DJOZO Husein (1991), Potreba i Pokusaji Savremene Interpretacije i Egzegeze Kur'Anske Misli, Kur'an u Savremenom Dobu, Sarajevo

8/9/2019 DJOZO Husein (1991), Potreba i Pokusaji Savremene Interpretacije i Egzegeze Kur'Anske Misli, Kur'an u Savremeno…

http://slidepdf.com/reader/full/djozo-husein-1991-potreba-i-pokusaji-savremene-interpretacije-i-egzegeze 1/23

ENES K A R I Ć

KUR'AN

U SAVREMENOMDOBU

»SVJETLOST« SARAJEVO



BIBLIOTEKA R A S K R Š Ć A

Urednik

IVAN L O V R E N O V I ĆPriredio

ENES K A R I ĆLikovna oprema

MUSTAFAIBRULJ

Recenzent

HASAN S U Š I Ć



CIP - Katalogizacija u publikacijiNarodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine

Sarajevo

297.18(082)"312"

KUR'AN u savremenom dobu / [priredio] Enes K a r i ć . Sarajevo: Svjetlost, 1991. - 733 str. ; 20 cm. - (Biblioteka

R a s k r š ć a )

Bibliografija: str. 723-733.Bibliografske bilješke uz tekst.

ISBN 86-01-01891-2

1. K a r i ć , Enes



Huseinu Dozi,s poštovanjem i z a h v a l n o š ć u



j

j

j

j

j

j

j

j

j

j

j

j

j

j

j

j

j

j

j

j



H u s e i n Đ o z oPOTREBA I POKUŠAJI SAVREMENE INTER-PRETACIJE I EGZEGEZE KUR'ANSKE MISLI

Metod tradicionalnog t u m a č e n j a i interpretiranjakur'anske misli nije mogao imati trajne vrijednosti.

Bio jeo d r e đ e n

i uslovljen datim okolnostima. Prvarazrada, t u m a č e n j e i primjena kur'anske misli, iakonajadekvatniji, ipak su morali voditi r a č u n a o prirodi inivou društva koje se, tako r e ć i , tek formiralo. Komože tvrditi da se o kur'anskoj misli, koja važi za svavremena, sva mjesta i prilike, mogla tada i z r e ć i ko-n a č n a formulacija koja ć važiti za sva vremena. Ta-kva tvrdnja bila bi potpuno besmislena. Svaki povije-sni trenutak uzima iz Božije R i j e č i koliko mu u datomtrenutku, prema nivou razvoja života, treba.

Prve generacije s h v a ć a l e su, t u m a č i l e i r a z r a đ i v a l eKur'an prema svojim potrebama i m o g u ć n o s t i m a .Otuda, takva s h v a ć a n j a , iako su svojevremeno bilaneprikosnovena i najbolje odgovarala, nisu moglauvijek važiti niti se smiju smatrati k o n a č n o m formula-

cijom i razradom islamske misli.Svaka generacija mora dati svoj doprinos u razradi

kur'anske misli, ukoliko želi da živi u njenom duhu ida u njoj traži rješenja za pitanja koja joj život postav-lja, a život je uvijek u kretanju, pa, prema tome, i uv j e č n o m s u o č a v a n j u sa novim pitanjima i veoma slo-ženim dilemama.

Postoji još jedna č i n j e n i c a , koja je, u velikoj mjeri,diskvalifikovala metod tradicionalnog t u m a č e n j a .Naime, tradicija sama po sebi ne pruža uvijek garanci-ju pune vjerodostojnosti. Nepobitno je u t v r đ e n o da seu predaju ubacilo, infi1triralo mnogo Joga nesigurnog,lažnog i svjesno podmetnutog. Cak su poznati

9



autori (muhadisi) otkrivali veliki broj lažnih i podmet-

nutih hadisa (mevdu'). O tome najbolje govori č i n j e -nica da je Buharija od šest stotina hiljada sakupljenih

hadisaodabrao

samo pet-šest hiljadakao

vjerodostojne i zabilježio ih u svoju č u v e n u zbirku. Sve druge jeodbacio kao nesigurne.

Raznim putevima, na razne n a č i n e i iz raznih motiva nastajale su nevjerodostojne predaje. Bilo je tuč a i dobronamjernih motiva. Neka se ulema vrlo tolerantno odnosila prema apokrifnim predajama, koje

su imale za cilj promicanjeo d r e đ e n e

vrline ili podsticanje na dobro djelo, odnosno, o d v r a ć a n j e od r đ a v o g(tergib i terhib). Drugi su, opet, podmetali lažne hadise da bi pokazali svoje tvrdnje i vjerovanja. O b i č n osu to radili predstavnici raznih d e f o r m i s t i č k i h frakcija, bilo je smišljenih neprijateljskih podvala. To je takozvani "israilijet" i .mesranijet". Neki komentatori

su se, nažalost, veoma pomirljivo odnosili prema ovojvrsti predaje. Ibni Hazinov komentar je pun takvihpredaja. Više bi mu p r i l i č i o naziv romana fantastikenego tefsir. U njemu ć e t e n a i ć i na sva č u d a i nevjerovatne p r i č e , č i j i je osnov Biblija. B i ć e da je upravozbog toga ranije u primitivnim sredinama najradije č i tan i u n a j v e ć e m tiražu štampan. S razlogom je oštro

prigovoreno Kairu, posebno Azheru, što je to dozvolio i o m o g u ć i o . Ne možemo, a da posebno ne istaknemo da je komentar Ibni Hazinov štampan u Kairu, u30.000 primjeraka, a da je izuzetno z n a č a j a n , najnoviji tefsir Sejid Kutba zabranjen u Egiptu i da je njegovautor o s u đ e n na smrt i pogubljen. To treba i r e ć i iznati. U svemu tome je n a j k a r a k t e r i s t i č n i j e da je Az

her kumovao i jednom i drugom.Tradicionalno t u m a č e n j e , o č i t o , postalo je k o č n i -

ca razvoja islamske misli. Ono je tu misao zadržavalona njenom p o č e t n o m nivou. A što je još gore omoguć i l o je uticaj mnogobrojnih, č e s t o tendencioznih i dobro smišljenih t u đ i h i neprijateljskih s h v a ć a n j a . Biloje n e m o g u ć e u tako velikom broju kontraverznih pre

daja otkriti ono što je sigurno i što se može prihvatiti.

