Informativni bilten za promicanje kauze

sluţbenica Boţjih s. Jule Ivanišević i ĉetiriju susestara

KĆERI BOŢJE LJUBAVI

DRINSKE MUĈENICE

Br. 3/2009.

ISSN 1847-3210

2 S

AD

RŢ

AJ

Uvodna rijeĉ

Podijeljena tajna 3

Promišljanje o Sluţbenicama Boţjim

Muĉenici nam govore 4

Pet pritoka Boţjega mora 6

Iz ţivota Drinskih muĉenica

Ţivot na Palama i iskustvo rata 8

“Volim umrijeti nego ne ostvariti poziv” 11

Izjave o s. Bernadeti 12

DogaĊaji

Putem najmlaĊe Drinske muĉenice 13

Ulice Drinskih muĉenica 15

MeĊunarodno hodoĉašće mladih sestara 16

Pišu nam štovatelji

Ono što traţim 18

Doţivljaj jednog hodoĉasnika 19

Srce kao njihovo 20

Iz biljeţnice štovatelja

Duboko utisnute u moju duhovnost 21

Milosti i uslišanja 23

Kćeri Boţje ljubavi

Poĉeci djelovanja u našim krajevima 26

Pjesma Drinskim muĉenicama 28

Zahvale i obavijesti 30

Molitva za proglašenje blaţenima 31

Informativni bilten

za promicanje kauze

sluţbenica Boţjih s. M. Jule

Ivanišević i ĉetiriju susestara

Br. 3/2009.

______

Bilten izlazi povremeno,

s dozvolom redovniĉkih

poglavara

______

Izdavaĉ:

Druţba

Kćeri Boţje ljubavi

_______

Glavni i odgovorni urednik:

s. M. Ozana Krajaĉić

_______

Uredniĉko vijeće:

s. M. Marta Ĉović

William Bello

Ljubica Pribanić

Boţo Vuletić-Antić

Dinka Parlov

_______

Grafiĉka priprema i obrada:

s. M. Leonarda Pirner

s. M. Antonija Luĉić

_______

Naklada:

6000 primjeraka

_______

Tisak:

Argenta, Zagreb

3

UV

OD

NA

RIJ

EĈ

Podijeljena tajna

ospodine, Ti znaš da Te volim!

Bila je to podijeljena tajna. Tajna koja daje srcu poseban osje-

ćaj vjernosti i pouzdanja, tako velik da i kad se podijeli, ne uma-

njuje se, nego se na ĉudesan naĉin upravo tim dijeljenjem poveća-

va. Podijeljena tajna je uvećana vrijednost. Ona nema sigurnog

temelja već je pretpostavka vjernosti i odgovora u kojem sadrţaj

veţe sponama razumijevanja i prihvaćanja pretvarajući se u ĉvrst

savez.

Nju uistinu nitko ne moţe kontrolirati, niti ima mjesta za ne-

koga drugoga. Ne zato što bi drugi bio iskljuĉen, nego jednostav-

no kad se da sve, onda ni za mene ni za drugoga ni za ikoga ne

ostaje više ništa. To uistinu znaĉi darovati se. Zato je to podijelje-

na tajna.

Treći to ne razumije, pa nije ni ĉudo što to nekome izgleda

besmisleno, ludo ili ĉak nemoguće.

A tajna podijeljena sa svojim Bogom? Gospodine, ti si jedini,

tebi pripada moje nepodijeljeno srce, moja sigurnost, moje bogat-

stvo. Samo Tebe slušam – jednostavno, moj ţivot je Tvoj!

Ako sam sâm, nestaje tajne, nestaje interesa, nestaje sadrţaja,

a sâm sam tako sićušan da to jednostavno nema smisla. A besmi-

sao je praznina i ona ubija.

Hvala ti, Gospodine, na neizmjernoj Tvojoj ljubavi, pokazanoj

u jednostavnoj podijeljenoj tajni izmeĊu Tebe i Sluţbenica Tvojih

– Drinskih muĉenica, a u ovom broju Biltena posebno s. Bernadeti.

I pomozi svima koji to ne razumiju!

vlĉ. Marko Tomić, postulator

G

4

Mučenici nam govore s. M. Ozana Krajačić, FDC

vo naše vrijeme je prepuno rijeĉi i

govora, buke i nadmudrivanja, pa ĉo-

vjek ĉesto više ne zna razluĉivati govor

koji ga obogaćuje od onoga koji ga os-

tavlja praznim i osiromašuje. Ipak, usli-

jed svega “govornog” meteţa snaţno

odjekuje jasan govor kršćanskih muĉe-

nika. Taj govor se ne da ušutkati nikak-

vim povijesnim ni društvenim naslaga-

ma laţi i obmana, niti kulturom smrti i

besmisla. Govor muĉenika, gdjegod oni

ţivjeli ili podnijeli muĉeništvo, je pro-

doran i uvijek aktualan. Kako je dobro i

mudro da i naše uši, u ovom našem vre-

menu, znaju osluškivati taj govor krvlju

posvjedoĉen i zapeĉaćen!

Što nam govore muĉenici i koja je

njihova poruka? Govore nam prije sve-

ga da je osobno iskustvo Boţje ljubavi

temelj i izvor njihova sebedarja Kristu i

bliţnjemu. Odatle u njihovu ţivotu sve

poĉinje i tome sve teţi. Muĉenik zna,

putem dubokog iskustva vjere i molitve,

da je poĉêlo svega – i njegova muĉeniš-

tva – potpuno besplatna ljubav kojom je

od Boga ljubljen. Sam je osobno isku-

sio “gdje” izvire ljubav. Svoje uvjere-

nje dijeli sa sv. Ivanom apostolom: “U

ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili

Boga, nego – on je ljubio nas” (1Iv 4,9).

Muĉenik je zagledan u ljubav kojom je

ljubljen, oĉaran je njome, posve obuzet

do te mjere da gori od samo jednog ne-

mira: uzvratiti ljubav.

To iskustvo postaje još snaţnije kad

promatra Isusovo sebedarje ĉovjeku na

kriţu. U Isusovu kriţu i na kriţu on vidi

prvog Muĉenika koji se dragovoljno

“predaje u ruke ljudima” (Mk 9,31).

Isusovo sebedarje doţivljava kao osob-

ni poziv: DoĎi, slijedi me!

Dragovoljno sebedarje Kristu, koje

ne uzmiĉe ni pred prijetnjom smrti, je u

samoj srţi muĉeništva. Muĉeništvo, u

svom teološkom smislu, je dragovoljno

prihvaćena i pretrpljena smrt zbog vjere

u Krista ili zbog neke druge krjeposti

koja se odnosi na Boga. Ono što se ov-

dje istiĉe je dragovoljno prihvaćanje

smrti. Muĉenik, zahvaćen osobom Isusa

Krista i njegovim sebedarjem na kriţu,

slobodno i dragovoljno prihvaća kaleţ

gorĉine kada doĊe njegov čas svjedoĉe-

nja za Onoga koga ljubi. To nam svje-

doĉe kršćanski muĉenici, tako i sluţbe-

nice Boţje s. Jula i njezine susestre.

Kada je s. Bernadeta, najmlaĊa od

Drinskih muĉenica, napuštala obiteljsku

kuću u Velikom GrĊevcu kod Bjelovara

da bi ţivjela sebedarje u zajedništvu sa

sestrama Kćeri Boţje ljubavi, na polas-

ku je izjavila: “Volim umrijeti nego ne

ostvariti svoj poziv”.

Ove jednostavne rijeĉi mnogo govo-

re. Tim rijeĉima s. Bernadeta je zapravo

izrekla sve, sav svoj ţivot, i dotadašnji i

PR

OM

IŠL

JA

NJ

E O

SL

UŢ

BE

NIC

AM

A B

OŢ

JIM

O

Stepenice u vojarni u Goraždu, mjesto

zatočeništva sestara

5

budući. Zahvaćena milošću Boţjom,

prosvijetljena Duhom, ona je već tada –

u obiteljskom domu – uranjala u tajnu

redovniĉkog poziva kao poziva na pot-

puno i bespridrţajno sebedarje, pa i uz

cijenu vlastitog ţivota.

Volim umrijeti nego… ne ţivjeti

ljubav do kraja. Volim umrijeti nego ne

biti vjerna tebi, Kriste, koji si ostao

vjeran i dosljedan ljubavi kojom si se

vezao s nama ljudima, pa i kad te ta

ljubav stajala krvi i ţivota. Volim umri-

jeti nego ne naviještati ţivotom tebe,

koji si Radosna vijest darovana svijetu.

Volim umrijeti nego rastati se i jedan

trenutak od tebe koji si moj Put, moja

Snaga i moj Cilj. To je poruka muĉeni-

ce s. Bernadete koja potiĉe na preispiti-

vanje vlastitih stavova, pozivajući na

nasljedovanje.

