Upload
alencia-flamand
View
235
Download
9
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Skini i podijeli s prijateljicama!
Citation preview
2
Dženifer Gordon
TAJNA NA OSTRVU
I
Iz razmišljanja ga je trglo zvono sa vrata. Na vratima je stajao poštar.
- Imate telegram, molim Vas potpišite se ovde. Nadam se da nisu loše
vesti.
Kad je zatvorio vrata za poštarem, otvorio je telegram.
„Odmah dolazi. Tetka Beti veoma bolesna" -čitao je Aleks naglas.
Zagledao se u njega nekoliko sekundi, zatim ga zguţvao i bacio u korpu
za otpatke.
- Smatraću da mi telegram nije uručen na vreme - pomislio je.
Taj dan je bio kao i svaki drugi. Aleks Klark je sedeo u sobi svog
prostranog i prilično praznog stana i pokušavao da uradi nešto na
kompjuteru. Razmišljao je o svojoj prošlosti i o tome kako već dugo
vremena od kada je prestao da se bavi "onim" poslom nema uznemiravanja
i poziva u toku noći. Kada nije bio na poslu, dane je uglavnom provodio
sam u stanu ili u isto tako usamljenim šetnjama kraj reke. Posle svega što se
dogodilo prijala mu je samoća. Mučili su ga mnogi događaji iz prošlosti i
dok ih ne zaboravi ili barem prihvati, znao je da je bolje da bude sam.
1000 € BONUS
3
* * *
Aleks je seo i zamislio se... ponovo je uzeo telegram iz kante za otpatke.
Znao je šta sledi, a mislio je da mu se nikada više neće javiti. Kada je
prestao da se bavi tim poslom, rekao je da ga više ne zovu i ne daju mu
nikakve zadatke tog tipa.
- Nisam hteo da dođem - rekao Aleks - kako sam obavešten, tetka Beti je
umrla pre dosta godina.
Ĉovek ga je gledao zadovoljno. Znao je Aleksa dovoljno dobro da bi
posumnjao da će doći. Bio je siguran da će se pojaviti na njegovim vratima
čim dobije telegram.
- Znao sam da mogu da računam na tebe, dečače moj.
- To je ono, što ne moţete kapetane Parker! -rekao je Aleks. - Izašao sam iz
Kapetan Parker reče tiho:
- Nisam verovao da te je onaj poslednji posao zaista povredio, zar ne?
Nisi zaboravio do danas.
Aleks je sedeo skoro nepokretno.
- Nije lako zaboraviti kada ubijete svog najboljeg prijatelja - promrmljao je
napokon.
- Nije to bilo ubistvo. Bila je to samoodbrana, mada ja znam šta si ti uvrteo
sebi u glavu. Slušaj me, Aleks - nastavi kapetan - tvoj prijatelj Edvards bio
je dvostruki agent i ti to znaš jako dobro. Pre ili kasnije, došli bi u situaciju
da on ubije tebe. Nemoj mi reći da bi to više voleo!
Aleks na ovu konstataciju nije rekao ništa.
Ipak je uzeo sa stola mobilni telefon, stavio ga u dţep, isključio kompjuter
i tri sata kasnije je sedeo u jedinoj maloj kancelariji u Njujorku. Gledao je
mrzovoljno u čoveka koji je sedeo za velikim radnim stolom.
FBI-ja pre osam godina i ţelim da ostanem van njega. Sada sam inţenjer u
fabrici mobilnih telefona i kada napustim ovu kancelariju, ući ću u svoja
kola i otići na zasluţeni odmor. Pa, ako ste hteli da me uvučete u svoje
male kombinacije, zaboravite to!
4
- Vidim! Ne veruješ da bi on bio u stanju da te ubije. Moţda je stvarno
bolje što si izašao iz ove sluţbe. Nemamo vremena za sentimentalnosti.
Aleks je duboko uzdahnuo. Počele su da mu se vraćaju sećanja...
- Pokušavate da me naljutite, kapetane. Hoćete da me prisilite da vam
- Raskrstio sam sa svim tim one noći, kada sam pucao u svog prijatelja
Bena Edvardsa. Znate kapetane, to je bilo pravo prijateljstvo. Ne znam šta
je navelo Bena Edvardsa da postane dvostruki agent, ali...
- Ja znam - prekinuo ga je ga kapetan. - Novac je glavni pokretač svega.
Postojala je ona njegova mala sestra. Kao što znaš, on je izdrţavao. Ona je
morala da ima sve najbolje: najbolji fakultet, lepe haljine i sve ostalo što ide
uz to. A sve to nije moglo od onoga čime smo ga mi plaćali.
Aleks se iznenadio.
- Ali, roditelji Bena i Dţenifer su bili bogati, dobro su se pobrinuli za svoju
decu.
- To jeste tačno - kapetan je nastavio mirnim tonom - porodica je bila
- Ja vas molim da nju izostavite iz svega ovoga! - uzviknuo je Aleks. - Ona
je jedna neduţna osoba u celoj toj priči!
Ĉak i sada, posle osam godina, Aleks je mogao da čuje njen jecaj, kada je
saznala za smrt svoga brata. Imala je tada osamnaest godina, bila je nevina
i tako bespomoćna.
Kapetan je ustao, uzeo jednu fasciklu, izvadio gomilu hartije i gurnuo
jedan list prema Aleksu.
- Pročitaj ovo, pa ćemo da vidimo da li ćeš me odbiti da uradiš ovaj posao!
Bile su napisane samo tri reči, Nju Bedford, Smit.
dokaţem da sam i dalje čvrst kakav sam bio. Ništa od toga. Vidite, pro-
menio sam se od kada ste me poslednji put videli. Nisam više balavac koji
se igra skrivalica. Uzdahnuo je i pogledao u sagovornika.
bogata. Neki novac im je ostao, ali to se sve potrošilo na njeno školovanje i
sve ostalo što sam već rekao. Tako da se tvoj prijatelj okrenuo drugim
izvorima. - Onda je pogledao Aleksa. - Naravno, ti si nas u stvari napustio
zbog Dţenifer Edvards, zar ne? Zaljubio si se u nju, ali ubio si njenog brata,
pa nisi imao snage da je ponovo sretneš.
1000 € BONUS
5
Aleks je nehotice uzviknuo:
- Nju Bedford!
- Tako je. Ne treba da ti objašnjavam gde se to mesto nalazi, zar ne?
Neko vreme, Aleks je ćutao, a onda je rekao:
- Kampovao sam sa roditeljima na ostrvu Jork naspram Nju Bedforda
bogataš i pokušao da od njega napravi luksuzno letovalište prepuno
hotela?
Kapetan Parker je klimnuo glavom.
- Da, samo nije uspeo. Stanovnici nisu hteli da saraduju. Posle je sve
prodao nekom Francuzu koji je sve kupio za sebe. Bilo je pokušaja tog
Francuza da nešto gaji na tom mestu.
Aleks ga je pogledao.
- A Smit?
- Ah, Smit! Smit postoji još od tvog vremena, u stvari pojavio se otprilike
u doba tvog odlaska. Smit nije samo čovek, dragi moj prijatelju, to ti je cela
organizacija. Komercijalni špijunski posao. Ţeliš najpoverljivije tajne? On ih
ima po određenoj ceni, naravno.
- Znate li ko je on? Kapetan je odmahnuo glavom.
- Šta znate o njemu?
- Gotovo ništa. Nikako ne uspevamo da ga uhvatimo. Ima mnogo ljudi i
- Pa, otkud znate onda za sve ovo?
- Pa, skoro smo ga raskrinkali, jer smo ubacili jednog svog čoveka među
njih. Riđ, sećaš li ga se?
Aleks je samo klimnuo glavom.
- Juče smo ga izvukli iz reke, Bio je već tri dana u vodi...
Aleks se stresao. -1 vi sada mislite da se taj čovek skriva na ostrvu? -
upitao je.
- Vrlo lako je moguće.
kada sam bio dete - iznenada ga je savladao ogroman osećaj nostalgije.
-Bilo je to gotovo napušteno mesto. Zar nije skoro celo ostrvo kupio neki
ih drţi daleko od sebe. Niko ne zna ko je on. Svako zna samo svoju vezu i
nikog više iz organizacije ne poznaje. Velika kriminalna organizacija.
6
- Ali zašto? Teško mi je da zamislim da je to idealno mesto za jednu
špijunsku organizaciju...
Kapetan Parker je otvorio fasciklu i izvadio jednu mapu. Upro je prstom
na jednu tačku neposredno pored Nju Bedforda, na malo ostrvo Jork.
- U škripcu smo. A pored toga, treba nam neko ko poznaje mesto. Osim
toga, Smit zna naše agente, a o tebi ne moţe znati ništa pošto se pojavio
kada si ti izašao iz organizacije.
- Ima još nešto. Pre mesec dana su ubili jednog dečaka. Imao je svega
trinaest godina, nevino dete, verovatno bezopasan za njih. Međutim, ipak
su ga ubili.
Aleks je ponovo seo.
- To je jedan od razloga što verujemo da je Smit na Jorku. Pretpostavljamo
- Devojka po imenu Stela Dţons. Ona i njen deda vode hotel. Veoma je
volela dečka. Znala ga je odmalena. Ah, da ne zaboravim da ti kaţem -
nastavio je Parker - dečko je u stvari siroče. Ĉudna slučajnost, zar ne? I ti si
siroče?
- Nastavite - reče Aleks. Znao je da ga je kapetan uhvatio na emocije. Na
kraju je pristao da otputuje na ostvro Jork i da istraţi šta se desilo sa
dečakom i da pokuša da raskrinka špijunsku organizaciju koja je sejala
smrt, a nije im se moglo ući u trag.
- Ne! I dalje nemam nameru da se uplićem u ovo ponovo. Ja sam inţenjer
i nemam nameru ponovo da prolazim kroz nešto kroz šta sam već jednom
prošao. Nađite nekog drugog. Sigurno imate novih agenata za koje niko još
uvek ne zna. Stalno angaţujete neke nove ljude i sigurno imate nekoga ko
je dostojan ovakvog posla. - Aleks je nakon svog monologa ustao.
da je dečko, zvao se Tom, valjda, video ili čuo nešto što nije smeo.
Ispomagao je u lokalnom hotelu, a u slobodno vreme je istraţivao pećine
na obali. Pronađen je mrtav u podnoţju jedne visoke, strme stene.
Navodno, nesrećan slučaj. Ali, postoji neko ko ne veruje da se to desilo
slučajno. Smatra da su malog gurnuli. Rekla je to isledniku, i bila je veoma
sigurna u ono što je rekla. -Ona?
1000 € BONUS
7
***
Autobus se zaustavio na stanici u Providensi i dva putnika su se iskrcala.
Šofera su veoma zanimali svi "stranci" koji su putovali njegovim auto-
busom, jer je ovdašnji svet poznavao.
Visokog plavog čoveka je već znao. Taj je već duţe vremena na Jorku, to
je bio nećak onog bogatog Francuza. Ali, ovaj je pravi Englez, uprkos tom
francuskom rođaku. Mnogo je davao na sebe.
Neznanac mu se obrati.
- Moţete li mi reći, kada imam neki prevoz za Jork? Postoje li čamci koji
voze na ostrvo?
- Ne! Ali, treba samo pozvati hotel i oni će obezbediti prevoz. No, danas
imate sreće. Gospodin Gordon je već obezbedio prevoz. - On pogleda
prema malom pristaništu - čudim se da gospođica Stela još nije stigla ...
- To je Stela Dţons iz hotela?
- Da! Idete li u hotel gospodine?
- Kada je čovek klimnuo glavom, šofer nastavi: - Lepo je tamo. A Stela će
se dobro pobrinuti za vas. Mada nema mnogo šta da se vidi tamo. Malo
pecanja, malo šetnje i ništa više. Ali, kada se šetate na obali, pazite kuda
idete. Jedan je dečak nastradao tako pre par nedelja. Moţda ste čitali o
tome?
- Ne, mislim da nisam.
- Bilo je dosta u novinama. Gospođica Stela je tvrdila da je dečak bio
- Zar se tako priča o jednoj dami? Pripazi malo na svoj jezik!
Šofer je pokrenuo motor i malo se nervozno nasmejao.
Drugi čovek, koji je sišao s autobusa, bio je sasvim drugačiji. Doduše i on
je bio visok, ali tamnokos sa tamnim očima. Šofer je posmatrao njegov
kaput, kofer i uprljane cipele. Taj se nije puno zanimao za spoljni izgled,
mada je sasvim dobro izgledao.
gurnut sa stene. Digla se velika buka, a na kraju se ništa nije desilo. Ko bi
ţeleo da ubije nekog kao što je bio Tom? To čak ni gospođica Stela nije
umela da objasni. Ona je dobra, znate samo voli malo više da priča.
8
- Nisam vas video, gospodine Gordon. Nisam mislio ništa loše i
gospođica Stela se sigurno ne bi ljutila. A sada me, gospodo, izvinite, jer
moram da krenem.
- Prokleti brbljivac! - reče Gordon gledajući za njim. - Ovi meštani su
neverovatno pričljivi. Divljaci! Slaţete se, zar ne?
Gordon se oneraspoloţio. Hoće li i ovaj stranac biti neprijatan? Njegove
tamne oči su ispitivački počivale na njemu.
- Jesam li vas dobro čuo? Rekli ste da idete preko, na ostrvo. Moj stric, koji
je vlasnik skoro celog ostrva ne dozvoljava kampovanje.
- Idem u hotel.
- Stvarno? Pa, moram da vas opomenem, da su neki delovi ostrva
nedostupni za strance. Moj stric...
Zastao je jer se začuo zvuk motornog čamca i on poţuri prema obali.
Aleks ga je sledio, ali, ne u tako brzom tempu.
- Tu si, draga! Zakasnila si! Stela Dţons mu pruţi ruku i on je blago
povuče na obalu.
Bila je veoma privlačna, imala je neki poseban šarm. Artur Gordon
pomisli da ga nijedna devojka dosada nije interesovala kao što ga je
interesovala Stela Dţons.
- Ovo ti je gost hotela, ali reci mu da nemaš mesta, ne sviđa mi se tip -
šapnuo je Steli.
Ona ga je blago odgurnula.
- Gospodin Klark? - obrati mu se na engleskom. - Ja sam Stela Dţons iz
hotela. Drago mi je što ste bez problema stigli. Uđite u čamac.
- Hvala!
Svi su se ukrcali i Stela je pokrenula motor.
- Dolazite li prvi put gospodine Klark?
- Bio sam ovde pre mnogo godina sa roditeljima na kampovanju.
- U pismu ste napomenuli da ţelite da ostanete nekoliko nedelja. Baš ste
srećni što imate tako dug odmor.
- Ja sam profesor - objasni on.
1000 € BONUS
9
Nije mogao da objasni sebi zašto je ţeleo da Stela vidi ovog čoveka u
lošem svetlu, ali ţeleo je.
Mada se čamac pošteno ljuljao, na Aleksu se nikakvi znaci morske bolesti
nisu pokazivali. Posle nekog vremena, Artur zaboravi na to i primače se
Steli. Zagrlio je i šapnuo na uho:
- Jesam li ti nedostajao?
- Prestani da izvlačiš komplimente - odvrati ona. - Zašto bi mi nedostajao?
On se nasmeši. Voleo je devojke koje se nisu odmah predavale.
- Da li se desilo nešto izuzetno za vreme mog odsustva? Kao na primer,
da li su još koga gurnuli sa stene?
Stela se naljutila.
- To nije smešno, Arture, uopšte nije smešno. Znam da nisi voleo Toma,
ali meni je bio veoma drag. Nije zasluţio da tako umre. Bolje mi se ne
obraćaj tako.
- Ţao mi je draga - on pokuša da je odobrovolji. - U pravu si. Šala baš nije
bila umesna.
- Bez obzira, ti misliš da ja samo uobraţavam da je on ubijen? Pa, nisi
jedini koji to misli. Svi na ostrvu misle kao ti. Osim mog dede, jedino njega
mnogo brine ta nesreća.
- Znači, ti misliš da se dogodilo ubistvo na Jor-ku?
Stela se ugrizla za usnu i zagledala se u stenovi-tu obalu koja se ukazala
pred njima.
- Znam da to smešno zvuči. Ne mogu da zamislim ko je ţeleo da ubije
zaboravila sam, vi ste već bili ovde.
Artur ga je prezrivo pogledao, radi u nekoj bednoj osnovnoj školi, bez
sumnje, pomislio je, zato i ima toliko dug godišnji odmor. Prekrstio je ruke
i čekao da čovek dobije morsku bolest. Bio je siguran da će se jednom
takvom to i desiti.
jadnog dečaka. Ali, sigurna sam da nije pao, Arture.
- U redu, Stela, hajde da promenimo temu, dobro?
Okrenuo se da zapali cigaretu. Stela reče:
- Jork je ispred nas gospodine Klark. Još malo, pa ćete videti hotel. Ah,
10
- Davno je to bilo - reče Aleks. - Jork je bilo manje-više napušteno mesto
tada. Samo nekoliko kuća, nikakav hotel.
- Henri Dţons - razmišljao je Aleks glasno -krupan čovek i... slep, ako se
dobro sećam?
Ona mu se nasmešila.
- To je deda. Ĉudno što ga se sećate!
Nije to bilo sve čega se sećao u vezi Henrija Dţonsa. On je bio slep, ali,
imao je neobično razvijenu moć predosećanja! „Dar" kako su to zvali -
sposobnost da oseti kako i šta će se desiti.
Ĉamac uplovi u malu luku. Aleks je video nekoliko kuća i beli hotel. Pred
hotelom je bio parkiran automobil.
- Hoćeš li na jedno piće? - upita Stela Artura.
- Ţao mi je draga, ali, moram pravo u Oazu. Stric Pjer čeka moj izveštaj, a
ti znaš da mrzi čekanje. Navratiću sutra. - On pogleda Klarka. - Laku noć,
Klark!
- Zgodan mladić. Pretpostavljam da mu je stric onaj Francuz kojem
pripada ostrvo? Ĉitao sam o Pjeru Lafajetu u novinama. Malo je
ekscentričan, zar ne?
- To je lepo rečeno - odgovori Stela dok su išli prema hotelu.
- Imate li puno gostiju?
- Ima ih dosta u proleće i leti, mada ne koliko bismo mi voleli.
Znate, nema šta da se radi na Jorku, gospodin Lafajet je stavio zabrane na
toliko mesta. U stvari, imamo samo četiri gosta, izuzev vas.
Moţda je jedan od njih Smit, pomisli Aleks. Lako je moguće.
- Neko interesantan? - upita devojku.
- Pa, gospođica Abigejl Milford ima oko pedeset godina i piše krimi
romane. Ovde je da napiše novi roman. Treba joj inspiracija, tako mije
- Moj otac je sagradio hotel. Hteo je da ţivi ovde kada se penzioniše ali,
umro je šest meseci pre završetka gradnje hotela, nikad ga nije video. Deda
i ja smo preuzeli posao. On je inače ostrvlja-nin, oduvek je ţiveo na ostrvu.
Šta je to rekla Stela Dţons? Njen deda ne veruje u nesrećan slučaj? To nije
dokaz koji bi kapetan Parker prihvatio, ali kapetan nije bio iz ovih krajeva.
1000 € BONUS
11
Ovo baš ne obećava mnogo - pomisli Aleks. Ali, ne moţe uhvatiti tog
Smita samo raspitujući, se!
- Vaša soba je na poslednjem spratu - reče mu Stela - pođite sa mnom.
***
Soba je bila mala, ali vrlo prijatna. Delovala je udobno i bila je potpuna
suprotnost od njegovog stana.
- Siđite u bar, kada se raskomotite. Ili biste više voleli u salon?
- U bar, osim - on pogleda na sat - ako već nije zatvoren.
Stela se nasmeši. - Drţimo otvoreno koliko je potrebno, ne pridrţavamo
se striktno nekog vremena.
- Bar vam je dobro opremljen?
- Dovoljno dobro da sve bude u redu. Ima uvek gostiju sa strane, bio hotel
pun ili ne. Nedeljom čak i sa kopna.
- Znači, Gordon i njegov stric nisu uvek usamljeni?
- Naravno da ne. Pjer Lafajet je kupio ostrvo da bi gajio... ne znam ni ja šta
Kako kaţe kapetan Parker i Smit se bavi koječim. Moţda je i Pjer Lafajet
umešan u celu tu špijunsku igru?
- Videla sam čudovište! - uzviknula je uzbuđeno.
- Pola, ne gnjavi gospodina! Mala, mršava ţena, očigledno Polina majka,
uhvati devojčicu za ruku. Ona se okrenula Aleksu i reče, izvinjavajućim
tonom:
rekla. Gardnerovi su obična porodica: tata, mama i dvanaestogodišnja
devojčica. Odlaze krajem nedelje.
je zamislio ovde da gaji i od toga nema ništa. Ali, ja ne verujem da jedna
stara poslovna lasica moţe tek tako da se povuče iz aktivnosti i da ništa ne
radi, kao što kaţe da se samo odmara. Tako se on još uvek bavi tu i tamo
nečim, preko Artura.
Dermot je pomno razmišljao dok se kupao i presvlačio, a zatim sišao u
bar. U dnu stepenica jedna devojčica je naletela na njega.
12
- Pola ima veoma ţivu maštu, znate! - Ovo je mnogo veće nego čudovište
iz Loh Nesa - nastavi devojčica - deset puta veće!
- Deca su nemoguća, zar ne, gospodine...
- Klark.
- Ah, da. Gospođica Stela nam je rekla da sti-ţete danas. Ja sam gospoda
Gardner, ovo je naša ćerka Pola, a evo ide i moj muţ.
Gospodin Gardner je bio visok, debeo i crven u licu, Aleks je pretpostavio
daje njegovo crvenilo od preteranog alkohola koje je gospodin Gardner
konzumirao.
- Veoma obična - sloţi se gospodin Gardner, a onda upita Klarka. - Hoćete
li da popijemo jedno piće? - i pogleda u svoju ţenu, kao da ţeli dozvolu za
to i od nje.
Godine su ostavile traga na Henriju Dţonsu, pomisli Aleks, dobio je i
mnogo bora više.
Gardner povede Aleksa do šanka, uz put veselo pozdravljajući ljude koji
su sedeli u baru.
