2018 · dvaju Zavjeta te tipologiju smatraju inferiornom metodom, budući da Sveto pismo prema njihovu mišljenju sadržava različita vjerska iskustva različi- tih skupina, a ne

Liturgija i ispunjenje Pismaod 7. listopada do 3. studenoga 2018.

živo vreloživoživoliturgijsko-pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • GOD. XXXV • CIJENA: 13 KN102018 Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • GOD. XXXV • CIJENA: 13 KN10

ISSN 1331-2170 – UDK 282ISSN 1331-2170 – UDK 282

God. XXXV. (2018.)Liturgijsko-pastoralni list

za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:mons. Ivan Šaško,

Ante Crnčević, Petar Bašić,Ivan Ćurić, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:mons. Zdenko Križić

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić,

Vječna Tadić Stepinac

Grafi čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a10000 ZAGREB

Telefon: 01 5635 050Faks: 01 5635 051e-mail: [email protected]

www.hilp.hr

Tisak:Grafi ka Markulin, Lukavec

ISSN 1331-2170 – UDK 282

živo vrelo

urednikova riječ 1 Ispunjenje riječi

naša tema: Sakrament potvrde vjere 2 Biblijska tipologija i liturgija, M. Dančuo

Liturgija Crkve – ispunjenje u spomenu, A. Crnčević

otajstvo i zbilja 20 Biblijsko-teološka razmišljanja:

S. Slišković, D. Runje, A. Vučković, I. Raguž

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu

Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu

Trideseta nedjelja kroz godinu

Svetkovina Svih svetih

trenutak 40 Pričest i kašnjenje na misu

10 • 2018

Slika na naslovnici:

Hermann Stenner: Uskrsnuće, 1914.

UREDNIKOVA RIJEČŽIVO VRELO 10–2018.

živo vrelo 1

NIspunjenje riječi

Navještaj Božje riječi u liturgiji Crkve jedan je od načina upri-sutnjenja Boga koji govori okupljenoj zajednici vjernika. Riječ ne staje u čin naviještanja. Ona zahvaća osobe, dotiče njihove

živote, čini ih dionicima spasenjskoga događaja. Zato je Crkva izvorno mjesto tumačenja Pisma (papa Benedikt XVI.,Verbum Domini, 29). Pismo nikada ne možemo tumačiti sami, opominje nas sv. Jeronim. Riječ Božja koja je objavljena njegovu narodu biva ispravno shvaće-na u vjeri i slavlju Crkve. Riječ proroka i starozavjetne mudrosti, kao i riječ o događajima spasenja u povijesti izabranoga naroda, također zadobiva svoje tumačenje u životu Crkve. Premda se ne može govoriti o književnome jedinstvu Svetoga pisma, jedinstvo Božjega nauma spase-nja objavljenoga u dvama ‘zavjetima’ neosporna je, pa bi i misao o pot-punoj suprotstavljenosti Novoga zavjeta spram Staroga bila pogrješan način njihova razumijevanja. Kršćanska je misao već zarana govorila o ispunjenju Pisma u Kristu, što pak otvara prostor govoru o kontinuitetu starozavjetne objave koja smjera prema Kristu, kao i o novozavjetnome nadilaženju starozavjetne riječi. Prepoznajući jedinstvo Božjega nau-ma spasenja u povijesti koja vodi do Krista, Crkva je iznjedrila tipološki način tumačenja, razabirući starozavjetne spasenjske događaje i osobe kao »‘pralikove’ onoga što je Bog u punini izvršio u osobi svoga utjelov-ljenoga Sina« (Katekizam Katoličke Crkve, 128). Kršćani stoga čitaju Stari zavjet u kristološkome ključu, u svjetlu utjelovljenoga, umrloga i uskrnuloga Krista. U tome je duhu sv. Grgur Veliki govorio da je »Novi zavjet najbolji komentar Stroga zavjeta«, jer ono što nekoć bijaše obe-ćano, u Novome se zavjetu pokazuje ’vidljivim’. »Novi se Zavjet u Sta-rome skriva, a Stari se u Novome otkriva« – Novum in Vetere latet et in Novo Vetus patet.« (sv. Augustin).

Biblijska tipologija izriče »dinamizam koji vodi prema dovršenju božanskoga nauma, kada će konačno ‘Bog biti sve u svemu’« (KKC, 130). Crkva, na poseban način po slavlju sakramenata, postaje nositelji-com otajstvenoga dinamizma Riječi, koja se ispunja i sve vodi k punini u Kristu. Životi vjernika i događaji koji oblikuju stvarnost života mogu i danas biti mjesto uzbiljenja spasenja. Kao što u starozavjetnim događa-jima razaznajemo pralik Kristova djela spasenja, ili sjenu Istine koja je u Kristu, tako i naša liturgijska slavlja, preuzimajući »spasenjske riječi i geste«, postaju spomenčini iste Kristove spasenjske zbilje.

Urednik

NAŠA TEMA Liturgija i ispunjenje Pisma

2

BBiblijska tipologija je metoda tumačenja spasenjske povijesti, pri kojoj neka stvarnost koja se nalazi u Starome zavjetu ti-pološki prefigurira onu koji se nalazi u Novome zavjetu. Po-

četni se element naziva tip (gr. typos), u hrvatskom prijevodu slika, praslika, pralik ili model, a ispunjenje se naziva antitip. Predmetak anti- u ovome slučaju ne nosi značenje oporječnosti ili suprotstav-ljenosti, već je je riječ o suodnosu s terminom typos. Izvorno grčko značenje upućuje na oblik, otisak ili sliku koji su izrađeni udaranjem malja o nakovanj: tako je typos model ili kalup prema kojemu nastaje antitipos ili dovršenje, odnosno konačan rezultat. Tip i antitip mogu biti osobe, stvari, događaji, ali je tip često mesijanskog karaktera te je povezan s planom spasenja. Biblijska je tipologija u prvim stoljećima Crkve bila temeljni način interpretiranja Svetoga pisma i polazišna točka za govor o sakramentalnosti, a i danas se ponovno otkriva zna-čenje tipologije u hermeneutičkoj vrijednosti.

Tipološko je tumačenje, dakle, posebno tumačenje Staroga zavje-ta, zasnovano na temeljnome preduvjetu teološkoga jedinstva dvaju Zavjeta, zbog čega nešto iz Staroga zavjeta otkriva, prefigurira ili ocr-tava nešto u Novome. Stoga, ono što se interpretira u Starome, nije strano ili skriveno, već prirodno izlazi iz teksta zbog odnosa dvaju zavjeta. Istraživanje tipova, osobito tipova Krista, motivirano je ni-zom čimbenika vezanih uz uporabu Starog zavjeta u Novome. Auto-ri raznih novozavjetnih knjiga rabe Stari zavjet kao izvor slika koje upućuju na Isusa. Proučavanje tipova temelji se na iskustvu vjere i kršćanske duhovnosti u liturgiji i u tradiciji Crkve pa iako i danas postoje poteškoće u prihvaćanju ove metode interpretacije, Biblija sama je sasvim jasna po tome da je tipologija sastavnica Božjeg plana spasenja.

Značenja riječi typos i antityposTeološki gledano, tip se može definirati kao figura ili uzorak nečega budućeg, što postaje antitip. Prema nekim autorima tip je predodre-đeni reprezentativni odnos koji određene osobe, događaje i instituci-je Staroga zavjeta nosi prema odgovarajućim osobama, događajima i institucijama u Novome zavjetu. Nadalje, tip se može definirati i kao sjena koja se zamjećuje na stranicama starozavjetne povijesti i čija

Biblijska tipologija i liturgijaCrkva u otvorenosti Božjemu spasenjskom djelu

Milan Dančuo

2živo vrelo 3

Oslobođenje Noine obitelji iz pokvarenosti svijeta pomoću vode prefigurira naše spasenje po sakramentu krštenja.Rudolf Mirer: Noa i obećano spasenje.

se cjelovita istina kroz ostvarenje ili antitip otkriva i rasvjetljuje u novoza-vjetnoj objavi. Stoga je tip pravi, uzvišeni događaj u povijesti, kojega je Bog božanskom providnošću odredio za proročku sliku obećanih stvarnosti koje je namjeravao ispuniti u događaju Isusa Krista.

U grčkome Novom zavjetu postoji nekoliko riječi koje označavaju ono što se nalazi pod definicijom tipa. Najvažniji pojam je typos koji je korijen i naše hrvatske riječi tip. Premda se ova riječ javlja više puta u Novom zavje-tu, u tipološkom smislu se rabi u Poslanici Rimljanima u kojoj apostol Pavao piše da je Adam tip/lik/figura/praslika (typos) onoga koji će doći, odnosno Krista: »Smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima do-ći.« (Rim 5, 14). Postoji u grčkome jeziku i riječ skiá, koja označava sjenu. U Poslanici Kološanima pojedine sastavnice starozavjetnog sustava smatraju se sjenom budućih stvari: »To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest – tijelo Kristovo.« (usp. Kol 2, 17; usp. Heb 8, 5).

U Novome zavjetu susrećemo i pojam hypodeigma, razumijevan u zna-čenju slike ili kopije, a u Poslanici Hebrejima nalazimo ga u značenjskoj po-veznici s riječju sjena: »Oni [svećenici] služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti Šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu.« (Heb 8, 5; 9, 23). Četvrta riječ korištena u tipološkome značenju jest parabolé, a nalazi se u Poslanici He-brejima gdje su neki elementi Šatora »slika za sadašnje vrijeme« (usp. Heb 9, 9; 11, 19). Na kraju, uporaba riječi antitypos dolazi u smislu figure ili uzorka (usp. Heb 9, 24), protulika ili »istinske slike« (usp. 1Pt 3, 21). Riječ antitip, kako se rabi u Novome zavjetu, označava »ono što odgovara« tipu. To je stvarnost koja ispunjava proročku sliku.

Aktualnost biblijske tipologijePotreban je oprez u analizi biblijskih tipova jer postoje određene krajno-sti koje treba izbjegavati. Uz uspon povijesno-kritičke metode posljednjih stoljeća, pojedini istraživači svetopisamskih tekstova odbacili su jedinstvo dvaju Zavjeta te tipologiju smatraju inferiornom metodom, budući da Sveto pismo prema njihovu mišljenju sadržava različita vjerska iskustva različi-tih skupina, a ne jedinstveni povijesni zapis. Većina suvremenih učenjaka i dalje na neki način zanemaruje tipološki interpretaciju. Povijesno gleda-no, tipologija je tradicionalno shvaćena kao pravo značenje Staroga zavjeta


4

Prelazak Izabranoga naroda preko Crvenoga

predoznačuje Kristovu pashu. M. Chagall: Izlazak iz egipatskoga ropstva.

– značenje koje se može iščitati jedino djelovanjem Duha Svetoga i kojega nitko u Starome zavjetu nije mogao iščitati na takav način. Stoga se tipolo-gija u nekim krugovima danas smatra zastarjelom metodom koju više ne bi trebalo slijediti. Ipak, tradicionalno gledište u tradiciji Crkve jest da tipovi postoje zato što je Bog s namjerom konstruirao praslike Krista, a zatim ih postavio u povijest Izraela.

Postoji nekoliko interpretativnih načela kojima se treba voditi kod pro-učavanja tipološke metode u Svetome pismu. Povijesna narav tipova je osnovni preduvjet. Prepoznaje se da su tipovi utemeljeni u stvarnoj povije-sti: Bog je u skladu sa svojim spasenjskim naumom odabrao ljude, mjesta i događaje, predmete kao pripravu za dolazak Božje objave u Kristu. Tipovi su nadalje plod Božje namisli kako bi nagovijestili ispunjenje u Novome za-vjetu. Tipovi zatim ciljaju većoj istini. Postoji stupnjevanje od tipa do antiti-pa, od manjega do većega, od materijalnoga do duhovnoga, od zemaljskoga do nebeskoga. Elementi tipova prenose temeljne istine, a ne slučajne, pa se stoga i u tipu razlikuje ono što je istinito od onoga što je samo ‘slučajno’.

Tipološke kategorije u Svetome pismuU Starome zavjetu moguće je razli-kovati nekoliko kategorija ‘tipova’. Određeni starozavjetni likovi, zbog svoje uloge ili odnosa koji im je pri-držan u povijesti spasenja, služe kao tipološke osobe. Adam je tip Krista po tome što je uveo grijeh u svijet. Čak i tako, u pogledu na Kristovu praved-nost postaje pralik »Onoga koji ima doći« i koji pobjeđuje grijeh (usp. Rim 5, 19). Melkizedek, koji je u isto vrije-me bio i kralj Salema i svećenik Božji (Post 14, 18-20) bio je Kristov tip. Isus nakon uzašašća počinje vladati Davi-dovim prijestoljem i istodobno djelo-vati kao veliki svećenik (usp. Ps 110, 4; Heb 6, 20). Mojsije, u ulozi proroka, vođe i posrednika za izraelski narod, tipološka je figura Isusa koji djeluje u sličnome, ali uzvišenijem svojstvu (usp. Pnz 5, 15; Dj 3, 22). Uzdignute Mojsijeve ruke u borbi Jošue protiv Amalečana ili mjedena zmija u pu-stinji koju je Mojsije uzdigao usred izraelskoga tabora praslika su Kri-sta raspetoga na križu koji pobjeđuje smrt i donosi ozdravljenje od grijeha i propadljivosti.

4živo vrelo 5

Nekoliko značajnih mjesta koja su istaknuta u Starome zavjetu također imaju tipološki karakter. Egipat predstavlja stanje ropstva u kojemu živi i grješnik prije svoga obraćenja (usp. Gal 4, 2; Rim 6, 17). Jeruzalem ili Sion tip je Crkve i u konačnici Neba (usp. Gal 4, 25-26; Heb 12, 22; Otk 21, 2). Babilon, koji je bio mjesto sužanjstva izraelskoga naroda, opisuje stanje ot-padničke Crkve koja je odstupila od jednostavnosti novozavjetnoga obrasca (usp. Otk 11, 8; 14, 8; 16,19).

Određeni predmeti Staroga zavjeta tipološki predoznačuju novozavjetne istine. Primjerice, Jakovljeve ljestve s anđelima koji se po njima uspinju k nebu i spuštaju (usp. Post 28, 12), slika su Krista (usp. Iv 1, 51), koji omogu-ćuje komunikaciju s Ocem (usp. Iv 1, 18; Heb 1, 1-2) i pristup nebesima (usp. Iv 14, 6). Mjedena zmija, podignuta u pustinji, preko koje su ljudi zadobili tjelesno ozdravljenje (usp. Br 21, 8), tip je uskrsloga Krista (usp. Iv 3, 14; 12, 32), po kojemu dolazi duhovno iscjeljenje (usp. Iz 53, 5). Kao što je ranije naznačeno, Šator i mnoga njegova obilježja bili su tipovi za sadašnje vrijeme (usp. Heb 9, 8-9). Kako je Šator uređen da bude »Božji dom«, a budući da je On »Gospodar neba i zemlje« (Dj 17, 24), sastoji se od dva dijela: jedan predstavlja Božje nebesko prebivalište, a drugi njegovo zemaljsko prebiva-lište. Prema tome, najsvetije mjesto Šatora slika je neba (usp. Heb 6, 19-20; 9, 8-24), dok je sveto mjesto susreta praslika, odnosno tip Crkve (usp. Dj 15, 16-17; 1 Kor 3, 16).

Pojedini starozavjetni događaji u tipološkome razumijevanju bivaju pro-matrani kao slika buduće stvarnosti. Tako, primjerice, stvaranje svjetla pr-voga dana Zemljine povijesti (Post 1, 3) predstavlja dolazak sjajne novosti Kristova evanđelja (usp. 2Kor 4, 6). Potop u vrijeme Noe (Post 6-8) tip je iznenadnoga uništavanja svijeta koji dolazi na kraju (usp. Mt 24, 37-39), a crkveni oci rado gledaju događaj potopa kao prasliku kršćanskoga sakramen-ta krštenja. Oslobođenje Noine obitelji iz pokvarenosti svijeta, pomoću vode prefigurira naše spasenje putem krštenja; put od vlasti tame do Kristova kra-ljevstva (usp. 1Pt 3, 20-21; Kol 1,13). Čudesna voda iz stijene u pustinji (Izl 17,6) nagovještaj je i tip žive vode koju nam daje Gospodin (usp. Iv 4, 14; 1Kor 10, 4). Mana s neba u pustinji (Izl 16, 14-16) tip je euharistije, nebeskoga i duhovnoga kruha koji silazi s neba da bi hranio čovječanstvo (usp. Iv 6, 32).

