Doc. dr. sc. Berislav Radišić - vef.hr · Doc.dr.sc.B.Radišić – Anatomija kopita konja i kopitni mehanizam . Kopito u užem smislu predstavlja modificiranu kožnu tvorevinu

Doc.dr.sc.B.Radišić – Anatomija kopita konja i kopitni mehanizam

Doc. dr. sc. Berislav Radišić

Anatomija kopita konja i kopitni mehanizam

Kopito je distalni dio ekstremiteta kojeg čine :

-treći članak trećeg prsta, tj. kopitna kost (phalanx distalis s. tertia)

-dio drugog članka trećeg prsta, tj. krunska kost (phalanx media s. secunda)

-kopitni zglob (articulatio phalangis tertiae)

-distalna sezamoidna kost, tj. žabična kost (os sesamoideum ph.tertiae)

-ligamenti

-tetive ekstenzora i dubokog fleksora prsta

-krvne žile, živci i kopitne hrskavice

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________


Kopito u užem smislu predstavlja modificiranu kožnu tvorevinu građenu od dva dijela:

-corium ungulae (dermis ungulae s. pododerma)- vezivnotkivni dio mezodermalnog podrijetla

-capsula ungulae- epitelni dio ektodermalnog podrijetla

Kopito je anatomski podijeljeno u tri dijela, a to su stijenka kopita (paries ungulae), potplat (solea ungulae) i žabica (cuneus ungulae). Osim navedenih, razlikujemo još i rub kopita (mjesto prelaska kože noge na kopito u vidu bezdlačnog područja širine oko 5 mm) te krunu kopita (corona ungulae, dio kopita koji se nalazi neposredno ispod ruba kopita).

Stijenka kopita (paries ungulae) je dio čahure kopita vidljiv kada konj stoji na tlu. Urožno potporište (Pila ungulae medialis et lateralis s. pars inflexa ) predstavlja prijelaz stijenke kopita u potplat, jedini dio stijenke koji nije vidljiv dok konj stoji. Na stijenci kopita razlikujemo njenu vanjsku (facies externa, konveksna, sjajna i glatka) i unutarnju plohu (facies interna, konkavna). Također, razlikujemo i dva ruba: krunski i potplatni ili nosilni rub.

KRUNSKI RUB (margo coronarius) – izvana prekriven slojem meke rožine (limbus corneus) – iznutra je rub udubljen, na njemu se nalazi sulcus coronarius ungulae

POTPLATNI ILI NOSILNI RUB (margo solearis) – iznutra se spaja s perifernim rubom potplata, rožinom svjetlije boje - bijela linija ( zona lamellata – linea alba)

Histološka građa stijenke kopita:

1) VANJSKI SLOJ (stratum externum)

– obuhvaća:

limbus corneus prekriva krunski rub, širi se na postrane dijelove, na stražnjem dijelu tvori rožne kape (torus corneus ungulae) i građen od meke, cjevaste, nepigmentirane rožine

stratum tectorium građen od meke, cjevaste pigmentirane rožine

2) SREDNJI SLOJ (stratum medium s. cylindricum)

– rožne cijevčice koje čine ovaj sloj stijenke kopita paralelne su s vanjskom površinom kopitne stijenke, a građene su slično dlaci :

od središnjeg dijela, kojeg čine rahli elementi nastali propadanjem stanica

i od kortexa, podijeljenog na unutrašnju, srednju i vanjsku zonu

stanice vanjske zone prelaze u intertubularnu rožinu koja ispunjava prostor između orožnjalih cjevčica



3) UNUTARNJI, LISTIĆASTI SLOJ (stratum internum s. lamellatum)

– ima 600 listića I reda (primarni) i protežu se od krunskog žlijeba do potplata

– građeni su od nepigmentirane i netubularne rožine

– svaki listić I reda čini 100 – 200 listića II reda (sekundarni)

– građeni od središnjeg keratiniziranog nepigmentiranog sloja

– na površini se nalaze germinativne epidermalne stanice iz kojih kopito raste 8-10 mm mjesečno

– listići se nastavljaju na unutrašnju stranu urožnog potporišta i spajaju se s odgovarajućim dijelom kopitnog korijuma

– na potplatu stratum internum probija na površinu nosilnog ruba i tvori bijelu liniiju

Stijenka kopita podijeljena je na tri topografske regije:

