Dobar Savjet 2013 Small

Doba

r sa

vjet

zla

ta v

rije

Di.

ww

w.r

evic

on.in

fo

Dobar savjet zlata vrijeDii z b o r i z s avj e to d av n o g s e r v i s a z a p r e t p l at n i k e u to k u 2 0 1 2 .

Doba

r sa

vjet

zla

ta v

rije

Di iz

bor

iz s

avje

toDa

vnog

ser

visa

za

pret

plat

nike

u t

oku

2012

.w

ww.

revi

con.

info

Revicon-ova Elektronska biblioteka

Svi sadašnji i novi korisnici naših elektronskih izdanjasada imaju i mogućnost korištenja elektronske biblioteke!

• sve publikacije iz oblasti računovodstva, poreza i dr.• brz i lak pristup putem svih elektronskih uređaja• jednostavno pretraživanje• pristup ranijim izdanjima

Vaša članska karta je korisničko ime i šifra!Preuzmite Vaš seminarski materijal u elektronskom obliku!

www.revicon.infoNa osnovu Odluke Komisije za računovodstvo i reviziju BiH broj: 09/12, Elektronska biblioteka

se priznaje kao 5 bodova KPE propadnika računovodstvene profesije u BiH

Ostvarite uštedu godišnjom pretplatom!

Dobar savjet zlata vrijeDiizbor iz savjetodavnog servisa za pretplatnike u toku 2012.

Pripremio: Marko Dmitrović

Dobar savjet zlata vrijedi 2013. 3

Sadržaj1. RAČUNOVODSTVO I REVIZIJA

Uslužno vođenje poslovnih knjiga za d.o.o. ................................................................................................................................ 9Vođenje računovodstva povezanih inofirmi u BiH .................................................................................................................... 9Računovodstvene i fiskalne obaveze udruženja građana ......................................................................................................... 9Elektronsko vođenje evidencija kod obrtnika .......................................................................................................................... 10Kontni okvir za djelatnost kartičarskog poslovanja ................................................................................................................ 10Usaglašavanje potraživanja i obaveza ......................................................................................................................................... 10Popis faktura prispjelih poslije 15. 01. ....................................................................................................................................... 11Ispravljanje greške na obrascu Izvještaja o promjenama u kapitalu.................................................................................. 11Finansijski izvještaji i porezni bilansi u slučaju pripajanja .................................................................................................. 11Obaveze izrade obračuna za firmu koja tek počinje sa radom ............................................................................................. 12Obaveza konsolidacije finansijskih izvještaja ........................................................................................................................... 12Obaveza revizije finansijskih izvještaja ...................................................................................................................................... 12Vrijeme evidentiranja obaveza ..................................................................................................................................................... 13Knjiženje obaveza za plaće radnika na “čekanju”.................................................................................................................... 13Potraživanja za utrošenu vodu koja se nisu mogla naplatiti ni sudskim putem ............................................................. 13Pretvaranje obaveza u kapital i raspodjela udjela na zaposlenike ...................................................................................... 14Dokapitalizacija na temelju dodatnih ulaganja po ugovoru o privatizaciji ....................................................................... 14Unos nekretnine kao osnivačkog uloga u HNK/HNŽ ............................................................................................................ 15Nekretnina čiji je suvlasnik i fizičko lice ................................................................................................................................... 15Kada se može “realizovati” revalorizaciona rezerva zemljišta? ........................................................................................... 15Evidentiranje ulaganja u nekretnine po MRS 40 .................................................................................................................... 16Naknadni trošak u vezi sa nabavljenom mašinom .................................................................................................................. 16Specifični alat za presovanje: oprema ili sitan inventar? ...................................................................................................... 17Priključak na elektroenergetsku mrežu ..................................................................................................................................... 17Knjiženje izdataka za istraživanje, razvoj, izradu loga i slično ............................................................................................ 17Vođenje zaliha po standardnim cijenama .................................................................................................................................. 18FIFO metod obračuna zaliha ........................................................................................................................................................ 19Uračunavanja troškova internog prevoza u vrijednost zaliha materijala .......................................................................... 19Manjak u slučaju uništenja robe u inostranstvu...................................................................................................................... 19Evidentiranje manjka materijala na teret odgovornog lica ................................................................................................... 20Knjiženje kala materijala ............................................................................................................................................................... 20Izrada polica za vlastite potrebe .................................................................................................................................................. 20Knjiženje izdataka godišnjeg audita i ceritifikacije za ISO i HACCP sisteme ................................................................. 20Knjiženje proizvodnje električne energije u solarnoj elektrani .......................................................................................... 20Knjiženje rabata odobrenog po osnovu ostvarenog godišnjeg prometa ........................................................................... 21Knjiženje doznake kantona za otplatu kredita za nabavku vozila ...................................................................................... 21Obaveza kapitalizacije kamate prema MRS-u 23 .................................................................................................................... 21Knjiženje “stimulativnih troškova” ............................................................................................................................................. 22“Rezervisanje” potraživanja po osnovu garancije za koju se vodi sudski spor ................................................................ 22Momenat knjiženja i “zastara” cesije .......................................................................................................................................... 22Budžetska pozicija za izvršenje sudskih presuda .................................................................................................................... 23Čuvanje knjigovodstvenih isprava u elektronskom obliku ................................................................................................... 23Elektronski potpis i pečat na fakturi .......................................................................................................................................... 23Upotreba elektronskog potpisa ..................................................................................................................................................... 23Forma radnog naloga nije propisana .......................................................................................................................................... 24

2. PDV, CARINA I AKCIZE (TROŠARINE)

Kupac traži da mu se faktura ispostavi kasnije ........................................................................................................................ 25Slanje otpremnice i računa u prodajne jedinice ili u sjedište? ............................................................................................ 25Slanje PDV faktura za telekomunikacijske usluge putem e-maila ...................................................................................... 26Poziv na broj člana Zakona o PDV kada se PDV ne obračunava ......................................................................................... 26PDV tretman prodaje robe dobivene gratis............................................................................................................................... 26

4 Dobar savjet zlata vrijedi 2013.

PDV tretman preprodaje rabljenih putničkih automobila .................................................................................................... 27PDV tretman kod prodaje rabljenih vozila ................................................................................................................................ 27PDV kod prodaje dijela objekta etažiranog u apartmane ...................................................................................................... 28Naplata potraživanja prijemom stana......................................................................................................................................... 28PDV tretman nabavke i prodaje stana ........................................................................................................................................ 29Primjena posebne građevinske sheme u odnosu vodećeg partnera i člana joint venture-a ......................................... 29Prefakturisanje troškova telefona i PDV .................................................................................................................................... 29Prefakturisavanje troškova na koje nije dozvoljen odbitak ulaznog PDV-a ..................................................................... 30Prefakturisanje iznosa koje je preduzeće - posrednik uplate platilo u ime i za račun svojih kupaca ....................... 30PDV tretman uplaćenih pologa .................................................................................................................................................... 31Prodaja po cijeni ispod nabavne .................................................................................................................................................. 31PDV tretman rashodovanja, otpisa i nivelacija cijena ............................................................................................................ 31Izuzimanje robe za vlastitu poslovnu upotrebu (gorivo, mazivo i rezervni dijelovi) .................................................... 32Gratis proizvodi kod izvoza u svrhu marketinga ..................................................................................................................... 32Materijal za spravljanje hrane kome je istekao rok trajanja ................................................................................................ 32PDV tretman otpisa povrća kojem je istekao rok upotrebe .................................................................................................. 32PDV tretman povrata materijala od kupca zbog neodgovarajućeg kvaliteta ................................................................... 33PDV tretman nadoknade štete ...................................................................................................................................................... 33Prijevoz privremeno uvezene ambalaže nije oslobođen PDV-a ........................................................................................... 34Domaći i strani PDV kod usluga transporta ............................................................................................................................. 34PDV na uslugu posredovanja ........................................................................................................................................................ 34Porezni tretman provizije za zastupanje stranog lica ............................................................................................................. 35PDV tretman servisa u garantnom roku .................................................................................................................................... 35Porezni tretman usluge dispečerstva preko servera koji se nalazi u SAD-u .................................................................... 35PDV tretman subvencioniranja javnih komunalnih preduzeća ........................................................................................... 36Porezni tretman primanja i davanja donacija fizičkim licima kod udruženja ................................................................. 36Uplate članarina i taksi sportskom savezu ................................................................................................................................ 37PDV tretman iznajmljivanja prostora u Crnoj Gori ................................................................................................................ 37Porezni tretman usluga primljenih iz Indije ............................................................................................................................ 37Porezni aspekt usluge pristupa stranoj burzi ........................................................................................................................... 38Nema roka zastare prava na odbitak ulaznog PDV-a .............................................................................................................. 38Pravo na odbitak ulaznog poreza za edukaciju zaposlenika ................................................................................................. 39Odbitak ulaznog poreza po fakturi za električnu energiju .................................................................................................... 39Odbitak ulaznog poreza po “prefakturama” troškova unutar konzorcija .......................................................................... 39Odbitak ulaznog poreza i marketinške usluge .......................................................................................................................... 40Odbitak ulaznog poreza za uslugu reklame ............................................................................................................................... 40Odbitak ulaznog poreza pri izgradnji objekta koji se sufinansira ....................................................................................... 40Odbitak ulaznog PDV-a kod ulaganja u unajmljeni objekat ................................................................................................. 41Ulaganja u stvarima (opremi i nekretninama) u povezana društva .................................................................................... 42PDV tretman reeksporta robe koja ne ulazi u BiH ................................................................................................................. 42Dinamika plaćanja fakturisanog iznosa ne utiče na obavezu za PDV ................................................................................ 43PDV i projekti finansirani iz IPA fondova ................................................................................................................................. 43Kufiranje zakašnjelog računa ........................................................................................................................................................ 43Evidentiranje PDV-a u trgovačkoj knjizi u slučaju izvoza ..................................................................................................... 44Carina za donirane pumpe iz inostranstva................................................................................................................................ 44Akcizni status domaćih prerađivača kafe................................................................................................................................... 44

3. POREZ NA DOBIT I POREZ PO ODBITKU

Kada otpisana potraživanja mogu biti porezno priznati rashod? ........................................................................................ 45Otpis potraživanja iz inostranstva ............................................................................................................................................... 45“Kapitalni gubici” iz osnova naknadno utvrđenih obaveza za plaće .................................................................................. 46Metoda obračuna zaliha sa stanovišta propisa o porezu na dobit ....................................................................................... 46Tržišna kamatna stopa u kontekstu transfernih cijena ......................................................................................................... 47Radovi izvršeni u BiH nisu “izvoz” u smislu oslobađanja od poreza na dobit ................................................................. 47Da li se tranzitna prodaja smatra “izvozom” u smislu propisa o porezu na dobit?........................................................ 47Isplata dijela ostatka dobiti koja “potiče” iz poreznog oslobađanja po osnovu investiranja u proizvodnu djelatnost ... 48Isplata “reinvestirane” dobiti vlasniku javnog preduzeća ..................................................................................................... 48


Porez na dobit u poreznom bilansu i bilansu uspjeha ........................................................................................................... 49Konsolidirani porezni bilans ......................................................................................................................................................... 49Smanjenje akontacije poreza na dobit ........................................................................................................................................ 49Obračunavanje i plaćanje poreza po odbitku na teret isplatioca - rezidenta ................................................................... 50Aspekti poreza po odbitku kada se plaćanje inousluga prenosi na druga lica ................................................................. 50Usluga obrade tržišta koju pruža firma iz Holandije .............................................................................................................. 50Usluga kalibracije i nadogradnje softwarea izvršena u Švicarskoj ...................................................................................... 51Porez po odbitku na usluge predavanja ..................................................................................................................................... 51Porez po odbitku na špediterske i usluge autoprevoznika .................................................................................................... 51Porez po odbitku kod izvođenja radova u FBiH ...................................................................................................................... 52Prefakturisanje usluga servisiranja izvršenih od pravnog lica iz Slovenije ...................................................................... 52Usluga održavanja servera/softwarea koju vrši firma iz Srbije ........................................................................................... 53Porez po odbitku na različite IT usluge ..................................................................................................................................... 53Porez po odbitku za stavljanje na raspolaganje softvera iz Slovačke ................................................................................. 54

4. POREZ NA DOHODAK, DOPRINOSI, RADNO PRAVO I SL.

Status direktora i zamjenika direktora ....................................................................................................................................... 55Momenat prijave radnika u novoosnovanoj firmi ................................................................................................................... 55Oblik angažovanja lica na različitim poslovima ....................................................................................................................... 55Promjena radnog mjesta zbog neprimjerene stručne spreme ............................................................................................. 56Ugovorne forme angažovanja knjigovođe na dva sata dnevno ............................................................................................. 57Angažovanje penzionisanog lica u radni odnos ........................................................................................................................ 57Rad na određeno vrijeme u RS ..................................................................................................................................................... 58Angažovanja penzionera kao predsjednika udruženja ........................................................................................................... 58Produženja radnog odnosa po isteku rada na određeno vrijeme ........................................................................................ 58Prećutno produženje ugovora o radu na određeno vrijeme ................................................................................................. 58Odjava direktora društva ................................................................................................................................................................ 59Angažman prokuriste imenovanog sudskim rješenjem ......................................................................................................... 59Angažovanje čistačice koja je zaposlena u drugoj firmi ......................................................................................................... 60Poseban angažman direktora partnerske firme ....................................................................................................................... 60Plaća kao obavezni element ugovora o radu ............................................................................................................................ 60Naknada za godine radnog staža .................................................................................................................................................. 60Način ugovaranja plaće ................................................................................................................................................................... 61Način obračuna plaće ...................................................................................................................................................................... 61Obračun plaće ................................................................................................................................................................................... 61Obračun plaće kada je ugovoren iznos “na ruke” .................................................................................................................... 62Obračun plaće za zaposlenicu sa prebivalištem u BD BiH .................................................................................................... 63Osobni odbitak za “kratki rad” ..................................................................................................................................................... 63Ugovaranje fiksnog i stimulativnog dijela plaće ....................................................................................................................... 63Retroaktivno umanjenje plaća ...................................................................................................................................................... 64Pojam prosječne plaće pri utvrđivanju razlike plaće za invalida ......................................................................................... 64Isplata bonusa zaposlenicima ima tretman plaće.................................................................................................................... 64Porezni tretman dodatnih primanja nastavnog osoblja ......................................................................................................... 65Plaćanje ljekarskih uvjerenja od firme ....................................................................................................................................... 65Prebijanje potraživanja od zaposlenika sa obavezom za neisplaćene plaće ..................................................................... 66Porezni tretman raznih troškova koji se snose zaposleniku po ugovoru o radu ............................................................. 66Plaćanje kazne za direktora koji će firmi vratiti taj iznos ..................................................................................................... 67Plaćanje odjeće i obuće direktora ................................................................................................................................................ 67Sistematski pregled svih uposlenika nije “korist” .................................................................................................................. 67Snošenje troškova ginekoloških pregleda svih uposlenica .................................................................................................... 68Obračun koristi po osnovu upotrebe službenog automobila u privatne svrhe ................................................................ 68Obračun “koristi” od ustupanja službenog vozila zaposlenicima ........................................................................................ 69Obračun upotrebe službenog vozila od zaposlenika ............................................................................................................... 69Zamjena prekovremenog rada za slobodne dane..................................................................................................................... 69Prevoz na posao i sa posla službenim vozilom ......................................................................................................................... 70Korištenje godišnjeg odmora i isplata regresa kod novog poslodavca ............................................................................... 70Obračun regresa u slučaju promjene poslodavca .................................................................................................................... 71


Dokumentovanje isplata i neoporezivi iznosi naknada za regres i prevoz ....................................................................... 71Topli obrok za vrijeme godišnjeg odmora ................................................................................................................................. 72Topli obrok i dnevnica za isti dan i naknada za rad u dane vikenda .................................................................................. 72Ko potpisuje putni nalog za službeni put direktora javnog preduzeća? ............................................................................ 73Doručak je sastavni dio noćenja u hotelu .................................................................................................................................. 73Dnevnice u slučaju kada u mjestu službenog puta nema hotelskog smještaja ................................................................ 73Dnevnice, topli obrok i dr. u firmi sa samo jednim zaposlenim .......................................................................................... 74Povrat neiskorištene inoakontacije dijelom u KM, a dijelom u EUR ................................................................................ 74Kod obračuna plaća i drugih naknada važi princip blagajne ................................................................................................ 74Obaveza ZZO u slučaju nesreće na poslu ................................................................................................................................... 74Obračun naknade za bolovanje preko 42 dana ......................................................................................................................... 75Visina naknade za bolovanje preko 42 dana ............................................................................................................................. 75Naknada za bolovanje ispod iznosa najniže plaće ................................................................................................................... 76Refundiranje naknade za bolovanja preko 42 dana ................................................................................................................ 76Refundacija naknade za bolovanje kod firme tekstilne industrije u TK ........................................................................... 76Obračun plaće za mjesec koji je dijelom proveden na radu, a dijelom na bolovanju i godišnjem odmoru ............. 77MIP-1023 i bolovanje preko 42 dana .......................................................................................................................................... 77Obaveze poslodavca prema porodilji za vrijeme bolovanja i porodiljskog odsustva ...................................................... 78Tretman i refundacija naknade za porodiljsko odsustvo u TK ............................................................................................ 78Pravo na naknadu za porodiljsko odsustvo u RS ..................................................................................................................... 79Porodiljsko odsustvo zaposlenice u stranoj neprofitnoj organizaciji ................................................................................. 80Naknada za porodilje i obrazac MIP-1023 ................................................................................................................................ 80Ostvarivanje prava na naknadu za porodiljsko odsustvo u BD ............................................................................................ 80Porodiljsko odsustvo u RS ............................................................................................................................................................. 81Propisana naknada kod komplikacija u trudnoći .................................................................................................................... 81Obračun poreza i doprinosa za rad na četiri sata .................................................................................................................... 82Popunjavanje obrasca MIP-1023 kod refundacija ................................................................................................................... 82Porez na dohodak i doprinosi za lica iz RS i BD koja su zaposlena u FBiH ..................................................................... 82Doprinosi za zaposlenika iz RS, a radi u FBiH ........................................................................................................................ 83Prijava uplaćenih doprinosa za zaposlenike iz RS ................................................................................................................... 83Oznaka šifre općine kod uplate doprinosa za radnike iz RS ................................................................................................. 84Podnošenje MIP-1023 za zaposlenika u BD BiH ..................................................................................................................... 84Izmjene u načinu uplate doprinosa ............................................................................................................................................. 84Obračun obaveza za zaposlene upućene na stručno usavršavanje u inostranstvo ......................................................... 85Obaveze poslodavca kod upućivanja radnika na rad u inozemstvo .................................................................................... 85U koji GIP-1022 upisati podatke? ................................................................................................................................................ 85Popunjavanje GIP-a u slučaju kada su doprinosi (po sporazumu sa PU) uplaćeni naknadno .................................... 86Proglašavanje zaposlenika tehnološkim viškom bez donošenja programa njihovog zbrinjavanja ............................. 86Otkaz ugovora o radu radniku koji je na bolovanju ................................................................................................................ 86Otkazivanje ugovora o radu radniku koji je na bolovanju ..................................................................................................... 87Obračun otpremnine po članu 100. Zakona o radu za zaposlenika ustupljenog drugoj ustanovi .............................. 87Povećanje plaće umjesto otpremnine ......................................................................................................................................... 87“Transformacija” buduće otpremnine u plaću ......................................................................................................................... 87Otpremnina u slučaju sporazumnog raskida ugovora o radu ............................................................................................... 88Doprinosi na otpremnine isplaćene iznad neoporezivog iznosa ......................................................................................... 88Odgovornost za manje uplaćeni porez na dohodak zaposlenika u toku godine .............................................................. 89Ispravka greške zbog manje obračunatog poreza na dohodak na plaću zaposlenika ..................................................... 89Angažovanja pripravnika, bez zasnivanja radnog odnosa ..................................................................................................... 90Obaveze u slučaju angažovanja volontera.................................................................................................................................. 90Utvrđivanje iznosa naknade za članove NO javnih preduzeća ............................................................................................. 91Porezni tretman datih satova članu nadzornog odbora i dioničaru firme ........................................................................ 91Utvrđivanje naknade i drugih troškova za direktora odjela interne revizije u javnom preduzeću ............................ 91Porezni tretman isplata predstavniku etažnih vlasnika zgrade ........................................................................................... 92Obračun naknade po ugovoru o djelu sa licem iz RS.............................................................................................................. 92Oporezivanje i prijavljivanje dohotka nerezidentne fizičke osobe ...................................................................................... 93Isplate konsultantu - fizičkom licu iz Francuske ..................................................................................................................... 93Obrazac kod isplata po ugovoru o djelu sa nerezidentima .................................................................................................... 94Isplate sudijama, članovima komisija i izvršnih odbora u sportskom savezu ................................................................. 94Isplate koje vrši sindikalna organizacija .................................................................................................................................... 94


Otpremnina umjesto plaće zastupniku kome je prestala funkcija ...................................................................................... 95Nabavka repromaterijala od fizičkih lica ................................................................................................................................... 95Priznavanje raznih troškova i obaveze advokatske kancelarije ........................................................................................... 95Obaveze turističke agencije prilikom smještaja gostiju u pansion fizičkog lica .............................................................. 97Osnovica za obračun doprinosa za vlasnike apoteka .............................................................................................................. 97Prelazak obrtnika u “paušalce” ..................................................................................................................................................... 98Obavezne evidencije vlasnika obrtničke radnje - paušalca ................................................................................................... 99Zajednički obrt u slučaju obavljanja obrta kao dodatnog zanimanja ................................................................................. 99Ustupanje na korištenje poslovnog prostora svojoj firmi, bez naknade ..........................................................................100Zakup automobila od zaposlenika .............................................................................................................................................100Oporezivanje isplate dobiti fizičkom licu ( još) nije uvedeno u FBiH ..............................................................................100Novčane nagrade do 100 KM su neoprezive ...........................................................................................................................101Nije propisan obrazac prijave plaćenog poreza na donaciju fizičkom licu .....................................................................101Plaćanje kotizacije studentu fakulteta za učešće na stručnom seminaru .......................................................................101Finansiranje odbrane doktorske disertacije nezaposlenika ................................................................................................101Obračun dnevnice učesnicima u međunarodnom projektu ................................................................................................102Isplata dnevnica učesnicima kviza ............................................................................................................................................103Ugovoreno snošenje troška kamate za kupca vozila nije oporezivo primanje tog fizičkog lica ................................103Troškovi smještaja i dnevnica isplaćeni trećim licima .........................................................................................................103Obaveza usklađivanja iznosa invalidnine sa kretanjem plaća ............................................................................................103

5. FISKALIZACIJA

Da li je poljoprivredni proizvođač obveznik fiskalizacije? ..................................................................................................105(Ne)obaveznost fiskalizacije poljoprivrednika ........................................................................................................................105Fiskalizacija poslovnih jedinica ..................................................................................................................................................106Fiskalizacija poslovne jedinice ...................................................................................................................................................106Fiskalizacija samostalne dopunske djelatnosti penzionera ................................................................................................106Prevoznik - paušalac ne mora imati fiskalnu kasu ................................................................................................................107Preciziranje odredbe o oslobađanju od fiskalizacije kod prodaje na pijacama ..............................................................107Fiskalizacija djelatnosti koja se vrši na više adresa ..............................................................................................................107Interni restoran i kuhinja za djelatnike ...................................................................................................................................108Obaveza fiskalizacije čajne kuhinje sindikalne organizacije ...............................................................................................108Obaveza fiskalizacije udruženja ..................................................................................................................................................109Obaveza fiskalizacije udruženja mljekara ................................................................................................................................109Fiskaliziranje faktura za radove započete prije ulaska u sistem fiskalizacije ................................................................109Naknadna gotovinska uplata po ranije izdatoj fakturi .........................................................................................................110Evidentiranje raznih vrsta prometa preko fiskalnog uređaja .............................................................................................110Prodaja nezavršenog objekta fizičkom licu .............................................................................................................................110Fiskalni račun za privremene situacije u građevinarstvu ...................................................................................................111Izdavanje fiskalnih računa za zakup pijačnog prostora .......................................................................................................111Fiskalizacije prodaje autobuskih karata ...................................................................................................................................111Izdavanje fiskalnog računa za svatovski meni ........................................................................................................................112Momenat izdavanja fiskalnog računa kod kombi isporuke .................................................................................................112Evidentiranje komisione prodaje preko fiskalne kase ..........................................................................................................112Nepoklapanje cijene na fiskalnom računu i PDV fakturi ....................................................................................................113Evidentiranje povrata paleta preko fiskalne kase ..................................................................................................................113Datumi na poreznoj fakturi i fiskalnom računu.....................................................................................................................114Evidentiranje povrata robe u veleprodaji preko fiskalne kase ...........................................................................................114Knjižne obavijesti i reklamirani računi kod povrata robe ..................................................................................................115Reklamirani računi kod “masovnih usluga” ............................................................................................................................115Naknadno odobreni rabati i fiskalizacija .................................................................................................................................115Količina gotovine u fiskalnoj kasi ..............................................................................................................................................116Prodavac nije dužan da za sebe printa dodatni primjerak fiskalnog računa .................................................................116Podatak o načinu plaćanja na fiskalnom računu ...................................................................................................................116Dupli fiskalni računi ......................................................................................................................................................................117Rokovi čuvanja fiskalnih računa.................................................................................................................................................117Nova KDI za novu godinu? ..........................................................................................................................................................117


6. OSTALO

Dostava podataka sudu o visini ugovorenih i uplaćenih uloga društva ...........................................................................119Organizovanje rada poduzeća iz Hrvatske u RS ....................................................................................................................119Više aspekata otvaranja kantine za vlastite zaposlenike .....................................................................................................119Obaveze firme koja se bavi izdavanjem pijačnih stolova .....................................................................................................120Poslovanje mjenjačnica kao samostalne djelatnosti .............................................................................................................120Minimalan broj zaposlenih u poljoprivrednoj apoteci, registrovanoj kao d.o.o. ..........................................................121“Zamrzavanje” poslovanja firme koja trenutno nema uslova za rad ................................................................................121Posljedice bavljenja neregistrovanom djelatnošću ................................................................................................................122Povremena prodaja izvan registrovanih djelatnosti..............................................................................................................122Prodaja opreme koja nije aktivirana .........................................................................................................................................122Prodaja nekretnine društva u privatnom vlasništvu ............................................................................................................123Uslovi koje mora ispunjavati član komisije za javne nabavke............................................................................................123Datum validnosti potvrde o solventnosti ponuđača .............................................................................................................123Zaključivanje ugovora po znatno nižim cijenama u odnosu na budžet ...........................................................................123Kompenziranje obaveze za isplatu dobiti i potraživanja po osnovu pozajmica datih vlasniku društva .................124Davanje pozajmice direktora-stranca vlastitoj firmi u BiH ................................................................................................124Fakturiranje inousluga u KM ......................................................................................................................................................124Deklarisanje industrijskih ulja i maziva prilikom uvoza .....................................................................................................125“Zaokruživanje” cijena u maloprodaji, veleprodaji i kod usluga .......................................................................................125Isticanje cijena u veleprodaji ......................................................................................................................................................126Nije propisana obaveza ovjere cjenovnika za računovodstvene usluge ...........................................................................127“Nova” odluka o formiranju cijena ............................................................................................................................................127Sniženje cijena robe “na kasi” ....................................................................................................................................................127(Ne)obaveznost vođenja TKV .....................................................................................................................................................127Trgovačka knjiga kod prodaje uvezenih rabljenih automobila fizičkim licima .............................................................128Nema obaveze isticanja grba u poslovnim prostorima.........................................................................................................128Izuzeća od obaveze zapošljavanja lica sa invaliditetom .......................................................................................................128Obaveze po propisima o zapošljavanju lica sa invaliditetom..............................................................................................129Stepen invaliditeta zaposlenika ..................................................................................................................................................129Osnovica za obračun naknade za zapošljavanje invalidnih lica .........................................................................................129Način uplate naknade za zapošljavanje lica sa invaliditetom .............................................................................................130Obaveza plaćanja članarine Vanjskotrgovinskoj komori BiH .............................................................................................130Osnovica za članarinu turističkim zajednicama ....................................................................................................................130Obračun naknade za šume u Brčko Distriktu .........................................................................................................................130Zaračunavanje zatezne kamate kad nije ugovorena..............................................................................................................131Pravne posljedice “zakašnjelog” rješenja drugostepenog organa ......................................................................................131


1. RAČUNOVODSTVO I REVIZIJA

Prema članu 3. stav 2. Zakona o računovodstvu i re-viziji u FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 83/09), odredbe ovog zakona se odnose i na pravna lica i druge oblike organizovanja koje je pravno lice sa sjedištem u Fede-raciji osnovalo u inostranstvu, ako propisima tih dr-žava nije utvrđena obaveza vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja finansijskih izvještaja. Dakle, ukoliko po propisima tih drugih država postoji obaveza vođenja računovodstva i sastavljanja finansijskih izvještaja, to se mora raditi po tim tamošnjim propisima. U tom slu-čaju takva pravna lica i drugi oblici organizovanja koje je matično pravno lice u FBiH osnovalo u inostranstvu nisu obveznici primjene federalnog Zakona o računo-vodstvu i reviziji, što znači da njihovo računovodstvo ne mora (ali, to ne znači i da ne može) biti sastavni dio ukupnog računovodstva matičnog pravnog lica u FBiH. Naravno, i tada postoji obaveza da se njihovi finansij-ski izvještaji uključe u konsolidirani izvještaj matičnog pravnog lica u Federaciji BiH.

(Porezni savjetnik 7-8/12, str. 140)

Računovodstvene i fiskalne obaveze udruženja građana

pitanje: Po kojim propisima udruženja građana vode svoje poslovne knjige i podnose svoje godišnje obraču-ne? Osim toga, ukoliko se udruženje nije na vrijeme fiskalizovalo, da li se, kada se fiskalizuje, kroz fiskalni uređaj mora evidentirati i prethodni promet (od tre-nutka kada se trebao fiskalizovati) ili samo promet od trenutka fiskalizacije?

odgovor: Prema Zakonu o udruženjima i fondacija-ma (“Službene novine Federacije BiH”, broj 45/02), udruženje je dužno voditi poslovne knjige i sastavlja-ti finansijske izvještaje, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. Upisom u registar udruženje stiče status pravnog lica, što znači da udruženje po pitanju računovodstva ima sve obaveze kao i druga pravna lica.

Po pitanju vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja finansijskih izvještaja, to znači da je i svako udruženje dužno primjenjivati odredbe Zakona o računovodstvu i reviziji u FBiH (“Službene novine Federaciju BiH”, broj

Uslužno vođenje poslovnih knjiga za d.o.o.

pitanje: Da li certificirani računovođa sa važećom li-cencom, koji je u radnom odnosu u jednoj firmi, može voditi poslovne knjige drugoj firmi (d.o.o.)?

odgovor: Članom 24. stav 2. Zakona o računovodstvu i reviziji u FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 83/09) pro-pisano je da pravno lice vođenje poslovnih knjiga može povjeriti ugovorom, uz određenu naknadu, drugom pravnom licu ili preduzetniku registrovanom za pru-žanje računovodstvenih usluga koji ima zaposlena lica kojima povjerava vođenje poslovnih knjiga.

Poslovne knjige pravnog lica može voditi samo dru-go pravno lice ili samostalni poduzetnik, dok angažman fizičkih lica po ugovoru o djelu za ovakve poslove nije moguć.

Inače, ugovor o djelu, kao institut Zakona o obligacio-nim odnosima, po svojoj prirodi, podrazumijeva faktički posao, tj. stvaranje određenog djela, kao što je izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili inte-lektualnog rada i sl. Dakle, ugovorom o djelu teško može da se “pokrije” i obavljanje nekih tekućih, tj. praktično svakodnevnih poslova, koji, po svojoj suštini, spadaju u domen ugovora o radu. Obavljanje računovodstvenih po-slova, kao i vođenje poslovnih knjiga, svakako, se ne može nazvati jednokratnim poslom koji bi se mogao podvesti pod angažman po osnovu ugovora o djelu.

Dakle, fizičko lice može voditi poslovne knjige dru-gog pravnog lica samo kroz registrovanu samostalnu djelatnost. U slučaju iz upita, to bi bilo moguće samo ako biste registrovali dopunsku djelatnost vođenja po-slovnih knjiga.

(Porezni savjetnik 7-8/12, str. 140-141)

Vođenje računovodstva povezanih inofirmi u BiH

pitanje: Da li postoji mogućnost da se računovodstvo naših povezanih firmi širom svijeta (npr. u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i dr. zemljama) vodi u BiH?odgovor: Teško, pošto to pitanje uređuju računovod-stveni propisi tih drugih zemalja.


83/09) kojim je propisana obaveza vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja finansijskih izvještaja za sva prav-na lica na teritoriji Federacije BiH, pa i za udruženja građana koja registracijom stiču status pravnog lica.

S obzirom na to da za udruženja i druge neprofitne organizacije u FBiH još uvijek nije propisan novi kon-tni plan, ova grupa pravnih lica još uvijek svoje knjigo-vodstvo treba da vode po “starom” kontnom planu koji je propisao Savez računovođa, revizora i finansijskih radnika FBiH, koji je objavljen u “Službenim novina-ma Federacije BiH”, broj 10/07.

Prema Zakona o računovodstvu i reviziji u FBiH, udruženja su i obaveznici sastavljanja i podnošenja svojih godišnjih finansijskih izvještaja (godišnjih obra-čuna), s tim da, pošto još uvijek nisu propisani novi obrasci, udruženja svoj godišnji obračun treba da pre-daju na dosadašnjim obrascima za udruženje i druge neprofitne organizacije.

Što se tiče fiskalizacije, udruženje građana se smatra obveznikom fiskalizacije i obveznikom evi-dentiranja prometa preko fiskalnih uređaja samo u slučaju da obavlja neki promet koji nije oslobođen od obaveze fiskalizacije. Obveznik fiskalizacije koji je novoosnovan može početi obavljanje djelatnosti prometa robe, odnosno pružanja usluga tek nakon fisklizacije. Ukoliko udruženje to iz nekog razloga nije uradilo (a bilo je dužno ukoliko obavlja neki pro-met), ono po tom osnovu može biti sankcionisano. Međutim, onaj promet koji je nastao ranije ne samo da se ne mora nego se i ne može retroaktivno eviden-tirati preko fiskalne kase, jer se fiskalni računi mogu izdavati tek nakon provedene tzv. inicijalne fiskali-zacije (tj. “instaliranja” fiskalnog uređaja) i za onaj promet koji se izvrši nakon toga.

(Porezni savjetnik 5/12, str. 120)

Elektronsko vođenje evidencija kod obrtnika

pitanje: Pošto je ranijim izmjenama i dopunama pro-pisa o porezu na dohodak dozvoljeno elektronsko vođe-nje evidencija o potraživanjima i obavezama obrtnika, da li se pod tim misli vođenje analitički ili vođenje te evidencije u njenom presliku - kopiji u elektronskom obliku? Paradoks nam je da istu evidenciju vodimo dva puta, jer se na njenom pisanju gubi veoma puno vre-mena, a sve podatke o potraživanjima i obavezama već vodimo analitički kroz glavnu knjigu.

odgovor: Kao što i sami navodite u upitu, naknad-nim izmjenama propisa, tačnije izmjenama i dopuna-ma Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (objavljenim u “Sl. novinama FBiH”, broj 4/10), do-zvoljeno je vođenje Evidencija o potraživanjima i oba-vezama (EPO), kao i Popisne liste dugotrajne imovine (PLDI), u elektronskom obliku. Osim toga, te dvije evi-dencije ne podliježu ovjeri u Poreznoj upravi. Prema tome, dovoljno ih je voditi u elektronskoj formi, bez paralelne “papirne” evidencije.

U vašem slučaju, vi sve analitike o potraživanjima i obavezama već obezbjeđujete kroz “glavnu knjigu”. Mada nije sasvim jasno šta pod tim podrazumijevate ( jer za obrtnike ne postoji obaveza vođenja glavne knji-ge, nego KPR, KP, PLDI i EPO), možemo reći samo to da, ukoliko na bilo koji način elektronski obezbjeđujete sve podatke koji se zahtijevaju u propisanim obrascima EOP i PLDI, niste dužni da te podatke prepisujete i na drugom mjestu niti u drugoj formi.

Što se tiče evidencija KPR i KP, one se i dalje mora-ju voditi u pisanoj formi i ovjeravati u Poreznoj upravi.


Kontni okvir za djelatnost kartičarskog poslovanja

pitanje: Firma koja se bavi kartičarskim poslovanjem i koja je registrovana pod šifrom 65.230 – Ostalo fi-nansijsko posredovanje od početka poslovanja (2005.) primjenjuje kontni okvir za privredne subjekte. Da li se ta firma, sa stanovišta primjene kontnog okvira, treba i dalje tretirati kao do sada ili bi se, eventualno, trebala podvesti pod finansijske institucije i u skladu s tim pri-mjenjivati kontni okvir za tu vrstu djelatnosti?odgovor: Koliko nam je poznato, firme koje se bave kartičarstvom ostvaruju svoje prihode pretežno iz po-sredničke provizije i upisnina za dobijanje kartice i nemaju svoje depozite, niti se bave kreditiranjem kao što je to slučaj sa klasičnim finansijskim institucijama. One, prema tome, nemaju obilježje finansijske institu-cije, tako da u pogledu primjene kontnog okvira firma iz upita, po našem mišljenju, treba da i dalje vodi knji-ge po kontnom planu za privredna društva.


Usaglašavanje potraživanja i obaveza

pitanje: Da li se usaglašavanje potraživanja i obaveza, u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji u Fede-raciji BiH, umjesto sa 31. 12., može izvršiti sa 30. 11.?

odgovor: Članom 28. stav 5. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji BiH je nedvosmisleno propisano da se stanje potraživanja i obaveza utvrđuje na dan 31. 12. tekuće godine (za razliku od npr. propisa Republike Srpske kojim datum utvrđivanja nije fiksiran, nego je rečeno da se usaglašavanje treba izvršiti do sastavljanja obračuna, a sam datum utvrđuje pravno lice svojim in-ternim aktom).

Prema tome, usaglašavanje potraživanja i obaveza ne možete izvršiti sa stanjem na dan 30. 11. To, me-đutim, ne znači da se sa usaglašavanjm ne može početi ranije. Naprotiv, da bi usaglašavanje bilo uspješno, po-željno je da se ono vrši u kontinuitetu u toku godine. No, kritični i formalno propisani datum u smislu utvr-đivanja stanja potraživanja i obaveza je 31. 12.



Popis faktura prispjelih poslije 15. 01.

pitanje: Da li popisna komisija (s obzirom na to da je Zakonom o računovodstvu i reviziji u FBiH pro-pisano da se izvještaj o obavljenom popisu razmatra na nadležnom tijelu i usvaja najkasnije do 15. januara na-redne za prethodnu godinu) ima obavezu evidentiranja (popisa) faktura koje se prime nakon 15. 01. (i koje se knjiže pod 31. 12.) i ukoliko ima, takvu obavezu na koji način će izvršiti taj popis i kako će se to odraziti na ko-načni izvještaj o popisu (ukoliko nema, podaci iz popi-sa neće odgovarati podacima iz godišnjeg izvještaja)?!

odgovor: Najprije želimo ukazati na to da u članu 26. Zakona o računovodstvu i reviziji stoji da popisna komisija dostavlja izvještaj o obavljenom popisu na razmatranje nadležnom organu najkasnije 15. dana od dana isteka poslovne godine, što nije rok i za usvajanje izvještaja (kako ste vi naveli). Nadalje, želimo ukazati i na to da je navedeni rok iz Zakona ne samo objektiv-no prekratak ( jer fizički popis u mnogo slučajeva nije moguće završiti do tog datuma) nego i da on (kako ste i sami konstatirali) očito nije u skladu ni sa samim ciljem zbog kojeg se popis i vrši, a to je da se u finansijskim izvještajima prikaže stvarno stanje, što je (kada se radi o popisu potraživanja i obaveza) moguće samo ako se obuhvate sve one stavke koje se tiču stanja na dan 31. 12., pa i one fakture koje se prime nakon 15. 01. (prak-tično sve do dana sačinjavanja finansijskih izvještaja).

Iz svih tih razloga je jasno da popisna komisija treba da uzme u obzir i te naknadne fakture, tako da naknad-nim popisom obuhvati i te zaostale fakture, pri čemu se i taj naknadni popis čak može “podvesti” pod datum koji je kao krajnji propisan pomenutim članom Zako-na o računovodstvu i reviziji. Na taj način se postiže stvarna usklađenost podataka iskazanih u izvještaju o popisu sa podacima koji će biti sadržani u godišnjem obračunu, čak i po cijenu da se “malo zaobiđe” nave-dena (nepotrebna) odredba Zakona o računovodstvu.


Ispravljanje greške na obrascu Izvještaja o promjenama u kapitalu

pitanje: Dana 22. 03. 2006. godine je direktoru pre-duzeća (d.o.o.), koji je ujedno i osnivač preduzeća, isplaćeno 14.000 KM na ime učešća u dobiti, ali pret-hodno nije stvorena obaveza po tom osnovu, nego je isplata izvršena iz blagajne, na teret obaveza za učešće u dobiti (duguje), što je tako i u narednim godinama iskazivano kroz finansijske izvještaje. U 2011. godini smo knjižili ispravku greške na sljedeći način: akumuli-rana dobit (duguje) / obaveze za učešće u dobiti (potra-žuje). Prilikom sastavljanja finansijskih izvještaja, na obrascu Izvještaja o promjenama u kapitalu tih 14.000 KM smo prikazali u koloni efekti ispravljanja greški, kako bi se na kraju obrasca pokazala stvarna vrijednost kapitala kao i u glavnoj knjizi. Da li je to bilo ispravno

ili smo trebali to prikazati kao umanjanje akumulira-nih dobiti ranijih godina?

odgovor: Prilikom retroaktivnog ispravljanja materi-jalno značajnih grešaka iz ranijih perioda, pravno lice je dužno, u skladu sa MRS-om 8, u prvom setu finan-sijskih izvještaja odobrenom za izdavanja nakon otkri-vanja greške izvršiti ispravku tako što:- prepravlja uporedne iznose na prezentirane ranije

periode u kojima su otkrivene greške, ili- prepravlja početna stanja sredstava, obaveza i kapi-

tala za najraniji prezentirani prethodni period, ako se greška pojavila prije najranijeg prezentiranog prethodnog perioda.

Dakle, u vašem slučaju ovo znači da ste u Izvješta-ju o promjenama u kapitalu za 2011. godinu, a pošto se radi o greški iz 2006. godine, trebali prikazati uma-njenje akumuliranih dobiti ranijih godina na rednom broju 3. (smanjenje akumulirane dobiti u koloni 7. Iz-vještaja), a ne na red. br. 14. Izvještaja, s obzirom na to da se greška pojavila u 2006. godine, a da je najraniji prezentirani period u ovom izvještaju 2009. godina.

Ako ste tako postupli, onda ste postupili ispravno. Ni u kom slučaju ne bi bilo pravilno da ste za navedeni iznos umanjili akumuliranu dobit na red. br. 1. Izvje-štaja.


Finansijski izvještaji i porezni bilansi u slučaju pripajanja

pitanje: Dva društva su na dan 31. 12. 2012. godine donijela odluku kojom se jedno društvo pripaja dru-gom, te da se i pripajanje vrši po stanjima utvrđenim sa datumom 31. 12. 2011. godine, s tim da se sve poslovne promjene između tog datuma i datuma upi-sa pripajanja u sudski registar trebaju obuhvatiti u računovodstvu društva sljednika. Upis ove statusne promjene u sudski registar izvršen je 06. 04. 2012. godine. Da li je trebalo izraditi finansijske izvještaje i porezni bilans za oba društva sa danom upisa u sud-ski registar (06. 04. 2012.) i predati ih u AFIP, odno-sno Poreznu upravu; da li je trebalo izraditi konsoli-dovani bilans kao početni bilans i predati ga u AFIP i s kojim datumom je to trebalo učiniti; te na koji način izvršiti obračun amortizacije kod prethodnika na dan upisa u sudski registar?

odgovor: Društva koja su ušla u navedenu statusnu promjenu bila su obavezna da za 2011. godinu (u kojoj su samostalno poslovala) izrade, svako za sebe, svoje pojedinačne godišnje finansijske izvještaje i predaju ih APIF-u, kao i svoje odvojene porezne bilanse za tu go-dinu i predaju ih Poreznoj upravi. Pored toga, ako su u pitanju povezana pravna lica, postojala je i obaveza da se uradi konsolidovani finansijski izvještaj za tu godinu i da se preda AFIP-u do kraja aprila 2012. godine.


Prema članu 35. st. 3. i 4. Zakona o računovodstvu i reviziji u FBiH, finansijski izvještaji u slučaju statusne promjene se sastavljaju na datum statusne promjene (što je kod vas 31. 12. 2011. godine), s tim da se poslovni događaji nastali između tog dana i dana upisa promjene u sudski registar obuhvataju ili u tim izvještajima prethod-nog pravnog lica ili u finansijskim izvještajima sljednika, što se utvrđuje odlukom o statusnoj promjeni.

U konkretnom slučaju, to znači da je trebalo (pošto su poslovne promjene od 01. 01. do 06. 04. 2012. godi-ne vođene odvojeno za oba društva) postupiti u skladu sa odlukom o pripajanju, tj. da sva stanja i sve poslovne promjene za pripojena društva do 06. 04. 2012, godine trebate “prebaciti” i iskazati (tj. uključiti) u računovod-stvo društva sljednika, uključujući i amortizaciju koja je obračunavana do tog datuma.

Iz navedenih razloga, praktično, nema potrebe i obaveze da se sačinjavaju i podnose AFIP-u bilo kakvi izvještaji sa datumom 06. 04. 2012. godine, pošto su i društvo koje je prestalo postojati i društvo-sljednik podnijeli svoje redovne finansijske izvještaje za svoja poslovanja do 31. 12. 2011. godine, a sva stanja i sve promjene koje su se desile nakon 01. 01. 2012. godine će biti uključena u računovodstvo i u buduće finansij-ske izvještaje društva-sljednika.

Prema članu 25. Zakona o porezu na dobit, obve-znici koji se spajaju, pripajaju ili dijele dostavljaju Po-reznoj upravi finansijske izvještaje i poreznu prijavu sa poreznim bilansom računajući do dana koji prethodi danu spajanja, pripajanja ili podjele. U konkretnom slučaju, finansijski izvještaji i porezni bilansi su već sa-činjeni i predati za 2011. godinu, a za 2012. godinu će ih sačiniti i podnijeti društvo-sljednik, tako da se time postiže kontinuitet i nema potrebe sačinjavati porezne bilanse sa 06. 04. 2012. godine.

Ukoliko niste obračunavali amortizaciju za pripoje-no društvo od 01. 01. do 06. 04., to ćete učiniti sada za cijeli period i to ćete iskazati u računovodstvu društva-sljednika.


Obaveze izrade obračuna za firmu koja tek počinje sa radom

pitanje: Da li je poduzeće koje je registrirano krajem svibnja/maja u obavezi da sačini i podnese polugodiš-nji obračun, ukoliko do 30. 06. još nije imalo prometa?

odgovor: Prema Zakonu o računovodstvu i reviziji (“Sl. novine FBiH”, broj 83/09), obveznicima sačinja-vanja i podnošenja polugodišnjih finansijskih izvještaja se smatraju ona pravna lica koja su, po stanju na dan sastavljanja finansijskih izvještaja, razvrstana u srednja i velika, u skladu sa kriterijima postavljenim u članu 4. tog zakona. Prema tom zakonu, novoosnovana prav-na lica su, također, dužna da se razvrstaju na osnovu podataka iz finansijskih izvještaja za tekuću poslovnu godinu, srazmjerno broju mjeseci poslovanja.

U skladu s navedenim, vi biste takođe trebali izvr-šiti razvrstavanje po stanju na dan 30. 06. 2012. godi-ne i, u slučaju da se (eventualno) po tim pokazateljima tretirate kao srednje ili veliko pravno lice, bili biste u obavezi sačiniti i predati i polugodišnji obračun, mada iz navoda iz vašeg upita to vjerovatno neće biti slučaj.

(Porezni savjetnik 12/12, str. 103-104)

Obaveza konsolidacije finansijskih izvještaja

pitanje: Inofirma A je 70%-tni vlasnik domaće firme B, a firma B je vlasnik druge domaće firme C. Suvlasnik firme B je firma D, čiji je vlasnik fizičko lice.

Dana 21. 12. 2011. godine firma A prodaje svoj udio u firmi B dotadašnjem suvlasniku, firmi D. Do sada, konsolidacija je rađena u firmi A u inostranstvu. Da li firma B, nakon navedene promjene, mora uraditi kon-solidaciju za firme B i C za 2011. godinu ?

odgovor: Da. Firma B (kao matično pravno lice za firmu C) je obveznik izrade i predaje konsolidovanih finansijskih izvještaja za grupu koju čine firme B i C, u skladu sa čl. 42. i 43. Zakona o računovodstvu i reviziji Federacije BiH.

Ranije (prije prodaje udjela od firme A), firma B, kao međumatica, nije bila obveznik pripreme i prezen-tiranja svojih konsolidiranih finansijskih izvještaja, s obzirom na to da je i ona sama imala status zavisnog pravnog lica, te je njegovo matično pravno lice (inofir-ma A) bilo to koje je radilo konsolidovane izvještaje.


Obaveza revizije finansijskih izvještaja

pitanje: Da li smo mi, kao d.o.o. u oblasti građevine, obavezni angažovati reviziju za finansijske izvještaje za 2011. godinu i do kog roka?

odgovor: Prema članu 49. Zakona o računovodstvu i re-viziji u FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 83/09), sva pravna lica razvrstana u velika i srednja, kao i ona pravna lica čijim se vrijednosnim papirima trguje ili se vrši priprema za njihovo emitovanje na organizovanom tržištu vrijed-nosnih papira, obavezna su angažovati društvo za reviziju koje će izvršiti reviziju njihovih finansijskih izvještaja.

Prema tome, obaveza angažiranja eksternog re-vizora i revizija finansijskih izvještaja nije uslovljena vrstom djelatnosti, nego veličinom preduzeća koja se određuje na bazi kriterija iz člana 4. navedenog Zakona (na bazi broja zasposlenih, vrijednosti aktive i ukupnog godišnjeg prihoda). Dakle, ukoliko se vi (prema krite-rijima utvređenim u članu 4. Zakona) po svom godiš-njem obračunu za 2011. godinu svrstavate u srednje ili veliko preduzeće, u tom slučaju ste bili obavezni osigu-rati reviziju svojih finansijskih izvještaja.

Rok za predaju revizorskog izvještaja sa priloženim finansijskim izvještajima koji su bili predmet revidira-


nja je najkasnije kraj tekuće godine za prethodnu go-dinu. Dakle, rok za reviziju finansijskih izvještaja za 2011. je do kraja 2012. godine.


Vrijeme evidentiranja obaveza

pitanje: Znatan broj naknada po osnovu ugovora o djelu, autorskih ugovora i ugovora o stipendiranju, koje se odnose na 2011. godinu, do kraja te godine nam je ostao neisplaćen. Da li smo trebali napraviti obračune i sve to knjižiti 2011. godine, bez obzira na to što nisu isplaćene?

odgovor: Ukoliko se zaista radi o naknadama, tj. oba-vezama koje se odnose na 2011. godinu i koje su trebale biti isplaćene u toj godini, njih ste svakako trebali obraču-nati i knjižiti kao obaveze za tu godinu. Ovo stoga što, po MRS/MSFI, i rashodi i obaveze trebaju biti evidentirani u onom obračunskom periodu u kojem su ti rashodi i te obaveze zaista nastale, neovisno od perioda u kome su plaćene ili namjeravaju biti plaćene. Samo na taj način će i rashodi i obaveze za svaki obračunski period biti iskaza-ne istinito i fer, tj. u skladu sa MRS/MSFI.

Međutim, obaveza uplate poreza na dohodak i do-prinosa po osnovu ovih isplata nastupa tek u momentu isplata tih naknada.


Knjiženje obaveza za plaće radnika na “čekanju”

pitanje: U našem društvu, zbog malog obima posla i neugovorenih novih poslova, trenutno radi samo dio radnika, a plaće se ne isplaćuju redovno. Od 01. 01. 2012. godine ostali radnici nikako ne rade, tj. nalaze se na privremenom prekidu rada (na “čekanju”). Ovi rad-nici nisu odjavljeni, a obračun plaće im je vršen prema satima tekućeg mjeseca i vrijednosti bruto satnice koja nije niža od propisane minimalne. Radnici na “čeka-nju” ne primaju nikakvu naknadu. Da li bruto plaće ovih radnika koji trenutno ne rade knjižiti na kontu 520 – Troškovi plaća ili, možda, na kontu 098 – Ostala dugoročna razgraničenja?

odgovor: U ovom slučaju se radi o tekućoj obavezi za plaće i tekućim troškovima, za konkretno (protekle) mjesece, a ne o rezervisanjima za neke buduće događa-je koji bi se evidentirali kao rezervisanje u okviru konta 098. Naime, eventualna rezervisanja za primanja zapo-slenih koja se vrše u skladu sa MRS-om 19 odnose se na neke druge kategorije primanja (npr. otpremnine, jubilarne nagrade i sl), a ne i za plaće, jer plaće uvijek predstavljaju rashode tekućeg perioda, tj. onog perioda na koji se te plaće odnose.

Dodatno napominjemo da važeći Zakon o radu ne poznaje kategoriju “čekanja” u smislu kako je to na-

vedeno u upitu, već samo privremenog prekida rada (član 72. stav 3.), do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje zaposlenik nije kriv (viša sila, privremeni zastoji u proizvodnji i sl), u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, u kom slučaju zaposlenik ima pravo na naknadu plaće i za to vrijeme, kada nije radio.

Jedini slučaj u kojem poslodavac nema obavezu za isplate plaće jeste kada se radi o neplaćenom odsustvu radnika, što treba biti posebno regulisano na način da se npr. u ugovoru o radu sa radnicima predvidi moguć-nost da se za vrijeme smanjenog obima posla nalaze na neplaćenom odsustvu. U tom slučaju bi postojala oba-veza poslodavca da za te radnike obračunava i uplaćuje samo doprinose, po principu “mjesec za mjesec”, a ne bi bilo obaveze za porez na dohodak ( jer se plaća i ne isplaćuje). Međutim, to nije vaš slučaj, jer su troškovi i obaveze za plaće kod vas već evidentirani.

S obzirom na to da u periodu “čekanja” radnicima ne isplaćujete plaće, obaveze za porez na dohodak nema, ali ste, s obzirom na to da radnici nisu odjavljeni, već je nastavljen kontinuitet radnog odnosa, doprinose duž-ni obračunavati i plaćati na osnovicu koja je propisana kao minimalna osnovica za obračun doprinosa (mini-malna bruto satnica 2,97 x ukupan broj radnih sati u svakom mjesecu).


Potraživanja za utrošenu vodu koja se nisu mogla naplatiti ni sudskim putem

Pitanja: U vezi sa potraživanjima javnog komu-nalnog preduzeća za utrošenu vodu čiji je rok naplate zastario i nisu se mogla ni sudski naplatiti, postavljena su sljedeća pitanja:- Da li se navedena potraživanja mogu i dalje voditi

u tom obliku ili ih treba otpisati kao nenaplativa i preknjižiti na druga konta?

- Da li je revizija u svom nalazu bila dužna dati pri-jedlog kako postupiti s tim potraživanjima?

- Koji računovodstveni standard tretira nenaplativa potraživanja i koji propis reguliše isknjižavanje za-starjelih ili spornih potraživanja?

- Da li za “skidanje” sa računa ovih potraživanja mora postojati inicijativa kupca ili to treba učiniti sâm is-poručilac vode, tj. komunalno preduzeće?

Odgovori: Ukoliko postoji zvanični dokument od suda da su potraživanja stvarno zastarjela, što podra-zumijeva da se ona nikako ne mogu naplatiti i da pred-stavljaju nenaplativa potraživanja (a ne “sumnjiva” za koja postoji određena izvjesnost naplate, niti “sporna” za čiju naplatu je pokrenut sudski postupak), tada se ona moraju otpisati i isknjižiti.

“Preknjižavanje” tih potraživanja (na konto sumnji-vih i spornih potraživanja) je trebalo izvršiti još onda kada su ona postala “sumnjiva” (tj. sa neizvjesnom na-platom), odnosno “sporna” (kada su utužena). U mo-


mentu kada potraživanja iz bilo kojih razloga postanu nenaplativa, donosi se odluka o njihovom otpisu i ta potraživanja se sa konta sumnjivih i spornih (odnosno sa bilo kojeg konta na kome se u tom trenutku nalaze) preknjižavaju na teret rashoda (konto 578).

Revizor je u svom izvještaju mogao tretirati i pro-blem takvih potraživanja, ali to nije nužno moralo ima-ti za posljedicu da nađe mjesto u revizorskom nalazu, što zavisi od toga da li je u pitanju značajan uticaj na finansijski rezultat ili ne.

Pitanje spornih potraživanja izričito ne tretira ni-jedan računovodstveni standard, dok njihov porezni aspekt tretira Zakon o porezu na dobit. Međutim, ka-tegorija potraživanja je (u okviru ukupnih sredstava pravnog lica) tretirana Okvirom za sastavljanje i pre-zentiranje finansijskih izvještaja, u kome se navodi da se svako sredstvo (pa i potraživanje) priznaje u bilansu stanja kada je vjerovatno da će buduće ekonomske ko-risti pritjecati u pravno lice i kad sredstvo ima cijenu ili vrijednost koja se može pouzdano izmjeriti. U skladu s tim, sredstvo se prestaje priznavati kad prestane biti vjerovatno da će doći do tih ekonomskih koristi, što znači da i potraživanja, za koja vjerovatnoća naplate prestane, treba isknjižiti (otpisati) na teret rashoda.

Za isknjižavanje nenaplativih potraživanja preduze-će za distibuciju vode ne treba čekati na inicijativu ili zahtjev kupca, nego to vrši odmah čim nastupi nemo-gućnost naplate.


Pretvaranje obaveza u kapital i raspodjela udjela na zaposlenike

pitanje: Udruženje je 2008. godine kupilo poslovni prostor uz pomoć pozajmica koje je dobilo od fizičkog lica iz BiH, fizičkog lica iz Švicarske i pravnog lica iz Švicarske. Već tada je postojao plan da udruženje s vre-menom osnuje d.o.o. i u ugovorima je predviđeno da se pozajmice mogu “vratiti” u obliku priznavanja udjela u tom novom društvu. Društvo (d.o.o.) je i osnovano 2010. godine i godinu dana nakon toga se krenulo u proceduru prenosa dijela udjela licima koja su 2008. dala pozajmice udruženju. Da li prilikom ovakvog pre-nosa postoji obaveza plaćanja poreza?

Pošto razmišljamo i o gašenju udruženja, a udruže-nje kao osnivač ima većinski udio u osnovanom druš-tvu, notar nam je predložio da taj udio raspodijelimo na zaposlenike, s čim se složila i skupština udruženja. Da li u ovom slučaju postoji obaveza obračuna i plaća-nja poreza?

odgovor: Pravo pitanje u ovom i sličnim slučajevi-ma glasi da li je, kod nas, uopće moguće pretvaranje (konverzija) obaveza u kapital. Naime, Zakon o pri-vrednim društvima (“Službene novine Federacije BiH”, br. 23/99 do 63/10) nije izričito predvidio ovu moguć-nost unosa udjela u društvo. Istina, nije je izričito ni zabranio, ali na umu treba imati da su u Zakonu, ipak,

navedeni mogući načini unosa uloga u osnovni kapital, kao i načini naknadnog povećanja osnovnog kapitala, kao i činjenicu da pojedini registarski sudovi različito pristupaju ovom pitanju.

Dakle, mogućnost konverzije navedenih obaveza u kapital trebate prethodno provjeriti sa sudom u kojem se vrši registracija. U uporednim pravima je nešto ta-kvo poznato, ali kod nas još uvijek nije potpuno jasno. Poznato nam je samo da je praksa pojedinih sudova u BiH o ovom pitanju različita. Neki kantonalni registar-ski sudovi ovo priznaju kao mogućnost, a neki drugi ne. Ako to ne uspijete učiniti na prvobitno predviđeni način, možete izvršiti vraćanje pozajmice tim licima, pa da onda oni ta sredstva unesu kao ulog u novoo-snovano društvo. Naravno, ako tada i dalje budu imali interes za to.

Inače, prilikom pretvaranja obaveza u udjele nema nikakvih poreznih obaveza.

Što se tiče raspodjele udjela sa udruženja na njego-ve zaposlenike, to bi se u smislu propisa o porezu na dohodak tretiralo kao dohodak od nesamostalne dje-latnosti tih lica. Naime, bilo kakva korist koja se pruži zaposlenicima, a da pri tome nije decidno izuzeta od oporezivanja porezom na dohodak, tretira se kao nji-hov oporezivi dohodak od nesamostalnog rada, tj. kao plaća. Naime, imajući u vidu da se radi o zaposlenicima udruženja, ovakva korist bi, u smislu propisa o porezu na dohodak, bila u potpunosti izjednačena sa njihovom plaćom, pa biste te iznose morali preračunati u bruto vrijednost, a potom na taj iznos obračunati pune dopri-nose (iz plaće i na plaću) i porez na dohodak.


Dokapitalizacija na temelju dodatnih ulaganja po ugovoru o privatizaciji

pitanje: Da li se obaveza za investicije u trogodiš-njem periodu, preuzeta ugovorom o prodaji državnog kapitala, može smatrati povećanjem kapitala (dokapi-talizacijom), odnosno na koji način se uplate po ovom osnovu knjiže kod učesnika u privatizaciji: pravnog lica – kupca državnog kapitala i kod preduzeća koje je pri-vatizirano?

odgovor: Tretman dodatnih ulaganja na koje se oba-vezao kupac po ugovoru o kupoprodaji državnog kapi-tala zavisi od načina na koje je to precizirano samim ugovorom sa nadležnom agencijom za privatizaciju. Ukoliko iz ugovora proizilazi da je kupac, pored cije-ne koju je neposredno platio za dio kapitala (vlasnič-ki udio u kupljenoj firmi), dužan dodatno investirati određen iznos, onda to, praktično, znači da prodajna cijena kupljenog udjela u kapitalu dotičnog preduzeća nije samo plaćeni iznos po ugovoru, nego ta cijena obu-hvaća i onaj iznos koji treba dodatno investirati. Iz tog razloga, koliko je nama poznato, to dodatno investira-nje na koje se kupac obavezao ugovorom sa agencijom za privatizaciju, najčešće, ne povećava udio kupca u


ukupnom kapitalu dotičnog privatiziranog preduzeća, te u tom slučaju dodatne investicije iz ovakvog ugovo-ra imaju tretman nenominalnog kapitala, koji kod do-tičnog preduzeća treba knjižiti u korist ostalih rezervi (Duguje - uplaćeni novac, unesena oprema, zalihe ili druga sredstva / Potražuju - ostale rezerve na kontu 322), a kod ulagača (ako je i on preduzeće): D - ulaganje (060 ili 061) / P data novčana sredstva, oprema i dr.

Ukoliko bi, pak, u ugovoru sa agencijom bilo preci-zirano (ili ukoliko bi se agencija s tim izričito saglasila) da dodatno investiranje povećava udio kupca u uku-pnom kapitalu preduzeća koje je privatizirano, u tom slučaju bi se takva ulaganja knjižila u korist osnovnog kapitala kupljenog preduzeća, odnosno to bi se tada smatralo povećanjem osnovnog kapitala - dokapitaliza-cijom kupljenog preduzeća.


Unos nekretnine kao osnivačkog uloga u HNK/HNŽ

pitanje: Fizička osoba je vlasnik d.o.o. koje se bavi hotelskom djelatnošću. Vlasnik nekretnine - hotela u gruntu je ta fizička osoba (vlasnik preduzeća). Ta fizič-ka osoba želi tu nekretninu (hotel) unijeti u kapital po-duzeća. Postoji li obveza plaćanja 5% poreza na promet nekretnina?

odgovor: Ne, u ovom slučaju nema obveze za po-rez na promet nekretnina. Prema članku 6. točka 11. kantonalnog/županijskog Zakona o porezu na promet nekretnina (“Narodne novine HNK/ZHNŽ”, br. 8/00, 5/04 i 11/08), unos nekretnine u gospodarsko društvo kao osnivačkog uloga ili kao povećanje temeljnog kapi-tala, u skladu sa Zakonom o gospodarskim društvima, oslobođen je plaćanja poreza na promet nekretnina.


Nekretnina čiji je suvlasnik i fizičko lice

pitanje: Suvlasnik smo nekretnine sa još jednim pravnim i jednim fizičkim licem. Ista je prvobitno ku-pljena i klasificirana kao sredstvo namijenjeno prodaji, ali je odlučeno da se renovira i koristi u poslovne svrhe, ali ne iz osnovne djelatnosti. Izvođač radova ispostav-lja situacije našoj firmi, a plaćanja vrše samo pravna lica (po 1/2), jer je ugovorom utvrđeno da fizičko lice ne plaća. Kakve su naše obaveze po pitanju obračuna amortizacije i poreza? Kako se ove situacije knjiže u poslovnim knjigama? Postoji li pravo odbitka PDV-a?

odgovor: Reklasifikacija sa nekretnine namijenjene za prodaju nekretnina u vlastitoj upotrebi zahtijeva da se vrijednost takve nekretnine evidentira u skladu sa tačkom 27. MSFI 5, po vrijednosti nižoj od:- njene knjigovodstvene vrijednosti prije nego što je

ta nekretnina bila klasificirana kao sredstvo namije-

njeno prodaji, prilagođena za smanjenje vrijednosti, amortizaciju ili revalorizaciju koja bi bila priznata da nije bila klasificirana kao sredstvo namijenjeno prodaji; ili

- njene nadoknadive vrijednosti u trenutku naknadne odluke da se ne prodaje.

Kada je riječ o poreznom tretmanu ulaganja u ovu nekretninu i priznavanja prava na odbitak ulaznog PDV-a, s obzirom na to da se se radi o poslovnoj namje-ni, bez razlike da li je u pitanju osnovna ili dopunska djelatnost i nevezano za pravo vlasništva na nekretni-nama (da li je vlasnik pravno ili fizičko lice, ili se radi o suvlasništvu pravnog i fizičkog lica), bitno je da se radi o nekretnini koja se koristi u poslovne i oporezive svrhe privrednog društva čime je ispunjen uslov da se PDV po fakturama dobavljača za ulaganje u renoviranje takve nekretnine prizna kao odbitni, ali samo u onom obimu (srazmjeru) u kome se dotični objekat koristi u vaše poslovne svrhe.

Također, navedeni objekat se treba voditi u vašem knjigovodstvu samo u dijelu kojeg vi koristite, koji dio se treba i amortizovati kod vas.


Kada se može “realizovati” revalorizaciona rezerva zemljišta?

pitanja: Društvo je u toku 2006. godine izvršilo reva-lorizaciju zemljišta, na osnovu čega je povećana vrijed-nost zemljišta i evidentirane revalorizacione rezerve u iznosu cca 1,500.000 KM. Na dan 31. 12. 2010. godine izvršena je nova procjena vrijednosti zemljišta, koja nije značajno odstupala odranije. Molimo odgovor na sljedeća pitanja:

a) Da li društvo može i kada prenijeti stvorene reva-lorizacione rezerve u akumuliranu dobit i kada ih može koristiti, pošto se zemljište ne amortizuje?

b) Da li se iznos revalorizacione rezerve, prenesen u akumuliranu dobit, mora provesti kroz Porezni bilans kao kapitalna dobit u godini kada se realizuje?

c) Da li društvo može pokriti gubitak iz akumulira-ne dobiti koju će uvećati za realizovane revalorizacione rezerve, na osnovu odluke skupštine društva?

odgovori: Prema MRS 16 - Nekretnine, postrojenja i oprema, tač. 41 - 42, revalorizacijske rezerve se prenose u akumuliranu dobit kada se sredstvo povuče iz upotre-be ili isknjiži, odnosno u momentu potpune amortizacije dotičnog stalnog sredstva. Druga mogućnost je postepeni prenos revalorizacijskih rezervi, sukcesivno sa obraču-nom amortizacije, a u visini amortizacije koja se odnosi na onaj dio vrijednosti sredstva koji je uvećan revaloriza-cijom. MRS 16, dakle, prenos revalorizacijskih rezervi u akumuliranu dobit vezuje ili za obračun amortizacije ili za isknjižavanje (otuđenje) sredstva.

S obzirom na to da se zemljište ne amortizuje, pro-izlazi da se revalorizacione rezerve iz osnova revalo-


rizacije zemljišta prenose u akumuliranu dobit tek po otuđenju, odnosno isknjižavanju zemljišta, u visini stvarno realiziranih revalorizacionih rezervi tog ze-mljišta u momentu njegovog otuđenja. Naime, sâma okolnost da se zemljište ne amortizuje automatski eli-miniše mogućnost sukcesivnog prenosa koji bi bio ve-zan za amortizaciju.

Slijedi da bi tek za onu godinu u kojoj dođe do otu-đenja, odnosno isknjižavanja ranije revalorizovanog zemljišta, bila iskazala i kapitalna dobit u poreznom bilansu za tu godinu, u visini stvarno realizovanih reva-lorizacionih rezervi pri otuđenju tog zemljišta.

Nakon realizacije revalorizacijskih rezervi i njiho-vog prenosa u akumuliranu dobit, one se (kao i ukupna akumulirana dobit općenito) mogu koristiti za bilo koje namjene za koje se i, inače, može koristiti akumulirana dobit, pa i za pokriće gubitka.

Napominjemo da MRS 16 obavezuje da se kontinu-irano, a najmanje na dan bilansa (tj. najmanje jednom godišnje) vrši ponovna procjena i preispitivanje fer vri-jednosti, te da se u skladu sa tim vrše korekcije revalo-rizacionih rezervi naviše ili naniže.


Evidentiranje ulaganja u nekretnine po MRS 40

pitanje: Preduzeće je prilikom osnovanja kao osnov-nu djelatnost obavljalo trgovinu, a objekti u kojima je obavljalo djelatnost evidentirani su po MRS-u 16. Me-đutim, dolazi do izmjene u obavljanju djelatnosti i sada je osnovna djelatnost preduzeća izgradnja i upravljanje nekretninama, za šta je izvršena preregistracija. Na-vedeni objekti se izdaju pod operativni zakup od koga preduzeće ostvaruje 90% prihoda. Da li ispravno nave-dene nekretnine evidentirati po MRS -16 ili MRS 40? Također, preduzeće posjeduje i zemljište koje je klasi-fikovalo kao ulaganja u nekretnine. Naknadno je ugra-đen sistem za navodnjavanje. Da li se vrši amortizacija ovog sistema i kako ga knjigovodstveno evidentirati?

odgovor: Prema MRS 40, “ulaganje u nekretnine” je nekretnina (zemljište ili zgrada, ili dio zgrada, ili oboje) koju vlasnik ili najmoprimac u finansijskom najmu drži kako bi ostvario prihod od najma ili radi porasta njene tržišne vrijednosti ili oboje, a ne radi njenog korištenja u proizvodnji ili snabdijevanju roba i usluga ili u admini-strativne svrhe, ili prodaje u sklopu redovnog poslovanja. Pošto se takvim “ulaganjem u nekretnine”, tačnije iznaj-mljivanjem tih nekretnina, ostvaruje prihod, odnosno novčani priliv neovisno od drugih sredstava pravnog lica, ovaj standard pravi razliku između ulaganja u nekretnine i nekretnina koju vlasnik koristi kao svoje osnovno (stal-no) sredstvo i koje se evidentira po MRS-u 16.

Prema tački 16. MRS-a 40, ulaganja u nekretnine treba priznati kao sredstvo, odnosno ulagačku nekret-ninu, samo i isključivo u slučaju kada je vjerovatno da će pravno lice u budućnosti ostvarivati ekonomsku ko-

rist od toga ulaganja u nekretnine i kada se cijena ula-ganja u nekretnine može tačno utvrditi.

Dakle, ukoliko su ispunjeni prethodno navedeni uslovi za priznavanje nekretine koju izdajete pod ope-rativni najam, trebate je evidentirati kao “ulagačku ne-kretninu”, što znači da trebate izvršiti reklasifikaciju sa grupe konta 02 – Nekretnine, postrojenja i oprema na grupu konta 03 – Investicijske nekretnine.

Isti princip je i kod zemljišta koje, kako možemo zaključiti iz navoda u upitu, nekome već iznajmljuje-te, pa ste ga i klasificirali kao investicijsku nekretninu. Ulaganja u ovakve nekretnine se početno iskazuje po nabavnoj vrijednosti (trošku nabavke). Ovi troškovi uključuju početne troškove nastale prilikom sticanja ulaganja u nekretninu, ali i naknadno nastale troškove nadogradnje, zamijene dijela nekretnine ili popravka nekretnine. Naknadu za ugradnju sistema za navodnja-vanje, u skladu s tim, trebate evidentirati kao poveća-nje vrijednosti ulagačke nekretnine.

Nakon početnog priznavanja ulagačkih nekretnina, pravno lice može kao svoju računovodstvenu politiku odabrati ili metodu fer vrijednosti ili metodu nabavne vrijednosti, s tim da odabranu metodu mora primjenji-vati na sva ulaganja u nekretnine.

Ukoliko se odluči za metodu nabavne vrijednosti (trošak nabavke), pravno lice vrši obračun amortizacije u skladu sa MRS-om 16.

Ukoliko se odluči za vrednovanje ulagačkih ne-kretnina po metodi fer vrijednosti, tada će razlike u promjeni fer vrijednosti tih nekretnina na dan svakog bilansa knjižiti zavisno od karaktera promjene vrijed-nosti: u korist prihoda ili u korist rashoda, u zavisnosti od toga da li je došlo do povećanja fer vrijednosti ili se smanjila vrijednost nepokretnosti na datum bilansa.


Naknadni trošak u vezi sa nabavljenom mašinom

pitanje: U 2011. godini smo nabavili CNC mašinu za obradu drveta. Ta mašina troši cca 30% naše dosadaš-nje angažovane snage za električnu eneregiju, pa smo od Elektroprivrede tražili da nam povećaju angažovanu snagu za dodatnih 30% od trenutno instalirane snage. Elektroprivreda nam je povećala angažovanu snagu i za tu uslugu smo platili cca 15.000 KM. Možemo li ovaj iznos knjižiti u nabavnu vrijednost mašine ili je to te-kući trošak održavanja električne energije?

odgovor: Prema MRS 16, naknadni troškovi će biti priznati u knjigovodstveni iznos sredstva ako su ispu-njeni uslovi iz tačke 7., odnosno ako i samo ako:a) je vjerovatno da će buduće ekonomske koristi pove-

zane s tim sredstvima priticati u preduzeće ib) se troškovi tog sredstva mogu pouzdano izmjeriti.

Svaki drugi naknadni trošak treba biti priznat kao rashod perioda u kojem je nastao.


Iako MRS 16 ne navodi jasno slučajeve koji pretpo-stavljaju ostvarivanje budućih ekonomskih koristi (što je osnovni kriterij za priznavanje naknadnih troškova u nabavnu vrijednost, tj. knjigovodstveni iznos), može se reći da je taj kriterij zadovoljen time kad se:

- produžava vijek upotrebe, - unapređuje kvalitet njegovog outputa, - povećava njegov kapacitet, - znatno smanjuju proizvodni troškovi i sl.Dakle, ukoliko je naknadni trošak po osnovu pove-

ćanja angažovane snage doveo do nekog od prethodno navedenih efekata (a na bazi navedenog se može za-ključiti da jeste), takav naknadni trošak će se priznati u nabavnu vrijednost mašine. U suprotom, radilo bi se o rashodu tekućeg perioda.


Specifični alat za presovanje: oprema ili sitan inventar?

pitanje: Pri presovanju aluminijskih profila koristi-mo specifične alate čija vrijednost varira od 3.000 do 5.000 KM, pri čemu se dešava da alat pukne već nakon prve upotrebe, dok se sa nekim alatima može ispreso-vati veća količina profila. Da li taj alat treba da vodimo kao opremu (zbog velike pojedinačne vrijednosti, iako je njihov vijek upotrebe kraći od jedne godine) ili kao sitan inventar (iako su pojedinačne vrijednosti veće od 1.000 KM), kako bi trošak alata bio porezno priznat rashod?

odgovor: Prema MRS 16, primarni kriterij za opre-djeljenje da li se radi o stalnom sredstvu ili sitnom in-ventaru je korisni vijek upotrebe, a ne vrijednost odre-đenog sredstva. Prema tački 9. MRS-a 16, može biti pogodno da se pojedine stavke kao što su modeli, alati i kalupi grupišu, zatim primijene kriteriji na zbirnu vri-jednost.

U skladu s tim, u vašem slučaju je potrebno proci-jeniti prosječan vijek trajanja alata i zavisno od toga tretirati ih kao stalno sredstvo (ukoliko prosječni vi-jek trajanja prelazi godinu dana) ili kao sitan inventar (ukoliko je procijenjeni prosječni vijek trajanja kraći od godinu dana).

U oba slučaja, tj. bilo da se alati klasifikuju kao stal-na sredstva ili kao sitan inventar, s obzirom na to da se nalaze u upotrebi (po kom osnovu će se ili amortizovati ili otpisati u obračunskom periodu), to će po propisima o porezu na dobit biti tretirano kao porezno dopustivi rashodi.

Prema podacima koje ste naveli, naše je mišljenje da navedene alate trebate klasificirati i tretirati kao alat-inventar, a ne kao stalna sredstva. Naime, očito je da je njihov prosječni vijek trajanja kraći od jedne godine, dok njihova pojedinačna cijena nije relevantna pošto pojedinačna vrijednost od 1.000 KM koju navo-dite nije ničim propisana niti određena kao “granica” između inventara i stalnih sredstava. To se može uzeti

tek kao neka vrsta “orijentacionog kriterija” (pri čemu napominjemo da se i otpis stalnih sredstava do pojedi-načne vrijednosti od 1.000 KM smatra porezno prizna-tim rashodom).

Dakle, nema nikakve smetnje da se i alati veće po-jedinačne vrijednosti tretiraju kao sitan inventar, uko-liko je njihov prosječni vijek trajanja kraći od jedne godine, a njihova potrošnja se i u tom slučaju u cjelini priznaje i kao porezno priznat rashod.


Priključak na elektroenergetsku mrežu

pitanje: Do sada smo se električnom energijom napa-jali preko druge firme, koja nam je i fakturisala uslugu, ali smo se sada odvojili od njih. Elektroprivreda nas je odvojila od pomenute firme i u našu postojeću trafo-stanicu su doveli poseban priključak. Uslugu su nam fakturisali kao “Naknada za priključak”, a radi se o zna-čajnom iznosu. Na koje konto se knjiži priključak elek-trične energije i da li se priznaje ulazni porez?

odgovor: Priključak na elektroenergetsku mrežu može-mo, u skladu sa MRS 38, posmatrati kao nematerijalno sredstvo, odnosno kao neku vrstu dugoročnog prava, tj. mogućnosti korištenja električne energije. Naime, ono se kao takvo može priznati ako su kumulativno ispunjeni uslovi da je vjerovatno da će buduće ekonomske koristi, koje se mogu pripisati tom sredstvu, pritjecati u pravno lice, kao i da je nabavna vrijednost tog sredstva pouzdano mjerljiva (što je ovdje nesumnjivo slučaj). Prema tome, odgovarajući konto bi bio 014 – Ostala nematerijalna sredstva, i to bi stavili na neki analitički kontro koji pred-stavlja izdatke za priključak i korištenje infrastrukturne mreže. Nakon toga, to nematerijalno sredstvo se amor-tizuje u očekivanom vijeku njegovog korištenja.

Kada je u pitanju PDV tretman, odnosno moguć-nost odbitka ulaznog poreza, za to ne postoje nikakve prepreke. Električna energija je neizostavan dio nor-malnog funkcionisanja svakog subjekta, pogotovo onih u oblasti industrije, te nema dileme oko toga da li se nabavka vezana za to može okarakterisati kao usmje-rena u poslovne i oporezive svrhe. Samim tim, nema ni razloga da se po bilo kom osnovu ospori odbitak ulaznog poreza po osnovu fakture koju ste primili za priključak na elektroenergetsku mrežu. Bitno je samo da su ispunjeni i ostali predviđeni (formalni) uslovi za odbitak ulaznog poreza, tj. da je faktura primljena od registrovanog PDV obveznika i da sadrži sve propisane elemente.


Knjiženje izdataka za istraživanje, razvoj, izradu loga i slično

pitanje: Kako se knjiže/tretiraju troškovi (kao što su troškovi razvoja, istraživanja, izrade loga i sl) koji se


odnose kako na tekući tako i na buduće periode, tj. go-dine? Ti troškovi nastaju u tekućem periodu, ali se od-nose i na buduće periode, s obzirom na to da se korist od njih očekuje i u budućim periodima. Da li se izdaci vezani za logo ili brand/marku mogu tretirati kao ne-materijalna sredstva?

odgovor: Tretman i evidentiranje ovakvih izdata-ka (odnosno njihovo priznavanje kao nematerijalnog sredstva, u bilansu stanja, ili kao rashoda perioda u ko-jem su nastali, kroz bilans uspjeha) zavisi od toga da li su ispunjeni uslovi koji su propisani MRS-om 38 - Ne-materijalna sredstva, odnosno to zahtijeva prethodno utvrđivanje da li pojedina stavka udovoljava definiciji nematerijalnog sredstva i kriterijima priznavanja pro-pisanim tim Standardom.

Definicija nematerijalnog sredstva, prema MRS-u 38, nalaže da nematerijalno sredstvo treba biti utvrdi-vo kako bi se jasno razlikovalo od goodwilla. Sredstvo je utvrdivo kada je:- odvojivo, tj. ako se može odvojiti ili razlučiti od su-

bjekta i prodati, prenijeti, licencirati, iznajmiti ili razmijeniti, pojedinačno sa pripadajućim ugovo-rom, sredstvom ili obavezom, ili

- proizlazi iz ugovornih ili drugih zakonskih prava, neovisno o tome da li se ta prava mogu prenositi ili odvojiti od subjekta ili od ostalih prava i obaveza.

Kriteriji koji moraju biti zadovoljeni za priznavanje nematerijalne imovine, prema MRS-u 38, su:- da postoji vjerojatnost da će buduće ekonomske kori-

sti, koje su pripisive imovini, pritjecati u društvo, te- da se trošak imovine (nabavna vrijednost) može po-

uzdano izmjeriti.

Priroda nematerijalnih sredstava je takva da većina izdataka odražava očekivane koristi uključene u posto-jećoj nematerijalnoj imovini, nego da zadovoljava defi-niciju nematerijalnog sredstva i kriterije priznavanja. Većinu interno dobijene nematerijalne imovine (go-odwill, brand, zaštićeni naslovi publikacija, popisi ku-paca, osnivački troškovi, troškovi edukacije i sl), osim troškova razvoja, nije dozvoljeno priznati kao nemate-rijalnu imovinu, već se evidentiraju kao rashod perioda u kojem su nastali.

Izdaci nastali aktivnostima istraživanja se, s obzirom na to da u fazi istraživanja privredni subjekat ne može da dokaže da nematerijalna imovina postoji i da će direktno uticati na generisanje ekonomskih koristi u budućnosti, priznaju kao rashod perioda u kojem su nastali. Iz tih razloga, MRS 38 zabranjuje da izdaci učinjeni u fazi istr-živanja budu priznati kao nematerijalno sredstvo.

Faza razvoja je naprednija od faze istraživanja, jer u ovoj fazi subjekat može, u određenim okolnostima, da identifikuje nematerijalnu imovinu i da prezentuje generisanje budućih ekonomskih koristi. Interno dobi-jena nematerijalna imovina koja proističe iz razvoja (ili faze razvoja internog projekta) se priznaje kao imovina onda, i samo onda, ako su zadovoljeni kriteriji iz para-

grafa 57. MRS-a 38., tj. ako društvo može da dokaže sljedeće:- tehničku izvodljivost dovršenja nematerijalne imo-

vine, tako da će ona biti raspoloživa za korištenje ili prodaju;

- svoju namjeru da dovrši nematerijalnu imovinu i da je koristi ili proda;

- svoju sposobnost da koristi ili proda nematerijalnu imovinu;

- kako će nematerijalna imovina generisati vjero-vatne buduće ekonomske koristi; između ostalog, društvo može da demonstrira postojanje tržišta za proizvod/output nematerijalne imovine ili za samu nematerijalnu imovinu ili, ukoliko se koristi inter-no, upotrebljivost nematerijalne imovine;

- raspoloživost adekvatnih tehničkih, finansijskih i drugih resursa za dovršenje razvoja i korištenje ili prodaju nematerijalne imovine i

- njegovu sposobnost pouzdanog mjerenja izdataka koji se mogu pripisati nematerijalnoj imovini to-kom njenog razvoja.

Što se tiče izdataka vezanih za izradu loga i branda (marke) proizvoda, oni bi se, u skladu sa prethodno na-vedenim, eventualno mogli tretirati kao nematerijalna stalna sredstva samo ukoliko bi i oni zadovoljavali pret-hodno navedene uslove. U skladu sa naprijed navedenim, međutim, takve interno stečene vrijednosti, po pravilu, nije moguće priznati kao nematerijalna sredstva, tj. ti izdaci terete rashode perioda u kome su učinjeni.


Vođenje zaliha po standardnim cijenama

pitanje: Po nalogu osnivača, zalihe robe na skladištu treba da vodimo po standardnim cijenama, a ne po me-todu prosječne cijene koju smo do sada koristili. Da li je po našim propisima dozvoljeno vođenje zaliha na traženi način i da li postoje određeni propisi, obrasci i sl. koji bi se trebali primjenjivati prilikom vođenja zali-ha po standardnim cijenama?

odgovor: Zakon o računovodstvu i reviziji u FBiH (a takođe i odgovarajući zakoni BiH, RS i BD BiH) pro-pisuje da se računovodstveni sistem u BiH zasniva na primjeni Međunarodnih računovodstvenih standarda (MRS), odnosno Međunarodnih standarda finansijskog izvještavanja (MSFI). U skladu s tim, a prema MRS-u 2 - Zalihe, prihvatljivo je nekoliko različitih metoda vrednovanja zaliha. Dozvoljene metode vrednovanja zaliha po trošku i tehnike mjerenja troška određe-ne su tačkama 21. do 27. MRS-a 2, a one su: metoda standardnog troška; metoda trgovine na malo; metoda specifične identifikacije troška; FIFO metoda; te me-toda prosječne ponderisane cijene. Napominjemo da se vrijednost zaliha u knjigama pravnog lica najčešće mjeri po trošku nabavke, odnosno po nabavnoj cijeni ili cijeni koštanja.


Metodu standardnog troška, prema MRS-u 2, treba koristiti iz praktičnih razloga ako se njenom primje-nom dobivaju rezultati koji su približni trošku nabav-ke. Ta metoda uzima u obzir uobičajene količine ma-terijala i dijelova zaliha, rada, uobičajenu efikasnost i iskoristivost kapaciteta.

Posebni propisi, obrasci i sl. u smislu formalizacije načina evidentiranja zaliha ne postoje. Detalji o načinu vođenja zaliha sadržani su u našim seminarskim ma-terijalima i napisima u časopisu “Porezni savjetnik”. U vezi s ovim preporučujemo da pogledate napis u “Pore-znom savjetniku” broj 11/10 pod nazivom “Evidentira-nje i vrednovanje zaliha”.


FIFO metod obračuna zaliha

pitanje: Da li je FIFO metod obavezan za obračun zaliha?

odgovor: Ne, nije obavezan, jer postoje i druge do-zvoljene metode.

Prema MRS-u 2, prihvatljivo je nekoliko različitih metoda, odnosno tehnika vrednovanja i evidentiranja zaliha. Dozvoljene metode vrednovanja zaliha po troš-ku i tehnike mjerenja troška određene su tačkama 21. do 27. MRS-a 2, a one su:

- metoda standardnog troška,- metoda trgovine na malo,- metoda specifične identifikacije troška,- FIFO metoda,- metoda prosječne ponderisane cijene.

Napominjemo da se vrijednost zaliha u knjigama pravnog lica najčešće mjeri po trošku nabavke, odno-sno po nabavnoj vrijednosti ili cijeni koštanja.


Uračunavanja troškova internog prevoza u vrijednost zaliha materijala

pitanje: Kupili smo kamion s kojim smo počeli vršiti interni transport za vlastite potrebe - prevoz reproma-terijala za proizvodnju. Do sada su nam usluge prevoza vršile druge firme i od njih smo dobivali fakture za pre-voz koje smo uračunavali u nabavnu vrijednost mate-rijala. Sada nemamo te fakture, pa nam po ulaznoj kal-kulaciji nabavna cijena materijala postaje dosta niža, ali imamo dodatne troškove goriva, maziva, amortiza-cije vozila, plate vozača itd. Postoji li mogućnost da ove dodatne troškove, ipak, uključimo u nabavnu cijenu materijala i na koji način to da knjižimo?

odgovor: Prema MRS-u 2, trošak nabavke (nabavna vrijednost) zaliha obuhvata fakturnu cijenu, uvozne carine i druge poreze (osim onih koje subjekt može po-vratiti od poreznih vlasti), troškove prevoza, rukovanja

zaliha, kao i druge troškove koji se mogu izravno pri-pisati sticanju gotovih proizvoda, materijala i usluga.

Jedan od specifičnijih troškova koji se mogu pojavi-ti u postupku izračunavanja nabavne vrijednosti zaliha su i troškovi internog prevoza. Da bi se ovi troškovi evidentirali i uključili u nabavnu vrijednost zaliha, po-trebno je sačiniti kalkulaciju cijene koštanja internog prevoza, koji obuhvata: troškove održavanja prevoznog sredstva, amortizaciju prevoznog sredstva, plaće i dru-ga primanja zaposlenih koja vrše prevoz, utrošeno go-rivo, osiguranje i dr. slične troškove.

Bitno je da se obračun troškova internog prevoza vrši bez zaračunavanja bilo kakve (interno “stvorene”) dobiti, uvažavajući činjenicu da troškovi prevoza ne mogu biti veći od uobičajenih.

Pored internog prevoza, postoje i druge situacije gdje koriste vlastite usluge, odnosno kapaciteti prili-kom nabavke zaliha, pri čemu se treba postupiti u skla-du sa navedenim zahtjevima i uslovima.

Dakle, uključivanje ovakvih internih troškova u na-bavnu cijenu materijala je moguće, s tim da mora biti opravdano internim obračunima i rasporedom stvarno nastalih troškova. Pravilo je da ovakvi troškovi ne smi-ju biti veći od onih troškova koji su stvarno nastali ni veći od uobičajenih za konkretnu vrstu troška.


Manjak u slučaju uništenja robe u

inostranstvu

pitanje: Prijevoznik koji je vozio sirovine iz uvoza je imao saobraćajnu nesreću u inostranstvu, u kojoj je roba značajne vrijednosti potpuno uništena. Ta roba je postala vlasništvo domaće firme od momenta preuzi-manja od prijevoznika i bila je osigurana kod osigura-vajućeg društva. Koje je dokumente potrebno obezbi-jediti za pravdanje ovakvog manjka robe i kako knjižiti nastali događaj (da li manjak evidentirati na rashode i obavezu prema dobavljaču, a potraživanje od osigu-ranja i prihod ili odmah knjižiti potraživanje od osi-guranja i obavezu prema dobavljaču, bez evidentiranja prihoda i rashoda)?

odgovor: Od dokumenata za pravdanje manjka robe potrebno je da obezbijedite izvoznu carinsku deklaraciju od isporučioca robe, zapisnik policije o saobraćajnoj nesreći i njenim posljedicama i potvrdu od naših carinskih organa da roba nije ušla u carin-sko područje BiH.

Što se tiče knjiženja, najprije zadužujete zalihe (konto roba na putu) i odobravate dobavljača, zatim razdužujete zalihe (konto roba na putu) na manjak (rashod), a zatim potraživanje od osiguranja i prihod.

Ovo stoga što nastala šteta (manjak) i potraživanje od osiguranja po tom osnovu, ipak, predstavljaju dva različita poslovna događaja, te se stavke po jednom i drugom osnovu ne mogu odmah “prebijati”.


Zavisno od toga kako je ugovorena naplata od osi-guranja (tj. da li će osiguranje vršiti isplatu vama ili, eventualno, vašem dobavljaču), naknadno ćete zatvori-ti i stavke potraživanja od osiguranja i obaveza prema dobavljaču.


