelja da tumara predjelima pod islamskomupravom i da dođu blizu Medine. Bilo bi to pogubno za islamsku vjeru, za vojni ugledmuslimana. Izgleda da je džahilijet ili vjersko neznanje koje je bilo na izdisaju poslije bitke naHunejnu, pokušavalo ponovo da proživi. U tome su im zdušno pomagali medinski licemjeri kojisu kontaktirali sa sjevernim neprijateljem preko Ebu Amira “El-Fasika” i koji su htjeli damuslimanima zabiju nož u leđa, dok ih Vizantinci budu ubijali sprijeda. Time bi propao veliki trudi muke kojeg je uložio Resulullah, a.s, i njegovi ashabi u širenju Islama. Ujedno bi izgubili teškostečena materijalna bogatstva do kojih su došli nakon neprekidnih, dugih i teških ratova. Sve je to Resulullah,a.s, veoma dobro znao, i stoga je i donio ovu presudnu odluku o borbiprotiv Vizanta, i to na granici prije nego zagaze na islamsko tlo.Naredba o vojnoj spremnostimuslimanskih boraca Kada je Resulullah, a.s, izanalizirao situaciju i donio zaključak o pokretu, naredi ashabima dase spreme za borbu. Otposla Kurejšijama i arapskim plemenima poziv da se skupe i spreme. Sobzirom da većina želi da živi u miru i da je teško u ljetnom periodu nakaniti se poći u rat,Resulullah a.s, obznani svima da prestoji sukob sa Vizantijom. Svima naredi da shvate naredbuozbiljno i da se najbolje pripreme. Pred njima je džihad. Allah dž.š, objavi Poslaniku, a.s,odlomak “sureta El-Beraat”, nazvano pod imenom “At-Tawba”- u prijevodu “Pokajanje”.(IX)Allah, dž.š, obznanjuje borbu, podstiče na obračun. Resulullah, a.s, zatraži da ne žale utrošitinovac i imetak za opremu, jer to je utrošak na Allahovom putu.Muslimani se takmiče ko će se bolje spremitiza bitkuČim su muslimani čuli Resulullahov,a.s, poziv u borbu protiv Vizanta, pohitaše da ga izvrše,veoma brzo i veoma ozbiljno, natječući se ko će biti bolje opremljen. Vojska plemena seslijevala u Medinu sa svih strana. Niko od muslimana nije odbio da učestvuje u ovom velikompohodu, osim licemjera i tri osobe. Čak su i siromasi dolazili kod Resulullaha,a.s, tražeći da imda jahalice da i oni idu u borbu. On im odgovori, kako Kur‘an kaže: “Ne mogu naći za vasživotinje za jahanje”, pa su se vratili suznih očiju, tužni što ne mogu da ih kupe." (IX:92.) Kako su se muslimani natjecali u trošenju imetka i davanju zekata za borbu, u isto vrijemeOsman ibn Affan je bio spreman da putuje u Šam sa dvjesto natovarenih i dobro opremljenihdeva i dvjesto oka srebra. On dođe kod Resulullaha, a.s, i pokloni mu sve to, a zatim dade jošstotinu deva sa cijelom opremom i hiljadu dinara, koje istrese Resulullahu,a.s, u krilo.Resulullah ih je preturao po krilu govoreći: “Osmanu neće od danas ništa nauditi ma šta uradio.”Poslije toga Osman r.a, donese još, pa još od svog imetka. Njegov poklon (sadaka, zekat) jedostigao broj od devet stotina deva, stotinu konja, osim novca. U tom dođe Abdurrahman ibn Avf sa dvjesto oka srebra. Ebu Bekr dade sav imetak za tu bitkui ne ostavi svojoj porodici ništa više osim Allaha dž.š, i Resulullaha,a.s. Vrijednost njegovogimetka je bila četiri hiljade drahmi. Ebu Bekr r.a, je bio ujedno i prvi čovjek koji je dao svoj prilogborbi. Omer, r.a, dade pola svog imetka. Abbas donese veoma mnogo od onog što je imao.Zatim dođoše: Talha i Sa‘d ibn Ubadet i Muhammed ibn Meslema, i svi donesoše dosta. Zatimdođe Asim bn Adij sa devedeset (viskova)-mjera datula. Ljudi su se smjenjivali, jedan zadrugim su donosili, koliko je ko imao i mogao. Bilo je i onih koji su darovali pregršt ili dvapregršta (hurmi) jer nisu imali više od toga.

Žene su skidale sa sebe ogrlice, narukvice,minđuše i prstenje, onoliko koliko je koja mogla.Niko nije stisnuo šake i niko nije škrtario sa svojim imetkom osim licemjera. “One koji vjernikeogovaraju zato što zekat daju, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju- Allah će kazniti zaizrugivanje njihovo i njih čeka patnja nesnosna.” (IX:79). Islamska vojska kreće na TebukNakon što se muslimanska vojska dobro opremi, Resulullah,a.s, postavi u Medini Muhammedbn Meslemu-Ensariju za zamjenika, dok se ne vrati iz bitke. Neki misle da je u Medini ostavio zazamjenika Sebba‘a bn Urfetat. Kao staratelja svojoj porodici je postavio Aliju bn Ebi Taliba, r.a, inaredi mu da boravi kod njih. Aliji r.a, počeše prigovarati licemjeri, a on sustiže Resulullaha a.s,koji mu ponovo naredi da se vrati u Medinu i reče mu:"A zar nisi zadovoljan da budeš premameni, kao što je bio Harun u odnosu na Musaa, samo što poslije mene nema više poslanika."Resulullah a.s, je s vojskom krenuo na sjever, put Tebuka. Vojska je bila ogromna. Brojala jetrideset hiljada boraca.Nikada do tada nisu krenuli u većem broju, nigdje u boj.I pored velikih priprema koje su obavljane za put, ipak tolika vojska nije imala dovoljne opreme.Na jednoj devi se smjenjivalo osamnaest ljudi. Neki su se usput hranili lišćem sa drveća, pa suim usne natekle, te su bili prinuđeni da kolju deve i pored malog broja za jahanje. Pili su vodu iznjihovih grba i tako održavali život. Stoga se ova muslimanska vojska nazivala “Elusre” -“Siromašna vojska”. Muslimanska vojska je prošla na svom putu za Tebuk pokraj El-Hidžra domovine izumrlognaroda “Semud”, koji je stijene u dolini Vadi-l-Kura klesao. Vojska je na svom putu pila vodu izdevinih grbača, pa kad ugledaše dolinu, u kojoj ima vode obradovaše se ljudi, ali im Resulullah,a.s, reče: “Ne pijte vodu iz ovih bunara, i ne uzimajte tom vodom abdest za namaz. Ako ste tomvodom zamjesili hranu, dajte je devama i ne jedite ništa od toga.” A naredi im da se napijuvodom iz bunara na kom se povremeno napajala deva Saliha Pejgambera, a.s.Buharija i Muslim navode u hadisu Ibnu Omera da je rekao: “Kada je Resulullah, a.s, prolaziopokraj El-Hidžra upozorio je muslimane riječima: ”Ne ulazite u naselje onih, koji su sebeupropastili, da vas ne snađe ono što je njih zadesilo. A ako uđete zažalićete." Resulullah, a.s,uzdignu glavu i pretrča ovu dolinu na svojoj jahalici. Žeđ za vodom je sve jača. Put je bio dug iiscrpljujući. Vojska se požali Resulullahu, a.s, a on zamoli Allaha, dž.š, pa On posla kišu. Vojskase napi, rashladi i opskrbi za put.Kada se Resulullah,a.s, približi Tebuku reče: “Sutra će te, ako Allah da, stići na vodu Tebuka.Ne prilazite bunaru dok ne prođe ”duha", vrijeme oko deset sati prije podne. Ako neko dođeprije, neka se ne dotiče vode dok ja ne dođem. “Muaz,r.a, pripovijeda: ”Kad smo stigli do vode,već su nas dva čovjeka pretekla. Izvor je gotovo bio presušio. Resulullah, a.s, ih upita: “Da li stedohvatili od ove vode išta?” Oni odgovoriše: “Da.” On im tada nešto reče. Resulullah a.s, sepotom umi i opra ruke, pa opet ponovi crpljenje, a onda voda obilato poteče i ljudi se napiše.Resulullah, a.s, potom reče: “Ubrzo ćeš, o Muaze, ako poživiš, ovuda gledati plodne vrtove..”Na putu za Tebuk, ili na samom Tebuku, ovisno kako koja predaja prenosi -Resulullah,a.s, jerekao: “Večeras će zapuhati jak vjetar. Neka se ne diže niko od vas. Ko ima devu, neka jedobro priveže.” I zaista, zapuha jak vjetar, a jedan od ljudi ustade i vjetar ga odnese. Njegovotijelo nađeno je na brdu Tajju.Resulullah,a.s, je na putu uvijek spajao klanjanje podne namaza sa ikindijskim namazom, uvrijeme ikindije ili podneva, a takođe i akšam sa jacijom u vrijeme akšama ili jacije, što je obojeradio.Muslimanska vojska na TebukuMuslimanska vojska je stigla na Tebuk i tu se ulogorila, spremna da dočeka neprijatelja.Resulullah,a.s, je ustao da održi govor vojsci. Taj veoma sažet i slikovit govor obuhvatao je svešto je trebalo da se kaže u datom momentu. Govorio je o vrednotama ovog i onog svijeta,upozorio je i opomenuo. Zaprijetio je i obradovao ih. Sve u svemu, podigao im je borbeni duh,dao im podstreka. Ukazao im je da se sve njihove patnje oskudica, glad i žeđ, koje su pretrpjelina putu, ubrajaju u dobročinstvo.Što se tiče Vizantinaca i njihovih vladara, čim su čuli za dolazak Resulullaha,a.s, sa ogromnomvojskom obuzeo ih je silan strah. Nisu se smjeli usuditi na pokret i susret sa njim. Raziđoše se iraspustiše vojsku unutar svojih granica. To je bila po muslimane daleko bolja vijest nego što suočekivali. Ta vijest je djelovala i na povećanje ugleda i časti muslimanske vojske van granicaArabije, kao i unutar same zemlje.

Muslimani stekoše veliku vojnu prednost i veliki vojni uspjeh, do kojeg možda, ne bi došli da jeizbio oružani sukob dviju strana.Kada je okončan problem Tebuka, kod Resulullaha, a.s, dođe Juhannet bn Ru‘betvelikodostojnik Ile, pa se izmiri sa Resulullahom,a.s, i pristade da dadne džizju. Također dođošestanovnici “Džerbe” i “Ezruha”, te i oni dadoše džizju. Resulullah,a.s, im napisa pisma kojima imgarantuje primirje. Velikodostojniku Ile napisa:

“Bismillahirrahmanirrahim”,

Ovo je garancija od Allaha i Muhammeda, Pejgambera i Allahovog Poslanika Juhanetu bnRu‘betu i stanovnicima Ile. Slobodni su da se kreću kopnom i morem. Oni imaju ugovor odAllaha i Muhammeda,Poslanika kao i oni koju su s njima od stanovnika Šama i stanovnikaobale Crvenog mora. Ko od njih izazove kršenje ugovora, i on i imetak podliježu odmazdi. Bićedobro onima koji se drže ugovora. Niko ne smije zabraniti vodu drugome, a niti put, bilo kopnomili morem."Resulullah,a.s, otposla Halid bn El-Velida kod Ukejdira, poglavara Devmetu-l-Džendela sa četiristotine i dvadeset konjanika. Resulullah, a.s, reče Halidu: “Zateći ćeš ga, kako lovi divljagoveda.” Halid ode, pa kad bi blizu njegove zemlje, pred njega izleti goveče koje se uputivratima Ukejdirovog dvorca. Rogovima je strugalo po vratima. Ukejdir izađe da ga ulovi. Vani jebila mjesečina. Halid uhvati Ukejdira na prevaru i odvede ga pred Resulullaha,a.s.Resulullah,a.s, mu pokloni život i uspostavi primirje sa njim pod uvjetom da dadne hiljadu deva,osamsto ljudi, četristo oklopa, četiri stotine kopalja i odredi mu džizju. Postavi ga zajedno saJuhanetom da upravlja Devmetom, Tebukom, Ilom i Tejmom.Arapska plemena koja su radila za interes Vizanta su bila čvrsto ubijeđena, da je prošlo vrijemekada su se mogli osloniti na svoje velikodostojnike Vizanta, pa se okrenuše premamuslimanima. Tim putem se proširiše granice islamske države koje su sada direktno graničilesa Vizantijom. Vizantijski namjesnici su se nadali svojoj skoroj propasti.Povratak u MedinuMuslimanska vojska se vratila u Medinu slavljenički i pobjednički raspoložena. Nisu imali naputu nikakvih neugodnosti, a Allah,dž,š, ih je zaštitio od borbe.U blizini Akabe, na putu za Medinu, pokuša dvanaest ljudi, licemjera da ubiju Resulullaha,a.s.Resulullah,a.s, je prolazio Akabom na devi, a Ammar i Huzejfe bn Jeman su išli pokraj njega ivodili devu za uzde. Muslimani su išli dolinom, svako sa svojim mislima. Ti munafici-licemjeriiskoristiše trenutke opuštenosti muslimana, pa se privukoše Resulullahu, a.s. On ču iza sebeneke glasove. Kad se okrenuo, vidio je da su ga uhodili. Posla Huzejfeta da udari njihove devepo vratu sa kukom koju je imao uza se. Allah dž.š, ih prestraši, pa pobjegoše do svojelicemjerne družine. Resulullah,a.s, saopšti njihova imena, kao i njihovu namjeru koju su htjeli sprovesti u djelo.Allah je Poslanika obavijestio, a Huzejfe je znao za taj događaj, pa je dobio nadimak, “drugResulullahove, a.s, tajne”. O tom događaju Allah,dž.š, kaže u Kur‘anu: “Htjeli su da učine onošto nisu uspjeli.” (IX:74.) Kada je Resulullah,a.s, ugledao obris Medine iz daleka, reče: “Ovo je zemlja, ovo je Uhud,planina koja nas voli i koju mi volimo.”Svijet u Medini saznade za dolazak Resulullaha, a.s. Žene i djeca izađoše da dočekajumuslimansku vojsku srdačno i veselo. Pjevali su istu pjesmu kao kad je Resulullah, a.s, prviputa dolazio u Medinu. “Mladi mjesec nas obasja od senijetu-l-Vedai...”Resulullah,a.s, je krenuo na Tebuk u mjesecu redžepu, a vratio se u ramadanu. Na putu i naTebuku je proveo pedeset dana, od toga dvadeset na Tebuku, a ostalo na putu u odlasku ipovratku.Ovo je bila, ujedno i posljednja bitka u kojoj je učestvovao Resulullah, a.s.Ko nije krenuo iz Medine na Tebuk?Pohod na Tebuk imao je zbog svoje specifičnosti i poseban status kod Uzvišenog Allaha,dž.š,kojeg su dobili vjernici za razliku od drugih. Allah,dž.š. je stoga bio uporan u ovakvimsituacijama, pa kaže: “Allah neće vjernike s licemjerima izmiješane ostaviti, već će loše oddobrih odvojiti.” (III:179)Svako ko je bio iskreni vjernik, krenuo je u ovu bitku. Odustajanje i neučestvovanje u ovoj biciznačilo je vrhunac (nifaka) licemjerja. Kada bi se u Medini saznalo da neko neće ići na Tebuk,saopštili bi njegovo ime Resulullahu, a.s, a on bi rekao: “Pustite ga, ako u njemu ima nekog

(hajra) dobra, Allah će ga priključiti vama, a ako je drugačije, onda vas je Allah sačuvaonjegovog društva. U Medini su nakon toga ostali muslimani koji su imali opravdan razlog, ili i onilicemjeri koji su lagali Allaha,dž.š, i Njegovog Poslanika,a.s. Ti licemjeri su tražili da ostanu jersu izmislili lažni razlog, a bilo je i onih koji su ostali, a da nisu ni dozvolu od Resulullaha a.s,zatražili. Istina, bila su i tri vjernika, prava iskrena, koja su ostala u Medini bez nekog opravdanograzloga. Njih je Allah dž.š, stavio na kušnju, a nakon toga im je oprostio.Kada je Resulullah,a.s, ušao u Medinu, prvo je otišao u mesdžid i tu klanjao dva rekata.Zatim je sjeo među ljude, a licemjeri, njih nešto preko osamdeset ljudi dođoše da se izvinu sarazličitim vrstama opravdanja, neprestano se zaklinjući da nisu zbog ovoga ili onoga moglikrenuti.Resulullah,a.s, primi njihovo javno izvinjenje, prihvati ih i oprosti im, a Allahu je prepustio onošto je u njihovim srcima.Ko su trojica vjernika, iskrenih i pravih, a ostali su u Medini?U Medini ostade Ka‘b bn Malik, Meraret bn Er-Rebia i Hilal bn Umejje. Oni su priznaliResulullahu,a.s, istinu. Međutim, njima Resulullah a.s, nije oprostio, već naredi ashabima daprekinu svaku komunikaciju s njima. Oni su odjednom postali izolovani. Ljudi su se prema njimapromjenili da su postali kao nepoznati stranci. Postali su i sami sebi nepodnošljivi. Izolacija jedostigla vrhunac, kada je nakon četrdeset dana samoće od ljudi naređeno da se moraju odvojitiod svojih žena. To je trajalo još novih deset dana, tako da je punih pedeset dana trajala njihovaizolacija.Tada Allah,dž.š, objavi njihovo pokajanje. Uzvišeni kaže:"A i onoj trojici koja su bila izostala, i totek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilostisnulo u dušama njihovim, i kad su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega.On je poslije i njima oprostio da bi se u buduće kajali jer Allah, uistinu prima pokajanje i milostivje." (IX:118).Po objavi ovog ajeta, obradovaše se muslimani, a obradovaše se i ova trojica radošću koja seni sa čime ne može porediti, pa su pored svoje radosti i druge obradovali tom viješću, i to semoglo smatrati dobrim predznakom za njihovu dalju sudbinu. To je za njih bio najsretniji dan unjihovom životu.Za one koji su imali opravdan razlog, pa su ostali u Medini, Allah, dž.š, je rekao: “Neće seogriješiti nemoćni i bolesni, i oni koji ne mogu da nađu sredstva za borbu, samo ako su premaAllahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobradjela -a Allah prašta i samilostan je- ni onima kojima si rekao, kad su ti došli da im daš životinjeza jahanje: ”Ne mogu naći za vas životinje za jahanje" -pa su se vratili suznih očiju, tužni što nemogu da ih kupe."(IX:91,92.)Za ovakve je Resulullah, a.s, rekao kad je napuštao Medinu: “U Medini ima ljudi koji nisu mogliputovati sa vama, a vi niste ni jednu dolinu prešli, a da oni nisu bili sa vama. Oni su ostali,opravdano spriječeni.” Ljudi upitaše: “Jesu li oni, o Allahov Poslaniče, u Medini?” On odgovori:“Da, oni su u Medini.”Rezultati pohoda na TebukOva bitka je ostavila veličanstven dojam na raspoloženje muslimana i na njihovo utemeljenje isigurnost na tlu arabijskog poluotoka. Ljudi su postali svjesni da ni jedna ideja na svijetu togdoba nema šansi da saživi sa Arapima osim islamske. Muslimani postadoše jaki i snažni Svenade i želje kod predislamskih manjina i idolopoklonika i licemjera padale su u prah, iako su ihvezivali za Vizantiju i od njih očekivali spasenje.Nakon ovog pohoda smiriše se i te nepokorne manjine i pokoriše se stvarnosti iz koje nisu imalidrugog izlaza. Munaficima ili licemjerima petokolonašima ne preosta ništa drugo do da imajublag i prijateljski odnos sa muslimanima.Allah, dž.š, naredi da se pritisak na licemjerne pojača do te mjere, da se od njih ne smije primatizekat, ne smiju se blagosiljati, ne smije im se opraštati, ne smije im se na kaburu stajati. Naredida se sruši njihovo otrovno gnijezdo u kome su kovane zavjere, a koje su sagradili pod imenom“mesdžid.” Allah, dž.š, razotkri totalno i razgoliti sva njihova djelovanja. Više u njihovom znanjunije ostalo ništa nepoznato. Tako ih je Kur‘an definisao, kao da je svim stanovnicima Medinebilo jasno o kojim se to imenima i osobama radi. Ovaj pohod je ostavio veliki upliv na delegacijei deputacije koje su počele dolaziti Resulullahu,a.s, prije oslobođenja Mekke, a poslije nje seintenziviralo, da bi sada doživjelo kulminaciju. Kur‘an o događaju bitke na Tebuku