10



Racionalni metod predstavljao je prirodni korak

dalje u razvoju t u m a č e n j a kur'anske misli. Život serazvijao i r a đ a o nova pitanja za koja je trebalo tražiti

rješenja. Racionalni metod je mogao da zadovolji ovupotrebu.

Nije bilo lahko p r e ć i sa tradicionalnog na racionalno t u m a č e n j e Kur'ana, iako je to život nametao. Velika odanost i privrženost prvim generacijama, na prvom mjestu, generaciji ashaba i tabi'ina i gajenje neke

vrste svetosti prema njima, nalagali su puno besprije

kornos l i j e đ e n j e

svega što se njima pripisivalo, i nisudopuštali bilo kakvo odstupanje od njihovih r i j e č i , jer

se smatralo da su to r i j e č i Božijeg poslanika.Svaka promjena je uvijek p r a ć e n a p o t e š k o ć a m a i

otporima. Ljudi brižljivo č u v a j u ono što imaju i s č i su se navikli. Po zakonu inercije žele da zadrže postoj e ć e stanje.

A tek šta da kažemo o promjenama koje su vezaneza Božiju R i j e č ? ! Ovdje je potrebna mnogo v e ć aopreznost. Poznato je da se dobar broj ashaba ustruč a v a o da kaže bilo šta o t u m a č e n j u kur'anskog teksta.

Posve je razumljivo što je t u m a č e n j e bir-re'ii, naime, t u m a č e n j e na osnovu idžtihada, vlastitog r a s u đ i -vanja i z a k l j u č i v a n j a , naišlo na otpor i smetnje. Radi

se o BožijojR i j e č i

gdje je nužna opreznost. Otudavrlo oštre napomene i upozorenja onima koji bi pokušali, da t u m a č e Kur'an po svom n a h o đ e n j u . " T u m a č e -nje Kur'ana bir-re'ji je kufur". (Men fesserel Kur'ane

bi-re'jihi fe kad kefere). "Ko t u m a č i Kur'an bir-re'ji,pa pravilno p r o t u m a č i , opet je pogriješio". (Men fesserel Kur'ane bir-re'jihi ve esabe fe kad ehtae).

Ovim seo č i t o

željelo stati na put i potpuno onemog u ć i t i neodgovorna i proizvoljna t u m a č e n j a Kur'ana,

koja nemaju osnova i koja izlaze iz okvira osnovnogu č e n j a Islama.

Sasvim je jasno da se Božija R i j e č ne može pravilno ni shvatiti ni primijeniti bez najdubljeg poznavanjaživota. Pod racionalnom metodom treba podrazumje

ti korištenjen a u č n i h

sredstava,d o s t i g n u ć a

io t k r i ć a

u11



svrhu upoznavanja života, razrade i primjene islamske misli. Ovaj metod ne z n a č i potpuno negiranje me-

toda tradicionalizma. On z n a č i samo k r i t i č k i prilaz u

ocjeni tradicije, a ne njeno odbacivanje. Proces tumač e n j a kur'anske misli razvijao se u kontinuiranom kretanju, koje nije smjelo biti prekinuto i zaustavljeno.

Prvi predstavnici racionalne metode egzegeze samo su otvorili proces kojeg je trebalo dalje nastaviti,razvijati i proširivati, k o r i s t e ć i se s t e č e n i m iskustvimai u d o v o l j a v a j u ć i novim potrebama života. Prvi mufe

siri pokušali su da,s l u ž e ć i

se ovom metodom, odgovore na potrebe svoga vremena. To se jasno vidi iznjihovih djela. Nije nikakva s l u č a j n o s t što u ovim djelima dominiraju pitanja akaida, odbrane u č e n j a Ehlisuneta, fikhski propisi, pravila jezika, pitanja neponovljivosti kur'anskog teksta (idžiiz) itd. Islam se tada(Razija, um. 606. po Hidžri, Bejdavija 682., Nesefija

710., Ebu Suud 982.)s u o č i o

sa raznims h v a ć a n j i m a ,

mislima i dilemama, koje je trebalo islamski valorizirati - ocjenjivati, odnosno p r i h v a ć a t i ili odbacivati.Proces akulturizacije bio je u toku. Nužno se nametnulo pitanje o d r e đ i v a n j a stava prema u č e n j i m a nekihh e l e n i s t i č k i h filozofskih škola, kao i perzijskih, naroč i t o filozofa i propovjednika Zaratustre, o s n i v a č a ma

zdeizma. Islam ses u o č i o

sa drevnimu č e n j i m a

budizma i brahmanizma, itd. Islam je odmah na p o č e t k ujasno i nedvosmislenim odredbama Kur'ana odrediostav prema mušricima, Jevrejima i k r š ć a n i m a , jer seza vrijeme Objave s u o č i o sa ovim ideologijama. Tunije bilo nikakvih dilema i n e j a s n o ć a . Sa idolopoklonicima nije moglo biti nikakva kompromisa. Idolopo

klonstvo kao oblik vjerovanja je historijski bilo potpuno p r e v a z i đ e n o , o s u đ e n o na uništenje i potpuno

izumiranje. K r š ć a n s t v o i judaizam je Kur'an nazvaoehli-kitabom i priznao mu status priznatog postojanjai donio propise o koegzistenciji.

Kasnija s u o č a v a n j a sa raznim pojavama, pokretima i u č e n j i m a nametala su pitanje njihovog vrednova

nja i o d r e đ i v a n j a stava, držanja i odnosa prema njima.

12



Kur'anska misao morala je uvijek biti u aktivnom od-nosu prema zbivanjima u životu. Ona se uvijek iznovamorala ispoljavati u novim oblicima primjene premapotrebama i m o g u ć n o s t i m a ljudskog s h v a ć a n j a i ocje-na potreba. Nije se smjela zatvarati u o d r e đ e n a ispo-ljavanja i shvatanja, jer ona izražavaju i s k l j u č i v o po-trebe i m o g u ć n o s t i datog trenutka. N a č i n kako seshvatila kur'anska misao u jednom vremenskom pe-riodu i kako se primijenila na tadašnje prilike i pita-nja, ne može biti trajno valjan i podoban za sva vre-

mena. Neiscrpni smisao BožijeR i j e č i

otkriva se po-stepeno razvojem života. Zato je k a t e g o r i č n a obavezada se ova r i j e č neprestano i z u č a v a , istražuje i otkrivanjeno z n a č e n j e paralelno sa p r a ć e n j e m i i z u č a v a n j e mrazvoja života.

