Pripov~jest andela Christophera 7vagiusaDodir vječnosti

Ajra Miška DODIR VJEČNOSTIPRIPOVIJEST ANĐELA CHRISTOPHERA TRAGIUSACa

Biblioteka J~L1~S Ajra Miška Urednica

Maja MaštroićD

ODIR Ajra MiškaDODIR VJEČNOSTI

PRIPOVIJEST ANĐELA CHRISTOPHERA TRAGIUSA V JE ~NO IwJTI Naslov izvornika Ajra Miška:

DOTIK VEČNOSTI ANGELOVA PRIPOVED Copyright~~ AURA, d.o.o.,Ljubljana, 1993.

Copyright~ za hrvatsko izdanje Alfej d.o.o. Pripovij es h an~elaZagreb, Kušlanova 10 ,

tel Ol/4556-278, fax O1/2335-361 Christophera Tragmsawww.alfej.hr

Za rrakladnika Zvonimir BirtićLektorirala Akica CankiGr~a~ička pr-iprema Zvonimtr Barišić

Naslovnica Silvia Bukovac

T7Sak Cfej Alfej d.o.o., Zagreb 200I. Zagreb 2001.„~~?~: " ~ ~~~2?:~E _ ~, s~

rni , ~ ~.' ~z . . ~ _~ ,y"~~~,~~CK~ ikN~1~Alf~~ ~~1qODNA KNJh~ldl~!!

131.l~At3i~Ai~i( ~!,v.. ~_~_~ __ ~ i: ~.~ts:: l~~~~ -_

ISBN 953-6524-21-XCIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica,ZagrebUDK 133.2/ .3MIŠKA, Ajra

Dodir vječnosti : pripovijest andela Christophera Tragiusa / AjraMiška ; sa slovenskog prevela Maja Maštroić. - Zagreb Alfej, 2001.Prijevod djela: Dotik večnostiISBN 953-6524-21-X410604037SADRŽAJUVOD............................................................................................................. 9 Uvod majstora ChristopheraTragiusa ............................................................. 11 O ilustracijama .................................................................................................11

ENERGIJA JEŽIVOT.................................................................................... 13Energija kao stalnaprisutnost .......................................................................... 13Energija kaomaterija ....................................................................................... 18O negativnimenergijama ................................................................................. 19Zemlja, priroda i čovjek kao duhovna i materijalnabića .................................. '25DUŠA--ČOVJEKOVAB1T ........................................................................... 31PREOBRAZBA I USPOREDNI SVJETOVI ................................................. 51Rodenje i odrastanje ........................................................................................ 52Rastanak od materijalnog svijeta ..................................................................... 63Inkarnacija planeta Zemlje ............................................................................... 69Snovi i usporedni svijetovi ............................................................................... 76ANĐELI .......................................................................................................... 79Andeli prostora ................................................................................................ 82Andeli-učitelji i majstori ................................................................................ 87Andeli -- vodeće inteligencije ........................................................................... 96Tri načela (božice) Kozmosa......................................................................... 100ELEMENTARNABIĆA ................................................................................. 105Energijski izgled elementarnihbića ................................................................. 10~ Civilizacija zemljei civilizacija elementarnih bića ........................................... 106Civilizacija elementarnih bića-njezin razvoj i značenje naZemlji .................. 109

Sv jesno poimanje elementarnih bićaOsjećajna razina elementarnih bića ............................................................... 117Preobrazba elementarnih bića ....................................................................... 118Elementarna bića i biljke ............................................................................... 122

Ljekovite biljke .................................................................... ...............127

Uporaba ljekovitih biljaka ................................................... ...............128

Korisne biljke .................................................................. ..............130Elementarna bića, prostor i čovjek ................................................................ 131

Kućni duhovi ....................................................................... ...............137Vile ili elementarni anđeli ............................................................................. 139Boje i osjećaji ................................................................................................ 143Karakteristike boja na osjećajnoj razini ......................................................... 145

Bijela ................................................................................... ...............145

Ružičasta ............................................................................. ...............145

Ljubičasta ............................................................................ ...............145

Plava .................................................................................... ...............146

Žuta ..................................................................................... ...............146

Zelena .................................................................................. ...............147

Crvena ................................................................................. ...............147

Narančasta ........................................................................... ...............147

Crna ..................................................................................... ...............148Elementali i tijelo čovjeka-teorija o elementarnom ja .................................. 153Crna i bijela magija ....................................................................................... 157Liječenje elementala ...................................................................................... 160

Pomoć elementarnim bićem biljaka ..................................... ...............161

Elementarna bića prostora ................................................... ...............162

Liječenje elementarnih andela ............................................. ...............164

Moguće suprotne reakcije elementarnih bića ....................... ...............165CIVILIZACIJA VODE ILI CIVILIZACIJA ELEMENTARNIH BIĆATRECE VRSTE ............................................................................................ 167Voda kao energijska i tizička supstanca ......................................................... 167Živa i mrtva voda ........................................................................................... 1 fp )Fizički izraz vode u predjclu ..............................,........................................... ! 72Čovjek i voda ................................................................................................ 17-ILIJEČENJE ................................................................................................. 1 77Razine u čovjeku ........................................................................................... 177Značenje želje za potpunošću ........................................................................ 189

Duša i inkarnirani čovjek .......................................,.................,.......... 191

Duša i osjećajno tijelo ......................................................................... 194Osjećajno i vitalno tijelo ..................................................................... 19fiVitalno i materijalno tijelo .................................................................. 197Kada čovjek dobiva vitalnu auru`? ....................................................... 202

Zdravlje ......................................................................................................... ?04

Stanje ravnoteže .................................................................................. 204Covjekovo vitalno-energijsko tijelo ..................................................,. 206

Unutarnji mir izdravlje ................................................................................. 212

. 215ODNOSI MEĐU LJUDIMA .......................................................................

. 218Bol suradnje dvoje Ijudi ...............................................................................

222........................

Karma ......................................................................... ................ 227

ČOVJEK- PRIRODA ............................................... .............................. 229

Prepoznavanje samoga sebe ........................................................................

233...........

ZAKLJUČAK ............................................................ ........................UVODKnjiga koju držite u ruci jedan je od bezbroj pokušaja da se objasnipostojeći svijet. Obuhvaća teme koje su u ovom trenutku najzanimljivije iaktualne. Čovječanstvo ulazi u razdoblje u kojem na vidjelo izlaze pitanja oslojevitosti ljudskog bića i o usporednoj realnosti. Svatko odabire svoj načinshvaćanja i tako gradi svoju subjektivnu istinu koju ne može potkopatinikakva vanjska sila.

Moja namjera nije unositi neku novu "jedinu ispravnu" istinu. Želimponuditi samo dopunu vašem razumijevanju onoga što je ~, eč općepoznato.

Napisani tekst nije plod moje vidovitosti. U cijelosti je napisan vodeno,po diktatu mojeg majstora - Christophera Tragiusa. Suradnju smo započeli1991. na Božić. Naša je veza nastala u jednom trenutku. Možda se, doduše,godinama gradila u mojoj podsvijesti, no čim sam je svjesno prihvatila- jerpresudna je bila odluka - njegova pomoć preplavila je čitav moj život.Postala sam iscjeliteljica i redovno sam počela dobivati njegove poruke.Prva faza suradnje bilo je moje učenje. Morala sam naučiti osnovna pravilarada s energijama i osnovne načine kako osjetiti energijske tokove. Drugafaza je bila suradnja s mojim ocem, Markom Pogačr_ikom. U toj sam faziimala mogućnost upoznati rad s energijama prostora. Zajedno smoprepoznavali duhovne razine predjela i su>r_ave triju božica. Moja trećafaza - faza isejeljivanja, završava o•~im tckstom.

Čitavo vrijeme moj odnos spram Christophera Tragiusa odnos je premaduhovnom ili kozmičkom ocu. On je uvijek spreman na suradnju sa mnom,stoga naša komunikacija nije vezana uz neko posebno duhovno stanje ilimeditaciju, već je to sasvim prirodan, svakidašnji kontakt kojeg moguuspostaviti u svakom trenutku.

Tekst pred vama je moj prijevod kozmičke poruke. Kozmički jezik jejezik trenutka i može ga se uhvatiti i razumjeti samo intuitivno. Da bi mogao biti preveden u oblik nama razumljiv, treba ga pretočitiu riječi, a one ne dolaze same od sebe. U komunikaciji s majstorom primamenergijski tok koji u mene ulazi u simbolima koje treba iz podsvijestiprevesti na razinu svijesti. U pisanju tih poruka unam ulogu prevoditeljice.Možda sam u nekim dijelovima pogriješila pravu formulaciju, možda i nijesve tako kako je rekao moj majstor. To jest mogućnost koju priznajem, alimi se ne čini tako strašnom.

Pri prevodenju kozmičkih poruka vrijedi pravilo da sve što se intuitivnospozna, prode kroz svijest. Ako je ona uhvaćena u neku ideologiju ili u sebiima pohranjeno neko cjelovito znanje o odredenom problemu, poruka seizobličuje prolazeći kroz apriorne uzorke. Kako bi čovjek mogaovjerodostojno prevesti energijsku poruku, važno je da u sebi nema nikakveapriorne stavove o problemu o kojem se govori (stav je odredenpripadnošću nekoj religiji, ideologiji...). Takvo stanje je stanje čiste svijesti,iako na prvi pogled može biti ponajprije stanje neznanja.

Ako, dakle, istinu želiš vidjeti na svoj način, ne smiješ u svijesti imatinikakvo čvrsto uvjerenje. Bolje je biti neuk nego priučen jer svako usvojenoznanje može stvoriti drukčiji pogled i prilagoditi ga već poznatoj fonni.

U porukama ove knjige možda ćete naći neki izraz koji, s obzirom navaše znanje, i nije na pravom mjestu. Nadam se da vas to neće smetati. Svešto sam napisala, napisala sam bez dodatnog provjeravanja u sličnojliteraturi koja je starija i, možda, na nekoj razini vjerodostojna.

U pisanju sam bila slobodna i upravo mi je ta sloboda davala volju iradost za ovaj rad.Ajna 1IT.

U modrom potoku szrsr~ela su se tri bića. Pogledala szr se i tihozagledala u mirnh povr-šinu.

Ispod srebrrre vode sjajilo je jedno okruglo mjesto. Ako biijerovao u raj, rekao bi da,je to bilo lice sunca.

"1 to će mjesto biti naš dom ", zrzali szr, a da o torne nitko rzi.štanije r~ekao.Uvod majstora Christophera TragiusaDa vam se predstavim! Ja sam andelska inteligencija. Neću vam nametatisvoj lik jer ga nemam. Postojim izvan vremena i prostora odakle mogupozivati i pripovijedati o cjelovitom pogledu na život. I sam sam, kao i svivi, jednom bio duša i inkarnirani čovjek. Stoga moja pripovijest nijeizmišljena, već se temelji na iskustvima koja sam doživio tijekom svojihinkarnacija. Dok budete čitali ovu knjigu, slušajte moju pripovijest kaopriču starijeg brata, kao priču koja ne mora biti opća istina nego je tek njenajedna, moja inačica. Možda ćete u nekoj od tema dobiti odgovor na pitanjekoje vas muči upravo u tom trenutku. To vam iskreno želim jer ne bih želioda tekst čitate pasivno. Nadam se da ćete u njemu naći poticaj zasubjektivnu nadogradnju svake svoje misli.

Želim vam da budete aktivni i da ono što je napisano ne uziinate kaoistinu kojoj se ne može usprotiviti. Neka svaka riječ u <:,voj knjizi potakneu vama volju za razvojem i rastom!'~deka vas to vodi tijekom čitanja!C) ilustracijama~lušam, slušam tiho šuškanjc papira, boja i ruku. Tamo, hi blizu i ?_u, umeni, gore plamički, plamički koje vam od srca darujem.DaliborENERGIJA JE ŽIVOTEnergija kao stalna prisutnostKad svijet zapleše u svoj svojoj obojenoj ljepoti, ništa nije ljepše negopromatrati svaki detalj koji znači život. Kretanje, boje i zvukovi prekrasnasu pratnja svakakvih izraza postojanja od kojih svaki u strukturi nosiznačenje svoje stvarne prirode. Pojavni svijet poklanja tek dio opažljivogspektra, dok su ostale istine nevidljive za ljudske oči i čine usporedni svijet

koji vašemu nije inkarnirani suputnik. Svaki oblik ima svoj zvuk, svojuboju, a time i svoju energijsku informaciju koja nadograduje osnovnumaterijalnu sliku. Zato je svaki oblik materijalizirana slika svoje biti iliutisak osjetila pri dodiru s energijskom biti. Svijet prirode i pojavni svijetčovjeka svjetovi su simbola. Ti si tu da bi te simbole razumio na svoj način išto dublje shvatio njihovu bit.

Kao što je priroda oko vas, tako ste i vi, Ijudi, materijalna inkarnacijasvoje stvarne biti. Na razini svog vječnog postojanja živite u zajedničkomsvijetu i u stalnoj suradnji sa svojom okolinom.

Zemlja, na kojoj ste zbog materijalne vezanosti vrlo ograničeni, u biti jebiće puno energije koje vam pomaže razumjeti i prepoznavati zakone vašegpostojanja u inkarnaciji.

Zabavno je razmišljati o tome koliko je dimenzija skriveno u samojednoj mrvici života. Kao da se iza zaigrane maske skrivaju čitavi oblacirasplesanih bića! I upravo zbog beskonačnosti i slojevitosti svega štopostoji, čovjek ima mogućnost odlučivati o tome kako će prihvatitiodredene trenutke. Civilizacija dogovara što u stvarnosti postoji, a što ne.Ona se odlučuje za samo jedan spektar onoga što postoji, istražuje ga ioživljuje do detalja. U ovom se trenutku civilizacija na Zemlji odlučila zakolebanje izmedu vidljive materije i nevidljivih energijskih struktura.Znanost nastoji prerasti okvire materijalne dokazljivosti i otkriva sveapstraktnije čini

i 13

telje postojanja. Čovjek ima mogućnost izgraditi vlastiti način gledanja nasvijet, dok masovni stav u tom smislu gubi svoju snagu. Civilizaeijapostajesve propusnija, premda to možda izgleda loše i strah vas je jer ste razapeti utako čvrste uzorke i ideologije. Subjektu se sve više dopušta da izražavasubjektivne poglede i traži na svoj način. Nema više inkvizicije nispaljivanja "vještica". Crkva pristaje na kompromise i prisiljena jeprilagodavati se rastućoj samosvijesti ljudi.

Treba vjerovati da sazrijevate kao civilizacija, a da svoju subjektivnosti odvažnost u traženju sebe trebate zato da jednom u cijelosti prerastetepostojeće forme i snagu svijesti.

Svijet energije je osnova. Budući da ste energijska bića, neprestanosudjelujete u stvaranju te osnove. Energija nije neka konačna informacija

koja s obzirom na svoju frekvenciju stanuje na jednoj ili drugoj razini, većse čitavo vrijeme mijenja, kreće i stvara. Ponajprije je važan njezinstvaralački vid u kojem vi sudjelujete i u koji ste upleteni svojimdjelovanjem.

Pritom se javlja predodžba o energiji kao nekoj apstraktnoj supstanci.To je razumljivo s obzirom na to da smo svi mi energija i da je energija sveu svemu, pa je stoga ne možemo odvojiti i pogledati izvana kao nekuvanjsku formu. Čim si u nešto upleten, to više ne možeš sagledatiobjektivno. Prosuduješ kao subjekt, a tvoje su subjektivne predodžbevjerodostojne jer su rezultat tvojih iskustava i praktičnih videnja.

Energija je čudno ime za cjelinu iz koje dolazimo i u koju se vraćamokako bismo očuvali dodir sa svim onim što jest i što nas čini. Energija smosvi mi kao cjelina. Sve, što je naizgled nepovezano, u stvari je cjelina izkoje sve izlazi. Isto to se dogada sa svim energijskim stnikturama koje nasokružuju. Čitav život (čitavu materijalnu inkarnaciju) bavite sejednostavnim zakonima koji su na razini energije banalni i nevažni. Sve toradite zato da biste naučili što bolje razumjeti i promatrati nevidljiveprocese koji vas čine živima u materijalnom smislu.

U svemu tome svijest je element koji u prepoznavanju sebe djeluje kaofilter. Propušta samo ono što se može fizički dokazati ili logički utemeljiti.Zbog toga što je u ljudi svijest na različitim stupnjevima, dogada se da seneka pojava vidi sasvim različito. Različitost je posljedica prethodnihočekivanja ili svjesnih (naučenih) vizija koje svatko ima ugradene u odnosprema realnosti.

Bez obzira na to kako netko vidi i osjeti neku energijsku prisutnost,energija je nevidljivo upletena u svaku i najmanju stvar koja čini svijet iKozmos. U svakom dašku vjetra ili skoku skakavcaVu travi manja su iliveća energijska talasanja koja najprije tvore svoju malu cjelinu, zatim snajbližim energijama svoj mikrokozmos, a onda makrokozmos i Božanstvokao cjelinu svega u svemu.

Čovjek je energijsko biće. Za vrijeme dok je inkarniran u materijalnojrazini, dok privremeno postaje dio materije, gubi se njegov energijskitemelj. Naizgled postaje nestvaran.

Duša bi se mogla ograničiti samo na vlastite sposobnosti učenja, ali nataj način ne bi mogla skupljati iskustva. Čovjek, naime, najviše nauči ako senalazi u situaciji koja je suprotna njegovoj osnovnoj poziciji. U slučaju dušeto je upravo situacija u materiji - u vremenu i prostoru (duša, naime, postojiu vječnosti).

Zato se ne čudite procesu inkarnacije. To je nužan put vašeg 1 našegduhovnog razvoja.

U svojoj biti čovjek je duša koja postoji u vječnosti i točno zna što sedogada s njim i njegovom okolinom. U trenutku inkarnacije dijeli se nasvjesni (svijest, materija) i nesvjesni (duša, osjećaji, Kozmos) sloj.Razdvojenost na te dvije polovice bit je inkarnacijskog zadatka. Kroz filteresvijesti i konačnost materije čovjek uči tražiti put samoosvještenja, aistodobno ta ga razdvojenost zbunjujc. Kao da svaka strana navija za sebe:"Ja sam najstvarnija! Dodi k meni! Vjeruj mi!" Čovjek se osvrće na jednu,pa na drugu stranu, i više ne zna kome da vjeruje.

Materija je najgušća energijska struktura. Zbog svoje (relativne)konačnosti nudi obilje pouzdanih informacija o sebi. Ima oblik i mjesto uprostoru, kao i početak i kraj u vremenu. Idealno se podudara sa svjesnimformulama. Kao takva, brzo zavede i uvjeri da je jedina realna supstanca, asve nevidljivo da je nedokazljivo i, stoga, misaona irealnost.

U trenutku inkarnacije čovjek je materijalni organizam, te zato trebasisteme za prepoznavanje materijalne okoline. Bez njih osamljen, a njegovopostojanje bilo bi besmisleno.

Čovjeku je dano pet osjetila ili pet različitih načina razumijevanjamaterije koji se medusobno nadopunjuju ostvarujući cjelovitu predodžbu, atime i potpunu sliku okoline. Kut čovjekova gledanja ograničen je naspektar koji se u frekvenciji podudara s materijalnom strukturom svijeta.14 ~ 15

Kut shvaćanja svih ljudi približno je jednak. Svi vidite približno istispektar boja, čujete ograničenu količinu frekvencija... Otkloni značedodatnu sposobnost ili nude pogled u sfere koje su drugima nevidljive(vidovnjaci, iscjelitelji...).

Postoji samo jedna realnost. Možete je zamisliti kao cjelovitu siikusastavljenu od beskonačnog broja bića, boja, tokova. Zatim zamislite da jegledate kroz različite iMtere (filtere koji bi različito ograničavali, npr.frekvencije boje). Kroz svaki filter vidjeli biste drugačiju sliku.

To se u inkarnaciji stvarno i dogada. Ljudi vide kroz jedan filter, kukcikroz drugi, biljke kroz treći... Isto vrijedi i za sva druga osjetila.

Na tu činjenicu mislim kad kažem da je vanjski svijet subjektivan.Materijalna stvarnost ne može biti objektivno odredena jer je odredujusubjektivna osjetila. Jasno je da čovjek i pas svoju okolinu ne vide na istinačin. Isto tako i dva čovjeka ne vide jednako istu vanjsku sliku jer nijednaslika nema objektivne karakteristike koje bi ponudila osjetima. Čovjek odnje uzima samo ono što primjećuje i što mu se, po vlastitom sudu, činizanimljivim.

Da objasnim: istu knjigu jedan čovjek vidjet će kao debelu, sivu ipravokutnu, dok će drugome izgledati srednje debela, siva, s crvenim

naslovom i četvrtasta. Svatko će ju vidjeti s obzirom na svoj svjesni odnosspram njezina sadržaja bez obzira na njezin izgled.

Sam po sebi, čovjek bi na svijet uvijek gledao subjektivno, pa je zatobilo važno napraviti dogovore i omogućiti podlogu za komunikaciju. Tosvatko uči u procesu obrazovanja u kojem dobiva osnovno obrazovanje, atime i osnovu da u društvu djeluje stvaralački. Iz želje za komunikacijomnastali su apstraktni načini bilježenja-pisma, riječi... (Već u prvoj godiniživota dijete nauči osnovne informacije, kako bi moglo početi govoriti iuopće suradivati s okolinom. Prije se s njom ni ne bavi jer je previšesubjektivno.)

Svaki predmet, pojam ili biće ima u svijesti čovjeka pohranjenuobjektivnu definiciju. Svjesna definicija jedan je od bitnih činitelja uopažanju okoline.

Za lakše razumijevanje te tvrdnje usporedio bih ljudsko tijelo spodmornicom. Sve što mornar opaža iz nje, vidi kroz male prozorčiće(instrumenti...).16

Čovjekovi prozori su: - pet osjetila,- svjesne definicije, - intuicija.Prva dva prozora sasvim su vezana za razine inkarnacije, :!okje intuicija

njihova nesvjesna nadogradnja.Posebno bih opisao dva od pet osjetila - vid i sluh.Svoju okolinu čovjek vidi trodimenzionalno. Ustvari, vidi različite

odbljeske svjetlosti koji tvore različite boje i tako oblikuju sliku. Njegov jevid ograničen tako da vidi samo onaj dio spektra frclcvencija koji zahvaćamateriju, dok sve ostale energijske frekvencije ne vidi. Da bi mogaopogledati preko ruba materijalnog s~~iseta, čovjek bi trebao imati razvijenusposobnost intuitivnog ~ledanja jer intuitivni pogled nema granica.

Potpuna tišina ne postoji ni u spektru frekvencija koji je ograničen urnateriji. Uvijek postoji makar minimalni šum. Dokazano jc da svaki oblikodašilje zvučnu vibraciju koja je nadogradnja njegove biti, te da poosobljujefrekvenciju energije koja taj oblik odašilje u prostor. Pogled u prostor(pogled izvan čovjekova spektral nudio bi zvukovnu zbrku. Čovjek imasreću da čuje upravo onoliko koliko mu je dano jer bi ga veća sposobnostsluha zbunjivala u radu. Značajno je da zvučne vibracije (frekvencijeenergije) p~iznaje intuitivno, a njihove karakteristike koristi u umjetnosti,<,žhitekturi i drugim stvaralačkim aktivnostima. Frekvencija znači cricrgiju,a energija ulazi u prostor i zahvaća u njega-konstruktivno ili destruktivno.nri svakoj osjetilnoj spoznaji veliku ulogu igra svjesna definicija. Onadefinira bit osjetilne informacije. Na primjer: vidiš kamen i znaš da je tvrd.

Tvrdnja o njegovoj biti svakako je relativno istinita. Najčešće se takvimstavom možeš zadovoljiti, no ponekad je potz-ebno sumnjati u apriornetvrdnje i time potaknuti stvaralački pogled.

Kako bi se neka stvar spoznala, ona mora biti realno prisutna, odnosnoprisutna bar kao energija. Stoga kažemo da je energija prabit ili pramaterijasvakog bića, da je njegova bit i zato njegovo sjeme - izvor i ishodište.

Energija je jedina pramaterija. Svi njezini izrazi (inkarnjra~e, ,; , ,, vrazine čovjeka, vidljive razine biljke, elementarnabića...) njezina sunadogradnja ili subjektivan izraz.

Energija je temelj iz kojeg se može izgraditi ma kakva jednokratnaslika.Energija kao materijaMaterija je najgušća energijska supstanca. Njezina konačnost i tvrdoćanestvarna su svojstva koja nemaju realne podloge. U stvarnosti se radi oprivremenom triku energijskih potencijala. Ona, naime, ne postoji sama posebi i nije sama sebi svrhom, nego je energijska struktura koja na osjete(ograničene na odgovarajući način) djeluje kao konačna stvarnost.

Čovjek za sada još treba svoju materijalnu razinu. Čitav život njome seigra prelazeći čas u jednu, čas u drugu krajnost o njezinoj izvjesnosti.3ednako kao i on, u istom su svijetu inkarnirana još mnoga druga bića idruge usporedne civilizaeije koje ne primjećuje zbog toga što su muosnovne frekvencije uspavane.

Vidljivi svijetiliplanet Zemlja djelić je inkarnirane stvarnosti energije.Sve ostale frekvencije žive mimo tog djelića koji čovjek treba za sebe isvoje školovanje, i s njim se ne preklapaju.

Energija jc neuništiva i zato vječna. Ne može se uništiti, izbrisati, ubiti,dok je materija, kao njezina inkarnacija, prolazna. Prolaznost je jedna odnjenih osnovn'th karakteristika i osnovni uvjet. Materija je postavljena uvrijeme i prostor, te stoga ne može trajat: u vječnosti.

S obzirom na to da je materija privremena nadogradnja energije, njezinaprolaznost je relativna jer njezina neinkarnirana bit ostaje u vječnosti i ondakad nje više nema.

Prolaznost materije bolna je karakteristika posebno u slučaju živih bića.Smrt je, naizgled, svršetak života. Naizgled, jer nij : stvarno utemeljena uvječnom postojanju svakog energijskog bića. Na isti način kako seenergijska struktura udružuje s materijon ~ i neko vri.jeme s njom odrasta,tako je u nekom trenutku na_nušta vraćajući se u svoju prabit.

Materijalni izraz (xijelo, biljka..) privremeno je ruho biti cnergijc. Naisti način kako se svako ruho jednom iznosi tako se,

~~ osnovnim zakonima vremenske ograničenosti postojanja, i tijelo ,troši iostari.

Materija, prividno, nudi osjećaj moći i dovršenosti. Istodobv;~, dopuštaograničenje samo na svojoj razini, što podržava duhov~,:;~ iijenostčovječanstva. Najlakše se, naime, zadovoljiti s pojav:°_~:.1 i osjetilnimsvijetom, pa i onda ako je njegova prolaznost :'.rašna i ne nudi nikakavoptimizam. Ako vjeruješ da si samo maa.~rijalno biće, u sebi ćeš osjetitibeskonačnu nemoć i strah pred ~vršetkom onoga što jedino poštuješ.

~ivot nije kratki besmisao koji danas jest, a sutra ga možda ~ iše nema.Treba vjerovati u njegovo duboko značenje za postojanie u ~~ječnosti.Materija je jedan od glavnih ćinitelja učenja. U njezinoj dvoznačnostičovjek se uči bitnim istinama i počinje poštivati svoju besmrtnost.

iLložda pretjerujem kad govorim o materiji kao o nekoj mrtvoj ineosviještenoj realnosti. Materija može biti mrtav predmet, može biti drvoili čovjek. Svaki njezin izraz simbol je dubljeg sadržaja koji nadograduje.Odnos čovjeka i materije (mislim na svjesni odnos) mijenjao se zajedno spromjenama civilizacije, a u svakom je razdoblju bio temelj za odnos spramKozmosa ili Boga. Odnos prema materiji krojio je odnose medu ljudima,prema prirodi i svemiru.

Kako je materija živa, jer je oživljuje njezina energijska bit, `cotno jesmatrati je objektom. Otuda izraz bol materije. U posljedn3oj civilizacijimaterija je jedini izraz bogatstva i izobilja. Odnos prema njoj, koji jeograničen samo na njezin materijalni izraz, koči je. Čitavo vrijeme čovjek sesvjesno koleba izmedu stvaranja i s:r,rti stvorenog. Sve što stvori, prolaznoje. Raskorak izmedu žclje i prijetnje vremena dovodi ga u očaj.® negativnim energijamal~nergijska razina je cjelovita supstanca. Osnovna cjelina je Kozn.os koji,da bi mogao postojati, mora biti polariziran - u njemu i?ZOraju bitizdružene dvije osnovne suprotnosti: pozitivno i negativno (plus i minus).Ako oduzmeš jedno, cjelina se raspada.~s / t9

To pravilo Kozmosa, kao i sva ostala, prenosi se u svaku, pa i najmanjusupstancu energije (pod energijskom supstancom mislim na sve mogućesupstance, pa i na materijalnu). Svako i najneznatnije energijsko biće (kojeima ili nema svoju sliku inkarniranu u materijalnom svijetu) u svojoj je bitipolarizirano.

Pozitivno i negativno su suprotni, ali ne i medusobno suprotstavljenipolovi koji se, stoga, mogu nadopunjavati u aktivnu cjelinu te egzistirati kaoosnovno pravilo svega postojećeg.

Civilizacija krščanstva je kao svoju bit uvela sukob izmedu objektivnogdobra i objektivnog zla. Time je cjelinu polarizirala na dobru i lošupolovicu.

Zbog nerealne objektivnosti (objektivan sud može biti tek približan) pridonošenju suda o obim polovicama postoječeg, sukob izmedu dvaju polovaje prividan. Kao takav, potaknuo je raspravu o pozitivnom kao objektivnodobrom, odnosno o negativnom kao objektivno lošem. Sud takve vrste jeideologija-nametnut ili naučen oblik shvaćanja koji ne dopušta subjektivneinačice iste tematike. Ni u kojem slučaju ne želim reći da je ma kojaideologija kriva za raskol zadnjeg ciklusa sadašnje civilizacije.Čovječanstvo je tu školu trebalo, pa ju je stoga kao takvu uvelo i realiziralo.Raskol cjeline na dva dijela izrazio se u gubitku čovjekove svijesti o sebikao cjelini.

Budući da je trebao iskustvo samostalnosti u materiji, čovjek je izgubiostalnu vezu sa samim sobom kao cjelinom - dakle sa svojom dušom kaovječnom biti. Izgubio ju je na razini svijesti, no u stvarnosti ona je i daljepostojala.

Intuicija je s vremenom postala nepotrebna. S time je u čovjeku i usvijetu sve više prevladavao razum.

Riječi duše postale su udaljeni zov koji nije bio shvaćen u pravomznačenju. A ono što svijest ne razumije, odbacuje i kaže da nije njezino.Tako se dogada da vlastiti glas pripisuje nekoj vanjskoj sili koja je paknajlakše razumljiva ako je zla i opasna.

Razdvajanje stvari na dobre i loše nije nastalo zbog nekog osnovnogpravila razlučivanja (objektivnog pravila}, nego zbog subjektivnog strahaod neznanja (strah se rodio iz prividnog otudenja od svoje biti}.

Cjelina, da bi mogla živjeti, mora biti polarizirana na + i -, daklc napozitivnu i negativnu polovicu. Ako oduzmeš jednu, raspada sc.

U ravnoteži izmedu negativnog i pozitivnog cjelina je cjelovita iprepoznatljiva.

Svaki mali prostor i svako ma kako neznatno energijsko biće koje imaili nema inkarnirani lik u materijalnom svijetu, u svojoj jc biti polarizirano.

Čim se čovjek (prividno) odmakne od cjeline (božanstva) boga ilibožanstvo postavlja kao nešto izvan sebe koje štuje u strahu i s poštovanjemu srcu. Realno gledano, na taj način štuje ,amoga sebe jer svi smo-kaobezvremenska cjelina-božanstvo.

To se vrlo izrazito iskazalo u svim velikim religijama, a posebno ukršćanstvu. Čovjek je u njemu crv koji sam po sebi nije vrijedan Božjemilosti koju mora zaslužiti klečanjem, poniznim molitvama punim zamolbi,

klanjanjem, redovitim obredima punim fraza, strahom, prihvaćanjem svegalošeg kao kazne Božje. Čovjek je ponizio samoga sebe u nešto maleno,nevrijedno i beznačajno, puno grijeha i nezaboravljenih pogrešaka kojeskoro da nije moguće oprostiti. To je bilo teško iskustvo za stotinegeneracija koje su se kroz njega probijale kako bi nešto naučile. S takvimstajalištem svi su putevi do postojeće istine i cjelovitosti potpuno izbrisani.

Podjelu na dobro i zlo kršćanstvo je nazvalo podjelom na Boga i vraga.Crkva je jedina imala pravo odlučivati o tome što pripada jednom, a štodrugom polu. Srednjeg puta nije bilo. Mogao si pripadati samo jednom ilidrugom.

Institucija kao generalni subjekt uzela je sebi pravo da odlučuje ostvarima koje bi morale biti posljedicom subjektivna čovjekovog suda.Funkcija je ideologije, naime, takva: generalno odrediti svijest koja jeidealna za njezine okvire. Svaki odmak od te, u biti, već objektivne svijesti,ymora biti kažnjen. Naime, uvjet za trajanje iskustva ideologije jestuvažavanje svih njezinih pravila bez ikakvih subjektivnih sudova ilidrugačijih mišljenja. Takva ideologija u cjelini prožima čovjekovopostojanje. Kršćanstvo je nametnulo vječno kolebanje izmedu Boga i vraga- izmedu Neba i pakla. Čitav život morao si stjecati pravo na Nebo. Svakimsi činom, wišlju, svakim korakom riskirao da činiš grijeh.

Zaista je zanimljiva pojava, odnosno način na koji je Crkva kaoinstitucija u ranoj fazi uzela za pravo personalizirati Boga i izricati njegovesudove (prije svega mislim na sudove inkvizicije koja je bila zločinideologije nad onima koji su mislili drugačije). Upozorenje: institucija jeimaginarni pojam. Nju, naime, čine ljudi,?~ ~ 21dakle subjekti. Svaki je njihov sud (sud Crkve) sub,jektivan sud, premdaprilagoden objektivnim ideološkim okvirima.

Predodžbe o služenju Nebu i o Božjim kaznama su teške, a sve suizrasle iz čovjekove nemoći da sebe vidi kao dio božanske cieline.

V Postoji još jedan razlog za objašnjenje "postojanja" negativnih sila. Umaterijalnom svijetu čovjek se nalazi s odredenim većim il: manjimzadatkom koji je cilj njegova inkarnacijskog ciklusa. D;zša se kaočovjekova bit uči, a materijalni život dio je škole kroz koju prolazi. Nekad,dok je čovjek unatoč materijaliziranoj vanjštini još bio svjestan povezanostis cjelinom na božanskoj razini, mogao je svjesno prihvatiti svoju školu. No,čim se zapleo u otudenje od biti, zadaci su mu postali zagonetka koja prednjega nije bila konkretno postavljena, već se javljala kroz svakidašnji život.

Škola zna biti vrlo kruta i neumoljiva, posebno ako ne dopuštaš da sestvari dogadaju, ako ih čovjek iz dana u dan gura od sebe i niječe, te akonije dovoljno kreativan da ih razumije.

Zato se neki zadatak koji već duže vrijeme kuca na vrata čovjekovesvijesti javlja u njegovim očima kao negativna sila (što se dogada većiniIjudi). Čovjek ne razumije da je to zahtjev za napredovanjem, ne primjećujeda mora ispuniti sljedeći zadani problem, pa zato zahtjev duše pripisujevanjskim negativnim silama koje mu iz nekog razloga žele nanijeti udarac.

U zahtjevima duše radi se o stupnjevanju. Počinje se od manjih stvarikoje čovjek odbacuje jer mu se čine nevažnima. Kasnije se pokrene lavina, ašto se više odriče ili odbija, to pred njega dolazi u sve težem obliku kao damu hoće viknuti na uho. Zatim se može dogoditi da izgubi svoje naidraže,da oboli ili da ostane materitalo potpuno osamljen. Sve se to ponajprijedogada kao posljedica neznanja, odnosno neosviještenosti, straha odsamoga sebe i, što je najgore, zbog - lijenosti.

Najprije bismo morali sami sebe upitati zašto se neke stvari upravo takoodvijaju, a ne prestrašiti se i u panici odbaciti činjenice u onaj pakleni kotaokoji je, ustvari, iznutra prazan, a izvana ne postoji-kojeg nazivate "negativnesile". U stvarnosti se svi odgurnuti ultimativni zahtjevi još drastičnijeponavljaju sve dok ih jednom svjesno ne prihvatite kao stvaralačke silesvojeg školovanja, te im dopustite da vas usmjeravaju na pravi kolosijek.

Čovjekova predodžba o njegovoj vječnoj ugroženosti proizla~: iz strahai posljedica je njegove otudenosti od biti. Na najvišoj ,-azini božanstva svismo jedno i otuda možemo argumentirati da -,egativno kao zlo ne postoji.Ako je u osnovi sve dobro (osnova : ~ razina božanskoga-to je razina gdjesvi postojimo, dakle razina __Tdje nema prostora ni vremena), zlo kaoprividno postojeća sup:anca nastaje samo na nižoj razini inkarnirane tjelesnei svjesne ;r alnosti. Stoga ne postoji u vječnosti, odnosno uopće ne postoji.~;ve ono što dolazi pred vas kao zlo samo je rezultat subjektivnog ~uda, dokobjektivnog zla nema. Svako je zlo subjektivno, proizvod 5~-iesnoggledanja na svijet, ali ne i intuitivnog pogleda na cjelinu.

Dakle, čovječe! Kad ti se stvari odvijaju kao da ti je to vrag namjestio,znači da se radi o većem ili manjem ultimatumu, te da za sebe i kod sebemoraš napraviti nešto stvarno i veliko. Nemoj ~:;ći: "O, kako sam nesretan!Na tom svijetu ništa mi ne polazi za ~-ukom!" Već reci: "O, kako sam lijen,pa ne činim ništa za sebe i <:a svoj stvarni razvoj!"

Nikada se ništa ne smije pripisati drugome. Ni dobro, ni loše. ~idnosiprema ljudima i okolini sekundarni su s obzirom na odnos prema samomesebi koji je osnovni uzročni odnos. Ako si pošten prema samome sebi,pošten si i prema drugima, odnosno ako varaš samoga sebe, varaš i druge.

Okreni se, dakle, prema sebi i pošteno ;-aščisti sa sobom. Kada to učiniš,svijet će postati drugačiji. Ipak, oc treba se kriviti za sve što se dogada.Moraš, medutim, iz dogada:~~a koja se pred tobom nižu naučiti neštokonkretno.

Odavde do tamo ima tisuću postaja. Ako svaku pogledaš u i lce s barmalo razumijevanja, ići ćeš naprijed. U suprotnom, uvijek ,:~š iznova kretatiiz početka. U tom smislu život je sličan labirintu. ~~, aki korak i svakaodluka na raskrižju jest pokušaj. Ako uspije, ~'obro, ako ne, sreću tražiš nadrugim putevima.

Bitna je svijest o tome da si ti kreator svoga života, da si ti :~naj kojiodlučuje što će se dogoditi i koji je put bolji. Nigdie ne posto~i neki vanjskikrivac koji bi te želio omesti ili uništiti. Iza ;~ akog dogadaja i iza svakogbolnog čina stoji potreba za učenjem ~ za borbom za c_ielinu. Sam gradišsvijet koji te okružuje, zato raz~ovaraj sam sa sobom! Ako ti se nešto nesvida, nemoj prebacivati krivicu na nešto irealno! Strahovi, dvojbe ineprijateljatvo slijepi su putevi. Ako njima ideš, nesretan si i tvoje lutanje jebcsciljno. Ako svoje postojanje uzmogneš razumjeti kao dio jed? ~ • ., ynog, lakše ćeš se moći pogledati iz ptičje perspektive. Pogled iz ptičjeperspektive nije neki vanjski božji pogled, već je to pogled na cjelinu kojaizvire iz svijesti o vanprostornosti svemira, iz bezvremenosti kao realnesupstance.

Strah stvara samoga sebe, a za tebe on je propast i gubitak svijesti ocjelini. Ako ga prevladaš, uzdižeš se na razinu s koje je slika o cjelini kaorealnosti za tebe, kao za biće materijalne inkarnacije, razgovijetna i višerealna.

Svijet djeluje kao mnoštvo srodnih, ali sasvim različitih valova. Svakipredmet i svako biće odašilje odredeno zračenje, odnosno nudi ruku zasuradnju s okolinom. Zračenje nekog predmeta ili bića njegova je veza sokolinom, dok su sve ostale energijske strukture unutar njega nedostupnebudući su zaštićene kodovima. Energijska struktura dvaju bića (ilipredmeta) nikada se ne spaja, križa ili siječe sama po sebi. Mogao bih rećida neko energijsko biće (što je i čovjek) uvijek zrači u okolinu i iz nje primasamo ono što želi, dok ostalo drži brižno zaštićeno.

Sve to govorim zato jer želim objasniti da nijedno zračenje u prostorunije objektivno ni loše, ni štetno.

Postalo je moderno reći: "Tu je negativna točka, sigurno se zato tajnesretnik tako teško razbolio." To je suženo gledanje. Negativna točka jestzračenje što na čovjeka koji na njoj boravi neko vrijeme loše djeluje, pa onoboli. Dakle, bolest jest, prividno, posljedica negativnog zračenja. No, to je

privid koji vara jer na taj način najlakše izbjegnemo pravi uzrok bolesti.Tvrdim da je i zračenje tek posljedica, svakako posljedica nečega što jebolesnik godinama potiskivao u sebi ili odricao i pripisivao nekim vanjskimuzrocima. Zračenje je posljedica suradnje njegove duše (time mislim nasudbinu kao uzorak po kojem se tom čovjeku stvari u životu redaju ponekom smislenom redu) s prostorom.

Tu suradnju treba zamisliti kao suradnju dvaju energijskih bića. Odvijase tako da energijsko biće prostora (obično se radi o elementarnim bićima ilio vitalno-energijskim sustavima) prilagodi svoj kod tako da zračenje kojeodašilje djeluje štetno na materijalno tijelo energijskog bića. I premda sedogodi da na materijalnoj razini oboli, čovjek sam dopušta negativnozračenje jer se na taj način prisiljava na aktivnost.

Kad je zadatak takve suradnje dovršcn, zračenje treba neutralizirati štoje svakako moguće na bezbroj načina. Ako to ne;,;~jžcš sam, onda potražiš pomoć, a ako je stvarno trebaš, naći ćeš j~ bezvelikog napora, odnosno bit će ti ponudena sama od sebe.

Važno je da nema objektivno negativnih utjecaja, ni ~~jcktivno štetnihzračenja kojima bi mogli pripisati neko -,~-ijednosno obilježje. Prostoruvijek treba mjeriti i ispitivati u v<.zi s nekim subjektom i njegovompodsvjesnom vezom s uzrokom ;;astalog stanja.

Čovjek se postupno zapliće. Sve što mu se dogada, za njega ;:~ tiobro.Pa i najgori trenuci su darovi koje donosi prividno i,ažanstvo, božanstvokoje je u biti on sam.

Jedini način borbe protiv "negativnog" (koj eg ustvari nema) ;estpovjerenje. To je ključ kojim se mogu otvoriti baš svaka vrata. ~ho siuvjeren da si aktivni dio svoje okoline i aktivni dio cjeline, orxda će nestatistrah pred nevidljivim opasnostima, a ti ćeš prestati r.~zmišljati oštetnostima koje postoje samo u tvojoj irealnoj ~,vijestl.~emlja, priroda i čovjek~~ao duhovna i materijalna bića~~~ijct je cjetina energijskih bića koja na planetu Zemlji postižu materijalnuinkarnaciju.

Materija je inkarnacija energija. Inkarnirano biće održava ~c na svojimosnovnim razinama tako da se dodane razine vežu za i~dnokratnuinkarnaciju koju je zacrtalo sacno biće.

Na osnovnoj razini sva su inkarnirana bića udružena u cjelini -- ti. uBožanstvo - u jedini objekt.

Na sljedećoj razini sva su bića subjekti.

Na razini inkarnacije sva energijska bića su materijalizirana. '~~jihovvitalni energijski sustav, koji čine vitalne energije, uvjet ~c za živostmaterije.

Energijska bića medusobno se razlikuju u medurazini izmedu duhovne ivitalno-materijalne razine. Zemlja ima vrlo izrazitu osjećajnu razinu kojupredstavljaju elementarna bića. To su bića s odredcnim os_jećajnimnabojem, vezana za materiju, ali bez materijalnog tijcla. Čovjek ima razinuizmedu, podijeljenu na dva dijela:

; ?.~osjećajnu ili podsvjesnu i svjesnu. Svijest je više vezana za materijalnuinkarnaciju, dok je osjećajna razina pupkovina s duhovnom razinom ilidušom.

Čovjekova duša zamršen je energijski sustav na duhovnoj razini. To jesustav energijskih čvorova, spirala i zamki koji djeluje neovisno oinkarnaeijskim ciklusima. Svoju jezgru čuvau vječnosti. Na više frekvencijaistodobno djeluje neovisno i u skladu sa svojim primarnim uzorkom.Duhovna razina je pred-razina božanskog. Na toj razini duše su samostalnerealnosti.

Duša i tijelo stoje u takvom odnosu kao stablo i njegov faun. Duša, jerje bit, igra primarnu ulogu, a materijalno tijelo, svijest i karakter samo suposudeni materijalni izrazi za duhovno školovanje. Prauzorak duše je tajprvotni temelj iz kojeg proizlaze informacije što se s tom dušom dogada, štomora naučiti, zašto i kamo mora doći kao odrasla energijska inteligencija.

Osim što je čovjek u svojoj biti duša, dakle, sasvim nematerijalnasupstanca, on ima i svoju vitalno-energijsku razinu koja oživljuje njegovmaterijalni lik. Vitalna energija je sustav čakri, meridijana i korijenja. Sobzirom na vitalnost, čovjek je razapet izmedu Kozmosa i Zemlje što značiizmedu svoje nematerijalne i svoje materijalne razine. Izmedu njih tečestalna veza i aktivna suradnja. Točka koja simbolički povezuje čovjeka snjegovom dušom je lotosov cvijet. To je točka u koju pritječu kozmičkevitalne energije koje se potom kroz energijski sustav, u koji je upletenomaterijalno tijelo, razlijevaju u cjelinu njegova postojanja. Bit čovjekovevitalne strukture je njezina ravnoteža. Svaka bolest ili oboljenje posljedicaje ispadanja sustava iz ravnoteže. Uzrok tomv nalazimo na duhovnoj razini(razloge sam već nabrojio). Ništa se ne dogada samo po sebi.

A kakva je energijska struktura biljaka?Kao čovjek, i biljke imaju svoju vitalnu razinu koja oživljuje njihovo

materijalno tijelo. Razlikuju se što nemaju svijesti ni podsvijesti, no imajuinteligeneiju. To znači da nikad ne djeluju svjesno nego se ravnaju s

obzirom na svoju jezgru, uzorak koji im je odreden u sjemenu iz kojeg suniknule.

Njihova duhovna razina je cjelovit uzorak biljke koji u sebi ima zapisantočno odredeni zadatak. Njihova osjećajna razina, koja nadomješta razinusvijesti i podsvijesti, jesu elementarna bića. Elementarnim bićima nazivajuse i deve i fauni. Svaka biljka, makako mala bila, ima svoje elementarno biće koje čini njezinu medurazinu.Biljke su iznimno ranjive jer im je kretanje ograničeno. ~i jihov rast seodvija u stalnoj vezi s njihovim osnovnim uzorkom. ~Irast ne može rasti ulipu, dakle, elementarno biće ne može zahvatiti u postojeći prauzorak ilisjeme biljke, nego joj samo može pou~oći da ga što bolje izvede.

Biljke su prilagodljiva živa bića i zato vrlo pogodna za suradaiu sčovjekom. Nude mu hranu i zaklon, te mu uz njegovu suradoju dajupredmete i orude za rad. Njihovo je postojanje za ljude neophodno. I to nesamo zbog pogodnosti razumljivih na prvi po~~led, već i zbog njihoveprilagodljive energijske strukture koja djeluje ljekovito. Čovjek se oddavnina liječi ljekovitim biljem. Ljekovite biljke ne sadrže samo ljekovitesokove, već je važna i energijska vibracija koja je za čovjeka ljekovita.Ljekovite biljke su stručno priznati činitelji koji u liječenju nude bitnupomoć. Osim što su biljke ljekovite, one nam pomažu i u liječenju prostora.Mogu na sebe vezati elementarna bića prostora i izliječiti ih, vratiti imneutralan naboj koji su izgubili na putu učenja i u suradnji s čovjekom.Zato, na primjer, "drvo života" idealno uspijeva na točki koja je za čovjekaškodljiva. Biće umije odredene točke prila`~oditi svojim potrebama i na tajnačin se izliječiti. Biljkama se može neutralizirati gotovo svako zračenje.

Biljke su osjećajna bića. Svaka žena zna da je njezin cvjetni vrt Ijepšiako se više bavi s cvijećem, ako s njim razgovara i omogućuje mu raznepogodnosti, a ne samo vodu i gnojivo. Biljke se mogu izliječiti s ljubavlju iiskrenim divljenjem, a umiru ako je ekolina prema njima nemarna ineljubazna. Imaju vrlo plemenit ~ italni sustav koji s veseljem suraduje sostalim vitalnim razinama. Zato stabla mogu biti idealni suradniei ustrukturi energijskih sustava u predjelu. Lipa je, recimo, biće koje idealnoveže fokus andela prostora u strukturu predjela. Stabla s radošću obavljajutakve zadatke kroz stoljeća i pritom su uvijek lijepa i skladne grade. S njimase može, na pritnjer, napraviti akupunktura predjela. To je za njih velikizadatak za koji trebaju vremena kako bi mu se sasvim 13rilagodili. No to jesamo jedan od njihovih inkarnacijskih zadataka za koji se znaju potruditi.

Sigurno su već mnogi pokušali testirati svoj odnos prema uvijck stablu.Ustanovili ste da stablo ima svojevrsnu energiju ko~a je hlagotvorna.Drveće je filter koji sve moguće postojeće

cnergije prevodi u blagotvorne. Zato su šume tako prekrasne, a parkovi takosmirujući. Njihove vibracije su ljekovite, a njihova ;~: pomoć uvijek naraspolaganju.

Drugačiju strukturu imaju životinje. Njihova je bitna karakte; istika daimaju zajedničku duhovnu razinu, tako da su na duhovnoj razini cjelina (svipsi imaju zajedničku duhovnu razinu, mačke ~maju svoju, pčele...). Zbogtoga ne trebaju medusobni sustav h_omunikacije (kod razvijenih seživotinjskih vrsta kod nekih životic~ja izgubila povezanost na zajedničkurazinu, pa je stoga došlo ~lo malih sustava vanjskog komuniciranja).

Osim te karakteristike, koja je kukcima i manje razvijenim ~ isotinjskim vrstama osnova bez potrebne nadogradnje, razvijenim životinjskimvrstama kao što su psi, majmuni, konji, mačke... javtia se još jedna razinakoju bismo najlakše usporedili s razinom nodsvijesti kod čovjeka. Zbogtoga, te životinje imaju neke karak~cristike koje se podudaraju s ljudskima,te ih zato čovjek lakše prihvaća kao suputnike. Pas, na primjer, ima odličnosjećanje, a intc ligencija koja iz njega izvire ovisi o njegovom karakteru.Karakter je karakteristika koja je dana životinjama, premda je ljudi izdvajajuiz mnoštva drugih karakteristika koje su isto tako vrijed9ic, jer najvišepodsjeća na njihov svjesni način gledanja na svijet. Upravo se zbog tihkarakteristika čovjek kroz tisućljeća uspio naučiti živjeti u suglasju srazličitim životinjskim vrstama. Na svoj ;;ačin pridodao ih je svom načinupostojanja, te im usput dodijelio ncku karakteristiku koja im prije nije bilaprirodena. Bolje bi bilo ~cći da je čovjck životinje odgojio tako da su gapočele prihvaćati E:ao b~će s kojim moraju komunicirati. Tako su se razvileodredene životinjske podvrste koje potpuno ovise o čovjeku i prema kojima~ovjck ima ncku vrstu robovlasničkog odnosa.

Pogrešno bi bilo tvrditi da životinje trpe kod čovjeka. Životil~je trebajučovjeka jer se u odnosu prema njemu uče svojim životipjskim zadacima.Svakako da su njihovi zadaci sasvim drugačiji ~~cgo što su zadaci čovjeka,bave se malim stvarima, kao što su udanost, predanost, poštivanje, sjećanje,prilagodljivost, povjerenje. Sjetitc se samo kako se konj zna prilagoditičovjeku. Može naučiti da na svaki čovjekov pokret djeluje kao čovjek-potpuno ljudski. Čovjek i životinja, svatko na svoj način, jedan drugomepomažu biti što kreativniji. Ipak, takav odnos postoji samo onda akočovjekpoštuje bića koja žive u njegovom prostoru. Poštovanje28 . 29

i zahvalnost su uvjeti da prividno sužanjstvo životinja ne preraste u pravosužanjstvo.Duša - čovJEKOVa B~TSastav energijeDuša i anđeo nazivi su za najnematerijalniju supstancu koja postoji izvanvremena i prostora.

To su pojedinačna duhovna bića. Sa stajališta vremenskog pogleda nasvijet njihov je sastav iznenadujuće nerazumljiv. Njihova usmjerenost nijeni linearna, ni fokusirana, već obuhvaća cjelinu hao pretpostavku svega štočini realnost.

U energijskom smislu radi se o energijskoj strukturi koja, medutim, nijeenergijakakva se može opažati u materijalnom prostoru, nego je takva da semože opaziti samo na bezvremenskoj razini, dakle onoj koja nije omedenaprostorom i slijedom. Duša i andeo ne obaziru se ni na kakve zakone "prije i

poslije", već postoje ~n vječnosti u kojoj prepoznaju svoje uloge uKozmosu.

Sa stajališta materijalne inkarnacije svega, dakle sa stajališta ~ov~eka iPrirode, andeo i duša su vječno prisutne supstance za aojc jednostavnomožemo reći da subit nečega. Naprimjer, duša o bit ćovjeka. Duša je,svakako, neka energijska forma. No, kako ~upstanca, koja je izvan vremenaiprostora, nije shvatljiva materi;alnom pogledu na svijet, duša je potpunonematerijalna i zato ~~čima skrivena bit ili sjeme u smislu uzorka iz kojegase sve tajan•:~ ; no razvija do svog vrhunca. Usporedba duše sa sjemenom`'-l~~ I~ lijepa jer je struktura duše uvijekuravnotežena i stoga ejelovi? ~.

Duša i andeo istovjetne su energijske strukture. Djeluju na ~stojtrekvenciji i, lirski rečeno, ponašaju se kao mladi i stariji brat. Duša jeučenica u vječnosti. Njezina vječna sklonost za potpuIlošću i cjelovitošćuvodi je kroz niz različitih škola u kojima se ~LČi svim pravilima Kozmosa.Istodobno, duša je samouka jer sama sebi odreduje školu, i jer je učenicaandelskih inteligencija koje30 / mjoj pomažu u teškim iskustvima o kojima sama odlučuje.

Andeli i andelske inteligencije su duše koje su prošle sva iskustva, te sudovoljno iskusni da mogu pomoći kao učitelji i voditeiji.

Oni su splet energijskih vrtloga, čvorova i petlji koji su vezani na jezgruu kojoj je kodiran zapis biti. Radi se o inteligentnoj energiji koja imarazličite vibracije od - do. Želim reći da imaju odredenu širu frekvenciju.Duše se medusobno razlikuju, svaka ima minimalno drugačiju frekvencijušto ih čini medusobno različitim.Sastav i slojevi dušeDuša u sebi ima više vrsta frekvencija: prihvaćanje, razumijevanje, sjećanjei protok informacija.

Prva vrsta frekvencija jest ona po kojoj duša prihvaća. To je njezinnačin razumijevanja i njezina sposobnost da dode u dodir s drugimstrukturama na duhovnoj razini. Na duhovnoj razini može komunicirati i sdrugim bićima: duhovna razina (duša) + duhovna razina (prostor, stablo...).Na razini primanja svaka je duša zaštićena svojim kodom što joj omogućujeda uvijek primi upravo onu komunikaciju koju treba i koju žcli primiti.

Druga vrsta frekvencija jest frekvencija po kojoj duša razumije stvari,odnosno usvaja ono što prihvati kao shvaćeno. Na toj frekvenciji, dakle,prima informacije koje sn jednostavno prošle kroz njezinu kodiranu zaštitu.L' biti to je faza učenja duše i njezina najvažnija faza. Preko tih frekvencijaona raste i kreće se putem prema gore, odnosno naprijed. I ovdjepostojevclike razlike medu dušama. Neke puno brže od drugih usvajaju informacije

prepoznavajući ih kao svoje dragocjeno iskustvo. Neke su više tvrdoglaveili svojeglave. U odlučivanju o tome što će duša usvojiti, veliku ulogu igravažnost duše koju joj daje njezina osnovna frekvencija.

Treća frekvencija je sjećanje. Sjećanje je centar u kojem su zapisana svaiskustva stečena na putu kroz vječnost. Sjećanje ne djeluje tek kao moreinformacija, nego i kao savjetodavac pri svakoj odluci.

Četvrta frekvencija se uspostavlja kad je duša vezana za biloka kvu "inkarnaciju" koja ne mora nužno biti materijalna. To je ~ : za prekokoje se primaju informacije i po kojoj teku upute. Tako~ .~_~, na tojfrekvenciji nastaje sudbina kao plan učenja inkarnacij~;Jn_ ~ ciklusa.

~ Anđeli su gradeni slično, osim što umjesto zadnje frekvencije t noia jevezana uz neko razdoblje inkarnacije) imaju frekvenciju ri-~ja označujeučitelja i majstora. Na toj razini mogu doći u dodir ~ dušama, ali i s drugimbićima na duhovnoj razini. Svakako da je ~ a to potrebna privola bića štoznači da ono mora otvoriti svoj sis_;:.,r koda. To se, na primjer, dogada priliječenju: andelska inteli~wncija na frekvenciji učitelja dolazi u dodir siscjeliteljem koji c.:;~ia nšože informacije s duhovne razine prenijeti naostale na koji~>>a neki bolesnik treba liječenje. Andelska inteligencijauvijek ~~:ože utjecati samo na duhovnu razinu, dok inkarnirana duša morai~ai sposobna svoju povezanost prenijeti na ostale inkarnirane r..:a.ine.

Dakle oboje, duša i andeo, djeluju pomoću snopova frekvenc:; : odkojih svaka ima svoj cjeloviti zadatak. Djelovanje andela o•Yraničeno jesamo na duhovnu razinu, dok je duša sposobna uspostaviti vezu sa svojominkarnacijom i unijeti svoj lik u materijalnu isi. neku dmgu neduhovnustrukturu, te na tome učiti.

Svakako da i andeo i duša imaju dodirnu točku. Svaka duša ćw ;ednompostati andeo sa svojom centralnom orijentacijom da ,~c~naže onima koji seuče.

Pogrešno bi bilo razumjeti to objašnjenje kao neku vrstu hije~ arhije. Uyrječnosti hijerarhija uopće nije moguća. Radi se o cikliči.:~.311ponavijanju, a na taj način i o cikličkom prerastanju samoga ~~be.~aša i božanstvoBožanstvo je sasvim izmanipulirana riječ. Manipuliranje s tom ri;ečjupočelo je propašću prve civilizacije na Zemlji, dakle, pro~~ašćumaterijalnih kultura. S pozicije cjeline, čovjek se izuzeo k<:o nešto vanjsko,kao nešto što usred beskonačnog svemira stoji na Zemlji i gleda u dalekolice božanstva. U trenutku kad čovjek vise nije dio božanstva, ono postajevanjska sila koje se treba bo

3~ 3~

jati, koju treba poštovati, prinositi joj i ljubiti je. Ljudi su najprije uvelimnoštvo bogova i božica, te svakome odredili njegovo mjesto u izgradnjiKozmosa. Gledanje na božanstvo koje je daleko izvan zaoštrilo se dolaskom

kršćanstva i svih ostalih monoteističkih religija. Božanstvo se smjestilo nanebu, negdje daleko, a njegovu je blizinu potrebno zaslužiti. Bog je onajkoji vječno bdije nad čovjekom i dobro pamti sve njegove grijehe i zasluge.Pred njegovim očima ništa se ne može sakriti. Bog je sudac i on će odlučitikakva će biti tvoja pokora. Bog je nešto čega se treba bojati s ljubavlju usrcu.

Bilo je bolje kad je Bog postao Ljubav. No ta je faza uvedena a da jezapravo nitko nije stvarno razumio. Što bi to uopće značilo? To bi mogloznačiti da je Bog dobro, da je dobro sve što nas okružuje. Ipak, ustrajan samu tome da je ta fraza još uvijek preuska. Njome je stav spram božanskogproširen upravo toliko da je djelomično približen čovjekovom srcu, da zanjega više nema Boga u strahu. Ujedno je odbačeno sve ono što je izsubjektivnih sudova negativno (objektivni ne mogu opstati). Zato je fraza-bog je ljubav - tek djelomično obuhvatila sve ono što stvarno jest, te je s togstajališta bila uzrokom mnogih krivica.

Religije imaju velik problem koji im je natovarila njihovainstitucionalna organiziranost-nedostupnost božanstvu. Ne može ga svatko"nositi u svom srcu", kažu izabrani. Ako želiš jednom savršen stati prednjegovo obličje, moraš mu služiti čitav život, moraš vršiti obrede i bitidiscipliniran. Moraš se, na primjer, krstiti; ako nisi kršten, izgubljen si. A nasvijetu postoji još veliki broj religija i vjerovanja... Hoće li drugi ljudi doćipred nekog drugog boga, ako već svatko tvrdi da postoji samo jedan? Predkojeg od tisuću bogova ćete onda stupiti vi, kad se oslobodite tijela? To pi-tanje moralo bi zbuniti svakog, pa i najfanatičnijeg vjernika. U svim sereligijama govori o jednom te istom božanstvu. Razlika je samo u tome dasvaka religija različito interpretira njegovu bit. Zato ne postoje pogani, nitipogrešne religije. Ako neka religija već mora biti temelj civilizacije, nekabude tolerantna prema drugoj i neka prihvati sitne razlike.

Približava se vrijeme u kojem se religije neće uvažavati. Ljudi sunaučili od svake znanosti ili spoznaje uzeti samo ono što im osobnoodgovara. Postali su, dakle, samostalni promatrači i štovatelji istine.34

Istina je jedna, ali je beskonačno mnogo puteva do nje. Ako svatkoodabire svoj put, to je znak napredovanja, medutim, kada čitave civilizacijezapraše jednim putem koji bi trebao biti jedini mogući, tada zaglave i ostanuna mrtvoj točki sve dok većina ne odustane i potraži svoj način za postizanjeciljeva. Svakako da čovjek treba oba iskustva o kojima odlučuje sam.Razdoblje velikih i strogih religija koje su oblikovale civilizacije nije bilouludo potrošeno ili pogrešno doba. To što govorim, rečeno je sa stajalištavječnosti, sa stajališta istine.

Čovjek se izdvojio iz cjeline kao nešto nebožansko, a time je, izmeduostalog, priznao da je u biti materijalno biće (ne i duhovno). Jednom kad seodvojiš od cjeline i počneš samostalan put (to je moguće samo prividno jer

u svojoj biti ostaješ vezan za cjelinu), hodaš i odlučuješ na raskrižjima. Kadti se čini da si već dosta daleko, osvrneš se i shvatiš da si izgubljen i da se

ne možeš prepoznati čak ni sa svoje točke gledišta. Na svojoj poziciji čuvašpogled na cjelinu kao na neku izgubljenu bit za koju možda kažeš da je bog,a da ne razumiješ gdje je i kakav je tvoj udio u tome. Sa stajališta pojedincacjelina više nije prepoznatljiva. Tada se dogada da se božanstvo kao cjelinau očima pojedinca sužava na samo jedan od svojih brojnih vidova. Tako se

kao konačna posljedica iz božanstva izuzima i zanemaruje sve. U slučajuvaše civilizacije dogada se izuzimanje Prirode kao božanskog. Posljedicatoga je robovlasnički odnos prema njoj. Priroda postaje nešto po čemu se

hoda, što je doduše lijepo, ali nije sveto, nije božje. Kroz takvu prizmugledanja cjelina se sve više raspada. Kad se nadeš na krajnjem djeliću te

raspadnute cjeline, upadneš u maglu iz koje više ne vidiš ništa, osim onogašto ti je pred nosom. Prepušten si svojim predodžbama i strahovima poput

djeteta koje se izgubilo i ne može naći roditelje. Ako zaboraviš što si tražio ikamo zapravo moraš ići, možda se dogodi čudo, pa u svijetu "s onu stranu"

opet prepoznaš stajalište cjeline. Ta predodžba je krajnja mogućnost. Medu-tim, civilizacija u kojoj još uvijek živite dovela je stvari i do tu. A što je

uistinu božanstvo?Božanstvo je sve u svemu. To je ona najviša razina u kojoj smo svi sve

i koja postoji u vječnosti kao jezgra iz koje se sve rada i u koju se sve vraća.Sve postoji istodobno na toj razini i na ostalim razinama. Ipak, korijenje je ubožanskoj razini.

Pojednostavljeno bih rekao: božanstvo je Kozmos, a Kozmos35je ejelina.

Sa stajališta materijalnog života vrlo je teško razumjeti da možepostojati razina gdje smo svi jedno jer je u predodžbi svijesti tako neštoskoro nemoguće. Zato nije čudno da je u prošlosti ova "velika besmislica"pojednostavljena, a pogled na božanstvo prilagoc~en tako da ga je "svatkomogao razumjeti". To je, svakako, učinila religija. Ona je na neki načinpoosobila i materijalizirala boga, te se pobrinula da takav i ostane učovjekovoj predodžbi.

Dolazi vrijeme u kojem će ljudi biti dovoljno zreli da se oslobodematerijaliziranih slika boga i da pokušaju shvatiti svoj udio u božanskomšto je uvjet da civilizacija na Zemlji izdrži teške promjene koje su se počeledogadati na svim područjima postojanja.