- Evo novog gosta, Henri! - Gardner je bio glasan kao da je starac gluv, a
ne slep. - Zove se Klark.
Henri Dţons ispruţi krupnu šaku i uhvati Aleksovu ruku. Njegovi prsti
se malo pomakoše prema članku i njegova se usta razvuku u srdačan
osmeh.
- Dobro došao natrag, Aleks veoma sam sre-ćan što si ponovo tu - a onda
šapnu da čuje samo Aleks. - Šta god da je razlog tvog dolaska.
Aleks je razrogačio oči.
- Ovo mi nije jasno. Kao da vas zna!
- Sigurna sam da će vam ovde biti lepo - ruke gospode Gardner bile su
stalno u pokretu, dok je govorila. - Tako je tiho i mirno mesto. Nema puno
ljudi, znate. Mesta kao Majami su tako obična, zar ne?
- Samo jedno, onda! - i ona mu zapreti prstom. Aleks nije hteo da ima bilo
kakva posla sa njima, ali, sada nije imao izbora.
Bar je bio mali, ali prijatan, sa svega nekoliko stolova i šankom. Iza šanka
je stajao krupan, sedi čovek mešajući i točeći piće, kao da nije bio slep.
1000 € BONUS
13
- Sreli smo se pre više godina - odvrati Aleks.
- Ali, kako je znao... Niste rekli ni jednu reč!
- Osetio je oţiljak na mojoj ruci. To mi se desilo baš ovde, na Jorku.
Rasekao sam ruku na jednoj steni.
Ali, nije objasnio zašto je Henri baš traţio taj znak, ili šta je mislio svojom
prošaputa.
- Drago, mi je što si došao. Potreban si ovde. Zlo je... veliko je zlo na
Jorku...
II
Iako mu to nije bio običaj, Aleks se rano probudio sledećeg jutra. Obukao
je pantalone i topao dţemper i tiho sišao niz stepenice.
Napolju je vazduh bio hladan, vlaga ogromna, a nebo tamno sivo. Prema
jugu, magla se spustila na stenovitu padinu, jednu od dve najviših planina
Jorka.
Aleks se stresao od hladnoće. Kakvo je to zlo o kojem je noćas govorio
Henri Dţons? On ne moţe da zna da je Smit na ostrvu, ili ipak moţe?
poslednjom rečenicom. Naravno, moţda je Stela nešto rekla.
Henri se nasmešio.
- Stela mi nije ništa rekla, Alekse.
Aleks se malo stresao. To čitanje misli bilo je tako uznemiravajuće.
- Kuća te časti, Aleks. I vas, gospodine Gardner. On im nasu piće.
- Na zdravlje! - reče Gardner. Ponovo da čuje samo Aleks, starac
Nije imao prilike da razgovara s njim, ali će danas moţda imati više sreće.
U međuvremenu, Aleks je odlučio da se malo prošeta i udahne sveţ
vazduh. Hodao je kamenjem prekrivenom obalom, slušao krikove
galebova i hučanje mora. Posle izvesnog vremena, seo je na jednu poveću
14
stenu da se odmori. Odatle je mogao da vidi celu plaţu, visoke stene i
šumu u daljini. Ispod njega valovi su se lenjo odbijali od obale.
- Hvala, veoma ste ljubazni - govorila je teksaškim akcentom - nadam se
da vam ne smetani.
- Naravno da ne - odgovori Aleks - samo sam uţivao u lepoti okoline.
Pretpostavljam da smo oboje u istom hotelu. Vi ste gospođica Abigejl
Milford, zar ne? Moje je ime Aleks Klark.
- Vi ste pisac, ako sam dobro razumeo?
- Tako je. Moţda ste i čulu za mene, pišem krimi romane, ako volite da ih
čitate?
- Ne verujem da ovde ima materijala za takve romane.
Ona se nasmejala ponovo.
- Odaću vam tajnu. Moj stan je mesto gde pišem svoje romane. Skupljanje
- Da, nekoliko puta.
- Oboţavam tu zemlju. Tako bogata legendama, starim mitovima... znate
već.
- Da, znam. Interesantni su ti stare mitovi. Ona iznenada reče.
- Danas popodne idem na drugu stranu ostrva, da pogledam neke slike.
Da li biste pošli sa mnom?
On baci brz pogled na nju.
- Veoma rado. Idete u Oazu?
Iznenada, začuo je zvuk koraka i brzo se okrenuo. Video je visoku,
krupnu ţenu, koja mu se malo nezgrapno pribliţavala. Njeni pokreti su bili
spori, kao da je debeli kostim sputavao, a Aleks automatski pruţi ruku
prema njoj da joj pomogne.
- Vidim da me je Stela dobro opisala, zar ne? Doduše, nema nikog na
ostrvu ko bi odgovarao mom opisu! - nasmejala se ona.
materijala je samo izgovor za putovanja, koja su moja strast. - Ona pogleda
sanjalački u daljinu. - Znate, dok sam ovde, zamišljam kao da sam na
nekom grčkom ostrvu. Jeste li bili u Grčkoj?
1000 € BONUS
15
- Ne, ali Bejlijevi ţive nedaleko od tog zamka. Stanuju u letnjikovcu koji je
sagradio još lord Mek Konor. Oni odavno tu ţive, nasuprot Pjera Lafaje-ta,
koji je nedavno došao. Ĉuli ste za njega?
heroji retko kad tako i izgledaju. - Ona ga pogleda veselo. - Izgled često
vara, zar ne?
Klimnuo je glavom i oni su krenuli da završe svoju jutarnju šetnju.
U hotelu ih je dočekao miris jaja i sveţe kafe, kao i dobro jutro Stele
Dţons.
- Vodim gospodina Granta u posetu Bejlijevi-ma - reče gospođica Abigejl.
- Moţemo li pozajmiti hotelski auto?
Stela je malo oklevala.
- U stvari, treba da ponesem jaja i puter u Oazu - reče ona - ali, moţete me
povesti tamo, pa me u povratku pokupite, u redu?
- Odlično! - a kada su bili dovoljno daleko da ih ne čuje, gospođica Abigejl
- Veoma taktično - odgovori Aleks. Ona se nasmeja.
- Stela je veoma privlačna, zar ne? Ali čekajte, dok sretnete Dţeni. Ona je
u stvari, to je Henk. Nekad je bio prilično poznat. Ali, sada više ne obećava
mnogo.
Na svoj zahtev, Aleks je dobio sto za jednu osobu u trpezariji. Ţeleo je da
bude sam. Malo je ostao u svojoj sobi, a zatim krenuo da potraţi Henrija
Dţonsa.
Našao ga je u baru, kako sortira boce sa pićem.
- Da. U stvari, sa kopna sam došao sa njegovim sestrićem - reče joj.
- Arturom Gordonom? - ona se nasmeši. - Šta mislite o njemu?
- Zgodan mlad čovek - bilo je sve što je Aleks rekao.
- Smešno, zar ne? Tako odbojna duša u tako privlačnom telu. Ali, pravi
je promrljala. - Vidite kako sam taktična? Nisam se ponudila da ja odnesem
jaja i puter u Oazu, da uštedim našoj domaćici put!
zaista nešto posebno.
- Mislite na gospođu Bejli?
- Ne, ime gospođe Bejli je Lili. A Dţeni Ro-bertson i njen muţ su umetnici,
16
- Da vam pomognem - obrati mu se. Kada su završili, seli su da se
odmore.
- Pa, prijatelju - reče Henri - ţeliš da me pitaš neke stvari. Počni!
- Šta vi u stvari znate, Henri? - upita ga otvoreno.
- Znam da nisi došao na letovanje.
- Nastavite - promrmljao je Aleks. - Pomenuli ste da postoji neko zlo, tu
na Jorku, prošle noći. Šta ste time hteli reći?
Henri Dţons je odmahnuo glavom.
- To je nešto što ja osećam. Nešto, što sam tu osetio - on je stavio ruku na
Aleks se nagnuo prema njemu.
-I ko je bio pored vas, kada ste osetili da je ta... ta maska pala?
Starac se dobroćudno nasmešio. - Tu počinju teškoće. Skoro su svi bili
ovde u hotelu te noći.
- Gardnerovi? Gospođica Abigejl, oni umetnici, Robertsoni? Gordon i
mišicu.
- Tako je. Ne ţelim da vas uvučem u ovo, Henri. Suviše je opasno.
Starac je uzdahnuo.
- Moţda si u pravu, ja se ničega ne plašim, ali moram da mislim na Stelu.
- Šta mislite o Arturu? - upita ga Aleks - Gospođica Abigejl za njega kaţe
da ima bednu dušu u privlačnom telu.
- Gospođica Abigejl je pametnija nego što izgleda - reče Henri.
***
srce. - Ne znam odakle dolazi, maskirano je i ja ne znam ko nosi masku.
Jednom... samo jednom je maska pala, i ja sam osetio zlo u punom
intenzitetu, kao kad te zmija dotakne po ruci. Zato znam da postoji.
njegov stric?
- Svi! I još neki Amerikanci, koji su bili u gostima kod Lafajeta.
- Nećeš naći lako svoju ptičicu, Aleks.
- Zašto mislite da traţim nekog? Stari čovek se uozbilji.
- Vrlo dobro. Ti si samo običan turista. Aleks stavi ruku na njegovu
1000 € BONUS
17
Hotelski auto bio je neko prastaro vozilo, koje je jedva gutalo kilometre
stalno preteći da će stati. Stela je vozila veoma paţljivo i skoncentrisano.
- Nisam imao sreću da imam vodiča u ono vreme - reče on - tako da se
donekle osećam kao da sam ovde prvi put.
- Niti ste tada imali dva ovako šarmantna kompanjona, pretpostavljam? -
gospođica Abigejl se smešila. Nagnula se napred i rekla Steli. - Rekla sam
mu da će se iznenaditi kada sretne Dţeni Robertson.
- On je nekad moţda i bio talentovan slikar, ali sada je postao običan
grubijan. Kako se ponaša prema svojoj ţeni, to je prva sramota. Naročito
kada se napije. A to se dešava veoma često. Jeste li oţenjeni gospodine
Klark?
Aleksu se iznenada ukazala vizija Dţenifer Edvards, skoro je fizički
osećao da je drţi u svom naručju.
Lafajet. Da vas povezemo?
Ĉovečuljak se nasmeši ude u kola, pomno po-smatrajući svojim hladnim
očima putnike.
- Pa, to je stvarno liubazno od vas - reče Pjer Lafajet prijatnim francuskim
akcentom - odšetao sam se dalje nego što sam hteo, pa sam se prilično
umorio - Kako ste gospođice Abigejl? Mislim da ovog gospodina još nisam
sreo, Stela.
Stela ih je upoznala.
- Znači, vi ste na odmoru, gospodine Klark? -upita Lafajet - pa, izabrali ste
lepo mesto.
Stigli su do masivnih, gvozdenih vrata, koja su bila smeštena u visoki
kameni zid.
- Evo ga jezero gospodine Grante. Kaţu da je to jezero bez dna. Sada se
penjemo između planina. Ali, ja uvek zaboravim! Vi niste ovde prvi put!
- Ona je zaista veoma lepa.
- A to se za Henka ne moţe reći, je li? - nastavila je gospođica Abigejl.
- Ne - reče gorko - nisam oţenjen.
Jedna niska prilika se ukazala na drugoj strani puta.
- To je Lafajet. - Stela je zaustavila kola i viknula. - Dobar dan, gospodine
18
- Vozite do kuće, Stela. Sve vas pozivam na jedno piće.
Aleks je primetio kako se Stela razočarala i odmah pogodio da se ona
gospođica Abigejl.
- Lepo, lepo - sloţi se mali Francuz - znate, ja sam veoma ponosan na
Oazu, gospodine Klark.
Izgleda kao stari škotski zamak. Volim što u Americi moţete da nađete
Ovo poslednje je rečeno malo drugačijim tonom i Aleks se zagledao u te
hladne oči. Pomislio je da se ne postaje milioner, ako čovek nije dovoljno
surov.
Pitam se, šta mu je Artur rekao o meni, razmišljao je Aleks, dok je
zamišljeno posmatrao zamak. Spolja, Oaza je izgledao tajanstven i ne-
pristupačan zamak, skoro preteći. A iznutra je bio veoma moderno i
luksuzno namešten.
Artur se namrštio.
- Ne budi dosadan!
nadala da će sresti Artura nasamo. Uprkos tome, on reče:
- Hvala vam, baš bih voleo da vidim Oazu iznutra.
- Mi smo u stvari pošli do Bejlijevih, ali to moţe da pričeka - rečkla je
zamak kao da ste u sred Škotske. Ja iako sam Francuz volim Škotsku, a
kako u Americi ima mnogo naseljenih Škotlanđa-na, tako moţete da nađete
kuće i zamkove kao da ste u sred Škotske. Moja ţena bila je Engleskinja.
Njen brat je Arturov otac. Vi ste već sreli mog sestrića Artura, zar ne?
Lafajet ih je poveo u jedan veliki salon, sa kok-tel-barom u jednom ćošku.
Tri osobe su već sedele tu sa čašama u rukama. Jedan od njih bio je Artur
Gordon. Drugi je bio visok, srednjih godina i veoma nalickan. Predstavljen
je kao Konor Najt, poslovni partner Lafajetov, a elegantna, zgodna plavuša
u fotelji, bila je njegova supruga, Sibil.
- Onaj momak, Robertson je bio ovde, dok si bio odsutan, Pjer - reče
Konor Najt. - Bio je prilično pijan i traţio je onu svoju slatku ţenicu. Izgleda
da je mislio da smo je mi ovde negde sakrili! Ima neku suludu ideju da je
ovaj tvoj sestrić odveo negde Dţeni! Nadam se da je to samo njegova luda
ideja...
1000 € BONUS
19
- Jadna Dţeni! - Pjer Lafajet skupi usne. - Ne mogu da zamislim, zašto se
toliko muci s njim. Na kraju krajeva postoji razvod.
Za trenutak je nastala tišina. Onda je Sibil Najt progovorila.
- Vodite gospodina Klarka Bejlijevima, gospođice Miford?
Nadam se da ste ga upozorili da je to par varalica?
- Naravno da su to! - njen muţ je očigledno bio srećan, što su promenili
Gospođica Abigejl spusti čašu i odbije drugo piće.-
- Bolje da krenemo - obrati se ona Aleksu. -Doći ćemo po vas Stela, za
otprilike jedan sat, u redu?
- Naravno!
Stela je izgledala neraspoloţena, sva boja joj je iščezla iz obraza. Iz nekog
razloga, Artur je potpuno ignorisao, skoro je nije ni pogledao od kada je
ušla u sobu.
Aleks je poţeleo da ga udari. Stela je bila tako draga devojka, predobra za
jednog nadobudnika kao što je bio Artur.
- Drago mi je što sam vaš sreo, Klark - rekao je Lafajet, dok se rukovao sa
Aleksom. - Sada znate put, pa svratite ponekad.
- Hvala Vam, gospodine Lafajet - rekao je Aleks učtivo. Iako je znao da je
to čovek koga nikako ne ţeli za prijatelja, smatrao je da bi barem mala doza
učtive ljubaznosti mogla da mu koristu u budućnosti.
Dok su odlazili, Aleks se okrenuo i zagledao u zamak. Spolja je izgledao
dovoljno nepristupačan da sakrije sve vrste prljavih poslova. Intuicija ga je
- Nije to tako jednostavno, - podseti ga Abigejl Milford, ispijajući svoje
piće. - Sem toga, Dţeni je osoba koja brak smatra kao nešto večno.
temu. - Ed Bejli je jedna obična debela mešina, a Lili moţe svakog da
zasmeje onim svojim besmislenim skulpturama. Oni su doveli ovamo
Robertsonove, preko njih su Henk i Dţeni došli na Jork.
- Ali, Bejlijevi su bezopasni - reče Pjer Lafajet i okrene se Aleksu. - Oni su
već ţiveli ovde, kada sam kupio ovaj zamak od lorda Mek Konora. Mogao
sam ih oterati, ali bilo mi je ţao. Nemaju kuda da odu, znate. Tako da sam
ih ostavio u jednom od letnjikovaca na obali. U drugom ţive Robertsonovi.
20
retko varala i znao je da ti ljudi, koje je upoznao pre nekoliko trenutaka,
imaju svoje tajne koje će mu sigurno pomoći u obavljanju ovog zadatka.
Vredelo je obratiti paţnju na Lafajeta, a tu je bio i njegov sestrić koji nije bio
ni malo naivan.
***
Letnjikovac Bejlijevih bio je skoro na samoj obali, okruţen vrbama. Bila je
to neobično lepa građevina, donekle moderna, a ipak je izgledala kao da se
oduvek tu nalazi, potpuno se uklopivši u ambijent.
Na vratima je stajao visok, bradat čovek, srednjih godina.
- To je Ed Bejli - prošaputala je Abigejl Milford. Bejli pozdravi Abigejl
veoma srdačno.
- Dobro došla, dobro došla, draga moja! - imao je nekako piskav glas koji
nije odgovarao njegovom izgledu - Bojao sam se da si promenila mišljenje!
- Zadrţao nas je gospodin Lafajet! reče Abigejl osmehujući se.
- Hteo je po svaku cenu da nas počasti pićem. Znaš kako je to.
- Naravno! Moţda bi više volela da si ostala tamo?
- Hajde, Ed! - reče mu ona - znaš da hoću da kupim jednu tvoju sliku. Ah
da, ovo je gospodin Klark. Došao je na ostrvo da se odmori i ostaće ovde
neko vreme, pa je bio ljubazan da mi pravi društvo na ovom izletu.
Ed se oraspoloţio kad je pomenuta njegova slika. Odsutno se rukovao sa
Aleksom, a onda uzeo gospođicu Abigejl pod ruku, i pošao sa njom prema
kući.
- Lili je spremila svoj specijalni gulaš u tvoju čast - čuo ga je Aleks - ali,
prvo ćemo pogledati slike, ako se slaţeš? Izabraćeš onu koja ti se najviše
svidi.
Aleks je upravo hteo da pođe sa njima, kada je iznenada začuo neku
lomljavu iz druge kuće i jedna mala stolica je izletela kroz prozor. Zagledao
se onamo i pošto je stajao na takvoj udaljenosti, uspeo je da uhvati jednu
vazu u letu, koja je propratila stolicu.
On pokupi stvari i polako ude u kuću.
1000 € BONUS
21
Prvi utisak bio je, da u kući vlada neopisiv nered, nameštaj je bio
isprevrtan, zavese pokidane, prašina i nered svuda. Delovalo je kao da
neko vreme niko ne ţivi tu.
Iznenada ga je nešto udarilo u čelo. Malo je zabolelo, ali samo za sekundu.
Jednim veštim zahvatom, poslao je svog napadača na pod.
Ovo je mogao biti samo Henk Robertson, naravno. Bio je Aleksovih
godina, samo još viši i nabijeniji. Plava kosa mu je bila u neredu, kao i
njegovo neobrijano lice.
Aleks ga je gledao sa mešavinom gađenja i in-teresovanja.
Zvuk vrata ga je naterao da se munjevito okrene. Tamo je stajala jedna
vitka ţena, neţne građe. Crvena, talasasta kosa joj je padala niz ramena,
uokvirujući beskrajno lepo lice.
Aleks je otvorio usta, ali glas nije izašao. Ose-ćao je nesnosno brujanje u
ušima, imao je utisak da se san pomešao sa stvarnošću.
Najzad, kao iz daljine, čuo je svoj glas.
- Dţenifer!
III
Izgledalo je nemoguće da je Dţenifer Edvards na Jorku - ali ipak, bila je!
Još uvek ona ista neţna, draga osoba, sa crvenom kosom i dubokim plavim
očima.
Stajali su i gledali se u tišini nekoliko minuta. A onda se sa poda ponovo
javio Henk Robertson i čarolija je nestala.
Dţenifer je klekla pored svog muţa. Nije ni pogledala u Aleksa, rekla je:
- Lep način za stare prijatelje da se sretnu, zar ne? Kako si Aleks?
- Dobro sam - odgovori on mehanički. - Ne izgledaš iznenađena što me
vidiš.
22
- Malopre sam srela Abigejl Milford. Rekla mi je daje dovela Aleksa
Klarka u posetu Bejlijevima. Pomislila sam da bi to mogao biti ti. Hoćeš li
mi pomoći da smestimo Henka na kauč?
- Ja ću to - on uhvati Robertsona i premesti ga - i meni je gospođica
Milford pričala o tebi, ali, nisam ni sanjao da je Dţeni Robertson ustvari
Dţenifer Edvards!
- Henk misli da mi ime Dţeni više pristaje -ona je počela da sređuje sobu.
- Ţao mi je što si morao da vidiš jednu ovakvu scenu - rekla je pomalo
postideno.
Aleks je uhvatio za ruku i okrenuo prema sebi.
- Dţenifer, za ime boga, zašto si se vezala za njega?
- On je bio tu, kada mi je neko bio potreban, Aleks.
Reci su padale kao udarci. On je pusti i korak-nu unazad.
- Ostali će se pitati šta se to s tobom događa -nastavi ona - bolje da im se
pridruţiš.
- Kada ću te ponovo videti? Moramo razgovarati!
- Zar ima nešto o čemu treba da razgovaramo?
- Dţenifer! - on koraknu prema njoj, ali se u tom trenutku pojavila Abigejl
Milford.
- Hajde, puţu jedan! Ĉekamo vas sa ručkom. -Ona je gledala čas nju, čas
njega.
- Stvarno, Aleks. Pođi molim te. Moţemo razgovarati i kasnije. - Deniferin
glas iznenada postade neobično hladan. - Aleks i ja smo stari prijatelji,
Abigejl. Poznavali smo se pre mnogo godina.
- Kakva slučajnost! Nevaljalče jedan, pominjali smo vam Dţeni, a niste
rekli da se poznajete! - nasmejala se Abigejl pozdravljajući se sa Dţenifer i
odlazeći iz kuće.
Aleks nije rekao ništa. Srce mu je bilo preteško da bi objašnjavao bilo šta.
Video je da Dţenifer ne ţeli sa njim da razgovara i da ţeli što pre da on ode
od nje. Pretpostavio je da se polako prisetila svega a to je bilo suviše bolno,
znao je. Resio je da je bolje da njihov razgovor ostave za neku bolju priliku.