1) "nokatni" dorzalni dio (paries ungulae dorsalis)

2) "postrani" dijelovi ( paries ungulae medialis et lateralis)

3) "kutni" dijelovi ili pete (anguli parietales)

Potplat (solea ungulae) dio je kopita koji se također ne vidi kada konj stoji, a podijeljen je na dvije plohe:

VANJSKA ILI DISTALNA (facies solearis s. externa)

– konkavna, potpuno orožnjala

UNUTARNJA ILI PROKSIMALNA (facies interna)

– manje ili više konveksna

Rubovi koji ograničavaju potplat su:

PARIJETALNI RUB (margo parietalis) – konveksni – spaja se sa stijenkom tvoreći bijelu liniju

ŽABIČNI RUB (margo centralis) – konkavni – ima oblik oštrog kuta za primanje urožnog potporišta i vrha žabice

Topografski je potplat podijeljen na:

1) PREDNJI DIO ( corpus soleae)

2) UROŽNE KUTEVE (anguli soleae) -dijelovi između potporišta i stijenke



3) KRAKOVE (crus soleae laterale et crus soleae mediale) – građen od rožnatih cijevčica i intertubularne rožne tvari

Žabica (cuneus ungulae) podijeljena je na:

-vanjsku ili distalnu plohu (facies externa)

-sastavljena od:

1) SREDIŠNJEG ŽLIJEBA (sulcus cunealis centralis)

2) KRAKOVA (crus cunei laterale et mediale)

3) POSTRANIH ŽABIČNIH ŽLIJEBOVA (sulcus paracunealis lateralis et sulcus paracunealis medialis)

-unutarnju plohu (facies interna)

Žabica je građena od nepotpuno keratinizirane rožine koja čini njenu bazu (basis cunei) i vršak (apex cunei). Mjesto spajanja baze žabice s petnim dijelovima stijenke pokriveno je krunskim rubom i čini kopitnu kapicu (torus ungulae).

Kopitni korijum (corium ungulae) je specifično modificiran i vaskulariziran. Upravo osmozom iz korijuma preko bazalne membrane hrani epitelni dio kopita (kopitna čahura) koji nema krvnih žila.

Korijum je podijeljen u 5 dijelova:

1. GRANIČNI, OBRUBNI KORIJUM (Corium limitans)

-5 -6 mm širok prsten što leži u rubnom žlijebu, ispod LIMBUSA

2. KRUNSKI KORIJUM (Corium coronarium)– zaprima koronarni žlijeb

3. LISTIĆASTI KORIJUM ili KORIJUM KOPITNE STIJENKE (Corium lamellatum s. parietis)

-ima listiće I i II reda uložene u one u stijenci i urožnim potporištima

-za dorzalnu stijenku i kopitne hrskavice je pričvršćen sa stratum periostale (pokosnica bogata krvnim žilama)

4. POTPLATNI KORIJUM (Corium soleare)

5. ŽABIČNI KORIJUM (Corium cuneale)



Mekuš (Torus ungulae) je specijalno izmjenjeno potkožno masno vezivno tkivo ili jastučić (pulvinus digitalis). Na svojoj površnoj, distalnoj strani nosi žabični korijum i kopitnu žabicu. Proksimalno je srastao s fibroznom ovojnicom završetka tetive dubokog sagibača prsta, a postrance je pričvršćen za kopitne hrskavice. Razlikujemo bazu (djelomično prekrivena kožom i žlijebom podijeljena u dvije oble ispupčine prekrivene rožnim kapicama) i vršak koji je prirašten za završne dijelove tetive dubokog sagibača.

Kopitni mehanizam

Pod pojmom kopitnog mehanizma podrazumijevamo promijene oblika kopita prilikom opterećenja i rasterećenja noge. Razlikujemo promijene u obliku kopita kod mirovanja, kretanja i ravnoteže. Kopito je svojom građom prilagođeno različitim opterećenjima u cilju zaštite osjetljivih struktura unutar kopitne čahure. Zahvaljujući upravo prethodno navedenim anatomskim i histološkim karakteristikama, strukture unutar rožne čahure ostaju neoštećenje i za vrijeme najvećih opterećenja.

