Dr Vojislav [e{eq

RIMSKA KURIJA VE^ITO @EDNA SRPSKE KRVI

Srpska radikalna stranka Beograd 2006.

Dr Vojislav [e{eq RIMSKA KURIJA VE^ITO @EDNA SRPSKE KRVI Recenzenti Tomislav Nikoli} Aleksandar Vu~i} Direktor izdava~kog sektora Ogwen Mihajlovi} Redakcija Ivana Borac, Qubinka Bo`ovi}, Qubica Davidovi}, Vesna Zobenica, Zorica Ili}, Vesna Mari}, Qiqana Mihajlovi}, Biqana Mi~i}, Severin Popovi}, Zlata Radovanovi}, Marina Risti}, Zlatija Sevi}, Brankica Terzi}, Dragica Tomi}, Milica [e{eq Izdava~ Srpska radikalna stranka Trg pobede 3, Zemun Za izdava~a Dr Vojislav [e{eq [tampa [tamparija DOO Dragi}, Zrewanin Za {tampariju Mom~ilo Dragi} Tira` 3000 primerakaCIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 327.83(456.31:497.11) [E[EQ, Vojislav Rimska kurija ve~ito `edna srpske krvi / Vojislav [e{eq. - Zemun : Srpska radikalna stranka, 2006 (Zrewanin : Dragi}). 1000 str. ; 23 cm. - (Sabrana dela Vojislava [e{eqa ; 75) Na nasl. str. naziv mesta izdavawa: Beograd. - Tira` 3.000. ISBN 86-7886-001-4 a) Srpsko pitawe - Me|unarodna zajednica b) Vatikan COBISS.SR-ID 132376844

PredgovorKwigom Rimska kurija ve~ito `edna srpske krvi zaokru`ujem celinu od ~etiri dela koja su u celosti posve}ena dokazivawu odgovornosti rimokatoli~kog pape za ratne zlo~ine po~iwene na teritoriji biv{e Jugoslavije. Prethode joj Pontifeks maksimus satanisti~ke crkve Jovan Pavle Drugi, Antihristov namesnik zlikova~ki rimski papa Benedikt [esnaesti i Vatikan glavno Satanino gnezdo. Po{to smatram da je ovo delo potrebno, a zato i zna~ajno celokupnom srpskom narodu, predvideo sam da ova kwiga, ~etvrta i posledwa u nizu, iza|e iz {tampe izme|u dva bitna istorijska datuma, dva doga|aja koja zadiru u su{tinu mr`we koju papstvo gaji prema svemu srpskom. Prvi datum je 10. juli 2006. godine, kada je obele`ena 150. godi{wica Nikole Tesle, a drugi pada na praznik Svetog Ilije (2. avgust), kada je, ta~no pre 65 godina, u rodnom selu najve}eg srpskog nau~nika, hrvatska vlast sprovela masovan pokoq tamo{wih Srba. Kada se ima u vidu da je, prema popisu iz 1931. godine, u ovom li~kom selu `iveo 621 Srbin, te da je do kraja Drugog svetskog rata ubijeno ukupno 559 Srba, jasno da Tu|man nije imao te`ak posao sa pre`ivelim Teslinim zemqacima. Proterani su u Oluji, a pre toga usta{e druge NDH uni{tile su spomenik i rodnu ku}u genija iz Smiqana. Spomenik je 1981. postavqen u Gospi}u, gdje Tesla poha|ao gimnaziju, a sru{ili su ga hrvatski bojovnici 1991. godine. Zato su ove ~etiri moje kwige iza{le izme|u ovih datuma, da objasne za{to je Stjepan Mesi} stajao ponosno na proslavi 150. godi{wice ro|ewa Nikole Tesle. I to ba{ u Teslinom rodnom zaseoku Bogdani}u, upravo onom mestu gde su prvi zlo~ini 1941. izvr{eni, selu koje je Mile Budak direktno odredio za po~etak genocida. Nije to nikakva proslava Teslinog jubileja, bilo je godi{wica i pre ove, pa ih Hrvati nikada nisu obele`avali. Proslava je to uspe{no sprovedenog genocidnog plana samog vrha Rimokatoli~ke crkve, oli~enog u papi Jovanu Pavlu Drugom. Pravoslavna crkva u Smiqanu, koja je obnovqena i otvorena na dan jubileja od strane hrvatskih vlasti, danas je puka turisti~ka atrakcija. U rodnom kraju srpskog nau~nika Nikole Tesle odavno vi{e nema wegovih sunarodnika. Wihovo zatirawe zapo~eo je usta{ki vo|a Ante Paveli}, a zavr{io ~elnik nove NDH Frawo Tu|man. Sada{wi predsednik NDH, Stjepan Mesi}, koji je otkrio spomenike Tesli u Zagrebu i Smiqanu, bio je Tu|manova desna ruka u vreme ru{ewa takvog istog spomenika u Gospi}u. Da se ne{to nije promenilo? Nije, samo je zavr{ena jedna od faza papskog plana. Sada je na redu3

faza u kojoj se manipuli{e mrtvim Srbima. Trenutno, za promociju hrvatske demokracije, kada jednu fa{isti~ku tvorevinu nastalu na genocidu treba ugurati u ujediwenu Evropu. U svrhu overe navodne demokratizacije Hrvatske, na proslavi u okupiranom Smiqanu, iskori{}en je jo{ jedan `ivi Srbin. Pojava zvani~nog predsednika Srbije Borisa Tadi}a na sve~anosti uspe{nog privo|ewa kraju etni~kog ~i{}ewa, ne mo`e biti druga~ije shva}ena nego kao wegova saglasnost sa postupcima wegovih doma}ina. Naravno, katoli~ka crkva je ta koja je stvorila uslove za slavqe u Smiqanu. Poznato je da su Srbi u Karlova~kom generalatu, kojem je pripadalo i Teslino rodno selo, do prve polovine 18. veka ~inili apsolutnu ve}inu, pa je usled toga katoli~ki kler unija}ewem nastojao da promeni etni~ki sastav u sebi podoban. Ovaj proces je dao ve}e rezultate tek u drugoj polovini 19. veka, u ~emu su se naro~ito istakli kapucineri, pripadnici katoli~kog reda koje je u prekr{tavawu li~kih i krbavskih Srba predvodio Marko Mesi}. Kakva koincidencija, Mesi} po~eo, Mesi} i zavr{io. Ili je sve to ve} vi|eni cinizam, kojeg ovih dana nije nedostajalo u Smiqanu. [ta bi na sve to rekao Nikola Tesla? [ta bi na sve to rekao wegov otac, prota Milutin, ~ija parohija vi{e ne postoji? Pretpostavqam {ta bi imali da ka`u Mesi}u, ali ne znam kako bi pro{li Tadi} i sli~ni. Zato su svakom Srbinu potrebne ove ~etiri kwige. Nemamo pravo da prepustimo zaboravu nevine `rtve i pogazimo ono {to je jednom narodu najsvetije da sa po{tovawem sa~uvamo uspomenu na svoje pretke. Ina~e, vi{e Srba biti ne}e. Prof. dr Vojislav [e{eq

4

Sudski dokumentiMe|unarodni krivi~ni sud za biv{u JugoslavijuPredmet br. IT-03-67-PT

Pretresnom ve}u ISudije: Podnesak broj 162 sudija Alphons Orie, predsedavaju}i sudija Patrick Robinson sudija Bakone Justice Moloto, g. Hans Holthuis 7. jun 2006. godine

Sekretar: Datum:

Tu`ilac protiv Prof. dr Vojislava [e{eqa

OPTU@ENI OBAVE[TAVA TU@IOCA DA NAMERAVA DA IZNESE POSEBNU ODBRANU U SKLADU SA PRAVILOM 67 PRAVILNIKA O POSTUPKU I DOKAZIMA O ULOZI VATIKANA I PAPE JOVANA PAVLA II U ZLO^INIMA IZVR[ENIM NA TERITORIJI BIV[E JUGOSLAVIJE OD 1991. GODINE (Deo drugi, nastavak iz kwige Vatikan glavno Satanino gnezdo)Povodom zahteva Tu`ila{tva da se pro{irewem izmeni prvobitna optu`nica, prof. dr Vojislav [e{eq je na statusnoj konferenciji, 31. januara 2005. godine, izjavio da }e osnovni koncept wegove odbrane da se bazira na ~iwenici da je za sve ratne zlo~ine, koji se wemu la`no pripisuju, glavni krivac rimokatoli~ki papa Jovan Pavle II. .5

U skladu sa pravilom 67 Pravilnika o postupku i dokazima, prof. dr Vojislav [e{eq obave{tava tu`ioca da namerava da iznese svoju posebnu odbranu koja se zasniva na osnovnom konceptu da je za ratne zlo~ine na teritoriji biv{e Jugoslavije od 1991. godine glavni krivac rimokatoli~ki papa Jovan Pavle II. Dokazni materijal na koji }e prof. dr [e{eq da se . pozove, kako bi dokazao ovu posebnu odbranu, nalazi se u elaboratu Genocidna politika Vatikana prema Srbima i presudna uloga Jovana Pavla II u zlo~inima izvr{enim na teritoriji biv{e Jugoslavije od 1991. godine. Tu`ila{tvo: Hildegard Uertz-Retzlaff, Urlich Massemayer i Daniel Saxson Optu`eni: Prof. dr Vojislav [e{eq Stru~ni tim koji poma`e odbranu: Tomislav Nikoli} Brankica Terzi} Slavko Jerkovi} Amyad Migati Gordana Pop-Lazi} Mirko Blagojevi} Aleksandar Vu~i} Petar Joji} Dragan Todorovi} Vesna Zobenica Zoran Krasi} Novak Savi} Vjerica Radeta Filip Stojanovi} Zlata Radovanovi} Qiqana Mihajlovi} Elena Bo`i}-Talijan Marina Ragu{ Vesna Mari} Momir Markovi} Jadranko Vukovi} Ogwen Mihajlovi} Branko Nadoveza Marina Toman Nemawa [arovi}

GENOCIDNA POLITIKA VATIKANA PREMA SRBIMA I PRESUDNA ULOGA JOVANA PAVLA II U ZLO^INIMA IZVR[ENIM NA TERITORIJI BIV[E JUGOSLAVIJE OD 1991. GODINE12. Papski predstavnik pozdravqa fa{isti~kim pozdravomSimi} navodi krajwe kompromituju}e ~iwenice o opatu Markoneu, koje neoborivo dokazuju kakvu politiku je vodio Vatikan. Iz diplomatske karijere opata Markonea sa~uvan je jedan dokumenat od istorijskog pomena: re~ je o fotografiji na kojoj se, izme|u ostalih, jasno vidi i opat Markone, papski legat u NDH, sa uzdignutom rukom fa{isti~kog pozdrava u po~ast junacima Staqingrada. Uni{tavawe osovinsko-satelitskih formacija na Istoku, posebno kod Staqingrada, dirigovana {tampa je prikazivala obrnuto: kao pobjedu kod Staqingrada. [to se ti~e NDH, u ciqu zavaravawa javnosti i ubla`avawa utiska stvarnog poraza, jer su na Isto~nom frontu u~estvovali i usta{e u sastavu Vermahta, organizovana je propaganda u po~ast slavnim junacima Staqingrada. Usta{ki ministri su prire|ivali akademije, odnosno6

primawa na kojima su predava~i govorili o teku}im pitawima u svetlosti osovinske propagande. O jednom takvom primawu, 6. februara 1943, u Zagrebu Hrvatski narod je doneo op{iran izve{taj, koji je po~iwao ovako: Danas prije podne odr`ano je u dvorani Trgova~ke komore drugo sve~ano primawe ministra narodne prosvjete dra Mila Star~evi}a u nizu promi~be djelatnosti sa svrhom obavje{tavawa javnosti o pitawima u vezi sa sada{wim ratom. Bili su prisutni predstavnici hrvatske dr`avne vlade, diplomatski zbor ugledni predstavnici javnog `ivota, strani i doma}i novinari. Me|u ~lanovima diplomatskog zbora vidi se da je bio prisutan Apostolski delegat preuzv. g. Markone. Pre glavnog predava~a nema~kog generala Glajza fon Horstenaua, uvodnu re~ je odr`ao Mile Star~evi}. Svima prisutnima Star~evi} se obratio uzdignutom rukom fa{isti~kog pozdrava (koji su usta{e uveli od prvih dana NDH). Svi prisutni su ustali i na isti na~in otpozdravili. Objavquju}i fotografski snimak ovog momenta, Hrvatski narod je doneo legendu ove sadr`ine: Pozdrav i po~ast junacima Staqingrada za vrieme govora ministra narodne prosvjete dra Mila Star~evi}a. Ono {to je najva`nije, na fotografiji se vidi Apostolski delegat preuzv. g. Markone. Opat Markone je u prvom redu zajedno sa ~lanovima diplomatskog zbora i sa uzdignutom rukom fa{isti~kog pozdrava, vidi se kako odaje pozdrav i po~ast junacima Staqingrada. On je, kao i obi~no, u belom habitu, na vrhu reda, i tako je postao vrlo upadqiv. Ova ista fotografija jeste preglednija i jasnija u usta{kom listu Spremnost. Od provincijskih listova poznato nam je da je fotografiju objavio osje~ki Hrvatski list. Posle uvodne re~i M. Star~evi}a, nema~ki general G. fon Horstenau je odr`ao predavawe o ratu na istoku. Objavqena fotografija u Hrvatskom narodu, Spremnosti i Hrvatskom listu ostaje ne samo kao li~ni dokumenat iz diplomatske karijere opata Markonea. Ona predstavqa i ostaje ne{to vi{e: istorijski dokumenat o prijateqstvu i saradwi Vatikana i Osovine u ovom delu podjarmqene Evrope, a posebno u okupiranoj Jugoslaviji. Na planu vojno-politi~ke propagande zabele`eno je jo{ jedno istupawe opata Markonea. Katoli~ki versko-crkveni praznik Du{ni dan iskori{}avan je jo{ od 1941. od strane usta{a u propagandne ciqeve. Razume se, usta{e su ovo ~inili uz saradwu hrvatskog klera. Na Du{ni dan, 2. novembra 1943, u Zagrebu, odana je na Mirogoju po~ast juna~kim hrvatskim, wema~kim i drugim savezni~kim borcima. Re~ je o borcima osovinskog pokreta tzv. Nove Evrope. Ovom prilikom, na Mirogoju, pored usta{kih i nema~kih predstavnika, prisustvovao je i predstavnik Vatikana papski legat Markone. (Simi}; Vatikan...; str. 95-97)7