Božanstvo je, dakle, kao Kozmos ili sve u svemu - najviša razinasvakog energijskog bića, dakle zajednička razina svih energijskih bića. Natoj su razini svi jedno, otuda izvire svaka mogućnost suradnje mec~u njima imogućnost svekolikog stvaranja na duhovnoj razini kao i na sviminkarniranim (privremenim) razinama.

Sljedeća razina nakon božanske je pojedinačna duhovna razina. Na tomnivou duša postoji kao pojedinačna inteligentna jedinica s vlastitimodredenjem i zadatkom. Ona istovremeno živi pojedinačno i u povezanosti sbožanskom razinom, što znači da je ujedno samostalna i sve u svemu. Dušaje sposobna uspostaviti dodir sa svojom cjelovitošću i stoga umije suradivatis drugim energijskim supstancama.

Tako gledano, božanstvo je mjesto gdje sva bića govore isti jezik, jer suisto, jer su jedno. Odatle rastu kao pojedinačne supstance.

Duhovna razina svoju vezanost u Kozmosu živi aktivno kao dio svojebiti koja je istodobno bit svega i nje same.

Moderne spoznaje vole postavljati Kozmos negdje izvan, negdje iznadpostojećeg materijalnog prostora. To je slična pogreška kao postavljanjeboga u nebo. Ipak, sve religije skrivaju spoznajnu istinu u svojoj biti koja jepokrivena simbolima.36Duša i sudbinaKad sam govorio o sastavu duše, spomenuo sam njezinu četvrtu razinufrekvencije koja znači dodir s njezinom inkarnacijom ili s njezinimpovremenim istodobnim inkarnacijama. Ta frekvencija ureduje dodir duše srazinama njezina inkarniranog lika. To nikako ne znači da je ta veza nit kojaje vezuje na materiju, nego se radi o povezanosti čovjeka koji postoji umaterijalnoj inkarnaciji sa svojom biti - svojom dušom. Vezu bih mogaoopisati kao pupkovinu jer po njoj dolaze energije koje čovjeka održavajukao živo i svjesno biće, dakle, koja djeluje kao dovodni kanal života. Uenergijskom smislu, to je vibracija koja je posve nemjerljiva jer jevanprostorna. Ona se vezuje na energijski čvor koji zovemo lotosov cvijet.Lotosov cvijet je sistem zaštićen kodom koji prenosi energiju Kozmosa upojedinu energiju i, u konačnoj fazi, u vitalnu energiju koja oživljuje tijelo(njegova komplementarna točka na fizičkom tijelu je pupak).

Radi se o prevoc~enju informacija iz duhovne (sasvim neprostorne)razine na razine koje pripadaju materijalnoj inkarnaciji (sada ću govoritisamo o slučaju materijalne inkarnacije na Zemlji kako ne bih unio prevelikuzbrku). To je jedina veza izmec~u fizičkog tijela i njegove biti.

Ista - četvrta linija vibracija u sebi nosi jedno značenje: prevodiinformacije o sudbini inkarniranog čovjeka.

A što je sudbina?To je prastara zagonetka. Ljudi već odavno znaju da njihov život nije

splet slučajnosti, već štoviše da je vrlo smisleno ureden. Redoslijeddogadanja ima u sebi visoki stupanj inteligentnog odabira. Ništa se nedogada samo tako, pa se javlja pitanje po kojem pravilu se stvari dogadaju, ipo kojem pravilu se medusobno dopunjuju upravo tako kao što je potrebno.

Svatko se inkarnira s odredenim zadatkom kojem ne može pobjeći. Tajga zadatak progoni kao nevidljivi pratitelj na svakom koraku, a sa stajalištamaterijalnog života često je prividno nedohvatljiv, i prije svega nerazumljiv.Za mnoge je glavni uzrok bolesti i žalosti čitavog inkarnacijskog ciklusa.

Kako ljudi prepoznaju stvari koje im se dogac~aju kao dio svojihzadataka, te ih obavljaju, a da ne znaju gdje im je uzrok, pitaju se tko im jepostavio taj uzorak i zašto upravo njima.37

Sudbina je zapravo poruka o zadatku i o njegovom tijeku koji uinkarnaciji treba obaviti s namjerom da iz njega nešto naučiš što će tikoristiti na putu u vječnost. To su informacije koje uvijek moraš steći samovlastitim iskustvom. Svaka duša, prije nego se inkarnira u tijelo, sama zasebe sastavljaplan koji je uistinu izuzetno zapletena formula. Sudbinu,dakle, uvijek kroji svatko sam za sebe. Ne postoji bilo kakva vanjska sila,posebno ne neki bog ili vrag koji bi te vodili po svojoj volji, nego si ti samtaj koji najbolje zna što moraš napraviti i kamo moraš doći, a da to za tebebude najbolje.

To je sigurno bolna spoznaja jer ako vjeruješ da tvoju sudbinu krojinetko drugi, možeš se na njega Ijutiti. U tom slučaju krivnju za svojeprobleme svaljuješ sa svojih leda i, prividno, lakše živiš. Sigurno da jesaznanje o tome da je bolest samo tvoja, neugodnije nego da je za nju krivnetko treći.

Sudbina nije ni približno popis dogadaja koji se nižu nekimredoslijedom, već je popis zadataka koji su sastavljeni kao uzročno-posljedične cjeline. Ako odlučiš ovako, dogodit će se to i to.

Uvijek je točno naznačen početak, i to kao uzrok. Uzrok je nekiproblem koji moraš riješiti u povezanosti s materijalnom realnošću (naprimjer, ne prihvaćaš život dovoljno otvoreno, dakle ne znaš biti dijete).Suradnja duše s inkarniranim razinama počinje s obzirom na početak ipočetnu informaciju. Duša inicira problem na podsvjesnoj razini i dopuštamu da se, preveden na neki način, prenese na svjesnu razinu. Čovjek jesvjesno biće i kod njega su zbog svijesti zamagljene veze s dušom, stoga seinformacija mora prevesti putem podsvijesti. U skladu sa zadatkom koji jeprilagoden njegovoj svijesti, a koji prati i sklop dogadaja u njegovom

životu, čovjek se odlučuje za neki put. Ta situacija izgleda kao raskrižje.Svaki je put drugačiji i ostavlja na volju uvijek beskonačan broj načina kakose ponašati. Svaki put koji se odabere je pravilan jer mu daje takva iskustvakakva treba kao cjelovito (tjelesno, svjesno i duhovno) biće. Svi putevi,dakle, vode do cilja. Za svaki od mogućih puteva unaprijed je pripremljenuzorak nad kojim bdije duhovna razina ili duša kao učitelj, pomoćnik ičuvar.

Čovjekova usamljenost u donošenju odluka sasvim je prividna.Pogrešan je i osjcćaj da je sve već unaprijed odlučeno. Svijest doista mnogestvari napravi kao da je neprijatelj vlastite biti, kao da su duša i svijestneprijatelji i stranci, a ne suputnici i stalni51;radmct. U trenutku kakav je sada to je još više izraženo jer se čovjek~~-~ više udaljuje od svoje biti, a uzroke svojeg poslanstva na Zemljipripisuje nekim slučajnim materijalnim procesima kao što su na },I~i,njerzačeće i rodenje.

Međutim, kad se radi o životu, slučaja uistinu nema. Ništa ;c oc možedogoditi slučajno, a prije svega se slučajno ne može ;nkarnirati neka duša.

Sudbina je plan koji svaki pojedinac gradi za sebe. To sigurno nokrećepitanje kako su sa sudbinom povezani odnosi medu ljudima koj i igrajudrugu glavnu ulogu u životu (odnos prema bližnjem c~wjeku je sekundaran,iza odnosa prema sebi koji je primaran i i;zročni odnos).

Na božanskoj razini svi smo jedno i odatle izlazimo kao pojedinci kojisu još uvijek vezani na božanstvo kao mjesto odakle doiaze i kamo sevraćaju kao nedjeljiv dio cjeline. Otuda dolaze informacije koje trebamoznati jedno o drugome da bi se naše potrebc mogle uhvatiti u potpunumelodiju. Bit sudjelovanja u materiialnom životu je dopunjavanje. Uvijeksusrećeš Ijude koje trebaš kako bi od njih naučio nešto više ili manje važno,a drugi ljudi trcbaju tebe. Ti su odnosi u sudbini unaprijed ukodirani, ačitavo vnjcme sc nadopunjavaju na božanskoj razini.

Vcć sam opisao susret dvaju energijskih bića. Njihova se ~nc,-gi_jskaovojnica nikada ne siječe, križa ili mecJusobno miješa jcr bi to svakuenergijsku strukturu učinilo previše ranjivom ili krl;kom. Dva energijskabića uvijek odašilju takve vibracije i takvo rner~~ijsko zračenje kakvo hoćcodašiljati, dok su sve ostale struktur~ si~urno zaštićene kodovima. Susretdvaju energijskih bića, ako to matcrijaliziram, izgledao bi kao susret ulja ivode. Jedno drugo dodiryju samo vanjskim energijskim površinama, dok jenjihova bit pritom zaštićena i nedostupna. Zato govorimo o tzv. zaštitnomplaštu. Encrgije dvaju bića ne miješaju se medusobno nipri najintimnijimodnosima.

To govorim zato da se lakše razumije nedodirljivost čovjeka hadsudjeluje u zajedničkom životu s drugim ljudima. Naizgled, događajinevjerojatno pogode ljude i oni uistinu znaju jedan drugomc podariti vrlointenzivne osjećajne trenutke. No, ipak treba znati da ~e to samo privremenaigra. U toj igri čovjeku je dodijeljena ncka ulo~a, a kad je odigra, dobit ćenovu, i zatim opet novu, i38 ' 39

tako u beskonačnost.Osjećaj da se sve negdje završava spada u fazu svjesnog po-

gleda na svijet. Sa stajališta vječnosti takve sitne stvari nemajunikakve veće vrijednosti. Ono što ostaje je ono što si iz njihnaučio. Upravo materijalni život nudi beskonačno mnogomogućnosti kako spcznati i prepoznati sebe kao samostalnurealnost i istodobno kao dio Kozmosa.

Kaže se da su odnosi sudbinski, i to je istina. Nitko na svijetunije sposoban živjeti sam jer je previše različitih aktivnosti koje,jednostavno, fizički ne može samostalno napraviti. Zato je bitnomedu svim tim mogućnostima naći put po kojem ćeš ti, kaopojedinac, aktivno nadopunjavati cjelinu koja se zove tvoj Život.Nlorat ćeš naučiti kako svoju cjelinu podijeliti s drugima.

Činjenica je da i najinkarniraniji osjećaj izgubIjenosti ne mo-že iimati realnog uzroka. Kroz inkarnacijski ciklus duša se u svombitnom odredenju ili liku ne mijenja. Ostaje ista, s jedne strane,vezana za božansku razinu, dakle za cjelinu, a s druge strane,vezuje se za inkarnirani lik kao za svog učenika, odnosno kao zasvoju simboliziranu bit. Nije istina da dijete ima malu dušu kojapotom odraste. IW ša je jednako odrasla i kada je vezana za dijetei kada je vezana za starca. Ona se mijenja i odrasta samo na svojojtrećoj razini gdje se skupljaju njezina iskustva. No, to nijeodrastanje koje bi se moglo usporediti s materijalnim ilivremenskim odrastanjem. To je odrastanje u vječnosti, što značiodrastanje u vlastitoj biti ili sazrijevanje.

Razumijevanje sudbine ovisi o odnosu izmedu duše i njezinihinkarniranih razina. Konkretno ovisi o tome koliko čisto je pod-svjesna razina sposobna prevesti je na svjesnu, i na kakav način.Obično su svi kanali zatvoreni različitim vizijama, predodžbama ipretpostavkama koje čovjek ima usadene i upletene u svjesnoshvaćanje, tako da se poruka uopće ne može probiti do cilja. Utom slučaju čovjekovu svijest treba nizom dogadaja dovesti doistog zaključka.

Svatko je sposoban imati vrlo čist i lijep odnos sa svojom bitiako to samo želi ili jednostavno dopusti da se taj protok dogada. .

A što je strah od sudbine? Sigurno ga je svatko bar jednomsnažno osjetio. Ipak moram reći da strah uvijek ima samo jedan -

jedini uzrok: nepovjerenje.Većina ljudi živi u stalnom strahu od svega što bi im se moglo

DUSR~YNVR

~~,~fi~ ~ ~ ~~~re~r~diti. Ako bi jednostavno vjerovali da je sve što im se dogadai~p~~avno, to bi se svakako tako i dogodilo. Nekima treba čitava ;~,~a~~nacija, i to ne samo jedna nego i više zaredom da spoznaju k,.,r,o jeto ključ kojim se otvaraju svaka ma kako velika vrata., :~;;t~ yjeruješ, ako te nije strah, znaš da si na svijetu s odredenim ,a~iatkom za koji se nadaš da ćeš ga na vrijeme i u pravom trenutku ;=,~poznati. Kad tako vjeruješ, maksimalno se otvoriš svojim unu:-:~-,~jimtokovima, informacije lakše protječu, a time se sve doista ~'.. ~ia onakokako je za tebe i tvoju okolinu najbolje.

~ ~,-atko tko seže duboko u sebe osjeća pitanje koje se vječno -, ;~as~vlja: Zašto sam tu? Zašto sam tu?... To je sila koja kao vaku„ ~. ~~jčcdalje. Ako slušaš to pitanje i razumijevaš ga sa srcem, :.~rac~rir ćeš s~~ojzablokirani kanal, a odgovor će doči sam od sebe. r : ~.~horo. Ako,medutim, pitanje prečuješ i time priznaš sebe kao ~:,~z~ crijalno ineponovljivo biće, tvoje se prividno gubljenje u mater;;i bolno produbljujesve dok jedanput ne dodeš pred ultimativno ;ai;estvo.t~~aša i svl~~estl:~t razliku od duše, svijest je usadeni uzorak shvaćanja svijeta. To i~~r~aiiu~aainarnija forma koja uopće nije fonna jcr je tek prividni ~:.°,;aakpostojanja. Čovjek živi svjesno, svjestan je sebe, premda ;>~~ ~am mjesvijest, niti mu svijest daje neke dodatne energijske =a.:~-~kturc.Sposobnost svjesnog razumijevanja ovisi o uredenosti r :cždanih stanica icentara koji omogućuju svjesno osjećanje i ;~swoanje postojećeg.

Čoyjek ima bogat moždani sustav koji mu omogućuje cjelovi.. -:;vaćanje, shvaćanje svjesnog i vječnog sloja, shvaćanje svijesti ! ~'uše. "fo icuredeno ravnotežom lijeve i desne polutke mozga. I_iicvom polutkom živisvjesno, desnom intuitivno.

U civilizaciji koja sada vlada na Zemlji bilo je bitno razviti `iiclupolovicu mozga i tako svjesnim uzorcima shvaćanja dati ~~iawu riječ.Svakako da to uzrokuje teško udaljavanje od znanja ,:~ :~vojoj dubljoj

prirodi, no svjesni je način postojanja bogato ishustvo za čovjeka i provjerunjegove iskrenosti prema samome ~ei~i.4(

Dakle, svijest bez materije ne bi imala zašto postojati jer je, naime,njezin uvjet utemeljenost svake tvrdnje u materiji. Ništa nije imaginarno akoje dokazljivo u materiji.

Svijest je cjelina uzoraka shvaćanja. Ti uzorci ne postoje sami po sebiveć su priučeni svakom pojedincu. Prilagodavanje je dugotrajan proces kojipočinje nedugo nakon rodenja i traje do konca života. Bitne su prve godinedok dijete živi iznimno intuitivno i bez bilo kakvih prepreka koje bi muodredivale ponašanje po nekom ustaljenom zakonu. Ono što dijete osjeća daje pravilno, čini bez zadrške.

Obično se može čuti kako se za dvogodišnje, trogodišnje dijete govori:"Ah, moja se kćerkica počela sramiti!" Kad dijete počne svjesno izbjegavatiradnje za koje osjeća da su pravilne, to znači da mu je neugodno jer se bojireakcije odraslih. Odrasli su, dakle, oni koji svojom reakcijom kreirajudjetetovo ponašanje prema bližnjima i prema materiji. Oponašajući, djeca odroditelja uče uzorke i formule postojanja. Uče koja je hrana bolja, da jesladoled nešto najbolje... Jeste li imali prilike primijetiti razliku izmedumame koja djetetu daje sladoled, nešto najbolje kao nagradu, i mame kojadaje djetetu sladoled bez ikakvog suda. U prvom slučaju dijete će uvijekčekati sladoled, a jest će ga s osjećajem da je upravo to nešto najbolje.Drugo dijete samo će prosuditi svida li mu se sladoled ili ne, a možda će čakodlučiti da su bomboni nešto bolji. To je banalan primjer, iako se po takvomuzorku djeca uče baš svemu. Roditelji pritom nose ogromnu odgovornost jersu stečeni uzorci podloga za sve zahtjevnije uzorke kasnije u životu. Dijeteuči već u djetinjstvu, na primjer, dobije ili izgubi osjećaj odgovornosti kojiga kasnije može oblikovati u dobrog oca (majku) ili u lošu ženu (muža).Nauči se poštovanju i oblikuje svoja mjerila za dobro i loše. Stečene načinesamo katkada, i to s teškoćom promijeni ili okrene u njihovu suprotnost.

U vrijeme djetetova odrastanja ustvari se radi o bolnoj bitki izmedusvijesti i intuicije. Dijete najprije sve oko sebe shvaća samo intuitivno. Još umajčinom tijelu nauči sve osnove, premda nijedna od osnova još nerodenogdjeteta (osim intuitivnog shvaćanja) nije usidrena kao uporabna. Iz svakogse uzorka u vrijeme postojanja u maternici razvije samo zametak, samosjeme iz kojeg se kasnije razvija svjesni uzorak. Kao novorodenče, dijeteprepoznaje svoju majku samo po osjećaju njezine energije koja mu jeposebno domaća i simbolizira toplinu i sigurnost. To osjeća na ,naterijalnojrazini. Kao duša, u tom se trenutku osjeća najviše ukliješen u svojmaterijalni lik. Jedini put do inkarnacije za dušu jcst intuicija i prepuštanje

svega okolini koja okružuje dijete. Nemoć tijela prisiljava je da dopuštarazvoj svijesti, a svoju intuitivnu vcr_u povuče u pozadinu.

Ljudi koji se kao djeca ne sprijatelje sa svojim svjesnim svij~tom (to suoštećena djeca) zauvijek ostaju ovisni o svojoj fizičkoj okolini jer sami, bezsvijesti o postojećem, ne mogu osjetiti odgovornost ni prema sebi, ni premadrugima s kojima dijele svoj život.

Pobjeda svijesti nad intuicijom počinje u školi gdje djeca ~uš prihvatezadnje grupne uzorke, gdje uče ključne stvari iz kemij~, fizike, biologije... au sebi znaju svaku svoju tvrdnju utemeljiti u materijalnoj realnosti.

Svjesni svijet u tom je pogledu opako točan i dosljedan. Dijete primiopće obrazovanje, ako ne iz nekog drugog uzorka a ono oo~Ja da nc budedrugačije od drugih i da iste stvari umije razumjeti na isti način. Kadodraste, njegova je intuicija (ipak ne kod svih jednako) još samo udaljenizov koji je naučio zauzdavati kako ne bi ugrozio ili na neki drugi načinoštetio svoju okolinu.

Za civilizaciju na Zemlji svjesno je gledanje uvjet za učvršćenust umateriji. Prevladavanjem svijesti nad intuicijom počelo se matcriji, kaojedinoj realno postojećoj supstanci, pripisivati glavno ._načcnje.

Ivdini put do intuitivnog razumijevanja je umjetnost. Umjet~ost sctcmelji na intuiciji. Zato nosi tako važne poruke za pojedin~ a ; čitavodruštvo. Kroz umjetničko stvaralaštvo realizira se ona ~:ru~Ta polovicamozga koju čovjek danas nosi samo kao neriješenu , a`~onetku i kaoneiskorišten potencijal.

Skoro je nemoguće očekivati da će ikada biti uspostavljena =awnotežaizmedu intuicije i svijesti. Svijest je glasnik materije, a muuiciia duše. Obojesu nespojivi. Ako bi bili spojivi, materijalna ~nkarnacija ne bi bila potrebna.Ako ne bi bilo svijesti, ni materija n~ bi postojala. Svatko bi je mogaouzdr~nati jc;r ne bi imala ustaljemh prawla, a prije svega ne bi imala niprostor ni vrijeme kao er~tpostavke za svijest i materiju. Bez svijesti svijetbi bio prevelik 1 prcviše raznolik a da bi uopće bio potreban. Istodobneevolucije bilc bi samo nevažne taze, a trebalo bi ih živjeti intenzivnije nego~to sc danas živi u materiji. Materiji je (preko svijesti) priznat sa~t~ ~ : ;mo odredeni dio. Još nedavno energijski je sastav bio potpuno ignoriran itek se mali broj ljudi usudio osporavati materijalne dokaze o prolaznostisvega, ponajprije o prolaznosti života. Čovjek vidi samo mali spektar boja ine može vidjeti frekvencije energi~je. Isto tako čuje samo uski spektarzvuka i ne može, recimo, slušati glasove koje doista odašilje svaki predmet iprostor. Materija, koju čovjek danas razumije samo u nekom uskom,ograničenom opsegu, doista je sasvim drugačija i ima još gomilu

karakteristika koje Ijudi ne mogu opaziti jer su se tako dogovorili. Bez togbi ograničenja materija, kao predmet učenja, bila neupotrebljiva budući dabi se moglo mijenjati je i iskorištavati.

Čovjek je danas ponajprije svjesno biće s velikom mjerom vjere ustvarnost svega što ga okružuje. Intuiciju prepušta trenutnim prosudbamasvoje svijesti. Ako nešto osjeti, to ne učini odmah nego se prvo temeljitosavjetuje sa svojom svijesti i time oblikuje prosudbu bez obzira je liprijedlog, što ga je dobio putem intuicije, odgovarajući ili ne. Dakle, svakaintuitivna spoznaja prolazi kroz prosudbu svijesti i tek potom unožda dobijezeleno svjetla.

Često su ljudi potpuno uhvaćeni u svoje svjesno shvaćanje. To za njihznači bol, u krajnjem slučaju i bolest, što ih prisiljava na drugačiji rasporednjihovih suženih uzoraka.

Čovjek rado vjeruje da svjesno vlada svijetom. To je jedna odnajrazmetljivijih laži koje je ikada izmislio. Čovjek uopće ne može svjesnoovladati objektivnim svijetom, može ovladati samo svojim subjektivnimspektrom svijeta. Svijet u cjelini za njega ostaje vječno nerješiva zagonetkajer je preopsežan i prepun činiteIja koji ga štite i čine realno nedodirljivim.Sve što čovjek svjesno radi, radi samo na razini koja mu je dohvatljiva,dakle na materijainoj razini koja je prividno takva kakvom se pokazuje, dokzapravo postoji u bezbroj dimenzija u kojima joj čovjek ne može učinitiništa nažao.

Prividno, čovjek doista zagaduje okoIiš, ustvari zagaduje samo malimaterijalni spektar koji nema nikakvu ulogu u vječnosti. Čovjekovouništavanje samo je naizgled sudbonosno ili ga čovjek smatra sudbonosnimjer mu je drago da njegovi zahvati nanose takve posljedice.

Svijest o sebi tvrdi da je jedini pravi i jedini postojeći čimbenik kojimože realno shvaćati. Svijest je kao razmetljivac koji čitavo vrijeme šapućekako je značajan i potreban za funkcioniranjenwter~l e.

Spomenuo bih da se bez svijesti ("duševno oštećen") može ži~~ leti, alibez energijskih struktura koje omogućuju materijalni živor„ ne može nipostojati.

~ie zaboravimo da je svijest uvjet za to da je materijalna inI~arnacijasmisleno vrijeme učenja i postojanja. Bez svijesti, kao suhutnice materije,čovjek nikada ne bi razvio inkarnirane nematerijalne sisteme i nikada ne biznao svoje puteve izgubiti i ponovo nać i na tako potpun način kao što se tosada dogada.

Materiju, svijest i, svakako sebe kao bit, treba dakle poštovati. Akaodrekneš važnost bilo kojem od njih, gubi se tvoj odgovor na pitanje zaštosi uopće u materijalnoj inkarnaciji.

~Bez obzira na to što je materija s čovjekova gledišta samo dio istine, ibez obzira na to da svijest postoji zato da se još više udaijiš od samoga sebe,život u materiji treba uživati i spram njega asjećati veliku mjeruodgovornosti i vjere.Duša i prostorDusa je sasvim neprostorna supstanca. Njezina vezanost za vryeme ~~rosior sasvim je prividna i sa stajališta vječnosti samo trenutak u n~orubezvremenosti.

Što jc zapravo prostor i koja pravila u njemu igraju glavnu ulog~f ~Prostor je supstanca koja svakom biću daje svoju dimenziju, ~~ oi

početak i kraj. Znači da svaka stvar negdje počinje, negdje završava i negdjeizmedu se odvija.

Njegova bit je omedenost u neki oblik koji ima svoj početak i kraj.Prostor omeduje informaciju i time je utjelovljuje. Poprimanje oblika, kojisu u svojoj biti energijske supstanceuplctene u prostor, tvori prostornu perspektivu postojećeg. Svijet jesloženica pojedinih prostorno omedenih jedinica ~oje su medusobnosložene u logičnom slijedu.

Logičan slijed realno ne postoji, ali je uvjet da materijalni svijct uopćemože biti čvrst i da u njemu neograničeno vrijede pravila čvrste "realnosti".

Dijete se rodi bez toga čvrstog uzorka o svijetu. U sebi još nemapredodžbe o tome kako stvari slijede. Tek s njegovim materijalnimpostojanjem u svijetu počinje njegovo prilagodavanje pravilima. Noćpočinje prihvaćati kao vrijeme odmora, osjećaj gladi kao trenutak kada trebajesti, a osobu koja brine za njega prepoznaje kao najdraže biće. To su prvipočeci, zatim razvija ravnotežu, pa osjećaj prostora kao mjesta za boravak idom, itd. Dijete to nikada samo ne bi moglo naučiti; zato ima roditelje da gapostupno uvode u razumijevanje svijeta koji ga okružuje.

Dakle, prostor sam ne može naučiti ništa. Stalno je čovjek taj koji gashvaća i svojim načinom razumijevanja slijeda prenosi iz generacije ugeneraciju. Radi se o iskustvu civilizacije u kojem pojedinac nije mjeriloonoga što se u prostoru dogada, nego se svatko uči gledati na svijet na"normalan" ljudski način. To je civilizacijsko iskustvo koje djeluje nekakokao kritična masa. Kad se odreden postotak čovječanstva nauči vidjeti nešto

na odredeni način, tako počinje gledati čitavo čovječanstvo, inače bi bilotoliko različitih pogleda na prostor, koliko je civilizacija na Zemlji.

U povijesti čovječanstva postoje velike razlike u gledanju na prostor.Kako smo svi na zajedničkoj razini božanstva jedno i sada, takva iskustvajoš uvijek žive negdje u duševnom sjećanju.

Civilizacija odreduje svoj način shvaćanja. Ona, naime, treba svojecivilizacijsko iskustvo. To znači da čovječanstvo u odredenom trenutkujednostavno treba odredeno iskustvo da bi zadovoljilo evolucijsku potrebusvakog pojedinca koji se u njoj kreće.

Prostor znači ograničenje supstance na njezin početak i kraj. To ne bibilo moguće ako prije toga ne bismo priznali vrijeme kao supstancu kojaprethodi prostoru. Prostor je u svakom slučaju samo posljedica vremenskogograničenja.

Vrijeme je primarno ograničenje i uvjet za postojanje materije. Vrijemerasporeduje postojeće na početak i kraj, premda za razliku od prostoramateriji ne daje oblik, već je samo utemeljuje kao trenutno postojec`u iujedno prolaznu. DogacJanju daje tijek koji znači početak, razvoj i svršetak.Ako bi vrijeme priznalo vječnost kao realno postojeću stvarnost, njegovo bise značenje izgubilo. Zašto bi razgraničavalo komadiće vječnosti, akovječnost ukida njegovo značenje?

Vrijeme i vječnost se, dakle, isključuju. Čovjek je izabrao vrijeme kaosvoju prvu pretpostavku i stvarno ga uvažava. Jedinopod tim uvjetom njegov inkarnacijski čin ima smisla.

Vrijeme je postalo tvorac postojećeg jer kroz njega materija postajeopipljiva razina postojanja, a vrijeme njezin vječni suputnik i sudac. Ljudižive s osjećajem da je vrijeme vladar i sudac njihova života. Mjere ga takoda na neki način materijaliziraju ,lj~~~ovu iznimno različitu i imaginarnuprirodu.

Zanimljivo je da je vrijeme ostalo najnematerijalnija supstanca od svihkoje ljudima kroje život. Razumijevanje njegove dimenzii~ posve jesubjektivno i ono protječe ovisno od osjećaja i raspolož~nja svakogpojedinca. Ni dva čovjeka ne razumiju vrijeme na isti način. Jednometrenuci prolaze brzo, a drugome se isti trenuci ~ in c kao čitava vječnost.Vrijeme postoji jer je izmjerljivo i odrecJu_jc svakidašnje cikluse.

Ono što se dogada oko vas i izgleda vam kao slijed, nije takvo samo posebi, već je takvo zato jer je čovjek uspio vrijeme i prostor unijeti u svojusvijest do krajnjeg savršenstva.

Kad govorim o subjektivnom shvaćanju vremena, govorim orazličitostima pojedinaca kao stvaratelja svoje okoline i života. Kadaodabereš svoje poslanje i svoj način kako ga izvesti i ostvariti za scbe, onda

se odlučuješ za svoj način shvaćanja i, svakako, za sv~j osjećajni ipodsvjesni sistem koji zajedno djeluju u skladu s tvojou~ željom da neštonaučiš. Svijest je onda činitelj koji tvoje ~ubpktivno odredenje prilagodavaveć postojećim pravilima što ih moraš naučiti ako želiš da tvoje postojanje umateriji bude aktivno i smislcno.

Mnogo ljudi zna svjesno i odlučno da su u biti duhovna bića ~ du jevječnost njihova jedina realna pretpostavka. Ipak, kad su ~'osli uu~aterijalnu inkarnaciju, potrebni su najprije sebi, a onda i n;talima kojitrebaju pomoć jer još nemaju informacija o svojoj ~ iyjcničnosti prevedenihna svjesnu razinu. Pogrešno je, dakle, ~ia Ijudi izbjegavaju svoju prisutnostu materijalnom svijetu. Du1~~~~ na razina uvijek ostaje osnova. Pogrešnobi bilo odbaciti mate~!ja!no zbog spoznaje o svom stvarnomliku. Ako ječovjek stavljen ~l matcriju, mora znati uživati je i živjeti tako kako mu toodreduje 1-ijc``ovo biće, makar i zna da je to samo odredena faza i damaterija t~c može i nikada neće biti njegov početak i kraj.

Duša postoji u vječnosti. Na duhovnoj razini, gdje je realno ho~tojcćaneprostorna i vanvremenska supstanca, i ne može se n~iicnjati u onomsmislu kao što se mijenja materijalno. Dakle, ne46 ~ 47može odrastati u smislu puta prema gore i1i sazrijevati u smislu radanjaplodova, pa ni stariti u smislu umiranja ili odlaženja. Duša djeluje sasvimneovisno o procesima njezinih inkarniranih likova. Nema početka i nemakraja, i ne kreće se po putu hijerarhije jer je to poiam koji se rodio uhijerarhijskoj civilizaciji, a znači darasteš i prerastaš druge, da si viševrijedan zbog svog bržeg napredovanja u hijerarhiji. Radi se o nekoj vrstivrijednosnog gledanja na odrastanje. Duša raste ciklički. Rast duše nije nekavrsta širenja ili grananja nego duhovno odrastanje što bi značilo iskušavanjenovog ili iskustvo. Cikličko odrastanje je spiralno cikličko odrastanje, štoznači da se na odredenim točkama u ciklusu uvijek susrećeš s istimproblemom, ali na višoj razini, te ga znaš ili ne znaš usvojiti kao iskustvo. Sobzirom na to, odlučuješ se za inkarnacijske cikluse.

Duša se ne pokorava pravilima vremena i prostora. Njezino vrijemenije u slijedu, nije linearno, već je cikličko i u tom smislu organsko, životno,ili je supstanca izvan prostora i vremena, i znači organsku nadgradnju usmislu spiralnog vraćanja u beskonačnost.

Najnerazumljiviji pojarn za svijest je vječnost. Zbog tog nera-zumijevanja svemir je za čovjeka najnerazumljivija stvar koju možezamisliti. Svemir je još jedini simbol koji čovjeka opominje da materijalnisvijet nije jedina moguća realnost, i da je njegova čvrstoća iznimno krhka uodnosu na sve svjetove koji ga nevidljivo okružuju. Svemir je oduvijek

značio strah. Zbog nemogućnosti da shvati, čovjek izmišlja svakakve priče onepoznatim civilizacijama i nevidljivim svemircima koji se upliću u njegovživot. Nastaju priče o nepoznatim letećim predmetima, itd.

U svojoj biti svatko zna da je svemir jedina nemjerljiva supstanca kojaga okružuje. Upravo je nevjerojatno kako su ljudi iz:nislili mjernu jedinicukoja nije ni prostorna ni vremenska- svjetlosnu godinu. Stvarno jezanimljivo kako je čovjek intuicijom pogodio nevidljivu bit. Svjetlosnagodina bi trebala biti jedinica za prostor. Teško je znanstveno priznati da usvemiru vlada Vječnost jer čovjek jednostavno ima potrebu za tim širokimpogledom u simboličnu inkarnaciju onoga što je njegova b?t. Vrlo bi lakobiIa razumljiva tvrdnja da je Svemir simbolična inkarnacija Kozmosa iliBožanstva, o čemu znamo da smo to svi zajedno kao jedno i xao trenutak.

Duša i prostor nemaju nijedne dodirne točke. Njihovo se~,ostojanje odvija na različitim razinama u dvije različite realnosti. ~~.;-jekima simboličnu predodžbu da njegova duša boravi negdje u srcu. No, to jesimbolična svijest o duši kao biti čovjeka. Srce je h;c čovjeka- materijalnogbića, jer tjera krv u žilama i napaja tii;-Io potrebnim životnim tvarima. Nasvjesnoj razini bit čovjeka i,~ u njtgovu mozgu i u nervnom sistemu.

~uša je energijska supstanca koja sa svojim inkarniranim li_~,L »I imavezu samo u tome da je njezina bit.

Bit je neprostorna i nevremenska. To je pojam za vječnost s .,- ~,s,iromna sviesni pogled na postojeće. Zato bi najbolja definicija '•u.s~ bila: duša jebit čovjeka.

1W :ša je vječna, a čovjek kao njezin inkarnirani lik živi svoji;~i:<nwacijski ciklus vezan za pravila igre u materiji. U svijet dolazi ~~..=~~ircdenom ulogom koju u njemu mora odigrati, te se potom . ~aea uviečnost s tim da u njezinom vječnom liku ostaje samo is~aatvo, a ostalozaspi.

L~ sjećanju na svoj inkarnacijski ciklus čovjek uvijek čuva ;amo onošto realno postoji u vječnosti, a to je iskustvo nečega ;to ic doživio kad jebio zarobljen u pravila vremenske i prostorne t~wcaenosti.% , ~l r~cl pe pelct oko sebe gradirn. t.rr<! nnprmirrt iedctn

molct jo.č jedan,~ć~ lfm hlesati o .krugup> >rrr/~im lo~eltm ol7lncima.PREOBRAZBA I USPOREDNI SVIJETOVIDuša živi ciklički. To je način na koji se razvija u spirali prema •,ore tako dajoj se zadaci ponavljaju ciklički, uvijek na višoj razini. D~a>a u svomrazvoju nikada ne kruži jer bi to značilo njeno stagni;,~nje; ona se cikličkiuspinje uvijek dalje prema sve višim spozna)~lllla.

Zadaci su u biti uvijek isti. Radi se samo o načinu kako ih tr~haprihvatiti i kako su zapisani u obliku iskustava na razini njeno~~ sjcćanja.Tako se uvijek iznova pojavljuju u drugim oblicima i s drugačijim zadacimašto ih prate.

Naveo bih primjer materijalne inkarnacije. Duša se ciklički inkarnira umaterijalni svijet sve dok u jednom trenutku ne upozna ~ve što u njemumože naučiti. Zatim će te iste zadatke doživjeti )~~~novno na novoj i višojrazini, i opet će se inkarnirati da bi ih ,~rcpoznala iz novog - zahtjevnijegmotrišta.

fri prelasku duše iz jednog ciklusa u drugi, dogada se nešto i~ćno kaopri prelasku na novu višu, odnosno zahtjevniju razinu. ; :~~~lozi dopreobrazbe. Na duhovnoj razini se ne radi o preobrazbi ; ~mwlu promjenebiti nego o prelasku u novu sferu u kojoj su is

~u uri drugačije. U jednom ciklusu dušc može se dogoditi mnoš~~ .oieziih inkarnacija u različite svjetove, stoga ciklus duše nije ~_~; un samoza jedan odredeni inkarnacijski ciklus. Oba odnosa i :a tui razini tekuncpovezano s obzirom na redoslijed, ali tijesno `~~~ rzana s obzirom na bit.

1-~reobrazba na razini duše je sveobuhvatan proces uzdizanja '::1 ~ !;urazinu videnja ili uzdizanja do potpunosti. Kao sva energij~.~ hića i dušauvijek teži potpunosti i samodostatnosti. To je ona l~~~hrctačka snaga kojaju usmjerava prema promjenama i odrasta~' n~- a svaki put prema tomesasvim jc subjektivan i istodobno ve,-an za cjelinu (Božanstvo nije skuppojedinaca nego ejelina kao i~~cim;tveni subjekt, dakle cjelina u sebisamostalna i pravilno -~~:~~ notcžcna).5(

Proces preobrazbe koji je za čovjeka životna zagonetka, inkarnacijski jeciklus koji započinje začećem, a završava smrću.

Ljudi su danas potpuno zaboravili što znače inkarnacijski ciklusi. Životna Zemlji smatraju ograničenom radošću (u svakom slučaju kratkom) ukojoj treba uživati dok traje jer nitko ne zna u kojem će trenutku završiti niu šta.Rodenje i odrastanjeZanimljivo je kako je čovjek u ovoj civilizaciji izoštrio razumijevanje stanjaprije začeća te nakon smrti. Kršćanstvo kaže: "Prah si bio i u prah ćeš sepretvoriti." Zar to nije idealna pretpostavka za misao da si začet ni iz čega ida se vraćaš ni u šta?

Takvo je mišljenje postalo realnost svakidašnjice. Čovjek vjeruje da jezačeće kemijski proces u kojem se spajaju jajašce majke i sjeme oca bilo izljubavi bilo kao nesretan slučaj. Slučaj! Zar nije ludo vjerovati da ljudskiživot nastaje slučajno? Pa nije čovjek neki predmet koji nastaje zbog

kemijskih procesa, pa onda zbog kemijskih procesa raste, odnosno odrastezbog diobe stanica u organizmu.

Začeće kao trenutak pojave ljudskog bića u materiialnom uvijek jeposljedica odabira svih sudionika, kako djeteta tako i njegovih roditelja.Nema ni najmanje mogućnosti da je neko dijete kod odredenih roditeljazačeto slučajno. Uvijek se rodi upravo roditeljima kakve treba, a oni će gauvesti u društvo kakvo treba kako bi se na pravi način moglo posvetitisvojim inkarnacijskim zadaćama. Nikada dijete nije slučajna kazna ili velikapogreška. Uvijek je nagrada jer dolazi kao svemirska zagonetka i, samonaizgled, kao neispisan list papira od kojeg roditelji uče razumjeti jedandrugog, i to sa stajališta što ih sada stvara njihova nova dodirna točka.

Embrio je zapravo sitan zametak čovjeka već od samog početka. Unjegovom tjelešcu. premda velikom jedva nekoliko centimetara, postojizapis u kojem je odredeno sve što će taj čovjek jednom biti. Tijekomtrudnoće majka u sebi ne nosi samo zametakili sjeme tijela nego na svojojduhovnoj razini i stalno suraduje s dušomnerodenog djeteta koja nije neka mala dušica ili sjeme duše, nego je dušakakva će uvijek biti jer je ona nepromjenjiva s obzirom na trenutak uinkarnacijskom ciklusu. U vrijeme trudnoće majka ima veliku odgovornost.To vrijeme za nju je od najvećeg značaja. ,~ko tada ne ostvari kontakt sasvojim djetetom, ona ga je unaprijed zauvijek izgubila. Potpuno je realnoosvijestiti činjenicu da su djeca nama samo na posudbu. Roditeljima se rodestoga jer moraju nešto zajedno proživjeti ili zajedno proći kroz odredenoiskustvo da bi potom započeli svoj životni ciklus u kojem će na prvo mjestodoći druge osobe. Kontakt s roditeljima tada ostaje samo sjećenje,poštivanje i Ijubav, a ne više primarni proces učenja.

Svaka bi majka morala biti svjesna da je njezino dijete poklon koji jcdobila samo na posudbu. Majka je jedina koja djetetu može ponuditidobrodošlicu u materijalni život, i to kontaktom na duhovnoj razini koji onomora osjetiti od samog početka. Ponajprije, to je intuitivni dodir. Ili je tonajljepši osjećaj -ljubav koja se temelji na poštovanju nerodenog djeteta kaoosobe koju se shvaća jednako odgovorno kao i majku.

Dakle, bit je u poštovanju nerodenog djeteta kao ravnopravneosobnosti. Razdoblje u majčinom tijelu dijete doživljava se kao zadnjiperiod uravnoteženosti prije dolaska u vanjsku materijalnu rcalnost. U svomograničenom prostoru ono ne osjeća da ga nešto ~marno ograničava, a svojuneograničenostpostupno uči pravilima wijcsti što ih intuitivno prima prekomajke. Stoga misli majke za vrijemc trudnoće imaju tako veliko značenje.Dijete tada od nje prcuzima uzorak poimanja, te uči sve osnove iz kojihkasnije nara~tc svjcsno znanje o svijetu.

Stanje u majčinom tijelu za dijete je razina izmedu vječnosti i prostora.Važno mu je nuditi što više topline i ljubavi jer se samo t<iko njegovi kanalimogu otvoriti i ono se može mirno pripremiti za svoju inkarnaciju u svijet.

Medutim, ako je dijete neželjeno ili raste u majci koja nema srcdeneosnovne probleme, njegovo će se poimanje svijeta obliko~-ati n aprioranotpor spram materijalne realnosti. Ono će već u majčinom tijelu osjetiti bijesi mržnju, strah ili žalost a njegov se imunološki sustav, iz kojeg kasnijenastaje komunikacijski sustav, ruši prije nego uopće stigne narasti.

Tek kad se dijete rodi, počne se u materijalnom svijetu razvijati njegovciklus sa svim pritiscima. Dok je u majčinom tijelu,5'- ~ 53dijete ne treba zaštitne razine jer ga ona čuva. Majčin imunološki sustav injegov je. Na taj način živi u većem ili manjem suživotu s majčiniminkarnacijskim razinama.

Osim tijela koje raste, dijete nema ništa što bi predstavljalo njegovinkarnacijski lik.

Čim dode na svijet, njegov vitalni sustav odmah postaje samo njegov.A energija koja ga oblije kao zaštitni sloj, na njega djeluje kao hladan tuš.Odjednom se tijelo - do tada naučeno na majčine sustave - mora samozaštititi od drugih bića, mora uvesti svoj vitalno-energijski sustav.

Čitavo vrijeme duša je prisutna kao bit koja, na neki način, postajeneupotrebljiva i stiješnjena zbog nemoćnosti malenog bića. Porod je velik

dogadaj za dijete i odvija se na svim njegovimrazinama. Trenutkom rodenja ono postaje ravnopravno inkarnacijsko biće.Radanje bi moglo biti mnogo jednostavnije, moglo bi biti nešto sasvimjednostavno, no onda bi mu bila oduzeta bitna uloga za razvoj čovjeka kojise porada. Porod je veliki dogadaj kako dijete tako i za njegovu majku.Majka čeka dijete devet mjeseci. Njezin odnos spram poroda značajan ječimbenik u djetetovom razvoju za čitavo vrijeme njegova boravka umaternici. Dok očekuje porod, za majku je vrlo važan njezin karakter kao ispremnost da trpi za svoje subiće.

U porodu, majka uči žrtvovati se za svoju djecu te im, kroz taj za njuvrlo težak proces, pokazuje svoju volju da s njima živi i dijeli svoj načinživota. Nažalost, većina majki pri očekivanju poroda osjeća strah, što jenegativan osjećaj posebno za biće koje sc rada. Strah od poroda dijeteosjeća kao strah od realizacije sebe samog. On se od majke prenosi na dijetei postaje strah od dolaska na svijet, što zasigurno nije dobro za biće ko_je sepriprema za materiju.

Majke bi morale imati povjerenje u svoju natprirodnu rnoć koja impomaže prebroditi strašnu agoniju. Naime, agonija uvijck završi pobjedom.

Dijete je najljepši dar koji čovjek može zamisliti. Mogućnost da čovjek imadijete znači imati odgovornost za njegov razvoj i učenje. Time ne želim rećida je neplodnost kazna za Ijudsku nesposobnost. Uopće nisam tako mislio.

Dijete je znak povjercnja i mora značiti sreću jerje dio tebe i dio tvogpLita u vječnost, ako više i nije dio tebe u energijskom smislu. Susret bićana relaciji majka (otac) - dijete spada medu1lajljepše odnose što postoje u svemiru.

Dakle, strah od poroda je neprikladan. Bolovi koje majka osieća samosu trenutačni. I ona se sama u njima preporodi i posta,m drugačija. Za ženu,biti majka znači novi ciklus u njezinom životnom iskušenju. Doista, popovratku iz rodilišta majke jesu druge o~obe. Muškarci im mogu zavidjetina njihovoj promjeni od dje~-ojke u majku. Proces promjene u oca je teži jerne postoji prirodna prisila na promjenu kako je imaju žene.

Trenutak rodenje za dijete je prvo teško iskustavo. Ono je prisiljenonapustiti maternicu, najudobniju i najuravnoteženiju cjelinu koja postoji umateriji. Samo je u njoj dijete uravnoteženo bič~ i sve što čitavog životatraži, upravo je ponovna ravnoteža kakvu je iskusilo u majčinom tijelu.Porod za njega znači prekid energijskih i materijalnih veza s majkom. To jesvršetak njegovih priprema za materijalnu egzistenciju. Porod nije namjernotako tcžak. Kroz njega se dijete postupno privikava na ukliještenost ueurstoću materije. Pritom, po prvi put mora postati potpuno prila =odljivobiće te se, kao i majka, mora potruditi na svom putu u ~bi,jeli svijet".Rodenje je prvi šok, a na dijete djeluje kao trenutak budenja.

.Ako bismo pobliže promatrali djecu i njihove majke koje su b! lcprimorane prirodni porod zamijeniti carskim rezom, ustanovili b!~mo da imje oduzeto iskustvo što će im možda nedostajati čita~ ~~;~ života. Porod je,naime, dar za oboje - kako za majku tako i •-,! dijetc. To je dar koji bismosvi morali prihvatiti s velikom zah~, ulnošću. Ako je čovjeku taj daruskraćen, on će čitavog života, !~nrmmo podsvjesno, tražiti takvo iskustvo.Prepoznatljiva je razliE~., n ciklusu odrastanja izmedu prirodno rodenedjece i one rodene ~:!rskim rezom. Ipak, taj čimbenik koji nedostaje sigurnoje dio ~~,i!i~ove specifične zadaće pri upoznavanju života u materiji.

Rodenje je prva velika preobrazba u inkarnacijskom ciklusu ~ ;~m ovcliko iskušenje za dušu. S obzirom na ozračje u kojem je ~l!ntc rodeno,otpočinje njegov prvi sukob s okolinom.

Velika je razlika u odazivu duše na preobrazbu u samostalno ii,lclo.Neke duše izgube kontakt sa svojim inkarnacijskim likom na dijet~ zauvijekostane ne-prisutno. Svakidašnjim jezikom bismo rckli daje pri poroduoštećen dio mozga. Posljedice takvihproble!»<1 !ic mogu se popraviti. S tog

stajališta moguće je razumjeti ~~lko veliku ulogu ima povezanost duše snjezinom materijalnom

inkarnacijom koja se rada. Pritom je od velikog značenja majčina duhovnarazina. Svaka bi majka pri porodu morala biti svjesna svoje odgovornosti zapreobrazbu djeteta, posebno stoga što svaka trudnoća znači i preobrazbumajke.

Tijekom trudnoće majka mnogo nauči iz suradnje s djetetom htjela toona ili ne. Kad postane majka, žena više nije ista. To je posve obična i ucijelosti provjerena činjenica.

7asigurno se pitate kakva je uloga oca u preobrazbi djeteta. Otac imadvije mogućnosti i to bez obzira je li on fizički otac ili nije. Uvijek možeodlučiti hoće li prihvatiti svoje očinstvo ili ne. To je njegova osobna odlukakoja na dijete ne može utjecati jer se oni ne nalaze ni u fizičkom niti uenergijskom kontaktu. Njegovo sudjelovanje je izvanjsko što se podudara sprirodom muškog principa (koja je simbolička, kao i pri začeću - naime,muški princip je princip inicijacije). Nigdje ne postoji pravilo po kojem biotac rnorao snositi jednaku odgovornost za nerodeno dijete kao i žena.Odgovornost, koju mora osjetiti, samo je ona svjesna odgovornost što jediktira njegova etičnost, savjest i njegov dobar ili loš odgoj.

Ako ne želi, muškarac nikad nije otac, ali žena jest ili nije majka.Majka nema nikakve mogućnosti da izbjegne stvarnu odgovornost, dakleodgovornost za djetetov život u cjelini. To je odgovornost na kojoj bimuškarci morali zavidjeti svojim ženama. To je najljepša odgovornost, onašto gradi život u suživotu dva bića Icoji su u svojoj biti jednako odrasli, pasamo igraju igru u kojoj je jedno dijete, a drugo majka, premda bi moglo bitii obratno.

Sigurno je da bića koja se susreću u inkarnacijskom ciklusu nisuslučajno zajedno. Oni žive zajedno više inkarnacijskih ciklusa u različitimmedusobnim odnosima. Stoga se ponekad dogodi da susretneš čovjeka kojiti se čini poznat, kao da ste odavno bliski. To se sigurno javilo pradavnosjećenje koje je tijekom života u materijalnom dostupno samo kao intuicija.

Odnose duša u materijalnoj inkarnaciji treba razumjeti kao proces. Nijemoguće steći iskustvo neke duše samo s jedne točke motrišta. Dvije duše,koje to sebi odrede kao životni zadatak u sudbini, u inkarnacijskom ciklusususreću se u različitim medusobnicn odnosima. U sjećanju postoji njihovapovezanost u vječnosti kao siia neogranične privlačnosti koja ih rrinkarnaciji uvijekpovezuje na čudesan način. Čest je slučaj da su dvije dušeu jednoj inkarnaciji ljubavnici i sretan par, a u sljedećoj majka i dijete. To bi

,T~~,~:lo biti objašnjenje za bolesnu povezanost majke i sina, odnost~~ ._.bratno. U dubokom sjećanju koje se najlakše izražava kroz ,~~~, ~aje,ostaje zapis prethodnog inkarnacijskog ciklusa, a život ,1,2 ~';.n~lji skarakterističnim dogadajima budi te pradavne uspome

rt'~st je slučaj da dvoje ljudi u nekoj inkarnaciji samo dopune ~,; _,; ~to uprethodnom životu nisu stigli dovršiti. Povezanost osjeć.=.;r~~ia ~~eza sasjećanjem koje seže u vječnost iznimno je intenzivna ~ w~.db,inska".

1_~;jete najintenzivnije živi u prvim godinama svoga života. ;eT~~i~očinje prepoznavati svijet što ga okružuje, te ga na svoj na~ __;;=~oi<.ušava svladati. Isprobavajući sve što mu se dogada, gradi

.,~av l~oji mu omogučuje da koristi svoje okruženje. Može se či~~:ri da jepretjerano reći da ga ono koristi, medutim nije. Naime, •.-;;ion~ nemoći umaterijalnom dijete stvarno pronalazi sisteme ~ ~~~_~ i Wrdoglavosti (i jošmnoge druge) koji mu pomažu da postig~:e ~~no što želi.

a~:jcte to ne radi zato što je zločesto ili neodgojeno nego zato. ~;to n~uje potrebna pažnja koju želi steći pod svaku cijenu. Ako ; r::a ~otrebu da muse roditelji primjerenije posvete, djetetu je vri~:~ ~Ldnostavno da serazboliti. Njegovi se sustavi ne zadovoljavaju u~::;~_riialnom pažnjom. Oniponajprije traže onu nevidljivu pažnju h„~;r n~u zr~ači sigurnost, udobnosti ljubav. U svijetu u kojem doI.~,ei a sukobe kako bi lakše prepoznao svojurascijepljenost na ~::;c~-i~alno i vječno, postoji zagonetka koju možeriješiti samo ~~r io~moć roditelja.

=Oj bi izgradilo svoj novi osjećaj ejeline, dijete mora biti u~.,~,F;ć,;osti prepoznati svaku sitnicu koja ga okružuje, dok mu ".t:;tovremeno, zamagljuje intuicija kojom vidi svijet. Na njezino w.i~•;rodolazi svijest o postojećem.

~'r~.. a godina je kritična. Dijete uči prva pravila o prostoru, "'i,lcnra imateriji. Nauči kušati, gledati, dodirivati i istodobno ,'_liiiči~ nti što mu seviše, a što manje svida. Dakle, na svoj način !t~_>~~I~~e donositi sudove opostojećem s obzirom na to što mu je ~cnudeno i kakva je njegovamogućnost odabira, što ovisi o njego`~-~-1i1 okruženjLi. Od okoline dijeteuči birati što mu više ili manje cd`;ovara.

homunikacija izmedu djeteta i njegova okruženja postoji `. eć u prvimtjednirna nakon rodenja. Dovoljno je otvorena da se '•~~~~ada intuitivno ienergijski, te kod djeteta, koje je još vrlo pris6

jemčivo (možemo reći i radoznalo), uzrokuje odredeni odaziv koji jenajčešće osjećajan jer ostale razine (svijest i podsvijest) još nisuoblikovane.

Razine se oblikuju do treće godine života. S velikim poletom dijete seprihvaća svake radnje - crta, igra se najraznovrsnijim predmetima, volibajke, a mašta postaje osnova za razumijevanje svijeta. U stvarima koje suza odrasle samo mali predmeti bez posebne informacije, uvijek vidi neštoviše, neku poruku iz drugog svijeta - svijeta bajki. Zanimljivo je da dijetesamo gradi predodžbu o svijetu bajki i svom liku u njemu. O istombajkovitom dogadaju svako će dijete odabrati drukčiju sliku. To jestvaralačka snaga djece koja doista iznenaduju voljom za stvaranje.

Nevjerojatna je djetetova volja da svlada svijet. Njegova pozornost pristvaranju postaje vrlina koju ubrzo potisne svjesno videnje okoline.Promatranje djece kao nedužnih bića razumljivo je budući da još nemajusistema koji kvare i izobličuju poimanje odraslih.

Zanimljiv primjer je dječji crtež. Crtež je odraz dječje volje da pokažesvoj način gledanja. Crtež uvijek predstavlja neko aktivno dogacianje. Prvidječji crteži su vrlo rijetko crtani statički, uvijek označuju neko kretanje,pomicanje, a kao takvi aktivna su podloga za bajke ili bilo kakve maštovitepriče.

Nacrtani motiv previše je apstraktan za oči odraslih. Medutim, možemose zamisliti ako kažemo da dječji crteži imaju kvalitetu kozmograma,odnosno da crtežom dijete prilagodava okolinu tako da ona sadrži zračenjakoja mu najviše odgovaraju. Moguće je da neki crteži čak imaju kvalitetupotrebnu za zdravlje. Dijete, intuicijom, prepoznaje okolinu na način koji jeodraslima (koji su već zaraženi zajedničkim pogledom na svijet) skriven istoga nedostupan intuitivnom opažanju.

Razvoj dječje svijesti možemo pratiti kroz razvoj njegova stvaralačkogpogleda na svijet - njegovih crteža, uradaka i priča. Apstraktan crtežodvojeno prikazuje intuitivno od svjesnog prepoznavanja simbolike što jeodrasli, koji su to naučili, imaju kao filtere u svijesti. Pojmovna apstraktnostnajbliža je dječjem shvaćanju. Upravo je stoga dječji svijet bajkovit. Svakisimbol, ograničen u očima odraslih, u sebi nosi i druge dimenzije koje gradisamo dijete.

Planskim odgojem i prilagodavanjem dječjeg zapažanja vrijednosni se kut sužava na ono što je dogovoreno. Naime, isti simbol sviIjudi shvaćaju jednako (najbanalniji primjer su prometni znaci). Dakle, istisimbol promatra se jednakim intenzitetom ili, drugim ,~ij~čima, doživljavase pasivno i nekreativno.

Dječje shvaćanje postojećeg stvaralačko je shvaćanje. Stvaral;~čko i zaone svjesne sudove koji su odraslima tabu tema. Za dij~t~, svijet jebeskrajan splet istovrijednih zanimljivosti čije je značenje subjektivnoodredeno željom ili nakanom.

Čovječanstvo je kroz generacije postavilo stavove o svakoj, ha inajmanjoj tajni. Škole postoje da ne bi svaki pojedinac trošio vrijeme naotkrivanje onoga što je već poznato. Ljudi se boje različitosti, boje se ne bili netko na drugi način otkrio ono što su s potpunom sigurnošću već samiotkrili. Strah od različitosti dvostruka je bol ove civilizacije: najprije zbogtoga jer su strah i posljedice sami po sebi dovoljno bolni, a onda i zato jer jestrah blokada koj~ sprječava velika otkrića što su se mogla dogoditi.

Djeca i ludaci jedina su ljudska bića koja dopuštaju potpuno cirukc`ijepoimanje konačnih prosudba. Ne želim reći da djeca i ludaci imaju bilo štozajedničko u lošem smislu riječi, ili da su djeca luda. Nikako ne. Upravosuprotno! Zajedničko im je samo poimanje svijeta-nemaunaprijedpripremljenihpretpostavki, nema srama pred tabuimacivilizacije. To je njihova sloboda. To je ;loboda na kojoj im svatko možepozavidjeti. U toj slobodi skriva ;~ ncvjerojatan stvaralački potencijal.

Ludaci su bjegunci koji nisu izdržali osnovni civilizacijski hoollikt ižele uspostaviti neka svoja subjektivna pravila o sebi i s< <sjeoj okolini.Kompromis s postojećom realnošču za njih je previ~r bolan da bi im nudioslobodan izbor. Miješanje svijetova za yi ~ l~ tako postajc bitan problem iosnovni uzrok zbog kojeg njihova ~ullnka ne može uspjeti kao što bi moglau idealnim i subjektivno ~~~ir~ctcnim okolnostima koje se nužno nepoklapaju s materijalnim ;wyuotn.

"l.udi" su ludi samo sa stajališta materijalnog života što s~ivilizacijskim iskustvom, koje svatko moraprihvatiti kao pretpo;t~lvku zarazumijevanje svijeta, odreduje ulogu pojedinca, odnos1;0 o njemuprosuduje. Ocjena o ludosti ili prikladnosti uvijek je ~ubjcktivna i nemanikakve stvarne vrijednost sa stajališta vječnoai. Čov~ek koji odluči da nećeizgubiti svoju djetinjastost uvijek ic izložen ocjenama o ne-normalnosti.Takva ocjena samo je su~8 ~ 59

,~:bjektivna odluka i ne mora imati realne vrijednosti s obzirom na cjelinu.

Da se vratim djeei. Djeca su najslobodnija Ijudska bića pod suncem.Djetinjstvo je jedino vrijeme kada je čovjek, kao kreativno biće, još posveneograničen. Kasnije se uvijek ponaša kroz podsvjesne uzorke stečeneodgojem koji, kao i njegov misaoni svijet, svladavaju i njegov kreativnisvijet, time ga ograničavaju, daju mu pečat vremena i prostora u kojem živi,te mu onemogućuju da opstoji u vječnosti.

Zanimljiva je misao: NITKO NE ODREĐUJE DA ČOVJEK MORABITI UHVAĆEN U PROSTORU I VREMENU. SAM JE TAKO

ODLUČIO. DA NIJE, MOGAO BI ISTO TAKO POSTOJATI I UVJEČNOSTI.

Od samog početka inkarnacijskog ciklusa stvaralaštvo je bit čovjekovabivanja u materiji. Stvaralaštvo se odnosi na sve oblike rada, poimanja,mišljenja i prepoznavanja koji nisu ujednačeni s postojećim uzorkom iprosudbom o svemu postojećem. Drugim riječima, stvaramo uvijek neštočega nema ili nešto novo što se rada u čovjeku kao pretpostavci Kosmosa.

Stvaralanje je ključ svakog nedostižnog materijalnog ili misaonogoblika. Subjektivno je i uvijek nastaje na razini podsvijesti ili duše kaointuitivna informacija, te se kroz svijest "fiItrira" kao odreden mentalnoutemeljeni nacrt. Kroz stvaranje, koje se dogada na svim razinamačovjekova života, dogada se druga velika preobrazba čovjeka tijekomnjegova postojanja u materijalnom svijetu.

Kad kažem druga, ne mislim na redoslijed. Naime, tu nc vrijedi praviloda je rodenje preobrazba koju u zrelosti slijedi stvaralanje. Preobrazbe tekupovezano. Stvaralanje prožima svaki trenutak postojanja. Rodenje jepreobrazba vezana za početak postojanja u materijalnoj realnosti u koju seduša upregne da bi se aktivno sukobila sa stvaranjem kao svojom osnovnomzadaćom.

Stvaranje kao proces promjene obuhvaća čitav ljudski život - od djeteta,preko zrele osobe do starosti. Ono nikad ne zaspe i nikad ne prestane težitinapretku kao i novim stvaralačkim zaključcima što kroz njega nastaju.Razumjeti svaki trenutak je umjetnost. Ako ti to uspije, onda život postajejednostavniji.

Prelazak iz djetinjstva u mladenačko doba je neprimjetan i subjektivnoodreden. Skoro je nemoguće objektivno razgraničiti ta dva razdoblja. Urazdoblje puberteta neka djeca udu prije, a ne

61 60

ka kasnije.Pubertet je teško razdoblje i neophodno na putu prema odrastanju.

Netko ga može proći s velikim zakašnjenjem s obzirom na vršnjake. Proćiga mora svatko, a ako ne tijekom svoje rane mladosti, onda kasnije.

Bit tog razdoblja jest da dijete više ne pristaje na ono čemu ga učiokolina uči, nego prerasta postojeće uzorke. Budući da je ono ustvari jošuvijek dijete i stoga nema izgraden osjećaj odgovornosti, dolazi do stalnihkonflikata izmec~u njega i njegove životne okoline. Ti su konflikti za njegabolni jer on sam tako želi. Tada prolazi iskušenja koja mu kazuju da životnije samo igra. Uči da društvo ima svoje zakonitost koje treba poštovati.

To je posljednje razdoblje u kojem roditelji imaju najveću ulogu urazvoju djeteta koje odrasta u njima ravnopravnu osobu. Tu je njihovaodgovornost velika. Važno je da su svjesni da dijete ne osjeća odgovornost ida je to prilika da ju prepozna kao uzorak potreban u suradnji s okolinom. Usvakom trenutku roditelji moraju biti spremni nositi i djetetovuodgovornost.

U njegovoj velikoj želji da odraste uvijek se može osjetiti primjesabitke za odraslost, bitke u pravom značenju riječi. U odnosu spram roditeljabitka za odraslostpokazuje se kao buntovništvo. U tom slučaju ono je samosimbolički upereno protiv roditelja. Za malodobno dijete roditelji su simbolsvih odraslih, a njihov posesivni i odrasli odnos osjećaju kao nepravedan ipretjerano sputavajući.

Ako sa svojim malim buntovnikom žele postupati idealno, roditelji bimorali dopustiti da se bunt protiv civilizacije prelije preko njih a da sepritom ne osjećaju osobno pogodeni. Suprotstaviti se i na udarac odgovoritiudarcem najlošiji je način postupanja u takvom slučaju.

Dakle, dijete u pubertetu je dijete u vrijeme svoje bitke s prividnimneprijateljem, s vanjskim svijetom odraslih koji smatra sebičnim ipokvarenim u usporedbi s otvorenim djetinjstvom koje još osjeća u sebi.

Tijekom tog razdoblja dijete postaje odrasla osoba. Prije ili kasnije onoće kroz manje dogadaje spoznati da je čitavo to vrijeme vodilo bitku protivnevidljivog neprijatelja koji za njega nema nikakvog stvarnog značenja.Svakim danom bit će sve više odgovorno kako prema sebi tako i premadrugima.

U mladenačkim iskustvima veliku ulogu igra osjećaj ljubavi. Do tograzdoblja taj je osjećaj bio rezerviran ponajprije za roditelje, do(; ic sadapostao veza s nekim izvan njegove svakidašnje okoline. Ljubav jenajkreativniji osjećaj i idealan način da se nauči osjećaj od~ovornosti. Akonekog voliš, onda počneš osjećati da si za njega od~ovoran na najdubljimogući način. Pubertet je teška preobrazba, ilo za svakog čovjeka lijeporazdoblje, puno ludih poteza bez prav o~r smisla. Unatoč svemu ipak lijepoi nezaboravno vrijeme života.

Kada čovjek odraste, njegovi uzorci ponašanja rasporede se ; c~bziromna njegovu subjektivnu odluku. Medutim, nikada nisu potp~mi i konačninego se iz dana u dan mijenjaju u skladu s proce;om učenja što sesvakodnevno dogada u čovjeku.

U vrijeme zrelosti dogodi se čitav niz trenutaka i preokreta koj i 5codvijaju na neki način sredeno s obzirom na njihovo značenj~ u uzorkusudbine.

