Upload
others
View
35
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
ECKERMANN
WEB ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST
WWW.ECKERMANN.ORG.RS
JUL - AVG 2016.
BROJ 4
Sva prava zadržana © 2016- Eckermann ISSN 2466-3220 (Online)
Pag
e2
SADRŽAJ
ECKERMANN ........................................................................................................................................ 1
MALO JE OSTALO PRIJATELJA ........................................................................................................ 3
KNJIGA JE DA SE ČITA ....................................................................................................................... 7
INSTANT ECKERMANN .................................................................................................................... 11
POMILOVANJE ................................................................................................................................... 20
DA MI JE NAPISATI KITAB .............................................................................................................. 29
KANYAKUMARI ................................................................................................................................ 32
PISMA POŠTARU................................................................................................................................ 39
KAKO JE SVE POVEZANO U VREMENU ....................................................................................... 44
`85 .......................................................................................................................................................... 48
JA, NEZRELA DUŠA .......................................................................................................................... 51
PUTOPIS NERASANJANIM PREDJELIMA ..................................................................................... 53
ČETVRTO DIJETE IZ ČETVRTOG BRAKA .................................................................................... 56
BELEŠKA, KLJUČAONICA ............................................................................................................... 58
NOVO VREME U EKSCENTRIČNOM PROSTORU ........................................................................ 60
PJESMA KAO OBRAĆANJE DRUGOM, POEZIJA KAO OD-GOVOR DRUGOG ........................ 62
ISHODIŠTA POVIJESNIH FRUSTRACIJA ....................................................................................... 88
SENT – BIBLIOGRAFIJA 1 – 38 ........................................................................................................ 98
KONAČNA (NE)JEDNAKOST ......................................................................................................... 248
ISTO I DRUGAČIJE ........................................................................................................................... 251
VREME UŠIVANJA ZEMLJE ........................................................................................................... 253
HASANAGINICA, VIŠEVEKOVNA INSPIRACIJA ....................................................................... 255
LED ..................................................................................................................................................... 257
KREDIBALIZAM............................................................................................................................... 269
Pag
e3
ECKERMANN PITA Milisav Savić
MALO JE OSTALO PRIJATELJA
.
.
Milisav Savić je rođen 1945. u Vlasovu kod Raške. Književni istoričar, prevodilac,
diplomata, univerzitetskiprofesor i dobitnik brojnih nagrada nosi nadimke Kum i Durut.
Objavio devetnaest knjiga. Dobitnik je najznačajnijih domaćih nagrada za prozu. U braku sa
glumicom Aleksandrom Nikolić ima sina Strahinju, a iz prethodnog braka ima kćerku
Mirjanu Savić Udovičić.
.
Pag
e4
.
Prva knjiga koju ste pročitali?
.Vukova pesmarica.
.
Prvi pisac koga ste upoznali?
Brana Petrović. Zbog njega sam se potukao i dobio dobre batine.
.
Gde je Vaša prva ljubav?
U Beogradu. Živa i zdrava.
.
Kakvi su Vaši kontakti sa životinjama?
Dobri. Odrastao sam na selu. Životinje, ne samo domaće, bile su deo mog života.
.
Da li ste imali ljubimca u detinjstvu?
To je bio moj pas Liso.
.
Ko najbolje igra tablić među piscima?
Ja.
.
Igrate li još uvek fudbal?
Ne. Prešao sam na tenis. Što bi rekli: postao sam sportski post-modenista.
.
Ko su Vaši prijatelji?
Malo ih je ostalo.
.
Ko su Vaši neprijatelji?
U mladosti sam ih imao. Koga sada zanima neki Milisav Savić.
.
Koja je Vaša najvažnija ostvarena želja?
Da vidim sveta. Mada ga nisam video onoliko koliko sam želeo.
Pag
e5
.
Koja je Vaša najbolja knjiga?
Poslednja. La sans pareille. Jer se poslednje, ne prve ljubavi, pamte.
.
Kome nikada nećete verovati?
Političarima.
.
Kakvu starost priželjkujete?
Na bazenu u Jošaničkoj Banji. A onaj vratar kaže: Ovde se mota neki čiča Ivo Andrić.
.
Koji su pisci precenjeni?
Nije bitno. Danas precenjeni, sutra potcenjeni. I vice versa.
.
Šta ste pitali Andrića?
Samo sam ga telefonom jednom upitao: da li bi hteo da mi dao intervju za
šezdesetosmaški Student?
.
Šta ste ručali sa Selimovićem?
Sve gospodske sarajevske đakonije.
.
Verujete li pesnicima?
Verujem. Jer lepo lažu. U dobrom smislu te reči.
.
Verujte li kritičarima?
Ne baš! Mogli su da budu strožiji pema meni. Danas bih bio učitelj skijanja.
.
Za koga navijate?
Ni za koga. Jer draža mi je pozicija igrača od navijača.
.
Kome ste ostali dužni?
Pag
e6
Ženama koje sam voleo i koje su me volele.
.
Kome zavidite?
Lutalicima, večitim putnicima.
.
Šta savetujete svojoj deci?
Da se ne ugledaju na oca.
.
Kada će prestati ratovi?
Nikad, na žalost.
.
Ko Vas je precenio?
Majka. Moj najbolji, najlepši, najpamentini Mićo.
.
Ko Vas je potcenio?
Otac. Bitanga, uličar, propalica – govorio je za mene.
.
Da li Vam je neko ukrao nešto?
Nije imao šta. Osim knjiga.
.
Zbog čega se kajete?
Što sam, u ume revolucionarnog ideala, grubo napadao druge.
.
Da li ste ikada bili srećni?
Naravno. U detinjstvu, pre svega.
.
.
.
Razgovarao Enes Halilović
Pag
e7
Radomir Mihailović Točak
KNJIGA JE DA SE ČITA
.
.
Gitarista Radomir Mihailović Točak je rođen 13. juna 1950. godine. Svira od pete godine.
Bio je gitarista i kompozitor grupe Smak. Komponovao za film. Nagrađen Kristalnom
prizmom za kompozicije u filmu Vizantijsko plavo. Važi za neumornog čitaoca.
.
.
Šta je Vama književnost?
Književnost je nauka o lepoti, estetizmu, baš kao i muzika kojom se bavim. Razlika je samo u
tome što muzika koristi ton a književnost se služi logosom.
Šta trenutno čitate?
Puno toga, uglavnom čitam neke moje spise, dnevnike, beleske. Imam nekoliko „načetih“
knjiga, kao što su „Proljeća Ivana Galeba“, Vladana Desnice. Potom, „Portret među
maskama“, Vladimira Pištala…
Knjiga koja Vas ne napušta?
Ima ih više ali navešću makar tri, „Volja za moć“ – Fridrih Niče, „Pol i karakter“ ‘ Oto
Vajninger, te „Blago cara Radovana“ – Jovan Dučić. Moć ovih knjiga sija i danju i noću
ispred moje svesti.
Vaša opsesija iz detinjstva?
To je svakako muzika. Imao sam pojačanu reakciju na sve sto proizvodi ton, muziku. Umeo
sam da sedim uz radio i da odslušam razne govorne emisije, pa čak i „Izveštaj o vodostaju“
samo da na red dođe muzika. A sva muzika pedesetih je bila tako fina i čedna, gde god da
postavite skalu na radiju čuli bi ste izvornu narodnu, džez i klasičnu muziku.
Pag
e8
Omiljena bajka?
Sasvim slučajno to je bila bajka o ruskom junaku koji se zvao Ilja Muromec. Roditelji su ga
kasno dobili, bili su jako siromašni kao i mnogi u njihovom selu. Mali Ilja je počeo lepo da
raste i da se razvija, toliko da je postao pravi Herkules. Rukama je krčio šume, čupao stabla iz
korena, uređivao zemlju seljanima pa čak ih je i branio od razbojnika. Zapravo, snimljen je
istoimeni film koji sam gledao ranih šezdesetih.
Prva knjiga koju ste pročitali?
Prva knjiga za koju se sećam da sam je čitao jeste „Emil i detektivi“ – Erih Kestner. Mada
smo sestra i ja u rukama držali debelu knjigu „Braća Karamazovi“ ali smo samo gledali crtane
animacije likova sa velikim bradama.
Kome ste Vi bili prva ljubav?
Sigurno sam jedan od onih ko nikome nije bio prva ljubav. Koje zbog dugotrajne bolesti, koje
zbog zatvorenosti uzrokovane mojom bolešću.
Vaša igra u detinjstvu?
Sem gitare nisam imao drugih igračaka ali ona mi je itekako poslužila i za igru. Pravio sam
„trku“ klikera tako što postavim tri komada, jedan između 1-2. žice, drugi između 3-4.
treći između
5-6. Malo nagnem gitaru ka dole i klikeri krenu duž žica, onaj najteži valjda prvi stigne i
slomata se preko kobilice udarajući svud okolo. To mi je bilo zanimljivo. Onda ih pustim da
ne prelete, nego da se setaju tamo-vamo.
Koga volite?
Volim decu, životinje, insekte. Volim biljke. Veliku ljubav osećam prema suncu, svaki dan
izađem napolje, zagledam se direktno na par sekundi. Pozdravim ga a ponekad i pričam sa
suncem. Uopšte, najveću moguću ljubav osećam prema prirodi koja me je dala.
Pag
e9
Ko Vas mrzi?
Nisam nikad osetio direktnu mržnju.
Neostvarena želja?
Na ulazu u VMA stoji slogan „Zdrav čovek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu“. Pošto
sam vrlo mlad dopao bolnice zbog moje noge i lečenja to sam uvek šeznuo da ne osećam
bolove. Ali moja neostvarena želja je svakako bila da igram fudbal, to bi podrazumevalo da
sam potpuno zdrav.
Da li posuđujete knjige prijateljima?
Većinu knjiga koje posedujem jesu pokloni mojih prijatelja a skoro sve knjige koje sam ja
kupio u životu stoje na policama istih prijatelja, mislim da je to demokratski. Međutim,
nemam običaj da uzimam tuđe knjige jer znam koliko znače vlasnicima. Ali, knjiga je da se
čita.
Ima li starost prednost nad mladošću?
Ima kao utešni pridev. Starost međutim ima svoju svrhu ali šta vredi da o tome pričam
mlađima? Ovi stariji već ionako sve znaju.
Kome nećete poverovati?
Onome ko ne veruje ni samom sebi, jer mi daje odličan povod za to.
Šta je Vaš moto?
Ne smetaj drugima kao što smetaš samom sebi”.
Kakav je odnos muzike i literature?
Pag
e10
Muzika se operativno bavi lepotom proučavajući bilo kakav oblik u smislu spoljnih i
unutrašnjih linija koje predstavlja melodija. Sve odnose stvari sto izučava harmonija. Igru
vremena i dinamike što izučava ritam. Literatura izučava lepotu koristeći jezik tako što ljude
nauči kako da razmišljaju, kako da se izraze i kako da shvate druge, svet oko sebe. Pošto jezik
koristi razne muzičke operacije kao što su intonacija, dijalekt, ritam, i red reči, sklop misli to
literatura indirektno, koristeći jezik prepoznaje naravno muziku u njemu. S druge strane,
poezija i muzika imaju gustu saradnju, libreta i opera takodje, scenario za
mjuzikle…Umetnosti često prožimaju jedna drugu, pokušavajući tako da doprinesu shvatanju
lepote.
Da li ste umorni od umetnosti?
Ukoliko je poistovetim sa sopstvenim životom onda – da. Zato uvek radim nešto iz oblasti
nauke, u meri koju mogu da razumem. Konkretno se radi o matematici. Opčinjen sam
statistikom, ponekad se odmaram tako što dolazim do statističkih podataka o ma kojoj temi.
Tu je i programiranje koje me takođe vrlo zanima.
Ko Vas je zadužio dobrom?
Pre svega moj otac, potom učitelj gitare pa onda svi fanovi naše muzike koji su mi pokazali
dobro svojim iskrenim reakcijama, ako bih mogao da personifikujem onda je to svakako
muzika.
Ko Vas je uvredio i čime?
Srećom, vrlo rano sam shvatio da samo glupost i neistina mogu da povrede. Možda sam zato i
odabrao umetnost jer rešenje vidim samo u daljoj humanizaciji društva.
Šta biste pitali Homera?
Kad bude objavljivao svoj „budući“ ep, da li postoji mogućnost da nekako pokuša sa
beleženjem i dočaravanjem muzike onog vremena? Jer ono što imamo kao fakte nije
dovoljno…
Da li Vam je neko posvetio pesmu?
Pag
e11
Moj prijatelj Zoran Lekić koji živi i radi u Švedskoj posvetio mi je pesmu pod nazivom
“Pragovi”, što je u isto vreme bio i naslov njegove zbirke pesama. Moj prijatelj i kum, Jovan
Nikolić Jof mi je posvetio više pesama, sada živi i radi u Nemačkoj.
Točak. Ko Vam je dao nadimak?
Moj otac je bio kolar po zanimanju, pošto je pravio kolske točkove sve nas, njegove sinove
(bilo nas je četvorica) zvali su „točkovi“. Tako sam ja u Čačku bio poznat kao „Točkić“ a u
Kragujevcu su me promovisali u „Točka“. Mog oca su inače zvali Risto Točkonja.
Kome ste zahvalni?
Bogu.
.
.
Razgovarao Enes Halilović
Predrag Jašović
INSTANT ECKERMANN
.
.
.
Predrag Jašović je rođen 1971. u Peći. Osnovnu i srednju školu je završio u Leskovcu,
Filološki fakultet u Prištini, a doktorirao je u Novom Sadu. Živi u Paraćinu. Predaje u Novom
Pazaru na Državnom univerzitetu. Objavio je pet pesničkih i trinaest naučnih, a priredio je
dvadeset pet knjiga. Učestvovao je na pedeset sedam naučnih skupova u zemlji i inostranstvu.
Otac sedmoro dece.
Pag
e12
.
Prvi put sa knjigom?
.
O svojoj prvoj pročitanoj knjizi imam iskustvo које је daleko od realnosti umetničke priče, јеr
је neposredno iskustvo iz fantastike života. Priču o mojoj prvoj knjizi, odnosno knjigama i
ljudima koji su mi omogućili iskustvo prvih čitanja moram ispričati naširoko. Ja, kao i mnogi
drugi na ovom prostoru, nisam pisac koji je pripreman da postane pisac niti ikad ozbiljno
računalo sa mnom kao sa intelektualcem. Ja sam čovek kojem su, praktično, branili da uči i da
se razvija. Obično su me onemogućavali ljudi koji su sve dobili na ime. Moji usponi i padovi
nikad nisu zavisili od mene, već od potrebe drugih. Kad god su drugi osetili potrebu da me
istaknu bivao sam istican, kad god je trebalo nekoga kazniti ili žrtvovati, bio sam, sam i ničiji,
idealan za odstrel i tako do danas. Interesantno, ali meni knjigu nikad nisu dali učitelji, knjigu
su mi davali, oni koji je sami nikad nisu imali, nikad je nisu čitali, ali su je i voleli i duboko,
duboko poštovali. Moj život su obeležili veliki, dobri za civilizaciju bezimeni ljudi koji u
intelektualnom svetu nikad nisu postojali. U to ime odgovaram na ovo pitanje, sa nadom da
sam potvrdio značaj njihovog rada, ako ne zbog drugog, makar zbog toga što su me naučili da
čitam i da volim.
Moja prva knjiga? Prve knjige se sećam snažno kao i prvog poljupca, čak mi se čini sada da su
u nekoj vezi. Prva moja knjiga beše Kraljević i prosjak. To je knjiga koja je ostavila snažan
utisak na mene i dokazala mi da postoji mogućnost da se siromašak preobrazi u princa, ali su
okolnosti te koje određuju princa, kao što je savest ta koja određuje siromaška. Siromašak u
svojoj sirotinji ne mora uvek biti dostojanstven, ali je uvek pošten. Njegova nemaština je uvek
očigledna, ne da se sakriti, za razliku od bogatstva, koje je uvek diskutabilno posmatrano iz
ugla množine i količine.
Ta knjiga je bila jedna obimnija slikovnica. Pošto nas je učiteljica odvela da se učlanimo u
biblioteku, svako je dobio po jednu knjigu na čitanje. Sećam se kao danas, ja sam najbolje čitao,
jer sam već opismenjen stupio u prvi razred (potrudila se moja jadna majka da me opismeni, da
se ne osramoti, da ljudi ne kažu…). Naravno, zbog toga nisam bio naročito omiljen. Em sam se
razlikovao od dugih po pismenosti, pa me nisu baš razumeli, em sam onemogućavao isticanje
dece značajnih ljudi i, najvažnije, ometao sam rad učiteljici jer, obično, kad bih pročitao ono
što mi je davala da čitam dok su drugi vežbali sricanje, ja sam postavljao pitanja. Ne retko,
zbog toga sam često bivao i kažnjavan. Kao jedini pismeni učenik u celini (znao sam i latinicu)
često bih stajao u ćošku da ne bih dosađivao. Nekad i po ceo dan. Nisam imao koe da se
požalim, pa se nisam ni žalio. (Eto, ni danas se nije mnogo promenila moja situacija. Većinom
sam u ćošku). No, to sad i nije važno. U suštini, ja sam od svoje učiteljice naučio mnogo, na
primer: kako se zabavlajti sa ćoškom; kao iz ćoška izvlačiti koren; kako iz ćoška iščitavati
površinu sfere; kako od ćoška napraviti oslonac za polugu i podiće sebe jednim prstom; ili,
možda još vrednije naučio sam: kako izdržati kad vas tuku bez razloga; kako se ponašati kad
vam ne dozvoljavaju da učite; kako preživeti religijsko pripadanje i nepripadanje; kako
preživeti da vas nema kad vas ima; kako preživeti sopstveno znanje koje ne možete zaboraviti;
kako preživeti tuđ patriotizam koji je uvek za jedan veći od bilo čijeg; kako podneti da budete
kolovođa na začelju i još mnogo, mnogo toga. Zato sam ja mojoj učiteljici i danas zahvalan.
Bilo kako bilo, meni je taj odlazak u biblioteku bio prvi. Gledao sam lepe, ogromne knjige, sa
sjajnim koricama. Zaista sam bio oduševljen tim mestom, kako mirisom (bez kojeg ni danas ne
mogu) tako i izgledom prostorije dečijeg odeljenja biblioteke u Leskovcu. Ugledao sam na stolu
među gomilom knjiga jednu knjigu, zapravo slikovnicu. To je bila ilustrovana bajka Trnova
Pag
e13
ružica. Bila je to posebno rađena slikovnica koja, kad se otvori, prikazuje jedan
trodimenzionalni svet od kartona (dvorac, princezu, princa, dvorane itd.). Ja sam se odmah
zaljubio u tu knjigu. Naaivno pokazao učiteljici rekao da ja hoću tu knjigu, ona ju je uzela iz
mojih ruku i dala Zoni Kostić, a meni je pružila Kraljevića i prosjaka. Tada sam naučio da
postoje knjige koje ne možeš da dobiješ kad hoćeš. Put knjige do čitaoca je trnovitiji no što se
čini. Tako je bilo i kasnije u mom životu. Sve knjige koje sam hteo, nisam imao kad sam ih
želeo, došao sam do njih mnogo kasnije. Bilo kako bilo, bajke i danas volim i čitam, nešto sam
o njima i pisao.
Kako god ovo izgledalo, istina je. Nekako se dogodilo da u mestu, naselju gde sam odrastao, to
je bila jedna radnička četvrt, knjiga nije bila omiljena, ali jesu stripovi. Ja sam te stripove gutao,
sve dok me nije pronašao Alan Ford. Kad sam počeo to da čitam, sakupljam brojeve i štedim
od doručka da kupim strip, dok su drugi kupovali cigarete, ponovo sam skrenuo pažnju na sebe.
Opet sam gledan kao drugačiji. Već uveliko sam postao čudak kad sam sa pisanih kaubojskih
romana Šejn, Dok Holidej i Vajat Erp, prešao na čitanje školske lektire. Moja majka, samohrana
udova, bez ikoga svoga do majke, koja je bila nepismena, sama nije bila školovana, ali je bila
intelektualno osvešćena. Nikad mi nije branila knjigu, niti je uskraćivala. Jadnica podizala je
kredite, samo da bi njen sin jedinac učio što bolje. Čak, mislim da je podstaknuta mojim
čitanjem, kasnije i sama krenula na doškolovanje i završila i visoku školu, kako ne bi mnogo
zaostala za svojim sinom. Sećam se kako smo u tišini dugo sedeli jedno kraj drugog, ja kao
petačić čitao lektiru Orlovi rano lete, a ona je spremala ispit iz mehanike. Naravno, čitanje, a
mnogo sam čitao za to vreme i u odnosu na svoju sredinu, nije mnogo pomoglo u školi. Bio
sam dobar đak, ali nikad nisam bio najbolji. Nekako to muzičko i likovno mi nisu išli. Ko će ga
znati možda zato sada ne mogu bez Mocarta i „ludog“ Betovena, i moram priznati sve češće
duhovne muzike svih naroda. Sve više sam ubeđen da je tu duh, srž, ne narodnosti, već
opstajanja života. No, to je druga priča. Valjda iz straha da ne ostanem likovno nepismen,
mnogo sam crtao, usput i završio neku crtaću školu, imao izložbice, posedujem pedesetak
sličica, potpisao sam dvadesetak kataloga izložbi različitih autora te otvarao izložbe sa Đorđem
Kadijevićem. Kasnije, u srednjoškolskom obrazovanju, problemi su nastali sa matematikom i
hemijom, ali, posle poznastva za Dostojevskim, to je bilo potpuno nebitno.
Do prvih knjiga ja sam došao preko mog komšije Blagoja Stankovića, koji nije među živima.
To je bio čovek stariji od mene dvanaest godina. Valjda smo se zbližili po sličnosti. Ja siroče,
on dete od kojeg se odrekao otac. Meni trebala zaštita od svega i svakoga, a njemu ljubav. Mene
čuvale dve sirotice – majka i baka, njega čuvale dve sirotice – majka i tetka. U kući je imao dva
primanja. To mu je dalo mogućnost da kupuje knjige i ploče. Imao je sve komplete knjiga koji
su izašli u to vreme. Ja sam često odlazio kod njega, jer, kao i svi balavci, težio da se družim sa
starijima. Mi nismo mnogo pričali o knjigama. Obično bih ja pitao, Kakava je ova knjiga, on bi
odgovarao, Uzmi pa vidi. Tako je i bilo, malo po malo, ja sam ih sve pročitao. Obavezno je
zahtevao da mu prepričam. Tako sam ja, čini mi se, stekao dar za prikazivanje knjiga. Kasnije,
mnogo kasnije, kad sam završio fakultet, imao sina i upisao postdiplomske studije, znao sam
da Blagoje, ništa od svega onoga što je imao nije pročitao. Sećam se da se mnogo radovao
svakom mom položenom ispitu, radovao se i mom prvencu, ali je bivao sve dalji. Jednog dana
je nestao. Do nas je došao smo liveni kovčeg iz inostranstva. To smo sahranili. Nikad nisam
posetio njegov grob posle sahrane. Iza sebe nije ostavio ništa, osim što je meni darovao moć
čitanja i razvio ljubav prema rokenrolu. Zahvaljujući tom čitanju ja postojim. Hvala mu.
Sećam se i prvih knjiga koje sam kupio kao srednjoškolac. Imam ih i danas čak i u nekoliko
primerka. To su: Teorija književnosti Rene Veleka i Ostina Vorena i O romanu Mihaila Bahtina,
dakle, obe knjige iz oblasti teorije književnosti, baš one oblasti kojom se danas ja bavim. Nema
slučajnosti. Ovim povodom, čini mi se isticanja je vredno. Naime, kao po običaju, nikad nisam
Pag
e14
imao novac. Uvek sam bio svega željan, ali sam želju morao da trpim, kako majka, koja je
često radila i po dve smene u tkačnici, to ne bi primetila. Kad sam video ove dve knjige u
knjižari nisam ih odmah kupio jer nisam mogao da se odlučim, jer sam iz nekog razloga bio
ubeđen da su one prave samo ako ih kupim zajedno, a para nije bilo dovoljno. Valjda sam bio
mnogo tužan pa je to primetila moja profesorica književnosti mr Vukica Vučković. Polako,
kako su to radili nekad pravi profesori, ona je „ispipala“ stvar i kad je saznala o čemu je reč
dodala mi je još dvesta dinara. Tako sam ja na velikom odmoru otrčao do knjižare sa tih dvesta
dinara i višemesečnom ušteđevinom koja je zveckala udžepu kupio svoje prve knjige iz oblasti
teorije književnosti. Inače, ova profesorica, jedna stroga, temeljna, iskrena, uvek i u svakom
svom gestu dostojna jedne aristokratske dame doprinela je da se u meni razvije kritički nerv, a
moja nastavnica Olivera Tasić je otkrila senzibilitet i naučila me da ga ne treba kriti. Jedna mi
je rekla da će me mnogo poštovati kad me razumeju, druga mi je rekla da će me mnogo voleti
kad me upoznaju.
E sad, pored lektire koje je mi je na otplatu kupovala majka, meni je značajno da mi je kupila
na kredit Istoriju srpske književnosti u četiri knjige i komplet za učenje engleskog jezika po
asimil metodi. To je definitivno utemeljilo moj put kojim sam krenuo i, evo, idem još. Kasnije
su knjige dolazile, po potrebi, zanimanju, ali i moranju. Danas imam knjige za svoje potrebe.
Ne odvajam se od njih. Nekima je to velika biblioteka, ali ja znam mnogo ljudi kojima bi ona
bila uska, baš, baš uska.
.
Osjećaj prvog objavljivanja?
,
I ova priča je baš dugačka. Ima u mnogo upornosti, prevare, inata i rešenosti da se pobedi, ali
neću o tome. Ništa kod mene nikad nije bilo nobl, pa nije ni prvo objavljivanje. Eto, morao sam
prvo objavljivanje da kategorišem kao drugo. Naime, pošto sam se zaposlio u Paraćinu, ja sam
ubrzo postao i član njihovog književnog društva čime sam stekao pravo da konkurišem na
njihovim konkursima. Tako sam konkurisao na konkursu za prvu knjigu. Tu knjigu, doduše, sa
duplo više pesama i pod drugim nazivom predao sam uredništvu Jedinstva, mnogo ranije. Ne
lezi vraže, došlo je do toga da dobijem nagradu za prvu knjigu u klubu. Nagrada je bila
štampanje rukopisa. Ne lezi vraže, dogodilo se nekako da Jedinstvo iz Prištine, posle dve godine
objavi moju pesničku zbirku Paradoks smislu, nekoliko dana pre no što mi je uručena nagrada.
Naravno, ja sam prećutao da sam već objavio knjigu. Tako je moja prva knjiga, izašla kao druga.
Međutim, činjenica, da je uredno opremljena ISBN brojem i CIP-om, za razliku od Paradoksa,
ipak govori u korist njene prvine. Kako je krenulo od prve knjige, tako je bilo i kasnije, uvek
sam imao nekih problema, koji nisu nimalo marginalne prirode. Danas teškog srca priznajem
da sam već navikao da moje knjige budu sa felerom, roba sa greškom. Ali, ja ih se ne odričem,
to smo što smo, ni više ni manje.
.
Za ili protiv nagrada?
.
Ne mogu da kažem da su me nagrade mimoišle, nisu. Ali, nekako im se nikad nisam radovao.
Zašto? Možda zato što je svaka po dva ili tri puta zaslužena; možda zato što nikad nisam bio u
miru sa nagradama. Nikad nisam znao šta one znače: Bravo samo nastavi tako – u tom slučaju,
složićete se, nema vise originalnosti i čitav posao jednog umetnika je obesmišljen, jer treba da
Pag
e15
stvara isto po nekom predodređenom, nagrađenom šablonu. Ako, pak predstavljaju stimulans
za novi rad nove bolje projekte, mogu, opet delovati destimulativno, jer možda zahtevaju od
umetnika više no što može. Mislim da su u tom slučaju najbolje one nagrade za životno delo i,
možda, one posthumne, koje se dokazuju postojanjem čitalačke publike, interesantnošću dela
za tumače i istraživače.
Naravno, svaka nagrada prija. Ljudi, posebno umetnici, vole da budu voljeni, viđeni i shvaćeni.
Tako potvrđuju svoju svrsihodnost. Malo je onih koji su iznad toga. Moguće da su to geniji. Na
drugom mestu to su pravi umetnici, koji stvaraju bez obzira na odziv javnosti. Oni stvaraju jer
tako moraju. Stvaraju jer su gonjeni unutrašnjim porivima sopstvenog stvaralačkog bića. Često,
to što stvaraju ne mora biti u skladu sa elementarnim estetičkim uzusima, čak i nije, ali oni
stvaraju. Moram vam reći da, kad prepoznam takve ljude kojima se stvaralačka želja ne poklapa
sa kreativnim dometima njihovog dela i osnovnim, pre svega, jezičkim korektnostima, potom i
stilskim, logičnim, poetičkim i estetičkim, ja ih izbegavam jer sam uvideo da njima
dobronamerna sugestija ništa ne znači. Štaviše, oni se čak ponose negativnom kritikom i
nastavljaju još žešćom snagom i voljom da greše upravo tamo gde su pravili najveće greške.
Danas je mnogo takvih, to je jedna andergraund književnost koja postoji uporedo sa zvaničnim
književnim tokovima. Ima svoje recenzente, kritičare, časopise, antologije, manifestacije i
nagrade.
Pravi umetnici su i oni kojiiskapaju nad svojim delom, koji stvaraju jer tako moraju, ali se trude
da svojim stvaralaštvom oduševe, da zadovolje sve postojeće normative i stvore nove, još
neviđene. To su umetnici koji obeležavaju svoje vreme i književnu tradiciju uopšte. Oni su
reperne činjenice, vezivni beočuzi stvaralaštva kojima se spaja prošlost i budućnost i jasno
dokazuje da je sve sad, samo zavisi iz koje će se zakrivljene perspektive posmatrati trenutak u
sfemiru.
.
Društvena angažovanost pisca?
.
Jedan pisac mora da biti društveno angažovan u suprotnom on neće postojati. Nema uspešnog
pisca koji je bio izvan društvenih tokova. Ima možda onih koji su bili izvan ideoloških,
partijskih tokova, ali nema onih koji su bili izvan političkih tokova. Da bi jedan pisac, na našim
prostorima postao aktuelan, pored talenta, on mora biti I društveno anagažovan i materijalno
situiran, kako bi imao osiguranu osnovnu egzistenciju, jer, kao što se zna, kod nas se od pisanja
ne živi. Svaka druga profesija u kulturi (glumac, slikar, muzičar) može lakše da preživi za
razliku od pesnika, a poezija nam, generalno gledano (možda čak i na nivou planete), nikad nije
bila bolja. Nemogućnost egzistencijale obezbeđenosti naših pisaca se ne može samo pravdati
time da su nam jezici maloljudni, ima tu još po nešto, a obeleženo je kulturom homo
balkanikusa.
.
Cenzura i autocenzura?
.
Znate šta, kako god da zvučim, ja sam, prvo za autocenzuru, a potom sam i za cenzuru. Štaviše,
ubeđenja sam da, što je grublja cenzura, to je generalno književnost snažnija i više odgovara
svojoj suštini. Da objasnim. Prvo, autocenzura je neminovna, jer je opšte poznato da onaj koji
Pag
e16
se nije naučio tehnici brisanja taj nije ovladao tehnikom pisanja. Dakle, da bi jedno delo bilo
uspešno, ono, neminovno mora zadovoljiti, pre svega, autora. Autozadovoljstvo zavisiće
prevashodno od toga koliko se poklapa sa autocenzurom autora. Jasno, autocenzura zahteva i
izvesna predznanja, a, pre svega, zahteva ozbiljno čitalačko iskustvo. Moram istaći da
autocenzura može biti i štetna za delo i stvralaštvo uopšte. To je onda kada se autocenzura
sprovodi sa tendencijom ugađanja ovome ili onome, a sve sa ciljem da se ne zameri umetnik i
da se dopadne po svaku cenu.
Drugo, možda za ovu priliku provokativnije, jeste pitanje cenzure. Naime, smatram da je
cenzura, baš kao nagrublja zabrana književnog dela iz ovog ili onog razloga od značaja za
književnost uopšte. Zašto? Zato što se književnost kroz borbu protiv cenzure, dokazuje i
ostvaruje svoju osnovnu svrsihodnost, a to je, pre svega, pravo na slobodu izražavanja. Jasno,
sramna je tekovina civilizacije da su nekad pisci bili zabranjivani, kažanjavani, čak i ubijani,
ali njihovo delo je iako obeleženo kao nepoželjno, opstalo kao vrhunska istina (Brodski,
Solženjicin,itd.). Zašto, jer je imalo poruku, ono je bilo medij. Značaj poruke je bio utoliko veći
ukoliko je ona kao zabranjena došla do čitalačke publike. Onog trenutka kad je knjiga izgubila
ulogu medija, koji prenosi velike poruke i kreira javno mnjenje, njegov senzibilitet i mišljenje,
književnici (čitaj intelektualci) su izgubili bitku protiv primitivizma svake vrste. Dakle,
paradoksalno, ali snagu književnosti, kao medija, pobedila je sloboda govora. Kako?
Jednostavno, danas sve, svako svakome i o svakome može da kaže i piše. Nema cenzure, jer ga
niko, ili vrlo mali broj sluša. Nekada, što dublje idemo u prošlost sve češće je bilo, ako o nekome
značajnom kažete istinu, prasak istine je bio ravan prasku hica iz puške. Što je istina o nepravdi
bila veća, to se prasak dalje čuo. Danas nema istine koja može izazvati komešanje mase, a
kamoli prasak. Nema te istine koja će svojim objavljivanjem nešto promeniti. Čini mi se, da je
slobodom govora čovečantstvo palo u strašno, bezočno licemerje koje se hrani žutom štampom.
Knjiga je tu samo da pojedince seća na značaj i veličinu zapisa.
.
Naj knjiga?
.
Na prvu, bukvar.
.
Da ste Šeherzada šta bi se sa Vama dogodilo 1002. noći?
.
Verovatno bi smišljala novu priču za hiljadu i treću noć. Što se mora nije teško, pa dokle ide.
.
Sekularizam, kapitalizam, komunizam, globalizam ili kozmopolitizam?
.
Što više razmišljam o tome čini mi se da su to gomile gluposti koje se kriju iza različitih, nazovi
doktrina/ izama, kako bi lakše narode držali u neznanju i njima upravljali. Dok se narod bavi
“izmima”, mangupi mogu nesmentano da kradu, lažu, kroje i prekrajaju planetu. Dokaz da sam
u pravu imamo u našoj aktuelnosti. Postoje li države koje nisu sekularne – postoje i one savim
solidno egzistiraju. Ima li država koje su kapitalističke, a uz to im ništa ne fali – ima (normalno,
Pag
e17
to što doktrinari tvrde da im fali, to je druga stvar). Ima li država koje su kumunističke, a uz to
im ništa ne fali – ima (normalno, to što doktrinari tvrde da im fali, to je druga stvar). Globalizam
i kozmopolitizam su tendecije koje se čine suprotne nekakvom sekularizmu ili teoncentrizmu,
a suštinski, imaju isti cilj, da svet svedu na jedno, na isto. Gotovo identična stvar je i sa
kapitalizmom i komunizmom. Samo što u tim sistemima postoji pojedinac ili grupa koje, jedna
preko ideje novca, a druga preko ideologije, hoće da svedu čuveka na jednako, na isto, po
sistemu uniformisanja. Zato smatram da je književnik najsigurniji u svojoj domovini – jeziku i
na svojoj planeti, među knjigama.
.
Šta za Vas predstavlja pionirska zakletva?
.
Sećam se pionirstva kao kroz maglu. To je jedno vreme kojeg se ja nerado sećam. Postojala je
neka multikulturalnost, koja se, inače, izbegavala kad god se pruži prilika za to. Sa nostalgijom
se sećaju tog vremena samo oni koji su nešto dobili, ili još bolje, masa koja nije znala koliko je
izgubila. Ja sam tada bio isto što i danas – ničiji. Kad smo polagali pionirsku zakletvu, iako
najniži, nisam bio ni na početku kolone niti u prvom redu. Dakle, nisam mogao da ostvarim ni
svoje elementarno, prirodno pravo koje mi pripada. Tek toliko o humanosti proleterijata (kao
što rekoh, moja majka je bila samohrana tkalja) i ravnompravnosti. Verujem da je bilo časnih
ljudi tada, kao što ih ima sada. Ćutali su tada, kao što cute sada.
.
Ima li života izvan Holivuda?
Ne znam. Nikad nisam bio tamo niti znam nekog ko je bio. Mada, da budem skroz iskren,
mislim da tamo postoji život, ali nema življenja.
.
Najveći pjesnik svih vremena je? Zašto?
.
Na prvu – Homer. Prvi je dao organizovan diskurs pesničkog jezika. Na drugu – Mnogo ih je.
Na treću, uvek se pre setim Šekspira, Getea, no Homera, a istina je da mene drže Dostojevski i
Kafka. U poeziji mene drži moderna, ali podižu Bojron i Đura, dok se, recimo, uvek nanovo
divim Vasku Popi, ali smatram da je Steva Raičković pesnik kojeg treba iščitavati. Eto, ni tu
nije gotovo. Ima još mnogo, mnogo njih i dobro je da je tako. Dakle, na prvu – Homer.
.
Opravdavate li Vertera?
.
Da.
.
Da li su potrebni novi književni pravci?
.
Pag
e18
Ne znam da li smo stare doveli do kraja. Štaviše, postavlja se pitanje koji su to stari pravci, itd.
.
Vjerujete li u prokletstvo pisanja?
.
Verujem u pisanje, kao moranje. Verujem u pisanje kao u svojevrsnu potragu za svetim gralom.
Verujem u pisanje kao u Faustovsku potrebu postojanja. Verujem u pisanje kao u
egzistencijalnu potvrdu. Verujem u pisanje kao u imitaciju kraacije velikog boga. U crnu magiju
ne verujem, kao što ne verujem ni u sve one koji se oblače u crno i proklinju. Dakle, ne verujem
u pisanje kao u prokletstvo. Naravno, verujem da prokletstvo i književnost mogu biti isto
ukoliko se svode na nukleus istosti leksičkog materijala iz koga neminovno potiču, naravno,
podrazumeva se da su reči lišene svakog ritualnog obeležja.
.
Zašto je Hasanaginica odbila posjetit ranjenog muža?
.
Zbog običaja. Ona je morala biti kriva i morala je stradati. Njeno stradanje potvrđuje smisaonost
patrijarhalnog društva, ali, istovremeno, predstavlja i njegovo prvo obesmišljavanje. Razlog
žrtvovanja je u društvu, dakle izvan Hasan-age i Hasanaginice. Recimo, kad Banović Strahinja
izmešta razlog žrtvovanja zarad patrijarhalnog društva iz društva/kolektiva, Ađelija, ikako
neverna, ostaje u životu. To je bila pobuna pojedinca protiv pravila kolektiva. Oduzeo je
klektivu mogućnost da sudi, jer ga nije zanimalo zadovoljenje pravila kolektiva, već potreba
lične satisfakcije za ličnu žrtvu koju je prineo na oltaru svoje časti. Taj čin je predstavljalo
jasno ispoljavanje romantičarske individualnosti i narušavanje harmonije patrijarhalog društva
sa kruto uređenim pravilima, čiji cilj nije ispravnost, već da budu ispoštovana.
.
Ko je najvažniji lik u svjetskoj literaturi?
.
Uh. Mnogo ih je. Mnogo.
.
Pristajete li na svoju smrt (po Bartu)?
.
Ponešto bih mogao reći o toj smrti mada teško je reći nešto novo. Opet, mislim da je isticanja
vredno da Bartova smrt pisca podrazumeva, ja bih pre rekao – “povlačenje” pisca, u ime večnog
života, a, opet, rekao bih, umesto života, večnog “trajanja” umetničkog dela. Povlačenje pisca
je jedan od osnovnih preduslova da jedno književno delo bude veliko. Ukoliko je jednom piscu
on sam cilj i prevshodna svrsishodnost pisanja, nema ostvarenog dela.
.
Sreli su se Euripid, Molijer, Ibzen i Becket. Šta pričaju?
Pag
e19
.
Nešto mislim da bi izvesno vreme vladala strahovita tišina. Lagano odmeravanje, a zatim bi
krenuo razgovor koji bi brzo prešao u galamu, gomilu pitanja, odgovara koji to nisu i potpitanja
koji još više udaljavaju od početnog pitanja, no što približavaju odogovoru. Ostali bi stranci
jedan drugom, što u osnovi jesu i tako treba da ostane. Njihovo zajedničko vezivno tkivo je
stanište u ljudskoj civilizaciji. Tu im je jedino obezbeđena sigurnost trajanja, ali samo u
vremenskim distancama u kojima su stvarali. Pa neka ih onda tu gde jesu.
.
Književni klanovi – avet ili nužnost?
.
Književni klanovi su avet nužnosti. Klanovi su postali nužnost književnih mediokritetnih aveti
koji su, u stvari, uglavnom nekakvi neostvareni biznismeni i tu su da bi nešto ućarili. Sreća je
samo što oni postoje, ali ne traju. Njima ne pripada budućnost.
.
Razmišljate li o smrti?
.
Retko. Imao sreću da se sviknem na nju. Bojao sam se, sad je i ne primećujem. Ako me uplaši,
a plaši me često, ja viknem život i on razjuri to za čas.
.
U kom dijelu dana najčešće pišete?
.
Uglavnom nemam neko određeno vreme.
.
Kome biste oduzeli Nobelovu nagradu za književnost?
.
Ne znam. Sitan sam ja za te trice, pardon – krupnice.
.
Vi ste Eckermann, šta pitate Getea?
.
Probao bih sa pitanjem o Vuku Stefanoviću Karadžiću. Zanimalo bi me da li je prihvatio Vuka
kao ličnost ili, na preporuku, kao priređivača jednog grandioznog usmenog stvaralaštva. Probao
bih da saznam da li je osetio širinu, da ne kažem skromnost Vukovog obrazovanja. Da li mu se
Vuk učinio lako potkupljivim čovekom koji voli slavoljublje, pre svega. To bih pitao.
Pag
e20
POEZIJA Džejn Kenjon
POMILOVANJE
.
.
Udvarač
.
Ležimo leđa uz leđa. Zavesa
se podiže i spušta,
kao grudi nekoga ko spava.
Vetar pomera listove javora
koji otkrivaju svoju svetlu stranu
Pag
e21
okrećući se svi odjednom
poput jata riba.
Iznenada, shvatam da sam srećna.
Mesecima, ovo osećanje se
prikradalo i svraćalo na kratko
poput stidljivog udvarača.
.
.
Kaputi
.
Videla sam ga kako izlazi iz bolnice
sa ženskim kaputom preko ruke.
Jasno je, neće joj trebati više.
Naočare za sunce nisu mogle da sakriju
njegovo vlažno lice, pometnju.
Kao da se ruga, dan je bio lep,
blag za decembar. Ipak,
zakopčao je kaput i uvezao
kapuljaču ispod brade, spremao se
za večnu hladnoću.
.
.
Kolačić
.
Pas je polizao posudu
i nagrada mu je kolačić
koji mu stavljam u usta
kao sveštenik hostiju.
Ne mogu da podnesem njegovo
lice puno poverenja!
Traži hleb, očekuje
hleb a ja bih isto tako
mogla i kamen da mu dam.
.
.
Sunce i mesec
………………………………………Donaldu Klarku
.
Pag
e22
Ošamućena i pospana ali ne i utonula u san
čujem ćerku svoje slepe cimerke
kako joj pomaže da jede:
„Šta je to? Tikvica?“
„Ne. Spanać.“
Po povratku sa snimanja mozga, zadremala
je uz zvuk sapunice: prevara,
amnezija, sumnjivi poslovi,
i dugi, beli bolnički hodnici…
Ništa tu ne razdvaja život i umetnost.
Čujem dve sestre kako šapuću:
Gosp. Malkomson je umro.
Sat kasnije jedna od njih dolazi da nam kaže
da je privatna soba sada slobodna.
Sveži prolećni lahor
pomera plastičnu zavesu.
Ležim zavaljena u novom krevetu
i imam viziju duša
naslaganih kao krzna
pod mojom dušom, koja je bolesna –
toliko je teška od tuge
da sprečava druge da se uzdignu.
Nema raznobojnih cevčica
da gmižu ispod prekrivača;
imam vitalne znake zdrave
žene u ranoj srednjoj dobi.
Ne treba ništa da se seče ili ispravlja,
uklanja ili menja.
Nedelju dana omame. Sunce i mesec
uzdižu su se i spuštaju nad malim zatvorenim
dvorištem, drvećem…
Doktorovo lice se pojavljuje
i nestaje
u podnožju krveta. Sporo,
nezemaljska tuga iščezava.
Ponovo u sopstvenoj dnevnoj sobi
gledam stolove, stolice i slike
sa nečim poput oduševljenja,
samo nekako izbledele – kao sa velike visine.
Puštam telefon da zvoni; pošta
se nagomilala neotvorena
na stolu u holu.
.
.
Pag
e23
Mirenje sa melanholijom
Iz dečje sobe
.
Kad sam se rodila, čekala si
iza gomile posteljine u dečjoj sobi,
i kad smo bile same, spustila si se
ne mene, utiskujući
gorčinu praznine u svaku moju poru.
I otad me je
sve pod ovim nebeskim svodom
rastuživalo – čak i žute
drvene perlice vrteške
iznad moje kolevke.
Naučila si me da živim bez zahvalnosti.
Upropastila si moj odnos sa bogom:
„Ovde smo prosto ne bi li sačekali smrt;
zemaljska uživanja su precenjena.“
Samo se činilo da pripadam majci,
da živim među kockama i pamučnim potkošuljama;
među crvenim limenim kutijama za ručak
školskim knjižicama u ružnim, braon futrolama.
Već sam bila tvoja – ti anti-potrebo,
ti koji obogaljuješ duše.
.
.
Bočice
.
Elavil, Ludiomil, Doksepin,
Norpramin, Prozak, Litijum, Ksanaks,
Velbutrin, Parnat, Nardil, Zoloft.
One prevučene filmom mirišu na slatko ili
nemaju miris; one neprevučene mirišu
kao hemijska laboratorija u školi
zbog koje sam nekad zadržavala dah.
.
.
Predlog prijatelja
.
Pag
e24
Ne bi bila toliko depresivna
da zaista veruješ u boga.
.
.
Često
.
Često idem u krevet odmah posle večere
što se čini odraslim
(mislim, sačekam da padne mrak)
kako bih se odgurnula
od ogromog bola u nesigurnom
brodiću od pruća sna.
.
.
Jednom je bilo svetlo
.
Jednom, u ranim tridesetim, uvidela
sam da sam tačkica svetla u velikoj
reci svetlosti koja se valja kroz vreme.
Plutala sam sa celom
ljudskom porodicom. Bilo nas je svakakvih –
onih koji žive, onih koji su umrli,
onih koji se još nisu rodili. Nekoliko
kratkih trenutatka sam plutala, savršeno mirna,
i više nisam mrzela to što postojim.
Poput vrane koja namiriše svežu krv
došla si i u letu me izvukla
iz svetlucajuće reke.
„Držim te. Nikada ne dozvolim
svojim najdražim da se udave!“ Nakon toga, plakala sam danima.
.
.
Uzdisaj/izdisaj
.
Pas me traži dok me ne pronađe
gore, legne uz škljocanje
kostiju, stavi glavu na moje noge.
Pag
e25
Ponekad zvuk njegovog disanja
spase mi život – udisaj/izdisaj,
udisaj/izdisaj; pauza, dugi uzdah…
.
.
Pomilovanje
.
Komad sagorelog mesa
nosi moju odeću, govori
mojim glasom, nesigurno
izvršava obaveze, ili uopšte ne.
Umorno je od pokušavanja
da bude odlučno, umorno
preko svake mere.
Prešli smo na inhibitore
monaminske oksidaze. Celu noć i ceo dan
osećam se kao da sam popila šest šoljica
kafe, ali bol iznenada
staje. Sa čuđenjem i
gorčinom nekog koga su pomilovali
za zločin koji nije počinio
vraćam se braku i prijateljima,
ružičasto oivičenom slezu; vraćam se
svom stolu, knjigama i stolici.
.
.
Kredo
.
Farmaceutrska čuda su sad na delu
ali verujem, samo trenutno mi je dobro.
Nesveti duh, sigurno je,
doći će opet.
Surov i zao, staviće noge
na stočić za kafu, zavaliće se i
pretvoriti me u nekog ko
neće da priča; nekog
ko ne može da spava ili nekog
ko ne radi ništa drugo sem što spava;
ko ne može da čita ili da pozove
za pomoć.
Pag
e26
Ne mogu ništa da uradim da te sprečim
da dođeš.
Kad se probudim, još uvek sam s tobom.
.
.
Šumski drozd
.
Ošamućena nardilom i junskim svetlom
budim se u četiri,
željno iščekujem prve tonove
šumskog drozda. Prijatni vazduh
prolazi kroz komarnik
zajedno sa divljom, složenom pesmom
ptice i ja sam preplavljena
zadovoljstvom svakidašnjice.
Šta me je to tako strašno mučilo
celog života sve to ovog trenutka?
Kako samo volim malo srce
brzih otkucaja ptice koja peva
među velikim javorima;
njeno bistro, uverljivo oko.
.
.
Čistina
.
Pas i ja se probijamo kroz obruč
kleke s koje voda kaplje
da bismo došli do čistine visoko na brdu
gde sam ga pustila s uzice.
Izvija se, njuška između čuperaka mahovine;
grančice pucaju pod njegovom težinom; prevrće se
i trlja vilicu po tlu punom aroma;
isplazio je ružičasti jezik.
Cele noći kiša je natapala zemlju i sada brdo
ispušta uzdah olakšanja, miris
tople zemlje… Trska je porasla
za čitav palac od juče,
paprat se razvila; čak i da pokuša
jorgovan pored ambara neće
uspeti da ne procveta danas.
Pag
e27
Čeznula sam sam za nežnim zelenilom proleća,
i zovom belogrle laste
koji je na granici nepristojnog. Znaš li –
otkad si otišao
sve što mogu da radim
jeste da čekam da mi se vratiš.
.
.
Iznošenje drveta
.
„Dajte mi svetla!“uzvikuje Hamletov stric
dok ubijaju Gonzaga. „Svetla! Svetla!“uzvikuju raštrkane
kurtizane. Ovde, kao i u Danskoj,
mrak je već u četiri, čak i mesec sija
s pola snage.
Ukrasi idu u kutiju:
srebrni španijel, sa natpisom
Moj dragi na ogrlici, iz vremena
još dok je majka bila dete u Ilinoisu; drvena
marioneta oko kojeg smo se brat i ja tukli,
kidajući mu ud po ud. Majka ga je
ponovo spojila koncem pred mojim očima,
osećala sam se izrodom već sa deset.
Više nego oprezna
pakovala sam ih, i lampice
u vidu zvezda, seljene od jedne kuće
do druge, u koferčić od kartona
sve tanji.
Tik, tik, osušene iglice padaju.
Do večere ostao je samo miris
jele. Kad je već mrak,
nek bude barem ekstravagantan.
.
.
Došlo mi
.
Uzela sam poslednji
prašnjavi komad porcelana
iz bureta.