S prole}a 1943, u klero-usta{koj javnosti zabele`en je ponovni boravak opata Markonea u glavnom gradu Hercegovine. [to se ti~e boravka sa~uvan je vrlo zanimqiv pomen u nedeqnom mostarskom listu Hrvatsko pravo, od 24. aprila 1943, sa ovom sadr`inom: Posledwih nekoliko dana boravio je u Mostaru poslanik pape Pija XII, papin legat preuzv. Markone. Preuzv. gosp. Markone bio je u Mostaru i prilikom ustoli~ewa wegove preuzvi{enosti mostarskog biskupa dr Petra ^ule, gdje je zastupao Wegovu svetost papu, kojom prilikom je odr`ao prisutnim vjernicima liep i vatren govor. Ovaj govor ostavio je vrlo dubok dojam na sve hrvatsko pu~anstvo, koje je onda preko svojih predstavnika uputilo po wemu svoje `eqe i Svetom otcu papi. Ponovni dolazak preuzv. gosp. Markonea u Mostar, koji ponovno predstavqa Svetog otca papu izazvao je naro~ito zadovoqstvo, te je pu~anstvo `elilo s wim do}i u doticaj i izraziti mu svoje `eqe i potrebe. U toku svog boravka u Mostaru preuzv. gosp. Markone posjetio je sve hrvatske dr`avne predstavnike, uz posjet katoli~kim vjerskim ustanovama. G. legat posjetio je tako|er i talijanske i hrvatske vojne zapovjednike, te se svugdje to~no zanimao o `ivotu hrvatskog naroda, te ga je ba{ ta `eqa za {to tje{wom suradwom i zajedni~kim potpomagawem ponukala, da ponovo uputi u Hrvatsku svoje predstavnike, da bi se tako dobro upoznao sa `ivotom naroda i wegovim neda}ama i potrebama. Iz pisawa mostarskog Hrvatskog prava, vidi se, kako se boravak opata Markonea potpuno odvijao u duhu propagande za klero-usta{ki re`im NDH. Politi~ko istupawe opata Markonea nije se ograni~ilo samo na sre|ivawe usta{kih prilika u Mostaru, nego je, u istom ciqu, posetio i jo{ neka mesta u Hercegovini. Bio je u [irokom Brijegu, Qubu{kom i ^apqini, gdje se tako|er zadr`ao dugo s hrvatskim dr`avnim predstavnicima i katoli~kim sve}enicima, kao i sa samim pukom. Od va`nosti je zabele`iti, da su kod do~eka opata Markonea u Mostaru, na aerodromu, uzeli u~e{}e i pozdravili ga predstavnici usta{kih gra|anskih vlasti na ~elu sa velikim `upanom Petrom Zlatarom, predstavnici domobranstva i katoli~ke crkve, kao i predstavnici okupatorskih snaga u Hercegovini na ~elu sa fa{isti~kim generalima Amikom i ^erciem. Kao {to se vidi, apostolsko putovawe opata Markonea po Hercegovini pretvorilo se u javno i otvoreno istupawe Vatikana u prilog NDH. Ne treba izgubiti iz vida, da je Hercegovina plamsala u nacionalnom otporu protiv fa{isti~kog okupatora i wegovih usta{kih najamnika. Isto tako, da su fraweva~ki samostani, koje je posetio opat Markone u [irokom Brijegu, Qubu{kom i ^apqini, bili legla usta{tva. Hercegova~ki frawevci, odmah po proklamovawu NDH odlikovali su se svirepo{}u u uni{tavawu pravoslavaca i uop{te borbom protiv snaga nacionalnog otpora. Posle boravka u Hercegovini, opat Markone je krenuo u Bosnu i 20. aprila 1943, avionom je otputovao u Sarajevo. To je bio put od jednog usta{kog prelata do drugog usta{kog prelata: od biskupa P. ^ula do nadbiskupa I. [ari}a. Na rajlova~kom aerodromu, opat Markone je bio sve~ano do~ekan i pozdravqen od visokih klero-usta{kih i vojni~kih predstavnika. Wegov8

boravak u Sarajevu imao je odjeka u mesnoj javnosti. Razume se, da nisu izostali izve{taji ni u zagreba~koj usta{koj {tampi. Katoli~ki tjednik br. 18, od 2. maja 1943, objavio je posebni ~lanak i jednu bele{ku. [to se ti~e posebnog ~lanka, prema obave{tewima redakcije, mnoge podatke za ~lanak dao je \uzepe Musu~i, sekretar papskog legata. O zna~aju li~nosti opata Markonea, kao papskog legata i o wegovom boravku u Herceg-Bosni, Katoli~ki tjednik, izme|u ostalog, objavio je komentar ove sadr`ine: Kao i svi drugi krajevi, i katoli~ko Sarajevo je bilo jako obradovano, kad nam je svojedobno stigla viest, da je Sv. otac papa Pije XII poslao u Nezavisnu Dr`avu Hrvatsku svojega posebnog izaslanika u osobi preuzv. gosp. dra Josipa Ramiro Markonea. Ta je na{a radost znatno pove}ana, kad smo zadwih dana bili po~a{}eni wegovim boravkom u na{oj sredini. Upoznali smo ga kao mu`a velike erudicije, kao prelata zauzeta za crkvenu disciplinu, uza sve to kao ~ovjeka naravno, posve jednostavna i o~inski dobra: zna~ajka svih istinskih veli~ina. Preuzv. gosp. dr Josip Ramiro Markone najprijateqskije je raspolo`en i najiskrenije zabrinut za dobro hrvatskog naroda. On je u tome samo vjeran tuma~ misli i osje}aja Pija XII, a mi smo uviek znali, da su pape najve}i prijateqi Hrvata i Hrvatske. Najboqe to zna i osje}a na{ mali puk, zato i {tuje onako iskreno papu, zato i nagrne uviek u masama na proslave papinih dana. Iskreniji nam prijateq i ne mo`e nitko biti od velikog vatikanskog ~uvara Kristova Evan|eqa, Isusove pravde, qubavi i istine. U wega su motivi qubavi naj~i{}iji: Bog, Evan|eqe, Vje~nost: pa zato i qubav najsigurnija. To smo ponovno `ivo osjetili prigodom kratkog boravka Apostolskog delegata u Herceg-Bosni. Zatim neka mu je srda~na i topla hvala, {to nam je do{ao! I neka nam do|e opet. Uskoro za ovim, u klero-usta{koj javnosti je zabele`eno, da je opat Markone nastavio apostolsko putovawe po Slavoniji. U pratwi li~nog sekretara J. Masu~ija i Ivana [ali}a, sekretara nadbiskupa A. Stepinca, 30. aprila 1943, opat Markone je stigao u \akovo gde je bio sve~ano do~ekan i pozdravqen. Wegov boravak u \akovu, Osijeku, Vukovaru, Vinkovcima i u drugim mestima Slavonije, pretvorio se u klero-usta{ke manifestacije prijateqstva Vatikana i NDH. Opat Markone i |akova~ki biskup A. Ak{amovi}, sa svojom pratwom, prilikom boravka u Vukovaru, bili su gosti kneza Ervina Lobkovica, usta{kog diplomatskog predstavnika pri Vatikanu. Kakvu je uspomenu me|u klero-usta{ama ostavio opat Markone sa ovog putovawa? Odgovor }e se na}i u jednom zapisu iz ovog doba: Do{ao nam je ot~inski iskreno, za sve je pitao i na{ao rie~ pohvale. Povodom apostolskog putovawa opata Markonea po NDH, name}e se jedno istorijsko-politi~ko pore|ewe. Apostolski nuncije u Jugoslaviji monsiwor Hektor Feli~e boravio je u na{oj zemqi od 26. juna 1938. do 19. maja 1941. Za ovo vreme, on nije obavio nijedno apostolsko putovawe po Jugoslaviji niti je u~estvovao u posve}ewu ijednog biskupa. Me|utim, opat Markone, papski legat u NDH dakle, samo na jednom delu raskomadane Jugoslavije izvr{io je niz apostolskih putovawa (po9

Hrvatskoj, Bosni, Hercegovini Slavoniji). Zatim, u~estvovao je u posve}ewu novih biskupa, koji su imenovani bez znawa i odobrewa vlade me|unarodno priznate Jugoslavije, uop{te, u~estvovao je vrlo aktivno u crkvenopoliti~kom `ivotu klero-usta{ke NDH. Povodom boravka opata Markonea u Hercegovini (april 1943) Hrvatski narod, izme|u ostalog, izve{tavao je: Osobito je dugo razgovarao s na{im politi~kim predstavnicima, doniev{i im Sv. otca najsrda~nije pozdrave i `ele}i od wih ~uti sve, {to ti{ti na{ narod, nagla{avaju}i, da se Sveti otac mnogo zanima za prilike i `ivot hrvatskog naroda. Ovaj odlomak iz izve{taja Hrvatskog naroda, jasno pokazuje u ~emu je smisao apostolskog putovawa opata Markonea. Naime, da je aktivno istupao, u ime Vatikana, u prilog klero-usta{kog re`ima i NDH. (isto; str. 99-102) U nizu manifestacija fa{isti~ko-usta{kog prijateqstva i saradwe, zagreba~ka hronika je zabele`ila, 12. juna 1943, predavawe fa{isti~kog akademika \oakina Volpija o temi Savojski dom. Predavawe je odr`ano u okviru rada fa{isti~kog Zavoda za italijansku kulturu povodom zavr{etka {kolske godine 1942/43. Predavawu, u velikom pozori{tu, prisustvovali su ~lanovi porodice Ante Paveli}a, zatim, mnogi usta{ki ministri i vi{i oficiri. ... od crkvenih vlasti sudjelovali su predavawu zagreba~ki nadbiskup preuzvi{eni dr Alojzije Stepinac, dok je hrvatsku pravoslavnu crkvu zastupao mitropolit w. presv. Germogen. Evangelisti~ki biskup dr Popp bio je zastupqen po ~lanu Vrhovnog crkvenog vie}a dru Vitomiru Tardiniju. Daqe, predavawu su prisustvovali i svi ~lanovi diplomatskog kora Osovine i wenih satelita. ... u kazali{tu bio je tako|er nazo~an izaslanik Svete stolice preuzvi{eni gospodin Ramiro Markone. Razume se, predavawu su prisustvovali i ~lanovi Izaslanstva narodne fa{isti~ke stranke pri hrvatskom usta{kom pokretu. Obligatno, nisu izostali ni predstavnici Vermahta. Predava~a akademika Volpija je predstavio usta{ki ministar M. Star~evi}. Volpi je u predavawe postavio u svetlosti zna~ewa Savojskog doma u svjetskom poviestnom zbivawu. Predavawe je zavr{io sa izjavom radosti, {to je sjeme Savojskog doma palo i u ove krajeve i tako povezalo u iskrenom i prijateqskom duhu talijanski i hrvatski narod. Kao {to se vidi, predavawe fa{isti~kog akademika Volpija je bilo apologija Savojske dinastije, koja je trebalo preko jednog svog princa da upravqa NDH. To je, u stvari, zna~ilo apologiju Savojske dinastije u okupaciji jednog dela jugoslovenske teritorije. Razume se, kapitulacijom fa{isti~ke Italije pred saveznicima, koja je usledila nepuna tri meseca posle ovog predavawa, sve politi~ke kombinacije savojske dinastije i usta{a nepovratno su izgubqene. Za nas je od zna~aja da ustanovimo, da je opat Markone revnosno u~estvovao u politi~kom `ivotu fa{isti~ke kolonije u Zagrebu, odnosno da10

je prisustvovao jednom predavawu, koje je bilo apologija okupacije nad jednim delom jugoslovenske teritorije. Wegovo prisustvovawe, nesumwivo, da je nosilo izrazito politi~ko obele`je. (isto; str. 103-104) Blagodare}i planskoj propagandi klero-usta{ke {tampe, popularnost opata Markonea bila je veoma rasprostrawena. Datumi iz wegove biografije su ulazili u sastav klero-usta{ke propagande.Tako se sa wegovim imenom, u vezi sa misijom u NDH, operisalo u odre|enom vidu u pozitivnom prikazivawu odnosa izme|u Vatikana i NDH. Povodom 25-godi{wice opatske ~asti J.R. Markonea (1943) objavqeno je vi{e apologi~nih ~lanaka. U ovom pogledu, zna~ajni su ~lanci objavqeni u politi~kim organima nadbiskupa A. Stepinca i nadbiskupa I. [ari}a. Izaslanik Sv. otca pape Prigodom 25-godi{wice opatske ~asti preuzv. izaslnika dr Josipa Ramira Markonela O. S. B. Pod gorwim naslovom i podnaslovom, Katoli~ki list br. 22, od 3. juna 1943, objavio je ~lanak ove sadr`ine: Jedan od najzaslu`nijih redova kako za cielu katoli~ku crkvu tako i za hrvatski narod jesu benediktinci. Na isto~noj jadranskoj obali i otocima imali su oko stotinu samostana. Najstariji poznati samostani u Hrvatskoj izme|u Save i Drave, u Podborju i Bieloj kod Daruvara te Rudini kod Po`ege, pripadali su tako|er benediktincima. Oni su prvi osnovali {kole i pou~avali ne samo hrvatsku djecu u ~itawu i pisawu nego tako|er odraslije qude u raznim zanatima, u naprednom ratarstvu, sto~arstvu i vo}arstvu. Poradi svega toga imali su benediktinci u Hrvatskoj veoma veliki ugled. Kada je veliki papa Grgur VII odlu~io poslati hrvatskom kraqu Zvonimiru kraqevske znakove: krunu, `ezlo, zastavu i ma~, izabrao je upravo benediktinskog opata Gebizona, koji je po{ao u Hrvatsku kao papin izaslanik, saslu{ao u solinskoj crkvi sv. Petra pred crkvenim i svjetovnim velika{ima kraqevu zakletvu vjernosti papi i zatim mu stavio na glavu kraqevsku krunu. U to doba bila je Hrvatska na vrhuncu mo}i i slave, obuhvatala je podru~je od Drave do mora, obilovala svakim bogatstvom i obiqem. Bo`ja je providnost poslije vi{e stoqe}a dopustila, te je opet obnovqena Zvonimirova hrvatska dr`ava, u kojoj je Hrvat na podru~ju od Drave do mora svoj na svome, gospodar svoje zemqe i svoga ogwi{ta. U obnovqenu Hrvatsku do{ao je, kao nekada opat Gebizon, opat istog benediktinskoga reda preuzv. izaslanik Svete stolice dr Josip Ramiro Markone. Poslala ga je Sveta stolica, da bude wezin zastupnik te tuma~ ot~inskih osje}aja pape prema hrvatskom narodu i svjedok, hrvatske sinovske qubavi prema Sv. stolici. Hrvati su u papama imali uviek najboqe prijateqe i pomaga~e, pa je posve naravna stvar, da i sada{wi Sv. otac obuhva}a svojom ot~inskom qubavi tako|er na{ narod i `eli mu svako dobro. Isto je tako istina, da su Hrvati u raznim te{kim ku{wama ostali vjerni katoli~koj crkvi i u toj vjernosti `ele i danas uztrajati. ^vrsta veza sa Sv. stolicom donela je Hrvatima u pro{losti pomo}i i jakosti u borbi protiv raznih neprijateqa vjere11