Evidentiranje manjka materijala na teret odgovornog lica

pitanje: Ako imamo manjak materijala u iznosu 1.400 KM koji ćemo potraživati od radnika i pozitivno odstu-panje od 140 KM, na koji način provesti knjiženje?

odgovor: S obzirom na to da se za utvrđeni manjak tereti odgovorno lice, u ovom slučaju bi se (po osnovu “prave” izlazne fakture koja se dostavlja tom odgovor-nom licu) knjiženje provelo na način da se vrijednost utvrđenog manjka evidentira kao potraživanje od tog odgovornog lica na kontu 232, zajedno sa iznosom pri-padajućeg PDV-a. Dakle, knjižit će se na dugovnoj strani potraživanje od odgovornog lica (konto 232) i pozitivno odstupanje od cijene materijala (konto 108), a na po-tražnoj strani zalihe materijala (konto 101) i obavezu za PDV (konto 473, jer se radi o neobvezniku PDV-a).


Knjiženje kala materijala

pitanje: Ukoliko je dozvoljeni kalo 1%, a dali smo u proizvodnju kao direktan trošak iznos materijala od 28.000 KM, kalo od 280 KM i pozitivno odstupanje 28 KM, kako ovo proknjižiti?

odgovor: Prije svega, naglašavamo da se kalo može obračunati samo za stvarno utvrđeni manjak, odnosno da nije moguće da ima kala ako nema utvrđenog manj-ka koji je rezultat kaliranja. Kalo se obračunava na ope-rativni trošak, uzimajući u obzir potražnu stranu konta zaliha i to samo onog dijela koji je uračunat kao trošak osnovne djelatnosti kod konta zaliha materijala, što je u vašem slučaju iznos od 28.000 KM (ono što je izda-to u proizvodnju). S obzirom na to da dozvoljeni kalo, kako navodite, iznosi 1%, na ime kala imate pravo pri-znati 280 KM. To će se evidentirati tako da konto 511 – utrošene sirovine i materijal duguje za iznos ukalku-lisanog kala, kao i za iznos pozitivnog odstupanja cije-ne materijala (108), a potražuje konto zalihe materijala (konto 101).


Izrada polica za vlastite potrebe

pitanje: Društvo se bavi prodajom računara i računar-ske opreme. U sklopu renoviranja svojih poslovnih obje-kata smo, između ostalog, sami pravili police za robu,

te smo za te potrebe kupovali ivericu, staklo i ostali potrebni materijal i “u svojoj režiji” sastavljali police za maloprodajne objekte i kancelarije. Fakture za navedeni materijal smo knjižili na konto 0253. Da li sada smijemo zbir tih faktura prebaciti na konto 0234, te ih voditi na popisnoj listi kao police? Smatra li se ovo, ipak, proi-zvodnjom i kako u tom slučaju da ih vodimo?

odgovor: Nema nikakve potrebe da se pravljenje poli-ca za vaše vlastite potrebe tretira kao proizvodnja (niti se treba knjigovodstveno evidentirati kao proizvodnja), što znači da ste ispravno postupli kada ste fakture za nabavku iverice, stakla i drugog materijala potrebnog za sastavljanje polica knjižili na konto 0253 – Investici-je u toku, kao obračun nabavke, te sada kada su police završene zbirni iznos sa ovog konta možete prebaciti na konto 0234 – Namještaj u trgovini, ugostiteljstvu i dr. uslužnim djelatnostima.

Dodatno, možemo sugerisati i da ste, na kontu inve-sticije u toku, trebali iskazati i ostale troškove vezane za izradu polica u vlastitoj režiji (adekvatne troškove rada, pomoćnog materijala i sl), te da ste sve to zajedno trebali prenijeti na konto 023, kao stvarnu i punu “na-bavnu vrijednost”, tj. trošak sticanja dotičnih polica.


Knjiženje izdataka godišnjeg audita i ceritifikacije za ISO i HACCP sisteme

pitanje: Firma iz Slovenije je u našoj firmi vršila certifikaciju za ISO i HACCP sisteme i izdala nam fak-turu u kojoj je specificirano sljedeće: audit preduzeća 1.200,00 EUR, godišnja taksa za certifikat 475,00 EUR, materijalni troškovi 216,48 EUR i dnevnica 30,70 EUR, ukupno 1922,18 EUR. Kako bi bilo ispravno knjiženje ove fakture?

odgovor: Pošto se radi o izdacima za redovni godišnji audit i obnavljanja certifikata, ovu fakturu trebate knji-žiti na kontu 550 – Troškovi neproizvodnih usluga, a u okviru kojeg možete, ukoliko želite, posebno analitički razdvojiti troškove audita, godišnje takse za certifikat, materijalne troškove i troškove dnevnica koji su vezani za certifikaciju za ISO i HACCP sisteme.


Knjiženje proizvodnje električne energije u solarnoj elektrani

pitanje: Kako da knjižimo proizvodnju i prodaju (Elektroprivredi BiH) električne energije u solarnoj fo-tonaponskoj elektrani u kojoj od troškova imamo samo troškove održavanja i zamjene rezervnih dijelova, kao i troškove osiguranja?

odgovor: Iako u upitu operišete sa pojmom “pro-izvodnja električne energije”, u ovom slučaju ne radi


se o klasičnoj proizvodnji (koja podrazumijeva i po-stojanje zaliha), shodno čemu nema računovodstva proizvodnje. Stoga ćete prodaju električne energije ra-čunovodstveno tretirati kao uslugu, za koju je nužno nastajanje i određenih troškova (troškovi osiguranja po fakturama osiguravajućeg društva, troškovi održava-nja, bilo u vlastitoj režiji ili kao eksterna usluga, troš-kovi amortizacije solarnih panela i invertera), koje ćete tako i knjižiti.


Knjiženje rabata odobrenog po osnovu ostvarenog godišnjeg prometa

pitanje: Izvršili smo obračun godišnjih rabata koje kupcima odobravamo na kraju godine, na bazi ostva-renog godišnjeg prometa, koji je realiziran na osnovu prodaje iz pet poslovnih jedinica od kojih jedna ima sjedište u RS, a ostale se nalaze u Federaciji BiH. Ra-bat je odobren kupcima na osnovu ukupnog prometa koji su ostvarili po poslovnim jedinicama, a konkretno je odobrenje urađeno iz sjedišta (centrale) firme. Na osnovu odluke matične firme, a radi usklađivanja ra-čunovodstvenih politika, usvojili smo način knjiženja svih naknadno odobrenih rabata po principu umanje-nja prihoda. Da li se iznos naknadno odobrenih rabata, koji je računovodstveno knjižen kao umanjenje priho-da, može prenijeti, tj. umanjiti prihod po poslovnim jedinicama prema procentu prometa koji je ostvaren u istim (uključujući i poslovne jedinice u RS), te prihod po takvom umanjenju uzeti kao osnovicu za obračun dobiti, turističke naknade i naknade za šume, te pro-tivpožarne zaštite (u RS)?

odgovor: Navedeni rabat ne samo da možete nego prema MRS/MSFI i trebate evidentirati kao umanjenje prihoda svake poslovne jedinice u odgovarajućem pro-centu, jer se godišnji rabat, u vašem slučaju, i odobrava za svaku poslovnu jedinicu po osnovu prodaje kupcima te poslovne jedinice. U smislu MRS/MSFI, takav rabat, suštinski, ne predstavlja poseban rashod, već suštinski predstavlja umanjenje ostvarenih prihoda od prodaje.

Samim tim, po osnovu takvog umanjenja prihoda će biti umanjen i prihod poslovnih jedinica kao polazna osnova za obračun dobiti tih poslovnih jedinica, kao i osnovica za obračun posebnih naknada (naknade za tu-rističke zajednice, naknade za šume, kao i naknade za protivpožarnu zaštitu u RS).


Knjiženje doznake kantona za otplatu kredita za nabavku vozila

pitanje: Kanton nam donira sredstva za nabavku vo-zila, u skladu sa MRS 20 to knjižimo kao razgraničeni prihod. Da li na isti način (dakle, kao razgraničeni pri-hod) trebamo knjižiti i doznaku sredstava od kantona

koja su namijenjena za otplatu rate kredita koji je, ta-kođe, uzet za nabavku vozila, ili to trebamo knjižiti kao tekući prihod?

odgovor: Iz MRS-a 20 proizlazi da je, kao uslov da bi se donacija sredstava namijenjenih za otplatu rate kredita uzetog u svrhu nabavke vozila knjižila kao odlo-ženi prihod, potrebno da se iz odluke državnog organa o donaciji za otplatu rate kredita nedvosmisleno vidi da je ta donacija data upravo za te namjene, odnosno da je i to vezano za nabavku vozila. Ukoliko vam se, pak, ta doznaka vrši samo zato da bi se njome prevazišli tre-nutni finansijski problemi otplate navedenog kredita, ta sredstva bi predstavljala tekući prihod.


Obaveza kapitalizacije kamate prema MRS-u 23

pitanje: Privredno društvo je iz odobrenog namjen-skog kredita finansiralo nabavku sadnica za podizanje vinograda, kao i izgradnju sistema navodnjavanja. Vi-nogradi još nisu došli na rod, tako da se u knjigovod-stvu vode u okviru stalnih sredstava u pripremi (po trošku sticanja). U 2010. godini društvo je knjižilo na ime rashoda od kamata dospjele i plaćene iznose kama-ta po kreditu banke. Na ime plaćenih kamata po kre-ditima za poljoprivredu društvo je dobilo sredstva od ministarstva finansija (regresiranje kamata) u iznosu od 70% od plaćenih kamata u toj godini. Također, dobili smo i određene iznose na ime poticaja za poljoprivredu koji su veći od iznosa plaćenih kamata u 2010. godini. U 2011. godini društvo, također, ima određene iznose dospjelih i plaćenih kamata, a, iako je podnesen za-htjev za poticaj i regresiranje kamata, još uvijek nismo dobili rješenje za odobravanje poticaja. Da li društvo treba kapitalizirati troškove kamata u 2011. godini u skladu sa MRS-om 23 i da li je ispravno postupilo sa iznosima kamata u 2010. godini? Napominjemo da se biološka imovina još uvijek vodi u okviru sredstava u pripremi, po trošku.

odgovor: Da, troškove pozajmljivanja, tj. troškove ka-mata u 2011. godini, u skladu sa MRS-om 23 - Troškovi pozajmljivanja, trebate kapitalizirati kao dio troška na-bavke tog sredstva. Svi ostali troškovi, u skladu sa ovim MRS-om, priznaju se kao rashod.

Iz djelokruga MRS-a 23 izuzete su dvije vrste imo-vine koje bi, inače, bile kvalificirana sredstva:- kvalificirano sredstvo vrednovano po fer vrijedno-

sti, kao što je biološka imovine koja se obračunava u skladu sa MRS 41 - Poljoprivreda i

- zalihe koje se izrađuju u ponavljanjima (serijama) ili proizvode u velikim količinama i koje zahtijevaju znatno vrijeme kako bi bile spremne za prodaju.

S obzirom na to da, kako navodite u upitu, vinograd vodite u okviru konta biološke imovine u pripremi, po


trošku sticanja, a ne po fer vrijednosti (što je u skladu sa MRS-om 41 dozvoljeno samo pri početnom prizna-vanju biološke imovine za koju tržišno određivanje ci-jena ili vrijednosti nije moguće i za koje je očigledno da alternativne procjene fer vrijednosti nisu pouzdane), troškove kamata koje ste imali u 2010., kao i u 2011. godini ne samo da možete nego i morate kapitalizirati, tj. pripisati trošku nabavke. Naime, izmjenama MRS-a 23 ukinuta je mogućnost izbora između kapitalizacije troškova pozajmljivanja koji se odnose na kvalificirano sredstvo i njihovog priznavanja kao rashoda perioda, te je sada kapitalizacija obavezna.

Sredstva koja ste dobili od ministarstva na ime re-gresiranje kamata, kao i iznosi koji se odnose na po-ticaje za poljoprivredu evidentirat ćete kao prihod na kontu 650 - Prihodi od premija, subvencija, poticaja i slično, nevezano za pripisivanje plaćenih kamata u toku godine trošku nabavke sredstva, u skladu MRS-om 23.


Knjiženje “stimulativnih troškova”

pitanje: Na koji način knjižiti troškove kamata koje osiguravajuće društvo snosi za osiguranike kod leasing kuće, a na osnovu ugovora o preuzimanjui duga, kao i plaćanje dijela duga kupca vozila po leasing aranžma-nu, sve sa ciljem da se firma za koju se preuzimaju navedeni troškovi stimuliše da se osigura kod tog osi-guravajućeg društva (da li to tretirati kao trošak repre-zentacije ili na neki drugi način)?

odgovor: Ukoliko bi se navedeno tretiralo kao troš-kovi reprezentacije, treba imati u vidu i aspekt poreza na dobit po ovom osnovu. Pošto se (čak i tada) radi o troškovima reprezentacije koji su direktno vezani za poslovanje obveznika (čemu kao dokaz treba da poslu-že sklopljeni ugovori), u poreznom bilansu priznaće se 30% od reprezentacije koja se odnosi na privrednu dje-latnost kao porezno dopustiv rashod.

Mišljenja smo, međutim, da navedeni troškovi koji su, kako navodite, motivirani stimulisanjem vaše osnovne djelatnosti osiguranja, nemaju karakter repre-zentacije, nego karakter troškova unapređenja poslo-vanja, koji bi se mogli evidentirati na kontima 559 - Ostali nematerijalni troškovi ili 569 - Ostali finansijski rashodi, koji se u smislu propisa o porezu na dobit u cjelini smatraju porezno priznatim rashodima, narav-no, ukoliko su dokumentovani na adekvatan način.


“Rezervisanje” potraživanja po osnovu garancije za koju se vodi sudski spor

pitanje: Da li je ispravno da se, po preporuci revizora, izvrši djelimično rezervisanje potraživanja koje imamo po osnovu garancije za kredit, date još 2005. godine, a

za koje smo pokrenuli postupak naplate putem suda, koji još nije okončan? Ukoliko bi to bilo ispravno, kako izvršiti knjiženje i po osnovu kog dokumenta (rješenje suda, odluka direktora ili nešto treće)?

odgovor: Prema MRS 37 tačka 14., rezervisanje se vrši kad pravno lice ima sadašnju obavezu, bilo zakon-sku ili izvedenu koja je rezultat prošlog događaja. Da-kle, rezervisanje se po MRS-u 37 vrši na teret rashoda i veže se za određenu obavezu.

U slučaju koji ste naveli se, međutim, radi o vašem potraživanju i to utuženom, pa to potraživanje možete uknjižiti (kao sredstvo) samo pod uslovom i u onom iznosu za koji realno procjenjujete da će zaista biti i naplaćen u sudskom sporu. U tom slučaju, tako pro-cijenjeni iznos biste iskazali kao sporno potraživanje i kao prihod, na osnovu odluke direktora (uprave), a ko-načni ishod će biti poznat po okončanju sudskog spora (nakon čega ćete izvršiti i odgovarajuće naknadne ko-rekcije, zavisno od toga da li će dosuđeni iznos biti veći ili manji od ranije iskazanog potraživanja).


Momenat knjiženja i “zastara” cesije

pitanje: Da li je cesiju i asignaciju ispravno knjižiti sa datumom potpisivanja ili po izmirenju nastale obave-ze? Da li se cesija koja nije realizovana u roku od jedne godine smatra ništavnom, odnosno da li se cesija knji-žena sa datumom potpisivanja koja nije realizovana u roku od jedne godine, a postoji interes za njenu reali-zaciju, može smatrati punovažnom i kao takva knjižiti?

odgovor: Cesija (tj. ustupanje potraživanja na drugog povjerioca) se knjiži odmah po potpisu ugovora o cesiji.

Cesija ne postaje ništavna samim tim što ona nije realizovana u roku od jedne godine nakon potpisa ugo-vora o cesiji. Pri tome je, međutim, moguća i situacija da je izričito ugovoreno da se cesija ima realizovati u roku od godinu dana, a moguće je i da dužnik (cesus) iz bilo kojih razloga ne izvrši plaćanje. U ovom dru-gom slučaju stoji na raspolaganju pravni mehanizam, uključujući i sudski postupak, da se ugovor o cesiji re-alizuje. Pri tome treba imati u vidu odredbu člana 443. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojoj, ukoliko ustupljeno potraživanje nije bilo moguće naplatiti od cesusa uprkos savjesno poduzetim pravnim radnjama, cesionar (novi povjerilac) ima pravo naplatu potraživa-ti od cedenta (starog povjerioca).

U najkraćem, cesija je samo oblik izmirivanja oba-veze, odnosno potraživanja, a osnov za cesiju je potra-živanje i ono jedino može zastarjeti.

Kad je u pitanju asignacija, obračunsko plaćanje na-staje za uputioca tek onda kada dužnik umjesto njemu plati dug povjeriocu, što znači da se knjiženje u ovom slučaju vrši po izmirenju obaveze.



Budžetska pozicija za izvršenje sudskih presuda

pitanje: Kako da planiramo pozicije budžeta s kojih bismo plaćali izvršenje sudskih presuda za koje smo, po Zakonu o izvršnom postupku, dužni predvidjeti najmanje 5% sredstava od ukupnog budžeta, u situaciji kada nema-mo predviđene posebne namjenske pozicije za ovu svrhu, nego plaćanje vršimo sa “redovnog” računa, što dovodi ili može dovesti do deficita u općem fondu budžeta?

odgovor: U principu, problem koji iznosite u upitu bi trebao da se rješava u skladu sa odredbama Pravilnika o knjigovodstvu budžeta u Federaciji BiH (“Službene novine FBiH”, broj 15/07) kojim se predviđa formi-ranje fonda prihoda po posebnim propisima na kojim se evidentiraju aktivnosti koje se finansiraju iz izvora prihoda koji se na osnovu propisa koriste u posebne svrhe (pa tako i za izvršenje sudskih presuda). Takva mogućnost zasad ne postoji, jer nije uspostavljena ade-kvatna softverska podrška, pa se sve vodi preko općeg fonda (kôd 1). Po našim saznanjima, dorada aplikativ-nog softvera je u toku. Dok se to ne obezbijedi, vama preostaje da planiranje i praćenje izvršenja po osnovu redovnih presuda i sudskih izvršnih rješenja vršite na kontu 614800, uz razvijanje subanalitike, kako bi izvr-šenje sudskih presuda mogli da planirate i pratite po vrstama (radni odnosi, imovinsko-pravni odnosi i dr).


Čuvanje knjigovodstvenih isprava u elektronskom obliku

pitanje: Da li se, u skladu sa članom 31. Zakona o računovodstvu i reviziji FBiH, knjigovodstvene isprave mogu čuvati samo u obliku elektronskog zapisa ili mi-krofilma (ili se, pored toga, moraju čuvati i u izvornom, materijalnom obliku)?

odgovor: Prema članu 31. stav 1. Zakona o računo-vodstvu i reviziji u FBiH (“Sl. novine Federacije BiH”, broj 83/09), knjigovodstvene isprave se mogu čuvati ili u izvornom materijalnom obliku ili u obliku elektron-skog zapisa ili na mikrofilmu, što znači da je dovoljno da se knjigovodstvene isprave čuvaju u obliku elektron-skog zapisa ili mikrofilma, te da se u tom slučaju ne moraju čuvati i u izvornom materijalom obliku.


Elektronski potpis i pečat na fakturi

pitanje: Da li je pojam elektronskog potpisa i pečata na fakturi isto što i skenirani potpis? Da li je skenirani potpis dozvoljen u smislu Zakona o računovodstvu?

odgovor: Pod pojmom “elektronski potpis”, prema Zakonu o elektronskom potpisu (“Sl. glasnik BiH”, broj

91/06), podrazumijevaju se podaci u elektronskom obliku koji prate druge podatke u elektronskom obli-ku ili su s njima logički povezani i omogućavaju utvr-đivanje identiteta potpisnika. Elektronski potpis je, zapravo, niz znakova u elektronskom obliku koji ima istu pravnu snagu kao i ručni potpis. Postoji više teh-nologija elektronskog potpisa: skenirani ručni potpis, biometrijski potpis i digitalni potpis.

U smislu Zakona o računovodstvu i reviziji (član 14.), knjigovodstvenom ispravom se smatra pisani do-kaz, kao i memorisani elektronski zapis o nastalom poslovnom događaju, potpisan od lica koje je ovla-šteno za sastavljanje i kontrolu isprave, a služi kao osnov za knjiženje u poslovnim knjigama. Također, knjigodstvenom ispravom se smatra i isprava primlje-na telefaksom, kopija originalne isprave ili isprava na elektronskom zapisu, ako je na ispravi navedeno mje-sto čuvanja originalne isprave, odnosno razlog upo-trebe kopije i ako je potpisana od lica ovlaštenog za zastupanje pravnog lica ili lica na koje je preneseno ovlaštenje.

Dakle, faktura u elektronskom obliku sa skeniranim pečatom je, u smislu Zakona o računovodstvu i revizi-ji, validan dokument za knjiženje. Međutim, problem je u tome što kod nas još uvijek nije zaživio Zakon o elektronskom potpisu ( jer nisu doneseni potrebni pod-zakonski akti), tako da nije moguće izdati fakturu sa validnim elektronskim potpisom.

Napominjemo da su Zakonom i Pravilnikom o PDV-u (član 107. stav 1) propisani obavezni elementi koje mora sadržavati porezna faktura, a među njima se ne navodi ni potpis ni pečat, što znači da su fakture u elek-tronskom obliku bez potpisa i pečata na njima sasvim validne u smislu propisa o PDV-u, naravno, pod uslo-vom da sadrže sve druge zahtijevane elemente.


Upotreba elektronskog potpisa

pitanje: Koji je postupak uvođenja u primjenu elek-tronskog potpisa?

odgovor: Pitanje elektronskog potpisa je regulisano Zakonom o elektronskom potpisu (“Službeni glasnik BiH”, broj 91/06), kao i Odlukom o osnovama upotre-be elektronskog potpisa i pružanja usluga ovjeravanja (“Službeni glasnik BiH, broj 21/09), kao provedbenim aktom. Ovim aktom je stvorena pravna osnova kojom je elektronski potpis stekao pravo “građanstva” i u pri-vrednoj praksi. Međutim, još uvijek nisu obezbijeđene sve pretpostavke da bi elektronski potpis mogao zaži-vjeti u praksi kod tzv. otvorenih sistema (kod zatvore-nih sistema, kao što su banke, elektronski potpis se već primjenjuje). Konkretno, čeka se na formiranje Ureda za nadzor i akreditaciju, što je u toku, čime treba da se obezbijedi sigurnost elektronskog potpisa i zaštita od njegove moguće zloupotrebe.



Forma radnog naloga nije propisana

pitanje: Da li je propisana forma radnog naloga za iz-vršenu uslugu? Konkretno, naša poslovna jedinica vrši usluge popravke vozila gdje serviseri imaju internu, ručno pisanu evidenciju o izvršenim poslovima. Da li je ovo ispravno i šta tačno radni nalog treba da sadrži kako bi pratio račun koji se naknadno ispostavlja?

odgovor: Forma radnog naloga za izvršene usluge, koliko je nama poznato, nije ničim posebno propisana, već je to interna stvar firme. To znači da, ukoliko vaši serviseri imaju internu, ručno pisanu i za vaše potrebe zadovoljavajuću evidenciju o izvršenim poslovima, ta-kva je evidencija dovoljna.

Također, ničim nije posebno regulisano da izdati račun za usluge mora pratiti radni nalog, stoga je i to pitanje koje se reguliše internim aktima same firme, odnosno ugovorom i poslovnom praksom sa samim ko-risnicima vaših usluga.



2. PDV, CARINA I AKCIZE (TROŠARINE)

ministarstvo finansija zauzelo po pitanju momenta nastanka obaveze izdavanja fiskalnog računa. Prema tome, slijedi da vi imate i obavezu izdavanja fiskalnog računa sa momentom izdavanja PDV fakture, bez ob-zira na to što će ta faktura, eventualno, biti poslata tek naknadno.

Zaključno, s obzirom na činjenicu da su usluga i promet izvršeni, vi ste u obavezi da izdate i PDV fak-turu i fiskalni račun, te da taj iznos iskažete kao svoj prihod, bez obzira na to da li ćete izaći u susret “traže-nju” vašeg klijenta (da mu tu fakturu dostavite kasnije) ili ne.


Slanje otpremnice i računa u prodajne jedinice ili u sjedište?

pitanje: Imamo kupca koji ima više prodajnih jedi-nica i ne želi da mu računi idu u te prodajne jedinice, odnosno hoće da robu prati samo otpremnica, a da se račun šalje u direkciju. Da li je to moguće? Da li je isto i za fiskalni račun?

odgovor: Sasvim je moguće, pa i uobičajeno, da se računi šalju isključivo na kupčevu direkciju, ako je riječ o jednoj pravnoj osobi. Naime, i status registriranog PDV obveznika se svakako veže za tog kupca kao jednu pravnu osobu i informacije o njemu na PDV fakturi su iste bez obzira na to prema kojoj od njegovih prodajnih jedinica odlazi određena roba. Prema tome, ne postoje nikakve prepreke da robu na putu ka nekoj od kupčevih poslovnih jedinica prati samo otpremnica, a da pore-znu fakturu šaljete na njegovu direkciju.

Vi i fiskalni račun, također, možete poslati na di-rekciju pravne osobe. To je stvar dogovora dvije stra-ne, ali je uobičajeno da računi budu upućeni na direk-ciju kada se radi o poslovanju sa pravnim osobama. Međutim, ukoliko biste se dogovorili drugačije, nije zabranjeno ni da fiskalne račune šaljete prema kup-čevim poslovnim jedinicama, s tim da biste tada na fiskalni račun morali upisivati identifikacijske podat-ke tih jedinica.


Kupac traži da mu se faktura ispostavi kasnije

pitanje: Radovi za naručioca radova izvršeni su u septembru, no on traži da mu se faktura ispostavi tek u januaru naredne godine. Kako postupiti po pitanju PDV-a? Da li izdati internu fakturu? Po pitanju knji-ženja, da li priznati prihode ili ne? Da li izdati fiskalni račun ili ne?

odgovor: Bez obzira na to što naručilac radova “traži” da mu se faktura ispostavi tek u januaru naredne go-dine, to ne mijenja stvari po pitanju vaših obaveza za PDV. Naime, u članu 17. Zakona o PDV-u je precizira-no da obaveza za PDV, a samim tim i obaveza izdavanja porezne fakture, nastaje u momentu kada se desi jedna od navedenih radnji, koja god bude najranija: isporuka dobara ili izvršenje usluge; izdavanje fakture; plaćanje ili djelimično plaćanje prije izdavanja fakture, te za svaku izmjenu u poreznoj osnovici kada se izda faktura ili drugi dokument (plus još neke situacije koje za vaš slučaj nisu bitne).

Konkretno, to znači da je vaša obaveza za PDV već nastala u momentu izvršenja usluge, pa vi taj porez morate iskazati već u PDV prijavi za septembar. PDV faktura, dakle, mora biti izdata najkasnije pod 30. 9., a vi je naručiocu radova, ukoliko mu želite udovoljiti, možete poslati i kasnije.

U ovom slučaju nije potrebno izdavati internu po-reznu fakturu. Ovdje je riječ o klasičnom prometu koji zahtijeva obavezno izdavanje prave PDV fakture.

Kada je u pitanju računovodstveni aspekt, prizna-vanje prihoda se veže za situacije u kojima postoji vjerovatnoća priliva ekonomske koristi i kada se one mogu pouzdano izmjeriti. U slučaju iz upita, iznos koji potražujete od naručioca radova je upravo takav iznos i trebali biste ga i priznati kao prihod (takođe u septembru, kada je usluga izvršena i fakturisana), čak i ukoliko ta faktura još uvijek nije “upućena” prema drugoj strani.

Obaveza evidentiranja preko fiskalnih uređaja na-staje onog momenta kada se desi promet, a u situaci-jama kada se izdaje i PDV faktura, izdavanje fiskalnog računa može čekati i taj dan. Takav je stav Federalno


Slanje PDV faktura za telekomunikacijske usluge putem e-maila

pitanje: Mogu li se mjesečni računi za telekomunika-cijske usluge koje pružamo fizičkim licima ispostavljati putem e-maila, bez obzira na to da im se dostavljaju i u pisanom obliku, tj. poštom? Korisnik bi potpisao za-htjev u kojem bi naveo e-mail adresu na koju bi primao mjesečne račune, a davatelj usluga bi slao mjesečne ra-čune na navedenu mail adresu u PDF formatu. Koje za-konske odredbe ovakav način ispostavljanja mjesečnih računa dozvoljavaju, odnosno ne dozvoljavaju?

odgovor: U članu 55. stav 1. Zakona o PDV (“Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) je propisano da je obveznik dužan da klijentu izda fakturu, ili drugi dokument koji služi kao faktura, za svaki promet do-bara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a, u smislu članova 24. i 25. ovog zakona. Pritom se pod poreznom fakturom, u smislu člana 106. stav (2) Pravilnika o primjeni Zakona o PDV (“Službeni glasnik BiH”, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07, 35/08 i 65/10), smatra i svaki drugi dokument koji sa-drži sve propisane elemente.

Elementi koje mora sadržavati porezna faktura pro-pisani su članom 107. stav (1) navedenog Pravilnika, a to su:- naziv, adresa i identifikacioni broj za indirektne po-

reze obveznika koji je isporučio dobra ili usluge,- mjesto i datum izdavanja fakture,- broj fakture,- datum isporuke dobara i/ili usluga,- ime, naziv, adresu i kada postoji identifikacioni broj

za indirektne poreze poreznog obveznika kupca,- trgovački naziv, vrstu, količinu i cijenu isporučenih

dobara i obavljenih usluga,- pojedinačnu vrijednost dobara i usluga bez PDV-a,- ukupan iznos naknade bez PDV-a,- PDV stopu i ukupan iznos PDV-a,- ukupan iznos naknade za dobra i usluge, uključuju-

ći PDV.

Dakle, navedenim članom Pravilnika kojim su pro-pisani obavezni elementi porezne fakture, a niti bilo kojim drugim odredbama propisa o PDV-u, nigdje nije navedena izričita forma, oblik u kojoj se faktura mora izdati, niti da bi to moralo biti u pisanom obliku. (Šta-više, kao obavezni elementi fakture nisu navedeni pe-čat i potpis, što znači da ne mora biti obavezno potpi-sana i ovjerena.)

Prema tome, ukoliko bi fakture za telekomunika-cijske usluge vašim klijentima (fizičkim licima) slali putem e-maila u PDF formatu, takve fakture bi, po na-šem mišljenju, bile sasvim validane u smislu propisa o PDV-u, naravno, pod uslovom da sadrže sve navedene obavezne elemente koji su propisani članom 107. Pra-vilnika.

Također, mišljenja smo da tako izdata i dostavljena faktura, s vašeg aspekta, zadovoljava i odredbe čl. 14. i

15. Zakona o računovodstvu i reviziji u FBiH (“Sl. no-vine FBiH”, broj 83/09).


Poziv na broj člana Zakona o PDV kada se PDV ne obračunava

pitanje: Građevinska firma iz BiH je zaključila ugovor sa firmom iz inostranstva za izradu projekta za objekte koji su u toj drugoj zemlji. Da li smo pogriješili ako smo na fakturi, kao osnov za neobračunavanje bh. PDV-a na ove usluge naveli član 15. stav 2. tačka 5. Zakona o PDV-u, ili smo se trebali pozvati na član 15. stav 2. tačku 1. tog Zakona?

odgovor: “Puni” poziv na odredbu po kojoj je pruža-nje usluga koje su vezane za nepokretnu imovinu (uk-ljučujući i projektovanje) oporezive prema mjestu, tj. u državi gdje se ta nepokretna imovina nalazi, jeste član 15. stav 2. tačka 1. Zakona o PDV-u.

U stavu 2. tačka 5. člana 15. Zakona, na koji ste se vi pozvali, je utvrđen opći princip kod oporezivanja uslu-ga navedenih pod tačkom 4. istog člana, a to je da su usluge koje su naveden u tački 4., a u slučaju kada ih pruža obveznik koji ima sje dište ili prebivalište u BiH za primaoca usluga koji nema svoje sjedište ili prebi-valište u BiH, oporezive prema mjestu gdje primalac usluge ima sjedište svoje firme ili prebivalište. Dakle, ova odredba se odnosi samo na usluge iz tačke 4. i vi ste (iako se u navedenom slučaju, također, radi o usluzi koja se ne oporezuje u BiH, nego u toj drugoj državi), u svojoj fakturi, ipak, trebali pozvati na član 15. stav 2. tačku 1. Zakona, jer se u ovom konkretnom sluča-ju radi o usluzi povezanoj za nekretnine, a ne o nekoj usluzi “općeg tipa” koja bi se svrstavala pod tačku 4.

Napominjemo, međutim, da vi ne biste trebali niti smjeli imati bilo kakvih problema zbog navedenog pro-pusta (tačnije rečeno: nepreciznosti), jer je sasvim do-voljna činjenica da navedena usluga nije oporeziva u BiH prema članu 15. Zakona o PDV-u, pri čemu je (pre-ma članu 107. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u) na fakturi dovoljan samo poziv na odgovarajući član Zakona po kome se ne vrši obračun PDV-a (tj. ne zahti-jeva se detaljan poziv na bilo koji stav, tačku ili alineju tog člana Zakona).


PDV tretman prodaje robe dobivene gratis

pitanje: Naša firma od dobavljača jednom mjesečno dobija gratis određeni broj artikala čija je pojedinač-na vrijednost ispod 20 KM, za što nam se ispostavljaju fakture sa svim propisanim elementima, s tim da je na tim fakturama navedeno da je roba gratis, tj. nemamo obavezu da je platimo. Napominjemo da ulazni PDV po tim fakturama ne koristimo kao odbitni. Po kojoj naj-manjoj cijeni se tako dobivena roba može prodavati?


odgovor: Prije svega, treba naglasiti da iz ovog upita nije baš sasvim jasno da li vam dobavljači u ovim slu-čajevima ne zaračunavaju PDV jer smatraju da se radi o “poklonima male vrijednosti”, ili oni PDV na tu robu plaćaju na vlastiti teret.

U skladu sa članom 5. stav 2. Zakona o PDV-u i članom 13. Pravilnika o primjeni tog Zakona, davanje “poklona male vrijednosti”, bez obaveze obračunava-nja PDV-a, se smatra neoporezivim prometom ukoliko pojedinačna tržišna vrijednost poklonjenih dobara ne prelazi 20,00 KM, te ukoliko se ista daju povremeno, u svrhu unaprjeđenja poslovne djelatnosti poreznog obveznika i ako se daju različitim licima (poslovnim partnerima, predstavnicima poslovnih partnera i slič-no), a da za to ne postoji pravna obaveza. Pri tome, po-vremenim davanjem poklona smatra se davanje najviše jednog poklona istom licu u istom poreznom periodu.

Ukoliko, pak, svi navedeni uslovi nisu zadovoljeni, PDV obveznik koji daje svoje artikle gratis, bez obzi-ra na to što je njihova pojedinačna vrijednost niža do 20,00 KM, dužan je obračunati izlazni porez ukoliko je pri nabavci istih odbijao ulazni PDV. Ukoliko taj PDV ne zaračunava vama, on to treba da radi putem interne PDV fakture na kojoj PDV obračunava na vlastiti teret, a kao osnovicu za obračun uzima nabavnu vrijednost dobara koje daje gratis (u skladu sa članom 22. stav 1. Pravilnika). Druga varijanta je da prilikom nabavke dobara koje namjerava dijeliti bez naknade (gratis) i ne odbija ulazni PDV, te u tom slučaju, u skladu sa općim prinicipima PDV-a, nema obavezu da izdaje internu PDV fakturu.

U slučaju iz upita nije sasvim jasno da li je dobavljač zaračunao PDV na artikle koje je dao gratis, kao ni da li je to učinio internom PDV fakturom, ili je zaračunati PDV, takođe, dio “gratisa”. Međutim, neovisno od toga, te neovisno od činjenice što vi (kako ste naveli) na te artikle niste odbili ulazni PDV, prilikom njihove pro-daje kupcima dužni ste zaračunati PDV na prodajnu cijenu.

Cijena po kojoj ćete prodavati te artikle je stvar vaše vlastite poslovne politike, osim ukoliko vam sami do-bavljači tih artikala ne postavljaju neke posebne uslove u pogledu njihove cijene, uslova dalje prodaje itd. Uko-liko takvih ograničenja nema, najlogičnije je rješenje da te artikle prodajete po istoj cijeni po kojoj prodajete i ostale artikle iste ili slične vrste.

U bilo kom slučaju, osnovica na koju ste dužni obra-čunati PDV-a je vaša stvarna prodajna cijena tih arti-kala, u skladu sa članom 20. stav 1. Zakona o PDV-u.


PDV tretman preprodaje rabljenih putničkih

automobila

pitanje: Da li posebnu PDV shemu pri prometu ra-bljenih stvari primjenjuju isključivo pravna lica regi-strovana za trgovinu rabljenim stvarima? Naime, da li

pravno lice koje nije registrovano za trgovinu rablje-nim stvarima može nabaviti od drugih preprodava-ca korišteno putničko vozilo (na fakturi je navedeno oslobađanje po čl. 47., 48., i 49. Zakona o PDV-u) i preprodati ga po istoj cijeni uz oslobađanje po istim članovima Zakona o PDV-u? Korišteno putničko vozilo evidentira se u sklopu zaliha kao roba ( jer je namije-njeno prodaji, a ne kao putnički automobil za vlastite potrebe). Konkretno, nabavka korištenih putničkih vo-zila se vrši od autosalona u BiH (trgovac registrovan za preprodaju i obveznik indirektnih poreza), a namjena je dalja prodaja.

odgovor: Prema članu 47. stav 1. Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH” br. 9/05, 35/05 i 100/08), obveznik koji u okviru obavljanja svojih djelatnosti, radi ili u svo-je ili u ime drugog lica prema ugovoru, na osnovu kojeg se provizija plaća za kupovine i prodaje, a koji kupi ili dobije korištenu robu, umjetnička djela, kolekcionar-ske predmete i antikvitete, s namjerom da ih preproda, može se oprijedijeliti da PDV obračuna na transakcije koje se odnose na pojedine stavke, u skladu sa ovim članom i čl. 48. i 49.

Iz navedenog proizlazi da samo ona lica koja se bave preprodajom, a koja su za to registrovani kao trgovci motornim vozilima mogu primjenjivati posebnu she-mu kod prometa rabljenih vozila, te pri tome se odluči-ti da li će primijeniti poseban postupak ili će PDV obra-čunavati u skladu sa općim principima. To znači da se ona pravna lica koja se ne bave preprodajom u okviru svoje djelatnosti ne mogu prilikom prodaje rabljenih motornih vozila, koje su nabavila od registrovanih pre-prodavača, pozvati na čl. 47., 48. i 48. Zakona o PDV-u.

Pošto kupac iz upita ne ispunjava uslove za primje-nu posebne sheme za rabljena dobra, te pošto je na-bavka u konkretnom slučaju izvršena s namjerom dalje prodaje (a ne za vlastitu upotrebu), to se u ovom slu-čaju mora primijeniti opća shema PDV-a. Prema tome, ovaj kupac ima obavezu da pri daljnjoj prodaji tog vo-zila zaračuna PDV na njegovu ukupnu prodaju cijenu.


PDV tretman kod prodaje rabljenih vozila

pitanje: Da li auto-kuća, koja se bavi prodajom novih i rabljenih vozila, prilikom prodaje rabljenog vozila na-bavljenog od fizičke osobe ili firme koji nisu u sistemu PDV-a, po cijeni većoj od nabavne, ima obavezu zara-čunati PDV-e na razliku u cijeni?

odgovor: Prema članu 47. stav 6. Zakona o PDV-u (“Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), preprodavci mogu obračunavati i plaćati PDV prema posebnim uvjetima ako su korištena dobra kupili ili dobili, pored ostalog, od lica koja nisu PDV obveznici. Obračun PDV-a pod posebnim uvjetima, u smislu na-vedenog člana Zakona, znači da se PDV obračunava na razliku između prodajne i nabavne cijene, pri čemu je


nabavna cijena za preprodavca ukupno plaćeni iznos u gotovini, dobrima ili uslugama u koji ulaze svi porezi, provizije, troškovi i dažbine koje preprodavac plati licu od kojeg je nabavilo dobro, a prodajna cijena za pre-prodavca je ukupan iznos koji je preprodavac primio ili treba da primi od kupca ili trećeg lica, u koji ulaze i subvencije koje su direktno povezane s takvim pro-metom, porezi, provizije, troškovi parkiranja, prevoza i osiguranja koje preprodavac obračunava kupcu, uklju-čujući i PDV.

Preprodavac ima na raspolaganju i soluciju da obra-čun PDV-a vrši prema općim uvjetima, u kom slučaju PDV zaračunava na ukupnu prodajnu cijenu, sa pra-vom na odbitak ulaznog poreza na nabavljena rabljena dobra.

Ukoliko se, dakle, odlučite da obračun PDV-a vršite prema posebnim uvjetima, PDV ćete obračunati samo na razliku između prodajne i nabavne cijene, dok će u slučaju da se opredijelite za obračun PDV-a prema općim uslovima, osnovicu za obračun PDV-a predstav-ljati vaša puna prodajna cijena, s pravom na odbitak ulaznog PDV-a.

Najzad, propisi o PDV daju i mogućnost da se PDV pri prometu korištenih dobara može obračunavati i po općim i po posebnim uvjetima, u kom slučaju se u knji-govodstvenim evidencijama moraju obezbijediti odvo-jeni podaci za nabavke pod posebnim uvjetima.

U konkretnom slučaju iz upita, ukoliko se opredije-lite za posebnu shemu PDV-a pri preprodaji rabljenih vozila prethodno nabavljenih od fizičkih osoba i prav-nih osoba koje nisu registrirani PDV obveznici, nema nikakve smetnje, tačnije upravo ste dužni da pri pro-daji tih vozila zaračunate PDV na postignutu razliku u cijeni, s tim da se taj PDV, shodno članu 47. stav 9. Zakona o PDV-u, ne iskazuje na vašoj fakturi.


PDV kod prodaje dijela objekta etažiranog u apartmane

pitanje: Pravno lice je izgradilo hotel i pritom kori-stilo pravo na odbitak ulaznog PDV-a. Dio izgrađenog objekta je etažiran u vidu apartmana (osam), koje sada želi prodati kao zasebne cjeline. Da li je prilikom pro-daje apartmana potrebno obračunati izlazni PDV (s ob-zirom na to da će se, kako je navedeno u upitu, u tih osam apartmana nastaviti ista djelatnost)?

odgovor: Prema članu 4. stav 2. tačka 4. Zakona o PDV-u, oporezivim prometom smatra se i (prvi) prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata. Članom 8. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV preciziran je pojam novoizgrađenog građevinskog objekta i ekonomske cjeline, tako što je tu navedeno da se novosagrađenom nepokretnom imovinom sma-traju objekti koji još nisu upotrebljavani, a ekonomski djeljivom cjelinom (stan, poslovni prostor, garaža itd)

dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se plaća posebna naknada.

S obzirom na to da se radi o prvom prometu objeka-ta koji nisu upotrebljavani, na slučaj iz upita treba pri-mijeniti odredbe navedenih članova Zakona i Pravilni-ka, što znači da prodavac, prilikom prodaje apartmana, treba da zaračuna PDV.

(Pretpostavljamo da ovaj upit sugeriše na eventual-nu mogućnost primjene odredbe člana 7. stav 2. Zako-na o PDV-u u ovom slučaju, tj. mogućnosti da se PDV ne plaća pri prenosu cjelokupne imovine ili dijela imo-vine poreznog obveznika koja tvori zaseban poslovni subjekt, tj. ekonomsku cjelinu. To, po našem mišljenju, ovdje ne dolazi u obzir, jer se etažirani apartmani ne mogu smatrati zasebnom poslovnom cjelinom u tom smislu.)


Naplata potraživanja prijemom stana

pitanje: Firma je bila angažovana na izgradnji stam-benog objekta kao kooperant. Sa investitorom je ugo-voreno plaćanje na način da nam 60% od ukupnog izno-sa (sa PDV-om) investitor plati u novcu, a da se razlika (40% od ukupnog iznosa sa PDV-om) kompenzira sta-nom. Investitor nam je plaćao 60% od svake privreme-ne situacije sa PDV-om i na kraju je 60% naplaćeno, dok je 40% (vrijednost stana) ostalo kao potraživanje prema investitoru. Kako zatvoriti kompenzaciju: 1) ako je stan namijenjen prodaji, 2) ako se stan ne namjerava prodati, te da li se ulazni PDV na stan može odbiti?

odgovor: Nenaplaćeni dio potraživanja ćete zatvoriti tako da će protustavka biti stan kojeg ćete knjižiti kao robu u okviru konta 131 (u slučaj pod 1, tj. ukoliko stan namjeravate prodati), odnosno kao sredstvo na kontu 021 (u slučaj pod 2, tj. ukoliko se stan ne namjerava prodati nego se namjerava zadržati kao vlastito stalno sredstvo).

Ulazni PDV za stan ni u kom slučaju nemate pravo odbiti, jer se bilo kakav daljnji promet tog stana (s vaše strane) tretira kao promet koji ne podliježe oporezi-vanju PDV-om. Naime, prema članu 25. tačka 2. Za-kona o PDV-u, plaćanja PDV-a je oslobođen svaki pro-met nepokretne imovine izuzev prvog prenosa prava vlasništva na novosagrađenoj nepokretnoj imovini ili ekonomski djeljivim cjelinama u sklopu novosagrađene nepokretne imovine, u skladu sa članom 33. stav (1) Pravilnika. U konkretnom slučaju, prvi prenos vlasniš-tva (koji se oporezuje PDV-om) je onaj od investito-ra prema vama, i za taj promet investitor je dužan da obračuna PDV na fakturi koju vam ispostavlja. Uslov da bi po fakturi koju vi kao PDV obveznik primite od drugog PDV obveznika imali pravo na odbitak ulaznog poreza jeste taj da vi ta dobra, odnosno usluge koristite u svoje poslovne i oporezive svrhe. Kako to ovdje nije slučaj ( jer bi dalja prodaja tog stana s vaše strane bila


promet koji se ne oporezuje PDV-om), sama ta činjeni-ca isključuje vaše pravo na odbitak PDV-a.

Izuzetno, mogućnost odbitka ulaznog poreza na do-tični stan imali biste samo u slučaju da taj stan namije-nite i opremite za obavljanje vaše poslovne djelatnosti (tj. kao vaš poslovni prostor) ili kao poslovni prostor za iznajmljivanje drugom korisniku – zakupoprimcu.

Ukoliko, pak, stan ostane namijenjen za stanovanje, nemate pravo na odbitak ulaznog poreza, bilo da će u njemu stanovati neko od vaših zaposlenika ili da ćete ga iznajmljivati za stanovanje trećim licima (pošto se i iznajmljivanje za stanovanje smatra neoporezivom namjenom prema članu 25. tačka 3. Zakona o PDV-u).


PDV tretman nabavke i prodaje stana

pitanje: Firma je kupila stan (novosagrađen) po cije-ni sa obračunatim PDV-om. Ta firma se, inače, ne bavi prodajom stanova, ali ovaj stan se namjerava prodati fizičkom licu. Kakav je u ovom slučaju tretman ulaznog poreza po fakturi za kupovinu stana i da li smo prili-kom prodaje tog stana fizičkom licu dužni zaračunati PDV ili ne (pošto je u pitanju druga prodaja)?

odgovor: Ulazni PDV po fakturi za kupovinu stana se ne može odbiti (tj. on u ovom slučaju tereti nabavnu vrijednost stana), a prilikom prodaje tog stana fizičkom licu se ne zaračunava izlazni PDV, s pozivom na član 25. stav 1. tačka 2. Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, broj 9/05, 35/05 i 100/08).

Naime, prema odredbama člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona o PDV i člana 8. pratećeg Pravilnika o njego-voj primjeni, promet nepokretne imovine se oporezu-je PDV-om samo kada se radi o “prvom prenosu pra-va svojine ili prava raspolaganja nad novosagrađenom nepokretnom imovinom”, dok je svaki naredni promet tom imovinom oslobođen plaćanja PDV-a, dakle neo-poreziv PDV-om. U skladu s tim, prodaja navedenog stana fizičkom licu se smatra “drugim” prometom, koji se ne oporezuje PDV-om.

S druge strane, prema članu 32. stav 4. tačka 1. Zakona o PDV, pravo na odbitak ulaznog poreza se ne može ostvariti na promet dobara i usluga koje su oslobođene plaćanja PDV-a, što u konkretnom sluča-ju znači da po fakturi za kupovinu stana nema prava na odbitak ulaznog poreza upravo stoga što se dotični stan namjerava prodati, a pošto ta namjeravana proda-ja (kao “drugi promet”) nije oporeziva PDV-om, samim tim ne postoji ni pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci tog stana.

Napominjemo da pravo na odbitak ulaznog poreza ne bi postojalo ni u slučaju da se navedeni stan namje-rava koristiti za stanovanje ili iznajmljivanje za potrebe stanovanja. Naime, i usluge stanovanja na period duži od 60 dana se smatraju uslugama koje su oslobođe-ne plaćanja PDV-a (član 25. stav 1. tačka 3. Zakona o PDV), pa je i u tim slučajevima pravo na odbitak ula-

znog poreza isključeno iz istih razloga kao i u slučaju iz upita.


Primjena posebne građevinske sheme u odnosu vodećeg partnera i člana joint venture-a

pitanje: Dva izvođača su sklopila ugovor o zajed-ničkom nastupu ( joint venture, JV), te su zajednički potpisali ugovor sa naručiocem posla. Vodeći partner će ispostavljati račune prema investitoru za ukupno izvedene radove, a drugi član joint JV će ispostavljati račune prema vodećem partneru za svoj dio radova. Da li odnos vodećeg partnera prema članu JV u ova-kvoj situaciji potpada pod posebnu shemu u građevi-narstvu?

odgovor: Kad postoje okolnosti u kojima je prema 40. Zakona o PDV-u propisana primjena posebne sheme u građevinarstvu (tj. da se radi o građevinskim radovima na izgradnji novih zgrada ili radovima na renoviranju, proširivanju i održavanju postojećih zgrada čija uku-pna vrijednost prelazi iznos od 25.000 KM, te kada se radi o građevinskim radovima koji su navedeni u članu 80. Pravilnika o PDV-u), odnos između vodećeg par-tnera u JV i člana tog JV, kao dva odvojena lica i PDV obveznika, treba tretirati kao odnos između glavnog izvođača radova i kooperanta u posebnoj shemi iz gra-đevinarstva, što važi i za vaš slučaj.

Dakle, primjena posebne sheme u vašem slučaju bi značila da PDV koji zaračuna drugi član JV na fakturi koji ispostavi vodećem partneru plaća vodeći partner direktno na Jedinstveni račun UIO sa pozivom na PDV identifikacioni broj tog drugog člana JV (kao kooperan-ta). Tako uplaćeni PDV od izvođača radova tretira se i kao njegov ulazni porez, a dokaz o njegovom plaćanju (na Jedinstveni račun UIO) je osnov i za kooperanta da u tom iznosu iskaže dodatni ulazni porez i kod sebe.


Prefakturisanje troškova telefona i PDV

pitanje: Dobili smo fakturu za troškove telefona, po kojoj smo odbili ulazni PDV. Pošto su ti troškovi, zbog propusta firme koja nam održava IT opremu, bili neo-pravdano veliki, odlučili smo da njima prefakturišemo te troškove. S obzirom na to da ta firma ima sjedište u inostranstvu, da li smo dužni obračunati PDV prilikom prefakturisanja troškova njima i, ako nismo, na koji član Zakona o PDV se trebamo pozvati?

odgovor: U ovom slučaju ste dužni obračunati izlazni PDV prilikom prefakturisanja troškova telefona, bez obzira na činjenicu da faktura ide prema firmi iz ino-stranstva. Prefakturisanje troškova se u ovom slučaju posmatra kao novi promet, pošto naš PDV sistem ne


pravi razliku između ispostavljanja “obične” fakture i prefakturisanja.

Obaveza zaračunavanja PDV-a postoji bez obzira na okolnost što se “prefaktura” u ovom slučaju ispostavlja nerezidentu. Naime, ovdje se ne radi ni o izvozu do-bara (koji bi bio oporeziv nultom stopom PDV-a) niti o nekoj posebnoj vrsti usluge koja bi se prema članu 15. stav 2. tačka 4. Zakona o PDV-u oporezivala u ze-mlji sjedišta primaoca. Ovdje se, dakle, radi o slučaju koji se oporezuje PDV-om prema opštem principu, tj. u BiH (kao zemlji sjedišta PDV obveznika koji ispostavlja “prefakturu”), pa stoga u ovom slučaju nema osnova za izuzimanje od obaveze obračunavanja PDV-a.


Prefakturisavanje troškova na koje nije dozvoljen odbitak ulaznog PDV-a

pitanje: Kakav je (i s aspekta ulaznog i s aspekta izlaznog PDV-a) PDV tretman troškova reprezentaci-je, nabavke putničkog automobila i održavanja put-ničkog automobila, koje nosilac konzorcija, koji pri-ma takve fakture (a na osnovu prethodno sklopljenog ugovora), prefakturiše ostalim članicama konzorcija? U konkretnom slučaju, nosilac konzorcija prilikom prijema tih faktura nije koristio odbitak ulaznog pore-za, a prilikom prefakturisanja tih troškova članicama konzorcija zaračunavao im je i izlazni PDV. Imaju li članice konzorcija pravo na odbitak ulaznog poreza po tim “prefakturama”?

odgovor: Prema članu 32. stav 6. tačke 1. i 4. Zako-na o PDV (“Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a na nabavku i održavanje putničkih au-tomobila (pri čemu treba imati u vidu i član 64. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV prema kome se putnički automobili za prevoz poslovodstva, ruko-vodnih i drugih zaposlenih ne smatraju prevoznim sredstvima kojim se isključivo obavljaju poslovne dje-latnosti), kao ni na izdatke za reprezentaciju. Imajući navedeno u vidu, nosilac konzorcija je pravilno postu-pio kada po primljenim fakturama za navedene namje-ne nije koristio odbitak ulaznog PDV-a.

Što se tiče drugog dijela pitanja, moguće su dva pri-stupa. Po jednom, možda nije trebalo izvršiti prefaktu-risanje navedenih troškova na druge članove konzorci-ja, nego je “prevaljivanje” troškova trebalo izvršiti na osnovu ugovora, pod uslovom da je ugovorom regulisa-no da će nosilac konzorcija i članovi konzorcija zajed-nički snositi troškove nabavke i održavanja putničkih automobila i reprezentacije.

Mi smo, međutim, skloniji drugom pristupu, prema kome se (u smislu propisa o PDV-u) svako “prefaktu-risavanje” smatra zasebnim prometom, koji kao takav (tj. kao zasebni promet) podliježe i oporezivanju PDV-om. Pošto je nosilac konzorcija već prefakturisao te

troškove ostalim članicama konzorcija, on je, u skladu s navedenim, ispravno zaračunao i izlazni PDV.

Upravo zato smatramo da članice konzorcija imaju pravo i mogućnost odbitka ulaznog poreza po tim “pre-fakturama”, iz dva razloga:

1) zato što u tom odnosu između nosioca i člano-va konzorcija (u skladu s naprijed navedenim) više i nisu u pitanju fakture za izdatke za putničke automo-bile i reprezentaciju, nego fakture (“prefakture”) koje su izdate (sa zaračunatim izlaznim PDV-om, u skladu sa zakonom) po sasvim drugom osnovu, tj. po osnovu prava nosioca konzorcija na “refundaciju” tih izdataka od članica konzorcija i

2) zato što je “zabrana” odbitka ulaznog poreza za navedene namjene već postignuta neodbijanjem ula-znog poreza po “izvornim” fakturama kod nosioca kon-zorcija, nakon čega se njegov izlazni PDV i odbitni ula-zni porez kod ostalih članica po izdatim prefakturama međusobno “poništava”.

Drugim riječima, neodbijanjem ulaznog poreza kod nosioca konzorcija ispoštovano je propisano pravilo da se ulazni porez za navedene namjene (reprezentacije, odnosno troškove putničkih automobila) ne može od-biti, dok se prilikom prefakturisanja tih izdataka dru-gim članicama konzorcija više niti ne radi o fakturama za namjene reprezentacije, odnosno troškove putnič-kih automobila, nego o sasvim drugom odnosu između nosioca i članica konzorcija, koji podliježe opštim PDV pravilima: obavezi zaračunavanja PDV-a kod nosioca konzorcija, kao i pravu na odbitak ulaznog poreza kod članica konzorcija.


Prefakturisanje iznosa koje je preduzeće - posrednik uplate platilo u ime i za račun svojih kupaca

pitanje: Preduzeće se bavi prodajom računara i bije-le tehnike fizičkim licima. Preduzeće dobiva novac za prodaju robu od banke koja je finansirala kupovinu u ime i za račun kupca. Da bi sredstva bila odobrena kup-cu, te prebačena preduzeću, kupac mora platiti banci određen iznos za obradu tog finansiranja (oko 80 KM). Međutim, preduzeće plaća te troškove u gotovini u ime i za račun svog kupca, te ih knjiži u troškove firme. Banka doznači u ime kupca preduzeću iznos novca za robu i za obradu tog finansiranja. Npr. maloprodajna vrijednost robe sa PDV-om je 1.170,00 KM, troškovi obrade finansiranja iznose 80,00 KM koje kupac mora platiti banci gotovinski u svoje ima i za račun. Banka doznačava preduzeću na račun iznos od 1.250,00 KM u ime kupca.

Imamo li pravo fakturisati kupcu, posebnom faktu-rom, bez PDV-a, iznos koji smo platili banci u njegovo ime i za njegov račun, pozivajući se na član 20. stav 10. tačka 2. Zakona o PDV-u? Radimo li ispravno ako pla-ćeni iznos knjižimo kao trošak, a fakturisanu obradu plaćenu u ime i za račun kupca kao prihod?


odgovor: Da, imate pravo, odnosno imate zakonski osnov (član 20. stav 10. tačka 2. Zakona o PDV-u) da iznos koji ste platili banci u ime i za račun svog kupca (i koji ste u svojim knjigama knjižili kao vaš trošak) prefakturište kupcu bez obaveze obračunavanja PDV-a, te da po tom osnovu tada evidentirate i prihod.


PDV tretman uplaćenih pologa

pitanje: Razmatramo uvođenje mogućnosti da kupci uplate polog za buduću kupnju. Na temelju uplaćenog pologa kupac bi dobio potvrdu o uplaćenom pologu (voucher). Donositelj vouchera (koji ne mora biti ori-ginalni uplatitelj pologa) kasnije ga može zamijeniti za dobra i usluge koje nudimo. Da li se uplata pologa i izdavanje vouchera smatra avansom u smislu Zakona o PDV-u ili oporezivi promet nastaje tek u momentu zamjene vouchera za robu?

odgovor: Prema propisima o PDV-u, naplata una-prijed (za neku buduću isporuku dobara ili pružanje usluga) se tretira kao avans i PDV obveznik je dužan da u slučaju takve naplate izda tzv. avansnu PDV fak-turu. Naime, prema članu 17. Zakona o PDV, obaveza za PDV nastaje u trenutku kada se izvrši bilo koja od sljedećih radnji (zavisno koja prva nastane): isporuka dobara ili izvršenje usluge; izdavanje fakture; plaćanje ili djelimično plaćanje prije izdavanja fakture itd.

U slučaju iz upita, također, bi se smatralo da je pla-ćanje, tj. naplata dijelom izvršena unaprijed (naplatom pologa - vouchera) i, mada će se stvarni promet desiti tek nekad kasnije, smatralo bi se da je već u momentu naplate pologa - vouchera nastala i obaveza obračuna-vanja PDV-a i već tada postoji obaveza izdavanja avan-sne PDV fakture, pri čemu se iznos PDV-a sadržan u toj naplati utvrđuje preračunatom stopom (14,5299%).

Nakon što dođe do stvarne isporuke dobara ili pru-žanja usluga (tj. kada donositelj iskoristi voucher) izda-će se “prava” PDV faktura (na punu vrijednost prodaje, sa “punim” PDV-om), kao i storniranje ranije avansne fakture (u vrijednosti iskorištenog vouchera, uz storni-ranje pripadajućeg iznosa obaveza za PDV koji se utvr-đuje preračunatom stopom).


Prodaja po cijeni ispod nabavne

pitanje: Firma je kupila putnički automobil, ali ne za svoje potrebe, nego za dalju prodaju (dakle, kao robu). PDV po fakturi za nabavku vozila je iskorišten kao od-bitni, a prilikom prodaje PDV je zaračunat na prodajnu vrijednost koja je bila nešto niža od nabavne, tj. izlazni porez je nešto niži od ulaznog (razlika je zanemarljiva). Da li smo ispravno postupili ili moramo platiti PDV i na razliku “ulaza” i “izlaza”?

odgovor: Da, ispravno ste postupili. Naime, u ovom slučaju, s obzirom na to da se ne radi o nabavci putnič-kog automobila za vlastite potrebe (nego za dalju pro-daju), a iz upita proizlazi i to da u ovom slučaju ili nisu ispunjeni uslovi za primjenu ili se iz bilo kog drugog razloga ne primjenjuju pravila “posebne sheme” pri prometu upotrebljavanih dobara (ukoliko se, uopšte, i radi o rabljenom vozilu), primjenjuje se opća shema PDV-a, po kojoj kupac koji je nabavio vozilo za dalju prodaju ima pravo na odbitak ulaznog poreza kojeg mu je zaračunao prodavac, ali i obavezu da pri prodaji tog vozila zaračuna PDV svom kupcu.

Osnovica za izlazni PDV je prodajna cijena automo-bila (bez obzira na to što je ona u konkretnom slučaju bila nešto niža od nabavne cijene), pod uslovom da do te, niže prodajne cijene nije došlo uslijed nekih neko-mercijalnih motiva, u smislu člana 22. stav 3. Pravilni-ka o PDV-u.

Naime, prema tom članu Pravilnika, a u vezi sa čla-nom 20. stav 8. Zakona o PDV-u, tzv. tržišna cijena, odnosno, u krajnjoj liniji, nabavna cijena (ukoliko se ta “tržišna vijena” ne bi mogla utvrditi) bi se, kao osnovi-ca za izlazni PDV, uzimala SAMO u slučaju da je niža prodajna cijena (niža od tržišne, odnosno nabavne) na-stala iz nekih privatnih ili dr. nekomercijalnih razlo-ga ili motiva. U svim drugim slučajevima, u kojima je konkretna prodajna cijena rezultat tržišnih ili drugih komercijalnih razloga i okolnosti, važi opšte pravilo da se PDV zaračunava na stvarnu prodaju cijenu, pa i kada je takva prodajna cijena niža od nabavne.

Također, propisi o PDV-u ničim ne zabranjuju da izlazni PDV bude niži od ulaznog, niti ti propisi igdje nalažu da bi izlazni PDV morao biti najmanje u visini odbijenog ulaznog poreza.

Dakle, ukoliko je u slučaju iz upita prodajna cijena bila nešto niža od nabavne iz bilo kojih opravdanih komercijalnih razloga, ispravno ste postupili i niste dužni obračunati niti platiti nikakvu dodatnu “razli-ku” PDV-a.


PDV tretman rashodovanja, otpisa i nivelacija cijena

pitanje: Postoji li obaveza obračunavanja i plaćanja PDV-a u slučajevima: a) rashodovanja i uništenja zaliha modema za pružanje usluga mobilnog telefona koji su zastarjeli i nepogodni za prodaju; b) nivelacije cijena (svođenja na tržišnu vrijednost) nekurentne robe (za-starjeli mobilni uređaji) i, ako da, na koju osnovicu?

odgovor: a) U slučaju rashodovanja i uništenja zali-ha dobara za koja je od nadležnog organa utvrđeno da se iz bilo kog razloga ne mogu prodati, nema obaveze obračunavanja i plaćanja PDV-a, uz uslov da se sačini zapisnik o uništenju, kao dokaz da ta dobra nisu pro-metovana.


b) Sâm računovodstveni postupak svođenja cijena zaliha nekurentne robe na realnu tržišnu, neto pro-dajnu, nižu vrijednost ne proizvodi, sâm po sebi, ni-kakve PDV obaveze. PDV se obračunava i plaća tek pri prodaji tih zaliha, na cijenu koja se postigne njihovom prodajom.


Izuzimanje robe za vlastitu poslovnu upotrebu (gorivo, mazivo i rezervni dijelovi)

pitanje: Preduzeće iz vlastite trgovine izuzima robu - gorivo, mazivo i rezervne dijelove - za vlastitu poslovnu upotrebu, tj. za potrebe korištenja i održavanja vlasti-tog teretnog vozila. Kakav je PDV tretman u takvim situacijama i kako to knjigovodstveno evidentirati?

odgovor: Ovdje se radi o robi koja je, prethodno, nabavljena s namjerom dalje prodaje, pa je prilikom njene nabavke bio odbijen ulazni porez. Međutim, pri-likom izuzimanja tih dobara za vlastite poslovne svrhe (u ovom slučaju za korištenja i održavanja vlastitog te-retnog vozila), ipak, nema nikakvih obaveza po pitanju PDV-a, pošto se ta dobra i dalje koriste za svrhe za koje je, takođe, dozvoljen odbitak ulaznog poreza.

Naime, obaveza za PDV bi postojala samo u situ-acijama kada bi se dobra (koja je PDV obveznik pro-izveo, izgradio, obradio, kupio ili uvezao u okviru obavljanja svojih redovnih poslovnih djelatnosti, a na koje je prethodno odbio ulazni PDV) stavljala u tzv. vanposlovnu upotrebu ili potrošnju, tj. u one svrhe za koje ne postoji pravo na odbitak ulaznog poreza (npr. za potrebe vlastitih putničkih vozila, za ličnu potroš-nju zaposlenih i sl). U takvim slučajevima, obaveza obračunavanja izlaznog PDV-a (putem tzv. interne PDV fakture) postoji upravo zato da bi se na taj način “poništio” raniji ulazni porez koji je odbijen pri izradi ili nabavci tih dobara za koja se, naknadno, ipak, po-kaže da su iskorištena u svrhe na koje nije dozvoljen odbitak ulaznog poreza.

Izuzimanje te robe (goriva, maziva, rezervnih di-jelova) se u ovom slučaju knjigovodstveno evidentira tako da se razduže zalihe tako izuzete robe, pri čemu se za nabavnu vrijednost izuzetih artikala terete odgo-varajuća konta troškova goriva, maziva i rezervnih di-jelova za vlastita teretna vozila.


Gratis proizvodi kod izvoza u svrhu marketinga

pitanje: Naš inokupac zahtijeva da mu uz redovan izvoz dajemo i određeni procenat gratis proizvoda u svrhe marketinga. Kakav je PDV tretman tako izvezene robe i kakav je tretman tako nastalog rashoda s aspekta propisa o porezu na dobit?

odgovor: Iako se roba koja se u ovom slučaju daje gra-tis ne naplaćuje, ona, takođe, ima tretman izvoza, jer se zajedno s robom koja se naplaćuje “pokriva” izvoznim carinskim dokumentima, tako da se s pozivom na član 27. Zakona o PDV na isporuke i te robe, bez obzira na to što se ne naplaćuje, ne obračunava PDV.

Kako se radi o poslovnoj svrsi (marketing), rashod po tom osnovu ima, sa stanovišta propisa o porezu na dobit, tretman porezno dopustivog rashoda.

Provjerili smo i da li bi se davanje proizvoda bez naplate, eventualno, trebalo tretirati po propisima o deviznom poslovanju kao nenaplaćeni prihod, ali smo utvrdili da za tako nešto ne bi bilo osnova.


Materijal za spravljanje hrane kome je istekao rok trajanja

pitanje: Da li se materijal nabavljen za spravljanje hrane u vlastitoj organizovanoj ishrani, kome je istekao rok upotrebe, mora uništiti baš u okviru komunalnog preduzeća za odvoz otpada ili i mi sami možemo sači-niti komisijski zapisnik o uništenju?

odgovor: Prilikom uništenja namirnica za spravljanje hrane kojim je istekao rok trajanja, vi biste, sa aspekta PDV propisa, ipak, trebali pozvati sanitarnu inspekciju, te nakon toga sačiniti komisijski zapisnik o uništenju tih namirnica. Ne postoji neka izričita odredba koja bi vam zabranjivala da sami sačinite komisijski zapisnik o tome da je istekao rok upotrebe i da ste stoga sami uništili (bacili) taj materijal, ali tada postoji opasnost da vam inspekcija UIO to tretira kao oporezivi promet (manjak), u smislu člana 11. Pravilnika o primjeni Za-kona o PDV.


PDV tretman otpisa povrća kojem je istekao rok upotrebe

pitanje: Firma se bavi preradom povrća. Na lageru imamo zalihe proizvoda od cikle po vrijednosti cca 30.000 KM. Cijeloj količini je istekao rok i treba sve otpisati. Na koji način se to može provesti u skladu sa propisima? Da li je potrebno kontaktirati neku od nad-ležnih inspekcija i obavijestiti ih o tome?

odgovor: Prema članu 11. stav (9) Pravilnika o pri-mjeni Zakona o PDV-u (“Službeni glasnik BiH”, br. 93/05 do 65/10), na rashod koji je nastao zbog proteka roka trajanja dobara ne plaća se PDV, pod uslovom da je rok trajanja utisnut na ambalaži proizvoda ili je na drugi način određen od proizvođača, te pod uslovom da pri uništenju navedenih dobara bude prisutan pred-stavnik sanitarne inspekcije.

U vašem slučaju se, međutim, radi o zalihama doba-ra koja nemaju, odnosno koja ne može imati posebno


utisnut niti unaprijed određen rok trajanja, što je nave-denom odredbom Pravilnika postavljeno kao formalni uslov koji treba biti zadovoljen da bi se ovakav manjak robe smatrao manjkom zbog isteka roka trajanja i koji ne bi podlijegao oporezivanju PDV-om. Smatramo, ipak, da bi se i u ovakvim slučajevima mogao primi-jeniti opći princip da se dokazani i evidentni otpis i uništenje takve robe ne smatra oporezivim prometom, pod uslovom da se obezbijede adekvatni dokazi (zapi-snik o uništenju, odvoz na deponiju i sl) i da se pritom osigura i prisustvo, tj. potvrda sanitarne inspekcije o isteku roka upotrebe navedenih zaliha.


PDV tretman povrata materijala od kupca zbog neodgovarajućeg kvaliteta

pitanje: Ranije smo fakturisali kupcu (PDV obavezni-ku) frakcije, uz priložene ateste o kvalitetu. Kupac je dio isporučene količine potrošio, a dio nije jer ospora-va kvalitet. Za ostatak nepotrošenog materijala kupac nam sada nudi sljedeće opcije: 1) da reklamira i fizički vrati materijal ili 2) da mi umanjimo cijenu za taj dio materijala koji reklamira. Koji su mjerodavni doku-menti ukoliko prihvatimo jednu ili drugu opciju i kako će to uticati na naše PDV prijave?

odgovor: Iz upita zaključujemo da ste saglasni sa uslovima koje vam nudi kupac, odnosno da ste spre-mni primiti nazad reklamirani materijal, jer on zaista ne zadovoljava garantovani kvalitet ili ste, pak, u dogo-voru sa kupcem spremni izvršiti umanjenje cijene dije-la prodatoga materijala koji kupac reklamira.

Ukoliko se vrši povrat materijala, u tom slučaju, pored pratećih dokumenata (kalkulacije povrata ma-terijala i otpremnice), sa aspekta propisa o PDV-u je potrebno sačiniti i knjižnu obavijest na osnovu koje ćete (nakon što vam je kupac vrati s potvrdom da je on stornirao svoj ulazni porez) izvršiti storno vašeg izla-znog PDV-a. Naime, prema članu 55. stav 6. Zakona o PDV-u, knjižna obavijest se izdaje u slučajevima kada: - se roba vraća nakon ispostavljanja fakture; - dobavljač dobara, odnosno davalac usluga nakon

ispostavljanja fakture odobri sniženje cijene ili po-pust i

- dobavljač dobara, odnosno davalac usluga primi do-datnu uplatu za isporučena dobra, odnosno izvrše-ne usluge nakon ispostavljanja fakture.

Također, i u drugoj varijanti, tj. ukoliko kupca odo-bravate za određeni iznos, tako što vršite umanjenje cijene dijela materijala koji vam kupac reklamira, oba-vezni ste da po tom osnovu izdate knjižnu obavijest.

Na osnovu knjižne obavijesti koja se dostavlja kup-cu vrši se smanjenje ulaznog PDV-a kod kupca koji vrši povrat, a tek po osnovu vraćene i ovjerene knjižne oba-vijesti prodavac može izvršiti umanjenje svog izlaznog PDV-a.

Ispravku odbijenog ulaznog poreza kupac mora oba-viti u onom poreznom razdbolju u kojem je promijenje-na porezna osnovica. Na primjer, ukoliko je materijal vraćen ili je popust na taj dio neiskorištenog materijala koji nije bio odgovarajućeg kvaliteta dat u decembru, te ako je prodavac u istom mjesecu (decembru) poslao i knjižnu obavijest kupcu, kupac u istom poreznom raz-doblju (decembru) treba da izvrši ispravku svog ula-znog poreza u odgovarajućem iznosu, te dokaz o tome (ovjerenu knjižnu obavijest) vrati nazad prodavcu kako bi on sa svoje strane mogao stornirati adekvatni iznos izlaznog PDV-a. Napominjemo da vi možete stornirati izlazni PDV tek u onom mjesecu u kome primite nazad knjižnu obavijest ovjerenu od kupca.

Prema tome, u ovakvim slučajevima nema obaveze i potrebe podnošenja izmijenjenih PDV prijava za rani-je mjesece, tj. i ispravka ulaznog poreza (kod kupca) i ispravka izlaznog poreza (kod prodavca) se vrši u onom mjesecu u kome se ispune prethodno navedeni uslovi (knjižna obavijest), jer se smatra da je tada i nastupio razlog i osnov za ispravku, što se uključuje u PDV pri-javu za taj mjesec, bez mijenjanja ranijih PDV prijava.


PDV tretman nadoknade štete

pitanje: Firma iz BiH je uvezla robu iz inostranstva. Domaća špediterska firma je izvršila transport i carin-ski postupak, a prva firma je platila carinu i PDV, koji je evidentiran u KUF i priznat kao pretporez. Međutim, prilikom preuzimanja robe od špeditera, ustanovljeno je oštećenje, pa je od njega tražena nadoknada štete, i to u visini nabavne vrijednosti (fakturna + carina) + PDV plaćen pri uvozu. Špediter je pristao da nadokna-di samo nabavnu vrijednost i zahtijeva knjižno tereće-nje za oštećenu robu. Zanima nas da li firma – uvoznik može idati takav dokument – knjižno terećenje za ošte-ćenu robu bez PDV-a (a sama je koristila odbitak ula-znog poreza i to tako evidentirala) ili to i nije oporezivo po članu 3. Zakona o PDV?

odgovor: Možete izdati takav dokument bez PDV-a, jer se nadoknada štete, u smislu članu 3. Zakona o PDV (“Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), ne smatra oporezivim prometom. Ovdje, dakle, ne posto-ji obaveza obračunavanja izlaznog poreza, tako da od-nos sa špediterom, koji je prihvatio da vam nadoknadi pretrpljenu štetu za oštećenu robu, možete regulisati knjižnim terećenjem.

PDV plaćen pri uvozu se ne nadoknađuje upravo zato što je već i plaćen i odbijen s vaše strane, tako da bilo kakve naknadne “intervencije” po tom pitanju (u smislu eventualne ispravke – storna odbitka ulaznog poreza kod vas, jer dotična roba nije iskorištena za vaše oporezive svrhe, uz zahtjev da vam UIO vrati taj PDV plaćen pri uvozu) ne bi imali nikakvog efekta ni po vas, ni po UIO, tj. javne prihode od PDV-a.



Prijevoz privremeno uvezene ambalaže nije oslobođen PDV-a

pitanje: Privremeno uvozimo ambalažu (drvene pale-te) po obrascu za privremeni uvoz ambalaže (prijavom za postupak privremenog uvoza kod ulaznog graničnog carinskog ureda usmenim putem) i ponovno izvozimo (vraćamo). S obzirom na to da se radi o povratu privre-meno uvezene ambalaže, a ne o redovnom izvozu, da li je na računu za prijevoz te ambalaže potrebno obraču-nati PDV na unutarnju relaciju?

odgovor: Da, na uslugu prijevoza ambalaže na unu-tarnjoj relaciji (tj. unutar BiH) je i u ovom slučaju po-trebno obračunati PDV. Naime, prijevoz koji je vezan za postupak privremenog uvoza ambalaže koja je oslo-bođena plaćanja uvoznih dažbina nije izuzet od opo-rezivanja PDV-om kao što je to u slučaju prijevoznih usluga koje su povezane sa redovnim izvozom dobara, a na koje se PDV ne obračunava sa pozivom na član 27. stav 1. tačka 2. Zakona o PDV-u.


Domaći i strani PDV kod usluga transporta

pitanja:1) Privredno društvo je registrovano za prevoz robe.

Kada vršimo usluge prevoza, a radi se o uvozu i izvo-zu robe, te to onda fakturišemo privrednom društvu iz BiH, u drugim državama nam se javljaju troškovi po osnovu putarina, špedicije, carinskih terminala i sl. U tim državama nam je obračunat PDV (Hrvatska 23%, Srbija 18%). Istu situaciju imamo i kada uslugu prevoza pružamo privrednom društvu iz Hrvatske. Da li se ti strani računi unose u prijavu za obračun ili se knjiže na troškove?

2) Za usluge prevoza robe vezanog za uvoz, pre-voznik je po članu 26. Zakona o PDV-u oslobođen od PDV-a za dionicu od granice do odredišta u BiH, pod uslovom da je ta vrijednost uključena u osnovicu, u skladu sa članom 21. stav 2. tačka 2. Šta prevoznik tre-ba posjedovati kao prilog uz račun kako bi koristio ovo pravo na oslobađanje?

odgovori:1) Primljene PDV fakture iz drugih država za vas

predstavljaju dokumente istovjetne onima koje primite od domaćih dobavljača. To su potpuno relevantni doku-menti za knjiženja i uzimaju se u obzir zajedno sa svim “domaćim” fakturama. Jedina razlika je u tome što po osnovu njih nemate pravo na odbitak ulaznog poreza u BiH. To automatski znači i da na njima obračunati PDV (obračunat prema propisima tih drugih država) za vas predstavlja trošak, za razliku od domaćeg koji bi se (možda) mogao odbiti i koji bi faktički za vas (ako bi se odbio) bio neutralan. Eventualno, po tim fakturama možda možete tražiti povrat PDV-a od poreznih organa tih drugih država.

2) Da, registrovani obveznici su na osnovu navede-ne odredbe iz člana 26. stav 1. tačka 7. oslobođeni od plaćanja PDV-a za usluge povezane sa uvozom dobara, pod uslovom da je vrijednost takvih usluga uključena u osnovicu utvrđenu u skladu sa članom 21., koja ujedno predstavlja carinsku osnovicu. U svrhu dokazivanja ovo-ga, obveznici trebaju imati carinsku deklaraciju u sklopu koje se nalazi obrazac ZUT (pregled zavisnih unutraš-njih troškova) u kojem trebaju biti pojedinačno navede-ne stavke, koje čine ukupnu osnovicu. Ukoliko ZUT ne sadrži podatke predstavljene na taj način, obveznik se ne može osloboditi po ovom osnovu, jer ne može dokazati da je ta vrijednost već uključena u carinsku osnovicu.


PDV na uslugu posredovanja

pitanje: Poduzeće iz BiH je ugovorilo kupoprodaju robe s dobavljačem iz Njemačke kupcu iz Hrvatske. Roba se fakturira direktno od dobavljača iz Njemač-ke ka kupcu u Hrvatskoj, a poduzeće iz BiH kupcu iz Hrvatske fakturira uslugu posredovanja u kupopro-daji (posrednička provizija). Treba li obračunati PDV na ovu fakturu za posredničku proviziju? Da li bi PDV tretman ove transakcije bio drugačiji ako bi faktura dobavljača iz Njemačke glasila na nas, a da mi onda fakturiramo robu poduzeću iz Hrvatske s uračunatom maržom (provizijom), s tim da bi isporuka išla direktno iz Njemačke u Hrvatsku?

odgovor: Posredovanje, samo po sebi, se smatra uslu-gom koja je oporeziva PDV-om. U slučaju kada se ta usluga fakturira stranoj osobi, na nju se primjenjuje opći princip oporezivanja, tj. domaće poduzeće (regi-strirani PDV obveznik) je dužno prilikom fakturiranja posredničke provizije partneru iz Hrvatske obračunati izlazni PDV po stopi od 17%.

Da je posao ugovoren drugačije, odnosno da je predviđeno da dobavljač iz Njemačke prvo robu faktu-rira poduzeću iz BiH, a da ono nakon toga tu istu robu fakturira poduzeću iz Hrvatske (uz dodavanje svoje provizije), i PDV tretman bi bio potpuno drugačiji. Na-ime, tada bi se radilo o tranzitnoj prodaji robe (u ime i za račun podruzeća iz BiH), odnosno o prometu robe, s tim da se on desio izvan BiH, te da, zbog toga, nije oporeziv prema domaćim PDV propisima. Preciznije, promet dobara je oporeziv PDV-om isključivo ako je izvršen u BiH, a ovdje to nije slučaj, jer posmatrana roba niti ne ulazi u carinsko područje BiH.

Razlika je, dakle, u tome što se u prvom slučaju radi o usluzi posredovanja, koja se smatra oporezivom u BiH, dok bi se u drugom slučaju radilo o tranzitnom prometu robe koji bi u svoje ime i za svoj račun vršilo poduzeće iz BiH i koji, samim tim što posmatrana roba ne bi ulazila u carinsko područje BiH, ovdje ne bi pod-lijegao oporezivanju.

Dodatna stvar na koju ovdje treba obratiti pažnju jeste stav Uprave za neizravno oporezivanje koja zahti-


jeva da se i tranzitni promet robe, iz statističkih razlo-ga, evidentira kao promet u PDV prijavi, odnosno da se i “ulaz” i “izlaz” svejedno prikažu u PDV prijavi, iako se u tom slučaju radi o prometu koji se ne oporezuje. U prvom slučaju (posredovanje) faktura se upisuje u polje 11, a pripadajući PDV u polje 51 PDV prijave.


Porezni tretman provizije za zastupanje stranog lica

pitanje: Koji je porezni tretman provizije (u ugovo-renom % od prodate robe) koju domaća firma ostvaruje na ime zastupanja strane firme u državama bivše SFRJ, tj. da li ta provizija podliježe oporezivanju PDV-om i /ili nekim drugim porezima?

odgovor: Usluge zastupanja se, općenito, smatraju uslugama koje su oporezive PDV-om, pri čemu, prema članu 15. Zakona o PDV-u, usluge zastupanja stranih firmi spadaju u kategoriju usluga koje se oporezuju po općem principu, tj. prema sjedištu onoga ko ih vrši.

Dakle, u slučaju kada te usluge stranoj firmi vrši PDV obveznik iz BiH, on je na fakturi za usluge zastu-panja (proviziju) koju ispostavlja stranom licu dužan obračunati i iskazati i PDV po propisima BiH (17%).

Drugih posebnih poreznih obaveza po osnovu ovih usluga nema (o porezu po odbitku bilo bi riječi samo u obrnutom slučaju, tj. u slučaju da je davalac usluga zastupanja strano pravno lice), uz napomenu da tako ostvareni prihodi domaće firme, naravno, čine sastav-ni dio njenih ukupnih prihoda, odnosno njene dobiti koja podliježe oporezivanju porezom na dobit (po po-reznom bilansu za svaku godinu).


PDV tretman servisa u garantnom roku

pitanje: Prodajemo kotlove za centralno grijanje sa garancijom na period od dvije godine. Servis se pone-kad odnosi samo na usluge (bez zamjene dijelova), a ponekad se ugrađuju i dijelovi. Kakav je PDV tretman servisa u obje navedene situacije i da li je on i za zanat-ske radnje isti kao i za pravna lica?

odgovor: Zakon o PDV-u i Pravilnik o njegovoj pri-mjeni nisu izričito predvidjeli oslobađanje od plaćanja PDV-a za popravku ili zamjenu dobara koji se obavi u garantnom roku. Iz tog razloga, obveznici koji su vršili popravku ili zamjenu rezervnih dijelova su, u prvih par godina primjene propisa o PDV-u u BiH, obračunavali PDV i na te usluge, odnosno isporuke.

Međutim, od 13. 11. 2007. godine na snazi je zva-nično (UIO) Obavještenje o zamjeni rezervnih dijelova u garantnom roku, broj: 04 17-3931/07, kojim se za-mjena rezervnih dijelova u garantnom roku ne smatra oporezivim prometom. Prema tome, na zamijenjene

rezervne dijelove, kao i usluge popravke u garantnom roku, vi niste u obavezi obračunavati PDV. To se od-nosi kako na pravna lica tako i na fizička lica (zanatske radnje).

Određen problem u ovom pogledu predstavlja ne-dostupnost kako navedenog tako i drugih obavještenja koje UIO izda, ali ih ne objavi na svojoj web stranici, pa obveznici često ostanu neinformisani o PDV tretmanu određenih poslovnih događaja.


Porezni tretman usluge dispečerstva preko servera koji se nalazi u SAD-u

pitanje: Naša firma se, između ostalog, bavi i usluga-ma dispečerstva, koje namjeravamo u potpunosti pru-žati firmi iz SAD-a, koja će plaćati naknadu za posao po sklopljenom ugovoru. Usluga bi se pružala putem Interneta i servera koji je u SAD-u i kojim bi se prati-li njihovi kamioni koji vrše transport robe po cijelom SAD-u i nalazile ture za prevoz za tu firmu. Da li su ovakve usluge oslobođene od PDV-a, odnosno da li na izlaznim fakturama klijentu u SAD-u trebamo obra-čunati PDV po stopi 0%? Također, kako se 100% posla obavlja u SAD-u putem Interneta, da li bi to značilo da smo izvoznici u smislu propisa o porezu na dobit, odnosno da po ovom osnovu možemo biti oslobođeni poreza na dobit?

odgovor: PDV tretman usluga koje pruža obveznik koji ima sjedište ili prebivalište u BiH za primaoca usluga koji nema svoje sjedište ili prebivalište u BiH zavisi od toga da li se radi o usluzi koja je, prema čla-nu 15. stav 2. tačka 4. Zakona o PDV-u, prema vrsti usluge, oporeziva u državi primaoca te usluge (u kom slučaju se na fakturi ne obračunava PDV, sa pozivom na ovaj član Zakona) ili usluzi koja je oporeziva u BiH (po općem principu oporezivanja).

Usluge koje navodite, tj. usluge dispečerstva putem servera koji se nalazi u SAD-u i koje pruža vaša firma za firmu iz SAD-a se ne mogu direktno podvesti ni pod koju posebnu vrstu usluga koje su navedene u članu 15. stav 2. tač. 1. do 4. Zakona o PDV-u, što znači da u ovom slučaju važi opći princip oporezivanja iz stava 1. tog člana, odnosno da na fakturama za ovakve usluge morate zaračunati PDV (17%).

Ipak, preporučujemo da se obratite i UIO, kako bi vam oni, eventualno, potvrdili da se navedene usluge mogu (eventualno) smatrati sporednim uslugama iz oblasti transporta (član 15. stav 2. tačka 3 pod a) Za-kona i člana 21. stav 5 pod b) Pravilnika o PDV-u) ili (evenutalno) “drugim uslugama savjetovanja” iz člana 15. stav 2. tačka 4. pod c) Zakona i člana 21. stav 6. pod c) Pravilnika).

S aspekta propisa o porezu na dobit, ukoliko se usluga pruža stranom pravnom licu i naplaćuje od tog stranog pravnog lica, tako ostvaren prihod se treba evidentirati kao prihod ostvaren na inotržištu, te kao


takav on, po našem mišljenju, ulazi i u izvozni cenzus od 30% za ostvarivanje prava na porezno oslobađanje po osnovu “izvoza”. Dakle, s obzirom na to da vi nave-dene usluge u potpunosti pružate firmi koja se nalazi u SAD-u, i da su te usluge vezane za prevoz koji taj vaš klijent obavlja u SAD-u, odnosno da ostvarujete prihod od prodaje vaših usluga na teritoriji SAD-a, mišljenja smo da, u smislu propisa o porezu na dobit, prihode od ovih usluga možete tretirati kao “izvoz” u smislu prava na oslobađanje od poreza na dobit.


PDV tretman subvencioniranja javnih komunalnih preduzeća

pitanje: Javno komunalno preduzeće fakturiše sta-novništvu usluge prikupljanja i odvoza otpada i na te iznose obračunava i PDV. S obzirom na to da su se troškovi odvoza i dovoza otpada povećali u značajnom iznosu, a da se cijene prema stanovništvu nisu poveća-le, općina (kao naš osnivač) nam plaća određeni iznos na ime pokrića tih naših troškova, na osnovu faktura koje joj ispostavljamo, takođe sa obračunatim PDV-om. Međutim, općina nam je naknadno uputila zahtjev da više ne ispostavljamo te fakture, nego da nam općina sama na osnovu svojih odluka uplaćuje subvenciju na ime pokrića dijela naših troškova. Da li smo i na sred-stva koja primimo na osnovu tih odluka općine dužni obračunati i platiti PDV?

odgovor: Prema članu 20. stav 1. Zakona o PDV-u, osnovicu za PDV kod prometa dobara i usluga čini opo-rezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući i subvencije koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili uslu-ga, u koju nije uključen PDV.

U vezi sa pitanjem uključivanja subvencija u PDV osnovicu, UIO je ranije dala mišljenje (obavještenje) po kojem subvencija koja je data u interesu kupca nekog dobra, odnosno primaoca usluge (bilo da je u novča-nom iznosu, stvarima, uslugama ili drugim beneficija-ma), koja je povezana sa cijenom isporučenih doba-ra ili pruženih usluga, mora biti uključena u poreznu osnovicu.

Izuzetak od navedenog bi bio slučaj subvencioni-ranja koje nije neposredno povezano sa cijenom po-smatranog dobra ili usluge, već isključivo predstavlja davanje kao neki vid pomoći, sufinansiranja i slično, a nevezano za cijenu dobara ili usluga.

U tom smislu, u vašem slučaju bi se moglo reći da subvencioniranje od općine, ipak, predstavlja neku vr-stu dodatne naknade za izvršene usluge prikupljanja i odvoza otpada, s obzirom na to da cijena usluge sta-novništvu ostaje ista, a da općina, zapravo, snosi dio te cijene pokrićem dijela troškova odvoza i dovoza otpa-da. Dakle, smatramo da bi se PDV u tim okolonostima, ipak, trebao obračunati i na dio koji subvencionira op-

ćina, bez obzira na “zahtjev” općine da im se više “ne ispostavljaju fakture”.

Naime, ukoliko postoji obaveza za PDV (a u ovom slučaju, kako smo naveli, smatramo da, ipak, postoji), onda automatski postoji i obaveza izdavanja PDV faktu-ra (sviđalo se to kome ili ne), pa tada niko (pa i općina) nema prava da “zahtijeva” da se te fakture “ne izdaju”.

Pošto se u ovom slučaju smatra da je PDV već sadr-žan u subvenciji koju primite od općine, PDV na sub-vencionirani iznos utvrđuje se primjenom preračunate stope (14,5299%).

Također, napominjemo da je općina u krivu ako mi-sli da se tek tako (tj. prostim “neizdavanjem faktura”) može izbjeći plaćanje PDV-a na ovakve subvencije. Iz navedenih razloga, PDV na ovakve subvencije se u sva-kom slučaju mora platiti, a razlika je samo u tome što bi vam općina (ako joj vršite fakturisanje) treblaa pla-titi i taj PDV, dok bi (ako ne bi vršili faktirisanje) taj PDV padao na vaš teret (i “preko vaših leđa” umanjivao efektivni iznos subvencioniranja), bilo tako što biste vi u tom slučaju morali zaračunavati PDV internom PDV fakturom, na vaš vlastiti teret, bilo tako što bi vam oba-veza za PDV bila naložena nakon kontrole od UIO.

Prema tome, ispostavljanje (ili neispostavljanje) faktura u ovakvim slučajevima predstavlja tek “tehnič-ko pitanje” od kojeg uopšte ne zavisi da li PDV treba ili ne treba obračunavati, dok suštinsko pitanje glasi da li se te općinske subvencije smatraju dijelom naknade za izvršene usluge (u kom slučaju postoji i obaveza za PDV, pa time automatski i obaveza izdavanja PDV fak-ture općini) ili ne (u kom slučaju nema ni obaveza za PDV ni obaveze izdavanja fakture).

Obaveza za PDV (pa time i obaveza fakturisanja) postoji ukoliko doznake od općine zaista predstavljaju subvencioniranje dijela cijene vaših usluga, koje bi (u protivnom) snosili sami građani, pogotovo u slučaju da se iznosi tih općinskih doznaka i utvrđuju kao razlika između pune cijene tih usluga i cijene koju plaćaju gra-đani.

