DOWNLOAD (.pdf 1626Kb)

N A R O D N I Z D R A V S T V E N I L I S T

mjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture

IzdajeNASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORAN-SKE ŽUPANIJE U SURADNJI S HRVATSKIM ZAVODOM ZA JAVNO ZDRAVSTVO, ZAVODOM ZA JAVNO ZDRAVSTVO OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE I ZAVODOM ZA JAVNO ZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATIN-SKE ŽUPANIJE

Za izdavačaProf.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.

UređujeOdjel socijalne medicineOdsjek za zdravstveni odgoj i promociju zdravlja

Redakcijski savjetMr. sc. Suzana Janković, dr.med.; prof.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.; mr.sc. Sanja Musić – Milanović, dr.med.; Ankica Perhat, dipl.oecc.; Tibor Santo, dr.med.; Vladimir Smešny, dr.med.; mr.sc. Ankica Smoljanović, dr.med.

UrednikMr.sc. Suzana Janković, dr.med.

LektorVjekoslava Lenac, prof.

RealizacijaFintrade&tours d.o.o. Rijeka

Rješenje naslovne straniceDoc.dr.sc. Saša Ostojić, dr.med.

UredništvoSvjetlana Gašparović Babić, dr.med.Radojka Grbac51 000 Rijeka, Krešimirova 52/ap.p. 382tel. 21-43-59, 35-87-92fax 21-39-48http://www.zzjzpgz.hr (od 2000.g.)

Godišnja pretplata 36.00 kn

Žiro račun 2402006-1100369379 Erste&Steiermarkische Bank d.d.

“NZL” je tiskan uz potporu Primorsko-goranske županije i Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke.

PRVA POMOĆ UNESREĆENIMA - ČASNA OBVEZA SVAKOG POJEDINCA

Kad se govori o zdravlju, naglašava se mogućnost pojedinca da znanjem i pojedinim vještinama svoje zdravlje unaprijedi ili barem očuva. Idealno, pomalo utopijski gledano, svatko od nas mogao bi proživjeti svoj život bez bolesti. To se ne odnosi na one koji u sebi nose nasljedne ili neke slične bolesti, koje pojedinac nikakvim vlastitim postupcima ne može spriječiti.

Nesreće, odnosno njihove posljedice (one koje pojedinac nije sam izazvao) spadaju u okolnosti koje unesrećeni nije mogao sam spriječiti.

U spašavanju života i zbrinjavanju posljedica ozljeda u nesrećama glavna je bitka za vrijeme. Upravo je tu nenadoknadiva uloga onih koji su mjestu nesreće najbliži, a među njima onih osposobljenih za “laičku” prvu pomoć.

Da se podsjetimo, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svojim općim dokumentima o unapređenju, očuvanju zdravlja, pa potom ranom otkrivanju i li-ječenju bolesti s rehabilitacijom, upućuje na tri razine djelovanja u sustavu zaštite zdravlja.

To su:• samopomoć - samozaštita• uzajamna pomoć - suzaštita i• stručna (profesionalna) pomoć - medicinska zaštita.Moderna medicina, odnosno sustav zdravstvene zaštite druge polovice XX.

stoljeća, prihvaća činjenicu da “medicinska zaštita - profesionalna zdravstvena po-moć” niti može niti treba rješavati sve razine i oblike zdravstvene zaštite.

Ono što moderna medicina može, pa zato i mora, jest sudjelovanje u postupci-ma osposobljavanja što šireg kruga ljudi u mjerama spašavanja života i otklanjanja posljedica po zdravlje unesrećenih.

Pod nesrećama podrazumijevamo, pored onih elementarnih, za koje se os-posobljava sustav “civilne zaštite”, i one nažalost svakodnevne, većeg ili manjeg opsega.

Iskustvo kaže da naša djeca, osnovnoškolci i srednjoškolci, rado i uspješno svladavaju znanja i vještine prve pomoći, naročito ako se organiziraju kao natjeca-nja. Nema razloga da i studenti sveučilišta i veleučilišta to ne preuzmu kao redovnu obvezu. Slijedi obveza budućih vozača (motornih vozila).

Moglo bi se uključiti i mlade roditelje, u sklopu njihovog osposobljavanja za “odgovorno roditeljstvo”, programa od kojeg se puno očekuje. Nesreće su visoko zastupljene u pobolu i pomoru dječje dobi.

Osnovna je zamjerka postojećem sustavu osposobljavanja činjenica da se zna-nja i vještine ne obnavljaju, pa jednokratno osposobljavanje bilo koje skupine ima vrlo kratkotrajnu i vrlo ograničenu vrijednost.

Isti problem odnosi se i na osobe koje profesionalno sudjeluju u nesrećama i otklanjanju njihovih posljedica - vatrogasce i pripadnike policije.

Svaki spašeni život ili spriječeni invaliditet, primjenom relativno jednostav-nih postupaka, neprocjenjive je vrijednosti.

Što je i u ovom slučaju uloga “odgovornih”?“Zdravstvena politika” treba osigurati punu potporu svima onima koji sudje-

luju u osposobljavanju za “laičku” prvu pomoć, Hrvatskom Crvenom križu i osta-lima. Treba, pored dosad organiziranog, osigurati obnavljanje znanja i vještina. Zdravstvene posljedice nesreća mogu biti vrlo teške, pa sredstva uložana u prvu pomoć imaju sve efekte prevencije (kao i u drugim oblastima zdravstvene zaštite), odnosno ekonomske uštede.

Treba očekivati dalji razvoj tog oblika “uzajamne pomoći - suzaštite”, sve u uvjerenju da su ljudski izvori uzajamnosti i solidarnosti nepresušni.

Vladimir Smešny, dr. med.

�

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

ožujak-travanj 2007.

ožujak-travanj 2007. �


Poruka direktoriceSvjetske zdravstvene organizacije

povodom Svjetskog dana zdravlja 2007.

U današnjem kontekstu rastućih globalnih prijetnji, uključujući SARS, ptičju gripu, HIV/AIDS i humani-tarne katastrofe, ove je godine tema Svjetskog dana zdravlja i Svjet-skog izvještaja o zdravlju - međuna-rodna zdravstvena sigurnost. Svjetski dan zdravlja 2007. služit će kao prili-ka međunarodnoj zajednici da uzme u obzir rastuću me-đuovisnost zdravlja i sigurnosti te potrebe za ulaganjem u zdravlje da bi se gradila sigurnija budućnost.

Prijetnje zdravlju ne poznaju granice. U doba širo-ke globalne trgovine i putovanja, nove i postojeće bole-sti prelaze nacionalne granice i prijete općoj sigurnosti. Samo snažnom suradnjom među razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, s pojačanom pažnjom na protok i uvid u informacije te jačanjem sustava javnog zdravstva i nadzora, možemo zaustaviti njihovo širenje. Drago mi je da u lipnju ove godine stupaju na snagu revidirana Među-narodna zdravstvena pravila. Njihovo provođenje pomoći će u izgradnji i osnaživanju djelotvornih mehanizama za dojavljivanje i odgovor na izbijanje epidemije na nacional-nom i međunarodnom nivou.

HIV/AIDS je snažan primjer kako su zdravlje i sigur-nost postali međuovisni. HIV/AIDS prijeti stabilnosti ci-jelih regija i naroda. Za razliku od mnogih drugih bolesti, AIDS napada najproduktivnije članove društva. Veliki se napori ulažu kako bi se našlo cjepivo i proširio pristup do-stupnom liječenju, ali još je puno toga potrebno učiniti.

Prijetnje zdravstvenoj sigurnosti brojne su i razli-čite. Uključuju nagle udare na zdravlje i ekonomiju, od pojava bolesti, humanitarnih kriza, klimatskih promjena i ekoloških nepovoljnosti do bioterorizma i drugih akut-nih rizika za zdravlje. Borba protiv tih prijetnji uključuje zajednički rad na unapređenju spremnosti i djelotvornog odgovora kada se pojave.

S obzirom na rastuću složenost tih zdravstvenih i si-

gurnosnih izazova i odgovora koje oni traže, ta se pitanja ne odnose samo na vlade, nego i na međunarodne organi-zacije, nevladin sektor i poslovnu zajednicu. Prepoznavši to, Svjetska zdravstvena organizacija čini svijet sigurni-jim radeći sa svim interesnim skupinama u pristupu tim zajedničkim izazovima.

Dok je ključna suradnja na mnogim razinama, sva-ka država mora ulagati u zdravlje i graditi kapacitete za prevenciju novih i starih prijetnji osnaživanjem vlastitog javnozdravstvenog sustava. To često znači velika ulaga-nja u nadzor bolesti, prevenciju i edukaciju. Ponekad je to jednostavno i financijski pristupačno, kao što su mreže za komarce za prevenciju malarije ili osiguranje pitke vode u slučajevima humanitarnih kriza.

Ovo je moja prva godina kao generalne direktorice Svjetske zdravstvene organizacije. Gradeći na izuzetnim doprinosima svojih prethodnika, posebno dr. Lee Jong-Wooka, motivirana sam uvjerenjem da u svijetu koji je sve napučeniji i u kojem su svi dijelovi međusobno usko pove-zani, svi moramo raditi zajedno za međunarodnu zdrav-stvenu sigurnost.

Na ovaj vas način pozivam da se uključite u obilje-žavanje Svjetskog dana zdravlja 2007. u zajedničkom na-stojanju da Ulaganje u zdravlje gradi sigurniju buduć-nost.

Dr. Margaret ChanGeneralna direktorica

Svjetska zdravstvena organizacija

�



Zakoni i pravilnici

Kao oblik pripreme za moguća krizna stanja, Republika Hrvatska zakonski je regulirala pri-premu svih subjekata koji su dužni izraditi plan za postupanje ili prevenciju takvih situacija, a u skla-du s Pravilnikom o metodologiji za izradu procje-na ugroženosti i planova zaštite i spašavanja (NN 20/06).

Procjena je polazni dokument za izradu planova i do-nosi se za područje Republike Hrvatske, županija, Grada Zagreba, gradova i općina.

Procjene i operativne planove dužne su donijeti prav-ne osobe koje svojom djelatnošću mogu ugroziti život ili zdravlje ljudi ili okoliš, pravne osobe čija je djelatnost ve-zana uz opskrbu energijom i vodom te pravne osobe koje proizvode, prevoze, prerađuju i skladište opasne i štetne tvari ili u tehnološkom procesu postupaju s njima.

Procjenom se razrađuju moguća ugrožavanja stanov-ništva, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša od opa-snosti, nastanka i posljedica katastrofa i većih nesreća te od ratnih razaranja i terorizma, potrebne sposobnosti i spremnost operativnih snaga zaštite i spašavanja te nji-hovo stanje i mogućnosti za djelovanje u zaštiti i spaša-vanju.

U opisu položaja i karakteristika područja na koje se plan odnosi, procjenom se raščlanjuje sljedeće:

1. područje odgovornosti nositelja planiranja,2. stanovništvo,3. materijalna i kulturna dobra te okoliš,4. prometno-tehnološka infrastruktura.Procjena ugroženosti od prirodnih katastrofa i većih

nesreća temelji se na raščlambi potencijalne opasnosti: od poplava, od nastanka potresa, od ostalih prirodnih uzro-ka.

Procjena ugroženosti od tehničko-tehnoloških nesre-ća i katastrofa temelji se na raščlambi potencijalnih opa-snosti i posljedica po stanovništvo, materijalna i kulturna dobra te okoliš:

- od tehničko-tehnološke katastrofe i veće nesreće izazvane akcidentom u gospodarskim objektima,

- od tehničko-tehnološke katastrofe i veće nesreće izazvane nesrećama u prometu (cestovnom, željeznič-kom, pomorskom ili zračnom),

- od pucanja hidroakumulacijskih brana,- od nuklearnih i radioloških nesreća,- od epidemiološke i sanitarne opasnosti.Procjena, koja je izrađena na temelju pravilnika, sa-

drži i podatke o:- mogućem broju ugroženog stanovništva, mogućim

oštećenjima i uništenju materijalnih i kulturnih dobara,

mogućoj ugroženosti okoliša (zrak, tlo, voda, more, kli-ma, biljni i životinjski svijet), o posljedicama po kritičnu infrastrukturu.

Detaljno su razrađene posljedice prekida obavljanja djelatnosti u infrastrukturnim objektima te posebno učin-ci koje prekidi obavljanja djelatnosti mogu izazvati po:

- opskrbu stanovništva hranom:– obradive poljoprivredne površine, objekte za uzgoj

životinja i preradu mesa, pogone za proizvodnju hrane, skladišne prostore prehrambenih proizvoda;

- opskrbu vodom:– vodocrpilišta i izvore vode za piće, sustav distribu-

cije vode za piće, moguće zagađivače površinskih i pod-zemnih voda;

- zdravstvenu skrb:– zdravstvene ustanove;- opskrbu energijom:– objekte za proizvodnju energije, distribucijsku mre-

žu energenata;

U FUNKCIJI ZDRAVLJA I SIGURNOSTI



- informacije i telekomunikacije:– pravne osobe koje se bave telekomunikacijama, te-

lekomunikacijske centre, odašiljače i repetitore, radijske i TV - postaje i odašiljače;

- industrijska postrojenja:– kemijska postrojenja, hladnjače i druge gospodar-

ske objekte koji u proizvodnom procesu proizvode, rabe, prometuju ili skladište opasne tvari, postrojenja koja su mogući zagađivači ekosustava;

- promet:– cestovni, zračni, željeznički, pomorski i riječni;- objekte od posebnog značaja, odnosno:– nacionalne spomenike i vrijednosti, objekte vi-

sokoškolskih i znanstvenih institucija i zavoda, objekte predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola i vjerske objekte.

Nositelj izrade Procjene za Republiku Hrvatsku je Državna uprava, a za područje jedinica lokalne i područ-ne (regionalne) samouprave nadležan je područni ured za-štite i spašavanja Državne uprave, u suradnji s nadležnim tijelima tih jedinica.

Središnja tijela državne uprave, znanstvene i stručne institucije, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe koje raspolažu podacima od značaja za izradu procjene dužni su aktivno sudjelovati u njenoj izradi na razini Republike Hrvatske i razinama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te su dužni, na zahtjev Državne uprave ili nadležnog područ-nog ureda zaštite i spašavanja Državne uprave, dostaviti tražene podatke.

Planovi zaštite i spašavanja Republike Hrvatske, žu-panija, Grada Zagreba, gradova i općina sastoje se od pla-nova djelovanja po mjerama zaštite i spašavanja i pregleda operativnih snaga zaštite i spašavanja s precizno navede-nim zadaćama za svakog poimenično navedenog nositelja

u sustavu zaštite i spašavanja na određenoj razini.Nositelj izrade plana je: za Republiku Hrvatsku – Dr-

žavna uprava, za županije, Grad Zagreb, gradove i općine – Područni ured zaštite i spašavanja Državne uprave, u suradnji s nadležnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, za pravne osobe – rukovoditelj pravne osobe ili tijelo utvrđeno općim aktom pravne oso-be.

Planovi na razini Republike Hrvatske, županija, Gra-da Zagreba, gradova i općina sastoje se od: plana mjera pripravnosti, plana mobilizacije, mjera zaštite i spašava-nja i djelovanja po mjerama civilne zaštite. Planovi se, kao zasebni dokumenti, izrađuju za svaku katastrofu i veću nesreću iz procjene te za opasnosti i prijetnje.

Operativni planovi pravnih osoba, redovnih službi i djelatnosti sadrže shematske, tabelarne i druge grafičke preglede na zemljovidima te kratke tekstualne naputke o specifičnostima angažiranja, kao i o načinu ostvarivanja suradnje s drugim sudionicima tijekom djelovanja u jedin-stvenom sustavu zaštite i spašavanja.

Sve operativne snage koje prema Pravilniku planski provode pripreme za sudjelovanje u aktivnostima zaštite i spašavanja opremaju se, stručno osposobljavaju i uvježba-vaju za sudjelovanje u zaštiti i spašavanju kroz obavljanje redovitih poslova, osnovnih i dopunskih obuka, tečajeva, radionica ili putem svih oblika vježbi.

Pravne osobe, redovne službe i djelatnosti koje imaju zadaće iz Plana obvezne su se osposobljavati i uvježbavati za sudjelovanje u zaštiti i spašavanju, a posebno za sudje-lovanje u radu zapovjedništava zaštite i spašavanja te za provođenje posebnih zahtjeva u zajedničkom djelovanju s drugim operativnim snagama jedinstvenog sustava zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj.

Promidžbeni prostoru

Narodnom zdravstvenom listu

Ako želite oglašavatiu našem listu,

javite se na telefone:

Uredništvo

051/ 21 43 59051/35 87 92

�



Vatrogasna služba – nositelj zaštite i spašavanja

“Ne samo na zvon zvona i na bub-njanje bubnjeva, već i na svaki drugi glas o požaru ili uzbuni zbog požara, noću ili danju, svaki vatrogasac, redov-ni ili pomoćni, ima bez ikakva oklijeva-nja pojuriti prema spremištima da tamo dobije odgovarajuće zapovijedi. Svaki izostanak ili kašnjenje bit će najstrože kažnjeni.”

Odredba je to Pravilnika vatroga-snog zbora u Rijeci, osnovanoga 26. si-ječnja 1863. godine, na temelju odluke Slavnog gradskog vijeća.

Puno je vremena od tada prošlo, puno se stvari promijenilo, ali vatroga-sna služba se kroz povijest razvijala pr-koseći režimima i odrađujući ono što i jest bit njezina postojanja – spašavanje ljudi i imovine.

Trenutno u Republici Hrvatskoj dje-luje 60 profesionalnih javnih vatrogasnih postrojbi, a u njima je zaposleno ukupno 2 300 vatrogasaca. Hrvatska je i zemlja s dugom tradicijom dobrovoljnog vatroga-stva. Tako je, prema podacima Hrvatske vatrogasne zajednice, aktivno 1788 do-brovoljnih vatrogasnih društava, s uku-pno 40 035 dobrovoljnih vatrogasaca koji imaju uvjerenje o stručnoj osposobljeno-sti. Vatrogasne postrojbe udružuju se u zajednice pa tako u Republici Hrvatskoj djeluju: 21 vatrogasna zajednica župani-ja, 26 područnih vatrogasnih zajednica, 63 vatrogasne zajednice grada (VZG) i 127 vatrogasnih zajednica općine (VZO).

Ovdje još treba pridodati i vatrogasne postrojbe pravnih osoba koje su na temelju procjene ugro-ženosti od požara dužne imati trenutno spremnu vatrogasnu postrojbu, kao i dobrovoljna vatro-gasna društva u pravnim osobama.

S obzirom na me-diteransku klimu koja za sobom povlači i visoko požarno opterećenje hr-vatskog primorja, hrvat-sko vatrogastvo raspo-laže i zračnim snagama u okviru kojih su: četiri zrakoplova Canadair CL-415, jedan izviđačko – navalni zrakoplov Air Tractor te četiri helikoptera Ministarstva obrane, izdvojeni za potrebe zaštite od požara, što znatno olakšava gašenje ve-ćih požara na otvorenom prostoru. Tako-đer, za potrebe gašenja šumskih požara osnovana je i Državna intervencijska po-strojba.

Kada je riječ o vatrogascima i po-slovima vatrogasaca, prisutne su odre-đene predrasude. Pada kiša – vatrogasci nemaju posla, zimi je manji broj požara – vatrogasci nemaju posla... No, je li baš tako?

Dimnjaci, stare grede i brodoviU smislu spašavanja ljudi i imovine,

vatrogasne se intervencije mogu podijeli-ti na intervencije gašenja požara

i ostale – tehničke intervencije. Kod bilo koje vrste intervenci-je nastat će i određena šteta po vlasnika prostora ili objekta na kojemu je događaj nastao.

Spašavanje ljudskih živo-ta i svođenje štete na što manju moguću mjeru - ciljevi su kroz koje se sagledava uspješnost vatrogasne intervencije.