Velik broj ajeta iz sureta “Beraat” ili “At-Tawba” sadrži tematiku bitke. Neki su objavljeni prijepohoda, neki u toku putovanja, a neki ajeti, nakon povratka sa Tebuka u Medinu.Ajeti sadrže i razotkrivanje munafika, vrijednost mudžahida- -boraca i onih koji su privrženi iodani Resulullahu,a.s, zatim primanje pokajanja iskrenih vjernika, onih koji su otišli na pohod, ionih koji su ostali u Medini, i slično tome.Neki značajni događaji u ovoj godini (9.g.h.)U ovoj godini se desiše neka zbivanja od velikog značaja za historiju:1. Nakon povratka Resulullaha, a.s, sa Tebuka palo je prokli- njanje između Uvejmira El-Adžlanija i njegove žene.2. Kamenovana je i ubijena žena El-Gamidijka, nakon što je priznala počinjeni blud. Kazna jeizvršena nakon što je odbila dijete od dojenja.3. Umro je Nedžašija Ashamet, kralj Abesinije, pa je Resulullah, a.s, njemu klanjao dženazu “lil-gaibi” u odsutnosti mejta.4. Umrla je Ummu Kulsum, kćerka Resulullaha, a.s, čija smrt je veoma ražalostila Poslanika,a.s. On reče Osmanu,r.a; “Da imam treću kćer, udao bih je za tebe.”5. Umro je vođa licemjera, Abdullah bn Ubejj bn Selul, nakon povratka Resulullaha,a.s, uMedinu sa Tebuka. Resulullah,a.s, mu oprosti i klanja mu dženazu i pored Omerovog,r.a,protivljenja. Kur‘an, nakon toga potvrdi stav Omera, r.a.EBU BEKROV, R.A, ODLAZAK NA HADŽDŽU zul-kadetu ili zul-hidždžetu iste 9.g.h. poslao je Resulullah,a.s, Ebu Bekra Es-Siddika,r.a, nahadždž, da bude vodič muslimanima u obavljanju hadžskih obreda.Zatim je objavljen početak sureta “El-Bera‘at sa poništenjem i odricanjem od ugovora uporedo.Resulullah,a.s, posla Aliju bn Ebi Taliba, r.a, da umjesto njega, obznani ovu Objavu na dan ‘rtveKurban Bajrama. Resulullah,a.s. to uradi prema dotadašnjim običajima Arapa iz predislamskogperioda, da se jasno zna šta je sa ugovorima.Alija bn Ebi Talib,r.a, pohita za Ebu Bekrom r.a, i sustiže ga na Urdžu, ili na Dadžinan. Kad EbuBekr r.a, ugleda Aliju, r.a, zapita ga: “Da li dolaziš kao naredbodavac ili ti je naređeno dadođeš?” Alija r.a, odgovori: “Ne kao naredbodavac, već mi je naređeno da krenem.” Put sunastavili zajedno. Ebu Bekr,r.a, je predvodio hadžske obrede muslimanima do dana klanja ‘rtve.Na taj dan, prvi dan Kurban Bajrama Alija bn Ebi Talib,r.a, ustade kod “džemreta” (mjesto gdjese simbolično bacaju kamenčići na šejtana) i obznani ljudima naredbu kojom ga je zadužioResulullah, a.s. Odredio je rok svakom plemenu, učesniku u ugovoru, da se može bezbjednovratiti kući sa hadždža.Rok je bio ograničen na četiri mjeseca za njih, a također četiri mjeseca i za one koji nisuučesnici ugovora.A za one koji su pod ugovorom, a nisu nanijeli muslimanima nikakvu štetu ilizlo, a nisu nikoga pomagali u neprijateljstvu protiv muslimana, ostavio je rok koji je dogovorensa Resulullahom,a.s.Ebu Bekr, r.a, razasla telale među ljude da im obznane: “Poslije ove godine na hadždž nećedolaziti nevjernici i niko oko Kabe tavvaf ne smije činiti neodjeven (kao što su Arapi znali goli toobavljati).” Ovaj poziv je bio nešto kao najava završetka idolopokloničkog vjerovanja i načinaživota na arabijskom tlu. To je, ujedno, značilo da se mnogoboštvo neće više nanovo javljati, ani staro vraćati nakon ove godine.OPŠTI POGLED NA BITKEAko pogledamo unazad i razmislimo o pohodima, bitkama i ratovima u Resulullahovo,a.s, doba,nećemo moći ni mi, a ni oni koji analiziraju poziciju, učinak i pozadinu ratova, (nećemo moći) ada ne kažemo: “Zaista je Resulullah,a.s, bio najveći vojskovođa tog doba, uopšte. Bio jenajpametniji i najsvjesniji junak tog doba. Uvijek je bio hrabar i trezven. Bio je izuzetan talenatna ovom polju, kao što je bio najveći od svih Poslanika u svom poslanstvu i Objavi. Svaku odbitaka je planirao i vodio na specifičan način i sa posebnom ratnom vještinom. Stoga ni jednabitka nije propala zbog nedostatka njegove mudrosti, ili vojničke nebrižljivosti, ili pak zbogneutvrđivanja strateških položaja.”Znao je odabrati uvijek najbolja i najsigurnija mjesta za prve borbene linije. Znao je izabratinajbolju taktiku i metodu ratovanja sa dotičnim neprijateljem. Svaki put bi potvrdio da imaposebnu metodu i način ratovanja, kakvu do tada nije poznavao nijedan vojskovođa velikihsvjetskih sila.Ono što se desilo na Uhudu i Hunejnu je bio samo trenutak slabosti u redovima njegove vojske,ili ponekad zbog nepridržavanja njegovih naredbi, mudrih poteza i planova što je za njih bilastroga dužnost s vojnog stanovišta.

Njegova vojna sposobnost je došla do izražaja upravo u ovim dvjema bitkama. Tokom porazamuslimana, Resulullah, a.s, je svojom mudrošću uspjeo izvući vojsku i poremetiti neprijateljuzacrtane ciljeve, kao što je bilo na Uhudu. Na Hunejnu je promijenio tok ratovanja, tako da seporaz pretvorio u pobjedu iako su ovakve situacije veoma teške i većina vojskovođa bi u njimapomislila samo na koji način da se izvuče i spasi goli život.Spomenute konstatacije su bile čisto sa vojno strateškog aspekta, a sa drugih aspekataResulullah,a.s, je uspio za veoma historijski kratko vrijeme da obezbijedi mir i sigurnostnarodima Arabije. Ugašena je vatra nevjerovanja i zablude. Zgažena je ‘aoka neprijateljstva uborbi između Islama i idolopoklonstva i otvoreni putevi primirja. Putevi za širenje islamskogučenja su bili slobodni. Resulullah,a.s, je konačno saznao i za one, navodno odane prijatelje,koji su skrivali u svom srcu licemjerje, a gajili obmanu i izdaju.Iz bitki i ratova je izrasla jedna velika skupina vojnih komandanata koji su imali kasnije sukob naratištu Iraka i Šama, sa Vizantijom i Perzijom. Oni su svojom taktikom ratovanja i preciznimvođenjem bitki nadmašili dotada slavne vojskvođe velikih sila, tako da su ih uspjeli prognati sanjihove zemlje i iz njihovih domova. Natjerali su ih da napuste svoja imanja: vrtove, i izvore, injive zasijane, i dvorove divne, i zadovoljstva koja su u radosti provodili.Resulullah,a.s, je putem ovih bitaka uspio da obezbijedi muslimanima zemlju, stanovanje,zanimanje i posao i time riješio problem mnogih prognanih muslimana koji nisu imali ni kuće nikućišta.Naoružao je vojsku sa svim vrstama tada postojećeg oružja i obezbijedio im izdržavanje.Do svega ovoga je došao Resulullah,a.s, a da nije upotrebio ni atom nasilja, tiranije iugnjetavanja ljudi.Uveliko su se promijenili ciljevi i težnje ratova zbog kojih se do tada raspirivao ratni plamen upredislamskom dobu. Dok su ratovi bili sinonim za pljačku, otimačinu, krađu, ubijanje, paljenje,nasilje, nepravdu, neprijateljstvo, krvnu osvetu, potčinjenost slabijeg, rušenje kuća, sela igradova, sramoćenje ženskih vrijednosti, upropaštavanje žena i potomstva, besposlicu i razvratna zemlji, dotle su ti ratovi u periodu Islama dobili sasvim drugi smisao, smisao borbe naAllahovom putu za plemenite ciljeve, uzvišene i pohvalne težnje u kojima se poštuje čovjek kaodio društva u svakom dobu i na svakom mjestu. Rat je postao džihad za spašavanje čovjeka odporetka nasilja i neprijateljstva, do stvaranja poretka pravde i pravičnosti. Trebalo je iskorijenitiobičaj da jači tlači slabijeg, treba da bude obrnuto, jači da postane slabiji nakon što mu seoduzme dio te moći. Rat je postao džihad za spas svih onih slabih, žena i djece koji izgovarajumolbu Allahu dž.š: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Tinam odredi zaštitnika, i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći.”Džihad je postao čišćenje Allahove zemlje od nasilja, izdaje, griješenja i tiranije, a radi stvaranjasigurnosti, mira, milosti, pažnje, prijateljstva i čovječnosti.Islam je propisao za vođenje ratova časna pravila kojih su se morali pridržavati i vojska i njenakomanda, i nisu smjeli ni u kojoj situaciji izaći iz okvira tih pravila.Sulejman bn Burejde pripovijeda da je njegov otac pričao: “Resulullah, a.s, je prilikompostavljanja nekog zapovjednika vojsci, davao oporuku da na prvom mjestu bude bogobojazan,on, a potom i oni koji su s njim, i da čini dobro. Zatim bi mu rekao: ”Borite se u ime Allaha i naAllahovom putu. Ubijajte one koji ne vjeruju Allaha. Borite se, ali ne pretjerujte ne varajte i nečinite nasilje, ne unakažavajte druge i ne ubijajte malu djecu." “hadis Resulullah,a.s, jenaređivao olakšavanje situacije, pa kaže: ”Olakšajte, a nemojte otežavati, zbijajte redove, anemojte ih razjedinjavati."Resulullah je, kada bi noću stigao do neprijatelja, sačekao jutro i onda napadao. Najstrožije jezabranio spaljivanje ljudi, ubijanje onih koji imaju jamstvo, garanciju, ubijanje žena i njihovofizičko maltretiranje. Zabranio je otimačinu. Resulullah,a.s, kaže: “Oteto nije dozvoljeno kao nimrtvo.”Zabranio je nasilje nad ženama i potomstvom. Zabranio je sječu šuma i stabala, osim u velikojnuždi, i ako nema drugog izlaza. Resulullah,a.s, pri oslobađanju Mekke kaže: “Ne iživljavajte senad ranjenicima i ne slijedite one među vama koji bježe. Ne ubijajte zarobljenike. Slijeditetradiciju da ne ubijate putnika.” Strogo je zabranio ubijanje onih s kojima su potpisani ugovori oprimirju pa kaže: “Ko ubije potpisnika ugovora, neće primirisati miris dženneta, (neće ući udžennet), a njegov miris se može osjetiti na vremenskoj udaljenosti od četrdeset godina.”Bilo je dakle, takvih plemenitih propisa koji su očistili metod ratovanja od prljavih predislamskihobičaja da bi ratovanje dobilo smisao svetosti.MASOVNO PRELAŽENJE NA ISLAM

Pohod za oslobođenje Mekke, od nevjerstva i idolatrije je bio od životnog značaja zamuslimane. Tim pohodom je konačno zadan udarac mnogoboštvu. Oslobađanjem MekkeArapima se otvorio vidik u raspoznavanju prave vjere i prave istine od neistine. Nestalo je kodnjih sumnje i oni pohrliše u Islam. Amr bn Selema priča događaj od prije svog prihvaćanjaIslama: “Stajali smo kraj javnog bunara. Pokraj nas su prolazili putnici u grupama. Znali smoupitati: ”Kuda ide ovoliki svijet? Ko je ovaj čovjek?" - to jest Resulullah,a.s.- Oni su odgovarali:“On smatra da je Allahov Poslanik, da mu Allah Objavu šalje. Da mu objavljuje to i to.” Ja samzapamtio te riječi. One kao da su se utisnule u moje grudi."Arapi su oslobađanjem Mekke smatrali uzrokom za svoj prelazak na Islam. Govorili su zaPoslanika,a.s.: “Pustite i njega i njegov narod (Kurejšije). Kad bi on pobijedio njih, onda bi biopravi Poslanik.” Pa kad se dogodilo oslobođenje Mekke, pohrli svako pleme u Islam. Pohrli i mojotac i moj narod u Mekku kod Resula. Kad se vrati kući, moj otac reče: “Dolazim vam tako miAllaha, izravno od Allahovog Poslanika,a.s, i to pravog.” On nam je rekao: “Klanjajte taj namazu to vrijeme, a taj namaz u to vrijeme. A kada prispije vrijeme za namaz neka neko od vasprouči ezan, a onaj ko zna najviše Kur‘ana napamet, neka bude imam (hadis)”Ovaj hadisi šerif nam ukazuje koliko je, i dokle, bio uticaj oslobađanja Mekke na obrt situacije,uzdizanje Islama i određivanje statusa Arapa i njihovog predavanja islamskom učenju. To se i tekako potvrdilo nakon bitke na Tebuku, kada se upućuju u Medinu delegacije i delegacijeneprestano cijele dvije godine, -devete i desete -, a ljudi u skupinama primaju Allahovu vjeru.Stoga imamo islamsku vojsku koja sa deset hiljada boraca ide u oslobođenje Mekke, na Tebukide sa trideset hiljada boraca. Za nepunu godinu dana od pohoda na Mekku, kreće na “Oprosnihadždž” sto hiljada, ili sto četrdeset i četiri hiljade ljudi, okružujući Resulullaha,a.s, učeći “telbijui tekbir, tesbih i tevhid.” Glasovi su odzvanjali zemljom i dizali se u nebeska prostranstva, nosećisa sobom ustreptala osjećanja ljudi.DelegacijeIslamski historičari navode broj od oko sedamdeset delegacija koje su došle kodResulullaha,a.s, da prime Islam. Nama je nemoguće o svim tim delegacijama pričatipojedinačno, ali ćemo kazati, uopšteno, njihov značaj za historiju. Čitaocima, radi informacije,stavljamo na znanje da je zvanični dolazak čitavih plemena da prime Islam počeo poslijeoslobađanja Mekke, iako ih je bilo i prije tog događaja.1. Delegacija Abdu-l-Kajsa je u dva navrata dolazila kod Resulullaha, a.s. Prva je bila petegodine po hidžri. Jedan trgovac iz tog plemena, po imenu Munkiz bn Hajjan je krenuo u Medinusvojim poslom. Kada je saznao za Resulullaha,a.s, i upoznao Islam i sam ga je primio. U svojepleme se vratio sa Resulullahovim,a.,s pismom u kojem ih poziva da prihvate Allahovu vjeru ioni to učiniše. U svetom mjesecu je kod Resulullaha,a.s, došlo trinaest ili četrnaest njihovih ljudida nauče šta je Islam, a šta iman, šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno. Za najstarijeg od njih El-Ešdža El-Asrija Resulullah, a.s, je rekao obraćajući mu se: “Ti posjeduješ dva svojstva koja voliAllah,dž.š.: blagost i upornost.”Druga delegacija je došla devete godine ili “godine delegacija” i brojala je četrdeset ljudi. Međunjima je bio El-Džarud bn El-Alai El-Abdi, koji je bio kršćanin, a kada je primio Islam bio je dobarvjernik.2. Delegacija “Dusa”, je početkom sedme godine hidžretske došla u Medinu, a Resulullah, a.s,je tada bio u Hajberu. Ranije smo govorili o Islamu Et-Tufejla bn Amra Ed-Dusije. On je primioIslam prije hidžre, kada je Resulullah,a.s, bio u Mekki. Vratio se u svoje pleme i nekoliko godinapozivao svoje suplemenike koji su stalno odlagali prihvatanje Islama. On je izgubio strpljenje snjima i vratio se nazad kod Resulullaha, a.s, i zatražio od njega da moli Allaha za njegov narodDusa. Tom prilikom Resulullah,a.s, je molio: “Gospodaru moj, uputi narod Dusa.”Nakon toga oni su prihvatili Islam pa je Et-Tufejl došao u Medinu sa sedamdeset ili osamdesetporodica. Kada je saznao da je Resulullah,a.s, u Hajberu, otišli su za njim u Hajber.3. Delegat Ferveta, Beni Amra El-Džezzamije je došao u Medinu da obavijesti Resulullaha,a.s,da je Fervet primio Islam.Fervet je bio arapski vojskovođa i namjesnik pod vizantijskom vlašću. Kada je uvidio hrabrostmuslimana i njihovu privrženost borbi - džihadu, primio je Islam Resulullah,a.s, mu je podelegatu poslao za poklon bijelu kobilu.Kada su Vizantijci saznali da je Fervet primio Islam uhapsili su ga i postavili pred njegaultimatum; ili odmetništvo od Islama ili smrt. Fervet je izabrao smrt. Oni su ga razapeli na krst uPalestini kraj izvora “Afra” i odsjekli mu glavu.

4. Delegacija “Suda‘a” koja je došla u Medinu nakon povratka Resulullaha,a.s, iz El-Dž‘arana,8.g.h. To se desilo kada je Resulullah, a.s, pripremio četristo muslimana s namjerom da prodruu područje Jemena gdje je živio Suda‘a. I dok se vojska utvrđivala na početku jemenskogkanala, Zijad bn El-Haris Es-Sudai otputova u Medinu kod Resulullaha i reče mu: “Došao samdelegiran od mog naroda. Vrati svoju vojsku sa kanala, tvoji smo i ja i moj narod.”Resulullah,a.s, to učini, a Es-Sudai se vrati u Jemen i prisili svoje ljude da odu Resulullahu,a.s.Petnaest njegovih delegata je stiglo u Medinu i dalo prisegu na vjernost Resulullahu,a.s. Nakontoga su se vratili u svoj kraj i pozivali narod u Islam. Islam se brzo proširio među njima, tako daje stotinu Sudaija bilo u pratnji Resulullaha,a.s, na “Oprosnom hadždžu.”5. Dolazak K‘ab bn Zuhejra bn Ebi Selma, predstvnika najuglednijih arapskih pjesnikapredislamskog doba. Ka‘b je u ranijim svojim pjesmama napadao Resulullaha,a.s, i Islam.Kada se Resulullah,a.s, vratio sa Taifa, osme godine po hidžri, Ka‘b je dobio pismo od svogbrata Bedžira bn Zuhejra u kome ga obavještava da je Resulullah, a.s, ubio u Mekki nekepjesnike koji su ga svojim pjesmama okaljali. Ostali mekkanski pjesnici su se razbježali na svestrane. Brat mu piše: “Ako voliš svoj život, otiđi kod Resulullaha,a.s, i izvini se. On nije ubionikoga ko je došao s tom namjerom. Ako nećeš, spašavaj se kako znaš.” Brat mu se više putaobraćao pismom, pa Ka‘b odluči da ode u Medinu.U Medini je odsjeo kod nekog Džuhejna. S njim je klanjao u mesdžidu sabah namaz, pa ga ovajuputi na Resulullaha,a.s. Ka‘b je sjeo pred Resulullaha,a.s, rukovao se s njim, - pa Ka‘b reče:“O Allahov Poslaniče, Ka‘b bn Zuhejr je došao kao pokajnik i musliman da traži od tebe zaštitu.Da li bi ti primio od njega izvinjenje, ako bih ga ja doveo pred tebe?” Resulullah,a.s, odgovori:“Da.” Ka‘b tada reče: “Ja sam K‘ab bn Zuhejr.”Tad skoči jedan Ensarija i zatraži od Resulullaha,a.s, da ga ubije, a Resulullah,a.s, mu reče:“Ostavi ga na miru. On je došao spreman da odbaci svoj raniji način života i da se pokaje.”Tada Ka‘b kao talentovani pjesnik izreče čuvenu kasidu koja počinje ljubavnim stihovimaposvećenim dragoj “Suad” iz predislamskog perioda.“Banet Suadu fe kalbi-l-jevme metbulu mutejjemun isruha lem jufde mekbulu.”Prevod: “Ode Suad. Srce moje danas za osvetom vapi. Ko svetinju voljelo je. Zbog nje neće biti‘rtvovano ni u lance okovano.”U ovoj kasidi se nalaze stihovi u kojima se Ka‘b izvinjava Resulullahu, a.s, za svoje ranijepjesme, pa mu upućuje hvalospjev u kome ističe Resulullahove,a.s, vrline da oprosti, da budemilostiv i druželjubiv. Hvali Kur‘an-i-Kerim i njegove mudrosti i upute a kudi govor čarobnjaka ivračeva i kaže da on nije loš čovjek ma šta oni rekli. Daje obećanje da će biti odan i privrženvjeri i Resulullahu,a.s, kome se zakleo na vjernost. Resulullah,a.s, je u njegovim očima vidiosvjetlost koja obasjava i koja poput britke indijske sablje sasijeca zlo u korijenu, a dijeli pravdu.Nakon ovog hvalospjeva nastavlja hvaliti Muhadžire-Kurejšije, jer niko od njih nije Ka‘bu lošuriječ rekao kada je on došao kod Resulullaha,a.s. U kasidi je spomenuo i onog Ensariju koji jetražio dozvolu od Resulullaha, a.s, da ga ubije.Kada je Ka‘b primio Islam i postao dobar vjernik, pohvalio je Ensarije u jednoj kasidi koju jeposvetio njima, njihovoj dobroti i gostoljubivosti.6. Delegacija plemena “Uzre” je došla kod Resulullah,a.s, u mjesecu rebiul-evvelu, devetegodine po hidžri. Bilo ih je dvanaest ljudi. Među njima je bio Hamza bn En-Nu‘man. Kada suupitani ko su, njihov govornik reče: “Mi smo pleme Benu Uzre, braća Kussa po majci. Mi smooni koji smo podržavali i pomagali Kussa, odstranili iz doline Mekke plemena Huzaat i BenuBekr. Mi imamo mnogo rodbine i čuvamo rodbinske veze.”Reslullah,a.s, im nazva dobrodošlicu i obradova ih viješću o skorom zauzimanju Šama.Zabranio im je da proriču budućnost kod vrača. Zabranio im je da prinose ‘rtve kipovima kao štosu to ranije činili.Oni primiše Islam, proboraviše u Medini neko vrijeme i vratiše se kućama.7. Delegacija “Belijja”, je došla u mjesecu rebiul-evvelu, devete godine po hidžri. Primili su Islami bili u Medini tri dana. Njihov poglavar se interesovao kod Resulullaha,a.s, da li zagostoprimstvo ima nagrada? Resulullah,a.s, mu odgovori: “Da, a i svako dobročinstvo kojeučiniš, bilo prema bogatom ili siromašnom je sadaka.” Zatim je pitao koliko traje gostoprimstvo?Resulullah,a.s, je odgovorio: “Tri dana.” Potom je pitao šta se čini sa izgubljenim ovcama, kadaih neko pronađe, pa je Resulullah,a.s, odgovorio: “One su tvoje ili tvoga brata ili vuka.” Zatim jeupitao za izgubljenu devu, pa je Resulullah,a.s, odgovorio: “Šta ti imaš s njom?” “Pusti je, nekaje nađe njen vlasnik.”

