Dr.sc. Medina Muji Politička participacija žena u BiH

Dr.sc. Medina Mujić

Politička participacija žena u BiH: Opći izbori 2018.

Sarajevo, 2019.


Autorica: Dr.sc. Medina Mujić

Lektorica: Enida Čamdžić

Prelom_dizajn naslovnice: Tanja Ćurić

Izdavačice: Fondacija CURE, www.fondacijacure.org (koordinirajuća organizacija ŽMBiH)

Za izdavača_icu: Jadranka Miličević

Tiraž:

Štampa:

Ova publikacija se realizuje uz podršku Fondacije Friedrich Ebert Stiftung. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne predstavljaju izričite stavove i mišljenja izdavača i partnerske organizacije. Autorica odgovara za ovaj tekst.


Sarajevo, 2019.

Dr.sc. Medina Mujić

-----------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

32-055.2(497.6)

MUJIĆ, Medina Politička participacija žena u BiH : Opći izbori 2018 / Medina Mujić. - Sarajevo : Fondacija CURE, 2019. - 77 str. ; 25 cm

O autorici: str. 77. - Bibliografija: str. 74-76 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst.

ISBN 978-9926-416-06-5

COBISS.BH-ID 27163142 -----------------------------------

SADRŽAJ

SAŽETAK ...................................................................................................................................8

1. HISTORIJSKI PREGLED RAZVOJA ŽENSKOG POKRETA U BIH ................................9

1.2. UTICAJ PATRIJARHATA .............................................................................9

1.3. ULAZAK ŽENA U POLITIKU ...................................................................14

1.4. ZAKLJUČAK ...............................................................................................15

2. PRAVA ŽENA U SAVREMENOJ BIH ................................................................................17

2.2. PREGLED ZAKONODAVNOG OKVIRA .........................................................17

2.3. ŽENE I POLITIKA ..............................................................................................26

2.4. POLITIČKA KOMUNIKACIJA: ODNOS MEDIJA PREMA ŽENAMA .........31

2.5. ZAKLJUČAK .......................................................................................................37

3. POLITIČKA PARTICIPACIJA ŽENA U KONTEKTSU OPĆIH IZBORA 2018. ............38

3.2. OPĆI IZBORI 2018. U BIH ................................................................................38

3.3. UDIO ŽENA NA OVJERENIM KANDIDATSKIM LISTAMA ZA OPĆE

IZBORE 2018. .............................................................................................................43

3.4. MEDIJSKA ZASTUPLJENOST ŽENA U

PREDIZBORNOJ KAMPANJI 2018. .........................................................................50

3.5. RAD NEVLADINIH ORGANIZACIJA NA POVEĆANJU POLITIČKE

PARTICIPACIJE ŽENA ..............................................................................................53

3.6. ZAKLJUČAK .......................................................................................................58

4. NEPOSREDNI REZULTATI OPĆIH IZBORA 2018. ..........................................................59

4.2. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine .....................................................................60

4.3. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH .................................................61

4.4. Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH ....................................................62

4.5. Predsjednik/ca Republike Srpske ..........................................................................63

4.6. Narodna skupština Republike Srpske ...................................................................64

4.7. Skupštine kantona .................................................................................................64

4.8. REZIME ...............................................................................................................69

ZAKLJUČCI I PREPORUKE ...................................................................................................71

LISTA ILUSTRACIJA

ILUSTRACIJA 1: PODJELA NADLEŽNOSTI U POGLEDU OSTVARIVANJA

RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA U BIH ..............................................................................18

ILUSTRACIJA 2: OSNOVNE PREPREKE ZA UČESTVOVANJE

ŽENA U POLITICI ..................................................................................................................29

ILUSTRACIJA 3: UČEŠĆE ŽENA NA LISTAMA ZA PREDSTAVNIČKI DOM

PARLAMANTARNE SKUPŠTINE BIH ...............................................................................45

ILUSTRACIJA 4: UČEŠĆE ŽENA NA LISTAMA ZA PREDSTAVNIČKI DOM

PARLAMENTA FEDERACIJE BIH ......................................................................................47

ILUSTRACIJA 5: UČEŠĆE ŽENA NA LISTAMA ZA NARODNU SKUPŠTINU RS ..49

ILUSTRACIJA 6: MEDIJSKE IZJAVE TOKOM PREDIZBORNE KAMPANJE PO

SPOLU I TEMATSKIM OBLASTIMA .................................................................................51

ILUSTRACIJA 7: SPOLNA STRUKTURA BIRAČKOG TIJELA 2002-2014 ..................60

8

SAŽETAK

Učešće politički angažiranih žena u političkim procesima u Bosni i Hercegovini

je predmet rasprave bosanskohercegovačke javne sfere već dugi niz godina.

Ovom temom se najčešće bave predstavnici/e organizacija civilnog društva,

pojedine odgovorne institucije i individualne braniteljice ženskih ljudskih prava.

Trenutno stanje zastupljenosti žena u političkom životu nije zadovoljavajuće.

Međutim, to je vrlo rijetko fokus rasprave predstavnika/ca političkih partija

koji/e se neformalno i formalno pozivaju kao odgovorni/e za nedovoljan postotak

učešća žena u vlasti.

U svrhu razumijevanja konteksta položaja žena u javnoj sferi uopće sa posebnim

osvrtom na politički život, u nastavku analize slijedi kratak pregled historijskog

razvoja ženskog pokreta u BiH, zatim dio vezan za prava žena u savremenoj BiH,

pregled trenutnog stanja učešća žena u politici, a nakon toga podaci o udjelu žena

na kandidatskim listama za Opće izbore 2018., medijsko predstavljanje žena za

vrijeme predizborne kampanje i pregled rezultata neposrednih izbora 2018.

9

1. HISTORIJSKI PREGLED RAZVOJA ŽENSKOG

POKRETA U BIH

Razvoj društveno-političkog angažmana žena na prostorima BiH dolazi sa

prodorom modernizacijskih trendova. Promjenom različitih vlasti na prostorima

BiH, mijenjao se i status javnog djelovanja žena. Pregled historijskog razvoja

ženskog pokreta u BiH najslikovitije je pretstavila Zlatiborka Popov-Momčinović

u svojoj knjizi Ženski pokreti u BiH, gdje navodi tri perioda, tačnije tri političke

etape koje su u skladu s vlastitom promjenom mijenjale i položaj žena u društvu.

Prvi period je doba Osmanskog Carstva koji je okarakteriziran kao prilično

konzervativno doba za ženu jer joj to vrijeme nije pružalo mogućnost društvenog,

političkog i socijalnog angažmana. Žene su bile u velikoj mjeri pod okriljem

religije i pod plaštom tadašnje tradicije, nisu imale mogućnost djelovanja van

kuće. Drugi period je doba Austro-Ugarske Monarhije koja nakon Osmanlija

uvodi dozu modernizacije i slobode za društveno-obrazovni angažman žena.

Treći period se odnosi na formiranje bivše Jugoslavije predstavljen lepezom

dva rata koja su potakla žene na produktivnije i aktivnije javno djelovanje i

može se reći da su one tada doživjele katarzu svoga djelovanja učešćem u ratu,

formiranjem AFŽ-a i sl.

1.2. UTICAJ PATRIJARHATA

U prethodnom naslovu su navedena tri perioda. Oni sa sobom nose niz

autobiografskih priča. Te priče oslikavaju činjenično stanje tadašnjeg vremena,

ali i uticaj patrijarhata i muškog djelovanja u razvoju i pozicioniranosti žena u

javnoj sferi. U svrhu slikovitog prikaza i definicije patrijarhata u nastavku teksta

10

će biti prikazano nekoliko kratkih autobiografskih priča ili segmenata iz života

pojedinih tadašnjih heroina koje su se na svoj način borile sa patrijarhalnim

sistemom.

U Ženskim pokretima u BiH je prikazan život i stvaralaštvo Stake Skenderove

koja je živjela između dva perioda, osmanskog i austrougarskog, i u kojim je bila

prinuđena, radi asimiliranja u društvo, oblačiti mušku odjeću i izgledati poput

muškarca. Netom poslije toga, Jelica Belović-Bernadžinska je bila prinuđena

objavljivati svoja djela pod pseudonimima jer njeni liberalni feministički radovi

nisu bili odobravani u to vrijeme. Nafija Sarajlić u djelu Rastanak opisuje

primjer svoje učiteljice koja dobija otkaz u školi jer je van predviđenih školskih

časova davala instrukcije starijim djevojkama iz etike i pisanja. Stvaralaštva i

život ove tri heroine koje dijele sudbinu mukotrpnog javnog djelovanja, daju

sliku tadašnjeg društvenog i mentalnog obrasca življenja u kojem su žene jasno

i javno suzbijane u svom radu. Međutim, svaka od njih je na svoj način vodila

svoju bitku i iznalazila nova rješenja u svrhu djelovanja. One na čitatelje/ice

ostavljaju dojam da se tada moglo sve desiti, samo ne to da one prestanu raditi

i djelovati.

Iz pregleda koji daje Popov-Momčinović mogu se uočiti još neke bitne

karakteristike svakog od ovih perioda. Tako je u periodu četrdesetogodišnje

vladavine, Austro-Ugarska stvorila relativno modernu administraciju u odnosu na

prethodnu osmansku vladavinu. Svakako da se ovaj sistem odnosio i na društveno-

politički život i ustrojstvo BiH uključujući i oblike javnog angažmana, ali i

neangažmana lokalnog stanovništva. Imajući u vidu pretenzije Austro-Ugarske

da bude tzv. prosvijećena monarhija, u takvom kontekstu dolazi do otvaranja

brojnih škola, biblioteka, kulturnih društava, pozorišta, muzeja i sl. U svemu

ovome žene se javljaju kao čuvateljice specifičnosti svoje kulturne zajednice,

11

odnosno njegovateljice, te se najviše angažiraju u sferi obrazovanja i kulturnog

rada. Obzirom da to iziskuje javni angažman, one postaju proaktivnije i vidljivije.

Primjeri nekih pojedinki kao što je Staka Skenderova (1821-1891) oslikavaju

nove oblike angažmana, ali predstavljaju i tzv. oblik ovdašnjeg protofeminizma,

rascijepljenost unutar „nesalomljivosti“. Za nju se smatra da je bila prva žena u

BiH koja je napisala knjigu,1 odražavajući teret nekonvencionalnosti kada je o

ženskom spisateljskom i svakom drugom obliku angažmana u XIX vijeku riječ.

Samoukost i samokontrola karakteristična za spisateljice tog perioda od kojih je

većina bila neudata, uključujući i Staku Skenderovu koja se još od djetinjstva

oblačila u mušku odjeću, dala im je specifičnu moć opservacije i senzibilnosti

koja je nadilazila postojeće hijerarhije, uključujući i rodne binarnosti dvoubličja2

kroz koji su se preklapali i nacionalni emancipatorski projekti usložnjavajući

prethodne i gurajući ih nerijetko u drugi plan.3 Impozantna činjenica je da je

Staka Skenderova otvorila i žensku školu u Sarajevu u čemu joj je pomogao

Topal-Osman paša koji je inače školovao obje svoje kćeri u ovoj školi. Ovdje

se jasno vidi da, iako je Staka bila privržena pravoslavnoj tradiciji i njeni spisi

su oslonjeni na kolektivna sjećanja srpskog naroda,4 njen rad odražava i bh.

duh zajedništva pod okriljem ideala obrazovanja. Što se tiče ženskih udruženja,

postoje navodi da je 1913. godine u Sarajevu postojalo pet ženskih udruženja

koja su se bavila humanitarnim radom i brojala 1.330 članica.5

1 Gordana Stojaković, Staka Skenderova ili prilog za istoriju autentičnosti, Habitus, Srbija, 2002., str. 177-190.2 Joy Magnezis, Ženske studije, (magistrat), Sarajevo, 2001., str. 78-81.3 Zlatiborka Popov-Momčinović, Ženski pokret u BiH artikulacija jedne kontrakulture, Sarajevo, 2013., str. 61.4 Sarita Vujković, U građanskom ogledalu: identitet žena bosanskohercegovačke građanske kulture 1878-1941, Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka, 2009., str. 121.5 Ibid., str. 133.

12

Uloga patrijarhata protkana jakom tendencijom religije je igrala važnu ulogu

u segmentu obrazovanja žena i uopće njihovog javnog djelovanja u društvu.

No, dijapazon djelovanja nekih pojedinki tog vremena je prevazilazio pomenute

prepreke. Istaknuti primjer je život Jelice Belović-Bernadžinske, koja je bila

upravnica Ženske škole u Banjoj Luci dok je vlasti nisu smijenile 1908. godine.6

Ona je za svoga života izdala više od 800 članaka i 30 knjiga, ali su joj vlasti

poslije penzioniranja zabranile da bilo gdje objavljuje svoje radove. Međutim,

ona je nastavila objavljivati pod pseudonimom. Čak i tada, mnogi njeni tekstovi

su pisani u duhu liberalnog feminizma umjerenog tipa, gdje je naglasak bio na

obrazovanju žena, mijenjanju tradicionalnih rodnih uloga i promociji njihovog

socijalnog aktivizma.7 Ova liberalna feministica se, između ostalog, zalagala

za produbljivanje odnosa između Srba, Hrvata i Muslimana,8 što ide u prilog

činjenici da nisu sve feministice i generalno svi oblici ženskog djelovanja svedeni

samo u okvire vlastite etnokonfesionalne tradicije i rodne produbljenosti. Ipak,

uloga tradicije tog vremena i naučenog ponašanja da je ženi mjesto u kući uz

djecu i kuhinju je ostavljala veliki uticaj na društvenu svijest i time stvarala

blokadu prema bilo kojoj vrsti promjene. To je jasno navedeno u 36-tom broju

priručnika Prilozi:

Muževa briga odnosila se na opskrbu porodice. Ukoliko se suprug nalazio

van grada u kojem živi porodica, on je bio obavezan slati potreban novac

za njeno izdržavanje. Za razliku od muža, obaveze žene sastojale su se u

vođenju domaćinstva i brige o djeci. Poslije udaje i rađanja djece, privatno

vrijeme žene-supruge proticalo je gotovo ujednačeno sve do smrti, posvećeno

vaspitanju i staranju o djeci, tek ponekad isprekidano porodičnim proslavama.9

6 Ibid., str. 128.7 Ibid., str. 129.8 Ibid., str. 129-130.

13

Međutim, zahvaljujući pojedincima i pojedinkama koji su na obrazovanje

i djelovanje žena u društvu gledali na drugačiji način, žene su uspijevale da

djeluju proaktivno i da mijenjaju čvrsto ukorijenjene navike i stil života. Tako

je Nafija Sarajlić, čiji je otac poslao sve kćeri u djevojačku školu u Sarajevu,

ostavila inspirativne pisane tragove u časopisima Biser i Zeman. Ovim se jasno

ukazuje na procjep koji nastaje zbog neprihvatanja obrazovanja žena. Tranzicija

prihvatanja je načelno bila prihvaćena, međutim, samo u minimalnim granicama

koje su bukvalno shvaćene. Kao još jedan dokaz tome, Popov-Momčinović10

navodi da je svaki oblik dodatne edukacije mimo odobrenog bio kažnjiv i

sankcioniran, što se protivi načelu jednakopravnosti i jednakih mogućnosti za

žene i muškarce tog perioda. Posljednje poznato štivo Nafije Sarajlić, Nekoliko

stranica tebi, oslikano je u tonu rezignacije zbog stanja društva u kojem živi i

u kojem žene muslimanke nemaju priliku da izađu u vanjski svijet i zbog toga

bivaju osuđene na nezadovoljstvo samim sobom.

Međutim, činjenična razotkrivanja dolaze tek u narednom periodu, sa nastankom

građanskih udruženja i liberalnih strujanja u ženskim udruženjima i uopće u

ženskom pokretu koji se intenzivira sa nastankom Kraljevine Jugoslavije. No

i na njih će se jednim dijelom obrušiti zavodljiv zov radikalnog egalitarizma

socijalističke provincije pod palicom hijerarhijski ustrojene komunističke partije

koja se počela sve više izdvajati od samog radničkog pokreta, nošena idejom

revolucije kao tehnike osvajanja države od strane partijske nomenklature.11

Navedeni primjeri i opisi života pojedinih žena, braniteljica, heroina koje su

često svoje živote riskirale za vlastitu, ali i kolektivnu, svrsishodnost postojanja,

oslikavaju model djelovanja patrijarhata. On je opisan baš na ovaj način, kroz

9 Husnija Kamberović, Prilozi, (Priručnik broj 36.), Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 2007., str. 47.10 Ibid., str. 66.11 Ibid., str. 67.

14

nekoliko životnih priča, kao i njegovo sistemsko djelovanje kako bi se jasnije

shvatio i komparirao trenutni položaj žena u političkom životu BiH, što će biti

prikazano u narednim poglavljima ovog rada.