i domovine, pa se ~vrsto nadamo, da }e Bo`ja pomo} i papin blagoslov biti i ubudu}e uviek uz Hrvate. U ~asu, kada su nevoqe pritisle sav sviet, digli su se i protiv Hrvatske neprijateqi wihove vjere i narodne slobode, ali }e i ta nevoqa pro}i, kao i sve druge, a Hrvati }e ostati i sna`ni, jer je s wima Bog i Bo`ji namjesnik na zemqi papa. Pred nekoliko dana, 26. svibwa, navr{ilo se 25 godina kako je izaslanik Sv. stolice posve}en za opata u benediktinskoj opatiji Montevergine kod Napuqa. Prigodom ovoga jubileja sa zahvalno{}u i molitvama sje}aju se Hrvati preuzv. opata Markonea ne samo zato, {to je on izaslanik zajedni~kog otca svega kr{}anskog svieta, nego jo{ vi{e zato, {to je preuzv. izaslanik u razmjerno kratko vrieme svoga boravka u Hrvatskoj pokazao mnogo pa`we i qubavi upravo onim Hrvatima, koji su u razno doba dana{wih nevoqa najvi{e stradali. Preuzv. izaslanik je ve} dva puta uz pogibao vlastitoga `ivota obi{ao dragu Hercegovinu, da tje{i one, koji su poslije divqa~koga odmetni~kog klawa i uni{tavawa jedva ostali na `ivotu, a izgubili su ku}no ogwi{te i najmiliju rodbinu. Preuzv. opat dr gosp. Ramiro Markone rodio se 1. o`ujka 1882. u San Pietro Infine kod Napuqa. Mlad je stupio u benediktinski samostan. Na rimskom sveu~ili{tu Sv. Anzelma studirao je filozofski i bogoslovski fakulet te na obadva postigao doktorsku ~ast. Na istome sveu~ili{tu bio je profesor filozofije te je napisao i djelo Poviest filozofije, dobro poznato u Italiji i izvan we. Neko vrieme je predavao i na akademiji Sv. Tome Akvinskog u Rimu. U doba pro{log svjetskog rata bio je vojni~ki du{obri`nik. 1918. imenovan je opatom Opatije nulius u Montevergine kod Napuqa, pod koju opatiju spada 7 `upa i 11.000 vjernika. Za svoje opatske slu`be mnogo je u~inio, kako bi se opatija u svakom pogledu obnovila. Wegovim nastojawem je povra}en opatiji arhiv s 5.000 pergamenih izprava, koje su u svoje vrieme bile konfiscirane. Osim toga izradio je cestu, duga~ku preko 4 km, koja vodi prema opatiji. Uredio je trg pred opatijom, elektri~ni vod, {umariju, obnovio vi{e crkvi na podru~ju opatije. Preuzv. opat je u svakom pogledu, a osobito u {irewu vjerskih dru{tava, pokazao se poduzetan i revan u radu za Bo`ju slu`bu. Svojom qubezqivo{}u i takti~no{}u osvajao je svakoga pa u radu na obnovi opatije nalazio je uvijek i svagdje na razumievawe i pomo}. Mo`emo biti zahvalni Bogu i Sv. stolici, {to je za svoga izaslanika u Hrvatskoj imenovala upravo preuzv. opata Markonea. Nadamo se, da }e on svojom poznatom poduzetno{}u i takti~no{}u vjerno izvr{iti povjerenu zada}u. Molimo dobroga Boga, da ga svojim blagoslovom prati i poma`e u wegovoj va`noj i te{koj slu`bi. Hrvati }e mu na iskazanoj qubavi biti uviek zahvalni. Povodom jubileja opata Markonea pisala je i zagreba~ka Hrvatska stra`a, nedeqni klerikalni list. ^lanak po~iwe re~ima priznawa na adresu benediktinaca u hrvatskoj pro{losti: Hrvatska je vezana uz benediktince. Hrvatska se pro{lost ni ne mo`e zamisliti bez benediktinaca.12

A posle apologije benediktinaca u ovom stilu, Hrvatska stra`a je napisala: I zato nije slu~ajno, da je Sv. otac posalo u Hrvatsku, kao svog izaslanika, odli~nika benediktinskog reda w. preuzvi{enost dra Josipa Ramiro Markonea. Tim ~inom papa je posebno odlikovao Hrvate. Prvom narodnom kraqu donosi benediktinac papin blagoslov i u ~asu, kad se obnavqa hrvatska samostalnost, papa {aqe benediktinca kao svog izaslanika. Ot~inski ~in bri`nog otca. Dakle, sasvim jasno je Hrvatska stra`a obja{wavala, da u ~asu kad se obnavqa hrvatska samostalnost a to zna~i: kroz najezdu Osovine i wenih satelita na Jugoslaviju, a zatim kroz okupaciju i komadawe Jugoslavije odnosno proklamovawe NDH papa Pije XII {aqe benediktinca kao svog izaslanika. Zaista, to nije slu~ajno: bio je to ot~inski ~in bri`nog otca! Od klerikalnih listova u Zagreba~koj crkvenoj provinciji u vezi sa proslavom jubileja opata Markonea, posebnu pa`wu zaslu`uje jedan sastav u Eparhijskom vjesniku kri`eva~ke biskupije iz pera Janka [imraka, unijatskog episkopata. Kada se uzme u obzir da je J. [imrak bio ovejani usta{a i da je u`ivao veliku reputaciju u vatikanskim krugovima, onda wegov sastav o opatu Markoneu prelazi zna~aj prigodnog osvrtawa na jedan jubilej. To je, u stvari, bilo autorizovano tuma~ewe isto~ne politike papske kurije u ju`noslovenskim zemqama. Posle uobi~ajenih podataka o imenovawu i nastawewu Makronea u Zagrebu kao papskog izaslanika kod hrvatskog episkopa, J. [imrak je pisao o zna~aju wegovog polo`aja u NDH u vezi sa novoostvarenom me|unarodnom situacijom: Polo`aj izaslanika Svete stolice bio je vrlo delikatan i trebalo je dalekovidnosti, o{trine suda, dubokog prosu|ivawa prilika i qudi, da se izvr{i te{ka zada}a. Sa stanovi{ta Svete stolice Zagreb je postao preko no}i sredi{te katoli~ke crkvene politike ne samo za Nezavisnu Dr`avu Hrvatsku nego i za daqe i bli`e susjedstvo, gdje nema diplomatskih predstavnika Svete stolice. Sveti otac je dobro uo~io taj polo`aj Zagreba, pa je zato i odabrao kao svoga zastupnika mu`a, koji je u sebi dotadawim svojim radom usredoto~io sve one osobine, koje su bile potrebite, da izvr{i svoju zada}u na korist svete crkve i katoli~kih vjernika. (Podvukao pisac Janko [imrak). Na adresu benediktinaca, ~ijem redu pripada opat Markone, u nastavku ~lanka je re~eno: Taj mu` je prije svega skromni redovnik, pun duha Bo`jeg, koji sve doga|aje mjeri mjerilom Bo`je providnosti, a ne mjerilom qudske mudrosti. Taj mu` pripada redu Sv. Benedikta, koji se red pojavqivao na pozornici Hrvatske u wezinim najva`nijim povjestnim danima. Po{to je pomenuo opata Martina i wegovo delovawe, episkop [imrak je nastavio: Tako je red Benediktinaca sudjelovao kod polagawa temeqca kamena ne samo kr{}anstva nego i narodne samostalnosti Hrvatske, koja je s time bila uzko spojena (Podvukao pisac J. [imrak).13

Zadr`av{i se malo vi{e na ulozi opata Gebizona kao jednog drugog papskog legata me|u Hrvatima J. [imrak je nastavio konkretno sa tuma~ewem uloge opata Markonea u NDH: Sigurno nije bez providnosti Bo`je, da po tre}i put u tako odlu~nim poviestnim ~asovima dolazi u Hrvatsku kao posebni papinski delegat i opet opat svetoga Benedikta. Pisac ovih redaka o}utio (osetio, pr. S. S.) je godine 1941. u prvoj polovici mjeseca srpwa u audijenciji kod sada{wega Svetoga oca Pija XII, koliku skrb, koliku qubav ima u svom srdcu prema katoli~kim vjernicima u Hrvatskoj, prema hrvatskom narodu i prema Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj. Sigurno je on u svojoj prevelikoj skrbi poslao kao svoga predstavnika onoga, koga je smatrao za najsposobnijega. I doista, preuzvi{eni opat dr Ramiro Markone je svojim nastupom i svojim radom opravdao sve nade, koje su u wega bile polagane. Shodno pisawu klerikalnih listova u Zagreba~koj crkvenoj provinciji, bilo je sasvim razumqivo, da je jubilej opata Markonea imao odjeka i u Vrhbosanskoj provinciji. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji, ba{tinu klerikalizma i {ovinizma nadbiskupa J. [tadlera, nadbiskup I. [ari} je samo unapredio: tako je bio otvoren put za klero-usta{ka zlo~instva protiv ~ove~nosti. U jednoj takvoj sredini, apologi~ni ~lanci ove vrste imaju logi~ni zahtev i potrebu. Zbog toga je bilo sasavim prirodno, da su Vrhbosna i Katoli~ki tjednik, povodom jubileja opata Markonea, imali re~i najlep{eg priznawa. Vrhbosna je ukazala na ~iwenicu, da je Pije XII poslao opata Markonea na Antunovo dne 13. juna 1941. u Hrvatsku, kao svog delegata kod Hrvatskog episkopata. Vidi se, da ni ovo nije slu~ajno. Jer ukazivawe na datum imenovawa imalo je da podvu~e politi~ki zna~aj i razumevawe pape Pija XII za samu li~nost Ante Paveli}a. Katoli~ki tjednik br. 22 od 30. maja 1943, izda{no se odu`io jubileju opata Markonea. Sastavqen je posebni broj, sa vi{e fotografija, i posve}en je wemu, wegovoj opatiji i benediktincima uob}e. Isto tako, u prethodnim brojevima, objavqeno je dosta materijala o izaslaniku Sv. stolice kod nas i o benediktincima. U ovaj mah je od interesa osvrnuti se na ~lanak pod naslovom Izaslanik Sv. otca pape opat dr Josip Ramiro Markone O.S.B, objavqen od strane redakcije K 25-godi{wici opatske ~asti. ^lanak po~iwe sa osvrtom na wegovu prvu pojavu pred usta{kim saborom: Obradovali su se tada hrvatski zastupnici, a i sav hrvatski narod s wima. Posebno nas je dirnula pa`wa Sv. otca pape, {to nam je poslao svoga ~ovjeka u osobi jednog benediktinca. Hrvatska se, ni dr`avna, ni kulturna, ni vjerska pro{lost bez benediktinaca ne da ni zamisliti. Pa, kad nam papa u po~etku nove hrvatske dr`avne tvorevine {aqe i opet benediktinca, zar nije to najboqi znak wegovih najprijateqskijih osje}aja prema Hrvatima i wihovoj zemqi? Ne mo`emo biti indiferentni ni prema na oko bezna~ajnoj povlastici, {to ju je papa dao svom izaslaniku i wegovoj pratwi, da nose posve bielo odielo (benediktinci se ina~e slu`e crnim odielom). Zna~ajna je ta povlastica za nas zato jer je podieqena iz pa`we pape Pija XII prema Hrvatima.14

Mi u wemu (opatu Markoneu, pr. S. S.) {tujemo Sv. otca papu, koga nam zastupa. A to vi{e ga volimo, {to i on svakom zgodom jasno pokazuje, da voli nas, shva}a na{e prilike, razumije na{e potrebe i `eli dobro hrvatskom narodu. Osjetio je to nedavno i na{ napa}eni i te{ko izku{ani hercegova~ki puk, kad je pred Uskrs ove godine piju}i po drugi put gorku ~a{u svoga te`kog izku{ewa za{ao u wegovu sredinu, ne kao slavqenik, ve} kao otac, tje{iteq, tuma~ zabrinute qubavi Sv. otca, braniteq. Osjetio je to na{ narod, razumjeli su to na{i sve}enici, shvatile su to na{e vlasti, a i drugi. Mi hrvatski katolici imamo jo{ jedan poseban razlog, da iz srdca reknemo: Tebe Boga hvalimo!, jer nam ga je dao, da nam zastupa Sv. otca i u ovim nam sudbonosnim vremenima bude vjeran tuma~ `eqa Pija XII, a wemu opet istinski izvestiteq o na{im vjerskim i narodnim potrebama. Na pomolu nove, Bo`je Evrope i novoga, Bo`jega svieta potrebni su napose crkvi `ive vjere, dalekovidnog uma, ~eli~ne voqe, velikog srdca i `eqezne ruke u za{ti}ivawu interesa Bo`jega kraqevstva na zemqi. Da je takav i sve~ar, govori wegov dosada{wi rad. Mi mu `elimo i na tu se nakanu Bogu molimo, da u tom velikom i va`nom poslu po|e stopama velikih sinova sv. Benedikta: Grgura Velikog i Grgura VII, Petra Damjana i Vilima Ver~elskog, te wegovih pred{asnika ba{ na ovom mjestu, na kojemu je kod nas: svetog i vjernog opata Martina, opata Mainarda i opata Gebizona! Neka nam to udieli veliki i dobri Bog. Kao {to se vidi, Katoli~ki tjednik je otvorenije i nedvosmislenije nego Katoli~ki list obele`io misiju opata Markonea u NDH. Karakteristi~no je povezivawe ~eli~ne voqe i `eqezne ruke opata Markonea o ~emu govori wegov dosada{wi rad za sudbinu NDH u Bo`joj Evropi. To ujedno pokazuje, da opat Markone, odista, nije bio samo istinski izvestiteq o na{im vjerskim i narodnim potrebama, nego potstreka~ i u~esnik. (isto; str. 105-110) Godi{wicu krunisawa pape Pija XII (1944), kao i obi~no, Hrvatski narod, glavni organ usta{a, pozdravio je apologi~nim ~lankom. Isti~u}i, da hrvatska dr`ava i hrvatski narod u dana{wim prilikama mogu u shva}awu i razumevawu, koje dolazi od Sv. stolice, videti dokaz za ispravnost i opravdanost svoje borbe, kao i da je narod s rado{}u pozdravio odluku pape Pija XII, da ve} u prvoj godini obnove NDH po{aqe u Zagreb apostolskog delegata, kojemu je zada}a odr`avati vezu izme|u Svete stolice i crkvene organizacije u Hrvatskoj, u pogledu zna~aja li~nosti opata Markonea, Hrvatski narod je pisao ovako: Apostolski delegat w. pr. opat dr Ramiro Josip Markone, koji boravi u Zagrebu, u`iva kod nas sve po~asti, koje odgovaraju wegovom visokom polo`aju i ugledu Svete stolice, koju on kod nas predstavqa. Osim toga je li~nost papinskog delegata preuzvi{enog Markonea, ~ovjeka visoke kulture, velikog diplomatskog takta i iskustva, koje je zna~ajno za predstavnika Svete stolice, posebno zapa`ene u Hrvatskoj to vi{e {to se predstavnik Svetog otca od prvog ~asa nastojao u`ivjeti u na{e prilike, pokazuju}i pri tom veliko razumievawe i blagonaklonost.15

