Savremena poezija

Dragana Mrkić

NOVA KNJIGA, Podgorica2020.

I CIKLUSNOSTALGIJA

Dragana Mrkić

Na lijevom ramenu

RAZGOVOR SA ZVIJEZDOM

Što ne spavaš šćeri? Sviće, ti mjesečariš...

Mila majko mjesec mi je drug Bar mrak ubije dovoljnoDa se pogledamo u oči Savjest i ja.Savjest i ja.

Ne brini To mislim kako ujutroDa očešljam djeci kosuDa mužu pripremim košuljuDa se zavjese zavijore Da im ružan san otjeram.Bdijem nad mojim čoporomBdijem nad mojim čoporomČuvam ihKao što si ti nas onomad.

Kako majko zaboravi Da si noći mnoge kralaPrebirajući zvijezdeI brala najljepšeDa nam ih u kosu ujutro okačiš.Da nam ih u kosu ujutro okačiš.

Prosulo je vrijeme ta sjećanjaPa ti moja noćna šutnjaBrigu stvara.Ne brini majčice milaTi si svoje dobro obavila.

5

Dragana Mrkić

Mirno spavaj dok ja krademNajljepšu zvijezdu za tebeŠto se svu noć šepuriI s Mjesecom ganjaHoću da ti svaku noć drži strahDa samoću skloniš iza jastukaKada kiše lijuKada kiše lijuI oluje tutnjeTa će ti zvijezda biti saputnica.Obećala je gore i tati i meni.

6

Na lijevom ramenu

MATICA

Ja sam maticaČuvam svoju košnicuKad prijeti ljubavna gladSa usana je dajem

Armiju držim u glaviGorčinu meda sama pijemGorčinu meda sama pijemKrila vam gladimDa ne zapnu za travke

Tjeram one koji vas plašeDa tražite svoj cvijetBojim vam odijelaDa ne ličite na oseRosom vas kupamRosom vas kupamDa sijate na suncu

Žaoke okrenite ka meniNemojte ka svijetuJer svakako na mom stomakuNijesu šareVeć brazde od trnja.

7

Dragana Mrkić

LUTANJA

Odavno više ovom zemljomNe hodi ni moj, ni tvoj otacA krvlju i znojem su je zalivaliLumpovali, životariliBili svoji i naši…

Šta smo mi danas?Šta smo mi danas?

Da li su nam otisci njihovih stopalaTaman ili prevelikiJesmo li osvojili one poeneIz dječijih igricaIli i dalje mimo pravilaMeandriramo…AA sve dublje u lutanja tonemo?

Da li smo izvajani Onako kako su željeliIli je naša glina napuklaPa nijesmo ukras familijarne slike?

Pitam te što mi ne znaš reći…Tražimo odgovoreKad ono Mjesec obasja Kad ono Mjesec obasja Usnula licaA mi kao lampioni Sa Suncem se sretamo.

8

Na lijevom ramenu

ŽUTE RUŽE

Majka je brinulaKad sam sebi kupovala Žute ružeFarbala nokte u crnoZidove u crveno.Koja je tvoja boja uopšteKoja je tvoja boja uopštePitala bi…

Molila je da ostavim cigareteDa ne čekam zoruUz svijeće čiji je plamenŠirio miris lavande.Tražila je da budem Kao ona sestra od tetkeKao ona sestra od tetkeKoja u tri popodne ide kućiI redovno glance prozore.

Opominjala meDa limun koristimZa bezbroj stvariDa ne bacam koruDa je sve praktičnoDa je sve praktičnoPa čak I stare novineKojima bi ona potpirivala vatruA ja…prisjećajući se naslovaPamtila nesreće ovoga svijeta.

9

Dragana Mrkić

Preklinjala me da ne vjerujemU pun MjesecU gluposti starih vračara…Pravdale smo se jedna drugojGodinamaUbjeđivale da spojimo suprotnosti.

I onda je digla rukeI onda je digla rukeNaviknuta na njoj takozvane besmislice.

Kako sada da joj objasnimDa je ipak bila u pravuI da sam shvatila sveSem misterije žutih ružaKoje još nijesu procvjetaleU mom vrtu.U mom vrtu.

10

Na lijevom ramenu

DAN KADA JE OTIŠAO TATA

Ne volim o smrti...No, ona je jedino izvjesnaI kad je otac sklopio očiSamo je sat kucaoNa njegovoj ruciVVrijeme smrti…Više nije bilo važnoSat nije mjerio minuteVeć bol do beskraja.