Bila je to tvoja posuda za sos,
sa okamenjenom, braon
Pag
e28
kapljicom sosa još
uvek na porcelanskom kljunu.
Oplakivala sam te
kao nikad do tad.
.
.
Drugačije
.
Ustala sam iz kreveta
i stala na dve jake noge. A moglo
je biti i drugačije. Pojela sam
pahuljice, mleko,
zrelu, savršenu breskvu. A moglo
je biti i drugačije.
Odvela sam psa uzbrdo
do brezove šume.
Celo jutro radila sam ono što volim.
U podne sam prilegla
sa mužem. A moglo
je biti i drugačije.
Večerali smo zajedno
za stolom sa srebrnim
svećnjacima. A moglo
je biti i drugačije.
Spavala u krevetu
u sobi sa slikama
po zidovima, i planirala da
sledeći dan
bude isti kao i ovaj.
Ali jednog dana, znam,
biće drugačije.
.
.
Pronalaženje duge, sede dlake
.
Ribam veliki drveni patos
u kuhinji ponavljajući
pokrete svih žena
koje su živele u ovoj kući pre mene.
I kad nađem dugu, sedu dlaku
kako pluta u kofi
čini mi se, svoj život sam dodala njihovim.
Pag
e29
.
.
Teška letnja kiša
.
Trava u polju je polegla
i na mestima izgleda kao da je velika, sada
odsutna životinja, prošla sinoć tuda.
Trava za seno će se uspraviti ako
bude suvo. Nedostaješ mi uporno, bolno.
Nema tvojih bučnih ulazaka ili
izlazaka, vrata koja se snažno klate
na šarkama, ili tvojih nesvesnih
uzdaha dok čitaš nešto tužno,
poput pisama Henri Adamsa iz Japana
gde je otputao kada je Klover umrla.
Sve što ima cvet povija se na kiši:
beli irisi, crveni božuri; mak sa
svojim crnim i tajanstvenim centrom
leži rasut svuda po travnjaku.
.
.
Košulja
.
Košulja mu dodiruje vrat
i gladi mu leđa.
Spušta mu se niz bokove.
Čak ide i ispod njegovog kaiša –
u pantalone.
Blago košulji.
Prevod: Danijela Jovanović
.
Ervin Jahić
DA MI JE NAPISATI KITAB
.
.
Pag
e30
.
Mezar
.
Tratinčice, maslačci
Proljetna bosanska trava
I konvoj raštrkanih bubamara
Vrlo živa situacija
Življa nego u komšiluku mezarskom
Diše tvoj grob
.
.
Susret
.
Došao sam iz oluje
Miru da me podučiš
Dugo sam odgađao susret
Aida je posve ozbiljno rekla
Da tvoj mezar pjeva
Svaki treptaj naših očiju
Primijetio si
U to ne sumnjam
.
.
Svega se sjećam
.
U mom davnom životu nije bilo bosonogih dječaka i nesita svijeta
Oskudice svjetla i izraubane metafizike sreće
Svinjskih glavuša i seoske idile
Lopta je bila okrugla ko i danas, tata je bio bolestan
Sestra nježna a brat nekako uznosit, s nepravom ili pravom svejedno
Livadica moga dječaštva bi zaista livadicom
Tek u nešto grota kamenih odmaralo se sunce
Majka je strogo kontrolirala sve naše putanje
Kako je znala, kako su joj dopuštale prilike
I živci
Pag
e31
Moja majka
Bolji svijet mi je pod njezinim nogama
.
Otpor je opravdan
.
U demokratskim društvima
Kad murja procijeni da mafijaši na vlasti
Žeđaju krv
Tuče sprijeda i straga
Osamljene i društvene, zaposlene i besposlene
One koji po cijelu noć ševe i one kruha i jeba
Gladne, introverte, ekstroverte i ribare
Kuhare, profesore i one iz umjetničkih zanimanja
Vole najrađe udariti po neopreznim vozačima i
Portirima, poštarima i bolničkim sestrama
Udaraju pendrecima, šipkama i svime što im se
Nađe pri ruci
Cipelare malu i sasvim malu djecu
Groze ih kršitelji javnog reda i mira
Sva ona bagaža koja traži plaću
Sva ona sila razbojnika koji nemaju djeci za marendu
Svi oni skotovi koji bi rušili demokratski poredak
U nedemokratska vremena
Tamna od loše vibre i besperspektivnosti
Policija imaše ideološki monopol
A sad joj je po cijenu opstanka
Udariti na odsustvo društvene vrline
I razračunati s neprincipijelnom
Sabotažom korporativno-monetarne vizije
.
.
Da mi je napisati kitab
.
Nurudinovu knjigu da mi je napisati
I Ervinovu
Pag
e32
Podvojenu dakako, ali za umjetnost na plodan način
A mučnu itekako
Da zna svijet kakvo mu je srce
Da zna kako smo se ljuto zaigrali
Da mi je napisati točnu knjigu
Ni na jednom mjestu da popustim pred predodžbama
I dobrim ukusom
Da mi je napisati knjigu koja će mi raditi o glavi
Da, takve knjige jedino su istinite
Jedino one mogu izreći onaj višak sporni
Jedino one zaslužuju sav naš prezir
.
.
I tome slično
.
Nemam ni koncepciju vrta, ni koncepciju
Snova. Nemam ništa od strukture ma koliko
Mi nužna bila. Jučer je otišao jedan moj davnašnji
Prijatelj. Suza. Šutnja. I tako.
Ovrha na ovrhu. Zovu me da putujem, a nemam
Za duhana. Pitam ko Šaban malog puža da mi
Svoju kuću proda. On mi odgovara: Otkud tebi,
Druže, para? Oduvijek sam htio Šabana u svom stihu.
Oduvijek.
Dinko Telećan
KANYAKUMARI
.
.
javor za Stradivarija
.
Stradivarijev nećak iz Kreševa piše stricu:
koje ću stablo javorovo izabrati?
Stradivari iz Cremone nećaku piše:
ono deblo moraš naći
koje samo se za život izborilo,
ne javor u šumi javorovoj,
nego stablo u šumi miješanoj,
Pag
e33
na litici visokoj,
u surovim uvjetima izrasli javor,
jer to je pravi javor,
taj ima snagu,
toliku snagu
da će jednom
nakon mnogo gluhoće
i nakon mnogih odustajanja
i u jednoj pjesmi zazvučati
.
.
rosna
.
kad je vidokrug more kiše
a djelokrug mlaka u slivniku
od utapanja spašavam
misao na rosu
na rajčici
u zemlji čijim rubom kročiš
u predvečerje rublje noseći
.
.
leptirova
.
ispod svjetiljke
mori me ugasivost
samo njezina
još jedna besana
govorit će još samo
plameni jezici
kojima će nekoliko
plodnih nesanica
izaći u susret
.
.
nakon
.
živjet ćemo na otocima
i pozdravljati se veslima
Pag
e34
sitno će nam biti
brojat ćemo
praviti katalog smočnice
i uredno plaćati grobarine
i ušutkavati budale
koje uporno popravljaju brodove
i naručuju smolu da se ponovo otisnu
bez straha od provale vode
od upale
od prekida programa
.
.
nad Pazinskom jamom
.
ako nad bezdanom se spotakneš
onda padaš zauvijek;
nad ponorom je drugačije –
dno je dohvatno
a ima i nastavak:
jezero pod gradom
i tok koji te izbaci na neku obalu
i produži ti bijeg
i to je on ovdje dolje
koji gleda te očima od crne magle
o tako studen i okat
abyssus abyssum invocat
prođe tako vrijeme
prijetnje budu smješnije
rasporediš oči po liticama
skutriš se u Hiži od besid
i od besida gradiš hiže
tada s ponorom bivaš blizak
tada ste sve bliže i bliže
već ste kao prst i nokat
jer
abyssus abyssum invocat
i tražiš toplinu ovdje gore
na sigurnom izmjerenom terenu
nalaziš podlogu stopalima
obuvaš ih u šlape
kao par smrznutih životinja
prstima iznalaziš oslonce tople
ali spasonosni tu nisu
ni svila damast ni brokat
Pag
e35
jer
abyssus abyssum invocat
i prođe još vremena
udomaćiš se i zahvaljuješ
što primio te još jedan prostor
što uvezao te u sebe
i štiti te od onog što slutio nije
Jules Verne
i toplije je
ali ne bi te izbavilo iz tog onog
ni da se utopliš u kući na trokat
jer
abyssus abyssum invocat
i onda krv hoćeš krvlju
potvrditi
biti stamen krušan nadponoran
i sjetiš se da dvojica su na kraju
Bog i vino
a tu je teran vjeran
što ga čedno danju kušat možeš
a noć kad nad Jamom se zgusne
i lokat
jer
abyssus abyssum invocat
………………………………………………….Pazin, ožujak/travanj 2013.
.
.
Kanyakumari
.
tako si me nježno zaskočila
da sam mislio da ostajem isti
a rukovala si maljem od lunarne alge:
prvo si skršila razloge za put i povratak
pa razloge uopće, pa putokaze,
svježe obojene čamce za spašavanje,
ništavnu poputbinu, navike umišljenog nomada,
pa si me umočila u kipuće more,
posušila me potom, prostrla po otpacima,
okrenula mi glavu prema suncu što se ljubi s mjesecom,
gurnula mi šaku u želudac
i iz njega iščupala skulpturu ljubećeg para
koju je kiselina skašila u nešto smiješno
i onda si rekla: nema te
nema ničeg što mislio si da jesi
Pag
e36
ima samo posude koja može biti samo zlatna
u koju smije se uliti mlijeko snježne lavice
.
.
treći dan
.
treći dan na novom mjestu –
kad znaš gdje riža nije prekuhana
gdje u sumrak valja smotati duhan
kamo vodi onaj puteljak uz jezero
gdje će na tom puteljku majmuni banuti pred tebe
koji prodavač drži najzreliju papaju
koje su terase navečer prebučne
kako radi koja slavina u kupaonici
na koju brojku navinuti ventilator u sobi
i kad si već drugi put razmislio o tome
kako bi bilo živjeti ovdje
ovdje gdje ko da baš onaj treći dan se odvija
– tada je pravi čas da nastaviš put
ako te nešto ondje nije bacilo u zanos
ili baš onda
ako jest
.
…………………………………………Anuradhapura, Šri Lanka, 3. veljače 2014.
.
.
što bih volio
.
volio bih se zvati Bik koji sjedi
volio bih živjeti na mostu a ne pod njim
volio bih biti boddhisattva
volio bih provesti sedam godina u Kapadokiji
volio bih navodnjavati crvenu rižu
volio bih od svih klecala načiniti letjelicu za sve
volio bih obnoviti Rabelaisov samostan
volio bih se kotrljati uzbrdo
volio bih pretvoriti Pentagon u cvjećarnicu
volio bih si usaditi srce od neprevarljiva kristala
volio bih imati četvrto oko
volio bih da me voli djevojka iz Aragona
volio bih staviti lava u džep
ali mogu i bez toga
Pag
e37
.
.
Spinoza
.
I na kraju – brusiti svoje leće.
I nijedna riječ razumljena, življena,
I nema žala zbog tog.
Kao ni zbog izopćenja.
Ime u imenicima, manji krug u većem.
I sreća u cjelovu, u jeci, odrazu,
Stazi na kojoj pognuta se sjena kreće.
.
.
posljednje životinje
.
stotinu mišjih srdaca kuca uglas
dvjesto mrtvih albatrosa cjenka se sa sakupljačima perja
tristo ćaknutih čiuaua polaže zakletvu Velikom psu
četiristo jarebica čerupa se oko invalidske mirovine
petsto ježeva prodaje svoje tijelo za zdjelu ječma
šesto stonoga naručuje štikle po mjeri
sedamsto bijelih lavova počinje postojati odlukom suda
osamsto mrava čilo naseljava čipove
devetsto je ptica od kojih obzor je vrlo siv
hiljadu je načina da se ne bude živ
.
.
prema ružmarinu
.
ali imaju tu sjenu, tu sjenu
te oči
taj tren kraj jezera koje sjaji
to što se vješa o crne grane da sjaji
da odagna misao na garež, na sjenu
to, baš to, taj prst
koji stremi visoko, u pregibima
ima sjenu, tu sjenu
i kad uranja i kad izranja
i kad sniva i kad pritiska crno dugme
na nj pada svjetlo, jezersko svjetlo
koje grli, ne htijući, tu sjenu, tu sjenu
Pag
e38
kojoj ribe se čude
kojoj riblje oči se čude
i sjena onda pristaje biti
postaja pričin i ukras
u oku crne ribe
koja ne zna
koja ni izdaleka ne zna
za ružmarin
.
.
bis
to bih opet
to kad riječ se otisne u svoju slobodu
kad se kumulus rascijepi bez napora
znaš ono kad
začas se podigne šator rastvori tijelo
popiša granica napne stakleni luk
ili kad
izgori se u spoju a ostane sve
pokloni se lomno vjedro u koje sve stane
a i kad
osvanem pred tobom pomalo zvjezdolik
s pladnjem punim podrumnog praha
e to bih opet
još samo jednom
.
.
žica
.
obruč se steže
kruzi se sužavaju
kamere se pale
bodlje su bolje
od žice koju prsti na sedefu
ugađaju s drugima
a žileti su još bolji od bodlji
nećete ovamo preko
nećete u naš podskup
u naš obranjeni brlog
preko rijeke preko smeđe međe
povučene žiletom sa zajedničkog tržišta
Pag
e39
jelen se zapleo u žici
i pogled mu se gasi
dok se crvèni snijeg
i gotovo nitko osim njega
snijega na granici
obruč se steže
pogled se koči
oblaci promiču
bez zapreke
.
……………………………………………….Evropa, ljeto/jesen 2015.
Dalibor Pejić
PISMA POŠTARU
.
.
njena pesma
ovaj prvi stih zapravo je četvrti
ona je u njemu
ne znam zašto ali ona voli četvrti stih
zato je on prvi
no često, kada ga ja napišem
ona izađe iz njega i pređe u neki drugi
na primer šesti
kaže dosadno joj u prvom koji je četvrti
pa bi malo da vrcka po šestom koji je treći
ja se naravno pobunim
jer u šestom stihu nešto sasvim drugo piše
a ne treće
i ne šesto
ni deseto
(lupim šakom o sto)
pita me: jesi li siguran?
pa zatrepće očima ceo svet se obrne
ali ne naglavce
ni tumbe
nego ti iz glave izrastu noge
onako uvis!
pa hodaš po onome što romantici zovu nebom
i naravno, kažem: nisam siguran!
Pag
e40
(a kako bih i bio kad ne znam po čemu… hodam
ni da l’ ustvari hodam ili eto… letim)
e tad ja počnem da žvrljam
prežvrljam i prvi i četvrti i šesti stih
sve stihove prežvrljam
pa stanem i gledam
il ako ćemo iskreno – ne gledam nego blenem
ko začaran
ona hoda izmedju prežvrljanih redova
i zamisli! – piše novu pesmu
mojom rukom,
mojim mastilom
mojim razrogačenim očima, piše…
e sad… da si ti pesnik (i da je poznaješ)
šipak bi pesmu napisao, a da nije o njoj
.
.
brod
.
gledam u reku
u reku gledam
gledam kako biva tokom
plovi brod
al ne plovi rekom
već mojim pogledom
a nekim tuđim okom
na brodu putnici
plove plovom
da l’ rekom il mojim pogledom
il nekim trećim okom
ne briga ih!
oni plove
plove
plove
plove pod svojim krovom
jedan me ugleda
ja zaplovih njegovim pogledom
drugi me ugleda
ja zaplovih njegovim pogledom
treći me ugleda
ja zaplovih njegovim pogledom
i eto me
gledam sebe – plovim na sve strane
i ne briga me
Pag
e41
gde reka i brod otploviše
al me briga
gde mene odvukoše
gde to odoh
u kakve predele
sad, kad već ne vidim brod no ga zamišljam
i putnici me davno zagubili
tražim se i nešto domišljam
gde bih to mogao biti?
i zašto bih?
.
.
gost
.
oteto otetom gost
od šume oteto
šumom raspeto
raspetilo se
na prstima hoda
raspametilo se
čelom u zid udara
oteto otetom gost
gostuje krišom a viče
ko Majakovski da peva
riče
iz nedara niče
otima svest
gostinska soba prazna
praznuje gost
gostuje praznina
ni tamo ni ‘vamo
a čuje se – klopara
ko da je nema – klopara
otima svest
.
.
zaćutite
.
zaćutite
kada vam misao vrela
u naručju plišanom krvari
teška od bodeža i zlohude mesečine
Pag
e42
kada je pritisnu nekakvi beskućni duvari
i gurnu u zagrljaj beskonačne tmine
zaćutite
kada nema istine
i kada isti ja il isti ti u očima plane
kad vode u rekama postanu slane
i preslane
a obale kamene
beže nekuda van obale
negde
a ko zna gde
zaćutite
izjutra kad se smrkava i naveče kad sviće
zaćutite u knjigama
kad reč urliče na tačku
i druge znake interpunkcije
zaćutite u krčmama
kraj suvih usana
na kojima vetrovi gaje crvene ljiljane
uvenule od priče
.
.
stih
.
sastrugav’ sa dlanova stih
da živi
……………………..da igra
…………………………………da sni
da gologlav a glavat daljinom se ceri
prav!
al eto ga…
na’eren sav
iz praznih očiju viri
pokojnik isceren
tlapnja ga umiri
u neživot skri
dlanovi bride raskrvavljeni
plješću dativ
noć se k’o more peni
postaje stih
zbog toga na nebu – zvezde!
tek kad padnu – šeširi!
pa ko još može iždžigljat do njih
niko!
niko do gologlavi stih
sad…
Pag
e43
nu braćo, streljajte!
evo gologlav i tih…
stoji!
naklapajte
naklopite se
se naklonite…
oklopite
oklopnite
da tlapi dok vri
i tako ispari
k’o da ga vetar berberin
sa naših duša skreso
no opet, da l’ ruka mu zadršće
krv!…
na duši
ko neki ožiljak seo
ko na presto
.
.
pismo zelenom poštaru
.
nijedna rupa nije dovoljna da sakrije prazninu
ni reka kada prekine svoj tok
ili krene natraške
ni asfalt kada proklija i uvije se oko kičme
ni mesec kada mu izrastu rogovi i proburazi ti grudi
ni zrno u kome pronađeš suštinu
nijedna rupa nije dovoljna da sakrije prazninu
a kada senke postanu tako hranjive
da iz njih busenom niče trava
i kada ozeleni sve ono što zeleno jeste
i sunce i more i drveće i ptice
i tvoja divno zelena glava
kada ozelene priče
i ova zelena koverta prepuna zelenih reči
kada ozeleni i tvoja uniforma
i Dostojevski i Kjerkegor i Niče
ti tada ipak ponesi ovo zeleno pismo
u svojoj zelenoj torbi
svojim zelenim koracima
i spusti ga u prvo sanduče koje zeleno nije
tu stanuje ono zrno
koje nas možda i sakrije
.
Pag
e44
Zoran Pešić Sigma
KAKO JE SVE POVEZANO U VREMENU
.
.
.
Reka koja protiče kroz grad
.
Reka koja protiče kroz grad nije ona ista
koja iz njega izlazi, ne možeš da prepoznaš tu reku,
obale su bez šminke i ravnih zidova, samo bezbrižni pecaroš zna
gde se dede večernji kej prepun šetača, i da zagrljaj mostova
popušta već iza okuke posle ševara, posle ponad vode smorenih vrba,
nije ista reka, premudri je to rekao pre mnogo vekova,
ne ponavlja se voda u tami i voda koju šamara letnje sunce,
Sena u koju je skočio veliki pesnik razlikuje se od Sene
otežale za gorko beznađe utopljenika, kriva je bez krivice,
nema više nevinost nehajne vode, i setio sam se da
ni Dunav nije isti kod Stare Palanke od kad se Sava Matao
nije vratio, Sava Matao divan snažan mladić koji je preplivavao
ko od šale tamo gde je Dunav najširi, nije se vratio prevaren
sopstvenom snagom, opčinjen plavetnilom ponad vode koje i danas
spasavaju ekolozi, reka ne oprašta nametnutu sudbinu reke koja oduzima dah,
nikome ne oprašta, jer reka koja se vrpolji na peskovitoj obali
i miluje prstiće zaigranoj devojčici, uz koficu i lopatica,
nije ona ista koja preskače obale, kojoj divljaju talasi
preko nezaštićenog žita, premudri nije rekao da reka
pred našim očima nije ona koja se vrtloži u našim snovima,
a znao sam za tu reku koja je tekla iz jednog sna u drugi,
tajanstveno preskačući budne obale, čiji nemir i mesečinu
svakako pre mnogo godina, pre mnogo godina…
.
.
Dick Laurent je mrtav
.
Dick Laurent je mrtav. Gde sam to ja? Gde se to budim?
Noć je neprolazna, a sve sam stvari pogubio negde usput, i
mokra je trava, mesečina kao staklo seče senke u nepovrat,
i glas mi je izgubljen, a tišina naduta nada, da pukne grana
pod nogama, nevidljivi potok da zažubori šturo kao čegrtaljka,
Pag
e45
i lete neke spodobe, iznad zvezda crna im krila odsecaju pozadinu
vasione, sve je to izvan straha, nepojmljivo, užas je proneveren
za sva vremena koja su se stekla do ovog trenutka,
i neće se uzdići od sada do poslednjeg otkucaja kvarka,
niz ulicu kotrlja se vetar od dahova mačaka koje sanjaju,
nema nikoga da pokaže izlaz, put je takav
da na njemu zauvek ostajem sam.
Reka
pred našim očima nije ona koja se vrtloži u našim snovima,
žalosno je: put je reka, a reka je put,
nema krvi na mojim rukama, a nema oproštaja
za reči koje nisam izgovorio, nisam stvorio
male, šarene, umiljate, u pravo vreme,
ne, kada ona već zaboravi da je sreća još uvek moguća,
ona koja je meni ljubav, kojoj sam mogao biti ljubav,
da perje leti samo ako udahneš duboko, izdahneš,
i ljuljuškajući usporeno klizi niz strmine vazduha
.
.
Trkač
.
Ovo je pesma o onom koji je odlučio da trči,
ne, nije onaj autističan, nije ni onaj koji je doneo
vest o pobedi, pa onda umro, ovaj što je odlučio da trči
nije kao oni što trče parkovima zbog zdravlja,
ili da nekog bar u životu sretnu ujutru kad san neće na oči,
nije, on ne reklamira patike, ni sportsku opremu,
mada i to može, neka vajda u svemu što radimo postoji,
ovo nije o onima što trče za slavu, što hoće da budu najbrži na svetu,
zlatne medalje, televizijski prenosi, o, ne, on trči sam,
zamisli ovako, nema nikoga – a on trči, zašto ne stane
kad nema nikoga, može da se popne na breg i da posmatra panoramu,
to zna da bude prijatno, osećaš se kraljevski iznad sveta i veka,
ne, on ne pripada toj sojti, nije od onih koji veruju
da ih u svakom trenutku neko gleda, nije od onih
koji trče da bi dokazali svoju veru da jesu gledani,
mora nekog da ima tamo gore, ili u nama, ili sa strane,
koji uključuje štopericu, koji isključuje štopericu,
koji upoređuje rezultate i dodeljuje nam prvo mesto,
ovaj što trči ne veruje da to ima smisla,
svako zna na koju će stranu, a on je izgubljen,
ubrzano dišeš, znoj te obliva, nespokoj, trnci i pretnja,
pitamo se da li je vredno napisati pesmu, čitati pesmu,
o onome koji je odlučio da trči, i trči, jadan,
nije da ne trči, trudi se, nije to trčanje epskih razmera,
nema ni lirike, ova pesma nema ni jedne rime,
Pag
e46
ali opet, osećamo da nam je žao toga što trči uzalud,
zašto nije odlučio da vesla, ili da peva, ili da pravi
kiflice sa sirom, ovako ne znamo gde da ga svrstamo,
nema cilja, nema svrhe, šta ćemo mi da radimo, ovako
zbunjeni njegovom pojavom, možda da sklopimo knjigu
na ovom mestu i razmislimo, dobro, razmislimo
.
.
Posmatrač
.
Traže nov ugao gledanja, nezadovoljni što im ova pozicija
donosi samo mutne slike, neizvesna očitavanja,
(navijači, ratovi, anđeli, tamna materija)
nema cilja, nema svrhe, šta ćemo mi da radimo, ovako zbunjeni,
šta je krivo, to što su predaleko, kao od smrti Sokartove,
šta se tu sad može, ili kao od nove zvezde čija svetlost svedoči
da je milijardu godina već razneta preko pustoši,
tu se tek ništa ne može, onda šta je krivo, to što su preblizu
i čuju neprijatano lomljenje mesa boksera koji trpi udarce protivnika,
njegove kapljice znoja prskaju im u oči, nepodnošljiv je smrad očaja
onog koji gubi, nepodnošljiv je i zverski smrad onoga koji pobeđuje,
ili to što su preblizu i čuju zastrašujući urlik tigra u cirkusu,
bolja su ona mesta u sredini šatre, preglednije je, deluje bezopasnije,
a onaj što zavlači glavu u čeljust, šta s njim, to mu je posao,
on je specijalista, on zna kako treba sa zverima,
to je samo stvar precizne rutine, uvek se pronađe olakšavajuća
okolnost, baš kao za one neutralne posmatrače u Africi
koji razdvajaju zavađena plemena koja se kolju za šaku dijamanata
koju će u bescenje prodati dalekim pokroviteljima,
zaštitnicima oružja i slave, olakšavajuća okolnost i za
one u modernim ratovima na tlu Evrope, koliko je tek tu nemoguće
naći pomirljivu tačku gledišta, nekoliko hiljada mrtvih,
to nije ništa, ginuli su milioni u dvadesetom veku, pa šta,
a možda je reč o tome, vi kao to ne znate i ja vam toprv otvaram oči,
što za nov ugao gledanja treba mnogo para, kao za nameštenu utakmicu
posle koje profitiraju kladioničari, još su popularniji
namešteni slobodni izbori, o bože sačuvaj me nezavisnih komisija,
ili je bolje te pare potrošiti kao za CERN i dokazati
Božiju česticu, o svetlosti, raskošna predivna svetlosti,
ti li si kriva za ovu neizdržljivu Hajzenbergovu muku neodređenosti,
za ljubav i smrt, za razlivenost predela kroz šoferšajbnu
automobila na kiši kojem brisači sporo klikću na desno,
na levo, na desno, na levo, na desno, na levo
.
.
Pag
e47
Dan od koga nisam ništa očekivao
.
Dan od koga nisam ništa očekivao,
običan dan,
dan bez zapleta, kulminacije, epiloga,
nikakav u ponavljanju istih verzija sebe samog,
prošao je dan,
i uprkos svih čudesa svemira koji vrti svoje galaksije,
iskričavih tajni u dubinama atoma,
i platana koji senkama svojim čuvaju opuštenost šetača u parku,
krvotok je miran i srce umereno odmerava ritam vremena,
kako je sve povezano u vremenu,
zamislio sam, kada se vratim kući,
skuvam čaj, popijem čaj, i legnem
da prespavam ostatak večnosti
o svetlosti, raskošna predivna svetlosti,
tužna li si kada nisi gledana,
kada nikog nema, ko tada čuva mir vulkanskih stena,
ko se spušta niz glatke glečere,
u neznanju, vrtlog prašine daleke planete
bestidno se zamajava praznim pustinjama,
o svetlosti, usamljena, tada, ko te spominje,
ko ti veliča dugin spektar, o svetlosti,
tada, samo ogledalo božije gluposti
.
.
Plave senke
.
Plave senke, senke plave, grad je poplaveo,
prečasni propoveda da je bog plav, dizajn izmišljen
da jednostavnost pobedi fraktalne šume,
prečasni laže, nikada nije video boga, niko ne može da ga vidi,
malo je oko, mala je duša, nema gde da se smesti ni njegov osmeh,
nema mesta ni za našu malenu ljubav, nema za našu majušnu nadu,
kamoli za apsolut koji podešava stvarnost, čelične mostove,
utemeljuje očaj između galaksija, prečasni se kune da nema greške
u dizajnu, da to što govori ne govori on sam, da to gugl
prevodi aramejski, sa oblaka na oblak, možda je pastva previše mlaka
da se pobuni, ali sreća je relativna stvar, i trpljenje nema granica.
.
.
Podzemne vode
Pag
e48
.
Pitoma zver ispod stena spava,
da smo u bajci pesnik bi napisao:
uspavani zmaj sklupčan oko svog ohladnelog srca miruje,
nema greške u dizajnu,
bezbrižni smo dok majsko sunce vida našu tugu,
dok nam pogled ne privuče bunar iza kuće
i odande potmula tišina, pretnja koja se prikrada,
čvrsto tlo leži na vodi,
opominje da hodimo smerno,
da radost razgovora izvlači vedro bistrog fluida
u kojem posle hladimo pivo
.
.
Sabri Hamiti
`85
.
.
.
Uspomena
.
I.
.
kiša zamuti pogled
žuta prijateljica u kišnom danu
u livadu zagazi
osuši travu
prolunja planinom punom zmija
rijeku hramljući prelazi
kiša zakloni pogled
draga pobježe na kraj svijeta
mokra pognuta zgnječena
u oluji bijele kuće
ledena nevjesta isisa joj blagost
kiša udara koso
zalutala dragana kreće se kao sjenka
pogled se pretvori u čežnju
.
II
Pag
e49
.
pada kiša dvadeset godina kiša ne pada
zaključao sam se katancem dosade
..
.
BAJKA
.
I.
.
vile se spuštaju do samog izvora
lice peru mažu grebu
teče rijeka krvi
poljubac se ne da ukrasti nikad i nikad
od okrvavljenih ljepotica
svo cvijeće izgubi boju
vile pričaju bajke u svijetu
ne krade se poljubac drhteći
vidjeh djevojku kako ubija sebe
cure peru ruke lice miju
za puno zdravlja u svijetu
još teče rijeka krvi
.
II.
.
on stoji kraj izvora
.
.
1985
.
Ovo je godina moje srednjovječnosti
imaću dvije više od 33
i mnogo manje od stotinu
Moram se liječiti od grjehova
dugog življenja nad gomilom
Kao roditelj neću da gledam više
Pag
e50
kako umiru lijepa djeca
kukavnihroditelja usamljena
S obje noge ulazim u starost
Ovo je godina moje srednjovječnosti
dostavlja mi bestidno račune
i ljubavi i mržnje i poraza
ko voli život i u produžetku
treba mu najmanje stotinu godina
da vidi život četiri pokoljenja
Da vidi što je muka a da izdrži
Godina 1985. dolazi poslije 1984.
.
.
Majčino Lice
.
Kako da imam Majčino Lice
Kad ona nakon sumraka stiže
I krade mi san iz očiju?
Traži da obučem pantalone iz đetinjstva
Da zapjevam pjesmu o zubu očnjaku
Da stavim šešir na jedno oko
U ustima blagoslov: srećan ti put!
Kako da nađem Majčino Lice
Kada upalim svijetlo
Ona se udalji i ćuti?
Tražim joj zagrljaj
Pročitam joj gluvu knjigu
Rominjam joj riječi suzama
pogled u očnim dupljama.
Kako da Majčino Lice
Na zid ispred sebe stavim
Dal’ Mrtva priroda ovako nastaje.
Spominje oca, braću, sestre
Kaže da mi se osjeća iz usta
Jer bore već mi poružnjaju čelo
Već tri godine redom neprestano.
Kako da imam Majčino Lice
Kad ona nakon sumraka stiže
I krade mi san iz očiju?
Pag
e51
Oplijevi mi svježu travu s groba
Otkrij živo meso Zemlje
Molitvu veži za usne kao cvijet
Ne zaboravi zanat pisanja.
Kako zaboraviti Majčino Lice?
Pružam gole ruke prema nebu,
Nebo je praznina.
Bježi mi s očiju, čuvaj me u srcu!
Prevod: Qazim Muja
PROZA
Sonja Atanasijević
JA, NEZRELA DUŠA
.
.
…..Ništa osim broja 365 nisam mogao poneti na „onaj svet“, tako da sam tamo stigao takoreći
go, k’o od majke rođen, što zvuči ironično, jer od rođenja, u stvari, ne beše ništa. Moj zemaljski
Pag
e52
život trajao je svega četiri meseca. A počeo je gotovo veličanstveno – od čina strasti u toploj
sobi, jedne kasne jeseni, dok je besno zavijala košava, poput raspomamljene zveri, vejao gusti
sneg i uzbuđeno stenjali prozori, čina u kojem se behu sudarili ljubav i bol od silnih briga koje
tada demonskom snagom behu zaposele duše mojih roditelja. A onda, po izlivanju semena u
utrobu moje majke, desio se munjevit, vrhunski odabir gena, koji je nešto kasnije udeljena mi
Svest pozdravila s radošću, od koje sam nekoliko dana treperio u Posudi (tako mi, embrinoni,
zovemo materice) – shvativši da mi se sprema jedan veliki i lep život.
…..Dok mi je telašce tako vibriralo, moja majka se po čitav dan držala za stomak, zabrinuta za
mene, samo sam joj još ja falio sa svojim problemima – smatrala je da sam u velikoj nevolji.
Kao da joj je stomak bio priključen u struju. Kada se prvog dana moje vibracije vratila sa posla,
uletevši u stan, plačnim, skoro paničnim glasom počela je da opisuje svoje stanje mom ocu,
bacila je tašnu na fotelju, izula čizme i zavalila se u trosed, podigavši otečene noge na tabure.
Onda je, iznenada, zbog stanjenih nerava tih meseci, prasnula u smeh, a ukućani razmeniše
zbunjene poglede. Ona nastavi da se grohotom smeje, stežući stomak, je l’ te beba golica? pitala
je moja sestra, oprezno se primakavši majci koja čas plače, čas se smeje… Eh, moji lepi,
bezbrižni zemaljski dani! Do vrha napunjeni svetlošću, ne samo nebeskom, već i onom koja se
širila iz aura mojih roditelja, moje sestre i mog bratića. Od primanja Svesti beše prošlo tek
nekoliko nedelja, tada me još nisu morile crne misli, još sam uživao u Posudi, čak i fizički, kao
zbrinuta, nahranjena ribica u akvarijumu, uživao sam i u svom smešnom telašcetu, a o
putovanjima, sada već Moje svesti, da i ne govorim.
…..Taj broj 365, sa plastične narukvice na ruci moje majke, dok leži u bolničkom krevetu, za
koji se iz sopstvene nemoći, komično i cinično založila organizacija za borbu protiv abortusa
„Ne diraj život“, smatrajući da kao i rođene bebe, i one nerođene zaslužuju broj na ruci svoje
majke, barem toliko – dotle se beše otišlo u borbi za poštovanje različitosti – bio je poslednja
informacija koju je moja svest uskladištila, pre nego što će se odvojiti od tela i nastaviti svoj
autonomni put ka konačnom Prebivalištu. Taj put će naravno trajati mnogo duže nego put onih
rođenih, pa umrlih na Zemlji, ali ne žalim se. Spreman sam na sva iskušenja koja čekaju moju
nezrelu dušu i siguran sam da ću svoje svetlosno telo sačuvati i stići na cilj. A onda, kad se
smirim i predam svim čarima Prebivališta, kad se napijem svetlosti, nagledam boja, naslušam
apsolutne tišine, ali i najprijatnijih melodija, kad proniknem u sve tajne svemira, onda ću valjda
i sam sebi odgovoriti na pitanje jesam li pogrešio ili nisam. Ukoliko mi to tamo uopšte i bude
važno.
…..Ali, pre toga moram da ispričam priču.
…..Moja majka nije bila ta koja me je eliminisala, pretpostavljam da je to već jasno. Bila je to
moja sopstvena odluka, jednostavno sam odustao od Ponude. Inače, tu reč „eliminisala“, moram
priznati, preuzeo sam iz studije fizičara dr N.V. sa Univerziteta u B. o svesnosti embriona.
Čovek je genije, ali je u naučnim krugovima njegov rad prošao nezapaženo, ako se ne računa
podrška koju mu je dalo nekoliko neoteozofa. Svet teško prihvata ono što ne razume. Inače,
članak o njemu pročitao sam na netu, naravno, očima svoje majke. Nisam mogao da verujem
do koje mere je profesor N.V. bio pronicljiv i prozreo – nas embrione.
…..Gospodo, sa Zemlje, baš kako i tvrdi ovaj naučnik, mi, embrioni, zaista opštimo sa svešću
majke! Prikopčani na sistem, raspolažemo sopstvenom i njenom svešću što, kako reče ovaj
profesor, obrazuje grandioznu, jedinstvenu embrionsku svest. Sve nam je na dlanu, majčin
život, njena prošlost, povremeno i njena budućnost, i budućnost uopšte, njeno svesno i nesvesno
– zamislite kakav je to lavirint! A ja sam, eto, ipak odustao, posle četiri meseca. Naravno, fizički
nisam upoznao svoje roditelje, ni sestru i brata, ali za tih nekoliko meseci vožnje kroz lavirint,
prema mehanizmu koji je i dr. N.V. opisao, sve informacije, pa i one o njima, uredno sam
iskopirao u svoje svetlosno jaje, i po odvajanju od zemaljskog staništa, poneo na put ka
Prebivalištu. Iz kosmičkog ugla gledano, dragi Zemljani, ja sam u prednosti u odnosu na svoju
familiju, stekavši trajnu svest o njima, dok sam njih lišio svesti o sebi samom. Naravno, biću
Pag
e53
uskraćen za iskustvo zemaljskog života, ali šta mogu, povratka nema.
…..Moja odluka nije bila nepromišljena. Dobro sam izvagao razloge za i protiv rođenja, a uz
pomoć udeljene mi inteligencije i intuicije, kao i slobodnih ulaza u kanale zajedničkog
nesvesnog (koji se s rođenjem zatvore), još sam mogao prilično jasno videti i budućnost. I nisam
se pokajao, barem za sada, ja, nezrela duša.
…..Naravno da se vi, ljudi, možete zapitati, pa dobro, ako tako jedan po jedan embrion počne
da odustaje od života koji mu je dat, svet će nestati! Dozvolite mi da na ovom mestu zamislim
društvance od nekoliko sredovečih gospođa sa slamnatim šeširima, u nekoj letnjoj bašti s finim,
prošaranim hladom. Mnogo su mi nešto razmaženi ti embrioni, mogla bi da kaže jedna od njih,
mašući lepezom. Razmaženi, nego šta! dodaće druga. Malo im se nešto ne dopadne, oni se
nadure i ne rode se! Da im ne smeta možda ozonska rupa, globalno zagrevanje, kao da nama ne
smeta! Terorizam, ratovi, migranti, robotizacija, otuđenje! To ti je, draga moja, kukavičluk,
ništa drugo, reći će prva. Još ako naprave i nekakvo udruženje za zaštitu prava, mislim, prava
da se ne rode, eto ti propasti sveta! Pa, dobro, možda i treba da propadne, kažem gospođama.
Šalim se, naravno, ko sam ja da sudim o svetu?
…..Međutim, izgledi za propast sveta koji bismo uzrokavali upravo mi, embrioni, čini mi se,
ipak su zanemarivi. Nismo ni mi svi isti, kao što ni ljudi nisu isti. Ne dobiju svi isti kvalitet
svesti, mislim na širinu i dubinu, nekima se dodeli tek osnovna predstava o svetu koji osećaju
čulima majke, neki dobiju mnogo više, još nisam pronikao u kriterijume Raspodele, a nemojte
ni previše očekivati od mene, tek sam se odvojio. Naravno, različiti su i genetski materijali, ali
kod onih kod kojih se objedini inteligencija, intuicija i široka, jedinstvena embrionska svest, što
sam prepoznao u svom slučaju, izvinite zbog neskromnosti, onda nastanu embrionska čuda!
tvrdi ovaj fizičar. Ali, oni su retki, ne brinite, nema ih mnogo. Ne znači ni da su to obavezno
budući genijalci, ukoliko se opredele za život, zato što ih embrionska svest po rođenju napušta.
Ipak, prema ovom naučniku, zbog tendencije rasta prosečne inteligencije, pre svega, tehničke,
koji je brži od opadanja intuitivnih potencijala, a koje za posledicu ima smanjenje socijalne
inteligencije, može se očekivati da će u budućnosti biti više natprosečno samosvesnih embriona
– koji vide više i dalje. Ne znam šta će oni odlučiti po pitanju zemaljskog života, ali, ja sam,
eto, odustao. A ono što me je odmah po izlasku iz aure utešilo, dok sam u svom belom čamčiću
grabio put Svetlosti, jeste – da mi je Bog oprostio.
…..Evo priče.
Almin Kaplan
PUTOPIS NERASANJANIM
PREDJELIMA
.
.
.
*
Pag
e54
…..Kao da je neko vrisnuo, poljanom se prolomio pljusak i iznebušene glave su provirile kroz
otvorene prozore. Sasvim neočekivano, kao kad ženi prije termina pukne vodenjak, puklo je
nebo u avgustu, i polja su se počela skupljati u doticaju s kišom. Kao jež kad ga dirneš…
…..Poneka glava, obično ženska, ispred kuća unosi obuću ili sa štrika haljine. Kao da izbjegava
udar groma, to radi brzo, trčeći na cik – cak. A vjetar u nepristojnim naletima kosu joj baca u
lice, ili podiže suknju u visine.
…..U kućama sjede očevi i u podnožju njihovih tijela sinovi. Kroz prozor se uvlači miris zemlje,
i miješa se sa osjećajem sigurnosti koji daje krov na četiri vode. Osim tišine i pljuska kiše, čuje
se i kako otac, s vremena na vrijeme, zadovoljno zijevne.
…..Kasnije, kad sunce ponovo pokaže svoje sjajno lice, polja i šume se rašire. Iz njihovih
utroba, kao iz vlažnih prostorija, pohrli memla. Ruku raširenih hvata nam se oko vratova i mi
padamo ničice na koljena. I neko tad kaže: Omorina.
*
…..Put se pruža preko polja i zalazi za šumu koja se nalazi u drugom planu nikad uhvaćene
fotografije. Polje je okićeno vinogradima i voćnjacima. Nađe se tu i pokoja gruda neobrađene
zemlje. Na toj livadi, njiše se izblijedjela trava, padajući vlatima ničice, čas pred istokom, čas
pred zapadom.
…..Okolo, poput čipke koju je heklala domaćica kako bi prekratila vrijeme između dva
okretanja hljeba u rerni, polje obrubljuju kuće. Čine se nestvarnim i zalutali putnik, dok ih
gleda, pomišlja da su to čardaci ni na nebu ni na zemlji. Ispred kuća nema stabala – sela su
oglođane kosti.
…..Ponekad poljskim putem prođe automobil. Kreće se poput prebijene mačke, ostavljajući za
sobom trag od prašine, koju je od poljske zemlje izmrvilo vrijeme.
…..Desi se i da u nekom od voćnjaka padne prezrela voćka. Zvuk pretakanje života u smrt
ispari prije nego ga uhvati nečija ušna školjka. Na zemlji, pod voćkom, opali plodovi podsjećaju
na žigove kakvim se označava stoka – i svjedoče o životu koji okolo tuhinja.
…..A nebom, sunce puže s lijeva na desno…
…..Poput psa…
.
*
…..Čobanica u bičalj ogrnuta ispade iz šume kao gloginja. Iz grudi joj srce navalilo van, pa joj
dojka poigrava kao vrata u koja se zalijeće hrmpalija da oslobodi djevojku koja ga ne voli.
Donose joj vode, ne bi li oslobodila istinu o vuku koji je uz ivicu smrti pritjerao njeno stado.
Umivaju je i njene bore pod pritiskom ruku nestaju u bljedilu zategnute kože. Riječi koje
izgovara uranjaju duboko ispod čujnosti onih koji nestrpljivo čekaju da čuju kako je tamo gdje
se dotiču život i smrt.
…..Muške glave su već uzjahale puške dvocijevke. Na čelu s domaćinom, oprezno se
preslaguju kroz pejzaž od drače, prema šumi od hrasta. Žamore o ljubavi i svoje metalne
Pag
e55
ljubimce usmjeravaju u svim pravcima. Na taj način cijepaju atome azota i izgone strah iz zraka
koji je poprimio nijansu sive.
…..Domaćin šuti i svojom lovačkom puškom diriguje tom malom kompozicijom, koja bi
zasigurno mogla ponijeti naziv „nocturno“, kada bi nekome palo na pamet estetizirati hajku na
nikad viđenog vuka. Iz domaćinovih pokreta hajkači crpe sigurnost, pa mu laskaju tako što s
vremena na vrijeme i oni šute.
…..I kad su na domak hrastove šume, negdje iz pejsaža, počinje da zvoni zvono
oko Galinovog vrata. Ovce, oko svog zvonara, uz tu melodiju, otkidaju glave cvjetovima koje
još nije progutao mrak. Vuka nema i još pritom, vješto je zametnuo trag. Preostaje im jedino
napunjene puške ispaliti u zrak. I tu hajci biva kraj.
…..A sutra će izbrojati ovcu koju je pojeo vuk.
…..Ili već istopio mrak.
.
*
…..Ljudi se skupili ispod šatora. Pjevaju i igraju. Iz grla pjevačevog, k’o iz vrča vinovog,
prolijevaju se riječi.Danas majko ženiš sina svoga…
…..Zveckaju noževi i čaše. I krezubi starci se smješe dok glođu kosti bravlje. Djeca se prskaju
promućkanom coca-colom. I jedan svat svojoj djevojci međunoge gura svoj kažiprst. Mračne
kulise nosaju nevidljivi zrikavci.
…..Ima i onih što plaču. Iz sebe rakiju izgone na oči i zgužvanim riječima dozivlju svoje mrtve.
Svoje udate djevojke. Svoje heroje. Svoju tugu procjeđuju kroz masne krpe.
…..Dvojica su se posvađali. Prijete jedan drugom puškama lovačkim. Pičkama majčinim. I
zemljom crnom.
…..Ponekad na sve to padne kiša. I mlada bude bijela i tiha. Kao neotopljena grudva snijega u
uglu šatora.
.
*
…..Ićeš pravo, pa ćeš kraj onog okrajka, skrenut desno. Taćeš, viđet, groblje – ono mora da ti
ostane sljeve strane. Kako budeš išo, daj se više duvarini, jer brdo je puno zmijurina. Ako te
ljudino ujede – seruma ti nema prije Mostara! A ko bi te i vozio!? E ja, kad prođeš groblje,
doćeš pred jednu kuću – tačnije pred kuću Grge Perića. Ako budeš ožednio, a hoćeš, jer ima
do tamo popoć, slobodno svrni i išti. U Grge se još iz bukare pije, i taj ti voli kad mu se svrati.
A onda ćeš putem nastaviti pravo – sve dok ti se ne ukaže jedna velika ledina. (Na toj sam ti se
ledini, ljudino, valjo sa Šemsom T. Ima tome i pedeset godina. Ako se bolje zagledaš, viđet ćeš,
đe je na tom mjestu, i dan-danas, povaljana trava.) E kad tu ledinu prođeš, odmah ćeš viđet to
što tražiš.
.
*
Pag
e56
…..Nejasna je granica između krša i zemlje. Šiljato kamenje djeluje poput ožiljka na njenom
licu, a zemlja je oprhla koža. Tamo gdje je iz zemlje izrasla trava, izgleda kao da je taj dio lica,
prekrila brada. Tamo gdje su izrasle voćke, imaš osjećaj da su to ustvari čuperci kose. Bunari
su oči, presahle…
…..Vinogradi su rajferšluzi na haljinama ženskim. Kad otrgneš bobu, haljina se raskopčava, i
sva crvena pada… Tada su brda dojke i mali Bog s krila svoje majke sisa mlijeko bijelo.
.
*
…..Jesen je i sunce zalazi za brdo. Kroz hrastovo granje, u šumu, prodiru sunčeve zrake – kao
bodeži u tijelo. Zrakom plešu bube i svako malo se sa grane otkine, i u šumsku stelju kao u
jorgan padne žir. To bude tup zvuk i onome ko ga čuje, dođe kao da mu je sam Bog nešto jako
povjerljivo šapnuo na uho. Tada čitavo tijelo preplavi osjećaj blaženstva i ti se streseš.
…..Kako se na laganom povjetarcu komeša hrastovo lišće, tako se svjetlost razuzdaje po nutrini
šume. Zmije svijetlosti plešu i šuma se kikoće ptičjim pjevom. Kao djevojka kad joj staviš ruku
u njedra.
.
*
…..Ja druge žene dirn’o nisam. U nju sam se zagled’o još u mejetefu. Šta nam je moglo biti,
možda osam, ja l’ devet godina. Viđali bi se za ovcama, ja l’ za kravama. Ili ako bi se trefili na
bunaru. Mina bila stidna i samo bi predase gledala, a ja bi k’o nešto i zborio. Ne mogu se više
sjetiti o čemu sam tada mislio i govorio. Jesam se vala boj’o da je k’o drugi ne zaišće. Taka su
to vremena bila, begenišeš đevojku, i spremiš babu da ti je dovede. Nije se tu puno gledalo,
svaka kuća bi jedva dočekala da se riješi bar jednih usta. Gledalo se jes’ samo koje si vjere,
nikom nije bilo pravo da se muslimani i vlasi miješaju – ni jednim ni drugim. Elem, ja sam ti
ček’o da malo uzrastemo i da se ženim, a pritom k’o kakvo pašče pratio da je ko prije mene ne
jamije. I da ti ne duljim, sve je prošlo kako sam zamislio, nisu se vala ni malo njezini bunili, a
i đe bi, puna ih kuća bila. Rodila mi troje đece i nikad mi nije rekla tamo se. Nisam vala ni ja
njoj. Slagali se koda smo brat i sestra. Ma ne bi se tako ni oni slagali. Ali eto, opet čo’jek ne
može kako on hoće, već kako neko drugi hoće. A ko je taj drugi, ko to zna, more bit šejtan, a
more bit Bog tako šćeo. U njoj k’o da nešto puče. Tako mi je rekla – da je osjetila kako je u njoj
nešto puklo. Oćerali je u Stolac, pa odmah za Mostar. I nije ti se više ni vraćala. Za dva dana
dođe Ć. i reče da je umrla. A meni ni danas nije jasno, šta je u njoj moglo puknuti. I kako ja
ništa nisam čuo.
.
Adin Ljuca
ČETVRTO DIJETE IZ ČETVRTOG
BRAKA
.
Pag
e57
.
Moj djed Avdo bio je četvrto dijete iz četvrtog braka. Njegov otac Ferhat, moj pradjed,
živio je sto trinaest godina. Bio je zaptija nad čaušima, što je bila neka vrsta šefa žandara za
turskog vakta. Pradjed se u Olovo doselio odnekud iz Sandžaka. Ustvari, prebjegao je. Jedni
tvrde da je pobjegao od krvne osvete. Moguće je da je u službi ili van službe, iz nužde ili opake
naravi nekog ubio. Moguće. Drugi opet kažu da je, kako je kopnilo Tursko carstvo, bježao iz
graničnih krajeva iz kojih su kršćani protjerivali „Turke“ i usput prisvajali njihovu imovinu. I
to je moguće. Jedino što imaju zajedničko ove dvije sasvim različite priče je strah – pradjed je
pred nekim ili nečim pobjegao u Bosnu.