Što se ljudski životni ciklus bliži svom svršetku, to se dogadaji. štokroje čovjekov proces učenja, smiruju i koncentriraju. Čowjck imamogućnost smireno sudjelovati u ejelini. Stvaranje koje jc prožimalonjegovo čitavo vrijeme, postaje ograničeno na uspomcne i usporeno udogadanju. U biti, duša starca nije odrasla više od duše djeteta. Naopako bibilo tvrditi da su starci veći mudraci od djece. Pitanje je kako prosudivatiiskustvo. Je li iskustvo materiialne inkarnacije mjerodavnije od iskustava uvječnosti? Sigurno ac. Stari mogu samo lakše donositi sudove o svojimmladim suputniuima nego o sebi. Naopako je to što su stariji ljudi razvilihijerarhiju prcma kojoj stariji mogu apriori postupati sa svojim mladimai,~cdnicima kao s manje vrijednima jer su manje iskusni i zato u~majuonoliko zasluga za materijalno koje su oni imali priliku oblikovati.Rastanak od materijalnog svijetaStari bi se morali učiti od svojih mladih kolega. To bi trebao biti dionjihovog procesa. Aprioran sud nikada ne smije imati prednost prcdsuradnjom i dopunjavanjem, što svatko u sebi nosi kao volju za vječnimučenjim. Starenje je proces koji vodi konačnosti u nlaterijalnom. Čovjeknema vječitu mladost jer inače ne bi mogao62 ~ 63

pratiti sve stupnjeve postojanja. Materija uvijek negdje počinje, negdjepostoji i negdje završava. Njezina konačnost za materijalnu inkarnacijukonačna je presuda. S vremenom ljudsko tijelo nestane i pretvori se uzemlju. Tu doista vrijedi izreka: "Prah si bio i u prah ćeš se pretvoriti.'°Žalosno je da iz konačnosti u materijalnom proizlazi strah od smrti.

Strah od smrti strah je odprolaznosti. Prolaznost je posljedica vremenai prostora. Vrijeme je ono koje odreduje da nešto ne može trajati vječno jerbi time bilo poništeno njegovo postojanje. U svakidašnjem životu vječnostje frazakoju nije moguće obrazložiti. Jedino znači veliku riječ što je, sastajališta "realnog slijeda", nelogična i pretjerana. Kada kažeš: "Vječnoćemo ostati zajedno", "vječno" je pretjerana riječ jer ustvari misliš: "Ostatćemo zajedno do smrti."

Tom predodžbom zamagljuje se ljudska intuicija. Prolaznost znači krajmaterijalne supstance koja je pretpostavka svega. Strah od smrti ili strah odprolaznosti, sa stajališta materije,najviše je opravdan. Umrijet ćeš i neće te više biti. Za sobom ćeš ostavitisvoje mrtvo tijelo i mnogo žalosti, a o tebi se neće više čuti. Smrt Ijudishvaćaju kao konačnu presudu i zadnju točku u rečenici života. Na nju seobično gleda sebično. Mrtav čovjek više ništa ne osjeća jer ga više nema. Sastajališta vidljivog (materijalnog) stnrt je poništenje. Kad netko drugi umre,

kažemo: "Otišao je i ostavio nas same", a uz to još pomislimo: "Kako je tosebično od njega!"

Ljudska je smrt uvijek povezana sa žalošću onih koji ostaju. Žalost zaumrlim posebna je žalost koja optužuje i koja se nada da stvarnost i nijetako konačna. U žalosti kao osjećaju koji prevladava nalazi se nešto odrasloi bolno, nešto što znači otupjeli strah od sl_jedeće smrti ili strah od odlaskadrage osobe.

Zanimljivo je kako stvarnost dobije drugačije lice kad umre netko s kimnismo povezani. Svijetpostane drugačiji, a stvari koje st: još prethodni danizgledale čvrste i realne, postaju prolazne i ranjive kao iz sna. Stvarnost,dakle, više nije tako čvrsta i sigurna nego postaje masa prolaznosti koja se,naizgled, ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep jer uvijek bježi. Sličanosjećaj pobucJuje strah od smrti kod starijih osoba. Svoju prolaznostosjećaju kao svakidašnju realnost, te se s time pomire.

Problem je i u tome što ljudi prisvajaju jedan drugoga. TohiiL i,_cki robovski odnos nego prisvajanje u smislu ljubavi i veza„;,~ti ,~ko sc netko veže za nekog, on ga prisvaja u najdubljem ~„~I;lu rijcči, i tonajpodmuklije jer ga na taj način ograničava. To -.:,,,„_-in; sa stajalištavječnosti. Materijalni svijet je prepun takvih ~, ;,;~,~a medu ljudima. Naprimjer, majka kaže: "Moje dijete."

„,;•~, timc ne misli ništa loše. Ona želi samo reći: "Volim ga, ~:-;r:~~o zanjega i osjećam se odgovornom za njega.'° To su stvari ~ ,,,.~z:;ju uglavnomna materijalnoj razini postojanja. Usri~ari, ; ,,,,., .,;, ~vo.i~ diiete ograničavabrigom, a ponajprije strahom da će ga ,~;: i~i

~:a bilo koji način.~: :. ~,Ćajališta prisvajanja u materiji, smrt je nešto konačno, , ,<<;cm.

sa stajališta vječnosti, nije tako.y v:u-t je preobrazba koja podsjeća na rodenje, ali se dogada u 4

~;~r~nnom smjeru. Kao što rodenje ima svoju mecJurazinu (trudno..,; ~:~koi smrt ima medurazinu koja se pokazuje kao razdoblje

::5rcme za novi način shvaćanja. U slučaju smrti radi se o razini ~~.~r~meza vječnost. To je razina koja bi se mogla usporediti s w~:iodžbom očistilištu.

f';~vjek u tom periodu više nije materijalno biće, a istodobno ;~ i.i4asvim energijski jedinstven jer je to za njega ponovno ' ..~i,m tuš. Na.ime,on odjednom izgubi tijelo a njegovo postojanje

, ;~~ei~osti čini mu se poput munje koju ne može uskladiti sa so~n. 5astunovišta materijalnog života, smrt je iznenadenje.

i~ :~rdoblje nakon smrti nije ograničeno vremenski, a proces , ;i~, i~abcz obzira na vremenski slijed (što bi značilo da je čovjek ~.m iyum jošpovezan s materijalnim svijetom, u kojem je proživio

- ~ a_~~uyje iskustvo). To jc aktivan proces, izvjesno razmišljanje ,,~~y~u u znatcriji ili o razdoblju kada se sažima bit protcklc inwr.;z~im umatcrijalnom. Duša višc nije vezana za tnateriju nego ~i., c~injc koje onau sebi rada kao sjećanje na vremensku ograni-:;~,,ti hrostora iliograničenost matcrije kao učitelja.

`~`c~žda bi stvarno bilo bolje da smrt kao proccs opišemo pod~'1;~i~.t_ovjek se emocionalno vezuje za svoj materijalni lik. e'~.:~nho, ro je uvjetda njegovo postojanje u materijalnom ima

'.~~s.ao-. Svoje tijelo čuva, hrani i njeguje, te voli na specitični na- ::1=omisao da je njegov materijalni likprolazan, bolna je. Medukada se radi oprolaznosti, prostor i v°rijeme su nesmiljene

~~'.~~ncc. C`it,w život čovjek postoji u većoj ili manjoj simbiozi ~';c?n~snwću. ~.1 tom smislu nikako nije nespreman jer je svatko

sv~estan svog postojanja i prema tome kroji svoj sustav povjerenja irazumijevanja svijeta.

Mnogo ljudi čak misli da je životbesmislen kaos jer se čovjek rodizato da jednom umre (to su oni koji svoje shvaćanje smrti ograničavajumisleći da je to svršetak). Takav način gledanja doista ne daje mnogonade, a takvi Ijudi vjerojatno nemaju posebnu volju da se trude u životu.

Iako je svatko suočen sa svojom prolaznošću, smrt uvijek iznenaduje.Iznenadi i najbolesnije i najjadnije. Medutim, smrt nikada nije iznenadna.Ako netko i pogine u neočekivanoj nesreći, on je prethodno, u podsvijesti,osjetio svoj svršetak te je u skladu s tom slutnjom i postupio. Nije li istinada se u smrti svakog čovjeka mogu pronaći veze koje potvrduju njegoveslutnje?

Na primjer, mlad čovjek nenadano pogine u nesreći. Sljedeći dan, dokstojiš uz njegov lijes i sve te boli od te strašne nesreće, spoznaš da je on tozasigurno znao i da se, stoga, podsvjesno pozdravio sa svojim najdražima.Sjetiš se njegova lica kad ti je izgovorio posljednje riječi i protumačivši ih,znaš da ti je zapravo htio reći "zbogom". Slutnja smrti nije nešto zlokobnojer ne dolazi kao prijetnja nego je to jednostavna informacija o odlasku usvijet u koji ustvari pripadaš, te ti on, dok slutiš svoj materijalni svršetak,zapravo počinje nedostajati. Ova informacija ne može prodrijeti na svjesnu

razinu jer bi u obrambenim mehanizmima izazvala strah koji se, kao strahod prolaznosti, neprestalno gomila. O čovjeku ovisi hoće li slutnju smrtiuključiti u trenutak u kojem se oprašta, odnosno hoće li sebe prepoznati kaoduhovno biće u odlasku, a ne samo kao prolazno materijalno biće.

Sa stajališta umirućeg nema velike razlike izmedu očekivane ineočekivane smrti jer u procesu umiranja svijest više nema svoju ulogu.Razliku izmedu očekivane (prirodne) smrti i neočekivane smrti (nesreće)prepoznaju ljudi koji tu smrt prihvaćaju kao promatrači, dakle, rodaciumrlih. Razlika je u načinu na koji prihvaćaju smrt koju nisu očekivali ni usnu, odnosno smrt koju očekuju zbog nečije starosti ili bolesti. Za ~icolinuje mnogo lakše ukoliko se za smrt pripremi te za nju nade neka opravdanjazbog kojih ona nije tako strašna. Mogu sc pronaći razni izgovori kao, naprimjer, bolest ili smanjena mentalna sposobnost. No, ne može se opravdatineočekivanu smrt. Ona postaje nesretna smrt i ostavlja neizlječive rane.Okolina takvu smrt smatra nepravednom i za nju obično nalazi~~.ivca izvan pokojnika.

Č'ovjek koji umire zapravo je spreman za smrt na bilo koji Il~~in.Točno osjeća da će doći jer ju je u svom sudbinskom uzorku ;~1,~1planirao, stoga je za njega najmanje iznenadenje. Čovjek doi;ta odlazi tektada kad je njegova zadaća na Zemlji okončana. Ni~~,d ne ostavlja otvorenapitanja te i iz ponajviše zbrkanog ili nedo, ,.~~,1~g života može naučiti bitsvog dolaska u materiju.

Smrt je duhovno-materijalni proces. Na materijalnoj razini ,,Wi lu sekao prestanak rada srca i zaustavljanje svih procesa u tijcl.,l. dok sc naduhovnoj razini dogada kao ponovno udruživanje , ll _~CO110.

Tijekom inkarnacijskog ciklusa čovjek je rascijepljeno bićc, ,;t,~;vojenizmedu tijela i duha, izmedu materije i duše kao svoje biti. izmedu vremenai vječnosti.

Smrt označuje ponovno uspostavljanje cjeline i odcjepljenje c~<imatcrije. Za dušu je to predivan proces. Ona opet ulazi u bez~: r~menskisvijet, u vječnost. Smrt je, dakle, trenutak na ponovnom pum u vjcčnost.Već samrekao daje smrtkomplementarnarodenju, atu~~a kao i rodenje imavrijeme koje joj prethodi, vrijeme u kojem ;~ }~rivikava na postojanje uvječnosti. Budući da je postojanje u aiWnosti za dušu nešto što tijekomčitave inkarnacije egzistira na nao~rcdnim razinama, u tom se vremenu neradi o privikavanju n,~ ,~,icćaj vječnosti (u trudnoći dijete se privikiva namajku koja -~ ,za ograničavati čitavog života, što je za njega novi oblikposto~,~mi~n. nc~7o se radi o privikivanju na nematerijalno stanje koje je~<tu tuko trenutni šok jer se pupkovina s čovjekovim inkarnacijskim l:o;~lloa (svijest, podsvijest) odjednom prekida.

i prostoru izmedu vrcmena i vječnosti duša još može ~~h~~st,witikontakt sa svojom bivšom životnom okolinom, stoga ~~W~ nlužc imatiosjećaj da je duša umrlog, na primjer, prisutna o:~ vfastitom sprovodu i dažali za svojim voljenima. Zbog ~~nunuclne smrti, duša se može bolno vezatiza mjesto gdje se smrt ti~y~miila. To obično uzrokuje svijest koja optužujete sc nije mogla '`~~muriti sa smrću. Takva duša treba vremena da se riješitih spona i:~nc djelyu kao prokletstvo. To treba shvatiti kao konačnu~'h~?Il~enu za ncšto što je čovjek trebao naučiti za života.

uesta su svjedočenja o posmrtnom živoW . Radi se zapravo ~' '~ndeyumedurazine koja je naizgled takva kao vaš svijet snova. 1 I~I~mu seponavlja film vašeg života i vi shvatite što ste zapravo

(i 7 c~ ~;radili i što je bila vaša glavna zadaća. Prihvaćanjem te zadaće sve ~ i~~ ~cstapate sa samima sobom kao subjektom vječnosti.

Kao i sve što je prolazno tako je i čovjek samo jedna uloga dl,~~ ~;njezinom kratkom životu na Zemlji (s obzirom na vječnost). 1~dnc~,tavnijeje život promatrati kao predstavu u kojoj svatko ~*~t,nn woju ulogu. Kadnjegova uloga zaspe, zaspe i on sam da bi ;~ ,;,1 ~ceni, preporoden, opetpojavio nešto kasnije. Ležanje na ~~~in: i ponovni dolazak prirodni su izapravo nisu bolni, ako se na ~,-iicm~ pravilno shvate. Bolni su kadpostaneš dio materije koja i; u tom trcnutku znači sve.

ymrt je uvijek bolna samo za okolinu, nikad za umirućeg jer ~,;; ~;lazi uprekrasan svijet gdje se ponovno osjeća kao cjelina i `~dje se prepoznajekao biće čija egzistencija ima smisla. A to jest ;reća. Moramo znati da jeumrli na onom svijetu sretan i samo ;r~tan jcr tamo nema ni bola, ni straha,ni žalosti.

Moramo znati da je odlazak mnogo lakši nego dolazak na ;v-iict. Prirodenju duša se doživljava kao uhvaćena u materiji, a to ic iskustvo zanjubolno testiranje. Dakle, u usporedbi s roc~enjem ,mrt jc osjećajoslobadanja i slobode, što donosi neizrecivu duševnu rado~t.Inl~arnacija planeta Zemlje

~~ ~~i~~_i materijalnoj ograničenosti čovjek gubi osjećaj za besko-~1~~~n« ~~~tic nema ograničenja na jedan ili više svjetova jer su oni~ncc';i~obno isprepleteni. Bilo bi neozbiljno vjerovati da je Zemlja ~~=1macvilizacija. Svemir je beskrajan i prispodoba je Kozmosa. v` c;eir iematerijaliziraua i nedostupna prispodoba Kozmosa kao s` ~,-~~ u icdnom.

(3udući da čovjek najlakše razumije stvari ako ih rasporedi u ~~~kuprostornu i vremensku tabelu, nekima je uspjelo izraditi nacrt 1`~l~~l`- lesvemir i gdje su mogući usporedni svjetovi Zemlje.

L vašoj predodžbi prostora oni su sigurno negdje daleko u '~~k~mskrivenim nepoznatim galaksijama, a njihovi se stanovnici lak~' razltkuju odvas. U filmovima su prikazani kao opasna bića '~t ~posobnostima kojepriželjkuje svako ljudsko biće - vidjeti ~~~~ idlpivo tr imati neograničenusnagu i razvijenu pokretljivost.c, H

Postoje i filmovi koji prikazuju svemirce kao dobra bića, ali takvisu rijetki.

Iz predodžbi o drugim svjetovima možemo razabrati da ih seIjudi boje, da se boje njihovog utjecaja, a ponajprije njihoverazličitosti.

Medutim, ti svjetovi nisu udaljeni. Svjetovi su bića odredenevrste, bića kao što je, na primjer, Zemlja. Energijska bića. Razlikamedu njima samo je u njihovoj frekvenciji. Naime, svako energij-sko biće ima svoju frekvenciju koja odreduje njegovu različitost itime njegovu samostalnost. S obzirom na tu frekvencijuenergijska bića su subjektivna i različita.

Budući da su prostor i vrijeme pretpostavke materije, naZemlji vrijede za materijalnu inkarnaciju bića Zemlje. Prostor ivrijeme ne vrijede na drugim svjetovima od kojih svaki ima svojuosnovnu pretpostavku.

Teoriju o usporednim svjetovima opisat ću samo ukratko jernije tako značajna, a bilo bi i nemoguće prevesti je u vaš jezik bu-dući da ima toliko nepredvidljivih stvari koje su nerazumljive navašem jeziku.

Kad govorim o svjetovima, govorim o četiri elementa kojanisu vezana ni za vrijeme ni za prostor. To su elementi koji, kaoprasjeme, žive u svakoj energijskoj supstanci. Ti elementi su zem-ljcr, voda, zrczk i varra. To su elementi četiriju usporednihcivilizacija. Element civilizacije znači element što je u odredenojcivilizaciji predmet stvaranja, premda su i nakon toga u svakomsvijehz prisutni i ostali elementi. Najlakše ćetc to razumjeti naprimjeru planeta Zemlje.

Čovjek se inkarnira na Zemlji kao materijalno biće. Vezan jeza čvrstu materiju i u njoj živi kao njezin sastavni dio. Najčvršćamaterija koju osjcća kao svoj prostor i kao bit svog postojanja, jestzemlja. Zemlja kao element daruje, daje, predmet je stvaranja inaposljetku, simbolički, uzima. Od početka civilizacije zemlja jeglavni predmet stvaranja. Ona je osnova. Ljudi obraduju vrtove,sade biljke koje žive od zemlje. Izractuju posude i grade kuće(dakle svoje domove) od zemlje (gline - opeke). Ljudi hodaju ivoze se po zemlji. Zemlja odredLije njihovo bogatstvo i daje immaterijalne uvjete za opstanak. Zemlja je, dakle, glavni temel_jcivilizacije u kojoj sada živite.

Kad govorim o usporednim svjetovima, moram vas upozoriti~` ,~u~~avN1K7 3,. ~.,~ I Žt~~G

d~ ;vako energijsko biće u osnovi živi ciklički, dakle u spirali i~rema ~~ore.Planet Zemlja je energijsko biće, stoga njezine cikličke razine ~I~~~~~

različita iskustva njezina bića. Zemlja, kao vaš dom i kao l,l~l,;~t sadašnjecivilizacije, samo je jedan od njezinih inkarnacij,kih likova (isto kao što ičovjek može biti u jednoj inkarnaciji ~,.~ilj. a u drugoj trgovački putnik).Zemlja ima četiri inkarnacijska likn koji se vezuju uz četiri elementa i četiriosnovne značajke.

Na isti način kao i čovjek, Zemlja kao biće (inteligentno) uči ~, ;w~minkarnacijskom liku, i to u suradnji sa sobom i s energijskim bićima kojatijekom inkarnacije s njome suraduju. Medu njima ;~ do~~~da interakcijauvijek kreativna u najboljem smislu, iako I« >pada i odnos čovjeka i Zemljekoji već duže vrijeme prepoznaj~m kao vrlo izobličen. Nije istina da seZemlji čini nepravda. Zcmlin ima svoj put koji je, isto kao i čovjek, još prijeinkarnacije ;ama zacrtala računajući na suradnju svih živih bića s kojima ćehiti u suživotu.

Ova civilizacija treća je u nizu inkarnacija Zemlje kao eneryijskog bića.Njezin inkarnacijski lik jednostavno ću nazvati Zen~~in _j~n lc to punorazumljivije.

Prije nego je postala planet Zcmlja, Zemlja je prošla dva ishu;cnja.Najprije je prošla element vatre, a zatim element vode. I),ikle. prvo je ušla,odnosno inkarnirala se u vatreni element. To prmnaje i znanost. Vi učite daje Zemlja najprije bila vatrena kugla, nu n~~ učite da su na Zemlji i tada biliinkarnirani Ijudi, ali ne u sa,in:n,c,n liku jer bi to bilo nemoguće. Tada jeosnovni element in,° ~ atra, ~a Ijudski je lik tome bio prilagoden (svakakoda to nisu l~i!~, Im~~i u odjeći otpornoj na plamen, što se može vidjeti ufilmo~ ~n~;i i. Usnova grade čovjeka tada bila je vatra. Ta se civilizacija !vain Lir.

(> <lrugoj civilizaciji koja je prethodila vašoj ne znate puno ~ n~ ~. ncn~ožetc je razumijeti jer, jednostavno, gledate očima sadaš~~J~_' ~~wjeka.Ta civilizacija se temeljila na elementu vode. Zvala ~~ Atlantida. U cjclinije bila civilizacija vode. Kad se u pričama `f~~mnnjc potopljeni kontinent,misli se samo simbolički.

~-mu fazu službena znanost ne priznaje, što je doista zanim~ii~ o. To jefaza velikih zahladenja i vrijeme kada je veći dio zemlje n~~k~ivala voda, ito voda kao osnovni stvaralački element.

Trcća inkarnacija Zemlje kao energijskog bića jest planet~1Zemlja koji se oblikovao tijekom ledenog doba i, kasnije, tijekom razvojaprolaznih civilizacija neolita. Kasnije su nastale patrijarhalne civilizacijekoje su bile glavna pokretačka snaga civilizacije elementa zemlje.

Četvrta inkarnacija Zemlje tek predstoji. To je civilizacija zraka.Razvoj koji naizgled uništava svijet, realno je najavljuje. Razdoblje u kojemse svijet sada nalazi prolazno je. U ovoj inkarnaciji Zemlje središnju jeulogu odigrao period riba. To je bila zadaća iz koje je svijet trebao neštonaučiti, i naučio se. Sada traje prijelaz u razdoblje Vodenjaka koje jeobilježeno udruživanjem. To je izvjesna priprema za prijelaz u civilizacijuzraka koja će biti najmanje ograničena prostorom od svih dosadašnjihinkarnacija Zemlje. Nazivamo je Kreks.

Kad Zemlja prode sve svoje inkarnacije, završit će jedan njezin ciklus,a ona će moći ući na još jedno iskustvo na novoj, višoj razini.

To je sliied inkarnacija Zemlje kao bića. To je njezin razvoj i stjecanjeiskustva u vječnosti.

Istodobno se odvija razvoj čitave civilizacije u kojoj suraduju duše iuče bitne zadatke.

U prethodnim se civilizacijama duša učila i razvijala kroz različiteinkarnirane razine.

Civilizacija vatre bila je prva u kojoj se duša inkarnirala tako da jedobila lik nekog bića. Na Liru duša još nije imala materijalni lik. Svojaiskustva nije stekla na različitim razinama koje čovjek danas ima jer ih,jednostavno, nije trebala. Na Liru, naime, nije bilo prostornog ograničenja, ani vrijeme nije bilo odredeno u ciklusima koje bi svi sudionici civilizacijemorali aktivno osvijestiti. To je postojalo na duhovnoj i podsvjesnoj razini,te se tako može objasniti njihov način komunikacijc.

U toj civiiizaciji duše su učile živjeti kao bića uhvaćena u nektteternentarnu realnost, i kao bića koja moraju medusobno isplesti neki oblikkomunikacije. Podsvjest, kao razina, razvila se tijekom razvoja tecivilizacije, a posebno na njezinom vrhuncu kad je čovjek razvio telepatijukao proces kroz koji može medusobno suradivati.

Ta je civilizacija bila u najvećoj mieri ne-materijalna, pa je za razumskoshvaćanje najapstraktnija. Uysvim ostalim civilizacijama postoje sva četirielementa kao graditelji materijalne stvarnosti,~,I~,.;~nla se samo njihovo osnovno značenje sa stajališta stvaranja k~„ ;,-~dusobne suradnje Zemlje i čovjeka.

ie;~claz u Atlantidu prijelaz je u suprotni element jer voda ,,,j<: ~-atru.~ ~.izgled, nova inkarnacija Zemlje kao energijskog bića uviit ~'a, zi

kao nasilno zatiranje prethodne. Iako se to, naizgled, ~~- - - ;;o nije tako.Tako Atlantida naizgled dolazi kad se ugasila

~_ 1~~_Ig1a a Zemlja utopila u onome što je suprotno vatri. Zna„ . ,t~~di da je u vodi nastao prvi živi organizam. Tu ću tvrdnju :~i, ~. i.ti tako

što ću reći da je u vodi nastao prvi materijalni organi,~: r:_Eo inkarnacijaenergijskog bića.

1 ,1;, r.erado bih izjednačio lik tada inkarniranih duša s riba~~!a ie i tojedna od mogućnosti da to lakše razumijete. I~o.~.: cla taj lik izgradivaša mašta.

I~~~;atwirana energijska i duhovna bića su kroz civilizaciju -~,~;.:e:oi~, počela razvijati intuitivni način videnja postojećeg s ,.__~ ;:.~lsrostar i vrijeme još uvijek nisu bili priznati pojmovi.

i~;ti~~a je da se jedna vrsta civilizacije sasvim iscrpila. Obično , _ . ;;~.,;1~~-;nula majka Zemlja. Otvorila su se vrata novoj civilizaciji !:~: - : ~.tz~7 ~naterijalnom smislu počela posve iznova, iako zajedničbvjt.~ću i štojoj je ostala od prethodnih civilizacija.

,' ~;v ilizaciji zemlje, koju su prije prihvatile životinje, čovjek ~_ ,:=ycc~ ii~karnirati u tijelu majmuna. Povijest i znanost kažu da , ~ck nastaoiz majmuna. Slažem se da je prvi čovjek (ili prve

; _ ~s;;cijc; imao lik majtnuna jer je bio najpotpuniji i iz njega se \~.:i~~; ~mo<rlo razviti tijelo koje će odgovarati civilizacijskom ,.~,:ao;~; koji je sebizadalo čovječanstvo.

1'~;~oro je čovjek svojom snažnom subjektivnošću prerastao ~-,;,~anycmajmuna i poćeo aktivno zahvaćati u svoju okolinti. '~;c možemo gausporediti s likom sadašnjeg čovjeka jer još~= l~mao rarvijenu svijcst o svijetu. Svoju okolinu čovjekje razu-='nc~

ao intuitivno. Za cjelinu energijskih struktura što ih je susret'-_e mharnirane,morao je naći neku dodirnu točku, a to su bile i~~ ~ t)~ustavke prostora ivremena. Neolitske kulture bile su prolazne. ~ niima se oblikovala svijest očovjeku kao dijelu Kozmosa, kao ~!~fini koji aradi Kozmos. Zbog velikeotvorenosti i sposobnosti ~i<< Iazumi,je energijske procese koji su tekli iodvijaju se usporedo, ~=~~~ jek ic bio vrlo uravnotežen s okolišem i znao jes njim pravilno ~<nnunicirati. Kad se radi o načinu poimanja stvarnosti, tosu ostaci

Atlantide. Patrijarhalne kulture naizgled su pogriješile što su počelezamagljivati podsvijest (stalnu osviješćenost cjeline). Tako se razvilasvijest kao osnovna karakteristika čovjeka u ovoj civilizaciji. Svijest jeprerasla sve razine čovjekove biti i postavila se na prvo mjesto kao pogledna svijet.

Civilizacijazemlje dostigla je vrhunac upoimanju same sebe i svojegokruženja kao materijalnog bića. To je naučila i utemeljiti. Upravo raditoga Krex je obećani trenutak prije završetkaciklusa. Inkarnirane duše su postupno kroz razne civilizacije razvile svaku

od svojih razina te s totalnim razvojem svijesti dostigle točku koja je

granična zbog svoje apsurdnosti. Istodobno, iz iskustva života uprethodnom (sadašnjem) dobu znamo da je čovjek naučio prerasti sebe kaomaterijalno biće tako da se opet prepozna u temelju kao duhovno biće.Potrebna je još samo kritična masa onihkoji su svjesni da će svatkopostatitoga svjestan, te će civilizacija tako prijeći u svoj zaključni dio - postojanjeu civilizaciji zraka u kojoj će se duše učiti da ne budu prisilno uhvaćene uspone grube pounutarnjene materije.

O istodobnoj evoluciji svih drugih bića kao što su stabla, biljke iživotinje, nisam posebno govorio. Njihov razvoj slijedio je razvoj ciklusaZemlje. Tako su različita bića u različito vrijeme imala različita lica. Stabloje, na primjer, u vrijeme Atlantide bilo dinosaur.

Redoslijed koji sam opisao, opisan je s obzirom na svjesni načingledanja. Ta su razdoblja, naime, u povijesti nastanka Zemlje nedostatnoopisana.

U stvarnosti, Kozmos se kreće u bezvremenosti gdje se sve stvari narazličitim frekvencijama odvijaju u istom trenutku. Tako se može objasnitičovjekovo iskustvo što očito izvire iz usporednih civilizacija.

Iskustva iz drugih civilizacija pojedinac čitavo vrijeme iskazuje kaoodjek na dogadaje tekuće civilizacije. Snovi su pritom posebno zanimljivprozor u druge svjetove.

Zbog te činjenice treba se udubiti u značenje sjećanja kao sudionika udatom trenutku, odnosno značenje sjećanja kao stalne veze s većinom igledanjem na dogadaje sa stajališta bezvremenosti.snovi i usporedni svjetoviL, duši kao biti materijalnog čovjeka nalaze se zapisi iskustava iz wihprethodnih inkarnacija. Svi se ti zapisi kao sjećanja nalaze u njenoj bitiodakle, s obzirom na potrebe, djeluju kao savjetnici i suradnici. Nije tosamo sjećanje na civilizacije Zemlje, nego su to we inkarnacije koje je dotog trenutka duša izabrala za put svojeg r~lzvoja.

Njezina sjećanja tijekom materijalne inkarnacije na Zemlji aktivnospavaju, što znači da nemaju put do čovjekove svijesti n~ao su aktivnisudionici svih odluka kao vrlo snažan unutarnji ~~las koji jest stvarnoiskustvo.

Svoje vječno sjećanje svatko poznaje kao unutarnji glas koji ,nu čestošapće i tako pomaže u donošenju značajnih odluka. Sa stajališta svijesti,unutarnji glas izgleda kao neki vanjski vodič, kao svcznalica koji rješavavaše nečujne probleme. U stvarnosti st~ to vi i nitko drugi. To je glas kojivas vodi putem zacrtane sudbinc. Prividne udaljenosti su izgovori svijestikoja hoće voditi život samostalno s obzirom na svoje logičke prosudbe.

Unutarnji glas nije varalica ni neprijatelj. Samo se morate naučitiodijeliti ga od ega. Povjerenje koje izgradite prema njemu, možc vamuštediti mnogo boli i gubitaka. Živjeti u suživotu s njim znači živjeti sretnijei biti korisniji i na raspolaganju životu uku vas.

Imati vrlo čist odnos spram svojeg unutarnjeg glasa, svojeg a~u jetnika,vrlo je teško i za većinu Ljudi, možda, prezahtjevno. \lnogi, naime, osjećajuda sviješću mogu ovladati svojim svijetom. ~~~~ im daje osjećajzaštićenosti i sigurnost u aktivnostima. Svatko ima jednaku mogućnostsuradivati sa svojim neinkarniranim sjećapi~m tc uvažavati svoja iskustva izprethodnih inkarnacija, samo ~ll:o to žcli i dopusti.

C'ovjek je svjesno biće samo u svojem budnom stanju. Tek a~~ radastalno prepoznaje kao dio materije i poštuje pravila prostora i ~ remena. No,pola svog života on prespava. Proživi ga na najviše ncmaterijalan način kadse, u biti, zatvori svim pravilima trajanja i logičkog redoslijeda te zaživi uvječnosti kao trenutnost bez dogadanla koje traje. Noć je poput trenutka ukojem sve doživiš. Za tebe. noć živi u jednom trenutku.

Spavanje je uvjet za snagu svjesnog poimanja. Nudi ravno

težu izmedu osvješćivanja vječnosti i osvješćivanja materijalneuhvaćenosti u prostor i vrijeme. Spavanje je simbolički protupolmaterijalnoj činjeničnosti, stoga nudi jedini mogući oblik uravnoteženosti.

Simbolički je njegovo značenje izraženo tako da je ono odmor, odmorod trajanja i ograničenosti u pojedine trenutke. U stvarnosti, spavanje nijefizički odmor nego samo uspostavljanje ravnoteže.

Kao što je spavanje protupol ulmaćenosti u budnost, snovi su protupollogičkim dogadajima koji pravilno slijede u budnom stanju. Snovi suzapravo nevidljiv usporedni svijet vidljivoj realnosti i način kako rasteretitizagledanost u samo jedan oblikpoimanja postojećeg. U snovima zato nemaobjektivnog redoslijeda, stvari slijede bez pravila i većinom su besmislene.Sve se dogada u donekle nezemaljskom svijetu koji nema svoje materijalneutemeljenosti te stoga naizgled lebdi negdje gore.

Ima više vrsta snova. Svakako da ih svatko subjektivno kroji i promatrakroz svoj spektar (koji ga ograničava). Većinu snova čovjeku je omogućenozaboraviti zato da ga ne odvlače od njegova razumijevanja materije. Snoviimaju neki svoj vIastiti ciklus u nevidljivom području svijesti koja spava.Uni su kao prokrijumčarene iskre drugih svjetova koje svijest inače nikadane bi pustila u svoju blizinu.

Snovi, koji izgledaju kao sanjarenje ili ostvarenje tvojih žarkih želja privećini ljudi su najčešći način videnja drugih dimenzija. Takvu krinku rabi

inicijator snova (sjećanje duše) samo zato da pri svojoj inkarniranoj svijestiprivuče pozornost. No, ne radi se samo o pozornosti svijesti nego i o tomeda snovi osvješćuju čovjekovu duhovnu razinu. Tako mu svijestpriznajevaljanost u svojem životu.

O snovima postoji mnogo psiholoških teorija. Bit veIike većineznanstvenih teorija je u tome da snove shvaćaju kao neko nesvjesno stanje ukojem se pred očima pojavljuju likovi iz života, likovi koje želimo ili likovikojih se bojimo, a koji se danju kriomice okupljaju u vašim "preopterećenimglavama".

Istina je da su snovi neki prolazni trenutak u kojem čovjek samoga sebeu prvom redu prepoznaje kao materijalno biće što živi u svom svijetu. Istinaje i to da se tu radi o jakom osjećajnom poimanju koje nadilazi poimanjeprostora i vremena.

Lš snovima ima nešto privlačno i ponekad zastrašujuće jex je dl~u~ačijcod svakidašnjeg.

Sve što se u snovima s vama dogada tek je simbolički izraženaillformacija koju biste morali znati iz simbola prevesti u svoju ~,-j~snusferu. Rijetko se dogada da su informacije na razini sna t,~i;~; oikrivenoizravne da bi ih se moglo pročitati bez razmišljanja ~~ njii~ovotn značenju.

7sim toga, simboli sna su uvijek subjektivni. Knjige sanjarice sa,nopodupiru lijenost. Svatko bi morao ustanoviti što mu neki >ino~ol znači tepotom s obzirom na to obrazložiti svoje doživljaje ;lika snova.

Na svaku sliku iz sna reagirate osjećajno. To vas potrese, a o;~~ćajnareakcija je jedino što ostane od iskustva sna kad se probudit~. Sve ostalopotone u nepovratno sjećanje kao da je bilo samo scbi svrha.

Rijctko nešto sanjate samo da biste sanjali. Svaka poruka sna, ma kakose činila bez smisla, nešto donese što vam može pomoći u danu u kojiulazite. Pomaže vam i onda ako je ne prepornat~. Informacija se spusti napodsvjesnu razinu i otamo nastupa kao suradnica vaše svijesti.

U tom smislu su unutarnji glas i poimanje snova na neki načn~komplementarni suradnji duše s njezinom inkarniranom svips~ _t.

:V isu svi snovi tako ne-važni. Sna prave težine se uopće ne možctesjetiti kad se probudite, a to je stoga jer su previše apstraktni ~iv i~i ih vašasvijest mogla prevesti u neke postojeće simbole ili ~.m~>ri..; .

"io su snovi koji djeluju kao okna u usporedne svjetove, u ~~_l~t~>~ ckoji postoje na vašoj duhovnoj razini u vječnosti. To Il~ući da postojesvjetovi u kojima živite istodobno s vašim svijet~~;~'~. ~ vašeg stajališta,rekao bih da su to svjetovi koji postoje u sic~anju duše. Kada u snovirnapogledate kroz takvo okno, dano ~ a~11 je da skoro sve zaboravite, kako je

to lijepo rečeno u mnogim bajkama. Dano vam je da zaboravite da ne bistemožda vapili za ncćim ncdostižnim.

Nakon takvih snova ostaje neki lijep prizvuk i neka smirenost ~oj imane znate uzrok. To je jedino što ostaje nakon pogleda u usporedne syetove uvašim srcima.

Posjeti takve vrste u usporedne svjetove nikada nisu slučajni7G ~ ?7već nude informaciju koju moraš doživjeti na način da je potom razumiješ iprihvatiš na svjesnoj ili podsvjesnoj razini. Nakon takvih "posjeta" ostaneosjećaj vječnosti i osjećaj da nisi sam i nisi samo to što ti se čini da jesi.ANĐELI78Svijet u kojem žive ljudi samo je naizgled sigurna realnost. Za ,vakuaktivnost može se predvidjeti logičan slijed, a svaka se iz~~ubljena stvarmože zamijeniti novom, ako se ne radi o nečem W ivom". Ono što je živo,ograničenog je trajanja, nije vječno ne~7djc počne postojati, traje poodredenom redoslijedu, te završava kao logična posljedica vremenskogograničenja.

Bit ljudskog svijeta je njegov red stvari. Taj red odreciuje da svadogadanja imaju svoja pravila i da svatko zna kakve su posljedicc njcgovadjela.

Formulom "ako-onda" moguće je skladno živjeti. No samo naiz`=lcd. Uzbilji takav red uništava. Nema veće radost nego izbjeći napraviti nešto štonije potpuno u skladu s ustaljenim normama.

Čoyjek živi svoj život u skladu s društvom kojemu "slučajno" pripada.Njegova je svijest uhvaćena u granice ustaljena reda i misljenja. On ne želibiti drugačiji da ne bi naškodio svojim bližylin~a. Radije se ponaša kao da uigri života, kojoj pripada, uvijek i ;~ uda igra glavnu ulogu.

Smiješno je pomisliti da većina ljudi vjeruje materijalnim ~n~rmamaprolaznosti i da živi sa sviješću o konačnosti. "Danas i ~:an~. sutra memožda više neće biti. Stoga uživaj život dok traje!" I~hi~m su rečenicetakvih Ijudi.

Zbo~ takvog razmišljanja mnogo je ljudi na svijetu nesretno ' bcz nade.A tko i ne bi bio? Ako voliš živjeti a znaš da te jednom `l~c n~će biti, akovoliš svoje bližnje a ne znaš u kojem trenutku ~~~ ~h izgubiti ako seponosiš time što si stvorio, a što će jednom Propasti, zar nisi onda najdubljenesretan? Zar pomisao o prolazno't' n!je nešto najžalosnije?

Iako si i svjestan da si vječan, da živiš u širim dimenzijama, J~~s w-ijekte strah da ćeš prerano nestati iz svoje sredine. To je strah koji teško

prevlada i najveći mudrac. To je strah koji čovjeka `~z~!l~ za materiju ne bili mu ona bila dom i utočište. Čovjeka je79

strah i pomisliti da je u tom svijetu samo u kratkom posjetu izmeduputovanja u vječnost.

Svatko voli živjeti u materiji jer je ona opipIjiva sigurnost kojadokazuje da živiš, koja opominje ako, slučajno, zaboraviš na nju. Materijastvara različite ugodaje jer je ispred osjećaja, jer se može doživjeti a da sobzirom na nju ništa ne osjećaš. Medutim, u energijskom je svijetu uvijekpotrebno uspostaviti kontakt ako se hoće nešto osjetiti. Nijedno seenergijsko biće neće prikazati samo tako. Da bi se ono razotkrilo, potrebanje odredeni odnos spram njega. Tako gledajući, materija podupire lijenost.

Prolaziš pored drveta. Znaš da je to stablo jer ga osjećaš kao objektkoji stoji uz put, no ne moraš razmišljati o njegovoj biti. Primijetiš ga prijenego o njemu pomisliš kao o biću.

Tako se videnje materije suzilo s evolucijom čovječanstva. Razvoj sevrtoglavo dogada uvijek u istom pravcu. Sirova usmjererost prema van sveje gora i veća. Covjek sve manje razmišlja o biti, a sve više pozornostipolaže na izgled.

U naatcrijalni se svijet dolazi i stoga da se ne zaboravi živjeti n društvubic'a. U društvu cjeline. U Kozmosu.

Andeli su energijska bića. Njihovo postojanje nadilazi sva prostornaograničenja i ne može biti istodobno s materijom. Postoje, kao i duša, naosnovi vibracijskih kodova koji štite njihove energijsko-frekvencijskerazine.

Za razliku od duše kojoj je glavni cilj postojanja - učenje, bit postojanjaandela je - podučavanje drugih. Kad su prešli sve faze učenja, postigli supoložaj učitelja. No, to nije točka stagnacije na kojoj učenje više nije važno.Radi se o činlenici koju susrećete kod svakog učitelja. Učitelj nije mudarako iz podučavanje drugih i sam ne uči, dakle ako ne uči i od svog učenika.

Odnos izmedu duše i andcla sličan je odnosu izmedu učenika i učitelja.Sigurno se pitate zašto duša jednom postiže svoj vrhunac, odnosno

postane učitelj. Svaki učenik ima mogućnost da u nekom trenutku postaneučitelj. Kad takve mogućnosti ne bi bilo, to bi značilo da na onom svijetupostoji diskriminacija. Bilo bi to kao da su andelske inteligencije nešto više,nešto što je nemoguće postići jer je previsoko. Duše bi se osjetile manjevrijednima i beznačajnim. Odakle bi crpile volju ako bi znale da nikad nemogu dostići svoje učitelje?

Sigurno biste me pitali kako to da pričam o linearnosti, odnosn~~ o putuduše i konačnom cilju, ako u vječnosti nema ni početka ni kraja a sve sedogada sada i u ovom trenutku.

L'rijeme je doista beznačajna pretpostavka. Vječnost nije kaos. kao štozamišljate iz svijeta koji je vremenski ureden, nego ;,na svuj red. Redvječnosti je cikličnost. Svako živo biće živi ciklički. Nema, dakle, početkani kraja u smislu počinjanja i prolaz,losti, već samo u smislu prijelaza izjednog oblika postojanja u ~1ru~i. Izmedu učitelja i učenika se ponajprijeradi prije o razlici u obliku postojanja.

~ndeli su energijska bića koja je doista teško zamisliti. Oni snpredstavljali zagonetku baš svakoj civilizaciji. Gdje počinje, a ~djc završavanjihovo postojanje i kakvi su ako nisu ograničeni hrostorom?

Kršćanstvo ih je pojednostavilo te im time oduzelo njihovu stwrnuulogu u evoluciji Kozmosa. Najčešće su prikazani kao ~Tola djcčica sbijelim krilima. Bolji oblik je veliki andeo prikazan kao čovjek vrlo milogizgleda s krilima, što bi trebalo simbolizirati činjenicu da nije uhvaćen uprostoru te može biti istodobno i ovdje I tt1I110.

Krila simboliziraju slobodu: možeš biti svugdje gdjegod želiš a ničimnisi ogranićen. Najslobodnija bića za čovjeka su ptice jer im prostornedimenzije ne znače takvo ograničenje kao čovjeku. 7bo~~ takvog shvaćanjaandeli su krilata bića.

svaka kultura i svaka civilizacija dala je svoj doprinos viden.lt~inteli~encije andcla. U svim tim umjetničkim prikazima su mudrosti nastaleu vezama izmedu andelskih majstora i vodećih ;ntcli``cncija.

Danas, čovječanstvo otvara puteve izmedu postojećih religija i '~ierovanja, i sve je više ljudi koji znaju izvući neki koristan za1~Ij~ićak izsvake vjeroispovijesti.

Razttmijevanje onostranog svijeta ovisi o trenutnom civiliza~~i~komusmjerenju, a ono je u ovom trenutku izrazito usmjereno h~ ~»>a van--umateriju i njezino bogatstvo, a ne u dublja bogatstva I~evidl~ivog života inevidljivemudrosti. Potrebno jeuvažitipojediI~c smpnjeve kroz koječovječanstvo kao cjelina uči.

1'osto_je tri vrste andela: andeli -vodeće inteligencije, andeli wL~čitelji i majstori te andeli prostora.

ltazlike medu njima postoje s obzirom na njihovo osnovnoso ~ s~usmjerenje., pa i s obzirom na to na kakva se bića mogu vezati uostvarivanju svog zadatka.Anc~ell prostora

Naziv andeli prostora je nelogičan već zbog toga što andeli nemajusposobnost vezivanja za prostor koji ne postoji na valnoj dužini gdje onipostoje. Ti andeli zapravo nisu stvarno prostorni, već znače dušu Zemlje,odnosno dušu biti Zemlje. O planetu Zemlji kao biću već sam mnogo pričao.

Zemlja ima materijalnu, vitalnu, osjećajnu i duhovnu razinu. Andeliprostora njezina su duhovna razina. Na toj je razini bit Zemlje, ona kao biće,a andeli su njezin odraz ili izraz koji je vama shvatljiv jer su oni samonjezini kuriri, odnosno predstavnici. Biće Zemlje nedostižno je vašojevoluciji jer na svaki način nadilazi vašu predodžbu o postojećemu.

Inteligencija andela nije uključena u pretpostavku da je Zemlja žividom, da je biće koje pruža utočište, koje se nudi kao podloga za materijalnuinkarnaciju.

Ako ti netko ponudi sebe kao dom i ako ne želiš biti poput uši kojasamo uzima i zauzvrat ništa ne daje, onda moraš s tim bićem stupiti u dodirna svim razinama.

Čovjek suraduje sa Zemljom na materijalnoj razini. Uz njezinu pomoćstvara, pomaže prirodne procese. Istina je da danas pretjerano crpi njezinabogatstva, no to je već poglavlje o iskrivljenosti ljudske svijesti.

Na vitalnoj razini čovjek suraduje s biti Zemlje kako svjesno tako inesvjesno. On može birati jer su vitalne energije mjerljive i moguće ih jeosjetiti potpuno materijalnim sredstvima.

Čovjek može birati prostor s obzirom na Zemljine tokove, s obzirom nanjezine meridijane, zračenja i kretanje energijskih vibracija.

Isto tako, čovjek suraduje sa Zemljom i na emotivnoj razini. To je izborčovjeka kao duše, a ne izbor njegove inkarnirane svijesti. Na osjećajnojrazini suraduje s elementarniln bićima koja su vezana za prostor ljudi zbograzličitih razloga.

Na duhovnoj razini se odvija najdublja i najsvetija suradnja,R2 ~ R3

suradnja koja se kroz civilizacije odvijala uskladeno.Suradnja s duhovnom razinom Zemlje uvijek je bila posvećena. Ne

postoji civilizacija koja nije održavala taj kontakt i koja mu nije pripisivalanajveće značenje. Suradnja na duhovnoj razini uvijek je bila, jest i bit ćeuvjet da čovjek sebe svjesno prizna kao duhovno biće, jer ga upravo tasuradnja realizira. U civilizacijama u kojima je vjera bila centralizirana, nijebilo osobnog uvida, nego je on stečen odgojem; nije se temeljio na osobnomiskustvu, već na priučenom razmišljanju i vjerovanju. Kršćanstvo je ljudimausadilo vjeru u Boga što još ne znači da im je dalo i svijest o značenjudrugih duhovnih bića.

Sve civilizacije intuitivno su poštivale sporazum izmedu Zemlje ičovjeka što vrijedi oduvijek. Sporazumom je, naime, dogovoreno da Zemlja

dopusti privezati svoju duhovnu za svoju prostornu razinu. To je bio uvjetda se čovjek može prepoznati u materiji.

Stoga taj svijet postoji otkad postoje sveta mjesta i svetišta posvećenabezbrojnim kraljevima Neba i Zemlje, bezbrojnim bogovima i boginjama.Nazivi nisu važni, važno je energijsko značenje mjesta koje unosi dušu uprostor.

Andeli predjela postoje kao čuvari tih mjesta. Sami ništa nemogupostići, mogu samo čuvati i održavati razinu koju je podigao čovjek.Sa Zemljinim bićem suraduje samo čovjek. Takav je dogovor i to se stvarnodešava još odavno.

Svaki predio ima svoj vitalni, osjećajni i ponajprije duhovni sustav.Duhovni sustav jednog predjela grana se po načelu trojnosti Boginje, i togeometrijskim slijedom. Točke triju Boginja rasporedene su u istostraničnitrokut-točke udisaja i izdisaja nalaze se u pravom kutu s obzirom nasredišnju os. To je sistem različitih potencija. Razgranatošću i različitošćupredio izražava svoju duhovnu stranu.

Prisutnost andela možete osjetiti na svakom svetom mjestu ako jeprisno i neokrnjeno.

To je osjećaj na razini duše. Pitanje je samo koliko osjećaja i opažajavaše duše možete prevesti u svjesni kod shvaćanja i koliko se duševniosjećaj može izraziti kroz vaše opažajne uzorke shvaćanja u materijalnom.Prisutnost andela prostora neki ljudi osjećaju kao hladan vjetar, drugi osjetetalasanje, toplinu ili boju ili ga jednostavno osjete u blizini a da to nepotvrde materijalnim opažanj em.

Bez obzira na to kako čovjek primjećuje andela prostora i je li s`~jestanili ne njegove prisutnosti, andeo stvara specifične vibracije. koje predjelu, aponajprije točki u središtu njegova fokusa daje pečat svetosti.

Na tom mjestu osjećaš kao da si udahnuo dio kozmosa ili kao da jeprisutnost boga nevjerojatno blizu. Zato su sva svetišta, crkve i hramovitako duboko sveti. Njihovo poslanje ostvaruje andelska vibracija: kad andeopredjela ne bi bio prisutan, kraj ne bi iwao svoje značenje ni ljekovitih moćiza dušu.

Prva su svetišta gradena na otvorenom. Ljudi su ih gradili svjcsno i saspoznajom o duhovnosti Zemlje. Znali su da je Zemlja samostalna i da netreba ljudske pomoći kada se radi o njezinoj duši. Čovjeku jepotrebnaZemljina duhovnostkako bi se, poštiva_jući njezine svete krajeve, naučiopoštovati svogabližnjeg. Drevni su ljudi bili zahvalni Zemlji što im jedopustila suradivati s njezinom biti. Svjesno su gradili svetišta te ihposvećivali boginjama i bobovima. Znali su suradivati i s andelima prostora

te ih dozvati do odredene točke i zamoliti da obavljaju odredene zadatke zataj prcdio.

Čitave kulture neolita bile su podignute na toj spoznaji te njima trebauputiti zahvalu za posvećenje mnogih još i danas znaC1JI1111 Ill~eSta.

Kasnije, spoznaje o Kozmosu i božanstvu su se jako zamaglilc.Civilizacija zemlje u nastanku počela je razdvajati Kozmos od matcrijalnogsvijeta. Na božanstvo kao cjelinu svega u svemu ~~očclo se gledati kao nanešto što je daleko i izvan, kao na nešto sto a~ ne može dostići za života. Ato je radalo tako dobro poznati strah od prolaznosti. Zbog tog straha Ijudi supočeli graditi svetišta te im davati odredeni izgled. Isprva su to bilaotvorena svetišta ~~ju su samo matcrijalizirala nevidljiv energijski fokus.Kasnije ~n svetišta dobila čvrstu formu zatvorenog prostora kao da u sebi,iza zatvorenih vrata žele zatvoriti dio Kozmosa.

Pr~'e su crkvice bile prilično skromne. Tamne i malene kao da icle reći:"Bože, želimo samo mali dio tebe", no kasnije su se počcli graditi gigantskekatedrale u kojima je čitav svijet bio prikazan kao zatočenik odredenognačina shvaćanja svijeta. U katedrali j~ uvijek utjelovljena cjelina svihprincipa, kao da je u nju ugraden I1~ini Kozmos.

Ako je neko vjerovanje suženo i duboko usidreno u civilizaci84 ~ 85

ju, videnje postojećeg je smanjeno. Energijske vibracije u tako ogromnim"krletkama" duha kao što su, na primjer, barokne katedrale potpuno susužene i to samo na veličinu kuta postojeće svijesti. Čini se kao da suprocijedene kroz filtere uskog pogleda na svijet koji ima odredene čvrstoutemeljene tračnice po kojima dopušta tek djelomično prihvaćanje istinitog,dok sve ostalo glatko niječe.

U tom se slučaju andeo prostora makne, premjesti svoj fokus na točkukroz koju može osjetiti zbilju. Ponekad je to samo sitna slika, kip ili stupkoji još nosi otvorenu mogućnost za neograničeno promatranje. Svakiprostor, tako nesretno unakažen, to ima jer jednostavno treba.

Općenito uzevši, kršćanstvo je jako iskrivilo poglede na cjelinu jer jeiz nje uzelo samo ono što mu je bilo potrebno da institucionaliziraograničeno gledanje. Uvelo je oštru razliku izmec~u dobra i zla, te sepostavilo za glavnog suca (pred Bogom kao svemirskim sucem). Medutimje ono, kao i sve religije i sva vjerovanja što su ikada postojala, i samotrebalo svoja sveta mjesta. Tako ih je još u svom ranom razdoblju preuzelood starih naroda koji su prethodili. Veći dio crkvica sagraden je na mjestimagdje su prije stajala neka svetišta ili sveta mjesta s već postojećim fokusomandela.

Veliki broj crkvica nastao je na intuitivno odabranom mjestu ili namjestu na kojem je netko bio upozoren da je potrebno posvetiti ga.

Sva energijska bića imaju sposobnost, po potrebi, izvesti materijalanoblik. Svakako da izgled takve privremene materijalizirane energije ovisi oljudskoj svijesti.

Na primjer: Seoskoj curi koja žanje žito usred polja, na brdu se ukažeMarija u dugoj bijeloj odori prožeta svetim sjajem. Djevojka gleda u čudu, aMarija kaže: "Reci ljudima da si me vidjela. Na ovom mjestu sagraditecrkvicu meni u čast."

To zapravo nije Marija, koju slavi kršćanstvo, nego andeo prostora kojitreba pomoć pri održavanju predjela koji mu je dodijeljen. Treba Ijude kojiće taj predio svjesno učiniti svetim, posjećivati ga i voljeti. On se, dakle,materijalizira u Mariju, no ne namjerno. Andeo prostora uobičajeno sematerijalizira kao i on sam -kao energijski fokus bez nekog sadržaja.Djevojka je ta koja mu daje lik Marije, ona ga vidi i prepoznaje kao moćnoenergijsko biće. Budući da je njezin priučeni uzorak, po kojem osjećaenergijske vibracije, takav da u takvim vibracijama prepozna Mariju, ona dakleandela predjela primjećuje u tom obliku.

Ako bi djevojka bila drukčija i njen uzorak nevidljive (duhovn~)realnosti drukčiji, ona bi vidjela nešto sasvim drugo, no uvijek toliko jakoda bi ljudi to mjesto opet slavili kao sveto.

Bitna je zadaća andela predjela suradnja duše Zemlje isa ,lj~ziniminkarniranim razinama koja su staništa čovjeka i mjesto civilizacije. Njihovose djelovanje dogada uvijek po istom uzorku. Rnzlika je, medutim, što nekacivilizacija primjećuje i priznaje. _~ndeo predjela ima mjerljivu andelskuvibraciju te je najbliži prostoru i vremenu. Sam je, medutim, ne-prostoran.Može se izmjeriti jedino točka njegova djelatnog fokusa po kojem senjegovo djelo~ anje odvija kao po nevidljivoj pupkovnici. Mogli bismo rećida sc radi o vibraciji sličnoj vezi izmedu tijela i duše.Anc~eli - učitelji i majstoriOdnos izmedu duše i andela odnos je izmedu učenika i učitelja. Nc radi sc oklasičnom odnosu učitelja i učenika pri kojem je učenik u`rlavnom pasivnaneznalica, dok učitelj ima ulogu sveznalice koji svoju nadmoć pretežnokoristi.

Duša je ponajprije sama sebi učitelj. Ona je samodostatna i ~amo,talna uodabiru svoje zadaće i glavnog smje.ra kojim ide po iacrtanom putuspoznaje.

S obzirom na to, ona prije svega ne ovisi ni o kome. Njezina ~ ~~li a ivječna želja za potpunošću, što je pogonska snaga Kozmosa, ~ odc jenaprijed u njezinom cikličkom razvoiu.

L;' sebi, duša nosi učitelja koji joj je zbog toga vječni suputnik.Inkarnirani čovjek kao vremenska prispodoba svoje vječne biti-duše, živi uskladu sa svojim učiteljem. Uskladenost sasamim ~obom. s onim dijelomsamoga sebe koji čovjek registrira kao ~~ ~~~ učitclja, bitna je kad uredujeravnotežu s vanjskim svijetom i ~~ ijctom koji mu dolazi ususret kaoosobna evolucija.

Dok boraviš u vječnosti, tvoja unutarnja cjelovitost je prisutnija budućida nema svijesti kao čimbenika koji smeta svojim uzorcima. Ti si sam i samodabireš svoje razumijevanje prisutne 1"t'~ ~oja je čista i više nijezamagljena prizmom svijesti stečenea6 ~ s~odgoj em.

Unutarnji učitelj je ona razina frekvencije koju nazivamo pamćenje iliiskustvo. Na razini iskustava prikupljaju se iskustva različitih inkarnacija irazličitih svijetova.

Na razini sjećanja, informacije grade subjektivni svijet koji ukonačnom obliku stvara spoznaju o Kozmosu kao cjelini i Kozmosu kaosubjektivnom doživljaju. Kad govorimo o cjelini, govorimo o nekojobjektivno postojećoj cjelini. A tko može govoriti o objektivnosti Kozmosa,ako je činjenica da smo svi samo njegov dio? Možemo reći da je Kozmoscjelina koja objektivno postoji kao sve u svemu. Postoji kao objektivan, dokse u zbilji uvijek razumijeva subjektivno jer ne postoje dva bića koji cjelinuosjećaju na isti način.

Ovako je: svi smo jedno u Kozmosu. Tu nema pojedinačnih shvaćanja,nema ni pojedinih bića koja bi bila stješnjena u jednom velikom biću. Svejest jedno biće. Tek kad je na sljedećoj razini svatko pojedinačnosubjektivno biće, svatko u sebi ima i subjektivno poimanje razine na kojoj jesve u jednom. Dakle, radi se o subjektivnom poimanju sjećanja na Kozmos,a ne o subjektivnom poimanju cjeline. Otuda izvire i različitost kada se radio unutarnjim učiteljima. Svaka duša u sebi nosi sjećanje na cjelinu i sjećanjena svoje pojedine puteve koji su u njoj združeni kao ejelovito iskustvo. Svasjećanja pak svaki put ugraduje u svaki doživljaj u tijeku i na taj načinoblikuje različite strukture kao kodirane ključeve za sve istine na svijetu.

Te je procese lakše razumjeti ako o njima govorimo dok se odvijaju umaterijalnoj inkarnaciji, jer ih je na taj način lakše usporediti sa samimsobom ovdje i sada.

Čovjek ima svog učitelja i svog majstora. Svatko. To je činjenica kojapotvrduje da ni čovjek ni duša nikada nisu sami. Svakako da ova činjenicaotvara pitanje tko je učitelj, a tko majstor.

Učitelj je ponajprije duša za sebe. Učitelj je njezino sjećanje u kojem suzapisana iskustva svih proživjelih života kako u vremenu tako i u vječnosti.Duša najprije sama sebi odreduje i sama sebe uči postojati.

Budući da nitko ne može biti cjelovit iz svoje subjektivnosti (ne mogureći da je učitelj potpun, no njegovo je motrište drugačije od motrištanjegovog učenika), treba nekog da ga nadopunjuje. Ni u kojem slučaju netreba nekog da ga uči biti, već nekog kojiće mu dopuniti pogled s malo odmaknutim i iskusnijim kutom ~ledanja.Učitelj, dakle, dopunjuje. Učitelji nisu neke vodeće inteligencije jer to nijepotrebno. Oni su samo subjekti koji opominju i F~oinažu počinjati, ali ne iizvoditi. Mogao bih reći da su učitelji inicijatori procesa u kojima je subjektsam glavni akter i nema ,1logućnosti osloniti se na njihovu različitost ilipreuzeti njihov i;ut poimanja.

Učitelji su potrebni dušama ponajprije tijekom njihove materi;alneinkarnacije jer se tada briše njihova povezanost izmedu ;~;ateri_ialnc inematerijalne razine postojanja. Učitelj može biti ~~-aka duša koja nijeinkarnirana. Neinkarnirane duše su učitelji ~amo na duhovnoj razini.Medutim, za učenje na materijalnoj razini ~,otreban je ~zčitelj koji jeinkarniran jednako kao i duša učenika. ;~ato je na svijetu uvijek, u različitimzemljama i civilizacijama, ocareden broj duhovnih učitelja kojipomažusvojim isto tako inkarniranim učenicima da postoje u uskladenosti duha imaterije. To jc sigurno prava umjetnost koju se teško uči tijekom života.

r~, tko su majstori? Majstori su andelske inteligencije koje :~, osimposebnih iznimaka, više ne mogu inkarnirati u materijalni s~, iiet. lvjihoviinkarnacijski i reinkarnacijski ciklusi su završeni jr.vim više nisu potrebni.

^Majstori su andeli čije djelovanje ima odredenu bit, pa time ~ _7ravilointegriranja u procese koji teku izvan njih.

Medutim, ako si andeo, nije dobro da si potpuno i tvrdo uvje~ cn u ,vakoj stvari. I andeli imaju svoj cikličkii rast prema potpuno~ti. Ono što jepotpuno, nije potrebno da postoji. Potpuno kao ta~-~ u mma potrebe dapostoji jer nema više stalne želje za napret~am hrema potpunosti. Potpunostznači cjelinu. Kad se ukloniš, ~~~~ ~~ostojiš na razini cjeline, no kaosubjekt više nisi potreban ni ~~~bi ni drtyima. Na razinipojedinačnopostojećeg potpunost može "~iti t~k nepoznati cilj kojem svatko teži. Kadga dostigneš i u sebi "e~h~~znaš, nije više potrebno da, kao subjekt, i daljepostojiš. ~-j~<<!lcy cjelina u cjelini i više te nema na pojedinoj razini. Na

ra~ini ~ubjekta potpunost može biti prisutna samo teoretski -kao ~=cl.ia ilizadani cilj, ali ne kao stvarna točka.

laajstori su andeli koji uče. Majstori su andeli sa središnjim='-vmjerenjem koje odreduje njihov kut suradnje s obzirom na cjelintlpo~edinaca. Majstori se mogu uključiti u djelatnosti koje se dodiruju i kojespadaju u područje njihovog središnjeg usmjerenja.

l• R9Andeli-majstori pomažu dušama koje u svijetu inkarnacije sebi odrede

glavni zadatak. Kako se andeli ne mogu vezati za materiju i stoga ne mogubiti u dodiru sa sviješću, suraduju s dušom inkarniranog čovjeka te mu takopomažu pri stvaranju s obzirom na njegovo usmjerenje. Takavprimjer jemajstor koji suraduje sa slikarima. Njegovo središnje usmjerenje jeizražavanja bojama i oblicima. U skladu sa svojim spoznajama-to su sigurnospoznaje iz nevidljivog višeg spektra koje mogu obuhvatiti samo andeli -pomažu duši koja je odlučila suprotstaviti se teškoj zadaći u materijalnomsvijetu.

Sa svojim majstorom slikar obično suraduje ne znajući jer slikarevasvijest ne zna razlikovati govor duše i govor andeoske inteligencije,svakako, osim ako u tome nije izvježbana i iskusna. Njihova suradnja možeići samo kroz svjesne uzorke koje je slikar naučio te mu predstavljajuosnovu u materiji. Intuicija se odvija neovisno. Pitanje je samo koliko jojumjetnik dopuša govoriti i kakva su njegova očekivanja i njegovi načinistvaranja.

Isti majstor može istodobno raditi s pet (ili bezbroj) slikara. Svakomeod njih pomoći će na odgovarajući način u skladu sa zadaćom kojuprepoznaje na njegovoj duhovnoj razini. Sljedeća razlika je značajna: svimslikarima s kojima suraduje može dati istu informaciju, ali će je svatko odnjih prevesti na drugi način. Ni dvije informacije u konačnoj verziji nećeizgledati istovjetno. To je važno jer se u suradnji majstora i duše ne radi odiktiranju informacija, nego duša sa svojim inkarniranim razinama moraprevesti majstorovu informaciju kreativno, dakle primjereno svojim sta-jalištima, iskustvima, pa i svojoj sebičnoj volji.

U suradnji majstora i učenika ili duše uvijek se radi o kreativnomodnosu iz kojeg svatko uči svoju lekciju. Infortnacija majstora nikad nijeneka konačna istina koju bi trebalo prihvatiti kao takvu, već je to uvijeksamo osnovni uzorak istine koju svatko provodi na svoj način. Istina, naime,nije objektivna. Svaka je istina subjektivna i s tog stajališta istinita.

Majstori su majstorski upravo u tome što ne nameću istinu kao što ste vinavikli nametati istinu jedan drugome, pa se svadati čija je istina istinitija. Uvječnosti su sve istine istinite i svaka ima svoju subjektivnu istinitu

vrijednost. Svaka za sebe je u pravu. Baš je u neodredenosti kreativnost isnaga istine.