8. Delegacija “Sekif” je došla u Medinu u mjesecu ramazanu, devete godine po hidžri, nakonpovratka Resulullaha,a.s, sa Tebuka.Poglavar plemena Sekif, Urvet bn Mesud Es-Sekafi se sreo sa Resulullahom,a.s, prilikomnjegovog povratka iz bitke u Taifu, mjeseca zul-kadeta, osme godine po hidžri, a prije nego jeResulullah,a.s, stigao u Medinu. Urvet je primio Islam i vratio se u svoje pleme i počeo pozivatisvoj narod u Islam. On je mislio da će ga oni poslušati, jer su ga, inače, kao poglavara slušali ivoljeli su ga više od svoje prvorođene djece. Kada ih je pozvao u Islam, osuli su na njega kišustrijela sa svih strana dok ga nisu ubili. Zatim su nekoliko mjeseci nakon njegove smrti živjeliogovarajući se međusobno. Potom su shvatili da nemaju snage da se bore sa Arapima okosebe koji su priznali Resulullaha,a.s, i primili Islam. Tada donesoše zaključak da pošaljučovjeka kod Resulullaha,a.s. Oni se obratiše Abdujalilu s tim prijedlogom, ali ga on odbi. On sepobojao da s njim ne učine isto kada se vrati iz Medine kao i s Urvetom pa im reče: “Ja to nemogu učiniti dok ne pošaljete sa mnom još nekoliko ljudi.” Pleme posla sa njim još dva čovjeka,saveznika, i trojicu ljudi iz plemena Benu Malik. Tako ih je krenulo u Medinu šestoro. Međunjima je bio Osman bn Ebi-l-As Es-Sekafi, najmlađi među njima.Kada su došli kod Resulullaha,a.s, on im podiže šator uz mesdžid da mogu slušati Kur‘an igledati svijet kako klanja.Za vrijeme svog boravka stalno su se raspravljali sa Resulullahom,a.s. On ih je pozivao u Islam,a oni se opirali i suprotstavljali. Njihov vođa je tražio da Resulullah napiše propozicije primirjaizmeđu njega i plemena Sekif, po kojima bi njima bio dozvoljen zinaluk-blud, pijenje alkoholnihpića, trošenje kamate, da im se ostavi njihovo mračno božanstvo Lat, da im da popust da neklanjaju namaz i da ne razbijaju svoja božanstva svojim rukama.Resulullah,a.s, je odbio sve njihove zahtjeve.Oni su se tada osamili da se dogovore šta da učine. Nisu našli drugog rješenja, već da sepokore Resulullahu,a.s. Predali su se i primili Islam. Uvjetovali su da Resulullah,a.s, izvrširušenje božanstva Lat, jer ga Sekif neće sobom nikada srušiti. Resulullah,a.s, prihvati tajprijedlog. On im napisa garantno pismo i postavi za narednika Osman bn Ebil-Asa Es-Sekafijujer je on bio najprivrženiji propisima Islama. Bio je podučen vjeri i Kur‘anu, jer su oni svakogdana dolazili kod Resulullaha,a.s, a Osmana su ostavljali uz svoj prtljag. Kada su naumili da sevrate nazad Osman bn Ebil-As, obavijesti Resulullaha,a.s, o datumu odlaska. Do odlaskaResulullah, a.s, ga je podučavao učenju Kur‘ana i propisima Islama. Ako bi kojim slučajemzatekao Resulullaha, a.s, da spava, odlazio bi kod Ebu Bekra, r.a, za istu stvar. Osman jenajviše od svih njih učinio u borbi protiv odmetnika od Islama, kada su mnogi zanijekali da dajuzekat. Kada je njegovo pleme Sekif pokušalo da odbije davanje zekata, Osman im je rekao: “Onarode Sekifa, bili ste posljednji narod koji je primio Islam, pa nemojte biti prvi koji će seodmetnuti od Islama.” Oni su tada poslušali i ostali dosljedni vjeri Islama.Nakon obavljenog posla, delegacija Sekifa se vrati u svoj narod. Iz bojazni i straha od smrti,zatajiše istinu. Prikazali su se u svjetlu delegacije koja nije htjela bez dozvole svoga narodaprihvatiti uvjete Resulullaha,a.s. Rekoše narodu da Resulullah, a.s, nije popustio ni u jednomnjihovom zahtjevu. Narod je bio još pod jakim uticajem predislamskog doba i neznabožačkihobičaja, pa provedoše dva ili tri dana u razmišljanju šta da rade. Bilo je prijedloga da seotvoreno suprotstave Islamu i Resulullahu,a.s. A onda ih je odjednom obuzeo strah, pa rekošedelegaciji: “Vratite se Resulullahu, a.s, i prihvatite sve što nudi.” Tek tada su delegati rekli istinu.Predočiše im dogovor sa Resulullahom, a.s, pa pleme Sekif primi Islam.Resulullah,a.s, posla ljude da sruše božanstvo Lat. Halid bn El-Velid je bio grupovođa. S njim jebio El-Mugire bn Šu‘be. On htjede da se malo našali sa plemenom Sekif. Uze pastirsku torbu sadvije kese i reče drugovima: “Tako mi Allaha, nasmijaću vas malo pred Sekifom.” Popeo se nabožanstvo, zamahnuo torbom kao krilima, skočio i pružio se po zemlji. Stanovništvo se prepalo.Svi su drhtali od straha. Tad rekoše: “ Allah je odbio Mugiru, ubilo ga je naše božanstvo.”Mugire skoči i reče: “Allah vas nagrdio. To božanstvo je samo strašilo od kamena i gline.” Onpotom udari na vrata hrama i razbi ih. Zatim se pope na zidove, a popeše se i drugi, pa ihsrušiše i poravnaše sa zemljom. Tako su zatrpali temelj hrama božanstva Lat. Iz hrama suiznijeli nakit i robu. Pripadnici plemena Sekif su se čudom čudili kako im se nije ništa desilo.Nakon toga Halid se sa svojom grupom vratio kod Resulullaha,a.s, sa svim što je zaplijenio.Resulullah,a.s, isti dan podijeli taj plijen i zahvali Allahu koji je pomogao Svoga Poslanika iuzdigao Svoju vjeru.9. Pismo jemenskih kraljeva zvanih Himjer Resulullahu,a.s, nakon njegovog povratka saTebuka. Napisali su ga: El-Harisu bn Abdi Kulab, Nuajm bn Abdi Kulab, En-Nu‘man bn Kajl Zu-

Ru‘ajn, Hamdan i Mu‘afir. Njihov delegat je bio Malik bn Murrete Er-Rehavi, koji ponese njihovuporuku da su primili Islam, a napustili idolopoklonstvo i njegove sljedbenike.Resulullah, a.s, posla njima odgovor u kojem ih obavještava šta je dužnost muslimana, to jest,šta im pripada, a šta im je zabranjeno. Dao im je Allahovu dž.š, i svoju garanciju, ako buduizvršavali svoju dužnost i plaćali džizju. Potom im posla svoje daiije koji će ih podučiti Islamu.Vođa im je bio Muaz bn Džebel.10. Delegacija “Hemedana”, dođe kod Resulullaha,a.s, devete godine po hidžri, nakon njegovogpovratka sa Tebuka.Resulullah, a.s, im napismeno odgovori na sva pitanja koja su postavili. U područje Hemedanapostavi za namjesnika Malik bn En-Nemeta da bude nad onima koji su primili Islam, a ostalimaje postavio Halid bn El-Velida sa zadatkom da ih poziva u Islam. Halid je proveo šest mjesecimeđu njima, ali bez uspjeha. Zatim Resulullah,a.s, posla Aliju bn Ebi Taliba i naredi mu da vratiHalida.Kada je Alija stigao u Hemedan, pročita stanovnicima Resulullahovo, a.s, pismo i pozva ih daprime Islam. Svi su se ovaj puta odazvali. Alija odmah obradova Resulullaha,a.s, pismom ukome ga obavještava o njihovom Islamu. Kada je Resulullah,a.s, pročitao novu vijest, pade nasedždu, pa podiže glavu i reče: “Mir na Hemedan, mir na Hemedan.”11. Delegacija Benu Fezzareta koja je došla u Medinu devete godine po hidžri, po povratkuResulullaha,a.s, sa Tebuka. Delegacija je bila sačinjena od preko deset ljudi. Oni su došli dapotvrde svoj Islam. Tom prilikom su se požalili Resulullahu,a.s, na veliku sušu u njihovom kraju.Resulullah,a.s, se pope na mimber u mesdžidu, podiže ruke i prouči dovu za kišu. On reče:“Gospodaru moj, spusti kišu na Tvoju zemlju i na Tvoja živa bića.Gospodaru moj, prospi Svoju milost i oživi Svoju umrtvljenu zemlju.Gospodaru moj, spusti na nas obilnu kišu, kišu ugodnu od koristi, dugo iščekivanu, po svuda dapada. Gospodaru moj, kišu prije, a ne kišu kasnije, kišu korisnu, a ne od štete. Gospodaru moj,zalij nas kišom milosti, a ne kišom patnji i rušenja i potopa, i ne kišom koja uništava.Gospodaru moj, spusti na nas obilnu kišu i pomozi nas protiv naših neprijatelja."12. Delegacija iz Nedžrana, velikog grada udaljenog od Meke sedam dana hoda premaJemenu. U sklopu Nedžrana su se nalazila sedamdeset i tri sela udaljena od grada po jedandan za brzog konjanika.Nedžran je okupljao hiljadu boraca. Kršćanstvo je bila vjera Nedžranaca. Njihova delegacija jedošla u Medinu devete godine po hidžri. Brojala je dvadeset i četiri ugledna građanina od kojihsu trojica bili iz vladajućih krugova. Jedan od njih je bio namjesnik koji je imao vlast izapovjedništvo, a zvao se Abdul-Mesih. Drugi je bio poglavar koji je upravljao naobrazovanjem ipolitikom, a zvao se El-Edhem ili Šerahabil. Treći je bio biskup. Njemu je pripadalo vjerskovođstvo. On je bio duhovni vođa Nedžranaca, a zvao se Ebu Hariset bn Alkamet.Kada je delegacija došla u Medinu, sastala se sa Resulullahom, a.s. Među njima se vodiodijalog na nivou informisanja. Pitali su i pitao je, odgovarali su i odgovarao je. Zatim ih jeResulullah,a.s, pozvao u Islam. Proučio im je neke ajete iz Kur‘ana, ali oni odbiše da primeIslam. Oni su pitali Resulullaha,a.s, šta Kur‘an kaže o Isau,a.s. Resulullah.a,s, im nije taj danodgovorio, jer nije imao Objavu o tome. Tada mu Allah,dž.š objavi: “Isaov slučaj je u Allaha istikao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ”Budi!" i on bi. Istina je odGospodara tvoga, zato ne sumnjaj! A onima koji se s tobom o njemu budu raspravljali, pošto siveć pravu istinu saznao, ti reci: “Hodite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše ižene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one kojineistinu govore prizivati!” (III: 59,60,61).Kada je osvanulo jutro, Resulullah, a.s, im dade odgovor na postavljeno pitanje u smislu ovihčasnih ajeta. Resulullah,a.s, ih potom napusti taj dan da bi razmislili o svom statusu. Oni odbišeda potvrde ono što Kur‘an kaže o Isau, a.s. To saopštiše Resulullahu, a.s, slijedećeg jutra. Kadodbiše konačno, da prihvate Islam, Resulullah, a.s, odluči da ih pozove na zajedničkoproklinjanje onoga ko je lažov.Resulullah se pojavio žureći sa El-Hasanom i El-Husejnom (unucima svojim) obučeni u odoru iFatimom (kćerkom) koja je išla iza njega. Kada ga ugledaše da dolazi žurno i dostojanstveno,povukoše se na dogovor. Tada rekoše El-Akib i Es-Sejjid jedan drugom: “Ne odbijaj njegovprijedlog, tako nam Boga, ako je uistinu Poslanik pa nas prokune, nećemo se spasiti ni mi, a ninaši nasljednici poslije nas. Neće od nas ostati ni nokta ni dlake na ovoj zemlji.” Stoga sedogovoriše da se povjere Resulullahu,a.s. Dođoše i rekoše mu: “Mi ćemo ti dati ono što tražišod nas.” Resulullah, a.s, pristade na to i sklopi s njima mir. Oni će plaćati džizju i dat će dvije

hiljade komada nakita, hiljadu u mjesecu redžepu, a hiljadu u safferu, a sa svakim komadom pooku srebra. Dao im je Allahovu dž.š, i svoju garanciju. Potom im je ostavio potpunu sloboduvjeroispovjesti. To im je i pismeno potvrdio. Oni zatražiše da im pošalje povjerljivogdostojanstvenog, čestitog i poštenog čovjeka. Resulullah,a.s, posla najpovjerljivijeg čovjeka uNedžran, Ebu Ubejdet bn El-Džeraha da prikupi imetak dogovoren primirjem.Zatim se Islam, malo po malo, počeo širiti u Nedžranu. Navodi se da su zapovjednik Abdul-Mesih i poglavar El-Edhem primili Islam po povratku iz Medine i da je Resulullah,a.s, poslao kodnjih Aliju,r.a, da od njih pokupi zekat, a poznato je da se zekat uzima samo od muslimana.13. Delegacija Benu Hanife, je došla u Medinu devete godine po hidžri. Bilo ih je sedamnaestljudi. Među njima je bio Musejlema “Kezzab”.Njegovo puno ime je Musejlema bn Semamet bn Kebir bn Hubejb bn El-Haris iz plemena BenuHanife.Ova delegacija je odsjela kod jednog Ensarije. Oni dođoše kod Resulullaha,a.s, i primiše Islam.Predaje se razilaze oko slučaja čovjeka koji se zvao Musejlema Kezzab.Nakon dubljeg razmatranja došli smo do zaključka da je Musejlema zbog svoje oholosti,nadmjenosti, pohlepe i nadređenog položaja, odbio da ide sa ostalim delegatima kodResulullaha,a.s, i da je Resulullah,a.s, pokušao da ga pridobije na lijep način, na prvom mjestulijepom riječju i djelom, pa kada je vidio da to kod njega ne vrijedi, zapazio je i shvatio da on usebi nosi zlo.Resulullahu dž.š, je prije toga došlo u snu da mu je donesena zemaljska riznica i da su mu se urukama našle dvije zlatne narukvice. One su mu postale preteške, pa se zabrinuo. Zatim mu jeobjavljeno da puhne u njih. On puhnu i one nestaše. Resulullah,a.s, je protumačio ovaj san daće se pojaviti dva lažova poslije njega. Kada se pojavio Musejlema i kada se dogodilo s njimono što se dogodilo (gnusno odbijanje Islama) - a govorio je: “Ako će mi Muhammed iza sebeoporučiti poslanstvo, slijediću ga” - dođe kod njega Resulullah,a.s, noseći u ruci komad palminekore, vodeći sa sobom svog govornika Sabit bn Kasj bn Šemasa. Resulullah,a.s, stade pred Musejlemu koji se nalazio sa svojom grupom i Resulullah,a.s, mupoče govoriti o Islamu. Musejlema mu odgovori: “Ako hoćeš, riješićemo međusobno problem. Mićemo tebe priznati za Poslanika, a da tu čast oporučiš nama poslije tebe.” Resulullah,a.s, muodgovori: “Da mi zatražiš ovaj komad palmine kore ne bih ti ga dao, a Allahova naredba nećepreći na tebe. Ako pokušaš učiniti naopako, svakako će te Allah onemogućiti u tome. Tako miAllaha, vidim u tebi ono što mi se u snu dalo da vidim. Od mene toliko, a evo ti moga govornikaSabita, on će ti mjesto mene odgovarati na pitanja.” Resulullah,a.s, se okrenu i ode.Zaista se kasnije desilo ono što je Resulullah,a.s, prepoznao u Musejlemi.Kada se Musejleme vratio u Jemamu nastavio je razmišljati o svojoj pohlepi. On je izmislio dasaučestvuje s Resulullahom,a.s, u poslanstvu. Proglasio se i sam Poslanikom. Počeo je sricatirimovane rečenice da liče na ajete. Svome narodu je dozvolio alkohol i blud, a uz sve toposvjedočio je Resulullahu,a.s, da je on Poslanik.U svoju zamku je uvukao i svoj narod koji je pao u zabludu i počeo da ga slijedi i podržava.Njegov problem postade veoma ozbiljan i opasan. Narod ga je nazivao “jemamski svemilostivi”zbog njegove velike moći nad njima.On se drznu i napisa pismo Resulullahu,a.s, u kome kaže: “Ja sam saučesnik s tobom uPoslanstvu. Nama pripada polovina (poslanstva, vlasti, časti i svega drugog), a polaKurejšijama.” Resulullah,a.s, mu odgovori pismom u kome kaže: “Zaista, zemlja pripadaAllahu,dž.š. On je daje kome hoće od Svojih robova u naslijeđe; a lijep ishod će biti za one kojise budu Allaha bojali.” (VII:128).Prenosi se da je Ibnu Mes‘ud rekao: “Dođoše dvojica ljudi: Ibnu-n- Nevaha i Ibnu Esal, dvaMusejlemetova izaslanika, kod Resulullaha,a.s, pa ih Resulullah,a.s, upita: ”Svjedočite li da samja Allahov Poslanik?" A oni odgovoriše: “Tvrdimo da je Musejlema Allahov Poslanik.”Resulullah, a.s, reče: “Ja vjerujem Allaha, dž.š, i Njegovog Poslanika. Da sam i jednog delegataubio, ubio bih vas dvojicu.”Musejlema se proglasio lažnim poslanikom desete godine po hidžri, a ubijen je u ratu naJemami u doba Ebu Bekr Es-Siddika,r.a, mjeseca rebiul-evvela, dvanaeste godine po hidžri.Ubio ga je Vahšijj, Hamzin,r.a, ubica.Drugi koji se proglasio da je poslanik je El-Esved El-Anesijj iz Jemena. Njega je ubio Fejruz.Odsjekao mu je glavu na dan i noć pred preselenje Resulullaha,a.s, na ahiret. O tomeResulullah,a.s, bi obaviješten Objavom, i on to prenese svojim ashabima, a tek nakon toga jestigla vijest Ebu Bekru,r.a,a iz Jemena.

