SADRŽAJ

UVOD................................................................................................. 3

1.DEFINICIJA OBITELJSKE POLITIKE................................................ 5

2.TIPOVI I INSTRUMENTI OBITELJSKE POLITIKE.............................. 72.1.Tip obiteljske politike prema ulozi hranitelja........................................72.2.Gauthierova tipologija obiteljske politike..............................................82.3.Instrumenti obiteljske politike............................................................. 9 2.3.1.Novac............................................................................................. 9 2.3.2.Vrijeme............................................................................................9 2.3.3.Usluge.............................................................................................9

3.DRUŠTVENI OKVIR RAZVOJA OBITELJSKE POLITIKE U REPUBLICI HRVATSKOJ I REPUBLICI SLOVENIJI.................................................123.1.Obiteljska politika u socijalističkom razdoblju i položaj žene................123.2.Ekonomsko-socijalni pokazatelji u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji....................................................................................................133.2.1.Analiza kretanja bruto nacionalnog proizvoda u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji.....................................................................................153.2.2.Analiza kretanja stopa nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji....................................................................................173.2.3.Demografski pokazatelji u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji..193.2.3.1.Broj i stope živorođenih, umrlih i prirodnog prirasta u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji...................................................................20

1

3.2.3.2.Promjene strukture obitelji u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji....................................................................................................213.3.Razvoj obiteljske politike u Republici Hrvatskoj...................................233.3.1.Prvo razdoblje od 1990.-1995.g.........................................................243.3.2.Drugo razdoblje od 1996.-1999.g......................................................243.3.2.1.»Nacionalni program demografskog razvitka»..................................253.3.3.Treće razdoblje-početak siječnja 2000.g............................................273.3.3.1.»Nacionalna obiteljska politika».....................................................283.4.Obiteljska politika u Republici Sloveniji............................................. 303.4.1.»Rezolucija o temeljnim oblikovanjima obiteljske politike u Republici Sloveniji».................................................................................................. 313.4.1.2.Temeljna načela i ciljevi obiteljske politike.................................... 323.4.1.3.Mjere obiteljske politike................................................................ 333.4.1.4.Oblici pomoći obiteljima............................................................... 343.4.1.5.Predškolska djelatnost, školska djelatnost i zdravlje..................... 353.4.1.6.Zaključak o «Rezoluciji»................................................................ 363.4.2.Državna potpora obiteljima s djecom u Republici Sloveniji.............. 37

4.VRIJEME-primjeri Republike Hrvatske i Republike Slovenije.........384.1.Porodni dopust................................................................................. 384.2.Roditeljski dopust..............................................................................40

2

4.3.Očinski dopust..................................................................................424.4.Posvojiteljski dopust..........................................................................444.5.Pravo na rad u skraćenom radnom vremenu......................................45

5.USLUGE- Primjeri Republike Hrvatske i Republike Slovenije.........475.1.Predškolski odgoj u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji............475.2.Financiranje predškolskog odgoja.....................................................49

6.NOVAC- Primjeri Republike Hrvatske i Republike Slovenije...........506.1.Dječji doplatak.................................................................................506.2.Porodna naknada.............................................................................536.3.Porezne olakšice...............................................................................556.4.Obiteljske naknade u Republici Sloveniji..........................................56

7.ZAKLJUČAK.................................................................................57

8.LITERATURA................................................................................59

UVODTema ovog diplomskog rada je obiteljska politika dviju susjednih zemalja, Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Namjera rada je usporedba sustava obiteljske politike, njihovih sličnosti i različitosti. Obje zemlje dijele zajedničku prošlost u socijalističkom jednostranačkom sistemu kada su pripadale Jugoslaviji. Početkom 90-tih prošlog stoljeća dolazi do raspada te države i Republika Hrvatska i Republika Slovenija kao samostalne države ulaze u nesiguran proces tranzicije.Tranzicija je za Republiku Sloveniju vrlo uspješno završila jer je ona od 1.05.2004 postala članicom Europske Unije, dok je Republika Hrvatska još uvijek u tom procesu.Tek nedavno,

3

postavši kandidat za Europsku Uniju, naša država ima obvezu i pravo završiti proces tranzicije.

Cilj ovog rada je komparacija društvenog okružja koje je određivalo ciljeve obiteljske politike te analiza instrumenata obiteljske politike te dvije zemlje. Komparativna iskustva drugih zemalja mogu pomoći ocijeni kako dosadašnjeg tako i budućeg razvoja hrvatske obiteljske politike.Teza rada je da Republika Slovenija zbog puno povoljnjijih mogućnosti same zemlje vodi jednu izdašniju obiteljsku politiku,makar je sam sustav naslijeđen iz socijalističkog naslijeđa, te se u tom segmentu puno ne razlikuje od hrvatskog.Smatram da se slovenska obiteljska politika bazira na punoj zaposlenosti i muškaraca i žena te se puno pažnje posvećuje razvijanju usluga za obitelj.Republika Slovenija nema iskustvo rata i drastične nepovoljne ekonomske posljedice koje proizlaze iz ratnog stanja.Uzevši u obzir to, ali i samu činjenicu da je Slovenija uvijek bila ekonomski naprednija od svih bivših republika SFRJ, možemo pretpostaviti da su ekonomski uvjeti provođenja obiteljske politike puno povoljniji od hrvatskih.U prvom poglavlju definira se sam pojam obiteljske politike,obitelji i njihovih različitih tumačenja. Drugo poglavlje bavi se tipovima i instrumentima obiteljske politike koji se koriste u obje zemlje. Definiraju se tipovi prema ulogama hranitelja u obitelji te profili obiteljske politike koji kombiniraju ekonomsku i ekološku komponentu. Treće poglavlje je najopsežnije jer analizira društveni okvir razvoja obiteljske politike u Republici Hrvatskoj te Republici Sloveniji.Početak promatranog razdoblje obilježila je tranzicija te sam u radu usporedila i učinke tranzicije na gospodarstvo obje zemlje.Uz ekonomske pokazatelje, obrađeni su i demografski pokazatelji kao što su natalitet, mortalitet, prirodni prirast i promjene u strukturi hrvatskih i slovenskih obitelji.Treće poglavlje opisuje i razvoj hrvatske obiteljske politike te analizira slovenski primjer te iste politike. Obrađeni su i ključni dokumenti koji reguliraju obiteljsku politiku kao što su hrvatski Program demografskog razvitka iz 1996.g i Nacionalna obiteljska politika iz 2003.g te slovenska Rezolucija o temeljnim oblikovanjima obiteljske politike iz

4

1993.g.Četvrto poglavlje obrađuje vrijeme kao instrument obiteljske politike te nudi komparativni prikaz dopusta u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji. Peto poglavlje nudi prikaz usluga za obitelj koje hrvatsko i slovensko društvo osigurava za obitelji s djecom. Šesto poglavlje obrađuje novac kao treći instrument obiteljske politike te komparira iznose naknada koje nudi hrvatska i slovenska obiteljska politika.

Obiteljska politika oduvijek je bila predmet stručnih razmatranja u cilju poboljšanja njezinih mjera i kvalitete života obitelji u određenoj državi.Svaka obiteljska politika ima za cilj proizvoditi određene učinke koji će usmjeravati razvoj jednog društva.Zato smatram da je obiteljska politika jedan od važnih segmenata razvoja i opstanka jedne države jer ona regulira kvalitetu života i zadovoljstvo jedne obitelji te njenih članova/ca.

1.DEFINICIJA OBITELJSKE POLITIKEPrije nego što definiramo obiteljsku politiku, smatram da je potrebno obratiti pozornost na različita tumačenja obitelji. Obitelj je temeljna socijalna zajednica i prvi socijalni prostor u kojem se pojedinac/ka nalazi. Ona je ishodište individualnog i društvenog života. Pojedini autori, raspravljajući o obitelji, u pravi su plan isticali njezine različite funkcije: za jedne je ona socijalni mikrokozmos u kojem se odvija život individue, za

5

druge je obitelj arena u kojoj se igraju društvene uloge, za treće je odgajateljica ljudske prirode, za četvrte posrednik između individue i društva ( Puljiz, Bouillet, 2003:13).Upravo zbog ovih važnih funkcija, oduvijek je postojala potreba za usmjerenom i koherentnom politikom države prema obitelji.Obitelj je ta koja rađa i odgaja sve generacija građan/ki jednog društva te je u cilju jedne države da ima što «zdraviju» populaciju.

Obiteljska politika se definira vrlo široko, kao, primjerice sve ono što vlada čini za obitelj ili kao sve mjere koje su usmjerene obitelji, pri čemu se isključuju neželjene posljedice za nju. Na osnovi toga može se reći da obiteljska politika uključuje sve ciljeve i mjere usmjerene osiguranju učinkovitosti obitelji kao društvene institucije. Nešto opširnija definica nalazi da : «Obiteljska je politika cjelovit i sustavan skup mjera koje djeluju u korist obitelji, prije svega obitelji s djecom. Te im mjere pomažu u problematičnim situacijama ekonomskog, socijalnog, zdravstvenog, stambenog i sličnog karaktera, ublažavaju financijski teret što ga za obitelji predstavljaju djeca, omogućuju usklađivanje obiteljskih i radnih obveza, štite trudnice i djecu...» (Puljiz, Bouillet,2003:31).Međutim, ono što je zajedničko svim definicijama je segment države koja je ta koja je odgovorna za provođenje obiteljske politike, kao što je odgovorna za provođenje svih drugih politika kao što su ekonomska, porezna, stambena...itd. Zato se ona definira kao javna politika kojom se djeluje na obiteljske resurse radi poboljšanja položaja, pogotovo ugroženih obitelji. Obiteljska politika, u krajnoj liniji, utječe na samu obiteljsku strukturu (Puljiz, Bouillet, 2003:31).

Pomoć koju država upućuje obitelji može poprimiti različite oblike, što uključuje (Bouillet, Bračič-Ružić, Zrinščak, 2002:7) :

Financijske potpore obiteljima s djecom (ovisno o broju djece, njihovoj dobi..)

Dodatne potpore obiteljima s djecom koja imaju niska primanja

6

Potpore obiteljima s djecom koja imaju niska primanja koja skrbe o djeci kod kuće

Porezne olakšice obiteljima Mehanizme osiguranja kontinuirane financijske potpore djeci

odsutnih roditelja Posebne potpore obiteljima u vrijeme rođenja djeteta zbog

smanjene sposobnosti rada Subvencionirani pristup različitim oblicima organizirane skrbi o djeci,

kako bi se olakšala participacija u radu roditelja koji skrbe za djecu

Obiteljska se politika vrlo često miješa s populacijskom (demografskom) pa ih, premda su one tijesno povezane, valja razlikovati ( Puljiz, 2002:159-160). Populacijska politika usmjerena je na ostvarivanje određenih demografskih ciljeva i u njenom fokusu je struktura i kretanje stanovništva. Ona utječe na broj i razmještaj stanovništva na određenom teritoriju tj.usmjerena je na cjelokupnu populaciju.U njenom fokusu nije sama obitelj, nego različite kategorije stanovništva i procesi u samom društvu kao što su migracije tj.doseljavanja i odseljavanja.Ciljevi populacijske politike mogu biti povećanje ili smanjenje prirodnog prirasta, ovisno o broju stanovništva jedne države.Obiteljska je politika više usmjerena na kvalitetu života obitelji i njenih članova.

2.TIPOVI I INSTRUMENTI OBITELJSKE POLITIKE2.1. Tip obiteljske politike prema ulozi hraniteljaNajpoznatiju tipologiju obiteljskih politika,stavljajući u središte ulogu hranitelja, napravila je ugledna britanska autorica J.Lewis (Puljiz, Bouillet, 2003:32).

7

Ona razlikuje:Model čvrstog muškog hraniteljaOvaj model naglašava ekonomsku ulogu muškarca u prehranjivanju obitelji, dok se žena smatra suprugom i majkom te skrbi za ovisne članove obitelji tj.djecu i starije članove.Prepreka zapošljavanju žena su nedovoljno razvijene javne usluge za obitelj i djecu jer država ne skrbi o institucionalnoj i subvencioniranoj brizi za djecu. Žene se zapošljavaju uglavnom na «part-time» poslovima. Država jasno razgraničava obiteljski život od javne odgovornosti te se ne upliće u obitelj. Naglašena je svetost i privatnost obitelji makar u ovim zemljama žena ima veće mogućnosti djelomičnog ili povremenog rada. Na taj način ipak može uskladiti obiteljske i radne obveze. Ovaj model je najviše prisutan u liberalnim državama te u konzervativnim državama gdje se oduvijek stimuliralo zapošljavanje muškaraca.(Ovaj tip nalazimo u Velikoj Britaniji, Irskoj te u Njemačkoj)Model modificiranog muškog hraniteljaU ovom modelu žene imaju priliku raditi u punom radnom vremenu i vrlo su dobro zaštićene u sustavu socijalne sigurnosti. Značajna je je horizontalana raspodjela tj.transfer dohotka od obitelji bez djece ili s manje djece prema obiteljima s djecom ili s više djece. Naknade koje pruža država su mnogobrojne i izdašne te služe kompenzaciji troškova djece. Žena u ovom modelu može se posvetiti karijeri ne zanemarujući obitelj te iz toga proizlazi visoka stopa zaposlenosti žena Međutim, taj tip zahtjeva relativno visoke državne izdatke za pomoć obiteljima i teško ju je primjeniti u siromašnijim državama.(Ovaj tip nalazimo u Francuskoj)Model dvaju hranitelja (meki muški hranitelj)Ovakva politika pomiruje profesionalne i radne obveze jer podržava ženu u obje uloge-kao zaposlenice i kao majke. Država je razvila mnogobrojne usluge za djecu u javnom sektoru gdje se žene najviše i zapošljavaju. U vremenima kada dijete zahtjeva pojačanu brigu, majka ima pravo na velike mogućnosti plaćene odsutnosti.Uza sve to, postoji distinkcija između muških i ženskih poslova, kako u obitelji tako i na radnom mjestu. Ovaj tip nalazimo u skandinavskim zemljama (pogotovo Švedska) i on

8

slijedi socijaldemokratsko naslijeđe i jasnu politiku ravnopravnosti. Isto tako te zemlje tradicionalno potiću zapošljavanje nizom mjera aktivne politike zapošljavanja.2.2. Gauthierova tipologija obiteljskih politikaPoznata je i tipologija obiteljskih politika koju je dao Gauthier (Puljiz, Bouillet,2003:33) te je kao polazište uzeo dvije vrste intervencija države prema obiteljima: ekonomsku i ekološku.Ekonomska intervencija podrazumijeva novčane transfere obitelji,dok ekološka intervencija podrazumijeva usluge obitelji, prije svega u području skrbi prema djeci. Kombinirajući ekonomsku i ekološku komponentu, moguće je definirati četiri profila obiteljske politike koji, s jedne strane, indiciraju razinu kompenzacije za troškove djece a, s druge strane, razvijenost usluga koje omogućavaju zapošljavanje žena.Prvi profil obiteljske politike imamo u slučaju kad su transferi u korist obitelji toliko izdašni da drugog roditelja oslobađaju potrebe zapošljavanja. Usto, dobro su razvijene usluge pa majka tako ima mogućnost izbora. Najbliža je tom modelu Francuska koja ima dosta zaposlenih žena.Drugi profil obiteljske politike imamo kada postoji izdašna financijska podrška obitelji, ali su slabo razvijene usluge pa to priječi zapošljavanje oba roditelja. Zapošljavanje žena je stoga reducirano ili se odvija sekvencijalno. Tom je profili najbliža Njemačka.Treći profil imamo kad su transferi obitelji relativno niski, ali razvijene usluge omogućavaju zapošljavanje oba roditelja. Ovom profilu najbliža je Švedska.Četvrti profil nalazimo kada država daje male kompenzacije za djecu, a usto su usluge obitelji slabo razvijene. Takva je situacija u Velikoj Britaniji i Italiji tj.zemljama gdje je dosta privatnih i neformalnih usluga obitelji.