Na ovaj na~in doznali smo da papa Pije XII od prvog ~asa NDH nastojao u`ivjeti u na{e prilike, a to zna~i u klero-usta{ke prilike, pokazuju}i pri tom veliko razumijevawe i blagonaklonost. U jednom razgovoru usta{kog novinara Stipa Tomi~i}a sa opatom Markoneom o savezni~kom bombardovawu fa{isti~ke Italije i NDH, obuhva}ena su i druga pitawa od aktuelnog zna~aja. Opat Markone na{ao se pobu|enim da pred {irom javno{}u objasni zna~aj svoje misije u NDH. S tim u vezi je rekao: Meni je od Svete stolice povjerena briga oko probitaka katolicizma u Hrvatskoj, te me u toj tuzi tje{i (misli na savezni~ko bombardovawe NDH pr. S. S.) {to vam mogu re}i, da sam veoma zadovoqan priemom episkopata i sve}enstva, koje vjerno i po`rtvovano vr{i svoje du`nosti. Nastavqaju}i misao o NDH, opat Markone se dotakao jedne vrlo va`ne usta{ke delatnosti. Naime, dono{ewa crkvenog zakonodavstva. O tom zakonodavstvu, opat Markone je dao veoma pohvalnu ocenu: Crkveno je zakonodavstvo hrvatske dr`ave veoma dobro, a vlasti podupiru probitke katoli~ke crkve i po{tuju ih s punim razumievawem. Kada se uzme u obzir, da je usta{ka vlada donela zakonodavstvo, koje je stvarno bilo klero-rasisti~kog obele`ja protiv pripadnika pravoslavne, staro-katoli~ke i jevrejske versko-crkvene uprave i wihove imovine, onda ova pohvala opata Markonea ima izuzetan politi~ki zna~aj: potpuno pokri}e Vatikana za dono{ewe klero-rasisti~kog zakonodavstva u NDH. Usta{ki novinar Hrvatskog naroda, sasvim pravilno, shvatio je va`nost ove izjave opata Markonea. Sa svoje strane, dodao je komentar ove sadr`ine; Ovu smo izjavu iz mjerodavnih usta primili s velikim zadovoqstvom. Ona dolazi poslije isto tako pozitivnih izjava predstavnika, kako katoli~ke, tako i drugih priznatih vjeroizpoviesti u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj, jer dr`avne vlasti prema svima, a napose prema muslimanskoj, jednako se odnose i pru`aju im svaku potrebnu pomo}. Dakle, komentarom se podvla~i, da je izjava opata Markonea, kao izjava iz mjerodavnih usta. Za katoli~ke mase NDH, svakako, da je ova propaganda opata Markonea za klero-usta{ki re`im bila od pozitivnog zna~aja. [ta se ti~e uzbu|ewa papskog legata zbog savezni~kog bombardovawa fa{isti~ke Italije i NDH, kojom je prilikom, ponekad, neizbe`no, bio pogo|en i neki crkveni objekat u blizini fronta, od va`nosti je ustanoviti ovo: opat Markone, ni kao rimokatoli~ki prelat, ni kao papski legat, uop{te ni kao hri{}anin, nikada nije osudio masovna usta{ka zlo~instva, wihova planska ru{ewa, pqa~kawa i paqewa pravoslavnih manastira i crkava, kao i jevrejskih sinagoga. Sem ako ova zlo~instva nije ubrajao u pozitivan bilans usta{kih vlasti, koje su na taj na~in podupirale probitak katoli~ke crkve o ~emu je wemu od Svete stolice povjerena briga. Isto tako, opat Markone nikada nije osudio ni strahovita zlo~instva italijanskih fa{ista nad neza{ti}enim stanovni{tvom u okupiranim krajevima Jugoslavije. (isto; str. 114-116)16

U Dnevniku don Kerubina [egvi}a koji je poznat pod naslovom U prvim mjesecima stvarawa NDH i sa podnaslovom Moje poslawe u Italiji 7. IX 24. IX 1941, sa~uvan je pomen na opata Markonea. U vezi ovog pomena potrebno je imati u vidu, da je don Kerubin [egvi}, kao katoli~ki sve{tenik, bio predratni usta{a i ~ovek od velikog poverewa samog Ante Paveli}a. Krajem avgusta 1941, pi{e don [egvi} u svom Dnevniku, pozvao ga je Paveli} i rekao mu je da se spremi za putovawe u Rim da obavi stanovitu misiju u najvi{im krugovima. Posebno mu je stavio u zadatak misiju kod vojvode od Spoleta, designiranog kraqa NDH. Na paso{u don [egvi}a stajalo je: dostojanstvenik poglavnikova doma. U poslanstvu je dobio i dva pisma a fa{isti~ki general E. Kozelski doneo mu je 12 pisama za... vrlo uva`ene osobe u Italiji. Ovu kolekciju pisama, don [egvi} je upotpunio i jednim pismom opata Markonea. Kako je do{lo do toga, don [egvi} je ovako zabele`io: Po{to je mons. Josip Ramiro Markone, abbate di Monte Vergine, bio doznao, da putujem u Rim, izrazio je `equ da me vidi, pa sam ga posejtio 8. rujna u wegovu stanu u nadbiskupskom sjemeni{tu na [alati. Izjavio je svoju radost, {to je ba{ meni poglavnik povjerio jednu misiju u Italiji u danima starawa Hrvatske. Predao mi je pismo za kardinala Maqonea uz duboke poklone i pozdrave princu Umbertu. Don [egvi} je stigao 10. septembra 1941. u Rim. istog dana je posetio monsiwora Hektora Feli~ija. Ovom posetom se utvr|uje povezanost monsiwora Feli~ija, koji je bio zvani~ni papski nuncije u Jugoslaviji, sa don [egvi}em, usta{om i Paveli}evim emisarom u Rimu. Ako izdvojimo druge posete i razgovore, {to se ti~e posete Kvirinalu kod princa Umberta, 11. septembra 1941, don [egvi} je zabele`io u Dnevniku da mu je izru~io pozdrave opata Markonea. S tim u vezi, don [egvi} je doslovno zabele`io: On se je (princ Umberto, pr. S. S.) vrlo srda~no zahvalio. Monsiwor Ramira je uveliko hvalio. U toku razgovora, zabele`io je don [egvi} da je princ Umberto opet hvalio opata Markonea, s kojim da ga ve`e trajno prijateqstvo i zapita: kako se on osje}a u Zagrebu? Je li zadovoqan? Wemu do sada nije bila poznata wegova najnovija funkcija. Zadovoqan i prezadovoqan, odgovorio je [egvi}, pa je nastavio: On se osje}a me|u nama Hrvatima kao da je me|u Talijanima u Rimu, osim {to ne govori hrvatski, ina~e se ne razlikuje od na{ih prelata. Usta{a don [egvi} bio je 14. septembra 1941. primqen u audijenciju kod pape Pija XII. Prilikom audijencije bilo je neizbe`no re}i i o opatu Markoneu. O tome je usta{a don [egvi} ostavio ovaj pomen: Zatim se je Sveti otac zanimao za sve, {to se zbiva u Hrvatskoj, osobito me je pitao za poglavnika i za ostale ~lanove Vlade, za wihove vjerske osje}aje, za wihov vjerski odgoj. Sa vidqivim veseqem se je uvjerio, da Sveta stolica mo`e uviek ra~unati na Hrvatsku kao katoli~ku dr`avu. On znade, da su Hrvati zadu`ili Evropu brane}i kr{}ansku i to ba{ katoli~ku civilizaciju. Na koncu je izru~io poruke nadbiskupu Stepincu i17

apostolskom delegatu monsiworu Markoneu. Zapitao me je, da li ga poznam, jesmo li u vezi i kako su s wime Hrvati zadovoqni? Koga nam je poslao Sveti otac ne mo`e biti nego za na{u sre}u i zadovoqstvo. Pape su, od prvih po~etaka s Hrvatima op}ili preko svojih legata: opata, kao opat Martin, poslanik Ivana IV, pa opat Gebizon, legat Grgura VII. Ovi odlomci iz Dnevnika don [egvi}a bacaju izvesno svetlo na rad opata Markonea u NDH. Kao {to se vidi, po svom dolasku u Zagreb, opat Markone se povezao sa usta{om [egvi}em, kome je Paveli} poverio ~isto politi~ku misiju u fa{isti~koj Italiji. Opat Markone je bio doznao da usta{a [egvi} putuje u Rim i izrazio je `equ da ga vidi. Ovom prilikom usta{i [egvi}u predao je pismo za kardinala Maqonea uz duboke poklone i pozdrave princu Umbertu. Ovim se utvr|uje da je inicijativa za povezanost i saradwu sa jednim prononsiranim usta{om potekla od strane papskog legata. A li~no papa Pije XII ra~unao je na NDH iskqu~ivo kao katoli~ku dr`avu. (isto; str. 117-119) Uobi~ajeno je bilo, da se novogodi{wa ~estitawa kod Paveli}a pretvaraju u politi~ke manifestacije klero-usta{kog re`ima u okviru osovinskog pokreta Nove Evrope. Razume se, u ~estitawu uzimali su u~e{}a i ~lanovi diplomatskog zbora u Zagrebu. Tako su ~estitawa iskori{}avana za me|unarodno afirmisawe NDH. O posledwem novogodi{wem ~estitawu kod Paveli}a, 1945. koliko je nama poznato sa~uvan je pomen u zagreba~koj {tampi. Kakve su prilike vladale u NDH, najboqe se mo`e videti iz ~iwenica, da su novogodi{wa januarska ~estitawa obavqana tek po~etkom februara. Diplomatski predstavnici osovine i wenih satelita na sve~ani na~in Paveli}u su ~estitali novu godinu 1945. Doajen diplomata, nacisti~ki poslanik Sigfrid Ka{e, pro~itao je pozdravni govor. Paveli} mu je zahvalio na ovom ~estitawu. Me|u osovinsko-satelitskim diplomatama, obligatno je bio zapa`en izaslanik Svetog otca pape dr Josip Ramiro Markone. O prijemu kod Paveli}a objavqeno je i nekoliko prigodnih fotografija. Na jednoj fotografiji, vidi se nadbiskup A. Stepinac, u momentu, kad Paveli}u ~estita novu godinu, u ime versko-crkvenih uprava u Zagrebu. Pozadi nadbiskupa A. Stepinca, vide se predstavnici muslimanske, evangelisti~ke i tzv. hrvatske pravoslavne crkve. Izaslanik Svete stolice u Hrvatskoj Opat dr Josip Ramiro Markone (Prigodom 63-godi{wice `ivota) Zagreb, 10. o`ujka U utorak 13. o`ujka slavi svoj imendan preuzvi{eni gospodin opat dr Josip Ramiro Markone, legat Sv. stolice u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj, a u ~etvrtak 15. o`ujka svoj ro|endan. Ime visokog sve~ara opata Markonea spomiwe se u Hrvatskoj javnosti uviek s osobitim po{tovawem, jer u wemu hrvatski narod gleda visokog diplomatskog predstavnika Svete stolice, a Hrvati katolici predstavnika Sv. otca pape, zajedni~kog otca svih kr{}ana, koji je ujedno osobiti prijateq hrvatskog naroda.18