U Starome zavjetu postojale su tri tipološke službe obilježene pomaza-njem. Proroci (usp. 1Kr 19, 16), svećenici (usp. Izl 28, 41) i kraljevi (usp. 1Sam 10, 1) bili su pomazivani u očekivanju dolaska Pomazanika (usp. Dan 9, 25-26) koji je Prorok (usp. Dj 3, 22), Svećenik (usp. Heb 3, 1) i Kralj (usp. Otk 17, 14). Pomazanja iz Staroga zavjeta tako su prefigurirala Kristovo djelo i njegove službe. Određene svečane kultne radnje starozavjetnoga sustava tipološka su slika mesijanskoga pomirenja. Na primjer, za vrijeme godišnje-ga blagdana pomirenja Yom Kippur, pored mnogih drugih obreda, veliki svećenik prinio bi dva jarca pred vratima Šatora. Jedan je bio žrtvovan kao žrtva okajnica, a drugi je postavljen živ pred Gospodina za obred pomirenja (usp. Lev 16, 9-10). Krv ubijenog jarca bila je odnesena na najsvetije mjesto i prolivena na Pomirilištu. To je figura Kristove žrtvene smrti (usp. Heb 9, 11-12). Veliki bi svećenik nakon toga uzeo živoga jarca, položio ruke na nje-ga i ispovjedio nad njim sva bezakonja naroda. Nakon toga životinja bi bila


6

odvedena u pustinju (usp. Lev 16, 21-22). Dva jarca slika su Kristove žrtve. Jedan označava njegovu smrt i djelo pomirenja njegovom krvlju, a drugi njegovo uskrsnuće (usp. Rim 4, 25) i potpuno uklanjanje naših grijeha (usp. Iz 53, 4-6; Iv 1, 29).

Mnoge institucije Staroga zavjeta bile su tipološke proročke slike novih stvarnosti koje dolaze. Pasha, primjerice, s janjetom koje je bilo zaklano »između dvije večeri« (Izl 12, 6), tj. između sunčeva zalaza i pune noći, a trebalo je biti »bez mane« (usp. Izl 12, 5) i bez ijedne slomljene kosti (usp. Izl 12, 46): to je tip Isusove smrti (usp. 1Kor 5, 7) koji je bio nevin i bez mane (usp. 1Pt 1, 19), umro oko tri sata popodne (usp. Mt 27, 46) i nije ima nijednu slomljenu kost (usp. Iv 19, 33). Blagdan prvih plodova (Lev 23, 10), slavljen pedeset dana nakon Pashe, u Starome zavjetu je slavlje u kojem su prvi plodovi žetve bili prineseni Bogu kao znak cijele žetve. Taj je obred ti-pološki bio u otačko doba interpretiran u značenju ranoga priljeva Židova u Kristovu Crkvu (usp. Rim 11, 16) i preko Kristova uskrsnuća, kao zalog Bož-jega obećanja konačnog uskrsnuća na kraju vremena (usp. 1Kor 15, 20-23). Blagdan sjenica, uspostavljen kao spomen na boravak izraelskoga naroda u pustinji (usp. Lev 23, 43), ujedno je tip i podsjetnik da smo samo stranci na ovoj zemlji (usp. 1Pt 2, 11) i da ćemo jednoga dana ostaviti ovaj zemaljski šator (usp. 2Kor 5, 1; 2Pt 1, 13-14) i naseliti na jedinome stalnome ‘mjestu’ (usp. Heb 11, 9-13).

Tipologija u dinamici liturgijskoga slavljaBog djeluje u povijesti i na jednak način djeluje u budućnosti. Spomen na izlazak i na druge događaje Staroga zavjeta postaje tip i paradigma budućih Božjih spasenjskih zahvata. Povijest će tako biti obnovljena budućim Božjim djelima. Stoga i dijalektika između povijesti i budućnosti postaje teološka kategorija za shvaćanje spasenja koje Bog ostvaruje kroz povijest i vrijeme. U Prvoj poslanici Korinćanima sv. Pavao progovara o prelasku izraelskoga naroda preko Crvenog mora, zatim o vodi koja izvire iz stijene te o mani u pustinji, što su tipovi i praslike sakramenta krštenja i euharistije (usp. 1Kor 10, 1-11). Za sv. Pavla već tada je ta stijena, iz koje izvire voda, sam Krist, ta-ko da su ti događaji interpretirani tipološki kao nagovještaj Kristova otajstva i kršćanskih sakramenata. Potrebno je ovdje isključiti alegorijsko tumačenje jer tipološka interpretacija nema preneseno značenje, već daje stvarnu teo-lošku i ontološku poveznicu između dva događaja spasenja.

Jednaku tipološku interpretaciju koja povezuje Stari i Novi zavjet preu-zimamo i u pojašnjavanju odnosa Kristova otajstva i njegova djela spasenja s liturgijskim slavljem, koje Crkva vrši prema Kristovoj zapovijedi s Posljed-nje večere. Najjasniji primjer takve tipološke povezanosti donosi nam ta-kođer sv. Pavao u Poslanici Rimljanima gdje piše: »Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.« (Rim 6, 5). Izvorni izraz homoioma jedan je od klasičnih poj-mova za tipološko poimanje krštenja. Moderni prijevodi, među njima i hr-vatski, ne mogu u potpunosti prenijeti teološko bogatstvo grčkog izvornika te se prijevod više zasniva na kategoriji »sličnosti«, dok izvornik više ozna-čava »konkretnu sliku«, odnosno »presliku« ili sakrament u današnjem

6živo vrelo 7

teološkom rječniku. Prijevod bi mogao biti »po sakramentu smrti njegovoj«, iako bi na taj način si-lili tekst. Međutim, u tipološkom poimanju, sakrament u svojoj du-bljoj naravi posjeduje sličnost sa stvarnošću od koje je sakrament, ali uz nužne razlike. Na takav na-čin već Novi zavjet pokazuje jedin-stvo i ontološku cjelinu događaja i obreda, prevladavajući jaz pro-stora i vremena, odnosno između mjesta, vremena i forme događaja spasenja te mjesta, vremena i for-me obreda. Sv. Pavao nadvladava problem sakramentalnosti upravo tipološkom interpretacijom. Na taj način obred i njegov referenti događaj su jedna stvarnost. I dok se obred ponavlja uvijek iznova u različitim povijesnim razdoblji-ma, događaj spasenja se dogodio jednom zauvijek u konkretnoj povijesti, mjestu i okolnostima. Stoga će i obred sačuvati nužnu razliku u odnosu na događaj kojega proslavlja i kojemu je referent. Tipološka metoda interpretacije povezuje dva događaja u njihovoj identičnosti i specifičnim razlikama.

Sv. Augustin, slično kao i sv. Pavao, definira sakrament kao similitudo. Taj je pojam sastavni i formalni element sakramentalnosti. Uz termin simi-litudo Augustin, kada govori o odnosu mane u pustinji i Krista, rabi i glagol figurare. Na taj način i sakrament euharistije, za koji je Krist dao zapovijed da ga činimo »njemu na spomen«, naziva figurom. Pojam figura izražava tipološko poimanje i rabi se kao tip ili sakrament. Kristove riječi »Ovo je moje tijelo« sv. Augustin, Tertulijan i mnogi drugi crkveni oci interpretiraju kao: »figura njegovog tijela«. U tipološkoj koncepciji prvih stoljeća svećenik je typus Christi jer oponaša model koji je Isus ostavio na Posljednjoj večeri. Euharistija je tako figura i slika Istine (veritas), a to je Posljednja večera kao navještaj muke, smrti na križu i uskrsnuća. Euharistija je dakle prenošenje typosa. Takva sakramentalna teologija prvih stoljeća ulazi i u tekstove prvih euharistijskih molitava. Molitva u 7. poglavlju Apostolskih konstitucija iz IV. stoljeća sačuvala je drevni tipološki karakter euharistijskog slavlja: »Ti, Gospodine svemogući, Bože vječni, kao ono što je bilo razasuto i ponovno skupljeno, postade jedan kruh, okupi tako cijelu Crkvu od granica zemlje u tvoje Kraljevstvo. Još ti zahvaljujemo, Oče naš, za dragocjenu krv Isusa Krista, prolivenu za nas, i za dragocjeno tijelo, od kojega mi donosimo do dovršenja ove antitipove, zapovjedivši nam on sam da naviještamo njegovu smrt. Po njemu tebi slava u vjekove. Amen«.

Mortuus et vivus idem sum pastor et agnus. Hic agnus mundum restaurat sanguine lapsum. Mrtav i živ, ja sam pastir i jaganjac. Ovo je Jaganjac koji svojom krvlju obnavlja pali svijet. Reljef s nadvratka crkve sv. Pudencijane, Rim, 5. st.


8

Krštenje omogućuje silazak u otajstvo Kristove Pashe.

Krstionica iz Demne, Tunis, 6. st. (Nacionalni muzej

Bardo, Tunis)

Tekstovi tipološkog karaktera koje susrećemo u novozavjetnim tekstovi-ma, u spisima crkvenih otaca te u liturgijskim molitvenim obrascima ocrta-vaju ontološku vrijednost tipologije: postoji stvarna sjedinjenost događaja spasenja i liturgijskog obreda koji sadržava taj događaj. Upravo se u tipološ-koj sjedinjenosti nalazi izvor mistagogije i sakramentalne efikasnosti prvih stoljeća: sve dok Crkva vjerno oponaša ‘model’ i navještaj Krista s Posljednje večere, i euharistija će, kao i ostali sakramenti, imati jednaku navjestiteljsku i sakramentalnu efikasnost.

Zaključne misliTipologija je važan dio ranokršćanske hermeneutike, temeljene na uvjerenju da Bog upravlja i da ujedinjuje svoju Riječ i događaje u otkupiteljskoj povije-sti. Aktualna pitanja je li tipologija prospektivna (tipovi Staroga zavjeta kao božanski određena proroštva) ili retrospektivna (novozavjetni antitipovi kao analogno povezani, ali ne prefigurirani u tipovima) i dalje će biti u fokusu su-vremenih istraživača. Premda starozavjetni autori i sudionici onih događajâ nisu nužno prepoznali nikakvu tipološku silu u izvorniku, ali u božanskom planu rani događaj spasenja je predvidio kasniju stvarnost. Izraz koji najbo-lje opisuje ovu ravnotežu je »obećanje-ispunjenje«. Starozavjetni tip je onaj koji obećava, a novozavjetni antitip ispunjava božansku svrhu, impliciranu u ranijem događaju. Liturgija Crkve kroz povijest nastavlja i aktualizira di-namiku »obećanja-ispunjenja« u konkretnim kršćanskim zajednicama. Bog je Crkvi namijenio zadaću da prihvati i prenosi vrijedne pouke iz biblijske tipologije. Na to podsjeća i sv. Pavo nakon što je raspravio o iskustvu izrael-skog naroda u pustinji: »To bijahu pralikovi (gr. typoi) naši, da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni.« (usp. 1Kor 10, 6). Krist je u liturgiji tip koji u antitipu dinamike liturgijskog slavlja ostavlja trajan pečat i biljeg sakra-mentalnosti. Tipologija nije jednostavno metoda interpretacije, već kakvoća i aktualiziranje događaja spasenja. Sama stvarnost je tipološka, pa je u duhov-nosti i životu Crkve potrebno vraćati se uvijek iznova na izvore naše vjere.

8živo vrelo 9

UU spisu Pastir iz prve polovice II. stoljeća pisac Herma svjedoči o viđenju u kojemu u snu vidje neku staricu; vidjelac bi poučen da Starica predstavlja Crkvu, da je stara zato što je »stvorena prije

svega« i da je »radi nje stvoren svijet« (Viđenja, VIII, 1). U toj tvrdnji sažeta je i slikovito prenesena otačka misao o Crkvi u kojoj se ostvaruje punina obećanoga dara spasenja, darovanoga po Isusu Kristu. Apostol Pavao izrekao je to riječima: »Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina na-šega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. U njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti.« (Ef 1, 3-5).

Liturgija kršćanske zajednice, okupljene »u Kristu«, uvijek je u tijesnome odnosu s Kristovim jedinstvenim i neponovljivim djelom spasenja. Upravo jedinstvenost i neponovljivost Kristova otkupitelj-skoga djela očituje njegovu univerzalnost, protegnutost na sve ljude i na sva vremena. Liturgija Crkve je, po djelovanju Duha Svetoga, mjesto uzbiljenja toga jedinstvenoga djela, u njegovoj nepresušnoj novosti i snazi. Zato je slavljenje Božjih spasenjskih djela spomenčin u kojemu Kristovo djelo stoji pred svakim ljudskim djelom, a otajstvo Božje lju-bavi i milosrđa pred svakim činom naše pobožnosti. Duh Sveti je »živo pamćenje Crkve« (usp. Iv 14, 26), koje se po liturgijskoj zbilji urezuje u živote vjernika i preobražava ih ljepotom božanskoga života. U toj milosnoj povezanosti Kristova djela spasenja i liturgije Crkve, vrijeme Crkve čuva neraskidivost spasenjske povijesti i vječnosti koja je u Bogu.

Pogled na cjelokupnu povijest spasenja daje nam uočiti tragove Božje spasenjske prisutnosti koja se istinski razaznaju tek u svjetlu Kristove objave. Povijest izabranoga naroda prepoznaje se kao sveta povijest, povijest Božjega ‘traganja’ za čovjekom. Događaji iz povije-sti naroda čitaju se kao znak Božje vjernosti, ali i kao predznak i slika konačnoga Božjega djela spasenja, koje će se očitovati u Isusu Kristu. Crkveni su oci stoga govorili da u otajstvu Krista figura transit in ve-ritatem: ono što je naviještalo buduću stvarnosti, u Kristu je ustupilo mjesto samoj Istini (usp. Benedikt XVI., Sacramentum caritatis, 11). Događaji spasenja iz starozavjetne povijesti samo su figura, pralik zbi-lje koja je Krist. Himan svetkovine Tijelova, govoreći o »nebeskome

Liturgija Crkve – ispunjenje u spomenuStarozavjetni događaji u otajstvu Krista i Crkve

Ante Crnčević


10

kruhu« darovanu u otajstvu Krista, sažimlje svu povijest spasenja u stih: dat… figuris terminum (»slikâ mu negdašnjih sviju sad nestaje«). Slaveći novost i puninu, ostvarenu u Kristu, Crkva ne zaboravlja »slike« iz svete povijesti, kako bi i danas u govoru obrednih čina i riječi mogla prepoznavati i kušati Istinu koja je u Kristu. Na sličan način kao što se u Kristu otkriva Istina starozavjetne slike, tako jedna i neponovljiva Istina, događaj Krista, biva uzbiljen snagom liturgijskoga spomenčina. Starozavjetne slike, navi-ještane u liturgiji Crkve, otvaraju nam oči da spoznamo bogatstvo i širinu Kristova dara spasenja. U njemu i Crkva živi svoje ‘oslobođenje od ropstva’, svoj ‘izlazak’, u njemu se ‘hrani’ i ‘napaja’, u njemu kuša djela Božje blizine i ozdravljenja, u njemu čuje riječ spasenja… Korisno je stoga vratiti se ne-kim starozavjetnim događajima i ‘čitati’ ih u svjetlu Krista-Događaja, kako bi samo otajstvo Krista bilo razumijevano u svoj širini koja zahvaća čitavu povijest i sve ljude.

Vrt stvaranja i vrtlar IsusDobro je krenuti već od pripovijesti o vrtu stvaranja, o prvome ljudskom naraštaju i prvome grijehu: »nasred vrta bijaše stablo spoznaje dobra i zla« (Post 3, 9) s kojega praroditeljima bijaše zabranjeno jesti (Post 3, 17). Prije-stup te Stvoriteljeve odredbe, kao izraz čovjekove ohole želje za potpunom slobodom i autonomijom, narušava temeljne odnose koji su uspostavljali sklad među stvorenjima i čovjekov odnos s Bogom. Grijeh ranjava odnose: on u čovjeku rađa strah pred Bogom, pa se skriva (3, 8), a praroditelji jedno pred drugim osjećaju sram, te spletu od lišća sebi pregače (3, 7). Strah i sram dva su ploda grijeha, dva ploda koji duboko ranjavaju odnose, rađaju nepovjerenje i laž. Stablo spoznaje iz vrta stvaranja i ljudska ruka koja oholo poseže za njegovim plodom, u otačkoj su misli razmatrani kao slika Novoga stabla, onoga na Golgoti, na kojemu je izniknuo plod spasenja. Ono što je čovjek htio sam ’ubrati’, pokazujući time svoju oholost i želju za slobodom od Boga, sada se milosno nudi kao dar. Ruka koja oholo poseže za zabra-njenim plodom, postala je slikom ruku raspetih na Križu, Drvu života. Križ, mjesto kazne i smrti, postao je stablo života (arbor vitae). Ondje gdje je u svijet čovjekovim neposluhom ušao grijeh, Kristovim je posluhom došla mi-lost. Krist se dao raspeti upravo ondje gdje je čovjek izgubio svoje božansko dostojanstvo. Tu, na Drvu života, čovjek može ubrati milosni dar spasenja. Zato sv. Efrem Sirski potiče kršćane: »Pruži ruku prema križu jer raspeti Gospodin pruža k tebi svoju ruku; tko ne pruži svoju ruku prema križu, taj ne može pristupiti njegovu stolu.« (Diatessaron 20, 23).