1000 € BONUS
23
Krenuo je ka izlaznim vratima, zaustavio se nesigurno i potraţio njen
pogled. Nije uspeo da ga uhvati.
* * *
Sledećeg jutra je Aleksa probudilo besomučno pljuštanje kiše.
- Nećeš valjda napolje po ovakvom vremenu? - čuo je gospođu Gardner
dok je govorila Poli za doručkom.
- Ali mama! Hoću da istraţujem moju pećinu! Za vreme ručka, kiša je još
uvek lila, pa je Aleks pošao u bar da popije neko piće. Henri mu je upravo
natočio, kada se napolju začuo zvuk automobila. Posle nekoliko minuta
ušla su dva čoveka, otresajući svoje kabanice od vode. Aleks je prepoznao
Artura Gordona i Henka Robertsona.
- Dobar dan, Henri. Oh, zdravo Aleks! - klimnu glavom Artur - odvratno
vreme, zar ne? Prosto da se čovek spakuje i ode odavde.
Aleks je slegao ramenima, trudeći se da ignoriše Arturovu opasku.
- Meni kiša ne smeta. Zaboravljate da sam ja rođen u ovom kraju.
Navikao sam na ovakvo vreme.
Pogledao je Henka Robertsona, pokušavajući da bude objektivan i ne vidi
u njemu samo Dţe-niferinog muţa. Na svoj grubi način, Robertson je bio
privlačan, čak je imao nekog šarma u sebi.
On se obratio Aleksu.
- Mislim da smo se juče sreli, Klark. Ne sećam se baš svega, ali, kako mi je
Dţeni ispričala, nisam se baš lepo ponašao, po običaju. Izvinjavam se!
- Dţeni kaţe da vas poznaje od ranije - rekao je Artur.
- Tako je! - potvrdi Aleks. Šta pijete? - Artur je odbio piće i odmah se
vratio pređašnjoj temi. Izgleda da mu je smetalo što je Aleks imao neke
veze sa Dţenifer Robertson.
- Vi ste bili prijatelj njenog brata, ako sam dobro razumeo?
- Jadan Ben! - reče iznenada Henk Robertson - tako mlad, a da završi na
onakav način! U stvari, neki auto ga je pregazio u Londonu.
24
- Poznavali ste Bena? - upitao ga je Aleks, pokušavajući da ne izgleda
suviše zainteresovano.
- Ne. Nisam. Dţeni sam sreo kasnije. Ali, ona mi je mnogo pričala o
njemu.
Vrata su se iznenada otvorila i na njima se pojavio gospodin Hedli.
- Da li je neko video onu malu razbojnicu? Dobar dan, Gordone,
Robertsone!
- Ţao nam je - reče Henk Robertson lenjo -nema tu nikog osim nas.
Gardner se obratio Aleksu.
- Traţimo je po ćelom hotelu i nema je, a rekli smo joj da ne izlazi ni
slučajno po ovoj kiši...
- Moţda je izašla ipak? - reče Aleks.
- Ubiću je, ako je tako! Lepo joj je rečeno da danas ne moţe napolje!
- Seljak! - reče Henk, kada je Gardner izašao. On izvadi olovku i papir iz
dţepa i za čas nacrta Gardnera. Karikatura je bila dobra, ali svirepa.
- Nije loše - reče Artur - nije uopšte loše, stari prijatelju! Mogao bi da crtaš
karikature za novine!
- Hvala na komplimentu. Popij nešto. I vi, Klark!
Aleks je odmahnuo glavom.
- Hvala, drugi put, i ako mi ne zamerite, ja bih pošao. Ĉuo sam gong za
ručak.
- Dođite da nas obiđete, ako budete imali vremena! - reče Henk.
Gardnerovi nisu bili za svojim stolom.
Traţe napolju ono svoje nevaspitano derište - objasni s izvesnim
zadovoljstvom gospođica Abigejl.
Aleks je upravo pijuckao svoju kafu, kada su se Gardnerovi vratili. Mokri,
izbezumljeni i bez Pole. Aleks je osetio da ga obuzima neki nemir.
- Juče je Pola spominjala neku pećinu, koju ţeli da istraţuje - reče im.
- Tako je, sad sam se i ja setila - okrenula se svom muţu gospođa Gardner.
- Imate li pojma gde to moţe biti? - upita Gardner Aleksa.
- Ni pribliţno, bojim se - odgovori Aleks - ima ih bezbroj na obali.
1000 € BONUS
25
- Na obali! - uplašila se gospođa Gardner. -Tamo je nastradao i onaj
dečak!
Sada je Aleks shvatio zbog čega ga je obuzimao onaj nemir. Pošao je
prema stepenicama i rekao im.
- Uzeću kaput i čizme. Pogledajte da li su Robertson i Gordon još u baru.
Sada nam je svako koga god moţemo naći, potreban.
Artur i Henk su već napustili bar, ali kada se Aleks vratio, našao je Stelu
sa Gardnerom.
- Abigejl Milford se brine za gospođu Gardner - reče ona - hajdemo! Na
obali ćemo se podeliti. Ona pusti da Gardner ode malo napred i šapnu
Aleksu. - U neke od tih pećina nadolazi plima, znate. Nemamo mnogo
vremena.
***
Obala je, kako je Aleks rekao, bila puna pećina svih veličina. Plima je
veoma brzo nadolazila.
Dragoceni minuti su odmicali. Vetar je duvao sve jače, a more je
zaglušujuće bučalo. Aleks je već izgubio svaku nadu, kada je začuo Stelin
uzvik malo ispred sebe. On pojuri u tom pravcu i pronađe je u maloj pećini
koja se brzo punila vodom. Ona se spuštala prema malom nepokretnom
zaveţljaju.
- Još diše - viknu ona, nadvikujući se sa vetrom
- samo još nekoliko minuta i zakasnili bismo!
Nekako su izvukli Polu, baš kada je i njen otac stigao do njih.
- Ovamo, gospodine Gardner, moramo je odneti brzo u hotel! - reče Stela.
- Ne znamo koliko je povređena, ali vidim da je dobila priličan udarac u
glavu.
Ona skloni devojčicinu tamnu kosu, da bi pokazala ranu, koja je još uvek
krvarila.
Mala je verovatno pala sa prilične visine i padajući, rasekla se na neki
oštri rub od stene.
26
Ili moţda nije tako? - pitao se Aleks, ipak to nije naglas ţeleo da izgovori.
U hotelu su devojčicu odmah smestili u krevet. Još uvek je bila bez svesti.
- Idem da telefoniram - reče Stela - čamac sada ne moţe da krene, ali,
helikopter hitne pomoći moţe doći ovamo.
Gospođica Milford je bila sva unezverena. Ali zašto? Brinula se zbog
male? Ili zbog činjenice da je pronađena ţiva?
- Vratite se gospođi Gardner - reče joj Aleks. Koliko sam razumeo, ona je
van sebe od šoka. Pokušajte da je uverite da će Poli biti dobro.
Aleks je ušao u sobu gde je Pola leţala. Gardner odmahnu glavom.
- Nema promene. - Oh boţe, Klark ako ona umre...
- Neće! - Aleks mu stavi ruku na rame. - Stela je telefonirala na kopno, da
zatraţi helikopter koji će je odneti u bolnicu. Biće sve u redu.
- To je lepo od nje - reče Gardner slomljeno. -Oboje ste veoma ljubazni. Da
nije bilo vas, nikada je ne bismo pronašli...
- Ĉekajte! - Aleks se uzbudi. - Izgleda da dolazi k sebi!
Pola otvori oči i pogleda oko sebe očima punim straha. Onda počne da
viče.
- Duh! Duh me je gurnuo!
- Bunca! - prošaputao je Gardner. Aleks se nagnuo nad dete.
- Kakav duh, Pola?
- Duh iz pećine. Ja sam se sakrila i on je ušao. Pravi duh, sav u belom. A
onda je došlo čudovište iz mora i razgovaralo sa duhom. - Aleks je izgubio
dah. - Strašno sam se uplašila i viknula sam. Oni su me čuli... i onda me je
duh udario ...
Kapci su joj se spustili, i ona je ponovo izgubila svest.
- Bunca - ponovi Gardner slomljeno. Aleksu je mozak grozničavo radio.
Nekako nije
verovao da je to buncanje. Pola je nešto stvarno videla u toj pećini. Nešto
ili nekog.
Duha i čudovišta iz mora. To je bilo besmisleno. Da nije znao da je Smit
na ostrvu, i da je sve to u vezi s njim.
1000 € BONUS
27
Vetar se već malo stišao, kada je helikopter stigao sa doktorom. On
pregleda Polu i potvrdi da ima jači potres mozga, ali nije siguran da nika-
kvih drugih povreda nema. Moraju da je prenesu u bolnicu u Nju Bedford
da bi uradili preglede i snimanja glave.
- Ne brinite, nije u opasnosti - rekao je doktor Gardnerovima.
- Hoće li se sećati onog što joj se dogodilo? -upita ga Aleks.
Doktor sleţe ramenima.
- Moţda, a moţda i neće. Mada to ne menja mnogo u celoj stvari, pomislio
je Aleks. Mala će se ionako drţati svoje priče o duhu i čudovištu, i niko joj
ništa neće verovati.
- Sutra odlazimo, ako nemate ništa protiv -obrati se Gardner Steli -
moramo biti pored naše devojčice, znate - dodade on, izvinjavajućim
tonom.
- Naravno! Samo mi je ţao što vam se odmor ovako završio - odgovorila
mu je Stela.
Gardner je otišao i Aleks se upravo spremao da pode, kad ga je zaustavio
Stelin glas.
- Gospodine Klark, mogu li da razgovaram sa vama?
Aleks je iznenađeno klimnuo glavom, i pošao za njom u njenu sobu.
- Deda je već otišao na spavanje, sva ova uzbuđenja nisu dobra za njega.
Ţelite li nešto da popijete? - ona izvadi flašu serija i dve čaše iz bara - ovo
obično ne činim, ali mi je večeras potrebno.
- Zasluţili ste - on prihvati čašu od nje i nazdravi joj. - Za jednu hrabru
devojku!
IV
Sledeći dan je bio mračan, neprijatan i prilično hladan. Za vreme doručka,
Gardner je javio da se Pola osvestila i da se oseća dobro, ali će ostati u
28
bolnici nekoliko dana na posmatranju. Dete nema tačnu predstavu o tome
šta se desilo u pećini.
Kada mu je Stela ispričala ovo poslednje, Aleks je odahnuo. Potrudio se
da na Jorku svi saznaju da se Pola ne seća ničega u vezi nesreće.
Kasnije, Aleks je seo u kola i posle petnaest minuta je stigao u podnoţje
zida koji je okruţivao Oazu. Ovde će ţbunje zakloniti auto od radoznalih
pogleda, dok on bude obavljao svoju malu ekspediciju.
Popeo se na visoki zid i skočio na drugu stranu. Prošlo je već sedam
godina od kada nije radio ovakve stvari, ali instikt mu je pomogao da se
šunja tiho kao mačka, sa svim svojini čulima na oprezu.
Posle izvesnog vremena, drveće i ţbunje je počelo da se proreduje i on je
stigao do zamka.
Već je počeo da se pita da ne bi moţda bilo bolje da je seo lepo u kola i
otišao pravo kod Lafajeta, kada je začuo neke glasove.
Glasovi su dolazili sa njegove desne strane. Pošao je tim pravcem i stigao
do jednog ruţičnjaka. Ali, Aleks nije primećivao lepotu okoline, video je
samo dvoje što su stajali i razgovarali.
Bili su to Artur Gordon i Dţenifer Robertson.
- Ne moţemo ovako dalje, draga! - čuo je jasan Arturov glas - umoran sam
od stalnog čekanja na trenutak kada ću biti sam sa tobom!
- Arture, molim te - reče Dţenifer nervozno - obećao si da ćeš prestati sa
ovim. Znam da ţeliš dobro, ali molim te da ostaviš ove stvari.
- Mislim dobro? - njegov glas prede u viku. - Boţe, ţeno, pa ja te volim!
Ona se odmakla od njega.
- Verujem da misliš da me voliš, drago mi je i zahvalna sam za to. Koja
ţena ne bi bila? Ali, to nije prava ljubav, Arture. Ti samo vidiš sebe u ulozi
mog spasitelja od pijanice i grubijana.
- Nije istina! To jeste prava ljubav! Stalno mislim na tebe, svaki minut mi
je samo tvojim likom ispunjen!
- A šta je sa Stelom Dţons?
1000 € BONUS
29
- Oh, ona me samo simpatiše i... dobra je de-vojka. Ali - njegov glas je
ponovo postao molećiv - ona se ne moţe porediti s tobom, Dţeni. Nemoj
da gubimo vreme pričajući o Steli. Mi smo vaţni...
- Nema tu šta da se kaţe - odbila je Dţenifer i polako pošla.
- Ti ne moţeš da tvrdiš da voliš Henka! - insistirao je Artur.
- Udala sam se za njega. Deliću sa njim i dobro i zlo.
- Ne verujem da si ga ikad volela. Bilo ti je ţao, to je sve. Kako moţeš da
mi govoriš o pravoj ljubavi? Kada i ne znaš šta je to... još ne znaš!
- Varaš se, Arture. Znam. Jednom sam bila zaljubljena... To je bila zaista
prava ljubav. Ne moţeš da zamisliš kako je to bilo. Ti sigurno ne umeš da
osećaš toliko duboko. Ali, veruj mi, to se dogodilo. Zbog toga, ništa manje
me ne moţe zadovoljiti.
- Ti ne govoriš o Henku? - viknu on ljubomorno i kada ona nije
odgovorila, uhvatio je za ramena i privukao se sebi. - To nije bio Henk, zar
ne? To je bio neko drugi! To je bio...
- Pusti me! To boli!
Aleks je video da je Gordon van sebe od ljubomore i iznenada je odlučio
da se umeša. Skočio je dole u vrt.
- Dobro jutro - reče on lakonski. Artur je pustio Dţenifer i okrenuo se.
- Šta dodavola vi hoćete? - viknuo je besno. -Špijunirali ste nas....
- To mi ni na kraj pameti nije bilo - reče mirno Aleks - samo sam malo
razgledao okolinu, pa kad sam začuo glasove, odlučio sam da vam se
pridruţim.
- Onda, videli ste nas, pa moţete ići. A, osim toga, vi ste na imanju mog
strica!
- On me je pozvao da svratim kad god zaţelim! Uostalom i vi ste to čuli.
Artur prosikta, van sebe od besa.
- E, a ja povlačim taj poziv! Gubite se!
Stavio je svoju ruku na Aleksovo rame i gurnuo ga. Sledećeg momenta se
našao na zemlji, iščuđavajući se, kako se to desilo.
- Ţao mi je - Aleks mu pruţi ruku. Artur se uspravio, odgurnuvši mu
ruku.
30
- Vi... Vi... - nije bio u stanju da govori od besa, samo se okrenuo i odjurio
prema kući.
- Oh, Alekse! - Dţeniferin glas je drhtao. - Zašto si morao da se vratiš?
* * *
Sunce se polako spuštalo u more i obasjavalo horizont crvenom bojom.
Dvoje nekadašnjih ljubavnika je šetalo po prelepoj plaţi. Dugo su hodali
jedno pored drugog, a da nisu ni reč progovorili.
Ipak, razmišljao je Aleks, i to je bilo nešto u poređenju sa njihovim
prethodnim susretom.
- Ovo je ipak lepo popodne - reče Dţenifer sanjalačkim glasom.
Aleks je klimnuo glavom. Nije više mogao da izdrţi tu tišinu između njih
i pomalo bojaţljivo je rekao:
- Pričaj...
Ona je uzdahnula.
- Pretpostavljam da te interesuje gde sam bila i šta sam radila sve ove
godine - rekla je tiho.
Aleks je klimnuo glavom. Recima ne bi mogao da joj opiše koliko ga je sve
u vezi sa njom interesovalo. Sada kad je video posle tih nekoliko godina,
srce ga je zabolelo zbog svega što se desilo.
- Nema mnogo da se kaţe. Kada sam izgubila svaku vezu sa tobom, otišla
sam da radim u jednom muzeju. Henk je bio jedan od izlagača. Upravo mu
je krenulo nabolje i svi su mu proricali lepu karijeru. Bio je potpuno druga
osoba veseo, šarmantan, prijatan.
- Zaljubila si se u njega? Ona je malo oklevala.
- Privlačio me je, godila mi je njegova paţnja. Stalno je bio uz mene, ali
nije mislio o ţenidbi. Bio je uspeh za mene, kada me je zaprosio.
- Ne verujem da je to bio jedini razlog - rekao je Aleks - Ne za tebe.
Morala si da ga voliš. Bar malo.
- Ja sam već bila zaljubljena... jednom - kaţe ona napregnuto - i nisam
ţelela da doţivim i pre-guram to još jednom. Ali, da naravno, stalo mi je do
1000 € BONUS
31
njega, i verovala sam da ću ga usrećiti. I kratko vreme mi smo i bili srećni.
Veoma srećni!
- Šta se desilo da je sve prošlo nizbrdo? Ona se zagledala u more.
- Ne znam. Odjednom se promenio. Kao da mu se ličnost razbila, tako
nekako. Iznenada, bilo je dva Henka. Jedan je bio neţan, paţljiv, a drugi
grub i opasan. Počeo je noću da ne dolazi kući i da odbija da kaţe gde je
bio. Izgubio je interes za slikanje, sve je krenulo loše. Išli smo od jednog do
drugog grada po Evropi. I njegove slike... postale su drugačije. Tamne,
mračne, preteče. Više ih ni ne prodaje baš mnogo.
- Pa, od čega ţivite?
- Ima on neku rentu - objasni Dţenifer. - Otac mu je ostavio. To nam je
dovoljno.
Renta, mislio je Aleks. Pitam se ... a glasno je rekao:
- Zašto ga ne ostaviš, ako si tako nesrećna sa njim?
- Udala sam se za njega, i biću sa njim i u dobru i u zlu. On je moj muţ.
Potrebna sam mu.
Uhvatila ga je za ruku.
- Bila sam svirepa prema tebi onog dana kada smo se sreli. Morala sam.
Nadala sam se da ćeš otići.
- A sada?
Ona mu pusti ruku.
- Ništa se nije promenilo. Ne moţeš mi pomoći, moţeš samo da učiniš da
mi bude još teţe. Volela sam te Alekse. Ti si otišao i ja sam pokušala da te
zaboravim, čak sam verovala da sam uspela. Ali, kada sam te ponovo
videla, znala sam da te nikad neću zaboraviti.voki by
- Dţenifer...
- Nemoj reći ništa. Time ništa ne moţeš popraviti. Kasno je za nas, Aleks.
Osam godina prekasno. Ali, ako ti nešto značim, molim te, spakuj svoje
stvari i napusti Jork. Ne mogu da podnesem saznanje da si tu, a ipak...
Njen glas se slomio i ona je sagla glavu. On se pokrenuo u njenom pravcu,
a onda se ukočio gledajući u nemirno more.
Dţenifer je osetila njegov nemir, uspravila se i pogleda u njega.
32
- Nešto nije u redu? U šta gledaš tako ukočeno?
On se povratio od iznenađenja.
- Ah, ništa - promrmljao je.
Ona pogleda u pravcu u kojem je i on gledao.
- To je Ed Bejli. On se bavi ronjenjem. Jadni Ed, priznajem da strašno
izgleda u tom gumenom odelu, ali mora da ga nosi zbog hladnoće.
Aleks je morao da se potrudi da mu glas normalno zvuči.
- Naravno!
Šta je rekla Pola Gardner? Ĉudovište iz mora. Ali čovek obučen u
kompletnu gnjuračku opremu, specijalno predviđenu za ovo severno
podneblje, moţe stvarno da izgleda kao nekakvo morsko čudovište...
Dţenifer je ustala.
- Kasno je. Moram da se vratim kući. - Pruţila mu je svoje ruke. - Srećna
sam zbog ovog zajedno provedenog vremena. Nije vaţno šta će se
dogoditi, ja ću uvek biti zadovoljna. Samo, ovo je poslednji put, Aleks. Ne
smem više da te vidim. Olakšaćeš mi i na pustičeš Jork, zar ne?
On joj nije odgovorio i posle nekog vremena Dţenifer je uzdahnula i
naslonila se na njega.
- Trebalo bi da se ljutim na tebe što si tako tvrdoglav, ali ne mogu. Ako i
nema nikakve budućnosti za nas, ja te ipak volim. To ništa ne moţe da
promeni.
On pogleda preko njenih ramena.
- Pazi - šapnuo je - evo ide Henk.
Nije mu promakla iznenadna pojava straha u njenim očima dok se
okretala svom muţu.
- Upravo sam išla kući, dragi. Uz put sam srela Aleksa i malo smo
porazgovarali o davnim danima.
- To je sigurno bilo prijatno za tebe.
Nije bilo sarkazma u njegovom glasu, osmeh i ruka koju je pruţio Aleksu
bili su prijateljski. On zagrli Dţenifer.
- Dţeni je malo zapostavljena u poslednje vreme. Treba joj razonode.
Svratite malo kod nas. Na jedno piće.
1000 € BONUS
33
- U redu - reče Aleks. - Rado!
Svi troje su krenuli ka kući Henka Robertsona.
Trezan, Henk Robertson je bio perfektan domaćin. Ponašao se veoma
paţljivo pirema Dţenifer, tako da je izgledalo skoro neverovatno da ume
da bude i svirep i grub pre ma njoj. Aleks se setio da je rekla nešto o
njegovoj razbijenoj ličnosti.
- Uzgred - reče on - jeste li čuli o onom nesreć-nom slučaju u hotelu?
- Ne - Dţenifer je bila iznenađena. - Šta se desilo?
Istog trenutka Aleks je osetio da Henk Robertson stoji neprirodno mirno.
- Mala Gardnerova - nastavi on, pokušavajući da mu glas zvuči što
ravnodušnije - istraţivala je neke pećine tu na obali, pa je pala i dobro se
ugruvala. Stigli smo upravo u poslednji čas da je spasemo od davljenja.
Henk je oţiveo i natočio sebi prilično pića.
- Rekoste nesrećan slučaj? Ali, sada je sve u redu, zar ne?