Kada se pribliţava trenutak ispijanja

kaleţa muke, smrtnog znoja i same

smrti, muĉenik se ne oslanja na vlastitu

snagu već se ĉvrsto privija uz Onoga

koji je obećao stajati uz njega i pridrţati

njegova koljena što drhte i klecaju dok

gleda smrti u oĉi. Tada Krist, Muĉe-

nik, trpi s muĉenikom. Bog trpi s

ĉovjekom. Ništa ih ne moţe rasta-

viti. Svaka muĉeniĉka smrt potvr-

Ċuje iskustvo sv. Pavla: “Ako je

Bog za nas, tko će protiv

nas?” (Rim 8,31). Muĉenici,

oslonjeni na vjernu ljubav Boţ-

ju, zanosno nam poruĉuju da “ni

smrt ni ţivot… ni sile, ni dubina

ni visina, ni ikoji drugi stvor neće

nas moći rastaviti od ljubavi Boţje

u Kristu Isusu Gospodinu na-

šem” (Rim 8,38-39). Postojana vjera

u ljubav Boţju izdigla ih je i iznad

same smrti.

Ništa nas ne smije rastaviti od Bož-

je ljubavi – poziva nas Pavao, ohrabruju

muĉenici. Poziv je to upućen osobito

nama od kojih se ne traţi svjedoĉanstvo

krvlju, no zato nije ništa manje zahtje-

van naš poziv na svjedoĉanstvo sva-

kodnevnim ţivotom. Slavlja godišnjih

spomena svjedoĉke smrti naših muĉeni-

ka su prigoda za dublje posvješćivanje

naše osobne i zajedniĉke kršćanske ob-

veze: pruţati svijetlo svjedoĉanstvo vje-

re, nade i ljubavi u konkretnim okolno-

stima vlastitog ţivota.

Biti spreman pretrpjeti nešto za Kri-

sta u svojoj obitelji, na poslu, na ulici, u

školi; na mjestima gdje su ljudi indife-

rentni ili odbacuju vjeru ili nas ismija-

vaju, smatrajući nas zaostalima i neraz-

boritima. Podnijeti nešto od “ludosti”

za Krista, poput muĉenika koji su bili

“ludi” u oĉima njihovih suvremenika.

Sretni, jer Boţje oko gleda drugaĉije

nego što gleda ĉovjek.

PR

OM

IŠL

JA

NJ

E O

SL

UŢ

BE

NIC

AM

A B

OŢ

JIM

U župnoj crkvi u Velikom GrĎevcu

6

arolina Leidenix (s. M. Berchma-

na) roĊena je 28. studenog 1865. u

Enzersdorfu u Donjoj Austriji od oca

Michaela i majke Josefe, roĊ. Benk-

hofer.

Kata Ivanišević (s. M. Jula) roĊena

je 16. svibnja 1880. u selu Godinjak

kraj Starog Petrovog Sela u Hrvatskoj

od oca Nikole i majke Tere, roĊ. Ši-

munović.

Josefa Bojanc (s. M. Krizina) roĊe-

na je 14. svibnja 1885. u selu Zbure

nedaleko Šmarjetskih toplica u Slove-

niji od oca Mihaela i majke Marije,

roĊ. Bizjak.

Joţefa Fabjan (s. M. Antonija) ro-

Ċena je 23. sijeĉnja 1907. u selu Malo

Lipje nedaleko Ţuţemberka u Slove-

niji od oca Janeza i majke Joţefe, roĊ.

Kralj.

Terezija Banja (s. M. Bernadeta)

roĊena je 17. lipnja 1912. u Velikom

GrĊevacu nedaleko Bjelovara u Hr-

vatskoj od oca Josipa i majke Terezi-

je, roĊ. Kovaĉ; oboje franjevaĉki tre-

ćoreci i maĊarski doseljenici.

Ovih pet pritoka vjeĉnoga Boţjeg

mora slilo se 15. prosinca 1941. u

bosansku rijeku Drinu, tvoreći onu

“rijeku vode ţivota, bistru kao prozi-

rac, što izvire iz prijestolja Boţjeg i

Jaganjĉeva” (Otk 22,1).

Od svog najdaljeg izvora, s. Ber-

chmane, udaljenog punih 76 godina,

onog s. Krizine dalekog 56 godina, pa

onog s. Jule od 48 godina, te izvora

s. Antonije udaljenog 34 godine i do

svega 29 godina dalekog izvora

s. Bernadete, pritoke Boţjega plana

skupljale su vodu ţivota vjeĉnoga i

nosile je svom konaĉnom cilju vjerno

opsluţujući krsne zavjete kao istinske

Suradnice i Partneri Boţje volje.

Ovozemaljske vode, odmah nakon

svog izvora, nepredvidive su i brze,

pune kovitlaca i iznenadnih promjena

toka, a tek kad se spoje i uĊu u zajed-

ništvo jednoga toka, smiruju se i po-

PR

OM

IŠL

JA

NJ

E O

SL

UŢ

BE

NIC

AM

A B

OŢ

JIM

Pet pritoka Božjega mora

William Krešo Bello

Obala Drine, mjesto gdje su ležala tijela sestara

K

7

lagano zamiru sve dok, ugasle, ne

postanu dio beskrajnoga mora. Nasu-

prot tome, vode Boţjega plana sva-

kim danom svoga ţivota sve više

spoznaju slavu kojoj teţe i sve jaĉe

kliĉu: “Blagoslivljajte Ga – Krista

Gospodina!”. Na poĉetku su tihe i

neprimjetne, a na kraju daju svoj naj-

veći doprinos. Tada poput snaţnog

vrela ulaze u more, ostavljajući trag

koji svjedoĉi o njihovu prolasku

ovom zemljom.

Njihov ţivotni DA i odluka, koja

nije njihova odluka – jer koji to potok

odluĉuje mimo Boţjega plana hoće li

se spustiti u pritoku koja ga vodi Nje-

mu? – znaĉila je njihovo prihvaćanje

Boţjega plana s punom vjerom i pou-

zdanjem.

I tako je s. Berchmana 1882., sa

sedamnaest godina ušla u novicijat;

s. Jula je 1914. prekoraĉila samostan-

ski prag; s. Krizina je 1921., u tride-

setšestoj godini stupila u Druţbu;

s. Antonija je došla u zajednicu

1929., iste godine kada je s. Bernade-

ta u pratnji svoga oca ušla u Druţbu

Kćeri Boţje ljubavi.

Ovih pet pritoka u jednom Zaru-

ĉniku isprepliće meĊusobno tokove

svojih ţivota, u zajedništvu s onima

koje su takoĊer utjecale u beskraj

Boţjega mora: Majka Franziska Le-

chner, utemeljiteljica, s. Luka Lien-

gitz i mnoge druge Kćeri Boţje lju-

bavi.

Umiru sebi kako bi bile roĊene za

ţivot vjeĉni.

PR

OM

IŠL

JA

NJ

E O

SL

UŢ

BE

NIC

AM

A B

OŢ

JIM

8

Stajala sam na-

sred zelene ĉis-

tine na vrhu

Kalovitih Brda,

kako se zove

dio Pala. Staja-

la sam nepomi-

ĉno i spontano

odavala poĉast

onima koji su

tu nekada ţi-

vjeli. Vjetar je

puhao i zanosio slobodne pramene kose

tamo put Romanije, kao da me htio

opomenuti i sjetiti na jedan davni, ali

teški put. Put pun straha, zebnje i stra-

danja. Ne, neću misliti (o tome) barem

na trenutak. Neka me misli odnesu u

moje rano djetinjstvo. S mnogo mojih

prijateljica trĉala sam bezbriţno tu kroz

gustu šumu borovih jela, a zaustavili

bismo se samo u jednoj maloj aleji gdje

je bila umjetna pećina, a u njoj Gospin

kip. Nitko ne bi prošao, a da ne bi pok-

leknuo i prekriţio se. I eto, odjednom je

sve unaokolo oţivjelo.

Mnoštvo svijeta penjalo se i pristi-

zalo baš ovdje, na ovo mjesto. Tu je

samostan ĉasnih sestara Kćeri Boţje

ljubavi. Na samom ulazu, s lijeve stra-

ne, bila je hladovina s klupama i stolo-

vima unaokolo. Sve je bilo izrezbareno,

od drveta i obojeno u zeleno. Dalje,

gore, dvije velike zgrade graĊene od

drveta – “blokhaus”, kako su zvali tu

vrstu gradnje, iza njih gospodarske

zgrade. Sve je to bilo okruţeno voćnja-

kom i šumom crnogoricom. Naroĉito je

bilo lijepo u proljeće dok bi sve cvjetalo.