Ugledni crkveni i diplomatski dostojanstvenik opat dr Markone razvija svoju djelatnost u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj od 13. lipwa 1941, kada je od Svete stolice pozvan, da svoj polo`aj opata glasovite benediktinske opatije Montevergine zamieni polo`ajem izaslanika Sv. otca u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj. Od toga vremena opat dr Markone u vr{ewu svoje nove zada}e pokazuje osobiti `ar, da u~ini jo{ bli`ima i jo{ srda~nijima veze hrvatskog naroda i Svete stolice, nalaze}i u hrvatskoj poviesti i tradiciji kao i u suvremenom `ivotu mno{tvo nastojawa za u~vr{}ivawem i produbqivawem veza izme|u katoli~kog diela hrvatskog naroda i Svete stolice. Ovaj veliki i jaki mu`, koji je do{ao u na{u dr`avu u te`kim i krvavim vremenima, na{ao je shva}awa za na{e prilike i pote{ko}e, za na{e boli i borbe te cieni plemenita nastojawa hrvatskog naroda. Vi{e puta napustio je svoju rezidenciju u glavnom gradu Zagrebu, pa je posjetio narod u na{im pokrajinama, u kojima narod `ivi i donosio svuda rie~i bodrewa i utjehe, o~inske blagosti i samopriegora. Tako je stekao nove zasluge radi ovoga svoga djelovawa, koje se nastavqa na mno{tvo plemenitih djela, koja je ostvario u svojoj domovini. Po{to je naveo poznate biografske podatke o opatu Markoneu pre dolaska u NDH, Hrvatski narod je zavr{io ~lanak ovim re~ima: Napustiv{i svoju domovinu, kada je pozvan od Sv. stolice na novu du`nost, do{ao je u Nezavisnu Dr`avu Hrvatsku, gdje je wegova plemenitost i aktivnost do{la do izra`aja u novim djelima, koja su na korist hrvatskog naroda. Stoga hrvatski narod od srdca `eli, da Bog jo{ dugo po`ivi ovog po`rtvovanog radnika i velikana, da wegova djelatnost donese {to obilnije plodove na korist crkve i Nezavisne Dr`ave Hrvatske. Kada se uzme u obzir, da je ova apologija Hrvatskog naroda o opatu Markoneu objavqena u doba agonije Osovine i wenih satelita, odnosno u doba pred likvidaciju NDH, onda se mo`e pravilno i potpuno shvatiti wen smisao i zna~aj. U ovo doba, vr{ena je vrlo intenzivna klero-usta{ka kampawa za opstanak NDH. Zatim, vr{ena je klevetni~ka kampawa protiv saveznika i wihove Krimske deklaracije u pogledu nove Jugoslavije, koja se afirmisala pod vodstvom narodnooslobodila~ke borbe. Ba{ u ovom istom broju Hrvatskog naroda objavqen je veliki govor Ante Paveli}a, u kome je nagla{ena odlu~nost borbe za opstanak NDH: Hrvatski narod borit }e se svim sredstvima za svoju samostalnu hrvatsku dr`avu. Koja su to sredstva? Jedno je bilo sigurno, da su usta{e u ta sredstva ubrajali: oru`ano bratstvo s velikim wema~kim Rajhom i Petrov Rim. Sa apologijom o opatu Markoneu, Hrvatski narod je istovremeno objavio ~lanak politi~ke sadr`ine o godi{wici krunisawa pape Pija XII u svetlosti zna~ewa papinstva za Hrvate. S Petrovim Rimom ujediweni smo u patwi mu~eni{tva. Molimo Boga i borimo se, da s wim budemo ujediweni i u slavi zajedni~ke pobjede. Odista, uskoro, Petrov Rim preko Tre}e biskupske konferencije, 24. marta 1945, u~ini}e posledwi poku{aj da se spase i o~uva NDH.19

Uloga opata Markonea nije razja{wena u vezi zasedawa katoli~kog episkopata i izdavawa biskupske poslanice. Na{e je mi{qewe, da je wegov udeo, nesumwivo, bio od zna~aja, a mo`da i presudan i to iz razloga, {to se katoli~ka crkva u NDH razvijala pod wegovim nadzorom i uputstvima iz Vatikana koje je on prenosio. Wegov polo`aj je zahtevao veliku opreznost i ume{nost u sprovo|ewu vatikanskih naloga. Utoliko pre, {to se celokupna linija politi~kog delovawa usta{kog poglavnika Paveli}a razvijala na osnovi katoli~anstva i za{tite Vatikana. S obzirom na vreme i me|unarodne prilike, preko konferencije hrvatskog katoli~kog episkopata i wegove poslanice, Sveta stolica je preduzela posledwi poku{aj da se spase i o~uva NDH, kao vatikansko-osovinska tvorevina, koja je predstavqala kombinaciju najve}e katoli~ke dr`ave na Balkanu. Misija opata Markonea u NDH ne mo`e se odvojiti od pomo}i i saradwe wegovog sekretara dra \uzepa (Josipa) Masu~ija, tako|e benediktinca. Nesumwivo, da je benediktinac Masu~i bio neobi~no ugledni ~lan svog reda. Sa reputacijom uglednog katoli~kog intelektualca i poslenika, on je, svakako, bio vrlo kvalifikovan za novi poziv u NDH (...) Od va`nosti je ustanoviti, da je Masu~i u Zagrebu, takore}i odmah po dolasku, pokazao izvesnu politi~ku aktivnost. Kako je u Zagrebu bila jako razvijena fa{isti~ka kolonija, on se odmah ukqu~io u wen dru{tveni i politi~ki `ivot. Tako je bilo zapa`eno wegovo u~e{}e u jednoj ~isto fa{isti~koj proslavi, kada {ira javnost ta~no nije ni znala, ko je on i za{to stvarno boravi u Zagrebu. Kao {to je poznato, krajem oktora 1941, u svim ve}im gradovima fa{isti~ke Italije, a posebno u Rimu, sve~ano je proslavqena 20-godi{wica pohoda na Rim. S obzirom na fa{isti~ko-usta{ku povezanost i prijateqstvo, izvedena je proslava i u Zagrebu. Proslavi su prisustvovali ~lanovi fa{isti~kih organizacija i ustanova u Zagrebu. Nekoliko dana usta{ka {tampa je pisala o zna~aju ove godi{wice ne samo za Italiju, nego za Evropu, za NDH, uop{te za ceo svet. Ovom prilikom, isticalo se da je fa{isti~ka revolucija bila od presudnog zna~aja za formirawe usta{ke revolucionarne organizacije. Ideolo{ka povezanost tih dveju revolucija, po usta{kim komentarima, tako je o~igledna, da je zbog toga saradwa usta{a i fa{ista dovela do NDH. Drugim re~ima: bez pohoda na Rim, nikada ne bi ni do{lo u Zagrebu do NDH. Na zagreba~koj fa{isti~koj proslavi 20-godi{wice pohoda na Rim jedna ~eta Crnih ko{uqa priredila je defile na kome su prisustvovali Ante Paveli} i mnogobrojni usta{e. U Radni~koj komori prire|ena je sve~ana akademija, na kojoj su uzeli u~e{}a mnogobrojni fa{isti i usta{e, predstavnici Vermahta, diplomate iz osovinsko-satelitskog kora i dr. Me|u ovejanim usta{ama, na po~asnom mestu, bili su zapa`eni nadbiskup A. Stepinac i wegov pomo}ni biskup J. Lah. Po{to je grenadirska fa{isti~ka muzika odsvirala usta{ku himnu, nacisti~ku melodiju Horst Vesela, italijansku i fa{isti~ku himnu, vo|20

fa{isti~ke delegacije pri usta{kom pokretu, general Eugenio Koselski, na pozornici, predao je zastavicu zagreba~kih fa{ista sve}eniku O.S.B. dru Guzepe Masu~iju, koji je obavio blagoslov. Na zastavici bile su napisane ove rije~i: Fascio Italiani all Estero Zagabria, Fascio Arnaldo Mussolini. Dr Masu~i odr`ao je tom prilikom kra}i govor, u kome je me|u ostalim rekao, da se danas slavi dvostruka sve~anost i to sve~anost Krista Kraqa i sve~anost pohoda na Rim.) Posle toga, fa{isti~ki prvaci su odr`ali nekoliko govora u savremenom propagandnom duhu. Donose}i veoma op{iran izve{taj sa ove fa{isti~ke proslave, Hrvatski narod je objavio i nekoliko fotografija. Na jednoj fotografiji, vidi se nadbiskup A. Stepinac i wegov pom. biskup J. Lah. Od va`nosti je da ustanovimo, da se na jednoj propagandnoj fa{isti~koj proslavi, kao aktivni u~esnik, pojavio J. Masu~i. To je, ujedno, bio dokaz, da se on, po svom dolasku u Zagreb, gde je do{ao kao sekretar papskog legata Markonea, povezao sa fa{istima, koji su bili zastupqeni pri Usta{kom glavnom stanu. Fa{isti u Zagrebu bili su u politi~koj i vojnoj misiji. Wihovo istupawe, redovno, bilo je antijugoslovensko i antisavezni~ko. Istupawe J. Masu~ija benediktinca, na proslavi 20-godi{wice pohoda na Rim, ulazilo je u politi~ki rad kolektiva zagreba~ke fa{isti~ke organizacije. Nesumwivo, da je ovo istupawe odgovaralo wegovom fa{isti~kom ube|ewu i nacionalnom poreklu. Uostalom, wegov stare{ina, opat Markone, ne samo da se nije ogradio od wegovog istupawa, nego je, kao {to smo videli, li~nim primerom, jo{ vi{e i autorizovanije dejstvovao u ovom pogledu. (isto; str. 121-128) Simi} zakqu~uje da je povezivawe i duh saradwe, koji je vladao izme|u Vatikana i NDH, gruba povreda moralnih na~ela jedne hri{}anske crkve. Isto tako, jeste gruba povreda na~ela neutralnosti me|u ratuju}im stranama, koju je proklamovao papa Pije XII. U nizu primera povezanosti i saradwe izme|u predstavnika usta{kih vlasti i papske kurije, delovawe opata Markonea, kao papskog legata u NDH, imalo je izuzetni zna~aj i stepen odgovornosti. Kada se uzme u obzir, da je ovo delovawe nekoliko mjeseci bilo otkloweno od javnosti uop{te, onda se boqe mogu razumeti politi~ki motivi pape Pija XII u pogledu slawa opata Markonea u Zagreb i vatikanske kombinacije sa NDH na Balkanu. Ko je i za{to je bio opat Markone u NDH? Na ova pitawa odgovorili su usta{ki ministar inostranih poslova Mladen Lorkovi} i li~no opat Markone. A) Na tre}oj sednici usta{kog sabora, 23. februara 1942, u svom izve{taju o spoqnoj politici, M. Lorkovi}, pomiwu}i me|unarodni polo`aj i priznawe NDH, osvrnuo se svega jednom re~enicom i na Vatikan. Istaknuv{i, shodno ovom priznawu, da je sedam prijateqskih nacija sa svojim poslanicima zastupqeno u Zagrebu, M. Lorkovi} je ponaosob pomenuo dr`ave, imena i titule tih poslanika. U pogledu Vatikana i opata Markonea, M. Lorkovi} je doslovno rekao: Sv. stolica zastupqena je za sada neoficijelno po Wegovoj preuzvi{enosti Markoneu, kao {to i mi kod Vatikana imademo svoga posmatra~a.21

Ova kratka izjava M. Lorkovi}a jeste prvo autorizovano usta{ko saop{tewe o odnosima izme|u NDH i Vatikana, ujedno i prvi zvani~ni pomen na opata Markonea u NDH. B) U pozdravnom telegramu nadbiskupu I. [ari}u ~estitaju}i mu zlatni jubilej opat Markone se predstavio {irom javnosti kao delegatus apostolicus. Videli smo, kako se redovno operisalo sa pripadni{tvom opata Markonea benediktincima. To pripadni{tvo je slu`ilo za usta{ke istorijske analogije i paralele sa ulogom benediktinaca u pro{losti hrvatskog naroda, posebno, sa ulogom opata Gezibona, legata pape Grgura VII. Shodno ovom, u savremenom tuma~ewu polo`aja NDH, u vezi sa misijom opata Markonea, klerikalci su namerno polazili od mistifikacije, kako je stvarno Bo`jom providno{}u poslije vi{e stoqe}a opet obnovqena Zvonimirova hrvatska dr`ava. Zbog toga su se nadali, da }e opat Markone izvr{iti povjerenu zada}u. Jo{ vi{e: {to lep{om krunom okruniti svoju preva`nu misiju. Daqe, videli smo, da je bila vrlo razvijena propaganda oko imendana i ro|endana opata Markonea. U vezi sa ovim, od interesa je osvrnuti se na istorijsko-politi~ko pore|ewe izme|u ranijih papskih nuncija u Jugoslaviji i papskog legata u NDH. Period redovno vaspostavqenih i odr`avanih diplomatskih odnosa izme|u Jugoslavije i Vatikana izme|u ostalog, karakteristisan je radom trojice papskih nuncija, koji su se klonili javnosti i izbegavali jevtinu demagogiju uop{te, izuzev monsiwora Pelegrinetija. Monsiwor Frawa Kerubini (1920-1922), monsiwor Hermenigildo Pelegrineti (1922-1937) i monsiwor Hektor Feli~e (3938. do 1941), kao papski nunciji ovog perioda, sa predajom akreditinih pisama, stekli su op{te uva`avawe, koje iziskuje wihov visoki polo`aj. U ovom pogledu, nije pravqena razlika izme|u wih i ostalih diplomatskih predstavnika svetovnih vlasti. Kada je papski nuncije Pelegrineti poku{ao (1926) da se me{a u na{ strana~ki `ivot, nai{ao je na `estoku osudu javnosti. Li~no ga je napao sam Stjepan Radi}, kao aktivni ministar prosvete. Nesumwivo, da su sva tri papska nuncija imali veoma zanimqive biografije, zatim, da se wihov rad u Jugoslaviji odvijao u zna~ajnom pravcu po shvatawu papske Kurije. Jedan od wih, monsiwor Pelegrienti, ~ak je bio imenovan kardinalom (13. decembra 1937). Pa ipak za to, nikada nisu wihovi imendani i ro|endani, kao ni datumi iz biografija, bili predmet politi~ke i ideolo{ke kampawe jedne strna~ke grupe, kao {to je to bio slu~aj sa opatom Markoneom u NDH. To zna~i, da se sa imenom i polo`ajem opata Markonea, vodila bezobzirna klero-usta{ka kampawa na ideolo{koj osnovi verske iskqu~ivosti i nacionalne netrpeqivosti uz wegovu pomo} i saglasnost Vatikana. Nezavisno od svega ovoga {to je opat Markone govorio ili {ta su drugi o wemu govorili i pisali va`no je ustanoviti, {ta je on konkretno radio. 1. Opat Markone je u~estvovao u javnom i politi~kom usta{kom `ivotu. Kao {to je poznato, 23. februara 1942, on se prvi put prezentirao {iroj22

