Djeca Zemlje 6.2 drugi dio.pdf

8/20/2019 Djeca Zemlje 6.2 drugi dio.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/djeca-zemlje-62-drugi-diopdf 1/355

Jean M. Auel

EJLINA PJESMA DJECI ZEMIJE 2





17

– Maligane, jesi li vidio Džonejlu i Džondalara? – doviknula je Ejla, kada je ugledala mladića kako izlazi iz dijela dograđenog uz njeno prebivalište. Sadasu tamo živjela tri mladića, Džonfilar, koji je dojao sa zapada, iz okoline VelikihVoda, i Gartadal,čija je majka bila predvodnica njegove Špilje. Ona jedoputovala s njim s dalekog jugoistoka, jer ječula za Džondalarovu vještinu uobradi kremena.

Posliječetiri godine, Matagan je bio najstariji Džondalarov Šegrt i postao je toliko vješt da mu je pomagao obučavati mlade. Mogao se vratiti u PetuŠpilju, ili u gotovo bilo koju drugu, kao iskusni majstor za obradu kremena, alisada je Devetu Špilju smatrao svojim domom i radije je ostao i radio sa svojimučiteljem.

– Vidio sam ih kako idu prema oboru za konje. Mislim da samčuo da joj je jučer obećao da će je, ne bude li padala kiša, danas voditi na jahanje. Sve jebolja. Iako je još mala i ne može se sama popeti na Sivku niti sići s nje.

Ejla se u sebi osmjehnula, sjetivši se Džondalara na Trkaču i Džonejle kakosjedi ispred njega prije nego je uopće prohodala. Oboje su trenirali Sivku tako dasu stavili dijete ispred sebe i puštali je da ručicama zagrli debeli kobilin vrat.Kobila i dijete su zajedno rasle i Ejla je smatrala da je veza medu njima dvjemaisto onoliko jaka kao i veza između Njiske i nje. Džonejla je bila dobra sa svimkonjima, uključujući i pastuha. Na neki način boljačak i od majke, jer ga jenaučila usmjeravati pomoću ulara, onako kako je to Džondalar radio. Ejla je idalje usmjeravala Njisku mijenjajući položaj tijela i nije se baš najbolje osjećalakada je jahala na Džondalarov način.

– Hoćeš li reći Džondalaru, kada se vrate, daću noćas kasno doći. Moždaću doći tek ujutro. Jesi ličuo da je jutros nekičovjek pao sa stijene u bliziniPrijelaza? – upitala je Ejla.

– Jesam. Neki posjetitelj? – upita Matagan.

– Susjed iz Novog doma. Nekada je živio u Sedmoj Špilji, a sada živi naMedvjeđem brdu. Nije mi jasno zašto bi se bilo tko poslije tolikih kiša pokušaopopeti se na Visoku stijenu. Blato je klizilo niz neke od strmijih padina, sigurno je i tamo gore bilo blata – reče Ejla.

Ovo proljeće je bilo baš vlažno, pomisli ona. Potoci su bili nabujali još odone hladne zime koju je Martona predvidjela prije nekoliko godina.

– Kako je tomčovjeku? – upitao je Matagan. Dobro je znao kakve svemogu biti posljedice loše procjene.

– Ozbiljno je ozlijeđen. Slomljene kosti i tko zna što još. Bojim se daćeZelandona pokraj njega probdjeti noć. Ostatću joj pomoći. Poslali su trkača da javi njegovoj obitelji. Trebali bi uskoro stići. Proleva zajedno s još nekim



ženama sprema obrok za njih. Sigurna sam daće biti dovoljno za tebe i dječake,kao i za Džondalara i Džonejlu – dodala je dok se okretala kako bi se što prijevratila.

Usput je uhvatila sebe kako razmišlja o Džonejli i životinjama. Kada jemorala nekamo otići, Vuk je ponekad ostajao s Džonejlom, a ponekad je odlazios njom. Ako bi išla sa Zelandonom pomoći nekome u drugoj Špilji, Vuk jeobično išao s njom, ali kada je morala prinositi žrtve i prolaziti kroz kušnje,obično je išla sama. Nespavanje, odricanje od Užitaka, post-sve je to spadalo uobuku.Često je boravila u malom skloništu nazvanom Mala Šupljina IzvoroveStijene, koje je bilo dosta udobno. Nalazilo se odmah pokraj Dubine IzvorovihStijena, ponekad nazivanog Dolina Dubina, dugačke špilje koja je predstavljalaprvo sveto mjesto koje je vidjela kada je došla živjeti sa Zelandoncima. IzvorovaStijena nalazila se na oko kilometar i pol od Devete Špilje. Do nje se stizaloposlije dugog penjanja uz stijenu blagog nagiba. Dugačka oslikana špilja imala

je i druge nazive, koji su bili naročito važni za zajednicu zelandona, kao što suUlaz u Majčinu Maternicu ili Majčin Kanal Rađanja. To je bilo najsvetije mjestona njihovom područ ju. Džondalar nije uvijek bio sretan kada je morala otići, alimu nikada nije bilo teško da se brine o Džonejli, a Ejli je bilo drago što polakorazvijaju tako bliski odnos. Mala je uz šegrtečak počela učiti i kako se obrađujekremen.

Ejla se vratila u stvarnost kada je primijetila dvije žene kako idu premanjoj, Marona i njena rođakinja. Kada bi je ugledala, Vilopa bi joj uvijek kimnulai osmjehnula se, a Ejla bi joj uzvratila osmijeh, iako joj je Vilopin osmijeh

djelovao neiskreno. Marona ju je obično pozdravljala jedva primjetnimkimanjem glave i Ejla je odgovarala na isti način. A ako nikoga nije bilo ublizini, ne bičak ni to uradila, međutim, ovog puta joj se Marona osmjehnula,natjeravši Ejlu da se ponovno zagleda u nju. To nikako nije bio ljubazanosmijeh. Više je sličio na ruganje, likovanje.

Otkad se Marona vratila u Devetu Špilju. Ejla se stalno pitala zašto je toučinila. Mislila je da ju je Peta Špilja dosta dobro primila. Ljudi su pričali da je,kada se tamo preselila, rekla da joj se više sviđa u Petoj. I meni se više sviđalokada je ona bila tamo, pomisli Ejla.

Nije joj smetalo što su Marona i Džondalar nekada bili par, nego to štonitko nije bio toliko zloban i pakostan prema njoj kao Marona, još od prvogdana kada joj je dala da odjene muško donje rublje da bi joj se ljudi smijali. AliEjla se hrabro suočila s podsmjehom i zadobila je poštovanje Devete Špilje. Isada, posebno kada jaše Njisku,često namjerno nosi sličnu odjeću, kao uostalomi mnoge druge žene, što Maronu dovodi do bijesa.

Lake uske hlače i tunika bez rukava od mekane kože bili su vrlo udobnikada je vrijeme bilo lijepo.

Ejla ječula od Mataganovih rođaka koji su im došli u posjet da je Maronanaljutila neke žene visokog statusa u Petoj Špilji, rođakinje vođe Kemordana ilinjegove družice, kad je nagovorila nekog muškarca da pobjegne s njom, a bio jeObećan jednoj od njih. Bila je vrlo privlačna s onom svojom gotovo bijelom



kosom i tamno sivim očima, premda je Ejla primijetila da se bore nastalemrštenjem, a mrštila sečesto, sve dublje urezuju u njezino lice. Poput većinenjenih veza, ni ova nije dugo potrajala. Muškarac se posuo pepelom i priložiozadovoljavajuću odštetu da bi ga primili natrag, ali je ona pala u nemilost.

Dok se približavala Zelandoninom prebivalištu, ova razmišljanja potisnulesu misli vezane za ozlijeđenogčovjeka.

Kasnije te večeri, kada je izišla iz donierinog boravišta koje je ujedno bilo injen dom i bolnica, vidjela je Džondalara kako sjedi s Džoharanom, Prolevom iMartonom. Završili su s jelom i pijuckaličaj, gledajući Džonejlu i Prolevinukćer, Sitonu. Džonejla je bila sretno, zdravo i vrlo lijepo dijete, bar su svi togovorili. Imala je divnu, vrlo svijetlu, meku, kovrdžavu kosu i Džondalaroveizuzetno žive plave oči. Ejli je Džonejla bila nešto najljepše što je ikada vidjela,ali je odrastajući u Plemenu naučila ne govoriti takve stvari o vlastitom djetetukako ne bi privukla nekakvu nesreću. Kada je pokušala objektivno sagledatistvari, uvjerila je samu sebe da treba gajiti takve osjećaje prema svom djetetu,ali joj je i dalje bilo jako teško povjerovati da je jedno tako izuzetno dijete bašnjezino.

Sitona, Džonejlina bliska rođakinja, rođena svega nekoliko dana prije nje,bila joj je društvo u igri od samog početka. Sitona je imala sive oči i tamnoplavu kosu. Ejla je smatrala da sliči Martoni. Već je pokazivala ponešto oddostojanstva i gracioznosti bivše predvodnice i imala je njezin jasan, otvorenpogled. Ejla je potom usredotočila svoju pozornost na Džoharana iDžondalarovu majku. Na Martoni su se počele primjećivati godine, kosa joj je

posijedjela, lice se izboralo, ali nije se tu radilo samo o fizičkom izgledu.Martona nije bila dobro i to je brinulo Ejlu. Razmotrila je sa Zelandonom njenostanje, kao i sve moguće lijekove i tretmane koji su im pali na pamet, ali obje suznale da ne mogu spriječiti da Martona jednog dana ode na drugi svijet. Moglesu se samo nadati daće to odložiti. Iako je izgubila vlastitu majku, Ejla sesmatrala sretnom što je imala Izu, iscjeliteljicu Plemena, koja ju je podiglazajedno s Krebom Mog-urom, muškarcem njezinog ognjišta. Nezija Mamutovkaželjela ju je usvojiti i uvesti u Lavlje sklonište, iako je to već učinio Mamut izOgnjišta mamutovaca. Džondalarova majka se od početka odnosila prema Ejli

kao majka, ona je bila njena majka Zelandonka. Ejla je bila bliska i saZelandonom, ali ona joj je bila više mentorica i prijateljica.Vuk je, držeći glavu položenu na prednje šape, promatrao djevojčice.

Primijetio je Ejlu kada je krenula prema njima, podigao glavu i zagledao se unju, nagnavši i sve ostale da to učine ako im se nije odmah pridružila. Ejla shvatida se toliko izgubila u mislima da je zastala. Nastavila je ići prema njima.

– Kako je? – upitao je Džoharan kada se približila.– Još ne znamo. Stavile smo mu udlage na noge i ruku, ali ne znamo je li

unutra nešto slomljeno. Još diše, ali se nije probudio. Njegova družica i majka susada s njim – odgovorila je Ejla. – Zelandona misli da mora ostati s njima, a jamislim da bi bilo dobro da joj netko odnese nešto za jelo. Možda bi to potaknulonjegovu obitelj da izađe i nešto pojede.



– Jaću joj odnijeti hranu i pokušati njih nagovoriti da dođu ovamo – rekla je Proleva ustajući. Otišla je do naslaganih posuda posjetitelja, uzela tanjur odslonovače koji je bio odsječen od velike kljove mamuta i uglačan pješčanikom, ai odabrala je nekoliko komada mesa planinskog jareta ispečenog na ražnju. Nisučesto imali prilike tako se počastiti. Nekoliko lovaca iz Devete i okolnih Špilja

otišlo je u lov na kozoroga. Imali su sreće. Dodala je malo lisnatog povrća iblago prokuhanih proljetnih stabljikačička i nekakvo korijenje, a onda je sve toodnijela do ulaza Zelandoninog prebivališta i zagrebla po izloženom komadusirove kože pokraj teške kožne zavjese navučene preko ulaza. Pričekala jetrenutak i ušla. Nedugo potom pojavila se s družicom i majkom ozlijeđenogčovjeka, dovela ih do glavnog ognjišta, i dala im tanjure za posjetitelje.

– Moram se vratiti – rekla je Ejla, gledajući Džondalara. – Je li ti Mataganprenio poruku daću večeras vjerojatno doći kasno?

– Da. Jaću staviti Džonejlu na spavanje – odgovorio je, ustao i podigaodijete. Zagrlio je ženu i dodirnuo njen obraz, dok ih je Ejla oboje grlila.

– Danas sam jahala Sivku – rekla je Džonejla. – Džondi me je izveo. On je jahao Trkača. I Njiska je bila s nama, ali nju nije imao tko jahati. Zašto, mama, iti nisi pošla?

– O, da sam barem mogla, malena – uzdahne Ejla, ponovno ih obojezagrlivši. Nadimak od milja koji je nadjenula djetetu bio je sličan onom kojim jedozivala ozlijeđenog lavića kojeg je davno bila našla, njegovala i potom podigla.Bila je to malo izmijenjena plemenska riječ za dijete ili mališana.

– Ali danas je jedančovjek pao i ozlijedio se. Zelandona ga pokušavaizliječiti, a ja joj pomažem.

– Hoćeš li doći kada mu bude bolje? – upitala je Džonejla.– Čim mu bude bolje, idemo na jahanje – reće Ejla. Ako mu bude bolje,

pomislila je, a onda se okrenula prema Džondalaru. – Povedi i Vuka. – Opazila je kako družica ozlijeđenogčovjeka zabrinuto pogledava životinju. Svi su znaliza vuka, a većina ga je i vidjela, makar iz daljine, ali nisu svi pokušali sjesti i jesti blizu njega. Žena je poprijeko gledala i Ejlu, pogotovo otkad ječulanadimak kojim se obraćala djetetu.Čak i ovako izmijenjena, riječ je zvučalačudno i nepoznato.

Kada je Džondalar otišao s Džonejlom i Vukom, Ejla se vratila uZelandonino prebivalište. – Ima li poboljšanja kod Džakarala? – upitala je.

– Koliko mogu vidjeti, nema – odgovorila je Ona Koja Je Prva. Bilo joj jedrago što su dvije žene izašle pa može otvoreno govoriti.

– Ponekad ljudi jako dugo venu u ovom stanju. Ako nekome pođe zarukom da ih natjera uzeti malo vode i hrane onda požive duže, a u protivnomodu za nekoliko dana. U takvim slučajevima duh je izgleda zbunjen, elan nijesiguran želi li napustiti ovaj svijet dok tijelo još diše,čak i kada je ostatak tijela

nepopravljivo oštećen. Ponekad se probude, ali se nisu u stanju pomaknuti, ili seneki njihov dio ne želi pokrenuti, ili ne zacijeli kako treba. Povremeno, i to



poslije dugo vremena, neki se oporave od ovakvog pada, ali mnogočešće im tone pođe za rukom.

– Je li mu iz nosa i ušiju istjecala tekućina? – upita Ejla.– Od kada je ovdje nije. Ima ozljedu na glavi, ali izgleda da nije duboka,

svega nekoliko površinskih ogrebotina. Međutim, polomio je brojne kosti i zatomislim da ima unutrašnje povrede. Noćas se neću odvajati od njega.

– Ostatću s tobom. Džondalar je odveo Džonejlu i Vuka. Družica ovogčovjeka se ne osjeća ugodno u blizini Vuka – rekla je Ejla. – Mislila sam da sedo sada većina ljudi već navikla na njega.

– Pretpostavljam da ona nije imala priliku naviknuti se na tvog vuka. Nijeodavde. Ime joj je Amelana. Džakaralova majka mi je ispričala njihovu priču.Upoznao ju je tijekom svog Putovanja na jug, združio se tamo s njom i doveo jeovamo. Nisamčak sigurna ni da se rodila na teritoriju Zelandonaca ili negdje ublizini. Granice nisu uvijek jasno određene. Čini se da dobro govori jezik,premda s onim južnjačkim naglaskom, slično Beladori, Kimeranovoj družici.

– Kakva šteta, došla ječak ovamo, a može se dogoditi da izgubi svogčovjeka. Ne znam što bih učinila da se odmah nakon mog dolaska ovamo neštodogodilo Džondalaru... pačak i sada – rekla je Ejla i stresla se od te pomisli.

– Ostala bi ovdje i postala zelandona, kao što si i sada. Sama si rekla da senemaš kamo vratiti. Sigurno se ne bi sama otputila natrag do Mamutovaca, to suoni koji su te usvojili, je li tako? Ovdje nisi samo usvojena. Ovdje pripadaš. Ti siZelandonka – reče žena.

Ejlu je donekle iznenadila žestina kojom je Prva ovo izgovorila, ali još jeveće bilo zadovoljstvo koje je osjetila. Sada je znala da žele da ostane s njima.

Ejla se vratila kući rano sljedećeg dana. Sunce je upravo izlazilo i onazastane na trenutak kako bi promatrala zažarenu loptu koja počinje prožimatinebo s druge strane Rijeke. Kiša je prestala, ali su se niski oblaci na obzorunizali u pramenovima žarko crvene i zlatne boje. Kada se svjetlost podigla iznadstijenja, Ejla je zaklonila oči kako bi vidjela oblike stijena i usporedila mjestoizlaska snažnog zračenja s mjestom njegovog jučerašnjeg izlaska.

Uskoroće od nje tražiti da godinu dana bilježi izlaženja i zalaženja sunca imjeseca. Ostali iz zajednice zelandona su joj rekli kako im je najteže padaloodricanje od sna, pogotovo kada treba promatrati mjesec koji se ponekad prvopojavi ili nestane u sred dana, a ponekad u sred noći. Sunce, dakako, uvijekizlazi ujutro i zalazi uvečer, premda su neki dani duži od drugih. Ono se krećepo obzora na predvidiv način. Tijekom pola godine dani postaju sve duži i onosvakog dana otputuje malo sjevernije, sve dok se, u sred ljeta, ne zaustavi nanekoliko dana. Tada su dani najduži, i to je ljetna dugodnevnica. Zatim sepolako vraća i svakog dana zalazi malo južnije. Dani postaju sve kraći i u

jednom trenutku su dan i noć iste dužine. Tada Sunce zalazi gotovo na samomzapadu, sve dok se u sred zime ponovno ne umiri na nekoliko dana, a to jezimska kratkodnevnica.



Ejla je porazgovarala s Džakaralovom majkom i Amelanom, i malo boljese upoznala s mladom ženom. Barem jedna stvar im je bila zajednička: obje subile strankinje koje su se združile sa Zelandoncima. Amelana je bila priličnomlada, pomalo nepredvidiva i kapriciozna, shvatila je Ejla. A bila je i trudna, i još je patila od jutarnjih mučnina. Bilo joj je žao što ne može nešto više učiniti

za Džakarala, Amelane radi, a i njega radi.I Ejla i Zelandona su bdjele nad njim, kako zbog sebe tako i zbog njega.Zanimalo ih je kakoće se stvari razvijati, kako bi nešto više naučile o stanjimasličnima njegovom. Uspjele su mu dati malo vode, ali progutao ju je refleksno inekoliko puta se zagrcnuo kada su mu je lijevale u usta. Ma koliko da su setrudile, nije se probudio. Vrijeme koje su provele zajedno, Zelandona jeiskoristila da poduči Ejlu o metodama kojima se služe Zelandonci. Razgovaralesu o lijekovima i liječenju, i izvele nekoliko obreda u nastojanju da prizovupomoć Velike Majke Zemlje. Ejli su samo neki od njih bili poznati. Još nisu

uvele cijelu zajednicu u obrede ozdravljenja, koji bi onda bili mnogo složeniji islužbeniji.Razgovarale su i o skorašnjem Putovanju na koje je starija žena željela što

prije poći sa svojom pripravnicom. To dugo Putovanje potrajatće cijelo ljeto.Bilo je nekoliko svetih mjesta na jugu i istoku za koja je Prva mislila da ihtrebaju posjetiti. Neće ići same. Ne samo daće s njima poći Džondalar, već iVilamar, glavni trgovac, i dvojica njegovih pomagača. Razmatrale su tko bi joštrebao poći s njima i sjetile se Džonokola. Nema sumnje daće biti uzbudljivopoći na tako daleki put da bi se vidjela nova mjesta, ali Ejla je dobro znala da im

neće biti lako i bila je zahvalna što imaju konje. Oniće olakšati put i njoj iPrvoj. Osim toga, Zelandoni je odgovaralo da se doveze na motkama za vuču ukoje je upregnuta Njiska. To bi uvijek izazvaločuđenje, a ona je voljela raditistvari koje skreću pozornost na Zelandonce i ističu značaj položaja Prve.

Stigavši u prebivalište. Ejla je htjela Džondalaru skuhati jutarnjičaj, ali bila je strašno umorna. Probdjela je noć kako bi se Zelandona mogla odmoriti.Doniera ju je ujutro poslala kući da se ispava. Bilo je toliko rano da su još svispavali, osim Vuka koji ju je dočekao ispred ulaza. Osmjehnula se kad ga jeugledala. Uvijek bi se iznova začudila kada je shvatila da on zna da ona dolazi

ili odlazi.Kada je ušla, vidjela je da Džonejla spava pokraj Džondalara. Njena malavreća za spavanje bila je prostrta pokraj njihove, ali voljela se uvući i k njima.Kada Ejle nije bilo, što se događalo svečešće, ona bi došla k njemu. Ejla jehtjela premjestiti Džonejlu na njezino mjesto za spavanje, ali se predomislila iodlučila ne uznemiravati ih. Ionakoće uskoro ustati. Otišla je do Džonejlinevreće za spavanje, prethodno uzevši rezervne kože za spavanje iz skladišta, ipreuredila malu postelju za sebe. Kada se Džondalar probudio i vidio Ejlu kakospava na Džonejlinom mjestu, prvo se osmjehnuo, pa namrštio. Sigurno je bila

jako umorna kad nije došla k njemu, a njemu je silno nedostajala.Džakaral je umro nekoliko dana kasnije, ne probudivši se. Ejla ga je vratilau Sedmu Špilju na vlaki. Njegova majka je željela da se obredi obave tamo i da



bude ukopan u blizini, kako bi njegov elan na njemu poznatom područ ju tražioput do drugog svijeta. Ejla, Džondalar, Zelandona i još nekolicina iz Devete iokolnih Špilja, i svi ljudi iz Medvjeđeg brda, sudjelovali su u obredu sahrane.

Kasnije je Amelana prišla Zelandoni i Ejli i zamolila ih da porazgovaraju.– Netko mi je rekao kako uskoro planirate put na jug. Je li to točno? –

upitala je Amelana.– Da – potvrdila je Zelandona, upitavši se što mlada žena želi. Mislila je da

zna i već je razmišljala kako da se postavi.– Biste li i mene povele sa sobom? Hoću kući – rekla je mlada žena, očiju

punih suza.– Ali ovo je tvoj dom zar ne? – primijetila je Prva.– Ne želim ostati ovdje – povikala je Amelana. – Nisam znala da se

Džakaral želio preseliti u Novi dom i živjeti na Medvjeđem brdu. Ne sviđa mi

se. Tamo nema ničega. Sve se tek mora napraviti ili sagradili, a ni našeprebivalište još nije gotovo. Nemajučak ni zelandonu. Trudna sam i morala bih

pješice ići do neke druge Špilje i tamo roditi. Više nemam ni Džakarala. Lijeposam mu rekla da se ne penje na Visoku stijenu.

– Jesi li razgovarala s Džakaralovom majkom? Sigurna sam da možeš ostatiu Sedmoj Špilji.

– Ne želim ostati u Sedmoj Špilji. Ne znam tamošnje ljude a, iako samZelandonka, neki od njih nisu bili baš fini prema meni, jer dolazim s juga.

– Mogla bi prijeći u Drugu Špilju. Beladora je s juga – predložila je Prva.– S juga je, ali istočnije, a ona je i vođina družica. Zapravo je ne poznam.

Samo želim ići kući. Želim tamo roditi svoje dijete. Nedostaje mi majka – rekla je Amelana i počela jecati.

– Koliko si dugo trudna? – upitala ju je Zelandona.– Prestala sam krvariti prije više od tri mjeseca – odgovori ona, šmrcajući.– Ako si sigurna da želiš ići, povestćemo te – pristane Zelandona.Mlada žena joj se osmjehnula kroz suze. – Hvala ti! Oh. hvala ti.– Znaš li gdje se nalazi tvoja Špilja?

– Na središnjoj uzvisini, malo istoćnije, blizu Južnog mora.– Možda nećemo ići ravno tamo. Moramo zastati na nekim mjestima duž

puta.– Nemam ništa protiv – reče Amelana i bojažljivo doda – Ali rado bih

stigla kući prije nego se dijete rodi.– Mislim da je to izvodivo – rekla je Ona Koja Je Prva.Kad je Amelana otišla. Zelandona počne mrmljati sebi u bradu. – Zgodan

stranac posjeti tvoju Špilju i ti pomisliš kako bi bilo baš romantično pobjeći s

njim i osnovati dom na nekom drugom mjestu. Uopće ne sumnjam da jepreklinjala majku, kao što je malo prije mene, da je pusti združiti se i otići

živjeti s njim u njegovom domu. Ali kada stigneš, otkriješ da se ne razlikuje



mnogo od starog, samo što ovdje nikoga ne poznaješ. A onda tvoj uzbudljivimuškarac odluči pridružiti se skupini koja želi osnovati novu špilju. Od tebeočekuju da budeš oduševljena, kao što su i oni, štoćeš imati svoj dom,zaboravljajući da su samo prešli na drugu stranu brda i da su među ljudima kojepoznaju.

– Amelana je potpuna strankinja, govori malo drukčije i vjerojatno jenavikla biti mažena. Ne poznaje dobro ovdašnje običaje i ne zna točno što se odnje očekuje. Nije joj potrebno još i dodatno uzbuđenje oko izgradnje novogdoma, ona se upravo preselila u novi dom. Njoj je potrebno da se smjesti iupozna nove ljude. Ali njen muškarac, koji je već samim tim što je krenuo naPut pokazao kako voli opasnosti, spreman je na novu pustolovinu – stvaranjenove Špilje sa svojim, ali ne i njezinim, prijateljima i rođacima.

– Vjerojatno su oboje zažalili što su se tako na brzinu združili, možda su sezbog međusobnih razlika, kako pretpostavljenih tako i stvarnih, počeli iprepirati, a onda je ona otkrila da je trudna i da se nitko zbog toga ne uzbuđuje.Majka, tetke, sve njene sestre, rođakinje i prijateljice ostale su kod kuće, a ona jeotišla od njih. Njen muškarac, ljubitelj rizika, odlučuje se za novi izazov i umre.Vjerojatno je bolje po sve da se vrati kući i izvuče neku pouku iz ovepustolovine. Ona se ovdje zaista ni za koga nije vezala.

– Ni ja nisam imala nikoga kad sam došla – primijeti Ejla.– Jesi, imala si Džondalara – reče Zelandona.– Rekla si da je njen muškarac, već samim tim što je krenuo na Put,

pokazao da voli opasnosti. Ja sam Džondalara upoznala na njegovom Putu. Zarto ne znači da i on voli opasnosti?

– Nije on bio taj koji voli opasnosti već je to bio njegov brat. Pošao je sTonolanom kako bi ga štitio, jer mu je bila poznata njegova sklonost da ulijeće uopasne situacije. Ovdje ga ništa nije zadržavalo. Marona mu zaista nije imala štoponuditi, osim povremenih Užitaka. Brata je volio više od nje, i možda je želioda se izvuče iz veze koju je ona mnogo ozbiljnije shvaćala nego on, ali nije jojmogao otvoreno reći da joj zapravo ništa nije obećao. Oduvijek je tražio nekogposebnog. Neko vrijeme je mislio da je to našao u meni, i priznajem da sam bilau iskušenju, ali znala sam da ne bi uspjelo. Drago mi je što je u tebi, Ejla, našaoto što je tražio – rekla je krupna žena. – Tvoja situacija, iako je naizgled slična,nije ni nalik Amelaninoj.

Zelandona je zaista mudra, razmišljala je Ejla, a onda se upitala kolikoćeto ljudi krenuti na Putovanje na jug koje je Prva predložila. Doniera, Džondalar,ona i Džonejla, dakako, tiho je izgovarala riječi za brojenje i dodirivala noguprstima, prebrojavajući ljude dok je izgovarala njihova imena. To ječetvero.Vilamar i njegova dva pomoćnika, sedmero. Rekao je da im želi predočiti svojeiskustvo. Također je rekao kakoće to vjerojatno biti njegov posljednji odlazak uneku dužu trgovačku misiju, jer se umorio od putovanja. Ejla mu je vjerovala nariječ, ali joj je palo na pamet da možda više ne želi odlaziti na duži put, jer znada Martona nije najbolje i htio bi što više vremena provesti s njom.



Tu je zatim i Amelana, što znači osmero. Ako pođe i Džonokol, bitće ihdevetero, osmero odraslih i jedno dijete. Ejla je predosjećala daće ih biti još.

Kao da su jojčitali misli, Kimeran i Beladora s petogodišnjim blizancimapotražiše Zelandonu. I oni su željeli ići na jug i povesti djecu u posjet njezinomnarodu. Beladora je bila gotovo sigurna da Prva neće imati ništa protiv da posjetinjezinu Špilju. Nalazila se u blizini jednog od najljepših i najstarijih svetihmjesta u kraju. Ali oni nisu željeli prevaliti cijeli put koji je doniera planirala.Namjeravali su se s njima sresti negdje na putu.

– Gdje želite da se nađemo? – upitala je Zelandona.– Možda u Špilji Džondekamove sestre – reče Beladora. – Ona mu nije

prava sestra, ali on gleda na nju kao da je prava.Ejla se osmjehnula prelijepoj ženi tamne valovite kose i zaobljenog stasa,

koja je također govorila s naglaskom, premda ne tako neobičnim kao što je bionjezin. Osjećala je posebnu vezu s njom, jer je bila još jedna strankinja koja sezdružila sa Zelandoncem i došla ovamo živjeti s njim. Ejla je znala priču oKimeranu i njegovoj mnogo starijoj sestri koja se po smrti njihove majke brinulai o njemu i o svojoj djeci. I njezin muškarac je umro mlad. Kada su njezina djecai brat odrasli, ona je postala zelandona.

– Ako pokušate ići ravno tamo, trebate znati daćete na putu doBeladorinog naroda naići na planine – govorio je Kimeran. – Odlično mjesto zalov na kozoroge i divokoze, ali je uspon na pojedinim mjestima dosta težak,čaki ako slijedite rijeke. Mislio sam da najprije krenemo na jug, a onda na istok i datako zaobiđemo te planine. Bilo bi lakše i Džoneranu i Džinedeli, a i nama kojiih moramo povremeno nositi. Noge su im još kratke. – Kimeran se osmjehnuo –Nisu kao moje ili tvoje, Džondalare. – Džondalar i visoki plavokosi muškaracgajili su veliku naklonost jedan prema drugome.

– Zar ćete putovati sami? – upitala je Zelandona. – To ne bi bilo mudro,ako vodite i djecu.

– Mislili smo pitati Džontlekama i Levelu i njezinog sina bi li oni pošli snama, ali smo se htjeli najprije dogovoriti s tobom, Zelandona – reče Beladora.

– Mislim da bi oni bili dobri suputnici – izjavila je Prva. – Da, srestćemo

se s vama usput.Ejla je ponovno nekoliko puta lupnula prstima po butini. To je ukupnošesnaest, ako i Džonokol pođe s njima. Ali zatoće Amelana biti s nama samo naodlasku, ne i na povratku, a s Kimeranom i ostalima srestćemo se tek kasnije.

– Hoćemo li ići na Ljetni sabor? – upitao je Džondalar.– Mislim daćemo otići samo na nekoliko dana – odgovori Zelandona. –

Zamolitću Četrnaestu i Petog da preuzmu moje dužnosti. Sigurna sam daće senjih dvoje pobrinuti da sve bude obavljeno kako treba, a i zanima me kakoćesurađivati. Prije polaska na sabor poslatću trkača Džonokolu, da vidimo hoće lii može li i on poći s nama. Možda ima druge planove, konačno, on je sadazelandoni Devetnaeste Špilje. Ne mogu mu više zapovijedati... kao da sam ikadai mogla,čak i kada je bio moj pripravnik.



Na dan kad je Deveta krenula na Ljetni sabor, osvanulo je sunčano i lijepo

jutro. Nekoliko dana prije toga kiša je padala bez prestanka, ali toga dana oblacisu nestali i nebo je bilo kristalnočisto, tako da se gorje u daljini sasvim jasnovidjelo. Ove godine putovali su na jugozapad, a mjesto gdje se održavao Ljetnisabor bilo je udaljenije nego obično, tako da im je trebalo više vremena dastignu.

A kada su konačno stigli, Ejla je zapazila kako ima dosta ljudi iz zapadnijihŠpilja koji joj nisu bili poznati. Oni su nešto duže zurili u nju i u njena tri konja ivuka, a da ne spominjemo motke za vuču u koje su bili upregnuti konji i Prvu nasjedalu. Mnogi su bili razočarani kada sučuli da Prva i njena pripravnica i njeneneobične životinje neće dugo ostati. Ejla pomisli kako bi ona rado ostala iupoznala barem neke od Zelandonaca koje do tada nije srela, ali se isto takoradovala ljetnom Putovanju koje je Prva bila isplanirala.

Džonokol je odlučio pridružiti im se. On nikada nije bio na dužoj doniera-turi, djelomično i zato što u početku zapravo nije planirao postati punopravnizelandoni. On je samo želio slikati, a Prva nije na njega vršila pritisak. Kada jevidio prelijepe bijele zidove nove svete špilje i počeo ozbiljno razmišljati ozajednici zelandona, preselio se u Devetnaestu Špilju koja je bila najbliža tomnovom svetom mjestu. Njegova tamošnja zelandona bila je previše stara i slabaza duža Putovanja, iako joj je um ostao bistar do samoga kraja. Od tada ječuonevjerojatne stvari o oslikanim špiljama na jugu i nije želio propustiti ovuprigodu da ih vidi. Druga mu se možda neće ukazati. Ejli je bilo drago. On je biodobrodošao od početka, a mogao bi biti i dobro društvo.

Na saboru su ostali samočetiri dana, ali su ih gotovo svi došli ispratiti.Skupina putnika, koja je po veličini dostigla kakvu malu Špilju, bila je prizor ipol, kako zbog životinja tako i zbog opreme. Osim onih koji su planirali zajednoići na ovaj dugački put, bilo je i drugih. Pridružilo im se i nekoliko ljudi iz Špiljana zapadu, koji nisu poznavali Ejlu. Oni su namjeravali kasnije nastaviti udrugom smjeru. Bilo je i ljudi iz okolnih Špilja, uglavnom iz Jedanaeste, a međunjima se našla i Kareja, njihova predvodnica.

Prva je željela putovati na jug duž Rijeke sve do njenog utoka u Velikurijeku. Ondjeće morati prijeći Veliku rijeku, koja je dublja, šira i brža od Rijeke,što govori i samo njeno ime. Mogli su otići do Prijelaza i, skačući s kamena nakamen, prijeći Rijeku, koja im je bila poznata na dijelu koji je bio širi i plići, amogli su je i pregaziti. Voda im je ponekad dopirala i do struka, ovisno o sezoni,ali Veliku rijeku nikada ne bi uspjeli prijeći na taj način. Da bi riješili tajproblem, Prva i Vilamar obratili su se Kareji i nekim pripadnicima Jedanaeste,koja je bila poznata po izradi splavi kojima su prevozili putnike i njihovuprtljagu niz Rijeku do ušća, a zatim i preko šire Velike rijeke.

Najprije su se zaputili natrag prema Devetoj Špilji. Pošto se skupina, siznimkom Džojnele, sastojala samo od odraslih i konja, kretali su se mnogo brženego kada bi se cijela Špilja nekamo zaputila. Većina putnika bila je mlada i



zdrava, a premda je Prva bila krupna žena... upravo zahvaljujući svomupečatljivom stasu djelovala je zapovjednički... bila je snažna i skoro stalno jehodala. Kada bi se umorila i shvatila da više ne može držati korak, mogla sevoziti na vlaki, što ni na koji način nije umanjivalo njezin autoritet ilidostojanstveno držanje. Uostalom, nitko osim nje nikada nije sjeo na sjedalo

pričvršćeno za motke za vuču u koje je bio upregnut Ejlin konj.Te večeri, kada su se ulogorili. Prva i glavni trgovac otpočeše pregovore sKarejom, predvodnicom Jedanaeste špilje, i još nekima koji su znali služiti senjihovim splavima i bili u stanju procijeniti koliko splaviće biti potrebnoputnicima u sljedećoj etapi Putovanja. Na kraju je još preostalo da se dogovore opojedinostima razmjene dobara i usluga u zamjenu za korištenje splavi. To nijebio privatni razgovor, i Zelandonci koje nisu poznavali ni oni iz Devete ni oni izJedanaeste Špilje, pokazali su veliko zanimanje. Nekoliko njih ječak pitalo bi lise splavi mogle koristiti i za putovanje Velikom rijekom na zapad, do Velikih

voda Zapada. Dakako da bi mogli, barem u pojedinim sezonama; problem je biopovratak.Kareja iz Jedanaeste Špilje tražila je od Džondalara i Devete Špilje

protuuslugu za upravljanje splavima. Vodila je pregovore s Prvom, ali je žalilašto i Džoharan nije prisutan. Nezahvalno je davati obećanja naslijepo, moždaneće biti voljni ispuniti ono što bi u budućnosti mogli tražiti od njih.

– Mislim da nemam pravo obvezati se u ime Devete Špilje – izjavio jeDžondalar. – Ja nisam vođa. Možda Vilamar ili Zelandona mogu to učiniti.

Kareja je dočekala pravi trenutak u pregovorima da u ime osobe iz svojeŠpilje, zatraži određenu uslugu od Džondalara. – Ali možeš se osobno obvezati.Džondalare – rekla je Kareja. – Jedna mlada žena koju poznajem puno obećavakao obrađivačica kremena. Ako je uzmeš za Šegrta, smatratću da je ova stvarsređena.

Zelandona ga je promatrala, pitajući se kakoće odgovoriti. Znala je da sumnogi od njega tražili da podučava mlade, ali je on bio vrlo izbirljiv. Već jeimao trojicu Šegrta i nije mogao primiti sve koji su ga to tražili. Ali ovo je biladoniera-tura njegove družice i nitko mu ne bi mogao zamjeriti ako bi nečimdoprinio da je učini lakšom.

– Djevojka? Sumnjam da žena može postati dobar klesar kremena –prokomentirao ječovjek iz jedne od zapadnih špilja, koji je krenuo s njima sLjetnog sabora. – Svojevremeno sam učio obrađivati kremen. Za izradu dobrogalata potrebni su i snaga i preciznost. Svima nam je poznato koliki ugledDžondalar uživa kao klesar kremena, pa zašto bi gubio vrijeme na nekudjevojku?

Ejlu je ovaj razgovor prilično zainteresirao. Uopće se nije slagala s timmuškarcem. Iz iskustva je znala da žene mogu obrađivati kremen isto onakodobro kao i muškarci, ali ako Džondalar uzme ženu za Šegrta, gdjeće onaboraviti? Ne bi je mogao smjestiti zajedno s mladićima Šegrtima, posebno ne uvrijeme mjesečnog krvarenja. Iako Zelandonci nisu bili onako strogi kao Pleme



čije žene ne smiju u to vrijeme ni pogledati muškarca, svakoj ženi potrebna jeprivatnost. To je značilo da bi morala živjeti s njima u njihovom prebivalištu, ilibi morali smisliti nešto drugo.

Džondalaru su očito iste misli prolazile kroz glavu. – Nisam siguran bismoli mogli primiti tu ženu, Kareja – rekao je.

– Želiš li reći da žena ne može naučiti obrađivati kremen? – upitala jeKareja. – Žene stalno izrađuju oruđe. Žena sigurno neće trčati do klesara svakiputa kada slomi neki alat dok njime struže kožu ili komada lovinu. Ona je ilipopravi ili sama napravi novu.

Kareja je djelovala smireno, ali Prva je znala da se jedva suzdržava da neplane. Od samog početka htjela je skresatičovjeku i reći da priča gluposti, alinije to učinila, jer joj je izgledalo kao da se Džondalar slaže s njim. Zelandona jesa zanimanjem pratila razgovor.

– Oh, znam ja da žene prave alate za vlastitu uporabu, strugalice i noževe,ali može li žena napraviti oružje za lov? Vrh koplja i strelice moraju letjetipravocrtno, jer u protivnom se promaši ulov – rekao ječovjek. – Uopće nekrivim klesare kremena što ne želi uzimati ženu u nauk.

Kareja je planula. – Džondalare! Je li on u pravu? Vjeruješ li i ti da žena nemože naučiti obrađivati kremen kao i svaki muškarac?

– To nema nikakve vez s tim – reče Džondalar. – Svakako da žene moguobrađivati kremen. Džoplaja nije ništa lošija od mene. Stalno smo se nadmetali,dok sam bio mlađi nikada joj to ne bih priznao, ali sada ne bih oklijevao reći da je u nekim stvarimačak bolja od mene. Samo ne znam gdje bi se ta mlada ženamogla smjestiti. Ne mogu je staviti s trojicom šegrta koje već imam. Oni sumuškarci, a ženi je potrebna privatnost. Mogla bi živjeti s nama, ali šegrtu jepotrebno mjesto za alat, uzorke, a krhotine kremena su vrlo oštre. Ejla seiznervira ako mi se neki zakvači za odjeću i ja ga unesem u prebivalište. Ne želiih ni blizu Džonejle, i ja je zbog toga ne mogu kriviti. Ako primim tu tvojumladu ženu, moratćemo dograditi prebivalište šegrta, ili posebno prebivalište zanju.

Kareja se istog trena smirila. Njegov argument daće mladoj ženi izJedanaeste biti potrebna privatnost, bio je sasvim na mjestu. Trebala je znati daDžondalar ne dijeli besmisleno mišljenječovjeka sa zapada, jer je za družicuizabrao Ejlu koja je bila i odličan lovac i Zelandonina pripravnica. Konačno,Džondalarova majka je bila predvodnica. Ali u pravu je, razmišljala je visokamršava žena.

– Mislim da bi odvojeno prebivalište bilo bolje – reče Kareja. –JedanaestaŠpilja će ti pomoći sagraditi ga. Još bolje, ako mi kažeš gdje želiš da budepodignuto, mi ga možemo sagraditi dok ste na Putu.

– Stani malo! – reče Džondalar, razrogačivši oči od iznenađenja, svjestan

da je Kareja u trenutku preuzela stvar u svoje ruke. Zelandona se neprimjetnoosmjehnula i pogledala Ejlu, koja je s mukom također potiskivala osmijeh. –Nisam pristao uzeti je. Uvijek testiram buduće šegrte,čak ni ne znam tko je ona.



– Poznaješ je. To je Norava. Vidjela sam te kad si radio s njom prošlogljeta – rekla je Kareja.

Džondalar se opusti i razvuče usta u osmijeh. – Da, poznajem je. Mislim dabi mogla postati odličan klesar kremena. Prošle godine je u lovu na tura slomilanekoliko vrhova. Upravo ih je bila popravljala kada sam naišao. Zastao sam natrenutak da vidim kako radi, a ona me je zamolila za pomoć. Pokazao sam jojneke stvari, i ona je istog trena shvatila. Brzo ući i ima spretne prste. U redu,Kareja, ako se pobrineš za njezino prebivalište, uzetću Noravu za šegrta.



19

Većina ljudi iz obližnjih Špilja, koji nisu otišli na ljetni sabor, dočekala je

putnike u Devetoj Špilji. Motrili su na njihov dolazak i kada bi ih ugledali slalisu trkače u susjedne Špilje.Čekao ih je pripremljen obrok. Lovci su uspjeliuloviti megacerosa s baršunastim plosnatim rogovima u koje je još dotjecala krv.Upravo taj dotok krvi omogućavao im je da svake godine narastu veličanstveni igolemi.

Kod odraslih mužjaka dužina rogova mogla je dostići i tri i pol metra, aširina metar, pa i više. Paroške koji su stršiličesto su odsijecali i upotrebljavaliza razne stvari. Na kraju bi im ostao veliki dosta udubljen dio, u obliku dlana, odčvrstog kerotina sličnog kostima, koji je postao vrlo koristan višenamjenski alat.

Koristili su ga kao pladanj, a ako bi mu zaoštrili rub mogao je poslužiti kaolopata za zahvaćanje mekog materijala, na primjer pepela iz ognjišta, ili snijega,ili pijeska na obali rijeke. Oblikovan na poseban način, mogao se koristiti kaoučinkovito veslo ili kormilo za upravljanje splavi. Golemi jelen osigurao je imeso za doček gladnih putnika, kao i za pripadnike Devete Špilje i njihovesusjede, a još ga je i ostalo.

Sljedećeg su jutra svi kojiće putovati s Prvom pokupili svoje stvari, uzelimalo mesa megacerosa za Put i otišli do gaza. Pregazili su Rijeku do drvenogdoka ispred skloništa poznatog kao Mjesto na rijeci, do Jedanaeste Špilje

Zelandonaca. Zatekli su nekoliko splavi zavezanih za gat, izrađene od malihoguljenih stabala koja su bila povezana. Bile su to jednostavne drvenekonstrukcije koje su plutale na vodi. Neke od njih su upravo popravljali, a ostalesu bili spremne za uporabu. Jedna je bila u izgradnji. Balvani poredani na obalipojasnili su putnicima kako su to radili. Najprije su poravnali deblje krajevemalih debla na stražnjoj strani, a tanje, gornje dijelove stabala spajali su u nekuvrstu pramca okrenutog naprijed.

Konji su do Jedanaeste Špilje dovukli na vlakama najveći dio opremeputnika, ali sada je sve to trebalo premjestiti na splavi i privezati. Srećom,

Zelandona je dobro znala da na put ne treba nositi mnogo stvari. Ponijeli susamo ono što su mogli sami nositi. Jedini dodatni teret bile su motke i spojniceza vlake. Jedino su se Ejla i Džondalar oslanjali na konje i motke za vuču, aostali su bili navikli sami nositi svoje stvari.

Utovarom stvari na splavi rukovodili su ljudi iz Jedanaeste Špilje kojiće iupravljati njima dok budu plovili nizvodno. Jako je teško kormilariti ako splavnije ravnomjerno opterećena. Džondalar i Ejla pomogli su da se utovare dugačkemotke za vuču na prvu splav na kojojće ploviti Prva, Vilamar i Džonakol. Težemotke za vuču, one sa sjedištem, morale su biti natovarene na drugu splav kojaće plutati iza prve, i na kojoj

će se voziti Amelana i dvojica mladih Vilamarovihšegrta, Tivonan i Palidar.



Ejla i Džondalar, s Džonejlom dakako, jahatće duž obale, tamo gdje obaleima, iliće gaziti kroz vodu ili plivati, a po potrebi i odjahati dublje u kopno.Kareja im je preporučila da dio rijeke bogat brzacima zaobiđu u širokom luku.Na tom potezu rijeka protječe između visokih stijena i dosta je nezgodna. Rekla je i neka svi koji misle da bi ih taj težak prolaz mogao uplašiti također krenu

utrtom stazom na kopnu. Prije nekoliko godina na tom su mjestu izgubili splav,a nekoliko ljudi bilo je ozlijeđeno. Srećom, nitko nije poginuo.Dok sučekali, iz stjenovitog skloništa koje se nalazilo dosta visoko i bilo

prilično udaljeno od obale, sišla je jedna žena i otišla porazgovarati s Prvom.Željela je da iscjeliteljica pregleda njezinu kćer koju je jako bolio zub. Ejla jezamolila Džondalara da pripazi na Džonejlu i krenula s Prvom i tom ženomprema povišem skloništu. Bilo je manje od skloništa Devete Spilje, kaouostalom i većina skloništa. Ljudi koji su u njemu boravili učinili su gaugodnijim za život. Žena ih je odvela u malo boravište ispod nadstrešnice.

Mlada žena, koja je možda mogla nabrojiti šesnaest godina, bacakala se iprevrtala na vreći za spavanje, obilato se znojeći. Jedan obraz joj je bio crven igadno otečen. Očigledno je imala strašnu zubobolju.

– Već sam se sretala sa zuboboljom – reče Ejla mladoj ženi, sjetivši se kako je pomogla Izi izvaditi Krebu zub. – Bi li mi dopustila da pogledam?

Mlada žena sjedne, odmahne glavom i nerazgovjetno promrmlja. – Ne. –Zatim je ustala, otišla do Prve i dodirnuta šakom obraz. – Samo zaustavi bol.

– Naša zelandona nam je dala nešto protiv bolova prije nego što je otišla,ali sada je mnogo gore, i lijek joj više puno ne pomaže – rekla je majka.

Ejla je promatrala Zelandonu. Krupna žena se namrštila i zavrtjela glavom.– Datću joj nešto vrlo jako da je uspava – rekla je djevojčinoj majci. – A ostavitću ti malo tog lijeka i za kasnije.

– Hvala ti. Puno ti hvala – zahvalila je majka.Dok su se Ejla i Zelandona vraćale do obale, Ejla se okrenula prema svojoj

mentorici i upitno se zagledala u nju. – Ti znaš zašto je boli zub?– Zubi je muče od kada su počeli nicati. Ima ih previše, dvostruki niz –

odgovorila je Prva, a kad je vidjela upitni izraz na Ejlinom licu, objasnila je – Za

svako mjesto predviđeno za jedan zub istovremeno se nadmeću dva zuba, i nakraju oba nakrivo izrastu, praveći gužvu. Kao sasvim malo dijete imala jestrašne probleme s nicanjem zuba, a i kasnije kad su joj počeli rasti drugi zubi.Poslije toga je neko vrijeme bila mirna i zubi je nisu boljeli nekoliko godina, aonda su joj počeli rasti oni sasvim otraga i strašne zubobolje su ponovno počele.

– Zar se neke zube ne bi moglo izvaditi? – upitala je Ejla.– Zelandona iz Jedanaeste je pokušala, ali toliko gusto su izrasli da niti

jedan nije mogla izvaditi. Prije nekoliko mjeseci je mlada žena i sama pokušala,ali jedino je uspjela nekoliko polomiti. Od tada joj se zubobolja samo još višepogoršala. Mislim da je došlo do gnojenja i upale, ali nikome ne dopuštapogledati. Nisam sigurna daće joj usta ikada zacijeliti. Vjerojatnoće od tih zuba



umrijeti. Možda bi joj trebali dati previše lijeka za bol i pustiti je neka mirno odena drugi svijet – reče Prva. – Ali o tome trebaju odlučiti ona i njezina mati.

– Ali tako je mlada ičini mi se da je jaka i zdrava – reče Ejla.– Da, i žalosno je što toliko pati, ali bojim se ako nikome ne dopusti da joj

pomogne da to neće prestati sve dok je Majka ne uzme – rekla je Doniera.Kada su se vratile do Rijeke, splavi su bile gotovo natovarene. Šestero

putnika namjeravalo se spustiti niz rijeku na dvije splavi kojeće osim putnikanositi i motke za vuču i opremu za njih. Ejla i Džondalarće svoje stvari nositi uokvirima za leđa i jahati. Vukće se već dobro i sam snaći. Kareja im je rekla dasu namjeravali krenuti s tri splavi, ali trenutno nisu imali dovoljno ljudi koji binjima upravljali. Da ne bi slali po ljude ičekali da oni stignu, zaključili su daćei dvije splavi biti dovoljno. Nikada nisu kretali na tako dugačak put, koji možebiti i opasan, s manje od dvije splavi.

Za kretanje uzvodno koristili su jednu ili dvije dugačke motke kojima su seodgurivali od dna rijeke, a nizvodno je to plutajuće plovilo nosila struja. Kakosu namjeravali ići nizvodno, rijekaće im olakšati posao. Kada konop kojim susplavi vezane za dok bude odvezan, splaviće ponijeti struja. Motku su u tomslučaju koristili uglavnom za upravljanje i izbjegavanje stijena koje strše izvode. Za upravljanje splavima koristili su još nešto: rog megacerosa s kojeg suuklonjeni parošci ičiji je središnji dio bio oblikovan u kormilo i pričvršćen zadršku zabodenu u središnji dio krme, kako bi se mogla okretati u lijevo ili udesno radi promjene smjera. Imali su i dugačka vesla napravljena od središnjihdijelova rogova losa ili megacerosa pričvršćenih za motke kojima su odguravalisplav ili manevrirali njome. Ali da bi se to nespretno plovilo održalo na kursu,bili su potrebni velika vještina i iskustvo, i obično je troje ljudi složno radilo natome.

Ejla je Njiski, Trkaču i Sivki prebacila kože za jahanje preko leđa, a mladojkobili stavila je i ular. Džonejlu je za sada ipak stavila ispred sebe na Njisku. Bitće dovoljno prigoda da Džonejla jaše sama kad ne budu morali ulaziti u rijeku iizlaziti iz nje.Čim se prva splav odgurnula od doka, Ejla se osvrnula potražitiVuka i pozvala ga zviždukom. Dojurio je sav uzbuđen. Znao je da se neštodogađa. Ejla i Džondalar uvedoše konje u rijeku. Kada su stigli do najdubljegdijela, negdje na sredini, konji zaplivaše, slijedeći neko vrijeme splavi, a onda suizašli na suprotnu obalu.

Splavi su dosta brzo grabile prema jugu, a konji su uglavnom uspijevalidržati korak dok su plivali iza njih i dok su hodali po ravnome pokraj rijeke.Kada je rijeka zašla među visoke stijene, vratili su se u rijeku i pustili konje daplivaju u dubokoj, brzoj vodi. Druga splav je pomoću vesla usporavala, kako bi je konji mogli sustići. Kad su konačno uspjeli, Senora, žena koja je upravljalakormilom prve splavi, doviknula im je:

– Odmah iza sljedeće okuke, nalazi se niska obala. Tamo izađite na obalu izaobiđite klanac. Poslije te okuke uletjetćemo u brzake. Dosta je gadno i mislimda nije sigurno ni za vas ni za konje ako ostanete u vodi.



– A što je s vama i ljudima na splavi? Hoćete li vi biti sigurni? – doviknuo je Džondalar.

– Mi smo ovuda već prolazili – odgovori žena. – Ima nas troje, jedankoristi motku, drugi veslo, a ja kormilarim i ne bi trebalo biti problema.

Džondalar je pomoću konopca pričvršćenog za ular usmjerio Trkača ulijevo, kako bi lakše izašao na obalu kada stignu do tog mjesta. Na uzdi je vodioSivku. Ejla ga je slijedilačvrsto držeći Džonejlu. Vuk je plivao iza njih.

Amelana i dvojica Vilamarovih šegrta, Tivonan i Palidar, bili su na drugojsplavi, onoj koja im je bila bliža. Amelana je izgleda bila zabrinuta, ali nijepokazivala namjeru da napusti splav i pješači. Dvojica muškaraca obigravali suoko nje. Zgodna mlada žena uvijek je privlačila mlade muškarce, posebno ako jetrudna. Splav na kojoj su bili Zelandona. Džonokol i Vilamar bila je predalekopa nisu mogličuti Džondalara, koji je zapravo za njih bio zabrinut. Ako je Prvaodlučila ne silaziti sa splavi, onda vjerojatno misli da je sigurno.

Ljudi na splavima promatrali su konje kako izlaze iz rijeke. I sa životinja i sljudi cijedila se voda. Dok je promatrala konje s ljudima na leđima kako se mučeda se popnu na obalu, Zelandona više nije bila sigurna je li donijela dobruodluku kad je odlučila ostati na platformi od debala povezanih kožnimremenjem, tetivama i konopcima. Odjednom je poželjela osjetitičvrsto tlo podnogama. Iako je već ranije plovila uzvodno na splavi koju ljudi guraju pomoćumotki, a i nizvodno po mirnijim vodama, do sada nikada nije odlučila da doVelike rijeke stigne preko bijele vode, ali nije smjela priznati da se boji, jer suDžonokol, a naročito Vilamar, bili krajnje opušteni. A onda su okuka na rijeci istijena koja se protezala duž nje zaklonili posljednje mjesto gdje je moglapobjeći iz uskovitlane vode. Zelandona se zagledala ispred sebe i potražila ručkeod konopca pričvršćene za konopce kojima su balvani bili povezani. Pokazali su joj ih kada se ukrcala na splav. Sjedila je na debelom kožnom jastuku. U kožu jebio utrljan loj da bi što manje propuštala vodu, ali kada se vozite na splavineminovno je da se dobro smočite.

Rijeka ispred njih pretvorila se u razbjesnjelu masu zapjenušane bijele vodekoja se probijala između balvana, prelijevala sa strane i zapljuskivala ih sprijeda.Opazila je kako huk vode postaje sve jači dok ih je jaka struja nosila izmeđustijena koje su se visoko uzdizale s obje strane brze rijeke. A onda su se našli usred vrtloga. Voda je zapljuskivala kamenje i obilazila gromade koje su velikahladnoća, strašni vjetrovi i uzburkana voda odvojili od stijena. Prednji dio splaviuronio je u uskovitlanu, brzu, bijelu vodu, a Prva je zadržala dah, jer joj jehladna voda zapljusnula lice.

Kad nije bilo oluja i kada pritoci nisu doprinosili povećanju količine vode urijeci, nivo je uglavnom ostajao isti, ali su promjene u koritu rijeke i maticimijenjale tok. Na mjestu prijelaza, gdje je rijeka bila šira i postajala plića, vodase lagano mreškala i pjenila oko stijenja u sredini bujice, ali kada bi se kamenizidovi sa strane primakli jedni drugima, a korito rijeke postalo strmije, istakoličina vode zatvorena na užem prostoru pokuljala je mnogo silovitije. Ta sila je ponijela sa sobom i splav od balvana. Zelandona je bila uplašena, ali i



uzbuđena. Dok je gledala splavare iz Jedanaeste Špilje kako vješto upravljajuplovilom koji je Rijeka velikom brzinom nosila prema donjem toku, sve se višedivila njihovoj stručnosti i umijeću. Čovjek koji je baratao motkom odguravaoih je od gromada koje su se pojavljivale u sred rijeke, i nije dopuštao da splavnaleti na litice koje su se uzdizale sa strane. Veslač je ponekadčinio to isto, a

kada na vidiku nije bilo nikakvih prepreka pomagao je, zajedno sa ženom koja jevodila računa o kormilu, u vođenju nezgrapnog plovila kroz maticu. Morali suraditi zajedno, a razmišljati svatko za sebe. Skrenuli su iza okuke i splav jeodjednom usporila, iako je rijeka istom brzinom tekla oko njih. Na ovom potezurijeke dno splavi je strugalo po glatkoj,čvrstoj stijeni koja se strmo spuštala tikispod površine vode. Ovoće pri povratku biti najteži dio. Ponekad bi iznijelisplav na obalu i zaobišli taj dio. Kad su sišli sa stijene, sjurili su niz malivodopad sa strane i završili na kaskadi usječenoj u stijeni s lijeve strane.Protustruja im nije dala da krenu dalje. Plutali su, ali nisu mogli nastaviti

nizvodno.– Ovo nam se već jako dugo nije dogodilo, premda nije ništa neuobičajeno– primijeti žena za kormilom. Šenora je kormilo držala iznad vode još od kadasu zašli za okuku. – Moramo se odgurnuti od zida, ali ponekad to nije nimalolako. Ništa lakše nije ni otplivati odavde. Ako sada siđete sa splavi, onda bi vasmogla ščepati i povući u dubinu. Moramo se izvući iz ovog vrtloga. Uskoroćestići i druga splav. Oni bi nam mogli pomoći, ali bi isto tako mogli naletjeti nanas i završiti u vrtlogu.

Čovjek s motkom zaglavio je stopala u pukotine između balvana kako se ne

bi klizao, i onda se odgurnuo motkom od stijene da pomakne splav. Onaj sveslom također je pokušavao pomoći, iako su drške vesla bile kraće i slabije.Mogle su se saviti ili pući na spoju između proširenog dijela roga jelena i drvenedrške.

– Mislim daće vam biti potrebna još koja motka – reče Vilamar, zaputivšise dočovjeka s motkom, noseći dugačko tanko deblo iz jedne od Ejlinih motkiza vuču. Džonokol ga je slijedio s drugim, iako su sada trojica pokušavalaodgurnuti splav od stijene, to nije išlo tako lako. Dobro su se namučili dok nisuuspjeli izvući splav iz zamke vrtloga i vratiti ga u riječnu struju. Kada su

ponovno slobodno plutali,čovjek s motkom ih odvede do jedne izbo

čene stijene.I čovjek s veslom i žena za kormilom pomogli su mu zadržati splav na tom

mjestu.– Čekatćemo ovdje i vidjeti kakoće proći druga splav – rekao ječovjek. –

Ovoga puta je mnogo gadnije nego inače.– Odlična ideja – reče Vilamar. – Na toj splavi imam dvojicu mladih

trgovaca koje ne bih htio izgubiti.U tom trenutku se i druga splav pojavila iza okuke gdje ih je usporilo

stjenovito korito ispod same površine vode, ali njih je struja odbacila malo daljeod zida tako da su uspjeli izbjeći vrtlog.Čim su vidjeli da je druga splav prošla,prva je ponovno krenula. Pred njima je bilo još dosta uzburkane vode. Splav iza



njih je na jednom mjestu naletjela na stijenu koja je stršila iz vode i počela sevrtjeti, ali su se uspjeli izvući.

Zelandona se ponovno prihvatila ručki od užadi, jer je osjetila kako jedanbrzi val podiže splav koja je zatim uronila u bujicu. Odmah nakon toga, Rijekase iznenada smirila, i na lijevoj obali pojavili su se lijepa mala pješčana plaža ineka vrsta malenog doka. Splav se uputila prema njemu. Kada su se približili, jedan od veslača nabacio je omču na kraju užeta pričvršćenog za splav okomotke koja je u plićaku bilačvrsto ukopana u tlo. Drugi veslač bacio je još jedankonopac i oni udruženim snagama privukoše splav do malog doka na obali.

– Ovdjećemo sići i pričekati ostale. Uostalom, potreban mi je odmor – rečečovjek koji je upravljao motkom.

– U pravu si, svima nam je potreban odmor – složila se Prva.Druga splav se pojavila u trenutku kada su se iskrcali putnici s prve. Ljudi s

prve splavi pomogli su privezati drugu za mali dok. Putnici s nje također su vrlorado sišli kako bi se odmorili. Malo kasnije, Ejla i Džondalar pojaviše se izastijene. Vrtlog koji je usporio splavi omogućio je konjima da ih stignu.Uzbuđeno pozdraviše jedni druge, sretni što je sve dobro prošlo.

Čovjek iz Jedanaeste zapali vatru u jami koja je očito i ranije bila korištena.Kamenje koje je Rijeka uglačala i zaoblila, kotrljajući ga uokolo, bilo jesakupljeno i nagomilano u blizini potoka kako bi se osušilo. Suho kamenje sebrže grijalo kad su ga stavljali u vatru i nije bilo tako opasno. Vlaga zarobljena ukamenju može izazvati eksploziju kada se kamenje spusti u vatru. Zahvatili suvodu iz Rijeke i natočili je u dvije posude za kuhanje. Kada je toplo kamenjespušteno u vodu, ona je proključala i iz posude se podigao oblak pare. Dodatnokamenje zagrijalo je vodu do temperature potrebne za kuhanje.

Vodenim putovima putovalo se mnogo brže, ali dok su na Rijeci neće moćiusput sakupljati hranu, i moratće se snalaziti s onim što su ponijeli sa sobom.Objedovali su na brzinu kako bi se što prije vratili na splavi i okončali putovanjeprije sumraka.

Što su se više približavali ušću Rijeke, to su bile brojnije pritoke koje su se

u nju ulijevale i doprinosile njezinoj veličini i žestini, ali voda više ni na jednommjestu nije bila onoliko uskovitlana kao kad su prolazili kroz brzace bijele vode.

Kretali su se duž lijeve obale prema jugu sve dok nisu ugledali Veliku rijeku.Kada se delta Rijeke kod ušća proširila, splavari iz Jedanaeste Špilje usmjerili susplavi prema sredini vodenog toka i nastavili ploviti sredinom rijeke sve dok ihstruja nije odnijela u Veliku rijeku. Sukobljene struje dvije rijeke stvorile subranu, greben od pijeska i šljunka, koji je, dok su ga prelazili, također mogaougrozili njihovu vožnju. A onda su se odjednom našli u mnogo većoj rijeci s jakim strujama koje su ih ponijele prema Velikim Vodama. Motka im sada nijebila od neke koristi.Čovjek koji ju je koristio uzeo je drugo veslo privezano uzrub. Sada je zadatak dvojice muškaraca s veslima i Šenore, žene koja jeupravljala kormilom napravljenim od rogova megacerosa, bio da ih prevezu



preko rijeke. Šenora je povukla kormilo do kraja i usmjerila splav premasuprotnoj obali, dok su se veslači trudili upravljati nezgrapnim plovilom. Drugasplav ih je slijedila.

Konji i vuk preplivali su rijeku gotovo u ravnoj crti. Nastavili su duž obale,držeći na oku splav koja se koso približavala obali. Dok su jahali nizvodno,Džondalar se s osmijehom na licu prisjećao čamaca koje su koristiliŠaramudonci pokraj Velike Majke Rijeke. Tamo je ta dugačka i značajna rijekaveć prilično široka i brza, aličamci koje koriste Šaramudonci kao da lete povodi. Manjimčamcima može, pomoću dvostrukog vesla, upravljati samo jedančovjek. Džondalar je bio naučio koristiti takavčamac, premda je učeći doživio jednu ili dvije nezgode. Velikičamci mogli su poslužiti za prijevoz dobara iljudi, i njih je pokretalo više veslača koji su imali mnogo veću kontrolu.Razmišljao je i o tome kako su izrađivali te čamci. Uzeli bi veliki balvan,izdubili ga vrućim ugljevljem i kamenim noževima, zatim bi zašiljili oba kraja,

parili drvo i rastegnuti ga po širini. Da bi povećali čamac dodavali su sa stranebočnu oplatu koju su pričvršćivali drvenim klinovima i kožnim remenjem. Doksu on i Tonolan živjeli s njima, pomogao im je napraviti jedan takavčamac.

– Ejla, sjećaš li sečamaca Šaramudonaca?– upita je Džondalar. – Rado bihpokušao napraviti jedan takavčamac, mali naravno, pa ga pokazati JedanaestojŠpilji. Pokušao sam im objasniti kako izgledaju tičamci, ali nisam uspio. Akomi pođe za rukom napraviti maličamac, sigurnoće shvatiti.

– Pomoći ću ti ako želiš – rekla je. – Mogli bismo napraviti i jedan od onihokruglih zdjelastihčamaca kakve rade Mamutovci, sličan onome kojeg smo

napravili na Putovanju. Kad smo ga pričvrstili za Njiskine motke za vuču unjega je moglo stati mnogo stvari, a naročito nam je dobro poslužio dok smoprelazili rijeke. – A onda se namrštila – Moždaće ponekad biti potrebanZelandoni.

– Znam – rekao je. – Bitće mi drago ako mi budeš mogla pomoći, ali nebrini zbog toga. Mogu zamoliti šegrte.Čamci-zdjele mogu biti jako korisni,premda mislim daću ipak najprije pokušati napraviti jedan maličamacŠaramudonaca. Toće duže potrajati, ali njime je lakše upravljati. Toće nasnatjerati da napravimo i noževe pomoću kojih se takvičamci mogu graditi. Ako

se sviđaju Jedanaestoj Špilji, a mislim da hoće, mijenjatću čamac za budućekorištenje njihovih splavi, a ako odluče napraviti joščamaca, moždaće željetiuzeti i posebne noževe za dubljenje trupaca. Mogao bih nam osigurati još mnogaputovanja rijekom.

Ejla je razmišljala o načinu na koji je radio Džondalarov um, o tome kako je uvijek razmišljao unaprijed, posebno kada je trebalo ostvariti neke pogodnostiza budućnost. Znala je da je jako savjestan kada se radi o njoj i Džonejli, i da toima neke veze sa zelandonskim shvaćanjem statusa. Njemu je on bio jako važani u svakoj situaciji je dobro znao što mora učiniti kako bi ga sačuvao. Njegova

majka, Martona, bila je ista takva, i očigledno je to naučio od nje. Ejla jeshvaćala pojam statusa, jer je za pripadnike Plemena on možda imaočak i većuvažnost, ali za nju nije bio presudan. Iako je stjecala status među različitim



ljudima, uvijek je imala dojam da se njoj to događa posve prirodno, nikada senije morala posebno truditi kako bi ga stekla, a nije bila sigurna ni da bi znalakako to mora učiniti.

Struja je odnijela splavi dobar komad puta nizvodno prije nego su se uspjelidomoći suprotne obale. Sunce je u međuvremenu gotovo već bilo zašlo i svima je laknulo kada su splavi stigle na suprotnu obalu.

Dok su podizali logorište, šegrti trgovca Vilamara krenuli su sDžondalarom i Vukom u lov. Imali su još malo mesa megacerosa, ali im ononeće dugo potrajati. Željeli su pribaviti svježe meso. Samo što su krenuli,ugledali su usamljenog bizona. Međutim, on je prvi ugledao njih i dao se ubijeg. Bio je prebrz za njih. Vuk je istjerao iz gnijezda dvije kamenjarke sblistavim ljetnim perjem. Džondalar je jednu uspio oboriti kopljem izbačenim izbacača. Tivonan je promašio, a Palidar nije uspio dovoljno brzo staviti koplje nabacač. Jedna kamenjarka neće nahraniti mnogo ljudi, ali ju je Džondalarsvejedno ponio. Uskoroće pasti mrak, i nije bilo vremena da potraže još nešto.Odlučiše se vratiti. Ali onda je Džondalar začuo režanje i brže bolje se okrenuo.Ugledao je Vuka koji je pokušavao zadržati mladog bizona. Bio je manji odonog prvog kojeg su bili ranije vidjeli i najvjerojatnije je tek nedavno napustiomajčino stado, želeći lutati s ostalim mladim bizonima koji su se u ovo dobagodine okupljali u opuštenija, manja stada.

Džondalarevo koplje se u tren oka našlo na bacaču, a i Palidar je ovogaputa bio spreman. Dok su muškarci zatvarali krug oko bizona. Tivonan jetakođer uspio ubaciti koplje na bacač. Neiskusni mladi bizon usredotočio se navuka, jer ga se instinktivno bojao, i nije obraćao mnogo pozornosti na dvonožnegrabljivce na koje ga nisu upozorili ni instinkt ni ranija iskustva, tako da nijeimao nikakvih izgleda protiv njih trojice. Džondalar, najiskusniji bacač kopljameđu njima, izbacio je koplje trenutak nakon što ga je stavio na bacač. Drugojdvojici je za ciljanje trebalo nešto više vremena. Palidar je sljedeći izbaciolagano koplje pomoću bacača, a odmah poslije njega to isto učinio je i Tivonan.Sva tri koplja pogodila su cilj i životinja je pala. Dvojica mladih trgovaca veselouskliknuše, i svaki od njih uhvati po jedno prednje kopito bizona i počnu ga vući

prema logorištu. Sadaće imati dovoljno mesa za nekoliko obroka za svihčetrnaest odraslih, kao i za Vuka, koji je svojim doprinosom u lovu na životinjuitekako zaslužio dio.

– Taj vuk ponekad baš zna biti od pomoći – reče Palidar, osmjehnuvši seVuku čije je jedno uho bilo savijeno podčudnim kutom. Vuk se upravo po tomuhu razlikovao od svih divljih pasa koji bi se zatekli na istom područ ju, aliPalidar je znao zašto je njegovo uho takvo, i nije mu bilo do smijeha. On je biotaj koji je naišao na mnogo krvi, gadno rastrganu ženku, i truplo životinje koju jeVuk uspio ubiti. Palidar ga je oderao, misleći da bi mogao iskoristiti krzno za

ukrašavanje vrećice ili tobolca, ali kad je otišao posjetiti prijatelja Tivonanu ipokazati mu što je našao, Vuk je prepoznao vuč ji miris i napao mladića. Čak se i



Ejla namučila da od Palidara odvuče ćetveronožnog lovca. Na ruku joj je išlo tošto je Vuk još bio slab od dobivenih ozljeda.

Deveta Špilja nije nikada vidjela da je Vuk bilo koga napao i prilično su seiznenadili. Srećom. Ejli nije promaknuo komad vuč jeg krzna zašiven naPalidarov tobolac za koplja, i kada joj je ispričao odakle mu, sve joj je bilo jasno. Zamolila ga je da joj da taj komadić krzna i predala ga Vuku. Ovaj ga jegrizao i trgao i mlatarao glavom držeći ga u zubima dok ga nije potpuno uništio.Bio je gotovo smiješan dok je to radio, svima osim Palidaru kome je bilo dragošto se Ejla zatekla u blizini kada je naletio na Vuka. Odveo je Ejlu do mjestagdje je pronašao krzno. Bilo je mnogo dalje nego što je mislila. Iznenadila sekoliku je udaljenost Vuk prevalio onako ranjen da bi se dovukao do nje, ali bila je zahvalna što je to učinio. Ispričala je Palidaru što misli da se dogodilo. Znala je da je Vuk pronašao usamljenu vučicu i pretpostavljala je da su pokušaliprisvojiti dio teritorija za sebe, ali je lokalničopor očigledno bio prevelik i dobro

je vladao područ jem, a Vuk i njegova vučica bili su premladi. Vuku nije išlo uprilog ni to što se nikada nije igrao s braćom i sestrama iz legla i u borbi sdrugim vukovima mogao se osloniti jedino na instinkt.

Vukova majka tjerala se u pogrešno vrijeme i alfa ženka ju je istjerala izčopora. Slučajno je srela postarijeg mužjaka koji je napustio svojčopor, jer višenije mogao držati korak s njim. Nakratko je živnuo kada je dobio mladu ženkusamo za sebe, ali je umro prije isteka zime, ostavivši je da sama podiže leglo.Većini majki vučica u tome pomaže cijeličopor. Kada ga je Ejla spasila. Vuk jebio star tek mjesec dana i bio je posljednji preživjeli iz legla. Da su okolnosti

bile normalne, majka vučica bi otprilike u to vrijeme prvi put izvela svojemladunče iz jazbine u kojoj su rođeni. Umjesto navikavanja načopor vukova.Vuk je stekao navike ljudskogčopora Mamutovaca, a Ejla je bila njegova alfamajka. On nije upoznao svoju vuč ju braću i sestre, nije odrastao s ostalommladunčadi, njega je podigla Ejla i rastao je s djecom Iz Lavljeg logorišta. Kakočopor vukova i obitelj ljudi imaju mnogo sličnosti, navikao se na život sljudima.

Poslije te borbe. Vuk se nekako bio dovukao dovoljno blizu skloništaDevete Špilje i Ejla ga je uspjela pronaći. Gotovo svi na Ljetnom saboru navijali

su da se oporavi. Prva ječak pomogla Ejli vi

đati mu rane. Uho mu je bilogotovo otkinuto i premda ga je Ejla prišila, zaraslo je šarmantno na krivo i

mnogi su smatrali da zahvaljujući tome djeluje pomalo razuzdano, slobodoumnoi privlačno, što je ljude tjeralo da se osmjehnu kad ga vide. Taj incident joj jepomogao shvatiti da se Vuk mora oporaviti, kako od fizičkih rana tako i od onihpsihičkih, koje su ga potakle da napadne mladića samo zato što je imao kožuvuka kojeg je on ubio i koja ga je podsjetila na borbu. Mladom psu to je bilaprva borba s vukovima. Postao je mnogo oprezniji otkad je postao svjestan damiris koji je prepoznao pripada njegovoj vrsti.

Sveto mjesto koje je Prva željela posjetiti bila je jedna oslikana Špilja kojase nalazila nekoliko dana hoda na jugoistok. A Jedanaesta Špilja morala je izaći



na kraj s istom brzom strujom pri povratku preko velikog vodenog toka koji suupravo bili prešli. Da bi se na drugoj strani našli blizu ušća Rijeke kojaće ihodvesti kući, trebali su prijeći neku udaljenost uzvodno po Velikoj rijeci. I jednii drugi zaputili su se prema određenoj špilji koja se, kako je Ejli rečeno, nalazilablizu mjesta gdje se jedan mali potok ulijevao u Veliku rijeku. Manji vodeni tok

izvirao je u gorju na jugu, koje se opet nalazilo u blizini svetog mjesta koje jePrva također predvidjela za obilazak. Sljedećeg jutra krenuli su na istok, natrag,uzvodno duž Velike rijeke.

Jedanaesta nije bila jedina špilja Zelandonaca koja je za plovidbu rijekamana ovom područ ju koristila splavi. Prije mnogo naraštaja neki potomci istihpredaka splavara koji su naselili Jedanaestu Špilju odlučili su osnovati novuŠpilju na drugoj strani Velike rijeke, blizu mjesta odakle su obično kretalinatrag. Često su logorovali u tom područ ju, a kada bi se vrijeme pogoršalotragali su za špiljama i skloništima i istraživali ih dok su lovili ili sakupljali

hranu. Nakon nekog vremena, dobro su upoznali Veliku rijeku. Kasnije, izuobičajenih razloga –njihov dom postao je prenatrpan, ili se netko nije slagao sdružicom njenog brata ili njegovim stricem – mala skupina bi se odvojila iosnovala novu Špilju. I dalje je bilo mnogo više nenastanjene zemlje nego ljudikoji bi je popunili. Za ljude iz Špilje iz koje su neki otišli i osnovali novu bila jevelika pogodnost što su sada imala kamo otići i što su znali da ih tamo dočekujuprijatelji, hrana i mjesto za spavanje. Dvije blisko povezane Špilje smislile sukakoće razmjenjivati usluge i dobra, i nova Špilja je lijepo napredovala. Postalisu poznati kao Prva Špilja Zelandonaca na teritoriji južno od Velike rijeke. Što

je vremenom skraćeno u Prva špilja Južnih Zelandonaca.Doniera se željela s njima dogovoriti da ih na povratku prevezu preko

rijeke i da im nagovijesti daće još jedna skupina, s kojom se ovi putnicinamjeravaju kasnije sresti, prijeći Veliku rijeku. Željela je i popričati s njihovomZelandonom, koju je poznavala još iz vremena prije nego je postala pripravnica.Potomće se skupina razdvojiti. Splavari iz Jedanaeste Špilje vratitće se prekoVelike rijeke, s istog mjesta odakleće putnici donier-ture krenuti uzvodno dužMale rijeke kako bi stigli do oslikane špilje.

Oni koji plove rijekama moraju ponekad nositi splav kako bi zaobišli

prepreke ili izuzetno jake brzake ili vodopade ili velike plićake gdje splavistružu po dnu. Upravo zato su imali pričvršćena tanka poprečna debla, kako bi

ih ljudi koji njima upravljaju mogli nositi. Ovog puta pomogli su im putnici pa je bilo mnogo lakše. Vesla, kormila i motke natovareni su na vlaku, zajedno sašatorima za putovanja i ostalim stvarima pješaka. Dok su išli uzvodno, svi sunosili okvire za leđa natovarene vlastitom opremom i pomagali u nošenju splavi,kako bi se barem malo odužili za uslugu. Nastavili su duž lijeve obale uzvodnoprema istoku, s južne strane rijeke koja je tekla na zapad. Kada su stigli do prveod dvije okuke Velike Rijeke znali su da su blizu ušća Rijeke. Kada su stigli dodonjeg kraja prve okuke, putnici nisu nastavili pratiti rijeku, jer bi se u tomslučaju itekako nahodali, nego su išli poprijeko do donjeg dijela druge petljeVelike Rijeke. Išli su stazom koja je nekada bila životinjski trag, ali su ljudi



često ovuda prolazili pa su je vremenom proširili. Na jednom mjestu se račvala,i jedan krak se odvajao na sjever duž rijeke, a drug je vodio na istok kroz topodruč je. Odmah je bilo jasno da sečešće koristio istočni krak.

Stigli su do donjeg kraja druge okuke. Nastavili su slijedili rijeku samo domjesta gdje je ponovno skretala na sjever. Staze koje su se račvale pri dnu oveokuke, jedna prema istoku, a druga prema sjeveru, bile su podjednako utabane.Sjeverni kraj druge okuke nalazio se nasuprot ušća Rijeke i sjeverna staza je bilakorištena isto onolikočesto kao i druga. Idući kopnom na istok, ponovno sustigli do Rijeke i nastavili stazom pokraj nje u pravcu jugoistoka. Ispred mjestagdje se Rijeka ulijevala u veći vodeni tok, razina Velike Rijeke bila je znatnoniža. Tamo su odlučili podići logorište i provesti noć.

Svi su već pojeli večernji obrok i većina ih je sjedila oko vatre i opuštala seprije no što se povuku u šatore i uvuku u vreće za spavanje. Ejla je po drugi putdojila Džonejlu i slušala neke mlade ljude koji su pričali o osnivanju nove Špilje još dalje nizvodno, blizu mjesta gdje su splavi pristale kad su prvi put prešliVeliku Rijeku. Planirali su osigurati mjesta za spavanje i pripremati hranuputnicima koji prelaze Veliku Rijeku kako bi nastavili prema jugu ili se zaputili još dalje nizvodno, na zapad. Ako se prethodno s njima dogovore oko razmjene,umorni splavari i njihovi putnici imatće gdje prenoćiti i neće morati podizatilogor. Ejla je polako shvaćala kako su se ljudske zajednice širile i rasle i zaštoljudi žele osnovati novu Špilju. Odjednom joj je sve to izgledalo posve razumno.

Utrošili su još jedan dan da stignu do naseobine Prve Špilje JužnihZelandonaca. Stigli su kasno poslijepodne i Ejla pomisli kako bi zaista bilo

mnogo zgodnije kada bi imali gdje prostrti vreće za spavanje, kad ne bi moralipodizati šatore, i kada bi ihčekala skuhana hrana. I ova Špilja je, kao i sve ostaleŠpilje, tijekom tople sezone putovala i išla u lov, pa su sada zatekli manje ljudi uprebivalištu, premda ih nije bilo baš malo u odnosu na njihov ukupan broj.Ovdje nisu ostali samo oni koji nisu mogli putovati nego i oni koji su svojeusluge stavili na raspolaganje ostalima. Putnike su nagovarali da ostanu jošnekoliko dana s Južnim Zelandoncima, jer su već bili čuli za vuka i konjekojima je zapovijedala strankinja, i za Zelandonca koji se vratio s dugogPutovanja. Iznenadili su se kad su saznali da je većina onoga što su oni smatrali

pretjerivanjem živa istina. A bili su i počaš

ćeni što se me

đu njima nalazi PrvaMeđu Onima Koji Služe Veliku Majku Zemlju. Svi Zelandonci, pačak i oni koji

su je rijetko viđali, priznavali su je za Prvu, ali je netko ipak spomenuo i jednuženu koja je živjela u blizini špilje još južnije odavde, koju su također sviuvažavali i poštovali. Prva se osmjehnula, jer to je bila žena koju je poznavala ikoju je željela vidjeti.

Stanovnici Južne Špilje najbolje su poznavali splavare iz Jedanaeste iGlavnog Trgovca iz Devete Špilje. Vilamar je na svojim putovanjimačestosvraćao do njih. Dvije Špilje Zelandonaca koje su gradile splavi, vozile ih po

rijekama i upravljale njima, znale su mnogobrojne priče koje su mogle ispri

čatidrugima. Bile su vrlo talentirane i voljne te svoje talente podijeliti s drugima, a

znale su mnoge vještine koje su mogli pokazati jedni drugima, kao i svakome



tko je bio zainteresiran. Objasnili su im neke od tehnika koje su koristili priizgradnji splavi. Džondalar ih je krajnje pozorno slušao. Pričao im je očamcimaŠaramudonaca, ali se nije upuštao u pojedinosti, jer je odlučio sam napraviti jednog kako ne bi morao ponovno govoriti o njima. Uživao je veliki ugled kaoklesar kremena i kada su ga zamolili da im pokaže neke od njegovih tehnika, on

je to rado učinio. A i objasnio im je kako se sjetio napraviti bacač koplja,čija seuporaba brzo širila, i uz Ejlinu pomoć pokazao im je kako da učinkovitijebarataju tim oružjem za lov. Ejla im je pokazala kako barata praćkom. Vilamarim je ispričao nekoliko doživljaja sa svojih trgovačkih putovanja. Bio je dobarpripovjedač i znao je zainteresirati publiku. Zelandona je iskoristila priliku da ihuputi u neke od zelandonskih Povijesti i Legendi starih koje je ili recitirala ilipjevala dojmljivim glasom. Jedne je večeri uspjela nagovoriti Ejlu da oponašaživotinje i poj ptica. Nakon što im je ispričala priču o Plemenu, Ejla ih je uputilau osnove znakovnog jezika Plemena za slučaj da sretnu skupinu lovaca ili

putnika iz Plemena. Nije dugo prošlo, a svi su vodili jednostavne razgovore, nedajući glasa od sebe. Kao da su zabave radi govorili nekim tajnim jezikom.Džonejla je bila divna djevojčica koju su uglavnom svi rado zabavljali, a

kako je bila jedino dijete među putnicima, pažnje joj nikada nije nedostajalo.Kao ni Vuku, jer je dopuštao ljudima da ga dodirnu i poglade, ali prvenstvenozbog načina na koji je odgovarao na zahtjeve onih koje je poznavao. Međutim,svima je bilo jasno da najviše sluša Ejlu, Džondalara i Džonejlu, ljude jezanimalo i kako njih troje upravljaju konjima. Starija kobila, Njiska, koja jeizgleda bila nježnija i popustljivija, bez sumnje je bila najvjernija Ejli.

Džondalar je vrlo mudro kontrolirao vatrenijeg pastuha kojeg je zvao Trkač, alinajviše ih je iznenadilo kako je Džonejla jahala i upravljala mladom kobilom

Sivkom, iako se još nije mogla sama popeti na leđa konja.Dopustili su jahanje i nekim ljudima iz Špilje i to najčešće na kobilama

koje su mirnije. Pastuh je ponekad znao namučiti nepoznate, naročito ako su bilinervozni. Posebno su ljudi iz Jedanaeste Špilje postali svjesni koliko konji mogubiti korisni pri prenošenju dobara, ali su vidjeli i koliko posla ima oko životinjačak i onda kada ih se ne koristi. Splavi nisu morali hraniti i pojiti, njima nije biopotreban zaklon, nisu ih moraličetkati niti su tražili drugu brigu osim popravakai održavanja i povremenog prenošenja.

Putnici koji su krenuli na donier-turu i splavari iz Jedanaeste Špilje priličnosu se zbližili i bilo im je žao što se moraju rastati. Zajedno su prebrodili nekolikogadnih trenutaka na vodi i zajedno su obavljali sve poslove dok su putovalikopnom. Svatko od njih pronašao je svoju ulogu u podizanju logora, lovu isakupljanju hrane, i svi su sudjelovali u obavljanju dnevnih poslova.Razmjenjivali su priče i vještine i bili su svjesni da su sklopili posebnu vrstuprijateljstva za koje su se nadali daće ga jednoga dana obnoviti. Kada su krenulina jug, Ejla je imala osjećaj da je izgubila nekolikočlanova obitelji.



20

Kad su nastavili put s upola manje ljudi, shvatili su da i to ima svojih

prednosti. Imali su manje stvari, što im je olakšavalo putovanje. Imali su i manjeobaveza: više nisu morali nositi splavi, trebalo je nahraniti manje usta, prikupitimanju količinu drveta i ostalog goriva za kuhanje, napuniti manje vreća za vodu,a bio im je dovoljan i manji prostor za logorište, tako da su na raspolaganjuimali veći izbor. Iako su im nedostajali novostečeni prijatelji, putovali su mnogobrže i u roku od nekoliko dana postali su efikasniji. Mala rijeka im je bila stalniizvor vode, a pokraj nje protezala se utrta staza koju nije bilo teško slijediti, iako je gotovo stalno išla uzbrdo.

Sklonište ljudi koji su živjeli blizu sljedećeg svetog mjesta koje je Prva

željela pokazati Ejli, nalazilo se nadomak Prve Južne Špilje. Prva im je prstompokazala stijenu dok su prolazili pokraj nje.– To je ulaz u oslikanu špilju koju ti želim pokazati.– Zar ne možemo sada samo jednostavno ući? – upitala je Ejla.– Nalazi se na teritorijuČetvrte Špilje Južnih Zelandonaca, i oni smatraju

da imaju pravo koristiti je i pokazivati – odgovorila je Prva. – Oniće takođerdodati i nove slike. Obično je tako. Ako Džonokol osjeti potrebu da nešto nacrta,oni će to vjerojatno pozdraviti, ali bitće bolje da ih najprije obavijesti o svojimželjama. Možda neki od njihovih osjeća poriv da nešto nacrta na istom mjestu.To je malo vjerojatno, ali ako bi se pokazalo da je tako, to bi onda značilo da sesvijet duhova iz nekog razloga pruža prema zelandonama.

Nastavila je objašnjavati kako je uvijek dobro priznati teritorij koji nekaŠpilja smatra svojim. Oni nisu znali za privatno vlasništvo, i nikome niječak nipalo na pamet da bi netko mogao posjedovati zemlju. Zemlja je bilautjelovljenje Velike Majke, i ona ju je dala svoj svojoj djeci na korištenje. Ipaksu oni koji su nastanjivali određen teritorij to područ je smatrali svojim domom.Ostali su mogli putovati kamo god su željeli i mogli su prolaziti kroz bilo kojepodruč je, čak i ona udaljena. Jedini uvjet je bio da se obzirno i pristojnoponašaju. Svi su mogli loviti ili pecati ili sakupljati hranu koja im je bilapotrebna, ali pristojnost je nalagala da se prije toga jave mjesnoj Špilji. To seposebno odnosilo na susjede, ali i na ljude u prolazu, jer se u protivnom moglodogoditi da poremete eventualne planove lokalnih stanovnika. Neizostavno biizbila svađa ako bi putnici namjernici zbog jedne životinje rastjerali stadočijekretanje prati izviđač iz okolne Špilje koja planira veliki lov zbog popunjavanjazaliha za predstojeću hladnu sezonu. Ako bi, pak, provjerili kakve planove imalokalna Špilja, najvjerojatnije bi bili pozvani da im se pridruže u organiziranomlovu i bilo bi im omogućeno dio lovine zadržati za sebe.

Većina Špilja imala je promatračnice na kojima je uvijek netko stražario,uglavnom pazeći na stada u prolazu, ali i na sve neobične aktivnosti nanjihovom područ ju, a ljudi koji putuju u društvu vuka i tri konja bili su itekako



neobični. Više nego neobični, ako su jedan ili više konja vukli nekakvaprijevozna sredstva i ako je na jednom sjedila krupna žena. Kada su posjetiteljistigli nadomak domaČetvrte Spilje Južnih Zelandonaca, već ih je čekala malaskupina ljudi. Kada je krupna žena sišla sa sjedala, pristupio im je muškaracistetoviranog lica i predstavio se kao zelandoniČetvrte Špilje Južnih

Zelandonaca. Prepoznao je tetovaže na njenom licu i pozdravio je:– Pozdrav Onoj Koja Je Prva Među Onima Koje Služe Veliku MajkuZemlju – rekao je, prišavši joj ispruženih ruku na način kojim su se iskazivaliiskrenost i prijateljstvo.

– U ime Doni, Velike i Dobrotvorne Prve Majke Koja Se Brine O SvimaNama, pozdravljam tebe, zelandoni izČetvrte Špilje Južnih Zelandonaca – rečeOna Koja Je Prva.

– Što vas dovodi ovako daleko na jug? – upitao je.– Donier-tura moje pripravnice – odgovorila je Prva.Promatrao je visoku, privlačnu ženu koja im je prišla s izuzetno lijepom

djevojčicom. Zelandoni se osmjehnuo i prišao ženi ispruženih ruku, a onda jeprimijetio vuka i nervozno se osvrnuo oko sebe.

– Ejla, iz Devete Špilje Zelandonaca... – počela je Prva formalnoupoznavanje tijekom kojegće navesti sva njezina važna imena i veze.

– Dobro došla, Ejla Iz Devete Špilje Zelandonaca – reče on, premda sečudio njenim neobičnim životinjskim imenima i vezama.

Ejla istupi ispruženih ruku. – U ime Doni, Majke svih, pozdravljam tebe,

zelandoničetvrte Špilje Južnih Zelandonaca – rekla je.Čovjek se jedva suzdržavao da ne pokaže koliko je iznenađen njenimizgovorom. Očigledno je došla izdaleka. Rijetko se događalo da strankinja budeprihvaćena u zajednicu zelandona, a ova strankinja je bilačak pripravnica Prve!

Zahvaljujući njenoj sposobnosti uočavanja nijansi u gestama i izrazu lica,Ejli nije promaklo njegovo iznenađenje, kao ni njegov pokušaj da ga sakrije. IPrva je primijetila da je iznenađen i potisnula je osmijeh. Ovoće biti zanimljivoPutovanje, pomislila je. Zahvaljujući konjima, vuku i pripravnici strankinji, ljudiće dosta dugo pričati o njihovom posjetu. Prva je potom odlučila pružitizelandoniju još neke obavijesti kojeće razjasniti Ejlin status, a i predstavitiostale. Pozvala je rukom Džondalara kome nije promaklo ni reagiranjezelandonija iz ove Špilje, a ni odgovor Prve.

– Džondalare, molim te pozdravi zelandonijaČetvrte Špilje JužnihZelandonaca. – Zatim se okrenula njihovom zelandoniju. – Ovo je Džondalar izDevete Špilje Zelandonaca. Glavni Klesar Kremena Devete Špilje Zelandonaca,brat Džoharana, vođe Devete Špilje, sin Martone, bivše predvodnice DeveteŠpilje, rođen u Ognjištu Dalanara, vođe i osnivača Lanzadonaca, – reče ona, panastavi –muškarac Ejle iz Devete Špilje Zelandonaca, pripravnice Prve, i majkeDžonejle, Blagoslovljene od Doni.

Muškarci spojišečvrsto ruke i pozdraviše se na propisan način. Ljudimakoji su ih dočekali samo što se nije zavrtjelo u glavi od visokog statusa imena i



veza. Deveta Špilja bila je rangirana vrlo visoko među ostalim špiljama, iako jetolika formalnost rijetko korištena pri običnim susretima. Prva je stekla dojamda ovaj zelandoni neće oklijevati da nakon njihova odlaska ispreda priče o ovomsusretu. Nije povela Ejlu na donier-turu samo da bi joj pokazala neka svetamjesta na teritoriju Zelandonaca, nego i da je predstavi mnogim Špiljama. Imala

je planove s Ejlom kojih nitko nije bio svjestan, pačak ni Ejla. Sljedećeg jepozvala Džonokola.– Kada smo odlučili poći na ovaj put, pomislila sam kako bismo trebali

povesti i mog bivšeg pripravnika. Nisam ga vodila u obilazak dok je bio samoDžonokol, moj pripravnik umjetnik. Sada ne samo da je nadareni slikar kojioslikava jedno izuzetno sveto mjesto, već je i inteligentan i uvažen zelandoni –rekla je Prva.

Tetovaže na lijevoj strani lica već su svima dale do znanja da više nijepripravnik. Tetovaže zelandona uvijek su se nalazile na lijevoj strani lica, običnona bočnom dijelučela ili obrazu, a ponekad su znale biti krajnje složene. Vođesu imali tetovaže s desne strane, a ostali važni ljudi, kao što je glavni trgovac,nosili su uglavnom manje simbole posredčela.

Džonokol priđe i sam se predstavi. – Ja sam zelandoni Devetnaeste ŠpiljeZelandonaca, i pozdravljam tebe, zelandoniČetvrte Špilje Zelandonaca koji žive južno od Velike Rijeke – rekao je i ispružio obje ruke.

– Pozdrav tebi, zelandoni Devetnaeste Špilje, i budi ovdje dobrodošao –glasio je odgovor.

Poslije njega je istupio Vilamar. – Ja sam Vilamar Zelandonac, združen sMartonom, bivšom predvodnicom Devete Špilje, majkom Džondalarevom.Poznat sam kao glavni trgovac Devete Špilje i doveo sam dvojicu svojih šegrta,Tivonana i Palidara.

Zelandon je poželio dobrodošlicu i Glavnom Trgovcu.Čim je vidioistetovirani simbol na sredini njegovogčela, znao je da tajčovjek zauzima važanpoložaj, ali tek kada ga je bolje pogledao, shvatio je da je Vilamar trgovac.Potom je izrazio dobrodošlicu dvojici mladića, koji su mu uzvratili propisnimpozdravom.

– Zaustavljao sam se ovdje i ranije na svojim putovanjima i bio sam uprilici vidjeti vaše izuzetno sveto mjesto. Ali ovo je moje posljednje trgovačkoputovanje. Najvjerojatnijećete od sada pa nadalje viđati ovu dvojicu mladića.Poznavao sam zelandonija koji je bio prije tebe. Je li on još zelandoni? –Vilamarga je zapravo obzirno pitao je ličovjek još živ. Bivši zelandoni bio je Vilamarovvršnjak, možda malo stariji, a ovaj novi bio je mlad.

– Je. Otišao je na Ljetni sabor, ali nije mu bilo lako. Nije baš dobro. Kao iti, i on se odriče svog zvanja. Rekao je daće mu ovo najvjerojatnije bitiposljednji Ljetni sabor. Sljedeće godine planira ostati ovdje i pomagati onimakoji ne mogu otići. Čini mi se da si ti dobrog zdravlja, pa zašto onda prenosišsvoje zvanje na ovu dvojicu mladića? – upitao je mladi zelandoni.



– Jedno je kada si poslom vezan uglavnom za jedan teritorij, ali glavnitrgovac mora putovati i, da budem iskren, meni je dosta putovanja. Želim viševremena provoditi sa svojom družicom i njenom obitelji. – Pokazao je naDžondalara i nastavio: – Ovaj mladić nije rođen u mom ognjištu, ali imamosjećaj kao da je. Živio je u njemu od malih nogu. Neko vrijeme sam mislio da

nikada neće prestati rasti – Vilamar se osmjehnuo visokom plavokosommuškarcu. – I njegovu družicu Ejlu smatram svojom. Martona, njegova majka,ima nekoliko izuzetnih mališana od svojih sinova; ova mala ljepotica je jedna odnjih – rekao je Vilamar, pokazavši na Džonejlu. – Martona ima i kćer, koja jedijete mog ognjišta. Stasala je za združivanje. Martonaće biti majka majkedjece, a ja se radujem što mi je ona družica. Vrijeme je da prestanem putovati.

Ejla je sa zanimanjem slušala Vilamarovo objašnjenje. Nagađala je da onželi više vremena provoditi s Martonom, ali nije znala da je gajio tako jakeosjećaje prema djeci njegove družice i njihovoj djeci, i Folari, djetetu svog

ognjišta. Tada je tek shvatila koliko mu sigurno nedostaje Tonolan, sin njegovogognjišta, koji je umro na Putovanju na koje je bio krenuo s Džondalarom.Prva je obavila i posljednje predstavljanje. – S nama putuje i jedna mlada

žena. Ona se vraća u svoju Špilju. Dom njenog muškarca nalazio se blizu našeg.Upoznao ju je na Putovanju i doveo sa sobom, ali on sada hoda drugim svijetom.Pao je s visoke stijene na koju se htio popeti. Ovo je Amelana od JužnihZelandonaca – reče Prva.

Pogledao je mladu ženu i osmjehnuo se. Baš je slatka, pomislio je ipretpostavio da je vjerojatno trudna, iako to još nije bilo očigledno na prvi

pogled. Mogao je osjetiti te stvari. Prava šteta što je tako mlada izgubila svogmuškarca. Ispružio je ruke prema njoj.– U ime Doni, dobrodošla, Amelana od Južnih Zelandonaca. – Njoj nije

promaknuo osmijeh koji joj je uputio prilikom pozdravljanja. Pristojno mu jeuzvratila i ljupko se osmjehnula.

Imao je želju da joj nađe neko mjesto da sjedne, ali znao je da najprijemora predstaviti ljude iz svoje Špilje koji nisu otišli na ljetni sabor. Smatrao jeda to ne smije izostaviti, premda ih nije predstavio poimence.

– Naša predvodnica nije ovdje. Na Ljetnom saboru je s ostalima – rekao je.– To sam i pretpostavljala – rekla je Prva. – Gdje se ove godine održava

vaš Ljetni sabor?– Tri dočetiri dana hoda na jug, na ušću tri rijeke – javi se jedan od lovaca

koji je ostao pomagati onima koji nisu otišli.– Mogu vas odvesti tamo, ili otići po nju. Znam daće joj biti krivo ako

propusti vaš posjet.– Žao mi je, ne možemo toliko dugo ostati. Planirala sam vrlo opsežnu

donier-turu za moju pripravnicu i zelandonija iz Devetnaeste Špilje. Cilj mi je da

stignemo do kraja Središnjeg gorja i odemo daleko na istok – objasnila jeZelandona Koja Je Prva. – Želimo posjetiti vašu svetu špilju. Ona je jako važna,ali na našem Putovanjučekaju nas još mnoge. Možda na povratku... stani malo,



jesi li rekao na ušću tri rijeke? Zar se tamo u blizini ne nalazi jedno vrlo važnosveto mjesto, velika i bogato oslikana špilja?

– Da, tako je – reče lovac?– Onda mislim daćemo se vidjeti s vašom predvodnicom. Ta špilja nam je

sljedeća u planu – reče Prva, razmišljajući o tome kako je baš zgodno što suneke Južne Špilje odlučile ove godine održati Ljetni sabor upravo na tommjestu. Toće joj omogućiti da predstavi Ejli još mnoge Špilje, a i ostavitćesnažan dojam na njih kada se pojavi u pratnji vuka, konja i toliko važnih ljudi sasjeverne strane Velike Rijeke.

– Možete nam se pridružiti pri jelu i nadam se daćete ovdje i prenoćiti –rekao je zelandoni.

– Da, da, hvala što ste nas pozvali. Dobroće nam okrepa poslijecjelodnevnog putovanja. Gdje želite da podignemo logor? – upitala je Prva.

– Imamo prebivalište za posjetitelje, ali moratću najprije provjeriti ukakvom je stanju. Kako nas je trenutno malo, nismo ga morali koristiti. Ne znam je li sređeno.

Zimi, kada Špilja, skupina ljudi koji žive zajedno i predstavljaju tipičnuproširenu obitelj, boravi u kamenom skloništu koje smatra svojim domom, onase nastoji razbiti na manja domaćinstva i na taj način se širi. Međutim, mali brojljudi koji preko ljeta ostane u njemu voli se držati zajedno. Ostale konstrukcije,koje koriste kao prebivališta ili kao začetke nečega štoće na kraju postati mjestaza život, bile su prazne pa su mamile mala stvorenja kao što su miševi ivoluharice, daždevnjaci, žabe i zmije, kao i razne vrste paukova i insekata.

– Samo je vi nama pokažite. Siguran sam da je možemo očistiti i prilagoditinašim potrebama – reče Vilamar. – Do sada smo svaku večer podizali šatore.Goditće nam promjena.

– Trebao bih barem provjeriti ima li odgovarajućeg ogrijeva za vatru –rekao je lokalni zelandoni i krenuo prema prebivalištu.

Putnici su ga slijedili. Kad su se smjestili, zaputili su se prema područ jugdje su boravili oni koji nisu otišli na Ljetni sabor. Posjetitelji su obično bilidobrodošli, jer bi unijeli dašak promjene. Uskraćeni bi ostali samo oni koji su

bili previše bolesni ili imali prejake bolove i nisu mogli ustati s ležaja. Kad bidošla u neku Špilju, Prva bi se uvijek potrudila obići one koji nisu bili dobro.Obično ne bi mogla bogzna što za njih učiniti, ali većina ljudi je uživala upažnji. Povremeno se događalo i da pomogne. Najčešće se radilo o starijimljudima koji će uskoro hodati drugim svijetom, ili o teško bolesnima,ozlijeđenima ili pak o ženama pri kraju teške trudnoće. Oni su bili ostavljeni, aline i napušteni. Oni koji su ih voljeli, rođaci ili prijatelji, uvijek bi se pobrinuli daih netko njeguje, a vođe Špilja su obično odredili lovce kojiće ih na smjenusnabdijevati hranom i obavljati poslove trkača ako se ukaže potreba za slanjem

poruka.Pripremljen je zajednički obrok. Posjetitelji su dali svoj prilog i pomogli dase obrok spremi. Približavao se najduži dan u godini, i kada su svi pojeli, Prva je



predložila da, dok još ima svjetla, ona, Ejla i zelandoni iz Devetnaeste, koga jeEjla i dalje gotovo stalno oslovljavala kao Džonokola, posjete one koji nisusudjelovali u obroku zato što su bolesni ili zbog nekih drugih fizičkih smetnjinisu mogli doći. Ejla je ostavila Džonejlu s Džondalarom i krenula s njima, adruštvo joj je pravio Vuk.

Nitko nije imao problema koji su iziskivali trenutno rješavanje. Jedanmladić je slomio nogu, i premda je Ejla smatrala da nije baš najbolje namještenabilo je prekasno da se bilo što učini. Gotovo je već bila zacijelila, i mogao jehodati, premda je gadno šepao. Jedna žena imala je strašne opekotine po rukamai djelomično po licu. I njene rane su već gotovo bile zarasle, ali ostali su jojgadni ožiljci zbog kojih nije otišla na Ljetni sabor. Niječak izašla ni dapozdraviti posjetitelje. O njojće se netko morati pobrinuti na drugi način,pomislila je doniera. Ostali su uglavnom bili stariji ljudi, od kojih su neki patiliod bolova u koljenima, drugi od bolova u kukovima ili zglobovima, a treći lako

ostajali bez daha ili im se vrtjelo u glavi. Bilo je i onih kojima su vid ili sluhtoliko oslabili da nisu željeli među ljude, premda im je bilo jako drago što imajuposjetitelje.

Ejla je neko vrijeme provela sačovjekom koji je bio gotovo potpuno gluh, is ljudima koji su se brinuli o njemu. Pokazala im je nekoliko jednostavnihznakova kojima se Pleme služilo u govoru, kako bi im mogao reći što mu treba ida razumije njihove odgovore. Potrajalo je dok nije shvatio što ona to pokušavaučiniti, ali kad je jednom uspio, vrlo brzo je učio. Zelandoni joj je kasnije rekaokako je tada nakon dugo vremena vidio togčovjeka da se osmjehuje.

Dok su izlazili iz nastambe podignute ispod nadstrešnice skloništa. Vuk seudaljio od Ejle i počeo njuškati oko jednog ugla. A onda je začula uplašeni krikneke žene. Ostavila je ostale i istog trenutka otišla vidjeti što nije u redu.Skupljenu u kutu, pronašla je ženu koja je glavu i ramena prekrila mekomkožom srndaća. Bila je to žena s opekotinama koja se krila od posjetitelja. Vuk je tiho cvilio i pokušavao joj prići. Ejla se spustila kraj njega na koljena,pričekala malo i tek se tada obratila uplašenoj ženi.

– Ovo je Vuk – rekla je. Koristila je riječ za životinju na jezikuMamutovaca, tako da je ženačula samo nekakav neobičan zvuk. Povukla se još

više u kut i navukla kožu preko glave. – Neće ti ništa. – Ejla je prebacila rukupreko Vuka. – Našla sam ga kao sasvim malog, i odrastao je s djecom iz Lavljeglogorišta Mamutovaca.

Žena je postala svjesna Ejlinog naglaskačim ječula riječ za Vuka ičudneriječi za narod koji je spomenula. Bila je znatiželjna i protiv svoje volje. Ejli nijepromaklo da joj se disanje smirilo.

– S njima je živio dječak koga je usvojila vođina družica – nastavila je Ejla.– Neki ljudi bi za njega rekli da je prava nakaza, mješavina Plemena, narodakojegčesto nazivaju Zbitoglavci, i onih koji izgledaju kao mi, ali Nezija je bilabrižna žena. Dojila je svoje dijete, a kako je žena iz Plemena koja je rodila togdječaka umrla, Nezija je hranila i njega. Jednostavno nije mogla dopustiti da i onode na drugi svijet, ali Ridag je bio slab, i nije mogao govoriti kao mi.



– Ljudi iz Plemena uglavnom razgovaraju pokretima. Imaju oni i nekeriječi, ali ih nemaju ni izdaleka koliko mi, tako da nisu u stanju izgovoriti mnogeod onih koje mi koristimo. Izgubila sam obitelj u potresu, ali imala sam sreće dame je Pleme pronašlo. Odgojila me je jedna žena iz Plemena. Naučila samgovoriti kao oni. Njihove riječi ne zvuče kao naše, ali njih sam naučila

izgovarati još kad sam bila mala. Zbog toga dok govorim zvučim drukčije,posebno neke od mojih riječi zvuče drukčije. Ma koliko se trudila, neke zvukovei dalje ne mogu izgovoriti kako treba.

Iako je kut bio vrlo slabo osvijetljen, Ejla je primijetila da je žena otkrilaglavu i da očigledno pozorno sluša njezinu priču. Vuk je i dalje tiho cvilio imalo po malo joj se približavao.

– Kada sam donijela Vuka u Lavlje logorište, najviše se zbližio saslabašnim dječakom. Ne znam zašto, ali Vuk voli malu djecu. Ne žali se ni kadaga bockaju prstićima i vuku za dlaku. Kao da zna da mu ne misle ništa loše itrudi se da ih na svaki način zaštiti. Može ti se učiniti čudno što se jedan vuktako ponaša, ali oni se tako ponašaju prema svojoj mladunčadi. Cijeličopor štitimladunčad, a Vuk se naročito zaštitnički ponašao prema tom slabašnomdječaku.

Ejla se nagnula bliže ženi, a i Vuk je dopuzao malo bliže.– Mislim da isto osjeća i prema tebi. Mislim da zna da si bila ozlijeđena, i

želi te zaštititi. Vidiš, pokušava doći do tebe, ali to radi krajnje obazrivo. Jesi lisi već imala prilike dodirnuti živog vuka? Krzno im je na nekim mjestima meko,a na nekima grubo. Ako ispružiš ruku, pokazatću ti.

Ejla bez upozorenja posegne za ženinom rukom i prije nego ju je ovauspjela povući i spusti je na Vukovu glavu. Vuk potom položi glavu na njezinunogu. –Topao je, zar ne? Voli kad gačeškaju iza uha.

Ejla osjeti da je počela gladiti vuka po glavi, i povuče svoju ruku. Napipala je ožiljke i krutu kožu na mjestima gdje se zategnuta pri zacjeljivanju, aliočigledno se mogla koristiti prstima.

– Kako se to dogodilo? Kako si zaradila opekotine? – upita Ejla.– Napunila sam košaru za kuhanje užarenim kamenjem, i dodala još

nekoliko da voda proključa, zatim sam je pokušala premjestiti. Raspala se ikipuća voda me je polila od glave do pete – rekla je žena. – Ispala sam baš

glupa. Znala sam da je ta košara već stara. Trebala sam je baciti, ali htjela samsamo skuhatičaj, a ona mi je bila pri ruci.

Ejla kimne. – Ponekad smo brzopleti. Imaš li svog muškarca? Ili djecu?– Da, imam muškarca. I djecu, dječaka i djevojčicu. Rekla sam mu da ih

odvede na Ljetni sabor. Nema razloga da oni ispaštaju zbog moje gluposti. Samasam kriva što više ne mogu ići.

– Zašto više ne možeš ići? Možeš hodati, zar ne? Nisi opekla noge ilistopala.



– Ne želim da ljudi sažaljivo gledaju ožiljke na mom licu i rukama – ljutitoreče žena i suze joj navru na oči. Povukla je ruku s Vukove glave i ponovnonavukla kožu preko glave.

– Imaš pravo, nekiće te promatrati sa sažaljenjem, ali svima nama sedogađaju nesreće, a neki su rođeni s gorim problemima nego što je tvoj. Mislimda ne bi smjela dopustiti da te to spriječi da nastaviš živjeti. Lice ti ne izgledatoliko strašno, a ožiljciće vremenom izblijedjeli i neće se vidjeti toliko. Ožiljcina tvojim rukama su gori, ali možeš koristiti prste, zar ne?

– Donekle. Ne kao nekada.– I toće se popraviti.– Otkud ti to sve znaš? Tko si ti? – upita žena.– Ja sam Ejla iz Devete Špilje Zelandonaca – odgovori Ejla, ispruži ruke u

formalni pozdrav i počne recitirati imena i veze. – Pripravnica One Koja Je PrvaMeđu Onima Koji Služe Veliku Majku Zemlju... – Navela je sva svoja imena iveze kao i obično, jer je smatrala da je vrlo važno da cijelo vrijeme govori.Zatim je nastavila: – Prijateljica konja, Njiske, Trkača i Sivke, ičetveronožnoglovca, Vuka... njegovo ime na jeziku Mamutovaca znači samo vuk. Pozdravljamte u ime Doni, Majke Svega.

– Ti si pripravnica Prve? Njena prva pripravnica? – upitala je žena, natrenutak zaboravivši na pristojno ponašanje.

– Njezina jedina pripravnica, premda je trenutno s nama i njen bivšipripravnik. On je sada zelandoni Devetnaeste Špilje – reče Ejla. – Došli smo

vidjeti vaše sveto mjesto.Žena u trenutku shvati daće morati ispružiti ruke i prihvatiti ruke ovemlade žene, kako bi se propisno predstavila pripravnici Prve, koja je očiglednodosta putovala i dosta toga znala. To je bio jedan od razloga zašto nije željela ićina Ljetni sabor. Svima koje bi srela morala bi ne samo pokazati lice, nego iopečene ruke. Sagnula je glavu, razmišljajući bi li ih sakrila ispod srndaćevekože i rekla da je nije u stanju propisno pozdraviti, ali pripravnica je već biladodirnula njenu ruku i znala je da to nije točno. Konačno je duboko uzdahnula,odgurnula pokrivač i ispružila ruke s gadnim opekotinama.

– Ja sam Dulana izČetvrte Špilje Južnih Zelandonaca – rekla je i nastavilarecitirati svoja imena i veze.Ejla se usredotočila na ženine ruke koje je držala u svojima. Bile su

ukočene, a koža na njima bila je zategnuta i neravna, i vjerojatno ju je jošpomalo boljela, pomisli ona.

– ... u ime Doni, dobrodošla, Ejla iz Devete Špilje zelandonaca.– Bole li te ruke još uvijek, Dulana? – upitala je Ejla. – Vjerojatno bi ti

pomogaočaj od vrbine kore, u slučaju da te bole. Imam ga kod sebe ako gaželiš.

– Mogu ga dobiti od našeg zelandonija, ali nisam znala treba li ga i daljepiti.



– Ako još imaš bolove, onda nastavi. On također ublažava žarenje icrvenilo. Mogla bi napraviti rukavice od meke kože, možda zeč je, ali bez prstiju.Ako ti ne možeš, možda bi ih mogao napraviti netko koga poznaješ. Ljudi tadanajvjerojatnije više ne bi primjećivali da su ti šake grube. Imaš li malo finogčistog bijelog loja? Mogu ti napraviti kremu za ruke kojaće ti omekšati kožu.

Dodala bih i malo pčelinjeg voska, i ružinih latica da lijepo miriše. Imam kodsebe i jedno i drugo. Možeš je utrljati u ruke tijekom dana, i onda preko njihnavući rukavice. Ako tom kremom mažeš i lice, ožiljci od opekotinaće omekšatii brže izblijedjeti – reče Ejla, razmišljajući što bi još moglo pomoći toj ženi.

Dulana je iznenada počela plakati.– Što je bilo, Dulana? – upita je Ejla. – Jesam li rekla nešto što te

uznemirilo?– Nisi. Ti si prva koja mi je rekla nešto što mi je dalo nade – jecala je

Dulana. – Imala sam osjećaj da mi je život uništen, da se sve toliko promijeniloda nikada više ništa neće biti isto, a ti govoriš o mojim opekotinama i ožiljcimakao da to nije ništa, kao da ih nitko neće čak ni opaziti. A i rekla si mi tolikotoga što mi može pomoći. Naš zelandoni se trudi, ali on je tako mlad, i nije baš jako nadaren za liječenje. – Mlada žena je zašutjela i zagledala se u Ejlu. –Mislim da znaš zašto te je Prva izabrala za prvu pripravnicu, iako nisi rođenaZelandonka. Ona je Prva, a ti si Prva pripravnica. Trebam li te tako oslovljavati?

Ejla joj se tužno osmjehnula. – Svjesna sam daću se jednoga danavjerojatno morati odreći svoga imena i daće me zvati zelandona Devete Špilje,ali nadam se da to neće biti tako skoro. Volim kad me zovu Ejla, to je moje ime,ime koje mi je dala moja prava majka, to jest, Ejla je najbliže tom imenu. Jedinomi je to ime ostalo od nje.

– Onda neka bude Ejla, a kako izgovaraš ime ovog vuka? – Ponovno jespustio glavu na njenu nogu, a njoj je to godilo.

– Vuk – reče Ejla.Dulana pokuša izgovoriti ime vuka, a Vuk je podigao glavu i zagleda se u

nju, svjestan napora koji je uložila.– Dođi, izađi da nas sve upoznaš – reče Ejla. – S nama je glavni trgovac i

on priča prelijepe pri

če o svojim putovanjima, a Prva ima divan glas i mogla biotpjevati nešto iz Legendi Starih. To ne bi smjela propustiti.

– Možda bih i mogla – tiho reče Dulana. Bila je osamljena u svomprebivalištu dok su svi ostali uživali u društvu posjetitelja. Kada je ustala iizašla. Vuk se nije odvajao od nje. Svi iz Špilje, a najviše njihov zelandoni, bilisu iznenađeni što je vide. A još su se više iznenadili kada su shvatili da sečetveronožni lovac zaštitnićki ponaša prema njoj. Umjesto da sjedne pokraj Ejle,ili čak Džonejle, odlučio je sjesti pokraj Dulane. Prva je pogledala svojupripravnicu i odobravajući joj kimnula tako da to nitko osim nje nije opazio.

Ujutro su se posjetitelji i jedan broj domaćih ljudi pripremili za posjetobližnjoj oslikanoj špilji. U tom područ ju je bilo nekoliko kamenih skloništa, a



mnoga od njih bila su dom raznih Špilja. Obično su dobivale imena po riječimaza brojanje, premda bi se povremeno dvije ili tri, koje su bile jedna blizu druge,udružile i formirale jednu Špilju. Većina skloništa je sada bila prazna, jer suljudi otišli na uobičajena ljetna putovanja. Malobrojni iz obližnjih Špilja, kojinisu otišli na Ljetni sabor, došli su u sklonište u kojem je boravio zelandoni.

Svih osam odraslih koji su bili na donier-turi, plus petero koji su boravili uČetvrtoj Špilji Južnih Zelandonaca, našli su se u skupini koja je došla vidjeti tosveto mjesto. S njima su bila i dvojica lovaca koji inače žive u obližnjemkamenom skloništu. Dulana se ponudilačuvati Džonejlu. Ejla je slutila da jojnedostaju djeca. Džonejla nije imala ništa protiv da ostane s njom, a Vuk je biovoljan da ostane s njima dvjema, tako da je Ejla pristala. Iako je mala znalahodati, imala je samočetiri godine i Ejla ju ječesto nosila. I Džondalar ju jepovremeno nosio, ali Ejla je toliko bila navikla nositi kćer da je, kada su krenuli,imala osjećaj da je nešto zaboravila.

Stigli su do malog kamenog skloništa koje je Prva pokazala Ejli dok sudolazili. Otvor je gledao na istok i odmah se vidjelo da su tu s vremena navrijeme živjeli ljudi. Crni krug od ugljena označavao je nekadašnje ognjište koje je djelomično bilo okruženo kamenjem. Nedostajalo je samo nekolikokamenova. Dva velika komada vapnenačke stijene, koji su se odvalili od zida ilistropa, dovučeni su kako bi se imalo na što sjesti. Poderani prekrivač od kožebio je bačen na gomilu u blizini zida pokraj nekoliko velikih i teških cjepanicakoje će im vjerojatno potrajati cijelu noć ako vatra bude dovoljno velika i jakada ih zapali.

Ulaz u špilju nalazio se na sjevernom kraju skloništa ispod kratkog ispustakoji su vremenske prilike već propisno nagrizle, tako da su s njega počeliotpadati pojedini dijelovi koji su se gomilali ispred ulaza što je vodio u kamenizid.

Zelandoni je sa sobom ponio nešto drva za potpalu, pribor za paljenje vatrezajedno s nekoliko kamenih svjetiljki, i sad je sve to spustio u blizini jame zavatru. A onda je počeo slagati buduću vatru. Kada je vidjela što on radi, Ejla jeiz kožne vrećice obješene o kožnu vrpcu koja joj je služila kao opasač, izvadiladva kamena. Jedan je biočvrsti komad kremena oblikovan u jako sječivo, dok je

drugi bio veličine srebrnasto mesinganog oraha metalnog sjaja. Kremena oštrica je takočesto udarala po ovom kamenu da se izlizao i postao sjajan.– Bi li meni dopustio zapaliti vatru? – upitala je Ejla.– Prilično sam dobar u tome. Brzoću ja to – rekao je zelandoni dok je radio

usjek na komadu drveta u kojiće uglaviti zašiljeni vrh drvenog svrdla koje jenamjeravao vrtjeti između dlanova.

– Ona može brže – dobacio je Vilamar s osmijehom.– Izgleda da ste uvjereni u to – reče mladi zelandoni u kome se probudila

želja za nadmetanjem. Ponosio se svojim umijećem brzog paljenja vatre. Bilo jemalo onih koji to su mogli obaviti brže od njega.

– Dopusti joj da ti pokaže – reče Džonokol.



– U redu – pristane mladić, ustane i stane u stranu. – Samo izvoli.Ejla je sakupila na hrpu suho triješće za potpalu i nagnula se nad njim.

Udarila je kremenom po željeznom piritu i mladom zelandoniju se na trenutakučinilo da je vidio nekakvu svjetlost. Ejla udari ponovo. Ovog puta uspjela jenapraviti veliku iskru koja je pala na suhi, lako zapaljiv materijal iz kojega sepodigao pramičak dima. Odmah ga je počela raspirivati. U tren oka javio se maliplamen na koji je stavila još suhe potpale, a za njom male komade drveta.Čimse vatra razgorjela, sjela je na pete. Mladi zelandoni je zurio u nju otvorenihusta.

– Uletjetće ti muha u usta – reče glavni trgovac i osmjehne se.– Kako si to napravila? – upitao ju je mladi zelandoni.– Uopće nije teško kad imaš vatreni kamen – reče Ejla. – Ako želiš,

pokazatću ti prije nego odemo.Prva je pustila nazočne da se oporave od iznenađenja i tek tada je

progovorila: – Vidim da si donio nekoliko svjetiljaka, trebali bismo ih upaliti.Može li se i ovdje naći koja?

– Obično ih ima, ali to ovisi o tome tko je ovdje posljednji boravio –odgovori mladić dok je iz svog okvira za leđa vadio tri plitke posudice izrađeneod lokalnog vapnenca – ali ne bih na to računao.

Izvadio je i paketić fitilja umotanih u sirovu kožu i prazan rog mladog tura(s kojim je bilo mnogo lakše baratati nego s golemim rogovima odraslihživotinja). Otvoreni kraj bio je prekriven s nekoliko slojeva nepropusnih crijeva

vezanih tetivom. Bio je napunjen smekšalim lojem. Imao je i nekoliko bakljinapravljenih od lišća, trave i ostale vegetaciječvrsto uvezane oko štapa, dok je još bila dovoljno svježa da prione uz njega. Baklje su potom ostavljane da sedjelomično osuše i na kraju su uronjene u zagrijanu borovu smolu.

– Je li špilja velika? – upitala je Amelana. Uvijek je u dubokim špiljamapostala nervozna, posebno ako su bile i teško prohodne.

– Nije – odgovorio je lokalni zelandoni. – Postoji samo jedna glavnaprostorija do koje vodi prolaz, jedna manja bočna prostorija s lijeve strane ipomoćni prolaz s desne strane. Najsvetija mjesta se nalaze u glavnoj prostoriji. –

Nalio je malo rastopljenog loja u sve tri kamene lampe, dodao fitilje od gljiva,pričekao da počnu upijati masnoću i približio zapaljenu grančicu. Zapalio je i jednu baklju, a onda je na brzinu sve ostalo vratio u naprtnjaču i stavio je naleđa. Visoko držeći baklju, poveo ih je u špilju. Na začelju je išao jedan odlovaca i pazio da nitko ne zaostane. Bila je to velika skupina ljudi i da ovo niješpilja u koju se relativno lako moglo ući, Prva nikada ne bi dopustila da sviistovremeno uđu.

Ejla je išla s Prvom načelu, a Džondalar odmah iza njih. Spustila je pogledi ugledala slomljeni komad kremena na tlu, a nedaleko odatle još jednu oštricu

od kremena koja je izgleda bila cijela. Ostavila ih je gdje jesu. Nakon što susavladali uzak prolaz na početku, špilja se širila u oba smjera.



– S lijeve strane nalazi se jedan uski tunel – reče mladi zelandoni. – Desnivodi do pomoćnog prolaza. Mićemo uglavnom ići ravno.

Držao je baklju visoko i Ejla se osvrnula. Vidjela je kako ljudi ispunjavajuproširenje. Troje od njih držalo je lojanice. U potpunoj tami špilje, baklja i tiplamičci stvarali su mnogo više svjetlosti nego što sečinilo mogućim, posebnosada kad su se njene oči počele privikavati na tamu. Prolaz ispred njih je najprijemalo skretao u lijevo, a zatim opet u desno, ali put je uglavnom vodio ravno.Poslije blagog proširenja, prolaz se suzio i zelandoni se zaustavio. Visoko jepodigao baklju i primaknuo je zidu s lijeve strane. Ejla ugleda tragove pandži.

– Nekada su u ovoj špilji medvjedi provodili zime, ali ih ja nikada nisamvidio – reče mladić.

Odmah poslije tragova pandži koje im je pokazao, naišli su na mjesto gdje je sa zida ili stropa otpalo dosta velikog kamenja zbog kojeg su morali nastavitiu koloni po jedan. S druge strane tog kamenja, zelandoni je ponovno podigaobaklju u lijevu stranu. Na zidu su se vidjeli prvi nedvosmisleni znaci da su ljudiveć bili ovdje. Ovaj prostor ukrašavale su petlje i spirale napravljene prstima.Malo dalje prolaz se ponovno širio.

– S lijeve strane nalazi se sporedna prostorija, ali tamo se nema što vidjeti,osim crvenih i crnih točki na pojedinim mjestima – rekao je zelandoni. – Iakotako ne izgledaju, one su jako značajne, ali morate pripadati zajednici zelandonada biste ih razumjeli. Nastavljamo ravno. – Nastavio je ravno, a zatim laganopotrčao u desno i zaustavio se ispred ravnog dijela zida s tragovima oker crvenihprstiju i šest crnih otisaka prstiju. Crteži na sljedećem ravnom potezu zida bili susloženiji. Mladić je podigao baklju i ljudi su se okupili oko njega. Ugledali sunešto što ih je neodređeno podsjetilo na ljudske likove, ali su bile više nalikduhovima. Tu je bio i jedan točkicama naslikan jelen. Djelovao je zagonetno,duhovno, božanski, i Ejla se stresla. Nije bila jedina. Svi su odjednom utihnuli.Uopće nije opazila da ljudi tiho razgovaraju, sve dok nisu utihnuli.

Na lijevom zidu nalazilo se malo ispupčenje, mala izbočina. Iza nje nalazilase niša koja se širila u još jedan gladak potez zida. Prvo je uočila dvaveličanstvena megacerosa nacrtane crnom bojom, jednog preko drugoga. Onaj uprvom planu bio je mužjak s izrazito širokim rogovima. Imao je debeo, mišićavvrat bez kakvog ne bi mogao nositi takav teret. Glava mu je izgledala sitna uusporedbi s tim moćnim vratom. Bez grbe na vratu, koja je više izgledala kaokakva crna kvrgačvrsto isprepletenih žila i tetiva. Ejla je to znala, jer je imalaprilike komadati divovskog jelena. Bez te kvrge ne bi mogao nositi te teškerogove na glavi. Megaceros iza njega također je imao snažan vrat, ali nije imaorogove. Pomislila je da je to ženka, ali vjerojatnije je to mužjak koji je nakon jesenjeg tjeranja odbacio rogove. Poslije sezone parenja nije više bilo potrebedičiti se veličanstvenim rogovima kako bi privukao ženke, a i morao ječuvatisnagu kako bi preživio glacijalnu zimu kojaće uskoro nastupiti.

Dosta dugo je promatrala ta dva megacerosa prije nego što je sasvimneočekivano opazila mamuta. Nalazio se unutar trupa prvog divovskog jelena.Nije to bio potpuni mamut, nego samo obris leđa i glave, ali i to je bilo



dovoljno. Upitala se tko je od njih bio prvi nacrtan, mamut ili megacerosi. To ju je natjeralo pažljivije razgledati i ostatak zida. Iznad leđa prvog megacerosa. Aispred glave drugog, bili su crnim linijama iscrtani nepotpuni obrisi još dviježivotinje. Bio je to bočni prikaz glave i vrata planinske koze s dva roga povijenaunatrag i prikaz sprijeda rogova neke životinje slične planinskoj kozi, za koju je

pomislila da bi mogao biti kozorog ili je to možda bila divokoza.Malo dalje naišli su na dio zida s novim obrisima životinja naslikanihcrnom bojom. Bio je tu još jedan megaceros s divovskim rogovima. Zatim dionekog manjeg jelena, divlja planinska koza i nagovještaj konja uspravne grivekao i dio leđa, a onda još jedna figura koja ju je iznenadila i uplašila. Bio je tosamo djelomično prikazan lik, donji dio tijela i noge slične ljudskima. U stražnjidio ulazile su tri crte, ili su možda izlazile iz njega. Jesu li to trebala biti koplja?Ali zašto je bilo potrebno staviti takvo što na zid? Pokušala se sjetiti je li ikadanaišla na prikaz životinje izčijeg tijela vire koplja? Donji dio leđa nije bio baš

najlogičnije mjesto u koje bi lovac ciljao ako želi nešto uloviti. Koplje ustražnjici, iličak u donjem dijelu leđa, rijetko kada je pogubno. Možda je trebaloprikazati bol, bol u leđima, koja je jednaka boli koju bi nanijelo koplje.

Odmahnula je glavom. Mogla je nagađati koliko želi, ali to je neće nimalopribližiti pravom razlogu.

– Što znače ove crte koje ulaze u tu tamo figuru? – upitala je lokalnogzelandona, pokazavši na crtež koji je nedvosmisleno prikazivao ljudsko biće.

– Svi to pitaju. Nitko ne zna. To su naslikali pradavni preci. – Tada seokrenuo prema Prvoj. – Znaš li ti nešto o tome?

– U Povijestima ili Legendama starih se to ne spominje, ali mogu vam rećinešto – odgovorila je Prva. – Značenje bilo koje slike na bilo kojem svetommjestu rijetko kada je očigledno. I sami znate da, kada putujete u svijet duhova,stvari uglavnom nisu onakve kakve vam izgledaju. Divlji mogu biti pitomi, anajnježniji najokrutniji. Nije nužno znati što išta od ovog ovdje znači. Dovoljno je što znamo da je to bilo važno onima koji su to ovdje nacrtali. Da nije tako, nebi se tu ni nalazilo.

– Ali ljudi uvijek pitaju. Žele znati – reče mladić. – Nagađaju i zanima ih jesu li u pravu, jesu li pogodili. Bilo bi mi drago kada bih im znao nešto reći.

– Upravo sam ti rekla što da im kažeš. Dosta o tome – reče žena.Iako je bila u iskušenju da postavi pitanje koje je mladić postavio Prvoj,

Ejli je sada bilo drago što to nije učinila. Prva je uvijek govorila da je svatkomože pitati što god želi, ali Ejla je vidjela da njena mentorica itekako znaomalovažiti onoga tko joj postavi određena pitanja.Čovjek bi se tada osjećaokao posljednji glupan. Palo joj je na pamet da ona možda nije u stanjuodgovoriti na svako postavljeno pitanje, premda dopušta ljudima da je pitaju svešto požele. Ali kako je bila Prva, nije mogla jednostavno priznati da nešto nezna. Ljudi to od nje nisu željeličuti, a premda nije uvijek odgovorila na pitanje,nikada nije lagala. Govorila je samo istinu.



Ni Ejla nije lagala. Djeca iz Plemena vrlo rano nauče da im njihov načinkomunikacije gotovo onemogućava laganje. Kada je srela ljude slične sebi,vidjela je kako im je teško izaći na kraj s lažima i došla je do zaključka da jelakše govoriti istinu nego lagati. Možda je Prva zaključila daće najlakše izbjećiodgovaranje na pitanje na koje ne zna odgovor tako štoće dovesti u pitanje

inteligenciju onoga tko je postavio pitanje. Ejla se okrenula u stranu iosmjehnula, jer joj se učinilo da je otkrila nešto vrlo važno o toj snažnoj starijojženi.

I je. Prva je opazila da se Ejla okrenula u stranu i uhvatila je nagovještajosmijeha koji je ova pokušala sakriti. Pretpostavila je da zna razlog i bilo joj jedrago što se Ejla okrenula u stranu. Nije joj smetalo da njena pripravnicaponešto nauči i sama, ali najbolje je ne dizati oko toga galamu. Moždaćekucnutičas kadće se i ona morati služiti sličnim stvarima.

Ejla je svoju pozornost ponovno usredotočila na zid. Mladi zelandoni jenastavio dalje i sada je podigao baklju kako bi osvijetlio par koza i nekolikotočaka. Poslije njih su na red došle još dvije koze, nekoliko točki i nekolikokrivulja. Pojedine životinje, točke i crte bile su crvene, a pojedine crne. Upravosu ulazili u malo predvorje s pet crnih i crvenih točaka te s nekoliko crvenihtočaka i crta u pozadini. Vratili su se iz niše i zavili iza ugla. Na zidu s drugestrane nalazila se još jednačovjekolika figura s crtama koje su ulazile u nju ili suizlazile iz nje. Ukupno sedam crta protezalo se u svim smjerovima. Figura jebila dosta grubo naslikana, jedva ste u njoj mogli prepoznati ljudsko biće, osimšto nije mogla biti ništa drugo. Naznačene su bile dvije noge, dvije vrlo kratke

ruke i izobličena glava izvučena crnom bojom. Željela je pitati Prvu štopredstavlja, ali najvjerojatnije ni ona to nije znala, premda je mogla imati nekepretpostavke. Možda bi kasnije mogle porazgovarati o tome.

U ovom dijelu nalazila su se ičetiri crvena mamuta, nacrtani vrlopojednostavljeno. Neki od njih bili su samo nagovješteni, ali i to je bilo dovoljnoda se zna o kojoj je životinji riječ. Vidjeli su i kozje rogove i još točaka.

– Ako odemo do sredine prostorije, vidjetćemo cijeli zid. Još boljećemoga vidjeti ako oni s lojanicama ostanu blizu njega – rekao je lokalni zelandoni.

Nastalo je komešanje dok svi nisu zauzeli položaje iz kojih su mogli vidjetisve što se moglo vidjeti, i zagledali se u zid s crtežima. U početku se čulostruganje nogu po tlu, pročišćavanje grla, mrmljanje i šaputanje, ali ubrzo se svesmirilo i ljudi su se usredotočili na kameni zid i počeli ga proučavati. Kad supogledom obuhvatili cijeli prizor, počeli su osjećati mistični naboj koji je ta golastijena zadobila. Ejli se na trenutak učinilo da su se figure pokrenule natreperavoj svjetlosti plamenova i pramenova dima koji se dizao iz lojanica, te dasu zidovi prozirni, da krozčvrstu stijenu neodređeno nazire neko drugo mjesto.Prošla ju je jeza, zatim je nekoliko puta trepnula očima i zid je ponovno postaozid.

Zelandoni ih je poveo van, usput im pokazujući točke i oznake nazidovima. Što su se više udaljavali od oslikanog dijela špilje i približavali ulazu,dnevna svjetlost, koja je prodirala unutra, omogućavala im je jasnije sagledati



špilju. Mogli su vidjeti kakvih su oblika zidovi i kamenje koje je palo na tlo.Nakon izlaska iz špilje, svjetlost im se učinila izrazito jakom, poslije tolikovremena provedenog u mraku. Škiljili su i zatvarali oči, čekajući da se priviknu.Ejla stoga nije odmah opazila Vuka.

Kad je konačno postala svjesna njegove nazočnosti trebalo joj je jošnekoliko trenutaka da uoči koliko je nervozan. Zacvilio je nekoliko puta ikrenuo u smjeru nastanjenog skloništa, zatim se okrenuo, uputio prema njoj iponovno zacvilio prije nego se još jedanput okrenuo i zaputio u suprotnomsmjeru.

Pogledala je Džondalara. – Nešto nije u redu – rekla je.



21

Džondalar i Ejla potrčaše natrag prema Špilji, slijedeći Vuka. Kad su sepribližili, ugledali su ispred skloništa, u polju gdje su pasli konji, izvjestan brojljudi. Kad su prišli bliže ugledali su prizor koji bi bio smiješan da nije ulijevaostrah u kosti. Džonejla je stajala ispred Sivke raširenih ruku kao da štiti mladukobilu, okrenuta prema šestorici ili sedmorici muškaraca naoružanih kopljima.Iza njih su stajali Njiska i Trkač i promatrali muškarce.

– Što to radite? – povikala je Ejla, posegnuvši za praćkom, jer kod sebe nijeimala bacač koplja.

– A što misliš? Lovimo konje – odgovori je jedan od njih. Primijetio je njenčudan naglasak i upitao – Koga to zanima?– Ja sam Ejla iz Devete Špilje Zelandonaca – odgovorila je Ejla. – I vi

nećete loviti ove konje. Zar ne vidite da su to posebni konji?– Što ih točini posebnima? Meni izgledaju kao sasvim obični konji.– Otvori oči i pogledaj – reče Džondalar. – Kolikočesto viđaš konje koji

stoje mirno pokraj djeteta? Što misliš zašto ovi konji ne bježe od tebe?– Možda su previše glupi.– A ja mislim da si ti možda previše glup da bi shvatio što vidiš – reče

Džondalar. Drski mladić, koji je izgleda govorio u ime svih, uspio ga jerazbjesniti.

Prodorno je nekoliko puta zviznuo. Lovci su gledali kako se Trkač okrećeprema visokom plavokosom muškarcu i polako kreće prema njemu. Džondalarstane ispred Trkača i tobože uperi bacač koplja u lovce.

Ejla je stala između kćeri i muškaraca i dala je Vuku znak da joj priđe, azatim mu uputi još jedan koji je značio: čuvaj konje. Vuk je iskesio zube izarežao na muškarce, natjeravši ih da zbiju redove i da se povuku za nekolikokoraka. Ejla diže Džonejlu na Sivkina leđa. Zatim uhvati Njiskinu uspravnugrivu, prebaci nogu i u tren oka nađe se na njenim leđima. Svaki put kada jenapravila nešto neočekivano, lovci su se iznenadili.

