1

Dojmovi zboraša nakon povratka s Adventsko-božićnog koncerta hrvatskih pučkih pjesama

održanog u crkvi Male braće u Dubrovniku, 13. prosinca 2008. godine Sve počinje još par dana prije polaska u Dubrovnik i s mojim "umaranjem", nespavanjem i sličnim stvarima - sve u svrhu ostvarivanja jednog cilja, a to je skratiti si čim više put, tj. prespavati većinu putovanja, što mi je na kraju uspjelo (mogli ste i sami videti) i spaval sam od početka pa negde do pol 12 :D Onda me u Makarskoj probudilo sunce, budući da sam bio čist napred... Kaj se tiče nastupa, nemam riječi, sve super, od crkve, čija akustika je bila odlična, pa do nas koji smo (uz pomoć kalcija, naravno), rasturili koncert bez greške. Osjetilo se u zraku, u reakcijama publike i u samim nama da smo uspjeli u svojoj "misiji", tj. kroz pjesmu prenijeti rođenje Isusa Krista ljudima. ;) Onda dalje... hm, obitelj u kojoj smo bili ja, Zoran i braća Mijač bila je super. Mladi bračni par, žive s roditeljima i baš su nas toplo prihvatili, bili su ljubazni i jako komunikativni. Moram napomenuti da su se, naravno, brača Mijač puno bolje snašla od mene, budući da su oni tu skoro domaći, pa sam ja uglavnom pozorno slušao i pokušavao razumjeti o čemu oni pričaju. Ali sve u svemu, bilo je dobro i zabavno. ;) Ujutro su nas naši domaćini vozili na ono brdo iznad Dubrovnika, ne znam sad kak se zove, a niti mi se neda ići guglat. Uglavnom, ako ste gledali gore prema planimama, ona tam mala tvrđavica neka koja se vidi tam na vrhu... E, tamo su nas vozili, i to je stvarno bilo vrijedno vidjeti, pogled predivan... Dubrovnik dole ko da ga držiš na dlanu, ko da gledaš maketu neku malu. :) I tak, to me se recimo posebno dojmilo. Poslije toga smo se vratili "dolje", išli još malo do mosta i malo oko Dubrovnika, još poslije k domaćinima na "marendu", pa onda na misu... Misa je isto bila ok, budući da nismo previše ni vježbali za nju, ispalo je predobro... I tak, to je uglavnom to, na putu doma zanimljiv mi je bil razgovor o muško-ženskim vezama, braku i sl. i Jelena koja je popila staklenku krastavaca XD...

Martin Kolarić

Dragi moji..., dojmova je puno, puno više nego ja vremena trenutno imam jer mogla bih napisati i mini roman na temu Dubrovnika... Ponajprije, koliko god sve naporno bilo, ja sam se tamo itekako odmorila. Duhom, naravno. Oduševljenje svime najbolje ću vam oprimjeriti time što sam, nakon dolaska doma oko pola 2 ili koliko je već bilo, bez ikakve muke ili prigovora, pa čak i s osmjehom na licu išla ispraviti još čitav jedan razred školskih zadaćnica, a ujutro se s istim oduševljenjem probudila u 6h. Nakon svih emocija koje su me preplavile tamo, ništa nije bilo teško. Da ne duljim (iako bih mogla, hehe), podijelit ću s vama osobni dojam subote od dolaska na odredište pa do izlaska u sakristiju crkve nakon koncerta. Prvo, doista je velika, zanimljiva i divna činjenica da smo nakon toliko putovanja, umora i iscrpljenosti održali predivan koncert. Možda ovo zvuči presubjektivno jer je meni kao novakinji bio i prvi, ali vjerujem da će se svi složiti sa mnom – bio je predivan, mislim da je to ona riječ koju ću odabrati. Ne savršen, ne predobar, ne bez greške, nego – predivan. Zašto? Zato jer smo sve odradili kao jedna velika

2

zajednica u kojoj je svatko funkcionirao kao mali djelić bez čije žrtve, doprinosa i točnosti to jednostavno ne bi bilo to. Drugo, jako me se dojmila molitva prije koncerta u dvorani. Ja sam se osobno, upravo zbog nje maksimalno koncentrirala na ono što slijedi i ni na tren nisam pomislila na umor ili što drugo. (Damjane, Bog te blagoslovio. Hvala ti.) Treće – ono što mi se osobito svidjelo na koncertu je bila opuštenost koja se mogla opipati skoro, toliko je bila prisutna među svima - od našeg zborovođe, do svakog od nas – a to je potvrdila i jedna časna sestra koja je rekla da je već vidjela zborove koji pjevaju jako kvalitetno, lijepo, ali da se ne susreće često zbor koji to radi s takvim osmjesima kao mi. A taj se veliki osmijeh zbilja osjećao i to je ono po čemu ću taj koncert najviše pamtiti – po velikom osmjehu koji je sam po sebi govorio: "da, Bože, vrijedilo je svake minute napora na probama!" (I tebe, 'debeli' zborovođo nek Bog zato blagoslovi J). I naposljetku, od svih dojmova koje nosim u sebi, napisat ću još jedan koji nema veze s nama, nego s tamburašima. Doista je velika činjenica da je jedan od tamburaša molio krunicu po povratku. Ne znam jeste li to primjetili, ako neki niste, moram vam na to svrnuti pozornost. Tko zna (osim Onog gore na nebesima), možda smo i mi s našom pjesmom, zajedništvom i vedrinom koju smo sipali okolo bili mali poticaj. Možda smo nekom bacili bubu u uho da dožive djelić Njegove ljubavi i Duha koji je doista tih dana bio među svima nama. A to je velika stvar. Možda i najveća koju smo postigli. A dragi moji, možda je ipak za sve ovo, osobito za koncert, zaslužan onaj čudesni KALCIJ ŠUMEĆI koji smo popili pri dolasku u Dubrovnik... J Mora da je to. J Šala, naravno, ali nek Bog blagoslovi i taj kalcij i hvala Mu što nam ga je darovao kao i na svemu i svima koji smo jedni drugima bili jedno malo svjetlo koje je svjetlilo strpljivošću, žrtvom i predanjem za naš prvi od triju koncerata.

Tihana Čanjevac Već tjednima dolazim u Varaždin na probe (ali i zato što jako volim doći), no ove sam godine na poseban način i s nekim neobičnim žarom dolazila. I ni sekundu mi nije bilo naporno. Sad mi je jasno i zašto. Ne mogu vam opisati koliki blagoslov, kolika milost, kolika radost me obuzela na koncertu. Imala sam dojam kao da nam je Gospodin dao komadić neba na raspolaganje i rekao: "Evo, proslavite me kako znate i umijete!". I zaista se u zraku osjećalo kako smo svoju misiju uspješno izvršili. Nije mi bilo ništa ljepše od prizora ozarenih lica naših slušatelja. A zar nije san svakog kršćanina usrećivati druge? I kad bi svaki dan to činili, gdje bi nam bio kraj? Nemam toliko riječi kojima bih uspjela opisati sve one osjećaje koji su me tijekom koncerta preplavljivali. Često se pitam: "Bože, čime sam zaslužila toliku milost, kad mi daješ da doživim tako lijepe trenutke s ljudima kojima je stalo i s Tobom koji svaki naš susret blagoslivljaš i daješ mu smisao?!" Nakon koncerta, Ana Matoš i ja smo primljene u jednu peteročlanu obitelj (roditelji, dvoje djece i baka). Takvo gostoprimstvo i darežljivost nisam ni priželjkivala, niti očekivala. Krasna obitelj! Vrhunski su nas ugostili. No, povrh svega će mi uvijek ostati u sjećanju njihova

3

susretljivost, spremnost na razgovor, sposobnost slušanja, zainteresiranost. Divim se svima onima koji se odluče primiti nepoznate osobe u vlastiti dom, a kamo li na takav način im pristupiti. Onako, baš kao u vremena prvih kršćana, kada su vjernike prepoznavali po ljubavi prema bližnjemu i spremnosti na odricanje za brata čovjeka. Ovaj put u Dubrovnik bio mi je mala duhovna obnova, ali i veliki dokaz da još uvijek postoje dobri ljudi, te da se isplati danas, više no ikad, biti dobar i autentičan kršćanin, te donositi i biti radost drugima.

Ivana Čalaga Putovanje u Dubrovnik za mene osobno, a vjerujem i za sve nas, bilo je pravi blagoslov u svakom pogledu. Toliko je stvari koje su me obogatile da ih je teško sve spomenuti. Ipak, spomenut ću neke najbitnije. Sam put u Dubrovnik, koji nije kratak, učio me strpljivosti, a u dobrom društvu, u zajedništvu nas zboraša puno je lakše prebroditi krizu putovanja. Slično je u životu. Još jedna potvrda koliko je zajedništvo bitno. Pjesma, razgovor, zafrkancija s prijateljima, sve su to stvari koje olakšavaju put (život) i čine ga radosnim. Druga korisna stvar je to što sam se na putu uspio pobliže upoznati s nekim zborašima s kojima prije toga nisam progovorio gotovo ni riječ. Zbog toga sam također radostan. Treća stvar - koncert. Iako je pogrešaka bilo, što je po meni manje bitno, Kinez je rekao da su bakice u crkvi "plakale". Uspjeli smo dotaknuti srca onih koji su nas slušali. Daj Bože da smo nekog oduševili za Boga. To je jedino bitno. Četvrta stvar – prijem po obiteljima. Moram priznati da su mi ta iskustva noćenja po obiteljima do sad uvijek bila radosna. Nas trojica (Kinez, Mario i ja) bili smo smješteni u obitelji sa četvero male djece. Najstariji Ivan – 9 godina, zatim Iva – 5 godina, Rafaela – 3 godine i najmlađa Martina – nepune 2 godine. Toplina koja je ispunjavala njihov dom bila je gotovo opipljiva. Prije nego smo stigli, majka je s djecom i bakom izmolila krunicu. Zajednička obiteljska molitva – koja snaga! Naravno da su najmanji zaspali, ali zaspati za vrijeme molitve, ima li ljepšeg? :) U kući je vladala obiteljska atmosfera koja se prenijela i na nas tako da bi svaki izlazak u grad te večeri bio suvišan. Topla večera, ugodan razgovor, malo pogledali TV zajedno i u krpe. Ujutro se budim u 8.20 i čujem u drugoj sobi molitvu i ne mogu vjerovati. Obitelj opet moli zajedno. Koje svjedočanstvo! Daj Bože svima nama jednog dana takvo iskustvo. Doista je obitelj Crkva u malom, a obitelj u kojoj smo bili primljeni daje mi nadu da takvih obitelji još ima i da obitelj u Hrvatskoj neće propasti te da će vrednote naše vjere biti sačuvane unatoč olujama sadašnjeg vremena. Na čuvanje tih vrednota pozvan je svaki od nas u našim vlastitim domovima. Posljednja i najbitnija stvar - zajednička sv. Misa. Tu smo sigurno najviše primili, samog Krista. Iz Dubrovnika nosim prekrasne uspomene, a na neki način bila je to i mala duhovna obnova koja će, nadam se, donijeti plodove u našim srcima. Dragi moji zboraši, baš me raduju susreti

4

s vama, i zbog toga se već sad veselim našem ponovnom susretu. Bog vas sve obilno blagoslovio!

Matija Mlakar Iako sam već prije bila u Dubrovniku, ove godine to je imalo posebno značenje. Bilo je to još jedno predivno iskustvo za mene. Osjetila se posebna energija, bili smo puni Duha Svetoga. Stvarno sam oduševljena i nastupom, i ljudima! Iako samo morala učiti za ponedjeljak, uzela sam sa sobom knjige i sve što mi nije bilo jasno, zboraši su mi pomogli. Zaista sam zahvalna dragom Bogu i Blaženoj Djevici Mariji na svima vama koji činite moj život još potpunijim i pomažete mi da odrastem u što boljem okruženju. Neka vas dobri Bog blagoslovi!

Petra Biškup Pravi je blagoslov obitelj kod koje smo bili! Oni su bili jako sretni kaj nisu dobili cure, nego 4 dečka. Cure uvijek malo jedu i stalno paze na liniju, a oni su se zaista potrudili i spremili obilnu večeru (od juhe, mesa, krumpira, deserta), a ujutro obilan doručak s pršutom! Drugi njihov razlog kaj su bili veseli kaj su dobili Varaždinca, Bosanca, Međimurca i Koprivničanca. Bratu Bosancu su se jako radovali! Večera je dugo potrajala jer smo počeli s vinom i izvrsnim likerom od badema, pa hrana i razgovor. Primila nas je obitelj koja ima tri sina. Jedan je bio u Americi, jedan živi do njih, a treći bolesni sin živi s njima. Mladi bračni par nas je dočekao i drugi dan vodio u obilazak okolice i na brdo Srđ. A s brda se zaista ima kaj vidjeti!!! Dubrovnik izgleda kao lego kockice! Kad smo se penjali na tvrđavu falile su neke metalne stepenice pa je trebalo preskočiti. Gore se je bilo još nekako popeti, ali problem je bio za dolje! Dečki su se snašli, ali meni silzak dolje nije baš išao pa mi je Dario pomogao da siđem; inače bih bio u crnoj kronici. Zaista se isplati da tko ide drugi put u Dubrovnik planinariti na brdo. Kaj se tiče spavanja - dobro sam spavao samo kaj me probudio Martin koji je odnekud došao i jedino kaj sam čuo je bilo TV, svjetlo, film, kaj? Nisam ga razumio kaj priča, a on je samo pričao, a meni se tak spavalo! Kaj se tiče obilaska starog grada, Martin tvrdi da se tu ništ nema za vidjeti osim zidina i kamenja, a to isto tvrdi i jedan moj prijatelj, ali meni su se baš sviđale te male uličice s malim zidanim kućicama kojih nema u prospektu o Dubrovniku! Meni su te kućice baš kućice s dušom i još imaju mali vrt gdje si možeš zasaditi jedan paradajz i jednu papriku. Iznenadilo me da izvan starog grada ima dosta zelenila! I za kraj, ono kaj sam htio napisati. Kad sam predao poklon obitelji, nisu znali kaj je GVERC? No, nije me to iznenadilo, nego njihov bolesni sin koji je bio tak radostan i odmah rekao: Hvala ti koja si nam to donio! Bolesnici i djeca i odrasli dublje pate od "zdravh " ljudi pa je njihovo promatranje i zapažanje ljudi oko sebe zahvalnije i radosnije. "Zdravi" ljudi puno

5

stvari doživljavaju zdravo za gotovo – niti su zahvalni, niti se nečemu vesele jer ne pate! A niti ne primijete ni ne skuže zašto je netko tužan i kaj ga je pogodilo. Zato me toliko razveselila ta njegova zahvala jer je bila iskrena! Nije bila iz kurtuazije! Zašto Martin šuti? I nije ništa htio pričati u autobusu o svojoj curi? Zašto se Martin drži tak mudro? Zato kaj vam Martin ima curu po imenu Jelena koja je jako pametna i lijepa. Preskočila je jedan razred u osnovnoj školi zato jer joj je bilo dosadno! I ono kaj je najvažnije: iako vam tak ne izgleda na pravi pogled, to vam je žena sa najboljom dušom u Biskupiji! Eto, zato Martin šuti i drži se mudar!