2.3. Instrumenti obiteljske politikeDržava u obiteljskoj politici djeluje koristeći 3 osnovna instrumenta: (Bouillet, Bračič-Ružić, Zrinščak, 2002:8)

9

NOVAC- razne naknade koje se daju obiteljima (dječji doplatci, porezne olakšice, naknade za vrijeme porodnih ili roditeljskih dopusta)

VRIJEME-dopusti koje roditelji, a najčešće majke, koriste za skrb o djeci (porodni i roditeljski dopusti, odsustvovanja s posla zbog njege bolesnog djeteta)

USLUGE- država omogućuje organiziranu skrb o djeci (jaslice, vrtići, dodatni boravak u školi)

Odnos između ova tri instrumenta različit je u pojedinim državama i izrazito složen, a ovisi ponajviše o različitim tradicijama socijalnih i obiteljskih politika.2.3.1. NovacNovčani transferi obitelji mogu biti različiti po obliku. Najznačajniji transferi su obiteljski (dječji) doplatci.Visina doplatka za djecu ovisi o dohotku obitelji, redoslijedu rođenja, dobi djeteta, školovanju itd. Neka novčana davanja obitelji vezana su uz socijalne pomoći, a to znači da se daju uz provjeru prihoda tj. da podliježu means-testu.Tim se davanjima dopunjavaju doplatci za djecu siromašnijim obiteljima. Porezne su olakšice također oblik pomoći obiteljima s djecom.U novčanja davanja obitelji na neki način pripadaju i naknade za porodne i roditeljske dopuste, pomoć pri rođenju djeteta itd. Smatra se da je posljednjih desetljeća ostvaren značajan napredak u porodnim i roditeljskim naknadama, bilo da je riječ o produljenju vremena davanja tih naknada ili pak o tome da se poslodavci oslobađaju plaćanja tih naknada, čime se nastoji postići smanjenje diskriminacije žena pri zapošljavanju.2.3.2. VrijemeVrijeme stavljeno na raspolaganje obiteljima javlja se u obliku dopusta. Dopusti za obitelj su porodni, roditeljski i drugi dopusti.Ti dopusti služe roditeljima kako bi se mogli posvetiti svojoj roditeljskoj funkciji i odgoju djeteta. Najpoznatiji je porodni dopust koji majci u specifičnom i delikatnom razdoblju trudnoće, poroda i oporavka od poroda omogućava izostanak s mjesta zaposlenja. Međutim, sve više je prisutan institut porodnog dopusta i za nezaposlene majke.U zadnje vrijeme je vrlo

10

prisutan i obiteljski dopust koji je namjenjen skrbi o djeci. Taj novi instrument uvodi se zbog podupiranja obje roditeljske uloge tj.značaju i majke i oca. Neke zemlje već imaju uveden poseban institut dopusta za oca koji ima tendenciju sve većeg uključivanja oca u odgoj djece te prisustvovanju u svim segmentima obiteljskog života.2.3.3. UslugeU obiteljskoj politici usluge namjenjene obitelji i djeci zauzimaju sve važnije mjesto: one postaju središnji element politike rekoncilijacije obiteljskog i profesionalnog rada. Servisi za djecu te uslužne djelatnosti mogu pridonijeti usklađivanju obiteljskih i profesionalnih funkcija, time što omogućuju da roditelji/skrbnici ne samo nastave raditi, nego da imaju i lagodniji osjećaj u pogledu svog zaposlenja. Država subvencionira, u različitim omjerima, smještaj djece za koju to roditelji traže. Za djecu se uslužne djelatnosti skrbi pružaju u vlastitom domu, kao i u institucijama za dnevnu skrb ili stambeno zbrinjavanje. Međutim, nije sva korist servisa za djecu u njihovoj funkciji pomirenja obiteljskog i profesionalnog života. One imaju značajnu funkciju u socijalizaciji djece te u ostvarivanju njihovih potencijala.U servisima za djecu rade profesionalci/ke raznih pomažućnih profesija kao što su odgojitelji/ce, socijalni radnici/ce, psiholozi/inje koji su formalno educirani za pomoć djeci pri njihovom odgoju i razvoju.Usluge koje se pružaju obiteljima mogu se razvrstati u slijedeće oblike:

dadilje, kvalificirane ili nekvalificirane, koje dolaze svaki dan ili žive s obitelji osobe koje pružaju dnevnu pomoć obitelji, koje upošljavaju privatni ili državni poslodavci

jaslice, vrtići i male škole u sustavu zdravstva ili prosvjete uslužne djelatnosti u vrijeme izvan nastave i u vrijeme školskih

praznika za djecu školske dobi internati i domovi «produžene» skrbi za djecu s invaliditetom

Predškolski odgoj ima ekonomske i socijalne funkcije (Stropnik, 1997:77).Među ekonomske funkcije ubrajamo:

11

omogućavanje zaposlenja roditeljima tj.omogućavanje proizvodnje i gospodarskog razvojara

rasterećivanje skrbi o djeci u periodu kada su roditelji na poslu s čime se prozvodnost rada povećava

reguliranje opsega i strukture ponude programa predškolskog odgoja

Među socijalne funkcije ubrajamo: preventivno i kurativno djelovanje u ostvarivanju socijalno

ekonomske sigurnosti pojedinaca i obitelji odgojna funkciju tj.oblikovanje osobnosti djeteta, utjecaj na njihov

svestran razvoj i poticanje razvoja svih njihovih potencijala utjecaj na oblikovanje stavova i razvoj sistema društvenih

vrijednosti

Ciljevi politike na području predškolskog odgoja su nedvojbeno: omogućavanje zaposlenja majki predškolske djece i ostvarivanje uvjeta za emancipaciju žena, povećavanje jednakosti obitelji tj.izjednačavanje životnih uvjeta i obrazovnih mogućnosti djece bez obzira na sociokulturnu okolinu iz koje potječu.

12

3.DRUŠTVENI OKVIR RAZVOJA OBITELJSKE POLITIKE U REPUBLICI HRVATSKOJ I REPUBLICI SLOVENIJIRepublika Hrvatska i Republika Slovenija pripadale su krugu socijalističkih zemalja. Bile su dio zajedničke države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ne ulazeći u povijest ove države, možemo reći da su Slovenija i Hrvatska provele kao dio jedne države skoro cijelo prošlo stoljeće. Odcijepljenjem od matične države SFRJ 1991.g Slovenija i Hrvatska kreću u nesiguran proces tranzicije s jasnim ciljem europskih integracija.Ove dvije države imale su zajednički socijalni režim koji je proklamirala i provodila Jugoslavija, dok su različitosti uglavnom ovisile o financijskoj moći pojedine republike. U ovom poglavlju biti će obrađen širok spektar ekonomsko socijalnih pokazatelja obje države koji čine društveni okvir razvoja i provedbe obiteljske politike u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji.3.1. Obiteljska politika u socijalističkom razdoblju i položaj ženaVećina je socijalnih režima oblikovanih nakon Drugog svjetskog rata, počivala na pretpostavci stabilne i pune zaposlenosti, stabilne obitelji i pozitivnih demografskih kretanja. Ni Hrvatska i Slovenija nisu bile iznimke te su njihovi socijalni režimi djelili iste značajke. Obiteljska politika u socijalističkim razdoblju bila je usmjerena na obitelj građana zaposlenih u društvenom sektoru. Postupno su uvedeni doplatci za djecu, porodni dopusti, vrtići i jaslice , kao i potpora tim obiteljima , dok su obitelji seljaka i drugih privatnika bile izvan interesa obiteljske politike (Puljiz, Bouillet, 2003:38).Dakle, obiteljska je politika u službi ideologije razvoja socijalizma, kojem je sinonim bio društveni sektor i sama država. Privatni je sektor bio zanemaren kao relikt klasnog društva, kojeg je trebalo prevladati ( Puljiz, Bouillet, 2003:38).Usprkos jakoj ideološkoj umjerenosti, većina bivših socijalističkih zemalja razvijala je model koji je najbliže modelu dva hranitelja (Bouillet, Bračić-Ružić, Zrinščak, 2002:15). Osnovni je uzrok tome ideja jednakosti i ravnopravnosti žena i muškaraca, ponajprije kao radnika/ca. Iza tog načela ravnopravnosti žena i muškaraca krila se potreba za jeftinom radnom snagom kao preduvjetom

13

industrijalizacije, poboljšanja same ekonomske situacije i konkurentnosti samih država.Socijalističke zemlje su razvijale uslužne servise za djecu kako bi ženama-majkama omogućile da se na tržištu radne snage pojave kao radnice. Zapošljavanje izvan doma u razdoblju socijalizma nije bilo pitanje izbora-bila je to obveza prizašla iz vladajuće ideologije jednako kao i izraz potrebe za zaradom.Društvo je osiguravalo reproduktivna prava žena, podruštvljenje brige za djecu, obvezatan plaćeni porodni dopust, zaštitu žena u trudnoći i sigurnost zaposlenja nakon poroda (Leinert Novosel,1999:32).Međutim, stupanj emancipacije žena bio je, usprkos njihovoj zakonodavnoj i radnoj ravopravnosti, ograničen njihovom i dalje snažnom tradicionalnom ulogom. Interesantno je istaknuti da je socijalistički koncept umjesto uključivanja muškarca u kućne obveze, kad je žena zaposlena, predlagao pomoć države, odnosno išao na koncept podruštvljenja kućanskih i obiteljskih zadaća (Leinert Novosel,1999.;20).Možemo zaključiti da su žene u socijalističkom razdoblju bile dvostruko opterećene svojim profesionalnim i radnim obvezama.Sve navedeno utjecalo je na razvoj i kreiranje obiteljske politike u Republici Hrvatskoj te u Republici Sloveniji nakon osamostaljenja.3.2. Ekonomsko-socijalni pokazatelji u Republici Hrvatskoj i Republici SlovenijiKao što je već navedeno, Republika Hrvatska i Republika Slovenija bile su dio zajedničke države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije do 1991.godine.Tada obje zemlje proglašavaju svoju nezavisnost i odcjepljenje od matične države. Slovenija je proglašava 25.lipnja 1991.g, a Hrvatska 8.listopada 1991.g donosi odluku o raskidu svih državnopravnih veza s republikama koje su tvorile SFRJ. Jedan od navećih problema u SFRJ bio je pojava nacionalizma koji je nakraju rezultirao ratovima među državama članicama. Raspad Jugoslavije, do kojeg je došlo istodobno kad i do početka tranzicijskog razdoblja u ove dvije države, donio je mnoge promjene koje su se odrazile na gospodarstvo Hrvatske i Slovenije.Iako su one bile gospodarski najrazvijenije i najbogatije države u bivšoj državi, tranzicija od socijalističkog u kapitalističko društvo bila je popraćena

14

mnogim problemima. Desetljeće tranzicije može biti okvirno podijeljeno u dvije faze. Prva je bila obilježena padom prozvodnje, liberalizacijom cijena, visokom inflacijom i početkom osnivanja institucija tržišnog gospodarstva.Za vrijeme druge faze čiji početak nastupa 1994.g, proizvodnja se počela oporavljati, inflacijska se stopa smanjila, institucije važne za gospodarstvo su počele funkcionirati, a tranzicijske zemlje, među kojima i Hrvatska i Slovenija, su se sve više počele integrirati u svjetska financijska tržišta (Hrvatska u drugoj fazi tranzicije 1994.-1999.,2000:4). Autori poput Stanovnika i Stropnik smatraju da « tranzicija u Sloveniji ne predstavlja tako oštar diskontinuitet kao u nekim drugim zemljama Srednje i Istočne Europe»(Rončević, 2001:131). Iako Slovenija dijeli neka uobičajena obilježja tranzicijskih procesa (privatizacija, stvarnje višestranačkog sustava, povećanje nezaposlenosti) uzroci se ipak unekoliko razlikuju.Tako je npr. ekonomski pad koji se dogodio nakon osamostaljenja 1991.g, bio posljedica gotovo totalnog prekida trgovine s važnim trgovačkim partnerima na međunarodnom tržištu, tj. iz republika bivše Jugoslavije (Rončević, 2001:132). Međutim, iskustvo Hrvatske obilježeno je ratom koji je nastupio u razdoblju od 1991.g do 1995.g.U Hrvatskoj je rat i okupacija trećine teritorija za vrijeme prvih godina tranzicije zasjenio gospodarska pitanja.To Hrvatsku čini, uz Bosnu i Hercegovinu, jedinstvenim primjerom zemlje srednje i istočne Europe koja je tijekom prve faze tranzicije bila u ratu (Hrvatska u drugoj fazi tranzicije 1994.-1999.,2000:27).Rat je donio teritorijalnu necjelovitost jer je trećina teritorija bila okupirana, razorene gradove i gospodarske subjekte, mnoštvo izbjeglica i prognanika, te velike ljudske žrtve. Iako je Slovenija, po proglašenju nezavisnosti, doživjela desetodnevni rat, to nije značajnije utjecalo na njezinu gospodarsku aktivnost.

15

3.2.1. Analiza kretanja bruto nacionalnog proizvoda u Republici Hrvatskoj i Republici SlovenijiPri ocjeni društvenog okvira razvoja obiteljske politike pojedine države, vrlo su nam bitini makroekonomski pokazatelji. Najvažniji makroekonomski pokazatelj je bruto nacionalni proizvod ili BNP. To je naobuhvatnija mjera ukupnog gospodarstva neke zemlje te BNP predstavlja tržišnu vrijednost svih konačnih proizvoda i usluga koji više ne ulaze u proces proizvodnje, već služe finalnoj proizvodnji, a proizvedeni su u godini dana.Slijedeći podaci su novčani iznosi BNP-a u američkim dolarima per capita ili po glavi stanovnika za Republiku Hrvatsku i Republiku Sloveniju.

Tablica 1. BNP po stanovniku (u USD) za Republiku Hrvatsku i Republiku Sloveniju u razdoblju od 1992.-2003.godineGodina Republika Hrvatska Republika Slovenija1992. 2 291 6 2751993. 2 349 6 3661994. 3 137 7 2331995. 4 029 10 0731996. 4 422 10 1221997. 4 398 9 8021998. 4 805 10 5191999. 4 371 10 7462000. 4 206 9 5992001. 4 477 9 8482002. 5 134 11 0882003. 6 484 13 849

Izvor: Hrvatska narodna banka,1.srpnja 2004Izvor: Statistični urad Republike Slovenije, 2004.g

Iz komparacije podataka vidljivo je da je Republika Slovenija ostvarila veći bruto društveni proizvod. Komparacija počinje s 1992.g te je to prva godina u kojoj su obje države samostalne i nisu više u državnoj zajednici SFRJ. Međutim, u to vrijeme bijesni rat u Republici Hrvatskoj te zato ne

16

čudi podatak da je Republika Slovenija u toj godini ostvarila skoro 3 puta veći BNP od Republike Hrvatske. Međutim, i u slijedećim razdobljima, slovenska ekonomija ostvaruje puno bolje gospodarske rezultate. Bruto društveni proizvod predstavlja i mjerilo ukupnog standarda stanovništva, a samim time i kvalitetu života. Naravno, što je veći veći BNP, država može više odvajati za programe od vitalnog značaja za državu kao što su aktivna politika zapošljavanja, zdravstvo, socijalna politika, investicije itd.Republika Hrvatska u gospodarskom razvoju kaska za slovenskom privredom, makar je rast BNP-a od 2002.g očit i ne stagnira. Ocjenjujući BNP i njegov rast, ne možemo zanemariti činjenicu Domovinskog rata. 1999.godine Republika Hrvatska doživljava pad BNP-a te su bile potrebne 4 godine da iznos BNP-a po glavi stanovnika pređe iznos od 4 805 dolara iz 1998.g. Ipak, evidentno je da Republika Hrvatska završava 2003.g s tri puta većim BNP-om nego u 1992.g i on iznosi 6 484 američka dolara. Republika Slovenija ulazi u 2003.g s udvostručenim BNP-om poglavi stanovnika te sa iznosom od 13 849 američka dolara ostavlja dojam zdrave i uspješne ekonomije. Ekonomski okvir vrlo je bitan za razvoj obiteljske politike jer obiteljska politika podrazumijeva mnoštvo ulaganja od strane države. Jedna država koja nije ekonomski konkurentna i nema zdravu privredu, niti ne može pružati obiteljima zavidnu kvalitetu života. Svi instrumenti obiteljske politike (novac, vrijeme, usluge) predstavljaju trošak za državu i njenu ekonomiju. Razmjerni dio BNP-a izdvaja se za financiranje obiteljske politike i sam smjer obiteljske politike ovisan je o ekonomskoj moći države, ali i propagiranim ciljevima.U vrijeme ekonomske deprivacije, manji se broj mladih ljudi odlučuje za osnivanje obitelji te se manji broj parova odlučuje na rađanje i podizanje djece.Iz ovih podataka, vidljivo je da je Slovenija ekonomski bogatija zemlja od Republike Hrvatske te se može predvidjeti da će se to ogledati u vođenju obiteljske politike.