Upravo to je glavni zadatak egzegeze kao poseb-ne kur'anske znanosti. Neosnovana je tvrdnja da

su raniji autori (mufesiri) u egzegezi reklik o n a č n u

r i j e č i da se toj r i j e č i nema šta dodati kao što tvrdiNubehani.

Prema njemu, svaki pokušaj novog t u m a č e n j a irazrade kur'anske misli predstavlja grubu deformaci-ju, č a negiranje islamskog vjerovanja (kufur). Trebar e ć i da je ovo mišljenje krajnje nazadno i vrlo štetno,

jer zatvara kur'ansku misao u jednos h v a ć a n j e

koje jebilo uslovljeno o d r e đ e n i m prilikama, a, što je još važ-nije, u s k r a ć u j e pravo i o n e m o g u ć u j e s l i j e d e ć i m gene-racijama da kontaktiraju sa Božijom R i j e č i i da je izu-č a v a j u i žive po njoj.

Potreba t u m a č e n j a i razrade Božije R i j e č i danasnije nimalo manja od one u prvo doba, kod prve njene

razrade i primjene. Božija R i j e č se našla u s l i č n o j si-tuaciji. U prvoj razradi i primjeni ona se smjestila uo d r e đ e n i m prilikama u o d r e đ e n prostor i vrijeme, us-m j e r a v a j u ć i tokove života prema datim uslovima im o g u ć n o s t i m a . U toj prvoj razradi i primjeni nije ni-šta smjelo biti utopijsko, naime iznad potreba i mo-g u ć n o s t i trenutka, iznad datih m o g u ć n o s t i i potreba

datog vremena i prostora.

13



Prema tome ta razrada i primjena bila je o g r a n i č e -na na o d r e đ e n o vrijeme. Nije mogla niti smjela bitiv j e č n o v a ž e ć a . Dogodilo se, na žalost i na n e s r e ć u , dase toj razradi pokušalo, po svaku cijenu, dati v j e č n ovaženje. Ovdje je ono ljudsko dobilo status božanskog. Ljudsko s h v a ć a n j e , koje je o g r a n i č e n o , uslovljeno i determinirano potrebama i m o g u ć n o s t i m a trenutka, zamijenilo je Božiju R i j e č . Ono je dobilo statusnepovredivosti i neprikosnovenosti.

Tako se Božija R i j e č našla pred neminovnom po

trebom nove razrade i novog postavljanja. Taj zadatak i potreba postali su neodgodivi. Ranija razrada jenesumnjivo prevladana i v e davno z a k o č i l a razvojkur'anske misli, z a t v a r a j u ć i se u okoštale i preživjeleoblike. Ona više ne može predstavljati Islam, koji je utoj predstavi, moramo priznati, doživio vrlo tešku krizu. O č i t o , samo nova predstava, r a z r a đ e n a na osnovu

potreba i m o g u ć n o s t i našeg vremenskog trenutka,može da prevlada p o s t o j e ć u krizu.

Izuzetno povoljna okolnost je što nam savremenirazvoj pruža sve m o g u ć n o s t i , da p r i đ e m o novoj razradi i da izvršimo taj zadatak. Mi smo sada neuporedivou boljim m o g u ć n o s t i m a da dublje, jasnije i šire shvatimo mnoge stvari, pojmove, pojave, d o g a đ a j e i proce

se koje spominje Kur'an, nego ranije generacije. Nesmijemo potcjenjivati ranije mufesire, islamske filozofe i teologe, a p o l o g e t i č a r e (mutekelimine) koji su nasvoj n a č i n , prema p o s t o j e ć i m m o g u ć n o s t i m a , tretiralipitanje materije (hejula), atoma (zerretun), nastanka

n o ć i i dana (ihtilaful-lejli ven-nehari), stvaranje nebesa i zemlje (halkus semavati vel erdi), pitanje č o v j e k ai njegove duše (ve fienfusikum efela tubsirun), č o v j e -kove misije na Zemlji (halifetullah fil erdi) itd. Mi tekdanas možemo da dublje sagledamo princip "šura"

kroz razne sisteme ostvarivanja prava u č e s t v o v a n j a uupravljanju i o d l u č i v a n j u o svojoj sudbini, princip kojiinicira pravo na osobno u č e š ć e u o d l u č i v a n j u o svojojb u d u ć n o s t i . Princip zekata, isto tako, inicira v j e č n utežnju ostvarenja socijalne pravde, ravnopravnosti i

14



jednakosti svih ljudi kao i prevladavanje klasnih razli-ka koje su izazivale n a j v e ć e historijske sukobe. Oba-veza namaza inicira izuzetno z n a č a j a n elemenat uljudskom životu bez kojeg č o v j e k ne može potvrditi,dokazati i opravdati svoje postojanje. R i j e č je o du-hovnim m o r a l n o - e t i č k i m vrijednostima, po kojima ječ o v j e k dobio obilježje č o v j e k a . Te vrijednosti č i n e bitč o v j e k a . One su ga izdvojile od životinje. Po njima jedobio obilježje n a j v e ć e vrijednosti.

Sve te vrijednosti danas je život postavio u prvi

plan i aktualizirao don a j v e ć e

mjere. Nastali su i razvi-li se posebno filozofski, d r u š t v e n o - p o l i t i č k i i ekonom-ski sistemi koji su sebi postavili u zadatak ostvarenjeovih vrijednosti.

Time je do n a j v e ć e mjere potencirana potreba jed-ne nove interpretacije Božije R i j e č i , koja ć u njoj ot-kriti ono što ona nudi ovom trenutku i što spomenuteo p ć e l j u d s k e

vrijednosti još više produbljuje in a m e ć e

kao nužnu potrebu ljudskog postojanja.Život zaista neodoljivo n a m e ć e novi prilaz i novo

t u m a č e n j e Božije R i j e č i . Ranija t u m a č e n j a su nedvoj-beno priživjela u našim savremenim uslovima i potre-bama života i ne mogu se smatrati izrazom kur'anskemisli, naime, onoga što ona sada nudi č o v j e k u .