Samo u prisjećanju na drvo po kojemu je čovjek svojih neposluhom po-stao dionik smrti, križ biva prepoznat kao drvo života. U liturgiji Velikoga petka, u obredu otkrivanja Kristova križa stoga svečano odjekuje poklik pun vjere: Ecce lignum Crucis, in quo salus mundi pependit – Evo drvo križa na kom je spas svijeta visio. Iz te je vjere kršćanska duhovnost iznjedrila divan himan u kojemu u Velikome tjednu pjeva: »Križu sveti, stablo svako zavidi ti čarni sjaj; s takvim lišćem, cvijetom, plodom, nikoji ga nema gaj.« (Crux fidelis inter omnes arbor una nobilis! Nulla talem silva profert flore, fronde, germine.) Sveti Ivan Zlatousti pojašnjava da je prvo stablo čovjeka

10živo vrelo 11

odvelo u bezdan, u propast, a po drvu križa čovjek je izbavljen iz vječne propasti. To oslikava i Predslovlje blagdana Uzvišenja svetoga Križa: »Ti si odredio spasenje ljudskoga roda po drvu križa da se opet rodi život ondje gdje je nikla smrt (unde mors oriebatur, inde vita resurgeret), i onaj koji je na drvu pobijedio, bude i pobijeđen na drvu, po Kristu Gospodinu našemu.« Kršćanska je ikonografija često pronalazila načina kako prikazati simboli-zam stabla života u otajstvu križa. Križ je vrijedan klanjanja i čašćenja jer je urodio plodom vječnoga života.

Stablo spoznaje dobra i zla nalazilo se posred vrta (Post 3, 3). Vrt stva-ranja pralik je novoga vrta, onoga u kojemu čovjek ponovno susreće Gospo-dina i ulazi u nekoć izgubljeno, sada ponovno darovano zajedništvo s njim: »Na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt (gr. kepos) i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.« (Iv 19, 41-42). Doskora će u tome vrtu čo-vjek susresti »Božanskoga vrtlara«: Marija Magdalena, došavši u nedjeljno jutro na grob pomazati Isusovo tijelo nalazi grob prazan te uplakana susre-će Uskrsloga ne znajući da je to on; »Misleći da je to vrtlar (gr. kepourós), reče mu: ‘Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.’ Kaže joj Isus: ‘Marijo!’ Ona se okrene (‘prepozna ga’) te će mu hebrej-ski: ‘Rabbuni!’- što znači: ‘Učitelju!’« (Iv 20, 15-16). Premda je u grčkome

Praroditelji pod drvom spoznaje dobra i zla.Đuro Seder: Adam i Eva, 2004.


12

prijevodu Staroga zavjeta vrt stvaranja predstavljen riječju paradeisos, za razliku od riječi kepos kojom evanđelist Ivan označuje mjesto Isusova uko-pa, tipološko razumijevanje spasenjske povijesti zaustavilo se na simbolič-koj međuovisnosti dvaju vrtova. Još je čudesnije Ivanovo zamjećivanje da Marija Magdalena uskrsloga Gospodina prepoznaje kao vrtlara (lat. hortu-lanus). (Iscrpnu analizu značenja vrta u Ivanovu evanđelju donosi Igna Ma-rion Kramp u djelu: Die Gärten und der Gärtner im Johannesevangelium, Münster 2017). Povijest spasenja promatra se kao hod od jednoga vrta do drugoga vrta, od Edena do Golgote. U prvome je ‘ubrana’ smrt, u drugome život. Krist je novi Adam. Po prvome je na svijet sišla smrt, po drugome Život. Isus je božanski vrtlar, koji je ponovno uspostavio sklad između čo-vjeka i Stvoritelja i zalutaloga čovjeka vratio u zajedništvo s njim.

U takvome gledanju i Crkva, zajednica onih koji u Krista vje-ruju, biva izrečena u slici vrta. Po otajstvu krštenja čovjek se »vraća u vrt, navodnjen četirima rijeka-ma Evanđelja«, podsjeća Hipolit Rimski. Napustiti krsno dosto-janstvo i vratiti se staromu životu nosi iste posljedice kao nekoć iz-gon iz raja zemaljskoga (Teodor Mopsuestijski).

Kršćanska je duhovnost pro-našla niz poveznica između vrta stvaranja i vrta susreta s Uskrslim. Isus kaže Mariji Magdaleni: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu…« (Iv 20, 17). Riječi Uskr-sloga »Ne zadržavaj se sa mnom (me mou haptou)«, u novijim pri-jevodima, kao primjerice u Jeru-zalemskoj Bibliji, zadobile su izri-čaj vjerniji izvorniku: »Ne dodiruj me.« U tim riječima prepoznaje se odjek i ozdravljenje riječi kojima Eva sažimlje Stvoriteljevu zabranu da ne jedu sa stabla spoznaje: »I ne dirajte u nj, da ne umrete!« (Post 3, 3). Evina ruka koja je dotaknula smrt, predznak je ruke koja u Kristu dotiče život. Nije li čudesno kako je Bog već tada, od prve čovjekove ne-vjernosti i grijeha, pripravljao svoj dar spasenja!

Susret s Kristom u vrtu uskrsnuća.

Ilustracija iz rukopisa iz Bodleian Library,

Oxford, 14. st.

12živo vrelo 13

Potopne vode grijeha i arka CrkveDruga važna stranica iz biblijske prapovijesti, ona koja govori o potopu, Noi i Savezu (Post 6-9), također je čitana u tipološkome ključu koji nas vodi do spasenja ostvarena u otajstvu Krista. (U ovome prikazu oslanja-mo se poglavito na djelo: Martinae Duley, I simboli cristiani. Catechesi e Bibbia, Milano 2004.). Ljudska zloća i okorjelost u grijehu zavrjeđuju u Božjim očima kaznu da sav ljudski rod bude izbrisan s lica zemlje, ali Božje milosrđe prepoznaje pravednoga Nou, koji će biti pošteđen kazne potopa i biti nositelj obnove života. Kršćanska će misao, čitajući tu pripo-vijest, u Novi vidjeti pralik Krista: »Noa bijaše čovjek pravedan i nepo-ročan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.« (Post 6, 9). Njegova je pravednost zalog nade u konačno spasenje, ali punina spasenja dolazi od Boga. Čovjek sâm nije kadar dostići izbavljenje iz zla koje je u svijetu. Sto-ga Klement Rimski u Poslanici Korinćanima bilježi: »Noa, nađen vjeran, svojom je službom svijetu navijestio preporođenje i po njemu je Gospodin spasio živa bića koja su u slozi unišla u korablju.« (IX, 4). Origen je još izravniji u kristološkome tumačenju Noinoga lika te i u samome njego-vu imenu Noa razaznaje značenje ‘počinka’ ili ‘pravednika’, što što pak misao usmjeruje na Krista koji je rekao »Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti« (Mt 11, 28-29); on je uistinu »dao poči-nak ljudima«. Asterije i Ivan Damaščanski čitaju Noin boravak u korablji kao typos Krista i njegova boravka u grobu, kao što će na sličan način biti interpretirana i pripovijest o proroku Joni. Za Filona Aleksandrijskoga Noa je »otac obnovljenoga ljudskoga roda«, korablja »poput majčina kri-la nosi u sebi ‘zametak’ novoga svijeta« (Bazilije iz Seleukije). U događaju potopa, pojašnjava sv. Justin, »očitovalo se otajstvo spasenja ljudskoga roda«, a Krist koji je prvorođenac svakoga stvorenja (usp. Kol 1, 15), po-stao je počelo novoga roda koji je, po njemu, spašen po vodi, vjeri i drvetu, roda koji je posjedovao otajstvo križa, kao što je i Nova, zajedno sa svoji-ma, bio spašen drvom korablje« (Razgovor s Trifunom, 138, 1). Osmero spašenih na Noinoj korablji prepoznati su kao pradavni najavak spasenja koje će se dogoditi »u dan poslije subote«, tj. u »osmi dan«, kad će Krist uskrsnućem pobijediti smrt. Povlačenje potopnih voda označava početak novoga vremena, vremena spasenja, kao, što i »osmi dan« daje završetak povijesti i uvodi u Božju vječnost.

Noina korablja, izrađena od drva, među starim kršćanskim misliocima, lako je prepoznavana kao znamen drva križa. »Život uvijek dolazi s drve-ta«, pojašnjava sv. Ćiril Jeruzalemski, a Bazilije iz Seleukije kliče: »O ču-desna lađo, sjeno i sliko znaka spasenja (signi salutaris umbra et imago), ti svima koji morem putuju kazuješ koliko je potreban križ.« (Oratio, 6). Sv. Augustin uspoređuje arku sa samim Kristom: »Vrata koja arka imaše na boku, zacijelo su rana koja je kopljem otvorena na boku Raspetoga. Tu-da naime ulaze oni što k njemu dolaze, jer odatle potekoše sveta otajstva kojima se vjernici posvećuju.« (O državi Božjoj, 15, 26, 1). Na to promišlja-nje naslanjat će se i govor o Crkvi kao lađi koja okuplja spašenike. No, u simbolizmu lađe važno je zamijetiti da je jarbol, visoko podignut, znamen Križa, koji lađi daje čvrstinu i nepoljuljanost na moru života.


14

Već u novozavjetnoj Crkvi povijest o Noi biva čitana u svjetlu otajstva krštenja. Tako apostol Petar u svojoj Prvoj poslanici (1Pt 3, 20-21) piše da u korablji nekolicina ljudi »bi spašena vodom«, a korablji je krštenje protulik (antitypon). Tu će poveznicu preuzeti brojni crkveni oci – među njima Ju-stin, Irenej, Tertulijan, Ambrozije, Augustin i drugi – pa se može reći da je slika potopa jedna od najčešćih potki u tipološkome razumijevanju krštenja u otačkoj književnosti. Ambrozije bez ograda kaže da je potop figura bap-tismatis, slika krštenja (De sacramentis I, 23). Na drugome mjestu obraća se novokrštenicima tumačeći im značenje potopa: »Vidiš vodu, vidiš drvo, zamjećuješ golubicu, a sumnjaš o otajstvu?« (De mysteriis, 10). Noina pra-vednost slika je vjere, koja je pretpostavka krštenju. Kao pravednik, izišav-ši iz korablje, Noa će biti začetnikom obnovljenoga ljudskoga roda, upravo kao što će Krist izašavši iz groba gdje je pobijedio ‘potopnu’ snagu smrti, biti začetnik novoga života. Kao što potopne vode uništavaju pretpotopnu grješnost, tako i krsna voda biva mjesto umiranja staroga života i rađanja novoga. U krsnome studencu umire stari čovjek, kao što je u potopu umro stari grješni ljudski rod, a koji Noa naposljetku napušta. »Noa je, zajedno sa svojima, spašen posredstvom vode i drva (korablje); tako je i Kristova obitelj spašena krštenjem (tj. uranjanjem), u znaku trpljenja i križa.« (Augustin, Contra Faustum, 12, 14).

Golubica koja je na korablju donijela grančicu masline u znak povlačenja potopnih voda i vraćanja prostora života, bila je za crkvene oce slika Očeve objave na rijeci Jordanu kod Isusova krštenja: »čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj« (Mk 1, 10). Krist je »novi Noa«, Pravednik koji je izveo grješni naraštaj iz potopnih voda i dao početak novomu svijetu. U potopu je opran stvoreni svijet od svoje zloće; u

Noina arka prefigurira Crkvu, zajednicu spašenika u Kristu.

(Foto: Shutterstock)

14živo vrelo 15

krštenju novoga naroda biva opran čovjek u svojoj nutrini. Golub u doba potopa bio je vjesnik sigurnosti pronađene na kopnu; kod krštenja golub je vjesnik sigurnosti koja je u daru božanskoga života (sv. Maksim Torinski).

U liturgiji krštenja i danas odzvanjaju riječi po kojima pralik potopa rasvjetljuje krsno otajstvo. U molitvi blagoslova vode kaže se: »Bože, ti si samim izlijevanjem potopa označio sliku novoga rođenja, da se otajstvom jednog te istog počela i opačine dokrajče i rode krjeposti.« Po vodi umiranje, po vodi i rađanje; u vodi je kraj opačinama (finis vitiis), u njoj je i početak krjepostî (origo virtutum). Uvijek je vrijedno pitati se što je krštenjem umr-lo u našemu životu, a što rođeno.

Kršćanska ikonografija motivima iz pripovijesti o potopu daje šira zna-čenja. Tako je golubica s grančicom masline općenito znak darovanoga spa-senja i novoga života, pa će biti čest motiv na ranokršćanskim grobovima. Motiv korablje poprimat će raznolika, u sebi vrlo dodirna značenja, spase-nja, krštenja, Crkve, a ponegdje će, preuzimajući formu sarkofaga, biti znak konačnoga spasenja koje je u Bogu.

Jonin predznak uskrsnućaKratka poučna pripovijest iz Knjige o Joni, premda se ne naslanja na povi-jesni događaj, naći će mjesta već u novozavjetnome navještaju. Sâm Krist u svome propovijedanju govori o tome proroku: »kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone« (Mt 12, 40-41; usp. Lk 11, 29-30). Isusov spomen pripovijesti o Joni ne potvrđuje njezinu povijesnost, ali je zacijelo doprinio ranokršćanskome čitanju nje-zinih pojedinosti u kristološkome ključu, po načelima biblijske tipologije.

Božji poziv Joni da propovijeda građanima Ninive ne bi li se obratili, iza-ziva u Joni strah te bježi od povjerene mu zadaće: ukrca se u lađu, s nakanom da pobjegne u Taršiš i tako izbjegne zadaću koju mu Gospodin bijaše povjerio. No, oluja koja se digla na moru dovodi Jonu do spoznaje vlastite nevjernosti i bijega; kako bi u oluji lađari bili spašeni, Jona bi bačen u more, gdje ga guta kit u čijoj utrobi boravi tri dana. Nakon izbavljenja iz utrobe morskoga bića Jona čuje drugi put Gospodnji poziv nakon čega propovijeda Ninivljanima koji se u postu i pokori obratiše Gospodinu. Kratka pripovijest, isprepletena mnoš-tvom pojedinosti, bit će veoma česta potka ranokršćanskoga propovijedanja i kateheze, osobito one krsne. Za sv. Augustina »Jona nije pretkazao Krista toliko svojim govorom, koliko onim što je sâm propatio, te je tako – još jasnije nego da je glasom – najavio Kristovu smrt i uskrsnuće« (De civitate Dei, 18, 30, 2). Kao što je Jona u utrobi morske nemani, spreman u posluhu izvršiti volju Božju, ostao na životu, tako ni tmine smrti ne mogaše nadvladati snagu Kristova posluha; Krist je u smrti bdio jer snaga božanskoga života ne bijaše odijeljena od njegova umrloga i pokopanoga tijela (Melodus Romanus).

Motiv proroka Jone koji spava na dnu lađe dok oko nje bjesni oluja, ra-zumijevan je kao sjena događaja s lađom na Tiberijadskome moru: ondje će Krist snivati na lađi dok njegovi učenici bijahu u strahu pred silinom valo-va te ga probudiše s vapajem: »Spasi nas, pogibosmo!« (usp. Mt 8, 23-25).


16

Čudesno je da lađari baciše ždrijeb kako bi ždrijebom doznali tko je razlog zla koje ih je na moru snašlo; i ždrijeb pade na Jonu. U kasnijemu je čitanju tu lako pronađena pove-znica s kockom pod Kristovim križem: »Raz-dijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.« (Iv 19, 24). Jona sam odabire da bude bačen u more, kako bi se ono stiša-lo i lađare poštedjelo smrti, upravo kao što je Krist svojim posluhom i spremnošću pri-hvatio smrt na križu kako bi sav ljudski rod oslobodio od vječne smrti, simbolizirane u vodama podmorja.

Niniva, danas dio Mosula na sjeveru Ira-ka, ‘poganski grad’ čije žitelje Jona poziva na obraćenje, za crkvene je oce praslika Crkve koja okuplja ljude »iz svih naroda i jezika«. Sav je svijet po propovijedanju Kristova spa-senja pozvan da obraćenjem postane jedan grad, jedan narod u Kristu.