1.3. ULAZAK ŽENA U POLITIKU

Nakon Prvog svjetskog rata žene su revolucionaristički tražile svoja prava u

javnom životu podržane činjenicom da su nakon ratnih razaranja ravnopravno

učestvovale u većini poslova iz javne sfere i bilo je nezamislivo da se u mirno

doba, nakon rata, vrate ulozi koja im je bila nametnuta prije tih dešavanja. U

novoj državi žene su tražile opsežnije pozicioniranu ulogu u javnom životu jer

su time konačno izašle iz okvira „kuće“ u kojem su do tada jedino sigurno mogle

djelovati. Kao što studiozne analize pokazuju, oblici ženskog aktivizma kretali

su se u okvirima tri ideološke matrice: građanskog feminizma, ljevičarskih

strujanja i različitih pro-patrijarhalnih formi.12 U okvirima građanskog

feminizma je nastala i prva ženska stranka u kojoj se potenciralo žensko

jedinstvo. Najznačajniji oblik organiziranog učešća žena u revolucionarnoj

borbi i izgradnji društva je svakako Antifašistički front žena – AFŽ, formiran u

Bosanskom Petrovcu 1942. kada je održana Prva zemaljska konferencija AFŽ-a.

Na Konferenciji, koja je trajala tri dana, učestvovalo je 166 delegatkinja koje

su bile iz redova rukovoditeljica partije, predratnog ženskog pokreta, aktivnih

omladinki i partizanki.13 U to vrijeme od 305.000 poginulih partizanskih boraca/

kinja, 25.000 su bile žene, a od 405.000 ranjenih, 40.000 su bile žene.14 Ovaj

12 Judith Butler, Ernesto Laclau i Slavoj Žižek, Kontigencija, hegemonija, univerzalnost, Jesenski i Turk, 2007, str. 215.13 Ivana Pantelić, Partizanke i antifašistički front žene Jugoslavije (1945-1953), ProFemina, Srbija, 2011, str. 81.14 Antifašistički front žena,https://sh.wikipedia.org/wiki/AntifapostoC5postoA1istipostoC4posto8Dki_front_postoC5postoBEena (24.04.2016.)

15

podatak ukazuje da su žene tada dale značajan doprinos društvu, politici i državi

uopće. Međutim i dalje se smatralo da je ženi mjesto u kući i sabotirao se njen

obrazovni i društveni angažman. Ipak, žene Jugoslavije su se i prije Drugog

svjetskog rata borile protiv fašizma kao što se bore i danas. Ipak, na Četvrtom

kongresu, AFŽ je ukinut kao posebna ženska organizacija, što opet jasno daje

do znanja da se ženama osporavao njihov društveno-politički angažman uprkos

njihovoj sposobnosti da djeluju vrlo proaktivno sa impozantnim rezultatima

svoga rada. AFŽ je, prema nekim aktivisticama AFŽ-a, ukinut jer je postao

isuviše politički jak sa velikim uticajem na žensku populaciju (emancipacija je

išla “suviše brzo”). Drugi razlog bio je, kako se navodi, nedovoljan broj radnih

mjesta. AFŽ je postao isuviše uticajan pa je bio „na putu“ da pravi probleme.15

Poseban trend povlačenja žena iz sfere javnog života zabilježen je i kritikovan

1950. godine. Kao najvažniji uzrok navodi se uvođenje dječijeg dodatka zbog

čega žene postaju demotivirane za javni rad. Mnoge aktivistice tog vremena

su smatrale da je za takav poduhvat kriva malograđanština i zaostali uticaj

patrijarhata, čemu su se aktivistički i protivile.

1.4. ZAKLJUČAK

Historijski pregled razvoja ženskog pokreta, te slikovit opis sistemskog načina

partijarhalnog djelovanja i opis položaja života tadašnjih žena u javnoj, ali i

političkoj sferi, može se komparirati sa trenutnom borbom žena u ogromnom

sistemu kojeg čine muškarci, a on se zove politika. U savremenoj BiH, u 21.

stoljeću, djelovanje, rad i značajniji uspjeh žena u političkom životu umnogome

zavisi prvenstveno od zakonskih propisa koji reguliraju broj žena na tim

15 Antifašistički front žena, https://sh.wikipedia.org/wiki/Antifašistički_front_žena (24.04.2016.)

16

mjestima, zatim od mentalnog shvatanja „muške mašinerije“ o ideji njihovog

bistvovanja i postizanja određenog visokopozicioniranog cilja, pa tek onda od

truda, rada i zalaganja tih žena u određenoj političkoj stranci i stremljenja ka tom

određenom cilju. Ovako plastično opisana borba žena da budu na odlučujućim

mjestima u političkim procesima podsjeća, na jedan noviji, perfidniji i malo

indirektniji način, na svijet u kojem su živjele i bile sabotirane heroine Staka

Skenderova, Nafija Sarajlić, Jelica Belović-Bernadžinska i mnoge druge.

Historijski pregled razvoja ženskog pokreta u BiH nudi pregled tadašnjeg

stanja položaja žena u BiH uz izvoran opis njihove borbe u javnom životu

koja je povezana i sa političkim djelovanjem i njihovim učešćem u političkim

procesima. Opisana je jaka želja žena za učešćem, promjenom i sudjelovanjem

u političkim procesima kao i muški mehanizmi sabotiranja, opstruiranja i

konstantnog onemogućavanja žena u ravnopravnom sudjelovanju. Uticaj

patrijarhata, tradicije i stereotipnih tumačenja javnog života su ostavili dubok

trag i u današnjem periodu. Problemi sa kojima su se žene suočavale u javnoj

sferi, a posebno u politici su i danas identični, samo neki od njih se prezentiraju

skrivenije, te ne toliko očito maskulino. U narednim poglavljima će biti

predstavljeni problemi sa kojima se žene danas suočavaju, koji su trenutno u

fokusu djelovanja, ali i omogućeni mehanizmi zaštite koji se ne poštuju i ne

provode u praksi u dovoljnoj mjeri.

17

2. PRAVA ŽENA U SAVREMENOJ BIH

U poslijeratnom periodu napravljeni su značajni pomaci koji bi trebali voditi

ostvarivanju pune ravnopravnosti spolova u BiH. Prvenstveno, uspostavljeni su

različiti mehanizmi na nivou zakonodavne i izvršne vlasti, što uključuje ustavne

i zakonske garancije ravnopravnosti spolova, kao i donošenje različitih strategija

i akcionih planova, ali isto tako i uspostavljanje cijelog niza zakonodavnih i

izvršnih organa na svim nivoima vlasti. Pored toga, BiH je potpisnica cijelog

niza međunarodnih konvencija i akata koji se odnose na ravnopravnost spolova,

i u tom kontekstu je preuzela na sebe ispunjenje određenih obaveza u cilju

ostvarivanja mehanizama za ravnopravno učešće žena u javnoj i privatnoj sferi

djelovanja.

2.2. PREGLED ZAKONODAVNOG OKVIRA

Ustavno uređenje BiH temeljno je određeno mirovnim sporazumom iz Daytona

iz 1995. godine. Prema ovom sporazumu, BiH je uređena kao država sa dva

entiteta (Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine), a naknadno je

uspostavljena i treća administrativna jedinica ‒ Brčko Distrikt BiH. Podjela

nadležnosti između administrativnih jedinica je izuzetno komplicirana, a

osnovna struktura daje velike ovlasti entitetima, od kojih je Republika Srpska

(RS) značajno centralizirana, a Federacija BiH (FBiH) dijeli ovlasti sa 10

kantona. Nadležnosti različitih zakonodavnih i izvršnih organa vlasti u pogledu

ostvarivanja ravnopravnosti spolova sumirane su u narednoj tabeli16:

16 Važno je napomenuti da odbori za ravnopravnost spolova praktično ne postoje, jer kako je navedeno u publikaciji Ka ostvarivanju ravnopravnosti polova u kantonima Federacije BiH Pravila, institucije, politike: „...jedini aktivan je ostao Koordinacioni odbor za ravnopravnost spolova Unsko-sanskog kantona, što implicira da u vladama kantona uopće ne postoji mehanizam/tijelo/institucija, pa ni koordinacioni odbor, koji se bavi ravnopravnošću spolova“.

18

ILUSTRACIJA 1: PODJELA NADLEŽNOSTI U POGLEDU

OSTVARIVANJA RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA U BIH

Nivo/Tip vlasti ZAKONODAVNA IZVRŠNADRŽAVNI Komisija za ostvarivanje

ravnopravnosti spolova Parlamentarne skupštine BiH

Vijeće ministara; Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice; Agencija za ravnopravnost spolova BiH

ENTITETSKI Komisije za jednakopravnost spolova/jednake mogućnosti/gender pitanja Parlamenta FBiH, Narodne skupštine RS-a i Brčko Distrikta BiH

Vlada FBiH; Vlada RS-a; Gender centar FBiH; Gender centar RS-a

KANTONALNI Komisije za ravnopravnost spolova kantonalnih skupština u FBiH

Vlade kantona u FBiH; Koordinacioni odbori za gender pitanja

OPĆINSKI Gradska i općinska vijeća; Odbori za gender pitanja

Kabineti (grado)načelnika; Odbori za ravnopravnost spolova

Izvor: Babić-Svetlin, K 2009:7

Ustav BiH kao najviši zakonodavni akt ne sadrži specifične odredbe, ali propisuje

zabranu diskriminacije17 po bilo kojem osnovu, uključujući i spol, u pogledu

uživanju prava i sloboda predviđenih Ustavom. Specifičnost bh. pravnog

sistema je da sam Ustav BiH u svojim aneksima sadrži niz međunarodnih

konvencija za zaštitu ljudskih prava, a pri tome prava i slobode sadržani u

Publikacija dostupna na dan 11.02.2019: http://soc.ba/site/wp-content/uploads/2016/11/Vodic-rodna-rav_01_28.11.2016._web.pdf 17 Ustav Bosne i Hercegovine, čl. II 4.

19

Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda direktno se

primjenjuju u bh. pravnom sistemu.18 Na ovaj način, međunarodni standardi u

pogledu osiguravanja ravnopravnosti spolova postali su sastavni dio domaćeg

zakonodavstva.

Posebno značajna konvencija koja se bavi isključivo zaštitom ženskih ljudskih

prava je Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW)19

poznata i pod nazivom Ženska konvencija, usvojena na Generalnoj skupštini

Ujedinjenih naroda 18. decembra 1979. godine, kao prvi sveobuhvatni

međunarodno priznati dokument o pravima žena. Države koje su ratificirale

Konvenciju dužne su podnositi periodične izvještaje ovom Komitetu. Generalna

skupština UN-a usvojila je Opcioni protokol (1999.), kojem je pristupila i

ratificirala ga i Bosna i Hercegovina.20

Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, osim postizanja

jednakosti i pravde, provodi i konkretne mjere na prevazilaženju siromaštva,

diskriminacije i isključenja žena. U članu 1. Konvencije naglašeno je da izraz

“diskriminacija žena” označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje u

pogledu spola, što ima za posljedicu ili cilj da ženama ugrozi ili onemogući

priznanje, ostvarenje ili vršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda na političkom,

ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom polju, bez obzira

na njihovo bračno stanje, na osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena.

Ustavi entiteta21 i Statut Brčko Distrikta BiH22 takođe sadrže odredbe o zabrani

18 Sevima Sali-Terzić, Evropska konvencija kroz praksu Ustavnog suda BiH, u: M. Halilović/A. Džihana (ur), Medijsko pravo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2012., str. 60.19 Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Sarajevohttp://arsbih.gov.ba/wp-content/uploads/2014/01/CEDAW_za-web.pdf (24.04.2016)20 Maida Zagorac, Oblast regulacije CEDAW-ahttp://zenskamreza.ba/oblast-regulacije-cedaw/ (24.04.2016)21 Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, čl. II D, „Službene novine FBiH“, broj 1/94; Ustav Republike Srpske, čl. II, „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 28/94.22 Statut Brčko Distrikta BiH, „Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, broj 17/08, član 13.

20

diskriminacije u poglavljima o ljudskim pravima, a Aneks I Ustava FBiH sadrži

i međunarodnu Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.

godine koja ima pravnu snagu ustavne odredbe.

Na zakonskom nivou, svakako da je najbitniji Zakon o ravnopravnosti spolova

donesen 2003. godine,23 a izmijenjen i dopunjen 2009.24 Prečišćeni tekst ovog

Zakona objavljen je 2010. godine.25 Ovim se Zakonom uređuje, promovira i

štiti ravnopravnost spolova, garantiraju jednake mogućnosti svim građankama

i građanima i u privatnoj i u javnoj sferi, te sprječava spolna diskriminacija.

Diskriminacija na osnovu spola, definirana ovim Zakonom, podrazumijeva svako

pravno ili faktičko razlikovanje, privilegiranje, isključivanje ili ograničavanje

zasnovano na spolu zbog kojeg dolazi do otežavanja ili negiranja ljudskih

prava i sloboda. U Zakonu se prepoznaje da diskriminacija ne uključuje uvijek

direktne oblike, već da se može ispoljavati i u suptilnijim indirektnim formama.

Tako direknta diskriminacija podrazumijeva situaciju kada se lice tretira ili

može biti tretirano nepovoljnije u odnosu na drugo lice u istoj ili sličnoj situaciji,

zbog spolnih razlika. Nasuprot tome, pod indirektnom diskriminacijom se misli

na postojanje prividno neutralne norme, kriterija ili prakse koje su jednake za

sve, ali u praksi dovode u nepovoljan položaj određena lica u odnosu na lica

drugog spola. Zakon ima za cilj uspostavljanje pune ravnopravnosti spolova u

svim društvenim sferama, a posebno se naglašavaju oblasti u kojima su žene

tradicionalno diskriminirane, kao što su obrazovanje, ekonomija, zapošljavanje

i rad, socijalna i zdravstvena zaštita, sport, kultura, javni život i mediji.

Pored diskriminacija, u Zakonu se tretiraju pitanja nasilja i uznemiravanja

zasnovana na spolnim razlikama. Stavlja se u obavezu vlastima da osiguraju

23 Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, „Službeni glasnik BiH“, broj 16/03.24 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, „Službeni glasnik BiH“, broj 112/09.25 Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, „Službeni glasnik BiH“, broj 16/03.

21

instrumente kojima će se eliminirati i sprječavati nasilje na osnovu spola u

privatnoj i javnoj sferi. Ovo uključuje mjere prevencije, pravne zaštite i naknadne

pomoći žrtvama. Poseban akcent stavlja se na edukaciju i podizanje svijesti

kako bi se eliminirale predrasude i prakse bazirane na idejama inferiornosti i

superiornosti bilo kojeg spola.

Veoma bitna zakonska odrednica odnosi se na uvođenje spolnih kategorija

prilikom vođenja državnih statističkih podataka. Statistički podaci koji se

prikupljaju, evidentiraju i obrađuju na svim nivoima vlasti moraju biti razvrstani

po spolu i dostupni javnosti. Ovo je, naime, veoma bitan preduvjet za bilo kakvo

smisleno vođenje brige o ravnopravnosti spolova, jer bez uvida u postojeće

stanje nije moguće procijeniti niti gdje leže poteškoće i problemi, niti odrediti

smjernice budućih javnih politika u ovoj oblasti.

Ovim okvirnim Zakonom, kojim se uspostavljaju osnove ravnopravnosti

spolova u BiH, propisuju se nadležnosti vlasti na državnom i entitetskom nivou,

kantonalnom nivou pa sve do nivoa jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba

sa javnim ovlaštenjima, te pravnih osoba u većinskom vlasništvu države. Različita

tijela vlasti, u okviru svojih nadležnosti, dužni su poduzeti sve odgovarajuće i

potrebne mjere radi provođenja odredbi propisanih ovim Zakonom i Gender

akcionim planom Bosne i Hercegovine.