Pristizale su grupice i punile kapeli-

cu. Naravno, nije sve stalo unutra, vrata

kapele su bila širom otvorena, a sav

ostali puk stajao je na velikoj verandi

koja se nalazila ispred ĉitave zgrade.

Tu je bio i harmonij na kojem je svirala

jedna od sestara. Djeca, djevojke, mla-

dići i naši oĉevi i majke, svi su se tiska-

li unaokolo i pjesmom veliĉali Boga

ţivoga u svojim srcima. S njihovim

glasovima miješao se cvrkut ptica. Kli-

ĉem u sjećanju: “Kako je bilo lijepo

moje djetinjstvo!”. Nije se imalo kada

okaljati grijehom jer svake nedjelje i

svakog blagdana bili smo s Kristom.

IZ Ţ

IVO

TA

DR

INS

KIH

MU

ĈE

NIC

A

Život na Palama i iskustvo rata

U provincijskom arhivu sestara Kćeri Božje ljubavi u Zagrebu čuva se dokument pod

nazivom “Izjava o stanju na Palama i o našim sestrama”. Ovo dragocjeno svjedočan-

stvo iz 1966. napisano je rukom, bez potpisa. Iz sadržaja se može zaključiti da je auto-

rica teksta Vesna Stublić, roĎ. Petrić, iz Pala, dobra poznavateljica sestara mučenica

iz svojih mladih dana i jedna od njihovih suputnica na križnom putu 1941. godine.

Vesna Stublić (1925.-1995.)

Špilja Gospe Lurdske na Palama (1938.)

9

Imali smo mi i veću crkvu u samim

Palama, ali nama, djeci, bilo je naroĉito

veselje kad bi se misa sluţila kod sesta-

ra u njihovoj kapeli. Tu bismo doţivjeli

i vidjeli uvijek nešto novo.

Sestre su ţivjele od svoga truda i

rada. Nije bilo posla kojega one nisu

same obavljale. Sjećam se dobro da

sam s uţitkom gledala kako sestra kosi

travu, a najdraţa mi je bila kad oštri

kosu. Kako su Pale bile na glasu kao

zraĉna banja, dolazilo je tu mnogo stra-

nog svijeta, te su mnogi mještani izda-

vali sobe za ljetovanje. Tako su i sestre

imale jednu zgradu za izdavanje. Imale

su na oporavku uvijek djece iz gradova.

One su sve same radile i sve je bilo u

najboljem redu, zato su ih svi voljeli i

poštivali.

Sve te ljepote moga djetinjstva pre-

kinuo je rat. Rat koji je sijao smrt na

sve strane, a neuki ljudi nisu znali od-

mah kuda i kamo krenuti. Zapoĉeo je

bratoubilaĉki rat i majke poĉeše vezati

crne marame. Sestre, koristeći svoj ug-

led, kad god je ustrebalo našle su se

kod svojih susjeda pravoslavaca da ih

obrane, zaštite. Sjećam se, tek što je

pao prvi snijeg u studenom 1941., a

vojnici su došli zapaliti kuću obitelji Đ.

K. (prezime neĉitko napisano), kad evo

preko brda sestre predstojnice Jule, pre-

klinje i moli oficira da to ne uĉini – i

uspjela je zaštititi svoje prve susjede.

Već za nekoliko dana nije mogla

nikome pomoći. Došli su ĉetnici, opko-

lili djeĉji dom gdje sam i ja bila, te nas

sve s Kalovitih Brda potjeraše put Ro-

manije. Bila je noć, gazili smo do poja-

sa duboki snijeg, idući preko Rakovca.

Odjednom se sve obasjalo svjetlošću.

Stali smo svi. Tišina, nitko da progovo-

ri. Nešto me stegnu oko srca i viknuh u

plaĉu: “To naš dom gori!”. Tihim i smi-

renim glasom sestra Jula je rekla: “Ne,

to naša kuća gori”. Gledali smo ogro-

man plamen iz kojega se odvojio jedan

poveći jeziĉak plamena i letio visoko

prema nebu gdje je i nestao. Oni koji su

nas vodili poĉeše mrmljati i kritizirati

svoje, što su to uĉinili.

Teţak je bio put do Romanije, ali se

sestre nisu potuţile iako je meĊu njima

bila i starica sestra Berchmana. S kri-

ţem u ruci koraĉala je, dok je snijeg

škripao pod nogama (...). Išli smo put

Sjetline i zaustavili se u Podgrabu. Tu

su nas rasporedili za rad po kućama, a

sestre, osim stare Berchmane, odveli

dalje u Goraţde. Tamo su ih zatvorili u

staru bivšu vojarnu (...) zaklali i bacili u

Drinu. Nisu se ustruĉavali što to drugi

gledaju, nego su se još i hvalili.

Kako su haljine sestara bile od cr-

nog štofa, nisu dopustili da otplove Dri-

nom nego su pravili od njih ĉetniĉke

zastave. Tako sam i ja dobila jedan ko-

mad da sašijem i izvezem mrtvaĉku

glavu i slova, gdje je pisalo “za kralja i

otadţbinu”. S kakvim sam bolom i

IZ Ţ

IVO

TA

DR

INS

KIH

MU

ĈE

NIC

A

Mladi izletnici na Palama (1938.)

10

zgraţanjem vezla i zalijevala suzama

svaki ubod igle! Ni staru Berchmanu

nisu poštedjeli – nju ubiše pod praĉan-

skim mostom. (…)

Kad sam se iz tog meteţa vratila na

Pale, priĉali su mi da su na zgarištu,

gdje je sve izgorjelo do temelja, našli

sveti sakrament (ciborij) sav izgorio i

istopljen, samo je ostala sredina s hosti-

jom (s otiskom pet hostija). Tako je

naĊen i drveni kriţ sav izgorio, a samo

dio gdje je bio natpis I.N.R.I. ostao je

neizgoren. To su ljudi pokupili i predali

u ţupu.

Daleko sam od voljenih lijepih Pala,

ali nikada ne propustim priliku da ih

posjetim. (…) Mnogi i ne znaju da je

nekada ovdje bila gusta šuma i nasred

zelene ĉistine jedna lijepa kuća iz koje

se ĉula molitva i pjesma.

Ne znam s koje je strane vjetar do-

lazio, da li s Romanije i Ilidţe ili Ravne

planine i Jahorine, ili Trebevića. Ne

znam, ali znam da mi je sušio suze na

licu. Da, upravo je dvadeset i peta godi-

šnjica muĉeniĉke smrti pet ĉasnih ses-

IZ Ţ

IVO

TA

DR

INS

KIH

MU

ĈE

NIC

A

Kalovita Brda, mjesto gdje su nekada živjele sestre

Ciborij iz kapelice sestara

Križ iz kapelice sestara

11

Terezija (s. Bernadeta) je bila dva-

naesto dijete u obitelji Banja, od kojih

je šestero umrlo u ranoj dobi. RoĊena

je 17. lipnja 1912. u Velikom GrĊev-

cu, a sljedeći dan je krštena u ţupnoj

crkvi Duha Svetoga; krstio ju je tadaš-

nji ţupnik Ivan Jakovĉić. Odgojena je

u pravom kršćanskom duhu od uzor-

nih roditelja, trećoredaca, Tereze i

Josipa, porijeklom MaĊara. U obitelji

se redovito zajedniĉki molilo pred

malim oltarom, s raspelom i kipom

Majke Boţje, oko kojeg su se ĉesto

skupljali i susjedi, osobito u mjesecu

svibnju. Kuća obitelji Banja bila je

poznata kao mjesto molitve pa kad bi

se htjela istaknuti neĉija poboţnost,

govorilo se: “Poboţan kao Banja”.

S. Bernadeta je kao djevojĉica bila

tihe i povuĉene, ali vedre naravi. Mar-

ljiva i radina, znala je ispeći kruh već

od svoje sedme godine. Školu je poha-

Ċala u svom rodnom mjestu; jedno

vrijeme uĉitelj joj je bio Mato Lovrak,

poznati djeĉji pisac.

Sa svojih sedamnaest godina napu-

šta obiteljsku kuću i odlazi u samostan

sestara Kćeri Boţje ljubavi u Kopri-

vnicu. Na polasku je rekla svojima:

Volim umrijeti nego ne ostvariti svoj

poziv. I prije je ĉesto govorila da osje-

ća da je Bog zove i da ţeli ići tim pu-

tem.

Redovniĉki odgoj primila je u Sa-

rajevu u Zavodu sv. Josipa, tadašnjem

odgojnom središtu Provincije, kamo je

ušla u prosincu 1929. i dobila ime s.

Bernadeta. Po Boţjoj providnosti uĉi-

teljica u novicijatu i pripravi za zavje-

te bila joj je s. Berchmana, jedna od

Drinskih muĉenica s kojom će deset

godina kasnije primiti palmu muĉeniš-

tva. Privremene zavjete poloţila je

1932., a doţivotne 1937. Nakon prvih

zavjeta premještena je na Pale nedale-

ko Sarajeva, gdje nesebiĉno daruje

sebe Bogu i ljudima radeći u kuhinji,

sve do svoje muĉeniĉke smrti 1941.