Kopitni mehanizam ublažava udarac kopita o podlogu, a to se odnosi i na fazu kretanja i na fazu mirovanja životinje. Osim navedenog, kopitni mehanizam sudjeluje u cirkulaciji krvi kroz kopito, a pritom utječe na njegovu opskrbu hranjivim tvarima. U trenutku najvećeg opterećenja, pod djelovanjem težine tijela, krv iz kopitnog korijuma se istiskuje, a kod rasterećenja se vraća natrag. Na taj način se krvlju „oplahuje“ kopitna čahura koja procesom osmoze preuzima potrebne joj tvari.

Na kopito neprestano djeluju dvije sile, a to su sila težine tijela i sila protivna pritisku podloge. U fazi opterećenja noge, na kopito djeluju obje sile pa se kopito u zadnjoj polovini širi. Kopito se sužava i vraća u prvobitno stanje u fazi rasterećenja.

Kopitni mehanizam se odvija kroz tri faze:

1. Prilikom opterećenja noge, putična kost potiskuje krunsku kost koja širi kopitne hrskavice. Pritom se širi i kopitna čahura u njenom krunskom dijelu. Krunska kost pod pritiskom potiskuje žabičnu kost kaudalno i dorzalno, a pod pritiskom na urožna potporišta širi se i žabica u lateralnom smjeru.

2. Pritisak se nadalje prenosi na mekuši ili na jastučiće, a kako se one nadovezuju na kopitne hrskavice dolazi do istovremenog širenja kopitne čahure u njenom potplatu.

3. Posljednja faza kopitnog mehanizma je rezultat djelovanja protusile tla na žabicu, ali i rezultat širenja urožnih potporišta. Ova sila uzrokuje širenje žabice lateralno, a ono se preko urožnih potporišta prenosi na posljednju polovicu rožnog zida koji se zatim također proširi.

Specifična građa i međusobni odnosi petnih struktura kopita omogućuju rad kopitnog mehanizma. Urožna potporišta i elastične kopitne hrskavice, pomične u svom proksimalnom dijelu, omogućuju promjene oblika kopita i pravilno opterećenje najdistalnijeg dijela noge. Potpuno je suvišno objašnjavati kako kopitni mehanizam radi pravilno samo kada je kopito pravilno. Ovisno o obliku kopita različit je i kopitni mehanizam koji u nekim slučajevima može uzrokovati ozbiljnije patološke promjene kopita.



ZAŠTO PRIDAJEMO TOLIKO ZNAČAJA OBLICIMA KONJSKIH KOPITA???

1. eksterijerno ocjenjivanje RASPLODNJAKA pridaje važnost obliku kopita jer o njemu ovisi UPOTREBNA VRIJEDNOST ŽIVOTINJE 2. kopito mora biti BEZ GREŠKE jer svaka greška UMANJUJE radnu sposobnost 3. greške mogu biti NASLJEDNE, te u planskom uzgoju takve konje UKLANJAMO IZ UZGOJA 4. konji s GREŠKAMA U OBLIKU KOPITA naginju BOLESTIMA KOPITA I EKSTREMITETA jer NEPRAVILNO KOPITO je NEJEDNAKO I NEPRIRODNO OPTEREĆENO što utječe na: A) KOPITNI MEHANIZAM koji se POREMETI, pa meki dijelovi kopita budu izvrgnuti pritisku i mehaničkim povredama, te podliježu patološkim promijenama B) mijenjaju STAV EKSTREMITETA I HOD GREŠKE U HODU 5. nepravilnosti OBLIKA KOPITA: = su PRIROĐENE i STEČENE – one poremete BIOMEHANIČKE ODNOSE: OPTEREĆENI DIO KOPITA se VIŠE troši, a zbog POJAČANOG pritiska i SLABIJE raste obrnuto, MANJE OPTEREĆENI DIO KOPITA se MANJE troši, a zbog SLABIJEG pritiska JAČE raste



6. OBLIK KOPITA ovisit će pored navedenog o: – pasmini hladnokrvnjaci = ŠIROK TIP vlažan teren – ravno stopalo, solea gubi konkavitet punokrvnjaci/polukrvnjaci =UŽI TIP – stisnuto/suženo kopito – potkivanju – njezi kopita – terenu na kome životinja radi STAV EKSTREMITETA: = POLOŽAJ NOGU PREMA TIJELU I JEDNE NOGE PREMA DRUGOJ, KAO I POLOŽAJ POJEDINIH DIJELOVA NOGU MEĐUSOBNO

određujemo ga promatrajući životinju s udaljenosti od par metara, i to tako da su sva 4 ekstremiteta na ravnoj podlozi PRAVILNO JEDNAKOMJERNO OPTEREĆENA Može biti:

PRAVILAN STAV NEPRAVILAN STAV

PRAVILAN STAV:

– SPRIJEDA: prednje noge pokrivaju stražnje – STRAGA: stražnje noge pokrivaju prednje – Razmak između prednjih ili stražnjih nogu toliki da između stane "treće" kopito iste veličine



PRAVILAN STAV SA STRANE:

– PREDNJE NOGE: okomica sa sredine cjevanice prolazi sredinom noge do putičnog zgloba i pada na zemlju odmah iza pete

– STRAŽNJE NOGE: okomica od sjedne kvrge dodiruje vrh skočnog zgloba, ide paralelno s cjevanicom i pada na zemlju iza peta za ½ dužine kopita

– PRAVILAN STAV dozvoljava odstupanja, pa može biti: 1) PRAVILNO UZAK kresanje 2) PRAVILNO ŠIROK široki konji



NEPRAVILAN STAV: 1) PRIROĐENI 2) STEČENI

ždrjebad – zbog nedovoljne/neispravne njege kopita – zbog prerane uporabe za naporan rad

preduga uporaba konja za isti (naporan) rad stari konji – opća slabost već nepravilni stavovi mogu se pogoršati:

– pogrešnom uporabom – pogrešnim potkivanjem NEPRAVILAN STAV PREDNJIH NOGU

od naprijed 1) ZBLIŽEN: noge se od trupa ka zemlji se ZBLIŽUJU 2) RAZMAKNUT: noge se od trupa ka zemlji se RAZMIČU 3) UVIJEN ("VOLOVSKI" ili "X"): karpalni zglobovi ZBLIŽENI

4) IZVIJEN("O"): karpalni zglobovi RAZMAKNUTI 5) UVRNUT: noge zaokreću od koljena ili od putičnog zgloba ili su samo kopita zaokrenuta, te su u nokatnom dijelu ZBLIŽENA 6) IZVRNUT: obrnuto od prethodnog RAZMAKNUTA



NEPRAVILAN STAV PREDNJIH NOGU

sa strane 1) POTPORAST: noge postavljene pod tijelo 2) ISPRUŽEN: noge ispružene naprijed 3) UGNUT: noga u koljenu (karpusu) savijena NATRAG 4) POGNUT: noga u koljenu (karpusu) savijena NAPRIJED

5) STRM –"tvrde putice": putice su kratke, strme, s tlom čine kut > 50° 6) ŠILJAST – "meke putice": obrnuto i kut < 45° 7) PLANTAV – "medvjeđi stav": putice vodoravne, a kopito strmo

NEPRAVILAN STAV STRAŽNJIH NOGU straga:

1) ZBLIŽEN: od trupa ka zemlji noge se ZBLIŽUJU 2) RAZMAKNUT: od trupa ka zemlji noge se RAZMIČU



3) KRAVLJI ("X"): – noge ZBLIŽENE u skočnim zglobovima 4) BAČVAST ("O"): – noge RAZMAKNUTE u skočnim zglobovima 5) UVRNUT: – noge se zakreću UNUTRA od skočnog ili putičnog zgloba i/ili u noktu 6) IZVRNUT: – noge se zakreću VAN od skočnog ili putičnog zgloba i/ili u noktu

NEPRAVILAN STAV STRAŽNJIH NOGU

sa strane: 1) PODVUČEN: noge podvijene pod tijelo 2) UPRT: noge izbačene van



NEPRAVILAN STAV STRAŽNJIH NOGU

sa strane: 3) SABLJAST: cjevanica koso NAPRIJED 4) STRM: kut sa tlom >55° 5) ŠILJAST: kut sa tlom < 50° 6) PLANTAV ILI MEDVJEĐI



NEPRAVILAN STAV: Ako se primijeti više nepravilnosti zajedno i odjednom, kažemo da je to VIŠESTRUKO NEPRAVILAN STAV JEDNOSTRUKO NEPRAVILAN STAV

Oblici konjskog kopita

Oblik kopita kod konja od iznimne je važnosti jer o tome ovisi uporabna vrijednost konja koju procijenjujemo eksterijernim ocijenjivanjem životinje. Kopito mora biti bez grešaka kako radna sposobnost konja ne bi bila umanjena.