Obaveza za PDV na doznake od općine ne bi posto-jala u slučaju kada bi se te doznake određivale u paušal-nom iznosu, u skladu sa unaprijed utvrđenim stavkama u općinskom budžetu na ime “sufinansiranja” poslova-nja komunalnog preduzeća (općinski grantovi).


Porezni tretman primanja i davanja donacija fizičkim licima kod udruženja

pitanje: Više pravnih lica osniva neprofitno udru-ženje koje će se baviti isključivo primanjem donacija od fizičkih lica (pretežno iz inostranstva), te njihovom isplatom isključivo fizičkim licima u zemlji. Kakav je porezni tretman ovakvih primanja i davanja donacija po propisima o PDV-u i drugim poreznim propisima?

odgovor: S aspekta PDV-a, porezni tretman donacija zavisi od oblika donacije, tj. da li se radi o donaciji u


novcu (u kom slučaju nema PDV-a) ili o donacijama u stvarima ili uslugama (u kom slučaju postoji obaveza za PDV kod davaoca takve donacije, ukoliko takve donacije daje lice koje je registrirano kao PDV obveznik u BiH).

Davanje i primanje donacija u novcu, tj. ni dozna-čavanje novčanih srestava na račun primaoca donacije – udruženja (kao ni prijem novca u gotovu), ni dava-nje novčanih donacija od udruženja fizičkim licima, ne predstavlja promet koji bi bio predmet oporezivanja PDV-om.

Ukoliko se radi o donacijama u obliku stvari ili uslu-ga, u tom slučaju takvo davanje bez naknade podliježe oporezivanju PDV-om, ali samo u slučaju kada ta do-bra daje subjekt koji je registrovan kao PDV obveznik u BiH. U tom slučaju, davalac donacije u dobrima ili uslugama (koji je PDV obveznik u BiH) je dužan da obračuna PDV na vlastiti teret (internom poreznom fakturom). Naime, u smislu propisa o PDV-u, davanje dobara ili vršenje usluga bez naknade, ukoliko to vrše registrovani PDV obveznici, smatra se vanposlovnom potrošnjom, u smislu člana 5. Zakona o PDV-u, što znači da bi takav promet podlijegao oporezivanju PDV-om kod davaoca.

U slučaju prijema donacija u dobrima iz inostran-stva, za udruženje postoji obaveza plaćanja carine i PDV-a u sklopu uvozne carinske procedure.

Kada je u pitanju porezni tretman davanja donacija, od udruženja, fizičkim licima, također, treba razlikova-ti donacije fizičkim licima u dobrima od donacija datih u novcu.

Kod davanja donacija fizičkim licima u dobrima, s obzirom na to da bi se (vjerovatno) radilo o udruženju koje nije registrirano kao PDV obveznik, davanje ta-kvih donacija ne bi podlijegalo PDV-u. Samo izuzetno, tj. ukoliko bi i dotično udruženje (iz bilo kojih razloga) bilo registrovano kao PDV obveznik, ono bi moralo na donacije date u dobrima obračunati i PDV (internom PDV fakturom, na vlastiti teret).

Donacije fizičkim licima koje bi udruženje davalo u novcu ne bi podlijegale PDV-u, Međutim, napomi-njemo da kod takvih donacija treba imati u vidu i as-pekt poreza na dohodak. Naime, prema stavu Porezne uprave FBiH, na donacije date fizičkim licima u novcu udruženje bi bilo dužno da obračunava i plaća poreza na dohodak, po preračunatoj stopi od 11,11% na iznose koje isplati fizičkim licima.


Uplate članarina i taksi sportskom savezu

pitanje: Sportski savez na teritoriji FBiH je registri-ran kao PDV obveznik i članovi tog saveza, tj. sudije i komesari mu mjesečno uplaćuju sudijske članarine i takse. Da li je taj savez obavezan da obračuna PDV na te uplate takse i članarina?

odgovor: Ne. Oporezivanju PDV-om, u skladu sa čla-nom 3. Zakona o PDV-u, podliježe samo promet do-

bara i usluga koji registrirani PDV obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji BiH, uz naknadu, kao i uvoz dobara u BiH.

U skladu s tim, o naknadi koja bi podlijegala opore-zivanju PDV-om bi se radilo samo ukoliko bi se radilo o “taksama” i “članarinama” koje bi sportski savez ubirao kao protuvrijednost nekih svojih usluga ili isporučenih dobara i koja naknada bi zavisila od obima korištenja tih dobara ili usluga. Dakle, samo ukoliko bi u pozadini tih plaćanja bila isporuka nekog oporezivog dobra ili usluge od saveza, tada bi se, u poreznom smislu, radilo o naknadama na koju bi se morao obračunati PDV.

Međutim, članarine i takse koje se ubiru mjesečno od svih članova sportskog saveza i koje su određene po istom kriteriju za sve članove ne podliježu oporeziva-nju PDV-om. Sudeći po sadržaju vašeg upita, radi se o redovnim taksama i članarinama koje sudije i kome-sari, kao članovi, uplaćuju dotičnom savezu kao svoju redovnu i uobičajenu člansku obavezu koja, kao takva, ne podliježe oporezivanju PDV-om.


PDV tretman iznajmljivanja prostora u Crnoj Gori

pitanje: Naša firma je nedavno kupila poslovni pro-stor u Crnoj Gori. Taj prostor želimo izdati u zakup tamošnjoj firmi. Postoji li neko ograničenje da mi iz BiH fakturiramo zakupninu za poslovni prostor u Cr-noj Gori i na koji način to trebamo raditi?

odgovor: Osnovna stvar je skrenuti vam pažnju na činjenicu da ovaj promet usluga (zakupnina prostora) u ovom slučaju podliježe oporezivanju prema PDV pro-pisima Crne Gore, pošto se dotični poslovni prostor (nekretnina) nalazi na teritoriju Crne Gore.

Nema smetnji da vi ispostavljate fakture za zakup, s tim da na njima ne biste zaračunavali bh. PDV (uz poziv na član 15. našeg Zakona o PDV), s obzirom na to da je riječ o usluzi (zakupu nekretnine) koja se opo-rezuje prema mjestu, tj. u onoj zemlji gdje se nalazi dotična nekretnina. U skladu s tim, tamošnji primatelj usluge (vaš zakupoprimac) je u obavezi da po vašim fakturama obračunava PDV u svojoj državi. Ipak, pre-poručujemo da prethodno provjerite da li crnogorski propisi o PDV-u to zaista uređuju na takav način, ili ste vi, eventualno, u obavezi da imenujete svog poreznog punomoćnika u Crnoj Gori koji bi u vaše ime ispostav-ljao te fakture tamošnjem zakupoprimcu i koji bi umje-sto vas obračunavao tamošnji PDV.


Porezni tretman usluga primljenih iz Indije

pitanje: Firma iz BiH vrši nabavku sirovina iz Indi-je, gdje je dobavljač prethodno izvršio i uslugu njiho-ve dorade. Indijski dobavljač ispostavlja dvije zasebne


fakture: jednu za sirovine, a drugu za uslugu dorade. Kakve su obaveze kupca iz BiH po osnovu važećih pro-pisa (PDV, carine, drugi porezi) za fakturu izdatu za uslugu dorade?

odgovor: Kada je u pitanju faktura za sirovine, tu je sve prilično jasno. Radi se o uvozu, što podrazumijeva i postupak obračunavanja carine i PDV-a pri uvozu, tj. u sklopu carinske procedure, na osnovicu (vrijednost te robe - sirovina) koja se utvrđuje prema carinskim propisima.

Što se tiče usluge dorade, tu nema posebnih carin-skih opterećenja, imajući u vidu da se radi o usluzi (a ne o robi), s tim da je u carinskom postupku i ta vri-jednost dorade mogla biti uzeta u obzir pri utvrđivanju carinske, a time i PDV osnovice (u kom slučaju bi i ca-rina i PDV na uvezenu sirovinu bili zaračunati na tu, veću osnovicu).

Po toj fakturi za usluge nema posebne obaveze za PDV, s obzirom na to da se radi o takvom tipu usluge koji bi se, uobičajeno, prema propisima o PDV-u (ili nekim drugim sličnim propisima) trebao oporezovati u državi u kojoj je usluga i izvršena, pa je eventualni PDV na fakturi za tu uslugu trebao obračunati vaš dobavljač iz Indije, u skladu sa indijskim propisima, u kom slu-čaju vi nemate pravo na odbitak tog (indijskog) PDV-a.

U ovom slučaju nema obaveza iz osnova poreza po odbitku, zbog činjenice da se ovdje radi o usluzi (do-radi) koju je strano pravno lice izvršilo izvan teritorije BiH i Federacije BiH.


Porezni aspekt usluge pristupa stranoj burzi

pitanje: Imamo potpisan ugovor o elektronskom pri-stupu burzi sa firmom iz Londona. Dobili smo korisnič-ko ime i lozinku za pristup. Da li ovo spada pod elek-tronske usluge iz članka 15. Zakona o PDV-u i članka 21. Pravilnika, tj. da li je ova usluga oporeziva prema sjedištu primatelja i trebamo li zaračunati ulazni i izla-zni PDV? Također, pošto sa Velikom Britanijom imamo sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, mi-slimo da nismo u obavezi za zaračunamo i uplatimo po-rez po odbitku, nego samo da predamo obrazac P-OD u Poreznu upravu.

odgovor: Usluga davanja podataka ili davanja pri-stupa se svrstava u red onih koje se prema članku 15. stavak 2. točka 4. Zakona o PDV-u (“Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) oporezuju tamo gdje primatelj usluge obavlja djelatnost, odnosno ima stalno sjedište. Shodno tome, u slučaju iz upita se nedvojbeno radi o uslugama koje bi trebale biti oporezive u našoj zemlji i prema domaćim propisima o PDV-u. To, prak-tično, znači da trebate postupiti sukladno posebnoj in-strukciji UINO, što podrazumijeva da trebate obraču-nati i izlazni i ulazni PDV, te ove podatke “provozati” kroz PDV prijavu popunjavajući polja 21, 41 i 51.

Kada je u pitanju porez po odbitku, u pravu ste, nije potrebno obračunavati i uplaćivati porez po odbitku po osnovu ove usluge. Istina, ukoliko bismo isključivo posmatrali odredbe Zakona o porezu na dobit, takva obveza bi postojala. Međutim, zbog postojanja među-državnog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezi-vanja sa Velikom Britanijom, to nije potrebno, jer su njegove odredbe predvidjele da se ovakve isplate opo-rezuju u državi rezidentnosti strane koja na taj način ostvaruje prihod. Prema tome, vaša jedina obveza je da popunite obrazac P-OD i predate ga Poreznoj upravi, uz prilaganja dokaza o rezidentnosti druge strane (koji prethodno morate tražiti od firme iz Velike Britanije).


Nema roka zastare prava na odbitak ulaznog PDV-a

pitanje: Da li se može iskoristiti pravo na odbitak ulaznog PDV-a po računu koji je star preko godinu dana, jer je bio zagubljen? Koji je rok zastarijevanja ovog prava? Naime, dešava se da naši klijenti nisu knji-žili naše račune zbog neažurnog računovodstva i da za takve račune koji su stari i preko godinu dana od nas traže neku “potvrdu” kako bi mogli iskoristiti ulazni PDV po starim računima.

odgovor: PDV obveznik, u skladu sa članom 32. stav 2. Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH” br. 9/05, 35/05 i 100/08), ima pravo odbiti ulazni PDV koji je obavezan platiti ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili uslu-ga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a. Uslo-vi koji moraju biti ispunjeni da bi se ovo pravo moglo ostvariti propisani su članom 63. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u (“Službeni glasnik BiH”, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07, 35/08 i 65/10), a to su sljedeći:- da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene us-

luge iskazan PDV,- da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog

PDV obveznika,- da za primljene isporuke nije isključeno pravo na

odbitak ulaznog poreza,- da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u po-

slovne, odnosno oporezive svrhe.

Ulazni porez, u skladu sa članom 66. Pravilnika, se odbija u onom poreznom periodu u kojem je primlje-na faktura za nabavljena dobra i usluge sa iskazanim porezom na dodatu vrijednost, u skladu sa članom 55. Zakona, bez obzira na to da li je faktura plaćena.

Ukoliko u poreznom periodu u kojem je faktura pri-mljena nije iskorišten ulazni PDV kao odbitni, jer je faktura zagubljena u računovodstvu i nije u tom mo-mentu proknjižena, a ispunjeni su prethodno navede-ni uslovi u vezi sa pravom na odbitak ulaznog PDV-a,


nema nikakve smetnje da se PDV koji je iskazan po ra-čunima koji nisu blagovremeno proknjiženi u računo-vodstvu vašeg klijenta sada iskoristi kao odbitni porez (bez obzira na to što je prošlo više od godinu dana), jer nije propisan rok zastare ovog prava. Dakle, nema potrebe da vi vašem kupcu izdajete nikakvu posebnu potvrdu kako bi on ovo pravo mogao iskoristiti, jer on to pravo nije izgubio.


Pravo na odbitak ulaznog poreza za edukaciju zaposlenika

pitanje: Uredbom o usavršavanju predsjednika i čla-nova nadzornih odbora i uprava privrednih društava sa većinskim učešćem državnog kapitala propisana je obaveza edukacije, s tim ciljem, svih lica koja će biti članovi takvih tijela. Usavršavanje su pohađali i člano-vi uprave i nadzornog odbora našeg preduzeća, za što smo od Privredne komore FBiH dobili fakture. Koristi-li smo ulazni porez po tim fakturama kao odbitni samo za onaj dio ljudi koji su naši zaposlenici, dok nismo za članove nadzornog odbora. Razlog ovakvog postupanja je to što je ovo obaveza nametnuta propisima i što se, kada je riječ o zaposlenicima, radi o našim poslovnim svrhama. Međutim, UIO je “izdvojila ove fakture kao sporne”, pa vas tim povodom molimo da nam odgovo-rite da li smo ispravno postupali?

odgovor: Smatramo da jeste ispravno postupili. Na-ime, obaveza usavršavanja budućih članova nadzornih odbora i uprava privrednih društava sa većinskim dr-žavnim kapitalom je uvedena posebnim propisom, tj. Uredbom koju ste i sami naveli u upitu. Dakle, nije ri-ječ o nekom vidu edukacije koji ste vi izvršili “na svoju ruku” (mada čak ni to ne isključuje pravo odbitka ula-znog poreza u svim slučajevima), nego je riječ o propi-sanoj obavezi koju svi članovi uprave moraju ispuniti kako bi nastavili svoj rad, a to je i u poslovnom interesu preduzeća koja imaju tu obavezu.

Iz istih razloga, smatramo da ste pravo na odbitak ulaznog poreza imali i za fakture koje ste primili po osnovu usavršavanja članova vašeg nadzornog odbo-ra. Iako oni nisu vaši zaposlenici, ne postoje formalne smetnje da se i po ovom osnovu ulazni porez koristi kao odbitni, iz navedenih razloga. Prema spomenutoj Uredbi, i članovi nadzornog odbora i njegov predsjed-nik moraju dobiti certifikat o završenoj edukaciji. S obzirom na to da vi morate imati nadzorni odbor, ta-kođer, prema važećim propisima, te je to nešto što mo-rate ispoštovati, ne vidimo poseban razlog da se ospori i eventualni odbitak ulaznog poreza za ovaj dio faktura.

Sve u svemu, u važećim propisima o PDV-u ne po-stoji valjan razlog na bazi kojeg bi se osporilo pravo na odbitak ulaznog poreza po navedenom osnovu. Naše mi-šljenje je da se ovdje nesumnjivo radi o vašim poslovnim potrebama (pa čak i zakonskoj obavezi) i da je pohađanje navedene edukacije neophodno za normalno obavljanje

vaših redovnih poslovnih aktivnosti. Naravno, pri tome se podrazumijeva da za odbitak ulaznog poreza i u ovom slučaju trebaju biti ispunjeni i ostali formalni uslovi (ispravnost ulaznih PDV faktura itd).


Odbitak ulaznog poreza po fakturi za električnu energiju

pitanje: Da li imamo pravo na odbitak ulaznog PDV za električnu energiju ako račun ne dobivamo direktno od Elektroprivrede BiH, nego nam je prefakturisan od druge firme koja za to ima saglasnost Elektroprivrede BiH?

odgovor: Da, imate pravo na odbitak. Okolnost da lice od kojeg ste dobili fakturu (a koje je, također, PDV obveznik) nije originalni pružalac usluge ne utječe ni na koji način na vaše pravo na odbitak ulaznog poreza.

Naime, važeći propisi o PDV-u preciziraju koji pre-duslovi moraju biti ispunjeni da bi PDV obveznik imao pravo na odbitak ulaznog poreza. Prije svega, usluga koja je primljena mora se koristiti u svrhu vlastitog oporezi-vog poslovanja. Ukoliko se radi o troškovima električne energije koju koristite u vašim poslovnim prostorijama, oko toga nema nikakve dileme. Isto tako, neophodno je da je fakturu izdao drugi registrovani PDV obveznik, da je pravilno obračunao PDV i da ta faktura sadrži sve ostale propisane elemente PDV fakture. Ako su i ovi uslovi ispunjeni, ne postoje nikakve prepreke da vi po osnovu takve primljene fakture odbijete ulazni PDV.

Ponovo naglašavamo da okolnost da isporučilac fakture, u ovom slučaju, “prefakturiše” uslugu koju je originalno pružila Elektroprivreda BiH ne predstavlja prepreku za odbitak ulaznog poreza. Elektroprivreda je tom licu fakturisala električnu energiju, sa PDV-om, to lice je verovatno to odbilo kao svoj ulazni porez, a potom, prilikom prefakturisanja, vama zaračunala svoj izlazni PDV na koji vi imate pravo odbitka.


Odbitak ulaznog poreza po “prefakturama” troškova unutar konzorcija

pitanje: Da li je dozvoljeno odbiti ulazni PDV za troš-kove reprezentacije, nabavke putničkog automobila i održavanja putničkog automobila, koji su od nosioca konzorcija, a na osnovu prethodno sklopljenog ugo-vora, prefakturisani na ostale članove konzorcija (uz napomenu da prilikom prijema faktura nije korišten odbitak ulaznog PDV-a kod nosioca konzorcija, a pri-likom prefakturisanja nosilac konzorcija je članicama konzorcija zaračunao izlazni PDV)?

odgovor: Prema članu 32. stav 6. tačke 1. i 4. Zakona o PDV, obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a na nabavku i održavanje putničkih au-


tomobila (pri čemu treba imati u vidu i član 64. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV prema kome se putnički automobili za prevoz poslovodstva, rukovod-nih i drugih zaposlenih ne smatraju prevoznim sred-stvima kojim se isključivo obavljaju poslovne djelatno-sti) i na izdatke za reprezentaciju. Imajući navedeno u vidu, mišljenja smo da je nosilac konzorcija ispravno postupio što po fakturama za navedene namjene nije koristio odbitak ulaznog PDV-a.

Kad je u pitanju drugi dio upita, moguće su dvije va-rijante/pristupa. Po jednoj, možda nije trebalo izvršiti prefakturisanje navedenih troškova na druge članove konzorcija, nego je “prevaljivanje” troškova trebalo iz-vršiti na osnovu ugovora, pod uslovom da je ugovorom regulisano da će nosilac konzorcija i članovi konzorcija zajednički snositi troškove nabavke i održavanja put-ničkih automobila i reprezentacije.

Mi smo, međutim, skloniji drugoj varijanti, prema kojoj se svako prefakturisanje smatra (u smislu propisa o PDV-u) zasebnim prometom, koji kao takav (tj. kao zasebni promet) podliježe i oporezivanju PDV-om. Po-što je nosilac konzorcija već prefakturisao te troškove ostalim članicama konzorcija, on je, u skladu s navede-nim, ispravno zaračunao i izlazni PDV. Iz istih razloga, smatramo da ostale članice konzorcija imaju pravo i mogućnost odbitka ulaznog poreza po tim “prefaktura-ma”, iz dva razloga:

1) zato što se tu (u skladu s navedenim) više i ne radi o fakturama za automobile i reprezentaciju, nego o fakturama izdatim po sasvim drugom osnovu (tj. po osnovu “refundacije” nosiocu konzorcija, koji je po tim fakturama zaračunao i PDV) i

2) zato što je “zabrana” odbitka ulaznog poreza već postignuta neodbijanjem ulaznog poreza po “izvornim” fakturama kod nosioca konzorcija, nakon čega se nje-gov izlazni PDV i odbitni ulazni porez kod ostalih čla-nica po prefakturama “poništava”.


Odbitak ulaznog poreza i marketinške usluge

pitanje: U narednom periodu planiramo organizira-ti veći broj promocija naših proizvoda širom BiH. Po-slove organizacije tog projekta vrši za nas marketinška agencija, koja nam potom fakturiše troškove organiza-cije, ali sa pojedinačno navedenim stavkama. Da li i na koje od stavki koje navodimo u ovom upitu možemo ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a.

odgovor: Nakon uvida u pobrojane stavke, mišljenja smo da imate pravo na odbitak ulaznog poreza za sve njih. Naime, ovdje se u cjelini radi o stavkama na faktu-ri, odnosno uslugama koje vam je pružila marketinška agencija. S obzirom na to da se radi o uslugama usmje-renim ka vašoj promociji, tj. ka pospješivanju vaših poslovnih aktivnosti (a ne, na primjer, o stavkama re-prezentacije ili bilo čega drugog na šta odbitak ulaznog

poreza ne bi bio dozvoljen), smatramo da ne postoje prepreke za odbitak ulaznog poreza po svim tim stav-kama, odnosno za dotičnu fakturu kao cjelinu.

Pojedinačno navedene stavke nisu ništa drugo nego aktivnosti koje predstavljaju sastavni dio ukupne us-luge promocije koju vam pruža marketinška agencija. Da je, kojim slučajem, na fakturi sve naznačeno kao jedinstvena stavka (npr. “usluge promocije”), ne bi se postavljalo pitanje šta je sve u njoj sadržano. Dakle, bez obzira na to da li ove stavke posmatramo pojedinačno ili kao cjelinu, riječ je o nabavkama promotivnih usluga u vaše poslovne svrhe, čiji je cilj poboljšanje prodaje, što dalje vodi većem prometu i, samim tim, većem izla-znom porezu, od čega korist imate i vi i sama država.


Odbitak ulaznog poreza za uslugu reklame

pitanje: Primljen je račun za reklamu, izdat od dru-gog PDV obveznika. Da li naručilac usluga reklame može odbiti ulazni porez po tom računu za reklamu?

odgovor: Naravno da može, jer se primljene usluge reklamiranja tretiraju kao nabavka izvršena u poslov-ne i oporezive svrhe i jer usluge reklamiranja ničim nisu izuzete od mogućnosti korištenja prava na odbi-tak ulaznog poreza. Naime, nema nikakve dileme da je vlastito reklamiranje i reklamiranje vlastitih proi-zvoda direktno usmjereno na pospješivanje poslovnih djelatnosti poslovnog subjekta – PDV obveznika, pa se samim tim i ulazni porez na osnovu fakture nekog do-bavljača – pružaoca usluge reklamiranja – može iskori-stiti kao odbitni.

Poznato nam je, doduše, da je bilo slučajeva u koji-ma je inspekcija UIO osporavala odbitak ulaznog pore-za po osnovu faktura za reklamiranje. Međutim, za to ne postoji osnov u važećim PDV propisima niti bilo koji drugi razlog, osim eventualno toga što pojedini inspek-tori UIO još uvijek ne uviđaju razliku između reklame (kao poslovne namjene na koju se priznaje odbitak ula-znog poreza) i reprezentacije (za koju odbitak ulaznog poreza nije dozvoljen).

Prema tome, ukoliko se zaista radi o uslugama re-klame i ukoliko su pritom ispunjeni i svi drugi pred-viđeni (formalni) uslovi za odbitak ulaznog poreza iz Zakona o PDV i pratećeg Pravilnika (ispravnost ulaznih faktura i sl), ne postoje nikakve smetnje za odbitak ula-znog poreza po tim fakturama.


Odbitak ulaznog poreza pri izgradnji objekta koji se sufinansira

pitanje: Imamo slučaj sufinansiranja u stambeno-po-slovni objekat velike vrijednosti. Objekat je pri kraju iz ugla izvođača, ali mi moramo uraditi još struju, gri-janje, sanitarije, keramiku i sl. Da li za ovaj dio posla


imamo pravo na odbitak ulaznog PDV-a, s obzirom na to da još nije izvršen obračun radova i tehnički prijem od izvođača? Revizor u našoj firmi smatra da uslovi za odbitak ulaznog poreza nisu ispunjeni, nego će to biti moguće tek onda kada objekat i formalno bude uknji-žen na nas.

odgovor: S ciljem davanja pravilnog i potpunog odgo-vora, ovdje je bitno znati nekoliko stvari. Najprije, bit-no je ko će ostvarivati korist od novosagrađenog objek-ta. Ukoliko biste vi bili samo jedan od izvođača radova, nesumnjivo je da bi radovi koje tek trebate izvesti bili vaša poslovna i oporeziva svrha za koju ćete izdati po-reznu fakturu, a vi bi po osnovu tog posla cjelokupni ulazni porez mogli koristiti kao odbitni.

U tom smislu, okolnost da ste vi sufinansijer objekta ne mijenja ništa na suštini, jer je jasno da ćete i vi os-tvarivati određenu korist od upotrebe “svog” dijela no-vosagrađenog objekta. Stoga je, za daljnje određivanje prema vašem pravu na odbitak ulaznog poreza, naredna bitna stvar način na koji ćete vi taj “svoj” dio novosagra-đenog objekat zaista koristiti. Ako će se raditi o nekoj od poslovnih i oporezivih svrha/namjena objekta, vaše pravo na odbitak ulaznog poreza nije sporno. Primjera radi, takav slučaj je ako će novosagrađeni objekat u pot-punosti biti korišten kao poslovni prostor ili ako bi u ovoj stambeno-poslovnoj kombinaciji stambeni dio bio namijenjen isključivo prodaji (koja je, s obzirom na to da se radi o novosagrađenoj i nekorištenoj nekretnini, oporeziv promet). Međutim, ukoliko bi se radilo o stam-beno-poslovnom objektu čiji bi se stambeni dio koristio za potrebe iznajmljivanja stanova, onda bi to bio neopo-rezivi promet (prema članu 25. stav 1. tačka 3. Zakona kao izdavanje u zakup na period duži od 60 dana) i zbog toga vi ne biste mogli odbiti puni iznos ulaznog poreza. Ipak, čak i ukoliko biste to učinili, na primjer, zato što niste još sigurni za šta će se stanovi iskoristiti, ni to ne bi bila greška. To će onda samo stvoriti obavezu isprav-ke srazmjernog dijela ulaznog poreza u onom momentu kada se desi “promjena namjene”.

Prema tome, za pravo na odbitak ulaznog poreza ključna je krajnja namjena tog vašeg dijela objekta (i pojedinih dijelova tog vašeg ukupnog dijela objekta), a ne formalno-pravni aspekti koje ste naveli u upitu. Ako će se koristiti u poslovne i oporezive svrhe, ne postoje prepreke za odbitak ulaznog poreza. I obratno, ako se radi o stanovima koji će se koristiti u neoporezive svr-he, a to već sada unaprijed znate, ulazni porez nećete koristiti kao odbitni. Momenat uknjiženja ili tehnički prijem objekta nisu ni suštinski ni formalni preduslovi za odbitak ulaznog poreza.


Odbitak ulaznog PDV-a kod ulaganja u unajmljeni objekat

pitanje: Namjeravamo izvršiti ulaganja u unajmlje-ni građevinski objekat - proizvodnu halu. Ako se po-

rez po ulaznim računima za ulaganja u tuđu imovinu ne može koristiti kao odbitna stavka, da li možemo to pravo ostvariti na “zaobilazan” način, tj. tako da naša ulaganja fakturišemo najmodavcu – vlasniku objekta, a da nam on po tom osnovu poveća najamninu kroz naredni period (što bi se regulisalo posebnim aneksom ugovora o najmu), te da na taj način na prvobitne ra-čune za ova ulaganja, ipak, ostvarimo pravo na odbitak ulzanog PDV-a?

odgovor: Prije svega, napominjemo da prema pro-pisima o PDV-u nema nikakvih smetnji da vi koristite ulazni porez po računima za ova ulaganja, bez obzira na okolnost što dotični objekt nije u vašem vlasniš-tvu, nego ga koristite pod zakupom. Prema članu 32. Zakona o PDV, obveznik ima pravo odbiti PDV koji je obavezan platiti ili ga je platio prilikom nabavki dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza do-bara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za svoje poslovne i oporezive svrhe (što je uslov koji je ispunjen i kod ulaganja u unajmljeni objekat koji se koristi ili će se koristiti u vaše poslovne i oporezi-ve svrhe), a dodatni (formalni) uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi porezni obveznik mogao ostvariti pra-vo na odbitak ulaznog poreza propisani su članom 63. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u: da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona; da je isporuka do-bara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika; da za primljene isporuke, prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza; kao i da je isporuka obavljena obvezniku u poslovne svrhe.

Dakle, pošto vi ulaganje u navedenu proizvodnu halu vršite za potrebe obavljanja svoje poslovne i opo-rezive djelatnosti, te ukoliko su od izvođača radova pri-mljene uredne i potpune ulazne PDV fakture, ispunjeni su svi uslovi da biste vi, kao PDV obveznik, imali pravo na odbitak ulaznog poreza, bez obzira na to što se radi o ulaganju u objekat koji je pod najmom.

Poznato je, međutim, da UIO o ovom pitanju ima “specifičan” stav koji, po našem mišljenju, nije oprav-dan u baš svim situacijama ulaganja u tuđe objekte. Na-ime, stav UIO je da PDV obveznik, takođe, ima pravo na odbitak ulaznog PDV-a prilikom ulaganja u objekat koji je pod zakupom, s tim da u svim takvim slučaje-vima (tj. uvijek!) postoji i obaveza da se (tj. vlasniku objekta) ispostavi PDV faktura za vrijednost izvršenog ulaganja zakupodavcu, sa izlaznim PDV-om, pošto UIO smatra da je ulaganjem u zakupljeni prostor zakupo-primac povećao vrijednost zakupodavčeve imovine i da je time (uvijek!) izvršio “uzvratni” promet usluga koji podliježe oporezivanju. Dakle, stav UIO je takav da se u ovakvim slučajevima (uvijek!) radi o “razmjeni uslu-ga”, pa da stoga te usluge (uvijek!) podliježu oporeziva-nju na obje strane. (Naš stav je da to nije uvijek slučaj, odnosno da to u svakom konkretnom slučaju zavisi od modaliteta samog angažmana zakupa, od načina ugo-varanja zakupnine, od toga ko stvarno snosi troškove ulaganja, od dužine perioda u kojem se objekat koristi


itd, o čemu smo više puta pisali i u Poreznom savjetni-ku, npr. broj 4/11.)

Što se tiče namjere koju ste naveli u svom upitu, ona je sasvim u skladu i sa propisima o PDV i sa stavom UIO, a istovremeno će vam omogućiti da, pored uku-pnog ulaznog poreza po fakturama izvođača radova za izvršena ulaganja u unajmljeni objekat (na koji odbitak i, inače, imate pravo), ostvarujete i pravo na odbitak punog (u ovom slučaju uvećanog) ulaznog poreza po ulaznim fakturama koje će vam vlasnik prostora izda-vati na ime uvećane zakupnine. Ukoliko vlasnik prosto-ra prihvata vrijednost izvršenih ulaganja na svoj teret na ovaj način (tj. u zamjenu za uvećanu zakupninu), vi ćete mu ispostavljati PDV fakture (tj. prefakturisa-ti) sva izvršena ulaganja u unajmljeni prostor (što će za vas biti vaša izlazna PDV obaveza, a za njega odbit-ni ulazni porez), a on će vama ispostavljati fakture za zakupninu koja je uvećana po ovom osnovu (što će za njega biti izlazna PDV obaveza, a za vas odbitni ulazni porez).


Ulaganja u stvarima (opremi i nekretninama) u povezana društva

pitanje: D.o.o. (PDV obveznik) vrši ulaganje u stva-rima (opremi i objektima) u druga dva d.o.o. (koji su, također, PDV obveznici). Riječ je o opremi i objektima koje je društvo - ulagač ranije nabavio u sistemu PDV-a, sa odbitkom ulaznog poreza. Da li se u ovom slučaju vrši ispravka ulaznog poreza, odnosno da li ovakvim ustupanjem opreme i objekata bez naknade nastaju neke porezne obaveze (PDV, porez na dobit, porez na dohodak)?

odgovor: U ovakvim slučajevima, najčešće, postoji obaveza srazmjerne ispravke (storna) ulaznog poreza, ukoliko od godine nabavke do godine u kojoj se vrši prenos nije protekao period koji je propisan kao “mi-nimalni period” korištenja, za poslovne i oporezive svrhe, kapitalnih dobara (opreme i objekata) na koje je prethodno odbijen ulazni porez. Taj period iznosi pet godina za opremu, odnosno 10 godina za nekret-nine. Ukoliko se prenos (unos) objekata i opreme, bez naknade, vrši prije isteka tih perioda, ranije odbijeni ulazni porez se ispravlja (stornira) srazmjerno broju godina koje “nedostaju” do isteka tih perioda.

Prema članu 36. Zakona o PDV (“Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), obveznik je dužan ispraviti (stornirati) srazmjeran dio ranijeg ulaznog poreza (koji je odbijen prilikom nabavke te opreme i nekretnina za svoje poslovne djelatnosti) ukoliko prije proteka navedenih rokova prestane ispunjavati uslove za ostvarivanje ovog prava, tj. ako im promijeni namjenu korištenjem u neke neoporezive svrhe. U važećem čla-nu 76. Pravilnika (tj. prema izmjeni koja je objavljena u “Službenom glasniku BiH”, broj 35/08) se objašnjava i način vršenja ispravke ranije odbijenog ulaznog poreza.

Alternativno, prilikom unosa opreme u povezano društvo se (pošto se taj unos vrši bez naknade) može ispostaviti i tzv. interna PDV faktura, u kojoj bi bio za-računat izlazni PDV (na vlastiti teret), na tržišnu vri-jednost tih dobara, u kom slučaju nema obaveze isprav-ke ranije odbijenog ulaznog poreza.

Izuzetno, ni obaveza ispravke srazmjernog dijela ulaznog poreza ni obaveza za izlazni PDV ne postoje u slučajevima u kojima se takva ulaganja mogu tretirati kao prenos poslovne cjeline u smislu člana 7. stav 2. Zakona o PDV i člana 15. pratećeg Pravilnika (“Služ-beni glasnik BiH”, br. 93/05 do 65/10). U takvim slu-čajevima, obavezu nastavka korištenja tih kapitalnih dobara (opreme i objekata) za poslovne i oporezive svrhe, u “preostalom” broju godina, preuzima onaj PDV obveznik u kojeg su ta dobra unesena. Prema tim odredbama Zakona i Pravilnika, od oporezivanja PDV-om je izuzet prenos cjelokupne ili dijela imovine PDV obveznika, koja tvori zaseban poslovni subjekt, sa ili bez naknade ili kao ulog, ako je i sticalac PDV obveznik ili tim sticanjem to postaje, te ako produži da obavlja istu (tačnije: oporezivu) djelatnost, kao i pod uslovom da kupac (sticatelj) ima mogućnost da dobije istu stopu za odbitak ulaznog poreza kao prodavac (prenositelj). Dakle, ako posmatrana oprema i nekretnina zaista čine poslovnu cjelinu u tom smislu (na primjer, ako se radi o nekom pogonu, postrojenju ili sl), njihovo unošenje kao ulog u drugo društvo (PDV obveznika) ne bi povla-čilo obavezu ispravke ulaznog poreza ( jer bi se smatra-lo da to drugo društvo nastavlja da koristi ta sredstva za svoje poslovne i oporezive svrhe), pri čemu to dru-go društvo preuzima i obavezu da ta sredstva koristi u preostalom broju godina koje su propisane za eventu-alnu ispravku.

U pogledu poreza na dohodak u ovakvim situacija-ma ne postoje nikakve obaveze, jer se ne radi ni o ka-kvim primanjima fizičkih lica.

Ovakve transakcije, također, ne proizvode ni di-rektne obaveze u pogledu poreza na dobit. Međutim, treba imati u vidu da one u nekim slučajevima mogu imati i odraza na dobit prenositelja – ulagača (a time i na njegovu oporezivu dobit). Na primjer, ako se neko sredstvo, prilikom njegovog unosa u povezano lice (kao uloga u stvarima), procijeni i sudski registruje po vri-jednosti koja je niža od knjigovodstvene vrijednosti tog sredstva kod ulagača, ta negativna razlika kod ulagača predstavlja rashod od ulaganja, uz napomenu da se taj rashod u cjelini smatra porezno priznatim rashodom po njegovom poreznom bilansu.


PDV tretman reeksporta robe koja ne ulazi u BiH

pitanje: Pravno lice kupuje robu u EU, plaća je do-bavljaču po paritetu EX work, organizuje transport i istu prodaje u Crnoj Gori po paritetu CPT, te naplaćuje od kupaca u Crnoj Gori. Transakcije plaćanja i naplate


se odvijaju preko poslovne banke iz BiH. Roba ne ulazi u carinsko područje BiH u smislu reeksporta. Sa sta-novišta carinskih formalnosti i PDV-a, na koji način se evidentira ova poslovna transkacija?

odgovor: Navedena poslovna transakcija ne podliježe carinskoj proceduri po propisima BiH, s obzirom na to da se promet u cijelosti obavlja izvan BiH, odnosno da roba ne prelazi granicu BiH. Dodatni argument za to je da se ne radi o robi čije je porijeklo iz BiH.

S aspekta PDV-a, u navedenom slučaju se takođe ne radi o prometu na teritoriji BiH u smislu člana 3. Za-kona o PDV-u (“Službeni glasnik BiH” br. 9/05, 35/05 i 100/08), tako da na ovakav promet nema ni bh. PDV-a. Stoga se ovakav promet ne bi trebao ni iskazivati u PDV evidencijama, kao ni u PDV prijavi, međutim, na-pominjemo da ovlaštena lica UIO “ipak više vole” da se u PDV evidencijama i prijavama iskaže sav promet, pa i ovaj.


Dinamika plaćanja fakturisanog iznosa ne utiče na obavezu za PDV

pitanje: Na fakturi koju izvršilac posla ispostavlja inokupcu, pored vrijednosti posla u iznosu od 10.000 eura, iskazan je i “depozit” u iznosu od 2.000 eura koji će nam biti uplaćen tek poslije isteka garancijskog roka. Navedeni “depozit” smo knjižili na odložene prihode. Da li smo ga obavezni evidentirati kroz PDV prijavu i kako knjižiti fakturisani depozit koji će biti naplaćen tek poslije garancijskog roka?

odgovor: Iako iz navoda u vašem upitu nije dovolj-no jasno o kakvom poslu je konkretno riječ, ukoliko izvršilac posla ispostavlja inokupcu fakturu za izvrše-nu uslugu, koja je oporeziva na teritoriji BiH (u skladu sa članom 15. Zakona o PDV-u), dužan je na ukupni fakturisani iznos (uključujući i navedeni “depozit”) za-računati PDV i evidentirati ga u PDV prijavi u onom mjesecu u kojem se desila jedna od sljedećih najranijih radnji: izvršenje usluge, izdavanje fakture ili plaćanje (ili djelimično plaćanje) prije izdavanja fakture.

Naime, sama dinamika plaćanja, tj. to što ukupan iznos koji je iskazan na fakturi neće biti naplaćen od-mah, jer će jedan dio fakture (“depozit”) inokupac pla-titi tek po isteku garancijskog roka, ne mijenja ništa u smislu PDV-a, tj. PDV i u ovom slučaju treba biti obra-čunat na ukupan iznos naknade.

Ukoliko se, pak, radi o usluzi koja se po članu 15. Zakona ne oporezuje u BiH, onda se PDV ne obraču-nava, ali se u PDV prijavu i tada unosi ukupan iznos naknade.

Računovodstveno, primljeni “depozit” koji će vam inokupac platiti tek po isteku garancijskog roka trebate evidentirati u okviru konta 491 - Obračunati prihodi narednog perioda.


PDV i projekti finansirani iz IPA fondova

pitanje: Bavimo se prodajom kancelarijskog materi-jala. Jedan naš kupac se finansira iz EU IPA fondova. Interesuje nas da li je naš promet prema tom kupcu oslobođen od PDV-a i, ako jeste, da li se za njega izda-je potvrda? Možete li nam dati kratki opis potvrde (da li kupac prilikom izdavanje potvrde treba navoditi naš broj računa, datum, iznos i sl) i da li kupac tu potvrdu treba dostaviti za svaki račun – prodaju?

odgovor: Da, ovaj promet bi bio oslobođen od PDV-a ako se radi o nabavci dobara u sklopu projekta koji se finansira iz IPA fondova. Oslobađanje od poreza, cari-na i drugih sličnih nameta svih nabavki koje se vrše u okviru projekata koji se finansiraju uz IPA fondova do-govoreno je posebnim sporazumom između Evropske komisije i BiH. To je potom uključeno i u naše propise o PDV-u, konkretno u član 29. Zakona o PDV-u, a UIO je objavila i posebnu Instrukciju o postupku oslobađa-nja u ovim situacijama (objavljena u “Službenom gla-sniku BiH”, broj 74/11).

Kako bi ovo oslobađanje od PDV-a bilo postignuto, u skladu sa Zakonom o PDV i navedenom Instrukci-jom UIO, vaš kupac vam mora dostaviti kopiju potvrde o oslobađanju (koju njima dostavlja delegacija EU u BiH). Izgled potvrde je propisan, a kupac je mora do-staviti za svaku nabavku. Nakon što vam on dostavi po-tvrdu, vi kupcu ispostavljate redovnu fakturu, s tim da na njoj ne obračunavate izlazni PDV, a kao osnov za to na fakturi se pozivate na oslobađanje iz člana 29. stav 2. Zakona o PDV i kontrolni broj same potvrde.

Inače, o ovoj problematici smo pisali i u našem ča-sopisu “Porezni savjetnik”, broj 11/2011.


Kufiranje zakašnjelog računa

pitanje: Na koji način kufirati račun koji datira iz 2009. godine?

odgovor: Ovdje se očito radi o ulaznom računu/fak-turi koja nije blagovremeno evidentirana u KUF-u, jer nije ni primljena na vrijeme. Neovisno od toga, takvu fakturu treba unijeti u KUF u momentu prijema, a ula-zni porez po takvoj fakturi se odbija u PDV prijavi za onaj mjesec u kome je faktura primljena, bez obzira na to što je faktura primljena sa zakašnjenjem.

Naime, u skladu sa članom 66. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV (“Sl. glasnik BiH”, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07, 35/08 i 65/10), ula-zni porez odbija se u onom poreznom razdoblju (mjesecu) u kojem je primljena faktura za nabav-ljena dobra i usluge sa iskazanim PDV-om u skladu sa članom 55. Zakona. Naravno, podrazumijeva se da se treba raditi o namjeni za koju je i inače dozvoljen odbitak ulaznog poreza, kao i da je sama ta faktura ispravna u formalnom smislu, tj. da sadrži sve neop-


hodne elemente propisane Pravilnikom o primjeni Zakona o PDV.

S računovodstvenog aspekta, treba imati u vidu da se radi o rashodu koji se izvorno odnosio na prethod-ne obračunske periode, pa treba razmotriti primjenu MRS-a 8, u smislu da se navedena stavka, ukoliko se procijeni kao značajna, treba iskazati na teret akumu-liranog rezultata, a ukoliko nije značajna, na teret ras-hoda tekućeg perioda.


Evidentiranje PDV-a u trgovačkoj knjizi u

slučaju izvoza

pitanje: Kako u vođenju trgovačke knjige na veliko prevazići problem evidentiranja PDV-a u slučaju izvoza (koji je, kao što je poznato, oslobođen PDV-a), a zadu-ženje u trgovačkoj knjizi se (po odredbama Pravilnika o obliku i načinu vođenja trgovačke knjige) vrši po pro-dajnoj vrijednosti sa ukalkulisanim PDV-om?

odgovor: Prije svega, želimo ponovo ukazati na to da, prema članu 15. Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige (“Službene novine Federacije BiH”, broj 28/06), koji je još uvijek u primjeni, trgovci na veliko, koji su PDV obveznici, nisu obavezni voditi trgovačku knjigu na veliko, ali su u momentu inspekcij-ske kontrole dužni za nabavljenu robu predočiti obave-zne elemente kalkulacije iz člana 11. Pravilnika. Prema tome, vi za trgovinu na veliko, pa i za izvoz, niste u obavezi da vodite trgovačku knjigu na veliko.

Ukoliko to, ipak, činite, morate poštovati princip da, kad je u pitanju veleprodaja, podaci o zaduženju budu jednaki s podacima o razduženju. Drugim riječi-ma, vi u koloni 5 ne bi trebali iskazivati PDV. Istina, to formalno ne bi bilo “u skladu” sa odredbom iz člana 10. Pravilnika o obliku i načinu vođenja trgovačke knjige, ali je očito da je ta odredba sasvim nekorektna sa sta-novišta PDV-a i računovodstvenih propisa.


Carina za donirane pumpe iz inostranstva

pitanje: Da li su donacije u opremi (pumpe za vodu namijenjene opskrbi stanovništva pitkom vodom) iz strane zemlje oslobođene plaćanja carine i koji je po-stupak za oslobađanje?

odgovor: Prema članu 176. stav 3. Zakona o carinskoj politici BiH (“Službeni glasnik “BiH”, br. 57/04, 51/06,

93/08 i 54/10), od plaćanja uvozne dažbine oslobađa se roba namijenjena za projekte obnove BiH pod uslo-vom da je takav projekat usvojio Savjet ministara i da se u potpunosti ili većim dijelom finansiraju od stranih donatora ili međunarodnih banaka za razvoj. Za oslo-bađanje od plaćanja carina po ovom osnovu propisana je posebna procedura.

Ukoliko se, pak, u vašem slučaju uvoz pumpi ne vrši u okviru projekta rekonstrukcije i pod navedenim uslo-vima, u pitanju je redovan uvoz koji podliježe plaćanju carinskih dažbina.


Akcizni status domaćih prerađivača kafe

pitanja: 1. Da li obrt koji vrši preradu sirove kafe u prženu

(sirova kafa kupljena od drugih dobavljača) ima obave-zu uplaćivati bilo kakvu razliku akcize na istu (osim pri uvozu)? Da li je potrebno evidentiranje na propisanom obrascu (obrazac PDA, PDV prijava) ili ima samo oba-vezu označavanja akciznim markicama?

2. Da li je preduzeće koje se bavi preradom i proda-jom kafe obavezno voditi evidencije primljenih i utro-šenih akciznih markica u posebnoj evidenciji?

odgovori: 1. Od 01. 07. 2009 godine, kada je stupio na snagu

važeći Zakon o akcizama u BiH (“Sl. glasnik BiH”, broj 49/09), akciza na kafu se obračunava samo pri uvozu kafe (sirove i pržene) i drugih akciznih proizvoda od kafe, a plaća se u roku propisanom za plaćanje uvoznih dažbina. Dakle, domaći prerađivači kafe se ne smatraju obveznicima plaćanja akcize na domaću prženu kafu (u zrnu ili mljevenu).

Međutim, sva kafa koja se stavlja u promet u pakova-njima predviđenim za prodaju na malo u BiH mora biti obilježena akciznim markicama, što znači da prerađivač kafe ima samo obavezu označavanja akciznim markica-ma. Dakle, on mora podnijeti zahtjev za štampanje/iz-davanje markica regionalnom uredu UIO prema sjedištu obveznika, ukoliko se radi o prvom štampanju markica ili o količinama većim od uobičajnih u odnosu na ranije periode, zahtjev (na obrascu ZI-KA) se podnosi najma-nje 30 dana prije preuzimanja markica.

Što se tiče evidencije primljenih i utrošenih akci-znih markica, obrtnik - prerađivač kafe nije obavezan voditi nikakve posebne evidencije.

2. Ni preduzeće nije obavezno voditi nikakvu poseb-nu evidenciju primljenih i utrošenih akciznih markica, pošto ovakva zakonska obaveza nije propisana.



3. POREZ NA DOBIT I POREZ PO ODBITKU

potraživanja priznaju kao porezno dopustiv rashod u poreznom bilansu ako je obveznik poreza ispunio ili preduzeo bar jednu od mjera propisanih u članu 14. Zakona.

Prema tome, iz svega navedenog bi svakome (makar onome ko je objektivan i ko zna čitati...) trebalo biti jasno da potraživanje iuspunjava uslove da se smatra sumnjivim i spornim već samim tim što je starije od dvanaest mjeseci, jer iz navedene formulacije člana 14. Zakona o porezu na dobit i člana 14. Pravilnika ned-vojbeno znače da je već sama ta činjenica – okolnost – uslov – situacija dovoljna da se otpis takvog potraži-vanja tretira kao porezno dopustiv rashod u poreznom bilansu.

Takav stav je u većini slučajeva potvrđen i kroz broj-na tumačenja, mišljenja i odgovore koje je o ovom pi-tanju davalo Federalno ministarstvo finansija – Sektor za poreze.

Poznato nam je, također, da se pojedina ovlaštena lica Porezne uprave FBiH još uvijek ne slažu sa time, odnosno da ovom pitanju još uvijek pristupaju kao u vrijeme važenja ranijih propisa o porezu na dobit (koji su važili do kraja 2007. godine, a po kojima utuženje potraživanja jeste bilo obavezan uslov za priznavanje njihovog otpisa kao porezno dupustivog razloga). U vezi s takvima nam, na žalost, makar za sada, ne pre-ostaje ništa drugo nego da se nadamo da će i oni što prije shvatiti da ti raniji propisi o porezu na dobit već odavno nisu na snazi i da su već odavno na snazi novi propisi, koji ovo pitanje tretiraju drugačije i koji propi-suju ono što smo naprijed naveli.


Otpis potraživanja iz inostranstva

pitanje: Smijemo li otpisati i koji je zakonski ispravan način za otpis potraživanja koje potiče iz 2010. godine, od inofirme koja je u međuvremenu propala, pa to po-traživanje više nećemo moći naplatiti? Šta sve moramo obračunati po osnovu tako otpisanog inopotraživanja?

odgovor: Otpis bilo kojih potraživanja, uključujući i potraživanja iz inostranstva, a čija je naplata iz bilo

Kada otpisana potraživanja mogu biti porezno priznati rashod?

pitanje: U Zakonu o porezu na dobit se kaže da se na teret rashoda u poreznom bilansu priznaju otpisana potraživanja koja su starija od 12 mjeseci, ali ukoliko su utužena. Na vašim seminarima je rečeno da ne mo-raju biti utužena, nego da je dovoljno da su starija od 12 mjeseci pa da budu priznata kao rashod. Gdje ste našli uporište za takvo mišljenje?

odgovor: Osnov za to imamo i u propisima o porezu na dobit i u brojnim tumačenjima i odgovorima koje je Federalno ministarstvo finansija davalo o ovom pi-tanju.

Naime, u članu 14. Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09) stoji da se na teret rashoda u poreznom bi-lansu priznaju rashodi nastali po osnovu otpisa sum-njivih i spornih potraživanja, a u stavu 2. istog člana su propisani (pojedinačni!) uslovi, tj. situacije u kojima se potraživanja smatraju sumnjivim i spornim (a time i porezno priznatim rashodom u slučaju njihovog otpi-sa). Jedan od tih (potrebnih i dovoljnih) uslova – situ-acija je i situacija da se radi o potraživanjima koja nisu naplaćena u roku od dvanaest mjeseci, što znači da se potraživanja koja nisu naplaćena u tom roku automat-ski smatraju sumnjivim i spornim u smislu ovog zako-na, tj. otpis takvih potraživanja se tretira kao porezno priznat rashod.

Dalje se u toj odredbi, doduše, navodi i uslov – situ-acija da je obveznik utužio potraživanje, ali se i taj uslov – situacija (tj. utuženje) na vodi i tretira kao zaseban uslov, koji nije vezan niti “naslonjen” ni na koji drugi od tu propisanih uslova, dakle, taj uslov (utuženje) nije nikakav “nastavak” prethodno navedenog uslova (da se radi o potraživanju koje je “starije” od 12 mjeseci).

Dakle, ovdje je bitno to da se NE zahtijeva da na-brojani uslovi budu ispunjeni kumulativno niti na bilo koji način povezano jedno s drugim, nego je dovolj-no da bude ispunjen jedan (bilo koji!) od njih. Tako izričito kaže i član 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 36/08 i 79/08), gdje jasno stoji da se sumnjiva i sporna


kojeg razloga postala neizvjesna, predstavlja izričitu i kontinuiranu obavezu koja proizlazi iz Okvira za pri-premu i prezentaciju finansijskih izvještaja i MRS-a 18 – Prihodi. Naime, u takvim slučajevima se radi o potra-živanjima za koje više ne postoji dovoljan stepen vje-rovatnoće da će biti naplaćena (tj. o sredstvima za koja više nije dovoljno izvjesno da će ekonomske koristi od njih zaista i priticati u pravno lice). U skladu sa tim računovodstvenim principom, preduzeće kontinuira-no, a najmanje na datum bilansa, treba da procjenjuje izvjesnost naplate svih svojih potraživanja, te da ih ili u cjelini ili djelimično otpisuje u onim periodima, u onoj dinamici i u onoj mjeri u kojoj procijeni da je njihova naplativost dovedena u pitanje.

Pritom, MRS/MSFI ne određuju detaljnije niti po-sebne uslove ni rokove za ispravku vrijednosti ili otpis potraživanja, nego se ostavlja da to svako preduzeće uredi u svojim računovodstvenim politikama, na bazi svoje najbolje moguće procjene, stvarnih okolnosti, re-alnih očekivanja i sl. Suština je u tome da se i stanje potraživanja i finansijski rezultat trebaju iskazivati fer i istinito, iz čega slijedi da ona potraživanja za koja je stepen izvjesnosti naplate nezadovoljavajuće izvjestan treba otpisati na teret rashoda, odnosno finansijskog rezultata tog perioda.

U skladu s tim, pošto vi procjenjujete da potraživa-nja od inofirme koja potiču iz 2010. godine nećete moći naplatiti iz navedenih razloga (inofirma od koje se po-tražuje je “propala” i više ne radi), takva potraživanja ne samo da možete nego i trebate otpisati na teret ras-hoda, a odluku o tome donosi vaš menadžment.

U smislu propisa o porezu na dobit (član 14. Za-kona i član 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit), rashodi iz osnova otpisa sumnjivih i spornih potraživanja predstavljaju porezno priznate rashode po poreznom bilansu ukoliko je ispunjen bar jedan od sljedećih uslova ili ukoliko je preduzeta bar jedna od sljedećih radnji: - potraživanja koja nisu naplaćena u roku 12 mjeseci

od datuma dospijeća, ili - obveznik je utužio takvo potraživanje ili podnio za-

htjev za izvršenje nadležnom sudu, ili- ako je pokrenut postupak prinudne naplate, ili - su ta potraživanja prijavljena u stečajnom postupku

nad dužnikom, ili- ako je postignut sporazum sa dužnikom u postupku

stečaja ili likvidacije. Ovo je potvrđeno i kroz mišljenja, odnosno odgovo-

re koje je po tom pitanju, u više navrata, davalo Fede-ralno ministarstvo finansija.

U slučaju iz ovog upita se radi o potraživanjima koja potiču iz 2010. godine, tj. o potraživanjima koja su “starija” od godinu dana, što znači da se otpis takvih potraživanja smatra porezno priznatim rashodom, bez ikakvih posljedica u smislu propisa o porezu na dobit. Takođe, prilikom otpisa tih potraživanja nema ni bilo kakvih obaveza iz osnova PDV-a, niti bilo kojih drugih poreznih propisa.


“Kapitalni gubici” iz osnova naknadno utvrđenih obaveza za plaće

pitanje: Da li se naknadno utvrđene obaveze po osno-vu plaća, koje su knjižene na teret akumulirane dobiti od ranijih godina, smatraju porezno dopustivim rasho-dom u smislu propisa o porezu na dobit i MRS/MSFI?

odgovor: Rashodi po osnovu plaća se, inače, smatra-ju porezno dopustivim rashodima prilikom utvrđivanja oporezive dobiti, u skladu sa Zakonom o porezu na do-bit.

U vašem slučaju se, očito, radi o obavezama za plaće koje su naknadno obračunate za neke ranije godine i koje su, u skladu sa MRS-om 8, evidentirane na teret akumulirane dobiti - rezultata iz ranijeg perioda, tj. kao materijalno značajna greška iz ranijih godina. Ukoliko je tako, taj iznos, u smislu člana 7. Zakona o porezu na dobit i člana 7. stav 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit, ima tretman kapitalnog gubitka koji se porezno priznaje i koji umanjuje oporezivu dobit za godinu u kojoj je takav kapitalni gubitak iskazan (na rednom broju 4. poreznog bilansa).


Metoda obračuna zaliha sa stanovišta propisa o porezu na dobit

pitanje: Koja je, sa stanovišta poreznih propisa u Fe-deraciji BiH, obavezna metoda obračuna zaliha?

odgovor: U smislu računovodstvenih propisa i stan-darda, obračun zaliha se može vršiti bilo kojim meto-dom iz MRS-a 2 - Zalihe. Međutim, članom 9. stav 1. Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federa-cije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09) propisano je da se troškovi materijala priznaju po poreznom bilansu u iznosima iskazanim u bilansu uspjeha u skladu sa pro-pisima o računovodstvu i MRS, ali primjenom samo metode prosječne cijene. Stavom 3. istog člana utvr-đeno je da se, ukoliko se zalihe materijala i trgovačke robe evidentiraju po obračunskim cijenama koje odstu-paju od nabavnih cijena, obračun odstupanja (razlike) vrši na način koji svodi troškove materijala, odnosno nabavne vrijednosti prodate robe na iznose koji proizi-laze iz primjene metode prosječne cijene.

Navedeno, pojednostavljeno, znači da bi obveznici poreza na dobit, koji zalihe obračunavaju i vode po ne-koj drugoj metodi, trebali (za potrebe poreznog bilan-sa) utvrđivati da li su troškovi zaliha u dotičnoj godini eventualno veći od troškova zaliha koji bi postojali u toj godini da su se obračunavali metodom prosječne ci-jene. Činjenica je, međutim, da ti troškovi, dugoročnije gledano, budu identični, što je i razlog da inspekcijski organi ne obraćaju puno pažnje na navedene odredbe.

Ako ste, pak, mislili pitati kako se vode zalihe tr-govačke robe, napominjemo da se roba u maloprodaji obavezno vodi po maloprodajnim cijenama (sa ukalku-


lisanim RUC-om i PDV-om), a da se roba u veleprodaji može voditi i po nabavnim i po prodajnim cijenama (sa ukalkulisanim RUC-om), što je stvar vlastitog opredje-ljenja i što u konačnici daje sasvim identične efekte i u računovodstvenom i u poreznom i u svakom drugom smislu.


Tržišna kamatna stopa u kontekstu transfernih cijena

pitanje: Koja je tražena (moguća) kamatna stopa koju Federalno ministarstvo finansija prihvata za krat-koročne i drugoročne kredite za potrebe utvrđivanja transfernih cijena u transakcijama sa povezanim druš-tvima?

odgovor: Prema članu 48. Zakona o porezu na do-bit (“Sl. novine FBiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), kod kredita koje obveznik uzima od povjerioca sa statusom povezanog lica, kamata i pripadajući troškovi koji su porezno priznati rashodi u poreznom bilansu ne mogu biti veći od onih po kojima je na tržištu bilo moguće uzeti takav kredit u obračunskom periodu. Dakle, tr-žišnom kamatnom stopom bi se, u skladu s navedenim, smatrala ona kamatna stopa po kojoj bi obveznik mo-gao uzeti kredit na tržištu (od komercijalne banke).

Slično tome, porezni bilans se uvećava i za razliku između stvarno ostvarene i tržišne kamate koja bi se mogla naplatiti u obrnutoj situaciji, tj. u slučaju da se odobri kredit ili pozajmica povezanom pravnom licu.

Pri tome, nigdje u navedenom Zakonu, kao i u Pravilniku o primjeni Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 36/08 i 79/08) se ne daje detaljna definicija šta se smatra tržišnom kamatnom stopom, niti se Federalno ministarstvo finansija o ovom pitanju do sada oglašavalo sa nekim svojim zvaničnim tuma-čenjem.

Na web stranici Centralne banke BiH objavljuju se podaci o prosječnim kamatnim stopama komercijalnih banaka na kredite (kratkoročne i dugoročne) za privat-na preduzeća i udruženja i stanovništvo za: kamatne stope na kredite u KM, kamatne stope za kredite sa valutnom klauzulom, te kamatne stope za kredite u stranoj valuti. Ovi podaci o visini kamatnih stopa se objavljuju svaki mjesec, pa bi se oni mogli koristiti za utvrđivanje razlike između tržišne kamatne stope i kamatne stope po kojoj je kredit odobren povezanom pravnom licu u određenom obračunskom periodu. (Na primjer, prema podacima za novembar 2011. godine, visina prosječne kamatne stope za kratkoročni kredit dat privatnom preduzeću i udruženju je iznosila 7,32%, a za dugoročni 7,67%.)

Inače, FMF je u okviru zvaničnog stava po pitanju oporezivanja kredita sa kamatnom stopom nižom od tržišne kamatne stope (broj: 05-15-125-3/09, od 23. 02. 2009. godine), kamatnu stopa u visini od 10,03 % koja je utvrđena na osnovu podataka Centralne banke

BiH o prosjecima kamatnih stopa komercijalnih bana-ka u 2008. godini na kredite odobrene stanovništvu, utvrdilo kao tržišnu kamatnu stopu po kojoj treba da se ravnaju poslodavci kada odobravaju kredite i/ili po-zajmice svojim zaposlenicima radi utvrđivanja opore-zive “koristi” u smislu propisa o porezu na dohodak i doprinosima. S obzirom na to da se u ovom slučaju, ipak, radi o kamatnoj stopi po kojoj banke odobravaju kredit stanovništvu, koja se razlikuje od one po kojoj preduzeće uzima kredit od banke, smatramo da ne bi bila relevantna za utvrđivanje “tržišne kamate” u smi-slu Zakona o porezu na dobit, već da bi bile relevantne kamatne stope komercijalnih banaka po kojima se odo-bravaju krediti preduzećima, kao što je to prethodno navedeno.


Radovi izvršeni u BiH nisu “izvoz” u smislu oslobađanja od poreza na dobit

pitanje: Strana firma je dobila posao u BiH i obavlja ga preko poreznog zastupnika. Izvođač iz BiH je izvršio određene radove za tu stranu firmu i PDV je plaćen u posebnoj shemi od poreznog zastupnika. Sve se odvija-lo u BiH, a fakturisanje i plaćanje su izvršeni direktno iz inostranstva u eurima i na devizni račun. Da li se ovo može smatrati prihodom od izvoza u smislu Zakona o porezu na dobit?

odgovor: Zakon o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09) je u članu 31. pružio mogućnost oslobađanja od poreza na dobit svakom obvezniku koji, u godini za koju se utvrđuje porezna obaveza, izvozom ostvari preko 30% od svojih ukupno ostvarenih prihoda. Međutim, to onda i podra-zumijeva da se ti prihodi moraju ostvariti kroz razne vidove “izvoznih” aktivnosti, bilo da se radi o izvozu dobara ili o “izvozu usluga”.

U vašem se, pak, slučaju ne radi o klasičnim izvo-znim poslovima, pa ni o izvozu usluga, jer vi niste niti isporučili dobro niti pružili uslugu nekome u inostran-stvu. Umjesto toga, vi ste pružili usluge izvođenja ra-dova u BiH. Istina, usluge su pružene stranom licu, ali i licu koje ima poreznog zastupnika u BiH. Ipak, kako ovdje suštinski nije riječ o izvozu, ali i da nadležni po-rezni organi svakako znaju osporavati poslove koji nisu “čisti” izvoz, ovdje se, po našem mišljenju, ne biste mo-gli osloboditi poreza na dobit po ovom osnovu.


Da li se tranzitna prodaja smatra “izvozom” u smislu propisa o porezu na dobit?

pitanje: Osnivač d.o.o. je nerezident (državljanin Italije), a direktor je državljanin BiH. Djelatnost ovog preduzeća je posredovanje, odnosno preduzeće kupuje robu u Italiji i prodaje je u Njemačkoj, bez ulaska i izla-


ska robe u BiH. Kakav je tretman ovakve djelatnosti sa aspekta Zakona o PDV i Zakona o porezu na dobit? Da li se ovo može smatrati izvozom u smislu oslobađanja od poreza na dobit?

odgovor: Sa aspekta PDV-a, na dobra koja je porezni obveznik kupio od dobavljača iz inostranstva i prodao, također, inokupcu, pri čemu su dobra direktno od ino-dobavljača otpremljena inokupcu, bez ulaska u BiH, ne postoji obaveza obračuna PDV-a, u skladu sa članom 3. Zakona o PDV (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08). Naime, tim članom je određeno da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik izvrši na teritoriji BiH uz naknadu. Kako se promet u konkretnom slučaju ne dešava na teritoriji BiH, ne smatra se ni oporezivim PDV-om u BiH.

Sa aspekta propisa o porezu na dobit, prema članu 31. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), “izvoznikom”, u smislu osloba-đanja od obaveze plaćanja poreza, smatra se onaj ob-veznik koji je u godini za koju utvrđuje porez na dobit izvozom ostvario preko 30% ukupno ostvarenog priho-da. Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit (član 25.) propisano je da kao dokaz o postignutom cenzusu za priznavanje prava na oslobađanje od obave-ze plaćanja poreza na dobit po osnovu izvoza, obveznik uz porezni bilans podnosi i kopiju Statističkog aneksa godišnjeg računovodstvenog izvještaja.

U vašem slučaju, prihod od prodaje robe je, de fac-to, ostvaren na stranom tržištu. S obzirom na to da se roba nabavlja u Italiji, te prodaje u Njemačkoj, tj. ne prelazi bh. granicu, iako je prihod zaista ostvaren na stranom tržištu, formalo, ne radi se o izvozu iz BiH, u pravom smislu te riječi, pa bi to mogao biti razlog za osporavanje ulaska takvog prihoda u “izvozni cenzus”. Stoga vas upućujemo da se obratite direktno Federal-nom ministarstvu finansija za zvanično tumačenje, mada smo gotovo sigurni da ćete po tome dobiti nega-tivan odgovor.


Isplata dijela ostatka dobiti koja “potiče” iz poreznog oslobađanja po osnovu investiranja u proizvodnu djelatnost

pitanje: U fazi smo ulaganja u investicije u proizvod-nu djelatnost i po tom osnovu koristimo oslobađanje od poreza na dobit. Da li se ukupan ostatak dobiti ostvaren u ovom periodu može isplatiti vlasnicima, bez plaćanja poreza?

odgovor: Dobit ostvarenu u periodu u kojem ste oslo-bođeni plaćanja poreza na dobit po osnovu investiranja u proizvodnu djelatnost (u skladu sa članom 32. Za-kona o porezu na dobit) možete isplaćivati vlasnicima, s tim da isplatu onog dijela preostale dobiti koji “po-tiče” iz oslobađanja od poreza na dobit, ipak, trebate sačekati dok u potpunosti ne budu ispunjeni uslovi za

ovo porezno oslobađanje (a to je da ukupna vrijednost priznatih investicija dostigne 20 miliona KM). Nakon toga, vlasnicima možete isplatiti i taj dio dobiti.

Naime, ovu (trenutno važeću) poreznu olakšicu, koja je na snazi od 2008. godine, treba razlikovati od ranijeg poreznog oslobađanja po osnovu tzv. reinve-stiranja dobiti po ranijem Zakonu o porezu na dobit u FBiH, koja je implicirala obavezu “zadržavanja” tog dijela dobiti (koja je poticala iz tog poreznog oslobađa-nja) u preduzeću, što je isključivalo mogućnost isplate takve dobiti vlasnicima.

Što se tiče poreznog tretmana isplata dobiti, ukoli-ko se radi o isplati dobiti vlasnicima – fizičkim licima, u tom slučaju takve isplate su (prema članu 5. tačka 1. Zakonu o porezu na dohodak) oslobođene opore-zivanja, bez obzira na to da li se dobit isplaćuje rezi-dentnom ili nerezidentnom fizičkom licu, a pri takvoj isplati ne postoje ni bilo kakve druge porezne obaveze.

Ukoliko se dobit isplaćuje vlasniku koje je pravno lice – rezident FBiH isplaćuje se puni iznos dobiti bez bilo kakvog umanjenja. Primljeni udjel u dobiti pravno lice - primalac priznaje kao prihod, a onda (na osnovu odredbi člana 21. Zakona o porezu na dobit i člana 21. Pravilnika) umanjuje svoju osnovicu poreza na dobit na rednom broju 33. poreznog bilansa, pri čemu se kao do-kaz o obračunatom i plaćenom porezu na dobit prilaže obrazac IZ-DOB, tj. izjava isplatioca dividendi/udjela u dobiti o obračunatom i plaćenom porezu na svoju dobit ili njegovom oslobađanju od plaćanja poreza na dobit.

Konačno, ukoliko se dobit isplaćuje vlasniku – ne-rezidentnom pravnom licu, takva isplata dobiti podli-ježe oporezivanju porezom po odbitku (po stopi od 5%). U tom slučaju taj porez je dužan da obračuna i uplati društvo – isplatilac, te da u roku od 10 dana nadležnoj poreznoj ispostavi dostavi Prijavu o obračunatom i pla-ćenom porezu po odbitku – obrazac P-OD.


Isplata “reinvestirane” dobiti vlasniku javnog preduzeća

pitanje: Da li se akumulirana neraspoređena dobit iz ranijih godina, u onom dijelu u kome je ostvarena po osnovu tada dozvoljenog oslobađanja od plaćanja pore-za na dobit na ime tzv. reinvestiranja dobiti (od 2002. do 2007. godine, kada smo ovo porezno oslobađanje koristili u cijelosti), može isplatiti vlasnicima kapitala kao dividenda ili na drugi način, te ako može, da li pod-liježe oporezivanju?

odgovor: Ni ranijim, ni novim propisima o porezu na dobit u FBiH nije izričito tretirana (ne)mogućnost isplate dijela dobiti koja potiče iz “reinvestiranog” po-reza na dobit, odnosno onog dijela dobiti koji potiče iz ranijeg oslobađanja od poreza na dobit po osnovu “ula-ganja u investicije” iz vremena primjene ranijeg Zako-na o porezu na dobit. Stoga su o ovom pitanju mogući različiti stavovi.


Po jednom, mogao bi se isplatiti i taj dio alumulirane dobiti, iz prostog razloga što raniji Zakon o porezu na do-bit više nije na snazi, dok trenutno važeći Zakon o porezu na dobit to ne pominje (a samim tim i ne zabranjuje).

Naše mišljenje je, ipak, da u uobičajenim situaci-jama nije logično da se vlasnicima kapitala privrednih društava isplaćuje i onaj dio dobiti od koga se država (u vidu poreza) odrekla u korist tog privrednog društva u skladu sa ranijim propisima o porezu na dobit, s obzi-rom na to da je država taj dio dobiti (u stvari: porez) po prethodnom zakonu “opraštala” pod uslovom da se on reinvestira u to društvo, a ne da se isplati vlasniku. Stoga mi, obično, ne preporučujemo da se vlasnicima isplaćuje i onaj dio dobiti koji potiče iz poreza na do-bit koji je “reinvestiran” u ranijim godinama, jer bi se to u postupku porezne kontrole moglo tretirati i kao naknadno kršenje ranije propisanih uslova “reinvesti-ranja”, iz čega bi se mogao izvesti i osnov da se, na taj način (naknadno) nenamjenski iskorišteni, a rani-je “oprošteni” porez, treba naknadno i uplatiti (pa i sa pripadajućom zateznom kamatom).

U slučaju konkretne kompanije, međutim, treba imati u vidu i neke druge činjenice i okolnosti. Naime, vlasnik kapitala u ovom slučaju je sâma Federacija BiH, koja je i donijela i raniji i sada važeći Zakon o porezu na dobit (i koja ih je, stoga, nadležna i tumačiti). Nadalje, prema Za-konu o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji BiH (“Sl, novine Federacije BiH”, br. 22/06, 43/08 i 22/09), član 4. pod b), javni prihod od poreza na dobit ove kompanije pripada u cjelini Federaciji BiH, tj. on je u cjelini prihod Budžeta Federacije BiH. Imajući u vidu i te okolnosti i činjenice, mislimo da ne postoje smetnje (suštinske i formalne prirode) da se i navedeni dio vaše akumulira-ne dobiti (koji potiče iz “reinvestiranog” poreza na dobit u ranijim godinama) transferiše kao dividenda Budžetu Federacije BiH, bez bilo kakvih poreznih posljedica, s obzirom na to da bi i porez na dobit (čijeg se plaćanja konkretna kompanija ranije oslobađala po osnovu “rein-vestiranja”) ionako bio uplaćen Budžetu Federacije BiH (u slučaju da to porezno oslobađanje nije bilo korišteno).


Porez na dobit u poreznom bilansu i bilansu uspjeha

pitanje: Ako po poreznom bilansu imamo više poreza na dobit nego po bilansu uspjeha (zbog naknadnih ko-rekcija oporezive dobiti po osnovu reprezentacije i dr), da li trebamo ispraviti iznos poreza na dobit i u bilansu uspjeha?

odgovor: Da. Iznos poreza na dobit iskazan u bilansu uspjeha treba odgovarati obavezi za porez na dobit po poreznom bilansu, tj. stvarnom iznosu te obaveze koja se i utvrđuje u poreznom bilansu.

Dakle, tek nakon što sačinite porezni bilans i na taj način utvrdite stvarni iznos obaveze poreza na dobit, taj iznos trebate iskazati i u bilansu uspjeha, jer i ta

pozicija bilansa uspjeha treba prikazivati stvarno sta-nje posmatrane obaveze (a ne prosti iznos dobit bilansa uspjeha x 10%).

To je i razlog zbog kojeg porezni bilans treba sači-niti prije sačinjavanja i predaje godišnjeg obračuna bez obzira na činjenicu da rok za predaju poreznog bilansa dospijeva trideset dana kasnije.


Konsolidirani porezni bilans

pitanje: Firma je u 2008. godini u postupku priva-tizacije kupila, tj. postala vlasnik druge firme. Firma koja je kupljena je u više godina poslovala s gubitkom i nije plaćala porez na dobit, a trenutno posluje s dobiti i koristi prenesene porezne gubitke iz ranijih godina. Firma koja je izvršila kupovinu je poslovala pozitivno i uredno plaćala porez na svoju dobit. Za 2011. godinu su sačinjeni konsolidirani finansijski izvještaji. Postoji li i obaveza konsolidacije poreznog bilansa i, ukoliko takva obaveza postoji a ne uradi se i porezna konsoli-dacija, da li se to sankcioniše?

odgovor: Prema članu 42. stav 2. Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), grupa privrednih društava ima pravo da traži porezno konsolidovanje pod uslovom da su sva društva u grupi rezidenti Federacije BiH i da između društava u toj grupi postoji posredna ili neposredna kontrola nad najmanje 90% udjela. Dakle, ovdje se radi o opciji (može, a ne mora), što znači da ne postoji for-malna obaveza da se vrši porezno konsolidovanje i da se sačinjava i podnosi konsolidovani porezni bilans.

Prema tome, ni vi (ukoliko vam to iz bilo kojih ra-zloga ne bi odgovaralo) niste obavezni sa sačinjavate i predajete konsolidovani porezni bilans, tj. sasvim je u redu da nastavite da podnosite odvojene porezne bilan-se za jednu, odnosno za drugu firmu.

Inače, možemo dodati da i oni koji se odluče da od Porezne uprave FBiH zatraže saglasnost za porezno konsolidovanje (koji su, za sada, izuzetno rijetki) na-ilaze na niz poteškoća kako u smislu procedure tako i u smislu načina poreznog konsolidovanja, što je po-sljedica kako nedorečenosti propisa o porezu na dobit u ovom dijelu tako i nerazumijevanja ove problematike od same porezne administracije.


Smanjenje akontacije poreza na dobit

pitanje: Možemo li smanjiti akontaciju poreza na dobit za naredni period, imajući u vidu okolnost da predviđamo znatnije pogoršanje finansijskog rezultata u odnosu na prethodnu godinu?

odgovor: Članom 52. Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08


i 39/09) predviđeno je da Porezna uprava, na zahtjev obveznika ili obavljenog nadzora ili na osnovu dru-gih podataka o poslovanju obveznika kojim raspolaže, može rješenjem utvrditi novi iznos akontacije poreza na dobit ili drugi period plaćanja akontacije.

Detalji o ovoj mogućnosti utvrđeni su Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 36/08 i 79/08). Prema članu 43. stav 1. tog Pravilnika, porezni obveznik može podnijeti zahtjev nadležnoj ispostavi Porezne uprave radi dono-šenja rješenja o novoj visini akontacije ili drugom peri-odu plaćanja akontacije, s tim što je obveznik dužan da u zahtjevu navede razloge za tražene izmjene. Ukoliko se radi o znatnijem padu poduzetničke aktivnosti u te-kućoj u odnosu na prethodnu godinu, obveznik treba da dostavi finansijske izvještaje za proteklo i tekuće porezno razdoblje (bilans stanja i bilans uspjeha), kao i druge relevantne dokaze za svoj zahtjev.

Napominjemo da je članom 53. stav 2. Zakona o po-rezu na dobit propisano da se stara akontacija poreza plaća od podnošenja prethodne do podnošenja nove pri-jave poreza na dobit i poreznog bilansa. To znači da se nova akontacija (koja je utvrđena po poreznom bilansu za 2011. godinu) plaća već za II mjesec 2012. godine (za koju je rok uplate 31. 03. 2012.), pošto se do tada već mora podnijeti prijava poreza na dobit za prethodnu godinu u kojoj je utvrđena i visina te nove akontacije.

U skladu s navedenim, ukoliko biste zahtjev za uma-njenje akontacije iz navedenih razloga podnijeli već sada, ne vjerujemo da bi Porezna uprava odobrila taj zahtjev. Međutim, postoji mogućnost da u toku 2012. godine sačinite polugodišnji (ili neki drugi periodični) bilans uspjeha i porezni bilans kojima biste dokazivali da se radi o znatnijem padu poduzetničke aktivnosti u tekućoj u odnosu na prethodnu godinu, na osnovu čega bi Porezna uprava mogla prihvatiti vaš zahtjev za sma-njenje akontacija poreza na dobit za period nakon toga.


Obračunavanje i plaćanje poreza po odbitku na teret isplatioca - rezidenta

pitanje: U slučajevima kada postoji obaveza za porez po odbitku na isplate koje se vrše pravnim licima – ne-rezidentima BiH, da li se taj porez zaista mora obusta-viti ili se može platiti i na vlastiti teret isplatioca?

odgovor: Mehanizam poreza po odbitku, sâm po sebi, uvijek podrazumijeva da se taj porez obustavlja od isplate nerezidentu, tako da se za iznos tog pore-za umanjuje plaćanje prema inostranstvu. Samim tim, podrazumijeva se i to da iznos koji se isplaćuje nere-zidentu, kad god postoji obaveza za porez po odbitku, predstavlja iznos nakon oporezivanja, tj. podrazumi-jeva se da nerezident prima iznos koji je umanjen za pripadajući porez.

Ukoliko se, pak (iz bilo kojih razloga), odstupi od tog pravila i ukoliko se taj porez (ipak) plati na vlastiti teret,

to sâmo po sebi nije zabranjeno, ali automatski dovodi do sljedeće dvije “prateće”, negativne posljedice:

1) porez po odbitku se u tom slučaju treba obračunati i platiti po stopi od 11,11% (preračunata stopa), na iznos koji je isplaćen nerezidentu, zato što je nerezident u tom slučaju primio “više” prihoda nego što bi primio da je me-hanizam poreza po odbitku pravilno primijenjen; i

2) tako plaćeni porez se u tom slučaju ne prizna-je kao porezno dopustiv rashod u poreznom bilansu isplatioca, tj. taj porez u tom slučaju uvećava oporezivu dobit u poreznom bilansu isplatioca (što je izričito pro-pisano članom 32. stav 5. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit u FBiH).

Stoga napominjemo da domaći isplatioci, kad god je to moguće, ne prihvataju da porez po odbitku plate na svoj teret, pogotovo stoga što nerezidenta pravna lica, kojima se vrši isplata, imaju mogućnost da porez po odbitku koji se obračuna, odbije pri isplati njihovih prihoda i plati u BiH, koriste kao umanjenje obaveze za porez na dobit u svojoj državi.


Aspekti poreza po odbitku kada se plaćanje inousluga prenosi na druga lica

pitanje: U slučaju kada se obaveza plaćanja neke us-luge inodobavljaču prenosi na neko drugo pravno lice iz Federacije BiH (putem cesije, odnosno asignacije), pri čemu na dotične inousluge i ne postoji obaveza plaćanja poreza po odbitku (na osnovu međunarodnog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja), da li se obveznikom podnošenja Poreznoj upravi obras-ca P-OD, potvrde o rezidentnosti i izjave da je davalac usluga krajnji korisnik sredstava smatra izvorni ko-risnik te inousluge, ili tu obavezu u tom slučaju ima pravno lice koje je preuzelo dug?

odgovor: Prema članu 41. Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), porez po odbitku obračunava i uplaćuje ispla-tilac, prilikom isplate prihoda nerezidentu. U skladu s tim, u slučaju da postoji obaveza plaćanja poreza po odbitku, porez po odbitku bi bio dužan platiti isplati-lac, u konkretnom slučaju pravno lice koje je preuzelo dug. Isti princip važi i kad su u pitanju obaveze koje proističu u slučaju oslobađanja od plaćanja poreza po odbitku. Dakle, obavezu podnošenja obrasca POD, kao i propisane potvrde o rezidentnosti i izjave o korisniku prihoda, ima pravno lice koje je preuzelo dug.


Usluga obrade tržišta koju pruža firma iz Holandije

pitanje: Koje su naše obaveze u smislu poreza i doku-mentacije koju strana firma iz Holandije treba dostaviti po fakturama za usluge obrade tržišta?


odgovor: Prema Zakonu o porezu na dobit (“Službe-ne novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09) i pratećem Pravilniku o primjeni tog zakona, povreme-ni prihodi koje strano pravno lice ostvari na teritori-ji Federacije BiH podliježu oporezivanju porezom po odbitku u FBiH, po stopi od 10%, osim ukoliko među-državnim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog opore-zivanja, između BiH i dotične države, nije predviđeno drugačije.

BiH ima važeći sporazum o izbjegavanju dvostru-kog oporezivanja sa Holandijom, po kome se prihodi (“dobit”) od obavljanja poslovnih djelatnosti ostvare-ni u drugoj državi (bez postojanja poslovne jedinice u toj drugoj državi), a kakvima se smatraju i prihodi od usluga istraživanja tržišta, oporezuju samo u državi sjedišta izvršioca. To znači da isplate firmi iz Holandi-je po ovom osnovu ne podliježu porezu po odbitku u BiH, s tim da to treba dokazati potvrdom o registraci-ji tog dobavljača u Holandiji, koja se podnosi nadlež-noj ispostavi Porezne uprave zajedno sa propisanim obrascem P-OD.

Navedeno važi u slučaju da je obrada tržišta izvrše-na na teritoriji Federacije BiH. Ukoliko je, pak, usluga izvršena u Holandiji, tada, takođe, nema obaveze za porez po odbitku u FBiH, iz prostog razloga što uslu-ga nije učinjena na teritoriji FBiH, pa tade ne postoji obaveza podnošenja obrasca P-OD i navedene potvrde o registraciji.

Što se tiče PDV-a, najjednostavnije i najkraće re-čeno, potrebno je da uvidom u fakturu inodobavljača utvrdite da li je na njoj iskazan PDV po propisima Ho-landije. Vaša obaveza obračuna PDV-a po propisima BiH bi, u konkretnom slučaju, postojala samo ukoliko na inofakturi nije iskazan PDV, te bi u tom slučaju tre-bali da obračunate naš PDV (17%) i da ga iskažete kao svoju obavezu i kao svoj odbitni PDV.


Usluga kalibracije i nadogradnje softwarea izvršena u Švicarskoj

pitanje: Privremeno smo izvezli mjerni uređaj koji je naše stalno sredstvo u Švicarsku na redovno godišnje atestiranje i kalibraciju, kao i nadogradnju softwarea sa stare na noviju verziju. Da li imamo obavezu za obra-čun poreza po odbitku na iznos po fakturi inodobavlja-ča za pružene usluge kalibracija i nadogradnje softwa-rea, po kojoj stopi i kako da knjižimo u glavnu knjigu ovu vrstu poslovnog događaja?

odgovor: Porez po odbitku, u skladu sa članom 41. Za-konu o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), predstavlja porez koji se obračunava na prihod koji je nerezident ostvario na teritoriji Federa-cije BiH, odnosno na usluge koje nerezident pruži re-zidentu na teritoriji FBiH (dakle, ne na usluge pružene u inostranstvu). S obzirom na to da su navedene uslu-ge godišnjeg atestiranja i kalibracije, kao i nadogradnje

softwarea u cijelosti izvršene u Švicarskoj, u ovom sluča-ju nema obaveze zaračunavanja poreza po odbitku.

Što se tiče knjigovodstvene evidencije, troškovi go-dišnjeg atestiranja i kalibracije, te nadogradnje softwa-rea predstavljaju troškove održavanja stalnih sredstava koji se evidentiraju na kontu 532 u okviru kojeg može-te posebno analitički razdvojiti troškove godišnjeg ate-stiranja i kalibracija kao troškove tekućeg održavanja opreme i troškove nadogradnje softwarea kao usluge održavanja softwarea.


Porez po odbitku na usluge predavanja

pitanje: Angažovali smo firmu iz Austrije kao preda-vača na seminaru u BiH. Da li smo obavezni zaračunati i platiti porez po odbitku na izvršenu isplatu i u kom procentu?

odgovor: Da, ova isplata podliježe oporezivanju po-rezom po odbitku u skladu sa članom 41. Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09) i čl. 31. i 33. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 36/08 i 79/08).

Naime, ovi propisi su predvidjeli da se porezom po odbitku oporezuju sve isplate prema stranim pravnim licima za usluge koje su oni pružili na teritoriji Fede-racije BiH. U vašem slučaju, firma iz Austrije je uslugu pružila u FbiH, te je ona automatski oporeziva pore-zom po odbitku. Obaveza obračuna i uplate poreza je na vama kao isplatiocu.

Porezna stopa je 10%. Praktično, to znači da biste vi austrijskoj firmi isplatili 90%, a preostalih 10% bi bilo za-držano u vidu poreza po odbitku. U praksi se, međutim, često dešava da strani pružalac usluga ne želi prihvatiti umanjenje isplate zbog bh. poreza. U takvim slučajevi-ma vi njima možete isplatiti i puni iznos, ali biste porez po odbitku tada morali obračunati na svoj teret, po pre-računatoj stopi od 11,11%. Tako obračunati porez vam se ne bi priznao kao rashod u poreznom bilansu.

Inače, da je riječ o nekoj drugoj državi, možda bi se u obzir mogao uzeti međudržavni ugovor o izbje-gavanju dvostrukog oporezivanja i po tom osnovu ova isplata vjerovatno ne bi bila oporeziva. Ipak, između naše zemlje i Austrije takav ugovor još uvijek nije stu-pio na snagu.

Napomena: Ugovor o izbjegavanju dvostrukog opo-rezivanja sa Austrijom je stupio na snagu početkom 2012. godine.


Porez po odbitku na špediterske i usluge autoprevoznika

pitanje: Da li se porez po odbitku prijavljuje i plaća za inošpediterske usluge i usluge inoautoprevoznika?


odgovor: U principu da, mada to uvijek zavisi od toga da li BiH ima ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa državom iz koje je konkretni špediter, odnosno prevoznik. Naime, prema članu 41. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), porez po odbitku se obračunava na prihod koji nerezidentno pravno lice ostvari na teritoriji Federaci-je BiH. Osnovica za obračun poreza po odbitku po sto-pi od 10% je fakturisana vrijednost pružene usluge od inostranog pravnog lica, ali samo ukoliko međudržav-nim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji je BiH potpisala sa dotičnom zemljom, koji ima prioritet u primjeni u odnosu na odredbe našeg Zako-na o porezu na dobit, nije predviđen drugačiji porezni tretman (u smislu primjene niže stope oporezivanja ili neoporezivanja u državi izvora prihoda, tj. u BiH).

U skladu s tim, ukoliko je špediterske usluge i us-luge autoprevoza pružilo ino pravno lice koje je rezi-dent države sa kojom BiH ima potpisan sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ovakve usluge se podvode pod tzv. obične usluge čije se oporezivanje ne vrši porezom po odbitku u našoj zemlji, već u zemlji rezidentnosti primaoca prihoda kroz njegovu dobit od poslovanja. Ukoliko sa državom pružaoca tih usluga ne postoji sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporeziva-nja po kojem bi ovakav prihod nerezidenta bio oslo-bođen oporezivanja u našoj zemlji, isplatilac je dužan da obračuna, obustavi i uplati 10% poreza po odbitku na bruto iznos prihoda koji isplaćuje tom ino pravnom licu.

U bilo kom slučaju, isplatilac ima obavezu prijav-ljivanja Poreznoj upravi (putem obrasca P-OD) isplata prihoda nerezidentnom pravnom licu. Ukoliko poreza po odbitku nema (tj. ako sa tom državom postoji spora-zum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja), Poreznoj upravi se, uz obrazac P-OD, u svrhu dokazivanja da se zaista radi o isplati licu koje dolazi iz države sa kojom BiH ima zaključen sporazum o izbjegavanju dvostru-kog oporezivanja treba priložiti i dokaz o rezidentnosti pravnog lica kojem se vrši isplata.


Porez po odbitku kod izvođenja radova u FBiH

pitanje: Na osnovu ugovora o izvođenju radova, firma iz Srbije je izvršila usluge izvođenja utezačkih radova, montaže zaštitnih cijevi na idustrijskom objektu - silo-su u FBiH, a po drugom ugovoru je napravila kontrolni program i prijedlog sanacionih mjera na istom objektu. Kakav je tretman isplata firmi iz Srbije za navedene us-luge s aspekta poreza po odbitku?

odgovor: Prema članu 41. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), porez po odbitku se obračunava na prihod koji nerezident - inostrano pravno lice ostvari na teritoriji Federacije (po stopi od 10% na fakturisanu vrijednost pružene us-

luge), ukoliko međudržavnim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji je BiH potpisala sa dotič-nom zemljom (koji ima prioritet u primjeni u odnosu na odredbe Zakona o porezu na dobit) nije predviđen drugačiji način oporezivanja (u smislu primjene niže stope oporezivanja ili, eventualnog, oslobađanja).

U konkretnom slučaju, BiH sa Srbijom ima za-ključen i ratificiran Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (“Službeni glasnik BiH - međudržavni ugovori”, broj 5/05), tako da se na predmetne uslu-ge primjenjuju odredbe ovog ugovora. Konkretno, to bi značilo da su predmetne usluge (utežački radovi, montaža zaštitnih cijevi na industrijskom objektu, kao i izrada kontrolnog programa i prijedloga sanacionih mjera na istom objektu) koje vam fakturiše dobavljač iz Srbije oslobođene oporezivanja u državi izvora, tj. u BiH. Naime, u članu 7. tog ugovora (“Dobit od poslo-vanja”) se, kao generalno pravilo, navodi da se takav prihod/dohodak ne može oporezovati u državi u kojoj nastaje (tj. u državi isplatioca prihoda/dohotka), već samo u državi rezidentnosti (Srbiji), osim ako se po-slovanje obavlja preko stalne poslovne jedinice u državi izvora prihoda, ali samo do iznosa koji se pripisuje toj stalnoj jedinici. Pri tome, pod stalnom poslovnom jedi-nicom se, između ostalog, smatraju i gradilište, građe-vinski, montažni ili instalacioni radovi ili nador u vezi sa tim aktivnostima, ali samo ukoliko takvi radovi ili aktivnosti traju duže od 12 mjeseci.

Dakle, ukoliko bi ugovoreni radovi u FBiH trajali duže od 12 mjeseci, nerezident koji vrši te radove bi bio u obavezi da kod Porezne uprave FBiH registruje poslovnu jedinicu u FBiH, koja bi se u FBiH smatrala obveznikom poreza na dobit koju ostvari u FBiH (a ne poreza po odbitku), na način da bi ta poslovna jedinica bila dužna da sačinjava i podnosi svoj porezni bilans prema propisima o porezu na dobit u FBiH (što znači da vi ni u tom slučaju ne biste imali obaveza po osnovu poreza po odbitku, pošto se poreznim obveznikom u tom slučaju smatra ta poslovna jedinica nerezidenta).