Majstor, dakle, nema svršenih pravila. Na primjer, nema praviia koJa boJa odražava odredeni osjećaj. On ima samo kodirane osobineboja koje svakom pojedincu mogu donijeti drukčiji osobni ~,5i~ćaj.Majstori nisu ispisani pravilnik. Kao i učitelji, i oni djeluju kao trenutakinicijacije što pokreće odredeno razumijevanje stvari. To razucnijevanje kodsvakog subjekta rada drugačiju teoriju i dri,`~ačije poimanje postojećeg.

cve se češće govori i o vodenoj literaturi. I ova knjiga je vo~icna. .1apričam, a ja sam majstor. Majstor sa središnjim usmjerenicm liječenja. No,moj spektar nije uzak. Kroz majstorske škole !•osti~ao sam sposobnost zatijesnu suradnju s ljudskim rodom. I_iudski rod je pred velikim, jošneslućenim iskušenjima. Tu smo da dodatno pomognemo jer čovjek sam tojednostavno neće moći. 70~ uvijek previše vjeruje materiji.

Ajra, koja prevodi moje informacije, je subjekt. Njezino pisanje nijeobjektivno pisanje, čak možda u mnogim tvrdnjama jako „dstupa od onogašto hoću reći. Ona daje samo jednu od mogućih i;tina. Svatko će se možda ujednoj, dvije ili više točaka složiti s nj~zmim zapisima, a možda mu nekeinformacije neće odgovarati, tc ć~ ih odbaciti. Svatko ima subjektivno pravoda izabere medu istinama s kojima se susreće u svakidašnjici.

~1oj c bi se informacije, koje su zapravo nebeske i nerazumljiv ~.mogle prevesti na bezbroj načina. Mogle bi se prevesti kroz '~_7ilo kojisustav vjerovanja ili bilo koji životni nazor. Značile bi i~;~n. ali krozdrukčiji kut gledanja omeden na drugi način.

:'cljcli mi to ili ne, pri svakom takvom prevodenju svijest ~.,_s~a vclikuulogu. Nekome dobro ide prevodenje u riječi, nekome ~likc jer mu odredenioblik daje veću sposobnost izražavanja.!;~.formacija je uvijck dovoljno očita, bar za onoga koji ju je preveo, ~ }~o~cbno stoga što je ono što ostane od prijevoda (prijevod) samo ~:«~informacije koju je prevoditelj dobio u širem obliku.

~~rcba imati na umu da mi, andeli ne poštujemo prostor i vri!~»?~ t~da su naše infonnacije samo inicijacije, dakle trenutak ~oi i E~revoditelj~nora prevesti u prostor, vrijeme i uzročno-poslje~~~čnc odnose. Stoga nijemoguće govoriti o mojim bilo kakvim a.utorskim pravima. Radi se osubjektivnom prijevodu subjektivne «tine ko,ji je samo jcdan izraz mogućeistine, dakle samo jedan i•_raz i<ozmosa. Ako bi istina bila samo jedna,svako bi traženje I~~~t~~unosti bilo samo obična fraza koju kažeš, a da onjezinom sa`'E<<<lu nc misliš ozbiljno.90 ~ o,

Duša zacrta svoj put u sudbini što je njezin plan za postojanje umateriji. Sama je sebi učitelj u životu koji nastupa, a istovremeno suraduje sučiteljima koji su neinkarnirane duše. Njezin je put - put učenja, daklenjezina suradnja s učiteljima suradnja je koja ju dopunjuje i hrani kako bipostojala u svijesti. Duša, medurim, ne bi imala povod za inkarnaciju ako nebi imala želju nešto pridonijeti svijetu u koji se spustila da oproba suradnju.A ako već nešto treba pridonijeti, to znači da to mora stvoriti. Stvaranje jenjezina bit u inkarnaciji. Kao bit inkarnacije, stvaranje se odvija na svimrazi-nama čovjeka i duše.

Kad govorimo o stvaralaštvu koje nije značajno samo za pojedinca, većpomaže čovjeku da suraduje s ostalim ljudima, govorimo o povezanostiduše s njezinim majstorom. Majstori su, naime, oni koji u stvaralačkomprocesu povezuju subjekt s Kozmosom cjclinom svega u svemu.

Već sam rekao da je komunikacija proces koji teče pri svakomstvaranju. Razlika medu subjektima je samo u tome koliko su svjesni tekomunikacije. Komunikacija se može odvijati uskladeno a da je čovjek nitipriznaje niti o njoj razmišlja, a posebno ne kao 0 nckoj kreativnoj sili. Možese zaprljati raznim uvjerenjima i uskim svjesnim sudovima o postojećem.Komunikaeija koja se dogada kroz takve uzorke uvijek rada neke iskrivljeneinformacije.

Ne bih govorio o pogreškama jer pogrešaka nema. Već sam r~kao da susve istine istinite. Ne smije ih se, medutim nametati. Svakaje istina istinita,ali samo za onoga koji je kaže ili zapiše, a nc za onoga kome je nametnuta.Tipičan primjer su velike religije. ~~-~>I~~ I~dinu pravu istinu kršćanstvoje zapisalo u Svetom pismu. !~~š ju danas bezbroj ljudi ponavlja kao jedinumoguću istinu jer ~~» I~ kao takva usadena odgojem i nametnuta još prijenego su je mo~li kreativno promisliti.

hroblem je što Ijudi prerano zaborave kreativno promišljati s~~?I~listinu. Djeca vjeruju svojim roditeljima i prenose istine na woju djecu. Takose ista in%rmacijaprenosi iz generacije u gene'~lciju pa iste istine ostajuvjerodostojne i jedine. To u ljudima ubija kreativnost mišljenja i intuitivnoprosudivanje zbilje koja ~~~ ijek može biti samo subjektivna, a ni u kojemse slučaju ne mo1~ tcmeljiti na objektivnom uvjerenju čitave civilizacije.

Uopće nije teško postaviti dogme i tabue te propisati kazne I•~ svakogakoji će pogledati kroz okvir. Vrlo je jednostavno uspo92 93

staviti red u kojem vrijedi samo jedno osnovno pravilo. Ljudi, nažalost, jošuvijek trebaju takav red jer nemaju samodiscipline i jer su lijeni.Svakidašnjicu je najlakše živjeti po principu: "Materija je jedina istina ukoju vjerujem."

Duhovna lijenost utoliko je veća sada kad kršćanstvo više nemaprevladavajući utjecaj na čitavo društvo, a Crkva kao institucija više nemaglavnu riječ pri odgoju mladih.

Svakako da je i kršćanstvo uvijek bilo samo farsa duhovnosti. Uvijekje znalo iskoristiti povjerenje čovjeka i njegovu duboku vjeru upretpostavke koje je jednom postavila Crkva kako bi zavladala svijetom.Crkva je preslaba, a racionalno gledanje previše sveobuhvatno da bi

vjerovanje moglo vladati čitavim civilizacijskim iskustvom. I vjera je samojedna od točaka što čovjeku potnažu da izgubi dodir sa samim sobom, iakopropagira upravo suprotno.

U vremenu Riba čovjek se tako temeljito udaljio od samoga sebe da jeto teško vjerovati. Bilo kršćanstvo bilo racionalizam doveli su ga do fazekad mora opet pogledati najprije u sebe jer u protivnom neće moći na novnačin donijeti sud o svijetu koji mu znači dom.

Komunikacije koje su čovjeku od davnina potrebne i neizostavne,uvijek postoje jer su potrebne za čovjekovo stvaralaštvo. Upravo zbog tepovezanosti, Kozmos govori kroz stvaralaštvo pojedinaca. Mi, majstoriljudskom djelu dajemo dušu i pomažemo mu da se njegovo izražavanjenadograduje te da se kroz njega utjelovljuju pravila Kozmosa.

Sa tog stajališta svako je stvaralaštvo posvećeno jer pridonosi cjelinikoju čini čovječanstvo, pridonosi inkarnaciji pojma dopunjavanje.

Majstor i učitelj simboliziraju uloge oca i majke u Kozmosu. Njihove suuloge u materijalnom svijetu inkarnirane samo simbolično jer duša odabircroditelje koje treba za svoje učenja u materiji. Roditelji, koji ostaju uvječnosti, su učitelj i majstor.

Učitelj ima ulogu tnajke i zato se kod Ijudi koji komunikaciju mogupratiti svjesno, izražava ženskim glasom. No to je samo simbolično(majstori nemaju neki objektivno odreden glas). Uloga učitelja je majčinska.On je brižan, uvijek prisutan, pun ljubavi i pažljiv. Uvijek je u blizinispreman pomoći. Često puta čovjek u svom učitelju prepozna dušu s kojomje već živio u materiji. Kaoučitclja možeš, na primjer, prepoznati svoju baku s kojom si u životu biovrlo povezan. Učitelj se zna toliko približiti tvom poima~iju da suraduje stobom u snovima i svjesno ti pomaže pri svakom, pa i najbanalnijem inajsitnijem problemu.

Majstor ima ulogu oca i po tome se razlikuje od učitelja. ~-tajstor je istotako čitavo vrijeme na raspolaganje, ali ne kad se radi o banalnim isvakidašnjim problemima, nego onda kad su to problemi tvojegstvaralaštva, kad se radi o tvom radu i razvoju. Nastupa na muški način,stoga se njegov glas, simbolično, osjeća kao muški. Naime, nastupa kaoinicijacija jer nije vječno prisutan ni uvijek u blizini, već dolazi na tvojpoziv kao vodeći impuls ili u trenutku kada satn osjeti da trebaš pomoć.

Kozmička majka i kozmički otac stvarno postoje. Njihove uloge susimbolično prikazane u materijalnim inkarnacijama. Kada dode u matcriju,čovjek izabere oca i majku koji nisu nužno slični nje~ovimkozmičkimroditeljima. Odabire ih s obzirom naprostor i `način postojanja koje treba dabi shvatio svoju osnovnu zadaću.

Naime, otac i majka imaju veliko značenje jer pomažu pri osnovnimusmjerenjima još od samog početka kad dijete dolazi aa svijct. Njihovousmjeravanje, kao osnovni čimbenik unutarnjeg razvoja djeteta, djeluje bardo puberteta kada dijete postaje samostalno u mišljenju. Privikne se nanjihov ukus, na njihove uzorke ponašanja i to mu ostaje kao nevidljiv mirazza sva vremena dok hoaoji u materijalnom svijetu.

Slična je uloga kozmičkih roditelja. Razlika je samo u tome ~iakozmički roditelji ne prisvajaju svoje dijete. Zbog potpune od~utnostimaterije, oni svoje dijete mogu shvatiti kao samostalno intcli`Fentno biće(dušu) spram kojeg osjećaju samo odgovornost l;c?ja nye strah da će gaizgubiti (kao što se boje roditeli u materiji) ~ ~~ Wlja da se duši pomogneda dode do cilja.

I'ostoji još jedna velika razlika, a to je da duša nikad ne pripa~I~~wojim kozmičkim roditeljima. Istodobno, dijete je i učitelj ~1~-«<~imdušama. Isti kozmički otac može biti otac bezbrojnim dušan1<i l svima kojetrebaju njegovo usmjeravanje da postignu neko dubll~ kozmičko iskustvo).Kozmički roditelji medusobno nemaju t~ikakve veze. Svatko od njih imasamo svoju ulogu koju odreduju s obzirom na suradnju sa svojim učenikom.

U Kozmosu nema vlasništva niti želje da ti netko predano h~~inada.Svatko je samostalno i odgovorno biće, a svaka je suradnja

uvijek na obostranu korist. Svaki učitelj svoje zadatke ima zacrtane dublje, atime što je učitelj, nauči ono bitno što ni na jedan drugi način ne bi mogaoproći.Anc~eli - vodeće inteligencijeVječnost je, naizgled, hijerarhijska. Sigurno je svatko već pomislio da uKozmosu postoji netko tko vlada i ima prevlast nad ostalima, netko tko sjedina prijestolju kao okrunjeni bog svemira. Bog svemira ?

To je iskrivljeni način shvaćanja. Pri toj se predodžbi radi o motrištukoje je nametano tijekom stoljeća. Bila je nametnutapredodžba Neba ukojem ćeš stati pred božji lik, a on će, kao glavni sudac, odrediti što sizaslužio s obzirom na to što si zgriješio u životu na Zemlji.

Svoju hijerarhiju čovjek je prenio čak na vic~enje Neba, dakle naKozmos. Odredio je da sve što postoji, postoji u nekom redoslijedu koji jeodreden položajem, iskustvom i mudrošću.

Svoje iskrivljene sustave postojanja čovjek je prenio i na lik Kozmosa.Ispravno bi bilo kada bi svatko gledao postojeće kroz svoju točku motrišta.

Kozmos nije hijerai:hijski. Ponajprije, bilo bi nemoguće da jehijerarhijski u punom smislu te riječi jer hijerarhija znači da put ide od

najnižeg stupnja prema najvišem - stupanj po stupanj prema najvišoj točkimudrosti, odnosno dimenzije, te da se prije svega s obzirom na stupnjodreduju prava što iz njega proizlaze. ~ovjek na vrhu ljestvice ima najvišeprava pri odlučivanju i oblikovanju materije i svijesti. To može ići takodaleko da je onaj na vrhu ljestvice skoro utjelovljeni Bog, da ima apsolutnuvlast nad svima koji su ispod njega.

Vlast. Hijerarhija ponajprije pretpostavlja vlast. Zanimljivo je kako suljudi, po ugledu na sebe, objavili Boga za vladara Neba. Mariji su dali krunui postala je kraljica svih kraljica.

Svoj način života Ijudi su projicirali na svoje bogove pri čemu nisurazmišljali o njihovom stvarnom izgledu.

Hijerarhija je izraz borbe za vlast i uzorak prevlasti u vladanju.Prividna hijerarhija, koja vlada u Kozmosu, nema nikakve veze s vlašću,

ratovanjem za nju ili s prevlašću i iskorištavanjem. To što daje izgledhijerarhije, razlika je u zrelosti i u blizini do i~otpunosti.

Kako sam već rekao, svako biće teži totne da bude potpuno. potpunostje, dakle, nevidljivi cilj koji nije nedostižan. Na svojoj najvišoj razini svatkopostane dio cjeline koja jest potpunost u pravom smislu riječi. Cjelina(božanstvo ili Kozmos) je potpuno j~, ;u u njoj udruženi svi mogući vidovi iprincipi, jer je u njoj ;vatko - bio on ma kako različit na svojoj pojedinačnojrazini elio cjeline, i to ne kao njezin pripadajući dio već kao stvarna cjelina.Dakle, božanstvo je potpuno jer je u njemu sve kao jedno.

Da bi neko biće bilo potpuno nije dovoljno samo da ima do dctaljaizgradena sva svoja gledišta i sva videnja postojećeg, već sva mogućavidenja postojećeg mora imati i oblikovana.

Ono što postoji, točka je istine koju svatko može vidjeti kroz~lru~~ačiji spektar ili na drugačiji način, a da ta točka zbog toga nijc ništamanje istinita. Istinska vrijednost svakog takvog videnja i~ jcdnaka. Svakovidenje samo je jedan dio ukupnog videnja. Duša prolazi brojne inkarnacijeu različitim svjetovima da bi upoznala što više različitih spektara videnjasvijeta. To je njezina razrrc~lilcost i iz toga izvire Ijepota njezinaraznovrsnog opstojanja. Isad sc njezin inkarnacijski ciklus zaključi, unjezinom sjećanju ;~sype zapisano ukupno iskustvo odredenog načinapostojanja. Taj ~y~is e~stajc u njoj kao jedna od mogućnosti da se shvatipotpunost, ~~~Ino,no kao jedno od mogućih videnja istine.

lstina je jedna. Ne postoji kao neko istinsko mišljenje. Istina o ,~ri;utnakao cjelina (božanstvo, Kozmos). Nije bit prepoznati tn i,tinu ili doći do nje.Bitan je put kojim će joj se približiti svatko prcma svojoj subjektivnojprosudbi. Nije bitan cilj nego put ,i<, nic~~a.

~iko ie istina jedna kao sjeme i kao cjelina, svi putevi koji ~i~~ nicvode samo su doprinos cjelini, doprinos koji je neponovljivo i«~insmen.Svatko odabire svoj put u vječnost. Ne postoje dva je~lnaka puta. To jeraznobojni spektar jedinstvenih uzoraka koji na različite načine žele doistoga cilja.

Različitost načina uzrok je da potpunost uopće tnože postojati.1'otpunost je pojam koji uvijek znači cjelinu i ne može biti osohina subjckta.96 ~ 97

Zadatak za svakoga od vas: morate vjerovati i svjesno shvatiti da jevaš put značajniji od cilja do kojeg želite doći. U putu je sva Ijepotadogadanja. Cilj je samo trenutačni spoj s cjelinom i raspad subjekta u jednosa svime. Želim reći da ste to, što jeste, samo onoliko vremena dok pratitesvoj put prema istini koju vidite na svoj poseban način. Cilj je prelazak ucjelinu u kojoj više niste subjekt, već sve u svemu.

I još nešto je važno. Još veće značenje od značenja što ga ima vašnačin videnja istine, ima vaš put do nje. Na koji ćete način ostvarite put,ostvarujete i svoj doprinos cjelini, dakle cilju.

Zanimljivo je kako duša na svojoj (pojedinačnoj) razini lovi ono što navišoj razini čitavo vrijeme jest, kako se bori za cjelinu unutar sebe ne bi li jebilo kada mogla osjetiti u okviru svega u svemu. Zanimljivo je i to kakočitavo vrijeme nastoji biti subjekt, i to potpun subjekt prema uzorkupotpunosti cjeline.

U prividnoj hijerarhiji Kozmosa duša je negdje blizu dna. Ona jestizvjesna energijska struktura koja uči, koja mora slušati nadredene učitelje imajstore i koja se njihovoj potpunosti i mudrosti može samo diviti. Na vrhute ljestvice su vodeće inteligencije koje kraljuju i nareduju civilizacijama.

Kakva ružna predodžba! Čovjek gleda svijet iz vlastitih iskustava, tomedodaje još svoju volju za vlašću i slika se javlja sama po sebi.

Kozmos je ciklička struktura u kojoj je za svakoga odreden cikličkirazvoj. Nema objektivnih pravila i nema zakona po kojima bi se stvarimorale dogadati. Svatko djeluje prema vlastitom osjećaju i prosudbi. Zbogte intuitivnosti, Kozmos se ne mijenja u kaos. Svatko se spram sebe ponašanesebično, a pritom se ne može automatski ponašati nesebično i spramdrugih s kojima suraduje.

Iz subjektivnih se ciklusa ne gradi neki objektivni ciklus. Objektivnostinema. Svatko gradi s obzirom na svoju prosudbu i nesebičnost.

Kod cikličnog se rasta radi o prerastanju. Ciklički se dešavaju stvarikoje uvijek prihvaćaš na nov, zreliji način. Kroz prijašnji si ciklus došao doodredenih iskustava, dakle odrastao si. U sljedeći ciklus ulaziš promijenjen,

što znači da ti se promijenio središnji kut gledanja i da na iste stvari gledašdrugačije. Važno je znati da prerasti neki način videnja ne znači zanijekatiprijašnji, nego prijašnjem dodati drugačije videnje.

U materijalnoj inkarnaciji to se čovjeku neprestano dogada. ~)n imaodredenu zadaću koju je sebi zadao kao osnovu svojeg I;ostojanja umateriji. S obzirom na to kakva je njegova zadaća, on ~~dreduje svoj put nakojem je mora naći i po kojem je mora iz~-c~ti. L1 svezi sa svijetom ukojem živi, i u stalnoj vezi sa svojom du~c•m čovjek odreduje svojerazvojne cikluse. Postavljena zadaća ; ikli~ki mu se ponavlja. Uvijek seponovno javlja, ali u nekom no~ om obliku, stoga je potrebna velika mjeraosviještenosti da tu strukturu koja se ponavlja, uopće prepoznaš kao svoju(ona je ~ imbenik tvojeg života).

Kroz opomene koje se ponavljaju čovjek nauči prihvatiti svo~ t, zadaćuu cjelinu, svakako, netko lakše netko teže. Neki nikako ;ac žeie prihvatitisvoju zadaću te se izmiču na bilo koji način. Od;~;~ak ie jedini mogućiporaz. Porazi su prividni, samo je bijeg na •.vicsnoj razini priznanje pada.

Cikličko prerastanje je put do prepoznavanja istog problema na uvijekvišoj razini, što znači da se problem otkriva na uvijek rahtjcvan i otvorennačin. To uzrokuje sazrijevanje i odrastanje i:ovi~ekovc biti i ne pridonosisamo njegovom svjesnom iskustvu.

Čovjek odrasta kroz sredene cikluse. Oni su djelomično pove•~mi ;ciklusima materijalnog odrastanja. Zanimljivo je da mu se : tim ciklusimauvijek javljaju jednake zadaće, u svakom sljede:~m ciklusu na drugačiji,odrasliji način. Ponekad i ne znaš da si ~i>vim malom odlukom napraviovelik korak koji je uzrok da čitav csklus hrijedc u višu spiralu. Umaterijalnom svijetu to izgleda ta~u cla se stvari odjednom počnu dešavativrtoglavom brzinom ~~ u sto ie prije toga bila samo želja u strahu, skrivenaiza zavjese '~~ lh,~~;~ućea, sada se dešava bez ikakvog problema.

~ ti>~a zadaće i nisu neka velika stvar. To mogu biti sasvim !:~~illPomaci upoimanju koji na subjektivnomputu do istine uveliž.ll t1lllll~ltl.

i ; ivid da je duša daleko ispod andela i vodećih inteligencija, vin~~~ icprvi dojam. Andeli su, kao i duša, na razini cjeline sve u `lyllllt.

~a svom cikličkom putu duša u jednom trenutku dostigne i~t ! i~ laz uandelsku inteligenciju. To se može desiti tek kad spozna =iclinn victenjaistinitog te ih kroz inkarnacije stvarno i isproba. ć~lavna karakteristika dušeje da uči kroz iskustva koja ne može ~~re<kočiti - sve tnoraš shvatiti iunijeti u sebe. Kada duša shvati98 ~ 99

cjeloviti kut poimanja, preraste u andelsku inteligenciju i tako izgubimogućnost vezivanja za materiju, odnosno završi svoje ciklično inkarniranjeu materijalne svjetove.

Kad prestupi u svijet andela, koji svakako postoji na istoj duhovnojrazini samo u različitim odnosima spram postojećeg, ona odabire svojesredišnje usmjerenje i u skladu s njim suraduje s ostalim bićilna naduhovnoj razini - kao učitelj i majstor.

Ako duša ne bi imala mogućnost pretvoriti se u anc~ela (kao što svakagusjenica ima mogućnost pretvoriti se u leptira) njezin put ne bi imaosmisla. Što vrijede spoznaje ako ih jednom ne budeš imao prilikupodijeliti s drugima ili ako njima ne bi mogao pomoći drugima.Radi se o preobrazbi iz jednog statusa u drugi. Kada kažem status,

mislim na kozmički status koji označuje tvoj položaj u ejelini pojedinihenergijskih supstanci.

Preobrazba duše u andela je poetična. Mogla bi biti divna tema zamelodijsku pripovijest jer je u materijalnom svijetu nije moguće drugačijeizraziti.

To je prekrasan dogadaj koji se najljepše može usporediti s rodenjemleptira.

To je izvjesno posvećenje u novi život ili preporod kad radosnopostaješ novo biće novih dimenzija koje ti nude nove mogućnosti i novepotrebe za učenjem.

I andeo ima svoju cikličku evoluciju, ali uči na drugi način. Ne uči višezarobljen u materijalnom svijetu ili bilo kojem obliku. Andeo je samostalnainteligencija koja ne ovisi o potrebama u materiji. Uči od svojih učenika,odnosno nadopunjuje njihova iskustva tako da im pomaže rješavati ih.Andeo nije ejelovito biće. Ima svoje središnje usmjerenje u kojem jeustrajan u vječnosti. Nema zadaće koja bi mogla biti konačno definirana ikonačno postavljena. Uvijek postoji i druga mogućnost. Različitost jekreativnost koja vodi putem daljc.Tri načela (božice) Kozmosa

Sigurno ste se još na početku ovog teksta upitali zašto sam u uvodukazao: "U plavom su se potoku srela tri bića..." Tri? Sigurnoste se pitali zašto baš tri.

U Kozmosu vladaju tri načela koja možemo nazvati i tri božlce: 1.cjelina ili načelo prve božice, božice djevice, 2,polariziranost u jin i

jang, kreativno načelo ili načelo božice majke, te3.preobrazba ili načelo božice preobrazbe.

Ni u kojem slučaju ne želim reći da su u Kozmosu tri vodeće božicc jerto nisu andelske inteligencije. Božica je princip i kao takva prisutna je usvakom djeliću Kozmosa kao njegov temelj. D~, ne postoje ta tri principa,Kozmos bi se promijenio u kaos.

Trcba reći sljedeće: u Kozmosu su samo tri vodeće inteligeneije. Svakaod njih vodi jedno od civilizacijskih iskustava. Vodeću intclibenciju, koja jesvakako andelska, najlakše je zamisliti kao dušu iskustva civilizacije jervodeće inteligencije vode i iniciraju i;kustva i zadaće čitavih civilizacija.

Svaka od tih triju vodećih inteligencija kao središnje usmjerepje in~ajedan od osnovnih principa Kozmosa. Njihovi se zadaci nadopunjuju inadograduju tako što na odredenoj točki dolazi do eikličkih prcokreta kojioznačuju općenite promjene kao tetnelj za civilizacijska iskustava.

Bojim sc da bi me netko mogao pogrešno shvatiti, te moram na~~lasitida ne tvrdim da u Kozmosu postoje tri božice ili tri boga. ~`r tvrdim da sutri vodeće andelske inteligencije bogovi; one su ~amo roditclji Kozmosa.Oni su nositelji načela koji Kozmosu ~I,iju dušu, odreduju mu dimenziju idaju mogućnost da energije rr~~lno postoje te da medu njima ne raste kaos.

Po prvom načelu, sve odnekud izvire, i to izvire iz cjeline ~~-~~~a kaosjcmena iz kojeg se rada različitost pojedinosti. Cjelina ic prasjeme iz kojese rada bezbroj različitih jednakih oblika. Iz 1~~•l~icmena pšenice (izpojma sjemena pšenice) rada se bezbroj nazličitih biljaka. Na taj se način izprasjemena, koje se zove božanavo ili Kozmos, rada bezbroj pojedinostikoje su, u biti, sve duho~ »~ pojedinosti.

Prvo je dakle načelo početka, radanja, i načelo koje svim P~~Icdincimadaje isti duhovni izvor i time ravnopravnu podlogu za daljnji razvoj.

Drugo načelo omogućava kreativnost u svim mogućim oblici100 ~ 101

ma. Omogućuje da energija uopće postoji, da se njezine silnice uopćerealiziraju i da su bića uopće moguća na temelju realnih ne-prostornihpretpostavki. Uvjet za kreativnost je polariziranost na jin i jang princip.Napon izmedu ta dva pola, naposljetku, uvjet je za postojanje materije jer jepolariziranost jedini nepogrešiv uvjet za sve što postoji. Budući da je drugonačelo-načelo majke, on stvara hranu za postojanje. Rada vitalnu i energijukoja napaja, koja s voljom da jest grli Kozmos.

Treće načelo vrši preobrazbu iz jedne razine na drugu i iz jednesupstance u drugu ili u istu na drugoj razini.

L' ovom vremenu izraženo je načelo preobrazbe koje je od svihnajbolnije, posebno s obzirom na materiju. Preobrazba te čini drugačijim imijenja ono što je očima vidljivo u drugačije, nevidljivo. Preobrazba

civilizacije je onaj završni proces koji rada početke za novo iskustvocivilizacije te povezuje početak i kraj u smislenu cjelinu.

Kao primjer želim opisati zapadnu civilizaciju koja je počela za vrijemeantičke Grčke. U Antici je nastao pojam cjelina Kozmosa, i to kao cjelinapojedinačnih principa. To je bio sužen pojam neolitskih civilizacija koje sujoš znale kako svjesno živjeti cjelinu i uživati je kao svoj dom, predio,mjesto odakle čovjek dolazi i kamo će se jednom vratiti.

Po rasporedu duhovno-energijske mreže u Europi, Grčka je na položajubožice Djevice stoga je i bila zametak zapadne civilizacije.

Njezin položaj božice Djevice vrlo je lako obrazložiti. U antičkoj kulWri počele su se radati prve naznake racionalnog mišljenja, racionalnogtumačenja Kozmosa što je sigurno rodenje filozofije. U njoj je počelaumjetnost imitiranja materije. Umjetnost je postala imitatorica postojećeg, aza svoj izraz odabrala je općenite postojeće oblike; više nije bila apstraktnani sanjarska nego se uklopila u materijalnu bit kao okvir.

Mogao bih reći da se u Antici rodio razum kao stvaratelj videnjapostojećeg.

Razdoblje Riba, koje je pratilo Antiktr i početak kršćanstva, donijelo jevladavinu drugog načela, i to principa polarizacije. To jc razdoblje stalnepodijeljenosti kako u početku u vrijeme borbi za kršćanstvo tako i urazdoblju kršćanstva izmedu boga i vraga, dobra i zla, vjere i ne-vjere...Vječni raskorak i vječna polarizacijaunatoč vidljivitn bolovima rodili su osnovna iskustva za tu civilizaciju idonijeli rješenja za neophodne zadaće. U toj podvojenosti č~~~jek je postaosposoban da se skloni od razuma i počne povratak na razinu intuicije nanov, odrasliji način. Sada je vrijeme preobraz~,~ iz potpune razumnosti uintuiciju. To neće biti povratak u neolit, ,l~ao intuitivno poimanje na zrelijinačin koji u sebi nosi iskustvo ;voje suprotnosti.

Zadnjc veliko iskušenje i veliko upozorenje bio je Drugi ;vj~tski rat ukojem je prevlast razuma uzrokovala masovni gubitak ~avjcsti. Razum je,jednostavno, nadvladao srce, odnosno sve dru~rc čovjekove razine. Teškoupozorenje pokopalo je mase ljudi kojima je to iskustvo bilo potrebno.Čovječanstvo je mnogo toga naučilo i nakon rata su počele velike promjeneu civilizaciji kao c_jclini.

Šteta je da čovjek u većini slučajeva mora nešto izgubiti da bi seprobudio iz svoje duhovne uspavanosti.

Otada se mnogo toga promijenilo. Ljudi su naučili uvažavati rnzlikc upogledima na svijet. Rastvaraju se velike usadene religije, ~~ ostaje samonjihova bit koja je još uvijek vrlo potrebna. Velike ideologije koje susvjesno ograničavale čitave generacije, više ne mogu zadovoljiti čovjekove

potrebe da obuhvati što više različitih rnania i načina poimanja. Njegovavolja da promjeni sebe i okolinu jmcuništiva. Vrijeme je postalo previšeuski okvir kroz koji se nc mo~u izvesti sva prepoznata pravila.

Iz<~leda da treća vodeća inteligencija, preobrazba, nastoji t~mcljitodovršiti ciklus ove civilizacije, ali ne zato da ga silom ;~~ chuci u svojunadgradnju nego zato jer je materija počela ograni~avati čovjeka u njegoomstvaranju. Materija mu više ne pruža i1~o~_ućnosti za slobodno stvaranje.Oblici i boje previše su uzak n~odel za njegove opće zahtjeve za slobodom.

\'rijeme i prostor postaju bolne pretpostavke.102 ~ 103ELEMENTARNA BIĆAEnergijski izgled elemenlarnih bića1~0o i svako inkarnirano energijsko biće, i Zemlja ima četiri glavne razin~koje su medusobno oblikovane i uravnotežene. Već sam ~_7ovorio oandelima prostora koji tvore duhovnu razinu Zemlje, te o njenom vitalnomliku vezanom za materijalnu razinu. L' mojem obrazloženju nedostaje jošosjećajna razina koju Zemlja prividno al;riva od očiju svjesnih bića kao štoje čovjek.

~sjcćajna razina Zemlje utječe na osjećajnu razinu svakog bića koje živina Zemlji. Utjecati može na ovaj ili onaj način u skladu s potrebama bićakoja surac~uju. Bez obzira koliko osjećajna r~z_ina Lemlje zahvaća u životpojedinaca, sigurno je da djeluje na to kako se on osjeća, kao i na njegovoraspoloženje.

t?sicćajna razina Zemlje nije neprohodan energijski oblak. ~3ustuji seod prilično jednostavnih energijskih bića koja se zovu ~_~lcmcntarna bića.

~yihova glavna osobina je da nisu inkarnirana, što znači da :~.c!;-,ajuiizički izgled. Unatoč svom nematerijalnom biću ona su ~-~zana zamateriju. Njihov energijski izgled je jednostavan. Ele~r!~wtal ~e cnergijskijednostruki vrtlog koji se sužava u svom fokuv'-l ~~~ižilie i odatleobuhvaća područje koje mu je dopušteno i kojem !~~l po;cban načinpripada. Bitna karakteristika elementala je njego` :~ ~~b~jenost. Pritom jepotrebno razumjeti osjećajni naboj pojedinih niiansi. Poznavajući njihovuobojenost, može se znati koja je !~jiho~a osnovna energijska frekveneija ikako utječu na svoju ~~kolinu, odnosno na živu materiju koju čine.

l~'eza clementala s materijom naizgled je krhka i beznačajna. 1-~l~o je iprevidimo. Medutim, kod elementarnih bića povezanost ~ ~naterijomiznimno je značajna: za Zemlju kao biće, za njih same ~vo inteligenciju kojauči, te za ljude koji su inkarnirana bića s105cjelinom svih energijskih razina u sebi.

Zbog ograničenosti na samo osjećajnu razinu, elementali su vrlo uskousmjereni i ustvari u tome začarani. Zadaća koju sebi odrede, njihova je bitkoja ih prisiljava da izvode i najkompliciranije situacija.Civilizacija Zemljei civilizacija elementarnih bićaTe dvije civilizacije bitno se razlikuju.

Civilizacija Zemlje je civilizacija duša. U osnovi, odnosno u temeljnomuzorku čovjek je duša. Ostale razine koje se iskazuju u postojanju u materijisamo su privremeno dodane i služe potrebama duše da postigne zadani cilj.Čovjek je do krajnosti razvio osjetila za razumijevanje okoline. Ograničio sei usredotočio osjećanje s obzirom na dogovorene točke motrišta. U rasponusvojih sposobnosti naučio je razumijevati postojeće maksimalno cjelovito.Čovjek postoji u svojem temelju iz kojeg raste njegova materijalnainkarnacija na duhovnoj razini. Odatle, kao inkarnirano biće. izlazi i tamo sevraća. Otuda i tvrdnja da je civilizacija zemlje civilizacija duša.

Elementali su, u biti, osjećajna bića i nemaju utjecaj na duhovnu razinujer na njoj ne postoje. To ne znači da su elementarna bića niža vrsta ili, uusporedbi s nama, zapostavljena i neuka.

Razlika nije u njihovoj kvaliteti, odnosno jesu li pozitivna ili negativna,nego u razini na kojoj se dogada njihov utjecaj ili suradnja s civilizacijom.Elementale kao bića osjećaja, vrlo nježna i osjetljiva bića, ni u kojemslučaju ne smijemo promatrati kao inicijatore loših i zlih situacija. Onolikokoliko su dobra i korisna, mogu biti slaba i negativna. Pritom, medutim, nesmijemo zaboraviti tumačenje o negativnom što sam ga naveo u prvomdijelu ovih zapisa.

Budući da ono što je negativno nije objektivno, elementali nisunegativno odredeni. Uvijek ih treba istraživati sa svih mogućih strana. Ništanije negativno jer je svako iskustvo za koje se duša odluči, značajno iusporedno s njezinom zadaćom koja je odredenatočno i unaprijed.

Civilizacija elementarnih bića trenutno je za ljudsku civilizacijujošzagonetka. Nerazumljiva je, a ljudi je gledaju i prihvaćaju ; vclikom dozomnesigurnosti. I sama elementarna bića boje se otkriti. Ni ja ih ne bihraskrinkao a da mi se to ne čini neophodno pc~trebnim za razumijevanjeproblema koji sve bolnije djeluju na l~udske svjesne razine. Čovjek je vrloplaho biće. U podsvijesti nosi svijest o veličini i moći prirode i Zemlje kaomajke koja mu ~;udi dom i utočište. Strah - kojeg rada osjećaj koji je, u biti,po;tivanje vladajuće energijske inteligencije - prati ga u ovom ili onomobliku kroz čitav njegov život i prisutan je u skoro svakoj odluci koju

čovjekprihvati kao svjesno biće. Podsvjesna spoznaja o tome kako zapravomalen i nemoćan nevidljivo prati svaki njegov korak.

Osnovni strah - strah od prolaznosti materije najbolja je inkarnacijastraha. Rekao bih da je strah od smrtnosti svega svjesni izra-r_ ili prijcvodosnovnog straha.

Energijski, strah je osjećaj najintenzivnijeg dojma. Dapojasnim. Strahima frekvenciju koja djeluje tako da dovodi i kanalizira utjccaj energijskihbića izvana. U praksi to izgleda ovako: u strahu aoyjck postane pretjeranootvoren i nezaštićen od utjecaja energij•kih biea u blizini. Zbog straha,dopušta da mu šteti upravo ono čcc~a sc boji jer se vrata otvaraju bašonome od čega se želi skriti.

Nc namjerno i ne znajući čovjek zajedno sa svojom okolinom ;uraelyjcna svim razinama koje su očima nevidljive. Njegovo postojanjvjest imorabiti shvaćeno cjelovito. Ukoliko bi bio izoliran i siguran od svih vrstaprisile koje ga, ako nema pravog načina, ~~uraju po odredenom putu učenja,njegova zadaća nikad ne bi bilu ostvarena. Izolacija bi značila izolacijuzadatka, dakle, onemogu~~ i lu bi učenje i rast. Tom izjavom nikako se neželim rugati inkarni~-aniu~ dušau~a. Znam da je svaki čovjek dalekovidanza sebe i .~ oiu okolinu onoliko koliko mora biti da prije ili kasnijc spozna~~-oj -radatak. To je proces i uzrok zašto je odabran ili poslan na ~~ ijct.Nijedna inkarnacija nije izgubljen život. Nijedno vrijetne nijc iz`~ubljenoako ga uporabiš za svoje odrastanje bilo ono ma kako lošc iskorišteno ilipotrošeno. Bitno jc učenje, a ono se, kao takvo. može izraziti na bezbrojnačina. Svako je pravilno jer je najbolje za subjekta kojem pripada, kojeg jedio i kojem ostaje ~~1o slcćanje i iskustvo što nikad ne nestane i uvijek jeuporabljiv106 ~ 107i najviše tražen ulog što ga čovjek može steći kroz lijepe i teške strane svogprividno ograničenog života.

Najbolji ključ koji ti može pomoći kao savjetnik i učitelj u svakoj,makar sitnoj i najbeznačajnoj situaciji u životu jest da se pomiriš sa svojimtraženjem i da pritom vjeruješ u sebe.

Bolesti straha i osjećajni pritisci koji iz njega izrastaju kao štoprekrasna jagoda raste iz pognojene zemlje, samo su povod da čovjekokrene svoju pozornost na sebe kao cjelovito biće zbog kojeg se trudiživjeti. Duše se inkarniraju ponajprije stoga da se nauče baviti i suradivatisame sa sobom kroz umreženo videnje materije koja, u svojoj dobrohotnojobojenosti, nudi lažna rješenja. Lažnost materije uzrok je da strah odprolaznosti djeluje kao glavni stvaratelj čovjekova pogleda na svijet. Radiprijetnje da je prolazna i da će sve što, vidljivo, postoji (dakle, sva

"realnost") jednom nestati i proći, čovjek živi u panici zbog svog svršetka.To daje vidljiv pečat njegovoj volji da stvara, odnosno za djelatnim posto-janjem.

Od velikog značenja je civilizacijsko iskustvo ili učenje civilizacijekoje se odvija kroz različita razdoblja i različite inkarnacije Zemlje.

Čovjek je koračao različitim razdobljima, a civilizacija je iz sjećanjazajedničkog iskustva odabirala: modu, svijest, religiju, etiku...

Svoje postojanje čovjek ne može izdvojiti iz cjeline bivanja koj u činicjelina njegovog okruženja. Ni u jednom slučaju ne može izbjećicivilizacijske norme i planove koje te norme stvaraju da bi se postiglo novoiskustvo u ukupnom opsegu. Korak civilizacije uvijek je posljedica korakakritične mase pojedinaca koji svojim utjecajem na svjesnoj raziničovječanstva promijene svijest čitave civilizacije, a ne samo svog uskogokruženja. U svakom su razdobIju postojali Ijudi koji su u velikoj mjeri biliispred svog vremena što je za njih bilo bolno i pogubno iskustvo u vrijemeinkarnacije. No, oni su se odlučili za takav zadatak i bili su spremnižrtvovati se za to da civilizacija napravi korak dalje u ukupnoj preobrazbi.

Došlo je vrijeme u kojem će čovjek prepoznati svoje okruženje kaoživo. Ne samo da će priznati živost vidljivih bića koja ga okružuju, nego ćepriznati i njihovu inteligenciju te njihovo pravo da odlučuju na svojimrazinama. Na taj način postaje tolerantan prema nevidljivim istinama koje jestoljećima otklanjao kao nemoguće i iluzorne izmišljotine.

Činjenicu da je Zemlja živo biće, lako je prihvatiti. Još se ulože shvatiti,premda samo podsvjesno, da je njezin način poimanja komplementaranljudskom. Svijest ljudi još nije posve spremna za tako veliki obim realnosti.Svijest je poput specijalista koj.i izbic~ava izazove koji mu se čine bolni, ilipodručja koja ne poznaje. Radije se orijentira na ono što razumije, i tamoistražuje najmanje >itnice. Možemo reći da je, u prepoznavanju nepoznatihdimenzija, svijest vrlo plašljiva i previše oprezna, medutim i to da odrastazajedno sa sveukupnim razvojem iskustva civilizacije.

Mislim da je došlo vrijeme kad će svijest biti sekundaran načinistraživanja i poimanja života te da če se više prepustiti učcuju nego što ćesama učiti.

Time će se proširiti kut poimanja okoline, a nemoguće i nepredvidljiveenergijske istine lakše će se uhvatiti u koštac s postojećim činjenicama kojeje svijest već dokazala. U tom procesu svijest više neće biti filter negopratilja osjećanju i razumijevanju.

Elcmentarna bića zasigurno su najnerazumljivije energijske supstanceponajprije zbog toga što nemaju nikakva materijalnog oblika koji bi bio

prihvatljiv, te se stoga ne mogu ni utemeljiti u Ijudskoj svijesti na prihvatljivnačin. Sve što nije utemeljeno u svijesti djeluje na svjesnoj razini kaosumnjiva istina ili sumnjiva ćinjcnica.

Civilizacija elementarnih bića oduvijek sudjeluje u civilizaciji dusa.Njezin doprinos nenadoknadiv je i značajan. Nije moguće i~norirati ih i nesmije im se oduzeti značenje koje donose kad se !a<im ~jclini čovjekovaprocesa učenja. Ako djeluju u njegovoj a~ akiclašnjici, značajna su i bitnaza preobrazbu i rast čitavog ,u pta.Civilizacija elementarnih bića - njezin razvoj i značenje za ZemljuUpet ću govoriti o Kozmosu i svemu što se u njega izlijeva kao u cjclinu, biti jezgru svega što jest. Kozmos je velika tajna za bića koja su ulmaćena uprostoru i vremenu. On je živuća suprotnostlOn ~ 109grubo utemeljenim ograničenjima koja postoje u materijalnom svijetu.Kozmos je dom odakle sve izlazi i kamo se sve vraća kao nepogrešivdoprinos jednome. Kozmos je bog, onaj bog kojeg traže i istražuju svereligije svih civilizacija što su ikad postojale na Zemlji.

Možda vas je ponekad strah kad ustanovite da ste jedno u svemu, daniste dio jednoga nego to jedno; da ste jedno s morskim psom, s nebom, sasvojim voljenima i svojim neprijateljima.

Tijekom inkarnacije Zemljanima se zamagljuje neshvatljiva bit svega.Nerazumijevanje, naime, pobuduje strah, a to ne pomaže inkarniranojmateriji. Bolje je ne znati nego bojati se zbog nerazumijevanja.

Već sam govorio o dušama i andelima i o tome da smo na razinibožanstva ili Kozmosa svi jedno, jedna informacija u bezvremenskoj masigdje su početak i kraj jedno te isto - ista točka i isto polazište.

Po mojem tumačenju, Kozmos možda izgleda kao prebivalištecivilizacije duša. To nije istina. Ako Kozmos znači sve u svemu, onda jeprebivalište duša i prebivalište elementarnih bića isto. Tako gledajući moguse razumjeti i istraživati elementarna bića.

Elementarna bića ne dolaze iz nekog drugog Kozmosa nego iz ovognašeg, kao i mi. Svakako da je Kozmos samo jedan. Nc postoji višeKozmosa; ako ih ima, stvorio ih je čovjek zato da se ne bi osjećao oskvrnutpri pomisli da je jedno s nečim što ne razumije. Ako čovjek nešto nerazumije, to su elementarna bića. To su za njega potpuno nepoznata bića,nevidljiva i najčešće označena kao zlobna i zlonamjerna. Nikad ih se nespominje kad pomažu i suraduju u čovjekovim stvaralačkim procesima.

Čovjek se naučio ignorirati elementarna bića kada mu pomažu, pa iotjerati ih kad osjeća da ga žele primorati na nešto.

Za njihovu čitavu civilizaciju to je vrlo bolno iskustvo. Elementarnabića su, dakle, isto kao i mi-u jednakom obimu kao svatko od nas - Kozmos;svakako, u svojoj biti.

Na sljedećoj razini elementarna bića su osjećajna bića. Duhovna razinakod njih ne postoji. Njezinu funkciju preuzima i temelji osjećajna razinakoja je uredena do detalja.

OSJEČAJNA RAZINA je bit svakog elementarnog bića u istoj mjerikao što je duša bit čovjeka.

Čovjek u svom biću, u duši ima sve osnovne zadatke, planove,;udbinu, sjećanje i univerzalno sjećanje.

Elementarna bića su slična. To su osjećajna bića. To znači da u svojojosnovi imaju nestalnu energijsku frekvenciju koja je osječajna. Tefrekvencije vrlo brzo mijenjaju svoju osnovu te su Zboa toga nestalne.

I sami znate kako se brzo mijenja vaše raspoloženje - od Ijutnje dostraha, od žalosti do radosti. Nema stvari koja bi stanje vaših osjećajazadržala na uvijek istoj razini. Preskakanje je bit osjećajnih promjena; unekoliko sekundi može se skočiti u, možda, ;asvim suprotno stanje. Sveovisi o okruženju. Osjećaji se uvijek odnose na njega, a samo iznimno (izzdravstvenih razloga) čovjek hcz povoda može promijeniti svoje emotivnnostanje.

Isto vrijedi i za elementarna bića. Svako od njih u svojoj osnovi ima kodkoji predstavlja njega samoga, putem kojeg prepoznaje sebe i može bitiprepoznat od drugih kao drukčije ili samostalno bićc. Kodovi su ključevi zaodredena elementarna bića koja, ako kodove poznajemo, možemo privezatiili prikačiti na odredeni prostor ili njima manipulirati.

U kodu j e upisana osobna karakteristika pojedinog elementaia. Tujeoznačena osnovna frekvencija i način kako se može promijmiti u bilo kojusrodnu ili suprotnu, što znači kako se može promijeniti stanje osjećaja.

Zbog takog razumijevanja ili zbog toga što je moguće elementarno bićepromijeniti a da ono ne da svoju potpunu suglasnost, s clementarnim bićimamože se suradivati u skoro neograničnom opsegu.Svjesno poimanje elementarnih bićaSi~~urno bi bilo zanimljivo ustanoviti kakav bi bio materijalni svijet al;o bisvi utjecaji elementarnih bića bili poništeni, kako bi izgleda~a priroda,prostor i ljudi. To što svaki čovjek ima dušu, u ljudskom ~~o~ ornom izrazuznači da je dobar, da ima dubinu, da je pun razu~1»acvanja. Jednostavno sekaže: "Ti si duša!" što znači da si stvarno jako dobar, skoro idealan. Dakle,riječ duša uvijek ima pozitivan prizvL,k, a time i pečat dobroga u ljudskojsvijesti. Svojim stečenimIi0

uzorkom svijest je dala vrijednosne predznake skoro svakoj stvari koju semože svjesno osjetiti. Duša je nešto što svijest mora priznati, iako je za njunerazumljiv pojam. Duša i svijest na neki se način isključuju. Svijest za sebetvrdi da je osnova svega što čovjek poima, a ustvari temelj svega je duša jerje ona uzrok i posljedica tog poimanja. Kroz civilizacijska iskustva svijest jeuspjela da pojam duše umanji na prispodobu, te čovjek stoga ne možesvjesno razumjeti da je duša i stvarna energijska supstanca. Svijest isklju-čuje dušu kao realnu supstancu, te je umanjuje na prispodobu čovjekoveukupne unutarnjosti.

Čovjek se doista naučio razumijevati svoju bit. Ona je za njega neštorealno nepredmetno, neopipljivo, to je samo pojam ili cjelina svih načinarazumijevanja i poimanja stvarnosti i okoline.

Rat duše i svijesti koji je kod čovjeka na neki način stalno prisutan,prisutan je i izmedu svijesti i bilo koje druge energijske supstance koja nijematerijalno dokazljiva ili opipljiva.

Svijest ima obrambene mehanizme koji, svakako, nisu njezinaizmišljotina jer je čovjek onaj tko dopušta odreden utjecaj na svojepoimanje.

Vrlo je teško ukrotiti stečene uzorke da ne prevode nepoznatonegativnim, vrišteći.

Jasno je da svijest djeluje tako da pobuduje strah i paniku od svega štone razumije, dakle od svega za što u sebi nema ugradeni odgovor.

Svijest je sklop naučenih i odgojem stečenih uzoraka kroz koje čovjeksvjesno poimapostojeće. Kroz te uzorke uvijekprihvaća postojeće i prekonjih prevodi informacije. Čovjek bez prevodilačkog mehanizma svijesti nebi bio svjesno biće nego intuitivno. Svijest je pregrada izmedu stvarneinformacije koja stiže do čovjeka i čovjeka samog. To je prvi kanal kojimsve dode do čovjeka i od njega se, kao povratna informacija ili rnišljenje,vraća u okolinu.

Svijest odvaja čovjeka od njegovih stvarnih osjećaja i intuitivnihspoznaja. Vidi samo ono što joj je dopušteno vidjeti, to svjesno razumije itako tome dopušta da joj se prikaže.

Okolina je drugačija nego što je vidite. To što vidite dogovoreni je diokoji opažate svi jednako. Takav je dogovor, tako ste naučili da opažate.Svijest odlučuje o univerzalnosti vaših pogleda na svijet.

Ako biste za trenutak odmaknuli svoje uzorke, isti predmetbiste vidjeli subjektivno jer ga subjektivno i osjećate. Predmet se tada ne bipokazao objektivno nego subjektivno, isto kao što su i svi osjećajisubjektivni.

Drvo, koje stoji usred parka bilo bi za svakog prolaznika drugačije.Netko bi ga vidio kao veliko žuto biće koje se isteže prelna nebu, netkodrugi bi ga vidio kao zelenobijelo čudovište kojc ga zlokobno gleda prekoramena, dok bi ga treći vidio kao svijcnu bolesnu masu. Svako biće ima natisuće lica i svakome pokazuje onakvo kakvo taj treba. To je suradnja dvajuenergijskih bi~a. Ako to trebaju, suraduju, ali samo u opsegu koji jepotreban i koji medusobno dogovore.

Ne kritiziram vaše svjesno poimanje. Rat s usidrenim uzorcima jekoristan. Ono što je dano samo po sebi teško se može poštovati u istoj mjerikao ono za što se mora boriti. Uvijek je čovjekov zadatak da prerastepostojeće svjesne formule. Svatko mora što je moguće više kreativnosuradivati s postojećim istinama tako da ih ne uvažava samo u punomokviru nego, ako je moguće, i prerasta.

Zbog tog prerastanja ili borbe za nove načine videnja dolazi cio sporovamedu generacijama. Svaka generacija preraste svoje okvirc. Jedino to i imasmisao jer inače ne bi postojala nikakva vidljiva mogućnostza sazrijevanjecivilizacije ili svijesti civilizaci~~ u rjelini. Generacije u ratu nadilaze onošto su generacije prije piih postigle u sličnom ratu. Očevima ne ide u glavuzašto njihovi ainovi ne znaju na pametan način uživati ono što su im stvoriliu zooju svojih ruku i lica, nego se bore upravo protiv njihovih revolu-cionarnih stečevina. Svaka generacija misli da je izborila revoluciju t~ sestoga poštuje, a na svom zalasku ne može prijeći preko r~cpravdi kojedoživljava od svojih nasljednika.

Strah starijih, koji se boje graditi u skladu s novotn generaciom koja tekpočinje,'strah je od gubitka kolijevke novih otkrića. `tarost je vrijeme kadačovjek treba prepustiti mladima da, na na~in kako je to i sam činio umladosti, na pravi način traže i nadu nove istine. Ključ je u povjerenju, a neu paničnom strahu od ~ječnoQ gubitka pravde i izborenih istina. Nikada sene može ~p~lvati na lovorikama. Uvijek netko dode tko ih izmakne prijenego se na njima raskomotiš. Ako bi, na svjesnoj razini, takvo spavanje bilomoguće, civilizacija se ne bi razvijala kao što se ra?vija nego bi zaspala jošprije kršćanstva. Gdje bi u tom slučaju112 y 113

bio svjestan čovjek, koliko bi izgubio iskustava, dobrih i loših, i kolikosaznanja?

Svijest, naizgled, želi da svi njezini uzorci ostanu nepromijenjeni, no unjoj je puls koji uvijek traži greške u vlastitoj konstrukciji. Djeluje kaoodvodni ventil, kao vječna pogreška koju treba pokušati odstraniti da bismolakše postigli cilj. Taj vječni puls je pogonska sila koja čovjeka tjera u

uvijek nove spoznaje i iskustva što su pak samo dio iskustava koje možesteći na duhovnoj razini.

Možemo kazati da čovjek ima dvije vrste iskustava: iskustvo duhovnerazine i iskustvo svjesnog poimanja postojećega. Iskustva koje čovjekstekne na duhovnoj razini, iskustva sukoja zahtjeva njegov inkarnacijski uzorak ili sudbina. Ta su iskustva vječnai ostajn u nevremenskom prostoru upisana u sjećanje duše. Posjedujukvalitetu vječnosti i sugraditelji su duhovnog iskustva. a time i duhovneevolucije.

Iskustva koja čovjek stekne kao svjesno biće, u vlasti su svjesnogsubjektivnog poimanja i rastu iz naučenog pogleda na postojeće. Nisu samosubjektivno gradena nego nastaju i kroz uzorke stečene odgojem. Većimdijelom prenose se s generacije na generaciju ili s čovjeka na čovjekasavjetom ili učenjem. Svijest ih uključuje u sebe i o njima prosuduje natemelju svoje naučene usmjerenosti. Subjektivna svjesna iskustva pomažuizgraditi iskustva civilizacije koja nadograduju postojeće videnje te imdodaju subjektivne dokaze koji u jednom trenutku kad ih civilizacijapotpuno prihvati, postanu objektivna iskustva i dio zajedničkog pogleda nasvijet.

Prva vrsta iskustava neophodna su za dušu i njezinu evoluciju tenemaju prave povezanosti s cjelinom ili Kozmosom. Na razini Kozmosasubjektivna znanja nisu potrebna i nemaju utjecaj. Subjektivno se udružujeu jedini postojeći sveobuhvatni objekt koji je objekt samo za imaginarnu,ustvari, nerealnu vanjsku osobu. Dakle, objekt postoji samo zbog vanjskogpogleda koji ne postoji, koji ne može postojati jer je Kozmos tasveobuhvatna realnost iz koje ništa ne može izaći ili se skloniti dok je na tojrazini. Tek su na sljedećoj razini sve energijske egsistencije pojedinisubjekti medu kojima je objektivnost imaginaran pojam jer je sve što sedogada i sve što vide i prihvaćaju u sebe, subjektivno. Objektivnost jepojam koji je razvila materijalna civilizacija da bi stvorila svjesne sustavedistanciranja i nemiješanja, te uvela red u komunikacijul;oja mora biti svjesno logična i razumljiva u smislu simbolike i simboličkihvrijednosti svega.

Svijest treba utemeljenje i osnovnu informaciju na temelju koje neštouvažava kao stvarno postojeće. Treba nagovještaj kojim pt-omatrainformacije kao realne i sigurne. Mora imati podlogu na nojo_j vrednujenove stvari.

- i; njegovoj svakidašnjici čovjeku se izreda mnogo dogadaja. Svjesno ilogično mišljenje mu pomaže da sve što shvaća spremi u nretince sjećanja,njegovih ograničenja, sreće itd. Sve što mu se a,~si. nekamo spada, bar on

tako misli. Sve ima logičan uzrok i lo~,ične posljedice koje možepredvidjeti iz danih informacija. Čo~. jck zna kako na temelju svijestimisaono riješiti i rješavati svoje rc'~:uće probleme. Kroz svijest govorinjegova duša na način da su niczine informacije obojene svješću, filtriranekroz svijest i prevedene. ;Ziječi duše su "procijedene" kroz uzorke svijesti istoga r::zličito iskrivljene i prilagodene uzorcima stečenim odgojem.

Svijest je sustav koji se temelji na logičnom razmišljanju; ~udac je kojiprovjerava gdje neki osjećaj spada, u koji pretinac i!; medu koje utjecaje,dobre ili loše, u prošlost ili budućnost. Po;;ckad je u njezinom logičnomnagadanju nešto tajanstveno i zlo~obno kao da se boji da je duša boljisavjetnik nego ona. Boji se ~a svoje mjesto te se stoga oštro bori protivnepoznatih dimenzija kojc sc dogadaju usporedo na ostalim razinamapa jeznaju prevariti. ,lko čovjek ima dovoljno duhovne snage da prevlada svojuski ;o`~ički sustav.

(- ivilizacija elementarnihbića živi na Zemlji dulje nego civili~ acijaduša. Postojala je mnogo prije nego se prva duša inkarnirala ,e h~ćc kojc jes vremenom postalo čovjek, Li biće koje je u sebi ~~hlikovalo sve živerazine koje su ga učinile materijalnim energij~kim bićem i koje je, u biti, jošuvijek duša koja se, kad dođe nje~ino vrijeme, vraća u svoju osnovnuegzistenciju.

Elcmentarna bića imaju mnogo načina postojanja. Način, s ~-'bzirom nato kako i gdje postoje, ovisi o njihovoj subjektivnoj cvoluciji.

Civilizacija elementarnih bića ima svoj sustav evolucije ili~ubjcktivnog razvoja koji je vrlo sličan evoluciji duša, samo se ~ ~ci~ ija nadrugoj razini. To što elementali nemaju duhovne razine, IZC znači da sumanje vrijedna ili manje razvijena bića. Svi znamo ~l~l j~ Kozmos cjelinagradena iz svih mogućih različitosti. To je1?4 ~ l?~dopunjavanje. Ako je svijet materijalna inkarnacija Kozmosa, dakleodražava njegove značajke u materiji, u njemu mora biti cjelina različitosti usmislu dopunjavanja. Kako bi se dopunjavanje oblikovalo, potrebni surazličiti oblici inkarnacijskih ciklusa i različiti oblici bića koja svojomsubjektivnošću grade različito poimanje istine. Već sam rekao da istina nijetočka do koje svatko želi doći, da je istina cjelina različitih puteva do točkekoja sama po sebi nema nikakvu subjektivnu vrijednost, jer ta je točkaKozmos. Putevi do njegovih biti čine istinu. Dakle, istina je cjelina putevado same sebe ili cjelina puteva do biti istine. To je Kozmos.

Elementali i duše se dakle nadopunjuju budući da različitos njihovihcivilizacija gradi svijet u čitavoj njegovoj raznolikosti i ljepoti. Mogu reći

da Ijudi, životinje i biljke, pa i elementali imaju svatko svoju civilizaciju,svoj način postojanja i svoj zadatak u postojanju na Zemlji.

Civilizacija u tom smislu znači sveukupnost iskustva i cjelinu zadaćakoje u svojoj biti žive kao dio svih subjektivnih bića koja sudjeluju, te u njojstvaraju na temelju koji im je, kao podloga stvaranja, namijenjen.

Civilizacija elementala je civilizacija koja ne postoji na duhovnojrazini, nego se temelji na osjećajnoj koju najlakše razumijemo tako da jeusporedimo s čovjekovom osjećajnom razinom.

Osnovni osjećaji čovjeka i elementala su jednaki. Njihova osjećanarazina je na istoj valnoj dužini, stoga se na toj razini i odvija njihovaosnovna suradnja.

Suradnja je vrlo zapletena i nelogična sa stajališta svijesti koja o svemusudi kao o pozitivnom ili negativnom. Prosudbe o elementarnim bićimauvijek su crno-bijele jer ih ljudska svijest još ne umije razlikovati irazumjeti u skladu s razinom na kojoj postoje kao egzistencije kojesuraduju.

Unatoč tome što ih svijest odbija, jer za njih nema nikakvog logičnogutemeljenja, čovjekovo ih osjećajno tijelo neprestano primjećuje u svojojblizini i reagira na suradnju s njima.

Već sam opisao suradnju dvaju energijskih bića. Za suradnju morapostojati želja na obje razine. Duša mora znati zašto suraduje selementalom, a elemental mora znati zašto i kako želi suradivati s dušom.

To je podloga na kojoj suradnja počinje. S tog stajališta nema negativnesuradnje. Duša se svjesno odlučuje na takav korak i tako utječe na svoju inkarniranu polovicu i njezine svjesne osjećajne razinekoje takvo iskustvo trebaju zbog ovog ili onog razloga.Osjećajna razina elementarnih bićaO;im toga što su elementali dio cjeline u Kozmosu, oni su i subjektivneinteligencije koje, u pravilu, postoje na osjećajnoj razini. Na toj se razinioblikuju u skladu sa svojim zadaćama i načinima kako će te zadatke izvesti.Isto kao duše, i elementarna bića imaju svoju subjektivnu evoluciju s kojomrastu na iskustvima iz postojanja na Zemlji. Slično kao duše, i ona imajusvoj uzorak, dakle svoju sudbinu na temelju koje se ponašaju i odlučuju naraskršćima postojanja u materiji.

Iako, možda, iskustva diktiraju drukčije, elementali su u svo_joj bitiobojeni neutralno, dakle osjećajno u čistom i temeljnom položaju, upoložaju ljubavi.

Ljubav je zanimljiv osjećaj. Nije samo osjećajni odaziv na cnergijskufrekvenciju nego i stanje blaženstva i čistoće.

Ljubav je temelj koji se kao ne-osjećajna vibracija čuva na ~luhovnojrazini kao podloga da duša može energijski postojati. Ljubavje prvi osjećaj,ali to nije osjećaj u osnovnom značenju te rijcči ncgo podloga za sva ostalastanja postojanja.

Ljubav je najpozitivniji osjećaj u smislu stvaralaštva. Znači E~uycrenjei odašiljanje vibracija dobrog u okolinu. Ljubav je sistcm čuvanja od lošeg iteškog. Ljubav je način kako pobijediti jaku`T neprijatelja jer djelujesmirujuće i dobrotvorno te pobuduje ncutralnost. A neutralnost je najboljimiraz za svaku razinu ili po~7uvni razvoj u granicama zadatka i spoznaju,kojoj je namijenjena.

Elemcntali na osnovno razini imaju vibraciju ljubavi. To je nlihovaosnovna vibracija koja se ne može promijeniti, iako se može promijenitirazina s kojom suraduju u materijalnom svijetu. Na svojoj temeljnoj razinielementali su bića, dakle imaju vibraciju Ijubavi.

Kao osnovu, svaki od njih ima svoj odredeni kod preko kojeg ~~iprimjetni i prihvatljivi u svakom trenutku. Njihov kod je zaštićen na istinačin kao što je zaštićen kod duše ili andela. Ne može se11G ~ 117pročitati ako to elementali ne dopuste ili ako ne prepoznaju ponudenusuradnju kao nešto što im je potrebno. U svojoj biti elementali su osjećajnabića koja imaju slične funkcije sjećanja, rasta i nadrastanja te transformacije,kao i duša.

Elementarno se biće razvija u više evolutivnih stupnjeva. To su:elementarna bića biljaka, elementarna bića prostora i Ijudi, elementarniandeli.

Iz jednog stupnja u drugi elementarno biće prelazi preobrazbom.Postigne je tada kad prijede kritično razdoblje učenja i stekne sposobnostikoje treba za sljedeći stupanj.Preobrazba elementarnih bićaČovjek je inkarnirano biće. Njegov način postojanja ovisi o temeljnomuzorku koji nazivamo sudbina, a sam ga je odabrao na temeljnoj - duhovnojrazini. Tijekom vremena u kojem je čovjek materijalno biće zamagljuje sepovezanost s njegovom osnovnom razinom; čovjek je od nje odvojensustavima kao što su svijest i podsvijest, ali i tjelesni izgled koji ga, sam posebi, zavodi svojom samouvjerenošću i uvjerljivošću. On je kompleksnobiće koje u sebi udružuje sve razine i živi na svakoj posebno i usporedno,samo što ih, zbog jačine svoje materijalne inkarnacije, tek u teškoći svjesnospaja u jedno. Sa stajališta trenutne materijalne situacije on je uvijekizgubljen i razdvojen. Čovjek je u tome zbilja razdvojen.

Čitavo vrijeme postojanja u materiji dogadaju mu se preobrazbe kojemože subjektivno odrediti i osjetiti, ako to želi. Mijeniaju ga njegovi načinina koje se odaziva na izazove života u kojemu jest. Kroz te odazive onodrasta, te se mijenja. U preobrazbi rastu iskustva svijesti i duše.