– Kako si to učinila? – upitao je mladi glasnogovornik.– Rekla sam vam da su to posebni konji i da ih ne treba loviti – reče Ejla.– Jesi li ti zelandona?– Ona je pripravnica, obučava se za zelandonu – reče Džondalar. – Ona je

Prva pripravnica Zelandone Koja Je Prva Među Onima Koji Služe Majku, i kojasamo što nije stigla.

– Ona Koja Je Prva je ovdje?– Da, ovdje je – odgovori Džondalar i zagleda se u muškarce. Svi odreda

bili su mladi, vjerojatno tek nedavno upućeni u tajne muškosti i vjerojatno



zajedno stanuju u dalekoj nastambi na Ljetnom saboru koji se održava u blizinisljedeće svete špilje koju planiraju posjetiti. – Zar niste prilično daleko oddaleke nastambe Ljetnog sabora?

– Kako znaš? – upita mladić. – Ti nas ne poznaješ.– To barem nije teško pogoditi. U tijeku su Ljetni sabori, svi ste vi u dobi

kada mladi muškarci odlučuju napustiti majčin logor i odsjedaju u dalekojnastambi da bi pokazali koliko su neovisni. Odlučili ste krenuti u lov i moždačak donijeti nešto mesa. Ali niste baš imali sreće, zar ne? A sada ste gladni.

– Kako znaš? Jesi li i ti zelandoni? – upita mladić.– Samo nagađam – reče Džondalar, a onda opazi kako pristiže i Prva s

cijelom svitom.Ona Koja Je Prva može hodati vrlo brzo kada zaključi da treba, ačim ih je

Vuk potražio znala je da se radi o nekakvoj nevolji. Prva je brzo procijenilasituaciju: mladići s kopljima, premladi da bi bili iskusni: vuk koji zaštitničkistoji ispred konja. Djevojčica i mlada žena na leđima konja bez uobičajeneopreme za jahanje i praćka u Ejlinoj ruci; Džondalar sa uperenim bacačemkoplja stoji ispred pastuha. Je li Džonejla poslala vuka po majku dok jepokušavala zaštititi konje od šest – sedam nazovi – lovaca?

– Ima li problema? – upitala je doniera. Mladići su znali tko je ona, iako jeniti jedan od njih do sada nije vidio. Svi sučuli kako ljudi opisuju Prvu, i znalisu protumačiti značenje tetovaža na njenom licu, ogrlica i odjeće koju je nosila.

– Više nema. Džonejla je spriječila ove ljude da love naše konje – rekao je

Džondalar, jedva se suzdržavajući od smijeha.Hrabro dijete, nema što, pomislila je doniera kad je potvrđena njena

procjena situacije. – Jeste li vi iz Sedme Špilje Južnih Zelandonaca? – upitala jemladiće. Sedma Špilja im je bila sljedeća stanica na putu. Ona je bila najvažnijaŠpilja u ovom područ ju.

Prema oznakama na njihovoj odjeći mogla je zaključiti kojoj Špiljipripadaju. U područ ju gdje je živjela znala je sve sheme i šare na odjeći i nakitu,ali što su dalje putovali, bitće joj teže prepoznati ljude, premdaće i dalje moćinagađati.

– Jesmo. Zelandono Koja Jesi Prva – odgovorio je sasvim drukčijim tonommladić koji je i ranije govorio u ime svih. Treba dobro paziti kada se nađeš udruštvu zelandona, a posebno One Koja Je Prva.

Pristigao je i mladi zelandoni iz lokalne Špilje, kao i većina onih koji su bilis njim. Ostali su stajati uokolo ičekali da vide štoće ta moćna žena učinitimladićima koji su ugrozili posebne konje.

Prva se okrenula prema lovcima iz lokalne Špilje. – Izgleda daćemo moratinahraniti još sedam gladnih usta. Toće vrlo brzo desetkovati zalihe. Mislim daćemo morati ostati malo duže, dok se ne organizira lov. Srećom, imatćetepomoć. S nama putuje i nekoliko iskusnih lovaca, a ako ih malo podučite,čak ćei ovi mladići biti u stanju dati svoj doprinos. Imajući u vidu okolnosti, uvjerena



sam daće biti raspoloženi pomoći na svaki način – rekla je i strogo se zagledalau mladića koji je izgleda govorio u ime svih.

– Svakako – reče on. – Lovom smo se bavili i onda kad ste naišli.– Ali ne baš uspješno – dobaci netko od okupljenih, jedvačujno, a opet

dovoljno glasno da ga svičuju. Neki od mladića su pocrvenjeli, a neki skrenulipogled.

– Da niste nedavno primijetili neko stado? – upita Džondalar, uputivšipitanje dvojici lovaca iz Špilje. – Jedna životinja nam neće biti dovoljna, moratćemo ih uloviti više.

– Nismo, ali ovo je sezona kada crveni jeleni ovuda prolaze, posebnokošute i lanad. Možemo poslati nekoga u izviđanje, ali to obično potrajenekoliko dana – odgovori jedan od lovaca iz Špilje.

– Iz kojeg smjeraće doći? – upitao je Džondalar. – Mogu danas popodneodjahati na Trkaču i pogledati. On putuje brže od bilo koga tko pješači. Ako bilošto pronađem, Ejla i ja se možemo vratiti i potjerati životinje ovamo. I Vukmože pomoći.

– Ti to možeš učiniti? – izlane mladić.– Rekli smo vam da su to posebni konji – odgovori Džondalar.

Meso jelena ostalo je preko noći rašireno po konopcima zategnutim iznadslabe vatre koja je dosta dimila. Dok ga je pakirala u posude za meso, Ejli je biložao što nije bilo više vremena da se meso osuši, ali već su bili ostali dva danaduže nego što je Prva planirala. Možda bi tijekom puta mogla nastaviti sasušenjem pačak i kad već stignu u Sedmu Špilju Južnih Zelandonaca kod kojihće ostati neko vrijeme.

Skupina koja je krenula na donier-turu ponovno se povećala, ovog puta zasedmoricu mladića. U lovu su bili od velike pomoći, iako pomalo neobuzdani.Znali su bacati koplja, ali ne i surađivati jedni s drugima i tjerati životinje jedniprema drugima kako bi lov učinkovito priveli kraju. Bacači koplja koje sukoristili putnici koji žive sjeverno od Velike rijeke, uključujući i pripravnicuPrve, ostavili su popriličan dojam na mladiće, ali i na lokalne lovce, koji sučuliza to oružje, ali ga nisu vidjeli na djelu. Većina ih je već napravila bacače kopljai sada su vježbali gađanje.

Ejla je uspjela nagovoriti Dulanu da krene s njima i barem malo uživa uLjetnom saboru. Bila je usamljena bez svog muškarca i djece, i željela ih jevidjeti, premda je i dalje bila nervozna zbog ožiljaka na licu i rukama. Dijelila jemjesto za spavanje s Amelanom. Sprijateljile su se kada je Dulana pokazalaželju da brblja s njom o trudnoći i porođaju na temelju vlastitog iskustva.Amelani nikada nije bilo ugodno pričati o tome s Prvom ili s njenompripravnicom, iako je Ejla imala dijete. Mlada žena ih ječula kako onerazgovaraju o lijekovima, o procesu ozdravljenja i ostalim znanjima u tradicijizelandona, odčega najveći dio nije razumjela, i zbog toga se bojala tih učenihžena.



Međutim, godila joj je pažnja kojom su je obasipali svi mladići, kako mladilovci tako i Vilamarovi šegrti, iako su se trgovci povlačili uvijek kada je bilaokružena svim tim prilično uobraženim mladićima lovcima. Oni se nisu moralinadmetati za njezinu pozornost. Znali su daće ti mladići provesti s njima samonekoliko dana, dokće njih dvojica biti s Amelanom do kraja puta.

Dok je Džondalar uz Džonokolovu i Vilamarovu pomoć privezivao vlakuza Njisku, Ejla i doniera su promatrale Amelanu i mladiće.– Podsjećaju me na leglo vučića – izjavila je Ejla.– Kada si gledala vučiće? – upitala ju je Zelandona.– U mladosti, dok sam još živjela s Plemenom – reče Ejla – prije nego sam

počela loviti mesoždere, imala sam običaj promatrati ih, ponekad jako dugo,cijelo jutro ili cijeli dan, ako sam mogla biti toliko odsutna. Promatrala samrazne četveronožne lovce, ne samo vukove. Tako sam i naučila nečujno ihslijediti. Mladunčad me uvijek oduševljavala, ali posebno sam uživalapromatrajući vučiće. Oni su se voljeli igrati, isto kao i ovi momci...pretpostavljam da bih se prema njima trebala odnositi kao da su mladići, ali onise i dalje ponašaju kao dječaci. Pogledaj kako se hrvaju i guraju, trudeći seprivući Amelaninu pozornost.

– Koliko vidim, Tivonan i Palidar nisu s njima – reče doniera. – Izgleda dashvaćaju kakoće imati dovoljno vremena u nastavku putovanja, nakon što sekod sljedećeg svetog mjesta rastanemo od mladića.

– Misliš daće ti mladići otići kada stignemo do sljedeće špilje? Ona je vrloprivlačna mlada žena – reče Ejla.

– Ali je trenutno njihova jedina publika. Kada s nama stignu u svojelogorište i donesu meso jelena, naći će se u centru pozornosti prijatelja i rođakakoji će im se diviti. Sviće im postavljati pitanja i jedvačekati dačuju priče onjihovoj pustolovini. Neće imati vremena za Amelanu.

– Zar se ona neće rastužiti ili uznemiriti zbog toga? – upitala je Ejla.– Do tadaće već steći nove obožavatelje i neće svi biti dječaci. Privlačnoj,

mladoj, trudnoj udovici neće nedostajati pažnje, kao ni tim mladim trgovcima.Drago mi je što nijedan od njih nije poludio za Amelanom – reče starija žena. –

Ona ni jednom od njih ne bi bila dobra družica. Žena udana za putnika moraimati razvijene vlastite interese i ne smije od svogčovjeka očekivati da jezabavlja.

Ejla pomisli da joj je drago što Džondalar nije trgovac i što se ne bavinekim drugim zanatom koji bi od njega zahtijevao da dosta vremena provodi naputu. Ne bi se moglo reći da se ona nemačime baviti i da joj je on potreban da joj ispuni vrijeme; stvar je u tome što bi previše brinula ako bi dugo ne bi bilo.Povremeno je vodio šegrte u potragu za novim izvorima kremena ičesto jeispitivao potencijalne izvore dok je bio u lovu. Međutim, ona je dobro znala

koliko je opasno ako putuješ sam, i pitala se kako bi saznala ako bi se ozlijedioili mu se dogodilo nešto još gore. Morala bičekati ičekati, ne znajući hoće li se



ikada vratiti. Bolje je kad se putuje u društvu ili barem s još nekim. Onda se jedan može vratiti i reći što se dogodilo.

Palo joj je na pamet da Vilamar možda neće odabrati samo jednog šegrta dabude novi glavni trgovac. Moždaće izabrati obojicu i predložiti im da putujuzajedno društva radi, a i kako bi mogli pomagati jedan drugome. Dakako, idružica trgovca može putovati s njim, ali kad dođu djeca, ona se možda višeneće željeti odvajati od ostalih žena. Bilo bi mnogo teže da sam, dok smo bili nanašem Putovanju, imala i dijete. Većina žena, kao Amelana, želi pomoć idruštvo majki i ostalih rođaka i prijatelja. Ne krivim je što se želi vratiti kući.

Kada su jednom krenuli, putnici su lako ušli u rutinu, a kako je lov u kojemsu bili prije polaska bio vrlo uspješan, nisu morali gubiti vrijeme na lov usput,tako da su putovali nešto brže nego obično. Međutim, trošili su vrijeme naskupljanje biljne hrane. Pošto je sezona već uvelike bila u toku, imali su zasakupljanje veliki izbor i pravo izobilje povrća (korijenja, stabljika i zelenihlistova) i voća.

Otprilike oko podneva onog dana kada su krenuli postalo je toplije i Ejli seu nosnice uvukao predivan miris. Jagode! Sigurno idemo preko polja jagoda,pomisli ona. Nije bila jedina koja je postala svjesna omiljenog voća, i svima jebilo drago kada su se zaustavili da skuhajučaj i naberu nekoliko košaricasićušnih, žarko crvenih bobica. Džonejli nije bila potrebna košarica, ona ih jestavljala ravno u usta. Ejla joj se osmjehnula i pogledala Džondalara koji je brao jagode pokraj nje.

– Podsjeća me na Lati. Nezija nikada nije slala svoju kćer brati jagode zaobrok. Lati bi pojela sve što nabere i nikada ništa nije donijela, ma koliko da ju je majka korila.

– Stvarno? – upitao je Džondalar. – Nisam to znao. Vjerojatno sam biopreviše zaokupljen Vimezom ili Talutom kad si razgovarala s Lati ili Nezijom.

– Povremeno sam branila Lati. Rekla bih Neziji kako nije bilo dovoljno jagoda za sve. To i nije bila laž ako je Leti prošla kroz njih, a brala ih je vrlobrzo.

Ejla je zatim neko vrijeme brala jagode u tišini, ali spominjanje Latipodsjetilo ju je na još neke stvari.– Sjećaš li se koliko je Lati voljela konje? Pitam se je li uspjela pronaći

nekog mladog konja kojega bi mogla dovesti kući? Ponekad mi nedostajuMamutovci. Hoću li ikada više vidjeti nekoga od njih?

– I meni nedostaju – izjavio je Džondalar. – Otkad ga je Vimez obučavao,Danug je postajao sve bolji klesar kremena.

Kada je nabrala dvije košarice jagoda. Ejla je počela zapažati i neke drugebiljke koje su rasle uokolo i mogle poslužiti kao fini dodatak večernjem obroku.Zamolila je Amelanu i Dulanu da joj pomognu nabrati ih. Ejlaje povelaDžonejlu i zaputila se do rijeke koju su slijedili, kako bi tamo nabrala rogoz. Uovo doba godine rizomi rogoza s novim korjenčićima, kao i donji dijelovi



stabljika, bili su posebno sočni. Klas pri vrhu vrvio je gustim zelenimpupoljcima koji se mogu skuhati u vodi ili na pari, a potom sažvakati. Bilo je inekoliko vrsta lisnate zeleni. Ugledala je lako raspoznatljiv oblik kiselice iosmjehnula se kada se sjetila njenog ljutkastog okusa. Još se više razveselilapronašavši koprivu, koja je bila prava poslastica. Skuhatće je i dobiti ukusan

zeleni prilog.Te večeri su svi uživali u obroku. U proljeće je hrana bila vrlo jednolična;moglo se naći tek nekoliko vrsta zeleni i po koji novi izdanak, pa su svi jedvačekali ljeto kad je raznovrsnih biljaka bilo u izobilju. Ljudi su ponekad žudjeliza povrćem i voćem, jer je ono pružalo osnovne hranjive tvari potrebnenjihovim tijelima, posebno nakon duge zime tijekom koje su uglavnom jelisušeno meso, masti i korijenje. Za doručak su pojeli sinoćnje ostatke i popilitopli čaj, pa odmah zatim krenuli dalje. Planirali su toga dana prijeći veći dioputa, kako bi rano sljedećeg dana stigli u logorište ovdašnjeg Ljetnog sabora.

Drugog dana, ubrzo nakon polaska, putnici su naišli na poteškoće. Rijekakoju su slijedili se izlila, obale su bile močvarne i zarasle u vegetaciju tako danisu mogli pješačiti sasvim blizu vode. Bila je sredina jutra i već su se nekovrijeme penjali uz brijeg pokraj nedaleke rijeke. Napokon su stigli do grebena,odakle su pogledom obuhvatili ravnicu ispod njih. Visoka brda okruživala sudugačku nizinu kojom je dominiralo uzvišenje strmih obronaka koje je gledalona ušće tri rijeke: najveća od njih tekla je krivudajući s istoka na zapad, tu jezatim bila i velika pritoka s izvorom na sjeveroistoku, i mala koju su onislijedili. Ravno ispred njih, u polju između dvije rijeke, nalazilo se mnoštvo

ljetnih skloništa, prebivališta i šatora. Stigli su do Logorišta Ljetnog saboraZelandonaca koji su živjeli južno od Velike rijeke, na teritoriju Sedme Špilje.

Jedan od izvidnika utrčao je u prebivalište zelandona. – Da vidite što sezaputilo ovamo! – povikao je.

– Što? – upita zelandoni iz Sedme Špilje.– Ljudi, ali to nije sve.– Sve Špilje su ovdje – reče jedna zelandona.

– Onda su sigurno posjetitelji – reče Sedmi.– Očekujemo li ove godine posjetitelje? – pitao je postariji zelandoni

Četvrte Špilje Južnih Zelandonaca dok su svi redom ustajali i išli prema ulazu.– Ne, ali tako je to s posjetiteljima – rekao je Sedmi.Kad su izašli, prva stvar koju su primijetile bila su tri konja koja su vukla

nekakve naprave, a na leđimačak dva od ta tri konja sjedili su ljudi, na jednomemuškarac, a na drugome dijete. Ispred konja koji je vukao drukčiju napravu išla je žena. Kad su putnici prišli malo bliže, nejasno kretanje pokraj žene pretvorilose u vuka! Sedmi se tada počeo prisjećati priča ljudi koji su svratili do njih napovratku s Putovanja na sjever. Oni su mu pričali o strankinji i konjima, i ovuku. Tada je sve povezao.





Postarija zelandona izČetvrte Južne Špilje podigla je pogled, iznenađenašto vidi mladu ženu. Nakon što se opekla, Dulana je bila očajna i nije moglasamu sebe natjeratičak ni da izađe iz skloništa, a sada je ovdje, na Ljetnomsaboru. Moratće se raspitati i saznati što ju je natjeralo da promijeni mišljenje.

Istog trena počeli su praviti planove za slavlje, gozbu i Majčinu proslavu učast posjetitelja i Prve, a kad su saznali da ovi žele posjetiti njihovo svetomjesto, zelandon iz Sedme odmah se dao na posao. Većina obreda koji seodržavaju tijekom Ljetnih sabora bila je obavljena, osim Združivanja, i ljudi supočeli raditi planove za odlazak, ali su nakon dolaska posjetitelja odlučili ostatimalo duže.

– Možda ćemo morati organizirati lov i sakupljački izlet – rekla jepredvodnica Sedme.

– Prije nego smo krenuli, lovci, među kojima su bili i vaši mladići, uspjelisu presresti krdo crvenih jelena u prolazu – rekla je Prva. – Ubili su nekolikoživotinja i najveći dio smo donijeli sa sobom.

– Samo smo im izvadili utrobu – reče Vilamar. – Moratćete ih što prijeoderati i skuhati ili osušiti

– Koliko jelena ste donijeli? – upitala je predvodnica Sedme Špilje.– Po jednog za svakog vašeg mladog lovca – odgovorio je Vilamar.– Sedam! Kako ste uspjeli toliko donijeti? Gdje su? – upitao je neki

muškarac.– Hoćeš li im pokazati, Ejla? – upitao ju je Vilamar.

– S velikim zadovoljstvom – odvratila je Ejla.Oni koji su stajali u blizini zapazili su njenčudni naglasak i pretpostavili su

da je to strankinja o kojoj su slušali. Mnogi od njih krenuli su za njom iDžondalarom do mjesta gdje su konji strpljivočekali. Iza Trkača i Sivkeprotezale su se nove motke za vuču na koje kao da je bila natovarena velikakoličina lišća rogoza.Čim ga je Ejla počela skidati, svima postade jasno da seispod lišća nalazi nekoliko crvenih jelena različitih veličina i starosti, kako srnatako i mladunčadi. Rogoz ih je štitio uglavnom od insekata.

– Vaši mladići pokazali su veliko oduševljenje za lov – izjavio jeDžondalar. Suzdržao se i nije dodao kako nisu pokazali i probirljivost. – Sve suove životinje oni ubili. Trebali bi napraviti veliku gozbu.

– I rogoz možemo iskoristiti – predložio je netko od promatrača.– Slobodno se poslužite – rekla je Ejla. – Na mjestu gdje smo se odvojili od

rijeke rogoz raste u izobilju, zajedno s još nekim ukusnim biljkama.– Pretpostavljam da ste do sada obrstili sve biljke koje rastu u blizini

logorišta – rekla je Ona Koja Je Prva. Uslijedilo je potvrdno kimanje glavama iusmeno potvrđivanje.

– Ako su neki od vas voljni jahati na motkama za vuču, možemo vasodvesti do tog mjesta na rijeci, i potom vratiti i vas i sve što naberete –

predložila je Ejla.



Nekoliko mladih se pogledalo i brže-bolje prijavilo. Zatim su otišli poštapove za kopanje i noževe, mrežaste torbe za nošenje i košare. Na običnimvlakama moglo se smjestiti dvoje ili troje ljudi u poluležećem položaju, a navlaki napravljenoj specijalno za Prvu, dvoje odraslih moglo je sjediti jednopokraj drugog, pačak i troje ako su jako mršavi.

Džondalar, Ejla i Džonejla jahali su na leđima Trkača, Njiske i Sivke, akonji su vukli još šestoro ljudi na motkama za vuču. Vuk ih je slijedio. Kada sustigli do mjesta gdje su se putnici bili odvojili od rijeke, zaustavili su konje imladi siđoše, vrlo zadovoljni sami sobom što su se usudili ići na ovu neobičnuvožnju. Potom su se razdvojili i otišli u potragu za hranom. Ejla je otkvačilamotke za vuču kako bi se konji malo odmorili i slobodno pasli dok ostalisakupljaju plodove i biljke. Vuk je njuškao uokolo, a onda je otrčao u šumu.slijedeći neki miris.

U Logorište su se vratili sredinom poslije podneva. Dok njih nije bilo,veliki broj ruku je brzo obradio crvene jelene i veliki dio mesa se već kuhao.Upravo su počinjali pretvarati krzno u kožu koja se može nositi ili poslužiti zaizradu mnogih korisnih proizvoda.

Gozba i proslava otegli su se duboko u noć, ali Ejla je bila umorna ičim suse dogovorili oko posjete svetom mjestu, iskoristila je priliku da se pristojnoudalji i s Džonejlom i Vukom povuče u njihov šator za putovanja. Džondalar jesreo nekog klesara kremena i zapodjenuo s njim razgovor o kvaliteti kremena srazličitih mjesta. U područ ju gdje su se trenutno nalazili pronađeni su neki odnajboljih primjeraka kamena u cijeloj regiji.

Rekao je Ejli daće im se uskoro pridružiti, ali kad je stigao u šator i Ejla iDžonejla već su čvrsto spavale, zajedno s još nekima koji su s njima dijelilišator. Prva je tu noć provela u prebivalištu zelandona. I Ejla je bila pozvananoćiti s njima, i premda je znala da bi njena Zelandona voljela da se ona višedruži s lokalnim donierama, Ejla je željela biti sa svojom obitelji. Prva nijenavaljivala. Amelana se posljednja vratila, iako joj je Ejla rekla da ne pije dok jetrudna, bila je propisno nacvrckana. Otišla je ravno na spavanje, nadajući se daEjla neće ništa primijetiti.

Amelanu su probudili rano ujutro i pitali je želi li posjetiti sveto mjesto, aliona je to odbila, rekavši da je prethodnog dana pretjerala i da bi se trebalaodmarati. I Ejla i Prva znale su da je mamurna. Ejla je bila u iskušenju da jepusti neka se malo muči, ali sažalila se na njeno nerođeno dijete i napravila jojmalo onog svog naročitog lijeka koji je spravljala Talutu, vođi Lavljeg logorištaMamutovaca, protiv glavobolje i uzburkanog želuca,čestih posljedicapretjeranog uživanja u piću. Mlada žena ga je popila, ali i dalje nije pokazivalani najmanju želju da napusti vreću za spavanje.

Ni Džonejla nije željela ići s njima. Poslije iskustva s ljudima koji su htjelipoubijati njezine konje, brinula je da bi netko drugi mogao pokušati to isto, pa ježeljela ostati ičuvati ih. Ejla joj je pokušala objasniti kako sada već svi u



logorištu znaju da su to posebni konji, ali Džonejla je rekla kako se boji da bimogao naići netko tko o njima ništa ne zna. Ejla nije mogla poreći da je njenakćer nedavno pravilno postupila, a Dulana je bila sretna što može pričuvatiEjlino dijete, pogotovo što je i njezina kćer bila približno istih godina. I tako joj je Ejla dopustila da ostane.

Svi oni koji su željeli vidjeti oslikanu špilju krenuše. Među njima su biliOna Koja Je Prva, njen prvi pripravnik Džonokal, koji je sada bio zelandoniDevetnaeste Špilje, njena sadašnja pripravnica Ejla, i Džondalar. Vilamar jetakođer pošao s njima, ali su zato njegovi šegrti ostali kako bi se pozabavilinekim zanimljivijim stvarima. Osim njih, sveto mjesto je poželjelo ponovnovidjeti i nekoliko zelandona, koje su došle na Ljetni sabor, i to kada sučule kakoće im vodič biti Sedmi, koji je to mjesto poznavao bolje nego bilo tko.

U ovom kraju je bilo deset Špilja i svaka od njih imala je svoju oslikanušpilju, sveto mjesto koje je upotpunjavalo onu najvažniju u blizini Sedme Špilje,ali u mnogima od njih su se, u usporedbi s onima iz glavne špilje, nalazile samovrlo jednostavne slike i urezani crteži.Četvrta Špilja Južnih Zelandonaca, kojusu upravo bili posjetili, imala je jednu od boljih špilja. Skupina je krenulastazom koja se koso uspinjala strmim brdom koje su ugledali istovremeno kada idolinu.

– Ovo brdo zovemo Brdo Kos – objašnjavao je Sedmi. – Ponekad i BrdoKosa Ribolovca. Uvijek netko upita zašto, ali ja to ne znam. Povremeno samovdje gore viđao ponekog gavrana ili vranu, ali ne znam ima li to neke veze. NiSedmi prije mene nije znao odgovor na to pitanje.

– Razlozi zbog kojih je nešto dobilo neki nazivčesto se izgube u dubinamasjećanja – reče Prva. Krupna žena je ostala bez daha i dahtala je cijelo vrijemedok se uspinjala, ali je uporno nastavljala. Put koji je tekao cik-cak malo jeolakšao uspon, ali je zato produžio penjanje.

Konačno su stigli do otvora u vapnenačkom brdu koji se nalazio dostaiznad dna doline. Ulaz nije bio ništa posebno i da staza nije vodila do njega,teško da bi ga opazili. Otvor je bio dovoljno visok i nisu se morali saginjati, a idovoljno širok da je dvoje ili troje moglo usporedno ući. Ispred otvora je rastaoveliki grm koji ga je skrivao. Ako niste znali gdje trebate tražiti, dobro biste senamučili tražeći ga. Jedan od pripravnika maknuo je malu gomilu kamenčićakoji su se otkotrljali s kamenite padine iznad i zaustavili točno ispred ulaza. Ejlaim je pokazala kako brzo pali vatru, i obećala Sedmom daće ga naučiti kako seto radi. Zatim su zapalili svjetiljke i baklje.

Zelandoni iz Sedme Južne Špilje poveo ih je u špilju. Za njim su ušli Prva,Džonokol, Ejla, Džondalar i Vilamar. Poslije njih su ušle lokalne Zelandone injihove pripravnice. Ukupno ih je bilo dvanaestero. Na ulaz se nastavljao prolazkoji je vodio lijevo i desno od njega. Skrenuli su desno. Vrlo brzo, prolaz seproširio i račvao u dva tunela. Ušli su u prostoriju učijem se središtu nalazilakamena prepreka. S jedne strane oko nje je vodio uski prolaz, a s druge širi.



– I jednim i drugim putom stići ćemo na isto mjesto, do gomile kamenja ustražnjem dijelu odakle se možemo samo vratiti istim putom, ali tamo ima nekihzanimljivih stvari koje bi trebalo vidjeti – rekao je Sedmi.

Krenuli su uskim desnim krakom i odmah naletjeli na neke male crvenetočke na desnom zidu, a malo dalje su zastali gledajući konja naslikanog nadesnom zidu, i još točaka, a blizu njih lava sčudesnim uspravnim repom krajapovijena unatrag, Ejla se upitala da nije osoba koja je to naslikala vidjela lava saslomljenim repom koji je neobično zarastao. Dobro je znala da slomljene kostiponekad znaju zarasti vrločudno. Poslije još nekoliko napravljenih koraka dužuskog prolaza, došle su figure naslikane na desnom zidu koju je Sedmi nazvao jelen. Crtež je Ejlu podsjetio na ženku megacerosa i sjetila se da su vidjelidivovskog jelena naslikanog u svetoj špilji u bliziniČetvrte Južne Špilje.Nasuprot njemu, na lijevom zidu nalazile su se dvije velike crvene točke. Jošcrvenih točaka bilo je nacrtano na zidu iza jelena, a malo dalje, na zakrivljenom

stropu, naišli su i na nekoliko redova velikih točaka.Ejlu je jako zanimalo što predstavljaju te točke, ali nije željela postavljatipitanja. Konačno se ipak odlučila raspitati.

– Znaš li što predstavljaju ove točke?Visok muškarac guste smeđe brade osmjehnuo se privlačnoj pripravnici.

Posebno su ga privlačile njene pomalo strane crte lica.– One ne moraju svima značiti isto, ali kada sam u pravom raspoloženju,

meni one izgledaju kao staze koje vode na drugi svijet, a što je još važnije,predstavljaju put natrag.

Kimnula je kada ječula njegov odgovor i osmjehnula se. Sviđala mu se jošviše kada se osmjehivala.

Nastavili su obilaziti prepreku u sredini kroz uski prolaz koji se na krajuproširio. Išli su u lijevo dok nisu krenuli natrag prema mjestu odakle su pošli,kroz jednu mnogo veću prostoriju koju su očigledno koristili medvjedi,vjerojatno za zimski san. Na vapnenačkim zidovima vidjeli su se tragovinjihovih pandži. Kada su se približili otvoru kroz koji su ušli u špilju. Sedmi jenastavio ravno naprijed u smjeru kojim bi išli da su po ulasku skrenuli ulijevo.

Neko su vrijeme napredovali dugačkim tunelom drže

ći se zida s desnestrane. Tek kad su stigli do otvora koji je vodio u desno, ugledali su nove

oznake. Na niskom zaobljenom stropu prolaza nalazila su seČetiri otiska ruke,ali tako da su otisci ruke bili bez boje, koja je bila svugdje uokolo njih. Tu su sezatim nalazile i tri crvene točke i neke crne oznake. Nasuprot otvoru nalazio seniz od jedanaest velikih crnih točaka i dva otiska ruku. Takvi otisci nastali su nataj način da se ruke polože na zid i prostor oko njih poprska crvenom bojom.Kad se ruka makne, na zidu ostaje njena kontura okružena crveno-žutomzemljom.

Sedmi je skrenuo u desno, kroz otvor nadsvođenog prolaza. Špilja senalazila visoko iznad dna doline koji je rijeka plavila, i unutra je bilo dosta suho,

no to je bila vapnenačka stijena koja je po prirodi porozna. Voda zasićena



kalcijevim karbonatom stalno je protjecala kroz nju. Ponekad bi tijekommilenija, kap po kap, nastali ogromni stalagmitski stupovi koji kao da suizrastali iz poda vapnenačke Špilje, ispod stalaktitskih ledenica iste veličine alidrukčijeg oblika, koje su visjele sa stropa. Ponekad bi voda sakupljena uvapnencu dovoljno smekšala površinu zidova, tako da su za ostavljanje tragova

mogli poslužiti i prsti. Na povećoj površini smekšalog kamena nastala je s desnestrane mala prostorija, koja kao da je pozivala posjetitelje neka je obilježe.Čitavi dijelovi zidova bili su prekriveni vijugavim tragovima prstiju, koji sunajvećim dijelom predstavljali nesuvisle žvrljotine, premda se u jednom dijelunalazio i djelomični crtež megacerosa s lako prepoznatljivim golemim plosnatimrogom i sitnom glavom. Bilo je tu i drugih znakova i točaka naslikanih crvenomili crnom bojom, tamo gdje je površina bila dovoljno tvrda, ali Ejla je imalaosjećaj da je, osim prikaza megacerosa, cijela prostorija ispunjena oznakama bezikakvog reda i smisla. Ali polako je učila da nitko ne zna objasniti značenje biločega što se može na

ći u nekoj oslikanoj špilji, osim osobe koja je to naslikala, amoždačak ni ona. Ako nešto od onoga što je naslikano na zidu špilje izazove u

vama neki osjećaj, onda je ono što ste osjetili pravo objašnjenje. Ono možeovisiti o stanju vašeg uma, koje je promjenjivo, ili o vašoj osjetljivosti. Ejla jerazmišljala o onome što je Sedmi rekao kada ga je upitala zna li što znače nizovivelikih točaka. Bez imalo oklijevanja joj je rekao što te točke njemu znače.Špilje su bile sveta mjesta, i Ejla je bila sve sklonija mišljenju da se tu radi oosobnoj, pojedinačnoj svetosti. Možda je to ono što je trebala naučiti na ovomputovanju.

Kad su izašli iz male prostorije. Sedmi je prešao na lijevu stranu glavnogprolaza koji je vodio do nje. Tunel je na tom mjestu skretao u lijevo i nekovrijeme su išli duž lijevog zida. A onda je Sedmi podigao uljanicu. Osvijetlila jedugački potez sa životinjama naslikanim crnom bojom, od kojih su mnoge bileiscrtane jedna preko druge. U početku je vidjela mamute, bilo ih je mnogo, aonda je ugledala konje, bizona i turove. Jedan od mamuta bio je prekriven crnimznakovima. Sedmi nije rekao ništa o tom zidnom panelu, samo se pred njimzadržao dovoljno dugo kako bi svima pružio priliku da vide ono što su željelividjeti. Kada je opazio kako je većina ljudi počela gubiti zanimanje za taj zid(osim Džonokola koji bi tu vjerojatno ostao mnogo duže kako bi proučavaocrteže), Sedmi je nastavio dalje. Sljedeća stvar koju im je pokazao bio je vijenacna kojem su bili naslikani bizon i mamuti.

Dok su polako napredovali kroz špilju, Sedmi im je ukazao na još nekolikooznaka i životinja, ali je sljedeće mjesto gdje se je zaustavio bilo zaista izuzetno.Na jednom velikom potezu zida bila su naslikana dva crna konja spojena leđima,a unutrašnjost njihovih obrisa bila je ispunjena velikim crnim točkama. I okokonja je bilo dosta točaka i otisaka ruku, ali najneobičnija je bila glava konjakoji je gledao u desno. Izuzetno mala glava bila je naslikana unutar prirodnogobrisa na stijeni, koji je podsjećao na glavu konja i koji je uokvirio naslikanuglavu. Sam oblik stijene rekao je umjetniku da upravo tu treba biti naslikan konj.Svi posjetitelji bili su zadivljeni. Prva, koja je već imala prigodu vidjeti tog



konja, osmjehnula se Sedmom. Oboje su znali što slijedi i bilo im je drago što suljudi reagirali upravo onako kako su očekivali daće reagirati.

– Znaš li tko je ovo naslikao? – upitao je Džonokol.– Predak, ali ne neki jako davni. Dopusti mi da ti pokažem neke stvari koje

možda nisi odmah zapazio – rekao je Sedmi, prišavši bliže tom dijelu zida.Podigao je ruku iznad leđa konja koji je bio okrenut u lijevo i savinuo

palac. Kada ju je stavio pokraj crvenog obrisa, postalo je jasno da nije riječ onegativnom otisku, već o savijenom palcu. Pošto im je pokazao na jednomprimjeru, lako su uočili još nekoliko savijenih palčeva duž leđa konja koji jegledao ulijevo.

– Zašto je to tako naslikano? – upitao je mladi pripravnik.– Moratćeš pitati zelandonija koji je to naslikao – odgovorio je Sedmi.– Rekao si da je to naslikao neki predak.

– Jesam – potvrdi zelandoni.– Ali taj predak sada hoda drugim svijetom.– Da.– Kako da ga onda pitam?Sedmi se samo osmjehnuo mladiću koji se namrštio i uznemirio. Neki od

promatraća su se nasmijali, a mladi pripravnik je istog trena pocrvenio.– Ne mogu ga pitati, zar ne?– Moždaće ti se ukazati prigoda kada naučiš hodati drugim svijetom – reče

Prva. – Ima zelandona koji mogu. Ali to je vrlo opasno i ne odlučuju se svi nato.– Ne bih rekao da je sve na tom potezu zida naslikala ista osoba – rekao je

Džonokol. – Konje vjerojatno je, i ruke, i većinu točaka, ali mislim da su nekeod njih dodane kasnije, kao i palčevi. Također mi sečini da sam iznad tog konjavidio crvenu ribu, ali nije baš najjasnije.

– Možda si u pravu – rekao je Sedmi. – Odlično zapažanje.– On je umjetnik – uskoči Vilamar.Ejla je primijetila da Vilamar rijetko iznosi svoje mišljenje i pitala se nije li

to naučio na putovanjima. Vjerojatno je na svojim mnogobrojnim putovanjima,na kojima je sreo veliki broj novih ljudi, shvatio kako nije mudro razmetati sevlastitim mišljenjem.

Sedmi im je pokazao još mnogo oznaka i slika, među kojima i jednučovjekoliku priliku s crtama koje su ili ulazile u tijelo ili izlazile iz njega, sličnoonima koje su vidjeli na svetom mjestuČetvrte Južne Špilje, ali neobične konjeviše ništa nije moglo nadmašiti, osim nekih formacija mnogo starijih od svihslika. Jednu prostoriju u špilji krasili su veliki vapnenački diskovi koji su nastaliprirodnim putem kao i sama špilja, i nisu bili ni na koji način dirani nitiukrašavani. Oni su, sami po sebi, bili ukrasi rađeni Majčinom rukom.



Kad su se vratili s razgledavanja svetog mjesta. Prva je jedvačekalanastavak puta, ali je osjećala da mora ostati još malo i odigrati svoju ulogu PrveMeđu Onima Koji Služe Veliku Majku, posebno zbog zelandona. Nisučestoimali prigodu provesti s njom neko vrijeme. Za pojedine skupine koje su živjelena područ ju Zelandonaca. Prva je bila gotovo mitsko stvorenje, netko koga su

priznavali, ali rijetko viđali. Akoćemo pravo, i nisu je morali viđati. Bili suitekako sposobni živjeti i bez nje, ali uglavnom im je bilo vrlo drago što je vide iobično su bili vrlo uzbuđeni. Ne bi se moglo reći da su je poistovjećivali sMajkom niti da su smatrali da je ona inkarnacija Majke, ali je zasigurno bilaNjena predstavnica, a zahvaljujući svom pozamašnom obujmu, ostavljala jepopriličan dojam na druge. Itekako joj je išlo u prilog to što je imala pripravnicukoja je znala sa životinjama. Neizostavno je morala još malo ostati.

Sedmi je za vrijeme večere potražio posjetitelje. Donio je tanjur s hranom isjeo pokraj Prve. Osmjehnuo se i tiho joj se obratio. Nije to bilo zavjereničko

došaptavanje, ali Ejla je bila sigurna da ga ne bičula da nije sjedila s drugestrane Prve.– Razgovarali smo o tome da kasnije održimo poseban obred u svetoj špilji,

pa se pitamo jeste li ti i tvoja pripravnica raspoložene da nam se pridružite? –upitao je.

Prva mu se ohrabrujuće osmjehnula. Ovo bi moglo biti zanimljivo iopravdalo bi njezinu odluku da ostane malo duže, pomislila je.

– Ejla, bi li te zanimao taj posebni obred?– Ako je to ono što želiš, radoću vam se pridružiti – odgovorila je Ejla.– Štoćeš s Džonejlom, može li je Džondalarčuvati? – upita Prva.– Sigurna sam da može – odgovori Ejlačije se oduševljenje smanjilo kad je

shvatila da Džondalar nije pozvan. Ona tu ništa nije mogla, jer on nije pripadaozajednici zelandona.

– Doći ću po vas kasnije – rekao je Sedmi. – Toplo se obucite. Noćuzahladi.

Kad se sve smirilo i većina ljudi otišla na spavanje ili nastavila razgovarati,piti, plesati, kockati se ili raditi nešto drugo po svom izboru, zelandoni iz Sedme

Južne Špilje vratio se u njihovo logorište. Džondalar je pokraj vatrečekao sEjlom i Zelandonom. Nije mu baš bilo drago što Ejla izlazi noću zato da bisudjelovala u nekom tajnom obredu, ali ništa nije rekao. Napokon, obučavala seza zelandonu. A u to su spadali i tajni obredi s drugim zelandonama.

Sedmi je donio nekoliko baklji i zapalio ih na maloj vatri koja je još gorjelau ognjištu. Kada su krenuli, stao je načelo male kolone koju su sačinjavale Prvai Ejla. Obje su nosile baklje. Džondalar ih je promatrao kako se penju stazomkoja je vodila do svete špilje.Čak je bio u iskušenju krenuti za njima, ali obećao je daće paziti na Džonejlu.

Vuk je očigledno bio sklon učiniti to isto, ali se vratio u logorište nedugonakon što su krenuli. Otišao je u šator i onjušio dijete, zatim je izišao, pogledaou smjeru u kojem je Ejla otišla, a onda je prišao Džondalaru i sjeo pokraj njega.



Nedugo potom spustio je glavu na prednje šape, i dalje gledajući u smjeru kamo je otišla. Džondalar spusti ruku na glavu životinje i prijeđe dlanom nekolikoputa preko njegovih ramena i natrag, gladeći ga.

– I tebe je napustila, zar ne? – Vuk je tiho zacvilio.



22

Sedmi je poveo dvije žene stazom koja je vodila do svete špilje. Duž staze

bilo je pobodeno nekoliko baklji radi lakšeg kretanja i Ejla se iznenada sjetilakako je jednom prilikom slijedila lojanice i baklje u zavojitoj špilji naPlemenskom saboru i na kraju naletjela na mog-ure. Dobro je znala da nijetrebalo biti tamo i zaustavila se na vrijeme. Uspjela se sakriti iza jednoggolemog stalagmita, ali Kreb je znao da je ona tu.

Ovog puta bila je pozvana sudjelovati u okupljanju.Do svete špilje trebalo je još dosta hodati i svi su teško disali kad su stigli

do nje. Prva je govorila sebi da je dobro postupila kad je odlučila sada krenuti naovaj put, jer za nekoliko godina više neće biti u stanju. Ejla je bila svjesna njenihpoteškoća i namjerno je usporila kako bi joj barem malo olakšala uspon. Znalesu da su već blizu tek kada su ugledale plamen vatre ispred sebe, a ubrzo suvidjele i nekoliko ljudi koji su stajali ili sjedili oko vatre.

Okupljeni su ih oduševljeno pozdravili. Stajali su i razgovarali dok sučekali da pristigne još nekolicina. Uskoro se pojavila još jedna tročlana skupina.S njima je bio i Džonokol. Bio je posjetiti logorište jedne druge špilječiji jezelandoni također volio slikati. Kad su ostali i njih pozdravili, Sedmi se obratiosvima.

– Izuzetno smo sretni što je među nama Prva Među Onima Koji SlužeVeliku Majku. Mislim da nikada do sada nije bila ni na jednom od naših Ljetnihsabora, tako daće se njezin boravak ovdje dugo pamtiti. S njom su također njenasadašnja pripravnica, kao i zelandoni koji je bio njen pripravnik, i drago nam ješto i njima možemo poželjeti dobrodošlicu.

Uslijedile su riječi i znakovi dobrodošlice, a onda je Sedmi nastavio: – Bitće najbolje da se svi udobno smjestimo oko vatre. Donijeli smo dovoljnopodmetača za sve. Svatko tko to želi može kušati posebančaj koji mi je dalazelandona s krajnjeg juga. Ona živi u podnožju vrlo visokih planina kojeoznačavaju granicu područ ja Zelandonaca. Godinama ječuvala jednu vrlo svetušpilju ičesto ju je obnavljala. Sve svete špilje su maternice Velike Majke, ali unekima od njih je njezina nazočnost snažno naglašena. To nam govori da senalaze vrlo blizu Nje. I ova špilja je jedna od tih. Mislim da je Majci baš po voljizelandona koja se brine o njoj i da je zato poželjela ostati u njezinoj blizini.

Ejla je opazila da Džonokol s pažnjom sluša riječi Sedmog, i palo joj je naum da možda pokušava naučiti kakoće udovoljiti Majci da bi ostala u bliziniBijele Šupljine. On to nikada nije na glas rekao, ali je znala da je smatra svojomposebnom špiljom. I ona ju je smatrala njegovom posebnom špiljom.

Netko je već ranije spustio kamenje za kuhanje u vatru i upravo ga je vadiopomoću drvenih kliješta, i spuštao učvrsto ispletenu posudu s vodom. Sedmi jepotom ispraznio kožnu vrećicu u vodu koja se pušila. Miris se nadaleko proširio



i Ejla je pokušala prepoznati sastojke. Bila je to nekakva mješavina. Pojedinisastojci su joj se učinili poznati, a ostale kao da nikada nije srela. Najjači od svihbio je miris mente koja je možda dodana kako bi prikrila miris nekog drugogsastojka ili da potisne neugodni miris ili okus. Ostavili sučaj da neko vrijemeodstoji, a onda je Sedmi napunio dvije zdjelice od kojih je jedna je bila znatno

veća od druge.– Ovo je vrlo jako piće – rekao je. – Jednom sam ga pio, i mislim daćuubuduće dobro paziti da ne pretjeram glede količine. Ono vas može odvestiblizu svijeta duhova i mislim da bi svatko od vas mogao kušati, samo moratevoditi računa da ne pretjerate. Jedna od mojih pripravnica ponudila se popiti višeod ostalih kako bi ušla do kraja i bila naš kanal.

Veća zdjelica je kružila uokolo i svatko je otpio po jedan mali gutljaj. Kad je stigla do Prve, ona je prvo pomirisala napitak, a onda je također otpila maligutljaj i nekoliko trenutaka ga kotrljala po ustima, pokušavajući prepoznatisastojke. Zatim je otpila malo veći gutljaj i pružila zdjelicu Ejli. Ejla jenetremice promatrala Prvu, i postupila je isto kao i ona. Napitak je zaista biovrlo jak. Zavrtjelo joj se već i od samog mirisa. Gutljaj koji je otpila ispunio joj je usta snažnim okusom za koji nije mogla reći da je neugodan, ali nikada ne bipoželjela ovajčaj piti svakog dana. Umalo se nije onesvijestila i od tog maloggutljaja. Bilo joj je žao što ne može prepoznati sve sastojke.

Kada su svi kušaličaj, zagledali su se u pripravnicu Sedmog koja je popilacijelu zdjelicu. Nedugo potom je ustala i nesigurnim se korakom zaputila premaulazu u svetu špilju. Sedmi je odmah bio ustao i ponudio joj svoju ruku kao

oslonac. Ostale nazočne Zelandone uđoše za njima u svetu špilju. Nekoliko njihnosilo je zapaljene baklje. Propustili su Prvu, Ejlu i Džonokola. Iako su bilidosta daleko od ulaza, pripravnica se zaputila ravno prema mjestu gdje su senalazili naslikani konji s velikim točkama. Nekolicina ljudi s bakljama prišli suzidu kako bi osvijetlili crtež.

Ejla je i dalje osjećala posljedice onog gutljaja i pitala se što li osjećapripravnica koja je popila mnogo više od nje. Mlada žena otišla je do zida ipoložila obje ruke na njega, zatim se još više primaknula i prislonila obraz nagrubi kamen, kao da pokušava ući u njega. A onda je zaplakala. Njezin

zelandoni ju je zagrlio, pokušavajući je smiriti. Prva je napravila nekolikokoraka prema njoj i zapjevala Majčinu Pjesmu.

,,Iz mrkle tmine, iz kaosa vremenaKovitlac rodi Majku i bila si je dovoljnaTad shvati da je život nešto dragocjenoTamno ništavilo je Majku rastužilo.” ,,Sama bijaše Majka mila. Jedina je ona bila.”

Svi su je slušali, a Ejla je osjetila kako napetost u njenim ramenima, kojedo tada nije ni bila svjesna, polako popušta. Mlada pripravnica je prestala



plakati, a ostali su polako hvatali melodiju i počeli pjevati. Najviše ih sepridružilo kad je došla do dijela koji govori o rađanju djece zemlje iz Majčineutrobe.

,,Svako dijete joj druk č ije, i veliko i malo Neko je hodalo il’ letjelo, plivalo il’ puzalo Ali svaki oblik je savršen, svaki duh cjelovitSvako od njih je stvorenje koje može se ponovit.” ,,Majka ih je rađ ala, s njima Zemlju ispunila.”

,,Sve te ptice, ribe i životinje Neće je više ostaviti da tuguje Živjetće uz mjesto gdje su se rodili I širenju Majke Zemljeće pomoći.” ,,Uz Njuće ostati, oni nisu mogli pobjeći.”

Pripravnica je kraj pjesme dočekala sjedeći na tlu ispred oslikanog polja nazidu. Još nekoliko ih je sjedilo na tlu. Vidjelo se da su prilično ošamućeni.

Prva se vratila do Ejle, a ubrzo im se pridružio i Sedmi. Tiho je rekao: – Nemogu vjerovati kako je tvoje pjevanje smirilo sve nazočne. – Zatim je,pokazujući na one koji su sjedili, dodao – Mislim da su ovi popili više od jednoggutljaja. Neki od njihće vjerojatno neko vrijeme ostati ovdje. Mislim da bihtrebao ostati dok svi ne budu spremni za povratak, ali vi ne morate.

– Ostatćemo još neko vrijeme – reče Ona Koja je Prva, vidjevši da su jošneki posjedali.

– Donijetću podmetače – reče Sedmi.Ejla je jedva dočekala da se vrati s podmetačima. – Mislim dačaj sve jače

djeluje – izjavila je.– Rekla bih da si u pravu – složila se Prva. – Imaš li još togačaja? – upitala

je Sedmog. – Htjela bih ga malo proučiti kada se vratimo ku

ći.– Datću vam malo da ponesete – rekao je.

Kada je sjela na podmetač, Ejla se ponovno zagledala u oslikani zid. Imala je dojam da je gotovo proziran, da kroz njega može vidjeti na drugu stranu.Prožimao ju je osjećaj da tamo ima još životinja spremnih da žive u ovomsvijetu, koje žele izaći. Nastavila je gledati. Osjećala je kako je taj svijet s drugestrane zida sve više privlači, a onda kao da se našla u njemu ili bolje reći, visokoiznad njega. U početku joj nije izgledao puno drukčiji od njenog svijeta. Bilo jetu rijeka koje su protjecale kroz travnate stepe i prerije i između visokih stijena,

drveća u zaštićenim područ jima i šuma na obalama rijeke. Uokolo su tumaralerazne životinje. Mamuti, nosorozi, megacerosi, bizoni, turovi i konji, dok su sigaantilope više voljele travnata prostranstva, a crveni jeleni i ostale vrste manjih



jelena radije su boravili u blizini stabala koja su im pružala zaštitu, dok su los imuflon bili odlično adaptirani na hladnoću. Bilo je tu i raznih drugih životinja iptica, kao i grabežljivaca: od golemih špiljskih lavova do najmanjih lasica. Nije ju brinulo to što ih je vidjela, nego što je znala da su tamo, iako su postojale iizvjesne razlike. Sve je bilo na nekičudan način obrnuto. Bizoni, konji i jeleni

nisu izbjegavali lavove, nego su ih zanemarivali. Jasno je vidjela cijeli predjel,ali kada je pogledala u nebo ugledala je istovremeno i mjesec i sunce, a onda semjesec premjestio ispred sunca i potamnio ga. Tada je osjetila kako joj netkotrese rame.

– Izgleda da si zaspala – rekla je Prva.– Možda i jesam, ali kao da sam bila na nekom drugom mjestu –

odgovorila je Ejla. – Vidjela sam da je Sunce potamnilo.– Možda i jesi, ali vrijeme je za polazak. Baklje se gase.Kad su izašli iz špilje, nekolicina ljudi je već stajala oko vatre i grijala se.

Zelandoni je svakome pružio zdjelicu s toplom tekućinom.– Ovo je običan jutarnji napitak – rekao je osmjehujući se. – Ovo je za

mene bilo novo i vrlo jako iskustvo – dodao je.– I za mene – izjavila je Ejla. – Kako je pripravnica koja je popila punu

zdjelicu?– U njezinom slučaju djelovanje napitka još nije popustilo, učinak je

dugotrajniji. Ne ispuštamo je iz vida.Dvije žene su se vratile u logorište. Iako je bilo rano jutro. Džondalar je bio

budan. Ejla se pitala je li uopće otišao spavati. Kada je ugledao Ejlu i Prvu,osmjehnuo se s olakšanjem.– Nisam mislio daćete ostati cijelu noć.– Nisam ni ja – reče Ejla.– Idem do nastambe zelandona, a ti se danas sigurno želiš malo odmoriti,

Ejla – reče Prva.– Baš bih i mogla, ali najprije bih nešto pojela. Gladna sam.

Prošla su još tri dana prije nego su oni koji su s Ejlom krenuli na njenudonier-turu napustili ljetni sabor Južnih Zelandonaca. Za to vrijeme Amelana jeprošla kroz malu krizu. Vrlo šarmantan, nešto stariji muškarac očiglednovisokog statusa, navaljivao je na nju da ostane i postane njegova družica. Bila jeu iskušenju da pristane. Rekla je Prvoj kako mora razgovarati s njom, a možda is Ejlom. Kada su se sve tri našle, počela je nabrajati razloge zbog kojih bitrebala ostati i združi se sčovjekom koji ju je očigledno silno želio. Ulagivala sei osmjehivala, kao da je smatrala da treba tražiti dopuštenje i kao da jepokušavala ishoditi njihov pristanak. Prva je itekako bila svjesna svega što sedogađalo i prethodno se malo raspitala.

– Amelana, ti si odrasla žena koja je već bila združena i na nesreću postalaudovica. Uskoroćeš postati majka i moratćeš se brinuti o novom životu koji



raste u tebi. Sama odluči. Nije ti potrebno ni moje niti ičije dopuštenje –započela je Prva. – Ali kako si htjela sa mnom razgovarati, pretpostavljam daželiš da ti dam neki savjet.

– Ovaj, da, pretpostavljam da želim – rekla je Amelana. Izgleda da seiznenadila što je sve tako glatko prošlo. Mislila je daće se morati umiljavati iulagivati Zelandoni da pristane na to novo združivanje koje joj je predloženo.

– Kao prvo, jesi li upoznala ljude iz njegove Špilje, ili bilo kojeg rođaka? –upitala je Prva.

– Na neki način. Podijelila sam nekoliko obroka s nekolicinom rođaka, alibilo je toliko gozbi i proslava i uglavnom nismo morali jesti s njegovom Špiljom– odgovorila je Amelana.

– Sjećaš li se što si rekla kada si od nas tražila da te povedemo na ovoPutovanje? Rekla si kako se želiš vratiti kući kako bi bila s majkom i obitelji kadse rodi dijete. I još nešto: nisi bila sretna kada se Zakaral s prijateljima irođacima preselio i osnovao novu Špilju. Uvjerena sam kako je na to utjecala ičinjenica da ih nisi dobro poznavala. Oni su svi bili vrlo uzbuđeni štoće početiživot na nekom novom mjestu, a ti si već bila ostavila za sobom sve što sipoznavala i već si bila na novom mjestu. Željela si se skrasiti i da oko tebe buduljudi kojiće biti uzbuđeni zbog tvojeg djeteta. Je li tako? – upitala je Prva.

– Da, ali on je stariji. Ima dom i ne namjerava osnovati novu špilju. Pitalasam ga – izjavila je Amelana.

Prva se osmjehnula. – Barem si ga to pitala. On je šarmantan i privlačanmuškarac, ali je stariji, i jesi li se upitala zašto upravo sada želi novu družicu?Jesi li ga pitala ima li već družicu? Ili je li ju je ikada imao?

– Ne baš. Rekao je da ječekao pravu ženu – odvrati Amelana, mršteći se.– Pravu ženu kojaće pomagati njegovoj prvoj ženi da se stara o petero

njezine djece?– Prvoj ženi? Petero djece? – Amelanino mrštenje se još više pojačalo. –

Nije spominjao petero djece.– Jesi li ga pitala?– Nisam, ali zašto mi to nije rekao?– Zato što ti nije morao reći, Amelana. Ti ga nisi pitala. Družica mu je

rekla neka nađe još jednu ženu da joj pomaže. Ovdje svi znaju da on u svomognjištu već ima jednu ženu i petero njene djece. Kako je ona prva, njojćepripasti status i njenaće biti glavna. U svakom slučaju, ona je ta koja donosistatus u taj dogovor. On samo dobro izgleda i šarmantan je. Sutra odlazimo. Akose odlučiš združiti s njim, nitko odavde te neće vratiti kući u špilju tvoje majke.

– Ne ostajem ja ovdje – ljutito reče Amelana. – Zašto me je želio prevariti?Zašto mi nije rekao?

– Privlačna si žena. Amelana, ali si vrlo mlada i voliš da ti se poklanjapažnja. Njemu je potrebna druga žena, po mogućnosti mlada i lijepa, a kad miodemo nitko se neće zauzeti za nju. To je ono što bi on htio i zato mu ti savršeno



odgovaraš. Žena kojuće naći vjerojatnoće biti starija, i možda neće biti jakoprivlačna. Moždaće imati i djecu, a ako mu se posreći, možda nađe ženu kojanije mogla imati djecu, i kojaće biti sretna da nađe šarmantnog muškarca sobitelji, voljnog da je prihvati i učini ječlanom te obitelji. Kladim se da se prvažena nada daće naći upravo takvu, a ne lijepu mladu ženu kojaće otići s prvim

koji joj ponudi nešto bolje. Sigurna sam da bi ti to učinila, čak i po cijenustatusa.Amelana je bila zaprepaštena otvorenošću Prve i počela je plakati. – Zar

sam zaista toliko loša?– Nisam rekla da si zla, Amelana. Rekla sam da si mlada i kao većina

privlačnih mladih žena, posebno onih visokog statusa, navikla si da bude potvome. Ali sadačekaš dijete. Moratćeš naučiti potrebe djeteta stavljati ispredsvojih želja.

– Ne želim biti loša majka – počela je zapomagati Amelana. – Ali što akone budem znala kako biti dobra majka?

– Bitćeš – rekla je Ejla, koja je tada prvi puta progovorila – naročito kadastigneš kući i budeš pokraj majke. Onaće ti pomoći. Čak i da nemaš majku,zavoljetćeš djetešce, kao što to biva sa svim majkama. Velika Majka je ženestvorila takvima, barem većinu žena, a i mnoge muškarce. Ti znaš voljeti,Amelana. Bitćeš dobra majka.

Prva se osmjehnula. – Idi sada i spremi se za put, Amelana – rekla jemnogo blaže. – Krećemo rano u jutro.

* * *

Sljedećeg dana putnici su se zaputili duž jedne od tri rijeke koje su seulijevale jedna u drugu u blizini Sedme Špilje Južnih Zelandonaca. Prešli su jena plitkom gazu koje se nalazilo u logorištu i u početku su se držali njezinogkrivudavog toka. Da ne bi gubili vrijeme na mnogobrojne okuke vodenog puta,odlučili su se zaputiti preko polja, više na istok nego na jug. Ejli je ovdje svebilo novo. I Džonejli, dakako, ali ona je bila još tako mala i vjerojatno se, kada

odraste, neće sjećati da je ovuda već jednom prošla. I Džondalaru je ovaj prediobio nepoznat, iako je znao da je ovdje bio s Vilamarom i majkom i s ostalomMartoninom djecom. Džonokol niječesto putovao, tako da je i njemu sve bilonovo, a Amelana se ničega nije sjećala, iako je dolazeći iz svoje Južne Špiljeprošla kroz ovo područ je. U to vrijeme jednostavno nije obraćala pozornost natakve stvari. Na pameti joj je bio samo uzbudljivi novi muškarac, koji se nijemogao odvojiti od nje, i sanjarenje o novom domu.

Prva je u nekoliko navrata bila u ovom kraju, ali to je bilo dosta davno,tako da je imala samo nejasnu predodžbu o tome gdje se nalaze. Ali zato je

glavni trgovac dobro poznavao ovo područ je. Dovodio je već ovamo svoja dvapomoćnika, jerće i oni morati isto tako dobro upoznati teren. Vilamar je tragaoza određenim orijentirima kojiće mu biti od pomoći.



Krajolik se iz dana u dan neprimjetno mijenjao. Postajao je strmiji ineravniji. Bilo je sve više vapnenačkih vrtača okruženih grmljem, pačak ičitavim manjim šumama, a bilo je sve manje travnatih prostranstava. Iako su sepenjali sve više, postajalo je sve toplije, premda je ljeto bilo na izmaku.Vegetacija se također mijenjala što su više odmicali na jug. Sve su rjeđe viđali

smreke, jele i borove, a svečešće listopadne ariše, i drveće sitnog lišća, vrbe ibreze, kao i voćke i drveće sa koštunjavim plodovima, a povremeno i javore ihrastove krupnih listova.Čak se i trava promijenila, bilo je manje raži, a višepšeničnih vrsta kao što su emer i pir, premda sučesta bila i mješovita polja nakojima je bilo mnogih zeljastih biljaka.

Tijekom puta su lovili raznu visoku i nisku divljač na koju bi naišli iskupljali povrće kojeg je u ovo doba godine bilo u izobilju, ali kako nisurazmišljali o skladištenju za buduću upotrebu, njihove potrebe nisu bile velike.Svi su oni bili zdrave odrasle osobe, osim Džonejle koja je još bila dijete, i bili

su u stanju skupljati hranu i brinuti se sami o sebi. Krupna žena nije išla u lovniti u sakupljačke misije, ali je kao Prva, doprinosila zajednici na svoj način. Sve je više hodala, ali kada bi se umorila, sjela bi na vlaku i nije ih usporavala. Upočetku ju je vukla uglavnom Njiska, ali su Ejla i Džondalar obučavali i drugadva konja da vuku veliku vlaku. Iako su se sporo kretali kako bi konji usputmogli pasti, posebno ujutro i uvečer, dobro su napredovali. Kako im je i vrijemeišlo na ruku, imali su dojam da su na ugodnom izletu.

Nekoliko dana putovali su uglavnom na jugoistok, a onda je Vilamar jednog jutra krenuo na istok. U nastavku putovanja povremeno bičak skrenuo i

malo na sjever, gotovo kao da slijedi neki trag. Prešli su jedan greben i s drugestrane zaista naišli na utrtu stazu koja jedva da je bila dovoljno široka za raširenekrakove vlake na kojoj se vozila Prva.

– Možda bi bilo bolje da siđeš, Zelandona – rekao je Vilamar. – Sada smoveć blizu.

– Da, mislim daću sići – složila se. – Ako se dobro sjećam, staza senaprijed još više sužava.

– Iza sljedećeg zavoja nalazi se proširenje. Možeš tamo ostaviti motke zavuču, Ejla – predložio je Vilamar. – Mislim da je dalje staza preuska za njih.

– Motke za vuču nisu za strme staze. To smo već imali prilike ustanoviti –reče ona, pogledavši Džondalara.

Kada su stigli do spomenutog proširenja, pomogli su donieri sići, i odvezalinjezino prijevozno sredstvo. Zatim su, s Vilamarom načelu, nastavili penjatiutrtom stazom. Ejla, Džondalar, Džonejla i njihove životinje išli su na kraju.Presjekli su nekoliko zavoja na stazi i savladali strmi uspon. Iznenada su se našlina relativno širokoj travnatoj izbočini. Kroz dim iz nekoliko vatri u dnu nazrelisu veći broj dosta trajnih skloništa podignutih od drveta i kože, sa slamnatimkrovovima. Ispred nastambi stajala je poprilična gomila ljudi okrenuta premaposjetiteljima koji su se približavali, ali Ejla nije bila sigurna da se vesele



njihovom dolasku. Imala je dojam da su zauzeli obrambeni stav, jer se nitko nijesmiješio, a neki sučak držali koplja, premda ih ni u koga nisu uperili.

Ejla je već imala prilike vidjeti takav doček i neprimjetno je dala znakVuku neka ostane u blizini.Čula je tiho režanje koje je dopiralo iz njegovog grlakad je zaštitnički stao ispred nje. Pogledala je Džondalara koji se pomaknuoispred Džonejle i nije joj dao da ga zaobiđe, iako se ona trudila kako bi vidjelašto se događa. I konji su se pomalo nervozno propinjali, naćuljenih ušiju.Džondalar ječvršće stegnuo ulare Trkača i Sivke i pogledao Ejlu koja je spustilaruku na Njiskin vrat.

– Vilamare! – pozvao ga je neki glas. – Jesi li to ti?– Farnadale! Svakako da sam ja, i još neki, uglavnom iz Devete Špilje.

Mislio sam da nas očekujete. Zar Kimeran i Džondekam još nisu stigli?– Nisu – odgovorio je Famadal. – Zar su trebali?– Zaista dolaze? – uzbuđeno je upitao ženski glas.– Mislili smo daće već biti ovdje. Nije ničudo da ste iznenađeni što nas

vidite – reče Vilamar.– Nisam iznenađen što tebe vidim – reče Farnadal podrugljivo.– Mislim da slijedi nekoliko predstavljanja – prihvati Vilamar. – Počet ću

od Prve Među Onima Koji Služe Veliku Majku Zemlju.Farnadal je zinuo učudu, ali se brzo pribrao i istupio. Kada ju je malo bolje

pogledao, odmah ju je prepoznao, kako po općem opisu tako i po tetovažama.Već je imao prilike susresti je, ali je od tada prošlo dosta vremena i oboje su seod tada promijenili.

– Dobrodošla u ime Doni, Zelandono Prva – rekao je, ispružio obje ruke inastavio s formalnim pozdravljanjem. Predstavljeni su i ostali putnici.

Džondalar i Ejla došli su na red posljednji.– Ovo je Džondalar iz Devete Špilje Zelandonaca, Glavni Klesar

kremena... – Počeo je glavni trgovac i u nastavku predstavio Ejlu.– Ovo je Ejla iz Devete Špilje Zelandonaca, donedavno pripadnica Lavljeg

logorišta Mamutovaca... – rekao je Vilamar. Promatrao je kako se Farnadalov

izraz lica mijenja dok je nabrajao njezina imena i veze. Najizrazitije sepromijenio na kraju, kada ga je pozdravila svojimčudnim načinom govora.Mnogo toga uspio je zaključiti o njoj na osnovu predstavljanja. Najprije to

da je strankinja, što je bilo očiglednočim je progovorila, da je po vlastitomizboru usvojena kao prava Zelandonka, a ne da je samo združena saZelandoncem, što je samo po sebi bilo neobično. Zatim da pripada zajednicizelandona i da je postala pripravnica Prve. I premda je muškarac držao ulare dvakonja, njoj su pripisivane zasluge za sve životinje. Bilo je očigledno da je trećikonj i vuk slušaju iako nisu vezani. Njemu je izgledalo kao da je ona već zelandona, a ne samo pripravnica Prve.

A onda se sjetio trupe putujućih Pripovjedača od prije godinu dana, koji supričali neke nove i nevjerojatne priče o konjima koji nose ljude i o vuku koji



voli ženu. Tada mu nije ni palo na pamet da bi u njima moglo biti i trunka istine.A sada su tu. Nije vidio da konji nose ljude, ali se počeo pitati koliko ima istineu tim pričama.

Visoka žena, koja je Ejli djelovala poznato, istupi i upita Vilamara: – Jesi limalo prije rekao da si očekivao kakoćeš ovdje naći Džondekama i Kimerana?

– Odavno ih nisi vidjela, zar ne Kamora? – upita je Vilamar.– Rođaci smo – počne Kamora objašnjavati Farnadalu. – Kimeran mi je

ujak, ali bio je mnogo mlađi od sestre, koja je moja majka. Kada se majka mojemajke pridružila duhovima drugog svijeta, majka ga je podigla kao da joj je sin,zajedno s Džondekamom i sa mnom. Kada je i muškarac s kojim je bilazdružena prešao na drugi svijet, postala je zelandona. To joj je u obitelji, i njezindjed je bio zelandoni. Pitam se hoda li još ovim svijetom?

– Hoda, i premda su mu godine usporile korak, i dalje je zelandoni SedmeŠpilje. Tvoja majka je sada duhovni vođa Druge – reče Vilamar.

– Ona koja je bila Zelandona Druge Špilje prije nje, ona koja me je naučilaizrađivati slike, sada hoda drugim svetom – dodao je Džonokol. – To je za menebio tužan dan, ali tvoja majka je dobra doniera.

– Zašto si mislio daćeš ovdje naći Kimerana i Džondekama? – upitao jeFarnadal.

– Trebali su odlučili krenuti odmah poslije nas i ići ravno ovamo. Mi smosu usput zaustavljali – objasnila je Zelandona Koja Je Prva. – Vodim na donier-turu Ejlu i Džonokola, to jest zelandona iz Devetnaeste. Dok je bio moj

pripravnik nismo bili na nekoj većoj turi, a nužno je da posjeti neka svetamjesta. Odavde smo trebali zajedno nastaviti i posjetiti jednu od najvažnijih

oslikanih Špilja. Nalazi se u jugoistočnom dijelu teritorija Zelandonaca. Nakrajućemo posjetiti rođake Kimeranove družice Beladore. Ona je Džornadonka.Njezin narod živi na dugačkom poluotoku koje ulazi u Južno more, južno odistočnog teritorija Zelandonaca.

– Kimeran je kao mladić krenuo sa sestrom-majkom na njezinu donier-turudo sjevernog kraja teritorija Džornadonaca. Susreo je Beladoru, združio se snjom i poveo je sa sobom. Njihova priča je slična Amelaninoj – reče Prva,

pokazavši na lijepu mladu ženu u njihovoj skupini – samo što se priča ove mladežene nesretno završila. Njezin muškarac sada hoda drugim svijetom i ona se želi

vratiti svom narodu. Nedostaje joj majka. Nosi novi život i željela bi da majkabude pokraj nje kad se dijete rodi.

– To je razumljivo – primijeti Kamora, suosjećajno se osmjehnuvšiAmelani. – Bez obzira na to koliko ljudi bili ljubazni, žena kada rađa uvijek želida majka bude pokraj nje, naročito prvi puta.

Ejla i Prva na brzinu razmijeniše poglede. Kamori vjerojatno nedostajenjezin narod.Čak i kada žena ne može odoljeti posjetitelju s nekog drugog

mjesta i pođe s njim, očigledno da nije lako živjeti sa strancima koji su rođacimuškarca. Iako su s istog područ ja, vjeruju uglavnom u iste stvari i imaju slične



običaje, svaka Špilja je posebna i pridošlica nikada ne može steći neki višistatus.

Ejla je shvatila da njezin položaj nije isti kao položaj tih mladih žena. Iakosu je nekada zvali Ejla Mamutovka, ona se među njima više osjećala kaostrankinja nego što se osjeća među Zelandoncima. Pleme je napustila s nadomda će pronaći narod sličan sebi, ali nije znala gdje ga treba potražiti. Nekolikogodina je živjela sama u ugodnoj dolini, dok nije srela Džondalara kad ga jeranio lav. Osim njega, Mamutovci su bili prvi od njenog roda koje je srela otkad je, kao dijete od pet godina, izgubila obitelj. Odgojilo ju je Pleme. Pleme nijebilo samo narod druge Špilje ili narod s drugog teritorija ili sa različitom bojomkose, očiju ili kože, ili narod koji je govorio drugim jezikom. Ljudi iz Plemenabili su potpuno drukčiji. Koristili su drukčiji način sporazumijevanja, njihovnačin razmišljanja, način na koji su radili njihovi mozgovi, bio je krajnjeneobičan. Čak su imali i drukčiji oblik glave, a i tijela su im se donekle

razlikovala.Oni su bez ikakve sumnje bili narod i postojale su mnoge sličnosti izmeđunjih i onih koje su nazivali Drugi. Lovili su životinje u svojoj blizini i skupljalihranu koja je rasla. Oblikovali su alat od kamena i pomoću njega izrađivaliodjeću, posude i skloništa. Bilo im je stalo do drugih i vodili su računa jedni odrugima, i premda su, kada su je pronašli, shvatili da je Ejla dijete Drugih, ipaksu je prihvatili. Ali razlikovali su se na način koji nije uspjela potpuno shvatiti,iako je odrasla među njima.

Ejla je imala razumijevanja za mlade žene koje su živjele daleko od svojih

obitelji, jer je znala koliko su im one nedostajale, ali nije i suosjećala s njima.One su barem živjele među ljudima koji su bili isti kao one. Bila je zahvalna što je pronašla svoju vrstu, a posebno je bila zahvalna što je među njima pronašlačovjeka kojem je bilo stalo do nje. Nije znala riječima opisati koliko joj je bilostalo do Džondalara. Nije se ni nadala daće dobili nekog takvog. On nije samogovorio da je voli, nego se i odnosio prema njoj s ljubavlju. Bio je ljubazan ivelikodušan, obožavao je njezinu kćer. Da nije njega, ne bi mogla bitipripravnica niti ući u zajednicu zelandona. On ju je podržavao, brinuo se oDžonejli kada nije bila kod kuće, iako je znala da bi mu bilo draže da je ona s

njim, a pričinjavao joj je i nevjerojatnu radost kad su dijelili užitke. Bezuvjetno ipotpuno mu je vjerovala i nije mogla povjerovati koliko je sretna.

Kamora pogleda Zelandonu Koja Je Prva. – Misliš li da se nešto dogodiloKimeranu i Džondekamu? – upitala je i zabrinuto se namrštila. – Mogla im sedogoditi neka nesreća.

– Da, mogla se, Kamora, a moglo ih je i nešto zadržati pa da ne krenu poplanu. Ili se u njihovoj Špilji moglo dogoditi nešto što ih je natjeralo da sepredomisle i odustanu od puta. U tom slučaju ne bi nam mogli javiti. AkoFarnadal nema ništa protiv, pričekatćemo ovdje nekoliko dana... – Pogledala ga

je, a on se osmjehnuo i kimnuo – ...prije nego nastavimo naše Putovanje, kakobismo im omogućili da nas sustignu.



– Možda bismo mogli učiniti i nešto više od toga – rekao je Džondalar. –Konji mogu putovati mnogo brže od ljudi. Možemo ih potražiti duž puta kojimsu trebali doći. Mogli bismo ih naći ako nisu predaleko. U svakom slučaju,možemo pokušati.

– To je odličan plan, Džondalare – složi se Ejla.– Znači li to da vas zaista nose na leđima, onako kako su to rekli

pripovjedači? – upita Farnadal.– Jesu li pripovjedači nedavno bili ovdje? – upitala je Ejla.– Bili su prije otprilike godinu dana. Mislio sam da je netko izmislio

nekoliko izuzetnih novih priča. Nisam znao da su istinite.– U jutroćemo krenuti u potragu – izjavio je Džondalar. – Sada je već

prekasno.Svi koji su to bili u stanju okupili su se u podnožju padine koja je vodila do

ispusta na kojem su živjeli. Ejla i Džondalar su na sva tri konja privezali kože za jahanje i košare s opremom za logorovanje i zalihama, a pastuhu i mladoj kobilistavili su ulare. Zatim je Džondalar podigao Džonejlu Sivki na leđa.

Zar i ta djevojčica može upravljati konjem? pitao se Farnadal. I to sasvimsama? Tako je malena, a konj je velika, snažna životinja. Zar se konji ne bitrebali bojati vuka? Uvijek do sada kad sam vidio da se vuk približio konjima,ovi su se uplašili i pobjegli, a ako bi pomislili da ih hoće napasti pokušali su gazgaziti. Kakvu jaku magiju posjeduje ta žena? Na trenutak je osjetio kako gaprožima strah, a onda se smirio. Djelovala je kao sasvim obična žena,

razgovarala je s ostalim ženama, pomagala u poslu, brinula se o djeci. Vrlo jeprivlačna, posebno kad se smiješi, i da nije tog naglaska, nikada ne biste pomislida je po biločemu izuzetna ili neobična. A kad tamo, upravo se vinula na tumrku kobilu.

Kad su krenuli ispratio ih je pogledom. Načelu je jahao muškarac, dijete usredini, a žena na kraju kolone. Muškarac je bio previše krupan za tog nabitogkonja, koga je zvao Trkač. Kada je sjeo na tamno-smeđeg pastuha, noge su muse gotovo vukle po tlu. Prvi puta vidi konja takve boje. Kad su životinje krenulebrzim kasom, muškarac se zavalio unatrag, podigao koljena i nogama obuhvatio

pastuha. Djevojčica se nagnula naprijed i gotovo polegla po vratu sme

đe-sivemlade kobile, a nožice su joj stršile u stranu. Sivkasto smeđa boja njene kobile

također je bila neobična, premda je tijekom putovanja na sjever već imao prilikevidjeti konje te boje. Neki su tu boju nazivali posebnim imenom, ali Ejla je zanju govorila jednostavno siva, što znači da je kobila dobila ime po boji.

Nedugo nakon što su krenuli, brzi kas pretvorio se u galop. Kada nisu biliopterećeni motkama za vuču, a naročito u jutro, konji su voljeli protegnuti noge.Ejla je polegla po Njiskinom vratu, što je za konja bio znak da pojuri koliko ganoge nose. Vuk je poskočio i dao se u trk. I Džondalar se nagnuo naprijed,

savijenih koljena priljubljenih uz životinju. Džonejla je jednom rukom zgrabilaSivkinu grivu, obraz je položila na vrat konja, zaškiljila i zagledala se ispredsebe, dok je drugom rukom obuhvatila vrat životinje koliko je najviše mogla.



Galop i vjetar koji im je puhao u lice predstavljali su veliku radost za jahače, pasu dopustili konjima da se istrče i nauživaju.

Kada su se natrćali. Ejla se malo uspravila. Džonejla se primakla bližeosnovi Sivkinog vrata, a Džondalar se djelomično uspravio i pustio noge da muvise. Sada su svi bili opušteniji i nastavili su lakim galopom. Ejla je dala Vukuznak i rekla ‘traži’. Znao je da to znači da treba tražiti ljude.

U to vrijeme na svijetu je bilo malo ljudi. Daleko brojniji od njih bili sumilijuni drugih stvorenja, od onih vrlo velikih do jako malih. Zbog toga su seljudi držali jedni drugih. Njušeći vjetar, Vuk je prepoznao veliki broj različitihživotinja u raznim fazama života i smrti. Rijetko kad bi mu vjetar donio mirisljudi, ali kada bi se to dogodilo, znao je da su to ljudi. I ostali su se dali upotragu. Promatrali su predio ne bi li ugledali kakav znak da su ovuda nedavnoprošli ljudi. Nisu se nadali da bi druga skupina putnika mogla biti tako blizuodredišta, jer bi u tom slučaju, da su se našli u kakvoj nevolji, sigurno poslalitrkača.

Oko podneva su zastali da nešto pojedu i puste konje na pašu. Nastavivšiput, mnogo više su obraćali pozornost na krajolik oko njih. Slijedili su nekakavnazovi trag: povremene odsjaje na drveću i grančice grmlja savijene na određeninačin. Ponekad je to bila mala gomila kamenja koja je s od prednje premastražnjoj strani bila sve tanja, a rijetko kada oznake na stijeni napravljenecrveno-oker bojom. Tragali su do zalaska sunca, a onda su se ulogorili. Šatore zaputovanja podigli su u blizini potoka koji je u blizini izvirao.

Ejla je izvadila malo kolača za putovanja, napravljenog od sušenih bobica,otopljenog sala i sušenog mesa izmrvljenog u sitne komadiće pomoću tučka.Razlomila ga je i spustila u vrelu vodu, dodavši u juhu još malo sušenog mesa.Džondalar i Džonejla su otišli prošetati po prilično ravnoj obližnjoj livadi i dijetese vratilo noseći gomilu luka koji su pronašli uglavnom po mirisu. Potok je napočetku sezone plavio tu ravnicu i dok se ona polako isušivala bila je pogodnaza rast određenih biljaka. Mogla bi je sljedećeg jutra obići i sakupiti još luka išto još uspijem naći, pomislila je Ejla.

Sutradan su krenuli poslije doručka, nakon što su dokrajčili sinoć skuhanu juhu u kojoj se našlo i neko korijenje i zelenje koje je Ejla pronašla tijekombrzog obilaska tog terena.

Ni drugog dana nisu bili sretnije ruke. Nisu pronašli nikakav znak koji biukazivao na to da su ovuda nedavno prošli ljudi. Ejla je vidjela tragove mnogihživotinja i počela ih je pokazivati Džonejli. Ukazivala joj je na sitnicekarakteristične za kretanja raznih stvorenja. Kada su trećeg dana u podne zastalikako bi pojeli objed, i Džondalar i Ejla su već bili pomalo zabrinuti. Dobro suznali koliko su Kimeran i Džondekam željeli vidjeti Kamoru i da Beladora jedvačeka vidjeti svoju obitelj.

Možda nisu ni pošli na put? Možda je iskrsnulo nešto što ih je prisililootkazati ili odložiti planirano putovanje, ili im se nešto putem dogodilo.



– Mogli bismo se vratiti do Velike rijeke i Prve Špilje Južnih Zelandonaca iraspitati se jesu li uopće prešli rijeku – predloži Ejla.

– Ti i Džonejla ne morate na taj dalek put. Mogu ja poći, a vi se vratite iobavijestite ostale. Ako se ne vratimo za nekoliko dana, počet će brinuti – rekao je Džondalar.

– Vjerojatno si u pravu – prihvati Ejla – ali nastavimo ih tražiti, barem dosutra. Onda možemo odlučiti.

Kasno su se ulogorili i izbjegli razgovor o odluci za koju su znali da jemoraju donijeti. Ujutro se osjećala vlaga u zraku i vidjeli su oblake na sjeveru. Urano jutro vjetar je bio hirovit, puhao je iz svih smjerova. A onda je počeo puhatisamo sa sjevera, povremeno vrlo jako, pa su i ljudi i konji postali nervozni. Ejla je uvijek nosila dodatnu odjeću u slučaju da se vrijeme promijeni ili ako ostanubudni do duboko u noć. Glečeri koji su se protezali od krajnjeg sjevera i stizalina samo nekoliko kilometara odavde, podsjećali su na golemu palačinkupolegnutu po zaobljenom vrhu zemlje i predstavljali zidove leda debele kaoplanine. Tijekom najtoplijih dana ljeta noći su obično bile svježe, a i danju sevrijeme znalo iznenada promijeniti. Sjeverni vjetar donio je zahlađenje ipodsjetio ih dačak i ljeti zima vlada zemljom.

Ali sjeverac je donio još nešto. U gužvi nastaloj oko raspremanja logorišta ipripremanja hrane, nitko nije zapazio promjenu u Vukovom držanju. Privukao jeEjlinu pozornost tek kada je zarežao. Visoko podignutog nosa gotovo senaginjao u smjeru vjetra. Nešto je namirisao. Svaki puta kada su napuštalilogorište davala mu je znak neka traga za ljudima. Vukovo vrlo razvijenoosjetilo mirisa nešto je uhvatilo, nekakav slab miris koji je donio vjetar.

– Pogledaj, majko! Pogledaj Vuka! – rekla je Džonejla. I ona je opazilapromjenu u njegovom ponašanju.

– Nešto je osjetio – složio se Džondalar. – Požurimo s pakiranjem.Ubacili su stvari u košare malo neurednije nego obično i privezati ih za

konje zajedno s kožama za jahanje, stavili ulare Trkaču i Sivki, ugasili vatru iuzjahali.

– Pronađi ih, Vuče – rekla je Ejla. – Pokaži nam kojim putom trebamo ići.

Zapovijed je propratila plemenskim znakovima.Vuk se zaputio na sjever, ali malo više na istok nego što su do tadaputovali. Ako je namirisao skupinu s kojom su se trebali susresti, onda je onaskrenula s mjestimično obilježene staze, ili se iz zbog nečeg drugog zaputila ugorje na istoku. Kad je počeo grabiti dugim koracima karakterističnim zanjegovu vrstu, Vuk je imao na umu samo jedan cilj. Slijedili su ga konji sNjiskom načelu. Putovali su cijelo jutro, nisu sečak zaustavili ni u uobičajenovrijeme da nešto pojedu.

Ejli se učinilo da je osjetila miris paljevine, a odmah potom joj je iDžondalar doviknuo – Ejla, vidiš li dim ispred nas?

Zaista je ugledala tanki trag dima koji se podizao u daljini i potjeralaNjisku u kas. Držala je Sivkin povodac i okrenula se kako bi provjerila je li



njena ljubljena kćer Džonejla spremna na to. Djevojčica se sva uzbuđenaosmjehnula majci, što je znaćilo da je itekako spremna. Džonejla je voljela sama jahati svog konja.Čak i kada su njena majka ili Džondalar tražili da radisigurnosti jaši ispred jednog od njih, na njihovim konjima, ako je staza bilaneravna ili da bi se mogla odmoriti i da se ne moračvrsto držati, dijete se

opiralo, premda je rijetko od toga imalo koristi.Kada su ugledali logorište i ljude u njemu, usporili su i nastavili sepribližavati. Nisu bili sigurni tko je pred njima. Možda je još netko putovaoovuda i ako bi na konjima uletjeli u logorište stranaca, to bi sve dovelo unepriliku.



23

A onda je Ejla ugledala plavokosog muškarca Džondalarove visine. I onnju.

– Kimerane! Tražili smo vas! Tako mi je drago što smo vas našli – rekla jeEjla s olakšanjem u glasu.

– Ejla! – povikao je Kimeran. – Jesi li to zaista ti?– Kako ste nas našli? – upitao je Džondekam. – Kako ste znali gdje tražiti?– Vuk vas je pronašao. Ima odličan nos – objasni Ejla.– Mislili smo daćemo vas, kad stignemo tamo, zateći u Kamorinoj špilji,

ali oni su bili iznenađeni našim dolaskom – rekao je Džondalar. – Svi su sezabrinuli, naročito tvoja sestra, Džondekame. Zato sam predložio da se vratimoputom kojim sam mislio daćete doći, i to na konjima, jer su oni mnogo brži odljudi.

– Ali kad su se djeca razboljela, skrenuli smo sa staze kako bismo našlimjesto za dobro logorište – rekla je Levela.

– Djeca su bolesna? – upitala je Ejla.– Da, kao i Beladora – izjavi Kimeran. – Možda bi bilo bolje da ne

prilazite. Najprije se razboljela Džinedela. Bila je vruća, tresla se, a poslije njese razbolio Levelin sin Džonlevan, a onda Beladora. Mislio sam daće bolestpreskočiti Džonerana, ali nekako u isto vrijeme kada se Džinedela osula pocijelom tijelu, i njega je počela tresti groznica.

– Nismo znali kako bismo im pomogli, pa smo ih pustili da se odmaraju,davali smo im piti dosta vode i pokušavali ublažiti groznicu vlažnim oblogama –izvijesti ih Levela.

– Dobro ste postupili – rekla je Ejla. – Vidjela sam nešto slično. NaLjetnom saboru Mamutovaca, kada sam dosta vremena provodila s Mamutom.Jedno Logorište je stiglo s nekoliko bolesnika, uglavnom su to bila djeca.

Mamut ih je natjerao da ostanu na samom rubu Logorišta Sabora i postavionekoliko Mamutovaca dačuvaju stražu kako im nitko ne bi prilazio. Bojali su seda se većina ljudi na Ljetnom saboru ne razboli.

– U tom slučaju, nikako ne puštaj Džonejlu da se igra s djecom –savjetovala je Levela – a i ti bi nas se trebala kloniti.

– Jesu li još uvijek vrući i imaju li groznicu? – upitala je Ejla.– Nisu više onako jako, ali su prekriveni crvenim točkama.– Pogledatću ih, ali ako nemaju groznicu, možda je već sve u redu.

Mamutovci smatraju da je to dječ ja bolest i kažu da je bolje ako je preboliš kaomali. Djeca se lakše oporavljaju. Odraslima je teže.



– To vrijedi i za Beladoru. Mislim da je njoj bolest teže pala nego djeci –rekao je Kimeran. – Još je slaba.

– Mamut mi je rekao da je groznica jača i teže prolazi i da crvenim mrljamatreba više vremena da nestanu ako se razboli odrastaočovjek – reče Ejla. –Povedi me da vidim Beladoru i djecu.

Njihov šator imao je dva vrha, glavna motka pridržavala je onaj viši, a krozrupu u blizini tog vrha izvijao se tanki pramen dima. Manja motka pridržavala jeprodužetak šatora, koji im je pružao dodatni prostor. Ulaz je bio dosta nizak iEjla se morala sagnuti. Beladora je ležala na vreći za spavanje u proširenomdijelu, a troje djece umorno je sjedilo na svojim vrećama za spavanje. S drugestrane bila su još tri mjesta za spavanje, dva spojena i jedno zasebno. Kimeran jeušao nakon Ejle. Mogao je stajati uspravno samo kod motke u glavnom dijelu,inače se po šatoru kretao pognut. Ejla je željela najprije pregledati djecu.Najmlađem, Levelinom sinu Džonlevanu, izgleda da je groznica prošla, premda je još bio trom i prekriven crvenim pečatima koji su ga očigledno svrbjeli.

Osmjehnuo se kada je ugledao Ejlu. – Gdje je Džonejla? – upitao je. Ženase sjetila da se je mala voljela igrati s njim. Mogao je izbrojiti tri godine, a onačetiri, ali ju je sustizao po visini. Voljela se igrati da mu je mama, a ponekad idružica, i zapovijedati mu. Njih dvoje su bili rođaci. Njegova majka Levela bila je Prolevina sestra, a Proleva je bila združena s Džondalarovim bratom,Džoharanom. Tako bliskim rođacima nisu dopuštali združivanje.

– Vani je – rekla je Ejla dok je stavljala podlakticu na njegovočelo. Nijebilo neprirodno toplo i nije je gledao staklastim pogledom znakovitim zagroznicu. – Mislim da ti je bolje, jesam li u pravu? Nisi više vruć.

– Hoću se igrati s Džonejlom.– Ne još, možda uskoro – rekla je Ejla.Potom je pregledala Džinedelu. Izgleda da se i ona oporavljala, iako su

njezine crvene točke još bile veoma živopisne. – I ja se želim igrati s Džonejlom– rekla je djevojčica. Blizanci su mogli izbrojiti pet godina. Kimeran iDžondalar su si bili jako slični – obojica su bili visoki i plavokosi – iako nisubili u rodu. Džonejla i Džinedela također su bile plavokose i imale su plave oči,samo što je Džonejla imala iste žive, izrazito plave Džondalarove oči.

Džoneran, Džinedelin brat blizanac, imao je dosta tamnu smeđu kosu, izeleno-smeđe oči, kao njegova majka, ali vjerojatnoće biti visok na Kimerana.Kad je Ejla položila podlakticu na njegovočelo, osjetila je da je još vruć ividjela je da su mu oči sjajne od groznice. Po njegovom tijelu izbijale su brojnecrvene točke koje nisu bile baš jasno izražene.

– Datću ti nešto odčega će ti uskoro biti bolje – rekla je Ejla dječaku. –Hoćeš li sada popiti malo vode? Mislim da bi onda trebao leći.

– Dobro – složio se dječak i slabašno joj se osmjehnuo. Dohvatila je vreću

s vodom i napunila zdjelicu koju je našla pokraj njegove vreće za spavanje.Pomogla mu je držati zdjelicu dok je pio. Nije mu morala dva puta reći da legne.Na kraju je otišla do Beladore. – Kako se osjećaš? – upitala je Ejla.



– Znam i za bolje – odgovorila je žena. Pogled joj je i dalje bio staklast, igovorila je kroz nos. – Jako mi je drago što si ovdje, ali kako ste nas pronašli?

– Kada vas nismo našli u Kamorinoj Špilji, pomislili smo da vas je neštozadržalo. Džondalar je predložio da vas potražimo na konjima. Brži su od ljudi.Zapravo vas je Vuk nanjušio, i doveo nas ovamo – objasnila je Ejla.

– Tek sada shvaćam koliko vaše životinje mogu biti korisne – rečeBeladora. – Nadam se da nećeš dobiti ovu bolest. Užasna je, a sada me je počeloi sve svrbjeti. Hoće li ove crvene mrlje nestati?

– Trebale bi uskoro izblijedjeti – odgovori Ejla – premda može proći jošneko vrijeme prije negoli potpuno nestanu. Pripravitću nešto protiv svrbeži igroznice.

Do tada su se i ostali nagurali u šator, Džondalar i Kimeran stajali su pokrajone više motke, a ostali oko njih.

– Kako to da su se Beladora i djeca razboljeti, a mi ostali nismo? – upitala je Levela. – Barem još nismo.

– Ako niste do sada, vjerojatno ni nećete – odgovori Ejla.– Zabrinula sam se da možda netko tko je bio ljubomoran što idemo na put

nahuškao zle duhove na nas – rekla je Beladora.– Ne znam. Jesi li bilo koga naljutila?– Ako i jesam, nisam namjerno. Bila sam uzbuđena štoću vidjeti obitelj i

svoju Špilju. Kad sam odlazila s Kimeranom, nisam bila sigurna hoću li ih ikadaviše vidjeti. Možda je izgledalo kao da se hvalim – rekla je Beladora.

– Je li itko iz Prve Špilje Južnih Zelandonaca spomenuo da je prije vas jošnetko bio kod njih u posjeti? Je li je netko bio bolestan dok ste bili kod njih? –upitala je Ejla Kimerana.

– Prije nas su rijeku prešli još neki ljudi, zapravo više skupina, i mislim da je njihov zelandoni njegovao nekoga tko je bio bolestan – reče Kimeran. – Alinisam pitao.

– Ako je i bilo zlih duhova, oni možda nisu bili usmjereni prema tebi,Beladora. premda ima bolesti od kojih sečovjek razboli i kada ih nitko neprizove. One se jednostavno prenose – reče Ejla. – Ova groznica s crvenimtočkama mogla bi biti jedna od tih bolesti. Ako je preboliš dok si mlad, običnose više ne vraća kad odrasteš. Barem mi je tako rekao jedan Mamutovac.Pretpostavljam da ste je svi vi već preboljeli u djetinjstvu, jer da niste, i vi bistese sada razboljeti.

– Čini mi se da je jedne godine na ljetnom saboru puno nas bilo bolesno –prisjetio se Džondekam. – Sve su nas strpali u jedan šator, a kad nam je bilobolje, šepurili smo se uokolo svi važni, jer su nas obasipali pažnjom. Za nas je tobila igra.Čini mi se da smo imali i te točke. Sjeća li se toga itko od vas?

– Ja sam vjerojatno bila premalena da bih se toga sjećala – reče Levela.



– A ja sam bio baš toliko stariji da nisam obraćao pažnju na mlađu djecu, nina zdravu, niti na bolesnu – dodao je Džondalar. – Ako se tada nisam razbolio,onda mora da sam to preležao kao sasvim mali, jer se ne sjećam. A ti Kimerane?

– Mislim da se sjećam tako nečeg, ali samo zato što mi je sestra bila uzajednici zelandona – reče visokičovjek. – Na Ljetnim saborima se uvijek tolikotoga događa, a djeca iz iste Špilje nastoje vrijeme provesti zajedno. Ponekadčakni ne opaze što ostali rade. A ti, Ejla? Jesi li ti imala tu bolest uz koju idugroznica i crvene pjege?

– Sjećam se da sam u djetinjstvu povremeno bila bolesna i da sam imalagroznicu, ali ne sjećam se da sam ikada imala crvene pjege. Ali nisam serazboljela kad sam s Mamutom otišla u Logorište Mamutovaca, u kojem je bilooboljelih, da naučim nešto o toj bolesti i kako se ona liječi. Kad smo već kodtoga, idem van potražiti nešto odčegaćeš se osjećati bolje, Beladora. Neke traveimam kod sebe, ali biljke koje su mi potrebne rastu gotovo svuda, pa bi mi bilodraže naći svježe.

Svi su napustili šator osim Kimerana koji je ostao njegovati Beladoru idjecu.

– Majko, mogu li ostati s njima? – upitala je Džonejla, pokazujući na drugudjecu.– Oni se sada ne mogu igrati, Džonejla – rekla joj je majka. – Moraju se

odmarati, a bilo bi mi drago ako bi mi ti pomogla naći neke biljke od kojihće imbiti bolje.

– Što tražiš? – upitala je Levela kada su izašle. – Mogu li ti ja pomoći?– Znaš li kako izgleda hajdučka trava? A treba mi i vrbina kora, ali nju

znam gdje mogu naći. Vidjela sam nekoliko prije nego smo stigli ovamo.– Je li hajdučka trava ona biljka finih listova i sićušnih bijelih cvjetova koji

rastu u svežnjevima? Malo sliči mrkvi, ali ima jači miris. Miris je jedan odnačina da ih razlikuješ, zar ne? – upita Levela.

– Odličan opis – reče Ejla. – A podbelj?– Veliki okrugli debeli zeleni listovi, bijeli i mekani s donje strane.– I tu biljku znaš. Odlično. Idemo ih naći.Džondalar i Džondekam stajali su pokraj ognjišta ispred šatora i

razgovarali, a Džonejla je trčkarala oko njih i slušala.– Beladora i Džoneran još imaju blagu groznicu. Idemo potražiti neke

biljke kojeće spustiti temperaturu. I nešto protiv svrbeži. Povestću Džonejlu iVuka – dobaci im je Ejla.

– Upravo smo razgovarali o tome da bismo trebali sakupiti još drva – rekao je Džondalar. – A ja sam htio potražiti neka stabla za motke za vlaku.Čak i kadase Beladora i djeca oporave, vjerojatno im neće biti do dugog pješačenja. Ionako

bismo trebali što prije krenuti natrag do Kamorine Špilje, jerće se ina

čezabrinuti i za nas.

– Misliš li daće se Beladora htjeti voziti na vlaki? – upitala je Ejla.



– Svi smo vidjeli Prvu kako se vozi na njima. Izgleda da joj se sviđa.Mislim da ljudi manje zaziru od toga otkad su nju vidjeli – reče Levela. – Zašto je ne bismo pitali?

– Ionako moram po košaru za skupljanje – složila se Ejla.– I ja ću uzeti svoju, a moramo obavijestiti Kimerana i Beladoru kamo

idemo – reče Levela. – Reći ću Džonlevanu daćemo mu donijeti nešto odčegaće mu biti bolje.

– Sada mu je bolje paće i on htjeti ići s vama, pogotovo kad sazna daDžonejla ide s vama – rekao je Džondekam.

– Znam daće htjeti – složila se i Levela – ali mislim da je prerano. Što timisliš, Ejla?

– Kada bih bolje poznavala ove predjele i kad bih znala kuda idemo moždabi i mogao, ali ovako ga se ne usuđujem povesti.

– Takoću mu i re

ći – odgovori Levela.

– Jaću povesti Beladoru – reče Ejla. – Njiska je navikla vući motke.Prošlo je nekoliko dana od kada su pronašli nestale obitelji, ali se Beladora

još nije potpuno oporavila. Ejla se bojala da bi mogla zaraditi neke kroničnetegobe koje bi joj otežale nastavak Putovanja, ako je prerano izloži naporu.

Nije dodala da Trkač nije pravi konj za njenu vlaku, jer je njime težeupravljati.Čak je i Džondalar, koji se s njim odlično snalazio, ponekad imaoproblema kad bi pastuh postao razdražljiv. Sivka je bila mlada, a Džonejla jošmlađa što se tiče sposobnosti. A budući da će Njiska iza sebe vući vlaku. Ejlićebiti dosta teško držati povodac i još pomagati kćeri upravljali konjem. Nije bilasigurna bi li i za Sivku trebali napraviti motke za vuču.

Veliki šator u kojem su logorovali ostali putnici dok su neki od njih bilibolesni, bio je skrpan od manjih šatora za putovanja i dodatnih koža, i trećavlaka mogla bi ponijeti motke za šatore i ostale stvari koje su napravili kad su sezaustavili, a koje bi inače ostavili. Djeci je bilo mnogo bolje, ali su se i daljelako zamarala. Na motkama za vuču moći će se odmoriti tijekom putovanja ineće se morati zbog njih zaustavljati. Ejla i Džondalar su se željeli vratiti što jeprije moguće. Bili su uvjereni da se oni koji su ihčekali već pitaju gdje su.

Noć prije planiranog polaska obavili su sve što se trebalo obaviti kako biujutro što prije krenuli. Ejla, Džondalar, Džonejla i Vuk koristili su vlastiti šatorza putovanja. Ujutro su na brzinu pojeli sinoćnje ostatke, spakirali sve na vlake,uključujući i okvire za leđa u kojima su obično nosili najosnovnije stvari,zaklon, dodatnu odjeću i hranu. Iako su odrasli bili navikli to nositi, otkrili su da je mnogo lakše hodati bez teškog tereta. Krenuli su dosta rano i uspjeliodmaknuti više nego što su mislili, ali je ipak većina ljudi predvečer bilaumorna.

Dok su ispijali posljednje gutljaje večernjegčaja, Kimeran i Džondekampredložili su da se zaustave kako bi mogli poći u lov. Nisu željeli doći kod



Kamorinih rođaka praznih ruku. Ejla je bila zabrinuta. Vrijeme ih je do tadadobro služilo. Kiša je malo padala samo one noći kada su Ejla i Džondalarpronašli ostale putnike. Poslije toga se razvedrilo, ali Ejla nije znala koliko dugoće još tako ostati. Džondalar je znao da ima dobar nos za vrijeme i običnopredosjeti kišu.

Nije mogla reći da je miris taj koji nagovještava kišu, nego je to prije nekiposeban okus u zraku, ačesto i vlaga. U kasnijim vremenima, nekiće ozon kojise prije kiše javlja u atmosferi nazivati svježi zrak, a oni koji su u stanju osjetitiga smatraju da ima metalni okus. Ejla nije imala naziv za to i bilo joj je teškodrugima objasniti na što misli, ali znala je za njega. Ni ovog puta nije jojpromakao taj nagovještaj kiše kojaće uskoro pasti. Trenutno joj uopće nije bilodo gacanja po blatu i pljusku.

Ejla se probudila prije nego je svanulo. Ustala je, jer je morala otići donoćne košare, ali je na kraju ipak izašla van. U ognjištu ispred šatora još je tinjaožar, osiguravajući dovoljno svjetlosti da vidi doći do obližnjeg grma. Zrak je bioprohladan i svjež, a dok se vračala prema šatoru primijetila je da se crnilo noćipočelo povlačiti i da polako rudi zora. Promatrala je kako zasićena tamnocrvenaboja plavi istočno nebo i kako se na njoj sve jasnije pojavljuje šarenilo tamnogrimiznih oblaka, praćeno svjetlošću koja je crveno nebo učinila vatrenijim iraspršila oblake u skupine titrave boje.

– Sigurna sam daće uskoro kiša – rekla je Džondalaru kada se vratila ušator – bitće to velika oluja. Znam da ne žele doći praznih ruku, ali ako odmahkrenemo mogli bismo stići prije kiše. Ne želim da Beladora pokisne i promrzne

sada kad se počela oporavljati i nimalo mi se ne bi sviđalo da nam se sve smoći izablati ako to možemo izbjeći.I ostali su se rano probudili, planirajući krenuti odmah nakon izlaska sunca.

Svi su mogli vidjeti tamne oblake na obzoru i Ejla je bila sigurna daće uskorolijevati kao iz kabla.

– Ejla kaže da se sprema velika oluja – rekao je Džondalar drugoj dvojicimuškaraca kada su spomenuli lov. – Ona misli da bi bilo bolje ostaviti lov zakasnije, kad stignemo tamo.

– I ja vidim oblake u daljini – reče Kimeran – ali to ne znači da će i ovdjepadati kiša. Dosta su daleko.

– Ejla ima dobar nos za kišu – rekao je Džondalar. – Uvjerio sam se u to.Nije nam nužno sušiti odjeću i blatnu obuću.

– Te ljude smo vidjeli samo prigodom Združivanja – izjavio jeDžondekam. – Ne želim ih moliti za gostoprimstvo ako nemam ništa ponuditizauzvrat.

– Proveli smo tamo samo pola dana prije nego što smo krenuli u potragu zavama, ali opazio sam da nikada nisu vidjeli bacač koplja. Mogli bismo ih

pozvati s nama u lov i pokazati im kakoće ga koristiti. To bi možda bio bolji darnego da im samo donesemo meso – predložio je Džondalar.



– Pretpostavljam... zar zaista misliš daće kiša tako brzo početi? – upitao jeKimeran.

– Kada se radi o kiši, onda vjerujem Ejlinom nosu. Rijetko kada pogriješi.Već nekoliko dana ponavlja da sve miriši na kišu i misli daće udariti velikaoluja. I to takva da ne bismo voljeli da nas uhvati na otvorenom.Čak predlažeda se ne zaustavljamo ni radi spremanja podnevnog obroka. Imamo vodu ikolače za putovanja, toće nam biti dovoljno. Trebali bismo što prije stići.Beladora se počela oporavljati i sigurno ne želiš da pokisne do gole kože.

A onda mu je nešto palo na pamet. – Stići ćemo brže budemo li jahali.– Previše nas je za tri konja – primijeti Kimeran.– Neki se mogu voziti na motkama za vuču, a svakog konja može uzjahati

po dvoje. Jesi li ikada pomišljao sjesti na konja? Mogao bi sjesti iza Džonejle.– Možda bi netko drugi trebao sjesti na konja. Ja imam dugačke noge i

mogu brzo trčati – reče Kimeran.– Ne možeš brže od konja – reče Džondalar. – Beladora i njezina djeca

mogu se voziti na motkama za vuču. Bitće to neudobna vožnja, ali neće im bitiprvi put. Opremu s Trkačevih motki za vuču možemo prebaciti na Sivkine.Levela i Džonlevan mogu jahati sa mnom na Trkaču. Ostajete ti i Džondekam.On bi se mogao smjestiti na motke za vuču, ili može jahati iza mene na Trkaču,a Levela i njezin mališan mogu se smjestiti na motke za vuču. A ti možeš jahatis Ejlom ili Džonejlom. Imajući u vidu tvoje dugačke noge, bilo bi bolje da jašešs Džonejlom, jer ona sjedi sasvim naprijed, blizu Sivkinog vrata. Misliš li da bise mogao pridržavati nogama dok sjediš na kobili? Možeš se držati i za konopcemotki za vuču. Tko god bude jahao sa mnom može se držati za mene. Nećemomoći dugo tako jahati, jerće se konji umoriti, ali mogli bismo mnogo bržeprevaliti dobar dio puta ako ih pustimo da neko vrijeme trče.

– Očigledno si razmišljao o tome – primijeti Džondekam.– Počeo sam razmišljati kad me je Ejla upoznala sa svojim bojaznima –

odgovorio je Džondalar. – Što ti misliš o tome, Levela?– Ne želim pokisnuli ako baš ne moram. Ako Ejla kaže daće padati kiša, ja

joj vjerujem. Vozitću se na motkama za vuču s Džonvelanom kao Beladora, bez

obzira štoće biti trešnje, samo da što prije stignemo.Dok se grijala voda začaj, teret na vlakama bio je preraspodijeljen, a Ejla iDžondalar rasporediše ljude. Vuk ih je promatrao iz prikrajka, blago nakrivljeneglave kao da se pita što se to događa. Savijeno uho još je više isticalo njegovuznatiželju. Ejla je to vidjela i osmjehnula se. U početku su išli polako, a ondaDžondalar i Ejla razmijeniše poglede i Džondalar dovikne ostalima:

– Čvrsto se držite.Ejla se nagnula naprijed i zapovjedila svom konju neka potrči. Njiska je

najprije krenula brzim kasom, a onda se dala u galop. Postigla je sasvim solidnubrzinu, imajući u vidu da je vukla vlaku. Ostala dva konja slijedila su je. Vuk jetrčao usporedno s njima. Džondekam i Kimeran bili su ushićeni i zastajao im jedah od uzbuđenja, a oni koji su sečvrsto držali za motke za vuču, koje su



poskakivale po neravnom tlu, bili su malo i uplašeni. Ejla je pažljivo motrila nasvog konja, ičim je opazila da se Njiska počela naprezati, odmah je usporila.

– To je bilo baš uzbudljivo – rekla je Beladora.– Bilo je zabavno! – uglas povikaše blizanci. – Možemo li opet? – upitala

je Džinedela.– Da, možemo li opet? – ponovio je Džoneran.– Juritćemo opet, ali Njiska se sada mora malo odmoriti – reče Ejla. Bila je

zadovoljna udaljenošću koju su prešli u tom kratkom vremenu, aličekao ih je još dugi put. Nastavili su polako. Kad je osjetila da se njezin konj dovoljnoodmorio. Ejla je poviknula: – Idemo ponovo!

Kada su se konji dali u trk, jahači su sečvrsto uhvatili, jer su sada znali štoih čeka. One koji su se prvog puta uplašili, sada više nije bilo toliko strah, ali sui dalje bili uzbuđeni što se kreću brže nego što je itko od njih mogao trčati, čak ioni s najdužim nogama.

Divlji konji, ukroćeni, ali ne i pripitomljeni, bili su vrlo jaki ičvrsti.Njihova kopita nije trebalo štititi od kamenitog tla, bili su u stanju nositi ili vućiiznenađujuće težak teret i bili su neočekivano izdržljivi. Iako su voljeli trčati,nisu mogli dugo juriti kad bi nosili dodatni teret, pa je Ejla pomno motrila naprve znake umora kod konja! Nakon što ih je ponovno usporila, a onda im i potreći put dala znak neka pojure, izgledalo je kao da konji počinju uživati u tome.Isto kao i Vuk. Njemu je to izgledalo kao nekakva igra. Pokušavao je predvidjetikadaće ponovno pojuriti kako bi ih pretekao.

Kasno poslijepodne Ejli i Džondalaru se učinilo da im je krajolik kroz kojiprolaze poznat, premda nisu bili sasvim sigurni. Nisu željeli promašiti stazu koja

će ih odvesti do Špilje Kamorinog naroda. Vilamar je poznavao ovo područ je idoveo ih je onamo, ali on sada nije bio tu. Kad su se kretali sporije, svi suopazili kako se vrijeme mijenja. Zrak je bio vlažan, a vjetar je postajao sve jači.A onda se začula grmljavina i nedaleko od njih sijevnula je munja popraćenaudarom groma. Ejla se počela tresti, ali ne samo od iznenadnog naleta vlažnogzraka. Grmljavina ju je previše podsjećala na potres, a potrese je mrzila više odsvega.

Zamalo su promašili stazu, ali su srećom Vilamar i još nekolicina ve

ć danima bili na straži. Džondalaru je itekako laknulo kada je ugledao poznati lik

kako im maše. Glavni trgovac je ugledao konje kada su još bili dosta daleko iposlao je jednog od ljudi da javi Špilji da se konji vraćaju. Kako nije vidio daitko hoda pokraj konja. Vilamar se prestrašio da nikoga nisu našli, ali kada suprišli bliže, ugledao je više od jedne glave iznad leđa konja, i shvatio da višenjih jaše zajedno. A onda je ugledao i motke za vuču i ljude na njima.

Ljudi iz Špilje žurili su niz stazu. Kada je Kamora ugledala brata i ujaka,nije znala kome bi prvom pritrčala. Riješili su njezinu nedoumicu tako što su

obojica otrčali do nje i zajedno je zagrlili.– Požurite, počinje kiša – požurivao ih je Vilamar.



– Motke za vuču možemo ostaviti ovdje – rekla je Ejla, pa svi zajednopožuriše stazom.

Putnici su ostali duže negoli je bilo predviđeno, djelomično kako biomogućili Kamori da bude sa svojima, i da bi njen muškarac i djeca upoznalirođake. Njihova Špilja bila je dosta usamljena, i premda su odlazili na Ljetnesabore, u blizini nisu imali susjede. Džondekam i Levela razmišljali su bi liostali s Džondekamovom sestrom, pa da ih putnici pokupe pri povratku. Ona jeizgledačeznula za društvom i vijestima o ljudima koje je poznavala. Kimoran iBeladoračvrsto su bili odlučili krenuti kad i Prva. Beladorin narod živio je nakraju planiranog Putovanja.

Prva se nadala daće krenuti za nekoliko dana, ali je Džonejla dobilaboginje kad su već započeli pripreme za polazak, pa su morali ostati još nekovrijeme. Troje zelandona među putnicima dijelilo je lijekove i upute Špiljičiji subili gosti. Objašnjavali su im kako trebaju njegovati one koji se zaraze, iupozoravali ih daće se vjerojatno i oni razboljeti, ali da bolest obično nije jakoozbiljna. Dok su Ejla i Džondalar tragali za ostalima, lokalna zelandonaupoznala se s Prvom i Džonokolom i sada je itekako cijenila njihovo znanje.

Ljudi iz Devete špilje govorili su krajnje opušteno o svojim iskustvima otoj bolesti, kako ljudi ne bi postali nervozni kada shvate da se i oni mogurazboljeti. Iako se Džonejla počela oporavljati, Zelandona je odlučila odgoditiputovanje sve dok ljudi iz Špilje ne počnu pokazivati simptome bolesti. Njihtroje su im tada objasnili kako treba njegovati oboljele i preporučili im trave iobloge od kojihće bolesnicima biti bolje. Mnogi iz Špilje su se razboljeli, ali nesvi, pa je Prva došla do zaključka da su barem neki od njih već preležali boginje.

Zelandona i Vilamar znali su da i u tom područ ju ima nekoliko svetihmjesta i razgovarali su o njima s Farnadalom i njihovom Donierom. Prva jeznala za njih, ali ih nije vidjela, a Vilamar ih je vidio prije dosta godina. Tamjesta bila su u vezi s najvećom oslikanom špiljom u blizini Sedme ŠpiljeJužnih Zelandonaca, isto kao i ona u bliziniČetvrte Južne Špilje. To su bilasveta mjesta, ali ako je suditi po opisu, tamo se nije imalo bog zna što vidjeti,osim nekoliko grubih crteža na kamenim zidovima.

Već su toliko kasnili da je Prva odlučila preskočiti ta mjesta na ovoj donier-turi kako bi im ostalo dovoljno vremena da vide neka druga. Mnogo važnije jebilo da vide najveće sveto mjesto nedaleko Amelanine Špilje. A još su moraliposjetiti i susjede Džornadonce i Beladorinu Špilju.

Produženi boravak omogućio je Devetoj Špilji bolje upoznavanje ljudi izKamorine Špilje, a Džondalar je dobio priliku prikazati im bacač koplja i onimakoji su bili voljni naučiti pokazao je kakoće ga napraviti. Dok sučekali,Džondakam i Levelačesto su posjećivali Kamoru i njezine rođake, tako da subili spremni krenuti s putnicima kad je napokon osvanuo dan polaska. Tijekomovog produženog posjeta, dvije Špilje su se sprijateljile ičak su razgovarale obudućem uzvratnom posjetu.



Bez obzira na sve to prijateljstvo, posjetitelji su jedvačekali kadaćekrenuti, a ljudima iz Špilje je laknulo kad su gosti konačno otišli. Nisu bilinavikli na posjetitelje, za razliku od Devete Špilje koja se nalazila u sred gustonaseljenog područ ja. To je bio jedan od razloga zašto je Kamori i daljenedostajala obitelj i prijatelji.Čvrsto je bila odlučila da Špilja ode u taj uzvratni

posjet i da, ako može, nagovori svog muškarca da tamo ostanu.

Kad su ponovno krenuli na put, putnicima je trebalo nekoliko dana da sevrate u kolotečinu putovanja. Sastav nove skupine putnika dosta se razlikovaood onog na početku, u prvom redu zato što su sada bili brojniji i što je bilo višedjece koja su ih usporavala. Dok je bila samo Džonejla koja je jahala Sivku,napredovali su dosta brzo, ali s još dvoje mališana dovoljno starih da samihodaju i jednim još mlađim, koji je htio pješačiti kad je vidio da druga djecuhodaju, njihovo napredovanje se znatno usporilo. Ejla je na kraju predložila dase troje djece smjesti na motke kojeće vući Sivka, a da Džonejla jaši na mladojkobili. Tako su mogli putovati brže.

Što je ljeto više odmicalo, a oni nastavljali na jug, dani su postajali svetopliji. Vrijeme je uglavnom bilo ugodno, osim kad bi povremeno naišla kakvaoluja s kišom ili udarila sparina. Na putovanjima ili dok su radili po toplomvremenu, muškarci sučesto nosili samo tkaninu oko prepona i ponekad nekuvrstu prsluka. Nezaobilazne su bile i ukrasne perle koje su ujedno služile zaodređivanje pripadnosti. Žene su obično bile u širokim, udobnim, haljinama bezrukava s prorezima sa strane, koji su im omogućavali lakše hodanje,

napravljenim od meke jelenje kože ili ispletenim od vlakana, koje su oblačilepreko glave i vezivale u struku. Ali što je vrijeme postajalo topliječak je i talagana odjeća postajala suvišna i oni su se sve više razgolićavali. I muškarci ižene ponekad su nosili samo kožne trake oko prepona ili kratke suknjice sresama i perlice. Postupno izlaganje suncu bila je najbolja zaštita, i premda onito nisu znali, to je najzdraviji način da se dođe do nekih vrlo važnih vitamina.

Zelandona je sve više hodala i Ejli sečinilo da Prva polako mršavi. Imala jemalih problema pokušavajući držati korak s ostalima, ali je uvijek ustrajavala uodluci da se na neko novo mjesto doveze na vlaki. Ljudi bi se uzbudili kada su

vidjeli da je vuče konj, a ona je smatrala da to doprinosi tajanstvenostizelandona kao i položaju Prve Među Onima Koji Služe Veliku Majku Zemlju.Ruta koju su osmislili Zelandona i Vilamar, vodila ih je na jug kroz

otvorene šume i prerije, duž zapadne strane drevnih planina koje je vrijemeutabalo i poravnalo i povrh kojih vulkani stvaraju nove planine. Na kraju suskrenuli na istok, kružeći oko podnožja središnjeg gorja, i nastavili putovati naistok između južnog kraja gorja i sjeverne obale Južnog mora. Na putu sučestoviđali divljač, ptice i razne vrste životinja koje su se ponekad kretale u krdima,dok su ljude susretali samo u naseobinama koje su posjetili.

Kad nisu bili u posjetu nekoj Špilji ili na Ljetnom saboru, Ejla se radodružila s Levelom, Beladorom i Amelanom. Zajedno su obavljale razne poslovesa svojom djecom. Amelanin trbuščić se počeo primjećivati, ali zato više nije



imala jutarnje mučnine, a i hodanje joj je godilo. Njezino dobro zdravlje ividljivi znaci materinstva sve više su privlačili Vilamarove pomoćnike,Tivonana i Palidara. Ali u svakoj Špilji, na Ljetnom saboru ili nekom svetommjestu na njihovoj donier-turi, bilo je mnogo mladića koji su je isto takosmatrali privlačnom. A ona je uživala u njihovoj pažnji.

Kako je Ejlačesto bila sa Zelandonom, i mlade žene su naučile ponešto odonogačemu je Zelandona podučavala svoju pripravnicu. Slušale su i ponekad seuključivale u razgovor o raznim stvarima – liječenju, prepoznavanju biljaka,načinima brojenja, značenju boja i brojeva, pričama i pjesmama iz Povijesti iLegendi Starih. Donieri izgleda nije smetalo da svoju mudrost prenosi i njima.Znala je da u trenucima krize nije loše imati u blizini više ljudi koji znaju što imvaljačiniti.

Dok su putovali na istok,često su nailazili na rijeke koje su se slijevale nizmasiv i ulijevale u Južno more. Kako niti jedna od njih nije bila široka, naviklisu ih prelaziti, a onda su naišli na jednu koja je presijecala veliku dolinu i teklaod sjevera prema jugu. Skrenuli su i slijedili je na sjever dok nisu stigli dopritoke koja se u nju ulijevala iz pravca sjeveroistoka. Potom su nastavilislijediti nju.

Uskoro je skupina putnika naišla je na veoma ugodnu rijetku šumu na obalipolukružnog jezera. Iako je bilo rano poslijepodne, prekinuli su putovanje ipodigli logorište u travi između grmlja i obližnjeg gaja. Djeca su prije večernjegobroka otkrila veliki potez borovnica. Otišla su ih brati u namjeri da ih podijelesa starijima, ali više su jela nego što su brala. Žene su ugledale rogoz i trsku uz

rub vode, a lovci su pronašli svježe tragove papaka.Kad su zapalili vatru i opustili se uz zdjelicučaja. Vilamar je rekao: – Jakosmo blizu domu onih koji žive najbliže najvažnijoj Svetoj špilji svihZelandonaca. Velika smo skupina i ne možemo se pojaviti praznih ruku izatražiti gostoprimstvo. Moramo donijeti nešto što odgovara našem broju.

– Ako je suditi po ovim otiscima,čini mi se da je ovdje nedavno zastalokrdo turova ili bizona – rekao je Kimeran.

– Možda redovito dolaze ovamo na pojilo. Ako se zadržimo neko vrijeme,mogli bismo u lov na njih – reče Džonokol.

– Ili bi ih ja mogao potražiti na Trkaču – predložio je Džondalar.– Većina je gotovo ostala bez koplja – reče Džondekam. –Ja sam još jedno

slomio u prethodnom lovu, i dršku i vrh.– Na ovom područ ju bi trebalo biti dobrog kremena – procijenio je

Džondalar. – Ako ga uspijem pronaći, napravitću nove vrhove.– Putujući ovamo vidio sam stabla ravna kao strijela, mlađa od onog tamo.

Od takvog bismo mogli napraviti dobre drške za koplja – reče Palidar. – Nijedaleko odavde.

– Od većih stabala mogli bismo napraviti nove motke za vuču na kojimabismo odvukli meso do Špilje koju želimo posjetiti – predložio je Džondalar.



– U ovo doba godine nekoliko mladih bikova osiguralo bi nam svježe mesoi meso za sušenje, loj za kolačiće za putovanja i gorivo za lojanice, kao i kožu ilidvije – dodala je Ejla. – Od tih koža mogli bismo napraviti novu obuću. Nemamništa protiv da uglavnom idem bosa, ali ponekad bih rado zaštitila stopala, amoja obuća se prilično pohabala.

– Pogledajte samo te rogoze i trsku – javila se i Beladora. – Možeš i od njihisplesti obuću, a možemo napraviti i nove prostirke za spavanje, košare,podmetače i mnoge druge stvari koje su nam potrebne.

– Čak i darove za Špilju koju želimo posjetiti – složila se i Lavela.– Nadam se da se nećemo predugo zadržati. Moj dom je sada već jako blizu

i postajem nestrpljiva – reče Amelana. – Jedvačekam vidjeti majku.– Sigurna sam da se ne želiš vratiti praznih ruku – reče Prva. – Zar ne bi

htjela donijeti majci poneki dar i možda malo mesa za Špilju?– U pravu si! Trebala bih tako učiniti da ne ispadne kako dolazim kući kao

prosjakinja – složila se Amelana.– Dobro znaš da nisi prosjakinjačak i ako ništa ne doneseš, ali zar ne bi

bilo lijepo da im nešto daš kada dođeš? – upita Levela.



24

Svi su se složili kako je došlo vrijeme da se nekoliko dana posvete lovu,

skupljanju hrane i obnavljanju zaliha i opreme koja je počela pokazivati znakovehabanja. Svi su bili uzbuđeni što su pronašli mjesto gdje svega ima u izobilju.– Želim ubrati ove bobice. Potpuno su zrele – reče Levela.– Svakako, ali najprije moram napraviti košaricu kojuću moći objesiti oko

vrata kako bi mi obje ruke bile slobodne za branje – rekla je Ejla. – Moram ihdosta nabrati i osušiti za kolačiće za putovanja, a to znači da ću morati isplesti i jednu ili dvije prostirke na kojimaću ih sušiti.

– Bi li i meni napravila košaricu? – upitala je Zelandona. – Brati bobice,barem to mogu.

– I ja bih rado brala. Bi li bi i meni napravila košaricu? – upita Amelana.– Pokaži mi kako ih radiš – rekla je Beladora. – Odlična ti je ideja da ih

beremo s obje ruke. Do sada sam uvijek u jednoj ruci nosila košaru.– Svimaću vam pokazati,čak i djeci. I ona mogu pomoći – odgovorila je

Ejla. – Idemo po trsku i rogoz.– I po korijenje za večeru – dodala je Beladora.Žene su provele cijelo poslijepodne na blatnoj obali jezera,čupajući i

vadeći visoku trskučiji su pernati vrhovi nadmašivali u visiničak i Džondalara i

Kimerana, i nešto niže šaš s glavama punim jestivog peluda. Svježi donjidijelovi stabljika obje biljke također su se mogli jesti, bilo sirovi bilo skuhani,kao i mali gomolji koji rastu iz rogoza. Osušeno staro žilavo korijenje moglo sezdrobiti u brašno od kojeg se radi neka vrsta kruha, posebno dobrog ako sebrašno pomiješa s bogatim žutim peludom šaša. Ali isto tako važni bili su inejestivi dijelovi.

Od mekih, šupljih stabljika visoke trske mogle su se isplesti košare ili mekegipke prostirke na kojima je ljeti udobnije spavati nego na krznenim vrećama zaspavanje, kao i prostirke na koje se stavljaju krzna kada je hladno. Lišće rogoza

također se koristi u razne svrhe. Na primjer, za izradu posteljine i podmetača zaklečanje ili sjedenje. Od njega se pletu i košare, a mogu se napraviti i pregradeza skloništa, vodootporni pokrivači za prebivališta kao i kišni ogrtači i pokrivalaza glave. Od osušenečvrste stabljike rogoza dobivaju se odlična svrdla zapaljenje vatre. Smeđi vrhovi šaša daju punjenje za ležajeve, podmetače ili jastuke, i mogu poslužiti kao kresivo ili upijači za dojenčad, a koriste ga i ženesvakog mjeseca. Na obali jezera raslo je u izobilju i mnogo biljaka koje sudavale razne plodove i proizvode.

Ostatak popodneva žene su provele u pletenju košarica za bobice koje su

namjeravale nabrati.Muškarci su poslijepodne proveli u razgovoru o lovu i sakupljanjuizdanaka mladog drveća od kojihće praviti strelice-koplja za bacače, kako bi



nadoknadili one koje su izgubili ili slomili. Džondalar je na Trkaču odjahaokako bi slijediti tragove i pokušao pronaći krdo. Usput je tragao i za žilamakremena. Bio je siguran da ih na ovom područ ju mora biti. Ejla ga je vidjelakako odlazi. Pogodila je da ide u potragu za krdom i na trenutak je poželjelakrenuti s njim, ali nije htjela prekinuti izradu košarica.

Iako se Džondalar još nije bio vratio, prekinuli su posao zbog večere ipričali jedni drugima o svojim planovima. Svi su se smijali i razgovarali, kad jeDžondalar ujahao u logorište očito raspoložen.

– Pronašao sam poveće krdo bizona, a našao sam i kremen dobre kvaliteteza nova koplja.

Sjahao je i iz košara prebačenih preko Trkačevih leđa izvadio nekolikopovećih komada kamena. Svi su se okupili oko njega dok je skidao košare, kožuza jahanje i ular. Potom je okrenuo pastuha u smjeru prema jezeru i pljesnuo gapo slabinama. Smeđi konj je ušao u jezero i popio malo vode, zatim je izašao ipočeo se valjati po pješčanoj plaži, ljudi su ga gledali i hihotali se. Bilo jezabavno gledati konja kako mlatara nogama po zraku, očigledno uživajući uodličnomčeškanju koje je sam sebi priuštio.

Džondalar se pridružio ostalima kod vatre, a Ejla mu je dala posudu shranom u kojoj je bilo natopljenog sušenog mesa, donjih dijelova stabljika ikorijenja rogoza, te propupalih vrhova skuhanih u mesnoj juhi.

Osmjehnuo se Ejli. – Vidio sam i jato crvenih tetrijeba. To je ona ptica zakoju sam ti rekao da je slična kamenjarki, samo što zimi ne pobijeli. Ako ihuspijemo uloviti, mogli bismo pera iskoristiti za koplja.

Ejla mu je uzvratila osmijeh. – A ja bih mogla zgotoviti Krebovo omiljeno jelo.

– Želiš li sutra ujutro poći u lov na njih? – upitao je Džondalar.– Da... – zausti Ejla i snuždi se. – No namjeravale smo brati bobice.– Samo ti idi u lov na tetrijebe – reče Zelandona. – Ima nas dovoljno za

branje bobica.– Završi s jelom, Džondalare. U onom suhom koritu potoka vidjela sam

lijepo okruglo kamenje za moju praćku. Idem po njega prije nego se smrkne –reče Ejla, razmišljajući. – Trebala bih ponijeti i bacač koplja. Imam još nekolikokoplja.

Sljedećeg jutra, umjesto uobičajene odjeće, odjenula je hlače od mekane jelenje kože, slične zimskom rublju kakvo su nosili dječaci, zatim je stavilaobuću sastavljenu odčvrstog kožnog donjeg dijela povezanog s mekim gornjimkoji se obavijao okočlanaka. Odjenula je prsluk od istog materijala kao i hlače,s uzicama sprijeda, koje ječvrsto vezala da bi joj koliko – toliko pridržavalegrudi. Zatim je na brzinu uplela kosu u pletenicu da joj ne smeta, i objesilapraćku oko vrata. Tobolac za bacač koplja i koplja pričvrstila je za leđa, okostruka je vezala kožnu traku o koju je objesila korice s dobrim nožem, vrećicu s



kamenjem koje je sakupila, još jednu vrećicu s priborom i osobnom zdjelicom, ina kraju, za svaki slučaj, vrećicu s lijekovima.

Bila je pomalo uzbuđena i odjenula se na brzinu. Nije ni bila svjesna kolikose zaželjela lova. Uzela je kožu za jahanje, izašla iz šatora, i zviždukom pozvalaNjisku. Vuka je dozvala drukčijim zviždukom i potom otišla do mjesta gdje supasli konji. Sivka je imala ular s dugačkim konopom zavezanim za kolčić uboden u zemlju, jer je znala odlutati. Znala je da Njiska neće otići daleko odmlade kobile. Prebacila je kožu za jahanje preko zagasito žute kobile teuhvativši Trkačev i Sivkin povodac vinula se na kobilina leđa i otišla do kćerikoja je sjedila pokraj Levele.

– Džonejla, pridrži Sivku. Moždaće htjeti ići za nama – reće Ejla dok jedodavala povodac djevojčici. – Nećemo dugo. – Kad se okrenula i podiglapogled, ugledala je Vuka koji je jurio prema njoj. – Tu si! – rekla je.

Dok je Ejla grlila kćer, Džondalar je gurnuo u usta posljednji zalogajrogozovog korijena. Oči su mu zasjale kada je pogledao svoju uzbuđenu ženu,spremnu krenuti na jahanje i u lov. Baš lijepo izgleda, pomislio je. Otišao je dovelike vreće s vodom i napunio dvije manje kojeće ponijeti sa sobom, zatim jeulio malo vode u svoju zdjelicu i popio. Odnio je malo vode i Ejli i dao jojvrećicu s vodom, a zdjelicu vratio u vrećicu. Pozdravili su se s ljudima oko vatrei uzjahali.

– Nadam se daćeš naći kamenjarke – reče Beladora – ili tetrijebe.– Sretan lov – rekao je Vilamar.Dok su gledali za njima, svi su razmišljali o paru koji je upravo odjahao i

prebirati po osjećajima koje su imali prema njima. Vilamar je na Džondalara injegovu družicu gledao kao na Martoninu djecu te stoga i svoju, i prožimala ga je roditeljska ljubav. Prva je gajila posebna osjećaje prema Džondalaru, jer ga jenekada voljela, a na neki način ga je voljela i sada, ali kao prijatelja, moždačak ikao sina. Cijenila je mnogobrojne Ejline sposobnosti, voljela ju je kaoprijateljicu i bilo joj je drago što ima kolegicu koju je smatrala sebi ravnom.Također joj je bilo drago što je Džondalar pronašao ženu koja zaslužuje njegovuljubav. Beladora i Levela su također zavoljele Ejlu kao dobru prijateljicu,premda su joj u početku pomalo i zavidjele. Džondalar ih je obje nekadaprivlačio, ali kako su sada imale svoje muškarce i djecu koju su voljele, nije imviše bio onako neodoljiv kao nekada, nego su ga cijenile kao brižnog prijatelja.

Džonokol i dva mlada trgovca, pačak i Kimeran i Džondekam cijenili suDžondalarevu vještinu, naročito kada je riječ o klesanju kremena i baratanjubacačem koplja, i prilično su mu zavidjeti. Njegova družica bila je privlačna i jako spretna u mnogo stvari, a ipak mu je bila silno odanačak i za vrijemeMajčinih proslava. Uvijek je birala samo njega.

Amelana se i dalje bojala Ejle i bilo joj je teško o njoj razmišlja kao oobičnoj ženi koja bi joj mogla biti prijateljica, ali joj se neizmjerno divila ipriželjkivala da bude kao ona.



I mlada žena je smatrala da je Džondalar jako privlačan, i povremeno ga jepokušavala zavesti, ali on to kao da nije primjećivao. Svi ostali muškarci koje jeAmelana srela na ovom putovanju, ako ništa drugo barem su je zadivljenoodmjerili, a najviše što je od njega uspjela dobiti bio je prijateljski, premdaodsutan osmijeh, i nikako joj nije bilo jasno zašto.

Džondalar je, dakako, bio svjestan da je zanima. U mlađim danima su gamnoge žene s kojima je podijelio Prve obrede kasnije pokušale ponovnozainteresirati za sebe, iako su znale da sljedeću godinu dana nije smio održavatibilo kakvu vezu s njima. Tada je naučio kako se obeshrabruje zainteresiranažena.

Njih dvoje su jahali, a Vuk ih je slijedio. Džondalar ih je vodio na zapaddok nije zašao u područ je koje mu sečinilo poznatim. Zaustavio je konja ipokazao joj gdje je pronašao kremen, zatim se osvrnuo uokolo i zaputio usuprotnom smjeru. Stigli su do močvarnog zemljišta, poteza da gdje su raslipaprat i vrijes, omiljena hrana crvenih tetrijeba, kao i visoka trava prošaranagrmljem i kupinama, nedaleko zapadne obale polukružnog jezera. Ejla seosmjehnula. Krajolik je podsjećao na tundru koja je bila stanište kamenjarki, štoznači da je južna varijanta ove ptice sasvim lako mogla živjeti u ovom područ ju.Ostavili su konje u blizini nekoliko grmova lijeski koji su se širili od velikogsredišnjeg drveta.

Bila je svjesna da je Vuk opazio nešto ispred njih. Bio je na oprezu,usredotočen i tiho je cvilio. – Samo naprijed, Vuče. Pronađi ih – rekla je Ejla.Čim je odjurio, Ejla je skinula praćku koja joj je visjela oko vrata i iz vrećice

izvadila dva kamena. Jedan je stavila u praćku i spojila krajeve. Nije moraladugo čekati. Vuk je istjerao pet crvenih tetrijeba koji su mahnito zalepetalikrilima. Te ptice su inače živjele na tlu, ali su mogle jako brzo uzletjeti i potomdugo lebdjeti u zraku. Podsjećale su na kamuflirane debeljuškaste piliće, jer im je perje bilo smeđe crno s bijelim pjegama. Ejla je zavitlala kamen onog trenutkakada je ugledala prvu pticu, a drugi je poletio prije nego što je prva ptica pala natlo.

Začula je zvižduk i vidjela kako se Džondalarovo koplje zabolo u treću. Dasu njih dvoje putovali sami, kao na njihovom Putovanju, tri ptice bi im bile

sasvim dovoljne, ali putnika je, računajući i četvero djece, bilo ukupno šesnaest.Svi su uvijek željeli kušati ptice koje bi Ejla spremila, i premda su bile pristojneveličine, tri ptice bi teško mogle nahraniti šesnaestoro ljudi. Bilo joj je žao štonije bila sezona kada nose jaja, jer ih je voljela napuniti jajima i zajedno s njimaispeći. Gnijezda su obično bila ulegnuća u zemlji obložena travom ili lišćem, aliu ovo doba godine jaja se nisu mogla naći.

Ejla ponovno zazviždi Vuku. Vratio se trkom. Vidjelo se da se dobrozabavio progoneći ptice. – Možda bi mogao naći još koju – rekla je i zagleda seu četveronožnog lovca. – Vuče, pronađi ptice!

Vuk ponovno odjuri u polje trave. Ejla je krenula za njim, a Džondalar zanjom. Nedugo potom uzletio je još jedan tetrijeb, i premda je bio dosta daleko,Džondalar je izbacio koplje pomoću bacača i uspio ga pogoditi. Dok je



Džondalar tražio pticu koju je srušio, uzletjela sučetiri mužjaka. Mužjake jekrasilo crno i smeđe perje s bijelim točkama na repu i krilima i žuto-crvenikljunovi i kreste. Ejla je oborila još dvije ptice kamenjem iz praćke. Rijetko kadbi promašila. Džondalar nije vidio kada su ptice prhnule u zrak, ali ih ječuo izakasnio je s namještanjem koplja na bacač. Ipak je uspio raniti jednu.Čuo ju je

kako je zakriještala.– To bi trebalo biti dovoljno – rekla je Ejla. –Čak i ako ovu zadnjuprepustimo Vuku.

Uz Vukovu pomoć, uspjeli su pronaći i pokupiti svih sedam ptica.Posljednja je imala slomljeno krilo i još je bila živa. Ejla joj je zavrnula vrat,izvadila iz nje malo koplje i potom dala Vuku znak da je može uzeti. Vuk ju jeuhvatio zubima i odnio u polje. Ostale tetrijebe vezali sučvrstim vlatima traveza noge, po dva zajedno, i vratili se do mjesta gdje su pasli konji.

Kada su se vratili u logorište, lovci su upravo tesali drške za koplja irazgovarali o tome da bi trebali pronaći nekog bizona. Džondalar im je pomogaonapraviti dovoljan broj koplja. Kada napravi vrhove od kremena, pričvrstitće ihza motke i ukrasiti crvenim perima tetrijeba, kojimaće ih Ejla snabdjeti. Umeđuvremenu, Ejla je uzela lopatu izrađenu od plosnatog dijela losovog roga,koju su svi koristili za vađenje pepela iz ognjišta i za razne druge svari. Ali taširoka ravna lopata nije bila pogodna za kopanje rupa. Za to je koristila nekuvrstu šila, glomazni zašiljeni komad kremena zavezan za kraj drvene drške kojise mogao koristiti za razbijanje tla. Izmrvljene komade zemlje bacali sulopatom. Pronašla je mjesto po strani, u blizini pjeskovite plaže i u pjeskovitom

tlu iskopala prilično duboku rupu. Zatim je u blizini zapalila vatru i spustila unju nekoliko povećih komada kamena kako bi se zagrijali. Dok se kamenjegrijalo, Ejla ječerupala tetrijebe.