U protivnom, tj. ukoliko radovi traju kraće od 12 mjeseci, oporezivanje se vrši samo u državi rezidentno-sti (tj. u ovom slučaju samo u Srbiji), pa vi ni tada ne-mate obaveza po osnovu poreza po odbitku, s tim da vi (kao isplatilac) trebate da popunite i predate Poreznoj upravi FBiH obrazac P-OD, uz koji ćete (kao dokaz i osnov za neobračunavanje poreza po odbitku) priložiti i dokaz o rezidentnosti pravnog lica iz Srbije kojem se vrši isplata.


Prefakturisanje usluga servisiranja izvršenih od pravnog lica iz Slovenije

pitanje: Pravno lice iz FBiH vrši prodaju mašina u BiH, sa obavezom servisiranja u garantnom roku. Uslu-ge servisa obavlja pravno lice iz Slovenije, koje uslugu servisiranja fakturiše prodavcu mašina. Kakav je PDV tretman fakturisane usluge servisiranja prodavcu i da li


je prodavac mašine (imajući u vidu i Sporazun o izbje-gavanju dvostrukog oporezivanja između BiH i Sloveni-je) dužan Poreznoj upravi podnijeti obrazac P-OD (Po-rez po odbitku) sa nultom stopom? U slučajevima kada je garantni rok istekao, prodavac troškove servisiranja prefakturiše na kupca. Kakav je u tim slučajevima PDV tretman prefakturisane usluge od prodavca kupcu?

odgovor: S obzirom na to da se usluga servisiranja obavlja u BiH, ona bi u slučaju nepostojanja sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja bila oporeziva porezom po odbitku u BiH. Međutim, pošto sa Sloveni-jom postoji Sporazum o izbjegavanju dvostrukog opo-rezivanja, oporezivanje tih prihoda se ne vrši u zemlji izvora prihoda (porezom po odbitku u BiH), nego u Sloveniji. Poreznoj upravi je u takvoj situaciji potreb-no podnijeti obrazac obrazac P-OD sa nultom stopom poreza po odbitku, uz predočavanje dokaza da je dava-lac usluge rezident Slovenije. Ovakav porezni tretman vrijedi i kad se opravka vrši u garantnom roku i kad se vrši van toga roka.

Što se tiče PDV aspekta, prema članu 15. Zakona o PDV (stav 2. tačka 3. pod d), usluge na pokretnoj imo-vini se oporezuju PDV-om u zemlji gdje je usluga stvar-no izvršena (dakle: u ovom slučaju u BiH) i to na taj način da se ulazni i izlazni porez, kod vas, međusobno neutrališu (obračunata PDV obaveza po toj inofakturi za vas je ujedno i odbitni ulazni porez).

U drugom slučaju, prefakturisanje usluga servisa na kupca se tretira kao novi promet, koji u svakom slučaju podliježe obavezi obračunavanja izlaznog PDV-a. Pre-ma tome, vi ste na svojoj (pro)fakturi kupcu u svakom slučaju obavezni iskazati i PDV.


Usluga održavanja servera/softwarea koju vrši firma iz Srbije

pitanje: Svaki mjesec plaćamo uslugu održavanja ser-vera/softwarea za našu web stranicu, firmi u Srbiji. Da li ova usluga podliježe plaćanju porez po odbitku i/ili pri-mjeni ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja?

odgovor: Usluga mjesečnog održavanja servera/sofwarea za vašu web stranicu koju vam pruža firma iz Srbije bi bila predmetom oporezivanja porezom po od-bitku kao prihod nerezidentnog pravnog lica ostvare-nog na teritoriji Federacije, prema federalnom Zakonu o porezu na dobit, s obzirom na to da BiH ima potpi-san ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa Srbijom, za porezni tretman ovakve usluge relevantne su odredbe ovog ugovora prema kojim ovakva usluga potpada pod tzv. obične usluge koje se oporezuju kroz dobit od poslovanja samo u državi rezidentnosti (tj. u Srbiji). Naime, prema članu 7. ovog ugovora, prihod/dohodak po osnovu ovakvih usluga se ne može opo-rezovati u državi u kojoj nastaje, tj. državi isplatioca dohotka (u ovom slučaju u BiH), već samo u državi re-

zidentnosti, tj. u ovom slučaju u Srbiji (izuzev ako bi se poslovanje obavljalo preko stalne poslovne jedinice u BiH, samo do iznosa koji se pripisuje toj poslovnoj jedinici).

Bez obzira na to što, u skladu s navedenim, nema-te obavezu platiti porez po odbitku na ovakve usluge, vi ste dužni popunjavati obrazac P-OD i dostavljati ga Poreznoj upravi, u svrhu dokazivanja da se zaista radi o isplati licu koje dolazi iz države s kojom BiH ima za-ključen sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezi-vanja. Uz ovaj obrazac, potrebno je (u skladu sa članom 33. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit) priložiti i dokaz o rezidentnosti pravnog lica kojem se vrši isplata u koje svrhe će poslužiti potvrda ovjerena od nadležnog poreznog organa iz Srbije.

Napominjemo da će Porezna uprava (iako to ni u sporazumu sa Srbijom, ni u našim propisima o porezu na dobit nije naglašeno za ovakve vrste usluga) vjero-vatno zahtijevati da se (osim dokaza o rezidentnosti) dostavi i pisana izjava da je primatelj isplaćenog iznosa po fakturi krajnji korisnik.


Porez po odbitku na različite IT usluge

pitanje: Naša firma je dobila račun za izradu web pre-zentacije od firme iz Srbije. Da li smo po ovom računu dužni obračunati i platiti porez po odbitku? Osim toga, u postupku smo potpisivanja ugovora o pružanju uslu-ga ITS servisa, odnosno pristupa Internetu radi ree-mitovanja krajnjim korisnicima, također, sa firmom iz Srbije. I ovdje nas interesuje obaveza obračunavanja i plaćanja poreza po odbitku.

odgovor: Prema važećim odredbama Zakona o po-rezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09) i pratećeg Pravilnika (“Služ-bene novine Fedracije BiH”, br. 36/08 i 79/08), po-rez po odbitku je porez na prihod koji strana pravna lica ostvare pružanjem određenih usluga rezidentima Federacije BiH. Jedan od bitnih preduslova jeste i da je taj prihod ostvaren pružanjem usluga na teritoriji FBiH. Međutim, kada se radi o nekim specifičnim vr-stama usluga, kao što su usluge vezane za Internet, tu je nemoguće fizički vezati ih za neko konkretno mjesto. Stoga se u praksi obično dešava da Porezna uprava za-htijeva da se na prihod od usluge ovog tipa obračuna porez po odbitku.

Međutim, kada govorimo o porezu po odbitku, mora se imati u vidu iz koje države dolazi pružalac usluge. U vašem slučaju, radi se o firmi iz Srbije sa kojom naša država ima potpisan međudržavni ugovor o izbjegava-nju dvostrukog oporezivanja. To je bitno jer taj ugovor ima prednost u primjeni u odnosu na lokalne propise ovih zemalja.

U kontekstu tog ugovora, za obje situacije navedene u upitu se može reći da spadaju u kategoriju “dobiti od poslovanja” iz člana 7. navedenog međudržavnog


ugovora, koja se oporezuje samo u državi rezidentnosti pravnog lica koje je pružilo uslugu (tj. samo u Srbiji). Prema tome, vi ni u jednom od navedenih slučajeva nemate obavezu obračunavanja i obustavljanja poreza po odbitku, ali svejedno imate obavezu podnošenja pri-jave P-OD u Poreznu upravu FBiH. Uz obrazac prijave P-OD morate priložiti i dokaz o rezidentnosti koji vam prethodno mora obezbijediti firma iz Srbije, jer samo na taj način možete dokazati da ona zaista dolazi iz države sa kojom imamo važeći međudržavni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Firma iz Srbije će porez na ovako ostvaren prihod platiti u svojoj drža-vi i prema tamošnjim propisima.


Porez po odbitku za stavljanje na raspolaganje softvera iz Slovačke

pitanje: Firma iz Federacije BiH je od dobavljača iz Slovačke dobila fakturu za stavljanje na raspolaganje softvera kojim se omogućava nesmetano procesuira-nje kartica na POS terminalima jedne banke. Kakav je tretman ove situacije s aspekta poreza po odbitku, s obzirom na to da BiH sa Slovačkom ima ugovor o izbje-gavanju dvostrukog oporezivanja?

odgovor: Prema članu 41. Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), porez po odbitku obračunava i uplaćuje isplati-lac, prilikom isplate prihoda koje je nerezident ostvario na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine po osnovu:- dividendi, kamata, autorskih prava i drugih prava

intelektualnog vlasništva,- naknade za usluge istraživanja tržišta, poreznog sa-

vjetovanja i revizorske usluge,- zabavnih i sportskih događaja,- premija osiguranja za osiguranje ili reosiguranje od

rizika u Federaciji,

- telekomunikacione usluge između Federacije i dru-ge države, kao i sve druge usluge koje su obavljene na teritoriji Federacije.

Pošto Bosna i Hercegovina ima u primjeni spora-zum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa Slo-vačkom (tačnije: u primjeni je sporazum između bivše SFRJ i bivše Čehoslovačke objavljen u “Službenom li-stu SFRJ”, broj 12/82), koji ima prioritet u odnosu na domaće zakonodavstvo, po pitanju poreza po odbitku u konkretnom slučaju treba primijeniti i odredbe ovog sporazuma.

Prema tom sporazumu, kada su u pitanju autor-ska prava, o kojim se radi u ovom upitu (naknada za nabavku softvera), autorske naknade nastale u državi ugovornici po osnovu isporučenih usluga rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezovati u toj drugoj državi (tj. u ovom slučaju u BiH) po stopi pore-za koji ne može biti veći od 10%. To znači da naknada za stavljanje na raspolaganje softvera koja se isplaću-je dobavljaču iz Slovačke podliježe obavezi plaćanja poreza po odbitku u FBiH po našem Zakonu i po sto-pi od 10%. To podrazumijeva i poštivanje procedure propisane za taj slučaj, a to je obaveza podnošenja obrasca P-OD nadležnoj ispostavi Porezne uprave Fe-deracije BiH.

Dodatno napominjemo da OECD-ov model među-državnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezi-vanja, po ovom pitanju, razlikuje situacije u kojima se softver (i bilo koja druga slična prava) pribavlja iz inostranstva za vlastitu upotrebu (u kom slučaju ne bi trebalo biti oporezivanja u zemlji plaćanja) od sluča-ja kada se ta prava pribavljaju u svrhe dalje prodaje i distribucije (kada se može vršiti oporezivanje u zemlji iz koje je izvršeno plaćanje). Međutim, pretpostavka je da se u ovom upitu radi o drugom slučaju, pa i po tom osnovu postoji obaveza za porez po odbitku.



4. POREZ NA DOHODAK, DOPRINOSI, RADNO PRAVO I SL.

Momenat prijave radnika u novoosnovanoj firmi

pitanje: Naše preduzeće je registrirano krajem svib-nja/maja ove godine. PDV i carinski broj smo dobili 31. 05. 2012. godine. S obzirom na to da ćemo, iz objektiv-nih poslovnih razloga, prve fakture imati tek od srp-nja/lula 2012. godine, zanima nas možemo li prijaviti naše djelatnike od 01. 07. 2012. godine ili smo iste tre-bali prijaviti odmah danom registracije?

odgovor: Uslovi koje je, u pogledu broja zaposlenih, dužno ispunjavati preduzeće, odnosno drugo pravno lice da bi se moglo početi obavljanje djelatnosti za koju je registrovano, propisani su Uredbom o uslovima koje je preduzeće, odnosno drugo pravno lice dužno da is-punjava u pogledu broja zaposlenih radnika radi obav-ljanja registrovane djelatnosti (“Sl. novine FBiH”, broj 15/98). Prema toj Uredbi, da bi preduzeće moglo po-četi obavljati svoju registriranu djelatnost mora imati određen broj zaposlenih radnika (tj., pored direktora, minimalno još jednog radnika, odnosno više njih, u za-visnosti od vrste djelatnosti preduzeća).

Prema Zakonu o jedinstvenom sistemu registra-cije, kontrole i naplate doprinosa (“Sl. novine FBiH”, broj 42/09), obveznik uplate doprinosa (poslodavac) je dužan svakog novog zaposlenika prijaviti kod Porezne uprave FBiH u roku od sedam dana od dana otpoči-njanja rada osiguranika. To, u vašem slučaju, znači da ukoliko su radnici počeli sa radom odmah po re-gistriranju firme, tj. krajem svibnja/maja ove godine, iste ste morali prijaviti u roku od sedam dana nakon toga Poreznoj upravi, bez obzira na to što firma nije imala efektivnog prometa.


Oblik angažovanja lica na različitim poslovima

pitanje: Naša djelatnost je ljetni turizam i isključivo je sezonskog karaktera. Možemo li kroz formu ugovo-ra o privremenim i povremenim poslovima, odnosno ugovora o djelu tretirati sljedeće poslove (koje je obav-

Status direktora i zamjenika direktora

pitanje: Da li je po važećim propisima obavezno da direktor preduzeća u BiH bude i zaposlenik tog predu-zeća ili postoji neki drugi status njegovog angažovanja? Da li zamjenik direktora (čija su ovlaštenja i nadlež-nosti regulisani ugovorom o radu) mora biti upisan u sudski registar i da li se na njega mogu prenijeti puna ili samo djelimična ovlaštenja?

odgovor: Važeći Zakon o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 43/99. 32/00 i 29/03) poznaje samo institut radnog od-nosa (na određeno i neodređeno vrijeme), iz čega slijedi da se i angažman direktora, za sada, tretira kao radni odnos, samim tim što Zakon o radu ne predviđa moguć-nost zaključivanja npr. menadžerskog ugovora ili sl.

Pored toga, članom 2. Uredbe o uslovima koje je preduzeće, odnosno drugo pravno lice dužno da ispu-njava u pogledu broja zaposlenih radnika radi obav-ljanja registrovane djelatnosti (“Sl. novine FBiH”, br. 15/98 i 5/99) je propisano da registrovanu privrednu i vanprivrednu djelatnost preduzeće, odnosno drugo pravno lice može obavljati ako ima direktora koji je so-cijalno osiguran i još neki (najmanji) broj radnika koji je propisan tom Uredbom (zavisno od djelatnosti koju preduzeće obavlja).

Prema navedenom, slijedi da direktor preduzeća u Federaciji BiH mora biti zaposlen u preduzeću i da mora biti prijavljen kod nadležne službe socijalnog osiguranja.

Napominjemo da je u proceduri donošenje novog Zakona o radu, koji bi predviđao i mogućnost da di-rektor ne mora biti u radnom odnosu nego da se nje-gov status reguliše menadžerskim ugovorom (kako je to već regulisano u zemljama u okruženju). Međutim, do usvajanja i stupanja na snagu tih odredbi, situacija ostaje kako je navedeno u prethodnom pasusu.

Što se tiče drugog dijela pitanja, ovlaštenje i odgo-vornosti zamjenika direktora ne spadaju u domen ugo-vora o radu, nego je to statusno pitanje koje treba da se definiše osnivačkim aktom, odnosno statutom firme, što se obavezno upisuje u sudski registar. Stepen ovla-štenja koji se daje zamjeniku (djelimično ili potpuno) i koji se upisuje i u sudski registar utvrđuje sâma firma.



ljao raniji zaposlenik - pravnik): izrada nacrta odluka i ugovora po zahtjevu direktora, učešće u pripremi do-kumentacije za sjednice skupštine i nadzornog odbora (pozivi, zapisnici), prisustvovanje sjednicama u ulozi zapisničara, pripremne radnje za objavu javnih pozi-va, prisustvo otvaranju ponuda, sačinjavanje zapisni-ka sa otvaranja ponuda i završne radnje po okončanju postupka i slično? Koliko bi to bilo u suprotnosti sa postojećim propisima? Napominjemo da angažovanje spoljnjeg saradnika na pomenutim poslovima traje maksimalno 20 dana u godini i da je mjesečni iznos naknade od 200 do 300 KM.

odgovor: Članom 136. Zakona o radu propisano je da se ugovor o obavljanju povremenih i privremenih poslova može zaključiti pod uslovom da su privremeni i povremeni poslovi predviđeni kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu i da ti poslovi ne predstavljaju poslove za koje je potrebno zaključiti ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme i da ne traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.

U slučaju iz vašeg upita, prvi uslov je nesumnjivo zadovoljen, jer ste u pravilnik o radu ugradili i odredbe o obavljanju privremenih i povremenih poslova. Kad je riječ o drugom uslovu, vidljivo je da se poslovi koji su predmet upita mogu obaviti unutar perioda od 60 dana, što znači da je i taj uslov zadovoljen. Dakle, osta-je diskutabilan drugi dio ovog uslova u smislu da li se radi o poslovima koje bi trebalo sistematizovati kroz radno mjesto i za čije obavljanje bi trebalo zaključiti ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme.

Karakteristika ovih poslova je povremenost i privre-menost, odnosno da se za njihovo obavljanje ne zahti-jeva kontinuitet. U konkretnom slučaju, neki poslovi se ponavljaju (priprema dokumentacije, prisustvova-nje sjednicama, vođenje zapisnika), pa bi se, iako se ne obavljaju svakog dana, moglo smatrati da se obavljaju kontinuirano, tako da se po jednom rigoroznom krite-riju ne bi mogli podvesti pod privremene i povremene poslove. S obzirom na to da je u ovom slučaju linija raz-graničenja da li se radi o poslovima za koje je potrebno zaključiti ugovor o radu ili o privremenim i povreme-nim poslovima dosta tanka, po našem mišljenju, moglo bi “proći” da su to privremeni i povremeni poslovi, tim prije što su i poslovi same firme sezonskog karaktera.

Kad su u pitanju ugovori o djelu, treba imati u vidu odredbu člana 600. Zakona o obligacionim odnosima prema kojoj se ugovorom o djelu ugovara izvršenje ne-kog određenog posla (djela, čina). Principijelno, ugovor o djelu je jednokratni posao, koji nije unaprijed vre-menski ograničen i koji traje dok se ne izvrši ugovore-no djelo (posao, čin) i koji se obavlja samostalno, bez nadzora od naručioca.

Od poslova navedenih u upitu, pod ugovor o djelu bi se mogla podvesti izrada normativnih akata i nacrta ugovora. Međutim, vođenje postupka javnih nabavki, izrada zapisnika sa sjednica i sl. imaju više karakter nesamostalnog nego samostalnog rada, što ne spada u obligacioni odnos nego u nadležnost Zakona o radu, sa

mogućnošću ili sklapanja ugovora o radu (najprimjere-nije s nepunim radnim vremenom) ili sklapanja ugovo-ra o privremenim i povremenim poslovima.


Promjena radnog mjesta zbog neprimjerene stručne spreme

pitanje: Može li poslodavac, zaposleniku koji je tre-nutno raspoređen na radno mjesto za koje nema odgo-varajuću stručnu spremu, otkazati ugovor o radu koji je zaključen na neodređeno vrijeme i ponuditi mu novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za drugo radno mjesto za koju taj zaposlenik ima odgovarajuću stručnu spremu? Naime, sa zaposlenikom čija je stvarna struč-na sprema VK ili SSS preduzeće ima zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu za koje je, prema sistematizaciji radnih mjesta sa uslovi-ma za obavljanje poslova i radnih zadataka preduzeća, potrebna stručna sprema VSS. S obzirom na to je po-slodavac nezadovoljan njegovim radom, ima namjeru izvršiti raspored tog zaposlenika na radno mjesto za koje je predviđena stručna sprema VK ili SSS. Da li samo neispunjavanje uslova u pogledu stručne spreme koja je predviđena našim pravilnikom o radu može biti opravdan razlog za otkaz ugovora o radu?

odgovor: Slučajevi u kojima poslodavac može otkaza-ti ugovor o radu svom zaposleniku, uz propisani otka-zni rok, propisani su u članu 87. Zakona o radu, i to:

1. ako je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, teh-ničkih ili orga niza cijskih razloga (otkaz koji je poslov-no uslovljen – tehnološki višak), ili

2. zaposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa.

Otkaz ugovora o radu u navedenim slučajevima je opravdan ukoliko se, s obzirom na veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposle-nika, ne može osnovano očekivati od poslodavca da za-posli zaposlenika na druge poslove ili da ga obrazuje, odnosno osposobi za rad na drugim poslovima (član 87. stav 2.).

U vašem slučaju, ugovor o radu zaposlenika na rad-nom mjestu na kojem je ovaj zaposlenik prvobitno an-gažovan se namjerava izmijeniti iz razloga što posloda-vac nije zadovoljan njegovim radom, tj. zaposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze na tom radnom mjestu. Dakle, s obzirom na to da poslodavac ima na-mjeru da tog zaposlenika rasporedi na radno mjesto koje će odgovarati njegovoj stručnoj spremi i sposob-nostima, poslodavac, zapravo, i ne želi u potpunosti otkazati ugovor o radu ovom zaposleniku, već ga samo prerasporediti na drugo radno mjesto, što je u skladu sa prethodno navedenim odredbama Zakona o radu.

Prema tome, sâmo neispunjavanje uslova u pogledu stručne spreme i sposobnosti zaposlenika za obavlja-nje poslova na radnom mjestu na kojem je angažovan nije opravdan razlog za otkaz ugovora o radu ukoliko je


poslodavac u mogućnosti da angažuje tog zaposlenika na nekim drugim poslovima koji su primjereni njego-voj stručnoj spremi i njegovim mogućnostima, što je zadovoljeno u slučaju iz upita, pa poslodavac, raspore-đivanjem tog zaposlenika na drugo, odgovarajuće rad-no mjesto, postupa u skladu sa navedenim odredbama Zakona o radu.


Ugovorne forme angažovanja knjigovođe na dva sata dnevno

pitanje: Preduzeće treba angažovati radnika na knji-govodstvenim poslovima (kontiranje i knjiženje) pet dana sedmično, po dva sata dnevno. Ovaj radnik je već zaposlen na puno radno vrijeme u drugom preduzeću. Kakav ugovor možemo zaključiti sa ovim radnikom i koje doprinose i porez treba plaćati?

odgovor: Zakonom o radu (član 29.) je propisano da puno radno vrijeme zaposlenika traje najduže 40 sati sedmično. U članu 30. istog Zakona se navodi da za-poslenik koji je zaključio ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom može zaključiti više takvih ugovora kako bi na taj način ostvario puno radno vrijeme. Me-đutim, u vašem slučaju, radnik kojeg preduzeće želi an-gažovati je već zaposlen na puno radno vrijeme u dru-gom preduzeću, pa stoga zaključivanje ugovora o radu sa takvim licem ne bi bilo moguće. Izuzetno, ukoliko bi u tom drugom preduzeću, u kojem već radi, bio prijav-ljen na šest sati, onda biste mogli angažovati to lice po ugovoru o radu na dva sata dnevno.

Imajući u vidu karakter poslova koje bi ovaj radnik obavljao, tj. da se radi o knjigovodstvenim poslovima (kontiranje i knjiženje) čije se obavljanje zahtijeva na redovnoj osnovi, radi se, de facto, o nesamostalnom radu, što znači da je moguće zaključiti samo neku od ugovornih formi koje su predviđene Zakonom o radu, a to su: ugovor o radu ili ugovor o privremenim i povre-menim poslovima.

Ugovor o radu, kako je prethodno navedeno, sa ovim radnikom nije moguće zaključiti ukoliko će on i dalje biti angažovan na puno radno vrijeme u drugoj firmi.

Zaključivanje ugovora o privremenim i povreme-nim poslovima kojim se, također, “pokriva” obavljanje određenih poslova nesamostalnim radom na povreme-noj osnovi podrazumijeva zadovoljavanje određenih preduslova, a to su da je angažman za konkretne po-slove predviđen internim aktima firme (da se ne radi o poslovima za koje bi se trebao zaključiti ugovor o radu na neodređeno ili određeno vrijeme) i da angažovanje po ovim poslovima ne traje duže od 60 dana u toku kalendarske godine. Stoga, imajući u vidu poslove koje bi obavljao navedeni radnik, tj. računovodstvene poslo-ve koji podrazumijevaju angažman na redovnoj osnovi, ugovor o privremenim i povremenim poslovima, tako-đer, nije pravo rješenje.

Napominjemo da ugovor o djelu za ovakve poslo-ve, također, ne dolazi u obzir, jer se ovdje ne radi o jednokratnom poslom koji bi se mogao podvesti pod angažman po osnovu ugovora o djelu.

Dakle, jedino zakonito rješenje ove situacije jeste da se ovo lice na knjigovodstvenim poslovima u vašoj firmi angažuje po ugovoru o radu na dva sata, što bi zahtije-valo da se u drugoj firmi u kojoj je to lice već zaposleno na puno radno vrijeme promijeni ugovor o radu i da se on i tamo angažuje na nepuno radno vrijeme (na šest sati).

Alternativa je da na navedeno radno mjesto, na ne-određeno vrijeme i sa nepunim radnim vremenom, za-poslite neku drugu osobu, za koju ne postoje “smetnje” navedene prirode.


Angažovanje penzionisanog lica u radni odnos

pitanje: Da li se penzionisano lice može prijaviti na rad, a da se pri tome ne remete prava ostvarena penzi-onisanjem? Da li (i koji) doprinosi se tada plaćaju i po kojem zakonu? Postoje li u ovom slučaju neke olakšice?

odgovor: Prema članu 114. Zakona o penzijsko-inva-lidskom osiguranju (“Sl. novine FBiH”, br. 29/98 do 4/09), korisniku penzije koji je penziju ostvario prije navršenih 40 godina penzijskog staža, odnosno 65 go-dina života i korisniku invalidske penzije koji zasnuje radni odnos ili započne da obavlja djelatnost iz člana 11. tačke 1. i 2. ovog zakona (privredna ili uslužna dje-latnost, samostalnu djelatnost u vidu profesionalnog zanimanja, te vjerski službenici), penzija se ne ispla-ćuje za to vrijeme, a najduže do navršenja 40 godina penzijskog staža, odnosno 65 godina života.

Dakle, ako se u vašem slučaju radi o licu koje je prethodno ostvarilo pravo na “prijevremenu” penziju, isplata penzije bi se nakon zaposlenja obustavila. Uko-liko se, pak, radi o licu koje je ostvarilo pravo na punu starosnu penziju, nema nikakve smetnje da se ono rad-no angažuje, a da se pri tome ne remete njegova prava ostvarena penzionisanjem, što znači da može nastaviti primati penziju i biti u radnom odnosu, istovremeno.

S aspekta Zakona o doprinosima (“Sl. novine FBiH”, br. 35/98 i 54/00, 16/01, 37/01 i 1/02, 17/06 i 14/08), za slučaj kada se ponovno aktivira u radni odnos neko ko je prethodno penzionisan, nije predviđen poseban tretman u smislu bilo kakve mogućnosti da se u toj va-rijanti doprinosi ne plaćaju, iako su korisnici starosnih penzija, u skladu sa Zakonom o zdravstvenom osigura-nju, već zdravstveno osigurani po osnovu stečene sta-rosne penzije i ostvaruju pravo na zdravstveno osigura-nje, pa plaćanjem doprinosa za zdravstvo ne ostvaruju nikakva dodatna prava.

Naime, prema članu 5. Zakona o doprinosima, ob-veznik svih doprinosa (za PIO, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti) je svaka fizička osoba


– rezident Federacije koja je na teritoriji Federacije u radnom odnosu kod pravne ili fizičke osobe – reziden-ta Federacije. Također, prema članu 2. Zakona o pore-zu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 10/08, 9/10 i 44/11), obveznikom poreza na dohodak smatra se sva-ko fizičko lice koje ostvaruje dohodak – plaću, pa i ono koje se zaposli nakon penzionisanja.

Dakle, svaka fizička osoba koja ostvaruje plaću ili dohotke na teritoriji Federacije smatra se obveznikom poreza na dohodak, odnosno svaka fizička osoba koja je u radnom odnosu kod pravnog ili fizičkog lica rezi-denta Federacije je obveznik doprinosa. Prema tome, i penzioner, ponovnim aktiviranjem u radni odnos stiče status zaposlenika, a time i sve obaveze kao i ostali za-poslenici.

U kontekstu njegovih prava, prilikom utvrđivanja obaveze za porez na dohodak, napominjemo da ovo lice može (pa i mora) imati svoju poreznu karticu i po tom osnovu koristiti pravo na umanjenje porezne osnovi-ce za iznos njegovog ličnog odbitka po poreznoj kartici koju je dostavio svom poslodavcu.


Rad na određeno vrijeme u RS

pitanje: Da li se u ugovoru o radu na određeno vrije-me, sa zaposlenicima u Republici Srpskoj, mora navesti razlog zbog kojeg je zaposlenik primljen u radni odnos na određeno vrijeme?

odgovor: Da, mora. Ovo iz razloga što su članom 16. stav 2. Zakona o radu (“Sl. glasnik RS”, broj 55/07” - prečišćeni tekst) navedeni slučajevi u kojim se ugovor o radu može zaključiti na određeno vrijeme, a stavom 3. istog člana je propisano da se, ukoliko se ugovor za-ključi suprotno odredbi stava 2., smatra da je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme. Navođenjem razloga se izbjegava eventualno mogući nesporazum u odnosi-ma između poslodavca i zaposlenika.


Angažovanja penzionera kao predsjednika udruženja

pitanje: Kakav ugovor treba zaključiti sa predsjedni-com udruženja koja je penzioner?

odgovor: Predsjednika udruženja kao lice koje je ovla-šteno za zastupanje i predstavljanje udruženja imenu-je upravni odbor ili drugi organ upravljanja, odnosno skupština udruženja, ukoliko statutom nije predviđeno postojanje upravnog odbora ili drugog organa upravlja-nja. Statutom udruženja se bliže uređuju ovlaštenja i odgovornosti predsjednika udruženja.

U zavisnosti od načina angažmana predsjednice udruženja zavisi i forma ugovora koja će s njom biti za-ključena. Ukoliko je u pitanju nesamostalni rad, onda

je to ugovor o radu, ukoliko poslove u udruženju obav-lja kao povremenu samostalnu djelatnost, onda je to ugovor o djelu.


Produženja radnog odnosa po isteku rada na određeno vrijeme

pitanje: Da li je obavezno raspisati konkurs ili oglas u slučaju kada se sa zaposlenicima kojima je istekao ugovor o radu na određeno vrijeme (nakon dvije go-dine rada) prećutno produžuje ugovor na neodređeno vrijeme?

odgovor: Prema članu 19. Zakona o radu (“Službe-ne novine Federacije BiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03), ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaklju-čiti na period duži od dvije godine, s tim da ukoliko zaposlenik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme s istim poslodavcem, odnosno izriči-to ili prećutno zaključi s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

To se desilo i u slučaju iz ovog upita, jer su sa za-poslenicima zaključivani uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme u okviru perioda od dvije godine, a nakon toga, pošto poslodavac nije donio rješenje o ra-skidu radnog odnosa, prećutno je produžen radni od-nos i to, kako Zakon i propisuje, na neodređeno vrije-me.

Poslodavac je po isteku ugovora na određeno vri-jeme imao uvid u rad dotičnih zaposlenika, odnosno mogao je da ocijeni da li su zaposlenici zadovoljili (pa im produžiti ugovor) ili nisu zadovoljili (pa donijeti rje-šenje o raskidu radnog odnosa). Poslodavac je ovdje, očigledno, imao razloga da im produži radni odnos. U takvoj situaciji se ne samo ne zahtijeva nego i ne dolazi u obzir raspisivanje konkursa, jer bi to, s jedne strane, bilo suvišno ukoliko se “primaju” dosadašnji zaposleni-ci, a, s druge strane, bi bio povrijeđen Zakon ukoliko bi se umjesto njih primili novi zaposlenici.

Takođe, ne dolazi u obzir da se s tim zaposlenicima ponovo zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme, jer bi i to predstavljalo povredu pozitivnih propisa.


Prećutno produženje ugovora o radu na određeno vrijeme

pitanje: Zaposlenik je imao zaključen ugovor o radu od 01. 01. do 30. 06. 2011. godine, a poslodavac ga je i po isteku tog roka zadržao na poslu do 22. 07. 2011., bez izjave o produžetku rada ili novog ugovora, nakon čega mu daje otkaz s obrazloženjem da je rok ugovora istekao i da je sada tehnološki višak. Da li se u ovom slučaju mogu primijeniti odredbe člana 21a. stav 3. Za-


kona o radu o prećutnom produženju ugovora o radu, odnosno o njegovoj transformaciji u ugovor o radu na neodređeno vrijeme? Da li je zaposlenik u pravu kada traži da mu se ugovor otkaže sa otkaznim rokom i pra-vom na godišnji odmor i otpremninu?

odgovor: Prema članu 19. stav 2. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03), ako zaposlenik izričito ili prećutno obnovi ugo-vor o radu na određeno vrijeme s istim poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno zaključi s istim poslodav-cem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, ako kolektivnim ugovorim nije drugačije određeno.

Primijenjeno na slučaj iz ovog upita, poslodavac je, nakon isteka roka ugovora na određeno vrijeme, trebao da ili produži ugovor na određeno vrijeme ili da raskine radni odnos sa zaposlenikom. Pošto to nije učinio, on je prećutno prihvatio produženje ugovora, sada na ne-određeno vrijeme, i kao takvog ga je trebao ozvaničiti. U takvoj situaciji moglo se desiti da prestane potreba za poslovima na koje je raspoređen dotični zaposlenik zbog tehnološkog viška i da, u skladu sa članovima 87. i 88. Zakona o radu, uruči zaposleniku otkaz, uz propi-sani otkazni rok. Kako nije postupljeno kako to propisi nalažu, zaposlenik ima pravo da traži da se stvari vrate u zakonito stanje, tj. da mu se uruči otkaz sa propisa-nim otkaznim rokom i da ostvari druga prava koja mu pripadaju (godišnji odmor i dr).

Napominjemo da su i granskim kolektivnim ugovo-rom za oblast trgovine (iz naziva smo pretpostavili da se ovdje radi o firmi koja se bavi trgovinskom djelat-nošću) u vezi sa radom na određeno vrijeme preuzeta navedena rješenja iz Zakona o radu.


Odjava direktora društva

pitanje: Prema članu 22. tačka 3. Zakona o jedinstve-nom sistemu registracije, kontrole i naplate doprino-sa, Porezna uprava po službenoj dužnosti ili na zahtjev svojim rješenjem odjavljuje osiguranika. Navodi se i da se odjava osiguranika na lični zahtjev vrši kada za to postoji pravni interes. Može li se direktor društva odjaviti zbog novog zaposlenja bez imenovanja novog direktora pošto vlasnici ne žele da imenuju novog? Na-pominjemo da je direktor društva već dao otkaz i da je otkazni rok istekao.

odgovor: Prije svega, moramo podsjetiti na član 2. stav 1. tačka 1. Uredbe o uslovima koje je preduzeće, odnosno drugo pravno lice dužno da ispunjava u pogle-du broja zaposlenih radnika radi obavljanja registro-vane djelatnosti (“Službene novine Federacije BiH”, br. 15/98 i 5/99). Prema toj odredbi, preduzeće može početi obavljati registrovanu djelatnost ako ima direk-tora koji je socijalno osiguran u preduzeću, odnosno

pravnom licu u kojem obavlja djelatnost. U kontekstu te odredbe, preduzeće bi uvijek trebalo imati prijavlje-nog direktora.

Prethodno navedeno, ipak, ne predstavlja smetnju za odjavu bivšeg direktora. Ukoliko je on dao otkaz zbog novog zaposlenja, kao i ukoliko je u dosadašnjoj firmi odradio predviđeni otkazni rok, ne postoje ni-kakve smetnje da se on sada odjavi u Poreznoj upravi FBiH na način predviđen Zakonom o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa (“Službene novine Federacije BiH”, broj 42/09). S ob-zirom na to da ima novog poslodavca, on će ga ponovo prijaviti.

Međutim, ovdje se mora voditi računa i o tome da preduzeće ne može biti bez direktora ili lica sa ade-kvatnim privremenim ovlaštenjima i da on mora biti imenovan što je prije moguće. To ne bi trebalo biti ve-zano za pitanje odjave prethodnog direktora koji više nije vaš zaposlenik i koji bi se bez smetnji trebao moći odjaviti. Ipak, prema našim saznanjima, Porezna upra-va u praksi uglavnom dozvoljava odjavu prethodnog direktora samo istovremeno sa imenovanjem, odnosno prijavom novog direktora.


Angažman prokuriste imenovanog sudskim rješenjem

pitanje: Koju vrstu ugovora trebamo zaključiti sa prokuristom imenovanim po sudskom rješenju i koje su porezne obaveze u vezi sa primanjima koja ostvari prokurista po tako sklopljenom ugovoru?

odgovor: Prema Zakonu o privrednim društvima, prokurist/zastupnik, kao lice ovlašteno za poduzima-nje određenih pravnih radnji u ime i za račun društva, može biti u radnom odnosu sa društvom, a može poslo-ve za koje je dobio ovlaštenje obavljati i na drugi način, npr. na osnovu ugovora o djelu. Koji će oblik angažova-nja prokuriste doći u obzir zavisi od vremenskog traja-nja i načina njegovog angažovanja Ukoliko bi njegovo angažovanje bilo vremenski ograničeno i povremeno najpogodniji oblik angažovanja bio bi ugovor o djelu. U suprotnom, tj. ukoliko bi njegov rad bio trajniji, s njim bi trebalo zaključiti ugovor o radu, po osnovu koga bi ostvarivao plaću, na koju bi se plaćali propisani porez na dohodak i puni doprinosi, kao i naknada za nesreće i vodna naknada.

Ukoliko se odlučite za ugovor o djelu, na prima-nja po tom osnovu obračunavao bi se i plaćao porez na dohodak (10%), uz umanjenje osnovice za prizna-te troškove od 20% i doprinosi na bruto osnovicu i to 4% za zdravstveno osiguranje (iz primanja) i 6% za PIO (na teret isplatioca). Pored toga biste vi kao isplatilac bili obavezni platiti na vaš teret i po 0,5% naknade za nesreće i opću vodnu naknadu na neto iznos isplate.



Angažovanje čistačice koja je zaposlena u drugoj firmi

pitanje: Koju vrstu ugovora trebamo zaključiti sa že-nom koju angažujemo na poslovima čišćenja jednom sedmično, koja je u radnom odnosu sa drugom firmom, kao i koje su porezne obaveze u vezi sa naknadom za tu uslugu?

odgovor: Po svom karakteru, u smislu propisa o po-rezu na dohodak, čišćenje prostorija ima tretman ne-samostalnog rada. Oblik angažovanja za ovu vrstu rada može biti ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme i ugovor o obavljanju privremenih i povreme-nih poslova (sve su to instituti iz Zakona o radu). S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o osobi koja je već u radnom odnosu, jedino ostaje mogućnost njenog angažovanja na osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima.

Povoljna je okolnost da to angažovanje traje 52 dana u godini, tako da se zadovoljava i uslov iz Zakona o radu po kome trajanje ovih poslova može biti najviše 60 dana u toku kalendarske godine.

Primanja po osnovu ugovora o privremenim i po-vremenim poslovima podliježu oporezivanju porezom na dohodak po stopi od 10% i “malim” doprinosima (4% iz naknade za zdravstvo i 6% na naknadu za PIO), uz napomenu da lice angažovano po ovom ugovoru nema pravo na odbitak troškova, s obzirom na to da ono i nema vlastitih troškova.


Poseban angažman direktora partnerske firme

pitanje: Bavimo se direktnom prodajom i biznis je raspoređen tako da smo tržište BiH podijelili na odre-đeni broj zona. Za svaku zonu postoji po jedan zone-manager, s kojima su obaveze i prava definisani ugo-vorima. Međutim, nakon što je jedna od zona ostala bez svog zone-managera, naš direktor je odlučio ponu-diti tu ulogu direktoru kompanije “A” koja nam te iste poslove radi u drugoj zoni. Dakle, imamo situaciju da imamo ugovor sa kompanijom “A” za obavljanje poslo-va u jednoj zoni i ugovor sa direktorom te kompanije za iste poslove u drugoj zoni. Da li je ovo moguće i do-zvoljeno jer se radi o istoj vrsti usluga?

odgovor: Formalno, ne postoje nikakve prepreke da vi sa direktorom te kompanije zaključite ugovor o djelu za navedene usluge. Sama činjenica da firma čiji je to lice direktor za vas radi iste poslove u drugoj zoni ne predstavlja smetnju sve dok te poslove ne rade u istoj zoni. (Čak i u slučaju da rade u istoj zoni, to bi moglo predstavljati sukob interesa između tog lica - direktora i njegove kompanije, a ne nužno i sukob interesa s vaše tačke gledišta.) Međutim, u situaciji koju ste naveli, a u kojoj bi to fizičko lice “pokrivalo” potpuno drugu zonu

u odnosu na onu koju prokriva firma u kojoj je to lice na funkciji direktora, ne postoje ni takve smetnje za zaključenje ugovora o djelu.

U tom ugovoru trebate precizirati sva prava i obave-ze obje strane, a način obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak, doprinosa i ostalih obaveza (opća vodna naknada i naknada za nesreće) će biti isti kao i u svim drugim slučajevima ugovora o djelu.


Plaća kao obavezni element ugovora o radu

pitanje: Kako da postupimo kod sačinjavanja novog ugovora o radu sa zaposlenicima kojim u ugovor unosi-mo odredbu o visini plaće, koja je dosad bila regulisana rješenjem o plaći (a na kojoj dopuni insistira nadležna inspekcija rada), konkretno, koji datum početka rada da stavimo u novom ugovoru?

odgovor: Početak rada zaposlenika vezan je samo za jedan datum i taj treba da ostane i u novom ugovo-ru, tako da u tom pogledu ne može biti dileme. U tom smislu, vi to možete riješiti na dva načina: a) tako da sačinite samo anekse ranijih ugovora o radu, u kojima bi bila navedena samo odredba o visini plaće ili b) da sačinite nove ugovore o radu u kojima bi stajalo da je zaposlenik “počeo raditi” tog i tog ranijeg datuma.

Smatramo da aneksom ugovora (ako se odlučite za tu varijantu) možete navesti samo to da je sastavni dio (ranijeg) ugovora i rješenje o plaći zaposlenika. Ukoli-ko se opredijelite za sasvim nove ugovore, u iste treba da unesete i odredbu o visini plaće zaposlenika, s tim da u završnim odredbama novog ugovora naglasite da se njime stavljaju van snage stari ugovori, a da važnost novih teče od datuma njihovog potpisivanja.


Naknada za godine radnog staža

pitanje: Da li se naknada za minuli rad mora isplatiti i da li je u pojam “bruto plaća”, pored neto plaće i svih doprinosa uključena i naknadu za minuli rad?

odgovor: Članom 13. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 54/05 i 62/08) utvrđeno je pravo zaposlenika (što je istovremeno obaveza za poslodavca) na poveća-nje plaće za godine radnog staža, na način da se osnov-na plaća zaposlenika povećava za 0,6% za svaku godinu radnog staža kod tog poslodavca, s tim da to povećanje ukupno ne može biti veće od 20%.

Napominjemo da je članom 2. stav 2. Općeg ko-lektivnog ugovora regulisano da je Kolektivni ugovor obavezujući za sve poslodavce bez obzira na struktu-ru kapitala, kao i za organe uprave i njihove službe, policiju, javne ustanove i druge pravne subjekte. Čla-nom 42. Kolektivnog ugovora je propisano da nadzor


nad primjenom tog ugovora obavlja federalni, odnosno kantonalni inspektor rada.

Bruto plaća zaposlenika se sastoji od iznosa koji zaposlenik primi “na ruke”, iznosa poreza na plaću i iznosa doprinosa iz plaće. (Pored toga, poslodavac ima i obavezu obračunavanja i plaćanja doprinosa na plaću, što je njegov dodatni trošak, ali nije i sastavni dio bruto plaće zaposlenika.)

S obzirom na to da i naknada koja se obračunava za radni staž (“minuli rad”) ulazi u obračun plaće zaposle-nika, a time i u osnovicu za obračun poreza i doprinosa, to i ova naknada ulazi u njegovu bruto plaću.


Način ugovaranja plaće

pitanje: Kako je najispravnije definisati ugovorene iznose plaće: kao neto “na ruke”, kao iznos “prije opo-rezivanja” ili kao bruto iznos?

odgovor: Definisanje iznosa plaće u ugovoru o radu je predmet ugovornog i faktičkog odnosa između po-slodavca i zaposlenika. Naime, visina plaće se uređuje ugovorom o radu koji treba biti u skladu sa Zakonom o radu, kolektivnim ugovorom, kao i internim aktima poslodavca, tj. pravilnikom o radu.

Da li će iznos plaća zaposlenika u ugovoru o radu biti definisan u neto iznosu “na ruke” (nakon oporezivanja), iznosu prije oporezivanja (tj. sa uključenim porezom na dohodak) ili bruto iznosu (sa uključenim porezom i do-prinosima iz plaće), stvar je ugovornog odnosa između poslodavca i zaposlenika, pri čemu se ni o jednom nači-nu ne može govoriti kao o “najispravnijem”.

Ono što je bitno, tj. o čemu se mora voditi računa jeste da se prilikom obračuna poreza na dohodak i do-prinosa poštuje propisani bruto princip, što znači da bruto plaća mora biti polazna osnovica za obračun i u onim slučajevima u kojima je iznos plaće ugovoren u nekom drugom iznosu (neto iznosu sa porezom ili neto iznosu “na ruke”), što znači da je u takvim (drugim) slučajevima, za potrebe obračuna, potrebno izvršiti preračunavanje drugačije ugovorenog iznosa na bruto iznos.


Način obračuna plaće

pitanje: Firma je definisala nove koeficijente plaća i prešli smo na osmosatno radno vrijeme. Osnovna neto plaća se dobije na sljedeći način: 2,05 x 173 x koefici-jent. Na koji način izvršiti obračun plaće u ovom slu-čaju?

odgovor: Osnovna plaća, prema članu 7. Općeg ko-lektivnog ugovora (OKU), predstavlja najniži iznos koji poslodavac mora isplatiti zaposleniku za puno radno vrijeme, za posao odgovarajuće složenosti i normal-

ne uslove i rezultate rada. Osnovna plaća je proizvod najniže plaće i odgovarajućeg koeficijenta složenosti poslova koje zaposlenik obavlja. Članom 8. OKU je de-finisano šta se smatra najnižom plaćom kao polaznom osnovom za obračun plaće zaposlenika, odnosno propi-sana je minimalna neto i bruto satnica. Također, OKU je propisano da Vlada FBiH vrši usklađivanje najniže satnice, tako prema Odluci Vlade FBiH najniža neto satnica ne može biti niža od 1,95 KM. Zbog prelaska na novi sistem poreza na dohodak i bruto princip opre-zivanja potrebno je izvršiti usklađivanje, pa se množe-njem sa koeficijentom 1,52555 dobije neto satnica u visini od 2,05 KM, odnosno bruto satnica od 2,97 KM.

Dakle, množenjem neto satnice (2,05 KM) sa koefi-cijentom složenosti poslova dobije se osnovna neto pla-ća zaposlenika. Pri tome se pod neto plaćom podrazu-mijeva neto plaća sa porezom na dohodak. Osnovicu za obračun poreza na dohodak i doprinosa, tj. bruto pla-ću ćemo dobiti primjenom koeficijenta utvrđenog na osnovu člana 17. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (tj. množenjem sa koeficijentom 1,449275) kojim se neto plaća sa uključenim porezom na dohodak uvećava za iznos doprinosa.

Formula iz člana 20. Pravilnika o načinu obračuna-vanja i uplate doprinosa (“Sl. novine FBiH”, br. 64/08 i 81/08) se primjenjuje u slučaju kada se polazi od neto plaće “na ruke”, a zaposlenik ima pravo na lične odbitke. Pri tome se u ovu formulu unosi iznos ličnih odbitaka svakog pojedinog zaposlenika prema njegovoj poreznoj kartici, a ne iznos osnovnog ličnog odbitka.

U vašem slučaju, s obzirom na to da vi utvrđuje-te osnovnu plaću zaposlenika kao neto plaću u kojoj je sadržan porez na dohodak, bruto plaću ćete dobi-ti primjenom koefijenta 1,449275, tj. ukoliko je plaća vašeg zaposlenika 689,66 KM, bruto plaća zaposlenika će biti: 689,66 x 1,449275 = 999,51 KM, pa bi obračun plaće, ukoliko lični odbitak zaposlenika iznosi 660 KM, izgledao ovako:

Bruto plaća: 999,51 KM- Doprinosi iz plaće (31%) 309,85 KM Plaća prije poreza (neto plaća) 689,66 KM- Lični odbici 660,00 KMOsnovica za porez 29,66 KMPorez na dohodak (10%) 2,97 KMPlaća nakon poreza (neto “na ruke”) 686,69 KM


Obračun plaće

pitanje: Mi od početka primjene Zakona o porezu na dohodak prilikom obračuna plaća koristimo korektivni koeficijent 1,05263. Upotreba tog koeficijenta je defi-nisana Uputstvom FMF za pripremu budžetskih kori-snika za implementaciju ovog Zakona s ciljem preraču-navanja ranije ugovorenih plaća u novi sistem. Iako se osnovica od početka primjene novih propisa više puta mijenjala, način obračuna je ostao isti. Molimo vas da nam odgovorite na sljedeća pitanja:


• Da li smo prilikom prelaska na sistem obračuna po-reza na dohodak bili dužni jednokratno izvršiti pre-račun osnovice i obračunavati plaće na tako utvrđe-nu osnovicu?

• Da li smo od 1. 1. 2009. do danas bili dužni svaku novu osnovicu korigovati ovim koeficijentom?

• Da li na platnoj listi možemo ili trebamo iskazivati posebnu stavku: “uvećanje neto plaće po formuli”?Napominjemo da je trenutna osnovica 432 KM, a

obračun u konačnici izgleda ovako: 432 x pripadajući koeficijent x procenat minulog rada x 1,05263.

odgovor: Važeći propisi o porezu na dohodak ne ula-ze u problematiku praktičnih metoda obračuna plaća. Ovi propisi isključivo tretiraju pitanje obračunavanja poreza na konačni dohodak koji fizičko lice ostvari, a bez obzira na to kojim principima ili formulama je taj iznos postignut.

Korektivni koeficijent 1,05263 (odnosno 1,52555, uključujući i doprinose) je definisan članom 49. Zako-na o porezu na dohodak (“Službene novine Federacije BiH”, br. 10/08, 9/10 i 44/11) i zamišljen je kao pre-lazno rješenje radi preračunavanja zatečenih plaća na novi sistem, a sve s ciljem da zaposlenici ne budu ošte-ćeni primjenom novih principa oporezivanja.

Upravo zbog toga je svaki poslodavac od 1. 1. 2009. godine trebao uraditi jednu od dvije stvari: ili upotri-jebiti predloženi koeficijent za prelazak na novi sistem – ili utvrditi poptuno novi iznos plaće na način koji bi odgovarao novim principima. To podrazumijeva mo-gućnost nedvojbenog zaključivanja koliki je tačan iznos bruto plaće svakog zaposlenika koja predstavlja pola-znu tačku za obračun doprinosa i poreza na dohodak. Koeficijent 1,52555 (1,05263 + uvećanje za doprinose) je samo jedna od mogućnosti izračunavanja tog bruto iznosa.

Važno je istaći i da korektivnom koeficijentu nije određen “rok trajanja”, baš kao što nije propisana ni njegova kontinuirana upotreba. Utvrđivanje plaće je stvar poslodavca i ne postoje nikakve formalne prepre-ke niti za nastavak korištenja navedenog koeficijenta niti za njegovo napuštanje.

U vašem slučaju, Uputstvo Federalnog ministar-stva finansija vas je obavezalo na inicijalnu primjenu koeficijenta 1,05263 radi korekcije osnovice, u cilju zadržavanja neto primanja zaposlenih na istom nivou kao i do tada. Vi to možete nastaviti i dalje, na svaku novu osnovicu. Međutim, smatramo da ne postoji ra-zlog da vi i danas, skoro tri godine od prelaska na novi sistem, obavezno primjenjujete isti metod. Umjesto toga, vi možete u startu utvrditi nešto višu osnovicu (možda baš iznos koji odgovara proizvodu trenutne osnovice i koeficijenta 1,05263), pa to onda uvećati za pripadajući koeficijent radnog mjesta i minuli rad. Tako bi u formuli imali tri elementa umjesto sadašnja četiri, a na plaćama zaposlenika se neće osjećati nega-tivne posljedice.

Vi ste i u bilo kojem momentu poslije 1. 1. 2009. go-dine mogli napustiti primjenu korektivnog koeficijen-

ta, tj. prilikom svakog naknadnog utvrđivanja osnovice. S obzirom na to da to niste učinili do sada, to možete učiniti prilikom neke buduće promjene, a onda tako nastaviti i poslije toga.

Kao zaključak, još jednom treba ponoviti da je me-tod utvrđivanja plaće stvar poslodavca, odnosno onoga ko određuje visinu plaće zaposlenika. Ona može biti određena kao fiksan iznos ili kao proizvod neke for-mule (kao u vašem slučaju). Elementi te formule nisu propisani. Propisan je isključivo način oporezivanja konačno isplaćene plaće, bez obzira na način kako je ona izračunata.


Obračun plaće kada je ugovoren iznos “na ruke”

pitanje: Ako plaća radnika “na ruke” iznosi 500 KM, koeficijent ličnog odbitka je 1 (300 KM) i porez iznosi 20 KM (200 x 10%), da li se doprinosi utvrđuju kao 500 x 44,92753% ili na neki drugi način?

odgovor: Da bi iznos plaće koju radnik prima “na ruke” pretvorili u bruto osnovicu za obračun doprino-sa, a radnik ima na raspolaganju lični odbitak, koristi se formula iz člana 20. Pravilnika o načinu obračuna-vanja i uplate doprinosa (“Službene novine Federacije BiH”, br. 64/08 i 81/08):

Osnovica = (neto plaća - lični odbici) / 0,90 + lični odbici 0,69

Koeficijent 1,4492753 se koristi u slučaju kada: 1) na plaću (ili drugo oprezivo primanje) zaposlenika nema efektivnog poreza, npr. zato što je zaposlenikov lični odbitak veći od njegovih primanja; 2) ako se pri-padajući porez na plaću (ili drugo oporezivo novčano primanje) odbija od isplate koja se vrši radniku ili 3) ako se pripadajući porez na primanje u vidu već datih stvari ili usluga (“korist”) potražuje (i naknadno refun-dira) od tog zaposlenika.

U slučaju iz ovog upita, međutim, porez se ne od-bija od zaposlenikove plaće, nego porez pada na teret poslodavca, pa i taj porez treba uključiti u bruto osno-vicu, s tim da iz istih razloga ne iznosi 20 KM, nego 22,22 KM.

Prednjom formulom: [(500 - 300)/0,9 + 300] / 0,69 dobije se bruto plaća (osnovica za doprinose) u izno-su od 758,64 KM. Doprinosi iz plaće iznose 758,64 x 31% = 234,62 KM (a doprinosi na plaću 758,64 x 10,5% = 79,47 KM), tako da plaća prije oporezivanja izno-si 756,84 KM - 234,62 = 522,22 KM. Porez u ovom slučaju iznosi (522,22 - 300) x 10% = 22,22 KM, tako da za isplatu “na ruke”(nakon oporezivanja) preostaje 522,22 - porez 22,22 = 500 KM, upravo kao u slučaju iz upita.



Obračun plaće za zaposlenicu sa prebivalištem u BD BiH

pitanje: Zaključili smo ugovor o radu sa zaposleni-com koja ima prebivalište u Brčko Distriktu. Da li se prilikom obračuna plaće u ovom slučaju primjenjuje isti princip kao i za uposlenike koji imaju prebivalište u RS, a rade u FBiH?

odgovor: U principu, da. Naime, i kad su u pitanju zaposlenici koji imaju prebivalište u Brčko Distriktu, a rade u Federaciji BiH, riječ je o nerezidentima za koje se obračun poreza na dohodak i doprinosa vrši u skla-du sa propisima o porezu na dohodak i doprinosima koji važe u FBiH. Pri tome, osnovicu za obračun poreza na dohodak nerezidenta, prema članu 7. stav 2. Zako-na o porezu na dohodak FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 10/08, 9/10 i 44/11), čini stvarni isplaćeni dohodak, što znači da se na ukupna primanja ovih zaposlenika porez na dohodak treba obračunavati po stopi od 10%, bez umanjenja za lične odbitke. Uplata poreza na do-hodak se vrši prema mjestu sjedišta poslodavca.

Kada su u pitanju doprinosi za zaposlenike koji imaju prebivalište u BD, a rade u FBiH, obračun se vrši na način da se ukupan iznos doprinosa za PIO uplaću-je Federalnom Fondu PIO/MIO, dok se uplata ostalih doprinosa dijeli na način da se 9% doprinosa za zdrav-stveno osiguranje uplaćuje u korist Zavoda zdravstve-nog osiguranja i reosiguranja FBiH, a 91% na propisani račun u BD, te 30% doprinosa za osiguranje od nezapo-slenosti u korist Federalnog zavoda za zapošljavanje, a 70% na propisani račun u BD.

Navedene dijelove doprinosa trebate uplatiti na ra-čune fondova Brčko Distrikta koji su propisani Odlu-kom o uplatnim računima prihoda budžeta i fondova Brčko Distrikta BiH, načinu uplaćivanja tih prihoda i načinu i rokovima izvještavanja korisnika prihoda (“Sl. glasnik BD BiH”, br. 52/10 i 3/11), i to:- dio doprinosa za zdravstveno osiguranje: na račun

Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko Distrikta BiH, broj: 565-601-29000001-77, otvoren kod Bo-bar banke a.d. Bijeljina, filijala Brčko, a

- dio doprinosa za zapošljavanje i osiguranje od neza-poslenosti: na jedan od sljedeća dva računa Zavoda za zapošljavanje BD BiH: Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banja Luka, filijala Brčko, broj računa: 552-025-00020571-78; ili ProCredit bank d.d. Sarajevo, filijala Brčko, broj računa: 194-108-27617001-39.


Osobni odbitak za “kratki rad”

pitanje: Da li osoba koja je, po osnovu nesamostalne djelatnosti u jednom mjesecu, za rad od 72 sata, primi-la plaću od 400 KM, ima pravo da za taj mjesec koristi osobni odbitak u smislu člana 27. Zakona o porezu na dohodak?

odgovor: Članom 27. stav 5. Zakona o porezu na do-hodak propisano je da se porez na dohodak po osnovu nesamostalne djelatnosti, koji se obračunava na ostva-reni dohodak za rad koji u jednom mjesecu nije trajao duže od 10 dana, odnosno 80 sati, a za koji isplaćeni dohodak ne iznosi više od 250 KM, obračunava po sto-pi od 10% bez umanjenja za osobne odbitke iz člana 24. Zakona.

U vezi s tim, najprije treba skrenuti pažnju da se na-vedena odredba, po svojoj suštine, ne odnosi na djelat-nike koji su u stalnom radnom odnosu, a koji u jednom mjesecu (sticajem okolnosti) ostvare broj sati manji od 80 (npr. djelatnik se nalazi na godišnjem odmoru, pa u jednom mjescu provede na radu manje od 80 sati).

U ostalim slučajevima, pomenuti uvjeti (tj. ako je rad trajao manje od 10 dana, odnosno 80 sati, i ako isplaćeni iznos nije veći od 250 KM) se posmatraju kumulativno. To znači da čim bilo koji od navedenih uvjeta nije ispunjen (npr. rad traje duže od 80 sati, ili je isplata veća od 250 KM, što je i slučaj iz ovog upita), navedena odredba člana 27. stav 5. se ne primjenjuje.

S obzirom na to da je djelatnik iz upita u navede-nom mjesecu ostvario naknadu od 400 KM (tj. više od 250 KM), na njega se navedeni član 27. stav 5. Zakona ne odnosi i on nesporno ima pravo na osobne odbitke i za taj mjesec. Drugim riječima, obračun plaće, odno-sno poreza i doprinosa za tog djelatnika treba i za taj mjesec izvršiti na redovan način, uključujući i pravo na njegov osobni odbitak.


Ugovaranje fiksnog i stimulativnog dijela plaće

pitanje: Da li je u skladu sa važećim propisima da se, ugovorom o radu sa zaposlenikom, plaća razdvoji na fiksni dio i stimulativni dio (koji bi zavisio od ostva-renog radnog učinka), što bi bilo u funkciji preventive od zloupotrebe ugovora od zaposlenika (npr. da i za vrijeme bolovanja ostvaruje pravo na stimulativni dio zarade)?

odgovor: Zakon o radu je detaljnije regulisanje oblasti plaća prebacio u domen kolektivnog ugovaranja. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH (“Službe-ne novine Federacije BiH”, br. 54/05 i 62/08) poznaje pojmove “osnovna plaća” i “uvećanje plaće” (po raznim osnovama). Prema tome, nema prepreke da vi ugovo-rom o radu sa zaposlenikom utvrdite fiksni dio plaće (koja ne bi smjela biti niža od najniže plaće određene kolektivnim ugovorom, a to je najniža satnica od 2,05 KM pomnožena sa brojem sati u mjesecu, što je i naj-niža osnovica na koju se moraju obračunati doprinosi) i varijabilni dio plaće koji bi zavisio od radnog učinka zaposlenika (norma, uštede, kvalitet rada i dr).

Međutim, vi na taj način ne biste postigli cilj koji navodite, a to je da zaposlenik za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti ne prima varijabilni,


nego samo fiksni dio plaće. Prema članu 46. Zakona o zdravstvenom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, br. 30/97, 7/02 i 70/08), naknada plaće za vrije-me bolovanja utvrđuje se od osnovice za naknadu koju čini plaća isplaćena osiguraniku za mjesec koji pret-hodi mjesecu u kojem nastupi slučaj na osnovu kojeg se stiče pravo na naknadu. Prema tome, ukoliko pla-ća koju je ostvario zaposlenik u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem nastupi bolovanje sadrži i varijabilni dio, poslodavac ne bi imao pravo da mu kod isplate na-knade plaće za bolovanje isključi taj promjenjljivi dio ( jer bi na taj način kršio odredbe Zakona o zdravstve-nom osiguranju).

Zaposleniku se za vrijeme bolovanja po Zakonu ne priznaje u osnovicu puna plaća, nego samo 80% od pla-će (čime mu se smanjuje i varijabilni dio plaće), a u Kantonu Sarajevo (na koji se odnosi ovaj upit) postoji ograničenje i nagore, time što se za refundaciju prizna-je najviše 80% prosječne plaće u Federaciji BiH.


Retroaktivno umanjenje plaća

pitanje: Inicijativa sindikalne organizacije je da se, zbog loše finansijske situacije, smanje plaće zaposlenih za mart - juli 2011. godine. Da li se sada (drugo polugo-dište 2011.) može izvršiti retroaktivno umanjenje pla-ća i da li bi za to bila potrebna i saglasnost zaposlenih i koja je najniža neto plaća (satnica)?

odgovor: Nema formalne prepreke da se izvrši na-knadno umanjenje plaća zaposlenicima, s tim što bi u vezi s tim trebalo izmijeniti ugovore o radu sa zaposle-nima, ili npr. donijeti posebnu odluku u tom smislu, s kojom bi se trebali (potpisom) saglasiti svi zaposleni. Pri tome treba imatu u vidu i druge praktične aspekte ovog postupka. Naime, smanjenje plaća ima reperkusi-je na obračun poreza na dohodak i doprinosa i da bi se izbjegle dosta obimne radnje u vezi s tim bilo bi bolje da se umanjenje plaća provede na taj način da se uma-nje plaće za određen procenat u narednim mjesecima. Takođe, treba imati u vidu i da osnovica za obračun doprinosa ne može biti niža od najniže plaće prema Općem kolektivnom ugovoru.

Članom 7. Općeg kolektivnog ugovora za teritori-ju Federacije BiH” (“Službene novine Federacije BiH”, broj 54/05) uspostavljen je pojam osnovne plaće, koja predstavlja najniži iznos koji poslodavac mora isplati-ti zaposleniku za puno radno vrijeme, za posao odgo-varajuće složenosti, normalne uslove i rezultate rada i proizvod je najniže plaće i odgovarajućeg koeficijen-ta složenosti poslova koje zaposlenik obavlja. Prema ovom, polazna visina za obračun osnovne plaće je naj-niža plaća, koja se utvrđuje Kolektivnim ugovorom, od-nosno Odlukom Vlade Federacije, prema kojoj najniža satnica, koja, pomnožena brojem sati u mjesecu, daje najnižu plaću, iznosi 1,95 KM. Tako utvrđena osnovna plaća uvećava se po osnovu uslova rada, minulog rada,

rezultata rada i za rad noću i rad u dane državnih pra-znika.

Iz navedenog proizlazi da ne bi bilo u skladu sa pro-pisima da se najniža plaća isplaćuje linearno u istom iznosu svim zaposlenim (što važi za normalne uslove). Međutim, ukoliko se firma nalazi u određenim poteš-koćama i ukoliko bi takva mjera mogla da doprinese poboljšanju njenog položaja, onda bi se takva odluka, pod određenim uslovima, mogla donijeti, s tim što bi svaki zaposlenik morao potpisati izjavu da je saglasan da prima najnižu plaću i da trajanje takve mjere bude privremeno, dakle,s ograničenim vremenom primjene. Na ovaj način bi bila privremeno suspendovana primje-na Kolektivnog ugovora i u drugim njegovim dijelovi-ma koji se odnosi na plaće.


Pojam prosječne plaće pri utvrđivanju razlike plaće za invalida

pitanje: Da li se kod utvrđivanja razlike plaće između plaće ranijeg radnog mjesta i novog radnog mjesta na koje se raspoređuje invalid II kategorije (u skladu sa članom 78. Zakona o penzijskom i invalidskom osigu-ranju) pod terminom “prosječna mjesečna plaća koju je osiguranik ostvario u godini osiguranja koja pretho-di godini u kojoj je nastala invalidnost” podrazumijeva ukupna neto plaća (primanje) koju je ostvario zaposle-nik (sa svim dodacima i uvećanjima) ili je to osnovna plaća uvećana za minuli rad?

odgovor: Po našem mišljenju, pod ostvarenom pla-ćom u nekom periodu treba podrazumijevati ukupna primanja koja je zaposlenik zaista ostvario, dakle, os-novna plaća uvećana i za minuli rad i za sve druge do-datke koje je ostvario (po osnovu uslova rada, noćnog i produženog rada, rada u dane praznika, eventualnih stimulacija i sl). Da je zakonodavac to htio drugačije da riješi, precizirao bi da je to samo osnovna plaća. Ipak, zvaničan stav o ovom pitanju može dati samo Ministar-stvo za rad i socijalnu politiku.


Isplata bonusa zaposlenicima ima tretman plaće

pitanje: Koje su porezne obaveze poslodavca po osnovu bonusa, koji se zaposlenicima isplaćuje u visini jedne mjesečne plaće? Da li je različit porezni tretman kada bonus isplaćuje nerezident (strani projekat) u od-nosu na isplatu bonusa zaposlenima od lokalnog poslo-davca registrovanog kao d.o.o.?

odgovor: U oba slučaju, isplata bonusa uposlenicima, bez obzira na to da li se radi o rezidentnom ili nerezi-dentnom poslodavcu, u smislu propisa o porezu na do-hodak ima isti porezni tretman kao i sve druge, redov-


ne isplate plaće tih zaposlenika. Dakle, i na navedene bonuse trebate obračunati i uplatiti porez na dohodak i pune doprinose (iz i na osnovicu).

Jedina razlika između obaveza poslodavca-reziden-ta i poslodavca-nerezidenta jeste u tome što se nere-zidentni isplatilac (u ovom slučaju strani projekat) ne smatra obveznikom doprinosa “na osnovicu” (na teret poslodavca), pošto se obveznikom doprinosa na teret poslodavca, u skladu sa Zakonom o doprinosima, sma-tra samo rezidentni isplatilac.

Dodatna eventualna razlika može biti u tome što je rezidentni isplatilac u svakom slučaju dužan da na isplaćene bonuse obračuna i uplati porez i (sve) dopri-nose, dok bi se u slučaju kada bonuse isplaćuje nerezi-dent, a ukoliko taj nerezident ne bi obračunao i upla-tio propisane obaveze (porez i doprinose), smatralo da obaveza uplate poreza i doprinosa “prelazi” na same zaposlenike.


Porezni tretman dodatnih primanja nastavnog osoblja

pitanje: Kakav je porezni tretman primanja koja se nastavnom osoblju fakulteta isplaćuju po osnovu obav-ljanja nastave za postdiplomce, kao i po osnovu anga-žmana kod odbrane magistarskih i doktorskih radova?

odgovor: U kontekstu pravila koja veže u sistemu po-reza na dohodak, za porezni tretman primanja zaposle-nih u visokoobrazovnoj instituciji koja oni ostvare po osnovu različitih angažmana kako u tokum, tako i izvan radnog vremena presudne su karakteristike poslova koje oni obavljaju po osnovu tih dodanih angažmana, odno-sno da li se radi o karakteristikama pretežno samostalne ili pretežno nesamostalne djelatnosti. Dakle, potrebno je kod svake konkretne isplate, u skladu s kriterijima iz člana 8. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na doho-dak, utvrditi kojoj kategoriji pripada obavljanje konkret-ne djelatnosti, tj. posla za koji se isplaćuje neka naknada.

Pri opredjeljivanju o tome da li se radi o nesamo-stalnoj ili nekoj drugoj, samostalnoj samostalnoj dje-latnosti, u skladu sa navedenim članom Pravilnika, od-lučujuća je cjelovita slika međusobnih odnosa, s tim da nesamostalnu djelatnost karakterišu sljedeće činjenice:- poslodavac određuje vrstu, mjesto i vrijeme rada,- poslodavac stavlja na raspolaganje zaposleniku

sredstva za rad (npr. poslovni prostor sa opremom, radnu odjeću, potreban materijal i dr),

- poslodavac snosi poslovne izdatke za zaposlenika (putne troškove, dnevnice, terenski dodatak, na-knadu za odvojeni život i dr),

- poslodavac zaposleniku isplaćuje redovnu plaću,- poslodavac snosi isplate naknada za obavljanje ne-

samostalne djelatnosti i za vrijeme odmora i bolesti zaposlenika,

- zaposlenik pri obavljanju djelatnosti koristi samo svoju sposobnost (fizičku ili umnu) a ne i kapital,

- zaposlenik je obavezan da ima određeni učinak ali ne i određeni uspjeh.Kada je u pitanju angažovanje nastavnog osoblja za-

poslenog na fakultetu na nastavi na postdiplomskom studiju, smatramo da, u skladu sa prethodno navede-nim, a i s obzirom na to da i ovaj nivo studija predstav-lja sastavni dio nastavnog procesa na fakultetu, ovakav angažman ima sve karakteristike nesamostalne djelat-nosti i da se, stoga, i primanja koje to nastavno osoblje ostvari po tom osnovu moraju tretirati kao dohodak od nesamostalne djelatnosti, tj. kao sastavni dio njihove ukupne plaće i sa obavezom obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak i punih doprinosa (iz i na plaću).

Isto tako, smatramo da i angažmani vezani za od-branu diplomskih i magistarskih radova, također, pot-padaju pod redovni posao profesora i ostalog nastavnog osoblja, te da se ni naknade koje ostvaruju po takvom osnovu ne mogu smatrati naknadama od tzv. drugih sa-mostalnih djelatnosti, već se i tada, de facto, u smislu propisa o porezu na dohodak, radi o sastavnom dijelu njihove plaće za nesamostalni rad na fakultetu, što zna-či da je i na ta primanja fakultet, kao isplatilac, dužan obračunati i uplatiti porez na dohodak i “pune” dopri-nose kao i na redovnu plaću tih svojih zaposlenika.


Plaćanje ljekarskih uvjerenja od firme

pitanje: Kakav je računovodstveni i PDV tretman (priznavanje ulaznog poreza?) plaćanja ljekarskih uvje-renja, koje vrši firma, prilikom zaposlenja radnika?

odgovor: Obaveznost predočavanja ljekarskog uvje-renja prilikom zapošljavanja nije propisana (kao što je npr. propisana obaveznost sistematskog pregleda već zaposlenih lica na teret poslodavca ili obaveznost periodičnih pregleda kod nekih djelatnosti, kao što su ugostiteljstvo, proizvodnja hrane, neki oblici trgovine i sl), nego je to slobodno opredjeljenje samog poslo-davca. Ukoliko poslodavac, prilikom prijave na posao, insistira na predočavanju ljekarskog uvjerenja, kandi-dat za posao je dužan da to, uz ostale dokumente, sâm obezbijedi, na svoj trošak.

U skladu s tim, ako poslodavac odluči da troškovi ljekarskog pregleda padnu na njegov teret, to bi, sa sta-novišta propisa o porezu na dohodak, bila korist zapo-slenika i kao takva bi, u poreznom smislu, imala karak-ter plaće (sa obavezom plaćanja poreza na dohodak i svih doprinosa) i tako ih treba i knjižiti. (Prema članu 15. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, ne smatraju se koristima snošenje samo troškova onih posebnih ljekarskih pregleda po posebnim propisima i sistematski kontrolni pregledi za sve zaposlene.)

S aspekta PDV-a i po tumačenju UIO, usluge ljekar-skih pregleda ne smatraju se primarnim medicinskim uslugama koje su oslobođene PDV-a, pa se na faktura-ma po osnovu izdavanja ljekarskih uvjerenja zaračuna-va i PDV. Međutim, pravo na odbitak ulaznog PDV-a po


tim fakturama (u slučaju da ih plaća firma) je diskuta-bilno iz razloga što se ne može bespogovorno smatrati da se radi o poslovnoj svrsi (u užem, kao i u PDV smi-slu te riječi). Iz navedenih razloga, naše je mišljenje da ulazni porez u ovakvim slučajevima nije moguće odbiti, upravo stoga što ljekarski pregled u ovom slučaju, ipak, predstavlja trošak, tj. obavezu zaposlenika, pa se i pla-ćanje tog i takvog troška od firme tretira kao plaćanje privatnih obaveza zaposlenika, na koje nije dozvoljen odbitak PDV-a.


Prebijanje potraživanja od zaposlenika sa obavezom za neisplaćene plaće

pitanje: Prodali smo uposleniku stan po Zakonu o prodaji stanova na koje postoji stanarsko pravo, te sklopili ugovor o kupoprodaji. Ugovor je sklopljen na 10 godina i sa plaćanjem u 10 jednakih godišnjih rata, po kamatnoj stopi 1% od vrijednosti stana (cca 15.000 KM sa kamatom). Uposlenik već radi od 2006. godi-ne, tj. šest godina u firmi od dana dobivanja odluke o dodjeli stana na korištenje, a ugovor o prodaji stana sa uposlenikom je sklopljen prije godinu dana, kada je došao u posjed stana.

Uposlenik je podnio zahtjev nadzornom odboru i direktoru firme da se izvrši poravnanje između njega i firme, na taj način da se vrijednost stana poravna sa uposlenikovim neisplaćenim plaćama koje mu firma duguje, koje iznose nešto više od vrijednosti stana, tj. više od 15.000 KM. Nadzorni odbor je donio zaklju-čak kojem se direktoru firme daje ovlaštenje da iznađe zakonski osnov i da sklopi sporazum o poravnanju sa uposlenikom. Napominjemo da je naša firma u držav-nom vlasništvu oko 90%.

Na koji način, tj. na koje zakone se trebamo pozvati, kako bismo sačinili sporazum o prebijanju potraživa-nja po osnovu prodaje stana i obaveza po osnovu nei-splaćenih plaća radniku i izvršili adekvatna knjiženja? Koje poreze treba platiti firma, a koje uposlenik, te tko isplaćuje iznose prema članu 37. Zakona o prodaji sta-nova na kojima postoji stanarsko pravo? Ima li firma ili uposlenik obaveze prema Kantonu ili Federaciji po istom zakonu i, ako ima, ko ih izmiruje?odgovor: Sporazum o prebijanju potraživanja po osnovu prodaje stana i obaveze po osnovu neisplaćenih plaća vašem uposleniku je moguće sačiniti ukoliko je uposlenik s time saglasan, a iz navoda u vašem upitu proizlazi da jeste (s obzirom na to da je on taj koji je podnio zahtjev nadzornom odboru i direktoru firme da se izvrši poravnanje). Pošto je obaveza prema upo-sleniku za neisplaćene plaće nešto veća od vrijednosti stana, ukoliko je namjera da se ovim sporazumom u potpunosti izmiri obaveza firme prema ovom uposleni-ku, a uposlenik je saglasan s time da mu se razlika plaće nikako ne isplati, bilo bi neophodno da se u sporazumu posebno naglasi da se uposlenik odriče potraživanja na ime preostalih razlika ranije neisplaćenih plaća.

Pri svemu tome, potrebno je voditi računa o po-reznom tretmanu ovakve isplate radniku i o tome da ovakvom “isplatom” plaća tom radniku automatski dospijevaju i obaveze za uplatu poreza i doprinosa na te plaće. Bez obzira iz kojeg perioda obaveze za plaće potiču, porezni tretman njihove isplate se posmatra u kontekstu sadašnjih propisa o porezu na dohodak i do-prinosima, što znači da se porez na dohodak i doprinosi moraju obračunati i platiti po sada važećim stopama. Dakle, na onaj dio obaveze za plaće zaposlenika koje se izmiruju sada (prebijanjem sa potraživanjima za pro-daju stana) potrebno je izvršiti obračun i uplatu porez na dohodak po stopi od 10%, kao i puni iznos doprinosa (31% doprinosa iz plaće, kao i 10,5% doprinosa na pla-ću, na teret poslodavca).

Uslovi i način prodaje stanova koji su dati na kori-štenje nositeljima stanarskih prava bliže su regulisani Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova (“Sl. no-vine FBIH”, broj 28/05), uz napomenu da se na poje-dinačna i međusobna prava prodavca i kupca koja nisu regulisana ovim Zakonom primjenjuju odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Knjiženje prodaje stanova bi se trebalo provesti u sljedećim koracima: 1. isknjižavanje stanova (suprotnim stavom na kontima na kojim su se do sada vodili); 2. knjiženje prodaje; 3. raspored naplaćenih sredstava (30% prodavcu i 70% općini na čijoj teritoriji se stan nalazi).

Dakle, firma je obavezna da jedan dio sredstava koja je ostvarila prodajom stana usmjeri u budžet općine na čijoj teritoriji se stan nalazi, bez obzira što na način naplate, odnosno bez obzira na to što je sporazumom sa zaposle-nikom o poravnanju međusobnih potraživanja i obaveza naplatila svoje potraživanja po osnovu prodaje stana.

Kada je riječ o nekim drugim poreznim obavezama, Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo je propisano da se na ugovore o kupoprodaji sta-na zaključene u skladu sa uslovima iz ovog zakona ne plaća porez na promet nepokretnosti.


Porezni tretman raznih troškova koji se snose zaposleniku po ugovoru o radu

pitanje: Ugovorom o radu sa zaposlenikom iz ino-stranstva regulisano je da taj zaposlenik ima pravo na: naknadu troškova preseljenja, naknadu troškova stana i režije, naknadu troškova kursa jezika, životno i zdrav-stveno osiguranje njega i članova njegove porodice, kartu za privatni let i naknadu za školovanje djece. Da li navedene naknade imaju karakter oporezivih “kori-sti” iz osnova nesamostalnog rada i da li, kao takve, imaju poseban tretman u poreznom bilansu, kao i da li tretman koristi ima i plaćanje poreza (po osnovu tih koristi) na teret poslodavca?

odgovor: Da. Navedene naknade koje snosi posloda-vac imaju karakter oporezivih koristi u smislu propisa o porezu na dohodak. Izuzetak bi, eventualno, moglo


biti snošenje troškova kursa jezika, na osnovu odred-be člana 15. tačka 4. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak prema kojoj se korišću ne smatra-ju davanja zaposleniku za razne oblike obrazovanja i stručnog usavršavanja u vezi sa djelatnosti koji su ne-ophodni za ostvarivanje prihoda poslodavca.

Kao što je poznato, koristi zaposlenika su oporezive po propisima o porezu na dohodak na taj način što se i na vrijednost tih koristi zaračunava i plaća i porez na do-hodak, a samim tim i puni doprinosi. Drugim riječima, i koristi u smislu propisa o porezu na dohodak i propisa o doprinosima imaju identičan tretman kao i plaće.

Iz tog istog razloga, ti troškovi bi se trebali smatrati porezno priznatim rashodom (tj. za te iznose ne bi tre-balo uvećavati oporezivu dobit u poreznom bilansu), baš zato što se u tom slučaju (u smislu člana 10. stav 1. Zakona o porezu na dobit) radi o primanjima koja su izjednačena sa samom plaćom i na koja se plaćaju i porez na dohodak i svi propisani doprinosi. Poznato je, međutim, da o ovom pitanju ima i drugačijih mišljenja, pa preporučujemo da se obratite nadležnim organima (Federalnom ministarstvu finansija, odnosno Poreznoj upravi Federacije BiH).

Ukoliko porez na navedene koristi snosi poslodavac, to se, takođe, tretira kao korist, u kom slučaju se bruto osnovica za obračun doprinosa utvrđuje kao: iznos po-reza x koeficijent 1,610305.


Plaćanje kazne za direktora koji će firmi vratiti taj iznos

pitanje: Preduzeće (d.o.o.) je platilo kaznu za svog direktora, što smo knjižili kao potraživanje od zaposle-nih, jer će plaćeni iznos direktor vratiti firmi (odjednom ili na rate). Da li je inspektor Porezne uprave u pravu ukoliko u ovom slučaju smatra da plaćena kazna za di-rektora od firme predstavlja njegovu “korist” na koju se trebaju obračunati porez na dohodak i doprinosi?

odgovor: Ne, porezni inspektor u ovom slučaju nije u pravu. Ovdje se ne radi o izmirivanju ličnih troškova za-poslenika od poslodavca koje bi imalo tretman “koristi” zaposlenika, iz prostog razloga što je zaposlenik (direk-tor) u obavezi da taj iznos “refundira” poslodavcu.

Izmirivanje ličnih troškova zaposlenika od poslo-davca, u pravilu, ima tretman “koristi” u smislu člana 10. stav 3. Zakona o porezu na dohodak (na koju bi se morali obračunati porez na dohodak i doprinosi), ali samo u slučaju kada se to vrši i na teret sredstava i na teret troškova poslodavca. Međutim, ukoliko je zapo-slenik u obavezi da vrati sredstva koja je za njega upla-tio poslodavac (što je kod poslodavca potraživanje, a ne rashod), onda nije u pitanju “korist” u tom smislu i na taj iznos nema obaveza za porez i doprinose.

Zapravo, u ovom slučaju se faktički radi o beskamat-noj “pozajmici” koju je poslodavac “dao” tom zaposle-niku (direktoru), jer će sredstva koja je za njega uplatio

poslodavac zaposlenik vratiti poslodavcu u određenom periodu (odjednom ili na rate). “Korist” zaposlenika u ovom slučaju je samo u “besplatnom finansiranju” u periodu dok zaposlenik ne vrati za njega plaćeni iznos. Dakle, zaposlenikova “korist” (na koju treba obračunati porez na dohodak i doprinose) je u ovom slučaju samo kamata (u visini tržišne kamatne stope od 10,03%) na iznos koji se potražuje od zaposlenika.

Ukoliko bi se, pak, na teret zaposlenika obračuna-vala i navedena kamata (pa bi on, pored iznosa kazne koji je za njega plaćen, firmi “refundirao” i tu kamatu), onda ne bi bilo ni te “koristi” za zaposlenika.


Plaćanje odjeće i obuće direktora

pitanje: Da li sa biznis-kartice koja glasi na firmu (i dodatno na vlasnika i direktora firme) možemo platiti odijela i cipele za direktora i da li se to može tretirati kao trošak HTZ opreme (umjesto na teret direktora) ili to inspekcijski organi tretiraju kao vanposlovnu po-trošnju, te da li se PDV iskazan na fakturi za te svrhe može koristiti kao odbitni?

odgovor: Mada nema formalnih prepreka da se sa kartice firme plati nabavka odijela i cipela za direktora, ne može se smatrati da je takva nabavka izvršena u in-teresu obavljanja djelatnosti, tj. u tom slučaju se (osim ako se plaćeni iznos refundira od tog lica - direktora) radi o “koristima” tog lica. Naime, članom 15. Pravil-nika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. no-vine FBiH”, br. 67/08 do 53/11), kao prihodi od ne-samostalne djelatnosti koji se ne smatraju “koristima” priznaje se samo radna odjeća sa znakom poslodavca. Primijenjeno na konkretan slučaj, nabavka odijela i ci-pela za direktora na teret firme tretirala bi se kao nje-gova korist koju je ostvario na teret firme - poslodavca, tako da bi na vrijednost takve nabavke bilo obavezno obračunati porez na dohodak i pune doprinose. To se može izbjeći samo na taj način da se za iznos tih na-bavki “duži” direktor, tj. da on taj iznos refundira firmi.

S aspekta PDV propisa, PDV iskazan na fakturi pro-davca tih odjevnih predmeta se ni u kom slučaju ne može koristiti kao odbitni, jer je očito da se ovdje radi o neposlovnoj (privatnoj) potrošnji, a ne o “HTZ opremi”.


Sistematski pregled svih uposlenika nije “korist”

pitanje: Ako preduzeće donese odluku o upućivanju uposlenika na sistematski pregled za 2011. godinu, a faktura za izvršeni pregled dođe na ime firma (sa na-značenim opisom za koga je izvršena usluga sistemat-skog pregleda), da li se to smatra oporezivim prihodom tog uposlenika na koji treba obračunati porez na doho-dak i doprinose?


odgovor: Prema članu 15. Pravilnika o primjeni Zako-na o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 67/08, 4/10, 86/10 i 10/11), prihodima od nesamostalne dje-latnosti se ne smatraju koristi koje poslodavac daje za-posleniku, a koje su u interesu obavljanja djelatnosti, pa se pod tačkom 2) navode sistematski kontrolni ljekarski pregledi za sve uposlenike. Dakle, ukoliko je preduzeće donijelo odluku o upućivanju svih zaposlenika na siste-matski pregled, odnosno ukoliko ovo pravo radnika nije indivdualizirano, takva usluga se neće smatrati oporezi-vim prihodom zaposlenika, već se u tom slučaju radi o trošku koji je u interesu poslodavca.


Snošenje troškova ginekoloških pregleda svih uposlenica

pitanje: Da li troškovi ginekološkog pregleda svih žena uposlenica, koje bi snosila firma - poslodavac, imaju tretman “koristi” za svaku uposlenicu ili se mogu tretirati kao troškovi poslovanja?

odgovor: Prema članu 15. Pravilnika o primjeni Za-kona o porezu na dohodak (“Službene novine Federaci-je BiH”, br. 67/08 do 53/11), koristima se ne smatraju (i nisu predmet oporezivanja) davanja koja je poslo-davac učinio u interesu obavljanja djelatnosti, između ostalog, i posebni ljekarski pregledi po osnovu poseb-nih propisa, kao i sistematski ljekarski pregledi za sve zaposlene.

Slučaj iz ovog upita može se, po našem mišljenju, podvesti i pod jedan i pod drugi navedeni osnov za oslobađanje od plaćanja poreza na dohodak. Naime, članom 15. stav 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (“Služ-bene novine Federacije BiH”, broj 46/10) utvrđena je obaveza poslodavca da organizuje i osigurava iz svojih sredstava zdravstvenu zaštitu koja obuhvata ljekarske preglede radi utvrđivanja sposobnosti za rad, kao i sa-nitarne preglede radi zaštite zaposlenih. To su, dakle, pregledi po posebnom propisu i istovremeno oni imaju i karakter sistematskih kontrolnih ljekarskih pregleda.

Iz navedenog proističe da se troškovi ginekoloških pregleda svih uposlenica mogu tretirati kao redovni poslovni rashodi (a ne kao “koristi”), koji i sa stano-višta poreznog bilansa predstavljaju porezno dopustiv rashod.


Obračun koristi po osnovu upotrebe službenog automobila u privatne svrhe

pitanje: Zaposlenicima koji imaju na raspolaganju službeni automobil se ne isplaćuje naknada za prevoz na posao i sa posla (koja, inače, iznosi 53 KM), već se pri-kazuje kao plaća u naravi u istom iznosu (od 53 KM) na koju se obračunavaju doprinosi. Svaki službeni automo-

bil ima ugrađen GPRS sistem praćenja koji nam omo-gućava da tačno utvrdimo pređenu kilometražu u toku i van radnog vremena, a utrošene litre goriva pomnožimo sa cijenom koštanja goriva i to predstavlja njihovu oba-vezu plaćanja koju naplatimo u gotovu. Da li je dovoljan iznos od 53 KM koji priznajemo kao plaću u naravi?

odgovor: U slučaju kada zaposlenik koristi službeni automobil u toku i van radnog vremena, a vi putem ugrađenog GPRS sistema praćenja osiguravate eviden-ciju pređene kilometraže, da biste utvrdili korist koju je zaposlenik ostvario po ovom osnovu, tj. koji ćete tre-tirati kao plaću zaposlenika u naravi, potrebno je da za svaki mjesec osigurate podatke o kilometraži koja je pređena: 1) upotrebom automobila za prevoz na posao i sa posla; 2) upotrebom automobila u službene svrhe i 3) upotrebom automobila u privatne svrhe.

Na ime troškova prevoza na posao i sa posla, mak-simalno neoporezivi iznos naknade koju zaposlenik može primiti, u skladu sa članom 14. Pravilnika o pri-mjeni Zakona o porezu na dohodak, je u visini koštanja cijene karte gradskog, prigradskog ili međugradskog prevoza, a u slučaju korišenja vlastitog automobila sa-glasno unutrašnjim aktima u visini 20% od cijene 1 lit. benzina po pređenom kilometru na odobrenoj relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada, a najviše do izno-sa cijene jedne i po mjesečne karte u javnom saobraća-ju na odobrenoj relaciji.

Analogno tome, na osnovu evidencije o pređenoj ki-lometraži za prevoz na posao i sa posla, pomnoženoj sa 20% cijene jedne lit. benzina po pređenom kilometru na relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada, utvrdit ćete dio utrošenog goriva koji se ne oporezuje i koji ne predstavlja “korist” po osnovu upotrebe službenog automobila.

Potom, po osnovu evidencije o korištenju službe-nog vozila i drugih sredstava u vlasništvu poslodavca za lične potrebe zaposlenika, u skladu sa članom 10. stav (3) tačka 1) Zakona o porezu na dohodak, potrebno je utvrditi korist zaposlenika koja je ostvarena po ovom osnovu. Naime, prema obimu stvarnog korištenja vozi-la za njihove privatne potrebe, prema evidenciji o pre-đenoj kilometraži, na način da se pređena kilometraža u privatne svrhe množi sa 20% prosječne cijene naftnih derivata po pređenom kilometeru, dobit ćete iznos koji trebate tretirati kao korist zaposlenika.

Ukoliko vi vodite evidenciju o stvarno pređenoj ki-lometraži u privatne svrhe, a pri tome iznos od 53 KM svaki mjesec (fiksno) tretirate kao plaću u naravi, onda se gubi smisao evidencije o pređenoj kilometraži koja, zapravo, treba da bude osnov za utvrđivanje iznosa ko-risti po osnovu upotrebe službenog automobila u pri-vatne svrhe. Dakle, ukoliko bi iznos koji dobijete po osnovu evidencije o pređenoj kilometraži u privatne svrhe bio veći od 53 KM, onda biste na taj veći iznos (odnosno, na razliku između tog većeg iznosa i iznosa od 53 KM koji već tretirate kao korist) morali da obra-čunate porez na dohodak i doprinose.



Obračun “koristi” od ustupanja službenog vozila zaposlenicima

pitanje: Naše društvo je sa uposlenicima sklopilo ugovore o korištenju službenih automobila. Jednim članom ugovora je regulisano da ako se službeni au-tomobil koristi u privatne svrhe, to predstavlja korist koja podliježe oporezivanju po Zakonu o porezu na dohodak. Obračun koristi bi vršili tako što bi pređene kilometre u privatne svrhe (na osnovu već ustrojenih evidencija) množili sa 20% cijene goriva. Taj iznos bi preračunali na bruto i obračunali i platili porez i pune doprinose. Obračunati porez i doprinose bismo refun-dirali od uposlenika, obustavom od njegove plaće. Da li ima bilo kakvih zakonskih smetnji da postupamo na prethodno opisani način, odnosno da refundiramo pla-ćeni porez i doprinose obustavom od plaće uposlenika?

odgovor: Iz navedenog u vašem upitu slijedi da vi imate namjeru da se za ustupanje službenog vozila na korištenje u privatne svrhe zaposlenika naplatite od tih zaposlenika, i to na taj način da se za iznos poreza na dohodak i doprinosa koji se utvrde i plate kod obračuna njihove “koristi” po osnovu upotrebe službenog vozila u privatne svrhe refundirate od tih zaposlenika. Ako je tako, onda se ovdje postavlja ne samo pitanje osnovice na koju porez i doprinosi trebaju biti obračunati nego i pitanje smisla obračuna tih “koristi”.