Medutim, rodenje i smrt najveće su preobrazbe koje doživi. To supreobrazbe u kojitna njegovo postojanje u materiji počinje, odnosnozavršava. I jedna i druga znače veliko iskustvo i čitavo vrijeme utječu nanjegovu materijalnu inkarnaciju. Nakon svake materijalne inkarnacije dušaima vrijeme kada prilagodava svoju bit novim iskustvima što ih je stekla. Toje vrijeme kad postupno opet zaživi samo u svom temelju kao djelomičnopreporodena i odrasla zbog novih informacija koje se pridružuju njezinom>iećanjra. Kad jednom postigne visoku zrelost primjerenu za napredo.~.anjc u andela, dolazi do preobrazbe. U transformaciji, njezin te1,1~1ipostane drugačije organiziran. No, u biti to je još uvijek duša. Vain:e, bitandela gradena je kao i bit duše. Razlika je u dogradnji ~iuhowog temelja.Andeo je, dakle, nadogradnja duše; medu njima r~~,na vrijednosnih razlikaili zavisti. Andeo je nastavak i početak ;o,~-ih ciljeva, novih zadataka inovih načina gledanja na istu imagina.nu realnost.

Flementarna bića udružuju u sebi manji broj razina. Istina, ~~ratde~.asu slično kao duše, ali na drugoj razini. Sve ostale razine ,~~~-,-,aif1 skoroništa zajedničkog s razinama duše.

I~lcmentarna bića su osjetilne energije. Razlikuju se s obzirom ,tuiz~ilaov razvojni put, ali su uvijek vezana za materiju.

v tome se razlikuju i od duše jer ona sebi ciklički odreduje ; ~rzuobl,jakad je vezana za materiju. U njezinom materijaliziranom r~~~ci-obUikunema nikakvog kontinuiteta. Njezino cikličko vraćanje ~ ocilaženje uvijekje vezano za njezin razvojni put. Ona treba me~iurazdoblja kada u sebeprima sve što je doživjela i sudjeluje kao 1:~:itclj pri procesima drugihenergijskih oblika.

i~Iementali svoju cikličnost, kojaim je isto tako temeljni načinpostojanja, žive u stalnoj vezi s materijom, ali nikad nemaju materij;t!nilzgled. U tom smisluuvijek sunevidljivi energijskipotencijali E;,~jc se možeprimijetiti samo ako smo ih svjesni jer se, sami po act~i, vrlo teško tnoguobrazložiti ili otkriti svojim djelima u mjeri ?a ih čovjek može svjesnopojmiti.

\~1ože 5e zaključiti da čovjek i elementarno biće suraduju sa.~IU uvrijeme kad je duša inkarnirana. To znači da elementarno '~ićc n~ožesuradivati samo s inkarniranom osjećajnom razinom ;iu:;~ k~ja nije unjezinom temelju nego je samo sustav kroz koji .I~rša uči. isto tako, imaterijalno tijelo je sustav kroz koji uči, ali rr:r dru`7oj razini.

Preobrazba elementarnih bića uvijek je povezana s materijo:o.Elementarna su bića osjećajno neutralna. Ona su neispisani list koji

skriva cjelovitu ciklički stečenu odraslost ili neodraslost. ~,jihov razvoj ilistupanj evolucije, koji su postigli, pohranjen je ~r ~odu kao sjećanje koje jeneutralno. Osnova elementala je njego~ ~i ncutralnost. To je bitno. Kaosvako biće i elemental živi u stalnojus ~ n9težnji za potpunošću na svojoj temeljnoj neutralnoj razini. Elementarno bićeželi biti neutralno i zato jer samo na toj razini može biti potpuno.

Težnja za potpunošću i neutralnošću pomaže mu da s velikom voljom iželjom ostvaruje zadane ciljeve koje mora postići u povezanosti smaterijom, dakle na svojoj drugoj razini.

Skoro da nije moguće opisati povezanost materije i elementarnog bića.To je energijska povezanost koja je, po funkciji, pupkovina. To je veza pokojoj elementarno biće suraduje s osjećajnom razinom bića na kojega jeprivezano. Nikad nije privezano za mrtav predmet osim u slučaju da tajpredmet sadrži mnogo energijskih uspomena koje su ugradene u njegovukristalnu, odnosno materi~alnu strukturu. U takvom se slučaju možeprimijetiti povezanost s elementalom. To su primjeri kada je elementalpovezan sa starinskom svjetiljkom, ormarićem, jakim kristalom ili jačeprovodnim i;~kitom. Ako poznaješ njegov kod, može se prikačiti i za jednutočku. Kad kod prikačiš za neku točku, prikačiš i njega. Istodobno trcbaprogramirati njegov temeljni uzorak, te mu pomoći da nakon odredenograzdoblja može osloboditi svoj fokus i prilagoditi ga nekom drugom biću ilijakom predmetu.

5vako živo materijalno biće suraduje s elementalom. To je sasvimsvakidašnje i vrlo značajno. Ta se bića nikad ne smije silom protjerivati ilikriviti za probleme u okruženju.

L1 povezanosti elementala i materije suradnja je uvijek dvo•n~jcrna.~lemental nikad ne uzme, a da ne vrati. Uzima što mu hićc daje, i vraća štomože dati i što biću treba.

1'reobrazba elementala nije daleki cilj. Preobrazbe elementaroih bićaodvijaju se vrlo brzo. Svakako da postoje razlike s obzirom na različite općestupnjeve elementala.

Ibog velike nestabilnosti osjećajne razine, elementarno biće hrzo scmijenja na razini na kojoj je vezan za materiju. Nemoguće i~ da ;e promijenisamo od sebe ili zbog vlastite želje da bude lo'r. ~~ ijek se mijenja usuradnji s bičem za koje je privezano. Čo~yek svojom osjećajnom isvjcsnom razinom utječe na elementarno bićc koje živi u njegovoj okolini, i

na taj način ga mijenja u njego~ oj drugoj temeljnoj frekvenciji koja jevezana za podlogu upravo ol~ako kako je svijest vezana za dušu.

i;lementarno biće ima svijest koju bismo mogli nazvati osje~=~l~nasvijest. Ona zamagljuje njegovo temeljno polazište i oduzimal20

mu prosudbu kad se radi o suradnji i promijeni različitih stanja. Na primjer,kada se elemental u suradnji s čovjekom koji

ima mnogo problema i zbog toga negativnih misli i osjećaja, promijeni uzeleno, odnosno u vibraciju straha, onda povratno počne utjecati načovjekovu osjećajnu razinu. Čovjeku se odjednom vrati osjećajni naboj koji,zbog taga što je daleko od neutralnog, ima sve negativniju vibraciju. To

potencira njegov strah koji je ustvari bio uzrok promjene, a zatim nastupakao posljedica.

Na takvu preobrazbu treba gledati ejelovito. Nije dovoljno da seelementalu omoguči postupna neutralnost. Potrebno je da i čovjek promijeniosjećajni naboj kojeg je sigurno uzrokovao zahtjev za da učini neki nužnikorak u svom životu. Suradnja duše i elementalanajčešće je iznudivanje, aline od duše nego od elementala. Duša moli elemental da posreduje ipomogne joj prebroditi osjećajnu krizu te da joj pomogne pobijediti svijestkoja blokira njezina stalna upozorenje.

Osjećajne teškoće obično potaknu bolesti koje se, zbog ne-razumijevanja čovjekove svijesti, najčešće razrastu u neslućene dimenzije.

Upravo zbog takvih iskustava elementali su najčešće označeni kaozlokobna bića koja nemaju drugu ulogu nego nanositi šteču nedužnimIjudima. No to nije istina! U takvoj vezi elementarno biće isto tako trpi.Zadatak koji mora proživjeti diktira mu njegova temeljna razina. Promjenafrekvencije prema negativnom za njega, na njegovoj životnoj razini značimnogo boli i napetosti, što ono želi što prije preboljeti i pregorjeti u sebi.

Kad zaluta u tako negativan smjer, njegov jedini put je da nuz se, naistoj razini, omogući pozitivno iskustvo, odnosno veza s istim energijskimbićem. O tome ću govoriti nešto kasnije.Elementarna bića i biljkeBiljke su blisko povezane s elementalima, a na Zemlji stvaraju atmosferuzbog koje čovjek poštuje prirodu kao svoju majku. Zna da mu jv, kaomaterijalnom 6iću, priroda majka i savjetnica u svakom trenutku.

Priroda daje čovjeku dom, toplinu, hranu, odjeću, materijal~a ~tvaranje, sve moguće pogodnosti o kojima inače ne bi ni sanjao. ~n ;cdio te prirode. U svojoj biti priroda i čovjek su srodni i siič~-,;. !;-ledu njimapostoji jaka veza slična onoj izmedu majke i djetet;,. ~.Iajka se žrtvuje zasvoju djecu. To je bit njezine ljubavi. Isto r.:ko;e i s materijalnominkarnacijom Zemlje koja je majka svih ,;;, ,1yj inkarniranih bića što na njojpostoje na ovaj ili onaj način, h_~,iu btljke grade kao da je oblače usimboličke boje njezinih ,,ii.(usa.

izmedu pojedinih civilizacija na Zemlji, postoji velika snaga ..aradnje,velika povezanost i suradnja na više usporednih razina. >~iljke žive odminerala i vode što im Zemlja nudi svojim sis;~ll~ima i ciklusima. Životinje žive od biljaka. Nijedna životinja ,-.~ biopstala kad ne bi bilo biljaka koje im daju hranu i utočište. ;-:tudobno,svaka je životinja ovisna o temeljnim elementima koje t~:amlja, kaomaterijalno biće, daje sama od sebe.

Ć'uvjek ovisi o biljkama koje mu znače hranu i utočište, kao ~ ;~udioguza stvaranje, no ovisi i o životinjama koje su mu posredan ~~: neposredanizvor hrane, pomoć pri stvaranja i društvo na osje, ;~ino~ razini. Kažimo dačovjek treba životinje za pratitelje jer aru mnogo znači njihova naklonost iljubav.

h!~ mentarna bića trebaju sve tri civilizacije jer im nadomje>t~~iumaterijalni lik. Elementali su ne-stvarna i nevidljiva, ali na , ;ialnoj raziniopažljiva bića jer, osim svoje osjećajne razine, imaju ~ ~molnu. Nedostajeim materijalna razina da preko nje utječu na ~;,,nt~ri-~u što ih okružuje.Budući da sami nemaju materijalni izgled, , ni ,c prikačc za materijalnilikdrugih bića, i to tijekom preobrazbe ,~ulnu. I ck preobrazba na temeljnojrazini može dovesti doprekida ,.:>c_ ,j clemcntarno biće može pomaknutisvoj fokus bez obzira ~_, ~'tzmenziju prostora u materiji. Elemental je vezanza vrijeme i ,r;~stur samo onoliko dugo koliko je vezan za neko materijalno'-~~ Nakon što se od njega odvoji, njegov se začarani položaj na ~~a;utakprekida, a prostor i vrijeme ga više ne ograničavaju. To~'-~ ~na~i da se elementalu to dogada čitavo vrijeme. Trenutakkada °,-,=~e~ dcsi, trenutakje u kojem za tal korak treba i tudu pomoć. Taj F orak n~zna i ne može učiniti bez pomoći materijalno inkarniranog !'i, a kop s njimmože suradivati na osjećajnoj razini.

f:lementarna bića biljaka najmanja su i najneiskusnija. Što ~` hi(ikamanja, to je manje i njezino materijalno biće.

Treba reći da se elcmentarno biće začne iz sitnog zametkal23koje se zasadi iz nepoznate točke fokusa. Točka fokusa nije Kozmos nitočka istine. To je odlomljeni dio odraslog elementala koji može pomoćinovom zametku.

Elemental se rodi u biljci, kao sjeme, kao početak koji simbolički možepomagati biljci od njezina početka. To su elementarna bića koja kao svojubit prepoznaju prauzorak biljke s kojom žive. Njihova zadaća je predati sebiljci i ulijevati u nju osjećajnu razinu. Naime, ako biljku testiramo, njezinanajjača razina je osjećajna; sve ostalo, osim materijalnog i vitalnog, prisutnoje samo kao prasjeme ili prauzorak. Zbog njihove suradnje s biljkama, izbezbroj jednakih sjemenki izraste bezbroj različitih biljaka iste vrste.

Zbog osnovne suradnje s elementarnim bićima, biljke su iznimnoosjećajne; sa svojom okolinom komuniciraju ponajprije na osjećajnoj razinikao osnovnoj razini svoje nematerijalne biti

Biljke su ustvari energijske inteligencije koje svoje zadatke prihvaćajuosjećajno. Njihova prilagodljiva statičnost filtrira utjecaje raznih bića, a

njihova jaka vitalna provodljivost omogućuje suradnju s osjećajnom točkomfokusa koja je povezuje s bilo kojim bićem u blizini.

Elementarno biće jest veza bilo da se radi o devi kod biljaka ili faunukod drveća.

Drveće je najjače raslinje. Njihova vertikalna uravnoteženost te vezaKozmos - Zemlja, koja se kod drugih bića što se pomiču tako lako prekine,kod njih je u cjelini inkarnirana. Na primjer, čovjekov korijenski sustav nijeinkarniran nego se samo energijski može osjetiti. Kod drveća je prisutan kaomaterijalizirana bit.

Tako odrastaju od svog početka. Njihov odziv spram mjesta gdje stoje,pokazuje se u njihovoj razgrananosti i bujnosti. Ni dva stabla jabuke nisuista. Drveće se uvijek prilagodava sveukupnosti utjecaja s kojima morajuživjeti stvarno dugo vremena. Ne mogu im se maknuti i stalno im se morajuaktivno prilagodavati. Od drveća se o tome može mnogo naučiti.

Isto se dešava i čovjeku, osim što on ponavlja pogrešku koja se zove"bijeg". Ako nešto moraš naučiti, nemaš kamo pobjeći, nego na tom mjestu iu tom okniženju problem moraš riješiti, tek potom ti je dano da odeš.

Griješite ako mislite da je stablo na svojoj vitalnoj razini dovoljno jako iuravnoteženo za sve te aktivnosti. Ono samo ne bi smoglo tako velikeprilagodbe i odstupanja od svog uzorka. Elementarno biće s kojim suraduje, njegov je učitelj, kanal za komunikaciju sdrugim bićima i, istodobno, njegova svijest te način postojanja u smisludoživljavanja. Doživljaji fauna su doživljaji stabla s kojim živi. Njegovopostojanje je postojanje stabla. Medu njima postoje veze tako jake kao iizmedu čovjeka i njegove duše, samo što elementarna bića kao svoj temeljimaju osjećajnu, a čovjek duhovnu razinu.

Položaj fauna na drvetu je općenit. Najčešće je vezan za točku s kojenajlakše vlada svim dijelovima stabla. Simbolički, on je kao mornar na ladiusred oceana. Njegovo smjer je smjer kroz valove života. Osjećajna vezafauna i stabla ista je kao veza djeteta i majke ili čovjeka i njegova doma. Usvojoj predanosti, što je njegova bit, faun pokušava što više razumjeti i štobolje pomoći stablu u njegovom rastu i prilagodavanju. Što je drvo starije,njegov faun je zreliji; zreliji i jači je njegov sustav odaziva na problemebiljke i njezine okoline.

Ako stablo ima probleme, morate pitati fauna što nije u redu i na koj inačin se biljci može pomoći. Nije dovoljno liječiti njegov vitalni lik, većtreba posegnuti i na njegovu osjećajnu razinu jer su uzroci najčešće tamo.

Stablo ima svoje imunološke sustave, no unatoč tome ponekad nc možepodnijeti teške pritiske zemlje ili zračenja na kojima p niklo njegovo sjeme.Bol koja pritom nastane najprije se odražava na njegovoj osječajno razini.

Ponekad možeš osjetiti kao da drvo plače. Jednostavno, tako osjetiš. Takvostablo treba stvarnu nomoć.

Faun je vrlo jednostavno elementarno biće. Ne može se vezati ~ačovjeka, ali od njega može dobiti impuls s osjećajne razine. ~ aun će s vamakomunicirati u tonu osjećaja, a iz boje njegova tona može sc razabrati ukakvom je stanju njegovo prebivalište. had stanete ispod stabla, treba znatida se komunikacija s obje atrane odvija samo na osjećajnoj razini. Faun vasne vidi i ne čuIc. On to ne može. Kao i čovjek, i on ima ograničen kutgledanja; materiju ne vidi a može primijetiti samo njezinu vitalnuprisutnost>i osjećajni naboj. Varate se ako mislite da vas energijska bića vide takvekakvi ste u materijalnom obliku. Naprotiv. Kao što ih vi možete vidjeti teksvojim unutarnjim okom tako i oni vas mogu vidjeti samo intuicijom.

Fauni su vrlo komunikativni: kao da su zaigrani, ponekad su124 i~ 125žalosni i radoznali. Ponekad su kao djeca koja trebaju samo malo pažnje.Igraju se i prolaznicima pokušavaju ispričati dio svoje priče. Njihovevibracije su melodične i nježnih boja: bijele, ružičaste i ljubičaste. Šetnješumom djeluju tako opuštajuće i blagotvorno upravo zbog toga što jeokolina preplavljena tim bojama. A kad bi čovjek mogao čuti faunovuglazbu, šetnja šumom bila bi mu veći doživljaj nego slušanje bilo kojeginstrumenta.Vrijeme fauna vrijeme je rano ujutro. Tada je njegovodjelovanje na vrhuncu snage i suradnja sa stablom najsmažnija. Aktivnostfauna uzrokuje jako zračenje njegove energije kako u okolinu tako i u širiprostor. Sigurno ste primijetili posebnu atmosferu u parku kad ste, naprimjer, rano ujutro vodili psa u šetnju. Tada se u drveću osjeća neštoposebno: to nisu samo paučine koje blistaju od rose nego mnogo više. To jenešto što se ne može povezati samo s izlaskom sunca i vašom odmorenošću.Možda, volja i želja za životom. Svatko to doživljava drugačije.

Želju energije za životom mogu dobro usporediti s aktivnošćuelementala u rano jutro poslije izlaska prvih sunčevih vibracija kojimapočinje novi dnevni ciklus.

Predlažem vam da pokušate ponuditi trenutak pažnje faunu koji,recimo, u kasno popodne pjeva u krošnji svojeg drveta. Samo pažnju. Nijepotrebno puno više i možda će mu taj impuls pomoći da za trenutakpromijeni fokus svijesti i okrene se prema vama. To je čaroban doživljaj. Neočekujte da ćete ga vidjeti. Ni približno ga nećete moći vidjeti. To mogujamčiti stoga ne kvarite doživljaj lažnim očckivanjem.

Toliko o faunima, najbajkovitijim bićima planeta Zemlje. Siično kao zadrveće, vrijedi i za sve drugo raslinje. Osnovne informacije postoje u

sjemenu koje je simbol njihove kodirane informacije. U skladu s njom,deve, koje su elementarna bića raslinja, ponlažu svakoj biljci na njezinomsubjektivnom putu i rastu. Svaka, baš svaka i najmanja biljka ma kako bilamala, ima svoju devu koja joj pomaže niknuti, narasti, procvjetati i roditiplod koji ponovno nosi istLi osnovnu informaciju, i s kojim počinje istapriča istog početka pa i kraja, samo je put drukčiji. Ne postoje dvije biljčicekoje rastu isto. Razlog tome leži što u tlu i njihovim vitalno-materijalnimkarakteristikama, što u subjektivnoj odredenosti, odnosno subjektivnostideve koja pomaže u rastu i razvoju. Kao i drveće, i sve ostale biljke za svojrast trebaju ponajprije;,~no~o ljubavi jer sve ostalo nekako znaju ostvariti i same. Važnija ,,~~vode i gnojiva je ljubav i želja da narastu zadovoljne i sretne.

~ovjek zna da su biljke žive jer se razvijaju i rastu. No uglav;,,~,t,l n~dopušta da ih se shvaća kao osječajna bića jer je njegov ;,.nun suradnje snjima skoro uvijek izrabljivački i robovski. Biljka ;--,. <vrno ne osjećafizičku bol, ali osječa osjećajnu bol koja može ;:~:! teža i dalekosežnijanego bilo koja iizička rana.

~'ovjekov nemaran uzgoj biljaka, koje su uvjet njegova mate~:ialnogopstanka, razlog je velikom broju ružnih i neuredenih vr;._,~, .l. Biljke sunajljepše kad su uzgojene s ljubavlju, a korov manje ! _!;;c ako se sljubavlju vadi. Ako ga želiš protjerati sa svojih gredi~_~. kao za inat rastejoš bujnije. Pokušajte očistiti ga s molbom !;~ka raste na travnjaku ili udijelu vrta gdje vam neće smetati, ili ;nu čak dajte gredicu gdje će utažitisvoju volju da raste i želju za ~1~1'!ce~il.

Ne zaboravite da je i korov biljka. On vraća nelagodu ako r~~~!pristupate neprijateljski. Kad radite s biljkama, uvijek imajte :mmu daljubav rada ljubav.', iekovite biljkeW ,o,u čitava biljka (zajedno s clementalom) ima odredenu vibraci,,~.kyjom može pomoći u rješavanju problema fizičkog tijela. Ako ~:i~čiš imožeš prepoznati vibraciju bolesti, onda možeš izabra'ti i ~. •1'aciju koja ćeje neutralizirati i djelovati smirujuće.

Dakle, svojim vibracijama biljke mogu pomoći u liječenju _ ;~,mpravozbog toga ljekovite. Ljekovitostnije samo u njihovom •~~h~,!. korijenju,cvijctu nego i u vibracijama koje odašilju.

Dokaz su neke biljke koje, na primjer, tjeraju iz vrta voluhari~ ~.! ;i ~i,lih ona ni ne proba. Na njih djeluje odbojno sama frekvencija ~'.~~ i~ imaju.Takva je i lavanda koja iz ormara tjera moljce. Nijc ;:!too miris taj kojiodbija nego i frekvencija. A ako nešto odbija, !~usto drugo može privući.Vibracija uvijek na nešto djeluje i njezin ~~ utjecaj može testirati i dokazati.

Utjecaj je subjektivan. Po objektivnim karakteristikama bilja1~~1možemo se okvirno orijentirati, no ne može se njihovo značenje !!oividualno odrediti ako ne testiramo konkretne frekvencijske(26 ~ 137veze. Svatko ima svoju idealnu Ijekovitu biljku. To je ona kojanajdjelotvornije utječe na njegovo fizičko i psihičko tijelo.Uporaba ljekovitih biljakaJoš jednom naglašavam da su biljke osjećajna bića. Njihove osnovnefrekvencije utemeljene su i okružene frekvencijama deva koje s njima žive.U svojoj cjelini one, dakle, žive prije svega i u osnovi kao osjećajna bića.Biljke je moguće koristiti vrlo grubo, čak ukrasti im dio njihovog fizičkogtijela. U tom slučaju biljka će zatvoriti svoje dimenzije predajnika zaštićenekodom a snaga biljke, o kojoj čitaš u knjizi, nestat će.

Ključ pri branju i uzgoju ljekovitih biljaka je ljubav i vjerovanje unjihovu pomoć. Ljubav i povjerenje. Ta dva osjećaja ili stanja veće zrelostinikada ne smijemo zaboraviti jer su bez njih zatvorena vrata liječenjuljekovitim biljem.

Ljekovite biljke može se uzgajati u blizini bolesnika, u loncima iposudicama na balkonu, u stanovima i u vrtovima. Žive biljke su najpunije,a njihovo djelovanje najotvorenije.

Može se ih i sušiti, ali nikad predugo i na prejakoj toplini (na suncu iliumjetnom izvoru topline koji je previše izravan). Pri sušenju odumrefrekvencija koja znači vitalnu energiju biljke. Deva se ukloni u smisludjelatne inteligencije koja nastupa energijski, a ostaje samo kodirana biljka,odnosno njezin zapis u kojem još postoji sjećanje njezina bića čvrstoutisnuto u gradu frekvencijskih impulsa suhe biljke.

U "mrtvoj" biljci ostaju svi osnovni zapisi njezine osobnosti.Najjednostavnije bih rekao da u njoj ostanu zapisi njezine duše kao vječnipečat.

Ovi zapisi su ljekovita snaga, odnosno ono što se odražava u fizičkomostatku bića samo je posljedica snaga na višim razinama. Snaga na višimrazinama je neuništiva. Svakako samo ondaako biljka ne propadne zbog prolaznosti njezine materijalne strukturc, akone istrune ili se osuši zbog nemara njenih "gospodara". Deva ostaje samo uslučaju ako biljki namijeniš ljekovitostkoja je utisnuta u njezino sjećanje, inače se ukloni, a biljka je naslijedi u sjemenu. Pobrine se, dakle, da iz novog sjemena izraste nova biljka.To je njezin način preobrazbe. Ne odlazi u neko stanje Kozmosa gdje biodlučivala o svojoj egzistenciji, nego odmah f,ronalazi novu praktičnuzadaću. U tom smislu elementarna bića hiliaka stvarno su jako aktivna, a

njihovo djelovanje je kontinuirano. bcz faza dubokog razmišljanja. To sunajpraktičnija bića na flanetu Zemlji.

Ne mogu priznati objektivnost u ljekovitosti biljaka jer znam daobjektivnost ne postoji ni u jednom aspektu postojanja. Svaka bilika imaopćenit učinak koji na osobu može djelovati na ovaj ili ;~naj način, alinikada ne jednako na dvije. Na primjer, netko pije ćaj od kamilice kaosredstvo za smirenje pretjerane uznemirenosti, nctko drugi ga pije zbogbolova u želucu, trećem služi kao antibiotik, a četvrti ga koristi za ispiranjeočiju.... Istina je da stručnjaci 7ripisuju kamilici mnogo učinaka i ljekovitostna više razina, i to jc zbog toga što ona različito utječe na različite ljude.Ako nekome homaže pri upali očiju, sigurno mu neće pomoći pri želučanimhroblcmima....

Ljekovite biljke imaju svoje vibracije, a cilj im je svoju snagu podijelitiokolini. Tako žele unatoč tome što ih, zbog toga, otrgneš, o,ušiš i pohraniš ustaklenku. Nije volja biljki trunuti na vlažnoj zim5koj zemlji niti umirati odsuše u vručem kolovozu. Biljke želc iaiti voljene, potrebne, poštovane ikorisne. Njihova korisnost jmian jc od temelja njihova postojanja. Sretne sukao ukras koji hobuduje pažnju prolaznika, sretne su pomažu li uklonitibolove ii tijela, ako je to ikako moguće.

Čajevi. Neću govoriti o vrstama čajeva i o njihovom subjekl:~ nomznačenju. Govorit ću samo o svojevrsnoj mješavini biljnih i v odenihcnergija kojc baš zbog svoje mineralno-energijske vibra~ip c pospjcšujusnagu pojedinih frckvencija.

V"oda je cnergijski provodna struktura. Provodna je kao i kri~.~.~i,samo što jc neupotrebljiva zbog svoje nepostojanosti s obzir u~n načvrstoću.

Voda nije samo tekućina, nije samo kemijska smjesa vodika i kisika. Usvojoj energijskoj biti, voda je dom još jedne civilizacije - civilizacije vrlojakih vodenih bića. O ovoj civilizaciji neću opšir~~ij~ govoriti. Moramkazati samo to da bića koja stvaraju vodu u ~ncrgijskom smislu, vrlo radosuraduju s različitim sastojcima koje ~o~,jek u njih stavlja kao dodatkejelima, pićima, pri radu, stva12R ;• 129ran~u.... Kada voda zavrije, većina bića se, energijski, nekako skvrči

i nestane. Teško je razumjeti značenje tih riječi, medutim, u tome je razlikaizmedu žive i mrtve vode. Provrela voda mrtva je - i biološki i energijski.Biljni čaj koji bi se mogao pripremati na hladan, bio bi izvrsna pomoć priliječenju raznih bolesti. Bio bi mnogo primjereniji nego klasičan čaj nakakav ste navikli.

O načinima promislite sami. Pomoći ću vam ako kažem da boja i miriskarakteristični za neki čaj nisu jedini znak njegove Ijekovitosti, te da biljkaodašilje svoje frekvencije a da ju se na to na mora primorati vrelom vodom.

Vjerovanje u moć ljekovitog bilja ima veliko značenje za njihovuIjekovitost. Ako piješ čaj za odvikavanje ne vjerujući da će ti pomoći, i nećeti pomoči. Biljka, naime, ponajprije djeluje na psihičko, odnosno naosjećajno tijelo, a ne na fizičko. Prijenos na fizičku razinu može se desitisamo u slučaju ako čovjek na to pristane svojim povjerenjem. Drugi je uvjetda izmedu njegove frekvencije i frekvencije biljke dode do suradnje. Ako seto ne desi, suradnja već u osnovi nije moguća. Nada i povjerenje mogu samodjelomično ublažiti probleme na osjećajnoj razini, ali je put do fizičkogtijela zatvoren.Korisne biljkeSigurno vas ta riječ potsjeća na salatu, peršin i grah što ga svake sezonesadite na prekopane gredice u nakani da vam pruže hranu, ugociaj i veselje.

Vrt je prava raskoš i prikaz raja na Zemlji. Ništa nije ljepše nego šetnjaizmedu obradenih gredica prepunih sočnog i zadovoljnog povrća.

Da bi vrt uspijevao, nije potreban samo komad dobre zemlje, gomilagnojiva i prvoklasno sjeme, nego je ponajprije potrebno mnogo volje,ljubavi i strpljenja. Potrebna je svjesna suradnja sa subjektivnim potrebamapojedinih biljaka.

Biljke žele razgovarati s vama, žele vam ispričati svoju priču, upoznativas, igrati se s vama. One su kao zahtjevna djeca koja žele privući djelićvaše pozornosti.

Sigurno se ponekad na njih sažalite jer su kao robovi zarobljene u okovezemlje. Sigurno sebi govorite da je ružno što ih iskorištavate, jedete iobrezujete kako bi vam još više rodile.

Ali biljke nisu robovi. Njihov način života je takav i takva je ;;j ihovaodluka. Salata nema ništa protiv toga da je odrežete, očistitc i pojedete zavečeru. Ne odupire se jer je takav njezin sustav. Ona izraste samo zbog togada je sa što većim užitkom pojedete. U tome nema ništa robovskog, ništa štobi značilo podložnost sluge ;li obijest vlasnika koji može biljci zadati nekubol. To je odluka bića koje vodi biljku.

Biljke su sretne ako su korisne i iskorištene veselo i zadovoljno. Nesmijete vjerovati da ih ubijate, mučite ili iskorištavate zato što ih uzgajate usvojoj blizini. Nijedno biće ne može biti zadovoljno ako je samo sebi uzroki svrha. Biti beznačajan najbolniji je usicćaj koji se može doživjeti naZemlji. Ne smijete ga priuštiti r;ijednom biću.Elementarna bića, prostor i čovjek

hao i duše, i elementarna bića imaju svoju evoluciju, svoj početak izvanvremena i svoj put učenja i napredovanja koji je vezan za ~ludire smaterijom i materijalnom stvarnošću, s osjećajnom razinom materijalnestvarnosti.

Elementarno biće najprije mora proći kroz faze povezanosti ~;b~lik~ama. To je dugotrajni put koji je ponajprije obojenpožrtvovoi~šću iprcdanjcrn biljci, i to u takvom obimu da elemental više nijc subjektivnobiće nego dio biljke, potpuno njezin, vezan za :n u i predanjoj svim svojimbićem. Kad prijede stupanj povezanon s biljčicama i biljkama, postaje faun.To je jača struktura od ~icvc. Faun je subjekt predan potrebama drveća, nozna živjeti i :m2ostalno. Osim toga što je, prema unutra, uviiek povezan sanablom, onje, prema vani, promatrač i istraživač okoline. Nije u~redotočensamo na ono što mu je dano za cilj: on uči istraživati i '~-~astite želje, avolju za različitošću zadovoljava novim oblicima ; ~i-r_umijevanja iosjećanja, kad se radi o inteligentnim energijama << ~rolazu.

Zato je komunikacija s faunom češća nego komunikacija s130 ~ 13ldevama.

Kad elemental odraste na svom zadatku, kad ga zna osjetiti i razumjetia da nema unaprijed pripremljenih uputa svoje biti, došlo je vrijeme damože postati samostalno biće. To biće više nije vezano za drugu vitalnustrukturu jer je svoju vitalnu razinu razvio dovoljno da može bitisamostalno.

Elementarno biće ne može biti vitalno samostalno kao čovjek jer nemasvoj materijalni oblik, te je stoga prikraćeno za dokar svoje egzistencije.Čitavo vrijeme mora se dokazivati energijskim utjecajima na materiju. Uvjetda može postojati kao vitalna energija u materijalnoj stvarnosti jest da mu jematerija vitalni temelj kojem nadograduje osjećajnu razinu.

Elementarna bića nisu vidljiva supstanca, ali su zbog toga višeprimjetna na razini osjećaja, i to ponajprije na razini osjećajnihraspoloženja. Pritom mislim na strah, ljutnju, radost...

Zbog utjecaja na osjećaje, elementali su uvijek tema bajki ipripovijetki. Poznajemo ih kao patuljke, vile, duhove...

Svijet bajki je idealan prostor u koji možemo pospremiti nerazumljivustarudiju svakidašnjice. Nešto ne razumiješ, a ipak osjećaš; iz tvog ne-razumijevanja radaju se sva moguća objašnjenja ili sve moguće prikaze izmašte koje utječu na svijet i život u tvojoj okolini ili u tvom svijetu mašte.

Mislim da elementali ne zamjeraju ako ih čovjek "oblači" u sve mogućepresvlake likova iz bajki. Čovjek im daje značenja koja u grubim crtama,

možda, nemaju nikakve zajedničke točke sa zbiljom, medutim, već samopriznavanje vrijedi više nego svaka istinita prispodoba stvarne zbiije.

Tko su patuljci?PaW ljci su sitna bića s kapicama i čizmicama. Obično imaju bradu i

sivu kosu. Općenito, to su najčešće mudri starčeki kojima osobnost nije odvelike važnosti. Nije, naime, važno jesu li muškog ili ženskog spola. Onošto je važno je jesu li mudraci ili zločesti, zlobni patuljci.

Ima bezbroj bajki o patuljcima. Mnogi su ih već vidjeli intuicijom.Vidjeli su ih u njihovim prilagodljivim ulogama i u njihovim mušičavimnepodopštinama. Patuljci su uvijek veseli i puni volje za životom koja naneki način simbolizira njihovu besmrtnost.

Idealna su prispodoba elementala prostora. Njihovo bajkovito značenjepodudara se s njihovim stvarnim značajkama.

Elementali prostora najnestalnija su i najprilagodljivija energijskasupstanca koja postoji u energijskom svijetu. Njihovo odredenje jepromjenljivo. Nema te snage koja bi ih odredila ili ograničila na samo jednostanje.

Uzrok njihove promjenljivosti je nestabilnost osjećajnih polja kojauzrokuju veliku gipkost osjećajnih promjena. Sigurno i u sebi primjećujetesposobnost promjene osjećajnih stanja. Takva izpjena nije posljedica samovaše mušičavosti ili nepostojanosti nego je to sasvim normalnakarakteristika osjećajne razine bilo da je to osjećajna razina ljudi biloživotinja ili elementarnih bića.

Uzroci promjena nikada nisu samo unutarnji uzroci bića nego postoje iu njegovoj okolini. Možete usporediti sa sobom. Promjene na osjećajnojrazini u većini slučajeva uzrokuje okolina. Osjećaji ,u vaš odziv na svijetkoji vas okružuje. To nisu neke objektivne frekvencije koje postoje same posebi i djeluju na vas, nego su to poluge koje zatitraju vaše vlastitefrekvencijske sustave.

Elcmentali imaju široki raspon frekvencija koje pripadaju odredenimosjećajima. Najlakše bismo ih mogli opisati kao tunele kojima osjećajniimpulsi teku iz okoline. Poput vala na sve jačem yietru, u njima sezgušnjavaju i mijenjaju promjenljive frekvencije sve dok ne postignuvitalnu osjećajnu razinu koja je temeljna za ~ lemental kao inteligencijuvezanu za materiju.

Tunel, koji sam spomenuo, ustvari je usporedba s pupkovinom.Pupkovina održava elemental u stalnoj vezi s materijom i dovodni je kanal ukojem se izmjenjuju osjećajna stanja njegova i bića s kojim suraduje uokolini, kad je to potrebno. Moguće je ~ia nctko u svojoj sobi osjećaelemental, a njegov partner uopće nr. Takva razlika u osjećanju nije

posljedica veće ili manje osjetljivosti. već suradnje ili ignorancije. Izmedudva bića dogovor se ;~ostižt~ onda kad jedno drugo trebaju. Veza izmeduelementala i ~ncrgiiske inteligencije u njegovu okruženju nikada ne nastane~ck tako ili zbog puke želje jedne strane. Svaki utjecaj koji je na~z`~lednegativan, za nešto je dobar i potreban.

Svoje nerazumljive žalosti i bespredmetne strahove ljudi volepripisivati nekom trećem, a najradije biti koja se ne zaboravlja. ~a taj načinrasterećuju lošu savjest i svoju odgovornost. Nije moguće da neko treće bićepokuša bilo kome naškoditi ako za to ncina jaki razlog i dopuštenje.

Pa ipak je čovjek iskovao lik vraga. U njega je upleo sve što13~ ~ 133mu se čini loše jer na to gleda kao na neku vanjsku opasnost koja prijetinedužnima i pokušava štetiti onima koji to stvarno nisu zaslužili.

Vrag je postao dobar izgovor i krasno utočište za nerazumijevanje. Kaonegativno, bilo je i još je uvijek označeno sve što ljudima, na prvi pogled,ne odgovara. Svakako, a kome bi odgovarala nesreća, prijetnja smrću,strahovi u dugim noćima, bolesti... Svakako da su to, objektivno gledajući,sve stvari koje bi se mogle označiti negativnima. Medutim, samoobjektivno. Objektivno negativne stvari u životu ne postoje. Uvijek su dionekoga jer je u njih netko subjektivno upleten. Dakle, objektivno loše nepostoji. Subjektivno loše prosuduje onaj subjekt na kojeg se odnosipostojeća situacija. Odluka o prosudbi posljedica je osobne zrelosti iosobnog načina razmišljanja subjekta o značenju njegova postojanja nasvijetu i u životu koji mu je namijenjen.

Ako na sve što ti se dogodi, kao i ono što izgleda da je odnekud prožetonegativnim, gledaš kao da je pozitivno za tebe, onda život postajerazumljiviji, a uskoro upoznaš značenje povjerenja i svoje odgovornosti zasve što ti se dogada. Ako kažeš da ti netko želi naškoditi, to je samo izgovorda u sebi ne moraš potražiti razlog tome. Prenoseći odgovornost, ne radišništa dobro, ustvari ništa ne izbjegavaš nego još više produbljuješ vlastitiproblem.

Kada pričamo o vanjskom negativnom, potrebno je da razumijete štotime mislim. Kao vanjsko, čovjek osjeća sve što nije on. Ta granica jenjegova subjektivna odluka koja nije neophodno u skladu s njegovomenergijskom strukturom. U skladu sa svojim uvjerenjem o sebi kao svjesno-duhovnom biću, čovjek stvara sliku o tome što mu pripada, a što ne.

Na temelju te odluke potom prosuduje i svjesno odlučuje koliko ga setiču dogadaji u životu, koliko je za n_jih odgovoran on sam, a kolikonjegovo okruženje.

Granica izmedu tebe i tvoje okoline samo je tvoja subjektivna granica,ponajprije na razini svijesti, dok je u stvarnosti na duhovnoj razini dalekoprelaziš i možeš posizati u dogadaje o kojima, svjesno, ništa ne znaš. Nitkone može svjesno znati zašto je na svijetu sve dok ne nade odgovor uiskustvima koje je stekao tijekom svojeg postojanja.

Navesti ću vrlo čest slučaj suradnje čovjeka, prostora i elementarnogbića.

Gospodin X se rodio u imućnoj obitelji i čini sve da postane dobarnasljednik obiteljskog imena i bogatstva što mu pripada. Djetinjstvo jenaporno. Mladost i pubertet ispunjavaju ga melankolijom i bezbrižnompredanošću svakidašnjoj skrbi za materijalnu u~odu. Nema ničeg što bi gaprisililo da počne razmišljati drukčije ,~~go što razmišlja njegov svijet.

Posebne želje? Nijedne.To je njegova materijalno-svjesna razina koju živi svom svoiom

predanošću i u vrtlogu života o kojem misli da mu je suden i ~namijenjen.Medutim, ispod toga postoji druga priča.

Duša inkarnirana kao gospodin X nije došla na svijet da bi promatralanjegovo materijalno blagostanje. Nikako. Ona mora naučiti velike temeljnemudrosti, pa i to da čovjek bude zadovoljan malim i ne žudi za materijalnomudobnošću. Kad bi pobijedio izazov i tako živio, onda bi mu to iskustvoznačilo značajnu informaciju koja bi promijenila njegov život. Postao biduhovni učitelj i savjctnik.

Medutim, on sam to ne zna. Njegova svijest je stroj naučen da r~eprihvaća upozorenja. Što je stariji, situacije ga više tjeraju ,ia napusti svojenastojanje da bude bogat. Njegova se volja bori ~ nmogim manjimsituacijama koje se, svakako, ne pokreću same od sebe nego je upravo on tajkoji ih pokreće svojim ne-prihvacanj em.

U takvom sustavu duša sama ne može srediti poluge koje bi, ~_~rijc ilikasnije, primorale gospodina X na promjenu shvaćanja i ;~reobrazbu. Stogasuraduje s elementalom. Elemental koji s gospoc!inom X živi u njegovimprostorijama, dakle u njegovom domu, yrihvaća dogovor o medusobnomutjecanju. Elementarno biće proaora počinje mijenjati svoju osnovnufrekvenciju, a time mijenja ~ (rekvenciju gospodina X koji veći dio životaproboravi u dodiru s njim. Sve moguće situacije postaju sve gore i gore.Elemental, naime, mijenja svoju frekvenciju u pravcu negativnih osjećaja ilinijansi boja koje tvore negativne osjećaje.

Gospodin X se odjednom osjeća vrlo nesretno i više mu ne idc onakodobro kao dotad. Postaje očajan, a za svoju nesreću opIritrrle jednomsuradnike, drugi put bližnje, a treći put nekog dru~=og.~ Vrlo malorazmišlja o sebi i o tome što bi kod sebe morao ~~romijeniti. Njegov se

život tako odvija, a on se već pomirio s tim d~r nema sreće. Odjednomoboli. Razboli se tako jako da mu ne134 ;~~ I 35preostaje ništa drugo nego mjesecima ležati u krevetu i razmišljati o sebi.Krasna prisila konačno postiže cilj. Pred očima mu se poči~Ije odvijati filmo svim njegovim nesrećama i on osjeti da nije bio u pravu što o svemu nijedublje razmišljao i dublje ispitao sve situacije.

Bol i strah od smrti primorali su ga da sebe uvaži kao jedinog l~oji jeodgovoran za svoj život. Odjednom spozna zašto mu se sve dogodilo u takoteškom obliku i zašto je morao raditi sve razne ~rluposti.

Sada počinje preobrazba. On dopušta promjenu svog uzorka ~ idcnjasvijeta i materije. Kroz bolest i teškoće materijalnog tijela u~,•iciaprolaznost i beznačajnost dobara što su mu čitav život značili ~ iše od Boga.

Tjelesno ozdravljenje samo je sjena prema izlječenju na ~vjesnoj razini,odnosno spoznaji uzroka nevolje. Kad problem ~cdnom riješiš naenergijskoj osnovi, posljedice u materiji još su samo pitanje vremena, a višene stvar borbe.

Kada se čovjek zbog bolesti ili bilo koje prisile promijeni, više ne trebaelemental koji mu je pomogao. Pod utjecajem čovjeka i njegove sklonostiosjećajnim stanjima u negativnom spektru, promijenio se i elemental. Onsam može mijenjati samo površinska stanja svoje osnove koja je vezana zapupkovinu; ne može je sam l~romijeniti, odnosno ponovno neutralizirati.Stoga je važno da nakon promjene koja se desila čovjeku, pomognemo i~~lementarnom biću da se vrati u svoje neutralno stanje. I za njega i~ takvazamršena situacija bolna, a u njoj je nemoćan i zapleten na neobičan način.

~ slučaju što sam ga opisao pokušao sam slikovito prikazati uzrokepovezivanje čovjeka i elementala, način njihove ; ovezanosti te načinliječenja čovjeka i elementala. To su dva različita načina liječenja i oba ćukasnije podrobnije opisati.hućni duhoviPatuljci su osobe iz bajki. Njihov lik na neki način ograničava •vijest oelementarnim bićima prostora na slike iz bajki i dječju ~~iaštu.136

Duhovi su ljudima nekako realniji, iako ih svaki razuman čovjekpripisuje panici i ludosti.

U svojoj okolini čovjek osjeća promjene. Ponajprije na osjećajnojrazini jer mu je, preko svijesti, najdostupnija. Tu se odvaja od razuma ipostaje imun za njegove primjedbe i uzorke.

Kad ude u neki prostor, može osjetiti kako se njegovo osjećajno stanjemijenja, a da pritom nije promijenio misli ni predmet pozornosti. U novomokruženju ima nešto što ga obuhvati svojom različitošću i pokreneposljedice na osjećajnoj razini. Neki ljudi su osjetljiviji na takve energijskedodire od drugih. Mnogi su u velikoj mjeri na njih imuni ili je to stvarnjihove svjesne odluke.

Energija na koju se čovjek odaziva je elemental ili duh. Duh nije dušaumrloga, kao što to mnogi tumače. Duh je elemental koji može ostati podutjecajem naboja što ga je stekao u suradnji s čovjekom koji je umro. lmamnogo slučajeva da se elemental poistovjeti s umrlim. To, medutim, nijeduša. Radi se o srodnosti koju stvara kod zapisan u energijsku strukturu

elementarnog bića koje je bilo u snažnoj vezi s osjećajnom razinom nekogčovjeka.

Budući da su elementali vrlo prilagodljivi, njihova se stanja vrlo brzomijenjaju kao da su začarana ili ureknuta. Čovjek koji razmišlja negativno(npr. strah ga je, boji se smrti, mrzi susjede...), uzrokuje da elemental, koji snjim živi, sve više sliči stanju njegovih osjećaja. Kad dostigne kritičnutočku, a to je točka zelene boje (strah), elemental se sam od sebe počnenaginjati prema čovjeku koji ga je "začarao", ali ne zato što je zloban. Ni ujednom slučaju elemental ne želi naškoditi zbog vlastitog stanja rnraka.Čovjeku se uvijek vraća samo ono što odašilje u okolinu, i to u više ili ma-nje bolnom obiiku.

Mnogi ljudi tvrde da po njihovoj kući hoda duh. Obično zr.aju samo zajednog. Uvjereni su da otvara vrata i lupa roletama te ih ometa na svemoguće načine, a u njima pobuduje strah i tugu. Osjećaje koji su jošnegativniji, čovjek može samo subjektivno svjesno osjetiti jer ih ne priznajenego proživljava u stvarnosti.

Negativni osjećaji su kao zamka. Dok uzrokuju strah, bol i žalost,čovjek sažaljeva samoga sebe i želi sažaljevati i okolinu. Medutim, kaduroni u osjećaj kao što je, na primjer, neprijateIjstvo, više ne priznajenegativne osjećaje jer ga oni svladaju do te mjere da ih živi i uglavnom ganije strah živjeti s njima.

To je šteta, budući da osjeća ili priznaje da osjeća samo ono~to tnu škodi, samo ono što na njega djeluje negativno. Skoro niti<o neprimjećuje kakvo ga predivno blaženstvo oblijeva u nekim •rrostorima kojimogu biti sakralni, stambeni, školski, prodajni ili :~,L,gi, ovisno o tomekakvi ljudi tu žive i kakav je način njihova :r~zmišljanja.

Svatko zna prosudivati o dobrom ili lošem, medutim skoro r~ itko nezna priznati sebi da je sam uzrok i posljedica svega što se ~;;~bada. Zato jejoš potreba inkarnacija u materiju. Promjene s ;~hzirom na uvažavanjepostojećeg počele su u posljednjem stolje,~u. Preobrazba u smisluprepoznavanja sebe uglavnom je samo lr;:nutakkoji čovjek doživi nakontjelesne smrti i malo je onih ko; ~ sebe spoznaju prije nego njihovo tjelesno-svjesno tijelo odluči ~aspati zauvijek.~'ile ili elementarni anc~eliI-.iementali imaju evoluciju sličnu našoj. Kao što duša jednom ,~c~stignestupanj andela tako i elementarno biće postigne stupanj ,~iementala predjelaili elementarnog andela.

Elementarni andeli su, kao i svi elementali, vezani za materi; u. N j ihovj e centar pupkovinom privezan za mjesto, prostor, podr~~ueje. Ondje jenjihov centralni fokus, njihov početak i kraj.

lmaju vrlo širok kut djelovanja. Zbog svoje, u biti, vrlo kon~:ntnrane ikružne energijske sile, vrlo uspješno posižu u predio njegove vitalno-

duhovne energijske sustave.i~ljihov jedini cilj ni u kojemslučaju nije samo štetiti predjelu, i~~ko ih

čovjek primijeti tek kad ga na neki način pogode. Njihov ,m ciljnadopunjavanje Zemlje - dati joj osjećajnu razinu.

F3udući da je njihovo djelovanje vrlo obuhvatno a njihova ~ulia zasuradnjom velika, u tim situacijama često nastaju pro"W ni.

Elementarni andeli su andelske inteligencije koje postoje na~~sjećajnoj, ali ne i duhovnoj razini. Od elernentala prostora razlikui u sepo tome što, preko ključnih točaka, suraduju s čitavim predje~ima, a nesamo s pojedinim čovjekorn ili jednim prostorom.

Svaki predio ima nekoliko ključnih točaka gdje se napaja i `uva.Obično su to: točka kozmičkog udaha, točka božice majkeoa .~1 ~39

ili točka odliva i točka kozmičkog izdaha.Elementarne andele sigurno osjetiš bar na jednoj od tih točaka. Uvijek

borave u skupinama, a nikad sami. Na taj se način nadopunjuju i imajuvelik pregled nad cjelinom.

U skupinama su zbog toga jer su vezani za materiju pa zato nemajupregled nad cjelinom kao andeli prostora koji svoj fokus privežu za stvorenosvetište ili kodni sustav na duhovnoj, dakle na svojoj razini, a istodobno sudio čitavog spektra sveobuhvatne cjeline.

Andeli prostora i elementarni andeli ne mogu suradivati budući da seisključuju. Zajednički im je samo predmetpozornosti, dok je razina na kojuobraćaju pozornost, različita.

Elementarni andeli imaju vrlo nestalno osjećajno stanje, iako se njihoviosjećaji (budući da obuhvaćaju veću energijsku supstancu) sporije mijenjajunego manjih elementala.

I oni su opisani u bajkama. Nazivaju ih vile. Vila je biće koje živi naZemlji, ali je nevidljivo. Može se osjetiti, voljeti, ali ne i vidjeti.

Na primjer, u bajci se kraljević zaljubi u šumsku vilu. Vole se, no onaje za njega nedostižna jer pripada drugom svijetu, odnosno drugoj supstanci.

Vile su vezane za osjećaje; mogu biti crne (zle) ili bijele (dobre).Uvijek su povezane za intenzitet osjećaja i velik utjecaj na Ijude.

Govorom bajki ljudi su priznali njihovo značenje i utjecaj u svijetu.BijeIe vile ili bijeli elementarni andeli imaju vibracije neutralnih

osjećaja kao što su, na primjer, ljubav i naklonost. U spektru boja obično su

bijeli, ntžičasti ili ljubičasti. Njihov utjecaj se osjeća kao dobar osjećaj,sreća, smirenost.

Vile trebaju utjecati na veća podmčja, na primjer, šumu, dolinu ili gorje,čak grad ili više njih što pripadaju istom području. Sigurno vas iznenadujekoliko energija utječe na vaš način života i na vaš osjećaj na nekom mjestukoje je vaš dom.

Sve te utjecaje treba uvažiti, svaki na svoj način. Treba ih razumjeti kaobit majke Zemlje.

Utjecaj bijelih vila ili bijelih elementarnih andela obično neprimjećujete. Ugodaj radije pripisujete vlastitoj zrelosti i uspješnosti, ateškoće radije natovarite nekom drugom.

Ako neko područje doživi veliki stres, ponajprije mislim na stres naosjećajnoj razini kao što je rat, teška bitka, potres s teškim posljedicama,prirodna katastrofa koja nosi strah i gubitak voljenih, ili kakva teškapolitička ili etnička teškoća, elementarni se andeli počnu odazivati nanastalu atmosferu. Prilagodavaju se njezinom obliku.

Katastrofa na zemlji promijeni ih u zelenu ili tamniju energijskuvibraciju. Promjenjiva ostane samo njihova vanjska vibracija, dok unutarnjaili osnovna zadržava svoj negativiziran predznak koji stvara dojam da jekraj začaran.

Djelovanje, koje je prethodno bilo blagotvorno, na neki način postajeotrovno. Mjesto na kojem su usidreni elementarni andeli tog područja,postane nekako mračno i odbojno.

Sigurno se možete sjetiti nekog srušenog srednjovjekovnog zamka kojise uzdiže nad dolinom i kao da traži da se ga bojite. Ispunjava vas strahom.

Takav osjećaj posljedica je energija koje ulaze u duhovnu cnergijupodručja i guraju je.

Ne mogu se pomiješati s duhovnim energijama, ali ih mogu odgurnuti,te tako izbaciti, odnosno promijeniti njihov kut i značenjc djelovanja. U tomslučaju andelski fokus se pomiče, a njegovo djclovanje postaje"začahureno"-ograničeno i odumrlo zapredio kojem pripada. Takvo stanjenazivamo aktivnim spavanjem. Anciclska intcligencija još je uvijekdjelatna, no ne i za područje kojc jc sada utnreženo jakim energijama drugevrste. Djelovanje and~lske inteligencije može se osjetiti i na mjestima izvanutjecaja clemcntarnih andela.

Negativan utjecaj elementarnih andela bolan je za predio i yc~~oveandele prostora, za Ijude koji tamo žive, a prije svega je bolan za sameelementarne andele koji sami sebi ne mogupomoći ~j atanja ukletosti ukojem se nalaze.

Zamkovi su čest primjer takvih fokusnih točaka. Sagradeni au navažnim mjestima, na mjestima bogate duhovne tradicije ili ;vctišta iznajstarijih razdoblja. Ta mjesta moći u energijskom ~mislu odabrana suinstinktivno ili planski i bila su važne točke u _nostojanju predjela pružajućiveliku pomoć pri podredivanju ljudi.

Osim toga, tijekompovijesti zamkovi su bili predmeto nepriiateljstva,gnjeva i zavisti. Potlačeni su ih mrzili i proklinjali. Svakako da je ukletostipomogla i energija njihovih stanovnika.140 ~1 141

Bez obzira na uzroke, koji su mogli biti različiti, njihova je negativnostostala do danas.

Negativni elementarni andeli vape pomoć. Boli ih razdvojnost izmeduželje da budu neutralni i negativnog utjecaja što ga ulijevaju u predio.

Treba im pomoći s ljubavlju i u želji da opet žive neutralno. Ne smijeih se proganjati i tako vrijedati njihov glavni cilj koji ih čini korisnima ipotrebnima.

Često im se može pomoći i time da im se iskaže ljubav i poštovanje. Nato su osjetljivi. S njima možete suradivati ako ste sposobni iskazivati Ijubav.

Ako na njihov utjecaj odvraćate istom bojom, dakle istim osjećajem, toće i za vas biti bolan susret.

LTtjecaj elementarnih andela može se opaziti zbog toga jer su u stanjuslijediti duhovno povezivanje područja. U to ne mogu ući, ali mogu istisnutii unakaziti prvotno značenje.

To je njihov negativan utjecaj na nekom području. Pozitivan jeunošenje dobrog osjećaja. Vjerojatno ne želite prihvatiti tvrdnju da na vasutječe samo razlike u zraku. Čovjek voli reći: "Morski zrak dobro utječe namene." No, to nije samo drugačiji zrak i miris ljetnih večeri nego jedrugačija i energijska supstanca koja stvara drugačije osjećajno stanje tetime i drugačiji odziv tijela na promjene u organizmu.

Iz svijesti su istisnute sve istine o postojanju na različitim razinama.Sigurno je, svjesno gledajući, osjećajna razina najviše ne-smislena, iako senjezinu promjenljivost osjeti prije nego što se osjeti atmosfera na duhovnojrazini. Čovjekova osjećajna razina bliža je svijesti nego njegovoj duhovnojrazini.

Civilizacije u doba neolita bile su svjesne jakog utjecaja Zemljineosjećajne razine. Elementarnim andelima uvijek su iskazivali velikopoštovanje i pažnju. Nikad se nisu usudili prognati ih iz svetih krajeva, negosu ih prihvaćali s poštovanjem te im davali prostor u svetim sustavima.

U kmgovima od stojećih megalita uvijek jedan od kamenova nosi centarfokusa elementarnih andela. U njega bi uklesali ili samo energijskiprikopčali njihovu frekvenciju, dakle, njihov fokusni kod te im na taj načins puno ljubavi ponudili suradnju sa svojom zemljom. Prinosili su im darovei žrtvovali im, te im na taj način iskazivali veliko poštovanje i iskazivaliduboku želju da im se~jubav vratt.

U ritualima darivanja obično su se klanjali eiementarnim an,:lclima. Tonisu bili rituali duhovnih razina nego ponajprije rituali ~~dašiljanja ijubavi iradosti svojim pratiteljima i suradnicima ,~lementalima, za koje su znali dautječu na sreću njihove zemlje.

Takozvani "primitivni" narodi još i danas izvode rituale kojir;~aiskazuju poštovanje elementalima prostora. S njima povezaju ; nakit kojikoriste pri ritualnim plesovima. Pomoću nakita koji :ma ukodirane vibracijeelementarnih bića, ljudi sami prizovu pozi:i~~oc elementale da s njimasuraduju i pomažu im u životu.

Stare su civilizacije znale uz pomoć elementaia liječiti ili ;~ak uništavatineprijatelje. Dakle, još su imale svijest o tim nevidi i ivim, a tako moćnimbićima.I3oje p osjećajiŠvaka energijska frekvencija ima svoj izraz u boji i zvuku. Boja i zvuk sunjezine najjednostavnije materijalizacije.

Boja i zvuk fćekveneija imaju razIičito značenje i sadržaj na r<~rliČitimrazinama. Oni su samo simboli. Na primjer, crvena boja .~a vitalnoj razinipredstavlja toplinu; to je boja spolne čakre. Na ,:<~ osj~ćajnoj razini značiagresivnost i zluradost, najbliža je mržnji. Zelena boja na vitainoj razini jeboja života, žive tvari i n_iciyje smirujuće; na osjećajnoj razini pak značistrah.

Vitalna razina ima čitav spektar boja. Aura se temelji na ~:mnoteži 6ojakoje sadrži. Njezina je bit ravnoteža mec~u bojama ;~oi~ su, po prirodi,suprotne, no ipak se aktivno dopunjuju nalaze _~ sc u ravnoteži kao, naprimjer, ljubičasta i žuta ili crvena i zelena.

Boja na vitalnoj razini ili na vitalnoj razini čovjekove aure ?:~ma ništazajedničko s bojama na njegovoj osjećajnoj razini. ~ ovjek može imati uspektru vitalne aure previše narančaste boje, a da je na osjećajnoj razini uosnovi odreden narančasto. Medu ovim 6ojama ne postoji nikakvapovezanost.

Kad kažem da je ljubičasta boja moja boja, mislim na boju ~~'.iu meodreduje na razini moje kodirane fi-ekvencije. Ova boja ~ama po sebi nemanikakvih karakteristika koje bi odredivale moj

;4~ ~~ 143opći karakter ili odredenost i značajke moje tjelesne razine. Ova boja samoodgovara vibraciji moga koda ili mi je najbliža jer se, kroz nju, instinktivnoprepoznajem. Ni u kojem slučaju nemojte izjednačavati vaše najomiljenijeboje s vašim karakteristikama na vitalnoj ili osjećajnoj razini.

Boje vitalne razine mogu se vidjeti intuitivno. Moguće je ^ primijetitikoje boje nedostaju, a kojih u auri ima previše. S obzirom na to, trebapropisati terapiju bojama ili liječenje zvukom. Nedostatak boja može senadoknaditi s kristalom koji odašilje vibracije potrebnih boja. Treba ga takoprogramirati da ih odašiljei posuduje osobi kojoj pripada i čiji kod nosi.

Na vitalnoj razini može se opaziti i obojenost blokada i prelijevanjeboja u blokadi. Kad su blokade statične, to znači da nemaju svojuinteligenciju. Statičke blokade su energijski zastoji ili brane kojezaustavljaju protok energija u tijelu, te ga na taj način koče i obogaljuju.

Boje statičkih blokada su obično sive ili sivozelene. Aktivne blokadeili, bolje rečeno, blokade koje su posljedice negativiziranog elementala,mogu obuhvaćati sve boje spektra Boje aktivnih blokada nose u sebikarakteristike osjećajnih stanja elementala. Tako se može prepoznatikarakter i uzrok nastanka blokade te potražiti način kako je neutralizirati. Utakvoj se blokadi mogu prelijevati suprotne boje, na primjer, zelena icrvena. Te : dvije boje zajedno znače intenzivnu kombinaciju i naglašenoznačenje obaju boja do najvišeg stupnja. Ako je blokada zelenocrvena, radise o vrlo jakom osjećaju koji temeljno utječe na vitalnu razinui uzrokuje bolove u tijelu.

Nema blokada s pozitivnim osjećajima, odnosno aktivnih blokada bijeleili ljubičaste boje. Djelovanje elementala koji je obojen pozitivno, a time ineutralno, blagotvorno je i osjeća se kao ugoda. Takva suradnja tijela ielementala ne stvara nikakvu branu ili prepreku energijskim protocima.Karakteristike boja na osjećajnoj raziniBijela~Bjcla boja je neutralna. To je boja Kozmosa i ejeline. Ustvari, u >ebi sadržisve boje spektra boja. Simbolički, sve je u svemu.

Bijcle su sve neutralne supstance, bijeli smo mi, andeli i bijele ,u duše.Bijeli su i svi elementali koji nemaju dodanu frekvenciju ~to bi im dalododatni karakter. U osnovi, sve je bijelo jer se temelji ,~ Kozmosu. Svefrekvencije koje su dodane bijeloj, frekvencije :u inkarniranih razina ifrekvencije koje radaju iskustva i znače :~čcnje.Ružičasta

Ružičasta boja je boja Ijubavi. To nije individualna ljubav nego I,j ubavspram svega, univerzalna ljubav koja znači način postojanja i poimanjasvoje okoline.

Biće koje je na osjećajnoj razini ružičasto, znači ugodno druscvo idobro djelovanje. Njegova prisutnost daje osjećaj nježnosti, aelju zapostojanjem i želju za ljubavlju kao osnovnim osjećajem.

Ružičasta boja ponajprijc znači razinu koja prethodi lju'.~ičastoj.~_ j ubičastai-;ubičasto je boja individualne ljubavi, povjerenja, poštovanja i i~~trrnosti.Najaktivnija jc pozitivna boja (u smislu osjećaja), od~°:ah iza bijele koja jesve u svemu. Ljubičastom bojom može se ~.~štititi od svih utjecaja kojidjeluju neugodno ili destruktivno, te <~~ rabi u vizualizacijama i vizualnimzaštitama i pri lijcčenju na ovičkim i osjećajnim razinama.

U Ijubičastoj, ako je nježna i providna, otapaju se sve intene~vne bojeosjećaja. Njezina jc frekvencija najprodornija i daleko ':ajjača.

Kad zauzme mjesto u odredenom obliku, teško ju je istisnuti.~1 tas

Ta osobina čini je najprimjerenijom kad se bolesnika oblijeva pozitivnimvibracijama.

Uporaba ljubičaste boje jednostavna je ako svoj iscjeliteljski radobavljaš s radošću i ako umiješ voljeti svoje pacijente. Ljubičasto je bojaljubavi. Treba osjetiti njezin intenzitet akose želi iskoristiti njezinu snagu u praktične svrhe.Tonski oblici tih triju boja osjećaja znače aktivnu pozitivnost. Svakako dagovorimo 0 osnovnim osjećajnim frekvencijama bilo ljudi bilo elementarnihbića.

Boje od bijele do ljubičaste znače zdravlje, dobro raspoloženje,sigurnost, povjerenje i na taj način su boje izliječenja i pomoći. Budući dase u ljubičastoj i bijeloj otapaju sve boje spektra (ljubičasta ima toliko jakufrekvenciju), idealne su za neutraliziranje i rastvaranje blokada.PlavaPlava boja znači osjećajnu agresivnost, ali ne u smislu loših i negativnihosjećaja već posesivnosti i ljubomore. Možda znači negativni zaokretljubičaste ili strah od gubitka dobrog, voljenog, bližnjeg. Čim ljubav dobijeprizvuk prisvajanja, postaje plavičasta, a može postati i plava.

Djelovanje na bližnjeg u nijansi plavih boja može biti bolno. Primjer zato je pokušaj nekoga da na energijskoj razini uvjeri drugu osobu da gazavoli. Taj oblik igre s ljubavi kod druge osobe može uzrokovati i fizičkebolove, a takvo djelovanje je siva magija. Takve vibracije treba izbjegavati i

od njih se braniti. Još jeposebno važno ako se osobna frekvencija ljubavipromijeni u plavo.ZutaPo svojoj frekvenciji, žuta je suprotna plavoj. U miješanju tih dviju bojanastaje zelena koja isto tako simbolizira negativan osjećaj. Ako je plavaaktivan osjećaj u smislu želje za dobivanjem naklonosti i ljubavi, onda ježuta pasivno osjećajno stanje: uživanje u samoći, bolesna samodostatnost,izoliranost, samostalnost,~~redanost "sudbini".

~uta je negativan osjećaj zbog predanosti sudbini. Predanost značipasivnost. Kad se radi o učenju i postizanju životnog cilja koji treba biti iživotna želja i nada, moramo biti aktivni.Zelena~elena je, u svakom slučaju, strah. Strah je osjećajna vibracija vrlo podložnautjecajima vanjskih bića na sustav pojedinca.

Dakle, ako te strah u nekoj trenutnoj situaciji, nije te strah samo takoveć tvoj strah, povratno, ovisi o utjecaju energijskog bića u tvojoj blizini.