Moj djed Avdo, četvrto dijete iz četvrtog braka, rodio se 1906. godine u Olovu. O
njegovom djetinjstvu i mladosti ama baš ništa ne znam. Krajem dvadesetih se oženio. Djedovu
ženu, moju nenu, zvali smo majka. Energično je odbijala izraze kao nena ili stara majka.
Uostalom, nisu joj ni pristajali. Bila je iz dobrostojeće familije, razmažena i emancipovana
ljepotica. Kao djevojka s maglajskim folklornim društvom nastupala je u Olovu. Djedu je
trenutačno zavrtila mozak. Ali i on se njoj svidio: upravo se bio vratio s odsluženja vojnog roka
iz Beograda gdje je bio u kraljevoj gardi. A zna se kakvi su se momci slali u kraljevu gardu.
Ubrzo su se vjenčali. Tridesete im se rodio prvi sin, trideset i druge – drugi, moj otac, četrdesete
– treći. Djed je imao han u kojem su se dva jagnjeta dnevno okretala na ražnju, što znači da mu
je posao išao od ruke. Nakon šestoaprilskog bombardiranja Beograda, nabrzinu i budzašto
prodao je han i kuću i iz Olova prebjegao za tazbinom u Maglaj. Što je malo dalje od istočne
Bosne. Malo ali dovoljno. A ko zna šta se za Drugog rata događalo u istočnoj Bosni – zna da je
uradio dobro.
Moj djed je bio handžija, kafedžija i konobar. A umjeće posluživanja lako se prenosi iz
mjesta u mjesto. S ušteđevinom i uz pomoć tazbine u Maglaju se brzo snašo, kupio kuću, otvorio
kafanu. U maglajskoj zavjetrini je predeverao Drugi svjetski rat. Služio je svoje nove sugrađane,
okupatore i domaće izdajnike a lijekove i hranu redovno slao u partizane. I informacije.
Balkanske kafane su uvijek radile na principu ispovjedaonice. A rade i danas. Djed je umro
prije nego što sam krenuo u školu, njegove priče ne pamtim. Na žalost! Jer ko bi to mogao znati
više priča od jednog balkanskog handžije i kafedžije?! Nema tog njujorškog psihologa kojem
se ispovijedilo više ljudi nego nekome ko je proveo život iza šanka balkanske kafane.
Otac mi je pričao da je jednom bio kod djeda u kafani kad se pojavio šef gradske policije.
A ko je za okupacije radio kao šef kolaborantske policije vjerovatno nije nikad u životu imao
nekakvih moralnih dilema. Nešto je naručio i počeo se žaliti kako mora preko mosta u čaršiju
do apoteke po nekakve lijekove. Djed mu je rekao: „Samo ti sjedi, i popij s mirom. Poslat ćemo
mi malog.“ Zovnuo je oca, dali su mu recept i mali je otišao. Kad je bio na sredini mosta, začuo
je avion. Skamenio se od straha. Na suprotnom kraju mosta, od čaršije, stajala su dva njemačka
vojnika. Vidjeli su da se dijete ukočilo od straha a bilo im je jasno da će saveznički avion gađati
baš most. Drugog cilja u gradu nije ni moglo biti. Pritrčali su ocu, zgrabili ga svaki ispod jedne
miške i tako dotrčali na drugi kraj mosta. Bacili se na zemlju i štitili ga svojim tijelima. Strašna
zemlja! Kod nas nikad nije bilo lako shvatiti ko koga i zbog čega ubija ili spašava. Kod nas se
nikad nije znalo ni ko pije ni ko plaća. A opet se uvijek sve znalo. Nekad se događalo da je djed
morao s posla otići ranije kući. Ključeve od kafane ostavljao je gostima. Sami sebi su sipali i
plaćali. Posljednji bi zaključao kafanu i odnio djedu ključeve. Nena koja mi je to ispričala,
zaključila je: „Nikad se nije dogodilo da neko nije platio!“
Pag
e58
Djed je pomagao partizanima. Kad je napokon došlo oslobođenje i partizani ušli u grad,
na trgu na čaršiji oko logorske vatre se igralo kolo. U kolu je naravno bila i nena. Ko nije doživio
završetak makar jednog svjetskog rata ne može ni zamisliti o kakvoj sreći je riječ. Iz lica im je
isijavala radost i obasjavao ih je plamen. Plamen od knjiga koje su gorjele. Bili su to udžbenici
izbačeni kroz školski prozor. Tih ratnih godina udžbenici su izlazili s portretom poglavnika
Ante Pavelića na prvoj strani. Ali bilo kako bilo, knjigama je mjesto u bibliotekama i školama
a ne u vatri, upravo da bi se moglo upoređivati i ispitivati kakav uticaj na školski program ima
portret s prve strane.
Moj djed Avdo, četvrto dijete iz četvrtog braka, imao je tri brata a nije imao nijedne
sestre. Polubraće je imao još više ali nije imao nijedne polusestre. Za vrijeme rata nena je rodila
četvrtog, a nakon rata i petog sina. Djed je bio očajan. Rekao joj je: „Dosta je više. Kad bi ih
rodila i stotinu – bilo bi sve samo muško!“ Djed je htio kćerku što je čista anomalija za te
dijelove Balkana gdje se kćerkama roditelji do danas obraćaju sa sine. „Kad nam se rodio prvi
unuk“, pričala mi je nena, „Avdo je rekao: Ništa drugo nismo mogli ni očekivati!“ Već se bio
pomirio sa sudbinom kad se dogodilo čudo: rodila mu se unuka, prva curica u njegovoj lozi
nakon valjda stotinu godina. Djed se dotjerao. Otišao u novoizgrađeni gradski hotel. I ko je tad
htio popiti i pojesti – mogao je šta je htio jer je djed dva dana i dvije noći sve redom čašćavao.
Dok je djed bio živ njegovu unuku niko nije smio poprijeko pogledati.
Djedove priče ne pamtim, bio sam isuviše mlad ali pamtim nekoliko slika. Na primjer,
kako u prugastoj pidžami istrčava na verandu i dovikuje za nenom: „Tifo, Tifo… nemoj
zaboraviti džigericu za mačka.“ Ili kako je, opet u prugastoj pidžami, ležao ispod jorgana sa
cvjetnim dezenom, i kako se, kad sam ušao, pridigao i ispod jastuka vadio bombone. Ne pamtim
mnogo toga. Kakav je djed bio vidjelo se i po neni koja ga je nadživjela dvadeset i pet godina.
Nena se ponašala kao da je bila kakva princeza ili grofica. A tako su se prema njoj ponašala i
sva petorica sinova. Tako ih je djed naučio. Ujutro bi joj neko iznio ležaljku u baštu. A onda su
joj po čitav dan prenosili ležaljku sa sunca u hlad ili iz hlada na sunce. I samo što bi našli
odgovarajuće mjesto sunce bi se pomjerilo.
Moj djed Avdo, četvrto dijete iz četvrtog braka, poticao je iz loze koja se iz generacije
u generaciju pomjerala iz mjesta u mjesto, da se više ne zna ni odakle ni kuda su krenuli. Došli
su sa istoka i kao da su išli za suncem. Ali ma koliko išli uvijek bi ih usput uhvatila noć.
.
Božo Koprivica
BELEŠKA, KLJUČAONICA
.
.
.
…..Neka u ovom zapisu bude jedna reč iz prve beleške. Evo, reč lađa. Zaboraviću na zadatak.
Živeli smo u gradu N. Na uglu Karađorđeve i Vardarske. U kući porodice Mrav. Pročitao sam
pre neku godinu u Zabavniku, ili mi je to rekao Ljubiša Ristić, da mravi ne spavaju. Onda sam
i ja majstorski kandidat za mrava. Da sam znao za taj podatak kad sam pisao kratku
Pag
e59
autobiografiju za knjigu Volej i sluh kako bih samo paradu napravio. Mravi radnici, valjaoci
lopte, mravi žeteoci, mravi knjigovođe, mravi ratnici, mravi čuvari, mravi ubice, mravi lenjivci,
mravi… Spava li mravlja kraljica? Možda svi mravi na svetu budni sanjaju isti san. Šta radim
ja u tom snu? Meterlink je sigurno znao da mravi ne spavaju, ali se te strane iz njegove knjige
o mravima ne sećam.
…..A gde je lađa?
…..Imali smo na mansardi tri sobe, kao tri vagona. U prve dve sobe prozori su bili na krovu.
Ili, o nebo, nebo, uvek ću te sniti. Ti nikad nećeš sasvim oslepeti. U trećoj sobi, pročelju kuće,
bila su dva prozora, koja gledaju na ulicu. U toj sobi spavao sam sa bratom, najčešće sam.
Putuje moja soba kao lađa. Buđenje. Jutro. Padaju krupne pahulje snega.
…..Iz sna na put.
…..Ispod nas je plovila kafana „Zeta“. Otad u meni lađe plove i more u moje oči navire. A zašto
dvaput lađa? Pa da krenem na put do prve sobe. U toj sobi spavao je Đorđije na sećiji. Došao
na dva dana iz sanatorijuma „Brezovik“. Tuberkuloza, jektika je žderala, već nekoliko godina,
njegova pluća. U prvoj sobi bio je šporet na drva, bilo je toplije. Rano je ostario taj lep, stasit
čovek. Rođen na Crnom Kuku, Banjani, došao nekud u moj život iz Persije ili Avganistana. Iz
Persije su ostale još samo crne oči – žeravice i groznica u suhom rebru.
…..Otvaram prva vrata, kod drugih nešto me zaustavilo. Telo se samo od sebe savilo do
ključaonice. Zorka je pripila usne na Đorđijeve usne. Poljubac kao voda drhtaše bez vetra. Ovo
je trebalo da bude beleška od stotinak reči. Ali nisam taj majstor. Nikad nisam otvorio druga
vrata. A poljubac traje ceo život.
…..Kad pomislim na kadar kroz ključaonicu, setim se Ulcinja. U tom gradu živeli su nekoliko
godina pred onaj rat za oslobođenje od okupatora. U Ulcinju sam bio jedan jedini put i čuo
njihov krilat miris. Ili kako cjelov, cjelov u objesti lovi. Za sve te njihove godine u Ulcinju,
vladalo je proleće.
…..Je li stid Zorku i Đorđija što sam ispričao ovo… Ne znam. Je li mene stid. Ne znam. Jeste.
Da me nije stid, zašto onda ona priča o lađi i mravima. Sami su Zorka i Đorđije bili u sobi kad
je umro. Znam, vidim da ga je poljubila u ruku na grudima, i u ruku koja visi niz krevet. Sklopila
mu oči i poljubila ga u oči. Rekla mi je da je htela da skoči sa terase. Peti kat. Lepa duga terasa
duž celog sprata sa crno-belim kvadratima. Kao kod Vermera. Zorkin život posle, još sedam
godina, bio je taj let sa terase.
…..Već se spustila noć. Bio sam sâm na mansardi. Sedeo sam na jednoj klupi, opkoračivši.
Otvorila je vrata neka žena iz komšiluka, ne sećam se više njenog lica, gledala me, i neka duga
tišina između nas. Je li umro Đorđije. Ona se okrenula i zatvorila vrata. Crni prišt raste u mom
sedlu.
…..Umoran sam.
…..Možeš, možeš, grcaj…
…..Samo duša osvetljena kao stara crkva zna da ćemo umreti u proleće. Đorđije je umro u
proleće, u aprilu 1962. godine. Đorđijev i Zorkin grob je u senci jedne crkve, stare oko dvesta
godina, sa kamenim pločama na krovu. Oko njihove humke, kad retko dođem, počne da buja
trava kao na grobu ptice. Usne se miču… Nisam više nikad u životu pogledao kroz ključaonicu.
Pag
e60
ESEJ
Laura Barna
NOVO VREME U EKSCENTRIČNOM
PROSTORU
…..Arhitektura je jedina umetnost u koju čovek fizički ulazi, kroz nju se kreće slobodno ili
bojažljivo kao kroz sopstvene unutarnje sobe, u njoj diše, voli, misli, stvara…, kraj nje prolazi
s gađenjem, ravnodušnošću ili strasno opijen. S njom strada, ali od nje i strada. Kuća je sinonim
Pag
e61
za blagostanje i spokoj – praslikovni modus materice. Zato je čovek bez krova nad glavom,
čovek ucenjen životom. A nova, moderna arhitektura – odraz nove stvarnosti. →
…..Ogledalo.
…..Prvi put, prema Habermasu, za neko arhitektonsko delo upotrebljen je termin moderno još
u V veku da bi se ozvaničila hrišćanska nadgradnja paganističkih temelja. I ponavljao se kad
god bi se kristalisala svest o novom razdoblju koje je pratila nova, avangardna umetnost.
Senzacionalno odstupanje ali i suprotstavljanje starom, konzervativnom i predvidljivom
principu moglo bi se pojednostavljeno shvatiti kao moderno, ipak u kontinuitetu jer „moderna“
arhitektura nije izraz niti etiketa samo jedne epohe. Ona ima svoj evolutivni i morfološki proces,
dosledan kroz istoriju umetnosti kao poruka jedne civilizacije. Iako tek od izumitelja originalnih
arhitektonskih sistema: Le Korbizijea, Gropijusa i Franka Lojda Rajta počinje odlučnije
tretiranje prostora i spontaniji odnos prema njegovoj primeni, ali i hrabrost u izražavanju
zamisli i želja – arhitekte i poručioca.
…..Šta je – novo? Moderno – u arhitekturi? Novo i moderno često su pogrešno uslovno
povezani, i iz navike prihvatanja podrazumevaju jedno drugo, s očekivanim ishodom –
ekscentričnost. I Partenon devičanske boginje Atine 435. godine pre nove ere zbunjujuće
neuravnoteženo izdizao se i popunjavao prostor atinskog Akropolja, naočigled zadivljenih
pogleda smrtnika. I verovalo se da je kao takav mogao biti samo delo bogova, nikako čoveka.
…..Teško je zamisliti savremenog arhitektu koji bi, pa i po izričitoj narudžbini, danas sagradio
građevinu poput Partenona, preuzevši svesno i rizično ulogu Boga, čak ni ako je svrstavan u
ekscentrike. Ili obrnuto, jednog takvog ekscentričnog poručioca.
…..Svaki ahritektonski pravac nastao je kao posledica okolnosti koje dato vreme sabira,
individualnih ili kolektivnih potreba i prilagodljivog senzibiliteta jedinke, na podsticaj mesta
koje pamti i premeće prethodne stilove, navike i tradiciju, uz primenu tehnoloških inovacija, ali
i novih građevinskih materijala. Što može biti i ogledalo epohe. A ne dešava li se katkad da
nam se baš i ne dopada ono što u ogledalu vidimo?
…..„Umetnik je čovek, i on sâm je priroda, delić prirode u vladavini prirode“, reči su smelog
izazivača Lepog – slikara Pola Klea. Zaposedanjem i preobražavanjem određenog prostora
neminovno se uništava njegova lepota, odnosno narušava originalnost stvaranjem novog –
unikata, kao „druge prirode“. A potreba za funkcionalnim ovladavanjem i upravljanjem
prostorom je zamka, ovoga puta – napuklog ogledala. Svaki pogled na njega donosi drugačiju
sliku i odražava se na osoben način, od slučaja do slučaja, od pojedinca do pojedinca. Lepota
je razbijena na fragmente, koji tek kohezijom gradivnih znakova i simbola održavaju celinu,
ipak – kopiju. I svako sledeće preinačavanje, ispošćuje lepotu, stvarajući kopije kopija.
…..Da li je novo organizovano i prilagođeno vreme, a koje je gustinom znakovnih elemenata
idejno sabijeno u ekscentričnom prostoru u arhitektonski objekat, ono što nas zapravo iritira i
onemogućava lako prihvatanje, razlaz između utilitarnog i forme, javnim rušenjem „mita
funkcije“ jer u sebi sadrži elemente apstraktnog i zbunjujućeg, pa i iritirajućeg? A nepoznavanje
ili površno poznavanje nas uvek drži na dovoljnoj distanci i izaziva konfliktna osećanja:
zavidljivost i divljenje istovremeno, upravo onih koji su deo planifikovanog prostora. Složeno
projektovanje građevina kontradiktornim površinama, ali ne i proizvoljno segmentiranje po
principu nasumičnog nizanja i raspoređivanja formi, proizvodi sasvim precizno utvrđen novi
svet – utvrdu modernog.
…..Neretko se modernoj arhitekturi zamera da je isuviše ekscentrična, provokativna bez
pokrića, bez pretenzija na „uzvišeno“, do ogoljenosti svedena na ravne linije, namerno i grubo
očišćena od ornamenata, ukazujući time na apsurdnost njihova postojanja, tj. tretirajući ih kao
beskorisan ogrtač satkan od laža i paralaža, ali na koje se ipak iz već iskrivljene navike
pozivamo kada razmišljamo i kalkulišemo o umetnosti ili definišemo pojedinačni umetnički
pravac.
…..Konstruktivnim procesom, koji se odvija pod sadejstvom mašte, znanja, umeća, iskustva i
Pag
e62
kulturnog dometa arhitekte na otetom prostoru, i omalovažavanjem svesti o trošenju
ograničenih zemljinih resursa, namenski i namerno sravnjenom i pripremljenom za
preinačavanje u „drugu prirodu“ ili „novi unikat“, te klijenta s konkretnim željama a koji
neretko nastupa i sa perverznim zahtevima i stremljenjem ka prestižu, često previđajući pa i
potcenjujući potrebe korisnika, otvorena je putanja ka novoj estetici kruga ili zatvorene igre –
estetici novog vremena u ekscentričnom prostoru.
Milan Garić
PJESMA KAO OBRAĆANJE DRUGOM,
POEZIJA KAO OD-GOVOR DRUGOG
.
.
………………………………………………………………………….Čitajući Živorada
Nedeljkovića, pjesnika pažnje,
.…………………………………………………………………………prirodne, primordijalne,
neizrecive molitve duše
…..Živorad Nedeljković nije žurio da se javi kao pjesnik; strpljivo je sačekao da to najprije
postane, da se kao pjesnik poetički utemelji i poetski ukorijeni. Prvu knjigu poezije objavio je
u tridesetdrugoj, ni prerano, kao što to obično čine oni koji pjesnike oponašaju, ni prekasno,
kao oni, slučajevi za sebe, koji dugo, predugo sumnjaju u svoje pravo i poziv da budu pjesnici
i da se kao pjesnici predstave – nego onda kada je, očitim radom dara ali i darom rada,
artikulisao svoj, samosvojan i samosvjestan, autentičan pjesnički glas, tih i razborit a opet
dovoljno snažan i magičan da predestinira čitav jedan pjesnički put. Danas je, nakon četvrt
vijeka i deset objavljenih knjiga poezije, sasvim izvjesno da je objavljujući svoju prvu knjigu,
tim tihim, sabranim glasom objavio i svoju odluku da taj pjesnički put prođe kao svoj životni
put. Jednom ćemo, uvjereni smo, ne samo kao biobibliografsku činjenicu navoditi da je tu
odluku donio i cijelim bićem stao iza nje u punoj ljudskoj zrelosti i snazi kad trezven čovjek
gubi i posljednje naivne iluzije i nastavlja živjeti bez njih, ali i da se to dogodilo i događalo na
kraju prošlog vijeka, baš nekako u vrijeme kada svoje životne i pjesničke račune testamentarno,
tonom svojevrsne oporuke svode Vasko Popa, Aleksandar Ristović, Ivan V. Lalić i Jovan
Hristić. To, uvijek već prevremeno, svođenje računa, ubrzano je, čini se, ne samo neumitnošću
sudbine i ne samo ovim dobom što, apokaliptičnih tonova i znakova puno, toliko bezglavo juri
da nema vremena za osvrtanje, da nema vremena za posljedice, nego i našim
nacionalnim, istorijskim udesom koji traje i koji se tako produbljuje. Još uvijek nedovoljno
pročitane, potpuno različite, a opet nekako slične, na svoj poetski način svevideće, te pjesničke
oporuke nisu iza – nego ispred nas. Ako smo ih i pročitali, ako smo ih doživjeli i utoliko
razumjeli, čak i ako smo nastavili poetičkim i poetskim putem na kojem su ti pjesnici stali,
pokušali slijediti mjeru koju su ti pjesnici zadali, mi još nismo iz te mjere i tih pjesničkih
zavještanja književno kritički pročitali i analitički osvijetlili ovo oskudno (pjesničko) vrijeme i
svoje egzistencijalne, kulturne i duhovne izglede u njemu. Daleko od očiju javnosti, učinila je
to za nas poezija, učinili su to i čine, čitaju i osvjetljavaju i odatle znakove ovog (pjesničkog)
Pag
e63
vremena, osvjetljavaju tako i ovo vrijeme, samo neki pjesnici – Živorad Nedeljković prije svih.
Utoliko je on istinski nasljednik ovih velikih (srpskih) pjesnika, pjesnik s većim pravom na to
povlašteno mjesto od njihovih direktnih nastavljača.
…..Nedeljković pripada onoj najvjerodostojnijoj, nama danas u suštini najzanimljivijoj vrsti
pjesnika, onih cijelim bićem posvećenih poeziji, potpuno predanih pitanju njene biti, njene
zagonetne supstancije, njenog porijekla i nastajanja, granica i smisla, kao životnom,
egzistencijalnom i esencijalnom pitanju – onom pitanju čiji je razlog i zalog samo postojanje.
Nije to neko, ovo ili ono, praktično ili metafizičko pitanje koje postavljamo i odgovaramo na
njega od prilike do prilike i s vremena na vrijeme, to je ono pitanje koje neprestano postavljamo
i neprestano na njega odgovaramo našim unutrašnjim glasom skrivenim iza našeg govora i
ćutanja, daleko u nama. Pjesnici su oni koji taj unutrašnji glas, to diskurzivnim jezikom
neizrecivo, prvo i posljednje, granično egzistencijalno pitanje-odgovor dovode do riječi, do
autorefleksivne pjesničke riječi, obnavljajući tako i preporođujući samu riječ, pročišćavajući
jezik plemena, kolektivno upamćeni unutrašnji glas našeg opstajanja i postojanja samog,
pokazujući da ipak pjesnički stanuje čovjek na ovoj Zemlji, otkrivajući i pokazujući
da ne postoji ni jedna čestica života koja ne sadrži poeziju i da nakon Orfeja poezija nastaje i
iz same poezije, otkrivajući nam i pokazujući tako poetičnost, panpoetičnost i
metapanpoetičnost samoga svijeta. Pjevati, izricati neizrecivo, dovodeći svoj unutrašnji glas do
riječi dovoditi tu meta-pan-poetičnost do nas, odavno već nije samo „stvar“ naše najdublje
duhovne potrebe, našeg urođenog, bogomdanog dara, nego i dara i rada predaje, baštinjenja
pjesništva, govora same poezije ali i slijeđenja pjesmotvoračkih iskustava, vještina i umijeća
istinskih majstora pjesničke umjetnosti. Nedeljkoviću su posebno bliski oni veliki majstori koji
umiju u isti mah pro-govoriti iz same biti pjesničke tradicije i pisati potpuno autentične,
proživljene pjesme. S nekima od njih Nedeljković (se) razgovara i pominje ih u svojim
pjesmama. Nisu to, kako bi se, na prvo čitanje njegovih pjesama, dalo pomisliti i kako se obično
misli, samo majstori magijskog verizma nego prevashodno oni posvećenici kojima su bit
pjesništva i same poezije postali pjesničko pitanje, oni koji su odazivajući se na to pitanje
krenuli jedinim pravim, zbiljskim i smislenim, svojim putem i, iskušavajući i ponešto od muke
i magije prvobitnog imenovanja i oslovljavanja stvari, došli do svog, nad-ličnog, sa svojim
unutrašnjim glasom usklađenog, pjesničkog izraza i poja, do žive veze sa ontološkim i orfičkim
izvorom večite svežine sveta. Među tim pjesnicima Nedeljkoviću su najbliži oni majstori koji
pokazuju da ne postoji ništa od čega ne bi mogla napraviti pjesma, da ne postoji niti jedna mala
stvar od koje ne bi mogla stvoriti velika poezija. I sam Nedeljković je takav majstor. A kada je
neko uistinu majstor onda govoriti o bliskostima ne znači zaobilazno supozicionirati o uticajima
nego ukazivati na onu zagonetnu, najbližu, suštinsku srodnost, na istovremenu suštinsku
(poetičku) sličnost i suštinsku (poetsku) različitost među nekim pjesnicima, među majstorima.
Nije svaka pjesnička srodnost, nije svaka peetička sličnost, bliskost i veza suštinska, životno
važna i utoliko sudbonosna i za poeziju jednog jezika, a ne samo za neki, ovaj i onaj,
komparativni „slučaj“. Među pjesnicima sa kojima ga je književna „kritika, s pokrićem,
dovodila u poetičku vezu (Jovan Hristić, Borislav Radović i Aleksandar Ristović – pre
drugih)“, suštinska je, mada bi se, spolja gledano, moglo učiniti drugačije, Nedeljkovićeva
sudbinska, pjesničkim vremenom određena, poetička veza sa jednim od njih.
…..Nigdje u našem jeziku bit pjesništva i poezije nije tako minuciozno, tako podrobno i pomno,
raznovrsno i raznostrano pjesnički ispitana, postavljena kao životno važno pjesničko i bitno
egzistencijalno pitanje, kao u poeziji Borislava Radovića, pjesnika kojem u mnogo čemu, od
ontološke utemeljenosti i recentnosti njegove poetike do nepatvorenosti pjesmotvoračkog
majstorstva i bićevitosti pjesničke tvorevine, nema premca među savremenim srpskim
pjesnicima, i pored toga što su nas neki od njih obimnije, i na prvi pogled obilnije, izdašnije
darovali. To introspektivno pitanje poezije koje Hajdeger najprije prisvaja od pjesnika a onda
Pag
e64
ga pjesnicima stavlja u najpreču zadaću, Radović postavlja u njegovom izvornom, da tako
kažemo, čistopoetskom obliku, u onom originalnom, malarmeovskom (mislimo prije svega na
dugotrajne odjeke Malarmeovog Igitura u modernoj francuskoj poeziji čujne u Radovićevim
knjigama iz šezdesetih i sedamdestih godina prošlog vijeka, naročito u svojevrsnom
triptihu Maina, Bratstvo po nesanici i Opisi, gesla ) poetičkom ključu, i daje na njega dva
različita pjesnička odgovora: prvi na koji upućuju te pjesničke knjige kojih se, uprkos tome što
spadaju u najdublje i najviše domete tadašnje srpske i južnoslovenske druge moderne, ne samo
prećutno, prestrogo odriče, i drugi koji daju njegove Pesme 1971-1981, knjiga koju pjesnik
piše, koju dopisuje, proširuje i dopunjuje iznutra, sve do danas. Ma šta o tome u svojoj est-
etičkoj skrupuloznosti i čistunstvu sam Radović mislio, drugi odgovor prvi ne poništava nego
ga u prevazilaženju (Aufheben) čuva, nalazi se s njim u svojevrsnom jedinstvu u kome se ti
odgovori muđusobno artikulišu, nadopunjuju i dodatno osmišljavaju. Upravo je, međutim, taj
drugi i drugačiji, egzistencijalno iskušani i utoliko lični pjesnički odgovor dat tako da ga
doživljavamo kao svoj i kao naš, upravo je način na koji je taj upitno-otkrivajući odgovor dat,
ono što povezuje ne samo poetocentrične pjesničke svjetove Borislava Radovića i Živorada
Nedeljkovića, nego i na jedan paradigmatičan, metafizički i stvaran način veže dva razdoblja
savremene (srpske) poezije, jedno koje se, izgleda, završava i drugo koje, čini se, počinje, jedno
(uz sav unutrašnji otpor što ga prema uopštavanjima takve vrste, čak i kada dolaze iz prve ruke,
imamo) modernističo, kasnomodernističko i (post)modernističko, koje se opet, kao toliko puta,
izgleda završava, i drugo koje se – nakon šarenog vakuuma postmoderne, nakon svakojakih
pomodarskih pokušaja prevladavanja svega i svačega (a naročito onoga do čega se u pravilu
nije ni došlo), pa i same poezije – javlja. Tom drugom i drugačijem Radovićevom pjesničkom
odgovoru, toj knjizi objavljenoj nakon pjesnikovog trinaestogodišnjeg ćutanja, prethodilo je
svojevrsno obraćenje, promjena u samoj osi, metabola u samoj biti i biću Radovićevog
poetocentričnog pjesničkog svijeta, u srcu same pjesničke stvari. Riječ je o svojevrsnom
Radovićevom poetičkom i poetskom kopernikanskom obratu, o preobraženju i preporođenju
lirskog subjekta njegovih pjesama. Nije to više onaj modernističkim esencijalizmom
depersonalizovani pjesnički subjekt iz njegovih prethodnih knjiga, nego Borislav Radović sam,
njegovo (lirsko) ja koje govori o sebi i biti poezije i pjesništva iz jezgra egzistencije, iz
neposrednog iskustva i iskušenja sudbine tubitka (das Dasein). Samo je tako bilo moguće
prevladati solipsizam i lošu beskonačnost u koju je zapadala pjesma u svom aporetičnom,
paradoksalnom, uzaludnom pokušaju izbavljenja od svud posredovanosti jezika, prevladati muk
u koji je konsekventno zapao i sam iskušavajući domete i granice govora samog kojim je
zamjenjivao i zamijenio tradicionalni lirski subjekt, zag(l)ušivao svoje lirsko ja; samo je tako
bilo moguće i dalje pjevati, ostaviti se pjesme kao neprestane lirske evokacije metafizičkog
usuda jezika, istovremenog erosa i nemogućnosti potpunog saopštavanja, okaniti se pjesme kao
smrtno ozbiljnog pokušaja zacjeljenja govora samim govorom, kao smrtno ozbiljne igre jezika,
kao govora jezika i kao stvarnosti jezika, i okrenuti se pjesmi kao neponovljivom putu ka
govoru bića, ka jeziku stvarnosti koja nije data nego zadata i koja nije datost nego izazovna ne-
skrivenost, ka jeziku stvarnosti ne- skrivenom u naslagama i oko, iza i ispred naslaga
individualnog i kolektivnog (kulturnog, dakle uvijek već i jezičkog) pamćenja, ka jeziku bića,
ka sjaju bića koji se ne može izreći, ali može biti sačuvan od zaborava i ništavila, bljesnuti u
poeziji, biti uveden u razgovor očuju kao u jednoj Radovićevoj pjesmi. Tih puteva je sada
koliko i pjesama. Ma odakle i ma kamo polazile, pjesme su ranije završavale u nekom nijemom
ophodu oko istog središta, oko metafizičke tajne izricanja, oko istovremene nužnosti i
slučajnosti jezika, nijemo se, čini se, pitajući ne samo kako i čemu dalje pjevati nego i kako
dalje, kome i čemu ozbiljno i smisleno govoriti. Sada pjesme iz jednog središta, iz njihovog i
pjesnikovog zajedničkog bila, polaze u svim pravcima i svaka, bilo da usput iz ovoga vremena
reinterpretira i aktuelizuje neke arhetipske, mitske i istorijske motive, bilo da iz njih interpretira
ovo vrijeme, bilo da usput prevladava „obelodanjeni simbolizam“ mitskih i istorijskih taloga
Pag
e65
svijesti, bilo da o sebi govori puštajući duh da uči od prirode, prolazi svojim, neponovljivim
putem, putem koji je sama izgradila. Proći tim putem znači i opjevati ga, pa razumjeti pjesmu
znači razumjeti i sam pjesmotvorački postupak. Svaka je pjesma plod pjesnikove pjesmoljubive
volje ali i stalnih formalno-tematskih istraživanja i duhovitih poigravanja, stalnog pjesmo-
tvoračkog sjedinjavanja sadržine i forme, stvari i riječi, riječi i stvari. Svaka se pjesma na svoj
način pita o biću i biti poezije i pjesništva i daje svoj odgovor na to pitanje postavljeno sada iz
neposrednog iskustva, iz samog iskušavanja egzistencije. Svaka je pjesma taj odgovor i sve su
pjesme taj odgovor, sama je knjiga taj odgovor; same su Pesme taj odgovor. Taj drugi i bitno
drugačiji Radovićev pjesnički odgovor, ta po svemu jedinstvena, autorefleksivna i
autoreferencijalna, prirodnociklično, u ritmu smjene simboličkih i stvarnih godišnjih doba
komponovana Knjiga-Djelo, tek čeka svoga, njenom samorazumijevanju i samohermeneutici
vičnog i posvećenog tumača, prispjelog njenim hermeneutičkim krugovima i kruženjima
sublimno pjesnički opisanim u završnoj pjesmi Život vina kojom se krajnje samosvjesni i
utoliko prozorljivi pjesnički subjekt unaprijed brani od stvarne i metafizičke zimomore i
studeni, od predstojećeg, ironijom, gorkim smješkom, suzdržanim cinizmom, beznađem i
grozom praćenog, potonuća (pjesničke) riječi u s-tvar, duha u materiju.
…..Za naš hermeneutički pristup poeziji Živorada Nedeljkovića iz njene suštinske povezanosti
sa poezijom Borislava Radovića, zanimljivo je i važno to Radovićevo predestinirano,
pjesmotvoračko i egzistencijalno povjerenje i nada u zaokruženost pjesničkog djela, u sliku
svecjeline, u svecjelinu bića koja bi se samo poezijom mogla, ali i morala po-kazati. Za takav
pristup čitanju i razumijevanju Nedeljkovićeve poezije još nam je, međutim, važnije ponešto
od onog što spaja te raznovrsne i raznolikke ovozemaljske, bićevite Radovićeve pjesme
u Pesme, u jednu skladnu, živu kosmoliku cjelinu, djeluje čarobno na nas i prije nego što
počnemo ponovnim čitanjem i iščitavanjem gonetati te pjesme i tu knjigu, otkrivati njihove
višeznačne ne-skrivene tajne. Nije to samo ono stalno preplitanje pjesnikovih linija života sa
sudbinom pjesništva i poezije u ovom vremenu koje po svemu sluti na
ono zlopatničkovrijeme koje ne može više iskusiti čak ni svoju oskudnost, nego i stalna,
istovremena formalna perfekcija i nepatvorenost pjesničkog izraza, istovremena artificijelnost
i svojevrsna prirodnost versifikacije bilo da je riječ o slobodnom ili vezanom stihu, uvođenje
lirske naracije u ono o čemu se (izvan poezije) ne može govoriti. Od početne do završne pjesme,
od Izlaska do Života vina, Radović ona najteža i najdublja egzistencijalna pitanja postavlja
skupa s pitanjem šta je i čemu pjesma i poezija, ne naseljavajući pri tom, kako je, već povodom
jedne njegove ranije pjesme, izvanredno primijećeno (T. Brajović), i kako to mnogi čine,
vlastitu egzistenciju u pjesmu, nego egzistencijalizujući pjesmu samu, dajući pjesmi izvjesna
svojstva bića, čineći to što je u poeziji najteže sa svojevrsnom razgovornom lakoćom, nekim
stalnim obraćanjem na samoj granici lirskog monologa i (unutrašnjeg) dijaloga, približavajući
nam tako i uvodeći nas u govor pjesme, pokušavajući ono hermetično pitanje-odgovor što ga je
postavljala-davala i što ga još uvijek postavlja-daje, daje-postavlja pjesma, učiniti što
otvorenijim i što bliskijim drugom, ali i samome sebi. Polifono, zagonetno a opet nekako prisno,
to obraćanje ne prestaje, ne gubi se ni onda kada Radović u svojim pjesničkim i egzistencijalnim
samoispitivanjima i iskušenjima opterećenim živim slikama ovdašnjeg društvenog rasula i
propadanja ali i stvarnošću jednog svijeta koji nam svoju, od ljudi otrgnutu bešćutnu volju
predstavlja i nameće kao nužnost, a svoj unutrašnji rasap, razbijenost i rastrojstvo kao
jedinstveni, posvemašnji poredak i kao red, sve češće i sve više prevladava retoriku, daje riječ
samom, do tada neprimjetnom, anonimnom, skoro pa nepostojećem, a sada znakovitom
događaju, ne-zgodi samih stvari. I tada nam se, na prvi pogled od želje za bilo kakvim
(pjesničkim) govorom odmaknut, od (govora) poezije i svijeta naizgled odustao, pjesnički
subjekt obraća, govori nam nešto kakvom samoironičnom svakodnevnom frazom ili samo
očima, računa s našim „retoričkim čulom“, ne odustaje od vjere u pjesnički govor, u pjesnički
razgovor. Ni onda kada je, kao u onoj kratkoj Odi jeseni(kao u kakvom završnom katrenu
Pag
e66
jednog pjesničkog razdoblja, katrenu napisanom s onu stranu bodlerovske estetike ružnog
kojom je, između ostalog, to razdoblje započelo), ta vjera pomućena ili možda kao sam pogled
razbistrena, ispunjena strepnjom same prirode od čovjeka zdrobljenog svijetom koji je
napravio, od naših praznih, odsutnih pogleda neosjetljivih na njenu ljepotu, na njeno obilje. Ni
onda kada se i samom njemu čini da te vjere više nema, i da mu je i samom „zadubljen(om),
dalek(om) i sopstvenoj misli“ ostala još samo ona vjera koja dolazi iz samog postojanja. Ni
onda kada se čini da su opasnost i besmisao toliko narasli da nemamo gdje drugo nego u njima
tražiti ono smisleno, ono spasonosno. A i gdje bi nam drugo i kako bi nam to smisleno, to
spasonosno uopšte toliko trebalo? I kako bi to uopšte smisleno i spasonosno moglo biti ako bi
spasonosno i smisleno bilo samo za nas? Otuda, slutimo, suvislo odgovarati na ta pitanja, uvijek
već i prevashodno, znači obraćati se drugom.
…..Objelodanjujući poezijom ono (svoje) unutrašnje pitanje-odgovor Radović odgovara i na ta
posljednja ili možda prva egzistencijalna i pjesnička pitanja, prolazeći pri tom jedan jedinstven,
neponovljiv pjesnički put. Čine to, naravno i drugi, čine to svi istinski pjesnici. Radi se,
međutim, o tome da prolazeći i opjevavajući svoj pjesnički put, Radović opisuje i opjevava i
onaj autorefleksivni, samosvjesni, esencijalni i utoliko magistralni put koji je prošla sama
moderna poezija. Zaista „sve tu piše. Čitav raspon koji pjesništvo može da obuhvati tu je na
dohvat ruke.“ (A. Jerkov) Sve je tu, zaista, na dohvat ruke, pa i savršeno jasna, pjesnički
suptilno pokazana svijest o tome kako stoji stvar sa tom „rukom“, kako stoji stvar sa poezijom
u svijetu u kojem čovjek beznadežno raspoloženo robuje svojim nagomilanim rukotvorinama.
Ali kada je sve tu, onda se tu nađe i više od svega, pa i ono što baš i nismo željeli i očekivali;
nađe se tu ponovo ono pitanje kako dalje, kome i čemu pjevati, vrati se to pitanje ili dolazi
možda iz neke tuđinske budućnosti, sad čini se, još neizbježnije, još teže, zloslutnije i
beznadežnije jer se postavlja iznutra, a naročito jer dolazi od onih pjesnika, i iz onih pjesama
koje predstavljaju svojevrsne ejdetske slike moderne lirike. Nije problem što to pitanje dolazi
iz njih ili što sve češće i sve primjetnije lebdi nad pjesmama Borislava Radovića, navodi na
pomisao da je ona ingeniozna struktura i kompozicija njegove knjige-djela plod pjesničke
iluminacije, vizije i transmetafizičke ideje iz nekih srećnijih (pjesničkih) časova i vremena, niti
je, ovdje, u ovoj prilici, problem što to pitanje u svom najzlokobnijem obliku, dakle i
nepostavljeno, dolazi iz jednog sve iscrpljenijeg a sve užurbanijeg svjetskopovijesnog vremena
– problem je u tome što to pitanje već dugo izbija iz samog pjesništva, iz onog najoskudnijeg,
samim pjesništvom oskudnog, pjesničkog vremena koje nam pod poezijom, biva smišljeno i
tobož ozbiljno, sve češće potura njene posljednje trzaje. Na to pitanje, htjeli ne htjeli, ovako ili
onako, odgovaraju svi koji danas pišu i tumače poeziju; i oni koji ga postavljaju i oni koji ga ne
postavljaju, i oni koji misle da imamo i oni koji misle da nemamo razloga za brigu, i oni koji
nas uvjeravaju da su ti trzaji zaista posljednji, predsmrtni, i oni koji nas tješe uvjeravajući nas
da će ti posljednji trzaji trajati dugo, da ne kažemo vječno, i da ih je zapravo sama poezija
izabrala, da je tu zapravo riječ o svojevrsnom lukavstvu poezije, mimikriji, njenoj pretvornosti
kao obliku i načinu da preživi ova za liriku i pjesnike, kako neki misle, najgora,
zadnja vremena. Na to pitanje odgovaraju i oni koji, ne mareći preveć što je „njihov“ odgovor
već dat, preuzimaju i slijede gotove pjesničke obrasce, ali i oni prefinjeniji koji, manje ili više
vješto, preuzimaju pjesničke postupke provjerenih majstora. Recimo oni koji, promišljeno i
umješno ili nevješto, naivno vjerujući da se to ne primjećuje, preuzimaju neki ili neke od
raznovrsnih, od samih pjesama neodvojivih, pjesničkih postupaka Borislava Radovića, ne
shvatajući dovoljno ozbiljno da je ta raznovrsnost bitna koliko i sami postupci, neodvojiva od
jedne knjige u posvemašnjem, unutrašnjem i vanjskom (kružnom) kretanju, u pjesničkom spoju
pjesmotvoračkih, životnih, geofizičkih i kosmičkih ciklusa kojima se pjesnik i poezija brane od
svakog prevremnog i utoliko konačnog odgovora na to, sve tegobnije, najteže pitanje koje se
povodom poezije može postaviti, to životno važno pjesničko pitanje, pitanje same opstojnosti
pjesništva i poezije. I kada daje zanimljive pjesničke rezultate, u tom preuzimanju tehnika
Pag
e67
pjevanja nema preuzimanja onog suštinskog, onog najtežeg, nema iskušavanja ne-
mogućnosti pjesnički produktivnog nastavljaljanja tim putem i nasljeđivanja, prevladavanja
istovremene rastuće nemogućnosti i osjećanja nužnosti ako ne nekog novog početka, a onda
izvjesne poetske sinteze; nema svijesti o tome ili povlačenja poetičkih i poetskih konsekvencija
iz toga da je Borislav Radović pjesnik jednog razdoblja poezije i pjesništva, i da se njegovom
poezijom, uprkos višeznačnoj simbolici i stvarnosnosti stalnog kretanja i kruženja
njegovih Pesama, to razdoblje, skupa sa samo svojim, modernističkim stilskim formacijama,
ne samo metafizički i poetički nego i zbilja završava. O kraju razdoblja moderne umjetnosti, pa
i o okončanju razdoblja moderne poezije, pisalo se i govorilo mnogo, o samim pjesničkim
djelima sagledanim iz tog hermeneutičkog rakursa, manje, a o poeziji Borislava Radovića
pročitanoj iz tog ugla, izuzimajući jedan kratak, lucidan zapis Aleksandra Jerkova objavljen
prije nešto više od desetak godina povodom novog izdanja Radovićevih Pesama, koliko znamo,
nije se pisalo. U toj znalačkoj, a istovremeno čini nam se empatično napisanoj novinskoj kritici,
Jerkov se suzdržano, reklo bi se retorički, pita: „Možda je uprkos svim vrednostima, i
priznanjima koja stižu, negde u dubini duše tračak paklene svesti da je jedan projekat izgubljen
?“ A čas prije, u istom zapisu kaže nešto što bi valjalo još pažljivije pročitati i saslušati: „Nije
vrlina u svođenju pesnika na prošlo i bivše, već u čitanju onoga što on jeste i u čemu se ogledaju
raskol i težina njegove savremenosti. Tek u rani zadatoj duboko iznutra modernistička sloboda
postoji kao mačem razrezano klupko vezanog stiha. I posle svega takav „mač“ viri iz stihova
Borislava Radovića, ali nema ko da ga, kao iz kamena, izvuče. Ovo je doba jedne drugačije
puste zemlje…“ U tih par hermeneutički krajnje izazovnih rečenica vrijednih ključne teze čitave
jedne studije za kojom, danas i ovdje, uprkos svemu ili baš zbog svega, čini nam se, postoji
prijeka potreba, nije sadržan samo izvjestan prijekor i još izvjesniji poziv na jednu drugačiju,
autentičniju i dublju strategiju čitanja i razumijevanja poezije nego i iz te strategije izveden, i
metaforički iskazan, dubinski uvid u stanje same stvari u savremenoj srpskoj poeziji, uvid
popraćen i poentiran jednom lapidarnom, rezignirano intoniranom tvrdnjom i
istovremeno jednom dvogubom, dalekosežnom slutnjom u koju bi se dalo štošta učitati. Ne
znamo da li bi u toj višeznačnoj, metaforičnoj tvrdnji i slutnji, dovoljno jezgrovitoj i
hermetičnoj ali i dovoljno otvorenoj da bi važila dugo, Jerkov danas išta mijenjao. Uvjereni
smo, međutim, da bi u onoj zgodnoj metafori koja toj tvrdnji-slutnji prethodi trebalo dodati
nešto što je, čini nam se uveliko, ako ne i u potpunosti, mijenja, i tako baca barem tračak novog,
naslućujućeg svjetla na onu dalekosežnu, značanjski ipak maglovitu slutnju. Jerkov tada, kao
ni niko drugi uostalom, nije mogao znati šta će donijeti samo (pjesničko) vrijeme. Jer čak i da
je tada znao za poeziju Živorada Nedeljkovića, čak i da je primijetio da taj pjesnik, između
ostalog, mjerka „klupko“ koje je tada i sam, povremeno, maestralno pleo, da se zagleda i
udubljuje u „sve“, pa samim tim i u svojevrsnu ontološku i ontičku napetost izricanja, u
antinomiju i antitetiku neprolaznog istovremenog osjećaja izrečenosti i želje za
izricanjem svega, da u želji za razrješenjem te napetosti koja dolazi iz ove neizrecive
izrečenosti svega, pominje „Srce, i ispod njega drugo. Ono što već je/ Uvereno da neko je rekao
sve. I tu se, samo/ Naizgled, dodati nema šta.“, dotiče tako i onaj „mač“ koji viri iz „kamena“,
i koji bi, kao iz kakvog okamenjenog (modernog) pjesničkog pamćenja na kome stojimo i koje
nas odozdo pritiska, valjalo izvući; čak i da je primijetio i slutio to, Aleksandar Jerkov, niti bilo
ko drugi, osim možda Nedeljkovića samog, nije tada mogao znati da će biti napisane njegove
knjige poezije Ovaj svet, Talas i Ulazak, da će taj „mač“ kao iz kakvog kamena (sudbonosnog
poput onog kamena-vrta iz Radovićeve pjesme „Posebno mesto“, tog metaforičnog i
stvarnosnog kamena-vrta u kojem će na kraju krajeva biti zasađen i onaj Popin do kraja neiznikli
„Gvozdeni sad“, i istovremeno onog stvarnog, najstvarnijeg kamena iz Nedeljkovićeve pjesme
„Znanje“), biti izvučen, klupko razrezano a njegovi konci u jednom autentičnom slobodnom
stihu iznova povezani, a naročito niko nije mogao ni slutiti da će sve to što je izgledalo i što je
bilo najteže, što je izgledalo nemoguće, biti učinjeno s takvom nadnaravnom i u isti mah
Pag
e68
prirodnom lakoćom, s takvom istovremenom poletnošću i plodotvornim s-trpljenjem koja može
doći samo iz istovremene vezanosti za „zemlju i nebo“, iz tebe, „dok ih spajaš“, dok pjevaš,
dok ih ne pustošiš.
…..Prihvatajući iza-zov jedne metafore, proširujući je na momente možda i preslobodno,
prevremeno smo izrazili skoro samu suštinu onoga što o poeziji Živorada Nedeljkovića želimo
reći, prečicom smo skoro došli do njene, uvjereni smo, najvažnije osobenosti i biti, do onoga
što tek valja otkriti i pokazati, a što, opet, ne otklanja nego upravo povećava našu, ne samo
metodološku, obavezu da se vratimo diskursu i metodu postupnog izlaganja naše teme i teze
koje smo tom metaforom htjeli tek potkrijepiti. Da bismo izašli iz te proširene metafore i
diskurzivno ušli u ono o čemu ona slikovito govori, proširimo je još, dovedimo tu metaforu do
kraja – upitajmo se kako je taj „mač“ uopšte mogao biti i kako je zapravo bio izvučen, kako je
ono što je izgledalo i što je bilo najteže učinjeno sa takvom, tako prividnom i istovremeno tako
stvarnom, lakoćom? U toj zapitanosti, pa samim tim i u odgovoru na nju ima mnogo manje
proizvoljnosti i nagađanja nego što bismo mogli pretpostaviti i što aluzivni, metaforični govor
ponekad podrazumijeva i dopušta, jer te metafore zapravo ne bi ni bilo, taj „mač“ zapravo ne
bi ni „virio“ iz „kamena“ da ga sam Radović često, a ne samo u onim smrtno ozbiljnim a tako
ležernim, duhovitim pjesmama skladanim tečnim i pitkim, samoironičnim stihovima i rimama,
nije pokušavao izvući. Činio je on to, ako izuzmemo one zaboravljene, mladalačke sonete,
zapravo uvijek. Nas, međutim, ovdje, u ovom času, zanimaju one Radovićeve pjesme u kojima
je taj mač bio najsnažnije povučen i gotovo izvučen iz kamena. To su one, već pomenute
Radovićeve pjesme u kojima potpuno stišani, gotovo zanijemjeli pjesnik i pjesnički subjekt
pribjegava svojevrsnoj „bijeloj“ retorici, prepušta nama da našim retoričkim refleksom i
čulom aktiviramo tekstualno neizrečeno, da artikulišemo i kontekstualiziramo, i tako sami
dočitamo i dovršimo pjesmu; to su one pjesme u kojima se pjesnik na jedan naizgled krajnje
rezigniran a zapravo pjesnički i egzistencijalno najdramatičniji mogući, prećutan a presudan
način obraća onom, do tada najčešće neimenovanom i nagoviještenom, a sada opet takvom,
neodređenom, ali ovaj put neophodnom, onom jedinom izglednom i spasonosnom – drugom.
Nisu to one pjesme u kojima kao u kakvom magijskom, alhemijskom obredu „praznina“ samo
što nije progovorila „u pervazu crnih slova“ nego one pjesme u kojima su ta praznina i
svakodnevna stvarnost počeli govoriti iste stvari. U tim pjesmama riječ kao da se povukla pred
samom stvari, i umjesto da sada same stvari budu izvedene na čistac i same progovore – u tim
pjesmama kao da je progovorila „tjeskoba, sumnja u mogućnost pomjeranja“, kao da je umjesto
riječi i stvari na svoje došla sama nemogućnost pomjeranja, kao da je po svoje došlo ono
konačno niti od niti ka. Upravo tu gdje se činilo da će onaj mač zauvijek ostati u kamenu, tu
gdje se i samom Radoviću možda činilo da bi povući taj mač još snažnije i odlučnije značilo
povući sa njim i taj kamen, upravo tu je, taj mač, tek danas se to vidi, Živorad Nedeljković s
pjesmomizvukao iz kamena. Danas, čitajući Nedeljkovićevu dugu, cijelim bićem proživljenu,
polaganu četvrtvjekovnu pjesmu, znamo i kako je to što je izgledalo i što je bilo, i što jeste
najteže, uopšte moglo biti učinjeno: radi se, naime, o tome da taj mač nije mogao biti i da ne
može biti izvučen iz kamena sve dok se njime još dublje ne prodre u taj kamen, dopre do same
(puste) zemlje na kojoj taj kamen stoji i u koju je zasađen. Samo tako, zariven i u tu
(pustu) zemlju, taj mač može se izvući i izvlačiti iz kamena, ne biti pretežak ruci kojoj padne na
pamet ga se dotakne i dohvati, da ga i sama izvuče.