Kršćanska je ikonografija rado posezala za motivima iz Knjige o Joni. Osobito je zani-mljivo vezanje Jonine pripovijesti uz mjesto navještaja Božje riječi, ambona i propovje-daonice. Tako se pokazuje da Crkva nastav-lja proročku zadaću poziva na obraćenje, ali

ujedno naviješta i plod obraćenja: spasenje koje ide onkraj smrti. Zato je prikaz Jone kako izlazi iz utrobe morske nemani čest motiv u kršćanskoj umjetnosti. (Iznimno zanimljiv i bogat primjer čuva se u crkvi sv. Lovre u Lovrečkoj Varoši kod Vrbovca: cijela propovjedaonica preuzima formu ribe iz čijih usta, spašen, izlazi prorok.)

Dobri pastirMeđu ikonografskim motivima koji se naslanjaju na svetopisamsku potku čest je prikaz Krista s naslovom Dobroga pastira. Njegova riječ »Ja sam pa-stir dobri« (Iv 10, 11) ima kulturalnu potku u Starome zavjetu kao i tradicija-ma Bliskoga istoka, gdje je kralj smatran »pastirom« svoga naroda. Kako je za izabrani narod Bog jedini kralj i i gospodar, onaj koji je iznad svih, prista-jalo je i odnos s Bogom izražavati u slikama preuzetim iz pastirskoga života: »On je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.« (Ps 95, 7). Bog se poput pastira skrbi za svoj narod: »Gospod ih kori, odgaja i poučava te vraća kao pastir stado svoje.« (Sir 18, 13). Stoga se i upravitelji naroda s istom ‘pastirskom’ zauzetošću trebaju brinuti za povjereno im stado, a zao vladar opisan je kao neodgovorni pastir stada: »za izgubljene on se ne će bri-nuti, zalutale ne će tražiti, ranjene ne će vidati, iscrpljene ne će nositi« (Zah 11, 16). Božje vjernost narodu očituje se u izabranju onoga koj će, u njegovo ime, biti vjeran pastir: »Postavit ću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu

Prorok Jona i trajnost poziva na obraćenje.

Ilustracija iz rukopisa Hortus deliciarum Herada

iz Landsberga, 12. st.

16živo vrelo 17

svoga Davida: on će ih sam pasti i bit će im pastir, a ja, Jahve, bit ću njihov Bog, i moj sluga David bit će im knez.« (Ez 34, 23). U ispunjenju toga na-vještaja, tipološko će razumijevanje svete povijesti Mesiju doživljavati kao »novoga Davida«, Pastira koji se predano brine za sav narod. On će sam za sebe reći da je pastir dobri koji »život svoj polaže za ovce« (Iv 10, 11).

Brojni su novozavjetni odlomci u kojima je Kristovo djelo spasenja izra-ženo slikama »dobroga pastira«. On svoje učenike šalje »k izgubljenim ovca-ma doma Izraelova« (Mt 10, 6). Prispodoba o izgubljenoj i nađenoj ovci (Iv 19), sažimlje svu istinu o narodu potrebitu spasenja i istinu o Božjoj ljubavi koja se predaje za »izgubljene«. Krist predaje svoj život, daje se »izgubiti«, kako bi u stado vratio sve koji su ‘zalutali’ ili su smatrani ‘izgubljenima‘.

Vrijedno je uočiti kako je ranokršćanska osjetljivost, osobito u katehezi i duhovnosti, temu Krista pastira radio primjenjivala u govoru o otajstvu kr-štenja, poglavito u pripravi katekumena za pristup krštenju i zajednici (‘sta-du’) vjernika. Psalam 23 »Gospodin je pastir moj« postao je svojevrsnim sažetkom i putokazom hoda prema otajstvu krsnoga preporođenja: prihva-ćanje riječi Svetoga pisma i hranjenje njome gledani su u psalamskoj slici odmora »na poljanama zelenim«; krsni zdenac bio je gledan kao »tihani vrutak«, krsno pomazanje u riječima »uljem mi glavu mažeš«, a »prostrta trpeza« je bila pripravljen euharistijski stol. Po Krštenju je čovjek stavljen na Kristova ramena (nepoznati pisac s kraja 5. stoljeća).

Ikonografski motiv Krista dobroga pastira ne može se ispravno razumi-jevati samo na temelju pastirskih predodžaba i slika. One služe samo kao pomoć u razumijevanju njegova otajstva, koje nadilazi svaku predodžbu, pa i onu pastirske brige i skrbi. U prispodobu o izgubljenoj i nađenoj ovci kršćan-ska je misao utkala razmatranje o Kristovu otajstvu utjelovljenja, o njegovoj muci te o silasku u »mjesto izgubljenosti« – ad inferos, »nad pakao«, kako to izričemo u Simbolu vjere. Izgubljena ovca slika je čovjeka koji je bio nepo-vratno izgubljen, predan smrti. »Pastir dobri« samo je onaj koji je bio kadar sići u smrt i iz smrti izbaviti izgubljene. Sv. Irenej Lionski i drugi crkveni oci naglašavaju da je Krist radi nas sišao »u dubine podzemlja«, u »predjele smrti«, gdje je pronašao izgubljenoga čovjeka, Adama, uzeo ga »na svoja ra-mena« i izveo ga iz smrti. On uzima na sebe izgubljenoga čovjeka i po svome uskrsnuću uzdiže ga u darovano zajedništvo s Bogom. Tako čovjek postaje dionikom Kristova uskrsnuća. Ta će istina biti naglašavana kako u slavlju vazmenoga bdjenja, tako i u blagdanu Gospodinova uzašašća. Jedan tekst iz Missale gothicum nosi poklik Crkve okupljene u vazmenome bdjenju: »O noći u kojoj je ovca bila nošena na ramenima dobroga pastira…«.

Ikonografija uskrsnuća u ranome srednjem vijeku uvelike se razlikuje od kasnijih, zapadnih prikaza Kristova ‘ustajanja‘ iz groba ili ‘lebdenja’ nad gro-bom. Uskrsnuće se tiče čovjeka, cijeloga ljudskoga roda. Zato ikonografija odabire motiv Kristova silaska u grob, u tamu; tu se prigiba prema usnulo-me čovjeku te za ruku uzima Adama i Evu i izvlači ih iz tame smrti. Dionici smo uskrsnuća po snazi Kristova silaska u smrt.

Slika o izgubljenoj ovci ne podliježe moralizatorskim tumačenjima, ne-go smjera k ontološkoj istini o čovjeku, o njegovoj ‘izgubljenosti‘. Izgubljen je svatko, jer smo svi podložnici grijeha i smrti, a ponovno smo pronađeni


18

LIT

UR

GIJ

SKI

KA

LE

ND

AR

Kristovim silaskom k nama, u čovještvo, i nje-govim otkupiteljskim djelom. Sva pastoralna briga Crkve izražena je traganjem za izgublje-nom ovcom. Mozaik u crkvi sv. Apolinara ‘in Classe’ u Raveni na jedinstven način prikazuje prispodobu o izgubljenoj ovci. U središtu je mozaika križ, urešen dragim kamenjem (crux gemmata) kao dio metaforičkoga prikaza Gospodinova preobraženje. Oko križa, unutar kruga predstavljenoga kao nimbus (aureola), smješteno je devedeset i devet zvijezda, koje simboliziraju sve spašenike, one koji su dioni-ci Kristove slave. U donjemu dijelu mozaika, koji prikazuje zemaljsku Crkvu, prikazan je lik sv. Apolinara, a na njegovu paliju zvijezda, u formi križa, koja predstavlja onu stotu, ‘izgu-bljenu’ ovcu, u kojoj se prepoznaje svekolika zemaljska Crkva, okupljena i ‘pronađenu’ u liturgiji Crkve.

Nerijetko je lik Dobroga pastira koji oku-plja stado smješten u okružje vrta, između dva stabla, što na izravan način tematizira vrt stvaranja i vrt uskrsnuća. Krist je svojim ‘pastirskim’ služenjem, polažući život za ovce (usp. Iv 10, 11), izgubljene vratio u Očev vrt, u zajedništvo koje je grijehom bilo izgubljeno. Pastir je katkada prikazan na brdu, s razvije-nim svitkom, u čemu se svitak Pisma razumi-

jeva kao brdo prekriveno pašnjacima; Božja riječ je hrana njegovu stadu. U brojnim prikazima Dobroga pastira pastirski štap (pedum) slika je križa kojim je Krist okupio svoje stado u Očev dom. U mauzoleju Galle Placidije u Raveni nad ulaznim je vratima motiv Krista pastira koji sjedi oslanjajući se na križ, te okuplja duše spašenih; sve ovce stada gledaju u Krista pastira, odazivaju se na njegovu, riječ, prepoznaju ga i slušaju. U tomu se s jasnoćom mogu čitati Kristove riječi iz Evanđelja po Ivanu: Dobri pastir »ovce svoje zove imenom« (10,3); »Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje.« (Iv 10, 14) (10, 3); »Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.« (10, 27).

Ikonografija rado daje prostora liku Dobroga pastira s pastirskom fru-lom, što podsjeća na Davida, pastira, koji je često prikazivan s citrom ili har-fom. Predaja mu je kao kralju pripisivala sastavljanje Psaltira i ustrojstvo hramske liturgije u Jeruzalemu. Čitajući u Davidu pralik Mesija, Krista, Da-vidova će glazba biti proglas ostvarenja Božjega otkupiteljskoga djela: citra novoga Davida, Krista, oblikovana je od drva križa, a njezine napete žice raspeto su Kristovo tijelo (Quodvultdeus, 5. st.). Krist, prikazan u liku pa-stira koji svira, objavitelj je »nove pjesme«, koju otkupljenici pjevaju pred licem Svevišnjega.

Adam u Kristovu zagrljaju.Marko Rupnik: Uskrsnuće.

18živo vrelo 19

LIT

UR

GIJ

SKI

KA

LE

ND

AR

Kršćani – otisak bića NjegovaBiblijsko-tipološko čitanje Staroga zavjeta i njegovo razumijevanje u svjetlu Kristova djela spasenja daju nam spoznati da se i liturgija Crkve živi kao ostvarenje Zbilje koja je u Kristu. Liturgija uzbiljuje Kristovo otajstvo koje-mu su starozavjetni događaji bili pralik. Po liturgijskome slavlju, uzimajući udjela u Kristovo otajstvu, Crkva već sada biva dionicom njegova dara spa-senja. Krist koji je svojim utjelovljenjem u svijetu bio »odsjaj slave« Očeve i »otisak (gr. karakter, lat. figura) bića njegova« (Heb 1, 3), svojim otku-piteljskim djelom preobrazio je svijet i svakomu čovjeku dao moć da i sam bude otisak bića njegova. Živeći u Kristu, krštenici su nositelji njegove slike (usp. 1Kor 15, 49). Po snazi Duha Svetoga, otisak smo bića Njegova.

L ISTOPAD 7 N DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU 8 P Svagdan: Gal 1,6-12; Ps 111,1-2.7-10c; Lk 10,25-37 9 U Svagdan; ili: Sv. Dionizije, biskup, i drugovi, mučenici;

Sv. Ivan Leonardi, prezbiterGal 1,13-24; Ps 139,1-3.13-15; Lk 10,38-42

10 S Svagdan: Gal 2,1-2.7-14; Ps 117,1-2; Lk 11,1-4 11 Č Svagdan; ili: sv. Ivan XXIII., papa

Gal 3,1-5; Otpj. pj.: Lk 1,69-75; Lk 11,5-13 12 P Svagdan: Gal 3,7-14; Ps 111,1-6; Lk 11,15-26 13 S Svagdan: Gal 3,22-29; Ps 105,2-7; Lk 11,27-28 14 N DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU 15 P Sv. Terezija Avilska, dj. i crkvena naučiteljica, spomendan

Gal 4,22-24.26-27.31 – 5,1; Ps 113,1-5a.6-7; Lk 11,29-32 16 U Svagdan; ili: Sv. Hedviga, redovnica; Sv. Margareta

M. Alacoque, djevica: Gal 5,1-6; Ps 119,41.43-45.47-48; Lk 11,37-41

17 S Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik, spomendanGal 5,18-25; Ps 1,1-4.6; Lk 11,42-46

18 Č SV. LUKA EVANĐELIST, blagdanvl.: 2Tim 4,10-17b; Ps 145,10-13b.17-18; Lk 10,1-9

19 P Svagdan; ili: Sv. Ivan Brébeuf, Izak Jogues, mučenici; Sv. Pavao od Križa: Ef 1,11-14; Ps 33,1-2.4-5.12-13; Lk 12,1-7

20 S Svagdan: Ef 1,15-23; Ps 8,2-3a.4-7; Lk 12,8-12

21 N DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU 22 P Svagdan; ili: Sv. Ivan Pavao II., papa

Ef 2,1-10; Ps 100,1b-5; Lk 12,13-21 23 U Svagdan; ili: Sv. Ivan Kapistranski, prezbiter

Ef 2,12-22; Ps 85,9ab-14; Lk 12,35-38 24 S Svagdan; ili: Sv. Antun Marija Claret, biskup

Ef 3,2-12; Otpj. pj.: Iz 12,2-3.4bcd.5-6; Lk 12,39-48 25 Č Svagdan: Ef 3,14-21; Ps 33,1-2.4-5.11-12.18-19;

Lk 12,49-53 26 P Svagdan: Ef 4,1-6; Ps 24,1-4b.5-6; Lk 12,54-59 27 S Svagdan: Ef 4,7-16; Ps 122,1-5; Lk 13,1-9

28 N TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU 29 P Svagdan: Ef 4,32 – 5,8; Ps 1,1-4.6; Lk 13,10-17 30 U Svagdan: Ef 5,21-33; Ps 128,1-5; Lk 13,18-21 31 S Svagdan: Ef 6,1-9; Ps 145,10-14; Lk 13,22-30

STUDENI 1 Č SVI SVETI 2 P Spomen svih vjernika pokojnika, spomendan

iz Reda sprovoda: Job 19,1.23-27a; Ps 27,1.4-5.7.8b.9a.13-14; Rim 5,5-11; Iv 6,37-40

3 S Svagdan; ili: Sv. Martin iz PorresaFil 1,18b-26; Ps 42,2-3.5abc; Lk 14,1.7-11

OTAJSTVO I ZBILJA

20

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

Ulazna: VII Velik je GospodinOtpj. ps.: 123 Blagoslovio nas Bog Prinosna: XIV Evo nas, Očeili: 231 Jedan kruhPričesna: 136.3 Jedno smo tijelo Završna: 610 O Marijo mila ili: 612 Kraljice svete krunice

7. listopada 2018.

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaSve je, Gospodine,u tvojoj volji, nitko joj se ne može oprijeti.Ti si sve stvorio, neboi zemlju, cijeli svemir,ti si Gospodar svega.

Est 13, 9-11

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože,bolji si nego što zaslužujemoi želimo. Budi nam milosrdan: otpusti grijehe kojih se savjest plaši, a daruj i ono što ne umijemo moliti. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, primi žrtvu koju si ustanovio. Otkupi nas i posveti otajstvima, što ih dužnim poštovanjem slavimo. Po Kristu.

Prvo čitanje Post 2, 18-24I dvoje njih bit će jedno tijelo.

Čitanje Knjige PostankaReče Gospodin, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam! Načinit ću mu pomoć kao što je on.«Tada Gospodin, Bog, oblikova od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i prive de ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama nebeskim i životinjama poljskim. No čo-vjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospodin, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: »Odjednom, evo kosti od mojih kosti, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!« Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 128, 1-6

Pripjev: Blagoslovio nas Bogsve dane života našega!

Blago svakome koji se boji Gospodina,koji njegovim hodi stazama!Plod ruku svojih ti ćeš uživati,blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna lozau odajama tvoje kuće;sinovi tvoji ko mladice maslineoko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjekkoji se boji Gospodina!Blagoslovio te Gospodin sa Siona,uživao sreću Jeruzalemasve dane života svojega!

Vidio djecu svojih sinova,mir nad Izraelom!

Drugo čitanje Heb 2, 9-11Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo: Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede početnika njihova spasenja. Ta i posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.Riječ Gospodnja.

20živo vrelo 21

Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja. (Đuro Seder)

Braćo i sestre, Bog nam je u srca utkao snagu ljubavi kojom oplemenjuje naše živote. S pouzdanjem u njegovu dobrotu, zamolimo ga da našu ljubav pročisti i nadahne svojom ljubavlju:

1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika: čuvaj ju u vjernosti poslanju koje si joj udijelio kako bi uvijek mogla svjedočiti radost evanđelja i snagu ljubavi svakomu čovjeku, molimo te.

2. Za papu našega Franju, (nad)biskupa I. i sve pastire Crkve: okrijepi ih proročkom hrabrošću da odvažno naviještaju Istinu spasenja i očinskom brigom služe tvomu narodu, molimo te.

3. Za naše obitelji: obnovi u njima sve što je ranjeno pomanjkanjem ljubavi i služenja; usadi u njih spremnost na obiteljsku molitvu kako bi, povjeravajući se tebi, uvijek pronalazili put zajedništva i ljubavi, molimo te.