Zoran Crnčić Dana 13. prosinca 2008. godine zajedno s VTO krenuli smo za Dubrovnik. Putem smo molili, razgovarali, upoznavali jedni druge, spavali. Ja sam izbjegavala ovo "spavanje" jer bi moje poze kod spavanja bile glavna atrakcija... Hehe... Kad smo stigli u Dubrovnik imali smo prilike razgledati grad i družiti se međusobno. To druženje mi se jako sviđa jer upoznavajući druge dobivam osjećaj da pripadam Zboru. Nakon toga smo imali generalnu probu. Iskreno, ne sviđa mi se kad su prije svake probe ili nastupa razmještaji, gdje tko stoji, pokraj koga... Nakon probe smo se presvukli i krenuli do crkve gdje smo imali nastup. Sviđalo mi se jako jer su ljudi bili zadovoljni našim nastupom i mislim da je najveći pljesak "pao" nakon pjesme "Čujete li čobani"... Jako sam zadovoljna smještajem koji smo dobili za prespavati. Ljudi su stvarno bili ljubazni i odveli nas na večeru u restoran. U nedjelju mi je bilo prekrasno na misi kad smo pjevali. Po povratku kući smo i pjevali u busu. Hvala Bogu kaj smo sretni stigli u Dubrovnik i doma!

Mirna Mlakar Ovo mi nije prvi put da sam u Dubrovniku. Pamtim posebno kad sam bio sam član zbora bogoslova zagrebačke katedrale i kad smo s maestrom Mihom Demovićem, svećenikom Dubrovačke biskupije, išli u Dubrovnik i pjevali upravo na Boninovom gdje i mi, spavali kod obitelji te župe kao i mi. Neki od mojih kolega bogoslova otišli su iz Dubrovnika kao da tamo nikada nisu ni bili. Zaboravili ljude, poznanstava, prelijepa iskustva u tom biseru hrvatske kulture. Ja sam ostao povezan s obitelji Ucović i tamo sam i ove godine spavao. Ne čujem se s njima prečesto, ali znamo da postojimo i to je dovoljno. Kad su oni slučajno na ovim sjevernim stranama, a to je poprilično rijetko, vidimo se, a ja sam opet bio dolje dva ili tri puta. Moram reći da su mi uvijek bila draga ta iskustva. Razgovarajući s većinom od vas, drago mi je da su i vaša iskustva dobra i da ste gotovo svi bili zadovoljni. Drago mi je također da je dobar dio vas po prvi put bio u Dubrovniku i da ste vidjeli po kakvim su to kamenima srpski i crnogorski četnici bacali granate, razarali i palili. Strašno. A Europa, u koju sad toliko hrlimo, kojoj sve prodajemo (pa i svoje otoke i

6

zemljišta…), ta Europa je mudro šutjela i čekala hoće li napokon Srbi uspjeti i smiriti situaciju. Strašno. Zato nemojmo biti guske i gledajmo trijezno na situaciju u kojoj se nalazi naš narod. Nadalje, drago mi je da je nastup bio super. Ja sam vas slušao i gledao sa strane i mislim da je bilo zaista dobro.

vlč. Damjan Koren Otkud da počnem… Meni je ovaj vikend bio savršen – ljudi, nastup, atmosfera – sve je bilo posebno. Uvijek svi nekak stavljaju naglasak na obitelji kod kojih su bili smješteni i općenito ono što se u mjestu gostovanja "našlo" (grad, ljudi...). Gospođa Luce koja nas je ugostila je bila draga i pogostila nas je skromno, ali od srca i na tome joj hvala. No meni je najljepše od cijelog ovog vikenda bilo zajedništvo među nama zborašima (i ostalim suradnicima J) koje vidljivo raste od susreta do susreta. Nas ima puno i još se u zadnje vrijeme priključilo toliko novih zboraša da je teško popričati i upoznati sve kad imamo probe jer onda ne smijemo pričati (tak veli Marta J), al' ovakva putovanja su savršena prilika da to nadoknadimo. Zato sam ja iskoristila ovo vrijeme za bolje upoznavanje sa starim i novim prijateljima i došla doma umorna, ali sretna i ispunjena. I jaaaako sretna kaj nisam ostala doma zbog prehlade. J Kaj se tiče nastupa, slažem se s Ivanom da nam je ovaj nastup bil najbolji do sad! U zraku se jednostavno osjećalo nešto posebno, a i u našoj izvedbi se čulo da ne pjevamo samo glasnicama, nego i srcem, a to je ono kaj nam Ivan i Damjan cijelo vrijeme žele približiti. E pa, došli smo do toga! Više ne pjevamo jedni drugima, nego Bogu i zato je taj nastup bil tak poseban. Fala Božeku na tome!

Ivana Čurila Kako sam ja (skoro ne) išla u Dubrovnik... ... i idem ja pogledati da li ima kakvih novosti na webu. S velikim štampanim slovima pisalao je PRAVO NASTUPA. Bila sam jako sretna dok sam pročitala da bumo svi mogli pjevati i da svi idemo u Dubrovnik i Koprivnicu. Moja je sreća potrajala do dana kad sam se sjetila da nam treba putovnica. Nekak mi se uvijek događa da ono kaj trebam ne valja. I sad je bilo tak. Al dobro. Uskoro je Ivan napisal da nam ne treba putovnica, jer idemo sam prek RH. Već idućega dana u školi vidim ja propušteni poziv od Ivana i poruka od mame da nebrem u Dubrovnik. Skoro me tam strefilo, a morala sam pisati ispravak iz fizike. Fala Bogu kaj je profesor odgodil ispravak kad je došel na sat. Taj zadnji sat mi je nekak predugo trajal, a kad je konačno završil, ja nisam otišla na bus, nego k svojoj mami na posao da vidim o čemu ona to. I veli meni mama da ja nebrem u Dubrovnik jer nemam putovnicu. Kak da ja to ne znam. I lepo smo trebali u utorak otići u Zg i tam bi mi putovnica bila gotova isti dan. Ali ja sam maloljetna i trebam dobiti pristanak roditelja... bla, bla. Jedini problem je bio u tome da niti mojima ne vrijede nikakvi dokumenti, budući da su nam prije mjesec dana promijenili adrese, dali ulice i tak to. Mislim stvarno. Punih 600 godina Mačkovec je bio bez ulica i ljudi su živjeli dobro. I baš su se sad morali sjetiti da hoće ulice. I tak sam se ja tam kod mame na poslu rasplakala da hoću ići u Dubrovnik. Ajde da sam ja znala da neću ići, ne bi mi bilo

7

toliko žao, ali ja sam se ozbiljno spremala za Dubrovnik. Onda su nazivali našu policiju, pa poznanike iz policije, stonsku i dubrovačku policiju, ove i one. Na kraju su rekli da mi ne treba ni putovnica, ni osobna, nego samo neki dokument sa slikom. I tak sam ja na kraju ipak mogla u Dubrovnik. Rano smo se ustali i dosta dugo vozili, ali u dobrom društvu ti nikad ne može biti dosadno. Malo smo spavali, puno stajali i nakon dugog puta stigli u Dubrovnik. Tamo nas je lijepo dočekao župnik, iskrcali smo prtljagu i prošetali Stradunom. Nakon toga imali smo probu i spremili se za koncert. Koncert je bio super (kaj se mene tiče). Bili smo dobri, čini mi se da samo u jednoj pjesmi nismo na vrijeme upali (bar ja). Mislila sam da bude mi teže tak dugo stajati i pjevati, ali kocert mi je prošao jako brzo. To je valjda ona "Sve što je lijepo kratko traje". Nakon koncerta smo otišli u obitelji koje su nas lijepo primile. Ujutro, bolje reći prije podne, pjevali smo na sv. misi. Dopali su mi se tamošnji ljudi, a vjerujem da smo se i mi njima dopali. Nakon kratkog domjenka polako smo krenuli u Vž. Ovaj prvi koncert neću tako lako zaboraviti. Stvarno mi je bilo super sa svima. Takva su putovanja idealna prilika da se zbližiš s ljudima i upoznaš ih ako još do sad nisi. Nadam se da će svima koncert u Dubrovniku ostati u lijepom sjećanju kao meni.

Zrinka Jurinić Doista nemam što pametnog za izjaviti osim da smo još jedanput pokazali kakav smo kvalitetan zbor... A to sve više ljudi primjećuje... Sve je bilo odlično: od koncerta, druženja, smještaja... jer teta koja je primila Martinu i mene je bila zaista draga - naspavale smo se i najele i bilo nam je super... Povratak kući mi je jako brzo prošao jer se ekipa u prednjem dijelu busa odlično zabavljala... Sve u svemu, super!

Mateja Kancijan Dragi moji prijatelji, sve vas najprije lijepo pozdravljam. Teško da ću moći predivne dojmove koje nosim u svom srcu prenijeti u riječi, ali mogu barem pokušati. Za one koji ne znaju, ovo je moj prvi nastup sa zborom (u prvoj "postavi" J), i baš je za taj prvi nastup određen adventsko-božićni koncert. Iako sam puno vježbala (znate i sami po sebi J), moram priznati da su postojali određeni strahovi; kako ću ja to, kaj bude se desilo ako pokvarim, hoću li razočarati Ivana koji se toliko trudio uvježbati nas, a iznad svega bojala sam se da ne razočaram našeg Gospodina. Htjela sam pjevati Njemu na slavu, Njega staviti u prvi plan, a bojala sam se da bi se moglo dogoditi suprotno, da se od tih svih briga zaboravim veseliti s Njim. Nekima će to možda biti čudno, mnogi ljudi jednostavno nemaju tremu, no ja nisam jedna od njih. Moji prijatelji zboraši puno su me ohrabrivali J i hvala im na tome, ali ja sam i dalje brinula... Na moje veliko iznenađenje, na koncertu se dogodilo upravo suprotno od očekivanoga. Kad sam vidjela oko sebe sva ta nasmiješena prijateljska lica, našega Ivana koji nas svako malo podsjeća da se trebamo smijati od uha do uha J, brige su nestale. Božja prisutnost u mojoj duši rodila je mir, radost i snagu. Hvala Bogu na tome primljenome daru!

8

Što je još čudnije, koncert mi je premalo trajao; na kraju sam u sebi mislila: "Da je barem još samo jedna pjesma, toliko mi je bilo lijepo..." Sreća što su ispred nas još dva koncerta... Hihihi... Evo, toliko o našem nastupu. Što se tiče obitelji kod koje sam bila smještena s Mirnom, imam samo riječi pohvale. Obitelj nam je dala i više nego što smo trebale. Ugodno smo se družili, a za doma smo dobile i domaće limune. J Još bi se samo htjela osvrnuti na druženje nas zboraša. Jelena Vuglec mi je prije odlaska u Dubrovnik govorila o tome kako se svi zbliže na takvim putovanjima i bila je u pravu. Iako je 12-satno putovanje bilo iscrpljujuće, uspjeli smo se svi bolje upoznati i još više zbližiti. Još da samo neugodan miris zelja naših tamburaša nije dopirao do nas svako malo J, gdje bi nam bio kraj... Hihihi (šalim se..)! Neka sve vas naš dobri Bog obdari obiljem svoga blagoslova..

Karmen Magić Ne znam kak da počnem... Eseji u školi su mi išli jako slabo, a školu sam zdovnja završil. No da prejdem na Dubrovnik... Nisam mogel verovati da sam uopće postal novak, a najmanje da bum pjeval na koncertima. Putovanje za Dubrovnik mi je bilo super; nije me preveč zmočilo jer sam i ja šofer u svojoj firmi, atmosfera mi je bila zakon, pogotovo uz D. Mijača nikad dosadno. Kad smo došli u Dubrovnik nisam mogel vjerovati da to se tak zgleda te zidine i ostalo... Proba mi je bila super makar sam malo kvaril. Koncert: nisam očekival da bu tak dobar pogotovo drugi dio koncerta, za prste polizati. Poslije smještaj po obiteljima, bolju obitelj sam ne mogel dobiti... Tak sam se najel kaj to ne pamtim, ljudi super. Drugi dan misa mi je bila nekaj preveč dobroga, a polazak doma i sve u busu nikad nam pozabil. Toliko od mene.

Tadej Fabić Ovo je bio moj prvi nastup sa zborom na božićnom koncertu i prema pričanju ostalih zboraša puno sam očekivala od njega. I sve je ispalo baš kako sam očekivala. J Bila sam užasno uzbuđena, ali cijeli put, druženje, molitva i razlog zašto pjevamo rezultirali su jako dobrim koncertom. Naravno, tome je pomogla i akustična, prelijepa barokna franjevačka crkva. J Nadam se da je naše pjevanje pomoglo ljudima da se bolje pripreme i dožive rođenje našega Spasitelja. U tako dugom putu ima i nešto pozitivno, a to je što smo imali puno vremena za druženje. S nekim sam zborašima sada prvi put razgovarala. Ugodno su me iznenadili i tamburaši, a posebno je lijepo bilo vidjeti sretne Željanu i Josipu koje su vidjele svoje. Našla sam se i s prijateljicom s faksa koja je vozila dva sata do Dubrovnika da bi bile zajedno sat vremena. Iskreno, na početku nisam bila oduševljena bakom kod koje smo Ivana i ja prespavale, ali uskoro sam shvatila da je i to bila Božja volja jer osim što je ona pomogla nama i mi smo

9

razumjele i znale pričati sa ženom koja je nedavno izgubila muža. Bogu hvala i na tom iskustvu!