Intervencije gašenja po-žara neupućeni najčešće vezu-ju uz gašenje šumskih požara,

od kuda i proizlazi ranije citirana tvrdnja o kiši i požaru. Međutim, ta vrsta inter-vencije vezana je, osim uz otvoreni pro-stor, uz različite vrste objekata, stambene i građevinske, industrijska i energetska postrojenja, požare u prometu... Uz se-zonu grijanja vežu se požari dimnjaka, koji predstavljaju specifično područje. Čest uzrok požara stambenog objekta, u sezoni grijanja, pronalazi se upravo u dimovodnom kanalu. Neodržavanje di-movodnih kanala od vlasnika kuća stva-ra beskućnike u vrlo kratkom vremenu. Kod objekata starijeg datuma izgradnje još se i danas može naići na situaciju da drvena greda prolazi kroz dimnjak. Upravo takva situacija razlog je zbog ko-jega se požari čađe u dimovodnom kana-lu prenose na međustropnu konstrukciju, odnosno krovište, a javljaju se češće kod starijih objekata. No, loša izvedba ili po-rozan dimovodni kanal prouzrokovat će požar i na novijim objektima.

Svako će područje imati i različi-te zahtjevnosti u pogledu organiziranja i funkcioniranja vatrogasne službe. Ov-dje se prvenstveno podrazumijeva ra-zvijenost u pogledu naseljenosti, gospo-darstva, industrije, šumarstva, turizma, prometne povezanosti... Možda je to naj-lakše objasniti na primjeru Rijeke i riječ-ke Javne vatrogasne postrojbe. Smješten na moru, grad Rijeka nužno je orijentiran na pomorski promet te glasi za najveću hrvatsku luku, a u Rijeci ili bližoj okolici

VATRU GASI, BRATA SPASI!!!

ožujak-travanj 2007. 7


svoje su mjesto našla i tri brodogradilišta – «3. maj», «Viktor Lenac» i «Kraljevi-ca». Tako i riječki vatrogasci predstavlja-ju autoritet u gašenju požara brodova, koji struka prepoznaje kao jednu od najzah-tjevnijih i najopasnijih intervencija. Tije-kom sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća bio je velik broj po-žara brodova u riječkoj luci, dok se danas može reći da je ta brojka zanemariva. Ta tvrdnja može se povezati s povećanjem razine vatrogasne preventive na brodovi-ma i u lukama. Međutim, tome je znatno pridonio i pad količine prekrcanog tereta u lukama. No, ostaju i dalje brodogradili-šta u kojima su događaji te vrste prisutni i danas. Ovdje se posebno mogu istaknu-ti remontna brodogradilišta, gdje je po-žarno opterećenje znatno više u odnosu na brod u izgradnji.

Riječka rafinerija, INA Urinj i Mlaka, predstavlja po-seban problem. Velika količina uskladištene sirovine i gotovo-ga proizvoda, kao i sami pro-izvodni procesi, pred vatroga-snu postrojbu stavljaju posebne zahtjeve u pogledu strukovnog teorijsko-praktičnog usavr-šavanja. Ovdje svakako treba spomenuti i industrijske va-trogasce INA-e, Luke Rijeka te spomenutih brodogradili-šta s kojima Javna vatrogasna postrojba Grada Rijeke ima izuzetno dobre kontakte. Peri-odično se održavaju zajednič-ka nastava i taktičke vježbe, temeljene na prethodno osmišljenome scenariju.

Kako do onih visokihGrad Rijeka grad je s najvećim bro-

jem visokih objekata u Hrvatskoj. Upra-vo se na primjeru visokih objekata može opisati i stanje preventive u Republici Hrvatskoj. Zgrade su otkupom stanova prešle u vlasništvo stanara, a time i bri-ga o njima. Visokim objektima smatraju se oni objekti koji svojom visinom nad-mašuju 22 metra. Takvi objekti trebali bi se štititi suhim hidrantskim vodom na koji se, u slučaju požara, priključuje vatrogasno vozilo te u njega tlači vodu. Takav hidrantski vod trebala bi ispitivati ovlaštena osoba svake dvije godine. No, prava slika stanja pokazuje da u Rijeci zanemarivo mali broj objekata poštuje tu obvezu, zbog čega je kod takvih do-

gađaja nužno mijenjati vatrogasnu tak-tiku, što za sobom povlači i kašnjenje u gašenju. Po svojoj zahtjevnosti, gašenje požara visokih objekata svrstava se uz gašenje požara brodova. To potvrđuje i činjenica da u takvom objektu obitava i do sedamsto stanara, što svakako pred-stavlja dodatnu složenost u pogledu eva-kuacije i spašavanja.

Javna vatrogasna postrojba Grada Rijeke među prvim je JVP-ama u Hr-vatskoj pristupila potpisivanju ugovora o obavljanju vatrogasne službe na području susjednih gradova i općina. Time je na sebe preuzela i velik dio odgovornosti u pogledu represivne zaštite od požara, dok dio odgovornosti otpada na lokalna dobrovoljna vatrogasna društva. Svaka od tih jedinica lokalne samouprave tako-

đer ima i svoje, iste ili različite, posebno-sti. Ovdje u prvom redu treba istaknuti Industrijsku zonu Kukuljanovo koja obi-luje halama skladišno-proizvodnog, pro-dajnog i drugog karaktera.

Primorsko-goransku županiju tre-ba spomenuti kao županiju u kojoj nema razmirica između profesionalnog i do-brovoljnog vatrogastva. Osim JVP Grada Rijeke, u Županiji djeluju i JVP-e grado-va Opatije, Delnica, Krka, Crikvenice te Malog Lošinja. Dobrovoljna vatrogasna društva predstavljaju kvalitetnu podršku profesionalnim postrojbama, a to se na-ročito odnosi na požare otvorenog pro-stora većih razmjera, čije je gašenje ne-zamislivo bez njihovoga sudjelovanja.

Mačka je na stabluOsim intervencija gašenja požara,

vatrogasne zadaće odnose se i na, već

spomenute, tehničke intervencije, od onih banalnih - otvaranja ulaznih vrata stana, otvaranja zablokiranih liftova pa do kemijskih akcidenata u industriji ili prometu i, naravno, intervencija koje se i poslovično vežu za vatrogasce, kao što je spašavanje mačke sa stabla.

Ipak, tehničke intervencije najčešće se poistovjećuju s prometnim nezgoda-ma. Tehnička služba u vatrogastvu, iz-među ostalih, daje odgovor i na problem izvlačenja prikliještenih osoba iz vozi-la. Ovdje je riječ o izravnom spašavanju ljudskih života koji ovise o brzini odgo-vora interventnih službi. Neshvatljivo je da je zadnja intervencijska služba, koja se poziva na tu vrstu događaja, upravo vatrogasna postrojba. Valjda je u ljudskoj svijesti da, ako se radi o prometnoj nez-

godi, treba pozvati policiju. Česta je situacija da tek pri-padnici HMP-a po svom do-lasku utvrde da ne mogu sami izvući unesrećenu osobu i tek tada se poziva vatrogasce. U situacijama kada sekunde odlučuju o životu i smrti, ta-kav pristup je nedopustiv. Ta se vrsta intervencija, zbog svoje zahtjevnosti u pogle-du tehničke opremljenosti i obučenosti te potrebe za br-zim odgovorom vatrogasne interventne ekipe, naročito sagledava i kroz povećanu mogućnost od zaraze teškim i neizlječivim bolestima.

I pod moremSmještaj Rijeke uz more pred vatro-

gasnu postrojbu stavio je zahtjev za opre-manjem i obukom svojih pripadnika i za spašavanja ispod morske površine. Tako Javna vatrogasna postrojba Grada Rijeke već tridesetak godina u svojim redovima ima i ronioce koji su spremni za izlaz kao i za svaku drugu intervenciju.

Svakodnevni razvoj društva pred vatrogasnu službu stavlja nove zahtjeve. U vrijeme trenda porasta broja tehnič-kih intervencija u odnosu na intervenci-je gašenja požara, javlja se i potreba za unapređenjem tehničke službe u vatroga-stvu. Upravo u tom smislu prepoznata je potreba za uvođenjem, do sada odbaciva-nih, alpinističkih tehnika u vatrogastvo. Potreba je utoliko veća kada se u obzir uzme i trend okretanja čovjeka prirodi i

�



sve češćeg bavljenja ekstremnim sporto-vima. Dok u Hrvatskoj postoji otpor pre-ma takvome pristupu, u svijetu su se te tehnike davno udomaćile u vatrogasnim postrojbama te u vatrogasnim školama predstavljaju zasebni, obvezni segment. Predstavnici primorsko-goranskih va-trogasaca, zajedno s istarskim kolegama, te su vještine stjecali na obuci u Rimu 2004. godine. Javna vatrogasna postroj-ba Grada Rijeke tada je dobila tri certi-ficirana instruktora, što je rezultiralo s ukupno 45 obučenih i opremljenih vatro-gasaca postrojbe za spašavanje iz dubina i visina.

Upravo obuka predstavlja gorući problem hrvatskoga vatrogastva. Osim individualnih mogućnosti pojedine po-strojbe, ne postoji jedinstveni vatrogasni obučni centar koji bi pratio svjetske tren-dove i na čijim bi spoznajama periodično provodio kontinuiranu teoretsko- prak-tičnu obuku pripadnika vatrogasnih po-strojbi. Postojeće je stanje na tom planu alarmantno. Vatrogasac je, po završetku prekvalifikacije za zvanje vatrogasac, odnosno vatrogasni tehničar, prepušten uvjetima rada postrojbe u kojoj se zapo-sli. Postojeći zakoni i podzakonski akti ne predviđaju, a što je još važnije, niti ne obvezuju poslodavca na sustav tzv. cjeloživotnog obrazovanja. Postojanje vatrogasnog poligona na razini države i postavljanje obveze periodične trening-obuke riješilo bi taj problem, pogotovo

imajući na umu da je takvo rje-šenje sasvim nor-malna praksa u svijetu. Takvome zahtjevu u prilog ide i činjenica da se svaki segment čovjekova okru-ženja svakim da-nom unapređuje novim tehnologi-jama i novim sa-znanjima. Jedini je način na koji vatrogasac može dati kvalitetan odgovor na danu situaciju - svakodnevno praćenje svjet-skih trendova i unapređivanje vatrogasne službe sukladno novim spoznajama.

Ne čudi stoga nastojanje da se isko-risti svaka prigoda za obuku u inozem-stvu, koja bi za cilj trebala imati razmje-nu iskustava i stjecanje novih spoznaja na temelju kojih će se unaprijediti sve-ukupan rad u vatrogasnim postrojbama Republike Hrvatske.

U riječkoj vatrogasnoj postrojbi, nepostojanje jedinstvenog centra nastoji se amortizirati internom nastavom. Izra-đuju se mjesečni planovi teorijsko-prak-tične nastave, održavaju taktičke vježbe unutar kruga postrojbe i koristi se svaka prilika za organizaciju vježbe izvan kru-

ga, u što realnijim uvjetima.

Novac (ni)je problemČesto su vatrogasci nazivani

«nužnim zlom». Upravo iz toga proizlazi činjenica da je najveći problem vatrogastva, i ne samo hrvatskoga, financiranje. Ne tako davne, 1994. godine hrvatsko je vatrogastvo iz okrilja lokal-ne samouprave transformirano u sastavnu jedinicu MUP-a. Zapo-činje teško razdoblje, u kojem je sustavno zanemarivano oprema-nje vatrogasnih postrojbi. Tako oslabljeno, 2000. godine vraćeno je pod okrilje lokalne samoupra-ve pa brigu o razvoju i oprema-nju preuzimaju gradovi i općine. U tom trenutku za profesionalno vatrogastvo država osigurava ta-kozvani minimalni financijski standard, a dio sredstava za fi-

nanciranje decentralizirane funkcije jav-nih vatrogasnih postrojbi osigurava se iz proračuna gradova i općina, iz dodatnog udjela u porezu na dohodak. Tako se Jav-na vatrogasna postrojba Grada Rijeke u 2007. godini financira u omjeru 55% iz državnog proračuna i 45% iz proračuna Grada Rijeke. Dobrovoljna vatrogasna društva, vatrogasne zajednice općina, gradova i županija financiraju se iz pro-računa jedinica lokalne uprave i samo-uprave, a dio sredstava dolazi i od osi-guravajućih kuća, kao postotak iz polica sklopljenih na osnovi zaštite od požara, te od Hrvatskih šuma, iz općekorisnih funkcija šuma.

U 2006. godini Javna vatrogasna postrojba Grada Rijeke ukupno je obavi-la 1652 intervencije. Od toga su 842 in-tervencije vezane uz gašenje požara, 494 su tehničke prirode, a 177 intervencija bilo je bez učešća. U 2006. godini bilo je i 49 lažnih dojava.

Vatrogasci su poznati kao njegova-telji tradicijskih vrijednosti i gostoljubi-vi ljudi. S ponosom će pokazati resurse kojima raspolaže njihova vatrogasna po-strojba pa se često mogu sresti organizi-rane grupe, najčešće škole, ili pojedinci u znatiželjnom razgledavanju postrojbe, a upravo su građani ti za koje su vatroga-sne postrojbe i osnovane.

Na kraju, potrebno je podsjetiti na telefonski broj 93 na koji građani mogu uputiti svoje dojave o požaru ili događaju neke druge prirode, koji iziskuje inter-venciju vatrogasaca.

Mr. sig. Dario Gauš



Hrvatska gorska služba spašavanja

Hrvatska gorska služba spaša-vanja (HGSS) javna je, dobrovolj-na i neprofitna humanitarna služ-ba čija je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku (čl. 2. Zakona o Hrvatskoj gorskoj službi spaša-vanja). Specijalizirana je za spaša-vanje na prostorima izvan gradova i javnih prometnica: u planinama, na stijenama, speleološkim objek-tima, a i na drugim nepristupačnim mjestima kada pri spašavanju treba primijeniti posebno stručno znanje i upotrijebiti opremu za spašavanje u planinama (more i vodene povr-šine, nepristupačne građevine, ru-ševine ili loše vremenske prilike, strmi dijelovi obale i sl.).

Službu čine najspremniji hrvatski alpinisti, speleolozi i vrhunski planinari, koji su posebnom obukom osposobljeni za pružanje prve medicinske pomoći i opremljeni za sva spašava-nja, uključujući i spašavanja uz pomoć helikoptera, spašava-nja iz dubokih speleoloških objekata te pri svim vremenskim (ne)prilikama. Zbog svoje sposobnosti da djeluje i na prosto-rima koji su nedostupni drugim redovitim javnim službama, HGSS danas je javna služba koja je produžena ruka Hitne me-dicinske pomoći, neophodni servis športa, turizma, prometa, poljoprivrede i gospodarstva te svih ljudskih i gospodarskih aktivnosti koje se odvijaju na prostorima izvan gradova i javnih prometnica. Služba je po kvaliteti, opremi i tehnici spašavanja usporediva s najkvalitetnijim sličnim službama u svijetu i pu-nopravna je članica svjetske spasilačke asocijacije.

I u sportu se događaju nesrećeSlužba je osnovana 1950. godine i ima pedesetogodišnje

iskustvo i rezultate (više od 8 tisuća spašenih ili zbrinutih lju-di). Svake godine, u preko 450 intervencija, spasi ili umanji posljedice za oko 500 osoba. Kako se suvremeni način života (i turizma) sve više okreće k aktivnim sadržajima na otvorenom prostoru (planinarenje, rafting, kanjoning, planinski bicikli-zam, paragliding, nautika i sl.), taj broj nesreća raste iz godine u godinu. Raste i broj ljudi u prometu (zračnom, pomorskom i kopnenom) pa bi bez HGSS-a takvi prostori, kao i cjeloviti sustav zaštite i spašavanja u RH, bili invalidni. Posebno treba naglasiti da 95% cjelokupne aktivnosti Službe čini preventiva. Pripadnici HGSS-a sustavno provode pripremu prostora, iz-gradnju helidroma, osiguranje svih skijališta, penjališta, tiska-nje upozorenja, kartografija, edukaciju turističkih djelatnika i pripadnika ugrožene populacije (planinara, građana).

Organizacija Službe HGSS je jedinstvena nacionalna

služba koja je organizirana na teritori-jalnom principu (15 stanica) i ima oko 400 članova, 19 liječnika, 11 instrukto-ra gorske službe spašavanja i 30 letača spašavatelja, dva pilota helikoptera, 18 potražnih timova s vodičima i psima za traganje i dr. U okviru Službe djeluje 8 stručnih komisija, po specijalnostima: Komisija za helikoptersko spašavanje, Komisija za potrage i lavine, Komisija za medicinu spašavanja, Komisija za spele-ospašavanje, Komisija za opremu, Komi-sija za tehniku i školovanje, Komisija za informiranje i analitiku i Komisija za si-gurnost na uređenim skijalištima. Služba

skrbi o redovitoj obuci i licenciranju, pra-ćenju struke i dr. Sve se to provodi prema najvišim međuna-rodnim standardima pa možemo reći da, zahvaljujući HGSS-u, građani i posjetitelji Republike Hrvatske imaju vrlo učinkovitu i kvalificiranu pomoć u nevolji, kao u najbogatijim ili najuređe-

POMOĆ BEZ GRANICA

10



nijim državama Europe i svijeta. Neke akcije spašavanja koje je provela Hrvatska GSS spadaju u literaturu svjetskog spaša-vanja, a o tim rezultatima svjedoče i mnogobrojna diplomatska pisma zahvala iz država čije smo građane spasili ili smanjili razmjere nesreće koja ih je snašla.

Služba ima kapacitet (može mobilizirati veći broj ljudi) i

teritorijalnu pokrivenost (pokriva područje skoro cijele Hrvat-ske). Svoje kvalitetne kadrove novači na dugoročno najisprav-niji i najprirodniji način (selekcijom najboljih iz Hrvatskog pla-ninarskog saveza, s 20 000 registriranih članova).

Ima visoku specijaliziranost i ekskluzivitet djelovanja jer je osposobljena za spašavanja u svim uvjetima, i tamo gdje dru-ge (pa i profesionalne službe) ne mogu (litice, ponori, vremen-ske neprilike).

Služba je na raspolaganju od 0-24 h, a vrijeme spremno-sti od dojave do mobilizacije (dolaska spašavatelja na heli-drom) je 10 minuta.

Način pozivanja Hrvatska gorska služba

spašavanja djeluje kao organi-zirana snaga jedinstvenog su-stava zaštite i spašavanja i dio je sustava „112“, pa se poziv u pomoć GSS-u može uputiti i posredstvom tog jedinstvenog europskog broja.

U slučaju potrebe, poziv se može uputiti i preko MUP-a (tel. 92), preko centara za oba-vješćivanje (tel. 985), Centra za spašavanje na moru (9155) ili izravno, na jedan od tele-fona Službe. Služba je jedin-stvena, pa će poziv bilo kojoj stanici ili pripadniku GSS-a

mobilizirati sve potrebne potencijale cijele Službe.

Poziv treba sadržavati podatke:- tko traži pomoć i zašto (broj telefona ili način komu-

niciranja, radi dobivanja dodatnih informacija, važnih za spašavanje),

- broj unesrećenih i vrste ozljeda, - osnovne podatke o unesrećenima, - točnu lokaciju i opis pristupa lokaciji,- vremenske prilike koje vladaju na terenu (vjetar i

vidljivost - zbog procjene o uporabi helikoptera),- mišljenje liječnika da je primjena helikoptera medi-

cinski indicirana.

Ti podaci olakšavaju organizaciju i pripremu potrebne opreme i ekipe i važni su za učinkovitost svakog spašavanja.

Služba surađuje sa svim drugim javnim žurnim službama, ustanovama i institucijama, športskim savezima, zajednicama tehničke kulture, tijelima državne uprave, jedinicama lokalne uprave i regionalne samouprave i predstavlja dragocjen naci-onalni resurs i daje odgovore za prioritetnu javnu potrebu za-štite života i zdravlja ljudi na cijelom prostoru RH. Isturena je ruka sustava i zahvaljujući HGSS-u pomoć i zaštita ne zastaju na javnim prometnicama ili pred snježnim i drugim nevreme-nima. Pripadnici HGSS-a volonteri su koji, isključivo iz etič-kih motiva, daruju svoje vrijeme, a često i svoj novac, kako bi pomogli drugima u nevolji. Upravo zbog svojih alpinističkih i drugih psihofizičkih sposobnosti i visokog motiva, učinkovito i odgovorno pokrivaju vrlo važnu javnu potrebu u Republici Hrvatskoj.