11

Dragana Mrkić

12

Na lijevom ramenu

NOSTALGIJA

(Danijeli)

Ako nas opet spojeReci imDijete mojeJa neću biti živaDa dignem glas..Da dignem glas..Reci im da je moj otac mirno spavaoNa Stradunu...Da su moji roditelji Imali namještaj iz SlovenijeDa je moja tetka voljela tečuIz Sarajeva Slavili i Božić i Bajram.Slavili i Božić i Bajram.

Reci im da su moje pjesmeObjavljivanje u dječijim časopisimaU BeograduDa smo ljetovali u CavtatuDa sam razgledala avione satimaNa ĆilipimaDa sam voljela SupetarDa sam voljela SupetarI miris Dubrovnika.

13

Dragana Mrkić

Reci im da je kultura bilaBezgranična radostZa sve pisce, filmadžije, pjevače...Da smo ,,Makedonsko djevojče,,U dahu pjevali...Da su polja kosovskih božuraBila najljepši rajBila najljepši rajDa je Zagreb bio toliko širokDa je Ljubljana zvala zimiDa skijamoDa je ,,Vučko,, bila prelijepa maskotaNa Olimpijskim igrama '84. godineReci im da sam gledala serije, filmoveI da su… ,,Martonci,, istrčali posljednji krug.I da su… ,,Martonci,, istrčali posljednji krug.

Reci im da je Bojan Križaj jedinoIme koje pamtim dok sam živa.Reci im da su splitske večeri Bajkovite na rivi.Da sa Lovćena svijetli,,Noć skuplja vijeka”.

Ja ne mogu da im kažemJa ne mogu da im kažemOkovali se me granicama.

14

Na lijevom ramenu

Reci im da je to bila zemlja Koja nas je spajalaNa milion načinaDa smo gradili pruge, mostoveZaljubljivali se... radjali mene... tebe...

Reci im... da je svijet globalno seloI da smo mi imali najbolje osvjetljenjeI da smo mi imali najbolje osvjetljenjeToga doba.Pa da imali smo Teslu!Nego je i on u smiraj pošaoHraneći goluboveTamo negdje... gdje se još držeSavezne države… a decenije cureI vijekove guraju.I vijekove guraju.Molim te reci im... ja neću stići.

15

16

II CIKLUSNA LIJEVOM RAMENU

17

Dragana Mrkić

LJUBAV

Uzidan u kulu Držiš istoriju da ne padne Ja na straži brojim zvijezde Ponekad se borim s vjetrom Da ne odnese drveće Koje ti pravi hlad. Koje ti pravi hlad.

Vojnik samMoje jedino oružje je ljubav.

18

Na lijevom ramenu

GOSPODNJE LJETO

Rekli su mi da ćeš doći tog ljeta GospodnjegMožda je Gospod spavao Zakašnjeli zimski san.

Isfrustrirana plima Zarobila je osjekuZarobila je osjekuKamen i voda su se ljubili.

Stajala sam na suncuSpržena…

Tog ljeta gospodnjeg Nijesam znala da je đavo Šapnuo… čekajDa se smijao Da se smijao Modroj vodiTvrdom kamenuUsahlom suncu.

Izvukla sam dušuGurnula je u jesen.Još uvijek je sve sivoDa li s proljećem ipak ozeleniDa li s proljećem ipak ozeleniNe smijem da pitam…

19

Dragana Mrkić

20

Na lijevom ramenu

PAKLENI PLES

Bio je to danu kom su vragoviigrali vatreni plesI pravili haosDa se čovjek ni oko svoje oseOkrenuti ne možeOkrenuti ne može

Anđeli spustili krilaOstali bez snageU ribarskoj mrežiRibe gutaju riječiSvi se za dah bore…

Ti… izlomljenPrekrivaš moje očiPrekrivaš moje očiI moliš se da prespavamPakaoKoji sumanuto Boli do kosti

Hvala ti što si od anđelapozajmio krilada me pokriješ.da me pokriješ.

21

Dragana Mrkić

BRZACI

Ponekad mislim da su se zvijezdeNa mom rodjenju posvađaleI prosule po koji trun Čarobne prašine Pa se čuda i dogode!

Zagazi mi noga u Indijski okeanZagazi mi noga u Indijski okeanU hladnu TaruU Mramorno moreNa Bosforu me snijeg umivaoA Jonsko more opčinilo za moj vijek.