Naime, ukoliko se za ukupan iznos koji se utvrdi kao “korist” poslodavac želi naplatiti od svog zaposle-nika, u tom slučaju se ne trebaju obračunavati plaćati porez na dohodak i doprinosi, jer zaposlenik tada, za-pravo, i ne ostvaruje nikakvu korist.

Ukoliko bi se, pak, od ukupnog iznosa koji se utvrdi kao “korist”, od zaposlenika potraživao samo određe-ni iznos (tj. dio), u tom slučaju bi se obračun poreza na dohodak i doprinosa vršio samo na razliku, tj. na preostali iznos (stvarnu korist) koji se ne naplaćuje od zaposlenika.

U vašem slučaju, ukoliko biste vi od zaposlenika stvarno refundirali samo iznos koji biste plaćali na ime poreza i doprinosa na njihove “koristi”, a ne i “neto-iznos” tih njihovih “koristi” od korištenja službenih vo-zila u privatne svrhe, taj “neto-iznos” njihovih koristi bi (da bi se dobila bruto osnovica za obračun poreza i doprinosa) trebalo uvećati i za pripadajući iznos poreza na dohodak, kao i doprinosa “iz” osnovice. Pošto bi to bilo isuviše komplikovano, vi u ovom slučaju možete postupiti na jedan od dva sljedeća načina:

a) tako da od zaposlenika refundirate iznos u vi-sini od 20% cijene po 1 litri goriva utrošenog u privatne svrhe (sa PDV-om, što podrazumijeva i ispostavljanje PDV fakture po tom osnovu tim zaposlenicima), nakon čega se smatra da njihova “korist” po ovom osnovu i ne postoji (baš zato što se refundira - naplaćuje od njih), pa u tom slučaju niti ne postoji vaša obaveza obračuna-vanja poreza i doprinosa; ili

b) tako da se i ne refundirate od zaposlenika, ni za koji iznos, u kom slučaju se vrijednost u visini 20%

cijene po 1 litri goriva utrošenog u njihove privatne svrhe smatra njihovom “korišću”, na koju ste u tom slučaju dužni obračunati porez i sve doprinose.


Obračun upotrebe službenog vozila od zaposlenika

pitanje: Koji je ispravan način obračuna upotrebe službenog automobila koji je dat zaposleniku na kori-štenje za dolazak na posao i odlazak sa posla? (Tom zaposleniku se ne daje kupon za gradski prevoz u vri-jednosti od 53 KM)?

odgovor: Maksimalno neoporezivi iznos naknade koju zaposlenik može primiti na ime troškova prevoza na posao i sa posla, prema članu 14. tačka 2) pod a) Pra-vilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, jednak je visini koštanja cijene karte gradskog, prigradskog ili međugradskog prevoza, a u slučaju korištenja vlastitog automobila saglasno unutrašnjim aktima u visini 20% od cijene jedne litre benzina po pređenom kilometru na odobrenoj relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada, ali i tada najviše do iznosa cijene jedne i po mjesečne karte u javnom saobraćaju na odobrenoj relaciji.

Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da se obračun upotrebe službenog vozila koji je dat zaposleniku za potrebe prevoza na posao i sa posla treba vršiti na na-čin da se, na osnovu evidencije o pređenoj kilometraži, onaj dio kilometraže koji se odnosi na relaciju od mje-sta stanovanja do mjesta rada pomnoži sa 20% cijene jednim litrom benzina. Tako dobijeni iznos je neopo-reziv ukoliko ne prelazi iznos od 1,5 mjesečne karte u javnom saobraćaju na odobrenoj relaciji (dakle, u va-šem slučaju maksimalno 79,5 KM). Ukoliko bi obraču-nati iznos bio veći od toga, razlika bi se morala tretirati kao “korist”, odnosno na taj iznos “preko” bi morali obračunati porez na dohodak i sve doprinose, izuzev u slučaju da taj iznos refundirate od zaposlenika.

Naime, ukoliko bi razliku između iznosa utvrđenog po obračunu kilometraže pređene za potrebe prevoza na posao i sa posla i cijene 1,5 mjesečne karte (79,5 KM) naplatiti od zaposlenika, nikakve “koristi” ne bi bilo.


Zamjena prekovremenog rada za slobodne dane

pitanje: Imamo zaposlenike koji su radili prekovre-meno, ukupno 26 dana u mjesecu. Nismo u mogućno-sti plaćati prekovremene sate, pa je rečeno da oni, u zamjenu za te sate, mogu uzeti slobodne dane. Mora li postojati posebna odluka o zamjeni prekovremenih sati za slobodne dane? Kakva je naša obaveza prema tim za-poslenicima vezano za topli obrok, tj. da li im trebamo isplatiti topli obrok za 22 ili za 26 radnih dana?


odgovor: Formalno, prema Zakonu o radu, zapo-slenici za prekovremeni rad imaju pravo na uvećanu naknadu. Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju FBiH je u članu 12. rečeno da zaposlenici imaju pra-vo na povećanu plaću, najmanje 30% od bruto satnice za prekovremeni rad i najmanje 20% od bruto satnice za rad na dan sedmičnog odmora. Prema tome, to su prava zaposlenika koja biste vi kao poslodavac morali ispoštovati.

Međutim, zaposlenik se može i odreći nekih svojih prava, ili ih (kao u ovom slučaju) zamijeniti za neka druga prava. Dakle, ni u konkretnom slučaju ne posto-je prepreke da vi sa zaposlenicima dogovorite da im zauzvrat ponudite slobodne dane. O tome je potrebno donijeti i posebnu odluku, a poželjno je da se i sami zaposlenici saglase s tim.

Kada je u pitanju topli obrok, Općim kolektivnim ugovorom je utvrđeno da je poslodavac dužan obezbi-jediti zaposleniku ili ishranu u toku radnog vremena ili mu isplaćivati neku mjesečnu naknadu. Općim ko-lektivnim ugovorom je određen i mjesečni minimum naknade za topli obrok (20% prosječne neto plaće u FBiH), a neoporezivi maksimum te naknade propisuje Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak (što je trenutno iznos do visine 2% prosječne plaće u FBiH, dnevno, tj. za svaki dan proveden na radu). Stvarni iznos toplog obroka određuje poslodavac svojom inter-nom odlukom i dužan ga je isplaćivati za sve dane koje zaposlenik provede na poslu.

Dakle, topli obrok se i u ovom slučaju obračunava i isplaćuje za sve one dane koje je zaposlenik zaista pro-veo na radu, tj. u konkretnom slučaju za svih 26 dana.


Prevoz na posao i sa posla službenim vozilom

pitanje: Da li se, u skladu sa članom 18. Općeg kolek-tivnog ugovora, zaposleniku može obezbijediti prevoz na posao i sa posla u vidu davanja službenog automo-bila na korištenje za te namjene? Naravno, broj “pri-znatih” kilometara bi pritom bio ograničen, po tačno utvrđenoj kilometraži od kuće do posla. Da li se ovaj vid obezbjeđenja prevoza na posao i sa posla smatra oporezivim?

odgovor: Prema članu 18. Općeg kolektivnog ugovo-ra, zaposlenik ima pravo na prevoz ili naknadu troško-va prevoza na posao i sa posla, u skladu sa pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Dakle, poslodavac je obavezan da zaposleniku osigura prevoz ili da mu isplaćuje naknadu na ime troškova prevoza, što treba da reguliše svojim internim aktima, tj. pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Ukoliko se ovaj prevoz obezbjeđuje kroz davanje na korištenje službenog automobila za prevoz na posao i sa posla, onda i to treba biti uređeno internim aktima, bilo pravilnikom o radu, ugovorom o radu sa dotičnim

zaposlenikom ili kroz posebnu odluku o davanju na korištenje službenog vozila za potrebe ovog prevoza, naravno, uz ograničenje kilometraže utvrđene prema udaljenosti od mjesta rada do mjesta stanovanja što se treba pratiti kroz evidenciju o pređenoj kilometraži.

S poreznog aspekta, a prema članu 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, maksimalni ne-oporezivi iznos naknade zaposleniku na ime troškova prevoza na posao i sa posla je iznos u visini koštanja cijene karte gradskog, prigradskog ili međugradskog prevoza. U slučaju korišenja vlastitog automobila za-poslenika (saglasno unutrašnjim aktima, odnosno odo-brenju poslodavca), maksimalno neoporezivi iznos na-knade se utvrđuje u visini 20% od cijene jednog litra benzina po pređenom kilometru na odobrenoj relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada, a najviše do izno-sa cijene jedne i po mjesečne karte u javnom saobra-ćaju na odobrenoj relaciji. Analogno se primjenjuje i na slučaj kada se odobri korištenje službenog vozila za prevoz na posao i sa posla.

Dakle, vi biste trebali po osnovu evidencije o pređe-noj kilometraži za prevoz na posao i sa posla, pomno-ženoj sa 20% cijene jedne litre benzina po pređenom kilometru na relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada, utvrditi dio stvarno utrošenog goriva koji se ne oporezuje (u visini 20% od cijene jedne litre benzina po pređenom kilometru na odobrenoj relaciji, ali najviše do iznosa cijene jedne i po mjesečne karte u javnom saobraćaju na toj relacijii), koji ne predstavlja “korist” tog zaposlenika.

Međutim, ukoliko po osnovu evidencije o korištenju službenog vozila utvrdite da je broj pređenih kilome-tara veći, to bi tada značilo da je službeni automobil korišten i u privatne svrhe (u obimu koji je veći od ne-oporezivog) i tada bi se taj (veći) iznos na ime troškova goriva koje snosi firma tretirao kao “korist”, tj. kao pla-ća zaposlenika. U tom slučaju, iznos koji se tretira kao korist tog zaposlenika i na koji treba obračunati porez na dohodak i sve propisane doprinose (iz i na osnovicu) se utvrđuje na način da se kilometraža koja je zaista pređena u privatne svrhe (koje nisu oslobođene opore-zivanja) pomnoži sa 20% prosječne cijene naftnih deri-vata po pređenom kilometeru.


Korištenje godišnjeg odmora i isplata regresa kod novog poslodavca

pitanje: Zaposlenica je 16. 06. 2011. godine primlje-na na rad na neodređeno vrijeme, a kod prethodnog poslodavca je prestala sa radom 15. 06. 2011. godine, što znači da nije imala prekid između dva radna od-nosa. Na osnovu potvrde o nekorištenju godišnjeg od-mora, utvrđeno je da zaposlenica nije koristila godišnji odmor kod prethodnog poslodavca. Da li je novi poslo-davac dužan, u skladu sa članom 42. Zakona o radu, omogućiti ovoj zaposlenici korištenje godišnjeg odmo-ra, te da li postoji zakonska obaveza isplate regresa?


odgovor: Da. Zaposlenici koja nije imala prekid rad-nog odnosa duži od osam dana, ukoliko je ispunjen i uslov da je prethodno, u kontinuitetu, radila najmanje šest mjeseci, a kod prethodnog poslodavca nije koristi-la pravo na godišnji odmor za 2011. godinu, novi poslo-davac je dužan omogućiti korištenje godišnjeg odmora, u trajanju od najmanje 18 radnih dana.

Naime, u skladu sa članom 42. Zakona o radu, pre-kidom radnog odnosa smatra se prekid rada duži od osam dana u kom slučaju je potrebno čekati da prođe šest mjeseci neprekidnog rada kod novog poslodav-ca da bi zaposlenik ostvario pravo na “puni” godišnji odmor (najmanje 18 radnih dana). U vašem slučaju, nema prekida radnog staža, s obzirom na to da zaposle-nica nije koristila godišnji odmor za 2011. godinu kod prethodnog poslodavca (s čim u vezi ima i pismenu po-tvrdu), dužni ste ovoj zaposlenici omogućiti da koristi godišnji odmor i ona ovo pravo može ostvariti odmah (naravno, u dogovoru sa poslodavcem i u zavisnosti od organizacije rada).

Što se tiče regresa, pravo na regres se veže za pravo na korištenje godišnjeg odmora, što znači da posloda-vac ima obavezu, u skladu sa članom 19. Općeg kolek-tivnog ugovora, pod uslovom da prethodnu poslovnu godinu nije završio sa gubitkom, zaposlenici koja ima pravo na godišnji odmor (a u vašem slučaju ona je ovo pravo i ostvarila, kako je prethodno pojašnjeno), a po osnovu rješenja o korištenju godišnjeg odmora, izvršiti isplatu regresa.


Obračun regresa u slučaju promjene poslodavca

pitanje: Naš zaposlenik, kojem je istekao mandat na funkciji ministra, Odlukom o uspostavi radno-pravnog statusa, vraćen je na svoje bivše radno mjesto počev od određenog datuma 2012. godine. Istog dana mu je ispostavljeno i rješenje o korištenju godišnjeg odmora za 2012. godinu. Prema našem Pravilniku o radu, za-poslenik ima pravo na regres za godišnji odmor u visini 70% njegove plaće koju je ostvario u mjesecu prije kori-štenja godišnjeg odmora ili 70% prosječne neto plaće u Federaciji u prethodna tri mjeseca prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku, zavisno šta je za zaposlenika povoljnije. Na koji način, u skladu sa propisima o porezu na dohodak i našim in-ternim propisima, trebamo obračunati regres za ovog zaposlenika, s obzirom na to da nije primio još nijednu plaću na radnom mjestu na kojem je kod nas ponovo, tj. da je prethodnu plaću ostvario kod drugog poslodav-ca – ministarstva?

odgovor: Iznos regresa koji će biti isplaćen zaposleni-ku zavisi od kriterija koje je poslodavac utvrdio u svojm internim aktima, naravno, uz poštivanje minimuma koji je propisan Općim kolektivnim ugovorom (naj-manje u visini 50% prosječne neto plaće svih zaposle-

nih ostvarene kod poslodavca u mjesecu koji prethodi isplati). U poreznom smislu potrebno je voditi računa da se na ime regresa za godišnji odmor zaposleniku može isplatiti maksimalno iznos u visini prosječne neto plaće u Federaciji u posljednja tri mjeseca prije isplate ili u visini 70% plaće zaposlenika utvrđene rješenjem o plaći, isplaćene u posljednja tri mjeseca (član 14. Pra-vilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak).

Vi ste u svom Pravilniku o radu utvrdili da zapo-slenik ima pravo na regers za godišnji odmor u visini 70% njegove plaće koju je ostvario u mjesecu prije ko-rištenja godišnjeg odmora ili 70% prosječne neto plaće u FBiH, u prethodna tri mjeseca prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku, što je u skladu sa OKU. S obzirom na to da zaposleniku iz vašeg upita plaću za mjesec koji je prethodio mje-secu njegovog odlaska na godišnji odmor niste isplatili vi, pošto je ranije (u prethodnom mjesecu) bio radno angažovan kog drugog poslodavca, poštivajući svoj Pravilnik o radu, vama ostaje da se kod isplate regresa ovom zaposleniku rukovodite alternativnim kriterijem, tj. prosječnom neto plaćom u FBiH.

Sa poreznog aspekta, isplatom regresa u visini od 70% prosječne neto plaće u FBiH u posljednja tri mje-seca, prema posljednjem objavljenom statističkom po-datku, ne prelazite maksimalno neoporezivi iznos koji je propisan Pravilnikom o porezu na dohodak, jer bi maksimalno bez poreza u ovom slučaju mogli isplatiti iznos u visini (100%) prosječne neto plaće u FBiH u posljednja tri mjeseca.

Ne isključujemo ni mogućnost da se za ovaj slučaj (kao poseban) donese posebna odluka da regres tog za-poslenika bude u visini 70% njegove posljednje plaće koje je imao kao ministar, s tim da u tom slučaju ostaje otvorena dilema da li bi se ovaj dio regresa koji je veći od prosjeka FBiH (ili možda od 70% plaće koju bi za taj mjesec primio kod vas), ipak, smatrao oporezivim (plus doprinosi), što biste morali pitati FMF ili PU FBiH.


Dokumentovanje isplata i neoporezivi iznosi naknada za regres i prevoz

pitanje: Da li postoje posebne forme odluka o ispla-ti toplog obroka, regresa, troškova prevoza na posao i sa posla i dr.? Koji iznos regresa možemo isplatiti bez dodatnih oporezivanja i šta nam je prateća dokumen-tacija za takvu isplatu? Kod isplate naknade za prevoz radnicima, koji maksimalni iznos možemo isplatiti bez poreza, da li je potrebno da ove isplate prate odluke i šta nam radnici trebaju dostaviti kao dokaz?

odgovor: Ne postoje nikakve posebne forme odluka o isplati toplog obroka, regresa i putnih troškova, što znači da poslodavac odluke o visini svake od ovih na-knada donosi u skladu sa svojim internim aktima, Pra-vilnikom o radu i ugovorom o radu sa zaposlenikom, s tim da mora voditi računa da zadovolji minimalna pra-


va radnika koja su utvrđena Zakonom o radu i Općim kolektivnim ugovorom.

U poreznom smislu, potrebno je voditi računa o odredbama Zakona o porezu na dohodak, odnosno pra-tećeg Pravilnika o primjeni tog Zakona. Kada je u pi-tanju regres, neoporezivi iznos je utvrđen u članu 14. Pravilnika, u visini prosječne neto plaće u Federaciji u posljednja tri mjeseca prije isplate ili u visini 70% pla-će zaposlenika utvrđene rješenjem o plaći, isplaćene u posljednja tri mjeseca, u zavisnosti od toga šta je od navedenog povoljnije za samog tog zaposlenika.

Dakle, poslodavac može donijeti odluku o isplati re-gresa u prethodno navedenom maksimalno neoporezi-vom iznosu, ali samo za one zaposlenike koji su ostva-rili pravo na isplatu regresa. Naime, pravo na regres se veže za pravo na korištenje godišnjeg odmora, što znači da samo oni zaposlenici koji su stekli pravo na godišnji odmor mogu imati i pravo na regres u propisanom ne-oporezivom iznosu. Prema tome, preduslov za isplatu regresa je da poslodavac donese rješenje o korištenju godišnjeg odmora, a način utvrđivanja visine regresa treba da reguliše svojim internim aktom.

Što se tiče naknade za prevoz na posao i sa posla, pra-vo na ovu naknadu zaposlenik ostvaruje u skladu sa pra-vilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Dakle, po-slodavac svojim internim aktom reguliše pravo radnika na visinu naknade za troškove prevoza, a kao kriterij za utvrđivanje visine ove naknade može se uzeti udaljenost mjesta stanovanja od mjesta rada (npr. najmanje dva ki-lometra, kao što je to uređeno za budžetske korisnike). Naime, takav interni akt poslodavca je sasvim dovoljan da se po tom osnovu vrši isplata ove naknade radnicima (pa i u slučaju neke inspekcijske kontrole), što znači da vam nisu potrebni nikakvi posebni dokazi od radnika.

Što se tiče neoporezivog iznosa ove naknade, u članu 14. Pravilnika je propisano da se maksimalno bez po-reza po ovom osnovu zaposleniku može isplatiti iznos u visini koštanja cijene karte gradskog, prigradskog ili međugradskog prevoza, a u slučaju korištenja vlastitog automobila saglasno unutrašnjim aktima u visini od 20% od cijene jednog litra benzina po pređenom kilometru na odobrenoj relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada, a najviše do iznosa cijene jedne i po mjesečne kar-te u javnom saobraćaju na odobrenoj relaciji.


Topli obrok za vrijeme godišnjeg odmora

pitanje: Da li se zaposleniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora može isplatiti topli obrok, odnosno da li se, ukoliko poslodavac odluči da se i za to vrije-me isplati naknada za topli obrok, na taj iznos trebaju obračunati i uplatiti doprinosi (imajući u vidu praksu da se dio plaće isplaćuje u vidu toplog obroka da bi se “uštedjelo” na doprinosima)?

odgovor: Članom 17. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije (“Službene novine Federacije

BiH”, br. 54/05 i 62/08) regulisano je da je posloda-vac obavezan zaposleniku obezbijediti ishranu u toku radnog vremena (topli obrok). Isti termin koristi se i u propisima o porezu na dohodak. Iz navedenog nedvo-smisleno proizilazi da pravo na naknadu za topli obrok ne pripada zaposleniku za vrijeme kada se nalazi na godišnjem odmoru ( jer se tada nalazi van radnog vre-mena).

Shodno propisima o radu, radnik za vrijeme godiš-njeg odmora ima pravo na naknadu plaće, koja se, u smislu poreza na dohodak i doprinosa, tretira na isti način kao i “redovna” plaća, tj. na iznos naknade pla-će za vrijeme godišnjeg odmora se moraju obračunati i platiti i porez na dohodak i puni doprinosi.

Ključan momenat u ovoj situaciji je da se zaposle-nik, u periodu dok je na godišnjem odmoru, ne nalazi na radu, što (prema propisima o radu) znači da on u tom periodu i nema pravo na topli obrok, što auto-matski dalje znači da on (prema propisima o porezu na dohodak) u tom periodu nema pravo ni na neoporezi-vi topli obrok.

Dakle, samim tim što zaposlenik za vrijeme dok je na godišnjem odmoru nema pravo na topli obrok, svaki iznos koji bi mu se za to vrijeme isplatio na ime “toplog obroka” smatrao bi se njegovim oporezivim dohotkom (plaćom), tj. na ukupan taj iznos bi postojala obaveza i za porez na dohodak i za sve doprinose, bez obzira na to što bi se taj iznos u drugim uslovima (tj. u vrijeme koje je provedeno na radu) smatrao neoporezivim.


Topli obrok i dnevnica za isti dan i naknada za rad u dane vikenda

pitanje: Da li je ispravno zaposleniku koji je radio u redovnom radnom vremenu u petak do 17 sati, a kre-nuo je na službeni put istog dana u 18 sati i na putu ostao do subote do 22 sata obračunati naknadu za to-pli obrok za petak (dan kada je redovno radio), zatim obračunati pripadujuću dnevnicu za službeno putova-nje za vrijeme od 18 sati u petak do 22 sata u subo-tu ( jedan dan + 4 sata = 1 dnevnica), kao i da li treba obračunavati prekovremene sate ili naknadu za rad u dane vikenda?

odgovor: U ovom slučaju ispravno je obračunati i topli obrok (za petak) i dnevnicu. Naime, pravo zapo-slenika na topli obrok vezuje se za radno vrijeme, tj. za prisustvo na poslu, tako da u konkretnom slučaju za rad u petak zaposleniku treba obračunati naknadu za topli obrok. Zaposleniku pripada pravo na plaćene troškove prilikom službenog putovanja (dnevnica), ukoliko službeno putovanje traje više od osam sati. Po-što u vašem slučaju putovanje traje 28 sati, zaposlenik ima pravo na jednu dnevnicu.

Navedena prava regulisana su Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije (“Službene novine Federacije BiH”, br. 54/05 i 62/08), a konkretizacija


tog prava reguliše se internim aktima firme. Porezni aspekt ovih naknada regulisan je propisima o porezu na dohodak u Federaciji BiH.

Što se tiče drugog dijela pitanja, prema članu 12. Općeg kolektivnog ugovora, za rad u dane sedmičnog odmora zaposleniku pripada pravo na povećanu plaću od najmanje 20% od bruto naknade. Prema tome, za rad subotom i nedjeljom (ukoliko su to po aktima firme neradni dani), zaposlenik ima pravo na osnovnu plaću uvećanu za procenat koji se utvrđuje aktima firme, s tim da to uvećanje ne može biti manje od 20% (dakle, rad u dane vikenda ne smatra se prekovremenim ra-dom, nego se za takav rad obračunava uvećana nakna-da za rad u dane vikenda).


Ko potpisuje putni nalog za službeni put direktora javnog preduzeća?

pitanje: Da li direktor javnog preduzeća može sâm sebi potpisati nalog za službeno putovanje i da li mu pripada pravo na dnevnicu kada putovanje obavlja u dane vikenda?

odgovor: Zakonom o javnim preduzećima, kao i dru-gim propisima, nije zabranjeno da direktor potpisuje putni nalog za vlastiti službeni put. Dakle, on to može učiniti, ali je u poslovnoj praksi ustaljeno da takav putni nalog potpisuje lice koje ovlasti direktor. Prema tome, nije nužno, ali je poželjno da putni nalog za di-rektora preduzeća potpisuje drugo lice, a ne on sâm.

Što se tiče drugog dijela pitanja, treba imati u vidu svrhu putne dnevnice. Naime, prema članu 5. Uredbe o naknadama troškova za službena putovanja (“Službene novine Federacije BiH”, br. 75/04 do 4/10), pod put-nom dnevnicom se podrazumijeva naknada troškova za ishranu na službenom putovanju. Pošto i na službenom putu u dane vikenda postoji potreba za ishranom kao i u sve druge dane, to nema dileme da pravo na dnev-nicu postoji i u dane vikenda, naravno, pod uslovom da dotično službeno putovanje zaista traje (i) u dane vikenda.


Doručak je sastavni dio noćenja u hotelu

pitanje: Svojim internim aktom smo odredili da dnev-nica za službena putovanja u BiH iznosi 40,00 KM. Naš zaposlenik je sa službenog puta donio račun iz hotela na kome je fakturisana usluga noćenje s doručkom. Da li se u ovakvoj situaciji dnevnica umanjuje za 30%?

odgovor: Prema Uredbi o naknadama troškova za službena putovanja (“Službene novine Federacije BiH”, br. 75/04 do 63/10), zaposlenicima se isplaćuje dnev-nica kao naknada troškova ishrane na službenom pu-tovanju. Uredba je, također, predvidjela i okolnosti u

kojima se pripadajuća dnevnica umanjuje ili uvećava za određeni procenat.

Konkretno, u članu 7. stav 3. Uredbe se navodi da se pripadajuća dnevnica umanjuje za 30% ako je na služ-benom putovanju osigurana besplatna ishrana. U toj Uredbi, međutim, ne stoji ništa detaljnije o tome da li se to umanjenje dnevnice za 30%, u slučaju smještaja u hotelu, odnosi samo na puni pansion (tj. sva tri dnevna obroka) i, eventualno, polupansion (doručak i večera), ali mislimo da ni u kom slučaju ne bi trebalo biti spor-no da samo doručak (kao sasvim uobičajen aranžman većine hotela) ne dovodi do umanjenja dnevnice. Vje-rovatno su i tumačenja inspektora na terenu o ovom pitanju različita, odnosno manje ili više tolerantna. Po našem mišljenju, upravo stoga što je noćenje s do-ručkom uobičajen hotelski aranžman, on se ne smatra “obezbijeđenom ishranom” i u tim slučajevima nema nikakvog razloga za umanjenje dnevnice.


Dnevnice u slučaju kada u mjestu službenog puta nema hotelskog smještaja

pitanje: Smanjenjem neoporezivog iznosa dnevnice na 25 KM, jednokratno priznavanje na ime troškova smještaja na službenom putu (ako hotelski smještaj nije korišten) iznosi 70% od toga, što iznosi 17,5 KM. U našem slučaju, članovi ekipe u gradu u kojem nema ho-telskog smještaja koriste privatni smještaj (kod fizičkih lica u privatnim kućama) koji plaćaju 20,00 KM, ali za to nemaju odgovarajuće račune. Na koji način oprav-dati razliku od 2,5 KM po osobi, s obzirom na to da je ne možemo tretirati kao korist zaposlenika, jer stvarni trošak noćenja zaista iznosi 20,00 KM?

odgovor: Prema izmijenjenom članu 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (izmjene objav-ljene u “Sl. novinama FBiH”, broj 20/12), naknade na ime troškova službenog putovanja se mogu isplatiti, bez poreza, maksimalno u iznosima koji su utvrđeni Uredbom o naknadama troškova za službena putovanja (“Službene novine Federacije BiH”, br. 63/10, 9/11 i 80/11) i posebnom Odlukom o visini dnevnica za služ-bena putovanja u inostranstvo koju donosi Vlada Fe-deracije.

U članu 10. navedene Uredbe je utvrđeno da se naknada za noćenje obračunava u visini plaćenog ho-telskog računa (osim hotela “de luxe” kategorije), a ukoliko u mjestu službenog putovanja nema hotelskog smještaja ili ako se on ne koristi, pripadajuća dnevni-ca se uvećava za 70%. Prema tome, u vašem slučaju, s obzirom na to da u gradu u kojem su boravili vaši zapo-slenici na službenom putu nema hotelskog smještaja, vi njima na ime troškova smještaja možete isplatiti bez poreza maksimalno iznos od 17,5 KM, bez obzira na to što stvarni troškovi smještaja iznose 20 KM.

Naime, pomenutim odredbama je izričito propisano da je priznavanje troškova smještaja u stvarnom iznosu


dozvoljeno samo na osnovu hotelskih računa. Ukoliko nema hotelskih računa, kao što je to u vašem slučaju, maksimalno se, bez poreza, na ime troškova smještaja može isplatiti iznos u visini od 70% dnevnice. Prema tome, ukoliko bi nadoknadili puni iznos cijene smje-štaja u privatnim kućama, tj. iznos od 20 KM, razliku od 2,5 KM biste, prema navedenim odredbama, ipak, morali tretirati kao korist tih zaposlenika i na nju obra-čunati porez na dohodak i pune doprinose.

Eventualno drugačiji, tj. tolerantniji odgovor vam može dati samo Federalno ministarstvo finansija, te vas upućujemo da se obratite i njima.


Dnevnice, topli obrok i dr. u firmi sa samo jednim zaposlenim

pitanje: Da li firma (d.o.o.) sa samo jednim zapo-slenim može tom zaposlenom isplaćivati topli obrok, dnevnice i druge troškove, a da budu porezno dopu-stivi?

odgovor: Da, firma može (štaviše, obavezna je) ispla-ćivati naknadu za troškove toplog obroka, dnevnica i druge naknade na koje zaposlenik ima pravo, u skladu sa Zakonom o radu, Općim kolektivnim ugovorom, kao i pravilnikom o radu firme i ugovorom o radu sa zapo-slenikom, a troškovi po ovom osnovu su porezno pri-znat rashod u poreznom bilansu do iznosa koji su pro-pisima o porezu na dohodak utvrđeni kao neoporezivi.

Pretpostavljamo da dilemu o ovom pitanju imate zbog ranijeg poreznog tretmana navedenih naknada za-poslenicima u firmi koja ima samo jednog zaposlenog, koji je bio propisan ranijim propisima o porezu na do-bit. Naime, prema “starom” Zakonu o porezu na dobit privrednih društava (“Sl. novine FBiH”, br. 32a/97 i 29/00), koji se primjenjivao zaključno sa porezom na dobit za 2007. godinu, dnevnice za troškove službenog puta kao i troškovi prevoza na posao i sa posla nisu bili porezno priznat rashod u poreznom bilansu kod prav-nih lica koja su zapošljavala samo direktora. Stoga na-pominjemo da ovakvu odredbu ne sadrži novi Zakon o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), koji se primjenjuje počev od oporezivanja do-biti za 2008. godinu, što znači da se dnevnice, troškovi toplog obroka, troškovi prevoza na posao i sa posla i dr. troškovi u poreznom bilansu (počev od poreznog bilansa za 2008. godinu) priznaju na isti način i pod istim uslo-vima bez obzira na to koliko radnika firma zapošljava.


Povrat neiskorištene inoakontacije dijelom u KM, a dijelom u EUR

pitanje: Da li zaposlenik, kome je akontacija za služ-beni put isplaćena u EUR, može izvršiti povrat neisko-rištene akontacije dijelom u KM, a dijelom u EUR?

odgovor: Povrat neiskorištene akontacije po osno-vu putnog naloga u inostranstvo zaposlenik bi trebao pravdati u valuti u kojoj je i primio akontaciju. Ovo iz razloga što je akontacija u ovom slučaju isplaćena iz devizne blagajne, tako da bi i povrat sredstava u de-viznu blagajnu trebalo izvršiti u onoj valuti u kojoj su sredstva iz blagajne i isplaćena.

Mišljenja smo da nema formalnih prepreka niti da se povrat akontacije izvrši i dijelom u EUR a dijelom u KM, naravno, po kursu na dan povrata akontacije i pod uslovom da to odobri nadležno lice, tj. rukovodilac.


Kod obračuna plaća i drugih naknada važi princip blagajne

pitanje: Ako obračun plaća i toplog obroka vršimo sa posljednjima danom u mjesecu za tekući mjesec po važećim propisima, a isplatu vršimo u prvoj sedmici narednog mjeseca, a u tih par dana razmaka dođe do objave novih propisa kojima se mijenjaju stope do-prinosa, poreza na dohodak, neoporezivi iznos toplog obroka i slično, da li moramo stornirati obračun i po-novo izvršiti obračun po novim propisima prije nego što isplatimo plaće i topli obrok? Da li u ovom slučaju vrijedi princip blagajne?

odgovor: Da. Osnovni princip na kojem se zasniva si-stem poreza na dohodak je princip blagajne, što znači da je za porezni tretman neke isplate relevantan propis koji je na snazi u momentu njene isplate. Prema tome, ukoliko bi u momentu isplate plaće i toplog obroka, koji su obračunati ranije (po prethodno važećem pro-pisu), došlo do promjene u stopi doprinosa, poreza na dohodak ili neoporezivog iznos toplog obroka, ispla-tilac bi bio dužan da izvrši preračun prethodno obra-čunatih iznosa kako bi u momentu isplate primijenio propis koji je tada na snazi.


Obaveza ZZO u slučaju nesreće na poslu

pitanje: U kom se propisu nalazi uporište da je Zavod zdravstvenog osiguranja obavezan da primi obrazac ZO-5 (Prijava o nesreći na poslu), s obzirom na to da ispostava Zavoda u našem mjestu to neće da učini; te da li su PIO ili Zavod zdravstvenog osiguranja dužni da direktno isplaćuju ili da refundiraju naknadu (bruto ili neto) za vrijeme spriječenosti za rad zaposlenika zbog povrede na radu nakon proteka 14 mjeseci od nastanka povrede?

odgovor: Povreda na radu je, primarno, institut Za-kona o zdravstvenom osiguranju, iako je i predmet drugih zakona (Zakona o radu, Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju). Stoga je i Zavod zdravstve-nog osiguranja centralna institucija, koja ima interes,


ali i obavezu da u slučaju povrede na radu operativno djeluje kako bi se realizovala prava lica povrijeđenih na radu, ali i obaveze institucija koje po propisima uče-stvuju u tom procesu. Konkretno, ljekar medicine rada je jedan od učesnika u popunjavanju prijave o nesreći na poslu i stog stanovišta Zavod treba da izvrši ovjeru obrasca. Zavod je transmisija i s drugim institucijama koje imaju svoje obaveze prema licima koja se povrije-de na radu, kao, na primjer, sa Zavodom za PIO kome treba da dostavi jedan primjerak prijave, da bi ovaj mo-gao da isplati eventualnu novčanu naknadu za onespo-sobljenost. Iz navedenih razloga je u članu 28. stav 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, br. 30/97, 7/02 i 70/08) propisano da su pravna i fizička lica obavezna da za svaki slučaj povrede na radu dostave kantonalnom zavodu zdrav-stvenog osiguranja prijavu u roku od tri dana od dana povrede.

Napominjemo da su neki kantonalni ZZO obavezu prijema prijava o povredi na radu unijeli i u svoje sta-tute.

Kad je u pitanju obaveza snošenja naknade plaće zaposleniku za vrijeme spriječenosti za posao zbog po-vrede na radu, vrijedi sve ono što smo naveli u napisu “Prava zaposlenika u slučaju povrede na radu” u Pore-znom savjetniku broj 1/11. U najkraćem, naknadu pla-će u ovom slučaju isplaćuje poslodavac, bez prava na refundaciju od bilo koga, sve dok osiguranik nije radno sposoban, odnosno do pravnosnažnosti odluke nad-ležnog organa o utvrđivanju invalidnosti osiguranika (nakon čega osiguranik ili odlazi u invalidsku penziju ili nastavlja rad sa preostalom radnom sposobnošću). Odluka nadležnog organa o utvrđivanju invalidnosti mora biti donesena najkasnije nakon 14 mjeseci, što znači da isplata naknade na teret poslodavca može da se vrši najviše u periodu od 14 mjeseci. Ukoliko nad-ležni organ ne izvrši utvrđivanje invalidnosti u propi-sanom roku, isplatu naknade, u skladu sa članom 60. Zakona o zdravstvenom osiguranju, vrši kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja, sa pravom da potra-žuje povrat isplaćenih sredstava od PIO. To znači da nakon isteka 14 mjeseci naknadu zaposleniku direktno vrši zavod zdravstvenog osiguranja, dakle, ne vršite vi plaćanje naknade uz pravo na refundaciju, nego zavod zdravstvenog osiguranja. U članu 60. Zakona nije pre-cizirano da li se radi o isplati neto ili bruto naknade, ali iz prethodnih odredbi Zakona proističe da bi to trebala biti bruto naknada (neto plus doprinosi).


Obračun naknade za bolovanje preko 42 dana

pitanje: Ako firma obračuna uposleniku 80% naknade plaće za bolovanje preko 42 dana u neto iznosu, kako taj iznos pretvoriti u bruto iznos? Da li se neto naknada plaće (80% plaće uposlenika ili prosjek FBiH) množi sa koeficijentom 1,449275?

odgovor: Za bolovanje preko 42 dana poslodavac je dužan obračunati i isplatiti osiguraniku naknadu pla-će, sa pravom na refundaciju od kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja, u skladu sa članom 56. Za-kona o zdravstvenom osiguranju. Osnovica za obračun ove naknade je plaća koja je isplaćena zaposleniku u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio slučaj na osnovu kojeg se stiče pravo na naknadu, ili prosječna plaća kantona, ako nije bilo isplate plaće (član 46. Zakona). Pri tome, iznos naknade je najmanje 80% od osnovice za naknadu, s tim da to ne može biti niže od minimalne plaće za mjesec za koji se utvrđuje naknada. Iznos koji firma refundira od kantonalnog zavoda je neopreziv, a obaveza firme, osim naknade plaće, je da uplaćuje sve doprinose (“iz” plaće i dopri-nose na teret poslodavca), s tim da se od zavoda (prema posljednjim stavovima Federalnog ministarstva finan-sija) može refundirati samo neto naknada i doprinosi “iz” plaće, dok doprinosi “na” idu na teret poslodavca, jer predstavljaju trošak poslodavca i idu na njegov te-ret, te se stoga ne mogu refundirati.

Ukoliko firma zaposleniku isplaćuje naknadu u visi-ni 80% neto plaće zaposlenika, i to je iznos koji refun-dira od kantonalnog zavoda, onda je taj iznos neopo-reziv u cijelosti, te se isplaćeni iznos naknade uvećava samo za iznos doprinosa kako bi se dobio bruto iznos naknade, pa bi primjeren koeficijent za preračun bio 1,449275.


Visina naknade za bolovanje preko 42 dana

pitanje: Da li je zaposleniku na bolovanju preko 42 dana (uzrokovanim komplikacijama u trudnoći) po-slodavac obavezan isplaćivati naknadu u visini pune mjesečne plate prije nastupanja bolovanja. Poslodavac refundira 80% od zavoda. Ako jeste, kojim Zakonom je to regulisano?

odgovor: U slučajevima kada se radi o bolovanju pre-ko 42 dana, poslodavac nije dužan isplaćivati zaposle-niku punu plaću. Naime, prema Zakonu o zdravstve-nom osiguranju, poslodavac je to dužan činiti samo u slučaju bolovanja do 42 dana. Poslije toga, poslodavac je u zakonskoj obavezi da isplaćuje samo onu naknadu koju mu naknadno refundira kantonalni zavod zdrav-stvenog osiguranja. Tu se propisi razlikuju od kantona do kantona, a u Sarajevu je predviđeno refundiranje 80% neto isplaćene plate.

Razliku do pune plate poslodavac nije dužan, ali može isplaćivati na svoj teret.

Ovdje je bitno i da se onaj dio koji se refundira od kantonalnog zavoda ne smatra oporezivim primanjem zaposlenika, tj. obaveza obračuna poreza na dohodak (pa i doprinosa) bi postojala samo za dio naknade iznad toga koji bi (i ako bi) poslodavac isplaćivao na svoj teret.

Kada su u pitanju doprinosi, poslodavac za zaposle-nika u Kantonu Sarajevu treba uplaćivati samo dopri-


nos za PIO. Kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja za vrijeme bolovanja preko 42 dana na sebe preuzima ostale doprinose za tog zaposlenika.


Naknada za bolovanje ispod iznosa najniže plaće

pitanje: Da li se u slučaju bolovanja može isplatiti 80% od najniže plaće ili se mora isplatiti naknada u vi-sini najniže plaće?

odgovor: Članom 47. stav 1. Zakona o zdravstve-nom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, br. 30/97, 7/02 i 70/08) utvrđeno je da naknada plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti iznosi najmanje 80% od osnovice za naknadu (plaća u mjesecu koji prethodi mjesecu odlaska na bolovanje), s tim što ne može biti niža od iznosa minimalne plaće va-žeće za mjesec za koji se utvrđuje naknada. Ovu odredbu sadrže i kantonalni propisi o naknadi za bolovanje.

Drugim riječima, naknada za bolovanje ne može biti manja od iznosa najniže plaće i ni u kom slučaju ne može se obračunavati ni isplaćivati na iznos od 80% najniže plaće, nego na iznos od 80% zaposlenikove pla-će za prethodni mjesec, s tim da tako dobijeni iznos ne može biti niži od iznosa najniže plaće koja bi se utvrdi-la za mjesec za koji se obračunava naknada.


Refundiranje naknade za bolovanja preko 42 dana

pitanje: Za vrijeme bolovanja do 42 dana, zaposleniku smo uplaćivali sve propisane obaveze, na teret poslo-davca. Na zahtjev za refundaciju naknade za bolovanje preko 42 dana, od kantonalnog Zavoda zdravstvenog osiguranja Zenica smo dobili obrazloženje i istovreme-no ispravku našeg zahtjeva da kantonalni zavod treba da refundira samo bruto naknadu koja se sastoji iz neto naknade i doprinosa IZ osnovice, a da doprinosi NA osnovicu idu na teret poslodavca i ne mogu se refun-dirati. Da li su kantonalni zavodi u pravu kada ne re-fundiraju kompletne doprinose i porez na dohodak za radnike koji su na bolovanju preko 42 dana?

odgovor: Po pitanju obračuna i isplata naknade za bolovanje preko 42 dana i refundacije na teret sredsta-va kantonalnih zavoda, Federalno ministarstvo finansi-ja je zauzimalo različite stavove, odnosno davalo razli-čite odgovore, a kantonalni zavodi su u praksi različito postupali.

Prema članu 56. stav 1. Zakona o zdravstvenom osi-guranju (“Sl. novine FBiH”, br. 30/97, 7/02 i 70/08), poslodavac je obavezan da obračunava i isplaćuje na-knadu plaće za zaposlenika prvih 42 dana privremene spriječenosti za rad, a prema st. 3. i 4. istog člana Za-

kona, pravna i fizička lica obavezna su da obračunavaju i isplaćuju naknadu plaće i istekom 42 dana bolovanja na teret sredstava kantonalnog zavoda osiguranja. Pro-pisano je i to da je kantonalni zavod osiguranja dužan vratiti (refundirati) isplaćenu naknadu plaće u roku od 45 dana od dana prijema zahtjeva za povrat.

U Zeničko-dobojskom kantonu nije donesen po-seban propis o naknadi plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad, tako da se u pogledu visine na-knade, osnovice za obračun naknade i dr. neposredno primjenjuju odredbe Zakona o zdravstvenom osigura-nju, što znači da je iznos naknade koji se refundira 80% od osnovice koju čini plaća zaposlenika u mjesecu koji prethodi bolovanju, a najviše iznos od dvije prosječne plaće u FBiH, prema posebnoj odluci. Praksa u ZDK po pitanju refundacije je bila takva da se refundira neto iznos naknade i ukupni doprinosi (izuzev 9% doprinosa za zdravstveno osiguranje).

Stavovi FMF-a po pitanju obaveza zavoda za refun-daciju kada je u pitanju bolovanje preko 42 dana su se dosta razlikovali u prethodnom periodu. Tako je npr. u odgovoru FMF-a od 18. 10. 2010. godine dato mišljenje da zavod treba da refundira bruto naknadu (što znači sve doprinose), s obzirom na to da se naknada isplaćuje na teret kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja. U nešto kasnijem stavu FMF-a, od 28. 01. 2011. godine, dato je mišljenje da je poslodavac obavezan za radnike koji su na bolovanju preko 42 dana uplatiti sve dopri-nose (i iz i na osnovicu), a da kantonalni zavod treba da refundira bruto naknadu koja se sastoji od doprinosa iz osnovice i neto naknade (dakle, bez doprinosa na osno-vicu, jer predstavljaju trošak poslodavca i idu na njegov teret, te se stoga ne mogu refundirati). Ovaj stav je u skladu sa obrazloženjem koji ste vi dobili od Zavoda za zdravstveno osiguranje ZDK, a uporište ima u navede-nom mišljenju koje je dalo FMF o ovom pitanju.


Refundacija naknade za bolovanje kod firme tekstilne industrije u TK

pitanje: Kao firma tekstilne industrije koristimo propisanu povlasticu pri plaćanju doprinosa (osnovica 305,00 KM), a zaposlenicima isplaćujemo najnižu pla-ću u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom. Imamo problem kod refundacije plaće za bolovanje preko 42 dana, jer nam nadležni zavod zdravstvenog osiguranja refundira manji iznos od onoga koji mi isplaćujemo (mi isplaćujemo neto naknadu od 344,40 KM i uplaćujemo doprinose u iznosu od 126,58 KM, a Zavod refundira iznos naknade od 210,45 i doprinosa 94,55 KM). Kako da prevaziđemo navedenu situaciju, s obzirom na to da zbog strukture zaposlenih imamo veliki broj radnika na bolovanju, tako da zbog manjeg iznosa refundacije imamo povećane rashode poslovanja?

odgovor: Više pravnih lica s područja Tuzlanskog kantona nam se obratilo s istim problemom, koji je na-


stao nakon donošenja novog Pravilnika o naknadi pla-će za vrijeme privremene spriječenosti za rad na teret Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona (“Službene novine Tuzlanskog kantona”, broj 13/10). Naime, članom 8. stav 2. tog Pravilnika je propisano da najniži iznos naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja ne može biti niži od najniže plaće utvrđene Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH (što je u skladu i sa odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju), izuzev za slučajeve iz člana 3. stav 3. Pravilnika. Pre-ma članu 3. stav 3. Pravilnika, osnovica za utvrđivanje naknade plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad za osiguranike u rudnicima uglja, tekstilnoj, kožnoj i industriji obuće je osnovica propisana članom 6. stav 1. tačka 10. Zakona o doprinosima, umanjena za za-konom propisane doprinose iz osnovice. Opredjeljenje za ovakvo rješenje, pretpostavljamo, leži u činjenici da zbog smanjene obaveze za doprinose na osnovu pro-pisane olakšice za određene djelatnosti Zavod nema materijalno “pokriće” za refundaciju kao u redovnim slučajevima. Činjenica jeste da se ovim rješenjem po-vređuju odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju u pogledu najnižeg iznosa naknade za bolovanje, ali je, isto tako, činjenica da je oblast zdravstva po Ustavu u nadležnosti kantona.

Jedino rješenje koje vam preostaje u pogledu ista-knutog problema je da se po ovom pitanju obratite Fe-deralnom ministarstvu finansija i da se, eventualno, pokrene inicijativa za izmjenu odredbe kantonalnog pravilnika koja reguliše naknadu bolovanja preko 42 dana za osiguranike u rudnicima uglja, tekstilnoj i kož-noj industriji i industriji obuće.


Obračun plaće za mjesec koji je dijelom proveden na radu, a dijelom na bolovanju i godišnjem odmoru

pitanje: Na koji način da obračunamo plaću zaposle-niku koji je do 18-og u mjesecu bio na radu, a od 19-og na bolovanju i godišnjem odmoru? Da li da mu ispla-timo punu plaću (bez naknade za topli obrok za dane odsutnosti s posla) ili da mu za dane provedene na radu isplatimo punu plaću, a za dane odsustva naknadu u visini 80% plaće?

odgovor: Obračun i isplatu plaće za taj mjesec, u kome je zaposlenik dio vremena proveo na radu, a drugi dio na godišnjem odmoru i bolovanju, treba da izvršite na način koji je utvrđen vašim normativnim aktom. Bilo bi ispravno da mu za vrijeme provedeno na radu ispla-tite punu plaću, a za vrijeme odsustva zbog godišnjeg odmora i bolovanja naknadu plaće (bez naknade za to-pli obrok), s tim da visina naknade plaće za taj period može varirati od 80% plaće do pune plaće. Uobičajeno je da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunava u visini plaće (kao da je zaposlenik

na poslu) ili se vezuje za prosjek nekog prethodnog pe-rioda (npr. prethodna tri mjeseca).

Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, poslo-davac je obavezan da zaposleniku koji se nalazi na bo-lovanju isplati najmanje 80% njegove plaće ostvarene u mjesecu koji prethodi mjesecu u kome otpočinje bo-lovanje, s tim da poslodavac može, u skladu sa svojim normativnim aktom ili po posebnoj odluci, isplatiti i veću naknadu plaće od iznosa koji je propisan kao mi-nimalan.

Pravo na naknadu za topli obrok pripada zaposle-niku samo za dane provedene na radu, tako da mu za dane odsustva zbog godišnjeg odmora i bolovanja to pravo ne pripada.


MIP-1023 i bolovanje preko 42 dana

pitanje: Pošto se naknade za bolovanje preko 42 dana ne smatraju oporezivim dohotkom, vaš savjet je bio da se polja vezana za dohodak i porez na dohodak u obras-cu MIP-1023 popune nulama. Mi smo tako i postupili, ali nam je naša ispostava Porezne uprave FBiH tražila izmjene, s obzirom na to da prikazani iznosi “nisu u skladu sa formulom”. Molimo detaljno objašnjenje na-čina popunjavanja ovog obrasca za bolovanja preko 42 dana, pošto imamo dosta zaposlenika u toj poziciji.

odgovor: Suština prijavljivanja podataka u Poreznu upravu FBiH je da im se predoče istinite informaci-je o ostvarenom dohotku, obračunatom i uplaćenom porezu, kao i o doprinosima za vaše zaposlenike. Iako sâm obrazac MIP-1023 ima veliki broj nedostataka, neki početni problemi su naknadno otklonjeni. Između ostalog, naknadno je riješeno i pitanje prijavljivanja za-poslenika koji se nalaze na bolovanju preko 42 dana. Za te potrebe su stvorene posebne šifre (5 i 6, zavisno od konkretnih okolnosti) putem kojih se ističe da se radi o takvoj (netipičnoj) situaciji.

U praksi, kada je zaposlenik na bolovanju preko 42 dana, poslodavac je za njega dužan uplaćivati doprino-se. Imajući u vidu da se poslodavac vodi kao uplatilac doprinosa, slijedi da ih on mora i prijaviti kroz obrazac MIP-1023. Međutim, kada je u pitanju iznos nakna-de koja se isplaćuje zaposleniku, on bi se u MIP-1023 unosio samo ako ima tretman oporezivog dohotka, a to je slučaj isključivo ako se zaposleniku na bolovanju isplaćuje neki iznos koji neće biti refundiran od kanto-nalnog zavoda zdravstvenog osiguranja. Sve što se re-fundira od kantonalnog ZZO je neoporezivo primanje i zbog toga se ne treba upisivati u obrazac MIP-1023.

Unošenje neoporezivih naknada u obrazac MIP-1023 bi bilo potpuno besmisleno. I ne samo to, upi-sivanje tih podataka bi stvorilo potpuno krivu sliku o visini ostvarenog dohotka samog zaposlenika, jer bi obrazac pokazivao da je to onda njegov dohodak, što nikako nije slučaj. Konkretno, u vašem slučaju, bruto plaća je 968,60 KM. To je ujedno i osnovica za dopri-


nose koje potom upisujete u polja 11, 13, 14 i 15. U slučajevima bolovanja preko 42 dana obračun se tre-ba i zaustaviti na doprinosima, a podatke o dohotku i porezu jednostavno treba izostaviti, odnosno upisati nule ( jer jednostavno nema ostvarenog dohotka i nema stvarnog poreza). Istina, program će crvenom bojom istaći pojedina polja i sugerisati da je uočeno matema-tičko nepoklapanje sa originalnom formulom, ali on, isto tako, dozvoljava i da, uprkos tom nepoklapanju, sačuvate ovako ispunjen obrazac. U početku to čak nije bilo moguće, no naknadno je izmijenjeno upravo zbog toga što je kod bolovanja preko 42 dana jedino obrazac sa matematički nepodudarnim podacima ispravan.

U suprotnom, kada bi se insistiralo na matematici ispred suštine, Poreznoj upravi bi se prijavljivali krivi podaci o visini ostvarenog dohotka vaših zaposlenika. Prema tome, mi i dalje stojimo pri mišljenju da je na-čin naveden u našim ranijim izdanjima Poreznog sa-vjetnika jedini ispravan način popunjavanja obrasca MIP-1023.


Obaveze poslodavca prema porodilji za vrijeme bolovanja i porodiljskog odsustva

pitanja: Sjedište firme je na području Tuzlanskog kantona, a zaključila je ugovor o radu sa zaposlenicom sa područja Ze-do kantona, koja je na bolovanju od 19. 03. 2012. godine, a porodiljsko odusustvo koristi od 23. 04. 2012. godine. Za cijelo vrijeme odsustva ove zaposlenice redovno smo vršili obračun i isplatu plaće i doprinosa, zaključno sa 31. 05. 2012. godine. Prema propisima Ze-do kantona, porodilji naknadu plaće i uplatu doprinosa vrši kanton za cijelo vrijeme trajanja porodiljskog odsustva, tako da poslodavac nema bilo kakvih finansijskih obaveza prema njoj. U vezi s tim, zanima nas:

1. Da li za ubuduće (do kraja porodiljskog odsustva) ovu zaposlenicu trebamo uopšte obuhvaćati u speci-fikaciji za obračun plaće, tj. da li trebamo obračunati plaću i doprinose koje će, u stvari, uplatiti Ze-do kan-ton? Da li specifikaciju i dalje podnosimo samo nadlež-noj Poreznoj upravi TK?

2. Kako postupiti kod popunjavanja i podnošenja GIP-a i MIP-a i kome se podnose: Poreznoj upravi Tu-zlanskog ili Poreznoj upravi Ze-do kantona?

3. Možemo li za plaće i doprinose koja smo uplatili od dana odsustva zaposlenice po osnovu porodiljskog bolovanja do 31. 05. 2012. godine tražiti povrat sred-stava i od koga?

odgovori: 1. Ukoliko će naknadu plaće za vrijeme porodilj-

skog odsustva, u skladu sa propisima Ze-do kantona, u potpunosti snositi kanton, odnosno Centar za socijalni rad, tj. ukoliko poslodavac neće na svoj teret isplaćivati neki dodatni iznos naknade plaće toj svojoj zaposlenici koja je na porodiljskom odsustvu, u tom slučaju ovu

zaposlenicu ne treba obuhvaćati u specifikaciji za obra-čun plaća, tj. poslodavac ne treba obračunavati nakna-du plaće i doprinose, jer to radi Centar za socijalni rad.

2. U skladu sa navedenim pod 1., ukoliko firma na svoj teret ne vrši isplatu neke dodatne naknade zapo-slenici koja je na porodiljskom odsustvu, ona nema ni-kakve obaveze prema Poreznoj upravi u smislu prijave i izvještavanja o njenim primanjima za vrijeme porodilj-skog odsustva. Naime, obrazac MIP za ovu zaposlenicu za vrijeme trajanja porodiljskog odsustva Poreznoj up-ravi će podnositi Centar za socijalni rad, prema mjestu svog sjedišta, što u ovom slučaju znači Poreznoj upravi Ze-do kantona.

Poslodavac bi imao obavezu izvještavanja Porezne uprave TK samo u slučaju kada bi na svoj teret isplaći-vao neki dodatni iznos naknade plaće ovoj zaposlenici, i na taj iznos naknade bi bio dužan da obračuna i uplati porez na dohodak i doprinose.

3. Plaće i doprinose koje je firma na svoj teret ispla-ćivala zaposlenici za vrijeme bolovanja od 19. 03. do 23. 04. (do momenta od kada je bila na porodiljskom odsustvu) su i trebali ići na teret firme, jer se radilo o bolovanju do 42 dana, do kada je upravo poslodavac taj koji je i obveznik i za naknadu plaće i za doprinose. Pri tome, obračun naknade za bolovanje do kojeg je došlo zbog bolesti i komplikacija prouzrokovanih trudnoćom trebalo je da se vrši u visini 100% od osnovice (plaće koje je isplaćena zaposlenici u mjesecu koji prethodi mjesecu odlaska na bolovanje, odnosno prosječne pla-će kantona, ukoliko nije bilo isplate plaće).

Od momenta odlaska na porodiljsko odsustvo, po-slodavac nije bio dužan da isplaćuje nikakvu naknadu plaće toj svojoj zaposlenici, jer naknada plaće i dopri-nosi za vrijeme trajanja porodiljskog odsustva idu na teret Centra za socijalni rad. Ukoliko ste vi, ipak, za 5. mjesec izvršili obračun plaće ovoj zaposlenici, bili ste dužni da na nju obračunate i platite porez na dohodak i doprinose, jer se u tom slučaju radi o dodatnoj naknadi plaće (pored one koju isplaćuje Centar za socijalni rad) koju poslodavac svojevoljno isplaćuje (na svoj teret, bez prava na refundaciju). Takođe, za taj dio naknade koju ste isplatili na svoj teret bili ste dužni izvijestiti i Poreznu upravu TK, podnošenjem MIP obrasca.


Tretman i refundacija naknade za porodiljsko odsustvo u TK

pitanje: Naknadu za vrijeme porodiljskog odsustva zaposlenici isplaćujemo u visini iznosa koji refundira centar za socijalni rad. Pošto centar za socijalni rad iz-daje rješenje tek po rođenju djeteta koje će se u kon-kretnom slučaju desiti poslije termina kad se isplaćuju plaće i naknade plaća, u kom iznosu ćemo isplatiti na-knadu? Da li se naknada za vrijeme porodiljskog od-sustva refundira u bruto ili u neto iznosu? Da li po-stupamo ispravno kada na iznos naknade porodilji ne obračunavamo porez na dohodak? Da li se za zaposle-


nicu koja je na porodiljskom odsustvu izrađuje posebna specifikacija - obrazac 2001 (Porezna uprava zahtijeva taj obrazac)? Da li se doprinosi po osnovu naknade za porodiljsko odsustvo plaćaju na isti transakcijski račun i iste vrste prihoda kao i doprinosi za plaće? Na koji se način u obrascu MIP-1023 evidentira naknada za po-rodiljsko bolovanje ako se isplaćuje samo iznos koji se refundira (polja: vrsta zarade, broj radnih sati, broj sati na bolovanju i faktor ličnog odbitka).

odgovor: Način i postupak ostvarivanja prava na na-knadu umjesto plaće porodilji u Tuzlanskom kantonu utvrđeni su (novim) Pravilnikom o načinu i postupku ostvarivanja prava na naknadu umjesto plaće ženi-maj-ci, odnosno drugom licu u radnom odnosu za vrijeme odsustvovanja s posla radi trudnoće, porođaja, odno-sno njege djeteta (“Službene novine TK”, broj 13/11). Tim Pravilnikom je utvrđeno da naknada plaće iznosi 90% ostvarene prosječne plaće korisnika prava u peri-odu od šest mjeseci prije porođaja ili u iznosu od 55% prosječne plaće Federacije BiH ostvarene u istom pe-riodu, ako je to za korisnika povoljnije. Prema ovom, vama je poznat podatak o iznosu koji će biti refundi-ran, s kojim podatkom ćete ući u obračun naknade za tekući mjesec.

Prema članu 18. Pravilnika, povrat sredstava po osnovu naknade koju je bio obavezan da isplati poslo-davac (neto plus doprinosi) vrši Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak TK u bruto iznosu, dakle, refundiraju se i doprinosi.

Imajući u vidu da se porez na dohodak ne plaća na naknade za vrijeme nezaposlenosti za rad koje su ispla-ćene na teret vanbudžetskog fonda, a naknada za poro-diljsko odsustvo se, u suštini, plaća na taj način, to ne postoji obaveza obračuna i plaćanja poreza na dohodak na isplaćenu naknadu.

U vezi sa isplatom plaća i naknada plaća propisana je jedna jedina specifikacija, tako da se prilikom isplate naknada za porodiljsko odsustvo podnosi samo ta, a ne nikakva posebna specifikacija.

Uplatni računi i oznake vrste prihoda pri uplati do-prinosa na naknade za porodiljsko odsustvo su isti kao i za doprinose na redovne plaće.

Obrazac MIP-1023 popunjava uplatilac doprinosa, a u konkretnom slučaju to ste vi kao poslodavac. U polje 3 upisuje se šifra 3, popunjavaju se samo sati bolova-nja, za zaposlenicu se upisuju podaci o doprinosima, a u polja koja se odnose na dohodak i porez na dohodak se upisuju nule.


Pravo na naknadu za porodiljsko odsustvo u RS

pitanje: Imamo zaposlenicu s kojom smo prije par godina zasnovili radni odnos i koja je u tom momentu imala prebivalište u FBiH, gdje je i sjedište društva. U međuvremenu, zaposlenica se preselila u RS i dostavi-

la nam novu CIPS prijavu. Promjena mjesta boravka se desila u vrijeme trudnoće zaposlenice i sada je na porodiljskom odsustvu. S obzirom na to da se ova za-poslenica preselila za vrijeme trudnoće, da li postoji zakonsko ograničenje za ostvarivanje njenog prava na naknadu kao porodilje? Firma joj uplaćuje doprinos za zdravstvo u posljednja tri mjeseca u RS, a ostale do-prinose u FBiH. U slučaju da firma ne ostvari pravo na refundaciju kod Fonda za dječiju zaštitu RS, da li smo joj uopšte dužni isplaćivati neku naknadu? Da li je nje-no pravo na naknadu kao porodilje uslovljeno pravom poslodavca na ostvarivanje refundacije?

odgovor: Prema Zakonu o dječijoj zaštiti RS (“Sl. gla-snik RS”, br. 4/02, 17/08 i 1/09), pravo na naknadu za vrijeme porodiljskog odsustva se vezuje za sjedište poslodavca, a ne za prebivalište zaposlenice. To, dakle, u vašem slučaju znači da, s obzirom na to da zaposleni-ca radi u Federaciji, a ima prebivalište u RS, ona pravo na naknadu plaće ne može ostvariti u RS. Naime, ovo pravo bi imala samo kada bi radila u poslovnoj jedinici koja je registrovana na teritoriji RS, ali i tada pod uslo-vom da je uplaćivan doprinos za dječiju zaštitu u peri-odu od najmanje godinu dana u kontinuitetu (znači, ne bi se mogla priznati ni naknadna jednokratna uplata). Dodatni problem jeste u tome što zaposlenica nema pravo na naknadu za vrijeme porodiljskog odsustva ni u Federaciji BiH (na teret nadležnog centra za socijalni rad), jer se ovo pravo veže za prebivalište na teritoriji Federacije.

Dakle, u ovoj situaciji ostaje na firmi da donese od-luku o tome da li će zaposlenici koja je na porodiljskom odsustvu isplaćivati na svoj teret određeni iznos kao naknadu plaće, s tim da bi takva isplata imala isti tre-tman kao i plaća, što znači da bi se na nju morali obra-čunati porez na dohodak i puni doprinosi.

Ukoliko, pak, poslodavac dotičnoj zaposlenici ne bi isplaćivao nikakvu naknadu, napominjemo da bi imao obavezu da doprinose (iz i na plaću) uplaćuje na osnovicu koja je federalnim Zakonom o doprinosima utvrđena kao minimalna osnovica za obračun doprino-sa. Članom 7. Zakona o doprinosima propisano je da osnovica za obračun doprinosa ne može biti niža od najniže plate utvrđene Općim kolektivnim ugovorom, što znači da je najniža neto satnica 1,95 KM, a najniža bruto satnica, od početka primjene Zakona o porezu na dohodak, u skladu sa članom 49. Zakona (množe-njem sa koeficijentom 1,52555, radi prelaska na bruto princip oporezivanja), iznosi 2,97 KM. Federalno mi-nistarstvo finansija je svojim stavom potvrdilo da tako utvrđena osnovica (2,97 x ukupan broj radnih sati u svakom mjesecu) predstavlja najnižu osnovicu na koju se doprinosi moraju obračunavati.

Iz navedenog može se zaključiti da i u ovom slučaju dolazi do izražaja problem neusaglašenosti entitetskih propisa u vezi sa doprinosima. Stoga, zbog mogućeg susretanja ovakvih slučajeva i u narednom periodu, a kako bi vaše uposlenice sa mjestom prebivališta u RS mogle ostvariti svoja prava za vrijeme korištenja poro-


diljskog odsustava, sugerišemo da, pored doprinosa za zdravstvo koji već uplaćujete u RS (a po kom osnovu se ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu), i doprinos za dječiju zaštitu uplaćujete u skladu sa Zakonom o do-prinosima RS.


Porodiljsko odsustvo zaposlenice u stranoj neprofitnoj organizaciji

pitanje: Da li se bh. predstavništvo udruženja – ne-profitne organizacije (čiji je osnivač sa sjedištem u New Yorku), a koje je registrovano kod Ministarstva pravde BiH, dužno pridržavati Zakona o radu u institucijama BiH? Naime, u članu 1. stav 2. pod tačkom c) tog Zako-na se pominju i udruženja na nivou BiH. Da li bi to, u smislu naknade plaće za vrijeme porodiljskog odsustva, značilo da zaposlenica u tom predstavništvu ima pravo na naknadu u visini prosječne plaće?

odgovor: Zakonom o radu u institucijama BiH (“Sl. glasnik BIH”, br. 26/04, 7/05 i 48/05) propisano je da se ovim zakonom regulišu, između ostalog, i radni odnos zaposlenika koji su zaposleni u udruženjima i fondacijama BiH, ako drugim zakonom nije drugačije odre đeno. Iz toga bi se moglo zaključiti da se odred-be ovog zakona primjenjuju i na udruženja, kao strane neprofitne organizacije, kao i na njihova predstavniš-tva u BiH, čije je osnivanje, unutrašnja organizacija i prestanak rada, uređeno Zakonom o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine (‘’Sl. glasnik BiH’’, broj: 32/01, 42/03, 63/08 i 76/11). U tom smislu bi se, nadalje, moglo zaključiti da se i po pitanju visine naknade zaposlenice tog predstavništva koja se nalazi na porodiljskom odsustvu trebaju primjenjivati propisi koji se odnose na rad u institucijama BiH, odnosno, u konkretnom slučaju, Odluka o načinu i postupku ostva-rivanja prava na naknadu za porodiljsko odsustvo u in-stitucijama BiH (“Sl. glasnik BiH”, broj 95/10).

Međutim, s obzirom na to da se, ipak, radi o osjetlji-vom pitanju na koje u propisima nije moguće naći izri-čit odgovor, upućujemo vas da se obratite navedenom ministarstvu za njihovo tumačenje.


Naknada za porodilje i obrazac MIP-1023

pitanja: 1) Da li je potrebna posebna specifikacija za uplatu

doprinosa za porodiljsku naknadu koju isplaćuje centar i da li u tu specifikaciju treba uvrstiti i 30% koje firma dodatno uplaćuje - ili je možda potrebno razdvojiti re-dovan rad i porodiljsku naknadu, pa još dodatno napra-viti zbirnu specifikaciju?

2) Na koji način evidentirati porodiljsku naknadu kroz MIP-1023, tj. koju vrstu primanja označiti kada centar isplaćuje naknadu, a firma uplaćuje doprinose

i još dodatno uplaćuje 30% na koje uplaćuje doprinose i eventualni porez? Kako u obrascu MIP-1023 eviden-tirati situaciju u kojoj centar uplati dio doprinosa za zdravstveno osiguranje, a firma uplaćuje razliku?

odgovori: Firma za vlastite zaposlenike podnosi ili specifikaciju na obrascu 2001 (ako se radi o reziden-tima FBiH) ili specifikaciju na obrascu 2001-A (ako se radi o licima iz RS ili BD BiH). Ona se podnosi zbirno za sve zaposlenike i obuhvata sve doprinose koji su za njih uplaćeni. Samim tim nije potrebno podnijeti po-sebnu specifikaciju za slučajeve uplate doprinosa kod porodiljske naknade, kao ni neku zbirnu poslije toga. Ovi doprinosi će se uključiti u ukupnu sumu koja se prijavljuje kroz redovnu specifikaciju.

Što se tiče upisivanja porodiljske naknade u obrazac MIP-1023, važno je naglasiti da se u isti upisuje samo oporezivi dohodak. Prema tome, porodiljska naknada, kao neoporezivi prihod u vidu socijalne pomoći iz člana 5. Zakona o porezu na dohodak, ne treba biti upisana u MIP-1023. Osim toga, tu naknadu ne isplaćujete vi, pa i iz tog razloga ne trebate da je prijavljujete. Međutim, dodatak toj naknadi koji isplaćujete vi je nešto drugo. To je dohodak od nesamostalne djelatnosti i taj dio mo-rate upisati u obrazac MIP-1023. S obzirom na to da se radi o isplati nečega što se smatra dohotkom od nesa-mostalne djelatnosti, vi ćete u ovom obrascu odabrati šifru 1 (isplata plaće).

Vi istovremeno prijavljujete pune doprinose koje uplatite. Pri tome se ne morate zamarati “štimanjem matematike” u obrascu. U obrazac MIP-1023 upisujete podatke onakvi kakvi jesu, odnosno stvarne iznose do-prinosa. Obrazac ne zahtijeva matematičko poklapanje svih podataka, to je moguće samo u nekim idealnim situacijama. Ova situacija to, svakako, nije, ali nije ni pogrešno upisati podatke koji se ne poklapaju, jer su oni jedino takvi u skladu sa propisima.

Ista stvar je i sa doprinosom za zdravstveno osigu-ranje koje vi plaćate samo djelimično. Vi ćete prijaviti taj dio koji ste uplatili, dok će “svoj” dio prijaviti sam centar. Inače, centar za socijalni rad je svakako dužan podnijeti MIP-1023 sa podacima o porodilji ukoliko je za nju izvršio bilo kakvu uplatu doprinosa.


Ostvarivanje prava na naknadu za porodiljsko odsustvo u BD

pitanje: Radnica koje je radila u Brčko Distriktu i kojoj su tamo uplaćivani porez i doprinosi (osim doprinosa za PIO/MIO koji je uplaćivan u RS) je bila na porodiljskom odsustvu, a sada počinje raditi u poslovnoj jedinici iste firme u Orašju. Da li se i na koji način (kome podnijeti zahtjev) može ostvariti pravo na refundaciju naknade za porodiljsko odsustvo u ovom slučaju?

odgovor: Zakonom o radu Brčko Distrikta (“Sl. gla-snik BD BiH”, br. 7/00, 8/03, 33/04, 29/05 i19/07)


utvrđeno je pravo žene-majke na porodiljsko odsustvo u trajanju od 12 mjeseci neprekidno, kao i pravo na na-knadu plaće za vrijeme porodiljskog odsustva na teret budžeta Brčko Distrikta, pod uslovom da su uplaćivani doprinosi za penzijsko i zdravstveno osiguranje.

Zakonom o zdravstvenom osiguranju (“Sl. glasnik BD BiH ”, br. 1/02, 7/02, 19/07, 2/08 i 34/08) je pro-pisano da naknada plaće za vrijeme porodiljskog odusu-stva za prva tri mjeseca, odnosno prvih 42 dana (ukoli-ko porodilja koristi kraće porodiljsko odsustvo) ide na teret poslodavca. Nakon tri mjeseca porodiljskog odsu-stva, doprinosi za zdravstveno osiguranje biće plaćeni iz sredstva budžeta Distrikta. U slučaju da poslodavac ili samozaposleno lice koristi mogućnost posebnog osigu-ranja-reosiguranja, u tom slučaju, u skladu sa članom 39. Zakona, kod Fonda zdravstvenog osiguranja, namije-njenog za naknadu troškova plaće sa posebno odvojenim dijelom/pomoćim računom, poslodavac će dobiti povrat sredstava u iznosu od 80% od iznosa naknade plaće koji je isplatio za period od prvog do 42. dana odsustva, od-nosno za vrijeme prva tri mjeseca porodiljskog odsustva.

Zakonom o dječijoj zaštiti BD (“Sl. glasnik BD BiH”, broj 51/11), također, propisano je da se naknada plaće ženi-majci, odnosno ocu, usvojiocu ili staraocu djeteta u radnom odnosu za vrijeme dok odsustvuje s posla radi trudnoće, porođaja, odnosno njege djeteta, ostvaruje u skladu sa propisima o radnim odnosima Brčko Distrikta.

Bliži uslovi o načinu ostvarivanja prava na nakna-du plaće za vrijeme porodiljskog odsustva utvrđeni su Odlukom o uslovima i načinu isplate naknade plaća za-poslenicima u toku porodiljskog odsustva koju je donio gradonačelnik Brčko Distrikta.

U postupku ostvarivanja ovog prava, poslodavac do-nosi rješenje kojim utvrđuje pravo na korištenje po-rodiljskog odsustva, vrijeme njegovog trajanja i visinu naknade plaće koja će se isplaćivati zaposleniku. Jedan primjerak ovog rješenja poslodavac dostavlja Odjelje-nju za zdravstvo i ostale usluge prilikom podnošenja prvog zahtjeva za refundaciju naknade plaće za svog zaposlenika. Za vrijeme korištenja porodiljskog odsu-stva, u skladu sa ovom Odlukom, zaposleniku pripada naknada plaće u visini prosječne mjesečne neto pla-će koju je zaposlenik primio u posljednja tri mjeseca prije korištenja porodiljskog odsustva. Obračun plaće, uplatu doprinosa i isplatu naknade plaće zaposleniku vrši poslodavac, a nakon izvršenja obaveza ima pravo da traži refundaciju od nadležnog odjeljenja Vlade BD BiH (Odjel za zdravstvo i druge usluge, pododjeljenje za socijalnu Zaštitu - Centar za socijalni rad) podno-šenjem zahtjeva uz prilaganja dokumentacije koju čini doznaka za bolovanje, dokaz o uplaćenim doprinosima i dokaz o uplaćenoj naknadi plaće. Po osnovu takvog zahtjeva, Centar za socijalni rad donosi odluku o refun-daciji i izdaje nalog za isplatu naknade na žiro-račun poslodavca. Rok za izvršenje ove odluke je 60 dana od dana donošenja odluke.

Dakle, ukoliko ste za uposlenicu koja je radila u Brčko Distriktu uplaćivali doprinose u skladu sa propi-sima Distrikta (doprinos za zdravstvo i nezaposlenost

u BD, a PIO u RS u skladu sa opredjeljenjem vaše za-poslenice) i isplaćivali joj plaće za vrijeme porodiljskog naknadu, imate pravo podnošenjem zahtjeva za refun-daciju uz prilaganje dokaza o tim uplatama Centru za socijalni rad ostvariti pravo na refundaciju.


Porodiljsko odsustvo u RS

pitanje: Da li je poslodavac (čije je sjedište u FBiH) za radnicu zaposlenu u RS dužan isplaćivati naknadu plaće za porodiljsko odsustvo svih 12 mjeseci u godini (u konkretnom slučaju, porodiljsko odsustvo je trajalo od 19. 10. 2010. do 19. 10. 2011. godine) i koji je rok za podnošenje zahtjeva za refundaciju naknade za po-rodiljsko odsustvo?

odgovor: Pravo na naknadu plaće za vrijeme poro-diljskog odsustva u Republici Srpskoj je regulisano Za-konom o dječijoj zaštiti RS (“Sl. glasnik RS”, br. 4/02, 17/08 i 1/09). Prema tom zakonu, ovo pravo se vezuje za sjedište poslodavca, a ne za prebivalište zaposleni-ce, tako da se u slučaju da zaposlenica radi u Federa-ciji BiH, a ima prebivalište u RS, pravo na naknadu ne može ostvariti u RS.

Međutim, u slučaju da zaposlenica radi u vašoj po-slovnoj jedinici u RS (što se, takođe, može smatrati sje-dištem poslodavca), ona može imati pravo na naknadu u RS, ali samo pod uslovom da je uplaćivan doprinos za dječiju zaštitu u RS u periodu od najmanje godinu dana u kontinuitetu (što znači da se ne bi mogla priznati na-knadna uplata doprinosa).

Prema članu 13. stav 3. Zakona o dječijoj zaštiti RS, Fond dječije zaštite, na pismeni zahtjev poslodav-ca, priznaje pravo poslodavcu na sredstva za isplatu naknade neto plate (u visini prosječne plaće u RS, ali ne više od neto osnovice na koju su plaćeni doprinosi) majci, koja se isplaćuje na teret Fonda dječije zaštite.

Naknadu neto plate za prvih 30 dana korišćenja po-rodiljskog odsustva majci obezbjeđuje i isplaćuje poslo-davac iz vlastitih sredstava, a za narednih 11 mjeseci za prvo i drugo dijete, odnosno 17 mjeseci za blizance, treće i svako naredno dijete, naknadu isplaćuje poslo-davac, a sredstva obezbjeđuje Fond za dječiju zaštitu (što znači da postoji sistem refundacije sredstava).

Prema članu 41. istog Zakona, zahtjev za refundaci-ju naknade plate može se podnijeti u roku od 12 mjese-ci od dana otpočinjanja korišćenja porodiljskog odsu-stva majke za koju se traži refundacija. Protekom roka od 12 mjeseci poslodavac gubi pravo na refundaciju.


Propisana naknada kod komplikacija u trudnoći

pitanje: Da li je nekim propisom određena obaveza poslodavca da zaposlenici isplati naknadu u iznosu od


100% plaće u slučaju da porodiljsko odsustvo – bolova-nje traje preko 42 dana zbog komplikacija u trudnoći?

odgovor: Za razliku od uobičajenih slučajeva bolova-nja preko 42 dana, kada poslodavac isplaćuje 80% za-poslenikove plaće i onda potom očekuje refundaciju od kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja, u situa-ciji kada se radi o odsustvu uzrokovanom komplikaci-jama u trudnoći ili porođajem, postoji obaveza isplate punog iznosa plaće.

Naime, prema članu 47. Zakona o zdravstvenom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, br. 30/97, 7/02 i 70/08), u slučaju bolesti i komplikaci-ja prouzrokovanih trudnoćom i porođajem, trudnica ima pravo na neumanjeni iznos naknade plaće. Ista obaveza postoji za još neke specifične slučajeve. Ovu naknadu zaposlenici na odsustvu isplaćuje posloda-vac, i prije i poslije “probijanja granice” od 42 dana. U slučaju odsustvovanja preko 42 dana poslodavac ima pravo na refundaciju od kantonalnog zavoda zdrav-stvenog osiguranja (u visini određenoj kantonalnim propisima).


Obračun poreza i doprinosa za rad na četiri sata

pitanje: Na koji način treba vršiti obračun plaća, od-nosno poreza na dohodak i doprinosa u slučaju kad je ugovor o radu zaključen na četiri sata: da li na četiri ili na osam sati? Po našim saznanjima, PIO ne dozvoljava prijavu na četiri sata.

odgovor: S obzirom na to da se i za rad s nepunim radnim vremenom sklapa ugovor o radu, to i dohodak (plaća) za rad “na pola radnog vremena” ima karakter dohotka od nesamostalnog rada, na koji se porez na dohodak načelno obračunava i plaća na isti način kao i za zaposlenike s punim radnim vremenom, tj. porez se uvijek obračunava i plaća na stvarni iznos plaće koji se isplaćuje.

Što se tiče doprinosa, situacija je nešto drugači-ja. Mada i tu postoji načelno pravilo da se doprinosi obračunavaju na stvarnu plaću, propisano je i to da do-prinosi moraju biti obračunati i uplaćeni najmanje na iznos najniže plaće. Iz tog razloga, uposlenicima koji su prijavljeni na samo četiri sata (i to samo kod jednog po-slodavca), a kojima se za taj rad isplaćuje plaća koja je niža od minimalne plaće, obavezni doprinosi se, u skla-du sa članom 7. Zakona o doprinosima FBiH, moraju obračunavati i uplaćivati najmanje na osnovicu koja se koristi za puni fond sati (najniža satnica x 8 sati x broj radnih dana), s obzirom na to da se samo po takvoj uplati može koristiti minimum prava koja proizlaze iz obaveznih osiguranja.

Ukoliko se, pak, radi o zaposleniku koji npr. radi po četiri sata kod dva poslodavca, doprinosi se kod svakog poslodavca mogu obračunavati i uplaćivati na stvarne

iznose plaće koju mu isplaćuju, s tim da ukupno obra-čunati i uplaćeni doprinosi za tog zaposlenika (kod oba poslodavca) treba da budu jednaki ili veći od onih koji bi se obračunali na navedenu minimalnu osnovicu, te uz uslov da se tom zaposleniku “uvežu” ta dva radna odnosa.


Popunjavanje obrasca MIP-1023 kod refundacija

pitanje: Primamo refundaciju za jednu radnicu. Da li MIP-1023 popunjavam kao i za ostale radnike?

odgovor: Popunjavanje obrasca MIP-1023 se u ovim slučajevima razlikuje u odnosu na popunjavanje po-dataka za ostale zaposlenike. Naime, ovdje je bitno znati da se onaj dio plaće koji će biti refundiran ne smatra oporezivim dohotkom, te da ga iz tog razloga ne treba unositi u obrazac MIP-1023. U obrazac se upisuje samo onaj preostali dio plaće (ako takav dio uopće postoji) koji poslodavac zaposlenici na bolo-vanju daje “od sebe”. Ako takav dio postoji, obrazac se popunjava unošenjem šifri 9 ili 10 (zavisno da li je riječ o porodiljskom ili bolovanju preko 42 dana) i tada se moraju upisati stvarni iznosi. Nije neophodno “ganjati” matematiku u obrascu. U kolonu 8 (bruto plaća) upisujete osnovicu za doprinose, u pripadaju-će kolone stvarne iznose pojedinih doprinosa koje ste uplatili, a u kolonu 16 (prihod umanjen za doprinose iz osnovice) neto iznos onoga što ste “od sebe” ispla-tili zaposlenici.

U slučaju da ne postoji dio koji poslodavac ispla-ćuje na svoj teret, nego će cjelokupni isplaćeni iznos biti refundiran, u obrazac MIP-1023 upisujete šifru 5, a u polja koja se odnose na dohodak upisujete nule. Naravno, polje 8 i polja koja se odnose na doprinose popunjavate upisujući stvarne iznose koje ste uplatili za tu zaposlenicu.


Porez na dohodak i doprinosi za lica iz RS i BD koja su zaposlena u FBiH

pitanje: Pravno lice sa sjedištem u FBiH zapošljava i radnike čija su prebivališta u RS i Brčko Distriktu BiH, a prijavljena su na MIO/PIO FBiH. Obračun i uplata doprinosa za te zaposlenike se vrši u skladu sa federal-nim propisima (s tim da se 91% doprinosa za zdravstve-no osiguranje i 70% doprinosa za zapošljavanje usmje-rava prema prebivalištu fizičkih lica), dok se porez na dohodak (10%) plaća u FBiH (prema sjedištu pravnog lica). Da li je ovakav način obračuna i plaćanja poreza i doprinosa korektan, kao i koje su obaveze pravnog lica prema poreznim upravama FBiH, RS i BD u pogledu predaje obrazaca MIP-1023 i MOP-1002?


odgovor: Da, postupate ispravno u pogledu obraču-na i usmjeravanja poreza na dohodak i doprinosa na plaće za lica iz RS i BD zaposlena u Federaciji BiH, uz napomenu da je način uplate doprinosa za ovaj slučaj regulisan i Pravilnikom o načinu uplate javnih prihoda, budžeta i vanbudžetskih fondova na teritoriji Federa-cije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 3/11, 6/11, 9/11, 18/11, 39/11 i 64/11).

S obzirom na to da se dio doprinosa usmjerava u RS, odnosno BD, a dio u FBiH, postoji obaveza podnoše-nja i obrasca MIP-1023 poreskim organima FBiH i BD (za dio doprinosa koji se usmjeravaju u FBiH, odnosno BD) i obrasca MOP-1002 u RS (za dio doprinosa koji se usmjerava prema RS).


Doprinosi za zaposlenika iz RS, a radi u FBiH

pitanje: Na koji način treba uplaćivati i prijavljivati (putem kojeg obrasca) doprinose za radnika koji ima prebivalište u Republici Srpskoj, a radi u Federaciji BiH?

odgovor: Kod obračuna obaveznih doprinosa za za-poslenike koji imaju prebivalište u jednom, a rade u drugom entitetu, još uvijek postoji “stari” problem ne-usaglašenosti entitetskih propisa. Naime, i FBiH i RS zahtijevaju da se doprinosi obračunavaju i plaćaju po njihovim propisima.

Prilikom obračuna i isplate plaće zaposlenicima koji imaju prebivalište u RS, a rade u FBiH, prema stavu koji je Federalno ministarstvo finansija zvanič-no objavilo još u toku 2003. godine (a isto je potvr-đeno i u izmjenama propisa o doprinosima koji se u FBiH primjenjuju od 1. 1. 2009. godine), primjenjuju se u cjelini propisi FBiH, u smislu vrsta doprinosa, stopa i osnovica za doprinose, pri čemu se ukupan iznos doprinosa za PIO uplaćuje Federalnom fondu PIO/MIO, dok se uplata ostalih doprinosa dijeli na sljedeći način: 9% doprinosa za zdravstveno osigura-nje uplaćuje u korist Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, a 91% na propisani račun u RS, te 30% doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti u korist Federalnog zavoda za zapošljavanje, a 70% na propisani račun u RS.

Prema propisima RS, u skladu sa članom 4. alineja 1. Zakona o doprinosima RS (“Službeni glasnik RS”, br. 31/09 i 1/11), obveznik doprinosa je fizičko lice – re-zident RS koje je zaposleno kod pravnog ili fizičkog lica rezidenta RS ili pravnog ili fizičkog lica sa sjedištem u drugom entitetu, distriktu ili državi. U članu 5. tog Zakona je propisano da se rezidentom smatra fizičko lice koje na teritoriji RS ima prebivalište ili boravište i centar životnih ili poslovnih interesa.

Dakle, ukoliko poštujete federalni propis i doprino-se uplaćujete u skladu sa prethodno navedenim, prija-vu tako uplaćenih doprinosa (uz prijavu isplate plaće i obračunatog i uplaćenog poreza na dohodak u skladu sa

Zakonom o porezu na dohodak FBiH) Poreznoj upravi FBiH ćete izvršiti putem obrasca MIP-1023 i obrasca Specifikacije 2001-A.

Osim toga, dio doprinosa koji uplaćujete u RS tre-bate, prema propisima RS, prijaviti putem obrasca MOP-1002 (mjesečna prijava poreza po odbitku). Pri tome, prema Uputstvu za podnošenje i popunjavanje Mjesečne prijave poreza po odbitku - Obrazac 1002 (“Sl. glasnik RS”, broj 73/11), za zaposlenika koji ima prebivalište u RS, a radi u FBiH, potrebno je uplaćivati samo doprinos za zdravstveno osiguranje, u skladu sa Zakonom o doprinosima RS, prema kojem je stopa do-prinosa za ZO 12,5%, a osnovica je lično primanje tog zaposlenika.

Kao što se iz prethodno navedenog može zaključi-ti, entitetski propisi nisu usaglašeni po pitanju načina obračuna i uplate doprinosa za zaposlenike koji rade na jednom, a imaju prebivalište na teritoriji drugog entiteta, što znači da definitivan odgovor na vaše pi-tanje nije moguće dati bez nekog prethodnog međuen-titetskog dogovora, kojim će biti konačno razriješene dileme koje trenutno postoje i zbog kojih se različito postupa u praksi.


Prijava uplaćenih doprinosa za zaposlenike iz RS

pitanje: Da li je za zaposlenike sa prebivalištem u RS, koji su zaposleni u FBiH, Poreskoj upravi RS potrebno predavati neki obrazac kako bi mogli rasknjižiti upla-ćene doprinose?

odgovor: Poslodavci registrovani u FBiH koji u tom entitetu imaju angažovane i zaposlenike sa mjestom prebivališta u RS su dužni poštovati propise FBiH po pitanju poreza i doprinosa. Prema tome, taj poslodavac i za zaposlenike iz RS mora obračunavati porez na do-hodak i doprinose po propisima FBiH, te prijavljivati ih na obrascima koji su propisani u FBiH. Pritom se porez na dohodak i doprinos za PIO u potpunosti uplaćuju na uplatne račune korisnika u FBiH, dok se doprinosi za zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti dijele između entiteta. Konkretno, oba doprinosa se obračunavaju po stopama iz FBiH, ali se uplata vrši na dvije strane: 91% doprinosa za zdravstveno osiguranje i 70% doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti se upla-ćuje u RS, a preostali dio se uplaćuje u FBiH.

Međutim, uplata doprinosa, sâma po sebi, tim za-poslenicima iz RS ne garantuje nikakva prava. Stoga je, da bi se doprinosi uplaćeni u RS i priznali tim zaposle-nicima u tom entitetu, neophodno prijaviti ih kroz od-govarajuće obrasce koji su propisani propisima RS. U tom cilju, Poreskoj upravi RS treba podnositi obrasce prijave pod oznakom 1002, kojima se u RS prijavljuje onaj dio doprinosa koji je i uplaćen u RS.



Oznaka šifre općine kod uplate doprinosa za radnike iz RS

pitanje: Koju šifru općine trebamo upisati pri uplati dijela doprinosa za zdravstveno osiguranje (91%) i osi-guranje od nezaposlenosti (70%) koji se usmjeravaju u RS, za radnike koji imaju prebivalište u RS a koji rade u FBiH? Da li upisujemo šifru općine prebivališta rad-nika ili šifru općine sjedišta poslodavca?

Pošto dio doprinosa koji usmjeravamo u RS ne uno-simo u MIP-1023, da li moramo za taj dio doprinosa popunjavati neki drugi obrazac i, ako moramo, kome ćemo dostavljati taj obrazac?

odgovor: Pravilnikom o načinu uplate javnih pri-hoda budžeta i vanbudžetskih fondova za teritoriju Federacije BiH (“Sl. novine FBiH”, br. 3/11, 6/11, 9/11, 18/11, 39/11, 64/11, 87/11 i 5/12), u tački 21.2. poglavlja VI. DOPRINOSI, propisano je da se dio doprinosa za zdravstveno osiguranje (91% od uku-pno obračunatog iznosa iz plaća i na plaće) i dio do-prinosa za osiguranje od nezaposlenosti (70% od uku-pno obračunatog iznosa iz plaća i na plaće zaposlenika iz Republike Srpske) plaća prema mjestu prebivališta zaposlenika na račune propisane u Republici Srpskoj. Što se tiče oznake šifre općine kod uplate doprinosa u ovakvim slučajevima, u nalogu za plaćanje, prema tački 14. poglavlja VII - NAČIN UPLAĆIVANJA PRI-HODA BUDŽETA I FONDOVA, u polje “Općina” se upisuje šifra općine sjedišta pravnog lica (dakle: šifra općine sjedišta poslodavca).

Onaj dio doprinosa koji usmjeravate u RS i koji ne unosite u MIP-1023, prema propisima RS, trebate prijaviti putem obrasca MOP-1002 (Mjesečna prijava poreza po odbitku), koji trebate dostavljati Poreskoj upravi RS, u skladu sa Uputstvom za podnošenje i po-punjavanje Mjesečne prijave poreza po odbitku - Obra-zac 1002 (“Sl. glasniku RS”, broj 73/11).


Podnošenje MIP-1023 za zaposlenika u BD BiH

pitanje: Imamo poslovnu jedinicu u Brčko Distriktu BiH u kojoj su zaposleni radnici - rezidenti Distrikta. Sve obaveze iz plata se redovno uplaćuju (doprinos za PIO u FBiH, a svi ostali doprinosi i porez na dohodak u BD BiH). Imamo problem kod podnošenja obrasca MIP-1023. PU FBiH tvrdi da se ovi radnici moraju nalaziti na obrascu koji podnosimo u FBiH i da se na njemu vidi samo doprinos za PIO, a u BD BiH tvrde da MIP-1023 za iste radnike treba predavati i tamo. Ko je u pravu i kome stvarno treba predavati MIP-1023 za te radnike?

odgovor: U pravu su i jedni i drugi. Naime, i propisi u FBiH i propisi u BD BiH zahtijevaju da se za te radnike podnosi obrazac MIP-1023. Pri tome je važno naglasiti

da na taj način ne dolazi do duplog prijavljivanja, jer će se u oba slučaja na obrascu MIP-1023 unijeti samo ono što je i uplaćeno: na obrascu MIP-1023 koji se podno-si u FBiH će se prijaviti samo doprinos za PIO koji je uplaćen u korist Federalnog zavoda za PIO/MIO, dok će se na obrascu MIP-1023 koji se podnosi u BD BiH prijaviti ostali doprinosi, porez na dohodak i sam doho-dak, upravo zato što su i uplaćeni u Distriktu.