Danijel Frleta



Riječka parkirališta i još mnogo više

Trgovačko društvo RIJEKA PRO-MET, d.o.o. za promet osnovano je 16. lipnja 1998. godine i u 100-postotnom je vlasništvu Grada Rijeke. Zadaća je tvrt-ke održavanje prometnica u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, poboljša-nje razine kvalitete uređenja prometa na području Grada, uspostavljanje regulaci-je prometa primjerene europskim i svjet-skim standardima, unapređenje održa-vanja i upravljanja postojećim javnim parkiralištima, kao i povećanje kapacite-ta izgradnjom novih parkirališta i garaž-no-parkirnih objekata. Tvrtka upravlja i kamionskim terminalom na Srdočima. Na govornom automatu 060 102 102 mo-žete dobiti informacije o stanju u prome-tu, informacije o radu parkirališta i cijeni usluge parkiranja, informacije o pauk-

službi, kamionskom terminalu i opće in-formacije o trgovačkom društvu.

Društvo se sastoji od sljedećih sek-tora:

1. Uprava i Sektor financijsko – ra-čunovodstvenih i općih poslova

2. Sektor prometa 3. Sektor parkirališta4. Sektor cestovnih terminala5. Sektor održavanja prometnica

Sektor prometaObjedinjava aktivnosti upravljanja

prometom, istraživanja prometa i pra-ćenja prometne problematike te vođenja investicija i razvojnih projekata. Pojam upravljanja prometom podrazumijeva nadzor nad odvijanjem prometa u gradu Rijeci, upravljanje prometom uz pomoć sustava za automatsko upravljanje pro-metom, uz pomoć semaforske signali-

zacije, koordinaciju sa sustavom javnog gradskog prijevoza i koordinaciju s osta-lim sudionicima u upravljanju prometom. Istraživanje prometa odnosi se na ak-tivnosti istraživanja i planiranja cestov-nog prometa (prikupljanje podataka o prometu, analiza, balansiranje i planira-nje mjera za unapređenje prometa) te na projektiranje prometnih rješenja. Kroz aktivnosti praćenja prometne proble-matike prati se i analizira problemati-ka iz područja cestovne infrastrukture, sustava signalizacije, sustava parkirali-šta, sustava javnog gradskog prijevoza, cestovnih terminala, željezničke infra-strukture, luke i lučke infrastrukture i zrakoplovne infrastrukture. Sektor vodi investicije i razvojne projekte od stra-teške važnosti za tvrtku.

Sektor parkirališta Objedinjava aktivnosti upravljanja

javnim parkiralištima pod naplatom, pri-jenosa, vuče i premještanja nepropisno parkiranih, znatno oštećenih i napušte-nih motornih vozila specijalnim vozilom “PAUK” i postavljanja naprava za blo-kiranje vozila – «LISICA». Definiranje javnih parkirališta pod naplatom, način i uvjeti korištenja javnih parkirališta pod naplatom, radno vrijeme parkirališta, ci-jene i ostale odredbe regulirani su zakon-skim odrednicama donesenim od Grad-skog vijeća i Poglavarstva Grada Rijeke, a to su: Odluka o uređenju prometa na području Grada Rijeke (Službene novine Primorsko-goranske županije broj: 1/98, 4/98-ispravak, 6/01, 19/02), Opći uvjeti o načinu naplate parkiranja na javnim par-kiralištima (Službene novine Primorsko - goranske županije broj: 2/03, 22/04),

Odluka o lokaciji za smještaj nepropisno parkiranih vozila (Službene novine Pri-morsko-goranske županije broj: 16/99, 14/01, 10/04).

Sektor cestovnih terminala Organizacijska je jedinica TD RI-

JEKA PROMETA, d.o.o. koja upravlja kamionskim terminalom Srdoči. Termi-nal se nalazi uz državnu cestu D-304, 20 km od graničnog prijelaza Rupa (u smjeru Jušići - Rijeka), 1 km od izlaza sa

zaobilazne ceste Rijeka-zapad. Na kami-onskom terminalu moguće je: parkiranje kamiona, autobusa i drugih vozila uz 24-satni nadzor i video-nadzor te obavlja-nje svih poslova vezanih uz carinjenje i kontrolu roba u uvozu, izvozu i tranzitu. Terminal raspolaže s: 50 parkirnih mje-sta za kamione s prikolicom (tegljače), 30 parkirnih mjesta za kombi-vozila, 60 parkirnih mjesta za automobile. U sklo-pu terminala nalaze se: carinska ispo-stava, inspekcijske službe, otpremničke tvrtke, restaurant, sanitarni čvor sa tuš-kabinama).

Sektor održavanja prometnica Objedinjava poslove održavanja

cesta kroz oblike redovnog održava-nja cesta, pojačanog održavanja cesta, prometnih zahvata i svih ostalih rado-va za održavanje javnoprometnih povr-šina po mjesnim odborima, a sukladno

PAUCI I LISICE


12



usvojenom godišnjem planu održavanja. Osnovna je zadaća Sektora realizacija programa održavanja nerazvrstanih ce-sta i drugih javnoprometnih površina na području Grada Rijeke. Radi što kvali-tetnijeg održavanja nerazvrstanih cesta i javnoprometnih površina, građani mogu svoje zahtjeve i eventualna zapažanja uputiti nadležnom mjesnom odboru, koji će ih proslijediti TD RIJEKA PROME-TU, d.o.o. na rješavanje. Poslovne ak-tivnosti Sektora održavanja prometnica baziraju se na Zakonu o komunalnom gospodarstvu i Odluci o nerazvrstanim cestama na području Grada Rijeke.

Osim tih osnovnih djelatnosti, s ko-jima se TD Rijeka promet, d.o.o. svakod-nevno susreće, pojavljuju se i neke situ-acije koje od tvrtke zahtijevaju dodatne angažmane. To su prije svega dužnosti i obveze TD Rijeka prometa, d.o.o. u ra-zličitim incidentnim situacijama kako slijedi:

- olujne kiše i plavljenje ulica i kolnika,

- požar – stambeni i poslovni objekti,

- zapriječenost nerazvrstanih cesta i drugih javnoprometnih površina (uru-šavanje potpornih zidova, stjenovitih po-kosa, pojava klizišta i odrona, urušavanje zgrada, krovišta, balkona i fasada, ruše-nje stabala i drvoreda),

- prometne nezgode na nerazvrsta-nim cestama na području Grada (sudari, prevrtanje teretnih vozila i rasipanje te-reta, izlijevanje ulja i druga onečišćenja prometnica)

U slučaju nastanka bilo koje od četi-ri incidentne situacije, TD Rijeka promet, d.o.o., zajedno s komunalnim društvima («Čistoća», «Autotrolej», «Energo» i «Vodovod i kanalizacija»), zatim pojedi-nim tijelima gradske uprave (direkcija za komunalno redarstvo, direkcija zajednič-kih komunalnih djelatnosti, direkcija po-slovni objekti, direkcija stambeni objekti, odjel za zdravstvo i socijalnu skrb, odjel za vatrogastvo) te prometnom policijom, dužni su provesti pripremne radnje i po-

duzeti mjere radi efikasnog otklanjanja navedenih situacija.

Slijedom navedenog, TD Rijeka promet, d.o.o. uključeno je u incidentne situacije u gradu Rijeci u djelokrugu svo-je djelatnosti koju obavlja – održavanjem nerazvrstanih cesta, javnoprometnih po-vršina, prometne signalizacije i promet-ne opreme u gradu Rijeci. Po uvođenju pripravnosti, obavlja pripreme za provo-đenje mjera, izlazi na teren radi očevida incidenta i oštećenja, obavlja ophodnju objekata iz okvira održavanja te, po na-logu Direkcije za komunalno redarstvo, angažira ugovorna poduzeća za potrebe interventnih otklanjanja, sanacije stanja i osposobljavanja prometnica za sigur-no odvijanje prometa za sve sudionike u prometu. Sama organizacija za potrebe intervencija u incidentnim situacijama zahtijeva mogućnost djelovanja u bilo koje doba dana i noći, neradnim danima i blagdanima.

TD Rijeka promet, d.o.o.

Uloga Crvenog križa u katastrofama

Kad se govori o katastrofama, misli se na svaki događaj «koji izaziva tako velike posljedice na ljudske živote, imovinu ili ustaljeni i uobičajeni način života da je za njihovo otkla-njanje potrebno aktivirati ne samo redovite službe, već i sve raspoložive resurse pojedine zajednice, šire zajednice ili čo-vječanstva u cjelini kako bi se situacija stavila pod kontrolu, prije svega spasili ili zaštitili ljudski životi, ali i materijalne vrijednosti, kulturna dobra ili postignuta kvaliteta življenja te omogućio što brži povratak u normalno stanje.»

Unatoč velikim naporima da se umanje rizici od katastrofa, očekuju se njihovo sve učestalije događanje i sve veće žrtve. Iako su najčešće prirodne katastrofe, njihov rezultat najviše pogađa ze-mlje u razvoju (90% ukupnih ljudskih žrtava u zemljama je u ra-zvoju, a postotak štete u bruto nacionalnom proizvodu 20 puta je veći nego kod razvijenih zemalja).

I čovjek uzrokuje katastrofe

Kao odgovor na sve češće i sve razornije elementarne ne-pogode i katastrofe uzrokovane ljudskim čimbenikom, Međuna-rodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca i nacionalna društva razvili su i usuglasili smjernice i nekoliko metoda i načina djelovanja u pripremi i odgovoru na katastrofe.

Među najvažnijim dokumentima na kojima se to djelovanje zasniva jest Strategija 2010, strategija ponašanja u prvom desetlje-ću 21. stoljeća, izgrađena na iskustvu događanja u devedesetim go-dinama prošloga stoljeća, s ciljem spremnog i efikasnog odgovora na nove izazove. Strategijom su predložene četiri glavne aktivno-sti pokreta Crvenog križa radi umanjenja rizika i stradanja koje

PRIPREMIMO SE ZAJEDNO


ožujak-travanj 2007. 1�


budućnost donosi: promicanje sedam osnovnih načela pokreta Cr-venog križa i promocija humanih vrijednosti, odgovor na katastro-fe, priprema za katastrofe te zdravlje i skrb u zajednici.

Kako je vidljivo, dvije od te četiri glavne aktivnosti najuže su vezane uz katastrofe, prirodne ili izazvane ljudskim djelovanjem.

Četiri su prioriteta u pripremi za djelovanje u katastrofama u nacionalnim društvima Crvenog križa:

Øjačanje planiranja priprema za katastrofe,Øizgradnja efikasnih mehanizama odgovora,Øjačanje svijesti u zajednici i javna edukacija,Øumanjenje posljedica kroz koordinaciju i aktivnosti.Kao potpora Strategiji 2010, u pokretu Crvenog križa razvi-

jeni su i različiti projekti ili dokumenti kojima je cilj lakše, brže i učinkovitije ostvarenje elemenata zacrtanih u Strategiji. Najvažniji su od njih Projekt SPHERE (paket univerzalnih minimalnih stan-darda u najvažnijim područjima humanitarne pomoći – Humani-tarna povelja i Minimalni standardi pri odgovoru na katastrofu), Međunarodni zakoni o djelovanju u katastrofama (prvi korak u kreiranju novog, povoljnijeg i učinkovitijeg pravnog okruženja za žrtve katastrofe i pružatelje pomoći) i Pravila ponašanja za pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u pomoći u katastrofama.

Zajedno smo jači

U posljednjih je nekoliko godina Hrvatski Crveni križ, u skla-du sa Strategijom 2010, organizirao dvije velike pokazne vježbe sa svrhom upoznavanja javnosti s mogućnostima Hrvatskog Crvenog križa u odgovoru na katastrofe te poticanja javnosti i ustanova na dijalog o odgovornostima i načinu djelovanja različitih činilaca i agencija.

Temeljem iskustva sa spomenutih pokaznih vježbi, Gradsko je društvo Crvenog križa Rijeka u svibnju 2005. godine iniciralo veliku pokaznu vježbu «Pripremimo se zajedno», sa željom da se povežu svi subjekti u lokalnoj zajednici koji su zaduženi za orga-nizaciju u katastrofama.

Kao temelj za osmišljavanje vježbe zamišljen je potres, pri-rodna katastrofa koja je vjerojatno najveći uzrok stradanja civil-noga stanovništva. To je katastrofa koju karakteriziraju brz na-stanak, bez prethodnog upozorenja, i razorna moć koja rezultira velikim brojem ljudskih žrtava i velikom materijalnom štetom.

Razvoj sustava zaštite od potresa usmjeren je u dva pravca: pre-venciji (kao jedinom pouzdanom načinu zaštite) i pripravnosti, od-nosno izgradnji učinkovitog sustava zaštite i spašavanja.

Vježba je služila demonstraciji zajedničkog rada onih koji bi u slučaju stvarne potrebe trebali pružiti pomoć i sanirati potresom stradalo područje, a to su: Državna uprava za zaštitu i spašavanje - Područni ured za zaštitu i spašavanje Rijeka – Odjel za zaštitu i spašavanje – Županijski centar 112, Javna vatrogasna postrojba Grada Rijeke, Gorska služba spašavanja Rijeka, MUP RH, PU pri-morsko – goranska Rijeka, Ustanova za hitnu medicinsku pomoć Rijeka, Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, KBC Rijeka – Zavod za transfuzijsku medicinu, Grad Rijeka – Odjel gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb, Rijeka promet, Energo – komunalno društvo za proizvodnju i distribuciju toplinske energije i plina te mediji.

Prema zamišljenom scenariju, na području Grada Rijeke do-godio se potres koji se osjetio na više lokaliteta, a najveće snage u centru grada, gdje je došlo do urušavanja jedne od starih zgrada između ulica Hanibala Lucića i Pod kaštelom. Nakon što je zapri-mio dojavu, Županijski centar 112 uzbunjuje sve potrebne službe, a građanstvo zvučnim signalom za uzbunu. Na mjesto nesreće dola-ze ekipe Javne vatrogasne postrojbe, Ustanove za hitnu medicinsku pomoć, Gorske službe spašavanja, MUP PU primorsko – goranske, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo i Gradskog društva Crvenog križa Rijeka, kao i predstavnici sredstava javnog priopćavanja.

Svaki od navedenih subjekata izradio je svoj plan djelovanja po dogovorenom redoslijedu (osiguranje područja, detekcija i eva-kuacija stanara, pronalaženje i izvlačenje osoba iz ruševina, pru-žanje prve pomoći, gašenje požara, postavljanje stacionara i zbri-njavanje stradalih i poginulih, evidentiranje stradalih i pružanje informacija, organiziranje psihosocijalne pomoći, epidemiološka služba…). Crveni križ je, sa svojim djelatnicima i većim brojem volontera, sudjelovao u vježbi postavljanjem stacionara i zbrinja-vanjem stradalih, pružanjem laičke prve pomoći i psihosocijalne pomoći te evidentiranjem stradalih i pružanjem informacija. Od-sjek darivatelja krvi Crvenog križa Rijeka, u suradnji sa Zavodom za transfuzijsku medicinu KBC Rijeka, izradio je plan prikuplja-nja potrebnih doza krvi koje bi se, u slučaju stvarne potrebe, orga-niziralo u Zavodu ili na drugoj lokaciji. Svrha vježbe bila je:

- priprema, planiranje, usklađivanje i izvršavanje zadaća zaštite i spašavanja na lokalnoj razini,

- jačanje planiranja priprema za katastrofe,- jačanje svijesti u zajednici i javna edukacija i- umanjenje posljedica kroz koordinaciju aktivnosti. Na zajedničkom sastanku svih sudionika nakon organizirane

vježbe zaključeno je da su mediji dobro popratili vježbu, da takve vježbe treba planirati i nadalje, kao i kongres interventnih službi, uz prezentaciju rada pojedinih službi, i da treba organizirati među-sobne posjete sudionika vježbi radi upoznavanja službi.

Zaključci i iskustva s pokazne vježbe uvažavani su prilikom izrade programa rada Gradskog društva Crvenog križa Rijeka, u kojem su posebno istaknuti zadaci pripreme za djelovanje u kata-strofama, i to:

- organiziranje i edukacija ekipa prve pomoći,- opremanje organiziranih ekipa,- priprema stanovništva za samozaštitno djelovanje.

Branka Maračić, prof.

1�



Transfuzijska medicina se, za razliku od ostalih zdrav-stvenih struka, odlikuje nizom posebnosti koje se baziraju na osnovnim načelima rada transfuzijske djelatnosti, kao što su samodostatnost, kvaliteta i ekonomičnost.

Osim toga, lijekovi proizvedeni iz ljudske krvi, koji se ko-riste u transfuzijskom liječenju, zbog svojih specifičnosti, a to su ljudsko podrijetlo, ograničene rezerve, opasnost od širenja krvlju prenosivih bolesti i visoki troškovi proizvodnje, pred-stavljaju nacionalno bogatstvo svake države. Stoga je država direktno odgovorna za donošenje i provedbu ciljeva transfu-zijske djelatnosti, a osnovna načela nacionalne politike u tran-sfuzijskoj medicini definirana su zakonima i propisima svake države.

Nastanak bez najaveTransfuzijska medicina zahtijeva rad na jedinstvenim

principima, suvremenoj koncepciji, solidarnosti i osiguranju dostatnih zaliha gotovih proizvoda jer bi, u protivnom, neade-kvatna organizacija te djelatnosti zdravstva dovela do velikih ljudskih i materijalnih gubitaka. Zbog toga je posebno važna organiziranost i učinkovitost transfuzijske medicine, ne samo u svakodnevnom radu, nego i u kriznim stanjima, katastrofama.

Katastrofe, kao specifična krizna stanja, javljaju se kada nesreće ili krize uzrokovane prirodnim silama ili ljudskom ak-tivnošću (manifestirajući se kao ekološke katastrofe ili potresi, požari, poplave, snježne lavine, orkanski vjetrovi i sl.), djelu-ju na ljude u tolikoj mjeri da ugroženo stanovništvo ne može kontrolirati tijek događanja i uspješno se nositi s nanesenim udarima, gubicima i štetama. Jedna je od zajedničkih karak-teristika prirodnih ugrožavanja, koja se odnosi na većinu njih, iznenadnost nastanka (npr. potresi, odroni i klizanje tla, požari otvorenog prostora i dr.).

Pripravnost na krizna stanja i katastrofe odnosi se na ak-tivnosti koje se obavljaju prije katastrofe, tj. one koje povećava-ju razinu opće pripravnosti, kao i na one koje unapređuju ope-rativne aktivnosti u tijeku kriznih uvjeta i neposredno nakon njih, u okvire kojih neprijeporno spada i angažman transfuzij-ske medicine. Učinkovit odgovor na katastrofe zahtijeva koor-dinaciju zdravstvenih službi, pa tako i transfuzijske medicine, jer je svaka država odgovorna pobrinuti se da bude spremna na suočavanje s izvanrednim situacijama na nacionalnoj razini.

Transfuzijska medicina, kao integralni dio zdravstvene službe, u izvanrednim ili kriznim stanjima ima posebno znače-nje. Normalan rad zdravstvene službe, a naročito efikasnost ur-gentne kirurgije, zahtijeva osiguranje dostatnih količina krvnih pripravaka i derivata plazme.

Jasno postavljene normeProcjena potrebnih količina krvi za transfuzijsko liječenje

u redovnom stanju u određenoj regiji ovisi o broju stanovnika,

dobi, spolu i pobolu bolesnika, učestalosti bolesti u kojima se primjenjuje transfuzijsko liječenje te značajkama zdravstvene ustanove. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organiza-cije, procjenjuje se da je za optimalno transfuzijsko liječenje potrebno uzeti godišnje, na svakih 1 000 stanovnika više od 55 doza krvi i proizvesti 50 eritrocitnih pripravaka, više od 20 trombocitnih pripravaka i više od 5 pripravaka svježe smrznute plazme, a što se tiče derivata plazme, potrebno je godišnje sku-piti od 3 do 7 litara svježe plazme, proizvesti 1 500 do 2 500 i.j. faktora VIII i više od 0,200 kg albumina.

Zalihe krvnih pripravaka u redovnom radu obično se pla-niraju za 3 do 5 dana prosječnog transfuzijskog liječenja. Me-đutim, na osnovi podataka iz ratova i katastrofalnih elementar-nih nesreća u proteklim razdobljima, nameće se zaključak da se prosjek potreba za krvnim pripravcima i derivatima plazme povećava oko 2 - 4 puta u odnosu na redovno stanje.

Iskustva iz proteklih ratova govore u prilog tome da se za vrijeme ratova i katastrofa potrebe za krvnim pripravcima više-struko povećavaju, ali i da je vrlo teško planirati potrebe.