Većina odraslih došla je pomoći. Velika, jaka pera odnesena su onima kojisu izrađivali koplja. Ostalo perje Ejla je odlučila zadržati. Beladora je ispraznila jednu od svojih vreća za alat i ponudila je Ejli za perje. Svi su pomogli uvađenju utrobe iz šest tetrijeba i njihovomčišćenju. Jestive iznutrice kao što susrca, želudac i jetra, Ejla je umotala u svježe sijeno s polja i vratila u ptice,nakončega je i same ptice umotala u sijeno.

Kamenje se do tada već zagrijalo. Vadili su ga iz vatre pomoću kliješta odsavijenog drveta i oblagali njime dno i strane jame. Zatim su ga prekrili zemljomizvađenom iz rupe, preko koje su stavili zelenu travu i lišće, učijem prikupljanjusu sudjelovala i djeca. Ptice su stavljene na zelen i prekrivene povrćem – donjimdijelovima stabljika trske i škrobnim korijenjem (koje su pronašle ostale žene)umotanim u jestive listove. Sve su još dodatno pokrili zelenom travom i lišćem, još jednim slojem zemlje i vrućim kamenjem. Posljednji sloj zemlje zatvarao jerupu. Ostavitće ih da se kuhaju do večernjeg obroka.

Ejla je potom otišla vidjeti kako napreduje izrada koplja. Kad je stigla, nekisu već pravili zupčaste ureze na krajevima drški naspram kuke sa stražnje stranebacača koplja, dok su drugi lijepili pera pomoću zagrijane borove smole. Perjesu vezali tankim žilama koje su donijeli sa sobom. Džonokol je mrvio drveni



ugljen u toplu vodu koju je potom prelio preko komada zagrijane smole inastojao ih sjediniti miješanjem. Na kraju je uronio štap u gustu crnu tekućinu injime iscrtao šare, abelane, na nekoliko drški. Svatko je imao svoj osobni abelankoji je označavao ime te osobe, kao i ime duha života. Bio je to osobni simbolkoji je zelandona davala djetetu odmah po rođenju. To nije bilo pisanje već

simbolička uporaba znakova.Džondalar je napravio koplja i za Ejlu i za sebe. Dao joj je njena kako bi ihobilježila svojim abelanom. Prebrojila ih je: bilo ih je dva puta deset, dvadeset.Na svakoj dršci napravila ječetiri crte jednu pokraj druge. To je bio njen osobnisimbol. Kako nije rođena kao Zelandonka, sama je izabrala svoj abelan.Odlučila se za oznaku koja je podsjećala na ožiljke koje je imala na nozi, a koje joj je kao maloj nanio špiljski lav. Na temelju njih Kreb je zaključio da je njentotem Špiljski lav.

Pomoću tih oznaka kasnije su utvrđivali koji je lovac ubio koju životinju,što je bilo važno radi priznavanja zasluga i raspodjele mesa. Osoba koja ubiježivotinju nije uzimala sve meso, ali je mogla prva birati koje dijelove želizadržati. Također je mogla očekivati zahvalnost zato što je osigurala meso zaone koji su dobili dio njenog ulova, što je znalo biti mnogo važnije od samogmesa. Ulovljena životinja nosila je lovcu pohvalu, priznanje, a oni koji su dobilimeso bili su od tada u obvezi prema njemu. Najbolji lovcičesto su najveći diomesa dijelili zbog stjecanja ugleda, što je ponekad tjeralo u očaj njihove družice,ali to se od njih očekivalo i one tu ništa nisu mogle.

Koplja su bila gotova. Džondalar je za vrhove utrošio gotovo sav kremen

koji je našao i sva najbolja pera privezana su za drške koplja kako bi ravnoletjela. Bilo je vrijeme da kušaju jelo koje je Ejla pripremila. Nekoliko putnikanabralo je mnogo borovnica koje su se uglavnom sušile na ispletenimprostirkama. Od preostalih je napravljen umak učvrstoj novoj posudi ispletenojod listova i stabljika rogoza koji je rastao u bari blizu jezera. Za kuhanje jekorišteno kamenje zagrijano u vatri. Samo voće bilo je dovoljno slatko, aličestosu radi okusa dodavani cvjetovi, lišće i kora raznih biljaka. Ejla je ovoga putapronašla medunikučiji su sićušni cvjetići napravili kremastu pjenu i dali umakuslatkasti miris meda, i još je dodala jako aromatične plave cvjetove blagovnja,

koji su također bili dobri protiv kašlja, te liš

će i grimizne cvjetove bergamota.Zbog postizanja gustoće dodano je otopljeno salo.

Svi su pohvalili obrok, za koji je samo malo nedostajalo pa da se pretvori ugozbu. Meso tetrijeba bilo je drukčije, imalo je za njih novi okus, i predstavljalo je dobrodošlu promjenu nakon sušenog mesa koje su takočesto jeli.Čak je ižilavo meso starih mužjaka omekšalo, jer su ptice skuhali u rupi iskopanoj u tlu.Trava u koju su bile umotane dala im je poseban okus, a zahvaljujući umaku odvoća, Ejlino je jelo bilo pikantno.

Ljudi su bili jako uzbuđeni zbog lova planiranog za sutrašnji dan.

Džondalar i Vilamar su s ostalima započeli razgovor o tome, ali nisu mogliodlučiti koju taktiku bi primijenili sve dok točno ne vide gdje se bizoni nalaze.Morat će ih najprije pronaći. Kako je još bio dan, Džondalar je u trenutku



nadahnuća odlučio ponovno krenuti njihovim tragom i pokušati pronaći krdo.Nije znao koliko daleko su mogli otići. Ejla i Džonejla su pošle s njim nakonjima, kako bi se životinje malo istrčale. Uspjeli su pronaći bizone, ali ne bašna istom mjestu. Džondalaru je bilo drago što je odlučio ponovno krenuti upotragu za njima, jer je sada mogao odvesti lovce do njih.

Ujutro je zrak uvijek bio pomalo prohladan,čak i u sred ljeta. Kada je Ejlaizašla iz šatora, zrak je bio svjež i vlažan. Magla je obavijala tlo, a i iznad jezera je visio sloj magle. Beladora i Levela već su bile budne i raspirivale vatru. Injihova djeca su već bila ustala, a s njima je bila i Džonejla. Ejla je niječulakada je ustala. To dijete je, kada je htjelo, znalo biti vrlo tiho.Čim je primijetilamajku, odmah je dotrčala do nje.

– Konačno si ustala, mama – rekla je, kada ju je Ejla podigla i zagrlila. Ejla je sumnjala da je njena kćer dugo bila budna, ali je dobro znala da djeca nemajuisti osjećaj za vrijeme kao odrasli.

Kad je pustila vodu, Ejla se odlučila okupati i malo zaplivati u jezeru prijenego što se vrati u šator. Nedugo zatim pojavila se odjevena u odjeću za lov.Njeno motanje po šatoru probudilo je Džondalara koji je ostao ležati na vreći zaspavanje i promatrao je. Prošle noći se obilno zadovoljio. Gornji dio bez rukavanije jako grijao, ali lovci se nisu voljeli pretjerano toplo odijevati, jer su znali daće temperatura kasnije porasti. Kad su jutra bila hladna, držali su se vatre i pilitopličaj. Zagrijali bi sečim su krenuli. I hladno meso tetrijeba imalo je odličanokus. U to su se uvjerili kad su za doručak pojeli ostatke sinoćnje večere. Sivka je ponovno ostala s Džonejlom, ali dijete nije bilo zadovoljno.

– Majko, zar ne mogu s vama, molim te! Znaš da mogu jahati Sivku –preklinjala je djevojčica.

– Ne možeš, Džonejla. Bilo bi previše opasno za tebe. Mogu se dogoditirazne neočekivane stvari, i ponekad moraš brzo maknuti konja s puta. Još nisinaučila loviti – rekla je Ejla.

– Ali kadaću naučiti? – upitala je s punočežnje.Ejla se sjetila vremena kada je ona jedvačekala kadaće naučiti umijeće

lova, iako je to ženama iz Plemena bilo zabranjeno. Morala je sama potajnoučiti, krijući se od svih. – Evo štoćemo učiniti – rekla je – zamolitću Džondijada ti napravi mali bacač koplja kako bi mogla početi s vježbama.

– Zaistaćeš to učiniti, majko? Obećavaš?– Obećavam!Džondalar i Ejla nisu uzjahali već su poveli konje kako bi ih ostali lakše

slijedili. Golemog starog bizona, visokog gotovo dva metra, s divovskimrogovima i tamno smeđim krznom, pronašao je nedaleko od mjesta gdje ih jeprošli puta vidio. Bilo je to krdo srednje veličine, ali njima nije bilo potrebnocijelo krdo već samo nekoliko životinja.

Neko vrijeme su razgovarali o tome kako bi bilo najbolje krenuti na bizonei na kraju su odlučili pažljivo zaobići stado da ne uznemire životinje te provjeriti



teren u blizini. Nije bilo pogodnih slijepih kanjona u koje bi ih mogli stjerati, alisu zato na jednom mjestu naišli na suho korito rijeke prilično visokih obala.

– Ovo bi moglo poslužiti – rekao je Džondalar. – Možemo zapaliti vatru nadonjem kraju, ali ne prije nego joj se približe. To znači da ćemo prethodnomorati sve pripremiti i zapaliti je pomoću baklje. Kada to obavimo, potjeratćemo ih ovuda.

– Zar zaista misliš daće to upaliti? Kakoćemo ih pokrenuti?– To možemo učiniti pomoću konja i Vuka – odgovorio je Džondalar. –

Čim ulete u usko korito rijeke, netkoće na drugom kraju zapaliti vatru, kako biih usporio. Ostaliće čekati na izdignutim obalama s obje strane, moždaće bitinajbolje da legnete na tlo. Kada se nađu ispred vas, skočite na noge i koristitebacače koplja. Trebali bismo svi krenuti u potragu za drvećem kojimćemoprepriječiti suho korito. Zatim moramo pronaći kresivo i ostali materijal kojidobro gori i može rasplamsati vatru.

– Sve si već smislio – primijeti Tivonan.– Razmišljao sam o tome, i s Kimeranom i Džondekamom razmotrio neke

mogućnosti. Dok smo Ejla i ja putovali s konjima i Vukom, izdvajali smo jednuili dvije životinje iz stada. Oni su navikli pomagati nam u lovu.

– Tako sam naučila koristiti bacač koplja dok jašem – rekla je Ejla. –Jednom smočak ulovili i mamuta.

– Meni to zvuči kao dobar plan – izjavio je Vilamar.– I meni, ali ja nisam dobar lovac – priznao je Džonokol. – Prije polaska na

ovu donier-turu nisamčesto lovio.– Možda ranije nisičesto išao u lov, ali sada si sasvim dobar lovac – rekao je Palidar.

Ostali su se s time složili.– Počnimo skupljati suhu travu i drva za vatru – predloži Vilamar.Ejla i Džondalar pošli su s ostalima u potragu za drvima i ostalim

zapaljivim materijalom kojim su prepriječili suho korito rijeke i sve pripremiliza paljenje vatre. Potom su uzjahali konje, pozvali Vuka i krenuli kako bizaobišli stado. Vilamar je zapovjedio svojim pomoćnicima da na oba krajakorita zapale vatru kada im on da znak.

– Čim se vatra rasplamsa, zauzmite položaje za izbacivanje koplja izbacača – uputio ih je Vilamar. Dva mladića kimnuše u znak pristanka, a ostalipronađoše pogodna mjesta začekanje.

Čekali su.Svaki lovac bio je u svom vlastitom prostoru tišine i osluškivao na svoj

način. Dvojica mladića bili su uzbuđeni, jedva sučekali da lov počne i napinjalisu uši kako bičuli Ejlu i Džondalara koji su opkoljavali krdo. Džonokol se

duboko zamislio. Odavno je otkrio da je u tom stanju najbudniji i najsvjesnijisvega što se oko njega događa. Čuo je Ejlu i Džondalara kako u daljini viču, ali je istovremenočuo i pjesmu vodomara, sve sporijeg tempa i silaznih kadenci.



Očima je potražio izvor zvuka i na trenutak ugledao trbuščić ptice. Bio jetreperavo plave i kestenjasto narančaste boje. Kasnije ječuo reski zov vrane.

Kimeran je odlutao u mislima do Druge Špilje Zelandonaca. Nadao se dasu svi dobro... ali ne i previše dobro. Ne bi baš želio da im bude jako dobro i beznjega. To bi onda značilo da nije uspješan vođa. Džondekam je razmišljao osestri, Kamoli. Bilo bi mu drago da živi malo bliže. Levela, njegova družica,rekla je sinoć nešto u tom smislu.

Topot kopita koji im se približavao sve ih je vratio u stvarnost. Dvamladića na suprotnim krajevima razvučene gomile granja zagledaše se uVilamara. Držao je podignutu ruku, ali je gledao u drugom smjeru, spremajućise dati znak. Oba pomoćnika su u jednoj ruci držali po komad kremena, a udrugoj željezni pirit ičekali znak pa da udare jedan o drugi. Obojica su se nadalada se neće spetljati. Svi su se već bili navikli na taj način paljenja vatre, ali semoglo dogoditi da u prevelikom uzbuđenju ne uspiju od prve. Ostali su držalispremne bacače koplja.

Kada je stado krenulo niz suho korito, jedna prepredena stara kravapokušala je skrenuti u stranu, ali je Vuk to predvidio. Zaletio se prema njoj,zastrašujuće iskesio zube i zarežao na golemog bizona. Odlučila je ipak krenutisuhim koritom gdje nije bilo režeće prepreke.

U tom trenutku Vilamar je dao znak. Palidar je prvi kresnuo i njegova iskra je zapalila drvo. Sagnuo se kako bi je puhanjem raspirio. Tivonan nije uspio odprve, ali je i on uskoro zapalio vatru koja je grabila prema sredini korita. Kadasu se dvije vatre sjedinile, zapalili su i veće komade suhog drva.Čim su bilisigurni da se vatra neće ugasiti, pojurili su na uzvisinu.

Ostali lovci su bili spremni. Vatra je već natjerala bizone da uspore.Zbunjeno su mukali. Nisu željeli uletjeti u vatru, ali su ih oni iza njih guraliprema njoj.

Koplja su poletjela!Zrak su ispunila drvena koplja s oštrim vrhovima od kremena. Lovci su

svaki za sebe odabrali po jednu životinju i kroz dim i prašinu pažljivo motrili nanju. I drugim kopljem uglavnom su gađali istu životinju kao i prvim. Lovili sucijelog ljeta, otkad su krenuli na put, i dosta su napredovali. Džondalar je uočiobika s velikom grbom na leđima, prekrivenogčupavim krznom, i s dugačkim,oštrim rogovima. Prvo koplje ga je srušilo, a drugo prikovalo za tlo. Brzo jeubacio novo koplje i naciljao jednu kravu, ali ju je samo ranio.

Ejlino prvo koplje pronašlo je mladog bika koji još nije bio sasvimodrastao. Gledala ga je kako pada, a onda je vidjela kako Džondalarovo kopljepogađa kravu. Zateturala je, ali nije pala. Izbacila je novo koplje prema ranjenojživotinji i vidjela kako posrće. Životinje načelu stada počele su se probijati krozzid od vatre. Ostale su nagrnule za njima, ostavljajući za sobom palu subraću.

Bilo je gotovo.Nisu mogli povjerovati da se sve tako brzo odigralo. Lovci su otišliprovjeriti ulov. Devet bizona koji su krvarili prepriječilo je korito potoka. Kada



su provjerili oznake na kopljima, pokazalo se da su Vilamar, Palidar, Tivonan,Džonokol, Kimeran i Džondekam ubili po jednu životinju. Džondalar i Ejla suzajedno ubili tri.

– Nisam očekivao daćemo biti ovako uspješni – rekao je Džonokol,provjeravajući oznake na koplju kako bi bio siguran da je to njegova životinja. –Možda smo se trebali dogovoriti prije lova. Ovo je previše dobro ispalo.

– Istina, nije nam potrebno ovoliko – složio se Vilamar – ali to znači daćemo moći više podijeliti. Neće propasti. – Bilo mu je drago kada je mogaonešto donijeti u neku novu Špilju.

– Ali kakoćemo ih odvući do tamo? Tri konja nisu u stanju na motkama zavuču vući devet golemih bizona – pitao je Palidar. Mladićevo koplje pogodilo jegolemog bika i on nije znao kako bi pomaknuo ni tog jednog, a kamoli svihdevet.

– Mislim daće netko morati otići do sljedeće Špilje i dovesti ljude da nampomognu. Mislim da neće imati ništa protiv.Čak neće morati ni u lov – rekao jeDžondalar. Razmišljao je isto kao Palidar, ali je imao više iskustva s ovakovelikim životinjama i znao je kako je sve lakše kad je više ruku.

– Imaš pravo – složio se i Džondekam – ali moratćemo premjestitilogorište ovamo kako bismo mogli raskomadati meso. – Nije se baš veseliopremještanju.

– To bi moglo uznemiriti Beladoru. Upravo plete nekoliko stvari odjednomi neće ih htjeti premještati – reče Kimeran. – Premda bi mogla doći ovamo ipomoći oko deranja koža i komadanja mesa.

– Možemo ih ovdje oderati i rasjeći u velike komade kojećemo u nekolikonavrata prebaciti u logorište, gdjećemo dio mesa odmah početi sušiti – rečeEjla.

– Dio svježeg mesa možemo odnijeti do sljedeće Špilje i zamoliti ih da nampomognu prebaciti i ostatak.

– Dobar plan – složio se Vilamar. – Od rogovaću napraviti zdjelice.– A jaću zadržati kopita i od njih skuhati ljepilo kojimću lijepiti vrhove za

drške koplja – rekao je Džondalar. – Katran nije loš, ali se od kopita i kostijudobiva bolje ljepilo.

– Od želudaca možemo napraviti nove vreće za vodu, a crijeva iskoristiti začuvanje loja – dodala je Ejla.

– Levela ponekad u očišćenim crijevimačuva isjeckano meso – rečeDžondekam. – Od njih se mogu napraviti i nepromočive navlake za šešire iobuću.

Ejla je iznenada shvatila koliko su blizu svog odredišta. Uskoroćeisporučiti Amelanu njezinoj Špilji i obići jedno vrlo staro sveto mjesto koje jePrva željela obavezno pokazati Ejli. Nije bilo daleko. Nakon togaće im bitipotrebno još samo nekoliko dana do Beladorinog naroda, barem Vilamar tako



tvrdi. Zatimće krenuti istim putem natrag i vratiti se kući. Za povratakće impotrebno isto ovoliko vremena koliko im je trebalo da stignu ovamo. Ejla jeosvrnula uokolo i shvatila da ih je Majka snabdjela svime što im je bilo potrebnoza povratno Putovanje. Imali sučime zamijeniti dotrajalu opremu, oružje iodjeću. Više nego dovoljno mesa koje mogu osušiti i od njega napraviti

dovoljno kolača za put, kolača koji su bili glavna hrana kada je trebalo bezzaustavljanja prevaliti veliku udaljenost. Izrađivali su ih od zdrobljenogosušenog mesa, loja i suhih bobica. Također su osušili korijenje i stabljikeodređenih biljaka, kao i najrasprostranjenije vrste gljiva koje su svi dobropoznavali.

– Bila sam već ovdje! Znam ovo mjesto! – uzviknula je Amelana. Silno se

uzbudila što se pred njenim očima jedno za drugim smjenjuju poznata mjesta.Osmijeh joj nije silazio s lica. Više joj nije ni padalo na pamet zastati radiodmora. Uopće joj nije bilo važno što je trudna, jedva ječekala da stigne kući.

Mala skupina putnika približila se dobro obilježenoj stazi koja je krivudalaoko oštre riječne okuke. U ravnici koju je rijeka nekada plavila, malo izdignutoiznad brze vode, nastalo je prostrano polje ujednačene trave koje se naglozavršavalo u podnožju strme stijene. Baš lijepo mjesto za ispašu konja, pomislila je Ejla.

Široka staza koso je presijecala padinu stijene zaobilazeći grmlje i niskodrveće, čije korijenje su ponegdje koristili kao stube. Konjima nije bilo nimalolako, a još su vukli i motke, ali Ejla se sjetila kako se Njiska sigurno penjalaprema onoj Špilji u dolini u kojoj ju je pronašla.

Staza se izravnala, vjerojatno i uz malu pomoć ljudi, pomislila je Ejla, kadasu putnici stigli do ispusta sa skloništima u očigledno gusto nastanjenompodruč ju.

Mnogobrojni ljudi prekinuše posao i zagledaše se u neobičnu povorku koja je napredovala prema njima, a sastojala se od ljudi i iznenađujuće poslušnihkonja. Njiska je imala ular koji joj je Džondalar napravio. Ejla ga je radokoristila kad je očekivala daće se naći u nepoznatim situacijama koje bi mogleuznemiriti konja. Pokraj Njiske vodila je i Sivku i obje su vukle vlake. Njiska jevukla Prvu, a na Sivkinoj vlaki nalazila se velika količina bizonovog mesa. SEjlom su još bili Vilamar, njegovi pomoćnici i Amelana.

Kada se mlada žena, koja je očigledno bila trudna, odvojila od posjetitelja,to je svratilo pozornost.

– Majko! Majko! To sam ja! – vikala je ona dok je trčala prema jednoj ženizavidnih proporcija.

– Amelana? Amelana, jesi li to ti? Štoćeš ti ovdje? – upitala je žena.– Došla sam kući, majko i tako mi je drago što te vidim – povikala je

Amelana. Zagrlila je ženu, ali joj trbuh nije dopuštao prići sasvim blizu. I žena je nju zagrlila, a onda ju je uhvatila za ramena i odgurnula od sebe. Zagledala seu kćer za koju je mislila da je nikada više neće vidjeti.



– Trudna si! Gdje je tvoj muškarac? Zašto si se vratila? Da nisi učinilanešto loše? – nizala je pitanja njezina mati. Nije joj bilo jasno zašto bi trudnažena krenula na tako dalek put. Znala je da je to daleko, ali nije imala predodžbukoliko. Dobro je znala koliko je njena kći nepromišljena i samo se nadala da nijeprekršila neka društvena pravila ili tabue zbogčega bi je poslali nazad.

– Nisam, dakako da nisam učinila ništa loše. Da jesam, Prva Među OnimaKoji Služe Veliku Majku ne bi me dovela kući. Moj muškarac sada hoda drugimsvijetom. Već sam bila trudna kada je otišao i jedina mi je želja bila da se vratimkući i rodim dijete ovdje, blizu tebe – rekla je Amelana.

– Prva je ovdje? Prva te je dovela kući? – raspitivala se žena. Okrenula sekako bi pogledala posjetitelje. Jedna žena upravo je silazila s nekakvih motkikoje je vukao konj. Bila je krupna, krupnijačak i od nje, a po tetovaži na lijevojstrani čela vidjelo se da je ta žena zelandona. Žena se zaputila prema njoj,krajnje dostojanstveno i autoritativno. Kada je izbliza vidjela njezinu tetovažu,kao i šare na njenoj odjeći, pločicu na grudima i ostale ogrlice koje je nosila,Amelaninoj majci je postalo jasno da je ta žena zaista Prva.

– Predstavi me majci, Amelana – rekla je Prva.– Majko, molim te pozdravi Prvu Među Onima Koji Služe Veliku Majku

Zemlju – počela je Amelana. – Zelandono, ovo je Siralana iz Treće ŠpiljeZelandonaca kojičuvaju najstarije Sveto Mjesto, družica Demorina, vođe TrećeŠpilje Zelandonaca kojičuvaju najstarije Sveto Mjesto, majka Amelane iAlišana. – Osjećala je izvjesno zadovoljstvo što može pokazati majci i ostalimnazočnima kako dobro poznaje priznatu predvodnicu zelandona.

– Dobrodošla. Prva Među Onima Koji Služe Veliku Majku – pozdravila jeSiralana ispruživši obje ruke i krenuvši prema njoj. – Svojim dolaskom si namukazala velikučast.

Prva je prihvatila obje njene ruke i uzvratila: – U ime Velike MajkeZemlje, pozdravljam tebe Siralana iz Treće Špilje Zelandonaca kojičuvajunajstarije Sveto Mjesto.

– Nisi valjda prevalila ovako dugačak put samo da bi moju kćer vratilakući? – nije mogla ne pitati Siralana.

– Vodim svoju pripravnicu na donier-turu. To je ona žena s konjima. Došlismo vidjeti vaše najstarije Sveto Mjesto.Čak i mi znamo za njega, iako živimodaleko na sjeveru.



25

Siralana se sumnjičavo zagledala u visoku ženu koja je držala užad za kojusu bili privezani konji, a to Prvoj nije promaklo.

– Ako nemaš ništa protiv, možemo vas kasnije upoznati – predloži Prva. –Čujem da je tvoj muškarac vođa ove Špilje.

– Da, tako je – potvrdila je Siralana. – Demorin je ovdašnji vođa.– Također smo došli zamoliti za pomoć od koje možete imati itekakve

koristi – reče Ona Koja Je Prva.Jedan muškarac priđe ženi. – Evo mog muškarca – reče Siralana.– Demorine, vođo Treće Špilje Zelandonaca kojičuvaju najstarije Sveto

Mjesto, molim te poželi dobrodošlicu Prvoj Među Onima Koji Služe VelikuMajku.– Zelandono Prva, našoj Špilji je drago što može poželjeti dobrodošlicu

tebi i tvojim prijateljima – rekao je.– Dopusti mi predstaviti našeg Glavnog Trgovca. Vilamare, molim te

pozdravi Demorina, vođu Treće Špilje Zelandonaca kojičuvaju najstarije SvetoMjesto.

– Pozdravljam tebe, Demorine – započeo je Vilamar, ispruživši obje ruke, ipotom nastavio sa službenim predstavljanjem. Na kraju je objasnio: – Prijedolaska ovamo, zastali smo nakratko radi lova, jer smo morali popuniti zalihe ida bismo vam donijeli dar. – Vidio je da su vođa i nekoliko nazočnihodobravajuće kimnuli glavama. Tako nešto bi i oni učinili. – Izgleda da smo senepristojno obogatili. Pronašli smo stado bizona i naši lovci su imalinevjerojatnu sreću. Nakon završetka lova izbrojili smo devet ubijenih bizona, acijela naša skupina broji samo šesnaest glava, uključujući i četvero djece. Usvakom slučaju, to je za nas previše mesa.Čak ni uz pomoć konja ne možemotoliko prevesti, a ne želimo rasipati Majčine darove. Ako bi mogao poslatinekoliko ljudi koji bi pomogli prebaciti meso ovamo, bilo bi nam dragopodijeliti ga s vama. Jedan dio smo donijeli, a ostatakčuvaju naši ljudi.

– Dakako daćemo vam pomoći i bit će nam drago podijeliti s vama vašebogatstvo – odgovorio je Demorin, a onda se malo bolje zagledao u Vilamara ividio tetovažu posred njegovogčela. – Glavni Trgovče, mislim da si već bio kodnas.

Vilamar se osmjehnuo. – Nisam bio u tvojoj Špilji, ali bio sam već u ovompodruč ju. Prva vodi svoju pripravnicu, ženu koja upravlja konjima, na donier-turu. Ona je združena sa sinom moje družice. On je ostao u našem logorištu ičuva meso zajedno s mojim pomoćnicima, dvojicom mladih trgovaca kojićenastaviti mojim stopama, i još s nekima. Mislim da je Amelana imala sreće što



smo planirali doći ovamo prije nego nas je pitala da pođe s nama. Jedva ječekala da se vrati kući i rodi dijete ovdje gdje je njezina majka.

– Drago nam je što je ponovno s nama. Njezina mati je bila vrlo tužna kada je otišla, ali je onačvrsto odlučila poći s mladićem koji je došao u posjet i nismo je mogli spriječiti. Žao mi je što njezin muškarac sada hoda drugim svijetom. To je sigurno teško palo njegovoj majci i obitelji, ali mi nije žao što vidimAmelanu. Mislio sam da je nikada više neću vidjeti – rekao je Demorin. –Možda sljedeći puta neće jedvačekati da ode od kuće.

– Mislim da si u pravu – složio se Vilamar i osmjehnuo se.– Pretpostavljam daćete nastaviti do Prve Špilje na sastanak s ostalim

zelandonama – rekao je vođa.– Nisamčuo ni za kakav sastanak – odgovori Vilamar.– Mislio sam da je Prva zato došla.

– Ja o tome ništa ne znam, ali ja ne znam sve što Prva zna. – Obojica su seokrenuli i pogledali krupnu ženu.– Jesi li znala za sastanak zelandona? – upitao ju je Vilamar.– Nema sumnje da se veselim štoću tome nazočiti – reče ona, zagonetno se

osmjehnuvši.Vilamar samo odmahne glavom. Može li itko shvatiti jednu zelandonu?– Demorine, možeš li pozvati nekoliko svojih ljudi da nam pomognu

istovariti meso koje smo donijeli, i da se zatim vrate s nama po ostatak, da bi vasi ostali putnici mogli posjetiti?

Dok je pomagala Zelandom istovariti njezine osobne stvari. Ejla upita: –Jesi li znala da se u blizini održava susret zelandona?

– Nisam bila sigurna, ali susreti se održavaju svakih nekoliko godina ipretpostavila sam da bi se ove godine mogao održati jedan u ovom područ ju.Nisam ništa spomenula, jer nisam željela probuditi nadu u slučaju da sampogriješila ili promašila vrijeme.

– Izgleda da si bila u pravu.– Amelanina majka je nervozna zbog konja, zato te još nisam predstavila –

objasnila je Prva.– Ako je nervozna zbog konja, što liće tek misliti o Vuku? Službenopredstavljanje možemo odgoditi za kasnije. Osloboditću Njisku tvojih motki zavuču i vratiti se s njom i Sivkom. Možemo napraviti nove motke za vuču kojimaćemo meso prevesti ovamo. Još ga ima mnogo. Zaboravila sam koliko je bizonvelik. Možda bismo dio mesa mogli odnijeti na skup zelandona.

– To je odlična zamisao. Ja mogu putovati na svojim motkama za vučukoje će vući Njiska, a Džondalarov Trkač i Džonejlina Sivka mogu ponijetimeso na njihovima – predloži Zelandona.

Ejla se u sebi osmjehnula. Prva se voljela pojaviti sa stilom. Uvijek kada binegdje stigla na svojoj vlaki koju vuče konj, izazivala je priličnu uzbunu.Izgleda da su svi mislili da se radi o nekakvoj magiji. Zašto ih je to toliko



čudilo? Zašto ljudi nisu mogli shvatiti da se mogu sprijateljiti s konjima? Vidjelisu Džondalara i nju kako jašu, pačak i Džonejlu. Nema tu nikakve magije.Potrebni su samo odlučnost, malo truda i strpljenja, ali ne i magija.

Kada je Ejla skočila Njiski na leđa, to je kod ljudi izazvalo još većeiznenađenje. Dolazeći ovamo, nije jahala već je vodila konje. Pošto su ostaliposjetitelji, dolazeći ovamo išli pješice, Ejla je odlučila pridružiti im se. Tivonani Palidarće se s pomagačima iz Špilje vratiti pješice, ali Ejla, ako bude jahala,može stići mnogo prije njih i početi raditi novu vlaku.

– Gdje su ostali? – upita Džondalar Ejlu kad je stigla u logorište.– Dolaze. Ja sam požurila da napravim još jednu vlaku za Njisku, kako bi i

ona mogla pomoći u prevoženju mesa. Oni sebe nazivaju Zelandonci kojičuvajunajstarije Sveto Mjesto. Amelana je iz Treće Špilje, ali mi idemo u Prvu Špilju.Tamo se održava sabor zelandona i Prva je to znala! To jest, nagađala je da bi tomoglo biti upravo sada. Teško mi je povjerovati što ta žena sve zna. Gdje jeDžonejla?

– Beladora i Levelačuvaju i nju i svoju djecu. Meso je privuklo svemesoždere iz ovog područ ja, i one koji hodaju i one koji lete, pa smo mislili dane bi bilo loše djecu držati u šatoru kako ih lešinari ne bi vidjeli. Svi imamopune ruke posla oko tog sretnog ulova – rekao je Džondalar.

Upravo u tom trenutku, privučen mirisom mesa, pojavio sečopor hijena iustremio na jednog bizona. Ejla je bez razmišljanja skinula praćku koja joj jevisjela oko vrata, izvadila nekoliko kamena iz vrećice i uvježbanim pokretomzavitlala kamen prema životinji načelu. Za prvim je odmah uslijedio i drugikamen. Vođa je pao u trenutku kada se druga hijena oglasila svojim ogavnimsmijehom. Predvodnicičopora hijena bile su ženke i sve su imale pseudo-muškeorgane i uglavnom su bile krupnije od mužjaka.Čopor hijena je zastao i počeoizbezumljeno juriti amo-tamo, mlateći glavama, režeći i zavijajući zbog gubitkavođe, na onaj svoj poseban način, kao da se smiju. Žena je stavila koplje u bacač i krenula prema neodlučnomčoporu.

Džondalar skoči pred nju. – Što to radiš?

– Želim otjerati taj prljavičopor hijena – odgovorila je. Lice joj jeizražavalo odvratnost, a glas prezir.

– Znam da mrziš hijene, ali ne moraš ubiti baš svaku koju ugledaš. One suživotinje kao i sve druge i imaju svoje mjesto među Majčinom djecom. Akovođu odvučemo odavde, ostaleće najvjerojatnije krenuti za njom.

Ejla je stala i zagledala se u njega, osjećajući kako napetost popušta. – Upravu si, Džondalare. I one su samo životinje.

Džondalar i Ejla uhvatiše svaki po jednu stražnju nogu predvodnicečoporai počeše je vući, držeći spremne bacače. Primijetila je da je hijena još dojila, ali je znala da hijenečesto i po godinu dana doje mladunčad, dok gotovo sasvim neodrastu. Mladi su se od odraslih hijena razlikovali samo po boji krzna, bili sutamniji.Čopor je njuškao, frktao, smijao se i slijedio ih. Hijena koju je pogodila



drugim kamenom, gadno je šepala. Bacili su životinju daleko od logorišta. Upovratku su opazili kako su za njima krenuli i neki drugi mesožderi.

– Odlično! – reče Ejla. – Moždaće to odvratiti barem neke od njih. Idemoprati ruke. Te životinje baš gadno smrde.

Ejlini prijatelji i rođaci Zelandonci uglavnom su u njoj vidjeli običnu ženu imajku, i nisučak ni primjećivali njen naglasak, ali kada bi, naizgled bezrazmišljanja, ušetala učopor gladnih hijena i iz praćke kamenom ubila vođu,kao što je to upravo učinila, oni bi odjednom postali svjesni koliko se razlikujeod njih. Ona nije bila rođena Zelandonka i odrasla je u sasvim drugačijimuvjetima nego oni. Tek bi tada počeli primjećivati i njezin naglasak.

– Moramo posjeći neka manja stabla za novu vlaku. Zelandona jepredložila da napravimo nove. Mislim da ne želi da se njene zamrljaju krvlju.Jasno ti je da ih ona smatra svojima – rekla je Ejla.

– I jesu njezine. Nikome drugome ne bi ni palo na pamet da ih koristi –reče Džondalar.

Morali su u dva navrata prenositi meso iz uspješnog lova. Dio ljudi izobližnje špilje vukao je bizone za rogove, a dio ih je gurao. U vrijeme kada suputnici spakirali logor, sunce je već bilo na silaznom putu prema obzoru i bojilonebo raznim nijansama narančaste i crvene. Uzeli su meso koje su sačuvali zasebe i uputili se prema Špilji. Ejla i Džondalar su se malo zadržali, jer su ih jašući lako mogli sustići. Odlučili su još jednom obići logorište i provjeriti danetko nije zaboravio nešto važno. Bilo je očigledno da su ljudi donedavno tuboravili. Idući od jednog do drugog šatora utabali su staze koje su sada vodile domalih komada na kojima je trava bila polegla i požutjela. Drveni ugljen ostavio je crne tragove na mjestima gdje su bila ognjišta. Uokolo su ležali razbacanikomadići kremena i slomljeni vrhovi, kao i nekoliko gomila kostiju i ljuski odpovrća, ali oneće se brzo raspasti i vratiti u zemlju. Teško je bilo zapaziti bilokakvu promjenu u nepreglednim nizovima rogoza i trske, iako su posjekli velikukoličinu, a požutjelu travu i crne jame ognjišta uskoroće pokriti nova trava, doksu stabla koja su posjekli napravila mjesta za nicanje novih, ljudi su bezbrižnoživjeli na zemlji.

Ejla i Džondalar su provjerili vreće za vodu i ugasili žeđ. Prije nego sukrenuli. Ejla je osjetila potrebu i zaobišla neka stabla. Da su u sred zime iokovani snijegom, Ejla ne bi oklijevala olakšati se u noćnu košaru, bez obzira nato ima li nekoga u blizini, ali uvijek kada je to bilo moguće više je voljela toobaviti u privatnosti, naročito kada je morala spuštati hlače, a ne samo zadignutiširoku haljinu. Odvezala je vrpcu u struku ičučnula, ali kada je ustala kako binavukla hlače, ugledala ječetvoricu nepoznatih muškaraca kako zure u nju. Bila je iznenađena, ali još više uvrijeđena. Čak i da su slučajno naletjeli na nju, nisuse trebali zaustaviti i zuriti u nju. To je bilo vrlo nepristojno. A onda je počelazapažati pojedinosti: odjeća im je bila prljava, brade prilično neuredne, kosadugačka i zamršena. Najupadljiviji od svega bili su njihovi raskalašeni izrazi



lica. Ovo posljednje ju je razbjesnilo, iako su oni očekivali da se uplaši. Možda je i trebala.

– Kakvo je to ponašanje? Zar vas nisu učili da okrenete glavu kada ženamora pustiti vodu? – rekla je i prezrivo ih odmjerila dok je vezivala pojas.

Njezina podcjenjivačka primjedba iznenadila je muškarce. Kao prvo, nijese uplašila, a kao drugo, naglasak joj je bio baščudan. Na temelju toga suizvukli neke zaključke.

Jedan od njih je pogledao ostale i podrugljivo se osmjehnuo: –Strankinja,vjerojatno u posjetu. Teško da ih ima mnogo u blizini.

– Čak i da ih ima, ne vidim niti jednog – reče drugi i krene prema njoj,cereći se.

Ejla se u tom trenutku sjetila bande razbojnika koja je maltretirala žene, zakoju sučuli od Lozadunaca koje su posjetili na Džondalarovom Putovanju kući.Skinula je praćku i zavukla ruku u vrećicu da uzme kamen, zatim je glasnimzviždukom pozvala Vuka, i s još dva zvižduka konje.

Njeno zviždanje prepalo je muškarce, a kamenje je učinilo i nešto više odtoga. Muškarac koji je išao prema njoj zacvilio je od bola kada ga je kamenudario u butinu. Drugi kamen pogodio je njegovog sudruga u ruku. I ovaj jeslično reagirao. Obojica su se uhvatili za bolna mjesta.

– Za ime Majčinog Podzemnog svijeta, kako je to izvela? – upitao je ljutitoprvi. Pogledao je ostale i rekao: – Ne dajte joj pobjeći. Želim joj pokloniti neštozauzvrat.

Ejla je u međuvremenu skinula bacač, namjestila koplje i uperila ga uprvog muškarca. S druge strane šumarka dopro je nečiji glas.– Budi sretan što te nije gađala u glavu, inače bi već hodao drugim

svijetom. Malo prije je takvim jednim kamenom ubila hijenu.Muškarci se okrenuše i ugledaše visokog, plavokosog muškarca koji je u

jednoj ruci držao koplje, a u drugojčudnu napravu kakvu je imala i žena,uperenu u njih. Govorio je zelandonski, ali s naglaskom, premda ne istim kaožena. Imali su dojam da dolazi izdaleka.

– Gubimo se odavde – reče treći čovjek i počne trčati.– Zaustavi ga Vuče – zapovjedila je Ejla.Veliki vuk, kojeg do tada nisu opazili, istog trena pojuri začovjekom.

Zgrabio ga je zubima za nogu i oborio. Ostao je režeći stajati nad njim.– Želi li još netko pobjeći? – upitao je Džondalar. Odmjerio je svu

četvoricu od glave do pete. – Imam osjećaj da ste izazvali mnogo nevolja uovom kraju. Mislim da bismo vas trebali odvesti do najbliže Špilje i pitati njihza mišljenje.

Dok je Vuk motrio na njih, Džondalar je pokupio koplja i noževe koje su

imali. Nisu bili navikli raditi ono što im nije po volji, ali kada su se oduprli, Ejla je ponovno nahuškala Vuka na njih. Ni jedan od njih nije bio voljan suprotstavitise zvijeri koja je režala. Kad su krenuli, Vuk ih je potjerao kao stoku, hvatajući



ih zubima za pete ako bi zastali, i stalno režeći. Nisu imali kamo. S jedne strane jahala je Ejla na zagasito žutoj kobili, a s druge Džondalar na svom tamno-smeđem pastuhu.

Putem su dvojica odlučili potrčati, svaki u suprotnim smjeru. Džondalarovokoplje prozujalo je pokraj samog uhačovjeka koji im je izgleda bio vođa.Ukopao se u mjestu. Ejlino je probilo široku odjeću drugog, izbacilo ga izravnoteže i oborilo na tlo.

– Trebali bismo ovu dvojicu vezati zajedno, a možda i drugu dvojicu –predložio je Džondalar. – Sve mi sečini da se ne žele suočiti s ljudima koji živeu blizini.

Vratili su se kasnije nego što su očekivali. Kada su stigli do kamenogskloništa gdje je Špilja živjela, na zapadnom nebu su već blijedjeli grimiz itamno crvenilo sunca.

– Oni su to učinili – povikala je jedna žena kada je ugledala vezanemuškarce. – Oni su me silovali i ubili mog muškarca kada ih je pokušaozaustaviti. Zatim su uzeli hranu i vreće za spavanje i ostavili me. Krenula sampješice kući i usput izgubila dijete koju sam nosila.

– Kako ste vi naletjeli na njih? – upitao je Demorin Džondalara i Ejlu.– Prije nego smo krenuli, Ejla se udaljila od logorišta, jer se trebala

pomokriti.Čuo sam je kako zvižducima doziva Vuka i konje i otišao sam vidjetišto se dogodilo. Našao sam je kako se suprotstavlja ovojčetvorici. Dvojica sutrljala modrice koje im je napravilo kamenje iz njene praćke, a ona je držalaspreman bacač usmjeren u njih – ispričao je Džondalar.

– Samo modrice? Ubila je hijenu tim svojim kamenjem – komentirao jeTivonan.

– Nisam ih htjela ubiti, nego samo zaustaviti – objasni Ejla.– Na Putovanju kući, naišli smo na neke mladiće koji su maltretirali ljude s

druge strane glečera, u pravcu zapada. Silovali su jednu mladu ženu prije PrvihObreda. Zar ovi muškarci maltretiraju i ovdašnje ljude? – upitao je Džondalar.

– Radili su oni i mnogo gore stvari, a i nisu više tako mladi. To traje već godinama. Kradu, siluju žene, ubijaju, ali nitko ih nije mogao naći – rekla jeSiralana.

– I štoćemo sada s njima? – upita Demorin.– Odvedite ih na sastanak zelandona – predložila je Prva.– Odlična zamisao – složio se Vilamar.– Ali najprije ih malo bolje vežite. Već su putem ovamo pokušali pobjeći.

Uzela sam im koplja i noževe koje sam uspjela naći, ali možda mi je nekipromaknuo. Netko bi ih trebaočuvati preko noći. Vuk može pomoći – reče Ejla.

– U pravu ste. Opasni su to ljudi – reče Demorin, vraćajući se prema

skloništu. – Zelandone neka odluče što

će s njima, ali moraju biti zaustavljeni posvaku cijenu.



– Sjećaš li se Ataroe, Džondalare? – upita Ejla, dok su hodali pokraj vođeŠpilje.

– Nikada je neću zaboraviti, Gotovo te ubila. Da nije bilo Vuka, ona bi to iučinila. Bila je opaka,čak bih rekao zla. Većina ljudi je pristojna. Voljni supomoći drugima, naročito kad su u nevolji, ali izgleda da uvijek ima i onih kojiuzimaju sve što žele, povrijede ljude i ni za što ne mare – rekao je Džondalar.

– Mislim da Balderan uživa u ranjavanju ljudi – reče Demorin.– Tako se znači zove – komentirao je Džondalar.– Oduvijek je imao gadnu narav – nastavio je Demorin.– Još kao mali iskaljivao se na slabijima od sebe, a kako to uvijek biva,

nisu mu nedostajali sljedbenici koji su radili sve što im se kaže.– Zašto se neki ljudi drže takvih? – upitala je Ejla.– Tko to zna? – odgovorio je Džondalar. – Možda ih se boje, pa misle da

neće postati njihove žrtve ako budu uz njih. Ili nemaju neki naročiti status pa seosjećaju važni kad drugima utjeruju strah u kosti.– Morat ćemo odrediti ljude kojiće budno motriti na njih – rekao je

Demorin. – Ičuvati ih na smjenu, kako ne bismo zaspali.– A trebali bismo ih i ponovno pretražiti. Neki od njih možda imaju

skrivene noževe kojima mogu presjeći užad, pačak i napasti ljude – dodala jeEjla. – Preuzimam na sebe jednu smjenu stražarenja, a kao što već rekoh, i Vukmože pomoći. Odličan ječuvar. Ponekad imam dojam da spava uvijek s jednimotvorenim okom.

Pretraživanje je pokazalo da je svaki od njih imao barem po jedan skriveninož za koje su tvrdili kako im služe samo za jelo. Demorin im je namjeravaopreko noći odvezati ruke kako bi se mogli udobnije namjestiti za spavanje, alipredomislio se kad su pronašli te noževe. Budno su motrili na njih dok su jeli.

Ejla im je oduzela noževe za jeločim su završili. Balderan joj nije htiopredati svoj, ali bio je dovoljan jedan poziv Vuku, nakončega se životinjastvorila kod njegovih nogu i prijeteći zarežala, ačovjek je predao nož. Kad muse Ejla približila, vidjela je da kipi od bijesa. Jedva se suzdržavao. Tijekomnajvećeg dijela svog života radio je što je htio. Nekažnjeno je uzimao sve što bipoželio,čak i živote drugih ljudi. Sada je bio sputan i prisiljen raditi ono što munije bilo po volji, a to mu se nimalo nije sviđalo.

Posjetitelji i najveći dio Treće Špilje Zelandonaca KojiČuvaju NajstarijeSveto Mjesto zaputili su se stazom uzvodno pokraj rijeke koja je krivudaladerući sebi put kroz vapnenačke stijene pa je stvoren duboki klanac koji jeobuzdavao rijeku. Ejla je zapazila kako se ljudi iz lokalne Špilje pogledavaju iosmjehuju kao da imaju neku zajedničku tajnu ili iščekuju nekakvo zabavnoiznenađenje. Zašli su za jednu oštru okuku i zapanjeni posjetitelji ugledaše,visoko iznad svojih glava, kameni luk, prirodni most preko rijeke. Oni koji ga dosada nisu vidjeli zastali su i učudu zurili u to što je stvorila Velika Majka



Zemlja. Nikada nisu vidjeli ništa slično. Nitko nije vidio ništa slično. Bio je jedinstven.

– Ima li ime? – upitala je Ejla.– Ima mnoga imena – odgovorio je Demorin. – Neki su mu dali ime po

Majci, ili po duhovima s drugog svijeta. Neki misle da je pomalo sličan mamutu.Mi ga zovemo jednostavno Luk ili Most.

Prije nekihčetiri stotine tisuča godina, podzemni potok probio se krozvapnenac, izdubivši stijenu i usput stvorivši špilje i prolaze. Tijekom vremena,razina rijeke je pala, tlo se uzdiglo, a kanal kroz kameni zid postao je prirodniluk. Sadašnja rijeka protjecala je kroz nekadašnju prepreku koja je sada bilamost preko rijeke, premda je bio toliko visok da se rijetko koristio. Visokikameni luk koji je premostio rijeku izazivao je strahopoštovanje. Nigdje drugdjenije postojalo ništa slično. Vrh luka bio je otprilike u istoj ravnini s vrhomnajbližih visokih stijena. Tijekom kišne sezone, kad rijeka nabuja, okolnevapnenačke prepreke ponekad ometaju protjecanje vode i izazivaju poplave, ali je rijeka, koja je nekada stvarala špilje i probijala put kroz vapnenac, uglavnombila tiha i mirna.

Polje između kamenog skloništa Prve Špilje ZelandonacaČuvara i rijekeimalo je kružni oblik, jer ga je sa svih strana okruživao duboki klanac. Prijemnogo eona predstavljalo je ispupčeni dio polukružnog zavoja bivšeg koritarijeke, gdje se ugnijezdila livada na kojoj su izrasle razne vrste trava, aromatičnogrmlje i biljkečiji su jestivi zeleni listovi podsjećali na stopala pataka i gusakakoje su ljeti plivale po rijeci. Biljka guskino stopalo imala je obilje sitnog crnogsjemenja koje se moglo zdrobiti, a zatim skuhati i jesti.

Stražnji dio polja se uzdizao i prelazio u padinu na kojoj je oštro kamenjebilo pomiješano s dovoljno zemlje da se prehrani korijenje borova koji volestuden te patuljastih breza i smreka. Tamno, zimzeleno drveće i grmlje koje jeraslo na padinama i usjecima stijene iznad polja bilo je u velikoj suprotnosti uodnosu na bijeli vapnenac. Bilo je tu i uzvisina i terasa na kojima su se ljudimogli okupiti kada je netko želio nešto reći cijeloj skupini.

Prva Špilja Zelandonacačuvara Najstarijeg Svetog Mjesta živjela je ispod jednog vapnenačkog ispusta na terasi iznad plavljene ravnice. Zelandone su seokupile na polju ispod, gdje su namjeravale održati sastanak.

Pojava posjetitelja tečlanova Treće Špilječuvara Najstarijeg Svetog Mjestaizazvala je priličnu živost. Zelandone su podigle neku vrstu paviljona, nalikšatoru, koji je imao krov i samo bočne zidove. Krov ih je štitio od sunca, a bočnizidovi od vjetra koji je puhao niz klanac. Jedna od pripravnica je primijetilapovorku koja se približavala te uletjela unutra, prekinuvši sastanak. Dvojevodećih zelandona se na trenutak naljutilo, a onda su se okrenuli, pogledali očemu to pripravnica govori i osjetili kako ih zahvaća strah koji su pokušaliprikriti.

Na čelu kolone jahala je Ejla na Njiski. Prva joj je rekla neka jaše ravno došatora za sastanke, što je ona i učinila. Prebacila je nogu, skliznula na tlo i otišla



pomoći Prvoj da siđe s vlake. Prva nije koračala ni brzo ni polako, negoautoritativno. Dvoje južnjačkih predvodnika odmah je prepoznalo tetovaže nanjezinom licu, odjeću i ogrlice, ali i dalje nisu mogli povjerovati da je PrvaMeđu Onima Koji Služe Veliku Majku Zemlju došla na njihov sabor. Tako su jerijetko viđali da je za njih bila gotovo mitska figura. Tobože su priznavali njeno

postojanje, ali su u zajednici zelandona sebe smatrali među najvišima po rangu iizabrali su Prvu između sebe. To što se pojavila među njima već je samo po sebibilo nevjerojatno, ali još je veću nevjericu izazvao način na koji je došla. Nikadado sada nisu vidjele nekoga tko ima vlast nad konjima. Sigurno je izuzetnomoćna.

Poslušno su prišli, pozdravili je ispruženih ruku i poželjeli joj dobrodošlicu.Uzvratila im je pozdrav i predstavila neke od svojih suputnika: Ejlu iDžonokola, Vilamara i Džondalara, a zatim i ostale putnike. Za kraj je ostavilaVilamarove pomoćnike i djecu. Demorin je pozdravio dva najvažnijačlana

njihove zajednice zelandona, muškarca koji je bio zelandoni njihove Špilje, iženu koja je bila zelandona Prve Špilječuvara Svetog Mjesta. Ejla je reklaDžonejli neka drži Vuka podalje, da ga ne vide, ali ga je, nakon obavljenogpropisnog upoznavanja, zajedno s kćeri izvela pred Zelandone. Primijetila je nanjihovim licima novi val nevjerice i straha. Poslije kraćeg uvjeravanja s njenestrane, pristali su biti predstavljeni Vuku, posliječega je njihov strah malosplasnuo, ali je nevjerica ostala. Do tada su ljudi iz Prve Špilje sišli u polje smjesta na stijeni gdje su živjeli, a Ejli je bilo drago što je upoznavanje odgođenoza kasnije.

Četvorica muškaraca koje su doveli zelandonama da one odluče što će snjima ostala su otraga, s ljudima iz Treće Špilječuvara dok nisu obavljene sveformalnosti upoznavanja, ali ih je sada Demorin doveo naprijed. Prišao je svomzelandoniju.

– Znaš one ljude koji su nam zadavali onoliko muka, one koji su krali,silovali žene i ubijali ljude? – upitao je.

– Da – odgovori muškarac. – Danas smo razgovarali o njima.– Imamo ih – rekao je Demorin i dao znak ljudima određenim da paze na

zlikovce. Izveli su ih pred zelandonija. S njima je došla i žena koja ih je optužilada su ubili njenog muškarca, a nju silovali. – Ovaj se zove Balderan. On im jevođa.

Cijela zajednica zelandona gledala je vezane muškarce. Opazili su da suvrlo neuredni, ali zelandona Prve Špilje ih nije željela osuditi samo na temeljunjihovog izgleda.

– Kako znate da su to baš oni? – upitala je.– Znam, jer sam ja ta koju su silovali nakon što su mi ubili muškarca –

odgovorila je žena.

– A ti si?– Ja sam Aremina iz Treće Špilje Zelandonacačuvara najstarijeg SvetogMjesta – odgovori ona.



– Govori istinu – potvrdi zelandoni Treće ŠpiljeČuvara. – U to vrijemebila je trudna i izgubila je dijete. – Potom se okrenuo prema Demorinu. –Razgovarali smo o njima i pokušavali smo napraviti plan kako da ih pohvatamo.Kako je vama to uspjelo?

– Uhvatila ih je pripravnica Prve – odgovorio je Demorin. – Pokušali su jenapasti, ali nisu znali tko je ona.

– Tko je ona, osim što je pripravnica Prve? – upitala je zelandona PrveŠpiljeČuvara.

Demorin se okrenuo prema Vilamaru. – Ti im objasni.– Nisam bio nazočan i mogu samo prenijeti ono što je meni rečeno, ali

vjerujem da je sve istina. Znam da Ejla izuzetno vješto barata i praćkom ibacačem koplja kojeg je izmislio njezin muškarac Džondalar. Ona je ta kojavlada vukom i konjima, premda to mogu i njen muškarac i njezino dijete. Kadasu je ti ljudi pokušali napasti, nanijela im je modrice kamenjem, premda je ustanju, kada to želi, i ubiti praćkom. Onda je došao Džondalar s već spremnimbacačem koplja. Kada je jedan od njih pokušao pobjeći, poslala je vuka da gazaustavi. Vidio sam ih kako surađuju u lovu. Ti ljudi nisu imali nikakvihizgleda.

– Svi posjetitelji koriste taj bacač koplja... Džondalar je obećao daće nampokazati kako se to radi... u lovu su imali mnogo sreće – nastavio je Demorin. –Svatko od njih oborio je po jednog bizona. Ukupno su ih ubili devet. To jemnogo mesa, bizoni su velike životinje. Zato vam donosimo gomilu mesa, zatvoju Prvu Špilju i za sastanak zelandona. A što se tiče ovih ljudi, kad smo ihuhvatili nismo znali što bismo s njima. Aremina je smatrala da ih treba ubiti, jersu ubili njezinog muškarca. Možda je u pravu. Ali nismo znali tko bi to trebaoobaviti, niti kako. Svi mi znamo kako se ubijaju životinje koje nam je VelikaMajka dala da bismo preživjeli, ali Majka ne oprašta ubijanje ljudi. Nisam znaobismo li ih mi trebali ubiti. To bi moglo donijeti nesreću našoj Špilji, isto kao štobi nam moglo donijeti nesreću i ako to ne učinimo kako treba. Smatrali smo daZelandone trebaju odlučiti, pa smo ih doveli ovamo.

– Smatram da su mudro postupili – prihvati Prva Među Onima Koji Služe.– Prava je sreća što ste se sada okupili upravo tako da svi zajedno možeteporazgovarati o tome i donijeti odluku.

Stavlja im na znanje da nema namjeru preuzeti vodstvo samo zato što jePrva, pomisli Ejla, ali i daće je jako zanimati da vidi štoće oni učiniti.

– Iskreno se nadam daćeš ostati i i biti ljubazna da nam daš savjet – rečezelandona Prve Špilječuvara Svetog Mjesta.

– Hvala, bilo bi mi drago. Suočili smo se s teškim problemom. Ovdje smozato što sam povela svoju pripravnicu na donier-turu. Nadam se daće nas netkomoći provesti kroz vaše Sveto Mjesto. Vidjela sam ga samo jednom, ali ga

nikada nisam zaboravila. Ne samo da je najstarije, nego je i nevjerojatno lijepo.Mislim i na špilju i na slike na njenim zidovima. One slave Veliku Majku –izgovorila je Prva uvjerljivo.



– Svakako. Na Svetom Mjestu imamočuvara kojiće vas vrlo rado povestiu obilazak – reče žena – ali pođimo prvo pogledati te ljude.

Dok su uhvaćenučetvoricu izvodili pred Zelandone, oni su se na sve načinepokušavali oduprijeti, ali tu je bio Vuk koji je režanjem i hvatanjem za listovenogu vraćao Balderanačim bi ovaj pokušao skrenuti puta. Svima je bilo jasno daBalderan kipi od bijesa. Naročito je mrzio stranca i strankinju koji su znalinadzirati konje i vuka, a samim tim i njega. Po prvi put u životu se bojao, anajviše od svega plašio se Vuka. Imao je želju ubiti tu životinju, ali je i Vuk istotako želio ubiti njega.Četveronožni lovac je znao, onako kako to životinječijasu čula profinjenija od ljudskih znaju, da tajčovjek nije kao ostali. Rođen je spreviše ili premalo nečega što ga ječinilo drukčijim i Vuk je osjećao da tajčovjek ne bi oklijevao ozlijediti one koje je on volio.

Na polju ispred stijene već su se bile okupile obje Špilje i sve okolneZelandone, tako da je izvođenje muškaraca izazvalo priličnu uznemirenost.Nekolicina je prepoznala Balderana i neki od njih počeli su ga glasno optuživati.

– To je taj! – povikala je jedna žena. – On me je silovao! Svi oni su mesilovali.

– Ukrali su mi meso koje sam raširila da se suši.– Odveo je moju kćer i držao je skoro cijeli mjesec. Neznam što su joj

radili, ali nikada više nije bila ona stara i sljedeće zime je umrla. Što se menetiče, on ju je ubio.

Zatim je istupio jedan sredovječni muškarac. – Ja vam mogu pričati onjemu. Rođen je u mojoj Špilji prije nego sam se preselio.

– Rado bihčula što ovajčovjek ima reći – rekla je Prva.– I ja – dodao je zelandoni Treće ŠpiljeČuvara.– Baldarana je rodila žena koja nije imala svog muškarca i u početku je

svima bilo drago što je rodila zdravog i pravog sina, sina kojiće jednog danamoći pomagati Špilji, ali njega nitko nije mogao obuzdavati. Bio je snažandječak, ali je tu snagu koristio samo zato da uzima ono što želi i kad poželi.Majka ga je u početku branila i opravdavala. Kako nije imala svog muškarca,nadala se daće se njen snažni sin, koji je ubrzo postao jako dobar lovac, jer je

volio ubijati, brinuti o njoj kada ostari, ali je na kraju shvatila da njemu nije staloni do nje niti ni do bilo koga drugoga – počeo je priču čovjek.– Kada je ušao u mladenačko doba, već su svi iz Špilje bili ljuti na njega i

bojali su ga se. Prevršio je mjeru kada je uzeo neka kopljačovjeku koji ih jenapravio za sebe. Kad sečovjek pobunio i pokušao ih dobiti natrag, Balderan ga je tako gadno premlatio, da zamalo nije umro. Mislim da se nikada nije potpunooporavio. Tada su se svi udružili i rekli mu da mora otići. Svi muškarci i većinažena su se naoružali i otjerali ga. Dvojica prijatelja pošli su s njim. Bili su tomladići koji su mu se divili zato što je uzimao ono što je htio i nije morao

stjecati stvari radom. Jedan od njih vratio se prije kraja ljeta i preklinjao da mudopuste povratak, ali Balderanu nikada nije bio problem steći nekolicinu novihsljedbenika. Otišao bi na Ljetni sabor, smjestio se u kakvu daleku nastambu i



izazivao ostale mladiće da čine nesmotrene i opasne stvari kako bi dokazalisvoju muškost. Uvijek je maltretirao one koji su djelovali kao slabići i plašljivci,a kad bi krenuo dalje, uvijek je imao nekoliko novih sljedbenika koje je očaraosvojim umijećem za stvaranje nevolja. Maltretirali bi neke nove Špilje dok seone konačno ne bi udružile i pošle u potragu za njima. Tada bi Balderan i

njegovi prijatelji nastavili dalje, i pronašli nove Špilje od kojih su krali hranu,odjeću, alat, oružje, a ubrzo i žene koje su mogli silovati.Dok ječovjek ovo pričao, Balderan se podrugljivo cerio. Nije mario što

drugi govore o njemu. Ionako je sve bila istina, ali nikada do sada nije biouhvaćen, i sada mu se ovo nije nimalo sviđalo. Ejla ga je cijelo vrijeme pažljivopromatrala. Zamijećivala je da je više nego ljutit, da se boji i da ih sve redommrzi, i bila je sigurna da je i Vuk to osjetio. Bila je svjesna daće ga Vuk ubitiako pokuša ozlijediti nju, Džonejlu, Džondalara ili bilo koga od ljudi koji suputovali s njima. Dobro je znala da bi ga Vuk ubio samo ako mu da znak, i daće

mu ostali najvjerojatnije biti zahvalni na tome. Ali nije željela da Vuk rješavanjihove probleme i da ostane zapamćen kao ubojica. Priče su često narastale doneviđenih razmjera. Svi su znali da vukovi ubijaju. Željela je da ljudi pričajukako joj je Vuk pomogao uhvatiti togčovjeka, da ga ječuvao, ali da ga nijeubio.

Ljudi su sami morali riješiti to s Balderanom i baš ju je zanimalo da vidi štoće učiniti.

Balderanovi sudrugovi nisu bili ljuti. Oni su bili samo uplašeni. Dobro suznali kakve su sve gnusobe radili i da ima dovoljno onih koji to također znaju.Čovjek pokraj Balderana razmišljao je o teškoj situaciji u kojoj se našao. Uvijekmu je izgledalo da je lako slijediti Balderana, uzimati što im se prohtjelo i plašitiljude. I on se ponekad plašio Balderana, ali osjećao se važnim kada je vidiokoliko ga se drugi boje. Ako su ljudi koji bi pošli u lov na njih bili odlučni i akobi Balderan osjetio da je došao trenutak da krenu dalje, oni bi to i učinili. Bili suuvjereni da ih nikada neće uhvatiti, jer su bili brzi i spretni, ali to je promijenilata strankinja vješta u baratanju oružjem, koja je znala i sa životinjama.

Nije bilo nikakve sumnje da je ta strankinja zelandona te da nisu trebalikrenuti na Onu Koja Služi Majci. Ali kako su to mogli znati?Čak nema ni

tetovažu. Rekli su da je pripravnica, ali pripravnica Prve? Nije ni znao da Prvastvarno postoji. Mislio je da je to samo priča, kao što su one iz Legendi starih. Asada je najmoćnija zelandona na zemlji bila ovdje sa svojom pripravnicom kojana gotovo magičan način vlada životinjama.Čak je i njega uspjela uhvatiti. Štoli će učiniti s njim?

Kao da mučuje misli, jedna od zelandona upita: – I štoćemo sada s njima?– Za sada ih moramo hraniti, naći mjesto gdjećemo ih držati i ljude kojiće

ih čuvati dok ne donesemo odluku – rekla je Prva i okrenula se prema ženi koja je bila zelandona Prve Špilječuvara drevne Svete Špilje. – Trebali bisterazdijeliti to meso bizona – osmjehnula se, dajući joj do znanja da je vlastprenijela na nju, kao da je znala da je ona Prva u ovom područ ju, iako joj tonitko nije rekao.



Žena je prozvala nekoliko imena i prenijela odgovornost na vođe dvijuŠpilja, prepustivši njima odluku kakoće meso biti podijeljeno, premda jeodredila i nekolicinu Zelandonaca da nadziru deranje i komadanje životinja.Meso za večernji obrok počeli su sjeći odmah, jer su neke životinje već bileoderane.

Balderana i njegove ljude poveli su prema stijeni.Čim su ih predali u ruke lokalnih Zelandonaca, Ejla je zviždukom pozvala

Vuka i otišla s njim pomoći Džondalaru da oslobodi konje motki za vuču.Vidjela je jedan lijepi travnjak podalje od ljudi, ali je ipak odlučila pitati postojili neki razlog zbog kojeg ne bi smjela tamo pustiti konje. Kada se radilo oteritoriju neke druge Špilje nikada nije trebalo donositi svoje vlastitepretpostavke. Najprije je pitala Demorina, vođu Amelanine Špilje.

– Ove godine nismo ovdje održali Ljetni sabor i vjerojatno zato trava nijeizgažena, ali ako želiš biti sigurna pitaj zelandonu Prvu – odgovorio joj je.

– Zelandonu Prvu? – ponovi Ejla. – Misliš li na Prvu ŠpiljeČuvara?– Da, ali ne zovemo je zato zelandona Prva, nego zato što je ona naša

‘Prva’ – reče on. – Puka je slučajnost što je ona zelandona upravo te Špilje. Tome je podsjetilo da bih joj trebao reći i da sam poslao trkača kojiće obavijestiti još neke Špilje da je Balderan uhvaćen. Oni su se napatili s njim mnogo više odostalih. Moglo bi doći još ljudi.

Ejla se namrštila i upitala koliko Špiljaće učiniti to isto. Možda bi trebalapotražiti neko odvojeno mjesto ili možda podići ogradu kao na Ljetnimsaborima. Odlučila je kakoće poslije razgovora sa zelandonom Prvom o tomeporazgovarati i s Džondalarom. Ejla i Džondalar su s ostalim putnicima odlučilipotražiti neko dobro mjesto za logorište, kao što je točinila većina Špilja kada biprije ostalih stigli na Ljetni sabor. Prva se složila s Ejlom, koja je naslućivala dabi moglo doći mnogo više ljudi nego što su očekivali.

Te večeri su, iako su obitelji ili skupine koje inače jedu zajedno pripremaleodvojene obroke, uglavnom svi sjedili zajedno, tako da se obrok gotovopretvorio u gozbu. Balderan i njegove pristalice dobili su hranu i ruke su im bile

odvezane kako bi mogli jesti. Tiho su razgovarali dok su jeli.Č

uvalo ih jenekoliko muškaraca kojima nije bilo lako ostati na oprezu kada se ništa nijedogađalo osim što su onačetvorica jeli. Noćno nebo je tijekom obroka sve višetamnjelo, a prijateljski nastrojeni stranci pokušavali su upoznati jedni druge.

Ejla i Džondalar su ostavili Vuka s Džonejlom i krenuli u šetnju premaboravištu zelandona. Prva je također otišla tamo porazgovarati o posebnomobilasku Svete špilje s Ejlom, Džonokolom i još nekima, i o još jednom, neštokraćem obilasku, s ostalim posjetiteljima osim djece.

Par je otprilike znao gdje drže ljude koje su uhvatili, ali u mraku nisu

opazili da ovi krajnje pozorno motre na njih. Balderan je promatrao visokogmuškarca pripravnice i dok su im se približavali, Balderan reče svojim ljudima:– Moramo se izvući odavde. Ako to ne učinimo, naši dani su odbrojeni.



– Ali kako? – upitao je jedan od njegovih ljudi.– Moramo maknuti ženu koja vlada nad vukom – rekao je Balderan.– Taj vuk nam neće dopustiti da joj se približimo.– Samo kad je u blizini. Nije uvijek s njom. Ponekad ostaje s djevojčicom –

odgovori Balderan.– A štoćemo s tim muškarcem koji je uvijek s njom? Taj posjetitelj s kojim

je došla. Golem je.– Upoznao sam ljude kao što je on, visok i mišićav, ali previše miran i blag.

Jeste li ga ikada vidjeli da se naljutio? Mislim da je on jedan od onih nježnihdivova koji se strašno boje da bi mogli nekoga ozlijediti pa izbjegavajučak isvađe. Budemo li dovoljno brzi, mogli bismo je ščepati prije nego shvati što sedogađa. Potomćemo zaprijetiti daćemo je ubiti ako samo mrdne. Mislim daneće riskirati da ona bude ozlijeđena. Dok razmisli o tome, bitće kasno. Mićemo već otići, i to s njom.

– Čimećeš joj zaprijetiti? Oduzeli su nam sve noževe.Balderan se osmjehnuo i počeo olabavljivati uzicu kojom je bila povezana

njegova košulja. – Ovime – rekao je, izvlačeći uzicu iz rupica. – Obavitću joj jeoko vrata.

– A što ako tvoj plan propadne? – upita drugičovjek.– Neće nam biti ništa gore nego što je sada. Nemamo što izgubiti.

Sljedećeg dana stigla je još jedna špilja iz ovog kraja, a do večeri još dvije.Prva je došla do Ejle ujutro sljedećeg dana. Džondalar je izašao kako bi njihdvije mogle u miru porazgovarati.

– Moramo smisliti štoćemo s onim ljudima.– Zašto mi? – upita Ejla. – Mi ne živimo ovdje.– Ali ti si ga uhvatila. Umiješana si, htjela to ili ne. A po mome je to i naša

dužnost. Osim toga, moramo porazgovarati s domaćinima o tvom obilaskunjihovog Svetog Mjesta. Špiljaće te iznenaditi. Vidjela sam je jednom i sigurnasam daću ponovno ući u nju. Ima nekoliko teških mjesta, ali druga prigoda mi

se neće ukazati i ne želim to propustiti – rekla je Prva.Uspjela je zainteresirati Ejlu i potaknuti njezinu znatiželju. Od tolikoghodanja na ovom Putovanju zdravlje Prve se izgleda poboljšalo, ali je i daljeimala problema i bila joj je potrebna pomoć kad se našla na nekomnepristupačnom terenu. A i dalje je bila dosta krupna. Nosila je svoju težinugraciozno i samouvjereno i ona je na više načina doprinosila njenom položaju,ali joj je ipak mogla otežati kretanje u skučenim prostorima s neravnim tlom.

– U pravu si, Zelandona, ali ja ne želim biti ta kojaće rješavati njihovusudbinu. Mislim da nije na meni da to učinim – izjavila je Ejla.

– Ni ne moraš. Svi znamo što treba učiniti. Balderan mora biti ubijen. Akone bude, nastavitće ubijati druge. Pitanje je tkoće to obaviti i kako. Većini ljudi je teško nekoga namjerno ubiti. I to je u redu. Nije u redu da ljudi ubijaju ljude.



Znamo da je pokvaren iznutra, jer on to ne zna i zbog toga mi je drago što dolazitoliko Špilja. U tome moraju sve sudjelovati. Ne mislim da ga svi oni trebajuubiti, ali svi moraju ponijeti dio odgovornosti. I svi moraju shvatiti da je u ovomslučaju to jedino pravo rješenje. Ne treba ubijati iz bijesa ili osvete. Postojedrugi načini da se s tim stvarima izađe na kraj. Ali kada je on u pitanju, ne

postoji drugi način – rekla je Prva. – Samo se pitam koji je najbolji način da seto učini.Obje su neko vrijeme šutjele, a onda Ejla reče – Postoje biljke...– Ja sam htjela reći gljive – prekine je Prva. Mogu dobiti obrok začinjen

nekim gljivama.– Mogu posumnjati što kanimo, pa ih ne pojesti. Svi znaju da postoje

otrovne gljive. Lako ih je uočiti i izbjeći – rekla je Ejla.– To je točno, i premda s Balderanom nije sve kako treba, on nije glup. Na

koje biljke si mislila?– Znam da u blizini rastu dvije takve biljke, jer sam ih vidjela. Jedna je

vodeni pastrnak. Raste u vodi.– To se može jesti, naročito korijen, dok je mlad i mekan.– Tako je, ali postoji još jedna jako slična biljka koja je vrlo otrovna – reče

Ejla. – Za nju znam riječ na jeziku Mamutovaca. Ne znam kako je vi zovete, alimogu prepoznati biljku.

– Znam na koju misliš. To je otrovna kukuta – reče Prva.– To je naš naziv za nju. I ona raste u vodi. Možemo skuhati isti obrok za

cijelo Logorište, svi ostali dobitće vodeni pastrnak, a Balderan i njegovi ljudidobit će kukutu. – Na trenutak je zašutjela pa rekla. – Možemo im poslužiti igljive, jestive gljive. Moždaće pomisliti da su otrovne i neće ih pojesti, a nakorjenasto povrće neće obratiti pozornost, jerće misliti da ga svi jedu.

– To je i meni palo na pamet, ali možda netko može smisliti nešto bolje –reče Ejla.

Žena je ponovno zastala kako bi razmislila i onda kimnula: – Dobro,imamo plan. Uvijek je dobro imati plan, pripremiti ga unaprijed, ako je tomoguće – reče Zelandona Koja Je Prva.

Kad su izašle, ispred šatora nije bilo nikoga. Ostali iz njihove skupineputnika otišli su vidjeti što se događa na improviziranom Ljetnom saboru, iponuditi pomoć oko kuhanja i drugih stvari koje je trebalo obaviti. Razlika jebila samo u tome što ovo nije bilo sretno okupljanje rođaka, prijatelja i susjeda.Oni su se okupili kako bi donijeli presudu za ozbiljne zločine. Ljudi su jošpristizali i popunjavali polje ispod stijene.

Najveće iznenađenje doživjeli su kasno poslijepodne. Ejla i Prva nalazile suse u nastambi zelandona kada je Džonejla utrčala i prekinula sastanak.

– Majko, majko. Kimeran mi je rekao da dođem i da ti kažem.– Što da mi kažeš Džonejla? – upitala je Ejla strogim glasom.– Stigla je Beladorina obitelj. A s njima je i nekačudna osoba.



– Beladorina porodica? Oničak nisu ni Zelandonci, oni su Džornadonci.Žive daleko odavde, kako su mogli stići ovamo za samo jedan dan? – upitala jeEjla. Okrenula se prema ostalima – Moram ići.

– I jaću s tobom – rekla je Prva. – Ispričavamo se.– Ne žive oni tako daleko – komentirala je Zelandona Prva, ispraćajući ih.

– Često nam dolaze u posjet. Barem svakih nekoliko godina. Koliko suZelandonci toliko su i Džornadonci, ali sumnjam da su došli zbog trkača kojesmo poslali. Vjerojatno su planirali posjetiti nas. Sigurno su bili iznenađeni štovide svoju rođakinju, kao što se i ona iznenadila kad je ugledala njih.

Kimeran ih ječekao ispred šatora ičuo je riječi Zelandone Prve. – To nijesasvim točno – rekao je. – Otišli su na Ljetni sabor Džornardonaca, a onda suodlučili posjetiti i vaš Ljetni sabor. Kasnije su namjeravali doći ovamo. Bili su uLogorištu sabora kada je stigao trkač i od njega su saznali da smo ovdje. Saznalisu i za Balderana, dakako. Jeste li znali da je zadao nevolje i nekim ŠpiljamaDžornadonaca? Postoji li netko kome nije naudio?

– Uskoroćemo tim povodom održati sastanak – rekla je Zelandona. –Moramo ubrzo donijeti nekakvu odluku. – A onda je dodala, kao da se tek tadatoga sjetila: – Zar je s njima nekačudna osoba?

– Da, ali pričekajte da je vidite svojim očima.Ejla i Prva predstavljene su Beladorinim rođacima na krajnje služben način,

posliječega ih je Prva pitala jesu li već podigli logor.– Nismo, tek smo stigli – odgovorila je žena za koju su upravo saznali da je

Beladorina majka. Džinedora. Shvatili bi to i da im nije bila predstavljena, jer jebila samo starija i nešto oblija verzija žene koju su već poznavali.– Ima mjesta pokraj našeg logorišta – rekla je Prva. – Bilo bi dobro da ga

zauzmete prije nego to učini netko drugi.Kada su stigli do logorišta, uslijedila su nova upoznavanja i malo početne

rezerviranosti u odnosu na životinje, a onda je Džinedora ugledala dječaka kojise lako mogao njoj roditi. Upitno je pogledala kćer. Beladora uhvati za rukusina, a onda i ruku plavokose i plavooke kćeri.

– Dođite upoznati baku – reče ona.– Imaš dvoje rođenih zajedno? Oboje su tvoji? I oboje su zdravi? – upitala

je.Beladora je kimnula.– Pa to je divno – reče ona.– Ovo je Džoneran – predstavi ga mlada majka, podigavši ruku pet godina

starog dječaka tamnosmeđe kose i smeđe-zelenih očiju, kao što su bile i majčine.– Bitće visok, kao Kimeran – rekla je Džinedora.– A ovo je Džinedela – reče Beladora. podigavši ruku svjetlokose kćeri.

– Ima Kimeranov ten, i prava je ljepotica – reče žena. – Zar su stidljivi? Bili me htjeli zagrliti?



– Pozdravite baku. Došli smo Izdaleka da je upoznate – reče Beladora,gurkajući ih prema njoj. Žena se spustila na koljena i raširila ruke. Oči su joj senapunile suzama i zasjale. Djeca su je pomalo nevoljko i površno zagrlila. Usvaku ruku uzela je po jedno dijete, dok joj se suza kotrljala niz obraz.

– Nisam znala da imam unuke. Tako je to kada živite daleko – rečeDžinedora. – Koliko ostajete ovdje?

– To još ne znamo – reče Beladora.– Morate ostati duže od nekoliko dana. Stigli stečak dovde, vratite se s

nama i ostanite jednu godinu – reče žena.– O tomećemo morati razmisliti – rekla je Beladora. – Kimeran je vođa

naše Špilje. Teško daće moći izbivati godinu dana.Kad je vidjela suze u majčinim očima, dodala je: – Ali razmislitćemo o

tome.

Ejla je promatrala i ostale koji su počeli podizati logorište. Primijetila ječovjeka koji je nosio nekoga na ramenima. Sagnuo se i pomogao toj osobi sići.

U prvom trenutku pomislila je da je to neko dijete, a onda se zagledala malobolje. Bio je to malenčovjek, sav nekakočudan. Imao je previše kratke ruke inoge. Kucnula je prstom Prvu i pokazala bradom u njegovom pravcu.

Krupna žena se okrenula i pažljivo zagledala u njega. Sada joj je bilo jasnozašto joj je Ejla skrenula pažnju na njega. Do sada nije vidjela nijednog, ali ječula za slične male ljude. – Niječudo što je Beladorinoj majci laknulo kada jeshvatila da su djeca njene kćeri normalna, iako su rođena zajedno. Tajčovjek se

nije trebao roditi. Isto kao što imamo patuljasto drveće zakržljalog rasta, mislimda je tajčovjek patuljak – rekla je Prva.

– Rado bih ga upoznala kako bih naučila nešto više o njemu, ali ne želimpraviti od toga priredbu. To bi bilo isto kao kada netko zuri, a ja mislim da jenjemu dosta ljudi koji zure u njega – rekla je Ejla.



26

Ejla je vrlo rano ustala, uzela košarice za skupljanje plodova i košare-

samare za Njisku. Rekla je Džondalaru da ide u potragu za nekom zeleni ikorijenjem za večerašnju gozbu, ali djelovala je nekako odsutno i imao je dojamda se osjeća nelagodno.

– Želiš li da pođem s tobom? – upitao je.– Ne! – odgovorila je oštro i bez razmišljanja, a onda je brže-bolje pokušala

ublažiti ispad. – Nadala sam se daćeš pripaziti Džonejlu. Beladora vodi djecudo majke da malo budu s njom. S njimaće poći i Džondekam i Levela, a povestće i Džonlevana. Svi su oni povezani. Ne znam što Kimeran namjerava raditi, alimislim daće im se i on kasnije pridružiti. Džonejla se osjeća kaočlan obitelji,iako im je samo prijateljica, a ako ostane sama neće se imati s kim igrati i mislitće da su je zaboravili. Možda biste ovog jutra ti i Trkač mogli otići s njom iSivkom na jahanje.

– Odlična zamisao. Već dugo nismo jahali. Konjimaće goditi malo vježbe.Ejla mu se osmjehnula i očešala obraz o njegov, ali je i dalje bila

namrštena. Kao da je nesretna. Uzjahala je Njisku i zviždukom pozvala Vuka.Jahala je obalom rijeke i razgledavala raslinje. Znala je da biljke koje traži rastuu blizini mjesta gdje su logorovali, ali se nadala da neće morati jahati takodaleko. Projahala je pokraj mjesta gdje je boravila Treća Špilja; bilo je pusto.Svi su bili na saboru koji je spontano nastao kod Prve Špilje. Pitala se kako jeAmelana i hoće li roditi prije nego li krenu natrag. Trebala bi roditi ovih dana,razmišljala je Ejla i iskreno se nadala daće dijete biti normalno, zdravo i sretno.

Našla je to što je tražila tek nadomak njihovog bivšeg logorišta. Rukavacrijeke koji je tvorio gotovo polukružno jezero bio je povoljno stanište i zavodeni pastrnak i za vodenu kukutu. Zaustavila je konja i brže-bolje skliznula snjega. Vuk je izgleda bio sretan što, za promjenu, ima Ejlu samo za sebe i počeo je živahno poskakivati, ali Ejla nije bila raspoložena za igru. Ostavio ju je namiru i počeo istraživati zanimljive mirise koji su dopirali iz malih rupa ihumaka.

Kod sebe je imala dobar oštar nož i štap za kopanje i prvo je nabralanekoliko gomila vodenog pastrnka. Zatim je novim alatom, koji je napravilaupravo za ovu svrhu, iskopala nekoliko korijena i cijelih biljaka vodene kukute.Uvezala ih je dugačkim vlatima trave i spustila u košaricu koju je takođernapravila posebno za tu biljku. Ostavila ju je na tlu dok je stavljala pastrnak ukošare-bisage prebačene preko Njiskinih leđa. Posebnu košaricu stavila je iznadostalih.

Pozvala je zviždukom Vuka i zaputila se uzvodno, jedvačekajući da sevrati. Kad je stigla do mjesta gdje je voda u rijeci bilačista i svježa, zaustavila sekako bi napunila vreću za vodu.



Našla se u blizini nekoliko borova i primijetila da kroz sloj iglica okostabala izviruju nekakve gomilice. Uklonila je iglice i pronašla grozd ružičastihgljiva skriven ispod njih. Nastavila je potragu i sakupila lijepu hrpu borovihgljiva. To su bile jestive gljive, bijele ičvrste, koje su imale ljutkasti miris iokus, ali nisu svi znali za njih. Treću košaricu za skupljanje napunila je

gljivama. Potom je uzjahala Njisku, zviždukom pozvala Vuka i odjahala natrag.Jedan dio puta kobila je prešla galopom. Kada je stigla, ljudi su bili u sredpriprema za jutarnji obrok. Otišla je ravno u nastambu zelandona i unijela dvijekošarice. Unutra je zatekla samo dvije zelandone, obje ‘Prve’.

– Jesi li pronašla to što si tražila? – upitala je Ona Koja Je Prva.– Jesam – odgovori Ejla. – Donijela sam i malo jestivih borovih gljiva

neobičnog okusa, koje jako volim – rekla je, a onda im pokazala košaricu svodenom kukutom, i rekla – Ovo nikada nisam kušala.

– Odlično, nadam se da nikada ni nećeš – komentirala je krupna žena.– U Njiskinim bisagama nalazi se gomila vodenog pastrnka. Pazila sam da

ih ne pomiješam.– Dat ću ga onima koje pripremaju hranu – rekla je viša i mršavija

zelandona Prva. – Zna biti bljutav ako nije dobro skuhan. – Nekoliko trenutaka je proučavala Ejlu. – Ne osjećaš se ugodno zbog ovoga, zar ne?

– Ne, ne osjećam se. Nikada do sada nisam namjerno ubrala nešto za štosam znala da je štetno i daće to dobiti netko da bi ga ubilo – odgovorila je Ejla.

– Jasno ti je daće samo nastaviti izazivati nevolje ako mu dopustimo

živjeti.– Jasno mi je, ali se svejedno zbog toga ne osjećam ništa ugodnije.– I ne moraš se osjećati ugodno – rekla je njezina Prva. – Pomažeš svome

narodu i preuzimaš na sebe odgovornost. Ovimčinom ti se zapravo žrtvuješ.Zelandone se ponekad moraju žrtvovati.

– Pobrinutću se da je dobiju oni koji je trebaju pojesti – rekla je zelandonaPrva. To je žrtva koju ja moram učiniti. Ovo je moj narod i on ga je dugozlostavljao.

– Štoćemo s ostalima? – upita Prva.– Jedan od njih, Gahajnar, stalno se raspituje na koji način se može iskupiti

i ponavlja da mu je strašno žao – odvrati zelandona Prva. – Ne znam pokušava lisamo izbjeći kaznu koja mu slijedi ili to iskreno misli. Pustitću Majku nekaodluči. Ako ne pojede korijen i preživi, pustitću ga. Ako ga Balderan ne pojedei preživi, predatću ga onima koje je na ovaj ili onaj način zlostavljao. Već samrazgovarala s nekima od njih i mogu vam reći da jedvačekaju da ga vide kakoplaća za sve što je učinio. Neki su izgubiličlana obitelji, a neki su preživjelinjegovo maltretiranje. Bude li potrebno, izručit ću ga njima, ali bilo bi mi dražeako nam uspije ovaj način.



Kada je zelandona Prva otišla uzeti košaricu s kukutom, opazila je nekakvokretanje ispod posude. Brzo je podigla košaricu i stavila je na stranu. Ispod njenalazila se zmija, vrlo neobična zmija.

– Pogledajte ovo!Ejla i Prva pogledaše i obje su iznenađeno udahnule zrak. Zmija je bila

mala, vjerojatno sasvim mlada, i imala je crvene pruge duž cijelog tijela koje suukazivale na to da nije otrovnica. U prednjem dijelu, blizu glave, pruge su seračvale. Zmija je imala dvije glave! Palacala je s oba jezika, kušajući zrak, aonda je počela puziti. Međutim, njezino kretanje bilo je pomalo smušeno, kao dase nije mogla odlučiti.

– Brzo, donesi nešto u štoćemo je uhvatiti prije nego pobjegne – rekla jePrva.

Ejla je pronašla malu posudu koja nije propuštala vodu. – Mogu li uzetiovo? – upitala je zelanadonu Prvu.

– Da, u redu je.Zmija se pokrenula kada joj je Ejla prišla, ali je ona prevrnula košaricu i

poklopila je njome. Zmija je pokušavala uvući rep dok ga je Ejlačvrstopritiskala kako se ne bi provukla ispod ruba.

– A štoćemo sada? – upitala je zelandona Prva.– Imaš li nešto plosnato što mogu podvući ispod? – upitala je Ejla.– Ne znam. Možda ravnu lopaticu. Može li ona poslužiti? Ova, na primjer?Podigla je lopaticu koju su koristili za vađenje pepela iz ognjišta.– Da, savršena je – reče Ejla. Uzela je lopaticu i podvukla ravni dio ispod

posudice, zajedno ih podigla i preokrenula.– Ima li ova posuda poklopac? Treba mi i malo upredenog vlakna da ga

privežem.Zelandona Prva uspjela je pronaći malu plitku posudu. Ejla je spustila

posudu sa zmijom, podigla lopaticu, poklopila je plitkom posudom i zavezala ihzajedno. Tri žene zaputiše se nakon toga na jutarnji obrok.

Planirale su da sabor počne kad Sunce bude u zenitu, ali ljudi su se počeli

okupljati mnogo ranije. Svi su željeli pronaći što bolja mjesta za sjedenje istajanje, odakleće moći dobro vidjeti ičuti. Iako su svi znali da je ovaj saborsazvan zbog ozbiljne stvari, osjećalo se svečano raspoloženje potaknutouglavnom neplaniranim okupljanjem. Osim toga, ljudima je bilo drago što jeopaki izazivač nevolja konačno uhvaćen.

Kad se Sunce našlo u zenitu, na mjestu Okupljanja više nije bilo slobodnogmjesta. Zelandona Prva otvorila je sabor i na početku pozdravila Prvu MeđuOnima Koji Služe Veliku Majku Zemlju te ostale posjetitelje. Objasnila je daPrva prati svoju pripravnicu, i svog bivšeg pripravnika, koji je sada zelandoni,

na njihovoj donier-turi, i da je došla vidjeti Najstarije Sveto Mjesto. Spomenula je i da su pripravnica Prve i njen muškarac uhvatili Balderana i trojicu njegovih



ljudi, kada su pripravnicu pokušali napasti. Ove riječi su izazvale tiho mrmljanjemeđu okupljenima.

– To je glavni razlog zbog kojeg smo sazvali ovaj sabor. Balderan jemnogima od vas nanio bol i tijekom godina je mnoge povrijedio. Sada je unašim rukama i moramo odlučiti štoćemo s njim. Svi ovdje nazočni moraju bitisuglasni s kaznom kojućemo mu izreći – reče zelandona Prva.

– Ubijte ga – rekao je netko iz publike glasnim šapatom koji sučuli svi,uključujući i Zelandone.

Ona Koja Je Prva odgovori: – To je možda primjerena kazna, ali postavljase pitanje tkoće je provesti i kako? Može biti vrlo nezgodno po sve nas ako seto ne obavi kako treba – rekla je krupna žena. – Majka je strogo zabranila daljudi ubijaju jedni druge, osim u izuzetnim okolnostima. Sigurna sam da nitkood nas ne želi postati isti kao on, a to nam se može dogoditi ako ovaj problem neriješimo kako treba.

– Kako ga je uhvatila? – upita netko.– To treba nju pitati – odgovori Prva i okrene se prema Ejli.Ejla je u ovakvim situacijama uvijek postala nervozna, ali ipak je duboko

udahnula i pokušala odgovoriti. – Već jako dugo sam lovac, a prvo oružje kojesam naučila koristiti bila je praćka – započela je. Njezin naglasak iznenadio jesve one koji je do tada nisučuli govoriti. Rijetko kada se događalo da stranacbude primljen u zajednicu zelandona. Prije nego je nastavila morala je pričekatida se ljudi stišaju.

– Shvatili ste da nisam rođena kao Zelandonka, – re

če ona s osmijehom.Njen komentar je izazvao tiho hihotanje među nazočnima.

– Odrasla sam daleko na istoku. Džondalara sam srela dok je bio na svomPutovanju. – Ljudi su se polako smirivali i spremaličuti dobru priču.

– Balderan i njegovi ljudi naletjeli su na mene kada sam iza nekog drvećapotražila malo privatnosti. Kada sam ustala kako bih navukla hlače, vidjela samih kako zure u mene. Naljutilo me je što su toliko nepristojni, i rekla sam im to.Ali to nije ništa vrijedilo.

Među ljudima se začulo se sporadično smijuckanje.– Praćku obično nosim oko vrata, jer mi je tako najzgodnije. Balderan je

krenuo prema meni, ali kad sam počela pripremati praćku mislim da uopće nijebio svjestan da se radi o oružju.

Odmotala je praćku dok je to govorila, zavukla šaku u vrećicu i izvadiladva kamena koja je našla u suhom koritu potoka u blizini prethodnog logorišta.Spojila je krajeve praćke i spustila kamen u džepić na kožnoj traci koji senapravio odčeste uporabe. Već je bila odabrala lovinu: zeca u smeđem ljetnomkaputu koji je sjedio na stijeni pokraj svoje rupe. U posljednjem trenutkuugledala je i par divljih pataka, koji je uzletio iz svojih gnijezda u blizini rijeke.Brzo i sigurno izbacila je jedan, a odmah za njim i drugi kamen.

Ljudi su iznenađeno uzvikivali.



– Vidi ti ovo?!– Skinula je patku s neba!– Ubila je i zeca!Uspjela ih je uvjerili u svoju vještinu.

– Nisam htjela ubiti Balderana – reče Ejla.– Ali je mogla – umiješao se Džonokol, izazvavši novi žamor.

– Samo sam ga htjela zaustaviti i zato sam ga gađala u bedro. Sigurna samda ima gadnu modricu koju vam može pokazati. Drugogčovjeka pogodila sam uruku. – Pozvala je zviždukom Vuka i ovaj se istog trena odazvao. I to je međuokupljenima izazvalo mnoštvo komentara. – Balderan i ostali nisu odmahopazili Vuka. Ovaj vuk je moj prijatelj i učinit će sve što zatražim od njega.Kada je treći muškarac pokušao pobjeći, rekla sam Vuku neka ga zaustavi. Nijega napao niti pokušao ubiti, samo ga ja uhvatio zubima za nogu i srušio. U tom

trenutku se pojavio Džondalar s bacačem koplja. Dok smo dovodili te ljudeovamo, Balderan je pokušao pobjeći. Džondalar ga je gađao kopljem pomoću

bacača. Za dlaku je promašilo Balderanovo uho i on je stao – rekla je Ejla. –Samo da znate. Džondalar vrlo točno gađa bacačem.

Ponovno je uslijedilo hihotanje.– Rekao sam vam, nisu imali izgleda – ponovi Vilamar Demorinu koji je

stajao pokraj njega. Na smjenu sučuvali Balderana i ostale, koji su također čulisve što je bilo izrečeno.

– Kada sam vidjela kako su se ti ljudi ponijeli prema meni, pomislila samda sigurno uživaju izazivati nevolje. Zato smo ih, protiv njihove volje, poveli sasobom. Tek kada smo stigli u Treću Špilju shvatili smo koliko su zapravonevolja izazvali tijekom godina – rekla je Ejla.

Napravila je stanku i spustila pogled. Očigledno je imala još nešto reći.– Ja sam iscjeliteljica, mnogim ženama sam pomogla kad su rađale.

Srećom, većina djece se rodi savršeno zdrava, ali neka Majčina djeca kada serode nisu kako treba. Vidjela sam i takvu djecu. Takva djeca obično ne prežive,ako je problem ozbiljan. Majka ih uzme natrag, jer ih samo Ona može popraviti,ali neka od njih ostanu na životu. Unatoč ozbiljnih problema koje imaju, onaprežive i mnogo pružaju svom narodu. Mene je podigaočovjek koji je velikiMog-ur, tu riječ ljudi iz Plemena koriste za Zelandone. Mogao je koristiti samo jednu ruku i šepao je. Takav se rodio i imao je samo jedno oko, a ona slaba rukabila mu je još više ozlijeđena kada ga je špiljski medvjed odabrao i postaonjegov totem. Bio je vrlo mudar i služio je svome narodu. Svi su ga poštovali.Nedaleko naše Špilje živi dječak čija je ruka od rođenja deformirana. Njegovamajka se bojala da nikada neće moći loviti i da možda nikada neće postati pravimuškarac, ali naučio je zdravom rukom koristiti bacač koplja, postao odličanlovac i zadobio poštovanje svih. Sada ima divnu mladu družicu.

– Kada se dijete rodi mrtvo ili napusti ovaj svijet i ubrzo po rođenju ode nadrugi, to je zato što osoba koja na rođenju nije kako treba može biti popravljena jedino ako se vrati Majci, i Majka je upravo zbog toga odmah uzima. Iako je to



mnogo lakše reći nego učiniti, za takvom djecom ne treba žaliti. Majka ih jeuzela natrag da ih popravi.

Ejla zavuče ruku u naprtnjaču koja joj je visjela preko ramena i izvadi maluposudu s poklopcem. Otvorila ju je i izvadila iz nje dvoglavu zmiju. Začuli su seuzvici zaprepaštenja.

– Ponekad je odmah pri rođenju jasno da nešto nije kako treba. –Jezicizapalacaše iz usta obje glave dok je pokazivala to malo stvorenje. – Ova zmijamože biti popravljena jedino ako se vrati majci. Ponekad treba baš to učiniti.Ponekad se rodi netko tko nije kako treba, premda se to na prvi pogled ne vidi.Takva djeca naizgled djeluju normalno, ali iznutra nisu kako treba. I ona, kao iova mala zmija, mogu biti popravljena jedino ako se vrate Majci. Samo ih Onamože popraviti.

Ejlinu priču bili su slušali i Balderan i njegovi ljudi. – Moramo što prijeuhvatiti priliku i zbrisati odavde – šapne Balderan. Nije imao ni najmanju željuda bude vraćen Majci. Prvi put u životu iskusio je strah koje je takočestodrugima utjerivao u kosti.

– Mislim da je to bio pravi način da se kaže nešto o onome što mora bitiučinjeno – rekla je Zelandona Prva dok se s Prvom, Ejlom i Džonokolomvraćala u paviljon zelandona. Vuk je mirno slijedio Ejlu koja mu je dala znak.Željela je da ljudi znaju da iako je učinkovitčetveronožni lovac, za razliku odBaldarana, on nije bezdušni ubojica. – Toće ljudima pomoći da počnurazmišljati o tome da vrate Balderana Majci da ga popravi i da ako odluče toučiniti, lakšeće prihvatiti donesenu odluku. Kako si se toga sjetila?

– Ne znam – reče Ejla – ali kada sam vidjela mladog patuljka koji je došaos Beladorinim narodom, shvatila sam da ne postoji lijek koji bi mu pomogaoporasti, barem ja ne znam za njega. A ta mala zmija me je natjerala da shvatimkako neke stvari jedino Majka može srediti, ako ne na ovom svijetu, ondamožda na onom drugom.

– Jesi li upoznala tog mladogčovjeka? – upitala je zelandona Prva.– Nisam još.– Nisam ni ja – rekla je Prva.

– Učinimo to sada.Tri žene i muškarac zaputili su se prema logoru Džornadonaca. Zastali sukod logorišta Devete Špilje kako bi pokupili Džondalara, Džonejlu i Vilamara, jedine koje su tamo zatekli. Beladora i Kimeran su s djecom već bili u logorištuDžornadonaca. Ejla se pitala hoće li ih Beladorina majka uspjeti nagovoriti da ses njom vrate i ostanu godinu dana. Nije ju mogla kriviti što pokušava, i što želiupoznati unuke, ali Kimeran je bio vođa Druge Špilje. Prijatelji su se pozdravilidodirivanjem obraza, a onda je uslijedio niz formalnih upoznavanja sBeladorinom majkom, predvodnicom Špilje, i još s nekima. Potom je istupio

onaj mladić.– Želio sam te upoznati – rekao je Ejli. – Sviđalo mi se ono što si rekla ozmiji i nekim ljudima koje poznaješ.



– Drago mi je što si me došao upoznati – rekla je Ejla, sagnula se iprihvatila obje njegove male,čudno oblikovane šake u svoje. I ruke i noge sumu bile previše kratke, a glava gotovo prevelika. – Ja sam Ejla iz Devete ŠpiljeZelandonaca, združena s Džondalarom, Glavnim klesarom kremena DeveteŠpilje Zelandonaca, i Majka Džonejle, blagoslovljene od Doni, također sam i

pripravnica Prve Među Onima Koji Služe Veliku Majku Zemlju. Ranije sampripadala Lavljem Logorištu Mamutovaca koji žive daleko na istoku. Usvojiome je Mamut kao kćer Mamutovog ognjišta, odabrao me je Duh Špiljskog Lava,štiti me Špiljski Medvjed, prijateljica sam konja Njiske, Trkača i Sivke ičetveronožnog lovca. Vuka.

– Ja sam Romitolo iz Šeste Špilje Džornadonaca – rekao je nazelandonskom s blagim naglaskom. Dobro je govorio oba jezika. – Pozdravljamtebe Ejla iz Devete Špilje Zelandonaca. Imaš mnogo neobičnih veza. Možda bimi ih jednom mogla objasniti – rekao je. – Ali prvo ti želim postaviti jedno

pitanje.– Samo izvoli – rekla je, zapazivši da on ne osjeća potrebu za recitiranjemsvih svojih imena i veza. Uostalom, jedinstven je, pomisli ona. Djelovao jemlado, a opet bezvremeno.

– Što ćeš učiniti s malom zmijom? – upitao je Romitolo. – Hoćeš li jevratiti Majci?

– Ne. Mislim daće je Majka uzeti kada bude spremna za nju.– Ti imaš konje i vuka, bi li meni dala tu malu zmiju? Jaću se brinuti o

njoj.Ejla je trenutak razmišljala, a onda reče: – Nisam znala što bih s njom, ali

to je dobra zamisao, ako tvoja predvodnica nema ništa protiv. Neki ljudi se bojezmija, čak i onih koje nisu otrovne. Moratćeš naučiti čime je treba hraniti imožda ti mogu pomoći oko toga. – Zavukla je ruku u naprtnjaću i izvadilapletenu posudicu poklopljenu drugom i zavezanu upredenom travom, pa jepružila Romitolu. Vuk sečešao o njenu nogu i tiho je cvilio. – Želiš li upoznatiVuka? Neće te ozlijediti. Kao mali je zavolio dječaka koji je imao nekihproblema. Mislim da ga podsjećaš na njega.

– Gdje je sada taj dječak? – upitao je Romitolo.– Ridag je bio jako slab. Sada hoda drugim svijetom – odgovori Ejla.– Sve sam slabiji, mislim daću i ja uskoro hodati drugim svijetom – reče

Romitolo. – Od sadaću o tome razmišljati kao o povratku Majci.Nije porekla njegovu tvrdnju. Vjerojatno je poznavao sebe i svoje tijelo

bolje od bilo koga drugog. – Ja sam žena od lijekova i pomagala sam Ridagukada mu je bilo teško. Možeš li mi reći gdje se loše osjećaš? Možda bih ti moglapomoći.

– Imamo dobrog iscjelitelja i vjerojatno je učinio sve što se može učiniti.Kad imam bolove, on mi daje lijek koji ih ublaži. Mislim daću, kada dođevrijeme, biti spreman vratiti se Velikoj Majci – rekao je Romitolo i promijeniotemu. – Kako mogu upoznati tvog vuka? Što trebam učiniti.



– Samo mu dopusti da te onjuši i možda da ti lizne ruku. Ako hoćeš, možešga pogladiti i osjetiti pod prstima njegovo krzno. Vrlo je nježan, kada ja to odnjega zatražim. Obožava malu djecu – rekla je Ejla i dodala: – Jesi li vidiomotke za vuču na kojima se vozi Ona Koja Je Prva? Želiš li se voziti na njima ida te uokolo vuče konj, radoću te odvesti kamo god poželiš.

– Ili ako ti treba netko da te nosi – dodao je Džondalar. – znaj da imamsnažna ramena i da sam na njima već nosio ljude.– Zahvaljujem vam na ponudama, ali moram vam reći da me odlaženje u

posjete zamara. Nekada sam to volio. Sada mi teško padačak i kada me netkonosi. Malo je nedostajalo da ne pođem na ovo Putovanje, ali da sam ostao unašoj Špilji, ne bi mi imao tko pomoći, a bez tuđe pomoći više ne mogu. Premdavolim kada ljudi dođu meni u posjet.

– Znaš li koliko godina možeš izbrojiti? – upita Ona Koja Je Prva.– Okočetrnaest. Dospio sam u muževno doba prije dva ljeta, ali od tada je

sve gore.Prva je kimnula. – Kada dječak dospije u muževno doba, njegovo tijelo želi

rasti.– A moje ne zna kako treba pravilno rasti – reče Romitolo.– Ali zato znaš razmišljati, a time se mnogi ne mogu pohvaliti – rekla je

Prva. – Nadam se daćeš poživjeti još mnogo godina. Imaš mnogo toga štomožeš ponuditi.

Kasnije tog poslijepodneva, tri žene iz zajednice zelandona našle su se ulogorištu putnika. Na prostoru za okupljanja vladala je prevelika gužva. Saborobližnjih zelandona prerastao je u neplanirani Ljetni sabor i oni koji su spremaliobroke prisvojili su natkriveni paviljon. U tom trenutku u logorištu nije bilonikog drugog i Ejlin šator je iskorišten za vođenje razgovora.Čak i sada su tihorazgovarale.

– Hoćemo li im poslužiti kukutu večeras, ilićemočekati do sutra navečer?– upitala je Prva.

– Ne vidim zašto bismočekale. Završimo s tim što prije – odgovorila joj jeZelandona Prva – Pastrnjak treba skuhati dok je svjež, premda može malo iizdržati. Imam pomoćnicu, nije prava pomoćnica za zalendonu, ali mi punopomaže. Zamolitću je da skuha korijenje kukute.

– Reći ćeš joj što je to i za koga je? – upitala je Prva.– Svakako. Bilo bi opasno po nju kada ne bi znala što točno kuha i zašto.– Želite li da ja nešto učinim? – upitala je Ejla.– Ti si svoje obavila – reče Prva. – Ubrala si biljke.– Onda idem potražiti Džondalara. Cijeli dan ga nisam vidjela – reče Ejla. –

Kadaćemo posjetiti Sveto Mjesto?– Bolje je pričekati nekoliko dana, dok prođe sve ovo s Balderanom –odgovorila je zelandona Prva.



Balderan i njegovi ljudi pomno su motrili na Ejlu, Džondalara i Vuka, aline otvoreno. Počelo se smrkavati i približavalo se vrijeme večernjeg obroka.Nije službeno bio proglašen gozbom, ali bitće to zajednički obrok i svi su nečimdoprinijeli u pripremi. Zahvaljujući tome, imali su dojam da se sprema velikaproslava.

Ejla i Džondalar nisu točno znali gdje drže zatvorenike, jer se to mijenjaloovisno o tome tko ih ječuvao. Bili su zaokupljeni razgovorom i odjednom sunaletjeli na Balderana i njegove ljude.

Balderan se na brzinu osvrnuo uokolo i opazio da Vuk nije s njima. Ljudizaduženi da ihčuvaju također nisu obraćali mnogo pozornosti.

– Učinimo to sada! – rekao je Balderan. Iznenada je skočio, zgrabio Ejlu iomotao joj kožnatu uzicu oko vrata. – Ne prilazi ili ona umire! – povikao jeBalderan dok je zatezao uzicu. Ejla se borila za zrak.

Ostali muškarci su se naoružali kamenjem. Zamahivali su kao daće gabaciti, možda udariti Ejlu ili svakoga tko krene na njih. Balderan ječekao tajtrenutak.

U glavi je planirao kakoće se to odvijati, i sada kad se dočepao Ejle,neizmjerno je uživao. Ubitće je. Možda ne odmah, aliće sigurno uživati u tome.Bio je uvjeren da zna kakoće golemi ‘nježni div’ reagirati.

Međutim. Balderan nije znao da je Džondalar njegovao taj spokoj isuzdržano ponašanje zbog potrebe da uvijek vlada sobom. Dopustio je svomtemperamentu da u nekoliko navrata ovlada njime i znao je što je sve u stanjuučiniti.

Džondalarova prva misao bila je kako se netko uopće usuđuje nauditi Ejli!Ovoga puta nije to bio temperament, nego reakcija.

Prije nego što je bilo tko od njih uopće pomislio da se pokrene, Džondalarse u dva dugačka koraka našao iza Balderana. Nagnuo se naprijed i zgrabio obanjegova zglavka i umalo mu slomivši ruke, natjerao Balderana da je pusti. Zatimmu je jednu ruku pustio, okrenuo ga i udario ga šakom u lice. Spremao se udaritipo drugi puta, ali sečovjek ošamućeno presavio dok mu se krv iz slomljenognosa slijevala niz lice.

Balderan je sasvim pogrešno procijenio Džondalara. On ne samo da je biokrupan, nego je bio i snažan i imao je odlične reflekse. Bio je točovjek koji jemorao obuzdavati vatrenog pastuha. Trkač nije bio pripitomljeni konj već samodresiran. Džondalar je živio s njim od dana kada se oždrijebio i podučavao ga je,ali Trkač je i dalje imao sve prirodne instinkte izrazito snažnog i ponekadmušičavog divljeg pastuha. Trebalo je dosta snage za upravljanje njime i to ga jedržalo u formi.

Balderan je kožnu vrpcu kojom je prvobitno vezivao košulju, bio presaviona pola i ona je i dalje mlitavo visjela oko Ejlinog vrata. Ostavila joj je crvene

tragove koji su se jasno vidjeličak i na prigušenoj svjetlost i mnogih ognjištakoja su bila prilično udaljena odatle. Ljudi su sa zakašnjenjem trčali premanjima. Sve se dogodilo strašno brzo. Nekoliko zelandona, uključujući i Prvu,



otišlo je pomoći Ejli. Ona je, međutim, pokušavala smiriti Vuka, a Džondalar senije htio odvojiti od nje.

Ljudi s kojima je Zelandona Prva razgovarala o tome što učiniti sBalderanom, okupili su se oko njega dok je još ležao na tlu. Aremina, žena kojusu silovali ičijeg muškarca su ubili, sasvim neočekivano ga je udarila nogom.Potom ga je iznenada udarila i žena koja je izgubila kćer koju su Balderan injegovi držali u zatočeništvu i maltretirali. Zatim ga je muškarac koga su strašnoprebili nakon su ga najprije prisilili gledati kako mu siluju družicu i njezinumladu kćer, udario šakom u lice i ponovno mu slomio nos. Balderanovi ljudi supokušali pobjeći, ali bili su okruženi sa svih strana, a jedan od njih je primioudarac u lice.

Više nitko nije mogao zaustaviti ljutitu gomilu. Svi koji su bili žrtveBalderana i njegovih ljudi odlučili su vratiti istom mjerom. Gomila se pretvorilau rulju. To se dogodilo tako brzo da u prvi tren nitko nije znao kako tozaustaviti, a onda su se Zelandone umiješale i pokušale ih zaustaviti. Međunjima je bila i Ejla.

Vikala je: – Prestanite! Prestanite! Ponašate se isto kao Balderan. – Aliljudi se nisu mogli zaustaviti. Na površinu su izbile sve njihove frustracije,nesposobnosti, poniženja i nemoći.

Kada su se smirili i osvrnuli oko sebe, svačetvorica su obliveni krvljuležali ispruženi na tlu. Ejla se nagnula nad Balderana. On i još dvojica njegovihljudi bili su mrtvi. Trojica mrtvih, ačetvrti je bio jedva živ. To je bio onaj koji jepitao kako se može iskupiti. Vuk je ostao s Ejlom i tiho režeći budno pratio svešto se događa. Bila je svjesna da on ne zna što mu valjačiniti i zato je sjela natlo i zagrlila ga oko vrata.

Prva dođe do nje. – Nisam to tako zamišljala – rekla je. Trebala samshvatiti koliko je prikrivenog bijesa u ljudima.

– Balderan ga je sam navukao na sebe – reče Zelandona Prva. – Da nijenapao Ejlu, Džondalar ga ne bi udario. A kada se našao na tlu, ljudi koje jepovrijedio nisu se mogli suzdržati. Shvatili su da nije nepobjediv.Pretpostavljam da više nema potrebe za kukutom. Pobrinutću se da budeuklonjena.

Svi su i dalje bili napeti i previše uzbuđeni. Mnogima je dugo trebalo dashvate što se dogodilo. Kod onih koji su sudjelovali u linču smjenjivali su seproturječni osjećaji; neki su se stidjeli zbog ono što su učinili, drugi su osjetiliolakšanje, neki su bili tužni, neki uzbuđeni, a nekičak oduševljeni što jeBalderanu vraćeno na njegov način.

Levela je zadržala Džonejlu kada je Vuk istrčao iz šatora, iako je htjelapoći za njim. Ejla se vratila umazana Balderanovom krvlju, što je uznemirilo

njezinu kćer. Morala je uvjeriti Džonejlu da to nije njezina krv ve

ć krv mrtvogčovjeka.



Sljedećeg jutra Džondalar je otišao do dvije Prve Zelandone kako bi imrekao da Ejla želi ostati u šatoru i odmoriti se. Grlo ju je još boljelo od pokušajadavljenja. Sve lokalne Zelandone raspravljale su o tome kako da pomognuljudima. Pokušavale su odlučiti trebaju li sazvati novi sabor ili pustiti ljude dasami dođu do njih.

Dok se vraćao, Džondalar je bio svjestan da ga ljudi gledaju, ali nije se nato obazirao. Niječuo ni komentare. Ljudi su se divili njegovoj snazi i brzini,besprijekornoj reakciji. A žene su mu se jednostavno samo divile. Koja ne bipoželjela takvog muškarca? Tako zgodnog i tako spremnog stati u obranu svojedružice. Bilo bi mu svejedno i da ječuo što su govorili. Jedino je želio vratiti sesvojoj Ejli i uvjeriti se da je dobro i da je s njom sve u redu.

Nakon izvjesnog vremena sve priče su se svele samo na Balderanov napadna Ejlu i Džondalarevu brzu reakciju. Linč u kojem su nasmrt prebili trojicumuškaraca, a sasvim moguće i četvrtog, iako se Gahajnar još držao, bio jezaboravljen. Zelandone moraju odlučiti kako se riješiti tijela. Bili su u dvojbi.Nisu im željeli odati bilo kakvu počast niti održati obred, ali željeli su da senjihove duše vrate Majci. Na kraju su odnijeli tijela u planinu i ostavili ih naprijevoju brda, na milost i nemilost svim vrstama strvinara.

Posjetitelji iz obližnjih Špilja proveli su još nekoliko dana ulogoreni napolju. Kada je uzbuđenje splasnulo, počeli su se osipati i vraćati svojemuobičajenom načinu života. Moći će pričati brojne priče o posjetiteljima, o OnojKoja Je Prva i njezinoj pripravnici koju slušaju vuk i konji, i koja je dozvaladvoglavu zmiju i pomogla im riješiti se Balderana, aliće se verzije događaja otome što se dogodilo Balderanu i njegovoj bandi vjerojatno razlikovati ovisno otome kakvu ulogu je u tome odigrao pripovjedač.

U Ejlu se uvukao nemir i jedva ječekala da krenu dalje. Zaključila je da jevrijeme da dovrši sušenje bizonovog mesa, jerće tako barem imati što raditi.Razapela je užad preko štapova i zapalila vatre koje su se pušile između i okonjih. Svježe meso privlačilo je mušice koje su voljele u njemu polagati jaja zbogkojih bi se meso moglo kvariti. Dim ih je držao podalje od mesa i usput davaomesu poseban miris i okus. Potom je dijelove bizona isjekla na tanke jednakekomade. Ubrzo joj se pridružila i Levela, a onda i Džondekam i Džondalar. IDžonejla je željela pomoći, pa joj je Ejla pokazala kako treba rezati meso idodijelila joj dio užadi gdjeće mala stavljati svoje komade mesa da se suše.Negdje oko podneva u logorište su, vidno uzbuđeni, stigli Vilamar i njegova dvapomoćnika.

– Nešto smo razmišljali. Kad krenemo odavde, mogli bismo nastaviti dužvelike rijeke prema jugu, sve dok ne stignemo do Južnog mora – predložio jeVilamar. – Bila bi prava šteta da ga ne vidimo kad smo već stigli dovde, a ičulismo da u ovo vrijeme trguju školjkama. Rečeno mi je da imaju mnogo onihmalih i okruglih, kao i lijepih dugačkih, čak i neke posebne školjke kapice iobalske puževe. Neke bismo mogli zadržati, a druge mijenjali s Petom Špiljom.



– Što mi njima možemo ponuditi u zamjenu za školjke? – upitao jeDžondalar.

– Baš sam htio s tobom porazgovarati o tome. Možeš li naći malo dobrogkremena i napraviti nekoliko oštrica i vrhova koje bismo razmijenili za školjke?Možemo im ponuditi i malo tog mesa koje sušiš, Ejla? – rekao je Vilamar.

– Kako znaš da je ovo pogodno vrijeme za trgovinu i kako si saznao za teškoljke? – upitala je Levela.

– Upravo je stigao nekičovjek sa sjevera. Morate ga upoznati. I on jetrgovac, i ima neke nevjerojatne rezbarije od slonovače – odgovorio je.

– Poznavala samčovjeka koji je rezbario slonovaču – izjavi Ejla sizvjesnomčežnjom. Džondalar istog trena načuli uši. I on je znao tog rezbaraslonovače. Bio je izvanredan i talentiran umjetnik i zbog njega je zamaloizgubio Ejlu. Svaki put kada bi se toga sjetio, stisnulo bi ga u grlu.

– Rado bih upoznao togčovjeka i pogledao njegove rezbarije, a i da vidimJužno more. Siguran sam da možemo naći nešto za zamjenu. Što bismo jošmogli ponuditi?

– Gotovo sve što je dobro napravljeno ili korisno, posebno ako je neobično– odvrati Vilamar.

– Kao što su Ejline košarice – dosjetila se Levela.– Moje košarice? – pomalo iznenađeno upita Ejla. – To su samo obične

košarice,čak nisu ni ukrašene.– Upravo se o tome i radi. One izgledaju kao obične košarice dok ih malo

pažljivije ne pogledaš – rekla je Levela. – Odlično su napravljene, uopće nepropuštaju, ujednačene su i rad je vrlo neobičan. One koje su rađene da nepropuštaju vodu dugo ostaju takve, ačak i one koje nisu, pokazale su se jakodobre. Svatko tko se razumije u košare prijeće uzeti tvoju nego neku ukrašenukoja nije dobro napravljena.Čak su i tvoje košare za bacanje predobre da bi bilebačene.

Ejla je pocrvenjela od sve te hvale. – Izrađujem ih onako kako su menaučili. Nisam mislila da su posebne.

Džondalar se osmjehnuo. – Sjećam se kad smo prvi put otišli živjeti sMamutovcima. U tijeku je bila proslava na kojoj su ljudi razmjenjivali darove.Tuli i Nezija su se ponudile da ti daju neke stvari koje bi mogla dijeliti kaodarove, a ti si im rekla da imaš mnogo darova koje si izrađivala kada nisi imalaraditi što drugo, i tražila si da se vratimo u tvoju dolinu po njih. I tako smo otišlii donijeli ih. Tuli je posebno bila iznenađena kada je vidjela kako su lijepi idobro izrađeni. A Talutu se jako sviđala tunika od bizonove kože. Ti izrađuješdivne stvari, Ejla.

Sada je već bila crvena poput paprike i nije znala što bi rekla.– Ako ne misliš tako, pogledaj Džonejlu – rekao je Džondalar, osmjehnuvši

se.



– Nisam samo ja zaslužna za to. Džonejla ima u sebi i mnogo od tebe –reče Ejla.

– Nema nikakve sumnje da je Majka tvoj duh pomiješala s Ejlinim – rečeLevela. – Dokaz za to su ti Džonejline oči. Iste su boje kao i tvoje, a ta nijansaplave nije baščesta.

– Znači, svi se slažete. Na povratku idemo do Južnog mora – umiješao seVilamar. – Bilo bi dobro da napraviš nekoliko košara, Ejla. Možeš ih mijenjati iza sol, ne samo za školjke.

– Kadaćemo upoznatičovjeka s rezbarijama? – upitao je Džondekam.– Ako je pogodan trenutak da prekinete posao radi podnevnog obroka,

možete ga poznati odmah – odgovorio je Vilamar.Džondalar je podigao Džonejlu i svi zajedno pođoše s Vilamarom do

natkrivenog paviljona zelandona. Demorin je razgovarao sa strancem, aAmelana mu se osmjehivala, svjesna da je trudnoća čini krajnje privlačnom. I onse njoj smiješio. Bio je prilično visok i dobro građen. Imao je smeđu kosu iplave oči i privlačno ugodno lice. Ejla je imala dojam da joj je nešto na njemupoznato.

– Doveo sam i ostale iz naše putujuće skupine – rekao je Vilamar i počeo ihpredstavljati. Kada je krenuo s ‘Džondalar iz Devete Špilje Zelandonaca’,čovjek se zbunio kada je vidio da Džondalar spušta Džonejlu kako bi mogaopružiti obje ruke.

– A ovo je njegova družica, Ejla iz Devete Špilje Zelandonaca, prethodno

pripadnica Lavljeg Logorišta Mamutovaca, Kćerka Mamutovog Ognjišta...– Vas ja znam – rekao ječovjek. – Ili znam za vas. Ja sam Konardi od

Losadunaca i prije nekoliko godina oboje neko vrijeme živjeti s Losaduncima.– Jesmo, živjeli smo s Ladunijevom Špiljom na povratku s Putovanja – reče

Džondalar, vidno uzbuđen. Svi koji krenu na Putovanje neizbježno upoznajumnogo ljudi, ali ih rijetko kada ponovno sretnu,čak je prava rijetkost srestinekoga tko zna nekoga koga su nekada upoznali.

– Svi smo kasnije slušali vama na Ljetnom saboru. Koliko se sjećam,ostavili snažan dojam s konjima i vukom – reče Konardi.

– Da, konji su u našem logorištu, a Vuk lovi – reče Ejla.– A ova mala ljepotica sigurno je dodatak obitelji. Slična ti je – reče

Konardi visokom plavokosom muškarcu živih plavih očiju. Zvučao je kao dagovori zelandonski s blagim pomakom u konstrukciji i nešto drukčijimnaglaskom. Ejla se, prisjetila da su njihovi jezici jako bliski. On je zapravogovorio zelandonski pomiješan s losadunskim, svojim materinjim jezikom.

– Vilamar je rekao da si donio rezbarije – rekao je Džondalar.– Da, evo primjeraka.

Razvezao je vrećicu koja mu je visjela s trake oko struka, otvorio je iprosuo iz nje nekoliko figurica od slonovače u nekorištenu zdjelicu. Ejla uzme



jednu. Predstavljala je mamuta u kojeg su bile urezane neke dodatne crte. Nije joj bilo jasno što predstavljaju, pa je pitala.

– Ne znam – odgovorio je. – Uvijek ih tako izrađuju. Ove nisu izradilidrevni, ali su urađene onako kako su drevni radili, naročito mladi koji uče sadada tako rade.

Ejla je zatim uzela jednu dugačku, vitku figuricu. Kada ju je pogledalamalo bolje, vidjela je da je to ptica, ptica slična guski koja leti kroz zrak. Bila jetako jednostavna, pa ipak puna života. Sljedeća koju je uzela vjerojatno jepredstavljala lava koji stoji na stražnjim nogama, barem su glava, gornji diotijela i prednje šape sličili mač jima, ali su noge bile ljudske. U dnu izduženogtrbuha mačke, koja je stajala uspravno, bio je jasno naznačen razvučeni trokut svrhom okrenutim prema dolje i očigledno je predstavljao stidni trokut,nepogrešivi znak da je to ženka, iako nije imala grudi slične ženama ljudi, tafigura je predstavljala ženu-lava.

Posljednja figurica je sasvim sigurno predstavljala ženu, iako nije imalaglavu. Na mjestu gdje se trebalo nalaziti glava bila je izdubljena rupa kroz koju je provučen konop. Grudi su bile goleme i prilično visoko postavljene. Ruke suse završavale šakom s naznačenim prstima. Kukovi su bili široki, a guzoviveliki, razdvajala ih je jasno urezana linija koja se protezala sve do prednjegdijela gdje se završavala vrlo naglašenim prikazom vulve. Ženski organ bio jegotovo preokrenut.

– Mislim da je ovo izradila žena koja je upravo rodila – reče Ejla. – Žene seponekad upravo tako osjećaju, kao da su raspolovljene.

– Možda si u pravu, Ejla. Grudi su zaista prikazane kao da su pune mlijeka– rekla je Prva.

– Nudiš ih za razmjenu? – upita Vilamar.– Ne, moje su. Nosim ih za sreću, ali ako želite jednu ili više, možete

naručiti da se naprave – reče Konardi.– Da sam na tvom mjestu, nabavio bih nekoliko i ponio ih kad krenem

trgovati. Siguran sam da bi imale dobru prođu – rekao je Vilamar. – Jesi li tiglavni trgovac, Konardi? – Zapazio je dačovjek nema tetovažu trgovca.

– Volim putovati i pomalo trgujem, ali nisam trgovac – odgovorio jeKonardi. – Svi trguju, ali nemamo takvo zanimanje.– Ako voliš putovati, možeš postati trgovac – reče Vilamar. – Upravo učim

svoje šegrte kako se postaje trgovac. Ovo bi mogla biti moja posljednja dugatrgovačka misija. U dobi sam kada putovanja više nisu tako privlačna. Spremansam se skrasiti kod kuće, s mojom družicom i njenom djecom i unucima, kao što je ova mala ljepotica. – Pokazao je na Džonejlu. – Neki trgovci vode družice iobitelji sa sobom, ali moja družica je bila predvodnica Devete Špilje, i nijemogla toliko putovati. Zato joj uvijek s puta donesem nešto posebno. Upravo

zbog toga sam te pitao jesu li te figurice za razmjenu. Ali već ću naći nešto kadastignemo do Južnog mora. Tamoćemo mijenjati neke naše stvari za školjke. Bili htio putovati s nama?



– Kada krećete – upita Konardi.– Uskoro, ali ne prije nego vidimo Najstarije Sveto Mjesto – odgovorio je

Vilamar.– Morate to vidjeti. Divna Špilja, izuzetne slike, ali ja vidio nekoliko puta.

Idem prvi, kažem im da vi dolazite – reče Konardi.



27

Ulaz u špilju bio je prilično velik, ali ne i simetričan, i bio je više širok

nego visok. Desna strana bila je viša, dok se u lijevom donjem dijelu nalazioispust koji je pružao djelomičnu zaštitu od kiše i povremenih lavina šljunka kojibi se kotrljao niz stijenu. Šljunak koji je padao sa stijene iznad ulaza u špilju,skupljao se na ispustu i presipao preko njega, stvarajući u krajnjem lijevom kutuulaza u špilju kupolastu padinu od oblutaka, koja se nastavljala niz stijenu.

Zahvaljujući tom prostranom otvoru, svjetlost je prodirala dosta duboko ušpilju. Ejla je pomislila kako bi tu bilo baš lijepo živjeti, ali špilja očigledno nijebila korištena u tu svrhu. U njoj gotovo da nije bilo nijedne stvari koju ljudikoriste da bi im život bio udobniji, osim male vatre u jednom uglu ispod ispusta,

ispred skloništa za spavanje. Kada su se približili, iz skloništa izađe Zelandonakako bi ih pozdravila.– U ime Velike Majke Zemlje, dobrodošla na Njeno Najstarije Sveto

Mjesto, ti Prva Među Onima Koji Joj Služe – rekla je ispruživši obje ruke.– Pozdravljam tebe,Čuvarice Najstarijeg Svetog Mjesta – odgovorila je

Prva.Sljedeći je bio Džonokol. – Ja sam zelandoni Devetnaeste Špilje

Zelandonaca i pozdravljam tebeČuvarice Njezinog Najstarijeg Svetog Mjesta.Rečeno mi je da su slike na ovom Svetom Mjestu nevjerojatne. I ja samnapravio nekoliko slika, i počašćen sam što sam pozvan vidjeti ovo SvetoMjesto.

Čuvarica se osmjehnula. – Znači ti si zelandoni Tvorac Slika – rekla je. –Mislim daće te iznenaditi ono štoćeš vidjeti u ovoj špilji i moždaćeš više oddrugih znati to cijeniti. Drevni ljudi koji su oslikali ovu špilju bili su vrlonadareni.

– Jesu li sve ovdašnje slike izradili Drevni? – upitao je zelandoniDevetnaeste.

Čuvarica ječula neizgovorenu molbu u Džonokolovom glasu. Imala jeprilikečuti to i ranije od umjetnika koji su dolazili u posjet. Zanimalo ih je hoćeli im biti dopušteno dati vlastiti doprinos postojećem radu i znala je kako trebaodgovoriti.

– Uglavnom, mada znam i za nekoliko koje su izrađene kasnije. Ako sesmatraš doraslim zadatku i osjećaš potrebu to učiniti, slobodno ovdje ostavi svojtrag. Nikome još nismo to zabranili to. Majka bira. Znatćeš jesi li izabran –rekla je Čuvarica. Iako su mnogi postavili to pitanje, malo njih se zapravoosjetilo doraslima dati svoj doprinos radu koji je već postojao u špilji.

Zatim je došao red na Ejlu. – U ime Velike Majke Svega, pozdravljam tebeČuvarice Najstarijeg Svetog Mjesta – rekla je, pružajući ruke. – Mene zovu Ejlai pripravnica sam Prve Među Onima Koji Služe Veliku Majku Zemlju.



Još nije spremna odreći se svoga imena, bila je prva pomisao ZelandoneČuvarice. A onda je postala svjesna neobičnog naglaska mlade žene i shvatila da je pred njom ona žena o kojoj su joj pričali. Većina članova njene Špiljesmatrala je da svi posjetitelji govore zelandonski sa sjevernjačkim naglaskom,ali ova žena govorila je sasvim drukčije. Govorila je dobro, očigledno je znala

jezik, ali nikada niječula da netko izgovara određene zvuke poput nje. Uopćenije bilo sumnje da dolazi izdaleka.Pažljivije se zagledala u mladu ženu. Da, privlačna je, ali vidi se da je

strankinja. Izgleda drukčije, ima kraće lice, veći razmak između očiju. Ni kosa joj nije onako fina kao kod većine Zelandonki. Gušća je, i mada je plava, nijeboje meda ili jantara nego je tamnija. Strankinja je, a ipak je pripravnica Prve.Rijetko koji stranac uspije ući u zajednicu zelandona, a još su rjeđi oni kojipostanu pripravnici Prve.

Međutim, to i nije tako neobično, jer je ona ta koju slušaju konji i vuk. Ona je ta koja je zaustavila muškarce koji su im toliko godina zadavali velikenevolje.

– Ejla, pripravnico Prve, dobrodošla na ovo Najstarije Sveto Mjesto – rekla je zelandona, prihvativši Ejline ruke. – Pretpostavljam da si prevalila mnogoveći put od svih koji su ikada došli vidjeti ovo mjesto.

– Došla sam s ostalima... – započne Ejla, a onda je primijetila osmijeh naženinom licu i shvatila. Mislila je na njezin naglasak.Čuvarica je govorila odalekom Putu koji je prevalila s Džondalarom i o onom prije toga, od doma gdje je živjela s Plemenom, pačak i prije toga. – Možda si u pravu – složila se – aliDžondalar je možda prevalio još veći put. Prije nego što smo krenuli na ovudonier-turu, on je putovao od svog doma do kraja Velike Majke Rijeke, dalekona istoku, i dalje od toga, do mjesta gdje je mene pronašao, pa onda natrag.

Kada ječuo da spominje njegovo ime, Džondalar im je prišao i razvukaousta u osmijeh, jer mu je bilo zanimljivo kako Ejla opisuje njegova putovanja.Žena nije bila mlada i nezrela, ali nije bila ni stara, mada je bila dovoljno starada posjeduje mudrost koja dolazi iskustvom i zrelošču. Prije negoli je sreo Ejlu,volio je žene njezine starosti.

– Pozdravljam tebe,Čuvarice Najstarijeg Svetog Mjesta – rekao je,pružajući ruke. – Ja sam Džondalar iz Devete Špilje Zelandonaca, KlesarKremena Devete Špilje. Združen sam s Ejlom iz Devete Špilje Zelandonaca,koja je pripravnica Prve. Sin sam Martone, bivše predvodnice Devete Špilje.Rođen sam u Ognjištu Dalanara, vođe i osnivača Lanzadonaca.

Naveo je svoja važna imena i veze. Zelandone su mogle navesti samo svojeprimarne rodbinske veze, ali djelovalo bi nemarno i nepristojno kad bi prislužbenom predstavljanju on bio tako kratak, posebno obraćajući se jednojzelandoni.

– Dobro došao Džondalare iz Devete Špilje Zelandonaca – rekla je,uzimajući njegove ruke u svoje i zagledavši se u nevjerojatno plave oči, oči kojekao da su joj mogle zaviriti u samu dušu i natjerati je da zadrhti kao žena. Na



trenutak je zatvorila oči kako bi vratila unutrašnju ravnotežu. Niječudo što Ejla još nije spremna odreći se svoga imena, pomislila jeČuvarica. Združena je, i tosa jednim od najzanosnijih muškaraca koje sam ikada srela. Pitam se planira liitko organizirati Majčinu Proslavu za ove posjetitelje sa sjevera... baš šteta što još nisam odslužila rok kaoČuvarica. Ako sam nekome ovdje potrebna, ne

mogu odlaziti na Majčine Proslave.Vilamar ječekao da se predstaviČuvarici. Sagnuo je glavu i osmjehnuo se.Baš dobro što Džondalar izgleda ne zamjećuje kakav dojam i dalje ostavlja nažene, pomislio je. Izgleda da ni Ejla nije na to obraćala pozornost, iako bi jojrijetko kada nešto promaklo. Dobro je znao da ljubomora još živi u srcimamnogih, iako su je nastojali iskorijeniti.

– Mene zovu Vilamar, glavni Trgovac Devete Špilje Zelandonaca – rekao je kada je na njega došao red. – Združen sam s Martonom, bivšompredvodnicom Devete Špilje, majkom ovog mladogčovjeka. Iako nije rođen umojem ognjištu, u njemu je odrastao, tako da ga smatram sinom mojeg ognjišta.Isto mislim i o Ejli i njenoj malenoj, Džonejli.

Ne samo da je združena, nego ima i dijete, malo dijete, pomisliČuvarica.Kako je uopće došla na pomisao da postane zelandona, a kamoli pripravnicanajmoćnije Zelandone na zemlji? Prva sigurno vjeruje da ona u sebi nosi velikipotencijal, ali svejedno mora da je iznutra rastrzana.

Sada će u špilju ući samo ovih petero posjetitelja. Ostaleće povesti uobilazak drugi puta i oni vjerojatno neće vidjeti sve ono štoće vidjeti ova prvaskupina.Čuvarice koje sučuvale Sveto Mjesto nisu željele da istovremeno ulazipreviše ljudi. U blizini ognjišta bilo je baklji i svjetiljki. U posaoČuvara spadalo je sakupiti ih i pripremiti kako bi, kada se ukaže potreba, bile nadohvat ruke.

Svatko je uzeo po baklju.Čuvarica je podijelila i rezervne, a još nekoliko jespakirala zajedno s kamenim svjetiljkama i malim mješinama napunjenim uljem.Kada su svi dobili baklje kojeće im osvjetljavati put.Čuvarica je krenula uunutrašnjost špilje. U ulaznu prostoriju dopiralo je dovoljno dnevne svjetlostitako da su mogli dobiti dojam o veličine špilje, kao i prvi dojam o njenojoblikovanosti. Prostor su ispunjavale kaotične kamene formacije. Stupovistalaktita koji su se nekada držali za strop i njima pripadajući stalagmiti srušilisu kao da se pod ispod njih izmaknuo, neki su se prevrnuli, neki urušili, nekinapukli. Način na koji su ležali razbacani uokolo stvarao je dojam neurednosti, aopet, sve je djelovalo kao zamrznuto u vremenu i bilo ukrašeno debelim slojemstalagmitske glazure koja se presijavala.

Kada ih je, držeći se zida, povela u lijevo,Čuvarica je počela pjevušiti.Ostali su je slijedili u koloni po jedan. Iza nje je išla Prva, za njom Ejla, zaEjlom Džonokol i Vilamar, i na kraju Džondalar. Bio je dovoljno visok da jemogao vidjeti iznad glava ostalih, tako da je sebe smatrao nekom vrstomstražara zaštitnika na začelju, iako nije imao pojma odčega bi ih trebao štititi.

U špilji nije vladao mrak ni kada su već bili dolako odmakli od ulaza, jer jekroz njega dopiralo dovoljno svjetlosti. Špilja je zapravo bila preplavljena



nekom vrstom dubokog sumraka kojeg su postali svjesni tek kad su im se očinavikle na ambijent pun sjena. Dok su išli uokolo, noseći svjetiljke ili baklje,boja kamena se mijenjalačim bi je svjetlost obasjala. Bilo je tu potpuno bijelihtankih novih ledenica, ali i nezgrapnih sivih patrljaka bjeličastih od starosti.Odozgo su visjele valovite draperije,čiji su se nabori prelijevali u raznim

nijansama žute, narančaste, crvene i bijele. Pogled su privlačili i sjajni kristalikoji su odbijali i pojačavali slabu svjetlost. Bilo ih je i na podu prekrivenombijelim slojem kalcita. Vidjeli su fantastične skulpture koje su poticale maštu ikolosalne bijele stupove koji su sijali prozirnom tajanstvenošću. Bila je toprelijepa špilja.

Pri toj neodređenoj svjetlosti stigli su do mjesta gdje kao da se prostorotvarao. Bočne strane odaje su nestale i pred njima se u nedogled prostiralapraznina, koju je prekidao samo jedan sjajni bijeli disk. Ejla je osjetila da su ušliu drugi dio koji je bio još veći od ulazne odaje. Iako su sa stropa visjeličudni i

veličanstveni stalaktiti koji su podsjećali na dugačku sijedu kosu, pod je bioneobično ravan, poput mirne, nepomične površine jezera, što je nekada i bio. Alipod u ovoj golemoj odaji bio je posut lubanjama, kostima i zubima, i plitkimulegnućima koja su špiljskim medvjedima služila kao ležajevi na kojima suprovodili zime.

Čuvarica, koja je pjevušila od kada su ušli, sada je to pjevušila sve glasnije.Na kraju je jačina i silina njenog monotonog pjevanja postala takva da se Ejla,koja je stajala pokraj nje, zaprepastila. Mislila je da nitko nije u stanju to postići.Međutim, nije bilo odjeka. Golem prazan prostor unutar kamenite stijene gutao

je buku. Zatim je Ona Koja Je Prva počela, svojim dubokim bogatimkontraaltom, pjevati Majčinu Pjesmu:


,,Iz praha svog rođ enja Ona stvori drugog svataTreperavo biće – prijatelja, druga, brata.

Zajedno su stasali, nauč ili su voljetiKad je bila spremna, odluč iše se združiti.” ,,Kružio je oko Nje, silno ljubio ju je.”

,,Isprva je bila sretna, jer ne bijaše više jedna ... ”

Prva je trenutak oklijevala, pa zašutjela. Nije bilo odjeka, nije im se vraćao

nikakav eho. Špilja im je govorila da ljudima ovdje nije mjesto. Ovaj prostorpripadao je špiljskim medvjedima. Pitala se ima li u toj praznoj prostoriji slika.Čuvarica bi trebalo to znati.



– Zelandono kojačuvaš ovu špilju – oslovila ju je službeno – jesu li uprostoriji ispred nas drevni napravili kakvu sliku?