14. Delegacija Amira bn Sa‘sa‘a u kojoj je bio Amir bn Tufejl, Allahov neprijatelj i Erbed bn Kajs,Lubejdov brat po majci, zatim, Halid bn Džafer i Džebbar bn Eslem. To su bili poglavari plemenai najveći njihovi zlikovci. Amir je bio onaj, što je pobio ashabe na izvoru Meunet. Kada je ovadelegacija dolazila u Medinu, Amir i Erbed skovaše zavjeru da ubiju Resulullaha,a.s.Kad stigoše, Amir uze da govori Poslaniku,a.s, a Erbed je kružio oko njega. Sablju je izvukao izkorica koliko jedan pedalj. Zatim mu Allah,dž.š, oduze ruku, pa nije mogao da je makne.Allah,dž.š, je štitio Svoga Poslanika, a.s. Resulullah,a.s, ih prokle obojicu. Kada su se vratili,Allah Erbedu posla grom koji ga sprži i izgori zajedno sa devom. A Amir je bio sa nekom ženomSelulijom, pa je obolio od guše na vratu i umrije govoreći: “Zar guša ko devina grba i smrt u kućiSelulije?”U Sahih Buhariji stoji da je Amir došao kod Resulullaha,a.s, i rekao: “Izaberi od slijedeće tristvari: tebi brda sa stanovništvom, a meni sela i gradovi. Ili da budem tvoj nasljednik poslijetebe, ili da ratujem protiv tebe sa Gatafanom, sa hiljadu arapskih konja i arapskih kobila?Ranjen je u kući neke žene, pa je govorio: ”Guša kao devina grba. “Kada mu je bilo pred smrt,zavikao je: ”Dajte mi moga konja! “Kad mu ga dovedoše, on uzjaha i umrije na konju.”15. Delegacija Tudžib (ogranak plemena Kinde), je došla u Medinu sa zekatom svog plemena.Bilo ih je trinaest ljudi. Interesovali se se za Kur‘an i Sunnet. Željeli su da se poduče uislamskom učenju. Molili su Resullaha, a.s, da im neke stvari da napismeno.Nisu dugo boravili u Medini. Kada ih je Resulullah a.s, ugostio i nagradio, poslaše mu dječakakoji je ostao uz putnu opremu, da i on porazgovara sa Resulullahom.a.s.Dječak dođe i reče: “O Allahov Poslaniče, krenuo sam iz svog mjesta samo zato da zamolišAllaha, dž.š, da mi oprosti grijehe i da mi se smiluje, i da moje srce učini bogatim.”Resulullah,a.s, zamoli Allaha dž.š, za ovog dječaka. Dječak je bio veoma bogobojazan i dobarmu‘min. Učestvovao je u ratu protiv odmetnika od Islama. On je izrastao u pravog vjeroučitelja usvojoj sredini. Narod ga je slijedio.Delegacija Tudžiba se još jedanput srela sa Resulullahom,a.s, na “Oprosnom hadždžu”, desetegodine po hidžri.16. Delegacija Tajja koja je došla u Medinu kod Resulullaha,a.s, da primi Islam. Sa njima je bioZejd El-Hajl. Razgovarali su sa Resulullahom,a.s, i on im je predočio Islam. Oni su ga prihvatili ibili čestiti muslimani. Resulullah,a.s, reče: “Koga god su mi hvalili od Arapa, kada bi došao kodmene, vidio bih da su pretjerivali, osim u slučaju Zejda El-Hajla, koji je bio mnogo bolji od onogšto je rečeno za njega. Resulullah, a.s, ga je stoga prozvao Zejdu-l-Hajri.Tako su dolazile jedna za drugom delegacije u Medinu cijele devete i desete hidžretske godine.Historičari islamskih bitaka i perioda Resulullahovog života i djela su naveli delegacijestanovnika Jemena, El-Ezda,Benu Se‘ada Huzejma iz Kuda‘ta, Benu Amira bn Kajsa, BenuEseda, Behra‘a, Havlana, Muhariba, Benu-l-Muntefika Selamana, Benu Abesa, Muzejneta,Murada, Zubejda, Kindeta, Zu Merreta, Gassana, Benu Ajša, Nuhaa. Delegacija Nuhaa jeposljednja koja je došla u Medinu polovinom mjeseca muharrema, jedanaeste godine po hidžri.Delegacija je brojala dvjesto ljudi.Najveći broj delegacija je dolazio devete i desete godine po hidžri, a samo njih nekoliko je bilo ujedanaestoj godini.Neprekidni dolazak ovih delegacija ukazuje u kojoj je mjeri Islam kao vjera i islamsko učenjebilo prihvatano i koliki je njegov domen i uticaj bio u cijeloj Arabiji. Arapi su gledali na Medinu suvažavanjem i poštivanjem, tako da su je prihvatali kao svoju. Medina je postala glavni gradArabije, pa se nije mogla službeno ni zaobilaziti.Istina je, da je bilo još beduina koji su primili Islam zbog svojih poglavara, a da još sami nisu bilinačisto sa sobom i svojim običajima i željama iz predislamskog doba. Oni još nisu prošli krozvaspitno odgojnu islamsku školu. Neke od njih je Kur‘an opisao u poglavlju “At-tewba”. Allah,dž.š. kaže: “Beduini su najveći nevjernici i najgori licemjeri i razumljivo je što ne poznaju propisekoje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i mudar je.Ima beduina koji ono što daju smatraju nametom. I jedva čekaju da vas nesreća stigne - nekanjih pogodi nesreća! A Allah sve čuje i sve zna." (IX:97,98)O nekim beduinima Allah,dž.š, pohvalno govori, pa kaže: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i uonaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikoveblagoslove zasluže. To im je, zaista, dobro djelo. Allah će ih sigurno milošću Svojom obasuti, jerAllah prašta i samilostan je.” (IX:99).

Što se tiče Arapa naseljenih u gradovima: Mekki, Medini, Sekifu, u mnogim gradovima Jemena,Bahrejna, tamo je Islam prihvaćen istinski, u pravom smislu. Oni su bili jaki muslimani. Mnogiashabi, velikodostojnici i gospoda su bili iz te sredine.USPJEH ŠIRENJA ISLAMA I REZULTATIPrije nego krenemo naprijed u susret posljednjim danima u životu Resulullaha, a.s, potrebno jeda kažemo uopšteno o uzvišenim zadacima koje je Resulullah, a.s, učinio za vrijeme svogživota, te čime je sve bio obdaren mimo drugih Poslanika koji su bili s Objavom ili bez nje, kakobi ustvrdili da je on najodabraniji od svih njih.Našem Resulullahu, a.s, je rečeno od Allaha, dž.š,: “O ti, umotani! Probdij noć osim malogdijela!” (LXXIII:1,2) “O ti, pokriveni! Ustani i opominji!” (LXXIV:1,2)On je ustao i ostao da bdije više od dvadeset godina noseći na svojim plećima težinu velikog“emaneta” - povjerene Objave, najveće za ovu Zemlju. Ponio je teret cijelog čovječanstva,obavezu vjere u jednog Boga, breme neumornog truda i džihada na mnogim područjima života.Ponio je Resulullah, a.s, na svojim plećima odgovornost neumornog rada i džihada. Trebalo jeodgojiti čovječiju savjest uronulu u sumnje, varke i beznađe predislamskog doba i njegovihpogleda na život. Čovjekova savjest, njegova ličnost, njegov ego, bili su previše opterećenistrašću i prekomjernošću u svemu što ne valja. Vjera Islam je zahtijevala mnogo truda da sečovjek izgradi i dovede u okvire normalnog. Nakon dovođenja savjesti u jednu normalu,prelazilo se na druga područja, to jest nakon borbe čovjeka sa samim sobom, predstojala jeborba sa neprijateljem i to dugotrajna i neprekidna borba sa Allahovim neprijateljima. Nevjerniciokrenuti protiv vjernika, spremni su i ustrajni u namjeri da zatru sjemenku istine tu oštroumnubiljku dok je u klijanju. Treba to učiniti prije nego počne ta istina rasti i pružati svoje korijenje udubinu zemlje, a grane u nebeska prostranstva. Ona ne smije baciti u sjenu ostale “istine.”Resulullah, a.s, i muslimani nisu imali vremena ni da se odmore od bitaka unutar Arabije, a većse Vizantija spremala protiv ovog novog naroda (ummeta muslimanskog) želeći da ga pokori usvom naletu sa sjevera.U toku svega ovoga, prva bitka nije još bila gotova, jer borba protiv samog sebe vječno traje.Njen prijatelj je prokleti šejtan koji ni trenutka ne odustaje od zlih namjera. On neprekidnopokušava da prodre u dubinu ljudske duše i da u njoj stalno raspiruje neukroćene strasti.Nasuprot svemu ovome stoji Muhammed, Resulullah, a.s, čuvajući Allahovu vjeru, vodećineprekidnu borbu na svim područjima mukotrpnog života i dunjaluka koji ga zapljuskuje svojomsvakodnevnicom.Muslimani oko njega osjećaju sigurnost i udobnost, stečenu neprekidnim trudom, okićeni lijepimstrpljenjem - saburom, bdijući noću u zikru, ibadetu i učenju Kur‘ana, pobožni i poslušniAllahovim naredbama.Tako je živio naš Resulullah,a.s, u neprekidnoj, mukotrpnoj životnoj borbi više od dvadesetgodina. Nada ga nikada nije napuštala svo to vrijeme, da će Islam, vjera i učenje imati uspjehana širokom području zemaljske sfere.Islam je prihvaćan razumom, a razum je ostajao zapanjen nad mnogim događajima. Kakvom jebrzinom Arabija prihvatila Islam i kakvom je brzinom predislamsko mnogoboštvo doživjelo krah!Probuđena svijest odbijala je vjerovanje u kipove i kumire, pa ne samo to, nego su ih lomili,kršili, rušili i uništavali.Pustinjskim gradovima, selima i prostranstvima odjekivale su riječi “tevhida”, slavljenja jednogBoga, Allaha, dž.š. Zvuk ezana koji je pozivao na namaz razlijegao se tim pustinjskimprostranstvima. Novo vjerovanje davalo je život umrtvljenoj sredini.Učači Kur‘ana pohrliše lijevo i desno na sjever i na jug učeći, sa svim srcem Allahove ajete,uspostavljajući Njegove propise.Ujediniše se narodi i zavađena plemena. Ljudi prestaše obožavati idole i počeše vjerovatiAllaha. Nije više bilo pobjednika i potčinjenih, gospodara i robova, sudaca i osuđenika, onih kojičine nepravdu i onih kojima se čini nepravda. Arapi su s Allahovom dž.š, pomoću odbacilipredislamsku tradiciju. Nije više bio bolji Arap od stranca, a ni stranac od Arapa, nije imaoprednost bijelac nad crncem, osim ako je bogobojazniji. Svi su ljudi postali od Adema, a.s, aAdem je od prašine.Ovim putem, uz vrijednosti Islama, Arapi su ostvarili svoje jedinstvo, pa i više od toga, jedinstvočovječnosti i društvene pravde. Iz ovodunjalučkih problema izranjala je formula za sretan život.Dani su prolazili, Zemlja je mijenjala svoje lice, historija je pisala svoje nove stranice. Ljudski umbio je bogatiji za nova saznanja.

Predislamsko doba je u svakom pogledu podčinjavalo čovjeka stvarima i predmetima. Njegovudušu je zaplelo u kučine mračnjaštva i nevjerstva. Gospodarila je zabluda i tmina i poredprethodnih nebeskih vjera, koje su već tada doživjele krivovjerstvo i slabost, i koje su izgubilemoć kontrole nad čovječijom dušom. Te vjere su već tada bile opore, beživotne i bezdušne.Vjera Islam je oslobodila čovjeka, njegov duh i razum iz omče bezvjerstva, mnogoboštva iropstva. Oslobodila je ljudsko društvo od nasilja i terora, od razjedinjenosti i različitosti bilo kojevrste.Islam je izgrađivao društvo na temeljima čednosti, poštenja, čistoće, na temeljima slobode iobnove, na temeljima znanosti i postojanosti, povjerenja u nama, pravde, časti. Izgrađivao ga jena temelju neprekidnog djelovanja i rada bez kojeg nema ljepšeg i udobnijeg života. Islam jesvakoj stvari u životu odredio mjeru.Zahvaljujući svim ovim promjenama Arabija je doživjela častan preporod kakav nije imala odsvog nastanka i historiju kakvu nije imala do tada, a koja je ukrasila život narodu do tadanepoznatom u svijetu.OPROSNI HADŽDŽPlodovi islamskog učenja su se razvijali i rasli, dostava vjere je sazrijevala, a novo društvo seizgrađivalo na temelju obožavanja jednog Allaha i ničeg drugog. Ono je temeljeno naResulullahovoj, a.s, Objavi koju je od Allaha dobivao.Kao da je nepoznati glas šaptao Resulullahu,a.s, i u srce ulijevao osjećaj da se njegov boravakna ovom svijetu bliži kraju.Kada je otpremio Muaz bn Džebela u Jemen, desete godine po hidžri, rekao mu je, izmeđuostalog: “O Muaze, možda me nećeš više vidjeti poslije svoga povratka, ali ćeš vjerovatno proćipokraj ovog mog mesdžida i moga mezara...” pa je Muaz zaplakao bojeći se rastanka saResulullahom, a.s.Allah dž.š, je htio da Njegov Poslanik a.s, ugleda plodove svoje misije radi koje je podnosioraznorazne tegobe i patnje preko dvadeset godina, pa mu je omogućio da se na obroncimaMekke sastane sa arapskim plemenima i njihovim predstavnicima, i da uzmu od njega vjerskeosnove i propise, i da Resulullah,a.s, uzme od njih potvrdu da je svoj emanet o dostavi Islamaispunio, da je Objavu prenio i savjet ummetu - narodu ostavio.Resulullah, a.s, proglasi da će obaviti hadždž kojeg će Allah,dž.š, blagosloviti i kojem ćemuslimani prisustvovati. U Medinu stiže mnogi svijet. Svako je želio da ostane uz Resulullaha,a.s, i da s njim zajedno krene na taj put.I u subotu, dvadeset šestog zul-kadeta, Resulullah, a.s, se spremi za put.Kad sunce odskoči, očisti svoje tijelo i obuče svoju odjeću i krenu poslije podneva. U Zu-l-Hulejfu (mjesto) je stigao prije ikindije namaza.Sačekao je ikindiju i klanjao dva rekata. U Zu-l-Hulejfi je i prenoćio. A kada je osvanuo, rekao jesvojim ashabima: “Noćas me je posjetio Džibrili-Emin koga je poslao moj Gospodar i rekao mi:”Klanjaj u ovoj mubarek dolini i reci: “Obavljam umru sa Hadždžom.”Pred podne se Resulullah,a.s, okupao, a zatim obukao ihrame. Aiša, r.a, ga je namirisala, isvojom rukom utrljala mirisni prašak u kome je bilo miska po tijelu i po glavi. Čak su se na bradii vratu vidjeli tragovi praška, koje nije saprao. Zatim je obukao ihrame, klanjao podne namaz,dva rekata.Zatim se, učeći šehadet, odazvao Allahu dž.š, za hadždž i umru zajedno i nijjet donio da ihistodobno obavi. Poslije toga je izašao, uzjahao svoju devu i ponovo se Allahu odazvao, apotom se opet Allahu dž.š, odazvao kada ga je deva ponijela kroz pustinju. Putovao jeResulullah,a.s, dok se nije približio Mekki. U mjestu Zu-Tuva je prenoćio, a zatim je izjutraklanjao sabah namaz, ponovo se okupao i ušao u Mekku u nedelju izjutra, četvrtog zul-hidždžeta, desete godine po hidžri. Na putu je proveo osam dana, srednjeg hoda.Kada je ušao u Mesdžidu-l-Haram, obišao je Kabu (učinio tavaf), a zatim obavio s‘aj (polutrčećihod) između Saffe i Merve. Nije skidao ihrame, jer je naumio istodobno obaviti hadždž i umru.Sa sobom je poveo kurbana.Odsjeo je u gornjem dijelu Mekke na mjestu El-Hudžun. Nije višeodlazio da obavlja tavaf do hadždžskog tavafa.Resulullah, a.s, je naredio svim onima koji nisu naumili klati kurban da u ihramima budu samodok obave umru, to jest, učine tavaf oko Kabe i sa‘j između Saffe i Mevre, a zatim da skinuihrame i razriješe umru.Mnogi su se pokolebali, pa im je rekao: “Kad bih ponovo došao u ovu situaciju ne bih postupioovako, a da nije uz mene kurban i ja bih skinuo ihrame i razriješio se umre, pa neka se skineonaj ko nema sa sobom kurbana.” Ashabi i ostali poslušaše i izvršiše naredbu Resulullaha, a.s.

Osmog dana zul-hidždžeta, na dan “tervijeta” (dan uoći Arefata) uputi se Resulullah, a.s, naMinu. Na Mini je klanjao podne i ikindiju zajedno, a akšam i jaciju zajedno. Tu je prenoćio iklanjao sabah namaz (pet namaza je klanjao na Mini). Ostao je još malo dok se nije suncepojavilo, a onda je krenuo na Arefat. Tu je zatekao podignut šator u Namiri od vunenogpokrivača. U njemu je odsjeo. Kada se sunce nagelo zapadu naredi da mu dovedu devu, uzjahaje i krenu u sred doline Arefata. Na Arefatu se okupilo sto dvadeset i četiri, ili sto četrdeset ičetiri hiljade ljudi, hadždžija.Resulullah, a.s, stade kao govornik i održa ovu univerzalnu, konciznu hutbu. On reče: “O ljudi,poslušajte moj govor, jer ja ne znam da li ću se nakon ovog moga hadždža više sresti sa vamaikada na ovom mjestu.Vaša krv i vaši imeci su vam sveti kao što je svet ovaj vaš dan u ovom vašem mjesecu i u ovojvašoj zemlji. Zaista je sve iz predislamskog doba (vjera i običaji) pod mojom nogom poništeno(poništeno i odbačeno)? I krvna osveta iz predislamskog doba je oborena.Prva krvna osveta, našu krv Ibni Rebiat bn El-Harisa, poništavam. On je bio na dojenju uplemenu Benu S‘ada, a ubili su ga iz plemena Huzejl.Predislamska kamata je poništena. Prvu kamatu s naše strane koju odbacujemo je kamataAbbasa bn Abdul-Muttaliba. Sva je oborena.Bojte se Allaha u ponašanju sa ženama. Vi ste ih uzeli uz Allahovo povjerenje, s njima odnosimate uz Allahovo odobrenje. One su dužne da u vašu kuću ne upuštaju nikoga. Vi to mrzite iimate pravo zahtijevati od njih. Ako one i pored toga to učine, udarite ih udarcem koji niježestok. One imaju pravo da ih vi hranite i oblačite kako je pravično. Vama ostavljam AllahovuKnjigu, i ako je se budete čvrsto pridržavali nećete zalutati.O ljudi, zaista poslije mene neće biti više Poslanika, a niti će poslije vas biti drugog ummeta(naroda). Zbog toga, vjerujte u Svoga Gospodara, klanjajte svojih pet vakata namaza, postitesvoj mjesec ramazan, dajite na svoj imetak zekat, njime čistite svoje duše i hodočastite kućusvoga Gospodara. Budite poslušni svojim dostojnim naredbodavcima.Ako sve ovo ispoštujete, ući ćete u džennet svoga Gospodara.A ako budete pitani za mene, šta ćete odgovoriti?" Ljudi odgovoriše: “Svjedočimo da siobavijestio, izvršio i posavjetovao.”Resulullah,a.s, reče, pokazujući kažiprstom dignutim ka nebu, a zatim uperenim u narod:“Gospodaru moj, Ti si svjedok.” To je ponovio tri puta.Čovjek koji je s najjačim glasom prenosio Resulullahove,a.s, riječi prisutnima na Arefatu, bio jeRebiat bn Umejje bn Halef.Nakon što je Resulullah,a.s, završio svoj govor, Allah,dž.š, mu posla Objavu. Allah,dž.š, kaže:“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan samda vam Islam bude vjera.” (V:3). Kada je Omer, r.a, čuo ovaj ajet zaplakao je, pa su ga upitali:“Šta te je rasplakalo?” Odgovorio je: “Nakon upotpunjenja i savršenstva ne može biti ništa drugodo manjkanje i nedostatak.”Nakon održane hutbe, Bilal je proučio ezan, pa ikamet i Resulullah, a.s, je klanjao ljudimapodne. Zatim je opet proučen ikamet i Resulullah, a.s, je klanjao ikindiju. Između ova dvanamaza nije klanjao ništa više. Nakon toga je uzjahao devu i došao na mjesto stajanja naArefatu. Devu je okrenuo trbuhom prema Džebelu-r-Rahmet (brdo Milosti), dok je brdo biloispred njega. Okrenuo se kibli i tako ostao stajati do zalaska sunca. Kada je nestalo crvenila nazapadu, Resulullah,a.s, posadi iza sebe na devu Usameta i krenu na Muzdelifu. Na Muzdelifu jeklanjao akšam i jaciju sa jednim ezanom i dva ikameta. Između namaza nije tesbih učio. Nakontoga je legao do zore.Ujutro je klanjao sabah, sa ezanom i ikametom, dok nije svanulo. Poslije namaza je uzjahaodevu i krenuo na brijeg Muzdelife, okrenuo se kibli i molio Allaha, dž.š, učio tekbire i “tehlile” (lailahe illallah). Tu je stajao i molio dok se nije razvidilo.Sa Muzdelife je krenuo na Minu prije izlaska sunca. Iza sebe je na devu posadio El-Fadla bnAbbasa. Tako je stigao u dolinu Muhassir. Tu se malo kretao (što spada u obred hadždža), apotom je krenuo srednjim putem koji izlazi na Veliko džemre. Stigao je do džemreta (mjestogdje se bacaju kamenčići na šejtana). U Resulullahovo,a.s, doba je kraj tog džemreta bilostablo, pa se je to džemre nazivalo “Džemretu-l-Akaba” ili “džemretu-l-ula” (akabsko ili prvoDžemre). Na džemre je bacio sedam kamenčića. Uz svaki kamenčić" je učio “Allahu ekber.”Kamenčiće je bacao od sredine doline Mine.Nakon bacanja kamenčića otišao je na “menhar” mjesto gdje se kolju kurbani. Zaklao ješezdeset i tri deve svojom rukom, a onda je dao Aliji r.a, pa je zaklao ostatak, a to je trideset i