Teško planiranjeTako je, na primjer, u Drugom svjetskom ratu, prema po-

dacima američke vojske, oko 500 000 doza krvi poslano iz SAD na europsko i pacifičko bojište tijekom 13 mjeseci, po-stigavši maksimum od 62 000 doza u ožujku 1945., što znači gotovo 2 000 doza krvi dnevno. Osim toga, više od 13 000 000 doza pune krvi, koje je sakupio Američki Crveni križ, korište-no je za proizvodnju svježe smrznute plazme i albumina.

Tijekom Vijetnamskog rata, u periodu od 1965. do 1971., oko 1,3 milijuna doza krvi poslano je iz SAD u Vijetnam. Maksimum je postignut u veljači 1969., kada je poslano 36000, odnosno 1 200 doza dnevno.

U razdoblju od 1948. do 1991., koje nazivamo hladnim ratom, planirani su scenariji mogućih ratnih sukoba koji su predviđali 100 000 ranjenika dnevno, što bi prema tom planu zahtijevalo 160 000 doza krvi dnevno. Taj plan potrebe krvi premašivao je četverostruku dnevnu proizvodnju doza krvi u SAD. To se pokazalo suvišnim i dovelo do uništavanja velike količine prestarjelih doza.

Uloga transfuzijske medicine u kriznim stanjima i katastrofama

NAJVAŽNIJI «PRIRODNI» LIJEK



Iz novije povijesti, tj. 1990.- 1991. godine, može se izdvo-jiti Zaljevski rat u kojem je tijekom 8 mjeseci iz SAD poslano 82 000 doza krvi. Međutim, samo 250 doza krvi iskorišteno je za zbrinjavanje 250 američkih ranjenika; narednih 750 doza iskorišteno je za pomoć iračkim ranjenicima, 6 000 doza vra-ćeno je u SAD, a 67 000 doza krvi uništeno je zbog isteka roka uporabe. Jasno je da je faktor planiranja od 4 doze po ranjeniku bio nerealan i pogrešan, što je rezultiralo time da 80% posla-nih doza nije nikada upotrijebljeno i da su bile uništene.

Tijekom rata u Bosni od 1995. do 2000., oko 5 300 doza krvi poslano je za potrebe američke vojske angažirane na tom području. Iskorišteno je samo 79 doza krvi, što predstavlja 1,5% ukupne količine. Većina preostale količine krvi donirana je za lokalne medicinske potrebe. Osim toga, poslano je i 196 doza svježe smrznute plazme, a iskorišteno je samo 13 doza.

Tijekom prve godine američkog angažmana na Kosovu poslana je 1 521 doza krvi, a iskorišteno je samo 225 doza, i to uglavnom za civilne žrtve.

Iskustva iz četiri velike civilne katastrofe koje su se dogo-dile između između 1975. i 2000. godine pokazala su da je po-trebno raspolagati s više od 100 doza krvi u prva 24 sata nakon događaja. U te se civilne katastrofe ubrajaju rušenje plafona na pun hotelski plesni podij u Kanzas Cityju u 1971., rušenje avio-na u Sioux Cityju, Iowa, u 1989., bombardiranje Mariah Federal Building u Oklahoma Cityju u 1996. i pucnjava u srednjoj školi u Denveru u 1999. godini. Ukupan broj utrošenih doza krvi u prvih 24 sata za ta 4 incidenta kretao se od 105 -131 doze.

Unutar istog vremenskog razdoblja promatrane su potre-be za krvi nakon velikih prirodnih katastrofa. Tako je tijekom potresa u San Franciscu 1989. bilo najviše žrtava - 68 mrtvih, i tražilo se najviše krvi, 40 doza u prva 24 sata.

Kao što se može vidjeti iz povijesti dvadesetog stoljeća, potreba za krvlju u velikim katastrofama uvelike je određena brojem ozlijeđenih koji su preživjeli dovoljno dugo da bi im bila potrebna transfuzija krvi. Kliničke studije iz Vijetnamskog rata većinom su se složile u tome da samo oko 16% ranjenih treba transfuzijsku skrb. U modernoj civilnoj traumatologiji taj postotak još je manji i iznosi 9% (prema podacima dobivenim iz Shock Trauma Centra Sveučilišta Maryland).

Budućnost u umjetnoj krviStoga je neophodno da transfuzijska medicina ima jedin-

stven princip rada i dobru organizacijsku strukturu u svakod-nevnom, redovnom radu, kako bi samo adekvatnim multiplici-ranjem mogla ispuniti svoj zadatak u kriznom stanju.

Budući da je jedna od najvažnijih djelatnosti transfuzijske medicine prikupljanje krvi od davatelja radi priprave krvnih pripravka koji se koriste u liječenju bolesnika, važno je u slu-čaju izvanrednih – kriznih stanja odrediti približno potrebnu količinu krvi, krvnih pripravaka i pravilno organizirati priliv davalaca krvi, kako se nakon prestanka kriznog stanja ne bi pojavile posljedice u smislu prevelikih «viškova» uzete krvi, što bi u narednom razdoblju rezultiralo manjkovima i nestaši-cama krvi.

Pozivanje i organiziranje davalaca krvi i u tim situacijama obavljaju djelatnici Crvenog križa, uz stalnu suradnju i konzul-taciju s transfuzijskom službom. Rad s davaocima i prikuplja-nje krvi treba organizirati u sigurnom ili najmanje ugroženom području. Iako je neminovno da u radu budu prisutni elementi improvizacije, ipak je potrebno osigurati minimum uvjeta za rad koji su zakonski određeni propisima kao što su: Pravilnik o krvi i krvnim sastojcima, NN 14/99, Zakon o lijekovima i medicinskim proizvodima, NN 121/2003 te Standardi i upute za rad u transfuzijskoj djelatnosti u Hrvatskoj, HZTM i HZZO, Zagreb,1995.

Katastrofe, kao izvanredna krizna stanja, uvijek dolaze nenadano i stavljaju na kušnju sustav organizacije, namećući potrebu za uspostavljanjem jedinstvenog principa rada i dobre organizacije koja će imati, kada je u pitanju transfuzijska medi-cina, samo jedan prioritet, a to je osiguravanje dostatnih količi-na sigurne krvi koje će zadovoljiti povećanu potrošnju tijekom izvanrednih kriznih situacija.

Problem osiguranja dostatnih količina krvi prisutan je i u mirnodopskim uvjetima. Danas su aktualna eksperimentalna i klinička istraživanja na području «umjetne krvi», koja će vje-rojatno snažno utjecati na budućnost transfuzijske medicine u «normalnim» uvjetima i u kriznim stanjima.

Snježana Buneta-Skorup, dr. med.Doc. dr. sc. Sanja Balen, dr. med.

1�



Centar 112 Rijeka počeo je raditi u lipnju 1979. godi-ne, kao gradski centar 985, sa zadatkom da otkriva i prati sve događaje koji ugrožavaju ljude i materijalna dobra ili na bilo koji način utječu na normalan život i rad građana, a u slučaju rata zadatak mu je praćenje djelovanja nepri-jatelja iz zraka, s kopna, mora ili kod nuklearno-kemijsko-bioloških udara.

Svakodnevno, putem radiostanica i dnevnog tiska, građa-ni dobivaju informacije o poremećajima u opskrbi strujom, vo-dom, plinom, o stanju u prometu, na kopnu i na moru, o meteo-rološkim podacima i svim značajnim događajima koji ometaju normalan život i rad. Kako bi se sve te informacije pravovre-meno prikupile, organizirana je mreža za dobivanje informaci-ja od organa, organizacija, službi i poduzeća.

Koordinacija rada svih interventnih službiDana 18. prosinca 2004. stupio je na snagu Zakon o zaštiti

i spašavanju (NN 174/04), koji propisuje da Centar 112 djeluje kao jedinstveni centar za sve vrste žurnih situacija. Radi učin-kovitog prikupljanja obavijesti o događajima temeljem Zako-na o zaštiti i spašavanju, u javnoj telefonskoj mreži Republike Hrvatske koristi se besplatni pozivni broj 112, kao jedinstveni europski broj za žurne službe.

Županijski centar 112 zaprima sve pozive vezane uz hitne situacije, nesreće i prijetnje od nastanka katastrofe te putem sredstava veze, na temelju standardnih operativnih postupaka, žurno izvješćuje sve nadležne službe i koordinira djelovanje.

Dok se ne ostvare sve tehničke i organizacijske pretpo-stavke, postojat će dosadašnji brojevi žurnih službi 92, 93 i 94. Za građanina je bitno da zna da treba zvati policiju na tel. 92, vatrogasce na tel. 93, hitnu medicinsku pomoć na tel. 94, a kad se rad službi objedini, ostat će samo broj 112. Napominjemo da trebaju znati, dok postoje svi brojevi, da je najbolje zvati onoga na koga se poziv odnosi, a ako treba zajednička intervencija više službi, bolje je nazvati broj 112. Danas su sve te službe povezane i svaki poziv može se preusmjeriti ili prenijeti infor-macija. Naglašavamo da ne smije biti izgubljenih poziva.

U sustavu zaštite i spašavanja, jedinstveni broj žurne po-moći postaje jedinstvena „ulazna točka“ za traženje pomoći, pa

će svaki unesrećeni u bilo kakvoj nesreći moći vrlo brzo zatra-žiti pomoć, ne morajući pri tome razmišljati koga mora pozivati i tko mu sve i kako može pomoći.

Potrebna cjelovita slika stanja Uvođenjem jedinstvenog Centra 112 dobivamo jedno

centralno koordinirajuće tijelo koje će sinkronizirati ulogu svih segmenata zaštite i spašavanja, a svojim standardnim opera-tivnim postupcima (SOP-ovi) brzo angažirati upravo potrebne snage zaštite i spašavanja. SOP-ovi imaju vrlo veliko značenje jer dobra razrađenost SOP-ova omogućava brzo i precizno rea-giranje u izvanrednim situacijama. SOP-ovi su, zapravo, „inte-ligencija“ sustava zaštite i spašavanja.

Upravljanje je usko vezano za komunikacije, pa tako i upravljanje kriznim situacijama nije zamislivo bez dobro pri-premljenog komunikacijsko-informacijskog sustava. Infor-macijski sustav upravljanja u kriznim situacijama mora imati pripremljene pretpostavke, a daljom obradom prikupljenih po-dataka omogućavju se razvoj i implementacija jasnog akcijskog plana za postupanje u kriznim situacijama.

Radi kvalitetnog upravljanja kriznom situacijom mora se omogućiti stvaranje cjelovite slike kao podloge za odlučivanje. Prikupljanje informacija mora biti neprekidno i kvalitetno radi praćenja razvoja krizne situacije, a sve to mora podržavati kva-litetan i siguran komunikacijski sustav.

GIS (Geographic Information System) ima vrlo veliko značenje u informacijskim sustavima kriznih situacija, jer je prostorni element osnovni pokazatelj za brzu reakciju i pravo-dobno kvalitetno odlučivanje.

Sustav 112 integrira različite podsustave žurne pomoći u integralni, znatno efikasniji sustav, potpomognut sofisticira-nom informatičkom, telekomunikacijskom i logističkom po-drškom. Sve veća učestalost različitih oblika nesreća i akciden-tnih situacija, prirodnih katastrofa i ugroženosti ekosustava te potencijalnih opasnosti od terorističkih napada, sa sve ozbiljni-jim posljedicama, potakla je u Europi i većini zemalja svijeta intenzivna ulaganja u sustave i tehnologije koji vode k poveća-nju efikasnosti žurne pomoći i smanjenju posljedica nesreća i katastrofa.

Branko Ljubanović

SUSTAV 112 U KRIZNIM SITUACIJAMA

HALO POMOĆ

�

Rad hitne medicinske pomoći u masovnim nesrećama

Masovnu nesreću definiramo kao takvo razaranje lokalne zajednice kada hitne službe ne mogu odgovoriti u sklopu svojih uobičajenih aktivnosti. Broj ozlijeđenih i velika materi-jalna šteta nadilaze mogućnost svakodnevnog rada, pa se mora pozvati u pomoć dodatno ljudstvo i koristiti dodatne resurse.

Nesreće se događaju iznenada, često nepredvidivo, i dio su našeg svakodnevnog života. Pre-ma uzrocima one mogu biti:

1. prirodne nepogode (potresi, poplave), 2. prouzročene djelovanjem čovjeka - mirnodopske (u naseljima, industriji i prometu), koje po vrsti mogu biti: požari, eksplozije, rušenja objekata, sudari, zagađivanja okoline itd., - ratne.Zavisno od ustanove i njenih mogućnosti, broj ozlijeđenih definirat će masovnu nesreću. U

odnosu na resurse kojima raspolaže Ustanova za hitnu medicinsku pomoć (HMP) Rijeka, masovna je nesreća ako postoji više od pet teško ozlijeđenih pacijenata.

SEKUNDE ZA SPAS

�

Za razliku od masovnih nesreća, katastrofa uzrokuje razaranje društvene zajednice takvog obujma i težine da gubici (humani i materijalni) premašuju mogućnosti obrane pogođene društve-ne zajednice, pa je potreban angažman svog ljudstva i svih resursa, kao i pomoć druge države i međunarodnih institucija.

Rad u izvanrednim uvjetima

Kada se dogodi masovna nesreća, HMP unutar sustava zdravstvene zaštite ima prvu i naj-važniju ulogu. Temeljni je problem koji se u tom trenutku nameće službi velik broj unesrećenih, uz nepromijenjene mogućnosti zbrinjavanja. Iz normalnog načina rada mora se prijeći na rad u izvanrednim uvjetima.Uloga, zadaci i obveze UHMP Rijeka u masovnim nesrećama HMP mora: • imati svoj plan za rad u masovnim nesrećama,. • imati saznanja i o planovima drugih interventnih službi, službe 112, grada i regije, • uputiti sve raspoložive timove na mjesto nesreće; ako timovi nisu slobodni, vrši se njihovo

preusmjeravanje, • aktivirati službu 112, ako to već nije učinjeno, • dolaskom na mjesto nesreće, početi s uspostavljanjem sustava zbrinjavanja, • na mjestu nesreće raditi po ustaljenim principima za rad u masovnim nesrećama, • ustanoviti način komunikacije i koordinacije s ostalim službama (policija, vatrogasci itd.), • rukovoditi i organizirati aktivnosti volontera i neko vrijeme brinuti o prisutnim svjedocima ne-

sreće, • sudjelovati, zajedno s vatrogasnom službom, u traženju, spašavanju i izvlačenju žrtava nesreće, • brinuti se o sigurnosti po zdravlje svojih članova tima, kao i drugog spasilačkog ljudstva.

Osnovne aktivnosti zbrinjavanjaTRIJAŽATRETMANTRANSPORT

Rad HMP u normalnim uvjetima: adekvatni resursi u odnosu na zahtjeve

Učiniti najbolje za svakog pojedinog pacijenta

Rad HMP u uvjetima masovne nesreće: neadekvatni resursi u odnosu na zahtjeve

HMP mijenja svoju svakodnevu “filozofiju” rada.

Učiniti najbolje za najveći broj žrtava

�

Glavna mjesta zbrinjavanjaMJESTO NESREĆE/ TRIJAŽNO MJESTOMJESTO OKUPLJANJA ŽRTAVA MJESTO ZA VOZILA HMP

Trijaža

Trijažom (dolazi od francuskog glagola «trier» - razvrstati) kategoriziraju se pacijenti prema težini njihovih ozljeda/bolesti i prioritetu liječenja, a u skladu s trenutnim mogućnostima (resursi-ma) i šansama ozlijeđenog/oboljelog za preživljavanje. Osnovni je princip trijaže usmjeriti ograni-čene resurse tako da od njih ima korist veći broj osoba, da pomoć dobiju oni koji je trebaju i koji će imati najveće koristi od nje, objektivno, kao i da se stresne i emotivne odluke donose objektivno. Odvija se u nekoliko razina: primarna, sekundarna i tercijarna trijaža.

U primarnoj trijaži (na mjestu nesreće, njome rukovodi glavni trijažer) procjenjuju se vital-ne funkcije i provodi razvrstavanje u 4 kategorije prioriteta. Glavni trijažer trebao bi biti liječnik, a ako prilike to zahtijevaju, i educiran medicinski tehničar.

U sekundarnoj trijaži (na mjestu okupljanja) provodi se razvrstavanje žrtava, ne samo na osnovi vitalnih funkcija, već i na osnovi mehanizma ozljeđivanja, anatomske lokalizacije ozljede, starosti, spola i pridruženih bolesti.

Tercijarna trijaža (transportna trijaža na mjestu za vozila HMP) odvija se po unaprijed određenim vrijednosnim kriterijima, ovisno od mogućnostima transporta, o potrebi za posebnu vrstu transporta i o konačnom odredištu transporta.

Postupak trijaže

Primarna trijažaNa mjestu nesreće žrtve se razvrstavaju u četiri kategorije prioriteta I.-IV. Ozlijeđeni se obi-

lježavaju trijažnim kartonima na kojima je prioritet označen odgovarajućom bojom (obilježavanje je moguće i fluorescentnim trakama), a koji se pričvršćuju na najvidljivijem dijelu tijela (u predjelu prsnog koša). Svaka se žrtva nesreće mora brzo pregledati, trijažirati i označiti (unutar 30 sekundi). Nepokretni ili blokirani ozlijeđeni moraju biti trijažirani na mjestu nesreće, odnosno ondje gdje leže, osim ako nisu u okolnostima koje su po njih i spasitelje opasne, kada moraju biti evakuirani na drugo mjesto.

Tijekom trijaže moguće je provesti samo:- otvaranje dišnog puta i osiguranje prohodnosti postavljanjem orofaringealnog airway-a,- zaustavljanje vanjskog krvarenja,- podizanje donjih ekstremiteta.Neozlijeđeni i manje ozlijeđeni mogu biti od pomoći pri navedenim postupcima Kada se

završi proces trijaže, osoblje koje provodi primarnu trijažu može se premjestiti na druga mjesta i druge funkcije.

Sekundarna trijažaRadi je isključivo liječnik. Ozlijeđeni će biti retrijažirani na osnovi principa navedenih u op-

ćim pravilima za retrijažu. Na tom nivou trijažna kategorija može biti promijenjena, a poslije toga slijede mjere za stabilizaciju žrtve i popunjavanje trijažnog kartona.

�

Tercijarna trijažaProvodi se na mjestu za vozila HMP, a prioritet se određuje po trijažnim kartonima i trenut-

nim mogućnostima za transpot (vrsta, način, odredište).

Trijažni sustavi

U primarnoj trijaži UHMP Rijeka predviđa se koristiti trijažni sustav S.T.A.R.T. (Simple Tri-age And Rapid Treatment) koji omogućuje brzu, jednostavnu identifikaciju žrtava koje su klinički nestabilne. Osim toga, može se primijeniti u velikom broju mogućih situacija na terenu.

KRITERIJI ZA PROCJENU PRIORITETA:

- pokretljivost žrtve - respiracija - perfuzija- mentalni status

KATEGORIJE TRIJAŽE:

Crvena Prioritet I. HITAN

Žuta Prioritet II. ODLOŽAN

Zelena Prioritet III. POKRETAN

Crna Prioritet IV. MRTAV ILI BEZIZGLEDAN

Glavni principi START - trijaže Žrtve treba podijeliti u dvije grupe: osobe koje hodaju i osobe koje ne mogu hodati. Trijaža

se započinje na mjestu nesreće, odvajanjem pokretnih od nepokretnih. Oni koji hodaju označuju se prioritetom III. (zelenom bojom na dnu trijažnog kartona) i upućuju na mjesto okupljanja žrtava.

DISANJE

- Odsutno – OTVORITI DIŠNI PUT• Odsutno – MRTAV• Prisutno – HITAN- Prisutno

�

Ako je > 30/min – HITAN Ako je < 30/min – PROVJERITI PERFUZIJU

PERFUZIJA (provjerava se pipanjem radijalnog pulsa ili provjerom kapilarnog punjenja)- Odsutan radijalni puls ili kapilarno punjenje > 2 sek – ZAUSTAVITI KRVARENJE –

HITAN- Prisutan radijalni puls ili kapilarno punjenje < 2 sek. - provjeriti MENTALNI STATUS

MENTALNI STATUS- Ne može slijediti jednostavne zapovjedi (u besvjesnom stanju ili poremećene svijesti ) - HITAN- Može slijediti jednostavne zapovjedi - ODLOŽAN

Uključuje i žrtve sa značajnim mehanizmom ozljede, ali čije su vitalne funkcije nepromije-njene.