17

3.2.2. Analiza kretanja stopa nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj i Republici SlovenijiKao i u drugim tranzicijskim zemljama, nezaposlenost je nakon početka tranzicijskog procesa vrlo brzo porasla. Za Hrvatsku, međutim, postoje dva specifična obilježja. Prvo, za razliku od ostalih tranzicijskih zemalja (osim bivše Jugoslavije), službeno registirirana nezaposlenost u Hrvatskoj postojala je znatno prije nego početka tranzicijskog procesa. Drugim riječima, samo je dio nezaposlenosti bio prikriven; ostatak je već bio problem službeno registrirane nezaposlenosti na početku tranzicije. Neposredno prije početka tranzicije,1990.godine, stopa nezaposlenosti već je bila 9 %.(Hrvatska u drugom razdoblju tranzicije 1994.-1999.,2001:28). Imajući na umu da ukupna nezaposlenost nije bila prikrivena, početni učinak tranzicije na stopu nezaposlenosti bio je manji nego u ostalim tranzicijskim zemljama. Drugo, za razliku od Slovenije i ostalih tranzicijskih zemalja, Hrvatska je imala iskustvo rata što je prouzročilo dublju recesiju nego što bi da rata nije bilo.Tablica.2. Nezaposleni u tisućama u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji i stopa registrirane nezaposlenosti u razdoblju od 1995.g do 2003.godine

Godina HRVATSKA Nezaposleni (u 000)

SLOVENIJANezaposleni (u 000)

HRVATSKA stopa registrirane nezaposlenosti

SLOVENIJA stopa registrirane nezaposlenosti

1995. 241 126,7 14,5 13,91996. 261 124,4 16,4 13,91997. 277 128,5 17,5 14,41998. 287 126,6 18,2 14,51999. 321 114,3 20,8 13,62000. 379 104,5 22,6 12,22001. 395 104,3 23,1 11,62002. 366 99,6 21,5 11,62003. 318,7 95,9 19,1 11,2

18

Izvor: Hrvatska gospodarska komora, 2004Izvor: Statistični urad Republike Slovenije,2004.

Usporedbom stanja na području nezaposlenosti Republike Hrvatske i Republike Slovenije, vidljivo je da je Republika Slovenija uspjela smanjiti stopu svojih registriranih nezaposlenih građana/ki i to od 1995.g do danas za 2,7 %. Republika Hrvatska u istom promatranom razdoblju povećala je stopu registrirane nezaposlenosti za 4,6 %. Svi ti pokazatelji dovode Republiku Hrvatsku u puno nepovoljniji položaj od Slovenije. Republika Slovenija imala je na kraju 1995.godine stopu registrirane nezaposlenosti od 13,9 %, a Republika Hrvatska tek nešto veću koja je iznosila 14,5 %.Međutim, Slovenija je smanjila svoju stopu,a samim time je povećala životni standard svojih građana/ki. Stopa nezaposlenosti utječe na životni standard i blagostanje obitelji promatranih zemalja. Kvaliteta života obitelji direktno ovisi o visini i stalnosti prihoda koje u obitelj donose zaposleni članovi/ce. Pošto je propagirani ideal tip obiteljske politike obitelj s 2 dohotka tj.obitelj 2 hranitelja, bitno je ostvariti puno više stope zaposlenosti ili smanjiti stope nezaposlenosti. Uz registriranu stopu nezaposlenih , postoji i Anketa o radnoj snazi koja zbog različitih temeljnih načela definiranja zaposlenih i nezaposlenih osoba te metodologiji prikupljanja podataka prikazuje bitne razlike u strukturi aktivnog stanovništva od onih prikazanih iz administrativnih izvora. Tu su kriteriji puno liberalniji od kriterija praćenja registrirane zaposlenosti, pa takvo istraživanje ukazuje na kudikamo veći broj zaposlenih odnosno manji broj nezaposlenih .Podaci o anketnoj nezaposlenosti za Republiku Hrvatsku i Republiku Sloveniju su slijedeći:Tablica.3.Anketna nezaposlenost Republike Hrvatske i Republike Slovenije za razdoblje od 1997.g do 2002.godineGodina Republika Hrvatska

Stopa anketne nezaposlenosti

Republika SlovenijaStopa anketne nezasposlenosti

19

1997. 9,9 6,91998. 11,6 7,41999. 14,5 7,22000. 17,0 6,62001. 16,3 5,82002. 14,4 6,1

Izvor: Državni zavod za statistiku,Statističke informacije 2004,www.dzs.hrIzvor: Statistični urad Republike Slovenije,2003.g

Premda su podaci za Republiku Hrvatsku po ovoj metodologiji praćenja nezaposlenih povoljniji, slovenska anketna nezaposlenost je duplo manja te to naše susjede stavlja u bolji položaj.Stope anketne nezaposlenosti u Hrvatskoj variraju, makar od 2000.godine bilježe pad.Zabrinjava i podatak nezaposlenih žena u Republici Hrvatskoj koja govori da je ženska populacija obrazovanija, no i dalje ima vrlo visok udio u registriranoj stopi nezaposlenosti te nam na to ukazuje slijedeća tablica.

Tablica.4.Nezaposlene osobe prema stručnoj spremi i po spolu na dan 31.12.2001 u Republici HrvatskojStručna sprema

Ukupno broj

% Broj žena

%žena

Broj mušk.

%mušk.

Udio žena

NKV 71.071 18,1 40.830 19,0 30.871 17,1 56,9PKV,NSS 62.087 15,9 32.806 15,3 30.001 16,6 52,2KV,VKV 135.952 34,4 60.354 28,1 75.598 41,9 44,4SSS 96.996 24,5 64.647 30,1 32.349 17,9 66,6VšS 12.432 3,1 6.912 3,2 5.520 3,1 55,6VSS 15.253 3,9 9.167 4,3 6.086 3,4 60,1UKUPNO 395.142 100,0 214.716 100,0 180.425 100,0 54,3

Izvor: Nacionalna obiteljska politika,2003., str.3483.2.3. Demografski pokazatelji Republike Hrvatske i Republike SlovenijeDemografski pokazatelji dio su šireg društveno-ekonomskog okvira razvoja jedne zemlje.Ti pokazatelji nam govore o sastavu stanovništva,

20

broju i obliku obitelji, prirodnom priraštaju odnosno natalitetu i mortalitetu itd...Svi ti podaci važni su kreatorima obiteljske politike, ali i kreatorima populacijske politike. Oni su korisni jer točno adresiraju probleme i područja na kojima država svojom usmjerenom politikom može djelovati. Država raznim mjerama stimulira rađanje nove djece te tako utječe na prirodni prirast. Naravno, vrijedi i obratno.

3.2.3.1.Broj i stope živorođenih, umrlih i prirodnog prirasta uRepublici Hrvatskoj i Republici Sloveniji

Tablica.5.Broj i stope živorođenih,umrlih i prirodnog prirasta u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji od 1990.g do 2001.g na 1000 stanovnika/caGodina Živorođeni

u HrvatskojŽivorođeni u Sloveniji

Umrli u Hrvatskoj

Umrli u Sloveniji

Prirodni prirast u Hrvatskoj

Prirodni prirast u Sloveniji

1990. 12,00 11,2 11,50 9,3 0,50 1,91991. 11,20 10,8 12,30 9,7 -1,10 1,11992. 10,40 10,0 12,20 9,7 -1,80 0,31993. 10,70 9,9 11,90 10,0 -1,20 -0,11994. 10,50 9,8 11,50 9,7 -1,00 0,11995. 10,70 9,5 11,80 9,5 -1,10 0,01996. 11,70 9,5 12,00 9,4 -0,30 0,01997. 11,60 9,1 12,20 9,5 -0,60 -0,41998. 11,20 9,0 12,50 9,6 -1,30 -0,61999. 10,70 8,8 12,30 9,5 -1,60 -0,72000. 10,00 9,1 11,50 9,3 -1,50 -0,22001. 9,2 8,8 11,2 9,3 -2,00 -0,5

Izvor: Nacionalna obiteljska politika, str.83Izvor: Statistični urad Republike Slovenije, 2002.g

Iz ove tablice vidljive su demografske promjene i to u obliku negativnog prirodnog prirasta. Republika Hrvatska suočava se s negativnim obilježjima u zadnjem deseteljeću prošlog stoljeća. To su prvenstveno:

21

višegodišnja prirodna (manja rodnost od smrtnosti), stvarna (stvarni pad stanovnika/ca) i generacijska (malobrojniji naraštaji roditelja od praroditelja, malobrojnija djeca od roditelja) depopulacija, ubrzavajuće demografsko starenje...(Puljiz, Bouillet, 2003:75).Može se zaključiti da Republika Hrvatska ima veći broj umrlih nego živorođenih tj. da stopa mortaliteta brže raste od stope nataliteta. Od 1991.g počinje negativan prirodan prirast i od tada on ne poprima pozitivne vrijednosti.To su vrlo nepovoljni demografski trendovi koji dovode do stagnacije ili pada stanovništva, do starenja stanovništva i sve manjeg broja obitelji s 3 ili više djece.Godine 2000. Hrvatska je svrstana u skupinu europskih zemalja koje su zabilježile prirodni pad stanovništva, zajedno sa Slovenijom, Bugarskom, Njemačkom, Grčkom, Mađarskom, Italijom itd (Puljiz, Bouillet, 2003:75).Hrvatska ima vrlo staro stanovništvo jer podatak Popisa stanovništva iz 2001.g govori da je 15 % stanovništva starije od 65 godina. Promatranjem podataka koji se odnose na Republiku Sloveniju, može se zaključiti da naši susjedi slijede slične negativne demografske trendove kao i mi. Slovenija ima nešto manji broj rođenih i umrlih na 1000 stanovnika, no u zadnjoj polovici 90-tih godina ostvaruje negativan prirodni prirast. Sve to govori o stagnaciji broja stanovnika, starenju stanovništva i negativnom populacijskom saldu. Iz toga se može zaključiti da je jedan od ciljeva slovenske Vlade podizanje sveukupne rodnosti Slovenaca.3.2.3.2. Promjene strukture obitelji u Republici Hrvatskoj i Republici SlovenijiU Hrvatskoj je prema posljednjem popisu iz 2001.godine bilo 1.252.025 obitelji, te je prosječna hrvatska obitelj imala 3,3 člana. Pod pojmom obitelj ovdje podrazumijevamo zajednicu koja se sastoji samo od bračnog para ili roditelja (oba ili jednog) i njihove djece koja nisu u braku (Puljiz, Bouillet, 2003:93). Deset godina prije imali smo ukupno 1.367.106 obitelji te je prosječan broj članova bio veći i iznosio je 3,4. Naravno, razlog tome je što je stanovništvo prema popisu iz 1991.godine bilo brojnije. Trend smanjivanja obitelji proizlazi iz činjenice opadanja broja živorođene djece i ubrzanog smanjivanja broja živorođenih kao drugoga, trećega...djeteta u

22

obitelji. Republika Slovenija je popisne godine 1991. imala 543.766 obitelji, dok se taj broj 2001.godine povećao na 555.945 obitelji što predstavlja različito iskustvo od hrvatskog. Broj stanovnika Republike Slovenije se u međupopisnom razdoblju povećao za 2,6 %. Do tog povećanja došlo je zbog doseljavanja iz inozemstva u iznosu od 28 tisuća osoba. Pored toga je bila i prisutna i legalizacija prebivališta državljana nekadašnje Jugoslavije (Statistični urad Republike Slovenije, travanj 2003).Međutim, ono što je zajedničko i Sloveniji i Hrvatskoj je promjena u strukturi obitelji koja će biti prikazana u slijedećim tablicama.Tablica.6.Struktura hrvatske i slovenske obitelji po broju djece godine 1991.gStruktura: Republika Hrvatska u

%Republika Slovenija u %

Obitelj bez djece 27,1 21,6Obitelj s 1 djetetom 33,4 36,9Obitelj s dvoje djece 31,7 34,0Obitelj s troje i više djece

7,8 7,5

Izvor: Nacionalna obiteljska politika,2003,str.94Izvor: Statistični urad Republike Slovenije, 2003

Tablica.7. Struktura hrvatske i slovenske obitelji 2001.gStruktura: Republika Hrvatska u

%Republika Slovenija u %

Obitelj bez djece 27,0 23,0Obitelj s 1 djetetom 33,6 37,4Obitelj s dvoje djece 29,7 32,7Obitelj s troje i više djece

9,6 7,0

Izvor: Nacionalna obiteljska politika,2003,str.94Izvor: Statistični urad Republike Slovenije, 2003

Iz ovih podataka uočavamo promjene koje u zadesile hrvatsku obitelj u međupopisnom razdoblju od 10 godina. Povećao se broj obitelji s jednim djetetom, ali tek za 2 promila, dok se smanjuju obitelji s dvoje djece.

23

Prosječan broj djece u hrvatskoj obitelji je 1,25 tako da možemo konstatirati da su obitelji s jednim djetetom pravilo u hrvatskoj zbilji, dok se broj obitelji s dvoje djece smanjuje. Broj obitelji s dvoje djece se smanjo za točno 1.98 %. Međutim, iznenađuje podatak o povećanju broja obitelji s troje ili više djece i to skoro za 2 % tj. sa 7,8 % na 9,65%.Republika Slovenija se suočila sa smanjenjem broja obitelji s dvoje djece te to iskustvo dijeli s Hrvatskom. Čak se i za vrlo sličan postotak (cca.2%) smanjio broj slovenskih obitelji s dvoje djece. Međutim, broj obitelji bez djece ili obitelji s jednim djetetom se povećao. Ono što slovensko iskustvo čini različitim od hrvatskog je pad broja obitelji s troje ili više djece. Sve je više obitelji koje nemaju djecu i to se može pripisati činjenici svjesne odluke mlađih generacija na takav način života i odgađanju rođenja prvog djeteta. Uz tu odluku ne možemo zanemariti i ekomsku zbilju tj.stope nazaposlenosti u Sloveniji. Prosječna starost majke pri rođenju prvog djeteta u Sloveniji za godinu 2001.iznosi 28,5 godina, dok taj podatak za Hrvatsku iznosi 25,3 godine. Zaključak je da se hrvatske žene puno ranije odlučuju na prvo dijete, dok Slovenke odgađaju, najvjerojatnije zbog posvećenosti profesionalnom životu. Vrlo je zanimljiv podatak o broju rođene djece izvan bračne veze. U Republici Hrvatskoj 1980.godine rođeno je 5,1 % djece izvan braka, 1990.godine podatak govori o 7 % dok je u 2000.godini takve djece 9 %. Ti podaci za Republiku Sloveniju se drastično razliku od naše zemlje.U razdoblju od 1990.g do 1994.godine rođeno je 27 % djece izvan braka, dok podatak za 2000.godinu govori čak o 37,1% takve djece. Iako hrvatski podaci govore o laganom rastu djece rođene izvan braka, Slovenija ima 3,5 do 4 puta veći taj postotak.Trend pluralizacije obiteljskih oblika koji uključuje jednoroditeljske obitelji ili pak izvanbračne zajednice, govori da je Republika Slovenija već duboko u tom procesu, dok Hrvatska kaska tj.vrlo sporo mijenja tradicionalne oblike obitelji.3.3. Razvoj obiteljske politike u Republici HrvatskojU Ustavu Republike Hrvatske iz 1990.g u članku 1. jasno je naznačeno da je Republika Hrvatska demokratska i socijalna država. U dijelu koji govori o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, u članku 61. govori se da je

24

obitelj pod osobitom zaštitom države. Članak 62. određuje da država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život. Ustav nadalje deklarira da su roditelji dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Po načelu reciprociteta, djeca su Ustavom obvezena da brinu za starije i nemoćne roditelje. Odgovornost države se vidi u posebnoj zaštiti maloljetnika bez roditelja i za one o kojim se roditelji ne brinu. Isto tako, država se obvezuje pomagati pri osobitoj skrbi, njezi i obrazovanju tjelesno i duševno oštećenoj i socijalno zapuštenoj djeci. Razvoj obiteljske politike nakon 1990.g tijesno je vezan uz povijesna zbivanja u zemlji, koja su bila u znaku stvaranja Hrvatske kao neovisne države. Taj je razvoj moguće podijeliti u 3 razdoblja ( Puljiz, Bouillet, 2003:38).3.3.1. Prvo razdoblje od 1990-1995.godineObiteljska politika u razdoblju od 1990.g do 1995.g vezana je uz ratna zbivanja u zemlji te je bila u sjeni ratnih, političkih, ekonomskih i socijalnih prilika. Tada se i dalje primjenjuju instrumenti obiteljske politike naslijeđeni iz socijalističkog razdoblja.Premda odredbe novog Ustava iz 1990.g veliku pozornost posvećuju zaštiti obitelji, osnovne mjere obiteljske politike ipak ostaju one iz prošlog razdoblja ( Puljiz, Zrinščak, 2002:129).U ratnim okolnostima Vlada Republike Hrvatske 1993.g donosi Socijalni program, koji dodatnim mjerama nastoji ublažiti tešku socijalnu situaciju i pomoći najugroženijim slojevima stanovništva ( Puljiz, Bouillet, 2003:38). Pored postojećih mjera socijalne pomoći, uvedene su dodatne mjere. U primjeni Socijalnog programa zamjetnu su ulogu odigrale domaće i međunarodne humanitarne organizacije, koje su se pojavile u velikom broju. Te organizacije pružale su pomoći izbjeglim, prognanim i siromašnim građanima/kama koji su uslijed rata bili u najtežim materijalnom položaju. Tada je u društvu postojala vrlo izražena socijalna solidarnost koja je olakšavala životne okolnosti ugroženog stanovništva. Socijalnim je programom uvedena tzv.socijalna iskaznica, pomoću koje

25

su građani mogli ostvariti niz potpora, počevši od plaćanja komunalnih računa, obuće, odjeće... ( Puljiz, Zrinščak, 2002:129).