Ovim Zakonom uspostavljena je Agencija za ravnopravnost spolova u BiH, a

uspostavljen je i okvir unutar kojeg djeluju entitetski Gender centri. Osnovne

aktivnosti Agencije su sljedeće:

prati i analizira stanje ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini

na osnovu izvještaja koje sačinjava Agencija i izvještaja entitetskih

Gender centara i o tome godišnje izvještava Vijeće ministara Bosne i

Hercegovine. Na osnovu rezultata analiza i praćenja, sačinjava posebne

22

izvještaje, mišljenja, sugestije i preporuke radi upućivanja nadležnim

tijelima na državnom nivou;

utvrđuje metodologiju izrade izvještaja o ravnopravnosti spolova u

Bosni i Hercegovini;

inicira i koordinira izradu Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine,

u saradnji sa entitetskim Gender centrima, a koji usvaja Vijeće ministara

Bosne i Hercegovine;

prati primjenu i vrši koordinaciju aktivnosti sa svim relevantnim

subjektima u procesu implementacije Gender akcionog plana Bosne i

Hercegovine iz člana 24. stava (2) ovog Zakona;

sarađuje sa institucionalnim mehanizmima za ravnopravnost spolova u

institucijama na državnom nivou;

u postupku pripreme nacrta i prijedloga zakona, podzakonskih i drugih

normativnih akata, strategija, planova i programa, a prije dostavljanja

Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, daje mišljenje o usaglašenosti

navedenih akata sa ovim Zakonom i međunarodnim standardima o

ravnopravnosti spolova;

daje inicijativu i učestvuje u pripremi zakona, podzakonskih i drugih

akata, strategija, planova i programa, koji se donose na nivou Bosne i

Hercegovine, u cilju utvrđivanja mjera za postizanje ravnopravnosti

spolova u svim oblastima društvenog života;

daje inicijativu za pokretanje postupka za izmjene i dopune propisa

u slučaju neusaglašenosti sa odredbama ovog Zakona, domaćim i

međunarodnim standardima o ravnopravnosti spolova;

prima i obrađuje molbe, žalbe i predstavke osoba i grupa osoba u kojima

se ukazuje na povrede nekog prava iz ovog Zakona;

23

donosi Jedinstvena pravila za primanje i obrađivanje molbi, žalbi i

predstavki osoba i grupa osoba iz tačke i. ovog člana;

predstavlja i koordinira aktivnosti, u okviru svoje nadležnosti, na

međunarodnom i regionalnom nivou;

nadzire provođenje ovog Zakona i u saradnji sa Genderom centrom

Federacije Bosne i Hercegovine i Gender centrom Republike Srpske

i priprema izvještaje o ispunjavanju međunarodnih obaveza u oblasti

ravnopravnosti spolova;

sarađuje u okviru svoje nadležnosti sa nevladinim organizacijama koje

se bave zaštitom ljudskih prava i sloboda;

vrši aktivnosti na promociji ravnopravnosti spolova.

Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH26 utvrđene su sankcije za kršenje

zakonskih odredbi. Tako je predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet

godina zatvora za onoga ko na osnovu spola vrši nasilje, uznemiravanje ili

seksualno uznemiravanje kojim se ugrožava mir, duševno zdravlje i tjelesni

integritet. Raspon kazni za pravne osobe koje krše odredbe ovog Zakona kreće

se od 1.000 do 30.000 konvertibilnih maraka, a kazne za odgovorne osobe

zaposlene u pravnim licima, kao i za pojedince koji obavljaju djelatnost koja se

finansira od javnih sredstava, kreću se od 100 do 1.000 maraka.

Konačno, imajući u vidu specifičnu prirodu ovog Zakona, kojim se želi uspostaviti

spolna ravnopravnost u svim sferama, logična je završna odredba kojom se

propisuje obaveza usklađivanja svih državnih i entitetskih zakona, kao i drugih

relevantnih propisa, sa odredbama ovog Zakona. Zakon o zabrani diskriminacije27

usvojen je 2009. godine i njime se uspostavlja okvir za ostvarivanje istih prava

i mogućnosti svim licima u Bosni i Hercegovini i uređuje sistem zaštite od

26 Zakon o ravnopravnosti spolova BiH, „Službeni glasnik BiH“, broj 102/0927 Zakon o zabrani diskriminacije, „Službeni glasnik BiH“, broj 59/09

24

diskriminacije. Diskriminacijom, u smislu ovog zakona, smatraće se svako

različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje

prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo

kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke

pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom,

političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom

udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola, spolnog izražavanja ili

orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo

kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na

ravnopravnoj osnovi prava i sloboda u svim oblastima javnog života. Zabrana

diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizička ili pravna

lica, kako u javnom tako i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito:

zaposlenju, članstvu u profesionalnim organizacijama, obrazovanju, obuci,

stanovanju, zdravstvu, socijalnoj zaštiti, dobrima i uslugama namijenjenim

javnosti i javnim mjestima, te u oblasti obavljanja privrednih aktivnosti i javnih

usluga. Član 4. (Ostali oblici diskriminacije) jasno navodi oblike diskriminacije

među kojima su: uznemiravanje, spolno uznemiravanje, mobbing, segregacija,

izdavanje naloga drugima za vršenje diskriminacije, poticanje na diskriminaciju.

Ovaj Zakon primjenjuje se na postupanje svih javnih tijela na nivou države,

entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, općinskih institucija

i tijela, te pravnih lica s javnim ovlaštenjima, kao i na postupanje svih pravnih

i fizičkih lica u svim, a posebno u sljedećim oblastima života: zapošljavanju,

obrazovanju, socijalnoj zaštiti, zdravstvenoj zaštiti, obuci, uključujući početno

osposobljavanje i stalno stručno usavršavanje, pravosuđu i upravi, stanovanju,

javnom informiranju i medijima, članstvu u profesionalnim organizacijama,

robama i uslugama namijenjenim javnosti i javnim mjestima, obavljanju

25

privredne djelatnosti, učešću u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu, jednakom

učešću u javnom životu svih građana, porodice, pri čemu će bračni drugovi uživati

potpunu jednakost prava kao i odgovornosti u pogledu bračne zajednice i prava

djeteta. Centralna institucija nadležna za zaštitu od diskriminacije je Ombudsmen

za ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsmen Bosne i

Hercegovine). Ukoliko se prekrše odredbe Zakona predviđena je novčana kazna

za prekršitelje u iznosu od 1.500-5.000 KM.

Kako se vidi, u BiH je usvojen niz zakona, dokumenata i konvencija u svrhu što

uređenijeg zakonodavnog okvira o zaštiti ljudskih prava u BiH. Može se reći

da je zakonski okvir u većem dijelu usklađen sa međunarodnim standardima i

da postoji politička spremnost bh.vlasti za potpunom harmonizacijom zakona

sa međunarodnim standardima. Međutim, mnoge studije i izvještaji ukazuju

da je u praksi situacija znatno drugačija. Tako, naprimjer, nekoliko nevladinih

organizacija (Incijativa i civilna akcija, Nova generacija, Prava za sve, Viva

žene i Udruženje Zemlja djece iz Tuzle) u okviru projekta Zajedno u borbi protiv

diskriminacije žena u BiH, napisale su izvještaj Da li su žene u BiH zaštićene od

diskriminacije?.28 Ovaj izvještaj pokazuje da se prava žena krše u svim oblastima

(obrazovanje, rad i zapošljavanje, zdravstvena i socijalna zaštita, političko

djelovanje, odlučivanje i upravljanje) bez tendencije poboljšanja, godinama

nakon donesenih planova i uspostavljenih mehanizama zaštite. Uspostavljeni

zakonski okvir i institucionalni mehanizmi za zaštitu žena od diskriminacije su

neefikasni u zaštiti, a što se ogleda kroz:

- nepostojanje političkih i finansijskih odluka i poteza vlasti, prvenstveno

vlada entiteta i kantona, koji će osigurati provođenje zakona u djelo i

28 Izvještaj Da li su žene u BiH zaštićene od diskriminacije?,dostupno na dan 05.11.2018.:http://icva-bh.org/wordpress/wp-content/uploads/2015/07/Da-li-su-zene-u-BiH-zasticene-od-diskriminacije.pdf

26

osigurati ravnopravan položaj žena u bh. društvu;

- nepostojanje sistema odgovornosti u izvršnoj vlasti za provođenje

federalnih zakona na kantonalnim nivoima vlasti;

- neefikasno djelovanje institucionalnih mehanizama za zaštitu (neefikasno

provođenje sudskih odluka, nepoštivanje preporuka Institucije

ombudsmena, nedovoljan uticaj Agencije za ravnopravnost spolova BiH

i entitetskih Gender centara na provođenje politika i zakona u praksi);

- propuštanje države u donošenju, a naročito praćenju provođenja mjera

pozitivne diskriminacije;

- nepostojanje efikasnog i kontinuiranog informiranja žena i javnosti

o pravima žena, mehanizmima zaštite, promociji ravnopravnosti,

nediskriminaciji i borbi protiv stereotipa;

- nedovoljan broj građanskih tužbi koje podnose žene zbog kršenja prava i

diskriminacije u svim oblastima rada i života, dijelom zbog nepoznavanja

mogućnosti zaštite, a dijelom zbog nepovjerenja u sistem pravosuđa.

Kao što možemo primijetiti, diskriminacija nad ženama se dešava u različitim

sferama, putem različitih mehanizama.

2.3. ŽENE I POLITIKA

Politika je kompleksna sfera djelovanja, koja podrazumijeva niz odricanja i

veliku posvećenost. Kada se odluče baviti politikom, muškarac i žena u početnom

stadiju nemaju ravnopravan tretman. Najčešće se dešava da zbog ranije ne/

prihvaćenih obaveza i odgovornosti muškarci imaju više vremena za politiku

i djeluju da su joj posvećeniji u odnosu na ženu. Žene, kada se odluče baviti

politikom, ne odustaju od ranije prihvaćenih obaveza koje podrazumijevaju:

27

kućanske poslove, majčinstvo, porodične obaveze i sl. Kod muškaraca je ovaj

skup obaveza tradicionalno skromniji i manje obiman, zbog patrijarhalno

definiranih dužnosti muškarca i žene i veličanja muškog roda i u sferi privatnih i

porodičnih obaveza. Iz ovih razloga, status muškarca i žene u politici na samom

početku nije isti, zbog prepreka i ograničenja koja su ranije društveno nametnuti

ženama i kao takvi se podrazumijevaju. Nadalje, očekivanja od žene, koja

su takođe tradicionalno i patrijarhalno nametnuta, ne/svjesno se očekuju i u

političkom svijetu. Privatno, muškarac je taj koji traži, kojem se servira, uslužuje

i udovoljava njegovim zahtjevima. On je naučio da ima povlaštenu ulogu, koju

instinktivno prenosi i u poslovnom svijetu, naročito kada ima priliku da sarađuje

sa ženom. Žene ne/svjesno najčešće prihvataju takve uloge jer su ih i privatno

prihvatile. Blagojević-Hjuson29 smatra da je to zbog toga što veliki broj žena

nedovoljno opaža specifična ograničenja sa kojima su se suočavale, ili se još

uvijek suočavaju, u postizanju svojih profesionalnih ciljeva, odnosno one nisu

dovoljno senzibilirane da uoče mehanizme isključivanja (spolne diskriminacije)

u pojedinim profesijama zasnovane na patrijarhalnim principima. Osnovna vrsta

prepreka na koje se aludira su porodične obaveze ali i karakterne „različitosti“

koje su žene prihvatile, ili su od ranije naučene i vjeruju da te različitosti

zaista i postoje, poput slabije fizičke snage u odnosu na muškarce, nedostatka

prodornosti kao kod muškaraca, mišljenja da žena ne može biti kreativna u svom

poslu, sklonosti podcjenjivanju ženskih mogućnosti u poslu, niže vrednovanje

ženskog profesionalnog postignuća i sl.

S druge strane Poteman30 ovaj problem objašnjava kroz „pristanak“ žena da

se stvari odvijaju na ovako predstavljeni način. Ona objašnjava da je u novije

29 Marina Blagojević-Hjuson, Sutra je bilo juče: prilog društvenoj istoriji žena u drugoj polovini 20. veka u Jugoslaviji, Zavod za ravnopravnost polova, Novi Sad, 2015., str. 113-114.30 Carole Pateman, Ženski nered, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, 1998., str. 72-73.

28

vrijeme, autorima koji pišu o pristanku, pomogao konsenszus da žene i odnos

među spolovima nisu osobito važni za političku teoriju. Na ovaj način se žene

lako zanemaruju jer se pristanak u svakidašnjem životu tiče osobito njih. Vjeruje

se da je najprisniji odnos između muškaraca i žena zasnovan upravo na pristanku;

žene pristaju na udaju, a spolni odnos bez ženina pristanka jeste kazneno djelo

– silovanje. Ovim se želi reći da je muška moć upravo primijetna u načinu

postizanja pristanka. Ta moć se ističe na način kako Poteman navodi da se žene

predočuju kao one koje se uvijek slažu, a njihov eksplicitan nepristanak uzima

se kao irelevantan ili se reinterpretira kao „pristanak“. Ovim se zaključuje, kako

se može primijetiti u liberalnoj demokratiji danas, da žene i muškarci imaju

jednaka građanska prava, te da stoga veće teškoće u pogledu ženskog pristanka

moraju pripadati prošlosti. Autorica je na ovaj način željela istaknuti privid

jednakosti u javnim sferama između muškaraca i žena, koji je kao takav serviran

za javnost.

U konačnici bi mogli zaključiti da se žene susreću sa nizom prepreka ukoliko

se odluče baviti politikom. Žene nekada nisu ni svjesne nejednakosti sa

kojima se suočavaju jer je problem neravnopravnog statusa rasprostranjen

u svim životnim sferama i kao takav je samo nužno impliciran i u političkoj

sferi djelovanja. Ukoliko bi sve prepreke koje smo spominjali do sada u radu

željeli skupno prikazati na jednom mjestu, onda možemo koristiti tabelu koju je

Shvedova predstavila kao listu prepreka za djelovanje žena u političkom životu,

objašnjavajući šta svaka prepreka predstavlja za ženu.

29

ILUSTRACIJA 2: OSNOVNE PREPREKE ZA UČESTVOVANJE ŽENA U

POLITICI

PREPREKE OBJAŠNJENJENadmoćnost u „muškom modelu“ političkog djelovanja i vladinih tijela

Politički život je organiziran prema muškim normama vrijednosti, stilu života i radnim obrascima;

Manjak podrške političkih stranaka za žene

Žene su rijetko donositeljice odluka u političkim strankama iako one igraju važnu ulogu u kampanjama;

Manjak održive komunikacije i kooperacije s jasnim organizacijama kao što je tržište rada, sindikati i ženske grupe

Iako ženske organizacije mogu pomoći ženama da prevaziđu parlamentarne barijere, nedostaje komunikacije između političara i ovih grupa, u poređenju s drugim grupama;

Priroda izbornog sistemaRazličiti sistemi imaju različit broj parlamentarki. PR (odnosi s javnošću) najviše pogoduju velikom broju izabranih žena;

Socio-ekonomske preprekeNizak socio-ekonomski status žena u poređenju s muškarcima, te činjenica da žene imaju manje mogućnosti i resursa da bi napredovale u politici;

Povezano sa socio-ekonomskim preprekama: ženama nedostaje vremena

Žene snose neproporcionalan dio posla u domaćinstvima, usprkos velikom broju zaposlenih žena. Te dodatne obaveze ih onemogućavaju da nađu dovoljno vremena potrebnog za angažman u politici;

Socijalizacija žena

Muškarci imaju dominantan položaj u političkom životu u brojnim državama, a kulturološki se na ženu gleda kao na nekoga ko bi radije trebao biti u kući nego u politici. Ovo utiče na samopouzdanje žena da bi se angažirale u politici, dodajući tome predrasude prema ženama što uzrokuje manjak povjerenja u žene političarke.

30

Uloga masovnih medija, povezano s gore navedenim

Političarke su manje zastupljene u medijima nego njihove kolege političari, a događaji i problemi s kojima se žene suočavaju dobijaju manje pažnje medija od drugih društvenih problema. Ovo znatno umanjuje interes žena za rad u politici. Mediji također ohrabruju gender stereotipe o ulozi žene što takođe sprječava žene da se uključe u politički život.

31Izvor: Analiza N. Shvedove o preprekama za učestvovanje žena u politici, prikazana u

studiji Žena u donošenju odluka: Uloga novih medija za povećanje političke participacije

S druge strane, Čekrlija na drugačiji način definira koji su to odlučujući

faktori za politički angažman žena, navodeći da je za razliku od razvijenih

demokratskih izbornih sistema, u našim uvjetima, lista odlučujućih faktora za

politički angažman žena okrenuta naopačke. Ističe da je prvi na listi faktora

partijska lojalnost, blizina partijskim centrima odlučivanja, upotrebljivost i

pripadnost unutarstranačkim grupama koje drže pod kontrolom biračko tijelo.

Tek pri dnu liste po važnosti se nalaze profesionalni i obrazovni status, političke

kompetencije, poznavanje funkcioniranja političkih institucija. Na kraju svih

krajeva nalazi se ženska solidarnost. Zaključuje, zatim, da je moguće značajnije

afirmirati samu potrebu za angažiranjem žena u političkom životu BiH kao

ravnopravnog političkog subjekta. Učešće žena u izbornom procesu ne znači i

njihov izbor i učešće u političkom životu. Ohrabrivanje pojedinaca/ke je važan

segment u unaprjeđenju demokratskih načela i osavremenjavanju političkog

života, a snažna podrška ženama je imperativ koje političke partije moraju

shvatiti na putu tranzicije društva uopće.32 U završnom dijelu ovog poglavlja

31 Erika Schulze - OpCit Research (KMRC Ltd), Women in decision – making: The role of the new media for increased poitical participation, the European Parliament, Brussels, 2013., str. 34.32 Čekrlija, Saša, Značaj procesa edukacije žena u politici u Bosni i Hercegovini, ur. Đorđe

31

opet dolazimo do zaključka da je otklanjanje gore navedenih prepreka i/ili

ograničenja, u zavisnosti kako ih koji/a autor/ica naziva, od velikog značaja za

afirmativniju i ravnopravniju participaciju žena u politici. Važnu ulogu u tome

imaju lideri političkih stranaka koji često nemaju sluha za navedene prepreke

sa kojim se suočavaju žene koje žele aktivno participarati i dati svoj doprinos

u političkim procesima. Posmatranje žena kroz prizmu brojki, ispunjenja kvota

unutar stranačke politike, usporava budući rad na afirmaciji politički angažiranih

žena, te će svako malo dolaziti do staklenog stropa koji će biti nemoguće u

potpunosti prevazići. Neophodna je sistemska promjena unutar političkih

stranka, te otvorenost za saradnju sa drugim neformalnim ili pojedinačnim

grupacijama, kao i sa ženskim organizacijama civilnog društva koji/e su voljni/e

da daju svoj edukativni i osnažujući doprinos za poboljšanje položaja žena u

političkom životu u odnosu na prepreke navedene u tabeli N. Shvedove.