javnosti. Va`no je ustanoviti, da se opat Markone nije prezentirao na nekoj versko-crkvenoj sve~anosti, nego na jednoj izrazito politi~koj sve~anosti, koja je imala usta{ki karakter: na sve~anom otvarawu usta{kog sabora. Donose}i op{iran izve{taj o u~estvovawu osovinsko-satelitskog diplomatskog kora na otvarawu usta{kog sabora, Hrvatski narod, u odvojenom redu, posebno je pomenuo opata Markonea. U diplomatskim lo`ama zauzeo je mjesto papinski legat opat preuzv. g. Markone O.P. sa svojim tajnikom. Kao duhovno lice, opat Markone nije morao da prisustvuje otvarawu usta{kog sabora. Kada se odlu~io da prisustvuje, time je javno pokazao da je sebe stavio u red osovinsko-satelitskih diplomata u NDH. Na taj na~in, svesno i svojevoqno, stupio je u red neprijateqa naroda Jugoslavije i saveznika. Isto tako, Hrvatski narod je zabele`io i u~estvovawe nadbiskupa A. Stepinca. Prema tome, shodno svojim pozivima i polo`ajima, opat Markone i nadbiskup A. Stepinac, od strane katoli~ke crkve, pru`ili su punu meru za{tite i legalnosti usta{kom saboru. 2. Opat Markone je prisustvovao na fa{isti~koj proslavi 23-godi{wice osnivawa prvih borbenih fa{a. Povodom ovog prisustvovawa, otvaraju se ova pitawa: da li je opat Markone na fa{isti~koj proslavi u~estvovao kao duhovno lice, daqe, kao Italijan ili kao fa{ista. Ako je prisutvovao kao duhovno lice na jednoj fa{isti~koj proslavi, onda mu nije bilo mesta kao predstavniku Vatikana. Ako je prisustvovao kao Italijan, tako|e nije mu bilo mesta. Ovo nije bila proslava italijanskog naroda nego je bila fa{isti~ka proslava. Svojim prisustvovawem, opat Markone je u~inio poku{aj identifikovawa fa{izma sa italijanskim narodom. Ako je prisustvovao kao fa{ista, onda je situacija sasvim jasna. U svakom slu~aju, opatu Markoneu nije bilo mesta na jednoj fa{isti~koj proslavi. [to je najva`nije, Vatikan se nije ogradio od wegovog u~estvovawa na zagreba~koj fa{isti~koj proslavi, koja je imala antijugoslovenski i antisavezni~ki zna~aj. 3. Apostolska putovawa opata Markonea po NDH, nesumwivo, nosila su izrazito obele`je visoke vatikanske agitacije za klero-usta{ki re`im. Svojim postupcima na terenu, on je to svima stavio do znawa. Obja{wavaju}i zna~aj ovih apostolskih putovawa, Hrvatski tjednik, izme|u ostalog, pisao je: ... za{ao je u wegovu sredinu, ne kao slavqenik, ve} kao otac, tje{iteq, tuma~ zabrinute qubavi Sv. otca, braniteq. Osjetio je to na{ narod, razumjeli su to na{i sve}enici, shvatili su to na{e vlasti, a i drugi. Svakako, da je agitacija opata Markonea pred katoli~kim masama za NDH, bila gruba povreda na~ela papske neutralnosti. Za nas je od zna~aja da ustanovimo, da se opat Markone nije nikada ogradio od ovakvog klero-usta{kog tuma~ewa wegovih apostolskih putovawa. Isto tako, da ni Vatikan nije u~inio nikakav prigovor u ovom pogledu.23

4. Opat Markone je uzeo u~e{}a na proslavi u po~ast junacima Staqingrada. Kao duhovno lice, opat Markone nije bio primoran da u~estvuje na jednoj ovakvoj priredbi. Isto tako, nije morao sa uzdignutom rukom fa{isti~kog pozdrava da odaje po~ast junacima Staqingrada. Pre svega, ovaj pozdrav (fa{isti~ki) nije protokolaran. Prema tome, opat Markone fa{isti~ki pozdrav nije morao da ~ini ni kao ugledni crkveni i diplomatski dostojanstvenik, kako ga je nazvao Hrvatski narod. Takav pozdrav nije izraz izvesnog ukusa ili uzusa. Fa{isti~ki pozdrav je izraz ideolo{kog ube|ewa i politi~kog opredeqewa. Dakle, fa{isti~kim pozdravom, opat Markone se javno predstavio kao ~ovek fa{isti~kog ube|ewa i opredeqewa. 5. Odr`avawe i produbqavawe veza opata Markonea sa kri`arima, tako|e, bilo je u planu politi~ke aktivnosti u prilog NDH. Bar u pogledu kri`ara, od prvih dana NDH, nije bilo nikakvih iluzija. Sutradan po obrazovawu prve usta{ke vlade, 17. aprila 1941, predstavnici kri`ara posetili su Paveli}a i poklonili mu se kao hrvatskom suverenu. Veliko Kri`arsko bratstvo uputilo je Paveli}u posebni pozdrav kao osloboditequ hrvatskog naroda, osniva~u i poglavaru Nezavisne Dr`ave Hrvatske. Sve ovo sa kri`arima bilo je sasvim jasno i razumqivo. Oni su bili odgojeni u duhu katoli~kog radikalizma, koji u na~elima ne pozna kompromis, oni nisu poznavali popu{tawa ni u programu hrvatskog nacionalizma. Kroz ceo period NDH, kri`ari su organizaciono i politi~ki predstavqali sna`nu polugu klero-usta{kog re`ima. Odr`avawe i produbqavawe veza opata Markonea sa kri`arima nije imalo lokalnog zna~aja. To se prenelo i na Vatikan. Videli smo, da je papa Pije XII, preko opata Markonea, slao apostolski blagoslov kri`arima. Na ovaj na~in, kri`ari su bili pokriveni visokim autoritetom katoli~ke crkve. To je, nesumwivo, zna~ilo pritisak na verska ose}awa katoli~kih masa NDH. 6. Istupawe Josipa Masu~ija, sekretara papskog legata opata Markonea, na fa{isti~koj proslavi 20-godi{wice pohoda na Rim, svakako, da je imalo izrazito politi~ko zna~ewe u prilog fa{isti~kog re`ima. Sama proslava u Zagrebu izvedena je u znaku antijugoslovenske i antisavezni~ke politike. Na proslavi, J. Masu~i je istupio kao ovejani usta{a. Povodom istupawa opata Markonea i wegovog sekretara Masu~ija u klero-usta{kom i fa{isti~kom politi~kom `ivotu za sve vreme trajawa NDH, name}e se jedno pitawe: pitawe o dr`awu katolika (duhovnih lica) prema politici. Kada je me|u ~lanovima rimskog dru{tva Prijateqa civilta cattolica, na {irem planu katoli~ke akcije i propagande, nastao spor oko na~ela izvan i iznad svake politike, okon~awe spora je izvr{io papa Pije XII na~elom: izvan i iznad svake strana~ke politike. Svojim delovawem u NDH, opat Markone je pokazao, da ovo na~elo pape Pija XII ima hipokritski smisao i propagandni zna~aj. Da tako nije24

prakti~no shvatio, opat Markone, zbog povezivawa i saradwe sa usta{ama, do{ao bi u koliziju izme|u savesti i du`nosti. Jo{ vi{e: upao bi u crkvene kazne, svakako, ne bi bio li{en ni politi~ke odgovornosti kod svetovnih vlasti. Uostalom, papa Pije XII, koji ga je poslao u NDH, takvu `rtvu ne bi ni tra`io od wega. Naime, da se bukvalno i primitivno dr`i wegovih javnih na~ela namewenih u propagandne svrhe. Iz niza primera, dokazano je da opat Markone svojim delovawem u NDH, nesumwivo, nije bio izvan i iznad svake politike. Povezuju}i se i sara|uju}i sa usta{ama, on se opredelio za jednu strana~ku politiku, za klero-usta{ku politiku, koja je bila izraz dr`avnog banditizma. Ta politika bila je antiteza jugoslovenskih i savezni~kih napora i `rtava u Drugom svetskom ratu. Sa nizom primera, nepobitno je dokazana povezanost i saradwa opata Markonea sa usta{kim vlastima i sa osovinsko-satelitskim diplomatskim korom u Zagrebu na unutra{wem izgra|ivawu NDH, kao i na wenom me|unarodnom utvr|ivawu. Iz konkretnih primera, daqe, videlo se, da opat Markone nije vodio ra~una o interesima katoli~ke crkve u versko-moralnom pogledu, nego se starao o unapre|ivawu vatikanske propagande na sna`ewu i unapre|ivawu klero-usta{kih tekovina. Zbog toga, postavqa se pitawe da li je opat Markone mogao politi~ki da istupi u prilog klero-usta{kog re`ima, bez znawa i odobrewa Vatikana. I mawe upu}enim u duh i na~ela, u smisao i na~in slo`enog rada Vatikana, odgovor je nepotreban. Jer bez znawa i odobrewa, zatim, bez jasnih direktiva, opat Markone nije ni krenuo u NDH niti je napravio ijedan korak u klero-usta{koj javnosti. Uostalom, da opat Markone nije savr{eno sprovodio liniju Vatikana u ovom jugoslovenskom i savezni~kom podru~ju, bio bi dezavuisan kao papski legat. Isto tako, da politika Vatikana nije bila u saglasnosti sa osovinskim poretkom tzv. Nove Evrope, koju je sprovodio opat Markone u NDH, wegovo prisustvo u Zagrebu oglasili bi kao nepo`eqno kako predstavnici usta{kih vlasti tako isto i predstavnici satelitsko-osovinskih dr`ava. Sa saglasno{}u i razumevawem ovih predstavnika, opat Markone je zasnovao svoj polo`aj papskog legata i sprovodio misiju za vreme Drugog svetskog rata u okupiranoj Jugoslaviji na podru~ju prozvanom NDH. (isto; str. 129-135)

13. Stepinac krvolo~ni nadbiskupRimokatoli~ki nadbiskup u Zagrebu za vreme Drugog svetskog rata Alojzije Stepinac podr`avao je genocidnu politiku usta{ke vlasti i Paveli}a prema Srbima, koja je za wega predstavqala delo bo`je ruke. Bio je veoma blizak sa zlo~incem Paveli}em i izuzetno ga je cenio kao vernika. Stepinac je podr`avao tako|e i Hitlera, koga je nazvao bo`jim izaslanikom. Nadbiskup je bio veliki srbomrzac i prezirao je pravoslavqe. Ve}25

smo u nekom od prethodnih poglavqa videli da je bio zadu`en za sprovo|ewe nasilnog pokatoli~avawa. Stepinac je bio vrhovni sve{tenik usta{kih koqa~a. Osu|en je kao ratni zlo~inac, sau~esnik u genocidu nad pravoslavnim Srbima, Jevrejima i Romima. Godine 1916, 28. juna Stepinac je diplomirao i regrutovan je u Austrougarsku vojsku: poslije jednosemestralne obuke u Rijeci dobio je ~in potporu~nika i premje{ten je na italijanski front u okolini Gorice; u julu 1918. za vrijeme bitke na Pjavi pao je u zarobqeni{tvo. (autor cit: Prema francuskom novinaru @eraru Delaloju koji se poziva na istori~arku Ani Lakroa-Riz i wenu studiju Le Vatican, lEurope et le Reich) u zarobqeni{tvu se Stepinac infiltrira u srpske redove i bavi se {pijuna`om za ra~un Centralnih sila. To je normalan ~in budu}i da on zavisi od Austrougarske, ali tim aktivnostima stvara korisne veze (up. Le Tempas, 2. oktobra 1998)) Oslobo|en na kraju rata, decembra 1918, otpu{ten je iz carske vojske u proqe}e 1919. (Riveli; cit. delo; str. 44) 1924, Stepinac je odlu~io da postane sve}enik. Tada{wi nadbiskup zagreba~ki, Antun Bauer, obezbijedio mu je da zavr{i teolo{ke studije u Rimu, na koleyu Germanikum-Hungarikum. Studije je zavr{io na Papskom gregorijanskom univerzitetu, dobiv{i diplomu iz teologije i filozofije. 26. oktobra 1930. Stepinac je zare|en za sve{tenika: u Rimu, u crkvi Velike Svete Marije, slu`io je svoju prvu misu. Po povratku u Zagreb, jula 1931, po~eo je sve{teni~ku slu`bu u hrvatskoj nadbiskupiji, a nadbiskup Bauer mu je odmah povjerio va`ne du`nosti. Godine 1934, 29. maja Pije XI je proglasio trideset{estogodi{weg Stepinca za biskupa, imenuju}i ga i za pomo}nog nadbiskupa s pravom nasqedstva: bio je najmla|i biskup Rimske crkve tog doba (...) Kada je umro nadbiskup Bauer (7. decembra 1937), Stepinac je sa mawe od ~etrdeset godina preuzeo vo|ewe zagreba~ke nadbiskupije, osnivaju}i mnoge nove `upe (14 u Zagrebu) i prvi karmeli}anski samostan (u Brezovici) (...) Vatreni pobornik hrvatske nezavisnosti i verskog integralizma, monsiwor Stepinac je prije svega bio zakleti antikomunista: govorio je da je ubije|en da }e i SSSR vrlo brzo primiti katoli~anstvo i da }e kip Majke Bo`ije biti postavqen u Kremqu. Godine 1942. navr{ilo se 13 stoqe}a od pokr{tavawa Hrvatske, godi{wica u ~ast koje je papa Pije XI uprili~io posebnu sve~anost. Atmosfera duhovnih sve~anosti lepr{a u Zagrebu i 15. aprila, na Uskrs, usta{ka diktatura priprema prve rasne dekrete. Sa propovjedaonice zagreba~ke katedrale glas nadbiskupa Stepinca deluje ravnodu{no; Isuse, na{ uskrsli spasio~e! Molim te da ka`e{ hrvatskom narodu, za koji po~iwe novo doba, ono {to si rekao apostolima poslije uskrsnu}a: Mir neka je s vama. Ali, 15. aprila, po dolasku Ante Paveli}a u grad, nadbiskup Stepinac ne krije odu{evqewe i upu}uje dirqivu dobrodo{licu ubici kraqa Aleksandra i skora{wem diktatoru genocida: Veliki ~ovjek je do{ao da ostvari najve}i zadatak svoga postojawa.26