- Odveli su je u bolnicu na kopno i jutros je telefonirao njen otac da javi da
je mala u redu. Ne seća se nesreće, a doktor kaţe da je to sasvim
razumljivo. Mislio sam da ste čuli.
- Pa, baš ne čujemo mnogo vesti ovde - rekla je Dţenifer.
- Tako je - Henk se namrštio. - Skoro smo na kraju sveta, kako moja draga
ţena voli da kaţe.
Ne ţelevši više da se zadrţava Aleks se ljubazno pozdravio sa
domaćinima i poţurio do hotela.
Šta li se sad desilo? Pitao se Aleks, dok je išao prema kolima. Je li to bila
neka reakcija na to da je mala Pola spašena? Ili olakšanje, jer se ne seća
ničeg?
Dok je prolazio pored Oaze, Aleks je sreo Pjera Lafajeta. Ovaj mu je
mahnuo rukom i zastao.
- Dolazite nam u posetu?
- Ne, hvala - Aleks se plašio da je Artur još uvek razdraţljiv, pa će doći do
neke neprijatne scene... a to je bila poslednja stvar koju je ţeleo.
- Drugi put, onda. Uvek ste dobrodošli. - Hladne plave oči se malo
skupile. - Ah da, čuo sam o onom detetu. Gadna stvar. Ali, sada je dobro?
34
- Sasvim dobro! - Aleks ponovi da se mala ničeg ne seća u vezi nesreće.
Znao je da to mora ponoviti svima na koje sumnja kako je slučajno ne bi
ponovo napali.
- Prava sreća što ste se našli tamo - prokomentarisao je Lafajet. Ali, ton mu
je bio neodređen i bilo je teško utvrditi da li se raduje tome ili ne.
Aleks je produţio do svojih kola. Otvorivši vrata, ušao je. Iznenada, osetio
je kao da mu je krov pao na glavu.
Kada je došao sebi, leţao je na sedištu. Podigao je ruku i opipao glavu. Bol
mu je oštro prostrujao kroz telo i on je glasno jeknuo. Ko god da ga je
udario, posao je obavio sasvim dobro.
Izašao je iz kola i pogledao okolo. Nije verovao daje napadač u blizini,
ali...
Iznenada, primetio je nešto belo zakačeno za brisač. Uzeo je papirić,
iscepan iz nekog bloka. Velikim slovima stajala je sledeća poruka:
OVO JE OPOMENA, KLARK.
DRUGE NEĆE BITI!
V
Aleks se sav ukočio dok je čitao poruku, a zatim duboko uzdahnuo. Neka
nepoznata jeza mu je munjevito prostrujala čitavim telom.
Obazrivo je obišao automobil i sa druge strane izvadio cigarete. O ovome
je trebalo dobro i ozbiljno razmisliti.
Očigledno, prvo i najvaţnije pitanje bilo je, da li je njegova misija
otkrivena?
Ali, ako je Smit znao ko je on, zbog čega se ograničio samo na bezopasan
napad i opomenu? Špijunski šef je sigurno imao koje ubistvo na duši, pa još
jedno ne bi puno menjalo stvari.
1000 € BONUS
35
Dobro! Znači, Smita treba isključiti u ovom slučaju. Ali kome je onda
smetalo prisustvo Aleksa Klarka na Jorku?
- Artur! - prošaputao je Aleks - on je bio van sebe od besa kada je otkrio
da sam čuo njegov razgovor s Dţenifer...
Druga mogućnost bio je Henk Robertson. Mogao je stići prečicom do
automobila i tu ga sačekati u zasedi.
Artur Gordon ili Henk Robertson? Ili naravno, Smit. A Smit moţe da se
krije u bilo kojem od ove dvojice, a opet, moţe da bude i neko treći.
Odlučio je da se ponaša kao i ranije, kao putnik koji je slučajno naleteo na
neprijatnu situaciju na svom putovanju.
Bacio je cigaretu. Vreme je da se vrati.
Vozio je polako prema hotelu, a onda se iznenada setio Eda Bejlija u onom
ronilačkom odelu.
Morsko čudovište, kako reče mala Pola. To je sasvim lako mogao biti
Edov opis u takvoj opremi. Naravno, to nije morao biti Ed, neko drugi
obučen na isti na čin, daje isti efekat.
Mogao je to biti i jedan od Smitovih ubica...
* * *
Posle večere, Aleks je pozajmio hotelski čamac i otišao preko na kopno da
telefonira kapetanu Parkeru. Veliki je problem bio što mobilni telefoni nisu
radili na ostrvu, mejl nije smeo da pošalje jer nije znao kakvu opremu ima
Smit, pa bi moglo da dođe do presretanja mejla. Nikako nije smeo da se
razotkrije. Najsigurniji način je bio da čamcem ode na kopno i da telefonira
iz neke javne telefonske govornice ili pošte.
Ĉim je okrenuo dobro mu poznat broj telefona, kapetan Parker se odmah
javio.
- Pa, dečko moj? - upitao ga je - imaš li neke novosti?
Brzo, Aleks mu je referisao šta se sve zbilo od kada je stigao na Jork. Kada
je stigao do svog prvog susreta sa Dţenifer, jedva je kontrolisao bes u svom
glasu.
- Zašto me niste upozorili da je ona tu? Ne pokušavajte da me ubedujete
da niste znali daje gospoda Robertson ustvari Dţenifer Edvards!
36
- U redu, neću.
- Pa, zašto...
- Da li bi prihvatio posao da si znao?
- Naravno da ne bih! Prokleti bili, da biste postigli ono što ste hteli,
prećutali ste to! Prevarili ste me! Već razmišljam o tome da lepo napustim
ceo prljav biznis! Jednom sam ovo sve napustio, zašto ne bih ponovo
-Ali nećeš - kapetan se uopšte nije uzbuđivao.
- Ne, neću! Video sam Smita na delu u slučaju male Pole, pa već zbog toga
ţelim da ga raskrinkam. Ali, iskreno rečeno, još ništa nisam saznao. Moţda
sam predugo odsutan iz ovog posla, kapetane.
- Gluposti! Imao sam uvek poverenja u tebe, dragi moj. Nastavi, kao što si
uvek radio.
Aleks je duboko uzdahnuo.
- U redu, ali treba mi više informacija o nekim ljudima ovde. O Edu i Lili
Bejli i gospođici Abigejl Milford. - On malo zastane - i Henku Robertsonu.
- U redu! Javiću ti što pre. Kada se vratio na ostrvo, pred hotelom je video
parkiran Gordonov automobil.
Odmahnuo je glavom. Stela Dţons je bila inteligentna, samosvesna
devojka. Nije bila ni naivna, ni lakoverna. I sada se, uprkos svemu tome,
kada je bio u pitanju Artur, ponašala tako budalasto kao neka balavica.
Aleks je pošao u hotel i sreo Stelu i Artura na izlazu. Ona je sva bila
zajapurena, i oči su joj bile neobično sjajne.
- Jeste li dobro plovili? - upitala ga je Stela veselo.
- To je ideja! - upao je Artur, očigledno igno-rišući Aleksa - zašto ne
odemo malo na jedrenje?
- Oh, baš bih volela! - ona je bila veoma ra-sploţena - ali imam brdo
poslova koje moram da uradim!
- Dobro, onda drugom prilikom, draga! Glupa budala, pomisli besno
Aleks, dok mu je
hladno klimnuo glavom.
- Oh, sad sam se setila, kako vaša glava Aleks? - viknula je za njim Stela.
Zastao je, polako se okrenuo i gledajući u Gordon a, rekao:
1000 € BONUS
37
- Sad mi je već bolje.
- Aleks... gospodin Klark je pao i udario glavu, dok je malo istraţivao
ostrvo - objasnila je Stela.
Inače, to je bila priča koju je Aleks o tome ispričao u hotelu.
- Nezgodno - reče Artur. - Ĉovek mora da pazi dobro kuda ide.
- Tako je! - sloţio se Aleks.
Nekoliko minuta kasnije, dok je sedeo u baru, čuo je kako je Arturov auto
otišao. Skoro nesve-sno, odahnuo je i zatraţio još jedno piće od Hen-rija.
Starac se smešio dok mu je punio čašu.
- Bez obzira, mislim da grešiš u vezi sa njim -primetio je on tiho, kao da
nastavlja započeti razgovor. - On je sitna riba, nije onaj koga ti traţiš.
Aleksa više nije izenađivalo ovo čitanje misli.
- Verujem u vaš sud Henri, ali... - reče on polako.
- Ali, imaš svoje mišljenje i kaţeš u sebi: on je star čovek, slep je, te nema
iskustva te vrste, pa moţe i da pogreši. To su tvoje misli, zar ne, prijatelju?
Aleks se nasmešio.
- Tako nekako. Znate, Henri, onaj koga ja traţim veoma je pametan. Ne
mogu dozvoliti, sebi da bilo koga isključim iz reda sumnjivih, čak ni Artura
Gordona.
- Dobro, dobro - Henrijev tihi glas se iznenada pojačao i pre nego što je
Aleks stigao da se upita zašto, Stela je ušla. Oči su joj se sijale i ona mu se
toplo nasmešila.
- Je li ovo privatan razgovor, ili moţe još neko da vam se pridruţi?
- Sedite - reče Aleks. - Šta pijete?
- Jedan mali šeri. Zar veče nije boţanstveno? Aleks je potvrdio.
- Ah, dobro - nakašljao se Henri - ja bih sada pošao u krevet, ako nemate
ništa protiv.
Stela je pijuckala svoje piće, a Aleksove misli su svakog trenutka postojale
sve ogorčenije. Nije mogao da objasni sebi zbog čega se oseća tako, ali, nije
mogao ništa protiv toga.
Na kraju, mada je znao da to ne bi trebalo da govori, rekao je:
- Mislim da bi trebalo da budete malo obazriviji.
38
Ona ga je pogledala začuđeno.
- Govorim o Arturu Gordonu - nastavi on, a kada je video kako se
nezadovoljstvo pojavljuje na njenom licu, on je dodao - nisam vam rekao
pre, ali, mislim da me je on napao danas.
- O čemu vi to govorite?
- Nisam pao i udario glavu, kao što sam svima pričao. Neko me je udario.
A posle toga sam našao ovo - dao joj je onu poruku.
Stela je razrogačila oči, čitajući.
- Ali, ovo ne dokazuje, da vas je Artur udario!
- Moţda! Samo, imao sam sa njim jedan sukob. Na neki način mi je pretio.
- Mislite, on je taj koga traţite?
- Ne tvrdim to, ali moguće je. Stela je napravila nestrpljiv pokret rukom.
- Grešite! Ja to jednostavno znam - a zatim ga je upitno pogledala - zašto
ste se svađali sa njim? Zbog čega vam je pretio?
Aleks je oklevao. Nije ţeleo da u ovo umeša Dţenifer, niti da povredi
Stelu. Slegao je ramenima.
- Lična stvar!
- Mislim da niste u poziciji da ikom delite save-te, gospodine Klark. Vaš
sopstveni privatni ţivot baš nije onakav kakav bi trebalo da bude, zar ne?
- Šta time, dođavola, mislite da kaţete? Ona duboko uzdahne.
- Govorim o Dţeni Robertson. Vi ste veoma... bliski sa njom, zar ne? A na
kraju krajeva, ona je udata ţena.
Gordon, pomislio je besno Aleks. Sigurno nas je špijunirao. Prisilio je sebe
da ostane miran.
- Već sam vam rekao da smo gospođa Robertson i ja stari prijatelji.
- Slušajte, mene se lično uopšte ne tiču stvari između vas dvoje! Ja samo
hoću da mi se vi ne mešate u ţivot, naročito kada se vi ne ponašate kako
treba. Gledajte svoja posla, a ja ću svoja.
* * *
Sledećeg dana je besnela oluja.
1000 € BONUS
39
Aleks je poslepodne proveo u svojoj sobi, pokušavao je da se malo
odmori, ali nije mu uspeva-lo, stalno je razmišljao i ponovo vrteo u glavi
sve situacije koje su se desile u poslednjih nekoliko dana.
Kad je sišao u trpezariju, Stela mu je odmah prišla.
- Aleks, hoćete li mi učiniti uslugu? - upitala ga je malo bojaţljivo. On je
klimnuo glavom, a ona nastavila. - Henk Robertson je u pitanju. Došao je u
bar odmah posle otvaranja, ne znam kako se probio kroz ovu oluju, i od
tada pije. Pokušala sam da ga nagovorim de prestane, ali, vi znate kakav je.
Htela bih da ga otpremim kući, ali on nije u stanju da vozi, naročito po
ovakvom vremenu. Pitam se, da li bi vi...
- U redu, odvešću ga kući. Stela je uzdahnula od olakšanja.
- Mnogo vam hvala! Uzmite hotelska kola.
- Gde je on?
- U mojoj kancelariji, u prilično lošem stanju. - Ona je zastala i dodirnuh
mu ruku. - Stanite samo. Treba još nešto da vam kaţem, u stvari da se
izvinim što sam bila onako gruba prošle noći.
- U redu je! - rekao je Aleks ravnodušno.
- Znači, ponovo smo prijatelji?
- Naravno - reče on - a sada me vodite kod Henka.
Henk Robertson je leţao u naslonjači, zatvorenih očiju, teško dišući.
Uprkos njegovoj teţini, Aleks ga je vesto podigao i poneo do kola.
Smestio ga je na zadnje sedi-šte i seo za volan.
Vozio je polako, teško se probijajući kroz ne-vreme. Iznenada, iza
njegovih leda, Henk Robertson je progovorio.
- Stanite malo, Klark. Ovo je odlično mesto za naš mali razgovor.
Za sekundu, Aleks se ukočio. Zatim je pritisnuo kočnicu, zaustavio kola i
ugasio motor. Onda se mirno okrenuo.
- Ĉemu ova scena? Ako ste ţeleli da razgovarate sa mnom, mogli ste naći i
normalniju priliku za to.
- Hteo sam da ovo bude poverljiv razgovor - njegovo lice je bilo tvrdo, a
oči hladne.
- Baš ste pravi glumac. Odlično ste odigrali ulogu pijanice.
40
Henk se nasmejao.
- Mnogo sam veţbao to je tačno - reče on gorko. - No, kada već dajemo
komplimente, vi ste hladnokrvni, i to poprilično, zar ne? Ne izgledate mi ni
iznenađeni!
Aleks je uzdahnuo duboko.
- Dobro, a sada pređimo na stvar. Niste me dovukli ovamo da mi dajete
komplimente ili da pričamo o vremenu! Šta to imate na umu?
- Prvo i prvo, kako je vaša glava? Aleks se ukočio.
- Kako to mislite?
- Raspitujem se za udarac koji sam vam zadao. Jeste li pogodili da sam to
bio ja?
- Sumnjao sam.
- Onda ste primili i poruku?
-Da!
- U tom slučaju, zašto ste još uvek tu?
- Nikada ne obraćam paţnju na anonimna pisma. A ne volim ni pretnje.
- Ţao mi je zbog toga.
Ĉudno, Aleks je verovao da mu je zaista ţao. Ali, sada nije imao vremena
da analizira postupke drugog čoveka, jer je Henk Robertson izvukao
revolver iz dţepa.
- Ne ţelim da vas povredim.
Ako mi date reč da ćete se spakovati i napustiti ostrvo, pustiću vas. Ali,
ako odbijete, biću prinuđen da vas ubijem.
Opet je bilo traga ţaljenja u njegovom glasu. Aleks je znao da se nalazi
veoma blizu smrti.
Pokušao je da se opusti.
- Ako i učinim kako mi kaţete, ţelim da znam, zbog čega sam prisiljen da
odem. To je prilično shvatljivo, zar ne?
Henk se kratko nasmejao.
- Znate, ili bi trebalo da znate.
- Je li to zbog... Dţenifer? - upita Aleks oprezno. - Znate, činite veliku
grešku. Mi smo samo stari prijatelji, to je sve.
1000 € BONUS
41
- Prijatelji! - Henk reče prezrivo. - Za šta me vi smatrate; za kompletnu
budalu? Znam šta moja ţena znači za vas - i vi za nju! Znao sam već duţe
vremena da su postojala samo dva čoveka koja su za nju nešto značila!
Njen brat i vi. Dosta često je to i govorila. Kako ste bili srećni vas troje u
starim danima! Kako je ţivot bio divan dok...
- Dosta! - Aleks nije ţeleo da se seća Bena. Ali, Henk očigledno nije imao
nameru da prestane.
- Znao sam, kada sam je oţenio da sam samo zamena, ali nisam mario,
kakva sam jadna budala bio! Mislio sam, da će me zavoleti, ali nije, pa je
sve prošlo nizbrdo.
Malo je zastao i Aleks mu je upao u reč.
- Za to ne moţete mene kriviti. Slušajte, vi ste histerični ni zbog čega. Bez
obzira na sve, ja nisam čovek koji se meša u tuđ brak. Nemam nikakve
namere u vezi sa Dţenifer.
- Zašto ste onda ovde? Nemojte mi reći da je to slučajnost, da ste se
pojavili na Jorku! - i pošto Aleks nije odgovorio, on reče trijumfalno - eto vi-
dite! Nemate odgovor! Ali, ja znam, naravno. Bili ste u vezi sa Dţeni iza
mojih leđa.
Aleks je gledao u revolver kojim je ovaj mlatarao. Postojala je šansa da
ščepa tu ruku. Trudio se da mu glas bude miran.
- Grešite u vezi sa Dţenifer. Ona vas nikad ne bi napustila. Ona nije takva.
Iznenada, on postade svestan promene atmosfere. Napolju je oluja
besnela, vetar je naleteo na prozore, ali tišina unutra bila je nekako upečat-
ljivija. Henk Robertson ga je ukočeno gledao, sa čuđenjem na licu. A onda
se nasmejao piskavo.
- Vi je u stvari ne poznajete, zar ne! - reče on suvo. - Vi mislite da je ona
anđeo! Ali nije. Ona je... ona je đavo!
Ovo je obradila voki.
42
VI
Aleks je imao osećaj da će skočiti na taj revolver. Ali, Robertson je
histerično dreknuo ponovo.
- Ona je đavo, kad vam kaţem!
Nešto se u Aleksu slomilo i on je izgubio kontrolu nad sobom.
- Laţete! - viknu i baci se na Robertsona. Henk je bio jači i krupniji od
Aleksa, ali Aleks
je bio mnogo brţi i za nekoliko sekundi, revolver je bio kod njega, a
Robertson je pao na sedište, onesvešćen.
Aleks je gurnuo revolver u svoj kaput, vrati se za volan i ponovo upalio
motor.
Kada je stigao pred kuću, izašao je i pokucao na vrata.
Prošlo je dve-tri sekunde i niko se nije javio. Aleks je pritisnuo kvaku i
vrata su se otvorila. On je ušao i pozvao Dţenifer. Nije bilo nikakvog
odgovora.
Odlučio je da unese Henka i da ga jednostavno ostavi tamo.
Kada se vratio do kola, zatekao je Lili Bejli kako viri u kola kroz prozor.
- Dţeni je gore, u Oazi - objasni ona. - Pretpostavljam da je opet...
bolestan?
- Moţete to nazvati i tako - Aleks nije imao nameru da objašnjava.
- Pomoći ću vam - ponudila se Lili.
Bila je jaka skoro kao muškarac, te su dosta lako uneli Henka i postavili
ga na leţaj. Lili je iznenada dodirnula Henkovu glavu koja je malo krvarila.
- Oh, pa on je povređen!
- Tukli smo se. Mora da je lupio glavom o sedište - objasnio joj je brzo
Aleks - to je samo ogrebotina.
Lili ga je pogledala sa nekim gađenjem, otišla u kuhinju i vratila se sa
flašom vode.
- Ostavite ga, ja ću to srediti.
1000 € BONUS
43
- Zar ste ga morali prebiti! Zar mu i ovako niste dosta učinili?
Šta li je time htela reći? pitao se Aleks.
- Mislila sam da ste bolji.
- To je bilo pre nego što je hteo da me ubije... i da uprlja Dţeniferino ime.
On je video da joj je bezizraţajno lice ovog puta šokirano, brzo mu je
prišla.
- Slušajte... - počela je ona, ali onda je zastala, strah se pojavio u njenim
očima. Polako je okretala glavu levo-desno i drhtala celim telom.
- Recite - podstakao je Aleks - šta ste hteli da mi kaţete?
- Ništa - prošaputala je ona - doneću mu malo konjaka iz moje kuće.
Moţda će ga to povratiti.
Ali, Lili je ipak htela nešto da mu saopšti, Aleks je bio siguran. A onda se
iz nekog razloga uplašila. Vratila se sa flašom konjaka i čašom.
- Idite, pre nego što dođe k sebi - reče Lili. Druga tuča nije potrebna.
Celim putem do hotela Aleks je razmišljao o Lilinim recima i njenom
iznenadnom strahu. Nije mogao da je zamisli kao Smita, ali, mogla je biti
nekako umešana u celu tu misteriju.
* * *
Stela ga je čekala, kada se vratio. Dok joj je davao ključeve od kola, ona ga
je uzbuđeno upitala.
- Jeste li imali problema?
- Ne, uopšte - šlaga on, i ode u svoju sobu. Nekoliko minuta kasnije, Stela
je zakucala na
njegova vrata.
- Kaţete da niste imali problema - njen je glas bio veoma uzbuđen - a ja
sam našla tragove krvi na sedištu!
Aleks se ukočio. Morao je na to pomisliti. Potpuno je zaboravio da je
Henk krvario kako je bio samo nesmotren što nije oprao krv.
- Pa, bio je malo nezgodan - reče on - morao sam da ga udarim. Ništa
strašno.
44
- Došla sam u stvari ovo da vam dam. Mora da ste to zaboravili u kolima.
Stela je drţala u ruci nešto umotano u tamnu hartiju.
Aleks je to okretao u ruci, iščudavajući se. To sigurno nije bilo u kolima,
kad je pošao odavde. Mora da je dospelo u kola dok je bio u letnjikovcu.
Instinkt ga je upozorio da bude obazriv, uzeo je paketić i potopio ga u
vodu u svoj umivaonik. Ništa se nije desilo sem što se papir ovlaţio i slepio
sa stvari koja je bila upakovana. Paţljivo je skinuo papir i dah mu je zastao.