Samo tebe negdje izgubihKako se obično i gubiIznenada…Iznenada…

Zalud mi tuđa nebaKad smo naše parče rascijepali

Tražim te...Možda iskočiš iz nekog tramvajaIli me laktom dodirneš u pošti? Ne... ti ne šalješ pismaTTi si strijelac!

22

Na lijevom ramenu

Prije će biti da ću te sresti U dvoboju ljubavi.Ako izgubišvodim te ranjenog u RimDa vidiš šta je arena.Ako dobiješ...Ostavi me kraj rijeke..Ostavi me kraj rijeke..Prije ću nestati u brzacima.

23

Dragana Mrkić

NIKAD VIŠE

Nikad više neću doćiDo vrata iza kojih stanuje nemirNikad više neću odškrinutiPandorinu kutiju…

Neću sa tvog prozoraGledati klince kako igrajuGledati klince kako igrajuNeću pratiti godišnja doba...

Naše potrošene godinePredao si vremenuUz riječi... imamo kad...

Vrijeme je nemilosrdnoUbilo moju utrobuNe mogu da hodam Ne mogu da hodam U cipelama od bolova

Sjede vlasi vire Opominju Koliku si laž gajioKao zmiju u njedrima.

24

Na lijevom ramenu

KOSMOS

Biće da sam nomadPa se selim u odaje dušeGdje stanuje nemirKovitla misliKoje se kaoBumerang vraćaju.Bumerang vraćaju.

Čekanje mi Kao krst stojiZapisano negdje gorePo kosmosu lutamI svaka stanica za mene je nova

ČekamKosmičku rupuKosmičku rupuDa me proguta...

I samo čujem eho...Doći ću, doći ću... doći ću...

Čekanje još jedino U haosu ima smisla.

25

Dragana Mrkić

26

Na lijevom ramenu

ŽELJA

Poželjela sam da skratim kosuKao kakav dječakPa pomislihGdje ćeš ti zaplesti prsteAko ti padne na um...

Poželjela sam Poželjela sam Da se nadmudrujemoŠirokim osmjesimaPoželjela da mi poljubiš pregib iza koljena... da drhtim...

Poželjela sam da gledamoU zlatne zvijezde jedne noći...Da ne bude padalicaDa ne bude padalicaDa nijesmo želja... već istina.

27

Dragana Mrkić

OPKLADA

Kladio si se u moje Crvene cipeleSve bi prodaoZa korak Koji kontinente spaja.

Kladio si se u mojKladio si se u mojCrveni koferSve bi prodaoZa hrpu suvenira Što vučem kao mrav.

Kladio si se u moj OsmijehNe prestaješ ni sadaNe prestaješ ni sadaDa daješ i zadnji dahZa moja lutanja.

E to se zove hrabrost Igra na sreću...Ruski rulet!

Ej, baš se sada spremam I u crvenoj Rusiji I u crvenoj Rusiji Da trgove odštampam

Hoćeš da se kladiš?

28

Na lijevom ramenu

SLIKA

Kradeš osmijehKoji smijavice moje Pokušavaju da sakriju...Kradeš mi misliPa ih pretačešU nekakve epruveteU nekakve epruveteNapunjene purpurnimTirkiznim… meniČudnim bojama.Danju biraš jedan dio meneNoću drugi…Mira nemam!Pa kad ti duša poželiPa kad ti duša poželiPočinje spajanje bojaTek onda ne znamJesam li maskaPticaIli taj damar U tvojim grudima.Svejedno šta samSvejedno šta samČuvaj me od ove zime.

29

Dragana Mrkić

30

Na lijevom ramenu

NA LIJEVOM RAMENU

Na lijevom ramenuLjepše se sanjaSrce priča uspavankuMedniju od majčine.

Na lijevom ramenuNaslonila sam glavuNaslonila sam glavuPrekrila se mapamaSvijeta i putujem...

Tijelo mi zrače zvijezdeMjesec čuva da moj sanNe odleti u kosmosDa se ne izgubi U tamnoj noći.U tamnoj noći.

Na lijevom ramenu I sklopljenih očijuVidim tvoje boje.Prigrliš me rukamaMilostiPa se rastačemo Kao eliksir ljubavi.Kao eliksir ljubavi.

I samo smo još jedniOd mnogih koji Tjeraju zoru što daljeDa trajemo... Da srastemo...Na lijevom ramenu.

31

Dragana Mrkić

GODINE

Godinama u glavi nosiš moj portret,Na jagodicama prstiju ti stojiNikako da krene linija...Uvijek bi odlazioSa bijelim papirom.

Prestala sam da se nadamPrestala sam da se nadamKako glumim osmijehI imam čarobne oči.