Prioritet III. (zeleni – kategorija MALENE OZLJEDE) imat će oni ozlijeđeni koji hodaju, koji se upućuju na mjesto okupljanja.

Prioritet IV. (crni – kategorija MRTAV/BEZIZGLEDAN) označava mrtve i one koji će vjero-jatno umrijeti usprkos našim naporima. Tu spadaju žrtve sa sljedećim ozljedama: velike otvorene ozljede glave s gubitkom tkiva, dekapitacija, opsežna gnječna ozljeda prsnog koša i/ili vrata, velike otvorene ozljede prsnog koša, penetrantne ozljede dušnika i/ili vrata, opekline 2. i 3. stupnja - više od 60% tijela i višestruke ozljede.

�

START - trijaža

Trijažne oznake i trijažni kartoni

Ozlijeđeni se moraju označiti tako da njihovi prioriteti budu prepoznatljivi za ostale sudioni-ke u lancu zbrinjavanja ozlijeđenih. Označavanje prioriteta ozlijeđenih moguće je trakama u boji koje se omotaju oko udova, flomasterima za obilježavanje oznaka na čelu pacijenta i kartonima u boji.

Druga vrsta oznaka jesu trijažni kartoni koji moraju biti vodootporni. Sadržavaju pacijentove podatke, vitalne znakove, poduzete mjere i trijažnu kategoriju. Da bi se označio prioritet, trake na trijažnom kartonu otkidaju se na način da na dnu ostane ona boja koja označava utvrđenu katego-riju. Otkinute trake sačuvaju se kao trag za pacijenta.

Glavni koordinatori rada HMP jesu:

�

VODITELJ HITNOG MEDICINSKOG ZBRINJAVANJA (V – 94)VODITELJ TRIJAŽE T1VODITELJ MJESTA OKUPLJANJA T2VODITELJ MJESTA ZA VOZILA HMP T3

MJESTO NESREĆE MJESTO OKUPLJANJA

MJESTO ZA VOZILA

�

U trenutku sa-znavanja o nastanku nesreće, započinje formiranje funkcija i osoblja, a s vre-menom se razvije cjelovit lanac zbri-njavanja.

Liječnik u timu HMP koji sti-gne prvi na mje-sto događaja, javlja o obujmu nesreće (približna procjena broja i težine une-srećenih), dostavlja dodatne informacije koje mogu biti bit-ne za zbrinjavanje, traži pomoć, komu-nicira s voditeljem mjesta događaja (V – 92 ako je prisu-tan). Uspostavlja komunikaciju s dru-gim službama (ako su prisutne). Usmje-rava žrtve priori-teta III. na sigurno mjesto. Određuje mjesto okupljanja žrtava i mjesto za sanitetska vozila. Određuje uloge i zadatke ljudstva na terenu koje pristiže.

U prvom trenutku T1 može biti medicinski tehničar, V – 94 ima funkciju i T2 , a T3 može biti medicinski tehničar.

Kako stiže dodatno ljudstvo, funkcije se razdvajaju, a dodatno ljudstvo raspoređuje tako da trijažom rukovodi T1 liječnik, a tretmanom T2 liječnik, transportom T3 liječnik, a V – 94 liječnik nadgleda cjelokupan rad ljudstva HMP na terenu.

Mr.sc. Diana Florini, dr.med.



Zdravstvo u kriznim situacijama - djelatnost epidemiološke službe

Temeljem pozitivnih zakonskih propisa (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, NN 121/03 i Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, NN 60/92), higijensko-epidemiološka služba (u nastav-ku HE služba) provodi higijensko-epidemiološku zaštitu stanovnika Republike Hrvatske od zaraznih bolesti.

Organizacija higijensko-epidemiološke službe za higijensko-epidemiološku zaštitu trenutno u praksi Re-publike Hrvatske podrazumijeva 21 zavod za javno zdravstvo, u kojima je većim dijelom HE zaštita stan-dardizirana temeljem pozitivnih zakonskih propisa i ustrojstva s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo kao doktrinarnim, logističkim i hijerarhijskim autoritetom te operativnom mrežom na županijskoj razini zavoda, s pripadajućim higijensko-epidemiološkim ispostavama (1HE tim/40.000 stanovnika).

Sustav prijavljivanja zaraznih bolesti temeljni je preduvjet za kvalitetan epidemiološki nadzor i ima dugu javnozdravstvenu tradiciju u našoj zemlji.

U tom se sustavu, u skladu sa zakonskom regulativom:

1. prijavljuje svaki pojedinačni slučaj zarazne bolesti na individualnoj prijavnoj kartici (Slika 1.),

2. telefonski se na području svake županije, sustavom dojave epidemiološkoj službi, prijavi svako gru-piranje bolesnika.

PTICE U KARANTENI

Shema sustava nadzora nad zaraznim bolestima u Republici Hrvatskoj

Liječnik praktičar /kliničarordinacije, bolnice, zdravstvene ustanove

↓Lokalna HE služba (ispostava)(HE tim/40.000 stanovnika)

↓Županijska HE služba

20 zavoda za javno zdravstvo

↓Epidemiološka služba Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ)

Referentni centar za epidemiologiju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi

1�



Obavješćivanje javnosti o epidemiji

Informaciju o pojavi i kretanju epidemije Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za jav-no zdravstvo upućuje javnosti izravno i preko županijskih zavoda za javno zdravstvo. U slučaju pojave neke nove zarazne bolesti ili, primjerice, pandemijskog soja gripe, HZJZ će prema javnosti i prema zdravstvenoj službi, uz ostale informacije i upute, prenositi i stavove i upute ili zahtjeve preventivno-zdravstvenog stožera (radnog tijela u kojem su predstavnici relevantnih institucija i ministar-stava, kao npr. za slučaj ptičje gripe).

Plan priprema za epidemiju neke zarazne bolesti

Takav se plan odnosi na nove ili novopojavljujuće epidemije, npr. na pandemiju novog tipa virusa gripe. On sadrži:Øsustav nadzora značajan za pravodobno reagira-

nje zdravstvene službe u slučaju novog, pandemijskog vi-rusa gripe ili neke zarazne bolesti (npr. antraks, SARS);Øosiguranje sustava brzog transporta uzoraka u

lokalni županijski ili nacionalni laboratorij za identifika-ciju uzročnika;Øosim zavoda za javno zdravstvo, u provedbi pla-

na pripremljenosti za eventualnu pandemiju gripe ili epi-demiju neke zarazne bolesti sudjeluju i ostale institucije od značaja za svaku županiju; njihov rad koordinira Sto-žer za zarazne bolesti, na čelu kojeg je u našoj županiji pročelnik Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb;Øosiguranje potrebnih kadrovskih i smještajnih

kapaciteta za skrb oboljelih; osiguranje službi neophod-nih za funkcioniranje preventivne i protuepidemijske aktivnosti (Ministarstvo unutrašnjih poslova, civilna za-štita, klinički bolnički centri, hitna pomoć, komunalne djelatnosti, ovlašteni izvođači preventivnih mjera dezin-fekcije, dezinsekcije i deratizacije, sanitarna i veterinar-ska inspekcija i ostale suradne službe ili organizacije).

Dostupni danju i noću

Način organizacije, nadzora i komunikacije službi u prevenciji i zbrinjavanju masovnih bolesti, na županijskoj razini uključuje organizaciju rada u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo te suradnju s ostalim relevantnim in-stitucijama.

Službe Zavoda koje su izravno uključene za interven-tno djelovanje jesu Epidemiologija, Zdravstvena ekologija i Mikrobiologija. Njihov rad organiziran je na način da vrijedi pravilo stalne dostupnosti (dvadeset četiri sata) na kontaktni mobitel tijekom cijele godine.

Na nacionalnoj razini, pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo funkcionalno su objedinjeni Služba za epidemi-ologiju i nacionalni javnozdravstveni laboratoriji (mikro-biološki i ekološki; Služba za mikrobiologiju; Služba za zdravstvenu ekologiju).

S političke razine, obveza i ustroj nacionalnog susta-va nadzora nad zaraznim bolestima regulirana je kroz Sa-bor RH i Vladu RH.

S aspekta zaštite pučanstva od zaraznih bolesti i po-tencijalnog rizika od masovne pojave (epidemije) neke za-razne bolesti, organizacija preventivne djelatnosti u RH predstavlja trajne, kontinuirane aktivnosti s ciljem pre-vencije, odnosno brze intervencije u slučaju pojave neke epidemije.

U svjetlu pojave novih uzročnika zaraznih bolesti s visokim epidemijskim potencijalom (npr. SARS) te u vezi s poznatom činjenicom o mogućoj pojavnosti biote-rorističkog napada (npr. antrax), takav ustroj zdravstvenih službi u RH omogućava brzo ustrojavanje iz «mirnodop-skih» u »izvanredne» uvjete. Uz zdravstvenu službu, koja operativno provodi mjere suzbijanja, sprečavanja širenja i zbrinjavanja pojedinca i ugrožene populacije, značajan ulomak djelatnosti predstavljaju aktivnosti na području informiranja javnosti radi izbjegavanja panike poštiva-njem temeljnih načela:Øistinito, brzo i kompletno obavješćivati putem

službenih priopćenja, konferencija za tisak i dr., za koje trebaju biti zadužene osobe vješte kontaktima s mediji-ma,Øprepoznati javnost kao aktivnog sudionika u

sprečavanju panike, pri čemu od velike pomoći mogu biti grupe volontera ili civilne, nevladine udruge,Øsačiniti i, koliko je nužno, objaviti realnu procje-

nu ugroženosti i plan djelovanja,Øodabrati ustanove i osoblje koje je nadležno za

kontrolu i liječenje,Øuspostaviti mehanizme psihološke podrške, oso-

bito ako se radi o bolesti koja zahvaća određene popula-cijske skupine,Øpredvidjeti više mogućih razvoja događaja i na-

čin njihove kontrole,Øradi djelotvornijeg povezivanja, uspostaviti, osim

centralizirane, i lokalnu inter-resorsku suradnju.Mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti

(protuepidemijske mjere) uključuju preventivne mjere (hi-gijensko-sanitarne), mjere prema oboljelima s obveznom izolacijom, laboratorijsku obradu, epidemiološke izvide i anketiranje (otkrivanje izvora zaraze i kontakata obolje-lih), mjere prema kontaktima oboljelih (zdravstveni nad-zor) i mjere prema okolišu (dezinfekcija).

Obveze RH, kao članice međunarodnih asocijacija, uključuju i izvješćivanje Svjetske zdravstvene organizaci-je (regionalnog europskog centra).

Nedavna pozitivna iskustva na primjeru SARS-a 2003. godine i panzootije ptičje gripe 2006. godine, što je uključivalo i sve aktivnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, uz veterinarske inspek-cije i službe, potvrđuju visoku kvalitetu organizacije svih relevantnih službi i institucija RH na tom području djelat-nosti od nacionalnog interesa.

Mr.sc. Đana Pahor, dr.med.



Zdravstvena (ne)sigurnost žitelja otoka Suska

Od svih otoka cresko-lošinjskog arhipelaga, zdravstveno je najugro-ženije stanovništvo onih najmanjih – Ilovika, Unija, Suska, Velih i Malih Srakana.

Dakako, nije otežana samo zdrav-stvena zaštita žitelja koji žive na tim oto-cima, već im je, općenito, težak svakod-nevni život i u uvjetima kada ih zdravlje dobro služi. Mogućnosti zaposlenja vrlo su slabe, opskrba živežnim namirnicama dosta loša, a za lošeg vremena i poveza-nost s općinskim središtem Mali Lošinj ili Rijekom ponajčešće onemogućena.

Pomoć kad god je po-trebna

Pogledajmo na primje-ru Suska kakva je zdravstve-na sigurnost ljudi koji stalno (ili povremeno) žive na tom pješčanom otoku – udalje-nom od Malog Lošinja oko 7 i od Rijeke oko 60 morskih milja.

Donedavno je Susak imao medicinsku sestru (časnu sestru Julijanu Anđu Majić), s punim radnim vre-menom (4 sata, od pone-djeljka do petka, u mjesnoj ambulanti i ostatkom sati u pružanju zdravstvenih uslu-ga u kućnim posjetima). Nakon što je ne-davno otišla u mirovinu, nastavila je ra-diti, u obliku dopunskog rada, dva sata u ambulanti. Dok je bila aktivna, plaćao ju je Dom zdravlja, a danas troškove njena rada snosi Općina Mali Lošinj, u nadlež-nosti koje se nalazi otok Susak.

Medicinska sestra Julijana Anđa Majić drži da se skraćenjem njena rad-nog vremena u ambulanti neće smanjiti i njen prilog zdravstvenoj zaštiti žitelja otoka Suska, jer će – kad god bude tre-balo – priteći u pomoć. Njene riječi kako se njena dosadašnja zdravstvena skrb za Suščane (pa i sve one koji se, iz bilo kojih razloga, zateknu na otoku) neće smanjiti iako će joj se promijeniti radni status, za-služuju svaku pohvalu.

Međutim, gledajući iz kuta stalnih i povremenih stanovnika na Susku, pa i turista (u vrijeme kasnog proljeća, lje-ta i rane jeseni na otoku ih je i po više stotina), zdravstvena zaštita nije ista ako ambulanta ima službeno radno vrijeme četiri ili samo dva sata, pogotovo ako li-ječnik iz Malog Lošinja dolazi na Susak samo svaka dva tjedna, a kad nema brod-ske veze zbog lošeg vremena, i rjeđe.

Bez stalnog liječnika, s medicin-skom sestrom koja u ambulanti radi pet puta u tjednu po dva sata, a uz spome-nutu udaljenost od kopna, odnosno od Doma zdravlja u Malom Lošinju ili bol-

nice u Rijeci, zdravstvena zaštita svede-na je na najnižu razinu. Dakako, u takvoj situaciji zdravstvena sigurnost gotovo je nikakva. Stoga i ne iznenađuje da u vrijeme zime, kada je Susak, zbog loših vremenskih uvjeta na moru, počesto od-sječen od Malog Lošinja i Rijeke, velik broj njegovih stalnih i povremenih žitelja odlazi na sigurnija odredišta (SAD, Mali Lošinj, Rijeka, Zagreb, Slovenija…). Svi koji imaju mogućnost, odlaze tamo gdje im je životna i, prvenstveno, zdravstvena sigurnost bolja.

Neizvjestan ishod hitnih slučajevaSvaka zdravstvena tegoba koja se

može svesti pod hitan slučaj (lom kostiju, upala slijepog crijeva, teškoće sa srcem i

brojni drugi zdravstveni problemi) – oni-ma kojima se dogodi na Susku predstav-lja pravu životnu dramu. U slučajevima kada i minute mogu biti presudne, poče-sto su ljudske živote Suščanima spašava-le posade brodova malološinjske Lučke kapetanije, Policije ili susretljivi vlasnici brzih plovila, a u novije vrijeme i inter-ventni brod u službi zdravstva na cresko-lošinjskom arhipelagu.

Međutim, unatoč mogućnosti prije-voza bolesnika (s potrebom pružanja hit-ne pomoći) do Malog Lošinja ili Rijeke, u podosta slučajeva ishodi hitnoće neiz-vjesni su. Upravo zbog te neizvjesnosti

zdravstvena je nesigurnost žitelja otoka Suska maksi-malna.

Čemu se, primjerice, može nadati osoba koja na Susku doživi srčani udar ili izljev krvi u mozak? Ili - što čeka bubrežnog bolesnika, Suščanina ili onog koji na Susku živi po nekoliko mje-seci, kada mu liječnik pri-opći da će, do eventualnog presađivanja bubrega, mo-rati ići na dijalizu? Kako se, u zimskom razdoblju, osjeća bolesnik (naročito kronični) koji je potrošio svoj lijek, a do novoga (iz ljekarne u Ma-

lom Lošinju) ne može doći jer brodske veze nema i po nekoliko dana? Može li itko na Susku računati na reanimaciju koja, tamo gdje se liječnik nalazi nado-hvat ruke, spašava život?

Navedena pitanja ne trebaju odgo-vore jer su oni sami po sebi jasni.

Ima li nade u bolje (zdravstvene) dane?

Država čini sve (na planu deklara-tivnih programa, rezolucija i zakonskih odredaba) kako bi se na otocima, poseb-no onima najmanjima, stvorili uvjeti za povratak stanovnika iseljenih u unutraš-njost Lijepe naše ili u inozemstvo. Među-tim, mnogi se programi ne provode zbog nestašice novca ili procjene o nerentabil-

Najugroženiji su žitelji najmanjih otoka

20



nosti određenih ulaganja. Teorija i prak-sa tu su u raskoraku.

Ima li nade da Susak (i svi mali otoci cresko-lošinjskog arhipelaga) ikada dobiju liječnika i medicinsku se-stru koji svakodnevno (u radnim dani-ma), u punom radnom vremenu pružaju zdravstvenu skrb? Nema, dakako, jer bi to bilo preskupo, a nije ni izvedivo po našim zakonskim normativima o broju stanovnika na jednog liječnika. A, osim osiguravanja potrebnog novca, zasigur-no bi bio problem i dolazak liječnika i

medicinske sestre s kopna na otočić ka-kav je Susak.

Da spomenuta medicinska sestra Julijana Anđa Majić nije časna sestra koja živi u susačkom samostanu, koja bi to medicinska sestra došla raditi na naj-udaljeniji otočić sjevernog Jadrana?

Susak danas ima moderno uređenu i dosta dobro opremljenu mjesnu ambu-lantu, koja ima kompjutor, pisač, digi-talnu kameru i mogućnost internetske veze pa onaj koji u njoj radi može kori-stiti sustav telemedicine centra u Cresu.

Međutim, kako sustav zdravstvene za-štite, prvenstveno, čine medicinski edu-cirani kadrovi, bez njih nema ni zdrav-stvene sigurnosti.

Život na otocima određen je nji-hovom izoliranošću i udaljenošću od kopna. Na malim i udaljenijim otocima sve nevolje su multiplicirane. U istom košu (nerješivih) problema nalazi se i zdravstvena zaštita. Tko se s tim ne po-miri, neka ni ne ide na Susak i na slične otočiće.

Borislav Ostojić

20


siječanj-veljača 2007.



Kakav zrak udišemo

Opće je poznato da zagađeni vanjski zrak može biti opasan za zdravlje, ali premalo ljudi zna da zagađeni zrak u zatvorenim prostorima predstavlja još veću opasnost za nji-hovo zdravlje. Gotovo je polovina svih bolesti uzrokovana ili pogoršana zagađenjima zraka u zatvorenom prostoru.

Kisik je esencijalan element života jer se stanice ljudskog organizma moraju neprekidno njime opskrbljivati. Najosjetlji-vije stanice u čovjeku jesu stanice mozga, koje propadaju ako ostanu bez kisika samo vrlo kratko vrijeme (približno 5 minu-ta). Kisik unosimo u organizam izvana, udisanjem zraka, gdje u plućima difuzijom prelazi u krv, veže se na hemoglobin i pu-tem optoka krvi dolazi do svih stanica organizma.

Stanice koriste kisik za oksidaciju ugljikohidrata, masti i bjelančevina, kod čega se oslobađa energija. U stanicama se obavljaju tri vrste kemijskih procesa vezanih uz kisik: gubi-tak elektrona (stvaranje slobodnih radikala), gubitak vodikovih atoma i vezanje kisikovih atoma. Oksidativni procesi u stani-cama vrlo su složeni. Konačni su produkti oksidativnih proce-sa: ugljični dioksid, voda i neke otpadne tvari. Ugljični dioksid izlučuje se iz organizma putem pluća, a ostalo putem bubrega.

Kisik kao kemijski element jako je reaktivan i rado se spa-ja s mnogim tvarima, stvarajući u organizmu okside, perokside ili subokside.

Zrak je za čovjeka glavni izvor kisika, kojega u zraku ima približno 23% udjela u masi.

Zagađenost zrakaKako zrak stalno udišemo u pluća, to je njegova čistoća

neobično važna za zdravlje čovjeka. Vanjski atmosferski zrak je, međutim, podvrgnut mnogim zagađenjima, kao «tekovina-ma» civilizacije. No, i zrak koji udišemo u zatvorenim prosto-rima vrlo često je zabrinjavajuće zagađen.