U islamskom svijetu je sve više sazrijevala ova mi-sao. Nju je najsnažnije izrazio Džemaludin Afganija,Šejh Muhamed Abduhu i, kasnije, č i t a v niz istaknutihmislilaca, n a u č n i k a i autora širom svijeta. Ona se po-stepeno širila, osvajala i nalazila svoje pobornike.

Proces novog prilaza i z u č a v a n j u i otkrivanjukur'anske misli, koji je u toku i još traje, nije nimalo

jednostavan. Njegova složenost dolazi najviše otudašto je p o č e o i što se razvija u izuzetno složenom tre-nutku. Muslimani se, o č i t o , nalaze u delikatnoj pre-kretnici i raskrsnici. U tome je n a j k a r a k t e r i s t i č n i j e , alii najsudbonosnije, pitanje izlaska iz jedne situacije za-tvorenosti, situacije p o v l a č e n j a u sebe, ulazak u novisvijet kojeg je, uglavnom, drugi i z g r a đ i v a o na svojim

tradicijama, s h v a ć a n j i m a , principima i udešavao u15



skladu sa svojim interesima. Zapad je u dva maha putem dvaju historijskih s u o č e n j a i sukoba pokušavaonametnuti muslimanima svoj pogled na svijet. Nas ovdje, s obzirom na temu, interesira drugi pokušaj, kojije poznat pod imenom kolonijalizam. Pored ekonomskog izrabljivanja i eksploatacije materijalnih dobarakolonijalizam je, nesumnjivo, otvorio vrata islamskom svijetu, za ulazak u novi svijet i pokušao mu nametnuti taj svijet, kako bi osigurao eksploataciju zaduži period. Nije se zadovoljavao samo materijalnimizrabljivanjem i porobljavanjem. Želio je zarobiti iljudske duše, n a m e ć u ć i im svoj n a č i n života, gledanjai svoje vrijednosti. Č i n i o je to na razne n a č i n e .

Novo b u đ e n j e u islamskom svijetu i pokret oživljavanja islamske misli, koji nastaju i razvijaju se u takvim okolnostima nisu mogli, razumije se, ostati, a dase u njima ne odraze izvjesni tragovi spomenutih pokušaja.

Dr Muhamed Behij u novom b u đ e n j u i oživljavanju islamske misli otkriva dvije osnovne tendencije iorijentacije: jedna prozapadna koja stoji pod neposrednim uticajem zapadne misli i smatra je svojimuzorom. Druga islamska koja se suprotstavlja kolonijalizmu i želi da se oslobodi tutorstva evropske misli ieurocentrizma. Prva na č i j e m je č e l u stajao Ahmed

Kan iz Indije, a Kasnije Mirza Gulam Ahmed nazvalase "tedždid" obnova (Ittidžahu t-Tedždid), a drugakoju vode Sejjid Džemaludin Afganija i Šejh Muhamed Abduhu nazvala se "El Ittidžah el Islahi" ili "Ittidžah tashihel mefahim" - ispravljanje pogrešnihs h v a ć a n j a . Obadva ova pokreta: pokret Ahmed Kanai pokret Džemaludin Afganije i Šejh Muhamed Abduhua nastaju u drugoj polovici devetnaestog vijeka.

Pokret Ahmed Kana u kojem potpuno dominirazapadna misao i zapadni interes stajao je svjesno ilinesvjesno, namjerno ili nenamjerno, u službi kolonijalizma. Bilo je sasvim prirodno i u duhu zakonitostirazvoja društva da j a č i i razvijeniji vrši uticaj na slabijeg i nerazvijenijeg. To je u t v r đ e n o sociološko pravilo

16



koje je još ibni Haldun otkrio (El-maglubu muleun

bi ma indel galibi). Zapad je, kao što smo v e istakli,u svom n a u č n o m , t e h n i č k o m , materijalnom i kulturnom progresu

zaista bljesnuo i zasjenio pogled mnogi-ma. Ne znam koliko je opravdano tvrditi i vjerovatiev-..-:da su se Ahmed Kan i drugi svjesno kao p l a ć e n i c i i iz-dajnici stavili u službu kolonizatora. B i ć e to najvjero-vatnije da su zbog kompleksa manje vrijednosti bilizaneseni evropskom mišlju i da su je prihvatili kao

uzor u svom razmišljanju. Najbolje se to vidi u Ah-

med Kanovom Komentaru Kur'ana na kojem je radiood 1880. do 1890. godine. U njemu uticaj evropske

l a i c i s t i č k o - p o z i t i v i s t i č k e , pa č a i m a t e r i j a l i s t i č k e mi-sli dolazi do punog izražaja. On pokušava da kur'an-

sku misao podvrgne mjerilima zapadnog iskustva is h v a ć a n j a . Svodi se i s k l j u č i v o na njenu ovozemaljskudimenziju, č i m e je opet, što je mnogo opasnije i što

vodi mnogo težim posljedicama, identifikuje sa onimpovijesnim ljudskim i promjenljivim u njoj. Niko nemože poricati da kur'anska misao kada, d o l a z e ć i pu-tem Objave, prelazi u r i j e č , dobija zemaljsku dimenzi-ju, postaje dio pojavnog svijeta i smješta se u o d r e đ e nprostor i vrijeme. Ali ona time ne gubi onu svoju višuvanzemaljsku dimenziju, ono Božansko. što stoji iz-nad vremena i prostora i što ne podliježe promje-

nama.