I čudo se desi!

Iskočila sam iz tvojih olovakaPonosna, sjetna, vesela i tužna...

Sve si prepoznao.Dao mi portret i rekao...Dao mi portret i rekao...Za ovo je trebala zrelostI smjelost.

32

Na lijevom ramenu

BLEF

Ti ubijaš sto metara prije pucnja Kao meteor padaš niotkudaNe znam ni od čega si stvorenMemljivo ljepljiv kao vlaga iz zidaBijelo pretvaraš u crno…

Kao sa svakom iznenadnom nepogodomKao sa svakom iznenadnom nepogodomMirim se, jer valjda tako mora,Lakše je nego smišljati izgovoreZa ohlađene gorke jutarnje kafeI otvorene prozoreKroz koje vazduh samo izlaziI ne vraća se nekim čudom nazad.

TTišina krade podmukloUzdahe koje suzbijamDrhte mi ruke... predajem se...Nijesam ja borac za tvoju arenuTi dobijaš na blef!Kockaš se uvijek na crvenoI mirišeš na krv.

Ja želim da vidim Ja želim da vidim I preko horizontaI znam da je moje umiranjeRađanje nanovoKoju ću spoznatiTek kada te više ne bude.

Baciću kocku, Možda ovog puta i uspijem.Možda ovog puta i uspijem.

33

Dragana Mrkić

34

Na lijevom ramenu

TIH SMO SE DANA ČESTO ODRICALI BOGA

Tih smo se dana često odricali BogaLjubili uz stihove ukletih pjesnika...Pravili unutrašnje pozorište dušeSmijali se svemu što je sveto.

Gorjeli i grijali stopala jedno uz drugo...Prosipali vino da niz vrat i grudi curiProsipali vino da niz vrat i grudi curiPili đavolje sokove i živjeli maštu.

Ni jedna majka, sestra, bratNijesu nas mogli otrgnutiIz sopstvenih kandžiIzgrebali smo leđaPisali slovima strastiSlovima krvi...Slovima krvi...

Tih smo se dana često odricali Boga... Kad nas je pozvaoNije nas ni pitaoSamo je raširio rukeI pokazao različite strane.

Uzalud vapaji Da smo slavili ljubavDa smo slavili ljubavON je dobro znao da smo naljutili druge...

35

Dragana Mrkić

36

Na lijevom ramenu

ŠTA TI ZNAŠ

Šta ti znaš o ženiO mirisu kožeO hladnoći sna!

Ti koga su konobari vuklipitajući za adresu…

Šta ti znaš Šta ti znaš Sem što si čitaoPohmanitalog Bukovskog!

Zarekao si se jednim očimaKoje ni trepnule nijesuKada si prvi putOčešao trotoar obrazom!

Ne pričaj mi sada o pakluNe pričaj mi sada o pakluI srcu koje goriSvoje si spalio u jednoj čaši!

Pravdaš se pjesnicimaUmjesto nerođenoj djeci!

37

Dragana Mrkić

38

Na lijevom ramenu

39

Dragana Mrkić

DLANOVI

I

Kako da pomiješam decenije Čudesnih proljeća i hladnih zimaKako da spojim dlanoveČije linije se sijeku?

Kako da nas smjestim u nevrijemeKako da nas smjestim u nevrijemePod istom suncemDa ne opečemo zarasle rane?

Pitam tebe izgubljenog U nekoj knjizi Koja se rastegla u tomove...

Ja tu na sredini poput mišaGrickam strane...Grickam strane...Pojedoh ti važna slova.

Izvirim s vremena na vrijemeI pobjegnem glavom bez obziraDišem kao srnakoja bježi od vuka.

40

Na lijevom ramenu

II

Zamišljam u ovom časuNaše sjenke Divan prizor!Rasule se u prostoruKao divovi Držimo se za ruke i koračamo...Držimo se za ruke i koračamo...

Gdje smo krenuliNe znamoNeraskidivo vezani dlanovimaMiješamo linije života

Jesmo li ta sjenka Što mi igra pred očima?

41

Dragana Mrkić

NAŠA ISTORIJA

Polomilo seNapuklo kao stakloHodam po ivicama razumaDa ne zagazimU našu istoriju

Ratovi bi opet počeliRatovi bi opet počeliOvaj mir je samo moja borba.Budi spokojan.

42

Na lijevom ramenu

LOM

Kad ti smrskaju svijetSažvaću kao pčelinje saćeSa ukusom medaZalijepe te za zube Satima premeću po vilici

Šta da radiš tako samljeven, Šta da radiš tako samljeven, A nevin?