U zimi 11. prosinca 1941. ĉetnici

nasilno provaljuju u kuću na Palama i

odvode s. Bernadetu i ostale ĉetiri

sestre u zarobljeništvo. Ĉetiri dana

nakon toga, u noći 15. prosinca, u vo-

jarni u Goraţdu, sestre su skokom

kroz prozor nastojale spasiti ĉast i do-

stojanstvo ţena i Kristovih zaruĉnica,

nakon ĉega su bile noţevima usmrće-

ne i baĉene u rijeku Drinu. I tako su

muĉeniĉkom smrću ove sestre zapeĉa-

tile svoju vjernost Isusu svjedoĉeći i

nama danas da se za vrijednosti isplati

sve ţrtvovati – i vlastiti ţivot. Sestra

Bernadeta imala je samo dvadeset i

devet godina.

IZ Ţ

IVO

TA

DR

INS

KIH

MU

ĈE

NIC

A

“Volim umrijeti nego ne ostvariti svoj poziv”

Prema knjizi Zavjet krvlju potpisan

12

Dala Bogu mučenicu

U kući je otac napravio mali oltar.

Pred njim smo molili, a znali su i susje-

di doći k nama i s nama moliti, poseb-

no u svibnju. Taj molitveni duh tata i

mama su prenijeli i na nas djecu. Znali

su nam reći: “Ne diţite se iz kreveta ili

od stola, a da se ne pomolite”. (…) U

njoj (s. Bernadeti) je rasla ţelja i upra-

vo je izgarala od ţelje da ide u samos-

tan. Stalno je o tome govorila. Tata joj

je udovoljio ţelji i raspitao se u Kopriv-

nici kod ĉasnih sestara. Rekla je:

“Volim umrijeti nego ne ostvariti svoj

poziv”. (…)

Vijest o njezinoj smrti s bolom smo

primili. Majka je ĉetiri dana po polju

hodala i lila suze od ţalosti i radosti.

Od radosti, jer je dala Bogu muĉenicu,

od ţalosti, jer je završila na takav na-

ĉin. (…) Kad god mi doĊe kakva poteš-

koća, njoj se utjeĉem za pomoć i osje-

tim se lakše jer znam sigurno da je kod

Boga.

Rozalija, sestra

Božja odabranica

Sestra puna dobrote i ljubavi (…).

Bila je kuharica, i to odliĉna. Budući da

je bila dosta malena rasta, morala je

kod štednjaka uvijek imati jedan mali

stolĉić pod nogama da moţe tako vidje-

ti u lonce i tave. To je bilo dosta napor-

no, ali se na njoj nikada nije primijetilo

da joj je teško. (…) To je naša najmla-

Ċa muĉenica, Boţja odabranica da bude

djevica i muĉenica.

s. Beata Tomić

Uzor rada

To je bila dobra, tiha duša. Molitva

i rad su je veselili (…). Bila je uzor

rada. Ja sam se zaĉudila kad sam jedno

jutro vidjela petnaest velikih kruhova, a

svaki je bio od tri kilograma. Do zore je

bilo sve peĉeno. s. Petronija Livačić

Trajna molitva

Ne samo da je najsavjesnije obav-

ljala svoju propisanu molitvu, nego je,

kadgod je uhvatila koji zgodan ĉas,

dizala svoje srce Bogu kratkim strelovi-

tim molitvama kojima je svoj rad u

kuhinji pretvorila u jednu trajnu molit-

vu. (…) Gdjegod joj se pruţila prilika

da nekome uĉini kakvu uslugu, nije

propustila priliku.

s. Valerija Trgovčevi

Mala svetica

To je bila mala svetica. Tako sam ja

o njoj mislila kad sam je promatrala

kako sve i sav posao prikazuje Bogu na

slavu. s. Anita Vlahović

IZ Ţ

IVO

TA

DR

INS

KIH

MU

ĈE

NIC

A

Izjave o s. Bernadeti

13

DO

GA

ĐA

JI eliki GrĊevac, ţupa Duha Svetoga

na pola puta izmeĊu Bjelovara i Daru-

vara, iz kojeg je putem Krista krenula s.

Bernadeta (Terezija) Banja.

Pedesetak štovatelja Drinskih muĉe-

nica iz Zagreba te jedna obitelj iz Ĉa-

kovca krenulo je u rodnu ţupu s. Berna-

dete, kako bi se nadahnjivali na primje-

ru najmlaĊe muĉenice. Kada je krvlju

posvjedoĉila svoju vjeru i ljubav prema

Kristu, imala je tek 29 godina.

Uz molitvu i pjesmu stigli smo u

Bjelovar gdje nas je doĉekao dekan tog

dekanata vlĉ. Josip Stipanĉević i uputio

se s nama do ulice koja je posvećena

Drinskim muĉenicama. Ĉinjenica da

ove muĉenice nemaju svoj grob i prilika

da se zapali svijeća u toj ulici, nikoga od

prisutnih nije ostavila ravnodušnim.

U crkvi Duha Svetoga, gdje je s.

Bernadeta bila primljena u krilo Crkve

te primala ostale sakramente, misno

slavlje predslavio je ţupnik vlĉ. Mladen

Benko u kojem su uz brojne ţupljane

sudjelovali i hodoĉasnici. Za vrijeme

mise djeĉji zbor i zbor mladih je otpje-

vao pjesmu posvećenu Sluţbenicama

Boţjim “Muĉenice ljubavi”.

Sestra Ozana, vicepostulatorica kau-

ze, nastojala je prisutnima podići svijest

o štovanju svetaca i muĉenika u našim

ţivotima i pozvala na odgovornost sva-

koga da molitvom i ţrtvama pridonese-

mo proglašenju Drinskih muĉenica bla-

ţenima. Jedna je štovateljica posvjedo-

ĉila, na konkretnim ţivotnim situacija-

ma, o svom odnosu s Muĉenicama, ista-

knuvši osobito svoju povezanost sa s.

Bernadetom koja joj je uzor strpljivog

sluţenja u domaćinskim, obiteljskim

poslovima.

Nakon misnog slavlja posjetili smo

mjesto na kojem je nekada bila kuća s.

Bernadete i susreli se s njezinim neća-

kom i obitelji. Stojeći u dvorištu obitelji

Banja, kratkom molitvom i pjesmom

zahvalili smo Bogu Ocu za dar ţivota i

svjedoĉenja s. Bernadete. Potom su nas

Putem najmlađe Drinske mučenice

Dinka Parlov

Hodočasnici s vlč. Mladenom Benkom pred župnom crkvom

V

14 D

OG

AĐ

AJI

ţupljani, pod vodstvom ţupnika, toplo

primili u prostorije svoje ţupe i veliko-

dušno poĉastili objedom.

Na povratku smo posjetili još dvije

ulice koje nose ime najmlaĊe Drinske

muĉenice, s. Bernadete (Terezije) Ba-

nja. Jedna se nalazi u njezinoj rodnoj

ţupi Veliki GrĊevac, a druga u Grubiš-

nom Polju.

Sestra Bernadeta otišla je iz svoga

mjesta u samostan rijeĉima: “Volim

umrijeti nego ne ostvariti svoj poziv”,

praćena blagoslovom svoje obitelji, a

mi hodoĉasnici, punih srdaca i blagos-

lovom njezinih sumještana.

Za vrijeme mise u župnoj crkvi

NajmlaĎi hodočasnici s dekanom vlč. Josipom Stipančevićem u ulici Drinskih mučenica u Bjelovaru

S nećakom i rodbinom s. Bernadete na mjestu gdje je bila njezina rodna kuća

15

DO

GA

ĐA

JI

Pravi je blagoslov, za štovatelja, staja-

ti uz natpis “Ulica Drinskih muĉenica”.

Zapaliti svijeću, zapjevati i moliti na tom

mjestu, stavlja te u njihovu ţivu prisut-

nost meĊu nama putujućima.

U predgraĊu Bjelovara, zaslugom lju-

di svjesnih potrebe promicanja hrvatskih

svetaca, blaţenika, muĉenika i ostalih

velikana duha, ulice su dobile imena:

Marije Petković, Ivana Merza, Nikole

Tavelića, Gracije Kotorskog, Leopolda

Mandića, Drinskih muĉenica. Zahvalna

sam svima koji su svoj angaţman ugradili

u ideju imenovanja ulica te su se, uz naše

svece i blaţenike, sjetili i pet hrabrih re-

dovnica koje su na putu prema oltaru,

sluţbenica Boţjih Drinskih muĉenica.