Ako je nekoga strah čitav život (strah od smrti, od gubitka...), to značida je općenito zeleno odreden, što stvara bolesti i probleme rijekomnjegovog čitavog postojanja na Zemlji. Na primjer, zbog straha od bolestistvarno se razboli. Strah je vibracija koja se rado ostvaruje na drugimrazinama i učestala je kad se radi o aktivnim blokadama na čovjekovomtijelu. Često znači bolest i fizičke ncdostatke.CrvenaCrvena simbolizira agresivnostu smislu suprotstavljanja i ljutnje. ~, rvenaboja je agresivnost koja, nasuprot plavoj, ne izvire iz i i ubavi i želje zasudrugom, već iz želje da se suprotstavi i naškodi. h~ao osnovni osjećaj, toje vrlo grubo određenje. Ljudi i elementali i:oji su tako odredeni, duboko suureknuti svojom grubom silom i ~~rubinl nastupom u okolini.V arančasta~Iarančasta je boja koja prethodi crvenoj. Simbolizira vatru i znači~tupnjevanje značenja što ga sadrži crvena. Narančasta je, poput ružičaste,nestalna vibracija u pokretu koja nema konstantnu :rckvenciju.l~~ ~~ 147CrnaCrna je suprotna bijeloj kako s obzirom na boju tako i na značenje. Ni najednoj razini crna nema dobro značenje. Uvijek znači zatamnjenje(izostanak svjetlosti) i negativnost. Tko je crn na svojoj osjećajnoj razini,jest ili će biti ubojica. Njegovo osjećajno stanje je stanje neogranične

mržnje. Elemental crne boje sigurno će nagovarati na ubijanje,samoubojstvo i neprijateljstvo.

Crnu j e teško neutralizirati jer je ona frekvencija koja prevladava, te juje teško razbiti čak i s ljubičastom koja je, po svojoj strukturi, jača.

Boja je jednostavan simbol stanja osjećaja. Kod čovjeka se osjeća naosjećajnoj razini aure, dok je kod elementarnih bića osnovnom bojomobojen čitav energijski vrtlog.

Osjećajno stanje elementala promjenjivo je na svom najnižem stupnju.Mijenja se u skladu s okolinom i potrebama koje mu nudi. Elemental samuskladuje svoju zadaću sa zadaćama drugih bića i rado suraduje s njihovimosjećajnim razinama.

Na taj način iz osnovnog odredenja, iz svoje temeljne frekvencije kojase može promijeniti samo ako je promjena inicirana iz okoline, izgradujesvoju "svjesnu" razinu. Svoju temeljnu frekvenciju elemental ne može"svjesno" promijeniti.

Zašto "svjesno" medu navodnicima? Elemental nema inkarniranusvjesnu razinu. On ima inteligenciju, ali ne i svjesni mehanizam koji bi, narazini lika vezanog za materiju, djelovao po svojoj odluci (kao što djelujeljudska svijcst). Istina, elementarno biće svoju vanjsku ili privremenufrekvenciju prilagodava svojem okruženju. Njegova nestabilnost je stvarna.U biti, ono je nemoćno jer njegovo usmjerenje ili razina frekvencije ne ovisio njegovom vanjskom usmjerenju. To su promjene u njegovoj osnovi kojemu uzrokuju velike bolove, kad se radi o sklonosti negativnim osjećajima.

Osjećajna stanja čovjeka su drukčija nego elementarnog bića, premda sedogada da stanje jednog utječe na stanje drugog. Svojim osjećajima čovjekutječe na orijentiranost elementala koji s njim boravi u istom prostoru, ili naelemental koji je za njega prikopčan. Ono što čovjek osjeti, elementalprihvati kao simpatičan izazov te se trudi oponašati njegovu promijenjenufrekvenciju.

Da spomenem kako je Rok - koji je bio vidovit - u svom,stanu primijetio patuljka nakon što se vratio kući u novim cipelama.Patuljak je, odjednom, imao isto takve eipele kao i on. Rok... je ~imboličnovidio ono što se s elementalom dogadalo čitavo vrijeme. Oni se zabavljajuoponašajući čovjeka. Kako ne mogu biti Ijudi, što možda žele u svojojrazigranosti, zadovoljavaju se time da ga oponašaju, a to najlakše izvode naosjećajnoj razini.

Čovjek i elemental - kad se radi o osjećajnoj razini - imaju jednuzajedničku točku, a to je osnovno osjećajno stanje iz kojeg izlazi pod-ton

svakog dodatnog osjećaja što dolazi iz okoline. Ako je čovjekovo osjećajnotijelo u osnovi ljubičasto, to još ne znači ~la se njegova dodana frekvencijane može, ponekad, obojiti zeleno ili crveno, ali još uvijek u zagrljajuosnovnog osjećaja. U tom slučaju čovjekovo bi osjećajno tijelo bilo izvanaljubičasto, a iznutra zeleno. Ljubičasta frekvencija je osnovna, a zelena ilicrvena samo privremena. Zelena frekvencija nastane pod utjecajem vanjskihčimbenika i, prije ili kasnije, sama od sebe izblijedi kao što je i nastala.Medutim, ako je čovjek u osnovi zelen, takva obojenost ut_jcče i na njegovofizičko tijelo te je stoga liječenje neizbježno.

Osnovna obojenost osjećaja kroji karakter čovjeka. Ne radi s~ samo onačinu na koji se odaziva izazovima svijeta i njegovom t~ogled na život,nego i o njegovoj predanosti materiji ili produhovijenosti. Osnovnaobojenost na osjećajnoj razini prije ili kasnije utjcče na frekvencije ostalihrazina. Stoga se može desiti da čovjek koji ~ma zeleno osjećajno tijelo,inicira tu zelenu frekvenciju na Iiričko tijelo te sebi škodi u smislunegativnih utjecaja. Ako se hpjiš bolesti, to će ti se sigurno dogoditi. Strah utebi pobuduje vihrncije koje uzrokuju bolest. Umjesto toga, morao bi tuosnovnu mlenu frekvenciju rastvoriti s Ijubičastom, što bi značilo da vjeruysda sc nećeš razboljeti. Na taj bi način zaštitio svoje fizičko tijclo.

Osjcćajno tijelo jedan je od značajnih čimbenika osjećanja. aku sinesretan, ne n~ožeš se ni fizički dobro osjećati. Medutim, aho si zadovoljansa životom i voliš svaki trenutak, osjećat ćeš se ~Ic,bro kako fizički tako ipsihički. Osim toga svjesno znaš da si u ~i~broj fonni i da ti se ništa nemože dogoditi.1'~~~ lcrenje i osjećaj sigurnosti najbolji su sustavi zaštite i najbolji putcviprema neutralnosti na osjećajnoj razini. Čovjek ne može ~nti ncutralan, i potome se razlikuje od elementarnog bića. U148 ~ ) 149svojoj osjećajnoj biti čovjek nikad nije obojen bijelo. Uvijek ima ton kojivuče na ružičasto ili ljubičasto. Nije moguće da čovjek iala bijelu osnovu jerje on na ovaj ili onaj način izložen vječitom razmišljanju na svjesnoj razini,dok mu se osjećaji čitavo vrijeme h:-ilagodavaju mnogim svjesniminformacijama koje više nisu nimaio intuitivne. Za čovjeka bi biloneprihvatljivo da svijet prihvati iz subjektivne perspektive, ako njegovaosobna nota ne bi mogla ~~iti dovoljno raspoznatljiva.

Osjećajno tijela je temeljni dio čovjekove osobnosti. O njegouojosnovnoj orijentaciji ovisi njegovo značenje i način na koji se odzivaokruženju. Njegove reakcije na promjene u okolini većinom ,u posljedicastečenih uzoraka ponašanja, premda ti uzorci uvijek ~maju dublji sadržaj

koji u konačnoj fazi govori iza simbola. Treba ;lijediti taj sadržaj da bismomogli spoznati subjektivan lik.

Elementali su više komplicirani. Njihova jedina razina je osiećajna. Nanjoj čitavo vrijeme uče odrastati. Njihov način mijenjanja sličan je stanjuukletosti ili začaranosti. Tome se može pridodati njihova tuga kad im seosnovna razina oboji bojom koja više nije neutralna već bolno kreštava ilicrna.

U svom osnovnom neutralnom stanju elemental je simpatično, razigranoi veselo biće. Nikome neće napraviti ništa nažao već, nasuprot, želisuradivati s okolinom jer nema ništa drugo neLo materijalni svijet u koji jeučvršćen i od kojeg mora učiti da bi postao njegov priznat, ravnopravan dio.Djelovanje elementala je :akvo da što bolje može utjecati na cjelinu okoline.Ne zanima ih ncka manja povezanost koju se ne može primijetiti, nego onakoja i~ bogata i stvara iskustva na obje strane-živoj materiji i energijskojsupstanci, na elementalima.

Elementali nemaju materijalno tijelo, ali ih čovjek ipak odavno priznaje.Na nevidljiv način kroje čovjekovu životnu atmosferu h~la se u njegovojokolini stalno nevidljivo mijenja. Čini se kao ~i~1 stanovnicima postavljapitanje: "Tko smo mi, odgovorni za ;vc tc promjene?'>

S vremena na vrijeme bi na račun elementala i njihovih tajnih~posobnosti nastale mnoge bajke. Čovjek nije ni primijetio kad se u njegovumaštu prokrijumčario lik šumskog patuljka, kućnog patuljka, fauna ili vile.Pa ipak, ove neobične priče žive već stoljeći~1~a, a svaka nova generacijadjece ima mogućnost prosudivati jesu li istinitc ili ne.1S01S1

Svijet bajki zasniva se na zgodama koje elementali umiju složiti takolijepo da izgleda kao da ih je izmislio najbolji pripovjedač bajki na svijetu.

A odrasli i danas polude kad ponekad osjete da se kućom šeće duh.Duhovi dakle stvarno utječu na to kako se ljudi psihički i tjelesno osjećaju.Nakon dugog kolebanja, moraju ih priznati te se na neki način sukobiti snjihovim problemima. Problem elementala je najčešće samo izobličen odrazproblema što ga ima čovjek. Sam po sebi, elemental ne može imati problemjer je njegova egzistencijapovezana samo s jednim prostorom i jednimčovjekom; time je ograničen njegov kut gledanja. Zato se elementarno biće

ne opterećuje stvarima koje čovječanstvo mora podnositi u svakidašnjojagoniji.

U svojoj neutralnoj frekvenciji elemental je tvorac dobrog osjećaja iatmosfere prožete ljubavlju. Ljudima koji s njim žive pomaže prebroditi ivrlo teške probleme tako što utječe na njihovu frekvenciju na način da imulijeva nadu i dobru volju.

Nemojte misliti da su u prostoriji koja na vas djeluje blagotvorno inježno, za vašu sreću odgovorni samo ugodan miris mirisne lampe i sunčevasvijetlost koja ulazi kroz prozor. U toj prostoriji je osjećajna vibracija kojavas obuhvaća svojom ugodom i okružuje vas svojom bijelom, ružičastom ililjubičastom frekvencijom.

Naravno da postoje i prostorije koje su nelagodne a da nema pravogsvjesnog razloga. Čine vam se groznima, a nešto vas tjera da otamopobjegnete. Takve su često učionice ili dvorane u napuštenim dvorcima, pa iprazne mrtvačke kapelice ili podrumi starih kuća. Ne važi pravilo da prostormora biti star, zapušten ili pogrešno korišten da bi bio neugodan. Neugodnemogu biti i dnevne sobe u novim kućama ili dječje spavaonice. Sve ovisi oljudima koji borave u tim prostorima, kao i o njihovom načinu razmišljanja iosjećanja. Elementali se, naime, nesvjesno ponašaju prema frekvencijamakoje su u njihovoj okolini prisutne (na osjećajnoj razini). U početku, to im jesamo igra i to onoliko dugo dok su u osnovi još neutralni. No, čim senjihova osnova oboji u bilo koju boju koja nije neutralna, njihova igra semijenja u bitku ili stanje začaranosti u kojem nanose štetu bićima s kojimažive a da to ne žele; tako (posredno) utječu na njihovo osjećajno, odnosnotjelesno raspoloženje.r:Elementali i čovjekovo tijelo - teorija o elementarnom jaČovjek je fizičko biće i njegove su sposobnosti maksimalno dotjeranebudući da postižu najviše što fizičko biće može postići. Postavit ću vrlojednostavno pitanje: Jeste li ikad razmišljali na koji način duša kao najvišene-prostorna supstanca svladava materiju?

Za učenje ima jedva skromnih devet mjeseci. U tom vremenu iuora naćiključ s kojim će svoj inkarnirani lik voditi tako da dostigne postavljeneciljeve. Vrijeme što joj je na raspolaganju, prekratko je. Duša bi trebalatisuću godina da nauči sveobuhvatno suradivati ~s inkarniranim razinamana način da čovjek postane cjelovito i potpuno biće (jedno s tijelom). Odsvog fizičkog lika duša se razlikuje zbog velikih razlika u frekvencijama.

Tko taj prividni kaos frekvencija povezuje u smislenu cje! inu?Navesti ću jednostavno obrazloženje:

Zemlja je planet elementarnih bića koja znaju oblikovati matcriju inadzirati je najvećom preciznošću. Tko uskladuje prirodne procese'? Tkobrine za drveće, evijeće, vode, ledenjake, planine i cioi ine? Kakva bi bilamaterija da nema pomoći elementarnog svijer~'? Jcdnostavno, bila biparalizirana. Imala bi energiju, ali ne bi imala način da je utisne u sustavfizičkog tijela (paraliziran čovjek i~ cjclina svih inkarniranih razina,povezan je s dušom, ali nema ~lementarnog ja da njegove razine poveže uejelinu).

Čovjek je cjelovito biće; prisutan je na fizičkoj, energijskoj, osjećajnoj,svjesnoj i duhovnoj razini. U biti, potpun je sam po ~cbi. Ako bi znaoumjetnost utjecaja na materiju prenijeti sa sobom ~z postojanja u vječnost,bio bi to najjednostavniji način za ejelovi:u iskustvo života. Unatoč svojojiskusnosti i cjelovitosti, čovjek iuš uvijek nije dovoljno obučen da bi mogaosamostalno postojati ;~a planetu Zemlji.

Jednom, razmjerno davno, sporazumjele su se naša-duhovna, ielementarna - zemaljska evolucija. Zemlja nas je primila i ~lopustila naminkarnaciju u njezina četiri elementa. To ne znači ~i~z je sama ostalapasivan predmet na kojem se inkarniramo već nam je ponudila i svojuaktivnu pomoć. To ie elementarna pomoć ~~ju koristimo milijunima godina.Da je nema, ne bismo ispuniliI >? ,;~ ~ 153.... T ~ ~ ':i:a-: ~ ~ -...

temeljni uvjet za materijalnu egzistenciju - na primjer, još bismo se uvijekbavili gledanjem i sličnim tjelesnim funkcijama koje nisu samo fizičke veći nadograduju i odražavaju unutarnje osjećaje (čovjeka u cjelini), te sustoga uvjet za komunikaciju.

Čovjekov elementarni suputnik ili njegov elementarni ja (nazivam gaelementarni JA zbog toga što čovjekovoj cjelini daje konačan i tako bitanosjećaj svijesti o samome sebi kao fizičkom i, istovremeno, biću cjeline svihostalih razina) postoji onako kako postoje sva elementarna bića u svojojosnovi, na čovjekovoj osjećajnoj razini. Budući da je, u biti, neutralan,čovjek ga ne osjeća. Nikada se smeta sve dok ga sam ne negativizira.Njegov glavni zadatak je pomoći duši da iskusi sve što je odlučila.Ponajprije je odgovoran za fizičke procese i za usmjeravanje vitalno-energijskih tokova.

Svoj elementarni ja čovjek dobije još prije začeća, i to u razdobljutrećeg stupnja energijske trudnoće, što je razdoblje prije fizičke trudnoće.Preko elementarnogja još nezačetog djeteta duša uspostavi prvi dodir i prviput utječe na materiju, odnosno na materijalizaciju zadanog zadatka. Možetočno odrediti dan i sat začeća te tako utjecati na trenutak svog fizičkog

rodenja za koji je poznato koliko je sudbonosan budući da znači odredenucjelinu kozmičkih utjecaja. U trenutku začeća elementarni ja igra velikuulogu jer brine da čin začeća nije neki slučajni fizički zahvat; pomaže da seinkarnira biće koje simbolizira cjelovitu inkarnacijsku ulogu. Biće jeodredenog spola i izgleda, jer je to uvjet za zadanu sudbinu.

Svima je poznato da ništa nije slučajno. To svatko nauči jednostavnoprihvatiti, iako nije lako razumjeti. Možda će vam ova teorija pomoćipotvrditi činjenicu da se ništa ne dogada zbog pukih fizičkih razloga, negoda postoje stvarne energijske frekvencije koje pomažu duši da obavitemeljne uzorke sudbine.

S toga bih stajališta želio protumačiti začeće koje je tako aktualna temareligija, znanosti i pojedinaca. Odbijanje začeća može biti fizičko (odluka opobačaju) ili pak energijsko (podsvjesno, svjesno ili osjećajno). Budućamajka intuitivno osjeti drugi stupanj energijske trudnoće, koji je osjećajan amože se primijetiti na srčanom centru. O njoj ovisi na koji će način,osjećajno, prihvatiti to energijsko prisustvo. Možda želi dijete i stoga osjetibeskonačnu radost i snagu nadolazećeg života. Medutim, postoji imogućnost da odbije prisustvo budućeg djeteta.

Ddbijanje u tom smislu je odbijanje bez obzira na kojoj razini se dešava.To nije grubo djelo, ponajprije nije ne-životno ili zlona_njerno. Ako se nekaduša želi inkarnirati kod roditelja koji ju ni,,u sprernni prihvatiti, zar nemajupravo sudjelovati u odluci? Zar ~~ njihovo neprihvaćanje suprotstavljanjesudbini? Je li njihovo neprihvaćanje slučajno? Je li to zločin? Budući da sene radi o ;,Wajnosti, ne može biti zločin. Nije li to logično?

Č .injenica je da duša ponekad treba samo iskustvo odbijanja i ništaviše. U takvom slučaju treba samo prve tri faze energijske trudnoće, moždanekoliko mjeseci fizičke razine i ništa više. Djeca hoia se unatoč tome štonisu spremna za fizički život začnu, obično ~.aniru u prva tri mjeseca nakonzačeća (spontani pobačaj). Ako je duša čvrsto odlučila da treba roditeljekoje je odredila, a njezino ~-rijeme još nije došlo, nakon spontanogpobačaja ona sačuva pri~.ustvo elementarnogja i nastavlja sve do pravogtrenutka začeća.

Bezbroj parova godinama se muči da dobije dijete. To je ;Ldna odnajgorih agonija koje čovjek može zamisliti jer zahvaća ćrtavu čovjekovusvjesnu, osjećajnu, energijsku i fizičku pozornost.

Zar je slučajno da se dijete rodi tek nakon pet godina uzaiudnog truda?Ne. Izabralo je njih, ali je izabrao i godinu, mjesec i !renutak rodenja. To sene može preduhitriti nikakvim metodama !~nislim na umjetno začcće).

Elementarni jcr prati čovjekovu inkarnaciju od prvog trenutka nadalje,pomaže mu izgraditi tijelo i sudjeluje pri privikavanju rrructka i, kasnije,nerodenog djeteta na fizičke procese.

Rodenje djeteta je šok za dijete (dijete kao cjelinu svih razina) ;~r toplumaternicu koja mu je stvarno dala fzičko utočište, zamijenc nevidljiviomotači aure, a istovremeno se konačno udruži sa ~~ yiim elementarnim ja.Taj trenutak najavi prvi udisaj i plač. Ta,In sc sve razine udruže u cjelinuljudskog bića.

Mnogo poslijeporodajnih problema povezano je baš s postup~omsuočenja s elementarnim, a time i s fizičkom biti. Podrobnijc sam opisaotajnu začeća. Medutun, uloga elementarno~jn ne ograničava se samo na glavne točke u ljudskom postoianju, većštoviše čitavo vrijeme prati njegovo napredovanje po - acrtanom putu.

Elementarni suputnik nema samo lijepe zadatke nego mora u~rokovati ibolove i tcškoće jer kroz njih se čovjek ući i napreduje154 ~ I 15sna uvijek više razine svijesti.

Civilizacije neolita bile su zadnje koje su razumjele elementarnustrukturu. Ponajprije nisu podcjenjivale svog elementarnog suputnika kaonešto manje vrijedno. Čovjek je tada još znao poštovati svoj elementarni jakao dio sebe i kao orude svoje duše. Razna indijanska plemena očuvala susvijest o tome - svatko je, osim svoga, imao još i životinjsko ime (naprimjer, medvjed).

Elementarni ja u svakidašnjem životu čovjeka, čiji je nedjeljiv dio, netreba neku posebnu pažnju. Nije bitno je li čovjek svjestan njegovaprisustva. Svijest o njemu postaje bitna u trenutku osobnih preobrazbi u kojima čovjek na svom putu radi veliki korak naprijed.

Tada se može dogoditi da ga elementarni ja ne može pratiti, što možeprouzročiti njegovu postupnu negativizaciju na osjećajnoj razini. Ovacivilizacija o tome treba iskustvo ne-znanja, inače bi pronašla način kakoriješiti problem koji je vrlo aktualan.

Stare su civilizacije imale svoje ritualno odrastanje, vjenčanja,preobrazbe u starca (na primjer, za žene -kad bi, kao djevojke, dobilemenstruaciju, odnosno kad bi je, kao stare žene, izgubile). Rituali supomagali elementarnom ja da prati preobrazbu u novo životno razdoblje.

Elementarni ja pomaže svim organima u tijelu da djeluju usklac~eno ine griješe. Pomaže im i da se razbole, ali ne zbog zlobe nego zato jer je dušasebi odredila takvo iskustvo. Negativno djelovanje elementarnog janazivamo i aktivna blokada ili ukupna blokada energijskog sustava.

AKTIVNA BLOKADA znači negativizirano elementarno biće, i tonegativno u svojoj temeljnoj - osjećajnoj biti. U tom slučaju elementarni javiše nije osjećajno neutralan, već počinje utjecati na osjećaje čovjeka takoda ih ometa ulijevajući mu vlastiti negativni naboj. U njegovom sustavuuzrokuje cjelovitu pogrešku koja se postupno razrasta na sve inkarniranerazine. Pritom je najznačajnije da se čovjek više ne može poistovjećivati sasvojom biti, koja kao da se od njega udaljuje, a on je više ne može dostiči.To se u stvarnosti i dogada jer negativizirani elementarni ja više ne možeidealno povezivati čovjekovu cjelinu. Njegovo stanje postaje stanjezačaranosti. Tada hitno treba vanjsku pomoć jer mu čovjek sam teško možepomoći, i to samo pozitivnim mišljenjem.

Čovjek misli kako se razlikuje od drveća, trave i drhtave trske, koliko jejači i pametniji od svega što ga okružuje. Zapravo je potresna spoznaja da siisto tako nemoćan kao i sve ostalo. Teško je priznati da trebaš pomoć kao isva priroda oko tebe zato uopće budeš to što jesi. Da nema elementarnepomoći, promatrao bi svoje tijelo iz udaljenosti kao što Sunce promatraZemlju.

Zašto su elementarna bića tako dobra, tako uslužna, tako požrtvovna?Tko zna hoće li naša civilizacija ikada više naći ovako `7ostoljubiv svijetkao što je voljena Zemlja!Crna i bijela magija

Magija je manipulacija s elementarnim bićima. To je uvijeki~~anipulacija osjećajnim razinama ljudi, prostora i drugih bića koja suprisutna na Zemlji.

Djeluje krajnje osjećajno - s najnižim, ali i s najvišim osjećajnimfrekvencijama - s mržnjom ili ljubavlju.

Magija je vrlo tajanstven zahvat. Nitko je ne objavljuje jer sama po sebiima tajanstven prizvuk i, prividno, javlja se kao krynje bolna.

Sigurno sumnjate da je moguće ući u neki energijski sustav (mislim nasustave čovjeka) bez njegova dopuštenja. No, čovjek ponekad dopušta damu se dogadaju strašne stvari. Dopušta to stoga što zna da iz toga moranešto naučiti. Svakako da pritom ne mislim da bi takvo što dopustiosvjesno. Svjesno, svatko želi biti najsretniji, najzdraviji, najljepši inajpotpuniji. Teške doživljaje dopušta na drugim, višim razinama kojesvjesno, možda, i ne priznaje, no one su glasne ili glasnije i značajnije prinjegovom odlučivanju nego to on sam želi.

Dakle, čovjek ponekad sam dopušta da mu se dogadaju `Jrozne stvari.Kao da se igra s vlastitom nestalnošću i vlastitim osjećajima koji bježe.

I kad dopusti sve moguće neobične stvari, može mu se dogoditi dadopusti i crnoj magiji da ude u njegov sustav. Njegovo dopuštenje uvjet jeda čovjek, koji se bavi crnommagijom, može ući u njegov energijski sustav na odredenoj razini. Zaulazak tnora poznavati dva kđd: kod čovjeka na kojeg želi1 SC ~ I 157utjecati i kod razine na kojoj će se taj utjecaj odvijati, dakle kod razineosjećaja. Utjecaj na tijelo dogada se posredno, preko osjećajne razine.

Magija djeluje preko osjećaja. Crna magija realizira se preko vibracijamržnje koje su najniže i najtamnije osjećajne frekvencije; čovjeka moguuništiti, unesrećiti ga, oduzeti mu sve što ima, uništiti ga, začarati dapostane ubojica ili samoubojica.

Moć osjećaja je neograničena. Nema stvari koju čovjek ne bi mogaopostići ako tome ne prilagodi svoje osjećaje.

I na koji način djeluje crna magija?Mag dobije kod čovjeka kojem želi naškoditi preko nekog predmeta

koji ga nosi. To može biti kosa, nakit, kristal, knjiga, odjeća, sve što je bilonjegovo dovoljno dugo da nosi njegovu osnovnu informaciju.

Odmah nakon što dobije čovjekov kod - nije potrebno da je pored njegada na njega može utjecati kako god to hoće -može ga mučiti, zadati muteške snove, pa i fizičke bolove. To se događa tako dugo dok toliko ne raninjegovo osjećajno tijelo da čovjek više ne može podnositi taj teški pritisak,te se slomi ili počne uzvraćati jednako crne osjećajne energije u svijet, tetime ranjava svoje bližnje.

Malo ih je koji duže vrijeme mogu izdržati takav psihofizički pritisak.Skoro se svatko brzo slomi, ubrzo razboli ili poludi. Naitne, energije mržnjenevjerojatno su destruktivne.

Crna magija ne rabi slobodne energije nego koristi elementarna bićakoja surac~uju s magom. A s njim surac~uju zato jer je njihovafrekvencija negativizirana na odgovarajući način i prilagoc~enanjegovom radu. U pripovijetkama o vješticama slikovito ih prikazujucrne mačke i vrane.Elementarna bića prikopčaju se za čovjeka čiji kod imaju upisan u svoju

osnovnu razinu te na njega djeluju negativiziranim osjećajima. Utjecaj jejednak kao i u suradnji koja nastaje iz drugih razloga. Dolazi do postupnogprilagodavanja manje intenzivnog osjećaja intenzivnijem osjećaju. U slučajucrne magije čovjekov se osjećaj prilagodava osjećaju crnog elementala.

Crna magija je svjesno pokrenut proces trovanja na osjećajnoj razini.Obično se to radi namjerno i ciljano. Može se desiti da netko s vrlo crnimosjećajima koji su upereni protiv drugog čovjeka,kod njega uzrokuje iste posljedice kao mag svojim ritualima. Mnoao ietakvih slučajeva kad čovjek svojom zlobom uništi osjećajno tijelo drugogabilo da je to zbog ljutnje jer ga je izgubio ili zbog z_avisti jer je ovaj sretniji.Razloga može biti bezbroj, a posljedice su slične i ponajprije slično bolne zaobje strane, kako za elemental tako i za čovjeka koji je meta takvogenergijskog napada.

Pritom bih želio još jednom napomenuti da za takav napad nc smijemooptužiti samo čovjeka koji vam je štetio nego i samog sebe. Sigurno se iztoga nešto morate naučiti jer ste sami posredovali svoj kod. Možda je uzrokšto ne znate da vam se na taj način može naškoditi, možda prezirete energijuosjećaja; tko zna što još dovoljno ne razumijete. Jedini način obrane od crnemagije je bijela magija. To znači da na mržnju uvijek treba odgovaratiIjubavIju. To je jedini način da se zaštitite. Na taj se način izmedu vas imaga sagradi neprohodan zid koji ne može probiti nikakva negativiziranaenergija.

Bijela magija je djelovanje na bazi bijelih ili neutralnih osjećaja, ali jošuvijek manipulacija elementalima. Da bi mogla ući u sustav, bijela magijaisto tako treba energijske informacije kao i dopuštenje pojedinca da takavulazak omogući. Za to je potrebno da je problem tog čovjeka zreo i da je večdonio željene rezultate. Takav čovjek treba pomoć pri neutralizaciji na svomosjećajnom tijelu.

U takvom slučaju bijela magija je pomoć. Kad se radi o problemima naosjećajnoj razini ili o zaštiii od negativnih utjecaja, može značiti i liječenje.Na razini magije odvijaju se masovna iscjeljivanja i neki oblici liječenja nadaljinu ili preko fotografija i kristala.

Bijela magija djeluje na isti način kao i crna, samo je njezina suprotnost.Crna želi naškoditi, a bijela pomoći. Crno se može neutralizirati bijelom, abijela se ne može pobijediti crnom jer je ljubav jača od mržnje. Ljubav jeosnovni i neutralni osjećaj u kojem Kozmos jest i u kojem elementali iosjećajne razine čovječanstva imaju korijene.

Nema ništa pogrešno u tome ako se netko igra crnom ili bijelommagijom. To što radi, stvar je njegove subjektivne prosudbe, dakle, možebiti subjektivno dobro; no, subjektivnih prosudbi je bczbroj te ono što možebiti dobro za maga, za njegovu žrtvu može biti poražavajuće loše. Iprosudba "žrtve" je subjektivna i nigdje

ne piše da je subjektivno moguće prosuditi kao objektivno. Objektivnostnestaje tamo gdje postoje dvije različite. Dobro ili loše u magiji ne možemoobjektivno prosuditi jer ni bijela magija nije uvijek dobra, a crna ne morauvijek biti loša (jer donosi značajno iskustvo). Postoje i oni koji odbijajubijelu magiju i smatraju da je pogrešna jedako kao i crna, posebno, ako seradi o manipulaciji inteligentnim bićima kao što su elementali.

Objašnjavajući crnu magiju možemo vidjeti koliko su elementalispremni za suradnju u materiji u kojoj mogu suradivati samo posredno.Suradnja s čovjekom i njegovom sviješću za njih je idealan način danadoknade svoju nevidljivost i nesposobnost izravnog zahvaćanja u vidljivisvijet.Liječenje elementalaLiječenje elementala možemo, drugim riječima, nazvati i neutralizacija.Svako elementarno biće u svom sjemenu želi biti neutralno. Sretno je,razigrano i slobodno samo u takvom obliku. Sloboda je osnovna željasvakog bića bilo da je ono inkarnirano ili samo energijsko biće. Njegovaželja je da slobodno upravlja svojim energij ama.

Budući da su elementali promjenljivi pa i vrlo sposobni prilagoditi seokruženju na koje su vezani, njima se može i manipulirati, odnosnoiskorištavati ih za razne pozitivne ili negativne namjene (magija).

Elemental, kojem je promijenjena osnovna vibracija (promjena uvijekdolazi izvana, iz njegove okoline), živi u želji da mu netko pomogne da seneutralizira. Sam je, naime, nemoćan. Ako ga provjeravaš bez obzira nanjegov stupanj negativnosti, on će uvijek odgovoriti da je spremanpromijeniti svoju osnovu u bijelo.

Ta njegova želja posebno je žarka kad obavi zadatak, a čovjek s kojimje suradivao raspetlja uzrok svog problema, ili slično. Elementarna bića supoput djece; najsretnija su kad rade onošto žele. To znači da se njihovo djelovanje temelji ponajprije na intuicijikoja im daje jaku želju za neutralnom slobodom i usmjerenošću u neutralnumaterijalnu stvarnost čiji dio žele biti na ovaj ili onaj način.Pomoć elementarnim bićem biljakaElementali biljaka dio su biljke. Nedjeljivi su od njih i razdvajanje do kojegmože doći zbog umjetnog zahvata u biljni sustav, uvijek je bolno i za biljkusudbonosno.

Biljka subjektivizira elementarno biće budući da joj ono daje osnovnuosjećajnu notu te je na taj način povezuje s bićima oko nje. Bez njih, biljke

bi bile samo fizički vitalna bića. Bile bi ogranićcne samo na svoju fizičkuegzistenciju i tako izolirane od ostalih bića.

Elementali su jedina veza biljaka s okolinom, stoga je njihova neutralnausmjerenost od bitnog značenja.

Osjećajna usmjerenost elementala biljaka uvijek je neutralna. Samabiljka pomaže u neutraliziranju. Svakako da pritom postoje razlikc uvrstama biljaka. Neko cvijeće uspijeva neutralizirati razne ncgativneutjecaje, neko drveće zbog negativnih okolnosti i negativnih utjecaja izokoliša odumre, pa se dogodi da odumre i čitav hurk. To se dogada samozbog osjećajnog nerazumijevanja koje s bolno neutraliziranom osjećajnomfrekvencijom pogada fauna stabla. Takvo drvo se osuši. Kaže se da je drvoumrlo od žalosti.

Faun se obično zadrži u odumrlom drvetu. Nastani se u panju ili krhkojgrani koja se raspada. Kada pronadeš razgranati korijen i doneseš ga kući dabude ukras u hodniku ili dvorištu, možeš osjetiti energiju u njemu. Utakvom slučaju faun se nastani u svom ncutralnom stanju i postoji kao sjemesvoje energijske supstance. S vremenom pronade drugo stablo. Važno je dadoživi sve što mu j~ bilo namijenjeno da doživi. Zatim je slobodan da sebipronade novi svijet.

U svom bogatom rastu u vrijeme kad su najjača, stabla su sposobnoneutralizirati i elementale drugih vrsta. Desi se da se za njih zakačielemental koji je bio s čovjekom, a ovaj ga više ne treba. fu se neutralizira iponovno počne svoj put jer na taj način postaje slobodan.

Da bismo biljke dugo očuvali sretne i zadovoljne, pa tako i %i,jcpe,moramo poštovati njihove osjećajne želje i suradivati s nlima kadodabiremo mjesto gdje će rasti. Ponajprije je to važno la stabla buddući daće ona biti usidrena možda i više stoljeća. freba im naći mjesto na kojem suodgovarajuća zračenja. Nemojte biti sebični i gledati samo na svojudobrobit. Mislite i na bića koI60 ~, 1 I61ja žive usporedo s vama i koja vam rado pomažu.Elementarna bića prostoraElementali biljaka su samodostatni, a svu svoju pozomost usmjeravaju nabiljku kojoj pripadaju. Njihov se fokus rijetko mijenja bez pravog povoda.Desi se da elemental biljke (posebno elemental starijih sobnih biljaka)preraste u elemental prostora.

Može biti više uzroka za takvu preobrazbu.Prvi može biti prostor prepun osjećajnih energija. To elementalu

pospješuje njegovo osjećajno i unutarnje odrastanje. Posljedica toga je dapreraste svoju osnovu te se prometne u elemental prostora.

Takav elemental može biti pozitivan, a može se desiti i da postanenegativan, što ovisi o energijama u tom prostoru.

Drugi uzrok može biti odnos čovjeka spram biljke koja mu pripada.Covjek koji godinama s velikom ljubavlju prati rast i razvoj svojih biljaka,može na osjećajnoj razini pomoći odrastanju elementarnih bića.

Treći je uzrok vlastita odraslost elementala što u njegovoj strukturistvara uvjete za prerastanje, odnosno izlaženje izvan vlastitih okvira vezanihza biljku.

Nakon razdoblja preobrazbe potrebno je pomoći većini elementala dausklade svoju osnovnu frekvenciju s novim fokusom, te da ga počnurazumijevati i uvažavati na nov način.

Elementarna bićapri liječenju ili neutraliziranju ne smijemo proganjati.Elemental je energija koja se radiestezijski može opaziti, te koja ima

svoju inteligenciju. To nije pasivna energija ili energija zračenja; to jeinteligentna energija, dakle biće.

Shvaćajući da je elemental inteligentno biće, može nam biti jasno da seblokade, što ih stvara njegovo djelovanie, ne može rastvoriti, otpuhati iliponištiti.

Bitno je takoder osvijestiti i to da elemental sam nikada nije uzrokproblema. Elemental je samo posrednik. Nijedna zamisao ne izraste nanjegovoj gredici, a ni u kojem slučaju zamisao da bilo kome naškodi ili nabilo koga negativno utječe.

Ako odstraniš elemental, a ne udubiš se u problem koji je bio povodnjegovom utjecaju, nećeš riješiti ništa nego ćeš se kadtad ponovno vratiti napočetak.

Nikad nemojte proganjati elementale bez obzira koliko vam ~kode 1Uvijek im najprije dajte priliku da se neutraliziraju u fokusu ~; kojem setrenutnom nalaze. Tekpotom ih zamoliti da se maknu: da vas ostave na miru.

Da bi se uspješno neutralizirali, mora doći pravo vrijeme. I clemental ivi morate biti dovoljno odrasli u smislu iskustava koje trebate.

Elemental se nikada ne otkrije prerano.Važno je i povjerenje. Kad u nekom trenutku odnos izmedu elementala i

čovjeka, bilo u prostoru ili na čovjekovom tijelu, postane suvišan, nade seput kako ga riješiti i raspetljati. Ili nadeš t~ravog čovjeka koji umije pomoćiili sam uspiješ razriješiti problem. Uvijek se nade rješenje koje zaslužišsvojim povjerenjem i pozitivnim mišljenjem.

Najidealnija neutralizacija elementala dešava se ovako: Otkriješelemental, prije svega točku njegova fokusa. Na točki fokusa upisan je

njegov ključni energijski kod. U njemu su zapisa:vc sve informacije prekokojih se može ući u njegov sustav.

U kodu utvrdiš njegovu osnovnu frekvenciju koju prepoznaš 0o boji itonu. Osnovna frekvencija je prva, a sljede još promjenljive frekvencije kojenisu od ključne važnosti.

Ako u svojoj osnovi elemental više nije neutralan, onda treba ,~omoć. Usuprotnom, njegovo djelovanje može biti samo blago:~ orno za okolinu.

Sama neutralizacija nije jednostavan proces. Elementarnom ~.~ićupotrebno je slično liječenje kao čovjeku, samo što ono nema !aret tijela itjelesnih osjećaja. Najbolje je napraviti zapis koda i,oii na njega blagotvornoutječe, te ga tijekom odredenog razdoblja ~rcba neprestano liječiti. Vrijemekoje elemental treba mora se ~~drcditi subjektivno. O tome se ne možegovoriti objektivno.

Bitno je da elementale liječimo i da ih nikad ne progonimo. Osnova jeosjećaj ljubavi i žclja da mu se pomogne. Ne pomaže ako postaviš čitavmehanizam za neutraliziranje, a čovjek s kojim <iijeliš životni prostor,spram elementala osjeća mržnju i prezir ili u cijelosti odriče njegovopostojanje kao tuc~u izmišljotinu. Mržnja i ~re-rir na clementale djelujunegativno, posebno kad su već negati162 ~ ( 163vizirani. Ljutnjom na nevidljivog uzročnika problema čovjek ispere

stvarnu ljutnju na samoga sebe. Činjenica je da svatko voli krivnju prebacitina drugoga, a ono što je dobro zadržati za sebe i time se hvaliti.

Kad osjetite da vas hvata neosnovani strah, ljutnja ili očaj, najprijepomislite na sebe i na to što vam duša želi reći. Tek potom pokušajte otkritikakva je osjećajna atmosfera u vašem prostoru i kakav je elemental koji je unjemu. Nikad nemojte reći: "Za sve je krvi taj prokleti elemental svemukriv!" Ako i nije moguće otkriti pravi uzrok, pokušavajte sve dok vam to neuspije.

Neutemeljene osjećaje ili osjećaj bez logičkog obrazloženja razdvojiteod svog osjećajnog tijela. To se najlakše radi vizualizacijom ili meditacijomodašiljanja ljubavi u prostor. Tako ćete izgraditi zaštitni oklop preko kojegelementali, koje ne trebate, više neće suradivati s vama. Na taj način ćeelementalima biti omogućeno da postoje na neutralan način, odnosno da seneutralizira njihova osnovna frekvencija.Liječenje elementarnih anc~elaZa sve vrste elementala vrijede ista načela. Razlika je samo u stupnjuupletenosti koji mogu postići. Elementarni andeli sigurno dosižu neslućenedimenzije i mogu utjecati na čitava područja. Njihov nastanak potiče samo

područje, i to svojim osjećajnim vibracijama i ljudima koji ih prenose izgeneracije u generaciju.

Budući da elementarni andeli djeluju tako da svoj fokus usmjere namjesto koje je za to područje od bitnog značenja, potrebno je -prije zahvatau proces njihove neutralizacije - sveto mjesto najprije izolirati od njihovautjecaja. To činimo tako da njihov fokus odmaknemo ili ograničimo tedopustimo andelu predjela da vrati svoj fokus.

Elementarni su andeli, kao i drugi elementali, spremni da buduneutralizirani, no pritom treba poštovati njihovu veličinu i snagu, teogroman utjecaj koji imaju na velike energijsko-materijalne dimenzije.Moguće suprotne reakcije elementarnih bićaTreba poći od toga da je negativizirani elemental u stanju začarano>ti i danije sam kriv za svoje stanje koje sam, bez vanjske pomoći, ne u~ožesvladati.

U svojoj biti svako biće želi biti neutralno. To je težnja koju osjcćasvatko tko može sagledati svoje korijene. Izbačenost iz nonnalne pozicije,znači promjenu biti. To je isto kao kada bismo lijepi cvijet promatrali krozsvinuto staklo; vidjeli bismo ga svinuto~ i izobličenog. U svojoj osnovi, usvom prasjemenu elemental ie pozitivan, ali je njegov aktivni temelj izbačeniz ravnoteže.

Kad se približimo takvom biću ili kada se takvo biće približi čovj eku,može doći do sukoba ili pak čovjek podlegne prvom osjećaju što ga ima pridodiru. To znači da je čovjek nasjeo takvom izobličenom liku koji sam posebi nije istinit nego samo fikcija, alika bez podloge.

Zbog toga ponekad osjećaš kao da elemental želi naškoditi ili oduprijetise i ne želi s tobom. To se pokazuje kao njegovapriictnja.

Tijekom procesa liječenja pacijenta, može se dogoditi da se pril ij epi zatebe, da te pogodi, da ostane u tvom prostoru. Pri liječenju elementarnihandela, može se dogoditi i to da oni zaprijete da ćc se odlomiti stijena i pastina tebe ili da će se desiti nešto loše ako sc dira u njihove stvari.

To su izobličene slike koje oni bacaju u lice, a da to stvarno nc žcle.Radi se o paničnom pozivu budući da se oni na neki način l?ojc promjena.Strah od promjene normalan je za svako biće koje i~ na ovaj ili onaj načinuključeno u život materije. I čovjeku je tcško promijeniti se. Iako to on,možda, od srca i želi, naizgled može djelovati kao da se tome opire.

Na bilo kakve reakcije pri liječenju treba reagirati kao da uopće nisL~bile izrečene. Treba biti mudar te ih previdjeti i obraniti ~c na način da se neodaziva jednakim osjećajem nego uvijek samo s Ijubavlju, poštovanjem ivjerom u dobro što je u prasjemenu •vakog bića.

Svaka pobuna elementarnih bića u biti je samo proba tvoje čvrstine iodlučnosti da pomogneš. Strah, što ga mogu izazvati, rnože uništiti tvojeplanove da im potnogneš. U takvom slučaju stvarno moraš pobjeći.l 64 ~ I 165

Ključ rada s elementarnim bićima je u tome da im se približiš sljubavlju, a nikad ne odgovoriš s osjećajima koje ti umetnu ako uspijuproniknuti kod tvog osjećajnog tijela.1663' ,

CIVILIZACIJA VODE ILI CIVILIZACIJA ELEMENTARNIH BIĆATREĆE VRSTEVoda kao energijska i fizička supstanca~%oda je jedan od četiri osnovna elementa koji čine materiju, odnosnoodreduju središnje usmjerenje civilizacije.

U teoriji o usporednim svjetovima opisao sam civilizaciju vode koja jeprethodila civilizaciji zemlje. Razlika izmedu civilizacijc zemlje icivilizacije vode jest u tome što je u civilizaciji vode duša bila inkarniranakao biće osnovnog stvaralačkog usmjerenja s obzirom na element vode, dokje u civilizaciji zemlje duša učvrš~ cna u čovjeku, a njegovo se stvaranjezasniva na elementu zemlje.

Zemlja kao planet u svojoj funkcionalnosti uvijek udružuje .va četirielementa i svaki od njih ima svoju ulogu. Te se uloge medusobno dopunjujui nadograciuju cjelovitost svijeta.

Zemlja ne bi bila Zemlja bez bilo kojeg od četiriju elemenata ~~r svakiod njih ravnopravno sudjeluje u gradnji cjeline.

Voda je eIement civilizacije koja je prethodila. Čovjek danas ~apravo ine zna na koji bi je način mogao koristiti. Previše je ~ckuća i bježi. Izmičete se igra oblicima. Bezgranična je njezina prilagodljivost, a njezina težnjaprema ravnoteži i ravnomjernosti ~načajna je u bilo kojem od njezinihstanja. Njezina struktura ima pravila koja nije moguće prevariti. Voda se nemože se uhvatiti vukama i ne može se zagrliti. Uvijek je nježnija odčovjekove tvr~ioće i masivnosti. Njezin je čar u tome što je zaigranonedostižna.

Voda ima jaku energijsku strukturu sličnu otopljenom kristalu f kad bise moglo otopiti ga). Velika provodljivost i plastičnost daju joj sposobnostprijenosa energije, zato se u nju mogu unijeti iaki energijski valovi te ihukodirati u njezinu formu.

Frekvencija koju nosi voda, ovisi o obliku u kojem se nalazi.167

To može biti mala posudica ili ocean. Zbog utjecaja oblika na njezinufrekvenciju, moguće je na strukturu vode svjesno utjecati oblikovanjem.

Na taj način, na primjer, voda u boci ima drugačiju, manje učinkovituvibraciju nego voda u glinenom vrču. Posebno je važno to da je vrčnapravljen na prirodan način jer na vodu u njemu utječu i glinena supstanca,odnosno njezina ljekovitost.

Kao posude za vodu, moguće je oblikovati i kozmograme. Boca uobliku kozmograma svaku bi vodenu masu dodatno obojila svojomvibracijom.

Isto tako, na energijsku frekvenciju može se utjecati dodajući kristaleili bakrene kineziograme. Na primjer, kristal koji utječe na zdravlje bubrega,kad stoji neko vrijeme u vodi, utječe na njezinu ljekovitost na način dasvoju vibraciju posudi osnovnoj vibraciji vode.

Sveti izvori postojali su i još postoje širom svijeta. Njihov Ijekovitučinak već je nebrojeno puta dokazan i priznat. Sveti izvori su dijelovisvetišta i pomažu pri odašiljanju vibracija u prostor. Nije značajan samonjihov materijalni nego i izvor pozitivnih energija ili energija ljubavi koje,osim svoje univerzalnosti, postoje i u fokusu andela liječenja.

Svaki sveti zdenac ima fokus andelske inteligencije. To je fokus andelaprostora koji povezuje mjesto i andele liječenja. Oni pomažu Ijudima koji tudolaze u nadi da će izliječiti tegobe što ih imaju u materijalnoj inkarnaciji.

Dakle, sveti izvori su točke povezane s andelskim inteligencijama kojeenergijskoj supstanci vode daju dodatnu Ijekovitu supstancu. Ako se takvamjesta u nekom trenutku zloupotrijebe ili oskvrnu, onda se fokus andelazauvijek ukloni. Ostanu još samo uspomene na svetost izvora te lijepe misliljudi koji su se izliječili uz njegovu pomoć.

Uvijek i u svim zemljama postojala su mjesta za koja je bila povezananjihova mistična dobrota i tajanstvena cjelovitost. Davala su naduhodočasnicima i prognanicima, kršćanima, budistima i drugim vjernicimasvijeta. Andeli ne poznaju razliku izmedu religija jer to nije važno. Važnoim je pomoći i suradivati u skladu s njihovim moćima, odnosno u granicamakoje su dopuštene. Ostala uvjerenja samo su plod čovjekova otudenja odsamoga sebe, a m istinskih pravila koja bi odredivala je li put ispravan ili ne.168

i

Sveta voda pomaže bez obzira na čovjekovu vjeroispovijest, bez obziraje li uz nju molio za pomoć Isusa i Mariju, Alaha ili svemogućeg Boga kojije Kozmos. To nije ni povećalo ni umanjilo moći koje je voda dobila usuradnji s andelskom inteligencijom.Živa i mrtva vodaSamo prividno voda nema života. Ustvari, ona je dom brojnim bićima ienergijskim vibracijama.

Sigurno se sjećate bajki o vodenjaku, morskoj djevi, vilama i(ipripovijetki o podmorskim zemljama.

Bajke nikad ne lažu. Sve što se može sačuvati iz generacije u generacijuu sebi sigurno ima nešto istine i nije samo puka mašta. Bajke pričaju priče očarobnim bićima vodenih dubina, govorc o njihovoj dobroti, tajanstvenosti, prividnoj ružnoći vodenjaka ineizmjernoj ljepoti vodenih vila i sirena.

Ljepota morskih i vodenih sirena vezuje se uz činjenicu da j~ vodaponajprije JIN, dakle, ženska energija. Voda održava ravnotežu skontinentima i planinama tako da im nudi svoju ženskost kao suprotni polmuškosti. To vrijedi i za predio, kao za ustroj čoyjeka, odnosno njegovogfizičkog tijela koje na ovaj ili onaj način izgradu_je svoju sveukupnost nasuprotnosti muškog i ženskog načcla.

Voda i gusta tvar dva su suprotna pola koja ne mogu postojati j~dan bezdrugog nego se uvijek nadopunjuju. Voda nema oblik ako je ne oblikuječvrsta materija, a materija je bezlična ako nema suradnje s vodom.

Osnovna suprotnost vitalne energije postojanja prisutna je, ~iakle, usvakom izrazu materijalne stvarnosti.

Sve tri bajkovite osobnosti vode (vodenjak, sirena i vodena vila ilirusalka) ustvari su elementarna bića koja žive povezana s vodenomsupstancom, odnosno vezana su za njezin energijski pol. Nisu vezana zanjezin fizički lik nego za njezinu energijsku fitalnu) strukturu. To im dajeveliku pokretljivost i mogućnost da ne budu vezana za jednu točku kaoostala elementarna bića već da svoj fokus i svoj energijski vrtlog stalnomogu prilagodavati i povezivati sa strukturom energijskih klupčića vode.169

Materijalna voda je u zagrljaju svojih vitalno-energijskih omotača ukoje su dodani i fokusni vrtlozi elementala. Nazivamo ih elementali trećevrste jer je njihova bit vrlo različita od biti ostalih elementarnih bića koja suvezana za čvrstu materiju, odnosno za njezine imaginarne osjećajne razine.

Elementali treće vrste najrazigranija su bića na Zemlji. Znaju seprekrasno igrati oblicima, mijenjaju se i usmjeravaju razvoj vodenih biljakai životinja. Njihova pomoć u tome bitna je i iznimna.

Mnogo pomažu pri traženju podzemnih vodenih tokova jer se njihovaenergijska prisutnost može osjetiti i na površini. Pomažu i nadzemnimvodenim tokovima i učvršćuju težnju da se manje količine vode skupljaju ujednu veliku akumulaciju.

Studenci, potoci, jezera i mora živa su bića, a ne bajkovita izmišljotinau koju mogu vjerovati samo mala djeca. To je velika istina koja bi moglapomoći pri razumijevanju bolova što ih imaju mrtve vode. A takvih je naZemlji sve više. Mrtve su one vode koje u sebi nemaju elementarne energijete stoga, osim vlastitih frekvencija, ne nose nikakve dodatne informacije osvojoj biti. Tako je njihova glavna snaga začahurena, a voda više ne živi zaokolinu.

Mrtva voda je većina vodovodnih mreža, to su umjetna jezerca obučenau beton, bazeni, grubo izvedene brane...

Na isti način kao što se vodi može udahnuti čar ljekovitosti, ona semože i ukleti, obojiti u crno ili crveno. Takve vode izgledaju zlokobno iteško, a da ni sami ne znamo zašto.

Sigurno se možete sjetiti nekog takvog iskustva. Možda vam sedogodilo da ste se bojali zaplivati u tamnom jezeru iako ste znali da je vodaniska i da u njoj nema većih opasnih životinja. Bojali ste se nečegnevidljivog, nerazumljivog. To je to. Bilo vas je strah energija koje su u tojvodi nevidljivo prisutne, a daju joj karakter i ljepotu.

Voda ima tri energijske dimenzije. Ponajprije, ona ima svoje vitalneenergije što joj daju živost, unutarnju jaku strukturu koja se nerado mijenjaili prilagodava nepoznatim ili nepotrebnim vanjskim utjecajima. Na svojojvitalnoj razini voda je samostalno i, zato, ćudljivo tvrdo biće. Na vitalnojrazini prepoznatljiva je i kao dominantan jin s obzirom na predio gdje, naprimjer, jezero u odnosu na planine održava jin. U tijelu krv održavaravnotežu spram čvrstih dijelova žive materije. Kamogod da pogledamosvu170y r1?I

da je prisutna igra vode kao jina u ravnoteži.Osim toga, voda je dom mnoštvu vodenih elementala. Oni joj daju

karakter i oblikuju odnos vanjskog bića spram njezinih prostora. Čovjek, naprimjer, može osjetiti neki potočić ili bojati se nabujalih voda...

Na toj razini potpuno je slična dugom isprepletenom klupku bića kojaplešu...

Glavna značajka vode je njezina pokretljivost. Uvijek teče prema nižojtočki i uvijek se bori za ravnotežu i potpuno vodoravnu površinu. Sama po

sebi, voda je zaigran i rasplesan element, pa su stoga i njeni elementalinajrazigranija bića ove civilizacije.

Na najvišoj razini voda kao cjelina je ocean koji povezuje i najmanjepotočiće i rijeke ovoga svijeta u jednu ogromnu vodenu masu.

S obzirom na dimenziju vode u kojoj prebivaju, vodena su bićarazličitih dimenzija. Elementali oceana sigurno su najprostraniji i najsilniji,pa stoga ocean djeluje onako tajanstveno, sveto i nedodirljivo.Fizički izraz vode u predjeluVoda u predjelu ima veliko energijsko značenje. Predio bez vode ne možepostojati što zbog potreba biljaka, životinja i Ijudi, što stoga jer voda tvoriosnovnu suprotnost na temelju koje predio uopće jest.

Voda simbolizira JIN energije, dakle ženske energije. To je u skladu snjezinom sposobnošću da obuhvatiti sve u svemu. Voda se ravnomjernorazlijeva po predjelu, a svojim energijskim tokovima, što na mnogimmjestima prelaze fizičku visinu njezinih obala, grli svoje suprotnosti.

Da nema njezinih zagrljaja, lica predjela i zemalja ne bi imala svoj obliki ne bi bila prepoznatljiva kao subjektivan dio većih područja.

Otoci su oblik suradnje vode i kopna u njihovim krajnostima. Što sumanji, to je suradnja intenzivnija, a interakcija obaju suprotnih polova višese osjeća. Stoga su otoci energijski najviše nabijeni dijelovi područja iidealni za gradnju sakralnih zdanja, svetišta iobjekata za duhovnu komunikaciju.

Zbog jake polarizacije koju stvara suprotnost jina i janga, totiko ojačaenergijska struktura otoka da duhovna suradnja započne usput i potiče ljudeda dodu pomoći.

Utjecaj bića vode razlijeva još kakvih stotinu metara od obale. U tojširini mogu suradivati s obzirom na želje i potrebe kraja kojcg su dio. Vodaim, naime, daje veliku pokretljivost i energijsku neovisnost.

Simbolički crtež otoka bio bi krug s točkom u središtu. Točno takofunkcioniraju energije. Sa svih strana jin grli otok koji je jang. Voda mudaje jaku nasuprotnu strukturu i čitavo je vrijeme s njim u interakciji.Dodirujući svoju suprotnost, energija kruži; čitavo vrijeme kruži oko otoka.Teče spiralno prema nebu i tvori valjak energijskih dodira. Unutar valjka jejang. Da nema dopune ženskog pola, jang se ne bi mogao realizirati kaouravnotežena supstanca ili kao realna prisutnost u materiji.

Zanimljiva pojava su i planinska jezera. To je jin okružen jangom.Energija koja okružuje, statična je i okomita; voda je jin energija,sveobuhvatna, prilagodljiva i pokretljiva s obzirom na energijske utjecaje.

Crtež utjecaja bio bi isti kao prethodan - krug s točkom na sredini, samose u ovom slučaju ne radi o jang kruženju već jezero rasipa cnergijski

impuls prema jang mjestima. U suradnji se stvara isti učinak, samo štoaktivni princip djeluje iz središta, a pasivni jc statičan i usmjeren suprotno.Obuhvaćaju se s obzirom na smjerovc svojeg razlijevanja, odnosnosusretanja.

Potoci i rijeke izraz su energija vode. Njihov smjer svojim oblicimaodreduje predio. Odreden je njihov izvor i njihovo ušće. fm uvijek idenadolje, uvijek u više-manje vidljivom padu.

Mora i oceani zajednički su dom svih voda koje se kreću Zcmljinimsferama. U njima počinju i završavaju svi izvori i ušća vodcnih formi. Svakii najmanji dio oceana nosi informaciju o zcmljarna kroz koje je neki tokbrzao i kojih je bio dio na putu kući.

Oceani i mora strašni su zbog svojih dimenzija. Dubine punenepoznatih oblika i nepredvidljivih bića mnogima tjeraju strah u kosti.Beskrajna voda ponekad izgleda kao ždrijelo gorostasa koji jcdva c`eka date proguta. Ali kad na zlatnim valovima mirne površinc zaigra sunčevazraka, čini se kao da voda nudi najviše što1?2 ~ I 173jedno biće može ponuditi drugome, a to je sloboda. Široko more daje osjećajslobode. Tek kad se razbjesni, opet nas prestraši prijetećim uzvicima valovai vjetra što ih nesmiljeno ganja crnom površinom.

Osjećaj prisutnosti silnih energijskih bića kakva su morska, čovjekuuzrokuje strah od dubine. Morska bića imaju duboke dimenzije. Žive unajdubljim predjelima odakle se, u nevjerojatnim oblicima, protežu širokimpodručjima koja nazivamo morska kraljevstva.Čovjek i vodaČovjek i voda snažno su povezani kako u materijalnom tako i vitalnom,osjećajnom i duhovnom smislu.

Ponajprije, voda je nepogrješiv dio čovjeka, njegova postojanja,kretanja i materijalne egzistencije.

Snažna povezanost na svim najvišim razinama pobuduje jakumaterijalnu vezanost čovjeka i vode. Odnos povezanosti je jednostran jervodi čovjek ništa ne znači. Kao element, voda je slobodna. Najviše štodopusti je da je uhvatiš. No, zarobljeništvo je samo prividno. Vodu nemožeš uhvatiti ni za glavu ni za rep.

Na fizičkoj razini voda je čovjeku piće, hrana i sredstvo za čistoću iužitak. U skladu s tim, ona je čovjeku vječni izazov jer u njemu pobudujepitanja o beskraju, o nevidljivim dimenzijama, o dubinama i širinamanevidljivog. Nudi mu putove izmedu kontinenata i daruje svoje stanovnike(mislim na ribe i druge vodene životinje). Općenito, voda je dio čovjekovasvakidašnjeg razvoja, njegovih razmišljanja, htijenja i želja.

Na vitalno-energijskoj razini voda je čovjeku lijek, nositeIjica osnovnihvibracija, posrednica u Ijekovitim napicima. Kao dio je tijela, krv čisti iraznosi različite vibracije na razini tjelesnih protoka i energijskih linija.Bez vode u tijelu čovjek kao fizičko biće ne bi mogao postojati. Svojepostojanje morao bi ograničiti samo na više razine, te bi tako bio bližeelementarnim bićima nego samome sebi.

174Vibracije vode istodobno su vibracije i vodene strukture i nića koja su

za nju vezana. Bića vode pomažu čovjeku na osjećajrlim razinama. Za njegaznače budenje iz loših raspoloženja, osjećaj radosti i sreće, ili mu paksimboliziraju tamu i strah. To ovisi o mjestu gdje voda izvire i postoji, kao io čovjeku koji je blizu.

Voda koja može utjecati na čovjekovu duhovnu razinu, sveta ic.Povezana je s andelskim inteligencijama. Zbog te povezanosti ~r:aduhovnoj razini, u sebi nosi posebne andelske frekvencije.

Sveti izvori su ljekoviti jer pored njih i u njihovoj nazočnosti možešdoživjeti trenutak samoće sa sobom na način koji ti je najbliži. Umijuodgovoriti na nerazumljiva pitanja iz tvog života i na ta_j način pomoći ti urješavanju problema tvog postojanja.

Svete vode nekad su bile mjesta prepoznavanja i preobrazbe. To su bilamjesta označena posebnim hramovima kamo su hodo~astili Ijudi koji suželjeli prepoznati svoj realni sadržaj i osjetitisebe kao cjelinu.

Kasnije, te je izvore prisvojila neka religija, te im pripisala snagu svojegboga. U tome, zapravo, nema ništa loše. Pogreška je bila u tome što susvećenici odlučili kome voda može pomoći, a kome ne, umjestointeligencije koja za nju brinu. Svakako da je vjera bila tome mjerilo, a to jeuglavnom još i danas u svijesti Ijudi.C- rijeci lica okrenaro se meni.Bilo je lijepo. Na donjim stijenkama u odsjajima nisam vidjelauištcr osim nježnogplavetnila l dvaju bijelih zv~ezda.175LIJEČENJERazine u čovjekuČovjek je, prividno, kompaktan i cjelovit, kao i svaki izraz materije.Znanost je za njega sročila odgovore na sva pitanja o problemima duše itijela. Naučila je ući u materijalne procese tijela i mozga, te utemeljila vezeza svakue pogrešku koja nastane u fizičkom tijelu.

Čovjekova odredenost materijalnim izgledom s godinama je postalajedini način razmišljanja kad se radi o osnovnim problemima njagovogpostojanja. Čovjek misli i vjeruje samo u ono što može dotaknuti, vidjeti ilina drugi način fizički osjetiti. Intuicija je blokirani sustav komunikacije.Isključena je iz obrazovanja i poništcna u djetinjstvu.

U nekim se dijelovima svijeta uz poteškoće, ali bez prekida čuva čišćinačin poimanja drugih dimenzija. Zapadna civilizacija je, naime, zatvorilasvoj svjesni sustav u granice materijalne dokazljivosti, a čitave generacije suvjerovale u takav način shvaćanja. I stočne civilizacije u tom su pogleduostale otvorenije i, općenito, nisu materijalizirale svoje ideale. Očuvale sudrevno vjerovanje u nu>~~ućnost komuniciranja s višim razinama što jeposredno i dokalano. Znale su se, naime, suočiti sa svojim drugim licima.Njihov način poimanja stvarnosti u očicna zapadne civilizacije izgledancodgovorno i nedoraslo situacijama.

U tom pogledu istočnjaci su na stupnju djeteta, svakako ne s ohzirom naneodraslost nego s obzirom na sposobnost intuitivnog poimanja. U istočnimzemljama stasao je velik broj dobrih duhovnih učitelja. Ne zato jer su ondjeinkarnirane bolje ili odraslije duše, nego zbog toga jer vlada atmosfera ukojoj čovjek ne treba pola života samo zato da sebi dokaže da i s onu stranuvidljivog prostora nešto postoji, da su to svjetovi koji sljede kad čovjek sa-zrije, da je Kozmos dio svake sitne stvari, i obrnuto. Atmosfera177

ima presudnu važnost kad se radi o čovjekovom subjektivnom odrastanju.Unatoč svojoj prividnoj kompaktnosti i cjelovitosti, čovjek je biće

koje ima više razina. Nije cjelovit u smislu da njegovi dijelovi svjesnosuraduju. Čovjek se sastoji od razina koje nisu svjesne svoje neprestanesuradnje i koje se, zbog stečenog oblika poimanja, medusobno isključuju.

Njegovo djelovanje može se usporediti sa skupinom suradnika odkojih svatko na svom području doprinosi razvoju neke organizacije. Svakarazina u čovjeku ima svoju funkciju i svoj način izražavanja u čovjekovojosobnosti i njegovom liku u cjelini.

Čovjek je sagraden od pet razina. U trenutke inkarnacije, s obzirom naučenje i primanje vanjskih impulsa, sve su ravnopravne. Nijedna nijenadredena, a medu njima vlada sklad i razumijevanje.

Da bi čovjek mogao biti uskladen i da bi mogao povezivati svojedijelove u smislenu cjelinu, neophodno je da u osnovi postoji kao duša.Duša je korijen iz kojeg rastu sve ostale razine vezane za inkarnaciju. Dušazna zašto netko podnosi odredeno iskušenje. Ona je savjetnik i pomoćnik, aistodobno temelj svega što se dogodilo i što se još mora dogoditi nekojosobi. Svoj inkarnirani ja duša vodi po unaprijed odredenim i predvidenim

putevima. Nepogrešiva je i neumoljiva. Pritom ona nije nešto izvanjsko, niječimbenik koji bez vašeg dopuštenja upravlja vašim životom. Duša, to ste vi.To je vaša osnova, vaš uzrok i vaš kraj. To ste vi u vašoj izgradenoj ejelinikoja stremi potpunosti.

Da bi duša mogla obuhvatiti sve veze i sve suradnje s okolinom, vezanaje za Kozmos u kojem je jedno sa svim ostalim bićima. Kozmos je sve usvemu. Ona je jedini objektivni sustav koji u sebi udružuje sve subjekte uobjektivno stanje cjeline.