43

Dragana Mrkić

DANI

Dok zbrajaš misli noćuO jutru što će svanutiDa li ćeš biti olovni vojnikIli kapetan na broduU sred okeanaPostroj vragovePostroj vragoveŠto progone dobre dušeUdahni MjesecDa ti Sunce da više snage.

I ne brigaj za sjutraOno će svakako doćiKoliko god bježaoAA sjutra... ima imeZove se nada.

44

Na lijevom ramenu

PONEKAD

Povremeno primim tvoju porukuOsjećam da dugo mislišStaviš ruku na čeloI biraš...Tražiš momenat Koji će presuditiKoji će presuditiPrije nego li...

Pišeš mi samo da znamDa si tu...

I pored bezbroj naseljaSa čudnim imenimaKoja nas dijele...Pišeš mi da još dišeš Pišeš mi da još dišeš Naš posljednji poljubac...Da me držiš čvrsto...

Tvoj odlazak je bijeg Od ludila kletih...A ja stojim i daljeU grotlu vulkanaLava uvijekLava uvijekSpremna da proključaI prekrije SVE.

Čitam tvoju poruku...Piše... kako si?

45

46

III CIKLUSVARKA

47

Dragana Mrkić

DAN

Ne pripadam nigdjeNijednom klubu, nijednom klanu…Ja pripadam samo ovom danuKoji nemilosrdno šibaPo svakoj vlasi koseHoće da mi glavu Hoće da mi glavu oboji u bijelo…Još se mlatim s popodnevomI dobro je... pobjeći ću…Bar ću izaći u cijelo.

48

Na lijevom ramenu

VJETROVI

Razorili ste milione domovaNestali krovovi u bespovrat Ogoljele stolice bez noguKlimavo po livadama plešu.

Razorili ste zasadeHranu ste odnijeli demonimaHranu ste odnijeli demonimaDa halapljivo žderu onu našu muku.Kako se vi zovete... Da… znam… vjetrovi.

49

Dragana Mrkić

50

Na lijevom ramenu

KASNO

Otkud ViDa tako jasnim glasomPohodite moje tamne odajeKoje ste poharaliI nestali sa svojim plijenom?

DaDa Vam teret nije postao težakPa poželjeste da ga podijelimo?Nemam ja više krčag vodeDa Vas okrijepim kao ratnika

Nemam ja više meke dlanoveDa Vam lice milujem

Imam samo očiKoje bolje daKoje bolje da Vas više Ne videZa moga vijeka.

51

Dragana Mrkić

VARKA

Nemoj mene zavaravatiDa poljubac više nije na cijeniNemoj mene prodavati u vremenuKoje nameće druge strasti.

Okusili smo prošli vijekU novome me nas ništa ne uvjeriU novome me nas ništa ne uvjeriDa je svjetleće pismoToplije od zagrljaja.

To se ne može poslatiDa ti par sekundi osvijetli kosmos.

Nemoj mene zavaravatiDa se srčane pukotineKrpe porukama i šarenim slikamaKrpe porukama i šarenim slikamaJa jos živim za trenutakGdje se to čini pogledom i dodirom.Nemoj mene zavaravatiDa će samoću otjeratiTaj zvuk sto se "klikom" šalje

Ja slušam disanjeI tako mjerimI tako mjerimKoliko me voliš!

52

Na lijevom ramenu

NE DIRAJ

Ne diraj moje prozoreNe otvaraj, ne zatvaraj!Ne prolazi pokraj njih!Skloni se jer mi svjetlost gasiš!

Ne diraj moju stranu uliceCvijeće se ljuti što si ljepši!Cvijeće se ljuti što si ljepši!

Ne diraj moje snove! Čak ni tamo ne moguDa te učinim nestvarnim.

53

Dragana Mrkić

PORTRET

Vrijeme je portretisaloNaše susreteProsulo trenutkeVrijedne čitavog jednog života.Vrijeme je kontureUrezalo kao praljudiUrezalo kao praljudiZato smo danas u nerazumijevanjuPisma nam nijesu istaPoštanski brojevi izblijedjeli…Vrijeme je pobijediloKao sve i uvijekI pored naše čvrste vjereDa ono liječi sve.Da ono liječi sve.

Portret je gotov.