Obzirom na to da je većina svojstava nasljedna pa tako i oblik kopita, životinje s nepravilnostima kopita izlučujemo iz uzgoja. Izlučujemo ih iz razloga što te životinje imaju sklonost razvoju različitih patoloških promjena, kao što su nepravilni stavovi nogu i način hoda te hromost koja može biti tolikog intenziteta da je životinja potpuno nesposobna za rad.

Općenito govoreći, nepravilno kopito je nejednako i nepravilno opterećeno, a utječe na kopitni mehanizam i dovodi do pojave grešaka u hodu.

Nepravilnosti u obliku kopita mogu biti prirođene i stečene naravi. Kod nepravilnog kopita dolazi do promjena biodimehaničkih odnosa nogu, a rezultat toga je da se više opterećeni dio kopita više troši i zbog pojačanog pritiska manje raste. Obrnuta je situacija s dijelom kopita koji je manje opterećen. On se naime manje troši, a zbog slabijeg pritiska više raste. Uslijed takvih promjena u rastu i trošenju pojedinih dijelova kopita dolazi i do promjena u obliku kopita. Tako su dijelovi kopita koji su više opterećeni uži i kraći, a oni koji su manje opterećeni su širi i duži.

Osim navedenog, oblik kopita ovisi i o brojnim drugim faktorima, a to su:

-pasmina

-laki i toplokrvni konji imaju uže, više stisnuto kopito

-hladnokrvnjaci i teški konji imaju šire kopito, više plosnato i puno kopito

-potkivanje konja

-nepravilno potkivanje kopita može lako dovesti do nepravilnosti u obliku kopita

-njega kopita

-vrsta terena na kojem konj radi

-kameni i pijeskoviti tereni-uža i manja kopita



-meki i močvarni tereni- veća i šira kopita

Oblik kopita prosuđujemo promatrajući ga sprijeda, straga, postrance i odozdo. U obzir se uzima još i dužina i visina nokatne i petne stijenke, nagibni kutevi, oblik nosilnog ruba te odnosi između pojedinih dimenzija kopita. Nagibni kutevi su oni što ih sa ravnom podlogom zatvara nokatna i petna stijenka.

Promatrajući kopito sprijeda prosuđujemo postrane kuteve, straga promatramp mekuš, međumekušnu brazdu i petni dio kopita. Nagibne kuteve te dužinu i visinu nokatne i petne stijenke prosuđujemo promatranjem kopita postrance, a s potplatne strane promatramo oblik nosilnog ruba, bijelu liniju, urožne kuteve i sam potplatni korijum.

Prema obliku, kopita smo podijelili u tri skupine:

-pravilna

-nepravilna prirođena ili stečena redovito zdrava

-deformirana -bolesna kopita, stečena i posljedica su raznih patoloških procesa ili nekih drugih štetnih utjecaja koji izmjene opterećenje kopita

Izuzetak je plosnato ili puno kopito koje može biti prirođeno (iako se ubraja u skupinu deformiranih kopita), osobito kod teških konja.

Na temelju prethodne podijele, u pojedine skupine se ubrajaju različiti oblici kopita:

1. pravilna kopita -pravilno

-široko

-usko

2. nepravilna kopita -koso -oštrokutno -tupokutno -kopito medvjeđeg stava 3. deformirana kopita -plosnato -puno -strmo -štulasto -suženo -krivo -kvrgavo 1a) Pravilno kopito (Ungula regularis s. corecta) nalazimo kod konja koji se drže slobodno na ispaši i kod onih čija su kopita redovita i pravilno korigirana. Kod radnih konja od iznimne je važnosti redovita njega kopita, korigiranje, potkivanje odgovarajućim potkovicama i