U ovom razdoblju obiteljska je politika bila dijelom ratne socijalne politike i bila je podređena nacionalnim interesima.Tada je bilo nužno sanirati posljedice ratnih djelovanja i osigurati egzistencijalni minumum za ugroženo stanovništvo, dok je obiteljska politika bila u sjeni tih prioriteta.3.3.2. Drugo razdoblje od 1996-1999.g.Ovo razdoblje u hrvatskoj obiteljskoj politici obilježeno je pokušajem formuliranja novih ciljeva. Ona je nacionalno i populacijski obojena jer joj je osnovni cilj utjecanje na negativne demografske trendove ( Puljiz, Zrinščak, 2002:129).

3.3.2.1. Nacionalni program demografskog razvitkaKao najvažniji strateški dokument ovog razdoblja obiteljske politike navodimo Nacionalni program demografskog razvitka koji je Hrvatski Sabor usvojio 18.siječnja.1996.g. Nacionalni program počinje konstatacijom da Hrvatska, nakon stoljeća neslobode, napokon ima svoju samostalnu državu te da je u njoj najvažnija demografska obnova ( Puljiz, Zrinščak, 2002:129). Osim ekonomskih mjera taj program zagovara tzv.novo i obnovljeno duhovno ozračje koje je usmjereno na izvorne obiteljske vrijednosti. ( Puljiz, Zrinščak, 2002:129).Prijedlog mjera je vrlo ambiciozan, snažno je izražen pronatalizam i retradicionalizacija obiteljskih odnosa. Program je izrađen s osnovnom namjerom da na temelju podataka o demografskom stanju definira mjere pomoću kojih bi se ostvarili ciljevi da bude više rođenih, da bude manje iseljavanja, više povratnika iz iseljeništva i da pučanstvo bude bolje raspoređeno na čitavom prostoru države (Analiza rezultata provedbe nacionalnog programa demografskog razvitka, 2002:3).No, pored mjera demografske politike, ovaj program je bitan za obiteljsku politiku jer po prvi puta u samostalnoj Republici Hrvatskoj spominje značaj obitelji, braka i potreba za jačanjem materijalnog položaja obitelji. U poglavlju «Stvaranje pozitivnog duhovnog ozračja» spominje se život čovjeka, brak i obitelj kao stožer cijelokupne obnove naroda i države. Apostrofira se značaj uloge

26

javnih osoba, odgojnih i obrazovnih institucija , bračnih i obiteljskih savjetovališta te potrebe osnivanja Državnog zavoda za zaštitu obitelji i mladeži (Analiza rezultata provedbe nacionalnog programa demografskog razvitka, 2002:5). Makar je ovo poprilično tradicionalno i vjersko gledanje na obitelj i brak kao nositelja «duhovne obnove» jedne države, značajno je jer se spominje nužnost osnivanja jednog državnog tijela koje bi vodilo brigu o zaštiti i pomoći obitelji, ali i mladeži. Poslije je upravo taj državni zavod bio pokretač svih rasprava o obiteljskoj politici te tvorac «Nacionalne obiteljske politike».Za obiteljsku politiku najznačajnija su poglavlja koja reguliraju poticajne mjere populacijske politike te mjere za zaštitu roditeljstva i materinstva. Mjere populacijske politike je potrebno poduzeti, navodi se, u svrhu jačanja materijalnog položaja obitelji i pravnog i socijalnog uređenja statusa roditelja. Među tim mjerama navodi se vrlo ambiciozan plan proširenja prava na dječji doplatak na sve roditelje, uvođenje «pronatalitetnih» stambenih kredita, pomoć pri rođenju djeteta, rad jaslica i vrtića uskladiti s radnim vremenom roditelja te osloboditi participacije roditelje s troje ili više djece...Predlaže se besplatno osnovno školovanje u vidu nabave svoj djeci besplatnih knjiga i školskog pribora, a seoskoj djeci besplatan prijevoz do škole (Analiza rezultata provedbe nacionalnog programa demografskog razvitka, 2002:6).U dijelu zaštite roditeljstva i materinstva predlaže se plaćeni status roditelja-odgajatelja, ali zaštita trudnica na radu kojeg već nalazimo u Zakonu o radu. Već iz ovog sažetog prikaza Programa demografskog razvitka u Republici Hrvatskoj moguće je razaznati njegova uska povezanost s ukupnom idelogijom na kojoj se u drugoj polovici devedesetih godina temeljio smjer razvoja hrvatskog društva i države. U tom su smislu posebno znakovite mjere vezane uz migraciju i raseljavanje stanovništva, pri čemu se precjenjuju ekonomske mogućnosti države i hrvatskog društva. Dio mjera predviđenih Programom odraz su pokušaja retradicionalizacije obiteljskih odnosa i položaja žene u obitelji (posebno institut roditelja-odgojitelja) te apostrofiranje obitelji s većim brojem djece (pravo na trogodišnji porodni dopust). Ipak, ovaj Program je imao pozitivnu intenciju poboljšanja demografske slike, koja,

27

nažalost, nije uspjela. Opet dolazi do negativnog prirodnog prirasta stanovništva i to dvije godine nakon usvajanja Programa, a trend se kontinuirano nastavlja i u godinama koje slijede. Taj program je ostao na razini proklamacije jer nije bilo dovoljno financija za njegovo ostvarenje.

U drugom razdoblju razvoja obiteljske politike od 1996-1999.g osim Nacionalnog programa demografskog razvitka usvojeno je nekoliko zakona i dokumenata temeljnih za obiteljsku politiku. Zakon o radu donešen je 1995.g te uređuje porodne dopuste zaposlenih rodilja, skraćeno radno vrijeme roditelja , neplaćeni dopust, stanku za dojenje, rad u skraćenom radnom vremenu roditelja s djecom s poteškoćama u razvoju itd.1997.g donesen je Zakon o porodnom dopustu majki koje obavljaju samostalnu djelatnost i nezaposlenih majki čime je porodni dopust prestao biti vezan uz zaposlenički status te je dodjeljen i majkama privatnicama i poljoprivrednicama. Obiteljski zakon se ističe kao značajan element obiteljske politike te je stupio na snagu 1998.g. Radi se o modernom propisu zasnovanom na međunarodnim standardima zaštite prava čovjeka, osobito na već usvojenom načelu ravnopravnosti žene i muškarca. Osnovna načela Obiteljskog zakona su uzajamno poštovanje i pomaganje svih članova obitelji, zaštita dobrobiti i prava djeteta, te odgovornost obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta (Analiza rezultata provedbe nacionalnog programa demografskog razvitka,2002:21).Ovdje je bitno spomenuti i odredbu prema kojoj izvanbračna zajednica proizvodi pravne učinke međusobnog uzdržavanja nakon prestanka te sva imovinska prava i dužnosti kao i brak. Nadalje, u ovom razdoblju donesen je i Zakon o doplatku za djecu 1999.g. Tim zakonom su se nastojale ostvariti mjere predviđene Programom demografskog razvitka, kojima je predviđeno širenje korisnika prava na doplatak za djecu na sve roditelje, bez obzira na njihov radni status, iako je zadržan dohodovni cenzus kao jedan od najbitnih kriterija. Međutim, ovaj Zakon nije se primjenjivao sve do kraja 2000.g, što je prouročilo dugoročno izostajanje isplate doplataka za djecu. Primjena Zakona prouzročila je značajno uvećane troškove koje hrvatsko gospodarstvo u uvjetima tranzicije nije bilo umogućnosti

28

osigurati (Analiza rezultata provedbe nacionalnog programa demografskog razvitka, 2002:20).

Osnovno obilježje ovog razdoblja je izdašna državna pomoć obiteljima poginulih i ranjenih branitelja Domovinskog rata, posebno se apostrofiraju dodatna prava za djecu branitelja, proširuje se potpora obiteljima s djecom s ciljem da se zaustave negativni te stimuliraju pozitivni populacijski trendovi (stimulacija rađanja većeg broja djece). Kao zaključno razmatranje ovog razdoblja možemo navesti da je bilo obilježeno pokušajem retradicionalizacije obitelji, optimizmom vezanim uz populacijske ciljeve, ali i usvajanjem nekoliko zakona ključnih za obiteljsku politiku.3.3.3. Treće razdoblje-početak siječnja 2000.gPočetak tog razdoblja koincidira s promjenom vlasti kada je Hrvatska u teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji naslijeđenoj iz prethodnog razdoblja. Radi saniranja ekonomskog stanja Vlada RH provodi program štednje i restrikcija koje, kako je poznato, preporučuju međunarodne financijske institucije, kao što su Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka. Provode se reforme sustava socijalne sigurnosti, kao što su mirovinski i zdravstveni sustav. U jesen 2001.g izvršena je značajna revizija socijalnih prava, uključujući i obiteljska prava. Hrvatski Sabor usvaja 2.listopada 2002.g «Nacionalnu obiteljsku politiku», strateški dokument kojeg je izradio Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.3.3.3.1. Nacionalna obiteljska politikaNacionalna obiteljska politika je dokument Vlade Republike Hrvatske koju je Hrvatski Sabor usvojio 2.listopada 2002. To je dokument koji pokušava usmjeriti provođenje obiteljske politike jer je zamišljen kao radni plan sa skupom mjera. U prvom dijelu «Nacionalne obiteljske politike» navode se zadanosti hrvatske obiteljske politike. Smatra se da je ona pretežno transferne naravi, tj.usmjerena je na suzbijanje siromaštva posredstvom novčanih davanja (Puljiz, Bouillet, 2003:58).Smatra se da su nepovoljna demografska kretanja u državi posljedica rata te dubokih promjena obilježenih postsocijalističkom tranzicijom. Obiteljska politika se navodi

29

kao samo jedna od komponenti koje utječu na demografske trendove te da će ona svoju punu djelotvornost pokazati u kontekstu dobro usmjerenih gospodarskih i socijalnih razvojnih programa (Puljiz,Bouillet, 2003:57).Jasno se navodi u dokumentu da je novi cilj obiteljske politike omogućavanje roditeljima usklađivanje obiteljskih i profesionalnih obveza tj. rekoncilijacija rada i obitelji. Staru patrijahalnu podjelu rada, nova nacionalna obiteljska politika želi zaobići i postaviti temelje modernog života obitelji. Zapošljavanje oba roditelja treba pratiti širenje i diverzifikacija obiteljskih usluga te se one navode kao ključan instrument usklađivanja vanjskog rada i obitelji. Argument koji ide u prilog ovom prioritetu Nacionalne obiteljske politike je podatak da je 2000.godine u Republici Hrvatskoj samo 35% djece pohađalo javne institucije predškolskog odgoja u dobi od 3 do 7 godina. U dobi od 1 do 3 godine života, samo je 15% djece bilo smješteno u jaslice. Nedostatak uslužnih servisa posebno je vidljiv u velikim gradovima gdje u jaslice i vrtiće ostaju neupisana i djeca obaju zaposlenih roditelja (Puljiz, Zrinščak, 2002:134).Prema podacima Ureda za obrazovanje i šport Grada Zagreba,vrtički kapaciteti zadovoljavaju potrebe za smještajem 62 % zagrebačke djece. Uz omogućavanje zapošljavanja roditelja, usluge za obitelj imaju i bitnu socijalizacijsku i obrazovnu funkciju te se smatraju ulaganjem u razvoj humanih resursa društva. Uz to, dokument naglašava afirmaciju dječjih prava kao posebnog i važnog segmenta ljudskih prava kao i poštivanje ravnopravnosti spolova (Puljiz, Bouillet, 2003:57).Uvažavajući promjene u strukturi rada koje se ogledaju u fleksibilnijim i individualiziranijim oblicima zaposlenosti te utjecaj na obitelj, ovaj dokument poziva sve aktere na društvenoj sceni da se uključe u postizanje ciljeva obiteljske politike. Smatra se da je za uspjeh obiteljske politike, osim državne intervencije, važno razvijati privatni i civilni sektor obiteljskih usluga. Same obitelji, lokalne zajednice i neprofitne organizacije pozvane su da preuzmu odgovornost te to odgovara modelu kombinirane socijalne politike (Puljiz, Bouillet, 2003:58). Nakon ovog uvodnog razmatranja u dokumentu, Vlada Republike Hrvatske ponudila je niz mjera koje će se provoditi u cilju ostvarenja novog smjera obiteljske politike.

30

Najvažnije mjere su: Afirmacija zapošljavanja žena putem profesionalne orijentacije,

obrazovanja i poticanja ženskog poduzetništva Pravno uređivanje rada kod kuće putem Zakona o radu i

fleksibilizacija rada Povećavanje dostupnosti predškolskih ustanova Osnivanje centara za obitelj Razvoj izvaninstitucionalnih oblika skrbi o djeci Razvoj programa za djecu s posebnim potrebama Afirmacija uspješnog roditeljstva ( informiranje i edukacija roditelja i

poticanje udruga koje se bave potporama obitelji ) Obiteljske povlastice sačuvati od daljnjih redukcija te u skladu s

mogućnostima hrvatskog društva ih i povećavati Afirmacija očinskog dopusta Ustrojavanje obiteljskih odjela pri redovnim sudovima zbog

unapređenja sudske zaštite članova obitelji i djece Osnivanje alimentacijskog fonda

Na kraju dokumenta se utvrđuje da obiteljska politika ujedinjuje različite aspekte obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja, stambene i socijalne politike, pa stoga ima međusektorski značaj (Puljiz, Bouillet, 2003:70).Državni zavod za zaštitu obitelji, mladeži i materinstva dobio je ulogu kao središte kreiranja programa, koordiniranja i evaluacije obiteljske politike.Treba naglasiti da je taj Zavod ukinut od strane nove vlasti na početku 2004.g. Sam dokument «Nacionalne obiteljske politike» moderan je propis koji respektira nove trendove obiteljskog života.

Ovo razdoblje karakterizira revizija obiteljskih prava (ukinuto pravo na plaćeni porodni (roditeljski) dopust nezaposlenih majki do treće djetetove godine,ukinut plaćeni trogodišnji dopust zaposlenih majki,ukinuto pravo na dječji doplatak studentima te povećanje doplataka za treće i svako slijedeće dijete...), definiranje realne i konzistentne obiteljske politike primjerene vremenu, okolnostima, potrebama i materijalnim mogućnostima hrvatskog društva. S obzirom na posljedice

31

rata i tešku gospodarsku situaciju, može se reći da se hrvatska država u nekim oblicima pomoći (posebno kada je riječ o dječjim doplatcima) orijentira na potporu siromašnim obiteljima.Visok udio žena u radno angažiranom stanovništvu upućuje nas na razvoj i prihvat modela «dvaju hranitelja».Budući razvoj obiteljske politike ovisiti će o ukupnim gospodarskim i socijalnim kretanjima, te u svezi toga politike zapošljavanja, fleksibilizacije rada, redistribucije roditeljskih prava i obveza, razvoja obiteljskih servisa, univerzalizacije prava na doplatak za djecu i porodne naknade3.4. Obiteljska politika u Republici SlovenijiSlovenski Ustav u članu 53. propisuje da država skrbi o obitelji, materinstvu, očinstvu, djeci i mladeži te za njihovu sigurnost ostvaruje potrebne pretpostavke. Osnovni dokument na kojem počiva slovenska obiteljska politika je «Resolucija o temeljih oblikovanja družinske politike u Republici Sloveniji» tj. Rezolucija o temeljnom oblikovanju obiteljske politike u Republici Sloveniji koja je izglasana u Parlamentu 17.7.1993.godine. Cilj tog dokumenta je bio poboljšati uvjete za nastanak i sigurnost obitelji te njenog razvoja.3.4.1.Rezolucija o temeljnom oblikovanju obiteljske politike u Republici SlovenijiDokument govori o potrebi postavljanja obiteljske politike u dugoročni konceptualni okvir. Smatra se da se treba prevazići trenutno postojeću rezidualnu socijalnu politiku čija je funkcija sprečavanje marginalizacije siromašnoga stanovništva, prema industrijskom modelu u kojem se socijalna sigurnost garantira prvenstveno aktivnom dijelu populacije (zaposlenim) te bi trebala dugoročno stremiti k oblikovanju modela socijalne politike koja bi osiguravala socijalnu sigurnost što širem krugu ljudi i utjecala na poboljšanje kvalitete života ljudi. Rezolucija govori o novim trendovima u socijalnoj politici u kojoj bi se socijalna sigurnost trebala temeljiti na statusu državljanstva i dodatno na statusu zaposlenja. U novom smjeru obiteljske politike trebalo bi se poštivati pluralitet obiteljskih oblika i njihova potreba i sloboda mogućnosti izbora među različitim mogućnostima. Uzmemo li u obzir vrijeme donošenja tog

32

dokumenta, možemo zaključiti da je Republika Slovenija na samom početku 90-tih prilagodila svoj najvažniji strateški dokument novim trendovima, globalizaciji i fleksibilizaciji tržišta. Obiteljska politika trebala bi se provoditi na dvije razine i to nanacionalnoj i lokalnoj.Pri Ministarstvu za delo, družino in socijalne zadeve biti će oblikovan «Svet za družino» koji će skrbiti za razvoj obiteljskog zakonodavstva i ostvarivanje obiteljske politike. Rezolucija pod obiteljima kao subjektima obiteljske politike podrazumijeva sve oblike zajedničkog življenja djece i odraslih osoba.