2.4. POLITIČKA KOMUNIKACIJA: ODNOS MEDIJA PREMA

ŽENAMA

Politička komunikacija je poseban vid komunikacije. McNair u knjizi Uvod u

političku komunikaciju, pojašnjava da je politička komunikacija prvenstveno

posredovana komunikacija koja se prenosi štampanim ili elektroničkim

medijima.

Pri tome treba praviti razliku između nekoliko vrsta političke stvarnosti:33

1) Objektivna politička stvarnost obuhvata političke događaje kako se

zaista i dešavaju;

2) Subjektivna politička stvarnost podrazumijeva „stvarnost“ političkih

Čekrlija, Ličnost i društvo: Poželjne osobine i društvene vrijednosti, 2016., Banja Luka, str. 52.33 Lee Kaid prema Brian McNair, Uvod u političku komunikaciju, Zagreb, 2003., str. 19.

32

događaja kako ih percipiraju akteri/ice i građani/ke;

3) Konstruirana stvarnost koja je presudna za oblikovanje druge kategorije

to jest subjektivne stvarnosti što znači događaji kako su popraćeni u

medijima i u tom slučaju se ne analizira njihova relevantnost nego

samo stanje koje oni prezentiraju.

U političkom procesu mediji se mogu javljati bilo kao izvještači/ce o događajima,

ili kao komentatori/ce političkih zbivanja. Zapravo, može se smatrati da mediji

nemaju samo posmatračku ulogu, već predstavljaju političke aktere/ice koji

učestvuju u političkim procesima. Ovim se jasno želi iskazati da politička

komunikacija ima jasan cilj, to jest prenos jasno definirane poruke od političkog

subjekta do krajnjeg potrošača ‒ publike. Kanal za prenos poruke, odnosno

prenositelji poruke su mediji. Poruka prenošenjem ili novim izgovaranjem/

pisanjem može promijeniti svoj smisao, a ponekad i svoje značenje. S tim u vezi,

mediji predstavljaju političke aktere/ice jer njihovo koncipiranje i prezentiranje

poruke utiče na samo značenje političke komunikacije.

Kada govorimo o odnosu medija i političara/ki, bitno je naglasiti da je objema

stranama potrebno da održe pozitivan odnos, te da postoje međusobne potrebe i

kod jednih i kod drugih. U tom smislu, značajno je za medije i političare/ke da

iskoriste institucionalne značajke radi ostvarivanja maksimalne koristi.

Za političare/ke to zahtijeva da medijskoj organizaciji daju što želi u pogledu

vijesti ili zabave, a da istodobno vrše stanovit uticaj na to kako se nešto medijski

posreduje i predstavlja publici.34 Mediji funkcioniraju kao prenositeljii političke

komunikacije. Time se politički akteri/ice moraju koristiti medijima kako bi

njihove poruke bile prenesene željenoj publici. Politički programi, agende,

izvještaji, izborni apeli i kampanje imaju politički značaj i potencijal za

34 Brian McNair, Uvod u političku komunikaciju, Zagreb, 2003., str. 130.

33

komunikativnu učinkovitost samo onoliko koliko se o njima izvještava i koliko ih

medijska publika prima kao poruke. Slike i predstavljanje određenih društvenih

grupa nikada nisu samo nevine refleksije stvarnosti, oslobođene predrasuda i

ideologije, kao što ni mediji nisu neutralni kanal za prenošenje poruka, tako da

je prezentacija društvenih ideologija uvijek društvena konstrukcija. Naime, moć

medija je u njihovoj sposobnosti kreiranja i kontrole slike i informacija koje

oni prezentiraju javnosti. Svi politički komunikatori moraju na neki način steći

pristup medijima bilo zakonima ili uvažavanjem načina na koji funkcioniraju

mediji u onoj mjeri koja može osigurati prenos poruke. Ovim se želi iskazati

da je uloga medija neizmjerno bitna i da oni djeluju na formiranje i odašiljanje

političkih poruka u javnosti.

Na drugoj strani, svijet politike višestruko je značajan za medije i njihovo

svakodnevno djelovanje. Politika, zapravo, predstavlja centralno polje oko

kojeg se organizira novinarsko djelovanje. Studija koju su sproveli Hanitzsch

i drugi autori35 u 18 zemalja, a u kojoj se ispituju novinarske percepcije,

pokazala je da osiguravanje političkih informacija i praćenje vladinih aktivnosti

predstavljaju esencijalne novinarske funkcije širom svijeta. Pored toga, svijet

politike, a prvenstveno djelovanje vlade i njenih agencija, predstavlja glavni

izvor informacija za medije. Herman i Chomsky36 ovo označavaju kao treći filter

njihovog propagandnog modela, a on upućuje na snažnu okrenutost i zavisnost

medija od vladinih tijela i krupnog kapitala. Naime, mediji se oslanjaju na izvore

informacija koji se unaprijed smatraju tačnim i pouzdanim jer je medijima bitno da

35 Thomas Hanitzsch, Folker Hanusch, Claudia Mellado, Maria Anikina, Rosa Berganza, Incilay Cangoz, Mihai Coman, Basyouni Hamada, María Elena Hernández, Christopher D. Karadjov, Sonia Virginia Moreira, Peter G. Mwesige, Patrick Lee Plaisance, Zvi Reich, Josef Seethaler, Elizabeth A. Skewes, Dani Vardiansyah Noor & Edgar Kee Wang Yuen, Mapping Journalism Cultures across Nations: A Comparative Study of 18 Countries, Journalism Studies, 2011, N 12, str. 273-293.36 Edward S. Herman i Noam Chomsky, Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media, London: Vintage, 1994.

34

se predstave kao objektivni izvještači o društvenom svijetu. To medijima donosi

višestruke koristi ‒ doprinosi gradnji njihovog imidža kao kredibilnih medija,

štiti ih od potencijalnih tužbi za klevetu i konačno, štedi im vrijeme i novac jer

ne moraju dodatno ispitivati vjerodostojnost izvora informacija. Nasuprot tome,

vlada i biznis ulažu velika sredstva kako bi zadržale ovu povlaštenu poziciju. To

uključuje ne samo djelovanje kroz oficijelne kanale koji im omogućuju sticanje

medijske naklonosti, već isto tako i razvijanje neformalnih, klijentelističkih veza

sa medijskim vlasnicima, urednicima i novinarima.

Upravo zbog toga mediji rijetko izvještavaju neutralno i nepristrasno o onome

što se zbiva na političkoj sceni, iako nas novinari/ke često imaju običaj uvjeravati

u suprotno. Postoji i više nego dovoljno primjera koji pokazuju da su medijski

prikazi političkih događaja opterećeni vrijednosnim sudovima, subjektivnošću,

pristrasnošću, a ponekad čak i na način da se izvještava samo o vlastitoj partiji,

simpatizeru ili šefu. Medijska pristrasnost igra krucijalnu ulogu u formiranju

mišljenja publike, jer mediji prenose političke poruke i samim tim daju političkim

subjektima neravnopravan medijski prostor, forsirajući određene kandidate/

kinje i partije nauštrb drugih.

Predstavljanje žena u medijima dugo je predmet zabrinutosti brojnih organizacija

koje se bore za poboljšanje položaja žene u društvu. Mediji se često optužuju da

ojačavaju gender-stereotipe i osnažuju diskriminatorne percepcije u društvu o

pravim ulogama muškaraca i žena ili za krivo predstavljanje žena u političkom

svijetu.

Postoji duga lista primjedbi koje se iznose na medijsko izvještavanje o ženama, a

posebno politički angažiranim ženama. Shvedova37 navodi da mediji ograničavaju

ženski politički aktivizam i prisustvo kroz minimiziranja događaja i organizacija

37 Nadezhda Shvedova, Obstacles to Women’s Participation in Parliament, N. 47.

35

za koje su zainteresirane žene; kultiviranje gender-predrasuda i promoviranje

stereotipa o mjestu žene u društvu, a što uključuje i okrivljivanje žena za neuspjeh

javnih politika koje se tiču porodice, i osnaživanje ideja da su žene odgovorne

za društvene probleme; kao i tretiranje žena kao objekata i njihovo definiranje

prvenstveno prema njihovoj ljepoti i fizičkim karakteristikama.

Ograničavanje ženskog političkog aktivizma i prisustva dešava se tako što

mediji neadekvatno informiraju javnost o pravima i ulogama žena u društvu i

ne promoviraju mjere kojima se osnažuje uloga žene u društvu. Činjenica da su

žene u velikoj mjeri otuđene od političkog procesa donošenja odluka uglavnom

nije predmet brige masovnih medija. Isto tako, u većini neadekvatnih društvenih

i ekonomskih promjena i reformi, prve žrtve su žene. Međutim, mediji ne

obraćaju dovoljnu pažnju na to.

Kultiviranje gender predrasuda i promoviranje stereotipa o ženama se može

provoditi putem medija, pomažući konzervativnim vladama i društvima da

okrive žene za neuspjeh javnih politika koje se tiču porodice i da na taj način

osnaže ideju kako su žene odgovorne za društvene probleme, kao što su razvod

i porast maloljetničkog kriminala.

Opisivanje žena kao lijepih objekata je raširen trend kod masovnih medija.

Žene su identificirane i objektificirane prema njihovom spolu i određeni

pojmovi ljepote i atraktivnosti načinjeni su više prema fizičkom izgledu žena

nego njihovim mentalnim kapacitetima. Ovakav pristup ojačava dugotrajni

patrijarhalni stereotip o slabijem spolu, prema kojem su žene seksualni objekti

i drugorazredni građani/ke. Mora se priznati da masovni mediji govore i o

ženama koje su politički angažirane, o poslovnim ženama i njihovim uspjesima,

36

ali ovakve priče su rijetke i neredovne. Predstavljane tema kao što su moda,

natjecanja, filmske zvijezde, umjetnost i tajne vječne mladosti su nešto što se

češće pojavljuje u medijima kada se govori o ženama. Nije iznenađujuće da

ovakva gledišta ne promoviraju kod žena osjećaj da vrijede same po sebi i ne

pomažu im u izgradnji samopoštovanja niti ih ohrabruju da zauzmu pozicije

od javne važnosti. Uloga medija u izbornom procesu ne može biti dovoljno

naglašena. Ako nedostaje adekvatno izvještavanje o ženama, o politički

angažiranim ženama i aktivnostima parlamentarki, onda to doprinosi nedostatku

svijesti o značaju ravnopravne participacije žena u politici, a što u konačnici

vodi ka smanjenju izbornog tijela koje bi glasalo za žene.

37

2.5. ZAKLJUČAK

Razlike između muškaraca i žena u javnom i političkom aktivitetu su obilježene

uticajem patrijarhata, a pod plaštom stereotipa, medijske nezainteresiranosti za

mijenjanje tog stanja, što predstavlja duboko ukorijenjeni sistem djelovanja i

funkcioniranja bosanskohercegovačke društvene i političke scene.

Često se odustvo žena sa odlučujućih pozicija argumentira time da su one

senzibilnije i neracionalnije od muškaraca, te da su subjektivne i nepouzdane

za važne zadatke koji su dodijeljeni muškarcima. Ovakvi stavovi su nedvojbeno

prisutni u drušvu. Međutim, razlog ovakvih stereotipno – patrijarhalnih

ubjeđenja je neravnopravan tretman i nemogućnost sudjelovanja u javnoj, a

naročito političkoj sferi. Muška moć je prisutna u svim javnim sferama jer one

predstavljaju muške sfere do kojih žene teško dolaze što zbog tradicionalno

naučenih uvjerenja, što zbog patrijarhalno nametnutih privatnih obaveza koje se

nužno vežu za žensku sferu djelovanja (neplaćeni rad u kući, odgoj djece).

Uloga medija prilikom formiranja ovakvih percepcija nije značajno objašnjena,

izuzev da su i mediji sudionici ovakvih kreacija, posredstvom raznih već

formiranih ideologija. Mediji su posrednici u oblikovanju društvene percepcije.

Oni su prenositelji informacija, ali način na koji prenose informcije i formiranje

- uokviravanje njihovog suštinskog značenja, ima veliku važnost u formiranju

percepcija javnog mnijenja.

Svi ovi čimbenici imaju važnu ulogu u političkom svijetu, jer se politička

dešavanja kanaliziraju putem medija. Na kreiranje medijskih poruka, veliku

ulogu ima politički diskurs koji kao takav često može imati skrivena značenja.

38

3. POLITIČKA PARTICIPACIJA ŽENA U KONTEKTSU

OPĆIH IZBORA 2018.

3.2. OPĆI IZBORI 2018. U BIH

Opći izbori 2018. u Bosni i Hercegovini održani su 7. oktobra. Građani/ke

su, u zavisnosti od mjesta prebivališta (entiteta), mogli/e da biraju tri člana

Predsjedništva BiH, poslanike/ice za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine

BiH (42) i to 28 iz Federacije BiH i 14 iz Republike Srpske, Predstavnički dom

Parlamenta Federacije BiH (98) i Narodnu skupštinu Republike Srpske (83),

predsjednika/icu i dva podpredsjednika/ice Republike Srpske i poslanike/ice za

10 kantonalnih skupština (289).

Predizborna kampanja trajala je od 5. septembra do 6. oktobra kada je nastupila

predizborna šutnja koja je trajala do zatvaranja posljednjeg biračkog mjesta u

BiH na dan 7. oktobra. Predizborna kampanja se nije značajno razlikovala od

onih u prethodnim izbornim ciklusima. Većinom je bila zasnovana na ispraznoj

retorici političkih subjekata koji su govorili o generalnim temama ne fokusirajući

se na specifične probleme bh. građana/ki niti predlažući konkretna rješenja za

nagomilane probleme. Političku utrku u predizbornoj kampanji su većinom

vodile iste osobe koje su već dugi niz godina poznate bh. javnosti. Zabilježen je

sličan broj nevažećih glasačkih listića, oko sedam posto, kao i prethodnih godina

kada je varirao između šest i osam posto, a zabilježen je i sličan broj apstinenata/

ica koji ni ove izborne godine, kao ni prethodnih, nisu izašli na izbore i bilo ih

je oko 47 posto.

39

Na Općim izborima 2018. se biraju tri nivoa vlasti - državni, entitetski i

kantonalni. Izbor za Predsjedništvo BiH kao najviši organ vlasti u BiH se vrši

tako što se članovi/ce Predsjedništva BiH biraju s područja FBiH (jedan/a

Bošnjak/inja i jedan/a Hrvat/ica) koji/a dobije najveći broj glasova među

kandidatima iz istog konstitutivnog naroda. S područja Republike Srpske bira

se neposrednim glasanjem jedan/na član/ica Predsjedništva BiH i on/a mora biti

Srbin. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine sastoji se od Doma naroda

kojeg čini 15 delegata/kinja i Predstavničkog doma s 42 poslanika/ce. Od ukupno

42 poslanika/ce Predstavničkog doma, dvije trećine poslanika/ca, njih 28, biraju

se iz Federacije, od toga 21 se bira iz višečlanih izbornih jedinica prema formuli

proporcionalne zastupljenosti, a sedam na osnovu raspodjele kompenzacijskih

mandata. Jedna trećina, njih 14, bira se iz Republike Srpske neposredno na

izborima gdje se devet predstavnika bira iz višečlanih izbornih jedinica prema

formuli proporcionalne zastupljenosti i pet raspodjelom kompenzacijskih

mandata.. Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH čini 15 delegata/kinja, od

kojih se 10 (pet Bošnjaka/inja i pet Hrvata/ica) bira s područja Federacije, a pet

Srba/pkinja s teritorija Republike Srpske. Oni se biraju posrednim putem. Tačnije,

nominirane bošnjačke, odnosno hrvatske delegate/kinje iz Federacije BiH biraju

bošnjački, odnosno hrvatski delegati/kinje u Domu naroda Federacije BiH, dok

delegate/kinje iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske.