…..Pominjući pustu zemlju pomenuli smo i utoliko dospjeli na goli temelj te proširene metafore,
ali i u temeljni topos ovog, čini se bezmjerno oskudnog (pjesničkog) vremena u kojem su i iz
kojeg su nastale pomenute pjesme. Sama pustoš puste zemlje progovorila je u nekim pjesmama
Borislava Radovića. Pjesma, zapravo, više i nije govorila, samo je pokazivala širom otvorenim
očima ili migom na ono što se zbiva. Krug se, čini se, zatvarao. Radovićeva pjesma i moderna
poezija, po svemu sudeći, prošla je svoj cijeli put, put „od ozbiljnog ka najozbiljnijem“, od
Pag
e69
najozbiljnijeg ka zbiljskom. Kao da pjesnik i poezija dalje nisu imali i da nemaju kud nego u
ono što nam je pred očima. Kao da se ono unutrašnje i vanjsko kružno kretanje Radovićeve
životne knjige-djela kao živog kosmografskog znaka prepunog ne-ostvarljivih pokušaja da se
u isti mah dopre do same biti i sudbine poezije i da se vlastita sudbina osvoji kao „posebno
mesto“ u jeziku, našlo u kušnji da se tim pjesmama istovremeno iznutra i izvana zaustavi, da se
sasvim uspori ili možda sasvim ubrza, bude izbačeno iz svoga ritma izrecivosti i izricanja i
zaćuti, zapadne u jednu preusku ili svejedno, preširoku i praznu aporiju ne-izrecivisti i ne-
mogućnosti oslikavanja žive slike svijeta, da bude svedeno ili svejedno, možda prošireno na
svojevrstan solipsizam stalnog, tihog nadgornjavanja i živog izjednačavanja
onoga znati i videti. „Sve što (čovjek) zna biva bačeno u zasenak pred onim što vidi: a vidi
zapravo ono što već zna i na šta često pomišlja, ali stvarne razmere tog znanja raspoznaje tek
gledajući“, kaže Radović u jednom od onih, tako nepretencioznih, slikovitih, često živopisnih
a tako postmetafizički recentnih i referentnih, postpoetskih zapisa pod naslovom Neke stvari,
kao da se nakon svega, skoro na samom kraju kao na početku jednog pjesničkog puta, skupa sa
pjesmom i pjesništvom iznova našao pred onom istom aporijom i tajnom jedinstva djela vida i
djela jezika, pred tajnom jedinstva bića i jezika, otkrivajući je sada i pozivajući i nas da je
otkrijemo kao kakvu ospoljenu poeziju, iskušavajući je i prepuštajući joj se kao što se u
predvečernjoj šetnji prepuštamo (živim slikama) stvarnosti, a sada nekoj stvarnosti-spjevu „čiji
se stihovi polagano i neusiljeno nižu pokraj“ nas. Teško je biti načisto s tim kuda vodi taj
Radovićev „bogohulni“ poziv poeziji i pjesnicima da nakon svega, da nakon što su bezbroj puta
opjevali sve što im je svojom „poetičnošću“ bolo oči, opjevaju i „neke stvari“ koje ih okružuju
i kraj kojih svakodnevno nijemo prolaze, opjevaju, recimo, kakav pokretni, ulični „buvljak“,
ovjekovječe i taj „zbeg koji sve svoje sobom nosi i nudi u bescenje“, opjevaju i „taj rog jeftinog
izobilja“ što „besprekorno dočarava krajnju oskudicu“, i izvan svake metafore, stavlja nas oči
u oči, licem u lice sa samima sobom i sa krajnjom oskudnošđu jednog vremena i jedne
opustošene zemlje. Poigrava li se duhovito Radović ili je smrtno ozbiljan kada nam u tim
kratkim, transpoetskim zapisima upućuje jedan, kako god okreneš, dvosmisleni poziv, otvara
mnogo dublja pitanja nego što se to na prvi pogled čini, od onog koje sluti na dugi kraj poezije
kao njen sadašnji u budući krajolik, pa do strepnje da to možda, eto i onaj koji je „bolji pesnik
od ovog doba koje je dočekao“, makar i polušaljivo, upravo u duhu toga doba koga boli uvo „
kakvo je stanje imaginacije i slobodnog stiha“, nagovara poeziju da se, ne daj Bože, upusti u
one stvari što ih bolje i efikasnije rade, i što će ih, bojimo se, još bolje i efikasnije, raditi novi,
sveznajući i svevideći mediji? Bilo kako bilo, Radović je na kraju toga poziva ipak zatražio
blagoslov „slatke Muze“, zamolio je: „ Pripazi ipak, pripazi i ubuduće koji put, preko moga
ramena, na ono što pišem.“
…..Kao da imaju četvore oči, ti Radovićevi zapisi i pomenute pjesme koje im, ne samo
vremenski, prethode, gledaju istovremeno i unaprijed i unatrag, gledaju se međusobno,
zagledaju se u izvjestan rastući, uzan a dubok procjep između njih. Iz tog procjepa, s obe
njegove strane i iz njegove najveće dubine izbijaju nedoumice, strepnje i sumnje, i teška, najteža
pitanja koja pjesnik danas može i mora postaviti. S obe strane toga procjepa, ispod prizvuka
suzdržane rezignacije i neke istrajnosti umjesto nade, kao da izbija strepnja – kao da upravo
onaj koji je imao i ima najodnjegovaniji osjećaj mjere, strepi da tu mjeru ne prekorači, da ne
prenagli u svom „rvanju s anđelom“; kao da sada i onaj koji je dobro znao i zna „da se voćka
ne ljušti do koštice“, pada u iskušenje da proguta i voćku i košticu; kao da s obe strane toga
procjepa istovremeno dolazi izvjesno prećutno, zaobilazno priznanje da su, ne samo ovaj, nego
i svi ostali, ponajbolji pjesnici jedne epohe, oni, dakle, koji su, „brinući o sebi“, brinući o svome
djelu, nastojeći da tako „nadmudre sve okolnosti i prilike“ – na kraju, zapravo, „nadmudrili
sami sebe“. Iz dubine toga procjepa izbija bojazan da pjesnik koji se stalno nalazio i koji se
„nalazi u neumoljivom zagrljaju svoje pesničke zamisli, utoliko čvršćem što se zamisao zasniva
na intelektu, a ne na tradiciji i nadahnuću“, ne može više „izdržati taj anđeoski zagrljaj“, i ovaj
Pag
e70
put, kao uvijek do sada „doći do daha pre pucanja kostiju“. A ispod te bojazni, nakon svega,
kao da ponovo izbija ono pitanje kako dalje pjevati i čemu još poezija? To pitanje je tim teže
jer ga sada, skoro pa otvoreno, postavlja najvrsniji, tom pitanju najvičniji, pjesnik čitavog
jednog razdoblja poezije. To pitanje je sve teže jer ga danas, na svome kraju, dramatičnije, i
tiše i glasnije nego ikad, postavlja i samo to pjesničko razdoblje, ono razdoblje koje se okončava
potpuno zbunjeno, jer mu se čini da kao ni jedno dosad, mnogo zna, da je dalo sve svoje
odgovore, a da je to pitanje, sad teže nego ikad, ipak ostalo. Ostalo da zjapi, napušteno i prazno.
Teško je reći šta je teže i šta pjesnicima teže pada, sama nemogućnost novog ili nepotrebnost i
izlišnost bilo kakvog, pjesničkog odgovora u ovom vremenu koje se sumanuto zabavlja
proizvodeći svoje, bezbrojne, tek rođene, a već stare, puste i prazne topose i simbole.
Međusobno umnogostručena, upravo je ta nemogućnost, nepotrebnost i izlišnost odgovora ono
što to pitanje čini najtežim, jedva smislenim i jedva izdržljivim. Baštiniti poeziju nekog
pjesnika, a naročito pjesnika čitavog jednog pjesničkog razdoblja na zalasku, ne znači samo
nasljeđivati njegove pjesničke odgovore nego i ona teška, a prije svega ono najteže, danas i za
pjesnika i za poeziju, granično, egzistencijalno i esencijalno (pjesničko) pitanje. Naslijediti to
pitanje znači iskušati njegovu težinu na svojoj koži kao jedinom nesumnjivom „posebnom
mestu“ u biću i jeziku. Prebroditi to pitanje znači moći nositi njegovu težinu. Samo tako mogu
se istinski baštiniti, preuzeti i prevazići, sačuvati i obnoviti, i samo utoliko pjesnički prevladati
odgovori koje su taj pjesnik i to pjesničko razdoblje davali i dali; samo tako moguće je danas
dati novi, samosvojan i uvjerljiv, autentičan pjesnički odgovor. A upravo je to, sada je već
sasvim izvjesno, svojom poezijom učinio i čini Živorad Nedeljković, i upravo ga to dovodi u
suštinsku pjesničku vezu sa jednim pjesnikom, i posebno preko njega, sa čitavim jednim
pjesničkim razdobljem.
…..Nedeljković je težinu toga pitanja preuzeo u jednom vremenu u kojem je poezija sama
počela sumnjati u onu svoju, najautentičniju i najvlastitiju, iskonsku moć da samu sebe
obnavlja, moć svojstvenu još samo vremenu i biću, i upravo preko poezije, samom ljudskom
jeziku. Preuzeo je težinu i tenziju toga pitanja cijelim svojim bićem, i upravo je zbog toga ili
prevashodno je zbog toga, njegov odgovor na to pitanje vjerodostojan, autentičan i nov, takav
da upravo danas, kada je to najpotrebnije i najteže, iznova pokazuje tu, čini nam se spasonosnu,
moć poezije da samu sebe, da naš jezik i naše biće, obnavlja. Ali, zar to pitanje već jednom nije,
kako smo vidjeli, postavljeno i postavljano iz same jezgre egzistencije, iskušavano i iskušano
cijelim bićem, pa se opet kao još teže vratilo? Da, postavljeno je već (dok još nije bilo tako
teško, dok je bilo granično pitanje jednog pjesnika a ne i čitave jedne epohe) iz same jezgre
egzistencije, iz samog iskušavanja egzistencije, postavljeno je cijelim bićem i skupa s tim bićem
našlo se u zagrljaju jedne (modernističke) pjesničke zamisli kojoj se to biće predalo, kako se
čini, bez ostatka, pokazivalo spremnost da u pjesničkom činu toj zamisli potpuno predano služi,
čak i kada su same pjesme počele govoriti o zaludnosti te zamisli. Ali kao da je od samog
početka u tom međusobnom zagrljaju stisak te zamisli bio jači, i kao da je upravo zbog
toga, jedan poetički i poetski potpuno zaokružen, pjesnički odgovor na to pitanje, za nijansu,
uvijek već i nužno bio više artificijelan, dotjeran, elegantan i esencijalan nego nepatvoren,
prirodan i egzistencijalan. Nedeljković pravi, ako ne izvjesnu inverziju, a onda svakako
izvjesnu drugačiju akcentuaciju unutar te nužne, međusobne povezanosti, predanosti i
posvećenosti cijelog čovjekovog bića i njegove pjesničke zamisli i pjesme, što će od samog
početka njegov pjesnički odgovor učiniti uravnoteženim, podjednako artificijelnim i
nepatvorenim, elegantnim i prirodnim, esencijalnim i egzistencijalnim, a od njegove knjige
pjesama Ovaj svet umjetnički sve ubjedljivijim, sve nepatvorenijim i životnijim. Postavljajući
to pitanje iz samog (svakodnevnog) iskušavanja, iz same jezgre egzistencije, iskušavajući ga
cijelim bićem, Nedeljković na vrijeme, dakle odmah, shvata da se na to pitanje ne može
odgovarati iz pozicije nekog, da tako kažemo, apriornog, apstraktnog pjesničkog subjekta nego
samo tako, cijelim bićem, kako je i postavljeno i iskušavano. On, međutim, u isto vrijeme,
Pag
e71
metodom vlastite kože shvata i ono važnije: da iskušavati ga, nositi njegovu težinu i tegobu ne
znači samo biti potpuno zaokupljen tim pitanjem nego i dramom svoje unutrašnje upitnosti,
svoje ne-cjelovitosti, ne-postojanosti i ne-mogućnosti, neizrečenosti i neizrecivosti cijeloga
bića koje jeste tako što je žudnja, želja za sobom, želja (a ne puka potreba što prestaje kada se
ostvari), živa želja koja raste tako što se ispunjava, i koja više ne krije da se samo jezikom sebi
(i drugom) potvrđuje i otkriva, ali i da se istim tim jezikom od sebe skriva, da se jezikom gradi
i uspostavlja, ruši i narušava, sazrijeva kao plod i načinje, brani se i ranjava, i da se samo
pjesmom i poezijom zacjeljuje. I upravo otuda, i upravo tu gdje se moglo učiniti da bi jedno
biće nezavisno od toga epohalnog pitanja sasvim lijepo moglo biti (pjesnički i egzistencijalno)
zaokupljeno samo sobom i svojom cjelovitošću, gdje se moglo učiniti da će to pitanje poezije
postati toliko teško da teže možda i ne može biti, i da će, kao takvo, biti potpuno napušteno,
upravo tu pristup tom teškom pitanju postaje moguć, nužan i neophodan, i utoliko, reklo bi se
(naj)lakši. Upravo tu gdje jezik toga, svoje ne-cjelovitosti i konačnosti svjesnog bića (taj jezik
bića koji je uvijek već i manje i više od samosvijesti, i manje i više od svijesti, i manje i „više
od biti“), dotiče ono najteže (samu narastajuću pustoš) u tom pitanju koje izbija iz ovog
najoskudnog (pjesničkog) vremena i ove opustošene zemlje – javlja se, dolazi do riječi onaj
upitno-otkrivajući unutrašnji glas, začinje se i rađa pjesnički govor Živorada Nedeljkovića.
Njegova temeljna poetička i pjesnička zamisao je zapanjujuće jednostavna i istovremeno do
kraja složena, najlakša i najteža zadaća u isti mah: ona je uvjerenje i vjera u pjesmu kao oblik
života, kao oblik preživljenja, ona je duboki, intuitivni plan, ali i postupno i sve dublje
otkrivanje pjesme, poezije, pjesništva i pjesnikovanja kao jedinstva pjevanja, mišljenja i
bivanja, a što ono izvorno poiesis kao ritmovano djelovanje po svom prvobitnom značenju
zapravo i jeste. Ostvarenje te zamisli u osnovi je samo iskustvo i iskušavanje ne-mogućnosti
govora cijelog bića, svoje cjelovitosti željnog i uskraćenog bića koje bez ostatka služi
dovođenju tog unutrašnjeg glasa do riječi, i tako tu zamisao razvija i ovaploćuje u pjesmi, svoj
jezik obnavlja, samo sebe u toj riječi otkriva i mijenja, i služeći toj riječi, tom oslobođenom i
slobodnom stihu, zapravo samo sebe oslobađa u poeziji, jeziku i formi svoje slobode, govoru
svoje neizrecive cjelovitosti. Nedeljkovićeva poetička i pjesnička zamisao je neusiljena,
otvorena, istovremeno okrenuta prema sebi, prema onome što nazivamo unutrašnjim i onome
što nazivamo vanjskim svijetom, prema svakodnevnim iskustvima i iskušenjima, pri čemu je
toj zamisli kao i njegovom hipersenzibilnom biću, duhovnom habitusu i stvaralačkom erosu od
samog početka, i ontološki, i fenomenološki, i poetički, i est-etički, i ontoteološki, i
svjetonazorno bliži mimesis suptilnog, naizgled neprimjetnog preobražavanja nego mimesis
podražavanja; mimesis stalnog blagog preobražavanja koje kod Nedeljkovića nije samo
osnovna, idejna matrica njegovog pjesničkog postupka, osnovna, neposredna svrha i draž
pisanja pjesama, nego i onaj neskriveni, pojmljivi, poetički izvor njihovih najdubljih tajni,
njihove neprekidne, nadstvarne lakoće i mistične stvarnosnosti. Horizont te poetičke i pjesničke
zamisli uvijek je već nešto širi od horizonta odgovora na ono egzistencijalno i esencijalno
pjesničko pitanje poezije postavljeno sada iz samog korijena, iz same nasušne potrebe za njom,
potrebe našeg bića za svojim zacjeljenjem, želje bića za svojom cjelovitošću. Ti horizonti
popunjavaju se postupno, shodno probuđenom ritmu onog unutrašnjeg glasa koji je već došao,
koji dolazi i koji bi da tek dođe do riječi, pjesničkog glasa kojim se biće sve suptilnije, a sve
otvorenije, sve sudbonosnije, sve od-lučnije, sve nesebičnije, sve predanije, sve posvećenije
obraća Drugom, licu svoje i naše cjelovitosti.
Ako je već pomenuta lakoća Nedeljkovićeva najveća majstorska tajna, izvjesna stilska
aura njegovih pjesama, sama lirska supstancija njihovog poja, onda je upravo to obraćanje
Drugom sama supstancija one ontološke, ili još tačnije, one levinasovski mišljene,
prvofilozofijske, etičke utemeljenosti govora njegove poezije. Upravo se i prevashodno se tim
obraćanjem Drugom kao svagdašnjim, iskonskim i svakodnevnim, supstancijalnim,
egzistencijalnim i esencijalnim retorskim agensom i zamajcem, spolja i iznutra pokreće
Pag
e72
Nedeljkovićeva pjesma, otvara se, ali i postupno popunjava horizont njegove pjesničke zamisli.
Razumijevati njegovu poeziju značilo bi, prije svega, preduslovno ali i sa najvišim
hermeneutičkim ciljem, otkrivati, pratiti, gonetati i razumijevati geneologiju i fenomenologiju
toga obraćanja. Iz takve hermeneutičke vizure neke pjesme iz prve Nedeljkovićeve knjige,
danas zvuče arspoetički, govore pjesnički prozorljivo, po-kazujući se kao plod one magijske
moći pjesme da proizvodi onu najdublju namjeru za koju u samom stvaralačkom aktu i ne
moramo znati. Tako bi, čini nam se, valjalo pročitati i pjesmu „Drugačiji raspored“ kojom
započinju svi dosadašnji izbori iz njegove poezije. Nije teško naslutiti da je tu pjesmu, baš kao
i sve druge pjesme iz te knjige, mogao napisati samo neko sa zrelim, artikulisanim iskustvom
moderne lirike, sa iskušenjima koja se nisu završavala samo na njenom čitanju. Mnogo je,
naime, u toj pjesmi i u toj knjizi, jasnih znakova prethodne ispisanosti pjesničkog rukopisa. „
Uzimam list hartije, olovku…“, kaže Nedeljković na samom počektu te pjesme, i tako, na
najednostavniji mogući način, na samom početku svoga pjesničkog puta jasno po-kazuje ko
govori u pjesmi, ko pjeva, na kome je da ispjeva, i ko će, ne skrivajući se po stihovima i između
redova i riječi, ispjevati svu njegovu poeziju; ostavlja u podsvjesnom prtljagu i bezglasnim
reminiscencijama prvog lica, ostavlja, takorekuć, iza sebe, sve mimikrije i mijene
modernističkog pjesničkog subjekta, tog krajička svijesti spremnog na sve, spremnog da upravo
onoga koji ga je zamislio prikaže kao autofikciju, a samoga sebe kao ono više od svijesti, kao
ono esencijalno egzistencije kojem su sva vrata pjesme otvorena. „ Uzimam list hartije, olovku,
spreman / Da precrtam postojeći raspored. / Makar u dvorištu. Ili u sobi..“, kaže pjesnik, kao
da potvrđuje našu malopređašnju slutnju da mu je od svih suštinskih obilježja i odlika
modernog pjesništva najbliža ona pjesnička autorefleksija i autoreferencija, ona svijest o
pjesničkom činu i lirskom obliku koja je u modernoj poeziji dovedena skoro do prvog poetičkog
i pjesničkog načela i principa kojem je ostalo još samo da postane i jednako važno
ezgzistencijalno načelo i princip. Jer poezija još samo tako, kao način života, može imati
ikakvog smisla, biti uistinu važna i potrebna i nekom drugom. Na samom početku pjesme i
pjevanja, dakle, Nedeljković prije svega drugog kaže ko pjeva, i prevashodno tako počinje
odgovarati na ono istovremeno i pjesničko i egzistencijalno, ono suštinsko, životno važno,
jedinstveno, nerazdvojno pitanje kako i zašto pjeva. Nastavljajući pjesmu, nastavljajući svoj
prvi pjesnički odgovor na to pitanje, Nedeljković počinje propitivati i pokazivati šta uistinu
hoće i šta zapravo, na kraju krajeva, može pjesnik i pjesma i, pokazaće se zauvijek, ostavlja iza
sebe sva modernistička pretjerivanja i sa povjerenjem i sa nepovjerenjem u jezik. U ovoj pjesmi,
kao u svim Nedeljkovićevim pjesmama uostalom, jezik se nalazi u svom primarnom, po-
kazivačkom, saopštavalačkom, neusiljenom, razgovornom obliku. Njegova pjesma nam već
svojim prisnim govorom i gotovo svakodnevnim jezikom, s onu stranu
svake lirske disonance i abnormalnosti, izražava dobrodošlicu i gostoprimstvo, kao što to skoro
uvijek biva kada nam pjesnik uistinu ima šta reći. Njegov pjesnički izraz od samog početka, od
te pjesme dakle, počiva na većem povjerenju i nadi u metabolu nego u metaforu. Blaga
promjena, to je ono u šta se uzda ovaj pjesnik i ova pjesma; blaga promjena u svakodnevnom
govoru i jeziku kao blaga promjena u samom (iskušanom) biću; blaga promjena u nama kao
promjena u svijetu oko nas, promjena koja je nekada potrebna, a nekada ne, koja je kao plod
(pjesničkog) jezika možda moguća, a možda i nije. Promjena, istovremena blaga metabola u
jeziku i biću, takva „ da i nakon preobražavanja ostane / U meni želja za menama“, to bi htjela
biti i to biva Nedeljkovićeva pjesma. Pjesma u kojoj ništa nije puka, prazna riječ, pjesma u kojoj
ništa nije puka (imenovana) stvar. To je to poetičko zrnce i poetsko sjeme Nedeljkovićeve
poezije, njene sve veće magije, njenog sve vjernijeg verizma; magijskog verizma koji u isti mah
isključuje sve što je puka, (artistička) jezička igra i sve što je puka preslikana dogodovština i
slučajna, izmaštana zgoda, ali koji je istovremeno poetički i poetski otvoren i za svoj unutrašnji
glas, i za svakodnevni govor, i za najrazličitija pjesnička iskustva koja smo baštinili. Sudeći po
ovoj Nedeljkovićevoj pjesmi reklo bi se da je od svih puteva i stranputica modernog pjesničkog
Pag
e73
govora u njegovom sjećanju duboko, možda i najdublje urezan onaj dugi i široki pjesnički i
pjesmotvorački (kružni?) put od, krajnje pojednostavljeno govoreći, simbolizma do
neosimbolizma, put na kome je pjesma ponekad bila više opčinjena simboličkim moćima
jezika, a ponekad, opet, simboličkim moćima bića, i koja je o tome stalno govorila – sve dok
nije stigla do onog od čega je i krenula, do (sebe kao) žive slike, do onog metajezičkog jedinstva
viđenja i poimanja, do tog poetičkog i poetskog ideala, tog solipsizma subjekta-objekta koji joj
se činio kao „ sama struktura uma“, a koji joj u času kada ga je ostvarila, kada je u njega i sama
zapala, izgleda kao vlastiti, suvišni lik u ogledalu, kao isprazni, nepotrebni simbol-stvar, samo
jedan od neprimjetnih među pustim stvarima-simbolima ovog opustošenog svijeta. „Jedno ću
stablo premestiti bliže prozoru, / Drugo poseći i ogrejati se, zgotoviti ručak, / Mogu još ponešto
u pesmi, u opisu, /Rekao da bih sušto, ja, smerni stanovnik, / Katkad prenaseljen, češće vapijući
prozirnost.“, kaže Nedeljković u drugoj strofi ove pjesme kao da svoje i naše pjesmotvoračko
sjećanje odmotava unazad, do mitskog početka, kao da iz nekog prećutanog, dugo
nepromijenjenog, letargičnog i agoničnog (pjesničkog) stanja koje je i stanje samoga pjesništva,
gledajući istovremeno unazad i unaprijed, podnosi izvještaj o tome šta se poslije svega zbilo sa
orfejskim moćima pjevača da čini čuda, da kroti divlje zvjeri i pokreće drveće. A odmah zatim,
kao sa samog ruba pjesme nastavlja: „ I van pesme, smem da dodirujem dvorište, / Knjige,
prašinu; rečju – moje, u potrazi / Za mogućim. Odnosima, rečima, / Upućenim u nastajanje,
nekome.“ I upravo tu, gdje bi se, samo što je započela, mogla i završiti ona beskrajna,
aporetična, u krajnjoj instanci solipsistička raspra o unutrašnjem i vanjskom svijetu (pjesme),
gdje bi se pogled pjesme mogao zaustaviti u „prozoru“, gdje bi svijet mogao biti sveden na
dvorište, na knjige i prašinu, a iz te prašine ponovo mogla nastati neka pjesma koja će završiti
u prašini, i tako unedogled, tu, na samom kraju strofe, na samom kraju pjesme – jedna
neodređena riječ određuje sve druge, pravladava svaku samodovoljnost svijeta i pjevača,
pokreće novi put i život pjesme i uistinu otvara horizont razumijevanja Nedeljkovićeve poezije.
Pjesma više nije samo najbolji mogući način da čovjek izvjesno vrijeme provede upućen na
sebe i prepušten sebi, pjesma bi trebala biti, i pjesma uvijek već jeste i nešto više od tog. Između
onoga drugačiji iz naslova, u samom početku i ovoga nekome na samom kraju pjesme, može
stati naprosto sve što pod tim riječima mislimo, i svako drugačije i svako neko, i svaki neki, i
svaka drugost i svako drugo, i svaki drugi, i ono drugo i drugačije od tog, sve do onog drugog
koje se ne može posjedovati i saznati, onog koje premašuje razumijevanje i koje se ne može
shvatiti, jer kad bi se moglo, ono i ne bi bilo drugo, ono ne bi moglo biti i ne bi bilo Drugo.
Danas znamo da je Nedeljkovićeva pjesma istovremeno putovanje i put do sebe i svijeta, put
koji preko drugog vodi prema Drugom. I da ta pjesma uistinu nikada ne prestaje. Pjesma kao
obraćanje Drugom. Pjesma kao prizivanje odgovora Drugog. Poezija kao od-govor Drugog. U
riječima i stvarima, u biću i jeziku, između riječi i stvari, između bića i jezika, u svijetu, ne-
skriven od-govor Drugog.
Obraćanje drugom imanentno je jeziku i govoru, imanentno pjesmi. Svaka je pjesma,
u krajnjoj instanci, obraćanje drugom, i ona koja to skriva i koja to ne skriva, i ona u kojoj se
pjesnik obraća samome sebi, i ona u kojoj se lirski subjekt naizgled ne obraća nikom, i ona koju
pjeva
neka opora ljubav koja želi ostati nepotrošena te se stoga radije obraća zamršenosti ipraznini
nego nama, i ona koja bi da istovremeno bude najduži i najkraći pjesmotvorni put, glas praznine
upućen u samu prazninu. I ona koja je sam taj prazni glas, jeka praznine i odjek pustoši
opustošenog svijeta; i u njoj se sam jezik obraća drugom, jezik koji je uvijek već pokret jezika,
pokret prema nečemu drugom. Jezik koji je uvijek već obraćanje drugom, čak i kada je
obraćanje njegovoj odsutnosti; kada je to obraćanje najodsudnije, kada je presudno, kada je
dovoljno tiho da bismo ga slušali sa najvećom pažnjom, kada je to obraćanje zaglušujuće tiho
jer se u njemu i sam jezik gubi, prelazi u isprazni, zloslutni šum. Taj (bijeli) šum čujemo u
pjesmi „Kutija u dvorištu“. O čemu govori ta „pesma… izrasla“, kako veli Dragan Hamović,
Pag
e74
„na efemernom priziru“, ne-stvarno efemernom, dodali bismo? O kakvom prizoru je riječ, i šta
ga čini tako efemernim? Uvjereni da nema diskurzivnim jezikom interpretiranog i iskazanog
značenja i „smisla“ pjesme koji ne bi iznevjerio njezinu punoću, i da nema ničega po-grešnijeg
od prepričavanja pjesama, ipak recimo: vjetar je u dvorište donio kartonsku kutiju. To je
najjednostavniji opis navedenog prizora, doslovan početak te pjesme. Svaka riječ je tu, ali to
ipak nije citat, stih koji otkriva da taj „efemerni prizor“ lebdi u svojoj ne-stvarnosti. Već u
sljedećem stihu, naime, da se naslutiti da tu kartonsku kutiju nije donio samo vjetar nego da su
je odnekud donijele i posmatračeve po-misli što vrludaju kud im je volja, vitlaju onim što im
padne na pamet – misli što i gospodare i služe, i ne služe nikome i ničemu, idu dalje i povlače
se u sebe pred stvarima i riječima, pred svime što ih je donijelo i što su same donijele na ovaj
svijet; ne znaju kome da vrate „kutiju“, ni treba li je vratiti ili „rukom sledećeg vetra hitnuti u
slučajnu ljubopitnost.“ „Pre toga“, misli pjesnik „svakako valja / Staviti nevidljivu misao u
nju.“ Uz misli koje su je donijele i koje ne znaju šta bi s njom, staviti još jednu, sada nevidljivu
misao u nju, praznu kutiju, jednostavnu kocku vazduha, bačenu. „Njen karton proučava moje /
Porozne slojeve. Da, možda / Uobražavam, ali pažnjivo izbegavam dodir / dižući zidove od
drugih događaja / Oko kože.“, kaže pjesnik, mjerkajući se sa šupljikavom kartonskom kutijom,
zavirujući u sebe kroz njene pore. „ Dotle, misao se sudara / U kutiji sa nečim neprobojnim,
neprimetnim.“ Kakva je to misao, i s čime se se to ona neprobojnim, neprimjetnim sudara u
praznoj kutiji, u samoj praznini? Odgovarati i odgovoriti na to prećutno pitanje prije svega znači
osjećati i uvjeriti se da ono neće nakon ove pjesme nestati, da će se kao izvjestan simptom
jezika, kao trag bića u ništavilu, kao simptom ništavila u biću, kao jezik, simptom i trag
pokušaja probijanja i nečeg neprobojnog, neprimjetnog preseliti u sve, u sav svijet i u
Nedeljkovićev unutrašnji glas, u njegov vid i sluh. On će to prećutno, sveprisutno pitanje
produbljivati, „oseća(ti) u utrobi tu težinu – gotovo loptu – veću od svega što postoji“, i na
njega odgovarati neprestano, iz pjesme u pjesmu, iz knjige u knjigu, a ne samo u onim
pjesamama („Ima jednostavnijih rešenja“, „Prepev“, „Što dalje“, „Zamisliti prazninu“, „Sa koje
strane“, i drugim) ispjevanim u vidljivijem dosluhu sa tom nečujnom, a neporecivom
zapitanošću. Skupa sa „Kutijom u dvorištu“ te pjesme čine čitavu jednu lirsku studiju o
neprobojnoj nečujnosti praznine, o tom miru koji uznemiruje, o onom „šumu praznine“
nastalom u sudaru naše misli sa njom, nezamislivom i nemišljivom, o nepristupačnom a
„prisnom tajanstvu“ koje nam se obraća, budi najdublju pažnju. Budi onu pažnju dublju i stariju
od svake misli, stariju od jezika. U toj najdubljoj pažnji začela se Nedeljkovićeva poezija – iz
te pažnje iznikle su i „izrasle“ sve njegove pjesme. Pažnja je predano iskušavanje živoga časa,
pozornost, budnost, usredotočenost, usredsređenost, obazrivost, pozor i pomnja, ali i pažljivost,
pružanje i uzvraćanje pažnje. Pažnja je izvjestan „višak“ percepcije, pomaljanje naše najdublje,
podsvjesne psihičke strukture, onog „simptoma“ jezika u živom času, istovremenom kušanju
bića i nebića. „Strah božiji je roditelj pažnje“, nenadmašno jednostavno i uvjerljivo bi rekli
pravoslavni isposnici tražeći božiju pomoć u tom iskonskom i svakodnevnom iskustvu i
iskušenju susreta poznatog i nepoznatog, vidljivog i nevidljivog, susretu svega u živom času, u
simptomu jezika u kojem je kao i u jeziku samom svijet sabran i zadan. Sve je sabrano i sve je
zadano u tom živom času koji budi najveću pažnju – sve i ništa. Nije to onaj meta-fizički
sadašnji čas o čijoj bi se ne-postojanosti i ne-postojanju dala napisati višetomna
multidisciplinarna analitička rasprava. Živi čas je tajna, tajna bića i vremena, tajna postojanja i
zagonetka postojanosti svijeta koji nam neprestano ponavlja da je „najvažnija stvar na svetu
sam svet“, i da bismo sa njim trebali biti u iskonskom, ontološkom povjerenju samom tim što
on (svijet) jest, što uopšte postoji nešto, a ne puko ništa. Živi čas je tajna, punina i praznina koja
nas istovremeno navodi i na oglašavanje i na muk, i na pažljivi govor i na pažljivo ćutanje. Ta
tajna bi se uistinu mogla i govoreći i ćutke, i dokono i preduzimljivo, „odmotavati kroz rukavce,
do prapočetka.“ Ali Nedeljković „ne žudi(m) za tom igrom, za igrama koje izmišlja(m), / Ne
bi(h) li vreme lišio jedine istine.“ Meta-fizička tajna živog časa ne privlači njegovu pažnju. On
Pag
e75
ne goneta šta je uistinu živi čas u metežu iskušanog vremena, u stalnom preplitanju i uplitanju
u sve, imaginarnog i stvarnog, istorijskog i satnog, prošlog, sadašnjeg i budućeg vremena. On
živi čas pjesnički iskušava, po-kazuje šta to u njemu budi najdublju pažnju. Pjesnički iskušavati
živi čas na način na koji to čini Živorad Nedeljković prije svega znači ne-postojanost živoga
časa iskušati kao svoju vlastitu, kao dramu i tenziju vlastite ne-postojanosti i konačnosti. A to
ne znači samo iskušavati s najdubljom pažnjom pulsiranja života u živome času, nego prije
svega iskušavati onu još izvjesniju, u živome času zapravo jedino izvjesnu, zjapeću otvorenost
prema budućnosti koja stalno nadolazi kao onaj najveći „talas koga nema a neprestano preti“;
prijeti ali i nosi neku nadu. „Budućnost je“, govori nam Levinas, „ono što nije pojmljivo, ono
što pada na nas, što nas spopada. Budućnost je drugo.“ Budućnost, jedina izvjesnost preko koje
nam se vrijeme suštinski otkriva kao novo rađanje, kao drugo. Čak i kada je budućnost sama
smrt, ta smrt kao drugo „nije čisto ništa nego tajna koju je nemoguće preuzeti.“ To je ono što
budi najdublju pažnju, stvara onaj neprestani višak percepcije, izvjestan simptom jezika u
kojem se ta najdublja pažnja samoj sebi otkriva i pokazuje kao strepnja i kao molitva. Samo
poezija ne vrši nasilje nad tim viškom percepcije. Poezija taj „višak“, tu najdublju pažnju, tu
prirodnu, primordijalnu, neizrecivu molitvu duše dovodi do riječi. Ta molitva se još uvijek ne
čuje u pjesmi „Kutija u dvorišti“, ali je upravo u toj kratkoj pjesmi na najednostavniji i
najslikovitiji način neosimbolistički sabrano i (trans)metafizički sažeto sve ono pred čime nam
je ostala još samo molitva, molitva probuđena u najdubljoj pažnji kao nečujni a tako prisni glas
te pažnje koji se diskurzivnim jezikom ne može dovesti do riječi, a koji se nalazi u samom
ontološkom temelju diskursa. Da bi se izrekla ta neizreciva molitva potreban je dar, potrebno
je nešto nadnaravnije od osjećanja, nešto prirodnije od mišljenja, potrebna je od-važnost i od-
lučnost da se i u onom najopasnijem samom (onom opustošenom, pustom i praznom) potraži
spas, da se i u ništavilu potraži biće. Tu molitvu može izreći samo onaj ko sav od-lučan, s
najdubljom pažnjom „netremice traga“ za sjajem (riječi), onaj koji „i u praznini traga(m) za
njim“, „shvata(m) da sjaj je isuviše dragocen / Da bi pustoš činio manje pustom.“ I kada ima
potrebu da nam ipak kaže da to traganje „nije hir“, kada mu se zbilja učini da to „ zaborav traži
/ Da ide(m) što dalje, što dublje.“, i kada mu se čini da uprkos svemu valja „Pamtiti, ne samo
zato što je kap moja / Što je trn moj, čim ranjava, / Nego i zbog samog pamćenja, / Zbog pustoši
u kojoj će isteći / Sve što znam“ – on tako zapravo prećutkuje i samo blago nagovještava i
sugeriše da to od njega traži nešto dublje od zaborava i pamćenja, od svega što zbilja imamo, i
što, kada se sve sabere, uistinu možda i jesmo.
„Kutija u dvorištu“ je istovremeno, i neko Nedeljkovićevo ontološko i
ontičko niti odniti ka i svojevrstan poetički i poetski proton kinoun akineton u njegovoj poeziji,
ali i svojevrstan poetički i poetski kontrapunkt ostalim njegovim pjesmama. I ne samo to, ona
je i prva u nizu Nedeljkovićevih pjesama koje će nam tek kasnije otkriti sve svoje tajne; tek
kasnije, kada čitajući pjesme iz Ovoga sveta i Talasa, a pogotovo one iz Ulaska otkrijemo
duboko unutrašnje zvukovno i značanjsko, smisaono jedinstvo njegove poezije i u njemu ono
davno zaboravljeno palintonos / palintropos harmoniē ono harmonično spajanje suprotnosti,
ono okretanje i opružanje, značenje i zvučanje unazad u mišljenju i pjevanju, u spjevovima i
pjesmama, i još dublje, i još izvornije, u zatezanju i zvučanju unazad luka i lire, i u samoj
svijesti. U toj pjesmi kojoj nesumnjivo prethodi duga egzistencijalna i neobjelodanjena
pjesnička kušnja, pripremljen je i nagovješten onaj prvobitni, uvijek iskonski i uvijek novi
susret jezikotvorstva i pjesmotvorstva, ali on tu još uvijek nije na djelu kao ono traženje stihova
„istinskim tonom“ koji je postojao prije riječi, „živio“, kako bi to jednim, čini nam se ipak
grubim poređenjem i bizarnom metaforom prikazao Robert Frost, „ u pećini usta“. Tu pjesmu
počeo je pisati neki veliki, izvanjski, bešćutni nehaj i neki vjetar, nastavio je pisati pjesnikov
istovremeni pogled prema vani i prema unutra praćen nekim vrludavim mislima, dovršavala je
neka strepnja starija od riječi, a dovršila neka misao nemoćna pred nečim, pred nekom
neprobojnom, neprimjetnom ne-izvjesnošću. U nekoliko jednostavnih, učini nam se načas
Pag
e76
neočekovanih poteza, nastala je jedna živa slika pustoši i praznine kojoj je tijesan, pretjesan
njen vlastiti ram i u kojoj kao i u nama samima „nema ničega sem tereta nagomilanog iznutra.“
Da nema tog tereta, ni u toj pjesmi kao ni u toj kutiji u dvorištu i ne bi bilo one misli koja se u
njoj (u praznini, u kutiji, u pjesmi) sudara sa nečim neprobojnim, neprimjetnim dok pjesnik još
uvijek, kao što smo čuli i vidjeli, „pažljivo izbegava dodir / Dižući zidove od drugih događaja
/ Oko kože.“Ali kako podići zidove od drugih događaja oko sebe kada je ono prećutno pitanje
sa kraja te pjesme u svemu, pa i u tim zidovima, u tim „drugim“ događajima; kada se sve što
pogledamo i pokušamo u njega udjenuti kakvu živu, suvislu misao očas pretvara u onu „kutiju
u dvorištu“; kada se u nju pretvara svijet? Od tog pitanja dalo bi se napraviti sijaset novih
pjesama koje bi baš kao „Kutija u dvvorištu“ sadržavale i mirile najrazličitija iskustava i odlika
modernih poetika i poetičkih načela – i punu svijest „o lirskom činu i obliku“, i „punoću
doživljaja“ čemu lirika već uvijek teži, ali i onu anđeosku, ili možda građansku, ko bi ga znao,
„odmaknutost“ i od prvog i od drugog, i od autorefleksije i od pokušaja iskazivanja
„neposrednosti“. Štaviše, niz takvih pjesama činio bi jednu poprilično novu, unutar
metafizičkog pjesništva autentičnu, da tako kažemo (post)metafizičku poeziju, svu u naponu
prevladavanja svake modernističke poetičke i poetske metafizike, i Nedeljković bi već sa
takvim pjesmama (a tako jednostavno i ubjedljivo je pokazao da bi i te kako umio da ih piše),
spadao u najmarkantnije pjesnike naše savremenosti. Ali upravo tu, u toj pjesmi, gdje je i
započeo, tu se i završava Nedeljkovićev, po svojoj poetičkoj suštini i poetskoj izvedbi,
modernistički pjesnički pokušaj da uvede razbor i izvjestan (post)metafizički red u (puki) slučaj
i u anksioznozno iskušavanje praznine koje taj „slučaj“ otkriva i trpi kao neizbježan i nužan.
Umjesto da, kao što bi to zasigurno uradio mnogi modernistički pjesnik, od onog pitanja pravi
i reciklira pjesme u kojima bi se do sudnjega dana moglo igrati, sklapati bezbroj metafora oko
prazne kutije i u praznoj kutiji, raditi to hladno ili sa pomišlju da, kako veli Valeri, „i kada
nastupi smak sveta, uvek će se naći neko ko neće hteti ništa da zna dok ne završi svoju partiju
domina“; umjesto da tako, ponekad dokono, ponekad strasno spaja i razdvaja, metonimijskim
prelaženjima pretvara jedno u drugo, kutiju i svijet, kožu i zid, dodir i događaj, Nedeljković to
pitanje iskušava i ogolijeva do kraja i umjesto svake metaforične slike i metonimijske igre, u
tom pitanju prije i poslije svega iskušava ontičku bojazan i ontološki strah, strah božiji koji je
roditelj pažnje. I eto nas ponovo, sada sa sasvim druge strane, tamo odakle smo i krenuli: u
onom što budi najdublju pažnju, iz čega se rađa poezija i ka čijoj neizrecivoj tajni poezija teži.
Jedno je pročitati „Kutiju u dvorištu“ samu za sebe, drugo je pročitati tu pjesmu u knjizi u kojoj
je prvi put objavljena, a nešto savim treće pročitati je danas, nakon Ulaska. U toj pjesmi kao da
je sabrano i do ćutanja sažeto sve ono egzistencijalno-esencijalno, sudbinsko, presudno i
pjesmotvorno što joj prethodi i ono što nakon nje slijedi. Sve je tu ćutke naslućeno, sabrano i
sažeto, i iskustvo njegovog tijela i iskustvo njegovog jezika, i iskustvo bića i iskustvo ništavila;
i iskustvo bezgraničnog svjetla i onog većeg od njega, iskustvo „svetlosti“ što „nastavlja punim
plućima da traži nenačeti očaj, jer zna da i od nje je veći.“ Kao da sve je sabrano, sažeto i
naslućeno na samom kraju te pjesme, u onom sudaru, u neimenovanom bolu i patnji u
kojoj „postoji jedno odsustvo pribježišta, nemogućnost bijega i povlačenja.“ U tom sudaru kao
„da sve je stalo. / Da bi moglo sve i da počne.“ Upravo tu je, pokazivaće se i pokazati u narednim
Nedeljkovićevim pjesmama i knjigama pjesama, i započelo sve; tu gdje su ona bojazan i strah
od dodira zgusnuti u bol i patnju probudili najdublju pažnju koja i sama iskušava onu
nemogućnost pribježišta i povlačenja, tog, da tako kažemo, očaja patnje. Pažnja, istina, nije
pobjeda čovjeka nad svojim položajem; ona je prije svega preuzimanje tegobe i tenzije toga
položaja, ali i u istom času, i nešto više od toga. Pažnja je i molitva; još uvijek tek simptom
jezika, ali i tada molitva kao neprolazni, molitveni simptom jezika u pažnji koji se preselio u
naš unutrašnji glas kao njegov uvijek već novi ali i temeljni ton, i preko kojega još prije govora
i jezika samog kušamo i otkrivamo, iskušavamo da pobjeda nad smrću ne predstavlja problem
vječnog života nego da se prevashodno sastoji u tome da se tajna vječnog života skupa
Pag
e77
sa tajnom smrti koju je nemoguće preuzeti, molitveno preuzima još sada, u živom, ne-
prolaznom času. To može samo onaj koji ne izgubi odvažnost i odlučnost kada u biću iskusi
ništavilo, nego to ništavilo bespoštedno iskuša, onaj ko ne gubi od-važnost i od-lučnost kada
mu se misao, i kada se i sam u nekoj „praznoj kutiji“ sudari sa nečim neprobojnim,
neprimjetnim. Samo on može i u ništavilu pronaći biće, samo on može u onom sudbonosnom,
presudnom sudaru u praznini pronaći i iznijeti na svjetlo dana
ono novo, spasonosno, ono jedno jedino što je nužno. U tom od-važnom, odlučnom, od-
lučujućem sudaru strah se razliva u strepnju. „Strepnja (Angst) je“, kako kaže onaj
pjesmoljubivi mislilacbitka, „ukleto mišljenje koje se nalazi u stalnom savezu sa vedrinom i
blagošću stvaralačke čežnje, ali i u stalnoj okrenutosti prema smrti.“ Sve to je na djelu u
pjesništvu Živorada Nedeljkovića kao onaj uvijek već novi i nad-lični i već uvijek iskonski
susret jezikotvorstva i pjesmotvorstva koji se u njegovoj poeziji prvi put dogodio onda kada se
strepnja nije oglušila na njegov unutrašnji glas, kada nije gušila molitveni ton toga glasa čija je
tihost skrivena u tihosti same pažnje – kada mu je pustila i kada ga je bodrila da kroz nju dođe
do riječi. Ne znamo kako stoji stvar sa pjesnikom, njemu se možda od prvih pjesama činilo da
je tako, ali nama je tek danas gotovo savršeno jasno da se to zaista događalo od samog početka
i da traje neprestano, od „Kutije u dvorištu“ i pjesama koje iz nje i nakon nje transmetafizički,
poetički i poetski, ali ne nužno i hronološki, slijede. Uvjereni smo u to od njegove
knjige Ovajsvet u kojoj zapravo otkrivamo da Nedeljković od samog početka čini ono što umiju
samo istinski pjesnici, oni koji, kako bi rekao Šejmas Hini, „čine ono što je esencijalni posao
poezije: potkrepljuju naklonost prema intuitivnom šapatu našega bića“, daju tom šapatu svoj
ton i boju, uz koje lakše prepoznajemo tembr vlastitog. Od te knjige, naime, sasvim je izvjesno
da u Nedeljkovićevij poeziji postoji jedan jedinstven, nerazdvojan i sliven pjesmotvorni i
životvorni tok. Izvjesnost toga toka istovremeno sebe osjeća kao dugo, neprestano obraćanje
drugom, žudi da se shvati i omogućuje da bude shvaćena, uvodeći tako pjesnika, pjesmu, knjigu
pjesama, pjesničko djelo i čitaoca u onaj hermeneutički krug u koji tumač ne može ući ne
misleći o onom izvornom hermeneuein koje nije samo vještina tumačenja – nego i, ma šta o
tome mislili i kako god nam to u našoj postmodernoj vjeri-nevjerici zvučalo, učešće u jednom
svetom, svečanom poslanstvu na koje smo zaboravili a na koje nas podsjeća još samo pjesništvo
i zbiljska poezija. Razumijevati Nedeljkovićevu poeziju iz te i takve, prije svega njene,
unutrašnje hermeneučičke vizure znači čuti, slušati i razumijevati onaj šapat njegovog, ali i
našeg intuitivnog bića, čuti ga u pjesmama, ali i u cijelom slivenom toku njegove poezije. Taj
šapat i taj tok žude da budu jedno, i samo oni pokazuju odakle dolazi i ka čemu ide
Nedeljkovićeva pjesma i poezija. Nemogućnost hipostaziranja toga toka u samome tekstu i
izvan „teksta“ poezije, ne znači i nemogućnost traganja za onim, i gonetanja i razumijevanja
onog što taj tok čini neprekidnim, slivenim, istovremeno pjesmotvornim i životvornim.
Nastanak i razvoj toga toka nalaze se u neraskidivom jedinstvu; svaka pjesma i sva poezija
Živorada Nedeljkovića počiva na dubokom povjerenju u onaj unutrašnji glas, u onaj intuitivni
šapat koji mu na neki svoj, zagonetan a prisan, matajezički način ne prenosi samo neke
neprenosive tajne, nego na isti takav način prenosi u njegove riječi otvorenost prema tajni,
govori mu ono što istinska poezija takorekuć zna po sebi, a što je filozofija zaboravila odmah
nakon svoga početka, čim je ono aletheia(otvorenost, neskrivenost) prevela
sa adaequatio rei et intellectus, razumjela istinu kao mjerljivu jednakost stvari i misli,
„mišljenja“ o njoj, zaboravila šta je biće jeziku, a šta jezik biću, zaboravila šta spaja pjevanje i
mišljenje. I uvijek već više od toga, taj unutrašnji glas, taj inuitivni šapat mu prije i poslije i
iznad svakoga znanja, svake vjere i svake nade predaje molitveni osjećaj da je svijet dublji,
smisleniji i ljepši od svih svojih pojedinačnih manifestacija i da (pjesnička) istina nije nikakva
konstrukcija, nikakva metafizička stabilna struktura nego događaj u kome nam se svijet kao
takav po-kazuje. Bio bi to, što se nas i naše sposobnosti apstrahovanja tiče, najjednostavniji i
najkraći diskurzivni opis tog slivenog, pjesmotvornog i životvornog toka, te žive slike
Pag
e78
neprestanog iskušavanja i otkrivanja uvijek već iskustvenog i već uvijek
transcendentnog događaja, tog, kako vjerujemo i kako Nedeljković svjedoči, bespoštednog,
pjesničkog iskušavanja egzistencije, njene ispraznosti i njene punoće. Taj sasvim izvjesni,
neizrecivi tok, to neprestano blago preobražavanje (pjesnikovog) bića i jezika pokaže nam se
ponekad i kao neka živa slika, kao neka rijeka, recimo, koja se uliva u more, koja ima ne samo
svoj izvor i svoje ušće, nego i ono mjesto na kojem postaje plovna, podesna za putovanje i
prenošenje tereta, za povezivanje sa cijelim svijetom.