Ahmed Kan, po svemu s u d e ć i , zanemaruje i neuzima u obzir kod t u m a č e n j a kur'anske misli ovu njemu osnovnu dimenziju. Izgleda da to č i n i , kako i s t i č eDžemaludin Afganija, namjerno, da bi lakše manipu

lisao sa Islamom.U nizu č l a n a k a u č a s o p i s u "El Urvet el Vuska" koje je zajedno sa Šejh Muhamed Abduhuom izdavao uLondonu i u djelu "Er-Reddu aled-Dehrijjin", Džemaludin Afganija je dovoljno razotkrio sumnjivu ipoltronsku ulogu Ahmed Kana. Njegov komentar

Kur'ana najbolje govori o tome. Pun je tendencioznihi z o p a č a v a n j a t u m a č e n j a pojedinih kur'anskih tekstova. Osnovno mu je bilo, što je, u skladu sa njegovom

17



prljavom poltronskom ulogom, pokušao da umanjiz n a č a j Islama kao faktora u životu muslimana. Kolon i j a l i s t i č k e sile su dobro znale da je Islam jedina snagakoja okuplja muslimane i usmjerava ih. Trebalo je posvaku cijenu razbiti i osloboditi tu snagu. Ahmed Kan

se prihvatio te uloge i pokušao je ostvariti na vrlo podal n a č i n putem pune revizije kur'anske misli. U pokušaju tobožnjeg ujedinjavanja svih religija on ih ustvari n i j e č e i poziva njihovom napuštanju, t v r d e ć iotvoreno, u namjeri da zavara muslimane, da tajnanapretka Evrope leži u njenom o s l o b o đ e n j u uticajareligije. Pored ostalog nijekao je Objavu i poslanjekao natprirodnu pojavu. Poricao je obavezu džihada idavao joj proizvoljno t u m a č e n j e .

B o r a v e ć i u Indiji 1879. godine, navodi Afganija uspomenutom č a s o p i s u da je primijetio da su se nekinadobudni i lakomisleni ljudi poveli za Ahmedom

Kanom i prihvatili njegova pogrešna i zlonamjernas h v a ć a n j a . Kao odgovor i upozorenje na zablude Ah

med Kana, Afganija je napisao gore spomenuto djelo(Er-Reddu aled - Dehrijjin) koje je štampano na dvajezika: urdu i perzijski. Kasnije ga je Šejh Muhamed

Abduhu preveo na arapski jezik.P o l i t i č k o m motivu u ponašanju Ahmed Kana i

njegovims h v a ć a n j i m a

i bitnim opredjeljenjima mogao bi se dodati kao alternativa i drugi motiv. Pitanjeneispravnosti njegovih s h v a ć a n j a u odnosu na Islammože se posmatrati i kroz njegov odnos prema nauci.On je nedvojbeno pristalica pozitivizma i svodi n a u č -nu spoznaju na puku iskustvenu datost koja se možeempirijski verificirati, s m a t r a j u ć i pitanja smisla, biti

stvari, supstancije, vrijednosti itd. besmislenim. Takav metod u prilazu i z u č a v a n j a Kur'ana je posve nepravilan. Kur'an ne n i j e č e č i n j e n i c e niti z n a č a j egzaktnih znanosti. On im priznaje dominantnu ulogu u njihovom domenu koji je strogo o d r e đ e n vanjskim pojavnim obilježjem procesa i zbivanja. Č i n j e n i c e su samo manifestacije i znakovi (ajet) suštine koja stoji

"iza" i "izvan" njih, gdje jedino možemo n a ć i odgovor18



na pitanje zašto, a ne kako, na što odgovaraju egzaktne znanosti. Kur'an u svojoj višoj vanzemaljskoj dimenziji probija barijeru pozitivizma i o m o g u ć u j eosmišljavanje svega što postoji i sagledavanje suštine.

Zablude Ahmed Kana u tom pogledu nisu bile jedinstvene i usamljene. Bila je to, može se r e ć i , pojavagotovo u svim muslimanskim sredinama. Kompleks

manje vrijednosti bio je k a r a k t e r i s t i č a n za sve generacije u prvoj fazi ulaska muslimana u novi svijet. Za sveje evropska misao bila uzor, što ne bi trebalo suviše

dramatizovati. Morali bismo prirazmatranju

ovog pitanja, imati u vidu dosta jak o s j e ć a j potrebe daljegkretanja. Vjekovno tapkanje i stajanje na jednom

mjestu dobilo je obilježje srama i nepodnošljive ljage iponiženja. Trebalo se pokrenuti i i ć dalje. Nije sesmjelo više č e k a t i . Nove generacije se nisu mogle višeobuzdavati i držati u neizvjesnosti. U to vrijeme nije

ih imao, na žalost, ko uputiti, pravilno usmjeriti i ukazati na vlastite vrijednosti. Zapad je, m e đ u t i m , nudio

sve, ali na svoj n a č i n , i u svom interesu. Koristio jep o s t o j e ć i vakuum i nametao svoju misao, ne samo politiku nego i svoja gledanja, vrijednosti, ponašanja.

Ahmed Kan je bio produkt takve situacije. Cinilomu se da mu zapadna misao i zapadno iskustvo mno

go više nude nego njegova vlastita tradicija o kojoj jesuštinski malo znao i koja mu se u svom posljednjemizdanku ukazivala u vrlo primitivnom i preživjelom ispoljavanju,

Njegova s h v a ć a n j a neovisno od toga, da li su bilamotivirana svjesnim stavljanjem u službu kolonijalizma ili iskrenim opredjeljenjem za zapadnu misao iz

uvjerenja, mogu se smatrati uvodom i pripremom zapojavu pokreta Kadijanija. Ovaj d e f o r m i s t i č k i pokret

u oba svoja ogranka, otišao je još dalje u odstupanju

od islamskog u č e n j a i u punom stavljanju u službu Za-

pada kao nosioca kolonijalizma. Mirza Gulam Ah-

med, o s n i v a č kadijanizma ni malo se ne u s t r u č a v a , dajavno prizna da je bio u službi kolonijalizma. Moglo bi

se z a k l j u č i t i da s ponosom i s t i č e : " V e ć i dio svog aktiv-

2' 19



nog života proveo sam u pomaganju i davanju pune

podrške politici Engleske vlade. Napisao sam i objavio toliko knjiga o zabrani džihada i o dužnosti puneposlušnosti i odanosti engleskim u p r a v l j a č i m a , da bise moglo napuniti deset biblioteka. Sve ove knjige objavljene su u arapskim zemljama: Egiptu. Siriji, Palestini i Afganistanu."

Nije to jedina zabluda Mirze Gulam Ahmeda. Oni z r i č i t o tvrdi da je inkarnacija Isa a.s. i Muhamed a.s.i daje, prema tome, i on Božiji poslanik.