Za punopravno odlučivanje potreban je kvorum kojeg čini devet delegata/kinja,

ali pod uvjetom da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska

delegata/kinje. Nakon što su izabrani poslanici/e u Parlamentarnu skupštinu,

stranke na osnovu rezultata nominiraju kandidate/kinje za Dom naroda. Većina

u Parlamentarnoj skupštini imenuje Vijeće ministara (vladu BiH), nakon što

mandatar predloži novi saziv. Parlament Federacije BiH čine Predstavnički i

40

Dom naroda. Predstavnički dom sastoji se od 98 poslanika/ca koji se biraju

demokratskim putem na izborima na teritoriji cijele Federacije, u skladu sa

Ustavom FBiH i Izbornim zakonom BiH. Tačnije, veći dio mandata (oko 70

posto) se utvrđuje u okviru 12 višečlanih izbornih jedinica, dok se ostatak

utvrđuje s kompenzacijskih listi. Dom naroda Parlamenta FBiH sastoji se od 58

delegata/kinja, od kojih po 17 iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam iz

reda ostalih. Biraju se poslanici/e u 10 kantona u Federaciji BiH. Predsjednik/ca

i zamjenici/e predsjednika/ice Federacije BiH biraju se posredno u Parlamentu

Federacije BiH.

U Republici Srpskoj struktura vlasti je znatno jednostavnija. Narodna skupština

Republike Srpske zakonodavni je organ u strukturi vlasti Republike Srpske.

Skupštinu čine 83 narodna poslanika/ce, izabrani na neposrednim parlamentarnim

izborima, dok Vijeće naroda Republike Srpske ima 28 delegata/kinja i to po

osam iz svakog konstitutivnog naroda i četiri iz reda ostalih. Delegati/kinje se

ne biraju direktno, nego se Vijeće naroda popunjava posredno nakon izbora.

Takođe, u Republici Srpskoj se bira i predsjednik/ca i dva potpredsjednika/ce

kao dio izvršne vlasti.

Prema Izbornom zakonu BiH, kompenzacijski mandati podrazumijevaju

mandate koji se raspodjeljuju na liste političkih stranaka ili koalicija prema broju

dobivenih važećih glasova i služe da kompenziraju nedovoljnu proporcionalnost

na entitetskom nivou, a koja nastaje zbrajanjem rezultata za pojedine višečlane

izborne jedinice u entitetu. U raspodjeli kompenzacijskih mandata mogu

učestvovati samo političke stranke i koalicije koje su osvojile više od tri posto od

ukupnog broja važećih glasačkih listića za područje entiteta za koji je sačinjena

kompenzacijska lista, jer je izborni prag za učešće u zakonodavnoj vlasti tri

posto. Od broja mandata koje je dobila lista političke stranke ili koalicije

41

oduzima se broj mandata koje je ta politička stranka ili koalicija osvojila.

Preostali broj je broj kompenzacijskih mandata koji lista dobija. Izborni zakon

precizira da svaka kandidatska lista za kompenzacijske mandate uključuje

kandidate muškog i ženskog spola koji su ravnopravno zastupljeni. Ravnopravna

zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen s

najmanje 40 posto od ukupnog broja kandidata/kinja na listi. Kandidati/kinje

manje zastupljenog spola raspoređuju se na kandidatskoj listi za kompenzacijske

mandate i to: najmanje jedan/na kandidat/kinja manje zastupljenog spola među

prva dva kandidata/kinje, dva/ije kandidata/kinje manje zastupljenog spola

među prvih pet kandidata/kinja, tri kandidata/kinje manje zastupljenog spola

među prvih osam kandidata/kinja itd. Međutim, članovi/ice političkih stranaka

najviše se spore oko pozicija upravo na kompenzacijskim listama budući da

one na određeni način nositeljima/icama osiguravaju učešće u vlasti. Ovakav

sistem dosta je kompliciran, što su ocijenili i brojni poznavatelji/teljice izbornih

sistema u svijetu, ali one na neki način omogućavaju da, ukoliko stranka osvoji

veliki broj glasova, ali ne pređe izborni prag od tri posto, ima učešće u vlasti, te

da glasovi dati toj stranci ne „propadnu“.

Za veće učešće žena u političkim procesima zaslužne su kvote koje su na početku

njihovog uvođenja zvali i ženske kvote koje su ženama omogućavale veći i

prodorniji ulazak u politiku, a koji je do tada bio nedovoljan i neravnopravan jer

nije bio u skaldu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova koji nalaže učešće od

40 posto manje zastupljenog spola u političkim procesima. Ovaj Zakon u članu

20 propisuje: „...da ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada

je jedan od spolova zastupljen s najmanje 40 posto u tijelima iz stava (1) ovog

člana“, dok se u stavu 1. navodi da: „državna tijela na svim nivoima organizacije

vlasti, i tijela lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku

42

vlast, političke stranke, pravna lica s javnim ovlaštenjima, pravna lica koja su

u vlasništvu ili pod kontrolom države, entiteta, kantona, grada ili općine ili nad

čijim radom javni organ vrši kontrolu, osiguraće i promovirati ravnopravnu

zastupljenost spolova u upravljanju, procesu odlučivanja i predstavljanju. Ova

obaveza postoji i za sve ovlaštene predlagače prilikom izbora predstavnika i

delegacija u međunarodnim organizacijama i tijelima.“38

Način uvođenja kvota i nastanak te ideje je detaljno predstavljen u knjizi „1995-

2015: Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini“ gdje se navodi

razvoj dešavanja od 1998. do danas i sam značaj uvođenja kvota. Nakon što je

1998. godine prvi put u BiH uvedena tzv. ženska kvota, što je tada značilo da

svaka politička partija mora na izborne liste staviti najmanje tri žene i to među

prvih deset kandidata/kinja, i nakon što je 2001. godine usvojen Izborni zakon

BiH kojim je osnovana i Centralna izborna komisija BiH, zakonodavna i izvršna

vlast u BiH nije učinila mnogo kada je u pitanju konkretno uključivanje žena

u političke procese u BiH. Čak ni nakon usvajanja Zakona o ravnopravnosti

spolova 2003. godine, kojim se utvrđuje da ravnopravna zastupljenost spolova

postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje sa 40 posto u svim

državnim tijelima, BiH nije napravila korake ka harmoniziranju Izbornog zakona

BiH sa odredbom ovog Zakona. Trebalo je punih deset godina da inicijativa

za harmonizaciju dođe na dnevni red u Parlamentarnoj skupštini BiH. Zakon

o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine predložila je

poslanica Ismeta Dervoz 2012. godine. Usvojen je u Predstavničkom domu 22.

novembra 2012. godine, a u Domu naroda 26. februara 2013. godine. Zakon

se odnosio na odredbe koje reguliraju rad tijela za provođenje izbora, kao i

odredbe koje reguliraju certifikaciju i predlaganje kandidata/kinja za izbore, dok

38 Zakon o ravnopravnosti spolova, „Službeni glasnik BiH“, broj 102/09

43

su se izmjene odnosile na nužnost postojanja 40 posto predstavnika/ca manje

zastupljenog spola na listama. Tako je poseban napredak učinjen u pogledu

položaja žena na kandidatskim listama, gdje je omjer od 30 posto povećan na

40 posto.

Prema posljednjem popisu stanovništva i domaćinstava iz 2013. godine žene

čine većinski dio stanovništva BiH sa 50,09 posto od ukupnog broja stanovnika.

Prema popisu iz 1991. godine rezultati spolne strukture stanovništva su gotovo

isti, žene su tada činile 50,10 posto od ukupnog broja stanovnika. Međutim,

žene se tretiraju kao manje zastupljeni spol i imaju učešće na kandidatskim

listama od 40 posto.

Zakon o ravnopravnosti spolova i odredba od 40 posto zastupljenosti se poštuje

određeni period u godini, a nakon toga se prestaje poštovati, obzirom da nakon

svakih izbora kada se formira vlast, žene nisu zastupljene u vlasti na odlučujućim

pozicijama u skladu sa zakonskim odredbama od 40 posto zastupljenosti.

Iskustva iz prethodnih godina pokazuju da su žene najčešće zastupljene u vlasti

sa oko 20 posto.

3.3. UDIO ŽENA NA OVJERENIM KANDIDATSKIM LISTAMA

ZA OPĆE IZBORE 2018.

Učešće žena na ovjerenim kandidatkim listama, kao što je ranije već navedeno,

utvrđeno je Zakonom i iznosi minimalno 40 posto. Dosadašnja praksa pokazuje

da se nakon izbora na kojima se biraju kandidati i kandidatkinje sa ovjerenih

kandidatskih lista, tokom imenovanja vlasti više ne poštuje pravilo od 40 posto,

već se ovaj broj, što se vidi iz ranijih godina, nerijetko prepolovi na 20 posto

žena koje budu izabrane za učešće u vlasti.

44

Učešće žena na stranačkim listama od ukupno 23 stranke za Predstavnički

dom Parlamentarne skupštine BiH iz FBiH ukupno je iznosilo 42,60 posto. Iz

naredne ilustracije se može zaključiti da je A-SDA za evropsku BiH - Zajedno

imala oko 71 posto žena, od čega 15 žena i 6 muškaraca, dok je od ukupno 5

nositelja/ica listi bila samo jedna žena. Demokratski narodni savez nije imao

kandidatkinja, samo jednog kandidata koji je bio i nositelj liste.

45

ILUSTRACIJA 3: UČEŠĆE ŽENA NA LISTAMA ZA PREDSTAVNIČKI

DOM PARLAMANTARNE SKUPŠTINE BIH

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine / F BiH

POLITIČKA PARTIJA % Ž M NOSITELJI/CE LISTE- Ž/M

BPS-SEFER HALILOVIĆ 47,36 18 20 38 0 / 5

STRANKA ZA BOSNU I HERCEGOVINU 40,74 11 16 27 (0) (5)

SDP - SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA BiH 43,47 20 26 46 (0) (6)

HRVATSKA STRANKA PRAVA BIH 44,44 4 5 9 (0) (1)

BOSS - BOSANSKA STRANKA-MIRNES AJANOVIĆ 66,66 6 3 9 (3) (2)

SDA - STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE 40,00 16 24 40 (0) (5)

HRVATSKA STRANKA BOSNE I HERCEGOVINE 40,00 2 3 5 (0) (1)

DNS-DEMOKRATSKI NARODNI SAVEZ 0,00 0 1 1 (0) (1)

STRANKA PENZIONERA/UMIROVLJENIKA BIH 42,85 9 12 21 (1) (3)

SAVEZ NEZAVISNIH SOCIJALDEMOKRATA - SNSD 16,66 1 5 6 (0) (5)

NAŠA STRANKA 48,14 13 14 27 (2) (3)

SBB-FAHRUDIN RADONČIĆ 44,68 21 26 47 (0) (5)

LABURISTIČKA STRANKA BOSNE I HERCEGOVINE 50,00 1 1 2 (1) (0)

SAVEZ ZA NOVU POLITIKU 16,66 1 5 6 (0) (5)

NEZAVISNI BLOK 38,09 8 13 21 (0) (5)

NAROD I PRAVDA 46,15 6 7 13 (1) (3)

POKRET DEMOKRATSKE AKCIJE PDA 40,00 8 12 20 (0) (3)

LIJEVO KRILO 20,00 1 4 5 (1) (4)

NEZAVISNA BOSANSKOHERCEGOVAČKA LISTA 35,294 6 11 17 (0) (3)

A-SDA ZA EVROPSKU BOSNU I HERCEGOVINU - ZAJEDNO

71,428 15 6 21 (1) (4)

DF-GS, ŽELJKO KOMŠIĆ:BIH POBJEĐUJE! 42,857 18 24 42 (0) (5)

HDZ BIH,HSS,HKDU BIH,HSP-HNS,HSP DR AS BIH,HDU, BiH

37,50 18 30 48 (2) (5)

HRVATSKO ZAJEDNIŠTVO HDZ 1990-HSP BIH 36,66 11 19 30 (0) (5)

LDS ZA BOLJITAK 33,33 2 4 6 (0) (2)

216

291

507

Izvor: Izvedeno na osnovu podataka iz Centralne izborne komisije (2018). Ovjerene kandidatske liste za učešće na Općim izborima koji se održavaju 7. oktobra 2018 godine. Dostupno na: http://www.izbori.ba/

46

Kada je u pitanju drugi entitet, Republika Srpska, udio žena na listama

za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine je iznosio oko 40 posto,

od čega je A-SDA za evropsku BiH - Zajedno imala oko 66 posto žena,

od čega su dvije bile kandidirane kao nositeljice liste. S druge strane,

SBB je imao jednog kandidata koji je bio i nositelj liste, dok iz ove

stranke uopće nije bilo kandidiranih žena za navedeni nivo i entitet.

Udio žena na stranačkim listama za Predstavnički dom Parlamenta

Federacije BiH je iznosio 43,09 posto. Na osnovu ilustracije koja slijedi jasno

je da potpuno ravnopravno učešće nudi Komunistička partija koja nominira

jednu ženu i jednog muškarca i oboje su nositelji/ce liste. Demokratska

stranka BiH nema ni jednu ženu, samo jednog muškarca koji je i nositelj liste.

47

ILUSTRACIJA 4: UČEŠĆE ŽENA NA LISTAMA ZA

PREDSTAVNIČKI DOM PARLAMANTA FEDERACIJE BIHPredstavnički dom Parlamenta Federacije BIH


BPS-SEFER HALILOVIĆ 43,33 39 51 90 (1) (10)

STRANKA ZA BOSNU I HERCEGOVINU 44,31 39 49 88 (0) (11)

SDP - SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA BiH 42,40 53 72 125 (1) (11)


SDA - STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE 45,37 54 65 119 (2) (11)

HRVATSKA STRANKA BOSNE I HERCEGOVINE 40,00 6 9 15 (1) (1)

STRANKA PENZIONERA/UMIROVLJENIKA BIH 42,30 22 30 52 (1) (6)

NAŠA STRANKA 44,87 35 43 78 (9) (3)

SBB-FAHRUDIN RADONČIĆ 43,47 50 65 115 (2) (8)

SRPSKA NAPREDNA STRANKA 40,00 2 3 5 (1) (0)

KOMUNISTIČKA PARTIJA 100,00

1 1 2 (1) (1)

PRVA STRANKA 40,00 2 3 5 (2) (2)

LABURISTIČKA STRANKA BOSNE I HERCEGOVINE 40,00 2 3 5 (1) (0)

HRVATSKA REPUBLIKANSKA STRANKA 44,44 4 5 9 (0) (3)


SAVEZ ZA STARI GRAD 16,66 2 10 12 (2) (10)

NEZAVISNI BLOK 44,92 31 38 69 (0) (10)

NAROD I PRAVDA 43,75 14 18 32 (1) (5)


DEMOKRATSKA STRANKA BOSNE I HERCEGOVINE 0,00 0 1 1 (0) (1)


SRPSKA LISTA 37,50 6 10 16 (2) (3)

A-SDA ZA EVROPSKU BOSNU I HERCEGOVINU - ZAJEDNO

46,15 24 28 52 (1) (8)

DF-GS,ŽELJKO KOMŠIĆ:BIH POBJEĐUJE! 42,30 44 60 104 (3) (8)

HDZ BIH,HSS,HKDU BIH,HSP-HNS,HSP DR AS BIH,HDU,BIH,HSS SR

40,90 36 52 88 (2) (10)

HRVATSKO ZAJEDNIŠTVO HDZ 1990-HSP BIH-HNL 42,37 25 34 59 (1) (8)

LDS ZA BOLJITAK 30,00 3 7 10 (0) (6)

552

729

1281

Izvor: Izvedeno na osnovu podataka iz Centralne izborne komisije (2018). Ovjerene kandidatske liste za učešće na Općim izborima koji se održavaju 7. oktobra 2018. godine. Dostupno na: http://www.izbori.ba/

48

Učešće žena na stranačkim listama za Narodnu skupštinu Republike Srpske

iznosi 42 posto. Zanemarujući pojedinačne kandidate/kinje u stranačkim

ili koalicijskim predstavništvima, najmanji postotak žena je imao Savez za

demokratsku Srpsku sa 20 posto učešća žena od ukupno 10 kandidata/kinja,

od čega je kandidirana jedna žena kao nositeljica liste od ukupno njih dvije i

sedam muškaraca kao nositelji liste, od ukupno njih 8 koji dolaze iz ove stranke.

Stranka Lijevo krilo je imala najveći postotak žena na listama, njih 66,6 posto,

ali ni jedna nije bila nositeljica liste. Ovjerene kandidatske liste za kantonalne

skupštine uključuju 41,26 posto žena, odnosno 1.646 žena i 2.343 muškaraca.39

39 Statistički podaci o udjelu žena i muškaraca na kandidatskim listama za sve nivoe vlasti su dobiveni „ručnim“ brojanjem kandidata i kandidatkinja na pomenutim listama. Centralna izborna komisija (CIK), kao ni drugi državni organi, ne nude službene statističke podatke o spolnoj strukturi udjela žena i muškaraca na ovjerenim kandidatskim listama, kao ni na izabranim listama učešća u vlasti. S tim u vezi autorica naglašava da su moguća minimalna odstupanja. Kriterij za definiranje spolne strukture za autoricu je bio taj što se vodila imenima koja se uobičajeno koriste za muški i ženski spol u bh. narodima uz dodatnu provjeru tamo gdje je bilo neophodno i gdje je provjera bila moguća.