Pod pojmom obiteljske politike označava se cijelokupnost socijalnih, pravnih, ekonomskih, pedagoških, zdravstvenih, fiskalnih i drugih mjera kojeg političko administrativni sustav provodi da bi posredno ili neposredno utjecao na životne uvjete obitelji odnosno njenih članova, na njihov nastanak i razvoj. U širem smislu obiteljska politika uključuje obiteljske dimenzije u socijalnu, kulturnu, ekonomsku, urbanističku, ekološku i drugu politiku pri čemu je obitelj posredni subjekt poduzetih mjera.

3.4.1.2.Temeljna načela i ciljevi obiteljske politikePrema Rezoluciji, opće temeljne vrijednosti na kojima počiva socijalna politika, a koje su ključne za obiteljsku politiku su: sigurnost, sloboda, solidarnost, blagostanje i jednakost.Obiteljska politika u Republici Sloveniji se temelji na :

Uključivanju cijele populacije odnosno na usmjerenost na sve obitelji Poštivanju pluraliteta obiteljskih oblika i različitih potreba koje iz

toga proistječu Na poštovanju autonomije obitelji i individualnosti njenih članova Na zaštiti dječjih prava u obitelji te davanju prednosti kvaliteti života

djeteta Na promoviranju ravnopravnosti spolova Na uspostavaljanju različitih oblika usluga i na omogućavanju da

obitelji mogu izabrati između različitih mogućnosti

33

Na radnom doprinosu obitelji s troškovima za uzdržavanje djece Na dodatnom osiguranju u specifičnim situacijama i stanjima Na cjelovitom, integralnom pristupu

(Rezolucija o temeljih oblikovanja družinske politike v Republiki Sloveniji, 1993,str.3)

Temeljni cilj obiteljske politike u Republici Sloveniji je ostvarivanje uvjeta za poboljšanje kvalitete života svih obitelji i jednakih mogućnosti osobnog razvoja svih njenih članova .Operacionalizacija gore spomenutog cilja prati posebne ciljeve obiteljske politike:

Pomoć obiteljima s predškolskom djecom te postupno širenje programa usmjerenih na ostale obiteljske cikluse

Omogućavanje prednosti univerzalnim programima Pravno i radno izjednačavanje ( u statusu i pravima) svih obiteljskih

oblika Razvijanje programa koji bi poštivali autonomiju obitelji, ne

ometajući je u njenin funkcijama i ne ćineći je ovisnom o državi Postupno prevazilaženje jednosmjernog institucionalnog razvoja i

pluralizacija usluga-kombinacija javnoga, privatnog, neformalnoga i volonterskog sektora

Uspostava pravobranitelja za djecu-ombudsmana Neposredna zaštita djece koja žive u nepovoljnim obiteljskim

uvjetima Ostvarivanje uvjeta za kvalitetnije usklađivanje obiteljskih i

profesionalnih obaveza roditelja i jednake odgovornosti oba roditelja Ublažavanje troškova za uzdržavanje djece pomoću mehanizama

koje će nuditi država3.4.1.3.Mjere obiteljske politikeRezolucija, uz naglašavanje općih načela i ciljeva, predviđa i mjere koje bi se trebale provoditi u području obiteljske politike.Makar su te mjere poprilično općenite, vrlo su uspješno targetirana četiri područja od velike važnosti za obitelj. To su ekonomsko područje, radno područje, područje javnih službi te stambene politike. Naglašavam da je ovaj dokument iz

34

ranih 90-tih te da je vrlo rano slovensko društvo počelo poštivati suvremene trendove u društvu. Npr.vrlo rano se počinje govoriti o ravnopravnosti spolova ,dječjem ombudsmanu, jednakoj odgovornosti oba roditelja, pluralitetu obiteljskog života itd.U to isto vrijeme, u Republici Hrvatskoj je bjesnio rat i obiteljska politika bila je podređena drugim interesima, prvenstveno obrani zemlje.Mjere koje predviđa ova Rezolucija provoditi će se:

Na ekonomsko-fiskalnom području u neposrednim davanjima obitelji koje nadopunjuju ili nadomještaju dohotke, s preraspodjelom dohotka u korist obitelji u okviru politike prihoda te politike kreditiranja

U području javnih službi koje se dijele na opće (obrazovanje, zdravstvo) te na osobne (savjetovanje, pomoć starijima, pomoć osobama s poteškoćama) te sa svojim uslugama podupiru funkcioniranje obitelji ili preuzimaju neke njene funkcije

Na području zapošljavanja tako da se kvalitetno usklade profesionalne i obiteljske usluge te s drugim pogodnostima vezanih uz tržište rada

Na području stambene politike pomoću programa za rješavanje stambenog pitanja

Cilj ekonomske pomoći obiteljima je: Da se obiteljima olakša materijalni problemi s kojima se suočavaju u

različitim ciklusima svog postojanja Da materijalne poteškoće ne budu razlog obiteljima da nemaju

djecu Da svakom djetetu omogući što bolje i jednake materijalne

osonovne uvjete za život Da se roditeljima, koji žele više vremena provoditi u obitelji, to

pravno i materijalno omogući3.4.1.4. Oblici pomoći obiteljimaRezolucija o temeljnim oblikovanja obiteljske politike takastivno navodi sve pomoći koje će biti upućene slovenskim obiteljima. Prvenstveno se

35

spominje dječji dodatak koji ima intenciju da postane univerzalan zbog želje da se izjednače uvjeti života obitelji s različitim brojem djece. Namjera je da sva djeca do 15 godine, odnosno do 26 godine ako se redovno školuju imaju pravo na dječji dodatak. Dječji dodatak za djecu s invaliditetom biti će u povišen, a djeca s mentalnom retardacijom imati će pravo na poseban nadomjestak. Uvodi se novost u obliku dodatka za skrb i odgoj djeteta do tri godine starosti koja nisu u vrtiću i koji će predstavljati oblik novčanog primanja. Obitelji s djecom koja nisu uključena u vrtiće primati će taj oblik državne potpore koji će im pomoći pri slobodnom izboru između različitih oblika zadovoljavanja te potrebe. Pomoć za opremu novorođenčeta je bilo jedino univerzalno pravo te je namjera da se to pravo proširi jer se pokazalo kao dobrodošla pomoć roditeljima. Roditeljima će se omogućiti izbor između novčane pomoći te paketa. Roditeljski dodatak će država osiguravati svim roditeljima koji ne ispunjavaju uvjete za dobivanje prava nadomjestka izgubljene plaće za vrijeme porodnog dopusta. Pravo će se temeljiti na statusu državljanstva i prebivalištu majke. Vrijeme ostvarivaanja prava će se preklapati s trajanjem porodnog dopusta (365 dana ),te će visina biti određena u udjelu zagarantirane plaće.

3.4.1.5. Predškolska djelatnost, školska djelatnost i zdravljePrema Rezoluciji, za odgoj i skrb predškolske djece je odgovorna država. Društvo stvara uvjete za usklađivanje obiteljskih i profesionalnih obaveza roditelja, djeci pruža mogućnosti socijalizacije i odgoja izvan obiteljskog kruga te razvija vrtiće i druge oblike usluga.U tom području će se ostvariti:

Postupno razvijanje različitih programa, oblika i servisa kao što su npr.igraonice

Takvi programi moraju odgovarati posebnim potrebama djeteta

36

Razvijanje raznovrsnih programa predškolskog odgoja koji će biti namjenjeni svima-djeci s posebnim potrebama, dodatni programi za nadarenu djecu, dodatne programe za socijalno ugroženu djecu

Za svu djecu pripremu za školu-programi predškole Razvijanje savjetovališta i edukacijskih programa za djecu i roditelje Subvencioniranje tih programa Potpora i subvencioniranje obiteljima koje žele odgajati svoju djecu

u kući, a ne u vrtićuU okviru školskih programa, planiraju se provoditi slijedeće mjere obiteljske politike:

postupno usvajanje boljeg izbora obrazovnih programa koji će omogućiti razvoj potencijala svakog djeteta

omogućavanje alternativnih oblika školovanja razvijanje različitih oblika pomoći učenicima koji imaju intelektualne

ili psihosocijalne nedostatke-dopunska nastava, savjetovanje jednaka prometna dostupnost škola organizacija i subvencioniranje prehrane u školama omogućavanje čuvanja djece-produženi boravak skrb za daljnje školovanje nadarenih učenika zbog povećavanja

njihove socijalne mobilnosti razvijanje različitih odgojno-obrazovnih programa povezanih s

humanizacijom odnosa, ravnopravnosti spolova, s oblikovanjem partnerskih odnosa, s nastajanjem i razvojem obitelji

S aspekta obiteljske politike vrlo je važna skrb o zdravlju djeteta, reprodukcijsko zdravlje te zaštita duševnog zdravlja obitelji.Mjere će se odnositi na sprečavanje bolesti, čuvanju zdravlja, na aktivnom sudjelovanju pojedinca i obitelji u zdravstvenom sistemu.Vrlo bitne mjere su:

edukacija i savjetovanje oba partnera o zaštiti reprodukcijskog zdravlja

edukacija oba roditelja o zdravlju djeteta omogućavanje bolovanja za roditelje za čuvanje djeteta koje je

bolesno ili kad su djed i baka bolesni

37

uspostavljanje preventivnih programa i mjera za skrb o zdravlju djece

uspostavljanje specijaliziranih medicinskih usluga dijagnostike, terapije i savjetovanja

Rezolucija kreće od pretpostavke da obitelj nije samo prostor gdje se ostvaruje dobro psihičko mentalno zdtavlje, već i sredina gdje se stvaraju psihosocijalni problemi. Zato je država pozvana, ali i svaki pojedinac/ka da čuvaju zdravlje obitelji, a posebno najslabijih tj.djece.3.4.1.6.Zaključak o RezolucijiObiteljska politika Republike Slovenije temelji se na ovom dokumentu koji je već poprilično star jer datira od 1993.g Prema podacima Ministarstva za delo, družinu in socijalne zadeve u pripremi je novi dokument, no on ne može biti predmet razmatranja ovog diplomskog rada. Dokument je vrlo progresivan jer spominje najviše standarde u provođenju obiteljske politike. Naravno, da sam ekonomsko-društveni okvir Republike Slovenije mora biti povoljan za provođenje ovih zadatosti. Mjere koje se navode su vrlo skupe jer predviđaju ostvaranje novih usluga za obitelj, dodatna prava, proširenje postojećih itd. Međutim, iz ekonomskih pokazatelja koje navodi ovaj rad, Slovenija s visokim BNP-om i prilično sniženom stopom nezaposlenosti, ima uvjeta za ostvarivanje prilično izdašne obiteljske politike. Dokument respektira pluralitet obiteljskih oblika i ne gleda na obitelj kao malu nuklearnu čeliju koju tvore oboje roditelja u bračnoj vezi i djeca. To je i logično, jer i ovaj rad navodi podatak o cca 40 % djece rođene izvan bračne veze. To znači da ima puno izvanbračnih zajednica te jednoroditeljskih obitelji. U ovoj Rezoluciji sam našla sličnosti s Nacionalnom obiteljskom politikom Republike Hrvatke, no razlika je skoro jedno desetljeće jer je naš dokument izglasan tek 2002.godine.To znači da su naši susjedi, barem što se tiče strateških dokumenata,u velikoj prednosti od nas.3.4.2. Državna potpora obiteljima s djecom u Republici SlovenijiDržavne mjere za pomoć obiteljima s djecom bile su prvotno ustanovljene kao dio pronatalitetne politike. Dugoročan trend opadanja fertiliteta započeo je već krajem 19.stoljeća, a osamdesetih godina 20.stoljeća opao

38

je na stope koje nisu bile dovoljne ni za prostu reprodukciju stanovništva (Rončević, 2001:146). Nakon raspada bivše Jugoslavije, migracijski su tokovi prekinuti. Stoga je obiteljska politika u Sloveniji bitno ciljala na razvojne ciljeve što slijede demografske i socijalne ciljeve (Rončević, 2001:146).Brojne obiteljske promjene (demografske promjene, promjene u strukturi i funkcijama obitelji, socijalno-ekonomske promjene) traže društvenu odgovornost u odnosu na obitelj i djecu. Iako je obitelj primarni i tradicionalni skrbnik djeteta, šira društvena skrb za djecu i obitelj značajno utječe na blagostanje djeteta i olakšava roditeljima njihovu odgovornu ulogu. Novi Zakon o straševstvom varstvu in družinskih prejemkih (Zakon o roditeljskoj skrbi i obiteljskim primicima) stupio je na snagu u siječnju 2002.g i on regulira vrlo široko područje. Slovenska Vlada je htjela tim Zakonom povećati dječje koristi iliti dobrobit, uvesti selektivnost umjesto univerzalnosti, uvesti pluralne oblike i slobodan izbor pri korištenju prava, maksimalizirati pravičnost i socijalnu jednakost te uspostavititi što veću ekonomsku stabilnost obitelji. S obiteljskim primicima, Vlada je željela poboljšati materijalni položaj obitelji s nižim dohocima. Isto tako, visina obiteljskih primitaka je usklađena s rastom životnih troškova.