Također, na obrascu MIP-1023 koji podnosite u FBiH trebate preskočiti polja koja se prijavljuju u BD BiH. I obratno, na obrascu MIP-1023 koji podnosite u BD BiH treba ostaviti praznim polje doprinosa za PIO, s obzirom na to da nije ni uplaćen tamo. Prema tome, “matematika” obrasca se u takvoj situaciji jednostavno ne može poklapati i to ne treba ni pokušavati “našti-mati”.

Inače, suština podnošenja obrasca MIP-1023 je da se poreznim upravama prijave istiniti podaci, tj. podaci onakvi kakvi zaista jesu bili. U vašem slučaju, doprinos za PIO se uplaćuje u FBiH i zbog toga se samo tamo i prijavljuje. Ostali doprinosi i porez nisu u nadležnosti poreznih organa FBiH pa se stoga ne prijavljuju u tom entitetu. Na isti način, porezne organe u BD BiH inte-resuju isključivo porez na dohodak i ostali doprinosi jer se to tamo uplaćuje.


Izmjene u načinu uplate doprinosa

pitanje: Molimo da nam pojasnite izmjene do kojih je krajem 2011. i početkom 2012. godine došlo u pogledu načina obračuna i uplate doprinosa?

odgovor: Do izmjena propisa o stopama i načinu obračuna doprinosa ( još) nije došlo, tj. ovaj dio najav-ljene reforme u sistemu doprinosa je odgođen.

U drugoj polovini decembra 2011. i prvoj polovini januara 2012. godine je u dva navrata došlo do izmje-ne Pravilnika o načinu uplate javnih prihoda budžeta i vanbudžetskih fondova na teritoriji Federacije BiH kojim se mijenjao način popunjavanja uplatnog naloga pri uplati doprinosa u polju 14 - Općina. Najprije je iz-mjenom navedenog Pravilnika iz decembra (“Sl. novine FBiH”, broj 87/12) utvrđeno da se pri uplati doprinosa za zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposleno-sti koji se usmjeravaju prema kantonu (91% zdravstvo i 70% zapošljavanje) u polje 14 naloga za uplatu, umjesto šifre općine sjedišta poslodavca, upisuje oznaka općine prebivališta zaposlenika. Ova se izmjena trebala pri-mjenjivati od 24. 12. 2011. godine i imala je za poslje-dicu povećanje broja uplatnih naloga i po tom osnovu plaćanje većeg iznosa provizije bankama.

Međutim, već sljedećom izmjenom tog Pravilnika (“Sl. novine FBiH”, broj 5/12), koji je u primjeni od 19. 01. 2012. godine, sve je “vraćeno na staro stanje” u smislu da se kod uplate svih doprinosa (PIO, zdrav-stvo, zapošljavanje) u polje 14 uplatnog naloga i dalje upisuje šifra općine sjedišta poslodavca. To znači da se


doprinos za zdravstveno osiguranje i doprinos za osi-guranje od nezaposlenosti koji se usmjeravaju prema kantonu prebivališta zaposlenika (91% zdravstvo i 30% zapošljavanje) usmjeravaju i dalje na račun javnih pri-hoda kantona, s tim da se u polje 14 unosi šifra općine na kojoj se nalazi sjedište poslodavca (a ne općina pre-bivališta zaposlenika).


Obračun obaveza za zaposlene upućene na stručno usavršavanje u inostranstvo

pitanje: Poznato nam je da osnovicu za obračun do-prinosa za zaposlenike koji su upućeni na stručno usa-vršavanje u inostranstvo čini iznos ličnih primanja koja bi za istu vrstu posla zaposlenik ostvario u Federaciji BiH, s tim da ta osnovica ne može biti niža od prosječ-ne mjesečne plaće u Federaciji BiH ostvarene za devet mjeseci prethodne godine. U nedoumici smo, među-tim, na koju osnovicu treba obračunavati porez na do-hodak u situaciji kada zaposlenici upućeni na stručno usavršavanje primaju 20% plaće ostvarene u periodu do upućivanja u inostranstvo: da li osnovicu za porez predstavlja iznos koji zaposlenik stvarno prima na ruke ili je to prosječna plaća u Federaciji BiH za koju se ve-zuje i obračun doprinosa?

odgovor: Prema propisima o porezu na dohodak, osnovicu za obračun poreza na dohodak uvijek pred-stavlja razlika između ukupnih oporezivih prihoda ste-čenih u jednom poreznom periodu i ukupnih odbitaka koji se mogu priznati u vezi sa sticanjem tog prihoda. U skladu s tim, osnovicu za obračun poreza na dohodak uvijek predstavlja stvarno ostvareni prihod (tj. stvarno isplaćena plaća) tih zaposlenika, umanjena za njihove lične odbitke.

Dakle, osnovicu za porez na dohodak u ovim sluča-jevima ne treba ni na koji način povezivati sa osnovi-com za obračun doprinosa.

U slučaju da je iznos plaće tih zaposlenika manji od iznosa njihovog ličnog odbitka, to znači da tada i ne postoji obaveza za porez na dohodak.


Obaveze poslodavca kod upućivanja radnika na rad u inozemstvo

pitanje: Povremeno, u različitim periodima (15 dana, mjesec ili više mjeseci) šaljemo radnike na rad u našu povezanu firmu u Republici Hrvatskoj. Sa radnicima zaključujemo ugovor o upućivanju radnika u inozem-stvo, kako i propisi nalažu. Ovi radnici su i dalje prijav-ljeni u FBiH gdje im se isplaćuje plaća, uplaćaju porezi i doprinosi. Imamo li i pravo na isplatu dnevnica tim radnicima? Imamo li još nekih specifičnosti i obaveza u vezi sa ovakvim angažmanom radnika?

odgovor: Prema članu 22. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03), sa zaposlenikom koji se upućuje na rad u inozemstvo, prije odlaska mora se postići pismena saglasnost u pogledu sljedećih uslova: trajanja rada u inozemstvu, valuti u kojoj će se ispla-ćivati plaća i drugim primanjima u novcu i naturi na koju zaposlenik ima prava u vrijeme boravka u inozem-stvu, kao i uslovima vraćanja u zemlju. Sva ostala prava proizlaze iz odredaba zakona, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, tako da ih nije obavezno utvrđivati ugovorom, već je dovoljno uputiti na odgovarajuće pro-pise kojim se ta pitanja uređuju.

U vezi sa pravom na dnevnice, to znači da radnik koji je u radnom odnosu kod poslodavca u FBiH, a upućen je od tog poslodavca na rad u inozemstvo, ima pravo na dnevnice, odnosno na terenski dodatak u za-visnosti od dužine trajanja rada u inozemstvu.

Po pitanju ostalih specifičnosti i obaveza vezanih za upućivanje radnika u inozemstvo, napominjemo da doprinise za ovakve radnike morate obračunavati na osnovicu koju (u skladu sa članom 7. stav 4. Zakona o doprinosima i članom 5. Pravilnika o načinu obračuna-vanja i uplate doprinosa) čine lična primanja zaposle-nih koja bi za istu vrstu posla ostvario u Federaciji BiH, s tim da ova osnovica ne može biti niža od prosječne mjesečne plaće uposlenih u Federaciji I - IX prethod-ne godine. Prema objavljenim Osnovicama za obračun doprinosa određenih obveznika za 2012. godinu (“Sl. novine FBiH”, broj 83/11), najniža osnovica za obra-čun doprinosa za radnike upućene na rad u inozemstvo trenutno iznosi 1.244,00 KM.

Osim toga, s obzirom na to da vi radnicima upuće-nim na rad u inozemstvo plaću isplaćujete u FBiH, po-rez na dohodak morate obračunavati i plaćate u FBiH, što, kako zaključujemo iz navoda u upitu, već radite.

Ukoliko firmi iz RH kojoj ustupate radnike fakturi-šete neku posebnu naknadu po tom osnovu, ta naknada se po bh. propisima o PDV-u ne oporezuje u BiH (nego u RH, kao zemlji sjedišta korisnika te usluge “ustupa-nja radne snage”), što znači da se takve fakture trebaju ispostavljati bez PDV-a, uz poziv na član 15. stav 2. tač-ka 4. f ) Zakona o PDV-u.


U koji GIP-1022 upisati podatke?

pitanje: Da li je isplatu bonusa za 2011., koja se isplaćuje u martu 2012., moguće uključiti u Godišnji izvještaj o ukupno isplaćenim plaćama i drugim ličnim primanjima (GIP-1022) za prošlu godinu?

odgovor: To ne bi bilo ispravno. Jedna od osnovnih postavki važećih propisa o porezu na dohodak je tzv. princip blagajne koji podrazumijeva da se isplate opo-rezuju i evidentiraju onda kada su se stvarno desile. U vašem slučaju, isplata će se tek desiti i za sada, sa as-pekta poreza na dohodak, ne postoje nikakve obaveze vezano za istu.


Konkretnije, u ovom slučaju nije važno to što se radi o isplati bonusa koja se odnosi na 2011. godinu. Ukoliko bonus nije isplaćen u toj godini, još uvijek ga niste bili dužni ni oporezovati ni evidentirati u odgova-rajućim evidencijama i izvještajima (obrasci OLP-1021 i GIP-1022), kao ni prijaviti kroz mjesečnu prijavu (MIP-1023). U sve te obrasce se upisuje samo isplaćeni dohodak, a bonus će to postati tek kada bude isplaćen. To je onda i dohodak onog poreznog perioda u kojem je isplaćen, a ne perioda na koji se odnosi.

Prema tome, isplata bonusa iz 2011. u martu ove godine ne treba biti upisana u GIP-1022 za prošlu go-dinu. Umjesto toga, to će biti dohodak iz marta 2012. godine i kao takav će se upisivati u OLP-1021 i GIP-1022 za 2012., te prijaviti kroz MIP-1023 za mart iste godine.


Popunjavanje GIP-a u slučaju kada su doprinosi (po sporazumu sa PU) uplaćeni naknadno

pitanje: U 2011. godini zaposlenicima je isplaćeno 14 plaća, na koje je tada plaćen i porez na dohodak. Doprinose samo uplatiti za samo 10 plaća, dok smo za preostale četiri plaće, prema sporazumu sa PU FBiH, izvršili uplatu doprinosa 13. 02. 2012. godine. Na koji način da prikažemo u obrascu GIP-1022 za 2011. godi-nu (da li za svih 14 plaća ili samo za 10 za koliko smo izvršili i uplatu doprinosa u 2011. godini)?

odgovor: Prema članu 27. Pravilnika o primjeni Za-kona o porezu na dohodak, poslodavac je, po isteku po-reskog perioda (godine), dužan zaposleniku dostaviti izvještaj o izvršenim poreznim odbicima na obrascu GIP-1022. GIP obavezno sadrži podatke o isplaćenim prihodima, obračunatim doprinosima iz plaće, ličnim odbicima, poreskim osnovicama, obračunatom, obu-stavljenom i uplaćenom porezu na plaću na svaki mje-sec posebno i zbirno za cijeli poreski period.

Osnovni princip koji je potrebno poštivati prilikom popunjavanja GIP obrasca je princip blagajne, tj. u nje-ga je potrebno unijeti podatke o svim obračunatim i isplaćenim plaćama (i drugim ličnim primanjima) u toku poreznog perioda. Slijedeći taj princip, u GIP-u se treba prikazati stvarno stanje, odnosno u slučaju kada je zaposleniku isplaćena samo plaća i na nju obračuna i plaćen porez na dohodak, a nisu uplaćeni i doprino-si, trebalo bi unijeti podatke i o isplaćenim plaćama i obračunatom, obustavljenom i uplaćenom porezu na dohodak, bez doprinosa.

Međutim, u vašem slučaju, vi ste doprinose na dvije plaće iz 2011. godine, po osnovu sporazuma sa PU FBiH uplatili 13. 02. 2012. godine, što znači prije roka za predaju GIP-a za 2011. godinu (tj. prije 29. 02. 2012. godine). Stoga, po našem mišljenju, ne samo da nema smetnji nego postoji i obaveza da se u GIP-1022 za 2011. godinu uključi svih 14 plaća koje

su isplaćene u 2011. godini, kao i svi doprinosi koji su obračunati na te plaće koji se zaključno sa 13. 02. 2012. godine i uplaćeni u cijelosti. Pritom, prvenstve-no imamo u vidu da je svrha GIP-ova u tome da se prijave sva isplaćena primanja iz osnova plaća zapo-slenih i pripadajući i uplaćenih porez, pa nije sporno da u GIP-ove u vašem slučaju treba unijeti svih 14 plaća, dok se podaci o uplati poreza i doprinosa i ne “sravnjavaju” na bazi GIP-ova, nego na bazi obrasca MIP-1023 i JS-340.


Proglašavanje zaposlenika tehnološkim viškom bez donošenja programa njihovog zbrinjavanja

pitanje: Naše preduzeće (koje zapošljava 90 radnika) se nalazi u teškoj finansijskoj situaciji i prisiljeni smo da broj zaposlenih prilagodimo smanjenom obimu pro-izvodnje, odnosno da jedan broj zaposlenih proglasimo tehnološkim viškom. Da li je moguće da se u takvoj si-tuaciji jedan broj zaposlenih (5%) proglasi tehnološkim viškom bez sačinjavanja programa njihovog zbrinja-vanja?

odgovor: Prema članu 98. Zakona o radu (“Služ-bene novine Federacije BiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03), poslodavac koji zapošljava više od 15 zapo-slenika, koji u periodu od naredna tri mjeseca ima namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih ili organiza-cionih razloga za više od 10% zaposlenika otkaže ugo-vore o radu, ali najmanje petorici zaposlenika, dužan se konsultovati sa vijećem zaposlenika, odnosno sin-dikatom (ukoliko nije formirano vijeće zaposlenika). Obaveza konsultacije zasniva se na izradi posebnog akta, koji, pored ostalog, sadrži mjere u pogledu mo-guće prekvalifikacije radnika koji su tehnološki vi-šak i zapošljavanja u sadašnjoj firmi ili zapošljavanja kod drugog poslodavca.

Primijenjeno na slučaj iz ovog upita, vi formalno ne biste bili u obavezi da izradite program zbrinjavanja zaposlenika koji ostaju bez posla, jer iz upita slijedi da biste otpustili četiri do pet zaposlenika, što je manje od 10% trenutno zaposlenih. Ovo iz razloga što je primar-no da je broj otpuštenih zaposlenika manji od 10%. To znači da se, ukoliko se otpušta ispod 10% od ukupnog broja, program ne pravi, pa i kada je broj otpuštenih veći od pet.


Otkaz ugovora o radu radniku koji je na bolovanju

pitanje: Da li se radniku s kojim je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme, istekom tog ugovora, može dati otkaz ako je on u međuvremenu na bolovanju ili se treba produžiti ugovor do isteka bolovanja?


odgovor: Prema članu 86. Zakona o radu (“Sl. novi-ne FBiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03), ugovor o radu, između ostalog, prestaje i istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme. Prema članu 64. istog Zakona, ugovor o radu se ne može ot-kazati zaposleniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, a za vrijeme dok je privremeno nesposoban za rad. U tom slučaju, ugovor o radu se ne može otkazati ni kada je ugovor zaključen na određeno vrijeme.

Dakle, nemogućnost otkaza ugovora o radu usli-jed bolovanja je, Zakonom o radu, propisana samo za slučaj kada je ta privremena nesposobnost nastala kao posljedica povrede na radu ili profesionalne bolesti. U tom slučaju, ugovor o radu bi se morao produžiti do isteka bolovanja.

Ukoliko se, pak, radi o “klasičnom” bolovanju, ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je ugovor zaključen, a činjenica da je zaposlenik na takvom (“klasičnom”) bolovanju nakon isteka vremena na koje je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme nije prepreka za prekid radnog od-nosa istekom roka iz ugovora.


Otkazivanje ugovora o radu radniku koji je na bolovanju

pitanje: Imamo radnika na bolovanju koji se, po rje-šenju ljekarske komisije, treba vratiti na posao 12. 03. ove godine. Po tom rješenju, ovaj zaposlenik je progla-šen invalidom II kategorije. S obzirom na to da nema dovoljno posla, zanima nas u kojem zakonskom roku smijemo otpustiti takvog radnika?

odgovor: Prema članu 67. Zakona o radu, posloda-vac može otkazati ugovor o radu zaposleniku kod ko-jeg postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, samo uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika (odnosno sindikata za-poslenika, ukoliko poslodavac zapošljava manje od 15 radnika). Pri tome, nije propisan neki rok u kojem se zaposlenik kojem je utvrđena smanjena radna sposob-nost ili invalidnost može otpustiti, već sve zavisi od sa-glasnosti vijeća, odnosno sindikata zaposlenika.

Poslodavac je dužan zaposleniku kod kojeg postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti ponuditi u pismenoj formi druge poslove za koje je zaposlenik sposoban (član 66. Za-kona o radu). Međutim, ne postoji zakonska smetnja da se zaposleniku koji je po rješenju ljekarske komi-sije proglašen invalidom II kategorije otkaže ugovor o radu ukoliko se postigne saglasnost od vijeća, odnosno sindikata zaposlenika, a rok u kojem možete otpustiti ovog zaposlenika zavisi od otkaznog roka koji je utvr-đen ugovorom o radu sa zaposlenikom, koji ne može biti kraći od 15 dana.


Obračun otpremnine po članu 100. Zakona o radu za zaposlenika ustupljenog drugoj ustanovipitanje: Naša ustanova je, uz zakup poslovnog prosto-ra drugoj zdravstvenoj ustanovi, ugovorila i ustupanje četiri zaposlenika na period od četiri godine, s tim da se po isteku tog perioda privremeno ustupljeni radnici vrate u matičnu ustanovu. Po isteku ugovora je utvrđe-no da ne postoji potreba za sva četiri zaposlenika, nego samo za tri, a četvrtom je uručen otkaz sa otkaznim rokom od 15 dana i s pravom na zakonom propisanu otpremninu. Imajući u vidu odredbu člana 100. Zakona o radu da se pri utvrđivanju iznosa otpremnine polazi od prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, da li u konkretnom slučaju uzeti za osnov: plaću ispla-ćenu u matičnoj ustanovi u posljednja tri mjeseca prije odlaska radnika u drugu ustanovu; plaću u posljednja tri mjeseca provedena kod zakupoprimca; ili kombino-vano plaću za 15 dana otkaznog roka i plaću za posljed-nja dva i po mjeseca provedena kod zakupoprimca.

odgovor: Slučaj iz upita kao izrazito specifičan nije tretiran propisima. Članom 100. Zakona o radu utvr-đeno je da se sva pitanja vezana za otpremninu reguli-šu ugovorom između zaposlenika i poslodavca. Prema tome, sve što se međusobno dogovore poslodavac i za-poslenik dolazi u obzir.

Po našem mišljenju, kao osnovica bi se mogla uzeti i tzv. osnovna plaća (plaća iz ugovora o radu) ili plaća za posljednjih 15 dana rada u matičnoj firmi preračunata na mjesec dana.


Povećanje plaće umjesto otpremnine

pitanje: Da li je moguće, na zahtjev uposlenika koji se nalazi pred penzijom, umjesto otpremnine, izvršiti povećanje njegove plaće?

odgovor: Pravo na plaću i pravo na otpremninu pri-likom odlaska u penziju su dva različita prava koja se ne bi, voljom poslodavca, mogla međusobno poveziva-ti. Međutim, iz upita je vidljivo da zamjenu za otpre-mninu povećanjem plaće traži sâm zaposlenik (pretpo-stavljamo da je takav zahtjev motiviran činjenicom što smatra da će zbog teške finansijske situacije firme prije doći do sredstava). U takvoj situaciji to je moguća solu-cija, s tim što zaposlenik treba da potpiše izjavu da se odriče otpremnine u zamjenu za povećanu plaću.


“Transformacija” buduće otpremnine u plaću

pitanje: Da li se zaposleniku koji želi ići u prijevre-menu penziju, a kojemu je do ispunjavanja uslova za


tu penziju preostalo 36 mjeseci, može vršiti isplata ot-premnine u obrocima i na takve isplate obračunavati i uplaćivati propisani porez i doprinosi (čime se poveća-va osnovica za penziju)?

odgovor: U vašem slučaju se, suštinski, radi o nekoj vrsti “transformacije” buduće otpremnine u plaću, od-nosno o povećanju plaće u zamjenu za odricanje od ot-premnine.

Pravo na plaću i pravo na otpremninu prilikom odla-ska u penziju su dva različita prava i ne bi mogla da se, vo-ljom samog poslodavca, međusobno povezuju. Međutim, iz upita se može pretpostaviti da zamjenu za otpremninu povećanjem plaće traži sâm zaposlenik, vjerovatno ruko-vođen svojim opipljivim interesom, a da poslodavac nema ništa protiv toga. U takvoj situaciji to je moguća solucija, s tim što zaposlenik treba da potpiše izjavu da se odriče otpremnine u zamjenu za povećanu plaću.

Uzgred rečeno, ovakva “kombinacija” je i u interesu države, jer njome fiskus i fondovi dolaze u povoljniji položaj, pošto se podrazumijeva da se i porez i dopri-nosi plaćaju na tu uvećanu plaću.


Otpremnina u slučaju sporazumnog raskida ugovora o radu

pitanje: Da li zaposlenik koji ima više od dvije godi-ne neprekidnog rada kod poslodavca (sa zaključenim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme) ima pravo na otpremninu, s obzirom na to na nam je on podnio pi-smeni prijedlog za sporazumni raskid radnog odnosa? Ukoliko ovaj zaposlenik ima pravo na otpremninu, u kojem iznosu se utvrđuje visina otpremnine?

odgovor: Pravo zaposlenika na otpremninu zavisi od načina prestanka radnog odnosa, tako da se mogu razli-kovati sljedeći slučajevi:- pravo na otpremninu radnika kojima radni odnos

prestaje u slučaju otkaza ugovora o radu od poslo-davca, što je definisano članom 100. Zakona o radu;

- pravo na otpremninu radnika u slučaju nezakonitog otkaza od poslodavca, u skladu sa članom 96. Zako-na o radu i

- pravo na otpremninu radnika prilikom odlaska u penziju, u skladu sa članom 21. Općeg kolektivnog ugovora (OKU).

Dakle, pravo zaposlenika na otpremninu u slučaju sporazumnog raskida ugovornog odnosa nije posebno tretirano u Zakonu o radu i OKU, s obzirom na to da se pravo na otpremninu veže samo za otkaz ugovora o radu i otpremninu prilikom odlaska u penziju, što kod sporazumnog raskida nije slučaj, već se radi o jednom od redovnih načina prestanka ugovora o radu sporazu-mom između poslodavca i zaposlenika.

Poslodavac i u ovom slučaju može, u skladu sa pra-vilnikom o radu i ugovorom o radu, donijeti odluku o

isplati određenog iznosa naknade. Međutim, takva na-knada bi bila oporeziva u punom iznosu, s obzirom na to da, u smislu Zakona o porezu na dohodak, ovakva naknada ničim nije izuzeta od oporezivanja. Dakle, ukoliko bi vi po sporazumnom raskidu ugovora o radu vašem zaposleniku izvršili isplatu određene naknade, na tako isplaćeni iznos biste imali obavezu obračunati i platiti porez na dohodak i sve doprinose, kao da se radi o plaći zaposlenika, u skladu sa članom 10. Zakona o porezu na dohodak.


Doprinosi na otpremnine isplaćene iznad neoporezivog iznosa

pitanje: Zamolili ste za mišljenje povodom obaveze obračuna i uplate doprinosa u slučaju isplate otpre-mnine (po osnovu otkaza ugovora o radu) iznad neo-porezivog iznosa, u vezi sa čim postoji i mišljenje jedne advokatske kancelarije po kome kod takve isplate ne postoji obaveza plaćanja doprinosa ( jer se isplata ne vrši po osnovu postojećeg, nego po osnovu radnog od-nosa koji je prestao).

odgovor: Članom 14. tačka 2. podtačka h) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak regulisano je da “otpremnina u slučaju otkaza ugovora o radu, shod-no članu 10. stav (4) tačka 6) Zakona, ne podliježe oba-vezi plaćanja poreza na dohodak ukoliko je isplaćena zaposleniku do iznosa koji čini 70% prosječne mjesečne plaće u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca-isplatioca otpremnine”. Dakle, iznos koji prelazi neo-porezivu granicu podliježe obavezi plaćanja poreza na dohodak (što je i po vašem upitu, odnosno mišljenju advokatske kancelarije nesporno).

Članom 6a. Zakona o doprinosima je propisano da je plaća novčani i svaki drugi primitak s osnova radnog odnosa, bez obzira na oblik isplate, oporeziv prema propisima o porezu na dohodak, a sastoji se od do-prinosa iz osnovice, poreza na dohodak i iznosa koji se isplaćuje zaposleniku iz tog osnova. Iz toga jasno pro-ističe da se osnovicom obaveznih doprinosa ne smatra samo plaća i naknada plaće, nego sva lična primanja iz osnova nesamostalnog rada za poslodavca koja se smatraju oporezivim. Član 9. Zakona o doprino-sima propisuje da se doprinosi ne plaćaju samo na ona primanja i naknade iz radnog odnosa na koja se ne pla-ća porez na dohodak, koja ne prelaze oporezive limite.

Dakle, nesumnjivo je da se na iznos otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu, koja svoj izvor, takođe, ima u (dotadašnjem) radnom odnosu, a koja se isplati iznad porezno dopustivog iznosa, uz porez na dohodak, moraju uplatiti i svi propisani doprinosi.

Pri tome je krucijalna činjenica da se ova primanja vezuju za prihode po osnovu nesamostalnog rada (što i jeste kategorija propisa o porezu na dohodak), a ne nužno za tekući radni odnos. Kao tipičan primjer u


prilog ovoga navodimo slučaj kada se bivšem zaposle-niku naknadno isplaćuje posebna stimulacija. Takvo primanje, bez obzira na to što to lice više nije u rad-nom odnosu, s obzirom na to da potiče iz nesamostal-nog rada, takođe, je oporezivo kao i plaća, tj. i na njega bi se plaćao i porez na dohodak i puni doprinosi.

Napominjemo da navedeno predstavlja ne samo naše mišljenje nego i stav nadležnog ministarstva (Fe-deralno ministarstvo finansija).

Na kraju, povodom navoda Advokatske kancelarije da imaju usmenu informaciju od Zavoda za PIO da taj Zavod ne može “uknjižiti” uplate doprinosa na iznos otpremnine iznad porezno dopustive granice, ukazuje-mo na to da Zavod PIO nema nadležnost za tumačenje obaveznosti plaćanja doprinosa po pojedinim osno-vama, već je za to, kako smo već naveli, mjerodavno Federalno ministarstvo finansija. Osim toga, okolnost da se iznosi plaćenih doprinosa u ovakvim i sličnim situacijama, na žalost, ( još) ne mogu evidentirati kao dio penzionog osnova, sâma po sebi, ne derogira oba-veznost uplate tih doprinosa u svim onim slučajevima u kojima je njihova uplata propisana Zakonom o do-prinosima.


Odgovornost za manje uplaćeni porez na dohodak zaposlenika u toku godine

pitanje: Imali smo zaposlenika koji nema poreznu karticu, a prilikom obračuna njegove plaće u 2011. go-dini korišten je lični odbitak od 300 KM. Od 01. 01. 2012. godine isto lice je zaposlenik u drugoj povezanoj firmi, za koju se računovodstvo vodi na istom mjestu. Kakve su odgovornosti i obaveze firme, a kakve zapo-slenika u ovoj situaciji?

odgovor: U skladu sa članom 22. Pravilnika o primje-ni Zakona o porezu na dohodak, odgovornim za manje obračunatu i uplaćenu poreznu obavezu se smatraju i poslodavac i zaposlenik. Pri tome, ukoliko je posloda-vac sa predumišljajem ili iz nehata obustavio porez na dohodak u manjem iznosu, Porezna uprava se u tom slučaju prioritetno naplaćuje od poslodavca, a ako ni u provedenom postupku prinudne naplate to ne uspije, onda će se naplata izvršiti direktno od zaposlenika. U svakom slučaju, poslodavac koji je od plaće zaposlenika obustavio manje poreza nego što je to trebao, ima pra-vo da se (ako je taj porez naknadno uplatio) refundira od zaposlenika.

U slučaju iz upita, odgovornim za manje obračunatu i uplaćenu poreznu obavezu primarno se smatra poslo-davac, jer nije imao osnov za korištenje ličnog odbitka od 300 KM prilikom obračuna plaće zaposlenika koji mu nije dostavio svoju poreznu karticu, što znači da će se Porezna uprava u ovom slučaju proritetno htjeti na-platiti od poslodavca (tj. smatra se da se u ovom slučaju radi o nehatu poslodavca), koji se ima pravo refundirati od zaposlenika.

U slučaju da je zaposlenik nastavio raditi kod istog poslodavca, taj poslodavac bi mogao već pri narednom obračunu plaće ovog zaposlenika izvršiti ispravku, od-nosno doplatiti porez koji je u prethodnim mjesecima obračunat i uplaćen u manjem iznosu, na način da pla-ću zaposlenika (tj. iznos za isplatu), osim za porez koji se odnosi za taj mjesec, dodatno umanji i za onaj (uku-pan) iznos poreza koji nije bio obračunat niti odbijen u prethodnom periodu. S obzirom na to da je ovo fi-zičko lice sada zaposlenik kod novog poslodavca, takav mehanizam refundacije nije moguć, mada, po našem mišljenju, ne bi bilo smetnji i da obračun i uplatu tog manje plaćenog poreza izvrši novi poslodavac, također, kroz novu obustavu od plaće tog zaposlenika.

Napominjemo da “ispravka greške” u ovom slučaju podrazumijeva i obračun zateznih kamata (0,04% dnev-no) na one iznose (razlike) poreza koji nisu bile uplaće-ni onda kada su trebali biti uplaćeni.

Ukoliko se manje uplaćen porez na dohodak ne uplati do 31. 03. naredne godine (do kada je rok za podnošenje godišnje porezne prijave), zaposlenik ko-jem akontacije poreza na dohodak u toku godine po-slodavac nije utvrđivao na način propisan čl. 27. i 28. Zakona o porezu na dohodak dužan je podnijeti svoju godišnju poreznu prijavu (obrazac GPD-1051) u ko-joj je dužan prikazati kakvo je stvarno stanje trebalo izgledati, tj. stanje bez korištenja ličnog odbitka, jer u momentu utvrđivanja mjesečnih akontacija poreza na dohodak zaposlenik nije imao poreznu karticu i porez na dohodak je trebao biti plaćen na ukupan iznos do-hotka. Po tom osnovu bi se onda utvrdila razlika poreza na dohodak kojeg bi to lice trebalo platiti po svojoj go-dišnjoj GPD prijavi.


Ispravka greške zbog manje obračunatog poreza na dohodak na plaću zaposlenika

pitanje: Naknadno smo otkrili da je prilikom obračuna poreza na dohodak jednog našeg zaposlenika učinjena greška, tako što mu je manje obračunato poreza za ja-nuar 2012. godine. Naša obaveza je da uplatimo razliku poreza i da to refundiramo od tog zaposlenika. Da li je potrebno izvršiti ispravku preko pojedinačnog MIP-a tog zaposlenika ili će se to prijaviti samo kroz GIP?

odgovor: Prema članu 22. Zakona o Poreznoj upravi FBiH (“Sl. novine Federacije BiH”, br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10 i i 27/12), u slučaju kada obveznik utvrdi da je došlo do greške pri podnošenju porezne prijave koju je ranije podnio ili koju je neko podnio u njegovo ime, koja je dovela da manje prijavljene porezne oba-veze, obveznik je dužan podnijeti izmijenjenu poreznu prijavu u kojoj je izvršena ispravka greške ili propusta u roku od petnaest (15) dana od otkrivanja greške ili propusta.

Dakle, vi ste u ovom slučaju dužni podnijeti izmije-njene porezne prijave - Specifikaciju i obrazac PMIP-


1024, koji se, u skladu sa članom 26. b) Pravilnika o porezu na dohodak (“Sl. novine Federacije BiH”, br. 67/08, 4/10, 86/10, 10/11, 53/11 i 20/12), podnosi u slučaju potrebe dostavljanja izmijenjenih podataka o poreznim obavezama za pojedine zaposlenike, koji se odnose na period za koji je poslodavac Poreznoj upravi već dostavio obrazac MIP-1023.


Angažovanja pripravnika, bez zasnivanja radnog odnosa

pitanje: Koje obaveze ima poslodavac po osnovu an-gažovanja pripravnika s kojim zaključuje ugovor o pri-pravničkom stažu, bez zasnivanja radnog odnosa?

odgovor: Pretpostavljamo da se u ovom slučaju ne radi o angažovanju pripravnika po osnovu programa sufinansiranja zapošljavanja od kantonalnog zavoda za zapošljavanje, jer se takvo angažovanje pripravnika bez zasnivanja radnog odnosa razlikuje od slučaja kada poslodavac sâm snosi sve troškove u vezi sa angažova-njem takvih pripravnika. Naime, u prvom slučaju, kada zavod sufinansira zapošljavanje pripravnika, posloda-vac se ugovorom sa zavodom obavezuje da sa angažova-nim pripravnikom zaključi ugovor o radu na određeno vrijeme, te po tom osnovu prema njemu ima potpuno iste obaveze (i po osnovu poreza na dohodak i doprino-sa), kao i prema svim drugim zaposlenicima.

Ukoliko, pak, vi sami snosite sve troškove u vezi sa angažovanjem pripravnika sa kojim zaključujete ugovor o pripravničkom stažu, bez zasnivanja radnog odnosa, u tom slučaju se radi o prijemu pripravnika u skladu sa članom 26. Zakona o radu. U tom slučaju, poslodavac zaključuje ugovor o obavljanju pripravnič-kog staža na onoliko vremena koliko traje pripravnički staž propisan na zanimanje na koje se odnosi. Ugovor se obavezno zaključuje u pisanoj formi, a kopiju ugo-vora poslodavac je dužan dostaviti nadležnoj službi za zapošljavanje u roku od pet dana od dana njegovog za-ključivanja radi evidencije i kontrole. Pripravnik ima pravo na novčanu naknadu u iznosu od najmanje 80% najniže plaće, s tim da se može ugovoriti i veći iznos naknade, u zavisnosti od stručne spreme pripravnika. Poslodavac je obavezan pripravnika osigurati za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti, a zdravstveno osiguranje mu plaća nadležna služba za zapošljavanje.

Također, poslodavac je dužan pripravniku osigura-ti pravo na odmor u toku radnog dana, dnevni odmor između dva uzastopna radna dana i sedmični odmor.


Obaveze u slučaju angažovanja volontera

pitanje: Zaključili smo ugovor o volontiranju sa fizič-kim licem na period od šest mjeseci za obavljanje po-slova na radnom mjestu prodavač. Obaveze poslodavca

su da za slučaj povrede na radu uplaćuje 35% od najniže plaće nadležnoj službi za zapošljavanje (šifra prihoda je 721124), te da uplaćuje iznos od 22 KM za PIO/MIO. Da li se iznos od 35% najniže plaće uplaćuje na račun kantonalne službe za zapošljavanje? Na koji račun se uplaćuju sredstva za PIO/MIO i sa kojom je oznakom vrste prihoda? Da li imamo dodatnih obaveza po ovom ugovoru?

odgovor: Da, iznos od 35% najniže plaće, za slučaj povrede na radu ili profesionalne bolesti za volontera, poslodavac treba da uplaćuje na račun kantonalne služ-be za zapošljavanje, s tim da je oznaka vrste prihoda 712124, u skladu sa Pravilnikom o načinu uplate javnih prihoda budžeta i vanbudžetskih fondova (“Službene novine FBiH”, br. 3/11, 6/11, 9/11, 18/11, 39/11, 64/11, 87/11, 5/12 i 41/12).

Iznos od 22 KM za PIO/MIO trebate uplaćivati pre-ma sjedištu pravnog lica, na račun Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje: a) UniCredit Bank 338-000-22000077-96, b) Raiffeisen bank d.d. Sarajevo, Glavna filijala Mostar

161-020-00357000-75, ilic) INTESA SANPAOLO BANKA D.D. BiH

154-001-20003303.

U samom Pravilniku o načinu uplate javnih prihoda nije posebno propisana oznaka vrste prihoda za dopri-nos za PIO koji se plaća za lica osigurana u određenim okolnostima (u skladu sa Odlukom Upravnog odbora Federalnog zavoda za PIO/MIO), koji se odnosi i na volontere, pa se postavlja pitanje koje se od oznaka vr-ste prihoda za PIO/MIO, a koje su propisane u ovom Pravilniku treba koristiti.

Prema informacijama koje smo dobili u usmenim kontaktima sa Federalnim zavodom za PIO/MIO, po-trebno je da se kod uplate doprinosa za PIO/MIO za volontere navede oznaka vrste prihoda 712126 – dopri-nos za PIO za primanja od druge samostalne djelatno-sti i povremenog samostalnog rada.

Što se tiče dodatnih obaveza kada je u pitanju an-gažman po volonterskom ugovoru, poslodavac takvih obaveza nema, izuzev ukoliko se ne radi o volonterima u organima vlasti, u kom slučaju volonteri imaju pravo i na određenu naknadu, što, međutim, nije vaš slučaj, pa i nećemo ulaziti u detalje oko visine ove naknade.

Poslodavac u privredi i bilo koje lice koje angažuje volontera može (što znači da nije obavezan) volonteri-ma isplatiti naknadu na ime toplog obroka i prevoza, u skladu sa stavom FMF-a broj: 03-14-8256/09, i takve isplate ne podliježu oporezivanju ukoliko se isplate u iznosima koji su, inače, u članu 14. Pravilnika o pri-mjeni Zakona o porezu na dohodak propisani kao ne-oporezivi.

Ukoliko bi, pak, osim toplog obroka i naknade za prevoz poslodavac isplatio volonteru i neku dodatnu naknadu, ona bi, u skladu sa prethodno navedenim sta-vom FMF-a, podlijegala oporezivanju, na način da bi se na nju morao obračunati i platiti porez na dohodak


(10%) i “mali” doprinosi (4% za zdravstvo i 6% za PIO/MIO). Osim toga, isplatilac bi na takve dodatne isplate volonterima bio dužan obračunati i uplatiti i posebnu naknadu za nesreće, kao i opću vodnu naknadu (obje po 0,5%).


Utvrđivanje iznosa naknade za članove NO javnih preduzeća

pitanje: Zakonom o platama i drugim materijalnim pravima članova organa upravljanja institucija Federa-cije BiH i javnih preduzeća u većinskom vlasništvu Fe-deracije BiH je propisano da mjesečna naknada za rad predsjednika i članova nadzornog odbora i/ili uprav-nog odbora može biti utvrđena najviše do jedne pro-sječne neto plate isplaćene u Federaciji u prethodna tri mjeseca. Da li iznos naknade navedene u Zakonu pred-stavlja bruto iznos naknade, neto iznos prije poreza na dohodak ili naknada koja se nakon poreza isplaćuje “na ruke”.

odgovor: Koliki će iznos naknade primiti član nad-zornog odbora zavisi od toga kako je ta naknada ugo-vorena: da li u bruto ili neto iznosu. U konkretnom slučaju, imajući u vidu odredbe Zakona o platama čla-nova organa upravljanja u institucijama FBiH i javnim preduzećima, naknadu bi trebalo ugovoriti u iznosu koji član nadzornog odbora treba da primi “na ruke”, što znači da bi mu se toliki iznos trebao i isplatiti (bez umanjenja za porez ili bilo koji doprinos), a obračun poreza i doprinosa treba izvršiti u skladu sa članom 10 a. Zakona o doprinosima po preračunatim stopama.

Prema obavještenju Federalnog zavoda za statisti-ku, neto plaća koja se zvanično objavljuje ne sadrži po-rez na dohodak niti bilo kakve doprinose, odnosno ona predstavlja isplatu “na ruke”.


Porezni tretman datih satova članu nadzornog odbora i dioničaru firme

pitanje: Kako tretirati i oporezovati nagradu koju je firma, u vidu dva sata čija vrijednost premašuje 3.000 KM, dala jednom članu svog nadzornog odbora, kao i jednom dioničaru?

odgovor: Nagrada (sat) koju je firma dala članu nad-zornog odbora smatra se sastavnim dijelom naknade koju to lice prima kao član nadzornog odbora, što, u smislu poreznog tretmana ovakvog davanja, znači da se na tržišnu vrijednost datog sata uvećanu za iznos pore-za i 4% doprinosa za zdravstveno osiguranje (tj. bruto naknada = tržišna vrijednost sata x koeficijent 1,15741) treba obračunati 10% poreza na dohodak i “mali” do-prinosi (4% doprinosa iz osnovice za zdravstvo i 6% na osnovicu za PIO).

Što se tiče poreznog tretmana nagrade date dioni-čaru, s obzirom na to da se radi o davanju koje nije naknada ni za kakav rad (ni samostalni ni nesamostal-ni), poreza na dohodak, po našem mišljenju i u smislu važećih propisa o porezu na dohodak, ne bi trebalo biti. Međutim, poznato je da je Porezna uprava FBiH zauze-la stav da se na bilo kakvo davanje trećim licima (koja nisu izričito izuzeta od oporezivanja u članu 5. Zakona o porezu na dohodak, niti se radi o primanjima na koje se ne plaća porez na dohodak po članu 6. Zakona), bilo da se radi o isplati u novcu ili u stvarima, treba obra-čunati i platiti porez na dohodak po preračunatoj stopi 11,11% (bez obaveze za doprinose), na isplaćeni iznos ili na datu vrijednost.


Utvrđivanje naknade i drugih troškova za direktora odjela interne revizije u javnom preduzeću

pitanja: Zakonom o javnim preduzećima je propisana obaveza formiranja Odjela interne revizije za sva javna preduzeća koja imaju preko 100 zaposlenika. Direktor ovog Odjela mora imati zvanje revizora, ali ne može biti zaposlenik preduzeća i za usluge koje pruža prima odgovarajuću naknadu u skladu sa tarifama, u slučaje-vima da se one mogu dobiti iz Ureda glavnog revizora (član 33. Zakona o javnim preduzećima). U vezi s tim zanima nas sljedeće:

1. Da li su navedene tarife negdje objavljene od strane Ureda glavnog revizora?

2. Ima li direktor Odjela interne revizije zakonsko pravo da traži naknadu troškova prevoza, jer putuje iz jednog grada u drugi (dva-tri dana sedmično)?

3. Da li direktor Odjela interne revizije (imajući u vidu da nije zaposlenik u tom JP) ima prava na nakna-du troškova edukacije kroz redovne seminare vezane za oblasti interne revizije (bilo da ih JP direktno plaća ili da mu te troškove naknadno izmiruje)? Da li je firma obavezna snositi ove troškove za direktora Odjela ili je to obavezan sam revizor iz naknade koju prima? (Na-pominjemo da naknade u pravilu nisu tako visoke da bi mogle pokrivati i troškove edukacija.)

odgovori: 1. Koliko je nama poznato, navedene tarife naknada

nisu javno objavljene od strane Ureda glavnog revizo-ra, niti se objavljuju od strane nadležnih ministarstava, na način kako je to propisano članom 33. Zakona o jav-nim preduzećima (“Sl. novine FBiH”, br. 8/05, 81/08 i 22/09). Iz tih razloga, po našem mišljenju, visina na-knade za direktora Odjela za internu reviziju je u cjelini stvar ugovornog odnosa tog lica i javnog preduzeća koje ga angažuje (odnosno, generalnog revizora koji, također, ima pravo imenovanja na funkciju direktora odjela za internu reviziju). Ipak, upućujemo vas da se po ovom pitanju obratite i nadležnima (Uredu glavnog revizora, odnosno resornom ministarstvu) za njihovo tumačenje.


2. Pitanje naknade određenih troškova za direktora odjela za internu reviziju nije posebno regulisano ni u Zakonu o javnim preduzećima, ni u Zakonu o plaćama i drugim materijalnim pravima članova organa upravlja-nja institucija FBiH i javnih preduzeća u većinskom vla-sništvu FBiH, kojim su uređene plaće i druga materijalna prava članova organa upravljanja javnih preduzeće u ve-ćinskom vlasništvu FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 12/09). Prema tome, i eventualna naknada pojedinih troškova, pa i troškova prevoza direktora odjela za internu reviziju bi, također, trebala biti regulisana ugovorom o njegovom an-gažmanu, imajući u vidu da ničim nije ni zabranjeno da se direktoru odjela interne revizije u javnom preduzeću nadoknađuju troškovi puta i eventualni drugi troškovi učinjeni u svrhu posla koji vrši za javno preduzeće.

Napominjemo, međutim, da se isplata ovakvih troš-kova ne bi mogla vršiti bez poreza, jer pravo na bes-poreznu naknadu troškova prevoza i dr., u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak, odnosno pratećim Pra-vilnikom o primjeni tog Zakona, imaju samo lica koja imaju status zaposlenika. Dakle, ukoliko bi javno pre-duzeće nadoknađivalo i troškove prevoza u ovom slu-čaju, imalo bi obavezu da i na te iznose obračuna porez na dohodak (10%) i doprinose (4% za ZO i 6% za PIO), kao i naknadu za nesreće i opću vodnu naknadu (po 0,5%), tj. isplata tih naknada troškova bi se tretirala na isti način kao i isplata osnovne naknade po ugovoru.

3. Iz istih, prethodno navedenih razloga, ugovorom po kojem je angažovan direktor odjela za internu revi-ziju se može urediti i pravo na naknadu troškova nje-gove edukacije (bilo da ih preduzeće plaća direktno ili da ih naknadno izmiruje tom licu). Ukoliko pravo na nadoknadu ovakvih i sl. troškova za direktora odjela za internu reviziju nije posebno uređeno u ugovoru, proizlazi da je on sam dužan da snosi ove troškove iz naknade koju prima. Ukoliko bi, pak, javno preduzeće naknađivalo ove troškove direktoru odjela za internu reviziju, imalo bi obavezu da i na te iznose, prilikom isplate, obračuna porez na dohodak (10%) i doprinose (4% za ZO i 6% za PIO), kao i naknadu za nesreće i opću vodnu naknadu (po 0,5%).


Porezni tretman isplata predstavniku etažnih vlasnika zgrade

pitanje: Naša firma se bavi upravljanjem i održava-njem zgrada etažnih vlasnika. Na osnovu Zakona o održavanju zajedničkih dijelova zgrada i upravljanja zgradama, svaki ulaz je dužan izabrati svog predstavni-ka koji, u saradnji sa upraviteljom i kućnim savjetom, komunicira i donosi odluke od značaja za ulaz. Izabra-ni predstavnik, u skladu sa tim Zakonom, ima pravo na naknadu za svoje angažovanje u mjesečnom izno-su do 15% od uplate naknade za održavanje od etažnih vlasnika. Kako tretirati takve isplate naknade u smislu Zakona o porezu na dohodak? Da li je potrebno imati i ugovor sa predstavnikom u vezi sa ovakvim isplatama?

odgovor: Međusobni odnosi, te prava i obaveze etaž-nih vlasnika u zgradi, u skladu sa Zakonom o održava-nju zajedničkih dijelova zgrada i upravljanju zgradama (“Sl. novine KS”, broj 39/07), uređuju se međusobnim ugovorom u kojem se, između ostalog, reguliše i pi-tanje naknade predstavniku etažnih vlasnika koja se naplaćuje proporcionalno uplati naknade za redovno održavanje zajedničkih dijelova zgrada i upravljanju zgradama u toku jednog mjeseca. Ovaj ugovor pred-stavlja pravni osnov za isplatu takve naknade, pa i nije neophodno da upravitelj ima poseban ugovor sa pred-stavnikom etažnih vlasnika u vezi sa isplatom naknade.

Što se tiče poreznog tretmana isplate po ovom osnovu, ovakav angažman predstavnika etažnih vlasni-ka koji je odlukom većine izabran od strane istih ima karakteristike povremene samostalne djelatnosti koje se obavljaju uz neku osnovu samostalnu ili nesamostal-nu djelatnost, u skladu sa članom 12. stav 4. Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine Federacije BiH”, br. 10/08, 9/10 i 44/11), što znači da je isplatilac (upravi-telj zgrade) dužan prilikom isplate obračunati i platiti 10% poreza na dohodak i “male” doprinose (4% iz osno-vice za zdravstvo i 6% na osnovicu za PIO), kao i opću vodnu naknadu i naknadu za nesreće (po 0,5%).

Po pitanju priznavanja troškova (20% ili 30%), pravo na umanjenje osnovice za priznate rashode je moguće ukoliko ugovoreni iznos naknade uključuje i troškove koji padaju na teret angažovanog lica - primaoca na-knade. (Za koliko će se umanjiti osnovica po osnovu troškova zavisi od vrste angažmana, tj. da li se neko angažuje po ugovoru o djelu ili autorskom ugovoru, pa su u prvom slučaju priznati rashodi 20%, a u drugom 30% od bruto iznosa.) U protivnom, ukoliko isplatilac snosi sve troškove u vezi sa angažmanom fizičkog lica, osnovica za obračun poreza i doprinosa je bruto iznos naknade, bez prava na umanjenje po osnovu troškova.

U vašem slučaju, predstavnik etažnih vlasnika se angažuje imenovanjem na skupu etažnih vlasnika, a prava i obaveze po osnovu tog angažmana se utvrđuju njihovim međusobnim ugovorom. Ukoliko predstav-nik, po osnovu svog rada, ima određenih troškova koje snosi sam, moglo bi se, eventualno, priznati pravo na umanjenje za priznate rashode u visini 20% ostvarenih prihoda, kao kod povremenih samostalnih djelatnosti iz člana 12. stav (4) tačka 3. Zakona o porezu na doho-dak. (Pravo na priznate rashode u visini 30% ostvarenog prihoda ili u stvarnom iznosu, u skladu sa članom 15. stav 8. Zakona, imaju samo ona lica koja ostvaruju au-torske naknade, kao što su naučnici, umjetnici, struč-njaci, novinari i slično, što se ne odnosi na vaš slučaj.)


Obračun naknade po ugovoru o djelu sa licem iz RS

pitanje: Kako se vrši obračun naknade i pratećih oba-veza po ugovoru o djelu sa fizičkim licem iz Republike Srpske? Da li su način obračuna i obaveze iste kao u


FBiH, s tim da se porez usmjerava na opštinu prebiva-lišta tog lica u RS?

odgovor: Fizička lica iz Republike Srpske koja ostva-ruju dohodak u FBiH (pa i po osnovu ugovora o djelu), u smislu poreznih propisa FBiH, imaju status nerezi-denata FBiH, tako da se način obračuna razlikuje od onoga koji je propisan za fizička lica - rezidente FBiH. Međutim, porez na dohodak se i u ovom slučaju obra-čunava i uplaćuje po propisima FBiH i u korist odgo-varajućeg uplatnog računa javnih prihoda u FBiH, iz prostog razloga što se radi o dohotku koji je ostvaren, a time i oporeziv u FBiH.

U ovom slučaju, na naknadu po ugovoru o djelu sa li-cem iz RS se obračunava i plaća samo porez na dohodak (10%), koji se usmjerava na račun kantonalnog budžeta (a ne u RS), sa oznakom šifre opštine sjedišta firme – isplatioca naknade. Napominjemo da za ovu kategori-ju obveznika (nerezidenti FBiH) ne postoji mogućnost umanjenja osnovice za oporezivanje (20% iz osnova pri-znatih rashoda) kakva postoji za rezidente FBiH.

Takođe, kod ove vrste isplata se ne obračunavaju “mali” doprinosi (4% i 6%), ali se plaća naknada za vode i za nesreće (obje po 0,5%).

Najzad, ni obrazac prijave poreza nije isti. Prilikom ove vrste isplata, Poreznoj upravi podnosi se obrazac PDN-1033.


Oporezivanje i prijavljivanje dohotka nerezidentne fizičke osobe

pitanje: Fizička osoba iz Hrvatske je za naše poduze-će obavljala usluge posredovanja u prodaji proizvoda na teritoriju BiH uz odgovarajuću naknadu i na dogovoreni iznos je izdala fakturu. Koji obrazac podnijeti Poreznoj upravi FBiH? Ako je to PDN-1033, šta upisati u polje broj 7 ( jer porezni obveznik nema JMBG u BiH) i koju šifru općine upisati prilikom popunjavanja virmana?

odgovor: Nerezidentne fizičke osobe se, prema Zakonu o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 10/07, 9/10 i 44/11), smatraju poreznim obveznicima ako ostvare dohodak u Federaciji BiH. U slučaju iz upita, riječ je o nerezidentnoj fizičkoj osobi koja je oporezivi dohodak ostvarila samostalnim djelovanjem, ne kroz registrovani obrt već u vidu neke povremene samostalne djelatnosti. S obzirom na to da se radi o nerezidentu, princip obraču-na je jednostavniji nego u slučajevima kada isti dohodak ostvaruje rezident. Naime, ovdje je isplatitelj dužan obra-čunati porez tako što će od ugovorenog iznosa odbiti 10%, dok će preostalih 90% isplatiti fizičkoj osobi.

Moguća je i druga varijanta u kojoj se fizičkoj oso-bi isplaćuje puni iznos, ali se onda porez na dohodak obračunava primjenom preračunate stope od 11,11%. Na taj način su i troškovi isplatitelja nešto veći.

Pored toga, potrebno je još obračunati dva puta po 0,5% (za opću vodnu naknadu i naknadu za nesreće),

dok kod ovakvih isplata nerezidentnim fizičkim osoba-ma ne postoji obveza obračuna doprinosa (4% i 6%).

Kada je u pitanju obrazac, popunjava se PDN-1033, s tim da se od Porezne uprave FBiH prethodno mora dobiti poseban identifikacijski broj za nerezidentnu fi-zičku osobu. Taj broj mijenja JMBG rezidenta koji se, inače, upisuje u polje 7. ovog obrasca.

Uplata poreza na dohodak se u ovim slučajevima vrši na uobičajene račune, ali sa unošenjem šifre opći-ne u kojoj se nalazi sjedište isplatitelja.


Isplate konsultantu - fizičkom licu iz Francuske

pitanje: Na koji način trebamo izvršiti obračun i pla-ćanje poreza na dohodak po ugovoru o konsultantskim uslugama, koje nam je izvršio nerezident – fizičko lice iz Francuske?

odgovor: Član 30. Zakona o porezu na dohodak i član 62. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na doho-dak predviđaju da se porez na dohodak koji nerezident ostvari povremenim obavljanjem samostalne djelatno-sti plaća po odbitku od ukupne naknade, po stopi od 10% (bez prava na umanjenje za lični odbitak), s tim da su (prema članu 62. stav 4. Pravilnika) rezidentni ispla-tioci dohotka koji vrše isplatu dohotka onim nerezi-dentnim poreznim obveznicima koji imaju prebivalište u državama sa kojima BiH ima zaključen i ratificiran ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dužni prilikom isplate obračunati, obustaviti i uplatiti porez na dohodak na način utvrđen tim ugovorom.

BiH ima sporazum o izbjegavanju dvostrukog opo-rezivanja sa Francuskom, koji je prihvaćen na bazi no-tifikacije, tj. produženja važnosti ranijeg sporazuma između bivše SFRJ i Francuske, tako da se pri opore-zivanju dohotka fizičkog lica iz Francuske primjenju odredbe tog sporazuma.

Prema tom međudržavnom sporazumu, dohodak ostvaren obavljanjem samostalnih ličnih djelatnosti nerezidenta se ne može oporezovati u državi u kojoj nastaje (tj. u ovom slučaju u BiH, kao državi isplatioca dohotka), već samo u državi rezidentnosti (tj. Francu-skoj), osim ako rezident u državi isplatioca boravi duže od 183 dana u toj kalendarskoj godini ili ukoliko raspo-laže stalnom bazom u našoj zemlji za vrijeme koje uku-pno prelazi 183 dana u kalendarskoj godini. Dakle, u skladu sa prethodno navedenim, za dohodak koji fizič-kom licu iz Francuske isplaćujete po osnovu pruženih konsultanskih usluga, vi nemate obavezu obračunati i obustaviti porez na dohodak.

U proceduralnom smislu, Pravilnik o primjeni Zako-na o porezu na dohodak nije dao posebne smjernice po pitanju načina prijave i dostavljanja dokaza o ispunjava-nja nekih posebnih uslova u slučaju kada se nereziden-tnom fizičkom licu isplaćuje naknada po osnovu povre-menog obavljanja samostalne djelatnosti, a na koju se


porez na dohodak ne plaća po našem Zakonu o porezu na dohodak, jer prioritet u primjeni ima međudržavni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Obrazac PDN-1033 (koji se, inače, koristi za prija-vu poreza po odbitku nerezidenata na prihode od po-vremenog obavljanja samostalne djelatnosti) bi mogao poslužiti za prijavu i u ovom slučaju tako što bi se na-značilo da je stopa poreza na dohodak 0%, s pozivom na ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, uz prilog dokaza o rezidentnosti fizičkog lica kojem se vrši isplata. Međutim, to bi bio samo prijedlog načina prijave u ovom slučaju, jer se nigdje u Zakonu, niti u Pravilniku o porezu na dohodak posebno ne pominje da isplatilac naknade po ovakvom osnovu ima obavezu prijave ovakve isplate Poreznoj upravi, kao ni obavezu dostavljanja nekih posebnih dokaza.


Obrazac kod isplata po ugovoru o djelu sa nerezidentima

pitanje: Koja se porezna prijava (obrazac) dostavlja Poreznoj upravi FBiH kada poslodavac iz FBiH anga-žuje rezidenta RS i vrši mu isplate po ugovoru o djelu: uobičajeni AUG-1031 ili PDN-1033?

odgovor: Lica sa prebivalištem u Republici Srpskoj se u Federaciji BiH tretiraju kao porezni nerezidenti. Iz tog razloga, bilo kakva isplata prema tim licima se oporezuje na isti način kao da je istovjetan iznos ispla-ćen strancu.

Kada su u pitanju ugovori o djelu, to znači da je u ovom slučaju potrebno obračunati samo 10% poreza na dohodak (bez obaveza za doprinose), po mehaniz-mu poreza po odbitku. Nerezident će primiti 90% od ugovorenog iznosa, a 10% od toga će biti zadržano u vidu poreza, uplaćeno i prijavljeno preko obrasca PDN-1033. (Obrazac AUG-1031 se koristi kada se isplate po osnovu ugovora o djelu vrše rezidentima FBiH.)

Treba dodati da se u praksi češće dešava da se sa angažovanim licem ugovara neki konkretan iznos za isplatu. U tim slučajevima, kada lice prima neki una-prijed precizirani X iznos, bez umanjivanja za porez, porez je potrebno “nadograditi” na taj iznos primjenom preračunate stope 11,11%. U tim situacijama, u obrazac PDN-1033 se u kolonu 9. (isplaćeni iznos/osnovica za porez) upisuje isplaćeni iznos uvećan za ovako izraču-nati porez, dok se u kolonu 10. (iznos poreza) upisuje obračunati porez. Na taj način, porez u koloni 10. je, opet, 10% od iznosa iz kolone 9.


Isplate sudijama, članovima komisija i izvršnih odbora u sportskom savezu

pitanje: Kako tretirati uplate dnevnica i naknade za prevoz osobama koje su angažirane kao sportske sudi-

je, članovi komisija i članovi izvršnih odbora u sport-skim savezima na prostoru FBiH? Da li se ove isplate smatraju prihodom po osnovu drugih samostalnih dje-latnosti i da li se može koristiti pravo na odbitak troš-kova (20%) kod utvrđivanja osnovice za obračun poreza na dohodak i doprinosa?

odgovor: Isplate dnevnice i naknade za prevoz oso-bama koje su angažirane kao sportske sudije, članovi komisija i članovi izvršnih odbora, u skladu sa izmi-jenjenim članom 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, tretiraju se kao prihod tih lica po osnovu drugih vrsta samostalnih djelatnosti, odnosno na isti način kao i naknade koje se isplaćuju po osnovu ugovora o djelu.

Naime, pravo na neoporezive naknade troškova službenih putovanja imaju samo ona lica koja, kod isplatioca tih naknada, imaju status zaposlenika. Pri-likom isplate troškova službenog putovanja bilo kojim licima koji kod isplatioca nemaju status zaposlenika, isplatilac je dužan obračunati i platiti 10% poreza na dohodak i “male” doprinose (4% za zdravstvo i 6% za PIO). Drugim riječima, isplata ovakvih i sličnih na-knada licima koja su angažirana u raznim odborima i komisijama tretira se kao sastavni dio njihove ukupne naknade po osnovu članstva u tim odborima, komisija-ma i slično, a osnovica za obračun je ukupna naknada, bez pravo na umanjenje osnovice za bilo kakve prizna-te troškove (20%, odnosno 30%).


Isplate koje vrši sindikalna organizacija

pitanje: Sindikalna organizacija našeg društva je or-ganizovana i registrovana kao udruženje građana, a svoju djelatnost finansira primarno iz članarine zapo-slenika koji su se izjasnili kao članovi sindikata (1% od plaće članova) i dijelom iz provizije po osnovu ugovora o prodaji robe poslovnih partnera na kredit, s tim da 50% sredstava od naplaćene provizije pripada zaposle-nicima koji vrše obustave kredita, što im se isplaćuje u gotovu. Iz prikupljenih sredstava vrši se isplata pomoći članovima sindikata za različite potrebe i namjene po kriterijima utvrđenim posebnim pravilnikom (materi-jalna pomoć, pomoć u slučaju smrti zaposlenika ili čla-na njegove uže porodice, pomoć za slučaj povrede na radu, isplate trudnicama i dr). Da li isplate za navedene namjene, sa stanovišta propisa o porezu na dohodak, spadaju, u cjelini ili djelimično, u oporezive prihode, a kad se radi o isplati naknade za evidentiranje obustava po osnovu kredita zaposlenika, da li one imaju karakter isplata članovima skupština ili nadzornih odbora ili ih tretirati kao isplate po osnovu ugovora o djelu i kao ta-kve prijavljivati poreznim organima na odgovarajućim (propisanim) obrascima?

odgovor: Iako po propisima o porezu na dohodak isplate za različite namjene (koje se vrše iz sredstava


prikupljenih sindikalnom članarinom koju uplaćuju zaposlenici iz svojih plaća) formalno nisu oslobođene oporezivanja, po našem mišljenju, nema osnova da se one oporezuju, s obzirom na to da su plaće iz kojih se formiraju ta “sredstva solidarnosti” već jednom opo-rezovane, pa bi se radilo o dvostrukom oporezivanju.

Naknada koju obračunski službenici firme primaju za izvršene obustave iz plaća po kreditima zaposlenika - članova sindikata, koje im isplaćuje udruženje sindi-kalne organizacije, po svom karakteru nisu dohodak od nesamostalnog rada, nego po osnovu drugog samostal-nog rada. Isplate po ovom osnovu bile bi oporezovane na isti način kao isplate članovima različitih komisija, tj. podlijegale bi obračunu poreza na dohodak (10%) i bez prava na priznavanje troškova ( jer troškova i nema), kao i uplati doprinosa na bruto osnovicu: 4% za zdravstveno osiguranje (iz primanja) i 6% za PIO (na teret isplatioca) i po 0,5% za nesreće i opću vodnu na-knadu (na teret isplatioca).

Isplata bi se vršila na osnovu donesene odluke, uz obavezu podnošenja obrasca ASD-1032 Poreznoj up-ravi.

S obzirom na to da se radi o oporezivom primanju, isplata se ne bi mogla vršiti u gotovom, nego na račun primaoca kod banke.


Otpremnina umjesto plaće zastupniku kome je prestala funkcija

pitanje: Koji je porezni tretman otpremnine koja se, umjesto plaće, isplati licu kome je prestala funkcija za-stupnika u Skupštini Županije Zapadnohercegovačke?

odgovor: Prema članku 9. stavku 3. Zakona o pravi-ma izabranih dužnosnika, nositelja izvršnih dužnosti i savjetnika u institucijama vlasti u Županiji Zapadno-hercegovačkoj (“Narodne novine ŽZH”, broj 08/07), izabrani dužnosnici i nositelji izvršnih funkcija nakon prestanka javne funkcije imaju pravo na naknadu plaće u trajanju od šest mjeseci ostvarene kod korisnika pro-računa u zadnjem mjesecu koji prethodi prestanku jav-ne funkcije. Prema stavku 3. istog članka, umjesto na-knade plaće iz stavka 1. izabrani dužnosnici i nositelji izvršnih funkcija nakon prestanka javne funkcije mogu prihvatiti isplatu otpremnine u iznosu od tri neto plaće ostvarene kod korisnika proračuna u mjesecu koji pret-hodi prestanku javne funkcije.

S obzirom na to da se ne radi o otpremnini zbog odlaska u mirovinu, niti o otpremnini zbog otkaza ugo-vora o radu, koje su oslobođene oporezivanja, kao i imajući u vidu da se ova otpremnina isplaćuje umjesto naknade plaće, to je ona oporeziva na isti način kao i plaća, tj. podliježe plaćanju poreza na dohodak i svih doprinosa.


Nabavka repromaterijala od fizičkih lica

pitanje: Ukoliko želimo da nabavimo repromaterijal (tonere, dijelove za kopir aparate i sl) od fizičkog lica, na koji način trebamo postupiti u vezi sa sljedećim pi-tanjima: Da li je firma dužna s tim fizičkim licem za-ključiti ugovor o saradnji i ovjeriti ga u Poreznoj upra-vi? Šta kada je u pitanju fizičko lice iz FBiH, a šta kada je iz RS? Da li je to fizičko lice dužno prijaviti takvu vrstu ostvarenog prihoda i platiti porez? Da li se ispla-ta tim licima može izvršiti iz blagajne ili mora preko žiro-računa? Da li postoji određeni limit za ovakav vid nabavke repromaterijala preko blagajne?

odgovor: Ukoliko se radi o fizičkom licu koje prodaju repromaterijala ne vrši u okviru neke svoje registrova-ne samostalne djelatnosti (što je moguće samo ukoliko se ne radi o nekoj redovnoj aktivnosti za koju bi morao biti registrovan), za evidentiranje ovakvih nabavki od fizičkih lica, odnosno za isplate za ovakve svrhe može-te koristiti isplatnicu, prijemnicu i sl. kojim ćete do-kumentovati takve nabavke, a istovremeno osigurati i osnov za isplatu tom licu. To znači da nije neophodno da imate zaključen i u Poreznoj upravi ovjeren neki po-seban ugovor sa fizičkim licem od kojeg vršite nabavku, bez razlike da li se radi o fizičkom licu iz FBiH ili RS.

U poreznom smislu, prihodi ostvareni prodajom lične imovine (ni prema federalnom Zakonu o porezu na dohodak ni prema Zakonu RS) ne podliježu opore-zivanju.

Po pitanju načina isplate, s obzirom na to da se radi o neoporezivom primanju fizičkog lica, nema zakonske smetnje da se isplata izvrši gotovinski, putem blagajne.

U FBiH zakonski nije utvrđen limit za ovakve i slične isplate putem blagajne, ali se preporučuje da poslovanje gotovim novcem svako pravno lice uredi svojim inter-nim aktom, tj. Pravilnikom o blagajničkom poslovanju.

Ukoliko se, pak, radi o nabavci od fizičkog lica koje obavlja trgovinu kao svoju registrovanu samostalnu djelatnost (obrt), važi sve naprijed navedeno, s tim da je to lice u tom slučaju dužno da za tu svoju djelatnost vodi poslovne knjige i da obračuna i plaća porez na do-hodak, u skladu sa propisima o porezu na dohodak u FBiH, odnosno RS.


Priznavanje raznih troškova i obaveze advokatske kancelarije

pitanja:1. Da li se poslije izvršene pretvorbe stana u poslov-

ni prostor advokata (rješenjem općine), koji je kupljen na kredit dat građaninu, a ne advokatskoj kancelariji, može na kraju godine od datuma rješenja o pretvorbi obračunati amortizacija kao trošak advokatske kance-larije i, isto tako, kamatu na odobreni kredit knjižiti u troškove; te da li se otplata datog kredita može ubuduće vršiti sa transakcijskog računa advokatske kancelarije?


2. Da li advokat može sklopiti ugovor sa drugim ad-vokatom o korištenju poslovnog prostora bez naknade?

3. Kod obračuna plaća zaposlenika, na koji način usmjeriti doprinose: da li prema općini advokatske kancelarije ili općini stanovanja zaposlenika?

4. Da li se na red. br. 30. obrasca GPD-1051 koja se podnosi za 2011. godinu isključivo unose uplate izvr-šene u 2011. godini, a ne i više uplaćeni iznos iz 2010. godine?

5. Ukoliko advokat obavlja poslovanje u svom sta-nu, da li i koji iznos režijskih troškova (struja, voda, grijanje, telefon, održavanje itd) u procentu se može knjižiti u troškove advokatske kancelarije?

6. Kakve su obaveze advokata koji je naplatio život-no osiguranje u 2011. godini (poslije isteka 15 godina), jer su do stupanja na snagu Zakona o porezu na doho-dak 2009. godine uplate osiguranja vršene sa računa i knjižene u troškove, a poslije stupanja na snagu ovog zakona uplate su vršene isključivo privatno i nisu knji-žene u troškove advokatske kancelarije?

odgovori: 1. Prema članu 36. Pravilnika o primjeni Zakona o

porezu na dohodak, stvari i prava koji služe za sticanje dohotka čija je pojedinačna nabavna vrijednost veća od 1.000,00 KM unose se u popis dugotrajne imovine. Popisna lista dugotrajne imovine (obrazac PLDI-1043) služi za utvrđivanje troškova poslovanja po osnovu amortizacije dugotrajne imovine primjenom linearne metode uz primjenu maksimalnih stopa. Porezno pri-znavanje amortizacije stalnih sredstava počinje prvog dana mjeseca koji slijedi iza mjeseca u kojem je stalno sredstvo stavljeno u upotrebu.

Dakle, poslovni prostor u kojem advokat obavlja svoju djelatnost, u skladu sa članom 47. stav 1. Pravil-nika, samostalni poduzetnik bi trebao unijeti u popisnu listu dugotrajne imovine i troškove amortizacije može priznati kao rashod advokatske kancelarije (u skladu sa stopama koje su utvrđene u članu 35. Pravilnika), od prvog dana narednog mjeseca u odnosu na mjesec kada je taj poslovni prostor unesen u PLDI.

Štaviše, u sistemu poreza na dohodak koji je u pri-mjeni od 2009. godine samostalnim poduzetnicima je omogućeno unošenje stalnih sredstava sa kojima su počeli obavljati djelatnost, koja su vlasništvo fizičkog lica (vlasnika samostalne radnje) i koja ne moraju biti nabavljena u toku poslovanja radnje.

Kada je riječ o troškovima kamata koje se odnose na kredit za kupovinu stana koji je rješenjem općine pretvoren u poslovni prostor koji se koristi za obavlje-nje samostalne djelatnosti, takvi troškovi bi se, u skla-du sa članom 15. Zakona o porezu na dohodak, mogli priznati kao rashod advokatske kancelarije, s obzirom na to da se radi o rashodu koji je direktno povezan sa obavljanjem samostalne djelatnosti. Mišljenja smo da u ovom slučaju nije od značaja to što je dotični kredit uzet na “lično ime” (a ne od kancelarije), baš zato je očito da je taj prostor prenesen kancelariji, pa i kamatu kao trošak treba priznati kancelariji.

2. Nema nikakve smetnje da se zaključi ovakav ugo-vor, tj. pitanje naknade po kojoj će se poslovni prostor ustupiti na korištenje je stvar ugovornog odnosa. Uko-liko je advokat za obavljenje svoje samostale djelatno-sti zakupio poslovni prostor, on je bio obavezan da kao dokaz o ispunjavanju propisanih minimalnih tehničkih uslova za dobijanje rješenja o obavljanju djelatnosti priloži dokaz o pravu upotrebe tog poslovnog prostora, za šta osnov može biti i ovjereni ugovor o zakupu po-slovnog prostora. Ako se prostor koristi bez naknade, nema ni rashoda za zakupninu.

Napominjemo da, ukoliko bi se radilo o advokatskoj kancelariji koja je PDV obveznik, ustupanje poslovnog prostora na korištenje drugoj advokatskoj kancelariji bi se smatralo oporezivom uslugom, a osnovica za PDV bi bila tržišna cijena zakupa tog poslovnog prostora.

3. Kod obračuna plaće zaposlenika u advokatskoj kancelariji, dio doprinosa za zdravstvo i nezaposlenost (91% za zdravstvo i 70% za nezaposlenost) se usmjerava prema mjestu prebivališta zaposlenika, dok se ostatak doprinosa za zdravstvo i nezaposlenost, kao i ukupan iznos doprinosa za PIO treba usmjeravati prema sje-dištu poslodavca, tj. u ovom slučaju advokatske kan-celarije. Doprinosi vlasnika se uplaćuju prema mjestu sjedišta radnje, a usmjeravaju se na isti način kao i za zaposlenike.

4. Na red. br. 30 obrasca GPD-1051 za 2011. godinu se unosi iznos uplaćene akontacije poreza samostalnog poduzetnika u toku poreznog perioda (2011. godine). Ukoliko pod “više uplaćenim iznosom iz 2010. godi-ne” mislite na iznos poreza koji ste po godišnjoj prija-vi poreza na dohodak imali preplatu poreza po prijavi za 2010. godinu, tu preplatu ste trebali koristiti kao umanjenje akontacije za mart 2010. godine itd. Ako to, ipak, niste iskoristili na taj način, onda i tu preplatu iz 2010. godine možete dodati na red. broj 30. prijave za 2011. godinu.

5. Osnovni kriterij za priznavanja rashoda samo-stalne radnje jeste da takvi rashodi moraju biti izričito i direktno povezani sa obavljanjem samostalne djelatno-sti. Za režijske troškove stana moglo bi se smatrati da su jednim dijelom direktno povezani i sa obavljanjem djelatnosti koja se vrši u stanu, međutim, postavlja se pitanje u kojem iznosu, odnosno procentu bi se ovi troškovi mogli priznati kao rashod advokatske kancela-rije. Odgovor na ovo pitanje nije direktno dao ni Zako-na o porezu na dohodak ni prateći Pravilnik.

Po našem mišljenju, priznavanje režijskih troško-va bi se u takvim slučajevima moglo vršiti srazmjerno površini stana koji se koristi u poslovne svrhe. U slu-čaju kao što je vaš, kada je stan pretvoren u poslovni prostor, bilo bi najbolje da se uredi tako da se raču-ni za pojedine usluge ispostavljaju na ime advokatske kancelarije, kako ne bi bilo nikakve dileme po pitanju priznavanja ovakvih troškova u rashode advokatske kancelarije.

6. Plaćene premije životnog osiguranja u sistemu poreza na dohodak advokat nije, kao što navodite, mo-gao priznavati kao rashod radnje, ali je po osnovu ova-


kvih uplata po isteku poreznog perioda on, kao fizičko lice – građanin, mogao ostvariti umanjenje porezne osnovice podnošenjem godišnje prijave poreza na do-hodak za 2009. i 2010. godinu.

Ukoliko je to bio slučaj, prilikom isplata osigurane sume, iznos srazmjeran premijama osiguranja koje su iskorištene za umanjenje osnovice za oporezivanje po GPD prijavi podlijegat će oporezivanju porezom na do-hodak od ulaganja kapitala. Obavezu obračunavanja, odbitka i plaćanja ovog poreza ima isplatitelj osigurane sume, koji ovu obavezu ispunjava podnošenjem obras-ca PDN-1031 Poreznoj upravi, odnosno sam osigura-nik kojem se isplaćuje osigurana suma (podonošenjem GPD prijave), ukoliko isplatitelj iz nekog razloga ne iz-vrši svoju obavezu prijave i uplate poreza po odbitku.

Ukoliko se, pak, ova olakšica po GPD prijavi za 2009. i 2010. godinu nije koristila, u tom slučaju pri isplati osigurane sume nema nikakvih poreznih obaveza.


Obaveze turističke agencije prilikom smještaja gostiju u pansion fizičkog lica

pitanje: Koje su obaveze, sa stajališta poreza na do-hodak i PDV-a, turističke agencije koja smješta goste u pansion kod fizičkog lica - građanina koji nije registro-van za pružanje usluge smještaja?

odgovor: Sa stajališta propisa o porezu na dohodak, turistička agencija nema nikakve posebne obaveze u ovom slučaju, jer je obaveza plaćanja poreza na doho-dak koji je ostvaren iznajmljivanjem nekretnine na fi-zičkom licu – najmodavcu (vlasniku pansiona).

U redovnim okolnostima, porez na dohodak od imovine koji se ostvaruje iznajmljivanjem kuća, sta-nova, soba i kreveta putnicima i turistima koji plaćaju boravišnu taksu, obračunava se i plaća pri svakoj isplati najamnine, u skladu sa članom 32. Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 10/08, 9/10 i 44/11). Osnovicu za obračun poreza čini naplaćeni iznos na-jamnine umanjen za rashode u visini 50% prihoda ostvarenog iznajmljivanjem, bez prava na lični odbi-tak. Tako plaćeni porez se smatra konačnom poreznom obavezom i ovaj dohodak porezni obveznik ne unosi u godišnju poreznu prijavu.

U vašem slučaju se, međutim, radi o fizičkom licu koje pruža usluge smještaja (i ostale usluge, po potre-bi) za koji bi morao ispunjavati uslove koji su propi-sani Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti (“Sl. novine FBiH”, broj 32/09), kao i Pravilnikom o razvrstava-nju, minimalnim uslovima i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu (“Sl. novine FBiH”, br. 35/10 i 53/10), odnosno imati rješenje nadležnog organa, što, kako navodite u vašem upitu, nije slučaj, odnosno fizičko lice - građanin koji pruža ugostiteljske usluge smještaja turista, de facto, radi “na crno”. U tom slučaju se rashodi, koji bi se, ina-če, mogli priznati, ne mogu odbiti (u skladu sa članom

3. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak), odnosno osnovicu za oporezivanje čini ukupan prihod koji to fizičko lice ostvari iznajmljivanjem i to fizičko lice je dužno da samo obračuna, prijavi i plati taj porez.

Sa stajalištva propisa o PDV-u, s obzirom na to da fizičko lice – građanin koji pruža ugostiteljske usluge nije registrovani PDV obveznik, on nema obavezu i mogućnost da vama ispostavi fakturu sa PDV-om. Tu-ristička agencija primjenjuje poseban postupak opore-zivanja prema kojem se PDV plaća samo na razliku iz-među ukupne naknade koju plaća putnik i svih ulaznih troškova koje agencija plaća za primljena dobra i uslu-ge. Troškovi smještaja koje agencija plaća fizičkom licu – građaninu predstavljaju osnov za umanjenje osnovice oporezivanje kako bi se utvrdila obaveza za PDV.


Osnovica za obračun doprinosa za vlasnike apoteka

pitanje: Na koju osnovicu treba izvršiti obračun do-prinosa za vlasnike privatnih apoteka koji obavljaju registriranu djelatnost obrta i utvrđuju dohodak na osnovu poslovnih knjiga? Da li se doprinosi trebaju obračunati na osnovicu koja je propisana za samostal-nu djelatnost obrta i srodne djelatnosti ili na osnovicu propisanu za slobodna zanimanja?

odgovor: Način utvrđivanja osnovice za obračun do-prinosa poduzetnika propisan je članom 8. stav 2. Za-kona o doprinosima (“Sl. novine FBiH”, br. 35/98 do 14/08), pri čemu ta osnovica, između ostalog, zavisi i od konkretne vrste djelatnosti, kao i od načina njenog obavljanja.

Ako se radi o nekoj vrsti djelatnosti koja se prema propisima o porezu na dohodak smatra tzv. slobodnim zanimanjem, osnovicu čini proizvod koeficijenta 1,1 i iznosa prosječne mjesečne plaće za I - IX prethodne godine, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. Ukoliko se, pak, radi o djelatnosti koja se i sa aspekta propisa o porezu na dohodak svrstava u red obrtničkih i djelatnosti sličnih obrtu, osnovica za obračun dopri-nosa vlasnika je proizvod prosječne mjesečne plaće za I - IX prethodne godine i koeficijenta 0,65. Koju osno-vicu će vlasnik neke konkretne djelatnosti koristiti, za-visi od vrste djelatnosti, na način kako to posmatraju propisi o porezu na dohodak.

Član 12. stav 3. Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 10/08, 9/10 i 44/11) je definisao koja su to slobodna zanimanja, pa tu spadaju samostalne djelatnosti zdravstvenih radnika, veterinara, advokata, notara, revizora, poreznih savjetnika, samostalnih ra-čunovođa, inžinjera, arhitekata, prevodilaca, turističkih vodiča, zatim naučnika, književnika, izumitelja, kao i samostalna predavačka aktivnost, odgojna djelatnost, samostalna djelatnost novinara, umjetnika i sportista, te druge slične djelatnosti. Za sve te djelatnosti osnovica je nešto veća, odnosno ona koja se dobije primjenom ko-


eficijenta 1,1. Za 2009. godinu ta osnovica je bila 1.244 KM, za 2010. godinu 1.321 KM, za 2011. godinu 1.340 KM, a za 2012. godinu iznosi 1.368 KM.

U ovim propisima, vlasnici apoteka nisu izričito po-menuti.

Ako posmatramo samo obavještenje o razvrstavanju apoteke (izdato od Federalnog zavoda za statistiku), vi-dimo da se apoteke svrstavaju u trgovinu na malo, što bi upućivalo na to da se vlasnik apoteke tretira kao vla-snik samostalnog obrta, kojem je osnovica za obračun doprinosa niža nego kod samostalnih zanimanja (735 KM za 2009., 781 KM za 2010., 792 KM za 2011. godi-nu, odnosno 809 KM za 2012. godinu).

Međutim, Zakonom o apotekarskoj djelatnosti (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10) je propisano da apo-tekarsku djelatnost može samostalno obavljati magi-star farmacije pod određenim uslovima (da ima zavr-šen farmaceutski fakultet i položen stručni ispit, da je državljanin BiH, da je radno sposoban za obavljanje privatne prakse, da je poslovno sposoban, da raspola-že odgovarajućim prostorom i opremom, da mu nije izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, da ima pozitivno mišljenje nadležne komore o opravdanosti osnivanja privatne prakse). Magistri farmacije obav-ljaju privatnu djelatnost lično, u privatnim apote-kama i mogu imati samo jednu apoteku u privatnoj praksi. Na sâm postupak i način verifikacije privatne prakse magistra farmacije, privremenu obustavu rada i prestanak rada, kao i na prava i obaveze magistra farmacije u privatnoj praksi, primjenjuju se propisi o zdravstvenoj zaštiti. Kantonalno ministarstvo zdrav-stva vodi registar verifikovanih apoteka u privatnoj praksi za područje kantona.

Specijalizovana trgovina na promet medicinskim sredstvima na malo mora ispunjavati uslove prosto-ra, opreme i kadra, uključujući i kadar više, odnosno srednje stručne spreme medicinskog, farmaceutskog, biohemijskog ili drugog odgovarajućeg usmjerenja, sa položenim ispitom u svom stručnom zvanju, zavisno od vrste medicinskog sredstva kojim se prometuje itd. Rješenje o ispunjavanju uslova za obavljanje ovakve specijalizovane trgovine donosi kantonalni ministar.

Dakle, u prvom slučaju, kada se radi o apoteci kao privatnoj djelatnosti, smatramo da se takva djelatnost treba svrstati u djelatnost zdravstvene zaštite (područ-je 86 u Klasifikaciji djelatnosti BiH). U tom slučaju, po našem mišljenju, s obzirom na uslove koji su propisani za obavljanje djelatnosti zdravstvene zaštite, prije sve-ga na uslov stručne spreme (magistar farmacije, jer se privatne apoteke ne mogu registrovati bez da vlasnik ima zvanje magistra farmacije), smatramo da bi bilo osnova da se doprinosi za vlasnike privatne apoteke trebaju obračunavati na osnovicu koja je propisana za slobodna zanimanja. Osim toga, u samom Zakonu o po-rezu na dohodak, kod definisanja slobodnih zanimanja, navedeni spisak nije konačni, već su pobrojane samo određene djelatnosti, što znači i da neke druge djelat-nosti mogu doći u obzir. Prema tumačanju Porezne uprave, djelatnost apotekara je upravo jedna od takvih.

U drugom slučaju, ukoliko se radi o prometu me-dicinskih sredstava, tj. specijalizovanoj trgovini medi-cinskim sredstvima, koja se i u Klasifikaciji djelatnosti svrstava u djelatnost trgovine na malo (razred 47.73 - Apoteke), za koju nije propisano da vlasnik mora imati zvanje magistra farmacije i na koju se ne odnose odred-be Zakona o zdravstvenoj zaštiti, bilo bi osnova da se smatra da je ovakva djelatnost isto kao obrt u smislu osnovice za obračun doprinosa, te da se u ovom slučaju treba primjenjivati niža osnovica za obračun doprinosa vlasnika takve samostalne djelatnosti.

U slučaju iz upita, ukoliko se radi o obavljanju apote-karske djelatnosti, a ne o bavljenjem prometom specijali-zovanim medicinskim sredstvima, smatramo da se u oba-vještenju o razvrstavanju Federalnog zavoda za statistiku takva djelatnost trebala svrstati u djelatnost zdravstvene zaštite, a ne u trgovinu na malo, te da bi se za obračun doprinosa trebala primjenjivati ona osnovica za obračun doprinosa koja je propisana za slobodna zanimanja.


Prelazak obrtnika u “paušalce”

pitanje: Može li obrtnik koji obavlja tradicionalnu zanatsku djelatnost (drvorezbar), koji ima dva uposle-na, preći u “paušalce”? Ukoliko može, koja je procedu-ra promjene statusa, kakve su obaveze tog obrtnika u pogledu plaćanja poreza na dohodak, koja je osnovica za obračun doprinosa za vlasnika i za zaposlene, koje su obaveze u pogledu vođenja knjiga i podnošenja go-dišnje prijave, kao i u vezi sa prometom preko računa s drugim pravnim licem?

odgovor: Da. Shodno članu 49. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, status “paušalca” može imati porezni obveznik koji obavlja samostalnu djelat-nost starih tradicionalnih zanata, bilo da tu djelatnost obavlja sâm ili ako ima ( još) najviše dva zaposlenika.

Status paušalnog obveznika poreza na dohodak sti-če se podnošenjem posebnog zahtjeva Poreznoj upravi na obrascu ZMP-1055. Pored uslova da obavlja djelat-nost starih tradicionalnih zanata, obveznik koji želi da plaća porez na dohodak u paušalnom iznosu treba biti i neobveznik PDV-a (tj. da nije registriran kao PDV ob-veznik kod UIO).

Nakon što od Porezne uprave Federacije BiH dobi-ju rješenje o takvom statusu, “paušalci” nisu obavezni voditi poslovne knjige, izuzev u slučaju kada povreme-no obavljaju bezgotovinski promet u odnosu s pravnim licima, u kom slučaju su dužni da vode Knjigu prometa (Obrazac KP-1042).

Obveznici koji obavljaju tradicionalne i stare zanate plaćaju paušalnu naknadu od 30,00 KM mjesečno, a kad obavljaju promet s pravnim licima i naplaćuju ga bezgotovinski na svaki takav promet plaćaju porez po odbitku od 10%.

Osnovica za obračun doprinosa za vlasnika radnje koja se bavi niskoakumulativnim i tradicionalnim zana-


tima za 2012. godinu je 311,00 KM. Osnovica za obra-čun doprinosa zaposlenim u obrtu je stvarno isplaćena plaća, s tim što ne može biti manja od umnoška najniže satnice (2,05) i broja sati u konkretnom mjesecu.


Obavezne evidencije vlasnika obrtničke radnje - paušalca

pitanje: Vlasnik sam obrtničke radnje, čija je djelat-nost proizvodnja nakita i srodnih proizvoda. Po rješenju opštine, moja djelatnost spada u paušal. Da li ja, kao pa-ušalac, moram imati registar-kasu, trgovačku knjigu itd? Naime, prema mišljenju inspektora, trebao bih imati re-gistar-kasu (ne fiskalnu kasu, jer sam upoznat s time da kao paušalac nisam obveznik fiskalizacije), kao i trgovač-ku knjigu, ali ni oni nisu u potpunosti sigurni.

odgovor: Prema propisima o porezu na dohodak, pa-ušalni obveznici poreza na dohodak imaju specifičan tretman, jer po osnovu svog statusa porez plaćaju u određenom mjesečnom paušalnom iznosu, pa stoga i nisu dužni voditi evidencije koje su prema Zakonu o porezu na dohodak obavezni voditi oni samostalni po-duzetnici koji svoju poreznu obavezu utvrđuju na te-melju svojih poslovnih knjiga.

Izuzetno, paušalci koji povremeno ostvaruju bezgo-tovinski promet dužni su, pored paušalnog mjesečnog iznosa, plaćati i porez po odbitku 10% od svakog poje-dinačnog iznosa prometa sa pravnim licima naplaće-nog bezgotovinski. Za taj dio bezgotovinskog prometa ostvarenog sa pravnim licima paušalni obveznici su dužni voditi knjigu prometa (obrazac KP-1042).

Što se tiče registar-kasa, fiskalne kase su zamijenile ranije pos-kase, pa stoga ona lica koja nisu obvezni-ci fiskalizacije nemaju obavezu registrovanja prometa putem bilo kakvih registar-uređaja, što znači da ni vi, kao paušalni obveznik poreza na dohodak, niste dužni imati nikavu registar-kasu.

Obaveza vođenja trgovačke knjige, kao i sve druge obaveze, prava i sankcije koje se prema Zakonu o unu-trašnjoj trgovini odnose na trgovce, odgovarajuće se primjenjuju i na pravna i fizička lica koja su registro-vana za obavljanje djelatnosti proizvodnje i pružanja usluga kada svoje proizvode i usluge prodaju na tržištu. Prema tome, vi kao fizičko lice koje se bavi proizvod-njom nakita i srodnih proizvoda i koji vrši njegovu pro-daju dužni ste voditi trgovačku knjigu na malo (TKM).


Zajednički obrt u slučaju obavljanja obrta kao dodatnog zanimanja

pitanje: Agencija za knjigovodstvene usluge je regi-strovana kao dodatna samostalna djelatnost, na ime fizičke osobe koja posjeduje licencu samostalnog raču-novođe. U agenciji su naknadno zaposlene (“priključile

su se”) i dvije osobe koje ne posjeduju licencu certifi-ciranog računovođe i koje vode knjige za samostalne radnje. Agencija je početkom godine zakupila poslovni prostor od pravnog lica, a vlastitim sredstvima izvrše-na je nabavka opreme, namještaja, fiskalnog uređaja i druge opreme potrebne za obavljanje djelatnosti. Da li postoji mogućnost aneksa postojećeg rješenja o obav-ljanju djelatnosti uz ugovor o zajedničkom obavljanju djelatnosti kojim bi bili obuhvaćeni svi učesnici (dosa-dašnji vlasnik i dvije zaposlenice) u pravima i obaveza-ma, sa naglaskom na osnivača agencije, koji je, odnosno koji bi ostao ovlašten za ugovaranje i zastupanje, s tim što bi se ugovorom uredila visina zajedničkih ulaganja, poslovanje i zastupanje agencije, odgovornost za šte-tu, istupanje iz ortakluka i uključivanje novog ortaka, sudjelovanje u dobiti i slično? Posebno nas zanima da li, sa spekta Zakona o obrtu, postoje pravne smetnje da se nastavi djelatnost (u novom obliku) ili ponovna registracija i da li postoje određena ograničenja ako se ima u vidu da se udružuju fizička lica koja su u radnom odnosu i da le se radi o licima od kojih samo jedno po-sjeduje licencu certificiranog računovođe? Koji su tre-tman imale dosadašnje isplate učesnicima u zajednič-koj djelatnosti, po dosadašnjem rješenju koje je glasilo na nosioca obrta?

odgovor: Iz upita nije sasvim jasno šta znači da su se ovom “dodatnom” obrtu “priključile” još dvije osobe, da li kao neformalna “ispomoć” ili su se te osobe zapo-slile u tom obrtu, što, opet, nije moguće, jer ste naveli da su te dvije osobe već u radnom odnosu (drugdje). Članom 42. Zakona o obrtu i srodnim djelatnostima (“Službene novine Federacije BiH”, br. 35/09 i 42/11) propisano je da dvoje ili više fizičkih lica mogu zajed-nički obavljati obrt. Članom 43. istog Zakona utvrđeno je da zajednički obrt fizička lica mogu obavljati ukoliko pored općih uslova (državljanstvo BiH, poslovna spo-sobnost, opći i posebni zdravstveni uslovi, nekažnja-vanje) najmanje jedno lice ispunjava poseban uslov u pogledu stručne spreme (vezani obrt). Za obrt kao do-punsko i dodatno zanimanje propisan je i uslov da fi-zičko lice-vlasnik obrta ima već zasnovan radni odnos. Navedene odredbe članova 42. i 43. Zakona odnose se i na zajedničko obavljanje obrta srodnih djelatnosti.