– Nisu – odgovorila je žena. – Nije na nama da oslikamo ovu prostoriju. Utu prostoriju možemo ući u proljeće, kao što oničesto zalaze na naše mjesto uovoj špilji, ali Majka je ovu prostoriju darovala špiljskim medvjedima da u njojprovode zime.

– Sigurno su zbog toga ljudi odustali od toga da ovdje žive – reče Ejla. –Kada sam ugledala ovu špilju, pomislila sam da bi u njoj bilo lijepo živjeti ipitala sam se zašto neka Špilja nije to izabrala. Sada znam.

Sada ih jeČuvarica povela u desno. Najprije su prošli pokraj malog otvorakoji je vodio u još jedan prostor, a malo dalje od njega naišli su na jedan većiotvor. Kao i u ulaznom prostoru, i u ovom je vladao kaos. Posvuda je bilootpalih dijelova stalagmita i zgrušavanja na tlu. Put je vodio oko ovih preprekado velikog prostora s visokim stropom i tamnocrvenim podom. Prirodni rt koji je stvorila golema kamena kaskada dominirao je odajom obilježenom s nekolikovelikih crvenih točaka na stjenovitom privjesku koji je visio sa stropa. Stigli sudo velike ploče na gotovo vertikalnom zidu, koji se nastavljao sve do stropaprekrivenog velikim crvenim mrljama i raznim znakovima.

– Što mislite kako su napravljene ove točke? – upitala jeČuvarica.– Pretpostavljam da su mogli koristiti svežanj koža ili mahovine ili nečeg

sličnog – rekao je Džonokol.– Mislim da bi zelandoni iz Devetnaeste trebao malo bolje pogledati – reče

Prva.Ejla se sjetila da je ona već bila ovdje i da sigurno zna odgovor. Vjerojatno

ga je znao i Vilamar. Ejla se nije dragovoljno javila za ovo nagađanje, kao niDžondalar.Čuvarica je podigla ruku, povukla prste natrag i prinijela je mrljama.Bila je otprilike iste veličine kao njezin dlan.

Džonokol se zagledao u velike mrlje. Bile su pomalo nejasne, ali mogao jenazrijeti jedva primjetne otiske korijena prstiju koji su se nastavljali iz nekih odnjih.

– U pravu si! – rekao je. – Sigurno su napravili vrlo gustu masu od crvene

zemlje u koju su umakali dlanove. Mislim da nikada do sada nisam vidio mrljenastale na taj način!Čuvarica se osmjehnula primijetivši koliko je zaprepašten i očigledno je

bila vrlo zadovoljna sama sobom.Činjenica da vidi njen osmijeh skrenula je Ejlipozornost na to da je dio u kojem se trenutno nalaze možda bolje osvijetljen odostalog dijela špilje. Osvrnula se oko sebe i shvatila da su ponovno u bliziniulaza. Mogli su odmah krenuti ovim putom, umjesto što su išli okolo krozgolemu prostoriju u kojoj spavaju medvjedi, ali bila je uvjerena da ječuvaricaimala razloga zašto idu baš tim putom. Pokraj velikih mrlja nalazila se još jedna

slika koju Ejla nije mogla odgonetnuti. Zamijećivala je samo ravnu crvenu crtuiznad nje, s križem u blizini vrha.



Put ih je vodio oko blokova ičvrste mase srasle s podom u središtuprostorije, dok nisu stigli do glave lava nacrtane crnom bojom na suprotnomzidu. To je bio jedini crni crtež koji je vidjela. Blizu njega bio je znak i nekolikomrljica, možda napravljenih prstom. Malo dalje nalazio se niz crvenih mrljaveličine dlana. Izbrojila ih je u sebi pomoću riječi za brojenje. Bilo ih je trinaest.

Na stropu iznad njih nalazila se još jedna skupina od deset mrlja. Pretpostavljala je da se taj koji ih je napravio morao, uz pomoć prijatelja ili pomoćnika, popetina sraslu masu, što znači da su mu bile vrlo važne, mada nije imala pojma zbogčega.

Malo dalje nalazila se niša. Kamen u obliku lopte na ulazu bio je savprekriven velikim crvenim mrljama. Na jednom zidu u niši bilo je još crvenihmrlja, a na suprotnom su se nalazile skupina mrljica, nekoliko crta i ostalihoznaka, kao i tri konjske glave, od kojih su dvije bile žute. Među središnjimblokovima i stalagmitima nasuprot niši.Čuvarica je ukazala na još jedan poveći

potez zidne ploče s velikim crvenim mrljama iza niskih gromada srasle mase.– Da li te mrlje u sredini tvore glavu životinje? – upitao je Džonokol.– Neki ljudi misle da tvore – odgovoriČuvarica, osmjehnuvši se

zelandoniju koji izrađuje slike, jer je to zapazio.Ejla je pokušala vidjeti životinju, ali je vidjela samo mrlje. Ipak je uočila

razliku.– Je li ove mrlje napravila druga osoba? Kao da su veće.– U pravu si – reće čuvarica. – Mislimo da je one druge napravila žena, a

ove muškarac. Ima još slika, ali da bismo ih vidjeli, moramo se vratiti putomkojim smo došli.

Ponovno je počela pjevušiti dok ih je vodila prema malenoj prostorijiunutar središnje srasle mase. Tamo su ugledali veliki crtež prednjeg dijela jelena, vjerojatno mladog megacerosa. Imao je male paroške u obliku dlana iblagu grbu na grebenu.Čuvarica poče glasnije pjevušiti. Pridružio joj se iDžonokol s ljestvicama koje su se lijepo uklopile s glasomČuvarice. Ejla jepočela zviždukati i pjesmom ptica dopunila je glazbu. A onda je Prva zapjevalasljedeću kiticu Majčine Pjesme, prigušivši svoj snažni kontraalt, tako da je samododala bogati, duboki prizvuk općem pjevanju.

,,Isprva je bila sretna, jer ne bijaše više jednaTad postade nesretna, u svom srcu nemirnaVoljela je druga svoga,– svog dragana jedinoga Al’ nešto joj je nedostajalo, ljubavi joj ostajalo.” ,,Jer Mati je bila. O drugima je snila.”

,,Izazivala je pustoš, taj kaos, taj mrak Da u toj studeni života daju znakKovitlac i tmina mamili su strah Ledeni joj kaos oduzimao dah.”



,,Hrabra bijaše Majka mila. Opasnost je strašna bila”

,,Iz hladnog je kaosa izvukla snagu stvaranja I tamo je zanijela, s iskrom života pobjegla Noseći život u sebi Ona sva je nabrekla

S ponosom i ljubavlju od sebe je davala.” ,,Majka bijaše noseća. Svoj život je dijelila.”

,,Sva mrač na prostranstva i Zemlja jalova Nestrpljivo su rođ enja životač ekalaŠto srži Njenom se hranio i krv Njenu pio Njenu kožu rasprsnuo, Njezin kamen raskolio.” ,,Majkaće roditi. Nov životće stvoriti.”

,,Bujica plodnih voda stvori tad rijeke i moraKopno je preplavila, drveću rasti pomogla Iz dragocjene kapi svake niknuo je list i travkeSve dok bujnost zelenila nije Zemlju svu prekrila.” ,,Njene vode su potekle. Zelenilo su stvorile.”

Prva je zašutjela na mjestu koje je improviziranom koru zazvučalo kaokraj. I Ejla je, poslije produženog melodičnog oponašanja ševe prestalaćurlikati.Na kraju su ostali samo Džonokol iČuvarica. Njih dvoje su istodobno prestalipjevati. Džondalar i Vilamar se udariše nekoliko puta dlanovima po bedrima.

– To je bilo divno – rekao je Džondalar. – Zaista veličanstveno.– Da. Baš je zvučalo dobro – složio se Vilamar. – Siguran sam da se i

Majci sviđalo isto onoliko koliko i nama.Čuvarica ih je povela kroz malu odaju i sišla s njima do još jednog

skrovitog mjesta. Još sa ulaza vidjela se crveno obojena glava medvjeda. Kadasu čučnuli kako bi prošli kroz niski hodnik, pred očima im se pojavio još jedandio medvjeda, a zatim se iz tame pojavila i glava drugoga. Kada su prošli nadrugu stranu i mogli se ponovno uspraviti, ugledali su u samo nekoliko poteza

skiciranu glavu trećeg medvjeda, ispod glave onog prvog. Oblik zida bio jespretno iskorišten, tako da je davao dubinu prvom medvjedu, i mada je drugi

medvjed djelovao završeno, na mjestu gdje su mu se trebale nalaziti stražnjenoge nalazila se šupljina koja je stvarala dojam kao da medvjed kroz zid izlazi izsvijeta duhova.

– Nema nikakve sumnje da su to špiljski medvjedi – rekla je Ejla. – Možeteih prepoznati po oblikučela. Takva su i kod sasvim malih medvjeda.

– Jesi li vidjela male špiljske medvjede?– Viđala sam ih ponekad. Narod kod kojeg sam odrasla ima poseban odnos

sa špiljskim medvjedima – pojasnila je.



Kada su zastali u stražnjem dijelu niše, mogli su na desnom zidu vidjeti dvakozoroga, djelomično naslikana crvenom bojom. Rogovi i leđa životinjapredstavljali su prirodne pukotine u stijeni.

Vratili su se hodnikom i popeli natrag do razine gdje se nalazio jelen, aonda su išli duž zida s lijeve strane, dok nisu stigli do velikog otvorenogprostora. Dok su obilazili prostoriju, Džonokol se zagledao u nišu u kojoj senalazila drevna,čvrsto srasla masačiji je vrh bio u obliku male zdjele. Uzeo jevreću s vodom i ulio malo vode u nju. Izašli su iz nje istim putom kojim su ušli ikonačno stigli do velikog otvora koji je vodio u prostor gdje zimi spavajumedvjedi. Nedaleko od ulaza u špilju, na velikom kamenom stupu koji jerazdvajao dvije odaje, nasuprot ostalih slika u prostoriji prepunoj kaotičnihstjenovitih formacija, nalazio se okomit zid dugačak otprilike šest metara i visoktri metra, prekriven velikim crvenim mrljama. Bilo je i drugih oznaka i znakova,uključujući i ravnu crtu s poprečnom crtom pri vrhu.

Čuvarica ih je provela kroz otvor natrag u prostor gdje zimi spavajumedvjedi, držeći se zida s lijeve strane. Zastala je kod samog otvora.– Ovdje ima mnogo toga, ali željela sam da vidiš određene stvari – rekla je

zelandona, gledajući u Ejlu. – Prvo. – Podigla je baklju koju je držala. Na zidusu se vidjele neke crvene oznake koje su podsjećale na nasumične crte. Ejlin um je sasvim neočekivano popunio praznine i ona ugleda glavu nosoroga. Vidjela ječelo, početak dva roga, i jednu kratku crtu koja je označavala oko, kao i krajnjuške s linijom za usta, i nagovještaj prsa. Zapanjila ju je jednostavnost, aličim je prepoznala životinju, sve je bilo jasno.

– To je nosorog! – rekla je Ejla.– Da. U ovoj prostoriji nećeš vidjeti više niti jednoga – reče Čuvarica.Pod je bio od kamena, kalcita, a zid s lijeve strane nije se vidio od bijelih i

narančastih stupova. Kada se prođu ti stupovi, gotovo da više nema sraslih masa,osimčudnih zaobljenih kamenih oblika koji su se držali za strop i crvenkastogtaloga. Pod je bio pun kamenih gromada različitih veličina, koje su otpale sastropa. Jedna teška gromada koja je pala odozgo, odvalila je takoreći kružni diona podu i izazvala njegovo naginjanje. U blizini ulaza, na jednom kamenomprivjesku nalazila se mala, jednostavna skica mamuta izrađena crvenom bojom.

Iza toga, visoko na zidu, nalazio se mali crveni medvjed. Umjetnik seočigledno morao popeti na zid da bi ga naslikao. Ispod njega, na stijeni koja jestršila iz zida, nalazila su se dva mamuta. Umjetnik je iskoristio reljefnost stijeneda ih nacrta, a iza nje, na jednom drugom ispustu, ugledali su nekakav neobičanznak. Na suprotnom zidu nalazila se jedna izuzetna ploča s crvenim slikama,među kojima su bile i prednje noge dobro naslikanog medvjeda. Oblikčela ipoložaj glave potvrđivali su da je to špiljski medvjed.

– Džonokole, je li i tebi taj medvjed jako sličan onom crvenom medvjedukojeg smo upravo vidjeli? – upitala je Ejla.

– Da, sličan je. Pretpostavljam da ih je izradila ista osoba.



– Ostatak slike uopće ne razumijem. Kao da su dvije različite životinjespojene u jednu. Izgleda kao da ima dvije glave, od kojih jedna izlazi iz grudimedvjeda, ali u sredini je lav, a još jedna glava lava nalazi se ispred medvjeda.Uopće ne razumijem ovu sliku – rekla je Ejla.

– Možda je i treba razumjeti samo onaj tko ju je naslikao. Umjetnik je biovrlo maštovit i možda je pokušao ispričati priču koju više nitko ne zna. Koliko jemeni poznato, za nju nema objašnjenja ni u Legendama starih niti u Povijestima– reče Prva.

– Mislim da bismo trebali uživati u kvaliteti rada i zaboraviti na sve drugo– rekla jeČuvarica. – Neka Staričuvaju svoje tajne.

Ejla je kimnula u znak slaganja; do sada je vidjela dovoljno špilja da biznala da nije toliko važno kako crteži izgledaju kada su gotovi, nego što suumjetnici postigli dok su radili na njima.

Iza glave drugog lava i prolaza u zidu nalazio se dio stijene obojen u crno:glava lava, veliki mamut, i na kraju jedna figura naslikana visoko iznad poda, naprivjesku sa stropa. To je bio veliki crveni medvjedčija su leđa bila izvučenacrnom crtom. Postavljalo se pitanje kako ga je umjetnik uspio naslikati? S podaga je bilo lako uočiti, ali onaj tko ga je nacrtao morao se popeti preko jakovisokih sraslih stijena da bi došao do tog mjesta.

– Jesi li zapazila da sve životinje, osim mamuta, izlaze iz prostorije? –upitao ju je Džonokol. – Kao da s nekog mjesta u svijetu duhova dolaze u ovajsvijet.

Čuvarica je stajala ispred prostorije u kojoj su upravo bili i ponovno jepočela pjevušiti, ali ovog puta je njezino pjevušenje bilo slično melodiji MajčinePjesme onako kako ju je pjevala Prva. Pričala je priču o njihovim počecima,porijeklu ljudi, i mada su sve bile slične i pričale istu priču, verzije su serazlikovale od Špilje do Špilje. To je naročito dolazilo do izražaja kada bi je onepjevale. Melodije su sečesto jako razlikovale, i ponekad su ovisile o tome tkopjeva. Kako je bila obdarena izuzetnim glasom. Prva ju je pjevala na način nakoji je nitko drugi nije pjevao.

Kao da je dobila znak. Prva nastavi tamo gdje je bila prekinula pjevanjeMajčine Pjesme. Ni Džonokol ni Ejla nisu imali hrabrosti pridružiti joj se pa suse prepustili uživanju slušanja.

,,Kroz trudove teške, kroz oganj i borbu Rođ enje je dala novome životu A krv Njena postade tek okera gruda No divno djetešce vrijedilo je truda.” ,,Radosna je Majka bila. Sjajnog sina je rodila.”

,,Uzdigle su se planine, plamen s njihovih visinaTim grudima od planina Ona dojila je sinaSisao je tako silno, plamen liznuo do neba



Na svodu tad nastala je staza od Majč inog mlijeka.” ,,Život njegov poč eo je. Sina svoga dojila je.”

,,Smijao se i igrao, rastao je bistar, jakSreća Majč ina je bio, odagnao onaj mrak

Obasut ljubavlju Njenom rastao je bistar, mio I sazrio on je brzo, više nije dijete bio.” ,,Već gotovo stasao je. Svojom glavom mislio je.”

,,Od izvora otela je kad taj život zač ela je A sada ta strašna tmina mamila je Njenog sina Majka mu je ljubav dala, no mladić je više htio Za znanjem i putovanjem, za avanturom je žudio.” ,,Borila se s mrač nom noći. Ali on je htio poći.”

,,Kad Majka je snila, njen sinak se iskrao. Dok mrač ni se kovitlac kaosom šuljao Da bi vještim trikovima pustoš prevario. I kaos mu nasjeo, Njenog sinka zarobio.” ,,Tmina otela joj sina. Tog mladoga i sjajnoga.”

,,To Majč ino č edo milo nakratko je sretno bilo No studena tama i zlo ga je prekrilo Neoprezan sinak tada poč ne se kajati No kaosu mistič nom nije mogao umaknuti.” ,,Kaos nije puštao ga, brzopletog sina toga.”

,,Č im mrak ga je povukao do mjesta studena Majka se probudila i odmah je sve shvatilaSvoju ljubav staru tad je zamolila Da pomogne joj vratiti sina voljenoga.” ,,Č vrsto ga je držala, pogledom ga molila.”

Zvuk je odjekivao, pjesma im se vraćala, ne onako jako kao u nekimdrugim špiljama, pomislila je Prva, ali sa zanimljivim nijansama, gotovo kao da je išla unatrag. Kada je Prva stigla do strofe gdje je smatrala daće biti u reduako prekine pjevanje, ona je to i učinila.

Skupina je u tišini nastavila dalje. Nakon nekog vremena naišli su na velikugomilu stalagmitskog kamenja i blokova odvaljenih s desne strane.Čuvarica ih je povela na lijevu stranu špilje, zašavši što je najdublje mogla u prostoriju ukojoj su medvjedi spavali. Nasuprot stalagmitima i kamenim blokovima nalaziose veliki kameni izboj u obliku sječiva, koji je visio sa stropa. Kamenje jeoznačavalo početak nove odaje sa stropom koji je u početku bio visok, a ondase, idući prema stražnjem dijelu, sve više spuštao. Sa stropa i zidova visjele sumnogobrojne srasle mase kojih uopće nije bilo u prostoriji u kojoj su medvjedi



spavali zimi. Kad su stigli do jednog visećeg ukrasa,Čuvarica udari bakljom porubu kako bi je rasplamsala i potom ju je dignula visoko, kako bi posjetiteljividjeli površinu zidne ploče. Najbliži dnu, okrenut u lijevu stranu i obojencrveno, nalazio se pjegavi leopard! Ejla, Džondalar i Džonokol nikada nisuvidjeli pjegavog leoparda naslikanog na zidovima nekog Svetog Mjesta. Kad je

vidjela da ima dugačak rep, Ejla je pomislila kako je to sigurno snježni leopard.Na kraju leopardovog repa nalazio se debeli izljev kalcita, a na drugom kraju jedna velika crvena mrlja. Nitko nije shvaćao zašto su velike crvene mrlje naovom mjestu, pačak ni što je označavao leopard, ali nije bilo nikakve sumnje da je to bio baš leopard.

Međutim, to se nije moglo reći za životinju iznad njega, koja je bilaokrenuta u desno.

Masivna ramena i oblik glave navodili su na pomisao da je to medvjed, alimršavo tijelo, dugačke noge, i pjege na gornjem dijelu tijela uvjerile su Ejlu da je to špiljska hijena! Poznavala je hijene i znala je da imaju masivna ramena.Oblik glave naslikane životinje pomalo je podsjećao na glavu špiljskogmedvjeda. Zahvaljujući svojim snažnim zubima i mišićima čeljusti, hijene subile u stanju pregristi kosti mamuta, što je uvjetovalo i razvoj snažnije strukturekostiju, ali je njena njuška bila duža od njuške medvjeda. Krzno hijene bilo jekruto i grubo, posebno oko glave i ramena.

– Vidite li još jednog medvjeda iznad nje? – upitala jeČuvarica.Ejli je tog trena zapela za oko još jedna figura iznad hijene. Uspjela je

zamijetiti jedva vidljiv obris špiljskog medvjeda iscrtan blijedim crvenimcrtama. Gledao je u lijevo, u suprotnom smjeru od hijene, i ona ih je počelauspoređivati.

– Ne bih rekla da je pjegava životinja medvjed. Mislim da je to špiljskahijena – rekla je.

– Ima ljudi koji to također misle, ali glava joj je jako slična glavi medvjeda– reče Čuvarica.

– Glave tih dviju životinja su slične. – nastavi Ejla – ali hijena na slici imadužu njušku i nema vidljive uši.Čuperakčekinjaste dlake na vrhu glave tipičan je za hijene.

Čuvarica joj nije proturječila. Svatko je imao pravo misliti što želi, mada jeta pripravnica uočila neke vrlo zanimljive stvari. Žena im tada skrene pažnju na još jednu mačku sakrivenu na uskom komadu stijene s donje strane visećegkamena, i upita Ejlu što misli, koja je to vrsta mačke. Ejla nije bila sigurna, nakrznu nije bilo nikakvih oznaka po kojima bi je mogla prepoznati, a bila je iizdužena kako bi se uklopila u raspoloživi prostor. Ipak, bila je slična mački.Kad bolje razmisli, dosta sliči lasici. Bilo je tu još nekih životinja za koje joj jerečeno da predstavljaju kozoroge, ali njoj baš nisu bile najjasnije. Zatim sukrenuli natrag do lijeve strane prostorije. U početku je bilo mnogo srasle mase, aniti jednog crteža.



Nastavljajući prolazom, naišli su na komad duge, prilično ravne stijene.Kalcitna formacija ukrasila je zid draperijama i crvenim, narančastim i žutimtrakama koje nisu sezale do debelih kupolastih humaka ispod njih. Izraslinenalik na potočiće zamrznute u vremenu kao da su tekle niz obješene draperije.Između potočića ostao je slobodan prostor gdje su bili iscrtani nekičudni

znakovi.Jedan od njih sličio je izduženom trokutu i iz njegovih stranica izlazile sunekakve crte. Ejlu je podsjetio na vrlo veliki prikaz jednog od onih puzećihstvorenja s mnogo nogu, možda na gusjenicu. U susjednom prostoru bilo jenekakvo oblič je koje je imalo nešto nalik krilima, s obje strane u odnosu nasredište. To je mogao biti leptir koji predstavlja sljedeću fazu u životu gusjenice,ali on nije bio izrađen onako pažljivo kao što je to bio slučaj s mnogim drugimcrtežima, tako da nije bila sigurna. Htjela je pitatiČuvaricu, ali sumnjala je da iona zna. Što god da joj rekla, toće biti nagađanje.

Stijena je u produžetku bio slabije ukrašena.Čuvarica je ponovno počelatiho pjevušiti.Čuo se odjek, ali bio je dosta slab, sve dok nisu stigli u dio sispustom. Tu su ih dočekali grozdovi crvenih mrlja. Poslije njih je uslijedio frizs pet nosoroga. U tom dijelu bilo je i drugih znakova i životinja. Sedam glava i jedna cijela životinja slična mački, možda se radilo o lavovima, zatim po jedankonj, mamut i nosorog. Sedam otisaka ruke, plus mrlje koje tvore crte i krugove.

Još dalje naišli su na nove znakove i skicu nosoroga izrađenu crnom bojom.Zatim je uslijedio još jedan komad stijene u obliku oštrice, neka vrsta pregrade, itu je bilo još znakova, djelomični obris mamuta izvučen crnom bojom s

crvenom rukom unutar tijela i još jednom na sapama konja. Desno od njih, dvagrozda velikih mrlja. S druge strane ruke nalazio se crtež malog medvjedaizrađen crvenom bojom. Bili su tu i jedan crveni jelen i još neke oznake, ali jemedvjed predstavljao dominantnu figuru. Bio je nacrtan slično ostalim crvenimmedvjedima koje su vidjeli, ali je ovaj bio minijaturna verzija tih većih. Taj zidoznačavao je početak male prostorije koja se nalazila ravno naprijed. Kad suzavirili unutra, vidjeli su da je prilično niska.

– Ne moramo ući unutra – rekla jeČuvarica. – To je samo jedna vrlo malaprostorija u kojoj nema bogzna što, a unutra bismo morali stajati pogrbljeni ili

bismočučali.Čuvarica je skrenula lijevo i nastavila duž desnog zida. Sljedeća prostorijabila je oko pet stopa niža od one u kojoj su se nalazili, pod je bio iskošen, a strop je na nekim mjestima bio visok, a na drugim nizak. I na zidovima i na stropubilo je mnogo sraslih dijelova. Bilo je i dokaza da su je posjećivali špiljskimedvjedi, kao što su otisci šapa, brazde koje su ostavile pandže, i kosti. Ejli seučinilo da je vidjela nagovještaj nekog crteža u daljini, ali jeČuvarica samoprošla, ne potrudivši se da im ga pokaže. Taj prostor joj je izgledao kao ulaz unešto drugo.

Ulaz u sljedeću prostoriju bio je nizak. Na sredini prostorije nalazio seslivnik, ulegnuće obujma od nekih deset metara i dubine prekočetiri metra.Zaobišli su ga s desne strane, po smeđoj zemlji.



– Kada se pod urušio? – upitao je Džondalar. Pod ispod njegovih nogudjelovao ječvrsto, ali on se pitao bi li se to moglo ponovno dogoditi.

– Ne znam – reče Čuvarica, – ali znam da se to dogodilo nakon što suDrevni bili ovdje.

– Kako to znaš? – upitao je Džondalar.– Pogledaj iznad rupe – rekla je, uprevši prst u glatki kameni visuljak u

obliku oštrice koji se spuštao s dijela stropa točno iznad rupe.Svi podigoše pogled. Pošto je u ovoj prostoriji površina većine zidova i

kamena koji su se spuštali sa zida bila prevučena mekim slojem svijetlo-smeđegmaterijala sličnog glini, kemijski promijenjenim mineralima u kamenu koji suomekšali površinu, slike su bile bijele. Crteži, neke vrste urezanih slika, moglisu biti napravljeni štapom, pačak i prstom kojim se uklanjala površina smeđeboje ispod koje je ostajalačista bijela crta.

Ejla je opazila da je u ovoj prostoriji bilo mnogo bijelih crteža, a na ispustu je jasno vidjela konja i sovu koja gleda unatrag, tako da joj se preko leđa moglovidjeti lice. To je bilo nešto što su svi znali da sove rade, ali nikada nije vidjelada je to netko i nacrtao, zapravo, nikada ni u jednoj špilji nije vidjela crtež sove.

– U pravu si. Mora da su Drevni to napravili prije nego se pod urušio –rekao je Džondalar – jer sada nitko ne bi mogao dosegnuti do tog visuljka.

Čuvarica mu se osmjehnula, uživajući u nevjerici koja je izbijala iznjegovog glasa. U toj velikoj prostoriji pokazala im je još nekoliko crtežanapravljenih prstom. Odvela ih je na drugu stranu kružnog udubljenja, do zida s

lijeve strane, iako je bila puna stupova stalaktita i stalagmita te gomila kupastogoblika na podu, lako su se kretali kroz tu prostoriju; uostalom, većina ukrasanalazila se u visini očiju. Svjetlost njihovih baklji osvjetljavala ječak i mnogebijele urezane slike u daljini. Neke od njih bile su sastrugane kako bi se dobilebijele površine. Stojeći u sredini prostorije mogli su vidjeti mamute, nosoroge,medvjede, turove, bizone, konje, nizove krivulja i vijugavih poteza prstimapreko tragova medvjeđih pandži.

– Koliko životinja ima u ovoj prostoriji? – upitala je Ejla.– Izbrojila sam gotovo dva puta dvadeset pet – odgovorila jeČuvarica,

podigavši lijevu šaku sa svim savijenim prstima i palcem. Prste je zatimispravila i ponovno ih svinula učlancima.Ejla se sjetila drugog načina brojanja, pomoću prstiju. Brojanje kad se

koriste prsti za mnogo složenije operacije nego jednostavne riječi za brojenje,ako osoba zna kako se to radi. Desna ruka brojala je riječi i pri izgovoru svakeriječi savijao se po jedan prst. Lijeva ruka označavala je broj izbrojenih petica.Lijeva ruka s dlanom okrenutim prema van, i sa savijenim prstima i palcem, nijeoznačavala pet kao što je ona samu sebe naučila kada je počela učiti brojiti, ikako joj je Džondalar objasnio dok ju je učio riječi za brojanje na zelandonskom

jeziku, nego dvadeset pet. Ovaj način brojanja naučila je tijekom obuke, amogućnosti su je zaprepastile. Riječi za brojanje bile su mnogo moćnije kada suse koristile na taj način. Sinulo joj je da bi i velike mrlje mogle predstavljati



jedan od načina na koji su se koristile riječi za brojanje. Možda je otisak rukeoznačavao pet: jedna velika mrlja napravljena samo dlanom mogla je označavatidvadeset pet, dvije bi označavale dva puta dvadeset pet, pedeset, a kad ih na jednom mjestu na zidu ima toliko kao ovdje, onda bi to bio vrlo veliki broj, akoga znaš pročitati. Ali kao što je to uvijek sa zelandonama, stvar je najvjerojatnije

bilo mnogo složenija. Svi znakovi imali su više od jednog značenja.Dok su obilazili prostoriju, Ejla je ugledala predivno nacrtanog konja, a izanjega dva mamuta, jednog preko drugog. Linije njihovih trbuha podsjećale su navisoki luk, što je Ejlu podsjetilo na masivni luk tamo vani. Bi li taj luk trebalopredstavljati mamuta? Izgleda da su u ovoj prostoriji uglavnom bili naslikanimamuti, mada je bilo i dosta nosoroga. Posebno je jedan privukao Ejlinupozornost. U zid je bila urezana samo prednja polovica nosoroga i izgledalo jekao da se pojavljuje iz pukotine u zidu, iz svijeta s druge strane tog zida. Bilo jei nekoliko konja, nosoroga i bizona, ali ne i mačaka i srna. I dok su gotovo svi

crteži u prvom dijelu špilje bili izrađeni crvenom bojom, crvenom zemljom spoda i zidova, slike u ovom dijelu bile su bijele i napravljene prstima ili urezanenekimčvrstim predmetom, osim nekoliko naslikanih crnom bojom pri kraju zidas desne strane, uključujući i prelijepog crnog medvjeda u blizini. Izgledali suzanimljivi i željela je otići tamo i pogledati ih, ali ih jeČuvarica povela lijevomstranom velikog kratera u sredini prostorije prema sljedećem prostoru špilje.Lijevi zid bio je skriven iza velikih kamenih blokova koje je pri svjetlosti baklji jedva uspjela razabrati, a to ju je podsjetilo da otrese pepeo sa svoje. Plamen serasplamsao i ona shvati daće ubrzo morati zapaliti novu baklju.

Kada su stigli nadomak mnogo nižeg dijela špilje,Čuvarica je ponovnopočela pjevušiti. Svod je u tom dijelu bio toliko nizak da se netko popeo nablokove kamenja i na stropu nacrtao mamuta prstom. S desne strane nalazila seglava bizona, nacrtana na brzinu, poslije koje su slijedila tri mamuta, zatim jošnekoliko crteža na visećim kamenim zastorima. Ejla je uspjela prepoznati dvavelika losa nacrtana crnom bojom i osjenčana, i još jednog koji je bio naslikan smanje pojedinosti. Na drugom dijelu zastora nalazila su se dva sučeljena crnamamuta, ali su onom lijevom bile naznačene samo prednje noge. Desni je bioispunjen crnom bojom i imao je kljove. To su bile jedine mamutske kljove koje je vidjela u ovoj špilji. I kameni zastori koji su se nalazili malo dalje bili suukrašeni crtežima, i to na priličnoj visini od poda. Na njima je zamijetila još jedan lijevi profil mamuta, zatim velikog lava, a onda je na svoje golemoiznenađenje ugledala muflona kojeg je prepoznala po rogovima savijenim premadolje.

Ejla se toliko zanijela pokušavajući vidjeti sve te životinje da je tek kada ječula Prvu da se pridružila, shvatila daČuvarica, Prva i zelandoni DevetnaesteŠpilje ponovno pjevaju špilji. Ovog puta im se nije pridružila, znala je oponašatiptice i životinje, ali ne i pjevati, ali je zato uživala slušajući.

,,Ljubavnika svojeg starog natrag je primilaO boli i tuzi svojoj sve mu isprič ala



Dragan je pristao s Njom zajedno se boriti Iz nevolje teške sina Njenogće spasiti.” ,,Rekla mu je svoju tugu, o kradljivcu kovitlacu.”

,,Mati bijaše umorna, odmorit se morala

Stisak je popustila s kojim ga je držala. Dok je snila, on borio se protiv zlotvora Na tren ga je potisnuo do samoga izvora.” ,,Snažno se je borio. Dugo je toč ekao.”

,,Njen lijep sjajni dragan silno borio seU sukobu strašnom bitke bespoštedne No oprez mu popusti kad oko je zatvorio Mrak se prišuljao, svjetlost s neba mu ukrao.”

,,Prijatelj blijedi se umorio, bez svjetlosti svoje ostao.” ,,U tmini Ona se s krikom probudila Mrač na pustoš s neba svjetlost je sakrila Brzo se je Ona bitci pridružilaSjenu tamnu od dragana svojeg je odvukla.” ,,Dragan blijedi je sustao. Sina Njezinog nije vidio.”

,,Sjajan sin Njezin, uhvaćen u kovitlacu Nije mogao toplinom ogrijati ZemljuSve plodno zelenilo u led se pretvoriStudeni vjetrovi stalno su puhali.” ,,Zemlja se ogolila. Nijedna biljka nije ostala.”

,,Umorna i tužna, Majka se iscrpila No dalje se borila za život koji je stvorila Nije mogla odustati, morala se boriti Da bi divna svjetlost sina mogla opstati.” ,,I dalje se borila, da bi tu svjetlost vratila.”

Nešto je sasvim iznenada privuklo Ejlin pogled, nešto što ju je natjeralo dase strese. Ne bi se moglo reći da se uplašila, prije bi se moglo reći da je postalasvjesna. Na ravnom kamenu ugledala je lubanju špiljskog medvjeda. Nije bilasigurna kako se taj kamen našao u sred poda. Kako je u blizini bilo još nekolikomanjih, pretpostavila je da su otpali sa svoda, mada niti jedan drugi nije imaoravnu površinu. Možda nije bila sigurna za kamen, ali je zato znala kako selubanja našla na njemu. Tamo ju je stavila ljudska ruka!

Kada se uputila prema tom kamenu. Ejla se odjednom sjetila lubanješpiljskog medvjeda koju je Kreb bio pronašao, lubanje kojoj je kroz otvor očne jabučice i kost obraza bila provučena kost. Ta lubanja bila je jako važna Mog-



urima Plemena Špiljskog Medvjeda i ona se zapitala je li ijedan pripadnikPlemena ikada bio u ovoj špilji. Da su bili ovdje, ova špilja bi im sigurno mnogoznačila. Drevni koji su napravili slike u ovoj špilji sigurno su bili slični njoj, jerpripadnici Plemena nisu crtali slike, ali su zato mogli premjestiti lubanju. APleme je živjelo na ovim prostorima u isto vrijeme kad i drevni slikari. Da li je

moguće da su posjetili ovu špilju?Kada je prišla bliže i zagledala se u lubanju špiljskog medvjeda na ravnomkamenu, lubanju s očnjacima koji su se prelazili preko ruba, bila je uvjerena da je drevni koji ju je tu stavio bio pripadnik Plemena. Džondalar je opazio da onadrhti i zaputio se prema središtu. Kad je stigao do kamena i ugledao na njemulubanju špiljskog medvjeda, shvatio je njezinu reakciju.

– Ejla. jesi li dobro? – upitao ju je.– Ova špilja bi bila Plemenu jako važna. Uvjerena sam da su znali za nju.

Možda znaju i danas, zahvaljujući svojim sjećanjima.I ostali su se do tada već okupili oko kamena s lubanjom.– Vidim da ste pronašli lubanju. Namjeravala sam je pokazati – reče

Čuvarica.– Dolazi li ovamo netko iz Plemena? – upitala je Ejla.– Ljudi iz Plemena? – ponovila ječuvarica, odmahujući glavom.– Oni koje nazivate Zbitoglavci. Drugi ljudi – pojasni Ejla.– Baš ječudno to što pitaš – odgovorila jeČuvarica. – Zbitoglavce viđamo

uokolo, ali obično samo u određeno doba godine. Djeca ih se boje, pa smopostigli neku vrstu dogovora, ako sečovjek uopće može dogovoriti saživotinjama. Oni se nas klone, a mi njih ne gnjavimo ako samo žele ući u špilju.

– Kao prvo moram ti reći da oni nisu životinje nego ljudi. Špiljski medvjed je njihov najvažniji totem, sebe nazivaju Pleme Špiljskog Medvjeda – objasnila je Ejla.

– Kako mogu sebe zvati bilo kako ako ne govore? – upitala ječuvarica.– Govore. Samo ne govore isto kao mi. Koriste neke riječi, ali uglavnom

razgovaraju rukama – odgovori Ejla.

– Kako možeš govoriti rukama?– Gestama, pokretima ruku i tijela.– Ne razumijem – rekla jeČuvarica.– Pokazatću ti – ponudi Ejla, predavši svoju baklju Džondalaru. – Kada

sljedeći puta budeš vidjela nekoga iz Plemena tko želi ući u špilju, možeš mureći ovo: –Izgovarala je riječi i gestikulirala ruka. – Htjela bih te pozdraviti i rećida si dobrodošao posjetiti ovu špilju koja je dom špiljskih medvjeda.

– Ti pokreti, to mahanje rukama, znači baš to što si izgovorila? – upitala jeČuvarica.

– Već neko vrijeme podučavam osnovnim znakovima Devetu Špilju i našuzajednicu zelandona, a i svakoga tko želi naučiti, kako bi se mogli, ako na



nekom od putovanja sretnu ljude iz Plemena, barem malo sporazumjeti s njima.I tebiću rado pokazati neke znakove,čim izađemo iz špilje na dnevno svjetlo.

– Rado bih vidjela još neke, ali otkud ih znaš toliko mnogo? – upitala jeČuvarica.

– Živjela sam s njima. Oni su me othranili. Moja majka, ma tko da je bila, apretpostavljam i moj narod, nastradali su u potresu. Ostala sam sama. Lutalasam uokolo dok me Pleme nije pronašlo i prihvatilo. Vodili su računa o meni.voljeli su me, i ja sam im tu ljubav uzvraćala – rekla je Ejla.

– Ne poznaješ svoj narod? – upitaČuvarica.– Moj narod su sada Zelandonci. Prije toga, moj narod su bili Mamutovci,

lovci na mamute, a prije njih je moj narod bilo Pleme, ali ne sjećam se naroda ukojem sam rođena – objasnila je Ejla.

– Razumijem – reče Čuvarica. – Rado bih saznala još ponešto, ali moramo još dosta toga pogledati.

– U pravu si – složila se Prva. Kada je već došlo do toga, zanimalo ju jekakoće ova zelandona reagirati na ono što je Ejla imala reći pa je zato dopustilada se malo zadrže. – Nastavimo dalje.

Dok je Ejla razmišljala o medvjeđoj lubanji na kamenu.Čuvarica jepokazala ostalima još neke stvari u dijelu gdje su se nalazili. Ejla je u nastavkuobilaska uočila jedan veliki sastrugani zid s mamutima, nekoliko konja, turova ikozoroga.

– Moram ti reći, Zelandono Koja Jesi Prva, – zaustiČuvarica – da je

posljednja prostorija koja se proteže cijelom dužinom špilje priličnonepristupačna. Da bi se do nje došlo, treba savladati nekoliko visokih stuba ipognutih leđa proći dio s niskim stropom, a i nema se mnogo toga vidjeti, osimnekih znakova, jednog žutog konja i nekih mamuta na kraju. Možda bi trebalarazmisliti prije nego kreneš dalje.

– Da, sjećam se – reče Prva. – Ne moram ovog puta vidjeti to mjesto.Prepustitću to onima koji imaju više energije.

– Pričekatću ih s tobom – rekao je Vilamar. – I ja sam je vidio.Kada su se ponovno našli, krenuli su duž zida koji im je pri dolasku bio s

desne strane, a sada s lijeve. Prošli su pokraj zida sa sastruganim mamutima ikonačno stigli do crnih slika koje su vidjeli samo iz daljine. Kada su se približiliprvoj slici.Čuvarica je ponovno počela pjevušiti, a posjetitelji su osjetili kako joj špilja odgovara.



28

Ejlu su najprije privukle slike konja, iako to nisu bile prve slike na zidu.

Otkad je otkrila postojanje vizualnog predstavljanja, vidjela je neka prelijepaumjetnička djela, ali nije vidjela ništa slično konjima na ovom zidu.Površina zida u ovoj vlažnoj špilji bila je meka. Zahvaljujući kemijskim i

bakterijskim agensima o kojima ni ona ni umjetnik nisu imali pojma, površinskisloj vapnenca razložio se u materijal meke, gotovo raskošne teksture, i potpunobijele boje, koji se biločime može sastrugati sa zida,čak i rukom, ispod kojeg senalaziočvrst, bijeli vapnenac, savršeno platno za crtanje. Drevni koji su oslikaliove zidove to su znali, a znali su i kako iskoristiti.

Četiri konjske glave bile su naslikane u perspektivi, jedna iznad druge, azid iza njih bio je potpuno očišćen, što je umjetniku omogućilo i prikazpojedinosti i razlika. Lako raspoznatljiva uspravna griva, linijačeljusti, obliknozdrva, otvorena ili zatvorena usta, raširene nozdrve, sve je bilo tako vjernoprikazano da su izgledali živi.

Ejla se okrenula kako bi potražila visokog muškarca s kojim je bilazdružena da s njim podijeli ovaj trenutak. – Džondalare, pogledaj ove konje! Jesili ikada vidio nešto slično? Kao da su živi.

Stao je iza nje i zagrlio je. – Vidio sam predivne konje naslikane nazidovima, ali niti jedan se ne može mjeriti s ovima. Što ti misliš. Džonokole?

On se okrenuo prema Prvoj. – Hvala ti što si me povela na ovo Putovanje.Isplatilo se, ako ne zbog drugog, onda zbog ovoga. – Ponovno se okrenuo premaoslikanom zidu. – Ne mislim samo na konje. Pogledaj te turove i nosoroge kojise bore.

– Ne bih rekla da se bore – rekla je Ejla.– Točno, oni to rade prije nego podijele Užitke – reče Vilamar. Pogledao je

Prvu i osjetio da dijele isto iskustvo. Iako su oboje već bili ovdje, imali su dojamda slike vide prvi puta, jer su ih sada gledali Ejlinim očima.

Čuvarica nije morala sakriti samozadovoljni osmijeh. Nije morala re

ći ono:– Rekla sam vam! – Ovo joj je bio najdraži dio dužnosti. Ne zato što je vidjela

ovo djelo... vidjela ga je mnogo puta... nego zato što je imala mogućnostpromatrati reakcije ljudi. – Želite li vidjeti još? – Ejla ju je pogledala inasmiješila se. Bio je to najljupkiji osmijeh koji je ikada vidjela. Stvarno jeprelijepa žena, pomislila jeČuvarica. Jasno mi ječime je privukla Džondalara.Da sam muškarac, i mene bi privukla.

Kad se nagledala konja, Ejla se mogla posvetiti i ostalom. Još se mnogotoga trebalo vidjeti. Tri tura, lijevo od konja, miješali su se s malim nosorozima i

jelenom, a ispod sučeljenih nosoroga, s bizonom. Desno od konja nalazila seniša, dovoljno velika da uđu jedan po jedan. Unutra je bilo još konja, zatim

jedan medvjed ili možda velika mačka, tur, i bizon s mnogo nogu.



– Pogledajte tog bizona u stampedu – reče Ejla. – On stvarno trči i teškodiše, a ti lavovi – dodala je pa se najprije osmjehnula, a onda i naglas nasmijala.

– Što je smiješno? – upitao ju je Džondalar.– Vidiš ona dva lava? Ženka koja sjedi se tjera, mužjak je jako

zainteresiran za nju, ali ona nije za njega. On nije taj s kojim želi podijelitiUžitke, zato sjedi i ne dopušta mu da joj se približi. Umjetnik koji ih je nacrtaobio je pravi majstor, možeš vidjetičak i prezir u izrazu njenog lica, i mada semužjak trudi da izgleda velik i snažan, vidiš kako pokazuje zube? On dobro znada ga ona ne smatra dovoljno dobrim i pomalo je se plaši – objasnila je Ejla. –Kako umjetnik to postiže? Kako uspijeva pogoditi pravi izraz?

– Otkud ti to sve znaš? – upitala ju jeČuvarica. Još nitko do sada nijeponudio takvo objašnjenje, ali dok ga je Ejla iznosila imala je dojam da jesasvim točno, zaista je izgledalo kao da lavovi imaju takve izraze lica.

– Promatrala sam ih dok sam samu sebe učila loviti – reče Ejla. – U tovrijeme živjela sam s Plemenom, a žene iz Plemena ne smiju loviti, pa samodlučila ne loviti životinje za jelo, jer ih nisam mogla donositi u logorište, anisam željela da meso propadne. Zato sam lovila mesoždere koji su nam kralihranu. Svejedno sam se, kada su saznali, uvalila u gadnu nevolju.

Čuvarica je ponovno počela pjevušiti, a Džonokol ju je pratio, pjevajućiharmonične note oko njezinih tonova. Prva im se upravo htjela pridružiti kada jeEjla izišla iz niše.

– Najviše su mi se sviđali lavovi. Mislim da bi onaj nezadovoljni lav ovakozvučao – reče ona i počne roktati sve glasnije i glasnije, dok na kraju nijesilovito zarikala. Rika se odbila od stijene špilje i stigla sve do kraja prolazaispred njih, a onda je izletjela u odaju s medvjeđom lubanjom.

Čuvarica je šokirano i pomalo uplašeno odskočila unatrag. – Kako je toizvela? – s nevjericom se zagledala u Prvu i Vilamara.

Oboje su samo kimnuli. – Ne prestaje nas iznenađivati – rekao je Vilamarkad su Ejla i Džondalar nastavili dalje. – Ako pažljivo slušaš, nije tako glasnokao što izgleda, iako je glasno.

Sa druge strane niše nalazio se zid uglavnom s losovima, mužjacima

losova.Čak je i ženka losa imala rogove, ona je jedina srna koja ih ima, ali suoni bili mali. Šest losova na zidu imalo je dosta razvijene rogove, paroške načelu i jasno naznačen luk leđa. Bili su tu i po jedan konj, bizon i tur. Međutim,Ejla je smatrala da cijeli zid nije oslikala ista osoba. Bizon je bio prikazanprilično kruto, a konj uopće nije djelovao profinjeno, posebno poslije onihprelijepih primjeraka koje je malo prije vidjela. Osoba koja je nacrtala ovogkonja nije bila baš dobar umjetnik.

Čuvarica je otišla do otvora s desne strane koji je vodio u uski prolaz krozkoji su morali ići jedan iza drugoga, zbog oblika bočnih zidova i kamenih siga

koje su visjele sa stropa. S desne strane nalazio se crtež megacerosa. Bio jenacrtan crnom bojom i potpuno završen. Ovog golemog jelena bilo je lakoraspoznati po grbi na grebenu, maloj glavi i savitljivom vratu. Ejla se pitala



zašto su ih umjetnici koji su oslikali ovu špilju prikazali bez rogova, jer su, ponjenom mišljenju, upravo oni bili karakteristični za ovu vrstu jelena ipredstavljali jedini razlog za postojanje grbe.

Na istom zidu su vertikalno i okrenuti nagore bili nacrtani linija leđa i dvačeona roga nosoroga s dvostrukim lukovima koji su predstavljali uši. Lijevo odulaza bili su prikazani obris glave i leđa dva mamuta. Malo dalje niz zid s lijevestrane nalazila su se još dva nilska konja okrenuta u suprotnim smjerovima.Onaj okrenut u desno bio je završen. I on je imao široku, tamnu prugu posredini, kao i mnogi drugi nilski konji u ovoj špilji. Onaj iznad njega, okrenut ulijevo, bio je samo nagovješten linijom leđa i malim dvostrukim lukovima ušiju.

Ejli je još zanimljiviji bio niz ognjišta duž hodnika, koja su vjerojatnokoristili za dobivanje ugljena kojim su izrađivali crteže. Okolni zidovi bili supocrnjeli od vatri koje su tu gorjele. Jesu li to bila ognjišta drevnih, umjetnikakoji su stvorili sve te nevjerojatne slike i crteže u ovoj veličanstvenoj špilji? Podse strmo spuštao na niže i na tri mjesta neočekivano je propadao više od jednogmetra. U sredini hodnika nalazili su se crteži izrađeni prstima, a ne ugljenom.Malo ispred drugog pada na razinu poda, na suprotnim stranama nalazila su setri stidna trokuta, sa stidnim rascjepom okrenutim na dolje, dva na lijevoj i jedanna desnoj strani.

Prva se počela zamarati, ali bila je svjesna da nikada više neće poći naovakav put, ačak i kada bi pošla ne bi bila u stanju propješačiti ovu špilju.Džonokol i Džondalar pomogli su Prvoj sići na niže razine, pridržavajući jesvaki s jedne strane. Hvatali su je pod ruku i kada bi pod postao naročito strm.

Iako je Prvoj bilo teško, Ejli nije promaklo da niti jednom riječ ju nije tospomenula, ili da je htjela odustati. U jednom trenutku ju ječula kako kaže samasebi da nikada više neće vidjeti ovu špilju. Na ovom Putovanju je jako punohodala, što je pomoglo njenom zdravlju, ali bila je iskusna iscjeliteljica i znala jeda više nije ni zdrava ni jaka kao u mladosti.Čvrsto je odlučila ovu, po mnogočemu posebnu špilju, proći sada od početka do kraja po zadnji put.

Na posljednji oslikani zid naišli su ispred posljednjeg velikog pada narazinu poda. S desne strane nalazila su sečetiri nosoroga koji su djelomično bilinaslikani, a djelomice urezani. Jedan se jedva vidio, a dva su bila sasvim mali i

imali su crne trake oko trbuha, kao i tipične uši. Posljednji je bio mnogo veći, alinedovršen. Veliki mužjak kozoroga, prepoznatljiv po rogovima koji su sepovijali unatrag gotovo cijelom dužinom tijela, nacrtan crnom bojom promatrao je skupinu sa svog visokog mjesta. Na lijevoj strani, zid je bio ostrugan ipripremljen za nekoliko životinja. Na njemu su se našli šest potpunih ilidjelomično nacrtanih konja, dva bizona i dva megacerosa (po jedan predstavniksvake od ovih vrsta bio je potpun), zatim dva mala nosoroga i nekoliko crta ioznaka.

Slijedio je najveći pad u razinu poda:četiri metra sve neravnijih terasa koje

je izdubila voda, i udubljenja u prljavštini na podu Špilje s velikim medvjeđimbrlozima ukopanim u nju. Džondalar, Džonokol, Vilamar i Ejla su zajednopomogli Prvoj sići. Ništa lakše neće biti ni u povratku, ali svi su bili odlučni ići



do kraja. Glatke sjajne površine kamenih zidova odbijale su svjetlost baklji, alinisu bile ukrašene. Na desnom zidu bilo je vrlo malo crteža.Čuvarica je počelaponovno pjevušiti, pridružila joj se i Prva, a za njom i Džonokol. Ejla ječekala.

Prvo su se okrenuli prema zidu s desne strane, mada Ejli nije bilo jasnozašto, jer uopće nije dobro odjekivao. Na jednoj stijeni nalazila su se tri crnanosoroga. Jedan je bio potpun, s crnom trakom oko struka, drugi je bio samonaznačen, a treći je predstavljen jedino glavom, zatim tri lava, medvjed, glavabizona i vulva. Imala je dojam da pričaju nekakvu priču, možda o ženama, i bilo joj je žao što ne zna kakvu. Zatim su se okrenuli prema zidu s lijeve strane. Sadaim je špilja uzvratila pjesmom. Na prvi pogled izgledalo je kao da je prvi diozida s lijeve strane bio podijeljen u tri velika segmenta vrlo blizu mjesta gdje suse nalazila tri lava okrenuta na desnu stranu, prikazana u perspektivi linijomleđa.

Najveći i najudaljeniji bio je otprilike dva i pol metra dugačak, bio jenacrtan crnom bojom i vidjele su mu se mošnje tako da nije bilo nikakve sumnjekojeg je spola. Srednji je bio iscrtan crvenom linijom. I on im je pokazivao da jemužjak. Najbliža i najmanja bila je ženka. Dok je promatrala crtež, Ejla nije bilasigurna što se tiče srednjeg lava. Nije bilo treće glave, možda je on bio tu samoradi perspektive, što bi onda značilo da je crtež prikazivao samo par lavova. Iakosu bile krajnje jednostavne, linije su bile vrlo izražene. Jedva je uspjela iznadnjihovih leđa prepoznati tri mamuta nacrtana prstom. U ovom dijelu špiljeprevladavali su lavovi. Desno od lavova nalazio se nosorog, a desno od njega joštri lava okrenuta u lijevo, koji kao da su zurili u ostale lavove i dva nosoroga, što

je stvaralo izvjesnu ravnotežu na zidu.Sve slike u ovom dijelu špilje, osim jednog mamuta koji je bio urezanvisoko na zidu, bile su na visini koju je mogao dosegnutičovjek stojeći na tlu.Mnoge slike nacrtane su preko tragova medvjeđih pandži, ali bilo je i nekolikotragova pandži ostavljenih preko njih. To znači da su i nakon odlaska ljudimedvjedi nastavili dolaziti.

Po sredini sljedećeg segmenta nalazila se niša. Lijevo od nje vidjeli su seizblijedjeli crveni lavovi i mrlje preko kojih su bili nacrtani crni lavovi. Zatim jeslijedio segment s nosorogom i višestrukim rogovima. Umjetnik je nacrtao

ukupno osam rogova u perspektivi, tako da je izgledalo kao da ima osamnosoroga koji stoje rame uz rame i još mnogo nosoroga poslije njih. Desno odzida s nosorozima bila je niša u kojoj je bio naslikan konj. Dva crna nosoroga imamut bili su naslikani iznad njega. Imali ste dojam da se životinje pojavljuju izdubine stijene, konj kao da je izlazio iz niše, golemi bizon iz pukotine, to jest izdrugog svijeta, kao i mamuti i jedan nosorog.

Na dijelu desno od niše prvo je bilo naslikano kako lavovi love bizone.Stado bizona naguralo se na lijevoj strani, a lavovi su se naginjali prema njima sdesne strane, kao dačekaju znak da skoče. Žestina lavova bila je odlično

prikazana, upravo onako kako treba. Špiljski lav bio je njen totem. Za Ejlu jeovo bila najspektakularnija prostorija u cijeloj špilji. Bilo je toliko toga da nijemogla sve upiti, a željela je. Veliki zid završavao se kod grebena koji je



formirao neku vrstu druge niše. Ova je bila plića i u njoj su bili naslikani crninosorozi koji se pojavljuju iz svijeta duhova. S druge strane niše bio je naslikanbizon. Glava prikazana sprijeda nalazila se na jednom mjestu, a tijelo iz profilaprikazano je vertikalno na drugom. Vrlo efektno.

Ispod bizona nalazila se trokutasta šupljina s dvije lavlje glave i prednjimnogama drugog lava okrenutim udesno. Iznad lavova nalazio se crni nosorog scrvenim prugama koje su označavale rane. Iz usta mu je curila krv. Tri lava i još jedna životinja bili su naslikani s unutrašnje strane, ali su se vidjeli iz prostorije.Malo prije mjesta gdjeće se svod spustiti, iz njega je stršio vertikalni komadstijene koji se završavao zaobljenim vrhom. Imao ječetiri bogato ukrašeneplohe.

– Da bi je potpuno razumjela, moraš je obići sa svih strana – rekla jeČuvarica, pokazujući Ejli složenu sliku koja je predstavljala prednje noge bizonanacrtane iznad ljudskih nogu i veliku vulvu između njih, osjenčane crno, ivertikalne crteže urezane u nižoj točki. Bio je to donji dio ženskog tijela sbizonskom glavom iznad njega, i lavom s druge strane sige.

– Oblik te sige mi je uvijek sličio muškom organu.– Zaista sliči – složila se Ejla.– U blizini se nalazi i nekoliko malih prostorija sa zanimljivim slikama –

rekla jeČuvarica. – Ako želite, pokazatću vam ih.– Želim, rado bih vidjela što više prije nego se budemo morali vratiti – reče

Ejla.

– Vidiš ovdje, iza te ‘muške’ sige, nalaze se tri lava. A iza nosoroga kojikrvari proteže se mali hodnik koji vodi do predivnog konja – reče Čuvarica,povevši je.

– A evo i velikog bizona na kraju zida. Unutar ovog područ ja nalazi seveliki lav i nekoliko malih konja. U ono područ je preko puta vrlo je teško ući.

Ejla se vratila do početka prostorije i kamena na kojem se odmarala Prva.Ostali putnici bili su u blizini.

– Što misliš, Ejla? – upitala ju je žena.– Jako mi je drago što si me dovela ovamo. Ovo je najljepša špilja koju

sam ikada vidjela. To je više od špilje, ali ne znam riječ za to. Dok sam živjela sPlemenom nisam znala da se ono što vidiš u stvarnom životu može napraviti odnečeg drugog.

Ejla se osvrnula uokolo tražeći Džondalara i osmjehnula se kad ga jeugledala. Prišao joj je i zagrlio je oko struka. Upravo to je željela. Morala je ovopodijeliti s njim. – Kada sam otišla živjeti s Mamutovcima i vidjela što sveRenek može napraviti od mamutovih kljova, drugi od kože i perlica, a ponekadsamo štapom crtajući oznake u prašini, bila sam zapanjena.

Zastala je i zagledala se u vlažnu glinu na podu špilje. Svi ljudi koji sudržali treperave baklje okupili su se na jednom mjestu. Krug svjetlosti nije bio



velik i životinje naslikane na zidovima bile su tek nagovještaji u tami. Bile suslične onome što je većina ljudi tek nakratko viđala vani.

– Na ovom putu, a i ranije, vidjeli smo mnoge slike i crteže. Neki od njihbili su prelijepi, a neki su bili manje lijepi, ali ipak izuzetni. Ne znam kako ljudito rade, i ne mogu ni naslutiti zašto. Mislim da to rade kako bi ugodili Majci isigurna sam da uspijevaju u tome, a možda i da bi ispričali njezinu priču ili nekedruge priče. Možda ljudi to rade jednostavno zato što mogu. Kao Džonokol;padne mu na pamet da nešto nacrta, i on to i nacrta zato što zna. Isto je i kada tipjevaš, zelandono. Većina ljudi zna pjevati, ali nitko ne zna pjevati kao ti. Kadati pjevaš, ja ne želim raditi ništa drugo, samo slušam. Kada ti pjevaš, osjećam sedobro. Isto se tako osjećam i kada gledam ove oslikane špilje. Tako se osjećamkad me Džondalar pogleda tim svojim očima punim ljubavi. Imam osjećaj da mei oni koji su napravili ove slike gledaju očima punim ljubavi.

Zagledala se u pod, pokušavši potisnuti suze. Obično je uspijevalakontrolirati suze, ali ovog puta joj to nije polazilo za rukom.

– Sigurno se i Majka tako osjeća – završila je Ejla, blistavih očiju natreperavoj svjetlosti.

Sada mi je jasno zašto je združena, pomislila jeČuvarica. Bitće izuzetnazelandona, ona to već i je, ali ne bi mogla to biti bez njega. Možda mu je Majkanamijenila upravo tu ulogu. Zatim je počela pjevušiti. Džonokol joj se pridružio.Njegovo pjevanje kao da je doprinosilo ljepoti pjesama koje su drugi pjevali.Pridružio im se i Vilamar, pjevajući samo slogove. Imao je prikladan glas, idavao je lijep doprinos pjesmi koju su pjevali. Pridružio im se i Džondalar. On je imao prijatan glas, ali nikada nije pjevao sam. Njihovi glasovi predstavljali suzbor u pozadini, koji je odzvanjao među kamenim zidovima ove tako lijepoukrašene špilje. Ona Koja Je Bila Prva Među Onima Koji Služe Veliku MajkuZemlju nastavi Majčinu Pjesmu od mjesta gdje ju je bila prekinula.

,,I svijetli njen dragan želio se sukobitiS lopovom što dijete Joj ukrao s grudi Zajedno su se borili za Njeno dijete milo I konač no uspjeli, njegovo svjetlo se vratilo.” ,,On sav je plamtio, sjaj mu se vratio.”

,,Tmina je njegovu svjetlost željela No Majka se borila i nije se povuklaKovitlac je vukao, Ona nije puštalaPosve neizvjesna bitka se vodila.” ,,Mrak ju nije nadvladao, a sin bijaše daleko.”

,,Kad nadvladala je kovitlac i kaos potjerala

Svjetlost Njenog sina je snažnije zasjalaTad se umorila pa ju je pustoš nadvladala I potkraj dana tmina se vraćala.”



,,Sin ju je grijao, ali nitko nije pobijedio.”

,,Velika Majka tužno je živjela Zauvijek od sinka svojeg rastavljena Za djetetom svojim silno je žudjela

Još jednom u utrobi život je potakla.” ,,Nije mogla prihvatiti bez djeteta daće biti.”

,,Kad bila je spremna, plodne vode NjeneVratile su zelenilo na tlo puste ZemljeSuze što su tekle za sina izgubljenaPostadoše rosa i duga treperava.” ,,Zelenilo je donijela, al’ tuga se vidjela.”

,,Uz prasak groma Njeno se kamenje raspalo Duboku je dolje špilju otvorilo Iz praznog tog prostora život je iznijela Iz utrobe svoje Djecu Zemlje je rodila.” ,,Usamljena i oč ajna, više djece je rodila.”

,,Svako dijete joj druk č ije, i veliko i malo Neko je hodalo il’ letjelo, plivalo il’ puzalo Ali svaki oblik je savršen, svaki duh cjelovitSvako od njih je stvorenje koje može se ponovit.” ,,Majka ih je rađ ala, s njima Zemlju ispunila.”

,,Sve te ptice, ribe i životinje Neće je više ostaviti da tuguje Živjetće uz mjesto gdje su se rodili I širenju Majke Zemljeće pomoći.” ,,Uz Njuće ostati, oni nisu mogli pobjeći.”

,,Svi Joj bijahu djeca s kojom se ponosila Ali potrošili su snagu koju je imalaOstade je još samo za stvorenje jedno jedino Za dijete kojeće znati Tko je sve stvorio.” ,,Za dijete kojeće je štovati. I nauč iti štititi.”

,,Živa i već zrela, prva Žena se rodilaS Darovima kojeće trebati da bi preživjelaPrvi dar joj bijaše Život, i poput Majke Zemlje Znala je koliko je njegovo znač enje.”

,,Prva Žena je stvorena, od svoje vrste jedina.” ,,Sljedeći je bio Dar percepcije u uč enja



Dar želje za znanjem i zdravoga razumaS tim znanjem prva Žena se rodila Da bi s njim živjela i na potomke ga prenijela.” ,,Prva je Žena imala znanje kako se uč i i kako se raste.”

,,Snage joj nestade, posve se je iscrpilaPrenijet Duh Života na druge je željela Nov život mogu stvarati sva djeca Njezina I Ženu je Majka s time obdarila.” ,,Ali Žena bijaše samotna, jer bila je jedina.”

,,Majka se prisjetila vlastite samoće I ljubavi koju njen dragan pružao je Zadnjom iskrom snage rađ at je poč ela

Da dijeli ljubav sa Ženom, Muškarca je stvorila.” ,,Opet od sebe je davala, još jedno biće je stvorila.”

,,Ženu i Muškarca Majka je rodila I dom njihov na Zemlji im dala I vodu i zemlju i sve što je stvorila Na č uvanje svega toga ih je obvezala.” ,,Da s tim domom se koriste, a ne da ga unište.”

,,Za Djecu Zemlje Majka je stvorila Darove za opstanak i onda odluč ila Dati im Dar Užitka i nježnosti Da je štuju radoš ću fizič ke ljubavi.” ,,Te darove zaslužuju kada svoju Majku štuju.”

,,Majka bijaše zadovoljna s parom kojeg je stvorilaKad su se združili, ljubavi ih nježnoj nauč ilaUsadila im žudnju da jedno drugog žele Darovala im sreću da Užitke svoje dijele.”

,,Prije dovršetka djela, Njena djeca su se već voljela. Djeca Zemljeće živjeti. Sad se može odmoriti.”

Kad je završila, zavladala je duboka tišina. Svi nazočni osjetili su moć Majke i Majčine Pjesme, jače nego ikada. Ponovno su se zagledali u slike. Sadasu bili još svjesniji životinja koje kao da izlaze iz pukotina i sjena špilje. Imali sudojam da ih Majka stvara, rađa, dovodi s drugog svijeta, svijeta duhova,Majčinog velikog podzemnog svijeta. A onda su začuli zvuk od kojeg su senaježili, kao da cvili mladunče lava. Cviljenje je preraslo u zvuke koje ispuštamladi lav kada doziva majku, zatim u prve pokušaje mladog mužjaka da rikne, i



na kraju u dahtanje i groktanje koje je vodilo u gromoglasnu riku lava kojiuzima ono što je njegovo.

– Kako ona to radi? – upitala jeČuvarica. – Kao da lav prolazi kroz raznefaze odrastanja. Gdje je to naučila?

– Odgojila je jednog lava, brinula se o njemu i naučila ga loviti s njom –reče Džondalar. – Rikala je s njim.

– Ona ti je to rekla? – upitaČuvarica pomalo sumnjičavo.– Ovaj, da... na neki način. Došao ju je posjetiti dok sam se oporavljao u

njenoj dolini, ali nije mu se sviđalo što me tamo vidi, pa me je napao. Ejla jestala ispred mene, on se okrenuo oko sebe i ukopao u mjestu. Ona se zatimzakotrljala po travi i zagrlila ga, popela mu se na leđa i zajahala ga kao što jašiNjisku. Ali ne bih rekao da bi on pristao ići tamo kamo ona želi, nego samotamo gdje bi on poželio odnijeti je. Ali vratio ju je. Poslije sam je pitao za njegai ona mi je ispričala – reče Džondalar.

Njegova priča bila je dovoljno jednostavna i uvjerljiva.Čuvarica je samozavrtjela glavom. – Svi bismo trebali zapaliti nove baklje – rekla je. – Mislim da je ostala za svakoga po jedna, a imam i lojanice.

– Radije pričekajmo s paljenjem baklji dok ne svladamo ovaj hodnik – rečeVilamar.

– U pravu si – složio se Džonokol. – Bi li pridržala moju? – upitao jeČuvaricu.

Džonokol, Džondalar, Ejla i Vilamar doslovno su podizali Prvu na više

razine dok ječuvarica držala baklje i osvjetljavala im put. Jednu koja jedogorjela do kraja bacila je u jedno od ognjišta duž zidova. Kada su stigli donaslikanih konja, svi su uzeli nove baklje.Čuvarica je ugasila one koje su biledjelomično izgorjele i vratila ih u okvir za leđa. Potom su krenuli natrag istimputem kojim su došli. Nisu mnogo govorili, samo bi u prolazu ponovnopogledali životinje. Prije nego su stigli do ulaza, otkrili su da je svjetlost doprlamnogo dublje u špilju.

Džonokol je zastao na samom ulazu. – Bi li me ponovno odvela do velikogprostora u onoj drugoj prostoriji?

– Svakako – odgovorila jeČuvarica, ne upitavši ga zašto. Znala je.– Rado bih pošla s tobom, zelandoni Devetnaeste Špilje – rekla je Ejla.– I meni bi bilo drago. Možeš mi držati baklju – rekao je s osmijehom.Ona je bila ta koja je pronašla Bijelu Šupljinu, i najprije ju je njemu

pokazala. Znala je daće na tim prelijepim zidovima nešto naslikati i daće mumožda biti potrebni pomagaći. Njih troje su se vratili u drugu prostorijuMedvjeđe špilje, a ostali su izašli iz nje.Čuvarica ih je povela kraćim putem, itočno je znala gdje ga treba odvesti – do mjesta u koje se zagledao kada su prviput bili u ovom dijelu špilje. Pronašao je zaklonjenu pukotinu i drevnu sraslumasu koju je ranije vidio. Izvadio je nož izrađen od kremena i otišao dostalagmita s udubljenjem na vrhu. U njegovom podnožju je jednim vještim



pokretom urezaočelo, nos, usta,čeljust i obraz, zatim dvije jače linije za grivu ileđa konja. Trenutak se zagledao u njega, zatim je iznad prvog urezao glavudrugog konja koji gleda u suprotnom smjeru. Kamen je na tom mjestu bio neštotvrđi, tako da linijačela nije ispala najpreciznija, ali se ipak vratio kako bi udosljednim razmacima urezao pojedinačne dlake uspravne grive. Udaljio se

nekoliko koraka i pogledao.– Želio sam nešto dodati ovoj špilji, ali nisam bio siguran trebam li toučiniti sve dok nisamčuo Prvu kako u njenoj utrobi pjeva Majčinu Pjesmu –rekao je zelandoni Devetnaeste Špilje Zelandonaca.

– Rekla sam ti da Majka bira, i daćeš znati. Sada i ja znam. Bilo jeprimjereno – reče Čuvarica.

– Učinio si pravu stvar – izjavila je Ejla. – Možda je kucnuo trenutak da teprestanem zvati Džonokol i počnem te oslovljavati sa Zelandon Devetnaeste.

– Možda u javnosti, ali nadam se daću, kada smo sami, ja uvijek bitiDžonokol, a ti Ejla – rekao je.

– Bilo bi mi drago – reče Ejla i okrene se premaČuvarici. – Pretpostavljamda ti je imeČuvarica, ona koja pazi na nešto, ali ako nemaš ništa protiv, željelabih da mi kažeš ime koje si dobila pri rođenju.

– Nazvali su me Dominika – reče ona. – Uvijekću o tebi misliti kao o Ejli,bez obzira što da se dogodi, pa makar postala i Prva.

Ejla je odmahnula glavom. – To je malo vjerojatno. Ja sam strankinja sčudnim naglaskom.

– To nije važno. Priznajemo Prvu,čak i kada ne poznamo nju ili njega.Sviđa mi se tvoj naglasak. Mislim da te on izdvaja, kao što se i treba izdvajatiOna Koja Je Prva. – Zatim ih je izvela iz špilje.

Ejla je cijelu večer razmišljala o toj izuzetnoj špilji. U njoj se ima tolikotoga vidjeti, toliko upiti. Poželjela ju je vidjeti ponovno.

Ljudi su te večeri razgovarali o tome što treba učiniti s Gahajnarom, ali seona u mislima stalno vraćala na špilju. Izgleda da se Gahajnar oporavljao odgadnih batina koje je dobio, iakoće mu ožiljci ostati do kraja života, izgleda danije zamjerao ljudima koji su to učinili. Ne samo da je bio zahvalan što je živ,već je bio zahvalan i zelandonama što se brinu o njemu.

Dobro je znao što je sve radio i vjerojatno je sada bio jedini koji je to znao,a bio je i svjestan da su Balderan i ostali umrli zbog ne mnogo gorih stvari. Nijeznao zašto je on bio pošteđen, možda zato je u sebi preklinjao Majku da ga spasidok je Balderan planirao kako da ubije strankinju. Znao je da im neće uspjetipobjeći i nije želio umrijeti.

– Djeluje iskreno kada kaže da se želi iskupiti – rekla je zelandona Prva. –Možda zato što zna da ga možemo natjerati da plati za ono što je učinio, aliizgleda da je Majka odlučila poštedjeti ga.

– Zna li itko u kojoj je Špilji rođen? – upitala je Prva. – Ima li rođake?



– Ima majku – rekla je jedna od zelandona. – Ne znam za druge rođake, alimislim da je ona prilično stara i da gubi pamćenje.

– E to nam odgovora – zaključi Prva. – Treba ga vratiti u njegovu Špilju dase brine o majci.

– Ali kakvo je to iskupljenje? To je njegova majka – primijeti jedan drugizelandoni.

– Ne mora značiti daće mu biti lako brinuti o njoj, ali u tom slučaju Špiljase više neće morati brinuti o njoj, a onće raditi nešto zaista dobro. Ne bih reklada je planirao tako nešto dok je bio s Balderanom i dok je bez rada uzimao što jehtio. Treba ga natjerati da radi, da lovi za sebe, ili barem da pomaže uzajedničkom lovu sa svojom Špiljom, da osobno pomaže majci i stara se o svimnjenim potrebama.

– Muškarci baš i ne vole raditi takve stvari, brinuti o nekoj starici – reče jedan zelandoni – makar ona bila i njihova majka.

Ejla ih je slušala samo s pola pozornosti, ali je shvatila bit i smatrala je da je to dobar plan. Potom je nastavila razmišljati o Najstarijem Svetom Mjestu. Nakraju je odlučila da se jednog od sljedećih dana vrati u špilju, sama ili s Vukom.

Sutradan, kasno ujutro, Ejla je zamolila Levelu da ponovno pričuvaDžonejlu te provjerila kako napreduje sušenje mesa. Iznijela je još jednukoličinu bizonskog mesa na užad da se suši i pomislila da je to pravo vrijeme dazadovolji svoju želju

I još jednom vidi Najstarije Sveto Mjesto.– Povestću Vuka i otići do špilje. Želim je prije odlaska još jednom vidjeti.Tko zna kadaćemo, ili hoćemo li se ikada vratiti ovamo.

Ponijela je nekoliko baklji i dvije kamene svjetiljke, fitilje od lišajeva izavezana crijeva napunjena lojem, koja je stavila u dvostruku kožnu vrećicu.Provjerila je pribor za paljenje vatre kako bi bila sigurna da ima sve što joj jepotrebno... vatreni kamen, potpalu i nekoliko većih komada drveta. Napunila jevreću s vodom i spakirala posudu za sebe i jednu za Vuka. Ponijela je vrećicu sljekovitim travama i nekoliko dodatnih zavežljajačaja, mada je sumnjala daće ušpilji kuhatičaj, dobar nož, nešto tople odjeće kojuće nositi u špilji, ali nije segnjavila s obojcima. Bila je navikla ići bosa i tabani su joj bili tvrdi gotovo kaokopita. Zviždukom je pozvala Vuka i zaputila se stazom koja je vodila do špilje.

Kad je stigla do velikog ulaza, zavirila je u sklonište u kutu. U ognjištu nijegorjela vatra, a i odaja za spavanje bila je prazna. Tog danaČuvarica nije bilaovdje. Obično su je obavještavali kadaće ljudi doći posjetiti Najstarije SvetoMjesto. Ejla je na licu mjesta odlučila ući bez prethodnog dogovora.

U ognjištu je zapalila malu vatru, potom je pomoću nje zapalila baklju,podigla je visoko i krenula unutra, pozvavši Vuka da je slijedi. Ponovno jepostala svjesna golemosti špilje i nereda u prve dvije prostorije. Prevrnutistupovi odvaljeni sa svoda, golemi blokovi kamenja i pijeska razbacani po podušpilje. Svjetlost je prodirala dosta daleko i ona krene istim putom kao i prvi puta,



lijevo pa ravno naprijed do goleme prostorije sa smećem koje su medvjediostavili za sobom. Vuk se nije odvajao od nje.

Držala se desne strane prolaza, jer je znala da se, osim velike prostorije sdesne strane, koju je planirala posjetiti na izlasku, nema bogzna što vidjeti svedok ne prevali polovicu puta u dubinu špilje. Nije namjeravala ostati dugo nitipokušati sve ponovno vidjeti, nego samo određene stvari. Nastavila je doprostorije s medvjeđim brlozima i išla duž desnog zida dok nije stigla dosljedeće prostorije, a onda je potražila stijenu u obliku debele oštrice koja sespuštala sa svoda.

Koliko se sjećala, tamo je bio naslikan crveni leopard s dugačkim repom ihijena-medvjed. Je li to bila hijena ili je to bio medvjed? Po obliku glave reklobi se da je špiljski medvjed, ali njuška je bila duža, ačuperak na glavi kao i malagriva izgledali su kao kruta dlaka hijene. Nijedan drugi medvjed u špilji nije biotako vitak i dugonog, dovoljno je bilo da pogleda drugog medvjeda naslikanogiznad te životinje! Ne znam što je umjetnik pokušao reći ovom slikom, pomisliona, ali meni to izgleda kao slika hijene, iako je to jedina hijena koju sam ikadavidjela naslikanu u bilo kojoj špilji. Ali ni leoparda nisam vidjela nikada ranije.Ovdje su naslikani medvjed, hijena i leopard, a sve su to jake, opasne životinje.Pitam se što bi Putujući pripovjedači rekli za ovaj prizor?

Ejla prođe pokraj sljedećeg niza slika. Osmjehnula se na crveni crtež malogmedvjeda koji je sličio svim ostalim medvjedima u špilji, samo je bio manji odnjih. Sjetila se da jeČuvarica na ovom mjestu skrenula lijevo, i nastavila slijeditidesni zid. U sljedećem proširenju bilo je dokaza o boravku špiljskih medvjeda i

pod je bio otprilike metar i po niži, a vodio je do sljedeće prostorije, one sdubokom rupom u sredini. To je bila ona prostorija u kojoj su sve slike i urezanicrteži bili bijeli, jer su bijele površine bile pokrivene mekom svijetlosmeđomglinom. Od svih bijelih urezanih crteža, Ejlu su najviše privukli nosorozi koji sepojavljuju iz pukotine u zidu. Pred njima je zastala. Zašto li su Stari slikali teživotinje po zidovima špilja, pitala se. Zašto je Džonokol želio urezati dva konjau prostoriji blizu ulaza u ovu špilju? Njegov um se u tom trenutku nije nalaziona nekom drugom mjestu, kao umovi zelandona koje su pilečaj na onom svetommjestu Sedme Špilje Južnih Zelandonaca. Kada bi im um bio odsutan, umjetnici

vjerojatno ne bi mogli stvarati tako izuzetne slike. Oni su morali razmišljati oonome što rade.Jesu li ih izrađivali za sebe ili da bi ih pokazivali ostalima? Kojim

ostalima? Drugim ljudima svoje Špilje ili drugim zelandonama? Neke od većihprostorija u određenim špiljama mogle su primiti mnogo ljudi i ponekad su se unjima održavale svečanosti, ali mnoge slike naslikane su u malim špiljama ili ustiješnjenim prostorima većih špilja. Mora da su ih izrađivali zbog sebe i iz tkozna kojih vlastitih pobuda. Da možda nisu tragali za nečim u duhovnom svijetu?Možda za duhom svoje životinje, kao što je bio njezin totem lava, ili za duhom

životinje kojaće ih dovesti bliže Majci? Kad god je pokušala pitati Prvu, nikadanije dobila zadovoljavajući odgovor. Mora li to sama otkriti?



Vuk se nije odvajao od nje, slijedio je zid duž koga je Ejla išla i trljao se onjega. Ona je nosila jedinu svjetlost u potpunoj tami špilje, i mada su mu drugaosjetila pružala mnogo više obavještenja o okruženju nego je dobivao od tenjezine jedne jedine baklje, bilo mu drago da je mogao i vidjeti.

Da je stigla do sljedećeg dijela špilje, znala je po primjetnom spuštanjusvoda. Na zidovima je bilo mamuta, bizona, jelena. Na nekima od njih vidjele suse bijele urezane slike, dok su u jednom dijelu prostorije one bile iscrtane crnombojom. Ovo je bila prostorija u kojoj se na ravnom kamenu nalazila lubanjašpiljskog medvjeda i Ejla joj priđe kako bi je ponovno pogledala. Malo sezadržala razmišljajući o Krebu i Plemenu prije nego što je nastavila dalje. Imala je dojam da ovu prostoriju okružuje obala od sive gline uz koju se popela kakobi stigla do posljednje prostorije, one koju Prva nije posjetila. Primijetila jetragove medvjeda u glini koje nije vidjela kada je prvi put bila ovdje. Dvijevisoke stube odvela su je u sljedeću prostoriju.

Našla se u sredini prostorije vrlo niskog svoda, tako da nije mogla hodatiduž zidova. Zaključila je da je došlo vrijeme kada treba upaliti novu baklju.Batrljak prve baklje protrljala je o svod i ugasila je. Kada je bila sigurna da jevatra ugašena, gurnula je ostatke prve baklje u okvir za leđa. Morala se sagnutikako bi mogla nastaviti prirodnom stazom. U podnožju jednog stalagmitaopazila je vodoravni niz od sedam malih crvenih mrlja pokraj niza crnih točaka.Tek poslije nekjh dvadesetak kratkih koraka mogla se ponovno uspraviti.

Primijetila je još nekoliko crnih tragova od baklji. Očigledno su i drugikoristili ovo mjesto začišćenje svojih baklji. U stražnjem dijelu svod se koso

spuštao prema podu. Bio je prekriven finim žutim slojem mekanog kamena gdjesu se pojavile male crvolike valovite crte. Na ovoj kosoj površini bio je nacrtan,uglavnom s dva prsta, jednostavan obris konja. Zbog kosine stropa, umjetnik sesigurno propisno namučio, jer je stalno morao držati glavu zabačenu natrag inije mogao sagledati crtež u cjelini, sve dok ga nije završio. Omjeri nisu bili bašnajbolji, ali to je bio posljednji crtež u ovoj špilji. Primijetila je i obrise nekolikomamuta na zakošenom svodu.

Ejla je nešto namirisala i osvrnula se oko sebe, ali je odmah shvatila da seto Vuk olakšao. Osmjehnula se. Tu se ništa nije moglo. Kada se okrenula s

namjerom da krene natrag, zapitala se može li se i na ovom kraju izaći iz špilje,ali to je bila samo usputna misao. Nije imala namjeru ići u potragu za izlazom.Dok se vraćala držeći se zida, osjetila je kako joj stopala upadaju u hladnu mekuglinu poda. Vuk je išao iza nje po istoj mekanoj glini. Kad se spustila iz oveposljednje prostorije, zid koji joj je u dolasku bio s desne strane sada je bio slijeve. Prošla je pokraj zida sa sastruganim mamutima i stigla do dijela špilje zakoji se veselila štoće ga ponovno vidjeti, do konja naslikanih crnom bojom.Ovog puta pažljivije je proučila zid. Opazila je da je meki smeđi sloj sastrugan svelikog dijela zida kako bi se ispod došlo do bijelog vapnenca na kojem se

nalazio najveći dio urezanog nosoroga i najve

ći dio mamuta. Crna boja potjecala je od ugljena, ali zahvaljujući načinu na koji ga je umjetnik koristio, pojedina

mjesta su bila tamnija, a pojedina svjetlija, kako bi konji i ostale životinje



djelovali životnije. Iako su konji bili ti koji su je privukli, oni nisu bile prveživotinje na zidu. Prvi su bili turovi. I lavovi u niši ponovno su joj izmamiliosmijeh. Ta ženka jednostavno nije bila zainteresirana za mladog mužjaka.Nepokretno je sjedila.

Ejla je polako išla duž oslikanog zida dok nije došla do ulaza u dugačkugaleriju koja je vodila u posljednju prostoriju sa slikama. Ugledala je divovskog jelena naslikanog visoko na desnom zidu. Tu se također protezao niz ognjišta zadobivanje ugljena. Staza se počela spuštati. Kada je savladala posljednji velikipad u razinu poda i došla do posljednje prostorije, nastavila je još sporije.Sviđali su joj se lavovi, možda zato što su bili njezin totem, a i zato što su bilitako stvarni. Stigla je do kraja i proučila posljednji kameni stup, onaj koji jepodsjećao na muški organ. Na njemu je bila naslikana ženska vulva s ljudskimnogama. S jedne strane stupa bio je naslikan bizon, a s druge lav. Bila jeuvjerena da je i tu netko ispričao priču. Zatim se okrenula i pošla natrag, a kad je

stigla do početka prostorije, zastala je i osvrnula se oko sebe.Željela je odavde ponijeti sjećanje, slično onom kada je Prva pjevala špilji.Nije znala pjevati, ali se osmjehnula kad joj je palo na pamet što bi moglaučiniti. Mogla je zarikati onako kako je to učinila kada je prvi puta bila ovdje.Onako kako to lavovičesto čine. Započela je tiho, pa sve glasnije. Bila je tonajbolja rika koju je ona bila u stanju proizvesti.Čak se i Vuk malo skupio kada ju ječuo.

Planirali su rano krenuti, ali je u zoru Amelana počela rađati, tako da jeZelandone u posjetu nisu mogle ostaviti. Do večeri je rodila zdravog dječaka, anjezina majka je priredila večeru učast sretnog događaja. Tek ujutro su krenulinatrag kući. Do tada se uzbuđenje zbog odlaska već pretvorilo u antiklimaks.

Sastav putnika ponovno se promijenio. Kako su Kimeran, Beladora i dvojedjece otišli, a Amelana ostala kod svojih, ostalo ih je samo jedanaest i morali suse drukčije organizirati. Džonejli su nedostajali prijatelji, jer se sada mogla igratisamo s Džonlevanom, koji je bio godinu dana mlađi. Džondekamu je nedostajaoKimeran, ujak koji mu je bio više kao brat, i tek je sada shvaćao koliko su sedobro razumjeli dok su radili zajedno. Rastužio se svaki puta kad je pomislio daga možda nikada više neće vidjeti. Od žena su ostale samo Ejla, Levela i Prva.Njima su nedostajale Beladora i mlada, smiješna Amelana. Moralo je proći nekovrijeme dok se nisu ponovno privikli na novo stanje.

Slijedili su rijeku nizvodno, a kada se ulila u veću rijeku, nastavili su pratititu rijeku prema jugu. Golemo Južno more ugledali su dan prije nego što su stiglido njega. Nepregledan potez vode nije bio jedino što su vidjeli. Bila su tu i stadalosova i megacerosa, stado ženki vunastih mamuta s mladuncima svih uzrasta, irazni vunasti nosorozi. Upravo je bilo vrijeme kada se razni kopitari, kao što suturovi i bizoni, počinju okupljati radi priprema za jesen. Tadaće se tisuće njihboriti i pariti. Konji su išli prema svojim zimskim pašnjacima. S mora je puhaohladni povjetarac. Južno more bilo je hladno more i dok je stajala zagledana u tu



nepreglednu hladnu vodu, Ejla je shvatila daće vrlo brzo doći do smjenegodišnjih doba.

Pronašli su trgovce koje je Konardi spominjao, a i samog Konardija. On jeobavio upoznavanje i pokazalo se da su Ejline košare tražena roba. Ljudima kaošto su trgovci, koji na put nose razne stvari radi prodaje, bile su neophodnedobro napravljene košare. Ejla je prvu večer provela izrađujući nove košare.Džondalarovi vrhovi i alat izrađen od kremena također su naišli na dobar prijem.Do izražaja su došli i Vilamarova vještina i iskustvo u trgovanju. Sve ih jeorganizirao u trgovačku družinu u koju je uključio i Konardija. Nuditće raznekombinacije stvari istovremeno i to ne samo jednoj osobi. Na primjer, suhomeso i košaru u kojoj ga se može nositi. Nabavio je mnogo školjki za ogrlice ibilo mu je drago što ih može staviti u Ejline košare. Nabavio je i sol za Ejlu, a zaMartonu ogrlicu koju je napravio jedan od sakupljača školjki, i još neke stvari okojima nije svima govorio.

Kada su završili s trgovinom, krenuli su natrag. Sada su putovali brže negou dolasku. Kao prvo, znali su put i nisu se zaustavljali zbog posjeta oslikanimšpiljama. A tjeralo ih je i vrijeme koje se mijenjalo. Dobro su se snabdjetizalihama i nisu moraličesto ići u lov. Ipak su otišli u još jedan posjet Kamori.Silno se razočarala kada ječula da je Kimeran promijenio planove te ostao snarodom svoje družice. Ona i Džondekam razgovarali su o njemu kao da jeotišao zauvijek, sve dok ih Prva nije podsjetila da se namjerava vratiti.

Kad su stigli do Velike rijeke, morali su pričekati da prođe oluja koja jeonemogućavala prijelaz. Bilo je to teško razdoblje, jer nisu željeli cijelu sezonu

ostati nasukani na pogrešnoj strani rijeke. Napokon se razvedrilo i oni prijeđošerijeku, mada prijelaz nije bio nimalo lak. Kad su konačno stigli do Rijeke, svi suveć postali silno nestrpljivi. Morali su pješačiti, jer nije bilo splavi, a ionako bibilo jako naporno veslati uzvodno.

Kada su konačno ugledali golemo kameno sklonište Devete Špilje, samošto nisu pojurili, ali nisu ni morali. Promatrači su motrili na njihov dolazak, ičim su ih spazili, zapalili su signalnu vatru. Gotovo sve Špilje izašle su kako biih dočekali i poželjeli im dobrodošlicu.



Treći dio

29

Ejla se popela strmom stazom do vrha stijene. Naramak drva donijela je upovezu obješenom oko glave i spustila ga pokraj stupa od tamnog kamena kojikao da je pod opasnim kutom izrastao iz ruba vapnenačke stijene. Zastala jekako bi pogledom obuhvatila sve oko sebe. Ma koliko puta da je sve to vidjelatijekom posljednjih godinu dana koliko bilježi izlaske i zalaske Mjeseca i Sunca,krajolik pred njom uvijek ju je dirnuo. Promatrala je Rijeku koja je ispod nje

krivudala od sjevera prema jugu. Sve tamniji oblaci grlili su grebene brda sdruge strane Rijeke u smjeru istoka, sakrivajući njihov oštar obris. Vjerojatnoćepostati jasniji sutra pred zoru, kadće morati utvrditi gdjeće Sunce izaći uodnosu na mjesto izlaska na današnji dan.

Okrenula se na drugu stranu. Blještavo Sunce bilo je na silaznomputovanju. Uskoroće zaći. Donji dijelovi nekoliko bijelih pahuljastih oblaka bilisu ružičasti i obećavali su sjajnu predstavu. Njen pogled se nastavio kretatiprema obzoru. Gotovo da joj je bilo žao što je nebo na zapadu bez oblačka. Nećeimati izgovor da ne dođe ovamo noćas, pomislila je, dok je silazila prema

Devetoj Špilji.Njeno prebivalište ispod vapnenačkog ispusta bilo je hladno i prazno.Džondalar i Džonejla su sigurno otišli kod Proleve na večeru. Ili kod Martone.Uz pomoć vatrenog kamena i suhe potpale zapalila je vatru. Kada se dobrorasplamsala, ubacila je nekoliko kamena za kuhanje i provjerila vreću s vodom.Bilo joj je drago kada je vidjela da je puna. Lijevala je vodu u drvenu posudu ukojoj je kuhalačaj. Pretražila je područ je oko ognjišta i pronašla malo hladne juhe učvrsto ispletenoj posudi obloženoj glinom iz rijeke kako bi posuda bilaposve nepropusna. Većina žena je to počela raditi tek posljednjih godina.

Kutljačom od izdubljenog roga kozoroga zahvatila je malo juhe s dna, paprstima izvadila nekoliko zalogaja hladnog mesa i nekakav prilično gnjecavkorijen. Primakla je lonac bliže vatri i kliještima od savijenog drveta naguralaoko posude vruć ugljen. Dodala je u vatru još nekoliko komada drva i sjelaprekriženih nogu na jastuk.Čekala je da se kamenje zagrije pa da ga stavi voduza čaj kako bi proključala. Zatvorila je oči. Bila je umorna. Prošla godina bila joj je posebno teška, jer je dobar dio svake noći morala biti budna.

Izvadila je kamen za kuhanje iz vatre te ga spustila u posudu s vodom.Voda je proključala i iznad nje se stvorio oblak pare. Dodala je i drugi kamen.

Kada se voda smirila, umočila je mali prst kako bi ispitala koliko je topla.Dodala je i treći kamen iz vatre i pričekala da nestanu mjehurići, a onda jezahvatila vrelu vodu posudicom i ubacila unutra nekoliko prstohvata suhog lišća



iz niza poklopljenih košarica na polici blizu ognjišta. Spustila ječvrsto ispletenuposudicu, pustivši dačaj malo odstoji.

Provjerila je vrećicu koja se ljuljala na klinu zabijenom u noseću motku.Unutra su bila dva mala, plosnata dijela roga megacerosa i kremeno sječivo koje je koristila za bilježenje oznaka na plosnate dijelove izrezane iz roga divovskog jelena. Provjerila je vrh alata pitajući se je li još dovoljno oštar. Znao se okrhnutiod uporabe. Suprotni kraj bio je umetnut u dio roga košute, prethodnoomekšanog u vreloj vodi, i služio je kao drška. Kada se osušio, ponovno sestvrdnuo. Na jednom komadu plosnatog dijela roga zapisivala je zalaske Sunca iMjeseca, a na drugom je urezivala broj dana od jednog punog Mjeseca dodrugog, kao i noći punog Mjeseca, noći bez Mjeseca, i suprotno okrenute srpoveizmeđu tih zareza. Zavezala je vrećicu za kožnu traku oko struka, zatim jekutljačom zahvatila malo tople juhe, ulila je u drvenu posudu i popila, zastavšisamo da bi sažvakala komade mesa.

Iz prostorije za spavanje uzela je ogrtač sa kapuljačom koja je bilaobrubljena krznom i omotala ga oko ramena.Čak i ljeti su noći znale biti hladne.Uzela je posudicu s toplimčajem i izašla iz prebivališta. Ponovno se zaputilastazom uzbrdo prema vrhu stijene, pitajući se gdje je Vuk.Često joj je tijekomdugih noćnih bdijenja on bio jedino društvo. Ležao bi na tlu pokraj njenih nogu,dok bi ona sjedila na vrhu stijene, umotana u toplu odjeću.

Nedaleko neobičnog nagnutog kamena ukopanog duboko u vrh pročeljastijene nalazilo se ognjište koje je sačinjavao krug od kamenja ispunjenugljenom i nekoliko glatkih riječnih kamena, odličnih za zagrijavanje vode.

Pokraj prirodnog izbočenja stijene, u krhkom vapnencu pokraj stupa napravljeno je udubljenje. Oslonjena o zid, tu je stajala velika ploča napravljena od suhetrave, istkane tako da se kiša slijeva niz isprepletene redove. Ispod nje nalazilose nekoliko posuda, među kojima i ona za kuhanje, i kožnatih vrećica s nekimsitnicama kao što su kremeni nož, dva zamotuljkačaja i malo sušenog mesa.Pokraj nje je ležalo smotano krzno, a u njemu pribor za paljenje vatre umotan usirovu kožu, neočišćena kamena svjetiljka, nekoliko fitilja i baklji.

Ejla je zamotuljak spustila sa strane, jerće vatru zapaliti tek kad se pojaviMjesec. Raširila je krzno i smjestila se na svoje uobičajeno mjesto. Izbočinu

stijene koristila je kao oslonac za leđa. Sjedila je leđima okrenuta prema Rijeci igledala obzor na zapadu. Izvadila je pločicu od roga i kremenu oštricu izvrećice, pa se zagledala u dotadašnje zapise o zalascima Sunca, a onda jeponovno podigla pogled prema obzoru na zapadu. Sinoć je Sunce zašlo lijevo odte male uzvisine, rekla je samoj sebi, škiljeći i štiteći oči od dugačkih zrakaSunca. Sjajna topla svjetlost skliznula je iza prašnjave izmaglice, koja je njenužareću usijanost pretvorila u sjajni crveni disk. Bio je savršeno okrugao, kao injegov noćni sudrug u vrijeme kada je pun. Obje nebeske kugle bile susavršenog kružnog oblika i bile su jedini savršeni krugovi u njenom svijetu. Kad

je bila izmaglica, lakše je bilo gledati u Sunce i uočiti to

čno mjesto zalaska uodnosu na siluetu brda na udaljenom obzoru. Pri sve slabijoj svjetlosti, urezala je

znak na svojoj pločici od roga.



Zatim se okrenula prema istoku i zagledala preko Rijeke. Na sve tamnijemnebu počele su se pojavljivati prve zvijezde. Znala je daće Mjesec uskoropokazati svoje lice, mada se ponekad znao pojaviti i prije zalaska Sunca, aponekad je i tijekom dana pokazivao bijedo lice naspram jasnog plavog neba.Već je skoro godinu dana pratila izlaske i zalaske Sunca i Mjeseca, i mada joj je

teško padalo što zbog promatranja nebeskih tijela nije mogla biti s Džondalaromi Džonejlom, bila je zadivljena znanjem koje je stekla. Noćas je. međutim,osjećala neki nemir. Željela je otići do svog prebivališta, uvući se sDžondalarom u krzna. Željela je da je zagrli, dodiruje, učini da se osjeća kako jesamo on to znao. Ustala je, pa ponovno sjela, pokušavši se udobnije namjestiti.Pripremala se za još jednu dugu, usamljenićku noć.

Da bi skratila vrijeme i ostala budna, usredotočila se na tiho ponavljanjenekih od brojnih pjesama i dugačkih povijesti i legendi, koje su sečestorimovale i koje je morala naučiti napamet. Iako je imala odlično pamćenje,

previše toga je trebalo upamtiti. Nije imala sluha i nije ih ni pokušala otpjevatikao što su to radili mnogi u zajednici zelandona. Zelandona joj je rekla kako nijenužno pjevati ih već samo zapamtiti riječi i shvatiti njihovo značenje. Vuk jeizgleda uživao u zvuku njenog tihog monotonog glasa dok je dremuckao pokrajnje, ali noćas čak ni Vuk nije bio s njom.

Odlučila je recitirati jednu od povijesti koja je govorila o davnimvremenima, priču koja je njoj bila posebno teška. U njoj se spominju oni koje suZelandonci nazivali Zbitoglavcima, a ona smatrala svojim Plemenom, ali su jojmisli stalno lutale. Priča je bila puna njoj nepoznatih imena, događaja koji joj

ništa nisu značili i pojmova koje nije baš najbolje shvaćala ili s kojima se nijeslagala.Nastavila je razmišljati o vlastitim sjećanjima, vlastitoj povijesti, početku

svog života u Plemenu. Možda bi ipak trebala prijeći na neku legendu. One subile lakše.Često su pričale smiješne ili tužne priče koje su objašnjavale običajeili ponašanje, obilato se koristeći primjerima.

Čula je nekakav slabi zvuk, neko dahtanje, i okrenula se. Ugledala je Vukakako se penje stazom prema njoj. Pojurio je prema njoj, očigledno sretan što jevidi. I ona je bila sretna što vidi njega. – Zdravo, Vuče – rekla je, prolazeći mu

prstima kroz gusto krzno oko vrata i osmjehujući se dok mu je držala glavu igledala ga u oči.– Baš mi je drago što te vidim. Noćas mi treba društvo. – Liznuo ju je po

licu, i nježno je uhvatio zubima za bradu. Kada ju je pustio, ona je nježno natrenutak sklopila ruke oko njegove dlakave gubice. – Mislim da je i tebi dragošto mene vidiš. Džondalar i Džonejla sigurno su se vratili, i ona vjerojatno već spava. Puno sam mirnija kad znam da ti paziš na nju. Vuče, kad već ja ne mogubiti tamo.

Vuk se smjestio kod njenih nogu, a ona sečvrsto umotala u pokrivač iponovno sjelačekajući izlazak Mjeseca. Pokušala se usredotočiti na legendu oprecima Zelandonaca, ali se umjesto nje sjetila kako je zamalo izgubila Vuka naPutovanju. Prelazili su rijeku koja se razlila i njih dvoje su se razdvojili. Sjećala



se kako ga je tražila. Bila je mokra, bilo joj je hladno i umalo nije poludjela odstraha da ga je izgubila. Novi strah ju je obuzeo kada ga je pronašla u nesvijesti ipomislila da je mrtav. Potom je Džondalar našao oboje i za sve se pobrinuo iako je i njemu bilo hladno, iako je i on bio mokar do gole kože. Bila je iscrpljena itoliko joj je bilo hladno da je bila beskorisna. Podigao je sklonište, unio nju i

napola udavljenog vuka unutra, pobrinuo se za konje i brinuo se o svima njima.Natjerala se vratiti u sadašnjost, jer je osjećala potrebu za Džondalarom.Moždaće joj pomoći riječi za brojenje, pomislila je. Počela ih je izgovarati: jedan, dva, tri,četiri... i sjetila se svog oduševljenja kada joj je Džondalar prviput objasnio riječi za brojenje. Istogčasa je shvatila apstraktni pojam i počelabrojiti stvari koje je mogla vidjeti u svojoj špilji: Imala je jedno mjesto zaspavanje; jedan, dva konja; jedno, dva... Džondalarove oči su tako plave.

Moram prestati s tim, razmišljala je. Ustala je i otišla do kamenog stupakoji je opasno balansirao na samom rubu. Prošlog ljeta nekoliko muškaracapokušalo ga je gurnuti sa stijene, smatrajući da predstavlja opasnost, ali nisu gauspjeli ni pomaknuti. Sjetila se da je taj isti kamen ugledala odozdo, onog danakada su ona i Džondalar stigli, kamen koji se tako jasno ocrtavao naspram neba.Neodređeno se sjećala da ga je prije toga vidjela u snu.

Ispružila je ruku i spustila je na veliki kamen blizu podnožja, ali ju je naglotrgnula natrag. Kad je dodirnula površinu kamena imala je dojam da je osjetilapeckanje u prstima. Pogledala ga je ponovno pri slaboj mjesečini i učinilo joj seda se kamen malo pomakao, da se nagnuo bliže rubu i da je zasjao. Povukla se,ne odvajajući pogled od togčudnog kamena. Sigurno mi se samo priviđa,

pomislila je. Zatvorila je oči i zatresla glavom. Kada ih je otvorila, kamen joj jeizgledao kao i svaki drugi. Ponovno je ispružila ruku kako bi ga dodirnula. Nijese razlikovao od drugog kamenja, ali dok je držala ruku na neravnoj površini,učinilo joj se da ponovno osjeća peckanje.

– Vuče, mislim da ove noći nebo može bez mene – rekla je. – Počinju mi sepriviđati stvari. Pogledaj! Mjesec je već odskočio, propustila sam njegovizlazak. Noćas ovdje ionako neću biti ni od kakve koristi.

Razmišljala je bi li upalila baklju, ali je odustala od toga jer joj se nijetrošilo vrijeme na paljenje vatre. Uostalom, mjesečina je bila dovoljno jaka.Oprezno je silazila stazom pri svjetlosti Mjeseca i zvijezda, s Vukom koji je išaoprvi. Još se jednom osvrnula prema stijeni. I dalje kao da sjaji, pomislila je.

Možda previše gledam u Sunce. Zelandona me je upozorila da moram bitioprezna.

Unutra je bilo mnogo mračnije, ali se uspijevala snaći zahvaljujućisvjetlosti velike zajedničke vatre, zapaljene ranije, koja se odbijala od stropazaklona. Tiho je ušla u svoje prebivalište. Izgleda da su svi spavali. Prostor jeblijedo osvjetljavala jedna mala svjetiljka.Često su palili po koju lojanicu zbogDžonejle. Duže joj je trebalo da zaspi kada je bio mrkli mrak. Fitilj od lišajauronjen u otopljeni loj dosta dugo je gorio ičesto bi ta svjetlost dobro došla iEjli ako se kasno vratila kući. Pogledala je iza pregrade u odaju u kojoj je



spavao Džondalar. Džonejla se ponovno zavukla kod njega. Osmjehnula im se ikrenula prema Džonejlinom ležaju, ne želeći ih uznemiravati. Ipak je zastala,odmahnula glavom i vratila se do njihovog ležaja.

– Jesi li to ti, Ejla? – bunovno je upitao Džondalar. – Zar je već jutro?– Nije, Džondalare. Noćas sam se ranije vratila – odgovorila je dok je

podizala sklupčano dijete i premještala je u njen ležaj. Pokrila ju je, poljubila uobraz pa se vratila do ležaja koji je dijelila s Džondalarom. Džondalar se umeđuvremenu razbudio i dočekao ju je oslonjen na lakat.

– Zašto si odlučila doći ranije?– Nisam se mogla usredotočiti. – Vragolasto mu se osmjehnula, skinula

odjeću i zavukla se pokraj njega. Ležaj je još bio topao, jer je dotad u njemuspavala njena kćer. – Sjećaš li se kako si mi jednom prigodom rekao da jedovoljno da učinim ovo uvijek kada te poželim? – upitala je i strastveno gapoljubila.

Nije oklijevao s odgovorom. – To i dalje vrijedi – rekao je glasompromuklim od želje. I njemu su noći bile duge i bio je usamljen. Džonejla je bilaslatka i mazna, i volio ju je, ali ona je bila djevojčica, kćer njegove družice, a nenjegova družica. Nije bila žena koja je u njemu budila strast i koja je tu strastdonedavno tako dobro zadovoljavala.

Gladno i u zanosu posegnuo je za njom, ljubeći joj usta, vrat, a onda i cijelotijelo. I ona je bila gladna njega. I nju je obuzeo zanos kada je gotovo sočajničkom potrebom posegnula za njegovim tijelom. Ponovno ju je poljubio,ovog puta polako, iskušavajući jezikom unutrašnjost njenih usta. Prešao je navrat i posegnuo za njenom dojkom. Bradavica se našla u njegovim ustima.

Prošlo je dosta vremena od kada se nisu prepustili istraživanju MajčinogDara Užitaka. Sisao je najprije jednu bradavicu, pa drugu i milovao joj grudi.Osjetila je zadovoljstvo duboko u sebi, na onom mjestu koje ječeznulo za njim.Spustio je ruku na njen trbuh i počeo ga nježno masirati.

Volio je njegovu mekoću, blagu zaobljenost koja joj je davala jošženstveniji izgled, ako je to uopće bilo moguće. Imala je osjećaj da se topi odzadovoljstva kada je njegova ruka stigla do mekog krzna na njenom brežuljku, a

prst se zaustavio na prorezu i počeo kružiti po njegovoj unutrašnjosti. Pri dodirupravog mjesta nju je prožeo drhtaj, zastenjala je i izvila se u susret njemu.

Spustio se niže, pronašao ulaz u njenu toplu vlažnu špilju i krenuo unutra.Raširila je noge da mu omogući pristup. Ustao je i namjestio se između njih, aonda se spustio i kušao je. Poznat mu je bio taj okus, okus Ejle koju je volio.Raširio je njene latice objema rukama i lizao je toplim jezikom, istraživao jenjene procjepe i pukotine dok nije pronašao kvržicu koja je malo otvrdnula.Svaki njegov pokret osjećala je kao munju punu slasti, dok je želja u njoj rasla.Za nju više nije postojalo ništa osim Džondalara i rastućeg Užitka kojeg jeizazivao u njoj.

Njegova muškost je potpuno nabrekla i žudjela je za izbavljenjem. Disanje joj se ubrzalo i svaki udah bio je propraćen stenjanjem, dok odjednom nije stigla



do vrhunca i osjetila kako šiklja i prelijeva se. Osjetio je njenu toplu vlažnost,povukao se i zaronio u njen bezdan koji je jedva dočekao da ga primi. Spremnoga je primila. Dok je njegov ud klizio u njenu toplu jamu koja ga je jedvadočekala, zastenjao je od Užitka. Bilo je tako davno, ili se barem njemučiniloda je bilo tako davno.

Primila ga je cijelog, i dok ga je njena toplina obuhvaćala sa svih strana,odjednom je osjetio zahvalnost što ga je Majka odvela do nje, što je našao ovuženu. Gotovo je zaboravio koliko se savršeno uklapaju. Uživao je u njoj dok jeponovno uranjao. Ona mu se predala, uživajući u zadovoljstvu koje joj jepružao. A onda, gotovo prerano, osjetili su kako Užitak raste. Jurnulo je u vis ioslobodilo se poput lave iz vulkana, progutavši ih oboje. Malo su ga zadržali, aonda oslobodili.

Zatim su se odmarali, ali glad koju su osjećali jedno za drugim nije bilasasvim utažena. Voljeli su se ponovo, sanjarski, produžujući svaki dodir, svakomilovanje, sve dok su mogli izdržati, a onda su završili drugim izljevomneobuzdane energije.

Kroz nemarno namješten materijal za pokrivanje krova, Ejla je primijetilada zora već polako rudi. Ležala je u toplim krznima pokraj Džondalara. Bila jeviše nego zadovoljna, bila je itekako sita užitka. Pogledala je Džondalara. Oči sumu bile zatvorene i na licu mu je poigravao opušten i blaženi osmijeh. Sklopila je oči. Zašto ječekala tako dugo, pomisli ona? Pokušala je izračunati koliko jeprošlo vremena i istogčasa se trgnula. Trave! Kada je posljednji puta uzelatrave? Nije morala misliti o tome dok je dojila, znala je da je mala vjerojatnost

da će zatrudnjeti dok doji, ali Džonejla je prestala sisati prije nekoliko godina.Čaj od trava koje je štite od trudnoće obično je pripremala iz navike, ali uposljednje vrijeme nije mnogo vodila računa o tome. U nekoliko navrata je već zaboravila na trave, ali to je nije brinulo, jer je bila sigurna da je nemogućezačeti novi život bez muškarca, a ona je noći provodila na stijeni i nije baščestodijelila Užitke s Džondalarom.

Obuka pripravnica bila je vrlo zahtjevna. Podrazumijevala je post, bdijenjei ukidanje nekih drugih aktivnosti, uključujući na neko vrijeme i odricanje odzadovoljstava. Gotovo godinu dana nije noću spavala kako bi mogla pratiti

kretanje nebeskih tijela. Ali njena stroga obuka bila je pri kraju. Uskoroće sezavršiti i jednogodišnje proučavanje noćnog neba. Toće se dogoditi točno nasljedeću Ljetnu dugodnevnicu. Tadaće je uzeti u obzir za primanje u redpripravnica koje su prošle obuku. Srećom da je tajne liječenja već bila savladala,inače bi obuka mnogo duže trajala, mada je ona bila uvjerena da nikada nećeprestati učiti.

Poslije toga može bilo kada postati zelandona, mada nije bila sigurna dazna kako. Morala je biti ‘pozvana’. To je bio tajanstven proces koji nitko nijeznao objasniti, ali kroz koji je svaka zelandona prošla. Kada bi pripravnica

potvrdila da je ‘pozvana’, potencijalnu donieru ispitale bi ostale Zelandone kojesu mogle prihvatiti ili odbaciti njezinu tvrdnju. Ako bi je prihvatile, pronalazilesu mjesto za novu među Onima Koji Služe Majku. Obično bi postale pomoćnice



neke postojeće Zelandone. Ako bi bila odbijena, pripravnica bi ostajalapripravnica. Obično bi uslijedilo objašnjenje zašto je odbijena, kako bi sljedećiputa mogla bolje razumjeti poziv kada ga osjeti. Neke pripravnice nikad nepostanu Zelandone i njima to ne smeta, ali većina želi biti pozvana.

Prije nego što je zaspala, razmišljala je o Užicima. Jedino je ona bilauvjerena da oni sami začinju novi život koji raste u ženi. Ako je zatrudnjela,vjerojatnoće imati previše posla oko novog djeteta da bi razmišljala o bilokakvom ‘pozivu’. Vrijemeće pokazati; što je učinjeno učinjeno je, sada višenema svrhe brinuti oko toga jesam li trudna ili ne. Zar ne bi bilo lijepo imati još jedno dijete? Bilo bi, itekako bi bilo, pomislila je. Zatvorila je oči i ponovno seopustila, a onda je utonula u zadovoljan san.

Dimni signal iz Treće Špilje prvo je opazilo jedno dijete i pokazalo gamajci. Ona ga je pokazala susjedi i obje su krenule prema Džoharanovojnastambi. Prije nego su stigle do nje, opazili su ga još neki. Proleva i Ejla upravosu izlazile iz nastambe kada su ljudi stigli. Iznenađeno su podigle poglede.

– Dim iz Stijene Dvije rijeke – jedan reče.– Signal iz Treće – istovremeno reče drugi.Džoharan je izišao odmah poslije svoje družice i otišao do ruba kamenog

ispusta. – Poslatće trkača – rekao je.Ubrzo potom stigao je zadihani trkač. – Posjetitelji! – rekao je. – Iz

Dvadesetčetvrte Špilje Južnih Zelandonaca, među njima je i njihova glavna

zelandona. Pošli su na naš Ljetni sabor, ali žele i posjetiti neke od Špilja dužputa.– Dolaze izdaleka – primijeti Džoharan. – Bitće im potrebno prebivalište.– Idem obavijestili Prvu – reče Ejla. Ja ove godine neću ići s ostalima,

pomisli ona, kada je krenula prema prebivalištu Zelandone. MoramčekatiLjetnu dugodnevnicu. Pomalo joj je bilo žao. Nadala se daće posjetitelji ostatimalo duže na saboru, ali ako su došli izdaleka, moždaće morati ranije poćinatrag, kako bi se vratili prije zime. To bi je razočaralo.

– Provjeritću onaj prostor na drugom kraju – reče Proleva. – Tamo bi imbilo dobro, aliće im biti potrebni voda i drvo za vatru. Koliko ih je?

– Otprilike koliko ima ljudi u nekoj manjoj Špilji – odgovori trkač.To znači da ih je više od trideset, pomisli Ejla, koristeći se tehnikama za

brojanje naveliko, koje je naučila tijekom obuke. Brojanje na prste, pričemu sekoriste obje ruke, mnogo je složenije od uporabe jednostavnih riječi za brojenje,ako onaj tko broji shvaća kako se to radi, ali kao što je to slučaj s većinom stvarivezanih za Zelandone, i brojenje je bilo mnogo složenije. Njime se mogloiskazati i nešto sasvim drugo. Svi znakovi imali su više od jednog značenja.

Kada je obavijestila Prvu, Ejla je, noseći drva za vatru, krenula s Prolevomna drugi kraj velikog ispusta. Skupljanje goriva bio je zadatak koji je zahtijevaostalno zalaganje. Svi, uključujući i djecu, skupljali su sve što gori: drva, grmlje,







– Vrlo je jako. Pažljivo koristi – reče zelandona pružajući vrećicu mladojženi.

– Pripremate li ga kao ukuhani sok od trava ili kao ekstrakt dobivennamakanjem? – upitala je Ejla.

– Sve ovisi o tome što želiš – odgovorila je žena. – Svojstva ovise o načinupripreme. Pokazatću ti kasnije što se sve nalazi u mješavini, premda vjerujemda ćeš do tada i sama shvatiti.

Ejla je jedvačekala da otkrije odčega se sastoji. Razgledavala je vrećicu.Bila je napravljena od meke kože i zavezana, barem joj se takočinilo, dugačkimdlakama iz konjskog repa. Razvezala je nekoliko zanimljivihčvorova na uziciprovučenoj kroz rupice prorezane pri vrhu vrećice i otvorila je. – Sigurna samšto se tiče barem jednog sastojka – rekla je kad je pomirisala sadržaj. – U ovojmješavini ima metvice! –

Miris ju je podsjetio i na jakičaj koji su kušali dok su bili u posjetu jednojod Špilja Južnih Zelandonaca. Ejla je ponovno zavezala vrećicu, ali na svojnačin.

Žena se osmjehnula. Stavljala je metvicu u ovu mješavinu da bi jerazlikovala od ostalih, ali ona je bila mnogo jača od te bezazlene biljke. Nadalase daće još biti ovdje kada netko počne ispitivati njenu mješavinu. Na taj načinće staviti na kušnju znanje i vještinu sjevernih zelandona, pomisli ona.

Ejla se osmjehnula Zelandoni. – Možda je još jedno na putu. – Razgovarale

su o djeci. Ejla shvati da je zapravo Prva započela ovaj razgovor.– Baš sam se pitala. Ne izgledaš mi kao da si se počela debljati, ovako kao

ja... sumnjam daćeš ikada biti debela. Koliko mjesečnica si propustila?– Samo jednu, moja mjesečnica je trebala početi prije nekoliko dana. Ne

mogu reći da mi je loše, ali mi je ponekad u jutro mučno – reče Ejla.– Ako bih trebala pogađati, rekla bih daćeš dobiti dijete. Jesi li sretna zbog

toga? – upitala je Zelandona.– Oh, da. Želim još jedno dijete, iako jedva nalazim vremena za ovo koje

već imam. Jako sam sretna što se Džondalar tako lijepo slaže s Džonejlom.– Jesi li mu rekla?– Nisam, još je prerano. Nikad se ne zna, svašta se može dogoditi. Znam da

bi rado imao još jedno dijete u svom ognjištu. Ne bih ga htjela obradovati, papotom razočarati. Ionakoće morati dugočekatičak i od trenutak kada se počneprimjećivati, nema razloga dačeka još duže. – Ejla je razmišljala o noći kada seranije vratila sa stijene i kad su dijelili Užitke. A onda se sjetila prvog puta kada je s Džondalarom podijelila Užitke. Tiho se nasmijala.

– Što je smiješno? – upitala je Zelandona.

– Sjetila sam se kad mi je Džondalar prvi puta pokazao Dar Užitka, joštamo u mojoj dolini. Do tada nisam znala da bi to trebalo biti zadovoljstvo, pačak ni da može biti. U to vrijeme smo još teško komunicirali. Učio me



zelandonski, ali su mi njegov jezik i običaji bili potpuno strani. Iza mi je, kaoprava majka, objasnila da žene Plemena koriste neke znakove kako bi ohrabrilemuškarce, mada ne bih rekla da je mislila daće meni ikada biti potrebni. I takosam ja slala Džondalaru znakove, ali oni njemu očigledno ništa nisu značili.Kasnije mi je ponovno pokazao Užitke zato što je on to želio, a ne zato što sam

ja željela ičinilo mi se da nikada neće shvatiti signale koje mu šaljem kad gaželim. Konačno sam zatražila da razgovaram s njim onako kako to rade žene izPlemena. Sjela sam pred njega i sagnula glavu,čekajući da mi kaže da smijemgovoriti, ali on nije shvatio što želim od njega. Na kraju sam mu jednostavnopokušala reći. Kad je napokon shvatio, pomislio je da želim to raditi tog istogtrenutka, iako smo tek bili završili. Rekao je nešto u smislu kako ne zna hoće limoći, ali daće pokušati. Mogu samo reći da nije bilo nikakvih problema – rečeEjla, rugajući se vlastitoj naivnosti.

I Zelandona se osmjehnula. – Oduvijek se trudio svima udovoljiti – reče.

– Zavoljela sam gačim sam ga vidjela, prije nego sam ga uopće upoznala.Bio je jako dobar prema meni, naročito kada mi je pokazao Majčin Dar Užitaka.Jednom sam ga pitala kako zna neke stvari o meni koje ni ja ne znam. Na kraju je priznao da ga je naučila jedna starija žena, ali osjetila sam da je jako tužan.Zaista te je volio – rekla je Ejla. – I dalje te voli, na svoj način.

– I ja sam njega voljela, i na neki način ga još volim. Ali ipak mislim da menikada nije volio onako kako voli tebe.

– Toliko sam izbivala, naročito noću. Čudi me da sam uopće zatrudnjela.– Možda se nije njegov duh pomiješao s tvojim, Ejla. Možda je Velika

Majka začela novi život tako što je odabrala duh nekog drugogčovjeka ipomiješala ga s tvojim – rekla je Zelandona, iskrivivši usta u zagonetni osmijeh.

– Nije. Mislim da znam kada je ovo dijete začeto – osmjehnula se Ejla. –Jedne noći vratila sam se ranije, jer se nisam mogla usredotočiti, i zaboravilasam napraviti onaj posebančaj. Sve više volim kišu, naročito noću, jer kadapada kiša ništa ne vidim i moram se vratiti kući. Bit će mi drago kad se završiova promatračka godina. – Mlada žena se zagledala u svoju mentoricu ipostavila joj pitanje koje joj je odavno željela postaviti. – Rekla si da sirazmišljala o tome da se združiš. Zašto nisi?

– Jednom prigodom sam se zamalo združila, ali je moj izabranik nastradaou lovu. Nakon njegove smrti posvetila sam se obuci. Niti jedan drugi me nijenatjerao da razmišljam o združivanju... osim Džondalara. Lomila sam se da li dato učinim... bio je strašno uporan i zna biti krajnje uvjerljiv... ali i sama znaš da je to zabranjeno. Bila sam njegova doni-žena, a osim toga, bio je vrlo mlad.Vjerojatno bismo se morali odseliti daleko do Devete Špilje i najvjerojatnije nebi bilo nimalo lako naći neko mjesto. Smatrala sam da to ne bi bilo poštenoprema njemu. Obitelj mu je oduvijek bila jako važna.Čak mu je teško palo i tošto je morao otići živjeti s Dalanarom – rekla je doniera. – A ni ja nisam željelaotići. Znaš li da sam izabrana u zajednicu zelandona i počela obuku prije negolisam postala žena? Ne znam kada sam napokon shvatila da mi je biti zelandona



važnija od združivanja. Ali dobro je da je tako. Doni me nikada nijeblagoslovila, bojim se da bih bila družica bez djece.

– Znam da Druga ima djecu, ali mislim da nikada nisam vidjela trudnuzelandonu – reče Ejla.

– Neke zatrudne – reče Zelandona. – Obično srede da izgube dijete u prvihnekoliko mjeseca, prije nego što se vidno zaokruže. Neke iznesu dijete do kraja,a onda ga daju nekoj ženi da ga podigne, obično nekoj jalovoj koja očajnički želidijete. One združene obično zadrže dijete, ali rijetke su Zelandone koje suzdružene. Muškarcima je lakše. Najveći dio brige oko djeteta mogu prepustitisvojim družicama. Dobro znaš koliko zna biti teško. Obaveze združene žene,posebno ako postane majka,često se sukobljavaju s potrebama zajednicezelandona.

– Da, znam – reče Ejla.

Svi iz Devete Špilje bili su silno uzbuđeni. Sljedećeg dana krenutće naljetni sabor. U tijeku je bilo pakiranje i spremanje za polazak. Ejla je pomagalaDžondalaru i Džonejli. Govorila im je što trebaju ostaviti, a što ponijeti i kamošto trebaju staviti, djelomično i zato što je željela što više vremena provesti snjima. I Martona je bila kod njih. Prvi put neće ići sa Špiljom na ljetni sabor, jerviše nije mogla dugo hodati. Željela je barem nazočiti pripremama za put kakose ne bi osjećala potpuno izostavljenom. Ejli je s jedne strane bilo žao što nemože na sabor, ali s druge joj je bilo drago štoće ostati i voditi brigu o Martoni, jer je bila zabrinuta za nju.

Martoni je um i dalje radio savršeno, ali joj je tijelo popuštalo. Artritis ju jetoliko mučio da je povremeno jedva hodala i nije mogla raditi za razbojem.Mogu otići kasnije, poslije ljetne dugodnevnice, pomislila je Ejla. Voljela je tuženu i kao prijateljicu i kao majku, i uživala je u njenoj mudrosti i ne baš uvijeknježnim dosjetkama. Pruža joj se prilika provesti malo više vremena s njom i to je dobro. Ejla je na to gledala kao na nadoknadu za propuštanje ljetnog sabora,makar jednog njegovog dijela.Čvrsto je bila odlučila više vremena provoditi sobitelji kad se oni vrate, ali ako ove godine ne dovrši bilježenje izlazaka izalazaka Mjeseca i Sunca, moratće sljedeće godine sve početi ispočetka. A doljetne dugodnevnice ostalo je još sasvim malo. Prošle godine se vratila ranijekako bi započela bilježenja. Najteže joj je bilo tijekom zime. Ponekad subješnjele takve oluje da je bilo nemoguće vidjeti Sunce ili Mjesec. Srećom jetijekom Zimske kratkodnevnice i Jesenske i Proljetne ravnodnevnice nebo bilovedro, što je bio dobar znak. Zelandona joj je pomogla oko Jesenskeravnodnevnice. Obje su ostale budne duže od jednog dana i noći. Koristile suposebne fitilje u svetim lojanicama, kako bi utvrdile hoće li od izlaska dozalaska Sunca proći isto toliko vremena kao i od sljedećeg izlaska do sljedećegzalaska Sunca. Ejla je potom sama obavila bilježenja za vrijeme Proljetneravnodnevnice. Zelandona je samo nadzirala. Kako je imala sreće vidjetinajvažnije trenutke tijekom hladnih godišnjih doba, nije željela sada odustati.



– Ponekad požalim što imamo konje i motke za vuču – reče Džondalar. –Bilo bi mnogo lakše kad bismo brinuli samo o onome što možemo nositi naleđima. U tom slučaju rođaci i prijatelji ne bi tražili od nas da im ponesemoponeku sitnicu. Sve te sitnice na kraju se pretvore u teret i pol.

– Ove godine nećeš imati Njisku, moraš reći ljudima da neće biti tolikomjesta – reče Ejla.

– Rekao sam im, ali mi stalno ponavljaju daće njihove stvari zauzeti samo‘malo’ prostora, i daće se za njih sigurno naći toliko mjesta na motkama kojevuku dva konja – reče Džondalar.

– Reci im jednostavno ‘ne’, Džondi – rekla je Džonejla. – To ja kažemsvima koji me pitaju.

– Odlična ideja, Džonejla. – reče Martona, – ali zar nisi spakirala nekestvari za Sitonu?

– Ali ona mi je bliska rođakinja i moja najbolja prijateljica – odgovoriDžonejla pomalo zlovoljno.

– Svi u Devetoj Špilji postali su moji ‘najbolji prijatelji’, ili bi to željeli biti– reče Džondalar. – Nije lako reći ‘ne’. Moždaće mi nekad zatrebati usluga odnekoga od njih, a onće se sjetiti da sam rekao ‘ne’ kada je zatražio da mu jedanod konja ponese nekoliko stvari.

– Ako je u pitanju samo nekoliko stvari, zašto ih sami ne ponesu? – upitala je Džonejla.

– U tome i jest stvar. Te stvari nisu uvijek baš malene. Obično su to

glomazni i teški predmeti koje žele ponijeti, stvari koje vjerojatno ne bi niponijeli ako bi ih morali sami nositi – reče Džondalar.Sljedećeg jutra Ejla je otpratila Devetu Špilju dio puta, jašući na Njiski. –

Kada misliš daćeš nam se moći pridružiti? – upitao je Džondalar.– Poslije Ljetne dugodnevnice, ali ne znam koliko ima do tada – odgovori

Ejla. – Zabrinuta sam za Martonu. Moždaće moj dolazak ovisiti o tome kako seona bude osjećala i o tome tkoće se vratiti i pomagati joj. Kadaće se Vilamarvratiti?

– To ovisi o tome gdje su ljudi odlučili održati Ljetni sabor. Nakon tvojedonier-ture nije bio na puno dugih Putovanja, ali je ove godine planirao otići naduže Putovanje nego obično. Rekao je da želi posjetiti što više ljudi, kakoudaljenih Zelandonaca tako i drugih. Nije otišao sam, a pridružitće mu se jošneki iz Špilja duž puta. Ovo mu je možda posljednji veći trgovački obilazak –rekao je Džondalar.

– Zar to isto nije rekao kada je krenuo na moju donier-turu? – primijetiEjla. – On to već duže vrijeme ponavlja svake godine.

– Mislim da napokon namjerava imenovati novog Glavnog Trgovca, ali nemože odlučiti kojeg od dvojice pomoćnika bi izabrao. Pratitće njihov rad naovom putovanju. Mislim da bi trebao imenovati obojicu.



– Pokušatću te obići, Džondalare, ali imatću puno posla. Moram sedogovoriti s ljudima oko proširenja našeg prebivališta, kako bi Martona iVilamar mogli na jesen prijeći k nama.

Ejla se okrenula prema kćeri i njih dvije se zagrliše. – Budi dobra,Džonejla. Slušaj Džondalara i pomaži Prolevi.

– Hoću, majko. Željela bih da i ti ideš s nama.– I ja bih to željela, Džonejla. Nedostajatćeš mi.Ona i Džondalar se poljubiše, i ona se na trenutak priljubi uz njega. – I ti

ćeš mi nedostajati. Džondalare. Nedostajatće mičak i Trkač i Sivka, – pogladila je oba konja i zagrlila ih oko vrata – a sigurna sam daćete vi nedostajati i Njiskii Vuku.

Džonejla je potapšala Njisku i poćešala je tamo gdje je najviše voljela, aonda se sagnula i zagrlila Vuka. Liznuo ju je po licu, vrpoljeći se odzadovoljstva. – Zašto ne možemo povesti Vuka, majko? Jakoće mi nedostajati – još jednom je pokušala Džonejla.

– Onda bi meni nedostajao, Džonejla. Mislim daće biti bolje ako ostaneovdje. Vidjetćeš ga u drugoj polovici ljeta.

Džondalar je podigao Džonejlu na Sivku. Sada je mogla izbrojiti šestgodina i bila je u stanju sama se popeti na konja ako se u blizini nalazio kakavkamen ili panj, ali joj je na otvorenom i dalje bila potrebna pomoć. Džondalar jeuzjahao Trkača, uhvatio Sivkin povodac i njih dvoje vrlo brzo sustigoše ostale.

Ejla nije mogla zaustaviti suze dok je s Njiskom i Vukom gledala kako

Džondalar i Džonejla odlaze.Naposljetku je skočila na leđa svoje zagasito žute kobile. Dio puta prevalila je jašući, a onda je zastala i okrenula se kako bi ponovno pogledala za DevetomŠpiljom. Razvučena kolona odmicala je postojanim korakom. Na začelju jeugledala Džonejlu i Džondalara na konjima koji su vukli vlake.

Ljetni sabor se održavao na istom mjestu kao i one godine kada je Ejla tekbila stigla. Sviđao joj se tamošnji krajolik i nadala se daće Džoharan izabrationo isto mjesto gdje je Deveta Špilja podigla logorište kada su prošli puta biliondje, ako ga nitko drugi već nije zauzeo. Džoharan je uvijek volio biti usredištu događanja, a to logorište bilo je podalje od glavnih aktivnosti. Međutim,posljednjih godina birao je logorišta koja su bila malo podalje, kako konji ne bibili okruženi ljudima. A i počelo mu se sviđati kad se može raširiti. Ako odaberestaro logorište, bitće dovoljno mjesta i moći će se širiti koliko hoće. Ako bizatvorila oči, mogla bi ih zamisliti ondje. Ejla je neko vrijeme gledala ljude kakoodlaze, a onda je okrenula Njisku, pozvala Vuka i vratila se u Devetu Špilju.

Ejla je ponudila Martoni da se preseli k njima. Željela je biti u blizini akoDžondalarovoj majci bude potrebna pomoć, posebno noću, i žena je istogtrenutka pristala. Kako su se ona i Vilamar ionako planirali na jesen doseliti knjima, ovo je za Martonu bila prilika da probere stvari i odluči što želi zadržati,a što može darovati nekome, jer nije mogla sve prenijeti u manje prebivalište.



Vodile su duge razgovore, i Martona se silno razveselila kad je saznala da jeEjla ponovno trudna.

Većina onih koji su ostali bili su stari ili na neki način onesposobljeni zaputovanje s ostalima. Među njima je bio i jedan lovac sa slomljenom nogom,zatim jedan koji se oporavljao od rana koje mu je nanio tur kada se neočekivanozaletio u njega, i trudna žena koja je već tri puta pobacila i kojoj je rečeno damora ležati ako želi iznijeti trudnoću do kraja. Njena majka i njen muškaracostali su s njom.

– Drago mi je Ejla je štoćeš ljetos biti ovdje – rekla joj je Dževiva, majkatrudnice. – Džeralda je posljednje održala gotovo šest mjeseci prije nego jedošao Madroman. On joj je rekao neka se kreće. Njega krivim što je izgubila todijete. Ti barem znaš nešto o trudnoći, jer imaš dijete.

Ejla je pogledala Martonu, pitajući se zna li ona kako je Madroman liječioDžeraldu. Ona nije ništačula o tome. Prošle godine se vratio u Devetu Špilju idonio mnogo stvari sa sobom, kao da tu namjerava duže ostati, a onda je prijeotprilike jedan mjesec iznenada otišao. U to vrijeme je iz Druge Špilje došao poEjlu trkač, jer je netko bio slomio ruku. Nadaleko se pročulo da je vješta unamještanju kostiju. Ostala je nekoliko dana, a kada se vratila Madromana višenije bilo.

– Koliko je Džeralda odmakla? – upitala je Ejla.– Njezine mjesečnice nisu bile redovite i u međuvremenu je bilo tragova

krvi tako da nismo obraćali mnogo pozornosti i nismo sigurni kada je ovaj životzačet. Mislim da je krupnija nego što je bila kada je izgubila posljednje, ali to sumožda samo moje puste želje – odgovori Dževiva.

– Doći ću je sutra pogledati i vidjeti mogu li procijeniti, premda nisamsigurna daću vam moći reći bilo što određeno. Je li zelandona bilo što rekla otome zašto je izgubila prvo troje? – upitala je Ejla.

– Rekla je samo da Džeralda ima sklisku maternicu i da ih previše lakoispusti. S posljednjim je sve bilo u redu, osim što se rodio prerano. Poživio jenekoliko dana, a onda je jednostavno prestao disati. – Žena se okrenula u stranui obrisala suzu.

Džeralda je zagrlila majku, a onda je njen muškarac zagrlio obje. Ejla jepromatrala malu obitelj združenu u sjećanju na pretrpljenu bol. Nadala se daćeova trudnoća biti uspješnija.

Džoharan je odredio dvojicu kojiće loviti za one iz Devete Špilje koji suostali, i pomagati im koliko mogu. Za otprilike jedan mjesec bitće zamijenjeni.Jedan lovac prijavio se dragovoljno. Bio je to Džonfilar, muškarac trudnice koja je imala poteškoće s trudnoćom. Druga dvojica nisu imala sreće u izvlačenjuslamke koje je organizirao vođa, jer nije želio sam odlučivati tko će ostati.Stariji se zvao Lorigan, a mlađi, Forason. Malo su gunđali, ali kako sljedeće

godine neće morati sudjelovati u izvla

čenju slamke, pomirili su se sa sudbinom.Ejla ječesto odlazila s muškarcima u lov i uživala je u tome, a isto tako

često odlazila je i sama s Njiskom i Vukom. Neko vrijeme nije lovila, ali nije



izgubila spretnost. Forason u početku nije vjerovao u lovačke sposobnostidonierine pripravnice, i mislio je daće im samo smetati. Kad je insistirala dapovede Vuka, Lorigan se samo osmjehnuo. Na kraju prvog dana mladić je biozapanjen njezinom spretnošću u baratanju bacačem koplja i praćkom, iiznenađen koliko dobro je životinja surađivala s njima. Na povratku je stariji

muškarac objasnio mlađem da su ona i Džondalar došli na ideju za bacač kopljai da su ga donijeli kad su se vratili s Putovanja. Forason je bio dovoljno pametanda se posrami.

Ejla je ipak najviše vremena provodila u blizini velikog skloništa. Običnosu zajedno jeli večernji obrok. Kada su se svi okupili oko velike zajedničkevatre, manje su osjećali prazninu tog golemog prostora. Stari i nemoćni bili supresretni štoće se o njima brinuti prava iscjeliteljica. Ljeti su se o njimauglavnom brinuli oni koji su bili u manje lošem stanju od njih i lovci. Unajboljem slučaju bi to bila neka pripravnica ili pripravnik, koji bi ostali zbog

nekog razloga, ali malo tko je Ejli bio dorastao.Ušla je u dnevnu kolotečinu. U jutro je dugo spavala, popodne je išla od jednog do drugog i slušala njihove žalopojke, davala im ljekovite napitke ilistavljala obloge. Trudila se olakšati im bolove. Tako joj je vrijeme bržeprolazilo. Svi su se zbližili, ispričali jedni drugima svoje životne priče, ili onekoje su čuli od nekog drugog. Ejla je vježbala pričanje Legendi Starih iliPovijesti koje je učila, a prepričavala im je i zgode i nezgode iz svog djetinjstva imladosti. Ljudi su rado slušali i jedno i drugo. I dalje je govorila s neobičnimnaglaskom, ali su se oni već toliko navikli na njega da ga više nisu ni

primjećivali. Naglasak je samo doprinosio njezinoj tajanstvenosti i egzotičnosti.Prihvatili su je kao da je jedna od njih, i voljeli su drugima pričati priče o njoj, jer je bila vrlo neobična, pa su se i oni osjećali neobičnima zato što je poznaju.

Potražnja za Ejlinim pričama bila je naročito velika kada su svi zajednosjedili na toplom suncu tijekom kasnih popodneva. Vodila je vrlo zanimljivživot i imala je dojam da im nikada neće dosaditi postavljati joj pitanja oPlemenu ili tražiti da im pokaže kako bi oni pokazali neke riječi ili pojmove.Također su voljeli slušati poznate pjesme i priče s kojima su odrasli. Mnogistariji ljudi poznavali su pojedine legende isto onako dobro kao i ona, i istog

trena bi uočili pogreške koje možda i nisu bile pogreške, jer su neki od njih došliiz drugih Špilja, a svaka Špilja je imala svoju verziju. Vodili su razgovore ili se

prepirali oko togačije je tumačenje točnije. Ejli je bilo svejedno. Nju suzanimali različiti prikazi, a razgovori o njima su joj pomagali da ih lakše upamti.Vrijeme je prolazilo mirno i sporo. Oni koji su bili u stanju,često su odlaziliskupljati voće, povrće, koštunjave plodove i sezonsko sjemenje, kao dodataksvakodnevnim obrocima ili za zimu.

Malo prije zalaska Sunca, Ejla se svake večeri penjala na vrh stijene nosećiu vrećici plosnate dijelove rogova na kojima je bilježila promjene. Navikla je

noću ostavljati Vuka s Martonom, a nju je nau

čila kako da ga pošalje po nju ako joj zatreba pomoć. Ejla je pratila kretanje Sunca koje se svake večeri pomicalo

malo dalje prema zapadnom obzoru.



Dok joj Zelandona nije dala taj zadatak, Ejla zapravo nije obraćala mnogopozornosti na slična nebeska gibanja. Primijetila je samo da Sunce izlazi negdjena istoku i zalazi negdje na zapadu, te da Mjesec prolazi kroz mijene od punogdo tamnog i ponovno do punog. Kao i većina ljudi, i ona je bila svjesna da se tonebesko tijelo povremeno nalazi na nebu i danju. Ljudi su ga viđali, ali obično

nisu obraćali pozornost na njega, jer je bio blijed. Postojala je, međutim, taposebna boja, nijansa gotovo prozirne bjeline, tek nešto više od vode s malobijelog kaolina iz obližnjeg taloga, koja se zvala blijeda, po blijedom dnevnomMjesecu.

Sada je znala mnogo više. Upravo zbog toga je motrila na mjesta na obzorugdje je Sunce izlazilo i zalazilo, na položaj nekih zvijezda, te različito vrijemeizlaska i zalaska Mjeseca. Bio je pun Mjesec, i mada pun Mjesec nije nikakvarijetkost tijekom Zimske kratkodnevnice ili Ljetne dugodnevnice, to nije bila ni jako česta pojava. Događala se možda jednom u deset godina, ali kako je pun

Mjesec uvijek bio nasuprot Sunca, on je uvijek izlazio kad je Sunce zalazilo, akako je Sunce tijekom ljeta bilo visoko na nebu, pun Mjesec je ostajao nisko nanebu tijekom cijele noći.