Ana Čurila Nestrpljivo sam čekala polazak i bila sam pomalo nervozna kako će sve ispasti. Nakon napornog tjedna čekao me odmor… Oko dvanaest sati vožnje uopće mi nije teško palo. Volim se voziti... I dobro sam se naspavala! Dakako, bilo je i molitve, zafrkancije i pjesme, a posebno u povratku. Nije mi uopće bilo naporno kao što sam očekivala. Sve mi je bila čista petica! Bio je ovo moj prvi posjet Dubrovniku. Doza kalcija odmah po dolasku dobro nam je sjela! Obilazak grada još više. Uživala sam u svakom prizoru mora i građevinama. Cijelo vrijeme sam fotkala sve živo. Zaista je lijep i ponosan taj grad. Prvi put sam vidjela grad na moru okićen, u božićno vrijeme. Bilo mi je to iznenađenje. Navikli smo tamo biti ljeti i to je druga slika Dubrovnika – umjesto vrućine, kupanja, sunčanja… zatekli smo poluprazan grad, bez gužve i vrućine. Drukčiji je to osjećaj nego kad dođeš ljeti na more. Isto tako prvi put sam vidjela zrele limune i mandarine na drveću! I to u velikim količinama! To mi je isto bio super doživljaj. A onda generalna proba. Tamburaši su po meni bili nesigurni i to me brinulo. Razveselila sam se kad je velečasni, hehe, don Damjan, rekel sa smiješkom da se super čujemo. Odmah mi je bilo lakše! Super mi je bilo i kad smo se preskidale u uniforme jer smo se dobrano nasmijale zafrkancijama. Koncert mi je bio čista uživancija. I stvarno mislim da taj kalcij nekako djeluje i osjetila sam to. Možda sam si umislila, nemam pojma. :) Ali bilo mi je super pjevati. Čim sam vidjela da su nas ljudi prihvatili sa smiješkom, bila sam presretna. Tamburaši su na neku foru pod gasom i bez puno probi dobro odsvirali. Tu je dragi Bog interveniral, sto posto. Iako, sigurno bi bilo još bolje da su se više potrudili. Višeslav je čuda radil na onim orguljama koje su kak je rekel "kanta". :) Adventski dio koncerta mi je bil čak i draži jer su mi te pjesme prekrasne, posebno Dika. Mislim da smo pjevali super iako se neki zboraši premalo stišaju dok je dekrešendo (zabila sam kak se točno piše). Koliko sam skužila, neki i dalje ne poštuju dogovore oko udisanja i di se nesme disati (posebno na adventskim pjesmama). Al to se nije čulo ja mislim, jer je većina povezivala kak je trebalo. Već sam mislila da sam bez para za noćenje, a onda mi se javila Tihana. Bila sam sretna kaj nem sama, a Tihana je super cura. Odlično smo se slagale jer smo obje jednostavne kaj se nekih stvari tiče i prilagodljive na različite životne uvjete! Bile smo smještene kod jedne bake koja ima 72 godine. K njoj nas je dopeljal njezin sin koji sa ženom i dva mala klinca živi preko puta. Bile smo udaljene 10 minuta od centra, autom. Nismo išle van jer je dosta daleko, a i da sutradan budemo odmorene. Malo mi je bilo žal jer sam čula da ste mnogi išli i da ste pili kuhano vinčeko. :) Baka nas je dočekala s večerom. Juha, pohana piletina, zelena salata i kruh. Mislim da je rekla nekaj i za krumpir, al je od uzbuđenja zaboravila staviti na stol. :)) Nije to ni bitno. Najbitnije da smo se mi s njom lijepo porazgovarale, a skužile smo da joj fali razgovora i utjehe neke. Umro joj je muž prije pola godine od Alzheimerove bolesti. Pričala nam je kak joj je bilo teško i kak se brinula za njega. Prisjetila se i sretnih dana i pričala nam kakav je čovjek bio njen muž. Najveće veselje su joj unuci. Jedino mi je žal kaj nije bila ni na

10

koncertu, ni na misi u nedjelju. Šteta. Bio je njezin sin s klincem neko vrijeme na koncertu. I tak... Mislile smo da nam bude hladno po noći, ali nije bilo. Spavala sam jako lijepo, do pola deset. Onda kavica fina ujutro, pa rastanak. Stvarno je dobra ta baka. A znate kak se zove??? Zove se Janja, baš ko i ja. :) Upjevavanje za sv. misu dobro je prošlo hehehe, iako je bilo jutro. Na misi je isto bilo super, pjevali smo sve jako dobro. Jedino Fala nije štimala, tu je svako svoje tiral, hehe... Hrenovke su bile odlične. :) Iako je Dubrovnik bio prekrasno iskustvo, veselila sam se povratku... Hvala Bogu, sretno smo se vratili.

Janja Maltar Dubrovnik?! Hm? J Što reći nego – SUPER!!! ODLIČNO!! J Prvo sam mislila da nismo normalni što smo odlučili tako daleko ići – 11 sati vožnje J! No, sve je ovo bilo još jedno predivno iskustvo! Predivno!! Na povratku sam pričala s nekim zborašima – svaki naši koncert doživim kao jednu duhovnu obnovu! Toliko sam se lijepo osjećala poslije koncerta... I stvarno, vjerujem da bi sve to drugačije radili da nas netko plaća. Ovako stvarno pjevamo Bogu, slavimo Ga i pokazujemo Njegovu moć, veličinu, ljubav i dobrotu drugima, tj. svima koji dođu na koncert. Cimerica mi je u Dubrovniku bila Ivana Sinković. J Dok smo se oblačili i spremali za koncert rekla sam curama da bih baš voljela biti s nekim koga ne poznajem toliko dobro kako bi se s njim bolje sprijateljila i tako sam dobila Ivanicu J J!! Bile smo kod bake Jelene (hehe – koje li "slučajnosti" J), starice od 70. godina i nismo baš nešto s njom pričale o samom koncertu jer nije bila prisutna. No, sve domaćine koje sam srela, čula sam kako hvale naše ponašanje; tako je jedna žena, kod koje su bili Tihomir Sinković i njegov cimer J, rekla kako su joj oni vratili nadu u djecu i mladež ovog pokvarenog svijeta. Bilo mi je to jako drago za čuti jer se ipak po nama vidi da smo drugačiji. Da smo Isusovi! Sam koncert je bio PREDIVAN!! Ni u jednom trenutku mi nije bilo teško pjevati. A to su spomenuli i drugi zboraši – uopće nije bilo teško otpjevati čak ni one najviše tonove zbog kojih smo se mučili na probama. Bilo je predivno! Jedva čekam naše sljedeće susrete i nastupe! J J J Još mi je jako drago što smo se zbližili – stariji i noviji zboraši! J To mi je možda čak i najdraže i to me najviše veseli. Do sada, pa čak i na ovim zadnjim probama, osjećala se neka distanca među nama, no toga sada više nema. Mislim da će se s time složiti "noviji" zboraši. I na kraju – dragi naši, Ivane i Damjane – HVALA vam na svemu! Trudu, potrošenom vremenu, svim mukama koje ste prošli organizirajući sve ovo! Bog vas sve obilno blagoslovio!

Jelena Veuglec

11

Što reći o Dubrovniku nego sve najbolje?! Toliko sam mu se veselila da sam doslovno brojila dane i tjedne do polaska, a i našim prijateljima je već na uši išlo koliko smo o Dubrovniku govorili pa su nam rekli: "No, idite već jemput!" J Jako sam se radovala i našem ponovnom druženju i baš sam s Matejom razgovarala kak su nam svi naši susreti sa zborom kao neka mala duhovna obnova i jednostavno nebrem opisati koliko me sve to ispunjava i koliko sam se u tome našla. Ali kud god ja išla, bilo sa zborom ili s našom zajednicom, uvijek mi se nekaj veliko događa s poslom i onda sam nekva rastresena i nemirna i nebrem se potpuno opustiti. Tak je bilo i sad, no svejedno sam se trudila iskoristiti i uživati u svakoj sekundi provedenoj u Dubrovniku. Koncert mi je doslovno preletio kao nikad do sad i sve pjesme su mi jako lijepe pa vjerojatno zbog toga. Naši domaćini su nas jako lijepo ugostili i primili u svoje apartmane, a bilo nas je četvero: 2 cure i 2 dečka i baš je super to ispalo jer sam imala prilike više se družiti i upoznavati s ljudima sa zbora. Posebno mi je bilo i na misi u nedjelju; prekrasan osjećaj je pjevati u tak maloj crkvi, a pogotovo jer su tenori bili iza nas i prekrasno je odzvanjalo i zvučalo. Nemam apsolutno nikakve zamjerke, sve je bilo super organizirano i svaka čast svima koji su se potrudili i brinuli o nama da nam bude što bolje. A slijedeće godine želja mi je malo vidjeti i posjetiti Havaje ili Karibe, tek toliko da se zna dok se bude razmatralo o slijedećim koncertima! J

Andreja Kostel A što da kažem nego da je bilo lijepo. Iako je put dug i naporan, sve u svemu - isplatilo se. Atmosfera u busu je bila dobra, ljudi su bili dobro raspoloženi, a čak je tamburaš molio jednu deseticu (ili kako bi Marin rekao: desetić krunice), što je pomak na bolje. Što se tiče samog koncerta, ja sam zadovoljna i mislim da je bio jedan od boljih. Također bih ovim putem željela pohvaliti Maju, tekstovi koje je čitala stvarno su bili lijepi – to je valjda zbog studija duhovnosti ;-). A i po izrazima ljudi vidjelo se je da su zadovoljni i ugodno iznenađeni (pa dobro, pala je i pokoja usmena pohvala sa strane). Vezano uz smještaj, mislim da smo Ivana i ja imale sreću što smo bile smještene u jednoj dobroj obitelji. Domaćini su se stvarno potrudili da nam ugode. Večer smo provele razgovarajući s njima, a tako o svemu i svačemu. Jedino se pitam da li smo možda mogli malo više pričati o vjeri. Ali eto – bilo pa prošlo, jedno iskustvo više. Što drugo nego reći da je iza nas još jedno uspješno gostovanje.

Ana Matoš Naše gostovanje u Dubrovnik... Bilo je nezaboravno! Barem meni! A vjerujem i većini zboraša! I tamburašima, naravno... Put do Dubrovnika bio je dug, ali doista nezaboravan! Sve

12

što se odvijalo tijekom vožnje stvarno dokazuje da smo prava ekipa! S nekim sam se zborašima i bolje upoznao i što mi je doista jako drago. Fizika je ZAKON J!!! Sam boravak u Dubrovniku bio je prelijep. Ekipa, raspoloženje i još puno toga... Mislim da se doista isplatilo žrtvovati i biti strpljiv na putu jer na koncertu naš trud, strpljivost i žrtva bili su stvarno nagrađeni! Nije na meni da ocjenjujem i sudim, ali mislim da smo na koncertu stvarno dali sve od sebe te da smo stvarno lijepo pjevali! A to se vjerujem i vidjelo na reakcijama publike. Boravak u obitelji bio je lijep te sam doista zahvalan na gostoprimstvu i ugodnom raspoloženju! Koncert, lijepo pjevanje i sve ostalo što duhovno povezuje nas zboraše pokazuje koliko smo samo predani Bogu i sve to vodi ka slavljenu Isusa Krista, a to je Sveta misa! Na Svetoj misi se stvarno moglo očitovati zajedništvo svih nas i vjera u Isusa Krista koja nas povezuje! Povratak kući bio je u veselom raspoloženju, gdje su pjesma i gitara podigli atmosferu! Zahvalan sam Bogu na svemu, na svakom trenutku koji sam proveo u autobusu, u Dubrovniku i bilo gdje! Zahvalan sam svakom zborašu, svakom članu ekskurzije u Dubrovnik koji je također upotpunio osjećaj ugode, zajedništva i ljubavi! Da ne zaboravim, također se zahvaljujem svima koji su sudjelovali u rješavanju fizike te im hvala na strpljenju i žrtvi! Doista opet... Žrtva se isplatila! To je sve od mene.