sedam deva. Ukupno je zaklao stotinu velikih kurbana. Alija r.a se udružio sa Resulullahom,a.s,u njegovim kurbanima.Resulullah,a.s, je naredio da se od svakog kurbana odsiječe po dio koji su stavili u lonac. Mesose skuhalo, pa je jeo mesa i pio mesne čorbe. Resulullah, a.s, je uzjahao devu i otišao u Mekkuda obavi tavafu-l-ifadeti (oprosni tavaf).U Mekki je klanjao podne namaz. Poslije toga otišao je kod Benu Abdul-Muttaliba koji sunapajali hadždžije Zem-zem vodom, i reče: “Siđite. o Benu Abdul-Muttalib i dajte mi vode. Dame nije strah da će vam ljudi preoteti posao i ja bih sišao s vama da zahvatam vodu.” Oni mudohvatiše kofu, pa se Resulullah a.s, napi Zem-zem vode.Na prvi dan Kurban Bajrama, desetog zul-hidždžeta, kada se podiže sunce u prije podnevnimčasovima, održa Resulullah,a.s, govor. Sjedio je na mazgi, a ljudi su neki stajali, a neki sjedili.U ovoj hutbi je ponovio neke stvari iz jučerašnjeg govora. Buharija i Muslim prenose od EbuBekra r.a, koji kaže: “Resulullah, a.s, nam je prvog dana Kurban bajrama održao hutbu u kojojje rekao: ”Vrijeme se obrće kao što se obrtalo na dan stvaranja Nebesa i Zemlje. Godina sesastoji od dvanaest mjeseci od kojih su četiri sveta. Tri su mjeseca uzastopna: zul-kade, zul-hidždže i muharrem. A redžep je između džumadel-ahira i š‘abana."Zatim je rekao: “Koji je ovo mjesec? Odgovorismo: ”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju."Resulullah, a.s, zaćuta, pa pomislismo da će mu dati neko drugo ime. On upita: “A nije li zul-hidždže?” Odgovorismo: “Da.” On upita: “A koja je ovo zemlja?” Odgovorismo: “Allah i NjegovPoslanik najbolje znaju.” Resulullah zaćuta, pa pomislismo da će joj dati neko drugo ime. Onnapokon reče: “A nije li ovo Beldet” (Mekka). Odgovorismo: “Da.” “A koji je ovo dan?”Odgovorismo: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Pa zaćuta, a mi pomislismo da će ganazvati drugim imenom. On upita: “A nije li ovo dan klanja kurbana?” Odgovorismo: “Da.”Resulullah, a.s, reče: “Zaista su: vaša krv, vaši imeci i vaše mnoštvo sveti kao što je svet ovajvaš dan, u ovom vašem kraju i u ovom vašem mjesecu.”“Vi ćete se sresti sa svojim Gospodarom, pa će vas pitati o vašim djelima. Nemojte se, poslijemene, vraćati u zabludu, da jedni drugima glave skidate.” “Jesam li vas obavijestio?”Odgovoriše: “Da.” Resulullah,a.s, reče: “Gospodaru moj, budi svjedok. I znajte, neka prisutniobavijeste odsutne, možda će mnogi obaviješteni bolje razumjeti od prisutnih koji su čuli.”U jednoj predaji se navodi da je Resulullah,a.s, na toj hutbi rekao: “Znajte, griješnik koji griješi,može samo sebi da pogriješi, neka ne zgriješi prema svome djetetu, i neka ne zgriješi dijeteprema roditelju! Zaista je šejtan očajan što neće nikada više biti obožavan u ovoj vašoj zemlji.Ali, on će imati poslušnost u vašim djelima koja smatrate nevažnim, pa će biti zadovoljan snjima.”Resulullah, a.s, je dane Kurban Bajrama proveo na Mini obavljajući obrede hadždža ipodučavajući ljude propisima. Slavio je Allaha, dž.š, obavljajući tradiciju kurbana kako ju jeobavljao narod Ibrahima, a.s.Uz sve to, poništavao je tradiciju širka (mnogoboštva) i njena znamenja. U toku bajramskihdana održao je još nekoliko govora.Ebu Davud pripovijeda, preko pouzdanog lanca prenosilaca, od Serrae, kćerke Nubehana kojakaže: “Resulullah, a.s, nam je održao govor sredinom bajramskih dana. Rekao je: ”Da li je ovosrednji dan Bajrama?". Njegov govor ovog dana je bio isti kao prvog dana. Ovaj govor je rečenneposredno poslije objave sureta “An-nasr.”Trinaestog dana zul-hidždžeta, ili treći dan Kurban Bajrama Resulullah,a.s, je krenuo sa Mine.Stigao je u Ebtah, na obronak Benu Kenaneta. Tu je proveo ostatak tog dana i sljedeću noć.Tamo je klanjao podne i ikindiju zajedno, a akšam i jaciju zajedno. Zatim je malo sjeo, a ondauzjahao devu i krenuo u Bejtullah. Tada je obavio tavafu-l-vedai (oprosni tavaf).Nakon obavljenih svih obreda hadždža, naredi da se pripremi povratak u Medinu, ne da biiskoristio odmor, nego da bi nastavio sučeljavanje i mukotrpan rad radi Allaha,dž.š, i Njegovogputa.Posljednji vojni pohodOholost vizantijske države odbila je svaku životnu istinu koju je predočio Islam. Ta njena oholostnavela ju je da ubije svakog onoga ko postane sljedbenik te istine, isto kao što je uradila saFervetom bn Amrom El-Džezzamijom, koji je bio njihov namjesnik u Muanu.Gledajući na ovu njihovu smjelost i naobraženost, Resulullah,a.s, odluči da pripremi velikuvojsku. U mjesecu safferu, jedanaeste godine po hidžri, naredi Usami bn Zejd bn Harisetu dakrene s konjicom i da napadne Beka‘ i Ed-Darum u Palestini.

Tim napadom trebao je uliti strah i napraviti pometnju u redovima neprijatelja, a uliti povjerenje isamopouzdanje u srca Arapa naseljenih na granici islamske zemlje, te da ne bi kogod pomislioda crkvena snaga ima nesalomljivu moć, kao i to da prihvatanje Islama donosi svojimsljedbenicima samo smrt.Ljudi su vodili raspravu oko ličnosti vojskovođe, zbog toga što je veoma mlad. Sumnjali su daneće uspješno obaviti povjereni zadatak. Na to je Resulullah, a.s, rekao: “Ne čudim se štonapadate Usametov položaj, jer ste napadali i položaj njegovog oca prije toga. Otac mu je biostvoren da bude na vladajućem položaju iako mi je bio jedan od najdražih ljudi, a i ovaj mi jetakođer, poslije njega jedan od najdražih.”Nakon ovih riječi ljudi pohrliše da stupe u redove Usametove vojske. Kada su napustili Medinu,prvo odmaralište im je bilo u El-Džurfi, na tri milje od Medine, gdje su im stigle nepovoljne vijestio bolesti Resulullaha,a.s. Ta vijest ih je omela i nisu željeli da nastave put dok ne saznaju zaAllahovu odredbu.Muđutim, Allah je htio da ovo bude ipak prvi vojni pohod u hilafetu Ebu Bekra Es siddika.ODLAZAK UZVIŠENOM ALLAHU, DŽ.Š.Vijesnici rastankaNakon što je vjersko učenje dobilo svoju konačnu formu i nakon što je Islam zavladao cijelomArabijom, pojavili su se znaci rastanka sa životom, životom koji je izbijao iz osjećanjaResulullaha,a.s, i koji je pojašnjen njegovim riječima i njegovim djelima.Resulullah,a.s, je u mjesecu ramadanu 10.g.h. bio u i‘tikafu (zatvaranje u džamiji uz Ramazan)dvadeset dana, dok je prethodnih godina ostajao u i‘tikafu samo po deset dana. Džibrili Emin jeproučio Kur‘ani- kerim zajedno sa Resulullahom, a.s, dva puta.Resulullah, a.s, je rekao na Oprosnom hadždžu: “Ja ne znam da li ću se sa vama ikada višesresti na ovom mjestu.” Tako je isto rekao kod Prvog džemreta na Akabi: “Primjenjujte obredehadždža onako kako ih ja obavljam, jer se nadam da više neću poslije ove godine hodočastiti.”Sredinom Kurban Bajrama objavljena mu je sura “An-Nasr”, pa je znao Resulullah,a.s, da jedošlo vrijeme rastanka i da mu duša nagovještava smrt.Početkom mjeseca Saffera, jedaneste godine po hidžri, otišao je Resulullah, a.s, na Uhud iklanjao moleći se Allahu za šehide, opraštajući se od mrtvih kao i od živih.Otuda se vratio u mesdžid, ispeo na mimberu i rekao: “Ja vas napuštam. Ja ću pred Allahomsvjedočiti o vama. Tako mi Allaha, gledam sada u svoje vrelo (kevser). Meni su dati ključeviriznica Zemlje. Ja se ne plašim, tako mi Allaha, da ćete poslije mene biti mušrici, ali se bojim daćete se prepirati oko imetka.”Te noći, oko ponoći, izađe u Dženeti bekiju (mezarje uz mesdžid). Tu je molio Allaha, dž.š, daoprosti grijehe umrlim. Tu je rekao: “Esselamu alejkum, o stanovnici mezarja. Neka vam nije ‘aogdje ste u poređenju onoga u čemu se nalaze ljudi. Pojavila se smutnja kao tamna noć.Smutnja za smutnjom dolazi. Ova posljednja je gora od prve.” Zatim je obradovao mrtvegovoreći: “Mi ćemo doći tamo gdje ste vi.”Početak bolestiU ponedjeljak, dvadeset devetog saffera, jedanaeste godine po hidžri, Resulullah, a.s, jeprisustvovao jednoj dženazi u Dženneti bekiji. Kada se vraćao kući sa dženaze zabolila ga jeglava. Dobio je visoku temperaturu, tako da su njenu jačinu osjećali na čalmi koju je nosioomotanu oko glave.Resulullah, a.s, je klanjao bolestan u mesdžidu kao imam jedanaest dana, a sve skupa je biobolestan trinaest ili četrnaest dana.Posljednja sedmica u životuBolest je bila preteška za Resulullaha, a.s, da je počeo pitati svoje žene: “Gdje sam sutra? Kodkoje sam sutra?” One su shvatile njegovu želju pa su mu dozvolile da bude gdje hoće.Preselio se kod Aiše, r.a, oslanjajući se između El-Fadla bn Abasa i Alije bn Ebi Taliba, r.a. UAišinu kuću je ušao podvezane glave, vukući nogu za nogom. Kod nje je proveo posljednjusedmicu svoga života.Aiša, r.a, je učila “Muavvezetejni” - sure Al-Falag, i An-Nas, i dove koje je naučila odResulullaha, a.s, pa bi puhnula na njega i potrala bi ga njegovom rukom, moleći blagostanje.Pet dana pred preseljenjeU srijedu, na pet dana pred preselenje, temperatura se proširila na cijelo tijelo. Imao je jakebolove i nesvjesticu.Rekao je: “Donesite sedam mješina vode s različitih bunareva, kako bih mogao izaći pred narodda im ostavim oporuku.”

Stavili su ga u korito da sjedne i sasuli na njega vodu, da je počeo govoriti: “Prekinite, prekinite.”Nakon toga je osjetio poboljšanje bolesti. Ušao je u mesdžid, podvezane glave, sjeo namimberu i okupljenom narodu održao govor. Rekao je: “Prokletstvo Allahovo neka je na Jevrejei kršćane, jer su grobove svojih Poslanika pretvorili u bogomolje.” U drugoj predaji stoji:“Poubijao Allah Jevreje i kršćane jer su uzeli grobove svojih Poslanika za bogomolje.”Zatim je rekao: “Ne uzimajte moj kabur za predmet obožavanja.”Zatim se ponudio na kaznu ako je kome šta nažao učinio. Rekao je: “Ako sam nekoga išibao poleđima, evo mojih leđa, neka mi vrati istom mjerom. Ako sam kome povrijedio čast, evo me,neka mi vrati istom mjerom.”Sišao je iza toga, sa mimbere i klanjao podne namaz. Poslije je opet sjeo na mimberu i opetponovio da ako je kome šta dužan ostao neka se zatraži od njega da mu se vrati.Neki čovjek reče: “Dužan si mi tri drahme.” Resulullah,a.s, se okrenu El-Fadlu i naredi: “OFadle, dadni mu ih.” Potom je dao oporuku u vezi Ensarija govoreći: “Ostavljam vam oporuku oEnsarijama. Oni su moja čeljad i moja obitelj, ali su odradili ono što su trebali odraditi, a ostajeim ono što su još dužni da odrade. Primajte od njih ono što je dobro, a zanemarite ono što je odnjih loše.”U drugoj predaji stoji da je rekao: “Ljudi se umnožavaju, a Ensarija je sve manji broj dok nebudu kao so u hrani. Ko bude od vas na vlasti, pa od njih doživi neugodnosti ili pomoć, pa nekaod njih primi ono što je od njih dobro, a zanemarite ono što je od njih loše.”Nakon toga je rekao: “Allah,dž.š, je dao jednom čovjeku da bira iz dunjalučke bašće cvijeće kojehoće ili ono koje Allah ima kod sebe. On izabere ono što Allah ima.”Ebu Sa‘id El-Hudri r.a, prenosi: “Zaplaka Ebu Bekr r.a. ”On reče: “Žrtvujemo te za naše očeve inaše majke.” Mi mu prigovorismo, a ljudi rekoše: “Pogledajte ovog starca, šta je njemu?”Resulullah, a.s, govori o robu koga je Allah stavio na ispit da ubere ovodunjalučko cvijeće ili onokoje ima Allah, a ovamo viče: “Žrtvujemo te za naše očeve i naše majke. Resulullah, a.s, jesada bio u poziciji da bira, a Ebu Bekr je zaista bio najučeniji od nas.Onda Resulullah, a.s, reče: “Najdarežljiviji čovjek prema meni, bilo u svom imetku ili druženju samnom je Ebu Bekr. Kad bih tražio prisnog prijatelja, mimo moga Gospodara, uzeo bih EbuBekra. Ali znajte, braća okupljena oko Islama u ljubavi i slozi naići će i na vrata džamijezatvorena, a Ebu Bekrova su uvijek otvorena.”Četiri dana pred preseljenjeU četvrtak na četiri dana pred preseljenje na ahiret, osjećajući velike bolove, Resulullah,a.s,reče: “Hodite da vam napišem knjigu, da ne biste ponovo skrenuli s pravog puta.” Oko njega susjedili ljudi među kojima je bio i Omer,r.a. Omer,r.a, reče: “Resulullaha,a.s, je savladala bolest,vi imate Kur‘an. Dosta vam je Allahova knjiga.” Ukućani se naljutiše i podijeliše u mišljenju. Nekise naljutiše, pa rekoše: “Primaknite mu neka Resulullah,a.s, kaže šta hoće,” a drugi rekoše istošto i Omer,r.a. Pošto su pretjerali u prepirci, Resulullah, a.s, reče: “Idite i ostavite me na miru!”Tog dana je oporučio tri stvari:1. Da se iz Arabije isele Jevreji, kršćani i mnogobošci,2. Da se nagrade delegacije svim onim što im je obećao,3. Treću stvar je zaboravio prenosilac. Moguće da je čvrsto vezivanje uz Kur‘an i sunnet, ili davojska na čelu sa Usametom izvrši svoj zadatak, ili je oporuka za : “namaz i za one koji su uvašem posjedu.”I tog četvrtka, Resulullah,a.s, je neprekidno imamio u džematu i pored teške bolesti, sve dojacije. Posljednji namaz kojeg je klanjao u džematu je akšam. Učio je po običaju “Al-Mursalat.”Oko jacije teško stanje se pogoršalo, pa nije mogao izaći u mesdžid. Aiša, r.a, kaže:“Resulullah, a.s, je upitao: ”Da idem klanjati ljudima?" Mi odgovorismo: “Ne Allahov Poslaniče,mada te oni očekuju.” On reče: “Dajte mi vodu i korito.” Mi učinismo. On se opra i s mukom sediže, ali pade u nesvijest. Zatim se osvijesti i upita: “Da klanjam ljudima?” Pa se dogodi i drugi itreći puta kao i prvi put. Opra se, onesvijesti, htjede da ode, ali ne ode već posla po Ebu Bekrada on bude imam džematu na jaciji namazu. Ebu Bekr je klanjao ostale dane." Klanjao je kaoimam sedamnaest vaktova za života Resulullaha, a.s.Aiša, r.a, je pokušavala tri ili četiri puta da Resulullah, a.s, promijeni imama, da svijet ne bi touzeo za loš predznak. Resulullah, a.s, to odbi i reče: “Zaista ste vi slične Jusufovom ženskomdruštvu. Naredite Ebu Bekru neka bude imam i neka klanja ljudima.”Dan ili dva dana pred preseljenje

U subotu ili nedjelju, Resulullah,a.s, osjeti poboljšanje, pa izađe oslonjen na dva čovjeka daklanja podne namaz. Ebu Bekr je imamio. Kad Ebu Bekr r.a, ugleda Resulullaha,a.s, htjede seizmaknuti da propusti Resulullaha,a.s. Resulullah,a.s, mu naišareti da se ne izmiče i reče:“Posadite me do njega.”Posadiše ga s lijeve strane Ebu Bekra r.a. Ebu Bekr r.a, je oponašao Resulullaha, a.s, unamazu. Ljudi su razabrali tekbir.Dan uoči preseljenja na AhiretU nedelju, samo dan uoči preseljenja Resulullah, a.s, je oslobodio svoju poslugu i podijelioposljednjih sedam dinara koje je imao kod sebe.Muslimanima je poklonio svoje oružje. Te noći Aiša je posudila ulje za svjetiljku od komšinice.Resulullahov oklop je bio založen kod jednog Jevreja za trideset mjernica pšenice.Na dan preseljenja na AhiretEnes bn Malik r.a, pripovijeda: “Dok su muslimani u ponedeljak ujutro klanjali sabah namaz zaEbu Bekrom, iznenadio ih je Resulullah, a.s. Odmakao je zavjesu sa vrata Aišine sobe i gledaoih. Džemat je klanjao u safovima. On se osmjehnuo i nasmijao. Ebu Bekr r.a, se povukao u saffi ustupio mjesto, misleći da će Resulullah,a.s, pristupiti u namaz.” Enes r.a, kaže: “Muslimanimase pričinilo da su dovedeni u iskušenje u namazu zbog radosti prema Resulullahu,a.s. On imrukom dade znak da dovrše svoj namaz. Zatim uđe u sobu i navuče zastor na vrata.”Poslije ovoga nije dočekao drugi namaski vakat.Kada je bilo oko deset sati prije podne, Resulullah, a.s, pozva Fatimu pa joj nešto prišapnu iona se zaplaka, a zatim joj opet nešto prišapnu, pa se ona nasmija.Aiša, r.a, kaže: “Mi je priupitasmo šta joj je rekao, a ona reče: Resulullah, a.s, mi je saopštio daće presiliti na ahiret u ovoj svojoj bolesti, pa sam zaplakala. A zatim mi je saopštio da ću ja bitiprva iz porodice koja će otići za njim, pa sam se od dragosti nasmijala.”Resulullah, a.s, je obradovao Fatimu da je ona predstavnica svih žena na oba svijeta.Fatima je vidjela šta se događa sa Resulullahom, a.s, i koliko se muči zbog bolesti koja ga teškopritišće. Ona povika: “O žalosti moja, moj oče.” On joj reče: “Od danas tvoj otac neće imatibola.”Resulullah, a.s, pozva El-Hasana i El-Husejna (unuke svoje) i poljubi ih. Oporučio je svakodobro prema njima. Pozvao je svoje žene, uputio im savjete i podsjetio ih na dužnosti.Bol je bivala jača i žešća. Trag otrova, kojeg je pojeo u Hajberu, se ukaza i on reče: “O Aiša, jošosjećam bol i gorčinu onog jela koje sam jeo u Hajberu. Osjećam da mi puca žila kucavica odtog otrova.”Resulullah, a.s, ostavi oporuku ljudima i reče: “Namaz, namaz i ono što imate u svom posjedu.”To je ponovio više puta.Preseljenje na AhiretPreseljenje je otpočelo. Aiša ga malo podiže i nasloni na sebe. Govorila je: “Od Allahovihblagodati prema meni je, da je Resulullah,a.s, preselio na Ahiret u mojoj kući, u mom danu, namojim grudima, uz moju dušu.”U posljednjim trenucima ušao je Abdullah sin Ebu Bekra r.a. U ruci je držao misvak (za pranjezuba), a ja sam držala oslonjenog Resulullaha, a.s. Primjetila sam da gleda u misvak, a volio jestalno prati zube. Rekoh: “Hoćeš li ga? ”Naišareti glavom da hoće. Ja mu ga dodadoh, a on gapritisnu po zubima, ja povikah: “Da ga umekšam? ”Pa naišareti glavom da učinim. Ja gaomekšah, a on naredi njegovu upotrebu. U drugoj predaji stoji da je misvakom isčetkao zubekao kad je najbolje mogao. Pred njim je bila zdjela s vodom. Ruke je kvasio u vodu, potirao sepo licu i govorio: “La ilahe illallah,smrt ima agoniju” (hadis)Kada je Resulullah, a.s, završio čišćenje zuba sa misvakom, podigao je ruku ili prst i uperiopogled u plafon. Aiša, r.a, je okrenula glavu prema njemu dok su njegove usne šaptale: “Saonima kojima si milost Svoju darovao, poslanicima, iskrenima, šehidima i dobrima. Gospodarumoj, oprosti mi i smiluj mi se, i priključi me uz vjerovjesnike. Gospodaru moj, priključi me uzvjerovjesnike”Posljednje riječi je ponovio tri puta. Ruka mu je klonula i preseli se kod najuzvišenijih drugova.“Mi pripadamo Allahu i njemu se vraćamo.” Ovo se dogodilo u satima pred podne, u ponedeljak12. rebiul evvela 11.g.h. Resulullah, a.s, je napunio šezdeset tri godine i četiri dana.Ashabi u velikoj žalostiMedinom je prostrujala mučna vijest, ona pomrači svjetlost i nebeske prostore Arabije. Enes,r.a, kaže: “Ne sjećam se da sam doživio ljepši, svjetliji i radosniji dan od onog kada je