^iwenicu da primas Hrvatske katoli~ke crkve daje bezrezervnu podr{ku dolasku usta{ke diktature po `eqi Hitlera i Musolinija i da na neki na~in dijeli s wom rasne etni~ko-religiozne planove koje najavquju i operacionalizuju prvi dekreti-zakoni, potvr|uje Pastirska poslanica koju monsiwor Stepinac raza{iqe 28. aprila: Tko bi mogao da mi zamjeri {to sam sudjelovao, kao onaj tko je odgovoran za duhovne aktivnosti, u odu{evqewu i radosti naroda, uznose}i molitve duboke zahvalnosti Bo`jem Veli~anstvu? A domino factum est istud mirabile in oculis nostris (Bo`ijem djelu dive se na{e o~i: Psalam 117, stih 33). Tra`im od vas i molim vas da se do kraja zalo`ite da Hrvatska postane Bo`iji narod: samo }e se tako ostvariti bitne obaveze Dr`ave usmjerene ka osigrawu dobrobiti naroda. Zbog toga razloga morate odgovoriti na{em pozivu da se posvetite za{titi i napretku Nezavisne Dr`ave Hrvatske. Poznavaju}i qude koji sada u svojim rukama dr`e sudbinu hrvatskog naroda, uvjereni smo da se na{i napori shvataju i da imaju podr{ku. Obra}am se vama, ~asna bra}o sve}enici! Neumorno pozivajte na molitvu sve one koji vjeruju u Boga. I vi, pred oltarima Gospoda, pozivajte Oca zvjezdanog neba zato {to je On izvor svakog savr{enstva i molite ga da nadahne poglavara na{e Nezavisne Dr`ave Hrvatske i da ga u~ini svjesnim ~iwenice da mo`e raspolagati razborito{}u koja }e mu omogu}iti da izvr{i svoju misiju u ~ast Boga i na spas naroda punom pravdom i istinom. Zato nare|ujem da se sqede}e nedjeqe, 4. svibwa, u svim crkvama otpjeva Te deum i pozivam mjesne vlasti i narod da prisustvuju. Pastirska poslanica monsiwora Stepinca daqe opomiwe katoli~ki kler da slijedi poglavnika i da podr`ava novu dr`avu, ne toliko {to je hrvatska koliko {to ona predstavqa Svetu katoli~ku crkvu, i isti~e: Lako je ovdje raspoznati Bo`iju ruku. Ono {to se desilo predstavqa ostvarewe ideala koji odavno pri`eqkujemo i za kojim `udimo. Poistovje}ivawe katoli~ke crkve s usta{kom dr`avom Ante Paveli}a ne mo`e biti izri~itije. Dan po ogla{avawu Poslanice monsiwor Stepinac {aqe li~no pismo Paveli}u u kojem pi{e Ova svijest (da Nezavisna Dr`ava Hrvatska predstavqa Katoli~ku crkvu) danas nas dovodi pred vas da vas pozdravimo od sveg srca u svojstvu zakonitih predstavnika Bo`ije crkve u Nezavisnoj Hrvatskoj kao wenog poglavara, uz obe}awe da }emo iskreno i vjerno sura|ivati za boqu budu}nost na{e Domovine. Puna podr{ka monsiwora Stepinca usta{koj diktaturi ne ograni~ava se na zauzimawe javnih stavova i na davawe blagoslova. ^im je progla{ena Nezavisna Dr`ava Hrvatska zagreba~ki nadbiskup se odmah anga`uje na pospje{ivawu priznawa nove usta{ke dr`ave kod Svete stolice. U Stepin~evom Dnevniku od 27. aprila zapisano je: U Zagreb je, na proputovawu iz Beograda za Rim, stigao nuncijski pripravnik. Posjetio je nadbiskupsku pala~u i tom prigodom nadbiskup mu je izlo`io situaciju i zamolio ga da ode kod Svetog oca i da mu sve prenese, s obzirom na to da po{ta ne funkcionira. Nadbiskup se vatreno zauzeo da Nezavisna Dr`ava bude {to prije de fakto priznata od Svete stolice... Poslije razgovora s nuncijskim pripravnikom nadbiskup je posjetio po27

glavnika, prenijev{i mu da je poduzeo prve korake da uspostavi prvi kontakt izme|u Svete stolice i Nezavisne Dr`ave Hrvatske. Poglavnik je slu{ao s velikom pa`wom. Iskrena i vjerna podr{ka koju monsiwor Stepinac daje poglavnikovoj diktaturi i anga`ovawe nadbiskupa na diplomatskom priznavawu od strane Svete stolice, uslijedili su nakon prvih vijesti o usta{kim rasnim pokoqima; tako fa{isti~ki ministar Galeaco ]ano biqe`i u Rimu: (U Hrvatskoj) otima~ine, silovawa, ubistva su svakodnevni. Nije zagreba~ki nadbiskup jedini visoki katoli~ki prelat koji aktivno podr`ava krvolo~ni Paveli}ev re`im: sli~nu poziciju podr{ke i aktivne kolaboracije zauzima i monsiwor Ivan [ari}, primas katoli~ke crkve u Bosni i Hercegovini. Godine 1941, 26. juna, kada je Ante Paveli} priredio sve~ani i slu`beni prijem za katoli~ke biskupe, usta{ki re`im je ve} okrvavio Hrvatsku prvom fazom istrebqewa Srba i Jevreja (ukqu~uju}i ubistvo trojice vladika i preko sto pravoslavnih sve{tenika). Ali tokom tog susreta monsiwor Stepinac ne zaboravqa da poglavniku uputi sve pohvale, {to je dokumentovano u katoli~kim ~asopisima Katoli~ki list i Hrvatski narod od 30. juna, koji izme|u ostaloga prenose sqede}e rije~i zagreba~kog nadbiskupa: Mi znamo da Gospod, u svojoj samilosti, prosvjetqava poglavnikovo djelo... i da je wegova vjera (Paveli}eva) iskrena. (isto; str. 44- 48) Godine 1942, 8. februara hrvatski politi~ar Prvoslav Grizogono, vatreni katolik, biv{i ministar raznih jugoslovenskih vlada, upu}uje zagreba~kom nadbiskupu Alojziju Stepincu sqede}e pismo: Pi{em vam kao ~ovjek ~ovjeku, kao kr{}anin kr{}aninu. Ve} vi{e mjeseci namjeravam da to uradim, nadaju}i se da }e zastra{uju}e vijesti koje sti`u iz Hrvatske prestati da bih mogao da se koncentriram i pi{em u miru. Tijekom posqedwih deset mjeseci Srbi se ubijaju i uni{tavaju u Hrvatskoj na najbrutalniji na~in, dok se wihova imovina, procijewena na vi{e milijardi dinara, oduzima. Crvenilo od srama i srybe pokriva lice svih po{tenih Hrvata. Pokoq Srba po~eo je od prvog dana stvarawa Nezavisne Dr`ave Hrvatske (vidi Gospi}, Gudovac, Bosanska Krajina itd.) i nastavio se bez prekida sve do danas. U`as se ne sastoji samo u ubojstvu. Pokoq ukqu~uje sve: starce, `ene i djecu, i pra}en je barbarskim mu~ewima... Rijeke Sava i Drava, Dunav, s wihovim pritokama, odnijele su na tisu}e i tisu}e srpskih mrtvaca. Na nekima je pisalo: Pravac Beograd, za kraqa Petra. U jednom ~amcu koji je donijela matica Save bila je hrpa dje~jih glava s glavom jedne `ene (vjerojatno jedna od majki te djece) s natpisom: Meso za Jovanovu tr`nicu u Beogradu. Slu~aj Mileve Bo`ini} iz Stabawca posebice je stra{an: sin joj je izva|en iz utrobe. Tu je i slu~aj pe~enih glava u Bosni, posuda punih srpske krvi, slu~aj Srba koji su bili prisiqeni piti jo{ toplu krv svojih najdra`ih koji su ubijeni. Bezbrojne `ene, djevojke i djevoj~ice majke pred k}erima i k}eri pred majkama silovane su ili su slate u usta{ke logore da ih uslu`uju. Silovawa su vr{ena i na oltarima pravoslavnih crkava. U blizini grada Petriwe jedan momak je prisiqen da siluje vlastitu majku. Pokoq Srba u pravoslavnoj crkvi u Glini bez presedana je u povijesti.28

Postoje detaqna izvje{}a o svim ovim grozotama. I sami Nijemci i Talijani ostali su prenera`eni ovim zlo~inima. Oni su snimili fotografije bezbrojnih slu~ajeva ovakvih pokoqa. Nijemci ka`u da su Hrvati tako postupali i u Wema~koj za vrijeme tridesetogodi{weg rata i da zbog tog razloga jo{ postoji geslo Sa~uvaj nas Bo`e kuge, gladi i Hrvata. Nijemci (iz pokrajine Srem) preziru nas zbog ovoga i pona{aju se mnogo ~ovje~nije prema Srbima. Talijani su fotografirali jednu posudu u kojoj je bilo vi{e od tri kilograma srpskih o~iju, jednog Hrvata koji je nosio ogrlicu od srpskih o~iju, dok je jedan Hrvat rodom iz Dubrovnika nosio kai{ sa kojeg vise jezici koji su odrezani Srbima. U`asi logora, gdje su tisu}e Srba ubijeni ili su umrli od nepogoda, gladi ili hladno}e, previ{e su stra{ni da bi se o wima pri~alo. Nijemci pri~aju o jednom logoru u Lici gdje su se nalazile tisu}e Srba, ali kada su oni stigli na{li su prazan logor preplavqen krvqu i pun krvavih odjevnih predmeta. Ka`u da je u tom logoru izgubio `ivot jedan srpski vladika. Tisu}e i tisu}e Srba nalaze se sada pred mu~ewem u Jasenovcu gdje provode ovu surovu zimu u drvenim barakama bez slame i krova, pre`ivqavaju}i od dva krumpira po glavi dnevno. Treba oti}i u Aziju u doba Tamerlana ili Yingis kana, ili u plemensku Afriku `ednu krvi da bi se na{lo ne{to sli~no. Ovi doga|aji prekrili su sramotom ime Hrvatske na vi{e stoqe}a. Ni{ta nas ne}e nikada mo}i osloboditi te sramote. Ne}emo ~ak mo}i pri~ati ni posqedwem balkanskom bijedniku o tisu}qetnoj hrvatskoj kulturi, jer ni Cigani nisu nikada izvr{ili takve grozote. Za{to ovo pi{em vama, koji niste politi~ka li~nost i koji ne mo`ete snositi odgovornost za sve to? Evo za{to: na{a katoli~ka crkva sudjeluje na dva na~ina u svim ovim barbarskim zlodjelima bez presedana koja su vi{e nego bezbo`na... Veliki broj pripadnika klera, sve}enika, redovnika i ~lanova hrvatske mlade`i aktivno sudjeluju u svemu tome. Bilo je slu~ajeva u kojima su katoli~ki sve}enici postajali gvardijani logora i usta{ki pomaga~i, odobravaju}i tako mu~ewa i pokoqe kr{}ana. Jedan katoli~ki sve}enik osobno je ubio vlastitim rukama jednog pravoslavnog duhovnika. Nisu to mogli raditi bez dozvole wihovog biskupa zato {to bi tada izgubili polo`aj i bili podvrgnuti pravdi. Kako se to nije dogodilo, zna~i da su im wihovi biskupi dali odobrewe. Na drugom mjestu katoli~ka crkva je iskoristila sve za prekr{tavawe Srba koji su pre`ivjeli. I tada, dok se zemqa jo{ pu{ila od od krvi tih nevinih `rtava, dok se pla~ razlijegao iz grudi pre`ivjelih, sve}enici, redovnici i vjernici (katoli~ki) u jednoj ruci su dr`ali usta{ku kamu a u drugoj misale i brojanice. Sva pokrajina Srem preplavqena je lecima koje je sastavio katoli~ki biskup Aksamovi} i koji su po wegovoj naredbi tiskani u \akovu koji tra`e od Srba da spase `ivot i imawa prekr{tavaju}i se u katolicizam. Kao da na{a crkva `eli da poka`e da ona mo`e uni{titi du{e kao {to usta{ke vlasti uni{tavaju tijela.29

Ima jo{ ve}a prqav{tina na katoli~koj crkvi, budu}i da su u isto vrijeme brojne pravoslavne crkve i svi pravoslavni manastiri oduzeti, a wihova dobra opqa~kana kao i mnoga povijesna blaga. Nije po{te|ena ni Patrijar{ija u Sremskim Karlovcima. Sve ovo nasiqe nad savje{}u i razumom bacilo je jo{ vi{e sramote na na{u naciju i na ime Hrvatske. Ovo pismo monsiworu Stepincu nije prvi poku{aj Hrvata Grizogona da od katoli~ke hijerarhije zatra`i da se suprotstavi usta{kom genocidu: ve} 24. juna 1941. Grizogono je uputio jednu poslanicu katoli~kom nadbiskupu u Beogradu, monsiworu Uj~i}u, poti~u}i ga da se anga`uje kod Vatikana da se zaustavi usta{ko istrebqewe Srba u Hrvatskoj. Ali Rimska crkva je }utala, a }uti i primas Zagreba~ke nadbiskupije. Vatikan i monsiwor Stepinac se pretvaraju da su gluvi i slijepi. Pokoqi se tako nastavqaju. (isto; str. 123-125) Hrvatski katoli~ki kler aktivno u~estvuje u prohitlerovskoj i antimusolinijevskoj propagandi. Simptomati~an je jedan ~lanak objavqen u Nedjeqi, kri`arskom tjedniku koji je blizak zagreba~koj Kuriji, 27. aprila 1941: Bog koji vlada sudbinom naroda i vlada, srda{cima kraqeva, dao nam je Antu Paveli}a i naveo je Adolfa Hitlera, vo|u prijateqskog i savezni~kog naroda, da anga`ira svoje trupe za uni{tewe na{ih ugweta~a da bismo mi osnovali svoju Nezavisnu Dr`avu Hrvatsku. Neka je slava Bogu! ... Na{a zahvalnost Adolfu Hitleru i bezuvjetna odanost Anti Paveli}u, na{em vo|i Musolini i italijanska intervencija otvoreno se ignori{u. (isto; str. 126-127) Po mi{qewu istori~ara Falkonija u sau~esni{tvu katoli~kog klera s Paveli}evom diktaturom odlu~uju}i je bio krajwe vjerski karakter usta{kog pokreta koji je u izvjesnom smislu `elio da obnovi staro hrvatsko kraqevstvo koje je imalo vazalski odnos prema papi. Poglavnikov pokret u ime Boga karakteri{e ekstremni katolicizam koji ga jasno razlikuje od wema~kog nacionalsocijalizma i italijanskog fa{izma; ve} u godinama ilegalne aktivnosti Paveli}ev pokret je pridobio mnoge aktiviste u djelovima hrvatskog klera i bez pune podr{ke veoma rasprostrawene i hegemonske katoli~ke crkve hrvatska dr`ava ne bi mogla ni da nastane. Gotovo svi katoli~ki sve{tenici i wihova bratstva daju, dakle, punu i osvjedo~enu podr{ku novonastaloj usta{koj diktaturi. Podr{ku koja ide ~ak do gordog i otvorenog sau~esni{tva i poslije prvih etni~kih pokoqa. Kao primjer nave{}emo jedan ~lanak koji je 10. alrila 1942. objavqen u novinama Vrhbosna, a ~iji je potpisnik Dragutin Kamber, sekretar sarajevskog nadbiskupa Ivana [ari}a: (Mo`emo) ustvrditi, bez bojazni da budemo opovrgnuti, da smo se mi hrvatski katoli~ki sve}enici od samog po~etka na{li u veoma velikoj ve}ini na strani onih qudi koji su pripremili do{a{}e Nezavisne Hrvatske. Ova dr`ava je na{a tvorevina. Godine 1941, 21. aprila slu`beni organ Zagreba~ke nadbiskupije, Katoli~ki list, komentari{u}i napad na Jugoslaviju od strane nacifa{isti~kih trupa, dolazak Paveli}a u Zagreb i uspostavqawe usta{ke diktature, takve doga|aje pripisuje Svemogu}em Provi|ewu:30