Matija Pantaler Odakle početi? Evo ukratko na početku: bilo je to još jedno prekrasno putovanje, druženje, puno novih iskustva, i razno raznih događaja... Kad nam je Ivan objavio da ćemo imati koncert u Dubrovniku, znala sam da će taj koncert biti veoma zanimljiv, na neki način poseban. I napokon, nakon brojnih proba, vježbanja, došao je taj dugoočekivani vikend. Kad je brata i mene mama dovezla kod katedrale, već je većina zboraša bila tamo. Svi su se već lijepo smjestili, samo je još trebalo natovariti stvari i odijela, pokupiti tamburaše i uz Božju pomoć krenuti. Vožnja po noći nije bila jako naporna, makar sjedala nisu baš bila udobna, ali sve u svemu bilo je zanimljivo. Malo zboraša koji su sjedili u zadnjem dijelu je spavalo; svako malo su se komešali i nisu baš bili oduševljeni, a to je baš bilo zabavno J. Bilo je čak i uspješnog pokušaja spavanja na podu ( Jelena V.), a imali smo i veoma "motivirajuću" muziku. J Nakon doručka, svi su malo živnuli i razbudili se. Uglavnom, ukratko, u busu je bila super ekipa. Bilo je smjeha, pjesme, razno raznih jednostavnih i kompliciranih razgovora, plitkih i dubokih tema, naslikavanja, smiješnih ispada, rješavanja fizike, naručivanja palačinki, puno svakakvih slatkiša i grickalica, zbližavanja s novijim članovima i sl. J Vožnja kroz veliki dio naše Hrvatske bila mi je veliki dokaz koliko je naša zemlja prekrasna, najposebnija i najljepša na svijetu. I zaista se imamo čime ponositi! Vozeći se tako oko 11 veoma korisno provedenih sati, stigli smo u prekrasan naš Dubrovnik. Prije svega trebali smo popiti otopinu kalcija za grlo, a taj prizor na Pili bio je veoma unikatan. J Malo dalje od crkve ostavili smo stvari i krenuli u razgledavanje. Nismo baš neki veliki put propješačili, ali smo za tih sat vremena puno toga lijepog vidjeli. Naravno, sve je

13

ostalo zabilježeno na slikama. Društvo je bilo veoma kreativno i zabavno. Nakon toga čekala nas je kompletna proba i polako spremanje za koncert. Cure u našoj garderobi bile su mi orginalne, od traženja odgovarajuće veličine suknji do šminkanja i ostalih estetskih sitnica J. Zanimljiv prizor... Zatim molitva, upjevavanje i koncert. Prvi dio koncerta bio mi je veličanstven. Imala sam super mjesto, skoro kraj Višeslava, tako da sam imala sjajan pregled njegovog zadivljujućeg načina sviranja. Bio je to prekrasan spoj naših glasova i njegovog sviranja. Najorginalnije izvedena pjesma, definitivno Dika. Baš smo se iskazali u duhu Adventa. Božićni dio bio mi je također sjajan i dosta dobro izveden, ali nekako mi je Adventski dio bio bolji. Ali nekako mi je ove godine koncert brzo prošao. No uglavnom, mislim da smo stvarno ljudima dali do znanja svojim pjevanjem našu poruku i vjerujem da smo njihovim srcima približili snagu i veličinu tog malog Isuseka. Prekrasno je pjevati o Njemu, i Njemu; ozračje je ispunjeno Njegovom snagom i zahvaljujući tome mi smo Mu onda nekako bliži. A to je super osjećaj. Nakon brzopoteznog spremanja čekalo nas je još nešto važno, a to je smještaj po obiteljima. Tonkič i ja išle smo u jednu zanimljivu osmeročlanu obitelj. Na ulasku svi su nas veoma radosno dočekali. Ta obitelj sastojala se od četvero djece, njihovih roditelja i djeda i bake. Obitelj je odmah zračila posebno, jednostavno, kao prava mala zajednica, složno, pozitivno, radosno. Veoma su se potrudili da nas dobro ugoste i da nam ništa ne fali. Stvarno su bili pravi domaćini. Pričali su o svojem načinu života, obiteljskom životu... Razgovor je bio veoma koristan. J Obitelj je baš bila prava, brižna i jako mi se svidjela. Prije spavanja išle smo malo do grada, prošetat se s ostalim zborašima. Grad je u noći lijepo osvijetljen. Nadobudno traženje kafića nije baš bilo uspješno jer su svi radili do 24:00h pa je onda počela kiša koja nas je malo uplašila i na kraju nas je ostalo samo par koji smo isto tako polako pješke krenuli u potragu za našim kućama (što je bilo bolje nego da smo negdje u kafiću bili J). Ujutro, imala sam prekrasan doručak u ozračju obitelji. Neki njihovi načini međusobnog pričanja i ponašanja, ponekad su mi bili tako fascinantni... Tada je slijedio još jedan jako važan dio našeg Dubrovačkog vikenda, a to je sveta Misa. Crkva u kojoj smo pjevali bila je moderna i neobična. Zanimljivo smo se smjestili na koru i doprinijeli svojim pjevanjem veličanstvenom doživljaju mise i slavljenja Gospodnjeg. Misa mi je bila fenomenalna! Jako me ispunila i osnažila. Prije nego smo krenuli imali smo kratko druženje uz ručak, slikanje i oproštaj od domaćina. I tako smo krenuli ispunjeni Njegovom snagom i lijepim dojmovima svojim kućama. U busu je bila slična atmosfera kao kad smo i išli prema Dubrovniku, samo možda malo življa i opuštenija. Odmah se počelo pjevati, svirati, zabavljati se. Tokom puta bilo je dosta zanimljivih razgovora, pogotovo u prvom dijelu busa, bilo je lijepo pozorno slušati zanimljiva iskustva naših zboraša, slušati pravo i iskreno svjedočenje kršćanskog načina života i vjere, a i po povratku rješavanje fizike bilo je intenzivnije. J Sati su prolazili i mi smo sve bliže bili našim domovima. Sve je nekako brzo prošlo, ali toliko se toga u to kratko vrijeme dogodilo. Mislim da će nam Dubrovnik ostati u lijepim sjećanjima.

Martina Pantaler

14

Inače sam napisao esej na par stranica, ali evo zbog veličine dokumenta odlučio sam da ću poslati samo sažetak (svima vam je poznat moj talent pismenog izražavanja J). Mislim da nam je ovo najbolji koncert do sada, atmosfera je bila dobra, a vidjelo se da su i ljudi bili zadovoljni. Ja mislim da je tu ulogu naravno uz naš neosporiv rad imala i toplina crkve. Kod domaćina je bilo u redu, ali o tome ne mogu puno pisati jer se baš i nismo družili s njima, a i mi smo bili dosta umorni. Put je bio dosta napran, ali je raspoloženje u autobusu bilo dobro, pa se sve to izravna. Eto to bi ukratko bili moji dojmovi. J

Vinko Ribić U Dubrovniku je bilo odlično. Putovanje od 11 sati činilo mi se dugo i naporno, ali uopće nije tako bilo. Neke sam ljude bolje upoznala i prvenstveno mi je zbog toga drago što smo tako dugo putovali. Imala sam osjećaj da bi sa svakim mogla neku zajedničku temu naći. Sam taj neretvanski kraj je prekrasan. Nikad nisam prije bila u Dubrovniku. Grad je predivan. Pogotovo onaj pogled na more sa terase gdje smo imali misu u nedjelju. Stari grad nismo baš puno obišli, zbog nedostatka vremena, ali ono što sam vidjela je stvarno super. Mandarine su mi ostale u jako lijepom sjećanju, iako se nisam domogla niti jedne. Da progovorim nešto i o samom koncertu. Pa ovak, mislim da smo se super snašli, odlično pjevali, za prvi koncert ove godine. Bojala sam se da netko krivo ne počne, jer je bilo u pjesmama razmaka između kitica, u koje nisam ni sama bila sigurna. Ali Bogu hvala, super smo se snašli. Pjevanje s tamburašima bilo mi je puno ljepše nego pjevanje na koru. Ne toliko zbog orgulja, iako da biram je li mi bolje onaj dio s orguljama ili tamburicama, definitivno sam za tamburice, sva se naježim. Nego, pošto smo stajali na koru, nismo imali vizualne kontakte s publikom, niti ona s nama, tako da mi je drugi dio bio neusporedivo bolji. Bogu hvala da smo u katedrali cijelo vrijeme na oltaru. Mislim da je i publici puno bolje kad nas gledaju i slušaju, nego samo slušaju. Željana i ja bile smo smještene kod jedne obitelji u apartmanu, sa još dvije cure, sopranistice, Kristinom i Petrom, s kojima moram priznati, nisam prije nikad ni pričala koliko se sjećam. Drago mi je da smo s njima bile, jer sam ih uspjela upoznati i cure su stvarno drage. Naša gazdarica nam je prezentirala tijekom cijele večeri svoje apartmane, cijene itd. skoro smo zaspale. Ali bar sam ovaj put spavala sama (zapravo sa Željanom), ovaj put na moju veliku žalost bez gazdarice. Prošle godine nam barem nije bilo zima, kad smo se nas tri gužvale u istom krevetu (za one koji neznaju, Čalaga i ja smo spavale s gazdaricom), iako mislim da to već svi znaju. :-))) Koja prisnost! Bilo nam je dosta hladno, ali dobro, lijepo što su nas ugostili. Imale smo apartman samo za sebe. Balkonska vrata se nisu dala zatvorit, tak da nam se roba smrzla do jutra, jedva sam se drugi dan obukla. Doručak je bio obilan i fin. Iako ga nismo mogle u miru pojest, jer se gazda pojavio, podijelio nam podsjetnice svoje i nastavio pričat o apartmanima. Tak, ak netko treba od raje u Dubrovnik, može mi se obratit, znam sve, od cijene korištenja klime, pranja veša, doručka, večere, prijevoza itd. Eto, moj totalno iskreni osvrt na putovanje. Ali nije mi ni trenutka žao. Uživala sam u koncertu, druženju, spavanju, Dubrovniku, pogledu na otvoreno more. Bio je to prekrasan vikend. Putovanje doma bilo je puno bolje od putovanja u Dubrovnik. Ljudi su bili odmorniji, prisniji. Tako da nam ni trenutka nije bilo dosadno. Toliko smo se ismijali da je Željanu trbuh

15

kasnije od Martinih fora bolio. Nekima su naše provale bile smiješne, nekima malo manje, ali to nas nije spriječilo da se dobro zabavimo. Hvala svima koji su nam omogućili to putovanje i dragom Bogu koji nas je sve spojio. Prekrasno je to razdoblje u životu. Moram priznat da se jako veselim našim idućim susretima!

Marina Hubelić Ovo putovanje u Dubrovnik je nekaj kaj nikad neću zaboravit... Stvarno, jedno nezaboravno iskustvo... Predobro! :) No, sve zahvaljujući svima vama... Sve je počelo jednog dana kad sam došla na MSN, i prvo mi počela pisati Petra C. i veli: "Jeee, idemo u Dubrovnik!!!" Ja onak, nije mi jasno, kaj je sad, kaj ona zna kaj ja ne znam... hehe... (Stvar je u tome kaj nisam stigla taj dan ići na naš web i pogledat novosti.) Uglavnom, dok sam vidjela sve novosti, nemrem vam opisat kak sam bila hepi... :)) I počela sam "odbrojavati" dane kad krećemo za Dubrovnik... I eto, približio se taj dan, tj. noć... Hehe Krenuli mi, i naravno vadim ja fotić van iz torbe... Inače, jako sam se dvoumila oko toga, dal da ga ponesem ili ne, al fala Bogu, ponesla sam ga i sad imam takvu uspomenuu... Za cijeli život... Dok smo stigli u naš Dubrovnik i "oslobodili" se stvari, krenuli smo u razgledavanje... Fotić oko vrata i idemo... Naslikavali smo se na svakom djeliću grada, slikali se s kipovima, na stepenicama, jedni s drugima u različitim pozama... Hehe... Jako dobro... =) more je bilo tak primamljivo da je to bilo jednostavno teško ne poslikati sve... Netko me pital (ne sjećam se više tko, uglavnom, pital/a me): "Koliko imaš slika?" Ja velim: "Oko 150, možda malo više, al toliko sigurno imam", da bi se uspostavilo poslje da imam blizu 400 slika, točnije 380... Hehe. Ne mogu opisat kako sam sretna kaj sam se uključila u ovaj zbor i koliko sam si put razmišljala da je to baš ono kaj sam stalno tražila... Stvarno, jako sam sretna. U Dubrovniku mi je bilo baš posebno, cijeli dan sam uživala skroz i ta dva dana su mi bila skroz ispunjena i super mi je to kaj sam se s puno zboraša više družila i upoznala, kaj je ja mislim i cilj tog putovanja osim koncerta... =) To mi je baš posebno drago... Upoznali smo i nove ljude, naše tamburaše..., hehe, i stvarno ne mogu niti jednom riječju reći da mi nije bilo super... Cijeli dan sam si razmišljala o našem idućem koncertu, kak to jednostavno jedva čekam, jedva čekam pjevati... To me posebno usrećuje... I dok je napokon došlo vrijeme koncerta, mene su počele boljeti noge prije prve pjesme..., ali sam to zanemarila i uživala u pjevanju... Dok sam vidjela sve one ljude koji su nas došli gledati, tj. slušati, :-D i dok sam vidjela kak nam plješću nakon svake pjesme sve jače i jače, stvarno sam i ja bila jako sretna... A ja vjerujem i vi ostali, također... :) Kad je koncert bio gotov (nekak mi je jako brzo vrijeme prošlo) išli smo u obitelji kod kojih smo spavali. Tamo smo se smjestili, mogu reći da su nam domaćini bili skroz super... :p Ljepo smo se navečerali i išli spavat, jer nakon tak dugog puta i taaak dobrog koncerta :-)) zalužili smo odmor... I došlo jutro i nedjeljnja misa na kojoj smo isto super, ljepo pjevali... I onda smo se opet slikali, uz tak ljeepi pogled, i sunce koje nas je tak grijalo (a 12. je mjesec :)) )... Ja mislim da sam svakog uspjela "uhvatit" kaj se već dalo vidjet na facebooku... hehe... Stvarno, bilo je

16

ludo i nezaboravno, hvala Bogu, i naravno našem Ivanu... ;) I sviiima ostalima, da ne nabrajam... :) Dok smo se vraćali prema doma isto mi je bilo posebno lijepo jer smo se zapravo i onda više upoznali... Mislim, barem ja s nekima... Svake pohvale svim pjevačima u busu, kaj su pjevali i nas čuvali budnima :)), stvarno ste bili za 10... ;) Eto, više ne znam kaj reći, osim još jednom da sam stvarno jako sretna kaj vas sve imam, :) i kaj ste mi uljepšali taj vikend... Ljudi, ZAKON ste, i zahvaljujem Bogu kaj me "dopelal" k vama, preko Dore B. (bivše zborašice)... sve vas ovim putem pozdravljam i zahvaljujem na svemu... BVB!!!