54

Na lijevom ramenu

KRVAVI MJESEC

Krvavi se MjesecNoćas utopio u Crvenom moruKako li se varaš MjesečeDa će te sljedeća noć roditi čistog!Mnogi su krvavi čekaliSjutra da ozdraveSjutra da ozdraveI tako do beskrajaVidali raneKoje nikako da zarastu.Uvijek se pojavi neka vatraPa proda prošloI ne da mu da zaspi.

55

56

IV CIKLUSPUTOVANJE

57

Dragana Mrkić

ULIČNOM SVIRAČU

Prokrvari iz mene zimi Kada sve lediOboji zaleđene statueUgrije hladne dlanove…

Prosuti snijeg Pomiješa putevePomiješa puteveŠiroke ulice Postaju nepregledneČujem uličnog sviračaKoji mrzne za koru hlebaNjemu sada plaćam bol…

Sviraj…TTi ćeš druže jesti od tog novcaJa ću se nahraniti pjesmomSviraj… ubij našu glad!

58

Na lijevom ramenu

FARAONIMA

Ne tjerajte me egipatski faraoniDa se pitam zašto lutamPustinjomI od svakog zrna pijeskaŽelim napraviti slovo.Ne šaljite mi duhoveNe šaljite mi duhoveDa me proganjaju...

Umjesto slovo napraviću olovo!Ne znam ni vaše pismoPoslaću ono koje putujeSa greškom u adresiI sudbinom na papiru.

Uporni ste faraoni! Uporni ste faraoni! Mrtvi a živi!Dišete kroz istorijuStvarate mit

Manite me seJer da sam mogla biti boljaVašu bih pustinju pretvorilaU voduU voduDa niko od nas ne ostaneLjubavi žedan!

59

Dragana Mrkić

BIJELO OSTRVO

Od preko hiljadu grčkih ostrvaSa rajskom naznakomIstorijom kojojBogovi zavideMene zarobi jedna LefkadaGdje vrijeme stojiGdje vrijeme stojiMasline prave hladNebo i more su jednoBoje kristalaOči odmarajuDuša diše.

Lefko, znači bijeloTTako mliječno bijeloDa crnih misli nemaNestaju kao magijomObrisane...

Tu se živi od spokojaMir nadvlada sve mukeI nema bremena

60

Na lijevom ramenu

Kamen vas ne može posjećiKao ni riječ onihKoji nikada nijesuNapustili ostrvoČuvaju ga od udara talasaI čekaju tebe ili meneDa dodješDa dodješI donesešMalo krševitih stopa...

Naći svoje mjesto Na mapi čudaDar je od njihovih boginja.

61

Dragana Mrkić

VRIJEME

I

Duga julska pustinjska noćSahara nije mirovalaPijesak je govorio

Protrča ispred meneDjevojčica s osmijehomDjevojčica s osmijehomTrudna ženaMajka

Vjetar uskovitlaNovu misao kao prijetnju

Ne smijem u ovoj noćiSvoditi račune sa sobom

Biće da meBiće da mePješčano prostranstvo natjeraloDa se prospem ispod zvijezda

Neka boginje spavajuDok mumificirani faraoni I sada demonstriraju svoju snagu

To zrno saharskog pijeska Neka mi zauvijek grebe okoNeka mi zauvijek grebe okoDa znam da "Dolina kraljeva”Nije sva od zlata.

62

Na lijevom ramenu

II

Ko je i zašto digao ovu oluju?Moj alter ego ili…

Hodaj, posrći, ustani!Nijesi li oduvijek bila takvaNijesi se izgubilaŠapuće ona djevojčicaŠapuće ona djevojčicaŠapuće ona ženaNe brini i ovo je parče planete.Bar se ovdje nećeš Okliznutu na ivice…

Duga julska noć u SahariNaizgled beskrajnaNo, ipak mi pruži oazuNo, ipak mi pruži oazuMisli da očistim.

63

64

V CIKLUSGRIJEH BEZ GRIJEHA

65

Dragana Mrkić

66

Na lijevom ramenu

NJOJ

Volio sam jeJer je bila moje sveMoje svitanje i moj mrak

Volio sam jeI kad je vragovi odnesuDaleko u crne misliDaleko u crne misliI kad me nije voljelaKada bi okretala ledja i jurilaU nešto samo njoj znano

U njenim zjenicama sam bio maliA tako veliki!

Čekao sam iznovaDa prođe ponoćDa prođe ponoćKoja preskače još jedan brojNa satu, na kalendaruNe bi li se vratila U našu sobu..

A sijala je kao da je samo Sunce sišlo.