Nedvosmisleno tvrdi da dobija Objavu. Njegov Ilhalifa Mirza Bešir Ahmed tvrdi da je Mirza Gulam

Ahmed pribraniji i odabraniji od svih drugih Božijih

poslanika. pa i od onih n a j v e ć i h (ulul azm). Dalje,

tvrdi se da ne postoji nikakva razlika i z m e đ u drugovaMirze Gulam Ahmed i drugova (ashaba) Muhameda

a.s. Jedina je razlika u tome što jedni pripadaju pr

vom poslanstvu, a drugi drugom. Mirza, u stvari, jeMuhamed na što i sam Kur'an u p u ć u j e kada kaže"Ime mu je Ahmed" (Lsmuhu Ahmed, Saf, 6/4). Tvrdida je Isa a.s. poslije prividne smrti otputovao u Kašmir - Indija, gdje je širio svoj nauk i umro u I20-tojgodini života. Grob mu se, kako kažu, još uvijek tamo

nalazi. Po njihovu t u m a č e n j u džihad i s k l j u č u j e svaku

upotrebu bilo kakve sile. Muslimani se, prema ovakvom s h v a ć a n j u džihada, ne smiju boriti upotrebomsile za svoje o s l o b o đ e n j e .

Ove i s l i č n e zablude najviše su došle do izražaja unjihovim prevodima i komentarima Kur'ana. Najpoznatiji je Muhamed Alijin prevod na engleski jezikkoji je objavljen 1920. godine. Isti autor je objavio

1936. godine knjigu "Islam". Njegov prijevodKur'ana sa komentarom preveden je na turski jezik(Omer Riza), a sa turskog na srpskohrvatski (Pandža- Č a u š e v i ć ) .

Kod nas, u islamskoj javnosti, ovaj prijevod je izazvao ozbiljne polemike i opravdane prigovore. U drugom izdanju morali su biti i z b a č e n i neki dijelovi ko

mentara. Uostalom, sve je to našoj javnosti poznato.

20



Kadijanije bilo pod ovim imenom ili pod imenom

Ahmadija, još uvijek djeluju, iako su nedavno paki-stanskim ustavom proglašeni neislamskom grupaci-

jom. Oni su veoma aktivni u Evropi. Islamska zajed-nica u Jugoslaviji bila je do sada imuna od bilo kakvoguticaja ove sekte. Bojati se je, m e đ u t i m , da naši rad-nici, pripadnici Islamske zajednice na privremenom

radu u inostranstvu, ne padnu pod njihov uticaj. Zatakva p r e d v i đ a n j a postoje opravdane pretpostavke.

Pioniri pravog islamskog b u đ e n j a , obnove islam-

ske misli i prilaza u i z u č a v a n j u Kur'ana: DžemaludinAfganija, Sejh Muhamed Abduhu, Dr Muhamed Ik-bal i drugi s u o č i l i su se u svom radu sa veoma krupnim

smetnjama. Morali su se boriti na više frontova. Svi suoni bili podjednako s u o č e n i sa snagama kolonijalizmakoje su u osnovi na ovaj ili onaj n a č i n težile umanjiva-nju, č a likvidiranju uticaja Islama, sa konzervativ-

nim snagama u samim islamskim sredinama i sa sekta-škim k o l o n i j a l i s t i č k i m grupama. Ali, č i n i se kao da suse podijelili ili, sticajem okolnosti, dodijeljene su imposebne uloge.

Džemaludin Afganija, kao što smo v e istakli, naj-oštrije se s u o č i o sa pokretom Ahmed Kana. Jedino

pisano djelo koje je ostavio iza sebe odnosi se na ovu

frakciju i njeno raskrinkavanje.Šejh Muhamed Abduhua zapala je uloga, pored

ostalog, s u o č e n j a sa orijentalistima, koji su pokušava-li da teoretski opravdaju kolonijalizam i da ga ovjeko-v j e č e , n a m e ć u ć i zapadnu misao i o b e z v r e đ u j u ć i islam-ska u č e n j a , njegove vrijednosti i cjelokupno duhovno

n a s l i j e đ e . Poznate su njegove polemike sa Hanutom iosobni kontakti i diskusije sa filozofom Rena-

nom, koji je u svom predavanju koje je održao na Sor-boni u Parizu u martu 1883. pod naslovom "Islam inauka" ustvrdio da islam k o č i razvoj ljudske misli.Naveo je kao dokaz vjeru u č u d a (mudžize), sudbinu(kadai kader) i stvari naravi transcendentalne (gajbi-jat). Na ovo predavanje se osvrnuo i Afganija, bora-v e ć i u Parizu iste godine. Njegov odgovor objavljen

21



je u "Journal des debats". Šejh Muhamed Abduhu jeu svom odgovoru nedvosmisleno objasnio da se Rena-novi z a k l j u č c i temelje na sasvim pogrešnim predstava

ma i nepoznavanju u č e n j a Islama.Dr Muhamed Ikbal se vremenski i prostorno suoč i sa Kadijanijama prije i oštrije nego iko drugi.

On se najsnažnije oborio na njihove zablude. Kasnije su to isto nastavili Mevdudija i Hasan Nedevija. Usvom z n a č a j n o m djelu "Obnova vjerske misli u Islamu"(Re-construction of Religious Thought in Islam") uka

zuje na metod i sredstva ove obnove, o s p o r a v a j u ć i na tajn a č i n Kadijanijama svaku ulogu obnovitelja.Bile su ovo posebne p o j e d i n a č n e uloge ovih istak

nutih prvih pionira obnove islamske misli. Njihova zaj e d n i č k a uloga na trasiranju nove jedinstvene orijentacije na polju savremene interpretacije Islamske misli zaslužuje n a r o č i t u pažnju. To ć e m o najbolje i naj

vjernije otkriti u djelima Šejh Muhameda Abduha.On je to nepobitno najadekvatnije izrazio, posebno, usvom komentaru Kur'ana koji je nastavio i štampaonjegov vjerni, dosljedni i dostojni u č e n i k Rešid Rida.Na j a č a n j u i širenju pokreta za obnovu islamske mislii ispravljanju pogrešnih predstava i s h v a ć a n j a najvišeje u č i n i o Rešid Rida. Njegova uloga u tome je nepro-

cjenjivo velika. U i z u č a v a n j u pionira islamske obno-ve, njihovih misli, života i prilika, Rešid Ridaovo djelo "Tarihul Ustaz el Imam el Šejh Muhamed Abdu-hu" predstavlja dragocjen izvor.