Zrak koji udišemo u našoj najbližoj okolini, tj. onaj u na-šim domovima ili na radnom mjestu, zaprepašćujuće je zaga-đen i predstavlja ogroman problem današnje civilizacije.

Prije energetske krize 70-ih godina prošloga stoljeća, sta-novi, kuće i uredi nisu bili toliko čvrsto zabrtvljeni kao danas. Izmjena zraka u tim prostorima bila je relativno velika i ljudi su udisali prilično kvalitetan zrak. Zbog štednje energije i boljeg brtvenja, prostorije u kojima danas boravimo postale su klopke za zagađivače (polutante). Tako čovjek, koji se danas sve manje kreće u prirodi i sve više boravi u zatvorenom prostoru, upra-vo oko 90% vremena udiše loš zrak koji sadrži dim, kemijske onečišćivače, bakterije, viruse, plijesni, prhut, grinje, pelud i radioaktivni radon. Bolesti koje su se pojavile zbog udisanja takvog zraka nazvane su «sindrom bolesti zgrada».

• Prema nekim istraživanjima, razina polutanata u zatvo-renim prostorima može doseći vrijednosti koje su i višestruko veće (2 do 5 puta u prosjeku, a i do 100 puta u izuzetnim situ-acijama) od onih izvan zgrada.

• Znanstvenici su utvrdili više od 1500 bakterija i ke-mijskih onečišćivača u zraku, na zavjesama, presvlakama, ta-petama i zidovima prostorija.

• Čovjek u samo jednom satu u svoja pluća udahne više od 0,5 m3 zraka punog bakterija i virusa.

PlijesniGdje god ima vlage, bilo zbog zidova, ili zbog ispariva-

nja, glačanja, kuhanja hrane, čišćenja, kupanja i sl., tamo ima i razvoja plijesni (gljivica). Spore gljivica povoljno se razvijaju u sustavima grijanja i hlađenja, u kupaonicama, prizemljima i podrumima. Plijesni danas spadaju u najopasnije zagađivače zraka zatvorenih prostora u jesen, zimi i proljeće.

Plijesni i njihove spore mogu uzrokovati: alergije, sinusne glavobolje, reumatoidni artritis, umor, iritabilnost, depresiju.

Bakterije i virusi• Samo 10% svih prehlada uzrokovano je vanjskim zra-

kom, dok je u 90% slučajeva uzročnik u zatvorenom prosto-ru. Bakterije i virusi mogu biti prisutni svugdje, kod kuće i na radnom mjestu. Postoje tisuće mikroorganizama koji se na čovjeka mogu prenijeti iz zraka. Bakterije i virusi mogu uzro-

SINDROM BOLESTI ZGRADA

22 ožujak-travanj 2007.


kovati: prehlade, gripu, razna druga virusna oboljenja, respi-ratorne infekcije, infekcije oka.

GrinjeU jednom gramu prašine može živjeti od 2 000 pa i do 20

000 grinja. Ta prašina uglavnom je nevidljiva za oko, jer dio vidljiv na svjetlu iznosi samo oko 1% ukupne prašine. Grinje su zapravo uzrok većeg dijela kućne prašine. One žive i hrane se mrtvim česticama ljudske i životinjske kože. Velik broj aler-gija kod ljudi posljedica je udisanja prašine s izmetom grinja i drugih čestica.

Prašina u zraku ne stvara samo osjećaj zagušljivosti i ne-lagode, nego može biti odgovorna za iritaciju i infekcije očiju, uha, grla i nosa, napade astme, alergije, umor, depresije.

PušenjeCigarete sadrže preko 4 000 poznatih otrovnih tvari. Ali

tim otrovima nisu izloženi samo aktivni pušači, nego i tzv. «pa-sivni» pušači, tj. ljudi koji se nalaze u prostoru u kojem aktivni pušači puše i zagađuju zrak. Danas je poznato da 20% ljudi oboljelih od raka pluća pripada upravo «pasivnim» pušači-ma, uz brojne druge bolesti respiratornog sustava (upale pluća, bronhitis, astmu).

Duhanski dim može uzrokovati: glavobolje i probleme si-nusa, astmu i druge respiratorne bolesti, rak dišnih puteva, iri-tacije očiju, upale uha, kožne alergije.

KemikalijeUz kemikalije iz duhanskoga dima, izlaganja kemijskim

parama iz peći, plinskih aparata, boja, tapeta, sredstava za či-šćenje, aerosol - sprejeva, odjeće i uredske opreme mogu iza-zvati glavobolje i alergijske reakcije.

Usprkos stalnom vanjskom zagađivanju zraka, on je vrlo često bolje kakvoće od onog unutar prostorija jer vanjski zrak stalno pročišćava sama priroda.

RadioaktivnostZrak u zatvorenim prostorima sadrži znatno veće koncen-

tracije radioaktivnog radona, koji prirodno izlazi iz zemlje i oslobađa se iz zidova zgrada te ulazi u prostorije, gdje se aku-mulira, često i iznad preporukama dopuštenih granica.

Pročišćavanje zraka - IonizacijaPrirodno zračenje sa Zemlje i Sunca te kiša i vjetar stva-

raju električki nabijene čestice (molekule), tzv. ione (pozitivne i negativne). Ioni spajaju međusobno sitne čestice u zraku u veće, koje onda više ne mogu lebdjeti zbog svoje veće mase i padaju na tlo.

Negativan ion u zraku stvori se na molekuli kisika ako joj se priključi elektron viška. U atmosferi se stvara više negativ-nih nego pozitivnih iona jer površina Zemlje sadrži višak elek-trona. Negativni ioni kisika pomažu revitalizaciji i osvježenju zraka. Pozitivni ioni sadržani u dimu, prašini i raznim dru-gim industrijskim polutantima stalno ulaze u okolnu atmosfe-ru. Negativni ioni iz okoline, putem oluje, kiše i grmljavine, neutraliziraju pozitivne ione polutanata i očiste zrak.

U zatvorenim prostorijama postoji neravnoteža izme-đu veće količine pozitivnih i manje količine negativnih iona. Grijanje i klimatizacija, kao drugi faktori zatvorenog prostora,

sprečavaju regeneraciju (reionizaciju) zraka, ako to ne činimo na umjetan način - pomoću elektroničkih ionizatora. Važno je zapamtiti da pozitivni ioni izazivaju negativne efekte, a nega-tivni ioni pozitivne efekte.

OzonOzon predstavlja aktivirani kisik u obliku tri-atomske mo-

lekule (O3), koji je u prizemnim slojevima Zemlje uglavnom produkt vegetacije na Zemlji, dok je u višim slojevima uglav-nom produkt dijela spektra ultraljubičastog zračenja. Ozon se stvara i pri prirodnim električnim pražnjenjima visokog napona (munjama). Ozon je zbog svoje visoke reaktivnosti esencijalan element čišćenja organskih zagađivača okoline. To je najjače komercijalno oksidacijsko sredstvo s različitim vrstama upora-be kao baktericida i algaecida. Životni ciklus ozona sastoji se od tri faze: generiranja, oksidacije i raspada.

Količina ozona u zraku mjeri se u dijelovima na milijun [ppm]. Za čovjeka postoji propisana granica ispod koje ozon nije ni iritirajući, ni štetan, a ta iznosi 0,06 ppm. U zatvore-nim prostorijama ozon oksidira mirise i druge polutante već na razini od 1/8 dopuštene, kao neiritirajuće granice za čovjeka. Industrijski pročišćivači zraka proizvode ozon najčešće u gra-nicama od 0,005 do 0,02 ppm.

Izvori zagađenja vanjskoga zrakaNajčešći izvori današnjih zagađivača atmosferskoga zra-

ka izvan domova jesu sljedeći: plinska postrojenja, kemijska industrija, spalionice otpada, kemijske čistionice, odlagališta kemijskog otpada, rafinerije nafte, benzinske crpke, odlagališta otpada, proizvodna postrojenja koja koriste razna sredstva za čišćenje i otapala, razne tvornice, elektrane, automobili, praši-na, požari i razna druga spaljivanja.

Najčešći izvori zagađivača zraka od proizvoda u kućan-stvima jesu sljedeći:

• higijenska sredstva za čišćenje,• sredstva za čišćenje kanalizacijskih odvoda,• sredstva za čišćenje presvlaka, zastora i tepiha,• sredstva za čišćenje podova i namještaja,• pesticidi,• boje i lakovi.Zagađenja zraka utječu ne samo na zdravlje ljudi, nego

i na očuvanje biljnog i životinjskog svijeta, kao ostalog dijela nežive prirode. Utječu i na očuvanje zaštitnog ozonskog sloja atmosfere i na očuvanje građevina.

Nadzor zagađivača vanjskoga zrakaMnoge zemlje donijele su propise o potrebnom nadzoru

zagađivača u zraku i njihovim standardnim, odnosno granič-nim vrijednostima. Jedino je pitanje gdje se takav nadzor pro-vodi, koliko često i je li o tome javnost dovoljno informirana.

Boravak u prirodi, zbog udisanja znatno kvalitetnijeg zra-ka od onog u zatvorenim prostorijama i gradovima, čini se nuž-nim za čovjeka i neophodno ga je primjenjivati kada god za to postoji mogućnost. Takav boravak u prirodi, uz druge povoljne učinke na čovjeka (psihološke, fizičke, svjetlosne), značajno re-generira ljudski organizam.

Stjepan Šaban, dipl. ing.



Pušenje i dojenje

“Majčino mlijeko namijenjeno je prehrani ljudske vr-ste.” Ta je činjenica u današnje vrijeme nepopularna i do-jenje se zapostavlja.

Pristupačnost umjetnih formula za prehranu dojenčadi, kao i neosnovani stavovi (vodeno mlijeko, nedostatak mlije-ka...), ohrabruju majke da niti ne počinju dojiti – a ako su već počele, da što brže prestanu. Pedijatri tako već prije prvoga dana života djeteta gube bitku. Na kraju štetu trpe samo djeca koja ne mogu uživati prednosti prirodne prehrane.

Novorođenče s apstinencijskom krizom Dojenje predstavlja čvrstu sponu između majke i djeteta.

Ono omogućava dojenčetu prirodan razvoj, a tvari u majčinom mlijeku jačaju njegov obrambeni sustav. No, sve što majka uno-si u tijelo, dolazi u većoj ili manjoj količini i do djeteta. To vrijedi i za korisne i za štetne tvari. Za svaki lijek poznato je smije li ga dojilja upotrebljavati ili je štetan za dojenče; većina tvari koje mogu doći u kontakt s dojenčetom također je ispitana. Posljednjih desetljeća poseban se interes posvećuje pušenju i si-likonu. Nikotin je izdvojen kao tvar koja nikako ne bi smjela biti prisutna u trudnice ili dojilje. On je jak otrov, koji djeluje izravno na živčani sustav te se koristi i kao insekticid. Neurotoksični utjecaj prenatalnog aktivnog i pasivnog pušenja ovisi o dozi. U novorođenčadi su opisani i simp-tomi apstinencijske krize o niko-tinu.

Dijete majke dojilje – pušačice u tijelu ima istu koncen-traciju duhanskih metabolita kao i njegova majka. Učestalost bolesti dišnih puteva i upala uha za gotovo dvostruko je viša u dojenčadi koja su izložena duhanskom dimu. Ako ta djeca nisu dojena, rizik još više raste, na preko 200% u odnosu na djecu koja se razvijaju u okolišu bez duhanskoga dima.

Čak i ako majka pušačica ne doji, dijete je izloženo duhan-skom dimu i ima barem 10% majčine koncentracije raspadnih produkata duhana u svojem tijelu. Već samo jedna popušena cigareta povisuje koncentraciju nikotina u majčinom mlijeku na barem 90 minuta. Stoga je prijeko potrebno da majke s dje-com prestanu pušiti.

Prvo mali, kasnije debeliNegativan utjecaj majčinog pušenja na porođajnu težinu u

tijeku trudnoće dobro je poznat. Međutim, utjecaj pušenja na rast i razvoj djeteta u razdoblju dojenaštva nije potpuno razjaš-njen. Djeca majki pušačica manje su porođajne težine i dosi-

žu manju visinu u usporedbi s ostalom djecom.

Ta djeca moraju brže rasti («catch up»), kako bi na kraju prve godine ži-vota imala tjelesnu dužinu i težinu us-poredivu s djecom majki koje ne puše. Napor pri tako ubrzanom rastu može opteretiti hormonalni sustav (unutarnja regulacija) i dovesti do njegovog oštećenja, što utječe na kasnije probleme kontrole tjelesne težine. Kasnije ta djeca pokazuju sklonost pretilosti i niskom rastu.

Studija provedena u Washingtonu 1982. i 1983.g., u djece dojene od majki pušačica našla je značajno veći indeks tjelesne mase (BMI) (više od 1 standardne devijacije) od djece dojene od majki nepušačica. Svakih 10 cigareta popušenih dnevno za vri-jeme dojenja najavljuje dodatnu masu za 3% veću krajem prve

godine života. Pušenje tijekom trudnoće povećava rizik za preti-lost u kasnijoj dječjoj dobi, naro-čito u djevojčica, dok istovreme-no smanjuje prosječnu dostignutu visinu. U prosjeku su sa 8 godina starosti djeca za 25% većeg BMI (dječaci za 20%, a djevojčice za 30%), dok su istovremeno niži. Taj paradoksalni porast TT, pra-ćen manjom tjelesnom visinom u djece majki pušačica, jedan je od predmeta interesa istraživača.

Takva djeca već od rane dobi imaju povišen sistolički krvni tlak (doduše, za svega 5 mmHg). Djeca bivših pušača ne pokazuju

tendenciju debljanja (samo 2-5% viši BMI), ali još uvijek imaju viši sistolički krvni tlak (do 3 mmHg).

Studije koje prate djecu od rođenja i kroz školsku dob, pu-šenje u trudnoći spominju kao rizični faktor, između ostalog, za debljinu djeteta, iznenadnu smrt djeteta, zaostalost u psihič-kom i motornom razvoju. Druge studije naglašavaju napor or-ganizma u nadoknadi smanjene tjelesne mase stečene pri ra-zvoju pod utjecajem duhana, i posljedičnu sklonost kroničnim bolestima i pretilosti.

Ako mogu oni, možemo i miBudući da je nepobitna štetnost pasivnog pušenja za rast,

razvoj i pobol djece, postavlja se pitanje većeg dobra – sva-kako je neophodan prestanak pušenja u dojenju, ako već ne u trudnoći. Zamjena bočicom ne smanjuje, na žalost, izloženost pasivnom pušenju!

Finska je već 1977. godine donijela Tobacco Act. Za ono

vrijeme bio je to revolucionaran zakon - upozorenja o štetnosti

PUŠAČI – RODITELJI BOLESNE DJECE



na kutijama cigareta postala su obvezna; zabranjene su sve vrste reklama cigareta; postavljena su ograničenja sastojaka dima; zabranjeno je pušenje u školama, javnom prijevozu, većini jav-nih prostora. Tek je prije nekoliko godina iste mjere prihvatila EU. Kod nas su zabranjeni reklama cigareta i pušenje u javnim objektima. Na provođenje tih zabrana dijelom još čekamo.

Godine 2000. dim cigareta i službeno je proglašen kance-rogenom supstancijom u Europskoj Uniji.

Na žalost, rezultati programa protiv pušenja u svijetu, kao ni kod nas, nisu ohrabrujući. Podaci Američke pedijatrijske

akademije iz 1999. godine pokazuju da je 35% maturanata pu-šilo, u odnosu na 28% 1991. godine, a nađen je porast pušenja i u 8. razredu osnovne škole - sa 14 na 18%.

Trend pušenja i kod nas je u porastu. Svakodnevno se vi-đaju djeca koja puše, a takvi će za nekoliko godina postati rodi-telji pušači, s bolesnom djecom.

Prim.mr.sc. Marija Hegeduš-Jungvirth, dr.med.Edgar Glavaš, dr.med.

Potreba za psihičko-emocionalnim savjetovalištima

Psihičko i emocionalno stanje čovjeka vrlo intezivno utječe na slo-žene mehanizme djelovanja hormona i gena, a time i na sveukupno stanje organizma čovjeka.

Misao, psiha i emocije integralni su dio ljudskoga bića i ne mogu se od-vojiti od njegovog tjelesnog dijela, jer one predstavljaju skup određenih in-formacija, koje imaju sasvim određene biokemijske aktivnosti u organizmu. Svaka promjena psihičkog i emocional-nog stanja čovjeka utječe na vrlo složen mehanizam djelovanja hormona i gena uspostavljanjem određene dinamičke ravnoteže u tijelu radi prilagođenja no-voj situaciji.

Psiha i emocijeSvi događaji u čovjekovom životu

precizno se upisuju u ljudski mozak, kao pamćenje njegove svijesti ili pod-svijesti. Pamćenje se registrira ili kao cjelovito i potpuno razriješeno, ili kao otvoreno i nerazriješeno. Nerazriješeno pamćenje pojavljuje se u dva potpuno različita oblika, i to:

• kao psihičko-emocionalna tra-uma (bol) uz prisustvo pune svijesti, ali pamćenje koje je stalno prisutno: uzne-mirujuće, vraćajuće, neumorno i bol-no;

• kao podsvjesni psihičko-emo-cionalni konflikt (proturječnost), bez svjesnih detalja o događaju i psihičko-emocionalnom utjecaju koji je taj doga-đaj imao ili još uvijek ima.

Obje vrste nerazriješenih psihič-ko-emocionalnih pamćenja imaju slične posljedice na organizam čovjeka - iza-zivaju stanje stresa. Emocije pohranjene

u limbičkom sustavu mozga (u hipota-lamusu i hipokampusu) djeluju pri sva-koj značajnijoj promjeni na opće stanje ljudskog organizma, bilo pozitivno, bilo negativno.

Negativno djelovanje psihogenih i emocionalnih utjecaja nije opasno za ljudski organizam ako je ono kratko-trajno. Njegovo dugotrajno djelovanje ima za posljedicu takvo stanje orga-nizma koje ne odgovara optimalnom prirodnom stanju. Zbog poremećenog složenog mehanizma mnogih funkci-ja u organizmu u dužem vremenskom razdoblju, može takvo stanje organizma dovesti do razvoja raznih akutnih i kro-ničnih bolesti. Mnogi stručnjaci danas smatraju da kod 3/4 svih somatskih bo-lesti postoji psihološka pozadina.

Stres Stres predstavlja svaku reakciju

organizma na fizički, mentalni ili emo-cionalni podražaj nerazriješenog stanja koji remeti prirodnu ravnotežu u orga-nizmu. Postoje mnogi uzroci koji iza-zivaju stres. Svakodnevno je čovjek pod pritiskom snažnih vanjskih utjecaja: problem u prometu, neka dobra ili loša vijest, problemi na poslu s nadređenim ili podređenim, problemi s djecom, bračnim partnerom, roditeljima, finacij-ski problemi i mnogi drugi.

Čovjek je stalno pod pritiskom do-gađaja – to je stres. Da li je on pozitivan ili negativan? Jedno i drugo istovreme-no. Stres je sastavni dio našeg života. Bez njega bi ljudi naizgled bili sretni – «blaženi», ali istovremeno i usporeni, tj. potpuno nesposobni za normalne ži-votne izazove. Neki ljudi stvaraju svoj

vlastiti stres i bez vanjskih pritisaka, jer se nalaze u neprekidnoj suvišnoj brizi o nečemu. Neki pak ljudi dobro podnose stres i kad je on vanjskog podrijetla.

Svako kratkotrajno negativno emo-cionalno stanje zapravo je alarmno sta-nje (stanje uzbune) i ono se fiziološki bitno razlikuje od stanja dugotrajne ho-meostatske ravnoteže organizma.

Biokemijski gledano, u fazi uzbu-ne pod utjecajem mozga (hipotalamusa) dolazi do pojačanog izlučivanja adreno-kortikotropina (ACTH) od strane hipofi-ze. Taj hormon potiče kod nadbubrežne žlijezde izlučivanje sljedećih hormona: epinefrina, norepinefrina i kortizola. Hormoni epinefrin i norepinefrin zapra-vo su adrenalini, koji predstvljaju glavni odgovor organizma na stres. Rezultat je toga pojačan rad srca, promjena cirku-lacije krvi (pojačanje u mozgu i mišići-ma), pojačan ritam disanja (zbog bolje opskrbe kisikom) i povećano znojenje (jače izlučivanje razgradnih produka-ta). Dramatično se povećava količina šećera u krvi, a smanjuje cirkulacija u probavnom traktu. Smanjuje se izluči-vanje enzima probave i usporuju pro-bavni procesi.