4. Za nas, u tvoje ime ovdje okupljene: otvori nam oči srca da spoznamo kolikom si nas ljubavlju u Kristu ljubio te, hodeći putem na koji nas zoveš, budemo dostojni tvoga dara vječnosti, molimo te.

5. Za naše pokojnike: obraduj ih zajedništvom u nebeskoj obitelji tvojih svetih, molimo te.

Svemogući Bože, ti si se u svome Sinu Isusu Kristu objavio kao Ljubav. Usliši nam prošnje i daj da naši životi budu živo svjedočanstvo ljubavi prema tebi i bližnjima. Po Kristu Gospodinu našemu.

MOLITVA VJERNIKA

Pričesna pjesmaDobar je Gospodin svima što seu nj uzdaju,duši koja ga traži.

Tuž 3, 25

Popričesna molitvaSvemogući Bože,daj da se opojeni i nahra njeni ovim otajstvima preobrazimo u ono što smo primili. Po Kristu.

Pjesma prije evanđelja 1 Iv 4, 12Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.

Evanđelje Mk 10, 2-16Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«U kući su ga učenici ponovno o tome ispiti-vali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.Riječ Gospodnja.

OTAJSTVO I ZBILJA

22

Od početka stvorenja

XXVII. nedjelja kroz godinu

U današnjemu evanđeoskom ulomku sveti Marko opisuje kako farizeji, kao i puno puta prije, iskušavaju Isusa. Sa-

da ga pitaju o rastavi braka. Tema je to koja pogađa mnoge osobe suočene s neuspjehom bračnoga zajedništva. Najčešće su posljedice »otpuštanja žene« trpjeli upravo žene i djeca. Isus je više puta ponovio kako je na strani sla-bih i ugroženih. S druge strane, nastupao je kao učitelj Zakona. Farizeji ga žele staviti na kušnju biranja između Zakona i skupine koju nastoji zaštiti. Ujedno ispituju i njegovo stvar-no poznavanje Zakona. Zakon, naime, donosi propise o sklapanju braka, ali ne i o njegovu razvrgavanju. Isus je svjestan zamke koju mu stavljaju. Zato ne daje izravan odgovor, nego ih potiče na promišljanje. Vraća ih na područje otajstva i Božjega plana s čovjekom. Zato govori o »početku«. Apostrofira samo jednu rečenicu Knjige Postanka. Više nije bilo potrebno. Slušatelji su nastavak dobro pozna-vali, a Crkva ga je izabrala za današnje prvo liturgijsko čitanje.

Sretan čovjekGovor o »početku« nije kronološki. Sveti pisac nije novinar ili znanstvenik, nego vjernik. On ne piše reportažu ili studiju o početcima živo-ta na Zemlji, nego promišlja o svijetu, smrti, životu s njegovim teškoćama i ljepotama. Jed-na od tema je i bračni život. Razmišlja o ulo-zi muškarca i žene u Božjem planu. Pritom o njima govori općenito, a ne o hipotetskome prvom paru koji bi se zvao Adam i Eva. Na-ime, ova imena označavaju ponajprije tko su muškarac i žena, a ne njihova osobna imena. Tako je pojam adam u Starome zavjetu čest i uglavnom općenit. Samo u izvješću o stvara-nju na četiri mjesta ime je konkretnoga čovje-ka, pojedinca, dok nebrojeno puta označava ljudsko biće općenito. Prevladava dakle kolek-tivno značenje, pa je govor o Adamu govor o čovjeku kao takvom.

Slično je i s riječju eva. U hrvatskome jezi-ku pojmovi muškarac i žena nisu toliko izričaj-no bliski kao u hebrejskome, gdje je žena samo ženski rod muškarca. To je jedino što ih razli-kuje, a ujedno čini međusobno upućenima. Međusobna razlika čini ih jedno drugomu pri-vlačnim i dopunjujućim. Njihova blizina oso-bito je istaknuta muškarčevim kliktanjem od radosti pred ženom koju mu Bog daruje: »Evo kosti od mojih kosti, mesa od mesa mojega.« Ni pred kojim drugim stvorenjem kojemu je davao ime nije tako klicao. Ni u jednome se ni-je prepoznao. Ženu otkriva kao dio sebe. Tako Sveto pismo afirmira jednakost između žene i muškarca i upućenost jednoga na drugo.

Metafora rebra označava potrebu među-sobne potpore i oslonca u životnom hodu jed-noga pored drugoga i s drugim, a ne suprot-stavljenost u kojoj bi koračali jedno nasuprot drugomu ili podređenost jednoga drugomu. Biblija također naglašava prisutnost muškarca i žene od postanka svijeta. Žena nije dodatak koji bi se po riječima farizeja moga »otpusti-ti«, nego je Božji dar bez kojega čovječanstvo nije i ne može biti cjelovito i sretno. Osobito

Marc Chagall: I dvoje njih bit će jedno tijelo, 1954.-1955.

22živo vrelo 23

MU

DR

OST

CR

KV

E

je važno što Knjiga Postanka naglašava Božju želju da čovjek bude sretan. Stoga tjelesnost muškarca i žene nije samo u službi rađanja, nego i njihova međusobnoga usrećivanja.

San spušten na muškarca u biblijskom simbolizmu privilegirano je mjesto susreta s Bogom i njegovom porukom, počevši od Ada-ma do Josipa, muža Marijina. Muškarac i žena pozvani su u međusobnim odnosima biti znak susreta s Bogom i prenošenja njegove poruke. Zato ne iznenađuje što Isus u opisu bračne ljubavi rabi riječ »jedno«. Jednina je u Sve-tome pismu rezervirana za Boga. Ispovijest vjere pobožnoga Židova bila je: »Čuj Izraele, Gospodin je naš Bog, Gospodin je jedan.« Mi kršćani također ispovijedamo da vjerujemo »u jednoga Boga«. Zato je konačni cilj ljudskoga para biti slika Božja, biti »jedno«, a »što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja«.

Mogućnost pogrješkeOpćeniti ideal često pada na kušnji pojedinač-nih življenja. Mnogi ne uspijevaju uspješno izvršiti povjerenu im zadaću. Nitko ne može uvijek biti savršen odraz Božje ljubavi i vjer-nosti u svijetu. Zato Isus govori o »okorjelo-

sti srca« i o Mojsijevu zakonu. Podsjeća na opasnost gubitka prave ljubavi koju se prima poput djeteta: u slobodi, zahvalnosti i samo-razumijevanju. »Pustite dječicu neka dolaze k meni.« Ljubav, koju sveti Pavao opisuje kao velikodušnu i dobrostivu, koja se svemu nada, sve vjeruje, podnosi i pokriva, zbog koje muš-karci i žene »ostavljaju oca i majku«, nerijetko zamijeni »okorjelost srca«.

Izraz »okorjelost srca« označava bezduš-nost u odnosima, nespremnost na priznanje slabo sti i pokajanje, upornost na pogrješnome putu, ukorijenjenost u loše navike i oblike živ-ljenja. Tada bračni život od »rajskog vrta« po-staje pakao. A nitko nema pravo od bilo koga tražiti da živi u paklu! To je iznad svakog zako-na! Problem je ako ostanemo u kategorijama zakona mjereći sve onim što je dozvoljeno ili zabranjeno. Tako onemogućujemo iskrenost odnosâ, ne dajemo životu prigodu za razvitak, a osobi pravo na novi početak. Isus Mojsijev zakon stavlja u povijest. Ono što je jednom bilo, ne mora uvijek ostati isto. Čak i kod go-vora o braku. Jedino mjerilo je ono što je bilo »u početku«, ali ne u smislu vremena, nego u smislu poziva, obećanja i dara.

Slavko Slišković

Brak je iskustvo potpune pripadnosti drugoj osobi. Supruzi prihvaćaju izazov i težnje da se do kraja istroše i ostare zajedno, i na taj način odražavaju samu Božju vjernost. Ta čvrsta odluka, koja odra-

žava jedan način života, jest »unutarnji zahtjev ugovora bračne ljubavi«, jer »onaj tko se ne odluči ljubiti zauvijek, taj teško da može iskreno ljubiti i samo jedan jedini dan« (sv. Ivan Pavao II.). Istodobno, ta bi vjernost bila duhovno besmislena ako bi se radilo samo o zakonu kojem bi se osobe poslušno pokoravale. Naprotiv, to je stvar srca, gdje samo Bog vidi (Mt 5, 28). Svakog jutra pri ustajanju potvrđujemo pred Bogom odluku da ćemo biti vjerni, što god da se dogodilo u danu. […] Nitko ne smije težiti za tim da zaposjedne najosobniju i najtajniju intimnost voljene osobe; samo Bog može zauzimati središte njezina života. U isto vrijeme, načelo duhovnog realizma zahtijeva da jedan bračni drug ne teži tome da drugi potpuno zadovolji njegove potrebe. Duhovni put svakog pojedinog – kao što je Dietrich Bonhoeffer lijepo primijetio – treba dovesti do određenog »otrježnjenja« u vezi s drugim, da prestane očekivati od te osobe nešto što je svojstveno samo Božjoj ljubavi. To zahtijeva određeno duhovno oslobođenje. Prostor koji svaki od supruga pridržava isključivo svomu osobnom odnosu s Bogom, ne samo da pomaže liječiti rane zajedničkoga života nego također omogućuje supruzima naći u Božjoj ljubavi najdublji izvor smisla vlastitog života. Svaki dan moramo zazivati pomoć Duha Svetoga da ta unutarnja sloboda bude moguća.

PAPA FRANJO, Amoris laetitia, 319.-320.

OTAJSTVO I ZBILJA

24

Ulazna: 238 Dan Gospodnjiili: 212-213 Oko stola tvogaOtpj. ps.: Nasiti nas smilovanjem svojim

(ŽV 11-2006 ili ŽV 10-2009)Prinosna: 226.2 i 3 Od sva se četiri vjetraPričesna: 260 O da bude radostili: 188 Na Isusov se spomen samZavršna: 217 Bože, tvoj smo sveti narod


14. listopada 2018.

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaAko se, Gospodine,grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al’ u tebe je praštanje, Bože Izraelov.

Ps 130, 3-4

Zborna molitvaGospodine, nek nas tvoja milost uvijek nadahnjujei prati te budemo sveudilj usmjereni na dobro.Po Gospodinu.

Prvo čitanje Mudr 7, 7-11Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s mudrošću.

Čitanje Knjige MudrostiPomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ni šta ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. Nisam je htio uspoređi vati ni s draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli. A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno.Riječ Gospodnja.


Pripjev: Nasiti nas smilovanjem svojimda kličemo!

Nauči nas dane naše brojitida steknemo mudro srce.Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?Milostiv budi slugama svojim!

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojimda kličemo i da se veselimo u sve dane!Obraduj nas za dane kad si nas šibao,za ljeta kad smo stradali!

Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvojei tvoja slava na djeci njihovoj!Dobrota Gospodina, Boga našega,nek bude nad nama!Daj da nam uspije djelo naših ruku,djelo ruku naših nek uspije!

Drugo čitanje Heb 4, 12-13Riječ Božja prosuđuje nakane i misli srca.

Čitanje Poslanice HebrejimaŽiva je riječ Božja i djelotvorna;oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mt 5, 3Blago siromasima duhom:njihovo je kraljevstvo nebesko.

Evanđelje Mk 10, 17-30Što imaš, prodaj i idi za mnom!

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:

Darovna molitvaPrimi, Gospodine, molitve i prinose svojih vjernika, da po ovoj svetoj službi prijeđemo u nebesku slavu. Po Kristu.

24živo vrelo 25

Braćo i sestre, Bogu, dobromu Ocu, koji je naše živote rasvijetlio darom vjere i pouzdanjem u njega, uputimo svoje iskrene prošnje:

1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika: čuvaj ju trajno na putu vjere kako bi uvijek znala slijediti put spasenja i graditi tvoje kraljevstvo među ljudima, molimo te.

2. Za papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve: prodahni ih poslušnošću tvomu Duhu da radosnim služenjem i brigom za sav narod očituju svima tvoju dobrotu i milosrđe, molimo te.

3. Za ovu župnu zajednicu: pomozi nam da u slušanju tvoje riječi i u zajedništvu Kristova stola uvijek otkrivamo snagu kojom preobražavaš naše živote za novu radost življenja, molimo te.

4. Za ljude koji, daleko od domovine, traže novi prostor življenja: pohodi ih svojom utjehom i nadahni da u dobroti kršćana koji ih primaju otkriju tvoje milosrdno lice, molimo te.

5. Za nas, u tvoje ime ovdje sabrane: rasvijetli nas svojim Duhom da umijemo napustiti sve što nas zarobljava; obnovi u nama želju za vječnim životom i pomozi da nada u dar vječnosti vodi sve naše misli i djela, molimo te.

Svemogući Bože, ti si nam u čovještvu svoga Sina otkrio svoje lice i pokazao nam put spasenja. Obnovi nam vjeru i pomozi da iz ljepote zajedništva s tobom gradimo zajedništvo sa svim ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.

MOLITVA VJERNIKA

Jedno ti nedostaje! Ilustracija iz armenskoga rukopisa: Isus i bogati mladić.

»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini prelju-ba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!« On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to ču-vao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogle-da, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedosta-je! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljev stvo Božje!« Učenici osta-doše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«Oni se još većma snebivahu te će jedan dru-gome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemo-guće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve osta-vismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evan-đelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – – i u budućem vijeku život vječni.«Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaKad se Gospodin očituje, bit ćemonjemu slični, jer vidjet ćemo gakao što jest.

1Iv 3, 2

Popričesna molitvaGospodine, ti nas hraniš tijelom i krvlju svoga Sina: daj da postanemo dionici božanske naravi.Po Kristu.

OTAJSTVO I ZBILJA

26

Dolazili su Isusu ljudi s različitim potre-bama. Ti se susreti zbivaju obično tako da na početku imamo problem, a na

kraju sve završava sretno i radosno. Ipak, nisu svi susreti s Isusom takvi. Evanđelist Marko potanko opisuje jedan susret s Isusom koji je na početku pun entuzijazma, ali na koncu završava žalosno i izaziva zbunjenost svih pri-sutnih. Riječ je o susretu s jednim bogatašem koji je dotrčao Isusu i upitao ga: »Učitelju do-bri, što mi je činiti da baštinim život vječni?«.

Isus mu ne odgovara izravno, nego najpri-je postavlja retoričko protupitanje o naslovu kojim ga je bogataš oslovio. Isusove riječi »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!« možda zvuče kao prijekor. Ali one to nisu. One su uvod u Isusov odgovor na pitanje o vječnome životu, a to je pitanje koje se izravno tiče Boga, što znači da samo Bog može na njega dati pravi odgovor. Svojim postupkom bogataš, barem izvana, pokazuje da vjeruje kako mu ta-kav odgovor može dati upravo Isus. A Isus mu svojim postupkom ne uskraćuje odgovora.

Jednim dijelom bogatašu je taj odgovor već poznat. Isus, naime, navodi nekoliko Bo-žjih zapovijedi koje prema načelu pars pro toto (dio za cjelinu) predstavljaju čitav Deka log – Deset zapovijedi, koje je Bog objavio na Sinaju na način da ih čitav narod čuje (usp. Izl 19,9; 20,1-18). Time u ovom susretu Isus potvrđuje neprola-znu vrijednost Dekaloga kao temeljnoga od Boga objavljenoga moralnog zakona. Tko vrši Božje zapovijedi, pravedan je čovjek i nalazi se na putu spasenja.

No, kada bogataš odgovori da sve te zapovijedi vrši od svoje mladosti, do-znajemo da to ipak nije vrhunac vjernič-koga života. Možda je pretjerano reći da je vršenje Dekaloga minimum koji tre-bamo činiti da bismo živjeli dobro i pra-vedno, ali iz nastavka Isusova razgovora s bogatašem doznajemo da za baštinu vječnoga života to ipak nije dovoljno.

Potrebno je vršiti zapovijedi, ali to nije sve. Bogati je mladić Isusu spremno odgovorio da vrši zapovijedi i Isus ga je zavolio jer je u njemu prepoznao osobu koja želi živjeti po Božju. Ali vršeći zapovijedi bogataš tek ispunjava pret-postavku za još jedan, ali odlučujući korak na putu savršenstva. »Jedno ti nedostaje!«, kaže mu Isus, a to jedno jest odricanje od zemalj-skoga bogatstva da bi imao blago nebu. Isus poziva bogataša da sve što ima proda i dade si-romasima, a onda neka ide za njim. Poruka je jasna. Bogataš treba ukloniti svaku preprjeku koja mu stoji na putu do cilja koji je postavio u svome pitanju o vječnom životu. Život vječni jest život u vječnome zajedništvu s Bogom, a Isus ovoga bogatog čovjeka poučava da će ući u to zajedništvo ako se odrekne svega i pođe za njim. U tome trenutku dolazi do preokreta. Sjetimo li se kako je bogataš dotrčao k Isusu, ne možemo posumnjati u njegovu želju da bu-de s Isusom. Ali na kraju se pokazalo da nije imao dovoljno povjerenja u Isusove riječi.