redovito prekivanje. Loši terenski uvjeti, loši uvjeti držanja životinje i naporan fizički rad mogu znatno utjecati na oblik i sastav rožine kopita. Ukoliko životinja ima pravilne stavove nogu i zadovoljene sve gore navedene uvjete, imati će pravilna kopita koja su jednakomjerno opterećena po cijeloj nosilnoj površini. Rožina raste različitim intenzitetom na pojedinim dijelovima kopita pa tako sporije raste na petnim dijelovima koji se više troše upravo zbog rada kopitnog mehanizma. Gledajući sprijeda i straga, pravilno kopito ima simetričnu lijevu i desnu stranu, a zamišljena linija koja leži na kruni kopita paralelna je s podlogom. Kod pravilnog kopita razlikujemo pojedine kuteve koje zatvara nokatni i petni dio u odnosu na podlogu. Pravilno kopito sljedećih je dimenzija: 1. NOKATNI I PETNI KUT – na prednjem kopitu = 45-50° (50-55%) – na stražnjem kopitu = 50-55° (55-60%) 2. POSTRANI KUT – najširi dio kopita = 80° mjeri se na najširem dijelu kopita, i to kao poprečni promjer: - za prednje kopito iza polovice - za stražnje kopito na prijelazu srednje u petnu trećinu stijenke – na kraju petnog dijela = 100° 3. VISINA KOPITA – prednjeg = 7 - 9,5 cm – stražnjeg = 7,5 -10,5 cm 4. DUŽINA NOKATNE PREMA PETNOJ STIJENCI – za prednje kopito = 1:2,5 – za stražnje kopito = 1:2 5. NOSILNI RUB (opseg) – 1,5-2 cm DUŽI na prednjim nego u stražnjih kopita -ravan i zaobljen, na prednjim kopitima polukružan, na stražnjima ovalan 6. OPSEG KRUNSKOG RUBA – 1/6 KRAĆI od opsega nosilnog ruba -kruna je pravilno zaobljena i jednolično široka -u blagom luku prelazi na mekuši koje su također jednake visine, zaobljene i razdjeljene relativno plitkom međumekušnom brazdom



7. PODUŽNI PROMJER POTPLATA – za 1cm DUŽI od poprečnog promjera -mjeri se od sredine nokatnog dijela nosilnog ruba do linije koja spaja oba urožna kuta -umjereno konkavan, jače na prednjim kopitima -bijela linija je neprekinuta, najšira u nokatnom dijelu, a prema petama sve uža i ide paralelno s nosilnim rubom 8. RAZMAK MEĐU UROŽINAMA (na petama) -1/5 opsega nosilnog ruba 9. RAZLIKA PROMJERA NA KRUNI I PROMJERA NA NOSILNOM RUBU -oko 2 cm 10. PREMA OPSEGU NOSILNOG RUBA KOPITO JE: malo – do 35cm srednje – 33–39 cm veliko – 39 cm i više 11. ŽABICA -pravilna, simetrična, srednja i postranične žabične brazde su dobro izražene i ravne, na stražnjim kopitima nešto jače i čvršće -kod nepotkovanih konja žabica dodiruje zemlju 12. ROŽINA -glatka, sjajna, ravna, bez pukotina, kvrga i prstenova -zidovi kopita iste visine i položeni tako da su s unutarnje strane nešto strmiji

Slika 1. Pogled na potplatni dio kopita



Slika 2. Pravilno kopito prednje noge

Slika 3. Pravilno kopito stražnje noge 1b) Pravilno široko kopito -ovaj oblik pravilnih kopita susrećemo i na prednjim i na stražnjim nogama -uglavnom kod hladnokrvnih pasmina konja, teških konja i onih koji rade na mekom močvarnom terenu (Hrvatski posavac) -ovo kopito je veće širine jer ima MANJI postrani kut koji na najširem dijelu iznosi 72°, a VEĆI od 100° na petnom dijelu



-podužni promjer JEDNAK je poprečnom promjeru -promjer krune MANJI za 3 cm od promjera nosilnog ruba -nosilni rub je polukružan, gotovo okrugao, na stražnjim kopitima manje ovalno, žabica je jako razvijena, a njene brazde su pliće -potplat je na prednjim kopitima plići, baš kao i žabične brazde -kopitna rožina je mekša

Slika 4. Pravilno široko kopito 1c) Pravilno usko kopito -najčešće ga susrećemo kod toplokrvnjaka i konja koji rade na tvrdoj kamenoj podlozi te kod mazge i mule, a uglavnom je nasljednog karaktera -nosilni rub je više ovalan, potplat je više ispupčen (konveksan), žabica je zbijena, a njene brazde su uže i dublje nego kod pravilnog kopita -kopitna rožina je tvrda i kruta -postrani kut na njaširem dijelu iznosi oko 89°, a na petama je MANJI od 100° -podužni promjer nekoliko cm DUŽI od poprečnog -RAZLIKA promjera krune i promjera nosilnog ruba = 0,5 cm