Nakon prve faze stresa – faze uz-bune (alarma), nastupa druga faza koja je dugotrajnija, a predstavlja tzv. adap-taciju (prilagođenje). To se postiže izlu-čivanjem hormona kortizola. On djeluje na razgradnju proteina i njihovu pre-tvorbu u energiju, što osigurava moguć-nost stvaranja energije i nakon potroš-nje glukoze. Istovremeno, u organizmu se zadržava natrij da bi se krvni tlak održao visokim.

Te dvije faze stresa u stvari su re-

UZBUNA U MOZGU



akcije organizma, kao emocionalni od-govor na stres, tj. one ostvaruju potreb-nu napetost u akciji. Ako se, međutim, alarmno stanje produžuje ili ponavlja, organizam gubi sposobnost prilagođe-nja – normalizacije zbog promijenjenog hormonalnog stanja. Tada zbog takvog stanja (visok šećer u krvi, visok krvni tlak, pad imuniteta) nastupa treća faza (kao posljedica), a to je iscrpljenost. Ta-kav poremećaj organizma često se u li-teraturi naziva “GENERALNI ADAP-TACIJSKI SINDROM” (GAS), tj. opći sindrom prilagođenja. Prilikom te tre-će faze – iscrpljivanja, u organizmu se gubi kalij i dolazi do izlučivanja korti-zola, koji regulira šećer u krvi. Stanice koje ostaju bez kalija i glukoze ne mogu dobro funkcionirati (u težim slučajevi-ma stresa može doći i do zatajenja po-jedinih funkcija organizma ili do odu-miranja nekih stanica). Dugotrajni stres ostavlja trajne posljedice u funkcionira-nju pojedinih organa (srce, krvne žile, nadbubrežne žlijezde i imuni sustav), a zbog oslabljenog imunog sustava mogu se razviti i mnoge druge bolesti.

Time se zapravo potvrđuje tvrdnja da uzrok svih tih poremećaja nije sam stres, nego distres – nevolja, jer je pro-duljeni neriješeni psihičko-emocionalni stres zapravo - distres.

Dugotrajno djelovanje stresa, me-đutim, neće kod svih ljudi uzrokovati istu bolest, nego će ona, ako se pojavi, kod svake osobe biti drukčija. Razvoj neke bolesti kod čovjeka ovisan je o njegovoj osobnosti, njegovoj predispo-ziciji, odnosno o njegovom genomu. Tako je utvrđe-no da određene karak-terne crte čovjeka (što je genetsko naslijeđe) pokazuju sklonost ljudi prema određenim bole-stima ako kod njih dođe do dugotrajnog negativ-nog psihičko-emocio-nalnog stanja.

PotištenostPotištenost je bo-

lest raspoloženja, koja zahvaća tijelo i misli. Osnovni su simptomi potištenosti:

• nedostatak životne radosti ili barem smanjenje uživanja u mnogim aktivno-stima u odnosu na period prije bolesti;• osjećaj tuge ili žalosti, koji nije uzro-kovan nedavnim gubitkom nekog od bližnjih; ponekad se osjeća praznoća više nego tuga, ili istovremeno jedno i drugo; • bezvoljnost, kao gubitak zanimanja za hobije ili bilo što drugo;• strah, najčešće vezan uz misli kako će se nešto loše dogoditi;• smanjenje sna, najčešće kao nesanica i rano buđenje, ali kod mladih osoba i kao pojačana potreba za snom; • loše misli, najčešće o bolesti, samou-bojstvu i smrti;• teškoće u donošenju odluka;• niska energija i brzo umaranje;• osjećaj krivnje, bezvrijednosti i bes-pomoćnosti;• stalne fizičke smetnje, kao glavobo-lja, probadanja, zanošenje, kronični bo-lovi;• razdražljivost;• teškoće u opuštanju;• gubitak tjelesne težine ili debljanje.

Kod svakog čovjeka moguća je pojava potištenosti, ali je ona češća kod ljudi koji su po prirodi emotivni-ji, plašljiviji, manjeg samopoštovanja, kod onih koji teže podnose nepravdu i kritiku. Izloženost kroničnom stresu ili sezonskoj promjeni sunčanoga svjetla (SAD) može biti uzrokom potištenosti, ali njena pojava ovisi i o genetskoj pre-dispoziciji.

Samopomoć Kako možemo pobjeći od stresa?

Prvo treba nastojati maksimalno izbje-gavati razne stresne situacije i poduzeti sve moguće mjere da se smanji njihov utjecaj. To se može postići različitim aktivnostima, kao npr.:

• U slučajevima kad je promje-na i događaja previše u određenom vremenskom razdoblju, treba pojedno-stavniti vlastiti život, tj. smanjiti broj promjena i događaja u isto vrijeme, kako bi se smanjila opterećenost.

• U slučajevima kad je događa-ja izuzetno malo, treba preraspodijeli-ti stres na više aktivnosti, tj. pridavati jednaku važnost drugim aktivnostima, bilo da su iste ili različite razine, kako bi se smanjila važnost samo jednog do-gađaja.

• Treba sve oko sebe tumačiti manje dramatičnim, odnosno pozitiv-nim gledanjem smanjiti važnost nega-tivnih događaja.

• Treba tumačiti nezgodu u pra-vom svjetlu, tj. shvatiti da se život sa-stoji od mnogo važnijih stvari od loše sreće ili nezgode – smatrajući to slučaj-nim događajem.

• Emocije treba pokazivati, umjesto potiskivati: ako treba plakati – isplačite se, jer plač oslobađa nape-tost i nakupljene emocije.

• Treba prihvatiti odgovornost za dobro osjećanje, tj. optimizmom umanjiti značenje negativnih događa-ja.

• Ponovno se mora-mo naučiti smijati. Ako ste zaboravili smijati se, morate obnoviti tu vje-štinu jer ona izuzetno dobro opušta.

• Svaki slobodan trenutak treba provoditi u prirodi: u šetnji, od-moru, rekreaciji ili ak-tivnostima u vrtu.

• Dobro je njegovati životinje ili uzgajati bilj-ke. Njegovanje životinja i bavljenje njima izu-zetno dobro opušta. Ta-kođer, uzgajanje biljaka ima jedno od najboljih opuštajućih djelovanja na čovjeka.




• Treba pojačati svakodnevnu ili povremenu tjelesnu aktivnost. Sport, rekreacija, vježbanje ili aerobik aktiv-nosti su neophodne čovjeku. Postoji istinita izreka: «Ako nemate dovoljno vremena za tjelesnu aktivnost, morat ćete, nažalost, to vrijeme onda odvojiti za bolest.»

• Ako ste pobožni, prakticirajte molitve i obraćanje bogu.

• Treba naučiti metode opu-štanja, prakticirati vježbe opuštanja i meditacije.

Posljednju od navedenih aktivno-sti u smanjivanju utjecaja stresa (vježbe opuštanja) moguće je realizirati na ra-zličite načine. Postoje različiti nazivi za slične efekte opuštanja, kao što su npr.: samohipnoza, autogeni trening, pasivno autosugestivno opuštanje, metoda opu-štanja, progresivna relaksacija, joga, meditacija, transcedentalna meditacija, zen, samopomoć, praktična meditacija. Bilo koju od navedenih aktivnosti opu-štanja svaki čovjek može naučiti i prak-ticirati individualno, iako sve one imaju jedan veliki nedostatak, a to je boravak u zatvorenom prostoru i u izolaciji od prirode. Bez obzira na to, neki od nave-denih oblika opuštanja vrlo je koristan za organizam i od njega nikako ne treba odustati.

Budući da su ljudska bića autosu-gestibilna, prakticiranje neke od meto-da opuštanja može postići čudesne efek-te. Možete učiniti da vaše podsvjesne misli rade vama u korist, jer one igraju isto tako važnu ulogu u svakodnevnom životu kao i stvarne. Omogućujete ot-krivanje i razvoj nove osobe u sebi. Po-zitivno razmišljanje o sebi prvi je korak u samousavršavanju. U postajanju nove osobe počinjete normalno voljeti sebe, respektirati se, stjecati samopouzdanje i osjećati samozadovoljstvo. Vaša će bu-dućnost ovisiti o tome unutar vas – o na-činu razmišljanja o sebi.

Prvi korak u prakticiranju suge-stibilnih i opuštajućih aktivnosti jest uspješno planiranje dnevnih aktivnosti i organiziranje vremena, koje je dostupno svakome. Odlazak u krevet svake večeri sa spoznajom da ste svoje vrijeme po-svetili nečem konstruktivnom, naučili nešto novo, usavršili se ili planirali slje-deći cilj, donijet će vam određenu vrstu mentalnog zadovoljstva, koje iz dana u dan postaje životno inspirirajuće.

Sugestibilne i opuštajuće aktivnosti predstavljaju zapravo sinonim za samo-disciplinu, koja znači započinjanje dana sa zdravim odnosom prema odgovorno-stima s kojima se čovjek mora suočiti, isto kao i sa saznanjem o tome kako or-ganizirati vlastito vrijeme i energiju za svaki određeni dan. Živjeti bez plana isto je kao i ploviti brodom po moru bez kompasa. Za stvaranje čovjek mora biti vođen cjelovitim skupom planova. Za dostizanje određenog cilja čovjek mora imati razrađenu organizaciju. Organi-ziranje života predstavlja spoznaju o tome što čovjek želi od života, a što ne, što očekuje od sebe i od drugih, kako želi utrošiti svoje vrijeme i što treba na-praviti za postizanje ciljeva. To ujedno znači misliti pravilno - misliti pozitivno – misliti racionalno – misliti planirano. Jednom, kad razvijete sposobnost za pametno korištenje vremena i energije, spremni ste za postizanje i vrlo velikih ciljeva.

Opuštanjem se razvija stanje u ko-jem:• ostvarujemo veće šanse u nalaženju, davanju i dijeljenju ljubavi,• poboljšavamo ljubavni život,• nestaju sumorne i morbidne misli,• postižemo puniji i bogatiji život,• ostvarujemo bolje fizičko i mentalno

zdravlje,• razvijamo samodovoljnost i samopo-

uzdanje,• pametno planiramo,• koristimo podsvjesni um,• bolje razumijemo sami sebe,• smanjujemo napetosti,• prekidamo nepoželjne navike,• postižemo osjećaj veće vrijednosti,• postajemo vrsta osobe kakvu želimo.

Najjednostavniji način opuštanja može se bez mnogo mudrosti provoditi vrlo jednostavno u nekoliko faza:• izabrati mirno mjesto,• zatvoriti oči i stalno glasno ponavljati «mantru» (npr. «ommmmmm»),• koncentrirati se na disanje (trbušno),• sprečavati dolazak misli u svijest,• kontrolirati opuštenost raznih dijelo-va tijela pojedinačno.

Takvo opuštanje treba provoditi 15-ak minuta dnevno ili prema potrebi, kad se osjeti velika napetost.

Neophodna pomoć zajednice

Samopomoć u situacijama stresa i potištenosti najbolji je način opuštanja i vraćanja organizma u zdrave životne uvje-te, ali je mnogima izuzetno teško napra-viti i minimalan korak u tom smjeru, po-sebno kada stres izuzetno duboko ovlada čovjekom, pa ni čovjekova svijest više nije sposobna poduzimati bilo kakve pozitivne akcije. Takva stanja vrlo se često javljaju kod mnogih ljudi, i to s vrlo teškim poslje-dicama, zbog razvoja i najtežih malignih i srčanih bolesti. No, tu pomoć zajednice zaista u potpunosti zakazuje jer, s jedne strane, ne postoje stručna savjetovališta koja bi pravovremeno pomogla bilo ko-jem čovjeku koji se nađe u težoj psihičko-emocionalnoj situaciji (i to u neposrednoj blizini njegovog stanovanja) a, s druge strane, ne postoji dovoljna edukacija ljudi o potrebi za takvim savjetovalištima. Lju-di su većinom prepušteni sami sebi, osim težih slučajeva psihičke poremećenosti koje preuzimaju psihijatri u okviru zdrav-stvenog sustava.

Ovaj napis neka bude poticaj svim kompetentnim stručnjacima specijalisti-ma i relevantnim političarima lokalne i državne uprave za osnivanje psiholoških savjetovališta u lokalnim zajednicama, s geslom «Otvorena vrata», kao najnepo-srednije, trajne i efikasne pomoći svakome tko ima psihičko-emocionalne poteškoće.

Stjepan Šaban, dipl.ing.




Intelekt i sreća

P ove z a n o š ć u inteligencije i sreće bavili su se učenjaci, filozofi i biolozi. Inte-ligentnu osobu ljute prijestupi i nepravde, pa svoju ljutnju često pokazuje i zbog toga je ne samo gnjevna i naprasita, već i ne-sretna.

Nietzsche, u jed-nom poglavlju svoje knjige «Tako je govo-rio Zaratustra», piše:

«Predaleko sam odletio u budućnost, strava me spopade.» Na jednostavniji jezik preve-deno, to bi trebalo značiti: «Nisam sretan jer sam inteligentan.» Schopenhauer je tvrdio da je nedostatak razuma glupost, da glup čovjek ne vidi povezanost prirodnih pojava, lako ga je izigrati i militizirati i on je nesretan jer mu jednostavno nedostaje snaga uma.

Za sreću treba maloJednim je ispitivanjem obuhvaćeno 550

Škota rođenih 1921. godine, čije su mentalne sposobnosti provjeravane i testirane u njiho-voj jedanaestoj, a zatim i u 80. godini života. Oni su, osim testova inteligencije, popunili i upitnik o tome koliko su zadovoljni životom, koji su takoreći već proživjeli. Na temelju tih podataka znanstvenici su zaključili da ne po-stoji povezanost između njihovih mentalnih sposobnosti i stupnja zadovoljstva, sreće. Dr. Alan Gau s univerziteta u Edinburgu obja-snio je da inteligencija, iako nije povezana sa srećom, utječe na kvalitetu života u starosti, jer su starije osobe s očuvanim kognitivnim sposobnostima nezavisnije. Inteligencija je urođena sposobnost pravilnog razumijevanja stvari i pojava u životu i svijetu. Sukladno tome, inteligentne bi osobe trebale biti i sret-ne, ali izgleda da nije tako.

Sreća je relativna kategorija koja zavisi od više čimbenika, poput razine nečije inspiracije, zadovoljstva i inteligencije. Obič-ni ljudi imaju manje prohtjeve i potrebno im je vrlo malo da bi bili sretni (solidan i sigu-ran posao, porodica, djeca, zdravlje). Inteli-gentne osobe za sreću traže mnogo više. U knjizi «Tragedija genija» vrlo lijepo su opisa-ni psihološki problemi ljudi koji su u životu napravili nešto veliko u oblasti glazbe, nauke, književnosti, slikarstva… Oni su bili veoma usamljeni zbog prirode posla kojim su se ba-vili, zato što ih je okolina smatrala čudacima

ili luđacima, ili zato što su oni mnogo tražili za sebe i svoju sreću. U toj potrazi za savr-šenstvom, ostali su nesretni.

Psiholozi FBI obavili su psihoanali-zu pedeset višestrukih zločinaca, kod kojih je napravljen test inteligencije i uspoređen sa sličnim testovima kod običnih građana. Rezultati su šokirali i liječnike i američku javnost jer je čak 40 testiranih kriminalaca pokazalo veći kvocijent inteligencije nego «obični» ljudi. Kriminalce su sačinjavali vi-šestruki ubojice, silovatelji i lopovi, a grupu «običnih» građana trgovci, liječnici i profe-sori.

Jedan je Francuz s natprosječnom in-teligencijom, upitan na suđenju zašto je od relativno normalnog čovjeka postao ubojica, odgovorio da je ubio susjeda koji mu je došao u kuću i zatražio pomoć u ispunjavanju anke-te kako bi za točne odgovore dobio od firme 100 kilograma praška za rublje, a nije znao kada je podignut Eiffelov toranj, nije znao tekst marseljeze i nije znao koji je najstariji grad u Francuskoj. «Nije mi žao što sam ga ubio. Kada je netko toliko glup, ne treba ni živjeti», rekao je optuženi.

Ima li sapunaU povijesti su se nacisti najviše bavili

povezanošću ljudske inteligencije sa srećom. Evo jednog eksperimenta koji su SS liječnici provodili u jednom koncentracijskom logoru, s ciljem ispitivanja povezanosti inteligencije i sreće: časnici bi dan ili dva prije odvođenja logoraša u plinske komore proširili vijest da će svim zatvorenicima biti omogućeno da se okupaju i promijene odjeću. Određenog dana ispred barake plinske komore okupilo bi se na stotine ljudi i djece. SS časnici su prisluš-kivali njihove razgovore i komentare i pre-nosili ih liječnicima i tako su u liječničkim bilježnicama ostali zapisani komentari neko-licine logoraša tipa: «koliko će biti vode «ili» ima li sapuna za sve». Oni drugi, koji su sluti-li da od tuširanja nema ništa, nego da je riječ o plinskoj komori, pokušavali su na sve nači-ne odvratiti svoje drugove logoraše i objasniti im da je riječ o prijevari i da ne idu na kupa-nje. Sami su pokušali pobjeći ili izvršiti sa-moubojstvo. Jedan nacistički liječnik zapisao je kako su se neki logoraši čak i potukli kako bi što prije stigli na red za kupanje. Takvi i slični eksperimenti, zasnovani na poigrava-nju psihom izmučenih ljudi, među kojima je bilo manje i više inteligentnih, trajali su sve do kraja 1944. godine. Jedan njemački liječ-nik iz tog vremena zapisao je: «Nekim buda-

lama trebalo je četiri godine da shvate zašto su u logoru i da im je svrha da budu pokusni kunići u našim medicinskim istraživanjima, da između ostalog shvate da, kao u početku, od kupanja pod tušem nema ništa i da oni koji su tamo odvedeni iz barake više nikada nisu izašli. Ti isti vjerovali su da su logoraši odve-deni u neki drugi logor, da nisu ubijeni. Oni inteligentni pokušali su pobjeći iz logora, ili su dizali ruku na sebe kako bi izbjegli muke ispod tuša. Neinteligentni su se tukli među-sobno za prvenstvo kupanja i komadić obe-ćanog sapuna, kojih u stvarnosti nikada nije ni bilo. To je dokaz da su «budale» te koje su sretne, a da su oni pametni, u stvari, vrlo re-alni i zbog toga često nesretni.»

Natprosječno inteligentne osobe manje su sretne i vrlo sklone depresijama, anksi-oznosti, napetosti i uznemirenosti. One su stalno u potrazi za znanjem, možda su i pre-tjerano ambiciozne, stalno ih nešto tjera dalje i u svojim razmišljanjima o prolaznosti života i neispunjenosti zacrtanih ciljeva traže greš-ku u sebi i zbog toga su nesretne.

Statistički, u većini slučajeva samou-bojstva izvršavaju oni «posebni», jer su neza-dovoljni sobom i postignutim u životu, a oni manje inteligentni to ne čine, ne zato što su glupi, nego zato što se zadovoljavaju manjim stvarima u životu, što im je u socijalnom, ma-terijalnom, emotivnom i obrazovnom pogle-du manje potrebno za zadovoljenje i sreću.

Imate li srećeŠto je sreća? Zbog čega je neki od nas

imaju, a drugima je uskraćena? Što je istina o sreći u lutriji, u ljubavi, na poslu, u životu? Da li neki od nas imaju peh od rođenja ili se loša sreća može preokrenuti? Sreća ima neki tajanstveni utjecaj na ljude. Ispostavlja se da postoji nešto više od biti u pravo (ili pogreš-no) vrijeme na pravom (ili pogrešnom) mje-stu, a to opet nema veze s paranormalnim. Profesor psihologije dr. Richard Veisman proučavao je sretne i nesretne ljude i otkrio značajne psihološke razlike. Sreća je, po nje-mu, uglavnom stvar čisto psihološkog karak-tera. Sretni su oni ljudi koji imaju dobre od-nose s drugima, uspješne karijere i uvijek se dočekaju na noge. Oni su otvoreniji za brojne mogućnosti i vjeruju svojim predosjećajima, skloniji su optimizmu i uvijek očekuju da im se osmjehne sreća, a kada stvari krenu nao-pako, oni su znatno prilagodljiviji i snažniji, pa bolje podnose životne probleme. Za ne-sretne ljude život predstavlja samo beskrajni niz loših događaja. Optimizam sretnih ljudi

«Bedasti» sretniji od pametnih



neograničen je pa poprima oblik pozitivne obmane (samoobmane), koja tjera čovjeka da se ne prepusti očaju i depresiji, već da pokuša i dalje. I najsretniji od nas, da bi do-bio na lutriji, mora popuniti tiket i uplatiti ga. I u mnogim drugim oblastima života po-zitivna i optimistička očekivanja značajno povećavaju izglede da će i krajnji rezultat biti pozitivan.