Gabrijela Cindrić Ako se raspišem, najte zamjeriti… Otkad sam progovorila s 10 mjeseci ne zatvaram usta - iskusili ste to ovaj vikend… Prvo moram priznati da mi je vrijeme od prvih proba do petka proletjelo kao čas i uopće nisam bila svjesna da smo mi pjesme navježbali, a stvarno je super zvučalo. Daklem, taj tjedan mi je odlično počeo saznanjem da će nas bus pokupiti u Koprivnici. To je značilo da barem malo duže mogu spavati u petak, tj. subotu… Ali narafno, oka nisam sklopila… Jedva sam čekala da dođemo na taj Tifon i krenemo prema Varaždinu... Imali smo čitav veeeliki bus samo za sebe, milina… Kak smo se približavali Varaždinu bus se lagano punio, toliko punio da smo na neke zboraše skoro zaboravili (sorry Mateja)... I tako, nakon kaj smo se ukrcali u Varaždinu (moram priznati da je to ukrcavanje za mene trajalo valjda pola stoljeća), ali kad smo krenuli prema tom famoznom Dubrovniku, nisam ni slutila da mi bude tak super kak je bilo. Zamotala sam se u svoju dekicu koja je proputovala pol Europe i nije mi padalo na pamet buditi se dok se barem ne razdani… Ili dok don Damjan ne "proglasi pauzu"... I iako mi se nije dalo buditi, na kraju sam zaključila da su mi baš dobro došle pauze... Inače bi bila tak ukočena… Kad se razdanilo, krenula sam ja nadobudno učit povijest, ali mislim da je logično bilo izabrati pjevanje s Goranom i ekipom, nego učenje o Balkanskim ratovima... I baš sam se super tad upjevala... Vožnja mi je bila super; u jednom trenu malo stravična (nisam neki ljubitelj serpentina), ali mi je tih 11 sati ultrabrzo prošlo… Razgledavanje Dubrovnika mi je bilo fenomenomenalno… Grad je prelijep, a atmosfera je bila toliko dobra da su zboraši mene, koja se skoro nikad ne slikam, nagovorili da se nađem na par slika... Posebno me se dojmila izvedba pjesme La musica di notte na vrhu nekih skala kod kazališta, u sastavu dva tenora ZMVB-a... Uživala sam u svakom trenutku razgleda, a kad je došla proba nekak mi se raspoloženje malo spustilo... Naime, ja se kronično bojim visine, i onaj kor na kojem smo pjevali adventski dio koncerta mi se činio kao Himalaja u najmanju ruku… Tresla sam se kroz čitavu probu ko šiba na vjetru... Čak sam kod oblačenja uvjeravala samu sebe da to uopće nije visoko i da ćemo s tog kora sići brzo... To je ipak samo 8 pjesama... Kad smo stali na taj kor, odsjekle su mi se noge... Samo sam Ga molila da Maja što prije počne, a mi što prije završimo s tim dijelom koncerta... A jesam li posebna... Ali to je već neka druga priča...

17

Božićni dio koncerta je bio fenomenomenalan... Totalno sam se opustila i umirala od smijeha. Skoro su mi suze išle, a uopće ne znam zakaj. Mislim da su dečki predobro izveli Preveliku radost, svaka vam čast. Ivanu B. i mene je primila jedna jako simpatična obitelj. Mama Ana, tata za kojeg se ne mogu sjetiti kak se zove, kćeri Blanka i blizanke Ana i Ena. Naglašavam blizanke - ja uopće nisam skužila da su one blizanke, a imale su iste jakne i iste su izgledom... Kaj reći nego: plavuša... U nedjelju na misi mi je bilo predivno. I moram naglasiti da je to prvi kor s kojega se nisam bojala pjevati... Ne znam zakaj, ali baš mi je drago... Vožnja doma je bila nezaboravna. Hvala našim gitaricama, tamburašima na divnim klapskim izvedbama, a posebno Andrini, Ivanu, Goranu, Maji, Marti, Dariu, Ivani, Ani i svima koji su sudjelovali u onoj prefenomenalnoj tribini o ljubavi... Ni sami ne znate kolko ste mi pomogli... J Uglavnom, dok smo išli doma nisam ni oka sklopila, što objašnjava moj umor ovaj tjedan... Baš mi je bilo lijepo ovaj vikend i hvala vam svima J

Petra Ciganek Dragi moji zboraši, odman na početku da kažem kako mi je ovo do sad bio najbolji koncert iliti ga nastup. Možda zato što je moja mama bila u publici i što je nisam vidila od 9. mjeseca pa mi je njena prisutnost puno značila... Večer je počela super, dobila sam super docimericu Petru u busu s kojom sam dosta pričala tako da nisam ni skužila kako vrime ide. Sam polazak i dolazak u Dubrovnik je bio kao neki davno sanjani san. Sjećanja iz osnovne samo su dolazila, kao da sam jučer bila zadnji put, a ne prije 9 godina :). Raspoloženje zboraša je bilo super, svi smo bili složni i veseli u molitvi i pjesmi! Proba je bila dosta naporna, dok je sam koncert prošao samo tako da nisam ni osjetila neku bol od stajanja. Radost na licima ljudi je bila poticaj da i ja budem radosna i zahvalna dragom Bogu što mi je sve to pružio. Imala sam dosta toga za zahvaliti Njemu i mislim da je naš nastup bio najveća zahvala jer smo pjevali / molili i tako njemu zahvalili na svemu što nama iz dana u dan čini! Nema ljepšeg osjećaja nego kad znaš da imaš nekoga kome je do tebe stalo i da te voli i da bi za tebe dao sve šta ima. Dragi zboraši, mislim da su to naše mame; budimo jako zahvalni što ih imamo! Isus je imao mamu koju je volio i poštivao, a Marija je uvik bila do njega i kad mu je najteže i najlakše bilo. Nakon koncerta upoznali smo svoju privremenu obitelj koja je bila super. Udomaćili smo se kao da ćemo ostat cilu zimu. ;) Osvanula je i nedjelja koja je značila i rastanak od tog prekrasnog grada! A nakon toga je došao rastanak s mamom koji je bio najteži, ali ja sam morala nastavit put do Vž-a. Rekla sam mami kako bi ja s njom kući, a ona meni kako bi ona s nama. :) Kako smo super ekipa. :)) Eto zboraši, imate pohvale od moje mame. :))

Josipa Čulina Već sama vijest da ću moći prisustvovati koncertu s ostatkom zbora skroz me oduševila. Potajno sam se nadala tom putovanju i veselila i eto, želja mi se ostvarila! Bilo je stvarno

18

predivno! Kol'ko sam se samo napjevala?! Ovo je bila jedna super prilika da bolje upoznam većinu zboraša! Za sve nije bilo vremena, no još bude takvih prilika i jedva čekam... Put do cilja bio je baš zanimljiv... U početku spavanje, a kasnije samo pjesma, molitva i veselje! Što se tiče samog koncerta, bilo je predivno! Pjevati u takvom zboru, baš mi je velika stvar... Stojeći tak' kraj svih vas, baš sam se osjećala nekako posebno... I još kad sam vidjela ono oduševljenje publike... Mah, sva sam se naježila! Koji osjećaj!!! Nakon koncerta spomenula sam Mateji kak' bi još jedanput ponovila cijeli koncert bez obzira na umor - ma koji umor?! Što se tiče smještaja, također nemam nikakvih zamjerki! Gospođa koja nas je primila bila je tol'ko gostoljubiva i draga... Stvarno! Sve je tak lijepo pripremila! I pršuta sam se najela! ;-) Lijepo sam se naspavala, a onda odmoreno ujutro dalje...! Podnevna misa bila je baš ugodna! Posebno sam zapamtila propovijedanje vlč. Damjana! Primijetila sam da se svidjelo i domaćinima! Mislim da su riječi zaista doprle do svakoga! Na putu do Varaždina nisam ni pošteno oka sklopila, tol'ko je bilo super! Pjesma sa svih strana, zanimljivi razgovori, vicevi... Super sam se osjećala jer sam se uspjela uklopiti i svi su me baš lijepo prihvatili, a to mi jako puno znači. Još jedan razlog zbog kojeg budem pamtila ovaj put jest moj rođendan! Eto, baš se poklopilo da sam svoj 18. dočekala u busu sa svima vama! Baš mi je drago – hvala svima na pjesmi i čestitkama! Mislim da sam sve napisala... Bio mi je ovo prvi nastup i bilo je stvarno jako lijepo, ugodno i nezaboravno! Nisam puno napisala, ali trudila sam se da vam sa ovih par redaka predočim svoj doživljaj cijelog putovanja! Nadam se da sam u tome uspjela!

Martina Hrkač Dakle, otkuda početi? Hmm..., neću puno duljiti. :) Znači, od početka, u busu, bila sam sva neka vesela i super volje, vrijeme mi je tak brzo prolazilo. Baš sam bila sretna kaj idemo u Dubrovnik jer tam nisam bila, a stvarno sam htela iti. :) Tak da mi se ta želja ostvarila. Jee! :) Osim kaj smo bili umorni od tog putovanja, pa stajanja, pa ovo, pa ono, bilo mi je drago da smo imali vremena prošetati se malo po centru, tj. po Stradunu i po onim malim uličicama. Zanimljivo, kak se nemreš zgubiti. ;) Heh... I fascinantne su mi bile one sve strme stepenice u tim uličicama. Pa kome se da penjati onud?! :D I onda koncert! Baš sam bila zadovoljna i ponosna kak smo to lijepo izveli, stvarno smo dali sve od sebe. Mislim da su "čobani" i "preveliku radost..." bile pjesme najviše popraćene pljeskom. :) Nakon što smo se udobno smjestili u naš apartmančić, Sandra i ja odlučile smo malo izaći. :) Da, bitna je namjera. Nakon pola sata, pronašle smo pravi put, hehe. Dubrovnik u noći je stvarno prekrasan, osvjetljenje je posebno! Obitelj koja nas je primila je bila stvarno simpatična - Mare i Vlaho Barbarić. To su malo stariji ljudi, ali super su nas ugostili. Čak nam je i gđa. Mare spremila marendu za put. :) Misa je opet bila posebna na svoj način. Svi smo se lijepo stisnuli u tu malu crkvicu i baš je bilo zanimljivo. Sviđao mi se odabir pjesama i sve to skupa je bilo baš onak - taman. :)

19

Dok smo se vraćali, bila sam premorena i tak mi je bilo lijepo spavati. Svaka čast Mirni za bombone. ;) Suvenire si nismo ni trebali kupovati, lijepo smo si ih nabrali... :)) I to je to! :) Jedva čekam drugu godinu.. :)

Lana Sigurin Evo i mojih dojmova, pa krenimo redom. Samo putovanje do Dubrovnika nije bilo ni kratko, ni jednostavno. Tim više jer se putovalo kroz noć kad bi trebalo spavati, a nikome ne treba objašnjavati da spavanje u busu u sjedećem položaju ne može ni približno parirati spavanju u svom krevetu... No, moram priznati da je uz ugodne razgovore i drijemanje u više navrata i to relativno brzo prošlo. Meni je osobno bilo prekrasno putem opet vidjeti sve naše ponosne hrvatske planine kak se izmjenjuju u svojoj zadivljujućoj ljepoti i meditirati o njihovim vrhuncima, od Kleka i južnog Gorskog kotara, preko ponosnog nam Velebita u svojoj punoj dužini, sa pokojim bijelim vrhom, pa do Svilaje, Mosora i Biokova. Ako se tome pridodaju more i stotine otoka našeg Jadrana, imamo još jedan razlog da Ocu zahvaljujemo na našoj Domovini i svemu što je za nas stvorio i u čemu je očitovao svoju ljubav prema nama! No, to sam ja – sanjar! ;-) Kad smo konačno došli u Dubrovnik koji je bio obasjan suncem koje se tik uspjelo probiti kroz oblake, kao da je kiša čekala samo nas da dođemo pa da prestane padati, i kad sam osjetila onu toplu mediteransku zimu, sva "patnja i bol" ;-) dugotrajnog putovanja bila je zaboravljena! To sam primijetila i na drugim zborašima; kao da smo svi odjednom živnuli (mislim da za to nisu odgovorne šumeće tablete kalcija ;-) ). To je jedna od stvari koje su pokazale da smo zrela ekipa! U oba dana gostovanja, od kojih smo jedan cijeli proveli u busu, nitko od zboraša nije pretjerano pokazivao svoj umor i inzistirao na provođenju svoje volje, već smo zaista bili strpljivi, poslušni i disciplinirani! Za svaku pohvalu! J Interesantno je i kak nas je Gospodin blagoslovio vremenom, da nije bilo nikakvih gužva i vremenskih tjesnaca, već je taman sve bilo kak treba. Tako je i nakon svih priprema u crkvi bilo nešto vremena i za šetnju gradom. U Dubrovnik sam došla po treći put, ali nikada do sada nisam mogla zaista uživati u njegovoj ljepoti jer sam oba puta bila za vrijeme ljetnih gužva, u prolazu, a tada se ne može ni normalno proći Stradunom. Baš sam uživala u toplom vremenu, lijepom i smirujućem gradu, ugodnom društvu, šumu valovlja, prekrasnom zalasku sunca i poduljem "fotosejšn-u". ;-) Što se tiče samog koncerta, mislim da nam je on bio najkvalitetniji i najuspješniji od svih do sada! Uživala sam pjevajući i u skladnom zvuku kojeg smo producirali, atmosfera je bila kao rijetko kad do sad. Stvarno sam imala dojam da smo u duhu jedno, a tak smo i pjevali. Kak je to sve zajedno zaista zvučalo, moglo se pročitati na licima onih koji su bili u klupama. Prema onomu što sam vidjela na licima ljudi i kasnije čula od domaćina, mogu vam garantirati da smo zaista predali poruku koju smo htjeli i nosili u srcima! Zaista smo bili Božji poslanici! Kako nam i ne bi koncert bio tako blagoslovljen kad nam je Gospodin cijelo vrijeme "čuvao leđa" u tjelohraništu! Da ne govorim i o kipu Uskrslog Gospodina Isusa na glavnom oltaru, Onoga koji je slomio okove đavla i pobijedio smrt, koji nam se uzdizao nad glavama. Možda će se nekome sve to činiti slučajnošću, ali zaista sam uvjerena da je sve to utjecalo na cjelokupnu uspješnost koncerta, no najviše otvorenost srca svakoga od nas. Kasnije mi je i naš Kinez rekao da su ljudi u donjem djelu crkve masovno plakali. A kak bu tek u Koprivnici i