U ruci je drţao obrađeno drvo, slično onom što je video u kući Bejlijevih.
Kad je bio tamo, Ed je pričao da mu ţena radi na Dţeniferinoj figuri, koja je
predstavlja kao anđela.
Ali, ovo nije bio anđeo. Istina, tu su bila krila i lepršava haljina, ali ova
figura je imala dve glave. Jedna se neţno osmehivala i bila veoma lepa; a
druga...
Pokušao je da ne gleda u tu stvar no, činilo se da ga je ta druga glava
prosto opčinila.
Prošlo je nekoliko minuta pre nego što se Aleks sredio i uspeo dobro da
razgleda figuru sa svih strana.
Šta je Lili Bejli htela da kaţe ovom kompozicijom, ovom monstruoznošću!
Ljubomora? Mrţnja? Zloba?
Aleks je odmahnuo glavom. Ništa od toga nije imalo puno smisla.
Nešto drugo ga je kopkalo. Zbog čega mu je to gurnula u kola? Očigledno
da je to uradila kada je otišla po konjak. Ali, zašto mu to jednostavno nije
dala i rekla...
Ovo je devojka na koju vi toliko mislite! Ovako u stvari ona izgleda!
Jer, bez sumnje mora da je to bila poruka. Lili Bejli je ovako optuţila
Dţenifer za ono što je učinila Henku. Dţenifer je, Lili je tako pokazala, bila
dvolična... izdala ga je!
Prvo Henk... a sada Lili! Šta sve ovo znači? Već je prihvatio Henkov ispad
kao rezultat ljubomore, ali, šta je nateralo Lili Bejli da ovako optuţi jednu
nevinu ţenu?
1000 € BONUS
45
Ako je bila nevina. Ta ruţna pomisao mu je iznenada pala na pamet, da se
prosto uplašio od nje. Iako je voleo Denifer, znao je da svoj posao mora da
obavi do kraja.
Brzo je otvorio jednu fioku u ormanu i gurnuo figuru skroz pozadi, iza
stvari. Postojao je samo jedan način da se otkrije misterija. Mora da ode do
Lili i zatraţi objašnjenje od nje.
* * *
Aleks je hteo to veče da ode do letnjikovca Bejlijevih, ali dok je ispijao svoj
aperitiv u baru, dogodilo se nešto što je potpuno bacilo u zasenak Lilin
ruţan poklon.
Celo društvo iz Oaze i letnjikovaca banulo je u bar: Sibil i Konor Najt,
Artur Gordon i Dţenifer i Henk Robertson.
Izgleda da je Artur predvodio društvo.
- Imamo zabavu - obavestio je sve prisutne. -Idemo na kopno na ples. To
je neka vrsta oproštaja od Sibil i Konora Najta, vraćaju se kući, pa ţelimo
malo da proslavimo. Sibil mu se obesila o ruku.
- Tako je, dušo. Prosto moram da igram večeras sa nekim od ovih tvojih
gorštaka ovde!
Njen muţ se nasmejao.
- Samo napred, draga! To mi dozvoljava da se i ja malo provedem na
drugoj strani!
Aleks je pogledao u Dţenifer. Osećao je da se i ona gadi ovog besramnog
para kao i on.
Bacio je pogled na Henka, koji je mračno stajao pored nje i jedva govorio,
čak i kada bi mu se neko obratio. Henk nije nijednom pogledao u njegovom
pravcu, verovatno ga je bilo sramota, pomislio je Aleks.
Moram da razgovaram sa Dţenifer, pomisli u sebi, mada teško uz ovakvu
gomilu.
U tom trenutku Stela je ušla u bar. Aleks je video kako je Artur pogledao
Dţenifer, a onda prišao Steli i uzeo je u naručje.
46
- Ti si najlepša devojka kilometrima u okolini! - reče joj glasno - i ja ne
idem na ples bez tebe. Moraš sa nama.
- Volela bih, samo...
- Nema izgovora - Artur je arogantno pogledao u ostale - ona mora sa
nama, zar ne?
Sibil Najt je klimnula glavom, a njen muţ je rekao:
- Naravno, naravno! Što nas je više, to bolje.
- Slaţem se - rekla je Dţenifer hladno i pogledala u Aleksa. -I ti moraš
poći, Aleks.
Za trenutak, nastala je tišina. Aleks je video kako su se Najtovi zagledali, a
i Artur se iznenadio. Ali, Dţeniferino liceje bilo bezizraţajno.
- Zašto da ne? - reče Aleks.
Posle skoro sat vremena, svi su se ukrcali u čamac i krenuli na kopno.
Kada su stigli u Nju Bedford, zabava je već bila u punom jeku.
Svirala je jedna sasvim pristojna pop-grupa.
Aleks je osetio Dţeniferin pogled na sebi ali, Artur je poloţio ruku na
njeno rame.
- Da odigramo ovu igru?
Ona je ponovo pogledala Aleksa dugim pogledom, a zatim klimnula
glavom.
Lice Stele Dţons je iznenada dobio tuţan izraz. Nije joj promaklo kako je
Artur pogledao Dţenifer. Aleksu je bilo ţao zbog nje, ali istovremeno mu je
bilo smešno. Kako ne moţe da shvati da je Artur samo koristi?
On se nasmešio Steli.byvoki
- Hajdemo i mi - pozvao je. Ona je pocrvenela, kao da joj je bilo neprijatno
što je on ţali. Ipak, pristala je i pošla sa Aleksom prema podijumu.
Nisu razgovarali. Stela je stalno posmatra-la drugi par i Aleks je osetio
njen nemir. Delom zbog saţaljenja, delom zbog sebe, on je poveo do
Dţenifer i Artura i potapšao Artura po ramenu.
- Da promenimo partnerke - rekao mu je.
Za momenat je pomislio da će Artur odbiti. Ali onda, Artur je zlovoljno
pustio Dţenifer i okrenuo se prema Steli.
1000 € BONUS
47
Na Aleksovo iznenađenje, Stela ga je ga besno pogledala, a onda se
okrenula.
- Umorna sam - rekla je - mislim da ću ovu igru presedeti.
I pođe do stola, a da nije pogledala da li je Artur, prati.
Odlično za nju, pomislio je Aleks, skrivajući osmeh.
Artur je oklevao nekoliko sekundi, a onda pošao za Stelom, a Aleks je
zagrlio Dţenifer.
Ona je duboko uzdahnula i naslonila glavu na njegovo rame.
- Hvala bogu, što si se umešao - prošaputala je ona - opet je počinjao staru
pesmu. - Ona ga je pogledala i stegla mu ruku. - Aleks, ţelim da raz-
govaram sa tobom, nasamo.
On je pokazao prema izlazu, ona je brzo pogledala okolo i pošla za njim.
Vrata su vodila napolje, na obalu. Duga, peščana plaţa se srebrnasto
presijavala na mesečini.
- Zar nije divno? I sve je to sada naše! - reče Dţenifer sneno. Izula je svoje
sandale i dala mu da ih nosi. - Volim da hodam bosa. Sećaš li se one
nedelje, kada...
- Dţenifer - Aleks je uhvatio za ruku i povu-kako nazad. - Rekla si da
hoćeš da razgovaraš sa mnom. O Henku?
Ona je klimnula glavom.
- Rekao mi je šta se desilo juče - ona mu se pribliţi - mislim da će poludeti,
Aleks. Mogao je da te ubije!
- Iskreno, mislim da nije ţeleo da mi učini nikakvo zlo. Bio je lud od
ljubomore.
- Ljubomore! - njen glas je bio gorak - kako moţeš biti ljubomoran na
nekog koga mrziš? A on me mrzi, Aleks. Znam to, konačno. Rekao mi je.
Rekao je... tako grozne stvari. - Ona gaje pogledala, njeno lice je bilo
nestvarno lepo na mesečini. - A i tebi je rekao, zar ne? O meni, mislim.
- Zašto misliš...
- Zato što mi je on ispričao. Rekao je da je sredio da me više nikad i ne
pogledaš! Ti mu ne ve-ruješ, zar ne?
Njen glas je bio kao u nekog izgubljenog deteta. On je privuče ka sebi.
48
- Ja ništa loše nikad neću poverovati o tebi, ljubavi moja.
Ona je s olakšanjem uzdahnula i naslonila se na njega. Aleks joj je podigao
bradu i spustio svoje usne na njene. Nije nameravao da je poljubi. Nije
ţeleo da osećanja ovladaju njime. Ali, na prvi dodir njenih usana on je
utonuo u ludi svet beskrajne sreće.
VII
- Hajdemo odavde noćas! Zajedno! - ponovila je Dţenifer.
Aleks je nikada ranije nije video tako uzbuđenu.
- Hajde sa mnom odavde! - šaputala je ona. -Zašto ne bismo otišli noćas?
Ništa nijedno od nas ne vezuje za Jork!
-Ništa, osim posla koji sam obećao kapetanu da ću obaviti, pomislio je
Aleks gorko.
On je uhvati za ramena i udalji je od sebe.
- Ne - prisilio je sebe da izgovori ovu reč. - Ja ne mogu Dţenifer. Ne mogu
te odvesti noćas. Nemoguće je!
- Ali zašto? - divlje ga je upitala.
- Ne mogu da ti objasnim, još ne. Moraš mi verovati.
- Ti me ipak ne voliš! - viknu ona besno.
- Volim te! Uvek sam te voleo i tako će uvek i biti. Ĉim budem mogao,
zajedno ćemo otići.
- Ne shvatam te! Zašto moraš da ostaneš ovde? On je ćutao. Nije mogao
da joj kaţe istinu. Sve što je mogao, bilo je da bespomoćno ponovi.
- Veruj u mene, Dţenifer!
- Verujem!
On je pomilovao njenu sjajnu kosu.
- Dobra si ti devojčica - duboko je uzdahnuo. - Pretpostavljam da će biti
bolje da se vratimo na zabavu.
1000 € BONUS
49
On joj je pruţio sandale, no Dţenifer se nije pokrenula da ih uzme.
Gledala ga je sa ćudnim izrazom lica.
- Aleks, ti mi veruješ da te volim, zar ne?
- Naravno. Ali, zašto...
- Istina je! Moţda je to jedina iskrena i istinska stvar u mom ţivotu.
-I u mom!
On je uhvatio za ruku i vratili su se u salu.
* * *
Zabava je bila u punom jeku, a sala prepuna. Prošlo je nekoliko minuta
dok su pronašli ostale, jer su se oni okupili oko šanka na drugoj strani
kluba.
- A šta ste vas dvoje radili? - pozdravi ih veselo Sibil Najt - ili nam nećete
reći, ha?
Muţ joj se pridruţio u glasnom smejanju, ali je Stela okrenula glavu.
Bleda je i tuţna, pomislio je Aleks. Pitao se da se moţda nije posvađala sa
Arturom?
A Artur je bio u svom najgorem raspoloţenju. Aleks je video da se odmah
pribliţio Dţenifer, i nešto joj šaputao.
Dţenifer se udaljila od njega.
- Bilo nam je toplo, pa smo se prošetali - reče ona jasnim glasom - a sada
mislim da bih pošla kući. Umorna sam. Ako bi neko potraţio Henka...
Ona pogleda u Aleksa, no Artur je već pošao da ga potraţi. Posle nekoliko
minuta on se pojavi u pratnji Artura, koji je jedva stajao na svojim nogama.
- Pa - pozdravi ga Konor Najt - izgleda da si se dobro zabavljao!
Povratak na Jork protekao je u tišini. Ĉim su stigli, društvo se razišlo.
Stela i Aleks su krenuli prema hotelu.
- Da li biste popili šoljicu kafe? - upitala ga je ona. Očigledno je morala da
skupi svu snagu za to pitanje.
- Ne, hvala- - on je malo oklevao - bilo bi najbolje da pođem pravo u
krevet.
50
Kad se popeo do svoje sobe, vrata do njega se otvoriše i gospođica Abigejl
izađe u baden mantilu. Šapnula mu je misteriozno.
- Samo trenutak, gospodine Klark. Imam nešto da vam kaţem.
Aleks je zastao sa jednom rukom na kvaki.
- Ĉula sam da je neko bio u vašoj sobi pre oko sat vremena.
On zviznu tiho.
- Neko iz hotela? Ona odmahnu glavom.
- Ne! Koraci su bili teški, muški. Prilično sam se uplašila, da budem
iskrena. Ĉula sam ga kako se kreće, otvara fioke.
- Jeste li ga videli?
- Na ţalost, ne. Kada sam skupila hrabrost da otvorim vrata, on je već
otišao.
- Zašto niste pošli po pomoć?
- Kakvu pomoć? Jedini koji je bio tu, to je stari Henri.
Aleks se prisilio da se smiri.
- Ţao mi je! U pravu ste, naravno. Niste mogli ništa.
- Nadam se da nije odneo ništa vredno reče ona. - Biće bolje da proverite.
- Upravo hoću. Hvala što ste mi rekli.
Ona je izgledala razočarana, ali on je pošao u sobu i zatvorio vrata.
Ĉak da nije bio upozoren, znao bi odmah da je neko bio u sobi. Niegovo
iskustvo iz prošlosti pomoglo mu je da mu se razvije instinkt kao kod
ţivotinja, koje osete trag uljeza u svojoj jazbini.
Znao je da nema posla sa običnim lopovom. Nije bilo nikakvih znakova
nereda, i na prvi pogled, ništa nije nedostajalo.
Polako, metodično, razgledao je sve svoje stvari. Sve je bilo pregledano, a
posle briţljivo vraćeno na mesto. A onda se iznenada setio. Brzo je otvorio
onu fioiku u ormanu u koju je gurnuo Lilin poklon.
- Nestao je!
Ĉudno osećanje nespokojstva gaje uznemirilo. On se ispruţi na krevetu i
zapali cigaretu. Paţljivo je razmatrao razloge nestanka figure.
Da li je Lili zaţalila što mu je dala, i iz nekog svog razloga, ţelela je da to
vrati?
1000 € BONUS
51
Ali, zašto je trebalo ukrasti? Mogla je jednostavno da zatraţi da joj se
vrati.
Sa druge strane, ako nije ona lopov, ko bi to mogao biti? Njen muţ Ed... ili
Pjer Lafajet. Oboje su izgledali nepodobni za lopove.
A onda ga je druga pomisao štrecnula. Kako je lopov mogao znati da će
soba danas biti slobodna za pretraţivanje? Skoro je slučajno da je pošao na
onu zabavu.
Ili nije? Osećanje mučnine je raslo. Ko ga je pozvao na taj ples? Ko je
manje-više insistirao? Bila je to Dţenifer, koja bi bila najzainteresovanija za
figuru, daje znala da postoji...
Ona nije mogla ukrasti sama, naravno, ali je mogla nekom da osigura
teren.
Aleks je glasno jeknuo. Nije mogao da podnese pomisao da je Dţenifer
umešana u ovu prljavštinu. To bi značilo da je izvodila predstavu tamo na
obali, kada je rekla da ga voli.
Sem toga, kakva korist, ukrasti jednu rezbare-nu figuru, kada je on već
video? Šteta, ako je postojala, već je učinjena. On je video. Već je primio
poruku da Dţenifer nije baš anđeo kako izgleda.
Iznenada, on je razrogačio oči. Ostala je jedna mogućnost. Moţda
gospođica Abigejl laţe? Moţda je baš ona uzela figuru i sada je sve ovo
izmislila?
U svakom slučaju, Aleks je odlučio da noćas ništa ne radi. Sutra će otići da
poseti Lili Bejli i pokuša da izvuče istinu iz nje. Da zna zbog čega mu je
dala figuru, sve bi bilo mnogo jasnije.
* * *
Našao je pismo pored tanjira za doručkom sledećeg jutra. Bilo je od
kapetana, izveštaj koji je traţio o Bejlijevima, Abigejl Milford i Henku
Robertsonu.
O spisateljici je pisalo.
52
„Nju moţeš potpuno zaboraviti. Jedina crna mrlja protiv nje je, jedna
opomena zbog nepropisnog parkiranja."
Znači, jedna sumnja manje. Aleks se čak i radovao. Nije voleo ni da
pomisli na Abigejl Milford kao na kriminalca. Nastavio je da čita.
„Bejlijevi su stare ptičice, ali ne verujem da su oni tvoj ulov. Lili, smatra
se, ima talenta, no ona se sklanjala, da bi Ed više pao u oči. Postoji sumnja
da je on bio umešan u neku bandu falsifikatom pre nekoliko godina, ništa
nije dokazano. Posle toga su otišli na Jork."
Znači, Ed je već bio umešan u kriminal?
„Henk Robertson, pa moţe biti. Nije prodao ni jednu sliku već godinama,
dobro ţivi. Neprestano putuje, a to košta. Bio u Japanu pre oko šest mese-
ci, i ne treba da ti kaţem kako je odatle lako preći u Kinu".
Aleks je savio izveštaj i stavio ga u dţep. Uništiće ga, kada se popne u
sobu.
Jedino je bilo nezgodno, što Aleks, nikako nije mogao da zamisli ovu
dvojicu kao Smita. Ed je bio suviše neefikasan, a Henk Robertson je bio kao
neka prazna školjka.
Dok je izlazio, gospođica Abigejl je ušla u trpezariju.
- Pa - upita ona bez daha - nešto vam je nedostajalo?
Aleks je odmahnuo glavom.
- Mora da nije pronašao ništa vredno. Brzo se oprostio i krenuo ka
Bejlijevima.
Stela je bila u kuhinji i Aleks je zamolio da mu da ključeve od automobila.
Izgledala je bleda i umorna, kao da je spavala veoma loše.
- Dobro - a onda je upitala - šta mi to Abigejl priča, da je neko provalio u
vašu sobu?
- Ah, taj blebetavi jezik te Abigejl Milford! Pomislio je Aleks. Glasno reče.
- Ona ima ţivu maštu. Ne bih baš sve uzeo za ozbiljno što ona kaţe.
Stela ga je sumnjičavo pogledala.
- Ako je to bila nameštaljka, provalnik je morao znati da ćete biti odsutni
iz hotela prošle noći. Da vidimo ... ko je insistirao da i vi pođete na zabavu?
1000 € BONUS
53
Aleks nije obratio paţnju na ovaj njen ujed, već je uzeo ključeve i otišao.
Stela je sigurno bila brzopleta, mislio je besno, dok je sedao za volan.
Nije bilo znaka ţivota ni u jednom letnjikovcu na obali. Vrata Bejlijevih
bila su otvorena, ali iako ih je pozvao nekoliko puta, niko se nije javio.
Otišao je do Dţeniferinog letnjikovca, pa je i tu naišao na grobnu tišinu.
Onda se setio, da je ovo idealna prilika da proveri da li su Ed ili Lili bili
noćašnji lopovi. Ako je tako, figura mora da je negde u kući, onda je neko
od njih bio lopov.
Lili je moţda bila talentovana vajarka, ali kao domaćica je bila uţasna. Sve
sobe su bile prljave, u neredu i ustajalog vazduha. To je istragu činilo
teţom, a na kraju nije našao ništa.
Kada je završio pretraţivanje kuće, spustio se na obalu. Nikad posle nije
mogao da se seti kada je počeo da oseća onaj nemir, koji ga je sve jače obu-
zimao. Samo je znao da je uţivao u lenjom popodnevnom suncu, kad je
iznenada osetio neku jezu.
Polako se okretao, i ispitivao okolinu. Iznenada njegovu paţnju je
privukla stena koja se stepe-nasto spuštala u more. On počne lagano da ide
u tom pravcu.
Iznenadna graja galebova ga je naterala da se okrene na drugu stranu.
Bilo ih je petnaest-dvadeset i jurišali su na nešto tamno što se ljuljuškalo
na talasima na samoj obali, na drugom kraju plaţe.
Mrtav delfin, pomislio je on prvo. A onda iznenada shvati i potrči dole
prema tom tamnom, dugom objektu.
Ni u ţivotu Lili Bejli nije bila lepa. Ali, smrt ju je učinila uţasnom.
Aleks je izvukao telo na obalu, i počne sa oţivljavanjem, mada je znao da
je to uzalud. Pokušavao je nekih desetak minuta, a onda je odustao.
Ustao je, drhteći od iscrpljenosti i očaja. Niko više nije mogao da oţivi Lili
Bejli, ali ţeleo je bar da vidi da će njen ubica biti kaţnjen. Nije sumnjao da
je bila ubijena. Smrt davljenjem je obična stvar, a Aleks je znao da je ovo
Smitovo delo. Lilino davljenje nije bila obična nesreća.
Iznenada, pogledao je okolo. Osetio je da ga neke skrivene oči posmatraju.
To moţe biti ubica, moţe biti sam Smit! Krenuo je nazad ka stenama.
54
Kada je stigao do njih, odjednom je znao, da je posmatrač, bilo ko da je
bio, sada je otišao.
Aleks je detaljno ispitao okolinu. Kako li je taj posmatrač nestao! Nije bilo
nikakvih tragova, a da je pobegao duţ obale, video bi ga.
Aleks je iznenada zviznuo. Na pesku ispred sebe primetio je nečiji trag.
Vodio je do jedne stene, gde je prestao, naglo, kao da je prošao kroz stenu.
Podigao je glavu, ispitujući svaki pedalj na površini stene. Ako se
nepoznati i uspeo popeti na nju, nikakav trag za njim nije ostao.
Bilo je nemoguće, a desilo se. Neko je bio ovde, onda je krenuo ka steni,
popeo se na nju i nestao.
Aleks je povukao ruku po glatkoj površini stene ispred sebe. Odjednom,
zastao je, osećajući sve veće uzbuđenje. Ispod njegovih prstiju, mada jedva,
osetio je kretanje.
Stavio je sada obe ruke na stenu i gurnuo je iz sve snage. Ĉuo se neki
zvuk i kamen se pokrenuo prema unutra. Iznenada se našao pred tamnim
tunelom.
Znači, tu je odgovor! Tajni prolaz ispod stene -tunel verovatno još iz
prastarih vremena. Ovamo je pobegao ubica Lili Bejli.
A moţda je još uvek tu. Pa, postojao je samo jedan način da to sazna.
Aleks je pomislio da ne bi trebalo onako ostaviti Lili, mada njoj ionako više
niko ne moţe pomoći, a njen ubica još moţe biti uhvaćen.