49

ILUSTRACIJA 5: UČEŠĆE ŽENA NA LISTAMA ZA NARODNU

SKUPŠTINU RS

Izvor: Izvedeno na osnovu podataka iz Centralne izborne komisije (2018). Ovjerene kandidatske liste za učešće na Općim izborima koji se održavaju 7. oktobra 2018. godine. Dostupno na: http://www.izbori.ba/

Narodna skupština RS



ZAVIČAJNI SOCIJALDEMOKRATI MILE MARČETA 40,00 10 15 25 (2) (7)

SOCIJALISTIČKA PARTIJA 44,44 48 60 108 (0) (9)

DNS-DEMOKRATSKI NARODNI SAVEZ 43,51 47 61 108 (1) (9)

SAVEZ NEZAVISNIH SOCIJALDEMOKRATA - SNSD 43,51 47 61 108 (0) (9)

HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA 1990 - HDZ 1990 25,00 2 6 8 (2) (8)

EKOLOŠKA PARTIJA REPUBLIKE SRPSKE 33,33 3 6 9 (3) (6)

SAVEZ ZA DEMOKRATSKU SRPSKU 20,00 2 8 10 (1) (7)

SRPSKA NAPREDNA STRANKA 41,42 29 41 70 (0) (9)

KOMUNISTIČKA PARTIJA 45,00 9 11 20 (3) (9)

PRVA STRANKA 42,30 11 15 26 (1) (7)


POKRET USPJEŠNA SRPSKA DR ZLATKO MAKSIMOVIĆ 45,07 32 39 71 (1) (9)

UJEDINJENA SRPSKA 42,59 46 62 108 (1) (8)

NIKOLIĆ MLADEN 0,00 0 1 1 (0) (1)

GRAĐANSKI SAVEZ 0,00 0 3 3 (0) (3)

PRVA SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA PRVA SDS 41,18 35 50 85 (0) (9)


SMS - SAVEZ MLADIH SNAGA 44,44 4 5 9 (4) (5)

LIJEVO KRILO 200,00 2 1 3 (0) (1)


SAVEZ OSTANAK 36,96 17 29 46 (1) (7)

BUBIĆ IVANA 100,00 1 0 1 (1) (0)

ERA BOJAN 0,00 0 1 1 (0) (1)

TODIĆ DOBRISLAV 0,00 0 1 1 (0) (1)

PDP RS - MLADEN IVANIĆ 43,51 47 61 108 (0) (9)

SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA - ( SDS-SRSRS-SRS ) 42,59 46 62 108 (2) (7)

NDP DRAGAN ČAVIĆ-NS-SNS-SLOBODA 40,74 44 64 108 (2) (7)

PROEVROPSKI BLOK 41,86 36 50 86 (0) (9)

HDZ BIH,HSS,HKDU BIH,HSP-HNS 45,00 9 11 20 (1) (4)

ZAJEDNO ZA BIH 43,61 41 53 94 (0) (9)

601 830 1431

50

3.4. MEDIJSKA ZASTUPLJENOST ŽENA U

PREDIZBORNOJ KAMPANJI 2018.

Centar za izborne studije (CIS), u sklopu projekta Medijski monitoring predizborne

kampanje za Opće izbore 2018., analizirao je i udio žena u protekloj medijskoj

kampanji. Za potrebe ovog istraživanja predstavnici/e CIS-a su ustupili/e svoje

informacije i podatke iz baze podataka za predstavljanje medijskog udjela

politički angažiranih žena u kampanji. Tokom predizborne kampanje analizirane

su ukupno 5.204 medijske izjave političkih subjekata putem 28 medija, od toga

pet dnevnih novina (Oslobođenje, Dnevni avaz, Nezavisne novine, Večernji list

i Dnevni list), pet TV stanica (BHT, BN, FTV, N1 i RTRS), tri internet portala

(Bljesak info, Buka Magazin i Klix.ba), dvije novinske agencije (FENA i SRNA)

i internet stranice odabranih stranaka (SZP, DF-GS, DNS, DNZ, Hrvatsko

zajedništvo, NDP, NS, SBB, SDA, SDP BiH, SNSD i SP, HNS koalicija).

Medijske izjave političkih subjekata su klasificirane na relevantne i nerelevantne.

U relevantne medijske izjave ulaze sve izjave političkih subjekata čiji je fokus 7

tematskih oblasti koje su se pratile (ekonomija, socijalne politike i borba protiv

siromaštva, zdravstvo, obrazovanje i mladi, korupcija, sigurnost, EU integracije

i NATO). Tokom istraživanja javnog mnijenja, ove tematske oblasti su građani/

ke procijenili kao važne za rješavanje problema u ovim oblastima. Relevantne

medijske izjave su zatim klasificirane kao konkretne - one koje nude konkretna

rješenja u domenu neke od navedenih tematskih oblasti i nekonkretne - one koje

se tiču neke od tematske oblasti, ali ne nude precizna rješenja. Od ukupno 5.204

analizirane medijske izjave, za osam medijskih izjava nije bilo moguće odrediti

spolnu strukturu jer nisu dolazile od pojedinačnih političkih subjekata, već su

bila u formi saopćenja određene političke stranke. Stoga je u dalji proces analize

51

ušlo 5.196 medijskih izjava. Od ovog broja, 4.395 izjava su dali muškarci, što

čini 85 posto medijskih izjava, dok su ostalih 801 izjavu ili 15 posto dale žene.

Jasno je da su žene u medijima tokom kampanje bile zastupljene sa svega

15 posto.

Iako su žene bile znatno manje zastupljene u medijima, učestvovale su u svim

tematskim oblastima koje su navedene i njihove izjave su bile i konkretnije (22

posto) i relevantnije (60 posto), za razliku od muškaraca čija je konkretnost

prilikom medijskog izvještavanja bila 18 posto i relevantnost 57 posto.

ILUSTRACIJA 6: MEDIJSKE IZJAVE TOKOM PREDIZBORNE

KAMPANJE PO SPOLU I TEMATSKIM OBLASTIMA

Izvor: Podaci Centra za izborne studije (CIS)

Uloga medija u izvještavanju o ženama u političkim procesima ima važnu ulogu

u pozicioniranju žena u političkim procesima. Miftari40 navodi da, medijskim

40 Miftari, E. (2015) Politička participacija žena u Bosni i Hercegovini: Analiza učešća žena na stranačkim listama i konačnih rezultata Općih izbora 2014.

52

izvještavanjima o ženama na stereotipan ili nedovoljan način, mediji propuštaju

da se bave stvarnim problemima žena. Ona ističe da nije greška kazati da je

bosanskohercegovačka politička kultura dominantno kultura muškaraca i da će

biti potrebno dosta vremena, truda i inicijative da se takav koncept promijeni

u korist većine bosanskohercegovačke populacije. Navodi se da žene, koje su

politički angažirane, mediji često stereotipno predstavljaju i nevidljive su u

predizbornim kampanjama, što je bio slučaj i tokom ove predizborne kampanje.

Žene su bile nevidljive i nedovoljno zastupljene u medijskom prostoru.

U političkim i debatnim emisijama su dominantno gostovali muškarci,

predstavnici određenih političkih stranaka ili njihovi lideri. Ovaj fenomen

nedovoljne zastupljenosti žena u medijskom prostoru kada su u pitanju teme

od društveno značajnog interesa kao što je politika, ekonomija, zdravstvo ili

druge teme je prisutan dugi niz godina. Nažalost, žene u medijima zauzimaju

posljednje stranice novinskih izdanja, zastupljene su u određenim zabavnim i

revijalnim tematskim oblastima.

CIS je analizirao medijski prikaz učešća žena u predizbornoj kampanji za lokalne

izbore 2016. godine. Rezultati ove studije lokalnih izbora 2016. godine ukazuju

da je učešće politički angažiranih žena deset posto, dok je medijsko učešće

politički angažiranih muškaraca 90 posto. Ovaj podatak jasno upućuje da su

žene medijski zanemarene ili da političke stranke dovoljno ne favoriziraju i ne

dozvoljavaju ženama pristup javnom prostoru kroz djelovanje svojih stranaka.

Vidljivost politički angažiranih žena u medijima je izuzetno slaba u odnosu na

politički angažirane muškarce kojima je medijski prostor unaprijed dostupan, jer

se njihovo učešće u politici podrazumijeva.41

41 Centar za izborne studije (CIS) Učešće politički angažiranih žena u predizbornoj kampanji za lokalne izbore 2016., dostupno na dan 15.11.2018: http://cisbih.ba/wp-content/uploads/sites/9/2017/06/linku.pdf

53

Medijska izvještavanja o ženama generalno, a posebno u politici, nužno

zahtjevaju ozbiljniji angažman predstavnika/ca medija sa fokusom na jednaku

zastupljenost muškaraca i žena u medijskom prostoru. Pružanjem jednakih

mogućnosti svima, moguće je govoriti o demokratskoj državi u kojoj svi građani

i građanke imaju jednaka prava i mogućnosti u ostvarivanja svojih potreba, a

posebno u društveno-političkom angažmanu koji treba da bude jednako vidljiv

za sve sudionike/ce tog rada.

3.5. RAD NEVLADINIH ORGANIZACIJA NA POVEĆANJU

POLITIČKE PARTICIPACIJE ŽENA

Predstavljeni podaci ukazuju na alarmantnu situaciju neravnopravnog položaja

žena u bh. društvu, a naročito u političkim procesima, što se odražava i na sve

druge segmente i sfere života. Iz priloženog je jasno da poboljšanju položaja

žena u političkim procesima ne doprinose predstavnici političkih stranaka, niti

predstavnici vlasti, kao ni mediji. Ovim problemom se nužno bave predstavnici/e

civilnog sektora kao i pojedinci/ke koji se zalažu za poboljšanje položaja žena

u društvu, ali i određene institucije kojima je to glavno područje djelovanja.

Promjene koje su evidentne posljednjih godina predstavljaju pozitivan pomak

u aktivnijem shvatanju i rješavanju problema stigmatizacije žena, naročito

u političkom životu, ali upravo za te promjene i jeste zaslužan civilni sektor.

Naime, tokom posljednjih nekoliko godina, s fokusom na predizborni period,

nekoliko nevladinih organizacija i predstavnika/ca institucija koje se zalažu

za ravnopravnost spolova su organizirali niz akcija i kampanja za poboljšanje

vidljivosti politički aktivnih žena, ali i za povećanje svijesti o važnosti njihovog

ravnopravnog učešća u političkim procesima donošenja odluka.

54

Tokom izborne godine i predizborne kampanje za Opće izbore 2018. nekoliko

nevladinih organizacija za zaštitu ženskih prava (Fondacija CURE, Fondacija

Infohouse, Centar ženskih prava iz Zenice i Udruženje građanki Grahovo) su

organizirale kampanju Skini lažno lice politike, gdje su nudile besplatnu pravnu

pomoć kandidatkinjama na predstojećim izborima u slučaju da primijete ili

osjete bilo koji oblik diskriminacije, kršenje njihovih prava ili Izbornog zakona u

BiH. Osim jedinstvene usluge besplatne pravne pomoći, kandidatkinje su prošle

nekoliko edukativnih treninga koje su implementirale ove organizacije s ciljem

dodatnog educiranja o zakonskim pravima koje imaju, edukacije o izgradnji

imidža, javnog nastupa i drugih važnih tematskih oblasti kako bi se na taj način

njihov politički angažman olakšao, jer takvu vrstu edukacija koja je nužna za

svaku osobu koja pristupi određenoj političkoj stranci, političke stranke rijetko

nude. Edukaciju je prošlo više od 64 žene kandidatkinje sa svih nivoa vlasti.

Tokom edukacija kandidatkinje su zaključile da se svakodnevno susreću sa

nizom nepravilnosti unutar svojih stranaka ali i općenito. Muškarci očekuju od

politički aktivnih žena da budu poslušne, da ne donose odluke samoinicijativno

bez obzira na kojoj se funkciji nalaze, dok za njih to pravilo ne važi. Pojedine

od njih su istakle kako su za određene stranačke poteze i odluke saznale tek

naknadno jer je određena skupina muškaraca iz njihove stranke razgovarala i

donijela odluku bez konsultacija s njima. Mobbing, mizoginija uz stereotipne

i patrijarhalne norme ponašanja su čest oblik diskriminacije s kojima se žene

susreću. Mnoge od njih, iako su bile na listama za određene nivoe vlasti, nisu

nikada imale priliku da budu u medijskom prostoru, da grade svoju kampanju

i vlastitu promociju. Nikada nisu imale ni jedan oblik edukacije o tome kako

nastupati u javnom prostoru, kako graditi vlastiti imidž, kako predstavljati

svoje ideje za koje se zalažu unutar stranke i slično. Većinu toga su saznale na

55

edukacijama koje su im pružile ove organizacije, a što je ipak bilo nedovoljno.

Prepoznale su rad i zalaganje civilnog sektora koji im želi pružiti podršku i

obuku, ali smatraju da taj rad treba biti kontinuiran, tokom cijele godine, sa

posebnim fokusom na izborne godine, jer je to jedini način kako one mogu

dobiti određeni vid edukacije, osnaživanja i sl.

Udruženje građanki Grahovo je osim ove aktivnosti radilo istraživanje i analizu

o položaju žena u političkim strankama i analizu predizbornih skupova u BiH za

sve političke stranke. Istraživanje je rađeno u sklopu projekta “Pravna podrška

kandidatkinjama na izborima u oktobru 2018.”, a analiza će se koristiti za nastavak

aktivnosti projekta “Osnaživanje žena u javnom i političkom životu 2018-2020”.

Preliminarni rezultati koji još nisu zvanično objavljeni predstavljaju mizoginu

sliku bh. javnosti. Na predizbornim skupovima muškarci kao domicilni učesnici

političkih skupova su ženama kandidatkinjama nerijetko upućivali mizogine,

seksističke i stigmatizirajuće poruke, obeshrabrujući ih, ali i vrlo često dajući im

do znanja da one nisu spremne, a ni sposobne da se bave politikom na način kako

to muškarci rade. S tim u vezi slijedi nekoliko zabilježenih autentičnih izjava

muškaraca koji se obraćaju svojim stranačkim kolegicama, ali i glasačkom tijelu

koje se nalazi na predizbornom skupu:

Glasajte za mene, ja kao muškarac ću vam dati ta vaša ženska prava,

a i stranka se zalaže za to, a žene neće glasati za žene, već za mene,

one su zavidne ženama koje su na listama i zato neće glasati za njih. -

predizborni skup u Ključu.

Žene na vrhu stranke su gore samo zato što njihove stranke nemaju

pravog muškarca da ih vodi. - predizborni skup u Livnu.

Žene ste i ustrašive, bolje da taj mučni posao urade muškarci, jer su

56

birački odbori prekomplicirani. - predizborni skup u Tomislavgradu.

Promatrači ispred stranke mogu biti i žene, ali samo preko dana, do 19:00

sati, po mraku ne, poslije toga samo muškarci, jer se broji. One neka idu

kući, može doći do tuče i njihove ugrožene bezbjednosti - predizborni

skup u Bihaću.

Voditelj predizbornog skupa izlazi na binu i najavljuje ženu koja treba

doći do govornice i na kraju kaže: Izvolite mikrofon, on u vašoj ruci bolje

stoji. - predizborni skup u Drvaru.

Ovakva retorika koja je svakodnevna i nema nikakvih sankcija za nju,

demotivirajuća je za žene. Većina njih se ne osjeća ugodno. Strahuju od šefova

stranaka, nemaju mogućnost da (pro)govore unutar stranke, da učestvuju u

kreiranju planova, budućih ideja i sl. Njihova uloga je u nezavidnom položaju i

mnoge od njih, tek nakon što uđu u stranku, to shvate, suočavajući se sa čvrsto

uspostavljenim sistemom koji nažalost još uvijek funkcionira bez sankcija.

Agencija za ravnopravnost spolova BiH je jedna od institucija koja prepoznaje

problem nedovoljne zastupljenosti žena u političkom životu u BiH, pa je

shodno tome za Opće izbore 2018. organizirala kampanju Mi predstavljamo

kandidatkinje, vi birate, s ciljem veće medijske promocije žena kandidatkinja.

Ovom se kampanjom željelo predstaviti kandidatkinje na listama za Opće izbore

2018., pružiti im se više medijskog prostora i promovirati ravnopravnost žena i

muškaraca u vlasti i javnom životu BiH. Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica

Agencije za ravnopravnost spolova navodi da:

Ravnopravnost muškaraca i žena je vrijednost zagarantirana Ustavom

BiH, te propisana i zaštićena zakonima. Uprkos tome žene u našem

društvu i dalje su u neravnopravnom položaju. Jedan od primjera te

neravnopravnosti je nedovoljno učešće žena u izbornom procesu BiH.