Harala mi je umom kroz noćiI kad se nebo sruči i prospe svu kišu…I kad se nebo sruči i prospe svu kišu…

67

Dragana Mrkić

Nojeva barka bivala je sve dalja

Hvatao sam posljednji dahDa mi da snagu Da još jednom U putu koji život zovu Vratim njene očiUz koje ću mirno zaspatiUz koje ću mirno zaspati

Zaspati bez straha,Kajanja i pitanja...Da li sam hodio ovom zemljomŽeljom ili moranjem?

Vuku me konci svileniKako ih je samo majstorski izvezlaZakačila na svoja njedraZakačila na svoja njedraNo, negdje je ipakZaboravila jedan čvorDa li je s vremena na vrijeme žulja?

Volio sam je…Na njenim dlanovima je ostalaMoja duša.Odnijela je...Odnijela je...

Kako je i dalje volim?

68

Na lijevom ramenu

BIJELO

Zaklela sam se da nikad višeNeću obući bijeloTolika čistota bi me ubilaČak su i kosmičke mrlje moje.

Majčino mlijeko Jedino je imalo ukus Jedino je imalo ukus Spokoja.

Sada nahranjenaSita i presita A gladna svjetlosti.

69

Dragana Mrkić

70

Na lijevom ramenu

GRIJEH BEZ GRIJEHA

Okaja me netaknutogRazapeta izmedju zavjeta i savjetaSakri se iza stijenaGdje gromovi pucaju, I sijeku nebo.

Okaja me i s proljećemOkaja me i s proljećemSa pticama koje su naricaleDa otjeraju grijeh

Šta sve nije bilo uz tebeMisli da očistiš.

Ništa mi ne uzeSve mi dade.

AA ja… prođoh pored tebe kao maglaZa koju se ne možeš uhvatiti.

Ode svešteniku, vrati teReče- grijeh bez grijeha.

Okaja me netaknutog.I dalje nosiš moj krst.I dalje nosišGrijeh bez grijeha.Grijeh bez grijeha.

71

Dragana Mrkić

Nojeva barka bivala je sve dalja

Hvatao sam posljednji dahDa mi da snagu Da još jednom U putu koji život zovu Vratim njene očiUz koje ću mirno zaspatiUz koje ću mirno zaspati

Zaspati bez straha,Kajanja i pitanja...Da li sam hodio ovom zemljomŽeljom ili moranjem?

Vuku me konci svileniKako ih je samo majstorski izvezlaZakačila na svoja njedraZakačila na svoja njedraNo, negdje je ipakZaboravila jedan čvorDa li je s vremena na vrijeme žulja?

Volio sam je…Na njenim dlanovima je ostalaMoja duša.Odnijela je...Odnijela je...

Kako je i dalje volim?

72

Na lijevom ramenu

NE DAJ NAS

Pusti lipe, ne pričaj mi o njimaDrveće svoj korijen imaI neće daleko

Pusti oblake neka putujuNekom drugom nebuSkini tugu s umornog licaSkini tugu s umornog lica

Sve pusti niz ulice gradskeDa s kišom ide negdje u zemljuSamo nemoj nas da pustišU te ponore dušeKorijeni nam neće izdržati.

Pusti gradske priče Neka se sudaraju s onima koji ih živeNeka se sudaraju s onima koji ih živeSamo nas zadržiNa trgu, u parku, kod pošte…Bilo gdje, ne daj nas zaboravu.

Izdigni nas visoko iZnaćeš da smo čvršćiOd bilo kog spomenikaJer slavimo ljubaJer slavimo ljubav.

73

Dragana Mrkić

ZADNJA

Zarekao si se Da će biti zadnjaI više puta mi ponovio...Ja nikad nijesam razumijela..Cigareta?Kafa?Kafa?Časica rakije?Ili žena...I dalje sve stoji na istom mjestuSamo tvoja zadnja odzvanjaA meni izgleda baš kao prva!