Resulullah,a.s, ušao u Medinu, i ne sjećam se ružnijeg, tamnijeg i tužnijeg dana od onoga ukome je preselio Resulullah, a.s.”Kada je preselio, Fatima je rekla: “O moj oče, ti si se odazvao Gospodaru koji te pozvao, o mojoče u dženneti-l-Firdevsu je tvoje boravište, o moj oče, Džibrilu ćemo se požaliti.”Stav Omera, r.a.Omer, r.a, je čuo vijest koja mu je razum pomutila. On reče: “Licemjeri misle da je Resulullah,a.s, umro. Neka znaju da Resulullah, a.s, nije umro. On je otišao kod svog Gospodara kao štoje otišao Musa, a.s, sin Imranov. Bio je odsutan iz svog naroda četrdeset dana, a onda se vratiomeđu njih, iako je rečeno da je umro.I tako mi Allaha, vratiće se i Resulullah, a.s, pa će odsjeći ruke i noge ljudima koji misle da jeumro."Stav Ebu Bekra, r.a.Ebu Bekr se pomoli na konju dolazeći od svoje kuće iz Es-Sunhe. Sjaha i uđe u mesdžid. Nije nis kim govorio, dok nije ušao kod Aiše,r.a, i uputio se Resulullahu,a.s, koji je bio pokrivenplaštom. On mu otkri lice, klonu preko njega, poljubi ga i zaplaka. Zatim reče: “Draži si mi odoca i majke. Allah neće dozvoliti da dva puta umreš. Smrt koju ti je Allah propisao, ti sidočekao.”Potom izađoše Ebu Bekr i Omer, r.a, da kažu svijetu. Ebu Bekr r.a, reče: “Sjedi Omere”, aOmer,r.a, odbi da sjedne. Ljudi priđoše Ebu Bekru, r.a, zaobilazeći Omera, r.a.Ebu Bekr r.a, reče: “Kažem vam, ko je od vas obožavao Muhammeda,a.s, Muhammed je mrtav,a ko ”obožava" vjeruje Allaha, neka zna, Allah je živ. On ne umire." Uzvišeni Allah,dž.š, kaže:“Muhammed je samo Poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zarbiste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati, neće Allahu nimalo nauditi, aAllah će zahvalne sigurno nagraditi.” (III:144.) Ibnu Abbas r.a, reče: “Tako mi Allaha kao da ljudinisu znali da je Allah objavio ovaj ajet, dok ga nije proučio Ebu Bekr. Ljudi počeše učiti ovaj ajet,pa nisi mogao nikoga vidjeti, a da ga ne uči.”Ibnu Musejjeb je rekao: Omer.r,a, reče: “Tako mi Allaha, nakon što čuh ovaj ajet kojeg je EbuBekr proučio, sjedoh na zemlju, jer mi noge otkazaše poslušnost, a zatim, padoh po zemlji i izajeta shvatih da je Resulullah, a.s, umro.”Opremanje i ispraćaj časnog tijela u zemljuProblem oko vlasti je iskrsnuo prije nego je Resulullahovo,a.s, tijelo opremljeno. IzmeđuMuhadžira i Ensarija je došlo do rasprave, diskusije, prepirke i zatezanja na Šubi Benu Saideta.Najzad se usaglasiše da za halifu dođe Ebu Bekr, r.a. U tome je prošao ostatak tog tužnogponedjeljka. Pala je i noć, a ljudi su bili okupirani problemom vlasti. Sve do osvita utorka izjutra,Resulullahovo,a.s, mubarek tijelo je ležalo na njegovoj postelji pokriveno plaštom. Porodica sezatvorila u kuću i ostala nasamo sa njim.U utorak je Resulullah ogasuljen, a da mu nisu skidali njegovu odjeću. Gasulili su ga El-Abbas iAlija, zatim dva Abbasova sina, Kusum i El-Fadil, pa Šukran, oslobođeni rob Resulullaha,a.s, teUsama bn Zejd i Evs bn Havli.El-Abbas,El-Fadl i Kusum su ga okretali, a Usama i Šukran polijevali vodu. Alija ga je gasulio.Evs ga je naslonio na svoje grudi.Poslije toga su mu obukli ćefine. Sastojali su se od tri dijela bijelog suhulijskog (jemenskog)pamučnog platna. Nije imao košulju, niti čalmu. Umotali su ga u platno. Bilo je različitihprijedloga gdje da ga ukopaju.Ebu Bekr reče: “Čuo sam da je Resulullah,a.s, rekao: ”Ni jedan poslanik nije zakopan nigdjedrugo, osim na mjestu gdje je umro." Ebu Talha diže Resulullahovu a.s, postelju na kojoj jepreselio i iskopa kabur na tom mjestu.U Resulullahovu, a.s, prostoriju je ulazilo po deset ljudi da klanjaju dženazu. Niko im nije bioimam.Prvo je porodica klanjala, pa Muhadžiri, zatim Ensarije. I žene su klanjale poslije muškaraca, anajzad su klanjala djeca.Tako je protekao čitav dan utorka. Kada je nastupila srijeda Aiša, r.a, reče: “Nismo znali zaResulullahovo, a.s, kopanje dok nismo čuli zvuk lopate u noći nastupajuće srijede.”RESULULLAHOVA, A.S, PORODICA1. Resulullahovu,a.s, porodicu u Mekki, prije hidžre činili su Resulullah, a.s, i njegova ženaHadidža, r.a, kćerka Huvejlidova. Oženio ju je od svojih dvadeset pet godina, a ona je imalačetrdeset. Hadidža, r.a, je bila prva žena Resulullaha,a.s. Za njenog života nije se na nju ženio.

Sa njom je izrodio sinove i kćeri. Od sinova nije ni jedan ostao živ. Kćerke su mu bile: Zejneba,Rukajja, Ummu Kulsum i Fatima.Zejnebu je udao sa Ebu-l-Asa bn Er-Rebia, sina svoje tetke (očeve sestre). Rukajju i UmmuKulsum udao je za Osman bn Affana, r.a, i to prvo jednu, pa poslije njene smrti drugu.Fatimu je udao za Aliju bn Ebi Taliba u vrijeme između bitke na Bedru i bitke na Uhudu. Fatimamu je rodila dva unuka: El-Hasana i El-Husejna i dvije unuke: Zejnebu i Ummu Kulsumu.Poznato je da je Resulullah, a.s, imao privilegiju nad ostalim muslimanima u pogledu brojazakonitih žena, više od četiri, zbog mnogobrojnih razloga. Resulullah,a.s, je sklopio brak satrinaest žena. Dvije su umrle za njegova života, a devet je ostalo živih iza njega. Umrle suHadidža, r.a, i “Majka siromaha”, Zejneb bint Huzejmet. Sa dvije žene nije stupio nikako ubračnu vezu.Evo imena njegovih žena i nešto o njima:2. Sevda, kćerka Zem‘ata, koju je Resulullah,a.s, oženio mjeseca ševala, desete godine svogaposlanstva, a samo nekoliko dana nakon smrti Hadidže,r.a. Prije Resulullaha, a.s, Sevda je bilaudata za svoga amidžića Es-Sekrana bn Emra, koji je umro, a ona ostala udovica.3. Aiša, kćerka Ebu Bekra, koju je oženio u mjesecu ševvalu, godine jedanaeste svogaposlanstva, ili godinu dana nakon Sevde, a prije hidžre na dvije godine i pet mjeseci. Oženio juje kao djevojčicu od šest godina. S njom je stupio u bračnu vezu u ševalu, sedam mjesecinakon hidžre, u Medini. Jedina je Aiša bila djevica od svih njegovih žena. Ona je bila najdražebiće Resulullahu, a.s. Bila je najučenija žena fikha (šerijatskih propisa) i uopšte, najobrazovanijamuslimanka.4. Hafsa, kći Omer bn El-Hattaba. Ostala je udovica, iza muža Hunejs bn Huzafeta Es-Sehmijeizmeđu Bitke na Bedru i Bitke na Uhudu. Resulullah, a.s, ju je oženio treće godine po hidžri.5. Zejneb, kći Huzejmeta iz plemena Benu Hilal bn Amir bn Sa‘saa. Ona je imala nadimak“Majka siromaha”, zbog milosti i nježnosti prema njima. Bila je udata za Abdullaha bn Džahšakoji je pao kao šehid na Uhudu. Resulullah,a.s, ju je oženio četvrte godine po hidžri. Ona jeumrla poslije udaje za Resulullaha,a.s, do dva ili tri mjeseca.6. Ummu Selema, Hind, kćerka Ebi Umejjeta. Bila je udata za Ebu Selema. On je umro umjesecu džumadel-ahir, četvrte godine po hidžri, a Resulullah,a.s, ju je oženio u ševvalu istegodine.7. Zejneb, kći Džahša bn Rebaba iz plemena Benu Esed bn Huzejmeta. Ona je kćiResulullahove,a.s, tetke, očeve sestre. Bila je udata za Zejd bn Harisa, kojeg je Resulullah,a.s,posinio. Zejd se od nje rastavio a Allah,dž.š, je objavio ajet u kome se obraća Resulullahu,a.s,: “I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne biustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu - kako Allahodredi, onako treba da bude.” (XXXIII:37.)U vezi sa ovom ženidbom je objavljeno više ajeta u suri “Al-Ahzab” u kojima je objašnjenaproblematika posinka. O tome će biti još riječi. Resulullah,a.s, je oženio Zejneb u mjesecu zul-kade, pete godine po hidžri.8. Džuvejrijja, kći El-Harisa, poglavara plemena Benu-l-Mustalak od Huza‘ata. Ona je bila međuzarobljenicama Benul-Mustalaka. Došla je u dio s plijenom Sabitu bn Kajsu bn Šemmasu. Onaje tražila da se oslobodi Resulullah, a.s, je riješio njen problem i oženio je u mjesecu ša‘banu,šeste godine po hidžri.9. Ummu Habiba, kći Ebu Sufjana koja je bila udata za Ubejdullaha bn Džahša. S njim se iselilau Abesiniju. Ubejdullah se odmetnuo od islama i primio kršćanstvo. U Abesiniji je umro. UmmuHabiba je ostala u Islamu kao muhadžirka u Abesiniji. Kada je Resulullah, a.s, poslao Amra bnUmejjeta Ed-Dameriju kod Njegusa s pismom da primi Islam, mjeseca muharrema, sedmegodine po hidžri, Amr je zaprosio Ummu Habibu za Resulullaha,a.s. Poslao ju jeResulullahu,a.s, u Medinu po Šerahabilu bn Hasenetu i Resulullah,a.s, ju je oženio.10. Safijja, kći Hujejja bn Ahtaba, Jevrejka iz plemena Benu En- Nadir. Ova Izraelčanka je bilameđu robljem Hajbera. Resulullah,a.s, ju je odabrao za sebe, oslobodio je ropstva i oženio jenakon zauzimanja Hajbera, sedme godine po hidžri.11. Mejmuna, kći El-Harisa, sestra Ummul-Fadli, Lubab, El-Harisa. Oženio ju je u zul-kadetu,sedme godine po hidžri u vrijeme naknadne “umre”, nakon što je obavio umru.Ovo su žene, njih jedanaest, koje je oženio Resulullah,a.s, s kojima je imao bračni život i odkojih su dvije umrle za njegova života: Hadidža i Zejneb, sirotinjska majka. Devet žena je ostaloživih nakon Resulullahovog, a.s, preseljenja na Ahiret.

Dvije žene sa kojima nije stupio u bračni život su iz dva različita plemena. Jedna je iz BenuKulaba, a druga iz Benu Kinde.Džuvejnijja je porijeklom od Benu Kinde. Ima tu i tamo razmimoilaženja koja nas mnogo nezanimaju.Resulullah, a.s, je imao i dvije robinje. Jedna je bila Marija Koptkinja, koju je dobio na dar odMukavkasa. Ona mu je rodila sina Ibrahima, koji je umro u Medini kao dijete, 28 ili 29. ševvala,10.g.h. što odgovara, 27. januara 632. godine za života Resulullaha, a.s.Druga robinja je Rejhana, kćerka Zejda En-Nadarije ili El-Kurejzije. Bila je u roblju BenuKurejza. Nju je Resulullah,a.s, izabrao za sebe. Neki kažu da ju je Resulullah,a.s, oslobodio ioženio. Prvo mišljenje je za Ibnu-l-Kajjima ispravnije.Ebu Ubejde je dodao ovim dvjema robinjama, još dvije druge. Jedna je Džemila koju je dobiomeđu ratnim zarobljenicima i jedna robinja koju mu je poklonila Zejneb, kći Džahša.Ko malo bolje prouči život Resulullaha, a.s, znaće vrlo dobro da je ženidba Resulullaha, a.s, saovolikim brojem žena pred kraj života, skoro tridesetak godina nakon mladosti u punoj snazi,imala dublji smisao od fizičkog zadovoljenja. Resulullah,a.s, je u jeku svoje mladosti imao samoHadidžu i Sevdu i to Hadidžu skoro staricu.Mnogi će shvatiti da je ovoliki broj žena bio potreban Resulullahu, a.s, zato što je imao takvusnagu koju je mogao obuzdati uz ovoliki broj žena.Ne, to nije ni u kom slučaju! Postojali su drugi ciljevi, mnogo plemenitiji i mnogo veličanstvenijiod onih koji se postižu općenito ženidbom.Resulullahovo, a.s, opredjeljenje da učvrsti prijateljstvo sa Ebu Bekrom, Omerom i Alijom jeostvareno jakim ženidbenim vezama Aišom i Hafsom, a uz Aliju, udajom kćerke Fatime.Osmanovo prijateljstvo vezao je za sebe udajom svojih kćeri Rukajje i Ummu Kulsume.Resulullah,a.s, i ova četvorica ljudi predstavljali su stub i oslonac svih muslimana, poput petvaktova namaza koji su svakako stub vjere Islama.Resulullah,a.s, je dobro poznavao kroz šta su sve prošli ovi ljudi zajedno s njim, ‘rtvujući se zaIslam. Allah dž.š, je htio da su svi ovi velikani sretno prebrodili sve nedaće, sva iznenađenja,tegobe i ‘rtve bez velikih posljedica.U dobre arapske običaje, spadalo je poštivanje tazbinstva. Tast je predstavljao vrata preko kojihsu se zbližavale porodice različitog porijekla i različitih plemena. Sramota je bila ne poštivatitasta, njegovu porodicu i rodbinu.Stoga je Resulullah, a.s, putem višeženstva želio da razbije bedeme neprijateljstva izmeđuplemena, a radi Islama. Želio je da potre mržnju među njima.Ummu Selema je bila iz Benu Mahzum. To je bila veza sa Ebu Džehelom i Halid bn El-Velidom.Kada ju je oženio, Resulullah,a.s, Halid više nije imao neprijateljski stav prema muslimanima,već naprotiv, za vrlo kratko vrijeme svojevoljno primi Islam. Isto tako, Ebu Sufjan više nijepokretao nikakvo neprijateljstvo protiv Resulullaha, a.s, poslije udaje njegove kćerke zaResulullaha, a.s.Plemena Benu Mustalak i Benu Nadir nisu preduzimala nikakve provokacije i neprijateljstvonakon što je Resulullah, a.s, oženio Džuvejrijju i Safijju.Naprotiv, Džuvejrijja je svojom udajom unijela u svoje pleme radost i blagostanje. Ashabi suoslobodili zarobljenike iz oko sto kuća nakon njene udaje. Tad su rekli: “To je tazbinaResulullahova, a.s.”Niko, dakle, ne može poreći koliko su ove ženidbene veze pomogle sređivanju stanja, i kolikosu imale velikog uticaja na ljude.Najveličanstvenije od svega toga je, da je Resulullahu,a.s, bilo naređeno da obrazuje i odgajanarod koji nije ništa znao o kulturi, civilizaciji, naobrazovanju, odgoju, o osnovama i normamaizgradnje društva i njegovog uzdizanja.Temelji na kojima je građeno islamsko društvo nije dozvoljavalo muškarcima da se miješaju sanepoznatim ženama. Stoga nije bilo moguće neposredno njihovo obrazovanje s uvažavanjemovih temelja, iako je potreba za njihovim obrazovanjem bila ništa manja od potrebe muškarca.Naprotiv, bila je veća i jača.Stoga, Resulullah,a.s, nije imao drugog izlaza, već da izabere žene različitih sposobnosti,mogućnosti i sklonosti, da ih odgoji, obrazuje, poduči Islamu i islamskim propisima, kako bimogle pristupiti odgoju i beduinki i građanki, starih i mladih i time prenesu emanet ed-da‘veta-islamskog učenja i obrazovanja ženskog svijeta.

Resulullahove, a.s, žene - majke mu‘mina, imale su veliku ulogu u prenošenju porodičnogstanja, običaja i ponašanja Resulullahovog, a.s, svijetu, posebno one koje su dugo živjele uznjega, kao Aiša, r.a. Ona je prenijela mnogo njegovih riječi i opisala mnogo njegovih djela.Bio je i jedan brak kojim je trebalo dokinuti predislamski običaj u vezi sa posinkom. Posinak je upredislamsko doba imao sva prava i sve zakonitosti kao rođeni sin. Ovaj događaj je imao velikeposljedice, jer nije bilo lahko pobrisati nešto, što je u srcima bilo ukorijenjeno.Pravo posinka se sukobljavalo sa pravilima koja je Islam utemeljio u bračnom pravu - ženidbi irazvodu, te nasljedstvu i ostalog postupnog šeriatskog prava.Zbog brisanja tog predislamskog pravila, Allah, dž.š, je naredio Resulullahu a.s, da oženi kćerkusvoje tetke, očeve sestre, Zejneb kćer Džahša, Zejdovu ženu. Njih dvoje se nije slagalo, pa jeZejd želio da joj da rastavu u vrijeme kada su udružena arapska plemena ratovala protivResulullaha, a.s, i muslimana. Resulullah, a.s, se bojao propagande licemjera, mnogobožaca iJevreja, te posljedica koje bi kod muslimana i slabih vjernika izazvala ta propaganda, pa jepriželjkivao da se Zejd ne razvede od Zejnebe, zbog iskušenja u koja bi mogao pasti.Ovakva nedoumica se nije slagala sa Resulullahovom, a.s, misijom koju je obavljao, pa ga jeAllah, dž.š, ukorio zbog toga: “A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i tidobro učinio: ”Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!" - u sebi si skrivao ono što će Allah objelodanitii ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš..." (XXXIII:37).Na kraju je Zejd dao razvod Zejnebi, a Resulullah,a.s, se oženio njome na dan kada jeodređeno opsjedanje Benu Kurejze, a nakon postbračnog period (iddeta) sa Zejdom.Allah je naredio Resulullahu,a.s, ovaj brak i Resulullah,a.s, nije imao pravo izbora, niti drugogizlaza. Allah kaže: “I pošto je Zejd s njom živio, i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kakose vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih, kad se oni od njih razvedu- kako Allah odredi, onako treba da bude.” (XXXIII:37).To je bilo radi poništavanja pravila o posinovljavanju, kako djelom, tako i riječima: “Zovite ih poočevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije.” (XXXIII:5) “Muhammed nije roditelj ni jednom odvaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna.”(XXXIII:40).Mnogo je loših običaja koji se ne mogu srušiti samo riječima, ili ispraviti samo govorom.Neophodno ih je prikazati sprovedene u praksi, na primjeru uzorne ličnosti. To objašnjavadogađaj koji se desio muslimanima na umri, poslije hudejbijskog primirja. Bilo je muslimana,koje je znao Urvet bn Mes‘ud Es-Sekafi, da im je svaki Resulullahov, a.s, gest bio iznad samihnjih. Tako na primjer gotovo bi se pobili oko posipanja na abdest Resulullahu,a.s, u nastojanjuko će mu više ugoditi. Utrkivali su se u davanju prisege na vjernost do smrti, a kada im je nakonprimirja naredio da ustanu i prikolju kurbane, niko nije htio da ga posluša, pa ga je uzeo očaj inelagodnost. Ali, kada mu je Ummu Selema predložila da to on prvo učini sam i da o tome nerazgovara ni s kim, pa on je tako i učinio, pohitaše ashabi, utrkujući se da učine isto što i on. Svizaklaše svoje kurbane imitirajući Resulullaha, a.s.To nam govori da je praktična primjena jednog propisa bila daleko efikasnija od same naredberiječima.Ženidba sa Zejnebom je u svakom pogledu pomogla licemjerima i zlobnicima da izazovu kodnejakih muslimana tračeve, govorkanja i sumnje, pogotovu što je Zejneba bila peta ženaResulullahu,a.s. Muslimani nisu do tada znali za više od četiri žene u Islamu, a pogotovo ne saženom od posinka.Tada su prvi puta saznali da je Allah, dž.š, izuzeo Resulullaha, a.s, od pravila četiri žene pošerijatu, što nije više nikom od muslimana dozvolio sem njemu i to zbog onih ciljeva o kojimasmo pisali.Vrijedno je spomenuti da se Resulullahova, a.s, rodbina s velikim poštovanjem ophodila iodnosila prema Resulullahovim, a.s, ženama. Cijenili su ih, bili uljudni prema njima i voljeli ihkao svoje majke. One su također, uživale veliki ugled, čast, bile ponosne i strpljive. Bile suposlušne i uvažavale jedna drugoj bračna prava prema Resulullahu, a.s. Nisu se svađale i nisuimale prohtjeva. Bile su zadovoljne, iako je život bio veoma težak i mukotrpan.Enes, r.a, kaže: “Ne znam da je Resulullah, a.s, ikada u životu vidio mehku i frišku pogaču ilisomun, a ni čitavu pečenu ovcu.”Aiša, r.a, je rekla: “U Resulullahovoj, a.s, kući se vatra rijetko palila, možda dva, tri puta u dvamjeseca,” pa ju je Urvet upitao: “A čime vas je hranio?” Odgovorila je: “Datule i voda.” Ovakvihsličnih stvari je mnogo bilo u njegovom mubareč životu.