57

Naime, u predizbornom procesu kandidatkinje dobivaju manje medijskog

prostora što za posljedicu ima podzastupljenost u zakonodavnim tijelima

i vladama na svim nivoima vlasti. Trenutno učešće žena na svim nivoima

u zakonodavnim tijelima u BiH je još manje od 20 posto. Predstavnička

tijela političke vlasti trebaju da predstavljaju društvo kao cjelinu. Ako

polovicu društva čine žene bilo bi pravilno, logično i prirodno da učešće

žena i njihov uticaj bude veći. To je pitanje poštivanje zakona - Zakona

o ravnopravnosti spolova BiH, Izbornog zakona, kao i drugih zakona.

Ali, istodobno je provođenje pravde, poštivanje ljudskih prava i dobrog

upravljanja.42

Ranijih godina su takođe i nevladine organizacije, ranije navedene u tekstu, kao

i Agencija za ravnopravnost spolova provodile niz aktivnosti kako bi skrenule

pažnju javnosti, vlastima ali i liderima političkih stranaka da sistem koji oni

održavaju nije niti ravnopravan, ni etički. Ipak, ove organizacije, u većini

slučajeva, zahvaljujući osnaživanju žena koje „opstaju“ u strankama, uspijevaju

da s njima zajednički kreiraju nove politike, nove odredbe i nova zakonska

rješenja. Ovakav put je težak i spor i ukoliko BiH želi biti članica Evorpske

unije, taj način će se morati mijenjati. Osim toga, ukoliko se teži ka ostvarenju

jednakih prava i mogućnosti u javnoj sferi djelovanja, podijeljenost i rodno

određene sfere i sektori svakako neće doprinijeti ostvarenju toga, nego samo

statusa quo ili novog oblika retradicionalizacije.

42 Kampanja Agencija za ravnopravnost spolova BiH: Mi predstavljamo kandidatkinje, vi birate! Dostupno na dan 09.01.2019: https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/kampanja-agencija-za-ravnopravnost-spolova-bih-mi-predstavljamo-kandidatkinje-vi-birate-393091

58

3.6. ZAKLJUČAK

Na osnovu predstavljenih poglavlja nameće se nekoliko činjenica koje je važno

znati. Udio žena na ovjerenim kandidatskim listama za Opće izbore 2018:

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH iz FBiH - 42,60 posto

žena

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH iz RS - 40 posto žena

Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH - 43,09 posto žena

Narodna skupština RS – 42 posto žena

Tokom kampanje žene su u medijima zastupljene sa svega 15 posto.

Na osnovu navedenog nameće se nekoliko zaključaka koji se odnose na

predstavnike/ce političkih stranaka i predstavnike/ce medija. Predstavnici/e

političkih stranka bi trebale da rade na rodnom osvještavanju svojih članova/

ica na način da žene ne koriste samo kao dekor unutar političke partije, u svrhu

zadovoljenja kvota za mogućnost ovjere kandidatskih listi. Takav pristup prema

ženama nije motivirajući, ne doprinosi napretku stranke ali ni dugoročnom

uspjehu takve stranke.

Zakon o ravnopravnosti spolova se mora poštovati tokom cijele godine,

a ne samo u periodičnim intervalima. Važno je uvesti adekvatne sankcije za

nepoštivanje zakonskih odredbi, kako bi zakoni u BiH imali adekvatan razlog i

težinu postojanja, te kako bi se osigurala njihova stvarna primjena.

Važnost ravnopravnog involviranja žena u političke procese u cilju izgradnje

demokratskog društva je neophodna u svim sferama života. Žene kao većinski

dio stanovništva trebaju biti uključene u sve društvene procese, a naročito u

političke procese, jer sve promjene nastupaju upravo prilikom kreiranja novih

politika.

59

4. NEPOSREDNI REZULTATI OPĆIH IZBORA 2018.

Nekoliko mjeseci nakon završenih Općih izbora 2018., Bosna i Hercegovina

se suočila sa ogromnom utrkom za vlast. Predstavnici/e političkih stranaka su

mjesecima nakon izbora dogovarali zajedničke koalicije, pokušavajući se često

udružiti i sa protivnicima i neistomišljenicima. Kompletan proces se nastavio i

u narednoj 2019. godini. U utrci za vlast žene su često zaboravljene i o njima

više niko ni ne piše, niti ih se spominje kao potencijalno ravnopravne članice

u formiranju i imenovanju vlasti, a teme su dobile značajno dublju političku

konotaciju i u borbi za ostvarivanje većih ciljeva preispituje se Ustav, Izborni

zakon, implementacija izbornih rezultata i način korištenja popisa stanovništva

kada su u pitanju posredni izbori za BiH itd.

U svrhu pregleda situacije u nastavku teksta ilustriran je prikaz nekoliko proteklih

izbornih ciklusa, te sastav biračkog tijela po spolnoj strukturi. Kao što se može

primijetiti, žene čine više od 50 posto biračkog tijela i stoga bi trebalo da imaju

toliko učešća u vlasti. Međutim, bh. politička scena ni ovaj izborni ciklus nije

bila na tom nivou djelovanja.

60

ILUSTRACIJA 7: SPOLNA STRUKTURA BIRAČKOG TIJELA 2002-2014

Izvor: Centralna izborna komisija, Izborni pokazatelji 2002-2014

U nastavku slijedi prikaz zvaničnih neposrednih rezultata koje je objavila

Centralna izborna komisija (CIK), a tiče se zakonodavne vlasti na svim

nivoima BiH. Posredni rezultati izbora nisu još uvijek zvanični, te stoga neće

biti prikazani u ovom istraživanju.

4.2. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine

Izbor člana/ice Predsjedništva BiH se birao iz reda tri konstitutivna naroda, što

podrazumijeva člana/icu iz reda hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda. Izbor

članova/ica Predsjedništva vršio se između ukupno 15 kandidiranih članova/

ica, od čega dvije žene (iz reda hrvatskog i srpskog naroda) i 13 muškaraca.

Odabrana su tri člana Predsjedništva.

61

4.3. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH

Za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH kandidiralo se ukupno 507

kandidata/kinja, od čega je 216 žena, odnosno 52,60 posto. Od toga je 12 žena

bilo nositeljica liste, od ukupno 98 lista za PS BiH, što iznosi nešto manje od 14

posto žena kandidiranih kao nositeljice liste. U ovom dijelu je primjetan porast

u odnosu na prošli izborni ciklus kada je bilo 10,57 posto žena kandidiranih kao

nositeljice listi.

Rezultati Općih izbora 2018. koje je potvrdila i objavila Centralana izborna

komisija (CIK), pokazuju da je na osnovu neposrednog glasanja za Parlamentarnu

skupštinu BiH iz Federacije BiH, direktni mandat dobila jedna žena u odnosu na

20 muškaraca, dok je putem kompenzacijskih lista izabrano ukupno četiri žene

i tri muškarca. Posmatrajući zbirno stanje izabranih iz ovog entiteta ukupno je 5

žena, što čini blizu 18 posto.

Kada su u pitanju rezultati izbora za Parlamentarnu skupštinu Republike Srpske,

direktni mandat nije dobila ni jedna žena, dok su kompenzacijski dobile ukupno

dvije žene, što čini 14 posto žena i to, u ovom slučaju, isključivo zahvaljujući

kompenzacijskim listama.

62

Ni jedna stranka u oba entiteta nije imala značajno velik broj izabranih žena,

stoga ni jedna od njih nije posebno navedena kao pozitivan ili negativan primjer.

Za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH izabrano je sedam žena,

odnosno 16,6, što u odnosu na prethodni izborni period kada je bilo izabrano

ukupno deset žena (23,81 posto)43 čini znatno manji broj izabranih žena.44

2014. 2018.PS BIH 23.81% 16.6%

4.4. Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH

Za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH kandidiralo se ukupno 1.281

kandidata/kinja, od čega 552 žene, odnosno njih 43 posto. Ista situacija je bila

u prošlom izbornom ciklusu. Međutim, porast u odnosu na prošli ciklus je

zabilježen kod ovjerenih kandidatskih listi, gdje je ovaj put bilo 43 žene, od

ukupno 195 na listi za Parlament FBiH, što iznosi 22 posto žena nositeljica

liste, dok je u prethodnom ciklusu bilo 16,0445 posto žena nositeljica ovjerenih

kandidatskih listi.

43 Miftari, E. (2015) Politička participacija žena u Bosni i Hercegovini: Analiza učešća žena na stranačkim listama i konačnih rezultata općih izbora 2014. 44 Ovo istraživanje urađeno je prije formiranja izvršne vlasti (Vijeća ministara BiH, entitetskih vlada i kantonalnih vlada). Komparirani rezultati izbora 2014. godine u nastavku ovog istraživanja uključuju konačne rezultate nakon formiranja i zakonodavne i izvršne vlasti. Moguće je da će doći do manjih odstupanja u rezultatima za 2018. godinu jer političke partije ponekad iz redova poslanika/ca imenuju svoje predstavnike/ce u organima izvršne vlasti ili kao delegate/kinje za državni Dom naroda (PSBiH). Ukoliko dođe do takve situacije, to poslaničko mjesto popunjava drugoplasirani/a sa liste, što znači da to može biti muškarac ili žena i upravo se tu dešavaju eventualna odstupanja od broja žena prikazanog u istraživanju.


63

Potvrđeni rezultati neposrednih izbora 2018. koje je objavila Centrala izborna

komisija za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH pokazuju udio od

38 posto žena od čega je 16 žena izabrano sa direktnim mandatom, a 11 sa

kompenzacijskim mandatom. U prethodnom izbornom ciklusu je izabrana 21

žena, što čini 21,43.46 Primjetan je trend manjeg broja izabranih žena na ovom

nivou vlasti. Stranka demokratske akcije (u nastavku teksta: SDA)47 je na ovom

nivou imala najveći broj poslanika/ca - ukupno 22 sa direktnim mandatom od

čega je pet žena, dok su dvije žene dobile mandat zahvaljujući kompenzacijskim

listama. Druge stranke su imale općenito znatno manji broj izabranih poslanika,

pa tako i poslanica (SDP - 3, HSP - 2, DF-GS - 2, SBB - 2, NS - 1, PDA - 1).

Ostale stranke nisu imale ni jednu izabranu ženu.

2014. 2018.Parlament FBiH 21,43% 38%

4.5. Predsjednik/ca Republike Srpske

Za predsjednika/cu Republike Srpske je bilo prijavljeno ukupno 37 kandidata/

kinja, od toga četiri žene. Za predsjednicu RS-a je izabrana žena, dok su za

potpredsjednike izabrana 2 kandidata.

46 Ibid.47 Napomena za sve ostale stranke - u nastavku teksta će se koristiti skraćeni naziv kao što je DF za Demokratsku frontu, NS za Našu stranku, SDP za Socijaldemokratsku partiju, SBB za Savez za bolju budućnost itd. Skraćenice će se koristiti samo za stranke koje imaju zvanično skraćene nazive.

64

4.6. Narodna skupština Republike Srpske

Za Narodnu skupštinu Republike Srpske kandidiralo se ukupno 1.431 kandidat/

kinja, od čega 601 žena, odnosno 42 posto. Ukupno je bilo 29 žena, nositeljica

ovjerenih kandidatskih listi, od 218 listi, što iznosi 13,3 posto.

Potvrđeni rezultati neposrednih izbora za Narodnu skupštinu Republike Srpske

imaju nešto manje od 17 posto, odnosno 14 žena izabranih neposrednim glasanjem

uključujući direktni i kompenzacijski mandat. S direktnim mandatom izabrano

je sedam žena i 56 muškaraca, što iznosi 12,5 posto žena. S kompenzacijskim

mandatima je izabrano takođe sedam žena i 13 muškaraca, što iznosi 54 posto

žena izabranih na taj način.

Može se zaključiti da je slična situacija kao i prije četiri godine, kada je u Narodnu

skupštinu Republike Srpske izabrano 13 žena, što je tada iznosilo 15,66 posto.48

Važno je napomenuti da se za izborni ciklus 2018. predstavljaju samo rezultati

neposrednog glasanja.

2014. 2018.Narodna skupština RS 15,66% 17%

4.7. Skupštine kantona

Za kantonalne skupštine se kandidiralo 3.989 zastupnika/ca, od čega je 1.646

žena, što čini 41,26 posto žena. Ukupno je 16,6 posto žena nositeljica ovjerenih

kandidatskih listi, odnosno 38 žena od ukupno 191 sa ovjerenih kandidatskih

listi za kantonalne skupštine svih 10 kantona.

Skupština Unsko-sanskog kantona – Kanton 1 – imala je na neposrednim

izborima, prema podacima Centralne izborne jedinice (CIK), 30 posto izabranih


65

žena, odnosno njih devet od ukupno osam stranaka koje su dobile mandate.

U 2014. godini 6,6 posto žena su bile skupštinske zastupnice gdje su od 30

zastupnika/ca bile dvije žene.49 SDA je imala najveći broj izabranih žena u

ovom Kantonu, njih tri, dok DF i Nezavisni blok nisu imali ni jednu izabranu

ženu. SDP, Laburistička stranka BiH, NS i SBB su imali po jednu izabranu

ženu, dok je Stranka demokratske aktivnosti (A-SDA) imala 2 izabrane žene.

Posavski kanton – Kanton 2 - prema zvaničnim podacima, ovdje ima 20 posto

izabranih žena i to zahvaljujući koaliciji stranaka HDZ BIH, HKDU BIH, HSP-

HNS, HSP DR AS BIH, HDU BIH koji su imali izabrane četiri žene od ukupno

11 mandata koliko je ova koalicija osvojila, od ukupno 21 mandata za ovaj

Kanton. Ostalih šest stranaka (Hrvatsko zajedništvo, SDA, Posavska stranka,

SDP, SBB, Pokret demokratske akcije - PDA) koje su dobile mandate nisu imale

ni jednu izabranu ženu. U prethodnom izbornom ciklusu ovaj Kanton je bio treći

po udjelu žena sa 23,81 posto, što čini pet mandata od ukupno 21.50

U Tuzlanskom kantonu – Kanton 3 - je na neposrednim izborima, prema

zvaničnim podacima, izabrano 37 posto žena, odnosno njih 13, od ukupno 35

mandata koje je osvojilo sedam političkih stranaka. Stranka SDP je imala četiri

izabrane žene, dok ostale stranke imaju manji broj žena poput SDA koja je imala

tri izabrane žene, PDA dvije izabrane žene, dok su DF, SBB, NS i SBIH imali

po jednu izabranu ženu. U 2014. godini u ovom Kantonu je bilo 22,85 posto

skupštinskih zastupnica, odnosno od ukupno 35 mandata, osam njih je pripalo

ženama.51

Zeničko-dobojski kanton – Kanton 4 - devet stranaka na neposrednim

izborima je dobilo 35 mandata, a od toga ženama je pripalo 14, što čini 40 posto.

49 Ibid. 50 Ibid.51 Ibid.

66

SDA je dobila najveći broj mandata, ukupno 11 i imali su najveći broj izabranih

žena, ukupno pet, dok su druge stranke imale manji broj mandata i izabranih

žena. SDP i Nezavisni blok su imale po dvije izabrane žene, dok SBB, HDZ,

DF, ASDA, SBIH i NS imaju po jednu izabranu ženu. U prethodnom izbornom

ciklusu u ovom Kantonu je bilo 20 posto izabranih zastupnica, njih sedam.52

U Bosansko-podrinjskom kantonu – Kanton 5 – 11 stranaka na neposrednim

izborima je dobilo ukupno 25 mandata. Ukupan broj izabranih žena u ovom

Kantonu na neposrednim izborima iznosi 20 posto, odnosno pet žena i to SDA i

DF su imale po dvije izabrane žene, dok je LS BIH imala jednu izabranu ženu.

Ostale stranke (Nezavisna bosanskohercegovačka lista, Stranka za Bosnu i

Hercegovinu, SBB, SDP, GORAŽDANSKA PRIČA, NB I NS) koje su dobile

mandate u ovom Kantonu nisu imale ni jednu izabranu ženu. Ovaj Kanton je u

prošlom izbornom ciklusu brojao 16 posto skupštinskih zastupnica, njih četiri.53

Srednjobosanski kanton – Kanton 6 – ukupno sedam stranaka su dobile 30

mandata. Ukupan broj izabranih žena u ovom Kantonu je 40 posto, odnosno

12 žena. SDA i HDZ BIH su imale po četiri izabrane žene, dok je SDP imao

dvije žene, a SBB i DF po jednu. Hrvatski pokret za Središnju Bosnu HDZ1990

– HSP BiH – HS BiH i Nezavisni blok nisu imali ni jednu izabranu ženu u

ovom Kantonu. Konačni rezultati Općih izbora 2014. potvrđuju 16,6 posto

skupštinskih zastupnica, njih pet u ovom Kantonu.54

Pozitivan primjer je Hercegovačko-neretvanski kanton – Kanton 7 – gdje je

7 stranaka osvojilo 30 mandata, a izabrano je 47 posto žena, odnosno njih 14,

što predstavlja pozitivan primjer u odnosu na druge kantone. Koalicija HDZ

BIH, HSS, HKDU BIH, HSP-HNS, HSP DR AS BIH, HDU BIH, HSS SR je

52 Ibid.53 Ibid.54 Ibid.

67

dobila 13 mandata i od toga je osam izabranih žena. SDA je imala tri izabrane

žene, dok su SDP, Hrvatsko zajedništvo i DF imali po jednu ženu. Hrvatska

republikanska stranka i SBB nisu imali ni jednu izabranu ženu u ovom Kantonu.