Do Ovoga sveta Nedeljkovićeva pjesma je istovremeno kratak lirski opis i postupna
lirska analitika događaja koji se pjesnički i egzistencijano istovremeno gradi, otkriva i iskušava
u sudaru one nakane, one tek nagovještene želje i žudnje za drugošću i drugim iz pjesme
„Drugačiji raspored“ sa svakodnevno iskušavanom neumitnošću, sa
onim graničnimsituacijama, sa smrću, sa patnjom, sa neprestanom borbom za preživljenjem,
sa neizbježnom krivicom; sudaru u kojem i ona misao iz „Kutije u dvorištu“ dobija svoj
pjesmotvorni i životvorni, događajni oblik u kojem „misao jača, na čudesnu / Obnovu
oslonjena.“, baš kao ta misao iz pjesme „Udeo“, što „smirena u razmeni“ i sama otkriva da prije
nego što je postao svijet stvari i sistem oruđa, svijet je bio skup plodova; kuša da u tom svijetu
tako, kao u iskonskom i uvijek već novom događaju, njen i naš „udeo zri“. Sve te pjesme kao
da su pisane u iskušavanju i kao da su samo iskušavanje onoga Kafkinog brutalno jednostavnog
„pa ne može se ne živeti“, u kojem se „nalazi bezumna snaga vere“ koja u tom poricanje, u tom
„pa ne može se“, stiče oblik. „Nije potrebno“ kaže Kafka, „da odeš od kuće. Ostani za stolom i
osluškuj. Nemoj čak ni osluškivati, samo čekaj. Nemoj čak ni čekati, budi potpuno tih i sam.
Svet će ti se ponuditi da ga raskrinkaš, on ne može drugačije, ushićeno će se previjati pred
tobom.“ Da, potpuno tih i sam, samo takav čovjek je i mogao napisati te pjesme, neko čija se
riječ nakupila pažnje, i ne samo onog arhetipskog straha i stalne, svakodnevne strepnje ljudskog
bića, nego i strepnje (svoga) jezika koji je stalna opasnost za samoga sebe, u kojem uvijek nešto
nastaje a nešto nestaje, nešto se dobija a nešto gubi, jezika koji razara i stvara, razočarava i
očarava, razosovljuje i osovljuje, brišući jedne tragove ostavlja druge, možda baš one koji bi ga
kao kakvog bjegunca ili kao kakvu divlju zvjer mogli odvesti u propast; neko čija riječ strepi i
za sam jezik, govor koji navodi na štošta i koji, znamo to dobro, kao malo šta drugo može
navoditi i navesti čovjeka na ćutanje. A opet, jezik je sve; svijet je samo tamo gdje je jezik.
Otud tolika odgovornost za izgovorenu i napisanu riječ koju imaju još samo istinski pjesnici.
Zna to i cijelim bićem osjeća i svojom poezijom potvrđuje Živorad Nedeljković; zato te njegove
pjesme zapravo i ne započinje puka riječ – nego neka tenzija, neka napetost, izvjesna ontološka
prinuda koju nosi samo „vreme“ što „izrikom je saopštilo da nemost neće trpeti“, nagoni ga da
se pita „čemu pohotna ćutnja kad nije pomirenost“, budi onu neizdržljivu uznemirenost „pred
svetom što izrečen, ništa izreći ne mora“, vrijeme kojeg možda, zapravo i nema, ili možda nešto
drugo, nešto drugačije od svega (tog). Valja iskazati to neizdržljivo a neizrecivo – valja to
učiniti u času i iskušati ga kao čas kad „reći da je bol prestao / suviše naginje ništavilu i predaji“
i kad bol je jedina izvjesnost i oslonac, „bol što opominje i leči.“ Prelazak bola u riječ, u svoju
osviještenu ljekovitost, to bi bio najkraći i najtačniji opis pojavnosti i biti tih Nedeljkovićevih
pjesama. Kao neko ko je slušajući pjesnički govor velikih majstora dugo njegovao svoj
unutrašnji glas, pa pod onom unutrašnjom (bol) i unutrašnjovanjskom (vrijeme) prinudom,
ostavio u najdubljem pamćenju pjev drugih pjesnika, ostao sam sa svojim unutrašnjim glasom,
jedinom koji tu ljekovitu bol može trajnije osvijestiti, prevesti u riječ, ljekovitu i za drugog,
ljekovitu, čini se, i za sam svijet – tako i Nedeljković u tim kratkim pjesmama čini sve što bi se
učiniti moglo, čini sve što može da taj, kao i bol samo svoj, unutrašnji glas barem na čas dovede
do riječi. Nedeljković ne bira posebno vrijeme i priliku da taj unutrašnji glas dovede do riječi,
niti njegov unutrašnji glas čeka da od nekog vremena i kakve zgodne prilike bude izabran; čini
to naprosto onda kada istovremeno želi i mora. Može to biti bilo koja prilika, bilo koji čas,
a najčešće to bude upravo onaj čas i ona, reklo bi se, ontološka i ontička ne-prilika u kojoj nam
Pag
e79
nedostaje „prava riječ“ i kada znamo da te riječi zapravo i nema, kada i sama riječ je bol, i kada
samo po sebi je jasno ono najdublje iskustvo i „znanje“ o jeziku, ono živo shvatanje da „značaj
koji ima riječ u našem životu nije uslov značenja, nego značenje samo.“ A (u ovim pjesmama)
to su upravo oni časovi najdubljeg iskušenja kad „teskoba se brani osamom, osama poteže /
Teskobu kad nema valjanog odgovora“; kad nema valjanog odgovora, kad god nema prave
riječi, a ne samo „u godinama očaja i komadanja života tupim sečivima umova.“ Često se čini
da te Nedeljkovićeve pjesme i nije povela riječ, nego njegov pogled, oči što prate i što mu
„prenose“ ono što se zbiva i što se događa. „Kao nad fotosom, zabavljen“ pjesnik najprije
„otkriva(m)“ tu „poeziju lišenu interpunkcije“, unutrašnje glasove što prate tu nijemu pjesmu
očiju, pjesmu koja kao da zacjeljuje, ali i brzo nestaje i nikada se ne ponavlja. Pisati pjesmu
zapravo znači stavljati tu „interpunkciju“, pamtiti i bilježiti tu nijemu pjesmu, dovoditi je do
riječi dovoljno pažljive i tihe da prepozna i da ne nadjača onaj intuitivni šapat njegovog bića, a
opet dovoljno glasne da bi taj njegov unutrašnji glas čuo i neko drugi. Ponekad se ta
inerpunkcija stavlja, odsječno i hitro, ali uvijek krajnje pažljivo kao u kakvom kratkom, a
važnom izvještaju o (nekom) događaju, o samoj (viđenoj) stvari, pri čemu se to uvijek čini sa
onom sviješću o paradoksu i usudu izricanja koje uvijek već kasni za događajima i samim
stvarima, ali i sa punom sviješću i uvjerenjem o pjesmi kao jedinom načinu da se punoća
događaja po-kaže, da se do same stvari zbilja dođe. Ako samo malo bolje pogledamo vidjećemo
da to izvještavanje o onome što se zbilo nikada nije puko „verističko“ preslikavanje i
podražavanje, nego, istina tek početno, blago preobražavanje, umijeće da se riječju podrži ona
„transcendencija svjetla koja spoljašnjem svijetu daje jednu realnu spoljašnjost“, da se u
vidljivi svijet uvede onaj do riječi doveden, oblikotvorni unutrašnji glas, po-kaže na djelu onu
najveću, iskonsku magiju, onirizam same stvarnosti. Ponekad se taj uvijek jasan, nikada izričit
izvještaj sastoji od samo jedne rečenice izlomljene-ritmovane na signifikantnim mjestima,
proširivane nagovještajima, riječima koje se iznenada povlače u sebe, nestaju negdje da bi se
na njihovom mjestu bar na čas pomolio njegov unutrašnji glas, po-kazao mu da nije sam.
(Zaista, ima nečega anahoretskog u tolikoj pažnji, u tolikoj žudnji za svijetom koji je takoreći
tu, u osluškivanju svoga unutrašnjeg glasa; ima zaista, i uvijek već i nešto više od tog.) Ponekad
se, opet. taj unutrašnji glas mami rimama, pjesmama skladanim i sročenim u svojevrsnoj stalnoj
sinhroniji unutrašnjo-vanjske konsonance i disonance, tim, čini nam se, jedinim načinom kojim
bi se nova rimovana poezija mogla održiti u životu, tim raznovrsnim, slikovitim, razigranom
stihom i slikom rijetko viđenim i kod onih viđenijih pjesnika kojima je vezani stih opsesija i
preokupacija. A ponekad je to kratki niz rečenica proisteklih iz neke napetosti koju je dovoljno
taknuti pažljivom riječju da bi, kao kakva potreba i želja jača od one njegove potrebe i želje
da bude „slobodan…makar u krugu što krv ga u telu ucrtava“, krenula ka svom razrješenju ili
barem trenutnom rastrećenju i smirenju u kakvoj poenti, zgusnutom odjeku te napetosti, kao u
pjesmi „Crveni vetar“, recimo, u kojoj se, bukvalno tamo gdje bi se to najmanje moglo
očekivati, pronašlo i otkrilo i „kao na dlanu“ po-kazalo ono što jedva da se pronaći i pokazati
može, sam, da tako kažemo, obrazac za pisanje (te) poezije: „Poseban režim, načeto telo, ljubav.
/ Posle je lako pisati: O bolestima / O doživljaju koji se razlikuje.“ Uvijek, dakle, drugačije,
drugačijim postupkom, drugačije i „po nečinu opisa“ i po „mjestu tvorbe“ ali uvijek tako da su
u pjesmi „drama“i „scena“ jedno isto, i uvijek, prevashodno i na kraju krajeva, tako da bi se u
začuo onaj unutrašnji glas, da bi se, kako ćemo tek kasnije, u Ulasku vidjeti, čula ona pjesma
očiju, da bi se čulo kako „u molitvu izrasta obojena nečujnost / Što iz zasede je mami(m); da
bi(h) je / I razumeo kad najjače već beše voljena“; da bi se jednom ono neizrecivo kao
„prozirnost, izreciva srž“ samo po-kazalo u pjesmi. Taj unutrašnji glas pomaljaće se u
Nedeljkovićevoj poeziji postupno, iz pjesme u pjesmu; uz stalnu, neprimjetnu izvjesnost onog
neprestanog „očekivanja neočekivanog“, one tajne koju je nemoguće preuzeti, u svakoj
njegovoj pjesmi, on čini samu supstanciju onog slivenog pjesmotvornog i životvornog toka
njegove poezije. Kao da je upravo taj unutrašnji glas istovremeno i unutrašnja mjera umjetničke
Pag
e80
i egzistencijalne ostvarenosti njegovih pjesama, sama supstancijalna, unutrašnja pogonska
snaga toka njegove poezije, njen pra-život i njena prevashodna „strasna mera“, Svaka je pjesma,
od samog početka, svojevrsno prevremeno svođenje životnih i pjesničkih računa, sabiranje
nepotkupljivo i istinoljubivo, bespoštedno, bez artificijelnosti i ugađanja samome sebi; jedna
sve samosvjesnija potreba i žudnja za „drugačijim rasporedom“ koja će iz pjesme u pjesmu, iz
stiha u stih prelaziti u sve trezveniji a sve zanosniji i posvećeniji pokušaj blagog, sve blažeg, a
sve istrajnijeg i sve izvjesnijeg pjesničkog preobražavanja (svoga) bića i jezika, unutrašnjeg
oblikovalja svoga života i „ovoga sveta“ svojim unutrašnjim glasom. Ali, kakav bi se to bitan,
„drugačiji raspored“ uopšte mogao napraviti riječju, o kakvom bi se to, pa makar i blagom
preobražavanju moglo raditi, osim o onome koje nosi samo vrijeme, vrijeme koje gradi, vrijeme
koje razgrađuje? Šta uopšte može (pjesnički) jezik pred konačnošću i u samoj konačnosti i
neprenosivosti, neizrecivosti ljudske egzistencije i njenog usuda? Potpuno tih i sam, „telo
onakvo kakvo jeste / Svet onakav kakav jeste i kakav će biti“, šta može i šta uopšte hoće pjesnik,
taj „tvorac vlastitog ushićenja“, „ribar zakačen za izgovorenu udicu“? Niz je upitno-
otkrivajućih odgovora na to neprestano pitanje u Nedeljkovićevim pjesmama. Cijelim bićem
sklon dubokoj (pjesničkoj) introspekciji, nesklon da „svemu daje(mo) nestalan, dubok smisao
/ Ne pitajući jesmo li dostojni tumači“, on u jednoj pjesmi, u jednom kratkom, lirskom svođenju
računa, s prizvukom priznanja i pokajanja kaže: „Da, trebalo je živeti drugačije: / S više
pouzdanja u druge, sa umanjenim / Sobom u telu.“ Da, u ovim stihovima zbilja ima nekog
prevremenog svođenja pjesničkih i životnih računa, ali i žudnje za promjenom, žudnje nekog
potpuno tihog i usamljenog čovjeka kojem „žudeti…već znači biti drugde“, i koji to bez
uvijanja, čista srca, bez metonimijski premještanja i dubioznih metaforičkih zgušnjavanja,
pjesnički otvoreno kaže. Kao da su oni stihovi iz „Keltskog krsta“, ono „I kad je pretrpan
ornamentima. / On je direktan, jednostavan, strog. / Kao vera koju simboliše“, dovedeni ovdje
do krajnje est-etičke, dakle na samo stilističke konsekvencije; kao da se sa neposrednošću i
„direktnošću“ samoga bola želi po-kazati neko duboko, zapreteno osjećanje i slutnja. „Potpuna“
usamljenost, neprestano očekivanje neočekivanog, one tajne koju je nemoguće preuzeti, a koja
nas, čini nam se, gura u sve veću osamu i, da tako kažemo, nužna, intuitivna slutnja, neki strah
tajanstveno spojiv i spojen sa nadom da se baš u tome bezizglednom, u tom najopasnijem, gdje
nam je i najpotrebniji, krije spas. Eto onoga što će se tek kasnije pokazati kao egzistencijalno i
esencijalno i zašto ne reći onto-teološko rodno mjesto Nedeljkovićeve poezije, onoga, na svojoj
koži iskušanog opšteg, dakle uistinu posebnog mjesta bez kojega je nemoguće pratiti, dakle
pratiti u korak, posvećeno gonetati, razumijevati i shvatati, cijelim bićem prihvatati njen
pjesmotvorni, životvorni tok, tok njegove pjesme kao obraćanja Drugom, tok poezije kao od-
govora Drugog. Jer samo onaj koji je na svojoj koži osjetio, iskusio i iskušao usud i sud osame,
„jedino biće koje je dospjelo u napetost svoje usamljenosti kroz patnju i u relaciji prema smrti,
može se“, kako kaže Levinas, „smjestiti na teren na kome je relacija prema drugom moguća.“
Mogućnost te relacije i sama ta relacija prema drugom koja kao samo drugo „premašuje
mišljenje“, svako, pa i ono transmetafizičko koje je na to drugo svom (raz)umnom snagom
ukazuje i upućuje – iskušana je i u svom beskrajnom rasponu pjesnički po-kazana u poeziji
Živorada Nedeljkovića. Već samo to po sebi ovog pjesnika svrstava u red onih pjesnika koji,
ma kako to danas, kada se o poeziji, tu i tamo, što pomodno ćaska, što biva ozbiljno govorka
kao o nekom zanatu u izumiranju, zvučalo, pokazuju svojevrsno, ispostaviće se epohalno
preimućstvo i privilegiju poezije koja jedina može po-kazati da onaj, evo već jednovjekovni, za
filozofiju možda sudbonosni transmetafizički napor modernog mišljenja „da se misli više nego
što se misli“, da se, takorekuć, istovremeno dođe do pojma i da se pojam prevaziđe i prevlada,
ne mora nužno biti uzaludan. A to opet, već samo po sebi, govori o Nedeljkoviću kao pjesniku
čije vrijeme tek dolazi, ako ikakvo, (bitno) drugačije (pjesničko) vrijeme uopšte može doći.
Ako je onaj unutrašnji, molitveni glas sama supstancija slivenog pjesmotvornog i
životvornog toka Nedeljkovićeve poezije, onda je obraćanje drugom onaj delezovski, od te
Pag
e81
supstancije neodvojivi način na koji se ona ispoljava i pokazuje. Kada je o (ovoj) poeziji riječ
taj način je uvijek već od „sadržaja“ pjesme neodvojiv pjesnički izraz, na djelu pokazano ono
Malarmeovo „ne pravi se pjesma od ideja, nego od riječi.“ Od Ovoga sveta je razvidno i jasno
da to obraćanje drugom u njegovoj poeziji zapravo ne prestaje, i da ga možemo čuti i slušati od
njegovih prvih pjesama i slutiti kakav bi mogao biti ton tog obraćanja u pjesmama koje će tek
biti napisane. Nije to neko, da tako kažemo i kako bi se brzopleto moglo pomisliti, retorsko
obraćanje drugom (a i takvog, naravno, ponekad ima, od pjesme „Učeći“ naovamo) – nego
tajna naviještena i zadata u onom obraćanju drugom imanentnom jeziku; tajna koja se
istovremeno otkriva i pjesnički pokazuje postupno, a najprije u onom temeljnom,
egzistencijalno iskušanom ontološkom obliku, u onom najbližem i najtajnijem, u tišini i osami
iskušanom, žudnom obraćanju drugom koje se javlja tamo gdje smo ga, činilo se, najmanje
mogli očekivati. Počeli smo govoriti o tome slušajući Kafku, ono njegovo „pa ne može se ne
živeti“ koje se naizgled sasvim neočekivano i zašto ne reći mistično, nalazi u neraskidivoj vezi
sa drugošću svijeta koji nam se upravo tada najizdašnije nudi, pa da tu misao i zaokružimo
jednom drugom beskrajno jednostavnom a beskrajno dubokom, opet Kafkinom, da tako
kažemo etimološkom mišlju, samim sukusom fundamentalne ontologije kazanim u dvije riječi.
Ono Sein, ono Biti, kaže Kafka, na njemačkom ne znači samo postojati, negi i pripadati mu.
Eto u najsažetijem obliku onog iz čega pjeva, o čemu pjeva, i čemu i kome se obraća
Nedeljković, vjerujući u poeziju jer „ona zna kako se opstaje“, vjerujući, iskušavajući i
uvjeravajući se tako da svijet kao drugo, i da Drugo uzvraća pažnju, uzvraća pozornost, uzvraća
ponekad čak i pažljivost i osmijehe „izmamljene samom postojanošću / Predanošću, tim
jedinim iskazom / za koji se borih / pred navalom nepoznatog.“ U prvoj Nedeljkovićevoj knjizi
drugo se otkriva u neprestanoj osamljeničkoj žudnji, i on se tada, pretežno i uglavnom, obraća
njegovoj prividnoj i, činilo mu se, stvarnoj i stalnoj odsutnosti. Voljom neumitnog usuda i lične
sudbine, ali i po nekom višem, da tako kažemo ontoteološkom iskustvenom redu, drugo će
odmah nakon toga biti iskušano, otkriveno i kroz pjesničko obraćanje po-kazano kroz gubitak
onoga, da tako kažemo, prvog drugog u njegovoj knjizi Majka. Ono prvobitno pjesničko, a to
kod Nedeljkovića uvijek znači i egzistencijalno iskušavanje drugog kroz obraćanje njegovoj
odsutnosti biće tu iznenada dovedeno do paroksizma, i on će mu se, njegovoj neodređenoj
odsutnosti i (pjesničkoj) žudnji za njim, u narednim knjigama vratiti i poetski ga varirati sve do
knjige Drugi neko. Sklonija da primijeti očigledne poetičke i pjesničke rezove i zaokrete, česte
i kod naših najviđenijih modernih pjesnika, manje sklona uočavanju i razumijevanju blagih
poetičkih i poetskih preobražaja i pomaka i suptilnih formalno-tematskih mijena, književna
kritika, koliko znamo, nije primijetila da se ovom knjigom takorekuć završava i poetski
zaokružuje čitavo jedno petnaestogodišnje razdoblje Nedeljkovićeve poezije, vrijeme
osamljeničke slutnje životvorne i pjesmotvorne tajne drugog, vrijeme sve predanijih pokušaja
da se ta tajne bar na čas otkrije, dotakne i upamti, pređe u riječ u dodiru sa njegovim unutrašnjim
glasom. „To je vreme kada se ne sme voleti svoja nesreća, pošto je ona svojina svih tvojih
bližnjih.“ Šta je ta misao Vladimira Holana što kao moto otvara i značenjski sažima ono što će
se u toj knjizi (pjesnički) iskušati i po-kazivati, nego istovremena živa slika i krajnja
konsekvencija i onoga ne može se ne živeti, i one „usamljenosti sakrivane kroz pristojnost i
njene suštinske drugosti“; one usamljenosti u kojoj nam se čini da nam je, i pored svega drugog
i pored svih drugih, ostalo još samo obraćanje drugosti vlastite duše. Da, upravo duše koju više
od jednog vijeka, ne samo povodom moderne lirike, gotovo da i ne smijemo i ne možemo s
mirom pominjati, a koja, kako god nam to zvučalo, zaista stalno bdije nad nama i zna sve naše
tajne, pa čak i one koje ni sami sebi ne smijemo objelodaniti, i bez koje smo, ma koliko na to
vrtili glavom, upravo mi, a ne ona, i niko i ništa, i prah i pepeo. Samo je to, pokazaće se
pravovremeno, tiho a odvažno i odlučno svođenje svih dotadašnjih pjesničkih i životnih računa,
samo je ta i takva, bespoštedna pjesnička introspekcija mogla i pripremiti i sama biti onaj
istovremeni događaj u biću i u jeziku kada se u obraćanju drugom istovremeno začuje i od-
Pag
e82
govor drugog; Drugog koji je sama tajna i sama bit onog „etičkog impulsa“ što ga u
Nedeljkovićevom pjesništu primjećuje i ističe Saša Radojčić, pominjući i „etiku eskapizma“ o
kojoj ipak, čini nam se, ne bi moglo biti riječ, jer to dvoje, čak ni kada se pjesnička imaginacija
pokuša ušuljati u diskurs, ne može ići skupa, osim ako nije došlo vrijeme da pod eskapizmom
podrazumijevamo i njegovu suprotnost, i samo (pjesničko) udubljivanje u svijet. A i taj „etički
impuls“ u Nedeljkovićevom pjesništvu je, ne izgubivši ništa od svoje iskonske, intuitivne,
djelatne snage, odavno već prerastao u potpuno autentično artikulisanu po-etička, etičku i
poetsku svijest, onu do pjesničke riječi dovedenu iskonsku „etičku svijest koja nije modalitet
psihološke svijesti, nego njen uslov“, i koja nije neka „varijanta svijesti koja se preporučuje,
nego grčenje, sistola svijesti, naprosto“; dijastola, rekli bismo, jezika i govora. To je ona
sjedinjena pjesmotvorna i životvorna tajna i snaga drugog, istovremeni događaj u biću i jeziku,
pomaljanje pjesnikovog unutrašnjeg glasa, istovremeno obraćanje drugom i od-govor drugog
koji ćemo čuti čitajući Ovaj svet, slušajući njegov (ovoga svijeta) magično razgovijetni
unutrašnji glas kojem pjesnik daje riječ, i daje život, unoseći uvijek u taj tihi, čisti glas i „nešto
od potkožnog nesaglasja.“ Od prve Nedeljkovićeve knjige primijetne su i nama posebno
zanimljive one njegove neusiljene, autorefleksivne i autoreferencijalne, često, moglo bi se reći,
svojevrsne arspoetičke pjesme. Niz je takvih pjesama, od već pomenutog „Keltskog krsta“,
recimo, do „Nadmoći metafore“, „Imetka“ i „Obrasca“, od pjesme „Na očevini“ do „Uspona“,
kojima se s vremena na vrijeme, naglašenije i jače nego obično, osvjetli ono stalno, blago,
sudbonosno preobražavanje, pokaže pjesnički neki događaj, rasvijetli kao posebno
egzistencijalno, poetičko i poetsko mjesto. A onda je, da tako kažemo, kroz Ovaj svet iskustvo
svijeta kao događaj i kao posebno mjesto osvijetljeno, cijelom jednom knjigom.
Čitav Ovaj svet je i sam, svojevrsno posebno mjesto u Nedeljkovićevoj poeziji. Jednom
smo Ovaj svet kratko opisali i kao posebno mjesto na kojem onaj sliveni tok njegove pezije
postaje plovan, na kojem pjesma može, kako smo rekli, pogledati unazad, prema izvoru
i pogledati i krenuti unaprijed, prema ušću, nositi ne samo težak nego i dragocjen teret, oploviti
i proći čitav svijet i, nakon svega, ponovo, sada sa druge strane, dospjeti na onaj izvor sa kojeg
je potekla. Sav taj put prošle su pjesme Ovogasveta, pokazale da se ono što taj sliveni
pjesmotvorni i životvorni tok njegove poezije čini „plovnim“ nalazi u samom njegovom izvoru,
u onom obraćanju drugom i tada još nečujnom, (u) unutrašnjem glasu skrivenom od-govoru
drugog koje se u ovoj knjizi konačno počinje otkrivati, pokazujući jezikom i govorom pjesme
ono što misao tek pokušava razumjeti, a što naše biće cijelo vrijeme sluti : da nije ontologija,
kao što se činilo u njegovim prvim pjesmama,
nego etika ono što podstiče (pjesnički) subjekt na govorenje, i da „drugo osim radoznalosti“ i
erosa same spoznaje „traži simpatiju i ljubav“ To (dvoje) je ona, diskurzivnim jezikom
nagovještena tajna drugog, ono otkrivajuće, ono životvorno i pjesmotvorno u drugom, pjesnički
iskušano i po-kazamo u poeziji Živorada Nedeljkovića. Diskurzivni govor bi tu, čini nam se
trebao zastati, pokazati krajnju obazrivost i oprez u daljoj varijaciji i eleboraciji onoga
pred čime samo diskurzivno mišljenje najradije ćuti i, čini se, ako je to mišljenje istinsko i
posvećeno, (ne)rado prepušta riječ (nekakvom) pjevanju, a rado samoj poeziji. Iznimno je,
naime, važno, za razumijevanje Nedeljkovićeve poezije čini nam se, presudno, shvatiti i ukazati
da će u njegovom pjesništvu, onaj, njegovom habitusu imanentni „etičkiimpuls, postupno,
dolaziti do sve neskrivenijeg izražaja“, ali pri tom valja dobro paziti da se iz egzegeze po-etike,
ne sklizne u puko ćudoređe, na skliski teren umjetničkog „angažmana“ na kome se poezija i
istinski pjesnici zapravo ne s-nalaze. Ne radi se, naime, tek o „etičkoj komponenti (od koje
zaziru i pesnici i kritičari proteklog veka)“ izraženijoj „nego što su tumači poezije Živorada
Nedeljkovića bili spremni da prepoznaju i priznaju“, niti samo i prvensteno o tome da je „ona
proisticala iz same odanosti čistoti, etici lirskog zadatka“, a što, istini za volju, zaista, sve više
dobija „veoma snažne naglaske, često presudne za smisaona ishodišta pojedinih pesama“ –
nego o tome da je Nedeljković jedan od onih rijetkih, danas čini nam se najdragocjenijih
Pag
e83
pjesnika koji su pjesnički dospjeli u neizrecivu tajnu govora drugog, onih koji na pjesnički način
otkrivaju i po-kazuju ono o čemu, dajući sve od sebe, pokušava govoriti najdublja savremena
transmetafička misao ukazujući na etičku a ne ontološku suštinu samoga jezika i ljudskog
govora. Ne radi se dakle o „etičkoj komponentni“, nego o etičkoj supstanciji Nedeljkovićevog
pjesničkog govora koji nam pjesnički otkriva i po-kazuje etičku supstanciju jezika i ljudskog
bića samog. Samo takav pjesnik, čini nam se, ima zbiljsko est-etičko pravo na one lirske
manifeste etike apsolutne odgovornosti, odgovornosti svakoga i svih, „svih živih“ i „svih
mrtvih“, o kojoj je riječ u pjesmama „Ka tom mlazu svetlosti“, „Zemlja“ i nizu drugih; samo je
tako moguće pjesnički govoreći o „sveprisutnosti“, „izdržljivosti“ i „banalnosti“ zla, pokazivati
tananu, ali spasonosnu snagu dobra i molitvene sabranosti bez koje nema nikakvog
razumijevanja i sabornosti. Ništa nas, danas i ovdje, tako tiho, a tako ubjedljivo, tako lirski
blago a tako ozbiljno ne upozorava i ništa nam danas tako, samo sobom pjesnički ne po-kazuje
da, kako veli onaj Kanovičev rabin, „svako mora liječiti sam sebe“, i da će „tek tada, možda,
ozdraviti i vrijeme“, vrijeme posvemašnje društvene krize, vrijeme velikih, sudbonosnih
izazova i iskušenja za ljude i narode u ovom oskudnom, opustošenom, na smrt bolesnom
(istorijskom) vremenu; vrijeme „šupljih ljudi“ „bogatih“ informacijama, siromašnih pažnjom,
vrijeme ljudi koji ne osjećaju i ne shvataju da škrtariti sa pažnjom, znači ne živjeti. Još jedan
„impuls“, međutim, kako smo vidjeli, živi u tajni koju nam otkriva i govori drugo, drugo koje
traži više od razumijevanja, drugo koje traži više, koje traži simpatiju i ljubav. I taj se,
najsnažniji „impusls“ pjesnički otkriva i po-kazuje, dolazi do riječi kroz Ovaj svet, po-kazujući
nam ono uvijek već više, ono nepojmljivo, ono (diskurzivnim) jezikom neizrecivo, ono
Lakanovo da „ljubav znači dati ono što se nema.“ Ono neizrecivo same ljubavi kao „lirskog
agensa“ u Ovom svetu se, reklo bi se, pjesnički izriče i hipostazira. U istovremeno znalački
sročenom i pohvalno intoniranom, uglavnom na opis njegove pjesmotvoračke vještine i umijeća
usredotočenom, pogovoru pod naslovom Lirika, sa svihstrana objavljenom uz Nedeljkovićeve
izabrane pjesme Neumereni rad godina, (Gradska biblioteka „Vladislav Petković Dis Čačak“,
2011.), Dragan Hamović je taj „lirski agens“ prepoznao u „pojavi malog sina“ kroz kojeg će
neizreciva ljubav progovoriti u mnogim Nedeljkovićevim pjesmama, i egzaltirano i brižno i
prostosrdačno u isti mah, kao što je ona očinska ljubav zapanjujeće jednostavno, tepajući
progovorila u pjesmi „Obilje“; držala ga i samog u najtoplijem naručju, u najvišem a
najsigurnijem zagrljaju, zagrljaju drugog od kojeg bližeg nema(mo). Posebno su zanimljive one
Nedeljkovićeve pjesme u kojima se spaja ljubav prema pjesmi i ljubav prema ženi, kakva je na
primjer ona pjesma iz Ulaska pod naslovom „Mit“, spoj čiste, autorefleksivne i ljubavne lirike,
najzanimljivija i najrafiniranija pjesma takve vrste koju smo kod naših savremenika pročitali,
moguća, čini nam se, ne samo zbog neizrecivog govora drugog dovedenog u toj pjesmi do riječi,
nego i zbog toga što mu je voljena žena i sama pjesnik, podarena da i sama iskazuje, dakle da
prije svega čuje, ne-skrivenu tajnu govora drugog. Plodonosno je, zbilja, preplitanje tih ljubavi
u toj (u tim) pjesmama i u Nedeljkovićevoj poeziji. Njih dvoje bi zaista mogli reći: „Nismo se
zbližili zato što smo otkrili suštinu same stvari, suštinu poezije, nego smo otkrili suštinu same
stvari, suštinu poezije, zato što smo se zbližili“; i to bi, na izvjestan način moglo važiti za sve
nas, pisali poeziju ili ne, bili toga svjesni ili ne. A o toj suštini same stvari, o suštini poezije, o
tom zbližavanju je zapravo cijelo vrijeme riječ. Riječ je o putu do posebnog mjesta
u Nedeljkovićevoj poeziji i o samom tom posebnom mjestu na kojem se dobro i lijepo pjesnički
otkrivaju i po- kazuju kao jedno, i uvijek već više od toga, kao sama ljubav, kao jedinstvo toga
troga, kao ono najživotvornije i najpjesmotvornije u ne–skrivenoj tajni drugog, kao od-govor i
kao tajna drugog bez kojega bi se tuga istovremeno zgušnjavala i rasla, a radost raspršila. Ta
tajna uporediva je samo sa tajnom bezgraničnog svjetla izvan kojega se jednostavno ne može
biti, onog svjetla koje samo nema vidljivu formu, a koje tu formu daruje stvarima i bićima
dajući im realnu spoljašnjost. Tako bi sada (nakon što je prošla sve, i nakon što se, otkrivši
drugo, ponovo, sada sa druge strane, našla na samom izvoru), kao to bezgranično svjetlo, htjela
Pag
e84
govoriti ona pjesma očiju. A da bi nakon svega (nakon što je iskušavajući tajnu drugog
prevladala svaku metafizičku raspru sa samom sobom o tome da li je ona početak pjesme ili
njezin kraj) govorila tako, pjesma i poezija moraju naći svoju novu formu, formu koja bi u isti
mah bila i oblik po-kazivanja samoga svijeta. To je ono posebno mjesto u Nedeljkovićevoj
poeziji na kojem njegov unutrašnji molitveni glas (koji pamti sve, koji se najprije obraćao onom
spasonosnom u samome sebi, a koji se sada obraća drugom, svikao „na izlaske i povratke u
sebe“, ojačan „u razmeni“ za onaj presudni životvorni, pjesmotvorni ton od-govora drugog u
pjesmama koje je sam ispjevao) nadjačava svaku našu riječ, i kada sve više molitveno sluša
tihi, gotovo nečujni, zaboravljeni glas samoga svijeta, pretvarajući se polagano i sam u njega,
u do tad nečuvenu, beskrajnu pjesmu očiju. Kada se nađe pred zadatkom da to dovede do riječi
pjesnik (koji je do tada, služeći se „analogijama, metaforama, aluzijama, konstrukcijama raznih
vrsta i namena“ bio „isključivi posrednik među stvarima“ bez obzira koliko se njegov
„takozvani unutrašnji vidokrug“ širio) „biva zapanjen podudarnošću nekih stvari u unutrašnjem
i spoljnom vidokrugu; ono što bi sam poželeo da pravi pronalazi u onome što ga okružuje. O
tome su izgleda brinuli neki drugi posrednici. Sve je već raspoređeno i udešeno do najsitnijih
pojedinosti, tako da bi njemu preostajalo ili da okrene leđa ili da opiše ono što vidi, u nastojanju
da to sačuva od zaborava, sopstvenog ili onih oko njega; i da to priloži u opšti album s požutelim
slikama, namenjen onima koji će doći i neće znati da je postojalo išta nalik tim slikama. A to
su slike njegovog vremena, slike iz njegove najbliže okoline, rečitije od bilo čega što bi on
umeo da proizvede u najpovoljnijim okolnostima, u najsrećnijem spregu iskustva i uobrazilje.“
Ništa jednostavnije i tačnije ne opisuje (novu) pjesničku zadaću koju će pred sebe staviti
Živorad Nedeljković, od ovih riječi Borislava Radovića iz već pomenutih, Nekih stvari. Ne
okrenuti leđa, opisati to što „vidi“, ima li lakše i u isti mah teže zadaće za pjesnika? Istovremena
težina i lakoća, to je ono što će od Ovoga sveta nositi svaka i što će nositi svaku njegovu riječ,
svaki njegov stih; težina koju će nositi svaka njegova pjesma, lakoća sa kojom će tu težinu
nositi, lakoća koja će nositi njegovu pjesmu, njega i ovaj svijet. Osjećaj lakoće pred onom
„izvornom“, da tako kažemo arhetipskom pjesničkom zadaćom da opet prevede djelo vida u
djelo jezika, da onim već pokazanim darom što odvaja pjesnike od stihotvoraca opet
izjednačava stvari i riječi, „sadržinu“ i „formu“; osjećaj lakoće i istovremena težina saznanja
da se na tom „izvoru“ našao ponovo, sada dolazeći i prilazeći mu sa druge strane, ne samo sa
izjednačenim „unutrašnjim i „vanjskim“ vidokrugom, i ne samo sa iskustvom i iskušenjem
obraćanja drugom, nego i sa neizrecivim od-govorom drugog u unutrašnjem glasu i svom
govoru i ćutanju, sa jednim novim iskustvom i iskušenjem svijeta koji mu se i sam otkriva kao
drugo; sa jednim potpuno novim, ne-poznatim viškom viška percepcije, plodom onog stalnog
blagog preobražavanja (njegovog) bića i jezika, u kojem žudnja za cjelovitošću vlastitog bića
prelazi u žudnju za cjelovitošću svijeta. To novo iskustvo i iskušenje cjeline svijeta kao žudnje
za njom, taj novi „sadržaj“ tražio je i novu „formu“, način da se ta „licem u lice“ otkrivena,
neizreciva i neprenosiva tajna po-kaže i prenese. U tom iskustvu i iskušenju drugosti i
„egzistencijalnosti“ cjeline svijeta koje se ne sastoji samo u tome, i ne svodi na to da se naše
granične egzistencijalne situacije iskušavaju kao granične situacije samoga svijeta i obrnuto,
ima nešto od neizrecive teškoće onog najtežeg, što tjera da tražimo smisao i spas koji ne može
biti samo naš, onog jediiog, čini se, što donosi olakšanje i lakoću, i što nam otkriva da se težina
i lakoća nalaze u nekoj stalnoj, vidljivoj i nevidljivoj, tajnoj i javnoj, e(g)zoteričnoj vezi. Ima u
tom (pjesničkom) iskustvu i iskušenju nečega od onog Eliotovog „spasenja obraćenjem“, one
njegove neskrivene potrebe i žudnje za Vita nuova, ali ne i one njegove raspetosti i rastrzanosti
između svijesti o tom pokušaju „napornom i tegobnom kao ponovno rođenje, i bojazni da je
„početak Novog života gotovo konačan trenutak prihvatanja“, ono „da“ svijetu koje može
značiti „ne“ poeziji, a „da“ praktičnoj vjeri. Ima tu još više one vjere u „neophodnost umjetnosti
potpuno razriješene grijeha“ kakvu je, recimo imao Jejts, a što samo po sebi nadvladava sav
(istorijski) besmisao i nasilnu ispraznost ovog javnog pseudokonsenzusa do kojega se došlo
Pag
e85
kombinacijom nasilja i prevare, a koji sebe predstavlja kao stvarnost. Ima tu, ima zapravo u
čitavom Nedeljkovićevom pjesničkom iskustvu, nevjerovatne i uvjerili smo se, nesvjesne i
utoliko slučajne podudarnosti sa onim Vitgenštajnovim rasterećenjem od muke i mučanja nad
„neiskazivošću forme odslikavanja“ i nalaženjem izlaza iz pakla podjednakih razloga za
govorenje i ćutanje u tajni svakodnevnog govora i jezičkih igara, u onim njegovom rečenicama
koje bacaju potpuno novo svjetlo na sav njegov transmetafizički napor i koje toliko vuku i
mirišu na poeziju, i koje što se nas tiče i jesu poezija – poezija kakva bi se tek mogla pisati. Ima
tu pomalo od svega toga, ali prije i poslije, i iznad svega ima njegove tihe a snažne odlučnosti
i odvažnosti da se i u onom najbesmislenijem i najopasnijem potraži smisao i spas, i ima,
naravno, onog njegovog bogomdanog (pjesničkog) dara da se na ono najteže, strogo uzevši
multidisciplinarno, po spekulativnom rangu zaista vitgenštajnovsko pitanje zamislivosti i
izrecivosti forme u kojoj bi se mogao izraziti sam svijet, da na takvo pitanje dakle, od kojega
pamet staje, odgovori na „najprirodniji“ mogući način. Upravo to, pokazaće se, nosilo je u sebi
neslućene mogućnosti i dalo njegovom pjesničkom djelu jednu, da tako kažemo, prirodnu
arhitektoniku, u kojoj se njegove pjesme ukazuju kao niz živih slika svijeta, događaja u
vremenu, a onaj tok njegove poezije koji se ne može hipostazirati – kao samo vrijeme. Forma
njegove pjesme, njegove knjige pjesama, forma njegovog pjesničkog djela, nije, kako bi rekao
Šejmas Hini, zaseban produkt uma, nego samoosjećanje, prirođen put, svojevrsno rađanje i
rođenje pjesme koje joj daje nešto poput biološkog prava na postojanje. Kompozicija pjesme
na kraju izgleda kao kakva lančana reakcija u prirodi, Samo takva forma i samo takva
kompozicija može prihvatiti i odgovoriti na dinamiku samoga svijeta čija nam se sveukupnost
i cjelina uvijek otkriva kroz događaj, uvijek već dat samo u iskustvu i uvijek već
transcendentan, u isti mah. Mnogo je Nedeljkovićevih pjesama koje govore upravo o tome, a
već pomenuta pjesma „Obrazac“ čini nam se najupečatljivije, sa već pomenutim arspoetičkim
prizvukom. „Često sam sretao ljude / Neraskidivo povezane s mestima / Na kojima žive.
Najčešće, oni / Ne bi ni prozborili o tome, / Od njih ne čuh nikada / Nikakvu oveštalu frazu,
floskulu. / Ni reč ne znadoše o rodnoj grudi, / Mitskim precima, o vekovnom ognjištu / Ili, pak,
o sveopštim zaverama. / Ništa od toga: uostalom, nikakvom otrovu / Ne behu dostupni. // Bili
su to mahom pustinjaci, sakupljači plodova / I lovci, ribari i pastiri, / Ljudi koji su morali uvek
da znaju gde se / Tačno nalaze, fizički, do svih pojedinosti / Da bi sačuvali životnu srž. / Bejah
uvek zbunjen detaljima na koje su reagovali, / Ali više od toga zapanjila bi me lakoća / Kojom
raspolažu podacima, i kako bezbroj / Sitnica raspoređuje u obrazac, koje je moguće / Prepoznati
i pamtiti. // Uzbudljivo je naići na takvo prisno, / Lično znanje koje nema odraz i nikada se /
Ne umnožava, jer postoji samo na tom mestu, / U krugu u kome leti jedna ptica, pliva / Jedna
riba, raste davna pečurka, zavija / Uvek isti vuk. U kome um sve to objedinjuje, / A jedno telo
drži da je tako….“ Eto od koga Nedeljković uči odakle se mora započeti pjesma da bi u nju
mogao stati cijeli svijet – od najvećih majstora, od tih, da tako kažemo, fundamentalnih
ontologa po sebi. Uvijek od onih koji znaju ono što je (u poeziji) najvažnije: kako se postoji i
opstaje. A o samoj pjesmi, o samom poju, o lakoći (poja), on uči od ptica, od onih koje slete do
njega „donoseći“… „ljubavnu čežnju, rešenost da pesma traje, / Uzornost u poimanju potreba“,
i od one ševe koju nije „Video nikada, ni čuo“, o kojoj zna „ono što znaju pesnici, / To da ševa
nije zemaljski stvor, / Ona je jedina nebeska ptica / Čije pevanje do nas dopire. / Na nevidljivog
duha / Koji bi htao da uteši zemlju / Liči njena laka, neumorna pesma / I ništa ne košta.“ Sve je
tu, u značenjskom rasponu između stihova tih pjesama, kao između zemlje i neba; početak i
kraj, beskrajna udaljenost i beskrajna bliskost, krug i kruženje. svaki krug, stvarni i simbolički,
prahermeneutički krug, krug bića i krug nekog kružnog vremena, krug riječi i stvari, krug života
i smrti, kruženje pjesme u koje može stati i koje može obuhvatiti sav svijet. A upravo to je na
djelu, i upravo to se od Ovoga sveta događa u svakoj Nedeljkovićevoj pjesmi. Gotovo svaka
njegova pjesma prolazi taj kružni put, popunjava događajem svijeta taj raspon i tako zapravo
popunjava sam svijet koji se kroz događaj pjesme samom sebi po-kazuje. Način na koji ga po-
Pag
e86
kazuje pjesma, način je na koji se po-kazuje svijet, način na koji se po- kazuje svijet, način je
na koji ga po-kazuje pjesma, i tako stalno, iz pjesme u pjesmu, u stalnom blagom
preobražavanju; pjesma i svijet, spojeni u događaju-pjesmi, bez besplodnih nadgornjavanja ko
tu koga po-kazuje, i uvijek „zbog sveta“, i uvijek sa povjerenjem u svoj unutrašnji glas, sa
uvjerenjem i vjerom u toplu, bezinteresnu ljudsku riječ, u pjesmu što traje još od onog
„izmišljanja reči / I šaputanja mladuncu / Dok su na zidu pećine / Igrale senke budućeg
plamena.“ Kao da se nakon svih pjesničkih iskustava i iskustava pjesništva najradije sjeća
„obične“, ljudske riječi – tako Nedeljković započinje svoje pjesme. Sjetimo se kako počinje
maločas pomenuta pjesma „Obrazac“. Tako nekako, obično da, kada je poezija u pitanju,
neobičnije ne može biti, tako on započinje pjesmu – tako da se uvijek iznova pitate može li se
jednostavnije i prisnije povesti pjesma. Početak njegove pjesme uvijek zvuči kao nekakav
neusiljen i bezazlen, poziv na saputništvo i kao jemstvo da nešto sveto u ljudskom govoru,
nikada, ni ako mu se pjesma na čas, možda otme, neće biti iznevjereno, nešto što mu daje pravo
da nam čista srca uputi poziv na saputništvo dok još tačno ne zna šta nas na tom putu čeka. Kao
da to jemstvo od njega traži i njegov unutrašnji glas koji najbolje zna kroz koja će
iskušenja morati proći govor pjesme da bi se u njoj po-kazao svijet. A kraj pjesme, kraj kojega
zapravo i nema, on je samim tim nada – ako i nije razrješenje, on je uvijek upamćeno
rasterećenje, olakšanje; olakšanje koje nije lakoća, ali je s njom u najbližoj „rodbinskoj“ vezi;
u vezi sa lakoćom, tom trećom tajnom koju se ne može preuzeti. A između početka i kraja
(pjesme) je događaj, živi čas iskušavanja egzistencije i egzistentnosti (koja će kod Nedeljkovića
povremeno prerastati u svojevrstan panpsihizam) samoga svijeta, vrijeme u kojem se svijet po-
kazuje, pokazuje sebi da postoji. Po-kazivanje svijeta je epifanija, čas u kome nam svijet
uzvraća pažnju – gledanje svijeta, licem u lice. Svakodnevna, ovozemaljska epifanija. Forma
te epifanije je poezija. Nedeljković ne opjevava sjaj jasnih, prečistih predstava svijeta koje se
zbivaju u tim epifanijama nego sam put i dolazak .do njih. Svaka je pjesma taj prokopani i
upamćeni put i dolazak, i svaka je pjesma samo tako i sama događaj, prizivanje i pamćenje po-
kazivanja svijeta. A da bi pjesma bila događaj, da bi zbilja bila (pjesma), to uvijek već od
čovjeka traži da uistinu bivstvuje, da zbilja bitiše, da zbilja i uistinu bude pjesnik, da bude
majstor, i više od toga. Nedeljkovićevo majstorstvo je, kako smo još na početku rekli istinsko,
učeno dakle od najvećih majstora, a opet, samo njegovo, i ono je kao takvo primijećeno,
prepoznato i visoko vrednovano. Dragan Hamović je to, čini nam se, učinio prije, smjelije i
pronicljivije od drugih. „Po dinamizmu prisutnom na svim formalno-strukturalnim nivoima
pesama“, kaže Hamović. „po tome kako istovremeno afirmiše i relativizuje, razvija i pomera iz
ležišta mnoštvo opevanih pojava opipljivih i zamišljenih; kakve intonacione raspone, leksičke
i oblikovne zaokrete postiže; kako razgranava i zgušnjava jezik svojih pesama – Živorad
Nedeljković se ukazuje kao jedan od najdarovitijih pesnika koje uopšte imamo…“ Primijetiće
Hamović taj „dinamizam…pesme“, naslutiti možda da je samo takva, da tako kažemo, sveopšta
pokretljivost pjesme (a što će Hamovića možda i navesti da naslov onoga pogovora pod
naslovom Lirika sa svih strana suptilno i tačno preimenuje u Lirika u opštem pokretu i tako, što
se nas tiče, pogodi u samu srž Nedeljkovićevog pjesništva) prijemčiva za dinamizam i
„adekvatna“ dinamizmu samoga svijeta. Primijetiće Hamović i taj Nedeljkovićev potpuno novi,
svojevrsni pjesmotvorački sinkretizam (koji je posebna tema i koji, kada je riječ o nezahvalnoj
temi budućnosti pjesničke umjetnosti, čini nam se, dalekosežno sluti), tu, kako on kaže,
„raritetnu sintezu mnogih prošlovekovnih ispitivačkih tekovina“ kao jedini način da se
„doskoči“ igri bića i jezika u kojoj svijet voli da se otkriva i skriva, svijet koji se samo u
događaju zbilja i uistinu zbiva, koji se jeziku ukazuje i pamti, a samo u pjesmi samom sebi i
drugom pokazuje. Čitav i cjelokupan niz takvih pjesama je sam po-kazani svijet, svijet koji
uvijek jedva čeka da ga „iznova izgovoriš“ i koji će biti „od svih svetova bolji, / Jer neće biti
samo moj.“ Samo tako, proširivši ga na cijeli svijet, mogao se napraviti „drugačiji raspored“ u
onom „dvorištu“ od kojeg je i od čega je, sve počelo. To je to „malo“ Nedeljkovićevo
Pag
e87
(pjesničko) otkrovenje i spasenje, plod stalnih blagih preobražavanja duhovnog bića i jezika
jednog tihog čovjeka, čija su „lutanja na dohvat, / Nepodesna za preterivanje i priču“, a koji u
tim, rekli bismo, potpuno samosvjesnim „lutanjima na dohvat“ obilazi svoj i naš (bes)kraj i
krajolik, po-kazuje ovaj svet. To je stvarni i izgovoreni, jedini i izvan živog časa postojeći i
postojani svijet, izrečen pjesmama kao kada „šetnjama izricasmo običan život, bez eufemizma
i metonimije.“ U tim pjesmama, u tim šetnjama, „tumaranje kroz običnost“ zna biti „više od
poklona, sreća.“ U tim pjesmama, u tim šetnjama, zapravo, u tim šetnjama-pjesmama nema
„preterivanja“, jer je on i dok šeta i dok pjeva, uistinu pjesnik, onaj dakle, kojem vjerujemo, i
onda kada nas, na primjer, osupne kakvim, na prvi pogled „pretjeranim“ poređenjem, strahom,
recimo, da stvara bilo kakav mit, jer „zna“ da je njegov „život tek kap krvi, / Osnažena u
kolebanju“, „kapnuti ili ne.“ I tada, naime, kao i uvijek uostalom, pjesnik nam otkriva suštinu
same stvari, pokazuje nam da u poeziji zapravo i nije moguća laž. A kada u pjesmi nema laži,
tada nas i jedno „pretjerano“ poređenje može odvesti na neko neočekivano mjesto na kome se
bezmalo sve što smo nekim povodom htjeli reći po-kazuje samo od sebe. Može nas, recimo,
odvesti u jednu priču Milorada Pavića u kojoj se igra neka začudna kartaška igra u kojoj igrači
zalažu ono što im je najdragocjenije. U toj igri se dobija tako što se daruje. Igrači su Pavićevi
savremenici, ljudi sa punim imenom i prezimenom. Jedan od njih zalaže zlatan sat, drugi neku
porodičnu relikviju, a Stevan Raičković, dobro se sjećamo, ulaže jednu „svoju pesmu“. Učesnik
u igri je i Borislav Radović koji na opšte iščuđavanje ostalih, ulaže jednu ribarsku tajnu. A kako
upravo on tu zagonetnu igru davanja i uzimanja dobija, on tu tajnu mora otkriti, pa na još veće
čuđenje ostalih igrača, koliko se sjećamo, baš ovako kaže: „Radi se o tome da se udica navlaži
krvlju iz vlastitog prsta; tada riba grize kao luda.“ Pavić je zbilja u smišljanju i pričanju priča
vrijedio za trojicu, od kojih je jedan stalno bio smrtno ozbiljan, drugi se igrao i šalio, a treći
slutio za svetrojicu. Slutio je i ovaj put nepogrešivo i vidio ko je uistinu pjesnik, ko je pravi
majstor, i više od toga. Sve je čini se, znao taj Miša Pavić, i još više slutio, i što je najvažnije,
volio je to i umio beskrajno duhovito, prenijeti drugom. Samo, čini se, nije znao ili možda nije
htio reći da se tu zapravo i nije radilo o „krvi iz vlastitog prsta“, nego baš o onoj „pretjeranoj“
kapi koju smo maločas pominjali. Radi se, dakle o onom najtežem, bez kojega nema istinskog,
zbiljskog olakšanja i lakoće – radi se o tome da iza istinske, zbiljske poezije, da iza poezije kao
zalog stoji sam život, i da se samo tako ritam našeg unutrašnjeg glasa može uskladiti sa
skrivenim, zacjeljujućim ritmovima svijeta i sa zvjezdanim satima, zacjeljivati tako i sebe i
svijet. Nije to jedini, ali je svakako presudni razlog što čitajući neke, nama danas najzanimljivije
pjesnike, a Živorad Nedeljković je svakako jedan od njih, često pomišljamo na ono
presokratovsko to garauto noiein esti te kai einai, na to, jer isto je misliti i biti koje i sada,
nakon toliko stoljeća, zbilja zvuči dublje od svega što bi mi danas umjeli reći, o čemu bi mogli
i umjeli zbilja i istinski misliti, dakle to mišljenje živjeti. To danas mogu samo pjesnici, i to će,
po svemu sudeći, i ubuduće moći zbilja iskušavati, dakle po-kazivati samo pjesnici, pa bi ta
Parmenidova misao danas mogla i trebala glasiti jer isto je pjevati i biti. Ruku na srce, mi više
i ne vjerujemo onima koji pišu pjesme iz kojih se vidi da bi ti ljudi sasvim lijepo mogli živjeti
i bez toga. Izjednačavanje i jednakost onoga pjevati i biti, to življenje pjevanja i mišljenja, nije
samo neka, da tako kažemo, naša mjera vjerodostojnosti nekog pjesnika, nužan uslov
vrijednosti i važnosti njegove poezije za drugog; to je, kako nam se čini, zapravo jedini izlaz iz
slijepe ulice u koju je zašla moderna poezija, moderna lirika koja je, što se nas tiče, ono duhovno
najuzbudljivije, najbolje i najljepše, ono najviše što je pjesnička umjetnost, i što je umjetnost,
ikada dala. A sama ta mogućnost, sam taj pokazani izlaz na neki novi put poezije, neuporedivo
je važniji i od ovog tupavog muka koji se širi i od ove dreke koja se diže oko „skrajnutosti“
poezije, od ove „brige“ i prenemaganja oko toga što, izvan uskog kruga posvećenika i
profesionalnih tumača jedva da se i govori o poeziji, jedva da se i pominje poezija. A i šta bi se
to još važno, izvan poezije same, o poeziji imalo i moglo reći, a što već nije rečeno? Zar kao
novu opet potezati onu staru priču o upitnosti društvene svrhe i utilitarnog smisla poezije? Kao
Pag
e88
da nemamo preča posla i kao da ona vizija „idealne države“ nije prošla gore nego pjesnici u
njoj. Ili žaliti za „zlatnim vremenime“ poezije kojih zapravo nikada nije ni bilo? (Istina je
zapravo da postoje vremena koja je poezija pozlatila, pomogla ljudima da smislenije prebrode
svoje (istorijsko) vrijeme, da budu bolji nego što jesu. A i šta bi više od baštine, od tog
pozlaćenog vremena, čovjek čovjeku koji dolazi mogao pre-dati?) Ili ne daj bože tjerati poeziju
da trči tragikomičnu trku sa zabavom? Sve je to uzalud, sva ta izvanjska „briga“ za poeziju. O
poeziji je, kao i o svemu drugom, uostalom, uglavnom, sve rečeno. Poezija, međutim, još nije
rekla svoje. Ono iskonsko, a uvijek već novo, ono najteže izrecivo, ono neizrecivo, što samo
ona može iz-reći, a što nas se najdublje tiče i kada toga nismo svjesni, jer sobom nosi onu
iskonsku moć obnavljanja koju imaju samo biće i vrijeme, i preko poezije jezik kojim govorimo
i na kojem je čitamo; onu iskonsku, iscjeliteljsku moć obnavljanja koja je svijetu danas potrebna
gotovo toliko koliko i samo njegovo postojanje. Nije to nikakvo, a pogotovo ne neko olako,
„optimističko“ predskazivanje nečega novog pod kapom nebeskom što bi nam mogla donijeti
(samo) poezija; to je naprosto samo iskustvo čitanja i poziv na posvećeno čitanje onoga što
poezija po-kazuje. Lakoća sa kojom to (najteže izrecivo) po-kazauje Živorad Nedeljković,
odlika je vrhunskog pjesničkog majstorstva, i svrstava ga, uz Slobodana Blagojevića i Borisa
A. Novaka, prije svih drugih, u red onih pjesnika, rođenih na južnoslovenskom prostoru u
drugoj polovini prošlog vijeka, čije živo pjesničko djelo, čija poezija, po svojoj poetičkoj
relevantnosti i poetskoj, umjetničkoj realizovanosti i vrijednosti, uveliko prelazi granice jezika
na kojem je napisana.