Prema navedenom, propisi o obrtu ne postavljaju formalnu prepreku da se zajednički obrt, pod propi-sanim uslovima, obavlja i kod obrta registrovanog kao dodatna samostalna djelatnost. Međutim, u konkret-nom slučaju, tj. u situaciji kada bi sadašnji zaposleni-ci u obrtu kao dodatnom zanimanju postali učesnici u zajedničkom obrtu u ulozi vlasnika, da li ista lica mogu istovremeno biti i vlasnici obrta i lica u radnom odno-su? Pošto Zakon u tom pogledu nije dao odrednice, po-kušali smo odgovor na to pitanje dobiti od Federalnog ministarstva razvoja, poduzetništva i obrta (kao pred-lagača Zakona). U tom ministarstvu ističu da je to stvar ocjene organa za privredu općine koji izdaju rješenje za obavljanje obrta za svaki konkretni slučaj, a u organi-ma za privredu općina koje smo kontaktirali kazali su


da u dosadašnjoj praksi nisu imali takav slučaj i da bi zainteresovani trebali da se obrate nadležnom organu za privredu u svojoj općini radi razmatranja mogućno-sti transformacije u zajednički obrt iz postojećeg obrta kao dodatnog zanimanja.

Po našem mišljenju, i u slučaju postojanja takve mogućnosti morala bi se izvršiti ponovna registracija obrta (a ne aneks postojećeg rješenja), jer se radi o dru-gačijem obliku obrta, novim vlasnicima i sl.

Što se tiče dosadašnjih isplata potencijalnim uče-snicima u zajedničkom obrtu, isplate dosadašnjem vla-sniku imale bi tretman učešća u dobiti, a isplate zapo-slenim (ako imaju zasnovan radni odnos u tom obrtu) tretiraju se kao plaća.

Ukoliko se, pak, radi o neformalnom “suvlasništvu” te druge dvije osobe, bila bi nam potrebna dodatna po-jašnjenja stvarne situacije iz ovog upita.


Ustupanje na korištenje poslovnog prostora svojoj firmi, bez naknade

pitanje: Da li fizička osoba - vlasnik ili suvlasnik fir-me može toj svojoj firmi dati na korištenje svoj prostor bez naknade ili se mora sklopiti ugovor o zakupu uz plaćanje mjesečne zakupnine?

odgovor: Nema prepreka da fizička osoba, koja je vlasnik ili suvlasnik firme, svoj vlastiti poslovni pro-stor ustupi na korištenje bilo kome, pa i “svojoj” firmi bez naknade. Radi se o ugovornom odnosu, u kome je i ugovaranje zakupnine slobodna volja ugovornih stra-na, pri čemu ne postoji propis koji obavezuje da se za izdavanje poslovnog prostora mora ugovoriti neka na-knada.

Takođe, ovakav odnos nema bilo kakvih poreznih posljedica, ni za jednu od ugovornih strana. Naime, eventualni prihodi koje bi fizička osoba kao vlasnik prostora ostvarila iznamljivanjem tog prostora (ukoli-ko bi bila ugovorena naknada) podlijegala bi oporeziva-nju po Zakonu o porezu na dohodak (kao dohodak tog fizičkog lica od imovine i imovinskih prava). Međutim, kako bi se u navedenom slučaju prostor iznajmljivao bez naknade, te zbog činjenice da se eventualni doho-dak fizičkih osoba iz ovog izvora oporezuje prema tzv. principu blagajne (tj. samo onda kad se naplati i ono-liko koliko se naplati, ako se naplati), u ovom slučaju ne bi bilo osnovice za oporezivanje i obaveze za porez na dohodak.

Poreznih posljedica nema ni za firmu koja taj pro-stor unajmljuje bez naknade. Iako se radi o odnosu sa “povezanom osobom” (vlasnikom), u ovom slučaju nema nikakvog oporezivanja iz osnova tzv. transfernih cijena u smislu propisa o porezu na dobit, jer konkre-tan odnos u konkretnom slučaju (korištenje prostora u vlasništvu “povezanog lica”) ide u korist, a ne na štetu te firme. (Naime, transferne razlike koje bi uvećavale oporezivu dobit firme po njenom poreznom bilansu bi

postojale tek u slučaju kada bi firma tom “povezanom licu” plaćala zakupninu veću od tržišne.)


Zakup automobila od zaposlenika

pitanje: Koje su porezne obaveze firme u slučaju kada uzima u zakup privatni automobil od svog uposlenika, kojeg koristi u službene svrhe, a zaposleniku – vlasniku vozila isplaćuje iznos naknade koja je utvrđena ugovo-rom o iznajmljivanju?

odgovor: U ovakvom i sličnim slučajevima obaveze za porez na dohodak nisu na firmi – zakupoprimcu (isplatiocu naknade), nego na samom fizičkom licu koje izdaje pod zakup svoj privatni automobil i koje time ostvaruje dohodak od iznajmljivanja pokretne imovine. Obračun, prijavljivanje i plaćanje poreza na dohodak iz tog izvora je obaveza tog fizičkog lica – zakupodavca, pri čemu on taj svoj dohodak utvrđuje i porez na taj svoj dohodak obračunava i plaća u skladu sa članom 20. Zakona o porezu na dohodak i članom 54. Pravilnika o primjeni Zakona.

U skladu sa članom 38. Zakona, dotični zaposlenik, kao fizičko lice – porezni obveznik koji se bavi iznaj-mljivanjem pokretne imovine, dužan je prijaviti po-četak obavljanja djelatnosti davanja u zakup svoje po-kretne imovine u roku od osam dana od dana početka obavljanja takve djelatnosti (iznajmljivanja), odnosno od dana ostvarivanja dohotka.

Oporezivi dohodak od iznajmljivanja pokretne imo-vine se utvrđuje kao razlika između prihoda ostvarenog iznajmljivanjem i pripadajućih rashoda (s tim da se ti rashodi mogu priznavati ili u visni stvarnih troškova, po principu blagajne, ili u iznosu od 30% prihoda ostvarenog iznajmljivanjem, u zavisnosti od opredjeljenja samog po-reznog obveznika u vezi sa načinom priznavanja rashoda).


Oporezivanje isplate dobiti fizičkom licu (još) nije uvedeno u FBiH

pitanje: Da li je tačno da se po hitnom postupku do-nosi zakon o oporezivanju dividendi, odnosno isplata iz dobiti vlasnicima - fizičkim licima u Federaciji BiH?

odgovor: Ranije najavljene izmjene Zakona o pore-zu na dohodak u FBiH, u sklopu kojih je najavljeno i oporezivanje prihoda fizičkih lica iz osnova dividendi, odnosno učešća u dobiti, još uvijek su u razmatranju, odnosno to je još uvijek u radnoj fazi.

Sve dok se te izmjene ne usvoje i stupe na snagu, isplate dividendi, odnosno dobiti vlasnicima – fizičkim licima, ne podliježu oporezivanju, pošto se takve ispla-te (po sada važećem članu 5. tačka 1. Zakona o porezu na dohodak) ne smatraju oporezivim dohotkom fizič-kih lica, tj. ne podliježu oporezivanju.


Pored toga, napominjamo da se planira da se, na-kon eventualnog uvođenja poreza na dividende, neće oporezivati isplate dobiti koje potiču iz perioda prije stupanja na snagu tih izmjena, tj. predviđa se da će oporezivanju i nakon eventualnih izmjena podlijegati samo raspodjele onih dobiti koje budu ostvarene nakon stupanja na snagu tih izmjena. Na primjer, ukoliko se oporezivanje tih isplata usvoji i počne primjenjivati od 01. 01. 2013. godine, oporezivanju bi trebale podlije-gati samo dividende i isplate iz dobiti koja se iskaže za 2013. godinu i godine nakon toga, a ne i isplate iz dobi-ti koja je ostvarena do zaključno 2012. godine.


Novčane nagrade do 100 KM su neoprezive

pitanje: Organizovali smo nagradnu igru za gledaoce naše televizije. Uprava je odlučila dodijeliti deset nov-čanih nagrada gledaocima od po 100,00 KM. Dakle, ne radi se o kvizu, nego o klasičnoj nagradnoj igri. Kakav je porezni tretman nagrada u ovom slučaju? Da li je potrebno na nagrade obračunati i uplatiti porez i do-prinose u ime dobitnika?

odgovor: Prema članu 23. Zakona o porezu na do-hodak (“Sl. novine FBiH”, br. 10/08, 9/10 i 44/11), dohodak od nagradnih igara i igara na sreću čini vrijed-nost svake pojedinačne nagrade ili dobitka ostvarenog učešćem u nagradnim igrama i igrama na sreću koji je dobitniku isplaćen u novcu, proizvodima, uslugama i/ili pravima, osim nagrada i dobitaka iz člana 5. stav (1) tač. 10) i člana 6. stav (1) tačka 10) ovog Zakona i do-bitaka čija vrijednost ne prelazi iznos od 100,00 KM.

Dakle, pošto iznos pojedinačne nagrade ne prelazi iznos od 100,00 KM, nagrade koje osvoje vaši gledaoci u nagradnoj igri koju organizuje vaša televizija ne pod-liježu oporezivanju porezom na dohodak,.

U slučaju kada bi se radilo o nagradi ili drugom nov-čanom dobitku koji prelazi 100,00 KM, organizator na-gradne igre bi bio dužan da na iznos nagrade obračuna i obustavi 10% poreza na dohodak (bez doprinosa), a obu-stavljeni porez bi bio dužan uplatiti do 15-og, odnosno zadnjeg dana u mjesecu u kojem je porez obustavljen.


Nije propisan obrazac prijave plaćenog poreza na donaciju fizičkom licu

pitanje: Koji obrazac treba koristiti za prijavu plaće-nog poreza na donaciju koja je data fizičkom licu?

odgovor: Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak, a ni bilo kojim drugim propisom, nije propi-san nikakav obrazac za prijavljivanje poreza na doho-dak koji se plaća na donacije date fizičkim licima.

Stvarni razlog nepostojanja propisanog obrasca za te namjene je, u stvari, u činjenici da se u tom slučaju

radi o primanjima tih fizičkih lica koja ne predstavlja-ju dohodak u poreznom smislu, jer ta primanja i nisu ostvarena po osnovu bilo kakvog samostalnog ili nesa-mostalnog rada, pa stoga ne bi trebala biti oporeziva porezom na dohodak.

Međutim, Porezna uprava FBiH je (kao što je po-znato) svojevremeno zauzela stav da se na bilo kakva davanja fizičkim licima koja kod isplatioca nemaju sta-tus zaposlenika, koja nisu izričito izuzeta od oporezi-vanja u članu 5. niti u članu 6. Zakona o porezu na do-hodak, mora obračunati porez na dohodak primjenom preračunate stope 11,11% na isplaćeni iznos (bez oba-veze za doprinose). Pri tome, ni Porezna uprava nije u tom svom stavu, a ni kasnije, rekla ništa po pitanju načina prijave tako obračunatog i plaćenog poreza na dohodak, pa obrasca prijave (barem u ovom momen-tu), zapravo, i nema, što znači da se uplata poreza u tim slučajevima i ne prijavljuje.


Plaćanje kotizacije studentu fakulteta za učešće na stručnom seminaru

pitanje: Kakve su obaveze fakulteta po osnovu poreza i doprinosa u slučaju kada fakultet uplaćuje kotizacije za učešće našeg studenta na stručnom seminaru? Koji obrazac treba da predamo u Poreznu upravu?

odgovor: S aspekta propisa o porezu na dobit, u ovom slučaju se radi o izmirivanju troškova trećeg lica, tj. lica koje nema status zaposlenika na vašem fakultetu niti je angažovano za neki povremeni samostalni rad (po ugovoru o djelu ili autorskom ugovoru). Iako ovakva lična primanja nisu posebno tretirana u propisima o porezu na dohodak, ona su, prema stavu Porezne upra-ve FBiH, ipak, oporeziva.

Naime, PU FBiH je svojevremeno zauzela stav da se na bilo kakva direktna ili indirektna davanja fizičkim licima, koja nisu izričito izuzeta od oporezivanja u čla-nu 5. niti u članu 6. Zakona o porezu na dohodak, mora obračunati porez na dohodak primjenom preračunate stope 11,11% na isplaćeni iznos. U ovom slučaju nema nikakvih obaveza po osnovu doprinosa.

Pri tome, PU u tom svom stavu nije ništa rekla po pitanju načina prijave tako obračunatog i plaćenog po-reza na dohodak, niti postoji bilo kakav obrazac za te namjene, što, praktično, znači da se ovakva lična pri-manja i porez koji se na njih plaća, makar za sada, i ne prijavljuju Poreznoj upravi.


Finansiranje odbrane doktorske disertacije nezaposlenika

pitanje: Prihvatili smo da sufinansiramo odbranu doktorske disertacije fizičkom licu koje nije zaposlenik naše firme. Sredstva će se uplatiti na račun Medicin-


skog fakulteta Beograd, sa naznakom: “Uplata za NN” (ime i prezime fizičkog lica). Kakav je porezni tretman ovog slučaja?

odgovor: S obzirom na to da se ne radi o vašem za-posleniku, ovdje se ne radi o oporezivoj “koristi” kao obliku dohotka od nesamostalne djelatnosti. Iako ova isplata nije oporeziva porezom na dohodak po tom osnovu, oporeziva je po drugom. Naime, isplata licu ili u korist lica sa kojima nemate zasnovan radni odnos ili neki drugi ugovor o njegovom angažmanu se, prema stavu Porezne uprave FBiH, tretira kao oporeziva nov-čana donacija fizičkom licu.

Iako propisi o porezu na dohodak u FBiH (Zakon i Pravilnik) ne tretiraju izričito ovakve situacije, niti izričito predviđaju oporezivanje u ovakvim slučajevi-ma, Porezna uprava FBiH je u svom naknadnom stavu navela da se isplate novčanih donacija fizičkim licima smatraju oporezivim porezom na dohodak samim tim što nigdje nisu izričito izuzete od oporezivanja. Pri tome nije važno da li je to fizičko lice porezni rezident ili nerezident FBiH, tj. način oporezivanja je u oba slu-čaja isti i podrazumijeva obračun i uplatu poreza na dohodak po preračunatoj stopi od 11,11%, na osnovicu koju čini isplaćeni iznos.

Napominjemo da na ovakve isplate nema obaveze obračunavanja i uplate bilo kakvih doprinosa, opće vodne naknade, kao i posebne naknade za nesreće.


Obračun dnevnice učesnicima u međunarodnom projektu

pitanje: Prema međunarodnom projektu na kojem radimo, predviđene dnevnice su veće od naših. Kako postupiti, odnosno na koji način se može isplatiti ra-zlika u visini dnevnice (npr. dnevnica iz projekta je 90 eura, a naša je 60 eura) i na koji način platiti porez? Ukoliko se boravi na putu duže od vremena propisanog za jednu dnevnicu, koliko sati preko toga se računa kao pola dnevnice?

odgovor: Ukoliko se radi o isplati dnevnica licima koja su vaši zaposlenici, u tom slučaju maksimalno bez opo-rezivanja možete isplatiti iznos koji je propisan u članu 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 67/08, 4/10, 86/10 i 10/11), tj. iznos dnevnice koji je utvrđen u Odluci o visini dnevnica za službeno putovanje za budžetske korisnike (“Sl. novi-ne FBiH”, br. 50/07 i 10/08). Ukoliko bi se, pak, troško-vi službenog putovanja (uključujući i dnevnice) isplatili zaposlenicima u iznosima većim od neoporezivih, razli-ke iznad tih neoporezivih iznosa bi se, u skladu sa čla-nom 10. stav (2) Zakona o porezu na dohodak, smatrale oporezivim prihodom primaoca naknade po osnovu ne-samostalne djelatnosti, tj. ti više isplaćeni iznosi bi se smatrali plaćom tog zaposlenika, sa obavezom za porez na dohodak i sve doprinose (i iz i na tu osnovicu).

Dakle, ukoliko je neoporezivi iznos inodnevnice cca 60 eura (odnosno 120 KM, s obzirom na to da su iznosi dnevnice u Odluci utvrđeni u KM), a predviđena dnevnica prema vašem projektu je 90 eura, na razliku od 30 eura, tj. 60 KM, je potrebno obračunati i platiti porez na dohodak i sve doprinose kao da se radi o plaći zaposlenika.

Prema članu 7. Uredbe o naknadama troškova službenog putovanja, jedna dnevnica se obračunava za svaka 24 sata provedena na službenom putovanju. U slučaju da službeno putovanje traje duže od 12 sati obračunava se jedna dnevnica, a za službeno putovanje koje traje osam do 12 sati obračunava se pola dnevnice. Ako preostalo vrijeme iznad svakih 24 sata iznosi ma-nje od osam sati ne obračunava se dodatna dnevnica, ako to vrijeme iznosi između osam i 12 sati dodaje se pola dnevnice, a ako to vrijeme iznosi preko 12 sati dodaje se cijela dnevnica.

Ukoliko se u vašem slučaju radi o službenom pu-tovanju u inostranstvo (a pretpostavljamo da je tako, s obzirom na iznos dnevnice koji navodite u vašem upitu), broj inostranih dnevnica se utvrđuje na osno-vu vremena koje je zaposlenik proveo u inostranstvu, računajući od sata prelaska granice BiH pri odlasku iz zemlje do sata prelaska granice BiH pri povratku. Broj dnevnica se utvrđuje kao razlika između ukupnog broja dnevnica (izračunatih na osnovu broja sati provedenih na putu) i broja dnevnica koje su zaposleniku priznaju za putovanje u zemlji.

Na primjer, ukoliko službeno putovanje u inostran-stvo traje ukupno 36 sati, od čega se na putovanje u ze-mlji odnosi osam sata (četiri sata do prelaska granice pri odlasku iz zemlje i četiri sata od prelaska granice pri povratku), broj dnevnica će se utvrditi na sljedeći način: 36 : 24 = 1,5, što znači da je zaposlenik ostvario pravo na jednu punu inodnevnicu i pola dnevnice u zemlji.

Ukoliko bi se dnevnice isplaćivale licima koja nisu vaši zaposlenici (npr. licima koja su kod vas angažova-na po ugovoru o djelu ili autorskom ugovoru, ili kojima se isplata vrši po bilo kom drugom osnovu), na takve isplate (u punom iznosu) biste bili dužni obračunati porez na dohodak (10%), te “male” doprinose (4% za zdravstvo i 6% za PIO), odnosno isplate dnevnice bi se tada smatrale sastavnim dijelom naknade koju primaju ta lica po osnovu ugovora, odnosno osnova po kojem su angažovana. Naime, pravo na neoporezive dnevnice (do propisanog neoporezivog iznosa) imaju samo ona lica koja kod isplatioca imaju status zaposlenika.

S obzirom na to da se radi o međunarodnom pro-jektu, postoji mogućnost da ukoliko je takav projekat, eventualno, obuhvaćen međudržavnim ugovorom ko-jim je predviđeno oslobađanje od obaveze plaćanja po-reznih dažbina, ne bi postojala obaveza plaćanja poreza na dohodak na isplatu dnevnice koje su predviđene ta-kvim projektom. Po tom pitanju, upućujemo vas da se obratite Ministarstvu finansija i trezora BiH, s obzirom na to da se kod njih vodi evidencija ovakvih međudr-žavnih ugovora.



Isplata dnevnica učesnicima kviza

pitanje: Kako prema Zakonu o porezu na dohodak obračunati dnevnice i putne troškove vanjskim sarad-nicima - učesnicima kviza?

odgovor: Isplata troškova službenog putovanja fizič-kim licima koja kod isplatioca naknade nemaju status zaposlenika se, u skladu sa izmijenjenim članom 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, tretira kao prihod tih fizičkih lica - primaoca naknade po osnovu drugih vrsta samostalnih djelatnosti.

Dakle, ukoliko vanjskim saradnicima (učesnicima na kvizu) isplatite dnevnice i nadoknadite druge troš-kove putovanja, tako plaćeni iznosi smatrat će se opo-rezivim, što znači da tada imate obavezu da obračunate i platite porez na dohodak po stopi od 10%, te doprino-se: 4% za zdravstveno iz osnovice i 6% za PIO na osnovi-cu (bez obzira što u izmjenama Pravilnika nije izričito spomenuta obaveza za PIO ona se podrazumijeva, s ob-zirom na to da se kaže da ovakva isplate ima tretman naknade po osnovu druge vrste samostalne djelatnosti, što znači da se doprinosi na nju obračunavaju na isti način kao i na ugovoreni iznos naknade), kao i 2 x 0,5% na ime naknade za nesreće i opće vodne naknade.


Ugovoreno snošenje troška kamate za kupca vozila nije oporezivo primanje tog fizičkog lica

pitanje: Naše osiguravajuće društvo želi zaključiti ugovor sa autokućom i leasingom. Autokuća će pro-davati vozila, leasing će ih finansirati, a mi i autokuća ćemo kamate po leasingu plaćati u ime kupca i to mi 70%, a autokuća 30%. Da li za svako fizičko lice u ime kojeg platimo kamate treba platiti porez na dohodak po stopi 11,11%? S obzirom na to da će leasing nama fakturisati cijelu kamatu, na koji način da mi prefaktu-rišemo autokući 30% na ime plaćenih kamata?

odgovor: Porez na dohodak po preračunatoj stopi od 11,11% se, u skladu sa stavom Porezne uprave FBiH, treba plaćati na sva primanja fizičkih lica koja nisu na-vedena u članu 5. Zakona o porezu na dohodak (kao prihodi koji se ne smatraju dohotkom), niti se radi o primanjima koja se mogu prepoznati u članu 6. Zakona (prihodi na koje se ne plaća porez na dohodak). Među-tim, u vašem slučaju se ne radi o primanjima fizičkih lica koja bi trebala biti predmet oporezivanja u pret-hodno navedenom smislu.

Ukoliko fizičko lice kupuje automobil od autokuće, a kupovinu finansira putem leasinga, s tim da kamatu jednim dijelom plaća osiguravajuće društvo (pretpo-stavljamo, kod kojeg je taj automobil fizičko lice osigu-ralo, pa osiguravajuće društvo ima svoj interes u svome tome), a drugim dijelom autokuća, jer je pod takvim uslovima dogovorena prodaja vozila, u tom slučaju fi-

zičko lice, po našem mišljenju, ne ostvaruje nikakvo di-rektno primanje koje bi bilo oporezivo. Naime, u ovom slučaju sve je stvar ugovornog odnosa, tj. dogovora vas, autokuće i leasinga pod kojim uslovima će se izvrši-ti prodaja, odnosno kupovina vozila od fizičkog lica, a sastavni dio tog ugovornog odnosa je i to da navedena kamata ne ide na teret fizičkog lica, nego na teret osi-guravajuće kuće i autokuće, kao njihov poslovni i ko-mercijalni interes.

Ukoliko vi plaćate ukupan iznos kamate u ime kup-ca (pretpostavljamo, istovremeno korisnika vaše police osiguranja), za dio kamate koju, u skladu sa ugovorom, treba platiti autokuća, vi trebate prefakturisati dogo-voreni iznos (30% plaćene kamate) ispostavljanjem fakture na kojoj ste, ukoliko ste PDV obveznici, dužni obračunati PDV, s obzirom na to da se ne radi o uo-bičajnim poslovima iz oblasti osiguranja za koje biste bili oslobođeni oporezivanja, a imajući u vidu i to da se prefakturisanje (bez obzira na to šta je predmet pre-fakturisanja), u smislu PDV propisa, smatra zasebnim, oporezivim prometom.


Troškovi smještaja i dnevnica isplaćeni trećim licima

pitanje: Kako sa aspekta poreza na dohodak i dopri-nosa tretirati troškove smještaja i dnevnica za treća lica, koja nisu naši zaposlenici, a po ugovoru koji smo sklopili sa kupcem (firma u Egiptu) u kome je predvi-đeno da mi snosimo i te troškove?

odgovor: Prema članu 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 67/08 do 20/12), ako se troškovi službenog puta (uk-ljučujući dnevnice) isplate fizičkom licu koje kod ispla-tioca naknade nema status zaposlenika, smatrat će se prihodima tog fizičkog lica po osnovu tzv. drugih samo-stalnih djelatnosti. Dakle, ukoliko vi licima koja nisu vaši zaposlenici plaćate troškove smještaja i dnevnice (u skladu sa ugovorom koji imate sa vašim kupcem), dužni ste na takve naknade obračunati porez na doho-dak i “male” doprinose.

Izuzetno, kada se radi o isplati nerezidentnim fizič-kim licima (kao što je slučaj u ovom upitu), tada nema obaveze za “male” doprinose, tj. tada se na navedene naknade obračunava i plaća samo porez na dohodak.


Obaveza usklađivanja iznosa invalidnine sa kretanjem plaća

pitanje: Posljednjim izmjenama i dopunama Zako-na o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Sl. novine FBiH”, broj 55/12) brisan je stav 2. člana 79. tog zako-na kojim je bilo utvrđeno da se naknade plaće invali-dima II kategorije po osnovama iz člana 75. usklađuju


s kretanjem prosječne plaće u preduzeću, odnosno u drugom pravnom licu, odnosno kod poslodavca u go-dini u kojoj se naknada plaće ostvaruje. Molimo tuma-čenje ove izmjene Zakona, tj. da li navedena odredba podrazumijeva ukidanje usklađivanja naknade plaće sa kretanjem prosječne plaće kod poslodavca?

odgovor: Po našem mišljenju, u konkretnom slučaju je, brisanjem stava 2. člana 79. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, praktično ukinuto obavezno usklađivanje naknada plaće invalidima II kategorije sa kretanjem prosječne plaće u firmi (bilo u smislu po-većanja bilo u smislu smanjenja plaće). To, međutim, ne znači da vi ne možete i dalje vršiti usklađivanje na-knade plaće toj kategoriji zaposlenih u skladu s vašom poslovnom politikom i internim aktima.

Napominjemo, takođe, da je službeno tumačenje propisa u isključivoj nadležnosti organa koji je taj propis donio, odnosno ministarstva koje je predložilo donošenje tog propisa, a to je u konkretnom slučaju Federalno ministarstvo za rad i socijalnu politiku, pa vas upućujemo da se po ovom pitanju obratite i tom ministarstvu.



5. FISKALIZACIJA

obavljaju sami ili sa najviše dva zaposlenika. I konač-no, paušalni obveznici poreza na dohodak mogu biti i samostalni prevoznici koji djelatnost prevoza putnika obavljaju samo s jednim (vlastitim) vozilom ili prevoz tereta vrše sa samo jednim prevoznim sredstvom nosi-vosti do osam tona. Samo oni porezni obveznici iz ovih djelatnosti koji imaju status paušalca su oslobođeni obaveze fiskalizacije.


(Ne)obaveznost fiskalizacije poljoprivrednika

pitanje: Poljoprivrednik koji je registriran kao samo-stalni obrtnik je dobrovoljno podnio zahtjev za upis u Registar poreznih obveznika. Da li se on dužan fiska-lizovati? Naime, on svoje proizvode (mlijeko) prodaje isključivo mljekari s kojom ima potpisan i ugovor?

odgovor: Prema članu 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Sl. novine FBiH”, broj 81/09), svako lice koje je upisano u odgovarajući registar za promet doba-ra, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja nezavisno od načina plaćanja (gotovina, ček, kartica, virman i sl). Ova obaveza se odnosi na obavljanje prometa u vršenju svih djelatno-sti koje nisu izričito izuzete od obaveze fiskalizacije u članu 5. ovog zakona, kao ni u dodatnoj Odluci Vlade FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 41/11) kojom su, tako-đe, propisani određeni izuzeci od obaveze fiskalizacije.

Što se tiče samostalnih poljoprivrednih proizvođača, oni su, prema članu 5. Zakona o fiskalnim sistemima, oslobođeni obaveze fiskalizacije samo u slučaju prodaje vlastitih poljoprivrednih proizvoda na pijačnim tezgama i porodičnom poljoprivrednom gazdinstvu. S obzirom na to da se u slučaju iz ovog upita ne radi o takvom poljopri-vredniku, već o poljoprivredniku koji svoj proizvod (mli-jeko) prodaje mljekari s kojom ima potpisan ugovor, ovo izuzeće se ne odnosi na njega i taj poljoprirednik bi se, prema navedenom, smatrao obveznikom fiskalizacije.

Međutim, napominjemo i da je u navedenoj Odluci Vlade FBiH propisano i to da se obaveza fiskalizacije ne

Da li je poljoprivredni proizvođač obveznik fiskalizacije?

pitanje: Da li je poljoprivredni proizvođač obveznik fiskalizacije ako svoje proizvode fakturiše i naplaćuje žiralno? Da li ovi proizvođači mogu biti na paušalu? Ko može biti paušalac?

odgovor: Da, poljoprivredni proizvođač koji svoje proizvode naplaćuje žiralno i za to izdaje fakture je obveznik fiskalizacije. Zakon o fiskalnim sistemima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 81/09) je u članu 5. stav 1. tačka a) kao izuzeće od obaveze fiska-lizacije naveo samostalne poljoprivredne proizvođače koji svoje vlastite poljoprivredne proizvode prodaju na pijačnim tezgama i svojim porodičnim poljoprivred-nim gazdinstvima. Međutim, u vašem slučaju se radi o prodaji pravnim licima i takav vid prometa se mora evidentirati preko fiskalnog sistema.

Obaveze fiskalizacije su oslobođeni i svi oni “samo-stalci” koji su istovremeno i paušalni obveznici pore-za na dohodak. Ipak, u ovom konkretnom slučaju to nije moguće, jer ovaj vid djelatnosti nije jedan od onih kojima je na raspolaganje stavljena mogućnost takvog načina plaćanja poreza.

Inače, da bi i oni “samostalci” koji uopće imaju mo-gućnost paušalnog plaćanja poreza iskoristili svoje pra-vo na izuzeće od fiskalizacije, oni prethodno već mora-ju imati takav status, odnosno Porezna uprava FBiH im je morala prethodno dati rješenje o visini paušala koji bi mjesečno uplaćivali kao poreznu obavezu.

Krug takvih djelatnosti nije veliki i određen je čla-nom 49. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na do-hodak (“Službene novine Federacije BiH”, br. 67/08, 4/10, 86/10 i 10/11). Prema istom, paušalni obve-znici poreza na dohodak mogu biti porezni obveznici koji obavljaju obrtničke djelatnosti i djelatnosti srod-ne obrtničkim sami, tj. bez zaposlenih lica, i ako se obavljanje djelatnosti zasniva na vještini, a ne na sred-stvima. Drugim riječima, kućna (domaća) radinost. Također, paušalci mogu biti i porezni obveznici koji obavljaju tradicionalne stare zanate iz Uredbe o zaštiti starih i tradicionalnih obrta (“Službene novine Fede-racije BiH”, broj 66/09) pod uslovom da tu djelatnost


odnosi na djelatnosti obrtnika i srodnih djelatnosti koji paušalno plaćaju porez na dohodak. Dakle, ukoliko se u ovom slučaju, eventualno, radi o poljoprivredniku koji je paušalni obveznik poreza na dohodak, u tom slučaju on ne bi bio obveznik fiskalizacije. Ukoliko, pak, to nije slučaj, onda ovaj poljoprivrednik, koji je registrovan kao samostalni poduzetnik i koji svoje proizvode pro-daje isključivo mljekari sa kojom ima potpisan ugovor, ima obavezu da se fiskalizuje.


Fiskalizacija poslovnih jedinica

pitanja:1) Pravno lice sa sjedištem u Sarajevu i poslovnom

jedinicom u Zenici ima dva fiskalna štampača. Oba se nalaze u Sarajevu (i za Sarajevo i za Zenicu), zbog toga što se u Zenici nalaze samo dva zaposlenika koja rade na proizvodnji, a sva administracija se nalazi u sjedištu iz kojeg se vrši i fakturisanje.

2) Pravno lice koje ima sjedište u Sarajevu, a poslov-nu jedinicu u Mostaru, bavi se iznajmljivanjem skladi-šta u tim gradovima. Kada smo fakturisali istom kupcu, do sada se ispostavljala jedna faktura za oba grada. Da li u ovom slučaju moramo imati dva fiskalna uređaja ili račun može ići jednom mjesečno iz sjedišta društva?

odgovori:1) Osnovni princip kod inicijalne fiskalizacije je da

svako mjesto vršenja prometa mora biti fiskalizovano. To često podrazumijeva obavezu fiskalizacije svih po-slovnih jedinica. Međutim, moguće je i da ne postoji obaveza fiskalizacije nekih poslovnih jedinica ukoliko se u njima ne vrši “potpuni promet” u smislu propisa o fiskalizaciji.

U vašem prvom slučaju, poslovna jedinica je isklju-čivo proizvodno usmjerena i, faktički, sama ne vrši ni-kakav promet. Kao što ste i naveli, fakturisanje je i pri-je išlo iz sjedišta, te nema razloga da se to sada mijenja. Ukoliko se PDV faktura za izvršeni promet izdaje u sje-dištu firme u Sarajevu, na istom mjestu se može izdati i fiskalni račun. Prema tome, slijedi da u toj situaciji čak nije potrebno da postoje dva fiskalna štampača. Cjelo-kupan promet se može fakturisati preko jednog uređaja u sjedištu firme. Fiskalni uređaj bi morao biti i u Zeni-ci samo ako bi se tamo i vršio neki konkretan promet (prodaja, fakturisanje i naplata), dok sama proizvodnja ne zahtijeva posjedovanje fiskalnog uređaja.

2) Smatramo da ni u drugom slučaju iz upita ne postoji obaveza posjedovanja dva fiskalna uređaja. Ov-dje poslovnu jedinicu u Mostaru možemo posmatrati isključivo kao mjesto ugovaranja, dok se stvarno fak-turisanje usluga zakupa skladišta vrši iz sjedišta u Sa-rajevu. Imajući to u vidu, dovoljno je da PDV fakture iz sjedišta firme prate fiskalni računi izdati na istom mjestu, uz obaveznu jednoznačnu vezu koja se postiže upisivanjem broja fiskalnog računa na PDV fakturu.


Fiskalizacija poslovne jedinice

pitanje: Preduzeće - arhitektonski biro želi otvoriti poslovnu jedinicu u drugom gradu. Da li mora imati fi-skalnu kasu i u toj poslovnoj jedinici, iako će sve usluge i dalje fakturisati iz svog sjedišta ?

odgovor: Odgovor na ovo pitanje zavisi od konkret-nih okolnosti slučaja. Formalno, mora se fiskalizovati svako prodajno mjesto, odnosno svaka lokacija na kojoj se vrši promet dobara ili usluga. To znači da se moraju fiskalizovati i poslovne jedinice, ali samo ako se u nji-ma dešava i naplaćuje neki promet.

Međutim, iz upita se čini da to kod vas nije slučaj. Kažete da će se fakturisanje i dalje vršiti iz sjedišta preduzeća, a ne iz te poslovne jedinice niti će ta po-slovna jedinica vršiti naplatu. Ako to zaista bude tako, nije nužno da novootvorena poslovna jedinica ima svoj (poseban) fiskalni sistem. Svaki dogovoreni posao, tj. izvršene usluge će se svakako fakturisati iz sjedišta pre-duzeća, te će se onda i fiskalni račun praviti na tom mjestu, uz obaveznu jednoznačnu vezu između pore-zne fakture i fiskalnog računa (broj fiskalnog računa mora biti upisan na poreznu fakturu koja prati posma-trani promet).


Fiskalizacija samostalne dopunske djelatnosti penzionera

pitanje: Da li obavezi fiskalizacije podliježe samo-stalna dopunska djelatnost registrovana kao kozmeti-čarska, čiji je osnivač i jedini uposlenik penzioner sa radnim vremenom od četiri sata dnevno?

odgovor: Članom 4. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 81/09) pro-pisano je da obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja ima sva-ko lice koje je upisano u odgovarajući registar za pro-met dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima. Članom 5. istog zakona utvrđeno je koje se djelatno-sti oslobađaju od registrovanja prometa, ali se među tim (izuzetim) djelatnostima ne nalazi djelatnost koju obavlja obrtnik iz upita. Odlukom o određivanju djelat-nosti koje ne podliježu obavezi evidentiranja prometa putem fiskalnih sistema (“Službene novine Federacije BiH”, broj 41/11) proširena je lista djelatnosti koje se oslobađaju od fiskalizacije, ali se ni među njima ne na-lazi djelatnost iz upita.

U skladu s navedenim, s obzirom na to da je djelat-nost iz upita registrovana kod nadležnog organa i da se obavlja određeni promet, nesumnjivo je da ona podli-ježe obavezi fiskalizacije. Drugim riječima, činjenica da je vlasnik obrta penzioner, koji je i jedini “uposlenik” i koji obrt obavlja samo četiri sata dnevno ne može, sama po sebi, biti osnov da bi takav obrt bio oslobođen od obaveze fiskalizacije.


Navedeni obrtnik može biti oslobođen od obaveze fiskalizacije samo ukoliko, eventualno, u sistemu po-reza na dohodak ima status “paušalca”, pošto su na-vedenom Odlukom, od obaveze evidentiranja prometa putem fiskalnih uređaja, generalno oslobođeni obrtnici koji paušalno plaćaju porez na dohodak.


Prevoznik - paušalac ne mora imati fiskalnu kasu

pitanje: Da li prevoznik sa jednim kamionom do 8 tona nosivosti mora imati fiskalnu kasu?

odgovor: Ne. Odlukom o određivanju drugih djelat-nosti koje ne podliježu obavezi evidentiranja prome-ta putem fiskalnih uređaja (“Sl. novine FBiH”, broj 41/11) proširena je lista izuzeća od obaveze evidentira-nja prometa preko fiskalnih uređaja iz člana 5. Zakona o fiskalnim sistemima (“Sl. novine FBiH”, broj 81/09), a jedna od tih (izuzetih) djelatnosti je i djelatnost obrt-nika i srodnih djelatnosti koji paušalno plaćaju porez na dohodak.

Ukoliko se radi o fizičkom licu registrovanom za obavljanje prevozničke djelatnosti sa samo jednim sredstvom prevoza (auto-taksi i autoprevoznici sa vo-zilom nosivosti do osam tona), to lice ispunjava uslov propisan članom 49. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak da porez na dohodak može plaćati u paušalom iznosu. Dakle, ukoliko se radi o prevozni-ku koji je kod nadležne jedinice Porezne uprave pod-nio zahtjev za utvrđivanja mjesečnog paušalnog iznosa (obrazac ZMP-1055), uz dokaz o ispunjavanju propi-sanih kriterija i Porezna uprava ga je obavijestila da porez na dohodak može plaćati u paušalnom iznosu, u tom slučaju to fizičko lice nije obavezno da ima fiskalnu kasu.


Preciziranje odredbe o oslobađanju od fiskalizacije kod prodaje na pijacama

pitanje: Da li je u “Poreznom savjetniku” broj 7 - 8/11, u kome se komentariše proširenje oslobađanja od fiskalizacije na još neke djelatnosti, pogrešno nave-deno da se od fiskalizacije oslobađa oblik trgovine koji je definisan članom 8. stav 1. tačka a), umjesto članom 8. stav 1. tačka b) kako je obrazložilo Federalno mi-nistarstvo finansija uz Odluku o određivanju drugih djelatnosti koje ne podliježu obavezi evidentiranja pro-meta putem fiskalnih uređaja?

odgovor: Prema tački II. pod h) i i) Odluke o određi-vanju drugih djelatnosti koje ne podliježu obavezi evi-dentiranja prometa putem fiskalnih uređaja (“Službene novine Federacije BiH”, broj 41/10), pod djelatnosti-ma kod čijeg obavljanja ne postoji obaveza evidentira-

nja prometa putem fiskalnih uređaja podrazumijeva se prodaja na tržnicama na malo (pijacama) koja se obav-lja izvan trgovačkih radnji koje su rješenjem nadležnog organa registrovane za djelatnost trgovine i prodaja na štandovima i stolovima izvan tržnica na malo, koja se obavlja na mjestima za koje je nadležni organ izdao odobrenje. Iz navedenog se vidi da se radi o djelatno-stima trgovine koje su naznačene u članu 8. stav 1. tač-ka a) i tačka b) Zakona o unutrašnjoj trgovini.

U napisu u “Poreznom savjetniku” broj 7 - 8/11, ta-kođe, je konstatovano da se pomenute djelatnosti oslo-bađaju od obaveze fiskalizacije, samo što se za prodaju na štandovima i stolovima izvan tržnica nije naveo i odgovarajući član iz Zakona o unutrašnjoj trgovini. Iz samog teksta nedvosmisleno proističe da su obaveze fi-skalizacije oslobođene kako djelatnost prodaje na štan-dovima i stolovima izvan tržnica (ulična prodaja) tako i djelatnost prodaje (na malo) na pijacama, s tim što je to i detaljnije pojašnjeno. Dakle, suštinski se ne radi ni o kakvoj grešci u naznaci koje se djelatnosti u oblasti trgovine oslobađaju fiskalizacije, s tim što je samo izo-stao poziv na odgovarajući član Zakona o unutrašnjoj trgovini, što, međutim, nikako ne ostavlja dilemu koje su djelatnosti trgovine stvarno oslobođene obaveze evi-dentiranja prometa putem fiskalnih uređaja.


Fiskalizacija djelatnosti koja se vrši na više adresa

pitanje: Društvo smo koje obavlja djelatnost na razli-čitim adresama. Konkretno, imamo tri prodajna objek-ta i parking na lokacijama van sjedišta društva. Prili-kom predaje zahtjeva za fiskalizaciju, obaviješteni smo da za sve objekte van sjedišta društva moramo podnije-ti zahtjev u odjel statistike za dodjelu poreznog broja, kao i da svaki taj objekat moramo registrovati kao po-družnicu kod nadležnih institucija. Da li smo u obavezi sve to uraditi kako bismo dobili fiskalne uređaje?

odgovor: Propisi o fiskalizaciji nisu ulazili u detalje vezane za registraciju poslovnih jedinica. Jedino što je izričito naglašeno jeste da se fiskalni sistem mora na-laziti na svakom prodajnom mjestu na kojem se vrši neki promet dobara ili usluga. Prevedeno u vaš slučaj, vi biste na svakom prodajnom mjestu (ukoliko se na tim lokacijama odvija određeni promet) morali imati fiskalni uređaj kroz koji ćete evidentirati promet tog prodajnog mjesta.

Zahtjev za inicijalnu fiskalizaciju (obrazac ZIF), između ostalog, sadrži podatak o JIB obveznika fiska-lizacije. Propisi o fiskalizaciji su očigledno predvidjeli mogućnost da jedan obveznik može imati više fiskal-nih uređaja, ali pri tome nigdje nije izričito rečeno da svaki odvojeni zahtjev mora nositi različit JIB. Samim tim, smatramo da, s formalne strane, ne postoji obave-za registracije vaših prodajnih objekata kao posebnih podružnica samo zbog fiskalizacije.


Ipak, u obzir se moraju uzeti i neke druge stvari. Prvo, nismo sasvim sigurni šta se sve dešava u praksi, odnosno kako je podešen sistem Porezne uprave FBiH i da li je on možda podešen tako da se za svaki zahtjev traži drugi JIB. Smatramo da to nema smisla ako su razlozi samo te prirode. Fiskalni uređaji nose svoje je-dinstvene brojeve i oni se međusobno razlikuju, dok obveznik ostaje isti i može posjedovati više odvojenih uređaja.

Međutim, mnogo bitnije je da li vaša prodajna mje-sta na lokacijama izvan sjedišta firme uopće mogu poslovati bez posebnog identifikacionog broja. Prema članu 17. stav 4. Zakona o poreznoj upravi (“Službene novine Federacije BiH”, br. 33/02, 28/04 i 57/09), po-sebna organizaciona jedinica pravnog lica se registruje kod poreznog ureda u okviru čije nadležnosti se nala-zi. Ako su ta mjesta svakako morala biti registrovana, onda nema sumnje u to da bi registraciju morali izvršiti sada i nevezano za fiskalizaciju.


Interni restoran i kuhinja za djelatnike

pitanje: U poduzeću imamo kuhinju i restoran za djelatnike. Kada od dobavljača dobijemo fakturu za namirnice, knjižili smo: duguje konto 5240 - Naknada za ishranu tijekom rada, a potražuje konto 4320 - Do-bavljač. Ulazni PDV ne koristimo kao odbitni. Jesmo li postupali ispravno? U smislu propisa o fiskalizaciji, mi ovo moramo evidentirati i praviti ćemo interne račune mjesečno. Koliki iznos tih fiskalnih računa treba biti, tj. da li iznos mora odgovarati nabavkama namirnica ili može biti manji ili veći? Treba li biti iskazan PDV, s ob-zirom na to da ulazni porez nismo koristili kao odbitni? Ulazi li taj račun u knjigu IRA PDV prijave? Kako raču-novodstveno knjižiti taj račun?

odgovor: Kada je u pitanju knjiženje, smatramo da je ono odgovarajuće za ovu situaciju. Nabavke su vršene za potrebe interne potrošnje u restoranu za djelatnike. Prema tome, konta su odgovarajuća (mada bi se moglo problematizirati zbog okolnosti da se radi o kuhinji i da bi stoga trebalo iskazivati proces prerade-proizvodnje hrane, s tim da bi konačni efekti na stanja i finansijski rezultat bili praktično identični).

Postupili ste dobro i po pitanju ulaznog poreza. Kada se unaprijed zna da će cjelokupna nabavljena količina biti utrošena za potrebe djelatnika (tj. za na-mjene za koje u smislu propisa o PDV-u nije dozvoljen odbitak ulaznog poreza), onda ne treba odbijati ulazni porez, što znači da nema obveza iz osnova izlaznog PDV-a. Istina, i ovo bi se moglo problematizirati zbog okolnosti da se radi o pripremi obroka i da se tako stva-ra veća vrijednost u odnosu na nabavnu vrijednost na-mirnica, ali UNO (bar za sada) prihvata da je dovoljno da se ulazni porez ne odbija, tj. UNO ne insistira na kalkulacijama pripremljene hrane niti na zaračunava-nju izlaznog PDV-a u ovim slučajevima.

Pitanje fiskalizacije interne potrošnje je nešto slo-ženije. Prije svega, postoje mišljenja FMF prema ko-jima definitivno postoji obveza evidentiranja prometa u internim restoranima preko fiskalnih uređaja. Uko-liko interni restoran posjeduje poseban identifikacijski broj, onda to mjesto mora biti i posebno fiskalizirano. No, ako taj restoran nije posebno registriran, promet se može evidentirati i preko nekog drugog fiskalnog sustava u poduzeću (npr. u računovodstvu). Ipak, mo-ramo napomenuti da je, prema navedenim mišljenima FMF, obveza evidentiranja ovog prometa dnevna, a ne mjesečna, tj. evidentiranje se vrši na kraju svakog rad-nog dana.

Iznos na računima ne mora nužno odgovarati izno-su nabavke namirnica za interni restoran. Ukoliko, možda, naplaćujete obroke od djelatnika, vi trebate sami utvrditi neku cijenu artikala koje nudite po kojoj ćete onda i evidentirati interni promet. To može biti cijena koštanja nekog artikla ili, eventualno, može-te zaračunati na to i neku maržu. To je vaš izbor, uz napomenu da biste u tom slučaju bili dužni izdavati i izlazne PDV fakture. Suština je da promet bude evi-dentiran u iznosima koji su i naplaćeni od djelatnika (bilo izravnim plaćanjem, bilo odbijanjem od naknade za topli obrok ili sl).

Ukoliko obroke ne naplaćujete, a imajući u vidu da ovo nije oporezivi promet, nema potrebe ni da na fi-skalnom računu bude iskazan PDV. Umjesto toga, već prilikom unošenja artikala u bazu treba dodijeliti od-govarajuću šifru porezne stope kako bi se promet na fi-skalnom računu pravilno prikazao. Samim tim što ovaj interni promet nema ništa s PDV-om, nema potrebe ni da se fiskalni računi evidentiraju u nekim PDV eviden-cijama ili u PDV prijavi.

Također, nema potrebe ni za posebnim računovod-stvenim evidentiranjem ovih fiskalnih računa, jer se oni prave isključivo za potrebe zadovoljenja propisa o fiskalizaciji, a sve ostalo se radi kao što se radilo i prije uvođenja fiskalnih sustava.


Obaveza fiskalizacije čajne kuhinje sindikalne organizacije

pitanje: Sindikalna organizacija Direkcije (kao sa-stavni dio Sindikata elektroenergetskih radnika BiH) je u prostorijama Elektroprivrede organizovala distri-buciju napitaka koji se plaćaju iz sredstava članarine članova sindikata. Ova djelatnost nije registrovana, jer se radi o čajnoj kuhinji izrazito zatvorenog tipa. Da li se promet koji se obavi u čajnoj kuhinji mora registrovati putem fiskalnog uređaja?

odgovor: Članom 4. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine Federacije”, broj 81/09) propisano je da obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostva-renog prometa preko fiskalnih uređaja, nezavisno od načina plaćanja, ima svako lice koje je upisano u od-


govarajući registar za promet dobara, odnosno za pru-žanje usluga klijentima. U upitu navodite da vi, kao sindikalna organizacija, niste registrovani za vršenje ugostiteljskih usluga zaposlenicima. Posluživanje napi-taka koji se plaćaju iz sredstava prikupljene članarine zaposlenika - članova sindikata ne može se smatrati pravim prometom. Iz navedenih razloga, vi, po našem mišljenju, niste obveznici fiskalizacije za djelatnost po-služivanja napicima u objektu zatvorenog tipa. Ipak, za svaki slučaj, bilo bi dobro da o ovom pitanju zatražite zvaničan odgovor od Federalnog ministarstva finansija.


Obaveza fiskalizacije udruženja

pitanje: Da li je udruženje za političko komuniciranje (šifra djelatnosti 91.330, odnosno nova 94.99) obave-zno imati fiskalnu kasu? Udruženje se bavi organizi-ranjem redovnih treninga za političare, predizbornih kampanja političara, predstavljanjem u medijima, izra-dom plakata i slogana, izradom web stranica, e-mail marketingom itd.

odgovor: Prema članu 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Sl. novine FBiH”, broj 81/09), svaki su-bjekt koji je upisan u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja i to nezavisno od na-čina plaćanja (gotovina, ček, kartica, virman i sl). Ova obaveza se odnosi na obavljanje prometa u vršenju svih djelatnosti koje nisu izuzete u članu 5. ovog za-kona, kao ni u pratećoj Odluci Vlade FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 41/11).

U skladu s tim, i bilo koje udruženje, pa i udruže-nje iz upita, ukoliko na bilo koji način vrši i naplaćuje bilo koji promet dobara i/ili usluga, dužno je posjedo-vati fiskalnu kasu, odnosno biti u sistemu fiskalizacije. Dakle, ukoliko ovo udruženje za svoje navedene usluge naplaćuje određenu naknadu, dužno je da takav pro-met registruje preko fiskalne kase.

Za razliku od toga, članarine, donacije i drugi slič-ni prihodi udruženja nisu promet u smislu propisa o fiskalizaciji i ne podliježu obavezi evidentiranja preko fiskalne kase.


Obaveza fiskalizacije udruženja mljekara

pitanje: Da li je općinsko udruženje mljekara koje je u sustavu PDV-a obavezno biti u sustavu fiskalizacije i posjedovati fiskalnu kasu?

odgovor: Prema članu 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Sl. novine FBiH”, broj 81/09), svako lice koje je upisano u odgovarajući registar za promet doba-ra, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu

evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja nezavisno od načina plaćanja (gotovina, ček, kartica, virman i sl). Ova obaveza se od-nosi na obavljanje prometa u vršenju svih djelatnosti koje nisu izuzete u članu 5. ovog zakona ili u Odluci Vlade FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 41/11).

Dakle, u slučaju da na bilo koji način vrši i naplaću-je neki promet dobara i/ili usluga, tada bi i Udruženje mljekara bilo obavezno posjedovati fiskalnu kasu, od-nosno biti u sustavu fiskalizacije.

Za razliku od toga, članarine, donacije i drugi slični prihodi udruženja ne smatraju se “prometom” u ovom smislu i ne podliježu obavezi evidentiranja preko fi-skalne kase.

Napominjemo da registraciju za PDV treba proma-trati odvojeno od obaveze fiskalizacije, jer je primarni kriterij za utvrđivanje obaveze evidentiranje prometa putem fiskalnih uređaja to da li lice koje je registrova-no za obavljanje neke djelatnosti ostvaruje promet koji nije oslobođen fiskalizacije, bez razlike da li se radi o licu koje je u sustavu PDV-a ili licu koje nije PDV ob-veznik.


Fiskaliziranje faktura za radove započete prije ulaska u sistem fiskalizacije

pitanje: Firma smo koja se bavi izvođačkim radovima i polovinom 2010. godine smo započeli gradnju indu-strijskog objekta, otkada za izvršene radove redovno ispostavljamo privremene situacije. U sistem fiskali-zacije smo ušli u aprilu 2011. godine. U 2012. godini treba da se okončaju radovi i da se ispostavi konačna situacija. Da li kroz fiskalni uređaj trebamo evidentirati ukupnu okončanu situaciju (dakle, i sa dijelom radova koji su izvršeni u periodu prije fiskalizacije) ili samo iznos koji se odnosi na period otkada smo ušli u sistem fiskalizacije?

odgovor: Ovaj specifičan slučaj nije tretiran važećim propisima o fiskalizaciji, niti po takvom pitanju postoji stav Federalnog ministarstva finansija. Jedino je, kad su u pitanju privremene situacije, zvaničnim stavom Federalnog ministarstva finansija (koji je objavljen i u “Poreznom savjetniku”, broj 2/11) zauzet generalni stav da se u ovakvim slučajevima na kraju može izdati fiskalni račun na ukupni iznos vrijednosti artikla, stam-bene zgrade, stana i slično, s tim da se na fakturi mogu iskazivati stavke onoliko detaljno koliko je to stranama u prometu potrebno, uz uslov da postoji jednoznačna veza između fakture i fiskalnog računa (broj fiskalnog računa na samoj fakturi).

Imajući navedeno u vidu, naša je sugestija da u va-šem slučaju na fiskalnom računu po konačnoj situaciji, ipak, iskažete ukupnu vrijednost izvršenih radova od početka do kraja gradnje, uključujući, dakle, i vrijednost radova koji su obavljeni u periodu prije fiskalizacije.



Naknadna gotovinska uplata po ranije izdatoj fakturi

pitanje: Prije mjesec dana smo izdali fakturu i fiskal-ni račun na kojem je bilo naznačeno da je način uplate virmanski. Međutim, kupac je naknadno došao i platio tu fakturu gotovinski. Kako postupiti u ovoj situaciji, pošto je taj fiskalni račun ušao u PDV prijavu od proš-log mjeseca?

odgovor: Zakonom o fiskalnim sistemima (član 4.) je propisano da obavezu evidentiranja svakog pojedi-načno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja, nezavisno od načina plaćanja (gotovina, ček, virman, kartica i sl), ima svako lice koje je upisano u odgova-rajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima. Bliži način definisanja i izvršenja ove obaveze, kao i sve druge tehničke i operativne aktiv-nosti propisani su podzakonskim aktima, a jedan od tehničkih detalja koji moraju biti zadovoljeni jeste i da se prilikom štampanja fiskalnog računa odabere onaj oblik (gotovina, virman itd) u kojem se plaćanje zaista i vrši. U vašem slučaju, može se reći da je u tom dijelu nastalo određeno “odstupanje” ( jer je račun naknadno, ipak, plaćen gotovinski), ali odmah naglašavamo da je taj “problem” više tehničke nego suštinske prirode, jer je sa suštinske strane bitno samo to da je taj promet evidentiran preko fiskalnog uređaja.

Po pitanju PDV-a, bitno je da je iznos PDV-a iz na-vedene PDV fakture pravilno evidentiran i uvršten u PDV prijavu za onaj (prošli) mjesec kada je promet i izvršen i kada je PDV po toj fakturi i trebao biti uvršten u PDV prijavu, tako da s aspekta PDV-a u tom slučaju nije potrebno vršiti bilo kakve ispravke.

Inače, u eventualnim budućim sličnim situacijama, dosljednom primjenom propisa o fiskalizaciji trebate istog dana kupcu koji plati gotovinom izdati reklami-rani fiskalni račun (sa istim elementima kao prethodno izdati fiskalni račun i uz poziv na broj tog prethodno iz-datog fiskalnog računa), s tim da na tom rekalmiranom računu naznačite da je način plaćanja gotovina.

Međutim, u slučaju iz konkretnog upita, naknadno (zakašnjelo) izdavanje reklamiranog fiskalnog računa ne bi imalo nikakve svrhe (iz razloga koje smo naveli).


Evidentiranje raznih vrsta prometa preko fiskalnog uređaja

pitanje: Pored osnovne djelatnosti (odvoz smeća), naše preduzeće vrši i usluge naplate parking prosto-ra i usluge autobuske stanice. Za usluge odvoza smeća, usluge peronizacije i provizije na autobuskoj stanici koristimo jedan program preko kojeg na kraju mjese-ca izdajemo račune i za to smo u fazi nabavke fiskalne kase. Pitanja: 1) Da li smo za usluge prodaje tuđih ka-rata obavezni imati fiskalnu kasu? Ako jesmo, možemo li uz redovan račun (kartu) posebno izdavati fiskalni i

kako unijeti artikle jer svaka stanica (prevoznik) ima različite cijene? 2) Da li se fiskalna kasa mora imati za svaki naš parking prostor na kojem imamo inkasan-te za naplatu usluga ili je moguće da prilikom predaje novca pravimo račun na blagajni?

odgovori: 1) Prema Zakonu o fiskalnim sistemima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 81/09), pre-ko fiskalnih sistema se mora evidentirati svaki poje-dinačno ostvareni promet dobara ili usluga. Obaveza evidentiranja prometa je na onome ko taj promet vrši. U prvom slučaju, vi prodajete karte. Istina, to jesu tuđe karte (tj. karte pojedinih prevoznika), ali ih vi prodajete i na taj način vršite promet koji mora biti evidentiran. Prema tome, iako nije izričito naglašeno, smatramo da biste vi i prodaju tuđih karata morali evidentirati preko vašeg fiskalnog sistema.

U tim situacijama, vi u momentu kupovine karte od kupca trebate evidentirati obavljeni promet i izda-ti fiskalni račun. Preduslov je da te karte prethodno unesete u vašu bazu artikala. Kada govorimo o tome, nemojte da vas zbunjuje to što prometovane karte nisu vaš proizvod. Vi u bazu artikala možete unijeti sve mo-guće kombinacije karata (različite cijene, relacije, pre-voznici i sl) bez obzira na činjenicu da one nisu vaše. Baza artikala sadrži sve ono što prometujete i pri tome ne mora obavezno biti povezana sa vašim računovod-stvom.

2) Način evidentiranja prometa usluga parkinga di-rektno zavisi od konkretnih okolnosti. Ukoliko napla-tu parkinga vrši vaš inkasant na licu mjesta (“od auta do auta”), onda on mora imati mobilni fiskalni uređaj preko kojeg će evidentirati svaki pojedinačni promet i izdavati fiskalni račun svakom korisniku usluga par-kinga pojedinačno. Slično je i ako se naplata parkinga vrši na nekom kiosku. Fiskalni uređaj se mora nalaziti na toj lokaciji i preko njega će se evidentirati svaki po-jedinačni promet. Međutim, ukoliko se radi o plaćanju parkinga kojim se upravlja iz neke obližnje kancelarije, moguće je da se plaćanje izvrši radniku na parkingu, pa da on onda naknadno donese fiskalni račun napravljen u toj kancelariji. U ovim situacijama nije moguće izda-vanje nekog zbirnog računa na kraju dana.


Prodaja nezavršenog objekta fizičkom licu

pitanje: Da li se prodaja nezavršene nekretnine u pri-premi (vlasništvo firme - PDV obveznika) fizičkom licu (koje nije obveznik PDV-a) treba evidentirati i preko fiskalnog uređaja i da li takva prodaja podliježe opore-zivanju PDV-om?

odgovor: Postoji obaveza evidenitranja ove prodaje preko fiskalnog uređaja. Naime, prema članu 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Sl. novine FBiH”, broj 81/09), svako lice koje je upisano u odgovarajući regi-star za promet dobara, odnosno za pružanje usluga kli-


jentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnog uređaja nezavisno od načina plaćanja (gotovina, ček, kartica, virman i sl). Dakle, svako lice koje se smatra obaveznikom fiskaliza-cije je dužno da za svaki pojedinačno ostvareni promet klijentu izda fiskalni račun, bez obzira na to da li se se radi o prometu koji proizilazi iz obavljanja njegove re-dovne djelatnosti ili o prometu koji se javlja kao poslje-dica neke prateće, povremene ili sporadične aktivnosti.

Prema propisima o PDV-u, promet nepokretne imo-vine se oporezuje PDV-om samo prilikom prvog preno-sa prava vlasništva na novosagrađenom i dotad neupo-trebljavanom nepokretnom imovinom (ili ekonomski djeljivim cjelinama u sklopu te novosagrađene nepo-kretne imovine), dok je svaki drugi promet nekretni-nama oslobođen od oporezivanja PDV-om. Pošto se u konkretnom slučaju radi o još nezavršenom objektu (tj. o objektu koji još nije “sasvim novosagrađen”), njegova prodaja se vrši bez obračunavanja PDV-a, a na fakturi koju ispostavite kupcu se trebate pozvati na član 25. stav (1) tačka 2. Zakona o PDV.

Međutim, firma - prodavac (PDV obveznik) je u ovom slučaju u obavezi da izvrši storno ukupnog ranije odbijenog ulaznog poreza kojeg je odbijala u vrijeme izgradnje objekta. Upravo iz razloga što se prodaja ovog objekta vrši bez zaračunavanja izlaznog PDV-a, u ovom slučaju se smatra da je došlo do tzv. promjene namjene u smislu člana 36. Zakona o PDV-u, pa postoji obaveza storniranja ukupnog ranije odbijenog ulaznog poreza, pošto se taj objekat prodaje bez PDV-a (fizičkom licu koje nije PDV obveznik) i pošto se taj objekat neće ko-ristiti u poslovne i oporezive svrhe.


Fiskalni račun za privremene situacije u građevinarstvu

pitanje: Nismo pravili fiskalne račune za privremene situacije za izvršene radove u onom mjesecu u kome su fakturisane. Da li sada, u ovom mjesecu, možemo napraviti fiskalne račune za sve privremene situacije iz prethodnih mjeseci?

odgovor: Nema potrebe za naknadnim izdavanjem pojedinačnih fiskalnih računa za prethodno fakturisa-ne privremene situacije. Naime, stav FMF je da je u građevinarstvu dovoljno ispostaviti samo jedan fiskal-ni račun, koji će obuhvatiti ukupnu vrijednost čitavog projekta. Drugim riječima, nije obavezno praviti fiskal-ne račune za svaku pojedinačnu privremenu situaciju (pogotovo ne za one koje su se eventualno desile prije vaše fiskalizacije), već je moguće čekati posljednju fak-turu i onda uz nju ispostaviti i jedan (ukupni) fiskalni račun.

Ako želite, vi možete izdavati i pojedinačne fiskalne račune za svaku privremenu situaciju, ali i tada biste ih izdavali samo za privremene situacije koje su se faktu-risale poslije vaše fiskalizacije. Međutim, smatramo da

je vjerovatno bolje, a svakako da je praktičnije eviden-tiranje preko fiskalnog uređaja vršiti na ranije navede-ni način.


Izdavanje fiskalnih računa za zakup pijačnog prostora

pitanje: Pored naše osnovne djelatnosti, bavimo se i izdavanjem pod zakup pijačnog prostora. Pijaca je otvorenog tipa i funkcioniše tako što naš inkasant na osnovu pijačnih blokova naplaćuje dnevni ili mjesečni zakup. Pijaca je udaljena od naše centrale u kojoj pla-niramo instalirati jednu fiskalnu kasu. Da li moramo obezbijediti i pokretnu fiskalnu kasu na pijaci ili može-mo dnevno izdate pijačne blokove donijeti u centralu i zbirno evidentirati uz jedan fiskalni račun?

odgovor: Postoje dva moguća rješenja, zavisno od na-čina na koji obračunavate ovu naknadu.

Ukoliko je to moguće (a iz upita nam se čini da je-ste), vi biste u “centrali” mogli “unaprijed” izdati fiskal-ne račune koje bi vaš inkasant uručio zakupoprimcima na licu mjesta i kada izvrše plaćanje. Pretpostavljamo, naime, da je unaprijed poznat iznos dnevne ili mje-sečne zakupnine koju će inkasant naplatiti tako da bi ovakva mogućnost u potpunosti ispunila osnovni cilj, a to je evidentiranje izvršenog prometa preko fiskalnog uređaja (koji je u ovom slučaju u “centrali”).

Međutim, ukoliko iznos zakupnine nije unaprijed poznat i fiskalne račune iz tog razloga nije moguće iz-dati “unaprijed”, inkasant bi sa sobom morao nositi mobilni fiskalni uređaj preko kojeg bi evidentirao sav izvršeni promet u momentu njegovog izvršenja, tj. u momentu naplate zakupnine.

U oba slučaja, morate izdavati pojedinačne fiskalne račune za svakog klijenta, odnosno u ovim slučajevi-ma ne postoji mogućnost izdavanja zbirnog dnevnog fiskalnog računa.


Fiskalizacije prodaje autobuskih karata

pitanje: Preduzeće se bavi uslugama prevoza put-nika u domaćem i međunarodnom saobraćaju. Posje-dujemo vlastitu autobusku stanicu za prodaju karata. Osim vlastitih karata, na stanici prodajemo karte i za veći broj drugih prevoznika. Novac od prodaje karata drugih prevoznika nije naš prihod. Po isteku mjeseca radimo obračune prodatih karata za druge prevoznike i dostavljamo ih njima. Kako ovo tretirati sa aspekta fiskalizacije? Da li ovakvu prodaju moramo “provući” kroz fiskalnu kasu, jer nam se može javiti dupliranje, s obzirom na to da je i drugi prevoznik u obavezi prikaza-ti ovaj promet kada nam ispostavlja mjesečnu fakturu za prodane karte. Naš prihod u svemu je samo provizija i za to ispostavljamo mjesečnu fakturu i fiskalni račun.


odgovor: Sâmi propisi o fiskalizaciji ne daju konkre-tan odgovor na ovo i slična praktična pitanja. S obzirom na to, jedino na šta se možete osloniti jeste eventualni pismeni odgovor, odnosno zvanični stav koji bi vam na isto pitanje dalo Federalno ministarstvo finansija.

Ono što vam mi možemo reći da jeste da postoji stav FMF za sličnu situaciju koja se tiče prodaje pre-paid telefonskih kartica, što je donekle slično zbog toga što se i tu javlja situacija da jedno lice prodaje nešto u ime i drugog. Stav FMF u tom slučaju je da onaj ko vrši promet mora ga evidentirati, tj. to treba učiniti onaj ko izvrši promet prema krajnjem potrošaču. Ako bi se to primijenilo na vaš slučaj, to bi značilo da vi ispostav-ljate fiskalni račun svakom pojedinačnom kupcu, bez obzira na to da li mu je prodata vaša ili karta nekog drugog prevoznika, a pored toga bi ispostavljali i do-datni fiskalni račun na kraju mjeseca tim drugim pre-voznicima na kojem bi se nalazila provizija za pruženu uslugu prodaje. Drugi prevoznici taj promet ne bi nika-ko evidentirali.

Međutim, nije isključeno ni da FMF da drugačiji stav za vašu situaciju. Čak bi vjerovatno bilo i jedno-stavnije da vi fiskalne račune izdajete samo za vlastite karte i obračunatu proviziju prema drugim prevoznici-ma, a da drugi prevoznici prave neki vid zbirnog fiskal-nog računa za karte koje ste vi za njih prodali. To bi bilo moguće samo ako bi vam FMF dao takav odgovor.


Izdavanje fiskalnog računa za svatovski meni

pitanje: Svadbeni salon naplaćuje organizaciju večere po cijeni od 50 KM po osobi. U cijenu je uključen stan-dardni meni (hrana) i piće bez ograničenja. Prema pro-pisima o ugostiteljskoj djelatnosti, obavezno je ovjeriti cjenik i normative i pridržavati ih se. Cjenik bi u ovom slučaju imao samo jednu stavku (svatovski meni = 50 KM po osobi), ali je nemoguće sastaviti normative, jer je nepoznata količina pića koje će se potrošiti u tih 50 KM (svaki put je različita). Zbog toga smo odlučili raz-dvojiti hranu i piće, na način da smo definirali svatov-ski meni kao večeru bez pića sa cijenom od 35 KM (sa fiksnim normativom) i definirali cijene pića po jedinici mjere, te smo na cjeniku dodali stavku “svadbeni meni: večera bez pića” + piće bez ograničenja = 50 KM. Da li je to u redu? Možemo li na kraju večere izdati račun sa jednom stavkom, odnosno cijenom od 50 KM umnože-nom sa brojem gostiju, a posebno internim dokumen-tom utvrditi utrošeno piće radi obračuna poreza na potrošnju i razduženja zaliha? Ili bismo, ipak, morali na fiskalnu kasu kucati piće - tačno koliko je utrošeno, i odobriti popust na računu, kako bi kupcu naplatili ko-liko je dogovoreno (50 KM po osobi)?

odgovor: Prema Zakonu o fiskalnim sistemima, ob-veznik je dužan preko fiskalne kase evidentirati svaki pojedinačno ostvareni promet (nezavisno od načina pla-ćanja), odnosno klijentu za pruženu uslugu izdati fiskal-

ni račun. U vašem slučaju, pružena usluga je svatovski meni koji uključuje hranu i piće, a cijena ove usluge je 50 KM. Prema tome, na fiskalnom računu treba biti iskazana cijena ove usluge, što znači 50 KM x broj gosti-ju, jer se ne radi ni o kakvom popustu na uslugu koji bi trebao biti posebno iskazan na fiskalnom računu, već o cijeni svatovskog menija koju plaćaju vaši gosti.

Također, ne vidimo posebnu potrebu da se na meniju razdvaja hrana u vrijednosti 35 KM i piće bez ograni-čenja, jer je cijena kompletne usluge svatovskog menija koju plaćaju vaši gosti 50 KM. Naime, što se tiče ovjere normativa i cjenika, takva obaveza zaista postoji prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti. Normativi za jelo, piće i napitke, kao i cjenici ugostiteljskih usluga se mo-raju obavezno ovjeriti kod nadležnog organa, te se tek nakon ovjere mogu primjenjivati. Međutim, u vašem slučaju, ugostiteljska usluga je “svatovski meni” koja ima jedinstvenu cijenu koja mora biti posebno istaknuta na način dostupan gostima, odnosno mora biti sastavni dio cjenika koji ste dužni ovjeriti. Što se tiče normativa za takvu uslugu, njeni sastavni dijelovi, tj. hrana i piće moraju biti spravljeni na način, odnosno u skladu sa normativom utroška sirovina koji ste utvrdili i ovjerili kod nadležnih organa. Međutim, na samom fiskalnom računu vi ćete, dakle, iskazati cijenu usluge svatovskog menija u visini od 50 KM, a utrošeno piće i razduženje zaliha ćete utvrditi svojim internim obračunom.


Momenat izdavanja fiskalnog računa kod kombi isporuke

pitanje: Da li se u slučaju kombi isporuke robe kup-cu, pored otpremnice, mora izdati i fiskalni račun? Radi se o veleprodaji.

odgovor: Obaveza izdavanja fiskalnog račun nastaje u momentu ostvarenja prometa. Momentom ostvarenje prometa, prema tumačenju Komisije za fiskalizaciju, može se smatrati i momenat izdavanja fakture, a ne (baš) momenat isporuke robe i izdavanja otpremnice. Naime, ukoliko se kupcima na licu mjesta ne izdaje ra-čun (čime je tek promet stvarno zaokružen, tj. okon-čan), nego se fakturisanje vrši naknado, fiskalni račun se može štampati prilikom izdavanja fakture.

Ukoliko bi se, pak, prodaja robe na terenu vršila tako da se istovremeno vrši i naplata od kupca, u tom slučaju bi postojala obaveza posjedovanja prenosivih fiskalnih uređaja pomoću kojih bi se na terenu eviden-tirao promet i izdavali fiskalni računi.


Evidentiranje komisione prodaje preko fiskalne kase

pitanje: Pravno lice se, između ostalog, bavi i komi-sionom prodajom motornih vozila. Prilikom prodaje


sklapa se ugovor o komisionoj prodaji motornog vozi-la sa svim elementima o motornom vozilu i cijenom vozila koja se isplaćuje komitentu nakon prodaje, te ujedno kao sastavni dio ugovora izdaje račun za ko-misionu proviziju. Koje stavke se trebaju kucati preko fiskalne kase: iznos ugovora, iznos računa ili i jedan i drugi iznos?

odgovor: Obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja, nezavi-sno od načina plaćanja, u skladu sa članom 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Sl. novine FBiH”, broj 81/09), ima svako lice koje je upisano u odgovarajući registar za promet dobara. Komisionu prodaju, tj. pro-daju u vlastito ime i za tuđi račun je, također, potrebno evidentirati preko fiskalne kase.

Imajući u vidu tumačenja Komisija za fiskalizaciju pri FMF-u po pitanju evidentiranja nekih sličnih pro-meta, komisionar kao posrednik u prodaji automobila bi bio obavezan preko fiskalne kase evidentirati sav os-tvareni promet, dakle, i onaj promet ostvaren po osno-vu prodaje u svoje ime i za račun druge firme, kao i iznos komisione provizije koju fakturiše komitentu u skladu sa ugovorom o komisionoj prodaji.


Nepoklapanje cijene na fiskalnom računu i PDV fakturi

pitanje: Da li možemo primijeniti stav Federalnog ministarstva finansija u vezi sa fiskalnim računom u veleprodaji i izbjegavanje razlike u cijeni u odnosu na PDV fakturu ako se radi o tranzitnoj prodaji?

odgovor: Da, možete. Stav Federalnog ministarstva finansija se odnosi na situacije u kojima se javlja pro-blem nepoklapanja cijene na fiskalnom računu i na PDV fakturi, a usljed specifičnosti kalkulacije cijena u veleprodaji i podešenosti fiskalnih sistema da zaokru-žuju cijene na dvije decimale. S obzirom na to da je riječ o veleprodaji, nema nikakvog razloga da ne pri-mjenjujete ovaj dozvoljeni način izdavanja fiskalnih računa.

Naime, osnovna stvar je da, umjesto navođenja svih pojedinačnih stavki (tj. artikala) na fiskalnom računu, u veleprodaji pravite račun sa samo jednom stavkom koju ćete nazvati “Stavke po računu-fakturi br. X”. Pre-ma tome, vi trebate PDV fakturu postaviti kao stavku u bazi artikala i onda je iskazati na fiskalnom računu, na-vodeći kao cijenu ukupnu vrijednost PDV fakture. Na taj način u potpunosti zaobilazite problem zaokruživa-nja cijena u fiskalnom sistemu i stvaranje odstupanja u odnosu na PDV fakturu.

Postoji i drugi način. Imajući u vidu da bi ovako možda relativno brzo mogli popuniti bazu artikala, moguće je i da tu jedinu stavku nazovete “Stavka po fakturi-računu”, a bez navođenja njenog broja, s tim da bi u tom slučaju negdje u napomenama na fiskal-

nom računu morali dodati njen broj. Tako istu stavku iz baze artikala možete koristiti u više situacija, ali uz obavezno navođenje broja PDV fakture u napomeni.

Naravno, istovremeno ostaje i uobičajena obaveza navođenja broja fiskalnog računa na PDV fakturi, u skladu sa članom 42. stav 1. Zakona o fiskalnim siste-mima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 81/09).


Evidentiranje povrata paleta preko fiskalne kase

pitanje: Bavimo se veleprodajom građevinskog ma-terijala pakiranog u paletama. Te palete, također, fak-turiramo kupcima kao i ostalu robu i prikazujemo na fiskalnom računu. Tijekom godine, većinom na kraju godine, kupci vraćaju veće količine paleta po čemu ih mi odobravamo knjižnom notom, tj. odobrenjem u jed-nom iznosu (npr. povrat od 500 komada paleta x cije-na). Pitanja:• Na koji način provesti ovo odobrenje kroz fiskalnu

kasu, s obzirom na to da je riječ o dosta velikoj ko-lični paleta koje su vezane za više fiskalnih računa kroz godinu (preko 50 računa i do više od 1.000 kom paleta po kupcu)?

• Na koji način odobriti bilo kakav povrat robe: da li vršiti storno cijelog računa i izdavanje novog fiskal-nog računa bez tog artikla ili knjižnom notom po kojoj je odobren povrat samo za taj artikl i kako tu knjižnu obavijest provesti kroz fiskalni uređaj?

Do sada smo radili ovu drugu varijantu koja je jed-nostavnija i za kupca i njegovu karticu u kojoj nastaje manji “nered” nego po prvoj varijanti.

odgovor: Prije svega, za evidentiranje povrata robe preko fiskalne kase bitno je da li se radi o povratu robe koja je fakturirana prije ili poslije uvođenja fiskalizaci-je. U prvom slučaju, kada se radi o povratu robe koja je fakturirana prije uvođenje fiskalizacije, za takav povrat nije moguće izdati reklamirani fiskalni račun koji se mora vezati za fiskalni račun, pa takav povrat ne treba evidentirati putem fiskalnog uređaja.

Ukoliko se, pak, radi o povratu robe koja je faktu-rirana nakon uvođenja fiskalizacije i za koju je izdat fiskalni račun, prema tumačenju Komisije za fiskali-zaciju, potrebno je postupiti na sljedeći način. Za svu robu za koju se vrši povrat potrebno je izdati rekla-mirani fiskalni račun na kojem je potrebno za svaki pojedinačni reklamirani promet štampati naziv rekla-miranog artikla iz baze artikala, količinu, cijenu, odno-sno vrijednost, kao i pripadajući PDV, tj. sve elemente reklamiranog računa propisane članom 45. Pravilnika o izgledu fiskalnih, nefiskalnih i testnih dokumena-ta, značenju pojedinih podataka sadržanih u fiskalnih dokumentima i konturama fiskalnog loga (“Sl. novine FBiH”, broj 11/10), uz navođenje broja fiskalnog raču-na na koji se veže reklamiranje robe. Dakle, reklami-


rani račun se uvijek veže za prethodno izdati fiskalni račun, što znači da kod povrata robe po osnovu više ra-zličitih fiskalnih računa nije moguće izdati samo jedan reklamirani fiskalni račun, već je za svaki artikal koji se reklamira potrebno izdati poseban reklamirani račun sa pozivom na broj prethodno izdatog fiskalnog računa za robu koja se reklamira.

U vašem slučaju, prethodno navedeno znači sljedeće:Ukoliko vaši kupci tijekom godine vraćaju palete koje

ste prethodno fakturirali i izdali fiskalni račun na kojem ste kao posebnu stavku iskazali palete, potrebno je da izdate reklamirani fiskalni račun za svaku paletu koja se reklamira, sa pozivom na broj prethodno izdatog fiskal-nog računa na kojem su te palete evidentirane.

Način evidentiranja povrata robe preko fiskalne kase, zapravo, zavisi od opcije koju vaš fiskalni uređaj podržava, što znači da su obje varijante koje ste nave-li ispravne, te da ukoliko vi na reklamiranom računu iskazujete samo stavku koja se reklamira sa prethodno izdatog fiskalnog računa (čiji broj navodite na rekla-miranom fiskalnom računu) takav način evidentiranja povrata je dozvoljen i ispravan.


Datumi na poreznoj fakturi i fiskalnom računu

pitanje: Ukoliko postoji jednoznačna veza između PDV fakture i fiskalnog računa, da li datum na fiskal-nom računu može biti kasniji od datuma na fakturi (na primjer, da je datum na FR 5. 10., a datum na PDV fakturi 1. 10.)? Također, da li je u odjeljku klijentski blok dovoljno unijeti samo porezni broj klijenta ili smo obavezni unositi i naziv i adresu?

odgovor: Ako bismo posmatrali isključivo propise, mogao bi se izvući zaključak da slučaj iz prvog dijela upita nije moguć. Naime, fiskalni račun bi se morao izdati u momentu prometa dobara ili usluga, dok se sâma PDV faktura može izdati i kasnije. U praksi, to bi značilo da datum na fiskalnom računu može biti raniji u odnosu na onaj na PDV fakturi, može biti i isti, ali se ne bi smjelo dešavati da bude kasniji.

Međutim, Federalno ministarstvo finansija je zau-zelo blaži stav. Konkretno, stav je da se fiskalni račun, u situacijama kada isti promet prati i PDV faktura, ne mora izdati u momentu prometa, nego se može “če-kati” izdavanje fakture. Između ostalog, to važi i za neke specifične slučajeve u kojima se čeka izvod ili kraj mjeseca kako bi se znao konkretan iznos vezan za taj promet. Tek tada se izdaje PDV faktura, pa se tek tada može izdati i fiskalni račun.

Problem je predstavljalo i to što se datum na PDV fakturi može “vraćati”, tj. moguće je na fakturu unijeti neki raniji datum (kao u vašem slučaju), dok kod fi-skalnih računa ne postoji mogućnost podešavanja i na njemu se uvijek nalazi stvarno vrijeme izdavanja. Ipak, ponavljamo da je FMF dozvolio da se fiskalni račun iz-

daje najkasnije na dan izdavanja PDV fakture, pri čemu se misli na fizičko izdavanje, a ne na datum koji faktura sadrži. Prema tome, ne pravite nikakvu grešku, s tim da treba voditi računa o tome da postoji jednoznačna veza između porezne fakture i fiskalnog računa koja ovo dokazuje.

Kada je u pitanju upisivanje podataka o klijentu, oni se moraju popuniti u potpunosti kada se sa druge strane nalazi pravno lice. Drugim riječima, vi morate popuniti i njihov ID broj, ali i adresu i naziv.


Evidentiranje povrata robe u veleprodaji preko fiskalne kase

pitanje: Da li pri povratu dijela robe u veleprodaji, za koji je prethodno izdat fiskalni račun, treba stornirati kompletan račun, pa izdati novi veleprodajni račun sa stavkama koje nisu vraćene ili stornirati samo dio robe za koji se vrši povrat i izdati reklamirani račun za taj dio robe?

odgovor: Za svu robu za koju se vrši povrat potrebno je izdati reklamirani fiskalni račun na kojem je potreb-no za svaki pojedinačni reklamirani promet štampati naziv reklamiranog artikla iz baze artikala, količinu, cijenu, odnosno vrijednost, kao i pripadajući PDV, od-nosno sve elemente reklamiranog računa propisane članom 45. Pravilnika o izgledu fiskalnih, nefiskalnih i testnih dokumenata, značenju pojedinih podataka sa-držanih u fiskalnim dokumentima i konturama fiskal-nog loga (“Sl. novine FBiH”, broj 11/10), uz navođe-nje broja fiskalnog računa na koji se veže reklamiranje robe.

Po pitanju povrata robe u veleprodaji i izdavanja re-klamiranih fiskalnih računa po tom osnovu, Komisija za fiskalizaciju je zauzela stav (broj: 05-15-4881/11, od 14. 06. 2011. godine) po kojem se u slučaju povrata robe reklamirani račun treba izdati samo za one artikle za koji se vrši reklamiranje.

Zbog specifičnosti veleprodaje, odnosno zbog mo-gućeg problema pojavljivanja razlika u obračunu PDV-a na fiskalnom/reklamiranom veleprodajnom računu, Komisija je zauzela stav da se princip evidentiranja reklamiranog prometa, odnosno izdavanja reklamira-nih fiskalnih računa može vršiti na isti način kao i kod izdavanja fiskalnih računa, što znači da se reklamira-ni račun izdaje u ukupnoj vrijednosti, sa navođenjem ukupne cijene i iznosa PDV-a po svakoj poreskoj stopi, samo za one artikle za koje se vrši reklamiranje. Iz toga proizlazi da se kod povrata robe može izdati reklami-rani račun koji sadrži opis: “Stavke po reklamiranom računu br. X” (reklamirani račun se u ovom slučaju tretira kao novi artikl u bazi artikala) ili reklamirani račun sa opisom: “Stavke po reklamiranom računu”, s tim da se tekst “Broj reklamiranog računa X” navede u podnožju/napomeni fiskalnog/reklamiranog računa.



Knjižne obavijesti i reklamirani računi kod povrata robe

pitanje: Preduzeće se bavi proizvodnjom prehrambe-nih proizvoda s kratkim rokom trajanja, pa svakodnevno imamo povrate robe od kupaca za koje moramo praviti knjižne obavijesti. Kako pravilno provesti knjižne obavi-jesti, a da ne odstupamo od propisa o PDV-u? Također, kupci vrše povrate koji se često vežu za više fiskalnih računa, a za neke uopće ni nemamo fiskalni račun. Osim toga, kupci ne znaju ni po osnovu kojeg računa vraćaju proizvode. Kako vezati fiskalni i reklamirani račun? Da li je dozvoljeno da reklamirani račun vežem za bilo koji fiskalni, bez obzira što će nekad iznos na reklamiranom računu biti veći od onog na fiskalnom?

odgovor: Prema propisima o PDV-u, knjižna obavi-jest se izdaje u slučajevima kada kupac nakon ispostav-ljanja fakture vraća robu, kada se naknadno odobrava sniženje cijene ili popust, kao i kada se eventualno na-knadno primi neka dodatna uplata za isporučena do-bra ili pruženu uslugu. U slučaju iz upita, kupci vraćaju proizvode nakon što je već ispostavljena porezna faktu-ra i vi ste im dužni izdati knjižno odobrenje čime će se izvršiti korekcija prvobitnog prometa.

Izgled knjižne obavijesti nije formalno propisan, ali je njen značaj veliki, s obzirom na to da je ona predu-slov za korekciju vlastitog izlaznog poreza. Prethodno, kupac vas (u skladu sa članom 20. stav 12. Zakona o PDV) mora pismeno obavijestiti, tj. potvrditi da je on kod sebe izvršio korekciju eventualno korištenog ula-znog poreza i vi tek nakon toga možete ispraviti, tj. stornirati izlazni porez u svojim evidencijama.

Izuzetno, ako su kupci koji vrše povrat fizička lica ili druga lica koja nisu PDV obveznici (i koji stoga po vašim računima i nisu mogli ostvariti odbitak ulaznog poreza), tada storno svog izlaznog poreza možete izvr-šiti i bez takve potvrde.

Kada su u pitanju reklamacije u sistemu fiskaliza-cije, one se vrše putem reklamiranih fiskalnih računa. Naime, u slučaju da kupac vrati određeni proizvod, vi na osnovu originalnog fiskalnog računa koji je pratio taj promet morate izdati reklamirani račun. On na sebi i sadrži broj fiskalnog računa po osnovu kojeg se vrši korekcija prometa.

U vašem slučaju, problem je u tome što su kupci imali više nabavki i što se nekad vraća roba sa više ra-čuna. Međutim, ovdje treba gledati suštinu ispred for-me. Ukoliko neko vrati određenu količinu nekog proi-zvoda, vi ne morate tražiti konkretan fiskalni račun za koji ćete vezati naknadni reklamirani. Dovoljno je naći bilo koji fiskalni račun prema tom kupcu koji je sadr-žavao posmatrani proizvod i izdati jedan reklamirani račun. Ako je kupac vratio više od onoga što je sadr-žano na jednom fiskalnom računu, trebate pronaći još jedan, te onda na osnovu njih izdati i dva reklamirana računa. I tako dalje... (Nije moguće da se po osnovu jednog fiskalnog računa reklamira više od onoga što je na njemu sadržano.)

Suština izdavanja reklamiranog fiskalnog računa je da se obim prometa na kraju slaže sa stvarnim, a manje je bitno da li je korekcija izvršena na osnovu fiskalnog računa sa jednim ili drugim brojem računa.


Reklamirani računi kod “masovnih usluga”

pitanje: Dozvoljeno nam je da tipske usluge građani-ma fakturišemo dnevno (zbirno) preko fiskalnog ure-đaja u “centrali”. Na računu se vodi da je plaćanje iz-vršeno gotovinom, jer uglavnom i jeste tako. Međutim, dio naplatimo i žiralno. Da li tada moramo reklamirati fiskalni račun i kako? Može li se reklamirani račun pra-viti mjesečno na osnovu prikupljenih reklamacija? Da li se na tom fiskalnom računu moraju navesti brojevi računa koji su uključeni? Da li se dnevni zbirni fiskal-ni račun mora ispostaviti svim građanima koji su njim obuhvaćeni?

odgovor: Nije potrebno izdavati reklamirani fiskal-ni račun u tim situacijama. Prije svega, ovdje se niti ne radi o reklamaciji prometa, nego je samo došlo do “odstupanja” u podatku o načinu plaćanja. Međutim, suština fiskalizacije je praćenje prometa, dok je način plaćanja manje bitan i smatramo da bi izdavanje rekla-miranih računa u ovakvim situacijama i samo zbog ove “nepodudarnosti” bilo potpuno bespotrebno.

Napominjemo, također, da je i izdavanje zbirnih dnevnih fiskalnih računa nešto što nije izričito predvi-đeno u propisima o fiskalizaciji, već je uvedeno poseb-nim stavovima FMF za neke situacije u kojima bi izda-vanje pojedinačnih fiskalnih računa bilo neracionalno. Ponavljamo, suština je u evidentiranju prometa nekog obveznika fiskalizacije, a podatak o načinu plaćanja je u toj priči “sporedan”. Osim toga, u takvim situacijama nije potrebno ni uručiti fiskalni račun udaljenim kli-jentima (po pravilu fizičkim licima) – korisnicima vaših tipskih usluga. Ne samo da se to izričito ne zahtijeva u ovim situacijama već je praktično i nemoguće, jer po-stoji samo jedan fiskalni račun koji će pokriti ukupan dnevni promet i koji će se izdati u vašoj “centrali”.


Naknadno odobreni rabati i fiskalizacija

pitanje: Da li se naknadno odobreni rabati-odobrenja moraju registrovati kroz fiskalnu kasu i da li se u vele-prodaji u kasu mogu unositi ukupni iznosi faktura ili se artikli moraju unositi pojedinačno kao u maloprodaji?

odgovor: Ne postoji obaveza evidentiranja naknad-no odobrenih rabata preko fiskalnog sistema. Naime, cilj fiskalizacije je praćenje prometa, a ne prihoda, tako da se eventualna naknadna odobravanja kupaca ne evidentiraju preko fiskalnog sistema. Bitno je kroz fiskalni sistem evidentirati početni promet dobara ili


usluga. Također, ukoliko se u momentu prometa kupcu ili klijentu daje neki popust, i to se mora evidentirati preko fiskalnog sistema. Međutim, nakon što je promet već jednom izvršen, naknadni rabati se mogu potpuno zanemariti u fiskalnom sistemu.

Fiskalne kase su, u suštini, obične kase povezane sa serverom Poreznom uprave. Kao takve, one su ori-ginalno i zamišljene kao način praćenja maloprodaje. Ipak, kod nas imaju znatno širu primjenu nego u dru-gim zemljama i stoga se neko vrijeme moralo čekati na zvanični odgovor po pitanju načina evidentiranja veleprodaje. FMF se oglasilo određenim stavom koji dopušta da se u veleprodaji ne iskazuju pojedinačni artikli, tj. moguće je izdati fiskalni račun na kojem će postojati samo jedna stavka koja će se zvati “PDV fak-turi br. X” ili samo “PDV faktura”, pa da se u dnu fi-skalnog računa napiše broj odgovarajuće PDV fakture. Ovako bi se izbjegla i moguća odstupanja u iznosima na fiskalnom računu i PDV fakturi, nastala zbog nači-na funkcionisanja fiskalnih sistema i zaokruživanja na dvije decimale.

Naravno, ovo je dopušteno kao mogućnost, mada vi svakako možete i u veleprodaji praviti fiskalni račun onako kako se to radi u maloprodaji, odnosno navodeći sve artikle pojedinačno.


Količina gotovine u fiskalnoj kasi

pitanje: Na osnovu kojeg dokumenta i u kojem izno-su možemo imati “depozit”, tj. novčana sredstva u fi-skalnoj kasi osim dnevnog prometa? Radi se o novča-nim sredstvima koja smo morali imati u kasi kada smo tek počeli raditi. Da li je dovoljno da direktor donese odluku o visini ovog iznosa?

odgovor: Propisi o fiskalnim sistemima nisu propi-sali nikakvu obavezu posjedovanja ovakvog “depozita” u fiskalnoj kasi. Fiskalni sistemi služe za evidentira-nje prometa, bez obzira na način plaćanja (gotovina, virman, ček ili nešto drugo). Čak nije bitno da li ste izvršeni promet zaista naplatili. Već sama činjenica da je neki promet izvršen je dovoljna da postoji i obaveza njegovog evidentiranja preko fiskalne kase, a stanje u kasi se iz objektivnih razloga često neće slagati s izno-som izvršenog prometa.