Ovaj susret nije prvi događaj u kojem Isus govori o tome kako postoje uvjeti koje je po-trebno ispuniti da bi ga se moglo nasljedova-ti. U opisu poziva prvih učenika vidimo kako

XXVIII. nedjelja kroz godinu

Odricanje i nasljedovanje

Bogataš i njegova osamljenost.

26živo vrelo 27

su oni ostavili lađu, mreže i svoje obitelji da bi pošli za njim (usp. Mk 1, 16-20). U kontek-stu nesporazuma s Petrom koji ga je odvraćao s puta muke, smrti i uskrsnuća, Isus izričito govori kako ga može nasljedovati samo onaj tko se odrekne samoga sebe i uzme svoj križ, i kako će spasiti život jedino onaj tko ga je spre-man izgubiti radi Isusa i evanđelja (usp. Mk 8, 34.38). Ista pravila vrijede i sada.

Bogataš koji vrši zapovijedi i time osvaja simpatije kod Isusa, stavljen je na kušnju. Isus ga poziva da se oslobodi prolazne sigurnosti koju mu omogućuje materijalno bogatstvo, kako bi stekao neuništivo blago na nebu. Na-žalost, on to nije bio spreman učiniti. Smrknuo se i žalostan se vratio kući. Ne znamo ništa o tome kako je i koliko dalje uživao u svome bo-gatstvu, jer evanđelje o tome šuti. Nakon odla-ska bogataša Isus se okreće svojim učenicima i poučava ih kako bogatstvo može biti veliki preprjeka za ulazak u kraljevstvo Božje.

Ni učenicima taj govor nije bezrezervno drag. I oni dijele mentalitet u kojemu je poželj-no biti bogat. Premda su sve ostavili da bi išli za Isusom, i oni već sada, u ovom prolaznome vijeku, očekuju zauzvrat nešto konkretno. I dobit će. Sve što ostave radi Isusa i evanđelja, učenici će u ovome vremenu dobiti stostruko, a u budućemu život vječni. No, u ovome vre-

menu stostruka nagrada ne dolazi sama, nego s progonstvima. Isus to ne skriva od svojih učenika, jer njegov poziv nije zamka iz koje se ne može pobjeći. On poziva u istini i ljubavi, a istinski odaziv može se ostvariti jedino u slo-bodi.

O tome na svoj način svjedoči bogataš koji se nije mogao osloboditi iz zamke svoga imutka. Promatrajući završni prizor susreta bogatoga mladića s Isusom možemo nazrijeti temeljni problem koji je postojao već na po-četku, a ostao je i na kraju. Prije opisa poziva prvih učenika evanđelist Marko sažima čitavo Isusovo propovijedanje u rečenicu: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« (Mk 1, 15). Prema tome, prvi Isusov poziv, upućen svima, jest poziv na obraćenje, poziv na promjenu načina života i razmišljanja.

Naš bogataš nije imao dovoljno vjere za takav korak. Kao čovjek koji je od mladosti vr-šio Božje zapovijedi vjerojatno je mislio da je to dovoljno te priželjkivao da ga Isus potvrdi u njegovu načinu života. No Isus ne običava da-vati takve potvrde. On poziva na trajno obra-ćenje koje već u ovom vijeku donosi plodove Kraljevstva Božjeg, a u budućem baštini život vječni.

Domagoj Runje

Zrnje…

Evanđelje nas poziva da se iskreno zagledamo u svoje srce i vidimo gdje nalazimo svoju sigurnost u životu. Obično se

bogataš osjeća sigurno u svojem bogatstvu i misli da se, kad je ono ugroženo, sav smisao njegova zemaljskog života urušava. Sâm Isus to nam je rekao u prispodobi o ludom bogatašu, u ko-joj se govori o čovjeku koji je bio siguran u sebe, ali je bio bezu-man, jer nije mislio da bi tog istog dana mogao umrijeti (usp. Lk 12, 16-21). Bogatstvo ti ne pruža nikakvu sigurnost. Štoviše, kad mislimo da smo bogati, možemo postati tako zadovoljni sami-ma sobom da ne ostavljamo mjesta za Božju riječ, za ljubav prema braći i sestrama ili za uživanje u najvažnijim stvarima u životu. Na taj se način lišavamo najvećeg blaga. Zato Isus nazi-va blaženim one koji su siromašni duhom, koji su čista srca, u koje može ući Gospodin sa svojom trajnom novošću.

PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate, 67.-68.

Nakon svega što je činio od svoje mla-dosti, nakon toliko učinjena dobra, bo-gati mladić ipak odlazi žalostan. Odla-zi od Učitelja, kojega, k tome, zove Do-brim. Imao je preveliko pouzdanje u ono što je stekao ili naslijedio. Nije se uspio odvojiti od navezanosti na dobra svijeta. U sebi je nosio »trnje življenja koje guši sjeme života« (Klement Alek-sandrijski). Bogatstvo mu je omogućilo da čini dobro, ali je zapriječilo njegovu slobodu. Bogat je, uistinu, onaj tko je slobodan, slobodan ostaviti sve, poradi onoga što se ne može steći, nego samo primiti kao dar.

MU

DR

OST

CR

KV

E

OTAJSTVO I ZBILJA

28


Ulazna: 214 Molimo tebeOtpj. ps.: Neka dobrota tvoja, Gospodine

(ŽV 10-2009)Prinosna: XV Oče, primiPričesna: 135.3 Bog je tako ljubio svijetZavršna: 184 ili 283 Ti divni Kralj si nebesnik

21. listopada 2018.

Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaZazivam te, Bože,ti ćeš me uslišit:prikloni mi uho i čuj riječi moje. Čuvaj me ko zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih.

Ps 17, 6.8

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, daj da ti uvijek budemo odani i tvome Veličanstvu služimo iskrena srca. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Iz 53, 10-11Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu,vidjet će potomstvo.

Čitanje Knjige proroka IzaijeSvidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima.Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu,vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 33, 4-5.18-20.22

Pripjev: Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Prava je riječ Gospodnjai vjernost su sva djela njegova.On ljubi pravdu i pravo:puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,nad onima koji se uzdajuu milost njegovu:da im od smrti život spasi,da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,on je pomoć i zaštita naša.Neka dobrota tvoja, Gospodine,bude nad nama kao što se u tebe uzdamo!

Drugo čitanje Heb 4, 14-16Pristupajmo smjelo prijestolju milosti.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo:Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mk 10, 45

Sin Čovječji došao je da služii život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

Darovna molitvaGospodine, obdari nas milošću i očisti od grijeha,da tvojim otajstvimaslužimo u slobodi srca.Po Kristu, Gospodinu našemu.

28živo vrelo 29

MOLITVA VJERNIKA

Ne znate što ištete. Sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.Detalj sa srebrnoga oltara sv. Jakova, Katedrala u Pistoji, 13. st. Braćo i sestre, s vjerom i pouzdanjem

izrecimo svoje molitve pred nebeskim Ocem, od koga dolazi svako dobro:1. Učvrsti, Gospodine, evanđeosko propovijedanje

i svjedočenje svoje Crkve među svim narodima i daj da mudrost evanđelja postane svima nadahnuće za izgradnju novoga svijeta, molimo te.

2. Čuvaj u istini evanđelja papu našega Franju i sve pastire Crkve i daj da po njihovu služenju i vodstvu tvoja Crkva bude očiti znak tvoga Kraljevstva, molimo te.

3. Rasvijetli i okrijepi vjeru nas koji te ponizno molimo: ne dopusti da nama srca zamru u brigama za svijet i za život što prolazi; daruj nam srce poučljivo i otvoreno za sve na što nas pozivaš, molimo te.

4. Pohodi svojom blizinom one koji su pogođeni tjelesnim i duševnim patnjama: utješi ih svojom milosrdnom ljubavlju i daj da u svome trpljenju prepoznaju put životnoga sjedinjenja s Kristom Spasiteljem, molimo te.

5. Za pokojnu braću i sestre: po svojoj milosrdnoj ljubavi oprosti im grijehe i primi ih u svoje vječno kraljevstvo, molimo te.

Nebeski Oče, tvoj nam se Sin objavio u liku sluge i u služenju nam pokazao put spasenja. Izliječi nas od naše oholosti i prodahni spremnošću za radosno služenje bližnjima. Po Kristu Gospodinu našemu.

Evanđelje Mk 10, 35-45Sin Čovječji došao je da život svoj dadekao otkupninu za mnoge.

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan,sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus do-zva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i ve-likaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslu-žitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaSin čovječji došao je da život svoj dade kao otkupni-nu za mnoge.

Mk 10, 45

Popričesna molitvaGospodine, i ovom nas službom približi nebeskoj Crkvi. Prati nas vremenitom pomoći i uči vječnoj mudrosti. Po Kristu Gospodinu našemu.

OTAJSTVO I ZBILJA

30

Neposredno prije nego što su apostoli Jakov i Ivan molili Isusa da mu u nje-govoj slavi mogu sjediti jedan slijeva, a

drugi zdesna, Isus je svojim učenicima govorio o onome što ga čeka u Jeruzalemu kamo su se bili zaputili. Govorio je vrlo precizno o tom ka-ko će biti uhićen, osuđen i ubijen. Učenici su, kaže Marko, bili zaprepašteni, a oni koji su ih pratili bili su prestrašeni. Isus Zebedejeve si-nove ne će odbiti. Ne će im ni prigovoriti što mu dolaze s pitanjem koje potpuno zanemaru-je ono o čemu je upravo govorio. Razgovarat će s njima i pomoći im da razumiju kako ulazak u njegovu slavu nije plod suparništva s drugima i kako ne pripada onima koji se prvi jave.

Na njihovu molbu Isus im kaže da ne znaju što traže. On u njihovu pitanju vidi ono što je njima skriveno. Pitanje otkriva više nego što bi oni htjeli. Nadasve, Jakov i Ivan ne vide da se svojom molbom štite od straha u koji su upali slušajući Isusa kako im govori što ga čeka. Isus ih stoga najprije vraća natrag, na ono što je govorio o svojoj muci, od koje su oni svojim pitanjem pobjegli. Pita ih mogu li »piti njegovu čašu« i »krstiti se njegovim krstom«. To su dvije slike o muci koja ga čeka.

Njihov je odgovor brz i kratak. Nije pro-življen. Kao što su svojom molbom preskočili Isusov govor o muci, tako sada svojim odgovo-rom prebrzo i olako preskaču muku. Zato im Isus govori da će i piti njegovu čašu i krstiti se njegovim krstom. Njegova muka nije odvoje-

na od njihova života. To što njega čeka, odnosi se i na njih. Tiče ih se. Zebedejevi u strahu ni-su pitali hoće li i oni morati proći kroz muku. Sada su dobili odgovor na svoje pitanje, skri-veno u strahu od kojega su pobjegli molbom o položaju u slavi. Proći će kroz muku i gorčinu kaleža. I ne samo njih dvojica, nego i svi ostali.

Desetorica su gnjevni na Jakova i Ivana. O kakvom je gnjevu riječ? O srdžbi zbog preko-račenja zabranjene granice? O suparničkom gnjevu? Srdžba se javlja u trenutku kada čo-vjek osjeća da je nepravedno zapostavljen. Dolazi iz osjećaja da mu netko želi oduzeti ono što mu pripada. Želja ostalih učenika za prvim mjestom vjerojatno nije ništa manja od želje Zebedejevih. No, budući da su je Zebede-jevi izrekli, učinilo im se kao da su ih pretekli. Isus ih zato poučava sve zajedno. Svima je po-trebna promjena shvaćanja. Osim što učenici ne razumiju što se sprema njihovomu učite-lju, oni ne razumiju ni što se s njima događa. Strah u koji su upali počeo je iznutra razarati zajednicu učenika. Nalaze se u ključnome tre-nutku u kojemu bi bilo moguće da se zajedni-ca raspadne. Zato je Isusova pouka važna.

Prva rečenica Isusove pouke odnosi se na ono što njegovi učenici znaju. Kaže im da znaju kako oni koji se smatraju vladarima i velikaši-ma svoje narode drže pod vlašću. Tko god se smatra vladarem, gospodari nad svojim na-rodom. »Nije tako među vama!« (Mk 10, 43). Isusovi su učenici zarobljeni metaforom vla-

XXIX. nedjelja kroz godinu

Moć služenja

Apostoli Ivan i Jakov traže od Isusa da mu u slavi njegovoj sjednu jedan zdesna, a drugi slijeva […]. Iskušenje je učenikâ jednako onomu Isusovu u pustinji, kada mu je đavao predložio drugi

put. Takvo je i Petrovo iskušenje, kada u prvom trenutku ne prihvaća Isusovu muku. To je iskušenje kršćanstva bez Križa, kršćanstva koje je na pola puta. Postoji i drugo iskušenje, kršćanstvo s križem, ali bez Isusa. Iskušenje kršćanstva bez Križa, odnosno biti kršćani na pola puta, Crkva na pola puta, ona koja ne želi stići tamo kamo Otac želi, to je iskušenje trijumfalizma. Mi želimo pobjedu sada, ne penjući se na Križ, želimo svjetovnu, razumnu pobjedu. Trijumfalizam u Crkvi zaustavlja Crkvu. Tako i trijumfalizam kršćana zaustavlja kršćane. Crkva koja je trijumfalistička, Crkva je na pola puta […]. Ali, to je Crkva koja se odriče mučenika, jer ne zna da su oni potrebni Crkvi za put Križa. To je Crkva koja misli samo na pobjede, uspjehe, koja ne poznaje Isusovo pravilo o pobjedi kroz poraz, ljudski poraz, poraz Križa.

PAPA FRANJO, Homilija na misi u Domu sv. Marte, 29. svibnja 2013.

MU

DR

OST

CR

KV

E

30živo vrelo 31

danja. Jedina metafora koju poznaju jest slika vladara koji je iznad naroda i koji upravlja uz pomoć male skupine kojom je okružen. Na sli-čan način zamišljaju i Isusovo upravljanje. Oni bi se smjestili uz njega i bili iznad drugih. Ne znaju da to čine iz straha kojim su zahvaćeni. I oni bi upravljali kao što vladari upravljaju. To im se čini najboljom zaštitom od straha. Ne znaju drukčije. Metafora upravljanja sa sobom nosi suparništva onih koji žele imati udjela u vladanju. Suparništvo nosi gnjev prema onima koji su uspjeli prispjeti bliže poželjnom mjestu u piramidi upravljanja i istovremeno ulagiva-nje prema onomu o kome sve ovisi.

Isus zna što njegovi učenici znaju. No, on zna i više. Zna i što ne znaju. Ne znaju što me-tafora upravljanja nosi sa sobom i ne znaju ka-ko Isus vlada. Zato ih poučava neočekivanom slikom: »Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!« (Mk 10, 43). Isus ih poučava za vrijeme koje dolazi. Ako u trenutku kada im učitelj bude oduzet, počnu tražiti drugu sigur-nost, izvan njega, raspast će se jer sve što znaju dolazi iz svijeta koji poznaje vladanje i robova-nje, ali ne poznaje slobodu. Isus ne guši volju za tim da netko bude prvi. Poučava ih da volja nije ni kriva ni upitna. Trebaju naučiti kako op-hoditi s moći. Moć je opasna. Njezina opasnost leži u zloporabi. Tko ima moć, može se njome služiti u svoju korist. To se događa uglavnom i najčešće. No, moću se čovjek može koristiti

Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi. Ghislaine Howard: Isus prima na se križ.

i drukčije. Tko ima moć, ne mora gospodari-ti. Može služiti. Tako moć povezuje vrh i dno, najviše i najniže. Ne razdvaja i ne zlorabi. To je Isus napravio. Stoga je on najbolji primjer mo-ći koja ne zlorabi, nego služi. Zato učenicima otvara oči za ono što on čini, za njegov način ophođenja s njima i s moći. Metafora kojom im to pokazuje je otkupnina. Za razliku od vladara koji gospodare svojim narodima držeći ih pod-ložne i neslobodne, Isus je došao dati sebe i svoj život kao otkupninu. Otkupnina je cijena koju netko plati kako bi netko mogao biti oslobođen ropstva. To nije kupovina roba. Roba se može prodati, ali rob time ne postaje slobodan. No, netko može platiti cijenu za roba i pustiti ga da bude slobodan. To je otkupnina. Netko je platio cijenu jednoga roba i nije dobio ništa zauzvrat. Dobio je rob. Rob je postao slobodan. Onaj koji je platio otkupninu, ne traži ništa za sebe. Ne manipulira svojim novcem i svojom moći. Služi se njima kako bi netko mogao radikalno promi-jeniti svoj status: iz ropstva u slobodu.