Uzeo je upaljač i oprezno ga upalio, plamen je bio slab i, ako bude imao
sreće, ipak će mu pomoći da dođe do kraja tunela.
Napredovanje je bilo teško i zamorno. U nekim delovima, tavanica je bila
toliko niska, da se morao spustiti na kolena i puziti. Posle svakog koraka
osluškivao je, no čuo je samo eho svog ubrzanog disanja.
Plamen upaljača je bio sve manji, gas u njemu se potrošio skoro do kraja
kada je konačno stigao na kraj tunela, do teške drvene kapije. Upravo je
pruţio ruku da otvori ta vrata, kad je začuo glas.
Bio je to Dţeniferin glas.
1000 € BONUS
55
- Ostavi ga na miru ili... ili ću mu reći sve - vikala je. - On je moj Smit,
nemoj to da zaboraviš!
VIII
Dugo posle toga Aleks se sećao toga trenutka, tamo na kraju tajnog
tunela, odjednom je shvatio da mu je jedno osećanje nedostajalo u toj navali
emocija, a to je bilo iznenađenje. Nekako nije bio šokiran otkrićem da je
Dţenifer u nekakvoj vezi sa Smitom, negde duboko u sebi on je to i
očekivao.
Razočaranje, bes, duboko, gorko osećanje gubitka, sve ga je to prosto
paralisalo.
Taj trenutak je prošao i hladna tuga mu je ispunila srce. On se malo
stresao, kao da se probudio iz neke noćne more i još više se pribliţi
vratima.
Dţenifer je još uvek govorila.
- Smrtno sam ozbiljna, to znaš. Ne tiču me se ostali, ali Aleks je nešto
drugo. Kada sve ovo prođe, ja odlazim sa njim! Pa, ruke dalje od njega, ako
znaš šta je dobro za tebe!
Začulo se zatvaranje nekih vrata. A zatim lagani koraci i opet otvaranje
vrata.
Aleks je uzdahnuo. Smit nije rekao ni jednu reč, njegov identitet je još
uvek bio obavijen misterij om.
Oprezno, otvorio je teška vrata ispred sebe.
Našao se u nekoj prostoriji koju je ocenio kao podrum za vino i odjednom
mu je bilo jasno gde se nalazi. Tajni tunel s obale vodio je u zamak Oazu!
To ima smisla, naravno. Davno, kada je tunel i korišćen za bekstvo
gospodari ostrva su ga vero-vatno često koristili. Kud boljeg mesta za
56
skrivanje nekog razbojničkog ili špijunskog gnezda od ovih podzemnih
prostorija koje se nalaze ispod zamka?
Ali, ko je ovo sada koristio? Pjer Lafajet? Da li je zamak za ovakve stvari
obnovljen?
Aleks se, polako kretao hodnikom, brzo razmišljajući. Pjer Lafajet je
oduvek bio sumnjiv. Bio je nemilosrdan i bezosećajan i mogao je biti
organizator kriminalne mreţe.
A tu je bio i njegov nećak, Artur Gordon. Lično, Aleks nije smatrao da je
Artur sposoban da bude šef bande no, i to je moguće.
Aleks je stajao u podnoţju stepenica, koje su vodile iz podruma. Nije bilo
smisla dalje istraţivati. Odlučio je da se vrati noćas, dok napravi bolji plan.
Ponovo se vratio tunelom na obalu i setio se tragedije koju je ostavio
tamo.
No, Lili Bejli više nije bila sama sa smrću, odatle, sakriven iza stena, Aleks
je video Eda Bejlija kako kleči kraj njenog tela.
Ed ga nije ni pogledao, kada je Aleks dotrčao. Stavio je Lilinu glavu na
svoje krilo i plakao kao malo dete.
- Ed - Aleks stavi ruku na ramena koja su se tresla.
Ed ga je najzad pogledao.
- Ona je mrtva - reče bezbojno - Lili je mrtva.
- Zao mi je.
- Moram da je odnesem kući.
- Dozvolite mi da vam pomognem. Nećete moći sami.
* * *
Poneli su telo u kuću, gde ju je Ed neţno sme-stio na leţaj.
Pao je na kolena pred krevetom.
Aleks je tiho izašao iz sobe, našao flašu konjaka u kuhinji i natočio je
jednu čašu. Prisilio je Eda da to popije, a zatim ga je poveo u kuhinju, posa-
dio na stolicu i počeo je tiho da ga ispituje.
1000 € BONUS
57
Aleks je hteo da se uveri da li je Edu poznato nešto zbog čega je Lili Bejli
platila ţivotom.
- Mislite li da se nečeg... ili nekog bojala? - insistirao je.
Ed je izgledao iznenađen.
- Od čega bi se ovde bojala? Mi smo među prijateljima... među dobrim
prijateljima. Pjer Lafajet, je bio tako velikodušan prema nama, znate i sami.
Što se tiče Robertsonovih... - tu je zastao.
Aleks nije pokazao nikakvo interesovanje.
- Robertsonovi su stari prijatelji, zar ne? - upitao je on.
Ed je oprezno klimnuo glavom.
- Znamo ih godinama. Aleks je odlučio da pokuša.
- Da li su bili i onda sa vama kada ste se umeša-li u onu bandu
falsifikatora umetnina?
Ed je razrogačio oči, zanemeo od straha i uţasa.
- Kako... kako ste doznali za to? - promucao je jedva. - Tako prepadnut
nije se ni setio da deman-tuje.
- Oh, pa čuo sam. Ali, ne brinite. Neću reći ni reč o tome.
Ed je pognuo glavu.
- Ne bih to nikad uradio da Lili nije bila onako bolesna u to vreme, i da
nam novac nije bio tako preko potreban - objasni on - ona je skoro
poludela, kada je saznala. Zato vi mislite da je ona zahvalna
Robertsonovima umesto da...
- Zahvalna im? Mislite, oni su vas izvukli iz nevolje?
Ed je malo oklevao.
- Da! Ne znam kako su uspeli, ali tako je bilo.
I to im je omogućilo da vas drţe u šaci, pomislio je Aleks mračno.
Iznenada, promenio je temu.
- Ed, sećate li se one figure koju mi je Lili pokazala, kada sam bio ovde
prvi put? Upravo je bila počela da radi na njoj. Predstavljala je Dţenifer
Robertson, mislim.
Ed je odmahnuo glavom.
- Nije završila.
58
Tog trenutka, Aleks je začuo glasove spolja. Skočio je da pogleda i video
da su Henk i Dţenifer upravo stigli u svoju kuću. On ih je pozdravio, a
Dţeniferino lice oţivi.
- Ah, Aleks! Nismo te očekivali!
Ona im priđe i stavi mu ruku na mišicu, i na-smeši mu se. Osetio je da ga
preplavljuje onaj stari osećaj ljubavi prema Dţenifer. Nikako tog osećaja
nije mogao da se oslobodi. Osećao se tako slabo pred njom. To stoje znao
sve o njoj, ništa nije značilo. Ali nije uticalo ni na onaj hladan, sračunat plan
koji je smislio.
- Imam loše vesti rekao joj je paţljivo je po-smatrajući. - Dogodila se
nesreća. Lili...
Da li je to šok, koji joj se pojavio u očima? Sle-dećeg trenutka ona je
protrčala u kuću.
- Šta se desilo? - upitao je Henk. - Udavila se? Nesrećan slučaj? - Šta
drugo? Henk je ovlaţio usne.
- Naravno, šta drugo? - rekao je brzo. Jadni Ed, mora da je slomljen.
- On krivi sebe. Misli da se ubila, jer su se posvađali.
Henk se okrenuo.
- Ne verujem. Treba puno hrabrosti da biste se ubili.
Dţenifer se pojavila na vratima. Oči su joj bile tuţne, a usne drhtale.
- Ovo je strašno - rekla je ona gledajući Aleksa. - Ja... ja mislim da treba da
obavestimo vlasti.
- To je običaj - sloţio se on. Oklevala je gledajući u njega.
- Aleks, čuo si onu glupost o samoubistvu? Ne pominjimo to policiji. Bez
obzira na sve, to će imati tako loš publicitet za njega! I naravno, to nije
istina. I ti veruješ da je to bio nesrećan slučaj, zar ne?
On oseti neko ulagivanje u njenom glasu. Mora da ga smatra za budalu.
Ali hteo je da igra njenu igru.
- Naravno da je to nesrećan slučaj - sloţio se on. - Nemam nameru da
spominjem Edove gluposti.
Njeno lice se ozarilo.
1000 € BONUS
59
- Znala sam da mogu računati na tebe. Mada ne verujem da će biti nekih
neprilika. Pjer Lafajet će sve srediti za nas. Gledaće da se sve sredi što tiše -
ona je zastala - Aleks slušaj. Ja sada imam pune ruke posla oko Eda. Da li bi
otišao u Oazu i ispričao Pjeru šta se dogodilo i da učini šta je potrebno.
Kada se vratio u hotel, Aleks je potraţio Stelu Dţons. Ona je prebledela
slušajući ga. Mada nije imala pojma o ukradenoj figurici ili tajnom tunelu,
odmah je rekla:
- To je opet ubistvo, zar ne? Baš kao i jadni Tom.
Aleks je klimnuo glavom.
-I ovog puta skoro bez ikakvog traga.
- Šta ćete uraditi?
On je zamišljeno pogledao i odlučio. Nije hteo da je više uvuče u celu
stvar, ali ona je bila jedina osoba kojoj je mogao verovati.
Duboko je uzdahnuo.
- Prvo, moram da vam kaţem nekoliko stvari. On joj je ispričao celu priču,
toliko pribrano i ravnodušno koliko god je bio u stanju.
- Pa, vidite - završio je on - moram da pogledam malo po zamku noćas,
kada svi budu spavali. Potreban mi je auto, mada ću ga ostaviti daleko od
zamka. Ako se do zore ne vratim, molim vas, da telefonirate na ovaj broj i
kaţete čoveku koji će se javiti, tačno ono što sam vam ispričao. On će znati
svoj posao.
Stela ga je gledala bez reči, nekoliko sekundi. A onda reče:
- Idem i ja sa vama!
- Taman posla!
- Mogla bih pomoći... On je prekinuo.
- Bićete od veće koristi ovde, spremni da telefonirate kapetanu Parkeru,
ako zatreba!
Njegov glas bio je toliko odlučan, da je ona ućutala i više nije pokušavala
da se raspravlja. Upravo je krenuo, kada se iznenada nečeg setio.
- Uzgred, mislim da Artur Gordon nije umešan u ovo.
I napustio je sobu, a da nije sačekao odgovor.
* * *
60
Oblaci su zaklonili mesec, a to je bilo nešto za šta je Aleks bio veoma
zahvalan, kada je kretao prema zamku. Zaustavio je kola na otprilike ki-
lometar od zamka, iza gustog rastinja. Odatle je nastavio put peške, sve
dok nije stigao do ulaza u onaj tunel!
Bio je obučen u crne pantalone i crni dţemper, pogodan za ovakve stvari i
poneo je sa sobom bateriju. Ovako mu je napredovanje bilo mnogo lakše i
za deset minuta stigao je do onih teških hrastovih vrata, koja su vodila u
podrum zamka Oaza.
Nekoliko minuta je paţljivo osluškivao, da bi bio siguran da nema nikoga
na drugoj strani.
A onda, bešumno je ušao u podrum.
Bio je potpuni mrak, i ponovo je morao da upotrebi bateriju da bi našao
stepenice. Opet je paţljivo osluškivao, pritisnuvši uho na vrata. Sve je bilo
tiho. On je polako otvorio vrata.
Ukazao se dugačak hodnik, koji je vodio, pretpostavljao je, u deo za
poslugu. Na drugom kraju bila su vrata. Sve je bilo u totalnom mraku.
Nigde nikakvog zvuka, ni znaka ţivota.
Sledeće pitanje je bilo kako doći u kulu? Ispitao je nekoliko hodnika, pre
nego što je pronašao male stepenice koje su, izgleda vodile na pravo mesto.
Bile su kruţne i bez ograde. Ostao je bez daha, dok je stigao do vrha.
Vrata u kuli su bila od nekog teškog drveta, optočena čelikom. Svetla
nigde nije bilo. Stavio je ruku na kvaku, ona se lako pokrenula i vrata
kliznuše unutra.
Istog trenutka, iz tame je progovorio jedan glas.
- Dobro veče, Aleks. Ili da kaţem dobro jutro? Udi, čekao sam te.
Sekundu pre nego što se svetio upalilo, Aleks se potpuno paralisao od
doţivljenog šoka i iznenađenja. Sigurno je poludeo, ili da nije moţda ovo
neki san? Poznavao je ovaj glas kao svoj, ali to jednostavno nije bilo
moguće.
A onda, u svetlu, video je svog sagovornika i sada je znao da ga uši nisu
prevarile. Ali, sigurno je lud... mora da je lud, jer je gledao u duha!
1000 € BONUS
61
- O, boţe - reče tiho - Ben Edvards - izgleda da sam te poprilično šokirao,
je li tako?
IX
- Ben! Pa, ti si ţiv!
U tom trenutku, Aleks je zaboravio kapetana Parkera, Smita, dokaze u
rukama, sve sem divnog osečanja da uprkos svemu, on ipak nije ubio Bena
Edvardsa one davne noći u Parizu.
- Ne mogu da verujem! Bene!
Stresao se, kada se ovaj grubo nasmejao.
- Ti si - rekao je Aleks sa ţaljenjem. Ti si Smit.
- Pa, naravno - odgovorio je Ben - ko bi drugi to bio?
Stvarno, koga bi inače Dţenifer pomagala i štitila, ne valjda muţa koga je
prezirala, nego brata koga je prosto oboţavala. Sada je sve bilo tako jasno.
- Pacove - prosikta Aleks - sada mi je ţao što te nisam ubio one noći!
- Skoro da jesi. Srećom, moji prijatelji su me pronašli i odneli u bolnicu.
Imao sam tri operacije i niko se nije nadao, da ću ostati ţiv. Ah, ti si dobro
obavio posao! Nisi ti kriv što me tvoj metak nije dokrajčio.
- Zaboravio sam tvoje „prijatelje" - rekao je Aleks gorko. - Pretpostavljam,
kada si se oporavio, nastavio si da radiš za njih?
- Pa, ne. Ali, sarađivali smo nekoliko puta, od kada sam se osamostalio.
-I sada si ponosan na sebe!? - Aleksov glas bio je pun prezira.
- Zašto da ne? - reče Ben Edvards. - Mogu da imam sve što se za novac
moţe kupiti. Imam uspeha, kao što vidiš. Sećaš se, uvek smo voleli novac,
Dţenifer i ja.
Aleks je osetio neku hladnoću oko srca.
- Ona je sve vreme umešana u sve to?
- Naravno! Mi nemamo tajni.
62
- Kada je njen muţ ušao u sve ovo? Ben Edvards je napravio grimasu.
- Nije uopšte! Oh, on zna za sve. Ubrzo je doznao za sve, posle venčanja i
taj ga je šok potpuno uništio.
- Ali, ostao je s njom... - nastavio je Aleks.
- Lud je za njom.
- A Pjer Lafajet? Ben se nasmešio.
- Nazovimo ga dobrim prijateljem.
- Da li je i Gordon drugi dobar prijatelj?
- Teško. Kao što si sigurno primetio, on je uţasno glup.
- Izgleda da si se veoma dobro organizovao, Bene - reče Aleks. - Zovi me
Smit. Ben Edvards je poginuo pre osam godina, sećaš se. Kratko vreme je
bio ono što si ti. A Smit je majstor - špijun.
Govorio je tiho, i nešto u njegovom glasu upozorilo je Aleksa. On je lud,
pomislio je. Lud je, i ponosan je zbog toga što je lud. U tom trenutku mu
nešto sinu.
- Ti! - povikao je on - ti si bio ona druga glava na Lilinoj figuri! Ja sam
mislio da je to samo svirepa Dţeniferina karikatura, nagoveštaj njene
dvolične prirode. Ali, ono što je Lili pokušala da mi kaţe, bilo je, da vas je
dvoje. Ti mnogo ličiš na svoju sestru.
Smit ili Ben, uzdahnu.
- Lili je bila talentovana vajarka. Šteta što je htela da nas izda. Kao i
mnoge izdajice, i ona je prošla loše.
Aleks je prečuo ovo.
- Nije se usudila otvoreno da mi kaţe - nastavi on - imao si neki uticaj na
nju, zbog Eda, i one stare priče sa falsifikovanjem. Odmah sam pogodio da
je to u pitanju. Ti si im poslao Robertsonove, da pripaze. Mislio si da ćeš je
tako ućutkati. Ali, ona te je prevarila, doturivši figuru u moja kola. Nadala
se da ću shvatiti značenje i poruku.
- Bila je luda - reče Ben suvo - indiskretna i nepaţljiva.
- Znam! Dozvolila je da i Artur vidi onu figuru. On naravno, nije znao šta
znači, ali pobesneo je jer je smatrao da to vreda Dţenifer. Otišao je i
ispričao joj šta je Lili napravila. Samo, kako si otkrio da je ona to dala meni?
1000 € BONUS
63
- Postoje načini, kojima moţeš privoleti ljude da progovore, kao što i sam
znaš.
- A ti sve te načine poznaješ, zar ne? A onda si poslao Dţenifer da me
odvede te noći, da bi ti ukrao figuru iz moje sobe. Otkud si mogao biti
siguran da već nisam shvatio poruku iz nje?
Ben sleţe ramenima.
- Nisam bio siguran, naravno. Znao sam da ve-ruješ da sam mrtav, tako
da je postojala šansa, da ti još nije postalo jasno. Da si imao još vremena,
mogao bi nekako prokljuviti, pa sam morao da je uzmem. Molim te, oprosti
mi što sam preturao po tvojoj sobi - on se nonšalantno poklonio.
- Uvek si voleo rizik, zar ne? - rekao je Aleks. Pretpostavljam da je bio
pravi izazov za tebe da uđeš u moju sobu. Mada te ni to nije zadovoljilo.
Morao si da ubiješ i Lili.
- Bila je opasna za mene. Uplašila se, htela je da pobegne. Van dohvata,
ispričala bi sve stoje znala.
- Ne, ne bi... i ti to znaš. - Aleks je napravio malu pauzu. - Ona nikad ništa
ne bi učinila što bi škodilo Edu. - nagnuo se napred, oči su mu bile hladne,
kao čelik. - Nije trebalo da je ubiješ. Nije trebalo da ubiješ ni onog jadnika,
Rida, našeg agenta. Nisi morao da napadneš ni malu Gardnerovu, ona je
samo dete, zamalo je ubiješ. A da ne pominjemo dečaka Toma. Istina je u
stvari, da ti uţivaš da ubijaš. To je prava istina, zar ne Ben?
Aleks se nije nadao udarcu koji ga odmah poslao na pod, ali, dok je još
padao, pokušao je da izvuče revolver. Ben gaje opet pretekao.
- Rekao sam ti, moje ime je sada Smit! - prosik-ta na Aleksa - ti, mali glupi
učitelju! Dosta si me nervirao! Sada je kucnuo čas osvete za onu noć u
Parizu!
Iznenada, vrata su se otvorila i Dţenifer je stajala na njima. Ona je skoro
vrisnula na svog brata.
- Obećao si! Zakleo si se, da ga nećeš ni dirnuti! Stala je zaštitnički ispred
Aleksa.
- Ne budi luda, Dţenifer! - reče Ben oštro. Pomogla je Aleksu da ustane i
dogurala mu
64
jednu stolicu.
- U redu je - reče ona. - On te više neće pipnuti. Ja ću se pobrinuti za to.
Aleks je bio zabezeknut. Ona je bila neţna, topla, tako ljubazna. A
istovremeno, učestvovala je u tako prljavoj stvari.
Da je samo mogao da razgovara sa njom nasamo... Aleks je još uvek bio
kao omamljen kad je bilo reč o Dţenifer. I dalje nije mogao da poveruje u to
da je ona topla i mila i da više nije onakva kakuv je pamtio. Devojka koju je
voleo. Sada je sve to polako počelo da se menja u njemu. Kao da se neko
svetio upalilo u njegovoj duši.
Dţenifer kao da je pročitala njegove misli, mirno se okrenula prema bratu.
- Zašto ne odeš i ne ostaviš nas same?
Ben je oklevao. A onda, na Aleksovo iznenađenje, Ben je pošao prema
vratima, slegnuvši ramenima.
Masivna vrata su se zatvorila za njim i začulo se okretanje ključa u bravi.
Dţenifer je uzdahnula i nasmešila se Aleksu.
- Izgleda da me je očekivao - reče Aleks polako. - Da li znaš zašto?
- Mislio je da si ga primetio na prozoru jutros. Video te je dok si gledao a
pravcu kule, a on je imao poverenje u tvoje umne sposobnosti. – Bila je
iskrena, govorila je bez sarkazma. - Mislim da je sve vreme bio siguran da
ćeš ti na kraju sve saznati.
Aleks je duboko uzdahnuo.
- Bio je ţiv... sve ovo vreme! Skoro da ne pove-rujem u to! - pogledao je u
Dţenifer. - Vrlo dobro si čuvala tajnu.
Izgledala je iznenađena.
- Šta sam drugo mogla? On je moj brat.
- On kaţe da si uvek znala istinu o njemu.
- Naravno da sam znala.
- Zaboga, Dţenifer! - eksplodirao je - Znaš li ti uopšte kakvim se on
prljavim poslom bavi?
- To je samo posao kao i svaki drugi. On samo trguje poverljivim
dokumentima, kao drugi robom, to je sve. Pa ne bavi se preprodajom
droge.
1000 € BONUS
65
Njena nonšalantnost je istovremeno i ljutila i zabavljala Aleksa.
- Smrt je ono, što on prodaje - reče on grubo. Pocrvenela je, sada prvi put.
Aleks je skočio i
uhvatio je za ruku.
- Ti si luda, Dţenifer! On će uništiti sve, dok ti budeš verovala da je zlo
dobro. - U redu, ali reci mi jedno. Kome je učinio dobro kada je ubio onog
jadnog dečaka pre nekoliko nedelja? Ili kada je ubio Lili Bejli jutros?
- Moţeš li to dokazati? - upitala ga je brzo. On je odmahnuo glavom.
- Eto, vidiš! Onaj uţasni stari kapetan te je nakljukao svakojakim laţima o
Benu, samo da bi ono što on radi izgledalo dobro!