20

Varaždinu? J Nek' nam dragi Bog podari snage i hrabrosti da i dalje rastemo i napredujemo u ovom našem zajedničkom hodu! Što se tiče obitelji, Maju i mene je naša obitelj odabrala kad se još nismo ni i pravo sjele. J Bile smo smještene kod jedne krasne obitelji praktičnih vjernika, gdje se još uvijek pod istim krovom nalaze sve tri generacije: baka, roditelji Miho i Sanja, te četvero djece; srednjoškolci Ivana i Kristijan, te osnovnoškolci Antonio i Mišel, što je danas zaista rijetko. Prije nego smo došli u njihov dom, odveli su nas na vidikovac s kojeg smo vidjeli noćnu panoramu Dubrovnika kao na dlanu; bilo je prekrasno. Večera koja je uslijedila nakon molitve koju je predvodio trinaesterogodišnji Antonio, inače mladi talentirani klavirist, bila je obilna. Od domaćeg pršuta, preko juhe, janjetine i teletine, pa do kolača i domaćeg fantastičnog crnog vina (koje je, usput budi rečeno, baš kak bi naš don Damjan rekao, "gusto da ostane rupa kad umočiš prst" J). Nakon večere smo dosta dugo ugodno razgovarali, od vjere, politike, domovinskog rata, pa do naših obitelji. Razgovori bi se vjerojatno još produljili, jer tema nam nije manjkalo, da zaista nije bilo vrijeme za odmor i spavanje. Zaspale smo istog trena kad smo glave naslonile na jastuk. Ujutro smo za doručkom nastavili razgovarati o aktualnim temama od prethodne večeri. Nakon svih tih razgovora, shvatila sam da je i to jedan jako bitan aspekt naših gostovanja – svjedočenje i riječju. Tek tada sam shvatila riječi jednog pokojnog fratra koji je govorio da je najvažniji dio pastorala kateheza odraslih. Naši domaćini žele odgajati djecu u duhu Evanđelja i pod okriljem Crkve, ali puno toga ne znaju odgovoriti ni sebi, a onda ni djeci i ne znaju prepoznati koje sve opasnosti prijete danas mladima. Nemaju nikoga tko bi ih poučio o istinama naše vjere i prepušteni su sami sebi. Misa je bila slavlje, kao i u većini slučajeva kad smo "u akciji". Moram priznati da je to bila možda najmanja crkva u kojoj ćemo ikad pjevati i definitivno nije predviđena za naše frekvencije! U budućnosti ćemo definitivno trebati misliti i na taj aspekt našeg pjevanja. :-) Povratak u Varaždin činio mi se puno kraćim od onoga za Dubrovnik, a sve zbog super "štimunga" u busu. Razgovori i šale sa zborašima, pjesma pod vodstvom našeg kantora Gorana ;-), maraton kanona u stražnjem djelu busa, a tu je i nezaobilazna višesatna rasprava o zaljubljivanju i (ne)očekivanjima ;-) u koju se uključio velik dio zboraša. Zaista sam uživala u svim tim druženjima! J Sve u svemu bilo je super i blagoslovljeno! Drago mi je da smo opet imali priliku više vremena provesti zajedno, ovaj puta tim više zbog naših do sada najbrojnijih novaka, koji su imali još jednu super priliku da se kroz sve ovo još bolje skompaju sa zborašima, a mislim da su u tome i uspjeli! Sad smo jedna velika sretna obitelj! ;-) Osobno, ovo mi je bilo najljepše gostovanje i sigurno će mi ostati u lijepom sjećanju! Nemojte zamjeriti na duljini, ovo napisah u jednom dahu! J BVB!

Marta Kranjčec Što reći? Bilo je savršeno... Prvo, Dubrovnik, vjerojatno najljepši grad u Hrvatskoj. Proteklo ljeto sam ga ljeto imala prilike dobro upoznati, ali naravno da mi je bilo drago vratit se tako brzo jer sam ga sad imala prilike vidjeti i u Božićno vrijeme.

21

Zatim, ZMVB! Svaki dan zahvaljujem Bogu jer sam u zboru i što mi je podario toliko prijatelja upravo iz zbora. Nikad prije nisam osjetila takvu povezanost među nama kao protekli vikend. To je za mene bilo i jedno veliko iskustvo jer smo stvarno dosta pričali o vjeri, zajednici, molitvi... I mogu reći da sam opet shvatila neke stvari, posložila neke kockice u glavi. A i napokon sam popamtila sva imena i progovorila prve riječi s mnogo zboraša (uglavnom novaka). Što se pjevanja tiče i tu smo briljirali, a mislim da nema ljepše pohvale nego kad nam kažu da pjevamo kao anđeli. Moram samo dati komentar na Višeslava koji mi predobro svira. Svaka čast, rasturaš totalno. :) I da, najbolja pjesma mi je bila Dika. Na kraju, Mateja i ja smo bile smještene kod jedne starije gospođe koja živi sama. Bila je sva sretna jer smo došle pa je imala kome skuhati njokice i pričati o svojoj djeci i unucima. Bile su fine te njokice i kolačići koje je probao gotovo cijeli autobus... Ali nije to bitno. Nego sam vam htjela reći da je naša bakica bila predraga i bilo ju je ugodno slušati. Pričajući o svom životu podarila nam je svoje svjedočanstvo o vjeri i opet sam zahvalna na tome.

Dalia Potroško Jedne rane subote krenuh na daleki put u Dubrovnik sa svojim prijateljima koji pjevaju sa mnom u biskupijskom zboru... Na taj put sam krenula s velikom radošću u srcu jer još nikad nisam posjetila taj grad, a najveće zadovoljstvo mi je bilo nastupiti u njem'... Tjekom putovanja smo se zabavljali pjesmom, dobrim i smiješnim fotografijama nas samih, spavanja ili nespavanja (kako za koga)... Hvala Bogu, ja nikad nemam problema sa spavanjem u autobusu jer sam i sama "sitna" pa svukud stanem za razliku od naših "kršnih" dečki koji su trebali uložiti veliku žrtvu za nespavanje dugih 11 sati... Ne kažu ljudi bezveze da se sreća krije u "malim stvarima". :) ... He, he... Napokon, kad smo stigli u Dubrovnik, naš Ivan nas je počastio "dobrim, starim kalcijem" za dobar glas...:) Prije nastupa smo razgledavali Dubrovnik - to me posebno oduševilo... Pogotovo kad sam zagrlila svog voljenog pisca Marina Držića... Sliknula sam se s njim pa ću tu sliku poklonit prof. iz hrvatskog jezika koja je isto veliki obožavatelj (možda dobim 5, hehe)... Super su mi bile šetnje Stradunom i stalno naslikavanje, mandarine na svakom koraku, a nikako da dođem do njih... Nakon razgledavanja, došlo je i vrijeme da svi mi zablistamo u punom sjaju... Crkva puna ljudi, a srce od radosti ne može biti punije. Odradili smo nastup kako smo u tom trenutku najbolje mogli, a vjerujem da su nam svima godili neprestani pljesci publike i smješak na licu našeg voditelja. :) Poslije nastupa smo se podijelili po obiteljima, gdje će tko spavati... Moja prijateljica Lana i ja smo odabrale gosparku i gospara Barbarić koji su nam se na prvi pogled činili simpatičnima, a kasnije smo utvrdile da su i više od toga. Lijepo su nas ugostili, ugodno nas iznenadili ukusnom večerom... Bilo je svačega - od predjela do slasnih kolačića... Kad smo se napokon "napapale", gospođa nam je dala ključeve od apartmana te smo uz pozdrav pošle na lagani počinak... (Hm..., il smo trebale poći) :) Ipak je za nas 00:00 sati bilo još pre-rano da sklopimo okice, pa smo se odlučile prošetati do Straduna i naći sa još nekolicinom nadobudnih djevojaka koje su bile blizu... :) Bilo je to "žensko čakulanje". :) Razmjenile smo

22

događaje koji su bili i više nego pozitivni... I tako je došlo vrijeme da krenemo do naših apartmana na počinak. Jutro se već spustilo nad naše prozore i vrijeme da se mi polako spremimo za povratak kući. Pozdravile smo gospara i gosparku Barbarić te im zahvalile na lijepom gostoprimstvu. Pred nama je još bila samo misa na kojoj smo zahvalili svim ljudima pjesmom "Fala". Nadam se da su svi bili zadovoljni, čak i svećenik koji je stalno naglašavao "mršavost" našeg Ivana. He, he. Poslije mise pripremili su nam domijenak, ali... kad neki jedu, drugi (npr, ja) se časte plodovima limuna ;) (bez brige, samo 2-3):))... Kak bi rekla naša Ana Čurila: "Ak ftrgneš za sebe, nije grijeh, a ak ftrgneš kaj buš prodal, onda je... :)) Dakle, ja nisam niš zaradila na tim voćkama, kak bi rekla Ivana Čurila.... I tak su se našle dvije Čurile..., hehe... :)) Poslije domjenka krenuli smo doma sretni i punih želudaca... :)) Na kraju mogu reći da sam zadovoljna kaj sam išla na taj nastup, koji je bio ujedno i izlet, kaj sam se družila s tak prekrasnim i dobrim ljudima... Hvala svima,od srca...

Sandra Špoljarić Prvi ovogodišnji adventsko-božićni koncert ostat će mi posebno u pamćenju. Kao prvo, prvi put sam posjetio Dubrovnik, stari grad koji ti zauvijek ostane u pamćenju. Stvarno je prekrasan i ima se puno toga za vidjeti. Jedino mi je žao što nismo imali više slobodnog vremena da odemo na zidine starog grada i malo odmorimo, a niti nam vremenske (ne)prilike nisu išle u prilog. Što se tiče samog koncerta, vjerujem da smo se svi složili s time da nam je to bio jedan od najboljih nastupa do sada! Naporno smo vježbali i to nam je zarada za sav naš trud. Čak su se i tamburaši dobro uklopili. J Sve u svemu, putovanje do Dubrovnika i natrag prošlo mi je kao u trenu (pošto je u donjem domu bila konstantno vesela atmosfera :) i zadovoljan sam početkom ovogodišnjih koncerata. Nadam se da ćemo i u sljedećima pokazati jednaku želju i volju te se predstaviti narodu u pravom svjetlu te se jako veselim nastupima i dogodine! J

Ivica Šegović Još kad sam prvi put čula da će zbor nastupiti u Dubrovniku, nadala sam se da ću i ja moći ići. I to se ostvarilo. Ivan je jednog krasnog subotnjeg popodneva rekao da ćemo nastupiti svi zboraši. Bila sam neizmjerno sretna zbog toga i s nestrpljenjem sam iščekivala taj 13. prosinca, dan polaska. I konačno je taj dan i došao. Žurila sam kući iz Zagreba kako bih sve stigla obaviti, spakirati se, kupiti još neke sitnice... Bila sam toliko uzbuđena... Došlo je i vrijeme polaska. Čekali smo bus koji je ubrzo i stigao. I krenuli smo u Varaždin gdje smo pokupili sve ostale zboraše i tamburaše koji su nas pratili na nastupu. U busu je bila malo monotona atmosfera ispočetka (svi su spavali, a ja nikako nisam mogla zaspati). Al i to se ubrzo promijenilo. Vlč. Damjan je imao neke obavijesti za reći, pa je, na moju sreću, svojim milim i blagim glasićem :) probudio sve one spavalice oko mene. Tada je započela "fešta". Zabavljali smo se, pričali, smijali... I put je nekako brže prošao.

23

U Dubrovnik smo stigli oko 14h. Malo smo prošetali Stradunom, fotografirali se i već smo morali ići na probu. Kratko smo se upjevavali, proba nije bila duga i naporna, i potom smo krenuli na oblačenje i spremanje za koncert. Kod cura je bilo zanimljivo, bila je mala gužva i jedva smo stigle obaviti sve što je bilo potrebno. No nema veze, i to je dobro prošlo. A onda je stigao i taj dugo iščekivani trenutak, početak koncreta. Adventske pjesme otpjevali smo na koru uz pratnju orgulja, a potom smo sišli pred oltar i tamo otpjevali božoćni dio kroz koji su nas pratili tamburaši. Bilo je tako lijepo... Iza svake pjesme dobili smo pljesak, a i na licima svih onih koji su nas došli čuti i vidjeti vidjelo se da im se sviđa ono što smo im pružili. Nakon koncerta išli smo na spavanje k obiteljima koje su bile otvorena srca pa su nas primile u svoje domove. Neki smo još prije spavanja imali pomalo avanturističke zgode. :) U nedjelju prijepodne pjevali smo na misi koja je bila nekako posebna, drugačija. Svi smo bili nasmiješeni i sretni, a mislim da je čak i Ivan bio zadovoljan. :) Poslije mise ručali smo i krenuli kući. Put je bio dug i naporan, ali ni to nas nije spriječavalo da brbljamo i smijemo se raznim glupostima. Sigurna sam da put u Dubrovnik nikad neću zaboraviti. Bilo je iznad svih mojih očekivanja. Mislim da nam je puno koristio i u smislu našeg zajedništva i prijateljstava unutar zbora. Nadam se da ćemo još koji put ponoviti ovako nešto!

Ivana Sinković Znam da su ljudi navikli da od mene dolaze samo kritike i da sam perfekcionist tako da je teško od mene čuti riječ pohvale, ali ovaj puta stvarno nemam šta za prigovoriti. Od samog polaska, preko putovanja, pjevanja pa do dolaska u Varaždin sve je bilo super. No da se na kratko osvrnem na svaku točku našeg puta. Put u Dubrovnik je bio naporan, naravno, kao i svako drugo dalje putovanje, no zabavljali smo se pa je bilo lakše za podnijeti i to, a čak smo i preživjeli miomirise s donjeg kata. Super je što smo svako malo stajali, ali s druge strane malo nam se san remetio jer svaki puta taman kad sam zaspala sam se morala probuditi jer smo opet stali. Dubrovnik je stvarno veličanstven grad, pogotovo njegova stara jezgra. S tim zidinama nije ni čudo što su se stoljećima uspijevali braniti od raznih neprijatelja. Ja volim otkrivati i upoznavati nove gradove tako da mi je stvarno bilo to super za provesti poslijepodne iako je kratko trajalo. Koncert? Je li moglo proći bolje nakon puta? Mislim da nije i da svi zajedno možemo reći da nam je to najbolji koncert na gostovanju do sada. Svi smo bili složni i dali maksimum od sebe. Čak mislim da sopranima, za koje znamo da s vremena na vrijeme na probama krešte, treba dati pohvalu za neke njihove dionice pogotovo u adventskom dijelu koncerta, tako da, soprani bravo! J Večer nas je par provelo u gradu i tu mi je jedino žao što nas se više nije našlo jer iako je padala kiša i nismo znali kuda bi išli sjesti mislim da nam je stvarno bilo zabavno. Tu večer sam shvatila koliko su ljudi, s kojima inače nisam komunicirala, dobri i kolegijalni.