Međutim, stanje gotovine u fiskalnoj kasi se treba slagati sa naplatama i isplatama koje su izvršene u go-tovini, uključujući i “dopunu gotovine” koja se vrši radi omogućavanja prodaje, vraćanja kusura i sl.

Prema tome, ne postoji posebna obaveza držanja posebno određenog iznosa novčanih sredstava u kasi, tj. funkcija tog “depozita” je isključivo u tome da se u kasi posjeduje dovoljno gotovine na početku, odnosno u toku radnog dana. U tom smislu, dovoljno je (i po-trebno) da visinu tog iznosa sami odredite, što može učiniti ili direktor ili neko drugo lice koje je ovlašteno internim aktima, ovlaštenjem direktora i sl.

Dodatna stvar na koju ovdje treba obratiti pažnju je eventualni zahtjev fiskalnog sistema da se prilikom storniranja prometa, odnosno izdavanja reklamiranog fiskalnog računa, u sistem mora “vještački” unijeti tra-ženi iznos putem komande “cash in”, a onda, nakon izvršene reklamacije, isto tako, iz sistema iznijeti iznos komandom “cash out”. Isto važi i prilikom unosa goto-vine u kasu, odnosno pologa gotovine iz kase na račun ili u blagajnu.


Prodavac nije dužan da za sebe printa dodatni primjerak fiskalnog računa

pitanje: Da li smo, kao prodavac, obavezni da prin-tamo fiskalni račun u dva primjerka, da bi jedan pri-mjerak zadržali za sebe? Naime, prema Zakonu o fi-skalnim sistemima, utvrđena je obaveza da prodavac uruči kupcu fiskalni račun i obaveza kupca da ga zadrži u krugu od 20 m od prodajnog mjesta, ali nema zakon-ske odredbe koja reguliše pitanje da li prodavac mora printati i jedan primjerak fiskalnog računa za sebe.

odgovor: Prema Zakonu o fiskalnim sistemima, obve-znik je dužan da kupcu dobra, odnosno korisniku us-luge (klijentu) izda fiskalni račun na fiskalnom uređaju preko kojeg je evidentiran promet, bez obzira na to da li to klijent zahtijeva, s tim da se svaki izdati fiskalni račun istovremeno i automatski evidentira i na kon-trolnoj traci ili drugom mediju fiskalnog uređaja.

Dakle, “evidenciju kod sebe” obveznik – prodavac osigurava preko kontrolne trake, a isto se obezbjeđuje i u fiskalnoj memoriji fiskalnog uređaja, te stoga ne po-stoji obaveza printanja bilo kakvog “dodatnog primjer-ka” fiskalnog računa.


Podatak o načinu plaćanja na fiskalnom računu

pitanje: Imamo problem sa fiskalnim kasama, jer nam plaćanje karticom prolazi kao “gotovina” i druga-čije nije moguće. Da li je ovo regulisano nekim zako-nom i postoji li sankcija za ovakvo evidentiranje?

odgovor: Prema važećim propisima o fiskalizaciji, obveznik je za svaki pojedinačni promet dužan izdati fiskalni račun. Obaveza evidentiranja, prema članu 4. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine Fe-deracije BiH”, broj 81/09), postoji bez obzira na način naplate (gotovina, kartica, virman, ček i dr).

Odštampani fiskalni račun mora zadovoljavati pro-pisanu formu i sadržavati sve podatke koji se zahtije-vaju. Svi fiskalni sistemi, koji su prisutni na tržištu, moraju biti u mogućnosti praviti odgovarajući račun sa svim tim podacima. Između ostalog, jedan od traženih podataka je onaj o načinu plaćanja u konkretnoj situa-


ciji. Kao opcije se javljaju i “gotovina” i “kartica” tako da bi svaki fiskalni sistem trebao biti spreman da podr-ži evidentiranje plaćanja karticom kao takvo. Moguće su, također, i kombinacije načina. Na primjer, ako je neko dio platio u gotovini, a dio karticom, to će se na fiskalnom računu navesti pod dvije stavke.

Sve u svemu, fiskalni sistem bi to morao podržavati i naš prijedlog je da se o ovom pitanju obratite svom ovlaštenom serviseru. To je nešto što biste morali uči-niti kako bi na vjerodostojniji način evidentirali izvr-šeni promet.

Ipak, čak i da ostane ovako, smatramo da je suština fiskalizacije u tome da se evidentira promet, u stvar-nim iznosima izvršenog prometa. Formalno, sankcija postoji za neizdavanje fiskalnog računa ili izdavanje fi-skalnog računa koji ne sadrži sve obavezne elemente. U vašem slučaju se ne radi o tome, jer izdajete fiskalni račun koji ima sve što se traži, s tim da podatak o na-činu plaćanja nije precizan, što u budućim kontrolama može stvoriti probleme, jer stvarno stanje gotovine u kasi neće odgovarati stanju gotovine koje je iskazano u presjeku stanja. Stoga vam, ipak, preporučujemo da se obratite vašem ovlaštenom serviseru kako bi otklonio ovaj nedostatak na fiskalnom sistemu.


Dupli fiskalni računi

pitanje: Da li smo obavezni da printamo fiskalni ra-čun u dva primjerka i da jedan zadržimo za sebe? Pre-ma Zakonu o fiskalnim sistemima je utvrđena obave-za prodavca da fiskalni račun uruči kupcu, a obaveza kupca je da ga zadrži i čuva u krugu od 20 metara od prodajnog mjesta, ali nema odredbe koja reguliše ovo naše pitanje.

odgovor: U važećim propisima o fiskalnim sistemima ne postoji odredba koja propisuje takvu obavezu. Vi ste kao obveznici fiskalizacije dužni kupcu/klijentu izdati fiskalni račun. U suštini, to je jedini takav fiskalni ra-čun i nije potrebno štampati još jedan za vlastite potre-be. Umjesto toga, za vlastite potrebe ostaje kontrolna traka koja se nalazi u fiskalnom uređaju i na kojoj je odštampano sve ono što se nalazi i na pojedinačnim fiskalnim računima koje ste izdavali vašim kupcima/klijentima.

Prema tome, izdavanje duplih fiskalnih računa ( jed-nog za kupca/klijenta, a jednog za vlastite potrebe) nije obavezno, odnosno nije propisano nijednom odredbom u propisima o fiskalnim sistemima.


Rokovi čuvanja fiskalnih računa

pitanje: Prema članu 32. Zakona o računovodstvu i reviziji FBiH, pomoćni obračuni, prodajni blokovi i kontrolni blokovi i sl. se čuvaju dvije godine. Da li se

ova obaveza odnosi na blagajničke račune - kasa raču-ne ili je rok čuvanja ove dokumentacije duži, odnosno koji je rok čuvanja fiskalnih računa? Da li se knjigo-vodstvene isprave na osnovu kojih su podaci uneseni u dnevnik i glavnu knjigu (npr. interne knjigovodstvene isprave) koje se čuvaju najmanje 11 godina u izvornom materijalnom obliku, prema članu 31. Zakona, moraju čuvati u izvornom materijalnom obliku ili je dovoljno da se čuvaju samo u obliku elektronskog zapisa? Da li primljene fiskalne račune od prodavca kupac kao prav-no lice treba čuvati uz izdatu fakturu i u kojem roku?

odgovor: Prema članu 43. Zakona o fiskalnim siste-mima (“Sl. novine FBiH”, broj 81/09), fiskalni doku-menti se trebaju čuvati u roku koji je definisan drugim propisima koji regulišu rok i način čuvanja ovakve vr-ste dokumentacije.

Način i rokovi čuvanja knjigovodstvenih isprava, poslovnih knjiga, izvještaja i ostale dokumentacije pro-pisani su u članu 32. Zakona o računovodstvu i reviziji FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 83/09). Fiskalni računi bi se mogli svrstati u knjigovodstvene isprave na osno-vu kojih se podaci unose u pomoćne knjige, koje se ču-vaju najmanje sedam godina. Za pomoćne obračune, prodajne i kontrolne blokove i sl. je propisano da se čuvaju dvije godine.

Također, rokovi čuvanja nekih fiskalnih dokumena-ta su propisani u Pravilniku o postupcima i redoslijedu radnji u procesu fiskalizacije (“Sl. novine FBiH”, broj 31/10). Prema članu 6. tog Pravilnika, obveznik je du-žan, radi kontrole, čuvati kontrolne trake i sve popu-njene memorije sa elektroničkim žurnalom minimal-no do kraja poslovne godine u kojoj su kreirane. Osim toga, propisano je da je obveznik dužan na prodajnom mjestu čuvati sve fiskalne račune koji su reklamirani minimalno do kraja poslovne godine u kojoj su kreira-ni, tako da je rok čuvanja fiskalnih dokumenata utvr-đen i u propisima o fiskalizaciji.

Iz navedenog nije moguće decidno zaključiti koji je rok čuvanja fiskalnih dokumenata koji bi obavezni-ci primjene Zakona o fiskalnim sistemima i Zakona o računovodstvu i reviziji trebali uvažiti, pa bi o ovom pitanju svoje zvanično tumačenje trebali dati nadležni organi.

Kada je u pitanju način, odnosno forma čuvanja knjigovodstvenih isprava, prema članu 31. stav 1. Za-kona o računovodstvu i reviziji, one se mogu čuvati ili u izvornom materijalnom obliku ili u obliku elektron-skog zapisa ili na mikrofilmu, što bi značilo da, ukoli-ko se interne knjigovodstvene isprave čuvaju u obliku elektronskog zapisa, se one ne moraju čuvati i u izvor-nom materijalom obliku.


Nova KDI za novu godinu?

pitanje: Da li se Knjiga dnevnih izvještaja (KDI), koja je nabavljena u 2011. i u kojoj su iskorištena samo dva


lista, može nastaviti koristiti i u 2012. godini? Naime, neki službenici Porezne uprave kažu da svake godine treba kupiti i otvoriti sasvim novu knjigu.

odgovor: Prema članu 44. Zakona o fiskalnim siste-mima (“Sl. novine FBiH”, broj 81/09), obveznik je du-žan da vodi po jednu knjigu dnevnih izvještaja za svaki fiskalni uređaj u svakoj kalendarskoj godini, s tim da je Pravilnikom o izgledu i sadržaju zahtjeva, obrazaca i obavještenja ostalih pratećih dokumenata uz fiskal-ne sisteme (“Sl. novine FBiH”, broj 30/10) propisano da se knjiga dnevnih izvještaja sastoji od 12 istovjetnih Obrazaca KDI, po jedan za svaki mjesec u kalendarskoj godini.

Iz navedenog proizlazi da za svaku kalendarsku go-dinu mora postojati posebna KDI koja se sastoji od 12 istovjetnih KDI obrazaca čiji je izgled propisan nave-denim Pravilnikom, s tim da navedeno ne znači da to treba biti “knjiga” u uvezanom obliku. Naime, obvezni-ci ne moraju kupovati i voditi takvu “knjigu” u fizičkom i uvezanom obliku, nego mogu i sami izlistavati KDI obrasce (12 istovjetnih Obrazaca KDI za svaki mjesec u kalendarskoj godini, na kojima se upisuju podaci o ostvarenom dnevnom prometu za svaki dan u kojem je promet ostvaren, uz priložene izvještaje o dnevnom prometu, primjerke pisanih fiskalnih i reklamiranih računa, kopija izdanih faktura, kao i periodičnih izvje-štaja), što nakon objedinjavanja čini “Knjigu dnevnih izvještaja” za tu godinu.



6. OSTALO

Poreske uprave RS, kao i obveznikom obračunavanja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit koju ostvari u RS, prema propisima o porezu na dobit RS.

Poduzeće iz Hrvatske može organizovati svoj rad u Republici Srpskoj angažovanjem strane radne snage iz Hrvatske, kao i radne snage iz RS i FBiH, a na rad-ne odnose zaposlenih i prateće obaveze se primjenju-ju odredbe zakona kojima se uređuju radni odnosi u Republici Srpskoj: Zakon o radu (“Sl. glasnik RS”, broj 55/07), Zakon o porezu na dohodak (“Sl. glasnik RS”, br. 91/06, 128/06, 120/08, 71/10 i 1/11), Zakon o do-prinosima (“Službeni glasnik RS”, br. 31/09 i 1/11), kao i prateći podzakonski akti.

Kada je riječ o angažovanju radne snage iz Republike Hrvatske, Zakonom o stranim ulaganjima RS je propi-sano da strani ulagač ima pravo da slobodno zapošljava radnike iz inostranstva. Zapošljavanje stranaca regulisa-no je Zakonom o zapošljavanju stranih državljana i lica bez državljanstva (“Službeni glasnik RS”, broj 97/04) kojim je predviđeno da stranci zaposleni kod domaćih pravnih i fizičkih lica imaju ista prava, obaveze i odgo-vornosti po osnovu rada kao i domaći državljani, u skla-du sa propisima o radu i zapošljavanju, kao i kolektiv-nim ugovorima i općim aktima poslodavca.

Stranac, pored općih uslova utvrđenih zakonom, uslova određenih kolektivnim ugovorom i općim akti-ma poslodavca, uz odobreni boravak na teritoriji Repu-blike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, mora imati i radnu dozvolu koju na zahtjev poslodavca izdaje filija-la Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, nadležna prema sjedištu poslodavca.

U slučaju angažovanja radne snage iz FBiH za rad na teritoriji RS, potrebno je voditi računa o posebnom statusu koji, u skladu sa važećim propisima, imaju tzv. međuentitetski zaposlenici u smislu obaveza za porez na dohodak i doprinose.


Više aspekata otvaranja kantine za vlastite zaposlenike

pitanje: U objektu u kome obavljamo osnovnu djelat-nost namjeravamo otvoriti kantinu za vlastite zaposleni-

Dostava podataka sudu o visini ugovorenih i uplaćenih uloga društva

pitanje: Da li je registarskom sudu potrebno dostavi-ti podatke o visini ugovorenih i uplaćenih uloga (član 327. Zakona o privrednim društvima)?

odgovor: Prema članu 327. stav 3. Zakona o privred-nim društvima, uprava društva dužna je svake godine podnijeti registru društava spisak članova društva sa vi-sinom njihovih ugovorenih i uplaćenih uloga najkasnije 30 dana po isteku zakonom utvrđenog roka za sačinja-vanje godišnjeg obračuna (praktično do kraja marta). Registar društava nalazi se kod nadležnog suda, tako da je sud adresa na koju se dostavljaju navedeni podaci.

Pored toga, nadležnom sudu je potrebno i u toku godine podnijeti svaku promjenu podataka upisanih u knjigu udjela, dakle, sudu je potrebno prijaviti svaku promjenu u pogledu upisa, uplate i svaku drugu pro-mjenu stanja udjela do koje dođe u toku godine.


Organizovanje rada poduzeća iz Hrvatske u RS

pitanje: Poduzeće iz Hrvatske je, temeljem međuna-rodnog ugovora, dobilo posao u Republici Srpskoj za izvođenje radova u periodu dužem od godinu dana. Da li je to inozemno poduzeće obavezno plaćati porez na dobit u RS i kako može organizirati rad po tom ugovo-ru, uz poštivanje propisa RS, ukoliko bi radove izvodilo sa radnom snagom: a) iz Republike Hrvatske, b) iz Fe-deracije BiH, c) iz RS, te?

odgovor: U smislu Zakona o porezu na dobit RS, ob-veznikom poreza na dobit se smatra i strano pravno lice koje obavlja djelatnost i ima stalno mjesto poslo-vanja u RS, za dobit koja se odnosi na to stalno mjesto poslovanja. U skladu s tim, s obzirom na to da se radi o radovima koji se izvode u periodu dužem od 12 mjese-ci, smatra se da se u ovom slučaju radi o stalnom mje-stu poslovanja navedene nerezidentne firme u RS, koje se samim tim smatra i obveznikom registracije kod


ke. S tim u vezi pitamo: Da li za normative za pripremanje toplog obroka postoji propisan obrazac ili se on može ra-diti u slobodnoj formi? Da li se u vrijednost toplog obroka mogu uvrstiti i razni napici i, ako mogu, po kojoj vrijed-nosti (tržišnoj ili po vlastitom izboru)? Koji dokument je validan da bi se izdati obroci (po osnovu kojih nije izvršen odbitak ulaznog PDV-a) knjižili na teret toplog obroka? Da li je u kantini potrebno instalirati fiskalni uređaj preko koga bi se evidentiralo izdavanje toplih obroka.

odgovor: Članom 11. tačka 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (“Sl. novine FBiH”, broj 32/09) propisa-no je da su ugostitelji, pored ostalog, dužni da utvrde normative o utrošku namirnica za pojedino jelo, piće i napitak, a tačkom 8. istog člana da utvrđene normative dostave nadležnom organu na ovjeru. Propisima o ugo-stiteljstvu nije propisana forma obrasca za normative, tako da to možete učiniti u slobodnoj formi.

U topli obrok mogu se uvrstiti i napici, s tim što je praksa da firma svojom internom odlukom utvrdi količinu napitka (npr. jedan sok ili jedna kafa). Cije-na napitka (ako bi se naplaćivali) je stvar vaše interne politike, a ukoliko se poslužuju u sklopu toplog obroka tretiraju se po nabavnoj vrijednosti.

Validan dokument za knjiženje izdataka za topli obrok treba da bude interni obračun cijene koštanja toplog obroka.

Prema Mišljenju Federalnog ministarstva finansija, broj: 05-15-8953/10, od 20. 12. 2010. godine, tzv. in-terna faktura za izdatke za topli obrok trebala bi da se evidentira preko fiskalnog sistema, s tim što se kasa ne mora nalaziti u restoranu, nego ona može biti i u obračunskoj službi. Kako se u vašem slučaju ne izda-je interna PDV faktura (pošto pri nabavkama za ove potrebe ne koristite odbitak ulaznog poreza), moglo bi se smatrati da ne bi postojala ni obaveza izdavanja fi-skalnog računa, izuzev ukoliko se interni obračun ne bi tretirao kao interna faktura.


Obaveze firme koja se bavi izdavanjem pijačnih stolova

pitanja: Osnovna djelatnost kojom se bavimo jeste odvoz neopasnog otpada. S obzirom na to da je naše osnovno sredstvo i pijaca ( javno dobro), bavimo se i izdavanjem pijačnih, nepokretnih stolova i po osnovu toga naplaćujemo dnevne i mjesečne rezervacije. Naša pitanja su: 1) Da li prihod od pomenutih rezervacija spa-da u prihod od usluge ili prihod od zakupnina? 2) Da li smo obavezni Poreznoj upravi podnositi obrazac PR-I, odnosno plaćati porez na imovinu ili smo oslobođeni ove obaveze, u skladu sa Zakonom o porezu na imovinu Tuzlanskog kantona? 3) Jesmo li obavezni voditi knjigu trgovačkih usluga (TKU) vezano za taj promet na pijaci?

odgovori: 1) Prihod koji ostvarujete po osnovu izda-vanja pijačnih stolova je, po našem mišljenju, prihod

od usluge koji trebate evidentirati na kontu 611 (a ne prihod od zakupnina na kontu 651), pošto je to usluga u sklopu vaše djelatnosti.

2) Zakonom o porezu na imovinu, naslijeđe i poklon (“Sl. novine TK”, broj 14/09) nije izičito predviđeno oslobađanje od obaveze plaćanja poreza na imovinu u slučaju poput vašeg. Naime, prema članu 6. tog Zakona, porez na imovinu se ne plaća na imovinu koja vlasniku služi za obavljanje osnovne djelatnosti, osim imovine iz člana 4. stav 2. Zakona (poslovne prostorije, stambene zgrade, stana, garaže i parking prostora koji se izdaju pod zakup). Mišljenja smo da se u vašem slučaju, ipak, ne radi o “klasičnom” zakupu, nego o sastavnom dijelu vašeg poslovanja javnom imovinom koja vam je data na upravljanje, te da stoga iznajmljivanje pijačnih stolova ne podliježe oporezivanju porezom na imovinu. Ipak, preporučujemo da se o ovom pitanju obratite i Mini-starstvu finansija TK, odnosno Poreznoj upravi FBiH - Kantonalnom uredu Tuzla.

3) Da, obavezni ste voditi TKU za promet koji je ostvaren pružanjem usluge izdavanja pod zakup pijač-nih stolova. Naime, Zakonom o unutrašnoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10) je propisano da trgo-vac koji pruža trgovačke usluge je dužan ažurno voditi trgovačku knjigu usluga za trgovačke usluge, pri čemu se trgovačkim uslugama (član. 26. Zakona) smatraju i usluge tržnice na veliko (koje podrazumijevaju, između ostalih, stavljanje na raspolaganja prostora za izlaganje i prodaju poljoprivredno-prehrambenih i drugih proi-zvoda), kao i usluge tržnice na malo.


Poslovanje mjenjačnica kao samostalne djelatnosti

pitanje: Koja je zakonska regulativa za vođenje mje-njačnice, koje obavezne knjige mjenjačnica mora vodi-ti, da li je propisom određen broj radnika koje treba da ima mjenjačnica i koja je osnovica za obračun doprino-sa vlasnika mjenjačnice?

odgovor: O problematici mjenjačkih poslova (propisi, dobijanje odobrenja za obavljanje ovih poslova, način rada, potrebne evidencije i izvještaji, računovodstveni tretman) detaljno smo pisali u “Poreznom savjetniku” broj 7 - 8/2011.

U najkraćem, mjerodavan propis kojim se reguliše rad mjenjačnica, pored Zakona o deviznom poslovanju (“Službene novine Federacije BiH”, broj 47/10), je Od-luka o uslovima i načinu obavljanja mjenjačkih poslova (“Službene novine Federacije BiH”, broj 58/10).

Ovim propisima je regulisano da mjenjačke poslove mogu obavljati banke, kao i rezidenti - druga pravna lica i poduzetnici koji imaju zaključen ugovor sa ban-kom, ovlaštenje Ministarstva finansija i registrovani su za obavljanje mjenjačkih poslova.

Kad su u pitanju samostalni privrednici koji su ovla-šteni i registrovani za vođenje mjenjačnice, oni moraju


voditi knjige koje su (Zakonom o porezu na dohodak, odnosno Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak) i, inače, propisane za ovu kategoriju obvezni-ka - fizičkih lica: Knjigu prihoda i rashoda (KPR-1041), Knjigu prometa (KP-1042), Evidenciju - popisnu listu dugotrajne imovine (PLDI-1043) i Evidenciju potraži-vanja i obaveza (EPO-1044).

Pored toga, mjenjačnica je dužna da vodi blagajnič-ko poslovanje u skladu sa važećim propisima i instruk-cijama banke, a, takođe, je obavezna da banci dostavlja izvještaje o prodaji i kupovini strane gotovine i otkupu čekova koji glase na stranu valutu, na način i u rokovi-ma predviđenim ugovorom s bankom.

Isto tako, mjenjačnica dostavlja odgovarajuće izvje-štaje Agenciji za bankarstvo, na osnovu kojih Agencija vrši kontrolu rada i poslovanja mjenjačnice.

Po navedenim propisima mjenjačnica mora imati ovlaštenog mjenjača (koji može biti i vlasnik mjenjač-nice).

Osnovica za obračun doprinosa za vlasnika mjenjač-nice u 2012. godini je 809,00 KM (objavljeno u “Služ-benim novinana Federacije BiH”, broj 83/11).


Minimalan broj zaposlenih u poljoprivrednoj apoteci, registrovanoj kao d.o.o.

pitanje: Inspekcijska kontrola je naložila da vlasnik poljoprivredne apoteke, koja je registrovana u statu-su d.o.o., mora zaposliti još jednu osobu, iako nema potrebe za tim. Čitajući Uredbu o uslovima u pogledu broja zaposlenih (“Sl. novine FBiH”, br. 19/98 i 5/99), nigdje se ne može decidno utvrditi da to tako treba i biti. Inače, nova šifra djelatnosti poljoprivredne apo-teke je 47.76 (“stara” šira je bila 52.313 - Trgovina na malo cvijećem, sadnicama, sjemenjem, gnojivom, kuć-nim ljubimcima i hranom za kućne ljubimce u specija-liziranim prodavnicama). Je li moguće da je došlo do izmjene ove Uredbe, ili je u pitanju propust?

odgovor: Do izmjene Uredbe na koju se pozivate u međuvremenu nije došlo, odnosno još uvijek je na sna-zi kao propis koji reguliše uslove koje preduzeće, odno-sno drugo pravno lice, mora ispunjavati u pogledu bro-ja zaposlenih da bi moglo početi obavljanje djelatnosti za koju je registrovano.

Članom 2. te Uredbe je propisano da preduzeće može početi obavljati svoju registrovanu djelatnost pod uslovom da ima direktora koji je socijalno osiguran, kao i zaposlene radnike odgovarajućih stručnih kvali-fikacija, u skladu sa potrebama djelatnosti preduzeća, odnosno drugog pravnog lica, a u članu 3. iste Ured-be je propisan najmanji broj zaposlenih radnika koje (pored direktora) mora ima preduzeće, u zavisnosti od djelatnosti kojom se bavi.

Za djelatnost poljoprivredne apoteke koja se svr-stava u grupu 52.3 - Trgovina na malo farmaceutskim, medicinskim, kozmetičkim i toaletnim proizvodima,

utvrđeno je da, pored direktora, mora imati još jednog zaposlenog radnika.

Dakle, slijedom navedenog može se zaključiti da je inspekcijska kontrola u pravu ukoliko je naložila da ova poljoprivredna apoteka, koja je registrovana kao d.o.o., pored direktora, morala zaposliti najmanje još jednog radnika.


“Zamrzavanje” poslovanja firme koja trenutno nema uslova za rad

pitanje: Novoosnovana firma nije u mogućnosti da pokrene proizvodnju u predviđenom roku, jer nije do-bijena energetska saglasnost. Postoji li mogućnost da se ta firma stavi u “stanje mirovanja”, odnosno da za-mrzne poslovanje do iduće godine, kada bi se na funk-ciju vratio dosadašnji direktor?

odgovor: Propisi u Federaciji BiH, za razliku od ne-kih uporednih zakonodavstava, ne poznaju institut pri-vremenog prestanka rada niti “mirovanja” privrednog društva. Drugim riječima, Zakon o privrednim druš-tvima u FBiH ne poznaje situaciju da društvo koje je registrovano za obavljanje određene djelatnosti ne za-počinje ili prekida poslovnu aktivnost, a nastavlja da i dalje formalno postoji.

Iako takva mogućnost nije predviđena propisima, ona u praksi egzistira u različitim modalitetima. Pri tome je bitno da “mirovanje” firme ne znači i “mirova-nje” određenih obaveza, tako da i privremena obusta-va obavljanja djelatnosti ima svoju cijenu, prije svega, izraženu kroz određene finansijske izdatke, ali i kroz neke administrativne obaveze. Nabrojaćemo najvažnije obaveze:- plaćanje takse na istaknutu firmu (po kantonalnom

propisu);- osiguranje najmanjeg broja zaposlenih prema Ured-

bi o uslovima koje je preduzeće dužno da ispunjava u pogledu broja zaposlenih radi obavljanja registro-vane djelatnosti (“Službene novine Federacije BiH”, br. 15/98 i 5/99), prema kojoj firma mora imati direktora koji je socijalno osiguran i najmanje onoliko zaposlenih koliko je to propisano Uredbom (zavisno od djelatnosti);

- plaćanje propisanih doprinosa za lica koja mora imati u skladu sa Zakonom o doprinosima po kome, i kada se plaće ne isplaćuju, postoji obaveza plaća-nja doprinosa;

- plaćanje poreza na imovinu (ukoliko firma raspola-že sa stalnim sredstvima na koja se plaća ovaj porez, npr. putničko vozilo);

- obaveza vođenja poslovnih knjiga (obračun amortiza-cije i sl) i sastavljanje i predaja finansijskih izvještaja.Rezimirano, pravno ne postoji uporište za opciju

firme “u mirovanju”, a ukoliko se firma odluči da for-malno ne provede proceduru brisanja iz registra, treba


računati sa obavezama koje će i u vrijeme “mirovanja” morati izvršavati, odnosno sa eventualnim sankcijama u slučaju da ne izvršava i takve obaveze.


Posljedice bavljenja neregistrovanom djelatnošću

pitanje: Strano pravno lice je osnovalo preduze-će u BiH čija je osnovna šifra djelatnosti proizvodnja (26.30). Međutim, to preduzeće će se u stvarnosti pre-težno baviti trgovinom i imati prihod od prodaje softve-ra i pružanja usluga, a sama proizvodnja neće krenuti u dogledno vrijeme. Napominjemo da je osnivač odredio isti naziv i šifru djelatnosti kao što je i on registrovan u svojoj zemlji, jer smatra da i njegova “kćerka” firma u BiH treba da bude jednako registrovana kao i firma - osnivač. Kakve zakonske posljedice može prouzroko-vati ova pogrešna klasifikacija osnovne djelatnosti?

odgovor: Prema Zakonu o privrednim društvima (“Sl. novine FBiH”, br. 23/99 do 63/10), privredno druš-tvo se može baviti samo onim djelatnostima za koje je prethodno dobilo odobrenje ili drugi odgovarajući akt nadležnog organa, te može obavljati poslove samo u okviru djelatnosti upisane u registar društava. Izuzet-no, privredno društvo može obavljati i druge poslove koji se uobičajeno obavljaju uz djelatnosti upisane u registar društva, u obimu i na način koji su potrebni za poslovanje, a ne predstavljaju obavljanje tih poslova kao redovne djelatnosti.

Međutim, u slučaju iz upita se ne radi o takvoj vrsti poslova koji se obavljaju u manjem obimu, već se, de facto, radi o poslovima kojima će se društvo baviti na redovnoj osnovi, a za koje nije posebno registrovano, odnosno nema dozvolu za njihovo obavljanje.

Osim toga, Zakonom o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novi-ne FBiH”, broj 40/10) je propisano da svako lice koji se bavi trgovinom, u zavisnosti od toga da li se radi o trgovini na veliko ili malo, ili pružanju trgovačkih usluga, mora za tu djelatnost biti i registrovano i ispunjavati sve uslove koji su propisani za obavljanje trgovačke djelatnosti.

I jednim i drugim zakonom propisane su novčane sankcije za bavljenje određenom djelatnošću mimo re-gistracije za takvu djelatnost.

Dakle, društvo sa sjedištem u BiH kojeg je osnova-lo strano pravo lice, bez obzira na djelatnost kojom se bavi njegov osnivač, mora biti registrovano za djelat-nost kojom će se zaista i baviti. Napominjemo da isti principi u osnovi vrijede i u RS i BD BiH.


Povremena prodaja izvan registrovanih djelatnosti

pitanje: Preduzeće (registrovani PDV obveznik) se, kao registrovanom djelatnošću, bavi izvođenjem elek-

troinstalacionih radova. Za potrebe obavljanja svoje djelatnosti kupuje i ugrađuje materijal, kablove i slič-no, ali se stvore zalihe otpadnog materijala. Da li to preduzeće može prodati taj materijal drugom preduze-ću, iako nije registrovano za trgovinu na malo? Kakve su posljedice s aspekta PDV-a?

odgovor: Generalno, tačno je da se svako društvo može baviti samo onim djelatnostima za koje je re-gistrovano. To je tako i navedeno u članu 7. stav 5. Zakona o privrednim društvima (“Službene novine Federacije BiH”, br. 23/99 do 07/09). Međutim, u na-rednom stavu istog člana Zakona se kaže i da društvo može obavljati i druge poslove koji idu uz registrova-ne djelatnosti, u obimu i na način koji su potrebni za poslovanje. Drugim riječima, obavljanje takvih poslova mora biti sporadično, tj. nikako ne smije biti na redov-noj bazi.

U vašem konkretnom slučaju, upravo je riječ o ta-kvim sporadičnim slučajevima prodaje otpadnih ma-terijala koje nesumnjivo proističu iz vrste ili prirode vaše osnovne djelatnosti, tako da ne postoje nikakve prepreke da vi povremeno vršite prodaju tih otpadnih materijala.

Kada je u pitanju PDV aspekt, ni tu nema ništa spe-cifično. Prodaja materijala je klasična prodaja dobara i ne postoji valjan razlog da se takav promet tretira drugačije od nekih uobičajenih koji se vrše. Preduzeće je registrovani PDV obveznik, te stoga ima i obavezu obračunavanja PDV-a na svaki promet koji se smatra oporezivim, pa i na prodati otpadni materijal, a osno-vica za PDV je postignuta prodajna vrijednost tog ma-terijala.


Prodaja opreme koja nije aktivirana

pitanje: Po osnovu ugovora o privatizaciji, preduze-će A je unijelo opremu u preduzeće B. Oprema je u preduzeću B knjižena na investicije u toku i nikad nije aktivirana, jer je u međuvremenu promijenjena poslov-na politika firme. Da li preduzeće B smije prodati ovu opremu koja nije aktivirana, po kojoj cijeni i kakve su porezne obaveze? (Oprema je unesena još 2005. godi-ne, nisu poznati podaci da li je izvršena uplata poreza na promet, eventualno carine, niti se može doći do fak-tura iz preduzeća A o pomenutoj opremi.)

odgovor: Ukoliko ugovorom o privatizaciji, eventu-alno, nije postavljeno nikakvo ograničenje po pitanju prodaje opreme koja je na navedeni način unesena u preduzeće B, nema nikakve smetnje da se prodaja izvr-ši (bez obzira na to što ta oprema nikada nije aktivira-na), a cijena po kojoj će se ta oprema prodati jeste stvar dogovora sa kupcem.

Preporučujemo da se, ipak, prethodno informišete i kod nadležne agencije za privatiziciju ne samo zbog eventualnih ograničenja koja su utvrđena ugovorom o


privatizaciji nego i zbog daljeg tretmana tih ulaganja od preduzeća A.

Što se tiče PDV-a, osnovica za obračun je u svakom slučaju postignuta prodajna cijena opreme (ili eventu-alno viša, tržišna cijena, ali samo ukoliko bi se radilo o prodaji koja je motivirana nekim ličnim ili drugim sličnim odnosom sa kupcem). Obaveza zaračunavanja izlaznog PDV-a prilikom prodaje opreme postoji bez obzira na to da li je prilikom ranijeg prenosa te opreme bio plaćen tadašnji porez na promet ili ne.


Prodaja nekretnine društva u privatnom vlasništvu

pitanje: Nadzorni odbor društva sa ograničenom od-govornošću (sa 100% privatnim kapitalom podijeljenim na 128 udjeličara) je donio odluku o prodaji nekretni-ne koja je u vlasništvu društva. Na koji način i kojom metodom treba da izvršimo prikupljanje ponuda za prodaju nekretnine i odabir najpovoljnijeg ponuđača kako bi ispoštovali zakonsku proceduru i princip tran-sparentnosti? Koji propisi to regulišu?

odgovor: Posebna pravila, uslovi i način postupanja pri-likom prodaje nekretnina, u smislu obaveze prikupljanja ponuda i odabira najpovoljnijeg ponuđača, propisana su samo za organe uprave, te za pravna lica koja vrše javna ovlaštenja, tj. javna preduzeća. Pošto se u vašem slučaju radi o društvu sa 100%-tnim privatnim kapitalom, vi for-malno niste u obavezi da primjenjujete nikakva posebna pravila i metode u tom postupku, što znači da se prodaja nekretnine u ovom slučaju vrši u skladu sa odlukom va-šeg nadzornog odbora i uprave društva, poštivajući samo svoja interno utvrđena pravila i procedure.

Napominjemo, prema članu 246. Zakona o privred-nim društvima koji se adekvatno (u skladu sa članom 310. istog Zakona) primjenjuje i na društva sa ogra-ničenom odgovornošću, ako vrijednost dotične zgrade prelazi 1/3 vrijednosti imovine (aktive) društva, odlu-ku o prodaji treba donijeti skupština (vlasnici) društva.


Uslovi koje mora ispunjavati član komisije za javne nabavke

pitanje: Može li lice koje je na radnom mjestu inter-nog revizora u JKP biti član komisije za javne nabavke?

odgovor: Nema direktne smetnje da lice koje radi na mjestu internog revizora bude član komisije za javne nabavke, s obzirom na to da ograničenje po pitanju članstva u komisiji za javne nabavke ne postoji u vezi sa poslovima koje neki član komisije, inače, obavlja, sve dok nije imenovano lice za koje je u posljednjih pet godina (prema članu 5. Uputstva za primjenu Zakona o javnim nabavkama):

a) nadležni sud donio presudu kojom je utvrđeno da je to lice počinilo krivično djelo koje sadrži elemente korup cije, krivično djelo pranja novca ili krivično djelo prima nja ili davanja mita, uključujući djela vezana za finan sijski interes Bosne i Hercegovine ili neke druge države;

b) nadležni sud donio je presudu kojom je utvrđeno da je lice izvršilo ili na bilo koji drugi način učestvovalo u izvršenju krivičnog djela falsifikovanja;

c) nadležni sud ili drugi upravni ili administrativ-ni organ utvrdio da je lice odgovorno za zloupotrebu položaja i ovlaštenja, čime je prekršilo standarde pro-fesionalnog ponašanja u vršenju dodijeljenih poslova i radnih zadataka;

d) Kancelarija za razmatranje žalbi, na osnovu utvr-đenih činjenica, ustanovila da je to lice zloupotrijebilo službeni položaj ili pogrešno protumačilo informacije o dosta vlje nim dokumentima u vezi s postupkom javne nabavke ili u vezi s aktivnostima utvrđenim zakonima u Bosni i Hercegovini.

Eventualni drugi razlozi koji bi, u konkretnom slu-čaju, bili eventualno smetnja za imenovanje u komsiji za javne nabavke, stvar su vaše vlastite prosudbe, od-nosno prosudbe lica ili organa koji vrši imenovanje, a na osnovu konkretnih činjenica i okolnosti.


Datum validnosti potvrde o solventnosti ponuđača

pitanje: Od kojeg datuma se u postupku javne na-bavke računa trajanje potvrde o solventnosti, tj. njena validnost (npr. datum obavještenja 05. 12. 2011., rok predaje ponuda 04. 01. 2012., a potvrda o solventnosti izdata 31. 10. 2011.)?

odgovor: Bitan momenat za validnost potvrde o sol-ventnosti ponuđača je da li je ugovorni organ u raspi-sanom tenderu izričto naglasio koji se datum izdava-nja potvrde smatra mjerodavnim (npr. datum objave obavještenja ili datum predaje ponuda). Ukoliko ugo-vorni organ takvu naznaku nije stavio, svaka potvrda koja nije starija od šest mjeseci smatraće se formalno validnom (koliko god to može davati pogrešnu sliku o bonitetu ponuđača). Dakle, ako ugovorni organ u kon-kretnom primjeru nije ništa naveo u pogledu validnosti potvrde o solventnosti, i potvrda izdata 31. 10. 2011. smatraće se važećom.


Zaključivanje ugovora po znatno nižim cijenama u odnosu na budžet

pitanje: U slučaju kada u otvorenom postupku na-bavke roba, a u namjeri zaključenja okvirnog sporazu-ma, dobijemo ponudu koja je znatno niža u odnosu na budžet, odnosno maksimalnu količinsku specifikaciju


( jer su ponuđene cijene duplo niže u odnosu na prošlo-godišnju vrijednost), na koju vrijednost da zaključimo ugovor?

odgovor: Ugovor se zaključuje na iznos iz odluke o iz-boru najuspješnijeg ponuđača koja se donosi po okon-čanju postupka javne nabavke. Ukoliko se, za dati ugo-vor, dostavljene ponude pokažu neprirodno niskim u odnosu na robu, usluge ili radove koji su predmet ugo-vora (neprirodno niske ponude), u skladu sa članom 36. Zakona o javnim nabavkama, ugovorni organ će od ponuđača zahtijevati da opravda ponuđenu cijenu, u pisanoj formi u kojoj dotični ponuđač treba pružiti detaljne informacije o relevantnim sastavnim elemen-tima ponude, uključujući elemente cijene i kalkulacije. Pri tome, ukoliko ponuđač ugovornom organu ne pruži zadovoljavajuće opravdanje, ugovorni organ ima pravo odbaciti ponudu.


Kompenziranje obaveze za isplatu dobiti i potraživanja po osnovu pozajmica datih vlasniku društva

pitanje: Iz blagajne su vršene pozajmice vlasniku društva u više navrata, na osnovu ugovora. Na njih se obračunavala važeća kamata. Dugovanja vlasnika po osnovu tih pozajmica se planiraju kompenzirati sa di-jelom ostvarene dobiti koja mu se planira isplatiti. Po-stoje li zakonske ili računovodstvene prepreke za ova-kvu kompenzaciju i, ako postoje, kako ih premostiti?

odgovor: Ne postoje nikakve zakonske niti računo-vodstvene prepreke da se potraživanja koja društvo ima od vlasnika po osnovu ranije datih pozajmica kom-penziraju sa obavezama prema tom vlasniku iz osnova raspodjele dobiti. U ovom slučaju treba samo zadovo-ljiti određene formalno-pravne uslove koji uključuju donošenje odluke o raspodjeli neto dobiti od društva (koju donosi skupština društva, odnosno jedini vlasnik društva koji u tom slučaju čini skupštinu), kao i sači-njavanje ugovora o međusobnoj kompenzaciji navede-nih (međusobnih) potraživanja i obaveza između druš-tva i vlasnika (fizičkog lica).

Obaveza po odluci o raspodjeli dobiti vlasniku knjiži se na kontu 461 - Obaveza prema vlasniku za isplatu di-vidende, zaduženjem konta 340 - Neraspoređena neto dobit iz ranijih godina, a na osnovu ugovora o kompen-zaciji se vrši međusobno zatvaranje međusobnih potra-živanja i obaveza između društva i vlasnika na kontu 461, odnosno kontu na kojem je iskazano potraživanje za ranije pozajmice.

Napominjemo da ni u ovom slučaju nema nikakvih poreznih posljedica, pošto se isplata dobiti fizičkom licu (prema članu 5. tačka 1. Zakona o porezu na doho-dak) ne smatra oporezivim dohotkom, tj. ne oporezuje se bez obzira na način i modalitet isplate.


Davanje pozajmice direktora-stranca vlastitoj firmi u BiH

pitanje: Da li direktor firme - strano lice (prijavljen na PIO) može izvršiti pozajmicu vlastitoj firmi u BiH (u KM) za nabavku neophodne opreme za iznajmlje-ni poslovni prostor i kakve bi bile reperkusije davanja takve pozajmice sa stanovišta propisa o deviznom po-slovanju?

odgovor: Imajući u vidu odredbe Zakona o obligacio-nim odnosima, nema smetnji da strano fizičko lice, na osnovu sklopljenog ugovora, izvrši pozajmicu pravnom licu, u konkretnom slučaju direktor firme - stranac “svojoj” firmi u Federaciji BiH. Takođe, nema smetnji, ukoliko se pozajmica vrši u KM da se ona realizuje go-tovinski, odnosno pologom na blagajnu, pri čemu treba poštovati propise o spriječavanju pranja novca.

Iz vašeg upita nije jasno kako zajmodavac “dolazi” do KM valute, da li iz izvora u FBiH (npr. plaća i dr) ili konvertuje prenesena devizna sredstva u KM. Drugim riječima, za odgovor na pitanje da li se propisi o devi-znom poslovanju primjenjuju na slučaj iz upita bitno je znati koji je osnov sticanja, odnosno unosa sredstava. Ukoliko su sredstva unesena radi davanja pozajmice, tada je takvu transakciju potrebno prethodno prijaviti Federalnom ministarstvu finansija putem propisanog obrasca (koji se može naći na web stranici Federal-nog ministarstva finansija). Ukoliko su, pak, devizna sredstva stigla na devizni račun zajmodavca po nekom drugom osnovu, pa se konvertuju u KM, na davanje pozajmice iz tih sredstava ne bi se primjenjivali propisi o deviznom poslovanju.


Fakturiranje inousluga u KM

pitanje: Naša tvrtka je ovlašteni agent u međunarod-nom pomorskom prijevozu za firme iz Danske i Belgije. Postoji li mogućnost da se usluge međunarodnog po-morskog prijevoza firmama iz BiH fakturiraju u kon-vertibilnim markama?

odgovor: Člankom 3. Zakona o deviznom poslovanju (“Sl. novine FBiH”, broj 47/10), kao zakonom lex spe-cialis, općenito je propisano da rezidenti i nereziden-ti FBiH za plaćanje prema inozemstvu koriste devize. Izuzetno je točkom VII Odluke o načinu i uvjetima pod kojima rezidenti u poslovanju s nerezidentima mogu primiti naplatu ili izvršiti plaćanje u stranoj gotovini i gotovini u konvertibilnim markama (“Sl. novine FBiH”, broj 58/10) dozvoljeno da rezidenti kod uvoza roba ili usluga mogu obaviti plaćanje nerezidentima u gotovini u konvertibilnim markama u vrijednosti do 1.000 KM po računu.

Mogućnost fakturiranja usluga prijevoza u konver-tibilnim markama koje se naplaćuju putem poslovne banke trebalo bi vezivati za ugovor koji je sklopljen iz-


među primatelja i izvršitelja usluge. Drugim riječima, fakturiranje bi se moglo izvršiti u konvertibilnim mar-kama ukoliko je tako regulirano međusobnim ugovo-rom stranaka u poslu, respektirajući pri tome i propis zemlje iz koje se vrši fakturiranje usluga. Eventualno, dolazi u obzir i da se primijeni praksa kakva postoji u FBiH, a prema kojoj bi se vrijednost na fakturi iskazala i u KM i u domicilnoj (ino)valuti.


Deklarisanje industrijskih ulja i maziva prilikom uvoza

pitanje: Uvoznici smo industrijskih ulja i maziva. Koji je zakonski rok za lijepljenje deklaracija prilikom uvoza robe? Da li se deklarisanje robe vrši na mjestu carinjenja ili u magacinu kada robu istovarimo, s obzi-rom na to da se radi o robi različitih pakiranja i vrsta?

odgovor: U skladu sa odredbama Zakona o kontroli kvaliteta određenih proizvoda pri uvozu i izvozu (“Sl. novine FBiH”, broj 21/97), kontrolom kvaliteta pro-izvoda koji se uvoze se provjerava da li ti proizvodi zadovoljavaju uslove za stavljanje u promet na tržište FBiH. Kontrolom kvaliteta se, između ostalog, utvr-đuje i da li proizvodi koji se uvoze imaju propisanu deklaraciju i da li su propisano označeni i upakira-ni. U slučaju uvoza, ova kontrola se provodi u mjestu carinjenja pri carinjenu proizvoda, ukoliko federalni ministar trgovine nije propisao da se kontrola kvali-teta određenog proizvoda provodi na nekom drugom mjestu.

Industrijsko ulje i mazivo je navedeno na listi proi-zvoda sadržanoj u Pravilniku o načinu i postupku obav-ljanja kontrole kvaliteta određenih proizvoda pri uvozu i izvozu (“Sl. novine FBiH”, broj 39/98), koji podliježu kontroli kvaliteta pri uvozu, što znači da se provjera deklaracije vrši u mjestu carinjenja i da bi u tom mo-mentu ovi proizvodi trebali biti deklarisani.

Eventualno, deklarisanje bi se moglo vršiti i u ne-kom drugom mjestu (magacinu) ukoliko bi nekim po-sebnim propisom od federalnog ministra trgovine bila predviđena mogućnost da se kontrola kvaliteta vrši na tom drugom mjestu. Koliko je nama poznato, za uvoz industrijskog ulja i maziva nije donošen takav poseban propis. Ipak, upućujemo vas na to da se o ovom pitanju obratite i Federalnom ministarstvu trgovine.


“Zaokruživanje” cijena u maloprodaji, veleprodaji i kod usluga

pitanje: Čime je regulisano da se računi za prodane robe i usluge moraju zaokružiti na decimalni apoen plativ u BiH (tj. na 5 i 10 feninga), odnosno da se račun za uslugu koji iznosi npr. 30,32 KM treba zaokružiti na 30,30 KM ili 30,35 KM?

odgovor: Zakonom o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), u članu 3. stav 3., propisano je da se “cijena robe koja se stavlja u promet formira se i iskazu-je u domaćoj valuti u apoenima novčanica koje su u opti-caju u Bosni i Hercegovini”. Također, u članu 11. stav 7. istog Zakona se navodi da je “trgovac je dužan formirati i istaći cijenu robe koju stavlja u promet u domaćoj valuti u apoenima novčanica koje su u opticaju u Bosni i Her-cegovini i izdati račun za prodatu robu”.

Kao što je vidljivo, citirane odredbe se odnose is-ključivo na zaokruživanje cijene robe (a ne izričito i na cijene usluga), pri čemu se, po našem mišljenju, podra-zumijeva (ili bi se, bar, trebalo podrazumijevati) da se obaveza zaokruživanja cijena, u cilju zaštite potrošača, prvenstveno, pa i isključivo odnosi na maloprodaju, a u ostalim slučajevima samo ukoliko se naplata vrši u gotovini

Naime, Smjernice Centralne banke BiH o zaokru-živanju iznosa za plaćanje u gotovinskom platnom prometu (“Sl. glasnik BiH”, broj 94/07), na koje se pozivaju i inspektori tržne inspekcije, a kako govori i sam naziv tih Smjernica, uređuju način zaokruživanja iznosa za plaćanja u gotovinskom platnom prometu, na sljedeći način:

- iznosi od 1 i 2 feninga - na 0 feninga, - iznosi od 3 i 4 feninga - na 5 feninga, - iznosi od 6 i 7 feninga - na 5 feninga, - iznosi od 8 i 9 feninga - na 10 feninga.

U smislu navedenog, račun za konkretnu uslugu iz upita ne bi morao biti zaokružen niti na 30,30 KM niti na 30,35 KM, tj. on bi mogao glasiti i na stvarni iznos 30,32 KM, s tim da bi se samo prilikom eventualnog gotovinskog plaćanja tog računa iznos koji se naplaćuje trebao zaokružiti na 30,30 KM. U slučaju, pak, da se taj račun naplaćuje virmanski, plaćanje se vrši u punom iznosu od 30,32 KM.

Dakle, obaveza zaokruživanja cijena u prednjem smislu bi se, po našem mišljenju, trebala odnositi is-ključivo na iznose koji se naplaćuju u gotovom, pošto je to zaokruživanje samo tada i bitno i pošto je to za-okruživanje samo tada zaista u cilju zaštite potrošača – kupca.

Obaveza zaokruživanja se, međutim, ne bi trebala odnositi na veleprodaju, jer veleprodaja podrazumije-va izdavanje faktura čija se naplata vrši virmanskim putem, preko transakcijskog računa, u kom slučaju se plaćanje može izvršiti u bilo kojem naznačenom izno-su i na bilo koju (drugu) decimalu. Ovo je, ranije, bilo potvrđeno i u stavu Federalnog ministarstva trgovine, broj: 05-20-296-UT/11, od 2. 2. 2011. godine. (Mada je to Ministarstvo, naknadno, davalo i nešto drugačije, rigoroznije odgovore, mišljenja smo da bi oni iz svih navedenih razloga konačno trebali da ozbiljno pre/raz-motre svoje stavove o ovom pitanju, imajući u vidu da za insistiranje i na zaokruživanju iznosa npr. u vele-prodaji, jednostavno, nema nikakvog opravdanja, niti je u funkciji zaštite potrošača, već samo i isključivo u eventualnoj “funkciji naplaćivanja kazni”.)


Napominjemo i da je članom 11. stav 6) Zakona o unutrašnjoj trgovini utvrđena obaveza trgovaca da utvrde pisana pravila o uslovima prodaje (cijena, način plaćanja i isporuka, bonifikacije i sl) i da ih na prikla-dan način učini dostupnim kupcu, te da ih se pridrža-vaju. Članom 49. istog Zakona je propisana primjena odgovarajućih odredbi Zakona o zaštiti potrošača u BiH (“Sl. glasnik BiH”, broj 25/06), na sva pitanja u vezi sa zaštitom potrošača i obavezama i odgovornosti-ma trgovaca u oblasti trgovine na veliko, trgovine na malo, pružanju trgovačkih usluga, koja nisu regulisana Zakonom o unutrašnjoj trgovini.

Prema članu 7. stav 2. Zakona o zaštiti potrošača, trgovac je obavezan da prodaje proizvode, odnosno pruža usluge svim potrošačima pod jednakim uslovi-ma. Osim toga, u članu 11. stav 10) istog Zakona je pro-pisano da se trgovac dužan pridržavati prodajne cijene proizvoda i usluga.

Također, formiranje cijena je regulisano odredbama Zakona o kontroli cijena (“Sl. novine FBiH”, br. 2/95 i 70/08). Prema članu 2. stav 1. ovog Zakona, privred-na društva, druge pravne i fizičke odobe, formiraju ci-jene proizvoda i usluga slobodno prema uslovima tr-žišta, osim za proizvode i usluge za koje je posebnim propisom utvrđen drugačiji način formiranja cijena. Odredbama člana 2. stav 3) Zakona je regulisano da su u uslovima slobodnog formiranja cijena privredna drušva dužna utvrditi pisana pravila o načinu formira-nja cijena i pridržavati se utvrđenog načina formiranja cijena i na vidnom, a za potrošače dostupnom mjestu istaknuti cjenovnik ili pojedinačnu cijenu proizvoda ili usluga i pridržavati se istaknute cijene.

U cjelini, obavezu “zaokruživanja cijena” na 0 ili 5 feninga koja je propisana Zakonom o unutrašnjoj trgo-vini bi, po prirodi stvari i namjeri same te odredbe, tre-balo shvatati isključivo u cilju zaštite potrošača u onim slučajevima u kojima se plaćanje vrši gotovinski, jer zaokruživanje cijena samo u tom slučaju ima smisla. Pa i tada, zaštita potrošača se može postići naplatom zaokruženog iznosa (na “bliži” iznos od 0 ili 5 fenin-ga), čak i kada stvarna cijena nije zaokružena. Nadamo se da će ovo konačno shvatiti i prihvatiti i Federalno ministarstvo trgovine, bilo kroz davanje stavova koji će uvažavati ove činjenice, bilo kroz izmjene i dopune navedenih odredbi samog Zakon o unutrašnjoj trgovi-ni, baš zato što “tvrdoglavo insistiranje” na “doslovnoj” primjeni tih odredbi nema nikakvog smisla.


Isticanje cijena u veleprodaji

pitanja: Društvo se bavi trgovinom na veliko i malo građevinskim materijalom. Prodaja se vrši sa velepro-dajnog skladišta, i na veliko i na malo. Prodaja na veliko se vrši uz izdavanje poreznih faktura uz prilaganje fi-skalnog računa. Društvo ne vodi trgovačku knjigu na ve-liko, jer u svom računovodstvu vodi ažurno sve podatke vezane uz nabavku i prodaju robe i obavezne elemente

kalkulacije propisane podzakonskim aktom, u skladu sa članom 25. stav 3. Zakona o unutrašnjoj trgovini.

1) S obzirom na to da nismo obavezni voditi trgo-vačku knjigu na veliko, a da je u članu 25. stav 8. Zako-na propisano da je uz oznaku cijene robe trgovac dužan označiti redni broj iz trgovačke knjige, na koji način prikazati evidencione brojeve istaknutih cijena u vele-prodajnom skladištu?

2) Da li se zaokruživanje cijene na 0 i 5 feninga vrši prilikom izrade kalkulacije na veliko ili na malo?

odgovori: 1) U skladu sa navedenom odredbom Zakona o unu-

trašnjoj trgovini (član 25. stav 3), za trgovinu na veliku trgovac nije dužan voditi trgovačku knjigu na veliko ukoliko u svom računovodstvu vodi ažurno sve podat-ke vezane uz nabavku i prodaju robe, ali je dužan da u momentu inspekcijske kontrole za nabavljenu robu predočiti obavezne elemente kalkulacije cijene iz čla-na 11. Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige (“Sl. novine FBiH”, broj 28/06). Trgo-vac je pri tome, naravno, dužan voditi te evidencije na temelju računa o vrsti, količini i cijeni prodanih proi-zvoda, odnosno obavljenih usluga, a promet naplaćen gotovinskim sredstvima plaćanja evidentirati putem trake registar-kase (odnosno fiskalnog uređaja) koja osigurava podatke o prodanoj robi.

Izraz “isticanje” cijena je vezan isključivo za promet na malo, jer je kod prometa na veliko trgovac obavezan samo da informiše kupca o cijeni i uslovima prodaje, a kupac čak i ne mora da vidi robu. Čak i kad tu robu vidi u skladištu veleprodaju, nijedan propis ne obavezuje trgovca na veliko da, pored robe, istakne i cijenu.

U slučaju prodaje na veliko, kupac se informiše o cijeni robe putem cjenovnika u kojem se navodi cijena bez PDV-a i cijena sa PDV-om, uslovi isporuke, uslovi za ostvarivanje popusta, rokovi isporuke, rokovi za re-klamaciju kvaliteta i kvantiteta robe i dr. U tom smislu je i u članu 11. stav 6. Zakona o unutrašnjoj trgovini propisano da je trgovac obavezan utvrditi pisana pravi-la o uslovima prodaje (cijena, način plaćanja i isporuka, bonifikacija i dr) i na prikladan način ih učiniti dostu-pnim kupcu i pridržavati se tih uslova.

U skladu sa svim prethodno navedenim, jasno je da se odredba iz člana 25. stav 8. Zakona o unutrašnjoj tr-govini o obavezi označavanja rednog broja iz trgovačke knjige uz istaknutu cijenu robe može odnositi isključi-vo na trgovinu malo, bez obzira na to da li je trgovac na veliko dužan da vodi TKV ili ne (ukoliko osigurava ažurne evidencije o nabavci i prodaji robe).

2) U trgovini na veliko, s obzirom na to da se pro-met robe naplaćuje žiralno, cijena robe se ne formira niti iskazuje prema odredbama člana 11. stav 7. Zako-na o unutrašnjoj trgovini. Dakle, obaveza formiranja i isticanja cijena u apoenima novčanica koje su u op-ticaju (što znači da cijene moraju biti zaokružene na 0 i 5 feninga) ne odnosi se na trgovinu na veliko, jer ona podrazumijeva obavezu izdavanja poreznih faktura čija se naplata vrši preko transakcijskog računa, u kom


slučaju se plaćanje vrši na način na koji je to iskazano u fakturi, pa i u slučaju kada je fakturisani iznos izražen u decimalama. Ovo je potvrđeno i u stavu Federalnog ministarstva trgovine (broj: 05-20-296-UT/11, od 2. 2. 2011. godine).


Nije propisana obaveza ovjere cjenovnika za računovodstvene usluge

pitanje: Da li agencije za računovodstvo moraju ima-ti ovjerene cjenovnike računovodstvenih usluga i, ako moraju, po kojem zakonu?

odgovor: Ne. Cjenovnici računovodstvenih usluga ne moraju biti posebno ovjereni, odnosno ne postoji zakon niti bilo koji drugi propis koji propisuje takvu obavezu. Cijene računovodstvenih usluga se formiraju slobodno, tj. ona je stvar dogovora između agencije za računovodstvo i njenih klijenata.


“Nova” odluka o formiranju cijena

pitanje: Kojim propisom je utvrđeno da se u malo-prodaji/veleprodaji mora imati “nova” odluka o formi-ranju cijena, što zahtijevaju inspektori?

odgovor: U članu 2. stav 2. Zakona o kontroli cijena (“Sl. novine FBiH”, br. 2/95 i 70/08) propisano je da su preduzeća i fizička lica, bez obzira na djelatnost ko-jom se bave, dužna utvrditi pravila o načinu formiranja cijena i na vidnom, a za potrošače dostupnom mjestu istaknuti cjenovnik ili pojedinačnu cijenu proizvoda ili usluga i pridržavati se istaknute cijene.

Također, pitanje načina formiranja cijena je uređe-no novim Zakonom o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), gdje je propisano da je trgovac du-žan utvrditi pisana pravila o uvjetima prodaje (cijena, način plaćanja i isporuka, bonifikacija i sl) i na prikla-dan način ih učiniti dostupnim kupcu i pridržavati se tih uvjeta.

Moguće je da se zahtjevi inspektora odnose na na-vedenu odredbu Zakona o unutrašnjoj trgovini. Me-đutim, pitanje načina formiranje cijena je uređeno i Zakonom o kontroli cijena, tako da ukoliko vi već odra-nije imate pravila i odluke o načinu formiranju cije-na, ispoštvovali ste odredbe oba zakona u tom smislu i nema potrebe da donosite neku “novu” odluku o nači-nu formiranja cijena.


Sniženje cijena robe “na kasi”

pitanje: Da li postoji zakonska mogućnost sniženje robe “na kasi”, tako da se visina sniženja (odluka o sni-

ženju) javno istakne na svakom maloprodajnom objek-tu i da se krajnjem kupcu na sâmoj kasi daje unaprijed određeni popust (npr. 30%)? Koje postupke i radnje smo dužni uraditi pri takvom obliku snjiženja cijena i prodaje robe? Sniženje cijena može biti za određene modele do isteka sezone ili vremensko sniženje u traja-nju za određeni period.

odgovor: Prema članu 11. stav 6) Zakona o unutraš-njoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), trgovac je dužan utvrditi pisana pravila o uslovima prodaje (ci-jena, način plaćanja i isporuke, bonifikacija i sl) i na prikladan način ih učiniti dostupnim kupcu i pridrža-vati se tih uslova. Dakle, trgovac je dužan obavijestiti kupca o uslovima prodaje, npr. pisanim obavještanjem u trgovini, podjelom reklamnog materijala koji je do-stupan svima i sl.

Osim toga, Zakonom o kontroli cijena (“Sl. novine FBiH”, br. 2/95 i 70/08) propisana je obaveza utvrđi-vanja pisanih pravila o načinu formiranja cijena, kao i obaveza isticanja cjenovnika ili pojedinačne cijene pro-izvoda ili usluga na vidnom, a za potrošače dostupnom mjestu i pridržavati se tako istaknutih cijena.

Također, u kontekstu odobravanja popusta treba uvažavati i odredbe Zakona o zaštiti potrošača (“Sl. glasnik BiH”, broj 25/06) kojim se zabranjuje diskri-minacija potrošača po bilo kojem osnovu. Npr. ovim zakonom je propisano da se prodaja proizvoda, odno-sno pružanje usluga svim potrošačima mora vršiti pod istim uslovima, a ako se pojedinim grupama potrošača (npr. porodilje, mladenci, invalidna lica i sl) odobrava-ju posebni uslovi, oni treba da budu jasno istaknuti na prodajnom mjestu.

Dakle, vi možete odobravati kupcima popuste u skladu sa vašim napismeno utvrđenim uslovima pro-daje, s tim da obavještenje o tim popustima mora biti vidno istaknuto, a popust može biti odobren “na kasi” za samo određene modele do isteka sezone ili u odre-đenom periodu, vodeći računa da poštujete prethodno navedene zakonske odredbe.


(Ne)obaveznost vođenja TKV

pitanje: Da li su veletrgovci obavezni ručno voditi tr-govačku knjigu na veliko, ukoliko imaju uvezan softwa-re pomoću kojeg se evidentiraju sve promjene?

odgovor: Prema članu 25. stav 3. Zakona o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), “Trgovac na veliko dužan je u svakom skladištu, odnosno u poslov-nom prostoru držati i ažurno voditi trgovačku knjigu na veliko. Izuzetno, trgovac nije obavezan posebno voditi trgovačku knjigu na veliko ukoliko u svom računovod-stvu vodi ažurno sve podatke vezane uz nabavku i pro-daju robe i obavezne elemente kalkulacije cijene propi-sane podzakonskim aktom”. Također, prema članu 15. Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke


knjige (“Sl. novine FBiH”, broj 28/06), trgovac na veliko koji u svom knjigovodstvu obezbjeđuje sve podatke o za-duženju, razduženju i stanju robe, nije obavezan voditi TKV. Konačno, to isto je odavno potvrđeno i zvaničnim stavom Federalnog ministarstva trgovine.

Dakle, ukoliko imate software pomoću kojeg se evidentiraju sve promjene, odnosno ukoliko podaci iz robnomaterijalnog knjigovodstva zajedno sa podacima iz finansijskog računovodstva omogućavaju sve tražene informacije, niste obavezni voditi TKV.

Međutim, poznato je i to da se inspekcijske kon-trole (mada, prema navedenom, za takvo nešto nemaju uporište) često oglušuju na navedene odredbe Zakona i Pravilnika i traže da i veletrgovci vode TKV u papir-noj formi. Zato, ukoliko je upravo to i bilo povod vašeg upita, trebate skrenuti pažnju takvim inspektorima da, s obzirom na navedeno, nemaju osnova da od vas zahti-jevaju ručno vođenu TKV.


Trgovačka knjiga kod prodaje uvezenih rabljenih automobila fizičkim licima

pitanje: Da li je društvo koje se bavi uvozom rablje-nih automobila, koje prodaje fizičkim licima, obavezno da vodi trgovačku knjigu na malo, ili takva obaveza ne bi postojala ukoliko se automobili kao roba vode na zalihama veleprodaje po prodajnim cijenama i naplata vrši gotovinski putem blagajne?

odgovor: U vašem slučaju se očigledno radi o trgovini na malo, pa se promet ostvaren u njoj, saglasno Zakonu o unutrašnjoj trgovini i Pravilniku o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige, mora evidentirati pu-tem trgovačke knjige na malo.

Što se tiče načina vođenja tih vozila u računovod-stvu, oni se, zbog specifičnosti prodaje (nepoznata ko-načna cijena i sl), mogu voditi po nabavnim cijenama, s tim da se može ukalkulisati i veleprodajna i malopro-dajna marža, uz napomenu da će ta marža, u velikom broju slučajeva, biti podložna naknadnim korekcijama do nivoa stvarno ostvarene marže u svakom konkret-nom slučaju.


Nema obaveze isticanja grba u poslovnim prostorima

pitanje: Da li smo obavezni u našim prodavnicama imati istaknut grb Federacije BiH, odnosno BiH?

odgovor: Obaveza zvaničnog isticanja grba i zasta-ve BiH, kao i mogućnost njihove upotrebe je propisa-na Zakonom o grbu BiH, odnosno Zakonom o zastavi BiH (oba propisa su objavljena u “Sl. glasnik BiH”, broj 19/01), ali se nigdje ne pominje da ova obaveze postoji za sva pravna lica i za sve djelatnosti.

Zakon o upotrebi grba i zastave Federacije BiH (“Sl. novine FBiH”, broj 26/96), također, propisuje obaveze, kao i mogućnost isticanja zastave i grba FBiH. Kada su u pitanju pravna lica, ovim zakonom je predviđe-no da se zastava Federacije BiH može isticati prilikom proslave svečanosti i drugih masovnih političkih, kul-turnih, sportskih i sličnih manifestacije koji su od zna-čaja za Federaciju, ali i dalje samo kao mogućnost, a ne i kao obavezu. Propisano je i to da je upotreba grba i zastave FBiH slobodna u umjetničkom stvaralaštvu ili odgojno-nastavnoj svrsi (pod uslovom da ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Federacije).

U kaznenim odredbama su propisane novčane ka-zne za preduzeće ili drugo pravno lice, kao i za lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost, u slučaju da upotrijebi grb ili zastavu suprotno odredbama zakona, odnosno ukoliko ne upotrijebi na način propisan za-konom.

Dakle, navedenim zakonima, a niti bilo kojim dru-gim propisama BiH i Federacije BiH, nije propisana izričita obaveza isticanja grba i zastave BiH, odnosno FBiH, na vidnom mjestu za pravna lica (niti ova oba-veza, koliko je nama poznato, postoji prema nekim drugim posebnim propisima u zavisnosti od djelatnosti kojom se pravno lice bavi).


Izuzeća od obaveze zapošljavanja lica sa invaliditetom

pitanje: Osim onih lica koja su u članu 19. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i za-pošljavanju lica sa invaliditetom izuzeta od obaveze uplate sredstva za podsticaj zapošljavanja lica sa invali-ditetom, da li su još neki subjekti izuzeti iz ove obave-ze? Da li se ova obaveza odnosi na nerezidente (strana predstavništva, strane fondacije)? Da li su obavezna ovu naknadu plaćati udruženja iz nevladinog sektora?

odgovor: U članu 19. stav 1. Zakona o profesional-noj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom (“Sl. novine FBiH”, broj 9/10) za pri-vredne i druge pravne subjekte koji ne podliježu obave-zi zapošljavanja lica sa invaliditetom ( jer imaju manji broj zaposlenih od onog koji je u članu 18. utvrđen kao kriterij za utvrđivanje ove obaveze) propisana je obave-za plaćanja posebnog novčanog iznosa u visini od 0,5% mjesečne bruto plaće svih zaposlenih (osim ako pravno lice, ipak, ne zapošljava lice sa invaliditetom).

U stavu 4. istog člana Zakona utvrđeni su subjek-ti koji su izuzeti od ove obaveze: strana diplomatska i konzularna predstavništva, privredna društva za za-pošljavanje lica sa invaliditetom, zaštitne radionice, radni centri, ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i organizacije lice sa invaliditetom. Sva druga pravna lica koja nisu posebno navedena u članu 19. smatraju se obveznicima plaćanja ove naknade, u skladu sa odred-bama Zakona. Dakle, strane fondacije i udruženja iz


nevladinog sektora, s obzirom na to da nisu posebno izuzeta, smatraju se obveznicima primjene Zakona.


Obaveze po propisima o zapošljavanju lica sa invaliditetom

pitanje: Da li je dovoljno da jedan radnik ima rješenje na 20% invalidnosti, pa da firma od 14 uposlenika nije obveznik uplate doprinosa 0,5% za zapošljavanja osoba sa invaliditetom? Da li treba negdje dostaviti dopis sa imenom radnika i možda kopijom rješenja, ili nešto u tom smislu?

odgovor: Firma iz upita spada u kategoriju onih su-bjekata koji, prema Zakonu o profesionalnoj rehabili-taciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invalidi-tetom (“Sl. novine FBiH”, broj 9/10), nemaju obavezu zapošljavanja lica sa invaliditetom, nego samo obave-zu plaćanja posebne naknade u visini od 0,5% iznosa mjesečne bruto plaće svih zaposlenih. Međutim, takvi subjekti koji nemaju obavezu zapošljavanja, ali, ipak, zapošljavaju nekoga koje se smatra licem sa invalidite-tom u kontekstu ovog Zakona, oslobođeni su obaveze plaćanja ove posebne naknade.

Pri tome, licem sa invaliditetom se, u skladu sa čl. 3. i 4. Zakona, smatraju ona lica koja imaju određeni ste-pen invaliditeta (pri čemu nije bitno o kojem procentu se radi), kao i utvrđenu umanjenu radnu sposobnost od nadležnog organa za ocjenu invalidnosti, odnosno radne sposobnosti prema propisima o penzijskom i in-validskom osiguranju, o civilnim žrtvama rata i drugim propisima o zaštiti lica sa invaliditetom.

Prema tome, ukoliko firma iz upita ima zaposlenog radnika koji se, u prethodno navedenom smislu, može smatrati licem sa invaliditetom, ona nije obveznik pla-ćanja 0,5% na mjesečnu bruto plaću svojih zaposlenih.

Podatke o zaposlenom licu sa invaliditetom, uklju-čujući ime i prezime i adresu prebivališta, datum za-snivanja radnog odnosa, kao i dokaz o ispunjavanju uvjeta iz čl. 15. i 16. Zakona, treba dostaviti službi za zapošljavanje nadležnoj prema prebivalištu lica sa in-validitetom, u skladu sa Pravilnikom o sadržaju i nači-nu vođenja evidencija zaposlenih lica sa invaliditetom (“Sl. novine FBiH”, broj 21/11).


Stepen invaliditeta zaposlenika

pitanje: U vezi sa Zakonom o profesionalnoj rehabi-litaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invali-ditetom, da li se lice kojem je po rješenju Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo iz juna 2010. go-dine priznato RVI II grupe sa 50% trajnog invaliditeta i utvrđeno pravo na ličnu invalidninu može tretirati licem sa invaliditetom? S obzirom na to da firma ne podliježe obavezi zapošljavanja lica sa invaliditetom,

da li se može smatrati oslobođenom obaveze plaćanja posebnog novčanog iznosa u visini od 0,5% od iznosa bruto plaće svih zaposlenih, jer zapošljava jednu osobu sa 50% invaliditeta?

odgovor: Licem sa invaliditetom prema članu 3. Za-kona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom se smatra lice kod kojeg postoji tjelesno, čulno ili mentalno oštećenje koje za poslje-dicu ima trajnu ili privremenu, a najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost rada i zadovoljavanja ličnih po-treba u svakodnevnom životu. Lice sa invaliditetom je lice čiji je invaliditet u odnosu sa sposobnosti lica bez invaliditeta, jednake ili slične životne dobi, jednakog ili sličnog obrazovanja, u jednakim ili sličnim uslovi-ma rada, na jednakim ili sličnim poslovima – ima za posljedicu trajnu ili privremeno, a najmanje 12 mje-seci smanjenu mogućnost radnog osposobljavanja i zapošljavanja na tržištu rada pod općim uvjetima, te očuvanje posla i napredovanje u poslu. Osim toga, u članu 4. Zakona je definisano ko se još smatra licem sa invaliditetom, a u članu 5. je propisano da smanjenu radnu sposobnost utvrđuje nadležni stručni organ za ocjenu invalidnosti, odnosno radne sposobnosti pre-ma propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, o civilnim žrtvama rata i drugim propisima o zaštiti lica sa invaliditetom.

Dakle, kod definisanja prava na zapošljavanje pod općim uslovima i utvrđivanja obaveze pravnih lica da plaćaju posebnu naknadu u vezi s tim nije bitan proce-nat invaliditeta, već je dovoljno da su ispunjeni uslovi propisani članom 3. ili članom 4. Zakona, te da nad-ležni organ izda rješenje kojim se potvrđuje smanjena radna sposobnost. Prema tome, zapošljavanjem ratnog vojnog invalida sa 50% invalidnosti koja je potvrđena rješenjem Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sa-rajevo vi ispunjavate svoju obavezu u skladu sa Zako-nom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom i niste dužni plaćati posebnu naknadu za zapošljavanje od 0,5% mjesečne bruto plaće svih zaposlenih.

Procenat invalidnosti je bitan kod utvrđivanja prava na zapošljavanje pod posebnim uslovima i tu je propi-sano da pravo na zapošljvanja pod posebnim uslovima imaju ona lica koja imaju najmanje 60% invaliditeta, lica sa najmanje 70% tjelesnog oštećenja, ukoliko to oštećenje ima za posljedicu smanjenje radne sposob-nosti iz člana 3. Zakona i lica sa lakom i umjerenom mentalnom retardacijom.


Osnovica za obračun naknade za zapošljavanje invalidnih lica

pitanje: Koji je podatak o prosječnoj plaći relevantan pri obračunu naknade u visini 25% prosječne plaće u Federaciji BiH za zapošljavanje lica sa invaliditetom: bruto ili neto plaća?


odgovor: Iz same definicije osnovice za obračun na-knade za zapošljavanje lica sa invaliditetom (“u visini 25% prosječne plaće u FBiH”), nije bilo sasvim jasno da li se kao osnovica za obračun ove naknade uzima bruto ili neto plaća. Naknadno, Fond za rehabilitaciju i zapošljavanje lica se izjasnio da se radi o neto plaći kao osnovici.

U članu 19. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom, kod definisanja osnovice na koju se plaća posebna na-knada za zapošljavanje lica sa invaliditetom u drugom slučaju, tj. kada pravno lice nema obavezu da zaposli nijedno lice sa invaliditetom, ali je obavezno da plaća 0,5% na ime posebne naknade, osnovica je definisana kao mjesečna bruto plaća svih zaposlenih, tj. naglašeno je da se radi o bruto plaći.


Način uplate naknade za zapošljavanje lica sa invaliditetom

pitanje: Naša firma treba da zapošljava 39 lica sa in-validitetom, a trenutno zapošljavamo 21 lice sa inva-liditetom, što znači da smo prema Zakonu o profesi-onalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom obavezni plaćati naknadu za za-pošljavanje lica sa invaliditetom na razliku broja lica sa invaliditetom koje nismo zaposlili (18). Na koji uplatni račun i sa kojom oznakom vrste prihoda trebamo izvr-šiti uplatu po ovom osnovu?

odgovor: U izmjenama Pravilnika o načinu uplate javnih prihoda budžeta i vanbudžetskih fondova na teritoriji FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 39/11, od 27. 06. 2011. godine) propisane su oznake vrste prihoda i uplatni računi, posebno za subjekte u državnim organi-ma i posebno za privredne subjekte i pravna lica.

Oznaka vrste prihoda za privredne subjekte je 722569, a uplatni računi Fonda za profesionalnu reha-bilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom su:

1) Moja banka d.d. Sarajevo, broj 137-470-60033762-11 ili

2) UniCredit Bank, broj 338-690-22963585-21.(Porezni savjetnik 6/12, str. 126)

Obaveza plaćanja članarine Vanjskotrgovinskoj komori BiH

pitanje: Od Vanjskotrgovinske komore BiH redovno dobijamo kvartalne obračune za članarinu koje je obra-čunata na ukupnu vrijednost izvršenog izvoza po stopi od 0,1%, u skladu sa Zakonom o Vanjskotrgovinskoj ko-mori BiH. Odlukom o članarini Vanjskotrgovinskoj ko-mori BiH propisana je osnovica, stopa i način plaćanja članarine. Mi smo do sada redovno vršili plaćanje. Da li smo zaista obavezni plaćati ovu članarinu i u kojom rokovima, jer u Odluci nisu navedeni rokovi plaćanja?

Da li su propisane kaznene sankcije i po kojem zakonu ako ne plaćamo ovu članarinu?

odgovor: Prema Zakonu o Vanjskotrgovinskoj komo-ri BiH (“Sl. glasnik BiH”, broj 30/01) i Odluci o člana-rini Vanjskotrgovinskoj komori BiH (“Sl. glasnik BiH”, broj 109/01), obavezu plaćanje članirane Vanjsktrgo-vinskoj komori BiH imaju: a) sva pravna lica koja su registrovana za obavljanje poslova sa inostranstvom i koja obavljaju spoljnotrgovinski promet, po stopi od 1‰ ( jedan promil, odnosno 0,1%) na vrijednost uvezene robe iskazane u carinskoj deklaraciji (pravna lica koja primjenjuju kriterij uvoza), odnosno b) za ostala prav-na lica kojima se članarina ne može utvrditi po osnovu uvoza, po stopi od 2‰ (dva promila, odnosno 0,1%) na osnovicu koju čini bruto plaća zaposlenih.

Iz navoda u vašem upitu, pretpostavljamo da vi pot-padate u prvu kategoriju obveznika, pošto članarinu plaćate po osnovu kvartalnih obavještenja dobijenih od Komore. Sigurno je da u tom slučaju postoji uporište za obavezu plaćanja članarine Vanjskotrgovinskoj komori BiH postoji, s tim da u propisima kojima je regulisano njeno plaćanje nisu posebno precizirani rokovi u koji-ma se, po dobijanju obavještenja od Komore, ova čla-narina mora platiti. Isto tako, ni u navedenim ni u dru-gim propisima nije izričito propisana nikakva formalna sankcija za neplaćanje navedene članarine.


Osnovica za članarinu turističkim zajednicama

pitanje: Osim proizvodnjom, u manjoj mjeri se bavi-mo i prodajom robe u tranzitu. Da li prilikom obračuna članarine turističkim zajednicama za osnovicu uzimate ukupan prihod društva ili samo prihod od prodaje robe u tranzitu?

odgovor: Uredbom o članarinama u turističkim za-jednicama (“Službene novine Federacije BiH”, broj 18/09) propisano je da su obveznici plaćanja članarine turističkim zajednicama pravna lica i njihovi dijelovi koji obavljaju djelatnosti koje su naznačene u Uredbi. Među tim djelatnostima se ne nalazi djelatnost proi-zvodnje.

Kako prodaja robe u tranzitu spada u djelatnost tr-govine na veliko, a za pravna lica koja obavljaju tu dje-latnost je utvrđeno da su obveznici plaćanja članarine turističkim zajednicama, osnovicu za obračun članari-ne u vašem slučaju predstavlja samo prihod ostvaren prodajom robe u tranzitu.


Obračun naknade za šume u Brčko Distriktu

pitanje: Naša firma treba da uplati naknadu za kori-štenje općekorisnih funkcija šuma u Brčko Distriktu. S


obzirom na to da ne postoji uputstvo za uplatu ove na-knade, potrebni su nam uplatni računi, vrsta prihoda i druga uputstva po ovom osnovu.

odgovor: Obaveza plaćanja naknade za korištenje op-ćekorisnih funkcija šuma za poslovne jedinice u Brčko Distriktu je propisana Zakonom o šumama Brčko Dis-trikta (“Sl. novine BD BiH”, broj 14/10), a ova naknade se plaća po stopi 0,02% na osnovicu koju čini ukupan prihod poslovne jedinice.

Uplata se vrši polugodišnje i po završnom godiš-njem računovodstvenom izvještaju, na Jedinstveni ra-čun trezora (JRT) Brčko Distrikta.

Oznaka vrste prihoda i uplatni računi su propisani Odlukom o uplatnim računima prihoda budžeta i fon-dova Brčko Distrikta BiH, načinu uplaćivanja tih priho-da i načinu i rokovima izvještavanja korisnika prihoda (“Sl. glasnik BD BiH”, br. 52/10 i 3/11). Oznaka vrste prihoda za naknadu za korištenje šuma i šumski do-prinos je 722591, a depozitni račun trezora na koje se uplata ove naknade vrši je: Intesa SanPaolo banka d.d Bosna i Hercegovina, filijala Brčko, broj računa: 154-921-20034345-03, naziv računa: depozitni račun Tre-zora za prikupljanje neporeskih prihoda.


Zaračunavanje zatezne kamate kad nije ugovorena

pitanje: Možemo li zaračunavati zakonsku zateznu kamatu za neblagovremeno plaćanje i onda kada ta-kva kamata nije definisana u ugovorima sa korisnicima naših usluga, niti je iskazana na ispostavljenim raču-nima? Da li bismo bili obavezni zaračunavati zateznu kamatu ukoliko bismo je ugovorili i ukoliko bi izdati računi sadržavali klauzulu o obavezi njenog plaćanja?

odgovor: Prema čl. 277. i 324. Zakona o obligacio-nim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85 i 57/89, i “Službeni list RBiH”, br. 2/92, 13/93, i 29/03), zatezne kamate počinju teći kad dužnik pad-ne u docnju, odnosno kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. Prema članu 324. istog Za-kona, ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kad ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili zapo-činjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze.

Članom 278. istog Zakona je propisano da povjeri-lac ima pravo na zateznu kamatu, bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje (za-tezna kamata je, u suštini, oblik kazne za neurednog dužnika). Isto tako, Zakonom o visini stope zatezne kamate (“Službene novine Federacije BiH”, br. 27/98 i 51/01) je propisano da dužnik koji zakasni sa ispunje-njem novčane obaveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu na iznos duga do trenutka isplate po stopi od 12% godišnje.

Ako ste vi u ugovorima sa vašim kupcima i/ili na va-šim računima odredili rok plaćanja (u odnosu na koji se računa zakašnjenje u izmirivanju obaveze), onda nije nužno da se u ugovoru izričito definiše da će se u sluča-ju zakašnjenja u izmirivanju obaveze zaračunavati za-tezna kamata (mada je to uobičajeno), s obzirom na to da je zaračunavanje zatezne kamate u slučaju kašnjenja s plaćanjem vaše pravo po propisima o obligacionim odnosima.

Pošto je to vaše pravo, vi od njega možete i odustati (ukoliko imate razloga za to). Međutim, ukoliko je to ugovorna klauzula i ukoliko se to navede na računu, čime ste vi izrazili volju da je zaračunavate, onda to kao ugovornu kategoriju trebate i primjenjivati.


Pravne posljedice “zakašnjelog” rješenja drugostepenog organa

pitanje: Kakve pravne posljedice proizvodi činjenica da je Federalno ministarstvo finansija, kao drugostepe-ni organ, donijelo svoje rješenje po našoj žalbi na rješe-nje prvostepenog organa tek nakon godinu i više dana od dana podnošenja žalbe, iako je to po pozitivnim pro-pisima bilo dužno da učini u roku od 15 dana od dana podnošenja žalbe? Da li to čini ništavnim to rješenje?

odgovor: Na ovaj slučaj se primjenjuju odredbe čla-na 21. Zakona o upravnim sporovima BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 19/02 i 88/07). Navedenim članom je regulisano da ako u upravnom postupku drugoste-pena institucija nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donijela rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po pismenom tra-ženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Drugim riječima, predmet o kome je riječ prelazi iz domena upravnog postupka u domen upravnog spora, odnosno postupka pred sudom. Nave-deno rješenje nije ništavno, bez obzira na okolnost što je doneseno sa zakašnjenjem.

Pored toga, iz upita slijedi da vi niste pismeno za-tražili ubrzanje postupka donošenja rješenja.

Sve u svemu, vama i u ovom slučaju ostaje na raspo-laganju da pokrenete upravni spor podnošenjem tužbe kod nadležnog suda, ali ne zbog kašnjenja u donošenju navedenog rješenja, nego zbog razloga zbog kojih even-tualno smatrate da je vaša prethodna žalba trebala biti uvažena.


Knjiga koja na jednom mjestu donosi pregled i tumačenja svih institucija Evropske unije, posebno u svjetlu Lisabonskog ugovora, koji preuređuje temelje EU.

EVROPSKA UNIJAINSTITUCIJE

autor:Nevenko Misita

• INSTITUCIJE I TIJELA EU• DONOŠENJE AKATA EU• FINANSIJSKO POSLOVANJE I

ADMINISTRATIVNO UPRAVLJANJE EVROPSKOM UNIJOM

• EKONOMSKO-MONETARNA POLITIKA EVROPSKE UNIJE

• SOCIJALNA POLITIKA EU

CIJENA: 59,00 KMsa uključenim PDV-om

U PRODAJI

• OSNIVANJE EVROPSKIH ZAJEDNICA I INSTITUCIONALNA KONSOLIDACIJA

• POLITIČKA I MONETARNA SARADNJA• KONSTITUISANJE EVROPSKE UNIJE

I DOGRADNJA USTAVNOG OKVIRA• CILJEVI I NADLEŽNOSTI UNIJE• INSTITUCIJE I PRAVNI AKTI• LISABONSKI UGOVOR• NOVE SEKTORSKE POLITIKE• PRAVNI SISTEM• STRUKTURA EVROPSKE UNIJE


EVROPSKA UNIJAOSNIVANJE I RAZVOJ


U PRODAJI

EVROPSKA UNIJA PRAVO KONKURENCIJE


U PRODAJI

• Nastanak i razvoj prava konkurencije u Evropskoj uniji

• Izvori unijskog prava konkurencije• Evropski ekonomski prostor• Državna pomoć• Karteli• Novo rješenje pravila konkurencije u okviru

Lisabonskog ugovora• Postlisabonska perspektiva• Pravo intelektualne svojine

CIJENA: 35,00 KM meki uvez sa uključenim PDV-om 47,00 KM tvrdi uvez sa uključenim PDV-om

U PRODAJI

U ovoj knjizi su obrađeni svi finansijski instrumenti Evropske unije koji su na raspolaga nju aplikantima iz BiH, predstavljeni praktičnim neophodnim koracima, uz korisne savjete kako na pravi način aplicirati za bespovratna sredstva iz fondova Evropske unije.

EU FONDOVIautori:

Jelena Misita Martina Belić

Gordana Stojanović Dzenita Mutap Zara Halilović Branka Peurača

• O EU FONDOVIMA • NAČINI KORIŠTENJA PROGRAMA

IPA U BOSNI I HERCEGOVINI • VRSTE NATJEČAJA I NATJEČAJNA

DOKUMENTACIJA • RAZVOJ PROJEKTA – UPRAVLJANJE

PROJEKTNIM CIKLUSOM • IZRADA BUDŽETA • PRIPREMA PROJEKTNE

DOKUMENTACIJE


VRIJEdNOSNI PAPIRIInvesticije i instrumenti

financiranjaautor

Silvije Orsag

• Mehanizam tržišta kapitala• Financiranje i financijske strukture• Osnovne dileme financiranja • Financiranja poslovanja emisijom

vrijednosnih papira• Obveznice• Dionice• Izvedenice• Struktura kapitala i politika dividendi


U PRODAJI

REVIZIJApodrška poslovnom

upravljanjuautori:

Prof. dr. sci. Boris TušekProf. dr. sci. Lajoš ŽagerDr. sci. Željko Rička

Iz sadržaja:• MJESTO I ULOGA REVIZIJE

U UPRAVLJANJU PODUZEĆEM• REVIZIJSKI TEORIJSKI OKVIR KAO

ISHODIŠTE PROCESA REVIZIJE• PROCES REVIZIJE FINANCIJSKIH

IZVJEŠTAJA• PROCES INTERNE REVIZIJE• POVEZANOST REVIZIJE

FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA I INTERNE REVIZIJE

• STANJE I PRAVCI RAZVOJA INTERNE I EKSTERNE REVIZIJE U BOSNI I HERCEGOVINI


U PRODAJI

KORpORAtIVNO UpRAVlJANJE

principi i mehanizmiautori:

Manojlo BabićSimić MilićAziz ŠunjeMirko Puljić


U PRODAJI

ZAKON O JAVNIm NAbAVKAmA komentar i primjena

autori:Željko Rička

Hajrudin BuzaStipo Petričević

Marko Stanarević

Iz sadržaja:• ZAKON O JAVNIM NABAVKAMA

BiH - komentar• PODZAKONSKI AKTI• smjernice za ponuđaČe• EVROPSKA PRAKSA• OBRASCI


U PRODAJI

pRImJENA NOVOG

KONtNOGOKVIRA


U PRODAJI

POSLOVANJE I OBAVEZE

SAmOStAlNIHDJElAtNOStI


U PRODAJI

savjetodavni servis iz oblasti pripreme, razvoja i implementacije eu projekata

Konsultantska kuća Revicon d.o.o. Sarajevo, svim pretplatnicima na Porezni savjetnik, nudi i besplatni Savjetodavni servis iz oblasti pripreme, razvoja i implemen-tacije EU projekata. Usluga je namijenjena svima koji već pripremaju projekte za neki od javnih poziva EU za dostavljanje prijedloga projekata ili tek imaju namjeru da apliciraju na neki od programa/fondova EU.

Ukoliko niste u mogućnosti da se redovno obavještavate i prikupljate sve novosti ve-zane za apliciranje na bespovratna sredstva koja dodjeljuje Evropska unija, Revicon Vam omogućava uslugu savjetovanja za pripremu, razvoj i implementaciju EU projekata koja će Vam olakšati i učiniti efikasnijim proces apliciranja i implemen-tacije EU projekata, kao i pružiti odgovore na sva pitanja i nejasnoće vezane kako za tehnički, tako i za programski aspekt pripreme aplikacije za bespovratna sredstva EU. Dajemo Vam uvid u sve promjene u procedurama i pravilima za apliciranje na javne pozive za bespovratna sredstva EU sa kojima se susrećete prilikom pripreme prijedloga projekata. Takođe, pružamo Vam potporu kod implementacije projekata koje finansira EU.

Ukoliko ste pretplatnik na Porezni savjetnik (elektronsko i/ili štampano izdanje), informacije i savjete vezane za pripremu, razvoj i implementaciju EU projekata mo-žete dobiti putem telefona: 033/720-580 ili emaila: [email protected]

Elektronsko izdanje mjesečnog stručnog časopisa

Porezni savjetnikRevicon Vam, već treću godinu, uz štampano, nudi i elektronsko

izdanje mjesečnog stručnog časopisa Porezni savjetnik.Pretplatom na elektronsko izdanje dobijate mogućnost bržeg

i jednostavnijeg pristupa sadržajima Poreznog savjetnika, kao i pristup arhivi izdanja za prethodne tri godine.

Ukoliko se odlučite na godišnju pretplatu na elektronsko izdanje Poreznog savjetnika, dobit ćete svoje pristupne podatke

putem kojih ćete moći i dalje koristiti ovu uslugu.

Godišnja pretplata na elektronsko izdanje Poreznog savjetnika za 2013. godinu iznosi 200,00 KM (s PDV-om)

Godišnja pretplata na štampano izdanje Poreznog savjetnika za 2013. godinu iznosi 250,00 KM (s PDV-om)

Cijena godišnje pretplate i na štampano i na elektronsko izdanje Poreznog savjetnika za 2013. godinu iznosi 400,00 KM (s PDV-om)

Documents

Dobar Savjet 2013 Small