Prve noći kada joj se učinilo da je Sunce zašlo na istom mjestu kao iprethodne, nije bila sigurna je li dobro vidjela. Je li bilo dovoljno desno naobzoru? Je li prošao odgovarajući broj dana? Je li to bio pravi trenutak, pitala se.Zapamtila je neke zvijezde i položaj Mjeseca te odlučila pričekati sljedećizalazak. Kada je Sunce ponovno zašlo na istom mjestu, bila je tako uzbuđena, da je poželjela radost podijeliti sa Zelandonom.



30

Jedva je dočekala da se Martona sljedećeg jutra probudi da joj kaže kako

misli da je nastupila Ljetna dugodnevnica. Ženina reakcija bila je pomiješana.Bilo joj je drago zbog Ejle, ali je jednako tako znala i daće Ejla ubrzo otići naLjetni sabor i daće ona ostati sama. Znala je da neće biti zaista sama, jer i ostaliće i dalje biti tu, ali Ejla je bila sjajno društvo,čak joj je toliko godilo družiti se snjom da gotovo nije zamijetila izbivanje ostalih koje je toliko voljela. Imala jedojam da joj se popravilo i zdravstveno stanje. Izgleda da su joj pomogleisejeliteljske vještine mlade žene, njeničajevi, oblozi, masaže i ostale stvari,riječ ju sve što je primijenila. Osjećala se mnogo bolje. Ejlaće joj silnonedostajati.

Sunce kao da se nije pomicalo, sedam dana uzastopce zalazilo je gotovo naistom mjestu, ali je ona bila sigurna samo za tri. Učinilo joj se da je bilo manjegpomicanja dva dana prije toga i dva poslije mada je ono bilo manje nego obično,a onda je na svoje zaprepaštenje opazila da se mjesto zalaska Sunca pomičeunatrag. Bilo je krajnje uzbudljivo promatrati promjenu smjera. Dodatno seuzbudila kada je shvatila daće se nastaviti vraćati nazad putom kojim je došlo,sve do trenutka Zimske kratkodnevnice.

Posljednju Zimsku kratkodnevnicu ispratila je sa Zelandonom i s jošnekima, ali nije osjetila isto uzbuđenje, iako je taj događaj većini ljudi bio

mnogo važniji. Kratkodnevnica im je obećavala da se bliži kraj strašne zimskehladnoće i da će se vratiti toplo ljeto, pa su je zato slavili s velikim poletom.Međutim, ova ljetna dugodnevnica bila je Ejli vrlo važna. Ispratila ju je izabilježila bez ičije pomoći, obavila je veliki posao i osjećala je olakšanje. To jeujedno bio i kraj jednogodišnjeg promatranja. Ostatće promatrati zalaske iizlaske Sunca i Mjeseca još nekoliko dana, i nastavitće bilježiti promjene, samoda vidi hoće li se mjesto zalaska promijeniti i na koji način, ali već je razmišljalao odlasku na Ljetni sabor. Sljedeće noći, nakon što se ponovno uvjerila da jeSunce krenulo natrag, Ejlu je tamo na vrhu visoke stijene obuzeo neki nemir.Cijelog dana bila je zbunjena i nervozna. Pomislila je da je to možda zbogtrudnoće ili zbog olakšanja što zna da neće morati sama provesti još mnoge noćipromatrajući nebo. Ne bi li se smirila, pokušala se pribrati i počela je ponavljatiriječi Majčine Pjesme. I dalje joj je ona bila najmilija, ali dok je ponavljalastihove u sebi, napetost je sve više rasla.

Zašto sam tako razdražljiva? Da se možda ne sprema oluja? To meponekadčini napetom, govorila je u sebi. Shvatila je da razgovara sama sasobom. Možda bih trebala skuhati maločaja. Vratila se do mjesta gdje je sjedila,potakla već gotovo ugaslu vatru, ulila vodu iz vreće za vodu u malu posudu zakuhanje, i počela prebirati po travama koje je držala u vrećici s ljekovitim biljemzakvačenoj za vrpcu oko struka. Opipavala je različite svežnjeve u jednostavnojvrećici od kože, jer ih pri svjetlosti vatre i mjesečine nije mogla dobro vidjeti.



Morala se oslanjati samo na dodir i miris kako bi razlikovala razne trave iljekovito bilje. Sjetila se svoje prve vrećice za ljekarije koju joj je dala Iza. Bila je napravljena od vodootporne kože cijele vidrečiji su unutrašnji organiizvađeni kroz veliki otvor na vratu. Napravila je do sada nekoliko vrećica pouzoru na nju i još je imala posljednju od njih. Iako je bila izlizana i pohabana,

Ejla nije mogla sebe natjerali da je baci. Razmišljala je o tome da ponovnonapravi jednu. Pleme je koristilo takve vrećice za ljekarije i one su posjedovale jedinstvenu moć. Čak je i Zelandona bila zadivljena kad ju je prvi puta vidjela, jer je već po njenom obliku shvatila da je posebna.

Ejla je izdvojila nekoliko zamotuljaka. Većina njenih trava bila je ljekovita,ali su neke imale samo blaga ljekovita svojstva i nisu bile štetne ako bi se pilezadovoljstva radi, a među takve spadale su metvica i kamilica, koje sublagotvorno djelovale na želučane tegobe i pomagale probavu, ali su bile i vrloukusne. Odlučila se za mješavinu metvice i jedne trave kojaće je smiriti.

Dohvatila je jedan zamotuljak i pomirisala ga. Sasvim sigurno je metvica.Istresla je malo na dlan, ubacila mješavinu u kipuću vodu, i ostavila je da maloodstoji. Potom je sipalačaj u posudicu. Ispila ju je do kraja, jer je bila i žedna, aonda je ponovno napunila posudicu sa namjerom da polako pijucka napitak.Ukus je bio maločudan, ali nije bio loš. Moratće nabaviti svježu metvicu,pomislila je. Još je bila žedna.

Kada je ispila i drugu posudicučaja, počela je duboko disati, onako kako su je učili. Polako i odlučno govorila je sebi. Misli na bistrinu, misli na boju kojunazivaju bistra, na bistri potok koji teče preko okruglog kamenja, misli na bistro

nebo bez oblačka koje obasjava samo Sunce, misli na prazninu.Uhvatila se kako zuri u Mjesec, koji posljednji puta kada ga je pogledala još nije bio pokazao ničetvrtinu, ali je sada bio velik i okrugao na noćnom nebu.Imala je dojam da postaje sve veći i da joj ispunjava vidno polje i osjećala jekako je nešto sve brže i brže uvlači u njega. Otrgla je pogled od Mjeseca i ustala.Polako je otišla do velike nagnute gromade. Taj kamen isijava, pomislila je. Ne,opet mi se pričinjaju stvari. To je samo mjesečina. Taj kamen se razlikuje odostalih, i možda zato jače sjaji na svjetlosti punog Mjeseca.

Imala je dojam da su joj oči dugo bile zatvorene. Kad ih je otvorila. Mjesec

ju je ponovno privukao. Velik, pun Mjesec uvlačio ju je u sebe. Osvrnula seuokolo, letjela je! Letjela je bez vjetra ili zvuka. Pogledala je ispod sebe. Stijenei rijeke više nije bilo, predjel iznad kojeg je letjela nije joj bio poznat. U trenutku je pomislila daće pasti. Zavrtjelo joj se. Sve se okretalo. Žarke boje oblikovalesu vrtlog treperave svjetlosti oko nje i sve su se brže i brže okretale.

Ejla se naglo zaustavi. Ponovno je bila na vrhu stijene. Uhvatila je sebekako netremice gleda u golemi Mjesec koji je i dalje rastao, ispunjavajući jojvidno polje. Uvukao ju je ponovno u sebe. Ponovno je letjela, isto onako kaokada je pomagala Mamutu. Pogledala je dolje i ugledala kamen. Bio je živ,

presijavao se u spiralama pulsirajućeg sjaja. Privukao ju je, osjetila je da ju je tokretanje zarobilo. Zurila je u linije energije koje su se pojavljivale iz tla, zavijaleoko tog golemog stupa koji je opasno balansirao, i nestajale u koroni svjetlosti



na vrhu. Plutala je iznad same svjetleće stijene i zurila dolje u nju. Bila jeblistavija od Mjeseca i osvjetljavala je kraj oko sebe. Nije bilo vjetra,čak ninajmanjeg povjetarca, ni list ni grana nisu se pomaknuli, ali su zato tlo i zrakoko nje bili živi od pokreta, ispunjeni oblicima i sjenama koje su lepršale inestajale, nestvarnim oblicima koji su nasumično promicali, sjajeći slabom

energijom koja je podsjećala na svjetlost kojom je zračio kamen. Njihovokretanje se njoj na očigled uobličilo, postalo svrsishodno. Oblici su dolaziliprema njoj, progonili su je!

Osjetila je peckanje, dlake su joj se nakostriješile. Već u sljedećem trenutkumukotrpno se spuštala niz strmu stazu, posrćući i kližući se od straha. Kada jestigla do skloništa otrčala je do trijema osvijetljenog mjesečinom.

Vuk je poslušno ležao pokraj Martoninog kreveta izvršavajući dobivenuzapovijed. Samo je podigao glavu i zacvilio.

Ejla je odjurila preko trijema prema Donjoj rijeci, a zatim do Rijeke inastavila stazom koja se protezala duž nje. Bila je puna energije i trčala je zatošto je uživala u tome, a ne zato što ju je nešto progonilo, mada je osjećala da jenešto neobjašnjivo privlači. Na Prijelazu je ušla u vodu i pregazila ga pljuskajućina sve strane, zatim je nastavila dalje. Imala je osjećaj da juri već čitavuvječnost. Približavala se visokoj stijeni koja je jedina stršila. Bila joj je poznata,a opet i potpuno nepoznata.

Stigla je do staze koja je vodila uzbrdo i počela se penjati. Isprekidano jedahtala, ali nije se mogla zaustaviti. Na kraju staze nalazila se tamna rupa špilje.Utrčala je u nju, u tamu tako gustu da ju je gotovo mogla zahvatiti prstima,saplela se na neravnom tlu i tresnula. Glavom je udarila o kameni zid.

Kad se probudila, nije bilo nikakvog svjetla, nalazila se u dugačkom crnomtunelu, ali je ipak vidjela. Zidovi su se presijavali u bojama duge. Vlaga jesvjetlucala. Kad je sjela, osjetila je bol u glavi i na trenutak joj je pred očima svebilo crveno. Imala je osjećaj da zidovi jure pokraj nje, ali ona se nije ni pomakla.A onda su boje duge ponovno zatreperile i više nije bio mrak. Kameni zidovisablasno su sjali fluorescentnim nijansama zelene, žarko crvene, blistavo plave,blijede i jasne bijele.

Ustala je i stala uza zid. Osjećala je sklisku, hladnu vlažnost dok je išla dužzida koji je postao ledeno plavo-zelen. Više nije bila u špilji, nego u pukotiniduboko u glečeru. Velike ravne površine odbijale su nestalna oblič ja koja suhitala, jurila. Nebo iznad nje bilo je tamnoplavo. Žarko Sunce ju je zaslijepilo iglava ju je zaboljela. Prišlo je bliže i ispunilo pukotinu svjetlošću, ali to više nijebila pukotina.

Nalazila se u uzburkanoj rijeci, nosila ju je struja. Pokraj nje su plutalipredmeti zahvaćeni vrtlozima koji su se vrtjeli sve brže i brže. Okretala se iokretala, vrtjela i vrtjela, uhvaćena u vir. Usisao ju je. Dobila je vrtoglavicu odtolikog okretanja i našla se u dubokoj magli obasjanoj svjetlošću koja je navalilana nju. Magla se razišla i otkrila neobični predio. Fluorescentno zeleni, žarkocrveni i blistavo plavi geometrijski oblici opet su se ponavljali u beskraj.



Nepoznati likovi dizala su se visoko u nebo. Široke, blještave bijele trakerazmotavale su se po tlu. Bile su pune oblika koji su hitali duž te bjeline, jurećiza njom. Skamenila se od straha i osjetila škakljanje koje joj je prodiralo u um ikoje kao da ju je prepoznavalo. Skupila se, otrgla, i što je brže mogla krenulanatrag, opipavajući zid. Kad je stigla do kraja, osjetila je paniku. Srušila se na tlo

i napipala rupu ispred sebe. Bila je to mala rupa u koju je mogla ući samopuzeći. Oderala je koljena po neravnom tlu, ali nije to opazila. Rupa sesmanjivala, dalje se nije moglo. A onda je ponovno počela ubrzavati krozprazninu, kretala se toliko brzo da je izgubila osjećaj kretanja.

Nije se kretala ona već crnilo oko nje. Sklopilo se nad njom, gušilo ju je idavilo. Ponovno je bila u rijeci i struja ju je vukla. Bila je umorna, iscrpljena,zahvatila ju je riječna struja koja je hitala prema moru, toplom moru. Osjetila jeoštru bol duboko unutra i ukus tople slane vode koja je nadirala oko nje.Udahnula je njen miris, kušala vodu i osjetila kako spokojno pluta u mlakoj

tekućini. Ali to nije bila voda, bilo je blato. Borila se za zrak dok je pokušavalaispuzati iz mulja, a onda ju je ščepala zvijer koja ju je progonila. Presavila se ikriknula od bola dok ju je zvijer lomila. Probijala se zatim kroz blato,pokušavajući ispuzati iz duboke rupe u koju ju je ta zvijer bila uvukla,pokušavala je pobjeći.

A onda je odjednom bila slobodna, penjala se uz drvo, ljuljala na granama,žeđ ju je gonila prema obali mora. Uronila je u njega, zagrlila vodu i postalaveća, laganija. Konačno se uspravila na noge, zagledala preko neizmjernetravnate ravnice i počela se probijati prema njoj.

Ali voda ju je usporavala. Pokušavala se izvući iz struje koja se tomeprotivila, i na kraju se iscrpljena srušila. Valovi koji su zapljuskivali obaluprelazili su preko njenih nogu i povlačili je natrag. Osjetila je to povlačenje, tustrašnu, razarajuću bol koja je prijetila daće joj prevrnuti utrobu. Prepustila se iispustila mlaz tople tekućine.

Otpuzala je malo dalje, oslonila se o zid, zatvorila oči i ugledala bogatustepu, prošaranu proljetnim cvijećem. Špiljski lav joj se približavao usporenim,gracioznim skokovima. Nalazila se u majušnoj špilji uguranoj u nevelikiobronak. Rasla je da bi mogla ispuniti špilju koja se širila. Zidovi su disali, širili

se, skupljali, a ona je bila u maternici, golemoj crnoj maternici duboko u zemlji.Ali nije bila sama.Njihovi oblici bili su neodređeni, prozirni, a onda su srasli u prepoznatljive

oblike. Životinje, sve vrste životinja koje je ikada vidjela: ptice, ribe, kukci, ineke za koje je bila sigurna da ih nikada do tada nije vidjela, tvorili su povorkubez ikakvog reda, a jedni kao da su ulazili u druge. Životinja je postajala ptica iliriba, ili neka druga ptica ili životinja ili kukac. Gusjenica se pretvorila u guštera,potom u pticu koja je prerasla u špiljskog lava.

Lav je čekao da krene za njim. Zajedno su išli kroz prolaze, tunele,hodnike, zidovi su se pretvarali u oblike koji su se zgušnjavali i poprimalioblič ja dok su im se približavali, a kada su prolazili pokraj njih postajali suprozirni, blijedjeli su i nestajali u zidu. Povorka vunastih mamuta tutnjila je kroz



golemu, travnatu stepu, a onda ih je prestiglo krdo bizona i zauzelo njihovomjesto.

Gledala je kako se dva losa približavaju jedan drugome. Dodirnuli su senosevima. Ženka se spustila na koljena, a mužjak je sagnuo glavu i liznuo je.Ejlu je dirnula ta nježna scena, a onda su njenu pozornost privukla dva konja,pastuh i kobila. Kobila se tjerala i išla je ispred pastuha, stavljajući se naraspolaganje, dok se on spremao opasati je. Eva je pošla u drugom smjeru inastavila za lavom niz jedan dugačak hodnik. Na kraju tunela, naišla je na nekuveliku zaobljenu nišu u obliku maternice. U daljini sečuo topot koji je postajaosve bliži, a onda se pojavilo stado bizona i ispunilo nišu. Zastali su i počeli pasti.Ali topot, od kojeg su odjekivali zidovi, se nastavio. Imala je osjećaj da čvrstikameni pod nestaje pod njezinim nogama i pulsiranje se pretvorilo u duboki glasiz zemlje, u početku tako slab da ga je jedvačula. A onda se pojačao i onaprepozna zvuk. Bio je to bubanj Mamutovaca, bubanj koji priča! Takav bubanj

čula je samo među lovcima na mamute.Kad se velikom brzinom udaralo po njegovim različitim dijelovimapalicom od prilagođenog roga, instrument napravljen od kosti mamuta imao jetakvu tonalnu rezonancu i proizvodio je tako raznovrsne zvukove, da je dostavjerno oponašao zvuk izgovorenih riječi. Riječi, izgovorene oštrim udaranjem,nisu potpuno oponašale ljudski glas, ali su to ipak bile riječi. Treperile su i bilepomalo nejasne, no to je doprinosilo njihovoj tajanstvenosti i izražajnosti, aliako je onaj tko svira bio dovoljno vješt, onda nije bilo nikakve sumnje da su toriječi. Bubanj je stvarno bilo moguće natjerati da govori.

Ritam i same riječi koje je bubanj proizvodio počeli su zvučati poznato.Onda je začula prodorni odjek frule i umilni, visoki glas, glas koji je zvučao kaoda pripada Mamutovki Frali koju je Ejla poznavala. Frali je bila trudna, trudnoća je bila problematična i umalo nije izgubila dijete. Ejla joj je pomogla, ali unatoč njenoj pomoći dijete je prerano rođeno. Fralina kćerka je ipak uspjela preživjeti iizrasla je u zdravu i jaku djevojčicu.

Dok je sjedila u zaobljenoj niši, Ejla je otkrila da joj je lice vlažno od suza.Jecala je kao da ju je pogodio veliki gubitak. Zvuk bubnja se pojačao i prigušionjenu tužbalicu punu strepnje. Polako je prepoznavala zvukove, i prepoznavala

riječi.


Bila je to Majčina Pjesma! Nikada niječula da je netko ovako pjeva. Takobi je ona pjevala da je znala. Bilo je ujedno i duboko kao zvukovi bubnja, i



prodorno i odjekujuće kao zvuci flaute, a duboka zaobljena niša odzvanjala jetim bogatim, treperavim zvukom.

Glas joj je ispunio glavu riječima, više ih je osjećala nego što ih ječula, aosjećaj je bilo mnogo snažniji od samih riječi. Predviđala je svaki stih prije negošto bi uslijedio, a kada bi došao bio je potpuniji, rječitiji, dubokoumniji. Imala jedojam da se nastavlja u nedogled, ali nije željela da prestane, i što se višepribližavala kraju, nju je ispunjavala sve veća tuga.


Ejla je mislila da je kraj, ali glas je nastavio.

,, Njen posljednji Dar kaže da i muškarac ima udjela. Jer nov život se ne zač inje bez njegovog tijela. Majka se slavi kad se dvoje spoje. Nema zač eća bez Užitaka u dvoje. Djeca Zemljeće živjeti. Sad se može odmoriti.”

Riječi su došle kao Dar, blagoslov je ublažio njenu bol. Majka joj jegovorila da je u pravu: cijelo vrijeme je bila u pravu. Oduvijek je znala, a sada jebilo potvrđeno. Ponovno je jecala. I dalje je osjećala bol, ali sada je ta bol bilapomiješana s radošću. Plakala je istovremeno od tuge i od sreće, dok su se riječibez prestanka ponavljale u njenom umu.

Čula je režanje lava i ispratila pogledom svoj totem. Pokušala je ustati, ali je bila previše slaba i pozvala je životinju.

– Mladunče! MIadunče! Mladunče, nemoj otići! Tkoće me izvesti odavde?Životinja se velikim skokovima udaljavala niz tunel, a onda je zastala i

krenula natrag prema njoj, no životinja koja joj se približavala nije bio lav.

Iznenada je skočila na nju i po

čela joj lizati lice. Ejla je zatresla glavom. Bila je jako slaba i zbunjena.

– Vuče? Jesi li to ti, Vuče? Kako si stigao ovamo? – upitala je, grleći velikuživotinju.

Sjedila je i držala se za vuka, a njene vizije bizona i niše polako sublijedjele, dok nisu sasvim potamnjele. Prizori na zidovima tunela također supostajali sve mutniji. Ispružila je ruku prema zidu radi oslonca, a zatim je,pipajući, izašla iz niše. Sjela je na tlo i zatvorila oči, pokušavajući nadjačativrtoglavicu. Pokušala je otvoriti oči, ali nije bila sigurna je li to stvarno i učinila.

Bez obzira na to jesu li joj oči bile otvorene ili zatvorene, oko nje je vladalapotpuna tama i naježila se od straha. Kakoće pronaći put odavde?



A onda ječula Vuka kako zavija i osjetila njegov jezik na licu. Ispružila jeruku prema njemu i nervoza ju je djelomično napustila. Krenula je rukom premakamenom zidu pokraj sebe, ali ga u prvi tren nije napipala. Ipak je nastavilapružati ruku sve dalje, dok ramenom nije udarila o kamen. Ispod jednog odzidova postojao je međuprostor koji je ostao neopažen, jer se nalazio vrlo blizu

tla, ali dok je opipavala put, njena ruka dodirnuta je nešto što nije bilo kamen.Brže-bolje ju je povukla, ali je onda shvatila da je dodirnula nešto poznato iponovno je zavukla ruku u taj međuprostor. U špilji je vladao mrkli mrak i onapokuša pipanjem otkriti očemu se radi. Pod prstima je osjetila kožu, dobrosastruganu jelenju kožu. Izvukla je zavežljaj umotan u kožu. Opipavanjem jepronašla remen ili traku u razvezala je. Izgleda da je to neka vrsta naprtnjače,vreća od meke kože obješena o kožnu traku. Unutra je pronašla praznu vrećicuza vodu... i shvatila da je žedna... nešto krzneno, možda ogrtač, a zatim jenapipala i namirisala ostatke nepojeđene hrane.

Ponovno je stegnuta traku i prebacila vreću preko ramena, zatim se nekakouspravila i oslonila o zid, boreći se protiv vrtoglavice i mučnine. Osjetila je da joj nešto toplo curi niz unutrašnju stranu butine. Vuk je prišao kako bi jeonjušio, ali ona ga je odavno odučila od te navike. Bilo je dovoljno samoodgurnuti njegov znatiželjni nos.

– Moramo pronaći izlaz odavde, Vuče. Idemo kući! – rekla je, ali kada jedržeći se vlažnog zida počela hodati, shvatila je koliko je zapravo slaba iiscrpljena.

Pod je bio neravan i sklizak, posut odlomljenlm komadima kamenapomiješanim sa skliskim blatom gline. Stalagmiti, od kojih su neki bili tankipoput grančica, a neki masivni kao drevno drveće, kao da su rasli iz poda. Kadih je slučajno dodirnula, osjetila je kako su im vrhovi vlažni od vapnenačke vodekoja je neumoljivo kapala sa stalaktita koji su visjeli sa stropa u obliku siga idopunjavali ih. Kad je o jednu od njih udarila glavom, trudila se ići opreznije.Kako li je uopće dospjela tako duboko u špilju? Vuk se udaljavao i vraćao donje. Na jednom mjestu ju je spriječio da pogrešno skrene. Kada je osjetila kakose teren pod njenim nogama uspinje, znala je da je blizu izlaza.Često je dolazilau ovu špilju i prepoznala je to mjesto, ali kada je pokušala savladati prevrnuti

kamen, osjetila je nalet vrtoglavice koji ju je prisilio da se spusti na koljena.Činilo joj se da je izlaz mnogo dalje nego što se sjećala, i nekoliko puta jemorala zastati i odmoriti se prije nego je stigla do malog, uskog otvora, iako jecijela Špilja bila sveta, postojala je prirodna prepreka u obliku stijene koja jeodvajala početni, svjetovni dio od unutrašnjeg izuzetno svetog prostora. Rupa jebila jedini prolaz, ulaz u podzemni svijet Velike Majke.

Kada je za sobom ostavila tu prepreku, opazila je kako je i temperaturanešto porasla, ali se svejedno stresla, jer je shvatila koliko joj je zapravo hladno.Poslije jednog skretanja, učinilo joj se da je ispred sebe vidjela nagovještaj

svjetlosti i pokušala je požuriti.Čim je stigla do sljedećeg skretanja bila je u tosigurna, jer je mogla nazrijeti svjetlucanje vlažnih zidova špilje, i vuka koji jeispred nje trčao prema tom slabom sjaju. Kada je skrenula za još jedan ugao,



dočekala ju je blijeda svjetlost s ulaza. Radosno ju je pozdravila, iako su joj seoči toliko bile navikle na tamu da je za njih bila prejaka. Ugledala je otvor igotovo potrčala.

Ejla je posrćući izašla iz špilje i počela treptati očima. Niz blatom umrljaneobraze slijevale su joj se suze. Vuk se šćućurio pokraj nje. Kada joj se konačnorazbistrilo pred očima, iznenađeno je otkrila da je sunce već visoko na nebu i danekoliko ljudi zuri u nju. Dva lovca, Lorigan i Forason, a i Dževiva, majkatrudne žene. uplašeno su ustuknuli od nje, i mlako je pozdravili, ali kada jeposrnula i pala, pritrčali su kako bi joj pomogli. Posjeli su je. Laknulo joj je kada je vidjela zabrinute izraze njihovih lica.

– Vode – rekla je. – Žedna.– Dajte joj vode – reče Dževiva. Primijetila je krv na njenim nogama i

odjeći, ali ništa nije rekla.Lorigan otvori svoju vreću za vodu i pruži joj je. Toliko je pohlepno pila da

joj je voda curila iz usta. Nikada nije imala bolji ukus. Osmjehnula se kada jekonačno prestala, ali vreću s vodom nije vratila.

– Hvala vam, već sam htjela lizati vodu sa zidova.– I ja sam se u nekoliko navrata tako osjećao – rekao je Lorigan uz

osmijeh.– Kako ste znali gdje sam? I daću izaći? – upita Ejla.– Vidio sam vuka kako trči u ovom smjeru – reče Forason, pokazavši

glavom prema životinji – rekao sam to Martoni i ona je pretpostavila da si ovdje.

Rekla je da dođemo ovamo ičekamo, jer bi ti mogla zatrebati pomoć. Od tada jenetko od nas stalno bio ovdje. Dževiva i Lorigan su me upravo došli zamijeniti.– Viđala sam i ranije Zelandone koje su se vratile nakon što su bile

pozvane. Neke od njih bile su toliko iscrpljene da nisu mogle hodati. Neke senikada ne vrate – reče Dževiva. – Kako se osjećaš?

– Strašno sam umorna – reče Ejla. – I još sam žedna. – Popila je još malovode i tek tada vratila vrećicu Loriganu. Naprtnjača koju je pronašla u špiljiskliznula je s Ejlinog ramena kada je spustila ruku. Potpuno je zaboravila na nju.Tek je sada opazila šaru na njoj, jer u špilji nije vidjela ni prst pred okom.Ispružila ju je ispred sebe. – Pronašla sam je tamo unutra. Zna li netkočija je?Mora da ju je maknuo, sklonio u stranu kako mu ne bi smetala, a onda zaboraviona nju.

Lorigan i Dževiva su se pogledali, a onda Lorigan reče: – Viđao sam je kodMadromana.

– Jesi li pogledala što ima u njoj ? – upita Dževiva.Ejla se osmjehnula. – Tamo unutra je mrkli mrak, ništa nisam vidjela i

nisam imala nikakvo svjetlo, ali sam pokušala pipanjem ustanoviti što je unutra– odgovorila je.

– Bila si tamo unutra u potpunom mraku? – upitao je Forason s nevjericomi zaprepaštenjem.



– Nije važno – reče Dževiva kako bi ga ušutkala. – To nije tvoja briga.– Rado bih pogledao što je unutra – rekao je Lorigan, značajno pogledavši

Dževivu. Ejla mu je predala kožnu vreću. Izvukao je krzneni ogrtač i raširio ga.Ogrtač je bio napravljen od kožnatih kvadrata i trokuta različite boje, od kožarazličitih životinja, a djelići su bili spojeni u karakterističnu shemu po kojoj suse prepoznavali pripravnici zelandoni.

– Ogrtač je posve sigurno Madromanov. Nosio ga je lani kada je došao rećiDžeridi što treba raditi ako želi zadržati dijete – prezrivo reče Dževiva. –Madroman joj je rekao da se treba umiljeti Majci, i zapovjedio joj da izvederazne obrede, ali kada ju je Zelandona vidjela kako vani korača u krug, odmah ju je natjerala da se vrati unutra i legne. Zelandona joj je rekla da se moraodmarati, iliće prije vremena roditi dijete. Doniera je rekla da je sa njom sve uredu, samo ima sklisku maternicu i zato ih lako ispusti. To je dijete izgubila. Biobi dječak. – Žena pogleda Lorigana. – Što još ima unutra?

Zavukao je ruku u torbu i bez ikakvog komentara izvukao praznu vreću zavodu. Podigao ju je visoko da je svi vide. Potom je zavirio unutra i izručioostatak na ogrtač. Iz vreće ispadoše nagriženi komadi suhog mesa, komadkolača za putovanja, mala oštrica od kremena i vatreni kamen. Među mrvicamase našlo i malo triješća drvenog ugljena.

– Nije li se Madroman prije odlaska na ljetni sabor hvalio kako je ‘pozvan’i kakoće ove godine napokon postati zelandoni? – rekao je Lorigan i podigaovreću za vodu. – Ne bih rekao da je bio jako žedan kada je izašao iz te špilje.

– Zar nisi bila rekla da planiraš otići na Ljetni sabor. Ejla? – upita Dževiva.– Namjeravala sam krenuti za nekoliko dana. Moždaću sada ipak pričekati.

Ali planiram svakako otići.– Mislim da trebaš ovo ponijeti sa sobom – rekla je Dževiva, pažljivo

umotala ostatke hrane, triješće, opremu za paljenje vatre i vreću za vodu uogrtač i nagurala ogrtač u naprtnjaču – i obavezno reci Zelandoni gdje si topronašla.

– Možeš li hodati? – upitao ju je stariji lovac.Ejla je pokušala ustati, ali joj se zavrtjelo. Na trenutak je svijet oko nje

potamnio i ona padne unatrag. Vuk je cvilio i lizao joj lice.– Ostani ovdje – reče stariji lovac. – Dođi, Lorigane. Moramo napravitinosila.

– Odmorim li se malo, moći ću hodati – reče Ejla.– Mislim da ne bi trebala hodati – izjavi Dževiva i obrati se lovcima: –

Ostatću s njom dok se ne vratite s nosilima.Ejla se zahvalno oslonila leđima o zid. Možda bi se mogla pješice vratiti do

Devete Špilje, ali joj je bilo drago što neće morati.– Možda si u pravu. Dževiva. S vremena na vrijeme mi se pomalo zavrti u

glavi.



– Nije ničudo – tiho izusti Dževiva. Primijetila je svježu mrlju krvi nakamenu kada je Ejla pokušala ustati. Tamo unutra je izgubila dijete, pomislila ježena. Strašna žrtva da bi se postala zelandona, ali ona nije varalica kao onajMadroman.

– Ejla? Ejla? Jesi li budna?Ejla otvori oči i ugleda pred sobom nejasni Martonin lik. Žena ju je

zabrinuto promatrala.– Kako se osjećaš?Ejla je malo razmislila. – Sve me boli – odgovorila je promuklim šapatom.– Nadam se da te nisam probudila.Čula sam te kako govoriš, možda si

sanjala. Zelandona me je upozorila da može doći do toga, ali nije očekivala da tobude ovako brzo. Rekla mi je da te ne zaustavljam, i neka ne dopustim Vuku da

te prati, a dala mi je i nekičaj da ti skuham kada se vratiš. – Držala je posudicu stekućinom koja se pušila, ali ju je spustila kako bi pomogla Ejli da se pridigne

na lakat.Čaj je bio topao i osjetila je zahvalnost kada joj je počeo kliziti niz grlo.

Ponovno je legla prije nego što je utažila žeđ, jer je bila toliko umorna da nijemogla ni sjediti. U glavi joj je bilo sve bistrije. Zamijetila je da se nalazi u svomprebivalištu, u vlastitom krevetu. Pogledala je uokolo i pokraj Martone ugledalaVuka. Počeo je zabrinuto zavijati i šuljati se sve bliže njoj. Ispružila je ruku daga dodirne i on joj lizne ruku.

– Kako sam stigla ovamo? – upitala je. – Maločega se sjećam nakonizlaska iz špilje.– Lovci su te donijeli na nosilima. Rekli su da si pokušala hodati, ali da si

se onesvijestila. Potrčala si sa svoje promatračnice i očigledno se nisi zaustavilasve do Dubina Izvorovih Stijena. Nisi bila pri sebi, jer si ušla u nju bez ičega. Nivatru nisi ponijela. Kada me je Forason došao obavijestiti da si izašla, htjela samdoći, ali nisam mogla. Nikada u životu se nisam osjećala toliko bespomoćno –rekla je Martona.

– Drago mi je što si tu. Martona – reče Ejla i ponovno zatvori oči.Kada je ponovno otvorila oči, samo je Vuk bio na straži pokraj njenog

kreveta. Osmjehnula mu se i ispružila ruku da ga pogladi po glavi i počeše ispodbrade. Spustio je šape na njen ležaj i pokušao se privući još bliže, kako bi jojmogao liznuti lice. Ponovno se osmjehnula, zatim ga je odgurnula i pokušalasjesti. Zastenjala je od boli i protiv svoje volje, a Martona se odmah stvorilapokraj nje.

– Ejla! Što je bilo? – upitala je.– Nisam znala da me istovremeno može boljeti svaki djelić tijela – reče

Ejla. Martona nije mogla sakriti zabrinutost. Lice joj se izobličilo od brige, što jenatjeralo mladu ženu da se osmjehne. – Ali mislim daću preživjeti.



– Sva si u modricama i izgrebena, ali ne bih rekla da je bilo što slomljeno –rekla je Martona.

– Koliko dugo me nije bilo?– Ne znam kada si ušla u špilju, ali otkad si otišla odavde pa do trenutka

kada si se vratila, prošlo je više od tri dana, skoročetiri.Ejla je kimnula. – Nemam nikakvu predodožbu o vremenu koje je prošlo.Sjećam se nekih stvari, nekihčak vrlo jasno. Kao da sam sanjala, ali

drukčije.– Jesi li gladna? Žedna? – upitala je Martona.– Žedna sam – odgovori Ejla i istog trena osjeti kako su joj usta potpuno

suha, kao da je tek spominjući žeđ shvatila koliko je dehidrirala. – Jako samžedna.

Martona joj donese vreću s vodom i posudu iz kojeće piti.

Okrenula se na bok, trudeći se potisnuti stenjanje, i pridigla na lakat, pričemu joj je pukla krasta što se uhvatila preko gadne ogrebotine. Uspjela jenekako sjesti na rub ležaja. Na trenutak joj se zavrtjelo, ali to je brzo prošlo.Mnogo više ju je iznenadila bol koja joj je razdirala utrobu. Martona je ulijevalavodu u posudicu koju je Ejla prihvatila s obje ruke. Ispila ju je naiskap iponovno ispružila, tražeći još. Mutno se sjećala kako je halapljivo gutala vodu izvreće kada je iz špilje izašla na svjetlost dana.

– Jesi li gladna? Nisi imala ništa za jelo.– Boli me trbuh – odgovori Ejla.– Mogu pretpostaviti – reče Martona i skrene pogled.Ejla se namršti. – Zašto me boli trbuh?– Krvariš. Ejla. Vjerojatno imaš grčeve ili tako nešto.– Krvarim? To je nemoguće. Propustila sam tri mjesečnice. Trudna sam...

Oh, ne! – povikala je. – Izgubila sam dijete, zar ne?– Mislim da jesi, Ejla. Nisam stručnjak za te stvari, ali svaka žena zna da ne

možeš istovremeno biti trudna i krvariti, bar ne ovoliko koliko ti krvariš.Krvarila si kada si izišla iz špilje, i od tada ne prestaješ. Mislim daće ti biti

potrebno neko vrijeme da vratiš snagu. Žao mi je, Ejla. Znam da si željela todijete.– Majka ga je željela još više – odgovorila je Ejla monotonim glasom. Bila

je u šoku i vrlo tužna. Ponovno je legla i zagledala se u donju stranuvapnenačkog ispusta. Nije ni znala kada je ponovno zaspala.

Kada se ponovno probudila, Ejla osjeti silnu potrebu za mokrenjem. Bila jenoć, oko nje je bio mrak, iako je gorjelo nekoliko lojanica. Osvrnula se i pokrajsvoje postelje ugledala na jastucima usnulu Martonu. Vuk je bio pokraj starice.Glavu je držao uspravno i gledao u nju. Sada moračuvati i nju i mene. Prevrnulase na stranu i ponovno se pridigla. Ostala je neko vrijeme sjediti na platformi, aonda pokušala ustati. Bila je ukočena, i još ju je sve boljelo, ali je osjećala kako je ipak malo ojačala.



Oprezno je stajala. I Vuk je ustao. Dala mu je znak da ponovno legne, izakoračila prema noćnoj košari u blizini ulaza. Ukorila je samu sebe što se nijesjetila ponijeti sa sobom nove upijače, jer je prilično krvarila. Kada je krenulanatrag prema svojem mjestu za spavanje, prišla joj je Martona s novimupijačima.

– Nisam te htjela buditi – reče Ejla.– Nisi ti, nego Vuk, mada si me trebala probuditi. Hoćeš li vode? Imam i

gulaš, ako bi nešto pojela.– Voda bi mi godila, a možda i malo gulaša – reče Ejla i vrati se do noćne

košare zamijeniti upijače. Dok se kretala, povrijeđena mjesta su je manje boljela.– Gdje želiš jesti? Na svojem ležaju? – upita je Martona, hramajući prema

prostoru za kuhanje. I ona je sva bila ukočena i sve ju je boljelo. Mjesto gdje jespavala i položaj u kojem je spavala nisu pogodovali njezinom artritisu.

– Radije bih sjela za stol. – Ejla je otišla do dijela boravišta predviđenog zakuhanje i ulila malo vode u posudu za umivanje, zatim istrlja ruke i pomoćuupijajuće kože obriše lice. Bila je sigurna da ju je Martona koliko-toliko oprala,ali njoj bi baš godilo osvježiti se u potoku i dobro istrljati sapunastim korijenom.Možda ujutro, pomislila je.

Gulaš je bio hladan, ali ukusan. Ejla je poslije dva-tri zalogaja mislila daćepojesti nekoliko punih posuda, ali se brzo zasitila. Martona im je skuhalačaj ipridružila se Ejli za stolom. Vuk je otišao van, ali se ubrzo vratio.

– Zar nisi rekla da je Zelandona očekivala daću nešto učiniti? – upitala je

Ejla.– Zapravo nije očekivala. Mislila je da bi mogla.– Što je očekivala? Ja zapravo ne shvaćam što se dogodilo – reče Ejla.– Mislim da bi ti Zelandona to bolje objasnila. Rado bih da je ona ovdje, ali

i ja ti mogu reći da si i ti sada zelandona. Bila si ‘pozvana’, kako oni to kažu.Sjećaš li se biločega? – upitala je Martona.

– Povremeno se nečega sjetim, a onda se, sasvim neočekivano, sjetimnečeg drugog, ali ne mogu sve povezati.

– Ja o tome ne bih sada brinula. Pričekaj dok ne budeš u stanjuporazgovarati sa Zelandonom. Sigurna sam daće ti ona moći objasniti nekestvari i pomoći ti. Trenutno je najvažnije da obnoviš snagu – rekla je Martona.

– Vjerojatno si u pravu – složila se Ejla, jer joj je laknulo što cijelu stvarmože odgoditi za kasnije. Niječak željela ni razmišljati o tome, mada nije moglazaboraviti dijete koje je izgubila. Zašto je Majka poželjela uzeti njeno djetešce?

Nekoliko sljedećih dana Ejla je samo spavala, a onda se probudila silnogladna i nekoliko dana se nikako nije mogla zasititi. Kada je napokon izašla iz

svog prebivališta i pridružila se maloj skupini ljudi, svi su je gledali s novimpoštovanjem,čak strahopoštovanjem, i pomalo sa strepnjom. Znali su da jeprošla kroz teško iskušenje i bili su uvjereni da ju je ono promijenilo. Svi su bili



na neki način ponosni što su tome svjedočili, imali su osjećaj da su i oni bili diotoga.

– Kako se osjećaš? – upitala je Dževiva.– Mnogo bolje – odgovori Ejla – Gladna sam!– Pridruži nam se. Ima dosta hrane i još je topla.– Hoću. – Sjela je pokraj Džeralde. – Kako se ti osjećaš?– Dosađujem se – reče Džeralda. – Umorila sam se od sjedenja i ležanja.

Htjela bih da je već vrijeme da se dijete rodi.– Vjerojatno i je. Neće ti škoditi ako tu i tamo malo prošećeš kako bi ga

potaknula. Treba samo pričekati da dijete bude spremno – reče Ejla.Te večeri Martona je s izvjesnim oklijevanjem rekla: – Nadam se, Ejla, da

nisam učinila ništa pogrešno.– Ne razumijem.– Zelandona mi je rekla da te ne pokušavam spriječiti ako kreneš. Kada se

ujutro nisi vratila, bila sam silno zabrinuta, a Vuk je još više. Rekla si mu nekaostane sa mnom, a on je želio krenuti za tobom i samo je cvilio. Po načinu nakoji me je gledao, bilo mi je jasno da te želi potražiti. Nisam željela ništaporemetiti, pa sam mu vezala uzicu oko vrata, onako kako ti to ponekad učiniškad ne želiš da smeta. Ali poslije dva dana, on je izgledao tako jadno, a ja sambila strašno zabrinuta, pa sam ga odvezala. Istog trenutka je odjurio odavde.Jesam li pogriješila što sam ga pustila?

– Ne bih rekla, Martona – odvrati Ejla. – Ne znam jesam li bila u svijetuduhova, ali ako jesam i ako me je on tamo našao, onda sam se već vraćala iznjega. Vuk mi je pomogao pronaći izlaz iz špilje tako što mi nije dao skrenuti upogrešnom smjeru. Tamo unutra je mračno, prolazi su uski, i morala sam sedržati zida. Možda bih i sama uspjela izaći, ali bi to u svakom slučaju dužepotrajalo.

– Nisam sigurna jesam li ga trebala vezati. Jesam li uopće ja trebaladonijeti tu odluku... sada znam da sam ostarjela. Ejla, jer više ne mogu donijetini najobičniju odluku. – Bivša predvodnica zatrese glavom, kao da se gadi samasebi. – Nikada nisam bila naročita u stvarima koje se tiču svijeta duhova. Bila sitako slaba kada si stigla ovamo, možda je Majka smatrala da ti je potrebanpomagač. Možda je željela da pustim životinju kako bi te pronašla i pomogla ti.

– Ne bih rekla da si učinila bilo što pogrešno. Stvari se obično događajuonako kako Ona to želi – rekla je Ejla. – A ja trenutno samo želim otići doRijeke, pošteno se isplivati, i lijepo izribati. Znaš li možda je li Zelandonaostavila malo one pjene za pranje koju prave Losadunci? Pokazala sam joj kakoće je napraviti od loja i pepela. Voli je koristiti za pročišćavanje, a naročitonjome prati ruke kopača grobova.

– Ne znam za Zelandonu, ali ja imam malo te pjene začišćenje – rekla jeMartona. – Volim je ponekad koristiti za razboje.Čak sam je koristila i za pranje



plitkih zdjela u kojima držim meso i onih u kojima skupljam loj. Zar se možekoristiti i za kupanje?

– Losadunci je ponekad koriste. Gruba je i od nje ti se koža zacrveni.Obično više volim sapunasti korijen ili neku drugu biljku, ali trenutno samoželim bitičista – reče Ejla.

– Kad bi barem u blizini bio neki Donin izvor tople ljekovite vode –promrmljala je Ejla sebi u bradu dok je s Vukom išla prema Rijeci – to bi bilosavršeno, ali za sadaću se morati zadovoljiti Rijekom. –Čim je začuo njen glas,Vuk podiže glavu prema njoj. Otkada se vratila, nije se odvajao od nje.

Tople sunčeve zrake su joj godile dok je išla prema mjestu za plivanje.Nasapunala se od glave do pete, i oprala kosu, a onda zaronila kako bi se

pod vodom dobro istrljala. Nakon toga je zaplivala. Dugo je plivala. Popela sena ravnu stijenu i pustila da je Sunce suši dok sečešljala. Sunce mi je bašugodno, pomislila je dok je širila jelenju kožu za brisanje. Ispružila se na njoj.Kada sam prvi puta ležala na ovoj stijeni? Prvog dana nakon dolasku ovamo,kada smo Džondalar i ja pošli na plivanje.

Razmišljala je o Džondalaru, vidjela ga je u svom umu kako leži nag porednje. Vidjela je njegovu plavu kosu i tamniju bradu... ne, ljeto je. Bio bi obrijan.Njegovo široko visokočelo na kome se počinju stvarati bore, jer ima navikumrštiti se kada je usredotočen ili zabrinut. Njegove žive plave oči koje ju gledajus ljubavlju i željom... Džonejla ima njegove oči. Njegov ravan i lijep nos, snažnuvilicu i pune, senzualne usne.

Zadržala se u mislima na njegovim usnama koje je gotovo mogla osjetiti.Na njegovim širokim ramenima, mišićavim rukama i velikim, osjećajnimprstima. Prstima kojima je dovoljno da opipaju kamen pa da znaju gdjeće pući,rukama koje miluju njeno tijelo kao da unaprijed znaju kakoće reagirati. Nanjegovim dugačkim, snažnim nogama, ožiljku koji je zaradio u susretu s njenimlavom, Mladunčetom, i njegovoj muškosti u preponama.

Osjećala je kako, dok je razmišljala o njemu, u njoj raste želja. Željela ga jevidjeti, biti blizu njega. Nije mu rekla dačeka dijete, a sada više nije imala to

dijete o kojem bi mu mogla pričati. Rastužila se. Željela sam to dijete, ali ga jeMajka željela još više. Namrštila se pri pomisli na to. Znala je da želim još jedno

dijete. Majka sigurno ne bi poželjela dijete koje ja ne želim.Prvi puta nakon iskušenja kroz koje je prošla, počela je razmišljati o

Majčinoj Pjesmi, i stresla se kada se sjetila stiha, novog stiha, onoga koji donosinovi Dar, Dar Znanja, spoznaje da su muškarci nužni za stvaranje novog života.

,,Njen posljednji Dar kaže da i muškarac ima udjela. Jer nov život se ne zač inje bez njegovog tijela.

Majka se slavi kad se dvoje spoje. Nema zač eća bez Užitaka u dvoje. Djeca Zemljeće živjeti. Sad se može odmoriti.”



Ja to znam već dugo, ali sada mi je Ona to rekla, što znači da je istina.

Zašto mi je Ona dala taj Dar? Kako da ga podijelim, kako to reći ostalima? Zato je, znači, željela moje djetešce! Meni je prvoj rekla, rekla mi je koji je njenposljednji najveći Dar, ali morala sam to zaslužiti. Cijena je bila visoka, alimožda je morala biti visoka. Možda je Majka morala uzeti nešto vrlo vrijednokako bih znala cijeniti njezin Dar. Za svaki Dar moraš zauzvrat dati neštovrijedno.

Jesam li ja to bila pozvana? Jesam li sada zelandona? Velika Majka mi seobratila zato što sam žrtvovala svoje djetešce. Dala mi je ostatak MajčinePjesme da ga podijelim s ostalom njenom djecom, da njezinoj djeci podarim tajveličanstveni dar. Sadaće Džondalar biti siguran da je Džonejla njegova istoonoliko koliko i moja. I znatćemo kako začeti novo dijete kada to budemoželjeli. Sadaće svi muškarci znati da nisu umiješani samo duhovi, već i oni,njihov bitak, i da su njihova djeca dio njih samih.

Ali što ako žena ne želi još jedno dijete? Ili ako ne bi trebala roditi još jedno dijete, jer je previše slaba ili iscrpljena odčestog rađanja? Sadaće znatikako to spriječiti! Sadaće žena znati kako izbjeći novo dijete kada nije spremna,ili ako ga ne želi. Neće morati pitati Majku, neće morati uzimati neke posebneljekovite trave, bitće dovoljno ako prestane dijeliti Užitke. Što ako on želi dijeteza koje zna da potječe od njega? Ili ako ne želi dijete? Ja želim još jedno dijete,a znam da ga i Džondalar želi. Odlično se snalazi oko Džonejle i divan je premamladima koji uče obrađivati kremen, prema svojim učenicima. Žao mi je što

sam izgubila ovo dijete. Suze su joj navrle na oči dok je razmišljala o djetetukoje je pobacila. Ali mogu roditi drugo. Da je Džondalar ovdje, mogli bismoodmah začeti novo dijete, ali on je na ljetnom saboru. Bitće mu krivo. Znam daće mu biti krivo. On bi želio začeti novo dijete.

Zašto ne bih krenula? Ne moram više promatrati nebo. Ne moram noćimabdjeti, moja obuka je završena. Bila sam ‘pozvana’. Sada sam zelandona!Moram to reći i ostalim zelandonama. Majka ne samo da me je pozvala. Ona mi je dala i veliki Dar. Dar namijenjen svima. Moram poći i svim zelandonama rećiza Majčin predivni novi Dar. Moram to reći i Džondalaru, možda napravimo

novo dijete.



31

Ejla je hitro ustala sa stijene, obuklačistu odjeću, pokupila prljavu zajedno

s kožom za brisanje i zviždukom pozvala Vuka. Dok se žurno vraćala stazomprema prednjem kamenom trijemu skloništa, sjetila se prvog plivanja sDžondalarom i Marone i njezinih prijateljica koje su joj ponudile novu odjeću.

Iako je bila odlučila prema drugim ženama koje su sudjelovale u tojpodvali biti koliko-toliko tolerantna, ovisno o kome se radilo, nikada nije uspjelaprevladati onu averziju koju je stekla prema Maroni i izbjegavala je bilo kakavodnos s njom. Taj osjećaj je bio više nego uzajaman. Marona se nikada nijepotrudila pomiriti sa ženom koju je Džondalar doveo kući sa svog Putovanja.Združila se po drugi put istog ljeta kada i Ejla i Džondalar, ali na drugom

Združivanju, a nedavno je to učinila i po treći put. Ni to združivanje očiglednonije uspjelo. Vratila se u Devetu Špilju prije otprilike godinu dana i sada živi srođakom. I unatoč tolikih združivanja, djece nije imala.

Ejla je nije podnosila i uopće joj nije bilo jasno zašto razmišlja o njoj.Otjerala je misli o Maroni i usredotočila se na Džondalara. Iako mi je drago štoću konačno otići na Ljetni sabor, razmišljala je. Na Njiski, trebatće mi najviše jedan dan, ne budem li se putem zadržavala.

Ovogodišnji Ljetni sabor održavao se na mjestu najmanje tri dana hodasjeverno od njihove Špilje ako se prati Rijeka, na njenom omiljenom mjestu za

sabor. Na istom mjestu na gdje je održan i prvi Ljetni sabor Zelandonaca nakojem je bila, onda kad su se ona i Džondalar združili. Takva okupljanja običnobi iscrpilo sve biljne i životinjske vrste u tom područ ju, ali kad bi prošlodovoljno vremena, Majka Zemlja bi oporavila mjesto od pretjeranog korištenjado kakvog dolazi kada se na jednom mjestu okupi tako veliki broj ljudi.Osvježila bi ga i ono ih je ponovno moglo ugostiti.

Mlada žena uletjela je u svoje prebivalište s puno poleta i oduševljenja tepočela prebirati po odjeći i ostalim stvarima koje je imala. Kada je Martona ušla.ona je pjevušila tiho i monotono, kao i uvijek.

– Otkud to iznenadno uzbuđenje? – upitala je starija žena.– Idem na Ljetni sabor. Ne moram više promatrali nebo, završila sam

obuku. Ništa me više ne zadržava – reče Ejla.– Jesi li sigurna da si dovoljno ojačala? – U Martoninom glasu naziralo se

izvjesno žaljenje.– Odlično si se brinula o meni. Osjećam se sasvim dobro, i zaista želim

vidjeti Džondalara i Džonejlu.– I meni nedostaju, ali dug je to put kada ideš sama. Mislila sam daćeš

možda pričekati dok ne do

đe lovac koji

će smijeniti sadašnjeg. U tom slu

čaju biti Forason pravio društvo – predložila je Martona.



– Jahatću Njisku. Brzoću stići. Vjerojatno mogu stići za jedan dan, najvišeza dva.

Ejli nije promaklo Martonino razočaranje i togčasa je shvatila koliko bi tažena željela ići na Ljetni sabor. Povrh svega, brinulo ju je i njezino zdravlje. –Kako se osjećaš? Ne želim otići ako nisi dobro.

– Nema potrebe da ostaneš zbog mene – reče Martona. – Mnogo mi jebolje. Da sam se ovako dobro osjećala na početku sezone, možda bih i razmislilao odlasku na Ljetni sabor.

– Pođi sa mnom. Možeš sjediti na Njiskinim leđima. Možda bi trajalo neštoduže, ali ne mnogo, možda jedan dan – procijeni Ejla.

– Volim tu kobilu, ali ne želim joj sjediti na leđima. Da budem iskrena,bojim se. Mada si u pravu, trebaš ići. Moraš reći Zelandoni da si ‘pozvana’.Kakvoće to iznenađenje biti!

– Ionako je kraj ljeta blizu. Ubrzoće se svi vratiti – reče Ejla, pokušavajućiublažiti rastanak.

– Moji osjećaji glede toga su pomiješani – reče Martona. – Jedvačekam dazavrši Ljetni sabor i da se Deveta Špilja vrati, ali me ne raduje predstojeća zima.U starosti je uvijek tako.

Ejla je potom potražila Lorigana i Forasona. Točno je znala gdjeće naćiDžonfilara i Džeraldu. Gotovo svi su sjedili oko zajedničkog ognjišta izavršavali s jelom.

– Pridruži nam se, Ejla – pozvala ju je Džeralda. – Pojedi nešto, ostalo je

dosta hrane i još je topla.– Vrlo rado, posljednjih nekoliko dana stalno sam gladna – reče Ejla. – Imnogo se bolje osjećam. Odlučila sam poći na Ljetni sabor. Završila sampromatranje neba, i nemam zašto odugovlačiti s odlaskom, ali prije nego krenemtrebali bismo još jednom otići u lov. Mesoće biti potrebno i onima koji ostajuovdje i onima koji su na saboru. Vjerojatno su desetkovali životinje okologorišta sabora, a i one koje još nisu pobili sigurno izbjegavaju to područ je.

– Nećeš otići prije nego se rodi moje dijete, zar ne? – upitala je Džeralda.– Nadam se daćeš roditi u sljedećih nekoliko dana – reče Ejla. – Rado bih

ostala dok se ne rodi to lijepo, zdravo dijete. Jesi li šetala?– Jesam, baš sam se radovala štoćeš biti ovdje i pomoći mi.– Imaš majku i nekoliko žena koje znaju oko djece, a da ne spominjem

Džonfilara. Ne bih rekla daćeš imati bilo kakvih problema, Džeralda – reče Ejlai okrene se prema trojici lovaca. – Biste li pošli sa mnom sutra ujutro u lov?

– Nisam planirao ići sljedećih nekoliko dana, ali svejedno mi je –odgovorio je Lorigan. – Mogu otići i sutra, ako ubrzo odlaziš. Moram priznati dasam se navikao na naš mali lovački čopor, u koji ubrajam i vuka. Baš lijeposurađujemo.

– Kojim putom želiš poći? – upita Džonfilar.– Dosta dugo nismo bili na sjeveru – reče Forason.



– Izbjegavala sam taj smjer, jer ne znam koliko daleko lovci s Ljetnogsabora sada već moraju ići. Do sada su sigurno prorijedili životinje u okolinilogorišta. Zato želim ponijeti nešto mesa sa sobom. Imam Zelandonine motke zavuču. Mogu im na njima donijeti poveće truplo – reče Ejla.

– Jesi li sigurna? – upita Dževiva. – Zar meso neće privući životinje lovce?Možda ne bi trebala ići sama.

U međuvremenu im se pridružila i Martona, ali ništa nije rekla. Smatrala jeda ničim ne mogu zaplašiti Ejlu, ako ječvrsto odlučila otići.

– Vuk će me upozoriti, i mislim da nas dvoje možemo otjerati svakogčetveronožnog lovca – rekla je Ejla.

– Čak i špiljskog lava? – upita Džeralda. – Ipak bi trebala pričekati lovce.Ejli je bilo jasno kako ova pronalazi razloge da je zadrži do poroda. – Zar si

zaboravila da smo ulovili ponos špiljskih lavova koji su pokušali nastaniti seblizu Treće Špilje? Nismo im to smjeli dopustiti, jer bi bilo previše opasno. Dasu se tamo nastanili, sva djeca i stari bili bi u velikoj opasnosti, pa smo ih moraliotjerati.Čim smo ubili lava i dvije lavice, ostali su otišli.

– Da, ali u tome je sudjelovalo puno lovaca, a tićeš biti sama – rečeDžeralda.

– Nije točno, sa mnomće biti Vuk i Njiska. Lavovi napadaju one za kojeznaju da su slabi. Mislim daće ih zbuniti naši pomiješani mirisi, i obećavam dase neću razdvajati od bacača koplja. Uostalom, ako krenem rano ujutro, trebalabih stići prije nego padne noć – rekla je Ejla, a onda se obrati lovcima – Sutra

planirajte odlazak na jugozapad.Martona je iz pozadine slušala razgovor. Bila bi odličan vođa, pomislila jebivša predvodnica Devete Špilje. Preuzima stvar u svoje ruke bez razmišljanja,sasvim prirodno. Bitće vrlo jaka zelandona.

Lovci su se sljedećeg dana vratili s dva velika crvena jelena pozamašnihvratina. Ejla se htjela vratiti po Njisku kako bi im pomogla dovući taj teret, alidrugi lovci nisu za to htjeli ničuti. Rasporili su životinje, ispraznili im trbuh,očistili crijeva i bacili mjehure, ali su ostale unutrašnje organe sačuvali. Zatim suih uhvatili za rogove i počeli vući. Bili su navikli sami dopremati kući svoj ulov.

Dva dana kasnije, Ejla je bila spremna za polazak. Sve je spakirala naZelandoninu veliku vlaku, uključujući i jelena umotanog u prostirku od travekoju joj je Martona pomogla napraviti. Namjeravala je krenuti sljedećeg jutrakako bi do logorišta Ljetnog sabora stigla prije mraka. U tom slučaju ne bimorala žuriti i iscrpiti Njisku. Ali došlo je do odlaganja koje nije bilo sasvimneočekivano. Džeralda je u sred noći počela rađati. Ejli je bilo drago. Pratila jenjezinu trudnoću tijekom cijelog ljeta i nije ju željela ostaviti pred sam kraj.Međutim, nije bila sigurna bi li trebala roditi za nekoliko dana, ili tek kada prođecijeli mjesec. Ovog puta je Džeralda imala sreće. Još isto prijepodne rodila jedjevojčicu. Njen muškarac i majka bili su presretni i ništa manje uzbuđeni odnje. Dok se Džeralda odmarala poslije obroka, u Ejlu se uvukao nemir. Sve je



bilo spremno za polazak, uostalom, okus mesačesto postane bolji kada onomalo odstoji, ali ako prođe previše vremena, meso dobije miris koji, barem njoj,nije po ukusu. Mogla bi odmah krenuti. Ali ako sada krene, moratće barem jednu noć provesti vani. Ipak je odlučila krenuti još istog dana.

Pozdravila se sa svima, podijelila još neke upute Dževivi, Džeraldi iMartoni, i krenula. Uživala je jahati sama na Njiski dok Vuk skakuće pored njih,a izgleda da su i obje životinje uživale u tome. Vrijeme je bilo dosta toplo, akoža za jahanje na Njiskinim leđima pružala joj je dodatnu pogodnost. Upijala jeznoj kako ženin tako i konjski. Na sebi je imala kratku tuniku i suknjicu, sličnuonoj koju je nosila dok su ona i Džondalar putovali po ljetnoj vrućini. Sjećanjena njihovo Putovanje izazvalo je u njoj još veću žudnju za Džondalarom.

Tijekom proteklih nekoliko godina malo se zaokružila uslijed nedovoljnogkretanja, ali je sav višak izgubila za vrijeme iskušenja u špilji. Grudi su joj seuvećale dok je dojila Džonejlu, i tijekom rane trudnoće, ali su se sada vratile nanormalnu veličinu. I mišići su joj još bili u dobrom stanju. Uvijek je bilačvrsta idobro građena, i mada je mogla izbrojiti dvadeset šest godina, razmišljala je ona,nije se mnogo promijenila u odnosu na vrijeme kada je mogla izbrojiti samosedamnaest.

Jahala je do zalaska Sunca, a onda se zaustavila i podigla logorište pokrajRijeke. Kada se sama uvukla u mali šator, ponovno je počela razmišljati oDžondalaru. Pokrila se krznom i zatvorila oči, ali joj je pred njima i dalje biovisoki muškarac uzbudljivih plavih očiju i bilo joj je žao što nije tu da je zagrli,što ne može osjetiti njegove usne na svojima. Preokrenula se na drugu stranu,

zatvorila oči i ponovno pokušala zaspati. Nastavila se bacakati i prevrtati, ali jojsan nije dolazio na oči. Vuk je počeo cviliti.– Ni tebi ne dam spavati, zar ne Vuče? – upitala je Ejla.Vuk je sjeo i gurnuo njušku ispod šatorskog krila, potmulo režeći. Potom se

provukao ispod krila koje je bilo tek labavo privezano preko trokutaste prednjestrane malog šatora. Režao je sve opasnije.

– Vuče! Kamoćeš? Vuče?Na brzinu je odvezala šatorsko krilo i krenula van, ali se vratila po bacač i

nekoliko koplja. Mjesečina je bila dosta slaba, mada je uspijevala nazirati obrise.Vidjela je motke za vuču i Njisku koja se pokušavala udaljiti od njih. Po načinuna koji se kretala, znala je da je kobila nervozna. Vuk se priljubio uz tlo i krenuoprema motkama za vuču, pokušavajući ih zaobići. A onda je na trenutakugledala neki obris, glavu i dva podignuta uha sčupercima na krajevima.

Ris!Za tu veliku mačku pjegavog bjelkasto-žutog krzna, vrlo kratkog repa i s

ušima koje su završavalečupercima, vezivala su je razna sjećanja. Imala je idugačke noge koje su mogle vrlo brzo trčati. Prvi susret s risom potakao ju je

naučiti da iz pra

ćke izbaci dva kamena, jedan za drugim, kako ne bi ostala bezoružja poslije samo jednog gađanja. Dok je postavljala koplje na bacač,



provjerila je koliko ih još ima. A onda je ugledala obris risa koji se šuljao premamotkama za vuču.

– Aaaiiii! – zavrištala je i potrčala prema mački. – Gubi se odavde! To nijetvoje! Gubi se! Odlazi odavde!

Prestrašen, ris je poskočio visoko u zrak i pobjegao. Vuk je pojurio za njim,ali ga je već poslije nekoliko trenutaka Ejla pozvala zviždukom. Malo jeusporio, pa stao, a kada je ponovno zazviždala, konačno se okrenuo i uputionatrag.

Ejla je na put ponijela i malo triješća za potpalu. Njime je rasplamsalaugljen u vatri koju je ranije bila zapalila kako bi ugrijala vodu začaj koji jepijuckala dok je jela kolač za putovanja, prije nego se zavukla u vreću. Nougljen se u međuvremenu ohladio pa je morala uzeti pribor za paljenje vatre.Kada je uspjela zapaliti triješće, jedan komadić je koristila kao baklju i dala se upotragu za dodatnim ogrijevom. Nalazila se u ravnici kroz koju je protjecalaRijeka. U blizini Rijeke bilo je nešto stabala, ali nije bilo suhih grana i grančica.Srećom, bilo je suhe trave i osušenog životinjskog izmeta, vjerojatno od bizonaili turova, pomislila je. Toće joj biti dovoljno za neko vrijeme. Prostrla je vrećuza spavanje pokraj vatre i zavukla se u nju. Vuk je ostao pokraj nje. Ni Njiska senije udaljavala od Ejle i vatre.

Tijekom noći je uspjela malo odrijemati, ali se budila na svaki zvuk.Krenula je dalječim su se pojavile prve zrake svjetla, ne potrudivši se ponovnozapaliti vatru. Zadržala se tek toliko da konj, vuk i ona popiju malo vode izRijeke. Tijekom puta je pojela još jedan kolač za putovanja. Dim iz vatri zakuhanje u logorištu ugledala je prije podneva. Mahnula je nekolicini prijateljadok je jahala duž Rijeke i vukla motke za vuču. Najprije se zaputila uzvodno,prema mjestu gdje je Deveta Špilja prethodnog ljeta logorovala.

Otišla je ravno do udoline okružene drvećem. Osmjehnula se kada jeugledala jednostavan drveni koral.Čim su je nanjušili, konji su zanjištali u znakpozdrava. Vuk je odjurio naprijed kako bi protrljao nos s Trkačem koji mu je bioprijatelj još od prvih dana, i Sivkom koju štiti otkad se oždrijebila. Ponašao seprema njoj gotovo isto onako zaštitnički kao i prema Džonejli.

Izgleda da u logorištu nije bilo nikoga osim konja. Vuk je počeo njuškatioko poznatog šatora. Kada je unijela svoju vreću za spavanje, ugledala je Vukau blizini Džonejlinog krzna za spavanje. Pogledao ju je i počeo tužno cviliti.

– Htio bi je naći, zar ne, Vuče? Samo naprijed, pronađi Džonejlu – rekla je,davši mu znak da slobodno može ići. Izjurio je iz šatora, onjušio tlo tražeći njenmiris među svim ostalima, i odjurio, povremeno njuškajući trag. Ljudi su vidjeliEjlu kako dolazi. Rođaci i prijatelji dojuriše je pozdraviti prije nego je stiglaraspakirati meso. Prvi među njima bio je Džoharan, a Proleva je stigla odmahnakon njega.

– Ejla! Konačno si stigla – reče Džoharan, hitajući prema njoj i grleći je. –Kako je majka? Ne možeš ni zamisliti koliko svima nedostaje. Obje imnedostajete.



Sljedeća ju je zagrlila Proleva. – Da, kako je Martona? – upitala je.– Mislim da joj je bolje. Prije nego sam pošla, rekla je da bi možda i ona

išla da se ovako dobro osjećala kada ste krenuli – odgovori Ejla.– Kako je Džeralda? – bilo je sljedeće Prolevino pitanje.Ejla se osmjehnula. – Jučer je rodila djevojčicu. Mala izgleda savršeno

zdravo, ne bih rekla da je prerano rođena. Obje su dobro. Dževiva i Džonfilar su jako sretni.

– Izgleda da si nam nešto donijela – reče Džoharan, pokazavši na vlaku– Lorigan, Forason, Džonfilar i ja bili smo u lovu – reče Ejla. – Naišli smo

na stado crvenih jelena. Uspeli smo ubiti dva. Jednog sam ostavila njima,potrajatće im neko vrijeme. Drugog sam ponijela sa sobom. Mislila sam da bivam dobro došlo malo svježeg mesa. Znam da se u ovo vrijeme u blizini ljetnogsabora životinje prorijede. Ubili smo nekoliko prije nego sam krenula. Dobre su,već talože salo za zimu.

Pristiglo je još ljudi iz Devete Špilje, a došli su i iz drugih Špilja. Džoharani još neki krenuše istovariti stvari s motki za vuču.

Matagan, Džondalarov prvi šegrt, dotrči šepajući i oduševljeno je pozdravi.– Ljudi su se stalno raspitivali kadaćeš doći, a Zelandona im je ponavljala da semožeš pojaviti u svakom trenutku. Ali nitko nije očekivao da dođeš u sred dana– reče Filoban. – Džondalar je bio siguran da nećeš stići prije večeri, a moždačak i kasnije. Rekao je daćeš, kada odlučiš doći, uzjahati konja i prevaliti cijeliput za jedan dan.

– Bio je u pravu. Planirala sam tako učiniti, ali je Džeralda u sred noćipočela rađati i djevojčica je došla na svijet tek oko podneva. Nisam više moglačekati, pa sam krenula istog popodneva i ulogorila se preko noći – objasnila jeEjla. Osvrnula se unaokolo i upitala: – Gdje je Džondalar? Gdje je Džonejla?

Džoharan i Proleva su se pogledali i brže-bolje skrenuli poglede.– Džonejla je s ostalim djevojčicama njezinog uzrasta – odgovori Proleva.

– Zelandone su im podijelile zaduženja. Sudjelovatće u jednoj proslavi koju suisplanirale One Koje Služe.

– Nisam siguran gdje je Džondalar – reče Džoharan i namrštičelo isto kaošto je to radio i njegov brat. Pogledao je iza Ejle i osmjehnuo se. – Ali tu jenetko tko te želi vidjeti.

Ejla se okrenula i pogledala u istom smjeru kao i Džoharan. Ugledala jediva odčovjeka, neposlušne crvene kose i guste crvene brade. Razrogačila jeoči.

– Talute? Talute, jesi li to ti? – povikala je, i pojurila prema kršnommuškarcu.

– Ne, Ejla. Ne Talut. Ja Danug, ali mi Talut rekao neka tečvrsto zagrlimumjesto njega – reče mladić i prijateljski je stegne u zagrljaj. Nije joj polomiosve kosti... Danug je odavno shvatio koliko je snažan i naučio je biti pažljiv... aliimala je dojam daće se taj golemičovjek omotati oko nje, zatrpati je i gotovo





put vidjela takvu košulju. Ranek, Mamutovac s kojim se zamalo združila, imao je jednu takvu. Mijenjao je svoje rezbarije za nju. Ejla togčasa shvati da zure jedno u drugo. Pribrala se i ispruženih ruku u znak pozdrava zakoračila premamladiću.

– U ime Doni, Velike Majke Zemlje, također poznate kao Muna,dobrodošao, Aldanore od S’Armunaja – reče ona.

– U ime Mune, zahvaljujem tebi, Ejla. – Stidljivo joj se osmjehnuo. –Možeš biti Mamutovka ili Zelandonka, ali jesi li znala da si međuS’Armunajcima poznata kao S’Ejla, Majka Vuka Zvijezde, poslana da uništiAtarou Zlu. Postoji toliko priča o tebi da uopće nisam vjerovao da si stvarnaosoba. Mislio sam da si legenda. Kada su se Danug i Druvez zaustavili u našemlogorištu i rekli da su krenuli na Put kako bi tebe posjetili, pitao sam ih mogu lipoći s njima. A sada ne mogu povjerovati da sam te stvarno upoznao!

Ejla se osmjehnula i zavrtjela glavom. – Ne znam za te priče ili legende –reče ona. – Ljudičesto vjeruju u ono u što žele vjerovati. – Izgleda da je finmladić, pomisli ona.

– Imam nešto za tebe, Ejla – reče Danug. – Uđimo unutra da ti dam.Ušla je za Danugom u malu nastambu prekrivenu kožom, koja je očigledno

bila njihov šator za putovanja, i gledala ga kako prekapa po zavežljaju. Napokon je izvukao jedan mali predmet brižljivo umotan i uvezan konopom. – Ranek mi je rekao da ti ovo osobno predam.

Ejla je odmotala zavežljaj. Razrogačila je oči i zinula od iznenađenja kad jestavila predmet na dlan. Bio je to konj izrezbaren od slonovače, dovoljno malenda joj stane u šaku, ali prekrasno izrađen. Imala je osjećaj da je živ. Glavu jegurnuo naprijed kao da juri uz vjetar. Uspravna griva ičupava dlakapredstavljeni su crtama koje su navještale grubost konjske kože, ali nisu skrivalezdepastu građu malog stepskog konja. U životinju je bila utrljana žuta zemlja,boje osušenog sijena, boja konja kojeg je poznavala. Donji dio nogu bio jecrnkast, a pruga iste boje protezala mu se duž kralježnice.

– Oh, Danug. Prelijepa je. To je Njiska, zar ne? – Ejla se osmjehnula, iakosu joj oči blistale od suza.

– Svakako da je ona. Počeo ju je rezbariti odmah nakon tvog odlaska.– Ništa mi nije teže bilo nego reći Raneku daću otići s Džondalarom. Kako

je on, Danug?– Dobro je, Ejla. Združio se s Trici još istog ljeta. Sa ženom koja je imala

dijete koja je vjerojatno poteklo od njegovog duha. Ona sada ima troje djece.Živahna je, ali je dobra za njega. S osmijehom podnosi njene izljeve bijesa.Kaže da voli njen duh. A ona ne može odoljeti njegovom osmijehu i stvarno gavoli. Mada mislim da tebe nikada neće sasvim preboljeti. U početku su imalinevolja zbog toga.

Ejla se namršti. – Kakvih nevolja?– Ovaj... Ranek pušta da bude po njenom gotovo u svemu. Mislim da je u

početku mislila da je slabić, jer je lako popuštao. Počela ga je pritiskati kako bi



vidjela koliko daleko može ići. Onda je počela tražiti od njega da joj nabavirazne stvari. On je to pretvorio u igru. Ma koliko da je pretjeravala u zahtjevima.on je uvijek uspijevao nabaviti sve što bi zatražila, i onda joj je to poklanjao sonim svojim osmjehom. Znaš već.

– Da, znam – reče Ejla. Osmjehnula se kroz suze kada se sjetila Ranekovogosmijeha.

– Osmijehom koji je govorio da je strašno zadovoljan sobom i da se divivlastitoj pameti. Osmijehom pobjednika.

– A onda je počela premještati stvari – nastavio je Danug. – Radila je novrazmještaj i u njegovom radnom prostoru, premještala mu je alat i sve važnestvari koje je skupljao i slagao po nekom svom redu. Na to ništa nije rekao.Mislim da ječekao da vidi što smjera. Slučajno sam se zatekao u prebivalištuonog dana kad je odlučila premjestiti ovog konja. Nikada ga nisam vidio takoljutitog. Nije podigao glas niti je učinio bilo što drugo, samo joj je zapovjedio daga vrati. Bila je iznenađena. Vjerojatno je mislila da se šali. Do tada joj je uvijekpopuštao. Ponovio joj je da ga vrati tamo gdje ga je našla, a kada to nije učinila,prilično grubo je zgrabio njen zglavak i oteo joj kipić. Rekao joj je da se nikadaviše ne usudi ni taknuti tog konja. Ako to učini, raskinutće vezu i platitinadoknadu. Rekao joj je da je voli, ali da postoji djelić njega koji nikada nećemoći dobiti. Ako to ne može prihvatiti, slobodno može ići.

– Trici je istrčala iz prebivališta plačući, a Ranek je vratio konja na mjesto,sjeo i nastavio rezbariti. Vratila se tek kada je pala noć. Nisam mogao nečutinjihov razgovor. Njihovo ognjište je odmah pokraj našeg, a i želio samčuti štoće mu reći. Rekla mu je da želi ostati s njim. Rekla mu je da ga voli, da ga jeoduvijek voljela, i da želi ostati s njim,čak i ako još voli tebe. Obećala je danikada više neće taknuti konja. I nije. Mislim da je tim gestom stekao njezinopoštovanje i da ju je natjerao shvatiti što stvarno osjeća prema njemu. Sretan je,Ejla. Mislim da te nikada neće zaboraviti, ali je sretan.

– Ni ja njega nikada neću zaboraviti. Još ponekad mislim na njega. Da nijebilo Džondalara, bila bih sretna s njim. Voljela sam ga, ali sam Džondalaravoljela više. Pričaj mi o Tricinoj djeci – zamolila je.

– To miješanje duhova napravilo je zanimljive kombinacije – reče Danug.– Najstariji je dječak... njega si vidjela, zar ne? Trici ga je donijela na onaj Ljetnisabor.

– Da, vidjela sam ga. Bio je vrlo svijetle puti. Je li još takav?– Nisam vidio nikoga tko ima bjelju kožu od njega. Nije bijela samo na

mjestima gdje je posuta pjegicama. Trici ima crvenu kosu i bijelu put, ali ne kaoon. Oči su mu blijedo plave, i imačupavu narančasto-crvenu kosu. Ne podnosisunce, odmah izgori, a ako je stvarno jako, bole ga oči, ali osim te boje, pljunuti je Ranek. Čovjeku dođe čudno kada vidi zajedno tamnoputog Raneka ibjeloputog Raneka, a crte lica iste. Naslijedio je Ranekov smisao za humor i još je bolji od njega. Već sada nema togčovjeka kojeg on ne može nasmijati. Voli iputovati. Iznenaditću se ako ne postane putujući Pripovjedač. Jedvačeka da



dovoljno odraste i ode. Želio je poći s nama na naše Putovanje. Poveo bih ga da je samo malo stariji. Bio bi odlično društvo.

– Tricina djevojčica je prava ljepotica. Ima tamnu kožu, ali ne onako tamnukao Ranek. Kosa joj je crna kao noć, ali su joj uvojci mekši. Ima crne oči.Ozbiljne oči. Tiha je i nježna, ali kunem ti se da nemačovjeka koji se ne oduševikada je vidi. Bez problemaće naći svog muškarca.

– Po ovome što si mi rekao, Trici je odličan dodatak Lavljem Logorištu,Danug. Rado bih vidjela njezinu djecu. I ja imam djevojčicu – reče Ejla, iiznenada se sjeti da bi uskoro imala još jedno da nije bilo poziva zbog kojeg jeotišla u duboku špilju. Rado bih mu rekla da je za pravljenje djece potrebno inešto više od miješanja duhova, pomislila je.

– Znam, upoznao sam Džonejlu. Slična ti je, ali ima Džondalarove oči.Rado bih je poveo sa sobom i upoznao sa svima. Neziji bi se jako sviđala. Jasam se već zaljubio u nju, isto onako kao što sam se zaljubio i u tebe kad sambio dječak – rekao je Danug i gromko se nasmijao.

Ejla ga je iznenađeno pogledala, a on se još jače nasmijao. Učinilo joj se dačuje Talutov gromoglasni smijeh kako dopire iz Danugovog grla.

– Zaljubljen u mene?– Ne iznenađuje me što to nisi opazila. Ranek i Džondalar ti nisu ostavljali

puno vremena da razmišljaš o drugima, a ja nisam mogao prestati misliti natebe. Sanjao sam te. Ja te još volim, Ejla, akoćemo pravo. Bi li se htjela vratitisa mnom u Lavlje Logorište? – Razvukao je usta u široki osmijeh i oči su muvragoljasto zasvjetlucale, ali bilo je tu još nečega. Nagovještajčežnje, želje zakoju je znao da mu se nikada neće ispuniti.

Na trenutak je skrenula pogled i promijenila temu. – Pričaj mi o ostalima.Kako su Nezija i Talut, Lati i Rudži?

– Majka je dobro. Stari, i to je sve. Talut gubi kosu i bijesan je zbog toga.Lati se združila, ima djevojčicu i dalje priča o konjima. Rudži traži svogmuškarca, ili bolje reći, mladići nju gledaju. Prošla je Prve Obrede u isto vrijemekada i Tusi. Oh da. Digi ima dva sina. Rekla mi je da te pozdravim. Nisi imalaprilike upoznati njenog brata, Tarnega, je li tako? Njegova družica ima troje

mališana. Znaš da su podigli novo prebivalište od zemlje u blizini. Digi i Tarnegsu sada vođe. Tuli je sretna što skoro svakodnevno može viđati unuke. Uzela je još jednog muškarca. Brzek kaže da je ona previše žena za samo jednogmuškarca.

– Poznam li ga? – upita Ejla.Danug se osmjehnuo. – Znaš ga. To je Vimez.– Vimez! Misliš na muškarca Ranekovog ognjišta, obrađivača kremena

kome se Džondalar toliko divi? – upita Ejla.– Da, na tog Vimeza mislim. Sve nas je iznenadio,čak i Tuli. Mamut je

otišao na drugi svijet. Imamo novog, ali teško je naviknuti se da imaš nekogdrugog u Trećem Ognjištu.



– Žao mi je što točujem. Voljela sam tog starca. Obučavala sam se za OnuKoja Služi Majci, ali je zapravo s njim sve započelo. Moja obuka treba ubrzozavršiti – rekla je. Nije željela govoriti o tome dok ne porazgovara saZelandonom.

– To mi je i Džondalar rekao. Oduvijek sam mislio daćeš služiti Majci.Mamut te nikada ne bi usvojio da i on to nije mislio. Neko vrijeme je LavljeLogorište mislilo daćeš biti njihov Mamut, nakon što starac napusti ovaj svijet.Ejla, možeš ovdje biti i zelandona, ali ti si i dalje Mamutovka, još si pripadnicaLavljeg Logorišta.

– Drago mi je što točujem. Bez obzira na to kojaću imena ili veze steći ubudućnosti, u srcuću uvijek biti Ejla od Mamutovaca – rekla je.

– Nema sumnje da si stekla nekoliko imena i na svom Putovanju ostavila zasobom trag od priča – reče Danug. – Nisam slušao o tebi samo od S’Armunaja,već i od ljudi koji te nikada nisu sreli. U tim pričama ti si i vješta iscjeliteljica iupravljaš nevjerojatnim duhovnim silama,čak si i utjelovljenje Velike MajkeZemlje osobno, živa Muta... pretpostavljam da ovdje Mutu nazivaju Doni... koja je došla pomoći svom narodu. Džondalar je njezin svjetlokosi i zgodanmuškarac... kao što ovdje kažu: ‘Njen blijedi blistavi ljubavnik.’Čak je i Vukpostao inkarnacija Vuka Zvijezde. U nekim pričama je osvetoljubiva zvijer, a unekima divno stvorenje koje se brine o malenoj djeci. Spominju se i konji. Onisu životinje začuđenje kojima je Veliki Duh Konja dopustio da te slušaju. U jednoj od priča koju prepričava Aldanorov narod tvrdi se da konji mogu letjeti, ida su vratili tebe i Džondalara na drugi svijet gdje je vaš dom. Počeo sam se

pitati je li moguće da sve te priče govore o istim ljudima, ali poslije razgovora sDžondalarom, jasno mi je da ste oboje doživjeli neke zanimljive pustolovine.– Ljudi vole pretjerivati kako bi priče koje smišljaju bile zanimljivije –

rekla je Ejla. – Kada ljudi o kojima se stvaraju priče odu, nema više tko dokazatida nisu točne. Mi smo se jednostavno vratili ovamo, jer je ovdje Džondalarovdom. Sigurna sam da ste i vi doživjeli dosta pustolovina.

– Ali mi nismo putovali s dvačarobna konja i vukom.– Danug, dobro znaš da nema ničeg čarobnog kod tih životinja. Gledao si

Džondalara kako trenira Trkača i nazočio si kada sam donijela Vuka uobitavalište kao sasvim malo štene. On je običan vuk koji se navikao na ljude, jer je odrastao među njima.

– To me podsjetilo... gdje je ta životinja? Pitam se sjeća li me se još.– Čim smo stigli, otrčao je potražiti Džonejlu – odgovori Ejla. – Ona je sa

svojim vršnjakinjama. Rade nešto za Zelandone. Još nisam vidjela Džondalara.Je li ti govorio da namjerava ići u lov?

– Meni nije, no nas trojica nismo ovdje provodili mnogo vremena. Mi smostranci iz daleka, ali kako nas je Džondalar predstavio kao tvoje rođake, ljudi su

nas tako i primili. Svi želečuti naše pri

če i raspituju se o našem narodu. Svutrojicu su pozvali da sudjelujemo u Prvim Obredima.Čak i mene, ovolikog,



mada su me pitali imam li iskustva s tako mladim ženama. Nekoliko doni-žename ječak i testiralo. – Golemi mladić se oduševljeno nacerio.

– U početku nam je Džondalar prevodio, ali smo mi usput učili zelandonskii sada se već prilično dobro sami snalazimo. Ljudi su prema nama divni i stalnonam žele nešto dati, a ti dobro znaš koliko je teško nositi mnogo stvari kada sina Putovanju. Samo da znaš, donio sam nešto što si ostavila. Dao samDžondalaru. Sjećaš li se komada slonovače koji ti je Talut dao prije polaska?Onog s orijentirima koji su vam trebali pomoći na početku vašeg Putovanja?

– Da. Morali smo ga ostaviti, jer za njega nije bilo mjesta.– Laduni mi ga je dao da ti ga donesem.– To ga je sigurno usrećilo. Jedino je to želio zadržati kao podsjetnik na

boravak u Lavljem Logorištu.– Razumijem. S’Armunaji su mi dali nešto štoću ja sasvim sigurno

zadržati. Pokazatću ti. – Izvadio je figuricu mamuta napravljenu od nekog vrlotvrdog i neobičnog materijala. – Ne znam kakav je ovo kamen. Aldanor kaže daga oni proizvode, ali nisam siguran da bih mu to trebao vjerovati.

– Oni zaista rade kamen. Uzmu blatnu glinu, oblikuju je, i peku u vrlo jakojvatri, u posebnim zatvorenim pećima u zemlji, sve dok se ne pretvori u kamen.Gledala sam S’Armunu iz logorišta Tri sestre kako to radi. Taj kamen je njenizum. – Ejla je zašutjela i zagledala se u daljinu, kao da prebire po sjećanju. Nijebila zla, ali ju je Ataroa u to vrijeme pogrešno savjetovala. – S’Armunaji suzanimljiv narod.

– Džondalar mi je ispričao što vam se tamo dogodilo. Aldanor je iz drugogLogorišta. Prenoćili smo u Tri sestre. Bilo mi ječudno što ima toliko žena, ali

bile su vrlo gostoljubive. Poslije razgovora s Džondalarom, shvatio sam damožda ne bih stigao ovako daleko da vi niste već ranije prošli tim putom.Podilazi me jezačim se toga sjetim – reče Danug.

Netko je povukao u stranu kožu na ulazu. Danug i Ejla podigoše poglede iugledaše Dalanara kako viri unutra. – Mladiću, da sam znao da je želiš zadržatiza sebe, dobro bih razmislio hoću li te povesti na ovaj ljetni sabor – strogo jerekao, pa se osmjehnuo. – Ali ne mogu reći da te krivim, znam da je nisi dugo

vidio, ali još mnogi žele razgovarati s ovom mladom ženom.– Dalanare! – uskliknula je Ejla i izašla iz malog šatora kako bi ga zagrlila.Ostario je, ali je i dalje bio sličan Džondalaru i ona se raznježila kad ga jeugledala. – Jesu li Danug i ostala dvojica došli s tobom? Kako su te pronašli?

– Sasvim slučajno... ili je tako moralo biti... ovisi o tome koga pitaš.Nekoliko nas smo otišli u lov. Pokraj rijeke, nedaleko od našeg boravišta, nalazise livada koja je vrlo privlačna stadima koja ovuda prolaze. Vidjeli su nas i jasno pokazali kako nam se žele pridružiti. Bili smo jako sretni štoće nam trizdrava mladića pomoći. I prije susreta s njima razmišljao sam da, ako lov bude

izuzetno uspješan, ove godine dođemo na Sabor Zelandonaca, jer je trebalo diomesa ostaviti za sljedeću zimu, a dio ponijeti sa sobom. Njihova pomoć nam jemnogo značila. Izbrojili smo šest ubijenih bizona. Tek uvečer se ovaj mladić



počeo raspitivati o tebi i Džondalaru, i o tome kako da pronađe Zelandonce –reče Dalanar, pokazujući na golemog crvenokosog muškarca koji je upravoizlazio iz šatora.

– Jezik je predstavljao mali problem. Danug je zna samo reći ‘Džondalar izDevete Špilje Zelandonaca’. Pokušao sam mu objasniti da je Džondalar sinmojeg ognjišta, ali nisam uspio – nastavio je starijičovjek. – A onda se Ekozarvratio iz rudnika kremena, i Danug je počeo s njim razgovarati pomoću znakova.Iznenadio se što Ekozar zna jezik znakova, ali se Ekozar mnogo više iznenadiošto se Danug i Druvez mogu s njim sporazumjeti pomoću znakova. Kada ga jeEkozar pitao gdje je naučio jezik znakova, ispričao nam je za brata, dječakakojeg je njegova majka usvojila, i koji je umro. Rekao nam je da si ih svenaučila jezik znakova kako bi taj dječak mogao da razgovarati i kako bi ga onimogli razumjeti.

– U početku smo tako komunicirali. Danug i Drevez razgovarali su sEkozarom pomoću znakova, a on je prevodio. Tada sam rekao Danugu da idemona Ljetni sabor Zelandonaca i daćemo ih povesti. Slučajno se poklopilo da jesljedećeg dana stigao Vilamar sa svojom družinom. On sjajno komunicira sljudimačak i kada ne zna njihov jezik.

– I Vilamar je ovdje? – upitala je Ejla.– Da, ovdje sam.Ejla se okrenula i oduševila ugledavši starog Glavnog Trgovca. Zagrlili su

jedno drugo s puno topline i ljubavi. – I ti si došao s Lanzadoncima?– Ne, nismo došli s njima – odgovori Vilamar. – Prije završetka obilaska

morali smo svratiti na još nekoliko mjesta. Stigli smo ovamo prije nekolikodana. Upravo sam se spremao krenuti u Devetu Špilju.

– Mi smo ove godine poranili – reče Dalanar. – Pretpostavio sam gdjećeDeveta podići logorište, pa smo se smjestili u blizini.

– Ja sam jedan od onih koji su vidjeli Devetu Špilju kako se približava –rekao je Danug. – Kada sam u daljini ugledao konje, znao sam da je to tvojnarod, Ejla. Bio sam jako razočaran što nisi došla s njima, premda mi je bilodrago što vidim Džondalara. On barem govori jezik Mamutovaca. Odmah sam

znao da je Džonejla tvoja kći,

čim sam je vidio na le

đima onog sivog konja. Danisi došla, vratio bih se s Devetom Špiljom da te iznenadim, ali si ti uspjela

iznenaditi nas – reče Danug.– Ti si iznenađenje, i to ugodno. No bez obzira na moj dolazak, posjeti

Devetu Špilju – reče Ejla, pa se okrene prema Dalanaru. – Drago mi je što siodlučio doći s Lanzadoncima. Je li Džerika s tobom? Martonaće biti strašnorazočarana ako vas sve vidjeti.

– Strašno mi je bilo žao kada samčuo da neće doći. I Džerika se bašradovala štoće je vidjeti. Postale su tako dobre prijateljice. Kako je Martona?

– Nije baš dobro – odgovori Ejla. – Žali se na zglobove, ali nije samo to.Osjeća bol u prsima i teško diše kada se previše napreže. Od početka sam



planirala doći na saborčim budem mogla, ali bilo mi je teško nju ostaviti. Madase već osjećala mnogo bolje kada sam krenula.

– Zaista misliš da joj je bolje? – upitao je Vilamar i ozbiljno se zagledao unju.

– Rekla je kako bi možda i došla da se ovako dobro osjećala kada je DevetaŠpilja krenula, ali mislim da ne bi mogla pješice stići ovamo.

– Mogao ju je netko nositi – rekao je Dalanar. – Ja sam nosio Hočamana naramenima sve do Velikih Voda Zapada, i to dva puta prije nego je umro. –Dalanar se okrenu prema Danugu. – Hočaman je bio muškarac Džerikine majke.Doputovali sučak s Beskrajnih Mora Istoka. Njegove suze su se pomiješale sasolju Velikih Voda Zapada, ali to su bile suze radosnice. Najveća želja mu jebila stići do kraja kopna, dalje od bilo koga drugog. Nisamčuo da je itko dospiodalje od njega.

– Znamo tu priču, Dalanare. Htjeli smo je donijeti ovamo – reče Ejla – alinije htjela da je Džondalar nosi na ramenima. Vjerojatno je mislila da to ne bibilo dostojanstveno. Nije pristala ni jahati Njisku. Ponudila sam joj, ali nijehtjela. Voli konje, ali ju je jahanje oduvijek plašilo. – Pitam se... misliš li da bipristala da se vozi na motkama za vuču, Vilamare?

– Kad smo već kod toga, nekoliko ljudi je može donijeti na nosilima –predložio je Dalanar. –Četvorica, po jedan na svakom kraju, donijeli bi je bezmuke. Ona nije teška. Usput bi se mogli smjenjivati.

– Mogla bi sjediti, i ne bi morala gledati unatrag. U iskušenju sam rećiDžondalaru da se vrati po nju, ali nisam ga još vidjela. Je li je bio s tobom,Dalanare? – upitala je Ejla.

– Nisam ga vidio cijeli dan. Tko zna gdje je. Dobro znaš kako je naovakvim saborima – reče Dalanar. –Čak ni Bokovana nisam vidio cijeli dan.

– Bokovana? Džoplaja i Ekozar su ovdje? Zar Ekozar nije rekao da senikada neće vratiti ovamo poslije prašine koja se podigla oko njegovogzdruživanja sa Džoplajom – upita Ejla.

– Morali smo ga dugo nagovarati. Džerika i ja smo smatrali da bi trebaodoći radi Bokovana. Jednog danaće i on morati potražiti družicu, a Lanzadonaca

još nema dovoljno. Sva djeca rastu kao braća i sestre, i sama znaš kako je tokada djeca odrastu zajedno. Obično ne razmišljaju jedni o drugima kao opotencijalnom paru. Rekao sam Ekozaru da se njihovom združivanju usprotivilosvega njih nekoliko, ali ga nisam uvjerio. Odlučio je poći tek kada su došli ovajkrupni Mamutovac, njegov rođak i njihov prijatelj. Oni su najzaslužniji za to.

– Što su učinili?– U tome i je stvar. Nisu učinili baš ništa. Znaš da se ljudi uvijek neugodno

osjećaju u Ekozarovom društvu kad ga prvi put vide... tebi nije bilo neugodno,ali ti si izuzetak – reče Dalanar. – Mislim da si mu baš zbog toga oduvijek biladraga. Ni Danugu nije bilo neugodno, jednostavno je počeo razgovarati s njimpomoću znakova. Ni mladi S’Armunaji nije imao ništa protiv Ekozara. Oni očito



ne osjećaju, kao neki Zelandonci, toliki otpor prema onima koji su pomiješanihduhova.

– To je točno – složila se Ejla. – Kod njih mnogočešće dolazi do miješanja,i lakše prihvaćaju takve ljude, mada ih ni oni ne prihvaćaju potpuno, pogotovokada netko toliko sliči pripadnicima Plemena kao Ekozar. On bi moždačak itamo imao problema.

– Ne s Aldanorom. Sva trojica mladića prihvatila su ga bez problema. Nisuod njega pravili izuzetak, ponašali su se prema njemu kao prema svakomdrugom mladiću. To je Ekozara natjeralo da shvati da ga neće baš svi mrziti, nitiimati nešto protiv njega. Mogao bi steći prijatelje, isto kao i Bokovan. Onajmladi par koji se združio u isto vrijeme kada i vi, Džondekam i Levela, oni sutakoreći usvojili Bokovana. Stalno je kod njih, igra se s njihovim mališanima iostalom djecom koja obavezno završe u njihovom logorištu. Ponekad se pitamkako trpe svu tu djecu – rekao je Dalanar.

– Levela je beskrajno strpljiva – reče Ejla. – Mislim da uživa u tome. –Potom se okrenula Danugu. – Poći ćeš s nama do Devete Špilje, zar ne? Nisi mi još ništa rekao o tome što rade ostali iz Lavljeg Logorišta.

– Mislili smo prezimiti s vama. Rado bih prije povratka otišao sve doVelikih Voda Zapada. Uostalom, mislim da nema načina da odvučemo Aldanoraodavde prije proljeća, a moždačak ni tada – reče Danug. osmjehnuvši seprijatelju.

Ejla se upitno zagledala u njega. – Zašto?– Kada ga budeš vidjela u društvu Džondalarove sestre, sveće ti biti jasno.– Folare?– Da, Folare. Potpuno ga je opčinila. Poludio je za njom, i rekao bih da su

osjećaji uzajamni. Ako ništa drugo, ne smeta joj da provodi vrijeme s njim.Dosta vremena. – Iako je Danug govorio jezikom Mamutovaca. Aldanor jerazvukao usta u široki osmijeh. Govorio je sličnim jezikom, i na njihovomzajedničkom Putovanju naučio je dosta mamutovskog, a njezino ime bilo je istona svim jezicima. Ejla je opazila da je Aldanor pocrvenio. Podigla je obrvu iosmjehnula se.

Folara je izrasla u visoku, gracioznu mladu ženu koja je privlačilapozornost gdje god bi se pojavila. Od majke je naslijedila prirodnu eleganciju, aod Vilamara šarm. Džondalarova predviđanja su se ostvarila, Folara je postalaprava ljepotica. Njena ljepota nije bila savršena kao Džondalarova u mladosti...mada se još i sada može podičiti njome. Usne su joj bile punije nego što bitrebalo, razmak između očiju malo preširok, svijetlo smeđa kosa bi mogla bitigušća, ali su je te sitne nesavršenostičinile samo još pristupačnijom iprivlačnijom.

Folari nisu nedostajali udvarači, ali niti jedan od njih nije potaknuo njenu

maštu niti ispunio neizražena očekivanja. Folarina nezainteresiranost za izborvlastitog muškarca izluđivala je njezinu majku. Željela je od kćeri doživjetiunučad. Nakon što je provela dosta vremena s Martonom, Ejla ju je sada mnogo



bolje razumjela, i znala je daće Martoni mnogo značiti Folarino zanimanje zamladog S’Armunaja. Najvažnije pitanje bilo je hoće li Aldanor odlučiti ostati saZelandoncima, iliće Folara otići s njim kod S’Armunaja? Martona mora doćiovamo, pomislila je Ejla.

– Vilamare, jesi li opazio da je Folara zainteresirana za ovog mladogS’Armunaja? upitala je, osmjehujući se posjetitelju koji je mijenjao boje.

– Da,čini mi se da provode dosta vremena zajedno otkada sam ovdje.– Dobro poznaješ Martonu, Vilamare. Znaš da bi željela biti ovdje ako se

Folara ozbiljno zainteresira za nekog mladića, posebno ako bi taj mogao od njezatražiti da pođe s njim njegovoj kući. Sigurna sam da bi, kad bi mogla, došlaovamo.

– U pravu si, Ejla, ali je li dovoljno snažna?– Spomenuo si da biste je mogli donijeti na nosiljci, Dalanare. Što misliš,

koliko bi nekolicini snažnih mladića trebalo da otrče do Devete Špilje i donesuMartonu ovamo?

– Ako su dobri trkači, trebalo bi im nekoliko dana do tamo i dvostrukotoliko da je donesu, plus onoliko dana koliko bi joj trebalo da se spremi. Stvarnomisliš da je dovoljno dobro? – upita Dalanar.

– Martona je bila mnogo bolje kada sam otišla, i ako se ne bude moralanaprezati, mislim daće joj i ovdje biti dobro. Ovdje ima puno ljudi koji jojmogu pomoći, imat će osjećaj da je u Devetoj Špilji. Ona voli konje, voli ihgledati i milovati, i uzevši u obzir okolnosti, mislim da bi pristala i voziti se na

vlaki samo da stigne ovamo, iako mislim da bi joj bilo mnogo udobnije nanosiljci, jer bi mogla razgovarati s ljudima koji je nose. Zamolila bihDžondalara, ali njega nigdje nema. Biste li ti, Dalanar, i možda Džoharan tosredili, Vilamare?

– Svakako, Ejla. Vjerojatno si u pravu. Folarina majka mora biti ovdje, akodjevojka ozbiljno razmišlja o združivanju, i to sa strancem.

– Majko! Majko! Došla si! Konačno si došla – začula je dječ ji glasić. Ejla je bila presretna što ječuje, iako ju je prekinula u razgovoru. Okrenula se iosmjehnula. Oči su joj zasvjetlucale kada je ispružila ruke prema djevojčici koja

joj je trčala u susret. Vuk je sav sretan skakutao pokraj nje. Kćer joj se zaletjelau zagrljaj.– Strašno si mi nedostajala – reče Ejla,čvrsto je zagrlivši, a onda je odvoji

od sebe kako bi je pogledala i ponovno je zagrli. – Ne mogu povjerovati kolikosi porasla, Džonejla! – rekla je kada ju je spustila.

Zelandona je dopratila dijete. Stigla je malo poslije nje, jer nije trčala.Toplo se osmjehnula Ejli dok je prilazila. Nakon što su se zagrlile i pozdravile,upitala ju je – Završila si promatranje?

– Jesam, i drago mi je zbog toga. Bilo je vrlo uzbudljivo vidjeti kako seSunce zaustavlja i kreće natrag, i bilježiti njegovo putovanje. Jedino mi je bilokrivo što nije bilo nikog tko se razumije u to, nikoga s kim bih mogla podijelitiradost. Stalno sam mislila na tebe – rekla je Ejla.



Zelandona se zagledala u mladu ženu. Nešto se promijenilo. Ejla sepromijenila. Pokušavala je otkriti zašto se promijenila. Oslabila je, a nije bilabolesna? Trbuh bi se već trebao vidjeti, a njen je struk tanji nego prije trudnoće,a grudi manje. Oh, Doni, pomisli ona. Više nije trudna! Sigurno je pobacila.

Međutim, postojalo je još nešto. Bila je nekako sigurnija, prihvaćala jetragediju, djelovala je samouvjerenije. Znala je tko je... znala je da je zelandona!U međuvremenu je ‘pozvana’! Mora da je tada izgubila dijete.

– Moratćemo porazgovarati, zar ne, Ejla – reče Zelandona Koja Je Prva,naglasivši njeno ime. Mogli su je i dalje zvati Ejla, ali ona više nije bila Ejla.

– Da – odgovorila je mlada žena. Ništa više nije morala reći. Znala je da jeOna Koja Je Prva Među Onima Koji Služe Majku sve razumjela.

– I to uskoro.– Da, trebalo bi.

– Žao mi je, Ejla. Znam da si željela to dijete – tiho je rekla.Prije nego što je Ejla stigla odgovoriti, okružile su ih pridošlice.

Gotovo svi bliski prijatelji i rođaci došli su u logorište kako bi jepozdravili. Izgleda da su svi bili tu osim Džondalara i da nitko od nazočnih nezna gdje je on. Kada je netko želio napustiti logorište sabora sam ili u društvu još jedne ili dvije osobe, uvijek bi nekoga obavijestio o tome. Ejla bi se već odavno zabrinula da nije primijetila da se ostali nimalo ne uzbuđuju zbogDžondalarovog izbivanja. Većina je ostala da nešto pojede. Međusobno suprepričavali razne događaje, razgovarali o onima koji su se združili ili dobilidijete, o onima koji očekuju dijete ili su odlučili razvezatičvor, o onima koji suuzeli još jednog muškarca ili družicu. Bilo je to prijateljsko ogovaranje.

Poslijepodne su se ljudi počeli razilaziti. Ejla je razmjestila vreću zaspavanje i ostale stvari koje je donijela. Bilo joj je drago što je ranije odvelakonje na ograđenu livadu. Ograda je sprečavala ljude da im priđu, a ne konje dapobjegnu. Konji na livadi su pod normalnim okolnostima predstavljali lak ulov.Iako su svi znali za konje koje je Deveta Špilja dovela sa sobom, spomenutulivadu su ipak dodatno ogradili kako bi svima stavili do znanja da to nisu običnikonji. Džondalar i Džonejla su ihčesto vodili do travnatih stepa da se istrče ilida jednostavno pasu, ali uvijek kada nisu bili u oboru, znala je da je netko snjima.

Džonejla se vratila sa Zelandonom i Vukom u nastambu zelandona kako bizavršile pripreme za planiranu posebnu večer. Ejla je odlučila dobro istimaritiNjisku poslije ovog putovanja po suncu i prašini, pa je otišla je do livade nakojoj su bili konji. Ponijela je meke komade kože ičetku. Očetkala je i Trkača iSivku da se ne bi osjetili zapostavljeni i da bi došla u prigodu da ih maločeška.

Pogledala je mali potok koji je tekao duž ruba travnate udoline prije negose ulijevao u Rijeku i sjetila se posljednjeg puta kada se Sabor ovdje održavao.Koliko se sjećala, malo uzvodno nalazilo se proširenje dovoljno veliko zaplivanje. Nije mnogo ljudi znalo za to, jer je bila predaleko od logorišta Sabora



da bi ga masovno koristili. Tada još nije dobro poznavala svoj usvojeni narod, iona i Džondalar običavali su otići do tog mjesta kada su željeli pobjeći od gužvei provesti neko vrijeme sami.

Plivanje bi joj baš godilo, pomislila je, a rijeka je blatna od takočestogkorištenja. Zaputila se uzvodno prema okuci malog potoka, gdje se širio domalene plaže posute kamenčićima. Dok je razmišljala o Džondalaru i onome štosu nekada radili pokraj tog potoka, stalno se osmjehivala. Razmišljala je o njemui o tome kako je u stanju natjerati je da se osjeća. Osjetila je kako joj tijelo odsame pomisli na njegov dodir postaje sve toplije,čak se i ovlažila između nogu.Baš bi bilo zabavno da pokušaju napraviti još jedno dijete.

Dok se približavala mjestu za kupanje, najprije je začula pljuskanje vode, aonda i glasove, i malo je nedostajalo da se vrati. Izgleda da je još netko pronašaoto mjesto, pomislila je. Ne bih željela prekinuti neki par koji želi biti sam. Alimožda tu nije par, možda je neko društvo došlo na plivanje. Dok se približavala,začula je ženski glas, a onda i muški. Nije mogla prepoznati riječi, ali ju je neštou vezi tog glasa mučilo.

Kretala se tiho, kao da vreba životinju koju namjerava pogoditi kamenomiz praćke. Par je nastavio razgovor, a onda se razlijegao grleni smijeh. Poznavala je taj smijeh koji je bio prava rijetkost i koji u posljednje vrijeme niječestočula.Zatim je začula ženski glas i prepoznala ga. U dnu utrobe osjetila je nekakvočudno propadanje, kada je pogledala kroz grmlje koje je obrubilo malu plažu.



32

Džondalar i Marona upravo su izlazili iz vode kad je Ejla provirila kroz

grmlje. Osjetila je ubod tuge dok je gledala Maronu kako se okreće premaDžondalaru, obavija ruke oko njega i pritišće svoje golo tijelo uz njegovo,podiže se na prste da ga poljubi. Džondalar je sagnuo glavu u susret njenimusnama. Zanijemjela je od užasa, gledala je kako njegove ruke počinju milovatinjeno tijelo. Koliko li je puta osjetila njegove iskusne ruke?

Ejla je imala želju pobjeći, ali nije se mogla ni pomaknuti. Napravili sunekoliko koraka prema mekoj koži raširenoj po travi ispred nje. Primijetila je danije uzbuđen. Međutim, nitko ga nije vidio od kada je stigla, cijeli dan ga nijebilo, pa su sigurno kožni prostirač iskoristili bar jedanput. Marona se ponovno

priljubila uz njega, strastveno i gladno ga poljubila, a onda se polako spustilaispred njega. Lijeno i znalački se nasmijala i uzela u usta njegovu mlitavumuškost dok ju je Džondalar odozgo promatrao.

Po zadovoljnom izrazu njegovog lica Ejla je shvatila da se polakouzbuđuje. Nikad mu nije vidjela lice kada mu je ona to radila, izgleda li tako ikada je s njom? Dok se Marona ritmički micala naprijed-natrag, nabrekli organ ju je gurao sve dalje od njega. Ejla je mislila daće svisnuti što ga vidi s njom.Teško je disala. želudac joj se zgrčio od boli, u glavi joj je tutnjalo. Prvi put jeiskusila tako nešto. Je li to bila ljubomora? Je li se Džondalar tako osjećao kada

sam odlazila u Ranekov krevet, pomisli ona? Zašto mi nije rekao kako seosjeća? Ja to tada nisam znala, sada prvi put osjećam ljubomoru. Samo mi jerekao kako je moje pravo odabrati koga želim.

To znači da i on ima pravo biti s Maronom!Oči joj se ispuniše suzama, nije to više mogla podnijeti, morala je otići.

Okrenula se i naslijepo potrčala kroz šumarak, ali se saplela o neki korijen ipala.

– Tko je tamo? Što se događa? – začula je Džondalarov glas. Posrćući jeustala i ponovno potrčala u trenutku kada je Džondalar razgrnuo grmlje. – Ejla?Ejla! – Dvaput je zaprepašteno ponovio. – Što tražiš ovdje?

Okrenula se premačovjeku koji je pošao za njom. – Nisam htjela smetati –rekla je, pokušavajući se pribrati. – Tvoje je pravo biti s kim hoćeš, Džondalare.Čak i s Maronom.

Marona se progurala kroz grmlje i stala pokraj Džondalara, priljubivši se uznjega. – Tako je, Ejla – rekla je i veselo se nasmijala. – Može biti s kim želi. Štomuškarac može kada družica nema vremena za njega?Često smo se spajali, i nesamo ovog ljeta. Što misliš zašto sam se vratila u Devetu Špilju? Nije želio da tikažem, ali kako si sve otkrila, možeš saznati i cijelu priču. – Ponovno senasmijala, i zlurado frknula. – Možda si ga ukrala od mene, Ejla, ali nisi ga bilau stanju zadržati.



– Nisam ga ukrala od tebe, Marona. Nisam ni znala da postojiš dok nisamstigla ovamo. Džondalar je izabrao mene zato što je to želio. Sada može izabratitebe, ako želi, ali reci mi, voliš li ga stvarno? Ili samo pokušavaš izazvatinevolje? – upita Ejla, okrene se i žurno udalji s onoliko dostojanstva koliko jemogla prikupiti.

Džondalar otrese ženu koja se objesila o njega i u nekoliko koraka sustigneEjlu.– Ejla, molim te pričekaj! Dopusti mi da ti objasnim!– Što se tu ima objašnjavati? Marona je u pravu. Što sam drugo mogla

očekivati? Prekinula sam te u sred posla, Džondalare. Vrati se i dovrši – rečeona i ponovno krene. – Sigurna sam daće Marona biti u stanju uzbuditi teponovo. Malo prije joj je dobro išlo.

– Ne želim Maronu, ako mogu imati tebe, Ejla – reče Džondalar, uplašivšise da bi je mogao izgubiti.

Marona ga je iznenađeno pogledala. Shvatila je da mu ništa ne znači.Nikada mu ništa nije značila. Stavila mu se na raspolaganje, a njemu jeodgovaralo da ima nekoga tkoće zadovoljavati njegove potrebe. Marona ih jeoboje ljutito ošinula pogledom, ali Džondalar to nije opazio. U sredotočio se naEjlu. Sada mu je bilo žao što je popustio Maroninim pozivima i što ju jeiskorištavao onako usput. Toliko je bio usredotočen na Ejlu i pokušavao naćiriječi kojima bi joj objasnio kako se osjećao, dačak nije ni opazio kako je ženasa kojom je bio prije samo nekoliko trenutaka s odjećom u naruč ju protutnjilapokraj njega. Ali zato Ejla jest.

Kad se vratio od Dalanara. Džondalar je uvijek sam birao žene, ali nijednunije volio. Ništa nije moglo dostići žar njegove prve ljubavi, i sjećanja na tesveprožimajuće osjećaje samo su se pojačala poslije strašnog skandala i sramotekojima su i Zolena i on bili izloženi. Bila je njegova doni-žena, ona ga je naučilakako se muškarac treba ponašati prema ženi, ali nije se trebao zaljubiti u nju.Ona to nije smjela dopustiti.

Bio je uvjeren da nikada više neće voljeti neku ženu. Na kraju je došao dozaključka da ga Majka kažnjava zbog mladenačke pustopašnosti i da mu nikadaviše neće dopustiti da voli. A onda se pojavila Ejla. Morao je putovati duže odgodinu dana i otići na daleko i nepoznato mjesto da bi je pronašao. Volio je Ejluviše od života. To je bilo jače od njega. Nema toga što ne bi učinio za nju, nematog mjesta na koje ne bi otišao za nju, dao bi život za nju. Jedina osoba premakojoj je još osjećao tako jaku ljubav, mada drukčiju, bila je Džonejla.

– Trebao bi biti zahvalan Džondalare što je ona tu da zadovolji tvojepotrebe – reče povrijeđena Ejla, trudeći se prikriti bol. – Od sadaću biti zauzetaviše nego ikad. Bila sam pozvana. Od sadaću Nju slušati. Bitću dijete VelikeMajke Zemlje. Ja sam zelandona.

– Bila si pozvana? Kada, Ejla? – U glasu mu se osjećala silna zabrinutost.Imao je prilike vidjeti Zelandone koje su se vratile s prvog poziva, ali je vidio i



neke od onih koji se nisu vratili, kada bi ih kasnije pronašli. – Trebao sam bititamo, mogao sam ti pomoći.

– Nisi, Džondalare. Nisi mi mogao pomoći. Nitko ne može pomoći. Točovjek mora učiniti sam. Preživjela sam, i Majka mi je dala veliki Dar, alimorala sam joj nešto žrtvovati. Ona je željela naše dijete, Džondalare – rekla jeEjla s onoliko dostojanstva s koliko je mogla.

– Našu dijete? Kakvo dijete? Džonejla je bila sa mnom.– Dijete koja je začeto kada sam se one noći ranije vratila sa stijene.

Pretpostavljam da bih se trebala smatrati sretnom što te noći nisi bio s Maronom, jer inače ne bih imala dijete koje bih mogla žrtvovati – rekla je ogorčeno išupljim glasom.

– Bila si trudna kada si pozvana? Oh, Velika Majko! – Uhvatila ga jepanika, nije želio da sada ode od njega. Što je mogao reći pa da je zadrži, danastavi govoriti.

– Ejla, znam da misliš da novi život tako nastaje, ali ne možeš biti sigurna.– Mogu, Džondalare. Velika Majka mi je rekla. To je Dar koji sam dobila u

zamjenu za život mojeg djeteta. – Izgovorila je to sa takvom sigurnošću i bolom,da nije bilo mjesta sumnji. – Pomislila sam da bismo mogli pokušati začetidrugo, ali koliko vidim, nemaš vremena za mene. – Stajao je užasnut dok se onaudaljavala.

– Oh Doni, Velika Majko, što sam to učinio? – u bolu je povikao. –Natjerao sam je da me prestane voljeti. Zašto nas je morala vidjeti?

Posrćući je krenuo za njom, zaboravivši odjeću. Kada je ubrzala, pao je nakoljena i nastavio je pratiti pogledom. Događa se da pripravnici umru. Što da jeEjla umrla? Jačak nisam ni bio tamo da joj pomognem. Zašto nisam ostao snjom? Trebao sam znati da je skoro spremna, njena obuka je bila pri kraju, aliželio sam doći na Ljetni sabor. Nisam razmišljao o tome što se njoj možedogoditi, mislio sam samo na sebe.

Kad više nije vidio Ejlu, sagnuo se se, zatvorio oči i zario lice u šake, kaoda ne želi vidjeti što je učinio.

– Zašto sam se spajao s Maronom? – glasno je zastenjao. Ejla se ni sa kimnije spajala osim sa mnom, pomislio je, poslije Raneka, od kada smo otišli odMamutovaca.Čak ni na proslavama i festivalima učast Majke, kada gotovo sviizaberu nekog drugog, ona je uvijek birala mene. Ljudi pričaju o tome. Kolikome je samo muškaraca pogledalo sa zavišću, pitajući se kakve joj to Užitkepružam kada nikada ne bira nikog drugog.

– Zašto nas je Ejla morala vidjeti?Nije mi palo na pamet da bi mogla doći danju, mislio sam daće jahati cijeli

dan i stići predvečer. Mislio sam da je sigurno doći ovamo tijekom dana. Nikadanisam želio povrijediti Ejlu. Doživjela je dosta boli. A povrh svega je izgubiladijete. Nisamčak ni znao daće imati još jedno dijete, a onda ga je izgubila.



Je li dijete zaista začeto one noći? Bila je to nevjerojatna noć. Kada me jeprobudila, nisam mogao povjerovati da je pokraj mene u krevetu. Hoće li ikadaviše biti tako? Rekla je da je Majka željela naše dijete. Je li je to bilo naše dijete?U zamjenu za nju Doni joj je dala Dar. Ejla je dobila Dar od Majke? Majka joj jerekla da je to naše dijete, moje i njezino.

– Je li Ejla izgubila moje dijete? – uzvikne Džondalar i njegovo sečeloispuni borama.Rekla je da želi začeti drugo. Zbog toga me je tražila? Prošli puta kada se

sabor ovdje održavaočesto je dolazila do ovog mjesta za plivanje. Trebao samse toga sjetiti. Nisam trebao dovoditi Maronu ovamo. Posebno ne Maronu. Znaosam kakoće se Ejla osjećati ako sazna za nju, zato sam i natjerao Maronu daobeća da joj to nikada neće reći.

– Zašto nas je morala vidjeti? – preklinjući je upitao praznu šumu. – Zar mi je postalo normalno da ona nikada ne bira nikog drugog, da sam zaboravio kako je meni bilo? – Sjetio se gorčine, boli i očaja koji je osjetio kada je odabralaRaneka. Znam kako se osjećala kada me je vidjela s Maronom, pomislio je. Istokao što sam se ja osjećao kada je pristala otići s Ranekom na njegov ležaj, aliona to tada nije znala. Mislila je da treba poći s njim. Kako bih se osjećao dasada izabere nekog drugog? Pokušao sam je tada otjerati, jer sam bio strašnopovrijeđen, ali me je ona i dalje voljela. Napravila mi je tuniku za Združivanje,iako je bila obećana Raneku. Džondalara je ubijala i sama pomisao da bi jemogao izgubiti, kao i onda kada je mislio daće mu je preoteti. Samo što jeovoga puta bilo gore. Ovoga puta je on povrijedio nju.

Ejla je trčala naslijepo, suze su joj zamaglile vid, ali nisu mogle ispratinjezin jad. U Devetoj Špilji je razmišljala o Džondalaru, sanjala o njemu noću,žudjela za njim dolazeći ovamo i požurivala samu sebe kako bi što prije bila snjim. Nije se mogla vratili u logorište i pogledati u oči svim tim ljudima. Morala je biti sama. Zastala je kod obora za konje i izvela Njisku, prebacila joj kožu za jahanje preko leđa i uzjahala. Potjerala ju je prema otvorenoj ravnici prekrivenojtravom. Njiska se još nije bila odmorila od puta, ali joj je udovoljila i krenulagalopom preko ravnice. Ejla nije mogla izbaciti iz glave sliku Marone iDžondalara, nije mogla razmišljati ni očemu drugom, i ubrzo je zaboravilaupravljati konjem, samo je jahala. Kobila je usporilačim je osjetila da joj je ženaprestala izdavati naredbe i krenula je sporim korakom natrag prema logorištu, svremena na vrijeme zastajala i pasla. Već se počelo smrkavati kada su stigle domjesta gdje se održavao sabor. Postajalo je sve hladnije, ali Ejla ništa od toganije osjećala, osim ledene obamrlosti duboko unutra. Kobila je osjetila da je Ejlaponovno preuzela nadzor nad njom tek kada su stigle do gaja gdje su bili konji iugledale neke ljude.

– Ejla, ljudi se pitaju gdje si – reče Proleva.– I Džonejla te tražila, ali je poslije jela otišla kod Levele igrati se s

Bokovanom.



– Jahala sam – reče Ejla.– Džondalar se konačno pojavio – reče Džoharan. – Doteturao se u

logorište prije izvjesnog vremena. Rekao sam mu da ga tražiš, ali je onpromumljao nešto nesuvislo.

Pogled joj je bio staklast kad je ušla u logorište. Prošla je pokraj Zelandonekao da ne postoji.

Žena ju je oštro odmjerila. Znala je da nešto nije u redu.– Ejla, uopće te ne viđamo od kada si stigla – reče doniera, iznenađena što

ju je morala prva osloviti.– Pretpostavljam da je tako – reče Ejla.Zelandoni je bilo sasvim jasno da su Ejline misli negdje drugdje.

Džondalarovo nesuvislo mumljanje je shvatila, iako nije razumjela riječi.Njegovi postupci bili su sasvim jasni. Vidjela je i Maronu kako sva raščupana

izlazi iz šumarka, ali ne stazom koju je koristila većina pripadnika Devete Špilje.Došla je u logorište iz drugog smjera, otišla ravno u šator koji je dijelila s

rođakinjom i počela se pakirati. Prolevi je rekla da su je neki prijatelji iz PeteŠpilje pozvali k sebi.

Zelandona je znala za Džondalarevo ljubakanje s Maronom. U početku jemislila da u tome nema nikakve štete. Znala je što osjeća prema Ejli i mislila jeda će Marona biti samo prolazna avantura, netko tkoće mu se naći na usluzi uvrijeme kada Ejla izbiva zbog drugih obveza. Međutim, nije računala daćeMarona po svaku cijenu željeti Džondalara kako bi se osvetila Ejli, niti na njenu

sposobnost da mu se nametne. Oduvijek su fizički jako privla

čili jedno drugo. Iu prošlosti je fizička privlačnost sačinjavala okosnicu njihove veze. Zelandona

je slutila da je to jedino što im je zajedničko. Doniera je pretpostavljala da seEjla nije potpuno oporavila od iskušenja u špilji.Čak i da iz njenih očiju nijepročitala što se dogodilo, odali bi je gubitak težine i tamni podočnjaci.Zelandona je vidjela previše pripravnica koje su izašle iz špilje ili se vratilenakon lutanja stepom, koje nisu znali koliko je iskušenje koje su preživjelizapravo bilo opasno. I ona je jedva preživjela poziv. Kako je Ejla istodobnoizgubila i dijete, vjerojatnoće patiti i od melankolije od koje pati većina ženaposlije porođaja, a koja ječesto mnogo gora poslije pobačaja.

Međutim, Ona Koja Je Prva opazila je u njenim očima još nešto osimpatnje koju je Ejla iskusila u špilji. Vidjela je bol, strašnu ljubomoru sa svimpropratnim osjećajima poput izdaje, bijesa, sumnje i straha. Previše ga je voljela,a njega uopće nije teško previše voljeti, sjetila se žena koja je nekada bilapoznata kao Zolena. Prva sečesto tijekom proteklih godina pitala kako ženakoja toliko voli nekog muškarca može biti i zelandona, ali Ejlin talent bio jenevjerojatan. Usprkos njenoj ljubavi prema tom muškarcu, taj se talent nijemogao zanemariti. Ako ništa drugo, njegovi osjećaji prema njoj sada su bili još jači.

Ali ma koliko on nju volio, Džondalar je bio muškarac snažnih poriva kojenijemogao obuzdati, a i nije morao, jer nisu postojala društvena ograničenja koja



bi mu branila spajanja s drugim ženama, tako da mu je bilo još teže odoljetinekome tko ga je poznavao intimno kao Marona, i koja se itekako trudila da gaohrabri. U početku mu je bilo lakše otići k njoj nego gnjaviti Ejlu kad je bilazauzeta svojim poslom, a onda mu je to prešlo u naviku.

Zelandona je znala da Džondalar nije spomenuo Ejli svoju vezu, a i svikojima je bilo stalo do njih trudili su se sakriti je. Nadali su se da Ejla nećeotkriti što se događa, ali doniera je znala da je to uzaludna nada ako on nastaviviđati Maronu. Bez obzira na to koliko je dobro savladala učenja zelandona inaizgled se uklopila, Ejla se nije rodila među njima. Neke njihove navike njojnisu bile prirodne. Zelandona je gotovo poželjela da je Ljetni sabor završen.Rado bi držala na oku mladu ženu i uvjerila se da je s njom sve u redu. Ali predkraj Ljetnog sabora Ona Koja Je Prva uvijek ima pune ruke posla. Pogledala jemladu ženu i pokušala procijeniti raspon njezinih osjećaja kad je saznala zaDžondalarove susrete s Maronom, i kakveće to imati posljedice.

Na Prolevino navaljivanje, Ejla je prihvatila posudicu s hranom, ali gotovo je nije ni okusila. Samo ju je premještala s jednog na drugi kraj posude. Vratila je hranu, očistila posudu i dala je Prolevi. – Željela bih da se Džonejla vrati, znašli koliko je neće biti? – upitala je Ejla. – Žao mi je što nisam bila ovdje kad jedošla.

– Zašto ne odeš do Levele po nju – predloži Proleva. – Levela bi serazveselila da je dođeš posjetiti. Nisam vidjela kamo je otišao Džondalar. Možda je i on tamo.

– Jako sam umorna – reče Ejla. – Ne bih bila dobro društvo. Idem rano ukrevet. Hoćeš li vidjeti Džonejlu kada dođe?

– Jesi li dobro, Ejla? – upitala je Proleva, ne mogavši povjerovati daće jednostavno otići u krevet. Cijelog dana je pokušavala naći Džondalara, a sadane želi odšetati do Levele i provjeriti je li tamo.

– Dobro sam, samo sam umorna – reče Ejla i zaputi se do jedne od velikihkružnih nastambi oko središnjeg ognjišta.

Zid odčvrstih vertikalnih ploča napravljenih od isprepletenog lišća rogoza,niz koje kiša klizi, bio je pričvršćen za vanjsku stranu motki kružno zabodenih utlo. Unutrašnji zid od ploča ispletenih od spljoštenih stabljika trske bio jepričvršćen s unutrašnje strane motki. Između je ostavljen prazan prostor koji jebio odlična izolacija. Kada je vani toplo unutra je hladnije, a kada unutra gorivatra, toplina se noću zadržava unutar zidova. Krov je bio od debelog sloja trskekoji se spuštao naniže od središnje motke i oslanjao o kružni okvir napravljen odvitkih johinih motki povezanih zajedno. Dim je izlazio kroz rupu u blizinisredišta.

Ova konstrukcija pružala je dosta veliki zatvoreni prostor koji je mogaoostati takav kakav je ili ga se moglo pokretnim unutrašnjim pločama podijelitina manje prostore. Vreće za spavanje bile su raširene preko podmetačanapravljenih od rogozine, visoke trske, lišća rogoza i trava, i raspoređene okosredišnjeg ognjišta. Ejla se djelomično svukla i uvukla u svoju vreću za



spavanje, ali je bila još daleko od toga da zaspi.Čim bi zatvorila oči, ugledala jeDžondalara i Maronu i prebirala je u mislima što bi to sve moglo značiti.

Ejla je znala da Zelandonci ne trpe ljubomoru, niti nije bila svjesna da jeponašanje koje je izaziva još manje prihvatljivo. Ljudi su bili svjesni ljubomore i jako dobro su razumjeli njene uzroke, a što je još važnije, znali su da posljediceljubomorečesto mogu biti pogubne. Međutim, u negostoljubivoj zemlji s dugimi gadnim glečerskim zimama, opstanak je zavisio od međusobne suradnje ipomoći. Društveni običaji nametali su nepisana pravila protiv ponašanja koje bimoglo podkopavati nužnu dobru volju za održavanje jednoglasja irazumijevanja.

U takvim nepovoljnim klimatskim uvjetima, najugroženija su bila djeca.Mnoga su umirala još kao sasvim mala, i dok je zajednica sama po sebi bila vrlovažna za njihovu dobrobit, ipak je briga obitelji smatrana najvažnijom. Iako suse obitelji u početku najčešće sastojale od žene i muškarca, one su mogle bitiproširene na mnogo načina. Ne samo djedovima i bakama, tetama, stričevima irođacima, nego je žena, ako je to svima odgovaralo, mogla izabrati i više od jednog muškarca, a muškarac je mogao izabrati dvije ili više žena, pačak sedogađalo da se udruži i više parova. Jedina zabrana odnosila se na združivanjebliskih rođaka. Braća i sestre se nisu mogli međusobno združivati, kao ni onikoji su bili ‘bliski’ srodnici. Na ostale neprimjerene odnose gledalo se sneodobravanjem, iako nisu bili izričito zabranjeni. U takve odnose spadao je iodnos između mladog muškarca i njegove doni-žene.

Iz vremena nastanka obitelji, potječu i običaji i navike koji potiču njen

opstanak. Ljubomora nije išla na ruku dugoročnim vezama i poduzimane surazne mjere da se ublaži njen štetan učinak. Prolazna privlačnostčesto se moglapotrošiti na društveno prihvaćenim Proslavama učast Majke. Slučajne vezeizvan obiteljičesto su tolerirane, ako su održavane diskretno i s mjerom.

Ako bi sudružnici prestali privlačiti jedno drugog, ili bi ih netko drugi jačeprivlačio, poželjnije je bilo tu osobu uvesti u obitelj nego razoriti obitelj. A kadanije moglo pomoći ništa drugo do presijecanjačvora, uvijek je netko moraoplatiti propisanu kaznu. Nekada je to bila jedna osoba, a ponekad i više njih,kako bi se obeshrabrilo razaranje obitelji, posebno onih s djecom.

Uglavnom su izricane kazne koje su osobu koja je kriva za presijecanječvora još neko vrijeme obvezivale na pomaganje i uzdržavanje obitelji, aponekad je uz to išla i zabrana uspostavljanja nove veze u istom vremenskomrazdoblju. Kazna je mogla biti plaćena i odjednom, a to se uglavnom događalokada bi se jedna ili više osoba željela preseliti. Nisu postojalačvrsto zacrtanapravila. Svaka situacija razmatrana je pojedinačno u okviru opće poznatihobičaja, od strane većeg broja ljudi, obično onih koji nisu imali nikakav interes,ali su bili poznati po svojoj mudrosti, pravednosti i uspješnoj ulozi vođe.

Na primjer, ako je muškarac želio presjeći čvor sa svojom družicom iostaviti obitelj kako bi se združio s nekom drugom ženom, morao je nekovrijeme pričekati, koliko dugo ovisilo je od nekolikočimbenika, a jedan od njihmogla je biti trudnoća te druge žene. U razdobljučekanja, te žene su poticane da



se pridruže obitelji, a ne da budu razlog za raskidanje veze. Ako bi postojalaprevelika antipatija između dvije žene, ona koja bi se trebala pridružiti i one kojabi je trebala prihvatiti, muškarac je mogao raskinuti postojeću vezu, ali se odnjega tražilo da još neko vrijeme pomaže prvobitnu obitelj. Ili bi mogao sveplatiti u uskladištenoj hrani, alatu i priboru, to jest svemučime se može trgovati.

I žena je mogla otići, a ako je imala djecu i živjela u špilji svojegamuškarca, mogla se vratiti u Špilju u kojoj je rođena, ili se preseliti u Špiljunekog drugog muškarca. Ako neko dijete ili sva djeca ostanu s njezinimmuškarcem, ili ako žena napusti bolesnog ili obogaljenog muškarca, onda se i odžene ponekad tražilo da plati kaznu. Ako su živjeli u njezinoj rodnoj Špilji,mogla je od Špilje zatražiti da natjera neželjenog muškarca da ode... u tomslučaju se tražilo od Špilje njegove majke da ga prihvati. Obično bi bio navedenneki razlog, na primjer muškarac je bio okrutan prema njoj ili djeci, ili je biolijen i nije se dobro brinuo o njima, iako to nije morao biti pravi razlog. Možda

joj nije posvećivao dovoljno pažnje, ili je ona željela uhvatiti nekog drugog, ili jednostavno više nije bila zainteresirana za život s njim, ili bilo kojim drugimmuškarcem.

Povremeno bi jedno ili drugo ili oboje jednostavno rekli da više ne želeživjeti zajedno. Špilja je prvenstveno vodila računa o djeci, ali ako su ona bilazbrinuta, ili odrasla, bila je prihvatljiva svaka podjela za koju bi se odlučili. Akonije bilo djece niti drugih otežavajućih okolnosti, kao što je bolest nekogčlanaobitelji,čvor se mogao presjeći... odnos raskinuti... relativno lako. To je moglaučiniti žena, a mogao je i muškarac, i obično bi se sve svelo na simbolično

presijecanječvora na užetu i iseljenje.U svim tim situacijama, ljubomora je mogla unijeti itekakav razdor, i zatose nije tolerirala. Kada se ukazala potreba, Špilja se umiješala. Inače je bioprihvatljiv svaki prikladan sporazum među ljudima, koji neće izazvati problememeđu Špiljama ili utjecati na odnose drugih.

Razumije se, svatko je mogao izbjeći plaćanje kazne tako što bi se jednostavno spakirao i odselio, ali ostale Špilje bi, prije ili kasnije, saznale zavećinu razdvajanja i ne bi oklijevale izvršiti društveni pritisak. On ili ona nisubili otjerani, ali se ne bi osjećali ni dobrodošlima. Takva osoba je morala živjeti

sama ili se odseliti jako daleko kako bi izbjegla kaznu, a većina ljudi ne voli bitisama ili živjeti sa strancima.U slučaju Dalanara, on je bio više nego voljan platiti i veću kaznu od

propisane. Nije imao drugu ženu i još volio Martonu, ali jednostavno nije mogaoviše ostati s njom, jer je jako puno vremena i pozornosti posvećivala potrebamaDevete Špilje. Mijenjao je imovinu kako bi mogao platiti puni iznos kazne i štoprije otići, ali nije se planirao otuđiti. Želio je otići samo zato što je situacija zanjega bila nepodnošljiva, a kada je napokon krenuo, nastavio je ići dok se nijenašao u podnožju planine istočno od Devete Špilje i naišao na rudnik kremena.



Ejla je bila potpuno budna kada su Džonejla i Vuk ušli u šator. Ustala jekako bi kćeri pomogla spremiti se za spavanje. Nakon što je i Vuku posvetilamalo pažnje, otišao je do mjesta gdje su rasprostrte njegove kože. Pozdravila jenekolicinu koji su upravo bili došli u veliku,čvrstu, privremenu građevinupredviđenu da u njoj spava nekoliko ljudi. Osim za spavanje služila je i kao

zaklon od kiše.– Gdje si bila, majko? – upitala je Džonejla. – Nisi bila ovdje kada sam sevratila sa Zelandonom.

– Jahala sam Njisku – objasnila je Ejla. Djevojčici koja je najviše na svijetuvoljela jahati svog konja, to je bilo dovoljno.

– Mogu li i ja sutra s tobom? Dugo nisam jahala Sivku.– Koliko dugo? – upitala ju je Ejla sa osmjehom.– Ovoliko dana. – Džonejla ispruži dva prstića na jednoj ruci i tri na

drugoj. Još nije shvaćala u kakvom odnosu je broj prstiju s brojem dana.Ejla se osmjehnula. – Znaš li riječi za brojenje da mi kažeš koliko je to?Dodirnula joj je svaki prst da joj pomogne.– Jedan, dva,četiri... – počela je Džonejla.– Ne, tri, pa ondačetiri.– Tri,četiri, pet! – završila je Džonejla.– Odlično, Džonejla! – pohvali je Ejla. – Da, možemo sutra zajedno na

jahanje.

Djeca nisu odvajana od starijih i redovno su organizirano učila. U

čila sutako da su uglavnom promatrala i oponašala odrasle. Mala djeca su najveći dio

vremena provodila s odraslom osobom koja ih je voljela. Kada bi izrazila željuda sama istražuju i da nešto pokušaju učiniti, obično su dobivali alat i odrasli biim pokazali kako se on koristi. Ponekad su djeca sama pronalazila alate ipokušavala oponašati nekoga. Ako bi se pokazalo da su naročito spretni ili daimaju veliku želju da nešto nauče, za njih su bile napravljeni alati odgovarajućeveličine. To nisu bile igračke nego malo, potpuno funkcionalno oruđe. Izuzetaksu bile lutke, nije bilo lako napraviti malu potpuno funkcionalnu lutku.Djevojčice i dječaci koji bi to poželjeli, dobivali su još kao vrlo mali replikeljudskih bića različitih veličina i oblika. Uostalom, tek nešto starija braća i sestrečesto su nosila manju djecu, obično pod budnim okom neke odrasle osobe.

Djeca su uvijek uključivana u zajedničke aktivnosti. Na raznim proslavamapoticali su ih na ples i pjevanje, a neka od njih postala su u tome jako dobra. Tudjecu su nastavili poticati. Apstraktne pojmove, kao što su riječi za brojenje,obično su se stjecali usput, kroz pričanje priča, igru i razgovor, mada bipovremeno jedna ili više zelandona odvela skupinu djece pa im objasnila ilipokazala neki određeni pojam ili aktivnost.

– Obično jašem s Džondijem – reče Džonejla. – Može li i on poći s nama?Ejla je trenutak oklijevala. – Ako želi.



– Gdje je Džondi? – upitala je Džonejla, i osvrnula se uokolo kad jeshvatila da ga nema.

– Ne znam – reče Ejla.– Do sada je uvijek bio tu kada sam išla na spavanje. Drago mi je što si ti

tu, majko, ali više volim kada ste oboje tu – reče Džonejla.Ta misao je odzvanjala kroz Ejlin um. I ja, ali on želi biti s Maronom.

Kada se Ejla sljedećeg jutra probudila, trebalo joj je nekoliko trenutaka dashvati gdje se nalazi. Unutrašnjost građevine bila joj je poznata,često je spavalau sličnima. A onda joj je doprlo do svijesti da je na Ljetnom saboru. Pogledala jeprema mjestu gdje je njena kćer obično spavala. Džonejla je već bila otišla.Imala je običaj da se iznenada probudi i istog trena ustane iz kreveta. Ejla seosmjehnula i pogledala vreću za spavanje pokraj svoje na kojoj je trebao spavatiDžondalar. Nije bio tu, i očigledno je izbivao cijele noći. A onda se sve ponovnoobrušilo na nju. Dok je razmišljala gdje bi mogao biti, osjetila je kako joj suzepeku oči, prijeteći da se izliju.

Ejla je naučila većinu običaja naroda koji je prisvojila, i naslušala se priča ilegendi, ali nije bila rođena u toj kulturi i odgovarajuće ponašanje joj nije biloutisnuto u kosti. Znala je opći stav prema ljubomori, ali se on uglavnom odnosiona Džondalarovo ponašanje u mladosti. Osjećala je da mora pokazati kako je ustanju vladati svojim osjećajima.

Iskustvo koje je doživjela u špilji iscrpio ju je kako fizički tako i emotivno,

tako da nije jasno razmišljala. Bojala se bilo kome obratiti za pomoć, jer bi timedokazala da ni ona, kao ni Džondalar, ne mogu vladati svojim ponašanjem. Bila

je toliko očajna da je podsvjesno željela uzvratiti mu, natjerati ga da požali.Čak joj je palo na pamet da se vrati u špilju i zamoli Majku da je uzme, samo da biDžondalar požalio.