24

Misa i put kući? Pa, mislim da se nije ni očekivala savršenost od nas na misi nakon puta, koncerta, noći u stranom gradu i obitelji. Vjerojatno smo svi svjesni da se na toj misi nismo iskazali i da smo mogli to puno bolje, ali to samo mi znamo jer oni koji su nas slušali su bili zadovoljni ne samo nama, nego i našim Damjanom koji je stvarno imao lijepu misu i još bolju propovijed. Put kući bio je zabavniji nego dolazak u Dubrovnik. Red pjesme, red hrane i pića, red priče i zafrkancije i tako u krug, a na kraju fizika J. Nemojte mi zamjeriti što se smijem na fiziku, a na ostalo ne, jer stvarno volim fiziku i lijep je osjećaj pomagati bratu zborašu. Kako da rezimiram ovaj naš put? Bilo je super, osjetilo se u zraku da smo biskupijski zbor i mislim da svi zajedno možemo biti zahvalni na Ivanu i Damjanu jer bez njih ništa ne bi bilo moguće.

Antonija Rimac Da krenem od jutra, tj. noći. Ustao sam k'o od šale, brzo se spremio, natovario torbu i zaboravio uzeti poklon za obitelj koji sam dan prije kupio. L (No ništa zato, moj cimer Aco je imao nešto.) Putovanje u Dubrovnik mi i nije bilo nešto prenaporno jer smo cijelo vrijeme spavali ili pokušavali spavati. Atmosfera u autobusu mi je bila jaaako dobra jer smo se cijelo vrijeme zezali, radili teške gluposti i svako malo pjevali sve i svašta (tipa Moj mali je opasan, pa Đuli J), ukratko jedna lagana i opuštena atmosfera. Osobno sam dosta zadovoljan koncertom jer nije bilo puno falšanja, mislim da smo bili dobro pripremljeni unatoč početnoj brizi što se tiče tamburaša. Noćenje je isto bilo jako dobro, domaćini su bili jako susretljivi i uslužni pa im zato zahvaljujem. Cimer Aleksandar je bil isto dobar (ajde dobro nek mu bude J). Iskreno, malo sam drugačije zamišljao Dubrovnik, no ne mogu reći da mi se nije svidio jer Stradun je stvarno prekrasan. Svidjele su mi se voćke limuna i mandarina u dvorištima (neki plodovi nisu ostali u Dubrovniku J). Ako zanemarimo da nijedan kafić nije radio poslije 24h, svi moji dojmovi su pozitivni! Eto toliko od mene, živjeli! BVB

Željko Martinković Dubrovnik: uglavnom jedno jako lijepo i pozitivno iskustvo koje je dodatno ojačalo našu pripravu za blagdan rođenja našeg Gospodina. Krenuvši od početka samo se jedna stvar može uzeti kao malo manje dobra, a to je, većina će se složiti, malo poduži put, u vrlo kratkom vremenu, ali naravno u onako dobrom društvu i atmosferi to je zanemarivo. Za naše domaćine, ljude kod kojih smo spavali (Kinez, Matija M. i ja), mogu reći da su bili IZVRSNI. Inače jedna skromna obitelj sa četvero djece (male, jedno drugom do ramena :-)), žena radi u gradskom poglavarstvu, a muž joj je (isto kao naš duhovnik) povjerenik za pastoral mladih Dubrovačke biskupije i vjeroučitelj u dvije škole. Ono što me se jako dojmilo i što je jako simpatično za vidjet je to kako djeca mole, uključujući i one koji su tek propričali. Uglavnom, sudeći po uspješnosti našeg prvog koncerta, jedva čekam da vidim atmosferu poslije našeg zadnjeg ovogodišnjeg koncerta. Uopće ne sumnjam u pozitivne dojmove.

Mario Kovačević

25

Vikend u Dubrovniku tak mi je brzo prošao i imam dojam da zbog natrpanog rasporeda nisam stigla uživati u svakom trenutku. I žao mi je zbog toga. Žao mi i je što nismo imali vremena za obilazak zidina. A bumo drugi put. Obitelj koja nas je ugostila bila je jaaaaaako srdačna, simpatična, brbljava. Nakon turbo tempa te subote, bila je milina doći u takvo veselo okruženje. A koncert? Nešto baš posebno. Pogotovo božićni dio. Adventski dio nisam toliko doživjela jer mi je nekak proletio pa onda ona jurnjava dolje, uf. E, al' kad smo se napokon smjestili iza orkestra, a pogotovo kad smo otpjevali Dete milo, onda sam odahnula, opustila se i počela stvarno uživati. Baš sam osjećala radost i zbog samog pjevanja, ali i zbog toga jer se u pjevanju osjetilo zajedništvo i veselje zbog Onoga kome pjevamo i to smo (čini mi se) uspjeli prenijeti na slušatelje. Njihove reakcije na naše pjevanje razveselile su me jer su bile iskrene i objektivne jer ovog puta u publici nisu bili naši roditelji, rodbina, kumovi, prijatelji (koji bi bili razdragani i pljeskali nam taman da i očajno zvučimo). I eto po ne znam koji put, uvjerila sam se da se žrtva isplati. Nije nam uvijek bilo lako putovati na probe, potrošiti pola subote, ali kad se sve zbroji i oduzme... - vrijedilo je!

Ivana Biluš Evo počet ću od samih priprema za Božićne koncerte. Zadnjih par vikenda stvarno nije bilo lako odreći se subote i otići na probu koja je poprilično zahtjevna. Onda je došlo vrijeme nastupa, Dubrovnik za koji ćemo putovati oko 24 sata ukupno itd. Sve u svemu, ne može se reći da nije naporno. Ipak veselio sam se Dubrovniku prije polaska, a još se više veselim sad. Bilo je jako lijepo. Putovanje prema Dubrovniku i natrag je bilo zanimljivo, uostalom kao i svako naše putovanje, jer sjediš u autobusu pola dana i moraš da se družiš s ljudima. Jedino mi je žao što sam ja tu uvijek malo uskraćen jer mi uvijek bude muka u autobusu. Sam Dubrovnik je jako lijep grad i svakako mi je bilo drago ponovno otići tamo. Koncert je ispao jako dobar, čak i bolje nego što sam očekivao. A očekivao sam debakl, valjda sam pesimista. :-) Primjetio sam da je većina ljudi u crkvi stvarno uživala u koncertu. Neki nisu skidali osmijeh s lica cijelog koncerta. Kažem većina, jer je bilo par ljudi koji su pred kraj koncerta izgubili strpljenje pa su se hvatali za glavu kad god bi Ivan pokretom ruke nagovijestio novu pjesmu. :-) Ali kažem, sve u svemu primili su nas super. Obitelj koja nas je primila je bila super. Bili smo Dario, Martin, Zoran i ja kod njih. Počastili su nas odličnom večerom (i vinom domaćim), a poslije večere smo Dario i ja otišli kod mlađeg bračnog para, a Zoran i Martin su ostali kod njihovih roditelja. Mi smo onda još nastavili s degustiranjem domaćeg vina, a onda otišli spavati. Ujutro smo se za razliku od većine ostalih zboraša probudili u 7 sati te s našim domaćinima otišli na Srđ. Gore je jako lijep pogled, a namjeravali smo otići i u muzej, ali je nažalost bio zatvoren. Malo smo se još provozali po gradu, saznali neke nove stvari o Dubrovniku itd. Onda je uslijedio moj najdraži dio dana - marenda, i neizostavni domaći dalmatinski pršut. I

26

još da spomenem kako mi se jako svidio onaj njihov župnik... Čim sam ga čuo znao sam da je naš čovjek, bosanac :-). Eto, suma sumarum bilo je lijepo, kao i svake godine, nismo se čak ni smrzli. Ali preporuka za sljedeću godinu: Ivane nabavi broj od župnika iz Garmisch-Partenkirchena ili Schladminga, a Dubrovnik i slično ostavi za ljetne koncerte. :-)

Marko Mijač Prvo da kažem da nisam znao što da očekujem od ovoga puta i koncerta. Zapravo, očekivao sam da će biti dobro, jako dobro, kad ovo... bilo je odlično. Stvarno nešto za pamtit, kao i sve s ovim Zborom. Iako je sam put bio naporan, pogotovo prema Dubrovniku i vjerujem da je jako malo ljudi spavalo u busu, na kraju dana to uopće nije bilo važno. Kad je koncert počeo, zavladao je takav osjećaj u meni da bi pjevao Gospodinu još tri dana i noć bez prestanka; stvarno fenomenalan osjećaj... Nakon koncerta, kad smo se razmještali po obiteljima, ja sam završio sa Željkom M. Bili smo u jednom apartmanu gdje su nas ljudi jako lijepo ugostili. Dobra večera, ne baš tako dobro vino..., al' nema veze. Poslije večere smo još jedno vrijeme razgovarali o svemu i svačemu s obitelji, a nakon toga na spavanac (da, i kaj još...?). Naravno da se složila ekipica pa smo malo izašli u još malo razgledavanje grada, kad gle ono čuda... Nema niti jednog (normalnog) kafića (ili ga nismo našli) koji radi poslije ponoći da bi mogli malo sjest i razgovarat, raspravljat itd. Tako smo se onda šetkarali po kiši i nakon nekog vremena odlučili da idemo svaki svojoj mami doma... Ujutro smo se Žec i ja naravno malo kasnije digli, pa još dok smo se najeli (a imali smo fala Bogu šta jesti), malo smo zakasnili na probu (sorry Ivane). Nakon toga misa na kojoj mi je bilo odlično, sa uvijek fenomenalnim propovjedima don Damjana. Onda smo opet jeli nešt (nije da se bunim) pa se 16 sati odvajali od Dubrovnika i naslikavali ko ludi (kao i uvijek). A put kući... opet malo depresivan, odvajanje od svih tih ljudi, a još i od svoje drage... :-( Ali sve u svemu bilo je super, štoviše odlično i ponovio bih to bez razmišljanja...

Aleksandar Bajer Dragi zboraši, kao "nezavisni promatrač" koji vas prati već treću godinu za redom, mogu reći da sam oduševeljena vašim konccertom u Dubrovniku. Iako sam mislila da me svojom kvalitetom ne možete više iznenaditi, ipak sam se prevarila. Bilo je sjajno. Ponovno sam osvježila svoju rang ljestvicu vaših pjesama. Imala sam priliku naknadno pričati s nekima od posjetitelja koncerta i stvarno su oduševljeni. Evo nekoliko komentara: Ko' anđeli su; Zborovođa ih sve ima u šaci, ko' jedno su; Majko mila, kako ste uspjeli skupit ovoliku mlađariju; Vidi se da je ovaj zbor duhovan; Bože dragi, koliko li oni vježbaju...

27

Što se Dubrovnika tiče, prvi sam ga put posjetila i oduševljena sam (opet ova riječ, ali što ću kad je tako). Domaćini su nam bili super, a najviše me obradovala činjenica da imaju četvero djece i da su topli ljudi. Uživam u vašem društvu i zahvalna sam što me vodite sa sobom. Veselim se i sljedećim susretima, slikanju, dobrim i važnim temama za razgovor (npr. Što treba očekivati? Ništa!) itd. Vaš je zbor veliko Božje djelo ostvareno preko malih ljudi koji su mu se otvorili. Što bi moj akademski kolega rekao: hrvatski proizvod br.1! J Ivane i Damjane, hvala i samo naprijed.

Maja Garić Kako je lijepo vidjeti da te netko koga vidiš prvi put primi kao člana svoje obitelji… Tako su se ponijele dubrovačke obitelji. Grad je prekrasan, ali ta ljudska toplina i blizina su mi najljepše uspomene. U Dubrovniku sam prvi put nastupio sa Zborom. Za mene, tek novog člana, to je najljepše "startanje" sa Zborom. Putovanje je bilo ludo i nezaboravno. :)) Bolje sam se upoznao sa zborašima. Hvala svima koji su mi to omogućili. Jako sam sretan što ste me prihvatili kao svojeg prijatelja. Hvala vam!!!

Krunoslav Habunek Evo nešto i od mene... Ništa od dubljih tema, vjerojatno će ovaj esej izgledati više poput nekog članka, ali nema veze... Ispričat ću vam ukratko cijeli put pa zaključite sami kako mi je bilo. J Budući da sam došao relativno kasno, za mene nije bilo pretjerano puno mjesta gore te sam završio među gladnom gospodom. Da budem iskren, meni je bilo relativno svejedno gdje ću sjediti jer nisam baš osoba za dvanaestosatan razgovor pa sam se smjestio dole. Budući da smo svi bili umorni, brzo smo zaspali, a dečki su jeli. Do pet sati se spavanje pretvorilo u pokušavanje spavanja, a dečki su jeli. Srećom za nas, uvijek se netko brinuo da se popije neki sok odmah nakon što bismo krenuli sa svake pauze da bi mogli ubrzo na još jednu pauzu. To nam je omogućilo nebrojene susrete sa krajolikom koji nas je primao dotad nepojmljivom toplinom, a dečki su jeli. Kada smo napokon stigli do Dubrovnika mogli smo odahnuti i nešto čišći zrak udahnuti. Kratko smo se zadržali u staroj jezgri; samo smo razgledavali, održali generalnu probu i sam koncert. Divno se vidi da naš najveći dragulj na Jadranu i dalje njeguje svoju prošlost poput gradskih zidina, katedrale, crkve Male braće, trga ispred crkve sv. Ignacija... Taj se trg vjerojatno nije promijenio od domovinskog rata, što samo još više dokazuje koliko Dubrovčani cijene svoju prošlost. Uglavnom, došao je i sam koncert. Meni je osobno najbolji dio bio onaj solo na orguljama. Sve u svemu, mislim da smo dobro otpjevali na samom koncertu. Isus je sigurno zadovoljan s našim pjevanjem, ali još smo daleko od kraja… Uglavnom, obitelj u kojoj sam bio smješten bila je doista prijateljska: baka se žalila svom unuku koji nas je dovezao jer se nije izborio za

28

još zboraša. Također su nam pripremili toliko hrane (sto posto je očekivala barem četvoricu, a ne dvojicu)... Misa na kojoj smo pjevali u nedjelju je bila dosta zgodna, mislim da se dosta ljudi iznenadilo što smo pjevali na njoj (mislim da su se iznenadili i njihovi pjevači J). Na povratku je u početku bilo nešto bolje kad su dečki sad nešto svirali. Ipak, što je lijepo kratko traje pa su se brzo svi pokupili na svoja mjesta i situacija se malo stišala. Kako smo se približavali Varaždinu, dečki su primijetili da nam je malo zagušljivo pa su često provjetravali naš skučen mali prostor. Sve u svemu, nešto svirke po busu i nešto pjevanja dole na moru… Nisam pisao pretjerano puno o Bogu i mojem dubokom proživljavanju našeg slavljenja Njega. Meni je dovoljno znati da je On bio tamo, slušao sve nas i možda se nasmiješio kad je netko pogriješio. Nisam otišao da bi pjevao Dubrovčanima, otišao sam da bi pjevao svome Spasitelju.