Pitala nas je jedna stanovnica ulice:

“Recite mi, kako mogu doznati više o

ţivotu ovih muĉenica? Svima ću govoriti

tko su bile te sestre, svima koji nam doĊu

u posjete objasnit ću ime svoje ulice”.

Osim u Bjelovaru, ulica posvećena

Drinskim muĉenicama postoji još i u

Splitu. U Velikom GrĊevcu i Grubišnom

Polju dvije su ulice imenovane po muĉe-

nici s. Bernadeti, roĊenoj u tom kraju.

Jedna kraća i jedna dugaĉka ulica, pravi

ravni slavonski “šor”, velika kao što je

bila i njezina velikodušnost u pomaganju

bliţnjima. Hodoĉasteći u Veliki GrĊevac

obišli smo i te dvije ulice. Umrijeti s dva-

deset i devet godina, biti malen tijelom, a

velik u djelima i Boţjim oĉima – i dobiti

svoju ulicu – znaĉi da i ljudi prepoznaju

tu veliĉinu.

Ulice Drinskih mučenica

Ljubica Pribanić

Hodočasnica u ulici s. Bernadete Banja

u Grubišnom Polju

16 D

OG

AĐ

AJI

mala sam veliku milost sudjelovati

na MeĊunarodnom susretu sestara juni-

orki naše Druţbe u Granešini u Hrvats-

koj od 6. do 15. srpnja 2009. na temu

“Poziv kao dar koji obvezuje”. Prije

dolaska smo prouĉile ţivot Utemeljite-

ljice, Drinskih muĉenica, s. Luke i po-

vijest Druţbe.

Išle smo u Bosnu kako bismo upoz-

nale povijest i poslanje naših sestara u

toj zemlji. Nas, mlade sestre iz Brazila,

je na poseban naĉin potreslo kada smo

ugledale razrušene kuće i zgrade te

zapuštena zemljišta, ţalosne znakove

sjećanja na posljednji rat od 1991. do

1995. Mi takoĊer ţivimo u zemlji gdje

se nasilje dogaĊa svaki dan, ali nikada

si nismo mogle predstaviti strahote ra-

ta, koliko patnje uzrokuje narodu te

kako su tragiĉne njegove posljedice!

U Sarajevu smo posjetile groblje

naših sestara na kojem je sahranjena s.

Luka Liengitz i ostale osamdeset i dvije

sestre. Sjećanje na njihovo svjedoĉan-

stvo ţivota, brigu za siromahe i veliko-

dušnost, motiviralo nas je na vjernije

darivanje našeg ţivota Bogu na korist

najpotrebnijih.

Najdublje i najpotresnije iskustvo

doţivjele smo prolazeći putovima Drin-

skih muĉenica. Bio je prohladan dan uz

jaku kišu. Iako smo poţeljele pogodni-

ju klimu, nismo propustile upitati se što

nam Bog poruĉuje tom kišom. Pokuša-

le smo si doĉarati svu teţinu iskustva

naših Muĉenica koje su prolazile tim

istim putem kroz brda pokrivena snije-

gom, bez prikladne odjeće za suoĉava-

nje s oštrom hladnoćom i ledom.

Na Palama smo sudjelovale na sv.

misi, u crkvi koju su ĉesto pohaĊale

sestre Muĉenice kada nije bilo mise u

njihovu samostanu. Nakon toga smo

otišle na mjesto gdje se nekada nalazio

samostan “Paljanskih sestara”, kako su

ih obiĉavali zvati. Iako ne postoji nika-

kav znak koji bi obiljeţavao toĉno

mjesto nekadašnje sestarske kuće i ško-

le, mi smo u svojim mislima obnovile

sjećanja osobito na onaj dan kada su se

11. prosinca na tom mjestu pojavili

ĉetnici. Opkolili su samostan i prisilili

sestre da krenu na svoj dugaĉak put

trpljenja kroz Romaniju, prema Sjetlini

i Goraţdu gdje su bile okrutno ubijene.

Dok smo promatrale to mjesto otpjeva-

le smo pjesmu (Danak svaki) koju su

Muĉenice pjevale kada su bile voĊene

u zarobljeništvo.

Na putovanju prema Goraţdu im-

presionirala su nas visoka brda i plani-

ne. Mislima smo “pratile” put naših

Muĉenica (onih dana!) kroz brda i sni-

jeg, u tjeskobi i samoći, bez znanja što

ih ĉeka. Po dolasku u Goraţde imale

smo priliku ući u zgradu i prostoriju

gdje su Muĉenice proţivljavalesvoje

posljednje trenutke. Tu smo zastale u

dubokoj molitvi i razmišljanju. Ta up-

ravo je to mjesto gdje su naše sestre

proţivljavale svoju agoniju neposredno

prije podnošenja muĉeništva 15. pro-

sinca 1941!

Međunarodno hodočašće mladih sestara

s. Carla Regina Frank, Južni Brazil

Sestra iz Brazila na Drini

I

17

DO

GA

ĐA

JI

U toj su prostoriji, muĉene od vojni-

ka (ĉetnika), dale divno svjedoĉanstvo

vjernosti Bogu! Sjetile smo se i s. Ber-

chmane koja je ostala u Sjetlini i ubije-

na 23. prosinca pod praĉanskim mos-

tom. Mislile smo i na tisuće katolika i

muslimana koji su ubijeni u toj regiji.

Borba i hrabrost Muĉenica da osta-

nu vjerne sve do kraja, kao i njihovo

pouzdanje u Boga, izraţeni su u njiho-

voj posljednjoj molitvi. I susjedi su ĉuli

taj njihov vapaj upućen Bogu: “Isuse,

spasi nas”! “Smiluj nam se, Gospodi-

ne”! “Isuse, Marijo, Josipe, pomozite

nam”! Ti vapaji su nas duboko dirnuli!

Obuzete snaţnim emocijama spusti-

le smo se sve do Drine kamo su bila

odgurnuta tjelesa ubijenih sestara. Kiša

i blato nisu bili zapreka da se pribliţi-

mo samoj obali rijeke, ubacimo pet ru-

ţa, upalimo pet svijeća, umoĉimo ruke

u vodu i da se trenutkom molitve sjeti-

mo naših sestara i tisuće ţrtava rata,

ubijenih i, poput sestara, “sahranjenih”

u ovoj rijeci. Duboka tišina je proţela

ĉitavo naše biće! Molimo i meditiramo!

To su bili trenuci snaţnog iskustva vje-

re koje je nemoguće opisati, iskustvo

koje je potreslo srce svake pojedine

sestre. Nemoguće zadrţati osjećaje i

suze…

To što smo doţivjele na tom mjestu

muĉeništva ne moţe se rijeĉima opisati.

Strahote dogaĊaja ali i sjajno svjedo-

ĉanstvo ljubavi i vjernosti Bogu naših

sestara toliko nam je obuzelo misli da

naveĉer nismo mogle usnuti. Ostale

smo jednostavno u molitvi.

Ovo iskustvo neće nikada ugasnuti!

Sestre iz Albanije na Drini

Sestre juniorke s kardinalom Vinkom Puljićem i generalnom glavaricom

s. Lucynom Mroczek u župnoj crkvi na Palama

18

Ono što tražim

Ante Čaljkušić, Zagreb

PIŠ

U N

AM

ŠT

OV

AT

EL

JI

U poslanici Filemonu sv. Pavao

piše: “Hajde, brate, da se tobom oko-

ristim u Gospodinu: okrijepi srce mo-

je u Kristu!” Upravo ono što sv. Pa-

vao moli i traži od Filemona, ja sam –

milošću našega Gospodina – od vas

primio bez molbe i posve nezasluže-

no: okrijepili ste srce moje u Kristu!

U nedjelju 4. listopada na dan sv.

Franje Asiškoga, na misi u crkvi sv.

Nikole biskupa u Stenjevcu (…) pro-

govorili ste o Drinskim muĉenicama

koje su svoju vjernost i ljubav prema

Kristu potvrdile prolijevanjem krvi,

pozvavši sve nazoĉne na molitvu “da

sveta Crkva uzdigne ove muĉenice na

ĉast oltara i da njihov primjer i zago-

vor pomaţu u ţivotnim borbama i

postizanju vjeĉnog spasenja”. (…)

Ĉitava crkva se ispunila svetom

prisutnošću u tolikoj mjeri da je moje

srce zaigralo bolnom radošću, a suze

koje nisam mogao zaustaviti nekon-

trolirano su tekle niz moje lice. Ono

što sam tih dana traţio i oĉekivao, a

to je da i ja imam još jednog sveca

zaštitnika uz moje svete imenjake,

kojem ću se moliti, toga je ĉasa oba-

sjalo moju dušu kao divna nadnarav-

na svjetlost: evo – rekao sam sâm sebi

– Drinske muĉenice su upravo ono

što ja traţim! Zar to nije već sada ve-

liki Boţji dar!? Zahvaljujmo Gospo-

dinu!