Slika 5. Pravilno usko kopito



2) Nepravilno kopito (Ungula incorecta) Nepravilno kopito je ono koje pokazuje bilo kakvo odstupanje u obliku, građi i međusobnim odnosima u odnosu na pravilno kopito. Nerijetko je nepravilno kopito uzrok nastanka nepravilnih stavova nogu ili nepravilnosti samog prsta. Uzroci nastanka nepravilnih kopita mogu biti različiti, primjerice rahitis, osteomalacija, oboljenja perifernog živčanog sustava, krvožilnog sustava, različita akutna i kronična oboljenja nogu, neprimjereno držanje i iskorištavanje životinje, neredovita i neprimjerena njega kopita. Također, nestručno potkivanje i obrada kopita mogu biti uzrok nastanka nepravilnog kopita. Nepravilna kopita nazivamo još i stavu prilagođena kopita. 2a) Koso kopito -razlikujemo dva oblika kosog kopita:

prema unutra (ungula obliqua medialis): -unutarnja strana stijenka kopita je uža i strmija od vanjske -unutarnja strana žabice uža od vanjske strane – unutarnji postrani kut VEĆI od vanjskog javlja se kod nepravilnih stavova kao što je RAZMAKNUT, IZVRNUT, UVIJEN, VOLOVSKI, KRAVLJI ("X") STAV

prema van (ungula obliqua lateralis): -unutarnja stijenka kopita je duža, vanjska strana je uža i strmija – unutarnji postrani kut MANJI od vanjskog javlja se kod nepravilnih stavova kao što su ZBLIŽEN, STISNUT, IZVIJEN, UVRNUT, BAČVAST ("O") STAV



Slika 6. Koso kopito 2b) Oštrokutno kopito – nokatni i petni kut MANJI od 45° na prednjim kopitima, a na stražnjima MANJI od 50° – nokat DUŽI, pete PODVUČENE

javlja se kod stavova kod kojih opterećenje pada na PETE primjerice kod MEKIH PUTICA, ISPRUŽENOG, PODVUČENOG, UGNUTOG i

SABLJASTOG STAVA

Slika 7. Oštrokutno kopito



2c) Tupokutno kopito – nokatni i petni kut VEĆI od 50° na prednjim, odnosno VEĆI od 55° na stražnjim kopitima –javlja se kod stavova nogu kod kojih je veće opterećenje na NOKATNOM dijelu kopita -nokatna stijenka kraća u odnosu na petnu, a urožni dijelovi jači i duži

primjerice kod TVRDIH PUTICA, POTPORASTOG, UPRTOG, STRMOG i POGNUTOG STAVA

Slika 8. Tupokutno kopito 2d) Kopito medvjeđeg stava

tip TUPOKUTNOG KOPITA javlja se isključivo kod stavova gdje su vodoravne putice MEDVJEĐI ILI PLANTAV

STAV -profiln nokatne stijenke je zaobljen, urožni dijelovi su relativno kraći nego kod tupokutog -urožišta su jače razmaknuta, a srednje žabične brazde su dublje -opterećenje je jače na petnim dijelovima kopita

Slika 9. Kopito medvjeđeg stava 3) Deformirana kopita (Ungula deformata) -ova kopita su s vremenom izgubila ili promijenila oblik, i uglavnom su neizliječiva -rijetko ih susrećemo na kopitima stražnjih nogu -uglavnom su posljedica bolesti kopita



3a) Plosnato kopito (Ungula plana)

javlja se naročito na PREDNJIM NOGAMA kod teških konja -može biti stečeno ili prirođeno – nokatni kut = 26- 46° – taban nije KONKAVAN, već ravan -žabica viri izvan razine nosilnog ruba, a brazde su plitke i široke -opseg nosilnog ruba je mnogo veći od opsega krune – prstenovi na stijenci su blizu jedan drugom zbog SLABIJEG rasta rožine – javlja se zbog: 1) slabosti tabana 2) lošeg potkivanja 3) nepotrebnog stanjivanja rožine