Ovi su doga|aji omogu}ili stvarawe Nezavisne Dr`ave Hrvatske. Zato je hrvatska dr`ava ~iwenica. Na{i preci su je u sebi nosili stoqe}ima kao ideal sve dok je Svemogu}e Provi|ewe nije ostvarilo u qetu velikog narodnog jubileja. Katoli~ka crkva, koja 1300 qeta duhovno vodi hrvatski narod u svim te{kim i veselim vremenima, sjediwuje svoju radost s rado{}u hrvatskog naroda u ovim danima uspona i ponovnog stjecawa dr`avne nezavisnosti. Isti ovaj Katoli~ki list ~iji je pro~elnik nadbiskup zagreba~ki monsiwor Stepinac u broju 41, od 7. juna 1941. objavquje ~lanak pod naslovom Nezavisna Dr`ava Hrvatska, ~iji je potpisnik kanonik Janko Peni} (urednik ~asopisa), u kojem se slavi usta{ki diktator Paveli}: Poglavnik je vratio katoli~koj crkvi wenu drevnu, tradicionalnu bo`ansku vlast koja je u staroj Jugoslaviji znatno trpjela. Poglavnik posve}uje veliku pa`wu vjeri i ~udima. (isto; str. 135-136) I Vjekoslav Cvrqe, prvi ambasador SFRJ u Vatikanu posle ~etrnaestogodi{weg prekida diplomatskih odnosa, ina~e Hrvat koji je, prema podacima koje sam iznosi, bio vrlo blizak Titu, u kwizi koju je napisao 1980. godine iznosi istovetne ~iwenice i izvodi istovetne zakqu~ke kao i istori~ari koje smo navodili. Mada je Cvrqe mnogo kasnije potpuno promenio svoje stavove, pa se u kwizi koju je napisao 2004. pridru`io mnogobrojnim falsifikatorima hrvatske istorije, te 1980. godine isticao je da je Stepinac najodgovorniji za pokatoli~avawe i tvrdio je slede}e: Uo~qivo je da u Dnevniku (autor misli na Stepin~ev Dnevnik; nap. E.B.T.) nema nigdje osude zlo~ina usta{ke vlade ili usta{kog sistema, ve} se kao u govoru u katedrali (od 31. H 1943) krivwa za nasiqa prebacuje na neodgovorne pojedince i wihove brutalne metode. Nema komentara o pokatoli~avawu. Ne spomiwe se akcija slovenskih sve}enika koji su se nalazili u Srbiji protiv nasilnog pokatoli~avawa u Hrvatskoj. Ta grupa je 1. III 1942. predala promemoriju beogradskom nadbiskupu dr Uj~i}u da je proslijedi u Vatikan. U woj se navodi da su prijelazi na katoli~ku vjeru prete`no neva`e}i jer se nisu obavqali po sloboodnoj voqi niti iz osvjedo~ewa u istinitost katoli~kog u~ewa. Zato bi Sv. stolica, dok traje strahovlada u NDH, morala zabraniti prijelaze i savjetovati hrvatskim biskupima da u javnoj obrani pravoslavnih kr{}ana i wihovih sve}enika nastupaju s odlu~no{}u i s apsotolskom hrabro{}u. U Dnevniku se ne spomiwe da je mostarski biskup A. Mi{i} u izvje{tajima od 18. VII 1941. i od 7. XI 1941, ~asno digao svoj glas protiv usta{kih nasiqa i zlouporeba oko pokatoli~avawa. On opisuje kako su dr`avni usta{ki organi u Zagrebu dali podru~nim vlastima direktive koje ne slu`e dobru crkve. Tzv. emisari u licu sto`ernika i logornika preuzeli su posao crkve i zloupotrijebili situaciju te izvr{ili okrutna zlodjela povezuju}i akciju pokatoli~avawa s masovnim ubojstvima. U Stepin~evom Dnevniku nalazi se pismo koje je, 11. VI 1941, uputio Stepincu beogradski nadbiskup dr Josip Uj~i}. On upozorava na `albe {to se u Hrvatskoj postupa nepravedno i nehumano sa stanovnicima pravoslavne vjere i {to privatnici na svoju ruku zatvaraju i ubijaju Srbe i pita31

kako dr`ava mo`e ra~unati na bo`ji blagoslov ako se u wezino ime vr{e te{ke nepravde... Podsje}aju}i zagreba~kog nadbiskupa da je sam u po~etku osudio izvjesne metode protivne kr{}anskim principima, Uj~i} ujedno moli Stepinca da izlo`i vladi u Zagrebu wegovo (Uj~i}evo) stajali{te protiv svakog obra~una sredstvima koja ne odgovaraju duhu evan|eoske qubavi i kr{}anske pravednosti. Na kraju moli Stepinca, ako mo`e {togod u~initi, da se duhovi pomire. Stepinac je bio najodgovorniji za cjelokupni postupak pokatoli~avawa. Naime, 17. XI 1941, plenum Biskupske konferencije izabrao je tzv. Odbor trojice, na ~elu sa Stepincem, za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i osnovao radni izvr{ni odbor da provodi pokatoli~avawe u dogovoru s usta{kim ministarstvom pravosu|a i bogo{tovqa. Da je pokatoli~avawe bilo vr{eno ~esto nasilnim putem, potvrdilo je na procesu Stepincu preko pedeset svjedoka, me|u kojima i neki sve}enici. (Cvrqe; Vatikan...; str. 42-43) Analiziraju}i u~e{}e predstavnika Katoli~ke crkve u planirawu i pripremawu NDH, Simi} isti~e: Katoli~ki predstavnici, povezav{i se sa usta{ama u zemqi i u inostranstvu, nesumwivo da su znali politi~ke ciqeve i metode borbe Ante Paveli}a i wegovih pristalica. Na taj na~in ovim povezivawem i saradwom oni su postali sau~esnici i izvr{ioci, a u mnogim slu~ajevima, ~ak i inicijatori usta{kih zlo~ina i to zlo~ina protiv ~ove~nosti. [to se ti~e politi~ke delatnosti verskih predstavnika ona je dvostruko postavqena: prema postoje}im dr`avnim propisima i propisima o ustrojstvu crkvenih vlasti. Prema tome, samo u~estvovawe u planirawu i pripremawu NDH, zatim zapo~iwawu i izvo|ewu klero-usta{kih zlo~ina protiv ~ove~nosti, kosilo se i sa javnim u~ewem katoli~ke crkve o hri{}anstvu. Daqe, bilo je u suprotnosti sa propisima wene slu`be i organizacije. Najzad, kosilo se i sa zakonima jugoslovenske dr`ave. Ovde treba napomenuti da katoli~ka crkva, na~elno, svojim u~ewem pledira za saradwu izme|u crkvenih i dr`avnih vlasti. U vezi ove saradwe objavqeno je nekoliko enciklika. Fra Ante Crnica, profesor kanonskog prava na Visokoj fraweva~koj bogosloviji u Makarskoj, u svom Kanonskom pravu katoli~ke crkve o odnosima izme|u crkve i dr`ave isti~e slede}e: Sa takvom zajednicom (dr`avom, pr. S. S.), crkva niti mo`e niti ho}e da `ivi u nemiru, ona `eli da s wom `ivi u najte{woj vezi. Odno{aj izme|u wih najlep{e je izra`en u slici odno{aja izme|u du{e i tijela. Stoga crkva dr`avu brani: kaznom izop}ewa pridr`avanog na osobiti na~in Sv. stolici, udara one, koji se upisuju u dru{tva {to rovare protiv zakonitih dr`avnih vlasti (kan. 2335). Dakle, po kanonskom pravu, katoli~ka crkva `eli da `ivi u najte{woj vezi sa dr`avom, shodno tome, ona dr`avu brani, kao takvu, ~ak i ka`wava lica, koja rovare protiv zakonitih dr`avnih vlasti.32

Ovo je na~elni stav katoli~ke crkve prema dr`avi uop{te, nezavisno od toga, da li je konkordatom regulisala odnose sa dr`avom. Me|utim, po isticawu samih usta{a, wihov pokret je bio od pre rata dakle, pre proklamovawa NDH, odnosno prije 10. travwa dakle, u doba zakonitih dr`avnih vlasti: Ilegalna, revolucionarna, teroristi~ka i destrutkivna organizacija (podvukao pisac usta{a Ante Or{ani}). Zbog toga je veoma va`no ustanoviti da uop{te ni pre proklamovawa NDH, a ni posle ovog datuma nikada ni Vatikan ni katoli~ka crkva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, shodno Codex iuris canonici (kan. 2335) javno ne osudi{e one sve{tenike koji su u~estvovali oko planirawa i pripremawa NDH, niti one koji su u~estvovali u odr`avawu klero-usta{kog re`ima dr`avnog banditizma. Daqe, va`no je ustanoviti da je usta{ka organizacija i wena delatnost u okviru me|unarodnog terorizma bila jednom predmet ocewivawa i osu|ivawa u Dru{tvu naroda u @enevi. Tako je na primer, Savet lige naroda zauzeo principijelan stav povodom marseqskog atentata kao dela me|unarodnog terorizma usta{ke organizacije. Savet lige naroda, 10. decembra 1934, posle svestrane debate, jednoglasno je doneo rezoluciju, kojom je osudio me|unarodni terorizam kao pretwu miru i bezbednosti. U rezoluciji Saveta lige naroda podse}a se, da svaka dr`ava ima du`nost da na svojoj teritoriji ne podr`ava niti trpi ma kakav teroristi~ki rad u politi~kom ciqu; da svaka dr`ava ne treba ni{ta da zanemari da bi predupredila i onemogu}ila dela ove vrste i da pru`i svoju pomo} u istom ciqu vladama koje to tra`e. U rezoluciji Saveta lige naroda daqe se konstatuje, da se ove du`nosti naro~ito name}u ~lanovima Dru{tva naroda zbog obaveza iz Pakta, u vezi sa obavezama koje su oni uzeli da po{tuju teritorijalno jedinstvo i sada{wu politi~ku nezavisnost drugih dr`ava. Pa ipak, pored ove op{te osude me|unarodnog terorizma, koja je dobila osnonac u pozitivnom me|unarodnom pravu, predstavnici Rimokatoli~ke crkve ostajali su i daqe povezani sa usta{ama, radili su i daqe na planirawu i pripremawu NDH. Jo{ i vi{e od ovoga. Posle proklamovawa NDH, koja je proiza{la u toku napada~kog rata Osovine i wenih satelita protiv Jugoslavije, radili su na wenom unutra{wem i inostranom afirmisawu. [to se ti~e me|unarodnog afirmisawa NDH, najve}i korak, ujedno i prvi, u~inio je li~no papa Pije XII. Iako je znao ko su usta{e, daqe, iako je znao poreklo i postanak NDH, zatim, iako je znao za usta{ku politiku dr`avnog banditizma, ipak je, 18. maja 1941, primio u audijenciju, prvo, usta{kog poglavnika Antu Paveli}a, a potom klero-usta{ko izaslanstvo. Na ovaj na~in, papa Pije XII je dao klero-usta{kom re`imu dr`avnog banditizma najvi{i me|unarodni katoli~ki legitimitet i time je sankcionisao u~e{}e predstavnika Rimokatoli~ke crkve u planirawu i priprmawu NDH. (Simi}; Vatikan...; str. 43-45)33

Godine 1941, 16. juna, poglavnik se upu}uje u Wema~ku, u Brehtesgaden, na razgovore s Hitlerom. Ovom susretu prisustvovali su mar{al Rajha Herman Gering i ministar spoqnih poslova Joahim fon Ribentrop. Nakon susreta na vrhu s Firerom, Paveli} odlazi u Veneciju, gdje 15. juna potpisuje protokol o pristupawu Hrvatske vojnom savezu Rim-BerlinTokio; a prilikom uzvra}awa na dobrodo{licu koju je izgovorio ]ano, poglavnik izjavquje: Hrvatska u potpunosti prihvata principe i razloge koji pobu|uju jedinstveni front za stvarawe novog poretka u Evropi i u azijskom svijetu. Hrvatska se ponosi {to pripada zajednici dr`ava kojima vladaju totalitarni re`imi, obnovqeni dru{tvenom i politi~kom revolucijom. (Riveli; cit. delo; str. 51)

14. Paveli}eva Velika Hrvatska ostvarewe sna prava{a i haesesovaca@uti} u poglavqu Ideologija Nezavisne Dr`ave Hrvatske i rimokatolicizam ukazuje na izmi{qotine rimokatoli~kih ideologa o ugro`enosti hrvatstva u okviru Jugoslavije i o hitnosti odvajawa Hrvatske, ali gotovo u Riterovim granicima, od Srbije. Aprilski rat 1941. godine usta{e su proglasile narodnim ustankom protiv velikosrpske hegemonije, bizantizma i masonskog deizma. Hrvatska je, prema oceni usta{e u mantiji, dr Ive Guberine, 1918. godine upala u isto~wa~ki kotao u kome je, po nakani vlastodr`aca, imalo nestati hrvatske nacije. Istok i wegovi pomaga~i (masonstvo, `idovstvo i komunizam) nisu u svome nasrtaju na hrvatski narod imali samo politi~ki ciq Veliku Srbiju nego u prvom redu kulturno uni{titi Hrvatsku kao predzi|e kr{}anskog zapada i tako osigurati slobodni put svojim idejama na Zapad, a posebno u podunavsku kotlinu... Bizant je i{ao za tim da se ~itavi hrvatski narod kulturno bizantizira a politi~ki posrbi. Sve politi~ke, kulturne i ekonomske sile Srbije... uvijek su se na{le na okupu kad je po planu trebalo gu{iti hrvatstvo, a ono se je u prvom redu gu{ilo zato jer se je htjelo ugu{iti katolicizam. Rimokatoli~ki ideolozi, u slu`bi NDH, tvrdili su da je dvadesetogodi{we postojawe Jugoslavije dokazalo da je ona stvorena da uni{ti