Obećajem da ću svakodnevno mo-

liti prekrasnu molitvu iz vašeg biltena

za uzdignuće Drinskih muĉenica na

ĉast oltara.

U crkvi sv. Nikole biskupa u Stenjevcu

19

Doživljaj jednog hodočasnika

Zvonimir Kuharić, Zagreb

PIŠ

U N

AM

ŠT

OV

AT

EL

JI

Za vrijeme putovanja prema Veli-

kom GrĊevcu u autobusu je bilo izre-

ĉeno i proĉitano nekoliko informacija

o djetinjstvu male Terezije, kasnije s.

Bernadete Banja. U okviru općih saz-

nanja o Drinskim muĉenicama, u mo-

jim se razmišljanjima tog prijepodneva

posebno istaknuo i zaţivio lik i duša

ove jednostavne i Bogu predane dje-

vojĉice i djevojke, dok je ţivjela u

kraju kroz koji smo prolazili.

Kada smo ušli u ţupnu crkvu, pos-

većenu Duhu Svetomu, prije poĉetka

svete mise, interesantan mi je bio skup

djevojĉica i djevojaka sa notama u

rukama, koje su mirno sjedile skuplje-

ne pred oltarom, okrenute prema vjer-

nicima. Prizor uobiĉajen, no kada su

zapjevale, zazvonio je neki poseban

sklad, ĉistoća i muzikalnost. Iz svega

toga izlazila je posebna poboţnost

stvorena u meni samom, povezana s

pjesmama koje su se redale za vrijeme

mise, kao znak da se nalazimo u ne-

kom posebnom prostoru, posebnih

okolnosti.

Tumaĉim si to kao znak postojanja

jedne djevojĉice iz tog kraja, poslije

redovnice s. Bernadete, posve predane

Boţjem pozivu, koja me putem svog

muĉeništva – proslavljena pred Boţjim

licem – i na izreĉeni naĉin potiĉe na

sve veće obraćenje. Taj doţivljaj je bio

na neki naĉin obojen i ĉinjenicom da

su u zboru bile same djevojĉice. Na-

kon mise dobili smo objašnjenje da je

zbor pokrenuo mjesni ţupnik vlĉ. Mla-

den Benko, koji je rekao da u zboru

inaĉe pjevaju i djeĉaci, meĊutim tog su

dana izostali – zbog nogometa.

Uz ovaj detalj molim da nas prati sve-

tost ove i ostalih Drinskih muĉenica.

Dječji zbor u Velikom GrĎevcu

20

Ruke su se njihove

Tebi u molitvi sklapale,

a tog prosinaĉkog jutra

bespomoćno su klonule.

Braći Tvojoj gladnoj

topli su kruh lomile,

a tog ledenog jutra

smrzle su i slomljene.

Oĉi su njihove zahvalno

Tvojim se djelima divile,

a tog jutra su ugasle

da zlo ljudsko već ne vide.

Srca su njihova za Te,

Druţbu i siromahe ţivjela,

s Tvojim su Srcem

sad zauvijek se sjedinila.

I ruke nek’ moje

njihovima budu nalik:

u molitvi postojane

i dobrotom bogate.

I pogled moj

k’o njihov nek’ bude:

ĉist, zahvalan, blag i milosrdan.

A srce – poput njihovih:

svakim otkucajem bliţe Tebi.

Na plitici svakodnevne ţrtve

daj da umire sebi.

PIŠ

U N

AM

ŠT

OV

AT

EL

JI

Srce kao njihovo

s. Bernarda Horvat, FDC

21

IZ B

ILJ

EŢ

NIC

E Š

TO

VA

TE

LJA

Duboko utisnute u moju duhovnost

mons. Boţo Odobašić, Sarajevo, 2007.

Sluţbenice Boţje, zvane Drinske muĉenice,

s. Jula Ivanišević i njezine susestre duboko su

utisnute u moju svećeniĉku duhovnost od

prvih dolazaka na Pale. Kada sam kao taj-

nik nadbiskupa dr. Smiljana F. Ĉekade,

1971., bio zaduţen posluţivati Pale (…)

pozvao sam susjeda Srbina stolara da pogle-

da što bismo mogli uĉiniti. Kada je on stigao,

ubrzo su stigla još i dvojica muslimana. Jedan

od njih zapoĉeo mi je dugu priĉu o odvoĊenju

sestara iz samostana i konkretno mi pokazivao put

pokraj groblja kojim su sestre odvedene prema Koranu

i Goraţdu. On je to tako priĉao kao oĉevidac da i danas, kada god doĊem na

Pale, gledam u tom smjeru i mislim na “kriţni put” sestara do njihova muĉeni-

štva u Goraţdu. Tada nisam ni slutio da ću biti jedan od sluţbenih svjedoka

njihova muĉeništva. Sretan sam da sam tako iz sluţbenih dokumenata mogao

upoznati njihov ţivot.

One su za mene svete muĉenice ove napaćene zemlje Bosne. Pale će u po-

vijesti ove mjesne Crkve po njima ostati mjesto susreta i zbliţavanja vjernika

Zapada i Istoka, Hrvata i Srba, katolika i pravoslavaca kao i muslimana. One

svima svjedoĉe ljubav prema Bogu Ocu i Kristu, jedinom Spasitelju svih ljudi.

Uvjeren sam da će u budućnosti znak njihove ljubavi prema Kristu i dosljedno

ţivljenje zavjeta ĉistoće prepoznati svi ljudi dobre volje, a vjernici katolici u

njima nalaziti poticaj slijediti ih. (…)

Ja im se već odavno molim i preporuĉujem im svoje svećeništvo. One su

poticaj svima, a napose osobama duhovnog poziva, da svoju ljubav svjedoĉi-

mo poput njih upravo u ovoj našoj lijepoj Bosni. Neka nas njihov zagovor traj-

no prati i isprosi nam milost ustrajnosti u vjeri.

fra Stojan Zrno, misionar u Kongu, 2009.

Blago onima koji u svojoj zajednici imaju muĉenike ili muĉenice! One su

znak Boţje ljubavi. Nije li Isus rekao za sv. Pavla: “On mi je oruđe izabrano

da ime moje pronese među narode. Njemu ću uistinu pokazati koliko mu je

trpjeti za moje ime”.

Neka po njihovu zagovoru dobri Bog blagoslovi ovu zajednicu.

Detalj iz samostanskog vrta u Granešini

22 IZ

BIL

JE

ŢN

ICE

ŠT

OV

AT

EL

JA

Agata Ć., Zagreb, 2009.

Zahvaljujem Drinskim muĉenicama za brojne milosti koje prima moja obi-

telj. Svakodnevno molimo molitvu za njihovo proglašenje blaţenima. Posebno

im se utjeĉe moja najstarija kći i osjeća njihovu pomoć.

s. Fidelis, Sarajevo, 2009.

Drage svete Drinske muĉenice! Posebno ovih milosnih dana molim Vas,

koje ste nam dale primjer ljubavi prema Isusu Zaruĉniku, da nam izmolite nova

zvanja u našu Druţbu, a nama postojanost u vjernosti i ljubavi.

s. AnĊelka, Zagreb, 2009.

ProĊoh sa skupinom sestara putem muĉeništva naših Drinskih muĉenica.

Sve proĉitane knjige ne mogu doĉarati ovo što sam sve doţivjela. Ne mogu

izreći što mi se više urezalo u srce: Pale i ona brda odakle su krenule na put ili

Goraţde gdje su završile svoj kriţni put.

Jako me potreslo kad smo stajale kraj prozora s kojega su skoĉile pa tlo po

kojem su ih polumrtve vukli – za mene sveto tlo. Imala sam potrebu da taj dio

proĊem na koljenima ili da ga poljubim jer je sveto i krvlju natopljeno. Mulj

na Drini mi je izgledao kao da je oplemenjen neĉim svetim. On takoĊer priĉa i

vapije da ga se ne zaboravi.

Drina je ponijela ruţe niz vodu, a iz mog srca veliko HVALA – za primjer i

svjedoĉanstvo. Blagoslovite nas, pratite nas i zagovarajte nas!

Ruža u Drini

23

Uslišanja po zagovoru Mučenica

“Ne brini! Sve će to Drinske mučenice riješiti”

Za Drinske muĉenice ĉula sam u vrtiću sestara u Granešini. Vrtić je bio u

jednom dijelu samostana tako da smo svakodnevno prolazeći njegovim hodni-

cima primjećivali, uz ostalo, i slike Drinskih muĉenica. Sestre Kćeri Boţje

ljubavi su nam ĉesto govorile o njima. (…)

Došao je trenutak da rodim i ĉetvrto dijete. Bilo je to 14. prosinca 2005.