Potisnula je suze. Neću zaplakati, pomislila je. Naučila je suzdržavati suze još dok je živjela s Plemenom. Nitko neće saznati kako se osjećam. Ponašatćuse kao da se ništa nije dogodilo. Obilazitću prijatelje, sudjelovatću uaktivnostima, sastajatću se s ostalim pripravnicama, raditću sve što treba.

Ležala je budna, skupljajući hrabrost da ustane i suoči se s danom. Moratću porazgovarati sa Zelandonom i reći joj što se dogodilo u špilji. Neće mi bitilako bilo što sakriti od nje. Ona uvijek sve sazna. Ali ne smijem joj dopustiti daovo sazna. Ne smijem joj reći da znam kako se osjeća ljubomorna žena.

Svi koji su s njima dijelili šator znali su da se nešto dogodilo između Ejle iDžondalara i većina je naslućivala što bi to moglo biti, iako je mislio da je biodiskretan, svi su znali za njega i Maronu... Marona se rado razmetala time. Biloim je drago što je Ejla došla, jer su mislili daće se stvari vratiti u normalu. Alikad se Ejla nije pojavila cijelo popodne, a raščupana Marona se pokušala

ušuljati u logorište drugim putom, pa spakirala stvari i otišla, a Džondalar sevratio vidno uznemiren i te noći nije došao na počinak, nije bilo teško izvućizaključke.



Kada je Ejla napokon ustala, našla je vani nekoliko ljudi oko vatre kako jedu jutarnji obrok. Još je bilo rano, ranije nego je mislila. Pridružila im se.

– Proleva, znaš li gdje je Džonejla? Obećala sam joj daćemo danas na jahanje, ali najprije moram razgovarati sa Zelandonom – rekla je Ejla.

Proleva ju je promatrala. Danas se mnogo bolje drži, netko tko je nepoznaje ne bi primijetio da nešto nije u redu, ali ju je Proleva poznavala bolje odvećine.

– Džonejla je ponovno otišla kod Levele. Mnogo vremena provodi ondje, iLeveli se to sviđa. Ta moja sestrica od kada se rodila željela je imati logorištepuno djece – reče Proleva. – Zelandona me je zamolila da ti prenesem da te želividjetičim budeš mogla. Rekla je daće biti slobodna cijelo prijepodne.

– Otići ću poslije jela, aliću najprije svratiti do Džondekama i Levele –reče Ejla.

– Bitće im drago da te vide – reče Proleva.Dok se približavala logorištu, Ejla ječula djecu kako se prepiru. – Znači

nećeš. Baš me briga – derala se Džonejla na dječaka nešto višeg od nje. – Možešpobjeđivati koliko hoćeš, možeš sve uzeti, ali ne možeš imati dijete, Bokovane.Kad narastem, imatću puno djece, ali ti nećeš imati niti jedno. Eto ti ga na!

Džonejla je nadmoćno stajala nasuprot dječaku, iako je bio veći od nje.Vuk je legao na tlo, priljubio uši uz glavu i zbunjeno ih gledao. Nije znao kogabi štitio. Iako je bio veći od nje, dječak je bio mlađi od Džonejle. Djelovao jebebasto, zapravo je bio nalik velikoj bebi. Imao je debeljuškaste, kratke i krive

noge, nerazmjerno dugačko tijelo, krupna ba

čvasta prsa i bebasti ispup

čenitrbuščić. Vuk je otrčao do Ejlečim ju je ugledao, a ona ga zagrli, jer je osjetila

kako je uznemiren.Bokova nova ramena već su bila mnogo šira od ramena njezine kćeri,

opazila je Ejla. Imao je veliki nos i lice ispupčeno po sredini tako da su velikinos i nedostatak brade još više dolazili do izražaja. Iako mu ječelo bilo ravno, ane ispupčeno, iznad očiju je ipak imao koščati greben, doduše ne jako velik.

Za Ejlu uopće nije bilo sumnje da ima urođene osobine Plemena,uključujući i tamne oči, mada njihov oblik nije bio poput oblika očiju pripadnika

Plemena. Imao je blagi epikantski nabor očne vjeđe kao i njegova majka, zbogčega su mu oči izgledale ukošeno, i u tom trenutku bile su pune suza. Ejli je onbio lijepo, egzotično dijete, mada se mnogi ne bi složili s njom.

Dječak je otrčao do Dalanara. – Delana, – povikao je. – Džonaja kaže ja nemože imam bebu. Leci njojzi to ne točno.

Dalanar je podigao dječaka u krilo. – Bojim se da je točno, Bokovane –rekao je. – Dječaci ne mogu imati dječicu. Samo odrasle djevojčice mogu imatidjecu. Ali jednog dana moći ćeš se združiti s nekom ženom i pomoći da se brineo svojim bebama.

– Ali i ja hoću dijete – reče Bokovan i ponovno zajeca.



– Džonejla! To nije bilo lijepo od tebe – ukorila ju je Ejla. – Dođi i ispričajse Bokovanu. Nisi ga trebala rasplakati.

Džonejla se pokunjila, jer ga nije željela rasplakati. – Oprosti, Bokovane –reče.

Ejli je malo nedostajalo da mu kaže kakoće, kada odraste, pomagati pripravljenju djece, ali se predomislila. Nije o tome razgovarala još ni saZelandonom, a Bokovan ionako ne bi razumio. Dječak joj je istogčasa prirastaoza srce. Kleknula je ispred njega.

– Zdravo, Bokovane. Zovem se Ejla i željela sam te upoznati. Tvoja mamai Ekozar su moji prijatelji.

– Hoćeš li pozdraviti Ejlu, Bokovane?– Zdlavo, Ejla – reče dječak, gurajući glavu u Dalanarovo rame.– Mogu li ga malo uzeti, Dalanare?

– Nisam siguran hoće li ti dopustiti. Jako je stidljiv i nije navikao na ljude.Ejla ispruži ruke prema dječaku. Ozbiljno se zagledao u nju i zamislio.Njegove tamne, iskošene, bistre i prodorne oči skrivale su još nešto. Na kraju jeipak ispružio ruke prema njoj i ona uzme dječaka od Dalanara. Bio je težak! Ejlase iznenadila koliko je bio težak. – Izrastćeš u jako velikogčovjeka, Bokovane.Znaš li ti to? – Ejla je privila dječaka na grudi.

– Iznenađen sam što je pristao da ga uzmeš – reče Dalanar. – Nikada nijetakav s nepoznatima.

– Koliko mu je sada? – upita ona.– Možemo za njega izbrojiti malo više od tri godine, ali je velik za svoje

godine. To može biti problem, posebno za dječaka. Ljudi misle da je stariji negošto je. Ja sam uvijek bio visok za svoje godine. Isto kao i Džondalar – rečeDalanar.

Zašto mi je bilo tako teškočuti Džondalarovo ime, pomisli Ejla. Moram toprevladati. Zelandone moraju biti sabrane u svakoj situaciji. Obučavala se narazne načine kontrolirati um, zašto sada ne može kontrolirati sebe?

Ejla je držala dječaka dok se pozdravljala s Levelom i Džondekamom. –

Koliko sam shvatila. Džonejla ovdje provodi dosta vremena. Izgleda da joj sekod vas više sviđa nego bilo gdje drugdje. Hvala vam što ste pazili na nju.– Drago nam je što je ovdje – reče Levela. – Odlično se slaže s mojim

djevojčicama i drago mi je što si uspjela doći. Već je skoro kraj sezone, mislilismo da nećeš doći.

– Planirala sam doći ranije, ali je nešto iskrsnulo i nisam mogla otići – rečeEjla.

– Kako je Martona? Svima nedostaje.– Mislim da joj je bolje, što me je sad podsjetilo... – Zagledala se u

Dalanara.



Progovorio je prije nego ga je stigla pitati. – Džoharan je još jučer popodneposlao neke ljude po nju. Ako želi doći, trebali bi stići za nekoliko dana. –Primijetio je upitni izraz na Levelinom licu. – Donijetće je ovamo na nosiljci,ako im dopusti. To je Ejlina ideja. Izgleda da se Folara i mladi Aldanorčestoviđaju, pa je pomislila je da bi Martona željela biti tu ako se to pretvori u nešto

ozbiljno. Znam kako bi se Džerika osjećala da se radi o Džoplaji. – Mladi par seosmjehnuo i kimnuo. – Jesi li već vidjela Džeriku ili Džoplaju, Ejla? – upitao jeDalanar.

– Nisam, krenula sam posjetiti Zelandonu, a ondaću na jahanje sDžonejlom, obećala sam joj.

– Dođi u logorište Lozadonaca na večernji obrok – predloži Dalanar.Ejla se osmjehnula. – Radoću doći.– Možda bi i Džondalar mogao doći. Znaš li gdje je?Dalanar se zabrinuo kada je vidio da osmijeh nestaje s njenog lica.– Bojim se da ne znam – odgovori Ejla.



33

– Zaista nisam mislila da bi itko mogao biti toliko glup pa da pomisli kako

može prevari zajednicu zelandona – rekla je krupna žena. Ona i Ejla su sjedile uvelikoj građevini koju su Zelandone koristile za razne svrhe. – Hvala ti što si midonijela ove stvari. – Na trenutak je zašutjela. – Znala si da je Madromanpriredio sve one nevolje Džondalara i meni kada sam bila njegova doni-žena?

– Džondalar mi je pričao o tome. Od tada nema prednje zube? Džondalarga je udario? – upita Ejla.

– Nije ga samo udario. Bilo je strašno. Podivljao je, jedva ga je nekolikoljudi zaustavilo, a tek je bio ušao u dječačko doba. To je bio glavni razlog zaštosu ga poslali kod Dalanara. U međuvremenu je naučio savladavati se, ali su uono vrijeme njegovi osjećaji, bijes i žestina bili strašni. Mislim da uopće nije biosvjestan što radi Madromanu. Bio je izvan sebe od bijesa. Kao da je nešto ušlo unjega i istisnulo njegov elan. – Kada su je preplavila sjećanja, žena koju sunekada znali kao Zolenu sklopi oči, duboko uzdahne i zavrti glavom.

Ejla nije znala što bi rekla, iako se poslije njene priče u nju uvukao nekakavnemir. Vidjela je Džondalara ljubomornog i uznemirenog, ali nikada tolikobijesnog.

– Vjerojatno je bilo dobro što je zelandonama netko skrenuo pozornost nato. Dopustila sam da ode predaleko – rekla je Prva – Ali Madroman to nijeučinio zato što je smatrao da ispravno postupa. Kradomice nas je promatrao iprijavio, jer je bio ljubomoran na Džondalara. Jasno ti je zašto sam se počelapitati jesam li dopustila da osjećaji utječu na moje prosudbe.

– Ne vjerujem da bi ti mogla to dopustiti – reče Ejla.– Nadam se da ne bih. Već izvjesno vrijeme sumnjam u Madromana.

Mislim da mu nedostaje... nešto... izvjesna kvaliteta koju moraju imati Oni KojiSluže Majci, ali primljen je na obuku prije nego sam ja postala Prva. Kada samga prvi put ispitivala o ‘pozivu’, osjećala sam da je izmislio cijelu priču. Jošnekolicina je mislila to isto, ali su neke Zelandone željele pružiti mu priliku. Već je jako dugo pripravnik, a od početka mu je želja da postane zelandoni. Zato sammislila daće biti najbolje da počnem s neformalnim ispitivanjem. Još nijeprošao konačnu provjeru. Moždaće nam te stvari koje si donijela pomoći dadođemo do istine. To je sve što želim. Možda nam može objasniti kako su senašle ondje. Ako može, ondaće sasvim sigurno biti priznat, ali ako laže da je bio‘pozvan’, mi to moramo znati.

– Štoćete mu učiniti ako riječi koje izgovori nisu istinite?– Ne možemo učiniti bogznašto, osim zabraniti mu da znanje koje je stekao

kao pripravnik koristi na bilo koji način i obavijestiti njegovu Špilju što jeučinio. Bitće osramoćen, a to je samo po sebi dovoljna kazna, mada neće moratiplatiti za to ni na koji način. Akoćemo pravo, nikome nije naudio niti je bilo



koga uvrijedio, samo je lagao. Možda bi i laganje trebalo kažnjavati, ali bojim seda bismo onda morali sve kažnjavati – rekla je Zelandona.

– Ljudi iz Plemena ne lažu. Oni ne mogu lagati. To im onemogućavanjihov način sporazumijevanja. Kako ništa ne mogu sakriti, nikada nisu naučililagati – rekla je Ejla.

– To si nam već spominjala. Ponekad mi je žao što i među nama nije tako.To je jedan od razloga zašto Zelandone nikada ne dopuštaju pripravnicimanazočiti kada proglašavaju novu zelandonu. Ne događa se često, ali s vremenana vrijeme netko pokuša ići prečicom. Nikada ne upali. Imamo načina otkriti to.

Dok su njih dvije razgovarale, nekoliko zelandona je ušlo u sklonište,uključujući i Zelandone s juga koje su još bile u posjetu. Bile su znatiželjne izadivljene sličnostima i razlikama koje je udaljenost među njima stvorila.Veselo sučavrljale dok se svi nisu okupili, a onda je krupna žena ustala, otišlado ulaza i porazgovarala s nekoliko tek proglašenih zelandona koje sučuvaleulaz u ljetno prebivalište. Zapovjedila im je da spriječe svakoga tko bi moždapoželio prisluškivati. Ejla se osvrnula po velikoj ljetnoj nastambi.

Kružna građevina dvostrukih zidova bila je slična nastambama za spavanje,samo veća. Pomične unutrašnje ploče stajale su na hrpi kod vanjskih zidova,između podignutih mjesta za spavanje. Tako je sada dobiven veliki prostor, jedinstvena velika prostorija. Mnoge prostirke na tlu imale su složene šare, arazni podmetači, jastuci i tronošci koji su se koristili za sjedenje bili su razbacanioko nekoliko niskih stolova raznih veličina. Većina je bila ukrašena jednostavnim uljanicama, obično napravljenih od pješčanika ili vapnenca, kojesu unutar skloništa bez prozora gorjele i danju i noću.

Zelandona je spustila krilo na ulazu ičvrsto ga zavezala. Potom se vratila isjela na visoki tronožac postavljen u središte skupine. – Kako je kraj sezone vrloblizu, i pošto je tvoje pozivanje bilo krajnje neočekivano, mislim da bi ti, Ejla,trebala sama izabrati. Želiš li se najprije podvrgnuti neslužbenom ispitivanju?To bi za početak bilo lakše, jer bi se mogla priviknuti. Ili želiš da odmahpristupimo krajnje službenom ispitivanju? – upitala ju je Ona Koja Je Prva iKoja Služi Majku.

Ejla zatvori oči i spusti glavu. – Budemo li prvo neslužbeno razgovarali,moratću ponovno prolaziti kroz sve to, zar ne?– upita Ejla.

– Svakako.Razmišljala je o djetetu koje je izgubila i osjetila kako je obuzima tuga.

Zaista nije željela razgovarati o tome. – Bilo je... teško – rekla je. – Ne želimstalno iznova prolaziti kroz to. Mislim da sam bila pozvana. Ako nisam, želim toznati, kao i svi vi. Možemo li nastaviti sa službenim ispitivanjem?

Vatra je gorjela u ognjištu koje se nije nalazilo točno u središtu već je bilopomaknuto malo prema stražnjem dijelu prilično velikog okruglog prostora,

mada je dim pronalazio put do rupe na sredini. U vreći za vodu položenoj naokvir stavljen iznad same vatre pušila se voda. Vreća od djelomično osušene

kože neke velike životinje nije bila potpuno nepropusna, tako da je voda koja je



iz nje kapala sprječavala da se zapali. Vidjelo se da je koža za kuhanje korištenai ranije. Izvana je bila pocrnjela, a s donje strane se malo skupila i izgubila oblik, jer se s unutrašnje strane kuhala u uzavreloj vodi, a s vanjske pekla na vatri, ali je i dalje predstavljala učinkovitu posudu začuvanje kipuće tekućine iznadzagrijanog ugljena.

Ona Koja Je Prva uzela je poveći prstohvat nekakve osušene zelene biljkeiz pletene posude i ubacila je u kipuću vodu, potom je dodala još tri prstohvataiste biljke. Ejli je bio poznat odvratan miris koji je ispuštala dok se pušila. Bio jeto kužnjak, biljka koju nije koristila samo Iza, iscjeliteljica plemena. koja sebrinula o njoj i obučavala je, već ju je koristio i Mog-ur prigodom posebnihobreda u kojima su sudjelovali muškarci Plemena. Ejla je jako dobro znala kakodjeluje. A znala je i da je ovdje u okolici dosta rijetka. To je značilo da je stiglaizdaleka i da je zbog toga vrlo vrijedna.

– Kako glasi naziv toga na zelandonskom? – upitala je Ejla, pokazavši naosušenu travu.

– Nema naziv na zelandonskom, a riječ koju za nju koriste stranci teško jeizgovoriti – reče Prva. – Mi je jednostavno zovemo jugoistočni čaj.

– Odakle ti?– Od doniera iz Južne Špilje koje su nam došle u posjet, od Dvadeset

Četvrte, one iste koja je tebi dala trave s kojimaćemo zajedno eksperimentirati.Oni žive gotovo na granici s drugim nekim narodom, i mnogo više dolaze udodir sa svojim susjedima nego s nama.Čak se s njima i združuju. Iznenađenasam što do sada već nisu odlučili pripojiti im se. Vjerojatno to nisu učinili, jer suvrlo neovisni i ponosni na svoje zelandonsko nasljeđe. Jačak ni ne znam kako tabiljka izgleda, niti je li u pitanju samo jedna biljka ili više njih – objasnila jePrva.

Ejla se osmjehnula. – Znam ja. To je jedna od prvih biljaka o kojima samnešto naučila od Ize.Čula sam nekoliko naziva za nju, kužnjak ili smrdljivi list,a Mamutovei koriste naziv koji bi u prijevodu glasio trnovita jabuka. Visoka je,sasvim obična, i ima velike listove jakog mirisa. Ima i velike bijele... ponekad iružičaste... cvjetove, u obliku lijevka koji se širi, i rađa okrugle bodljikave,trnovite plodove. Svi njeni dijelovi su korisni, uključujući i korijenje. Ako sepogrešno koristi, može izazvatičudno ponašanje kod ljudi, i razumije se, možebiti smrtonosna.

Sve okupljene Zelandone pokazale su veliko zanimanje, posebnoposjetiteljice. Bile su iznenađene što ta mlada žena, koju su upoznale početkomljeta, tako dobro poznaje tu biljku.

– Jesi li je viđala ovdje? – upitala je zelandona Jedanaeste.– Nisam, mada sam je tražila. Potrošila sam zalihe koje sam donijela i rado

bih je ubrala. Vrlo je korisna.

– Kako je ti koristiš? – ispitivala ju je doniera koja je došla u posjet.– Ima uspavljujuće djelovanje. Kad se pripremi na jedan način, može sekoristiti za uspavljivanje, a ako se pripremi na drugi način, pomaže ljudima



opustiti se, mada može biti vrlo opasna. Koristili su je mog-uri Plemenaprigodom svetih obreda – reče Ejla. Najviše je voljela voditi ovakve razgovoresa zelandonama.

– Koriste li se različiti dijelovi biljke na različite načine i imaju li različitadjelovanja? – upitala je zelandona Treće.

– Ostavimo za sada po strani takva pitanja – umiješala se Prva. – Okupilismo se iz sasvim drugih razloga.

Svi su se umirili, a onima koji su je salijetali pitanjima bilo je pomaloneugodno. Prva zahvati posudicu kipuće tekućine i ostavi je po strani da sehladi. Ostatak je kružio uokolo, tako da su svi dobili pomalo. Kada se dovoljnoohladila, doniera je pružila posudicu Ejli.

– Ispitivanje se može obaviti i bez napitka, pomoću meditacije, ali bi dužetrajalo. Ovajčaj nas čini se opušta i naš um dovodi u odgovarajuće stanje –objasnila je Zelandona.

Ejla je ispila posudicu mlakogčaja prilično ogavnog ukusa i zauzela,zajedno s ostalima, položaj najprikladniji za meditiranje.Čekala je. Ejlu je upočetku najviše zanimalo kakoće napitak djelovati na nju. Pratila je promjene utrbuhu i disanju, provjeravala opaža li opuštanje ruku i nogu. Ništa nije uspjelauočiti. Nije opazila ni kada su joj misli odlutale i kada je počela razmišljati onečemu sasvim desetom. Bila je gotovo iznenađena... to jest iznenadila bi se da je mogla... kada je postala svjesna da joj se Prva obraća tihim glasom.

– Spava li ti se, Ejla? To je dobro. Samo se opusti, u redu je što ti se spava.Isprazni um i odmori se. Ni očemu nemoj razmišljati, osim o mojem glasu.Slušaj samo moj glas. Udobno se namjesti, opusti se, slušaj samo moj glas. –Zelandona je nastavila jednolično govoriti. – Reci mi, Ejla, gdje si se nalazilakada si odlučila otići u špilju?

– Na vrhu stijene – započne Ejla i zašuti.– Nastavi, Ejla, nalazila si se na vrhu stijene. Što si radila? Ne žuri. Ispričaj

nam sve svojim riječima. Nema žurbe.– Kratkodnevnica je već bila ubilježena, Sunce se okrenulo i počelo se

vraćati prema zimi. Odlučila sam još nekoliko dana pratiti i bilježiti njegovo

kretanje. Bilo je prilično kasno i bila sam umorna. Odlučila sam razbuktati vatrui pripraviti maločaja. U vreći s ljekovitim biljem potražila sam metvicu. Bio jemrak, pa sam morala opipavatičvoriće kako bih našla vrećicu koju sam tražila.Konačno sam je našla, zahvaljujući jakom mirisu metvice.Čaj sam ostavila daodstoji i počela obnavljati Majčinu Pjesmu. Ejla počne recitirati pjesmu.

,,Iz mrkle tmine, iz kaosa vremena.Kovitlac rodi Majku i bila si je dovoljna.Tad shvati da je život nešto dragocjeno.

Tamno ništavilo je Majku rastužilo.” ,,Sama bijaše Majka mila. Jedina je ona bila.”



– Nju najviše volim od svih legendi i povijesti. Ponavljala sam je dok sampijuckalačaj – reče Ejla, i nastavi recitirati sljedeće stihove.

,,Iz praha svog rođ enja Ona stvori drugog svataTreperavo biće – prijatelja, druga, brata.

Zajedno su stasali, nauč ili su voljetiKad je bila spremna, odluč iše se združiti.” ,,Kružio je oko Nje, silno ljubio ju je.”

,,Isprva je bila sretna, jer ne bijaše više jednaTad postade nesretna, u svom srcu nemirnaVoljela je druga svoga,– svog dragana jedinoga Al’ nešto joj je nedostajalo, ljubavi joj ostajalo.” ,,Jer Mati je bila. O drugima je snila.”

,,Izazivala je pustoš, taj kaos, taj mrak Da u toj studeni života daju znakKovitlac i tmina mamili su strah Ledeni joj kaos oduzimao dah.” ,,Hrabra bijaše Majka mila. Opasnost je strašna bila”

,,Iz hladnog je kaosa izvukla snagu stvaranja I tamo je zanijela, s iskrom života pobjegla Noseći život u sebi Ona sva je nabreklaS ponosom i ljubavlju od sebe je davala.” ,,Majka bijaše noseća. Svoj život je dijelila.”

Um joj se potpuno razbistrio i imala je osjećaj da se ponovno tamo nalazi. –Bila sam trudna i dijelila sam svoj život sa životom koji je rastao u meni.Osjećala sam da sam jako blizu Majke – sneno se osmjehnula.

Neke Zelandone su se iznenađeno pogledale, a onda su pogledale Prvu.Krupna žena kimne, pokazujući im kako da je znala da je Ejla trudna. – Što se

zatim dogodilo, Ejla? Što se dogodilo na toj stijeni?– Mjesec je bio velik i sjajan. Ispunjavao je cijelo nebo. Osjetila sam kakome privlači, kako me uvlači u sebe – nastavila je Ejla. Potom im je ispričalakako se podigla iznad tla, kako je kameni stup zasijao, da se uplašila i otrčala doDevete Špilje, i kako se zatim zaputila prema Donjoj Rijeci i da je od njenastavila prema Rijeci. Ispričala im je da je dugo, dugo išla duž Rijeke. Imala jedojam da to traje danima, a za to vrijeme Sunce se nijednom nije pojavilo.Stalno je bila noć koju je osvjetljavao samo golemi, sjajni Mjesec.

– Mislim da mi je Njen sjajni ljubavnik. Njen prijatelj pomagao pronaći

put. Konačno sam stigla do mjesta Svetog Izvora. Vidjela sam stazu koja jevodila do špilje, presijavala se na svjetlosti Njenog blistavog prijatelja, Lumija.Znala sam da mi govori da pođem tim putom. Počela sam se penjati, ali je staza



bila tako duga da sam se u jednom trenutku zapitala idem li ispravnim putom, aonda sam se iznenada, našla tamo. Ugledala sam mračni otvor špilje, ali sam sebojala ući. A onda samčula: ‘Iz hladnog je kaosa izvukla snagu stvaranja’ iznala sam da moram biti hrabra kao Majka, i da moram prkositi tami.

Ejla je nastavila priču, potpuno očaravši okupljene Zelandone. Uvijek kadabi zastala ili predugo oklijevala, Zelandona ju je tihim, umirujućim, smirenimglasom poticala neka nastavi.

– Ejla! Izvoli, popij ovo! – Bio je to Zelandonin glas, ali je zvučao kao dadolazi iz velike daljine. – Ejla! Sjedni i ispij ovo! – Glas je sada biozapovjednički. – Ejla!

Osjetila je da je podižu i otvorila oči. Poznata krupna žena prinijela joj jeposudicu ustima. Ejla počne piti. Tek tada je shvatila da je žedna i otpila jošnekoliko gutljaja. Magla se počela razilaziti. Pomogli su joj da sjedne. Postala jesvjesna glasova oko sebe koji su tiho razgovarali, i osjetila u njima izvjesnouzbuđenje.

– Kako se osjećaš, Ejla – upitala je Prva.– Malo me boli glava, i još sam žedna – odgovorila je.– Od ovogčaja će ti biti bolje – reče doniera Devete Špilje. – Popij još

malo.Ejla je sve popila. – A sada moram pustiti vodu – reče ona s osmijehom.– Noćna košara je iza onog paravana – rekla je jedna zelandona, pokazavši

u tom smjeru.

Kada je ustala, Ejli se malo zavrtjelo, ali joj se brzo razbistrilo u glavi.– Trebali bismo je pustiti da se smjesti, – Ejla ječula kako govori Onu

Koja Je Prva. – Mnogo toga je prošla, gotovo sam uvjerena daće ona bitisljedeća Prva.

– Rekla bih da si u pravu –čula je kako kaže jedan drugi glas.Čula je iostale Zelandone kako razgovaraju između sebe, ali više ih nije slušala. Kako tomisle? Nije bila sigurna sviđa li joj se što o njoj razgovaraju kao o sljedećojPrvoj.

Kad se vratila, zelandona Devete Špilje upita: – Sjećaš li se svega što sinam rekla?

Ejla sklopi oči i zamisli se nabravšičelo. – Mislim da se sjećam – konačno je odgovorila.

– Željeli bismo ti postaviti nekoliko pitanja. Osjećaš li se dovoljno jakomda odgovoriš na njih, ili se želiš još malo odmoriti?

– Mislim da sam budna i ne osjećam umor. Ali popila bih još maločaja.Usta su mi i dalje suha – zatraži Ejla. Ponovno su joj napunili posudicu.

– Naša pitanja bi ti trebala pomoći da protumačiš vlastito iskustvo – rekla

je doniera. – To nitko drugi ne može. – Ejla je kimnula.– Znaš li koliko dugo si bila u špilji? – upitala je Prva.



– Martona je rekla da sam bila gotovočetiri dana, – odgovori Ejla – ali jase ne sjećam gotovo ničega od trenutka kada sam izišla. Neki ljudi su mečekali.Vratili su me na nosilima. Kao kroz maglu se sjećam i nekoliko sljedećih dana.

– Misliš li daćeš nam moći objasniti neke stvari?– Pokušatću.– Ako se dobro sjećam, jednom si nam bila rekla da si pala u pukotinu dok

ste prelazili preko glečera, a sada si spomenula zidove od leda. Nekimčudom sipala na policu od leda u pukotini i Džondalar te je izvukao, je li to točno? –upitala je Prva.

– Da. Dobacio mi je uže i rekao neka to vežem oko struka. Drugi kraj jeprivezao za svog konja. Trkač me je izvukao – pojasnila je Ejla.

– Malo je onih koji se uspiju izvući iz pukotine u koju upadnu. Tada si bilavrlo blizu smrti.Čest je slučaj da pripravnici, kada su pozvani, ponovno iskusetrenutke u kojima su se našli blizu svijeta duhova. Misliš li da bi time moglaobjasniti te zidove od leda? – upitala je Prva.

– Da – odgovorila je Ejla i zagledala se u krupnu ženu. – Nisam o tomeranije razmišljala, ali to bi moglo objasniti još neke stvari. Na Putovanju zamalonisam stradala prelazeći rijeku koja se izlila i sigurna sam da sam vidjelaAtaroino lice. Nema nikakve sumnje da bi me bila ubila da me Vuk nije spasio.

– Sigurna sam da to vrijedi i za neke od vizija, a za razliku od većine, ja jošnisamčula cijelu priču o vašem Putovanju ovamo – reče zelandona koja je tubila u posjetu. – Ali što je predstavljala crna praznina? Je li se ona odnosila na

Majčinu Pjesmu ili je imala neko drugo zna

čenje? Malo je nedostajalo pa da senasmrt prestrašim. – Njen komentar bio je propraćen tihim smijehom i

osmjesima, ali je nekoliko zelandona klimnulo u znak slaganja.– A što je s toplim morem i stvorenjima koja ruju po blatu i drveću? Sve je

to bilo vrločudno – reče druga, – a da i ne spominjem sve mamute, losove,bizone i konje.

– Postavljajte samo po jedno pitanje, molim vas – zamoli Prva. – Sviželimo saznati mnogo toga i nikamo ne žurimo. Imaš li neko objašnjenje za testvari. Ejla?

– Ne moram nagađati, točno znam što predstavljaju – odgovori Ejla – Aliih ne razumijem.– Što predstavljaju? – upitala je zelandona Treće Špilje– Većina ljudi zna da sam živjela s Plemenom. Žena koja mi je bila kao

majka bila je iscjeliteijica i ona me je naučila gotovo sve što znam o liječenju.Imala je kćer i sve smo živjele u ognjištu njezinog brata koga su zvali Kreb.Većina ljudi iz Plemena znala je Kreba kao Mog-ura. Mog-ur ječovjek kojipoznaje svijet duhova. Mog-ur je isto što i Ona Koja Je Prva, on je najmoćnijiod svih mog-ura.

– On mu onda dođe kao njihova Zelandona – primijeti zelandona u posjetu.



– Na neki način. Ali on nije bio iscjelitelj. Žene koje se bave liječenjem suiscjeliteljice, one su te koje poznaju ljekovite biljke i razumiju se u liječenje, amog-ur priziva svijet duhova da pomogne u liječenju – objasnila je Ejla.

– Kako se te dvije stvari mogu razdvojiti? Oduvijek sam mislila da sunerazdvojne – dobaci žena koju Ejla nije poznavala.

– Moždaće vas također iznenaditi kad vam kažem da je samo muškarcimadopušteno stupiti u vezu sa svijetom duhova, da budu mog-uri, a žene su samoiscjeliteljice, one koje liječe – pojasni Ejla.

– Nevjerojatno.– Ne znam za druge mog-ure, ali Mog-ur je imao naročitu sposobnost na

koju se oslanjao kada je prizivao svijet duhova. Mogao se vratiti na početke ipokazati drugima put.Čak je i mene jednom poveo unatrag, iako to nije smio, imislim da je gorko zažalio zbog toga. Poslije toga se promijenio, nešto jeizgubio. Žao mi je što se to uopće dogodilo.

– Kako je došlo do toga? – upitala je Prva.– Postoji korijen koji su koristili samo za posebne proslave kada bi se svi

mog-uri okupili na Saboru Špilja. Priprema se na poseban način, i samo suiscjeliteljice iz Izine loze znale kako se to radi.

– Zar i oni imaju Ljetne sabore? – upitala je zelandona Jedanaeste.– Ne svakog ljeta već samo jedanput u sedam godina. Kada je došlo

vrijeme da Pleme krene na sabor, Iza se razboljela. Nije mogla poći na put,njena kćer još nije bila žena, a korijen je morala pripremiti žena, a ne djevojčica.

Iako ja nisam imala plemenska sjećanja. Iza me je obučavala da postanem ženakoja liječi. Odlučeno je da ću ja pripremiti korijen za mog-ure. Iza mi jeobjasnila što trebam učiniti. Morala sam sažvakati korijen pa ga ispljunuti uposebnu posudu. Upozorila me je da dok žvaćem ne smijem progutati ni kapsoka. Kada smo stigli na Sabor Plemena, mog-uri mi nisu htjeli dopustiti da gapripremim, jer sam rođena među Drugima, a ne u Plemenu. Kreb je došao uposljednjem trenutku i rekao mi da se pripremim.

– Izvela sam cijeli obred, što mi nije bilo nimalo lako, ali sam na kraju ipakprogutala malo soka. Osim toga, napravila sam više napitka nego što je bilo

potrebno. Iza mi je bila rekla kako je previše dragocjen da bi bio bačen. Sok jebrzo djelovao i ja više nisam jasno razmišljala. Ispila sam ono što je ostalo uposudi, da se ne bi bacilo, i otišla u obližnju špilju, iako mi to nije bila namjera.Duboko u njoj našla sam mog-ure. Ženama nije bilo dopušteno sudjelovanje uobredima muškaraca, a ja ne samo da sam bila tamo, već sam progutala i malonapitka.

– Ne bih znala objasniti što se poslije toga dogodilo, ali Kreb je nekakootkrio da sam u špilji. Počela sam padati u duboku crnu prazninu u kojoj sammislila daću se zauvijek izgubiti, ali je Kreb došao po mene i povukao me

natrag. Uvjerena sam da mi je spasio život. Umovi ljudi iz Plemena imajukvalitetu koju mi nemamo. Oni imaju sjećanja, u stanju su sjetiti se svega što suznali njihovi preci. Oni zapravo ne moraju, kao mi, učiti ono što trebaju znati.



Dovoljno je da osjete potrebu da to znaju, ili da ih se ‘podsjeti’ da bi se trebalisjetiti. Mogu oni naučiti i nešto novo, ali to im je već teže.

– Njihova sjećanja sežu daleko. U izvjesnim prigodama mogu se vratiti nasvoje početke, u davno vrijeme kada nije bilo ljudi i kada je zemlja bila drukčija.Moždačak u vrijeme kada je Velika Majka Zemlja rodila sina i zalila zemljuvodom s porođaja, posliječega je ona ozelenjela. Kreb je bio u stanju usmjeritiostale mog-ure i odvesti ih u to vrijeme. Kada me je spasio, poveo me je sostalim mog-urima unatrag kroz sjećanje. Ako se ode dovoljno daleko, svi miimamo ista sjećanja, i on mi je pomogao da pronađem svoja. Podijelila sam toiskustvo s njima.

U sjećanjima iz vremena kada je zemlja bila drukčija, a to je bilo takodavno da je teško i zamisliti, oni koji su bili prije ljudi živjeli su u dubinamaoceana. Kada je voda presušila i oni se nasukali u blatu, promijenili su se inaučili živjeti na kopnu. Poslije toga su se još mnogo puta promijenili, i ja samuspjela, zahvaljujući Krebu, otići s njima tamo. To nije bilo potpuno isto zamene i za njih, ali sam ipak uspjela otići tamo. Vidjela sam špilju Devete Špiljeprije nego su je naselili Zelandonci, i kada sam stigla ovamo prepoznala samKamen koji pada. A onda sam otišla na mjesto na koje Kreb nije mogao otići.Zadržao je ostale mog-ure kako ne bi saznali da sam tamo, i rekao mi nekaizađem iz špilje prije nego me otkriju. Nikada im nije rekao da sam bila tamo.Da su to saznali, istog trena bi me ubili. Ali Kreb poslije toga više nije bio isti.

Kada je Ejla završila nastupila je tišina. Prekinula ju je Zelandona koja jebila Prva. – U našim povijestima i legendama, Velika Majka Zemlja rodila je

sav život, a onda i one poput nas, kojiće se sjećati Nje. Tko može reći kako nas je Doni napravila? Koje se dijete sjeća života u utrobi? Prije nego se rodi, dijeteudiše vodu, a kad se rodi bori se da udahne zrak. Sve ste viđale i ispitivaleljudski život kada je bivao izbačen prije vremena, prije nego što se oblikovao dokraja. U prvim fazama, podsjeća na ribu, a potom na životinje. Možda se sjećavlastitog života u utrobi, prije rođenja. Ejlino tumačenje ranog iskustva koje jeimala s onima koje naziva Pleme ne poriče legende ili Majčinu pjesmu. Onopredstavlja doprinos njima, objašnjava ih. Ne mogu vjerovati da oni koje već odavno nazivamo životinjama tako mnogo znaju o Majci. Kako to da je ne

prepoznaju kad u svojim sjećanjima imaju takvo sje

ćanje na nju?Zelandone su odahnute. Prva je uspjela spojiti ono što je u početku

izgledalo kao sukob osnovnih vjerovanja. Ono što je Ejla tako uvjerljivoispričala moglo je dovesti do ozbiljnog razdora. Njeno tumačenje ojačalo jenjihova uvjerenja, umjesto da ih uništi. Moždaće Zelandone prihvatiti da su onikoje nazivaju Zbitoglavci inteligentni na svoj način, ali morala je ostati prisvome da su vjerovanja tih ljudi ipak inferiornija u odnosu na njihova.Zbitoglavci nisu prepoznali Veliku Majku Zemlju.

– To znači da je korijen prizvao crnu prazninu i tačudna stvorenja –

primijeti zelandoni Pete.– Moćan je to korijen. Kada sam napustila Pleme, ponijela sam malo togkorijena sa sobom. Nisam to učinila namjerno, jednostavno mi je ostao u vrećici



s lijekovima. Kada sam postala Mamutovka, rekla sam Mamutu za taj korijen iopisala iskustvo koje sam doživjela u špilji s Krebom. Mamut je kao mladić na jednom od putovanja bio ranjen i izliječila ga je iscjeliteljica iz Plemena. Nekovrijeme je ostao s njima, naučio neke njihove običaje i barem jednom sudjelovaou obredu s muškarcima iz Plemena. Želio je da zajedno kušamo korijen.

Vjerojatno je mislio da ako Kreb može kontrolirati ono što se događa poddjelovanjem korijena, onda može i on. Ali postoje izvjesne razlike izmeđuPlemena i Drugih. S Mamutom nisam otišla u daleka sjećanja, otišla sam negdjedrugdje. Ne znam kamo, bilo je vrločudno i zastrašujuće. Prošli smo krozprazninu, i malo je nedostajalo da se ne vratimo, ali je... netko... strašno želio dase vratimo i njegova potreba nadjačala sve ostalo.

Ejla se zagledala u ruke. – Njegova ljubav bila je tada tako snažna – rečeona jedvačujno. Samo je Zelandona opazila bol u Ejlinim očima kada je podiglapogled. – Mamut je rekao da nikada više neće koristiti taj korijen. Rekao je da se

boji da bi se mogao izgubiti u toj praznini i tamo ostati, da bi se moglo dogoditida nikada ne pronađe drugi svijet. Mamut mi je rekao neka osiguram jaku zaštituako poželim ponovno kušati taj korijen, jer bi se moglo dogoditi da se ne vratim.

– Imaš li još malo tog korijena? – požurila je pitati Prva.– Imam. Našla sam ga i u planinama blizu Šaramudonaca, ali ga od tada

nisam vidjela. Mislim da ne raste u ovom područ ju – reče Ejla.– Je li taj koji imaš još dobar? Prošlo je mnogo vremena od tvog Putovanja

– bila je uporna krupna žena.– Iza mi je govorila da se taj korijen, ako se dobro osuši ičuva u mraku,

vremenom sabije i postane još jači – odgovorila je Ejla. Ona Koja Je Prva jekimnula, više za sebe nego nekome drugome.

– Imam jak osjećaj da si iskusila bol rađanja – reče zelandona u posjetu. –Jesi li ikada bila blizu smrti dok si rađala?

Ejla je ispričala Prvoj o svom užasnom iskustvu dok je rađala prvo dijete,sina pomiješanih duhova, i krupna žena je pretpostavila da se dio Ejlinogiskustva rađanja u špilji odnosio na to iskustvo, ali nije smatrala nužnim da tosvima ispriča.

– Mislim da je najvažnije pitanje ono koje svi izbjegavamo postaviti –umiješala se Prva. – Majčina pjesma možda je najstarija od Legendi Starih. Urazličitim Špiljama i različitim usmenim predajamačesto postoje manjaodstupanja, ali je značenje uvijek isto. Hoćeš li nam je malo recitirati, Ejla? Necjelu pjesmu, samo posljednji dio.

Ejla kimne, zatvori oči i razmisli odakle bi počela.

,,Uz prasak groma Njeno se kamenje raspalo Duboku je dolje špilju otvorilo

Iz praznog tog prostora život je iznijela Iz utrobe svoje Djecu Zemlje je rodila.” ,,Usamljena i oč ajna, više djece je rodila.”



,,Svako dijete joj druk č ije, i veliko i malo Neko je hodalo il’ letjelo, plivalo il’ puzalo Ali svaki oblik je savršen, svaki duh cjelovitSvako od njih je stvorenje koje može se ponovit.”

,,Majka ih je rađ ala, s njima Zemlju ispunila.” ,,Sve te ptice, ribe i životinje Neće je više ostaviti da tuguje Živjetće uz mjesto gdje su se rodili I širenju Majke Zemljeće pomoći.”

,,Uz Njuće ostati, oni nisu mogli pobjeći.”

Ejla započne kao da ispituje teren, ali što je više odmicala, glas joj je

postajao snažniji, a recitiranje sigurnije. ,,Svi Joj bijahu djeca s kojom se ponosila Ali potrošili su snagu koju je imalaOstade je još samo za stvorenje jedno jedino Za dijete kojeće znati Tko je sve stvorio.”

,,Za dijete kojeće je štovati. I nauč iti štititi.”

,,Živa i već zrela, prva Žena se rodila

S Darovima kojeće trebati da bi preživjelaPrvi dar joj bijaše Život, i poput Majke Zemlje Znala je koliko je njegovo znač enje.”

,,Prva Žena je stvorena, od svoje vrste jedina.”

,,Sljedeći je bio Dar percepcije u uč enja Dar želje za znanjem i zdravoga razumaS tim znanjem prva Žena se rodila Da bi s njim živjela i na potomke ga prenijela.”

,,Prva je Žena imala znanje kako se uč i i kako se raste.”

,,Snage joj nestade, posve se je iscrpilaPrenijet Duh Života na druge je željela Nov život mogu stvarati sva djeca Njezina I Ženu je Majka s time obdarila.”

,,Ali Žena bijaše samotna, jer bila je jedina.”

,,Majka se prisjetila vlastite samoće I ljubavi koju njen dragan pružao je Zadnjom iskrom snage rađ at je poč ela Da dijeli ljubav sa Ženom, Muškarca je stvorila.”



,,Opet od sebe je davala, još jedno biće je stvorila.”

Ejla je vrlo dobro govorila jezik, i većina ljudi jedva da je zapažala njennaglasak. Navikli su da pojedine riječi izgovara drukčije od njih. I to im je bilonormalno. Ali dok je ponavljala poznate stihove, posebnost njenog govora kaoda je u njih unosila egzotiku i tajanstvenost, tako da se dobivao dojam kakostihovi dolaze s nekog drugog mjesta, možda s nekog drugog svijeta.

,,Ženu i Muškarca Majka je rodila I dom njihov na Zemlji im dala I vodu i zemlju i sve što je stvorila Na č uvanje svega toga ih je obvezala.”

,,Da s tim domom se koriste, a ne da ga unište.”

,,Za Djecu Zemlje Majka je stvorila Darove za opstanak i onda odluč ila Dati im Dar Užitka i nježnosti Da je štuju radoš ću fizič ke ljubavi.”

,,Te darove zaslužuju kada svoju Majku štuju.”

,,Majka bijaše zadovoljna s parom kojeg je stvorilaKad su se združili, ljubavi ih nježnoj nauč ilaUsadila im žudnju da jedno drugog žele

Darovala im sreću da Užitke svoje dijele.” ,,Prije dovršetka djela, Njena djeca su se već voljela.”

Pjesma se na tom mjestu bližila kraju, i Ejla je trenutak oklijevala prijenego je nastavila. Duboko je udahnula zrak i odrecitirala stihove koji su joj tamou Špilji, ispunili glavu svojim gromoglasnim odjekom.

,,Njen posljednji Dar kaže da i muškarac ima udjela. Jer nov život se ne zač inje bez njegovog tijela.

Majka se slavi kad se dvoje spoje. Nema zač eća bez Užitaka u dvoje.” Djeca Zemljeće živjeti. Sad se može odmoriti.”

Kad je završila, nastupila je neugodna tišina. Nitko od nazočnih moćnihmuškaraca i žena nije znao što bi rekao. Konačno je progovorila zelandonaČetrnaeste Špilje. – Nikada nisamčula te stihove, niti neke slične njima.

– Nisam ni ja – reče Prva. – Pitanje je očemu oni govore?– Što ti misliš? – upitala ječetrnaesta.– Mislim da govore o tome da žena ne stvara sama novi život – reče Prva.



– Razumije se da ga ne stvara sama. Oduvijek se zna da se pri stvaranjunovog života duh muškarca pomiješa s duhom žene – pobunila se Jedanaesta.

Oglasila se i Ejla. – Ti stihovi ne govore o ‘duhu’. Govore o tome da ženazanese kada dijeli Užitke. Nije dovoljan duh muškarca, jer novi život neće bitizačet ako muškarac ne izbaci svoju potrebu. Dijete je isto onoliko muškarčevokoliko je i ženino, koliko je dijete njegovog tijela toliko je i dijete njenog tijela.Spajanjem muškarca i žene nastaje novi život.

– Hoćeš reći da se muškarac i žena ne spajaju samo Užitaka radi? – snevjericom je upitala je Treća.

– Nitko ne dovodi u sumnju da je spajanje užitak – rekla je Prva.podrugljivo se osmjehnuvši. – Mislim da to znači da je Donin Dar više od DaraUžitaka. To je još jedan Dar Života. Mislim da stihovi o tome govore. VelikaMajka Zemlja nije stvorila muškarce samo zato da bi sa ženama dijelili Užitke ida bi se starali o njoj i njezinoj djeci. Žena je blagoslovljena od Doni, jer donosina svijet novi život, ali blagoslovljen je i muškarac. Bez njega se ne može začetinovi život. Bez muškaraca i bez Užitaka zamro bi sav život.

Svi su počeli uzbuđeno govoriti u glas. – Mora postojati još nekotumačenje – rekla je zelandona koja je došla u posjet. – U ovo je previše teškopovjerovati.

– Imaš li ti neko drugo objašnjenje – uzvratila je Prva. –Čula si riječi, pakako bi ih ti objasnila?

Prozvana zelandona je oklijevala. – Morala bih razmisliti o tome. O tometreba dobro razmisliti, to treba dobro proučili.

– Možeš o tome razmišljati cijeli dan, ili godinu, ili onoliko godina kolikomožeš izbrojiti, ali to neće promijeniti tumačenje. Kada je pozvana, Ejla jedobila Dar. Izabrana je da nam donese taj novi Majčin Dar Znanja o Životu –rekla je Ona Koja Je Prva.

Uslijedilo je novo komešanje. – Darovi se uvijek razmjenjuju. Svatko tkodobije dar obavezan je zauzvrat također darovati nešto u istoj vrijednosti – rekao je zelandoni Druge Špilje. Tada je prvi puta progovorio. – Što je Ejla zauzvratmogla pokloniti Majci?

Nastupila je tišina i svi su pogledali u Ejlu.– Dala sam joj svoje nerođeno dijete – reče ona. Njeno srce je znalo da jedijete koje je izgubila začeo Džondalar, da je to bilo njezino i Džondalarevodijete. Hoće li ikada više imati dijete kojeće biti i Džondalarovo, pitala se ona?

– Majka je bila duboko poštovana kada je to dijete začeto. Željela sam todijete više nego što vam mogu reći. Još i sada me bole ruke zbog praznine koju je ostavio taj gubitak. Moždaću jednog dana dobiti drugo dijete, ali nikada nećuimati to dijete.

Ejla se trudila potisnuti suze. – Ne znam koliko Majka cijeni Darove kojedaje svojoj djeci, ali meni su moja djeca najdragocjenija. Ne znam zašto jepoželjela moje dijete, ali kad je moje dijete otišlo k njoj, Velika Majka mi jeispunila glavu riječima svoga Dara.



Suze zasijaše u Ejlinim očima, iako ih je pokušavala suzbiti. Sagnula jeglavu i tiho rekla. – Željela bih da joj mogu vratiti taj Dar i dobiti natrag svojedijete.

Nekoliko nazočnih ostalo je bez riječi. Majčine Darove treba shvaćatiozbiljno i ne smije se otvoreno govoriti o njihovom vraćanju. Mogla bi se Majkastrašno uvrijediti i tko zna što bi tada mogla učiniti.

– Jesi li sigurna da si bila trudna? – upitala je Jedanaesta.– Propustila sam tri mjesečnice, a imala sam i sve ostale znakove. Da,

sigurna sam – izjavila je Ejla.– I ja sam sigurna – reče Prva. – Saznala sam da nosi dijete prije nego smo

krenuli na Ljetni sabor.– Onda ga je sigurno pobacila. To bi odgovaralo bolu rađanja koji mi se

učinilo da sam osjetila u njenoj priči – reče ona zelandona u gostima.

– Zar nije očigledno da je pobacila? Mislim da ju je poba

čaj tamo u špiljidoveo na sam rub smrti – reče Prva. – Mora da je zbog toga Majka poželjela

njeno dijete. Žrtva je bila nužna. Žrtvovanje ju je dovelo dovoljno blizu drugogsvijeta da bi joj se Majka mogla obratiti, podariti joj stihove za Dar znanja.

– Ispričavam se – reče zelandoni Druge Špilje. – Gubitak djeteta ponekad je strašan teret.

– Ako nema primjedbi, mislim da je kucnuo trenutak za obred – reče OnaKoja Je Prva. Svi su potvrdno klimnuli. – Jesi li spremna, Ejla?

Mlada žena se zaprepašteno namrštila dok se osvrtala uokolo. Za što bi totrebala biti spremna? Sve se odigralo tako brzo. Donieri nije promakla njenazbunjenost.

– Rekla si da želiš službeno ispitivanje. To podrazumijeva prijelaz nasljedeću razinu, ako zadovoljiš Zelandone – objasnila je Prva.

– Misliš, odmah? – upitala je Ejla.– Prvi znak prihvaćanja, da – reče Prva i dohvati oštar nož izrađen od

kremena.



34

– Održatćemo i javnu ceremoniju kada budeš predstavljena ljudima kao

zelandona, ali znakovi idu uz prihvaćanje, to se obavlja u privatnosti i tomečinusvjedoče samo Zelandone. Napredovanje u rangu obilježava se novimznakovima koji se dodaju u nazočnosti zelandona i pripravnica, ali nikada u javnosti – reče Zelandona Koja Je Prva. Krupna žena dostojanstvenog držanja,iz koje je zračila moć koju je podrazumijevao njezin položaj, upita – Jesi lispremna?

Ejla proguta slinu. – Jesam – rekla je, nadajući se da je tako.Prva prijeđe pogledom preko okupljenih, provjeravajući jesu li svi

usredotočeni na ono što se događa. Zatim počne: – Ova žena je potpuno obučenaza ispunjavanje svih dužnosti zelandona. Prva Među Onima Koji Služe Majkupotvrđuje da posjeduje potrebno znanje.

Neki od nazočnih potvrdno kimnuše, a ostali su glasno izrazili svojeslaganje.

– Bila je pozvana i iskušena... dovodi li netko od vas u sumnju njen poziv?– upitala je Zelandona.

Nije bilo odmetnika. To se nikada nije dovodilo u sumnju.– Slažu li se svi ovdje nazočni da prihvate ovu ženu kao zelandonu u

redove zajednice zelandona?– Slažemo se! – uslijedio je jednoglasni odgovor.Ejla je promatrala muškarca koji je bio zelandoni Druge Špilje kako prilazi

i pruža posudu s nečim tamnim. Znala je što je to, njen um nije samo sudjelovao,nego je i promatrao. Kora planinskog jasena, poznatog kao jarebika, spaljena jeu obrednoj vatri i prosijana na vjetru u fini sivi prah. Pepeo kore jarebikeskupljao je rane i služio kao antiseptik. Zatim je njoj nepoznata žena, zelandonaudaljene Špilje, prinijela crvenkastu tekućinu koja se pušila. Gusta tekućinadobivena je kuhanjem prošlogodišnjih osušenih bobica jarebike. Ejla je znala da

je procijeđeni sok tih bobica trpak i da ima iscjeliteljska svojstva.Zelandona Koja Je Bila Prva uzme posudu s mekim, bijelim, djelomično

stisnutim,čistim lojem dobivenim topljenjem sala tura u uzavreloj vodi, pa dodamalo loja u usitnjeni pepeo. Na kraju je dodala i crveni sok od bobica jarebikekoji se pušio. Zatim je sastojke pomiješala malom zakrivljenom drvenomlopaticom i nastavila dodavati loj i tekućinu sve dok nije bila zadovoljna. Potomse okrenula prema mladoj ženi i podigla oštar nož.

– Znak kojićeš primiti ne može se maknuti. Onće svima govoriti dapriznaješ i prihvaćaš ulogu Zelandone. Jesi li spremna primiti tu odgovornost?

Ejla duboko udahne zrak i zagleda se u ženu koja se približavala držeći nožu ruci, svjesna onoga što slijedi. Prožeo ju je strah, stisnula je zube i zatvorilaoči.



Znala je daće boljeti, ali nije se toga bojala. Poslije ovoga, više nemapovratka. Ovo joj je bila posljednja prilika da se predomisli.

Iznenada se sjetila skrivanja u plitkoj špilji, kada je pokušavala utisnuti se ukameni zid iza leđa. Ugledala je oštre zakrivljene pandže na golemoj šapišpiljskog lava koja je posegnula unutra i vrisnula od bola kada joj je na lijevombedru ostavilačetiri paralelne brazgotine. Povukla se praćakajući, i pronašlamali prostor sa strane u koji se uvukla i privukla noge, sakrivši ih od pandži.Sjećanje na to kako ju je odabrao i obilježio špiljski lav, njezin totem, nikada dosad nije bilo tako jasno i snažno.

Refleksno je pružila ruku prema lijevom bedru kako bi opipala drukčijukožučetiri paralelna ožiljka. Prije nego što ju je prihvatilo, Brunovo pleme je unjima prepoznalo totemske oznake Plemena, iako je totem špiljskog lava običnobirao muškarce, a ne žene. Koliko je oznaka urezano u njezino tijelo do sada?Osimčetiri oznake zaštitničkog totemskog duha, imala je i ožiljak na grlu koji joj je napravio Mog-ur kada joj je pustio krv i na taj način objavio da je postalaŽena Koja Lovi. Dobila je lovačku amajliju svog Plemena, ovalni komadslonovače s crvenom mrljom, koji je potvrđivao da ju je Pleme, usprkos tomešto je žena, prihvatilo kao lovca, iako joj je bilo dopušteno koristiti samo praćku.

Tu amajliju nije više nosila sa sobom, kao ni amulet s ostalim znakovima,mada joj je u tom trenutku bilo žao što ga nema kod sebe. Sakrila ih je izaizrezbarene figure doni u oblič ju žene u niši izdubljenoj u krečnjačkom zidunjenog prebivališta u Devetoj Špilji. Ali imala je ožiljak.

Ejla dodirne malu oznaku na vratu, a poslije nje dodirnu i ožiljak na ruci.Oznaku na ruci napravio joj je Talut. Okrvavljenim nožem zarezao pločicu odslonovače koju je nosio na fantastičnoj ogrlici od jantara, zuba i pandži špiljskoglava, čime je pokazao da je primljena u Lavlje Logorište, da su je Mamutovciusvojili.

Nikada nije tražila, uvijek je bila izabrana, i svako prihvaćanje bilo jezabilježeno nekim znakom na njenoj koži, ožiljkom kojiće zauvijek nositi. Bila je to žrtva koju je morala podnijeti. Sada je ponovno izabrana. Još je moglaodbiti, a ako sada ne odbije, obvezatće se doživotno. Prošlo joj je kroz glavu daće je ožiljci uvijek podsjećati na to da biti izabran podrazumijeva određendruštveni položaj koji sa sobom nosi odgovornosti.

Zagledala se ženi u oči. – Prihvaćam. Bitću zelandona – izjavi Ejla, trudećise zvučati odlučno i sigurno.

Potom je zatvorila oči i osjetila da je netko zaobišao stoličicu na kojoj jesjedila i stao iza nje. Nježne, aličvrste ruke povukoše je unatrag i osloniše omeko tijelo žene koja je zatim obuhvatila njenu glavu rukama i okrenula je ulijevo kako bi desna stranačela bila dostupna. Osjetila je načelu tekućinunanesenu nečim mekim i mokrim, prepoznala miris korijena perunike, otopinukoji je često koristila za ispiranje rana, i osjetila kako u njoj rastu nemir inapetost.



– Oh! Auu! – uzviknula je i protiv svoje volje kad je osjetila da joj jeoštrica zasjekla učelo. Kod drugog i trećeg reza uspjela se pribrati. Otopina jeponovno nanesena, rezovi su zatim osušeni, i u njih je utrljana neka druga tvar.Luđački je pekla, ali ne dugo, nešto u tom melemu koji je pekao umrtvilo je bol.

– Slobodno otvori oči, Ejla. gotovo je – rekla je krupna žena.Ejla otvori oči i ugleda nečiji nejasni, nepoznati lik. Trebalo joj je nekoliko

trenutaka da shvati u što to gleda. Netko je ispred njenog lica držao zapaljenulojanicu i zrcalo. Bio je to nauljeni komad ravnog drva fino uglačan pijeskom,premazan crnom bojom. Ona je rijetko koristila zrcalo,čak ga nije ni imala usvom prebivalištu, i uvijek se iznenadila kada je ugledala vlastito lice. Pogled su joj privukle oznake načelu. Malo ispred desne sljepoočnice nalazila se kratkavodoravna crta s dvije okomite linije iste dužine koje su se sa oba kraja protezaleprema gore. Podsjećale su na kvadrat bez gornje crte ili na otvorenu kutiju. Tetri crte bile su crne, a oko rubova su još izbijale sitne kapljice krvi. Bile su vrloupečatljive i kao da su sve ostalo bacale u drugi plan. Ejla uopće nije bilasigurna sviđa li joj se da joj lice bude s njima nagrđeno. Ali ona tu više ništa nijemogla. Što je učinjeno, učinjeno je. Nositće te crne oznake na licu do krajaživota.

Htjela ih je opipati, ali ju je Prva spriječila. – Još ne diraj – rekla je. –Krvarenje je gotovo prestalo, ali još su svježe.

Ejla prijeđe pogledom preko ostalih zelandona. Svi su imali razne oznakena čelu, neke od njih bile su složenije od ostalih, ali uglavnom su bilečetvrtaste,mada je bilo i drugih oblika. Mnogi od njih bili su ispunjeni bojom. Oznake Prvebile su najsloženije. Znala je da označavaju rang, položaj i pripadnost zelandona.Primijetila je, međutim, da crne crte, kada zacijele, izblijede i pretvore se uplave tetovaže.

Bilo joj je drago kada su maknuli zrcalo. Nije se voljela gledati. Svaki putkada bi pomislila da točudno, nejasno lice koje bi ugledala pripada njoj, osjetila je nelagodu. Radije je se sebe vidjela u izrazu lica drugih: u sreći njene kćerikada ugleda majku, u zadovoljstvu ljudi kao što su Martona i Proleva, Džoharani Dalanar, koje su oni izražavali pogledima i držanjem. I u Džondalarevompogledu punom ljubavi kada bi je vidio... ali ne više... Posljednji puta kada ju jeugledao bio je užasnut. Njegov pogled izražavao je šok i zbunjenost, ne ljubav.

Ejla je zatvorila oči potiskujući suze i pokušala prevladati osjećaj gubitka,razočaranja i boli. Kada ih je ponovno otvorila i podiglu pogled, sve Zelandonestajale su ispred nje, uključujući i dvoje novih, ženu i muškarca koji su bili vanina straži, i svi oni su joj se toplo osmjehivali, s nadom i dobrodošlicom.

Progovorila je Ona Koja Je Prva:– Doputovala si izdaleka, pripadala mnogim narodima, ali su te noge uvijek

nosile stazom koju je Velika Majka Zemlja izabrala za tebe. Sudbina ti jenamijenila da rano izgubiš svoj narod i da te prihvate iscjeliteljica ičovjek koji je putovao svijetom duhova naroda koji ti nazivaš Pleme. Kada te je prihvatio



Mamut od Mamutovaca u Ognjište Mamutovaca koje štuje Majku, vodila te jeOna Koja Je Podarila Život svima. Tvoja je sudbina oduvijek bila služiti Njoj.

– Ejla iz Devete Špilje Zelandonaca, udružena s Džondalarom od DeveteŠpilje, sinom Martone, bivše predvodnice Devete Špilje Zelandonaca, MajkaDžonejle, Blagoslovljene od Doni, od Devete Špilje Zelandonaca, rođene uognjištu Džondalarevom, Ejla od Mamutovaca, pripadnica Lavljeg Logorištanaroda koji na istoku lovi mamute. Kćer Mamutovog Ognjišta, zelandonaMamutovaca; Ejla koju je odabrao duh Špiljskog Lava i koju štiti ŠpiljskiMedvjed Plemena, ti imaš mnoga imena i veze. Od sada ti ni imena ni veze višenisu potrebni. Tvoje novo ime obuhvaća sve njih, i više od toga. Tvoje ime je jedno sa svime što je Ona stvorila. Tvoje ime je Zelandona!

– Tvoje ime je jedno sa svime što je Ona stvorila. Dobrodošla, zelandono!– izgovoriše u glas okupljeni.

– Hajde, otpjevaj s nama Majčinu Pjesmu, zelandono Devete Špilje – rečeOna Koja Je Prva, i svi u glas zapjevaše.

,,Iz mrkle tmine, iz kaosa vremena.Kovitlac rodi Majku i bila si je dovoljna...”

Kad su stigli do stihova koji su do tada bili posljednji, jedino je Ona KojaJe Prva nastavila svojim predivnim glasom.


,,Prije dovršetka djela, Njena djeca su se već voljela.”

Svi zajedno otpjevali su posljednji stih, a onda su se zagledali u Ejlu kao daočekuju nešto od nje. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati, a onda jesnažnim glasom s egzotičnim naglaskom nastavila sama. Ejla nije pjevala, samo je recitirala:

,,Njen posljednji Dar kaže da i muškarac ima udjela. Jer nov život se ne zač inje bez njegovog tijela. Majka se slavi kad se dvoje spoje. Nema zač eća bez Užitaka u dvoje. Djeca Zemljeće živjeti. Sad se može odmoriti. ”

Zajedno su završili posljednji stih i neko vrijeme ostali stojeći u tišini, a

nakon toga se opustili te počeli razgovarati. Iznesena je velika posuda s

čajem.



– Postavlja se pitanje kakoćemo obavijestiti ostale Zelandonce oposljednjem Daru? – reče Ona Koja Je Prva, dok je bezbrižno sjedala na svojtronožac.

Pitanje je izazvalo brojne odgovore.– Reci im!– Ne možemo im reći!– Bilo bi to previše za njih.– Znaš li kakvu bi to zbrku unijelo u sve.Prva je pričekala da se duhovi smire, a onda je ljutitim pogledom ošinula

okupljene Zelandone. – Zar mislite da možete uskratiti Doninoj djeci ono što jeOna obznanila? Zar mislite da je Ejla prošla kroz svu tu agoniju ili da je od njezatraženo da žrtvuje dijete samo zato da bi Zelandone imale očemu raspravljati?Zelandone su Oni Koji Služe Majku. Nije na nama odluka trebaju li to Njezina

djeca saznati ili ne. Naš je zadatak odlučiti kako da im to priop

ćimo.Nastupila je duboka pokajnička tišina, a onda ZelandonaČetrnaeste reče: –

Za planiranje odgovarajućeg obreda potrebno je vrijeme. Možda bismo trebalipričekati do sljedeće godine. Ljetna sezona je na izmaku. Uskoroće svi krenutinatrag.

– Tako je – brzo se složio Zelandon Treće. – Možda bi najbolje bilo daZelandone to kažu svaka svojoj Špilji, svaka na svoj način, nakon što dobrorazmisle o tome.

– Obredće biti održan sada, za tri dana, i Ejlaće im to reći – jasno i glasno je objavila Prva. – Ejla je primila Dar. Njena je dužnost da to prenese ostalima.Ona je ove sezone bila pozvana i poslana na Ljetni sabor upravo zbog toga.

Prva ošine pogledom ostale doniere, ali odmah potom se izraz njenog licasmekša, i ona nastavi obraćajući se laskajućim glasom.

– Zar ne bi bilo bolje da sada završimo s tim? Sezona je pri kraju, i nećeimati vremena praviti bilo kakve probleme prije nego krenemo... a buditeuvjereni daće problema biti... ovakoćemo imati na raspolaganju cijelu zimu danaviknemo svoje Špilje na tu ideju. Sljedeće godine neće više biti razloga dabilo tko pravi probleme.

Prva je i sama željela vjerovati u to. Za razliku od ostalih zelandona. Prva je o doprinosu muškarca u stvaranju novog života, razmišljala već godinama, joši prije prvog razgovora s Ejlom. Upravo je zbogčinjenice da je Ejla sama došlado sličnog zaključka poželjela da ona postane zelandona. Njena zapažanja bilasu vrlo pronicljiva, a osim toga nisu joj misli vezala uvjerenja Zelandonaca, kojasvatko od njih posiše s majčinim mlijekom.

Zato je,čim joj je Ejla ispričala svoja iskustva iz špilje. Zelandona odlučilada tu ideju moraju obznaniti dok su svi još na okupu. I dok su ostale Zelandone još učudu. Zakazala bi ona ceremoniju već za sljedeći dan, ali nije bila sigurnada bi je stigle organizirati.



Kao što je točesto činila, i sada se pretvarala da se odmara ili meditira, inaizgled nije obraćala pozornost na okolinu. A u stvari ječekala i promatralaostale Zelandone koje su već počele kovati planove. U početku su svi bilioprezni.

Čula je Jedanaestu kako kaže: – Možda bi bio dobar pristup da pokušamoponoviti Ejlino iskustvo.

– Ne moramo prikazati cjelokupno iskustvo, samo njegov bitni dio – rečeDvadeset treća.

– Bilo bi dobro da imamo dovoljno veliku špilju u koju bismo se sve moglismjestiti – reče Zelandoni Druge Špilje.

– Noć će morati predstavljati zidove špilje – reče Peti. – Ako zapalimosamo jednu vatru u sredini, sviće se usredotočiti na nju.

Odlično, pomisli Prva dok je slušala doniere kako razgovaraju izmeđusebe. Počinju razmišljati o planiranju ceremonije, a ne kako da joj se usprotive.

– Bitće nam potrebni bubnjevi za Majčinu Pjesmu.– I moratće pjevati.– Deveta ne pjeva.– Njen glas je poseban, tako da to i nije važno.– Pjevanje može dopirati iz pozadine. Bez riječi, samo zvuk.– Ako usporimo ritam bubnjeva. Majčina Pjesmaće imati veći učinak,

posebno na kraju, kada ona izgovara posljednje stihove.

Ejla se u početku izgubila, jer nije bila naviknuta na toliku pažnju.Prijedlozi su pljuštali i sa svakim novim rasla je i njena uloga u svemu tome.

Poslije nekog vremena počela je polako i sama sudjelovati u pripremama. – Našiposjetitelji Mamutova, dvojica mladića Danug i Druvez, odlično svirajububnjeve. Znaju ih navesti da zvuče kao da netko govori. Vrlo je sablasno, ali ivrlo tajanstveno. Mislim da bi mogli natjerati bubnjeve da izgovore posljednjestihove, ako su donijeli svoje bubnjeve, ili ako uspiju ovdje naći nešto slično.

– Htjela bih najpriječuti kako to zvuči – reče Četrnaesta.– Svakako – reče Ejla.

Ejla je bila nevjerojatno mudra u ponašanju prema ljudima i mnogoprofinjenija i upućenija nego što je toga bila svjesna. Nije joj promakla taktikakojom je Zelandona Koja Je Prva natjerala ostale Zelandone da organizirajuceremoniju. Ponekad je podsvjesno, a ponekad krajnje svjesno, promatrala Prvukako provodi svoju volju. Ta žena nije propuštala iskoristiti svaku prednost,znala je kada se treba ljutiti, kada prijetiti, kada laskati, kada se umiljavati,kritizirati, pohvaliti... nije lako predvoditi Zelandone, tu skupinu pametnih,lukavih ičesto ciničnih ljudi koji su, kada se sve uzme u obzir, bili pametniji odostalih ljudi. Ejla se sjetila kako je Džondalar jednom prigodom pitao Zelandonu

kakve osobine treba imati Prva.Č

ak i tada je znala što mu može otkriti, a štomora zadržati za sebe.



Zelandona se opustila. Prihvatili su se posla. Stvarće se sama od sebezahuktati. Obično je njen najveći problem bio da im ne dopusti da se previšezanesu. Ovoga putaće im dopustiti da se razbuktaju koliko žele. Štospektakularnije, to bolje. Ako im dopustim planirati na veliko i da plan razradedo u pojedinost, neće imati vremena za razmišljanje o biločemu drugom, sve

dok ceremonija ne prođe.Kada je opći izgled ceremonije počeo da dobiva oblik i kada se najveći brojzelandona počeo zanimati za događaj, Zelandona Koja Je Prva priredila im je još jedno iznenađenje.

Ustala je da dotoči čaj u svoju posudu i tobože usput dobacila: – Moratćemo isplanirati i okupljanje u logorištu dan ili dva nakon ceremonije, kakobismo odgovorili na pitanja kojihće nesumnjivo biti. Najbolje da to odmahobavimo. Tom prigodom možemo objaviti i kakoćemo ubuduće nazivati odnosizmeđu muškarca i njegove djece i reći im daće od sada muškarci davati imenasinovima – reče ona.

To je izazvalo zaprepaštenje među zelandonama. Većina nije imalavremena razmisliti o tome do kakvih promjenaće dovesti ta danas uvedenanovina.

– Do sada je majka uvijek davala imena svojoj djeci – reče jedna odzelandona.

Zelandona opazi da ju je nekolicina ošinula pogledima. Toga se bojala,neki od njihće početi razmišljati. Nije bilo mudro podcijeniti Zelandone kaoskupinu.

– Kako će muškarci shvatiti da je njihova uloga vrlo važna ako im nedopustim barem neko sudjelovanje? – upitala je Prva. – To zapravo ništa nemijenja. Spajanjeće i dalje predstavljati Užitke. Muškarci neće početi rađatidjecu, i daljeće se morati brinuti o ženi koju su primili u svoje ognjište i onjezinoj djeci, posebno kada je ona ograničena na dom, jer ima malu djecu.Davanje imena muškom djetetu je sitnica, ženeće i dalje davati imena ženskojdjeci – počela im se ulagivati Prva.

– U Plemenu su mog-uri davali imena svoj djeci – spomenula je Ejla.

Svi zašutješe i pogledaše Ejlu. – Bilo mi je jako drago što sam mogla datiime svojoj kćeri. Bila sam nervozna, ali i jako uzbuđena, i osjećala sam se jakovažnom.

– Mislim daće se i muškarci tako osjećati – reče Prva, zahvalna Ejli naneplaniranoj podršci.

Uslijedilo je odobravajuće kimanje i gunđanje. Nitko nije imao višenikakvih primjedbi, barem za sada.

– Jesi li već razmišljala kako da nazovemo taj novi odnos? – pomalosumnjičavo je upitala je zelandona iz Dvadesetdevete špilje.

– Moratću najprije malo meditirati. Pokušatću smisliti kako da djeca zovumuškarce koji su sudjelovali u njihovom stvaranju, da bi ih mogli razlikovati od



ostalih muškaraca. Možda bismo svi trebali razmisliti o tome – predložila je OnaKoja je Prva.

Prva je osjetila da je trenutak da pritisne Zelandone dok su još učudu i unepovoljnom položaju u odnosu na nju, prije nego počnu razmišljati o mogućimposljedicama i ne istupe s nekim ozbiljnim primjedbama koje ne bi moglaonemogućiti prijetnjama. Uopće nije sumnjala daće ovaj novi Dar Znanja oŽivotu imati mnogo veći odjek negoli je i to ona mogla zamisliti. Toće svepromijeniti, i nije bila baš sigurna da su joj se sviđale neke od mogućnosti kojeće vrlo vjerojatno proizaći iz toga.

Zelandona Koja Je Prva bila je oštroumni promatrač i inteligentna žena.Nikada nije rodila, ali je u njenom slučaju to bila prednost, jer djeca neminovnoodvlače pozornost. Ali zato je bila babica na više poroda nego što se željelasjetiti, i pomogla je mnogim ženama pri pobačaju. Zahvaljujući tome, Prva jeznala više o fazama u razvoju nerođenog fetusa od bilo koje majke. Doniere sutakođer pomagale nekim ženama da okončaju trudnoću prije kraja. Najvažnijevrijeme u životu djeteta su prve dvije godine. Mnoga djeca umiru u tomrazdoblju.Čak i uz pomoć ženinog muškarca, svoje majke i ostalihčlanova šireobitelji, većina majki nije bila u stanju dojiti i istovremeno se brinuti o većembroju male djece, ako je željela da sva ona prežive.

Iako je dojenje, samo po sebi, izgleda sprečavalo začeće novog djeteta,ponekad je bilo nužno okončati nepredviđenu trudnoću da bi oni već rođenipreživjeli djetinjstvo. Ili u slučajevima kad je žena bila ozbiljno bolesna ili imalaveć odraslu djecu i bila previše stara, ili je u prošlosti imala jedan ili više teških

poroda, na kojima zamalo nije umrla, pa bi sljedeća trudnoća mogla postojećudjecu ostaviti bez majke. Smrtnost djece bila bi znatno viša da nisu koristilisredstva za prekid trudnoće koja su im bila dostupna. Osim ovih, mogli supostojati i drugi razlozi da žena okonča trudnoću.

I mada uzrok trudnoće nije bio prirodno očigledan, žena bi vrlo brzoshvatila da je trudna. Već u davna vremena žena je otkrila počemu može znatida u njoj raste dijete prije nego što to postane očigledno. Možda je primijetilakako je prošlo dosta vremena od kada nije krvarila i tako naučila da bi to mogaobiti znak, a ako je već bila trudna, mogla je prepoznati neke simptome na

temelju ranijeg iskustva. Znanje se prenosilo dok sve žene nisu naučile da je todio njihovog uvođenja u zrelost.U početku, kada bi otkrile da nose dijete, žene su se vjerojatno vraćale u

mislima unatrag i pokušavale shvatiti što je dovelo do toga. Da nije neka hranakoju je jela? Posebna voda u kojoj se kupala? Određeni muškarac s kojim je bilau vezi? Rijeka koju je prešla? Neko posebno drvo učijoj sjeni je spavala?

Ako je žena željela imati dijete, moglo se dogoditi da više puta ponovineku od ovih aktivnosti ili sve zajedno, pačak i da ih pretvori u obred. Na krajubi shvatila kako neće obvezno ostati u drugom stanju ma koliko puta ponovilabilo koju od tih stvari. Možda se tada zapitala ne radi li se tu o kombinaciji tihaktivnosti, ili red kojim ih je obavljala, ili doba dana, ciklus, sezona, godina.Možda samo jaka želja da ima dijete, ili udružene želje više ljudi. Ili se možda



radi o nekim nepoznatimčimbenicima, utjecaju stijena ili duhova s drugogsvijeta, ili Velike Majke. Prve Majke.

Ako je živjela u društvu koje je došlo do kakvih-takvih objašnjenja, pamakar ona samo naizgled bila razumna, iličak i nerazumna, ali da na prvipogled nude odgovore koji nisu dostupni njenim opažanjima, ne bi joj bilo teškoprihvatiti ih ako su ih i svi ostali prihvatili.

Ali mogao se naći i netko dovoljno inteligentan, netko tko je neke stvaripočeo dovoditi u vezu i izvoditi zaključke koji su bili blizu istine. Zahvaljujući jedinstvenom sklopu okolnosti, Ejla je došla do takvih zaključaka, iako je prijetoga morala prevladati jaku potrebu da vjeruje u ono u što su svi ostali vjerovalii osloniti se na vlastita opažanja i razmišljanja.

Još prije razgovora s Ejlom, Ona Koja Je Prva je također počela naslućivatipravi razlog začeća. Ejlino uvjerenje i objašnjenje predstavljali su posljednjidjelić obavještenja koji joj je bio potreban da uvjeri u to sebe, i već je nekovrijeme smatrala da ljudi, a naročito žene, trebaju znati kako nastaje novi život.

Znanje je bilo moć. Kada bi žena znala što dovodi do toga da u njoj počnerasti dijete, mogla bi preuzeti nadzor nad vlastitim životom. Umjesto da ostanetrudna bez obzira na to želi li dijete ili ne, bez obzira odgovara li joj da baš tadadobije dijete, bez obzira na to osjeća ili se dobro ne, ili već ima dovoljno djece,mogla bi birati. Trudnoća je na neki način bila posljedica odnosa s muškarcem, ane nešto izvana ili izvan njene moći. Ako nije željela dijete, mogla je prestatidijeliti Užitke s muškarcem. Razumije se, ženi ne bi uvijek bilo lako donijetitakvu odluku, a osim toga, Zelandona nije bila sigurna kako bi muškarci na toreagirali.

Iako će vjerojatno doći do nepoznatih i neželjenih posljedica, postojao je još jedan razlog zašto je željela da njen narod sazna da djeca nastajusjedinjavanjem žena i muškaraca. Najjači razlog od svih bio je taj što je to istina.Muškarci su također morali to saznati. Predugo se smatralo da u procesustvaranja novog života muškarci imaju nevažnu ulogu. Muškarci su moralisaznati da se bez njih ne može začeti novi život. Zato što je to jedino biloispravno. Zelandona je vjerovala da su ljudi spremni za to, i više nego spremni.

Ejla je već bila rekla Džondalaru u što ona vjeruje, i gotovo da ga jeuvjerila. Štoviše, on je želio vjerovati u to. Ovo je bio pravi trenutak. Ako jeZelandona pogodila, a Ejla uspjela doći do tog zaključka, onda su mogli i drugi.Prva se nadala da posljedice neće biti razorne, ali ako im Zelandone sada nekažu, neminovnoće to uskoro saznati od nekog drugog.

Čim je čula Ejlu kako recitira nove posljednje stihove Majčine Pjesme,Zelandona je znala da istina mora odmah biti objelodanjena. Ali da bi bilaprihvaćena, nije smjela biti objavljena nemarno ili malo – pomalo. Trebalo je toučiniti na što dramatičniji način. Ona Koja Je Prva bila je dovoljno pametna da je shvaćala kako je najveći dio onoga što se događalo pripravnicima kada bi bili‘pozvani’ služiti Majku bio u stvari proizvod njihovih vlastitih umova. Nekolikostarijih zelandona gledalo je krajnje cinično na cijeli taj proces, ali uvijek je bilo



neobjašnjivih događaja koje su izazivale nepoznate ili nevidljive sile. Upravo tidogađaji otkrivali su tko je zaista bio pozvan, i kada je Ejla pričala o svomiskustvu u špilji, Prva je shvatila da nikada niječula istinitiji poziv. To seposebno odnosilo na posljednje stihove Majčine Pjesme. Iako je Ejla imalasjajan instinkt za jezik i nevjerojatnu sposobnost pamćenja, pa i postala vješt

pripovjedač priča i govornik legendi, kome su se divili, još nikada nije pokazalada je i stihotvorac, a rekla im je da joj je pjesma ispunila glavu, kada ju jekonačno čula u cijelosti. Ako bi to s istim uvjerenjem uspjela objasniti ljudima,bila bi krajnje uvjerljiva.

Kada se Prvoj učinilo da je cijela stvar pokrenuta i da više nema povratka,konačno je objavila: – Kasno je. Ovo je bio iscrpljujući sastanak. Raziđimo sesada. Okupitćemo se ponovno sutra u jutro.

– Obećala sam Džonejli daću danas s njom na jahanje – objašnjavala jeEjla. – ali sastanak se odužio.

Nije ni čudo, pomislila je Proleva kada je primijetila crne oznake naEjlinomčelu, ali nije ništa rekla. – Džondalar ju ječuo kada mi je govorila daćeići s tobom na konjima, ali da ne zna gdje si i zašto si se toliko dugo zadržala.Dalanar joj je pokušao objasniti da si na vrlo važnom sastanku, i da nitko ne znakolikoće potrajati, pa se Džondalar ponudio da je odvede na jahanje.

– Drago mi je da je to učinio – reče Ejla. – Ne volim je razočarati. Dugo ihveć nema?

– Veći dio popodneva. Pretpostavljam daće se uskoro vratiti – rekla jeProleva. – Dalanar me je zamolio da te podsjetim da vas večeras očekujuLanzadonci.

– Tako je! Upravo sam bila krenula na sastanak kada me je sreo i pozvao.Idem se presvući i malo odmoriti. Ne mogu vjerovati da sam se toliko umorilaod sjedenja na sastanku. Pošalji Džonejlu po mene kada stigne, molim te.

– Svakako – odgovorila je Proleva. Uvjerena sam da to nije bio običansastanak, pomisli ona. – Želiš li nešto pojesti? Možda popiti maločaja?

– Da, to bi bilo lijepo, Proleva, ali najprije bih se malo sredila. Htjela bih da

mogu otići na kupanje... aliću vjerojatno morati to odložiti za kasnije. Idemnajprije obići Njisku.– Poveli su je sa sobom. Džondalar je rekao da bi ona rado pošla s ostalim

konjima, i da joj malo trčanja neće škoditi.– U pravu je. Vjerojatno su i Njiski nedostajala njena djeca.Proleva je ispratila Ejlu pogledom do nastambe za spavanje. Vidi se da je

umorna, pomislila je. Nije ničudo. Kroz što je sve samo prošla. Pobacila je,postala naša najnovija zelandona... prošla kroz poziv, ma što da je to zapravoznačilo.

Proleva je i ranije viđala posljedice prevelikog približavanja svijetuduhova. Svi su ih viđali. Uvijek kada je, na primjer, netko bio ozbiljno ozlijeđen





Možda je i Džondalaru nedostajala, ali zašto se morao okrenuti Maroni?Rekao je da je voli kada ga je zatekla s drugom ženom, ali ako je još voli zašto je izbjegava?

– Zašto plaćeš, majko? – upitala je djevojčica. –Jesi li sigurna da te taj znakne boli? Još je svjež.

– Samo sam sretna što te vidim, Džonejla. – Pustila je dijete i osmjehnula joj se vlažnim očima. – Zamalo sam ti zaboravila reći. Idemo u posjetu logorištuLanzadonaca i podijelitćemo večernji obrok s njima.

– S Dalanarom i Bokovanom?– Tako je, i Ekozarom i Džoplajom i Džerikom i ostalima.– Ide li i Džondi sa nama?– Ne znam, ali ne bih rekla. On mora na neko drugo mjesto.Ejla se brzo okrenula, ugledala Džonejlinu košaru s odjećom i počela

prekapati po njoj. Nije željela da je kćer vidi kako ponovno plače. – Bit ćehladno kada padne mrak, trebaš odjenuti nešto toplije.



35

Ejli se na prvi pogled učinilo da u daljini vidi Džondalara koji nešto nosi i

dolazi prema njoj dobro utabanom glavnom stazom između logorišta nekolikoprijateljskih Špilja. Želudac joj se zgrčio. Bili su joj poznati i visina i oblik tijelai hod, ali kada sečovjek približio, vidjela je da je to Dalanar i da nosi Bokovana.

Čim su se približili. Dalanar je primijetio crne oznake na njenomčelu. Ejlinije promakao izraz iznenađenja na Dalanarovom licu kada ju je ugledao, kao nito da se potom trudio da ne gleda u njenočelo i oznake na njemu. Ona ih nijevidjela i pokušavala je zaboraviti na njih.

Je li se Džondalar zbog toga takočudno ponašao, pitao se Dalanar. Kada jepozvao Džondalara da se pridruži Lanzadoncima na večernjem obroku, zajednosa Ejlom i Džonejlom, Dalanara je iznenadilo Džondalarevo oklijevanje iodbijanje. Tvrdio je da je već obećao daće biti negdje drugdje, ali djelovao jeuznemireno i bilo ga je sram. Kao da je tražio ispriku da im se večeras nepridruži. Sjetio se vlastitih razloga zbog kojih je napustio ženu koju je volio. Aline bih rekao da Džondalaru smeta što je postala zelandona, pomislio je starijičovjek. Ponosi se što je vješta iscjeliteljica.

– Bi li dopustio da te ja nosim, Bokovane? Da se Dalanar malo odmori? –upitala je Ejla s osmijehom, ispruživši ruke. Mališan je oklijevao, a onda jeispružio ruke prema njoj. Sjetila se koliko je težakčim ga je uzela. Ejla je nosila

Bokovana i išla uz Dalanara koji je vodio za ruku Džonejlu. Zaputili su se premanjegovom logorištu. Vuk ih je slijedio.Izgleda da životinja više nije zazirala od lutanja kroz veliko logorište puno

ljudi, i nitko se nije posebno uzbuđivao zbog Vuka. Ejla je, međutim, bilaopazila da Zelandona Koja Je Prva naročito uživa u reakcijama posjetitelja ilistranaca koji nisu navikli da vide Vuka kako se slobodno kreće među ljudima.

Kad su stigli, Džoplaja i Džerika se izašle i pozdravile ih. Iznenađeno su sezagledale u njenočelo, a potom bezuspješno pokušavale da se ne obaziru naoznaku. Prelijepa tamnokosa mlada žena, koju je Džondalar zvao rođakinjom, još je odisala izvjesnom tugom, ali Ejla nije promaklo da su joj živahne zeleneoči zasijale dok je uzimala sina. Džoplaja je djelovala opuštenije, pomirena saživotom i vrlo zadovoljna što vidi Ejlu.

I Džerika ju je toplo pozdravila. – Daj mi Bokovana – rekla je, uzimajućidijete iz majčinog naruč ja. – Spremila sam mu nešto za jelo. Vi samo idite ugoste.

Ejla se izravno obratila dječaku. – Drago mi je što sam te upoznala,Bokovane. Hoćeš li me doći posjetiti? Ja sam iz Devete Špilje. Znaš li gdje jenaše logorište?

Neko vrijeme je zurio u nju, a onda je krajnje ozbiljno odgovorio: – Da.



Ejla je i protiv svoje volje uočila sličnosti i razlike između Džerike,Džoplaje i Bokovana prije nego što ga je baka odnijela. Starija žena bila je niskai jedra, brza i energična. Njena kosa, nekada crna poput noćnog neba, sada jebila prošarana sijedim pramenovima. Okruglo i plosnato lice s visokim jagodicama se izboralo, ali su zato crne kose oči i dalje dražesno i pametno

svjetlucale. Ejla se sjetila Hočamana, muškarca koji je bio združen s Džerikinommajkom. Bio je putnik, i njegova družica je bila odlučila putovati s njim.Džerika je rođena usput. Ejla se sjetila da je Dalanar s ponosom pričaoposjetitelju S’Armunaiju o Hočmanovom dalekom Putovanju od BeskrajnihMora Istoka pa sve do Velikih Voda Zapada. Palo joj je na pamet da je to jednaod onih priča koja će se pričati i prepričavati, i najvjerojatnije narastati sasvakim novim pričanjem, sve dok ne preraste u legendu ili mit i izgubi gotovosvaku sličnost s prvobitnom pričom, mada je i istina sama po sebi bila neobična.

Dalanar je upoznao Džeriku poslije otkrivanja rudnika kremena i ta

egzotična žena ga je najprije zainteresirala, a potom i očarala. Kada su Hočamani Džerika stigli u njegovo logorište, oko Dalanara i njegovog rudnika već se bilookupilo nekoliko ljudi i oni su tvorili jezgru Špilje kojaće kasnije biti nazvanaLanzadonci. Džerikina majka je umrla nekoliko godina ranije. Toliko suneobično izgledali da je odmah bilo jasno da dolaze izdaleka. Dalanar nikadanije vidio nikog sličnog Džeriki. Bila je sićušna u usporedbi s većinom žena, aliinteligentna i tvrdoglava. Dalanara je očarala ta egzotična mlada žena. Bio jepotreban netko neobičan kao ona da konačno nadjača njegovu ljubav premaMartoni.

Džoplaja je rođena na Dalanarovom ognjištu. Ejla je znala da je ono u što je dugo vjerovala točno. Džoplaja je jednako toliko bila Dalanarovo dijetekoliko i Džerikino. Džondalar je otišao živjeti s Lanzadoncima tek kada su i on iDžoplaja bili već adolescenti. Nisu odrasli zajedno kao brat i sestra i Džoplaja sebeznadno zaljubila u Džondalara, iako joj je bio blizak rod, muškarac s kojim senije mogla združiti.

Džoplaja mu je sestra koliko i Folara, pomisli Ejla, pokušavajući sveshvatiti u tim novim odnosima. Džondalar i Folara su Martonina djeca, aDžondalar i Džoplaja su Dalanarova djeca.

Oboje su mu slični.Džondalar je bio mlada Dalanarova replika, dok je Džoplaja više pokupilaod majke, ali bila je visoka na Dalanara, a naslijedila je od njega i neke drugemanje vidljive osobine. Imala je tamnu kosu prošaranu svjetlijim pramenovima.Njena kosa nije bila onako sjajna kao majčina. Konture lica naslijedila je odDalanarovog naroda, ali ima majčine visoke jagodice. Najveće čuđenje ipak suizazivale njene oči. Nisu bile ni crne kao majčine ni prodorno plave kaoDalanarove... i Džondalarove... Džoplajine oči bile su zeleno-kestenjaste, a poobliku i po naboru sa unutrašnje strane oka sličile su majčinima, iako je kod nje

taj nabor bio manje izražen nego kod Džerike. Svima bi odmah bilo jasno da jeDžerika strankinja, ali je Džoplaja po mnogočemu bila egzotičnija od svojemajke upravo zbog sličnosti.



Džoplaja je odlučila združiti se s Ekozarom, jer je znala da nikada nećemoći imati čovjeka koga je voljela. Izabrala je njega, rekla je Ejli jednomprigodom, jer je znala da nema togčovjeka kojiće je više voljeti, i bila je upravu. U Ekozarovom začeću sudjelovali su ‘pomiješani duhovi’. Mati mu jebila iz Plemena, i mnogi su smatrali da je on toliko ružan koliko je Džoplaja

lijepa. Ali ne i Ejla. Bila je sigurna da je Ekozar izgledao upravo onako kakoćeizgledati njezin sin kad odraste.U Bokovanu su se skupile sve komponente njegovog neobičnog porijekla.

Od Ekozara je naslijedio fizičku snagu pripadnika Plemena, a već se vidjelo daće biti visok poput majke i Dalanara. Oči su mu bile jedva primjetno iskošene itamne, gotovo tamne kao Džerikine, ali ne baš crne. Tragovi svjetlije nijanse iliiskre odsjaja davale su im živost kakvu nikada ranije nije vidjela u tako tamnimočima. Ne samo da su bile neobične, već su bile u stanju da podvrgnu svojojvolji. Osjećala je da je Bokovan poseban i bilo joj je žao što Lanzadonci ne žive

bliže. Baš bi voljela gledati ga kako raste. Tek je nešto mlađi nego što je bionjezin sin kad ga je posljednji puta vidjela. Bokovan je toliko podsjećao naDarka da joj je to zadavalo bol. Ejla se pitala kakav liće biti njegov um. Hoće liimati neki oblik plemenskih sjećanja i hoće li biti u stanju stvarati umjetnost i urazgovoru se koristiti riječima kao Dalanarov narod i kao Džerikin narod?Često je na isti način razmišljala o svom sinu.

– Bokovan je posebno dijete, Džoplaja – rekla je Ejla. – Kada još maloporaste, željela bih da ga pošalješ na neko vrijeme k meni u Devetu Špilju.

– Zašto? – upitala je Džoplaja.

– Možda posjeduje neke jedinstvene osobine koje mu mogu omogućiti dapostane zelandoni. Pretpostavljam da bi ti željela to znati, ali uglavnom bih radoda dođe kako bih ga bolje upoznala – reče Ejla.

Džoplaja se osmjehnula i upitala: – Bi li ti bila voljna poslati Džonejlu kodLanzadonaca da neko vrijeme provede sa mnom?

– Nisam razmišljala o tome – odgovori Ejla – ali to bi mogla biti dobraideja... za nekoliko godina... ako pristane. Zašto ti nju želiš?

– Nikada neću imati djevojčicu. Neću imati više djece. Strašno sam senamučila pri porodu Bokovana – reče Džoplaja.

Ejla se sjetila koliko se ona namučila rađajući svog sina Darka, rođenog uPlemenu.Čula je za Džoplajine probleme.

– Jesi li sigurna, Džoplaja? Jedan težak porođaj ne znači da će svi bititakvi.

– Naša doniera kaže da ne bi trebala pokušavati. Boji se da bih moglaumrijeti. S Bokovanom sam bila na pragu smrti. Pijemčaj koji si dalazelandonama... majka se trudi da ga redovno uzimam. Pijem ga da njojudovoljim, mada mislim da bi bilo svejedno i da ga ne pijem. Mislim da više ne

mogu zatrudnjeti. Majka ne zna da ga izvjesno vrijeme nisam pila, željela sam još jedno dijete, ali je Doni odlučila da me ne blagoslovi – reče Džoplaja.



Ejla nije htjela biti radoznala, ali osjećala je da je njena dužnost kaoZelandone da je pita – Ukazuješ ličesto čast Majci? To je vrlo važno, ako želišda te Majka blagoslovi.

Džoplaja se osmjehnula. – Ekozar je drag i pun ljubavi. On možda nije tajkoga sam željela, Ejla... – zastala je i na licu joj se na trenutak pojavio izrazočajanja. Ejla ga je usporedila sa svojim, iz sasvim drugih razloga. – Ali bilasam u pravu kada sam rekla da me nitko ne može voljeti više od Ekozara, i sadami je iskreno stalo do njega. U početku se jedva uspijevao natjerati da medodirne, od straha daće me na neki način ozlijediti. Vjerojatno je smatrao danema pravo na to. Sada smo to prebrodili, mada se i dalje ponekad ponaša u tojmjeri zahvalno da ga moram zadirkivati ne bi li prestao.Čak pokušava naučitida se ruga sam sebi. Mislim da odajem počast Doni kako se doliči.

Ejla se zamislila. Moguće je da problem nije u Džoplaji već u Ekozaru. On je jednom polovinom pripadnik Plemena, i možda postoji neki razlog zaštomuškarac iz Plemena, ili muškarac koji je samo jednom polovinom pripadnikPlemena, može naići na probleme ako želi dobiti dijete sa ženom Drugih. Jednodijete je moglo bitičista sreća, mada ima i onih koji bi ga nazvali nakazom, a nesrećom. Nije znala kolikočesto se pripadnici Plemena sparuju sa ženamaDrugih, niti koliko potomaka poživi ili im bude dopušteno živjeti. Svi su znalida postoje ljudi koje su stvorili pomiješani duhovi, ali ona nije imala prilikeviđati ihčesto. Zastala je da razmisli: tu je, razumije se, njezin sin, Dark, i Urakoju je viđala na Plemenskim saborima. Ridag iz Lavljeg LogorištaMamutovaca. Možda su Atara i još neki od S’Amunajaca naslijedili osobine

Plemena. Ekozar je bio mješanac, kao i Bokovan. Vrlo vjerojatno je i Brukelovamajka bila mješanka,čemu treba zahvaliti za svoj tako poseban izgled.Htjela je pitati koliko su Lanzadonci štovali Majku na proslavama i

festivalima. Oni su naime i dalje bili mala skupina, mada ječula priče da već razmišljaju o tome gdjeće jednog lijepog dana osnovati drugu Špilju. Palo joj jena pamet da bi možda trebala najprije porazgovarati s njihovom zelandonom.Konačno, ona je sada jedna od zelandona i takve stvari bi trebalo razmatrati sdrugim zelandonama, a možda se i posavjetovati s Prvom. Ona bi sigurno moglanešto reći o tome, pomislila je Ejla.

U tom trenutku je Ekozar stigao u logorište i one promijene temu. Bilo joj je drago što joj se ukazala prilika da prestane izigravati zelandonu i bude samoprijateljica. Široko joj se osmjehnuo, što ju je i dalje pomalo iznenađivalo, jer jenjegovo lice bilo izrazito plemensko. Pokazivanje zuba imalo je sasvim drukčijeznačenje u Plemenu s kojim je odrasla.

– Ejla! Baš mi je drago da te vidim! – rekao je Ekozar kada su se zagrlili. Ion je primijetio svjež znak na njenomčelu, i mada je dobro znao što predstavlja, jer ga je Dalanarov narod odavno usvojio, na njega nije djelovao na isti način.Znao je da je bila pripravnica i daće jednoga dana postati zelandona. Mogao je

prokomentirati kako mu taj znak izgleda na njenomčelu, ali bi se izložio rizikuda čuje mnogo više komentara o svom izgledu, tako da nije bio voljan potezatirazgovor o biločijem izgledu.



– A evo i Vuka – rekao je. Blago se naježio kad ga je Vuk onjušio.Lanzadonci nisu imali prilikečesto viđati životinju, i mada ga se sjećao, trebalomu je neko vrijeme da se navikne na to da se neki vuk slobodno šeće međuljudima. –Čuo sam da je ovdje, tako sam znao da si stigla. Bojao sam se da tenećemo vidjeti, a toliki put smo prevalili. Neki od nas sučak razmišljali o tome

da prije odlaska svratimo do Devete Špilje i posjetimo te. Tvoji rođaciMamutovci i njihov prijatelj S’Armunaji sasvim sigurno planiraju otići doDevete, a i neki Lanzadonci su razmišljali o tomeđa pođu s njima – rekao jeEkozar.

Ejla je opazila da je djelovao samouvjerenije i opuštenije i bila je uvjerenada je Dalanar bio u pravu kada je rekao da je Ekozaru puno pomoglo to što su gaDanug i Druvez i onaj kako li se zove, Aldanor, prihvatili bez ikakvihproblema? Bila je sigurna da ga je i Džondalar lijepo dočekao, kao i njihovirođaci i nekolicina najbližih prijatelja. Džondalar se sigurno potrudio da se

Ekozar osjeća dobrodošlo... ali njoj nije uputio niti jednu jedinu riječ. Vidjela ga je samo jednom otkad je stigla, i to golog s Maronom. Kad se toga sjetila,morala je skrenuti pogled i spriječiti suze. To joj se u posljednje vrijemedogađalo u najneočekivanijim trenucima. Ostalima bi rekla da joj je nešto upalou oko.

– To što sam ja došla na Ljetni sabor, ne znači da vi ne možete posjetitiDevetu Špilju – rekla je poslije nekoliko trenutaka. – Nije daleko odavde, a kadste već tu, baš biste mogli svratiti. Dalanara i Džoplaju sigurno bi zanimalo davide kako Džondalar obučava svoje Šegrte. Sada ih ima šestero – reče Ejla,

gotovo normalnim glasom. Ne može dovijeka s Dalanarom i Džoplajomizbjegavati razgovor o Džondalaru. – A ja bih radije maločešće viđalaBokovana, i vas ostale, razumije se.

– Taj mališan je potpuno osvojio Ejlu – reče Dalanar. Svi su se dobroćudnoosmjehnuli.

– Bitće krupan – reče Ekozar. – Želim ga naučiti da bude dobar lovac.Ejla mu uputi osmijeh. Na trenutak je zamislila Ekozara kao pripadnika

Plemena, ponosnog na sina svoga ognjišta. – Lako se može dogoditi da on nebude samo krupan, Ekozare. Mislim da je jako poseban.

– Gdje je Džondalar? – upitao je Ekozar. – Zar nije trebao večeras doći ipodijeliti obrok s nama?

– Vidio sam ga kad je polazio s Džonejlom na jahanje nešto poslijepodneva. Rekao je da neće stići – odvrati Dalanar pomalo razočarano.

– Ja sam namjeravala odvesti Džonejlu na jahanje, ali je sastanakzelandona potrajao duže nego sam očekivala – rekla je Ejla. Svi pogledi su sadbili uprti u njenočelo.

– Je li rekao zašto ne može doći? – upitao je Ekozar.

– Ne znam, spomenuo je neke druge planove i obećanja koja je dao prijeEjlinog dolaska.



Ejla je osjetila grč u želucu. Mogu zamisliti kakva je obećanja dao,pomislila je.

Već je skoro pao mrak kada ih je Ejla napokon uvjerila da bi trebala poći.Ekozar je uzeo baklju i krenuo ispratiti nju, Džonejlu i Vuka.

– Izgledaš sretan, Ekozare – rekla je.– I jesam sretan, mada mi je i dalje teško povjerovati da je Džoplaja moja

družica. Povremeno se probudim noću i promatram je uz svjetlosti vatre. Tako jelijepa... divna. Ljubazna i puna razumijevanja. Ponekad se zapitam kako to daimam toliko sreće i da li je uopće zaslužujem.

– I ona ima sreće, znaš, voljela bih da živimo bliže.– Kako bi moglačešće viđati Bokovana? – rekao je, i ona vidje da se

osmjehuje i da mu se zubi bjelasaju.

– To je točno, rado bih viđala Bokovana, i tebe i Džoplaju, i sve ostale –reče Ejla.– Jesi li možda razmišljala o tome da pođeš s nama i ostaneš preko zime? –

upita Ekozar. – Dalanar kaže da ste ti i Džondalar uvijek dobrodošli.Ejla se zagledala u tamu. Da, razumije se, Džondalar, pomisli ona. – Ne bih

rekla da bi Džondalar htio ostaviti svoje šegrte. Dao je riječ, a zima je najboljevrijeme za usavršavanje raznih tehnika – reče ona.

Ekozar je šutio nekoliko sljedećih koraka. – Pretpostavljam da ne bi htjelaostaviti Džondalara na cijelu sezonu i doći s Džonejlom i životinjama k nama –rekao je. – Ma koliko da voli Bokovana, znam da bi Džoplaja željela da tadjevojčica bude u blizini. Ona i Bokovan proveli su mnogo vremena uLevelinom logorištu i dobro su je upoznali.

– Ja... ne znam. Nisam o tome razmišljala. Bila sam strašno zauzetaobukom za zelandonu... – rekla je i osvrnu se da vidi gdje joj je kćer. Džonejlase vukla za njima. Vjerojatno je našla usput nešto što joj je odvuklo pozornost,pomisli Ejla.

– Ne bismo imali ništa protiv još jedne doniere – reče Ekozar.

Ejla mu se osmjehnula i zastane. – Džonejla, zašto si toliko zaostala?– Umorna sam. majko – jadikovala je Džonejla. – Hoćeš li me nositi?Ejla zastane da podigne kćer i smjesti je na kuk. Godile su joj te dječ je ruke

oko vrata.Čvrsto je zagrlila Džonejlu. Nedostajala joj je.Neko vrijeme išli su u tišini, a onda su začuli bučne i razuzdane glasove.

Iza vrlo gustog grmlja ispred sebe ugledali su svjetlost logorske vatre. Kada suprišli bliže, Ejla shvati da na tom mjestu nije logorovala niti jedna Špilja. Krozgrmlje je ugledala nekolicinu muškaraca koji su sjedili oko vatre. Očigledno suse kockali i nešto pili iz minijaturnih vrećica za vodu, napravljenih od gotovo

nepropusnih želudaca malih životinja. Mnoge od njih je poznavala, među njimanekolicinu iz Devete Špilje, i još neke iz drugih Špilja.



Primijetila je i Laramara, poznatog po spravljanju jakih alkoholnih napitakaiz gotovo svega što fermentira. Kad nisu imali Martonino fino vino, dobra su imbila i pića koja je on spravljao. Gotovo ništa drugo i nije radio, ali je zato svojzanat doveo do savršenstva. Nevolja je bila u tome što je spravljao velikekoličine pića, tako da su se mnogi redovno opijali i stvarali probleme. Jedino je

još bio poznat po ognjištu punom zapuštene djece i nemarnoj družici koja jeobilno koristila njegove proizvode. O djeci su se više brinuli Ejla i ostalipripadnici Špilje nego Laramar ili Tremeda.

Najstarija kćer združila se s Lanidarom i imala svoje dijete, i mladi par jeusvojio njenog mlađeg brata i mlađe sestre. Njen stariji brat, Bologan, također ježivio s njima i pomagao im oko djece. Zajedno s Džondalarom i još nekimapomogao im je i da podignu novo prebivalište. Njezina majka Tremeda iLaramar također su povremeno živjeli s njima, onda kada su odlučili svratiti namjesto koje su nazivali dom, i oboje su se ponašali kao da je njihov.

Osim Laramara, bio je tu i jedan muškarac s lako prepoznatljivimoznakama zelandona. Kada se osmjehnuo, Ejla je vidjela da mu nedostajuprednji zubi i namrštila se, jer je shvatila da je to Madroman. Zar je već primljenmeđu Zelandone i tetoviran? Teško. Ponovno se zagledala u njega i primijetilada je rub tetovaže zamrljan. Sigurno ju je naslikao pomoću boja koje su nekiljudi koristili da privremeno ukrase lice u posebnim prigodama.

Kada ga je ugledala, sjetila se naprtnjače koju je bila pronašla u špilji idonijela Prvoj. Iako joj se Madroman uvijek osmjehivao i pokušavao je uvući urazgovor, nikada se u njegovoj blizini nije osjećala ugodno. Unosio je u nju

nemir. Uvijek kad bi joj se obratio, imala je osjećaj kao da miluje konjsku dlakuu suprotnom pravcu od onoga u kojem raste. Obraćao joj se na pogrešan način itu nije bilo pomoći.

Vidjela je dosta mladića koji su razgovarali i glasno se smijali, ali imuškaraca različite starosti. Po onome što je već znala o njima, mogla jeslobodno zaključiti da niti jedan od njih nije od neke koristi. Neki nisu bili bašbistri, a neki su bili previše povodljivi. Jedan od njih je najveći dio vremenaprovodio pijući ono što bi Laramar napravio, jedva uspijevajući uvečerdoteturati do kuće i često su ga nalazili na nekim zabitim mjestima kako bez

svijesti leži u bljuvotini. Drugi je bio poznat po brutalnosti, posebno premasvojoj družici i njezinoj djeci, i Zelandone su razmatrale načine na koje bi mogleposredovati. Samo sučekale da njegova družica zatraži pomoć.

A onda je ugledala Brukevala, gotovo skrivenog u sjenama. Sjedio je postrani, oslonjen leđima na visoki grubo zašiljeni panj i pio. Njegova narav ju je idalje mučila, ali bio je Džondalarov rođak i od početka je bio ljubazan premanjoj. Bilo joj je mrsko što ga vidi s tim odvratnim ljudima.

Upravo se htjela okrenuti i otići kada ječula Vuka kako reži iz dubine grla.Netko se nalazio iza njenih leđa. U sljedećem trenutku joj se glasno obratio.

– Vidi, vidi, tko je to? Ljubiteljica životinja s dvije životinje.



Iznenađeno se okrenula. Dvije životinje, prođe joj kroz glavu, ali ja imamsamo Vuka... tek je poslije nekoliko trenutaka shvatila da je i Ekozara nazvaoživotinjom. Osjetila je da je obuzima bijes.

– Ja ovdje vidim samo jednu životinju. Vuka... da nisi mislio na sebe? –upitala je.

Neki od onih koji sučuli razgovor glasno su se nasmijali, ačovjek prednjom se namrštio. – Nisam rekao da sam ja životinja – rekao je.

– Odlično, jer ja te ne bih svrstala u istu kategoriju s Vukom. Nisi mudorastao.

Nekolicina je razmaknula grmlje da vidi što se to događa. Ugledali su Ejlukoja je držala kćer na boku i obuzdavala Vuka iskoračivši ispred njega, iEkozara koji je držao baklju.

– Prikrala se i gledala nas – počeo se branitičovjek.

– Išla sam glavnom stazom i zastala da vidim tko to podiže toliku buku –reče Ejla.– Tko je ona? I zašto tako smiješno govori? – upitao je mladić koga Ejla

nije poznavala. A onda je iznenađeno dodao – To je vuk!Ejla je potpuno zaboravila na svoj naglasak, kao i većina onih koji su je

poznavali, ali bi je povremeno kakav stranac podsjetio na njenčudni govor. Pošarama na njegovoj košulji i izgledu ogrlice koju je nosio, zaključila je da je izŠpilje koja je živjela na nekoj drugoj rijeci na sjeveru. Oni nisu redovito dolazilina njihove Ljetne sabore. Bitće da je tek nedavno stigao.

– To je Ejla od Devete Špilje, ona koju je Džondalar doveo – rečeMadroman.– I zelandona koju slušaju životinje – dodao je nekičovjek. Ejli se učini da

je to rekao njihov susjed izČetrnaeste Špilje.– Nije ona zelandona – reče Madroman. – Još je pripravnica na obuci.Očigledno nije opazio tetovažu, pomislila je Ejla.– Još kad je došla, držala je u vlasti vuka i dva konja – rekao ječovjek iz

Četrnaeste.

– Rekoh vam da voli životinje – prezrivo reče onaj prvičovjek, gledajućinapadno u Ekozara.Ekozar ga ošine pogledom i zaštitnički priđe bliže Ejli. Ljubitelji

Laramarovog pića bili su brojčano nadmoćni, a svi su znali da to piće izvlačiono najgore iz ljudi.

– Misliš na one konje iz Špilje koja logoruje uzvodno? – upitao je stranac.– Odveli su me tamočim sam stigao. Ona upravlja njima? Mislio sam da to radeonaj muškarac i djevojčica.

– Sivka je moj konj – oglasila se Džonejla.– Svi su oni iz istog ognjišta – reče Brukeval i uđe u krug svjetlost i oko

vatre.



Ejla prijeđe pogledom od Brukevala do Ekozara, i istog trena uoči sličnosti.Brukeval je očigledno bio izmijenjena verzija Ekozara, iako ni jedan ni druginisu bili pravi pripadnici Plemena.

– Mislim da bi trebao pustiti Ejlu da nastavi svojim putom – dodao jeBrukeval. – A mislim i da bismo se ubuduće trebali okupljati malo dalje odglavne staze.

– Da, to je dobra ideja – složi se pridošlica koji se iznenada pojavio.Džoharan u pratnji nekoliko muškaraca, uđe u krug svjetlost i baklje koju jedržao Ekozar. Nekolicina je imala neupaljene baklje koje su istogčasa zapalilina Ekozarevoj da bi ostalima pokazali koliko ih je. –Čuli smo vas i došli vidjetišto se događa. Ima mnogo mjesta na kojima se možete opijati, Laramare. Nemapotrebe da tvoji ljudi gnjave one koji idu glavnim stazama između logorišta.Bilo bi dobro da sada prijeđete negdje drugdje. Ne želimo da ujutro djeca gazepreko vas.

– Ne može nam on zapovijedati kamo da idemo – doviknuo je netko,zaplićući jezikom.

– Tako je, ne može nam govoriti kamo da idemo – reče čovjek koji je prviopazio Ejlu.

– U redu je – reče Laramar i počne skupljati neotvorene vrećice s pićem itrpati ih u okvir za leđa. – Naći ćemo neko mjesto gdje nas nitko neće gnjaviti.

Brukeval mu je pritekao upomoć. Pogledao je Ejlu i uhvatio njen pogled.Zahvalno mu se osmjehnula što je stao na njenu stranu i predložio da sepremjeste. I on se njoj osmjehnuo. Međutim, zadržao je osmijeh na licu duženego što je bilo potrebno i zbunio je. Potom se namrštio i vratio poslu. Spustila je Džonejlu i kleknula kako bi obuzdala Vuka dok su se muškarci udaljavali.

– Ionako sam namjeravao svratiti do logorišta Lanzadonaca i popričati sDalanarom, Ekozare – reče Džoharan. – Mogao bi se vratiti sa mnom, a Ejlamože ići sa Solabanom i ostalima.

Ejla se pitala što je to toliko važno da ne može pričekati do jutra. NiDžoharan ni Dalanar neće nikuda otići po mraku. A onda je opazila nekolicinuod onih koji su sjedili oko vatre kako zaobilaze grmlje i odlaze za ostalima,

pogledavajući ispod oka Ekozara, Džoharana i ostale. Zabrinuto se namrštila.Nešto nije bilo kako treba.

– Zelandone se nikada nisu ovako ponašale – prokomentirao je Džoharan. –Jesi ličuo za posebnu ceremoniju o kojoj svi govore? Ejla je dobila oznaku, ali još nisu objavili da je postala zelandona. Obično to odmah učine. Je li ti neštorekla?

– Imala je toliko posla da je nisamčesto viđao – reče Džondalar, ali to nijebilo sasvim točno. Nije viđao Ejlu, ali ne zato što je ona imala pune ruke posla.On je bio taj koji se držao po strani i njegov brat je to znao.

– Izgleda da planiraju nešto veliko. Zelandona Prva je dugo razgovarala sProlevom, i ona mi je rekla kako Zelandone žele veliku, bogatu gozbu.Čak su



tražile od Laramara da nabavi piće za proslavu. Organiziramo lov, vjerojatnonas neće biti dan ili dva. Bi li nam se pridružio? – upitao je Džoharan.

– Da – odgovorio je Džondalar istog trenutka, natjeravši brata da se upitnozagleda u njega. – Rado bih išao.

Da je bio u stanju razmišljati, Džondalar bi se sjetio da mu je Ejla neštonagovijestila kad su se vidjeli, ali njemu se po glavi motalo samo to da ga jezatekla s Maronom i nije mogao sebe natjerati da se u novim okolnostimazavuče u krzna za spavanje pokraj nje. Niječak bio siguran ni da bi mudopustila. Bio je uvjeren da ju je izgubio i bojao se to provjeravati.

Bio je uvjeren da je smislio uvjerljiv razlog kad ga je Proleva pitala zaštose one noći nije vratio u logorište. Noć je proveo u blizini obora za konje. Pokriose kožama za jahanje i prostirkom koju su on i Marona koristili kada su bili naplivanju. Nije mu bilo hladno, ali je dobro znao da neće moći dugo spavati vani,a da ne izazove znatiželju cijelog logorišta. Odlazak u lov bi odložio problemena dan ili dva. Dalje od toga nije želio razmišljati.

Iako se Ejla pokušavala ponašati kao da je sve u redu, a Džondalar biouvjeren kako nitko nije opazio da je izbjegava, cijelo logorište je do sada već shvatilo da među njima nešto nije u redu i mnogi su nagađali što je tome razlog.Njegovi tajni sastanci s Maronom nisu bili baš toliko tajni kako je on mislio.Većina je smatrala da je diskretan kao što se i priliči, i ignorirali su tu njegovuvezu. Međutim, vijest da nekada ludo zaljubljeni par ne dijeli postelju od kada jeEjla stigla, iako je Marona prešla u drugo logorište, vrlo brzo se raširila.

To je bila ona vrsta ogovaranja koja je tjerala ljude na nagađanja.Činjenicada je Ejla dobila oznaku Zelandone, ali da nije odmah javno proglašena zazelandonu, i da je u tijeku planiranje velike proslave, itekako je pogodovalanastanku slasnih aluzija. Ljudi su nagađali da taj događaj ima nekakve veze snajnovijom zelandonom, ali izgleda da nitko nije znao ništa pouzdano. Običnobi nekoj od zelandona ponešto izletjelo, ali ovog puta su sve do jedne šutjele.Neki su nagađali da čak ni pripravnici ni pripravnice ne znaju pravi razlog zaodržavanje velike proslave, iako su se svi ponašali kao da znaju. Džondalarvjerojatno nije bio svjestan da se planira veliko slavlje, niti je mario za to, svedok ga Džoharan nije pozvao da im se pridruži u lovu. A onda je lov iskoristiokao povod da se izgubi na neko vrijeme. Vidio se nekoliko puta s Maronom.Kada ječula glasine da su se on i Ejla otuđili, odmah ga je potražila, ali je onizgubio svako zanimanje za nju. Tijekom razgovora je bio ljubazan, ali priličnohladan.

Od svih je jedino ona pokušala doznati koliko je ozbiljan jaz među njima. IBrukeval je došao u logorište Devete Špilje.

Iako je doputovao na Ljetni sabor s Devetom Špiljom, Brukeval se odavnopreselio u ljetna prebivališta muškaraca, u ‘daleke nastambe’, koje su bilepodignute na periferiji glavnog logorišta Ljetnog sabora. Neke od njih koristilisu mladići koji su tek nedavno stekli status muškaraca, a neka stariji muškarcikoji se još nisu bili združili ili su tražili novu družicu, kao i oni koji bi rado bili u



potrazi za novom družicom. Brukeval se nikada nije združivao. Oduvijek jezazirao da ne bude odbijen, i nikada nikoga nije ni pitao da se združi s njim.Osim toga, izgleda da nijedna od raspoloživih žena nije bila naročitozainteresirana za njega. Kako nije imao bliske rođake ili djecu, osjećao sepomalo suvišan u glavnom logorištu, pačak i u blizini prostora koji je Deveta

Špilja češće koristila. Kako su godine prolazile, a većina muškaraca njegovihgodina pokupila sve družice, on je sve više izbjegavao obične aktivnosti iobiteljske ljude, i po pravilu završavao s probisvijetima koji su se vezivali zaLaromara i sudjelovali u pripremanju pića. Često ga je i sam pio radi zaboravakoji je donosilo.

Brukeval se pokušao smjestiti u nekoliko šatora za muškarce na Ljetnomsaboru, i na kraju je završio u jednom gdje su boravili mnogi muškarci iz DeveteŠpilje koji su imali pristup Laramarovom piću. I Laramar je uglavnom tamospavao i nije svraćao u šator svoje družice i njezine djece. Djeca ga nisu baš

najljubaznije dočekivala od kada se Lanoga združila s onim dječakom koji imakljastu ruku. Izrasla je u prilično lijepu djevojku i mogla je naći boljegmuškarca, mada ječuo da taj mali zna loviti. I Madroman ječesto svraćao u tajšator muškaraca i tu mu se više sviđalo nego u velikom prebivalištupokroviteljski naklonjenih zelandona, za koje je i dalje bio samo pripravnik,iako je svima obznanio da je bio pozvan.

Brukeval nije posebno volio ljude s kojima je odlučio živjeti. Bili subespomoćni i nisu imali što ponuditi, jednom riječ ju, nisu zasluživalipoštovanje. Znao je da je bistriji i sposobniji od većine. Bio je u vezi s

obiteljima iz kojih sučesto birani vođe i odrastao je s odgovornim, inteligentnimi često nadarenim ljudima. Muškarci s kojima je stanovao u dalekoj nastambi ubiti su bili lijeni, slabe volje i spori. Nisu bili nimalo velikodušni ni u duši ni usrcu, i nisu se mogli podičiti ni nekim drugim kvalitetama kojima bi se mogliiskupiti.

U nastojanju da istaknu svoje vrijednosti i daju oduška svojimfrustracijama, pothranjivali su jedni drugima taštinu i samoljublje tako da su sprezirom govorili o onima nad kojima su se jedino osjećali superiorni: o onimprljavim, glupim životinjama zvanima Zbitoglavci. Govorili su jedni drugima da

ti Zbitoglavci i nisu ljudska bića, ali da znaju biti prepredeni. Pošto suZbitoglavci izdaleka podsjećali na prave ljude, ponekad bi uspjeli zbuniti

duhove s kojima žene zatrudne, i one su onda rađale izrode, a to je bilonedopustivo. Brukeval je iz nekih svojih razloga imao bar nešto zajedničko smuškarcima s kojima je dijelio životni prostor, a to je bila duboka i ustrajnamržnja prema Zbitoglavcima.

Neki od tih muškaraca bili su okrutni nasilnici i u početku su ga jedan ilidvojica pokušali bockati i zadirkivati što mu je majka iz plemena Zbitoglavaca,ali kako su u nekoliko navrata bili iskusili njegov nagli bijes i veliku snagu,

nitko se više nije usuđivao gnjaviti ga i ve

ćina se prema njemu odnosila s višepoštovanja nego prema bilo kome drugom tko je s njima dijelio daleku

nastambu. Osim toga, imao je izvjesnog utjecaja i na vođe Špilja, jer je mnoge



od njih poznavao, i povremeno se založio za nekog muškarca koji bi se uvalio uveću nevolju nego obično. Mnogi od njih su u njemu gledali neku vrstu vođe.Isti slučaj bio je i s nekim Špiljama. Osjećali su da bi ih Brukeval mogaozauzdati ako se ukaže potreba, i već sredinom ljeta počeli su mu se obraćati akobi neki od muškaraca koji su tamo živjeli postao naročito nezgodan.

Kada se pojavio u glavnom logorištu Devete Špilje, tobože zato da bi snjima podijelio obrok u podne i posjetio ljude iz svoje Špilje, to je izazvaloizvjesna nagađanja. Ejla je rano otišla. Bila je vrlo zauzeta kao zelandona ipovela je Džonejlu kako bi je usput ostavila kod Levele. Većina žena je takođerbila odsutna. Proleva je svojim uobičajenim organizatorskim žarom okupila svekoje je mogla. Podijelila im je zaduženja i poslala ih obaviti razne stvari, kako bimogle otpočeti pripreme za veliku proslavu na kojojće morati nahraniti sve kojisu došli na Ljetni sabor. U logorištu su bile samo one žene koje su išle u lov.

Proleva je ostavila nešto hrane za podnevni obrok lovaca kojiće se okupitiu logorištu Devete Špilje. Međutim, tijekom lova lovciće se morati brinuti samio sebi. Većina je osim opreme, šatora i vreća za spavanje spakirala i suhu hranu,mada su očekivali daće jesti svježe meso kojeće uloviti i svježe plodove kojeće usput sakupiti.

Kad se već našao ovdje i kako je bio više nego dobar lovac, Džoharan jepozvao Brukevala da im se pridruži. Brukeval je oklijevao samo trenutak. Pitaose kako stoje stvari između Ejle i Džondalara i palo mu je na pamet da bitijekom lova, kada se svi međusobno druže, možda mogao to saznati.

Brukeval nije nikad zaboravio kako ih je Ejla sve postidjela kada ju jeMarona prevarila nagovorivši je da odjene krajnje neprikladnu odjeću i da se unjoj pojavi na proslavi organiziranoj u svojučast... primijetio je da sada sve ženenose sličnu odjeću. Još se sjećao kako je bila krajnje ljubazna prema njemu kadasu se upoznali, i da mu se osmjehivala kao da ga poznaje, bez oklijevanja irezerviranosti kakvu je većina žena pokazivala. Sanjao ju je u onoj prelijepoj ineobičnoj odjeći za Združivanje,često zamišljajući sebe kako je skida. I poslijesvih ovih godina nije prestao sanjariti o tome kako bi bilo da je on Džondalar ida leži na mekim krznima pokraj nje.

Ejla je uvijek bila ljubazna prema njemu, ali poslije te prve noći, osjetio jeda se nekako udaljila od njega i da se ne ponaša isto kao pri prvom susretu.Brukeval se tijekom godina sve više povlačio u sebe, i mada oni toga nisu bilisvjesni, znao je mnogo toga o Ejlinom i Džondalarevom zajedničkom životu,čak i intimne pojedinosti. Između ostalog, znao je da se Džondalar već izvjesnovrijeme sparuje s Maronom... od svih žena baš s njom. A znao je i da Ejla nikadanije bila ni s kim drugim,čak ni na proslavama učast Majke, te da ne zna zaDžondalara i Maronu.

Brukeval se vratio u daleku nastambu po opremu za lov. Kada se vratio ulogorište Devete Špilje, jedva ječekao da se krene. Nije sudjelovao ni u jednomod kada je počeo stanovati s muškarcima s kojima je i sada dijelio prostor zaspavanje. Kao po pravilu, većina onih koji su predvodili lovačke pohode nijenalazila za shodno pozvati muškarce iz tog prebivališta, a oni su rijetko sami za



sebe organizirali odlaske u lov, osim Brukevala koji ječesto odlazio sam u lov inaučio loviti i skupljati plodove za sebe.

Ostali muškarci obično bi izmolili nešto za jelo od ove ili one Špilje, ačesto su svraćali i u logorišta svojih Špilja. Madroman nije morao brinuti oobrocima. Obično je jeo sa Zelandonama koje su Špilje oduvijek dobrosnabdijevale u zamjenu za opće, ali i pojedinačne usluge. I Laramar je imaosvoje izvore. Trgovao je pićem, a za njegove proizvode je uvijek bilozainteresiranih.

Također je bilo uobičajeno da najmlađi muškarci koji su boravili u svojimskloništima dobiju hranu ili obrok iz ovog ili onog logorišta, mada su se oniuvijek trudili da se na neki način oduže. Odlazili su u lov, sudjelovali u nekomdrugom zajedničkom poslu, priključivali se sakupljačkim pohodima. Muškarcikoji su nedavno zakoračili u muževno dobačesto su stvarali nevolje, ali to sepripisivalo ‘dobrom raspoloženju’ i toleriralo, naročito od strane starijihmuškaraca koji bi se prisjetili vlastite mladosti. Ako bi, međutim, pravili previšenevolja, u posjet bi im došli vođe Špilja koji su bili ovlašteni za izricanje kazni,a najteža je bila protjerivanje iz logorišta Ljetnog sabora.

Svi su znali da muškarci iz Brukevalove daleke nastambe... kako su ljudipočeli nazivati to mjesto... nisu mladi i da ih se rijetko kada moglo naći kada jetrebalo obaviti neki posao. Međutim, na Ljetnim saborima hrane nikada nijenedostajalo i nikada nitko tko bi se pojavio u vrijeme obroka nije bio otjeran, makoliko da je bio nedobrodošao. Ti muškarci su obično bili dovoljno pametni dase prečesto ne pojavljuju u istom logorištu. I obično bi se raštrkali tako da nisu

svi završavali na istom mjestu u isto vrijeme, osim kada bi saznali da se spremaneka bogata gozba, a to se događalo kada je jedno ili više logorišta pripremaloveliki zajednički obrok. Ali upravo zbog toga što sučesto bili previše glasni, štosu se povremeno divlje tukli, bili neuredni i izbjegavali da na bilo koji načindoprinesu općem dobru, te skupine muškaraca bile su na samoj granicitolerancije.

A ipak je taj šator bio jedino mjesto gdje je Brukeval mogao uLaromarovom piću utopiti tajnu krivnju i bol. Kada bi se pošteno napio i izgubionadzor nad svojom sviješću, onda je slobodno mogao razmišljati o Ejli onako

kako je on to želio. Mogao se prisjećati kako je izgledala kada se ponosnosuočila sa smijehom Devete Špilje, kako mu se predivno osmjehivala, smijala ipomalo pripito flertovala s njim, pačak i razgovarala kao da je sasvim običanmuškarac, šarmantan i zgodan muškarac, a ne ružan i nizak. Ljudi su ga zvaliZbitoglavi, ali to nije bilo točno, nije. Nisam ja Zbitoglavi, razmišljao je. Samozato što sam nizak i... ružan.

Sakriven u tami i naliven jakim pićem, mogao je sanjariti o Ejli, o njenojnevjerojatnoj, egzotičnoj tunici, prelijepoj zlatnoj kosi koja joj uokviruje lice, iukrasu od jantara između čvrstih golih grudi. Mogao je sanjati kako stišće te

grudi, dodiruje te bradavice i siše ih. Za erekciju mu je bila dovoljna i samapomisao na takvo što. Ponekad se nije morao ni dodirnuti, a njegova bi sržšiknula iz njega. Potom je mogao otpuzati u svoj prazni krevet i sanjati o tome



da je on bio taj koji je s Ejlom stajao pred Zelandonom, a ne njegov rođak, onajvisoki plavokosi muškarac živih plavih očiju, ne taj savršeni muškarac koga susve žene željele. Brukeval je, međutim, znao da ni on nije bio savršen.Džondalar se sparivao s Maronom i nije to rekao Ejli. Trudio se to sakriti odsvih. I on je imao tajne i zato sada Ejla spava sama. Džondalar je spavao kod

konja i pokrivao se kožama za jahanje. Je li Ejla prestala voljeti Džondalara? Jeli saznala za Maronu i prestala voljeti togčovjeka koji je bio sve ono što jeBrukeval ikada poželio biti?Čovjeka koji je bio združen sa ženom koju je volioviše od sebe? Je li joj sada potreban netko tkoće je voljeti?

Čak i da je prestala voljeti Džondalara, teško da bi izabrala njega, ali tkozna, ponovno mu se osmjehnula. A dolazak Dalanara i Lanzadonaca podsjetioga je da prelijepe žene ponekad znaju izabrati ružne muškarce. On nije bioZbitoglavac i bilo mu je mrskočak i razmišljati o tome da ima bilo kakvihsličnosti s njima, ali bio je svjestan da se Ekozar, taj ružni izrod odčovjeka koji

je rođen zahvaljujući spajanju raznorodnih duhova, taj Ekozarčija je majka bilaZbitoglavka, udružio s kćeri Dalanarove druge družice, koju većina ljudi smatraegzotičnom ljepoticom. I to se ponekad događalo. Trudio se da ne izgubi nadu.Ako Ejli ikada bude netko potreban netko tko se nikada neće pariti ni s kimdrugim, nikada, dok je živ, tko nikada neće voljeti nikog drugog dok je živ, onbi mogao biti taj muškarac.



36

– Majko! Majko! Tona je stigla! Džondijeva mama je konačno došla! –povikala je Džonejla, utrčala je s tom viješću u njihovo prebivalište i odmahponovno istrčala. Vuk je ušao za njom, okrenuo se i izašao za njom.

Ejla je zastala kako bi razmislila koliko je dana prošlo od kada je zamolilada netko ode po Martonu. Dodirnula je prstom bedro za svaki protekli dan, iuspjela izbrojiti samočetiri. Martona je sigurno jedvačekala da dođe, kao što jeEjla i pretpostavljala. Trebalo je samo smisliti način kakoće je prebaciti ovamo.Izašla je iz prebivališta u trenutku kada sučetvorica mladića, otprilike istevisine, spuštala s ramena na tlo nosiljku na kojoj je sjedila Martona. Dvojica subili Džondalarovi šegrti, a druga dvojica prijatelji koji su se našli u blizini kada je objavljeno da se traže nosači.

Ejla je pogledala konstrukciju na kojoj je Martona donesena na Ljetnisabor. Sastojala se od dvije motke istesane od mladih joha. Motke su postavljeneparalelno i preko njih je dijagonalno bilo upleteno jako uže. Na određenimrazmacima između dugačkih motki provučene su radi dodatne stabilnosti kraćemotke. Ejla je bila uvjerena da je Martona, koja je bila iskusna tkalja,sudjelovala u izradi nosiljke. Martona je sjedila na jastucima bliže stražnjemdijelu i Ejla ispruži ruku da joj pomogne ustati. Martona se zahvalila mladićimakoji su je donijeli i još nekima koji su se očigledno smjenjivali s njima u nošenjubivše predvodnice.

Prošlu noć proveli su u maloj dolini Pete Špilje, s onima koji nisu otišli nasabor. S njima su ostale pripravnice njihove Zelandone. Martonina nosiljkaizazvala je veliko zanimanje. Neki od njih su se pitali bi li i oni mogli pronaćimladiće koji bi ih bili voljni odnijeti na Ljetni sabor. Svi koji su morali ostati, jernisu mogli otići pješice do mjesta održavanja sabora, imali su dojam da neštopropuštaju i željeli su biti tamo.

Kada su Džondalarovi šegrti unijeli nosiljku u prebivalište, Ejla je shvatilada će im njihove usluge još biti potrebne.

– Hartalane, biste li ti i Zakadal, a možda i neki drugi, htjeli nositi Martonupo logorištu, ako se za to ukaže potreba? Prebivalište zelandona i neka drugalogorišta su predaleko za nju – upitala je Ejla.

– Samo nam javi kada smo potrebni – odgovori Hartalan.– Bilo bi najbolje kada bi nas mogla obavijestiti unaprijed, ali

najvjerojatnijeće jedan od nas uvijek biti u blizini. Porazgovaratću s jošnekima, možda se možemo dogovoriti da netko od nas uvijek bude tu kako bimogao otići po pomoć.

– To je vrlo ljubazno od tebe – reče Martona.Čula je što je Ejla tražila odnjega dok je ulazila – ali ne želim vas odvlačiti od vaših poslova.



– Više i nema mnogo posla – reče Hartalan. – Neki planiraju ići u lov ili uposjet rođacima, a neki već razmišljaju o povratku kući. Većina proslava i gozbi je održana, osim Kasnog Združivanja i tog velikog događaja koji Zelandoneupravo pripremaju. Izgleda da je Džondalar ovih dana neuhvatljiv, ali on ionakodrži obuku uglavnom zimi. Baš je zabavno nosati te uokolo, Martona – rekao je

Hartalan s osmijehom. – Samo zato što smo u Logorište ušetali s tobom, svi nasobasiplju pažnjom, da ne povjeruješ.– Izgleda da sam postala nova razonoda – reče Martona i uzvrati im

osmijeh. – Ako zaista nemate ništa protiv, mogla bih vas tu i tamo pozvati da mipomognete. Iskreno da vam kažem, sada mnogo lakše prevaljujem kraćeudaljenosti, aličak ni sa štapom ne mogu daleko stići, a mrsko mi je sveusporavati.

Folara je uletjela u ljetno prebivalište poput vihora. – Majko! Stigla si!Upravo mi je netko rekao da si došla na Ljetni sabor. Nisamčak ni znala dadolaziš. – Zagrlile su se u znak pozdrava, i dodirnule obrazima.

– Na tome možeš zahvaliti Ejli. Kada ječula da je na vidiku netko do kogati je zaista stalo, predložila je da dođu po mene. Mladoj ženi potrebna je majkakada se prave ozbiljni planovi – reče Martona.

– U pravu je – reče Folara i ozareno se osmjehne i po tome je Martonashvatila kako postoji mogućnost za takvo što. – Ali kako si stigla ovamo?

– Mislim da je i to bila Ejlina ideja. Rekla je Dalanaru i Džoharanu da bime snažni mladići mogli donijeti na nosiljci, i tako je njih nekolicina došla pomene i donijela me. Ejla me je zvala da pođem s njom, da jašim na Njiski, ivjerojatno sam je trebala poslušati, ali ma koliko da volim konje, užasavam se jahanja. Ne znam vladati konjima. Mnogo je lakše vladati mladićima. Dovoljnoim je reći što želiš i kada želiš da se zaustave – reče Martona.

Folara zagrli bratovljevu družicu. – Hvala ti Ejla. Takve stvari samo ženamože shvatiti. Željela sam da majka bude ovdje, ali nisam znala kako je sazdravljem. Znala sam da ne može doći pješice. – Zatim se okrenula prema majci.– Kako se osjećaš?

– Kad ste otišli, Ejla se odlično brinula o meni i osjećam se mnogo boljenego u proljeće – odgovori žena. – Ona je zaista odlična iscjeliteljica, i ako malobolje pogledaš, vidjetćeš da je sada zelandona.

Martona je već bila opazila znak načelu, pomisli Ejla. Polako je zacjeljivaoi više je nije bolio, mada ju je na tom mjestu povremeno svrbjelo. Sjetila bi se da je tu tek kada bi ga netko spomenuo ili se zabuljio u njega.

– Znam da je, majko – reče Folara. – Svi to znaju, iako nisu službenoobjavili, ali kao i sve ostale Zelandone u posljednje vrijeme, i ona je imalamnogo posla, tako da je nisamčesto viđala. Pripremaju nekakvu ceremoniju, aline znam hoće li se održati prije ili poslije drugog Združivanja.

– Prije – reče Ejla. – Imatćeš vremena porazgovarati s majkom i sveisplanirati.



– Znači, ozbiljno razmišljaš o nekome – rekla je Martona. Nekolikotrenutaka je šutjela i razmišljala, a onda je upitala – Pa gdje je taj mladić? Želimga upoznati.

– Čeka vani – odgovori Folara. – Idem po njega.– Bolje da ja iziđem van – reče Martona. U ljetnom prebivalištu bilo je

mračno, jer nije bilo prozora. Svjetlost je ulazila samo kroz otvor na ulazu kada je zastor bio povučen u stranu i zavezan, i kroz otvor za dim na sredini krova,koji ječesto ostavljan otvoren do kraja tijekom dana kada je vrijeme bilo lijepo.Vid joj više nije bio kao nekada, a željela je tog mladića odmjeriti najbolje štomože.

Kada su tri žene izašle. Martona je ugledala trojicu nepoznatih mladića uneobičnoj odjeći. Jedan od njih bio je div svijetlocrvene kose. Kada je Folaraprvo njemu prišla, Martona je zadržala dah. Znala je da njen osjećaj za lijeponije odlučujući faktor, ali ipak bi joj bilo draže da on nije taj koga je njena kćerizabrala, iako je s njim sve naizgled bilo u redu. Martona se oduvijek nadala daće muškarac koga Folara odabere ići uz nju, daće se međusobno dopunjavati, apokraj ovako krupnog muškarca njezina visoka i elegantna kćerka neće dolazitido izražaja. Folara je otpočela predstavljanje.

– Ovo su Mamutovci Danug i Druvez, Ejlini rođaci. Prevalili su veliki putda bi je vidjeli. Na putu su upoznali još jednogčovjeka i pozvali ga da putuje snjima. Majko, molim te da pozdraviš Aldanora od S’Armunaja.

Ejla je promatrala tamnoputog zgodnog mladića dok je prilazio. –Aldanore, ovo je moja majka. Martona, bivša predvodnica Devete PećineZelandonaca, združena sa Vilamarom, Glavnim Trgovcem...

Martona je odahnula kada ju je Folara počela službeno predstavljatiAldanoru, a ne mladom crvenokosom divu, i kada joj je navela neobična imena iveze tog mladića.