S razine cjeline, duša može prepoznati veze medu bićima koja su jednadrugima namijenjena. Tako može prosuditi o svojoj odgovornosti kao i osvojoj objektivnoj cjelovitosti i potpunosti koju želi dosegnuti.

Razina duše je najviša subjektivna razina. Kroz nju je čovjek neovisansubjekt koji zna što hoće, razumije svoje postojanje i svoje zadatke usubjektivnom procesu učenja. Duše su različite. Imaju svoj osnovni duhovnikarakter kojem osjećajnost nije karakteristika. Medusobno ih razlikujekodni zapis cjelovite duhovnerazme. Razina duhovnog subjekta je razina koja prethodi cjelini irc.melj za materijalni izraz kojem duša odreduje lik u cjelini. Iz njeproizlaze sve informacije i svi uzorci cjelovitosti svih ostalih ~,,;karniranihrazina jer će se kroz njih učiti o razdoblju za koje se ~ubjektivno odlučila.To znači da se odlučila za sve lijepe, ali i sve teške strane svojeg postojanjau materiji. Za nepravde, učinjene ~_: životu, nije kriv nitko drugi nego visami. Za njih ste se odlučili ~;a duhovnoj razini. Sve što se dogada-bilodobro ili loše-tijekom inkarnacije donese bogata iskustva koja vam trebaju uvječnosti. waka, pa i najteža i najgora situacija lijep je i dragocjen poklonkoji ima neprocjenjivu vrijednost za vas kao cjelovitog subjekta.

Razina duše vječna je kao i razina cjelovitosti ili razina Koz,nosa. Natim dvjema razinama postojiš kao vječno biće. Nigdje nemaš početak nikraj. Preko njih postojiš potpuno bez obzira na pogreške koje, prividno,činiš u svom prolaznom svakidašnjem ~ivotu. Svaki je korak utemeljen uduši. U njoj je pripremljen od«ovor na svako tvoje pitanje, a odstupanjanastaju zbog toga jer ~c ne može predvidjeti kako ćeš prepoznati i čuti svojudubinu, i koliko ćeš u tom pogledu duboko sebi vjerovati. Sve što ti sedoga~ta. upravo je tako kako treba. To neka ti bude vodič u svakoj situaciji.

Ostale četiri razine su inkarnirane. Povezane su za vrijeme inkarnacije.Energije, koje u njima postoje, posudene su iz okoline. Zbog toga što jeneuništiva, energija mora imati svoje stanište, ~:uoj počctak i kraj.

Čovjek boravi u zagrljaju triju energija, a to su: - energije duše,- energije osjećaja, - vitalne energije.

Energija duše-duhovna energija-vječna je i nije primjetna ~ ~ prostorujer pripada bezvremenskim i neprostornim dimenzijama koje ne mogu bitirealizirane u području gdje su prostor i vrijeme ~ ladajuće supstance.

Osjećajne energije prebivaju u osjećajnom tijelu čovjeka. `'rlo supromjenljive. Ako bismo čovjekovu oduzeli osjećajnu razinu, vidjeli bismoda je gracfien slično kao elementarno biće. U ~ebi nema vlastitiintelektualni izvor. Vezan je za duhovu i svjesnu raz_inu koje potičuizražavanje osjećajnih stanja.178 , ~,; 179

Vitalne energije su energije koje oživljuju i čuvaju život fizičkogtijela. Imaju vlastite frekvencije i svoje sustave protoka koji se djelomičnopodudaraju sa sustavima ~zičkih protoka. I te su energije isto takoposudene. Nisu dio duše, pa se nakon smrti čovjeka u kojem su bile,rasplinu u prostoru i postanu dio cjeline dok opet ne budu pozvane kaopomoć drugim bićima. Vitalne energije mogu napustiti čovjeka i prije negoga ostavi duhovna energija. Takav su primjer svjedočenja o životu nakonživota. Tada materijalno tijelo još postoji kao materijalno, a njegovaduhovna povezanost nije prekinutna. Stoga se još može vratiti i opet privućik sebi vitalne energije.

Osjećajna razina je prva inkarnirana razina. Budući da je najbliža duši,kroz nju se prvo dogada inicijacija iz čovjekova sjemena. Preko osjećajnogtijela potiče se zahtjev za promjenom, pobuda za okončanjem nekog zadatkaili slično. Duša može neposredno utjecati na osjećajno tijelo i probuditi ga iztrenutnog usmjerenja u svakidašnjem življenju.

Načini na koje djeluje su različiti. Može pobuditi želju. Želja je nekavrsta osjećaja koji čovjeka može potaknuti da u cjelini usmjeri svoju pažnjuna željenu djelatnost bilo da je to traženje rješenja, izgubljene nade, želja zadjetetom ili partnerom. Takvim djelovanjem duša ponajprije usmjeripozornost na ono što je čovjekov sljedeći korak.

Iz tog razloga potrebno je bezuvjetno vjerovati svojim željama. Bileone i najneobičnije, u sebi nose uvijek neku ozbiljnu informaciju koja jevažna za trenutno postojanje i rješenje trenutnih ili ukupnih pitanja. Vrijedipravilo: "Ako ti je dana želja, dana ti je i snaga da je ostvariš."

Na osjećajno tijelo duša može djelovati i tako da predložei odredenoosjećajno stanje koje je najčešće povezano s elementalom prostora. Novoosjećajno stanje otrijezni čovjekovu svijest i uzrokuje bezbroj promjena unjegovom svjesnom razmišljanju o sebi. Svakako da veliko značenje imastupanj njegove svijesti o sebi. I u osobama koje su zatvorenije, duša je takoja može potaknuti samoispitivanje i tako pomoći postupnomsamoosvješćivanju. Možda se čini neobičnim, ali upravo duša sili čovjeka

na neku aktivnost na način da ga ucjenjuje. Na njegovoj osjećajnoj razinipostoji točna informacija o vlastitim materijalno-psihičkim točkamaosjećaja. Pritiskom na njih potiče se samosvijest ili prihvaćanjeodredenog zadatka koji čovjek svjesno odbija ili se s njim ne želi suočiti.Otuda izviru prijetnje koje se prikradaju u mislima, prijetnje da ćeš serazboljeti, da će ti oduzeti tvoje najbliže, da ćeš biti izgubljen...

Sarn odaziv na prijetnje ili takozvane ultimativne zahvate dušc jest šokkoji ne smije izazvati strah već treba dopustiti otriježnjenje i razumijevanjetrenutne situacije.

Provjeravanje osjećaja dobra je metoda za upoznavanje sanloga sebe.Najteže je izdržati neku probu upravo na toj razini, i to zbog nestalnosti ineprestane povezanosti s osjećajnim razinama okoline.

Čovjekova osjećajna razina je poput zatvorene kugle. Unutar jc zapisančitav čovjekov osjećajni sustav u obliku temeljnog karaktera, a izvana je kaogoruća kugla ili kao jež koji brižno čuva ;voje unutarnje osnovneinformacije. Ako do njih imaš pristup, možcš ga raniti. Važne su i stoga jertvore njegovu bit. Ono što se vidi izvana, samo su pipci koji više-manjedodiruju vanjska osjećajna stanja u njegovom okruženju, a s kojima se on,ustvari, samo igra.

Osjećajna povezanost dva čovjeka nije moguća ukoliko nije potaknuta sduhovne razine. Ne postoji osjećajna veza a da nema duhovne, koja je uvjet.Svakako da se duhovna veza ne odvija kao veza dviju duša. Duše nisusupstance koje postoje odvojeno i medusobno se traže. Dvije duše mogusuradivati stoga što im je, s razine Kozmosa, jasno da to trebaju činiti.Suradnja na osjećajnoj razini inkarniran je izraz njihovog dogovora bezriječi i dogovora koji nije energijski, a koji to ipak jest. Obje se slože nasuradnju i mcđusobni zahvat.

Čovjek se može igrati ako njegova duša ne smatra da joj treba nekaosjećajna frekvencija. Njegova odluka, koja može biti sv°jesna, bitna je zaodluke o njegovim nevažnim igrama na vanjakoj osjećajnoj razini koja nijepovezana s unutarnjom biti.

Nakon osjećajnog tijela sljedeća razina je SVIJEST. Po svojoj tunkciji,svijest je pol suprotan duši. Svojim se utjecajem na inkarnirane razine čitavovrijeme s njom nesvjesno takmiči. U svojoj nasuprotnoj posljedici, svijest jeego, ono što čovjeka uvjerava da je svijest pobjednik nad cjelinom i dačovjek može sve što sebi odredi preko te razine.

Ego je izazov. Nitko nije dovoljno jak da ne bi trebao takvog180 ~i 181

ispitivača. Na čovjekovom duhovnom putu ego je poput stranog tijela kojete čitavo vrijeme opominje na samoga sebe i traži pozornost. Svakako da

je pozornost potrebna, pa u tom smislu i ego. Čovjek nije inkarniran zbogtoga da pobjegne u duhovne sfere. Upravo je zato na svijetu da štoskladnije nauči ujednačiti sve svoje razine i svakoj od njih pripisatizasluženo značenje.

Ego traži priznanje. Traži čast i vlast u smislu nadredivanja ihijerarhije. Čovjek ga primi u sebe te tijekom svog razvoja čitavo vrijemepluta izmedu njegovog prišaptavanja i prišaptavanja duše. Na svakom sekoraku može odlučiti koji će glas poslušati. Ne može objektivno ocijenitikoji je glas važniji i koji treba slijediti. Svaka cjelina temelji se nasuprotnostima, a suprotnost izmedu svijesti i duše osnovna je u čovjekakao osobe.

Svijest je odgojem stečeni sustav koji nije dobiven sam po sebi. Trebaje uskladiti s čovjekom kojem će jednom pripadati. Djeca nauče svjesnogledati na svijet onda kad uhvate i tjelesnu ravnotežu, kad se njihovo tijeloprilagodi stvarnim odnosima na Zemlji, zakonima sile teže i zakonimavertikalnih tokova. Kad se izgradi njihov korijenski sustav i kad postanusamostalne osobnosti. Tada ih počne zanimati sve što ih okružuje ne samozbog raznolikosti boja i glasova nego i stoga što počnu razumijevatiosnovno funkcioniranje pojedinih procesa što ih prisiljava u istraživanje irazumijevanje na višoj razini.

Svijest nijc nametnuti uzorak. Dijete zna da mora naučiti razmišljatikao i odrasli. To je zapisano u njegovoj osnovi. Zbog toga ima veliku želju ivolju da samo izraduje svoj sustav prepoznavanja.

Odrasli mu mogu biti samo potpora i, ponekad, ona snaga koja će gaprimorati da požuri kad se ulijeni. Odrasli takoder imaju mogućnost ublažitinjegovo prihvaćanje materije tako da mu čitavo vrijeme nude razumijevanjenevidljivog. Stoga kažemo da o odgoju i okruženju ovisi koliko je čovjekspreman, bez dokaza, prihvatiti nevidljive istine.

Neki se ljudi u djetinjstvu presnažno orijentiraju na materijalno, bilo dase radi o osjećanju ili prosudbama, te im je stoga ponekad potreban i čitavživot da upoznaju i druge dimenzije koje su isto tako važne.

Kao i drugdje, i tu vrijedi pravilo da krajnosti nisu dobre. To se odnosina razdvojenost svijesti i duše. Tijekom inkarnacije medunjima treba uspostaviti dijalog koji najdublje doprinosi cjelovitom programuučenja koji je zapisan u sudbini. Što je dijalog aktivniji, to je dubljerazumijevanje raspona izmec~u materije i duše, dublje j~ poimanje, snovonastalog gledišta, obaju aktivnosti.

Čovjek je razapet izmedu svoje svjesne i nesvjesne biti. Bitka hojaplamti izmedu njegovih, u biti, ravnopravnih polova jest bitka i;oja se zove

život. Život je zapravo dijalog sa samim sobom. Sve ;c odvija na temelju togdijaloga koji može imati sklonost nekom načinu razumijevanja.

Kad govorim o tome što je bolje, onda to govorim sa stajališta dovršenjazadatka. Više ćeš naučiti ako i jednom i drugom smjeru unutar sebe priznašravnopravnost nego ako daš apsolutnu mogućnost samo jednom od njih, adrugi poništiš kao potpunu glupost.

Krajnosti nisu zdrave situacije. Prije ili kasnije same se uhva1~ uvlastitu nesavršenost. Nijedna uska ulica ne može pružiti po~71ed nagradom. Ako hoćeš istražiti grad, moraš posjetiti razne uiice. Unatoč tome,tvoje će poznavanje još uvijek biti samo dio onoga što je moguće. Svatkoulicu vidi drukčijom. Netko će pri.~ijetiti lijepi prozor na desnoj, a netkodrugi balkonsku ogradu n1 lijevoj strani; za ta dva čovjeka ulica ne možebiti jednaka jer su le vidjeli drugačije. Tek bi izjave i opisi tisuća ljudi oistoj ulici mogli dati približnu sliku o njezinom objektivnom izgledu.

Naveo sam jednostavan primjer koji nudi bolje razumijevanje mojihtvrdnji o nepostojanju objektivnosti. Istovremeno govori o ~ome kako sislijep ako na jednu stvar gledaš na samo jedan način. ,~ko želiš neštospoznati, moraš prihvatiti i bezbroj načina prepo~navanja. Ako želišspoznati sebe ili svoje poslanje na Zemlji, mor aš prihvatiti bezbroj načinakako doći do samoga sebe, ili bolje f ~ci, kako upoznati svoju cjelovitost.

Plutanje izmedu svjesnog i nesvjesnog samo je jedan od uvje~a zacjelovitost čovjeka što ih tvore različite supstance, odnosno rzzinepostojanja. Borba suprotnosti je uvjet za cjelinu. Ego i duša hore se zautjecaj na čovjekovu aktinvost, na njegov život. Život ic borba sa samimsobom bez obzira je li okolina prividno prazna ~ posve iživljena. Živjeti zadruge je samo fraza. Svatko ponajprije živi za samoga sebe. S tog stajalištačovjek je, kao i svako biće koje izlazi iz svojeg prasjemena, sebičan isamostalan. Ustvari, ~Iije vezan ni za koga i ni za što drugo nego za samogasebe. Ovisi o sebi i uči za sebe. Sve što okolina za njega može učiniti je toda182 183

s njim suraduje, no ne u smislu osnovne kreativnosti ili pobudivanjaosnovne aktivnosti, nego u smislu pomoći pri već započetoj situaciji.

Krivnja je u čovjeku samom. Ne može je naći u drugima i ne može seopravdati tudim pogreškama. Čovjek je svjesno biće u materijalnom svijetu,a to je uvjet da sam, na svoj materijalno osviješten način odluči o sebi isvojim putevima. Mogućnosti pogrešnog razmišljanja su darovi jer čovjeksvjesno uči samo na pogreškama. Takoder uči i nesvjesno i podsvjesno.Svaki zadatak koji je obavljen u svjesnom svijetu, poklon je duši jer nudinovo iskustvo. Neću govoriti o pogreškama kao da o njima tako ozbiljno

mislim. Pogreške postoje samo sa stajališta subjektivne prosudbe, dok su sastajališta duše postojeće realnosti koje su ispravne i najbolje budući dasvjesno prosudivanje o pogrešnosti, ali i mogućnosti drukčijegrazumijevanja pridonijelo promjeni u videnju vlastite aktivnosti.

Nije pogrešno poslušati svoj ego. On ti pomaže upravo kao i duša.Važno je samo to da se na njega ne osloniš svim svojim bićem jer toizbacuje iz ravnoteže u inkarniranoj biti.

Kao inkarnirano biće, ti si biće suprotnosti. Da bi bio cjelovit, uvijekmoraš biti razapet izmedu krajnosti bilo u energijskom ili materijalnomsmislu. Na svakoj razini ti si jedno, a istovremeno si sve; ti sam jesi i samjesi svoja suprotnost. Zbog toga i možeš donositi odluke o svom djelovanju.Tvoj bi se život inače sastojao u prepuštanju odredenoj razini da ga vodi, ati ne bi imao mogućnost izbora što ispunjava tvoje postojanje. Živio bimonotono i neprivlačno.

Nije dobro proganjati bilo koji dio svoje suprotstavljene cjelovitosti.Treba dopustiti da kroz tebe govori onaj dio koji tog trenutka najviše trebaš.To postižeš uravnoteženjem i povjerenjem u dobro u svakom trenutku.

Zadnje dvije razine su TJELESNE RAZINE. Vezane su zafunkcioniranje čovjeka u smislu materijalno-vitalnog bića. To je razina nakojoj čovjek funkcionira materijalno i na kojoj se u konačnoj fazi pokazujurezultati njegovog djelovanja.

Kao mjesto konačnih rezultata ta dvojaka razina najljepša je čovjekovarazina. Čovjek je materijalno dovršeno, lijepo, privlačno biće koje se svojimizgledom izdvaja iz okoline. Tijelom je uzemljen i dokazljiv i njime mu jedana mogućnost suradnje s dmgima.184Kao i druge energijske istine, on je samo posljedica povezivanja na svimvišim razinama.

Povezivanje u materiji jest inkarnacija veza na višim razina,11a, bilo naduhovnoj kao temeljnoj ili na osjećajnoj razini kao igri, a može biti i nasvjesnoj, za svjesno odlučivanje koje nije povezano s duhovnim razinama.

Uzroci za povezivanje s okolinom mogu biti različiti, a svoj osnovni ciljpostižu samo kad su potaknuti s najviših razina duše. Sve ostale razine samosu razlog za igru i ne mogu postići povczanost sudbine. Nikada.

Vitalna je razina ona koja oživljuje materiju. To je zadnji smpanj koji jejoš uvijek nevidljiv i nesvjestan jer čovjek u svom materijalnom svijetu neprimjećuje (osim ako ne nauči osjećati je). To su energije koje su prisutne umaterijalnom tijelu. Da bi ~mogao osjetiti ih ili vidjeti, moraš imatirazvijene odredene sposobuosti-sposobnosti proširenog osjetilnog spektra.Vidjeti ih može onaj koji vidi širi raspon frekvencija. Osjeća ih onaj tko ima

razvijenijc osjetilne reflekse. Osjeća ih se kao napetost, toplinu, pucketanje ipreskakanje potencijala, a vidi kao različite boje.

Kad govorimo o nečijoj sposobnosti da liječi druge, dobrodošla jeovakva izoštrenost osjetila.

Matcrija ima svoje zakone vezane za kemijske i fizičke karaktcristikežive materije i tvari što su prisutne kao sastavni dijelovi. Ne može se daljeod tih osnovnih karakteristika materije. Trcba ih uvažavati i u njih vjerovati.Na primjer, ne može se spriiečiti koagulacija krvi ako ona postignetemperaturu od ~13°Celzija. I~o, fizički, nije moguće. Ne može se zašiti prstili očistiti rana a ~ia se ne učini kirurški zahvat. Mora se priznati moćmaterijalne medicinc. Bez nje se ne bi spasilo mnogo teških slučajevabolesti. No, nažalost, klasičnoj je medicini, zbog njene ograničenosti nan~ateriju, zamagljen pogled na ejelovito značenje bolesti.

Ne može joj se priznati da postupa ispravno kad liječi bolest koja jcsamo posljedica. Liječenje mora početi u uzroku. Tek kad s~ odstrani uzrok,što se može prepoznavanjem, odnosno njegovim rarumijevanjem,pripremljene su prave okolnosti za liječenje pos(jcdica do kojih je došlozbog odredenog uzroka. Ne pomaže ako skidaš temperaturu, a da nisiodstranio njezin uzrok. Kad poništiš tcmperaturu, isti će se uzrok pojavitinegdje drugdje. To priznaju i liječnici klasične medicine. Ponekad su uzrociviše jednostavni,185

pa ih možeš naći jer ne dolaze s najviših razina. Takvi uzroci se mogulakše odstraniti, no događa se i da nisu dostupni. Kako bi ih otkrio, pa takopostupno odstanio nastale posljedice, pacijent treba vanjsku pomoć.

Vitalna je razina, dakle, najbliža materiji. Shvatljiva je odmah nakonfrekvencija koje može osjetiti svaki prosječan čovjek. Dakle, samo malo jeodmaknuta i tako skrivena od dodira okoline. Svaka promjena umaterijalnom tijelu dogada se u vitalno-energijskom tijelu prije nego što jematerijalno opažljiva. Na taj način moguće je poremećaj u energijskomtijelu otkriti prije nego poremećaj u fizičkom tijelu. Otkriti, odnosnoodstraniti, to se podrazumijeva.

Čovjek se sastoji od različitih razina. Svaka razina je svijet za sebe itek po tome što jest svijet za sebe, može biti i dio cjeline. Kao svijet za sebe,svaka razina je zaštićena i osigurana. Svaka ima svoju zaštitnu energijskuljusku koju se ne može probiti bez njezina dopuštenja.

Ovaj sustav najbolje se može razumjeti ako ga obrazložim kao sustavkodova.

Ako bi čovjek bio biće energijski otvoreno, na njega bi se moglodjelovati i s najmanjim mogućim sredstvima. Bio bi ranjiv i maksimalno

prilagodljiv. Zbog toga ne bi bio subjekt i ne bi mogao biti cjelovit jer biuvijek bio pod utjecajem hrpe različitih utjecaja.

Uvjet za samostalnost jest da je siguran i cjelovit. Dakle, da na njega neutječe nikakva nekontroIirana frekvencija. Bilo bi jednostavnije reći - da nanjega, bez njegova dopuštenja, nitko ne može utjecati.

Pa kako se to ostvaruje u energijskom smislu? Zaštitna ili sigurnosnakora uvijek ima samo jedan pristup. Na odredenu čovjekovu razinu može seući kroz samo jedan ulaz, a taj je zaštićen ulaznom šifrom ili kodom. Akonisi sposoban to prepoznati, ne možeš pristupiti ni na jednu razinu.

Kodovi nemaju nikakve veze sa svjesnim poimanjem, svijest ih nemože prepoznati. To nisu poznate energijske strukture i ne može ih sedokučiti površinski.

Kod možeš ustanoviti samo ako ti ga oda sam čovjek. Takvakomunikacija odvija se na razini na koju želiš ući.

Kad govorimo o funkcioniranju protoka informacija medu čovjekovimrazinama, to najlakše možemo razumijeti ako čovjeka186l,sporedimo s biljkom.

Recimo da je čovjek biljka. Kad padne na zemlju, on je sjeme. Sieme jesve u jednom. Simbolizira ono što jeste, što je bilo i što će biti. Dakle, sjemeje izvanvremenska supstanca.

Sjeme padne na zemlju koja je rahla i topla, te nikne. Odmah nakon štonikne, više nije sjeme, sada je biljka. Sjeme se razgradi i više nije vidljivo.Prisutna je samo njegova informacija koja, rbog svoje cjelovitosti, postoji uvječnosti. Sjeme se više ne može ~ idjeti, ali je prisutno kao informacija označenju i izgledu biljke koja tek raste. Biljka oblikuje listove i gradi stablo,zatim cvate i rodi plod. I što je plod? Plod je, opet, sjeme za nove biljke. Uhlodu se dakle opet, u obliku sjemena, rodi vječnost. Na nov način scmaterijalizira bit koju biljka čitavo vrijeme rasta nosi u sebi kaonematerijalni uzorak. Nakon što obavi svoj osnovni zadatak, biljka odmahumire. Novi rast rada novo sjeme za novu biljku, dakle novi rast.

Isto se dogada i s čovjekom. Prije inkarnacije on je sjeme, sve u svemu isam u sebi cjelina. Kad se odluči za inkarnaciju, više nije cjelina u sebi.Svoju cjelinu inkarnira u svoj rast, i to ne samo materijalni nego rast i razvojsvih svojih razina. Njegov zadatak je obavljen kad se taj rast dovrši na načinda je opet sjeme, da je opet cjelina. Kao takav realizira se nakon smrti kadopet postaje duša, i tako cjelina u sebi. Kao cjelina, opet je sjeme za dru-<~ačijeg čovjeka koji će se odlučiti za inkarnaciju. Put razvoja u novojinkarnaciji bit će drukčiji, ali će uvijek biti put razvoja čo~~jeka. Duša je,naime, sjeme čovjeka i svakako da se ne može inkarnirati kao slon.

Duša je osnova iz koje se može inkarnirati bilo kakav čovjek. Njegovlik i karakter svakako izviru iz njezine odluke.

Bilo bi pogrešno sjeme biljke izjednačavati s radanjem djece. Kadmajka rodi dijete, nije gotov njezin temeljni životni zadatak. Rodenje djetetasamo je još jedan dodatni zadatak. Majka i dijete ,u ravnopravne isamostalne duše koje se medusobno trebaju zbog vlastite odluke onovonastalom odnosu. Međutim, sjeme biljke je konačan proizvod, azadatak biljke u njezinom ciklusu je dovršen. Biljka više nema nikakavdodir sa sjemenom, no majka ima dodir sa svojim djetetom do smrti. Dijetebi moglo biti samo sjeme čovjeka ako bi ga roditelji rodili u devedesetimgodinama. Ipak, znamo, da djecu radaju mladi ljudi, i to u prvoj poloviniživotnog ciklusa.187

(Ovdje govorim o normalnom stanju. Svakako, dijete može izgubitiroditelje i pri rodenju. To se ne dogada zbog njega ili zbog toga jer se rodilonego zbog roditelja. Oni su dovršili odredeni zadatak koji je bio samonjihov.)

Čovjek je samostalno i cjelovito biće samo u duši, dakle u samomesebi. Medutim, tada nije čovjek, nego je duša. Odmah nakon što seinkarnira, postaje podijeljen izmedu svoje svijesti i podsvijesti, izmedusvojih svjesnih i nesvjesnih sustava. Zato je potreban protok informacija izjedne na drugu razinu.

U duši koja je čitavo vrijeme prisutna kao informacija o biti, i u kojojsu odgovori na baš svako pitanje, temelj je odakle treba polaziti ako želimonaći odgovor i pomoć.

Duša je najviše zaštićena razina. U nju ne može uči nitko osim čovjekasamog. Tu vezu on ne može jasno razumijeti jer je prejako upleten u vlastititijek kao i u utjecaje različitih inkarniranih razina. Zapravo, na razinu dušemože ući samo netko tko zna prevesti impuls koji čovjek može osjetiti.

Da obrazložim. Čovjek zna odgovor na svoje poteškoće jer mu ga dušačitavo vrijeme posreduje. Problem je u tome što ga ne umije prevesti ugovor svijesti. Čitavo vrijeme odgovor može stajati pred tobom, a da ga nemožeš svjesno shvatiti jer ga ne imiješ dešifrirati. Stoga ćeš put do njegatražiti onoliko dugo koliko ti treba da nadeš pravi izraz. A onda će ti ujednom trenutku sve biti jasno.

Dešifriranje ili prevodenje energijskih informacija u riječi, odnosno usvjesne informacije zapravo je vrlo jednostavan postupak ako ga netko,jednostavno, zna. Takva sposobnost mora biti urodena ili odredene usjemenu. To se ne može naučiti, na to se naviknuti ili primorati se na nju.Ako ti je dana, dana je, a ako nije, nije. Nema kompromisa. Na taj način

možete razumjeti vidovnjake i proricatelje. Oni trebaju samo sposobnostprevodenja onoga što je u vama već upisano kao odgovor, a to sami ne znateprepoznati. Nema ništa loše u tome ako ti je dano da ti netko proriče. Ako tise to dogodi i ako si se za to svjesno pripremio, to može imati bitnoznačenje za tvoj put. Možda trebaš samo upozorenje ili nadu, ili moždamoraš o stvarima, koje ti dolaze ususret, stvarno nešto znati. Ako osjećaš datrebaš ići proricatelju, samo idi.

Vidovnjaci mogu biti vidoviti samo onoliko koliko im je u odredenomtrenutku dano da znaju. Ako netko ne smije saznatiistinu o svom putu nego je mora potražiti sam, ni vidovnjak neće vidjeti niznati ništa opipljivo.

To je funkcija zaštitnog koda. Ako ne dopustiš da netko ude na tvojurazinu te ti s nje nešto prevede, onda on to neće moći učiniti ma kako setrudio. Ako iscjelitelju ne dopustš da prestupi prag tvog općeg koda, on ti nemože izliječiti ni običnu glavobolju. Pritom ne mislim na svjesnu dozvolunego na ono što se zasniva u duši kao nositelj sudbine ili plan koji nedopušta pomoć izvana.

Kako bi izbjegao nerazumijevanje svojih duhovnih nagovještaja i lakšeslušao samoga sebe, potrebno je jedno. Moraš imati povjerenja u sebe.Povjerenje u to da je odgovor koji pomisliš pravilan i da ćeš se moći s njimuhvatitit u koštac. Moraš dakle imati povjerenje u svoju snagu prevodenja isnagu izvedbe. Povjerenje je ključ. To ću vjerojatno ponavljati i nadalje.Značenje želje za potpunošćuPotpunost je ideja koja vlada aktivnostima svih bića naše civiliracije. Svešto se dogada, dogada se kao doprinos na putu prema potpunosti. Nasubjektivnoj razini subjekt nikada ne može biti savršen. To je nepromjenljivzakon postojanja. Bilo da je na duhovnoj, astralnoj, vitalnoj ili materijalnojrazini, bitka za potpunošću nikad ne završava na željenom cilju.

Zašto? Svaki pa i najmanji energijski ili fizički djelić koji ima svojuinteligenciju vječno teži da bude potpun - uravnotežen, cjelovit, dovršen dokrajnje mogućnosti. Ta želja je životna sila koja prisiljava naprijed udogradivanje, traženje, učenje. Prisiljava na istraživanje i mijenjanjepoimanja stvarnosti.

Sve razine, koje više nisu razina Kozmosa, zasnivaju se na tom vječnomtraženju identiteta u smislu potpunosti.

Teorija potpunosti temelji se na teoriji karike koja nedostaje. Ako umozaiku subjektivnog pogleda na svijet nedostaje makar i jedan kamenčić,onda će ga taj subjekt tražiti i učiti se sve dok ga nc pronade i takonadogradi samoga sebe.

Na taj način nadogradit će samo još jedan drugačiji subjektivan načinvidenja koji je još uvijek samo subjektivan i nije cjelovit, jer subjektivno nine može biti univerzalno.188 ,~: 189

Potpun je samo Kozmos jer su u njemu svi subjekti stopljeni u jedno -združeni u imaginarni objekt. Potpun je i zato jer su u njemu u jednozdruženi svi mogući (nepotpuni) subjektivni pogledi na istu stvarnost. Zbirsubjektivnosti tvori jedinu realnu (a zbog upletenosti svega, imaginarnu)objektivnost.

Postojanje svakog subjekta utemeljeno je u objektu ili potpunoj cjelini-Kozmosu. No, kako se u Kozmosu subjekt raspadne, odnosno rastopi ucjelinu svega u svemu, on može samo pridonijeti svojom nepotpunom bitikoja je jedna od bezbroj mogućih biti što sastavljaju savršenu cjelinu.

Svako biće želi postići ono što je bilo u sjemenu, želi dakle postićisvoju cjelovitost i dovršeni lik.

Primjer: Svaki cvijet želi biti savršen u svojoj vrsti. Želi postići svojnajljepši i najpotpuniji izraz. Realno, može biti potpun samo u sjemenu, alikad nikne, njegova bitka ovisi o zemlji, vodi, zraku, prostoru i mnogimdrugim čimbenicima. Želja za (nemogućim) savršenstvom primorava cvijetna optimalni trud i daje volju za životom.

Isto je i s čovjekom. Duša je utemeljena u Kozmosu koji je savršenobjekt. U njemu sve jest u svemu. Duša nije subjekt kao sastavni dioobjekta, već je stopljena s cjelinom. Na subjektivnoj razini ona je nepotpunajer je njezino sjećanje samo kolaž različitih subjektivnih (dakle, nepotpunih)videnja postojećeg, odnosno različitih subjektivnih razumijevanja istine.Takvih videnja ima bezbroj, a njezina je želja da ih shvati što više i primi usvoju bit. Zato dolazi u inkarnacije, nalaže sebi teže i lakše zadaće, zadatkepatnje i sreće. U tome je dosljedna i sebična s obzirom na tijelo koje jenjezin suputnik u vremenu i prostoru.

Zašto sebična?Kada duša odredi svoju sudbinu, više ne razmišlja o patnji ili bolu

tijela, već bira sve moguće puteve da pobijedi svijest i materiju te što višenauči iz zadanih zadataka.

Ponekad nije moguće razumjeti zašto netko mora toliko trpjeti u životu.I kad bi ti razumio da sam sebi odreduješ takav put, opet ćeš se ponekadpitati zašto? Zašto toliko lošeg?

Svako zašto ima svoje zato. Ništa se ne dešava samo tako. kao da jesamo sebi svrha. Svaka stvar ima utemeljen uzrok. Ako se udubiš u sebe da

otkriješ odgovor, možda ti ubrzo postane jasno i spoznaš da si samodgovoran za sve što se dogada.

Duša ne poznaje "milost" kad želi realizirati postavljene eil jeve.Njezina volja za učenjem i njezin nagon ka točki potpunosti _jači su odsvakog subjektivnog samosažaljenja. Svako iskustvo, bilo ono i najteže, putje prema vrhu, put je odrastanja i preobrazbe tl jače energijsko biće.

Želja za savršenstvom nije želja za nečim, što ne postoji. ~avršenstvopostoji, ali samo na jednoj jedinoj objektivnoj razini. istodobno postoji i kaoideja i kao želja u svakom biću bilo da je ono inkarnirano ili samoenergijsko. Nije mamac koji izmiče kao ;kliska ribica, nego je nevidljivaistina svega postojećeg. Podudara se s voljom sjemena da rodi. Sjeme je onosimbolizirano "sve u ;vemu" odakle sve kreće da se tu vrati. Put izmeduodlaska i povratka je bitka za svoju bit ili za svoju savršenost.

Točka na kojoj bi moralo nastupiti stanje potpunosti pri cnergijskom sebiću realizira kao preobrazba u šire energijsko biće iste vrste. Na točki nakojoj iskustva duše dosegnu vrhunac, ona postane andeo. To je realni diozadanog cilja. Duša nije savršena, medutim postaje ciklička nadgradnjasvoje strukture, a s obzirom na novostečene sposobnosti, mora ponovnoučiti na nov način.

Prije svega spominjem dušu. Ako pogledate ustroj atoma, vidjet ćete dase u njemu odvija ista bitka, bitka za uravnoteženost, samodostatnost,samostalnost - potpunost. Što vrijedi za atom, vrijedi općenito i u materijijer je atom pra-dio materije bila ona živa i1i statička. Kozmos, kao iinkarnirana Zemlja, gradeni su po tonu želje za cjelovitošću ili savršenošću.Ta je bitka stoga osnovna bitka svega što postoji. Zato mogu tvrditi da onajest ključ koji omogućuje energijsko i materijalno postojanje.Duša i inkarnirani čovjek

' Duša je neovisan i samostalan subjekt. Ona je vječna, njezino postojanjeje neograničeno jer boravi u bezvremenskoj supstanci.

Njezine sposobnosti nadmašuju poziciju inkarnacije. U nje-nom sjećanju pohranjena su iskustva svih prijašnjih života. Njezinnačin učenja i volja za odrastanjem u širu inteligenciju-neograni-čeni su.

ly~ ` 191 ,~aDuša odreduje svoj inkarnacijski ciklus. Svakako da je u tome

savjetuju i pomažu njezini duhovni učitelji.Tijekom inkarnacije ona je samo suradnica. Ovako, na brzinu, može ti

se učiniti kao da je duša u vrevu materije poslala nekog trećeg da kroza njodraste i postane mudrija. U stvarnosti, njezina inkarnacija je njezina samopreko tanke pupkovine. Čitavo vrijeme prati je izvana, iz svojih

izvanprostornih razina s pogledom na vrijeme, na komadičak vječnosti kojije ograničen na sada i poslije.

Cjelovit lik čovjeka može se grubo usporediti s parom koji čine lutkar imarioneta. Zajedno čine cjelovitog čovjeka. Lutkar simbolizira dušu, amarioneta čovjeka. Lutkar je jedini sposoban da prati tekst i vodi svojulutku tijekom čitave predstave. Kad završi, lutka više nije živa nego leži napolici dok je opet netko na probudi u život.

Ni u kojem slučaju ne želim vas uvjeravati da ste marionete svoje dušeu smislu ropstva. Imate ego i osjećaje, što vas čini neovisnima. Na svojiminkarniranim razinama čovjek sve mogućnosti da sebe prepozna kaocjelovito i savršeno biće, te da zaniječe značenje duše. Sama situacija daječovjeku mogućnost da samostalno i svjesno odluči koji dio stvarnostipriznaje kao realnost.

U civilizaciji koja je sada u prvom planu većina ljudi priznaje da su usvojoj osnovi - u svojem sjemenu - duhovna bića. Izgovaraju se na materijui njezina čvrsta i obuhvatna pravila.Naizgled, mogu dokazati skoro sve. Čak se trude i svemiru dati nekikonačni oblik i svemiru, te ga razumjeti iz svojeg učvršćenog stajališta.

Istina je da si, kao inkarnirano biće, u materiju postavljen samostalnokako bi poštovao njezine zakone i ozbiljno ih shvatio. Medutim, nijepogrešno znaš li svoj izvor, svoju vječnost i besmrtnost jer onda lakšerazumiješ zašto si tu i zašto si takav kakav jesi.

Razumijevanje samoga sebe ključ je za potpunije doživljavanje i dubljepoimanje situacija u koje ulaziš s nakanom da učiš.

Duša je čovjekova najviša razina jer je ona uzrok i početak života.Izmedu nje i čovjeka je tanka pupkovina. Čovjek je zametak svoje duše.Duša se ne utjelovljuje nego djeluje kao maternica i kao pokroviteljicainkarnacije. U biti, majka je samoj sebi.

Inkarnirane energije nisu duša. Duša vodi inkarnaciju i nastajanje svihrazina vezanih za to razdoblje, a da se sama pritom192ne mijenja. Mijenja se samo njezino sjećanje koje dograduje svoju vizijusavršenstva dopunjujući ga novim iskustvima.

Na vitalnom tijelu čovjek je na samo jednoj točki vezan sa svojomirealnošću, a to je krunska čakra. Tu je prikopčana pupkovina i tuda u tijeloulaze kozmičke energije i nadograduju ga. Čovjek je dijete svoje duše, stogasvaki trenutak ima mogućnost obratiti joj se za savjet i pomoć. Tijekominkarnacije duša je svom svojom pozornošću uvijek okrenuta spram svogprivremenog materijalnog dijela, vrši novu dodatnu ulogu koju moraodigrati što bolje. Još uvijek je, prije svega, vezana za svoju samostalnost i

za ;voje beskonačno postojanje. Njezin zadatak je shvatiti značenjeuhvaćenosti u prividne granice vremena i prostora.

Pupkovina se plete svih devet mjeseci dok se dijete priprema za dolazakna svijet. U maternici je, u materijalnom smislu, sigurno i mirno. Maternicaje mjesto gdje skoro nema razlike u ugodaju izmedu materije i vječnosti.

Zbog svog idealnog položaja u prostoru i vremenu, zametak možepostojati a da sam sebi ne pomaže ni na koji način. Fizički i vitalno za njegaživi majka. Duhovno, još nije povezan sam sa sobom; ima vremenauspostaviti tu vezu.

Vcza izmedu duše i začetog djeteta počinje se realizirati tri mjcsecanakon začeća. Prethodno, uspostavljena je samo preko clementarnog ja. Uto vrijeme duša i zametak žive spremni da stupe u dodir jedan drugometrčeći u zagrljaj.

Duša to osjeća kao postupnu realizaciju zadanog, kao konačnu odluku.U toj odluci ona sije sjeme karaktera, izgleda, zdravlja, ueilučnosti... u tijelokoje se razvija u čovjeka.

U vrijeme prije rodenja duša plete vrlo otvorenu i protočnu ~ ezu sdjetetom. Tada je jedno sa svojom inkarnacijom. Dijete ioš nema svijestkoja bi zamagljivala stalnu intuicijsku vezu. Rodenjcm su mu dana osjetilate vitalna i astralna razina. Svijest mora sući učenjem i odrastanjem.

Bezgranična povezanost djeteta i duše traje približno onoliko vremenakoliko je potrebno da mu zaraste otvor na vrhu glave. Tada se zatvoriizravan protok Kozmos - inkarnirana razina. Dijete mora početi postojatisamostalno (samostalno od duše).

Kada zaraste otvor na točki lotosova cvijeta, nastupa drugi stupanjrodenja. Dijete je udaljeno od duše i mora se potruditi dauspostavi vezu sa svojom biti.193Duša i osjećajno tijeloDuša je neinkarnirana supstanca i stoga točka u kojoj je čovjek vječan.Osjećajno tijelo je, u inkarnaciji, frekvencijski najviše energijsko tijelo.

Astralne i osjećajne energije nalaze se na granici izmedu duše i tijela.Nisu vezane za opseg i dimenzije fizičkog tijela, već samo za tri bitne točkekoje sam već opisao. Inače, u svojem osjećajnom tijelu čovjek je kao jež umekanim bodljama. Njegov vanjski dio čine promjenjiva raspoloženja i igre.Unutarnji je pak brižno čuvan i zaštićen od vanjskih utjecaja. U tom Iikupodsjeća na elementarna bića, ali ne zbog izgleda nego zbog rasponafrekvencija.

Osjećajne frekvencije imaju specifične karakteristike koje vrijede kakoza elementarna bića tako i za osjećajna tijela ljudi. Razlika je u tome što su

elementali vezani samo na tu razinu, dok čovjek postoji u širem rasponufrekvencija-od najniže (materija) do najviše (duša).

Budući da je, po frekvenciji, razina duše najbliža osjećajnom tijelu, onau njemu najlakše budi neki zahtjev, želju, informaciju ili pitanje.

Svakako da duša ne miruje; ona promatra svoju inkarnaciju koja seodvija, u biti, izvan nje. No, ako bi duša svoju inkarnaciju doista samopromatrala, onda bi inkarnacija bila bez značenja. U stvarnosti, duša je tadanajaktivnija i utječe na niže frekvencijske razine. A najlakši je utjecaj naosjećajnu razinu, zbog sličnosti frekvencija. Osjećajna razina još je inesvjesna, pa se na njoj jače osjeća utjecaj duhovne razine nego utjecajsvijesti.

Ako bi duša potakla neku želju na svjesnoj razini, odmah bi je zgrabioego te prilagodio svim objektivnim čimbenicima koji su zapisani unjegovom stečenom uzorku promatranja. Stoga je važno da se želja dušepotakne u osjećajnom tijelu. Na taj način dobije značenje osjećaja, a svijestje prekroji i prihvati kao svoju. U tom smislu osjećaji su jači od ega i, uvećini slučajeva, pobjeduju u bici za utjecaj na situacije.

195 194

Osjećajno i vitalno tijeloU energijskom smislu, to su tijela koja sljede. Na višim frekvencijama

osjećajno se tijelo primjećuje kao vitalno. Svakako da veza postoji, ali serazlikuje od čovjeka do čovjeka jer je odredena specifičnošću rasponavibracija. Osjećajno tijelo promjenjiv je i nestabilan dio čovjeka. Brzo seodaziva na promjene u okolini, a najradije reagira u skladu s karakteromsubjekta kojeg je dio.

Živahnost osjećajnog tijela najčešće je samo igra vanjskih razina, dokje unutarnje osjećajno tijelo skriveno i čuvano kodom. Kod nekih ljudi

moguće je da se oba tijela previše podudaraju. To uzrokuje fizički osjećaj osjećajnih boli. Najčešće se radi o fizičkomosjećanju tudih patnji.

Vitalno i osjećajno tijelo podudaraju se u tri točke: - na vratu,- u srcu, te

- na solarnom pleksusu.O pojedincu i njegovom tjelesnom ustroju ovisi na kojoj se točki

njegova tijela podudaraju. Nije neophodno da se podudaraju na sve tritočke, ali je moguće. Sva tri slučaja približno jednako su učestala.

Što uzrokuje podudaranje osjećajnog i vitalnog tijela?Pri susretu s drugim čovjekom imaš osjećajne promjene koje sigurno

osjetiš kao promjenu raspoloženja. U prvom trenutku ne osjećaš nikakvedruge promjene. No, počinješ se osjećati drugačije nego inače.

Kad se s odredenim osjećajnim nabojem susrećeš češće ili čaksvakodnevno, to ostavlja tragove na točkama gdje su dva tijela, osjećajno ivitalno, povezana. Počinje se, na primjer, na pleksusu stvarati blokada. To,tijekom vremena, uzrokuje i fizičke bolove i probleme pri uzimanju hrane iprobavi, te postupno prelazi u bolest.

To je primjer utjecaja na materijalno tijelo. To je ono kad kažemo: "Taje bolest nastala zbog osjećaja." To, svakako, ne znači: "Za to nemapomoći." Naravno da se može romoći, ali treba početi od osjećaja. Zašto sutakvi? Zašto djeluju tako da boli?

S osjećajnim problemitna često su povezane aktivne blokade. To jedrugi naziv za negativizirani fokus elementarnog ja.

Strah od smrti u osjećajnom tijelu stvara odredenu frekvenciju. Onadjeluje u točki koja je povezana s vitalnim tijelom, naprimjer, na vratu. Zbog te je povezanosti, na točki na vratu prisutnavibracija straha od smrti. Tu se elementarni japočinje negativizirati sobzirom na frekvenciju čovjekovih osjećaja.

Da bi se takav problem riješio, potrebno je ponajprije neutraliziratielemental, pa tek onda pomoći čovjeku da sredi vlastite osjećaje.

Izmedu osjećajnog i vitalnog tijela uvijek mora biti odredena ;i~~urnosna razdaljina koja dijeli osjećajne boli od fizičkih.Vitalno i materijalno tijeloVitalna energija i materija još uvijek su nasuprotne supstance. Vitalnaenergija je potpuno nevidljiva i stoga apstraktna, a materija jc najzgusnutijioblik energije koju, zbog podudaranja u frekvenciji, primjećuju čovjekovaprilagodena osjetila.

Materijalno tijelo je materijalan i živ organizam sa svojimzakonitostima, svojim načinima djelovanja i pravilima što ga održavaju.

Glavna karakteristika materijalnog organizma je to da nije vjcčan, većstari, kvari se i dotraje. Svakako da se to podudara s Ijudskim životom injegovim ciklusima. I dobro je da je tako jer bi inače čovjek bio vječno

mlad i zdrav, ne bi znao eijeniti dane mu trenutke i ne bi bio čitavo vrijemerazapet izmedu strahova i povjcrenja.

Prolaznost materije je ona zadnja točka čovjekovih razina koja muodrec~uje obrnuti smjer informacija i daje suprotan pol vječnoj duši.

Ako bih rekao da je duša sjeme iz kojeg nikne čovjek, onda jeprolaznost materije točka gdje biljka (čovjek) rada sjeme koje ćc, jednom,opet niknuti ili sjeme u smislu povratka vlastitom sjemenu. Izmec~u rodenjai smrti čovjek gradi novi ciklus te se nadobraduje, jer je smrt, kao povrataknovom sjemenu, nadgradnja klijanju iz sjemena ili nadgradnja rodenju.

Materijalno tijelo ili materijalna razina čovjeka jest ona koju jeznanstveno i svjesno moguće dokazati jer je opipljiva, vidljiva, opažljiva uzpomoć pet osjetila i ljudske sposobnosti logičkog razmišljanja.~96 197

To je najlakše shvatljiva razina i zbog toga ona koju je najlakšeprihvatiti. Budući da je vrlo prisutna u vremenu i prostoru, njezina funkcijazavaravanja je nužna. Ona, naime, ograničava sposobnost promatranjaintuicijom...

Čovjek vjeruje da je njegova duša negdje u srcu ili u prsima, aii je nerazumije. Sve što kaže o njoj često su prazne fraze. Ne može je svjesnopojmiti kao realno sveobuhvatnu supstancu. (U svijesti ima forme kojimatakve supstance ne može logički utemeljiti, te ih stoga izdvaja kaonevjerojatne.) Svakako da je to stvar subjektivng odnosa, te se o njoj, dakle,ne može govoriti općenito.

~Vlaterija čini čovjeka zemaljskim bićem i dijelom prirode te mu dajesvoje mjesto u civilizaciji. S materijom se čovjek dokazuje, a kako je u njojprimjetan, medusobno se prepoznaje i priznaje.

Može li materija mogla postojati sama a da nema ostalih razina?I stroj treba gorivo. Treba, dakle, nešto što mu pomaže pri kretanju i

pomicanju.Čovjek jede hranu koja mu daje snagu. Svakako da je to isto kaoi pogon lade koja plovi preko oceana. No, misli li lada, kreće li se po svojojvolji, osjeća li? Ako bi čovjek živio samo od materijalne hrane, bio bisubjekt isto onoliko koliko je subjekt bilo koji stroj koji u sebi nema ništadrugo nego zamršeni mehanizam filtera, cijevi i pogonskih elemenata...

Materija može hraniti materiju. S tim se slažem. A ostale razine učovjeka? Hrana je čovjekov suputnik i materijalna navika. Može utjecatisamo na materijalnu, ali na i na druge razine.

Zbog ove izjave netko će, možda, skočiti i naljutiti se; stoga ću toutemeljiti. Već sam rekao da svijet vidimo subjektivno, subjektivno ga iosjećamo i čujemo. Dakle, svijet je subjektivna inačica ostalih subjektivnihsvjetova. S obzirom na to da sam stvaraš svoj svijet, odreduješ i svoje

odzive na odredene izvanjske utjecaje, na primjer, na hranu. Ako vjeruješ daće ti makrobiotička hrana pomoći probuditi duh i da će ti dati smireniji iviše uravnotežen život, znači da si svojim povjerenjem u njezin učinak naduhovnoj razini sam potaknuo takav put njezina djelovanja. Materija, samapo sebi, ne može djelovati na dušu ili na osjećaje. Dopuštam mogućnost dase, ako vjeruješ, na nešto može utjecati, da se to i desi, ali ne zbogodredenih materijalnih struktura, već zbog tvog uvjerenja.

Isto vrijedi za vegetarijansku kao i za sve druge načineprehrane. Ako vjeruješ da ti meso škodi, škodit će ti. Ako vjeruješ da ~e tizamagliti intuiciju, zamaglit će ti, ali ne zbog materije ili intuicije same, većzbog tebe i tvog uvjerenja.

Ne želim upozoravati da su takvi načini prehrane pogrešni, nikako neVjerujem da bi se rijetko tko u tome složio sa mnom. I to :ni se čini u redu.Svijest je svijet subjekata i pravo je da svatko aa,1~ odlučuje o svojimosjećajima i svojim životnim navikama.

Ono što materiju oživljuje, što joj daje sjaj i snagu, to su ~, italneenergije. One omogućuju da je materijalni čovjek sposoban shvatiti ostaleinkarnirane, ali nevidljive razine koje ga povezuju > nj egovim osje~ajnim isvjesnim tijelom koje na sebe vezuje dušu kao izvanprostornu i, stoga,vječnu supstancu.

Vitalne energije skraćeno nazivamo AURA. To je cjelina energijskihtokova koji su utemeljeni u vertikalnoj i horizontalnoj ~.zravnoteženosti temekanoj protočnosti svih dijelova tijela.

Aura se sastoji od više slojeva, a svaki ima svoju specifičnu t~~snkciju.l . L~nutarnji energijski tokoviĐni se podudaraju s predodžbom o meridijanima. Ta su ~_cv'tc:ijivi

unutarnji tokovi koji oživljuju unutamjost organizma. ~no što te meridijanečini nevidljivima, inkarnirano je kroz krvotok. Ne radi se o jedinstvenomsustavu koji je prisutan na različitim iazinama, već o sustavu koji sedopunjuje. Da nema djelovanja meridijana - krv ne bi mogla kružiti.

2. Vanjski energijski protociTo su energije koje obuhvaćaju fizičko tijelo, a njihovo kretai~.ie prati

funkcije silnica ravnoteže. Na toj razini najprije se mogu «ri~ui~etitiblokade u protocima i otuda ih je najjednostavnije liic:iti.

Vanjska vitalna aura u odredenim se točkama podudara s osjećajnimtijelom koje je suradnik u zamagljivanju i stvaranju blokada ili u pomoći zabolji protok.

3. Zadnji dio aure je zaštitna aura.

Zaštitnu auru se ne može izmjeriti odoka. Jača je, što je jače energijskostanje čovjeka. Čovjek se lakše opire izvanjskim smetnjama, pa zato imaviše vremena za rješavanje uzroka smetnji što izviru iz njega samoga.198 199

Opći čovjekov kod čuva zaštitnu auru koju je najlakše izazitiodrec~enom bojom. Taj kod čuva njegov inkarnirani energijski sustav.

Aura energijski razapne čovjeka izmedu Kozmosa i Zemlje, izmedudvije suprome energijske supstance koje se i u cjelini izražavaju suprotno.

Ravnoteža izmedu te dvije suprotnosti uvjet je za zdravlje te dobroraspoloženje osjećaja i stanje tijela.

Kad promatraš čovjeka kao materijalno biće, vidiš zamršen organskisustav koji djeluje savršeno i uskladeno. Njemu je omogućeno da osjeća, davidi i da "ejelovito" shvaća vanjski svijet. Može se kretati, sporazumijevatii, ponajprije, stvarati. Tako je njegovo življenje korisno i zabavno. Zakonmaterijalnog života do detalja je, prividno, obrazložen u medicini. Nemapitanja o materiji na koja znanost nije već pripremila odgovor.

Čovjek je dovršen i cjelovit. Medutim, čim se u njegovom sustavudogodi i najmanja promjena, to je za njega bol, a može biti i manja ili težabolest. Medicina se bavi posljedicama jer proizlazi iz pretpostavke da tijelodjeluje kao savršen organski stroj sa svim objektivnim karakteristikama.Kad razmišlja o uzrocima neke pogreške u sustavu subjekta, tek rijetkodopušta mogućnost da bolest proizlazi iz neke druge razine nego materi-jalne. Kažu, bolest možda ima psihički uzrok, i to je najviše što su spremnipriznati. Ostale razine kao uzročnici ili uzroci materijalnih bolesti, otpisanesu.

(Prema njihovim riječima, uzrok je prehlada, nasljedni činitelj, nekapovreda, neznanje...)

Nije mi nakana kritizirati medicinu jer je razvila visoke sposobnosti dapomogne svojim pacijentima. No, razvila je samo vanjski, objektivan sustavliječenja u kojem svaka posljedica ima objektivno odredene uzroke, asubjekti se razlikuju samo slučajno. Moramo joj priznati veliku moć ispretnost, premda vezane samo na materijalnu razinu gdje su najčešće ipotrebne.

Zasigurno ponekad pomisliš na svoje tijelo, na suzvučje svih organakoji u tebi igraju najskladniju orkestralnu glazbu koju možeš zamisliti. Nijeli čudesno savršenstvo u odzivima kože na osjete, ili u očiju na svjetlosnenijanse i razlike u oblicima? Nije li čudesno kako nastane dijete, zašto setako savršeno razvije iz nevidljivog sjemena? Odakle dolazi karakter,razum, odakle duša?

200Zašto srce odjednom ne počne kucati tek tako?Zašto bi se čovjek rodio i zašto bi živio ako bi sve njegove misli,

osjećaji i stvaralačke sposobnosti bile samo plod njegove materi_jalnestrukture-njegovih mozgovnih centara, tjelesnog ustroja i sposobnostistanica tijela da se množe i grade?

Zašto bi živio taj kratki život razapet izmedu rodenja i smrti ako bi biosam sebi svrha? Tko može vjerovati u takav potpuni besmisao?

Svatko zna da je energija neuništiva. Snaga čovjeka, dakle ~ako je ipriznaješ samo na materijalnoj razini) ne može nestati nakon njegove smrti.Odgovor se ne može odrediti u sferi svijesti. Možete ga osjetiti, ali ne itočno shvatiti. To je na neki način slično kao vašoj nemogućnosti darazumijete beskonačnost i bezgraničnost svemira. Znanost ne možeodgovoriti jer objektivnog odgovora vjerojatno nema. Svaka je teorija samojoš jedan doprinos cjelovitim predodžbama o istini.

Možda neprolaznost energije osjetiš zbilja tek kad te dotakne smrt. Tadaosjetiš da umrli, ustvari, nije mrtav, već da je mrtvo samo njegovo tijelo.

Morate shvatiti da postojimo vječno. Vrijeme je izmišljena katc~orija ipostoji samo u inkarniranom svijetu.

Postojanje u vječnosti ima svoje zakonitosti:1. Spiralni subjektivni rast - rast i prerastanje samoga sebe u željizapotpunošću i cjelinom. To je zakon preobrazbe. 2. Porijeklo uKozmosu koji je sve u svemu i koji je predrazina svim subjektivnimbićima.3. Zakon postojanja sada i ovdje -postojanje u trenutku koji je

istovremeno vječnost i točka u toj vječnosti.U vječnosti postoje tri zakona postojanja: zakon cjelovitosti, zakon

trenutka i zakon preobrazbe.Prema tim zakonima postoje sva bića, ona koja jesu i ona koja nisu

inkarnirana na Zemlji.Sva bića u svojoj biti postoje u vječnosti. Bit se ne inkarnira. Bit samo

potiče materijalizirane razine i druge vezane za materijalno. Nikad se nemože inkarnirati jer bit čitavog bića jest najnematerijalnija i potpunonevremenska supstanca. S tog stajališta, raspon izmec~u čovjekove biti ičovjeka samog nerazumljiv je i ogroman.

Sve priče i sva očekivanja govore nešto kao: "Bit je u meni." Pritompokažeš na mjesto gdje ti kuca srce.ao~

U stvarnosti tvoja bit nije uhvaćena u tebi. Ako bi tako bilo, ne biimala pregled nad tvojim životom i ne bi bila podredena tvojem djelovanju.

Bit jest bit samo ako su u njoj pohranjena sva pitanja koja zahtjevajuodgovore tijekom tvog života i, istovremeno, sve odgovore na tvoja pitanjau trenucima kad nerazumiješ samoga sebe.

Tvoja bit je duša. Da bi to mogla ostati, mora biti odvojena od tvogmaterijalnog lika i tvojih ovakvih ili onakvih djela koja jesu ili nisu u skladusa zadanim zadacima.

Duhovna razina je odvojena i nije primjetna na čovjeku. Veza po kojojduhovna razina utječe na čovjeka te se realizira kao njegova bit, krunska ječakra. Njezino ime kaže da je to najviše i najplemenitije mjesto načovjekovom energijskom tijelu.

Krunske čakre stoje nasuprot korijenskom sustavu koji je veza saZemljom ili materijalno-energijskim domom inkarniranog čovjeka. Prekoveze s dušom u čovjekov sustav dolaze energije Kozmosa. Kad govorimo oenergijama Kozmosa, ne govorimo 0 nekim vanjskim energijama koje izodredenog razloga odnekud dolaze. Energije Kozmosa nisu vanjskeenergije. Njihov put uvijek teče po subjektivnoj biti. Kod čovjeka je to duša.Energije Kozmosa, dakle, u čovjeka ne ulaze neposredno već posrednopreko njegove duše ili njezine neprostorne povezanosti.Kada čovjek dobije vitalnu auru?Zametak u tijelu je duhovni subjekt koji ima svoju duhovnu bit te je, s togstajališta, samostalan. Samostalan je i sa stajališta materije jer ima srce, apostupno i sve dijelove svojeg ljudskog tijela. U vitalnom smislu, dorodenja dijete nije samostalno i nema samostalne vitalne strukture.

Zaštitne i oživljujuće energije posreduje majka. Stoga vrijedi načelo:materijalno tijelo nosim u materijalnom, a energijsko u energijskom. Nanačin da djetetu posuduje svoje energijsko-vitalne sustave, majka muomogućuje da tijekom devet mjeseci postojanja i rasta u njoj izgradizametke vlastitog energijskog tijela. Kada djetetu oduzme svoj teški zadatakda ga stalno čuva, daje mu miraz za bolju i sigurniju budućnost.

U vrijeme prije rodenja dijete se nalazi u idealnom obliku postojanja umateriji. Sigurno je, uravnoteženo i izvanprostorano ;; r nije opterećenoprostorno-vremenskim silnicama. Njegovo kretanje le ~etanje ubezgraničnoj slobodi, iako je zatvoreno u matern~ci i pred kraj se morapotruditi da se sam pokrene.

s-rijeme prije rodenja je razina izmedu postojanja u svojoj biti - narazini duše, i postojanja u inkarnaciji. Dijete je u stalnom ~iodiru sa svojomdušom, a istodobno uči osjećati materiju koje ~~ostaje dio.

Prilikom rodenja koje je njegova prva velika preobrazba doživi vitalnišok. Njegovo je tijelo odjednom materijalno i vitalno smnostalno.Energijska struktura na vitalnoj razini, koja je prije 1•.ostojala u zametku, u

trenutku se oslobodi i stvori vitalnu auru. Dijetc jc već nekoliko sati nakonrodenja samostalno i vitalno izgradcno biće.

Može se desiti da neka djeca u tom trenutku nemaju spremne cnergijskevitalne strukture. To može biti posljedica nepripremljenosti dicteta, ali imajke, jer je ona jedan od najznačajnijih čimbenika pri nastanku vitalno-energijske strukture rodenog djeteta. Takvi su slučajevi mrtvorodena djeca,nedonoščad, djeca rodena carskim rczom...

3ez obzira na moguće pogreške (koje nikada nisu slučajne), eiijetc imanajjaču moguću auru. Njegov protok energija na najvišoj ~~~ razini. Tosigurno iznenaduje jer što je dijete manje to je naš c'ojam o njcgovojbespomoćnosti i ovisnosti o okruženju veći. :11i nije tako. Njihovobrambeni sustav je dovršen i teško ga je raniti do takve mjere da se dijeterazboli ili ima ozbiljno oštećenje na matcrijalnoj razini.

3edini je problem, koji i nije pravi problem jer je dio razvoja, iest to dadijete samo, tijekom vremena, stekne osjećaj vertikalne ravnoteže. Ustvari,treba vrijeme da se uzemlji. S njegovim vitalnim uzemljenjem povezana jepromjena u njegovom shvaćanju i hriUvaćanju okruženja.

Svijet oko sebe dijete shvaća nevino. Naime, stvari oko sebe neprosuduje svjesno i ne daje im predznake. Njegova su načela radoznalost,istraživanje i učenje. Nikada ne pristupa kao sveznalica i ne želi generalnomijenjati postojeće istine.

To je i w jet za snažnu obranu od vanjskih utjecaja, odnosno za jakuuravnoteženost i sigurnost u životu.202 203ZdravljeStanje ravnoteže

Bitno pravilo energijskog zdravlja, što je uvijek inkarnirano i u fizičkomtijelu, jest da je ravnoteža - zdravlje.

Čovjek je postao energijsko biće jer je uspio uhvatiti ravnotežu. Nemislim da se zbog njegovog uspravnog držanja razvila materijalnasposobnost razmišljanja. U stojećem položaju postigao je maksimalnusposobnost ravnoteže medu dijelovima svoje inkarnirane cjeline. Uuspravnom stavu uskladili su se energijskipotencijali svih njegovih razina imogao je postati čovjek kao misaono, osjećajno, svjesno i intuicijsko biće.

Promijenio je njegov fizički izgled, što mnogo znači jer je njegovaglavna energijska linija postala vertikala, a ruke su dobile sposobnosthorizontalnih prijenosa.

Čovjekova os je kičma. To je zakonitost koja vrijedi u fizičkom ivitalnom smislu. Fizički, kičma je najznačajniji dio jer se u njoj odvijaju svi

živčani tijekovi. Uvjetuje čovjeka kao biće s pet osjeta, odreduje njegovokretanje, gipkost i stvaranje.

U vitalnom smislu, kičma je os oko koje su nanizani vitalni energijskicentri iz kojih teku unutarnje energijske veze po čitavom tijelu.

U idealnom stanju podudaraju se fizička i vitalna kičma. U stanjubolesti energijska se kičma može pomaknuti iz svojeg položaja. Na tajnačin, simbolički, opada ravnoteža u tijelu. Obično je pomak energijskekičme posljedica prethodnog oštećenja na fizičkom ili energijskam tijelu.Pritom treba razumjeti da čovjek nije tako osjetljivo biće kao što izgleda poovom tumačenju. Ustvari, većinu stanja ne-ravnoteže bilo kojeg uzroka,može pobijediti sam, bez fizičkih napora i u većini slučajeva nesvjesno. Nje-gov sustav obrane pri najmanjoj pogrešci alarmira ener¢ijsko-fizički optok.Težnja cjelovitog bića za ravnotežom pomaže pri uspostavljanju ponovnogstanja smirenosti i potpunosti.

Dakle, glavna energijska os je kičma. Kad pogledamo fizičku strukturu,sigurno nas iznenadi činjenica da kičma nije sasvim prizemljena i da nekakolebdi u prostoru. U ovom slučaju prvi pogled vara. Kičma je nevidljivo vezana za svoj sustav prizemljenja kojizovemo i korijenski sustav. To je zamršen energijski čvor koji je uvjet zauzemljenje čovjeka kao inkarniranog bića. Čovjek 'ne bi bio zemaljsko bićeda nema energijski čvor koji, ustvari, potsjeća na korijenje drveća. Odnosizmedu korijenja i krošnje stabala je 1:1. Za ljudski sustav vrijedi isti odnos.Kičma je os izmedu dva velika energijska oblaka od kojih jedan težiKozmosu, a drugi središtu Zemlje ili energijskoj Zemlji.

Da najprije opišem horizontalnu i vertikalnu os. Da je kičma j~dinačovjekova energijska os i da je prizemljena, čovjek bi morao, da se malonašalim, čitavo vrijeme sjediti jer bi mu taj položaj bio idealani. To se,svakako, ne dogada jer većina ljudi pri svoj im stvaralačkim procesimanajlakše stoji. Da bi čovjek u svom postojanju na Zemlji bio optimalnočvrst, ima u sebi dvije horizontale koje daju ravnotežu vertikalnoj kičmi:

- ramena i ruke, - kukove i noge.Povezanost vertikalnog i horizontalnog čini čovjeka uravnoteženim i

uspravnim bićem. Idealan odnos izmedu njih uspostavlja i njegovo ukupnozdravlje.

