Dobria Cesari roen je u Poegi 10. sijenja 1902. godine. Rodio se
je u obitelji ure Cesaria (1868. 1919.), umarskog inenjera, i majke
Marije Cesari, roene Markovi (1873. 1956.).[1] Djetinjstvo provodi
u Osijeku gdje zavrava osnovnu kolu i dva nia razreda gimnazije.
Tijekom Prvog svjetskog rata 1916. godine doao je u Zagreb, gdje je
zavrio gimnaziju,[2] a poslije mature 1920. godine upisuje pravo, a
nakon godinu dana filozofiju.
Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929.
do 1941. godine kao knjiniar u Higijenskom zavodu i lektor u koli
narodnoga zdravlja.[3] Nakon uspostave NDH radi u Ministarstvu
narodne prosvjete i to u Uredu za hrvatski jezik[3] a poslije
Drugog svjetskog rata radio u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao
urednik u izdavakom poduzeu Zora.[4] Bio je redoviti lan JAZU
(Razred za knjievnost) od 1951. godine[4] te 1962/63. predsjednik
Drutva knjievnika Hrvatske.[3] Dobria Cesari, jedan od najveih
hrvatskih pjesnika svih vremena, umro je u Zagrebu 18. prosinca
1980. godine.[4]
U Osijeku je prilikom aktivnosti Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti osjekoga Zavoda, u godini 150.-te obljetnice HAZU, na
osjekom Filozofskom fakultetu, upriliena sveana akademija posveena
liku i djelu akademika Dobrie Cesaria.[5]
Knjievno stvaralatvo[uredi VE | uredi]U knjievnosti se prvi put,
kao etrnaestogodinjak, pojavio 1916. godine pjesmom "I ja ljubim"
koja je objavljena u zagrebakom omladinskom listu Pobratim.[3] Prvu
zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva
nagradu Jugoslavenske akademije. Surauje u mnogim listovima i
knjievnim asopisima, kao to su: Pobratim, Knjievna republika,
Savremenik, Kritika, Hrvatska revija, Vienac... Objavljuje knjievne
prikaze.
Pjesniko djelo Dobrie Cesaria sadri desetak knjiga pjesama i
prepjeva.
Dobria Cesari uao je u talijansku antologiju svjetske lirike
"Poeti del mondo", te u njemaku antologiju suvremene europske
lirike a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske
jezike.[2]
Dobitnik je knjievne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i
Goranovog vijenca 1976. godine. Dobria Cesari umro je 18. prosinca
1980. godine u Zagrebu.
Stil[uredi VE | uredi]Njegove pjesme su izraz izvornog
doivljaja, nisu nastale nekim verbalnim oponaanjem unaprijed
postavljene stereotipne forme. Njegove pjesme prirodno teku. Pa ak
i kad, naoko, izgledaju "sklepane", iza njih stoji misao, ideja,
nisu slijed sluajnosti ve unutranjih misaonih slika, izljev
iskrenih emocija.
Moe se rei da Cesarieva lirika ima jo jednu osobinu koja se ini
ne samo rijetkom nego i usamljenom u poeziji prolog stoljea na naim
prostorima. To su povremeni, ali veoma uvjerljivi pjesnikovi
pokuaji da se ponovo oivi radost i u sferi umjetnosti iz koje je,
kao neki nedostojni motiv, odavno potisnuta. Karakteristino je da
se ovakve ideje obino pojavljuju u pjesnikovim motivima predveerja
i noi - u ambijentima u kojima je kod drugih pjesnika stvarana
najtamnija poezija. Mnoge Cesarieve strofe iz zamraenog pejzaa
velegrada niu pred naim oima kao neki flouroscentni cvjetovi (U
suton, Slavlje veeri...).
Meu velikim hrvatskim liriarima, Cesari je jedan od onih koji je
vjerojatno napisao i najmanje. Za vie od pola vijeka napisao je
svega stotinjak pjesama od kojih rijetko koja prelazi na sljedeu
stranicu. Svi su izgledi da je mnogo "suza i rijei" ostalo
sakriveno u Cesariu, sakriveno od ostalog svijeta, da je pjesma
"Sakrivena bol" pjesma o njemu samom.