U ovom Kantonu u prethodnom izbornom ciklusu 26,66 posto žena su bile

skupštinske zastupnice, odnosno njih osam.55

Zapadnohercegovački kanton – Kanton 8 - broji 23 zastupnička mjesta, a

mandate je osvojilo pet političkih stranaka. Broj izabranih žena u ovom Kantonu

je sedam što predstavlja ukupno 30 posto. HDZ BIH je imao ukupno šest

izabranih žena od 16 mandata koje je dobio, dok HRVATSKO ZAJEDNIŠTVO

HDZ 1990-HS HKDU-HRAST-HNL, Hrvatska republikanska stranka, Hrvatska

stranka prava dr. Ante Starčević BiH, Hrvatska Demokratska Unija BiH i

Hrvatska stranka prava BiH nisu imale ni jednu izabranu ženu. U 2014. godini

izabrano je sedam zastupnica u ovom Kantonu, njih 30,43 posto.56

Najveći broj zastupničkih mjesta ima Kanton Sarajevo – Kanton 9 – njih 35,

a mandate je osvojilo osam stranaka. Broj izabranih žena u Kantonu Sarajevo

je 12, što čini 34 posto, dok je u prošlom ciklusu bilo sedam žena, što čini

20 posto.57 Dok u prošlom izbornom ciklusu stranka SDA nije imala ni jednu

zastupnicu u Skupštini Kantona Sarajevo, a pri tom su osvojili najveći broj

mandata, njih deset, u ovom izbornom ciklusu nastupili su sa najvećim brojem

izabranih žena u ovom Kantonu, njih četiri. Zatim ih slijede Narod i pravda i NS

sa po dvije i SDP, SBB, DF i Nezavisna bosanskohercegovačka lista – NBL sa

po jednom izabranom ženom, dok BOSS – Bosanska stranka - Mirnes Ajanović

nije imala izabranih žena u ovom Kantonu.

Najmanji broj izabranih žena je u Livanjskom kantonu – Kantonu 10 – njih

55 Ibid. 56 Ibid. 57 Ibid.

68

3 od 25 zastupničkih mjesta, što iznosi 12 posto žena. HDZ BIH, HDZ 1990 i

Srpska lista su imale po jednu izabranu ženu, dok ostale stranke (SDA, SDP,

Hrvatska nezavisna lista, Srpska napredna stranka, Narodna stranka radom za

boljitak, Hrvatska republikanska stranka i Županijska neovisna lista) nisu imale

izabranih žena. Najmanji udio žena u ovom Kantonu je bio i u prošlom izbornom

ciklusu gdje ih bilo 4 posto.58

58 bid.

69

4.8. REZIME

Na osnovu predstavljenih rezultata neposrednog glasanja na Općim izborima

2018. nesporna je činjenica da je nedovoljan broj žena izabran u zakonodavnu

vlast. Poređenja radi, u deset kantonalnih skupština od 289 mandata, žene su

dobile 93, što čini 32 posto. Generalni prikaz rezultata će biti predstavljen u

narednim zaključnim razmatranjima.

Iako se na početku ovog poglavlja iz ilustracije o spolnoj strukturi biračkog tijela

vidjelo da su žene brojnije od muškaraca, kao što su i većinski dio stanovništva,

što se pokazalo u oba popisa, njihovo učešće u zakonodavnoj vlasti ne odražava

taj odnos. Kada je u pitanju izvršna vlast, imajući u vidu prethodna iskustva

gdje je učešće žena bilo 17 posto, za pretpostaviti je da će slična situacija biti

i nakon formiranja vlada poslije ovih izbora. Promjene koje podrazumijevaju

veće učešće žena u organima izvršne i zakonodavne vlasti vrlo su usporene i/ili

gotovo neprimjetne.

Kao primjer takve vrste promjena može se navesti izmjena i dopuna Izbornog

zakona BiH59 donesena u aprilu 2016. koja se odnosi na raspodjelu mandata

gdje je postotak sa pet povećan na 20 posto, što se pozitivno odrazilo na broj

izabranih žena u kantonalnim skupštinama, dok je na nivou entiteta i države

uglavnom stanje ostalo isto ili lošije što je takođe povezano sa cenzusom unutar

liste od 20 posto.

Važno bi bilo da su žene u skladu s brojnošću zastupljene kao i muškarci u

samom postupku formiranja kandidatskih listi, da čine zakonodavnu i izvršnu

59 Objašnjenje: Mandati koje lista dobije raspodjeljuju se najprije među kandidatima sa liste, od kojih je svaki dobio najmanje dvadeset posto(20%) od ukupnog broja važećih glasova koje je dobila ta lista i to dodjelom mandata redoslijedom od najvećeg do najmanjeg broja glasova. Ako ima još mandata koje treba dodijeliti listi, a preostali kandidati su dobili manje od dvadeset posto (20%) od ukupnog broja važećih glasova koje je ta lista dobila, raspodjela mandata među preostalim kandidatima te liste vrši se prema njihovom redoslijedu na listi – član 9.8, stav (2), Izborni zakon BiH.

70

vlast, kao i da imaju jednaku vidljivost u medijskim emisijama tokom i nakon

predizborne kampanje, jer njihovo odsustvo sa ovih mjesta metaforički znači da

se ne čuje i ne vidi ili nedovoljno čuje i vidi polovina stanovništva BiH.

71

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Neposrednim glasanjem na Općim izborima 2018. izabrano je 27 posto žena,

odnosno 142 žene od ukupno 518 rezerviranih mjesta za sve nivoe zakonodavne

vlasti. Obzirom da nisu formirane državna, entitetske i kantonalne vlade, nije

moguće govoriti o analizi cjelokupnih izbornih rezultata, te ih porediti sa

prethodnim izbornim ciklusima. Učešće žena u zbirnom pregledu rezultata

neposrednih izbora za Opće izbore 2018. izgleda ovako:

Nivo vlasti 2014. 2018.

Predstavnički dom PS BIH 23,81% 16.6%

Predstavnički dom FBiH 21,43% 38%

Narodna skupština RS 15,66% 17%

Skupštine 10 kantona 18,71% 32%

Međutim, ono što je evidentno, a karakteristično je i za prošle izborne cikluse, je

da učešće žena opada od početnih 40 posto koliko ih najčešće bude na ovjerenim

kandidatskim listama, do momenta zvaničnih izbora i imenovanja. Može se

pretpostaviti da ovaj trenutni postotak od 27 posto učešća žena u završnom

dijelu imenovanja vlasti i objavljivanja posrednih rezultata izbora, bude manji

od 20 posto.

Iako organizacije civilnog društva ulažu velike napore u osnaživanju i edukaciji

politički angažiranih žena, radeći paralelno i sa političkim strankama i lobirajući

za izmjenu zakonske regulative, zastupljenost žena u izvršnoj i zakonodavnoj

vlasti je i dalje nedovoljna. Bez obzira na široki spektar djelovanja organizacija

civilnog društva neminovna je promjena unutar političkih stranaka, kao i

72

obaveza poštivanja zakonske regulative i podrška medija kao kreatora stvarnosti

koji svojim izvještavanjem potiču određenu situaciju, ali i utiču na stvaranje

kolektivne svijesti društva o određenom društvenom fenomenu. Političke stranke

bi trebale pokazati više zainteresiranosti za žene koje kao članice koje pristupe

njihovoj stranci. Nije dovoljno samo uključiti ženu u političku stranku tako što će

ona imati člansku kartu te političke stranke i imati zagarantiranu poziciju na listi

za određeni nivo vlasti. Takva satisfakcija nije dovoljno. Ona jeste motivirajuća

na početku, ali nužna je i edukacija novih članica, adekvatna i ravnopravna

promocija njih i njihovih ideja u medijima, kao i unutar stranke. Deklarativna

promocija ravnopravnosti prikazana kroz nametnutih 40 posto zastupljenosti na

kandidatskim listama nije dovoljna, ali nije ni dugoročno održiva u stranci,

jer se žene nerijetko nakon prvog ili drugog izbornog ciklusa razočaraju jer ne

ostvare cilj koji su željele i za koji su radile i nakon toga odlaze iz stranke,

što ne predstavlja nikakav oblik rješenja, niti promocije ravnopravnosti unutar

stranaka.

Važna pitanja koja se tiču razvoja i napretka u određenim oblastima stagniraju

jer se politički subjekti nisu dogovorili i formirali vlast u zakonski propisanim

rokovima. Tome doprinosi i kompliciranost izbornog zakonodavstva koja

takođe usporava formiranje vlasti, a posebno izvršne vlasti, kao i federalnog i

državnog Doma naroda. Bilo je pokušaja izmjene Izbornog zakona koje su se

ticale obaveznog procentualnog učešća žena u organima izvršne vlasti, ali nije

bilo dovoljno političke volje da bi se tako predložene izmjene usvojile.

U BiH se vodila velika polemika kada su u pitanju posredni izbori zbog uputstva

Centralne izborne komisije (CIK) o primjeni popisa stanovništva iz 2013. godine

za popunu Doma naroda federalnog Parlamenta, što predstavnici nekoliko

političkih partija smatraju legalizacijom etničkog čišćenja. Ovakvu odluku

73

CIK-a smatrali su i neustavnom, te su podnijeli zahtjev za ocjenu ustavnosti,

uzimajući u obzir da Ustav BiH propisuje primjenu popisa stanovništva iz 1991.

godine do potpune implementacije Aneksa VII Ustava BiH, odnosno povratka

građana na prijeratna mjesta prebivališta. Međutim, Ustavni sud BiH proglasio

se nenadležnim budući da se ne radi o zakonskom aktu nego uputstvu CIK-a.

Stoga se uskoro očekuje formiranje novog saziva federalnog Doma naroda

prema prijedlogu CIK-a.

Zbog svih navedenih problema očekivati je da će kompletan proces formiranja

vlasti nakon izbora potrajati još neko vrijeme i tek tada će se znati kako će

izgledati vlast na svim nivoima uključujući kompletiranu zakonodavnu i izvršnu

vlast kao i tačan broj žena.

74

REFERENCE

• Brian McNair, Uvod u političku komunikaciju, Zagreb, 2003.

• Carole Pateman, Ženski nered, Nacionalna i sveučilišna knjižnica,

Zagreb, 1998.

• Centar za izborne studije (CIS), Učešće politički angažiranih žena

u predizbornoj kampanji za lokalne izbore 2016., dostupno na dan

15.11.2018.: http://cisbih.ba/wp-content/uploads/sites/9/2017/06/linku.pdf

• Centralna izborna komisija, Izborni pokazatelji 2002-2014

• Čekrlija, Saša, Značaj procesa edukacije žena u politici u Bosni i

Hercegovini, ur. Đorđe Čekrlija, Ličnost i društvo: Poželjne osobine i

društvene vrijednosti, 2016., Banja Luka

• Edward S. Herman i Noam Chomsky, Manufacturing Consent: The

Political Economy of the Mass Media, London: Vintage, 1994.

• Erika Schulze - OpCit Research (KMRC Ltd), Women in decision –

making: The role of the new media for increased palitical participation,

European Parliament , Brussels, 2013.

• Gordana Stojaković, Staka Skenderova ili prilog za istoriju

autentičnosti, Habitus, Srbija, 2002.

• Husnija Kamberović, Prilozi, (Priručnik broj 36.), Institut za istoriju u

Sarajevu, Sarajevo, 2007.

• Ivana Pantelić, Partizanke i antifašistički front žene Jugoslavije (1945-

1953), ProFemina, Srbija, 2011.

• Izvještaj, Da li su žene u BiH zaštićene od diskriminacije?

• Izborni zakon BiH, „Službeni glasnik BiH“, broj 23/01.

• Joy Magnezis, Ženske studije, (magistrat), Sarajevo, 2001.

75

• Judith Butler, Ernesto Laclau i Slavoj Žižek, Kontigencija, hegemonija,

univerzalnost, Jesenski i Turk, 2007.

• Ka ostvarivanju ravnopravnosti polova u kantonima Federacije BiH

Pravila, institucije, politike, Sarajevski otvoreni centar i Friedrich-

Ebert-Stiftung BiH, Sarajevo, 2016.

• Kampanja Agencija za ravnopravnost spolova BiH: Mi predstavljamo

kandidatkinje, vi birate! Dostupno na dan 09.01.2019.: https://www.

oslobodjenje.ba/vijesti/bih/kampanja-agencija-za-ravnopravnost-spolova-bih-mi-

predstavljamo-kandidatkinje-vi-birate-393091

• Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Agencija za

ravnopravnost spolova BiH, Sarajevo

• Lee Kaid prema Brian McNair, Uvod u političku komunikaciju, Zagreb,

2003.

• Maida Zagorac, Oblast regulacije CEDAW

• Marina Blagojević-Hjuson, Sutra je bilo juče: prilog društvenoj istoriji

žena u drugoj polovini 20. veka u Jugoslaviji, Zavod za ravnopravnost

polova, Novi Sad, 2015.

• Miftari, E. (2015) Politička participacija žena u Bosni i Hercegovini:

Analiza učešća žena na stranačkim listama i konačnih rezultata općih

izbora 2014.

• Nadezhda Shvedova, Obstacles to Women’s Participation in

Parliament, N. 47

• Sarita Vujković, U građanskom ogledalu: identitet žena

bosanskohercegovačke građanske kulture 1878-1941, Muzej savremene

umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka, 2009.

• Sevima Sali-Terzić, Evropska konvencija kroz praksu Ustavnog suda

76

BiH, u: M. Halilović/A. Džihana (ur), Medijsko pravo u Bosni i

Hercegovini, Sarajevo 2012.

• Statut Brčko Distrikta BiH, „Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“,

broj 17/08, član 13

• Thomas Hanitzsch, Folker Hanusch, Claudia Mellado, Maria Anikina,

Rosa Berganza, Incilay Cangoz, Mihai Coman, Basyouni Hamada,

María Elena Hernández, Christopher D. Karadjov, Sonia Virginia

Moreira, Peter G. Mwesige, Patrick Lee Plaisance, Zvi Reich, Josef

Seethaler, Elizabeth A. Skewes, Dani Vardiansyah Noor & Edgar

Kee Wang Yuen, Mapping Journalism Cultures across Nations: A

Comparative Study of 18 Countries, Journalism Studies, 2011., N 12

• Ustav Bosne i Hercegovine

• Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, čl. II D, („Službene novine

FBiH“, broj 1/94;) Ustav Republike Srpske, čl. II, („ Službeni glasnik

RS“, broj 28/94.)

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova u

Bosni i Hercegovini, („Službeni glasnik BiH“, broj 112/09)

• Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, („Službeni

glasnik BiH, broj 16/03)

• Zakon o zabrani diskriminacije, („Službeni glasnik BiH“, broj 59/09)

• Zlatiborka Popov-Momčinović, Ženski pokret u BiH artikulacija jedne

kontrakulture, Sarajevo, 2013.

77

O AUTORICI

Medina Mujić rođena je 27.07.1985. godine u Zenici gdje je završila osnovnu

i srednju školu, a potom je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u

Sarajevu stekla zvanje magistrice komunikoloških nauka. Nakon toga je

odbranila doktorsku disertaciju o temi Medijsko pozicioniranje žene u

bosanskohercegovačkoj političkoj sceni na Fakultetu humanističkih nauka

Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru čime je stekla zvanje doktorice

humanističkih nauka. Profesionalni angažman posvetila je zaštiti i promociji

ljudskih prava s fokusom na ženska ljudska prava, posebno se bazirajući na

problematiku angažmana žena u javnoj i privatnoj sferi, učešća žena u političkim

procesima, te položaju žena u akademskoj zajednici. Objavila je više naučnih,

istraživačkih i stručnih radova u BiH i Evropi. Gotovo deset godina uspješno

sarađuje sa Fondacijom CURE iz Sarajeva, kao i mnogim drugim organizacijama

civilnog društva. Radila je nekoliko istraživanja sa Asocijacijom Alumni Centra

za interdisciplinarne postdiplomske studije (ACIPS), te Centrom za izborne

studije (CIS) gdje je bila voditeljica i istraživačica na projekatima fokusiranim

na medijski monitornig i učešće žena u predizbornim kampanjama za opće i

lokalne izbore u BiH. Dio svoje karijere posvetila je udžbeničkoj politici u BiH

u kontekstu kvalitete sadržaja udžbenika osnovnih i srednjih škola. Također je

autorica, koautorica i urednica nekoliko publikacija i zbornika iz oblasti ljudskih

prava.

Mail: [email protected]

Documents

Dr.sc. Medina Muji Politička participacija žena u BiH