4.VRIJEME-primjeri Republike Hrvatske i Republike SlovenijeKao što je navedeno u prethodnom poglavlju, instrument obiteljske politike koje nazivamo vremenom su dopusti za obitelj.To je vrijeme stavljeno na raspolaganje roditeljima, bračnim partnerima, partnerima u izvanbračnoj zajednici, samohranim roditeljima ili posvojiteljima kako bi se posvetili odgoju djeteta ili odgovorili na njegove posebne potrebe kao što su skrb, bolest, posebna njega itd. Vrijeme postaje sve važniji instrument

39

obiteljske politike jer, možemo reći, da je to jedna povlastica koja ide u susret poboljšanja kvalitete života obitelji.4.1.Porodni dopustSuočena s trudnoćom, porodom i odgojem djeteta, zaposlena se žena odjednom suočava s više ključnih promjena u svojoj poslovnoj, društvenoj i obiteljskoj ulozi. Ona je prisiljena odgovoriti na izazove prekida kontinuiteta poslovne karijere, smanjenja ili gubitka prihoda, te uvećanog zdravstvenog rizika za sebe i za dijete koje nosi. Osnovni element u zaštiti majčinstva odnosi se na pravnu sigurnost trudne žene da zbog trudnoće, poroda i podizanja djeteta neće izgubiti zaposlenje. Štoviše, zaštita majčinstva podrazumijeva da će joj biti omogućena odsutnost s posla u obliku porodnog dopusta, a da istodobno neće izgubiti prava iz svog radnog odnosa. Takvu je zaštitu društvo dužno pružiti kao jamstvo da majčinstvo ne postane osnova dikriminacije žena na tržištu rada.Porodni dopust u Republici HrvatskojPorodni dopust u Republici Hrvatskoj reguliran je Zakonom o radu te je jedno od prava iz oblasti zaštite majčinstva. Zakonom je propisano da pravo na obvezni plaćeni porodni dopust teče od 28 ili najviše 45 dana prije očekivanog poroda, a traje do djetetovih navršenih šest mjeseci. Majka ne mora iskoristi cijeli obvezni porodni dopust, no na mjesto zaposlenja ne može se vratiti prije nego što isteknu 42 dana od poroda. Ako majka rodi blizance, treće i svako slijedeće dijete ima pravo na porodni dopust od 3.godine. To je još jedna, uvjetno rečeno, novina, jer dolaskom nove konzervativne vlasti u studenom 2003.g vraćeno je to pravo koje je prošla socijaldemokratska vlast ograničila na 2 godine. Pravo na plaćeni porodni dopust prošireno je 1996.g na nezaposlene majke te na majke koje obavljaju samostalnu djelatnost, ali samo ako rode blizance te treće i svako slijedeće dijete. Isto pravo ima i majka korisnica mirovine. To je bila vrlo bitna novina jer se prvi put pravo na porodni dopust ne vezuje za zaposlenički odnos nego se primjenjuje i na ostale kategorije populacije. Međutim, to pravo nisu mogle koristiti sve nezaposlene majke ili majke koje obavljaju samostalnu djelatnost, tako da je pred kraj 2001.g Hrvatski Sabor uveo pravo na plaćeni porodni dopust za sve nezaposlene

40

majke, a ne samo na one koje rode blizance, troje i više djece. Isto pravo prošireno je majkama korisnicama mirovine, majkama koje obavljaju samostalnu djelatnost te majkama koje se nalaze na redovnom školovanju. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u 2002. godini 29.370 majki je koristilo porodni dopust, dok je u 2004.godini to isto pravo koristilo 30.697. Nezaposlenih majki na porodnom dopustu u 2002. godini je bilo 3.862, a u 2003. godini ih je bilo 3.305.Porodni dopust u Republici SlovenijiPravo na porodni dopust ima majka djeteta, a pod posebnim uvjetima i otac djeteta ili neka druga osoba. Porodni dopust traje 105 dana. Majka djeteta mora aktivirati porodni dopust 28 dana prije predviđenog datuma poroda kojeg određuje njen liječnik-ginekolog. Majka može odlučiti da aktivira porodni dopust 42 dana prije datuma poroda premda mora imati na umu da porodni dopust traje 105 dana. Ako majka nije aktivirala porodni dopust, on se aktivira danom rođenja djeteta. Otac ili neka druga osoba ima pravo na porodni dopust ako majka umre, napusti dijete ili je po mišljenju liječnika trajno ili privremeno nesposobna ta rad.Tada otac ima pravo do najviše 77 dana dopusta i dopust se skraćuje za onoliko koliko je dijete staro. Ako je majka djeteta mlađa od 18 godina, ima status učenice ili studentice, s njenim suglasjem, pravo na porodni dopust ima otac djeteta ili njezini roditelji (Zakon o starševskem varstvu indružinskih prejemkih, 2001).Komentar:Plaćeni porodni dopust, kao i druga prava trudnica i majki s djecom, preuzeto je naslijeđe iz socijalističkog razdoblja ( Puljiz, Bouillet, 2003:40).I Hrvatska i Slovenija sačuvale su institut porodnog dopusta u nešto različitijim oblicima. Sam porodni dopust u Republici Sloveniji traje kraće, tj.svega 3 mjeseca. U Republici Hrvatskoj on traje do 6. mjeseca života djeteta. U obe zemlje on je namjenjan majkama, no i otac ga može iskoristiti u slučaju da majka umre, napusti dijete ili je bolesna. Međutim, porodni dopust traje samo 105 dana u Republici Sloveniji, no poslije tog

41

razdoblja majka koristi dopust za njegu i skrb o djetetu koji traje 260 dana ili 8,5 mjeseci.4.2.Roditeljski dopustRoditeljski dopust je namjenjen daljnjoj njezi i skrbi o djetetu po isteku porodnog dopusta. Njega može koristiti i otac i majka.Roditeljski dopust u Republici HrvatskojRoditeljski dopust se može iskoristiti nakon obveznog porodnog dopusta do prve djetetove godine. Žena može raditi polovicu radnog vremena do prve djetetove godine, a pravo na roditeljski dopust, ako majka radi, ima otac. Nakon godine dana, jedan od roditelja ima pravo na neplaćeni porodni dopust do treće djetetove godine ako je djetetu zbog njegova zdravlja i razvoja potrebna pojačana skrb i njega (Puljiz, Bouillet, 2003:41).Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u 2002.godini 29.167 majki odnosno očeva je koristilo roditeljski dopust, dok te cifra za 2003. godinu iznosi 28.820.Dopust za njegu i skrb o djetetu u Republici SlovenijiOvaj dopust se koristi odmah po isteku porodnog dopusta koji traje 105 dana ili cca 3.mjeseca. Taj dopust je namjenjen daljnjoj njezi i skrbi o djetetu.To pravo ima jedan od roditelja, oba roditelja, te pod određenim uvijetima djed i baka ili neka druga osoba. Dopust za njegu i skrb o djetetu traje 260 dana. Dopust se može produžiti u slučajevima ako:

majka rodi blizance, dopust se produljuje za 90 dana majka istovremeno rodi više djece pa se za svako dijete dopust

produžuje za 90 dana majka rodi nedonošće pa se dopust produžuje za onoliko koliko je

trudnoća bila kraća od 260 dana majka rodi dijete kojemu je potrebna dodatna njega i skrb pa se

dopust produžuje za dodatnih 90 dana i to pravo može produžiti i do 18 mjeseci djetetove starosti

roditelji već skrbe za namanje dvoje djece starosti do 8.godina pa se dopust produžuje za 30 dana, za troje djece do 60 dana te za više djece do 90 dana.

42

Dio dopusta ( najviše do 75 dana) za njegu i skrb djeteta roditelji mogu prenijeti i iskoristiti do 8. godine starosti djeteta. Pravo na dopust za njegu i skrb o djetetu mogu iskoristiti oba roditelja za isto dijete ako o tome imaju pisani dogovor. Ovaj dopust ima jednu specifičnost koja se izražava u obliku dobroimetja. Taj institut mogu iskoristiti roditelji ako nisu do kraja iskoristili dopust za njegu i skrb o djetetu u zakonski predviđenom roku od 260 dana. Tada im država isplaćuje roditeljski nadomjestak, koji po zakonu primaju za cijelo vrijeme dopusta. Taj novac roditelji moraju iskoristiti za skrb o djetetu ili za rješavanje stambenog pitanja. Zbog izbjegavanja zloupotrebe, iznos se može iskoristiti samo u 5-kratnom iznosu. To znači da roditelji moraju iskoristiti dopust, a ne zahtjevati novac samo zato što ga nisu koristili ( Zakon ostarševskem varstvu in družinskih prejemkih, 2001).Komentar:Roditeljski dopust u obje zemlje mogu iskoristi oba roditelja, iako zbog financijskih razloga, taj dopust najviše koriste majke jer su najčešće očeva primanja veća. Specifičnost Slovenije je ta da taj dopust mogu iskoristiti i baka i djed, što u Hrvatskoj nije moguće. Isto tako, moguće je dio neiskorištenog dopusta iskoristiti od 8 godine djetetovog života što je vrlo pozitivno jer je do tad dijete u vrlo osjetljivom razdoblju i ima puno veće potrebe od starije djece. S tom odlukom se ide i na povećanje kvalitete života obitelji jer omogućava roditeljima da što više vremena provedu sa svojom djecom. Takva mogućnost ne postoji u Hrvatskoj. Poseban institut dobroimetja u Republici Sloveniji je dobrodošla novina jer financijski namiruje dječje potrebe i podiže kvalitetu života obitelji. Isto tako, roditelji , otac ili majka, mogu se vratiti svom zaposlenju ne gubeći financijsku dobit od dopusta. Smatram da bi takva novina pozitivno bila primljena i u hrvatskoj obiteljskoj politici. Kad se zbroji trajanje porodnog dopusta i roditeljskog dopusta u Republici Sloveniji i Republici Hrvatskoj, nalazimo da traje skoro jednako tj.godinu dana. Mišljenja sam da je to optimalno trajanje koje dozvoljava roditeljima da se posvete djetetu u prvim mjesecima njegovog/njezinog života, ali da i ne zanemare svoje profesionalne obveze.

43

4.3.Očinski dopustOčinski dopust je novina u obiteljskoj politici koji teži izjednačavanju odgovornosti majke i oca u procesu odgoja djeteta. Tradicionalan pogled na majku kao prvenstvenu odgojiteljicu polako se napušta jer se fokus s majčinstva premješta na roditeljstvo.To prati suvremenu tendenciju ravnopravnosti spolova i jednakih odgovornosti i prava oba spola. Makar je to proklamirana vrijednost antidiskriminacijske borbe, u praksi se susrećemo s mnogim slučajevima odbijanja zaposlenja žena baš zbog njihove očekivane majčinske uloge. Poznata su (zabranjena po Zakonu o radu zbog osobne prirode) pitanja poslodavaca upućena ženama je li u skoro vrijeme namjeravaju imati djecu, dok su slučajevi da se tako nešto pita muškarca uglavnom brojčano zanemarivi. Takva percepcija proizlazi iz tradicionalnog vrednovanja žene kao majke, dok se otac «provlači» kao hranitelj obitelji i manje bitna figura u odgoju djeteta.Očinski dopust u Republici HrvatskojU zakonima Republike Hrvatske koji reguliraju područje dopusta za roditelje, nije nigdje spomenut očinski dopust. To pravno znači da ne postoji institut dopusta za oca i muškarac ga nema pravo koristiti kao samostalan dopust, neovisno od majke. Jedna od mjera programa Nacionalne obiteljske politike iz listopada 2002.g govori o afirmaciji instituta očinskog dopusta tako da, ako državna tijela budu poštovala ovaj program, možemo očekivati promjene u zakonskoj regulativi ovog područja. Međutim, otac djeteta ima pravo koristiti porodni dopust ako majka umre, napusti dijete ili bude proglašena nesposobnom za rad tj. ako joj bude oduzeta poslovna sposobnost. Otac djeteta ima pravo na korištenje prava skraćenog (polovice) radnog vremena nakon isteka obveznog porodnog dopusta tj.šest mjeseci nakon poroda. Međutim, on to pravo može koristiti jedino ako majka radi u punom radnom vremenu te taj dopust traje do prve godine djetetovog života. Otac djeteta ima pravo na rad u polovici radnog vremena do treće godine života djeteta ako mu je potreban dodatna skrb i njega. Naravno, to pravo ima ako ga majka ne koristi. To pravo se može koristiti tek nakon proteka godine dana od rođenja djeteta tj. po završetku roditeljskog dopusta. No, pri afirmaciji

44

očinskog dopusta potrebno je voditi računa o relativnoj nevoljkosti očeva da iskoriste taj dopust, prvenstveno zbog ekonomskih razloga. U većini slučajeva muškarci su ekonomski neovisniji i uglavnom primaju veće iznose plaće u odnosu na žene. Makar je to pitanje borbe za ravnopravnost spolova, taj odnos (ne) ravnopravnosti ogleda se u obiteljskoj politici. Obitelj se boji gubitka sigurnih prihoda tako da se odlučuju da samo jedan od roditelja iskoristi svoje pravo na dopust. To se pravo prepušta majci, dok otac u vremenu prije i nakon poroda postaje hranitelj obitelji jer su naknade za porodni dopust još uvijek relativno niske.Očinski dopust u Republici SlovenijiOčinski dopust postoji kao pravni institut u obiteljskoj politici Slovenije. On se definira kao dopust namjenjen ocu djeteta da bi u najdelikatnijem dobi djeteta skupa s majkom sudjelovao u njezi i skrbi o djetetu. Očinski dopust traje 90 dana. Otac djeteta ima obvezu iskoristiti 15 dana dopusta u vrijeme porodnog dopusta, a ostalih 75 dana ima pravo iskoristiti do 8 godine djetetove starosti te će to se taj dopust postepeno uvoditi do 2005.g Ovo je relativno novo pravo u sustavu povlastica slovenskim obiteljima jer je usvojeno 1. siječnja 2003.g. Pri procesu pridruživanja Europskoj Uniji, Slovenija je prihvatila «Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu» kojeg su načinili UNICE,CEEP i ETUC. U tom se sporazumu govori o poticanju muškaraca na preuzimanje jednakog dijela obiteljskih odgovornosti te se promovira pravo na roditeljski dopust od najmanje tri mjeseca do dobi od 8.godina djeteta. Pravo je strogo osobno i ne može se prenjeti na drugu osobu. Za 15 dana očinskog dopusta u vrijeme rođenja djeteta država osigurava 100 % plaće. Pravo se koristi u obliku potpune odsutnosti s posla. Otac nema pravo na očinski dopust ako majka rodi mrtvo dijete, ako mu je oduzeto pravo na roditeljsku skrb te ako ne živi s majkom djeteta te ne brine za dijete (Zakon o starševskem varstvu in družinskih prejemkih, 2001). Podatak od slovenskog Ministarstva za delo, družino i socialne zadeve govori da je u 2003.godini očinski dopust koristilo 10.917 očeva.

45

Komentar:Republika Slovenija u provođenju svoje obiteljske politike poštuje najviše standarde te se to vidi u zakonskoj regulativi. Otac bi trebao biti ravnopravan sudionik u odgoju djeteta, a prvenstveno u prvim danima djetetovog života. Vrlo je pozitivna i namjera zakonodavca da nakon iskorištenih 15 dana pri rođenju djeteta, otac ima još 75 dana da ih iskoristi do djetetove 8. godine života. To znači da je namjera slovenskog društva da otac bude uključen u sve oblike odgoja i skrbi za dijete, i to u kontinuitetu. Hrvatska još nije prepoznala tu potrebu samostalnog dopusta za očeve i to puno govori o tradicionalnoj ulozi koje je naše društvo namjenilo ženama. Otac ima pravo iskoristiti jedan dio dopusta, ali tek za vrijeme kada majka radi ili je bolesna, odsutna ili pokojna. Činjenica dalje ostaje da bi ova novost u zakonskoj regulativi bila prihvaćena vrlo skeptično ponajviše zbog tradicionalnih podjela uloga, no smatram da bi s vremenom se muškaraci više počeli uključivati u odgoj i skrb oko djeteta.4.4.Posvojiteljski dopustPosvojiteljski dopust je vrijeme stavljeno na raspolaganje posvojiteljima djeteta.Posvojiteljski dopust u Republici HrvatskojPosvojiteljski dopust reguliran je Zakonom o radu i ono je pravo posvojitelja, odnosno osobe kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj, a u svrhu zaštite majčinstva i podizanja djeteta. Za slučaj da je dijete mlađe od 12 godina, jedan od posvojitelja ima pravo na korištenje posvojiteljskog dopusta u trajanju od 270 dana neprekidno od dana posvojenja, uz uvijet da supružnik posvojitelja nije roditelj djeteta.(Bouillet, Bračić-Ružić, Zrinščak, 2002:50). Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje posvojiteljski dopust u 2002.godini koristilo je 66 posvojitelj/ica, a u 2003.godini 60.Posvojiteljski dopust u Republici SlovenijiPosvojiteljski dopust je namjenjen jednom ili oboma posvojiteljima s namjerom da se posvojitelji i dijete po posvojenju u cijelosti posvete jedno

46

drugome. Postoje razlike u vremenskom trajanju posvojiteljskog dopusta koje ovise o starosti posvojčeta. Ako je dijete staro između 1 do 4 godine posvojiteljski dopust traje 150 dana, a ako je dijete staro između 4 do 10 godina, dopust traje 120 dana.Posvojiteljski dopust može iskoristiti jedan od roditelja ili oba roditelja s tim da skupno trajanje dopusta ne prelazi 150 odnosno 120 dana. Pravo na posvojiteljski dopust nema osoba koja posvoji dijete svog bračnog druga/družice (Zakon o starševskem varstvu in družinskih prejemkih, 2001).Komentar:Evidentno je da je koncept posvojiteljskog dopusta u obje zemlje isti i da se respektira pravo posvojitelja na dopust. Republika Hrvatska u tom pogledu prednjači jer ima puno veći iznos trajanja dopusta te nema selekcije u pogledu starosti posvojčeta. Možemo reći da hrvatski posvojiteljski dopust traje dvostruko duže od slovenskog.4.5 Pravo na rad u skraćenom radnom vremenuRoditelji djeteta imaju pravo na skraćeno radno vrijeme, ali samo do polovice radnog vremena.Pravo na rad u skraćenom radnom vremenu u Republici HrvatskojNakon završetka obveznog porodnog dopusta koji traje do šest mjeseci djetetovog života, zaposlena majka ima pravo raditi polovicu radnog vremena do navršene prve godine života djeteta. Isto to pravo može koristiti otac, ali samo ako majka radi u punom radnom vremenu. Osim toga,ostavljena je mogućnost da jedan od djetetovih roditelja nakon što dijete navrši jednu godinu života, ima pravo raditi polovicu punog radnog vremena do tri godine djetetovog života, ako je djetetu zbog njegova zdravlja i razvoja potrebna pojačana skrb i njega. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje to pravo je koristilo u 2002.godini 28 roditelja, a u 2003.godini 35 roditelja. Međutim, ako rođeno dijete ima teže smetnje u razvoju (dijete s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem) jedan od roditelja ima pravo na dopust ili rad s polovicom punog radnog vremena do navršene sedme godine djeteta. Nadalje, to pravo može se produžiti i nakon sedme godine života djeteta (Bouillet, Bračić-Ružić, Zrinščak, 2002:50). Ono što je posebnost Republike

47

Hrvatske je postojanje stanke za dojenje. Žena koja nakon korištenja porodnog dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu nastavi dojiti dijete, ima pravo tijekom rada u punom radnom vremenu, do prve godine djetetovog života, dva puta dnevno na stanku za dojenje djeteta u trajanju od po sat vremena (Bouillet, Bračić-Ružić, Zrinščak, 2002:73).To je dobrodošla novina koja respektira prirodnu potrebu djeteta, ali i majčino pravo da u tijeku radnog vremena ostane majka tj. skrbi za svoje dijete.Pravo na rad u skraćenom radnom vremenu u Republici SlovenijiJedan od roditelja, koji njeguje i skrbi o djetetu do treće godine njegovog života, ima pravo na rad u skraćenom radnom vremenu, ali samo do polovice radnog vremena (Zakon o starševskem varstvu in družinskih prejemkih, 2001). Međutim, i jedan od roditelja koji njeguje i skrbi o djetetu s teškim smetnjama u duševnom razvoju ili fizičkom razvoju ima pravo raditi u kraćem radnom vremenu (Zakon o starševskem varstvu in družinskih prejemkih, 2001).Komentar:I Republika Hrvatska i Republika Hrvatska pružaju roditeljima pravo da rade u kraćem radnom vremenu, ali samo do polovice radnog vremena. To pravo se produžuje u slučaju da je dijete teže ometeno u razvoju.Rad u skraćenom radnom vremenu je dobrodošao pravni institut jer omogućuje roditeljima kontinuitet u profesionalnoj karijeri s istovremenim ispunjavanjem obiteljskih dužnosti. Međutim, problemi se javljaju kada se roditeljima priznaje staž u polovičnom trajanju i to je definitivno negativna motivacija za rad u kraćem radnom vremenu.