Vrtić, samostan i prijatelji veselili su se tom sretnom dogaĊaju. Dolazak u bol-

nicu bio je jednostavan, ali saznanje da se dijete okrenulo na zadak a ima 4,2

kilograma zakompliciralo je cijeli porod. Lijeĉnici su procijenili da će biti sve

u redu (…). Uz velike napore sin je došao na ovaj svijet, potpuno poplavio,

bez glasa i plaĉa, ne diše, a ja imam jedva snage otvoriti oĉi i pogledati ga.

Lijeĉnik je trĉao s njim noseći to beţivotno tijelo da ga prikljuĉe na aparate za

disanje.

Sljedeće jutro, 15. prosinca, ĉula sam što se sve dogodilo: “Vaše dijete još

uvijek samostalno ne diše, desna strana tijela je bez funkcija, a i desna ruka ne

reagira na dodir, mozak je ostao bez kisika i još ne znamo kolike su posljedi-

ce”. Javila sa sve to u samostan, a s. Nevena me utješila rijeĉima: “Ne brini!

Sve će to Drinske muĉenice riješiti. Veĉeras je u katedrali misa u spomen na

Drinske muĉenice. Prikazat ćemo Tomislava na misi”. Kada je ona to rekla, ja

sam tako i povjerovala. U mislima sam bila i ja s njima u katedrali. Osjećala

sam veliko zajedništvo s nebom jer su toliki molili za mene i za moje malo

ĉedo. Poruke molitve i najljepše rijeĉi utjehe stizale su na moj telefon. Zbog

operacije koju sam imala odmah po porodu, bila sam stalno u krevetu, ali ni-

sam osjećala bol ni tugu već radost što je moj Bog izabrao mene i mog Tomis-

lava da se proslavi Njegovo ime, da se po tom dogaĊaju mnogi zamisle nad

svojim ţivotom, poĉnu moliti i vrate se svom Ocu.

Zagovor Drinskih muĉenica bio je strelovit. Već istoga dana, 15. prosinca,

petnaest sati nakon poroda Tomislav je sam od sebe odbacio aparat i njegova

su pluća poĉela samostalno disati.

Tu veĉer, 15. prosinca, cijela katedrala je molila, a i mnogi koji nisu bili

tamo molili su jer nisu mogli ostati ravnodušni. U mome srcu samo su odjeki-

vale rijeĉi: NE BRINI! SVE ĆE TO DRINSKE MUĈENICE RIJEŠITI. O, kako je lijepo

kad imaš tako moćne Zagovornice na nebu. Sigurno su i našem Ocu one jako

drage kad je uslišao njihovu molbu, a to je i znak da je blizu dan kad će biti

uzdignute na ĉast oltara. Kroz ĉetrnaest dana boravka u bolnici Tomislav se oporavio od poroda, jedino

je malo teţe podizao ruku i nije okretao glavu na desnu stranu.

MIL

OS

TI

I U

SL

IŠA

NJA

24 M

ILO

ST

I I

US

LIŠ

AN

JA

No, redovitim pregledima brzo je i tome došao

kraj. Ultrazvuĉni pregledi glave pokazali su dobre

rezultate. Posljedica nema, kao da se sve to nikada

nije ni dogodilo.

Samo je ostala ona poruka koju s radošću mogu

sa svima podijeliti:

NE BRINI! SVE ĆE TO DRINSKE MUĈENICE RIJEŠITI.

Kristina Tešija, Zagreb

One mi mogu pomoći

U jednom susretu sa sestrama Kćeri Boţje ljubavi saznao sam o Drinskim

muĉenicama. Kasnije mi je s. Jacinta darovala knjigu “Drinske muĉenice” (na

portugalskom). Tada sam poĉeo ĉitati o Muĉenicama.

Poĉetkom studenoga 2004. moj otac se razbolio od bolesti koju se smatralo

normalnom za dob od 87 godina. (…) Sljedeći mjesec, za vrijeme lijeĉniĉkog

pregleda, saznao sam da nije preporuĉljiva operacija kako bi se riješio problem

(…). Ostao sam zabrinut. U tom razdoblju ĉitao sam knjigu o Muĉenicama.

Imam obiĉaj ĉitati knjige polako, dio po dio. Za vrijeme ĉitanja obratio sam se

sestrama Muĉenicama s jednom posebnom molbom. (…) One mi mogu pomo-

ći u nevolji u kojoj sam se našao. U kratkoj molitvi molio sam njihov zagovor

da se mogu nositi s problemima i pomoći svom ocu.

U kolovozu 2005. moja majka je bila odvezena u bolnicu (…) zbog infarkta.

U jednom trenutku sam zavapio: “Boţe, pomozi mi!”. Moj otac nije bio u sta-

nju ostati sam zbog svoje dobi, a niti majka sama u bolnici zbog onoga što joj

se dogodilo. Ono što me iznenadilo je da, za vrijeme dok je majka bila u bolni-

ci, unatoĉ mnogim problemima, sve se odvijalo normalno, uz pomoć pojedinih

osoba, osobito obitelji (…).

Poslije nekog vremena primijetio sam da je tati bolje. (…) Ne govorim ov-

dje o ĉudu, već o ĉinjenici da sam molio Drinske muĉenice za pomoć u zdrav-

stvenim obiteljskim problemima. (…) Ţelio bih posvjedoĉiti da su mi sestre

Muĉenice pomogle u ovom i u mnogim drugim sluĉajevima, i još uvijek pomaţu.

Nisam mogao, a da ovo ne ispripovjedim, iako nije rijeĉ o ĉudu ozdravljenja

u pravom smislu rijeĉi. Za mene je ovo milost koju sam primio po jednostav-

nom zazivu, obraćajući se Onima koje su mnogima već pomogle.

Miguel C. R., Porto Alegre, Brazil

25

Napokon živimo brak u punini

Neka je blagoslovljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista i Otac naš,

koji ne ostavlja grješnika, već ga štiti u majčinskom krilu Crkve, dovodi ga na

vrelo života i obasipa preobiljem svojih milosti! Još jednom svjedočim da su

sve vaše molitve i molitve subraće naše u Gospodinu, po zagovoru blaženih

Drinskih mučenica, uslišane!

Moja supruga i ja napokon živimo naš brak u punini (...). Istina je da smo

slabi, mogli bismo više moliti, jer neprijatelj naš kao ričuči lav neprestano

obilazi i vreba kako da uništi još jednu kršćansku obitelj. Najžešći je napad bio

nakon Vazmene osmine, no vaša molitva po zagovoru Službenica Božjih štit je

neprobojni.

Darko Z., Zagreb

Ništa me više ne boli!

U jesen 2003. poĉela mi se koĉiti vilica desne strane glave i bolio me ţelu-

dac. Otišla sam mojoj lijeĉnici opće prakse i dala mi je uputnicu za ţeludac, za

gastroskopiju, a zbog koĉenja vilice da odem pod hitno na pregled na Šalatu. A

ja sam odmah po povratku od lijeĉnice poĉela moliti devetnicu Muĉenicama,

Kćerima Boţje ljubavi, za ozdravljenje i prestanak koĉenja vilice, za što sam

bila popriliĉno zabrinuta i u strahu. Nakon prvog dana molitve Gospodinu po

njihovu zagovoru do današnjega dana nisam osjetila niti jednog titraja ţivca, a

kamoli kakvog koĉenja vilice na desnoj strani glave. Hvala ti i slava Gospodi-

ne! Hvala ti, Gospodine, za Muĉenice po ĉijim molitvama i zagovoru si me

ozdravio.

Nalaz gastroskopije sam dobila s dijagnozom kroniĉni gastritis. Lijeĉnica

mi je odredila tablete. Popila sam već šest kutija (…). Umjesto da dalje pijem

tablete, poĉela sam moliti devetnicu Muĉenicama za ozdravljenje ţeluca i pro-

bavnih organa.

Za nekoliko dana bio je Uskrs i za uskrsni doruĉak jela sam blagoslovljenu

šunku, jaja (…) a zet me upitao: “Zar smijete to jesti? Zar nije to preteška hra-

na za vaš bolestan ţeludac?”. Tada sam odluĉno, sigurno i s vjerom kao nikada

do tada odgovorila, jer sam tako i osjećala i znala: “Ne, ništa me više ne boli!

Moj ţeludac je Gospodin potpuno ozdravio po molitvama i zagovoru Muĉeni-

ca”. Sve jedem, kao da nikada nisam imala probavnih problema, iako sam

1992. imala ĉir na ţelucu i dalje stalno nekih problema, sve do travnja 2004.

kad me Gospodin po zagovoru sluţbenica Boţjih Jule, Berchmane, Krizine,

Antonije i Bernadete ozdravio. Hvala i slava Isusu! Hvala Muĉenicama za mo-

litve i zagovor!