Bilo je beznadeţno. Nikad je neće uveriti. Okrenuo se, ali ona ga je
uhvatila za ruku.
- Molim te, Aleks budi razuman. Smit ne ţeli da te povredi. Rekla sam mu
koliko te volim, a on će sve učiniti za mene. Ako nam se pridruţiš...
- Šta?!
- Ĉekaj malo. Niko ne ţeli da radiš protiv kapetana... samo zatvori oči.
Sada si pobeden, zar ne? Ben te ima u rukama, i sada mu ne moţeš ništa.
Onog trenutka, kada budemo na sigurnom, ti ćeš biti slobodan.
Neko vreme je sedeo u tišini, kao da razmišlja o onome što mu je rekla. A
onda je polako rekao.
- A šta će biti sa Henkom? - Još uvek si udata za njega... ili tvoj brat ţeli i
njega ukloni?
Dţenifer se glasno nasmejala.
- Ne budi lud. Postoji valjda razvod, zar ne? - a onda se sva zajapuri i
zagrli ga. - Molim te, dragi, reci da! Moţemo otići zajedno, ako ne ţeliš da
se pridruţiš Smitu. Ja imam dovoljno novaca.
- Otkud znaš da će Smit pristati? - promrmlja on.
Njeno lice je prosto zasvetlelo i on je postao svestan da ona nema pojma,
da on blefira. Obu-zelo ga je takvo razočarenje da nije ni sanjao da će mu se
to ikada desiti. Njegova mila Dţenifer je bila saučesnik u prljavim
poslovima njenoga brata i to samo zbog novca. Ovoga trena je postao
66
svestan da je ljubav koju je gajo prema njoj jedan najobičniji balon od
sapunice koji se raspršio.
Dţenifer je nastavila razgovor i prekinula tok njegovih misli.
- Naravno da će pristati! Rekla sam ti, dragi, da te on ne mrzi. Oh, moţda
je malopre izgubio kontrolu, ali to ne znači ništa. Vas dvojica ste nekad bili
prijatelji... moţete to opet biti. Da ga pozovem i kaţem mu dobre vesti, jel
mogu?
Dţenifer je otišla do telefona, podigla slušalicu i tihim glasom brzo
ispričala šta se desilo.
Aleks je gledao u Dţenifer i dalje nije mogao da poveruje u ono što vidi.
Ljubav njegovog ţivota, slatka mala Dţenifer pretvorila se u kriminalca.
Pustio je da se stvari odvijaju svojim tokom, neka veruje da se Aleks
priklonio njima.
* * *
Kada se Ben vratio, Pjer Lafajet je bio sa njim. Aleks ga je zainteresovano
posmatrao, nije više tako odsutno delovao. Osetio je da je Lafajet na ivici
nerava. Videlo se to po nemirnim očima koje su kruţile tamo-amo po sobi.
On se sumnjičavo zagledao u Aleksa, okrenuo se Benu i prošaputao.
- Ne vidim zbog čega si me uvukao u ovo... Ben se nasmešio.
- Ne brini! On neće reći nikom ništa, Pjer! Dţenifer se malo nervozno
nasmejala.
- Prestanite da razgovarate kao kakvi gangsteri! Nikom od vas ne preti
opasnost od Aleksa. Razgovarali smo... i on se sloţio da nam se pridruţi.
Lafajetov pogled je izraţavao nevericu, a Ben je pogledao Aleksa
zainteresovano.
- Je li to istina? Stvarno imaš nameru da odbaciš sve u ime ljubavi?
- Zašto da ne? - Aleks je uspeo da kaţe pretvarajući se kao mnogo puta u
ţivotu. - Dţenifer mi više znači nego išta na svetu. Nema značaja šta o tebi
mislim lično... i o tvom društvu... nju ne mogu da ţrtvujem.
1000 € BONUS
67
Uhvatio je Benov pogled, moleći se u sebi da ovaj ne prozre njegov blef.
Nekoliko sekundi bila je tišina. A onda se Ben grohotom nasmejao.
- Pa, dobrodošao!
Aleks je video gađenje na Lafajetovom licu i čuo je Dţeniferin uzdah
olakšanja. Ali, srce mu je bilo teško. Znao je, ako ostali i nisu, daje Ben ipak
prozreo njegov blef.
- Ovo treba proslaviti - rekla je Dţenifer sreć-no. - Idem da donesem neko
piće.
Automatski, Pjer Lafajet joj je otvorio vrata. I u istom momentu, Aleks se
pokrenuo. Skočio je kroz vrata, projurivši pored Dţenifer, zalupi ih i
zaključa iza sebe.
Pojurio je niz stepenice. Znao je da je ovo trka za ţivot. Nije imao mnogo
vremena, jer bilo pitanje samo minuta kada će posluga čuti viku iz kule i
poći gore da oslobodi ono troje. Bez daha, Aleks je odjurio u podrum i
potrčao kroz tunel.
Kad je stigao do kraja tunela, pomerio je stenu. Začuo je korake iza sebe.
Skupio je svu snagu, pojurio duţ plaţe do kola, koja je ostavio u šipraţju.
Ĉitav rafal metaka je ispaljen za njim, dok je uskakao u kola i kretao iz
mesta u punoj brzini.
Sad mora brzo na obalu da telefonira kapetanu, u slučaju da se bilo šta
desi, bar Smitov identitet mora da se sazna. A onda, mora negde da se
sakrije na ostrvu i veruje u sreću da će uspeti da se dokopa podataka pre
Smita.
U kancelariji hotela je gorelo svetio, kada je stigao. Uleteo je unutra, ali je
zastao od iznenađenja. Ostavio je Stelu za stolom, ali tamo je sada sedeo
Henri Dţons.
- To si ti, Aleks? - upita Henri. - Znači, u redu je. Ali gde je Stela?
- Ali, ja sam... ja sam je ostavio ovde! - osetio je da mu strah steţe srce
ledenim rukama. Tek sada je osetio neku neţnost prema Steli. Sada kada je
osetio da je ona u opasnosti.
Henri je uznemireno ustao.
68
- Ĉoveče, ona je otišla za tobom! Kada te tako dugo nije bilo, uzela je svoj
bicikl i otišla do Oaze. Pokušao sam da je sprečim, no nije htela da me
sluša. Ispričala mi je celu priču, rekla mi broj telefona koji si joj dao da
nazovem, ako se nijedno od vas ne vrati do jutra!
Aleks se uhvatio za glavu i ponovo pošao ka vratima.
Tog trenutka zazvonio je telefon i Aleks je podigao slušalicu.
- Stela? - upita on zabrinuto.
- Bojim se da ne - reče Smit suvo. - Samo da te obavestim, ona je ovde.
Zato ne pokušavaj nikakve gluposti, kao na primer da telefoniraš kapetanu
Parkeru! U stvari, to sa ostrva i ne moţeš. Kontrolišemo tu liniju.
- Mogu da telefoniram sa kopna - rekao je zadihano Aleks. - To je samo
sat vremena čamcem.
Smitov glas je postao tvrd.Ovo je voki
- Ah, ako ne budeš u roku od jednog sata ovde, u zamku, devojka će
umreti! Veruj mi da je tako. Dovoljno dugo me poznaješ da znaš da ću je
ubiti.
X
Na trenutak-dva Aleks je prosto bio šokiran. A onda je uspeo da kaţe:
- Ako dođem, pustićeš je?
- Ĉim završim svoj posao ovde.
- U redu!
- Budi tu za jedan sat - upozori ga Smit, i linija se prekinula.
- Stela je kod njih - prošaputa Henri uplašeno. Aleks je stavio ruku na
starčevo rame.
- Neće je povrediti, obećavam vam. Ja sam taj, koga ţele, ne Stela.
Henri se malo opustio.
- Ti si dobar momak, Aleks - on je malo okle-vao - ali razmisli prvo, pre
nego što bilo šta učiniš. Ova tvoja misija je veoma vaţna, zar ne?
1000 € BONUS
69
- Da - rekao je Aleks gorko.
- Ako se predaš tim ljudima, verovatno će misija propasti?
- Moţda neće, mada postoji šansa da će propasti.
- Onda bi moţda trebalo da razmisliš. Neću te osuđivati, ni Stela ti ništa
neće prebaciti. Dobro razmisli, prijatelju.
- Već sam to učinio. Postoji mala šansa da obavim svoj zadatak, a Stelu će
sigurno ubiti, ako sada ne odem u zamak. Poznajem ovog Smita, on je ro-
đeni ubica. Neću da ţrtvujem Stelu, kada nisam siguran u uspeh. Idem
sada.
Henri se nasmešio.
- Znao sam da ćeš ovako odlučiti. Ne ţelim da se raspravljam sa tobom...
ako je ovo tvoja konačna odluka. Rekao si nešto o telefoniranju sa kopna.
Moţda bih ja mogao da pokušam ...
- Nećete uspeti - reče mu Aleks sa ţaljenjem. Osim toga, osećam da ćete
imati uskoro nepozvane goste, koji će vas ionako srpečiti. Drugačije moram
da postupam, i da verujem u proviđenje i svoju dobru sreću!
Pet minuta kasnije, Aleks se vraćao prema zamku u punoj brzini. Postao
je svestan da je ovakvu odluku doneo iznenađujuće lako i sam se sebi
čudio zbog toga. Stela Dţons, kada je bolje razmislio mu je nešto značila,
tek sada je to osetio i kada je zamislio u Smitovim rukama, mrak mu je pao
na oči.
Za trenutak u mislima mu se ukazao kapetan, no on je divlje izbrisao tu
sliku. Kapetan Parker moţe da čeka. Na kraju, ako ništa ne uspe, moţe da
sazna bar za Smitov identitet, i da postupa u budućnosti shodno tome.
No, to je bila slaba šansa, i Aleks je to znao. Verovatno će ih Smit ubiti
oboje. Neće rizikovati da se sazna za njegov identitet. - Misliću o tome,
kada za to dode vreme - reče sebi glasno Aleks.
Na pola puta, pored njega su projurila jedna kola u pravcu hotela. Nije
sumnjao da to neki Smitovi ljudi idu da osiguraju da niko iz hotela ne
napusti ostrvo.
Vrata mu je otvorio Smit.
70
- Upravo na vreme - reče on. - Bio sam siguran da mogu da računam na
tebe, staro momče!
- Gde je gospođica Dţons? Ako si je taknuo...
- Ovim putem - Smit se pomerio unazad, po-klonivši se. - Uredio sam da
vas dvoje delite sobu, zar nije to lepo od mene? Dţenifer nije baš odu-
ševljena zbog toga.
Ĉudno, izgleda da joj je još uvek stalo do tebe, uprkos tome što si ţeleo da
nas prevariš.
Dok su prolazili kroz hol prema stepenicama koje su vodile u kulu, Henk
Robertson se pojavio odnekud.
Smit mu je nestrpljivo naredio.
- Vrati se tamo, i popij još jedno piće! Henk ga je ignorisao, gledajući
Aleksa.
- Upozorio sam vas - rekao je on - ali niste mi verovali.
Uprkos svemu, Aleksu je bilo ţao ovog čoveka.
- Znam, i ţao mi je.
- Dirljivo - isceri se Smit - a sad se vrati svom piću, budalo pijana, a ti... on
gurnu Aleksa- manje pričaj.
Aleks je stisnuo usne. Ne treba izazivati Bena ili Smita, očigledno je bio
spreman da učini sve, pa i revolver je izvadio iz dţepa. A tu je bila i Stela, i
sve dok je ona bila u njihovim rukama, nije mogao ništa da učini.
Pred vratima kule, on se isceri.
- Hoćemo li se pridruţiti damama? Otključao je vrata, otvorio ih i
ponudio Aleksu da uđe.
Stela je sedela tačno naspram vrata. Izgledala je uznemireno i malo
uplašeno, ali bila je nepovređena. Ona prezrivo odmeri Smita, a onda
pogleda u Aleksa.
- Nije trebalo da dođete. Niste morali da ih poslušate. Ja mogu da se
brinem o sebi!
Bila je zaista hrabra, pomisli Aleks diveći joj se. Pogledao je u Dţenifer,
koja je stajala pored prozora. Ona gaje gledala sa ljubavlju.
1000 € BONUS
71
- Trebalo bi da te mrzim, dragi - promrmljala je ona - ali, ne brini...
opraštam ti. - Na kraju krajeva, ništa se nije promenilo, zar ne?
On je gledao, čudeći se. Bilo ko drugi da je ovo rekao, on bi sumnjao da je
podvala, no bilo je očigledno da je Dţenifer potpuno iskrena. Bila je kao
dete, pomisli on, sve je ignorisala sem svog malog, ličnog sveta, u kome
ruţne stvari nisu postojale.
Aleks je nikad nije toliko ţalio kao tada, i upravo u tom trenutku mu je
postalo jasno da je više ne voli. Ljubav treba da se zasniva na stvarnosti, a
Dţenifer Robertson je bila isto tako nestvarna kao neka princeza iz bajke.
Pomislio je, da li je trebalo ovako nešto da se desi da shvati da je u stvari
više ne voli. Kako to nije osetio ranije.
Iza njega, Smit reče grubo.
- Hajde Dţenifer, imamo posla. Imamo samo dvadeset četiri sata do
polaska. Moramo biti spremni za polazak, čim stignu naši prijatelji sa
kopna.
Ona je malo oklevala, gledajući Aleksa. Njen brat je ponovo pozvao i ona
polako pođe za njim. Prolazeći pored Aleksa, rekla mu je:
- Videćemo se kasnije. Molim te, nemoj da se brineš. Sve će biti u redu.
Kada su se teška vrata zatvorila za njima, Aleks je video da je Stela počela
da drhti. On joj je prišao i zagrlio je. Osetio je njeno toplo telo pripijeno uz
njegovo.
- Smirite se - reče joj - glavu gore!
- Zašto ste došli? Zašto niste otišli još dok ste mogli?
On je pogledao ozbiljno.
- Nisam mogao da vas ostavim ovde. Stela nije rekla ništa nekoliko
sekundi.
- Onda... ne razumem zašto vas je vaš kapetan poslao na ovaj zadatak.
Uvek sam zamišljala da agenti moraju biti potpuno bezosećajni.
Aleks se nasmejao.
- Slaţem se sa vama!
72
- Ova ţena - nastavi Stela - Dţenifer Robertson. Ona je stvarno zaljubljena
u vas, zar ne? Pričala, mi je o vama. Izgleda da misli, kada ovo sve bude
završeno, da ćete otići sa njom i srećno ţiveti zajedno...
- A šta vi mislite? - upita on.
- Ona izgleda ţivi u nekom svetu snova, zar ne? Ĉudno i veoma patetično.
Aleks je klimnu glavom.
- Jadna Dţenifer! - Stela ga je pogleda u oči.
- Vi je znači ne volite?
- Voleo sam je... a moţda sam voleo samo uspomenu, uspomenu koja u
stvari nikad i nije postojala. Ne više... sada. - Onda se nečeg setio. - Ve-
rujem da razmišljate o Arturu. Da li je umešan u ovo, mislim. Pa, nije.
Nema pojma šta se događa.
- Nisam nikad ni verovala da je Artur umešan u jedan ovakav prljav
posao. On ima svoje greške, ali u srcu je pošten.
- To je ono, na šta ja upravo i računam - priznao je Aleks. - Kada bismo ga
mogli videti, a da to drugi ne znaju. Mislim da bi nam pomogao. Bar vama,
ako nikom drugom.
Ona je još više pocrvenela.
- Grešite! Ja ga ne zanimam. A što se toga tiče, ni mene on više ne
interesuje. Opametila sam se, napokon. Ipak, verujem da bi nam pomogao.
- Treba sa njim stupiti u vezu ... to je glavni problem. - Aleks je pogledao
u pod - ne postoji drugi izlaz iz ove kule sem vrata, a zidovi su tako debeli,
da niko ne bi čuo našu viku. Sem... on je malo oklevao - sem ako ne
uspemo nekako da nagovorimo Dţenifer da nam pomogne da stupimo u
vezu sa Arturom.
Stela ga je pogledala iznenađeno.
- Ali, ona mu nikad ne bi predala poruku!
- Izmislićemo nešto. Stela je duboko uzdahnula.
- Tako sam pospana!
On je skinuo svoju jaknu i prostro je na pod. Ona gaje nesigurno
pogledala. -A vi?
Aleks je tišao u ugao sobe i seo, naslonio se na zid naspram nje.
1000 € BONUS
73
- Ja sam navikao da spavam bilo gde. Zatvorio je oči, ali mozak mu je
grozničavo
radio. Posle nekog vremena, pogledao je u Stelu. Leţala je sklupčana na
njegovoj jakni, sa jednom rukom pod glavom. Izgledala je tako mlada, tako
ranjiva. Šta god se desilo, pomisli on očajno, on mora daje izbavi odavde
ţivu... nekako.
* * *
Aleks je zaspao u zoru. Kada se probudio na otvaranje vrata, prostorija je
bila suncem obasjana.
Bila je to Dţenifer. Nosila je tacnu sa sendvičima i kafom. Iza nje, Aleks je
spazio široko lice jednog sluge, koji je zatvorio i zaključao vrata iza nje.
- Zar nije divno jutro? - Dţenifer je bila nestvarna u celoj ovoj situaciji.
- Jesi li dobro spavao dragi?
Ona se nasmešila Steli, na koju, bilo je očigledno, ni najmanje nije bila
ljubomorna. Njen mozak nije mogao ni da zamisli da se Aleks moţe
zainteresovati za neku drugu ţenu.
- Popijte kafu, Stela - reče joj.
- Ja nikad ne mogu da započnem ništa, pre nego što popijem svoju
jutarnju kafu.
- Stela je zabrinuta za Artura Gordona, Dţenifer - reče Aleks oprezno.
- Trebalo je da dode do nje jutros u hotel. Da li bi mogla da mu predaš
poruku?
Stela skoro nije disala.
- Artur je trebalo da dođe kod vas? Ništa nam nije rekao o tome - ona
odmahnu glavom. - Ben nikom neće dozvoliti da napusti kuću... dok ne
odemo.
- Zar je i on zatvorenik? - uplaši se Aleks. Dţenifer se nasmejala.
- Naravno da ne. On ništa ne zna o nama. Misli da moj brat beţi od
policije zbog nekog krijumčarenja. Ali, ćutao je zbog mene.
74
- Svejedno, moţete li mu ipak predati poruku -reče Stela bez daha.
Moţete li mu reći da sam vam telefonirala...
Dţenifer se zamislila. Onda je upitala:
- Šta ţelite da mu kaţem?
- Moţda će biti bolje ako napišem - predloţila je Stela. - Izvadila je iz
dţepa pantalona neki papirić. Aleks joj je dodao olovku i Stela brzo
našvrlja nešto i dala Dţenifer. Ona je glasno pročitala.
„Dragi Arture, nemoj krenuti danas ovamo. Pretrpani smo poslom. Stela"
Podigla je pogled.
- Zvuči u redu! - I gurnula je poruku u svoj dţep, poljubila Aleksa i izašla.
Aleks je uzdahnuo od olakšanja.
- Mislite li daje progutala trik? Nije baš potpuno pri sebi ako joj se ne učini
čudnim da je telefonska poruka napisana vašim rukopisom!
- Upravo na to i računam! - rekla je ona i nastavila: Dţenifer baš nije
mnogo pametna, zar ne? I naravno, ţivi na nekoj drugoj planeti.
- Nadajmo se da neće uskoro sići na zemlju -rekao je Aleks mračno. - Pod
pretpostavkom da Gordon i shvati poruku, kako će nam pomoći?
- To je ipak šansa - rekla je Stela tiho. Ja sam stavila znake ispod slova k,
u, 1, a, u poruci. Ne verujem da će Alison primetiti, ali Artur moţe.
- To je veliko pitanje - uzdahnuo je Aleks.
- Koliko će vremena proći dok to ne saznamo? - pitala se Stela, više za
sebe.
Jutro je proteklo bez događaja. Niko nije došao da ih poseti. U podne,
dobili su ručak, koji je doneo onaj sluga.
Kada je otišao, Stela je odgurnula svoj tanjir.
- Ne mogu da jedem. Pitam se kad će Artur doći... ako uopšte dođe.
On je uhvatio za ruku.
- Hajde, pokušajte nešto da pojedete - rekao joj je neţno. - Moţda će nam
snaga zatrebati, pre nego što se sve ovo završi!
Stela je pokrila lice rukama.
- Ţao mi je! Ne znam šta mi je. Izgleda da se ipak bojim!
1000 € BONUS
75
- Ne pričajte koješta - reče joj on - vi ste najhrabrija devojka koju
poznajem. Ne bi bilo normalno da se ne bojite. Ja, pa ja se isto uţasno
bojim.
Stela je počela tiho da se smeje i on je potapšao po ramenu.
- Tako je već bolje. Hajde, sada da pojedemo naš ručak. Uopšte nije tako
loš.
Isti neprijatni sluga je došao da pokupi sudove, a za njim je stigao i Smit.
- Imam novosti za vas - oči su mu se sijale. Aleks je pokušao da se smiri,
očekivao je da će čuti da je njihov mali trik sa Arturom otkriven.
- U redu - reče Aleks - koje su to novosti?
- Naši planovi se ispunjavaju brţe nego što sam mislio. Naš agent stiţe još
noćas, a ne sutra.
- Ĉestitam! - rekao je Aleks sarkastično. Smit se nasmejao.
- Znao sam da će ti biti drago, što ćeš čuti da je naš posao gotov. Šteta što
moramo da kaţemo jedno drugom zbogom, stari moj.
Aleks je koraknuo bliţe i upitao.
- Pustićeš devojku, zar ne?
- Što si ti čudan momak, Aleks! Naravno da će devojka ići... ali sa tobom!
- Šta ti...! - Aleks je stegao pesnice, oči su mu sevale od besa, ali Stelin
mirni glas ga je zaustavio.
- Nema veze - rekla je ona, uzdignute glave. - Ja sam to znala sve vreme,
ovaj ubica nije ni pomislio na to da me pusti. Ali, sačekajte, Smite! Još
nemate informacije, a ja imam osećaj da ih nećete ni imati!
On se okrenuo ka njoj i zviznuo.