– Pozdravljam te u ime Mune, Velike Majke Zemlje, njenog sina Luma,koji donosi toplinu i svjetlost i njenog dragana Bala, promatrača na nebu – rečeAldanor Martoni, podigavši u vis ruke savijene u laktu s dlanovima okrenutimprema njoj, a onda se sjetio i brže bolje ispružio ruke s dlanovima okrenutimgore, onako kako su se pozdravljali Zelandonci.

I Martoni i Ejli bilo je jasno da je za ovu prigodu uvježbavao s’armunajskipozdrav na zelandonskom, i obje su bile zadivljene. Baš lijepo od zgodnogmladića što se potrudio, pomislila je Martona kojoj je njegova spremnost daučini takvo što sama po sebi već dosta rekla o njemu, a i morala je priznati da jezaista zgodan. Bilo joj je jasno zašto je privukao njezinu kćer i za sada je bilazadovoljna njenim izborom.

Ejla je sada prvi putčula službeni pozdrav S’Armunaja, jer ni ona niDžondalar nisu bili službeno primljeni u njihovo logorište.

Džondalara su zarobile Ataroine žene Vukovi i držale su ga u ograđenomprostoru zajedno sa svojim muškarcima i dječacima. Ejla i konji su uz Vukovupomoć slijedili njegov trag do Logorišta.



Nakon službenog upoznavanja, Martona i Aldanor su se upustili uprijateljski razgovor. Ejla je, međutim, opazila da bivša predvodnica smišljenopostavlja pitanja kako bi što više saznala o strancu s kojim se njena kćerkanamjeravala združiti, mada je morala priznati da točini s mnogo šarma. Aldanor je objasnio da je Danuga i Druveza upoznao kada su se na svom Putovanju

zaustavili u logorištu njegovog naroda. On nije pripadao Ataroinom Logorištuveć jednom koje se nalazilo dalje na sjeveru.Ejla i Džondalar postali su za S’Armunajce likovi iz legendi. Pričale su se

priče o prelijepoj S’Ejli, inkarnaciji same Majke, živoj Munai, svjetlokosojpoput ljetnog dana, i o njenom muškarcu, visokom plavokosom S’Elandonu koji je došao na zemlju spasiti muškarce južnog Logorišta. Pričalo se da su njegoveoči boje vode u glečeru, da su plavije od neba, i da je zahvaljujući toj svojojsvijetloj kosi lijep kao što bi samo sjajni Mjesec bio lijep kada bi došao nazemlju i uzeo ljudski oblik. Kad je Majčin razjareni Vuk, inkarnacija Vuka

Zvijezde, ubio opaku Atarou, S’Ejla i S’Elandon vratili su se na nebo na svojimčarobnim konjima.Aldanoru su se jako sviđale te priče kada ih je prvi putačuo, posebno mu

se sviđala ideja da posjetitelji s neba mogu nadzirati svoje magične konje i vuka.Mislio je da je priču ispričao neki putujući pripovjedač koga je zasigurnoispunilo veliko nadahnuće kada je uspio smisliti tako nešto. Kada su mu Danug iDruvez rekli da su im te dvije legendarne osobe rod, nije mogao povjerovati.Mladići su se u međuvremenu lijepo slagali, i kada su dvojica rođaka ponovilapoziv, odlučio je krenuti s njima na Putovanje, posjetiti njihove rođake

Zelandonce i uvjeriti se u ono što su mu ispričali. Što trojica mladića višeodmicahu na zapad, to su priče bile brojnije. Par ne samo da je jahao konje već je i njihov vuk bio toliko pitom da je dopuštao maloj djeci da pužu po njemu.

Kada su stigli na ljetni sabor Zelandonaca i kada je od Džondalaračuopravu priču o Ataroi i ljudima iz njezinog logorišta, Aldanor se zapanjio. Sveono o čemu pričaju legende bilo je točno. Planirao se vratiti s Danugom iDruvezom kako bi svima pričao o tome. Žena po imenu Ejla je postojala iživjela je sa Zelandoncima, a njen muškarac Džondalar bio je visok i plavokos iimao je nevjerojatno plave oči. Bio je vrlo zgodančovjek, iako je bio nešto

stariji. Svi su govorili da je i Ejla vrlo lijepa.Ipak je odlučio ne otići. Ionako mu nitko ne bi vjerovao, kao što ni on nijevjerovao da su priče koje je slušao točne. Bile su to nadnaravne izmišljotine kojesu u sebi sadržavale mističnu istinu i pomagale da se objasni sve ono što nisuznali, jednom riječ ju mitovi. Osim toga, Džondalarova sestra bila je takođerljepotica i osvojila je njegovo srce.

Ljudi su se počeli okupljati oko Martone i Aldanora i slušati Aldanorovupriču.

– Zašto je par u priči dobio imena S’Ejla i S’Elandon, a ne Ejla iDžondalar? – upitala je Folara.



– Ja ću ti to objasniti – reče Ejla. – Glas S izražavačast, poštovanje.S’Armunaji znači počašćen narod’ ili ‘poseban narod’. Kada se koristi ispredimena neke osobe, to onda znači da ta osoba uživa veliko poštovanje.

– Zašto nas ne nazivaju poseban narod? – upitala je Džonejla.– Nazivaju i nas. Njihov način izražavanja poštovanja predstavlja samo

drugi način da se kaže ‘Majčina djeca’, a mi tako sebe nazivamo – reče Martona.–Možda smo u srodstvu, ili smo davno bili. Zanimljivo je da oni mogu riječ ‘Zelandonci’ vrlo lako pretvoriti u ‘onaj koga poštuju’ ili ‘poseban narod’.

– Kada su ga stavile u ograđeni prostor. – nastavila je Ejla – Džondalar jepočeo muškarcima i mladićima pokazivati kako se izrađuju razne stvari, naprimjer razni komadi alata. On je smislio kako sve njih osloboditi. Kada smo nanašim Putovanjima susretali ljude,često se predstavljao kao Džondalar odZelandonaca’. Jedan dječak uzeo je zelandonski dio Džondalarevog imena ipočeo ga zvati S’Elandon, jer ga je jako cijenio i poštovao. Vjerojatno je mislioda njegovo ime upravo to i znači, ‘Džondalar prečasni’. Izgleda da su u legendi imeni ukazaličast.

Martona je bila zadovoljna, bar za sada. Okrenula se prema Ejli. –Nepristojna sam, ispričavam se. Predstavi me svojim rođacima, molim te.

– Ovo je Danug Mamutovac, sin Nezije koja je združena s Talutom, vođomLavljeg Logorišta, a ovo je njegov rođak Druvez, sin Talutove sestre Tuli koja je jedan od vođa Lavljeg Logorišta Mamutovaca – počne Ejla. – Danugova majka,Nezija, mi je dala odjeću za Združivanje. Pričala sam ti kako me je htjelausvojiti, ali ju je Mamut pretekao i sve ih iznenadio.

Ejla je znala da je njena odjeća za Združivanje ostavila snažan dojam naMartonu, a znala je i da kao majka mlade žene kojaće se uskoro združiti, želiznati položaj mladića kojiće vjerojatno sudjelovati u Združivanju.

– Znam da su vas svi ovdje lijepo primili i želim se pridružiti njihovojdobrodošlici. Mogu misliti koliko je vašem narodu nedostaje Ejla, jer bi ona bilavrlo vrijedan dodatak svakoj zajednici, ali ako je to neka utjeha, možete im rećida je mi jako cijenimo. Ona je itekako dobrodošla u našoj Špilji, iakoće dionjenog srca uvijek pripadati Mamutovcima, ona je vrlo cijenjena Zelandonka.

– Hvala – rekao je Danug. Kao sinu vođine družice odmah mu je bilo jasnoda ova Martonina izjava spada u razmjenu obavještenja koja se odnose na status

i prepoznavanje ranga.– Svima nam nedostaje, ali štoćemo, shvatila je da njeno srce pripada

Džondalaru. Nezijiće biti dragočuti da su Zelandonci tako lijepo prihvatili Ejlui da znaju cijeniti njezine izuzetne kvalitete. – Iako njegov zelandonski nije bionajbolji, mladić se očigledno znao lijepo izražavati i znao je kako prenijetidrugima kakav položaj zauzima njegova obitelj u njegovom narodu.

Nitko nije bolje od Martone razumio vrijednost i važnost mjesta i položaja

pojedinca. Ejla je shvaćala pojam statusa, on ječak i Plemenu bio važan, ipolako je učila na koji način Zelandonci vrednuju, rangiraju i pridaju značajljudima, ali ona nikada neće steći intuitivno znanje koje je imao netko tko je,



poput Martone, bio rođeni Zelandonac i zauzimao najviši položaj u svomnarodu.

U društvu koje nema novac, status je donosio ugled, on je bio oblikbogatstva. Ljudi su jedva dočekali napraviti uslugu nekome od ugleda, jer su seusluge uvijek na ovaj ili onaj način morale vratiti.Čim biste nekoga zamolili davam nešto napravi ili da nekamo ode, vi ste se zaduživali, jer ste pritomobećavali daćete uslugu vratiti na isti ili sličan način. Nitko zapravo nije želiobiti dužan, ali su svi bili dužni. Vaš status je rastao samim tim što vam jedugovao netko od ugleda.

Prilikom procjene statusa morale su biti uzete u obzir mnoge stvari i upravozbog toga su ljudi navodili imena i veze. Dokazivali su se kako vrijednost tako itrud. Čak i kada krajnji proizvod nije bio iste kvalitete, ako se osoba zaistapotrudila, dug se mogao smatrati izmirenim, mada joj u tom slučaju zalaganjenije osiguravalo viši rang. Godine su također igrale važnu ulogu, djeca doizvjesne doba nisu pravila dugove. Brigom oko djeteta,čak i vlastitog, plaćao sedug društvu, jer su djeca bila zalog opstanka. Stvari su se mijenjale kada bi djecastigla do nekog uzrasta, postala starija. I dalje su mogla tražiti izvjesne usluge zakoje se nisu zaduživala i zbog kojih nisu gubila status, ali ako bi osoba izgubilasposobnost da doprinosi, ona nije toliko gubila na rangu koliko se mijenjao njenpoložaj. Starija osoba koja je posjedovala znanje i iskustvo mogla je zadržatistatus, ali ako bi počela gubiti sposobnost spoznaje, zadržala bi svoj položaj, alisamo u imenu. I dalje je bila poštovana zbog doprinosa u prošlosti, ali nitko višene bi od takve osobe tražio savjet.

Sustav je bio vrlo složen, ali su djeca učila nijanse istim tempom kojim suučila jezik, i kada bi došli u doba kada se od njih očekivala odgovornost, mnogasu bila u stanju razumjeti fine razlike. Osoba je u svako doba znala što komeduguje i što drugi duguju njoj, prirodu dugova i kako se rangira u vlastitojzajednici.

Martona je porazgovarala i s Druvezom koji je zauzimao isti položaj kao injegov rođak, jer je bio sin Talutove sestre Tuli, jedne od vođa LavljegLogorišta, ali on je bio šutljiviji od Danuga. Danug je više upadao u oči zbogsvoje golemosti, i mada je u početku bio stidljiv, bio je prisiljen naučiti da bude

otvoreniji. Topao osmijeh i spremnost na razgovor uklanjali su strah koji jemogla izazvati njegova veličina.Martona se konačno okrenula prema Ejli. – A gdje je taj moj sin koga

toliko cijeni Aldanorov narod?Ejla se okrenula u stranu. – Ne znam – odgovorila je, pokušavši ostati

sabrana i pored naleta osjećaja koji ju je preplavio. Zatim je dodala: – Mnogosam radila sa zelandonama.

Martona je istog trenutka znala da tu nešto nije u redu. Ejla je bila jakouzbuđena štoće vidjeti Džondalara. A sadačak ne zna ni gdje je.



– Vidjela sam Džondija kako se jutros šeće pokraj Rijeke – reče Džonejla –ali ne znam gdje spava. Ne znam zašto neće spavati s nama. Više volim kad je snama.

Iako je porumenjela, Ejla ništa nije rekla, a Martona se uvjerila da neštonije u redu. Moratće saznati što se događa.

– Folara, biste li ti i Martona pripazile na Džonejlu ili je ostavile kodLevele ako idete u glavno logorište? Biste li povele i Vuka? Moram razgovaratis Danugom i Druvezom, a možda ih odvedem i do prebivališta zelandona – rekla je Ejla.

– Svakako – odgovori Folara.Ejla zagrli kćer. – Vidimo se večeras – reče i ode do dvojice mladića i

upusti se s njima u razgovor na jeziku Mamutovaca.– Razmišljala sam o bubnjevima koji pričaju i spomenula ih Prvoj. Bi li

jedan od vas, ili obojica, mogli natjerati bubnjeve da pričaju – upitala je Ejla.– Možemo obojica – odgovorio je Danug – ali nismo ih ponijeli. Bubnjevi

ne spadaju u obaveznu prtljagu na Putovanjima.– Koliko bi vam trebalo da napravite dva bubnja? Dobili biste i pomoć ako

vam bude potrebna. I biste li htjeli odsvirati nekoliko stihova u okviruceremonije koju planiramo? – upitala ih je Ejla.

Mladići su se pogledali i slegnuli ramenima. – Ako uspijemo naći potrebanmaterijal, neće nam biti potrebno mnogo vremena da ih napravimo, možda maloviše od jednog dana. Treba samo nategnuti sirovu kožu na okrugli okvir, ali

mora biti jako zategnuta kako bi bubanj odzvanjao različitom jačinom. Okvirmora biti jak, jerće se u protivnom slomiti kada se sirova koža skupi, naročitoako je budemo sušili iznad vatre, što je brže – rekao je Druvez. – To su malibubnjevi po kojima se svira prstima, i to vrlo brzo.

– Vidio sam da neki koriste lijepo izbalansirane štapiće, ali mi smo naučilito raditi prstima – reče Danug.

– Biste li htjeli svirati na ceremoniji? – upitala je Ejla.– Svakako – odgovore oni u glas.– Pođite onda sa mnom – reče ona i zaputi se prema glavnom logorištu.Na putu do velikog prebivališta zelandona, Ejla je primijetila da mnogi

ljudi zastaju i zure u njih. Iako joj se mnogo puta događalo da zure u nju,predmet njihovog zanimanja sada nije bila ona nego Danug. To je s njihovestrane bilo nepristojno, ali nije ih mogla kriviti, bio je nevjerojatan. MeđuZelandoncima je bilo dosta visokih, dobro građenih muškaraca... Džondalar jebio visok metar devedeset pet... ali je Danug bio od svih viši za glavu, i bio jeskladno građen za tu svoju visinu. Ako biste ga vidjeli samog u daljini pomislilibiste da je pred vama običan mišićav muškarac. Njegova veličina dolazila je doizražaja tek kada bi se našao među drugima. Sjetila se kada je prvi put vidjelaTaluta, muškarca njegovog ognjišta, jedinog muškarca koji se po veličini mogaomjeriti s njim. Vjerojatno je i ona tada zurila u njega, ali osim Džondalara, Talut



je bio jedan od prvih pripadnika njenog roda koga je vidjela poslije mnogogodina. Možda je zato zurila u njega.

Kad je stigla do velikog prebivališta u središtu logorišta, prišle su im dvijemlade pripravnice. – Željela sam provjeriti imamo li sve potrebne sastojke za toposebno obredno piće o kojem si nam govorila – reče jedna od njih. – Rekla sida moramo nabaviti fermentiran sok breze, sokove od raznog voća i neke trave, je li tako?

– Da, najvažnija je artemesia – reče Ejla. – Ponekad je nazivaju i pelin.– To mi piće nije poznato – reče Druvez.– Jeste li se na putu ovamo zaustavili kod Losadunaca? – upitala je Ejla. –

To jest, jeste li podijelili s njima Majčin festival?– Svratili jesmo, ali se nismo dugo zadržali. – odgovorio je Druvez – a na

nesreću, u to vrijeme nisu slavili Majčin festival.

– Solandija, Losadunina družica, mi je rekla kako da ga pripravim. Kad gakušaš, misliš da je to neko fino, blago piće, a to je zapravo vrlo jaka mješavina.Koriste ga kako bi potakli spontanost i druželjubivost koje se traže za vrijemefestivala učast Majke – objasni Ejla, a onda se okrenula prema pripravnicama idodala: – Kušatću ga kad bude gotov, paću vam reći ako nešto nedostaje.

Kada su se okrenuli i htjeli poći, dvije mlade žene razmijeniše nekolikoznakova rukama. Ejla je učila sve Zelandone osnovnim plemenskim znakovima.Smatrala je da bi to moglo pomoći donierama u komunikaciji s pripadnicimaPlemena ako ih eventualno sretnu na nekom Putovanju, a i u međusobnoj

komunikaciji. Neke od njih savladavale su ih bolje od ostalih, ali je većinaizgleda uživala štoće moći šutke razgovarati i što ih ostali neće moći razumjeti.

Mlade pripravnice, međutim, nisu znale da je Ejla naučila i Danuga i Druvezaplemenske znakove još kada je živjela s Mamutovclma.

Danug se neočekivano zagledao u jednu od mladih žena i osmjehnuo se.– Moždaćete to otkriti na Majčinom festivalu – rekao je, okrenuo se prema

Druvezu i obojica su se nasmijali.Obje mlade žene su porumenjele, a onda se ona koja je otpočela razgovor

rukama osmjehnula.– Možda i hoću – odgovori ona. – Nisam znala da razumijete jezik

znakova.– Možeš li zamisliti da netko tko dugo živi u Ejlinoj blizini ne nauči taj

jezik? – upitao je Danug. – Imao sam brata, dječaka kojeg je moja majkausvojila, bio je poluplemensko dijete i nije mogao govoriti sve dok nije došlaEjla i naučila nas služiti se znakovima. Sjećam se kada je Ridag prvi putnapravio znak za ‘majku’ pred njom. Zaplakala je.

Ljudi su se rano počeli šetati po prostoru predviđenom za održavanjeceremonije. Uzbuđenje je bilo gotovo opipljivo. Pripreme za ceremoniju trajalesu već danima i svi su je željno očekivali. Bitće to nešto posebno, jedinstveno.



Svi su to znali, samo što nisu znali u kojem smislu posebno i jedinstveno. Što jeSunce više zalazilo, to je iščekivanje bilo veće. Još se nijednom nije dogodilo datijekom Ljetnog sabora Zelandonci tako željno očekuju zalazak Sunca.Čak supriželjkivali da jednostavno nestane s neba.

Kada je Sunce napokon zašlo za obzor i kada se dovoljno smračilo da jetrebalo zapaliti vatre, ljudi su počeli zauzimati mjesta ičekati paljene obrednihvatri. U samom središtu tog prostora nalazio se prirodni amfiteatar dovoljnovelik da primi cijelo logorište od oko dvije tisuće ljudi. Iza logorišta Ljetnogsabora, i desno od njega, vapnenačka brda su tvorila plitko, zdjelasto udubljenjekoje kao da je bilo rađeno žlicom. Na prednjem dijelu bilo je otvoreno. Podnožjazaobljenih padina spajala su se u sredini malog polja koje je godinama korištenoza okupljanja. Kamenje i zemlja na njemu bili su poravnati i utabani.

U šumarku u blizini nazubljenog grebena brda, izvirao je potok koji jepunio mali bazen iz koga se izlijevao i slijevao niz padinu zdjelaste formacije,protjecao kroz samu sredinu polja u dnu, i na kraju se ulijevao u veći potok ulogorištu. Potočić koji je izvor napajao bio je toliko malen, naročito pred krajljeta, da su ga ljudi lako preskakali, a bazen s bistrom i hladnom vodom na vrhusnabdijevao ih je vodom za piće. Unutrašnja strana nepotpunog zdjelastogudubljenja, prekrivena travom, izdizala se postupno i neujednačeno. Tijekomgodina ljudi su je zasijecali malo ovdje malo ondje, a na nekim mjestima malopopunjavali, dok se na kraju na padini nije pojavilo dosta malih zaravni s dobrimpogledom na otvoreni prostor ispod, na kojima su se udobno mogle smjestitiobitelji, pačak ičitave Špilje.

Ljudi su sjedili na travi ili su po tlu raširili ispletene prostirke, napunjenepodmetače, jastuke ili krzna. Zapaljene su vatre, uglavnom baklje pobodene utlo, ali i male jame s vatrom koje su okruživale prostor nalik pozornici i jednaveća logorska vatra bliže prednjem i središnjem dijelu. Na kraju su zapaljene ivatre i tamo gdje su sjedili ljudi. Ubrzo poslije toga, najprije tiho, začuli su se upozadini razgovora mladi, raspjevani glasovi. Ljudi su počeli ušutkivati jednidruge kako bi mogličuti pjevanje. A onda se pojavila povorka u kojoj jesudjelovao gotovo cijeli pomladak Logorišta i zaputila se prema središtu,pjevajući ritmičku pjesmučiji tekst su sačinjavale riječi za brojenje. Kada su

stigli do središta, ljudi su prestali razgovarati, ali ne i osmjehivati se inamigivati.Otvaranje proslave dječ jom pjesmom imalo je dva cilja. Prvi, da se pokaže

odraslima da Zelandone podučavaju djecu. Drugi se odnosio na prešutnisporazum daće se usporedno održati Majčina Proslava, gozba i opće veselje.Kada djeca završe, odvestće ih u jedno od logorišta u blizini mjesta okupljanja,gdje će za njih biti organizirane razne igre i proslava odvojena od proslaveodraslih, kojuće nadzirati nekoliko zelandona i starijih žena i muškaraca, ilinovopečenih majki koje još nisu bile spremne sudjelovati u Proslavi, ili žena

koje su upravo započele mjese

čnicu, ili onih koji ovog puta jednostavno nisu biliraspoloženi za sudjelovanje u aktivnostima učast Majke.



Proslave učast Majke uvijek su bile na dobrovoljnoj osnovi i većina im seradovala, jer su znali daće se moći opustiti i da barem tu večer neće moratibrinuti o tijeci. Djeci nitko nije branio doći ako su željela, pa su neka starijadolazila prvenstveno iz znatiželje, ali ubrzo im je dosadilo gledati odrasle kakorazgovaraju, smiju se, jedu i piju, plešu, ako nisu bila spremni na to, a i zato što

nije bilo zabranjeno. Kako su živjeli svi zajedno na ograničenom prostoru, djecasu stalno imala mogućnost promatrati aktivnosti odraslih, od rađanja do smrti.Nitko ih nije pokušavao udaljiti, sve je to bilo dio života.

Kad su djeca završila svoju brojalicu, većina je odvedena u publiku. Potomsu se dvojica muškaraca, odjevena u bizonske kože i s teškim rogovima naglavama, zaletjela jedan u drugoga sa suprotnih krajeva. Uspjeli su privućipozornost publike kada se u mimoilaženju zamalo nisu zakvačili rogovima.Potom se izvjestan broj starijih i djece, odjeveni u kože i s rogovima turova,razmilio uokolo kao kakvo stado. Neke od koža koristili su za kamuflažu u lovu,

a neke su bile napravljene upravo za ovu prigodu. Pojavio se i lav koji je režao irikao, i napao krave tako vjerodostojno riknuvši da su se pojedinci trgnuli.– To je bila Ejla– reče Folara Aldanoru. – Nitko ne zna tako vjerno

oponašati lavlju riku kao ona.Stado se raštrkalo. Životinje iz stada su preskakale stvari i gotovo nalijetale

na ljude, a lav je jurio za njima. A onda je izašlo petero ljudi odjevenih u kože jelena, s rogovima na glavi, i tobože poskakalo u rijeku i preplivalo je kao dapred nečim bježe. Zatim su na red došli konji, jedan od njih je tako uvjerljivonjištao da mu je iz daljine odgovorio neki od konja.

– I to je bila Ejla – obavijestila je Folaračovjeka pokraj sebe.– Odlična je – reče on.– Kaže da je naučila oponašati životinje prije nego je naučila zelandonski.Predstavljene su još neke životinje iz raznih događaja i priča. Skupina

putujućih pripovjedača također je sudjelovala u predstavljanju životinja, što jedosta doprinijelo realizmu cijelog igrokaza. Na kraju su se životinje počeleokupljati. Kada su se sve našle na jednom mjestu, pojavila se nekačudnaživotinja. Hodala je načetiri noge i imala je kopita, ali je bila pokrivena nekomneobičnom pjegavom kožom koja joj je sa strane visjela gotovo do zemlje idjelomično prekrivala glavu, a na glavi su joj bila pričvršćena dva prava štapakoji su trebali predstavljaju neku vrstu rogova ili parožaka.

– Što je to? – upitao je Aldanor.– Magična životinja, razumije se – odgovori Folara. – To je u stvari Ejlina

Njiska, koja izigrava zelandonu. Prva kaže da su svi njeni konji i VukZelandone. I da su zato odlučili ostati s njom.

Čudna životinja zelandona odvela je sve ostale životinje, a onda senekoliko zelandona i pripovjedača žurno vratilo u svom oblič ju i počelo svirati

bubnjeve i svirale. Jedni su zapjevali drevne legende, drugi su pričali povijesti ipredaje koje su svima bile poznate i koje su toliko voljeli.



Zelandone su sve odlično pripremile. Uporabile su sve trikove koje suznale da privuku i održe pozornost velike skupine ljudi. Kada je Ejla sa šaramaZelandone na licu – samo područ je oko nove tetovaže nije bila obojeno da bi seistaknuo taj neuklonjivi znak da je primljena – istupila ispred ostalih, dvijetisuće ljudi zadržalo je dah. Nisu namjeravali propustiti ni jednu jedinu riječ i

željeli su ispratiti svaku kretnju.Ponovno su se oglasili bubnjevi, prodorne frule preplitale su se sa sporim,postojanim, nepopustljivim basom, pojedini tonovi bili su ispod pragačujnosti,ali su ih osjećali duboko u kostima, tam, tam, tam. Ritam kadence se promijenio,sada je odgovarao metru poznatih stihova, i ljudi zapjevaše ili počeše recitiratipočetak Majčine Pjesme.

,,Iz mrkle tmine, iz kaosa vremenaKovitlac rodi Majku i bila si je dovoljna

Tad shvati da je život nešto dragocjenoTamno ništavilo je Majku rastužilo.” ,,Sama bijaše Majka mila. Jedina je ona bila.”

Prva im se pridružila svojim punim zvonkim glasom. Bubnjevi i fruleuskakali su između pjevača i pripovjedača tijekom izvođenja Majčine Pjesme.Otprilike na sredini, ljudi su počeli opažati kako je glas Prve izrazito bogat iosobit, pa su prestali pjevati kako bi je mogličuti. Kada je stigla do posljednjihstihova. Prva je zašutjela i samo su bubnjevi Ejlinih rođaka nastavili odjekivati.

Ali ljudi su imali dojam dačuju riječi. Poslije nekog vremena bili susigurni da ihčuju, ali da nekakočudno i sablasno odjekuju. U početku, publikanije bila baš sigurna štočuje. Dvojica mladih Mamutovaca izašli su predokupljene, držeći male bubnjeve i odsvirali su posljednje stihove MajčinePjesme neobično oštrim i isprekidanim bubnjanjem. Udarci su oponašali riječiizgovorene uzbuđenim glasom, kao da netko pjeva i dahče, samo što to nije bioničiji dah, to su bili bubnjevi! Bubnjevi su izgovarali riječi!

Ma–a–a–a–j–ka b–i–i–ija–a–še za–a–a–a–do–o–ovo–o–o–ljna...

Okupljeni su slušali u savršenoj tišini, jer su se svi trudiličuti što tobubnjevi govore. Ejla je razmišljala o tome kako je bila trenirana poslati svojglas daleko, da ga mogu jasnočuti čak i oni sasvim otraga. Podigla je svoj inačetihi glas i progovorila glasnije i jače, u nepokretnoj tami koju je sadaosvjetljavala smo jedna vatra. Jedini zvuk koji su okupljeničuli, i za koji sumislili da dopire iz zraka oko njih u taktu bubnjeva, bili su posljednji stihoviMajčine Pjesmečije riječi je izgovarala samo Ejla, ponavljajući ih poslijebubnjeva.

,,Majka bijaše zadovoljna s parom kojeg je stvorila





Majka je svojoj djeci podarila Užitke da bi začeli novi život. Zar stvaranjenovog života ne bi trebalo predstavljati Užitak? Je li zato njegova potreba daizbaci svoju srž u ženu bila tako snažna? Zato što je Majka željela da njena djecarade svoju djecu?

Imao je osjećaj da je njegovo tijelo dobilo na značaju, kao da je na nekinačin oživjelo. Muškarci su bili nužni.

Zapaljene su baklje po svim rubnim dijelovima prostora. Ljudi su počeliustajati i hodati uokolo. Hrana je donesena i razmještena na nekoliko različitihmjesta. Svaka Špilja ili skupina povezanih Špilja imala je svoje mjesto zaslavlje, kako nitko ne bi morao dugočekati na jelo. Osim djece, većina nijetijekom cijelog dana gotovo ništa stavila u usta. Neki nisu imali vremena, nekisu se čuvali za gozbu, i mada nije bilo obavezno, vladalo je uvjerenje da je nadan gozbe bolje ne jesti prije nje.

Ljudi su razgovarali dok su išli prema hrani, jedni drugima su postavljalipitanja. Još ih je prožimala zbunjenost.

– Pođimo, Džondalare – reče Džoharan. Džondalar ga niječuo. Bio jeizgubljen u mislima, i za njega nitko drugi nije postojao.

– Džondalare! – ponovio je Džoharan i prodrmao ga za rame.– Molim? – izusti Džondalar.– Idemo, iznose hranu.– Oh, da – reče mlađi brat. Dok je ustajao, u glavi mu je i dalje vladala

zbrka.

– Što misliš da sve to znači? – upitao ga je Džoharan kada su krenuli.– Jesi li vidio kamo je otišla Ejla? – upitao je Džondalar, i dalje zaokupljen

vlastitim mislima.– Nisam je vidio, ali pretpostavljam daće nam se uskoro pridružiti. Kakva

ceremonija. Što kažeš? Koliko je samo truda i planiranja uloženo u nju.Čak se iZelandone moraju odmoriti i ponekad nešto pojesti – reče Džoharan. Napravilisu nekoliko koraka. – Što sve to znači, Džondalare? Ta posljednja strofaMajčine Pjesme?

Džondalar se konačno okrenuo da pogleda brata. – Upravo ono što i kaže,muškarac ima udjela. Nisu samo žene blagoslovljene. Novi život ne može sezačeti bez muškarca.

Džoharan se namrštio, bore na njegovomčelu bile su istovjetne s boramana čelu njegovog brata. – Stvarno tako misliš?

Džondalar se osmjehnuo. – Znam da je tako.Kada su se približili prostoru gdje se okupila Deveta Špilja, uokolo su već

služili jaka piča. Netko je gurnuo nepropusne pletene posudice Džoharanu iDžondalara u ruke. Otpili su gutljaj, ali niti jedan od njih nije očekivao takvo

što.



– Što je ovo? – upitao je Džondalar. – Mislio sam da je to Laramarovo piće.Fino je, ali i prilično blago. – Za Džondalara je to piće bilo poznato i on otpi još jedan gutljaj. Gdje li je ovo već pio? – Ah! Losadunci!

– Molim? – upitao je Džoharan.– Ovo piće Losadunci služe na svojim Proslavama učast Majke. Na prvi

pogled nije jako, ali nemoj ga podcijeniti – upozorio ga je Džondalar. – Zapravo je vrlo jako. Omami te iz potaje. Sigurno ga je Ejla spravila. Jesi li vidio kamo jeotišla poslije ceremonije?

– Mislim da sam je vidio prije nekog vremena kako izlazi izceremonijalnog šatora. Na sebi je imala svakodnevnu odjeću – rekao jeDžoharan.

– Jesi li vidio u kojem smjeru je otišla?– Eno je. Tamo gdje se služi to novo piće.

Džondalar se zaputio prema ovećoj skupini ljudi koja se motala oko velikeizrezbarene kutije iz koje su šalicama vadili piće. Kada je ugledao Ejlu, ona je

stajala pokraj Laramara. Pružila mu je šalicu koju je napunila. On je nešto rekao,a ona se nasmijala.

Laramar se iznenadio, a onda se sav sretan iskesio. Možda ona ipak nijetako loša, pomislio je. Ranije je uvijek bila strašno suzdržana, jedva jeprozborila koju s njim. Ali sada je zelandona i one bi na proslavama trebaleučiniti čast Majci. Ovo bi još mogla ispasti zanimljiva proslava. A onda seneočekivano pojavio Džondalar. Laramar se razočarano namrštio.

– Ejla – pozva je Džondalar. – Moram razgovarati s tobom. Pođimoodavde.Uhvatio ju je za ruku i pokušao se probiti na neko mirnije mjesto.– Postoji li razlog zbog kojeg ne možemo ovdje razgovarati? Sigurna sam

da ću tečuti, nisam iznenada oglušila – reče Ejla i istrgne svoju ruku iz njegove.– Ali moram s tobom popričati nasamo.– Imao si bezbroj prilika za razgovor sa mnom, ali nisi našao za shodno.

Zašto je to sada odjednom tako važno? Ovo je Majčina Proslava. Ostajem ovdjeda se zabavljam – rekla je, okrenula se i značajno se osmjehnula Laramaru.

Zaboravio je. U uzbuđenju zbog nove spoznaje, Džondalar je zaboravio.Iznenada mu se sve vratilo. Vidjela ga je s Maronom! Od tada nije s njomrazgovarao. A sada ona nije htjela razgovarati s njim. Ejla je vidjela kako jeproblijedio. Zateturao je kao da ga je netko udario i posrćući se udaljio.Djelovao je tako poraženo i zbunjeno. Morala se ugristi za jezik da ga ne bipozvala da se vrati.

Džondalar je hodao uokolo kao ošamućen, izgubljen u vlastitim mislima.Netko mu je gurnuo u ruku šalicu nečega. Ispio je to bez razmišljanja. Netkodrugi ju je ponovno napunio. Bila je u pravu, pomislio je. Imao je dosta vremenaza razgovor s njom, da joj pokuša objasniti. Zašto to nije učinio? Potražila ga ječim je došla i zatekla ga s Maronom. Zašto nije nakon toga on potražio nju?



Zato što se sramio i bojao da je ne izgubio. Gdje mu je bila pamet? Pokušao jesakriti od Ejle da se viđa s Maronom. Trebao joj je jednostavno reći. Zapravo seuopće nije trebao ponovno spetljati s Maronom. Zašto mu je izgledala takoprivlačno? Zašto ju je tada toliko želio? Samo zato što mu je bila naraspolaganju? Sada ga više niječak ni zanimala.

Ejla je rekla da je izgubila dijete. Njegovo dijete! – To dijete je bilo moje –izgovorio je naglas. – Bilo je moje! – Nekoliko ljudi u prolazu zavrtjelo jeglavama kada su ga vidjeli kako posrće i govori sam sa sobom.

Dijete koje je izgubila bilo je njegovo. Bila je pozvana. Načuo je nešto oužasnom iskušenju kroz koje je prošla. Želio je tada otići do nje kako bi jeutješio. Zašto to nije učinio? Zašto se toliko trudio biti što dalje od nje? Sadanije htjela razgovarati s njim. Zar ju je mogao kriviti? Ne bi je mogao kriviti nikada nikada više ne bi poželjela razgovarati s njim.

Što ako se to stvarno dogodi? Što ako ga stvarno nikada više ne poželividjeti? Što ako više nikada ne bude željela dijeliti Užitke s njim? A onda mu je još nešto palo na pamet. Ako bude odbijala dijeliti Užitke s njim, on neće moćizačeti dijete s njom. Neće imati još jedno dijete s Ejlom.

Odjednom više nije želio znati da je on zaslužan za to. Ako duh začinježivot, ondaće se to jednostavno dogoditi, bez obzira na sve ostalo. Ali ako je on,ako je srž njegove muškosti zaslužna za to, a Ejla ga ne bude željela, onda zanjega više neće biti djece. Nije mu palo na pamet da bi mogao imati dijete snekom drugom ženom. Ejlu je volio. Ona je bila njegova družica. Obećao je daće se brinuti o njezinoj djeci, jer bi to bila djeca njegovog ognjišta. Nije želiodrugu ženu.

Džondalar, koji je posrtao uokolo sa šalicom pića u ruci, nije privlačio višepozornosti od ostalih koji su posrtali od jednog do drugog mjesta na kojima seslužila hrana i piće. Nekoliko nasmijanih ljudi naletjelo je na njega. Upravo subili napunili vrećicu za vodu nekim jakim pićem.

– Uuuh, ispričavam se. Daj da ti napunim šalicu. Na Majčinoj Proslavi niti jedna šalica ne smije biti prazna – reče jedan od njih.

Niti jedna proslava do sada nije bila ovakva. Bilo je više hrane, vina iostalog pića nego što je itko mogao pojesti i popiti. Bilo ječak i listova zapušenje, posebnih gljiva i ostalih stvari za jelo. Ništa nije bilo zabranjeno. Nekisu bili izabrani, a neki su se dragovoljno prijavili daće se suzdržati odsudjelovanja u Proslavi radi održavanja reda u Logorištu. Pomagatće onima kojiće neminovno biti ozlijeđeni i pobrinuti se za one koji se previše raspojasaju.Srećom nije bilo djece o koju bi se oni koji se napiju mogli spotaknuti i o kojojbi trebalo voditi računa. Sva djeca nalazila su se u prebivalištu na rubu logorištaLjetnog sabora i o njima su se brinule Doniere i još neke žene.

Džondalar je otpio gutljaj pića iz tek napunjene šalice, uopće ne opazivši da je najveći dio prolio dok je bauljao uokolo. Ništa nije jeo i piće je počelodjelovati. U glavi mu se vrtjelo i pred očima mu je sve poigravalo, ali je zatonjegov um i dalje zaokupljen privatnim mislima, bio izdvojen od svega što se



događalo uokolo.Čuo je glazbu za ples i noge su ga odnijele u smjeru odakle jedolazio taj zvuk. Samo je nazirao plesače koji su kružili na treperavoj svjetlostivatre.

A onda je pokraj njega plešući promakla neka žena. Vid mu se istog trenarazbistrio i on usredotoči pogled na nju. Bila je to Ejla. Gledao ju je kako pleše snekolicinom muškaraca pijano se smijući. Napustila je kolo nesigurno posrćući,za njom su krenula trojica muškaraca. Njihove ruke su bile svuda po njoj, deralesu joj odjeću. U jednom trenutku su sva trojica i Ejla završili na gomili. Jedan odnjih popeo se na nju, grubo joj raširio noge i nabio nabrekli organ u nju.Džondalar ga je prepoznao. Bio je to Laramar! Zaprepašten prizorom, nije se biou stanju pomaknuti.

Džondalar je ga je gledao kako se pomiče gore-dolje i naprijed-natrag.Laramar! Prljavi, pijani, lijeni, bezvrijedni Laramar! Ejla inače nije htjela nirazgovarati s Laramarom, a sada je s njim. Njemu, Džondalaru, nije dopuštala da je voli, da sa njom dijeli Užitke. Nije mu dopuštala da s njom napravi dijete.

Što ako Laramar s njom začne dijete!Krv mu je jurnula u glavu. U crvenoj izmaglici pred očima vidio je samo

Laramara na Ejli, na njegovoj družici, kako poskakuje gore-dolje, gore-dolje.Džondalar se izbezumio i urlao – PRAVI MOJE DIJETE!Visoki muškarac je udaljenost do njih prevalio u tri koraka. Povukao je

Laramara s Ejle, okrenuo ga i zabio šaku u lice zapanjenogčovjeka. Ovaj seskljokao na tlo. Samo što se nije onesvijestio. Nije znao tko ga je udario, pačakni što se dogodilo.

Džondalar je skočio na njega. Pomahnitao i izbezumljen od ljubomore,mlatio je Laramara po licu i tijelu, ne mogavši se zaustaviti. Džondalaru se grlostegnuto. Cvilio je i vrištao.

– On pravi moje dijete! On pravi moje dijete – ponavljao je u nedogled. –On pravi moje dijete!

Nekoliko muškaraca pokušalo ga je odvući, ali ih je on odgurnuo. Kada biga uhvatio ovakav bijes, njegova je snaga bila gotovo nadljudska. Još nekolicinaga je pokušala odvući, ali je on nastavio divljati i nisu ga uspjeli savladati.

Kad se Džondalar ustremio kako bi zadao još jedan udarac u krvavu masusirovog neraspoznatljivog mesa koje je nekada bilo lice, jedna snažna ruka ga ješčepala za zaglavak.Čim je osjetio da ga netko odvlači od onesviještenogčovjeka na tlu, Džondalar se počeo otimati.Čovjek je bio na rubu smrti, aDžondalar se i dalje pokušavao osloboditi od te dvije goleme, snažne ruke kojesu ga sputavale, ali nije mogao.

Dok ga je Danugčvrsto držao. Zelandona Prva je povikala.– Džondalare! Džondalare! Prestani! Ubitćeš ga!Kao kroz maglu, prepoznao je glas žene koju je nekada znao kao Zolenu, i

sjetio se da je zbog nje udario nekog mladića, a onda mu se um pomračio. Dok



je nekoliko zelandona pritrčalo kako bi se pobrinule za Laramara. crvenokosidiv podigao je Džondalara u naruč je kao dijete i odnio ga odavde.



37

Zelandona pruži Ejli posudicu izrađenu odčvrsto upletene trske, jednu od

onih koje su bile napravljene upravo za proslavu. Napunila ju je toplimčajem odtrava koje bi je trebale opustiti. Još jednu posudicu spustila je na niski stolčić isjela na veliki tronožac pokraj Ejlinog. Osim njih, u velikom prebivalištuzelandona nalazio se samo još onesviještenčovjek, lica umotanog u meke kožekoje su pridržavale ljekovite obloge. Ležao je na obližnjem krevetu. Nekolikosvjetiljki obasjavalo je toplim sjajem prostor oko ozlijeđenog čovjeka, a jošdvije su se nalazile na niskom stolu pokraj posudica sčajem.

– Nikada ga nisam vidjela takvog – reče Ejla. – Zašto je to učinio,Zelandono?

– Zato što si bila s Laramarom.– Ali to je bilo na Proslavi učast Majke. Sada sam zelandona. Zar na

proslavama u njenučast ne bih trebala dijeliti Majčin Dar i s drugima? – upitala je Ejla.

– Svi bi trebali iskazivatičast Majci na Proslavama u njenučast, i ti si touvijek radila, ali samo s Džondalarom – rekla je krupna žena.

– To što nikada ranije nisam bila ni s kim drugim uopće nije bitno.Uostalom, on se spajao s Maronom – reče Ejla.

Zelandoni nije promaklo da je to izgovorila kao u obrani.– Tako je, ali ti mu nisi bila dostupna kad je to radio. Poznato ti je da

muškarcičesto dijele Majčinih Dar Užitaka s drugim ženama kada im družicenisu pri ruci, zar ne? – upitala je Ona Koja je Prva.

– Svakako – odvrati Ejla, pa brže-bolje spusti pogled i otpije gutljajčaja.– Ejla, smeta li ti što je Džondalar izabrao drugu ženu?– Do sada nikada nije izabrao neku drugu. Barem od kada ga ja poznam –

reče Ejla, zabrinuto se zagledavši u ženu. – Zar je moguće da ga tako slabopoznajem? Ne mogu vjerovati da je to učinio. Da to nisam vidjela vlastitimočima, nitko me ne bi mogao uvjeriti. Najprije se potajno viđa s Maronom... aonda još saznam da to radi već duže vrijeme. Zatim... Zašto Marona?

– Kako bi se osjećala da se radi o nekoj drugoj?Ejla ponovno spusti pogled. – Ne znam. – A onda se opet zagleda u Prvu. –

Ako je želio zadovoljiti svoje potrebe zašto nije došao k meni? Nikada ga nisamodbila. Nikada.

– Možda upravo zbog toga. Vidio je da si umorna, ili usredotočena na onošto učiš i nije ti se želio nametati, jer je znao da ga nećeš odbiti – odgovoriZelandona. – Uostalom, od tebe se očekivalo da se na neko vrijeme odreknešnekih stvari kao što su Užici, hrana, pačak i voda.



– Ali zašto Marona? Da se radi o nekoj drugoj ženi, bilo kojoj drugoj ženi,mislim da bih razumjela. Možda mi se ne bi sviđalo, ali bih razumjela. Zašto bašta žena?

– Možda zato što mu se ponudila. – Ejla ju je zbunjeno pogledala.Zelandona počne objašnjavati: – Svi su znali da ni ti ni Džondalar ni u jednojprigodi niste izabrali nekog drugog,čak ni na Proslavama učast Majke. Prijenego je otišao na Putovanje. Džondalar je uvijek bio na raspolaganju, naročitona proslavama. Imao je tako jak poriv da mu je rijetko kada jedna žena biladovoljna. Kao da ga ni jedna nije mogla potpuno zadovoljiti, sve dok se nijevratio s tobom. Ubrzo nakon njegovog povratka, žene su prestale pokušavati.Ako nisi dostupan, nitko se ne nudi. Većina žena ne voli biti odbijena. AliMaroni je bilo svejedno. Mogla je imati svakog muškarca koga bi poželjela. Zanju je odbijanje predstavljalo izazov. Mislim da je Džondalar za nju postaoitekakav izazov.

– Ne mogu vjerovati da ga tako slabo poznajem. – Ejla je zavrtjela glavomi otpila još maločaja. – Zelandono, umalo nije ubio Laramara, lice mu nikadaviše neće biti isto. Da nije bilo Danuga, nisam sigurna da bi Laramar još biomeđu živima. Nitko drugi ga nije mogao zaustavi.

– Bojala sam se da bi se upravo tako nešto moglo dogoditi nakon što ljudeupoznamo s ulogom muškarca u začinjanju novog života, no nisam očekivala dase to dogodi na ovaj način, niti ovako brzo. Znala sam daće nastati problemikada to objelodanimo, ali sam mislila daćemo imati više vremena da ihriješimo.

– Ne razumijem – reče Ejla, ponovno se namrštivši. – Mislila sam daćemuškarci biti sretni kada saznaju da se bez njih ne može začeti novi život, baremisto onoliko koliko su žene sretne što ih je Majka upravo zbog toga stvorila.

– Možda i jesu sretni, ali kada im konačno dopre do pameti što to zapravoznači, muškarciće možda željeti biti sigurni da djeca njihovog ognjišta nisusamo djeca njihovih družica. Moždaće željeti biti sigurni da djeca o kojoj sebrinu potječu od njih.

– Zašto bi to bilo važno? Do sada nikada nije bilo važno. Muškarci su seuvijek brinuli o djeci svojih družica. Većini muškaraca bilo je drago kada sunjihove družice dovodile djecu u njihovo ognjište. Zašto bi sada odjednomželjeli brinuti se samo o vlastitoj djeci? – upitala je Ejla.

– Možda se pokaže da je to pitanje ponosa. Mogli bi postati posesivni uodnosu na svoje družice i svoju djecu – reče Prva.

Ejla je otpila maločaja i zamislila se. Razmišljala je o tome i mrštila se. –Kako će znati zasigurno? Žena je ta koja rađa. Jedina stvar u koju bilo kojimuškarac može biti siguran je da je beba dijete njegove družice.

– Može biti siguran jedino ako njegova družica dijeli Užitke samo s njim –

reče Zelandona. – Kao ti, Ejla.



Ejla se još jače namrštila. – Ali štoćemo s Proslavama učast Majke?Većina žena im se silno raduje. Žele odati poštovanje Majci, podijeliti njezinDar Užitaka s više muškaraca.

– Da, većina žena i muškaraca jedvačekaju proslave. One unose uzbuđenjeu njihove živote ičine ih zanimljivijima. Većina žena također želi muškarca kojiće joj pomoći brinuti se o njenoj djeci – reče Zelandona.

– Nemaju sve žene muškarce. Pomažu im majke, tete i braća, posebno okonovorođenčeta. Uvijek se nađe netko tko se želi brinuti o djeci – reče Ejla.

– To je točno, ali stvari se mogu promijeniti. U prošlosti je već bilonekoliko teških godina, kada nije bilo dovoljno životinja, a jestive biljke nisudovoljno rodile. Kada nema svega dovoljno, ljudi nisu baš uvijek skloni dijeliti sdrugima. Da imaš dovoljno hrane samo za jedno dijete, kojem djetetu bi je dala?

– Odrekla bih se svog dijela za bilo koje dijete – reče Ejla.– U početku, da. Većina ljudi bi to učinila. Ali koliko bi to moglo potrajati?

Ako ne bi jela, onemoćala bi i razboljela se. Tko bi se onda brinuo o tvomdjetetu?

– Džonda... – zaustila je Ejla, zašutjela i prinijela ruku ustima.– Da.– I Martona bi pomogla, i Vilamar,čak i Folara. Cijela Deveta špilja bi

pomogla – počela je brzati Ejla.– To je točno, Martona i Vilamar bi pomagali dok bi mogli, ali i sama znaš

da Martona nije baš najbolje sa zdravljem, a Vilamarće biti sve stariji, a nemlađi. Folaraće se združiti s Aldanorom na ovogodišnjem kasnom Združivanju.Kada dobije svoje dijete, kogaće prvo nahraniti?

– Nikada nije baš tako loše, Zelandono. Ponekad u proljeće ponestanesvega, ali uvijek se može naći nešto za jelo – reče Ejla.

– Nadam se daće to uvijek biti tako, ali žena se obično osjeća sigurnijomako ima muškarca da joj pomogne.

– Ponekad dvije žene dijele ognjište i pomažu jedna drugoj oko djece –reče Ejla. Razmišljala je o Aldanorovom narodu, S’Armunajima i Ataroi koja sepokušala riješiti svih muškaraca.

– Mogu i postati družice jedna drugoj. Uvijek je bolje imati nekoga tkomože pomoći, nekoga kome je stalo, međutim, većina žena ipak bira muškarce.Majka je većinu nas napravila da budemo upravo takvi, a ti si nam rekla i zašto,Ejla.

Ejla pogleda u smjeručovjeka na krevetu. – Ali ako si znala daće se svepromijeniti, Zelandono, zašto si dopustila da se to dogodi? Ti si Prva. Mogla sito spriječiti.

– Možda sam i mogla neko vrijeme. Ali Majka ti to ne bi rekla kad ne bi

željela da Njena djeca saznaju. A kad je jednom odlučila to u

činiti, više nije bilopovratka. To nije moglo ostati tajna. Kad istina sazrije, možemo je na neko

vrijeme odložiti, ali je ne možemo spriječiti – rekla je Zelandona.



Ejla je zatvorila oči i zamislila se. Poslije nekog vremena ih je otvorila irekla –Džondalar je bio strašno ljut. Bio je tako nasilan. – Oči su joj bile punesuza.

– Nasilje je uvijek bilo tu, Ejla. Većina muškaraca je nasilna. Dobro znaššto je Džondalar učinio Madromanu, a tada je bio gotovo još dječak. Umeđuvremenu se naučio savladavati i to mu uglavnom uspijeva.

– Ali nije mogao prestali udarati Laramara. Zamalo ga nije ubio. Zašto?– Zato što si ti izabrala Laramara, Ejla. Svi sučuli Džondalara kako urla:

‘On pravi moje dijete!’ Budi uvjerena da nijedan muškarac neće zaboraviti teriječi. Zašto si odabrala Laramara?

Ejla je sagnula glavu i niz lice su joj potekle suze. Za njima je uslijedilo itiho jecanje. Konačno je prevalila preko usana:

– Zato što je Džondalar izabrao Maronu. – Suze koje je tako dugozadržavala iznenada potekoše i više ih ništa nije moglo zaustaviti. – Oh,Zelandono, nisam znala za ljubomoru sve dok ih nisam ugledala zajedno.Upravo sam bila izgubila dijete i jedva samčekala da vidim Džondalara i moždazačnem novo dijete s njim. Stalno sam mislila na njega. Strašno me je zaboljelokada sam ga vidjela s Maronom, i bila sam toliko ljuta da sam poželjela da i onpati.

Zelandona je pronašla komadić mekog materijala za povijanje rana ipružila joj ga da obriše oči i nos.

– Nakon toga nije htio sa mnom razgovarati. Nije rekao da mu je žao što

sam izgubila dijete. Nije me zagrlio i tješio. Nije mečak ni dodirnuo, ni jedan jedini put. Ni riječ mi nije rekao. Još me je više zaboljelo to što ne želi

razgovarati sa mnom. Nije mičak pružio priliku ni da se ljutim. Da mu kažemkako se osjećam. Nisam bila sigurna ni da li me još voli. – Zašmrcala je,ponovno obrisala suze i nastavila.

– Kada me je Džondalar ugledao na proslavi, konačno mi prišao i rekaokako želi razgovarati, Laramar se slučajno našao u blizini. Znam da Džondalarnimalo ne cijeni Laramara. Od svih ljudi, njega najmanje voli. Smatra da jeLaramar loš primjer drugim muškarcima, jer se ružno ponaša prema svojoj

družici i njezinoj djeci. Neki su gačak po

čeli oponašati. Znala sam da

će seDžondalar naljutiti ako izaberem Laramara umjesto njega, znala sam daće ga to

povrijediti. Ali nisam znala daće biti tako nasilan. Nisam znala daće gapokušati ubiti. Jednostavno nisam znala.

Zelandona je držala Ejlu u zagrljaju dok je plakala. – Tako sam i mislila –rekla je, potapšavši je po leđima i pustivši je da se isplače, ali je njen umnastavio raditi.

Trebala sam obratiti više pozornosti, pomislila je Prva. Znala sam da jeupravo bila pobacila, a poslije toga su žene uvijek slabe. Znala sam i da se

Džondalar ne snalazi baš najbolje. Nikada se nije ni snalazio u takvimsituacijama, ali mi se učinilo da se Ejla dobro nosi s tim. Znala sam da jeuznemirena zbog Džondalara, ali nisam shvaćala koliko. Trebala sam zapaziti,



mada je nju teško procijeniti. Iznenadilo me je što je pozvana. Nisam smatralada je spremna, ali onog trenutka kada sam je ugledala znala sam da se upravo todogodilo.

Mislila sam da joj je teško, naročito zbog pobačaja, ali uvijek je bila tako jaka. Nisam shvatila koliko je bilo gadno dok nisam porazgovarala saMartonom. Kada je pred svim zelandonama ispričala o tome kako je bilapozvana... i to me je iznenadilo... shvatila sam da se nešto smjesta mora učiniti.Trebala sam najprije s njom porazgovarati, jer bih tada znala što mogu očekivati.Imala bih vremena razmisliti i o onome što bi mi sigurno prešutjela. Ali naLjetnim saborima se uvijek toliko toga događa. Mada mi to nije isprika. Trebalasam joj se naći pri ruci i pomoći joj, pomoći i jednom i drugom, a nisam. Moramprihvatiti odgovornost za veliki dio ovoga što se dogodilo.

Dok se naslanjala na meko rame krupne žene, jecala i konačno isplakalasuze koje je tako dugo zadržavala, Ejla je stalno razmišljala o pitanju koje joj jeZelandona postavila. Zašto sam izabrala Laramara? Zašto sam izabrala najgoregčovjeka u cijeloj Špilji, vjerojatno najgoregčovjeka na cijelom Ljetnom saboru?

Kakav grozan Ljetni sabor. Bilo bi bolje da uopće nisam došla, govorila jesebi. U tom slučaju ih ne bih vidjela zajedno. Bilo bi mi lakše da mi je netkorekao, a da ih nisam vidjela svojim očima. Ni u tom slučaju mi se ne bi sviđalo,ali barem mi ne bi bili pred očima svaki put kada ih zatvorim.

Možda sam upravo zbog toga izabrala Laramara, možda sam zbog togatoliko željela povrijediti Džondalara. Željela sam da se i on osjeća onako kakosam se ja osjećala. Kakva sam ja to onda? Želim uzvratiti, želim ga povrijediti.Zar jedna zelandona treba biti takva? Ako sam ga toliko voljela, zašto sam gaonda željela povrijediti? Zato što sam bila ljubomorna. Sada znam zaštoZelandone pokušavaju iskorijeniti ljubomoru.

Ljubomora je strašna stvar, razmišljala je Ejla. Nisam se smjela osjećatitoliko povrijeđenom. Džondalar nije učinio ništa loše. Imao je pravo izabratiMaronu. Nije raskinuo vezu, i dalje je doprinosio ognjištu, i brinuo se o Džonejlii meni. Uvijek ječinio i više nego što je morao. Vjerojatno se više brinuo oDžonejli nego ja. Znam da mu je bilo strašno žao što je kao mladić udarioMadromana. Mrzio je sebe zbog toga, a kako li se tek sada užasno osjeća. Štoćebiti s njim? Štoće mu učiniti Deveta Špilja? Ili zajednica zelandona, zato što jegotovo ubio Laramara?

Ejla je napokon ponovno sjela na tronožac, obrisala oči i nos i uzela u rukušalicu s čajem. Zelandona se nadala da joj je sada malo bolje nakon što seisplakala, ali je Ejlin um je i dalje neumorno radio. Za sve sam ja kriva,razmišljala je. Suze su joj ponovno potekle dok je pijuckala hladančaj, mada ihona gotovo nije opazila. Laramar je zadobio gadne ozljede, nikada više neće bitiisti, a za to sam ja kriva. Ne bi bio ozlijeđen đa ga nisam ohrabrivala, mamila,natjerala da pomisli kako ga želim.

Jedva se natjerala da to učini. Mrska joj je bila i sama pomisao da jedodiruju njegove prljave, znojne ruke. Sva se naježila, cijelo tijelo ju je svrbjelo,



osjećala se prljavo, i nikako nije mogla sa sebe sprati tu prljavštinu. Kupala se itrljala dok gotovo nije napravila rane, ispirala se. Iako je znala da je to opasno,popila ječaj od lišća imele i ostalih trava od koga je povraćala i dobila bolnegrčeve, ne bi li izbacila sve što se možda začelo. Ali unatoč tome, još je osjećalaLaramara na sebi.

Zašto je to učinila? Da nanese bol Džondalara? Ona je bila ta koja nijeimala vremena za njega. Ona je ostajala budna po cijelu noć, a i kada je bilabudna tijekom dana učila je napamet pjesme i povijesti i simbole i riječi zabrojenje. Ako ga je toliko voljela, zašto nije nalazila vremena i za njega? Zatošto je uživala u obuci? Sviđalo joj se učenje, rado je učila sve one stvari koje jemorala znati da bi postala zelandona. Rado je stjecala znanje koje se moglootkriti, kao i ono koje je bilo skriveno. Simbole s tajnim značenjem, simbolekoje je mogla urezati u kame, ili nacrtati na tkanini ili utkati u prostirku. Znala ješto znače. Sve Zelandone su znale što znače. Mogla je poslati kamen sa

simbolima drugoj zelandoni, a osoba koja ga nosi ne bi imala pojma da tisimboli bilo što znače, ali su ostale Zelandone znale.Sviđala joj se i ceremonija. Ejla se sjetila koliko je bila dirnuta i kakav

dojam je na nju ostavila prva ceremonija kojoj su nazočile samo Zelandone ikoja je održana duboko u Špilji. Sada je znala što treba učiniti ako želi ostavitidojam na ljude. Naučila je sve trikove, mada tu nisu bili samo trikovi. Ponešto jebilo i stvarno, zastrašujuće stvarno. Znala je da neke Zelandone, posebno starije,zapravo više ne vjeruju. Sve su to već radili toliko puta, da su se navikli navlastitu magiju. Svatko to može, govorili su. Možda zaista svatko može, ali ne

bez obuke. Ne bez pomoći ili magičnih ljekarija. Što znači letjeti bez vjetra, dokti je tijelo i dalje sa zelandonama ili sa Špiljom, nekome tko je zaboravio da tone mogu svi, ili onome tko to radi iz navike ili dužnosti.

Ejla se iznenada sjetila da je na svojoj inicijacijičula Onu Koja Je Prvakako kaže daće ona jednog dana biti Prva. Ejla se tada nije na to obazirala, nijemogla sebe zamisliti kao Prvu, a osim toga imala je svog muškarca i dijete.Kako je itko mogao biti Prvi i istovremeno imati obitelj? Pojedini su pripadnicizajednice zelandona imali svoga para, ali oni su bili u manjini.

Od malena je jedino željela imati svojeg muškarca i djecu, vlastitu obitelj.

Iza joj je rekla da nikada neće imati djecu, jer je njen totem, Špiljski Lav,previše jak, ali ih je iznenadila. Dobila je sina. Braud bi poludio da zna da joj je,kada ju je silovao, podario ono što je jedino željela. Ali u tom slučaju nije biloDara Užitaka. Braud je nije izabrao zato što mu je bilo stalo do nje. Prezirao ju je. Silovao ju je kako bi joj pokazao da joj može raditi što god poželi, i zato što je znao daće joj to biti mrsko.

Sada je sama sebi učinila to isto. Prisilila je sebe da izabere muškarca kojeg je prezirala, da bi tako povrijedilačovjeka kojeg je voljela. Evo što je njenaljubomora učinila Džondalaru. Ona je kriva što zamalo nije ubiočovjeka. Ne

zaslužuje da ima obitelj. Nije se mogla brinuti o svojoj obitelji ni kaopripravnica. A sada, kada je postala zelandona, bitće još mnogo teže. Bitće mu



bolje bez nje. Možda bi ga trebala pustiti, dopustiti mu da pronađe drugudružicu.

Ali kako bi mogla ne biti združena s Džondalarom? Kako bi mogla živjetibez njega?Čim je to pomislila, ponovno je zaplakala, a to je Zelandonu priličnozabrinulo. Imala je osjećaj da nikada neće prestati plakati. Kako bi mogla živjetibez Džondalara, pomislila je Ejla. Ali kako bi Džondalar sada mogao živjeti snjom? Ona ga nije dostojna. Umalo zbog nje nije ubiočovjeka, i to samo zatošto je htio zadovoljiti svoje potrebe. Potrebe koje mu ona očigledno nijepomogla zadovoljiti.Čak bi i žena iz Plemena to učinila, svaki put kada bi njenmuškarac to poželio. Džondalar zaslužuje bolju ženu.

A štoće biti s Džonejlom? Ona je i njegova kćer i on je jako voli. On seviše brinuo o njoj nego ja. Džonejla zaslužuje bolju majku od mene. Akoraskinem vezu, on se može ponovno združiti. On je i dalje najljepši... ne,najzgodniji muškarac u svim Špiljama. Svi to misle. Neće mu biti teško naćineku drugu ženu,čak i neku mladu. Ja sam već stara, neka mlada žena mogla bis njim imati više djece. Mogao bičak izabrati... Maronu... ako želi. Bilo joj jeteškočak i misliti o tome, ali imala je potrebu kazniti samu sebe, i nije moglasmisliti ništa što bi joj nanijelo veću bol.

Tako ću učiniti. Prekinutću vezu, datću Džonejlu Džondalaru i pustitćuga da nađe drugu ženu s kojomće imati obitelj. Kada se vratim u Devetu Špilju,neću se useliti u svoj dom, uselitću se kod Zelandone, iliću podići sebi drugidom, iliću se odseliti i biti zelandona u nekoj drugoj Špilji... akoće me bilo kojadruga Špilja htjeti primiti. Možda bih jednostavno trebala otići, naći neku dolinu

i živjeti posve sama.Zelandona je promatrala izmjene osjećaja na Ejlinom licu, ali nije ihuspijevala sve odgonetnuti. Ima nečeg neuhvatljivog u toj ženi, pomislila jeZelandona. Ali nije bilo nikakve sumnje. Jednoga danaće ona biti Prva.Zelandona nikada nije zaboravila onaj dan u Martoninom prebivalištu kada jemlada i još neobučena Ejla ipak uspjela nadjačati moćni um Prve. To ju jepotreslo više nego što je bila spremna priznati.

– Ejla, ako se bolje osjećaš, trebale bismo krenuti,... Zelandono DeveteŠpilje. Ne želimo zakasniti na skup. Ljudiće imati puno pitanja, pogotovoposlije onoga što se dogodilo između Džondalara i Laramara – rekla je OnaKoja Je Prva Među Onima Koji Služe Veliku Majku Zemlju.

– Dođi, Džondalare. Moramo na skup. Želim postaviti neka pitanja – rekao je Džoharan.

– Samo ti idi, jaću doći kasnije – reče Džondalar, ni ne podigavši pogled svreće za spavanje na kojoj je sjedio.

– Bojim se da to neće ići, Džondalare. Izričito mi je rečeno da se pobrinem

da pođeš sa mnom – rekao je Džoharan.– Tko ti je to zapovjedio?



– Što misliš tko? Zelandona i Martona.– A što ako se meni ne ide na taj skup? – upitao je Džondalar, ispipavajući

na što trenutno ima pravo, a na što ne. Osjećao se tako jadno, da se nije želio nipomaknuti.

– Pretpostavljam daću u tom slučaju morati zamoliti onog tvog snažnogprijatelja Mamutovca da te odnese tamo, jednako kao što te je donio ovamo –reče Džondalarov brat, smrknuto se osmjehnuvši Danugu. Nalazili su se uskloništu koje su koristili Danug, Druvez, Aldanor i još neki muškarci. Kako suu njemu boravili samo muškarci, zvali su ga daleko prebivalište, iako se nijenalazilo na rubu Logorišta kao ostala daleka prebivališta, niti daleko odobiteljskih prebivališta Devete Špilje. – Gotovo da se od tada nisi ni pomakao.Htio ti to ili ne, moratćeš izaći pred ljude, Džondalare. Ovo je otvoreni skup.Neće biti govora o tvojoj situaciji. To ostavljamo za kasnije, kada budemovidjeli kolikoće se Laramar uspjeti oporaviti.

– Trebao bi se malo srediti – reče Solaban. – Još imaš na odjeći mrlje odkrvi.

– U pravu si – složio se Džoharan i pogledao Džondalara.– Učinitćeš to sam iliće te netko morati potopiti.– Svejedno mi je. Ako me želite potopiti, samo naprijed.– Džondalare, uzmičistu tuniku i pođi sa mnom na rijeku – reče Danug na

jeziku Mamutovaca. Na taj način je pokazao Džondalaru da može s njimrazgovarati, a da ga nitko drugi ne razumije, a osim toga, uživao je u mogućnosti

da govori na svom jeziku i da se ne mora mučiti sa zelandonskim.– U redu – pristao je Džondalar, duboko uzdahnuo i ustao. – Ionako je

svejedno. – Zaista mu je bilo svejedno štoće biti s njim. Džondalar je biouvjeren da je izgubio sve što je bilo važno: obitelj, uključujući i Džonejlu,poštovanje prijatelja i svog naroda, ali ponajprije Ejlinu ljubav. Smatrao je da jeto i zaslužio.

Danug je promatrao Džondalara koji se pokraj njega vukao prema rijeci, nevidjevši ništa oko sebe. Mladi Mamutovac je već jednom bio svjedok kada jeovo dvoje mladih ljudi, koje je izdaleka došao vidjeti, imalo slične probleme,

iako su se voljeli više nego bilo koji drugi par koji je upoznao. Poželio je da ihmože natjerati da uvide ono što je svima ostalima bilo jasno, ali riječi nisu biledovoljne. Moratće sami doći do toga. Ovoga puta nije se radilo samo o njima.Džondalar je nekoga ozbiljno ozlijedio, i mada Danug nije baš dobro poznavaoobičaje Zelandonaca, znao je da to neće proći bez posljedica.

Zelandona je pomaknula zastor, odgurnula pregradu i provirila iz skrivenogprivatnog pristupa sa stražnje strane velikog prebivališta zelandona, koji senalazio nasuprot uobičajenom ulazu. Pogledala je prostor za okupljanje koji sespuštao niz padinu brda i širio prema Logorištu. Ljudi su se cijelog jutraskupljali i već je sve bilo gotovo puno.



Imala je pravo što se tiče pitanja. Ljudi su počeli shvaćati značenjeceremonije i novih stihova u Majčinoj Pjesmi, ali nisu bili sigurni jesu li ihpravilno protumačili. Moguće promjene naročito poslije Džondalarovogponašanja, uznemirile su ljude. Zelandona je ponovno provirila i provjerila jesuli stigli određeni ljudi, a onda je još malo pričekala kako bi dala priliku i

posljednjim pridošlicama da se smjeste. Konačno je dala znak mladoj zelandonikoja je ostalima prenijela znakovima ‘ona je spremna’. Kada je sve bilopripremljeno, Prva je izašla.

Zelandona Koja Je Prva bila je žena sjajnog držanja, a tome držanju išle suu prilog i njena visina i njena težina. Također, imala je širok repertoar tehnika itaktika za zadržavanje pozornosti okupljenih na onome što je željela istaknuti.Sada je odlučila koristiti svu svoju vještinu, kako onu intuitivnu tako i naučenu,da uvjeri veliki broj ljudi, koji nisu odvajali pogled od nje, da je samouvjerena isigurna u ono što govori.

Znajući da ljudi imaju sklonost da samoinicijativno postavljaju pitanja,objavila je daće biti lakše, pošto je nazočan veliki broj ljudi, da pitanjapostavljaju vođe Špilja, ili samo jedančlan svake obitelji. Ali ako je netkoosjećao jaku potrebu da nešto kaže. treba mu dopustiti.

Džoharan je postavio prvo pitanje, koje je sve zanimalo. – Ti novi stihovi,želim znati jesam li ih dobro shvatio, znači li to da su Džaradal i Sitona i mojadjeca, a ne samo Prolevina?

– Tako je – odvrati Zelandona Koja Je Prva. – Džaradal je tvoj sin, a Sitona je tvoja kćer, Džoharane, isto kao što su i Prolevini sin i kćer.

– Dar Užitaka koji nam je podarila Velika Majka Zemlja je taj koji začinježivot u ženi? – upitao je Brameval, vođa Četrnaeste Špilje.

– Donin Dar nije samo Dar Užitaka, to je također Dar Života.– Ali Užici se dijele vrločesto. Žene ne ostaju trudne takočesto – primijeti

netko tko nije imao strpljenjačekati.– Velika Majka Zemlja je ta koja provodi konačni izbor. Doni se nije

odrekla sveukupnog svog znanja, niti svih svojih povlastica. Ona i daljeodlučuje kadaće žena biti blagoslovljena djetetom – odgovori Prva.

– Koja je onda razlika između čovjekovog duha i srži iz njegovog organapri začinjanju djeteta? – upitao je Brameval.– To je sasvim jasno. Ako žena ne dijeli Užitke s muškarcem, neće imati

dijete. Majka neće sama od sebe izabrati duh nekog muškarca i podariti ga ženikoja se samo nada daće jednog dana dobiti dijete. Žena mora ukazivatičastMajci tako štoće dijeliti Njen Dar Užitaka. Muškarac mora unijeti svoju srž uženu, kako bi se mogla pomiješati s tamošnjim njenim sokom – reče Zelandona.

– Neke žene nikada ne zatrudne – izjavio je Tormaden, vođa DevetnaesteŠpilje.

– To je točno. Ja nikada nisam imala dijete iako samčesto iskazivalačastMajci. Ne znam zašto – reče Prva. – Možda zato što me je Majka izabrala zanešto drugo. Svjesna sam da bi mi bilo vrlo teško služiti Majci da sam ostala



trudna, da imam svog muškarca i djecu. To ne znači da Zelandone uopće netrebaju imati djecu. Neki ih imaju pa ipak Njoj dobro služe, mada je zelandonulakše nego zelandoni biti združen i imati djecu u svom ognjištu. Muškarac nemora nositi dijete niti ga rađati ili dojiti. Neke žene su u stanju raditi obje stvari,posebno onečiji je poziv snažan, ali moraju imati muškarca i obitelj koji ih vole

i koji su voljni pomoći.Prva je zapazila kako je nekolicina nazočnih pogledala u Džondalarevomsmjeru. On je zajedno s posjetiteljima Mamutovcima sjedio na padini brda maloiznad Devete Špilje, a ne sa ženom s kojom je bio združen. Ejla je s Džonejlomu krilu sjedila pokraj Martone u prednjem dijelu, a između njih se smjestio Vuk.Bila je istovremeno i blizu Devete Špilje i blizu zajednice zelandona. Zbogkontrole koju je imala nad životinjama te iscjeliteljskog dara, većina ljudi jevjerovala da je Ejlin poziv bio vrlo snažan,čak i prije nego je postalapripravnica i sve do ovog ljeta kada su počele sve te nevolje, svi su zapazili

koliko je Džondalar pažljiv. Mnogi su vjerovali da je izvor svih njihovih nevoljaMarona... ona je sjedila s rođakom Vijopom i nekim prijateljima iz Pete Špilje...ali sada se situacija zaoštrila i postala vrlo ozbiljna. Pročulo se da je Laramardošao k svijesti. I dalje se oporavljao u nastambi zelandona i samo su one znaleu kakvom je stanju.

– Moja družica je za vrijeme Proslava učast Majke i ostalih ceremonijadijelila Dar Užitaka s drugim muškarcima, a ne samo sa mnom – rekao je nekičovjek iz publike.

Sada će pitanja postati škakljiva, pomislila je Zelandona Koja Je Prva. –

Sveti su razlozi radi kojih se održavaju Proslave i Ceremonije. DijeljenjeUžitaka je svetičin. Na taj način se iskazuječast Velikoj Majci. Ako je dijetetada začeto, to se dogodilo zato što je ona tako htjela. Takvo dijete treba smatratipovlaštenim. Ne zaboravite da Doni i dalje odlučuje kadaće žena zatrudnjeti.

Iz publike se, s raznih mjesta, začulo nekoliko komentara.Sljedeća je ustala Kareja, predvodnica Jedanaeste Špilje. – Viladan me je

zamolio da ti postavim pitanje umjesto njega, ali mislim da bi on to sam trebaoučiniti.

– Ako ti tako misliš, onda bi svakako trebao – reče Zelandona.– Moja družica je bila doni-žena u ljetu nakon što smo se združili –

započne čovjek. – Nikako nije imala sreće da začne dijete i željela je da prineseponudu učast Majke ne bi li je potakla da začne dijete u njoj. Izgleda da jeuspjelo. Poslije toga je dobila dijete, i još troje poslije prvog. Ali sada se pitam,potiče li bilo koje od njih od mene?

Ovo je delikatno pitanje, i moram oprezno odgovoriti, pomislila jeZelandona. – Sva djeca koju je rodila tvoja družica su tvoja djeca – reče ona.

– Ali kakoću znati jesam li ih začeo ja ili neki drugičovjek?

– Reci mi, Viladane, koliko je staro tvoje prvo dijete?– Može nabrojiti dvanaest godina. Gotovo da je već čovjek. – U glasu muse osjećao ponos.



– Jesi li si bio sretan kada je tvoja družica tada ostala trudna i kada serodio?

– Da, željeli smo djecu u našem ognjištu.– Znači, voliš ga.– Svakako da ga volim.– Bi li ga volio više kada bi znao da ga je začela tvoja srž?Pogledao je dječaka. – Svakako da ne – odgovorio je namrštivši se.– Kada bi znao da je i ostalu tvoj u djecu začela tvoja srž, da li bi ih više

volio?Nije odmah odgovorio. Bilo mu je jasno što želi reći i zamislio se. – Ne, ne

mogu ih voljeti više nego sada.– Je li je onda važnočija ih je srž začela, tvoja ili nekoga drugoga? –

Zelandona je zapazila kako su se bore na njegovom namrštenomčelu produbile.Odlučila je nastaviti. – Ja nikada nisam bila trudna, nikada nisam začela dijete,mada sam jedno vrijeme željela dijete više nego što možete zamisliti. Sada samzadovoljna, znam da je Majka odabrala ono što je najbolje za mene. Možda si iti, Viladane, rođen da budeš isti kao ja. Možda, iz nekog razloga poznatog samoDoni, tvoja srž u to vrijeme nije mogla začeti dijete s tvojom družicom. Ali jeVelika Majka Zemlja, u Svojoj mudrosti, podarila tebi i tvojoj družici djecu, jerste ih željeli. Ako ti nisi taj koji ih je začeo, bi li bio voljan vratiti ihčovjeku kojiih je možda začeo, ako bi saznao njegovo ime?

– Nipošto, brinem se o njima od kada su se rodili – izjavi Viladan.– Upravo tako, brinuo si se o njima, voliš ih, to su djeca tvog ognjišta, a to

znači da su to tvoja djeca, Viladane.– Da, to su djeca mog ognjišta, ali rekla si da ih ja možda nisam začeo.

Misliš li da ih je mogla začeti moja srž? – upitao je Viladan s izvjesnomčežnjom.

– Možda ječast koju je tvoja družica iskazala Majci bila dovoljna, i možda je Majka dopustila tvojoj srži da začne sve njih. Mi to ne možemo znati, to znasamo Majka, ali ako ih ne bi mogao voljeti više nego što ih ionako voliš, zar jeto uopće važno?

– Pretpostavljam da nije.– Možda ih je začela tvoja srž, a možda nije – reče Zelandona – ali onaće

uvijek biti više od djece tvoga ognjišta. To su tvoja djeca.– Hoćemo li ikada znati zasigurno?– To ti ne bih znala reći. Kada je žena u pitanju, sve je jasno. Ona je trudna

ili nije trudna. Kada je riječ o muškarcu, njegova djeca uvijek su djeca njegovedružice. Oduvijek je tako. Ništa se nije promijenilo. Nijedan muškarac ne možebiti potpuno siguran tko je začeo djecu njegovog ognjišta.

– Džondalar može – dopre do njih glas iz publike. Svi su zašutjeli izagledali se u onoga tko ih je izgovorio. Bio je to Džalodan, mladić iz Treće



Špilje. Sjedio je s Folarinom prijateljicom Galejom s kojom se združio prijedvije godine.

Pocrvenio je od tolike pozornosti uperene u njega i ozbiljnog Zelandoninogpogleda. – On zaista može – rekao je kao da se brani. – Svi znaju da Ejla nikadanije izabrala nikoga osim njega... do sinoć. Ako srž iz muškarčevog organazačinje djecu, a Ejla nikada nije dijelila Užitke ni s kim drugim osim sDžondalarom, onda dijete njegovog ognjišta mora biti njegovo, mora biti odnjegove srži. Zbog toga se on sinoć potukao, nije li tako? Svaki put kada biudario Laramara, zaurlao je ‘On pravi moje dijete!’

Sada je sva pozornost bila usmjerena na Džondalara, a on se meškoljio podnjihovim ispitivačkim pogledima. Neki su pogledali Ejlu, ali ona je nepomičnosjedila ukočenih leđa i spuštenog pogleda.

A onda je ustao Džoharan. – Džondalar je bio izvan sebe. Previše je popio ipiće mu je pomutilo pamet – rekao je ogorčeno i sarkastično.

Ljudi su se osmjehivali i smijuljili. – Kladim se da mu je, kad je Suncezasjalo, glava bila puna onog što zovemo ‘jutro poslije’ – doviknuo je drugimladić U njegovu glasu osjećalo se neko divljenje, kao da je smatrao da jeDžondalarevo nasilno ponašanje hvale vrijedno.

– Tu stvarće riješiti Deveta Špilja, jer su i Džondalar i Laramar iz DeveteŠpilje. Nismo se ovdje okupili da bismo razgovarali o Džondalarovimpostupcima – reče Džoharan, pokušavši staviti točku na to. Nije mu promaklodivljenje u glasu pojedinih mladića, a posljednja stvar koju je želio bila je da seneki od njih ugledaju na njega.

– Bojim se da je glavobolja s kojom se danas probudio Džondalarovanajmanja briga, Džemorale – dodala je Zelandona. – Budi uvjeren daće moratiplatiti za to što je učinio. – Teško je bilo upamtiti sve ljude na skupu, mada setrudila. Odjeća joj je uvijek u tome pomagala, kao i perlice i pojasevi i ostalaoprema. Ovaj mladić je bio iz Pete Špilje, i bio je u srodstvu s njihovimzelandonijem. Svi oni su se trudili da se oblače više napadno od ostalih i nosilisu više perlica, jer su bili poznati po njihovoj izradi. A i sjedio je u prvimredovima, što joj je omogućilo da ga dobro vidi i prepozna.

– Mislim da razumijem kako se osjećao – bio je uporan Džemoral. – Štoako želim da dijete moje družice potekne od mene?

– Upravo tako – oglasio se još jedan muškarac.– Da, što onda? – dodao je novi glas. – Što ako poželim da djeca mojeg

ognjišta budu moja?Zelandona je pričekala da se komešanje smiri. Primijetila je da najviše

opaski upućuju pripadnici Pete Špilje. Stoga je cijelu skupinu fiksirala strogimpogledom.

– Želiš da djeca tvoga ognjišta budu tvoja, Džemorale? – upita ona,zagledavši se ravno u mladića koji je postavio pitanje. – Misliš isto onako kaošto su tvoji i odjeća koju nosiš, alat kojim se služiš, ili te tvoje perlice? Želiš ihposjedovati?



– Ne... ovaj... ne. Nisam tako mislio – počeo je zamuckivati mladić.– Drago mi je što točujem, jer djecu se ne može posjedovati. Ne mogu biti

tvoja ili tvoje družice. Nitko ih ne posjeduje. Djeca su naša, i mi ih trebamovoljeti i brinuti se o njima i podučavati ih, isto onako kao što se Majka brine onama, a to možeš raditi bez obzira na to potječu od tvoje srži ili od srži nekogadrugoga. Svi smo mi djeca Velike Majke Zemlje, mi učimo od nje. Sjećaš li seriječi iz Majčine Pjesme:

,,Ženu i Muškarca Majka je rodila, I dom njihov na Zemlji im dala. I vodu i zemlju i sve što je stvorila, Na č uvanje svega toga ih je obvezala.” ,,Da s tim domom se koriste, a ne da ga unište.”

Pridružilo joj se nekoliko zelandona, i svi zajedno nastaviše.

,,Za Djecu Zemlje Majka je stvorila, Darove za opstanak i onda odluč ila Dati im Dar Užitka i nježnosti. Da je štuju radoš ću fizič ke ljubavi. ” ,,Te darove zaslužuju kada svoju Majku štuju. ”

– Ona nas opskrbljuje, brine o nama, podučava nas, a mi joj sezahvaljujemo na Njenim Darovima tako što je poštujemo. – Zatim je Ona KojaJe Prva nastavila: – Donin Dar Spoznaje o Životu nije vam dan zato da bistemogli posjedovati djecu rođenu na vašim ognjištima i tvrditi da su vaša. –Pogledala je nekolicinu mladića kojima je malo prije izrekla svoje mišljenje. –Taj dar smo dobili zato bismo saznali da Doni ne blagoslivlja samo žene.Muškarci su nužni isto onoliko koliko i žene. Oni nisu tu samo da bi skrbili ipomagali, muškarci su potrebni i za dobivanje djece. Bez muškaraca ne bi bilodjece. Zar to nije dovoljno? Zar djeca moraju biti vaša? Morate li ihposjedovati?

Mladići su se zbunjeno pogledavali, ali Zelandona nije bila baš sigurna dasu je potpuno razumjeli. A onda se javila jedna mlada žena.

– Što ćemo s onim kako je nekada bilo? Mi znamo tko su nam majke ibake. Ja sam kćer moje majke, ali štoćemo s muškarcima?

Zelandona nije odmah prepoznala mladu ženu, ali je pronicljivi um Prveistog časa pokušao pobliže odrediti njenu pripadnost. Sjedila je sDvadesettrećom Špiljom, a šare i uzorci na njenoj tunici, kao i ogrlica, ukazivalisu na to da je pripadnica te Špilje, a ne neke druge, te da sjedi s prijateljima.Iako je na sebi imala odjeću kakvu su nosile žene, a ne djevojčice, očigledno jebila vrlo mlada. Vjerojatno je tek bila prošla Prve obrede, pomislila je doniera.Kada jedna tako mlada djevojka istupi na ovako velikom skupu, to znači da je ili



vrlo drska i nepromišljena ili hrabra i navikla družiti se s ljudima koji otvorenoiznose svoje mišljenje, to jest s vođama. Predvodnica Dvadeset treće Špilje bila je žena, Dinara. Zelandona se u tom trenu sjetila da je Dinarina najstarija kćerkabila među onima koje su ove godine prošle Prve Obrede, a i primijetila je da seDinara osmjehuje mladoj ženi. Tada se sjetila i imena mlade žene.

– Ništa se nije promijenilo, Diresa – reče Prva. – Djeca su uvijek bilarezultat spajanja muškarca i žene. To što mi ranije nismo znali da je tako, neznači da nije uvijek tako bilo. Doni je jednostavno sada odlučila objaviti nam to.Sigurno je osjetila da smo spremni prihvatiti to znanje. Znaš li tko je bio družiktvoje majke u vrijeme kada si se rodila?

– Da, svi znaju tko je njen družik. To je Džonkoran – odvrati Diresa.– Onda je Džonkoran tvoj otac – reče Zelandona.Čekala je pravu prigodu

da primijeni odabranu riječ. – Otac je naziv koji je dat muškarcu koji ima djecu.Muškarac je nužan da se začne život, ali on ne nosi dijete u sebi, ne rađa ga i nedoji, no muškarac može voljeti dijete isto koliko i majka. Žene se smatrajublagoslovljenima od Doni, a muškarci sada mogu za sebe misliti da su Doninimiljenici.

Istog časa su svi počeli burno raspravljati. Ejla ječula kako okupljeniponavljaju novi izraz, kao da ga kušaju, kao da se navikavaju na njega.Zelandona je pričekala da se buka stiša.

– Ti si, Diresa, kći svoje majke, Dinare, a također si kći svoga oca,Džonkorana. Tvoja majka ima sinove i kćeri, i tvoj otac ima sinove i kćeri. Tadaga djeca mogu zvati ocem, isto kao što ženu koja ih je rodila nazivaju majkom.

– Što ako muškarac koji se spario s mojom majkom i začeo mene nijemuškarac sa kojim se združila? – upitao je Džemoral, mladić iz Druge Špilje.

– Muškarac koji je združen s tvojom majkom, onaj koji je muškarac u tvomognjištu, tvoj je otac – bez oklijevanja je rekla Zelandona.

– Ali ako me nije začeo, kako mi može biti otac? – bio je uporan Džemoral.Taj mladić će praviti probleme, pomislila je Ona Koja Je Prva.– Ti ne znaš tko te je sve mogao začeti, ali zato poznaješ muškarca koji živi

s tobom i s tvojom majkom. Najvjerojatnije te je on ‘stvorio’. Ako pouzdano neznaš da je to bio netko drugi, taj drugi možda i ne postoji, te tako nema svrhedavati naziv odnosu koji ne postoji. Muškarac tvoje majke obećao je daće sebrinuti o tebi. On je taj koji te je snabdijevao, volio, pomagao tvojoj majci da tepodigne. Nečini muškarca ocem sparivanje već skrb o djetetu. Da ječovjek skojim se tvoja majka združila umro, i da se ona združila s drugim muškarcemkoji te voli i stara se o tebi, bi li njega manje volio?

– Ali koji od njih je pravi otac?– Čovjeka koji se stara o tebi uvijek možeš zvati ocem. Kad navodiš svoje

veze, kao na primjer prigodom službenog upoznavanja, tvoj otac je onajmuškarac koji je bio združen s tvojom majkom u vrijeme kada si se rodio,Čovjek koga nazivaš ‘muškarcem tvoga ognjišta’. Ako onaj koji se brine o tebinije bio tu kada si se rodio, odnositćeš se prema njemu kao o ‘drugom ocu’ da



bi napravio razliku između njih dvojice kada je to neophodno – objasnila jeZelandona. Sada joj je bilo drago što je one noći kada nije mogla spavati,razmišljala o svim mogućim grananjima rodbinskih veza do kojihće ova novaspoznaja dovesti.

Ona Koja Je Prva željela je objaviti još nešto. – Ovo je možda pravovrijeme da spomenem i ovo. Zelandone smatraju da bi muškarce trebalouključiti u neke obrede i običaje vezane uz rođenje djeteta, kako bi što dubljeosjetili i shvatili svoju ulogu u stvaranju novog života. Zatoće od sada muškarcidavati imena muškoj djeci, a ženeće, razumije se, i dalje davati imena ženskojdjeci.

Ovu njenu izjavu primili su različito. Muškarci su djelovali iznenađeno, alise nekolicina osmjehivala. Po izrazima lica nekih žena vidjela je da se ne želeodreći svog prava da daju imena djeci. U tom trenutku nitko nije želio raditiprobleme oko toga i nisu je zasuli pitanjima, ali njoj je bilo jasno da nisu sviprihvatili ovu zamisao. Bila je uvjerena daće biti poteškoća.

– Štoćemo s djecom koja se rode ženama koje nisu združene? – upitala ježena koja je djelovala vrlo mlado, ali je ipak u naruč ju ljuljala djetešce.

Druga Špilja, pomislila je Zelandona, odmjeravajući njenu odjeću i nakit.Da to nije dijete prošlogodišnjih Prvih Obreda? – Žene koje rode prijezdruživanja su blagoslovljene, kao i žene u kojima se začne život u vrijeme kadase združe. Žena koja je blagoslovljena djetetom pokazala je da je u stanju nositi iroditi zdravo dijete, pa ječesto ona ta koja je odabrana da ponovno budeblagoslovljena. Dok se ne združi, o njenoj djeci brine se njena obitelj ili njenaŠpilja, a ‘otac’ te djece je Lumi, družik Doni. Velike Majke Zemlje.

Osmjehnula se mladoj ženi. – Zapravo se ništa nije promijenilo, Šaleda. –Tog trena se sjetila njezinog imena. – Špilja se uvijek brine o ženi koja nemasvog muškarca, a ima dijete, bez obzira na to je li je njen muškarac otišao nadrugi svijet ili ga još nije odabrala. Mnogi muškarci misle da je mlada žena sdjetetom vrlo poželjna. Ona se obično vrlo brzo združi, jer odmah donosi dijeteu muškarčevo ognjište, dijete koje je Donin miljenik. Muškarac s kojim sezdruži postaje djetetov otac, razumije se – objasnila je krupna žena, promatrajućiženu koja je takoreći još bila djevojčica kako stidljivo pogledava jednog mladićaiz Treće Špilje koji je zaneseno i s obožavanjem zurio u nju.

– Ali što je s muškarcem koji je stvarno otac tog djeteta? – oglasio se onajmladić iz Druge Špilje koji je već bio postavio mnoga pitanja. – Nije li otac onajmuškaracčija je srž začela dijete?

Zelandona je opazila kako i on pogledava istu mladu ženu s djetetom. Ona je gledala onog drugog. Aha... Sada razumijem, pomislila je doniera. Možda tonije dijete prvih Obreda, već prve zanesenosti. Malo ju je iznenadila lakoća skojom je o rođenju djece počela razmišljati kao o posljedici spajanja muškarca ižene. Osjećala je kako se sada sve tako logično uklapa.

Ejla je također bila svjesna mladića iz Druge Špilje, i nije joj promaklanijema igra između mlade žene i dvojice muškaraca. Zar on misli da je začeo



dijete? Da nije ljubomoran, zapitala se? Ejla ne samo da je sada shvaćala pojamljubomore nego je bila svjesna i snažnih osjećaja koja su je pratila. Nisam znalada će ovaj Majčin Dar Spoznaje biti tako složen. Nisam sigurna ni je li baš takodivan Dar, govorila je sebi.

– Ako žena nikada nije bila združena, a ima dijete, onda muškarac s kojimse združi, onaj koji obeća da će se brinuti o djetetu, postaje otac djeteta.Razumije se, ako žena odluči združiti se s više muškaraca, oniće ravnomjernodijeliti naziv ‘otac’ – reče Zelandona, pokušavajući im pružiti alternativnumogućnost.

– Ali žena se ne mora združiti s onim koga ne želi, je li tako? – upita mladažena.

Prva je opazila kako se zelandoni Druge Špilje penje uz brdo prema mjestugdje se okupila njegova Špilja. – Da, to je uvijek bilo tako i nije se promijenilo.–Vidjela je da je donier sjeo pokraj mladića koji je postavio gomilu pitanja iokrenula se kako bičula pitanje iz sasvim drugog dijela publike.

– Kako se zove otac moga oca? – upitao je nekičovjek iz Jedanaeste Špilje.Zelandona je odahnula. Lako pitanje. – Majčina majka je baka. Majčin otac

je djed. Očeva majka je također baka, ali da bi se razlikovale, njućete zvatinana. Očevog oca zvatćete djed. Kada navodite svoje veze, majka vaše majke je‘ bliska baka’, a otac vaše majke je vaš ‘bliski djed’, jer kada je se radi o majcitu nikada nema dvojbe.

– Što ako se ne značija je srž začela nečiju majku? – upitao je vođa PeteŠpilje. –Ili ako taj koji ju je začeo hoda drugim svijetom, kako nazvati tu vezu?

– Ako znaš muškarca koji je bio združen s majkom tvoje majke, on ti jedjed. Isto važi i za tvog oca.Čak i ako je na drugom svijetu, tvog oca začeo jemuškarac koji se spajao s njegovom majkom, isto kao što je tvoju majku začeomuškarac koji je stavio srž svog organa u njenu majku – opširno objasniZelandona.

– Ne! Neeee! – začuo se krik iz publike. – To nije točno! Ponovno je toučinila. Izdala me je, a tek sam joj počeo vjerovati. – Svi su se okrenuli premamjestu s kojeg je odjeknuo krik. Iza velike skupine ljudi iz Devete Špilje, stajao

je jedančovjek. – To je laž! Sve je to laž! Ta žena vas pokušava prevariti. Majka joj to nikada ne bi rekla – vrisnuo je, pokazujući u Ejlu. – Ona je lažljiva, zla

žena.Ejla je zaklonila oči, podigla pogled i ugledala Brukevala. Brukeval? Zašto

vrišti na mene? Ne razumijem, pomisli ona. Što sam mu ja skrivila?– Ja potječem od duha muškarca kojeg je Velika Majka odabrala da se spoji

s duhom moje majke – vrištao je Brukeval. – Moja majka potječe od duhamuškarca koji je bio izabran od strane Doni da se združi s duhom njene majke.Ona ne potječe iz organa životinje! Ona ne potječe iz srži bilo kakvog organa. Ja

sam čovjek! Ja nisam Zbitoglavac! Ja nisam Zbitoglavac! – Glas mu je pukaokod posljednjih riječi i pretvorio se u jecajuće zavijanje.



38

Brukeval se iznenada sjurio niz brdo, pretrčao preko malog polja i nastavio

trčati, ostavivši logorište za sobom bez da se i jedan jedini put okrenuo.Nekolicina muškaraca, uglavnom iz Devete Špilje, krenulo je za njim. Međunjima su bili i Džoharan i Džondalar. Nadali su se daće uspjeti porazgovarati snjim kada ostane bez daha, daće ga uspjeti smiriti i vratiti. Iako je odbijao toprihvatiti, naslijedio je snagu i izdržljivost muškarca iz Plemena, svog djeda.Mada su u početku bili brži i počeli ga sustizati, muškarci koji su jurili zaBrukevalom nisu imali njegovu izdržljivost i nisu mogli održati brzinu koju im je nametnuo.

Napokon su ostali bez daha i stali. Neki su sečak valjali po tlu,

pokušavajući doći do daha. Sve odreda boljele su slabine i grlo. – Trebao sam ićina Trkaču, –jedva je uspio izgovoriti Džondalar. – Konju sigurno ne bi uspiopobjeći.

Kad su se konačno vratili, među okupljenima je vladala zbunjenost. Ljudisu stajali, šetali uokolo, razgovarali. Zelandona nije željela takav završetak, iobjavila je stanku dok se muškarci ne vrate. Željela je da se vrate s Brukevalom.A kad su se vratili bez njega, odlučila je na brzinu zaključiti skup.

– Žao mi je što se Brukeval iz Devete Špilje Zelandonaca tako osjeća.Svima nam je poznato koliko je osjetljiv na svoje porijeklo, ali nitko pouzdano

ne zna što se dogodilo njegovoj baki. Samo znamo da se izgubila, da se poslijenekog vremena ipak uspjela vratiti i da je potom rodila Brukevalovu majku.Neminovno je da se svakome tko se tijekom iskušenja izgubi na tako dugovrijeme dogodi nešto strašno. Brukevalova baka nije bila pri sebi kada se vratila.Svega se bojala, i nitko nije mogao povjerovati najveći dio onoga što jegovorila. Dobar dio nisu ni razumjeli.

– Kćer koju je rodila bila je slabunjava, vjerojatno zbog majčinogiskušenja, tako da su joj trudnoća i rođenje sina jako teško pali. Umrla je vrlobrzo nakon porođaja. Može se dogoditi da teška trudnoća njegove majke ostavi

traga na Brukevalovom stasu i pojavi, mada je prava sreća što je snažan i zdrav.Mislim da je Brukeval potpuno u pravu kada kaže da ječovjek. On jeZelandonac iz Devete Špilje, dobarčovjek koji može mnogo toga ponuditi.Uvjerena sam daće se, kad malo bolje razmisli, odlučiti vratiti, i znam daće gaDeveta Špilja srdačno primiti – rekla je Ona Koja Je Prva, a onda nastavila: –Vrijeme je da završimo ovaj skup. Imamo očemu razmišljati, a razgovore kojesmo ovdje započeli možete nastaviti sa svojim zelandonama. – Kada su ljudiponovno počeli ustajati. Prva je dala znak vođi Pete Špilje.

– Bi li mi se Peta Špilja htjela pridružiti kod prebivališta? – upitala je. –

Moram vam reći nešto važno. – Nema razloga da sada kad sam već u zaletu, neobavim i taj neugodni zadatak, pomislila je. Skup uopće nije protekao onako



kako se nadala. Džondalarov sinoćnji ispad dao mu je pogrešan ton već odsamog početka, a Brukevalov nagli odlazak na kraju potpuno je zbunio ljude.

– Žao mi je što moram ovo učiniti – reče Prva skupini ljudi svih uzrastakoji su tvorili Petu Špilju. Među njima su bili i Madroman i njihov zelandoni.Podigla je vreću za nošenje koja se nalazila na stolu u stražnjem dijelu nastambei okrenula se prema pripravniku. – Je li ti je ovo poznato, Madromane? – upitala je.

Pogledao je vreću i problijedio, a zatim se počeo zabrinuto i uplašenoosvrtati uokolo.

– Tvoja je, zar ne? Nosi tvoje oznake.Nekolicina ljudi je kimnula. Svi su znali da je njegova. Bila je vrlo uočljiva

i viđali su ga kako je nosi prebačenu preko ramena.– Odakle ti to? – upitao je.

– Ejla ju je pronašla skrivenu u Dubini Izvorovih Stijena nakon što si biokao ‘pozvan’ ući u nju – objasni Prva krajnje sarkastično.– Trebao sam znati da je to njezino maslo – promrmljao je Madroman.– Slučajno ju je našla. Sjedila je na podu u blizini velike okrugle niše i

slučajno je napipala u skrovištu podno zida. Pomislila je da ju je netko zaboravioi htjela mu je vrati – rekla je Zelandona.

– Kako je mogla pomisliti da ju je netko zaboravio ako je bila sakrivena? –upitao je Madroman. Nije imalo svrhe nastaviti s pretvaranjem.

– Zato što su joj misli bile zbrkane. U toj špilji je upravo bila izgubiladijete, a zamalo i život – objasnila mu je Prva.

– Očemu je ovdje riječ? – upitao je vođa.– Madroman je već jako dugo pripravnik. Želio se pridružiti redovima

zelandona i umorio se odčekanja da bude pozvan. – Ispraznila je vreću zanošenje na stol. Iz nje su ispali ostaci hrane, vreća za vodu. svjetiljka i opremaza paljenje vatre i ogrtač. – Sakrio je sve ovo u špilju, a onda se pretvarao da jepozvan. Ostao je unutra malo duže od dva dana. Imao je dovoljno hrane, vode,svjetla,čak i pokrivač. Sakrio je sve ovo i izašao pretvarajući se da je grogi idezorijentiran. Tvrdio je da je spreman.

– Želiš li reći da je lagao da je bio pozvan? – upitao je vođa.– Jednom riječ ju, da.– Bez nje nikada ne biste saznali – obrecnu se Madroman.– Griješiš, Madromane. Znali smo. Ovo je samo potvrdilo naše

pretpostavke. Zar stvarno misliš da možeš prevariti Zelandone? Svi smo miprošli kroz to. Zar misliš da ne osjećamo razliku? – upitala je Zelandona.

– Zašto ranije niste ništa rekli?– Neki od nas su pokušavali naći načina da ti daju još koju priliku. Smatrali

su, ili se nadali, da to nisi učinio namjerno. Željeli su se uvjeriti da se nezavaravaš u velikoj želji da postaneš Onaj Koji Služi... sve dok nam Ejla nije



donijela ovo. U svakom slučaju ne bi postao zelandoni, ali mogao si ostatipripravnik, Madromane. Sada ni to više nije moguće. Velika Majka Zemlja neželi da je služi lažljivac i prevarant – izgovorila je moćna žena glasom koji nijeostavljao nikakvu sumnju to što osjeća. – Kemordane, vođo Pete ŠpiljeZelandonaca – nastavila je Prva – pristajete li ti i tvoja Špilja biti svjedoci?

– Pristajemo – odgovorio je.– Pristajemo – jednoglasno odgovori Špilja.– Madromane iz Pete Špilje Zelandonaca – pijevnim glasom izgovori Prva

– nikada više se ne smiješ nazivatičlanom zajednice zelandona, ni kaopripravnik ni na bilo koji drugi način. Nikada više ne smiješ pokušati bilo kogaliječiti ili davati savjete o Majčinim načinima, niti da na bilo koji način obavljatidužnosti zelandona. Jesi li razumio?

– Ali što onda mogu raditi? Samo sam za to obučen. Ne znam biti neštodrugo – rekao je Madroman.

– Ako vratiš sve što si primio od zelandona, možeš se vratiti u svoju Špiljui razmisliti o učenju nekog zanata, Madromane. Budi zahvalan što ne tražimnaknadu i što neću pred cijelim logorištem objelodaniti kako si se sramotnoponio.

– Ionakoće saznati – reče Madroman, a onda povišenim glasom doda: –Nisi ni namjeravala dopustiti mi da postanem zelandoni. Oduvijek si me mrzila.Ti i Džondalar, i tvoja mala ljubimica, Ejla koja voli Zbitoglavce. Od početkame progoniš... Zolena.

Cijela Peta Špilja je zanijemjela. Nitko od njih se ne bi usudio pokazatitoliko nepoštovanje prema Onoj Koja Je Prva i nazvati je ranijim imenom.Većina bi se bojala to učiniti.Čak je i Madroman zastao u svojoj tiradi kada jepogledao Prvu. Ipak je ona bila žena izuzetnih moći.

Okrenuo se na peti i odjurio. Dok je išao prema dalekoj nastambi koju jeponekad dijelio s Laramarom, Brukevalom i ostalima, ni sam nije bio siguran štomu sada valjačiniti. Kada je stigao, nastamba je bila prazna. Većina logorištaposluživala je obrok poslije skupa koji se odužio, pa su ostali muškarci otišlipotražiti nešto za jelo. A onda mu je sinulo da se ni Laramar ni Brukeval neće

vratiti. Laramarće se dugo oporavljati, a tko zna što

će Brukeval u

činiti.Madroman izvadi iz Laramarove naprtnjače malu vreću za vodu napunjenu

kvasom. Sjeo je na vreću za spavanje i ispio najveći dio u nekoliko gutljaja, azatim uzeo drugu. Laramar nikada neće saznati, pomislio je.

Za sve je kriv onaj klipan koji mi je izbio zube. Madroman opipa jezikomprazninu u prednjem dijelu usta. Naučio je kako se služiti s ostalima, i nije višepuno razmišljao o tome, mada je u mladosti patio kada su ga žene izbjegavalezato što nema prednje zube. U međuvremenu je otkrio da neke žene zanima zatošto pripada zajednici zelandona, iako je bio samo pripravnik na obuci. Sada gačak niti jedna od tih žena ne

će poželjeti. Zarumenio se kada se sjetio sramote iotvorio drugu vrećicu s kvasom.



Zašto se Džondalar morao vratiti? ponavljao je u sebi. Da se Džondalar nijevratio sa svog Putovanja i da nije doveo tu strankinju ovamo, ona ne bi pronašlavreću. U tom slučaju Zelandone ništa ne bi saznale. Baš me briga što govori tadebela starica. Ne želim se vratiti u Petu Špilju, i ne želim ispeći neki drugizanat. A i zašto bih? Nisam ništa lošiji zelandoni od bilo koga od njih, ačisto

sumnjam da su svi oni bili pozvani. Kladim se da su se mnogi pretvarali.Uostalom, što podrazumijevaju pod tim?Čak i ta ljubiteljica Zbitoglavaca. Pašto ako je izgubila dijete. Žene stalno gube dijete. Što ima u tome posebnog?Ponovno je potegnuo dobar gutljaj kvasa, pogledao prema Brukevalovommjestu, ustao i otišao tamo. Sve je bilo tu, uredno složeno kao i uvijek. Niječakdošao ni po svoje stvari, pomisli Madroman. Smrznutće se noćas bez vreće zaspavanje. Kad bih ga mogao pronaći. Možda bi mi bio zahvalan ako mudonesem njegove stvari. Madroman se vrati do svog mjesta i zagleda u priborkoji je stekao kao pripravnik. Ona debela starica želi da sve ovo vratim.

Neću to učiniti! Spakiratću se i otići. Zastao je i ponovno se zagledao uBrukevalovo mjesto za spavanje. Kad bih ga uspio pronaći, možda bismo moglizajedno poći na Putovanje ili tako nešto, možda nađemo neki drugi narod.Mogao bih im reći da sam zelandoni, nikada ne bi saznali da nisam. Eto,spakirat ću Brukevalove stvari i potražiti ga. Znam nekoliko mjesta gdje bimogao biti. S njimću ostati, a i bolji je lovac od mene. Jako dugo nisam lovio.Možda uzmem i neke Laramarove stvari. Njemu neće nedostajati. Neće znatičak ni tko ih je uzeo. To bi mogao učiniti bilo tko iz ove nastambe. Svi znaju dase neće vratiti. A i za to je kriv Džondalar. Prvi put zamalo nije ubio mene, a

sada Laramara. Ponovnoće se izvu

ći, kao i prvi put. Mrzim Džondalara.Oduvijek sam mrzio Džondalara. Netko bi ga trebao baci na tlo i prebiti.

Unakaziti to njegovo lijepo lice. Da vidimo kako bi mu se to sviđalo. Rado bih iEjlu izmlatio. Znam nekolicinu koji ne bi imali ništa protiv da je drže. Dao bih ja njoj još nešto, na primjer malo svoje ‘srži’, pomisli on i zlurado se isceri. Nebi tada više hodala visoko podignute glave. Nikada više ne bi dijelila Užitke ni skim drugim,čak ni na Proslavama učast Majke. Misli da je ispravno postupilašto je donijela moju vreću zelandonama. Ne bi me izbacili da nije nje. Postao bihzelandoni. Mrzim tu ženu!

Madroman je dokrajčio i drugu vrećicu kvasa, zgrabio još nekoliko istih iosvrnuo se oko sebe da vidi što bi još mogao ponijeti. Pronašao je neku odjeću,nošenu ali pristojnu, i navukao je da vidi odgovara li mu. Vlasnik i on bili sugotovo iste visine. Uzeo je i nju. Njegova zelandonska odjeća bila je ukrašena iuočljiva, ali nije bila praktična za dugo hodanje. Vreća za spavanje nije bilanikakva. Laramar je ovamo donio vreću koja je bila za bacanje, a nova i dobranalazila se u šatoru njegove družice... ali je zato našao nekoliko drugih vrlolijepih stvari, među kojima i očuvani krzneni pokrivač. A onda je otkrio pravoblago. Potpuno novu odjeću za zimu koju je Laramar nedavno nabavio. Njegovokvas bio je vrlo tražen, i uvijek ga je mogao trampiti za sve što je želio.

Madroman je potom otišao do Brukevalovog mjesta za spavanje i počeobacati sve što je vidio na svoje mjesto. Presvukao se u praktičniju odjeću koju je



pronašao na Laramarovom mjestu za spavanje. Uopće mu nije bilo važno što suse na njoj nalazile oznake Devete, a ne Pete Špilje, jer se nije namjeravaonastaniti ni u jednoj. Uzeo je hranu s oba mjesta, a potom je prekopao i stvariostalih muškaraca. Uzeo je svu hranu koju je pronašao, kao i neke predmete.Našao je nož s dobrom drškom, malu kamenu sjekiru, par novih toplih rukavica

koje je netko upravo bio nabavio. Nije imao rukavice, a spremala se zima. Tkozna gdjeću tada biti, pomislio je. Nekoliko puta je morao sve preslagivati ivaditi višak stvari, ali kada je napokon bio spreman, jedva ječekao da odeodavde.

Provirio je iz nastambe i pogledao uokolo. Logorište je, kao i obično, bilopuno ljudi, ali u blizini nije bilo nikoga. Stavio je na leđa teški okvir i odlučnokrenuo. Planirao je krenuti na sjever, jer je vidio da se Brukeval zaputio u tomsmjeru. Gotovo je već bio napustio logorište Ljetnog sabora, u blizini DeveteŠpilje, kada je Ejla izašla iz svog prebivališta. Djelovala je odsutno, kao da je

bila zaokupljena nečim, ali je ipak podigla pogled i ugledala ga. Ošinuo ju jepogledom punim mržnje i nastavio dalje.

Logorište Devete Špilje djelovalo je napušteno. Svi su bili otišli u logorišteLanzadonaca na zajednički podnevni obrok, gozbu koju su već neko vrijemeplanirali, ali je Ejla rekla da nije gladna i obećala daće doći kasnije. Malodušno je sjedila na vreći za spavanje u nastambi i razmišljala o Brukevalu i njegovomispadu na sastanku, pitajući se je li mogla nešto učiniti. Bila je uvjerena daZelandona nije predvidjela njegovu reakciju, a njoj niječak ni palo na pamet da

razmotri takvu mogućnost, mada je sada smatrala da je trebala. Znala je koliko je osjetljiv kada ljudi na temelju njegovog izgleda izvode zaključak da ima usebi nešto od Zbitoglavaca. Sjetila se da ih je nazvao životinjama, ali oni to nisu!Kako to da se uvijek nađe netko tkoće to reći? Pitala se bi li se Brukeval i daljetako osjećao da ih bolje poznaje. To vjerojatno ništa ne bi promijenilo. MnogiZelandonci dijele njegovo mišljenje.

Prva ih je sve podsjetila da Brukevalova baka nije bila pri zdravoj pametikad se vratila kući i da je bila trudna. Svi tvrde da je za to vrijeme živjela sPlemenom, pomisli Ejla, i u pravu su. Brukeval očigledno ima nešto plemensko

u sebi, što znači da je morala zatrudnjeti dok je bila s njima. A to opet znači da je neki muškarac iz Plemena morao u nju ubaciti svoju srž.A onda joj je palo na pamet neštočega se ranije nije sjetila. Da je nije neki

muškarac iz Plemena silovao cijelo vrijeme dok je živjela s njima, onako kako jeBraud silovao mene? Ja nisam bila pričistoj pameti kada je Braud meni to radio,ali nisam o njima razmišljala kao o životinjama. Oni su me podigli, voljela samih. Ne i Brauda, njega sam mrzila i prije nego što me je počeo silovati, ali većinusam voljela.

Ejli to nije palo na pamet kada je prvi putčula priču, ali to je bila jedna odmogućnosti. Taj muškarac ju je možda silovao zato što je bio zao, kao Braud. Ili je možda mislio da jojčini uslugu time što ju je možda uzeo za drugu ženu iprimio u Pleme, mada bi njoj bilo sasvim svejedno. Ona na to ne bi tako gledala,



razmišljala je Ejla. Ona s njima nije mogla razgovarati niti ih je razumjela. Zanju su oni bili životinje. Brukevalova baka sigurno je to mrzila više nego štosam ja mrzila Brauda kada je to radio.

I koliko god da sam željela dijete, kad mi je Iza kazala da sam trudna bilomi je teško. Dok sam nosila Darka, stalno mi je bilo zlo i zamalo nisam umrlarađajući ga. Žene iz Plemena se ne muče toliko, ali Darkova glava je bila mnogoveća i tvrđa od Džonejline. Ejla je proteklih nekoliko godina pomagala priporodu dosta žena i shvatila je da su njena druga trudnoća i rađanje Džonejle bilisasvim normalni, za razliku od njene prve trudnoće i rađanja Darka. Kako li samga uopće uspjela istisnuti, razmišljala je ona, vrteći glavom. Glave Drugih sumanje, a kost tanja i elastičnija. Naše ruke i noge su duže, ali i te kosti su tanje,govorila si je Ejla, promatrajući vlastite udove. Sve kosti Drugih su tanje.

Je li je Brukevalovoj baki bilo zlo tijekom cijele trudnoće? Je li imala težakporođaj kao i ja? Je li joj se upravo to dogodilo? Je li zato umrla? Zato što je tobio preveliki napor za nju? I Džoplaja zamalo nije umrla rađajući Bokovana, aEkozar je samo jednom polovicom pripadnik Plemena. Je li ženama Drugihuvijek teško roditi dijete ‘pomiješanih duhova’, dijete koje je mješavinaPlemena i Drugih? Ejla je iznenada zastala kad joj je ova nova misao prošla krozglavu. Jesu li zato u početku takvu djecu nazivali užasima? Zato što su majkezbog njih ponekad umirale?

Između Plemena i Drugih postoje razlike. Možda ne tolike da dijete ne bimoglo biti začeto, ali dovoljne da se majka, ako je pripadnica Drugih i naviknutana rađanje djece s manjim glavama, propisno namuči. Plemenskim ženama

možda ne bi bilo tako teško. One su naviknute načeda velikih, izduženih, tvrdihglava i tvrdihčeonih grebena. Njima je vjerojatno lakše roditi dijete pomiješanihduhova.

Ne bih rekla ni da je to uvijek dobro za djecu, bez obzira na to je li majka izPlemena ili pripadnica Drugih. Dark je bio snažan i zdrav, mada sam se janamučila, isto je i s Ekozarom, a njegova majka je pripadnica Plemena.Bokovan je zdrav, ali nije sasvim isti. Ekozar, njegov otac, bio je prvamješavina, znači on i Brukeval su što se toga tiče isti, ali Džoplaja ipak zamalonije umrla. Shvatila je da bez problema koristi riječ otac. To je bilo tako logično,

uostalom ona je odavno shvatila o kakvom je odnosu riječ.S druge, pak, strane, Ridag je bio slab, iako je njegova majka bila izPlemena. Umrla je poslije porođaja, ali Nezija nikada nije spomenula da jeporođaj bio težak. Ne bih rekla da je zbog toga umrla. Mislim da ju je njenopleme odbacilo i da nije željela živjeti. Sigurno je mislila da je njeno dijetedeformirano. Brukevalova majka bila je prva mješavina, a njena majka bila je jedna od Drugih. Bila je jako slaba, i umrla pri porodu. Želio on to priznati iline, Brukeval zna što se dogodilo njegovoj baki, i zato je na saboru tako brzoshvatio dublji smisao Dara Života. Baš bih htjela znati je li ikada pomislio da je

loše zdravlje njegove majke posljedica miješanja.Ne bih trebala kriviti Brukevala što mrzi Pleme. Nije imao majku koja biga voljela ili tješila kada su ga ljudi nazivali pogrdnim imenima zato što izgleda



malo drukčije. I Darku je bilo teško. Razlikovao se od ostalih pripadnikaPlemena toliko da su mislili da je deformiran, i neki od njih bili su protiv toga damu se dopusti živjeti, ali njega je barem imao tko voljeti. Trebala sam povestiviše računa o Brukevalovim osjećajima. Uvijek mislim da sam u pravu. Uvijekkudim ljude što pripadnike Plemena nazivaju Zbitoglavcima i životinjama.

Znam da oni to nisu, ali većina ih ne poznaje kao što ih ja poznajem. Ja samkriva što je Brukeval pobjegao. Ne krivim ga što me mrzi.Ejla je dosadilo sjediti i ona ustane. U prebivalištu bez prozora bilo je

tamno i mračno, a i svjetiljka se gotovo ugasila. Željela je izaći i nešto raditi, ane samo razmišljati o svojim manama. Napustila je prebivalište, osvrnula seuokolo i ugledala Madromana koji je bio u velikoj žurbi. Kada ju je opazio,ošinuo ju je tako zluradim pogledom da se sva naježila i stresla.

Ejla ga je promatrala dok se žurno udaljavao. Što je to drukčije na njemu,upitala se. A onda je primijetila da nije u odjeći pripravnika te da joj je odjećakoju je imao na sebi strašno poznata. Zamislila se, nabralačelo, i onda joj jesinulo. To su šare Devete Špilje! Ali on je iz Pete Špilje, zašto nosi odjećupripadnika Devete Špilje? I kamo toliko žuri?

Kako me je samo pogledao. Ejla se ponovno stresla kad se toga sjetila. Bio je to pogled pun mržnje. Zašto me toliko mrzi? I zašto nije obučen u pripravni...Oh... Odjednom joj je sinulo. Zelandona mu je sigurno rekla da više ne može bitipripravnik. Krivi li on mene radi toga? Ali on je taj koji je lagao, zašto bi menekrivio? Nemoguće da je zbog Džondalara. Džondalar je u mladosti prebioMadromana... izbio mu je zube... ali to je bilo zbog Zelandone, ne zbog mene.

Možda me mrzi zato što sam pronašla njegovu kožnu vreću u špilji? Možda memrzi zato što nikada neće biti zelandoni, a ja sam nedavno postala zelandona.Sada me dvojica mrze. Madroman i Brukeval, pomisli Ejla. Trojica, akoračunam i Laramara, sigurno me i on mrzi. Kada se konačno probudio, rekao jeda se ne želi vratiti u Devetu Špilju kada Zelandone zaključe da se dovoljnooporavio i da može napustiti njihovu nastambu. Drago mi je što ga je Peta Špiljavoljna primiti. Ne mogu ga kriviti ako me ne želi više nikada vidjeti. Zaslužujemda me mrzi. Ja sam kriva što ga je Džondalar tako gadno premlatio. I Džondalarme sada vjerojatno mrzi. Ejla je bila toliko malodušna da je počela misliti kako

je svi mrze.Ejla je počela brže koračati, ne vodeći računa kamo ide. Podigla je pogledkad je začula tiho njištanje, i tek je tada shvatila da se nalazi u oboru za konje.Posljednjih nekoliko dana imala je toliko posla da je jedva imala vremena obićikonje.Čim je začula njištanje svoje mrke kobile, oči su je počele peći od suza.Popela se preko ograde i zagrlila snažan vrat stare prijateljice.

– Oh, Njiska! Tako sam sretna što te vidim – reče ona na neobičnom jezikukoji je uvijek koristila kada se obraćala kobili, jeziku koji je izmislila još davnou svojoj dolini, prije nego što je Džondalar došao i naučio je govoriti njegovim

jezikom. – Barem je tebi još stalo do mene – rekla je i pustila suze neka teku –mada bi me i ti trebala mrziti. Zanemarila sam te. Drago mi je što me barem tine mrziš. Oduvijek si mi bila prijateljica, Njiska. – Izgovorila je njeno ime



onako kako ju je kobila naučila, izuzetno vjerno oponašajući konjsko njištanje. –Bila si pokraj mene i kada nisam imala nikog drugog. Možda bih trebala jednostavno otići s tobom. Mogle bismo naći neku dolinu i živjeti u njoj kaonekada.

Dok je jecala glave zarivene u sve gušću dlaku mrkog konja, prišli su im imlada siva kobila i smeđi pastuh. Sivka je pokušavala gurnuti njušku ispodEjline ruke, a Trkač ju je lupkao glavom po leđima, stavljajući joj do znanja da je i on tu. Zatim se oslonio o nju, onako kako je to raniječesto radio. Ejla senašla između njega i njegove majke. Grlila je, gladila ičeškala sva tri konja, aonda je pronašla suhičičak te počelačetkati Njisku.

Timarenje konja i staranje o njima oduvijek ju je opuštalo. Završila jeNjisku i počela četkati nestrpljivog Trkača, koji ju je stalno gurkao njuškom,tražeći da i njemu posveti pozornost. Suze su se u međuvremenu osušile i bilo joj je bolje. Kada su je Džoharan i Ekozar došli potražiti, upravo ječetkalaSivku.

– Svi se pitaju gdje si, Ejla – rekao je Ekozar. Kada ju je vidio između trikonja, razvukao je usta u osmijeh. Svaki put bi se našao učudu kada bi je vidiosa životinjama.

– U posljednje vrijeme nisam provodila puno vremena s konjima, i trebaloih je pošteno timariti. Već im je počela rasti gusta zimska dlaka – objasni Ejla.

– Proleva se trudila da hrana ostane topla, ali kaže da se već počela sušiti –reče Džoharan. – Pođi s nama pojesti nešto.

– Gotovo sam završila. Iščetkala sam Njisku i Trkača, još moram samoSivku. I oprati ruke – reče Ejla, podigavši ruke i pokazavši im dlanove, prljaveod konjskog znoja i zemlje.

– Pričekatćemo – rekao je Džoharan. Dobio je izričitu uputu da se ne vraćabez nje.

Kada je Ejla stigla, ostali su već završavali obrok i napuštali logorišteLanzadonaca, jer su ihčekale razne poslijepodnevne aktivnosti. Ejla je bilarazočarana što Džondalar nije na velikoj gozbi, ali nitko ga nije uspio izvući iz

nastambe očeva. Ejli je sada bilo drago što je došla. Uzela je tanjur pun hranekoju su joj sačuvali i otišla još malo porazgovarati s Danugom i Druvezom, i sAldanorom koga je željela bolje upoznati, madaće najvjerojatnije imati dostavremena za to.

Folara i Aldanorće se združiti na kasnom Združivanju, pred sam krajLjetnog sabora, i onće, na Martoninu radost, postati Zelandonac ičlan DeveteŠpilje. Danug i Druvez su obećali da će svratiti do njegovog Logorišta napovratku i obavijestiti njegov narod, ali toće biti tek sljedećeg ljeta. Prezimitćesa Zelandoncima, a Vilamar je obećao daće ih odmah nakon povratka u Devetu

Špilju odvesti, zajedno s još nekima, da vide Velike vode na zapadu.– Ejla, bi li me otpratila do prebivališta zelandona? – upitala je Prva. –Htjela bih porazgovarati s tobom o nekim stvarima.



– Svakako, Zelandono – pristala je Ejla. – Ali najprije moram nešto rećiDžonejli.

Kćer je zatekla s Martonom, i Vukom, razumije se. – Znaš li da je Tonamoja nana, ne samo baka – upitala je Džonejla kad im je Ejla prišla.

– Znam – rekla je Ejla. – Je li ti to drago? – Ispružila je ruku kako bipomilovala životinju koja se uzbudila što je vidi. Otkad su stigli u logorište. Vukse gotovo nije odvajao od Džonejle, kao da je pokušavao nadoknaditi vrijemedok su bili razdvojeni, ali izgleda da je bio presretan i kada bi se Ejla našla ublizini, i uvijek je tražio da ga pogladi i pohvali kako bi znao da ga još voli. Bio je najopušteniji kada su obje bile s njim, a to je obično bilo samo noću.

– Iako sam oduvijek osjećala da sam njihova baka, lijepo je biti priznat kaobaka djece mojih sinova – rekla je Martona. – I mada te već dugo smatramkćerkom, Ejla, drago mi je što je Folara konačno našla prihvatljivog muškarca išto će mi možda podariti unuče prije nego odem na drugi svijet.

Uzela je Ejlinu ruku u svoju i zagledala se u nju. – Želim ti se ponovnozahvaliti što si rekla ovim muškarcima da dođu po mene. – Osmjehnula seHartalanu i još nekima koji su je donijeli na nosiljci na Ljetni Sabor, ičesto jekasnije nosali po logorištu. – Sigurna sam da su ostali bili zabrinuti zbog mogzdravlja i da su željeli samo ono što je najbolje za mene, ali jedino žena možerazumjeti majčinu potrebu da bude s kćerkom u vrijeme kada razmišlja oZdruživanju.

Martona je izbjegavala razgovor o Džondalarovom nedolasku, i o pravomrazlogu za to, mada joj je bilo vrlo teško što je njezin sin ponovno izgubio glavui gadno ozlijedio drugo ljudsko biće. Bila je vrlo zabrinuta i za Ejlu. Dobro jeupoznala mladu ženu, i znala je da je nešto muči, iako se usprkos svemunevjerojatno dobro držala.

– Zelandona me je zamolila da je otpratim do prebivališta zelandona – rečeEjla. – Želi sa mnom razgovarati o nekim stvarima. Hoćeš li povesti Džonejlu,kad kreneš natrag?

– Vrlo rado. Nedostajala mi je ova malena, mada je Vuk sigurno boljičuvarod mene.

– Hoćeš li do

ći no

ćas spavati sa mnom, majko? – upitala je Džonejla,zabrinuto je pogledavši.

– Svakako. Samoću malo porazgovarati sa Zelandonom – odgovori Ejla.– Hoće li Džondi noćas spavati s nama?– Ne znam, Džonejla. Vjerojatno je zauzet.– Zašto uvijek ima nekog posla s tim ljudima iz nastambe očeva i ne može

spavati s nama? – upitalo je dijete.– Muškarci ponekad imaju jako puno posla – reče Martona. – Samo ti pođi

sa Zelandonom, Ejla, vidimo se kasnije. Hajdemo, Džonejla. Moramo se svimazahvaliti na predivnoj gozbi, a ako želiš, možeš sjediti pokraj mene na nosiljcidok me budu nosili natrag.



– Stvarno? – upitala je Džonejla. Mislila je da je baš divno što se u bliziniuvijek nalazi nekoliko mladića spremnih nositi Martonu kamo god poželi.

Dok su Ejla i Zelandona zajedno išle prema prebivalištu zelandona irazgovarale o održanom sastanku i o tome što bi se eventualno još moglo učinitikako bi se stvorila povoljnija klima za prihvaćanje promjena koje je donio DarSpoznaje, Zelandona je opazila da je Ejla prilično malodušna, mada je to kao iuvijek jako dobro krila.

Kada su stigle do prebivališta, Zelandona je pristavila vodu začaj. Laramar je već bio otišao i sigurno je prešao u logorište Pete Špilje. Kada ječaj biogotov, povela je Ejlu u tihi dio nastambe gdje se nalazilo nekoliko tronožaca istol. Razmišljala je bi li pokušala Ejlu navesti da joj kaže što je muči, ali jeodustala od toga. Prva je pretpostavljala da točno zna što muči Ejlu, iako niječula da se Džonejla raspitivala o Džondalaru i nije znala koliko je to utjecalo nanjezin očaj. Doniera je zaključila daće biti bolje porazgovarati o nečem drugomkako bi skrenula Ejli misli s onoga što je brine.

– Nisam sigurna da sam te prošli puta dobro razumjela, Ejla... trebala bihreći Zelandono Devete Špilje, ali učinilo mi se da si rekla da još imaš onogkorijenja koje je zelandoni tvog Plemena... kako si ga ono zvala... Mogor?...koristio prigodom posebnih obreda. Jesam li u pravu? – Prva je razmišljala otome od kada je Ejla spomenula to korijenje. – Stvarno misliš da je još dobroposlije toliko godina?

– Pleme iz ovih krajeva naziva ga Mogor, ali mi smo uvijek govorili Mog-ur. Da, još imam malo tog korijenja i sigurna sam da je dobro. Ako se valjanouskladišti, vremenom postaje sve jače. Znam da je Iza svoje korenječuvala od jednog do drugog Okupljanja Plemena, to jest sedam godina, a ponekad i dulje –odgovori Ejla.

– Zanima me to korijenje. Jasno mi je da može biti opasno, ipak mislim dabi vrijedilo napraviti mali pokus.

– Ne znam baš – rekla je Ejla. – To korijenje je opasno, a ja nisam sigurnada bih znala izvesti taj pokus. Znam ga pripremiti samo na jedan način. – Postala je nervozna već pri pomisli na to.

– Ako smatraš da ne bismo trebale pokušati, u redu.Zelandona ju nije željela još više uznemiriti. Otpila je gutljajčaja da bi u

miru razmislila. – Imaš li još vrećicu s mješavinom trava koje smo namjeravalekušati zajedno? Onu koju si dobila od Zelandone koja je došla iz jako dalekeŠpilje?

– Imam, idem po nju – rekla je Ejla, i ustala pa otišla po vrećicu sljekovitim travama koju je držala na posebnom mjestu u prebivalištu zelandona.Razmišljala je o njoj kao o svojoj zelandonskoj vrećicu s ljekarijama, iakonimalo nije sličila na njenu plemensku vrećicu.

Prije nekoliko godina napravila je novu od cijele vidre, po uzoru na onukoju je imala dok je živjela s Plemenom, ali ta se nalazila u prebivalištulogorišta Devete Špilje. Ta se vrećica razlikovala od svih drugih i zato je bila



posebna. Ona koju je Ejla držala u prebivalištu zelandona bila je slična onimakoje su koristile sve doniere. Jednostavna torbica od sirove kože, manja verzijaone u kojoj je nosila meso. Ukras međutim, nije uopće bio jednostavan. Svakavrećica s ljekovitim travama bila je jedinstvena, jer su ih iscjelitelji iiscjeliteljice sami izrađivali i ukrašavali kako obaveznim elementima tako i

onima koje bi izabrao korisnik.Ejla je donijela svoju do mjesta gdje je Zelandona pijuckalačaj dok ječekala. Mlada žena je razvezala kožnatu vrećicu i počela prekapati po njoj.Namrštila se. Na kraju ju je ispraznila na mali stol između njih, i pronašlazamotuljak koji je tražila, ali on je bio poluprazan.

– Izgleda da si već radila pokuse s tom mješavinom – primijeti Zelandona.– Ne razumijem – rekla je Ejla. – Ne sjećam se da sam uopće otvarala ovaj

zamotuljak. Kako to da je sada poluprazan? – Otvorila ga je, istresla malomješavine na dlan i pomirisala je. – Osjeća se metvica.

– Ako se dobro sjećam, zelandona koja ti ju je dala rekla je kako je dodalametvicu da bi se ova mješavina razlikovala od ostalih. Ona metvicu inače ne držiu ovakvim vrećicama, već u većim pletenim posudama. Ako sadržaj vrećicemiriši na metvicu, ona zna da je to onda ova mješavina – pojasnila je Zelandona.

Ejla je podigla glavu prema stropu i namršteno se zagledala, pokušavajućise sjetiti. A onda se naglo uspravila. – Mislim da sam ovu mješavinu popila onenoći dok sam pratila izlaske i zalaske. One noći kada sam pozvana. U mrakusam pomislila da je metvica i skuhalačaj od te mješavine – rekla je i prekrilarukom usta. – Oh. Velika Majko! Zelandono, možda uopće nisam bila pozvana.Možda je sve to izazvala ova mješavina! – prošaptala je Ejla.

Zelandona se nagnula naprijed, potapšala Ejlinu ruku i osmjehnula se. –Sve je u redu, Ejla. Neka te to ne brine. Bila si pozvana, ti si Zelandona DeveteŠpilje. Mnoge Zelandone koriste slične trave i mješavine kada žele pronaćiSvijet Duhova. Slične trave i mješavine mogučovjeka odvesti na neko drugomjesto, ali samo ako je spreman za to i smatra se da je pozvan. Nema nikakvesumnje da je tvoje iskustvo predstavljalo pravi poziv, mada moram priznati danisam očekivala daće to biti tako brzo. Ova mješavina te je možda potaknula dato doživiš malo ranije nego što sam predvidjela, ali to ne umanjuje vrijednostsamog poziva.

– Znaš ličega sve ima u toj mješavini? – upitala je Ejla.– Navela mi je sastojke, ali ne i potrebne količine svakog od njih. Iako

Zelandone rado dijele znanje sa drugima, većina nas voli poneku tajnu zadržatiza sebe. – Ona Koja Je Prva se osmjehnula. – Zašto pitaš?

– Sigurna sam da je vrlo jaka – rekla je Ejla i spustila pogled na posudicu sčajem koju je držala u ruci. – Možda je u toj mješavini bilo nečega što jeizazvalo pobačaj.

– Ejla, ne krivi sebe – reče Zelandona, nagnuvši se naprijed i uhvativši jeza ruku. – Znam da je teško izgubiti dijete, ali nad tim nitko nema nadzor.Možda je Majka od tebe zatražila tu žrtvu zato što te je morala dovesti blizu



Drugog Svijeta kako bi ti proslijedila svoju poruku. Možda se u toj mješavininalazi nešto što izaziva pobačaj, ali možda nije bilo drugog načina. Možda te jeOna natjerala da to uzmeš kako bi se sve dogodilo onako kako je Ona željela.

– Nikada nisam napravila sličnu pogrešku s ljekovitim travama iz mojevrećice. Bila sam neoprezna. Toliko neoprezna da sam izgubila dijete – rekla jeEjla kao da uopće niječula Prvu.

– Upravo zato što ti nije svojstveno praviti takve pogreške, imamo višerazloga vjerovati kako je to bila Njezina volja. Kada nekog pozove da joj služi,to je uvijek neočekivano, a posebno je opasno kada taj netko prvi put sam ode uSvijet Duhova. Mnogi nikada ne pronađu put natrag. Neki ostave nešto, kao štosi i ti ostavila. Uvijek je opasno, Ejla.Čak i poslije mnogobrojnih odlazaka,nikada ne znaš hoćeš li se vratiti.

Ejla je tiho jecala i suze su joj se presijavale na obrazima.– Dobro je da plačeš. Predugo si sve držala u sebi, a potrebno ti je oplakati

to dijete – rekla je doniera. Ustala je, uzela obje posudice i otišla u stražnji diogdje su bile pohranjene kože za previjanje. Kada se vratila, ponovno je napunilaposudice. – Izvoli – rekla je, pružajući joj meku životinjsku kožu, a zatim jespustilačaj na stol.

Ejla je obrisala oči i nos, duboko udahnula kako bi se smirila, a onda jeotpila gutljaj još mlakogčaja. Nije plakala samo zato što je izgubila dijete, mada je to bio katalizator. Imala je osjećaj da sve radi pogrešno. Džondalar ju jeprestao voljeti, ljudi su je mrzili, i izgubila je dijete zahvaljujući vlastitojneopreznosti.Čula je što joj je Zelandona govorila, ali nije do kraja razumjela,riječi nisu mogle promijeniti ono što je osjećala.

– Možda sada razumiješ zašto me to korijenje o kojem si govorila tolikozanima – reče Prva kada joj se učinilo da je Ejli malo bolje. – Kada bi bilomoguće pažljivo nadzirati i kontrolirati pokus, možda bismo pomoću temješavine u vrećici, a i nekih drugih trava koje povremeno koristimo, mogledosegnuti Drugi Svijet uvijek kad nam je to potrebno.

Ejla je u početku nije slušala. Kada su Zelandonine riječi napokon doprledo nje, sjetila se da nikada više nije poželjela eksperimentirati s tim korijenjem.Iako je Mog-ur bio u stanju kontrolirati djelovanje te moćne tvari, bila jeuvjerena da ona to nikada neće moći. Vjerovala je da su jedino um pripadnikaPlemena, zahvaljujući svojoj jedinstvenoj različitosti, i plemenska sjećanja ustanju vladati time. Smatrala je da nitko tko je rođen kao Drugi nikada neće bitiu stanju kontrolirati crnu prazninu. Znala je da je Prva zadivljena. Mamut jetakođer pokazao zanimanje za posebne biljke koje su koristili samo mog-uriPlemena, ali poslije zajedničkog pokusa, Mamut je rekao da ih nikada više nećekoristiti, priznao joj je da se boji da bi se njegov duh mogao izgubiti u tojparalizirajućoj crnoj praznini, i upozorio ju je neka ih i ona izbjegava. Dok jeponovno proživljavala užasno putovanje do tog zlokobnog nepoznatog mjesta zavrijeme boravka u špilji s mog-urima, i živo ga se prisjećala za vrijeme



inicijacije, sjećanje je postalo uznemirujuće svježe. Dobro je znala da je njenoobeshrabrujuće prisjećanje samo blijeda sjena onog pravog iskustva.

Ali, njen um je trenutno bio u tako groznom stanju da nije jasnorazmišljala. Trebali su joj dati vremena da vrati ravnotežu, ali se u kratkomvremenu toliko toga dogodilo. Iskušenje doživljeno u onoj špilji kada je bilapozvana, uključujući i pobačaj, oslabili su je i fizički i emocionalno. Bol,ljubomora i razočaranje što je zatekla Džondalara s drugom ženom samo su jošviše pojačali iskustvo u Špilji i šok zbog gubitka djeteta. Radovala se poznatomdodiru njegovih ruku i blizini njegovog tijela, željela je odmah nadoknaditidijete koje je izgubila, računala je na iscjeliteljsku snagu njegove ljubavi.

A umjesto svega toga zatekla ga je s drugom ženom, i to ne bilo kojomženom, već onom koja ju je pokvareno i znalački već i ranije pokušavalapovrijediti. Da su okolnosti bile normalne, možda bi uspjela u hodu prihvatitinjegovo ponašanje, naročito da se radilo o nekoj drugoj. Vjerojatno ne bi zbogtoga bila sretna, ali razumjela je običaje. Oni se nisu mnogo razlikovali odobičaja ljudi iz Plemena, koji su mogli uzeti svaku ženu koju bi poželjeli.

Znala je koliko je Džondalar bio ljubomoran na nju i Raneka dok su živjelis Mamutovcima. Ranek ju je pozvao neka pođe s njim, i ona je pošla, jer jeodrasla s Plemenom. U to vrijeme još nije naučila da žene Drugih mogu odbitimuškarca.

Kada su konačno riješili taj problem i ona krenula s Džondalarom premanjegovom domu,čvrsto je odlučila da mu nikada više ne pruži razloga zaljubomoru.

Nikada nije izabrala nikog drugog, iako je znala da bi to bilo prihvatljivo, akoliko joj je bilo poznato, nije ni on. Barem to nije radio otvoreno kao ostalimuškarci. Kada se suočila sčinjenicom da ne samo da je izabrao nekog drugog,već da je izabrao upravo tu ženu, i to u tajnosti, i da se dugo viđao s njom,osjećala se izdanom.

Ali Džondalar nije imao namjeru izdati je. Nije želio da ona sazna da je nebi rastužio. Znao je da ona nikada nije izabrala nikog drugog, i na neki način jeznao i zašto. Da je ikada izabrala nekog drugog, on bi se potrudio kontroliratibijes, ali bi bio neopisivo ljubomoran. Nije želio da ona iskusi tu strašnu bolkoju je on osjetio. Kada ih je zatekla zajedno, bio je izvan sebe. Jednostavno nijeznao što treba učiniti, nikada to nije naučio.