Svakako da čovjek nije biće koje bi živjelo "tek tako". Njegova bit je utome da je inkarnacija duše kao najviše neprostorne supstance, te da jematerijaliziran u prostoru i vremenu koje je, u slučaju ove civilizacije,prostor planeta Zemlja. Razapet između dvijc krajnosti, prostora i vječnosti,izmedu biti i materijalnog izraza biti, koji nije nikada potpun i koji ima

vječni zadatak da uči, uči i uči. Njegova razapetost izmedu te dvije krajnjetočke prisutna je i u njegovom energijskom životnom sustavu.

S dušom, svojim sjemenom ili biti, povezan je s krunskom čakrom ilinajvišim energijskim centrima u vitalnom tijelu. Tamo je pupkovinompovezan sa svojim najvišim izrazom i tom vezom tcče intuicija i unutarnjepoimanje života.

Korijenskim sustavom čovjek je povezan sa Zemljom. Taj sustav možese primijetiti u vitalnom tijelu jer ima bitno značenje za čovjekovouzemljenje, odnosno za njegovu svijest o sebi kao materijalnom biću i bićuprostora i vremena.

Korijenskim sustavom teče povezanost s okruženjem, s prirodom ipredjelom u najširem značenju riječi. Njime teku i vitalna čišćenja i vitalneenergije potrebne za postojanje u materiji.204 205

Ne želim reći da vitalnu energiju, potrebnu za materijalno postojanje,čovjek ne dobija hranom, ali mislim da energije koje stvarno dobije hranom,uzemlji uz pomoć korijenskog sustava te ih na taj način upotrijebi kao diosvojeg energijskog optoka.

Kad provjeravamo ravnotežu, moramo na vagu staviti svenabrojane odnose:

- glava - korijenski sustav,- lijeva i desna polovica vertikale, - obje horizontale.Samo jedna pogreška može uzrokovati da su zdravlje ili čovjekovi

osjećaji ometani. Budući da čovjek više nije u ravnoteži, nije zdrav. Osjećase nepotpuno, bolesno, neugodno, omamljeno. Svakako da sve ovisi i otome gdje i zašto je došlo do ispada iz ravnoteže i na koji organ ili dio tijelato utječe.

Pojasnio sam da je ispad iz ravnoteže obično posljedica, ali što možebiti uzrok?Čovjekovo vitalno-energijsko tijeloUnutarnja i zaštitna aura tvori vitalno-energijsko tijelo. Govorit ću o auri jerje to najljepša riječ za vitalne protoke kad o njima govorimo kao o cjelini.

Unutarnju auru čine unutarnji energijski tokovi koje istočna mcdicinanaziva meridijani, te energijski centri poznati kao čakre. Obje su aure spletenergija različitih frekvencija koje dajusve uvjete za djelovanje fizičkog tijela. Čisti tokovi aure uvjet su zazdravlje. Ako je protok aure ometan, javlja se mogućnost bolesti. Svakabolest, osim onih koje su neposredna posljedicafizičkih povreda, u protocima energija na vitalnoj razini vidljiva je prijencgo se osjeti fizički loše. Nepravilnosti u tokovima mogu se osjetiti kao

blokade, zamagljenja, nepravilni vrtlozi, odnosno kao neuravnotežene ufrekvencijskoj uskladenosti čovjekove vlastite vitalne energije. Gledano stog stanovišta, liječenje na vitalnoenergijskom tijelu je preventivno jerpočinje na uzrocima materijalnih smetnji tijela i ne pokušava odstranitisamo posljedice.

Možda bih trebao ponovo upozoriti na čovjekovo poslanje na Zemlji.Na Zemlju nije poslan stoga da bi trpio uhvaćen u svojmaterijalni lik kojim nikada nije i ne može biti zadovoljan, već zato da bi, izsituacija kroz koje prolazi tijekom života, naučio nešto bitno za svojepostojanje u vječnosti. U biti, on čitavo vrijeme ,toji pred neobičnomčinjenicom. U vrijeme je morao doći da nešto stekne za život u vječnosti. Toizgleda kao paradoks, što i jest. Teško ga je svjesno razumjeti. Na koji načinse uči? Putevi učenja su subjektivni. Nema pravila koje bi vrijedilo za svejednako. Svatko ima svoj način i mora biti spreman sljediti ga. Nažalost,većina ljudi nije dovoljno spremna suočiti se sa samim sobom kao bićemkoje uči. Oni prihvaćaju život kao pasivno proživljavanje do svoje smrtikoje nema nikakvog pravog značenja. Takve ljude treba probuditi na svemoguće načine. Najuspješniji način da ih se potakne na razvoj i prerastanjesamoga sebe jest bolest. Bolest, ako je uopćc izlječiva, ima značenjeotrežnjenja. Ona je ultimatum koji postavlja duša i koji je konačan naodgovarajući način. Zašto se na svijetu javljaju uvijek nove smrtne ineizlječive bolesti? Čovječanstvo ih treba. Kad izumi lijek za njih, pojavitće se nove, još <~ore i opet će tisuće ljudi pasti u nove nerješive agonije.

Nitko ne oboli i ne ispadne iz ravnoteže tek tako. Iza svih racionalnoshvatljivih uzroka uvijek postoji još jedan koji se ne može razumjeti i kojise mora jednostavno osjetiti i pokušati objektivno odstraniti. Bolest jeupozorenje, ponekad i prijetnja, ali uvijek ultimatum kojem se ne možepobjeći a da se za bijeg ncšto ne učini i barem malo potrudi za sebe i,ponekad, za svog bližnjeg. Nema krivca izvan vas, to nije ni mraz ranejeseni ili nizak tlak maglovitih dana. Uzrok je u vama i što ćete ga prijeotkriti, lakšc i brže će se moći odstraniti energijske, pa i fizičke posljedice.

Stanja u auri, narušena ravnoteža, fizičke i energijskc pogreške usustavu čovjeka uzrokuju da morate nešto učiniti za sebe i svoj život. Nemislim da se ne može pomoći, naprotiv. Ako želiš sebi pomoći i ako sičvrsto odlučio ozdraviti, onda tu pomoć zaslužuješ i dobit ćeš je u pravomtrenutku. Tu se vidi snaga povjerenja u dobro.

Pad iz ravnoteže samo je jedna od mogućih posljedica mehanizma kojisam upravo obrazložio. Do toga može doći tek tako i bez pravog razloga, amože biti i posljedica neusklađenosti u frekvencijskom spektru aure koji se,pojednostavljeno, mjeri bojama.

Teško da mogu nabrojiti pravila u stilu: nedostatak ove ili onefrekvencije uzrokuje ovu ili onu bolest. Naime, frekvencije i20G 207

posljedice pogrešaka su subjektivne, te ih je stoga vrlo teško objektivnoodrediti. Na primjer, nekom nedostaje zelena frekvencija što mu uzrokujeoštećenje bubrega, a drugome to može uzrokovati alergiju na pelud.

Usklac~enost frekvencija potrebno je subjektivno provjeriti i napojedinom slučaju utvrditi posljedicu nepravilnosti u spektm boja aure.Nepravilnost u frekvencijskom spektru jedna je od najgorih oštećenja uljudskom tijelu jer uzrokuje najgore i najteže izlječive bolesti: rak, šećernubolest, Parkinsonovu bolest te, ponajprije, sve vrste alergija, a mogao bihjoš nabrajati.

Dovodenje frekvencija kojih nema, u auru, dalekosežan je proces jer setijelo navikne na nedostatak i djelomično prilagodi. Dovodenje frekvencijeizvana može biti i uzrok za veće ili manje reakcije tijela.

Na primjer, dovodenje plave frekvencije koja znači fizičku snagu,može uzrokovati bolove u mišićima ili kostima. Reakcija ovisi o uzrokupada iz ravnoteže ili uzroku same bolesti koji dolazi iz duhovne razine ilirazine duše.

Osim toga što se aura sastoji od različitih frekvencija, imakarakteristiku da nije statička već se neprestano kreće i stvara tokove. Ni utokovima nema točnih zakonitosti jer su vrlo subjektivni. Neki imaju jačevertikalne, a slabije horizontalne tokove, dok su u drugih upravo obrnuti, aneki čak imaju spiralna kretanja. Važno je da aura teče glatko, bez zastoja,zamagljenja ili pogrešnih zavoja. Kad je u njoj sve sredeno, ona vidljivopleše, kreće se od tijela i natrag kao da pleše poput ružinog cvijeta ili cvijetakaranfila.

U biti, osim povezanosti s dušom, aura ima samo jedan dovodni kanal.Taj je kanal zaštićen kodom. Ako ti ne dopusti da prepoznaš kod, niti možešući u sustav niti možeš pomoći ili odmoći. Čim dopusti ulaz, kroz njegamožeš doći do svih energijskih centara i prepoznati ih, možeš pratiti protokeu auri te ih pospješiti, zakočiti, uskladivati, milovati i napajati. Ulaskom uvitalni sustav možeš dobiti i informacije o stanju na osjećajnoj razini jer se utri točke aure dodiruju.

Na takav način u cjelini prepoznaš njegovu strukturu i možešzaključivati o uzroku i posljedicama promjena na energijskoj razini.

To je uvjet da liječenje napreduje što brže i da čovjek što bolje suradujeu liječenju.

Gdie je u auri točka kroz koju je najlakše prepoznati cjelinu? Dviie sutočke najviše nabijene informacijama o cjelini i

komplementarne su što znači da se podudaraju u svojoj energijskoj bazi. Tcsu najviša čakra i pupak. Kroz njih se može dobiti i informacija o najvišimrazinama čovjeka, naravno, ako čovjek to dopušta te ako je uopće potrebnoda o njima svjesno nešto zna.

Oba središta - pupak i krunska čakra su središta tijela, i~runska ćakravertikalno, a pupak horizontalno, stoga je kroz njih moguće provjeriti stanjeravnoteže i trenutno stanje snage i uskladenosti. Osim što su središnje točke,one su i osnovna raskršća encrgijskih laetanja i talasanja.

Kakva je bolest koju prepoznaš u energijskom tijelu? Bolest i liječenje,u energijskom smislu, vrlo su jednostavna stanja. Zdravlje je stanjeravnoteže i moguće ga je promatrati kao ples aure, dok je bolestzablokiranost aure ili pad iz ravnoteže, ali se s njom ipak može normalnoživjeti. Ako se smetnje počnu dogadati već u najmanje zahtjevnimtrenucima, onda je to znak da je došlo do pada iz ravnoteže.

L~ kontaktu s bolesnim čovjekom najprije postaviš dijagnozu,prepoznaš blokade u auri, odrediš njihovu snagu, prepoznaš zan~agljenja iprovjeriš uskladenost boja u auri, da bi zatim prepoznao n~o~ući uzrokvitalne nepravilnosti svih tokova. Takvim postup~om možeš postaviti višeili manje točnu dijagnozu o ukupnom stanju čovjeka.

Bitan znak koji na odrecienoj točki pokaže da postoji oštećenje, jestblokada u auri. Postoji više vrsti blokada:- pasivne blokade, - aktivnc blokade.

Pasivne blokade nastaju tako da se vibracije aure, zbog odredenograzloga (nikada tek tako), zaustave na jednom od energijskih centara i sveviše ometaju protok na tom mjestu. Najprije su jedva primjetne, a zatim svečešće i jače. Možemo ih mjeriti u postotcima. Što suu jače to više utječu nafizičko tijelo i uzrokuju oštećenja. Svakako da se to ne dešava preko noći,već postupno. Blokade koje nastanu u tokovima aure mogu se odstranitiliječenjem u više navrata što slijede. Tijekom pojedinih terapija tijelo seprivikava na cnergijsku promjenu koja je neposredan uzrok oštećenja. Zafizičko oštećenje treba više vremena da se odstrani nego za vitalnu blokadu,što je razumljivo jer je materija gušća tvar od energije,20H 209

stoga kod nje postoje Bzičke zakonitosti koje nije moguće tek takočudesno nadmašiti.

Za vrijeme uskladivanja energijskih i fizičkih promjena pacijent morabiti vrlo strpljiv. Ne smije izgubiti volju i povjerenje u svoje izlječenje.

Pasivne blokade razlikuju se pa svojoj zgusnutosti i provodnosti, anjihov utjecaj je različit. Na nekoga djeluje već 20% blokada tako štetnokao na nekog drugog 70%.

U fizičkom odzivu na blokadu postoji razlika izmedu starijih i mladihIjudi. Dijete kojem je ponudena pomoć, lako će pobijediti svaku bIokadu makako čvrsto da je uzemljena. No, stariji čovjek će se teško nositi i snajmanjom blokadom. Da bi je pobijedio, sigurno treba dosta vremena ipuno dobre volje.

O aktivnim blokadama sam govorio u poglavlju o elementarnimbićima. To su blokade koje su, u biti, bića. Djeluju kao da su strane energije,ali su zapravo tajanstveni elementarni suputnici koje čovjeku trebaju da bipostigao cilj. Inače predstavljaju njegov elementarni ja, no onog trenutkakad se zbog nekog (obično osjećajnog) razloga negativiziraju, počnupovratno djelovati kao negativna kretanja u auri, drugim riječima-blokirajutokove vitalne aure i tako utječu na fizičku i osjećajnu razinu pojedinca.Djeluju ciklički i povremeno, a ni u kojem slučaju stalno. Budući da suelementarna bića, u biti, osjećajne supstance, njihovo se djelovanje povezujes osjećajima čovjeka kojeg su dio.

Na osjećajnoj razini čovjek ima svoje općenito usmjerenje, što jedjelomično vidljivo iz karaktera. U većini slučajeva čovjek ga iskazujereakcijama na pojedine situacije. U trenutku kad se njegovo opče osjećajnostanje promijeni u bilo kojem negativnom smjeru, elementarni ja seprilagodava, odnosno negativizira. Na taj način dolazi do negativne blokadekoja nije ništa neobično ili strašno, već je tek dio čovjeka što se prometnuou neprijatelja vlastitom sustavu.

Tvrdim da je blokada takve vrste za čovjeka najteže iskustvo jer, svremenom, mijenja njegove osjećaje na razini na kojoj je negativizacijazapočela.

Primjer: Netko doživi prometnu nesreću. U tom trenutku osjeti strašnupaniku. Njegov se elementarni ja negativizira te ostane u takvom"začaranom" stanju. Stoga čovjek i kasnije osjeća nerazumljive strahovekoji ustvari nisu njegovi vlastiti nego ihstvara aktivna blokada koja na taj način osjećajno, odnosno izravno utječena čovjekovu psihu kao i na to kako se osjeća u prostoru i medu drugimljudima.

i~lajčešći centar aktivne blokade je vrat. Možda je zanimljiv podatak dase češća dogada ženama nego muškaracima. Želim je podrobnije opisati.

tv.ovjek može dugo živjeti a da ne primijeti da s njim nešto r~iic u redu.Obično se lakše uznemiri, što ni sam ne može shvatiti. ~ogadaju mu seneobjašnjivi ili osjećaji bez razloga, na primjer, b~zrazložan strah, tuga, a ukrajnjim slučajevima i želja za smrću, ;ro je i glavni uzrok većinesamoubojstava. Pojave na osjećajnoj razini usporedno prate i fizički osjećajgušenja, bolovi u vratnom ciijelu kičme (najčešća posljedica je istrošenost

kralježaka), probadanje oko srca, česte angine i bronhitisi, astma...Najčešće, aktivna blokada djeluje na vratu, i to od očiju prema srcu. To jenajčešći slučaj. Zbog obima djelovanja, može utjecati i na probleme zubiju,očiju i sinusa.

L biti, djeluje na tri energijska centra: na treće oko, vrat i srce. Čovjekuzatvori intuitivno gledanje na vlastiti život, umanjuje volju za stvaranjem tezatvara njegovo osjećajno tijelo tako da je ~esto svjestan osjećaja koji uopćenisu njegovi vlastiti već pripadaju tom biću, te su mu, stoga, nerazumljivi.

Ova blokada ne djeluje stalno, pa zato čovjek, koji je ponekad <~,jcćavrlo jasno, ne vjeruje da s njim nešto nije u redu. Malo po mnlo zaboravljadogadaje i sam sebi laže daprobleme samo umišlja wc do trenutka kad je,možda, već prekasno. Naposljetku, završava ~: ludnici ili ostatak života živikao samotnjak ukoliko mu se još prijc nešto nije zalomilo, a više nemasnage izvršiti planove koji su mu sada pedalj pred nosom.

Možda sampretjerao uprimjerima, ali stvarno je teško čovjeku samomboriti se protiv takve energije jer je doista prejaka i prevladava, te se stogane može jednostavno izbrisati. Ne smijemo zaboraviti ni to da se ne radi obilo kakvoj energiji već o inteligentnom biću koje ima svoju bit i točnoizgraden sustav.

Pasivne blokade mogu se jednostavno odstraniti. A aktivne? S njima semora postupati na način kao i s bolesnim gostom koji je došao u tvoj dom.On je neugodan, ali prema njemu moraš biti prisno uljudan i ljubazan. Nemožeš ga samo tako izbaciti iz kuće jer bi izb bio njegovu naklonost-zamrzio bi te, a u idućem susretu

211 2I0

postao neprijatelj, što vodi u sukob.Dakle, elementarno biće u obliku aktivne blokade tvoj j~ gost. Zbog

njega ćeš se osjećati loše, ali to je ipak biće. Ako ga pokušaš uništiti, ono ćeti se trostruko osvetiti. Ključ za rješenje problema je u uvažavanju. Tu jeenergiju, na tijelu, potrebno neutralizirati. Treba joj pomoći da zaživinormalan život jer tek tada ima mogućnost da dobije svoj neutralan Iik ilipak da zauvijek ode iz čovjekova energijsko-osjećajnog sustava. U slučajuda odluči otići, prima se novi elementarni suputnik. Ako odluči ostati usustavu, morat ćeš joj pomoći da se oporavi na svim razinama.

Probleme koje uzrokuje aktivna blokada, lakše je rješavati nego one štoih uzrokuje pasivna, ukoliko materijalna posljedica njihova djelovanja nijeprevelika.

Liječenje je kompleksan proces u kojem moraju suradivati i pacijent iiscjelitelj. To je preduvjet da uopće započne, kao i da sretno završi.

Ponekad, čovjek nije zaslužio izlječenje. Treba još dodatnih iskustava kojamu nitko ne može dati tako da ga izliječi. Čovjek sam osjeća da treba višeod toga.

Ponekad sretneš ljude koji se čitav život bore da nešto postignu, da bičovječanstvu mogli dati svoj doprinos. Samo njihova jaka volja i punopovjerenje omogućile konačnu pobjedu i ostvarenje željenih planova.

Svatko ima svoj put. Ako ti netko drugi može pomoći uda se izliječiš,znači da si došao do odredene točke, do mjesta kada to možeš jer si seprobio kroz teška iskušenja i u njima ispravno odigrao svoju ulogu.

Zdravlje je velik poklon jer nema goreg nego što su boli bilo osjećajneili fizičke. Tek opušten možeš trezveno razmišljati o tekućim problemima tetako odmah rješavati blokade što nastaju. Nećeš dopustiti da se nagomilaju ida te uvuku u sebe.

Ako dobro razmislite, vidjet ćete da zdravlje nikad nije neko konačnostanje. O njemu se uvijek mora brinuti.Unutarnji mir i zdravljeUnutarnji mir je stanje uskladenosti i uravnoteženosti fizičkog i osjećajnogtijela, stanje u kojem se osjećaš potpuno sretan. Sve što se dešava imaprizvuk lijepoga. Svatko tko se približi, izgledasimpatičan. Zaista si sretan i smiren. Stanje unutarnjeg mira posljedica jetvog zadovoljstva svojim životom. Vjeruješ da se sve dogada onako kakotreba, kako je za tebe najbolje. Stoga se ničeg ne bojiš. Nije te strah smrti,nije te strah boli. Dobro znaš da ćeš svc što dolazi pobijediti na najboljinačin.

Unutarnji mir ponajprije je stanje ravnoteže osjećaja i trenutak kada sutvoje želje uravnotežene s činjenicaima. Kako postići tu ravnotežu?

Neću navoditi neke recepte. Svatko mora za sebe pronaći najbolji izlaziz trenutne krize. Kad vam se učini da je život samo _jedna velika nesreća,sjetite se poslovice: "Tko nije zadovoljan s malim, nije vrijedan ni velikog",i sve će vam biti jasno. Ako ste nezadovoljni sobom, onda ste nezadovoljni isvime što vas okružujc. Medutim, ne tražite odgovor od drugih, već sebepitajte zašto niste zadovoljni.

Ako niste zadovoljni sami sobom, onda se ne možete ni promijeniti nanačin da se promijeni i vaš odnos spram samoga sebe. Svaku promjenu ćeteodmah pokvariti još većim nezadovoljstvom. To pravilo vrijedi uvijek biloda se radi o nezadovoljstvu vanjskim izgledom bilo karakterom,inteligencijom...

Na primjer, čini vam se da niste lijepi. Gledate se u ogledalu i ljutite sena oca jer ste mu slični, ili na baku od koje ste naslijedili stas, a uskoro steljuti na čitav svijet i na sudbinu koja vas je dovcla u život. Zato niste

zadovoljni svojim poslom, domom, prijateljima, pa ni djecom (ako ihimate). Zbog tog vječitog nezadovoljstva, vaš se izgled još više pogoršavajer pogled postaje potišten, lice prerano dobiva bore, udebljate se... I još steviše nezadovoljni. Stanje je sve teže, a nezadovoljstvo rada uzroke jošvećem nczadovoljstvu sve dok ne zapadnete u depresiju ili fizičku bolest.

Treba se diviti ljudima koji, objektivno gledano, stvarno nisu lijepi jerne sliče nijednoj filmskoj zvijezdi ili svjetskoj ljepotici, a ipak djeluju kaopravi ljepotani. Iz njih zrači samouvjerenost i osjećaj da su pomireni kako sasvojim vanjskim tako i s unutarnjim likom. Takvi ljudi su veseljaci. Unjihovoj blizini je ugodno jer ispunjavaju optimizmom i željom za životom.

Ljepota je subjektivna. Na čovjeka se ne smije gledati površinski. Akoti je dano da s njim suraduješ ili živiš, treba se udubiti u njegovu bit.Vanjski izgled pritom više nema nikakvog značaja. Čovjeku je dan kalup,dano mu je ovakvo ili onakvo tijelo. Nema~i2

tog izgleda zbog kojeg bi čovjek trebao biti nesretan u živohi. Nekojdjevojčici je dano prelijepo lice, no stoga će se morati višu nego drugi boritiza priznanje njezine unutarnje ljepote. Drugoj je dano lice koje nijeprivlačno, pa će zato iskazivanje unutarnjc ljepote i optimizma biti njezinglavni putokaz u životu. Vanjski izgled je privremena odjeća što pomaže dase usmjeriš na put kojim ćeš se najviše približiti svojem zadatku. Stoga,nemojte trošiti cnergiju jadajući se na svoj inkarnirani lik bilo fizički iliosjećajni. Naučite se živjeti s njim i oblikovati svoje životne trenutke.Nemojte zaboraviti da svijet gradite iz sebe! Kakvi ste u sebi i premadrugima takvi jeste i takav je svijet oko vas. Ne vucite sami sebe za nosoptužujući okolinu! Počnite u sebi! Uvijek počnite u sebi, pa kad tu uspijete,uspjet ćete i posvuda.Dok tako stojiš izmedu mene i neba, bijeli ti pijesak nosi u oči. Kad bihmogla, potrčala bih prema oblacima,a voda u mojim rukarna miriše i miriše i miriše.Ne osjećam ništa drugo do njezin nježno bijeli miris.214ODNOSI 1VIEĐU L3UDIlVIAČovjek jc, prijc svega, subjekt i to samostalan, cjelovit i dovršen subjekt. Toizvire iz činjenice da je u svojoj biti duša. On je samostalan u odabiru kao iu odlukama o svojoj egzistenciji i svom vidcnju okoline.

Njegova je okolina cjelina prirode, nevidljivih energijskih bića kao idrugih samostalnih Ijudi. Njegov kontakt ili pristup drugim ljudimaposljedica je njegove subjektivne odluke.

Sa stajališta materijaliziranih biti, čovjekova odluka o tome kako ćepristupiti drugom čovjeku nešto je posve svakidašnje, normalno inepogrešivo. Naizgled, čovjek dotakne svakog sugovornika, s njim suradujei dijeli misli. Na razini svoje biti, on mcdutim suraduje samo s točnoodredenim dušama koje su se dogovoriie o medusobnom utjecaju i suradnji.

Inkarnirani čovjek s drugim ljudima suraduje na različitim razinama. Uživotu se najviše vidi i osjeti materijalna razina. Neko~a srctncš, stisneš muruku, s njim razgovaraš te razmijeniš neka iskustva. Ništa više, samo riječi,dodir i pogled. Čovjeka pogledaš, prepoznaš njegov glas i način govora. Toje materijalna razina. Na svjesnoj razini razgovaraš o nekoj temi, s njimnešto gradiš ili mu sc suprotstavljaš, ulaziš u svjestan kontakt koji je ujednai energi~ski dodir jer se medu vama plete neka veza. To je veza pažnje kojanema nikakav utjecaj na stvarno stanje drugih razina.

Ako s nekim razgovaraš duže vrijeme, to te ili zabavlja ili ti jc dosadno,ili ti čak zadrhti srce. To je osjećajna veza. Prema drugom čovjeku počnešnešto osjećati - naklonost, strah, možda Ijubav. Na osjećajnoj razinivibracije su jače i oboje ih osjećate. Osjećate ih na razini koja je tajanstvenoskrivena od svijesti.

gudući da ništa što se dešava nije slučajno, nema slučajnosti ni uodnosima izmedu ljudi. Svatko tko dolazi ususret donosi neko iskustvo, biloto i najbeznačajnije. Stoga, da bi se tokovi suradnje odvijali maksimalnomsnagom i puninom, medu ljudima treba215vladati medusobno poštovanje. Odnos dvaju bića temelji se na poštovanju.Čim ono oslabi ili se raspline, odnos više nije čist. Ne-poštovanje je uvijekposljedica osjećaja ugroženosti, ovisnosti, zakompliciranosti ineuravnoteženosti u snagama.

To mogu biti apriorni osjećaji ljudi koji nisu dovoljno samostalni da bimogli s ostalima imati odrasle i ravnopravne kontakte. Takvi osjećaji suposljedica pada ravnoteže izmeciu dva čovjeka. To bih želio podrobnijeobrazložiti.

Čovjek je subjekt i samostalno energijsko biće. Kao takav, mora bitiuravnotežen i uskladen sa svojom biti da bi njegovo djelovanje moglo bitimudro i cjelovito. Kad je uravnotežen, lako uspostavlja kontakte s okolinomjer nije opterećen vlastitim bolovima i potragom za ravnotežom. Takav,može koristiti okolini te poklanjati dio svojih iskustava. Ni u kojem slučaju

ne poklanja dijelove samoga sebe jer bi inače u jednom trenutku podijelio isamoga sebe, te ga više ne bi bilo.

Ako čovjeka promotriš s energijskog stajališta, on je cjelina svojih petinkarniranih razina od kojih su četiri vezane za inkarnaciju, a peta je vječnai vezuje se za šestu ili Kozmos.

Cjelina inkarniranih razina osigurana je općim zaštitnim kodom koji"zatvara" čovjeka, odnosno cjelinu njegovih razina u "staklenom jaju" ukojem je siguran, te ima mogućnost da sam odlučuje koje energije će gadirati, a koje ne. S tom mogućnošću, on se doista ostvaruje kao samostalansubjekt jer ako bi ga svaka sitnica mogla izravno dirati, bio bi subjekt samouvjerenjem, ali ne i energijskom realnošću.

Važno je znati i to da si, kao čovjek, siguran od svega što sam odlučiš.Uglavnom, sve odlučuješ s duhovne razine gdje imaš pregled nad ejelinom.

U tvoj energijski sustav može ući samo onaj kojem otvoriš svoj tajnikod. Ako je kod zatvoren, onda je odnos s tom osobom na nekoj razini gdjete ne može raniti.

No, ostavimo činjenicu da se to vodi s tvoje duhovne razine.Pogledajmo kako se to pokazuje na inkarniranim razinama!

Dva čovjeka se sretnu i medu njima se postupno stvore materijalne,svjesne i osjećajne veze. Te tri čovjekove razine zaigrane su i prilagodljive.Imaju vanjski izraz koji je maska stvarnoj biti. Stoga takav odnos izmedudvoje ljudi i može biti samo igra i nije nužno odraz stvarnih osjećanja istvarne svijesti. Te tri veze izmedudvojc ljudi mogu se isplesti bez obzira na to je li tako odrec~eno i r;aduhovnoj razini. Da bi to preraslo na višu razinu, odnosno da bi dotaklonjihove biti, mora se dogoditi poticaj od strane obaju duša. U encrgijskomsvijetu to se zove dogovor kodova ili razmjena koda na razluitim razinama.

LJ slučaju razmjene koda, dolazi do povezivanja biti na odre~tcnimrazinama. Povezivanje biti, ponajprije, počne na osjećajnoj ,.azini jer sesvaki odnos izmedu ljudi temelji na osjećajima. Tako ;c `uradnj a dvojc ljudiuvodi u inkarnirane razine te može prerasti „ stalniiu vezu~ili vezu kojadonosi plodove - iskustva ili dulju ,~E~er~lijsku vezu.

:~ što se dešava izmedu dvoje ljudi na vitalnoj razini? Sigurnozamišljate da zagrljaj dvoje Ijudi znači miješanje niihovih vitalnih aura. No,to nije istina jer bi u tom slučaju bilo ~. rlo lako nekom naškoditi ili munametnuti tude misli, osjećaje i 1~oie5ti. Susret dvojc ljudi na energijsko-vitalnoj razini je poput ;puja dv yju tvari koje se ne miješaju kao, na primjer,ulje i voda. t~ njihovoj medusobnoj isprepletenosti na osjećajnoj razini ovisil:ako , c djclovati jedan na drugog u vitalnotn smislu.

`~'4~zzi dvoje Ijudi raste i razvija se kao da je samostalno bićc. }~c~nck;ld ni satn ne znaš zašto nekog prestaneš voljeti ili zašto ga ~ oc ~~~raztnnijcš onako dobro kao prije. Očito si ga prerastao i r.m~ ;_a ~, išc netrcbaš. To ne znači da ga moraš odbaciti ili napustiti, ~ć ~.c ~noraš naučitifinom strpljenju te pratiti svoje osjećaj-c. ~,kt~ s;ijcdiš osjećaje, točno ćešdoznati što ti šapćc njegova duša. `:iic va~:~o što ti govori svijest ili što timaterijalna stvarnost želi muviu, važno je što osjećaš ispravnim. Možda ćedrugi čovjek ; ~~w;riti upravo suprotno onome što tebi govori njegova duša.U «~n~ ;luč,yu slvšaj njegovu dušu i prati inspiraciju koja je iznad : mjcnicau stvarnosti.

Ljucli su društvena bića i samoća u materijalnom baca vas u ~.~;icćajočaja i boli. Zanimljivo je da je na energijskoj razini - ponajhrijc na vitalnojrazini - upravo suprotno, osjećaj samoće i samostalnosti pobuduje osjećajsigurnosti, odnosno slobode i sreće. Kada na vitalnoj razini u tvoj sustavnetko upadne, narušava se osjcćaj sigurnosti, a ti postaješ stvarno krhak inemoćan u svom vapaju za samostalnošću i cjelovitošću.21( 217Boli u suradnji dvoje ljudi

Navesti ću slučaj dvoje ljudi koji dožive ljubav i gubitak jedan drugoga.Sretnu se dvoje mladih ljudi. Djevojka je lijepa i nježna, a on je dobar

i zgodan mladić. Nakon prvih nježnih pogleda prije nego su se upoznali,dolazi do susreta i oni se zbliže. Razgovaraju i spoznaju da ih zanimaju istestvari, da su slični te da im je zabavno kad su zajedno jer imaju isti stilizražavanja i shvaćanja. Potom se polako počnu dodirivati, a njihova setijela slažu u svakom pogledu. I ne primjećuju kad je u njihove osjećajekrišom ušla ljubav. Ljubav je najtopliji i najvatrenije osjećaj koji, stoga,može obgrliti cjelinu i omekšati je.

Oni se vidaju, sretni su zajedno i polako jedan drugome priznaju da jeto, što osjećaju, ljubav. To je priznanje i spoznaja najdublje moguće istinekoju čovjek može doživjeti u dodiru s drugim čovjekom.

S priznavanjem dolazi osvješćivanje. Postaneš svjestan da te partnervoli, i to je tvoja snaga. Vrijedi i obrnuto (no, nije nužno). U takvomodnosu, mladić preraste preplašenog mangupa, a djevojka odraste u ženu.Njihova preobrazba odvija se subjektivno, a nikad uravnoteženo. Vrijemepromjena može se nezgodno ukrštavati, pa odnos gubi ravnotežu a jedan odpartnera preuzima vodstvo. Svakako da se to najprije dogada vrlo nježno,kao da to uopće ne želi, a zatim to postaje sve snažnije. No, budući da medunjima postoji ljubav, takav odnos nije bolan i ne stneta. Izgovora imabezbroj. Kad se odluče za zajednički život, to još nije primjetno, ali jeprisutno. U zajedničkom životu njihov odnos nije samo odnos radosti i

ljubavi jer se ta razina preraste budući da oni sada dijele sve svoje trenutke.Zajedno su dan i noć te se moraju snaći u novoj situaciji. Normalno, zbogpravila koje je odredila civilizacija, takva situacija daje prednost muškarcu.On ima pravo odlučivati o tome koliko radom i stvaranjem doprinosiobitelji. Žena mora činiti sve što je potrebno i što njezin muškarac ne želinapraviti. Na nju pada težak teret domaćinstva na koji nije navikla, dok senjemu materijalni život tek malo mijenja. Umjesto majke, za njegamaterijalno brine njegova žena. U tom položaju djevojka (koja je sada žena)popušta. Preopterećena novim oblikom života, nema snage za sveistodobno. Možda i zaboravlja na pažnju kojunjezin muž treba. Tko zna što bi sve mogla učiniti, ali, jednostavno, novusituaciju više ne vidi iz udaljenosti dovoljne da shvati cjelinu.

Ono što ću sljedeće pripovijedati je situacija onkraj osjećaja : svijesti tematerije. Reći ću vam što se dogac~a na vitalnoj razini. Žena, koja je ženasamo zbog nove situacije u kojoj se nalazi,ustvari je još djevojka (i to će biti sve dok ne postane majka). U toj situaciji,koja ju je zatekla nespremnu, ona gubi prirodnu zaštitnu razinu i predaje setoku koji je nosi onako kako misli da mora biti. Zato što je otvorena premavanjskim čimbenicima, medu koji;ma je sigurno najjači njezin muškarac,ona gubi vjeru u svoju si~aurnost. A na taj način dolazi u realnu opasnost dajoj muškarac probije zaštitni oklop te tako povrijedi njezinu vitalnu bit kojaje bit _postojanja u materiji.

Takva povezanost racia se nehotično i nesvjesno. Na vitalnoj razinioboje su samo vitalno-energijska bića. Ona mu se otvara jcr ga voli i dala bimu sve dabude sretan i zadovoljan s njom. On u-rima svoj dio i uzvraća jojljubav koja, medutim, nije ljubav davanja jer je, u vitalnom smislu,uzimanje.

Takav neravnopravan odnos s vremenom dovodi do prekida upoštovanju. Muškarac koji prati kako mu žena vene na svim razinama, akako ponajprije propada njezina samosvijest, prestaje jc poštovati, odnosnovoljeti. U odnosukoji nazivamo odnos vitalno~~ iscrpljivanja, žena gubisvoj identitet i snagu da stane iza wojih odluka. Muškarac odaje dojamnadmoćnosti i veće pameti te ioj s tog svog visokog stajališta to i spočitava.Dolazi do sve intcnrivnijih svada, a s vremenom i do mržnje jer ni jedan nidrugi, zapravo, svjesno ne razumiju što s njima nije u redu.

Kako riješiti takvu situaciju koja u konačnoj fazi uzrokuje i bolcsti iaktivne blokade?

Navest ću još jedan primjer da ne biste mislili da, općenito, osudujemmuškarce. U prethodnoj priči naveo sam samo jednu od bezbroj mogućnosti.

Čovjek svojicn razumom nekako može utemeljiti svjesno shvaćeneodnose prema okolini i drugim ljudima, ali će teže shvatiti odnosiscrpljivanja na relaciji majka- dijete.

Na početku bih želio upozoriti da se pri iscrpljivanjima, o kojima ćupričati, radi o odnosu na vitalnoj, a ne nekoj drugoj razini. Sve što se pokažena drugim razinama posljedica je tog uzroka.218 219

U svojem tijelu žena nosi dijete devet mjeseci. Daje mu materijalnu iosjećajnu toplinu i potpunu sigurnost i ugodu. U njoj je slobodno kao štonikada više neće biti tijekom postojanja u materiji. Što ga majka željnijeočekuje, to se više otvaraju jedno drugome, a dijete će se ljepše razvijati nasvim razinama, kako na onima koje već ima oblikovane tako i na onima kojese tek oblikuju. Trudnoća je vrijeme kada se dva bića nalaze u najboljemmogućem odnosu. Na vitalnoj razini nisu odvojena - dijete je dio majčineaure, a žena mu poklanja dio svoje aure ili komadić prostora ispod svojegsigurnosnog plašta, odnosno svoj kod. Stoga, u energijskom smislu, dijeteima informaciju o majčinom zaštitnom kodu, što ono podsvjesno koristi inakon rodenja, odnosno nakon što uredi svoj vitalni sustav i zaštitni kod.

Bolje rečeno, još neko vrijeme nakon roc~enja dijete je u majčinoj auri.Tako je u slučaju o kojem ću govoriti. Dijete se rodi, dobije svoju auru iekstremno je snažno. Majka ga doji i miluje te mu se daje osjećajno, anehotice i vitalno, što je vrlo važno za dijete u prvim mjesecima njegovaživota. To vrijeme se podudara s vremenom dojenja. Ako majka doji, takvaveza u kojoj ona daje djetetu, stvarno postoji i majka nema posljedica jer senjezina vitalna energija brže obnavlja. Kada prestane dojiti, počinjeenergijsko odvajanje. To mora uspjeti za nekoliko mjeseci. Ako je osjetljiva,u tom smislu mora još više požuriti.

Dijete stvori svoj vitalni sustav i ejelovitu auru, ali ako ima mogućnostda "jednom nogom" ostane u majčinoj auri, to će i učiniti te joj "krasti"vitalnu energiju. Kako se to odražava na vidljivoj materijalnoj razini?

Tako da dijete, na primjer, ne treba mnogo sna. Veći dio dana i noćinajradije probdije zabavljajući se na svoj način. Budući da treba dodatnusnagu za održavanje vlastite ravnoteže, ulijeni se i zaboravi na vlastiteenergijsko-stvaralačke sustave. Uglavnom, izgleda kao da ima tolikoenergije da će ga svaki tren "raznijeti". Svakako da ga majka ne možepratiti. Krade joj san i tako umanjuje njezino strpljenje i volju da se bavi snjim. To se gomila i gomila sve do jednog dana kad majka počinjepoboljevati -čitavo vrijeme je prehladena ili je boli želudac. Ako to neprestane, u njoj se zbog prevelike ranjivosti i prisustva negativnih osjećaja,skupljaju djelići aktivne blokade, a ona postaje hodajuća ruševina.

Jasno da se na osjećajnoj razini njezin odnos prema djetetune wijenja. Svoje dijete još uvijek voli i želi da ono bude zdravoi sretno.

Na koji način riješiti ovakav slučaj? Odgovor je kratak ijednostavan.Utjecaj upada u vitalni sustav uvijek se odražava kao bol ili

bolest. Ako ne cirukčije, osjeća se kao osjećaj žalosti ilipromjena osj~ćaja prema drugom čovjeku koji te iscrpljuje.Medu njima se

Yz I ia~ lja netrpeljivost i osjećaj da jedan uz drugog nije siguran. Onaj`koii iscrpljuje se boji da će izgubiti svoj izvor, dok se onaj kojije iscrpljivan boji da će izgubiti svoju životno važnu energiju.

Iscrpljivanje vitalne aure odvija se na nekoj odredenoj točki ina toj točki obično nastaju i blokade (aktivne ili pasivne). Jcdinorjcšcnje u takvom slučaju je energijski oklop koji je,da sc razumijemo, oklop samo na vitalnoj razini. U odnosu

izmedu r i dvoje ljudi takav oklop nema nikakvih destruktivnih posljedicana dru<=im razinama. Pri stvaranju oklopa majke spram djeteta možc sedesiti samo to da ono odjednom zatreba više odmora i hrane, a da se onaizliječi i obnovi svoj sustav.

Izmcdu dvoje odraslih ljudi po uspostavi oklopa dolazi doponovne ravnoteže, ukoliko medusobne veze nisu previšeuništene j~r su na svjesnoj razini već zatrovali sve mogućnosti.

Pokušajte biti pažljivi te se čuvati takvih načinaiscrpljivanja. To iscrpljivanje nazivam i energijsko vampirstvo, što pijekrv svo;- pm žrmama. To je točan naziv budući da je vitalna energija čo-v_jckov životni sok.

F'onavljam, to nitko ne radi svjesno, a najčešće se dogada u 'v ~zama koje su u svojoj biti čista ljubav. To se dogada zbog toga j~r sekror ljubav, kad se čovjek preda i daruje drugome, nesvjesno

. amori ncravnopravan položaj koji će jedan u vezi, možda, u nekomtrenwku nesvjesno iskoristiti.

Treba poći od činjenice da nikom ne pomažeš ako mu daješ5voju vitalnu energiju. On se na taj način ulijeni i otruje, te svremcnom više ne može živjeti bez tebe. Važno je da svatkonauči biti subjekt, postojati samostalno u datom trenutku teprihvatiti svoje preobrazbe i svoj razvoj kao odraslo i cjelovitoneovisno bićc.

220 221Karma

Život je učenje. Inkarnacija je oblik škole koju duša odabere da bi postiglaneko iskustvo za nju važno.

Uz odluku o inkarnaciji, duša odredi i svoju sudbinu u skladu sa željomda uči. Dogadaji života koji predstoji su "planirani program učenja" kojeg seduša dosljedno pridržava. Rekao sam već da sudbina nije neki unaprijedodredeni i nepromjenjivi popis dogadaja koji će se desiti tako i tako, već jeto uzročno-posljedični plan koji, u konačnoj fazi, ima ovaj ili onajmaterijalni oblik. A to je i uvjet da bi čovjek tijekom inkarnacije mogao bitikreator svojeg života.

Istina je i to da duša prolazi različite inkarnacije koje se na neki načinmogu vremenski rasporediti i razumijevajući prilagoditi kao da odgovarajunekom vremenu u čovjekovoj evoluciji. U različitim inkarnacijama, duša jerazličito biće. To je, svakako, relativna tvrdnja jer je u zbilji čovjek u svojojbiti uvijek samo duša, a sve inkarnirane razine samo su knjiga za učenje iput do spoznaje.

Ako bi na Zemlji uvijek bio mir i sloboda, da se ljudi medusobnopoštuju i vole, da medu narodima i pojedincima vlada sklad na svimrazinama, ne bi bile potrebne inkarnacije jer iz njih duša ne bi moglaizabrati nikakve nove informacije. Ne bi postojale razlike izmedu njezinapostojanja u Kozmosu i postojanja u materiji.

Ne mogu na Zemlji svi ljudi biti jednaki. Moraju biti (naizgledobjektivno) dobri i loši, zli i dobri, ubojice i žrtve. Za svakog od njih vrijedisamo njegova subjektivna prosudba o sebi. I najveći ubojica sigurno o sebirazmišlja kao o dobrom čovjeku jer inače ne bi mogao ubiti. Uvijek susvakome dane želje, volja i ideali koji su njegovi učitelji. Od subjektivnodobrog na svijetu je nastala stvarna podijeljenost na dobro i zlo,podijeljenost na dobre i loše ljude. Ta je klasifikacija samo općenita. I kadbismo htjeli, ne bismo moglini ni jednog subjekta točno odrediti kao dobrogili lošeg. U čovjekovim djelima uvijek su prisutna oba pola, ako stvar i po-stavimo na temelju svjesne prosudbe. Ako bismo ga stavili pod mikroskopnjegove duše, vidjeli bismo da je sve što je učinio, u biti, dobro jer mu topomaže da dode do značajnih otkrića o sebi i cjelini, koje je dio u Kozmosu.

U životu ne činimo pogreške, već slijedimo svoje najbolje2~2 223

subjektivne odluke koje osobi kojoj pripadaju izgledaju ovak~-c ili onakve.Takvo iskustvo je najbolje je pruža ono što je potrebno.

Ako ne činimo pogreške, zašto bi onda netko bio kažnjen za nešto što uprijašnjem životu nije napravio objektivno dobro? Razmislimo na trenutak oredoslijedu inkarnacija. One sedopunjuju. Ako si u nečemu bio prikraćen u prethodnom životu, imat ćešpriliku isti problem ponovno otkriti u novom obliku. Ne možeš pobjeći niod čega ako to i želiš. U svojoj biti, spreman si na sve što te zadesi. Problemje u tome što ne možeš svjesno shvatiti svoju bit. To nije stvarni problem,već samo prividan koji te na trenutak, možda, iznenadio.

Što je KARMA? Što je karmičko? Na kojem mjestu u životu možešprekrižiti ruke, zaustaviti se i reći da je nešto karmičko i da se tu ništa nemože?

Karma je čest izgovor za ono što, kako vjeruješ, ne možeš. Ako bipostojala kazna za pogreške u prethodnim životima ili ako bi postojaosistem po kojem bi čovjek bio primoran zbog njih trpjeti, onda bi se srušiotemeljni princip učenja duše. Od njezinog razvoja morali bismo tražitipotpunost u upravljanju životom, a ne dopuštati da se uči na pogreškama.Što mislite koji sistem učenja je bolji i po kojem se vi učite?

Mislim da svi znate daje ono što naučite na svojim pogreškama,najdragocjenija spoznaja'? Zašto bi onda pogrcške bile kažnjene`?

Mogu navesti primjer bolesnika od raka. Bolest se brzo širila i toliko gaonemogućila da njegov život više nije sIičan životu. Rekli su i mislili: "Toje karma, tu se ne može pomoći." Pomirili su se tim i možda se čak upitalizašto je zaslužio takvu kaznu, što je zgriješio da sada mora toliko patiti.Budući da su se pomirili s tom činjenicom, za njega nisu ništa učinili, pa jebolesnik umro.

L~stvari, svaka je bolest, pa i ona najgora, samo testiranje. Nije kazna ito ne može biti ako tvrdim da je svaka pogreška samo način učenja i, u biti,kao takva samo prividna.

Kad oboliš, moraš najprije zapitati samoga sebe što bi na sebi moraoučiniti da ozdraviš, što moraš spoznati i što naučiti od te bolesti. Tosamoispitivanje je bitka i dokaz da si spreman boriti se za svoj cilj. A što jetvoj cilj? U biti, život u materiji samo je djelić života i, ponekad, smrt jepobjeda. Jeste li već razmišljali o tome da vas smrt zadesi kao nagrada zapobjedu? Je li vas strah224takvog razmišljanja?

U svakom slučaju, život nikada nije kazna za stare "grijehe". Uvijek jesamo poklonjena nova mogućnost da se spozna isto samo iz drugog kutapromatranja. Ako ti je pružena volja za životom, sigurno ti je poklonjena imogućnost da preživiš, ako i umreš.225ĆOVJEK - PRIRODAplanct Zcmlja je svojevrstan razigran svijet. Na njemu ima mnošmorazličitih oblika života, vidljivih i nevidljivih. Isprepleten je bićima narazličitim razinama i u različitim oblicima razvoja, koja su n~razv~ojnopovezana u cjelinu. U tom moru postojanja čovjek j~ aanu~ maleni dio,sitna točkica u moru različitosti. Unatoč tome, ;,n ;c ustoličio za kralja i

vladara svega što može dosegnuti u svojoj okolini. Usudio se uzeti ulogusuca i proglasio se najsavršenii~m bićem na Zemlji.

Zašto takva odluka?Čovjek je jedino biće na Zemlji koje u sebi ima udružene svc razine u

ravnoteži. Istovremeno, prisutan je fizički, vitalno, svjesno, osjećajno iduhovno. Tom sposobnošću koja mu je pružeim kao civilizacijski zadatak,on u svakom trenutku može cjelovito auraciivati s okolinom te s njomkomunicirati na svim razinama. ~lccimim, komunikacija se povlači sasvjesne razine jer je čovjek, r,izao~em sadašnje civilizacije, izgubio osjećajza svoje raznoliko ~ ponu,jprijc ravnopravno okruženje. Prirodan osjećajpripadanja a~ c se višc z_amjenjuje sviješću o relativnoj životnosti prirodekao m materijalnoj neživotnosti planeta Zemlja u cjelini.

Posljedica toga je zanemarivanje svijesti o biću Zemalji te oravnopravnosti usporednih civilizacija kao što su, na primjer, elemcntarnabića.

Čovjek je civilizacijski pobjednik nadprirodom, njezin voda i sudac. Niu kojem slučaju više nije njezin prijatelj i suradnik. Radi toga je Zemljaorobljena prije svega od ljubavi i poštovanja. Njezin bol je bol ranjenogzmaja koji opisuju bajke.

Sad biU pokušao obrazložiti simbol zmaja.Zmaj simbolizira biće Zemlje. Njegov simbolički lik proteže se od

guštera (vrlo prizemnog bića) do ptice (životinje zraka i slobode), stogasimbolizira Zemlju kao cjelovito biće. Vrlo je prizeinan, daklematerijaliziran, a istovremeno slobodan i lagan bez227obzira na svoje tromo i teško tijelo. Osim vanjskog lika, zmaj ima još jednukarakteristiku. Brani se tako da bljuje vatru. Vatra je, dakle, njegovo oružje iobrana.

Slično je i sa Zemljom-njezin prvi materijalizirani element je vatra.Njezina prva inkarnacija bila je inkarnacija vatre. Vatru bismo moglipovezivati i s vitalnom energijskom strukturom bića Zemlje jer su njezineglavne vitalne linije nazvane zmajeve crte, dakle vatrene linije.

Ne smijemo zaboraviti na još jednu karakteristiku. Zmaj ima uvijekviše glava, dakle više lica, što simbolizira višeslojnost bića Zemlje i njezinecjelovite različitosti. To se podudara s karakteristikama čovjeka. Razlika jesamo u njihovom školovanju. Zemlja spada u drugu civilizaciju, u drugačijinačin poimanja, a podudara se s čovjekom u bitnim razinama: materijalnoj,vitalnoj i osjećajnoduhovnoj razini. U toj cjelini nedostaje samo razinasvijesti i razina misli koja je u čovjeka do podrobnosti razvijena i naglašenanjegovim djelovanjem u okolini.

Bajke o zmajevima dokazuju da čovjek u svojoj biti nije zaboravio gdježivi i kakvo je njegovo životno okruženje. Nije zaboravio da je svakogtrenutka u komunikaciji s najobuhvatnijim bićem, bićem Zemlje.

U svojoj biti, svaki je čovjek toga svjestan te stoga Zemlju poštuje kaosvoju domaćicu i prijateljicu. Nesuglasice u strukturi ljudi uzrok su da sezaboravlja taj osjećaj osvijestiti. Zaboravlja se dati mu pravo mjesto urazmišljanju i suradnji. Zaboravlja se živjeti ga, jednostavno živjeti.

Civilizacija elementa zemlje htjela je prihvatiti podijeljenost na svjesni inesvjesni dio. Opteretila je intuitivno poimanje da bi ga, kroz bitku sasviješću, ojačala. U toj bitki svijest igra ulogu krinke, dok intuicija kroz njupritišće, te se pokazuje samo u obrisima kao da ju shvaća kroz zavjesu - kaosjenu onoga što jest. Stoga su intuitivna videnja uglavnom doživljajisimbola. Svijest kroz svoje uzorke pušta samo obrise istine. Iz obrisa sammorašrazabrati stvarno značenje informacije.

Zato su snovi zamaskirani i zato čovjek u bajkama govori o neobičnimstvarima. Svaka, pa i najmanje vjerojatna slika samo je obris istinske porukekoju samo treba razumjeti.

Mislim da svijest polako - kap po kap - gubi svoju čvrstu ulogu usvijetu. Kao kad korijenje ogromnog stabla načnu zidove

dvorca koji je naizgled nedodirljiv. Svijest je naučena razina, dokje svijet oko vas prirodna istina koja je spremna otkriti vam svojetajne.

Razdoblje vladavine čovjeka nad prirodom istječe. Ljudi susve više osviješteni. Sve više sebi mogu predočiti da su jednakimeđu jednakima i da su druga bića na Zemlji približno takva kaoi oni. Mogu razgovarati s biljkama i razumjeti značenjeelemenata.

Svakako da se čovjek ne može vratiti na razinu matrijarhataili neolitskih civilizacija. To bi bio korak unatrag. U razdobljudugom više tisuća godina izborio je novo razumijevanje i novinačin poštovanja. Ono što je izboreno, ima najveću vrijednost.Ono pak što se dobije, dobije se bez truda i nikad nije dovoljnodobro.

Ne želim tvrditi da je čovjek započeo puzati iz tisućugodišnc~ mraka, da ~e počeo ispravljati svoje pogreške. Ne, čovjek jeJ~ Jsamo sebe prerastao onog trenutka kad je iz suprotnosti, izsituacija u kojima prevladava svijest počeo razumijevati svojeosnovne spoznaje - da je njegovo okruženje živo i da svojoj

okolini čini nepravdu kad s njom postupa kao s manje vrijednomrobom. Njegovo razumijevanje sadašnjeg trenutka djelomično jeslično onom trcnutku kad je čovječanstvo spoznalo da su ljudimedusobno rav

:i nopravni, te je stoga na robovlasništvo počelo gledati kao na sramotančin. Za tu je spoznaju čovjek trebao stoljeća, a i danas još nemogu priznati da su svi ljudi medusobno ravnopravni.

Još če trebati mnogo vremena da čovječanstvo u cjelosti pri-zna prirodu kao ravnopravno biće. Tek tada će na svim područjima promijeniti svoje ponašanje, i to ne samo u mislima kao štoje to ioš uglavnom danas. Medutim, istina je da se čovjeku svakodjelo začne najprije u mislima, a u meteriji završi tek u konačnojfazii.

Prepoznavanje samoga sebeČovjek je cjelovito biće. Njegova je cjelina sagradena u dvije razine:svjesne i nesvjesne. Svako biće, ako je biće, mora se temeljiti naprepoznavanju samoga sebe, i to cjelovitom prepoznavanju jer gadjelomično prepoznavanje ograničava na samo jedan dio njegove biti.228 229

Čovjek se prepoznaje na obje razine. Na prvom mjestu (to je uvjet dainkarnacija ima smisao) prepoznaje se kao MATERIJALNO I SVJESNOBIČE. Priznaje da je materijalan, da se u njemu odvijaju fizički procesi ifizički izražaji života (da krv teče žilama, da srce kuca, da ima ruke i glavu,da...). Prepoznavanje na materijalnoj razini dopuštaju mu njegova osjetila.On sebe vidi, čuje, osjeća (unutarnje protoke i bolove), ima okus i mirispreko kojih prihvaća okolinu koju subjektivno procjenjuje. Tako što sebepriznaje kao materijalno biće, on priznaje i materijalnu bit okoline budućida, isto kao i sebe samog, primjećuje i procese izvan sebe. Priznavajući sebekao dio materije, može realno posegnuti u svoju materijalnu okolinu te jekreativno mijenjati. Ako ne bi sebe priznavao kao materijalno biće, materijabi za njega bila nerješiva i ne bi mogao u nju ući.

Osim toga što sebe priznaje kao materijalno biće, on se prepoznaje ikao svjesno biće. Njegova svijest je sustav koji uvjetuje mišljenje irazumijevanje postojeće okoline na naučen, dogovoren način. Pomoćusvijesti uspostavljena je mogućnost komunikacije izmedu ljudi te na tajnačin i rast svijesti civilizacije. Svijest i materija se dopunjuju jer niti jednoosjetilo ne bi bilo sposobno prenijeti primljenu informaciju ako mu svijestne bi pomogla oblikovati je, te pretvoriti u neku od formi ili neki zaključakkoji ima stvarnu vrijednost. Sami osjećaji inače su imaginarni ako nemasistema koji ih posreduje na razumljivu i svjesnu razinu.

Medutim, čovjek sebe priznaje i na drugoj razini-NA RAZINIOSJEĆAJA I NA RAZINI DUŠE.

Razina daše je središnja razina, ona nije ni svjesna ni sasvim nesvjesna.Čovjek svjesno priznaje svoj karakter, svoj osjećajni naboj, pa i trenutneodmake osjećajnog poimanja, dok svjesno ne priznajc svoje osjećajno tijelou cjelini i ne može odrediti na kojoj točki počinje utjecaj osjećaja na fizičkuili svjesnu sferu. Na nesvjesnoj razini osjećaji su most izmedu duše isvijesti. Osjećaji su razina podsvijesti u kojoj su skriveni svi svjesnoodgurnuti čimbenici čovjekova života u inkarnaciji (prikriveni strahovi,potisnute želje...). Na toj su razini posredovane želje, volja, nadanja,povjerenje...

Čovjek je, nesvjesno, svjestan ponajprije da je duhovno biće, jcdnomriječju duša. Duša je njegovo sjeme, njegov početak i kraj početka. Iz njeprividno stupa u svijet i u nju se vraća kad mu230

bude oduzeta materijalna odora. U njoj je vječan i-beskonačan,stoga sretan. Svijest o duši kao sjemenu čovjek namjerno gubi, j jer biinače u materiji bio previše bezbrižan.? ~ Raskorak izmedu svjesnog i nesvjesnog prepoznavanja samo; ~a sebeu~,~jer je da se čovjek tijekom inkarnacije koncentrira prije sve~a namaterijalno postojanje. Na taj način mu je dan uvjet da uči i traži svojpravi identitet. Najviše uči od suprotnosti. Suprotnosn i raskršća dajunajviše mogućnosti.

Možda znaš sve o sebi, znaš da si u biti duša, da imaš svojuosjcćajnu, vitalnu, svjesnu i materijalnu razinu, znaš da si uskladen, -razumiješ komunikaciju izmedu razina svojeg postojanja, ali sve, jcdno nemožeš osvijestiti sveukupno samo-osviještenje. Ne možeš

sc svjesno prepoznati kao dušu, iako znaš da to jesi. Ne možešse osjetiti, ne možeš se vidjeti. Najviše što možeš učiniti je dasebe osjetiš intuitivno. Ali to još uvijek nije dovoljno da bisvoje osjećanje i osvijesto.

Bez obzira na to što neki govore, vjerujte da se tijekominkarnacije nećete prepoznati u cijelosti, bar ne svjesno. Nikadvam ncće biti posve jasno tko i što ste. Ako bi vam to bilodano, vaš

xt zadatak na svijetu bio bi završen i više ne biste trebali temeljni , ,rascijep u sebi.

Čini se da je ipak važno da sami sebe osvijestite u cjelini,no to ipak nije tako. Važno je da znate, ali nije potrebno, da tošto osictite poznate kao opću istinu.

Tijekom inkarnacije važno je sagraditi most izmedu onogašto u sjemenu jeste i onoga što jeste u materiji. Ne most kojimbiste se šetali iz jedne krajnosti u drugu, već nit kojom biste štodublje povezali bit s privremenim postojanjem, nit koja binudila intuitivnu povezanost sa samim sobom, a tako iintuitivno prepoznavanje scbe kao cjetine.Scrcfa i Uvijek - dva bijela labuda u plavom odsjaju dubine. ,u onoj sinjoj vodi tamo dole poda mnom rukuju se, nevidljiveruke pod bijelim krilima. Osiećam dodir: I vidim pogled.

' I=daleka, beskr-ajno izdaleka dolaze k meni. Sretna sam.r '~`xxc.~,~

ZAKLJUČAKPokušao sam opisati jedan od mogućih puteva do istine.Potrudio sam se obuhvatiti što veću paletu tema tako da jesvatko mogao pronaći nes'to za sebe. Pokušajte promatrati sebe.Promatrajte svoje tijelo, svoje osjećaje, promislite o svomsjemenu, o okolini, o tome kako prepoznajete samoga sebe.

Inkarnacija je samo dio vašeg postojanja. Pokušajte jeuživati , do krajnje točke. Ne dopustite da vam promakne kao voda mec~uprstima koja bježi iz ruku i žuri ogromnom moru. Učite, učite i~; učite! Ne govorim vam to kao laik, govorim kao duša koja je okušala

život na Zemlji, i to ne samo jednom. Materijalni svijet je lijep.Lijepe su i njegove pogreške. Ako sam ih i kritizirao, nisammislio da nema smisla baviti se njima. Htio sam vas samo nanjih podsjetiti i potaknuti u vama drugačiji pogled na sve štovas okružuje.

Moje riječi primite kao riječi nekog koji vas želi podsjetitina malo drugačije videnje od vašeg. Vaše videnje stvarno senešto razlikuje, ali nikada nije pogrešno jer vam pomažepronaći odredeni dio samoga sebe te tako stvoriti subjektivnusliku o svijetu u kojem živite.

Uživajte u svojim sitnim trenucima i vjerujete da je vaša is-tina jedina prava i da vam je nitko ne može uzeti. Želim vammnogo sreće u ovom svijetu i onom izvan njega!

~~ ~~O yY ,;i,. i BROVHtk-"'

Marko Pogačnik"Liječenje Zemlje liječenje sebe"

Knjiga koja donosi osnovne elemente rada sa prostorm, tebrojna iskustva, posebne slučajeve i razne zanimljivesituacije, ali i osobna iskustva i preporuke. Autor nas učida je rad na

Zcmlji isto što i rad na sebi, odnosno da je rad na sebi istodobno i važan radna prostoru i planetu. To je neizostavnakarika u lancu spoznaje za svaku osobu koja s ozbiljnošću pristupa osobnoji cjelovitoj ekologiji.

Poput udžbenika, knjiga se može koristiti kad za-treba rnanje onevidljivim dimenzijama života.

"Sa<,nanje o tome, koje smo mogli steći u ovoj knjizi, .cjajna je istinakoja zajedno s drugim sličnim utemeljenim ; ncrnjirna i uz pomoć ljudi kojiprihva-ćaju pravila novog aremena, može pomoći u bolnim prilagodbama ipromjenama kro; koje Ijrrdski rod prolazi na svom putu.

Kuo pojedinci i kao evolucija ušli smo u fazu učenja jedrrog novognačina života koji, po svemu sudeći, predstoji kcru novi ciklus života Zemljei na Zemlji."iz Pogovora235

Marko Pogačnik"Snaga Zemlje i prisutnost Krista - Peto evancŽelje"

S~ •l;a l.I;t~t~ Kakve su se promjenedogodile čovjeku p1,1~;~ y~lp7' u njegovoj spoznaji Krista i evandeljal~lil~~.i tijekom stoljeća, a posebno na pragunovog milenija? Koliko smo napredovali kao evolucija? I kakve promjene uzadnje vrijeme doživljava planet nakojem tako otudeno živimo neumjereno koristeći njegove blagodati?

"Tijekom vremena, radeći s energijama u prostoru, autor je naročitoizoštrio svoja posebna osjetila za kvalitetu navidljžvih vibracija.

Ova knjiga svjedočanstvo je njegova uvida u energijske slojeve tekstaevendelja. Koji su d~elovi dožsta Kristove riječi, a koji su naknadno

pripisani? Kako dana možemo razumijeti prispodobe kojima je podučavao?1 koliko je duhovni zadatak suvremenog čovjeka (trećeg milenija) različitod zadaće ljudi Sta-roga v~eka?

Knjiga je jednostavno djelo autentičnog doživljavanja duhovnih ienergijskih promjena s kojima ulazimo u Novo doba .... "iz hrvatskog izdanja

Ana Pogačnik Ara Fa~ia'(R . ."Svjetlost iznad sunca" ~r

,. ~* ~ ~ Knjižica prekrasnih poruka iz svijeta` ~ andela koje predstavljaju pravo malo duhovno bogatstvo. Može se

upotrebljavati svakodnevno za dobivanje odgovora na (~hhilr_¢. v. ._; UP-Y '191.F:.A

razna pitanja. Svaka je poruka na hrvatskom i slovenskomjeziku kao prijevod (andelskoj) ilustraciji koju prati.

S grupama širom svijeta Ana radi na energijama u prostoru, ali i naosobnim promjenama u skladu s novim cncrgijama na planetu.

"Urata u cjeloviti život uvijek su otvorena - potrebno je samo daudete."236 ~ 237

,4,č.0iLa -~

I

~~Narodnenovine«,Zagreb-(106) 110745 ~ Oznaka za narudžbu:UT-XIl11-10

•.Narodne novine~•, Zagreb - (98) 110735 Oznaka za narudibu~.UT-XIltt-8

"Knjiga koju držite u ruci ~ je od be,~uj pokušaja da se objasnipostojeći ssi~: Obuhvai:a`~. koje su u ovom trenutku naj~nz~je iaktualne. ~rječanstvo ulaWu-tazdoblje u k,~tn na vidjelo izla,~e pitattja oslojevitosti iju~dskog bića i o uspo~dno) ..,. _ ~lnosti. Svatko cx~bi~e ,svoj način ~hvaćanja i tako g~radi ~mju subj~ istinu koju ne možepodcopati ~cakva vanjska sila.

Moja nam~~ era nije unositi neku novu 'jedinu~ ~pm~u, istinu. Zelim ponuditi sa~no dopunu vašem razumijevanju anoga

što je već opčepoz~nato. N~isani tekst nije plod moje vidovit~asti. Lcijelosti je napisan va~, po diktatu mog maj~tora C~hera Txag~a.Sucddn~ amo započeli I991. na Božić. .._" _ ,

U modmm potoku susr~ela su se tri hića. Poglednla su se i tihozagledala u mirnu povr,šinu.

Ispod sr~ebrne vode sjajilo je jedno okruglo mjesto. Ako bi vjernvaou raj, r~ekuo bi da je to bilo lice sunca.

"1 to će mjesto biti naš dom ",znali su, a da o tome nitko ništa nije rekao.

gI,I~Iw~l~~~ll ~