To je pouka koju Isus ostavlja svojim uče-nicima: kad on ode iz ovoga svijeta, oni će tre-bati činiti isto. Dati svoje snage i svoje sposob-nosti u to da drugi mogu biti slobodni. Služiti, a ne gospodariti. Biti poslužitelji, a ne težiti kako biti iznad drugih. Koliko je ovo teško vi-di se i na učenicima, ali i na Crkvi i njezinim službenicima. Od početka do danas. Ništa u Crkvi nije tako zavodljivo kao moć i ništa nije tako nespojivo s Kristom kao moć kojom net-ko gospodari nad drugima.

Kada se vjernici nedjeljom saberu oko sto-la i Riječi, ova im Isusova pouka osvjetljuje i odnose u svijetu i odnose u Crkvi. Kad god netko u Crkvi zaboravi na služenje i Krista, dogodi se zloporaba moći, trpe najslabiji i za-jednica se raspada. Stoga je uvijek iznova po-trebno sabrati se oko Krista koji je postavljen iznad svake vlasti i moći i istovremeno je me-đu nama kao onaj koji služi. Vjernici se tako uvijek iznova hrane njegovom riječju, tijelom i krvlju, i uvijek iznova uče kako se strahovi ne rješavaju usponom do moći i kako su pozvani služiti. Oni na vrhu najprije i najsnažnije.

Ante Vučković

OTAJSTVO I ZBILJA

32

Ulazna: 224 Oče naš dobriili: 85 ili 87 Tražite GospodinaOtpj. ps.: 122 Velika nam djelaPrinosna: 230 Darove prinesite ili: 229 Od Božje snagePričesna: 247 Uzmite, jediteZavršna: 224.4 Oče naš dobri

28. listopada 2018.

Trideseta nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaNeka se raduje srce onih što traže Gospodina. Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

Ps 105, 3-4

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi: da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Jr 31, 7-9Slijepe i hrome utješene vraćam.

Čitanje Knjige proroka JeremijeOvo govori Gospodin: »Kličite od radosti Jakovu, podvikujte prvaku narodâ! Objavljujte, uznosite, navješćujte: Gospodin spasi narod svoj, ostatak Izraelov! Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.«Riječ Gospodnja.


Pripjev: Velika nam djela učini Gospodin:opet smo radosni!

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,bilo nam je ko da snivamo.Usta nam bjehu puna smijeha,a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:Silna im djela Gospodin učini!«Velika nam djela učini Gospodin:opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve našeko potoke negepske!Oni koji siju u suzama,žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući,noseći sjeme sjetveno;vraćat će se s pjesmomnoseći snoplje svoje.

Drugo čitanje Heb 5, 1-6Čitanje Poslanice HebrejimaSvaki veliki svećenik, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sâm zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. Tako i Krist ne proslavi sâm sebe postavši svećenik, nego ga proslavi onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.Riječ Gospodnja.

Darovna molitvaGospodine, pogledaj darove što ih prinosimo. Daj da tako vršimo ovu službu da bude tebi na slavu. Po Kristu.


32živo vrelo 33

MOLITVA VJERNIKA

Braćo i sestre, s vjerom i pouzdanjem izrecimo pred Ocem nebeskim svoje prošnje, zajedno moleći:

Smiluj nam se, Gospodine!1. Za Crkvu, kojoj se svakodnevno daruješ

u svojoj riječi i u zbilji sakramenata: daj da vjerno čuva zajedništvo s tobom te, hodeći putem evanđelja, bude svjetlo narodâ i putokaz spasenja svim ljudima, molimo te.

2. Svima kojima si povjerio službu pastira i učitelja u tvome svetom narodu: uresi ih svetošću života da po njihovu radosnom predanju i svjedočenju tvoja istina bude svjetlo svima koji te traže, molimo te.

3. Za ljude koje je grijeh udaljio od tebe i od zajedništva tvoje Crkve: pohodi ih svojim milosrđem i rasvijetli im srca da iznova spoznaju ljepotu evanđelja i snagu zajedničkoga ispovijedanja vjere, molimo te.

4. Za ovu zajednicu tvojih vjernika: oslobodi nas sumnji u vjeri, okrijepi nam srca pouzdanjem u tvoju dobrotu i ne dopusti da svojim nemarom u životu vjere budemo sablazan onima koji te traže, molimo te.

5. Za preminulu našu braću i sestre: uvedi ih u svjetlo nebeskoga kraljevstva, molimo te.

Bože, izvore mudrosti koja rasvjetljuje svijet, primi naše smjerne molitve; daj da u tvome svjetlu prihvaćamo sve ljude i svima otkrivamo ljepotu tvoje ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu.

Idi, vjera te tvoja spasila!V. Blažanović: Iscjeljenje slijepca, 1987.

Pjesma prije Evanđelja usp. 2 Tim 1, 10Spasitelj naš Isus Krist obeskrijepi smrti učini da zasja život po evanđelju.

Evanđelje Mk 10, 46-52Učitelju moj, da progledam.

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Naza-rećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I po-zovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progle-dam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasi-la!« I on odmah progleda i uputi se za njim.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaDaj nam, Gospodine,radovati se pobjeditvojoj, dizati stjegove u ime GospodinaBoga svojega!

Ps 20, 6

Popričesna molitvaGospodine, daj da tvoja otajstva izvrše u nama što sadrže: da doživimo u punoj stvarnosti što sada vršimo u znakovima.Po Kristu.

OTAJSTVO I ZBILJA

34

Prije nego započnemo naše razmatranje nad odlomkom iz Markova evanđelja, dobro je imati na umu misli blaženoga

Johna Henryja Newmana: »Ne dao Bog da do-đe mo u napast te varamo svoju savjest poisto-vje ćujući nekakvim smicalicama služenje svije tu sa služenjem Bogu.« Ta se misao može su sresti u mnogim Newmanovim djelima, a ona predstavlja veliko upozorenje koje je danas možda i aktualnije od upozorenja u njegovo vrijeme. Naime, ne smijemo si umisliti kako je dovoljno samo »služiti svijetu«: obavljati svoje dužnosti u obitelji, braku, na poslu, društveno, politički ili crkveno se angažirati, kao vjernici laici, kao svećenici. I onda umiriti svoju savjest da već samim time što »služimo svijetu«, mi služimo Bogu. Činimo li tako, to ima za poslje-dicu zaborav Boga: sve manje osobne molitve, sve manje istinske pobožnosti, sve manje do-življaja euharistijskoga slavlja; jednom riječju, sve manje Boga u našemu životu. Tako se mo-že primijetiti da se i u homilijama, nagovorima i razmatranjima služenje Bogu razvodnjava na služenje svijetu. Prevladava uvijek naglasak na ovaj ili onaj moralni poticaj, na ovu ili onu ko-risnu ideju za razumijevanje svijeta i čovjeka, na ovu ili onu političku ili neku drugu aktual-nost. I tako Bog, odnosno Isus Krist, u svemu

XXX. nedjelja kroz godinu

Isusovi prosjacitome postaje zaboravljeni stranac, stranac u osobnoj molitvi, stranac u pobožnosti, stranac i u euharistijskom slavlju.

Evanđelja nam upravo to ne dopuštaju. Ne-prestano nam posvješćuju da »služenje svijetu« nije dostatno, da ovaj svijet nije dostatan. Stalno nas dovode do Isusa Krista, zahtijevaju od nas služenje Kristu, da vjerujući u njega, živimo od njega. Služenje svijetu uvijek je na drugome, a služenje Isusu Kristu uvijek na prvome mjestu. Sveto pismo ne dopušta nam da kakvom jefti-nom smicalicom poistovjetimo služenje svijetu sa služenjem Bogu, Isusu Kristu, kako je to ista-knuo blaženi Newman. Imajući to u vidu, može-mo se sada posvetiti evanđeoskom ulomku.

Vika za IsusomPrvo što nam upada u oči jest vika prosjaka Bar-timeja: »Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: ‘Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se.’« Vjera nije samo vika, ali ona jest i treba uvijek također biti vika, vrisak za Isusom Kristom. Vika podrazumijeva priznanje nedostatnosti, bijede, grješnosti, ograničenosti nas samih, ali i ovoga svijeta. Vika je također izričaj koliko nam je stalo do nekoga, kao kad za nekim tko nam je drag, koga nismo dugo vidjeli, poviknemo na ulici u želji da ga susretnemo, da ne bi slučajno prošao

MU

DR

OST

CR

KV

E

Zrnje…

Odlomak o ozdravljenju slijepca Bartimeja smješten je, u Marko-vu Evanđelju, na kraj poglavlja koje opisuje Isusovo putovanje

prema Jeruzalemu prije njegove muke i smrti. Na kraju toga puta, ozdravljenjem slijepca Bartimeja Isus čini svoje zadnje čudo. Barti-mej je prosjak, no ne običan prosjak. On je prosjak svjetla: »Učitelju moj, da progledam!«. Izgubio je očinji vid, ali nije izgubio pouzdanja u Gospodina, koji daje svjetlo. Nije slijep od rođenja, nego je izgubio vid. Time je postao slikom svih onih koji su izgubili svjetlo, moć prepoznavanja i spoznaje. Bit će ozdravljen od tjelesne sljepoće, ali i obdaren nutarnjim svjetlom koje prepoznaje Spasitelja: »on odmah progleda i uputi se za njim«. Nasljedovanju Isusa prethodi ozdrav-ljenje od sljepoće, prosvjetljenje. Potrebno je spoznati i priznati slje-poću i u poniznosti, u iskrenoj molitvi, biti prosjak Božjega svjetla. Cijeli ljudskih život nije drugo doli hod prema Svjetlu.

Bartimej, koji žudi za svjetlom, živi u srcu svakoga iskrenoga vjernika jer se svakodnevno su-sreće s tamom sumnje i nezna-nja, s tamom grijeha, s tamom zla… No, »vjera nije svjetlo koje raspršuje sve naše tmine, nego svjetlo koje vodi naše korake u noći, i to je dovoljno za put« (papa Benedikt XVI, Lumen fidei, 57). U tami je katkad do-statan i tračak svjetla. Zato je svakoga dana potrebno moliti za dar Božjega svjetla.

34živo vrelo 35

pokraj nas. I slijepi je Bartimej vikao za Isusom: hrabro je priznao svoju bijedu, ali je istodobno i pokazao koliko mu je Isus Krist bio bitan, bojeći se da bi Isus mogao proći pokraj njega. Na taj je način Bartimej postao primjer istinskoga vjerni-ka. Jer, vjera u Isusa Krista mora u sebi imati di-menziju vike, vriska za Bogom, priznanja vlasti-te bijede, ali i duboke privrženosti Isusu Kristu, djetinjega straha da Isus ne prođe pokraj nas. Ma, recimo to još bolje: vjera treba očitovati ve-liku potrebu, žudnju za Isusom Kristom. Nema li u vjeri vike, vriska, vapaja za Isusom Kristom, tada je to mrtva vjera, vjera svedena tek na »slu-ženje svijetu«, na racionalno razmatranje, na ra-znorazna »aktualna« pitanja u Crkvi i društvu.

Isto tako, slijepac Bartimej kazuje nam ka-ko se upravo tako shvaćena vjera želi na razli-čite načine ušutkati: »Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: ‘Sine Davidov, smiluj mi se.’« Kao što rekosmo, »ušutkana vjera« jest ona u kojoj se priječi osobni i snažan vri-sak za Isusom Kristom koji je Bog, spasitelj i otkupitelj, spasitelj i otkupitelj ovoga svijeta. »Ušutkana vjera« jest ona vjera u kojoj je Krist obična ideja, a ne više stvarna osoba kojoj pre-dajemo, izručujemo cijeli svoj život.

Moj se Isus zaustavljaEvanđelje nas izvješćuje o predivnoj gesti Isusa Krista. On nije nastavio dalje, nije se htio susre-sti s Bartimejem onako kako mi to obično čini-

mo s onima koji nam nisu bitni: susretnemo ih na ulici i onda s njima razgovaramo hodajući, nemamo vremena ni želje zaustaviti se i razgo-varati s njima. A Krist je upravo to učinio: zau-stavio se, stao je, htio je stvarno susresti Barti-meja licem u lice. Time je pokazao koliko mu je stalo do njega, a time i nama govori koliko smo mu važni, jer se u vjeri vike, vriska, Krist uvi-jek »zaustavlja« kod nas, mi mu nismo usput-ni. Ah, možda nam je Isus Krist jedina osoba na ovome svijetu za koju nismo usputni, jedina osoba koja se želi zaustaviti kod nas. I što drugo poželjeti nego upravo to da Krista svojom vi-kom, vriskom vjere uvijek iznova zaustavljamo.

Zato je razumljiva reakcija prosjaka Barti-meja. Odbacio je svoj ogrtač, skočio je i došao Isusu. Tako učinimo i mi. Nije dovoljna samo vika, vrisak. Potrebno je odbaciti svoj prijašnji život, skočiti iz staroga života u novi život, sko-čiti do Isusa da nas iscijeli od sljepoće grijeha, sljepoće neznanja i požude. I ne samo to. On na Isusovo pitanje: »Što hoćeš da ti učinim?«, od-govara: »Učitelju moj, da progledam.« Ne ka-že mu samo »Učitelju«, nego »Učitelju moj«. Doista, nema istinske vjere tamo gdje Isus Krist ne postane »moj«, moj Isus, moj Učitelj. Taj »moj« sadrži u sebi svu bliskost, intimu, privrže nost, isključivost ljubavi prema Isusu Kristu. Samo gdje je Isus »moj«, tu ima smi-sla i »naš Isus«. Gdje Isus nije »moj«, tu »naš« Isus nije ničiji.

Prosjaci s ProsjakomDa, vjera je vika, vrisak. Vjera je odbacivanje staroga, skok k Isusu. Vjera je i bliski susret s »mojim« Isusom, ali vjera je i nasljedovanje: »I on odmah progleda i uputi se za njim.« Dobro je da si posvijestimo da nas, kršćane, od duhovne sljepoće, sljepoće razuma i volje, ne ozdravlja svijet, da u konačnici mi, kršćani, ne nasljedu-jemo ovaj svijet, ne upućujemo se za njim, nego nasljedujemo Isusa Krista. A to ne ćemo moći postići dokle god i sami ne postanemo Barti-meji, obični prosjaci na ovom svijetu, prosjaci Isusa Krista, jer je i on prosjak, prosjak mene i tebe, cijeloga ovog svijeta: prosjaci s Prosjakom.

Ivica Raguž

Gospodine, smiluj mi se.

OTAJSTVO I ZBILJA

36

1. studenoga 2018.

Svi sveti, svetkovinaUlazna pjesmaRadujmo se svi u Gospodinu!Svetkujmo blagdan u čast svih svetih: njihovu se blagdanu raduju anđelii zajedno s njima slaveSina Božjega.

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, danas zajedno slavimo zasluge svih svetih. Molimo te: što je više zagovornika, udijeli nami veće obilje svoga milosrđa. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, neka ti budu mili ovi prinosi na čast svih svetih: oni su već postigli besmrtnost, daj da se zauzmu za naše spasenje. Po Kristu.

Prvo čitanje Otk 7, 2-4.9-14Vidjeh, eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena…

Čitanje Knjige Otkrivenjasvetog Ivana apostolaJa, Ivan, vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih. Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u ruka-ma. Viču iza glasa:»Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!«I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem nice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći: »Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.«I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeve-ni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Ja-ganjčevoj.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 24, 1-4b.5-6Pripjev: Takav je naraštaj onih

koji traže lice tvoje, Gospodine.Gospodnja je zemlja i sve na njoj,svijet i svi koji na njemu žive.On ga na morima utemeljii na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju,tko će stajati na svetom mjestu njegovu?Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:duša mu se ne predaje ispraznosti.

On blagoslov prima od Gospodinai nagradu od Boga, Spasitelja svoga.Takav je naraštaj onih koji traže njega,koji traže lice Boga Jakovljeva.

Drugo čitanje 1Iv 3, 1-3Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola Predragi! Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A zato nas svijet ne poznaje što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest. I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Mt 11, 28Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni,i ja ću vas odmoriti, govori Gospodin.

36živo vrelo 37

Ulazna: 623.2 Radujmo se sviOtpj. ps.: Takav je naraštaj (ŽV 11-2009)Prinosna: VI Izvore vode živePričesna: 287 Blaženstva (ili ŽV 11-2005)ili: 136.2 Dođite k meniZavršna: 688 Otkupitelju, Isuseili: 690-691 Poklikuj, svijete, radosno

Bogu Ocu, koji je izvor svetosti i vječna nagrada svim svojim vjernima, uputimo iskrene prošnje, zajedno moleći:

Vodi nas putem svetosti, Gospodine.1. Za Crkvu, zajednicu pozvanih na svetost:

čuvaj ju u čistoći i snazi vjere i pomozi da po životima svojih vjernika svjedoči tvoju blizinu i tvoj dar spasenja svim ljudima, molimo te.