Luka Pavlović Meni osobno je u Dubrovniku bilo odlično! Ne mogu izdvojiti nešto što mi se nije sviđalo. Ono što mi se posebno svidjelo je da smo išli negdje u Hrvatsku, a ne u inozemstvo - baš sam nekako osjetila razliku u usporedbi s prošlim koncertima u inozemstvu. Bilo su mi odlični razgovori po putu zato što rijetko imamo prilike tako malo duže pričati pa sam nekako zaključila da bi bilo dobro povremeno se skupiti samo na druženje ili fešticu, kavu, bilo što... - samo da budemo zajedno i da ne budemo ograničeni vremenom.

Monika Novak Petak na večer sam krenuo spavat jako kasno, negdje oko 24:00. Poslije dva sata sna krenuo sam prema autobusu. Točnije Matijin tata je došao po nas autom. Čim sam ušao u autobus počeo sam se zezat s drugima. Mnogima je to smetalo jer su bili umorni, neispavani i htjeli su se odmorit. Onako nervozne ja sam ih još više zezao. Bilo je to sve jako interesantno, gledat kako tko reagira. Netko je sve to podnio smireno, a drugi su jako burno reagirali. Ovo sve spominjem jer je meni to bilo super. Imao sam ih priliku upoznat na jednoj novoj razini. Kroz ovo iskustvo još sam ih bolje upoznao i time im se još više zbližio. Sad su mi još draži. Poslije oko 4 puna sata kalvarije šutnje dan se počeo danit i patnji je došao kraj. Vrhunac je bio kada smo došli na Makarsku rivijeru. Sunce nas je sve obasjalo, a s naše lijeve strane imali smo priliku gledati nepregledna prostranstva slane vode zvane more. Gledat more je bilo uauuuu! Oduševljen sam morem. Jednostavno ti ne da da budeš pasivan pored njega. Kao dijete te stalno zove na igru. Da zaplivaš, zaroniš ili zajedriš (mislim da to nije riječ; Tihana kasnije može dati i službeni komentar). I tako došli u Dubrovnik. Popili one strašne tablete u kojima je bilo tko zna šta. I sad moramo pisat dojmove čisto da bi se mogli poslat farmaceutskoj firmi s kojom ste se udružili kako bi nad nama testirali lijekove. (Mala teorija zavjerejere, he-he; Ivane, sad ti je sigurno žao što si rekao da pišemo šta hoćemo. He-he.)

29

Koncert bio predobar. Totalno nenadano. Baš je bilo lijepo. Obitelj koja nas je udomila je bila predobra. Častili nas finim domaćim jelima i pićima. Baš su bili gostoljubivi. Onako od srca su to radili. Pravi GOSPARI! Kad smo išli nazad u busu događale su se neke jako zanimljive stvari. Teme su samo nicale jedna za drugom. Najžustrija rasprava se vodila oko problema nalaženja srodne duše. Tu smo svi imalo šta za reći. Koliko pametno? O tome ćemo neki drugi put. Kasnije se desilo nešto jako čudno. Marta je skroz promijenila svoju ćud i skroz se na jedan jako simpatičan način opustila i počela zafrkavat. Ja joj ovim putem zahvaljujem na tome jer me je jako nasmijala i baš sam uživao u njenom novom svjetlu u kojem se prikazala. Bez ikakvih zidova, baš se otvorila. I tu sam negdje ja zasp'o. Ima tu još stvari koje sam sanjo u autobusu, ali mislim da to ne ide pod dojmove iz Dubrovnika iako kronološki gledano bi možda i prošli pod njih. Živili vi meni! Nemojte šta zamjerit! I eto..., sve najbolje!

Dario Mijač Pozdrav svima od Goran i Andrine! Prvi puta vam se svima obraćamo kao muž i žena! Dubrovnik je za nas oboje poseban utoliko što nam je ovo prvi posjet tom "gruodu". Već duže vrijeme nam je želja bila posjetiti Dubrovnik. Dojmovi? Prekrasan je. I iskreno nam je drago što smo mogli po prvi puta doći u Dubrovnik baš u ovom sastavu, s ovom ekipom vas, dragih nam prijatelja! Lijepe su sve uspomene, koncert je bio vrlo uspješan i kvalitetan i opća ocjena je odlična. (Zanemarimo sitnice, ali evo ipak: malo smo se "naganjali" u tempu u dijelovima nekih pjesama i nismo najbolje poštivali dinamičke oznake u adventskom dijelu koncerta - mislimo na zbor - dok je Višeslav svoj dio posla odradio odlično! No, OK!) Malo veća teškoća bila nam je sa smještajem: hladno, ne baš pre-čisto, malo onak... Kiseli feeling. Nismo dobili baš jesti kak spada, al' dobro, nije to takav problem. Treba krotiti "brata magarca". Ljudi su bili, prema svojim navikama i stilu, ljubazni! Hvala Bogu za to! Hvala vlč. Damjanu i Ivanu za svu ljubav i trud oko organizacije te svima ostalima iz zbora i VTO-a, a naravno i našem kumu Višeslavu - svi ste vi utkani u duhu ovoga putovanja za nas, važni ste nam i dragi i zato je sve i bilo tak lijepo! Bog Vas (nas) blagoslovio!

Andrina i Goran Bunčić Super mi je bilo u Dubrovniku. Ujutro smo krenuli, onako tmurni i neispavani, ali puni dobre volje i radosti. Vozač je stalno stajao, što nije bilo potrebno jer smo svi spavali, ali ok, treba i on pauzu... :) I nakon dugo putovanja došli smo u Dubrovnik. Kad smo uzeli svoje torbe i stvari, popili smo tabletu kalcija za dobar glas i krenuli do farofa gdje smo ostavili svoje stvari. Nakon toga imali smo 2 h slobodno za šetnju po gradu. Taj dio mi je bio baš lijep. Dubrovnik je prelijep grad... :) U 5 je počela proba... OK je prošla, al svi smo bili pomalo u strahu dal' će sve dobro proći. Srećom, koncert je bilo vrlo uspješan i odlično prihvaćen. Svi smo bili jako zadovoljni, a pogotovo krivac za sve to - Ivan. :) Kad smo se presvukli u

30

normalnu odjeću, svi smo otišli na noćenje kod obitelji koje su nas srdačno i s puno topline ugostile. Odlično smo se najeli i otišli mrtvi-umorni spavati. Sutradan, pjevali smo misu u 11.30. Bilo je baš lijepo. Pošto smo se tak ugodno osjećali u Dubrovniku, otpjevali smo za kraj pjesmu Fala kao znak naše zahvale. Nakon mise okrijepili smo se s kobasicama, kolačima i pićem i krenuli polako put kući. Svima nam je ovo gostovanje u lijepom sjećanju prošlo i stvarno je lijepo bilo.

Željko Zaplatić Moja me obitelj oduševila srdačnošću, vedrinom i pobožnošću. Žena je bila jedna od organizatora susreta za doček pape Ivana Pavla 2. Kad joj je papa dotaknuo glavu i blagoslovio ju, sjeća se da ju je obuzela tolika milost da se još i danas naježi na samo prisjećanje. Bili su oduševljeni tolikim mladim ljudima (nama), našem profesionalizmu i vedrini, a što se tiče Dubrovnika i atmosfere, trebamo svakako ponovit jer je ovo bil najbolji izlet do sad.

Jelena Brcković Što reći za prošli vikend nego poželit da se takvo nešto uskoro ponovi. Meni osobno je bilo jako dobro. Doduše, putovanje busom me malo umorilo, ali treba se malo pretrpit da bi u nečemu uživali. Dakle, Dubrovnik je prekrasan, a još bolje je bilo toplo vrijeme koje nas je dolje dočekalo. Sa Marinom, Petrom i Kristinom bila sam kod obitelji Brajković u vili Banana (stvarno se tako zove). Imale smo veliki apartman samo za sebe, s pogledom na cijeli Dubrovnik. Gazde su nam bili jako srdačni i dobri ljudi, lijepo su nas primili i nahranili. Ovog puta Marina nije imala traume zbog spavanja s Gazdaricom. J Na samom koncertu bilo mi je posebno dobro jer su došli i moji roditelji da malo vide na što ja trošim slobodno vrijeme. Bili su oduševljeni. Uglavnom, uživala sam cijeli vikend, a nadam se da su i ostali i da će ovo druženje dugo pamtiti. Ja sigurno hoću.

Željana Govorko Putovanje je bilo lijepo. Izvan mojih očekivanja. Već sam bila u Dubrovniku pa znam da je prekrasan i da se ima što za vidjeti. To je bilo u osnovnoj školi na maturalcu. Tada nismo išli s istim ciljem s kojim smo išli sada. Upoznati nove ljude, pjevati i time slaviti Boga, velika mi je čast. Puno sam se trudila, ali mi nije žao kao što mi ni prije nije bilo. Stvarno ima prekrasnih ljudi. Dubrovčani su nas primili otvorenih srdaca. Obitelji u kojima se osjećaju ljubav i toplina nije teško prepoznati. Zato smo se svi skupa brzo uklopili. Bilo je za svaku pohvalu. :)))) Željela bih zahvaliti svima koji ste nam to omogućili!!!

Kristina Habunek

31

Zavolio sam ovaj zbor čim sam prvi put stupio u pjevaonu. Uživao sam na probama i u novim prijateljstvima koja sam u zboru sklopio. Nakon nekog vremena čuo sam da ćemo za Božić nastupiti u Dubrovniku i silno sam se tome veselio. Jedva sam čekao da dođe dan polaska. I dočekao sam ga. :-) Krenuli smo u ranim jutarnjim satima pa sam bio dosta pospan, no razbudio sam se ubrzo. Bilo je veselo u autobusu. Činilo mi se da je put relativno brzo prošao. Stigli smo u Dubrovnik, malo prošetali i već se bližilo vrijeme nastupa. Mislim da smo i više nego odlično "odradili taj dio posla". Posjetitelji su nam s oduševljenjem pljeskali. Svi smo bili nekako sretni i radosni. Nakon koncerta otišli smo na spavanje. Obitelj kod koje sam ja spavao bila je neizmjerno velikodušna i sve je zračilo nekakvom toplinom. Ujutro smo išli na misu i krenuli kući. Koncert u Dubrovniku nikad neću zaboraviti. Bilo je neopisivo lijepo, ali i korisno. Zbližio sam se sa zborašima s kojima do sada nisam imao baš neki odnos. A sklopio sam i nova prijateljstva te si osigurao ljetovanje idućeg ljeta. :-)

Tihomir Sinković Koncert u Dubrovniku bio mi je sjajno iskustvo koje ću zasigurno pamtiti cijeloga života. To mi je bio prvi koncert tako daleko od rodnog kraja i pamtit ću ga po samim lijepim i dragim stvarima. Koncert sam po sebi je bio naprosto fenomenalan, a i nakon njega kad smo išli na smještaj k obiteljima bilo mi je super. Očekivao sam da će obitelji biti drage, ali takvom lijepom dočeku i gostoprimstvu kakvog nam je uputila gđa. Dubravka Skaramuca i njezina obitelj, iskreno, nisam se nadao. Bili su zbilja dragi i žao mi je što se nismo duže družili, što smo tako brzo pošli kući, ali tako je to, obaveze zovu i ne pitaju za druge stvari... Zbilja mi je drago i sretan sam što sam član Zbora i što mi je pruženo sve ono što sam do sada doživio. Nadam se da će tako biti i ubuduće uz obilje Božjeg blagoslova i zagovora svetaca i blaženika te naših nebeskih zaštitnika. Bvb!

Marko Dolenc Dubrovnik... – jednom riječju SAVRŠENO! Od putovanja, pjevanja, smještaja, novih poznanstava, zafrkancije, mise... Nisam uopće sumnjala da će biti takva atmosfera u takvom društvu. Sam koncert i naše pjevanje bilo mi je odlično. Bili smo jako iscrpljeni i umorni od nespavanja, a ja sam se osjećala kao da lebdim. Bez ikakve napetosti, nervoze. Otpjevali smo najbolje kaj smo mogli s obzirom na naše psihičko i fizičko stanje. Meni je bilo SUPER! Kaj se tiče smještaja, Dalia i ja bile smo smještene kod, kak smo ju mi nazvale, "naše" bakice Karmele. Bilo nam je odlično; uživale smo u njenim delicijama, razgovoru i udobnom krevetu. Ujutro, vidjevši još jednu glavu pokraj sebe, prepala sam se jer sam, od gotovo savršenog sna, zaboravila gdje sam, s kim sam, a kad ono Dalia... Još smo se probudile okrenute točno jedna prema drugoj i to u isto vrijeme. Presmiješno J! Barem nama!

32

Povratak u realnost teško mi je pao jer sam se ta dva dana osjećala sretno, zadovoljno, ispunjeno i u tim trenucima nisam htjela da me ikada prestanu pratiti takvi pozitivni osjećaji. Našem pjevanju i radosti nije bilo kraja. Nadam se i vjerujem da je to tek jedan početak našeg druženja.

Mateja Gašparić