…..Zato, naposljetku, ono najvažnije. Rekli smo, naime, podosta od onoga o čemu smo mislili
dok smo ponovo i sa sve većim užitkom čitali i iščitavali Nedeljkovićevu poeziju. Samo o onom
najvažnijem, o lakoći njegovog pjeva, o auri i supstanciji samoga poja, o samoj lakoći, gotovo
da i nismo govorili. I sam pjesnik nas je ponekad navodio na ćutanje o njoj, „nameran da o
lakoći ne progovori(m) ni reč, nego da tišinom telo iskušava(m).“ Ali, mi nismo izdržali. Sve
vrijeme smo zapravo, pokušavajući slijediti i dočarati tok, strukturu i ritam Nedeljkovićevog
pjesnikovanja, povrh svega mislili na tu lakoću i pokušavali govoriti o njoj, posebno onda kada
smo nadugo i naširoko hermeneutički raspredali o onoj kratkoj pjesmi, jedinoj, čini se, u kojoj
te lakoće nema. Pjesmi u kojoj, čini se, nema ničega osim onog najvećeg tereta nagomilanog
spolja i iznutra; onog tereta iz kojeg nastaju i rađaju se riječi. Riječi koje i same znaju biti teret
i opterećenje; riječi koje su uvijek, čini se, i neki teret, uvijek, osim kada su bezazlene, (i) kada
su riječi pjesme. Riječi pjesme koje su uvijek neko rasterećenje i olakšanje, ali ne i sama lakoća.
Lakoća u kojoj uživamo kao što svijet uživa u svjetlosti. Lakoća koja je tajna (tih) pjesama i
(te) poezije, tajna koja se čitanjem i gonetanjem (tih) pjesama može otkriti, ali ne i preuzeti.
Tajna koju može naslutiti svako ko čita ove pjesme, a otkriti samo onaj koji pažljivo i
posvećeno, u korak prati riječ pjesnika, koji slušajući (ovu) poeziju začuje da
mu koraci svično odzvanjaju, pa mu se učini da se i sam s lakoćom probija kroz ono nečujno i
neprobojno, dok se skupa sa pjesnikom i njegovom pjesmom prikrada neizrecivom,
približava neizvjesnom, hrabren i bodren i sam sve bližim i bliskijim od-govorom Drugog.
………………………………………………………………………………..U
Doboju, 10.3. 2015.
Rasim Muminović
ISHODIŠTA POVIJESNIH FRUSTRACIJA
Pag
e89
.
.
Sažetak
.
…..Studija profesora Muminovića polazi od hipoteze da se čovjek razlikuje od ostalih živih bića
potrebom da spozna ne samo kako i zašto živi nego i što je život uopće, a to je učinilo da se sve
što on susreće u svijetu tiče njegova života ugroženog konstantno smrću. Da bi umakao smrtnoj
opasnosti (koja ga na kraju odnese) čovjek je osuđen da istražuje i svijet i život, što ga dovodi
do spoznaje da mu je život više zadat nego dat, i da u njegovom izgrađivanju života društvo ima
ulogu njegove druge prirode koja determinirajuće djeluje ekonomskim i ideološkim moćima na
volju i ljubav pojedinca. Štoviše, ideološke moći znaju tako pokrenuti ljudske negativne strasti
da ove predstave čovjeka najopasnijim bićem univerzuma, bićem koje svojom strašću pretvara
silu u nasilje kao što mržnjom proizvodi teško razumljiva zlodjela.
…..Na razlici vulgarne i plemenite moći autor dokazuje kako se prva ostvaruje silom i nasiljem,
a druga ljubavlju i stvaralaštvom i kakvu ulogu imaju riječi u pokretanju dobrih, ali i loših
moći: prvih putem umjetnosti, znanosti i filozofije, a drugih posredstvom reakcionarnih
ideologija i izopačenih religija. U vezi s tim autor razmatra Hegelov stav “da je istina cjelina”
uvlačeći ga u Marxovu i Sartreovu kritiku. Pri tom posebno akcentira Sartreovo razumijevanje
slobode i Marxovo tumačenje kapitala i najamnog rada, te prognoziranje ukidanja kapitala u
koncepciji Rose Luxemburg. Na kraju zaključuje da je ideološka svijest dosada činila da se
pojedina razdoblja povijesti pojavljuju kao ishodišta ljudskih frustracija koje otvaraju nove
protivrječnosti ljudskog roda.
…..Od svih bića univerzuma samo čovjek hoće da zna kako i zašto živi i što je život uopće. Sve
što sreće u svijetu tiče se njegova života čiju vrijednost naročito osjeti kada je u opasnosti da
ga izgubi pa strah od smrti biva jači i od najveće ljubavi. Stoga da bi se razumio, život se mora
istraživati i objašnjavati, analizirati i vrednovati, pri čemu je važno polaziti od doživljaja,
zajedničkog života i čovjeka, koji je ujedno i dokaz njihove uzajamnosti pa otuda i prvi korak
u razumijevanju i života i čovjeka, kako je ustanovila filozofija života. Po tome što mu je više
zadat nego dat, život čovjeka razlikuje se od svih ostalih oblika života kako po svom
izgrađivanju koje pripada aktivnosti svakog pojedinca i utjecaju okoline tako i po svom
pripadanju užoj zajednici: roditeljima, zavičaju, društvu i državi. Njegova sreća koliko i nesreća
može biti u skladu ili neskladu njegovih potencijala s ostalim faktorima, te ovih međusobno.
To kako će pojedinac izgraditi sebe i svoj život više ovisi o drugima nego o njemu, jer
oni predodređuju njegov pogled na život zaokupljeni u principu sobom i realiziranjem svojih
ciljeva za čije su ostvarivanje neophodni intelekt i volja pojedinca, ali i zajednice, jer bez
intelekta nema znanja niti bez kultivirane volje pravih ljudskih ostvarivanja.
…..Pošto društvo čini njegov životni okriv, njegovu drugu prirodu, utjecaj društva je presudan
u životu pojedinca, bilo da mu pruža nemjerljivu pomoć ili da svojom pogrešnom
orijentacijom zadugo (ili zauvijek) onesposobi da shvati svijet i sebe u njemu. Od svih oblika
moći ekonomska i politička moć najviše ugrožavaju ljudsku volju i ljubav čineći ih ovisnim o
sebi, dok u sputavanju pojedinca još uvijek prednjače religija i ideologija stvaranjem negativnih
strasti i bezumne mržnje. Prva to čini svojom sekulariziranom optikom kroz koju zna probijati
vjerska mržnja prema pripadnicima drugih religija, a druga razvijanjem nacionalnih, ali
nacionalističkih strasti i mržnje, da bi se ponekad obje pridružile političkoj mržnji te sve tri
našle podršku u egoizmu manje-više potencijalno prisutnom u svakome pojedincu. Ako se ima
Pag
e90
na umu uloga volje i ljubavi u postavljanju i realiziranju ciljeva, nije teško pod datim
okolnostima pretpostaviti njihov negativni utjecaj na kvalitet ljudskog života. I ljubav i volja
ulaze u ličnu, grupnu i nacionalnu moć kao akteri podsticanja, ograničavanja i destrukcije. One,
ugrađene u političku moć, determiniraju, afirmiraju i rehabilitiraju, katkad glorificiraju, ali i
degradiraju ili negiraju snage koje služe životu. Tako objedinjene daju destruktivnu
svijest prepoznatljivu po tome što su njeni nosioci podložni manipuliranju na bazi prošlosti koja
je neke narode toliko iskompleksirala da već tradicionalno tvore osvjetničke planove prema
pojedinim narodima kao povijesnim krivcima kojima se svete za svoje zaostajanje. Oni djeluju
u svim, a naročito kriznim situacijama i to poneki krvničkom strašću ne sluteći da su i “krivci”
i njihove “žrtve” davno mrtvi i da svojom osvetom otvaraju osnove za nova zla. Neke religije i
ideologije izgradile su svojom upornom indoktrinacijom pervertiranu svijest o dežurnim
krivcima za stradanja njihovih predaka nazadovanja potomaka poistovjećujući nedužne
potomke sa tobožnjim “krivcima”. One u tome preuzimaju ulogu najgorih ideologa, posebno
su u indoktriniranju svojih sljedbenika i produbljivanju njihove mržnje prema narodima koje
često raspoznaju samo po imenima. Njihova skučena svijest drži se slijepo mitomanskih
razloga, koji su mogli važiti prije nekoliko stoljeća, što znači da se u nacionalnoj svijesti
indoktriniranih pokoljenja za čitavo to vrijeme nije ništa bitno promijenilo. Stoga su
nosioci pervertirane svijesti postali rušitelji kulturnih i civilizacijskih tekovina određenih
naroda, odnosno negatori njihovih vrijednosti koje uništavaju ili o kojima govore kao o
beznačajnostima ili ih zlobnički zanemaruju.
…..Od njih valja razlikovati one dekadentne i reakcionarne snage koje uporno progone
slobodne duhove samo zato što im kvare lažnu sliku koju pružaju drugima o sebi i svojoj
prošlosti, ili što dovode u pitanje njihovo neobjektivno predstavljanje onih koje mrze. Ne misli
se samo na stvaraoce svjetovne orijentacije nego i na tumače religija koji pokušavaju arbitrirati
u svim stvarima ovoga i onoga svijeta. Takvi ponajviše asociraju na one jadne indijske vjernike
što su hranili krave koje obožavaju da ne bi uginule, a puštali ljude da umiru od gladi smatrajući
njihovo spasavanje svojim grijehom. Oni, istina, govore o čovjeku, ali bez razumijevanja
humanuma koji se najavljuje osjećanjem ljudskog dostojanstva, dakle, subjektivnošću koja se
iskazuje tkanjem duha u povijesnosti. Oni ga ne prepoznaju ni u umjetnosti iako ga ova pruža
povezanog s objektivnošću trezvenoj svijesti kao svoju predmetnost, jer svijest koja simbolima
skriva svoju misao, mora se dešifrirati da bi se spoznalo ono što skriva njena metaforika i tako
došlo do smisla kojeg ona nosi. Mračne sile upravo zanemarivanjem humanuma mogu
nesmetano stvarati sisteme nasilja i ideološkog jednoumlja, izazivati strah i beznađe te
osporavati one koji ih objektivno prezentiraju ili stvaraju uvjete za njihovo osporavanje. Utoliko
je borba protiv njih traženje puteva izlaza iz bezumnih ponavljanja koja donose ljudima nesreće
i stradanja.
…..Spomenutim moćima treba dodati još jednu, ma koliko ograničenu u svojim efektima, a to
je onaj intelekt koji odlučuje svojom minornošću o nekim ljudskim postupcima i tako nehotice
otkriva da su njegovi nosioci više zli nego glupi mada je teško reći kojim u tome prednjače, a
što je još tragičnije jedva se može naći lijeka njihovoj zlobi i gluposti. Uz pomoć predrasuda i
ideologija ta vrsta intelekta doprinosi da se ne samo pojednici nego i čitavi narodi
međusobno prljaju iz neke teško shvatljive potrebe izazvane mračnim idejama koje on pruža
okrećući ih jedne protiv drugih i uvlačeći ih u međusobne sukobe i ratove što poput nemani
gutaju ljudske živote i uništavaju materijalna dobra. Uz njegovu pomoć i progonitelji se
uspijevaju lažno predstaviti prognanicima, koji zlobno motre i glupo optužuju svoje žrtve.
Naravno, nisu njegovi nosioci toliko glupi da ne bi znali što rade niti dovoljno pametni da bi
dokučili besmisao svoje aktivnosti, a još manje hrabri da bi se izlagali svim opasnostima.
Stravična je spoznaja što sve ljudi mogu podnijeti, a još stravičnije ono što im nosioci tog
intelekta mogu uraditi. To što ispoljavaju vani podsticano je iznutra
Pag
e91
najčešće iracionalnošćukoja im otežava da se uzdignu iznad svoje sebičnosti, jer to traži da
postanu svjesni protuslovlja u sebi da bi razumjeli nered koji u sebi i oko sebe stvaraju.
…..Oni pretvaraju svoju moć u silu, a ovu u nasilje kao svoje konačno ishodište. Kao što je
objektiviranje fizičkih moći neostvarivo bez sile koja tako i postaje sredstvo održavanja moći,
njihova moć nošena je mržnjom koja tvori zla kao njihova djela. Oni zaobilaze ljubav i
kreativnost kao antraopološke moći koje ne podnose silu koju zbog toga nastoje ukinuti. Otuda
treba razlikovati vulgarnu moć koja se održava silom i ispoljava nasiljem, od plemenite
moći koja se iskazuje ljubavlju i kreacijom, što ujedno dokazuje da nasilje ne mora biti jedini
oblik dokazivanja moći. Sila kao moć može biti materijalne, društvene i psihološke naravi, a
ispoljava se sposobnostima različitog karaktera. Tako psilološke sposobnosti mogu biti
znanstvene, informativne i praktičke pa zato onaj koji koristi autentične informacije i stručna
znanja može u datim okolnostima biti moćan. Instrumentalizirano znanje koje sprovodi politika,
i ne samo ona, postaje politička moć koju vlast može pretvoriti u organizirano nasiljedate
zajednice ili klase da bi mogla dominirati njima. U totalitarnim sistemima sila je sredstvo, a
nasilje metoda ostvarivanja cilja ili utjecaja, što političku moć čini sredstvom sprovođenja moći
i zato u političkim procesima mogu moć, sila i nasilje međusobno zamjenjivati mjesta i uloge.
Iako je nasilje primjena sile jačega nad slabijim, ne treba previdjeti nasilje slabića nad jačim
kad se ovi ne brane adekvatnim sredstvima. Nasilje je, inače, upotreba sile, te propratna pojava
rada, oblik ljudske borbe u kojoj nedostaje trezvena svijest, što omogućava politici da ga
primjenjuje iako je različito u političkom antagonizmu od onoga u saobraćaju, drugačije u
tlačenju klasa od onoga u likvidiranju vladara, u izražavanju drugačije pobune robova i seljaka,
od onoga u ratovima i sl. Ne ulazeći dalje u njegovo razmatranje, mora se postaviti odlučno
pitanje: ako se uslijed nedostatka neophodne svijesti nasilje ne može otkloniti nasiljem bez
proizvođenja novog nasilja, kako se nasilje može iskorijeniti? Može li se to postići nasiljem?
Koja bi to bila moć? To bi mogla biti spomenuta plemenita moć koju može imati i riječ značajna
za stvaranje uvjeta slobode. Otuda vlast griješi kada guši slobodnu riječ, jer govorenje može
biti i pročišćavanje psihe mada može biti i njeno zamagljivanje. To je moguće učiniti
radikalnijim mijenjanjem čovjeka i njegovih društvenih uvjeta, što je tema za sebe.
…..I jedno i drugo ulaze u sadržaj pogleda na svijet, a on nalikuje svjetiljci koja osvjetljava
svoje i tuđe tmine. Zbog toga što se iz njih puno toga krivo zapaža i ocjenjuje, mnogi pogledi
na svijet snose primarne krivice za loše odnose među ljudima, za njihove neopravdane mržnje
i nečovječne sukobe, za njihova nedopustiva religijska i ideološka uvjerenja, sebične
materijalne interese i hegemonističke pobude. Nekada je to determinirano granicama vremena
i ljudskom nehajnošću, ali je najčešće uvjetovano ideološkim aspiracijama i hegemostičkim
namjerama njihovih “vođa”. U tome besumnje na općem planu prednjači evrocentrizam čija
geneza ide od helenskog ropstva preko kršćanske isključivosti do raznih devijantnih ideoloških
i kulturoloških krugova. Poznato je da robove i barbare ni genijalni Aristotel nije smatrao
ljudima, što je u formi ignorancije ostalih religija ponovilo hrišćanstvo, a što nije novo ni za
judeizam koji je prvi proglasio svoj narod odabranim niti za islam, nakon kršćanstva, koji
smatra ostale religije nepotpunim ili izopačenim, mada sve monoteističke religije proglašavaju
ljude Božijim stvorenjima. Ideja povijesne kulturne dominacije, podgrijavana hegemonijom,
našla je svoju inkarnaciju u evrocentrizmu u čijim su osnovama, kako rekoh, helensko ropstvo
i kršćanska supremacija. Tragično je da neki planu, uz nedopustivo zajedništvo vjere i
ideologije koje je donosilo nerede i izazivalo sukobe među ljudima i narodima, čak ako se i
zanemare vjerski ratovi koji su ostavili krvave tragove za sobom. Naravno, to ne ukida njihove
razlike kako u uspostavljanju tako i u rušenju civilizacijskih tekovina a da religije pri tome nisu
poduzele očekivanu inicijativu sa svoje strane da se onemoguće ljudska stradanja i rušenja
materijalnih dobara, što govori ili o njihovoj prilagodbi politikama i političkim sistemima, ili o
njihovoj apolitičnosti, što je u oba slučaja nedopustivo sa pozicija njihova zagovaranja ljubavi
Pag
e92
prema Bogu i čovjeku. Otuda vjerovati da se nešto zna nije isto što i znati da se u to vjeruje,
iako ljudski život ne isključuje vjerovanje, naprotiv, u mnogim stvarima ga pretpostavlja, ali ne
ono koje odbacuje ljudsko znanje da bi ga zamijenilo sobom. I vjernici su dužni da stječu znanja
na koja ih obavezuje vjera. Stoga nije nesreća toliko u tome što žive u voluntarističkim
sistemima koliko što ne nalaze prave puteve za izgradnju moralne ličnosti. Istina, nastojanja da
se stvore bolji društveni sistemi u kojima bi nestale postojeće gluposti ili se bar smanjila ljudska
grabežljivost, proizvela su nezaboravna zla i nečovještva. Inače, svaki pogled na svijet
sastavljanjen je od niza pojmova, slika, predstava, emocija, vrjednosnih sudova i sl. pa se stoga
dešava da sumnja u nečiji pogled na svijet proizvede neprijateljstva čak i kada se radi o
ishitrenoj sumnji koju je moguće kritički odbaciti, a da ne spominjemo moralnu nedopustivost
da se gleda na pripadnike neke vjere ili nacije kao na ljute neprijatelje.
…..To mora osuditi objektivna kritika iako se spoznaja nekog društva razlikuje principijelno
od njegove kritike nekih društvenih postupaka, što se da demonstrirati moralnim sudom u kome
intelekt determinira habitus ličnosti koja zahvaljujući njemu poznaje opseg svog slobodnog
djelovanja i dužnost koju joj ta spoznaja nameće. Sa priznanjem dužnosti moralna ličnost se
podvaja na ono prirodno kao nužno i ono moralno kao slobodno, odnosno na požudno i dužno,
pasivno i aktivno. Od tih oblika spoznaje treba razlikovati onu koja se tiče cjeline nazivane
istinom. Stavom “da je istina cijela” Hegel je izazvao brojna osporavanja, iako je u
dijalektičkom smislu u pravu, što se da ilustrirati npr. stablom čiji razvoj najbolje definira
njegovo sjeme. Ono što se razvija dostiže cjelinu svojim razvojem i ujedno time otkriva ono što
je skrivalo u svom nerazvijenom obliku, a takva cjelina je istina – aletheja (otkrivenost). U
razvojnom pogledu drvo je istina sjemena, što se bez svijesti ne bi moglo znati, a to ponajbolje
opravdava one (njemačke klasične idealiste) koji su istakli ulogu intelekta u spoznavanju
svijeta, ali ne i njihovo dovođenje u ovisnost postojanja stvari o intelektu. U tom pogledu Hegel
razlikuje svijest kao formu postojanja duha, odnosno svijest koja nije svjesna sebe, od čulne
svijesti koja kao druga forma duha zna za sebe i predmet od kojeg se razlikuje, odnosno za biće-
po-sebi i biće-za-sebe. Ona je u posljednjem samosvijestkoja stupa u odnose sa stvarima i
drugim oblicima samosvijesti. Njen susret sa drugim oblicima samosvijesti pretvara se u njihov
sukob na život i smrt i to tako što je kao svijest gospodara izabrala gospodstvo, a ako to nije
moguće, onda smrt, dok se ona što hoće život po svaku cijenu iskazala ropskom sviješću i time
pristala na ropstvo. Pošto je prva dobila, a druga izgubila, u Hegelovu konceptu počinje razvoj
duha posredstvom ljudskog rada (ropskog rada). Gospodar kao nosilac gospodarske svijesti
utisnuo je slugu (nosioca ropske svijesti) između sebe i svijeta da ostvaruje njegove zamisli i
uz to održava svoju egzistenciju. Sluga se potajno nada da razvoj može donijeti promjenu
njegova ropskog položaja, jer je na početku izgubio sve, dok njegov gospodar ne želi promjene
zato što bi mogle da ugroze njegov položaj. (Hegel, Fenomenologija duha, 75). Hegelova
formula početka svijesti i njena mogućeg završetka naišla je na oštre kritike od kojih valja
spomenuti Marxovu i Sartre-ovu. Prvi je Hegelova slugu zamijenio proleterom u vrijeme
pisanja “Manifesta Komunističke partije” i prepoznao u njemu nosioca socijalističke revolucije
s kojom treba da se završi “pretpovijest” i da počne historija ljudskog roda. On je tada zapisao:
“U borbi s buržoazijom proleteri nemaju što izgubiti osim svojih okova, a mogu dobiti čitav
svijet”, što se već pokazalo neostvarivim. Štoviše Marxova glorifikacija proletarijata pala je
ispod razine Hegelove formule, iako se nehotice priklonio Hegelu dovođenjem u ovisnost
ukidanje proletarijata o realizaciji filozofije i obrnuto. Uzdizanjem na rang filozofije proletarijat
se ukida, ali uprkos tome Marxovo predviđanje ostvarenja socijalističke revolucije postaje
nemoguće sa pojavom atomskog naoružanja čija bi masovna upotreba mogla donijeti uništenje
ljudskome rodu.
…..Razlika kod njih u građenju svjetske povijesti je evidentna: Hegelov duh je tvori
posredstvom čovjeka u cilju objektivacije duha, dok bi prema Marxu to mogao učiniti svojim
Pag
e93
radom slobodni čovjek nakon dezalijenacije svoje ličnosti i svog rada i to kao homo universalis
putem socijalističke revolucije. Inače, alijenirani čovjek klasnog drušva ostvaruje alijeniranim
radom “pretpovijest”, dok bi povijest mogla ostvarivati jedino svestrano razvijena i slobodna
ličnost. J. P. Sartre umjesto Hegelove “nesretne” i Marxove “revolucionarne” svijesti navodi
svijest “drugog” koji postaje najveća opasnost za nosioca samosvijesti. Sartre, naime,
identificira čovjeka sa slobodom koju razumije pod utjecajem Heideggera kao čovjekov usud,
tj. slobodu kao primarno obilježje čovjeka. U tom razumijevanju čovjeka naslučuje se duh
evropske tradicije, a posebno Kanta koji je doveo do krajnjih konsekvenci aristotelovu ideju o
intelektu kao primarnoj razlici čovjeka od ostalih bića univerzuma. Naspram Kanta koji je
moralno ponašanje sveo na ostvarivanje praktičkog uma, Sartre je proglasio čovjeka apsolutno
slobodnim pripisujući mu sposobnost da se prirodnim zakonima koje spoznaje ne pokorava, u
protivnom bio bi što i životinja. Zato kao čovjek mora biti slobodan, a to može biti i biva samo
onda kada ne podliježe nužnosti prirode. Zahvaljujući svojoj slobodi čovjek preskače male a
zaobilazi velike stvari, jedne okreće protiv drugih, sve do susreta s “drugim” (čovjekom) koji
ga svrstava među objekte koje koristi kao sredstva (J.P. Sartre, Biće i ništavilo). Čak i površna
analiza pokazuje da je to mišljenje neodrživo i da su Hegel i Sartre zanemarili društvenu prirodu
čovjeka na kojoj je Marx aristotelovski insistirao (u značenju “zoon politicona”) povezujući je
sa “praxis”-om (praksom) koju prva dvojica različito razumiju i oba razlikuju od Marxove. Ali
vratimo se svijesti kako bismo to bolje razumjeli.
…..Umna svijest kod Hegela prati i opravdava tok povijesti koji um proglašava svojim
svijetom, tj. stvarnošću svoga bića koje je zapravo duh čija je stvarnost “prirodna religija”.
Prava priroda duha je, međutim, sloboda kao spoznata i dijalektički prevladana nužnost koja je
za duh što i težina za materiju i zato duh mora uzdići svoju prirodu na razinu slobode-za-sebe,
što čini posredstvom povijesti, a ne prirode koja zbog nedostatka slobode ne može imati
napretka niti smisla imanentnog povijesti koja predstavlja razvoj svijesti o slobodi. Ona se
prema Hegelu realizira na Orijentu brutalnom samovoljom tiranina, u Heladi i Rimu slobodom
nekih, a na Zapadu svih, čime se povijest svijeta identificira sa poviješću uma koji je
“imanentan povijesnom postojanju” što se ostvaruje u njemu i preko njega i to objektiviranjem
ličnosti. Zakon duha izražava uspostavljanje slobode kao spoznate nužnosti koja se na svome
putu ugrađuje u djela ljudske kulture. Volja koja to čini nije volja većine nego volja povijesnog
uma koji prosuđuje o stvarnosti, a njega (um) čini, analogno Platonovu konceptu, državni
aparat. Da se to shvati, bila je potrebna dijalektika kao metoda kojom Hegel interpretira
povijest bez aspiracije da svijetu nudi projekte. On pomoću nje saznaje da je povijesni proces
ishodište prirodne neminovnosti protiv koje je svaka pobuna osuđena na neuspjeh, dok je taj
proces za Marxa “nastajanje prirode za čovjeka”. Veliki idealist je uvjeren da je stvarno samo
ono što ispunjava uvjete povijesnog uma.
…..Ma koliko bio protiv nje, Marx ostaje formalno u toj koncepciji svojim
razumijevanjem praxisa kao ljudske svrsishodne djelatnosti i izvora svega što je ljudsko. Tamo
gdje je za njegova velikog prethodnika duh, kod njega je praxis čovjeka izvor svakog stvaranja
i kriterij istinitosti. Da se nešto ljudski događa potrebni su poredak i sloboda, na koje se mogao
nadovezati pokušaj ukidanja suprotnosti slobode i nužnosti u filozofskom činu. Ako je čovjek
za čovjeka najviše biće, kako se Marx izrazio stilizirajući Protagorinu krilaticu o čojveku kao
mjeri stvari, tada ljubav prema čovjeku mora postati prvi i najviši zakon. Ali ono što se ne da
ni logički dokazati niti empirijski verificirati, prepušta se vjerovanju kao utješnoj formi
nagađanja. Dakako, totalitet neophodan Hegelovu duhu nije identičan sadržaju Marxova pojma
praxisa, jer je u prvom izraz aktivnosti apsolutnog duha, a u drugom oznaka ljudske aktivnosti
može poprimiti metafizički karakter ili ostati na razini logičke oštroumnosti kritike koja se
suprotstavlja svakoj apsolutizaciji. Naravno, to se ne smije poistovjetiti
sa emanatističkim gledištem (E. Lasck) koje uzima totalitet za nužni uvjet postojanja dijelova i
Pag
e94
pojedinaca kojima je zajednički problem izmirenje cjeline s autonomnim dijelovima. Neki su
skloni da to objašnjavaju klasnom sviješću koja treba trancendirati subjektivizam individualne
i iskrivljenost negativno shvaćene ideološke svijesti (G. Lukacs, Geschichte und
Klassenbewusstsein, 111), a drugi to pripisuju svijesti avangardističkih grupa i nastoje
maksimalno ukazati na ono moguće.
…..U tom kontekstu svijest je zapravo svijest ljudskih potreba koje determiniraju stvarne veze
među članovima ljudske zajednice koliko izazivaju i suprotnosti među njima, umjesto da ih
razrješavaju svojim uravnoteženjima, a ne uništavanjem slabijih. Zato ako postoji napredak,
onda on mora biti djelo ljudskog stvaranja i rada. U tom pravcu naspram fiziokrata,
merkantilista i klasičnih ekonomista povučen je novi potez: da ni zemlja, ni sredstva niti sam
rad ne mogu stvarati vrijednosti ako uz njih ne idu ljudsko znanje i stvaralačke sposobnosti
čovjeka. Te vrijednosti Marx je pojmio znatno dublje od svojih prethodnika slijedeći njihovo
ispoljavanje u empiriji i procesu produkcije. Nije poznato da je neko sličnom uvjerljivošću
dokazivao kako stvari postaju vrijednosti i robe te zašto se najamni rad zasniva na prodaji radne
snage, a ne rada. Tako se zemlja, kapital i rad pojavljuju kao izvori vrijednosti oko kojih se
lomi svijet i naslućuje zakonitost društvenog bića. Vlasnik zemlje dobija bez ulaganja od nje
rentu, kapital se stječe jeftinijom kupovinom i skupljom prodajom robe, dakle, prikrivenom
prevarom kojom se jedni bogate, a drugi osiromašuju, dok rad ide uvijek uz čovjeka koji se po
njemu naziva radnikom. U društvu kapitala radnik prezentira promjenljivi, a
kapitalist postojani kapital, zbog čega proizvodnja u njemu guši subjektivnost i slobodni rad pa
je potrebno promijeniti društvene uvjete što treba biti ostvareno prevladavanjem kapitala koji
je pretvorio ljude u svoje proizvođače i agente, a čitav sistem u brigu o sebi. I dok je oslobođenje
od eksploatatorskog karaktera kapitala Marx vidio u promjeni vlasničkih odnosa proizvodnih
snaga kao djelu socijalističke revolucije, Roza Luxemburg je, prateći karakter oplodnje
kapitala njegovu potrebu za novim prostorima, anticipirala ne samo njegovu ekspanziju za
oplodnjom širom planete, izazivajući sukobe i ratove, nego i njegov kraj revolucionarnim
promjenama koje bi dovele do podruštvljavanja proizvodnih procesa u privredi i uspostave nove
političke vlasti (Rosa Luxsemburg, Akumulacija kapitala). Uprkos tome što se gubi u
neizvjesnostima, značajno je da se krenulo traženju izlaza iz svijeta depersonalizacije i
alijenacije ukazivanjem na put ekonomske transformacije kao na determinirajući faktor
društvene nagradnje.
…..U sličnim duhovnim opservacijama i maglama gubi se suvremena filozofija. Ona se vraća
viziji čovjekova života koju je inaugurirala svojim nastupom novovjeka filozofija svodeći
spoznaju na ratio ili empiriju, kako su činili racionalizam ili empirizam, čime je osiromašila
ljudski život, što je očito u poređenju sa životom kojeg pruža umjetnost. U obračunu sa
srednjovjekovnom vizijom svijeta i ljudskog života novovjeka filozofija dovela je u pitanje
mogućnost postojanja ili bar dokaza o postojanju Boga zbog čega se postavljalo pitanje: može
li čovjek živjeti bez Boga kojeg mu ona osporava? Descartes ga je najprije svojom skeptičkom
metodom zanijekao, a potom priznao uvođenjem “ideia innate” (urođenih ideja), a slično je
učinio i Kant kada ga je osporio kao “fenomen”, a priznao kao “antinomiju”, što je u krajnoj
instanci prihvatio i Hegel, a osporavao Feurbach i dr. Štoviše skepticizam Pascala i Motaigne-
a ukazao je na pustoš bez Boga i na tragiku čovjeka koji živi pod pogledom Boga, izložen
konstantno zgražavanju i čuđenju u svijetu prepuštenom ljudskim mogućnostima
prevazilaženja, a ne prihvaćanja. Sličnu duhovnu pustoš nude, svaki na svoj način, marksizam,
fenomenologija i egzistencijalizam svojim sloganom: živjeti znači živjeti u svijetu. Marksizam
proglašava Boga izrazom ljudskih želja, dok egzistencijalizam sučeljava čovjeka sa svijetom i
Bogom i pokušava pokazati da čovjek u svome biću spaja anđela i zvijer, veličinu i bijedu,
kategorički imperativ i radikalno zlo (L. Goldmann, Skriveni Bog, str. 148). U njima se tragična
svijest nosi sa spiritualizmom i misticizmom da bi ostvarila “interplanetarnu spoznaju” pravih
Pag
e95
vrijednosti i suprotstavila ih nedovoljnosti svijeta. Ali je izostala izvjesnost kao ono što čovjeku
ponajviše treba bez obzira što je ona prvenstveno teorijski pojam. Smješten između nijemog
svijeta i deus absconcitusa, čovjek se osjeća tragičnim što ne zna kako da im se približi i obrati,
jer mu stoje na raspoloženju samo postulati i dilematične mogućnosti: svojim paradoksalnim
karakterom nadostupni svijesti i jedan i drugi. Samo kad bi u svijetu postojalo bar neko biće da
čuje glas tragičnog čovjeka, njegovo traženje našlo bi odjeka, bio bi to znak da je zajednica
moguća i da tragika može biti prevaziđena. Ali sva postojeća bića nisu u stanju zadovoljiti
njegovu radoznalost pa je jedino sit nespokojstva, pošto pred smrću sve vrijednosti bivaju
beznačajne. U tom kontekstu zvuči skoro sarkastično Pascalova sentanca da bi od vasione
smrvljeni čovjek bio blagodarniji od nje, jer ona o tome ne bi ništa znala (frg. 347). Hrabro je
nazvati čovjekovom veličinom njegovo prihvaćanje patnje i smrti kada se život pretvara u
jedinstvenu sudbinu. Sve te i slične teškoće vjernik otklanja prepuštajući se Bogu i traženju
Njegove milosti.
…..Pored toga vjera u historijsku budućnost ljudi zahtijeva ostvarivanje određenih pretpostavki
koje se ne daju pouzdano utvrditi zbog njene vezanosti za ljudske aktivnosti, jer ma što učinio,
čovjek ostaje između krajnosti, na koje ga podsjeća intuicija pa ništa ne ostaje od antičke
tradicije koja je vjerovala da ljudske moći mogu dosegnuti vrhunsko dobro. Tragičnoj viziji
izmiče anticipacija budućnsti koliko i uvid da čovjek po svojoj antropološkoj prirodi ne može
odustati od traganja za spoznajom i zato mora odbaciti alternativnu podjelu zbilje na: nužnost i
slobodu, moć i humanost, moral i spoznaju, sinhroniju i dijahroniju itd., kojoj se suprotstavlja
fenomenologija tvrdnjom da je čovjek dio svijeta, a ne njegova suprotnost i da im je zajednička
povijest (L. Goldmann, Lukač i Haideger, Beograd 1976., 38). Otuda se sve ljudske pojave
mogu razložiti u signifikativne strukture društvenih grupa što se trude nadživjeti prošlost svog
društva bar na razini objektivne i imaginarne zbilje. Uzaludno se, izgleda, suprotstavio
egzistencijalističkom isticanju smisla bivstvovanja i čovjekova ponašanja u svijetu
strukturalizam svojom koncepcijom kraja filozofije čovjeka i strašću za sistemom, etnologijom
i podsviješću (Locan) te proglašenjem smisla izrazom površne aktivnosti, odbljeskom, što je
pokušaj da se otkloni neuspjeh fenomenologije i egzistencijalizma, te otvore nove mogućnosti
filozofiranja, mada je svojom uskošću i bezizlaznošću morao skončati u logičkom pozitivizmu
koji pokušava osporiti smisao filozofije. Bezuspješna je i koncepcija koja ističe da se samo
razumljive misli odnose na svijet u kome one žive i u kome svijest ima ulogu transcendentalnog
minimuma, odnosno Kantove trancendentalne svijesti, Husserlovog apsolutnog Ja, Hegelova
apsolutnog duha i sl. Jaspers smatra vrhuncem ljudskog samorazumijevanja participiranje u
idejama te ostvarivanje zadataka i ciljeva u svijetu (K. Jaspers, Philosphie II, Berlin 1932., 117),
dok Husserl proglašava transcendentalnu svijest mediumom komuniciranja pojedinačnih
svijesti, subjekata, pa kod njih dvojice svijest nastupa kao kausa sui i causa mundi (tvorac sebe
i svijeta). Pojedinac doživljava iskustvo slično ostalima za razliku od intelektualne
komunikacije koja na bazi univerzalnosti omogućava ostvarivanje ciljeva. Polazeći od hipoteze
da su umjetnička djela autonomne cjeline koje se objašnjavaju sobom, strukturalizam traži od
umjetničkih djela da trancendiraju individualne vrijednosti, previđajući da je svaka prometna
vrijednost povezana s upotrebnom vrijednošću u društvenoj svijesti. Pošto se artikulira na
različite strukture, ta svijest ne priznaje mogućnost da one utječu jedne na druge unutar date
povijesne epohe, što se da objasniti utjecajem ruskih formalista, češke formalističke, ali i
Lukačeve estetike, ako se izuzme njegova “Teorija romana” koja je posebno utjecala na
francusku ljevicu. Husserlovo prevladavanje “psihologizma” u logici, Derida pokušava
ostvariti u lingvistici prebacujući ga na područje “razumijevanja granica koja određuje polje
klasične naučnosti” pa je tako kod njega semiologija što i kod Husserla fenomenologija.
Zanemarivanjem posebnog između individualnog i univerzalnog koja se u povijesti ostvaruju
svojim susretom, Levi Stross pravi grešku kada misli da su biološko, geološko i kosmološko
univerzalniji od povijesnog, što čini i Lakan kada proglašava historiju podsvjesnom. Ako
Pag
e96
struktura cjeline ne bi dopuštala razlikovanje pojedinačnog od duhovne cjeline, ne bi bilo
moguće definirati cjelinu modelom analitičke i tranzitivne uzročnosti kako inače struktura
određuje svoje dijelove.
…..Nije uspješnije ni sa idejom tumačenja datog stanja isključivo prošlošću kojom se blokiraju
snage u subjektu umjesto da se stvara ravnoteža u njemu. Prenaglašavanje lapsusa, snova, a
naročito patoloških ekscesa zasjenjuje upućenost jedinke na društvo i zavisnost društva od
jedinki, odnosno njihovu uzajamnost, a ponajviše uvid da svaki fenomen podliježe manjem ili
većem broju konstituativnih elemenata i utjecaja na različitim razinama. A ako se to ima na
umu, tada se ni umjetnička djela, ni filozofske ideje niti povijesne kreacije ne daju reducirati na
želje pojedinaca, što im pripisuju psihoanalitičari apostrofiranjem djelovanja njihovih želja u
snu i bunilu, u interakciji sa društvenom strukturom zanemarujući utjecaj kolektivne svijesti na
kulturno stvaranje pojedinaca. Kamo bi nas odvelo ako bismo za razumijevanje njegova djela
odlučili da istražujemo isključivo motive autora i njegovu psihologiju? Tim više ako se prihvati
da je svijest elemenat ljudskog ponašanja čiji se sadržaj najčešće ne podudara s objektivnom
stvarnošću. Svijest je subjekt i objekt kazivanja iako u osnovi ljudskog ponašanja pa otuda i
problem utvrđivanja stepena njene adekvacije s objektivnošću budući da je svaka društvena
činjenica i činjenica svijesti kao što je svijest mutatis mutandis manje-više refleks stanovite
stvarnosti.
…..Zahvaljujući svijesti društvene pojave obuhvaćaju kako ono što se dogodilo tako i ono što
se događa, odnosno ono nazvano “potmulim tkanjem duha u sebi” (Hegel) ili “društvenim
protivrječnostima” koje izražavaju društene strukture i njihove spoznaje (Marx). Ako u prvom
duh nalazi u sebi svu građu svog znanja, a u drugom društveno biće određuje svijest, to još ne
znači da su osjećanja izazvana našim susretom sa prirodom ostala prirodno data. Naprotiv, naše
prodiranje u prirodu prate uspomene i osjećanja nepoznati prirodi i dati samo našem Ja. To je
evidentno na osjećanjima koja koriste umjetnici za stvaranje jedinstva djela ugrađivanjem
afektivnih elemenata druge vrste koji pomažu dubljem razumijevanju svijeta. U stvari
mogućnost da se osjeti sadržaj nekog predmeta recipročan je za subjekat vrijednosti tog
predmeta. Stoga su ljudske obaveze zapravo potrebe koje ograničavaju ljudski život u vremenu
kada ono sadašnje postaje prošlo, a buduće – sadašnje. Stanoviti trenuci ispunjavaju našu
sadašnjost realnošću koliko i prošlost, dok je budućnost prepuštena željama, nadama i
očekivanjima koje mogu biti praćene strahovanjima. Pošto je vrijeme kao događanje ispunjeno
realnošću podložno dijalektičkoj mijeni, realnost je ta po kojoj se vrijeme mijenja tvoreći
kontinuitet događanja i izazivajući različite doživljaje. Ona mu daje karakter sadašnjosti u kojoj
je koruptibilnost našeg života, a kako ona ispunjava naš život, to je on moguć jedino u
sadašnjosti pa zato iako vremenski tok kontinuirano traje, mi zapažamo samo onaj dio njegove
struje koji živimo i to tako da ono što je bilo sadašnje u njoj postaje prošlim, a ono buduće
sadašnjim, čime se mijenja i naš odnost prema sadržaju proticanja pa nekada sadašnje u
sadašnjosti je prošlo, kao što je ono nekada buduće postalo sadašnje. Nekada sadašnje a sada
prošlo ulazi u sjećanje koje svjedoči o nepovratu bilosti i to ga čini za doživljaj drugačijim nego
je bilo u sadašnjosti, što važi i za ono buduće koje je postalo sadašnje. Tako se sa platforme
sadašnjosti mjere prošlost i budućnost, a prema njima određuje sadašnjost, u čemu ima značajnu
ulogu pamćenje iz kojeg proizilazi sjećanjeiako je prvo dublje, a drugo izrazitije. Što je naš
doživljaj intenzivniji, sadržaj sjećanja je bliži sadašnjosti pa je otuda retrospektiva praćena
pasivnim, a perspektiva aktivnim odnosom, što važi i za odnos prema cilju koji je uvijek u
budućnosti. Što je više posrednika između nas i cilja, budućnost je maglovitija iako ni
sadašnjost nije slobodna od onoga što pripada sjećanju. Proticanje vremena je, prema tome,
smjena trenutaka pri čemu se svaki trenutak gradi na prethodnom a sagledava tek kada je postao
prošlost i pripao sjećanju koje se slobodno širi. To znači da se svaki momenat života živi u
sjećanju i može biti podložan fiksaciji pažnje koja zaustavlja ono što je sklono prolaženju da bi
Pag
e97
ga sagledala. Bilo da se prezentacija prošloga zamjenjuje neposrednim doživljajem ili da
fiksacijom ono što je u toku preobraća iz nastajanja u nastalost, tok vremena ne da se doživjeti
u drugom smislu.
…..Na ono što doživljavamo nadovezuje se na naše tumačenje kako onoga što jest tako i onoga
što bi moglo biti i što prolazi kroz dubinu doživljaja, te se podaje razumijevanju i postaje
potpuno samo onda kada ulazi u cjelinu. Pojedinci se podvrgavaju zajedničkom djelovanju da
bi ostvarili vrijednosti poželjne pravilima i ostvarenjima svrhe. Vrijednost npr. poezije je u
njenoj sposobnosti da doživljeno diže u rang objektivnosti života što omogućava fragmentu da
najavi život u cjelini. Analogno tome bila bi zadaća ljudskog roda da općom voljom obuzdava
individualne samovolje i njihove težnje za proširivanjem svoje sfere te da izbjegne opasnosti
koje otuda prijete. Ako nacije budu tražile ono što ih spaja a ne razdvaja, manje će biti ratnih
opasnosti, jer postoje vladajuće težnje zajedničke čitavim pokoljenjima, razdobljima pa čak i
epohama koje usmjeravaju kulture onom zajedničkom. Ali kako ga ubuduće uspješnije
ostvarivati, ostaje bez potpunog odgovora. Marx je mislio da je to ostvarivo socijalističkom
revolucijom, što se pokazalo neodrživim, Dilthery je to očekivao od odgovornih ličnosti pred
svojim vremenom, što je značilo vraćanje mišljenju socijalutopista. Uzmu li se epoha ili
razdoblje za životni horizont u kome dominira subjekt znanja koji se identificira sa svojim
predmetom kao i u srednjem vijeku, racionalizmu, njemačkom klasičnom idealizmu, u
boljševizmu i dr., pokazat će se da je u njima sud onoga koji ga izriče i onoga koji ga razumije
identičan, dok je doživljaj dublji i kada dolazi iz dubine društvenog bića pa je razumijevanje
nametnuto općom situacijom te uvjetovano praktičnošću života. Naše Ja prima hranu iz svijeta
koji je ujedno i svijet drugima s kojima se valja razumjeti da bi mogli djelovati zajednički. Još
dok smo u fazi učenja da govorimo, mi smo u zajedništvu koje nas uči svemu pa je naša svijest
o zajedništvu povezana sa našim unutrašnjim stanjem. Komuniciranje s drugima nameće nam,
međutim, posebne zahtjeve da sudimo o njihovim sposobnostima i karakteru tokom
komuniciranja.