Nas, svakako prije svega, ovdje interesira metodŠejh Muhameda Abduha u prilazu novoj interpretaciji islamske misli u p r o u č a v a n j u Kur'ana. On je to samnajbolje objasnio kada je rekao da se č i t a v njegov poziv i sva njegova nastojanja mogu svesti na dva velikazadatka: o s l o b o đ e n j e misli od svakog oponašanja,sterilnosti i u č m a l o s t i , i s h v a ć a n j e Islama na n a č i n kako su ga s h v a ć a l e prve generacije (selef) prije njegovarazdora i frakcija.

Prema s h v a ć a n j u Šejh Muhameda Abduha, i z u č a -vanju Božije R i j e č i treba p r i ć i i s k l j u č i v o sa namjerom

22



da se u njoj otkrije ono što nudi nama i našem vreme-nu u odnosu na naše potrebe i m o g u ć n o s t i . Ne može-mo niti se smijemo zadovoljiti sa onim što su u njoj ot-

krile ranije generacije. Kaon a j v e ć a

prepreka na tomputu stajao je taklid, i kao posljedica toga, obustavlja-nje idžtihada. Time je o n e m o g u ć e n i o k o n č a n svakidalji razvoj islamske misli. Šejh Muhamed Abduhu jeto najbolje sagledavao, najdublje i najbolnije doživlja-vao. Otuda njegovi snažni pozivi ka slobodnoj stvara-l a č k o j misli i njenom punom o s l o b o đ e n j u od taklida.

Č o v j e k mora koristiti razum jer je to n a j v e ć i m o g u ć iBožiji dar kojeg mu je S v e m o g u ć i podario i time ga iz-dvojio iz svih drugih stvorenja, s t a v l j a j u ć i mu na ras-polaganje sve što je na zemlji i nebesima, i dodjeljuju-ć mu ulogu svog namjesnika na zemlji (halite). Zbog

toga se on mogao prihvatiti amaneta, kojeg su odbilinebesa, zemlja i planine.

Takvu s t v a r a l a č k u ulogu Kur'an namjenjuje sva-kom muslimanu. Stvarnost muslimana s kojom ses u o č i o Šejh Abduhu predstavljala je pravu suprotnost

svemu tomu. Treba potpuno razumjeti njegova oštra

reagovanja i osudu takve stvarnosti, koja nije imalaništa z a j e d n i č k o g sa Islamom. Ona je sva bila u znaku

okretanja smrti, punoj izolaciji iz života, pasivnomodnosu prema životu, predaji sudbini (tevakul),trpnji, podnošenju svakog zla bez suprotstavljanja(sabur) i pomirenje sa svim što se zbiva (kada i ka-der), što u cjelini predstavlja punu negaciju osnovnihu č e n j a islama.

Osnovni njegov zahtjev je da se Islam shvati kao

živa d i n a m i č n a misao koja je uvijek otvorena i nudi ži-votu koliko mu u datom trenutku treba i koliko je ka-dar u njoj otkriti, s l u ž e ć i se pri tome svim savremenim

sredstvima i d o s t i g n u ć i m a .Nije nikakvo č u d o što su ovakva s h v a ć a n j a nailazila

na otpor u doba Šejh Muhamed Abduha. Šejh Ulejš(tadanji rektor Al-Azhara) je štapom, kako navodi

Fehmi Uvejdi, izgonio sa Al-Arhara pristašeu č e n j a

,Šejh Muhamed Abduha. Još uvijek, iako ne u tolikoj

23



mjeri, postoje o d r e đ e n i otpori. Nedavno je Dr Abdul-halim Mahmud, rektor Al-Azhara, podvrgao kriticineka s h v a ć a n j a Abduha i lkbala.

Ovakvi procesi i razmimoilaženja u procesu razvo-ja ljudske misli sasvim su normalni i nužni. Mi se nanjih ne bismo u o p ć e osvrtali kada sc ne bi radilo oo b i č n o m nesporazumu. Treba samo malo više dobrevolje, m e đ u s o b n o g povjerenja i objektivnijeg sagleda-vanja, pa da se nesporazum otkloni. Dobronamjernim je sasvim lahko otkriti šta su z a g o v a r a č i obnove i

oživljavanja islamske misli mislili podr i j e č i m a

pro-mjene, p r i l a g o đ a v a n j e , novo postavljanje i nova inter-pretacija. Sasvim je proizvoljno, pogrešno i zlona-mjerno misliti da se radi o mijenjanju i reviziji islam-skog u č e n j a . R i j e č je i s k l j u č i v o o mijenjanju ljudskogs h v a ć a n j a , ljudskih predstava koje su preživjele i ukojima je islamska misao zatvorena i okamenjena.

Šejh Muhamed Abduhu i njegovi saradnici i u č e n i c ipokušali su da daju svoj doprinos u o s l o b a đ a n j u ovemisli. Pa zar bi im neko mogao osporiti to pravo?