48

5.USLUGE-primjeri Republike Hrvatske i Republike SlovenijeUsluge za obitelj svakako su ključne u području usklađivanja poslovnog i obiteljskog života za muškarce i žene, roditelje male djece. Uslužne djelatnosti skrbi visoke kvalitete mogu pridonijeti usklađivanju obiteljskih i profesionalnih funkcija time što omogućuju da roditelji ili skrbnici ne samo da nastave raditi, nego da u psihološkom smislu imaju lagodniji osjećaj u pogledu svog zaposlenja. U ovom poglavlju naglasak će se staviti na oblike predškolskog odgoja koji je najviše prisutan kao instrument obiteljske politike u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji.5.1.Predškolski odgoj u Republici Hrvatskoj i Republici SlovenijiPredškolska djelatnost je uređena kao podsustav odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske od 1997.godine (Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi, Narodne novine, broj 10/97).Organiziran oblik skrbi za djecu predškolske dobi pruža Ministarstvo znanosti, prosvjete i športa. Zapravo, smještaj djece u jaslice ili dječje vrtiće jedini je način na koji roditelji mogu svoje dijete u vrijeme radnog vremena povjeriti na odgoj i skrb drugoj osobi, ne računajući neformalne oblike skrbi (susjede, bake i djedovi i dr.). U Republici Hrvatskoj djeluje ukupno 503 predškolske ustanove koje su smještene u 1 203 objekata. Najviše je vrtića čiji je vlasnik lokalna samouprava te cca.100 privatnih te 50 vjerskih vrtića. U godini 2000/2001 redovnim programima bilo je obuhvaćeno 86.233 djece predškolske dobi ( s tim da 53.667 djece imaju oba roditelja zaposlena ), programom predškole 17.028 djece, a kraćim programima 30.000 djece, što ukupno iznosi 133.261 djece predškolske dobi u sustavu predškolske djelatnosti (Bouillet, Bračić-Ružić, Zrinščak,2002:65).Ukupna obuhvatnost djece predškolske dobi u redovitim programima (petosatnim i desetosatnim programima) iznosi oko 35 % predškolske dobi što ne zadovoljava potrebe roditelja za smještajem djece u dječje vrtiće (Ivanković, 2004:3). Slaba razvijenost servisa proizlazi iz 2 osnovna čimbenika: financijskog jer su javni servisi skupi te vrijednosnog jer je

49

tradicionalna struktura hrvatskog društva omogućavala oslanjanje na obitelj i njezinu potporu, pogotovo u pogledu čuvanja i odgoja djece (Puljiz, Bouillet, 2003:46).Tako je u 2000.godini ( u lipnju, kad se vrše upisi za slijedeću pedagošku godinu) ostalo na listama čekanja 5.400 djece predškolske dobi, a u nekim mjestima ( Zagreb, Split, Rijeka,Zadar ) dio njih se tijekom godine nije moglo smjestiti u predškolske ustanove.To su uglavnom djeca čija su oba roditelja zaposlena, a većinom su to djeca jasličke dobi tj.od prve do treće godine (Bouillet, Bračić-Ružić, Zrinščak, 2002:64).Obuhvatnost djece kraćim programima je oko 25 %, što također ne zadovoljava. Ali je važno napomenuti da su sva djeca u Republici Hrvatskoj u godini dana prije polaska u školu (Školska godina 2003/2004) obuhvaćena programima predškolskog odgoja (100%) što uredovnim vrtićnim programima, što u programima predškole.U nekim općinama i gradovima obuhvatnost djece predškolskim odgojem je 100 %, a imamo i općine koje ne izvršavaju svoje obveze prema djeci predškolske dobi (Ivanković,2004:3).Republika Slovenija u svom predškolskom sustavu ima javne i privatne vrtiće. U vrtiće se uključuju djeca od jedne do šeste godine života, s tim da predškolski programi nisu obvezatni, osim predškole. Predškola se organizira u godini prije polaska u osnovnu školu.Vrtiće osnivaju i financiraju općine te je to isti sustav kao i u Hrvatskoj gdje se lokalne zajednice javljaju kao osnivači. Uz iznimke privatnih osoba i vjerskih zajednica koje imaju svu slobodu osnivanja vrtića. Predškolski odgoj se regulira dvama zakonima, a to su Zakon o organizaciji i financiranju odgoja i obrazovanja te Zakon o vrtićima.U Republici Sloveniji djeluje 99 samostalnih vrtića, 179 vrtića koji su u sklopu osnovnih škola te 14 posebnih vrtića. U godini 2000/2001 bilo je uključeno 63.328 djece što predstavlja 61,6 % u odnosu na cijelu populaciju djece. Podsjetimo na taj podatak za Republiku Hrvatsku iznosi 35 % što apsolutno ne zadovoljava sve potrebe hrvatskih obitelji te ne pridonosi pomirenju profesionalnog i obiteljskog života. Naši susjedi su pravovremeno odgovarali na rastuće potrebe zaposlenih roditelja otvaranjem novih vrtića i usluga za obitelj.Roditelji male djece u Sloveniji mogu izabrati koji će vrtić pohađati njihovo dijete, bilo javni ili privatni.

50

Općina tj.lokalna zajednica je dužna subvencionirati trošak vrtića iz svog lokalnog proračuna. Djecu je moguće upisati u vrtić kada navrše godinu dana svog života ili 12 mjeseci prije polaska u školu. Prednost pri upisu u vrtić ima dijete koje ima potvrdu nadležnog Centra za socialno delo tj.Centra za socijalnu skrb o ugroženosti zbog socijalnog položaja obitelji. Isto tako, prednost imaju djeca s posebnim potrebama.5.2.Finanaciranje predškolskog odgojaPredškolske su ustanove dio obveznog javno financiranog programa čije troškove snose jedinice lokalne samouprave, dok stručnu kontrolu obavlja Ministarstvo znanosti, prosvjete isporta, što znači da se u tim ustanovama primjenjuju utvrđeni pedagoški standardi predškolskog odgoja. U Republici Hrvatskoj su 1993.godine prenesena osnivačka prava s države na jedinice lokalne samouprave. Ekonomska cijena boravka djece u predškolskim ustanovama kreće se između 850 kuna do 1.700 kuna po djetetu, a za djecu s teškoćama u razvoju i do 4.200 kuna. Za djecu roditelja, korisnika socijalne pomoći i branitelja, utvrđeni su manji iznosi participacije za smještaj u vrtiće i jaslice. Međutim, u nekim siromašnijim lokalnim jedinicama prisutni su veliki problemi u financiranju predškolskih institucija jer ekonomska aktivnost tih općina nije zadovoljavajuća.Općine sufinanciraju boravak djece u vrtićima, tako da roditelji plaćaju 30 do 40 posto od ekonomske cijene.U gradu Zagrebu, za svako dijete obuhvaćeno vrtičkim programom plaća se jedinstvena cijena od 400 kuna. U Republici Sloveniji postoje platežni razredi koji određuju koliku će cijenu plaćati roditelji za smještaj svog djeteta. Postoji 8 platežnih razreda i oni se određuju prema mjesečnom dohotku po članu obitelji s obzirom na prosječnu plaću u Sloveniji. Najnižu cijenu vrtića plaćaju roditelji iz prvog razreda koji imaju 25 % prosječne plaće u Sloveniji po članu obitelji te oni plaćaju vrtić samo u iznosu od 10 %. Zadnji ili 8.razred koji iznosi 110% prosječne mjesećne plaće po članu obitelji, obvezatan je plaćati vrtičke usluge u iznosu od 80%.

51

6.NOVAC-primjeri Republike Hrvatske i Republike SlovenijeNovac kao treći instrument obiteljske politike zasigurno izaziva najviše zanimanja javnosti, roditelja i same državne politike.Izdašnost naknada ovisi o ekonomskom razvoju jedne zemlje i njenim mogućnostima, ali i smjeru obiteljske politike.6.1.Dječji doplatakNajznačajniji transferi su obiteljski (dječji ) doplatci. Doplatci za djecu predstavljaju doplatak obiteljskim prihodima koji kompenziraju dio troškova i smanjuje razliku u životnom standardu između obitelji s djecom i onih bez djece. Time se u određenoj mjeri nastoji spriječiti pojava siromaštva do koje bi možda moglo doći rođenjem djeteta (Bouillet, Bračić-Ružić, Zrinščak, 2002:56).Dječji doplatak se definira kao pravo djeteta koje se stječe rođenjem i prebivalištem u određenoj državi. Zbog ograničenih financijskih mogućnosti, pravo na doplatak za djecu vezano je uz dohodovni status njihovih roditelja i zapravo postaje pravo roditelja. Namjera je da to pravo postane univerzalno, dok bi se za druge specifične kategorije djece (djeca s invaliditetom itd.) osiguravala dodatna sredstva (Bouillet, Bračić-Ružić, Zrinščak, 2002:45).Dječji doplatak u Republici HrvatskojZakonom o doplatku za djecu (NN 94/01) pravo na doplatak za djecu određeno je kao pravo korisnika (roditelja, posvojitelja, skrbnika, bake, djedova ), a ostvarivanje tog prava ovisi o statusu korisnika, broju djece i visini ostvarenih prihoda u kućanstvu. Sredstva se osiguravaju u proračunu. Doplatak može ostvariti i punoljetno dijete bez oba roditelja ako se redovno školuje.Doplatak pripada djeci rođenoj u braku i izvan braka, posvojenoj djeci i pastorčadi, uzdržavanoj unučadi i drugoj djeci bez roditelja (Bouillet, Bračić-Ružić, Zrinščak, 2002:57).Doplatak za djecu pripada do navršenih 15 godina života djeteta, odnosno do kraja školske godine u kojoj dijete navršava 15 godina života, a nakon

52

toga samo ako se dijete nalazi na redovnom školovanju u srednjoj školi. Za dijete koje se nalazi na redovnom školovanju u srednjoj školi korisnicima pripada doplatak za djecu do završetka toga školovanja, a najdulje do kraja školske godine u kojoj dijete navršava 19 godina. Iznimno, doplatak za djecu pripada i korisniku i nakon 19 godine života djeteta za dijete s oštećenjem zdravlja prema propisima socijalne skrbi, tako i za dijete koje zbog duže bolesti nije u mogućnosti dovršiti školovanje u redovitom roku, ali najduže do navršene 21 godine. Korisnik doplatka za djecu mora biti osoba s hrvatskim državljanstvom koja ima neprekidno prebivalište u Republici Hrvatskoj najmanje 3 godine prije podnošenja zahtjeva i koja živi u kućanstvu s djetetom. Iznimno, korisnik može biti i stranac kojemu je odobreno trajno nastanjenje u RH. Uz ispunjenje unaprijed navedenih općih uvjeta, da bi stekao pravo na doplatak, korisnik mora ispuniti i uvijet dohodovnog cenzusa tj.ukupni dohodak ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva korisnika mjesečeno ne smije prelaziti 40 % proračunske osnovice. Proračunska osnovica se primjenjuje za obračun i isplatu naknada i drugih primanja na temelju posebnog zakona, od kojih je jedno i doplatak za djecu, a za koje se sredstva osiguravaju u državnom proračunu. Korisnicima, kojima ukupni dohodak po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 20 % od proračunske osnovice, odnosno 665,20 kuna, pripada za svako dijete doplatak u iznosu od 299,34 kune, što predstavlja 9 % proračunske osnovice. Korisnicima čiji ukupni dohodak po članu kućanstva mjesečno iznosi između 20 % i 30 % od poraračunske osnovice, odnosno od 665,21 kune do 1330,40 kuna, pripada za svako dijete doplatak u iznosu od 166,30 kuna, što predstavlja 5 % proračunske osnovice (Bouillet, Bračić-Ružić, Zrinščak, 2002:60).Korisnicima doplatka se, unutar cenzusa kojem pripadaju, svota doplatka za djecu utvrđuje u jednakim svotama za svako dijete. Zakon o dječjem doplatku predviđa i mogućnosti povećavanja iznosa doplatka za djecu u slučajevima kada dijete živi bez oba roditelja ili su roditelji nesposobni za samostalan život.Tada se iznos dječjeg doplataka povećava za 25 %. Za isti taj iznos se povećava dječji doplatak kada ga prima dijete s

53

oštećenjem zdravlja prema propisima o socijalnoj skrbi. Za 15 % se povećava iznos dječjeg doplatak kad dijete nema jednog roditelja (Bouillet, Bračić-Ružić, Zrinščak, 2002:60). Odredbom članka 22. Zakona o dječjem doplatku određeno je da se ta djecu s težim oštećenjem zdravlja doplatak određuje u svoti od 25 % proračunske osnovice, odnosno 831,50 kuna mjesečno, neovisno o ukupnom dohotku po članu kućanstva mjesečno (Bouillet, Bračić-Ružić,Zrinščak,2002:60).Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u prosinicu 2001.godine dječji doplatak primalo je 332 705 korisnika/ca za 628 654 djece. U prosincu 2002.godine broj korisnika/ca je pao na 271 949 te je dječji doplatak primalo 513 369 djece. Podatak za prosinac 2003.godine govori o 259 911 korisnika/ca te o 490 884 djece koja primaju dječji doplatak. Najnoviji podatak je za kolovoz 2004.godine te nas obavještava o 249 433 korisnika/ca te o 480 074 djece primatelja dječjeg doplatka.Dječji doplatak u Republici SlovenijiDječji doplatak je dopunsko primanje za izdržavanje, odgoj i obrazovanje djeteta ako dohodak po članu obitelji ne prelazi 99 % prosječne plaće u Republici Sloveniji u protekloj godini. Pravo na dječji doplatak ima jedan od roditelja odnosno druga osoba za dijete s prebivalištem u Republici Sloveniji. Pravo na dječji doplatak ima i dijete koje je starije od 18 godina ako je bez roditelja, ako ne živi s roditeljima u zajedničkom domaćinstvu, ako škola i nadležni Centar za socijalnu skrb tako dogovore. Pravo se koristi do navršene 18.godine djeteta, odnosno i za starije od 18.godina ako su na redovitom školovanju tj.imaju status učenika ili studenta najkasnije do navršene 26.godine. Visina dječjeg doplatka se određuje putem dohodovnih razreda kojih ima osam.Tablica.8. Iznos dječjih doplataka u tolarima-1.siječnja.2003Dohodak po članu kućanstva u % od prosječne plaće u RS