Slika 10. Plosnato kopito 3b) Puno kopito (Ungula plena) -razvija se obično iz plosnatog kopita

taban STRŠI izvan nosilnog ruba, a razlikujemo: 1) CIJELO PUNO-izbočen je cijeli taban 2) POLUPUNO-izbočena je jedna polovina tabana 3) PUNO NA NOKATNOM DIJELU-izbočen je nokatni dio tabana 4) PUNO NA PETNOM DIJELU-izbočen je taban na petnom dijelu kopita -nejednake promjene nastaju kao posljedica različitog opterećenja -na nokatnom dijelu kopitne stijenke se mogu naći prstenovi koji su paralelni s krunom -nokatni i postrani dijelovi stijenke na nosilnom rubu su izvijeni prema van i često odvojeni od tabana



Slika 11. Puno kopito 3c) Strmo kopito (Ungula declivis) – STRMI nokat i VISOKE pete – opseg krune i nokatnog ruba JEDNAK – prstenovi na stijenci se RAZMIČU prema peti -žabica leži duboko utisnuta između urožnih potporišta, često gnjili i raspada se, taban je jako konkavan -životinja se podupire uglavnom nokatnim dijelom kopita -jači stupanj strmog kopita naziva se štulastim kopitom

Slika 12. Strmo kopito



3d) Štulasto kopito (kozje kopito visokog stupnja; ungula caprina gradus gravis) -nokatni dio kopitne stijenke može biti položen potpuno okomito tako da može doći i do promijene položaja putice, a ona može biti strma ili gotovo okomita pa čak i usmjerena prema natrag – češće na PREDNJIM NOGAMA, a moguće je i samo na jednoj nozi (unilateralno) – javlja se zbog: 1) bolesti i skraćenja tetiva 2) okoštavanja zglobova

Slika 13. Štulasto kopito 3e) Suženo kopito (Ungula retractila) -razlikujemo kopita: -sužena u petama

jednostrano obostrano naginju KONJI SA OŠTROKUTNIM I KOSIM KOPITIMA

– pete se DOTIČU ili čak prelaze jedna preko druge – postrane stijenke gotovo OKOMITE – žabica mala, a može i nestati, pa zaostaje samo NAGNJILA ROŽINA



Slika 14. Jednostrano suženo kopito u petama s ortopedskim potkovom

Slika 15. Obostrano suženo kopito u petama



-sužena ispod krune

naginju KONJI SA ŠIROKIM KOPITIMA koji nepotkovani borave na mekom terenu i potkovani konji koji rade na tvrdom i suhom terenu – uleknuće PARALELNO s krunom, obično u području petnih dijelova, a može biti i na postranim dijelovima – kopito sliči na PJEŠČANU URU -sužena u tabanu - naginju OŠTROKUTNA KOPITA– zbog isušenja rožine – nokatna stijenka poput pandže: taban UDUBLJEN urožine PODVUČENE – na tabanu KRVNE IMBIBICIJE 3f) Krivo kopito (Ungula obliqua) – jedan zid KONVEKSAN, a drugi KONKAVAN konkavitet izrazitiji, a konkavna strana izgleda kraća i uža -češće na STRAŽNJIM (konveksno s medijalne strane), nego na prednjim nogama (konveksno s lateralne strane) – prstenovi JAČI na konkavnoj strani – razlikuje se od DIJAGONALNOG KOPITA

Slika 16. Krivo kopito 3g) Kvrgavo kopito (gomoljasto kopito – Ungula tuberosa)

- nokatni dio izvučen je poput kljuna, petni dijelovi su jako visoki i strmi, kruna je spuštena s jakim udubljenjem u nokatnom dijelu

- nosilni rub u području nokatnog dijela jako je proširen i često odvojen od potplata - prostor između nosilnog ruba i potplata ispunjen je mekanom i lomljivom rožinom,

naročito u nokatnom dijelu gdje je bijela linija široka i neravna




- potplat neravan i izbočen, slabe i tanke rožine u području nokatnog dijela, često ispred vrha žabice probijen vrškom kopitnice

- žabica nerazvijena i deformirana - Jako izraženi prstenovi, gusto poredani u nokatnom dijelu, a prema petama razmaknuti

i spuštaju se prema nosilnom rubu - Posljedica je kroničnog laminitisa (kopitne kočine).

Slika 17. Kvrgavo kopito

Slika 18. Probijanje potplata uslijed rotacije kopitnice (akutni laminitis)

Documents

Doc. dr. sc. Berislav Radišić - vef.hr · Doc.dr.sc.B.Radišić – Anatomija kopita konja i kopitni mehanizam . Kopito u užem smislu predstavlja modificiranu kožnu tvorevinu