…..U tome mogu učiniti puno umjetnost i nauka otvaranjem puteva ka prošlosti i budućnosti,
služeći se riječima koje čitanje pretvara u misli koje otvaraju nove horizonte, doživljaje,
situacije, likove i karaktere koji nas ne ostavljaju spokojnim i mirnim. Mijenjanje raspoloženja
ostvaruje se prenošenjem našeg psihičkog života u drugi krug životnih manifestacija koje,
istina, ne mogu puno izmijeniti naš egzistencijalni udes, budući da je ono što nam pružaju
najčešće samo dekor svijeta koji determinira naše bivstvovanje. Nisu bezrazložno istaknute kao
bitne karakteristike čojvekova položaja u svijetu “rizik, mogućnost neuspjeha i nada u uspjeh”,
karakteristike koje su ujedno uvjeti “jedne vere koja je opklada” (Pascal). Te i slične rizike nije
u stanju ukloniti ni istraživanje posljednjih elemenata i uzroka svijeta koje nalikuje avanturi sa
rizicima. Naravno, tome se opire nada temeljena na tendencijama i latencijama dijalektičnosti
materije pa je rizik koji se održava na njenoj niti ujedno i chance-a za uspjeh bez koje poduhvat
ne bi imao smisla niti bi mogao biti ljudski. Ako teologija prepušta sve transcendenciji, a
skepticizam opravdano sumnja u nju, skromno je ishodište koje sve to očekuje od spoznaje
čovjeka i njegova planetarnog života. Kako definirati svrsishodni karakter povijesti ako njeno
događanje nije aproksimativno približavanje istini? Ali ako ta svrsishodnost ne mora doći na
kraju procesa, može li se naslutiti u parcijalnim učincima povijesti, još bliže, u čovjekovu radu
kao smislenom aktu? U stvari, sa stanovišta svog odvajanja svaka čovjekova radnja
je teološka iako može biti neizvjesna pa time i lišena ljudskosti. Dakako, treba
razlikovati genetičko od teološkog tumačenja pojava analogno razlikovanju induktivnog od
deduktivnog pristupa pojavama, jer u oba slučaja to određuje svijest s tom razlikom što je u
prvom individualna, a u drugom sklona univerzalnosti, odnosno psihologijsko naspram
sociološkog objašnjenja. Gore je nagoviješteno da duhovne tvorbe stoje prema materijalnim
kao planete prema zvijezdama od kojih dobijaju svjetlost. Zahvaljujući koherentnosti strukture
Pag
e98
duhovnih pojava moguće je govoriti o elementima u umjetničkim i filozofskim djelima koji
nisu bili prethodno u kolektivnoj svijesti, te o inovacijama koje nisu proizvod cjeline iako su
razumljive kolektivnoj svijesti. Ali tamo gdje kolektivna svijest nihilizira individualnost u
mišljenju, uključuju se iracionalni faktori koji ne nalaze racionalno opravdanje, jer su iza njih
samo puste ljudske želje koje ne treba identificirati sa svrhama kretanja, niti pak ostvarivanje
tih svrha pripisivati izvjesnosti koju prima dogmatska svijest. Ali polazeći od procesualnosti
svijeta docta spes nudi mogućnosti za koje ne znamo u svim slučajevima hoće li se ostvariti,
ali treba stoga izbjegavati poistovjećivanje cilja sa uzrokom, što čini eshatologija, koliko i
prihvaćanje utopijskih elemenata za razrješavanje kriza, što čine zajednice kada im ponestane
snage da se izbore za bolje društvene odnose. Slično je sa definiranjem totaliteta racionalista
ili empirista, prvih zbog zanemarivanja empirije, a drugih zbog nemogućnosti da ga obuhvate,
jer on uz predmet implicira i subjekte spoznaje. Spomenuto stajalište o totalitetu suprotstavlja
se individualizmu zbog njegove parcijalnosti i individualnosti te zahtijeva da sam subjekt bude
totalitet kojeg mogu predstavljati samo klase kao osviješteni kolektivni subjekt prožet
društvenim intencijama da se mijenja društvo u totalitetu. Subjekat je “klasna svijest” koja
vjeruje da samo istina može dovesti do pobjede za koju se kao značajno sredstvo uzima
samokritika. Nasuprot strogoj znanstvenosti koja podrazumijeva postojanje strogog
determinizma, tu se pojavljuje društvena akcija predvođena klasnom sviješću opredijeljenom
za parcijalno stajalište koje može biti opasno, kako je poznato iz empirije. Humanističko
stajalište traži prevazilaženje i takvih parcijalnosti, a da ne spominjem filozofiju koja smatra
mišljenje elementom akcije. Poznato je da se duhovne vrijednosti svode na svoje nosioce ako
hoće da se mjere. One time ne gube svoju nadindividualnost bez koje ne bi bilo duhovnog
stvaranja i zato duhovne tvorevine mogu biti kompenzacije za frustracije nametnute stvarnošću.
Valerija Stefanović
SENT – BIBLIOGRAFIJA 1 – 38
INTERVJUI
1. BOŽOVIĆ, Gojko Kakav lav? Strašan lav? : interview / Gojko Božović ; [razgovarao] Enes Halilović. –
Pag
e99
Slika autora.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 5-6.
COBISS.SR-ID 514193504
2. DŽAFIĆ, Atif Disanje poezije : intervju / [razgovarao] Enes Halilović. – Slika autora.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. [4]-5.
COBISS.SR-ID 514201440
3. EMIN, Bilge, 1976- Umetnicima je svud teško : interview / Bilge Emin ; [razgovarao Enes Haliović]. –
Slika autora. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 7-11.
COBISS.SR-ID 514290784
4. JELENKOVIĆ, Saša Talentovani čudak / Saša Jelenković ; [razgovor vodio] Enes Halilović. – Slika autora.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15(april 2006), str. [4] – 5.
COBISS.SR-ID 514279776
5. JOKOVIĆ, Miroljub Strma ravan : interview / Miroljub Joković ; [razgovarao] Enes Halilović. – Slika
autora.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 7-9.
COBISS.SR-ID 514193760
6. KORAKSIĆ, Predrag Mi smo Eldorado : intervju / Predrag Koraksić ; [razgovor vodio 18. 02. 2002.] Enes
Halilović. – Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. [4]-5.
COBISS.SR-ID 513087072
7. MIHAJLOV, Mihajlo Provetravanje knjiga / Mihajlo Mihajlov ; [razgovarao Enes Halilović]. – Fotogr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. [4]-6.
COBISS.SR-ID 512914784
8. MIHAJLOV, Mihajlo, 1934- ”We Will Have a Blood Bath” / Mihajlo Mihajlov ; [razgovarao Alex Beam]. –
Fotogr. – Preuzeto iz: Newaweek, Juli 31, 1978. – Tema broja: M.[Mihajlo]
M.[Mihajlov].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 20/21 (januar 2009), str. 46.
Pag
e10
0
COBISS.SR-ID 514406496
9. MILOŠEVIĆ, Nenad, 1962- Neobjašnjivo je dejstvo poezije : intervju / Nenad Milošević ; [razgovarao Enes
Halilović].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 23 (2010), str. 50-60.
COBISS.SR-ID 514382432
10. NURI-Hadžić, Bahrija, 1904-1994 Lepota zvuka : interview / Bahrija Nuri-Hadžić ; [razgovarao Miloš Jevtić]. – Fotogr.
– O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 7-19.
COBISS.SR-ID 512784736
11. REBRONJA, Ismet I pakao je bolji nego ništa : neobjavljeni interview / Ismet Rebronja ; [razgovor vodio
Enes Halilović]. – Slika autora. – Tema broja: In memoriam Ismet Rebronja 1942-
2006.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 18/19 (juli 2008), str. 22-30.
COBISS.SR-ID 512160608
12. RIGONAT, Flavio Lom, to sam ja / Flavio Rigonat ; razgovor vodila Marija Knežević. – Fotogr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. [4]-5.
COBISS.SR-ID 512653152
13. STEFANOVIĆ, Veroslav Povelja grada / Veroslav Stefanović ; [razgovor vodio] Enes Halilović. – Slika autora.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 8.
COBISS.SR-ID 514280032
14. ŠOP, Ljiljana Nema stvaranja bez žrtvovanja / Ljiljana Šop ; [razgovarao Enes Halilović]. – Fotogr.
– O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 7-28.
COBISS.SR-ID 514042464
15. TUCIĆ, Siniša, 1978- Otac pesnik : interview / Siniša Tucić ; [razgovarao Enes Halilović]. – Slika autora. –
Tema broja: Otac.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 7-12.
COBISS.SR-ID 514424928
Pag
e10
1
16. VIDOJKOVIĆ, Marko Svaka kuća za Euripida : interview / Marko Vidojković ; [razgovarao] Enes Halilović.
– Slika autora.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 10-11.
COBISS.SR-ID 514194016
17. VUJČIĆ, Nikola, 1956- Sve prolazi kroz sito vremena : interview / Nikola Vujčić ; [razgovarao Enes
Halilović]. – Fotogr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 7-11.
COBISS.SR-ID 514100064
18. ŽIVANČEVIĆ, Nina Ja sam dodirna tačka / Nina Živančević ; [razgovarao Enes Halilović]. – Fotogr. –
Biografski podaci: str. 277. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 7-12.
COBISS.SR-ID 512847200
19. ŽIVANOVIĆ, Nikola, 1979- Živim u košmaru : intervju / Nikola Živanović ; razgovarao Enes Halilović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 30-36.
COBISS.SR-ID 188721676
1 FILOZOFIJA
20. MUMINOVIĆ, Rasim, 1935-2012 Ishodišta povijesnih frustracija / Rasim Muminović. – Biografski podaci: str. 278. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 72-92.
COBISS.SR-ID 512896352
21. Sumnjiva izvjesnost / Rasim Muminović. – Biografski podaci: str. 288. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: Sumnjiva izvjesnost i ethos.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 164-189.
COBISS.SR-ID 514072928
2 RELIGIJA. TEOLOGIJA
22. KARIĆ, Enes, 1958- Isa al-Masih (Isus Krist) u djelima muslimanske pobožnosi i sufijske nade : skica /
Enes Karić. – Biografski podaci: str. 277. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 277-
Pag
e10
2
279. – Napomene i bibliografske reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 20-37.
COBISS.SR-ID 512850272
7 UMETNOST. ARHITEKTURA. FOTOGRAFIJA. MUZIKA. SPORT
23. [GALERIJA]. – Fotogr. – Nenad Milošević.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 23 (2010), str. 75-77.
COBISS.SR-ID 514446176
24. [GALERIJA]. – Fotogr. – O poeziji Nikole Živanovića.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 24 (2011), str- 94-96.
COBISS.SR-ID 514445920
25. HALILOVIĆ, Enes Pod sjenom zamišljenog upitnika / Enes Halilović. – Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 55-56.
COBISS.SR-ID 514040928
26. ISAKOVIĆ, Ana, 1977- Paraziti su međi nama – higijenski čisto / Ana Isaković. – Prikaz predstave ”Paraziti su
među nama – 26751” autorski projekat Olivera Frljića postavljen u Prešernovom
gledališču u Kranju. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli su po Sentu:
277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 201-204.
COBISS.SR-ID 514330976
27. NIKŠIĆ, Naka Sevdalinka / Naka Nikšić. – Napomene i bibliografske reference uz tekst. –
Bibliografija: str. 39.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 38-39.
COBISS.SR-ID 514284384
81 LINGVISTIKA. JEZIK. KNJIŽEVNOST
28. BULATOVIĆ, Valentina, 1971- Odisejeva Itaka najzad pronađena? / Valentina Bulatović. – Preuzeto: izvor Beta.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 58-59.
COBISS.SR-ID 514290272
Pag
e10
3
29. Mali honorari prevodilaca doprinose lošem kvalitetu prevoda / Valentina Bulatović. –
Preuzeto: izvor Beta.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. [4].
COBISS.SR-ID 514193248
30. Neuki prevodioci ne haju za sudbinu knjige / Valentina Bulatović. – Preuzeto: izvor
Beta.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 58-59.
COBISS.SR-ID 514445152
31. DERKAČ, Lana, 1969- Prevođenje / Lana Derkač. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 192-194.
COBISS.SR-ID 514330464
32. REBRONJA, Ismet Od Homera do Vuka / Ismet Rebronja. – Ilust.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. [3].
COBISS.SR-ID 513078368
821.111 ENGLESKA KNJIŽEVNOST
33. BREZ-Valentajn, Kler Pisci u zatvoru / Kler Brez-Valentajn ; prevela Aleksandra Mančić. – Ilust. – Tema
broja: Pisanje i tamnice. – Prištampan br. 5. – Oba br. štampana u međusobno
obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (juli 2003), str. 6-7.
COBISS.SR-ID 514172000
34. ĆUKOVIĆ, Milica Otac i pesnik po Haroldu Blumu / Milica Čuković. – Tema broja: Otac. – Biografski
podaci: str. 180. – O autorima: Krenuli su po Senti: 180-182. – Napomene i
bibliografske reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 13-14.
COBISS.SR-ID 514425184
35. DURCAN, Paul, 1942- Irska 1972 / Paul Durcan ; sa engleskog Tomica Bajsić. – Biografski podaci: str. 277.
– O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 62.
COBISS.SR-ID 512852832
Pag
e10
4
36. DŽERNOT, Liza, 1967- Pjesma koja započinje stihom Franka Lime / Liza Džernot ; sa engleskog Vesna
Stanković-Benak. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 37.
COBISS.SR-ID 512708704
37. FOKNER na mreži. – Fotogr. – Preneto: izvor Sanapress.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 2 (april 2002), str. 19.
COBISS.SR-ID 514444384
38. GIZI, Piter, 1959- Rimsko zvono / Piter Gizi ; sa engleskog Vesna Stanković Benak. – Beleška o autoru:
str. 29. – Sadrži i: Alegorija o dvojbi ; Jednostavna pjesma.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 28-29.
COBISS.SR-ID 513104992
39. HENRI, Brajan, 1972- Astronaut / Brian Henry ; prevela Vesna Stanković Benak. – Beleška o autoru. –
Sadrži i: Hibridni aspekt ; Zimska bujica.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (2001), str. 8.
COBISS.SR-ID 512922720
40. HILIS, Robert, 1951- Tri pesme / Robert Hilis ; sa engleskog preveo David Albahari. – Beleška o autoru. –
Sadrži i: Da anđeli postoje ; San ; Sa uključenim grejanjem.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 9.
COBISS.SR-ID 512655456
41. HOGLAND, Toni, 1953- Telefonski poziv / Toni Hogland ; [sa engleskog Alen Bešić]. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 5-6.
COBISS.SR-ID 512779360
42. HUAN, Hi, 1963- Paradoksi / Hi Chuan ; sa engleskog Miroslav Kirin. – Biografski podaci: str. 290. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: Stari granični vrh ; Užitak ;
Klupa i stol.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (decembar 2013), str. 34-35.
COBISS.SR-ID 514047584
Pag
e10
5
43. JEJTS, Viijam Batler, 1865-1939 Uža mira / V.[Vilijam] B.[Batler] J.[Jejts] ; [s engleskog Aleksandar Belić]. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240. – Sadrži i: Jezero Inisfri ; Žalost ljubavi ;
Pesma stare majke ; Žensko srce.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 20-22.
COBISS.SR-ID 512784992
44. JOVANOVIĆ, Danijela, 1975- O Barbari i običnosti / Danijela Jovanović. – Biografski podaci: str. 278. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 150.
COBISS.SR-ID 514324832
45. KALČIĆ, Miodrag, 1956- Pulska epizoda Jamesa Joycea ili kako je Joyce zalutao u Puljsko kino / Miodrag
Kalčić. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240. – Napomene i bibliografske
reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 204-234.
COBISS.SR-ID 512821344
46. KAMINGS, Edvard Estlin, 1894-1962 Plusiliminus / E.E.Kamings ; [sa engle-skog Milina Mrđenovački]. – Ilustr. – Beleška
o autoru: str. 26. – Sadrži i: Uvod ; Bilo ko je živeo u super kao gradu ; Moj otac je
išao kroz sudbu ljubavi ; 218 ; Nigde gde nikada nisam putovao.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 24-26.
COBISS.SR-ID 513099616
47. KINGSOLVER, Barbara, 1955- Džabervok / Barbara Kingsolver ; [sa engleskog Danijela Jovanović]. – Biografski
podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279. – Napomene i
bibliografske reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 151-164.
COBISS.SR-ID 514325344
48. KRILI, Robert, 1926-2005 Jedan dan za drugim / Robert Krili ; [sa engleskog Nikola Živanović]. – Sadrži i:
Vodena muzika ; Upozorenje ; Jezik ; Nešto ; Znak pažnje ; Jedan dan ; Ljubav ;
Znam jednog čoveka ; Džekov bluz ; “Ljubav žene”.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 22-27.
COBISS.SR-ID 514100576
49. MASTERS, Edgar Li, 1868-1950 Antologija Spun Rivera / Edgar Li Masters ; [sa engleskog Vladimir Stojnić]. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240. – Sadrži i: Hod put ; Čejs Henri ; Sudija
Pag
e10
6
Somers ; Dejzi Frejzer ; Her Dramer ; Noćni čuvar Endi ; Elza Vertman ; Hamilton
Grin.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 23-27.
COBISS.SR-ID 512785248
50. MUNGOSHI, Charles, 1947- Čovjek koji je bježao od boli / Charles Mungoshi ; sa engleskog Tomica Bajsić. –
Biografski podaci: str. 277. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 64.
COBISS.SR-ID 512856928
51. OBRADOVIĆ, Biljana D. Svitak papirusa / Biljana D. Obradović ; [prevele sa engleskog Tatjana Stefanović i
Biljana D. Obradović]. – Biografski podaci: str. 296. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: U Ćufu – Konfučijevom rodnom mestu ; Oči u oči ;
Post mortem.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 35-39.
COBISS.SR-ID 514292064
52. OLEBARA, Nnamdi, 1963- Lament ratnika / Nnamdi Olebara ; sa engleskog Tomica Bajsić. – Biografski podaci:
str. 277. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 67-68.
COBISS.SR-ID 512857696
53. PLAT, Silvija, 1932-1963 Tata / Silvija Plat. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 180. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 35-37.
COBISS.SR-ID 514426464
54. RADMAN, Vesna, 1984- Stubovi kulture / Vesna Radman. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 205-208.
COBISS.SR-ID 514331232
55. RIČARDS, Piter, 1967- Primorci / Piter Ričards ; sa engleskog Vesna Stanković Benak. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 36.
COBISS.SR-ID 512708448
Pag
e10
7
56. ROTENBERG, Džeroma, 1931- Nevidljivi ljudi : eskimska pesma / Jerome Rothemberg ; [sa engleskog Ivana
Milankov]. – Izvornik: Jerome Rothemerg, Shaking the Pamkin, New York 1972. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 5-6.
COBISS.SR-ID 514290528
57. SLEZOVIĆ Mehović, Selma Mističnost Edgara Alana Poa u delima “Gavran” i “Pad kuće Ašerovih” / Selma
Slezović Mehović. – Napomene i bibliografske reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 265-284.
COBISS.SR-ID 514078304
58. STIVENS, Volas, 1879-1955 O čistom postojanju / Volas Stivens ; sa engleskog Nikola Živanović. – Biografski
podaci: str. 291. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (decembar 2013), str. 33.
COBISS.SR-ID 514047328
821.112.2 NEMAČKA KNJIŽEVNOST
59. BODROŽIĆ, Marica Plava ptica leti kroz razum / Marica Bodrožić ; sa nemačkog Minela Rastoder.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 80-82.
COBISS.SR-ID 514104160
60. GRASS, Günter, 1927-2015 Lutke / Ginter Gras ; [sa njemačkog Bisera Boškailo]. – Biografski podaci: str. 277. –
Sadrži i: Sat ; Frizura ; Kod punog mjeseca ; Zagušljivi dan ; Bjesnilo ; Sudbina ;
Proljeće ; Jesen ; U zoološkom vrtu ; Duga pjesma ; Pažljiva ljubav ; Loši strijelci ;
Torso ; Rast ; Rast ; Posljednja misa ; Poslije podne.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 44-47.
COBISS.SR-ID 512850784
61. [Pesme] / Ginter Gras ; sa njemačkog Bisera Suljić-Boškailo. – Sadrži i: Strahovanje ;
Pepita ; Svim baštovanima.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 9.
COBISS.SR-ID 514280288
62. KRÜGER, Michael, 1943- Kako bi? / Mihael Kriger ; sa njemačkog Bisera Boškailo. – Biografski podaci: str.
277. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str.63.
Pag
e10
8
COBISS.SR-ID 512856672
63. KUNCE, Rajner Kraj basni / Rajner Kunce ; sa nemačkog Zlatko Krasni. – Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. [3].
COBISS.SR-ID 514192992
64. TRAKL, Georg, 1887-1914 Pohlepni pogledi / Georg Trakl ; [sa nemačkog Aleksandar Belić]. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 239-240. – Sadrži i: Krvni greh ; Večernje kolo ; Spomen na
detinjstvo ; Johani ; Seljaci.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 28-32.
COBISS.SR-ID 512785504
821.113 SEVERNOGERMANSKA KNJIŽEVNOST (SKANDINAVSKE
KNJIŽEVNOSTI)
65. ANDERSON, Claes ***[Ponizi nas i…] / Claes Andersson ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Na
početku str.: Švedska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana
u međusobno obrnutim smerovima.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 16.
COBISS.SR-ID 514414176
66. ANDERSON, Urban ***[Urezujem ljubav u stenu…] / Urban Andersson ; [izbor, prevod i komentar: Ilja
Sijarić]. – Na početku str.: Švedska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba
br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 16.
COBISS.SR-ID 514413920
67. ANVENJARVI, Johani Still life / Johani Anvenjarvi ; sa fins-kog: Ilja Sijarić i Riittva Nuuminen. – Na
početku str.: Finska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u
međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 23.
COBISS.SR-ID 514416736
68. ARNADOTIR, Nina Bjork Crni konj u mraku / Nina Bjork Amadotir ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. –
Na početku str.: Island. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 12.
Pag
e10
9
COBISS.SR-ID 514410336
69. AXELSON, Sun ***[Kako sam došla na ovaj svet?…] / Sun Axelsson ; [izbor, prevod i komentar: Ilja
Sijarić]. – Na početku str.: Švedska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba
br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 16.
COBISS.SR-ID 514414688
70. BO, Legijas Glas u svemiru / Legijas Bo ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Fotogr. – Na
početku str.: Farska Ostrva. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 9.
COBISS.SR-ID 514409568
71. DAGBJARTSDOTIR, Vilborg Ko može da pjeva / Vilborg Dagbjartsdottir ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. –
Fotogr. – Na početku str.: Island. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 13.
COBISS.SR-ID 514410848
72. DANIELSEN, Arnbjorn Trava / Arnbjorn Danielsen ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Fotogr. – Na
početku str.: Farska Ostrva. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 9.
COBISS.SR-ID 514408800
73. DOJ, Pal Nekad / Pal Doj ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Ilust. – Na početku str.:
Laponija. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u
međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 24.
COBISS.SR-ID 514412640
74. EGEN, Jo Klarinet / Jo Eggen ; [izbor, preod i komentar: Ilja Sijarić]. – Ilustr. – Na početku str.:
Norveška. – Tema broja: Nordijci. – Prištampani br. 6. – Oba br. štampana u
međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 15.
COBISS.SR-ID 514413408
Pag
e11
0
75. EKDAHL, Lina Moj mali brat ; Sukob je rešen / Lina Ekdahl. – Na početku str.: Švedska. – Tema
broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 18.
COBISS.SR-ID 514415712
76. ELDJARN, Torarin [Pesme] / Thorarinn Eldjarn ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Na početku
str.: Island. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u
međusobno obrnutom smeru. – Sadrži i: Konzervacija ; Drukčije a isto.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 12.
COBISS.SR-ID 514410080
77. GREIDER, Goran Nacrt i početak / Göran Greider ; [iz-bor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Ilustr. –
Na početku str.: Švedska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str- 17.
COBISS.SR-ID 514415200
78. GRIMSDOTIR, Vigdis ***[Ne vidiš li…] / Vigdis Grimsdottir ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Na
početku str.: Island. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u
međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 12.
COBISS.SR-ID 514410592
79. HAMRI, Torsteinn Fra Stvaranje / Torsteinn Fra Hamri ; [iz-bor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Fo-togr. –
Na početku str.: Island. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 13.
COBISS.SR-ID 514411104
80. HEDIN, Beng Erik ***[Tišina…] / Bent Erik Hedin ; [iz-bor, prvod i komentar: Ilja Sijarić]. – Na početku
str.: Švedska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u
međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 16.
COBISS.SR-ID 514413664
81. HELMSDAL Nielsen, Gudrid Pretproljećno veče / Gudrid Helmsdal Nielsen ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić].
– Fotogr. – Na početku str.: Farska Ostrva. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6.
Pag
e11
1
– Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 9.
COBISS.SR-ID 514409056
82. HERMODSON, Elisabet Biti ništa / Elisabet Hermodsson ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Ilustr. – Na
početku str.: Švedska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana
u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 17.
COBISS.SR-ID 514414944
83. HOLK, Henrik ***[Uzimam rukom kamen…] / Henrik Holk ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić].
– Na početku str.: Danska. – Tema bro-ja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 6.
COBISS.SR-ID 514408544
84. JAKOBSEN, Rolf, 1907-1994 Reči / Rolf Jakobsen ; sa norveškog Marko Vuković. – Biografski podaci: str. 284. –
O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: Hisss– ; Kada spavaju ;
Rasti naopačke.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (decembar 2013), str. 31-32.
COBISS.SR-ID 514047072
85. KATAJAVUORI, Riina [Pesme] / Riina Katajavuori ; sa fin-skog: Ilja Sijarić i Riittva Nuuminen. – Na
početku str.: Finska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampani br. 6. – Oba br. štampana u
međusobno obrnutom smeru. – Sadrži i: Blag rastanak ; Razlikuj.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 23.
COBISS.SR-ID 514416992
86. KILPI, Eeva [Pesme] / Eeva Kilpi ; sa finskog: Ilja Sijarić i Riittva Nuuminen. – Na početku str.:
Finska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u međusobno
obrnutom smeru. – Sadrži i: ***[Ovako su se …] ; ***[Možemo li …] ; ***[Reci ako
smetam…].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 22.
COBISS.SR-ID 514416224
87. KITELSEN, Erling ***[U moru sam…] / Erling Kittelsen ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Na
početku str.: Norveška. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
Pag
e11
2
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 14.
COBISS.SR-ID 514412384
88. KRISTIENSEN, Inger Postoji / Inger Kristiensen ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Na početku str.:
Danska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u međusobno
obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2005), str. 8.
COBISS.SR-ID 514157408
89. KROIK, Asa ***[Ko je on…] / Asa Kroik ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Ilustr. – Na
početku str.: Laponija. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana
u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 24.
COBISS.SR-ID 514422112
90. LARSEN, Mariane Ispostavilo se ; Odbijač / Marianne Larsen ; [izbor, prevod i komentar Ilja Sijarić]. –
Na početku str.: Danska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (2003), str. 7.
COBISS.SR-ID 514128480
91. LARSON, Stig Manija / Stig Larsson ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Na početku str.:
Švedska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u međusobno
obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 16.
COBISS.SR-ID 514414432
92. LOVEID, Cecilie [Pesme] / Cecilie Loveid ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Na početku str.:
Norveška. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u
međusobno obrnutom smeru. – Sadrži i: Death Weekend ; ***[Tvoj k… što liči …].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 14.
COBISS.SR-ID 514411616
93. LUNDEN, Eldrid ***[Da da crna je moja…] / Eldrid Lunden ; [izbor, prevod i komentar Ilja Sijarić]. –
Na početku str.: Norveška. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 14.
Pag
e11
3
COBISS.SR-ID 514412128
94. LUNG, Kristina ***[Putte je divan…] / Kristina Lugn ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Ilustr.
– Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u međusobno
obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str 16.
COBISS.SR-ID 514167392
95. MARAINEN, Tomas ***[Težak je korak…] / Tomas Marainen ; [prevod, izvor, kometar: Ilja Sijarić]. –
Ilustr. – Na početku str.: Laponija. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba
br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 24.
COBISS.SR-ID 514421344
96. MATRAS, Kristian Očevi / Christian Matras ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Fotogr. – Na
početku str.: Farska Ostrva. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutim smerovima.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 9.
COBISS.SR-ID 514409312
97. MJELVE, Sigmund ***[Pogled s uzvišice…] / Sigmund Mjelve ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. –
Ilustr. – Na početku str.: Norveška. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba
br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 15.
COBISS.SR-ID 514413152
98. NORDBRANDT, Henrik [Pesme] / Henrik Nordbrandt ; [izbor, prevod i komentar Ilja Sijarić]. – Na početku
str.: Danska. – Temat: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba broja štampana u
međusobno obrnutom smeru. – Sadrži i: San o tramvaju ; San o propisu ; San o
smaknuću ; ***[Mučno je…].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 6.
COBISS.SR-ID 514124128
99. Vanredno stanje / Henrik Nordbrandt ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sjarić]. – Na
početku str.: Danska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u
međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (2003), str. 8.
COBISS.SR-ID 514145888
Pag
e11
4
100. OIJER, Bruno K. [Pesme] / Bruno K. Öijer ; [izbor, pre-vod i komentar: Ilja Sijarić}. – Ilustr. – Na
početku str.: Švedska. – Temat broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana
u međusobno obrnutom smeru. – Sadrži i: ***[Pokradi nas i nazovi to…] ; ***[Rodi-
smo se s ogromnim…].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 17.
COBISS.SR-ID 514415456
101. OSKAR, Jon Istina / Jon Oskar ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Fotogr. – Na početku str.:
Island. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u međusobno
obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 13.
COBISS.SR-ID 514411360
102. OTONOKOSKI, Lauri ***[Ponekad mislim…] / Lauri Otonokoski ; sa finskog: Ilja Sijarić i Riittva
Nuuminen. – Na početku str.: Finska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampani br. 6. –
Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 22.
COBISS.SR-ID 514416480
103. PAIVIO, Sara Budućnost / Sara Paivio ; [izbor, prevod i kometar: Ilja Sijarić]. – Ilustr. – Na početku
str.: Laponija. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u
međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 24.
COBISS.SR-ID 514421856
104. PALTO, Kristi ***[Udari, šini, …] / Kirsti Paltto ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Ilustr. –
Na početku str.: Laponija. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 24.
COBISS.SR-ID 514421600
105. POULSEN, Peter Jedna teška godina u statistici / Peter Poulsen ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić].
– Na početku str.: Danska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 8.
COBISS.SR-ID 514152032
Pag
e11
5
106. RASMUNSON, Ludvig O poeziji danas / Ludvig Rasmunsson ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. –
Ilustr. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u međusobno
obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 19.
COBISS.SR-ID 514167648
107. REČ je mogla sve: poezija Eskima / [izbor, prevod i komentar Ilja Sijarić]. –
Fotogr. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u međusobno
obrnutom smeru. – Sadrži i: U kući ; Jedna mala pesma ; Kad bismo imali dva konja ;
Doći ću ; Glas koji ulepšava zemlju ; Zbogom ; Velika lavina ; Svetlost ; Mi ne
tražimo ; Mit o postanku sveta ; Na početku.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 25-26.
COBISS.SR-ID 514170208
108. REM, Hovard, 1959- Kada postaneš mator / Hovard Rem. – Str. 79: Beleška o autoru. – Sadrži i: Sedi
znatiželjnik ; Dete ; To što imaš ; To nije smrt ; Kada postaneš mator ; Besana noć ; O
koži: Venera u krznu.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 77-79.
COBISS.SR-ID 514103904
109. SARIKOSKI, Penti [Pesme] / Penti Saarikoski ; sa finskog: Ilja Sijarić i Riittva Nuuminen. – Na početku
str.: Finska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. prištampana u
međusobno obrnutom smeru. – Sadrži i: Na obali ; Samo tajni otpor ; ***[Jedući
makarone se-ćam se …] ; ***[Danas uzimam drugi put…] ; Moj stan.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 22.
COBISS.SR-ID 514415968
110. SIJARIĆ, Ilja O ovom izboru / Ilja Sijarić. – Ilustr. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6
(2003). – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. [3].
COBISS.SR-ID 513126240
111. SIJARIĆ, Ilja Ostrvo vatre, leda i knjige / Ilja Sijarić. – Ilustr. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan
br. 6. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 10-11.
COBISS.SR-ID 514158176
Pag
e11
6
112. Svetinja finskog duha / Ilja Sijarić. – Ilustr. – Tema broja: Nordijci. –
Prištampan br. 6. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 20-21.
COBISS.SR-ID 514167904
113. Živio Lord Bajron / Ila Sijarić. – Ilustr. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan
br. 6. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. [4]-5.
COBISS.SR-ID 513126496
114. STEINAR, Steinn Uspavanka ; L’ homme statue / Steinn Steinar ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić].
– Na početku str.: Island. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 12.
COBISS.SR-ID 514409824
115. TIAINEN, Arja [Pesme] / Arja Tiainen ; sa finskog: Ilja Sijaić i Riittva Nuuminen. – Na početku str.:
Finska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. prištampana u
međusobno obrnutom smeru. – Sadrži i: ***[Ostani u meni…] ; ***[Čovek je
poklon…] ; ***[Kada je napokon…] ; ***[Ja sam nosila…] ; ***[On je mirisao
na…].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 23.
COBISS.SR-ID 514421088
116. TORVUND, Helge Plava kuhinja / Helge Torvund ; [izvor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Ilustr. – Na
početku str.: Norveška. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2005), str. 15.
COBISS.SR-ID 514412896
117. TUREL, Dan ***[Sam si u bijeloj sobi…] / Dan Turell ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. –
Na početku str.: Danska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 8.
COBISS.SR-ID 514156896
118. ULVEN, Tor ***[Decembar, poslijepodne…] / Tor Ulven ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić].
– Na početku str.: Norveška. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br.
Pag
e11
7
štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2006), str. 14.
COBISS.SR-ID 514411872
119. UTSI, Paulus Ognjište / Paulus Utsi ; [izbor, prevod i komentar: Ilja Sijarić]. – Ilustr. – Na početku
str.: Laponija. – Tema broja: Nordijci. – Pri-štampan br. 6. – Oba br. štampana u
međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 24.
COBISS.SR-ID 514169696
120. VIROLAINEN, Merja ***[Sklapam oči i…] / Merja Virolainen ; sa finskog: Ilja Sijarić i Riittva Nuuminen.
– Na početku str.: Finska. – Tema broja: Nordijci. – Prištampan br. 6. – Oba br. štam-
pana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 5 (juli 2003), str. 23.
COBISS.SR-ID 514419296
821.13 ROMANSKE KNJIŽEVNOSTI
121. PERTA, Cosmin, 1982- Uspavanke za moju generaciju / Cosmin Perţa ; [s rumunskog Adrian Oproiu i Ana
Brnardić Oproiu]. – O autorima: Kre-nuli su po Sentu: str. 239-240. – Sadrži i:
Godinama su vjetrovi rušili stare zidove ; Povratak u vlastito tijelo: nužnost ;
Hladnoća šljunka kad hodaš ; Došao sam u središte delirija.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 35-45.
COBISS.SR-ID 512786272
122. STANESKU, Gabriel Vreme trešanja / Gabriel Stanesku ; s rumunskog Miljurko Vukadinović. – Sadrži i:
Poslednja lekcija o disanju ; Studija slučaja ; Pepeo ; Pejzaž sa dušom ; Dragi učitelju ;
Voda vazduh zemlja vatra ; Univerzitetsko predavanje ; Vreme trešanja.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 14-15.
COBISS.SR-ID 512662624
123. STETIJE, Salah, 1929- Okružena snevačica / Salah Stetije ; s francuskog Miloš Konstantinović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 29.
COBISS.SR-ID 514101344
Pag
e11
8
821.134(7/8) LATINOAMERIČKE KNJIŽEVNOSTI
124. BERTOLINO, Nikola, 1931- Krv / Nikola Bertolino. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 93-94.
COBISS.SR-ID 512896608
125. Samoća i snovi / Nikola Bertolino. – Fotogr. – Tema broja: Otac. – Odlomak iz
autobiografskog djela ”Novi zavičaj”, po-glavlje ”Samoća i snovi”. – Biografski
podaci str. 182. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 143-146.
COBISS.SR-ID 514439264
126. BOLANJO, Roberto, 1953-2003 Romantični psi : (izbor iz poezije) / Roberto Bolaño ; [priredio Damir Šodan] ; [sa
španskog Darko Poslek]. – Beleška o autoru: Str. 71. – Napomene i bibliografske
reference uz tekst. – Sadrži i: Autoportret u dvadesetoj ; Ernesto Cardenal ; Lupe ;
Francuskinja ; Rendgenske zrake ; Godzilla u Meksiku ; Dino Campana revidira
životopis u psihijatrijskoj bolnici Castel Pulci ; Bolničarke ; Moj život u ciljevima za
preživljavanje ; Lisa.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/35 (2015), str. 59-72.
COBISS.SR-ID 514103392
127. BRIZA, Jan, 1946- Eksteriorizam pesnika Nikaragve / Jan Briza.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 14.
COBISS.SR-ID 512935520
128. DIJAS Martines, Manuel Slučaj Padilja iznutra : (odlomak) / Manuel Dijas MArtines. – Tema broja: Pisanje i
tamnice. – Prištampan br. 5. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (juli 2003), str. 18.
COBISS.SR-ID 514178144
129. ELOJ-Garsija, Marija Metafizika krpe / Marija Eloj-Garsija ; sa španskog S.[Silvija] M.[Monros]-
Stojaković. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 19.
COBISS.SR-ID 513139296
130. FERNANDES, Francisko de Asis Epigrami / Francisko de Asis Fernandes ; preveo Jan Briza.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 15.
Pag
e11
9
COBISS.SR-ID 512936032
131. GUTIJERES, Ernesto Moja zemlja je tako mala / Ernesto Gutijeres ; prevela Krinka Vidaković Petrov.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 15.
COBISS.SR-ID 513004640
132. KABRALES, Lusi Alberto Pesma očaja / Lusi Alberto Kabrales ; preveo Jan Briza.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 15.
COBISS.SR-ID 512935776
133. KARDENAL, Ernesto Hose Dolores Estrada / Ernesto Kardenal ; prevela Krinka Vidaković Petrov.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 15.
COBISS.SR-ID 513004896
134. MANČIĆ, Aleksandra Zatvor nad glavom : slučaj Padilja / Aleksandra Mančić. – Ilustr. – Tema broja:
Pisanje i tamnice. – Prištampan br. 5. – Oba br. prištampana u međusobno obrnutom
smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (juli 2003), str. 5.
COBISS.SR-ID 514171232
135. PADILJA, Eberto Zlo pamćenje : (odlomak) / Eberto Padilja. – Tema broja: Pisanje i tamnice. –
Prištampan br. 5. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (juli 2003), str. 19.
COBISS.SR-ID 514178400
136. PASOS, Hoakin Slepi Indijosi / Hoakin Pasos ; preveo Jan Briza.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 15.
COBISS.SR-ID 512991840
137. PISARNIK, Alehandra, 1936-1972 Sedam pesama / Alehandra Pisarnik ; sa španskog Marija Knežević. – Beleška o
autoru. – Sadrži i: Preklinji glas ; Kao voda preko kamena ; Suton ; Velike reči ; Suton
; Pesma ; Na tvoju godišnjicu.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 13.
COBISS.SR-ID 513088352
Pag
e12
0
138. ROSETI, Ana Ako čaša postoji samo da bi utolila žeđ, / Ana Roseti ; sa španskog S.[Silvija]
M.[Monros] Stojaković. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 8.
COBISS.SR-ID 512656480
139. SANTOS, Mario Leto / Mario Santos ; preveo Jan Briza.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 15.
COBISS.SR-ID 512995424
140. SEABRA, Hoze Augusto, 1937-2004 Grčka gramatika / Hoze Augusto Seabra ; s portugalskog prepevao Miljurko
Vukadinović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 24.
COBISS.SR-ID 512682336
141. SIMIĆ, Milan R., 1959- Mističari stvarnosti, ogledalo u tunelu, tunel u lavirintu: mala priča o gorostasima:
Borhesu, Sabatu i Kortasaru / Milan R. Simić. – Napomene i bibliografske reference
uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 22-23.
COBISS.SR-ID 514281568
142. VALLEJO, César, 1892-1938
¡Cuídate, España…í / César Vallejo. – Biografski podaci: str. 293. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 40.
COBISS.SR-ID 514443360
143. VALJEHO, Sesar, 1892-1938 Čuvaj se, Španijo…! / Sesar Valjeho ; sa španskog Silvija Monros Stojaković. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (decembar 2013), str. 41.
COBISS.SR-ID 514048352
821.14’06 GRČKA KNJIŽEVNOST
144. KORNETI, Elza Čovek u fazi čekanja / Elza Korneti ; [sa grčkog Tamara Kostić-Pahnoglu]. – Beleška
o autoru: str. 58. – Sadrži i: Saosećajući s čovečanstvom ; Svet se stalno snižava ;
Razgnevljeni dželat ; Klepet stada ; Od danas ; Nauka želi da si bez duše ; Dobri moj
Pag
e12
1
prijatelju nikad nemoj da zaboraviš ; Osnovno načelo samoodržavanja ; Da se zaljubiš.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 51-58.
COBISS.SR-ID 514103136
821.161 ISTOČNOSLOVENSKE KNJIŽEVNOSTI
145. ESENIN, Sergeï Aleksandrovič, 1895.1925 Iz persijskih motiva / Sergej Jesenjin ; s ruskog Ismet Rebronja.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. [3].
COBISS.SR-ID 514279520
146. GOLJAVKIN, Viktor, 1929- Tri pohvale / Viktor Goljavkin ; s ruskog Zorislav Paunković. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 34.
COBISS.SR-ID 512692576
147. HODASEVIČ, Vadislav Felicianovič, 1886-1939 Peterburg / Vladislav Hodasević ; s ruskog Duško Paunković. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 5.
COBISS.SR-ID 513130080
148. MATOVIĆ, Vladimir Jedan pamflet protiv Oktobarske revolucije : polemički osvrt na članak Mihajla
Mihajlova ”Ljeto Moskovsko 1964” objavljen u časopisu ”Delo” / Vladimir Matović,
Svetozar Stojanović. – Fotogr. – Preuzeto iz: Gledišta, 1965, br. 2, str. 281-283 /
Vladimir Matović, Svetozar Stojanović. – Tema broja: M.[Mihajlo] M.[Mihajlov].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 20/21 (januar 2009), str. 8-10.
COBISS.SR-ID 514401632
149. MIHAJLOV, Mihajlo Mrtvi dom F.M.Dostojevskog i jedan dan u životu Ivana Denisoviča A. Solženjicina. –
Tema broja: M.[Mihajlo] M.[Mihajlov]. – Napomene i bibliografske reference uz
tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 20/21 (januar 2009), str. 20-32.
COBISS.SR-ID 512756320
150. Svojevremene misli / Mihajlo Mi-hajlov. – Tema broja: M.[Mihalo]
M.[Mihajlov].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 20/21 (januar 2009), str. 13-19.
COBISS.SR-ID 512159840
151. ROSTOKINA, Anna, 1986- *** [Mnogo je tužno…] / Ana Rosto-kina ; [sa ruskog prevela Ana Rostokina]. –
Pag
e12
2
Biografski podaci: str. 277. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 70-71.
COBISS.SR-ID 512895328
152. Pesma za mog oca / Ana Rostokina ; sa ruskog prevela autorka. – Fotogr. –
Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 180. – O autorima: Krenuli su po Sentu:
str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 50-51.
COBISS.SR-ID 514428256
153. SERGEEV, Andrej, 1933-1998 Dve pričice / Andrej Sergejev ; sa ruskog Zorislav Paunković. – Ilustr. – Beleška o
autoru. – Sadrži i: Lepa Francuska ; Stara nova Moskva.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 11.
COBISS.SR-ID 514202208
821.162 ZAPADNOSLOVENSKE KNJIŽEVNOSTI
154. LEC, Stanislav Jerži, 1909-1966 Neočešljane misli / Stanislav J.[Jerzi] L.[Lec] ; s poljskog Ilja Sijarić. – Beleška o
autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 3/4 (novembar 2002), str. [51].
COBISS.SR-ID 512757856
155. ŠIMBORSKA, Vislava Rani sat / Vislava Šimborska ; s poljskog Ilja Sijarić. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. [3].
COBISS.SR-ID 512766304
156. ŠISTEK, František Češka književna panorama / František Šistek. – Fotogr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 12-13.
COBISS.SR-ID 512661856
157. ŠISTEK, František Minotaur / František Šistek ; sa češkog Vlado Borozan. – Sadrži i: Trojanska pobje-da
; Naređenje ; Vodič pustinjom ; Minotaur ; Sahrana ; Zašto nisam volio komuniste ;
Čuo sam o jednoj djevojci ; Na brdu je stojala kuća.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 13.
COBISS.SR-ID 513130592
Pag
e12
3
158. ŠVJETLICKI, Marćin, 1961- Opozivne aktivnosti / Marćin Švjetlicki ; s poljskog Biserka Rajčić. – Beleška o
autoru. – Sadrži i: Ležanje ; Škljocanje ; Nuđenje ; Umiranje ; Zavođenje ; Izlaženje ;
Ubijanje ; Pranje sudova ; Menjanje.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 20-21.
COBISS.SR-ID 512667232
159. ŽUHOVSKA Arent, Agnješka, 1983- Prometejeva jetra / Agnješka Žuhovska Arent ; sa poljskog prevela autorka. –
Biografski podaci: str. 294. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 45-50.
COBISS.SR-ID 514048864
821.163.2 BUGARSKA KNJIŽEVNOST
160. ČOLEVA, Silvija, 1953- ***[Znam da sve žrtvuješ…] / Silvija Čoleva ; sa bugarskog Velimir Kostov. –
Biografski podaci: str. 277. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 66.
COBISS.SR-ID 512857440
821.163.3 MAKEDONSKA KNJIŽEVNOST
161. DIMKOVSKA, Lidija, 1971- Aloe vera / Lidija Dimkovska ; sa makedonskog Lidija Dimkovska. – Beleška o
autoru: str. 35. – Sadrži i: Starica piše svome starcu ; Poema početka ; Obratna
perspektiva ; Aloe Vera.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 34-35.
COBISS.SR-ID 513108064
162. Mlada makedonska poezija / Lidija Dimovska.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 18-19.
COBISS.SR-ID 513096800
163. ISAKOVSKI, Igor, 1970- Plivanje u prašini / Igor Isakovski ; [s makedonskog preveo autor]. – Biografski
podaci: str. 292. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 178-196.
COBISS.SR-ID 514310752
Pag
e12
4
164. KALEŠKOVSKI, Emil, 1977- Sahrana ili bogovi dunđeri prave sarkofag za zemlju ; Sudbina / Emil Kaleškovski ;
preveo Risto Vasilevski. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 21.
COBISS.SR-ID 513041248
165. KRAJNOVIĆ, Adrijana, 1987- Poezija alogičke usmerenosti na čoveka / Adrijana Krajnović. – Prikaz knjige: Risto
Vasilevski: Ode, o da, Smederevo, 2013. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-
240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 187-190.
COBISS.SR-ID 512810336
166. LAZAROV, Risto, 1949- Ikar / Risto Lazarov ; priredila L.[Lidija] D.[Dimovska[]. – Beleška o autoru. – Sadrži
i: Čamac za spasavanje ; Javna pesma ; Slomljeni krčag ; Šutnja.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 41.
COBISS.SR-ID 512709472
167. MADŽIROV, Nikola, 1973- Izlaz / Nikola Madžirov ; priredila L.[Lidija] D.[Dimovska]. – Beleška o autoru. –
Sadrži i: Daleko ; Prisustvo ; Koga ; Iz-laz ; Buđenje ; Dani kad treba biti sam.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 40.
COBISS.SR-ID 512709216
168. MARTINOVSKI, Vladimir Porodični portret / Vladimir Martinovski ; sa makedonskog Seida Beganović. – Tema
broja: Otac. – Biografski podaci: str. 182. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-
182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 40-41.
COBISS.SR-ID 514426976
169. OSMANLI, Tomislav, 1956- Svadba na Dorćolu / Tomislav Osmanli ; [sa makedonskog Zoran Ž. Paunović]. –
Napomene i bibliografske reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 163-181.
COBISS.SR-ID 514091616
170. PROKOPIEV, Aleksandar Foto finiš / Aleksandar Prokopiev ; sa makedonskog autor. – Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 38-39.
COBISS.SR-ID 514039136
Pag
e12
5
171. TODOROVSKI, Gane Mapa Makedonije / Gane Todorovski ; preveo Risto Vasilevski. – Sadrži i: Mrtvo
jezero ; Mapa Makedonije ili: pesma o Tanasu Lukovskog ; Golubica ; Kupina ; Kraj
leta.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 20-21.
COBISS.SR-ID 513036128
172. VASILEVSKI, Risto Telo, duh / Risto Vasilevski.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 12.
COBISS.SR-ID 513130336
821.163.4.09 SRPSKOHRVATSKA I BOŠNJAČKA KNJŽEVNOST. KRITIKE I
STUDIJE
173. ALBAHARI, David Dan za pisanje iz tamnice / David Albahari. – Ilustr. – Tema broja: Pisanje i tamnice. –
Prištampan br. 5. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (juli 2003), str. [4].
COBISS.SR-ID 514170720
174. ALEKSIĆ, Jana, 1984- Zlatousti mladić na stanici za starce / Jana Aleksić. – Prikaz knjige: Nikola Živa-
nović: Astapovo, Kraljevo, 2009.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 55-65.
COBISS.SR-ID 188728076
175. Žudnja za teurgijom u biću pesme : (psalmi Vojislava Karanovića) / Jana M.
Aleksić. – Biografski podaci: str. 283. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-
294. – Napomene i bibliografske reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 245-262.
COBISS.SR-ID 514076512
176. ARBUTINA, Petar V. Ontološka slika i individualnost pripovedačkog univerzuma Ćamila Sijarića / Petar V.
Arbutina.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 16-18.
COBISS.SR-ID 514195040
177. Poniranje grada / Petar V. Arbutina. – Prikaz knjige: Branislav Bjelica,
Beogradsko čištilište, Beograd, 2001. – Zajed. stv. nasl.: Tri osvrta.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 49.
Pag
e12
6
COBISS.SR-ID 512765792
178. Priča o đavolovom učeniku / Petar V. Arbutina ; ilustracije Muhamed Đerlek. –
Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 22-23.
COBISS.SR-ID 513068128
179. Putovanje ka sebi / Petar V. Arbutina. – Prikaz knjige: Olga Tokarčuk: U
potrazi za knjigom, Beograd, 2002. – Zajed. stv. nasl.: Tri osvrta.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 48.
COBISS.SR-ID 512713824
180. Putovanje na kraj života / Petar V. Arbutina. – Prikaz knjige: Vladimir Tasić,
Oproštajni dar, Novi Sad, 2000. – Zajed. stv. nasl.: Tri osvrta.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 49.