ĐurĊa B., Lomnica Donja

MIL

OS

TI

I U

SL

IŠA

NJA

26 K

ĆE

RI

BO

ŢJ

E L

JU

BA

VI

U svojoj mudroj providnosti Bog je uvijek Crkvi darivao osobe jake vjere i

ĉvrste nade, da budu glasnici Njegove ljubavi prema svakom ĉovjeku. Jedna

od njih je utemeljiteljica druţbe sestara Kćeri Boţje ljubavi, Majka Franziska

Lechner. Bog je snaţno zahvatio u njezin ţivot, Franziska se odazvala tom

boţanskom poticaju i na blagdan Marijina prikazanja u Hramu, 21. studenoga

1868., osniva Druţbu Kćeri Boţje ljubavi sa ţeljom i nakanom da svaka ĉlani-

ca Druţbe bude sluţbenica i oruĊe neizmjerne Boţje ljubavi.

Danas djelo Majke Franziske nastavlja 1190 Kćeri Boţje ljubavi i to u 11

provincija i jednoj vice-provinciji Druţbe, na ĉetiri kontinenta: Europi, Sje-

vernoj i Juţnoj Americi te Africi.

Naša Provincija Boţje providnosti ima svoje poĉetke u misijskom duhu

Majke Franziske, koja je oduševljeno prihvatila poziv prvog vrhbosanskog

nadbiskupa Josipa Stadlera, da odgojno radi s djevojkama i otvori škole u nje-

govoj Nadbiskupiji. VoĊena Duhom Boţjim i ţeljom da Boţja ljubav bude

prepoznata, priznata i uzvraćena, Majka Franziska je s dvije sestre 28. travnja

1882. stigla u Sarajevo. Nosila ju je odvaţnost i pouzdanje u Boga te sprem-

nost na svaku ţrtvu. Bila je svjesna svoga cilja: Boţju ljubav utjeloviti osniva-

njem odgojnih zavoda u kojima će se mladom naraštaju ulijevati u dušu krš-

ćanske i ljudske vrjednote. Uz pomoć i savjet nadbiskupa zapoĉela je izgrad-

nju samostana, škola i internata.

Sestre su s puno ljubavi i poţrtvovnosti razvijale svoju djelatnost u Saraje-

vu i drugim mjestima Bosne i Hercegovine, a od 1893. i na prostorima Hrvats-

ke. Naţalost, taj plodni rad je prekinut poslije II. svjetskog rata, kada sestre

ostaju bez svojih samostana i škola. Tada je vaţno podruĉje djelovanja postao

ţupski apostolat. I u tim poratnim vremenima sestre su osnivale djeĉje vrtiće i

na taj naĉin pomagale obiteljima u odgoju njihove djece.

Djelovanje Kćeri Božje ljubavi u našim krajevima

27

KĆ

ER

I B

OŢ

JE

LJU

BA

VI

Uspostavom demokracije sestrama je omogućen rad u osnovnim i srednjim

školama u vjeronauĉnoj i predmetnoj nastavi. Osim te, ponovno oţivljene pr-

votne odgojno-prosvjetne djelatnosti sestara, ostala podruĉja našeg apostolata

su: ţupna katehizacija i drugi oblici djelovanja u ţupi, animiranje liturgije i

voĊenje crkvenih zborova, pastoral mladih i duhovnih zvanja, rad s djevojkama

u internatima, odgoj u djeĉjim vrtićima i u domovima za nezbrinutu djecu, rad

u bolnicama i domovima za starije i nemoćne, te izrada liturgijskog ruha.

Svojim ţivotom posvećenim Bogu po svetim zavjetima ĉistoće, siromaštva i

poslušnosti, u molitvi i sestrinskom zajedništvu, u radu za Boga i njegovo kra-

ljevstvo, danas 268 sestara Provincije Boţje providnosti djeluje u Hrvatskoj,

Bosni, Kosovu, Albaniji; u Njemaĉkoj, Švicarskoj, Italiji, Austriji, Engleskoj,

Ugandi i Americi.

Naš je ţivot voĊen geslom koje nam je u baštinu ostavila naša Utemeljite-

ljica: “Sve za Boga, za siromahe i za našu Druţbu”. Trenutno se 3 novakinje i

9 kandidatica u Zagrebu i u Skadru u Albaniji, pod vodstvom svojih odgajate-

ljica, priprema za redovniĉki ţivot da bi mogle svojim bliţnjima “ĉiniti dobro,

darivati radost, usrećivati i voditi u nebo”, kako nam je naloţila naša Majka

Franziska.

28

PJESMA DRINSKIM MUĈENICAMA

PJE

SM

A

Tekst: s. Ozana Krajaĉić Glazba: Josip degl’Ivellio

29

PJE

SM

A

Psalam 121

K brdima oĉi svoje uzdiţem:

odakle će mi doći pomoć?

Pomoć je moja od Gospodina

koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da

i neće zadrijemati on, ĉuvar tvoj.

Ne, ne drijema i ne spava

on, ĉuvar Izraelov.

Gospodin je ĉuvar tvoj,

Gospodin je zasjen tvoj s desne tvoje!

Neće ti sunce nauditi danju

ni mjesec noću.

Ĉuvao te Gospodin od zla svakoga,

ĉuvao dušu tvoju!

Ĉuvao Gospodin tvoj izlazak i povratak

odsada dovijeka.

30 Z

AH

VA

LE

I O

BA

VIJ

ES

TI

GODIŠNJI SPOMEN

MUĈENIŠTVA SLUŢBENICA BOŢJIH

15. prosinca 2009.

u zagrebaĉkoj katedrali i u Sarajevu

u crkvi Kraljice svete krunice

sveĉanom svetom misom u

18 sati

DANI DRINSKIH MUĈENICA

svakog 15. u mjesecu,

na dan njihova muĉeništva,

u kapelici sestara u Granešini

i u ostalim zajednicama,

obiljeţava se spomen na njihov uzoran

ţivot i svjedoĉku smrt

molitvom, pjesmom i klanjanjem.

Pozivamo sve štovatelje

i prijatelje Drinskih mučenica

da nam se pridruže u molitvi!

ZAHVALA

darovateljima za kauzu

ţupa sv. Martina, Sv. Martin na Muri;

ţupa sv. Nikole biskupa, Stenjevec, Za-

greb; ţupa Duha Svetoga, Veliki GrĊe-

vac; ţupa BDM Kraljice mira, Grane-

šinski Novaki, Zagreb; nacionalno sve-

tište sv. Josipa, Karlovac; ţupa sv. Pav-

la, Retkovec, Zagreb; ţupa sv. Ilije, Sv.

Ilija; ţupa Presvetog Trojstva, Novi

Travnik; ţupa Uzašašća Gospodnjega,

Novi Travnik; obitelj Radman, Zagreb;

B. Kralj, Oroslavlje; obitelj Brekalo,

Pleternica; Ruţica H., Zagreb; Ante

Pospišil, Slavonski Brod

Zahvaljujemo svima koji

molitvom, radom i dobrovoljnim

prilozima podupiru kauzu

službenica Božjih s. Jule i susestara!

NARUDŢBE

Bilten “Drinske mučenice”

moţete naruĉiti poštom na adresi:

Vicepostulatura sluţbenica Boţjih

s. Jule i susestara

Granešina 7, 10040 Zagreb

ili putem e-maila:

kauza.dmucenice@gmail.com

31

MO

LIT

VA

Tko po zagovoru Sluţbenica Boţjih u duhovnim i tjelesnim potrebama zadobije koju milost, moţe javiti na adresu:

Vicepostulatura sluţbenica Boţjih s. Jule i susestara

Granešina 7, 10040 Zagreb

tel. 00385 (1) 2981 755

e-mail: kauza.dmucenice@gmail.com

www.kblj.hr

Broj kunskog raĉuna: Privredna banka Zagreb, 2340009-1510357988

Devizni raĉun: SWIFT: PBZGHR2X , HR24 23400091-510357988

Naslovna stranica: Rad akademskog slikara Ante Mamuša, Novi Travnik

Slika na poleĊini: Gospa s Isusom u ţupnoj crkvi Presvetoga Trojstva, Novi Travnik

Molitva za proglašenje blaženima

Gospodine Bože,

Ti si svoje službenice

Julu, Berchmanu, Krizinu,

Antoniju i Bernadetu

obdario milošću redovničkog zvanja i snagom da svoju

vjernost i ljubav prema tebi potvrde prolijevanjem krvi.

Udijeli i nama postojanost u vjeri da se ni uz cijenu trp-

ljenja ne odijelimo od tebe. Daj da sveta Crkva uzdigne

ove tvoje službenice na čast oltara i da nam njihov prim-

jer i zagovor pomažu u životnim borbama i postizanju vje-

čnoga spasenja. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Neka dragi novoroĊeni Spasitelj

donese blaţeni mir

na ovu uzburkanu zemlju.

s. Jula