Iznos za prvo dijete Iznos za drugo dijete Iznos za treće i svako daljnje sijete

Do 15 % 20.230 22.250 24.28015 % do 25 % 17.300 19.120 20.940

54

25 % do 30 % 13.190 14.740 16.28030 % do 35 % 10.390 11.870 13.36035 % do 45 % 8.500 9.920 11.33045 % do 55 % 5.390 6.740 8.09055 % do 75 % 4.040 5.390 6.74075 % do 99 % 3.510 4.860 6.210

Izvor: Zakon o starševskem varstvu in družinskih prejemkih, 2001.Prema ovim podacima, evidentno je da Republika Slovenija ima različite iznose za svako dijete te se oni povećavaju s redom rođenja. Iznos za dijete iz socijalno najugroženijih obitelji je do 24.280 SIT, te to iznosi cca. 800,00 kuna. Predviđena su i povećanja dječjih doplataka ako dijete živi u jednoroditeljskoj obitelji i to za 10 %. Za 20 % će se povećati iznos dječjeg doplatka ako predškolsko dijete ne pohađa vrtić. 50% je dječji doplatak viši za dijete s invaliditetom. Podatak slovenskog Ministarstva za delo, družino in socialne zadeve za travanj 2003.godine nas obavještava o broju dječjih dodataka koji iznosi 408 028 te o prosječnoj visini koja iznosi 11.514,00 tolara ili cca.350,00 kuna.Komentar:Obje zemlje sačuvale su institut dječjeg doplatka koji je ostavština socijalističkog naslijeđa. Dječji doplatak nije univerzalan tj.ne pripada svoj djeci nego se to pravo veže uz dohodovni status roditelja. Republika Hrvatska, zbog ograničenih financijskih mogućnosti, ukinula je primanje dječjih doplataka za djecu koja su na redovnom školovanju do 26.godine tj.za studente. Republika Slovenija to nije učinila i tamo svaki redovni student, u okviru svog dohodovnog razreda, ima pravo na dječji doplatak. Iznos dječjeg doplatka u Republici Hrvatskoj određuje se prema proračunskoj osnovici koju određuje Vlada , dok se u Sloveniji određuje prema prosječnoj plaći. Smatram da bi bilo puno primjerenije određivati iznose prema prosječnoj plaći i detaljizirati dohodovne razrede u Republici Hrvatskoj kako su to učinili Slovenci. Isto tako, smatram da je potrebno usklađivati dječje doplatke prema troškovima života tj.potrošačkoj košarici o kojoj evidenciju uglavnom vode Sindikati. Republika Hrvatska nema financijskih mogućnosti isplaćivati različite iznose za svako daljnje dijete

55

kao Republika Slovenija, nego je iznos za svako dijete isti. Iznosi su prilično mali tako da dječji doplatak i nije neko značajno sredstvo koje će popraviti financijsku situaciju obitelji u Hrvatskoj6.2.Porodne naknadePorodne naknade su novčane naknade koje majke koriste za vrijeme trajanja porodnog dopusta. Pošto majka odlazi na obvezni porodni dopust te gubi svoju redovnu plaću, država putem porodne naknade nadoknađuje izgubljenu zaradu i financijski osigurava period pred porod, sam porod i njegu i skrb o djetetu nakon poroda.Porodne naknade u Republici HrvatskojPravo na porodnu naknadu ima svaka žena koja ostvaruje pravo na porodni dopust i rad u skraćenom radnom vremenu.To znači da svaka zaposlena žena, svaka poduzetnica tj.žena koja obavlja samostalnu djelatnost, svaka umirovljenica i poljoprivrednica ima pravo na porodnu naknadu.Isto tako, i svaka nezaposlena majka ima pravo na porodnu naknadu ako je prijavljena Hrvatskom zavodu za zapošljavanje te je ta naknada univerzalna i iznosi 900,00 kuna. Novčanu naknade isplaćuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i to za korištenje obveznog porodnog dopusta na svoj teret, a na teret proračuna Republike Hrvatske za korištenje porodnog dopusta do godine dana djetetovog života. Pravo na porodnu naknadu tijekom obveznog porodnog dopusta za zaposlene rodilje, u pravilu, iznosi 100 % ostvarenih mjesečnih prohoda u određenom razdoblju koje je prethodilo porodu , ali ne može biti manje od 1.600,00 kuna, niti veće od 4.250,00 kuna (Puljiz, Bouillet, 2003:41).Porodne naknade u Republici SlovenijiPorodna naknada je dio roditeljskog nadomjestka tj.starševskeg nadomestila. Pravo na porodnu naknadu imaju one osobe koje imaju pravo na porodni dopust. Osnovica za određivanje porodne naknade ne može biti veća od 2,5 puta uvećane prosječne plaće u Republici Sloveniji, te ne može biti niža od 55 % minimalne plaće. Porodna naknada za punu odsutnost s posla iznosi 100 % osnovice (Zakon o starševskem varstvu in družinskih prejemkih,2001).Pravo u punom opsegu traje 365 dana od rođenja djeteta. Žene koje nemaju plaćeni porodni dopust dobivaju

56

potporu za majčinstvo za svako novorođeno dijete 52 % minimalne plaće tijekom 12 mjeseci.Komentar:Porodne naknade, kao i sve druge naknade, ovise o financijskim mogućnostima jedne države. Ženama rodiljama one su vrlo bitne jer predstavljaju financijsku sigurnost u trenucima kada gube svoju plaću zbog ostvarivanja prava na porodni dopust. Iznosi porodnih naknada su vrlo mali u Republici Hrvatskoj te su relativno vezani uz prijašnja primanja. Događaju se slučajevi da majka s većim iznosom plaće zbog gornjeg limita od 4.250,00 kuna, prima mnogo manju naknadu od svoje plaće.Osnovica za određivanje porodne naknade je u Republici Sloveniji ne može biti manja od 55 % minimalne plaće, ali i tamo postoji gornji limit. To znači da se slovenske majke s većim primanjima suočavaju s istim problemima kao u Hrvatskoj.6.3.Porezne olakšiceUniverzalalan dostupni oblik financijske pomoći obiteljima s djecom su porezne olakšice. Namjena tog novčanog transfera je spriječiti pad životnog standarda obitelji zbog troškova koji predstavlju djeca. Poreznim olakšicama država priznaje određene troškove za uzdržavane članove obitelji (Puljiz, Bouillet,2003:44).Porezne olakšice u Republici HrvatskojPrema Zakonu o porezu na dohodak koji se primjenjuje od 1.siječnja 2003.godine, svaki porezni obveznik ima pravo na 1500,00 kuna poreznog odbitka, a odbitak se uvećava ovisno o broju uzdržavanih članova obitelji. Za bračnog druga i druge uzdržavane članove obitelji te za prvo dijete taj odbitak iznosi 0,40 osnovnog odbitka (tj.600,00 kuna). Za prvo dijete 0,42, za drugo dijete odbitak iznosi 0,59 osnovnog odbitka, treće 0,84, četvrto 1,17, peto 1,59, šesto 2,09, sedmo 2,97, osmo 3,34, deveto 4,09, deseto 5,00 i za jedanaesto 6,00. Kada je riječ o osobi s invaliditetom, osnovni se odbitak uvećava za 0,25 (Puljiz, Bouillet, 2003:45). Navedeni iznosi osobnog odbitka predstavljaju iznose na koje porezni obveznik/ca neće platiti porez na dohodak.Dakle, o iznosu dohotka poreznog obveznika/ce ovisi i mogućnost iskorištavanja osobnog odbitka.Shodno navedenom,

57

osobe s nižim dohotkom od osobnog odbitka ne mogu iskoristiti ovu poreznu olakšicu. Porezi uvažavaju činjenicu da ne treba oporezivati ekonomski minimum, kao i činjenicu uvećanih troškova života višečlanih obitelji. Porezni obveznik/ca s više uzdržavane djece imaju manju poreznu osnovicu, jer se osobni odbitak odnosi na uzdržavane obitelji, bez obzira na visinu zarade.U pitanju je institut kojim se postiže neizravni socijalni učinak jer nisu u pitanja nikakva novčana davanja (Puljiz, Bouillet, 2003:45).

Porezne olakšice u Republici SlovenijiS poreznim olakšicama država na sebe preuzima jedan dio troškova djeteta. Porezne olakšice u Sloveniji imaju oblik smanjivanja porezne osnovice tj.porezni odbitak.Zakon o dohodnini tj.Zakon o porezu predviđa poreznu olakšicu za prvo dijete u iznosu od 10 % od prosječne godišnje plaće u Sloveniji te za svako daljnje dijete se povećava za daljnjih 5 % prosječne plaće.Komentar:Porezne olakšice su instrument koji se koristi u obje zemlje i funkcionira po istom sistemu poreznih odbitaka, tj.smanjivanja porezne osnovice.Stvarni učinak ovih mjera ovisi, naravno, o tome koliki su prihodi osobe koja ostvaruje mogućnost umanjenja porezne osnovice, odnosno o tome koliki porez plaća.6.4. Obiteljske naknade u Republici SlovenijiRepublika Slovenija ima vrlo ambcioznu shemu davanja i pomoći obiteljima, te bi među njima izdvojila slijedeće dvije pomoći:1.dodatak za veliku obitelj- to je godišnji primitak koji je namjenjen obiteljima koje imaju troje ili više djece koja su mlađa od 18 godina, odnosno 26 godina ako imaju status učenika ili studenta tj. ako su na redovnom školovanju.Visina dodatka u godini 2002. iznosila je 25.000,00 SIT, u godini 2003 je 50.000,00 SIT, u godini 2004 iznosila je 70.000,00 SIT i isplaćuje se jednom godišnje.

58

2.pomoć pri rođenju djeteta- to je jednokratni novčani primitak namjenjen nabavi opreme za novorođenče. Umjesto novčanog primanja moguće je u jednakoj vrijednosti izabrati opremu za novorođenče u obliku paketa. Pravo ostvaruje jedan od roditelja najkasnije 60 dana po rođenju djeteta. Pri isteku tog roka, pravo nije više moguće ostvariti. Pomoć pri rođenju djeteta iznosila je 50.000,00 SIT u 2002.godini i ona se usklađuje jednom godišnje s indeksom rasta cijena životnih potrepština.

Republika Hrvatska ima isto tako pomoć za opremu novorođenog djeteta, no nema dodatak za velike obitelji.U Sloveniji se taj dodatak daje bez obzira na socijalni status roditelja te je isključivo vezano uz broj djece.7.ZAKLJUČAKObiteljska politika sa svojim mjerama skrbi za djecu, zaštitu materinstva, zapošljavanje i sigurnost na poslu te za poboljšanje kvalitete života obitelji. Činjenica je da obiteljski život potresaju duboke društvene i ekonomske krize: ekonomski pritisci, problemi koji se tiču samog preživljavanja te pojava novih vrijednosti i uloga s kojima se susreću muškarci i žene. Žena se nalazi pred dilemom posvetiti se obiteljskom životu ili raditi na svojoj profesionalnoj karijeri, dok su muškarci pred izazovima nove uloge-biti otac i zato biti više prisutan u skrbi i odgoju djeteta. To su sve faktori koji utječu na oblikovanje obiteljske politike u Republici Hrvatskoj i u Republici Sloveniji. Na početku rada iznesena je teza da Republika Slovenija ima puno povoljnije ekonomske mogućnosti za vođenje obiteljske politike što sam dokazala kroz analizu kretanja bruto društvenog proizvoda te stopa nezaposlenosti Republika Slovenija završava 2003.godinu s iznosom BNP-a per capita od 13 849 američkih dolara, dok za našu zemlju je taj podatak duplo manji i iznosi 6 484 $.I povoljnija kretanja stope registrirane i anketne nezaposlenosti govore u prilog Sloveniji. Jedna od teza je bila da naši susjedi baziraju obiteljsku, ali i opću društvenu politiku na zapošljavanju muškaraca i žena jer je to preduvijet pune kvalitetete života obitelji.Obje zemlje imaju naslijeđen socijalistički sustav obiteljske politike koji se prilagođava modernim

59

trendovima u kojima dominira nizak natalitet, negativan prirodni prirast, pad značaja braka...

Republika Slovenija se razlikuje od naše zemlje po vrlo viskom stopama rođene djece izvan braka te po višim stopama divorcijaliteta te to govori o trendu pluralizacije obiteljskih oblika koji nije toliko naglašen u Hrvatskoj. Navedeno je da Republika Slovenija posvećuje mnogo pažnje razvijanju usluga za obitelj što i dokazuje obuhvat djece u vrtićima koji iznosi 61,6 % dok taj podatak za našu zemlju iznosi poražavajućih 35 %. Usluge za obitelj su vrlo skupe te je ovo područje gdje Slovenija može iskoristiti sva svoja povoljnija ekonomska kretanja.Uz veći obuhvat djece u vrtićima, slovenska država daje i uvećani dječji doplatak za djecu koja ne idu u vrtiće kako bi njihove obitelji iznašle neko alternativno rješenje. Slovenija ima i dodatna prava za obitelji s većim brojem djece te je već afirmirala očinski dopust respektirajući oca kao jednakopravnog u procesu odgoja djeteta. To definitivno jesu koraci koje je Slovenija poduzela zbog pridruživanja Europskoj Uniji prihvaćajući Direktive Vijeća Europe. Hrvatska za Slovenijom kaska skoro cijelo desetljeće jer je top društvena tema kako povećati porodne naknade, dok se o razvijanju usluga za obitelj (vrtići, centri za obitelj, savjetovališta ) uglavnom šuti.Hrvatska vodi jednu obiteljsku politiku koja je,primjereno općim prilikama u društvu, obilježena socijalno-političkom intervencijom u korist siromašnijih slojeva stanovništva (Puljiz, Bouillet, 2003:51).Hrvatska ima mnoštvo ekonomskih problema te se izlaz vidi u povećavanju stope zaposlenosti tj.u redukciji stopa nezaposlenosti.

Treba se uvidjeti da budućnost leži u zaposlenosti oba roditelja tj.i majke i oca te se zato treba stimulirati žensko zapošljavanje i istovremeno razvijati usluge za obitelj koje bi rastrećivale žene.Isto tako, treba afirmirati ulogu muškarca-oca u podizanju djeteta i preuzimanje jednakog dijela obiteljskih odgovornosti. Hrvatska će na putu do Europske Unije morati podizati standard svojih građana/ki i stvarati povoljnije uvjete za višu ekonomsku aktivnost. Stvaranje povoljnog ekonomsko-društvenog okvira trebalo bi biti prioritet svake Vlade kako bi se sadašnjim, ali i

60

mnogim budućim obiteljima omogućila kvalitetna razina života.Na tom putu nije isključeno da se ugledamo na primjer Republike Slovenije.

8.LITERATURA1.Analiza rezultata provedbe nacionalnog programa demografskog razvitka,(2002).Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži2.Bouillet,D,Bračić-Ružić,G,Zrinščak,S. (2002.) Neki aspekti zaštite obitelji u Republici Hrvatskoj s obzirom na europski kontekst.Zagreb:Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži3.Ivanković,M.(2004.)Predškolski odgoj i naobrazba u Republici Hrvatskoj u 2004.godini.Zagreb:Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa4.Leinert Novosel,S.(1999.)Žena na pragu 21.stoljeća. Zagreb:Ženska grupa TOD5.Izvještaj financijskog poslovanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno

osiguranje 2003 i 2004.g, www.hzzo-net.hr6.Puljiz,V.Bouillet,D.(2003.)Nacionalna obiteljska politika. Zagreb:Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži7.Puljiz,V.,Zrinščak,S.(2002.)Hrvatska obiteljska politika u europskom kontekstu,Revija za socijalnu politiku 2:117-137

61

8.Resolucija o temeljih oblikovanja družinske politike v Republiki Sloveniji,www.gov.si/mddsz/pdf/resolucija-druzina.pdf9.Rončević,B.(2001.)Socijalna situacija i socijalne reforme u Sloveniji,Revija za socijalnu politiku 2:131-15510.Starševsko varstvo in družinski prejeki,Ministrstvo za delo, družino in

socialne zadeve Republike Slovenije, www.sigov.si/mddsz11.Statistični letopis 2003.,Statistični urad Republike Slovenije,www.stat.si12.Statističke informacije 2004,Državni zavod za statistiku Republike

Hrvatske, www.dzs.hr13.Stropnik,N.(1997.)Ekonomski vidiki starševstva.Ljubljana:Znanstveno in publicistično središće14 .Šonje,V.Vujčić,B.(2000.) Hrvatska u drugoj fazi tranzicije 1994.-1999. Zagreb: Hrvatska narodna banka15.Tekuća gospodarska kretanja (2004),Zagreb:Hrvatska gospodarska komora16.Ustav Republike Hrvatske17.Ustava Republike Slovenije,Uradni list 33/9,www.dz-rs.si18.Zakon o straševskem varstvu in družinskih prejemkih,(2001.)Državni zbor Republike Slovenije,www.zakonodaja.gov.si

62