Sretni su ljudi učinkoviti jer su skloni-ji stvaranju, zapažanju i djelovanju, shodno pruženim šansama i mogućnostima. Oni su ekstrovertniji i opušteniji od nesretnih lju-di. Nesretni ljudi ignoriraju i odbacuju svoje intuicije i predosjećaje. Sretni ljudi slušaju svoje unutarnje ja, djeluju i poduzimaju ko-rake da razviju svoja unutarnja osjećanja i intuiciju. Oni su uvjereni da će im buduć-nost biti divna, a njihova očekivanja imaju moć oblikovanja takve budućnosti. Njihova je veličina u tome da koriste psihološke teh-nike (iako često nesvjesno) u preokretanju nesreće koju su iskusili u vlastitu pred-nost.

Preokrenuti u svoju koristSreća igra presudnu ulogu u ljubavi

i međuljudskim odnosima. Neki ljudi us-piju privući svoju srodnu dušu i uživaju u dugom i srećom ispunjenom partner-stvu, a drugi su osuđeni ići iz jedne loše veze u drugu, da bi na kraju ostali sami i ogorčeni. Ljudi koji imaju sreće u ljubavi instinktivno privlače partnere koji su im psihološki slični, a to utječe na uspješnost veze. Samo proklamirani sretnici teže vi-šem stupnju društvenosti i otvorenosti. Oni upoznavaju mnogo ljudi, a time se i šanse da susretnu pravu osobu značajno povećavaju. Nesretni ljudi ignoriraju vla-stite predosjećaje, koji im jasno govore da je neka osoba pogrešan partner. Oni pate od nedostatka samopouzdanja, što znači da će izaći s osobama koje bi drugi ljudi rado izbjegli.

Kao i u ljubavi, neki ljudi imaju nos za biznis, a drugi jednostavno trče od jed-nog do drugog posla.

U jednom istraživanju, 50% Britanaca smatra da su sretni, a 14% smatra se nesret-nima. Postoje značajne razlike u psihologi-ji i ponašanju sretnih i nesretnih ljudi. Ako geni utječu na karakter ličnosti i njeno po-našanje, što je nesumnjivo, onda bi odgovor na pitanje «da li se neki ljudi rađaju nesret-ni» - definitivno mogao biti potvrdan. Sret-ni ljudi teže stvaranju mogućnosti za dobru sreću svojom otvorenošću, društvenošću, otvorenom komunikacijom, govorom tijela, što navodi druge ljude da reagiraju. Oni su opušteni i kroz život idu polako pa samim tim lakše uočavaju potencijalne prilike i

mogućnosti koje će im pomoći da preokre-nu svoju sreću; vole raznovrsnost i promje-ne, gaje pozitivna očekivanja kada je u pita-nju život, a dobre im se stvari naizgled same namještaju.

Psiholog Viktorija Medvek proučavala je izraze lica dobitnika medalja na olimpij-skim igrama u Barceloni 1992. godine. Pri-mijetila je da dobitnici brončanih medalja izgledaju mnogo sretnije zbog svog uspjeha nego dobitnici srebrnih medalja. Njeno je objašnjenje jednostavno: dobitnici bronča-nog odličja bili su sretniji jer su znali da ih je samo trenutak dijelio od toga da uopće ne osvoje medalju, a dobitnici srebrnih medalja bili su nesretni zbog saznanja da ih je tako-đer trenutak dijelio od šanse da osvoje zlato. Takvo je razmišljanje suprotno činjenicama zbog nečije opterećenosti onim što se moglo dogoditi, a nije. I sretnim ljudima događaju se loše stvari. I njima sudbina udjeljuje za-

logaj razočaranja i gorčine, ali i negativnim scenarijima oni daju pozitivan rejting.

Sedam načina da poboljšate svoju sreću:

1. Izgradite čvrstu mrežu kontakata koji će vam otvoriti put k novim šansama i mogućnostima. To znači da morate sklapati poznanstva. Počnite redovito razgovarati s osobama koje baš i ne poznajete dobro, čak i sa strancima.

2. Trudite se spustiti razinu tjelesne i mentalne tenzije, što će vas učiniti znat-no prihvatljivijim. Redovne, a jednostavne

vježbe relaksacije pomažu smanjivanju stre-sa (duboko dišite u mirnoj sobi, ili zamislite sebe na tihom mjestu, pokraj rijeke ili jeze-ra).

3. Svoje intuitivne moći ojačajte me-ditacijom. Tijekom vježbi relaksacije ponav-ljajte neku jednostavnu riječ ili frazu iznova i iznova, da biste pročistili um. Radite na tome 20 minuta, tri puta tjedno.

4. Naučite iščekivati dobru sreću. Dan počnite pozitivno, afirmativnom reče-nicom tipa: «Zaslužujem dobru sreću i da-nas će mi se dogoditi nešto lijepo.»

5. Uvijek nastojte ostvariti ciljeve, čak i ako su šanse da se to dogodi prilično mršave. Motivirajte sebe provodeći analizu cijene – prednosti: to uključuje listu svih prednosti koje ćete steći ostvarivanjem cilja i što sve treba uraditi u određenim vremen-skim okvirima, i koliko napora treba uložiti da bi se cilj postigao.

6. Kada vam se dogodi nešto loše, potražite vlastito utočište. Natjerajte sebe da se osjećate bolje tako što ćete se prisjetiti da je situacija mogla biti i gora nego što jest. Tada se zapitajte je li to uopće važno.

7. Distancirajte se od loše sreće odlaskom u fitnes-klub, kino, kazalište, na nogometnu ili košarkašku utakmicu, sluša-njem glazbe i susretima s prijateljima. Neu-tralizirajte negativne događaje tako što ćete se koncentrirati na nešto pozitivno i lijepo što vam se dogodilo u prošlosti.

Petar Radaković, dr.med.



Poljska preslica (Equisetum arvense L.)

Poljska preslica raste po travnjacima, njivama i vinogradima, ali i uz potoke, uz nasipe i po zapu-štenom tlu, sve do visine od 1 500 metara. Cvate u svibnju i lipnju, a bere se u ožujku i travnju, prije nego što joj truske dozriju. U medicinske svrhe upo-trebljavaju se samo sterilne, granate stabljike bez cvjetnih klasova, čije su grane vrhovima okrenute prema gore.

U Japanu je poljska preslica vrlo popularno je-stivo divlje povrće. Mladi izdanci poljske preslice mogu se pržiti na ulju (poput šparoga) i s dodatkom jaja raditi «fritaje», a također se mogu konzervirati u octu. U Europi je jestivost poljske preslice vrlo slabo poznata.

Preporuka: čaj od preslice treba piti uvijek bez šećera.

Čaj za bubrege i mokraćni mjehur

Čaj, koji rastvara pijesak i kamence u bubrezima i mokrać-nom mjehuru, uklanja bolove pri mokrenju i krv iz mokraće, priprema se tako da se jedna velika žlica mješavine jednakih dijelova PRESLICE i BOROVICE (Fructus juniperi) s malo pelina kuha 5 minuta u 2,5 dcl vode, zatim se to ostavi da od-stoji poklopljeno još 15 minuta i onda procijedi. Popije se dva decilitra odmah, a ostatak svaki sat po jednu veliku žlicu.

Čaj protiv noćnog mokrenja u postelju

Protiv noćnog mokrenja u postelju treba jednu veliku žlicu mješavine od jednakih dijelova preslice i kantariona kuhati 10 minuta u 4 dcl vode i zatim procijediti. Pije se po jednu šalicu (2 dcl) ujutro i navečer. Večerati treba suhu hranu.

Isti čaj potiče izlučivanje nezdravih sokova u organizmu, čisti krv, liječi od neuroze, koristi protiv debljanja, kod raznih bolesti metabolizma, upale porebrice, vodene bolesti, vrbanca, tifusa, povećanih krajnika i slabokrvnosti, olakšava izlučivanje pijeska i kamenca iz bubrega i mokraćnog mjehura.

Upala grla i krajnikaProtiv upale grla, krajnika i zubnog mesa, protiv fistula i

izraslina (polipa) na nepcu i u grlu - dobro je 150 grama suhe preslice popariti jednom litrom kipuće vode pa time, kada se ohladi, grgljati i ispirati usta i grlo.

Isto sredstvo služi i za ispiranje starih gnojnih rana i pri-premanje mlakih obloga za kožne lišajeve i lupus.

NAPOMENA!Budući da je preslica, zbog velikog postotka silikata u

sebi, jako tvrda, treba je prije uporabe močiti 6 sati u hladnoj vodi. U istoj se vodi zatim 15 minuta kuha, nakon toga ostavi da poklopljena odstoji daljih 15 minuta pa se procijedi i pije.

Zahvaljujući kremenoj kiselini, preslica pomaže protiv tu-

berkuloze i krvarenja unutarnjih organa, pojačava minera-lizaciju i ubrzava rast vezivnog tkiva i stanica koje uništavaju zarazne klice.

Arterioskleroza i visoki krvni tlak

Protiv arterioskleroze i visokog krvnog tlaka treba kuhati dvije velike žlice mješavine od po 25 grama preslice, češnjaka i lišća breze te 20 grama imele - u 4 dcl vode, 15 minuta, zatim ostaviti poklopljeno da odstoji još 15 minuta, pa procijediti. Taj čaj valja popiti u dva puta, pola ujutro, a pola navečer.

Upala bubrega i visoki krvni tlak

Protiv kronične upale bubrega i visokog krvnog tlaka do-bro je 3 velike žlice mješavine od po 40 grama preslice i lišća breze te 20 grama imele - kuhati 10 minuta u pola litre vode. Ostaviti da odstoji preko noći te piti tijekom dana - u pet obro-ka.

Nadoknađivanje minerala u organizmu

Radi nadoknađivanja minerala u organizmu, 50 grama suhe preslice treba kuhati pola sata u pola litre vode i zatim procijediti. Pije se polovica ujutro, natašte, a polovica navečer, prije spavanja.

Umjesto tog odvara, može se uzeti i po 1 - 2 grama praha od suhe preslice - prije objeda i večere.

Umjesto paste za zube – usitnjena preslica

Kod požutjelih zubi, umjesto neke reklamirane paste za zube, dobro je – jednom tjedno dobro izribati zube usitnjenom stabljikom preslice koju nanesemo na četkicu. Zubi će tako po-stati bjelji i sjajniji.

Borislav Ostojić



Crni sljez poznat je od davnine kao ljekovita biljka. Spominju ga već rimski povjesničari Dioskurid i Plinije, navodeći njegova ljekovita svojstva, osobito sluz koju sadr-ži. Plinije je naveo da se listovi crnoga sljeza mogu kuhati i jesti poput ostalog lisnatog povrća (na primjer: špinata). U antičkom Rimu mlade listove crnoga sljeza brali su u proljeće i jeli kao povrće, držeći tu biljku ljekovitom, vrlo zdravom i hranjivom.

Listovi crnoga sljeza mogu se uvrstiti u najzdravije lisna-to povrće jer sadrže mnogo vitamina C i karotina te željeza i kalcija. Listovi crnoga sljeza mogu se jesti od ranog proljeća do sredine ljeta, u vrijeme kada listovi drugih divljih zeleni nisu više jestivi.

Mnogi drže da su prava poslastica kuha-na blitva ili kuhane šparoge – začinjene ma-slinovim uljem i dodatkom od dva, u tvrdo, kuhana jajeta. Tko zamijeni blitvu ili šparoge listovima crnoga sljeza, ubranima u proljeće, neće požaliti. Ohlađenu vodu u kojoj su se kuhali listovi crnoga sljeza možemo popiti, a kuhani listovi bit će nam novootkrivena lje-kovita poslastica.

Korovska biljkaCrni sljez raste kao korovska biljka oko

ljudskih naselja, po dvorištima, uz putove i gospodarske zgrade, na napuštenim gradili-štima i u voćnjacima. Nalazimo ga od nizin-skih do planinskih predjela (do visine od 1 200 metara). Pretpostavlja se da je podrije-tlom iz južne Europe i srednje Azije odakle se, pod utjecajem čovjeka, raširio po cijelo-me svijetu.

Listovi crnoga sljeza ubiru se od druge polovine lipnja do sredine rujna, a zatim cvjetovi, u vrijeme cvatnje. Također se sabire i korijen, u ožujku, travnju i listopa-du, te sjeme – nakon sazrijevanja – od kolovoza do rujna.

Priprema čaja – hladnim putomZa pripremu čaja ne smiju se kuhati ni listovi ni cvjetovi

crnoga sljeza, a ne smiju se niti popariti vrućom vodom. Pripre-ma čaja obavlja se hladnim putom.

Jedna do dvije čajne žličice lista, cvijeta i korijena crnoga sljeza moče se u dva decilitra hladne vode – osam sati. Zatim se čaj lagano zagrije i ocijedi. Pije se nezaslađen ili zaslađen medom – u gutljajima.

Koristan kod bolesti dišnih organaSluzne tvari u crnom sljezu olakšavaju kašalj jer poveća-

vaju izlučivanje sluzi iz svih dijelova organa za disanje. Zato se ispravno pripremljen čaj upotrebljava kod kašlja, katara bron-hija, promuklosti, upale ždrijela, nadutosti pluća (emfizem) te kod katara pluća. Zbog omekšavajuće i rastvarajuće ljekovite moći, crni sljez pokazuje vrlo dobre rezultate i kod grča gla-siljki (laringospazam).

Mlačan je čaj sredstvo za grgljanje koje smiruje nadražaje

kod promuklosti, kod upale i čireva grla, a prikladan je i kao sredstvo za ispiranje kod čireva u ustima.

Cvjetovi za ukrašavanje jelaNezrele plodove crnoga sljeza može se stavljati u variva ili

kod kuhanja marinada. Cvjetovi se mogu dodavati miješanim salatama, a koriste se i za garniranje i ukrašavanje mesnih i ribljih jela. Nažalost, u nas je gotovo zaboravljena jestivost i višestruka korist od crnoga sljeza koji mnogi uništavaju kao korovsku biljku.

Oprez kod branja ili kupnjeCrni sljez (korijen, list i cvijet) možemo brati sami ili ga

kupiti u biljnim ljekarnama (kao ljekovi-ti pripravak). U prodaji se može naći i na tržnicama, kod samozvanih majstora lje-kovitoga bilja, kod kojih kupnja može biti rizična zbog mjesta branja. Crni sljez nije dobro brati u blizini prometnica (zbog ta-loženja otrovnih tvari iz ispušnih plinova automobila na listovima i cvjetovima), u blizini drugih poljoprivrednih kultura koje se tretiraju pesticidima (zaprašivanjem ili prskanjem) te na higijenski zapuštenim mjestima (odlagalištima smeća i raznog or-ganskog otpada).

U biljnim ljekarnama mogu se naći vrlo korisni čajevi za bolesti dišnih orga-na s kombinacijama više ljekovitih biljaka, među kojima se često rabi i crni sljez.

Za čišćenje kožeAko šaku osušenih listova crnoga slje-

za prelijemo litrom uzavrele vode i ostavi-mo da odstoji desetak minuta, dobit ćemo

vrlo dobro sredstvo za čišćenje kože lica, ali i čitavog tijela. Odvar sljezova lista dobro pomaže kod akni, gnojnih upala, ozlijeđene kože, ogrebotina i slično.

Borislav Ostojić

Crni sljez (Malva silvestris L.)



In Memoriam

Životni put doc. Šamanića započeo je u mjestu Rasopasno na otoku Krku, 17. svibnja 1928. godine. Nakon osnovnog i sred-njoškolskog obrazovanja, život ga odvodi u Zagreb, na studij medicine, gdje diplomira 1954.godine. Nakon pripravničkog staža, ostaje u službi na Cresu, Malom Lošinju te ponovno na Cresu, u svojstvu liječnika te upravitelja zdravstvene sta-nice, do kraja 1960. Početkom 1961. dolazi u Rijeku i za-sniva radni odnos u tadašnjem Zavodu za zaštitu zdravlja, gdje radi sve do umirovljenja 1994. godine. Stručni ispit položio je 1958. godine, u Zagrebu, a nedugo nakon za-snivanja radnog odnosa u Zavodu upućen je na specija-lizaciju iz mikrobiologije s parazitologijom, nakon čega počinje s radom u mikrobiološkoj djelatnosti, najprije kao šef Laboratorija za tuberkulozu, a potom, od 1969. i kao šef Mikrobiološkog odjela. Na toj dužnosti ostaje sve do kraja radnog vijeka. Zahvaljujući iznimnom angažmanu doc. Šamanića, laboratorijska dijagnostika tuberkuloze u Rijeci razvija se u skladu s tada najsuvremenijim trendo-vima u svijetu. Laboratorij je aktivno uključen u mrežu nacionalnih i međunarodnih laboratorija za dijagnostiku i praćenje tuberkuloze, prema svim stručnim kriterijima, na kojima djeluje i do današnjeg dana.

Godine 1976. doc. Šamaniću priznaje se naslov pri-marijus, a 1984. godine stječe akademski stupanj doktora medicinskih znanosti obranom disertacije. Pored anga-žmana u užem specijalističkom području, doc. Šamanić bio je iznimno aktivan i u popularizaciji medicinske stru-ke. Dugi niz godina obnašao je dužnost odgovornog ured-nika «Narodnog zdravstvenog lista», u kojem sudjeluje i kao autor znanstveno-popularnih članaka u impresivnom broju od nekoliko stotina. Od 1983.-1988. godine obnaša dužnost predsjednika Savjeta stručno-znanstvenog časo-pisa «Medicina» HLZ-Podruž-nica Rijeka. Za svoj stručni rad i angažman višekratno je nagrađivan, kako od stručnih udruga, tako i od društvene za-jednice.

Pored stručnog djelovanja, doc. Šamanić je dugi niz godi-na svoja znanja i iskustva nese-

bično prenosio generacijama zdravstvenih djelatnika. Kao predavač iz predmeta mikrobiologija radio je na srednjoj medicinskoj školi, gdje se isticao kao savjestan i stručan nastavnik generacijama medicinskih laboranata, sanitar-nih tehničara i farmaceuta, a 1986. godine izabran je za znanstvenog asistenta na Medicinskom fakultetu u Rijeci gdje, u okviru Zavoda za mikrobiologiju i parazitologiju, sudjeluje u dodiplomskoj nastavi studija medicine, stoma-tologije i studija za medicinsko-laboratorijske inženjere. Godine 1990. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docent, nakon čega biva angažiran i u izvođenju poslije-diplomske nastave na studiju turističke, tropske i pomor-ske medicine.

Zahvaljujući godinama stjecanom iskustvu u struč-nom radu te stalnoj težnji za stjecanjem novih spoznaja, doc. Šamanić bio je aktivan i u razmjeni znanja s dru-gim kolegama, kroz aktivno sudjelovanje na domaćim i međunarodnim skupovima te publiciranjem znanstvenih i stručnih radova.

Već i ovakav kratak pregled profesionalnog opu-sa doc. Vinka Šamanića ukazuje na bogatstvo njegovog stručnog, nastavnog, znanstvenog, ali i društvenog anga-žmana. Kao čovjeka krasile su ga vrline poštenja, dosljed-nosti, suosjećanja i pravednosti; jednostavno ljudskosti i topline. I kao takvog ćemo ga pamtiti. Pamtit ćemo ga kao kolegu, kao učitelja, kao prijatelja. Pamtit ćemo ga kao čovjeka.

I, kako kaže narodna mudrost: «Kroz troje čovjek živi i stječe blagoslove i nakon smrti: ako ima potomstvo izvedeno na pravi put, ako napravi djela na korist ljudima i ako ostavi znanje iza sebe.»

Docent Šamanić postigao je sve troje i zato će živjeti vječno.

Prof. dr. sc. Tomislav Rukavina, dr. med.

Doc. dr. sc. Vinko Šamanić, dr. med.1928. – 2007.

Documents

DOWNLOAD (.pdf 1626Kb)