Džondalar je izrastao u diva od gotovo dva metra, bio je dobro građen inevjerojatno zgodan muškarac. Imao je karizmu koje nije bio svjestan i koju susamo još više pojačavale nevjerojatno plave i žive oči. Rano su otkrili da imaprirodnu pamet, da ima vrlo spretne prste i da je vješt s alatima, pa su ga poticalida te svoje osobine primjenjuje u mnogim područ jima, sve dok nije otkrio ljubavprema obradi kremena i izradi alata. Međutim, i njegovi osjećaji bila su snažnijinego kod ostalih,čak previše snažni, tako da su i majka i oni kojima je bilo donjega stalo uložili mnogo truda kako bi ga naučili da se obuzdava. Još kao dijeteželio je previše, volio je previše, osjećao previše. U trenutku bi ga savladalo



sažaljenje, umirao bi od želje, bjesnio zbog mržnje ili izgarao od ljubavi. Doni jebila previše izdašna prema njemu kada je dijelila Darove, i malobrojni su bili onikoji su shvaćali kakav teret to može predstavljati.

Džondalara su u mladenačkom dobu naučili kako da zadovolji ženu i to jebilo sasvim normalno u njegovoj kulturi. To je bilo neštočemu su učili svemuškarce. Ali to što je on tako dobro savladao gradivo, djelomično trebazahvaliti jako dobroj učiteljici, a djelomično su za to bile zaslužne i njegoveurođene sklonosti. Još kao vrlo mlad otkrio je da uživa u zadovoljavanju žena,ali nikada nije morao naučiti kakoće privući ženu.

Za razliku od mnogih muškaraca, on se nikada nije morao domišljati kakobi mogao natjerati neku ženu da ga zamijeti. Žene su ga jednostavnoprimjećivale i on tu ništa nije mogao, ali je zato povremeno morao naći načinada ih izbjegne. Nikada nije morao razmišljati o tome kako da upozna neku ženu.Žene su skretale s puta da bi njega susrele, neke su mu se doslovce bacale prednoge. Nikada nije morao nagovarati žene da provedu neko vrijeme s njim, jerkada se radilo o njemu, žene su bile nezasitne. I nikada nije morao naučiti kakoizaći na kraj s gubitkom, ženinim bijesom ili vlastitim nespretnim pogreškama.Nitko nije mogao pretpostaviti da jedan takav muškarac ne zna kako to trebaučiniti.

Kada nešto ne bi išlo kako treba, Džondalar se povlačio, trudio sekontrolirati svoje osjećaje i nadao se daće se sve samo od sebe riješiti. Nadao seda će mu biti oprošteno, ili daće mu progledati kroz prste zbog počinjenihpogrešaka, i obično se upravo to i događalo. Nije znao što mu valjačiniti kada

ga je Ejla ugledala s Maronom. A ni Ejla, kao ni on, se nije znala nositi s takvimsituacijamaJoš od vremena kada ju je Pleme pronašlo kao petogodišnju djevojčicu,

nastojala se ponašati da je svi prihvate kako je ne bi izbacili. Pripadnici Plemenanisu lili suze kada su bili ozlijeđeni i njene suze su u njih unosile nemir, i tako ih je naučila potiskivati. Pripadnici Plemena nisu pokazivali bijes, bol ni ostalesnažne osjećaje; to se smatralo nepristojnim, pa je i ona naučila ne pokazivati ih.Da bi bila dobra plemenska žena, naučila je što se od nje očekuje i trudila seponašati u skladu s tim. Isto je pokušala i kod Zelandonaca.

Ali sada je bila na gubitku. Bilo joj je jasno da nije naučila kako biti dobraZelandonka. Neke je uznemirila, neki su je mrzili, a Džondalar ju nije volio.Kada je vidjela da je zanemaruje, pokušala ga je isprovocirati da reagira, ali nijeočekivala daće onako divljački napasti Laramara, i bila je uvjerena kako je tonjezina krivnja. Znala je da zna pokazati sažaljenje, ljubav, a vidjela je i kakokontrolira osjećaje dok su živjeli s Mamutovcima. Mislila je da ga poznaje. Asada je bila uvjerena da ga uopće ne poznaje. Trudila sečistom snagom voljeodržati privid normalnosti, ali dozlogrdilo joj je da noću leži budna, jer ne možezaspati od brige, boli i bijesa. Očajnički joj je bilo potrebno da se nađe u nekom

smirujućem okruženju i da se odmori.Možda je Zelandona pokazala pretjerano zanimanje za korijen koji jePleme koristilo ili je ona možda predobro opažala stvari, ali Ejla je oduvijek bila



poseban slučaj. Nisu imale dovoljno dodirnih točaka. Porijeklo im je bilopreviše različito. Baš kad bi pomislila da razumije mladu ženu, otkrila bi da onošto je mislila da zna o Ejli nije točno.

– Neću navaljivati ako stvarno misliš da ne bismo trebale to učiniti, Ejla, aliako bi mi rekla kako se priprema korijen, možda bismo mogle izvesti malipokus. Tek da vidimo može li nam biti od koristi. Uzimale bi ga samoZelandone, dakako. Što misliš o tome?

U napaćenom stanju u kakvom je bila, Ejli ječak i zastrašujuća crnapraznina djelovala kao mjesto za odmor, mjesto na koje bi se mogla skloniti odsve te zbrke oko nje. Uopće nije važno hoće li se vratiti. Džondalar je više nevoli. Kćeri će nedostajati... Ejla osjeti grč u želucu... ali Džonejliće vjerojatnonakon nekog vremena biti bolje bez nje. Djetetu je nedostajao Džondalar. Kadanje više ne bude, onće se vratiti i ponovno preuzeti brigu o njoj. Toliko je ljudivoli, bitće ona zbrinuta.

– Jednostavno je, Zelandono – reče Ejla. – Najprije se korijenje žvaće dokse ne pretvori u kašu, a onda se ona ispljune u posudu s vodom. Ali teško je zažvakanje i to dosta dugo traje. Onaj tko ga priprema ne bi trebao progutati ni kapsoka. Možda je upravo taj sok koji se nakupi u ustima važan sastojak – reče Ejla.

– I to je sve? Ako koristimo sasvim malu količinu, onako kao kad kušamonešto novo, onda valjda ne bi trebalo biti tako opasno – reče Zelandona.

– Tom prigodom se izvode i neki od plemenskih obreda. Iscjeliteljica kojapriprema korijen za mog-ure najprije se mora pročistiti, oprati u rijeci i istrljatisapunastim korijenom i ne smije nositi odjeću. Iza mi je rekla da žena mora bitičista i otvorena, kako ništa ne bi mogla sakriti, i da ne zagadi svete ljude, mog-ure. Zato se morala pročistiti i skinuti odjeću. Mog-ur Kreb iscrtao je po mometijelu crvene i crne krugove, uglavnom oko ženskih dijelova. Mislim da ih jetime htio izolirati – reče Ejla. – Za Pleme je to sveti obred, jedan od najvažnijih.

– Mogli bismo poći u novu špilju koju si pronašla. To je vrlo sveto mjesto,i dosta skrovito. Onaće nam dobro poslužiti za to – rekla je Prva. – Još nešto?

– Ne, osim što se Mamut, kada sam s njim kušala korijen, pobrinuo da ljudiiz Lavljeg Logorišta cijelo vrijeme pjevaju kako bismo se imali za što uhvatiti,nešto štoće nas vezivati za ovaj svijet i pomoći nam pronaći put natrag. –Oklijevala je, zagledana u praznu posudicu koju je još držala, a onda je tihododala: – Mamut je rekao da bi nam Džondalar mogao pomoći pri povratku,mada nisam sigurna na što je mislio.

– Pobrinutćemo se da sve Zelandone budu nazočne. One itekako znajuokrijepitičovjeka svojim pjevanjem. Je li važno što se pjeva? – upitala je Prva.

– Mislim da nije. Samo da je nešto poznato.– Kada bismo to mogle učiniti? – upitala je Zelandona s više uzbuđenja

nego što je i sama očekivala daće pokazati.

– Svejedno je.– Sutra ujutro?Čim uspiješ sve pripremiti?



Ejla slegne ramenima kao da joj je svejedno. U tom trenutku joj je i bilosvejedno. – Pretpostavljam da je to dobro vrijeme kao i bilo koje drugo – rekla je.



39

Džondalar nije bio ništa manje uplašen i očajan od Ejle. Još od velike

ceremonije na kojoj je svima priopćeno zbogčega su muškarci stvoreni, trudiose izbjegavati sve redom, što je više mogao. Sjećao se samo pojedinih dijelovate noći i to kao kroz maglu. Sjećao se da je u svom nekontroliranom bijesuudarao Laramara šakom u lice, i nije mogao izbrisati iz glave sliku togčovjekakako se, ležeći na Ejli, pomiče gore-dolje. Kada se sljedećeg dana probudio, uglavi mu je tutnjalo, još mu se malo vrtjelo i bilo mu je zlo. Nije se mogao sjetitida mu je ikada bilo tako loše jutro nakon opijanja i pitao se što li je bilo u pićukoje je pio.

Sjećao se da je i Danug bio tamo i imao je dojam da bi mu trebao biti

zahvalan, ali nije znao zbogčega. Postavljao je Danugu pitanja i pokušavaopopuniti praznine. Kada je saznao što je učinio, Džondalar se počeo prisjećatisvega što se dogodilo i bio je zapanjen. Bilo mu je strašno krivo i bilo ga jesram. Nikada nije posebno volio Laramara, ali ništa što je ovaj ikada učinio nijemoglo biti tako loše kao ono što je Džondalar učinio njemu. Toliko je mrziosebe da nije mogao razmišljati ni očemu drugom. Bio je uvjeren da ga mrze isvi ostali i bio je uvjeren da ga Ejla poslije ovoga ne može voljeti. Kako bi itkomogao voljeti nekoga tko zavređuje samo prezir.

Dio njega želio je ostaviti sve za sobom i jednostavno otići, što je dalje

moguće, ali nešto ga je zadržavalo. Govorio je sebi kako se mora suočiti skaznom, da mora barem saznati kakva mu je kazna namijenjena i potruditi se danekako ispravi stvar, ali prijeće biti da je osjećao da sve još nije gotovo i nijemogao otići kada ništa nije bilo riješeno. Duboko u sebi, nije bio siguran da bimogao tek tako otići i ostaviti Ejlu i Džonejlu. Nepodnošljiva mu je bila i samapomisao da ih nikada više neće vidjeti, makar iz daljine.

Um mu se pretvorio u zbrku boli, krivnje i očajavanja. Nije mogao smislitiništa što bi mu pomoglo da popravi svoj sadašnji život, i svaki put kada bi vidionekoga bio je uvjeren da ga taj gleda s istim gađenjem i prezirom kakve je i sam

osjećao prema sebi. Iako je optuživao sebe da se gnjusno ponio, i mada sestrašno sramio,čim bi zatvorio oči i pokušao noću zaspati, vidio bi Laramara naEjli i osjetio bi isti bijes i frustriranost kao i onda. Bio je svjestan da bi pod istimokolnostima ponovno to učinio. Džondalar je stalno razmišljao o svojimproblemima. Ni očemu drugom nije mogao razmišljati. Bilo je to poputneprekidnog svraba, kao da sve vrijeme dodiruje krastu na nekoj manjojposjekotini, ne dajući joj da zacijeli i pogoršavajući stanje dok se ne razvije unezaustavljivu infekciju. Trudio se pobjeći od ljudi što ječešće mogao, i počeo je odlaziti u duge šetnje, obično pokraj Rijeke, najčešće uzvodno. Svaki put biotišao malo dalje, ostao malo duže, ali bi uvijek došao do točke od koje ne bimogao dalje i morao se okrenuti i vratiti. Ponekad bi poveo Trkača i umjestošetnje duž Rijeke, jahao je preko otvorenih pašnjaka. Opirao se želji da prečesto





Na povratku je opet razmišljao o svojim postupcima. Sjetio se velikogokupljanja, i kako je Ejla ukočeno sjedila dok ju je Brukeval klevetao. Žudio jeda je utješi, da natjera Brukevala da prestane, da mu kaže da griješi. Potpuno jerazumio sve što je Zelandona rekla. Najveći dio toga već je bio čuo od Ejletijekom godina, i bio je spremniji od ostalih prihvatiti novi Dar. Za njega je

jedina novost bio naziv ... otac[opaska prevoditeljice: neprevodiva igra riječi. Autoricaoca naziva daleka majka (far mother), skraćeno fa’ther] ... i razmišljao je o onome što jeZelandona rekla na kraju, daće muškarci davati imena dječacima, očevi ćedavati imena sinovima. Ponovio je tu riječ u sebi. Otac. On je bio otac. Bio jeDžonejlin otac.

Nije bio podoban da bude Džonejlin otac! Bitće je sram zvati ga ocem.Zamalo nije golim rukama ubiočovjeka. Da nije bilo Danuga, on bi to i učinio.Ejla je bila sama kad je izgubila dijete, nalazila se u dubokim prolazima jednešpilje, a on nije bio tamo da joj pomogne. Što ako je dijete koje je izgubila bio

dječak? Da ga nije izgubila i da je bio dječak, bi li on bio taj koji bi mu dao ime?Kako bi se osjećao dok bi odlučivao kakoće se dijete zvati?Kakve to ima veze? Nikada neće moći dati ime djetetu, jer više neće imati

djece. Izgubio je družicu i moratće napustiti svoje ognjište. Kad je Zelandonazavršila zbor, izbjegao je razgovor u kojem su svi sudjelovali i požurio vratiti seu udaljenu nastambu, kako se ne bi morao suočiti s Ejlom ili Džonejlom.

To se nije promijenilo ni sljedećeg dana kada su se ostali iz nastambe očevazaputili prema logorištu Lanzadonaca na veliku gozbu. Međutim, nakonnjihovog odlaska, Džondalar nikako nije mogao prestati razmišljati o svim

pogreškama koje je u životu napravio. Na kraju više nije mogao podnijeti dasjedi u prebivalištu i stalno iznova prebire po istim stvarima, okrivljuje, grdi imuči samog sebe. Izašao je van i zaputio se prema Rijeci u još jednu dugačkušetnju. Od kada se zaletio u krdo kobila. Trkač je djelovao vrlo uzbuđeno iDžondalar je odlučio ne jahati ga. Ponovno je pošao uzvodno i jako se iznenadiokada ga je Vuk sustigao. Džondalaru je bilo drago da vidi velikog mesoždera izastao je da ga pozdravi. Uhvatio ga je za krzno na velikoj glavi koje jepostajalo sve gušće i bujnije.

– Vuče! Otkud ti ovdje? Jesi li se i ti umorio od sve te buke i gužve?

Slobodno mi se pridruži – oduševljeno je rekao. Životinja je odgovorilazadovoljnim tihim cviljenjem.Vuk je bio toliko zaokupljen Džonejlom, od koje je dugo bio odvojen, i

Ejlom, koja mu je bila najvažnija još od onog dana kada ga je izvukla iz hladne iprazne jazbine kaočetverotjedno uplašeno štene, da nije provodio mnogovremena s trećim ljudskim bićem kojeg je smatrao bitnimčlanom svogačopora.Na povratku u logorište Devete Špilje, poslije obroka koji je dobio kodLanzadonaca, ugledao je Džondalara koji se zaputio prema Rijeci i potrčao je zanjim, ostavivši Džonejlu za sobom. Okrenuo se i zacvilio.

– Slobodno idi, Vuče – reklo je dijete, davši mu ujedno znak. – Idi zaDžondalarom. Nije joj promaklo da je Džondalar strašno nesretan, i isto tako jebila svjesna da je i njena majka tužna, iako se trudila to prikriti. Nije znala što se



točno događa, ali je znala da nešto strašno nije u redu i grlo joj se stezalo pripomisli na to. Više od svega voljela bi da njena obitelj ponovno bude na okupu,a tu su također spadali ‘Tona i Vimar, Vuk i konji. Možda je Džondiju potrebnoda te vidi, Vuče, i da bude s tobom, kao što je meni bilo potrebno, pomislila jeDžonejla.

Ejla je razmišljala o Džondalaru, ili bolje rečeno o tome da obredno

kupanje obavi u bazenu male rijeke, i to ju je podsjetilo na Džondalara. Željelase pročistiti na tihom i zaklonjenom mjestu, ali nije mogla sebe natjerati da odedo njihovog omiljenog kupališta otkad je tamo bila ugledala Džondalara sMaronom. Znala je da u tom područ ju ima kremena, jer ga je Džondalar upravotu bio našao, ali ga sada nigdje nije vidjela. Nije imala vremena zaći dublje upolje. Znala je da Džondalar uvijek ima nekoliko dobrih komada kremena, ali jojnije padalo na pamet da ih od njega traži. On ovih dana nije razgovarao s njom.Moratće se zadovoljiti Zelandoninim nožem i šilom da razreže kožu i probuširupe oko ruba kroz kojeće provući uzicu, iako je to bilo odstupanje odplemenskih običaja.

Pronašla je ravan kamen i odnijela ga bliže proširenju na okuci male rijeke,gdje je voda bila gotovo potpuno mirna. Potom je na njemu zaobljenijimkamenom usitnila pjenaste sapunaste sastojke iz sapunastog korijenja ipomiješala ih s malo vode. Ušla je u mirnu ustajalu vodu i nanijela sklisku pjenuna tijelo.Čim se odmakla od obale, našla se u dubokoj vodi. Zaronila je ispodpovršine, napravila nekoliko zaveslaja rukama, pa se vratila da opere kosu. Dok

se kupala, Ejla je razmišljala o Plemenu.Sjetila se mirnog i spokojnog djetinjstva u Brunovom plemenu, s Izom iKrebom koji su je voljeli i brinuli se o njoj. Od trenutka kada bi se rodili,pripadnici Plemena su znali što se od njih očekuje, i nije bilo mjesta zaodstupanja. Pravila su bila jasno određena. Svi su znali gdje im je mjesto, kojirang imaju, znali su što im je posao. Život je bio stabilan i siguran. Nisu moralibrinuti o tome daće neke nove ideje izmijeniti stvari. Zašto je ona morala biti takoja je donijela promjene koje su utjecale na sve? Promjene zbog kojihće jeneki mrziti? Kada se sad osvrne na svoj život s Plemenom, on joj djeluje tako

spokojno da joj nije jasno zašto se protivila ograničenjima. Sada ju je sređenživot Plemena silno privlačio. Strogo reguliran život pružao je sigurnost. Pa ipak joj je bilo vrlo drago kad je sama naučila loviti, iako se to protivilo plemenskojtradiciji. Bila je žena, a žene iz Plemena ne love, ali da nije naučila, danas ne bibila živa, mada umalo nije nastradala kada su otkrili da zna loviti. Prvi put jebila prokleta kada ju je Brun istjerao iz plemena, mada je kletvu u tom slučajuograničio na mjesec dana. Bio je početak zime i svi su očekivali daće umrijeti,ali uspjela je preživjeti zahvaljujući lovu zbog kojeg je i bila prokleta. Moždasam tada trebala umrijeti, pomislila je.

Drugi put se usprotivila načinu na koji je Pleme živjelo kada je pobjegla sDarkom, ali nije im mogla dopustiti da njenog tek rođenog sina izlože na milosti nemilost prirodnim elementima i mesožderima samo zato što su mislili da je





– Meso tura je naročito dobro i sočno, Ejla. Počeli su se toviti za zimu iProleva je upravo podgrijala meso. Trebala bi ga barem kušati – nutkala ju jeMartona, jer je primijetila da uopće ne jede. – Podmetači za hranu su tamo –Pokazala je na gomilu uglavnom ravnih komada drveta, kosti i slonovače svihveličina koji su korišteni kao tanjuri.

S drveća koje su obarali i lomili za loženjačesto je otpadalo veliko iverjekoje se moglo na brzinu obrezati i uglačati pa koristiti kao tanjur ili posuda. Uistu svrhu korištene su i grubo oblikovane i na razumnu veličinu svedene ramenei karlične kosti raznih jelena, bizona i turova. S kljova mamuta, kao i s komadakremena, mogle su se otkinuti poveće ljuske koje su se također koristile kaotanjuri.

Kada su željeli od kljove mamuta napraviti zdjelu, najprije su dlijetomradili kružni utor. Potom bi pod određenim kutom postavili u njega tvrdi izašiljeni vrh paroška ili roga i udarili po njemu, uz malo sreće i dosta iskustva,uspijevali su odvaliti ljusku slonovače određenog oblika. Međutim, u tako velikiposao upuštali su se jedino kad su radili darove ili izrađivali predmete kojićeimati posebnu namjenu. Takve unaprijed oblikovane ljuske slonovače s glatkom,blago zaokruženom vanjskom površinom koristile su se i za druge stvari, a nesamo kao zdjele. Na njima su se mogle urezati i ukrasne slike.

– Hvala, Martona, ali moram uzeti neke stvari i otići do Zelandone – rečeEjla. A onda je naglo zastala ičučnula ispred starije žene koja je sjedila namalom tronošcu ispletenom od trske, rogozine i savitljivih grana. – Želim ti sezahvaliti što si bila tako ljubazna prema meni od prvog dana kada sam stigla. Ne

sjećam se svoje majke, već samo Ize, žene iz Plemena koja me je podigla, alivolim zamišljati da je moja prava majka bila kao ti.– Zahvaljujem ti se kao kćeri, Ejla – reče Martona, koju su ove Ejline riječi

dirnule više nego što je očekivala. – Moj sin može biti sretan što te je našao –rekla je, ali onda blago zavrtjela glavom. – Ponekad žalim što nije malo višenalik tebi.

Ejla je zagrli i okrenu se prema Prolevi. – Hvala i tebi, Proleva. Bila si midivna prijateljica, i zahvalna sam ti više nego što se riječima može iskazati, jer sise brinula o Džonejli kada sam morala ostati u Devetoj Špilji, i dok sam ovdjeimala puno posla. – Zagrlila je i Prolevu. – Željela bih da je Folara ovdje, aliznam da je zauzeta oko priprema za Združivanje. Aldanor je dobarčovjek i jakomi je drago zbog nje. Sada moram ići – iznenada je rekla, ponovno zagrlila kćeri odjurila do prebivališta, zamagljenog pogleda od suza koje je pokušavalapotisnuti.

– Što joj je? – upitala je Proleva.– Na trenutak samčak pomislila da se oprašta – dodala je Martona.– Odlazi li to mama nekamo. ‘Tona? – upitala je Džonejla.

– Ne bih rekla. Barem mi nitko ništa nije rekao.





Prašina u boji zadržala se i na prozirnom kristalu kvarca, ali mu nijepromijenila boju. Taj znak joj je rekao da je ispravno postupila kada je odlučilaprestati tražiti svoj narod i neko vrijeme ostala u dolini konja. Uvijek bi seuznemirila kada bi ugledala crni kamenčić. Ponovno ga je uzela i stegnula ušaci. On je sadržavao duše svih ljudi iz Plemena. Razmijenila je djelić svoje

duše za njega. Ako bi nekom spasila život, taj ne bi imao nikakvu obavezuprema njoj, jer je već imala djelić svačije duše.Kada je Iza umrla, Kreb, Mog-ur, uzeo je njen kamen prije nego što je bila

sahranjena da ne bi sa sobom povela i cijelo pleme u svijet duhova. Međutim,njen kamen nitko nije uzeo pošto je Braud bacio na nju smrtnu kletvu. Guv jekratko vrijeme bio Mog-ur, i svi su bili u strašnom šoku kada je Braud to učinio.Nitko se nije sjetio da od nje uzme taj kamen, a ona ga je zaboravila vratiti. Štoli će se dogoditi s Plemenom ako kamen još bude kod nje kada ode na drugisvet?

Stavila je sve znake svog totema u novu vrećicu. Znala je daće ih od sadadržati u njoj. Znacima njenog plemenskog totema bilo je mjesto u vrećiciamuletu kakvu su koristili pripadnici Plemena. Dok je stezala uzicu, zapitala sepo tko zna koji put zašto joj njen totem nije poslao znak kada je odlučila ostavitiMamutovce i krenuti s Džondalarom. Da li je stvarno postala Majčino dijete? Jeli Majka rekla njenom totemu da joj nije potreban znak? Možda joj je bio danneki skriveniji znak koji nije prepoznala? Ili... u tom trenutku joj je pala napamet jedna nova i zastrašujuća misao... da nije donijela pogrešnu odluku?Prošla ju je jeza. Prvi put nakon dugo vremena Ejla je stegnuta svoj amulet i u

sebi zamolila duha Velikog Špiljskog lava da je zaštiti.Ejla je napustila privremeno prebivalište noseći smotanu jelenju kožu,kožnu naprtnjaču punu predmeta koje je utrpala u njega, i plemensku vrećicu sljekovitim biljem. Neki ljudi još su sjedili oko vatre, i ona im mahne na odlasku,ali ne dlanom okrenutim prema sebi, što je uglavnom označavalo privremenorazdvajanje, i poruku daće se uskoro vidjeti. Podigla je ruku, dlan okrenula odsebe i nekoliko puta je pomaknula s jedne na drugu stranu. Martona se namrštilakada je to vidjela.

Kada je krenula uzvodno duž rječice, prečicom do špilje koju je pronašla

prije nekoliko godina, Ejla više nije bila uvjerena da bi trebala obaviti taj obred.Zelandona bi sigurno bila razočarana kad bi odustala, kao i svi ostali izzajednice zelandona koji su se spremali pomoći joj, ali oni nisu bili svjesnikoliko je to opasno. Jučer, kada je pristala to obaviti, bila je toliko depresivna da joj je bilo svejedno hoće li se izgubiti u crnoj praznini, ali od jutros se osjećalabolje, naročito poslije kupanja u Rijeci, i nakon što je vidjela Džonejlu i Vuka, iMartonu i Prolevu. Više nije bila baš spremna suočiti se s tom užasnom crnomprazninom. Možda bi trebala reći Zelandoni da se predomislila.

Dok je obavljala pripreme, nije razmišljala o opasnostima s kojima se

trebala suočiti, ali je osjećala nelagodu, jer je bila svjesna da nije u stanju izvestisve obrede onako kako bi trebalo. Kada su u pitanju plemenski obredi, to je vrlovažno. Zelandonci su mnogo tolerantniji u tom pogledu.Čak su se i riječi



Majčine Pjesme donekle razlikovale od Špilje do Špilje, što je bila omiljenatema zelandona, a radilo se o najstarijoj Legendi Starih. Da je takva jednalegenda predstavljala sveti dio plemenskih obreda, ona bi bila zapamćena irecitirana na potpuno isti način svaki put kada bi je ponavljali, barem uplemenima koja su održavala redovne izravne veze.Čak i plemena iz dalekih

područ ja koristila bi gotovo istovjetnu verziju. Upravo zbog toga se moglasporazumijevati na svetom plemenskom jeziku znakova s plemenima u ovojpodruč ju, iako su godinu dana putovanja bili udaljeni od plemena u kojem jeodrasla. Postojale su manje razlike, ali su i jedni i drugi koristili nevjerojatnosličan jezik znakova.

Kako se spremala izvesti plemenski obred tijekom kojegaće koristitimoćno korijenje pripremljeno na način na koji ga Pleme priprema, smatrala jeda bi se trebala pridržavati plemenske tradicije koliko god je to moguće. Bila jeuvjerena kako se samo u tom slučaju može nadati daće zadržati bilo kakav

nadzor nad događajima, mada je počela da sumnjati da bi jojčak i to pomoglo.Išla je pokraj šumarka zaokupljena vlastitim mislima, kada je gotovonaletjela na nekoga tko je upravo zaobilazio drvo. Zaprepastila se, jer se umalonije našla u Džondalarevom zagrljaju. On je bio još više iznenađen i nije znaošto bi. U prvom trenutku poželio ju je zagrliti, kad mu je slučaj već stvoriopriliku da to učini. Tako dugo već žudi za tim, ali kada je primijetiozaprepaštenje na njezinom licu, istogčasa je odskočio, tko zna zbogčegapretpostavivši da ono zapravo predstavlja gnušanje, to jest, da ne želi da jedodirne. A ona je njegovo izbjegavanje protumačila kao da je ne želi, da ne

može podnijeti da bude u njenoj blizini. Dugo su zurili jedno u drugo. Od kadaga je zatekla s Maronom nisu bili ovako blizu jedno drugom, i oboje su u svojimsrcima žudjeli za tim da produže taj trenutak, da premoste emocionalnuudaljenost koja ih je očigledno razdvajala. Međutim, omelo ih je dijete koje jetrčalo stazom na kojoj su se njih dvoje susreli. Na trenutak su oboje skrenulipogled i više ga nisu mogli vratiti.

– Uh, ispričavam se – reče Džondalar, i dalje žudeći da je uzme u naruč je,ali plašeći se daće ga odbiti. Zbunio se toliko da se nervozno osvrtao oko sebe,poput kakve životinje uhvaćene u zamku.

– Nije važno – odvratila je Ejla, spustivši glavu i skrivajući suze koje jeovih dana bila spremna proliti u svakom trenutku. Nije željela da vidi koliko joj je teško što on ne može podnijeti da bude u njenoj blizini i što jedvačeka da seudalji. Nastavila je svojim putom, ne dižući pogled da je ne odaju oči prepunesuza. Džondalar je morao potiskivati vlastite suze dok ju je gledao kako gotovotrči stazom, misleći da se ona želi što prije udaljiti od njega.

Ejla je nastavila puteljkom. koji se sve slabije vidio, prema novoj špilji.Iako su vjerojatno svi pripadnici cijele obitelji Zelandonaca bar jednom bili unovoj špilji, ona nije bilačesto korištena. Bila je toliko lijepa i neobična s tim

svojim gotovo bijelim zidovima, da su je smatrali vrlo duhovnim i svetimmjestomčiji mir još gotovo da nije bio narušen. Zelandone i vođe špilja još nisu



bili odlučili kada i kako bi je trebali koristiti. Bila je toliko nova da još nijeimala tradiciju.

Dok se približavala podnožju malog brda u kojem je bila špilja, primijetila je da je netko maknuo grm i palo stabločije je iščupano korjenje zapravo iotkrilo ulaz u podzemne prostore. Raščišćeni su i zemlja i kamenje oko otvoratako da je ulaz sada bio mnogo veći.

Iako se nije radovala obredu za koji se pripremila, bila je uzbuđena štoćeponovno vidjeti špilju, ali je ono veselije raspoloženje, zbog kojeg je gotovo bilaodlučila odustati od ovog opasnog poduhvata, netragom nestalo. Njen jad mogaose usporediti s crnom prazninom pred kojom se našla. Kakve veze ima hoće li seizgubiti tamo unutra? Gore od ovoga ne može biti. Trudila se vratitisamokontrolu koja joj je danas stalno izmicala. Imala je osjećaj da je bila narubu suza od trenutak kad se jutros probudila.

Izvadila je iz kožne vreće plitku kamenu posudu, i nešto umotano u krzno.Unutra se nalazila mala, gotovo nepropusna vrećica za vodu napunjena lojem i sčepom na vrhu, koji je bio umotan i uvezan komadom krzna kako loj kojislučajno iscuri ne bi oštetio ništa oko sebe. Pronašla je zavežljaj s fitiljima odlišaja, ulila malo loja u posudicu, na nekoliko trenutaka umočila fitilj u nju,zatim ga izvukla i oslonila o rub svjetiljke. Upravo ga je htjela zapaliti pomoćuvatrenog kamena, kada je ugledala još dvije Zelandone kako dolaze stazom.

Kada je ugledala Zelandone, Ejla se dodatno pribrala. Još je bila novameđu njima i nije željela izgubiti njihovo poštovanje. Pozdravile su se iporazgovarate o nevažnim stvarima, a onda je jedna od njih prihvatila svjetiljku.Promatrala je Ejlu kako na tlu pali vatru uz pomoć svog vatrenog kamena.Čim je svjetiljka bila upaljena, zemljom je ugasila vatru i njih tri uđoše u špilju.

Kada su prošle zagrijani prostor oko ulaza i ušle u potpuni mrak, zavladala je i svježina kao i u svim ostalim špiljama. Gotovo da uopće nisu razgovaraledok su grabile duž stijena i skliske gline sa samo jednom svjetiljkom koja im jeosvjetljavala put. Kada su stigle do veće prostorije, oči su im bile već tolikonaviknute na mrak da ih je svjetlost iz mnogobrojnih kamenih svjetiljki gotovozaslijepila. Većina zelandona je već bila stigla ičekala Ejlu.

– Stigla si, Zelandono Devete Špilje – rekla je Prva. – Jesi li obavila svenužne pripreme?

– Ne baš – odgovorila je Ejla. – Moram se još presvući. Tijekom izvođenjaplemenskog obreda bila sam gola, imala sam samo svoj amulet i boje koje jeMog-ur nanio na moje tijelo dok sam pripremala piće. Ali u špilji je vrlo hladnoi nemoguće je dugo biti gol, a osim toga, mog-uri koji su pili to piće bili suodjeveni, paću biti i ja. Mislim da je važno da se što dosljednije držimoplemenskog obreda, i zato sam odlučila ogrnuti plašt kakav nose žene izPlemena. Napravila sam plemenski amulet za simbole moga totema, a da bihpokazala da sam iscjeliteljica, ponijetću svoju plemensku vrećicu s ljekovitimbiljem, mada su mnogo važniji predmeti koji se nalaze u mom amuletu. Toće



pomoći plemenskim duhovima da u meni prepoznaju ne samo ženu Plemena,nego i iscjeliteljicu.

Sve Zelandone su je znatiželjno promatrale dok se skidala i umatala umeku jelenju kožu koju je privezala dugačkim konopcem tako da su nastalidžepovi i nabori u kojima su se mogli držati razni predmeti. Razmišljala je osvim onim stvarima koje Pleme nikada ne bi odobrilo, počevši od toga da je pićepripremala za sebe umjesto za mog-ure. Ona nije bila Mog-ur, žene iz Plemenanisu mogle biti mog-uri, a nisu joj bili poznati ni obredi koje su izvodili mog-uridok su se pripremali za ovaj obred, međutim, ona je bila zelandona i nadala seda će to nešto značiti kada stigne u svijet duhova.

Izvadila je vrećicu iz torbe s ljekovitim biljem. Pri svjetlosti mnogobrojnihlampi jasno se vidjela njena tamnocrvena boja, najsvetija boja za Pleme, zatim jerazmotala kožu u koju je bila uvijena drvena posuda. Tu drvenu posudu je prijenekog vremena izradila na način Plemena, da bi pokazala Martoni kako oni torade. Martona je imala smisla za lijepo i odmah su joj se sviđale njena jednostavnost i stručna izrada. Ejla je planirala pokloniti joj tu posudu, ali sada joj je bilo drago što je još bila kod nje. To nije bila posebna posuda koju sunebrojena pokoljenja Izinih predaka koristila samo za obradu ovog korijena, alibarem se radilo o pažljivo izrađenoj posudi sličnoj onima kakve je izrađivaloPleme.

– Trebatće mi malo vode – reče Ejla dok je razvezivalačvorove na crvenojvrećici. Istresla je korijenje na dlan.

– Mogu li ga vidjeti? – upitala je Zelandona.Ejla ispruži ruku, ali korijenje se ni počemu nije isticalo. Bilo je to obično

suho korijenje. – Ne znam koliko bi trebalo uzeti – rekla je Ejla, odabravši dvakomadića u nadi da je to prava mjera. – Ovo sam do sada radila samo dva puta,a ne posjedujem Izina sjećanja.

Nekoliko zelandona ju je već bilo čulo kako priča o plemenskimsjećanjima, ali većina nije imala pojma očemu govori. Pokušala ih je objasnitiZelandoni Koja Je Prva, ali kako ni sama nije znala što ona predstavljaju, bilo joj je teško objasniti ih drugima.

Netko je ulio vodu u njenu drvenu posudu, i Ejla otpije nekoliko gutljajakako bi ovlažila usta. Sjetila se da je korenje vrlo suho i da se teško žvače. –Spremna sam – rekla je, i prije negoli se stigla predomisliti, stavi korijenje u ustai počne žvakati.

Dugo joj je trebalo da ih omekša i progrize. Nastojala je ne gutati slinu, što je bilo vrlo teško, dok joj nije prošlo kroz glavu da nije važno hoće li u tomeuspjeti ili ne, jerće na kraju ona ispiti napitak koji priprema. Žvakala je ižvakala i žvakala. Imala je osjećaj da to traječitavu vjećnost, ali je na kraju uustima ipak imala kašastu masu koju je ispljunula u posudu. Promiješala ju jeprstom, i promatrala kako tekućina postaje mliječno bijela.

Zelandona je gledala preko njenog ramena. – Treba li to tako izgledati? –Čini se da je pokušavala prepoznati miris.





crni mulj, sablasno bijelih savršenih kapa smrti, i mnogih drugih. Sve ih jeznala, sve ih je probala, sve ih je opipala.

Nalazila se u velikoj delti neke velike rijeke, nosila ju je struja blatnesmeđe vode, koja se probijala kroz gustu, visoku trsku i šaš te plutajuće otoke sdrvećem i vukovima koji su se penjali po njemu. Okretala se i okretala u malomčamcu od kože u obliku zdjele, koji se podizao u vis i plutao na zračnom jastuku.

Ejla nije znala da su je koljena izdala, da je omlitavila i pala na tlo. Podiglo ju je nekoliko zelandona i odnijelo do prostirke koju se Zelandona sjetila za njudonijeti. Prvoj je gotovo bilo krivo što nema jednu i za sebe dok je posegnula zasvojim izdržljivim tronošcem od pruća i jastukom. Trudila se ostati prisebna imotriti na Ejlu, ali ju je sve više obuzimala neka mračna zebnja.

Ejla je bila sasvim spokojna i tiha dok je tonula u meku izmaglicu koja ju jepovlačila sve dublje dok je nije cijelu okružila. Zgušnjavala se oko nje u maglukroz koju se ništa nije vidjelo, a onda se pretvorila u oblak otežao od vlage.Imala je osjećaj da ju je progutao. Gušila se, trudila se doći do zraka, halapljivootvarala usta, a onda je osjetila kako se počinje kretati.

Kretala se sve brže i brže, uhvaćena u sred oblaka koji ju je gušio, jurila jetako brzo da je ponovno ostala bez daha, bez imalo zraka. Oblak se omotao okonje, stisnuo je. Nadirao je sa svih strana, skupljao se, širio, pa skupljao, kao da ježiv. Prisiljavao ju je da se kreće sve većom brzinom, dok nije upala u duboki,tamni prazni prostor, mjesto koje je bilo crno poput unutrašnjosti špilje,bezumno, zastrašujuće.

Ne bi bilo toliko zastrašujuće da je jednostavno pala u san, postalanesvjesna svega oko sebe. Svi koji su je promatrali mislili su da se baš todogodilo, ali nije. Nije se mogla pomaknuti, zapravo nije imala želju pomaknutise, ali kad je pokušala usredotočiti volju na pomicanje bilo kojeg dijela tijela,makar samo prsta, nije mogla. Niječak ni osjećala prst, niti bilo koji drugi diosebe. Nije mogla otvoriti oči, ili okrenuti glavu, nije imala ni želje ni volje, ali jezatočula. U izvjesnom smislu bila je svjesna. Kao iz daljine, mada sasvim jasno,čula je pjev zelandona, tiho mrmljanje dopiralo je iz jednog kuta, ali nije moglarazabrati što govore,čula ječak i otkucaje vlastitog srca.

Svaka doniera odabrala je jedan prodorni, odzvanjajući zvuk koji je moglabez problema duže vrijeme održavati na istoj visini. Kada su željele da njihovpoj bude postojan, nekoliko doniera počelo je proizvoditi svoj ton. Njihovakombinacija je mogla biti harmonična, ali i nije morala, to nije bilo važno. Prijenego što bi prva od njih ostala bez daha, pridružio bi im se novi glas, a za njim još jedan, pa još jedan, i to u nasumičnim intervalima. Na taj način nastajala je jednolična isprepletena fuga tonova koja je mogla trajati u beskonačnost ako jebilo dovoljno ljudi koji su se smjenjivali.

Za Ejlu je to bio ugodan zvuk koji je naginjao tome da izblijedi u pozadinidok je njen um promatrao scene koje je samo ona mogla vidjeti iza spuštenihkapaka, lucidno nesuvisle vizije živopisnih snova. Imala je osjećaj da potpuno



budna sanja. U početku je dobivala na brzini u tom crnom prostom, iako je znalada se praznina nije promijenila. Bila je prestrašena i sama. Bolno sama. Ništanije osjećala, nije imala osjet okusa, nije mogla ništa namirisati,čuti, vidjeti,dodirnuti, kao da niti jedno od tih osjetila nikada nije ni imala nitiće ikada višeimati: postojao je samo njen svjesni um koji vrišti.

Prošla ječitava vječnost. A onda, iz velike daljine, jedva raspoznatljivoslatko treperenje svjetlosti. Posegnula je za njom, trudila se doprijeti do nje. Bilošto, doslovce bilo što, bilo je bolje od ničega. Njeno nastojanje ju je sve bržeprivlačilo i svjetlost se širila i pretvarala u amorfnu jedva uočljivu nejasnoću, ina trenutak se zapitala može li njen um na bilo koji drugi način utjecati na stanjeu kojem se nalazila. Nejasna svjetlost se zgusnula u oblačnost i potamnjela odraznih boja, nepoznatih boja nepoznatih naziva.

Tonula je u oblak, padala je kroz njega, sve brže i brže, a onda se našla nadnu. Ispod nje se otvorio nekakavčudno poznat predio pun geometrijskihoblika, kvadrata i šiljatih kutova, svijetlih, sjajnih, ispunjenih svjetlošću, koji suse ponavljali, penjali u vis. U prirodnom svijetu koji je poznavala nije postojaloništa što je imalo tako pravilne, šiljate oblike.Činilo se da na ovomčudnommjestu bijele trake teku po tlu, nestajući u daljini, i da po njima jure neobičneživotinje.

Kada je prišla bliže, vidjela je ljude, gomile ljudi koji su se migoljili, uvijalii svi redom upirali prst u nju. ‘Tiiii, tiiiii, tiii’, govorili su oni, gotovo pijevnimglasom. Vidjela je jednu priliku po strani od ostalih. Bio je točovjekpomiješanih duhova. Kada je prišla bliže, učinio joj se poznat, ali ne baš sasvim

poznat. U prvi mah pomislila je da je to Ekozar, ali onda joj se učinilo da jeBrukeval, a ljudi su i dalje govorili: ‘Tiii, tiiii si to učinila, tiiii si donijelaZnanje, ti si to učinila.’

– Ne! – vrištao je njen um. – To je Majka učinila. Ona mi je dala Znanje.Gdje je Majka?

– Majke više nema. Samo sin ostaje – rekoše ljudi. – Ti si to učinila. –Pogledala je muškarca i u tom trenutku shvatila tko je to, iako mu je lice bilo usjeni i nije ga mogla vidjeti.

– Majke više nema. Samo Sin ostaje.U svojim mislima Ejla se namrštila. Što je to značilo? A onda je odjednom

svijet ispod nje poprimio drukčiju dimenziju, iako je i dalje djelovao prijeteći ine ovozemaljski, ljudi su nestali, kao ičudni geometrijski oblici. Ispod nje jesada bila potpuno prazna, pusta prerija kojom je hučao vjetar. Dva muškarca suse pojavila, braća za koju nitko ne bi pogodio da su braća. Jedan je bio visok iplavokos poput Džondalara, a drugi, stariji, bio je Dark, znala je to iako mu jelice i dalje bilo u sjeni. Braća su prišla jedan drugome iz suprotnih smjerova, inju obuzme silan strah daće se nešto strašno dogoditi, nešto što je moralaspriječiti. Užasnuta i u šoku, bila je uvjerena daće jedan od njenih sinova ubitidrugoga. Približavali su se podignutih ruku kao daće nasrnuli. Nastojala je stićido njih.



A onda se odnekud stvorio Mamut i zadržao je. – Nije ono što ti misliš. To je simbol, poruka – rekao je. – Gledaj ičekaj.

I treći čovjek se pojavio u stepi kojom je hučao vjetar. Bio je to Braud, unjegovom pogledu očitavala sečista mržnja.

Prva dvojica stigoše jedan do drugoga, i obojica se okrenuše prema Braudu.– Prokuni ga, prokuni ga, prokuni ga na smrt. – Dark upre prst u njega.– Ali on je tvoj otac, Dark – pomislila je Ejla. – Ne bi ga baš ti trebao

proklinjati.– On je već proklet – reče njen drugi sin. – Ti si to učinila, zadržala si crni

kamen. Svi su oni prokleti.– Ne! Ne! – vrisnula je Ejla. – Vratitću ga. Mogu ga još vratiti– Ništa ne možeš učiniti, Ejla. To je tvoja sudbina – reče Mamut.Kada se okrenula k njemu, pokraj njega je stajao Kreb. – Dala si nam

Darka – uzdahnuo je stari Mog-ur. – I to je bila tvoja sudbina. Dark jedjelomično Drugi, ali pripada i Plemenu. Pleme je osuđeno na propast, uskoroga više neće biti, daljeće nastaviti samo tvoja vrsta, i ovakvi poput Darka, djecapomiješanih duhova. Možda ih neće biti mnogo, ali bitće ih dovoljno. Dark jesin Plemena, Ejla. On je jedini sin Plemena.

Ejla ječula neku ženu kako plače, a kada je pogledala, prizor se ponovnopromijenio. Bio je mrak i nalazili su se duboko u špilji. A onda su se upalilelojanice i ona ugleda ženu koja nekog grli. Tajčovjek je bio njen visoki,plavokosi sin, i kada je žena podigla pogled. Ejla na svoje iznenađenje ugledasebe, mada ne sasvim jasno. Kao da se gledala u zrcalu. Prišao je muškarac ipogledao ih s visine. Ona podigne pogled i ugleda Džondalara.

– Gdje je moj sin? – upitao ju je. – Gdje je moj sin?– Dala sam ga Majci – povikala je Ejla u zrcalu. – Velika Majka Zemlja ga

je željela. Ona je moćna. Ona mi ga je oduzela.Ejla je u tomčasu začula žamor gomile i ugledalačudne geometrijske

oblike. –Majka Zemlja je sve slabija – zapjevali su glasovi. – Djeca jezanemaruju. Kad je više ne budu poštovali, Onaće biti osramoćena.

– Ne – jauknuo je Ejlin odraz. – Tkoće nas hraniti? Tko

će se brinuti onama? Tkoće nas snabdijevati, ako je ne poštujemo?

– Majke više nema. Samo Sin ostaje. Majčina djeca nisu više djeca.Ostavila su Majku za sobom. Posjeduju Znanje, odrasla su, i ona je znala daće itaj dan doći. – Žena je i dalje plakala, ali to više nije bila Ejla. Bila je to Majkakoja je plakala, jer su njena djeca otišla.

Ejla je osjetila da ju je netko izvukao iz špilje, i ona je plakala. Glasovi suutihnuli, kao da sada pjevaju iz velike daljine. Ponovno se kretala, visoko iznadnepregledne travnate ravnice, prepune velikih krda. Turovi su bili u stampedu, a

konji su jurili da održe korak s njima. Bizoni i srne su trčali, isto kao i koze.Prišla je bliže i počela prepoznavati pojedinačne životinje, one koje je vidjela

kada je bila pozvana u zajednicu zelandona, vidjela ih je i prerušene tijekom



ceremonije na kojoj su Majčin novi Dar podarili njenoj Djeci, na kojoj je onarecitirala posljednje stihove Majčine Pjesme.

Dva bizona se mimoilaze u trku, krupni turovi mužjaci tutnje jedan premadrugome, a golema ženka samo što ne poleti, druga jedna donosi na svijetmladunca, konj na kraju prolaza pada niz stijenu, mnogi konji, većinom u boji,smeđi, crveni i crni, i Njiska s pjegavom kožom preko leđa i preko lica i dvaparoška nalik na štapiće.



40

Zelandona nije bila s Ejlom na njenom tajanstvenom Putovanju

usmjerenom prema unutra, ali ga je osjećala, kao što je osjećala i da je neka silavuče k njemu. Da je popila veću količinu napitka, možda bi bila uvučenazajedno s Ejlom i možda bi se izgubila u zagonetnom pejzažu koji je korijenprizvao. Ovako je na neko vrijeme izgubila nadzor nad svojim sposobnostima, iimala izvjesne poteškoće. Zelandone nisu bile sigurne što se događa. Ejla jeizgleda bila u nesvijesti, a Prva kao da je i sama bila na pragu da se onesvijesti.Ne bi se moglo reći da drijema, ali povremeno je zapadala u krizu i pogled bi jojpostao staklast kao da zuri u daljinu koju oni nisu vidjeli. Potom bi se podigla iizgovorila neke stvari koje nisu uvijek imale smisla. Imale su osjećaj da nema

kontrolu nad pokusom koji je sam po sebi bio neobičan, i sasvim sigurno nijevladala sobom, što je u sve njih unijelo nemir. Najviše su se uznemirili oni koji

su je najbolje poznavali, ali nisu željeli svoju zabrinutost prenositi na druge.Prva se stresla i natjerala se da se razbudi. Kao da je to postigla samo

zahvaljujući snazi volje. – Hladno... hladno... – rekla je, i ponovno zapala ukrizu.

Pogled joj je postao staklast. Kada se sljedeći puta trgnula i razbudila,povikala je – Pokrij... krzno... pokrij Ejlu... hladno... jako hladno. Utopli... – Aonda se ponovno izgubila.

Donijeli su sa sobom i nekoliko toplih pokrivača samo zato što je ušpiljama uvijek bilo hladno. Jednim su već bili pokrili Ejlu, ali je Jedanaestaodlučila da još jedan prebace preko nje. Kada je slučajno dodirnuta mladu ženu,strašno se iznenadila.

– Hladna je, kao da je mrtva – reče ona.– Diše li? – upita Treća.Jedanaesta se nagnula i zagledala u nju. Primijetila je blago podizanje grudi

i osjetila slabi dašak koji je dopirao iz njenih jedva primjetno otvorenih usta. –Da, diše. Ali plitko.

– Možda bismo trebali skuhatičaj? – upita Peti.– Da, za obje – reče Treća.– Čaj za stimulaciju ili za smirenje? – upita Peti.– Ne znam. I jedan i drugi bi mogli u kombinaciji s tim korijenom izazvati

neočekivanu reakciju – reče Treća.– Pokušajmo pitati Prvu. Ona bi trebala odlučiti – reče Jedanaesta.Ostali su potvrdno kimnuli. Njih troje su okružili krupnu ženu koja je

sjedila presavijena u struku na svom tronošcu. Treća je spustila ruku na ramePrve i nježno je prodrmala. Nije reagirala, pa ju je prodrmala malo jače.Zelandona se trgnula iz sna. – Želiš li toplogčaja? – upitala je Treća.



– Da! Da! – reče Prva glasno kao da joj vikanje pomaže da ostane budna.– A Ejla?– Da. Vruć!– Čaj za stimulaciju ili za smirenje? – upitala je Jedanaesta, također glasno.

Prišla im je i ZelandonaČ

etrnaeste, zabrinuto se mršteći.– Stimul... Ne! – Prva je zašutjela, pokušavajući se usredotočiti. – Voda!

Samo topla voda! Rekla je. Ponovno se stresla ne bi li ostala budna. –Pomognite mi ustati!

– Jesi li sigurna da možeš stajati? – upitala je Treća. – Ne bi bilo dobro dapadneš.

– Pomognite mi ustati! Moram ostati budna. Ejli je potrebna... pomoć. –Počela je ponovno padati i snažno se stresla.

– Pomognite mi. Donesite toplu... vodu. Nečaj.Treća, Jedanaesta iČetrnaesta okružiše krupnu ženu koja je bila Prva Među

Onima Koji Služe Majku i uz izvjestan napor uspješe je podići. Pijano sezanjihala, svom težinom oslonila o dvije Zelandone i ponovno zavrtjela glavom.Zatvorila je oči. Po izrazu njenog lica zaključili su da se pokušava koncentrirati.Kada je otvorila oči odlučno je zaškrgutala zubima, ali se više nije ljuljala.

– Ejla je u nevolji – reče ona. – Moja pogreška. Trebala sam znati. –I dalje joj je bilo teško usredotočiti se i razmišljati kako treba, mada joj je pomagalo tošto je ustala i koračala. Dodatno joj je pomogla topla voda koja ju je zagrijala.Bila je promrzla, promrzla do kosti, i znala je da to nije samo posljedica boravkau špilji. – Previše hladno. Premjestite je. Potrebna vatra. Toplina.

– Želiš da Ejlu iznesemo iz špilje? – upitaČetrnaesta.– Da. Previše je hladno.– Da je probudimo? – upita Jedanaesta.– Mislim da je to nemoguće – reče Prva – ali pokušajte.Najprije su je pokušali nježno tresti, a onda su nastavili ne tako nježno. Ejla

se nije ni pomaknula. Pokušali su joj govoriti, zatim vikati, ali nisu moglidoprijeti do nje.

Zelandona Treće upita Prvu. – Da nastavimo s pjevanjem?– Da! Pjevanje! Ne prekidajte! To je sve što još ima! – povikala je

Zelandona Koja Je Prva.Zelandone višeg ranga izdale su upute. Istogčasa je nekoliko njih izjurilo

napolje i pohitalo prema nastambi zelandona, neki da dodaju drva u vatru izagriju vodu, neki po nosila na kojimaće mladu ženu iznijeti iz špilje. Ostali suponovno zapjevali s novim žarom.

U blizini nastambe zelandona zatekli su se neki ljudi. Sastanak parova kojiplaniraju vezatičvor na kasnom Združivanju trebao se održati nešto kasnije togadana i neki su se već počeli okupljati. Medu njima su bili Folara i Aldanor. Kada



je nekoliko zelandona dojurilo u nastambu. Folara i Aldanor se zabrinutopogledaše.

– Što se dogodilo? Zašto svi toliko žure? – upitala je Folara.– Nova zelandona – odgovorio je jedan od novijih pripravnika.– Misliš na Ejlu? Zelandonu Devete? – upitala je Folara.– Da. Napravila je posebni napitak od nekakvog korijena, i Prva je rekla da

je moramo iznijeti iz špilje, jer je ondje previše hladno. Nikako da se probudi –odgovorio je pripravnik.

Začuli su nekakvo komešanje i okrenuli se da pogledaju. Dvije snažne,mlade Doniere pomagale su Prvoj da se vrati iz špilje. Imala je poteškoća priodržavanju ravnoteže i spoticala se u hodu. Folara nikada nije vidjela Zelandonuovako nesigurnu na nogama. A onda je shvatila. Ona Koja Je Prva bila je uvijekkrajnje sigurna, krajnje pozitivna, iako je bila krupna, uvijek se kretala sigurno is lakoćom. Mladoj ženi bilo je teško gledati vlastitu majku kako slabi, a kada jevidjela i nju, koju je oduvijek smatrala nesalomivom, bedemom sigurnosti isnage, tako mlitavu, prestrašila se.

Nekako u isto vrijeme kad je Prva stigla do nastambe, na stazi koja jevodila od špilje pojavila se još jedna skupina zelandona s nosilima natrpanimkrznima. Dok se povorka približavala, Folara i Aldanor mogli sučuti pojzelandona. Kad su nosila prošla pokraj njih, Folara je pogledala mladu ženu koju je dobro upoznala i zavoljela, družicu svoga brata. Ejlino lice bilo je strašnoblijedo, i izgledalo da se uopće ne pomiče, jer je disala gotovo neprimjetno.

Aldanoru nije promaklo da se Folara užasnula. – Moramo smjesta pomajku, Prolevu i Džoharana – rekla je. – I po Džondalara.

Iako se namučila da stigne i premda ju je bilo sramota što je usput teturala,šetnja od špilje do nastambe pomogla je zelandoni da razbistri glavu. Zahvalnose spustila na svoj veliki udobni tronožac i jedva dočekala posudicu tople vode.Nije se usudila predložiti da u vodu stave neku travu ili ljekovitu biljku koje bisuzbile djelovanje korijena, jer još nije bila u stanju djelotvorno razmišljati.Bojala se kakoće što reagirati u kombinaciji s korijenom, bojala se da još više

ne pojačaju njegovo djelovanje.Kako joj je u glavi sada bilo nešto bistrije, mada je njeno tijelo i daljeosjećalo posljedice djelovanja jakog korijena, odlučila je iskušavati na sebi. Udrugu posudu tople vode dodala je neke trave za stimulaciju, i počela polakopijuckati, pokušavajući procijeniti osjeća li bilo kakvu promjenu. Nije bilasigurna pomažu li, ali izgleda da nisu pogoršavale stanje.

Ustala je uz malu pomoć zelandona i otišla do kreveta koji je Laramarnedavno ispraznio i u koji su sad smjestili Ejlu. – Jeste li joj pokušali dati topluvodu? – upita.

– Nismo joj uspjeli otvoriti usta – odgovori mladi pripravnik koji je stajao ublizini.



Prva je pokušala otvoriti Ejli usta, ali je njena vilica bilačvrsto stegnuta,kao da se svom snagom nečemu odupire. Doniera je povukla pokrivače iprimijetila da joj je cijelo tijelo ukočeno. I pokraj svega tog krzna na sebi bila jeledeno hladna.

– Ulijte toplu vodu u tu veliku posudu – rekla je mladiću. Nekolikopripravnika i pripravnica koji su stajali u blizini pohitaše mu pomoći.

Nije uspjela otvoriti usta mlade žene. Ako već nije uspjela zagrijati jeiznutra, pokušatće je još više zagrijati izvana.

Prva je uzela nekoliko komada materijala za povijanje, kako od meke kožetako i od materijala koji su se tu našli i umočila ih u vruću vodu. Pažljivo jeiscijedila vruću tekućinu i stavila topli oblog na njenu ruku. Kada je završila sastavljanjem toplog obloga na drugu ruku, onaj na prvoj već je bio hladan.

– Nastavite mi donositi vruću vodu – reče.Razvezala je uže koje je bilo omotano oko ogrtača i uz pomoć nekoliko

zelandona koje su Ejlu pridigle, uspjela ga izvući. Nije joj promaknuo domišljatinačin na koji je pridržavao jelenju kožu na njoj. Ejla nije bila sasvim gola.Nekoliko traka pridržavalo je upijač od kože napunjen pahuljastim sjemenkamašaša između njenih nogu. Ili ima mjesečnicu ili još krvari uslijed pobačaja,pomislila je Zelandona. Ako ništa drugo, to barem znači da Laramar nije začeonovi život u njoj. Doniera je krajnje poslovno provjerila treba li promijenitiupijač i utvrdila da je krvarenje pri kraju. Bio je neznatno umrljan i ona odlučida ga ne dira.

Zatim je, uz pomoć još nekoliko Doniera, počela stavljati vruće, vlažneupijajuće kože i krpe na Ejlino tijelo ne bi li istjerala hladnoću iz mlade žene.Ona ju je okusila samo na trenutak, ali i to je bilo dovoljno da shvati kakva jehladnoća vječnosti. Konačno, poslije tko zna koliko toplih obloga. Ejlino tijelokao da se opustilo, barem joj donja vilica nije više bila onako stegnuta.Zelandona se ponadala da je to dobar znak, ali nije mogla biti sigurna. Osobno jepokrila Ejlu toplim krznima. Za sada je to bilo sve što je mogla učiniti.

Donijeli su njezinčvrsti tronožac i Ona Koja Je Prva sjela je pokrajnajnovije Zelandone, odlučivši bdjeti nad njom. Tek je tada postala svjesnatihog pjevanja koje nije posustalo od samog početka.Čim bi se netko umorio iprestao, netko drugi bi uskakao. Moždaćemo morati dovesti još ljudi ako se ovočekanje oduži. Zelandona nije htjela ni razmišljati dalje odčekanja. A kada bi seipak odvažila na to, njena jedina misao bila je daće se Ejla na kraju probuditi ida će s njom biti sve u redu. Svaki drugi ishod bio bi previše bolan i o tome niježeljelačak ni razmišljati.

Da nisam bila toliko znatiželjna da saznam što više o tom zanimljivomnovom korijenu, bih li u tom slučaju bila opreznija, zapitala se Prva? Ejla je bilaprilično uznemirena i nervozna kad je stigla, ali Zelandone su se već bile okupilei jedva sučekale da obavimo taj jedinstveni obred u novoj špilji. Promatrala jeEjlu kako vrlo dugo žvaće korijen i kako ga na kraju pljuje u posudu s vodom.Tada je odlučila i sama kušati napitak.



To je bilo prvo upozorenje. Posljedice koje je osjetila kad je okusila samo jedan gutljaj bile su mnogo veće nego što je pretpostavila daće biti. Iako jeimala nekoliko groznih trenutaka, sada joj je bilo drago što je to učinila. Stekla je predožbu o tome kroz što Ejla prolazi. Tko bi pomislio da jedan naizgledbezazleni suhi korijen može biti tako jak? Što je to? Raste li ta biljka bilo gdje u

blizini? Očigledno ima neka jedinstvena svojstva od kojih bi neka u određenimprigodama mogla biti blagotvorna. Ako odluče nastaviti s pokusima, onda tomoraju obaviti mnogo opreznije. To je vrlo opasan korijen.

Prva je tek zapala u stanje meditacije,čemu je obično pribjegavala kad jetrebala dugo ostati budna, kada joj je prišla jedna od zelandona. – Stigle suMartona i Proleva s Folarom. Pitaju mogu li ući.

– Svakako da mogu – odgovori Zelandona. – Možda mogu pomoći, apomoć će nam najvjerojatnije biti potrebna prije nego se ovo završi.

Kada su tri žene žurno uvedene unutra, primijetile su da nekolikozelandona pjeva nad ležajem u stražnjem dijelu, tamo gdje je sjedila Zelandona.

– Što se Ejli dogodilo? – upitala je Martona kada je ugledala blijedu inepomičnu ženu na krevetu.

– I ja bih rado točno znala što joj se dogodilo – odgovori Zelandona. –Bojim se da je krivnja uglavnom moja. Ejla je u nekoliko navrata posljednjihgodina spominjala korijen koji koriste... mog-uri, mislim da tako zove one izsvog Plemena koji znaju sve o duhovima. Koriste ga za ulaženje u svijet duhova,mada samo u posebnim obredima, bar sam tako razumjela. Na osnovu onoga što je rekla o korijenu, bila sam uvjerena da ga je koristila, ali je u vezi toga uvijekbila vrlo zagonetna. Mada je napomenula da je vrlo jak. Zainteresirala sam se,razumije se. Zanimljivo je znati sve što zelandonama može pomoći da stupe uvezu s drugim svijetom.

Tri žene bile su posluženečajem od kamilice i donijeti su im tronošci.Kada su se smjestile. Prva je nastavila: – Tek sam nedavno saznala da Ejla jošima malo tog korijena i da vjeruje da njegovo djelovanje nije oslabilo tijekomgodina. Iskreno da vam kažem, sumnjala sam u to. Većina trava i ljekovitogbilja vremenom gubi na jačini. Ali ona je tvrdila da se, ako se pohrani kakotreba, korijenje pretvori u koncentrat i da vremenom postaje još jače. Palo mi jena pamet da bi joj mali pokus mogao skrenuti misli od briga koje je trenutnomuče. Znala sam da joj je teško zbog Džondalara i zbog onog tužnog nesretnogslučaja u noći proslave. A uz sve to još je i pobacila kada je bila pozvana...

– Ne možeš ni zamisliti kako joj je to teško palo, Zelandono – rečeMartona. – Znam da nikome nije lako kada je pozvan, pretpostavljam da i trebabiti teško, ali pobačaj i sve ostalo... Mogu ti reći da je bilo trenutaka kada sammislila daćemo je izgubiti. Toliko je krvarila da sam se bojala daće umrijeti.Zamalo nisam poslala po tebe. Da je nastavila tako strašno krvariti, ja bih to iučinila, mada nisam sigurna da bi ti uspjela stići na vrijeme.

Zelandona je kimnula. – Možda si je trebalo još malo zadržati u DevetojŠpilji – rekla je.



– Nije bilo moguće spriječiti njen odlazak. Znaš i sama kakva je kada neštoodluči – reče Martona. Zelandona je kimnula. – Jedva ječekala vidjetiDžondalara i Džonejlu. Željela je vidjeti svoje dijete, tim prije što je jednoupravo bila izgubila, i mislim da je željela začeti novo. Bila je uvjerena da znakako. Mislim da je djelomično i zbog toga toliko željela vidjeti Džondalara.

– I vidjela ga je – reče Proleva – s Maronom.– Ponekad ne razumijem Džondija – reče Folara. – Zašto pokraj tolikih

žena barem nju nije mogao ostaviti na miru?– Možda zato što ona nije htjela njega ostaviti na miru – izjavi Proleva. –

Njegove potrebe su oduvijek bile velike. Ona mu ih je spremno zadovoljila.– A kada ona za vrijeme proslave odluči da je na nju red da izabere drugog,

što je on tada učinio? – primijeti Folara. – Nitko ne može osporiti da je imalaprava na to.

– Bez obzira na to je li imala pravo ili ne, ona to nije učinila učast Majke –rekla je Zelandona. – Učinila je to na proslavi, jer je bila ljuta i povrijeđena, zato je i odabrala togčovjeka. Nije ona željela Laramara, željela je ponovno biti sDžondalarom. Svjesna je da time nije odala počast Majci. Ni jedno ni drugo nisubez mana, ali mi sečini da oboje pokušavaju svu krivnju primiti na sebe, a to imneće pomoći.

– Ma tko preuzeo krivnju na sebe, Džondalarće u svakom slučaju moratiplatiti poveću kaznu – rekla je Martona.

– Ne mogu kriviti Laramara što se ne želi vratiti u Devetu Špilju, i drago

mi je što ga je Peta voljna primiti, ali njegova družica se ne želi seliti – rekla jeProleva. – Kaže da je Deveta Špilja njen dom. Ne sporim da je u pravu, ali akoostane bez svog muškarca, tkoće se brinuti o njenoj djeci?

– Tkoće je snabdijevati kvasom koji svakodnevno pije! – dodala je Folara.– Moždaće je to potaknuti da se preseli u Petu Špilju – rekla je Zelandona.– Osim ako najstariji sin ne preuzme posao – komentirala je Proleva. – Već

nekoliko godina uči proizvoditi kvas. Neki kažu da je njegov kvas bolji odLaramarovog, a duž našeg dijela Rijeke ima dovoljno onih koji bi više voljeliimati snabdjevača u blizini.

– Nemojte mu to slučajno predložiti – Opomenuia ih je Martona.– To ništa neće promijeniti. Ako je nama palo na pamet, ondaće sigurno

pasti i nekome drugome – reče Proleva.Zelandona je opazila da se još dvoje pridružilo onima koji su pjevali, a da

jedan odlazi. Kimnula im je u znak odobravanja i pogledala Ejlu. Imala je dojamda joj je koža još više posivjela? Nije se pomakla, ali je uspjela utonuti u ležaj.Donieri se uopće nije sviđalo kako Ejla izgleda. Nastavila je objašnjavati.

– Rekla sam vam da sam željela pokušati pomoći Ejli da prestanerazmišljati o svojim problemima, da je navedem govoriti o drugim stvarima koje je inače jako zanimaju. Zato sam joj počela postavljati pitanja o tomplemenskom korijenu, mada i ja snosim dio krivnje. Jedva samčekala saznati



nešto više o njemu. Trebala sam joj posvetiti više pozornosti i primijetiti koliko je uznemirena. I trebala sam joj povjerovati kada je rekla da je taj plemenskikorijen vrlo jak. Popila sam samo gutljaj i jedva sam uspjela održati nadzor nadsobom. Mnogo je jači nego što sam pretpostavila.

– Bojim se da se Ejla izgubila negdje u svijetu duhova. Jedino se sasigurnošću sjećam kako je rekla da pjevanje može održati vezu između nje iovog svijeta.Čak sam i ja osjetila njegovu privlačnu silu kada sam se poslijesamo jednog gutljaja nakratko izgubila. Bitću s vama iskrena i reći kako neznam što bih još mogla učiniti za nju, osim da je utopljujemo, da joj pjevamo ida se nadam daće djelovanje korijena uskoro oslabiti.

– Pričala mi je o tom plemenskom korijenu – reče Martona. – Onaj kogaEjla zove Mamut rekao je da ga nikada više neće kušati, jer se boji da bi semogao zauvijek izgubiti. Rekao je Ejli da je prejak i upozorio ju je neka ganikad više ne koristi.

Prva se namrštila. – Zašto mi nije rekla da joj je Mamut savjetovao da nekoristi daj korijen? On je bio Onaj Koji Služi, on bi trebao znati. Ejla u početkunije bila baš voljna kušati ga, ali mi nije rekla razlog. A onda sam dobila dojamda baš želi to učiniti,čak je izvela i plemenski obred koji ide uz to. Nije mi reklada ju je Mamut upozorio – reče Zelandona koja je sada bila sva izvan sebe.

Ustala je da ponovno provjeri je li Ejla još hladna. Bila je i hladna i jedvaprimjetno je disala. Da ju je Doniera sada prvi put vidjela i dodirnula, pomislilabi da je mrtva. Podigla joj je kapak. Reakcija je bila vrlo slaba. Zelandona je upočetku smatrala, nadala se, daće Ejli biti bolječim djelovanje oslabi, ali sepočela pitati hoće li uopće uspjeti izvući je iz ovog stanja.

Osvrnula se uokolo i pozvala jednu pripravnicu. – Nježno je masiraj.Pokušaj vratiti barem malo boje u njenu kožu, a mićemo se potruditi uliti u njumalo toplogčaja, nekog stimulativnog. – Potom je glasnije, kako bi je svi mogličuti, upitala: – Zna li netko gdje je Džondalar?

– U posljednje vrijeme dosta šeće, obično pokraj Rijeke – rekla je Martona.– Vidjela sam ga kako gotovo trči u onom smjeru – doda jedna akilotkinja.

Zelandona ustane, i pljesne rukama, tražeći pozornost.

– Ejlin duh se izgubio u praznini, i ona ne može naći put natrag. Moždaneće biti u stanju naći ni put do Majke. Moramo pronaći Džondalara. Ako ne

dovedemo Džondalara ovamo, može se dogoditi da nikada ne nađe put natrag, jer nema volje pokušati. Pretražite cijelo logorište, svaki šator, pošaljite sve upotragu za njim. Pretražite šumu, obalu Rijeke uzvodno i nizvodno, ako budepotrebno pretražite i samu Rijeku, ali ga dovedite. I to što prije. – Zelandonu jošnitko nije vidio ovoliko uzrujanu.

Svi, osim onih koji su bili potrebni zbog pjevanja, izjuriše iz nastambe iraspršiše se u svim smjerovima. Kada su otišli, Ona Koja Je Prva, Ona Koja

Služi Majku, ponovno je otišla pregledati Ejlu. I dalje je bila hladna i koža joj jepostajala sve sivlja. Ona se predaje, pomislila je doniera. Mislim da joj se višene živi. Džondalar je možda već zakasnio.



Jedan od pripravnika uletio u nastambu očeva koju su koristili Džondalar i

dvojica Mamutovaca, posjetitelja. I Vilamar i Dalanar su bili u nastambi. Oni sutakođer došli potražiti Džondalara. Mladi pripravnik je vidio visokogcrvenokosogčovjeka ranije samo iz daljine i uopće nije bio svjestan koliki je tajčovjek. Bio je zapanjen.

– Znaš li gdje je Džondalar? – upitao je mladić.– Ne znam, nisam ga vidio od ranog jutra – odvratio je Danug. – Zašto?– Zbog nove Zelandone. Popila je tekućinu koju je napravila od nekog

korijena i sada je njen duh u mračnoj praznini i Prva je rekla da moramo pronaćiDžondalara i smjesta ga dovesti iliće se njezin duh zauvijek izgubiti – izgovorio je u jednom dahu. Udahnuo je zrak tek kada je završio. – Rekla je neka svepretražimo i neka svakog zamolimo da nam pomognu pronaći ga – rečepripravnik.

– Da to nije onaj korijen koji je kušala zajedno s Mamutom? – upitao jeDanug, zaprepašteno pogledavši Druveza.

– Kakav je to korijen? – pitao je Dalanar kome nije promakla njihovazabrinutost.

– Ejla je imala neko korijenje koje je ponijela kad je napustila Pleme –objasnio je Danug. – Očigledno su ga koristili oni koji razgovaraju sa svijetomduhova. Mamut ga je želio kušati i Ejla ga je pripremila onako kako su je naučiliu Plemenu. Ne znam što se točno dogodilo, ali nitko ih nije mogao probuditi.

Svi su se zabrinuli i svi smo morali pjevati. Džondalar je napokon stigao i počeopreklinjali Ejlu neka se vrati, stalno joj ponavljajući koliko je voli. Tada su imalinekih problema... sličnih ovima koje trenutno imaju. Nikako mi nije jasno kakodvoje ljudi koji se toliko vole mogu biti u toj mjeri slijepi za osjećaje onogdrugog.

– On je oduvijek imao sličnih problema sa ženama. Nije mi jasno je li upitanju ponos ili glupost – reče Vilamar vrteći glavom. – Mislio sam da je toprevladao kada je Ejlu doveo kući. Ponaša se sasvim normalno kada mu nijenaročito stalo do neke žene, ali ako je voli kao da izgubi razum i ne zna štoće.

Trebali bistečuti priče o njemu, ali to sad nije važno. Što se tada dogodilo?– Džondalar joj je uporno govorio da je voli i preklinjao je neka se vrati.Na kraju su se i ona i Mamut probudili. Mamut nam je kasnije rekao da bi ostaliizgubljeni u nekakvoj crnoj praznini da Džondalarova ljubav nije bila dovoljnosnažna i uspjela pronaći put do nje. Vratio je i nju i Mamuta. Mamut je rekao da je to korijenje prejako i da ga nikada više neće uzeti. Rekao je kako se boji da binjegov duh mogao ostati zauvijek zarobljen na tom užasnom mjestu, i upozorio je Ejlu da ni ona to nečini. – Danug je problijedio. – Ponovno je to učinila –rekao je i istrčao iz šatora. Ali onda nije znao na koju stranu bi krenuo. Zatim

mu je nešto palo na pamet i on pojuri prema logorištu Devete Špilje.Oko velikog ognjišta za kuhanje motali su se neki ljudi, i njemu je laknulokada među njima ugleda Džonejlu. Očigledno je plakala. Vuk je cvilio i



pokušavao joj lizati suze s lica. I Martona i Folara pokušavale su je utješiti.Otpozdravile su krupnom Mamutovcu, i ončučne ispred djevojčice. Pomilovao je Vuka po glavi kada je životinja počela njušiti poznatogčovjeka.

– Kako si, Džonejla? – upitao ju je on.– Hoću moju mamu, Danug – reče ona i počne plakati. – Moja mama je

bolesna. Neće se probuditi.– Znam, i mislim da znam kako joj možemo pomoći.– Kako? – upita mala, pogledavši ga širom otvorenih očiju.– Već se jednom isto tako razboljela, dok je živjela s nama u Lavljem

Logorištu. Mislim da bi je Džondalar mogao probuditi. I tamo ju je on probudio.Džonejla, znaš li gdje je Džondalar?

Ona odmahne glavom. – Džondija sada rijetko viđam. Ponekad ga nema pocijeli dan.

– Znaš li kamo odlazi?– Često prati Rijeku uzvodno.– Vodi li ponekad Vuka sa sobom?– Da, ali ne i danas.– Misliš li da bi ga Vuk mogao naći, ako mu kažeš neka ga potraži?Džonejla pogleda Vuka pa opet Danuga. – Možda bi mogao – rekla je, a

onda se drhtavo osmjehnula i dodala – Da, mislim da bi mogao.– Ako kažeš Vuku da pronađe Džondalara, jaću krenuti za njim i reći ču

Džondalaru da se vrati i probudi tvoju majku – reče Danug.– Mama i Džondi u posljednje vrijeme ne razgovaraju. Možda neće htjeti –reče Džonejla i zabrinuto se namršti. Koliko je samo slična Džondalaru kada seovako mršti, pomisli Danug.

– Ne brini zbog toga, Džonejla. Džondalar jako voli tvoju mamu i ona volinjega. Da zna da je u nevolji, dotrčao bi što ga noge nose. Ja to znam.

– Ako je voli, Danug, zašto ne razgovara s njom?– Zato što ponekad ne razumijemo one koje volimo. Ponekad ne razumiješ

ni samoga sebe. Hajde, reci Vuku neka traži Džondalara.– Vuče, dodi ovamo – zapovijedi djevojčica. Ustala je i uzela krupnu glavu

vuka u svoje malene ruke, isto onako kako bi to učinila i njena majka. Kao da jepred sobom imao malu Ejlu. Danug je morao sakriti osmijeh. Nije bio jedini.

– Vuče, mama je bolesna i Džondalar mora doći kako bi joj pomogao,Moraš ga pronaći. – Maknula je ruke i pokazala prema Rijeci.

– Traži Džondalara, Vuče. Idi, traži Džondalara – rekla je.Vuk je već jednom dobio ovakvu naredbu. Vuk i Ejla morali su pratiti

Džondalarov trag na povratnom Putovanju, kada su ga uhvatili Ataroini lovci.

Uznemirena životinja lizne Džonejlino lice i zaputi se prema Rijeci. Poslijenekoliko koraka se okrenuo i krenuo natrag k djevojčici, ali ona mu ponovi:



– Idi Vuče! Nađi Džondalara! – Osvrnuo se kada je Danug krenuo za njim,pa ubrzao, njušeći tlo.

Nakon što se sudario s Ejlom. Džondalar je jedvačekao da za sobom ostavilogorište. Kad je stigao do Rijeke, zaputio se uzvodno. Kroz glavu mu je stalnoprolazilo jedno te isto. Zamalo da to učini, malo je nedostajalo da je uzme unaruč je. Želio je to učiniti, pa zašto nije? Što bi ona učinila da je to učinio? Bi lise naljutila? Bi li ga odgurnula? Ili ne bi? Strašno se iznenadila, bila je gotovo ušoku, ali zar i on nije bio isto toliko iznenađen što vidi nju?

Zašto nije? Što se najgore moglo dogoditi? Bi li se njihov odnos pogoršaoda se naljutila i odgurnula ga? U tom slučaju bi barem znao da ga ne želi. Ali tine želiš to saznati, zar ne? Ipak, ovakvo se stanje ne može nastaviti u nedogled.Jesu li joj oči bile pune suza kada je otrčala? Ili mi se to samo učinilo? Zašto bi joj oči bile pune suza? Zato što je uznemirena, razumije se. Ali što ju je moglotoliko uznemiriti? To što te je vidjela? Zašto bi je to uznemirilo? Na proslavi mi je rekla kako se osjeća. Pokazala mi je, nije li tako? Više joj nije stalo do tebe.Ali zašto je onda plakala?

Džondalar bi obično počeo razmišljati o povratku sa šetnje pokraj Rijeke uvrijeme kada bi sunce dosegnulo zenit, u podne. Ali danas je bio toliko izgubljenu mislima, jer je stalno iznova analizirao sve sitnice kojih se mogao sjetiti, dauopće nije bio svjestan protoka vremena, niti položaja sunca.

Danug je grabio dugim koracima za Vukom. Poslije nekog vremena počeose pitati je li životinja na pravom tragu. Zar je Džondalar mogao otići takodaleko? Podne je već odavno prošlo, kada je Danug zastao kako bi na brzinupopio vode prije nego nastavi dalje. Kad se napio, ustao je i zagledao u daljinu.Učinilo mu se da na prilično ravnom potezu inače krivudave rijeke vidi nekogakako korača. Zaklonio je oči, ali mu je okuka zaklonila vidik. Dok je on piovodu, Vuk je odjurio naprijed i više ga nije vidio. Danug se nadao daće ga moćisustići. Krenuo je dalje, još brže nego dotad.

Džondalaru je nekakvo kretanje u grmlju blizu vode napokon odvratilomisli. Evo ga opet. Pa to je vuk. Možda me vreba, pomislio je i posegnuo zabacačem koplja. Ali nije ponio ni koplja ni bacač. Potražio je bilo kakvo oružjena tlu u blizini, možda nađe neku tešku granu ili veliki odbačeni rog, ili dobarkamen, neštočime bi se mogao obraniti, ali kada je golema životinja izletjela izgrmlja, uspio je jedino rukama zaštititi lice prije nego što ga je oborila na tlo.Međutim životinja ga nije počela gristi, nego ga je lizala. A onda je primijetiouho iskrivljeno pod dražesnim kutom. To nije bio divlji vuk, shvatio je. – Vuče!Jesi li to ti? Štoćeš ti ovdje? – Sjeo je, ali se morao braniti od nasrtaja uzbuđeneživotinje. Ostao je sjediti, milujući Vuka i češkajući ga iza ušiju ne bi li gasmirio. – Zašto nisi s Džonejlom ili s Ejlom? Zašto si me pratio ovako daleko? –raspitivao se Džondalar i u njega se već počela uvlačiti neka zla slutnja.



Kada je ustao i krenuo dalje. Vuk je nekoliko puta nervozno skočio isprednjega, a zatim krenuo natrag u smjeru iz kojeg je došao. – Želiš li se vratiti,Vuče? Slobodno idi. Slobodno se vrati. – Međutim, kad je Džondalar pošaodalje. Vuk je opet skočio pred njega. – Što je bilo, Vuče? – Džondalar pogledaput neba, i prvi puta opazi da je Sunce odavno prešlo zenit. – Želiš li da se

vratim s tobom?– Da, upravo to želi, Džondalare – reče Danug.– Danug? Što ti tražiš ovdje? – upita Džondalar.– Tebe.– Mene? Zašto?– Zbog Ejle, Džondalare. Moraš se smjesta vratiti.– Ejle? Što se dogodilo?– Sjećaš li se onog korijena? Onog koji je pretvorila u sok i popila s

Mamutom? Ponovno je to učinila, da pokaže Zelandoni, ali ovog puta ga jesama popila. Nitko je ne može probuditi.Čak ni Džonejla. Doniera kaže da semoraš odmah vratiti iliće duh zauvijek biti izgubljen – reče Danug.

Džondalar je problijedio. – Ne! Ne taj korijen! Oh, Velika Majko, nedopusti da umre. Molim te nemoj dopustiti da umre – rekao je i trkom se zaputionatrag.

Njegova utonulost u misli u odlasku bila je ništavna u usporedbi s ovom skojom je jurio natrag. Probijao se kroz grmlje na obali Rijeke, nesvjestanogrebotina koje je zadobio po rukama, nogama i licu. Trčao je dok nije ostao bezdaha i dok ga grlo nije zaboljelo, dok nije osjetio bol u boku nalik na paranjevrelog noža, dok mu se u nogama nisu javili grčevi i bol. Gotovo da nije osjećaoništa od toga, jer je bol u njegovoj duši bila jači. Čak je i Danuga ostavio zasobom, jedino je Vuk držao korak s njim.

Nije mogao povjerovati koliko daleko je otišao, a što je bilo još gore,koliko mu je trebalo da se vrati. Usporio je jednom ili dvaput, ali niti jednomnije stao. Kada se grmlje prorijedilo nadomak logorišta, potrčao je još brže.

– Gdje je ona? – upitao je prvu osobu koju je ugledao.– U nastambi zelandona – glasio je odgovor.Tražili su ga svi koji su bili na Ljetnom saboru,čekali su ga, i dok, je jurio

prema nastambi, nekolicina je počela klicati. On to niječuo, i nije zastao doknije uletio kroz zastor na ulazu i ugledao je na krevetu okruženu uljanicama. Aonda je uspio samo izgovoriti njeno ime.

– Ejla!



41

Džondalar je teško disao, i svaki puta kada je udahnuo, osjetio je grebanje u

grlu. Znojio se. Presavio se od bolova. Noge su mu se tresle i jedva su gaodnijele do kreveta u stražnjem dijelu nastambe. Vuk se zajedno s njim probiounutra. Jezik mu je visio iz usta i dahtao je.

– Sjedni, Džondalare – rekla je Zelandona, ustavši i pokazavši na svojtronožac. Vidjela je u kakvom je stanju i bilo joj je jasno da je dugo trčao. –Donesi mu vode – zapovjedila je najbližoj pripravnici.

– I vuku.Dok je prilazio, opazio je da je Ejlina koža samrtnički siva.– Ejla, oh, Ejla, zašto si to ponovno učinila? – Jedva je uspio izgovoriti

hrapavim glasom.– Dobro znaš da si prošli puta gotovo umrla. – Nesvjesno je prihvatio

posudicu koju mu je netko pružio i počeo piti. Zatim se nagnuo nad ležaj.Odgurnuo je pokrivače, podigao Ejlu, i zaprepastio se kada je osjetio koliko jehladna. – Strašno je hladna – reče on promuklim glasom. Nije znao da mu se nizlice slijevaju suze. Ne bi mario i da je znao.

Vuk ih je gledao, podigao njušku u vis i počeo zavijati, otegnuto i sablasno.Njegova vuč ja pjesma izazvala je jezu kod zelandona nazočnih u nastambi, kao ivani kod ljudi. Zaprepastio je i one koji su pjevali, pa su za jedan otkucaj srcaprekinuli neprekidnu fugu. Džondalar je tek tada postao svjestan pjevanjazelandona. Vuk je spustio prednje šape na krevet i počeo cviliti, tražeći od nje damu posveti pozornost.

– Ejla, Ejla, vrati mi se, molim te – preklinjao je Džondalar. – Ne smiješumrijeti. Tkoće mi podariti sina? Oh, Ejla što ja to govorim. Baš me briga hoćešli mi podariti sina. Tebe želim. Volim te. Baš me briga da lićeš ikada višeprozboriti sa mnom ijednu riječ, bitće mi dovoljno samo da te ponekad gledam.Vrati mi se, molim te. Oh, Velika Majko, vrati je natrag. Molim te, vrati jenatrag. Učinitću sve što želiš, samo mi je nemoj uzeti.

Zelandona je promatrala tog visokog, zgodnog muškarca, izgrebenog imjestimično okrvavljenog lica, grudi, ruku i nogu. Sjedio je na ležaju i držaogotovo beživotnu ženu u naruč ju poput djeteta, ljuljajući se naprijed-natrag.Suze su mu se slijevale niz lice dok ju je plačući preklinjao da se vrati.Posljednji put ga je vidjela da plače kada je bio još sasvim mali. Džondalar nijenikada plakao. Trudio se kriti svoje osjećaje i ne pokazivati ih. Malo je onih,osim obitelji i nje, koji su se uspjeli stvarno zbližiti s njim.Čak i u vrijeme kada je tek postao muškarac bio je pomalo rezerviran, dalek.

Nakon što se bio vratio od Dalanara,često se pitala ho

će li ikada višeistinski voljeti neku ženu, i krivila je sebe zbog toga. Tada je znala da je još voli,

i više puta je bila u iskušenju da se odrekne poziva Zelandone i združi se s njim,



ali što je vrijeme više prolazilo, a ona niti jednom nije ostala trudna, znala je da je donijela ispravnu odluku. Bila je uvjerena daće se Džondalar jednog danazdružiti.Često je sumnjala daće biti u stanju potpuno se otvoriti pred nekomženom, ali je znala da mora imati djece. Djecu možete slobodno voljeti,potpuno, bez zadrške, a njemu je bilo potrebno da tako voli.

Iskreno je bila sretna kada je sa Putovanja doveo ženu koju je očito volio,ženu koja je zasluživala njegovu ljubav. Ali do sada nije shvaćala koliko je voli.Prva osjeti krivnju u sebi. Možda nije trebalo toliko navaljivati na Ejlu dapostane zelandona. Možda ih je trebalo ostaviti na miru. Međutim, to je ipak bioMajčin izbor.

– Tako je hladna. Zašto je tako hladna? – upitao je Džondalar. Spustio ju jena krevet, legao pokraj nje, do pola prekrio njeno golo tijelo svojim, i navukaokrzna preko oboje. Vuk je skočio na krevet, i smjestio se s druge strane.Džondalarova toplina je vrlo brzo ispunila prostor, a vukova joj nije dopuštalada se rasprši. Dugo ju je držao, gledao, ljubio njeno blijedo i nepomično lice,pričao joj, zauzimao se kod nje, preklinjao Majku, sve dok na kraju njegov glas,suze, i toplina njegovog i vukovog tijela nisu počeli prodirati u njene najhladnijedubine.

Ejla je nijemo plakala. – Učinila si to! Učinila! – pjevušili su ljudi,optužujući je. A onda je ostao samo Džondalar.Čula je u blizini Vukovozavijanje.

– Oprosti. Džondalare – plakala je. – Oprosti što sam te povrijedila.Ispružio je ruku k njoj. – Ejla – drhtavo je izgovorio. – Podari mi sina.

Volim te.Krenula je prema Džondalarovom liku koji je stajao pokraj Vuka, i prošla

između njih, a onda je osjetila da je netko vuče. Odjednom se pokrenula, išla jesve brže, mnogo brže nego ranije, iako je imala osjećaj da stoji ukopana umjestu. U trenutku su se pojavili i nestali tajanstveni nepoznati oblaci, a ona jeimala osjećaj da je to trajaločitavu vječnost. Duboka crna praznina se obrušila iobavila je nezemaljskim crnim ništavilom koje se protezalo u nedogled. Propala je kroz maglu, i na trenutak je vidjela sebe i Džondalara na ležaju okruženomlojanicama. Zatim se našla unutar ledene, ljepljive ljušture. Pokušavala sepokrenuti, ali bila je strašno ukočena, i bilo joj je tako hladno. Kapci su jojkonačno zatreperili. Otvorila je oči i zagledala se u licečovjeka kojeg je voljela,umrljano suzama, a trenutak kasnije osjetila je topli Vukov jezik koji ju je lizao.

– Ejla! Ejla! Vratila si se! Zelandono! Budna je! Oh, Doni. Velika Majko,hvala ti. Hvala ti što si mi je vratila – govorio je Džondalar kroz jecaje. Držao ju je u naruč ju, plačući uslijed olakšanja i iz ljubavi, bojeći se da je previše nestegne i ne ozlijedi. Mislio je da je nikada više neće pustiti. Ni ona nije željela da je pusti.

Napokon je olabavio zagrljaj kako bi je doniera mogla pregledati. – Siđi,Vuče – rekao je gurajući životinju prema rubu ležaja. – Pomogao si joj, pusti sadZelandonu da je pogleda.



Vuk je skočio s ležaja, ostao sjediti na podu i promatrao ih.Prva Među Onima Koji Služe nagnula se nad Ejlom i vidjela da su njene

sivo-plave oči otvorene i da se blijedo osmjehuje. Zaprepašteno je vrtjelaglavom. – Mislila sam da je to nemoguće. Bila sam uvjerena da nas je napustila,da je zauvijek izgubljena na nekom mračnom mjestu s kojeg nema povratka, nakoje čak ni ja ne mogu poći kako bih je potražila i povela Majci. Bojala sam seda je pjevanje beskorisno, da nema toga što bi je moglo spasiti. Sumnjala sam daće je išta moći vratiti, ni moja usrdna nada, pačak ni tvoja ljubav, Džondalare.Sve Zelandone zajedno ne bi uspjele učiniti to što si ti uspio,čak bih moglapovjerovati da bi je ti mogao vratiti i iz najvećih dubina Doninog podzemnogsvijeta. Uvijek sam govorila da Velika Majka Zemlja tebi nikada neće odbitiništa što od Nje zatražiš. Mislim da je ovo potvrdilo moje riječi.

Novost se proširila logorištem poput požara. Džondalar ju je vratio.Džondalar je učinio ono što Zelandone nisu bile u stanju učiniti. Nije bilo težene na ljetnom saboru koja nije poželjela biti toliko voljena niti muškarca kojinije poželio upoznati ženu koju bi mogao tako snažno voljeti. Već su počeliispredati priče, priče kojeće godinama pričati oko vatri za kuhanje i oko vatri ulogorištima. Priče o Džondalarovoj ljubavi koja je toliko jaka da je Ejlu vratila izmrtvih.

Džondalar je razmišljao o Zelandoninoj primjedbi koju je već imao prilikečuti, ali nije bio siguran što znači. Nije mu bilo ugodno kada mu je svojedobnobila rekla da mu je Majka naklonjena toliko da ga niti jedna žena ne može odbiti,čak ni sama Doni. Toliko mu je naklonjena daće udovoljiti svakom njegovom

zahtjevu, rekla je ona. Također ga je upozorila da dobro pazi što traži od nje, jerbi to mogao i dobiti. Ni ove njezine riječi nije tada razumio.

Prvih nekoliko dana, Ejla je bila tako iscrpljena i slaba da se jedvauspijevala pomaknuti i Doniera se povremeno pitala hoće li će se ikada oporavitipotpuno. Dosta je spavala, ponekad ležeći tako mirno da je bilo teško utvrditi dali još diše li, ali je san nije uvijek okrijepio.

Povremeno je zapadala u bunilo, bacakala se, prevrtala i glasno govorila,ali svaki put kada bi otvorila oči, Džondalar je bio tu. Nije se udaljavao od njeotkad se probudila, osim da se pobrine za osnovne potrebe. Prostro je svojakrzna za spavanje pokraj njenog ležaja i spavao je na njima.

Zelandona se pitala, dok joj sečinilo da se Ejla koleba, da li je još samo onzadržava u svijetu živih. Bila je donekle u pravu. Osim njega, držali su je naživotu i njena urođena volja za životom, kao i godine lova i vježbanja,zahvaljujući kojima je bila snažna i zdrava i mogla se oporaviti od pogubnihiskustava,čak i onih koji su je doveli na rub smrti.

Vuk je isto tako najveći dio vremena provodio pokraj nje. Izgleda da jeosjećao kad je bila spremna da se probudi. Kada mu je Džondalar prestao branitida prljave prednje šape drži na njenom ležaju, Vuk je otkrio da sasvim lijepo



može položiti i glavu na ležaj. Promatrajući ponašanja životinje, Džondalar iZelandona naslućivali su kadaće se Ejla probuditi.

Džonejla je bila jako sretna što joj se majka probudila i što su Džondi injena mama ponovno zajedno ičesto je svraćala u nastambu zelandona da bibila s njima. Premda nije tamo spavala, običavala je malo sjediti s njima ako suoboje bili budni. Popela bi se Džondalaru u krilo ili bi ležala pokraj majke, aponekad bi i malo odrijemala s njom. U drugim prigodama bi samo uletjelaunutra kao da se željela uvjeriti da je i dalje sve u redu. Kada se dovoljnooporavila, Ejla ječesto slala Vuka s Džonejlom van. U početku Vuk nije biosiguran bi li trebao ostane sa ženom ili poći s djetetom.

I doniera je stalno bila u blizini. Prva je krivila sebe što nije povela računao stanju mlade žene kada je stigla. Međutim, na Ljetnim saborima nikada nijeimala dovoljno vremena i morala je brinuti o tolikim stvarima. Uostalom, Ejla jeza nju predstavljala zagonetku. Rijetko je govorila o sebi i svojim problemima ipreviše dobro je krila osjećaje. Bilo je lako previdjeti simptome njeneuznemirenosti i tuge.

Ejla podiže pogled i osmjehne se kuštravom crvenokosom bradatom divuod čovjeka koji se nagnuo nad njezinim ležajem. Iako se još nije sasvimoporavila, nedavno se vratila u logorište Devete Špilje. Kada se bila probudilaranije toga dana, Džondalar joj je rekao da je Danug želi posjetiti, ali je onaistog trenutka ponovno zadrijemala. Niječula ni da je nježno izgovorio njenoime.

Džondalar je sjedio pokraj nje i držao je za ruku, a Džonejla mu je sjedila ukrilu. Vuk je mlatio repom po podu pokraj ležaja, pozdravljajući mladogMamutovca.

– Moram ti reći, Džonejla, da Bokovan i još neka djeca idu u Levelinoognjište. Tamoće se igrati i nešto pojesti.Čuo sam da ima i kosti za Vuka –rekao je Danug.

– Pođi i ti s njima, Džonejla, i povedi Vuka – reče Ejla i uspravi se naležaju. – Bitće im drago da te vide. Ovogodišnji Ljetni sabor je pri kraju.Vjerojatno ih nećeš vidjeti do sljedećeg ljeta.

– Dobro, mama. Ionako sam malo ogladnjela, a možda je i Vuk. – Dijetezagrli oca i majku, pa se s Vukom zaputi prema izlazu. Prije nego je izašao Vukse okrenuo i zacvilio, a onda je krenuo za Džonejlom.

– Sjedni, Danug – reče Ejla. pokazujući na tronožac. Zatim se osvrneuokolo. – Gdje je Druvez?

Danug je sjeo pokraj Ejle. – Aldanoru je bio potreban muškarac, prijateljkoji nije s njim u srodstvu za nešto što ima veze sa skorašnjim Združivanjem.Druvez je pristao da on bude taj, jer ja moram uskočiti u svojstvu usvojenog

rođaka – odgovori Danug.Džondalar je kimnuo, shvatio je očemu je riječ. – Nije lako naučiti sve tenove običaje, sjećam se kako je to izgledalo kada je Tonolan odlučio združiti se



sa Džetamio. Pošto sam bio njegov brat, Šaramudonci su smatrali da sam i snjima u srodstvu, a pošto sam bio jedini njegov rođak, morao sam sudjelovati uobredima.

Iako mu je sada bilo lakše govoriti o bratu koga je izgubio, Ejli nijepromakao izraz žaljenja na njegovom licu. Bila je svjesna daće mu razgovor onjemu uvijek biti bolan.

Džondalar priđe bliže Ejli i zagrli je. Danug se osmjehnu oboma. – Najprijevam moram nešto reći – rekao je tobože ozbiljno. – Kadćete vas dvoje naučitikoga volite? Oboje si morate prestati praviti probleme. Dobro me slušajte: Ejlavoli Džondalara, i nijednog drugog muškarca. Džondalar voli Ejlu i nijednudrugu ženu. Možete li to upamtiti? Ni za jedno od vas nikada neće postojatinetko drugi. Evo pravila kojegćete se morati pridržavati do kraja života. Baš mebriga sparuju li se se svi drugi s kim požele, vas dvoje možete se spariti samo jedno s drugim. Ako ikadačujem da ste prekršili to pravilo, vratitću se ovamo ivezatću vas zajedno. Jeste li razumjeli?

– Da, Danug – Džondalar i Ejla odgovoriše u jedan glas. Okrenula se iosmjehnula Džondalaru koji joj je uzvratio osmijeh, a onda su se oboje isceriliDanugu.

– Odatću ti tajnu.Čim budemo mogli, napravitćemo dijete – reče Ejla.– Ali ne još – ispravi je Džondalar. – Tek kada Zelandona objavi da si se

oporavila. Strpi se, ženo.– Ne znam koji je Dar bolji – rekao je Danug, osmjehujući se od uha do

uha. – Dar Užitaka, ili Dar Znanja. Majka nas zaista jako voli kada se pobrinulada začetak novog života predstavlja Užitak!

– U pravu si – reče Džondalar.– Pokušao sam prevesti Majčinu Pjesmu Zelandonaca na jezik

Mamutovaca kako bih svima mogao prenijeti vijest. Kada se vratim, počet ćutražiti družicu kako bih mogao začeti sina – rekao je Danug.

– Što nedostaje kćeri? – upita Ejla.– Ništa ne nedostaje kćeri, ali ne bih joj mogao dati ime. Želim sina kako

bih mu mogao dati ime. Nikada do sada nisam dao ime nekom djetetu – rečeDanug.

– Nikada nisi ni imao dijete kojem bi mogao dati ime – podsjeti ga Ejlakroz smijeh.

– To je točno – pomalo zlovoljno se složio s njom. – Bar ne znam da imamdijete, ako shvaćate što želim reći. Nikada do sada mi se nije pružila prilika.

– Znam kako se osjećaš. Svejedno mi je da lićemo dobiti još jednu kćer ilisina, ali pitam se kako bi bilo dati ime sinu – reče Džondalar. – MoždaMamutovci ne prihvate da muškarci daju imena dječacima, a što onda, Danug?

– Moratću naći ženu koja pristaje na to – odgovori Danug.



– To je točno – reče Ejla. – Ali zašto se moraš vraćati da bi našao družicu?Zašto ne ostaneš ovdje, kao Aldanor? Sigurna sam da možeš naći Zelandonkukojaće ti rado postati družica.

– Zelandonke su vrlo lijepe, ali ja sam u mnogočemu sličan Džondalaru.Putovanje zna biti uzbudljivo, ali da bih se skrasio moram se vratiti svomnarodu. Osim toga, ovdje postoji samo jedna žena s kojom bih se mogaozdružiti, Ejla – rekao je Danug i namignuo Džondalaru – a ona nije slobodna.

Džondalar se nasmijao, ali Ejli nije promaklo nešto u njegovom pogledu iglasu što ju je nagnalo da pomisli kako u njegovoj šali ima istine.

– Drago mi je što je pristala da pođe sa mnom mojoj kući – rekao jeDžondalar. Od pogleda Džondalarovih plavih očiju tako punih života prošli su ježmarci sve do najintimnijeg dijela.

– Danug je u pravu. Bitće da nas Doni stvarno voli kada se pobrinula dapravljenje djece predstavlja takav Užitak.

– Za ženu nije sve baš Užitak, Džondalare. Rađanje zna biti vrlo bolno –reče Ejla.

– Zar nisi rekla da se uopće nisi bila namučila rađajući Džonejlu – prisjeti je Džondalar i naberečelo na svoj poznati način.

– Čak ni lak porođaj nije bezbolan, Džondalare. Samo nije bio onako težakkao što sam očekivala daće biti – reče Ejla.

– Ne želim ti nanijeti bol – rekao je i okrenuo se kako bi je pogledao. – Jesili sigurna da trebamo imati još jedno? – Džondalar se u tomčasu sjetio da je

Tonolanova družica umrla rađajući.– Ne budi smiješan, Džondalare. Svakako daćemo imati još jedno dijete. I ja želim još jedno. Ne radi se samo o tebi. A i nije tako strašno. Ali ako ti neželiš još jedno, možda nađem nekog drugog muškarca kojiće htjeti – rekla je ivragoljasto se osmjehnula.

– To nećeš moći – reče Džondalar, zagrlivši je. – Danug ti je malo prijerekao da se ne smiješ spariti ni s kim drugim osim sa mnom, sjećaš se?

– Nikada nisam ni željela drugog, Džondalare. Ti si me naučio kakoizgleda Majčin Dar Užitaka. Nitko ne bi mogao dati više od toga, možda zatošto te tako jako volim – reče Ejla.

Džondalar okrene glavu da sakrije suze koje su mu navrle u oči, a Danug seokrenuo na drugu stranu, praveći se da ih ne vidi.

Kad se Džondalar ponovno okrenuo prema njima, ozbiljno je pogledaoEjlu. – Nikada ti nisam rekao koliko mi je žao zbog Marone. Ne mogu reći dasam je strašno želio. Ali ona se pobrinula da sve bude tako lako. Nisam ti htioreći, jer sam se bojao da bi te to moglo povrijediti. Otkada si nas zateklazajedno, bio sam uvjeren da me strašno mrziš. Želim da znaš da volim samotebe.

– Znam da me voliš, Džondalare – reče Ejla. – Svi na ovom Ljetnomsaboru znaju da me voliš. Ne bih bila ovdje da me ne voliš. Usprkos onome što



je Danug rekao, ako ikada osjetiš potrebu, pačak i ako samo poželiš, slobodnose spari s kim god poželiš, Džondalare. Višečak ni ne mrzim Maronu. Nekrivim je što te želi. Tko te ne bi poželio? Ljubav nije samo Dijeljenje Užitaka.Tako se rade djeca, ali se ne rađa ljubav. Ako postoji ljubav, Užici su veći, aliako nekoga voliš, kakve veze ima ako se s vremena na vrijeme sparuješ i s

nekim drugim? Sparivanje traje nekoliko trenutaka, kako to može biti važnije odljubavi koja traje dok smo živi?Čak je i u Plemenu sparivanje služilo samo damuškarac zadovolji svoje potrebe. Ne očekuješ valjda od mene da raskinem našuvezu samo zato što si se sparivao s nekom drugom, zar ne?

Danug se nasmijao. – U tom slučaju bismo svi morali raskinuti svoje veze.Ljudi jedvačekaju proslave učast Majke kako bi s vremena na vrijeme moglipodijeliti Užitke s nekim drugim.Čuo sam priče da se za vrijeme proslava Talut još i dandanas može da spariti sa šest žena u nizu. Majka je uvijek govorila da joj je to prilika provjeriti je li mu je još neki muškarac dorastao. Nikada niti

jedan nije uspio u tome.– Talut je bolji muškarac od mene – priznao je Džondalar. – Možda samnekada i imao snage i volje za to, ali da budem iskren, više nemam želju toraditi.

– Možda su to samo priče – reče Danug. – Ne mogu reći da sam ga ikadavidio i s jednom drugom ženom osim s majkom. Provodi dosta vremena sdrugim vođama, a ona glavninu vremena na Saborima provodi u posjetimarođacima i prijateljima, ljudi vole izmišljati priče.

Nastupila je pauza u razgovoru i troje mladih se pogledaše. Prvi jeprogovorio Danug. – Ne bih raskinuo vezu zbog toga, ali da budem iskren,zaista bih više volio da žena s kojom se združim ne dijeli Užitke ni s kim drugimosim sa mnom.

– A na proslavama učast Velike Majke Zemlje? – upita Džondalar.– Svjestan sam da bi na proslavama svi trebali iskazati Majci počast, ali

kako ću znati da su djeca koju moja družica donese u moje ognjište moja, akoona dijeli Užitke s nekim drugim? – upita Danug.

Ejla ih je obojicu pogledala i sjetila se riječi Prve. – Ako muškarac volidjecu koju žena donese u njegovo ognjište, zašto bi spoznaja tko ih je napravionešto izmijenilo?

– Možda si u pravu, ali ipak bih želio da budu moja – reče Danug.– Ako začneš dijete, je li ono zbog toga tvoje? Bi li ga posjedovao kao da je

neka osobna stvar? – upitala je Ejla. – Zar ne bi volio dijete koje ne posjeduješ,Danug?

– Kada sam rekao moje, nisam to mislio u smislu posjedovanja, nego da jeto dijete poteklo od mene – pokušao je objasniti Danug. – Vjerojatno bihvremenom zavolio svako dijete u mojem ognjištu, pačak i ono koje nije od moje

družice. Volio sam Ridaga kao brata, više nego brata, a on nije bio ni Talutov niNezijin, ali želio bih znati da sam ja začeo dijete mojeg ognjišta. Žena nemazašto brinuti. Ona uvijek zna.



– Shvaćam kako se Danug osjeća, Ejla. Sretan sam što znam da je Džonejlapotekla od mene. I svi ostali to znaju, zato što nikada nisi odabrala nekog drugogosim mene. Na proslavama smo uvijek odavali počast Majci, ali birali smo jednodrugo.

– Pitam se bi li jedvačekao da dobiješ djecu kada bi morao iskusiti svu onubol kao i tvoja družica – reče Ejla. – Ima žena koje bi bile presretne da nikadanemaju djecu. Nema ih mnogo, ali postoje i takve.

Muškarci su se pogledali, ali ni jedan od njih nije pogledao Ejlu. Postidjelisu se što su glasno rekli ono što misle, jer je to bilo u suprotnosti s običajima iuvjerenjima njihovog naroda.

– Da ne zaboravim, jeste ličuli da će se Marona ponovno združiti? –spomenu je Danug u želji da promijeni temu.

– Stvarno? – upita Džondalar. – Nisam znao. Kada?– Za nekoliko dana, na kasnom Združivanju, u isto vrijeme kad i Folara i

Aldanor – reče Proleva, ulazeći. Za njom je ušao i Džoharan.– To mi je rekao Aldanor – reče Danug.Razmijenili su pozdrave, žene su se zagrlile, a vođa Devete Špilje se

nagnuo i dodirnuo svojim obrazom njen. Dovukli su niske tronošce i postavili ihoko Ejlinog kreveta.

– S kim se združuje? – upitala je Ejla kada su se svi smjestili.– Za nekog Laramarovog prijatelja koji je stanovao s njim i onom ruljom u

nastambi očeva, onoj koju više ne koriste – reče Proleva. – On je stranac, aliZelandonac, koliko sam razumjela.

– Dolazi iz skupine Špilja koje žive duž Velike rijeke, zapadno odavde.Kako samčuo, došao je na naš Ljetni sabor uručiti nekome poruku i odlučio jeostati. Ne znam poznaje li ih od ranije, ali odmah se složio s Laramarom iostalima – reče Džoharan.

– Mislim da znam na koga misliš – reče Džondalar.– Otkada su napustili onu nastambu očeva, boravi u Petoj, a i Marona je

bila prešla k njima. Tamo ju je i upoznao – reče Proleva.

– Nisam mislio daće Marona željeti ponovno združiti, a on mi je izgledaoprilično mlad, baš se pitam kako to da je izabrala njega? primijeti Džondalar.

– Možda nije mogla birati – reče Proleva.– Ali svi kažu da je jako lijepa, mogla bi dobiti gotovo svakog koga poželi

– reče Ejla.– Za jednu noć, ali ne zauvijek – izjavi Danug. –Čuo sam što ljudi govore.

Muškarci s kojima je bila združena nemaju riječi hvale za nju.– A nema ni djece – reče Proleva. – Neki kažu da ne može imati djecu. To

je za neke muškarcečini manje poželjnom, ali pretpostavljam da ovome to nijevažno. Odlazi s njim u njegovu Špilju.



– Mislim da sam ga jednom srela – reče Ejla – dok sam se vraćala izlogorišta Lanzadonaca s Ekozarom. Ne mogu reći da me je baš previše briga zanjega. Zašto se iselio iz nastambe očeva?

– Svi su to učinili kad su im nestale neke osobne stvari – objasnio jeDžoharan.

– Čuo sam nešto o tome, ali tada nisam tome pridavao neku važnost – rečeDžondalar.

– Netko je uzeo stvari? – upitala je Ejla.– Netko je pokupio osobne stvari gotovo svih koji su boravili u toj

nastambi očeva – reče Džoharan.– Zašto bi to netko učinio? – upitala je Ejla.– Ne znam, ali Laramar je bio prilično uznemiren kad je otkrio da mu nema

zimske odjeće koju je nedavno nabavio, da i ne spominjem njegovu naprtnjaču i

najveći dio kvasa. Nekome, ne znam kome, nedostaju nove rukavice, a netko jeostao bez dobrog noža. Također je nestala gotovo sva hrana – dodao je

Džoharan.– Zna li se tko je to učinio? – pitao je Džondalar.– Dvojica nedostaju. Brukeval i Madroman – odgovori Džoharan. – Koliko

znamo, Brukeval je otišao bez ičega. Ostali iz te nastambe očeva tvrde da jevećina njegovih stvari bila tamo kada je otišao, ali su kasnije nestale, isto kao iMadromanove.

– Čula sam kada je Zelandona nekome rekla da Madroman nije vratio svetepredmete koje je primio kao pripravnik – reče Proleva.

– Vidjela sam Madromana kako odlazi! – reče Ejla, sjetivši se toga.– Kada? – upitao je Džoharan.– Onoga dana kada je Deveta Špilja spremila zajedničku gozbu s

Lanzadoncima. Ostala sam sama u logorištu i upravo sam bila izašla iznastambe. Pogledao me je s takvom mržnjom da sam se prestrašila, ali kao da jebio u velikoj žurbi. Sjećam se da sam pomislila da mi izgleda nekakočudno. Aonda sam shvatila da sam ga rijetko viđala bez pripravničke tunike, a tada je nasebi imao običnu odjeću. Osim toga, bilo mi ječudno da je njegova odjeća bilaukrašena simbolima Devete, a ne Pete Špilje.

– Eto gdje je nestala Laramarova odjeća – komentirao je Džoharan. – Pitaosam se je li on to učinio.

– Misliš da ju je Madroman uzeo? – upita Ejla.– Da, kao i sve ostalo što je nestalo.– Mislim da si u pravu. Džoharane – reče Džondalar.– Vjerojatno se nije želio suočiti s ljudima nakon što su ga Zelandone

odbile, barem ne s onima koji ga poznaju – reče Danug.– Kamo li je otišao? – pitala se Proleva.



– Vjerojatnoće potražiti neke druge ljude da živi s njima – reče Džoharan.– Zato je uzeo sve te stvari, jer ne zna gdjeće ga zateći zima koja je na pragu.

– Čime se misli ulagivati nekoj nepoznatoj skupini da ga prihvati? Ni za štose nije osposobio, a nije ni neki lovac.Čuo sam da otkada se pridružio zajednicizelandona nijednom nije bio u lovu,čak ni kao pratnja – reče Džondalar.

– U lovu svatko može biti pratnja. Djeca vole udarati po grmlju, pa pravebuku i istjeruju zečeve i ostale životinje, koje potom pojure u smjeru lovaca ili umrežu – reče Proleva.

– Nije točno da se Madroman ni za što nije osposobio. Upravo zbog toganije vratio svete predmete koje je dobio od zelandona – reče Džoharan. – Bitćezelandoni, eto štoće raditi.

– Ali on nije zelandoni! – reče Ejla. – Lagao je da je pozvan.– Neka nova skupina ljudi to neće znati – primijeti Danug.

– Toliko godina se motao oko zelandona daće znati kako se treba ponašati.Nastavitće lagati – reče Proleva.

– Zar stvarno misliš daće to učiniti? – zapanjeno upita Ejla.– Ti bi trebala reći Zelandoni da si ga vidjela kako odlazi, Ejla – upozori je

Proleva.– I ostali vođe trebaju to znati – dodao je Džoharan. – Možda bismo morali

to iznijeti prije tvog slučaja na sutrašnjem okupljanju, Džondalare. Barem ljudineće govoriti samo o tebi.

Ejla razrogači oči. – Zar tako brzo? Proleva, ja moram tome nazočiti.

Nalazili su se u podnožju padine velikog prirodnog amfiteatra. Laramar jesjedio, i mada je njegovo lice još bilo natečeno,čini se da se uglavnom oporaviood batina koje je dobio od muškarca koji je stajao preko puta njega. Zauvijekćemu ostati samo ožiljci i slomljeni nos. Džondalar se trudio biti miran dok jestajao na popodnevnom suncu i gledaočovjekačije je lice tako gadno unakazio.Da nisu znali tko je, ne bi ga prepoznali ni oni koji su ga dobro poznavali. Upočetku su kružile glasine da bi Laramar mogao izgubiti oko, i Džondalaru jebilo drago što se to nije dogodilo.

Na skupu su trebale biti samo Deveta i Peta Špilja i dogovoreno je da gavode Zelandone, ali pošto su svi zainteresirani mogli nazočiti, pokazalo se da sugotovo svi koji su došli na Ljetni sabor željeličuti kako će se ova stvarrazriješiti. Iako bi Deveta Špilja više voljela da je mogla odgoditi ovosučeljivanje za kasnije, nakon završetka ljetnog okupljanja zelandona. PetaŠpilja je ustrajala na tome da se to obavi odmah. Budući da su zamoljeni daprime Laramara, željeli su znati što oni i Laramar mogu očekivati kao naknaduod Džondalara i Devete Špilje.

Džondalar i Laramar su se poslije onog događaja prvi put susrelineposredno pred javni sastanak u nastambi zelandona, zajedno s Džoharanom,Kemordanom, vođom Pete Špilje, zelandonama iz svih Špilja i još nekolicinom



vođa i zelandona. Znali su da Martona nije baš najbolje sa zdravljem pa su jojrekla da ne mora nazočiti skupu, jer da Laramarova majka nije više bila međuživima, ali ona nije htjela ničuti. Džondalar je bio njen sin i onaće biti tamo.Njihove družice nisu bile na tom prvom sastanku, jer su obje zakompliciralestvari. Ejla, zato što je odigrala veliku ulogu u događaju, a Laramarova družica,

zato što se nije htjela s njim odseliti iz Devete Špilje. Timeće se tek moratipozabaviti. Džondalar se odmah ispričao i rekao da mu je jako žao, a Laramar jepokazao samo prezir prema visokom zgodnom bratu vođe Devete Špilje. Po prviputa u životu, Laramar je bio u prednosti. Bio je u pravu, ovog puta nije učinioništa loše, i nije namjeravao ispustiti tu prednost koju je imao. Publika ježamorila kada su sudionici izašli iz nastambe, jer je u tom trenutku puštenavijest da je Ejla vidjela Madromana kako napušta logorište u odjeći koju jenajvjerojatnije ukrao od Laramara. Vijest je bila propraćena komentarima inagađanjima o pozadini tog ispada. Ljudi su podsjećali jedni druge na

nekadašnji sukob Džondalara i Prve s Madromanom, na to kako je izbačen izzajednice zelandona i da je Ejla odigrala izvjesnu ulogu u tome, i pitali su se

kako to da ga je jedino ona vidjela da odlazi. Okupljeni su mnogo očekivali oddanašnjeg skupa. Nisučesto imali prigodu nazočiti nečemu tako dramatičnome.Tijekom cijelog ljeta imali su razna uzbuđenja kojaće im ispuniti duge i sporezimske dane. Imatće o čemu razgovarati i priče kojima će moći začinitirazgovore.

– Danas moramo riješiti neke ozbiljne stvari – počela je Prva. – One se netiču svijeta duhova nego su to problemi nastali među Njenom djecom i mi

tražimo da Doni motri na naše prosudbe i pomogne nam govoriti istinu, da jasnorazmišljamo i donesemo pravedne odluke.Izvadila je malu izrezbarenu figuru i podigla je. Bila je to figura ženečije

su se noge završavale jedva naznačenim stopalima. Iako nisu mogli jasno vidjetipredmet koji je držala u ruci, svi su znali da je to Doni u kojoj prebivasveobuhvatni duh Velike Majke Zemlje ili bar bitni dio Njene prirode. Usredištu poravnatog dijela bio je podignut visoki kameni humak, takoreći stup odkamenja, s prostranom osnovom od prilično velikog kamenja, koji su se sužavaoprema izravnatom vrhu šljunka.

Prva Među Onima Koji Služe Veliku Majku Zemlju teatralno je usadilaDonina stopala u šljunak i ispravila je kako bi svi mogli vidjeti. Glavna uloga

Doni u ovom slučaju bila je spriječiti ljude da namjerno lažu. Sigurnoćedjelovati, jer su je se bojali. Kada se Majčin duh izričito pozove da promatra, sviznaju daće Onačuti sve laži i daće ih sve objelodaniti. Laž je u prvom trenutkumogla proći, ali je na kraju istina izbijala na vidjelo, i u tom slučaju posljedicesu bile daleko gore. Mada danas teško da bi se bilo tko usudio lagati, njenanazočnost je moglo spriječiti bilo kakva pretjerivanja.

– Da počnemo – reče Prva. – Svjedoka je bilo mnogo, tako da se ne

moramo upuštati u detaljno opisivanje okolnosti. Tijekom nedavne proslave učast Majke, Džondalar je vido svoju družicu Ejlu kako dijeli Majčin Dar Užitaka



s Laramarom. Ejla i Laramar su se dragovoljno spojili. Nije bilo prisile nitipritiska. Je li to točno, Ejla?

Nije očekivala daće joj postaviti pitanje na samom početku i da ćepozornost svih nazočnih iznenada biti usmjerena prema njoj. Prva ju je uhvatilana prepad, mada ona ne bi znala lagati ni da je htjela.

– Da, Zelandono. To je točno.– Da li je to točno. Laramare?– Aha, bila je više nego voljna. Ona je mene potražila – rekao je.Prva je potisnula želju da ga upozori da ne pretjeruje i nastavila. – I što se

onda dogodilo? – Dok je odlučivala komeće postaviti to pitanje, Ejli iliDžondalaru, Laramar je uskočio.

– Svi mogu vidjeti što se dogodilo. Džondalar me iznenada počeo udaratišakom po licu.

– Džondalare?Visoki muškarac je sagnuo glavu i progutao slinu. – Upravo to se dogodilo.Vidio sam ga s Ejlom, povukao ga s nje i počeo ga udarati. Znam da nisam smioto učiniti. Nema opravdanja za moj postupak – rekao je Džondalar, svjestan dabi ponovno postupio jednako.

– Znaš li zašto si ga premlatio, Džondalare? – upitala je Prva.– Bio sam ljubomoran – promrmljao je.– Bio si ljubomoran, jesi li to rekao?

– Da, Zelandono.– Ako si već morao iskazati ljubomoru, zar ih nisi mogao jednostavnorastaviti? Zašto si ga morao udariti?

– Nisam se mogao zaustaviti. A kad sam jednom počeo... – Džondalar jeodmahnuo glavom.

– Kada je jednom počeo, nitko ga nije mogao zaustaviti, udario ječak imene! reče vođa Pete. – Bio je izvan sebe, kao da je poludio. Ne znam što bismoradili da ga onaj krupni Mamutovac nije zaustavio.

– Zato je pristao primiti Laramara – šapnula je Folara Prolevi, ali tako da ječuju i oni oko njih. – Bijesan je što nije mogao zaustaviti Džondija i što je dobioudarac kada je to pokušao.

– A voli i Laramarov kvas, madaće brzo otkriti da Laramar nije sjajankomad jantara – rekla je Proleva. – Ne mogu reći da bih prvo njega pitala da sepridruži mojoj Špilji. – Ponovno se usredotočila na događanja u središtu.

– Upravo zbog toga – govorila je Zelandona – pokušavamo vas naučiti da je ljubomora besmislena. Može se otrgnuti nadzoru. Je li ti to jasno,Džondalare?

– Da. To je bilo glupo od mene i jako mi je žao. Učinit ću sve što minaložite kako bih se iskupio. Datću odštetu.



– Ne može on to ničime nadoknaditi, – reče Laramar. – Ne može mi sreditilice, kao što ne može ni vratiti zube u Madromanova usta.

Prva ljutito odmjeri Laramara. To je bilo nepotrebno, pomisli ona. Zašto jeto spomenuo. Nema on pojma koliko je Džondalar tada bio isprovociran, ali je temisli zadržala za sebe.

– Odšteta je bila isplaćena – glasno reče Martona.– I očekujem da je ponovno isplatite! – uzvrati Laramar.– Što očekuješ? – upitala je Prva. – Kakvu naknadu tražiš? Što želiš,

Laramare?– Želim mu srediti to lijepo lice – reče Laramar.Publika je zadržala dah.– To bi bila odgovarajuća naknada, ali Majka to ne dopušta. Jesi li smislio

neki drugi način na koji bi želio da ti nadoknadi štetu? – upitala je doniera.

Na to ustane Laramarova družica. – Stalno za sebe radi sve većaprebivališta. Zašto ne zatražiš da napravi veće prebivalište za tvoju obitelj,Laramare? – doviknula je.

– To bi moglo doći u obzir. Tremeda – reče Prva – ali gdje bi želio da ganapravi? U Devetoj Špilji ili u Petoj Špilji. Laramare?

– Meni to nije odgovarajuća naknada – reče Laramar. – Što se mene tiče ukakvom prebivalištu ona živi? Ionako ga neće čistiti.

– Svejedno ti je gdje ti djeca žive, Laramare? upitala je Prva.

– Moja djeca? Nisu to moja djeca, ako je točno ono što kažeš. Ako se djecazačinju spajanjem, ja nisam začeo niti jedno od njih... osim možda prvog.

Godinama se nisam sparivao s njom, a još sam manje uživao u Užicima.Vjerujte mi, ona nije nikakav Užitak. Nemam pojma otkud ta djeca, možda suzačeta za vrijeme Majčinih proslava... ako muškarcu daš dovoljno pića, čak mu iona tada može izgledati dobro... Tko god da ih je začeo, to nisam bio ja. Ta žena jedino zna piti moj kvas, nije ni za što drugo – zarežao je Laramar.

– Laramare, to su ipak djeca tvoga ognjišta. Ti si dužan brinuti se o njima –reče Ona Koja Je Prva. – Ne možeš ih se tek tako odreći.

– Zašto ne bih mogao? Ne želim ih. Nikada mi ništa nisu značila. Ni ona sene brine o njima, zašto bih onda ja?Vođa Pete Špilje je, kao uostalom i svi u publici, bio užasnut bešćutnim

načinom na koji se Laramar odrekao djece iz svoga ognjišta. Proleva je šapnula:– Rekoh ti da on nije sjajni komad jantara.

– Tko bi onda trebao voditi računa o djeci tvog ognjišta. Laramare? –upitala je Zelandona.

Laramar se zamisli i namršti. – Što se mene tiče, može i Džondalar. Ionakonema ništa što bih poželio da mi da. Ne može mi vratiti lice, a ja ne mogu dobitizadovoljštinu da mu učinim ono što je on učinio meni. On ionako jedvačeka dasredi stvar, da se iskupi, neka se onda brine o toj lijenoj, lajavoj lukavoj ženetinii njenom nakotu – reče laramar.



– Duguje ti mnogo, Laramare, ali to što tražiš je previše začovjeka kojiima obitelj. Kakoće preuzeti odgovornost i za brojnu obitelj kao što je tvoja –rekao je Džoharan.

– Nije važno, Džoharane, prihvaćam – reče Džondalar. – Ako je to ono štoželi, prihvaćam. Ako on ne želi prihvatiti odgovornost za svoje ognjište, netkomora. O toj djeci se netko mora brinuti.

– Zar ne bi trebao o tome najprije porazgovarati s Ejlom? – dovikneProleva iz publike. – Tolika odgovornostće njenu obitelj lišiti mnogih stvari. –Mada oni već i sada vode više računa o toj obitelji nego Laramar i Tremeda,pomislila je, ali to nije na glas rekla.

– U pravu je, Proleva – rekla je Ejla. – I ja sam odgovorna za ono što jeDžondalar učinio Laramaru. Nisam pretpostavila da bi se tako moglo završiti, alito je i moja krivnja. Akoće preuzimanje odgovornosti za njegovu obiteljzadovoljiti Laramara, onda to trebamo prihvatiti.

– Je li to ono što želiš, Laramare? – upitala je Prva.– Ako mi to sve vas skine s grbače, zašto ne? – reče Laramar i nasmije se. –

Slobodno se posluži njome, Džondalare.– Što ti kažeš na to, Tremeda? Da li i tebi to odgovara? – upitala je

Zelandona.– Hoće li mi sagraditi novo prebivalište, kao ono koje podiže njoj? – upita

ona, pokazavši na Ejlu.– Da, pobrinutću se da dobiješ novo prebivalište – reče Džondalar. – Želiš

li da bude u Devetoj Špilji ili u Petoj?– Akoću biti tvoja druga družica, Džondalare – započne ona, tobožečedno– mogla bih i ostati u Devetoj Špilji. To je ionako moj dom.

– Otvoričetiri uha, Tremeda – rekao je Džondalar, gledajući ravno u nju. –Ne uzimam te kao drugu družicu. Pristao sam brinuti se o tebi i tvojoj djeci.Pristao sam podići ti prebivalište. Tu moje obveze prema tebi prestaju. To jenadoknada za ozljedu koju sam nanio tvome muškarcu. Nisi, nitićeš ikada bitimoja druga družica. Tremeda! Je li to jasno?

Laramar se nasmijao. – Upozorio sam te, Džondalare. Rekao sam ti da jelukava ženetina. Iskoristitće te na svaki način. – Ponovno se nasmijao. – Moždaovo i neće biti tako loše. Bitće mi zadovoljstvo gledati kako se nosiš s njom.

– Jesi li sigurna da želiš baš tamo na plivanje, Ejla – upitao je Džondalar.– To je bilo naše mjesto prije nego si tamo odveo Maronu, a i dalje je to

najbolje mjesto za plivanje, pogotovo sada kada je Rijeka nizvodno tolikouzburkana i blatna. Nisam se pošteno naplivala od kada sam stigla, a uskoroćemo i krenuti – reče Ejla.

– Ali jesi li sigurna da si se dovoljno oporavila?– Sigurna sam, ali ne brini. Namjeravam najveći dio vremena provestiležeći na obali i sunčati se. Samo želim izaći iz boravišta i provesti neko vrijeme



s tobom podalje od ostalih, sada kad se Zelandona napokon složila da sam dobro– reče Ejla. – Ionako sam se spremala uskoro uzjahati Njisku i otići nekamo.Znam da je zabrinuta, ali ja sam dobro. Samo moram izaći i kretati se.

Zelandona je krivila sebe što nije obratila više pozornosti na Ejlu i ponašalase previše zaštitnićki prema njoj, što uopće nije bilo karakteristično za nju.Osjećala se itekako odgovornom što zamalo nisu izgubili mladu ženu, pa nijenamjeravala dopustiti da se tako nešto ponovi. Džondalar se potpuno slagao snjom, a Ejla je neko vrijeme uživala u njihovoj pažnji na koju nije bila navikla,ali što joj se snaga više vraćala, to joj je njihova briga sve više smetala. Ejla jepokušavala uvjeriti donieru da se potpuno oporavila i da je dovoljno jaka damože i jahati i plivati. Prva se složila tek kada se ukazala potreba da na izvjesnovrijeme makne Vuka. Džonejla i ostali mališani njenog uzrasta pripremali su sazelandonama kratku predstavu kojuće odigrati na oproštajnim proslavama prizatvaranju ljetnog sabora. Vuk ne samo da im je odvlačio pozornost kada su svi

bili na okupu, već je Džonejli bilo teško paziti na njega i istovremeno učitiulogu. Kada je zelandona natuknula Ejli da je Vuk u svakom slučajudobrodošao, ali da bi ga mogla malo zadržati pokraj sebe, Ejla je iskoristilapriliku da uvjeri donieru da bi trebala odvesti Vuka i konje iz logorišta da semalo rastrče.

Ejla je htjela krenuti što ranije sljedećeg jutra, kako Zelandona ne bi imalavremena predomisliti se. Džondalar je napojio i iščetkao konje prije jutarnjegobroka, a kada je pričvrstio kože za jahanje na Njisku i Trkača, i stavio ulareTrkaču i Sivki, životinje su znale da ih nekuda vode i propinjale su se od

uzbuđenja. Iako nisu planirali da je jašu, Ejla nije htjela mlađu kobilu ostavitisamu. Bila je uvjerena da bi Sivka bila usamljena kada bi je ostavili, konji voledruštvo, posebno pripadnika svoga roda, a i Sivki je bilo potrebno razgibavanje

Vuk je znatiželjno gledao kako Džondalar uzima košare-bisage koje su seprebacivale preko leđa konja. Bile su pune tajanstvenih zavežljaja umotanih ukomade blijedo smeđeg materijala istkanog od elastičnih vlakana koje je Ejlaradila vježbe radi i ubijajući vrijeme dok se oporavljala. Martona je sredila da jojnaprave mali razboj i učila ju je tkati. U jednoj košari nalazila se koža kojućeprostrti po tlu, a u drugoj meke žućkaste kože za brisanje koje su im poklonili

Šaramudonci.Kad su napustili nastambu, muškarac je Vuku dao znak da može ići s njimai on je pojurio ispred njih. Ejla je zastala u blizini obora za konje kako bi ubralanekoliko zrelih bobica s grma crvenih stabljika. Obrisala je okrugle, brašnjavevoćke o tuniku i primijetila tamniju plavu kožu ispod. Zatim ih je ubacila u ustai zadovoljno se osmjehujući, uživala u slatkoći i sočnosti plodova. Kada sepopela na panj da bi lakše uzjahala Njisku, osjetila se jako dobro samo zato što je bila vani. Već je poznavala svaku pukotinu na svakoj naslikanoj ili urezanojšari na čvrstim drvenim motkama koje su pridržavale travnati krov, svakuča

đavu mrlju oko rupe za dim. Željela je napokon gledati nebo i drve

će ikrajolik bez ljudskih nastambi.



Kad su krenuli, Trkač je postao neobično razigran i pomalo razdražljiv i diosvoje nestašnosti prenosio je i na dvije kobile, tako da je bilo teže njimaupravljati.Čim su prošli šumovito područ je, Ejla je Sivki skinula ular kako bimogla ići brzinom koju sama odabere, a ona i Džondalar, kao po prešutnomdogovoru, potjeraše konje u galop i pustiše ih neka jure koliko ih noge nose.

Životinje su utrošile višak energije i nastavile brzinom koja im je odgovarala.One su sada bile opuštenije, ali ne i Ejla. Oduvijek je voljela juriti na konju, akako joj dugo nisu dopuštali da se udalji od logorišta, za nju je ovaj izlazak bionaročito uzbudljiv.

Polako su išli kroz predjelčije su obrise određivala visoka brda,vapnenačke stijene i doline koje su prosjekle rijeke, iako je Sunce u podneuglavnom bilo još dosta jako, uskoroće nastupiti novo godišnje doba. Jutra sučesto bila hladna i svježa, a večeri oblačne ili kišovite. Ušće je polako gubilosočnu zelenu ljetnu boju i počinjalo žutjeti, a mjestimice i crvenjeti, zaogrčući

drveće bojama jeseni. Trava u nepreglednim ravnicama polako je prelazila uboje prirodnog sijena kojeće se zadržati na poljima najveći dio zime, a lišćepojedinih cvjetnica poprimilo je crvenu nijansu. Pojedinačne biljke ili maleskupine biljaka, koje su se neočekivano pojavljivale duž njihovog puta, stršile supoput šarenih točaka i oduševljavale Ejlu, ali šumovite padine okrenute prema jugu povremene su je ostavljale bez daha. Gledano iz daljine, raznobojno grmljei drveće pružalo je dojam velikog buketa šarenog cvijeća.

Sivka je bila sretna što ih slijedi bez jahača i što može s vremena navrijeme pasti, a Vuk je gurao njušku u brdašca, grmlje i poteze visoke trave dok

je slijedio nevidljive mirise i tajanstvene zvukove. Napravili su široki krug i nakraju se ponovno vratili do logorišta sabora, ali su mu ovog puta prišli uzvodnood Rijeke. Nisu se vratili u logorište. Skrenuli su prema manjem vodenom putukoji je krivudao kroz šumu sjeverno od logorišta Devete Špilje. Otprilike uvrijeme kada je Sunce dostiglo zenit, stigli su do mirnog zaljeva za plivanje naoštroj okuci manjeg potoka. Drveće je nudilo hlad prošaran sunčevim zrakamana zaklonjenoj plaži od sitnog šljunka.

Sunce je bilo ugodno toplo kada je Ejla prebacila nogu i skliznula s Njiske.Skinula je košare sa stvarima i odvezala kožu za jahanje, izvukla kožnu vreću s

uzicom i iz ruke nahranila mrko-žutu kobilu raznim žitaricama, posliječega ju jemalo mazila ičešala. Nakon nje, okrenula se da na isti način nahrani i Sivku

koja ju je gurkala tražeći pozornost.Džondalar je nahranio i pogladio Trkača. Pastuh se i dalje ponašao

jogunastije nego obično, mada su ga hrana i maženje malo smirili, ali Džondalarnije imao želju loviti ga ako odluči odlutati. Zakvačio je konja za malo drvodugačkim konopcem zavezanim za ular. Džondalar se sjetio da je razmišljao otome da pusti pastuha da se priključi drugim konjima u preriji, i zapitao se bi litrebalo to učiniti, ali je shvatio da još nije spreman ostati bez te veličanstvene

životinje.Vuk koji je jurio za vlastiti račun, neočekivano se pojavio iza nekog grmlja.Ejla je za njega bila ponijela kost s dosta mesa, ali prije nego što ju je izvukla iz



košare, odlučila je i njemu posvetiti malo pažnje. Lupnula se po ramenu ipripremila da izdrži težinu golemog vuka koji se podigao na zadnje noge ioslonio šapama o njena ramena. Liznuo joj je vrat, i nježno obuhvatio njenuvilicu čeljustima. Uzvratila mu je na isti način, a onda mu je dala znak da sespusti ičučnula ispred njega, obuhvativši mu glavu dlanovima. Trljala ga je ičeškala iza ušiju i prešla prstima uz gustu dlaku na vratu, a onda je sjela na tlo i jednostavno ga zagrlila. Znala je da je i Vuk, poput Džondalara, bio uz nju dokse oporavljala od opasnog putovanja u svijet duhova.

Iako ju je bezbroj puta vidio kako se odnosi prema Vuku, visoki muškarac joj se i dalje divio zbog toga, i mada se i sam ugodno osjećao u društvuživotinje, ponekad bi se sjetio da je Vuk lovac. Životinja koja ubija. Ostalivukovi su se šuljali, ubijali i jeli životinje veće od sebe. Vuk je s istom lakoćoms kojom je zubima milovao Ejli grlo mogao ga i pregristi, a opet mu je vjerovaokad se radilo o njegovoj žena ili djetetu. Bezbroj puta se uvjerio koliko ih Vuk

voli i mada mu nije bilo jasno, kako je to moguće, u osnovi je razumio.Čvrsto jevjerovao da Vuk isto osjeća prema njemu kao on prema Vuku. Životinja mu jevjerovala kad se radilo o ženi i dijetetu koje je volio, ali Džondalar uopće nijesumnjao da Vuk ne bi oklijevao zaustaviti ga, pačak i ubiti, ako bi posumnjaoda će muškarac ugroziti bilo koju od njih dvije. On bi učinio isto.

Džondalar je uživao promatrajući Ejlu s Vukom. Zapravo, uživao je gledati je ma što ona radila, a pogotovo sada kada je opet gotovo bila ona stara i kad suponovno bili zajedno. Bilo mu je grozno što ju je morao ostaviti kada je sDevetom Špiljom krenuo na Ljetni sabor i silno mu je nedostajala, premda mu je

Marona skretala misli. Prvo je bio uvjeren da ju je izgubio zbog vlastitihpostupaka, a potom zbog soka korijena koji je popila, tako da mu je sada biloteško povjerovati da su ponovno zajedno. Bio je uvjerio sebe da ga je zauvijeknapustila, i morao ju je stalno promatrati, smiješiti joj se, gledati je kako muuzvraća osmijeh, da bi bio u stanju povjerovati da mu je još družica, njegovažena. Da jašu konje, idu na plivanje, da su zajedno kao da se ništa nije dogodilo.

To ga je podsjetilo na njihovo dugo zajedničko Putovanje, pustolovine iljude koje su usput sreli. Među njima su bili Mamutovci, lovci na mamute kojisu usvojili Ejlu, Šaramudonci, kod kojih je njegov brat Tonolan našao družicu,

mada mu je njena smrt ubila duh. Toli i Markeno, kao i ostali, željeli su da Ejla ion ostanu. A kada je zahvaljujući svojoj iscjeliteljskoj vještini uspjela Rosariuizravnati slomljenu ruku koja je krivo zarastala, počeli su ih još više salijetati.Čak su sreli i Džerana, lovca Hadumaija, naroda kojeg su on i Tonolan posjetili.Bili su tu, razumije se, i S’Armunaji,čiji su ga lovci, Žene-Vukovi, uhvatili, iAtaroa, njihova predvodnica, koja je pokušala ubiti Ejlu, ali ju je Vuk spriječiona jedini način na koji je mogao. Ubio ju je.

A onda se sjetio kako su se zaustavili da posjete Losadunce na svomdugom Putovanju iz zemlje Lovaca na Mamute.

Oni su živjeli s druge strane glečerskog gorja prema istoku, tamo gdje jeizvirala Velika Majka Rijeka i njihov jezik imao je dosta sličnosti sa

Documents

Djeca Zemlje 6.2 drugi dio.pdf