74

Na lijevom ramenu

75

Dragana Mrkić

76

Na lijevom ramenu

Za Draganu Mrkić poezija je nalik koferu u kojem se između ostalih stvari nalazi i kompas kojim, ona sve i da hoće ne može do kraja da upravlja.I koji joj, ma koliko to željela ne može reći sigurno, da li će stići na odredište. Jer ne zavisi od njega, niti od strane svijeta na koju se uputi da li će pronaći smiraj u kojem će razotkriti suštinu riječiriječi (otkriti jesu li čovjek i riječ zaista jedno te isto) ili pak na stranu obilježenoj prokletstvom. I još nešto: ako u tom koferu uopšte postoji i trunka nasljeđa, ona nije vezana za pretke, već za porijeklo patnje koja suštinski obilježava njeno pjevanje. A sa pjevanjem i poetsko mišljenje. Zaputivši se sa koferom u koji je smjestila sopstveni, ali i hiljadu drugih života, ona kreće na put za koji ne zna kako će se i gdje završiti, niti šta će ga obilježiti. Ipak, pored neizvjesnosti u tom hodočašću postoji i nešto važnije: čvrsta namjera da se dođe do najdubljih sopstvenih tajni, do potpunog raskrivanja sebe, do otkrića koje možda nećeneće biti onakvo kakvo smo očekivali, ali koje će biti naše, i što je presudno važno- koje će biti istinsko. Koje će pokazati ko smo, kakvi smo, i u krajnjem- kakvi ne bi smjeli postati. U zbirci Na lijevom ramenu Dragana Mrkić bez dilema i nedoumica, što je jedan od znaka njene pjesničke zrelosti, sigurno kreće ka svom konačnom ishodištu, ka pjesmi. Pritom znajući da je važan cilj, ali da je važnije putovanje. To je i razlog zbog kojeg autorka pjesmu ne želi da smjesti u muzej uspomena i vremena koja su prošla, već je održava živom. prošla, već je održava živom.

77

Dragana Mrkić

Jer zna da pjesma ima smisla samo ako se u njoj osjećaju damari, ako snažno tuče bilo života. Po cijeni da je košta i mnogo više nego što može da priušti. Za Draganu Mrkić poezija je živi izvor, živa voda sjećanja i života u kojoj čak i od gubitka nastoji da stvori riječ. Bez previše patetike i samosažaljenja. Naprosto, ona zna da su riječ i pjesma važniji od svih stvari. I da zahvaljujući njoj uspijevamo da držimo glavu iznad vode. Da nas poezija spriječava da se utopimo u banalnost. Za autorkuautorku živjeti znači pisati. Makar to bilo prokletstvo najveće od svih. Pri čemu ona ne pokušava poezijom ( i poeziju) da mistifikuje, već naprosto da progovori o stvarima u kojima se prepoznajemo, koje nam znače, uvlačeći nas na taj način u svoj svijet koji postaje istovremeno i naš. Ne toliko zbog prepoznavanja situacije u kojoj smo sese našli, koliko zbog činjenice da tu pjesmu osjećamo bliskom. Ponekad i svojom. Zbog toga njene pjesme, kako neko reče, postaju pripovijesti “ združene samoće” Ponekad bolno, ponekad radosno nestajanje- ali uvijek prepuno života, iskri i strasti, povremeno sa dozom pathosa, ali samo tamo i toliko gdje za njega ima mjesta- to je poezija Dragane Mrkić. Licem u lice, okom u oko, srcem u srce. Njena poezija je i traganje I putovanje tokom kojeg nam se u jednom trenutku (makar to bilo I isuviše kasno)kasno) otkriva sve. I dobro, i lose, i tragično. Nalik na priču o kralju koji se vinuo visko, zbog čega je njegov pad bio dublji i strašnji od bilo kojeg drugog.

78

Na lijevom ramenu

Ali čija tragedija nije bila sadržana u padu i gubljenju kraljevstva, niti pak u ludilu koje je iskusio nakon izdaje svoje dvije kćeri, već u bolu i saznanju da će jednom iz tog bola ponovo nići neki drugi život, vrijedan pažnje, vrijedan krune. Pjesme Dragane Mrkić susret su sa čitaocem, ali istovremeno i sa sobom sa sopstvenim srcem, sa svim onim prošlim, u njoj duboko potonulim stvarima, koje je (ma koliko bile teške) ne vuku ka dnu, već koje joj omogućavaju da putuje, da prisloni glavu na nečije lijevo rame, da diše, da živi, da piše.

Vanja Kovačević Maj 2020.

79

foto Luka Barović

80

81

SADRŽAJ

82

83

Savremena poezija

Dragana MrkićNA LIJEVOM RAMENU

RecenzentVanja Kovačević

Ilustracije Nebojša KavarićNebojša Kavarić

© All rights of drawings of author N.Kavaric reserved

Na korici detalj sa slike Nebojše Kavarića

DizajnMiljan Stevanović

Štampa,,Obodsko slovo” Podgorica, 2020,,Obodsko slovo” Podgorica, 2020

Tiraž 500

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna biblioteka Crne Gore, Cetinje

ISBN 978-86-7470-868-2COBISS.CG-ID 13880580

84