I pored ovako teškog života, Resulullah,a.s, nije imao prigovor od svojih žena, osim jedanput, ito da bi taj događaj bio uzrok objavi dotičnog propisa. Allah, dž.š, objavljuje: “O Vjerovjesniče,reci ženama svojim: ”Ako želite život na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite daću vampristojnu opremu i lijepo ću vas otpustiti. A ako želite Allaha, i Poslanika Njegova, i onaj svijet, -pa, Allah je doista, onima među vama koje čine dobra djela pripremio nagradu veliku."(XXXIII:28.29).Njihova je čast bila i njihova milost da su direktno bile vezane za Allaha dž.š, i NjegovaPoslanika, a.s. Ni jedna od njih nije poželila da izabere ovaj dunjaluk. Isto tako ni jedna od njihnije napravila nikakvo sramno djelo koje bi okaljalo čast i ugled i njihov renome kojeg su uživale.Možda je bilo nekih sitnih ljudskih propusta, zbog kojih bi ih Allah, dž.š, samo ukorio i one bi sekorigovale. Jedan od takvih primjera imamo naveden u suretu “At-Tahrim”, gdje Allah, dž.š,kaže: “O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dozvolio - u nastojanju da ženesvoje zadovoljiš? A Allah prašta i Samilostan je...” pa do kraja petog ajeta. (LXVI:1,2,3,4,5).Napokon smatram da nema potrebe istraživati predmet poligamije u Islamu koja je svedena uokvire šeriatske zakonitosti.Ko imalo razmotri život na Zapadu, posebno u Evropi iz koje i stižu najveći prigovori i nijekanjeove činjenice, dovoljno je pogledati njihov (pored zakonitog) nezakoniti način života, pun bluda,kriminala i odvratnosti, te kakve sve probleme imaju u vezi s ovim, dovoljno je da uvaži islamskistav po tom pitanju bez ispitivanja i dokazivanja, jer život muslimana je najbolji svjedok opravičnosti ovog pravila, a to je uistinu Allahova dž.š, pouka dalekovidnim.RESULULLAHOVA, A.S, SVOJSTVAI NJEGOVA ETIKAResulullah, a.s, je odlikovan savršenim normama etike koje se ne mogu opisati riječima. Na toukazuje njegov upliv na ljude čija su srca hrlila njegovom poštivanju i uvažavanju. Hrlili sunjegovom kruženju i njegovom veličanju, kako se ne pamti, za čovjeka na ovom svijetu. Oni kojisu živjeli u Resulullahovo,a.s, vrijeme zavoljeli su ga do granica zanesenosti. I nisu ni prezali uspremnosti da polome svoje vratove, a da njemu ne fali ni nokat s prsta.Također su ga zavoljeli što je posjedovao savršenstvo koje nije imalo ni jedno ljudsko biće. Evonekoliko predaja koje govore o unikatnosti Resulullahovog, a.s, savršenstva kao čovjeka.Ljepota etikeUmmu Ma‘bed, El-Huzaija kaže, opisujući Resulullaha, a.s, svome mužu, kada je prošao pokrajnjenog šatora u vrijeme hidžre. Ona kaže: “Nenadmašna čistoća. Plemenitog, svijetlog i vedroglica. Lijepog ponašanja. Nije krupan, nevelike glave. Lijep i privlačan. Oči crne. Dubok pogledokružen gustim dugim trepavicama. U njegovom glasu promuklost. Dugog vrata. Krupnook.Surmook. Dugih lijepih obrva, ni tankih ni debelih. Veoma crne kose. Kada šuti, nadmašuje gadostojanstvo i staloženost, a kada govori nadahnjuje ga blistavost i elegancija. Najljepši inajelegantiji čovjek iz daljine, a još ljepši i privlačniji iz blizine. Čistog rasuđivanja. Prijatnarezona. Dar govora kao niska perli. Odmjeren. Umjeren. Ni nizak da je neprimjetljiv, ni visok daje nametljiv. Od trojice je najočitiji. Moćan. Ima drugove koji su ljubazni i ponizni. Kad govori,slušaju. Kad naredi, utrkuju se da izvrše naredbu. Uslužuju ga, poštuju ga i odani su mu.Obljubljen i uvijek okružen. Nije namršten, ni namrgođen. Druželjubiv. Lijepog ophođenja.Pažljiv prema sagovorniku.”Alija bn Ebi Talib, opisujući Resulullaha, a.s, kaže: “Nije bio previsok, a ni nizak dežmekast. Bioje umjerene građe. Nije imao kovrđavu kratku kosu, a niti skroz dugu i opruženu. Imao jeloknastu napola kovrđavu kosu. Nije bio debeo. Nije imao isturenu butrastu vilicu. Imao jeokruglasto lice, bjeličaste pune puti. Krupne crne oči, duge, guste trepavice, velika pleća, lijepograđene ruke i noge bez malja i bez malja po tijelu. Debelih prstiju na nogama i rukama. Kadase kreće, kao da korača nizbrdo. Kada bi se okrenuo, okrenuo bi se cijelim tijelom. Međuplećima je imao poslanički pečat, isti biljeg kao što su imali i prethodni poslanici. Imao je jakstisak ruke. Odvažnog držanja. Iskrenog i tečnog govora. Bio je čovjek koji poštuje ugovor idogovor. Blage je naravi, plemenitog ponašanja. Ko ga vidi iznenada osjeća strahopoštovanje.Ko se druži s njim voli ga i cijeni. Ko god ga je opisivao, rekao bi: ”Niti sam vidio prije njega, aniti poslije njega nekoga da mu je ličio. Sallallahu alejhi ve selleme."U Alinoj drugoj predaji stoji: “Da je imao krupnu glavu i krupne kosti. Kada bi se kretao kao dasilazi nizbrdo.”Džabir bn Semure kaže: “Imao je lijepa usta, krupne oči. Nije bio debeo.”Ebu Tufejl je rekao: “Bio je bijel, srednje zaobljenog vedrog lica.”

Enes bn Malik r.a, je rekao: “Bio je širokih dlanova. Imao je svjež ten, ni bijel ni taman. Imao jecrnu kosu, a možda samo dvadesetak bijelih dlaka i u glavi i u bradi.”Enes, r.a, dodade: “Imao je malo na glavi i to na sljepoočnicama prosijedih dlaka,” a u drugojpredaji stoji: “Na glavi je imao malo prorijeđenu kosu.”Ebu Džuhejfe je rekao: “Vidio sam malo bjelila (sijedih) ispod donje usne, mali sijedi čuperak.”Abdullah bn Busr je rekao: “Ispod usne je imao mali bijeli čuperak.”El-Bera‘ je rekao: “Bio je srednjeg rasta, širokih ramena. Imao je kosu koja je dosezala doresice uha. Vidio sam ga u crvenom ogrtaču. Nisam nikad nikog vidio ljepšeg od njega.”“Ranije je nosio raspuštenu kosu iz ljubavi da oponaša ranije poslanike, a zatim je skupljao naglavi.”El-Bera‘ je rekao: “Imao je najljepše lice i najljepše vladanje.” Pa je upitan: “Da li jeResulullah,a.s, imao lice kao sablja (sjajno)?” Odgovorio je: “Ne već kao mjesec.” A u drugojverziji stoji: “Imao je zaobljeno lice.”Rebia, kći Muavviza je rekla: “Da si ga vidio, vidio bi da je kao sunce kad se pojavi.”Džabir bn Semure r.a, je rekao: “Gledao sam ga u noći punog mjeseca. Gledao sam uResulullaha,a.s, pa u mjesec - bio je Resulullah u crvenom ogrtaču - i zaključio sam da je zamene Resulullah,a.s, bio ljepši od mjeseca.”Ebu Hurejre, r.a, je rekao: “Nisam nikad ništa ljepše u životu vidio od Resulullaha,a.s. Kao daSunce plovi njegovim licem. Nisam nikoga vidio da može brže ići od Resulullaha, a.s. Kao dazemlja juri ispod njega, a mi se umorimo da ga stignemo, a on neumoran.”Ka‘b bn Malik kaže: “Kada bi se obradovao, lice bi mu zasvijetlilo, kao da je komad mjeseca.”Jedanput se oznojio kod Aiše, r.a, pa mu je brisala znoj sa lica i citirala stih Ebi Kebirinil Ebu-l-Huzalije u kome je opjevana ljepota lica. Također je i Ebu Bekr pjevao o ljepoti Resulullahovog, a.s, lica.

Omer, r.a, je također o Resulullahovoj,a.s, ljepoti citirao stih Zuhejra, pa bi rekao: “Bio jeResulullah, a.s, lijep poput ljepote u kojoj pjeva ovaj pjesnik.”Kada bi se Resulullah, a.s, naljutio, lice bi mu pocrvenilo, kao da je nar istisnuo na njegoveobraze svoju boju.Džabir bn Semure kaže: “Noge su mu bile u skladu sa ostalim dijelovima tijela. Smijao se samoosmijehom. Kad bih ga pogledao, rekao bih: ” Surmedanske oči, ali bez surme."Ibnu Abbas kaže: “Imao je razmaknute prednje zube. Kada bi govorio, zubi su blještali izmeđuusana kao niska bisera.Vrat mu je bio kao vrat sa umjetničke slike preslikan. Imao je duge i povijene trepavice. Gustubradu. Široko čelo. Duge i spojene obrve. Povijen i kukast nos u hrskavici. Glatko lice. Odgrudne kosti do pupka tanka maljava linija. Osim te crte, drugih malja nije imao ni na prsima nipo trbuhu. Širokih grudi. Jake nadlaktice, duge podlaktice. Plećat. Blago uvijene kose. Korakdugačak polukružan, lagan bez žurbe."Enes, r.a, kaže: “Nisam nikada dotakao ni svilu ni kadifu mekšu od Resulullahove ruke. Nikadanisam osjetio miris znoja, niti kakvog zadaha.” A u drugoj verziji stoji: “Ni amber ni misk nisubolje mirisali od mirisa Resulullahove,a.s, kože.”Ebu Džuhejfe kaže: “Uzeo sam njegovu ruku i stavio je sebi na lice. Bila je hladnija od snijega, amirisnija od miska.”Džabir bn Semure, priča, dok je bio dječak: “Pomilovao je Resulullah, a.s, moje lice, a mirisalaje kao da ju je izvadio iz posude u kojoj se čuva miris.”Enes,r.a, priča: “Kapi znoja su mu bile kao biser,” a Ummu Selema je pričala: “Mirisao je boljenego ikakav miris.” Džabir pripovijeda: “Nije mogao proći jednim putem, a da onaj ko poslije njega naiđe ne osjetimiris koji je ostajao iza njega. Po tome bi ga prepoznavao. Imao je poseban ugodan mirisfluida.”Između plećki je imao poslanički biljeg - pečat, u veličini golubijeg jajeta, boje tijela. Bio je bliželijevoj plećnoj kosti, poput malo veće leblebije."Resulullahova, a.s, zrelost iplemenita svojstvaResulullah, a.s, se odlikovao čistim arapskim lijepim izražavanjem. Govor je odisao rječitošću. Utome je bio nenadmašan. Sposobnost koja se ne da poreči. Njegova tečnost govora bila je darAllahov. Čistoća jezika, razboritost riječi, jasno značenje. Neopširan. Koncizan. Isticao seoriginalnom mudrošću. Poznavao je arapske dijalekte. Svakom plemenu bi se obračao na

njegovom jeziku. Raspravljao bi s njima na njihovom jeziku. Posjedovao je snagu i širinubeduinske rječitosti i oštrinu jezika. Posjedovao je stil i metod gradskog izraza u načinuophođenja sa ljudima te klase.Najljepše što je imao, bila je nadarenost Allaha, dž.š, da primi Objavu i umijeće da je preneseljudima.Bio je blag i tolerantan. Sklon oprostu kad treba. Strpljiv pri nedaćama. Posjedovao je svojstva ukojima ga je Allah, dž.š, darivao.Nije bilo plemenitih ljudi, a da su bili bez posrtaja, ali se njemu pamtila i napamet učila svakapogreška. Sve nedaće i svi problemi na koje je nailazio pojačavali su kod njega osobinustrpljivosti. Prema neotesanom neznalici Resulullah, a.s, je bio obazriv. Aiša, r.a kaže: “Kada bise Resulullah, a.s, našao u dilemi između dvije stvari, ili dva problema, izabrao bi uvijek lakšiput rješavanja, ako nije grijeh, a ako je bio grijeh u pitanju, on je bio prvi čovjek koji bi osudio.”Nikada se nije nikome svetio zbog sebe lično. Osveta bi dolazila zbog zloupotrebe Allahovihsvetinja, te je bila radi Allaha, dž.š.Rijetko se kada ljutio, a vrlo brzo mirio.Posjedovao je Resulullah, a.s, veliku darežljivost i plemenitost prema slabijim i nejakim. Dijelioje svima za koje je znao da su siromašni. Ibnu Abbas, r.a, kaže:"Resulullah, a.s, je bionajdarežljiviji čovjek, posebno uz Ramazan, kada ga je najviše posjećivao Džibril. Džibril Eminbi dolazio svake noći, tokom cijelog ramazana. Podučavao ga je Kur‘anu. Resulullah, a.s, je biobrži da učini dobro djelo nego poslani vjetrovi."Džabir kaže:" Nikada nije od njega nešto zatraženo, a da je rekao: “Ne”Bio je hrabar, neustrašiv i smion, što se nije moglo zanemariti. Smatran je najhrabrijimčovjekom. Prisustvovao je mnogim teškim situacijama, iz kojih su bježali čak i oni najhrabriji, nejedanput. Resulullah, a.s, je bio postojan, nepokolebljiv. Išao je u susret problemu, a nije bježaood njega. Nije se povlačio, a zna se da nije bilo i među najodvažnijim ljudima onih koji su, nejednom, odustajali od teških zadataka i pravili odstupnicu, osim Resulullaha, a.s.Alija, r.a, kaže:" Kada bi smo se našli lice u lice s neprijateljem, obuzeo bi nas strah, groznica,ugledali bi se na Resulullahovu a.s, bogobojaznost i neustrašivost. On je bivao najbliži doneprijatelja"Enes kaže: “Jedne noći u Medini, ljude je probudio strašan glas. Oni pohrliše prema tom glasu,pa ih susrete Resulullah, a.s, vraćajući se. Otišao je prije njih da vidi šta je to. Jahao jeneosedlanog konja Ebu Talhe. Oko vrata mu je visila sablja. Govorio je: ”Ne brinite se, nebrinite se!".Bio je veoma stidan i obazriv. Ebu Said El-Hudri je rekao:" Bio je stidljiviji od zbunjene djevice.Kada mu nešto nije bilo po volji, to se očitavalo na njegovu licu."Nije nikada piljio nekom u lice. Uvijek je imao spušten pogled. Duži mu je bio pogled u zemljunego pogled u nebo. Pogled mu je posjedovao moć zapažanja. Nije sa sagovornikomrazgovarao o bestidnim stvarima i omrznutim temama. Nije zapamćeno da je neko od njegaprenio nešto ružno. Nije direktno nikoga kritikovao. Moglo se čuti da kaže:"Šta misliš da nekoučini tako i tako?"Bio je najpravedniji čovjek. Volio je opraštati. Govorio je iskreno. Visoko je cijenio emanet. To supotvrdili i njegovi prijatelji i njegovi neprijatelji. Prije poslanstva nosio je nadimak “El-Emin”.Tražili su njegov sud o mnogim stvarima i prije Islama.Tirmizija prenosi od Alije r.a, da je Ebu Džehel rekao:" Mi ne smatramo tebe lašcem, ali mislimoda je lažno tvoje poslanstvo". Na to je Allah, dž.š, objavio:"Mi znamo da tebe zaista žalosti tošto oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si to lažac, nego nevjernici poriču Allahoveriječi." (VI:33)Također je Herakle pitao Ebu Sufjana: “Da li ga optužujete da je bio lažov prije nego je počeogovoriti što govori (prenositi Objavu)?” Odgovorio je: “Ne”.Bio je veoma tolerantan. Daleko je bio od oholog čovjeka. Nije dozvoljavao da mu se ustaje ipoklanja kao što se poklanjalo kraljevima. Posjećivao je siromahe i družio se sa njima.Uslišavao je želje posluge. Sjedio je sa svojim drugovima kao jedan od njih. Aiša, r.a, priča:"Popravljao je sebi nanule, šio odjeću i radio kućne poslove kao što i vi radite. Bio je čovjek kaosvaki drugi, čistio bi svoju odjeću, muzao svoju ovcu i sebe opsluživao.Resulullah, a.s, je kao nijedno drugo ljudsko biće, poštivao dogovor i zadanu riječ. Čuvao jerodbinske veze. Bio je najmilostiviji, najosjećajniji i najblaži u ophođenju sa svijetom. Bio jedruželjubiv, odgojen, jednostavan, veoma pažljiv. Bio je daleko od pokvarenosti, ogovaranja,podlosti i nije uzvraćao zlo zlim.

Nije dozvoljavao da iko u društvu ide iza njega. Nije ni u odjeći ni u ishrani odskakao od svojeposluge. Volio je opslužiti one koji su njega opsluživali. Svojoj posluzi nije nikada ni “uf” rekao.Nije ih grdio za neurađen posao.Nije mrzio siromahe zbog njihovog siromaštva. Išao je siromašnim na dženazu. Na nekimsvojim putovanjima je obavljao poslove kao i drugi. Jedanput je naredio da se skuha ovca.Jedan je rekao da će je zaklati, drugi zguliti, treći skuhati, a Resulullah, a.s, je rekao da ćesakupiti drva da se naloži vatra. Oni mu odgovoriše da ga oslobađaju tog posla, a Resulullah,a.s, im reče:“Znam da bi ste to uradili mjesto mene, ali me mrzi da se razlikujem od drugih. Zaista Allah nevoli vidjeti čovjeka da se razlikuje od svog društva.” Nakon toga je ustao i sakupio drva.Evo kako je Hind, sin Ebu Hala opisao Resulullaha, a.s.On između ostalog kaže:"Resulullah, a.s, je često bio tužan. Uvijek je o nečemu razmišljao. Nijeimao slobodnog vremena. Nije volio besposlen govor. Dugo je šutio. Počinjao bi i završavaogovor vrlo razgovjetno, punim ustima a ne stisnutim vilicama. Govorio bi sažeto, ne preopširno,a ni nedorečeno. Nije koristio prazne rečenice. Govor mu nije bio štur i suhoparan.Veličao je Allahove blagodati, a ništa nije kudio. Nije kudio ukus hrane, a ni hvalio. Nije se ljutioako bi mu se ispriječio neki problem, već je sve činio da ga riješi. Nije se ljutio zbog sebe, a niradovao. Kada bi na nešto pokazivao, činio je to cijelom rukom. Kada bi se nečemu čudio,prevrnuo bi rukama. Kada bi se naljutio, raširio bi ruke i razmahnuo. Kada bi se obradovao,obarao bi pogled. Osmijehom je uvijek pobjeđivao smijeh.Čuvao je svoj jezik od onoga što ga se ne tiče. Okupljao je svoje drugove, i nije ih razdvajao.Ukazivao je počast zvaničnicima svakog plemena. Čuvao se ljudi i bio oprezan pred njima, bezobzira što se nije bojao da će mu nanijeti zlo. Posjećivao bi svoje drugove. Volio je da zna štase dešava u narodu. Potpomagao je dobro i bodrio na dobro. Mrzio je zlo i odmagao ga. Bio jeumjeren. Nije bio prevrtljiv. Za svaku stvar je imao mjeru. Nije uskraćivao pravo onome ko gazaslužuje, a nije ga davao onome ko ga ne zaslužuje. Ovo je važilo i za one koje su ljudiizabirali na položaje. Najviše je cijenio one koji su upućivali na dobro. Najviše je cijenio one kojisu bili darežljivi i koji su pomagali drugima. Nije bio isprazan. Stalno je zikr činio. Nije nigdjedugo boravio. Nije imao određeno mjesto za sjedenje. Kada dođe u neko društvo, sjeo bi naprvo prazno mjesto. Tako je naređivao i drugima da čine. Uvažavao je svakoga na sjedeljci isvakome posvećivao dužnu pažnju, da ne bi ko pomislio da je manje važan od drugoga.Ko bi sjeo do njega radi neke svoje potrebe, strpljivo bi ga saslušao, i nikada on prvi nijeprekidao sagovornika. Ko bi šta zatražio od njega, ako je mogao dao bi mu, a ako ne bi imao,utješio bi ga lijepim riječima.Zbog njegove brige i pažnje, ljudi su ga nazivali ocem, a on njih svojim najbližim.Ljude je vrjednovao prema bogobojaznosti. Gdje je sjedio, sjedio je sa stidom, strpljenjem ipovjerenjem. Nije bilo podignutih glasova. Poštovao je starije, a imao je milosti prema mlađima.Ukazivao je počast gostu i strancu.Bio je druželjubiv, nenametljivog ponašanja, blagonaklon. Nije bio oštar, srdit i ljut. Nije biopokvarenjak. Nije korio. Nije hvalio. Zanemarivao bi ono što ne želi. Nije se pokoravaostrastima. Sustegnuo se od tri stvari: uživanja, pretjerivanja i onog što ga se ne tiče.Ljude je poštedio od tri stvari: nije nikoga kudio, nije ga sramotio i nije ga vrijeđao. Govorio jesamo o onome od čega ima nagradu od Allaha, dž.š. Kada bi on govorio, slušaoci bi umukli, akada bi on završio, oni bi govorili. Pred njim se nisu svađali. Kad bi neko govorio, drugi bi šutilidok ne završi. Smijao bi se čemu bi se i drugi smijali. Sviđalo mu se ono što se i drugima sviđa.Čudio bi se onome čemu se i drugi čude. Bio je strpljiv prema strancima uskog rezonovanja.Govorio je: “Ako vidite da siromah traži nešto, dajte mu i ne tražite da vam se zahvali. Zahvalapripada Allahu”.Haridži bn Zejjd kaže: “Resulullah, a.s, je bio najstaloženiji čovjek na sjedjeljci. Ništa mu nijeizmicalo ispod kontrole. Mnogo je šutio. Nije govorio bespotrebno. Suprostavio bi se onima kojiružno govore. Nije se grlom smijao. Govor mu je bio razgovjetan i njegovi drugovi su se unjegovom društvu tako ponašali iz ljubavi i poštovanja prema njemu.Uglavnom, Resulullah, a.s, je posjedovao sva svojstva zrelosti izuzetne posebne ličnosti.Odgojio ga je Njegov Gospodar. Samo On ovako odgaja, i On o njegovom odgoju kaže:" Ti si,zaista najljepše ćudi". (LXVIII:4)Ovo je bio razlog zbog kojeg su srca hrlila k njemu. Ovo ga je omililo kod ljudi. Ovo ga je učinilovođom kojeg su ljudi srcem voljeli i zbog kojeg su od nepokornog njegovog naroda i nećkanjanjihovog došli do stepena prihvatanja Allahove vjere u velikim skupinama.