Ne može se tvrditi da u daljem toku procesa obno-ve i b u đ e n j a kojeg su otvorili Afganija, Šejh Muha-med Abduhu i Ikbal, nije bilo devijacija i uticaja za-padnih s h v a ć a n j a . To je došlo do o č i t o g izražaja kod

nekih autora. U nekim ranijim s h v a ć a n j i m a Dr-a Ta-ha Huseina jasno se raspoznaju tragovi uticaja zapad-nog s h v a ć a n j a u odnosu na Kur'an i Muhameda a.s.Gotovo je bio prihavatio zapadno objašnjenje o na-stanku Islama. Isti je s l u č a j i sa Šejh Ali Abdurazi-kom. Njegovo s h v a ć a n j e Islama kao religije koja seo g r a n i č u j e samo na duhovno moralnu stranu ljudskog

života, predstavlja kopiju k r š ć a n s k o - z a p a d n o g gleda-nja na vjeru. S l i č a n uticaj mogao se nazreti i kod dru-gih autora što ne bi trebalo ni malo dramatizovati.Pritisak potrebe aktivnog u k l j u č i v a n j a u život, izlaskaiz stanja vjekovnog mirovanja, a ulazak u proces kre-tanja naprijed i proces okretanja b u d u ć n o s t i bio je to-liko neodoljiv i snažan, da nije ostavljao dovoljno vre-

mena za ozbiljnija i dublja razmišljanja. Važno je da

24



se pokrenulo i pošlo dalje. Sasvim je razumljivo da semoglo o č e k i v a t i da ć na tom putu biti traganja, devi-jacija i lutanja. To traganje, otkrivanje i pronalaženje

sebe,o č i t o ,

još uvijek je utoku

i traje.Ne treba zaboraviti da se to traganje, kao znak bu-đ e n j a , dešava u izuzetno složenom trenutku koji je iz-vanredno bogat raznim mislima, sistemima, uticajimai revolucionarnim promjenama. Sve prolazi kroz pe-riod iskušenja. Sve ranije vrijednosti i č i t a v a povijestdovedeni su u pitanje. Cini se, da se želi r e ć i da povi-

jestp o č i n j e

sao d r e đ e n i m

pokretom ili odo d r e đ e n e

revolucije..Tako se savremeno č o v j e č a n s t v o našlo usituaciji pune nestabilnosti, neizvjesnosti i bez duhov-nog oslonca koji bi ulijevao nadu i vjeru u bolju bu-d u ć n o s t i pobjedu istine. Dobija se utisak da se životč o v j e k a želi predstaviti kao pravi besmisao, apsurd

(egzistencijalizam) ili kao zadovoljenje i s k l j u č i v o ma-

terijalnih potreba f i z i č k o g ljudskog postojanja (mate-rijalizam). On je, m e đ u t i m , prema islamskom u č e n j unešto što je više od svega toga. Nije apsurd niti puko

zadovoljenje strasti. "Nismo stvorili nebesa i zemlju iono što je i z m e đ u njih u igri". "Naš Gospodaru, ti nisiovo stvorio bez svrhe kao apsurd. Neka ti je slava".Zar mislite da smo vas stvorili bez svrhe (Kur'an).

M e đ u najistaknutije novije egzegete Kur'ana spa-daju Šejh Muhamed Abduhu, Rešid Rida, Meragija,Šeltut, Behij, Kasimi, Kutb i drugi. Ne mislimo se ov-dje upuštati I I detaljnije analize osnovnih karakteristi-ka i metodoloških pristupa ovih autora. Cilj je ovograzmatranja da se dade historijski presjek razvoja me-toda racionalnog t u m a č e n j a Kur'ana uz naznaku op-ć i z a j e d n i č k i h obilježja.

Pored v e spomenutog k a r a k t e r i s t i č n o je kod no-vijih egzegeza uporno nastojanje da se otkrije puni

sklad i z m e đ u Božije R i j e č i i svijeta kao dva vida ispo-ljavanja jedne Istine i jedinstvene stvarnosti, naimepuni sklad i z m e đ u razuma i Objave. Objava ne možep r o t u r i j e č i t i razumu. Obadvoje je dato kao uputa iobadvoje p o t j e č e iz istog izvora. Samo zloupotrebom

25



jednog ili drugog moglo je d o ć i do isforsiranog nesla-ganja. Božija poruka najstrože vodi r a č u n a i ima u vi-du č o v j e k a onakvog kakav on jeste, ima u vidu njego-

ve m o g u ć n o s t i , prirodu njegova b i ć a , prilike u kojimaon živi na ovom ovakvom svijetu, vodi r a č u n a o svimm o g u ć i m promjenama kojima je izložen, ž i v e ć i u pro-mjenljivim situacijama. Zato ne može biti nikakvanesklada i z m e đ u Božije R i j e č i i svijeta gdje se ona pri-mjenjuje i pretvara II akciju. Svijet i život u stvaripredstavljaju jedinstvo misli i akcije, teorije i prakse.

Tu se Božija misao, p r e l a z e ć i u akciju i djelo, smještau prostor i vrijeme i silazi u povijest d o b i v a j u ć i obilje-žja pojavnog svijeta.

Povezivanje kur'anske misli sa životom, njegovimpromjenljivim potrebama, dilemama i zahtjevima bitnaje osobina savremene egzegeze. Kur'an se suviše dugo idugo č u v a o na rafi. Nije se smio prihvatiti i uzeti u ruke.

To je svetinja koja treba da bude daleko od nas i od pro-fanog svijeta. Jer, ako se spusti u život b i ć e oskrnavlje-na. Ipak se najviše u č i o bolesnima i mrtvima.

U eri b u đ e n j a i obnove takav odnos se morao mi-jenjati. Otuda opravdani zahtjev da se Kur'an okrene

živu č o v j e k u i problemima njegova života, jer je tomu

i namijenjen. Ta tendencija nesumnjivo dolazi do iz-

ražaja u svim savremenim komentarima Kur'ana.Kod Šejh Muhameda Abduha posebno je nagla-

šen pokušaj da se otkloni svaki nesporazum i z m e đ uIslama i nauke. Ponovo to i s t i č e m o ovdje da bismoukazali da Šejh Abduhu ne č i n i ništa novo. Mnogo ra-nije o tome su pisali mnogi autori. U tome su neki no-vi autori otišli suviše daleko i prešli potrebnu mjeru.

Tu na prvo mjesto dolazi v e spomenuti Ahmed Kan,koji je pokušao u svom tefsiru ne samo da izmiri Islami nauku nego da izmiri sve religije i da napravi sintezuIslama, k r š ć a n s t v a i judaizma. Za tefsir egipatskogegzegete Tantavije Dževherije kaže se da u njemu ima

svega više nego tefsira. To je zbornik n a u č n i h dostig-n u ć a i spoznaja u raznim oblastima života, uzetih č e sto iz neprovjerenih i nesigurnih izvora.

Documents

DJOZO Husein (1991), Potreba i Pokusaji Savremene Interpretacije i Egzegeze Kur'Anske Misli, Kur'an u Savremenom Dobu, Sarajevo