- Hrabra devojčiča, ha? Oh, ja vam se divim zbog toga, ali, to vam neće
pomoći!
Ona je imala čudan izraz na licu.
- Mi to ovde zovemo „Drugo predosećanje". Moj deda to ima, a ponekad,
samo ponekad, imam i ja tu vrstu predosećanja. A to mi sada kaţe, da vi
nikad nećete doći do podataka koje očekujete.
- Ova vaša glupost o „drugom predosećanju" me ostavlja potpuno
hladnim - reče Smit mirnim glasom. - Ja ću dobiti podatke, a vi ćete još biti
76
tu, da to i vidite. Mislio sam da završim sa vama i sa ovim našim
prijateljem, sad odmah, ali ovog trenutka sam promenio mišljenje. Hoću da
budete svedoci mog trijumfa! Jer, mogli ste umreti sa tom ludom nadom u
srcu, da moj posao neće uspeti!
Istog trenutka se okrenuo i izleteo iz sobe, zaključavši vrata za sobom.
Aleks je pogledao Stelu.
- Dobar posao. Ako ništa drugo, bar ste odloţili malo naš kraj.
Ona nije odgovorila, a on joj se primakao bliţe.
- Šta je sad? Vi ste... mislim, vi ste blefirali sa onim „drugim
predosećanjem", zar ne?
Ona se nasmešila.
- Jesam li?
Aleks je osetio neko zadovoljstvo.
- Znate, umro bih mirnije, ako bih znao da Smit neće uspeti da se dokopa
podataka.
Popodne je polako, veoma polako prolazio. Od Artura još nikakvog
znaka, ili bilo koga drugog, tako da su njihove nade o bekstvu svakog časa
postajale slabije.
Kada je pala noć, Aleks je stao na prozor. Video je mesec i njegov odsjaj u
moru. Pre ili kasnije, čamac će se pojaviti na vidiku, verovao je.
Već je skoro otkucala ponoć kada mu se učinilo da je video svetio na
moru. Zviznuo je kroz zube i pozvao Stelu.
- Evo ga! Ona baraba iz istraţivačkog centra izgleda upravo stiţe!
Skoro istovremeno, začulo se neko kretanje i iz pravca stepeništa.
Idu mu u susret - promrmljao je.
Aleks, pretpostavljam da će svi otići tim čamcem... svi osim Pjera Lafajeta,
naravno!
- Zbog čega će on ostati?
- Nema potrebe da ode. Niko ne zna da je i on umešan u ovo, konačno,
osim nas to stvarno niko ne zna.
Stela je tiho uzdahnula, a Aleks je zagrlio. Ose-tio je neku toplinu oko srca
dok je drţao njeno mlado telo kraj svog.
1000 € BONUS
77
- Ne brinite. Nekako ćemo se izvući. Na neki način... - zastao je u pola
rečenice, ni sam više nije verovao u ono što je govorio. Nalazili su se u kuli
u praznoj prostoriji. Zaključani. Nije video izlaz iz situacije u kojoj su se
našli. Krivio je sebe što joj je bilo šta rekao i doveo je u ovu bezizlaznu
situaciju. Grozničavo je razmišljao šta da uradi, ali nije nalazio izlaz. Prvi
put se našao u problemu kojem nije video srećan završetak. Bar da je Artur
shvatio Stelinu poruku. Pogledao je u Stelu. Ona se nasmešila bledo.
- Ako pokušamo da pobegnemo, verovatno ćemo poginuti u bekstvu? To
je ono čega se ja bojim....
A onda, iznenada, njene su se oči raširile.
- Ĉekajte! Šta... šta je to? Aleks je osluškivao napregnuto.
- Neko dolazi gore. Instinktivno, on je gurnuo iza sebe, dok se ključ
okretao u bravi.
- Pokušaću da skočim na njega - prošaputao je. - Budite spremni da
potrčite!
Ali, to nije bio Smit ili neko iz njegove druţine. Bio je to Artur Gordon.
XI
- Arture!
Stela je srećno uzviknula i krenula prema njemu sa takvim ţarom, da je
Aleks uprkos svoje sopstvene radosti osetio mali ubod ljubomore.
- Dobio si moju poruku! Paţljivo si je pročitao? - pitala je Artura.
- Zaboga, tiše, Stela! - šapnuo je Artur. - Smit je otišao u susret čamcu koji
je očekivao, ali moj stric i Dţenifer su dole. Osim njih i nekoliko njihovih
pajtaša.
Bilo je neke gorčine u njegovom glasu, što Aleksu nije promaklo.
- Šta vi znate? - upitao ga je brzo.
78
- Dovoljno! U stvari, Stelina poruka mi ništa ne bi kazivala, da već skoro
celu priču nisam saznao od Henka Robertsona!
- Henk! - rekoše Stela i Aleks istovremeno.
- Bio je pijan, naravno. Pijan i bolestan od grize savesti.
- Ne gubimo vreme - upadne Stela. - Hajdemo odavde što pre!
Aleks je pogledao Artura.
- Moţete li je sigurno povesti dole, a zatim napolje? Moţete uzeti kola, i
otići što pre.
Artur je klimnu glavom.
- To sam i mislio.
- Ali, šta ćete vi da radite, zašto ne pođete sa nama? - upitala ga oštro
Stela.
- Ja ne mogu poći... još ne. Prvo moram da završim svoj posao. Moram da
završim ono zbog čega sam došao na ostrvo.
Ona ga je uhvatila za ruku.
- Ali, to je nemoguće! Smit već sigurno ima podatke. Morate se pomiriti sa
tim, da ste ovog puta izgubili i pođite sa nama!
Aleks je neţno sklonio njenu ruku i klimnuo Arturu.
- Vodite je - reče mu. Artur je oklevao.
- Ona je u pravu, znate.
Aleks se pravio kao da nije čuo šta mu je rekao Artur.
- Vi ne znate gde mogu da nađem neko oruţje, zar ne?
Artur je gurnuo ruku u dţep.
- Robertson mi je u stvari rekao gde se nalazi revolver koji vam je Smit
uzeo prošle noći - i dao mu ga.
Aleks je ţeljno zgrabio revolver.
- Ah, to se zove sreća! Hvala! - Pokazao je prema stepenicama - a sada
idite!
Stela ga je pogledala čudnim, dugim pogledom. A onda, bez reči pošla za
Arturom niz stepenice.
Aleks je sačekao nekoliko minuta, onda je veoma oprezno, sišao niz
stepenice. Kada je stigao dole, čuo je pokretanje automobilskog motora.
1000 € BONUS
79
Skoro istog momenta, negde dole su se otvorila jedna vrata i začuo je glas
Pjera Lafajeta.
- Šta je to bilo? Već su se vratili? Kao da sam čuo kola.
- I ja, ali ne vidim nikog - odgovorila mu je Dţenifer.
- Sedite i popijte nešto, oboje. Ima dosta vremena - Henk Robertson se
nasmejao nekako nenormalnim glasom.
Vrata su se zatvorila. Aleks je ušao u pusti hol.
- Oh, zaveţi, Henk! - čuo je opet Dţenifer. - Od tebe sam prosto bolesna!
- Naravno! - Henkov glas je bio rezak, ali bilo je u njemu neke gorčine.
- Više voliš onog momka gore, zar ne?
- Aleks je muškarac, a ne prazna školjka.
- Neće to biti dugo. Tvoj dragi brat će ga uskoro dokrajčiti.
Nastala je grobna tišina. A onda je Dţenifer viknula.
- Ti si samo zloban! Ben neće ni dirnuti Aleksa!
- Ti stvarno veruješ u to, je li? Draga moja ţenice, ako mi ne zameraš na
prisnosti, zar ne shvataš da je tvoj brat pravi monstrum, jedan rođeni
ubica? Ĉak i da mu nikakva opasnost ne preti od Klarka, on bi ga ubio!
- Ne! - povikala je Dţenifer malo nesigurno. -Ne, ja to ne verujem!
- Oh, dosta vas dvoje! - nestrpljivo ih je prekinuo Pjer Lafajet. - Slušajte!
Ovoga puta su stvarno kola!
Aleks se povukao u senku jednog oklopa, upravo u trenutku kada je
Lafajet otvorio vrata i poţurio u hol. Napolju, vrata od automobila su se
zalupila i uskoro se pojavio Smit. Bio je sam.
- Pa? Imaš li to? - upitao ga je Lafajet. Smit se udario po dţepu.
- Upravo ovde!
- Onda će biti bolje da što pre krenete. Smit se nasmejao.
- Prvo moram da sredim one naše prijatelje u kuli.
Aleks je izašao iz senke. Revolver u njegovoj ruci bio je uperen u njegovog
staroj najboljeg prijatelja Bena.
- Tvoji prijatelji više nisu u kuli, Bene! - reče on tiho - a sada mi daj te
papire koji su ti u dţepu...
80
Smit i Lafajet su bili nepomični kao dve statue. Iznenada, Dţenifer se
pojavila na vratima.
- Ostani gde si, Dţenifer - reče joj Aleks, motreći na sve njih.
Dţenifer je malo oklevala, a onda krenula prema njemu, osmehujući se.
- Aleks, prestani da budeš tako dramatičan. Skloni taj revolver i...
Sada je bila između njega i one dvojice. Kada je posegnula za revolverom,
Smit je stupio u akciju. Grubo je gurnuo napred Lafajeta koji se zateturao i
dok je padao udario je glavom o ivicu stola. Smit je pojurio prema vratima
ne osvrnuvši se na njega, vičući:
- Hajde, Dţenifer! On neće pucati u tebe! Aleks je pokušao da krene za
njim, ali Dţenifer mu je još uvek bila na putu.
- Skloni mi se s puta! - viknuo je otresajući njenu ruku. - Za ime sveta
Dţenifer, ne ţelim da te povredim, ali...
Za trenutak, ona je oklevala, a on se okrenuo i potrčao. Aleks je pokušao
da je uhvati, ali ona je bila kao munja. U nekoliko koraka se našla pored
kola, otvorila je vrata i uletela unutra. Kola su krenula punom brzinom.
Aleks je stegao revolver i potrčao za njima, pucajući u gume, ali vozili su
prebrzo. Nije imao auto da bi se njime dao u poteru.
Oni će ionako stići do čamca mnogo pre njega.
Prosto bolestan zbog neuspeha, vratio se u dvorac. Pjer Lafajet je leţao još
uvek tamo gde je pao, očigledno se onesvestio. Henk Robertson je stajao
pored njega, preteći revolverom trojici od posluge koji su se odnekud
pojavili.
- Ima nekih uţadi u podrumu - rekao je Alek-su, bez da je okrenuo glavu.
- Mislim da ove lepotane moramo vezati.
Aleks je shvatio da njegov glas nije bio pijan i da je stajao uspravno.
Izgleda da nije bio pijan onoliko koliko se pravio.
Aleks je doneo uţe i počeo da vezuje ljude, kada se izdaleka začula neka
eksplozija...
On se sledi, gledajući u Henka sa nekim divljim iznenađenjem na licu.
Henkovo lice bilo je sve u nekom grču agonije. A onda tiho prošaputao.
- Gotovo je!
1000 € BONUS
81
Aleks ga je pogledao sa nevericom na licu.
- Ne mislite... Aleks je rekao, kao u snu.
- Tako je! Ja sam stavio bombu u taj čamac. Vrlo sam vest, znate.
Aleks je zadrţao dah.
- Ali, voleli ste Dţenifer.
- Nisam mogao da dozvolim da pobegne sa tim monstrumom - reče Henk
nekako resko.
* * *
- Znate li da ću doći ovamo na odmor iduće godine? - reče kapetan Parker
gledajući po hotelu. - Lepo je kod vas, gospođice Dţons.
Stela se smešila.
- Moţe, ali ako ne dolazite sluţbeno. Dosta nam je uzbuđenja na Jorku do
kraja ţivota!
- Baš tako - sloţio se kapetan - ali, sve se dobro završilo, zar ne? Za šta se
moramo i vama zahvaliti, draga moja.
Stara lisica, pomislio je veselo Aleks. Glasno je rekao:
- Na kraju krajeva, špijunska organizacija je uništena. A Pjer Lafajet će
dospeti tamo gde neće imati prilike da stvara zavere. Samo, šta sa Ro-
bertsonom? Bio je umešan u sve to, ali se na kraju rehabilitovao. Da nije
bilo njega i Artura Gordo-na, naravno, Stela i ja bismo sada, bili već dva
metara pod zemljom, a Smit bi bio na sigurnom.
Kapetan se zakašljao.
- Dobili smo podatke koji su od svetskog značaja za nas. Sa Benom
Edvardsom cela organizacija je uništena. Dok se opet ne pojavi neko ko je
kao on da pokušao da nastavi njegov posao. Ali mislim da će godine proći
dok se ne desi tako nešto ponovo.
- Ben i Dţenifer su dobili upravo ono što su zasluţili. Dţenifer u celoj
stvari nije bila ni malo naivna. Skrivala se ovde, ali je trošila velike pare na
putovanja. - Stvarali su nam mnogo neprilika - rekao je tiho kapetan - i pre
82
ili kasnije došao bi na sve lude ideje. On je bio čovek rizika i vremenom je
postao potpuno lud.
Aleks se malo promeškoljio u svojoj fotelji, kockice su počele da mu se
sklapaju - Recite mi iskreno kapetane, jeste li vi znali sve vreme da je Smit
u stvari Ben Edvards?
- Recimo da sam mislio da je to moguće - rekao je kapetan malo
pokajnički. - Znaš, ja nikad nisam bio siguran da si ga ti ubio one noći u
Parizu. I poznavao sam Benovu prirodu, bolje nego ti. Znao sam kako mu
mozak radi. On nije bio nimalo sentimentalan.
- Zašto ste onda poslali baš mene za njim, pored onoliko ljudi? - ljutito je
rekao Aleks.
- Jer sam procenio da ćeš ti biti odličan mamac. Svakog drugog agenta bi
Smit jednostavno uklonio. Ali ti... ti si bio izazov za njega. Hteo je da se
obračuna sa tobom, znači, morao se pokazati. Sem toga, tu je bila ona
devojka. Ona je bila njegova jedina slaba tačka... a ti njena. Priznajem da je
ovo bila prava kocka.
- Kocka, i to vrlo opasna - reče Aleks gorko. Kapetan je uzdahnuo.
- Ti nisi stvoren za ovaj posao.
- Opet ona tvoja sentimentalnost. Tako nemoj da brineš. U budućnosti
više nikad neću smetati. A što se tiče Robertsona... ne brini. Potrudiću da
nestane iz cele ove stvari.
Aleks je ustao.
- Biće bolje da krenemo, ako ćemo da uhvatimo onaj voz koji kreće iz Nju
Bedforda. Moram biti u firmi prekosutra, sećate se. Kapetan Parker je ustao
i pruţio ruku Steli.
- Pa, zbogom, draga moja. Nadam se da ćemo se jednog dana opet sresti.
Kada je otišao, nastala je kratka pauza između Stele i Aleksa.
- Pretpostavljam da će Artur Gordon preuzeti poslove svoga strica? - reče
napokon Aleks - mislim, njegove zvanične poslove.
Ona je potvrdila.
- Odlazi u Francusku sledeće nedelje - malo je oklevala. - pitao me je da li
bih pošla sa njim.
1000 € BONUS
83
Iz nekog razloga, koji nije shvatao ni sam, Aleksu se steglo srce.
-I hoćete li poći? - upitao je trudeći se da zvuči ravnodušno.
Stela se nasmešila.
- Ne, neću!
Kapetan viknu spolja.
- Hajde, Alekse. Ĉamac neće čekati! Aleks uhvati njenu ruku.
- Imamo dve nedelje godišnjeg odmora u decembru. Koliko se ja sećam,
zime su na Jorku zaista specijalne.
- Rezervisaću vam sobu - obeća ona.
Stela i njen deda su stajali na vratima hotela, kada je motor zabrujao i
uskoro bio već daleko.
- Vratiće se... rekao je Henri, polako ulazeći u hotel - „Vidim" ga kako se
uskoro vraća...
- Ne znam da li ima zašto da se vrati - tiho, više za sebe, rekla je Stela.
Sada nije bilo onog „drugog predosećanja" koji bi joj rekao da li će se
vratiti.
***
Dok je stajala na ulaznim vratima i gledala Aleksa kako odlazi shvatila je
da joj već nedostaje. Shvatila je da je ono što prema njemu oseća mnogo
više od poštovanja, ljubaznosti ili svega onoga čime je pravdala nepoznata
osećanja koja su se u njoj javljala svaki put kada bi bila u njegovom pri-
sustvu.
Krivila je sebe što to nije ranije primetila, što je izgubila dragoceno vreme
misleći na Artura, a propustila je nekog ko je moţda bio ljubav njenog
ţivota. Velika tuga i bespomoćnost su se javili u njoj i nije mogla da
prihvati kako je ona, Stela Dţons, uspela da bude tako glupa.
Dani su prolazili sporije nego obično. Uvek je bilo gostiju u hotelu.
Nekada ih je bilo više, tako da je dane provodila u poslu i bilo joj je donekle
lakše, nekada je bilo manje posla, manje gostiju i više vremena za
84
razmišljanje i kajanje. Svaki put kada bi telefon zazvonio ponadala se da je
on, ali nije bio.
Stari Henri je primetio veliku promenu u ponašanju svoje unuke, znao je
da pati i često joj je pominjao kao će se Aleks sigurno vratiti. Ništa nije
morala da mu kaţe, ali on je znao i mnogo pre nje šta Stela oseća. Takođe je
znao da mu ona nije verovala, mislila je da joj to govori samo kako bi joj
bilo lakše. Kako bi lakše pregurala vreme, a vreme jedino moţe da izleči.
XII
Jedne večeri, posle veoma napornog dana, Stela je lagano krenula prema
svojoj sobi. Nije mogla da dočeka da legne u krevet. Primetila je da je svetio
u njenoj sobi upaljeno, a znala je da ga ona nije ostavila. Uplašila se, na tren
je zastala skupljajući hrabrosti da ude.
Lagano je odškrinula vrata i ostala na mestu kao ukopana. Nije verovala
svojim očima.
Na njenom krevetu, uredno nameštenom, sedeo je Aleks Klark. Kada je
video na vratima, iskren osmeh mu je ozario lice.
Par trenutaka su se gledali u tišini a onda je Aleks najzad progovorio
pomalo nesigurno:
- Morao sam da dođem... - počeo je, a onda kao da je tek primetio da se
nalazi u njenoj spavaćoj sobi.
- Oprosti što sam ovde došao - rekao je ustavši sa kreveta - tvoj deda mi je
rekao da mogu ovde da te sačekam... nadam se da ti ne smeta.
- Ne... - najzad je uspela da progovori - Ali zašto si došao? - tiho je pitala i
dalje stojeći kao ukopana.
Aleks je uzdahnuo i počeo da priča:
- Od dana kada sam napustio Jork nisam mogao da prestanem da mislim
na tebe Stela. Prvo sam mislio da je to samo divljenje i poštovanje prema
1000 € BONUS
85
tvojoj hrabrosti ili neka simpatija nakon svega što smo prošli zajedno, ali
uskoro sam shvatio da je to nešto mnogo više.
Gledala ga je sa nevericom i slušala ali kao da reci nisu dopirale do njenog
mozga, nije mogla da veruje da najzad čuje sve ono što je toliko ţelela u
poslednjih nekoliko meseci. Srce je počelo ubrzano da joj kuca i imala je
osećaj kao da će se svakog trenutka srušiti.
Aleks je nastavio da priča, osećao je da mora da joj kaţe sve šta mu je na
srcu po svaku cenu:
- Oprosti što sam došao ovako nenajavljen i što sam čekao toliko dugo ali
morao sam biti siguran u ono što osećam. Moralo je proći malo vremena da
zaboravim sve ono što nam se desilo i da raskrstim posle toliko godina sa
prošlošću.
Stela je polako postala svesna cele situacije i Aleksovog prisustva,
njegovih reči i lice joj se ozarilo.
Aleks je to video.
- Nisam verovala daje ovo moguće prošaputala je.
Polako je ustao i prišao joj je. Spustio je ruku na njeno rame, a drugom je
uhvatio za ruku.
- Moguće je draga moja Stela - neţno je poljubio - moguće je i jedino
stvarno. Shvatio sam da je to jedino stvarno i istinito u mom ţivotu... - za-
stao je i pogledao je u oči - To da te volim!
- Volim i ja tebe Alekse - rekla je osmehujući se - Volim te više nego što
sam mislila da je moguće da ću ikoga voleti.
Zagrlila ga je ne ţeleći nikada više da ga pusti.
- Ţeliš li da vodimo ljubav? - promrmljao je podmuklim glasom.
Stidljivo se nasmešila, reči su bile suvišne. Skidala je deo po deo svoje
odeće. Izgledalo joj je sasvim prirodno što je Aleks tu i što je posmatra.
Prišla je ogledalu i počela da vadi šnale iz kose. Aleks joj se pribliţio.
- Pusti mene da ja to uradim.
Vesto je to radio i Stela zatvori oči, uţivajući u dodiru njegovih ruku.
Kada je izvadio i poslednju šnalu, teška kosa joj se rasula po ramenima. On
86
polako prstima prođe kroz njenu kosu. Zagrlio je i privukao sebi. Gledao je
sa puno ljubavi dok je neţno milovao po vratu, rukama i leđima.
Stela se potpuno prepustila dodiru njegovih ruku i neţnim poljupcima.
Aleks je netremice posmatrao. Ţeleo je da joj pruţi isto toliko zadovoljstva
koliko je i ona pruţala njemu.
- Reci nešto - prošaputao je. - Kaţi da ti je lepo.
- Nikada u ţivotu mi nije bilo toliko lepo.
- Koliko sam samo čekao da mi to kaţeš. Neţno je zagrlio i poveo prema
krevetu. Stela nije verovala da moţe da im bude toliko
lepo. Utonuli su u svoj svet, svet koji je nastao tog trenutka, neponovljivo
zadovoljstvo...
Kasnije, kada su umorni, ali srećni leţali jedno kraj drugog, Aleks je
neţno poljubi.
- Ako je sve ovo samo san, onda nemoj da me budiš - promrmlja on.
- Ne, nije - tiho prošaputa ona - osim ako oboje ne sanjamo isti san.
- Kraj -
1000 € BONUS