2. Za pastire Crkve: okrijepi ih proročkom hrabrošću da u svim životnim okolnostima i u svim protivljenjima svijeta vjerno naviještaju istinu evanđelja, molimo te.

3. Za sve kršćane: da se, okrijepljeni nadom u vječnost, svakodnevno suobličuju slici tvoga Sina, molimo te.

4. Za braću i sestre koji su pritisnuti životnim nedaćama: daruj im snagu evanđeoske nade koja bol i tjeskobu pretvara u blaženstvo tvojih izabranika, molimo te.

5. Za nas koje si sabrao na ovaj sveti susret: okrijepi nas svojim Duhom za radosnije služenje u tvojoj Crkvi te u tom služenju prepoznamo put osobnoga posvećenja, molimo te.

6. Za sve one koji su nam prethodili na putu u vječnost: ti ih, Gospodine, pridruži mnoštvu onih što te u nebu bez prestanka slave, molimo te.

Nebeski Oče, po svome Sinu Isusu Kristu ti si paloga čovjeka podigao iz grijeha i pozvao ga na evanđeosko blaženstvo. Obnovi nas svojim Duhom da umijemo svakodnevno rasti na putu svetosti i tako biti svjedoci novoga neba i nove zemlje. Po Kristu Gospodinu našemu.

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima.

Pričesna pjesmaBlago čistima u srcu: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Mt 5, 8-10

Popričesna molitvaBože, ti si jedini svet i u svim svecima častimo tvoja čudesna djela. Molimo te: posveti nas da te ljubimo iznad svega te nas, zemaljske putnike, od ovog stola privedi na gozbu u nebeskoj domovini. Po Kristu.

Evanđelje Mt 5, 1-12aRadujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima.

Čitanje svetoga Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:»Blago siromasima duhom:njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«Riječ Gospodnja.

MOLITVA VJERNIKA


OTAJSTVO I ZBILJA

38

O svetosti svetih

Svi sveti

Svetkovina Svih svetih podsjeća nas po-najprije na to da smo mi, kršćani, svi sveti u Isusu Kristu. Posebice to dolazi

do izražaja u Pavlovim poslanicama gdje se kršćani nazivaju svetima. Nažalost, danas je ta činjenica izblijedjela među nama, kršća-nima. Svetost se još pridržava jedi no sveci-ma, onima koji su se odlikovati savršenijim načinom življenja kršćanske vjere. Ta nam žalosna činjenica, to da se više kao kršćani ne doživljavamo svetima, govori o tome da vjeru u Isusa Krista zapravo uopće više ne shvaćamo kao veliki dar, kao novost, izazov i zahtjevnost.

Kršćani su svetiPavao naziva kršćane svetima da bi im posvi-jestio što im se dogodilo s vjerom, a to je da su ponajprije postali jedno s Isusom Kristom, odnosno, do čega je Pavlu posebice stalo, a to je da su kršćani stvarno »u Kristu«. Budući da su u Kristu, onda su u njemu primili sve ono što on posjeduje, a to je: biti u božanskom ži-votu, u zajedništvu s Ocem kakvo on sam ima! Zamisli se, čitatelju, kršćanine, kakvo si dosto-janstvo primio u Isusu Kristu. Vjerom u Isu-sa Krista postao si svet: jesi jedno sa samim Bogom, stvarno jesi »odsjaj Slave i otisak bića njegova« (Heb 1, 3), stvarno jesi potpuno dije-te Božje, ljubljeni sin i ljubljena kći Božja, ali sve to uvijek »u Kristu«. U Isusu Kristu, Bogo-čovjeku, jesi »novi čovjek« (Ef 4, 24), postao si, kako vele crkveni oci, »čovjek čovjek« (usp. Br 30, 3), čovječniji čovjek. Kako nam kazuje Novi zavjet, u Kristu smo dobili na dar sve ono što Isus Krist jest: kralj, svećenik; dobili smo u njemu njegov mir, njegovu zadovoljštinu za svoje grijehe, njegovo pomirenje, njegovu ži-votnu snagu (on kao »kamen temeljac«) i nje-govu životnost (njegovu »živu vodu«), a dobi-li smo i udjela u njegovoj patnji koja donosi spasenje i blagoslov. Vidiš sada, kršćanine, što si sve primio u Isusu Kristu, u njemu si »sav svet«, u njemu smo svi mi sveti.

Kršćani – »minotauri«Ako je tomu tako, ako smo u njemu zaista i stvarno svi sveti, ako smo u Isusu Kristu dobili sve što je njegovo, njegovo božansko i ljud-sko – sve njegovo naše je i naše njegovo – na što nas i svetkovina Svih svetih prvenstveno podsjeća, tada je za nas taj novi, sveti život u Kristu veliki izazov i zahtjevnost. Sv. Pavao pi-še da se u Isusu Kristu treba »uglaviti sve na nebesima i na zemlji« (Ef 1, 10). »Sve uglaviti« znači da sve što postoji u ovomu svijetu – u konačnici sve ono što mi jesmo, što se nalazi u nama – treba »podložiti« Kristu, koji treba postati naša Glava koja određuje naš život, naš Trs koji nas hrani svojim životnim sokom, naš Pastir koji nas vodi svojim putovima.

No, vratimo se slici »uglavljivanja« i Glave. Biti svet znači sada cijeloga sebe, »sve« uglav-ljivati u Isusu Kristu. A to je tako zahtjevno i tako teško. Sv. Grgur iz Nisse piše kako mi kršćani nalikujemo mitskomu biću, minota-uru: ‘tijelo’ nam je ljudsko, izvana smo dobri kršćani, nema na nama vidljivih poroka, lije-po i uredno izgledamo, a duh nam je bikovski, neuredan, nekršćanski, ohol, pun sebeljublja, iznutra smo štovatelji kumira, dakle, sve samo ne Kristovi. Kršćani smo, ali samo polu-kršća-ni, neka vrsta kršćana minotaura. Nastavlja dalje svetac iz Nisse, ponekad nam je pak ‘gla-va’ Kristova, ali nam je ‘tijelo’ zvjersko, naliku-je onim kipovima koje imaju tijelo zmija i dru-gih zvijeri. To znači da nam je ‘glava’, da je naš duh Kristov, slijedimo njegov nauk, živimo molitveno i duhovno, ali nažalost nikako da svoje tijelo, tjelesne strasti, »uglavimo«: olako se srdimo, bludna pohota vlada našim tijelom, ne znamo se oteti ovisnosti o jelu, piću…

Sveci – uglavljeni »u Kristu«Tako nam sv. Grgur doziva u svijest da se kr-šćanska svetost sastoji u potpunome uglavlji-vanju, podređivanju cijeloga našeg bića Isusu Kristu, i duha i tijela, misli, riječi i djela, da ne budemo ni minotauri, ni sfinge, tj. zvijeri s

38živo vrelo 39

ljudskom glavom. Jednom riječju, poziva nas da budemo istinske »slike Slike« (sv. Klement Aleksandrijski), slike Isusa Krista, koji je Sli-ke Boga nevidljivoga. Stoga danas slavimo sve one osobe koje su »sve« svoje uglavile u Isu-su Kristu. Slavimo osobe koje su se u cijelosti podložile Isusu Kristu, kako piše sv. Pavao: »Doista, on treba da kraljuje dok ne podlo-ži sve neprijatelje pod noge svoje.« Svetac je osoba koja se u cijelosti podložila Isusu Kristu, osoba koje postala ‘sužanj’, zatočenik Isusa Krista, njegov rob koji je oslobođen od rop-stva grijeha te postao robom Isusa Krista, ali robom koji je najslobodnija osoba na svijetu: »Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha – na smrt, bilo poslušnosti – na pravednost. Bijaste robovi grijeha, ali ste, hva-la Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; da, oslobođeni grijeha, postadoste robovi pravednosti.« (Rim 6, 16-18).

Sveci – u velikoj žurbiSada nam je možda postalo očitije kako nas svetkovina Svih svetih i životi svetaca dovode do Isusa Krista, jer kršćanska svetost jest svetost »života u Kristu«. Ali nas isto tako ži-vot u Kristu dovodi do samih svetaca, do onih koji su se trudili, u svojim grješnim, ograniče-nim i slabim životima, biti potpuno u Kristu. Nisu sveci bili savršeni jer kršćanska se svetost uopće ne sastoji u savršenosti. Naime, jedini tko je savršen jest Isus Krist, jest sam Troje-dini Bog. Kako je to opet sjajno uvidio sv. Gr-gur iz Nisse, kršćanska se savršenost sastoji u

stalnoj mijeni, u stalnome rastu prema boljem, gdje postajemo sve više božanska bića u Isusu Kristu. Dakle, ono po čemu se razlikuju sveti i prosječni kršćani nije u tome što bi sveci bi-li savršeni, a prosječni nesavršeni. Uostalom, pogledamo li živote svetaca, oni uopće nisu bili svjesni da su savršeni. Štoviše, bili su svjesni da su veliki grješnici. Ne, nije u tome razlika. Razlika je u tome što se sveci nisu pomirivali sa svojim stanjem, nego upravo zato što su se »u Kristu« – a to znači prožeti njime, njegovom ljubavlju i dobrotom – trudili stalno biti više Kristovi, neprestance se mijenjati, rasti u Isu-su Kristu, kako piše sv. Pavao: »da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svako-vrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvorno-sti primjerenoj svakomu pojedinomu dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi« (Ef 4, 15-16). Tako svece s jedne strane resi velika opuštenost, mir, sigurnost, jer su već sada u Kristu, a s druge pak strane napetost, nemir, nesigurnost i stalno mijenjanje, velika žurba prema Kristu, neprestani rast do punine bi-ti »u Kristu«. Nažalost, kod nas, prosječnih kršćana, nema ni prave opuštenosti, nema ni mira, ni sigurnosti, jer smo premalo u Kristu, a nema ni one istinske napetosti, nemira, nesi-gurnosti, neprestanoga mijenjanja i rasta, veli-ke žurbe, jer smo opet premalo u Kristu.

Zato, dragi čitatelju, svetac već jesi »u Isu-su«, budi to uvijek više »u Isusu«, pohitaj br-zo i uvijek brže k njemu. Nisi sam, nismo sa-mi, jer svi sveti mole za nas i zagovaraju nas.

Ivica Raguž

Duccio di Buoninsegna . Zajedništvo svetih, 1308.-1311.

živo vrelo40

OTAJSTVO I ZBILJATRENUTAK Pisma čitatelja

Pričest i kašnjenje na misu

Ovakvo razmišljanje o pričesti treba po-laziti od slavlja euharistije. Za redoviti život vjere pričest je uvijek plod sudjelovanja u slavlju, štovi-še, vrhunac zajedničkoga slavljenja. Stoga je pri-čest izvan mise, odnosno bez sudjelovanja u slav-lju euharistije, uvijek izvanredni oblik pričesti, predviđen za vjernike koji se nalaze u posebnim okolnostima: bolesnike, nemoćnike, zatvorenike, a ponegdje i za čitave vjerničke zajednice koje (zbog nedostatka svećenika) nemaju mogućnosti za redovito nedjeljno slavlje euharistije.

U redovitosti života vjerničke zajednice, kada netko dolazi na misu samo radi pričesti (npr. iz razloga pobožnosti) ili ako, kasneći, dolazi na slavlje neposredno prije pričesnih obreda, pričest kojoj bi dotični pristupio mo-gla bi biti smatrana nekim oblikom »pričesti izvan mise«. No, redovitost životnih prilika i logika slavlja ne dopuštaju da se pričest dijeli onima koji nisu sudjelovali na samome slavlju. Bilo bi prikladno i poželjno kad bi đakoni ili drugi služitelji pričesti, nakon mise nedjeljne zajednice nosili pričest bolesnim i nemoćnim nenazočnim članovima zajednice, pokazujući tako kršćansku brigu za njih i očitujući snagu eklezijalnoga zajedništva s braćom u potrebi. No, to je tema koja nas udaljava od naznače-noga pitanja. Pitanje smjera prema onima koji nisu nazočni na slavlju, ili na njegovu većem dijelu, a nazočni su na obredu pričesti.

Pitanje o nužnomu dijelu mise, na kojemu je potrebno sudjelovati da bi se na dostojan (ili »valjan«) način moglo pristupiti pričesti, ne može pronaći jednoznačan i precizan od-govor jer slavlje euharistije ima biti proma-trano u njegovoj cjelovitosti i logici obredno-ga ritma – od okupljanja zajednice do njezina poslanja nakon slavlja. Vrijedno je spomenuti da su neki stari (predsaborski) priručnici mo-ralne teologije, u poglavljima o bogoštovnome moralu, na postavljeno pitanje pokušali naći

precizan odgovor prema kojemu je za valjano pristupanje pričesti bilo potrebno sudjelovati na misi »barem od prikazanja« (offertorium), a što danas nazivamo pripravom darova ili početkom euharistijske službe. Takav govor ipak ne može biti zadovoljavajući za novi ekle-zijalni kontekst u kojemu je slavlje euharistije na znatno vidljiviji način oblikovano kao »čin Crkve«, tražeći od zajednice djelatno udioniš-tvo u čitavome slavlju. Pričest nije izdvojena iz slavlja i njegova obrednoga ritma, ali ni iz zajedništva u kojemu se liturgija slavi. Zbog toga nije moguće poduprijeti bilo koje određi-vanje »krajnjih granica« u redu mise, u vidu preciziranja »nužnoga dijela« na kojemu bi bilo »dovoljno« sudjelovati za valjan pristup pričesti. Pojedini svećenici govore da bi navje-štaj evanđelja bio ‘granica’ iza koje ne bi imalo smisla priključenje slavlju zajednice, ali sva-ko takvo određivanje prijeti krivim razumije-vanjem samoga slavlja, a pojedince može, na neželjen način, voditi k zadovoljenju minimal-nim oblikom sudjelovanja na misi. Razumnije bi bilo govoriti o odgovornosti i brizi svakoga vjernika za sudjelovanje na čitavome slavlju, te o nedjeljnoj liturgiji u kojoj se ne ‘pričešćuje’ samo euharistijom, nego i »Kristovim mistič-nim tijelom«, Crkvom. U euharistiji postajemo jedno tijelo s Kristom i s Crkvom. Zato je su-djelovanje u slavlju zajednice preduvjet sudje-lovanja na pričesti. Vjernicima koji se nađu u situaciji da, zbog kaš-njenja, ne sudjeluju u čitavome slavlju, ili barem u njegovu najvećemu dijelu, savjetuje se da nađu načina kao sudjelovati na nekoj drugoj misi te ta-ko na dostojan i eklezijalan način slave Dan Gos-podnji. Veću poteškoću predstavljaju, ipak, oni vjernici koji »redovito kasne« na nedjeljnu euha-ristiju. Njima je potrebno više govoriti o smislu i značenju slavlja, negoli o uvjetima za »valjanu« pričest.

Cijenjeno Uredništvo, je li dopušteno pristupiti pričesti kada se na misu zakasni i ne sudjeluje na njezinu većemu dijelu? Na kojemu je dijelu nužno sudjelovati da bi se moglo valjano pristupiti pričesti?

Josip Markov

Knjižicu po cijeni od 5,00 kuna možete naručiti na [email protected] ili na broj telefona +385 (0)1 5635 050. Troškovi poštarine nisu uračunati u cijenu.

Za župne urede, koji za svoje vjernike žele naručiti više primjeraka, predviđeni su posebni popusti*: 50 primjeraka – 125,00 kn; 100 primjeraka – 225,00 kn; 200 primjeraka – 400,00 kn.

*Navedeni popust odnosi se samo na župe i pretpostavlja da knjižica nije namijenjena za daljnju prodaju.

INFORMACIJE I NARUDŽBE:HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORALKsaverska cesta 12a, 10000 Zagreb • tel.: +385 (0)1 5635 050 • faks: +385 (0)1 5635 051e-mail: [email protected] • www.hilp.hr

živo vreloList izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3,70 EUR; 4,50 CHF; 6,20 USD; 6,20 CAD; 7,50 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 48 EUR; 58 CHF; 80 USD; 80 CAD; 97 AUD • BiH, SRB, MNE: 36 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – IBAN: HR8823400091110174994

model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – IBAN: HR8823400091110174994 – SWIFT: PBZGHR2X

Ispit savjestiPRIPREMA ZA SAKRAMENT POMIRENJA – ISPOVIJEDI

PRIREDIO: mons. Ivan Šaško

»Ex

voto

«, za

vjet

ne p

loči

ce;

crkv

a Ro

đenj

a Bl

. Dj.

Mar

ije, S

krad

in.

Mla

den

Veža

Documents

2018 · dvaju Zavjeta te tipologiju smatraju inferiornom metodom, budući da Sveto pismo prema njihovu mišljenju sadržava različita vjerska iskustva različi- tih skupina, a ne