Sve što smo u kraćim crtama naveli govori o njegovoj zrelosti, o veličini njegovih svojstava.Stvarno stanje njegove slave, lijepih vrlina i osobina, ne mogu se dokučiti tek tako. Ko to želi, koželi da upozna najvećeg čovjeka na svijetu, koji je doživio najveći stepen ljudske zrelost, nekazna da ga je Allahova svjetlost obasjavala, a Kur‘ani Kerim ga odgajao.Gospodaru moj, neka je blagoslov Tvoj na Muhammeda, a.s, i na porodicu Muhammeda, a.s,kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s, i porodicu Ibrahima ,a.s. ti si hvaljen i slavljen.Gospodaru moj, ti obaspi blagodatima Muhammeda, a.s, i porodicu Muhammeda, a.s, kao štosi obasuo blagodatima Ibrahima, a.s, i porodicu Ibrahima, a.s. Ti si moj Gospodaru, hvaljen islavljen.

Literatura kojom se autor služio:

1. Ahbaru-l-kirami biahbari-l-mesdžidi-l-Haram- Šihabu-d-Din Ahmed bn Muhammed El-Esedi El-Mekki, 1066.h.god.- Selefijsko izdanje, Benares, Indija, 1396 h./1976. god.2. El-Edebu-l-mufred- Muhammed bn Ismail El-Buhari 356. h.- Izdanje Istambul, 1304. h.god.3. El-‘Ealam- Hajru-d-Din Ez-Zerkeli- Drugo izdanje, Kairo, 1954. god.4. El-Bidajetu ve-n-nihajetu- Ismail bn Kesir Ed-Dimiški- Izdanje, Es-Seadetu Mise, 1932. god.5. Bulugu-l-merami min edilleti-l-ahkami- Ahmed bn Hadžer El-‘Askelani, 773-853 h.- Izdanje, El-Kajjumi Kanfur, Indija, 1323. h.6. Tarihu erdi-l-Kur‘ani- Es-Sejjid Sulejman En-Nedavi, 1373 h.- Biris Eazam Kida - Indija, 1955 god. četvrto izdanje7. Tarihu Islami- Šah Ekber Kan Nedžib Abadi- Štamparija Džibondjabi, Indija8. Tarihu-l-umemi ve-l-muluki- Ibn Džerir At-Taberi- Egipatsko izdanje El-Husejnije9. Tarihu Omer bn El-Hattab- Ebu-l-Feredž Abdurrahman bn El-Dževzi- Egipatsko izdanje Et-Tevfik el-edebijje

10. Tuhfetu-l-Ahvezi- Ebu-l-‘Ala Abdurraman El-Mubarekfuri, 1353-1935 god.- Džejd Berki Jeris Delhi, Indija, 1346-5311. Tefsir Ibnu Kesir Ed-Dimiški- Endelusko izdanje, Bejrut12. Tefhimu-l-Kur‘ani- Profesor, gospodin, Ebu-l-‘Eala El-Mevdudi- Islamski centar Džema‘at, Indija13. Telkihu fuhumi ehli-l-Eseri- Ebu-l-Feredž Abdurrahman bn El-Dževzi 597. h.- Džejd Berki Jeris Delhi, Indija14. Džami‘u Et-Tirmizi- Ebu Isa Muhammed bn Isa bn Suret Et-Tirmizi, 209-279. h.- Štamparija, Er-Rešid Delhi, Indija15. El-Džihadu fi-l-islami (na urdu j.)- Profesor, gospodin, Ebu-l-‘Eala El-Mevdudi

- Četvrto izdanje, 1967. Pakistan16. Hulasetu-s-Sijer- Muhibbu-d-Din Ebu Dža‘fer Ahmed bn Abdullah At-Taberi, 647. g.- Izdanje, 1343. h. Delhi, Indija17. Rahmetun-li-l Alemin- Muhammed Sulejman Selman El-Mensur Fevzi, 1930. g.- Hatif Bikjedudeli18. Resulun Ekrem kej sijasijju Zendeke- Dr Hamidullah, Paris Salem- Kembini Djubendju - Indija, 1963. god.19. Er-Revdu-l-Unuf- Ebu-l-Kasim Abdurrahman bn Abdullah Es-Suhejli, 508-581.h.- Egipatska štamparija El-Džemalijje, 1332 h./1914. god.

20. Zadu-l-Mead- Šemsuddin Ebu Abdullah Muhammed bn Bekr bn Ejjub - poznat kao Ibnu-l- Kajjim 691-751. h.- Egipatska Štamparija, prvo izdanje, 1347. h./1928. god.21. Stari zavjet22. Sunenu Ibni Madždže- Ebu Abdullah Muhammed bn Jezid bn Madždže El-Kazvini, 209-273.h.23. Sunenu Ebi D‘avude- Ebu D‘avud Sulejman bn El-Eš‘as Es-Sedžistan 202-275 h. I-dio- Izdanje El-Medžidi - Kaufur, Indija, 1375. h- Izdanje Er-Rahimijje, Djubendju, Indija24. Sunenu-n-Nessai- Ebu Abdurrahman Ahmed bn Šu‘ajb En-Nesai, 303-315 h.- Lahursko tradicijsko izdanje, Pakistan25. Es-Siretu-l-Halebije- Ibnu Burhanuddin26. Es-Siretu-n-Nebevije- Ebu Muhammed Abdu-l-Melik bn Hišam bn Ejjub El-Himejri 213 ili 218.h.- Trgovačko štamparsko preduzeće “Mustafa El-Babi, Halebij i njegova djeca u Egiptu- Drugo izdanje 1375 h. / 1955.god.27. Šarhu šuzuru-z-zehebi- Ebu Muhammed Abdullah Džemaluddin bn Jusuf, poznat kao Ibnu Hišam El- Ensarija 708-761h.- Izdanje štamparija “Es-Seada” Egipat28. Šarhu Sahih Muslim- Ebu Zekerijja Muhiddin Jahja bn Šeref En-Nevevi 676. h- Izdanje Er-Rešidije - Delhi - Indija29. Šarhu-l-mevahibi-l-leddunnijje- Ez-Zerkani

30. Eš-Šifa bi tarif hukuki-l-Mustafa- El-Kadi Ajjad- Osmansko izdanje, Istambul, 1312. h.31. Sahihu-l-Buhari- Muhammed bn Ismail El-Buhari 256 h.- Izdanje “Er-Rahmijje Djuvind - Indija 1384-1387 h.32. Sahih Muslim- Muslim bn El-Hadždžadž El-Kušejrij- Izdanje “Er-Rešidijja” Delhi, Indija, 1376. god. h.33. Sahifet Habkuk34. Sulhu-l-Hudejbija- Muhammed Ahmed Bašamil- drugo izdanje, Daru-l-Fikri, 1391. h, 1971. god.35. At-Tabekatu-l-Kubra

- Muhammed bn Se‘ad- Izdanje Birejlind, 1322. h.36. Avnu-l-m‘abud, šarhu Ebi Davudi- Ebu-t-Tajjib Šemsulhakki-l-Azim Abadi- Prvo indijsko izdanje37. Gazvetu Uhud (Bitka na Uhudu)- Muhammed Ahmed Bašamil- Prvo izdanje38. Velika bitka na Bedru (Gazvetu-l-Kubra)- Muhammed Ahmed Bašamil- Drugo izdanje, 1376 h - 1976.god.39. Gazvetu Hajber (Bitka na Haiberu)- Muhhamed Ahmed Bašamil- Drugo izdanje “Daru-l-Fikri”, 1391 h 197140. Gazvetu beni Kurejza (Bitka benu Kurejze)- Muhammed Ahmed Bašamil- Prvo izdanje 1376 h. - 1966. god.

41. Fethu-l-Bari- Ahmed bn Ali bn Hadžer El-Askalani 773-852- Selefijsko izdanje štamparije “Er-Revda”, Kairo42. Fikhu-s-Sira- Muhammed El-Gazali- Izdanje “Daru-l-kitab-el-arebi”- egipatsko drugo izdanje 1375 h - 1955 god.43. Fi Zilali-l-Kur‘ani— Sejjid Kutb- Organizacija preporoda arapske tradicije, Bejrut, Liban treće izdanje44. El-Kur‘ani-l-kerimu45. Kalbu-džezireti-l-Arebi- Fuad Hamza- Selefijsko izdanje štamparije “Er-Revda”, Kairo 1352 h - 1923. god.46. Maza hasire-l-alemi bi inhitati-l-muslimine- Es-Sejjid Ebu-l-Hasan Ali-El-Husni, En-Nedevi- četvrto izdanje, Štamparija “Daru-l-Urubeti” Kairo 1381 h - 1961 god.47. Muhadaratu tarihi-l-Umemi-l-islamijjeti- Šejh Muhammed El-Hudari beg- Trgovačka štamparija “El-Kubra”, osmo egipatsko izdanje 1382. h48. Muhtasar Sireti-r-Resul- Šejhu-l-islami Muhammed bn Abdulvehhab Et-Temimi En-Nedždi 1606.god.- Štamparija Muhammedijskog sunneta, Kairo, prvo izdanje, 1375 h.-1956.god.49. Muhtasar sireti-r-Resul- Eš-Šejh, Abdullah bn Muhammed bn En-Nedždi, Ali-š-Šejh, rođen u Egiptu, 1242.g.h.- Selefijska štamparija “Er-Ravda”,egipatsko izdanje, 1379.god.

50. Medariku-t-tenzil- od En-Nesefije51. Mura‘atu-l-mefatih, II dio- Eš-Šejh, ebu-l-Hasan Abdullah Er-Rahmani El-Mubarekfuri- indijsko izdanje 1378 h. - 1958.god.52. Murudžu-z-zehebi- Ebu-l-Hasan Ali El-Mes‘udi- Štamparija “EŠ-Šerku-l-islami”, kairsko izdanje53. El-Mustedrek- Ebu Abdullah Muhammed El-Hakim En-Nejsabori- Osmanska kuća znanosti, Hajderabad - indijsko izdanje54. Musnedu Ahmede- Imam Ahmed bn Muhammed bn Hanbel Eš-Šejbani 264. h.

55. Musnedu Ed-Dar Emejj- Ebu Muhammed Abdullah bn Abdurrahman Ed-Darimija, 181-255 h56. Miškatu-l-Mesabih- Velijjuddin Muhammed bn Abdullah Et-Tirmizi- indijsko izdanje57. M‘udžemu-l-buldan- Jakut Al-Hamevij58. El-Mevahibu-l-leddunnijje od El-Kastalanija- Štamparija “Eš-Šerefijje” 1336.h - 1907.god.59. Muveta‘u-l-imami Malik- El-Imamu Malik bn Enes El-Asbehij 169 h. rođen- indijsko izdanje60. Vefau-l-vefai- Ali bn Ahmed Es-Semhudi

Footnote za šesti dio:446.Kur‘an je objavljen najrječitijem narodu na svijetu tog doba, riječitim Arapima i talentovanimpjesnicima. Objavljen je na arapskom jeziku kao vrhunac Allahove riječi i Allahovog govora. (op.prev.)447.Ovako su pripovjedali događaji autori koji su pisali o bitkama. Oni navode da se ovo desilo umuharremu,9.g.h. Iz teksta se podrazumijeva da je El-Akrea bn Habis ovdje primio Islam, a miga imamo u dijalogu prilikom vraćanja plijena Hevazimu, kada je rekao “da ne da” da je većtada bio musliman, a ne da je tek sada primio Islam.448. Fethu-l-Bari, VII/ 59.449.Zadu-l.Mead, II/ 205.450.Ibnu Hišam, II/ 581.451.Musnedu El-Imami Ahmed452.Sahih Buharija, II/ 730.453.Sahih Buharija, I/334.

Džami‘u Et-Tirmizi, II/ 2 II

Deve nose u grbačama rezervoar destilovane vode. Zato je to jedino Allahovo stvorenje kojemože opstati bez vode nekoliko dana. Beduini su u pustinji u nedostatku vode štapomnadraživali devino ‘drijelo, a ona bi kao iz pumpe povraćala čistu, pitku vodu iz grbe. Divnog liAllahovog čuda! (prevodilac)

Sahih Buharija, II/637.

Hadis prenio Muslim od Muaz bn Džebela,II/246.

Prethodno djelo

Ovako Resulullahov povratak opisuje Ibnu-el-Kajjim.

Ovaj broj je samo broj licemjera Ensarija prema El-Vakidiji. Osamdeset i dva su bila beduinakoja su imala razlog da ostanu i to osamdeset ljudi iz plemena Gaffar i drugih plemena, a štose tiče licemjera Abdullaha bn Ubeja i njegovih sljedbenika, oni se ne ubrajaju u ove i bio ih jevelik broj. - Fethu-l-Bari, VIII/ll9.

Njihova je izolacija trajala tačno 50 dana, koliko je i Resulullah s vojskom proveo u ovomvojnom pohodu.

Ibni Hišam, II / od 510-537, odakle smo i uzeli pojedinosti o Tebuku. - Zadu-l-Mead, III / od 2-3. - Sahih Buharija, I I / 633,634,635,636,637. I/252,414. - Sahih Muslim sa objašnjenjem Nevevije, II/246. - Fethu-l-Bari, VIII/ od 110-126. - Muhtasar siretu Resulullah od Nedždija od str. od 391-407.

Sahih Buharija, I / 220 ,451. II / 626, 671. - Zadu-l-Mead, III/25,26. ; Ibnu Hišam, II / 543, 544, 545, 546.

Sahih Muslim, II/82,83.

Opširno pogledati u “Zadu-l-Meadu”, II / 64, 65, 66, 67, 68 - El-džihadu fi-l-islami od El-Mevdudije od str. 2/6-262.

Sahih Muslim - Tumačenje Nevevija I/33. - Fethu-l-Bari, VIII/85,86.

Zadu-l-Mead, III/45. - Tefhimu-l-Kur’an, II/169.

Zadu-l-Mead, III / 26, 27, 28. - Ibnu Hišam, III / od 537 - 542.

Zadu-l-Mead, II/48

Fethu-l-Bari, VIII/94.

Fethu-l-Bari, VIII/94,95. Zadu-l-Mead, III/38,39,40,41. Mnoge predaje raspolažu o Nedžranskojdelegaciji s različitim podacima; pa i to da su dolazili u dva navrata. Mi smo odabrali verziju zakoju mislimo da je tačna.

Fethu-l-Bari, VIII/87.

Sahih Buharija, II/627,628. Fethu-l-Bari, VIII/ od 87-93.

Zadu-l-Mead, III/31,32.

Prenosi Imam Ahmed, Miškatu-l-Misbahi, II / 347.

Fethu-l-Bari, VIII / 93.

Ovo su riječi od Hudarije u djelu “Tarihu-l-umemi-l-islamijjeti, I/144. - Sahih Buharija, I/13, II / 626, 627, 628, 629, 630. - Ibnu Hišam, II/501,502,503,510,511,512,513,514, 537, 538, 539,540,541,542,560-601. - Zadu-l-Meadi, III/26-60. - Fethu-l-Bari, VIII/83-103. - Rahmetun lil-Alemin, I/184-207.

"Fi zilali-l-Kur‘ani" 29/168,169 - Riječi Sejjida Kutba.

Predgovor Sejjida Kutba: “Šta je izgubio Svijet stagniranjem muslimana.” str.14

Prenosi Muslim od Džabira. Poglavlje, Resulullahov,a.s, hadždž, I/394.

Ovaj datum je ustvrdio Ibnu Hadžer, a kasnije se ispravio tvrdeći da je krenuo dvadeset petogzul-kadeta. Pogledaj “Fethu-l-Bari, VIII /104.

Buharija prenio od Omera, r.a, I/207.

Ibnu Hišam, II/603.

Sahih Muslim - poglavlje Poslanikovog,a.s hadždža, I/397.

Hadis Ibnu Modždže i Ibnu Asakir, Rahmetun lil-Alemin, I/263.

Muslim, I/397.


Prenosi Buharija od Ibnu Omera-Rahmetun lil-Alemin, I/265.

Prenosi Muslim od Džabira, poglavlje Hadždž Resulullaha,a.s, I/397,398,399,400.

Prenosi Ebu Davud, poglavlje, “U koje doba je Resulullah,a.s, održao govor prvi dan KurbanBajrama, I/270.

Sahih Buharija. Poglavlje “Hutba na Mini.” I/234.

Prenosi Tirmizija, II/38,135. - Ibnu Madže u poglavlju o Hadždžu - Miskatu-l-Mesabihi, I / 234.

Ebu Davud, poglavlje: Koje je dane držao hutbu na Mini. I/269.

Sahih Buharija, Kitabu-l-menasiki, I dio i II/631. - Sahih Muslim, poglavlje “Poslanikov,a.s, hadždž. - Fethu-l-Bari, III dio, tumačenje Kitabu-l-menasiki, i VIII/od 103-110. - Ibnu Hišam, II/ od 601-605. - Zadu-l-Mead, I/196, i od 218-240.

Sahih Buharija, poglavlje Resulullah,a.s, šalje Usameta u vojni pohod, II/612.

Sahih Buharija, II/612. Ibnu Hišam, II/606,657).

Muttefekun Alejhi - Sahih Buharija, II/585.

Sahih Buharija, I/62. Muvetta‘El-Imam Malik str. 360.

Muvetta‘El Imam Malik str. 65.


Muttefekun Alejhi. Miškatu-l-Mesabihi, II/548.

Sahih Buharija, I/22,429,449; II/638.

Prenosi Buharija od Umu-l-Fadla, Poglavlje: Bolest Resulullaha, a.s, II/637.

Usaglašen hadis, Miškatu-l-Misbah, I/102.


Sahih Buharija, I/98,99.

Sahih Buharija, poglavlje “Bolest Resulullaha,a.s, II/640.


Neke predaje ukazuju da ovaj bešaret, (predskazanje) nije bilo zadnjeg dana već zadnjesedmice. Rahmetun bil-Alemin, I/282.


Sahih Buhraija, II/637.

Isto djelo i ista strana.

Misvak: četkasto prirodno drvce za pranje zuba. op.prev.

Sahih Buharija - Bolest Resulullaha,a.s, II/640.

Isto djelo i poglavlje, šta je Poslanik,a.s, govorio pred preseljenje: II/638,629, 64O,641.

Prenosi Ed-Daremija. Miškatu-l-Misbihi, II/547.

Sahih Buharija, poglavlje bolesti Resulullaha,a.s, II/641.


Sahih Buharija, II/64o,641.

Usaglašen hadis, Sahih Buharija, I / 169. - Sahih Muslim, I/306,

Po mjesečevom kalendaru novi dan nastupa poslije zalaska sunca. (op.prev.)

Muhtasar Siretu-r-Resul od Abdullaha En-Nedždije str.471. - Pogledati opširno Resulullahovo,a.s, preseljenje na ahiret Sahih Buharija, poglavlje: BolestResulullaha ,a.s. Nekoliko poglavlja poslije toga iz Fethu-l-Bari, Sahih Muslim, Miškatu -l-Meabihi; - Poglavlje - smrt Resulullaha, a.s, - Ibnu Hišam, II / od 649-665. - Telkih fuhum ehli-l-Eser, str: 38, 39. - Rahmetun lil Alemin, I/od 277-286. - Svi datumi su uzeti iz posljednjeg djela.

Pogledaj ‘Zadu-l-Mead‘, I./29.



Ibnu Hišam, I/401,402. - Džamiu Tirmizi, sa objašnjenjem Tuhvet El-Ahvezije, IV/303.

Džamiu Tirmizi, IV/303.




Sahih Buharija, I/502., Sahih Muslim, II/259.

Sahih Buharija, I/501,502.




Sahih Buharija, I/502. Sahih Muslim, II/258.

Sahih Buharija, I/502, Sahih Muslim, II.259.

Prenosi Ed-Daremije. “Miškatu-l-Mesabihi”, II/517.

Bilježi Tirmizija u Eš-Šemailu, str.2, Miškatu-l-Mesabihi, II/518.

Džamiu Tirmizi, tumač Tuhfet El-Ahvezi, IV/306.; Miškatu-l-Mesabihi, II/518.


Rahmetun lil Alemin, II/172

Hulasetu-s-Sijer, str.20.

Hulasetu-s-Sijer, str.20.

Miškatu-l-Mesabihi, I/22, Tirmizija, II/35.

Džamiu Tirmizija, IV/306.

Miškatu-l-Mesabihi, II/518. Prenosi Ed-Darumejje.

Hulasetu-s-Sijer, str.19,20.

Sahih Buharija, I/503, Sahih Musim, II/257.

Sahih Buharija, I/502. (3)



Prenosi Ed-Darumejje, Miškatu-l-Misbahi,II/517.

Sahih Muslim, II/259.260.

Sahih Buharija, I/503



Eš-Šifalil Kadi Ijjad, I/89.

Sahih Muslim, II/252 Sahih Buharija, I/407


Miškatu-l-Mesabihi, II/521.

Miškatu-l-Mesabihi, II/520.

Hulasatu-s-Sijer, str.22.

Pogledaj Eš-Šifa od El-Kadi Ijjad, I/121,122,123,124,125,126. Pogledaj Šemail-Et-Tirmiz

Prethodno djelo

Documents

Dio-1 Prvi put naš muslimansko-bošnjački narod ima priliku da na