COBISS.SR-ID 512766048
181. BOGNAR, Zoran, 1965- Orfejsko zaveštanje / Zoran Bognar. – Slika B. Miljkovića. – Sadrži i: Hronika ; Kraj
putovanja.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 8-9.
COBISS.SR-ID 513087584
182. Otimanje vazduha iliti erosom protiv alimentacije / Zoran Bognar. – Prikaz
knjige: Radivoj Šajtinac: Psi versa ili otimanje vazduha, Beograd, 2005.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 33-34.
COBISS.SR-ID 514283360
183. Zore i vihori / Zoran Bognar.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 6.
COBISS.SR-ID 512653408
184. BOŠKOVIĆ, Dragan, 1970- B. B. B. / Dragan Bošković. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 180. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 28-33.
COBISS.SR-ID 514425952
185. BULIĆ, Zehnija, 1970- O Berlinskom ledu / Zehnija Bulić. – Prikaz knjige: Hodo Katal: Berlinski led,
Sarajevo, 1999.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 36.
Pag
e12
7
COBISS.SR-ID 513119328
186. Riječ iz riječi / Zehnija Bulić. – Ilustr. – Prikaz knjige: Jahja Fehratović:
Korektor sveznadar, Novi Pazar, 2002.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 53-54.
COBISS.SR-ID 514040672
187. ĆUKOVIĆ, Milica, 1987- Igre bez hleba: medijska upotreba čoveka / Milica Ćuković. – Prikaz drame Srđana
Vučinića: Umetnik u gladovanju (planetarna atrakcija u 10 tačaka), u: Nezajaz: drame
i druge priče, Beograd, 2013. – Bibliografija: str. 197-198. – Napomene i bibliografske
reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 194-198.
COBISS.SR-ID 512816480
188. Šta nakon komadanja Orfeja? : (diskurs ljubavi u postideološkom dobu) /
Milica Ćuković. – Prikaz knjige: Bojan Savić Ostojić: Stereorama (scenarijum),
Pančevo, 2013. – Napomene i bibliografske reference uz tekst. – Bibliografija: str.
260-261.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/35 (2015), str. 253-261.
COBISS.SR-ID 514079072
189. FEHRATOVIĆ, Jahja Bosanskim drumovima drumeći / Jahja Fehratović. – Prikaz knjige: Dževad Jahić:
Vitorin vrijes, Mostar, 2004.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 36-37.
COBISS.SR-ID 514284128
190. Pokušaj razumijevanja tekućih književ-nih tendencija / Jahja Fehratović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 20-21.
COBISS.SR-ID 514195552
191. Roman kao izazov / Jahja Fehratović. – Prikaz knjige: Dejan Vukićević:
Bodilo, Novi Pazar, 2005.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 32.
COBISS.SR-ID 514282848
192. Spomenik onima koje nema ko da spomene / Jahja Fehratović. – Prikaz knjige:
Enes Halilović: Potomci odbijenih prosaca, Beograd, 2004. – Na početku str.: Kritike.
– Bibliografija: str. 41.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 37-41.
COBISS.SR-ID 514274912
Pag
e12
8
193. GAJTANOVIĆ, Nebojša, 1970- Negacija iščašene svakidašnjice / Nebojša Gajtanović. – Prikaz knjige: Zehnija Bulić:
Intimna groteska, Smederevo, 2003. – Na početku str.: Kritike.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 37.
COBISS.SR-ID 514274656
194. Pohvala strašnom skazu / Nebojša Gajtanović. – Prikaz knjige: Zehnija Bulić:
Topola ni do pola, Novi Pazar, 2005.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 33.
COBISS.SR-ID 514283104
195. GROMAČA, Tatjana Točka jedinstva razumijevanja u ljubavi / Tatjana Gromača. – [Fotogr.]. – Zajed. stv.
nasl.: O poeziji Nenada Miloševića.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 23 (2010), str. 66-68.
COBISS.SR-ID 514383200
196. HALILOVIĆ, Elma, 1978- Književnost, reč, religija / Elma Halilović. – Tema izlagana na X književnim
susretima Muhamed Abdagić, Sjenica, 2009. – Biografski podaci: str. 277. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279. – Napomene i bibliografske reference uz
tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 38-43.
COBISS.SR-ID 512850528
197. HALILOVIĆ, Enes Buduća sumnja u ovo vrijeme / Enes Halilović. – Prikaz knjige: Dušan Vidaković:
Iscrpljivanje ničim, Beograd, 2003. – Na početku str.: Kritike.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 34.
COBISS.SR-ID 514273632
198. Čekajući zvuk iz sura / Enes Halilović. – Prikaz knjige: Jahja Fehratović:
Korektor sveznadar, Novi Pazar, 2004.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 52-53.
COBISS.SR-ID 514039904
199. Jastvo i paralela / Enes Halilović. – Prikaz knjige: Samir Hanuša: San vlasnika
ulične vage, Sarajevo, 2004. – Na početku str.: Kritike.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 34-35.
COBISS.SR-ID 514273888
Pag
e12
9
200. Mapa grotesknih stanica / Enes Halilović. – Ilustr. – Prikaz knjige: Zehnija
Buluć: Intimna groteska, Smederevo, 2003.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 51.
COBISS.SR-ID 514039648
201. HAMOVIĆ, Dragan Očeva odškrinuta vrata / Dragan Ha-mović. – Tema broja: Otac. – Biografija: str. 180.
– O autorima: Krenuli su po Sentu: 180-82.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 18-27.
COBISS.SR-ID 514425696
202. HANUŠA, Samir Romaneskni opus Ćamila Sijarića / Samir Hanuša. – Ilustr. – Napomene i
bibliografske reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 40-50.
COBISS.SR-ID 514039392
203. IVANOVIĆ, Božidar I figure imaju dušu ili magični potezi perom / Božidar Ivanović. – Prikaz knjige:
Radomir Mićunović: Magična polja i komentari, Podgorca, 2004.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 35-36.
COBISS.SR-ID 514283872
204. JOVANOVIĆ, Danijela, 1975- Reči / Danijela Jovanović. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 182. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182. – Napomene i bibliografske reference uz
tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 170-171.
COBISS.SR-ID 514441824
205. KNEŽEVIĆ, Marija, 1963- Dovršenost oblika / Marija Knežević. – Prikaz knjige: Aladin Lukač: Gitare morte,
Novi Pazar, 2004. – Na početku str.: Kritike.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 35.
COBISS.SR-ID 514274144
206. Godišnja doba prolaze kroz sobu / Marija Knežević. – O poeziji Nikole
Živanovića.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 66-68.
COBISS.SR-ID 188728332
207. LAKOVIĆ, AleksandarB., 1955- Čakarevićeva pesnička istraživanja u jeziku, životu i sopstvu, kao i u njihovim dosada
Pag
e13
0
nepoznatim licima u ogledalu / Aleksandar B. Laković. – Prikaz knjige: Marjan
Čakarević: Jezik, Novi Sad, 2014. – Napomene u bibliografske reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/35 (2015), str. 229-243.
COBISS.SR-ID 514080096
208. Istraživanja u pesničkom obraćanju kao mera opstanka jezika i nas u njemu /
Aleksandar B. Laković. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 183-188.
COBISS.SR-ID 514326624
209. LOMA, Miodrag, 1957- Astapovo Nikole Živanovića / Miodrag Loma. – Napomene i bibliografske reference
uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 69-82.
COBISS.SR-ID 188729356
210. MARTINOVSKI, Vladimir, 1969- Putopis i dodirne tačke / Vladimir Ma-rtinovski. – Biografski podaci: str. 278. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279. – Bibliografija: str. 200.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, Br. 30/31 (2014), str. 195-200.
COBISS.SR-ID 514330720
211. MEHONIĆ, Almir Fascinacija / Almir Mehović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/35 (2015), str. 262-264.
COBISS.SR-ID 514078816
212. MIĆUNOVIĆ, Radomir Erogena zona poezije / Radomir Miću-nović. – Prikaz knjige: priredio Dušan
Stojković: Telo u telu, antologija srpske erotske poezije, Mladenovac, 2003.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 40-41.
COBISS.SR-ID 514198624
213. Lucidne prozoide / Radomir Miću-nović. – Prikaz knjige: Nemanja Mitrović:
Crtam po mraku, Beograd, 2004.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 39.
COBISS.SR-ID 514198368
214. Osvetljivač Panonije / Radomir Mićunović. – Prikaz knjige: Petko Vojnić
Purčar: Miholjsko leto i druge priče, Novi Sad, 2004. – Na početku str.: Kritike.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 35-37.
Pag
e13
1
COBISS.SR-ID 514274400
215. Vitalnost oporog lirizma / Radomir Mićunović. – Prikaz knjige: Ana Živković-
Živić: Poslednja četvrt, Zemun, 2004.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 41-42.
COBISS.SR-ID 514198880
216. Volšebni ćitab / Radomir Mićunović. – Prikaz knjige: Enes Halilović: Potomci
odbijenih prosaca, Beograd, 2004. – Na početku str.: Kritike.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 42-43.
COBISS.SR-ID 514275168
217. NEDELJKOVIĆ, Nenad Obilje sebe / Živorad Nedeljković. – [Fotogr.]. – Zajed. stv. nasl.: O poeziji Nenada
Miloševića.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 23, 2010, str. 73-74.
COBISS.SR-ID 514383712
218. PANTIĆ, Mihajlo Roman od pesama / Miajlo Pantić. – [Fotogr.]. – Zajed. stv. nasl.: O poeziji Nenada
Miloševića.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 23 (2010), str. 63-65.
COBISS.SR-ID 514382944
219. POPOVIĆ, Bogdan A. Dar nevinosti / Bogdan A. Popović. – Zajed. stv. nasl.: O poeziji Nenada Miloševića.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 23 (2010), str. 61-62.
COBISS.SR-ID 514382688
220. PRAVDIĆ, Ivan Kroz mutna vremena i bliske prostore / Ivan Pravdić. – Prikaz knjige: Srđan V. Tešin:
Kroz pustinju i prašumu, Beograd, 2005.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 35.
COBISS.SR-ID 514283616
221. RADOJČIĆ, Saša, 1963- Sentimentalni, etički verizam / Saša Radojčić. – Zajed. stv. nasl.: O poeziji Nenada
Miloševića.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 23 (2010), str. 69-72.
COBISS.SR-ID 514383456
Pag
e13
2
222. Pesma, ono sveto / Saša Radojčić. – Prikaz knjige: Nikola Živanović:
Astapovo, Edicija Povelja, Kraljevo, 2009.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 83-86.
COBISS.SR-ID 188729868
223. REBRONJA, Ismet Antique / Ismet Rebronja. – Prikaz knjige: Sinan Gudžević: Rimski epigrami, Split,
2001.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 37.
COBISS.SR-ID 513109344
224. Ćamil Sijarić: Na putu putnika / Ismet Rebronja. – Tekst izlagan na promociji
knjige ”Ćamil gora razgovora” F. Dizdarevića, održanoj kao deo Ratkovićevih večeri
poe-zije, Bijelo Polje, 03.09.2001.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 7.
COBISS.SR-ID 512915040
225. Jesenas o Ćamilu / Ismet Rebronja. – Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 8-10.
COBISS.SR-ID 514201952
226. SIJARIĆ, Ilja Šta je veliki pisac : (povodom smrti Astrid Lindgren) / Ilja Sijarić. – Slika A.
Lindgren; Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 25-27.
COBISS.SR-ID 512672608
227. STANKOVIĆ, Dragoljub, 1971- Novi glas na stare teme / Dragoljub Stanković. – O poeziji Nikole Živanovića.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 52-54.
COBISS.SR-ID 188724748
228. STANOJEVIĆ, Dobrivoje, 1958- Poetika usputnosti / Dobrivoje Stanojević. – Prikaz knjige: Nikola Živanović:
Astapovo, Kraljevo, 2009.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 48-51.
COBISS.SR-ID 188724236
229. Žig koji će nas nadživeti / Dobrivoje Stanojević. – Prikaz knjige: Kemal
Musić: Žig, Bijelo Polje, 2012. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 189-191.
Pag
e13
3
COBISS.SR-ID 514330208
230. STIŠOVIĆ Milovanović, Ana Oceubistvo u sedam slika / Ana Sti-šović Milovanović. – Tema broja: Otac. –
Biografija: str.: 180. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 15-16.
COBISS.SR-ID 514425440
231. ŠAJTINAC, Radivoj Sin i san / Radivoj Šajtinac.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 46-47.
COBISS.SR-ID 512713056
232. ŠOP, Ljiljana Crna sveska univerzuma / Ljiljana Šop.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 223-228.
COBISS.SR-ID 514084704
233. TADIJANOVIĆ, Dragutin Poetproces / Dragutin Tadijanović ; priredila Vesna Stanković Benak. – Sadrži i:
Balada o zaklanim ovcama ; Iz autorove napomene uz “Baladu o zaklanim ovcama”.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 21.
COBISS.SR-ID 513098592
234. TEŠIN, Srdan V. Alternativni vodič kroz Vavilon / Srdan V. Tešin.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 10-12.
COBISS.SR-ID 514109280
235. TIMOTIĆ, Željko, 1979- Nikola Živanović – Asapovo / Željko Timotić. – Prikaz knjige: Nikola Živanović:
Astapovo, Kraljevo, 2009.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 87-93.
COBISS.SR-ID 188730124
236. TONTIĆ, Stevan, 1946- Ljubavne pjesme jednog egzilanta / Stevan Tontić. – Zajed. stv. nasl.: Tačke u poeziji
Dragoslava Dedovića. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 173-178.
COBISS.SR-ID 514424416
Pag
e13
4
237. TONTIĆ, Stevan, 1946- Melanholična poetska mapa Balkana i Evrope / Stevan Tontić. – Zajed. stv. nasl.:
Tačke u poezije Dragoslava Dedovića. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2013), str. 178-182.
COBISS.SR-ID 514424672
238. Pjesma sa ”zrnom soli pod jezikom” / Stevan Tontić. – Zajed. stv. nasl.: Tačke
u poeziji Dragoslava Dedovića. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 167-173.
COBISS.SR-ID 514326368
239. ULJAREVIĆ, Jovanka Defragmentacija stvarnosti / Jovanaka Uljarević. – Prikaz knjige: Saladin Burdžović:
Brus Li je umro u Bijelom Polju, Tuzla, 2005.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 30-32.
COBISS.SR-ID 514282592
240. Između spontaniteta i didaktičnosti / Jovanka Uljarević. – Prikaz knjige: Vesna
Bošnjak: Hronika flore, Novi Pazar, 2005.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 30.
COBISS.SR-ID 514282336
241. VLAHOVIĆ, Gordana I takve pesme piše : (povodom knjige Radmile Lazić: “Crna knjiga”) / Gordana
Vlahović. – Prikaz knjige: Radmila Lazić: Crna knjiga, Kraljevo, [2014].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/35 (2015), str. 244-247.
COBISS.SR-ID 514079584
242. U potrazi za autentičnim životom / Gordana Vlahović. – Prikaz knjige: Igor
Marojević: Beograđanke, Beograd, 2014.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/35 (2015), str. 248-252.
COBISS.SR-ID 514079328
243. VUČKOVIĆ, Goran Potreba za krikom ili Adamove poetske zadužbine / Goran Vučković. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 191-193.
COBISS.SR-ID 512815456
244. ZIROJEVIĆ, Olga, 1934- Jedan stari udžbenik / Olga Zirojević. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 146-149.
Pag
e13
5
COBISS.SR-ID 514324576
245. ŽIVANOVIĆ, Nikola, 1979- Odricanje od poezije / Nikola Živanović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 42-45.
COBISS.SR-ID 188723212
246. Poezija i smeh / Nikola Živanović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 37-41.
COBISS.SR-ID 188722444
821.163.4-1 SRPSKOHRVATSKA I BOŠNJAČKA KNJŽEVNOST. POEZIJA
247. AJRADINI, Uzeir, 1952- Orfej / Uzeir Ajradini. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 47.
COBISS.SR-ID 512713312
248. AJZENKOL, Marijana Svedoku / Marijana Ajzenkol. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 59.
COBISS.SR-ID 514278752
249. ALEKSIĆ, Dejan, 1972- Limeni petlovi / Dejan Aleksić. – Sadrži i: Početak klasične teme ; Tamo gde počinje
svet ; Vatra i knjiga ; Limeni petlovi ; Svetkovina.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 41-46.
COBISS.SR-ID 188732940
250. Perike / Dejan Aleksić. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 250-251.
COBISS.SR-ID 514339424
251. ALEKSIĆ, Jana, 1984- Hram / Jana Aleksić. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su po Sentu:
277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str.267.
COBISS.SR-ID 514341984
252. ALEMPIJEVIĆ, Milen Ja sada padam / Milen Alempijević. – Slika autora. – Sadrži i: Uzjaši lava dete ; Kako
Pag
e13
6
doći do tanjira ukusne srnetine ; Razbrajalica ; Groblje igračaka.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 23-24.
COBISS.SR-ID 514189408
253. AVDOVIĆ, Enisa, 1988- To / Enisa Avdović. – Rad je nastao u okviru Škole kreativnog pisanja i kreativnog
brisanja koja je deo projekta Studije konteksta To (po Milošu Komadini): str. 235. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 238.
COBISS.SR-ID 514424160
254. BAHOVIĆ Latifović, Ajša, 1990- Istine / Ajša Bahović Latifović. – Bib-liografski podaci: str. 294. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 155-156.
COBISS.SR-ID 514305888
255. BAJSIĆ, Tomislav, 1968- Kada se lupiš sa sjekirom po nozi dok cijepaš drva / Tomica Bajsić. – Biografski
podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 243.
COBISS.SR-ID 514337632
256. BARNA, Laura, 1964- Tragač / Laura Barna. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 30.
COBISS.SR-ID 512686944
257. BEGIĆ, Mehmed Zabilješka o smrti / Mehmed Begić. – Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 57.
COBISS.SR-ID 514041440
258. BEGOVIĆ, Sead Domovinec sin / Sead Begović. – Slika autora. – Sadrži i: Hoćeš da ti pričam o
ljubavi? ; Kuća u Savskoj ; Krupne oči svijeta ; Život ; Bijelo koljeno sna ; Mali princ
; Nabodeni kukac.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 6-7.
COBISS.SR-ID 514184544
259. BEŠIĆ, Alen Zlatni presjek / Alen Bešić. – Slika autora.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 26.
Pag
e13
7
COBISS.SR-ID 514189920
260. BIGA, Vesna, 1948- Kaža / Vesna Biga. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240. – Sadrži i: Hoću
li ; U koži podzemne.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 65-68.
COBISS.SR-ID 512793440
261. BOGNAR, Zoran, 1965- Između oblika i odlika / Zoran Bognar. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str.
181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182. – Sadrži i: Oče, evo nas opet na
ničijoj zemlji ; Nisam uspeo da ukrotim svoju ćud.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 84-85.
COBISS.SR-ID 514433376
262. Lavirint kruga / Zoran Bognar. – Sadrži i: Lavirint kruga II ; Lavirint kruga III
; Lavirint kruga IV.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 16-18.
COBISS.SR-ID 514281056
263. Moj Bardino / Zoran Bognar.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 31.
COBISS.SR-ID 513105760
264. Nurnberg, puzzle / Zoran Bognar. – Biografski podaci: str.297. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 240-241.
COBISS.SR-ID 514336864
265. BOGOJEVIĆ, Dejan, 1971- [Pesme] / Dejan Bogojević. – Belaška o autoru: str. 23. – Sadrži i: Amplitude srastanja
; Zaklonjena nepca žarulja ; Samo šaka ; Dine ; Dva sna ; Duh bajke.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 22-23.
COBISS.SR-ID 514445408
266. [Pesme] / Dejan Bogojević. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Amplitude srastanja
; Zaklonjena nepca žarulja ; Samo šaka ; Dine ; Dva sna ; Duh bajke.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br 13 (septembar 2005), str. 11-23.
COBISS.SR-ID 514195808
267. BORANIJAŠEVIĆ, Gordana, 1960- Očev jeremičak / Gordana Borani-jašević. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci:
Pag
e13
8
str. 181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 76-77.
COBISS.SR-ID 514432096
268. BOŠNJAK, Vesna Stihovi / Vesna Bošnjak. – Autobiogra-fija: str. 19.U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br.
11/12 (januar 2005), str. 17-19.
COBISS.SR-ID 514203232
269. BOŽIĆ, Mirko Razlike / Mirko Božić. – Sadrži i: Hirošima ; Interpunkcija ; Lokalpatriotizam ;
Razlike.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 145-147.
COBISS.SR-ID 514096480
270. BOŽOVIĆ, Gojko, 1972- Hronika / Gojko Božović. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 252-253.
COBISS.SR-ID 514339680
271. Nove hronike / Gojko Božović. – Slika autora. – Sadrži i: Pahulje ; Priča ;
Rozeta ; Ili.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 25.
COBISS.SR-ID 514189664
272. Poslednja fotografija sa ocem / Gojko Božović. – Tema broja: Otac. –
Biografski podaci: str. 181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 94.
COBISS.SR-ID 514434656
273. Sagovornik / Gojko Božović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 4.
COBISS.SR-ID 513129568
274. BRKA, Amir, 1963- [Pesme] / Amir Brka. – Sadrži i: Krug koji zbunjuje ; Smrt i ništa.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 26.
COBISS.SR-ID 514031456
275. Rijeka dijeli obale / Amir Brka. – Slika autora. – Sadrži i: Ovdje u ovom gradu
; Jedan u tome skupu ; Ulix ; Vrijeme sretnih gradova ; Zar je važno ; U pasjem oku ;
Pag
e13
9
Kakvu bih volio pisati ; Ponestaje prostora.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 16-19.
COBISS.SR-ID 514188384
276. BRKOVIĆ, Balša, 1966- Thomas misli o sinu / Balša Brković. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str.
180. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 45.
COBISS.SR-ID 514427488
277. BULIĆ, Vlado Bodycount / Vlado Bulić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 42-43.
COBISS.SR-ID 514285664
278. BULIĆ, Zehnija, 1970- Mi / Zehnija Bulić. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 33.
COBISS.SR-ID 513107552
279. Otac / Zehnija Bulić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 90.
COBISS.SR-ID 514434144
280. Praznih ruku / Zehnija Bulić. – Sadrži i: Rasprsnuće ; Vremeplov ; Za sudnji
dan ; Pitanja ; Sudnji dan ; Donatori.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 81-84.
COBISS.SR-ID 188736268
281. Tri pojasa / Zehnija Bulić. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 244-245.
COBISS.SR-ID 514337888
282. C2H5OH / Zehnija Bulić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 31.
COBISS.SR-ID 514196832
283. BUNDALO, Zoran M., 1947- Na neki način, XVI / Zoran M. Bundalo. – Biografski podaci: str. 283. – O autorima:
Pag
e14
0
Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 141-143.
COBISS.SR-ID 514063200
284. BURDŽOVIĆ, Saladin, 1968- Arhivski snimci / Saladin Burdžović. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Nova
Internacionala ; Nešto o čemu sam ćutao ; Prijepoljska priča.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 45.
COBISS.SR-ID 512712800
285. CACAN, Fikret, 1958- Jedna zatvorska / Fikret Cacan. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 231.
COBISS.SR-ID 514334304
286. ĆIRIĆ, Saša, 1975- Mit za propis / Saša Ćirić. – Sadrži i: Generacija pe ha ; Jutro ; Kritičari ; Mogul ;
Poeziju će svi pisati.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 53-60.
COBISS.SR-ID 188734220
287. ĆIŠIĆ, Nedim Period čekanja / Nedim Ćišić. – Sadrži i: Period čekanja ; Kako znam da si to bila ti ;
Detaljno ružan.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 22.
COBISS.SR-ID 512672096
288. DABIŽINOVIĆ, Ervina Pisati / Ervina Dabižinović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 44.
COBISS.SR-ID 514285920
289. DEDOVIĆ, Dragoslav, 1963- Ulica Gazi Husrev-begova / Dragoslav Dedović. – Biografski podaci: str. 279. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 237.
COBISS.SR-ID 514335840
290. DEDOVIĆ, Dragoslav, 1963- Za klavir i Didžeridu / Dragoslav Dedović. – Slika autora. – Sadrži i: Na-nana-nanana-
naa ; Patetična – za klavir i Didžeridu ; Buba u ćilibarskoj suzi.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 15.
Pag
e14
1
COBISS.SR-ID 514188128
291. DELALIĆ, Munib, 1950- Razgovor s nadom / Munib Delalić. – Biografski podaci: str. 284. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: Kuća žalosti ; Domaća zadaća (ili Ibsen
u liftu) ; Radost ponavljanja ; Munja i grom ; Svoj na tuđemu ; Umjesto epiloga.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 97-102.
COBISS.SR-ID 514056032
292. DEMIROVIĆ, Emina Varljivi pejzaži / Emina Demirović. – Rad je nastao u okviru Škole kreativnog
brisanja koja je deo projekta Studije konteksta Varljivi pejzaži po Vladi Uroševiću: str.
292.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), Str. 292.
COBISS.SR-ID 514117472
293. DOBRIČIĆ, Milan, 1977- Posvete / Milan Dobričić. – Slika autora. – Sadrži i: Dejanu Matić ; Branku Markoviću
; Raši Livadi.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 41-42.
COBISS.SR-ID 514192480
294. Rekoše / Milan Dobričić. – Fotogr. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci:
str. 181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 101.
COBISS.SR-ID 514435936
295. DREKOVIĆ, Ajtana Otekli zglobovi / Ajtana Dreković.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 152.
COBISS.SR-ID 514093408
296. DUMIĆ, Biljana, 1963- Prva slika / Biljana Dumić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 80.
COBISS.SR-ID 514432608
297. DURAKOVIĆ, Ferida, 1957- A čija sam ja? Ljubavna ili državna? / Ferida Duraković. – Biografski podaci: str. 278.
– O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 229-230.
COBISS.SR-ID 514333792
Pag
e14
2
298. DUROVIĆ, Fatima, 1980- [Pesme] / Fatima Durović. – Sadrži i: Napisano je davno da ćemo se sećati ; Poklopci
tajni ; Putuju sunca.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 57.
COBISS.SR-ID 514290016
299. Plastične legende / Fatima Durović. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 32.
COBISS.SR-ID 513107040
300. DUROVIĆ, Selma, 1985- Pipeta / Selma Durović. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Kozje mleko ; Morekazi ;
Žaba.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. [63].
COBISS.SR-ID 514279264
301. DŽANKOVIĆ, Birsena, 1988- Kabur / Birsena Džanković.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 151.
COBISS.SR-ID 514093664
302. ***[Ti, koji tražiš To u…] / Birsena Džanković. – Rad je nastao u okviru Škole
kreativnog pisanja i kreativnog brisanja koja je deo projekta Studije konteksta To (po
Milošu Komadini): str. 235. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 236.
COBISS.SR-ID 514423392
303. ĐORĐEVIĆ, Dejan, 1970- Čovek trči gradom / Dejan Đorđević.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 140.
COBISS.SR-ID 514096992
304. Telegrami / Dejan Đorđević. – Sadrži i: Oprostite se ; ***[Drugi ljudi, …] ;
Zašto pišem kratke pesme.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 90-91.
COBISS.SR-ID 188737036
305. ĐURIĆ, Dubravka Grad / Dubravka Đurić. – Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 57.
COBISS.SR-ID 514041184
Pag
e14
3
306. ELMASBEGOVIĆ, Kadrija Za dvadeset pupoljaka / Kadrija Elmas-begović. – Biografski podaci: str. 284. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: Komedijaši ; Gresi ;
***[Jednom me je neko…] ; Petlova smrt ; Đavolov šegrt ; Tri septembra ; ***[Iz
Euklidove…].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 113-117.
COBISS.SR-ID 514059616
307. FARKAŠ, Ištvan, 1962- Pesme iz nehata / Ištvan Farkaš. – Beleška o autoru: str. 26.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 25-26.
COBISS.SR-ID 514272352
308. FEHRATOVIĆ, Jahja, 1982- Kace / Jahja Fehratović. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 47.
COBISS.SR-ID 512713568
309. Poslanica o egu / Jahja Fehratović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 85-89.
COBISS.SR-ID 188736780
310. Rascjep / Jahja Fehratović. – Preuzeto iz zbirke pesama “Korektor sveznadar”.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 53.
COBISS.SR-ID 514040416
311. GAJTANOVIĆ, Nebojša, 1970- Isto od istog / Nebojša Gajtanović. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Žal ; Jov ; Isto od
istog.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 23.
COBISS.SR-ID 512672352
312. Nervi / Nebojša Gajtanović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 52.
COBISS.SR-ID 514288224
313. GALIJAŠEVIĆ, Tarik [Pesme] / Tarik Galijašević. – Sadrži i: Fedajini I ; Fedajini II ; Sumnja ; Zadasi.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 55.
COBISS.SR-ID 514289248
Pag
e14
4
314. GATTO, Algonso Mojemu ocu / Alfonso Gatto ; sa italijanskog Mario Kopić. – Tema broja: Otac. –
Biografski podaci: str. 180. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 34.
COBISS.SR-ID 514426208
315. GUDŽEVIĆ, Sinan Rimski epigrami / Sinan Gudžević.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 37.
COBISS.SR-ID 513110112
316. GVOZDENOVIĆ, Slavomir, 1953- Povlačenje crte / Slavomir Gvozdenović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 32/33 (2014), str. 69.
COBISS.SR-ID 512793696
317. Podvlačenje crte / Slavomir Gvozdenović. – O autorima: Krenuli su po Sentu:
str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 69.
COBISS.SR-ID 514120800
318. HADROVIĆ, Safet, 1952- Ezopov vrt / Safet Hadrović Vrbički. – Biografski podaci: str. 300. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: Ezop lično ; Ezopov vrt ; Lisica ; Ovan.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 93-95.
COBISS.SR-ID 514298976
319. HADŽIĆ, Ibrahim, 1944- I ti Crnogorci / Ibrahim Hadžić. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 212-218.
COBISS.SR-ID 514331744
320. Paleolitski dokaz / Ibrahim Hadžić. – Biografski podaci: str. 292. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: Prvi put s majkom na svetskom
fudbalskom prvenstvu ; Za kraj o poeziji.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 12-15.
COBISS.SR-ID 514291040
321. HALILOVIĆ, Enes, 1977- Tri soneta / Enes Halilović. – Sadrži i: Kula ; Biljka ; Groznica.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 13.
Pag
e14
5
COBISS.SR-ID 512935264
322. HALILOVIĆ, Maida Varljivi pejzaži / Maida Halilović. – Rad je nastao u okviru Škole kreativnog brisanja
koja je deo projekta Studije konteksta Varljivi pejzaži po Vladi Uroševiću: str. 292.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), Str. 292.
COBISS.SR-ID 514117216
323. HAMIDOVIĆ, Ekrem Stid je pričati sada / Ekrem Hamidović. – Sadrži i: Ćuti Adame ; Božiji prijatelj.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 32.
COBISS.SR-ID 514273120
324. Strofe / Ekrem Hamidović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 40.
COBISS.SR-ID 514284640
325. HAMOVIĆ, Dragan, 1970- Zemlja / Dragan Hamović. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 246.
COBISS.SR-ID 514338912
326. HAMZIĆ, Emsura, 1958- Glasnik vatre / Emsura Hamzić. – Sadrži i: Utjeha ; Put ; Vatrica.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 65-66.
COBISS.SR-ID 188734988
327. HERCEG, Ivan, 1970- Dakota (žena koja sadi zemlju) / Ivan Herceg. – Biografski podaci: str. 279. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 247.
COBISS.SR-ID 514338656
328. HOLBUS, Jasmina, 1969- Apoteoza II / Jasmina Holbus.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 126-135.
COBISS.SR-ID 514097760
329. HRBAT, Nedim, 1977- Zaključan u biblioteci / Nedim Hrbat. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Djed Mraz ;
Docrtavanje ; Odveć.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 46.
Pag
e14
6
COBISS.SR-ID 514275936
330. HUSIĆ, Sead Mapa / Sead Husić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 155.
COBISS.SR-ID 514092896
331. IBRAHIMAGIĆ, Omer, 1968- Ocu / Omer Ibrahimagić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str 181. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str.89.
COBISS.SR-ID 514433888
332. ILIĆ, Dejan, 1961- ***[Hvala vam, gospođo Kristina…] / Dejan Ilić. – Biografski podaci: str. 279. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 235-236.
COBISS.SR-ID 514350176
333. ISAKOVSKI, Igor, 1970-2014 Odloženo reagiranje / Igor Isakovski. – Fotogr. – Tema broja: Otac. – Biografski
podaci: str. 180. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 46-48.
COBISS.SR-ID 514427744
334. IZBOR iz poezije/ [Ismet Rebronja]. – Tema broja: In memoriam Ismet
Rebronja 1942-2006. – Sadrži i: Paž osmi ; Velmože ; Zidar ; U spavaćici od cveća ;
Dvostruki čovek u tami ; Pejsaž ; ***[U malinjaku ljudske glave već sazrele…] ; Reči
čoveka koji plače ; Gubimo se ; Rafet spava ; Ponornice ; Propast ; Stradalnik dva ;
Uvodni stihovi za izložbu ; Groblja ; Naselja ; Planina ; Tek rođen čovek ; Zmija mi
majku budi ; Zov ; Keronika ; Knjiga Euripidu ; Pribeleške ; Rijeka.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 18/19 (juli 2008), str. 9-21.
COBISS.SR-ID 514406752
335. JAHIĆ, Ervin, 1970- Valjalo bi stvari nazvati pravim ime- nom – / Ervin Jahić. – Biografski podaci: str.
279. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 248-249.
COBISS.SR-ID 514339168
336. JAKOVLJEVIĆ, Miodrag, 1962-1992 Sećanje na mrtvog pesnika / Miodrag Jakovljević ; [izbor i beleška: Sonja Šljivić]. –
Beleška o autoru: str. 291. – Napomene i bibliografske reference uz tekst. – Sadrži i:
***[Tog jutra…] ; Korpa ; (Ljubaznost) ; Cirkulacija ; Hladna platna ; Rupa u zakonu
Pag
e14
7
; Nokturno ; Posle kiše ; Sjaj te unutrašnjosti ; Spisak pokreta ; Mala smrt.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 285-291.
COBISS.SR-ID 514078560
337. JAMASAKI, Kajoko, 1956- Posle kiše / Kajoko Jamasaki. – Sadrži i: Poslednja kuća ; Poezija, riba.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 51-52.
COBISS.SR-ID 188733964
338. JAŠAREVIĆ, Haris, 1992- Slika / Haris Jašarević. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br 30/31 (2014), str. 274.
COBISS.SR-ID 514343776
339. JELENKOVIĆ, Saša, 1964- Ako i usta zatvoriš / Saša Jelenković. – Biografski podaci: str. 293. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 16-17.
COBISS.SR-ID 514291296
340. JELIĆ, Lejla Aleksandra Tri godišnja doba / Lejla Aleksandra Jelić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 153-154.
COBISS.SR-ID 514093152
341. JOVANOVIĆ, Danijela Mi i oni / Danijela Jovanović. – Sadrži i: Istorijski kontinuum ; Između dva sveta ;
Borba s prirodom u jednom ljudskom habitatau ; Mi i oni ; Rasadnici, nekad i sad.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 67-71.
COBISS.SR-ID 188735244
342. Neznano pile / Danijela Jovanović. – Slika autora. – Sadrži i: Kuhinjska ;
Sloboda govora ; Kosmička svest ; Pismo davno umrlom ; Našoj deci s ljubavlju.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 36-37.
COBISS.SR-ID 514191712
343. JOVANOVIĆ Danilov, Dragan, 1960- Pesma za mog oca i pastrmku / Dragan Jovanović Danilov. – Fotogr. – Tema broja:
Otac. – Biografski podaci: str. 181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 78-79.
COBISS.SR-ID 514432352
Pag
e14
8
344. JOVANOVIĆ, Mirko, 1985- Soneti / Mirko Jovanović. – Biografski podaci: str. 285. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 159-162.
COBISS.SR-ID 514072416
345. JOVELIĆ, Marijana, 1974- Odstrel / Marijana Jovelić. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 257-260.
COBISS.SR-ID 514340704
346. Opsada grada / Marijana Jovelić. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-
294. – Sadrži i: Ahmatovoj, ili opsada Sandove ; Beli šal kamikaze, ili Silviji ;
Ispovest Silvije Plat, ili tajanstevnom muškarcu ; Platovoj, ili opsada grada.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 132-136.
COBISS.SR-ID 514060640
347. Revolucija / Marijana Jovelić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 138-139.
COBISS.SR-ID 514116448
348. JURIĆ, Hrvoje Naopako / Hrvoje Jurić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 41.
COBISS.SR-ID 514285152
349. KALAČ, Boro, 1985- Jutro / Boro Kalač. – Biografski podaci: str. 285. – O autorima: Krenuli su po Sentu:
str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 154-155.
COBISS.SR-ID 514071904
350. KALEZIĆ Radonjić, Svetlana, 1980- Vladimirov put / Svetlana Kalezić Radonjić. – Biografski podaci: str. 279. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 264-265.
COBISS.SR-ID 514341472
351. KAPLAN, Almin, 1985- Majko, bit će dobro samo još da postanemo anđeli / Almin Kaplan. – Biografski
podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 269.
Pag
e14
9
COBISS.SR-ID 514342496
352. Naš otac / Almin Kaplan. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181. –
O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 105.
COBISS.SR-ID 514436704
353. KARANOVIĆ, Dunja ***[Spustim glavu na jastuk…] / Dunja Karanović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 156.
COBISS.SR-ID 514092640
354. KATAL, Hodo Hajde, kreni / Hodo Katal.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 36.
COBISS.SR-ID 513112672
355. KIRIN, Miroslav, 1965- Lice prijatelja / Miroslav Kirin. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 242.
COBISS.SR-ID 514337376
356. Preveliki jezik / Miroslav Kirin. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-
294. – Sadrži i: Iz usta mi ispada jezik ; Zamahnuo je rukama kao da će poletjeti ; O
olovci ; O pticama ; Putopis slobodnih leđa.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 89-92.
COBISS.SR-ID 514053984
357. KISO, Jelica, 1977- Rukopis život : (izbor) / Jelica Kiso. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
– Sadrži i: Primer I ; Primer II ; Nela-godnost ; Tablica ; Umrlice, pomeni ; Beleška 4 ;
Slika ; Beleška 67 (izvod).
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 101-105.
COBISS.SR-ID 512802144
358. KNEŽEVIĆ, Katja, 1987- Iskosa vidim poeziju / Katja Knežević. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-
240. – Sadrži i: Prvo ; Na okretištu ; Otkup ; Stvari ; Prilagodljivost.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 112-118.
COBISS.SR-ID 512803168
Pag
e15
0
359. KNEŽEVIĆ, Marija, 1963- Iz sudbinskih anala / Marija Knežević. – Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. [3].
COBISS.SR-ID 514201184
360. Jesenji uvid / Marija Knežević. – Slika autora.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 22.
COBISS.SR-ID 514189152
361. Skadar / Marija Knežević.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 31.
COBISS.SR-ID 513106528
362. Takt / Marija Knežević. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 238.
COBISS.SR-ID 514336096
363. KOLAR, Almir Tarih / Almir Kolar. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 33.
COBISS.SR-ID 513107808
364. KOPICL, Vladimir, 1949- Dečak / Vladimir Kopicl. – Fotogr. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181.
– O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 62-63.
COBISS.SR-ID 514430048
365. H&Q: jul / Vladimir Kopicl. – Biografski podaci: str. 285. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 82-85.
COBISS.SR-ID 514053472
366. Pohvala rutini: betontanz / Vladimir Kopicl.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 17.
COBISS.SR-ID 512666208
367. KOSTOV, Velimir Iza zatvorenih vrata / Velimir Kostov. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-
294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 86-88.
Pag
e15
1
COBISS.SR-ID 514053728
368. KRALJ, Milica, 1953- Tamni trepet / Milica Kralj. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 224.
COBISS.SR-ID 514332768
369. KVAJA, Olivera Okean / Olivera Kwaja. – Sadrži i: Okean ; Spremam se za plažu ; Od okeana ;
Orahova ljuska ; Leto ; …I opet okean.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str.6-7.
COBISS.SR-ID 514201696
370. LAKOVIĆ, Aleksandar B., 1955- Godišnji izveštaj / Aleksandar B. Laković. – Biografski podaci: str. 294. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 292-30.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 79-83.
COBISS.SR-ID 514293600
371. Ključ / Aleksandar B. Laković. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str.
181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-181. – Sadrži i: Kuća ; Vreme se ne
pomera.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 70-71.
COBISS.SR-ID 514431328
372. LAZIĆ, Boris, 1967- Dovoljno za pevanje / Boris Lazić. – Biografski podaci: str. 294. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: Demitologizacija ; Ples, prepoznavanje ;
Oblesak ; Tuga za Jug ; Setovanije ; Sonet tišine ; E. D. ; Lime, tranzicija, Knut ; Poći.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 45-54.
COBISS.SR-ID 514292576
373. LAZIĆ, Radmila O istom ; Kost u grlu / Radmila Lazić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), Str. [3].
COBISS.SR-ID 514117728
374. LAZIĆ, Radmila [Pesme] / Radmila Lazić. – Sadrži i: O istom ; Kost u grlu.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. [3].
COBISS.SR-ID 513128800
Pag
e15
2
375. LENGOLD, Jelena, 1959- Kroz vrt / Jelena Lengold. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240. – Sadrži i:
Koještarijo ; Zvončići ; Nebeski konji.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 81-84.
COBISS.SR-ID 512795488
376. Ljubav potopljena u pismo / Jelena Lengold. – Sadrži i: Nesavladivo ; Duboko
; Starci iz naše ulice ; Najlepši dan u životu.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 33-36.
COBISS.SR-ID 188732172
377. LIPOVEC, Slađan, 1972- Zvučni glagoli / Slađan Lipovac. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Kiša ; Na starim
razglednicama ; Žetva ; 1996. ujutro ; Jesen je popodne ; Glasovi u snovima jasena ; U
šetnji ; Mjesto na koje će ponovo doći.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 28-29.
COBISS.SR-ID 512685408
378. LUBARDA, Jelena, 1970- Kriza rekonvalescenta / Jelena Lubarda. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Šah i mat ;
Petting ; Trade off.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 47.
COBISS.SR-ID 514276192
379. LUKAČ, Aladin, 1976-2003 [Pesme] / Aladin Lukač. – In memoriam. – Sadrži i: Mrtvi put ; Umrijeti neću sam.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 19.
COBISS.SR-ID 513139552
380. LUKAČ, Rajko, 1952- Jezik za zubima / Rajko Lukač. – Biografski podaci: str. 286. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: U pauzi za ručak ; Jedanaest odgovora na anketu o
čemu ćutite dok traje predizborna ćutnja.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 137-140.
COBISS.SR-ID 514060896
381. LJAJIĆ, Amina, 1997- ***[To nikad neće biti To…] / Amina Ljajić. – Rad je nastao u okviru Škole krea-
tivnog pisanja i kreativnog brisanja koja je deo projekta Studije konteksta To (po
Milošu Komadini): str. 235. – O autorima: Krenu-li su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 236.
COBISS.SR-ID 514423136
Pag
e15
3
382. LJUBINOVIČ, Jan, 1972- Tri pesme / Jan Ljubinovič. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Bez šminke ; Jedra i krik ;
Hiljade muškaraca.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 24.
COBISS.SR-ID 513070432
383. MAHIĆ, Admiral Zapis u proljetnoj ponoći / Admiral Mahić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 96-97.
COBISS.SR-ID 514104672
384. MAHMUTI, Aslan, 1971- Petokrake / Aslan Mahmuti. – Biografski podaci: str. 295. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: Raskol ; Gnev ; Ugrizi ; Prsten ; Varvari ; Prvak ;
Svetkovina ; Klatno ; Ključ ; Poluraspad ; Srebro ; Buđenje.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 89-92.
COBISS.SR-ID 514298720
385. MANDIĆ, Zoran M., 1950- Čitanje oca / Zoran M. Mandić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 64-66.
COBISS.SR-ID 514430304
386. Nosorog / Zoran M. Mandić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 108.
COBISS.SR-ID 514099040
387. Samoubica / Zoran M. Mandić. – Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 38.
COBISS.SR-ID 513111648
388. MANOJLOVIĆ, Sonja, 1948- Gledajući s prozora / Sonja Manojlović. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 219.
COBISS.SR-ID 514332000
389. MARČETIĆ, Milovan Kratko razmišljanje o vremenu / Milo-van Marčetić. – Slika autora. – Sadrži i:
Razmišljanje jednog entropiste ; Pitanja i odgovori ; Apel sedam predsednika ; Kratko
razmišljanje o vremenu.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 2 (januar 2010), str. 10-11.
Pag
e15
4
COBISS.SR-ID 514187616
390. MARIĆ, Aleksandar, 1973- Noje: zidanje hrama / Aleksandar Marić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str.
181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 99.
COBISS.SR-ID 514435424
391. MARKOVIĆ, Dragan Leptiru gore krila / Dragan Marković.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 141.
COBISS.SR-ID 514096736
392. MATIĆ, Dejan, 1979- Hteo-ne-hteo / Dejan Matić. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Pre jutarnje kafe ; Slutnja
budućeg ; U maloj poslastičarnici.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 33.
COBISS.SR-ID 514273376
393. MATIJAŠEVIĆ, Irena, 1965- U stanu sam u kojem je upaljeno grija-nje / Irena Matijašević. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 88-89.
COBISS.SR-ID 512796256
394. MATOVIĆ, Petar, 1978- Usamljenici / Ivica Đikić. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 261-262.
COBISS.SR-ID 514340960
395. Sa granice / Petar Matović. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 263-.
COBISS.SR-ID 514350688
396. MEHMEDAGIĆ, Enver U prostoru / Enver Mehmedagić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br-. 13 (septembar 2005), str. 15.
COBISS.SR-ID 514194784
397. MIĆANOVIĆ, Miroslav, 1960- Kuća na prodaju / Miroslav Mićanović. – Biografski podaci: str. 277. – O autorima:
Pag
e15
5
Krenuli su po Sentu: str. 277-279. – Sadrži i: Muškarci ; Zvijezde ; Konj ; Kuća na
prodaju ; Kovač ; Zecara ; Grožđe.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 48-59.
COBISS.SR-ID 512851040
398. MIĆEVIĆ, Kolja, 1941- Poslednja sekstina / Kolja Mićević. – Biografski podaci: str. 287. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 29-30.
COBISS.SR-ID 514046816
399. MILANKOV, Ivana, 1952- Vrtovi počeše da se događaju / Ivana Milankov. – Biografski podaci: str. 295. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. – Sadrži i: Reč dve o pesmi ; Jelena Trojanska ;
Leto ; Euridika ; Protičem kroz tvoj grad.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 29-34.
COBISS.SR-ID 514291808
400. MILETIĆ, Alexandra, 1985- [Pesme] / Alexandra Miletić. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Obične ljudske sudbine ;
Pijani polusvet.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. [43].
COBISS.SR-ID 514199136
401. MILIĆEVIĆ, Milojko, 1959- Panj sa nezaokruženim godom / Milojko Milićević. – Tema broja: Otac. – Biografski
podaci str. 181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 75.
COBISS.SR-ID 514431840
402. [Pesme] / Milojko Milićević. – Sadrži i: Alibi ; Aksioma ; YU 5670649 ; Iza
nas ; O starenju.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 35.
COBISS.SR-ID 514197600
403. Statistika / Milojko Milićević. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 234.
COBISS.SR-ID 514334816
404. MILOSAVLJEVIĆ, Nenad, 1962- [Pesme] / Nenad Milosavljević. – Sadr-ži i: Septembar ; Godine učenja ; Mart ; O
Pag
e15
6
automobilima i psima ; ***[Snen sam sa tobom…].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 50.
COBISS.SR-ID 514287456
405. Na kratko ošišani / Nenad Milošević. – Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 57.
COBISS.SR-ID 514277728
406. Ovde / Nenad Milošević ; [izabrao Enes Halilović]. – Fotogr. – Sadrži i: Ko
prestanem da pušim ; Nemoć ; Vrane ; Klatno ; Rasplet ; Boest ; Pospanost ;
Nemačka, Nemačka ; Pre žileta ; Veče ; Kamena ruža ; Buđenje ; Stazom kroz šumu
do izvora ; Pušačka noga ; Nastajanje ; Između tvojih nogu vidim ždralove ; Na vest o
smrti prijatelja ; Ovde ; Jezik ; Svetlo u tami ; Uspomene na tiraniju (pastorala) ;
Istinska tema i poezija teme ; Rečenice ; Za četrdeseti ; Rastanci, razilaženja ; Obične i
digitalne fotografije ; Trovanje pasa ; Septembar ; Oktobar ; Novembar ; Decembar ;
Mart ; April.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 23 (2010), str. 6-33.
COBISS.SR-ID 514378592
407. MILOŠEVIĆ, Slađan, 1978- Lekcija / Slađan Milošević. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181. – O
autorima: Krenuli su o Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 102.
COBISS.SR-ID 514436192
408. Vir / Slađan Milošević. – Biografski podaci: str. 285. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: Oslobađanje ; Iza zavese ; Park 2020. ; Vir.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 156-158.
COBISS.SR-ID 514072160
409. MILOŠEVIĆ, Velimir Sonet za Skendera / Velimir Milošević. – Sadrži i: Sonet za Branka.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 18.
COBISS.SR-ID 513139040
410. MITROVIĆ, Milunika Na kolenima / Milunika Mitrović. – Biografski podaci: str. 295. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: O vlastitoj celovitosti ; Kao limun ; Uronje-na
težina ; Ne navraćaj ; Iščezavanje ; Na kolenima.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 55-60.
COBISS.SR-ID 514292832
Pag
e15
7
411. MLADENOVIĆ, Dragana, 1977- Restlovi, visuljci, otpaci / Dragana Mladenović. – Sadrži i: Postmoderna ; Hotel ;
Tepih ; Monitor ; Zlata ; Odluka ; Početak.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 61-64.
COBISS.SR-ID 188734732
412. MONROS – Stojaković, Silvija, 1949- Akustika i uopšte, tišina / Silvija Monros-Stojaković. – Beleška o autoru: str. 39. –
Sadrži i: Kreč ; List ; Stepenik ; Moć ; Prelaz ; Đevrek ; Susam.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 38-39.
COBISS.SR-ID 512990304
413. Mestimično oblačno / Silvija Monros-Stojaković.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 47-50.
COBISS.SR-ID 188733452
414. MUHAMEDAGIĆ, Sead, 1954- Prstozor / Sead Muhamedagić. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 225.
COBISS.SR-ID 514333024
415. MURATOVIĆ, Enver, 1978- Prepoznavanje / Enver Muratović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 148.
COBISS.SR-ID 514094432
416. NEDELJKOVIĆ, Olivera, 1973- Srednje slovo / Olivera Nedeljković. – Fotogr. – Tema broja: Otac. – Biografski
podaci: str. 182. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 141-142.
COBISS.SR-ID 514439008
417. NEDELJKOVIĆ, Živorad, 1959- Upotreba / Živorad Nedeljković. – Slika autora. – Sadrži i: Ovlašan pogled ; Onaj
život ; Lek ; Imetak.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 12-14.
COBISS.SR-ID 514187872
418. Na očevini / Živorad Nedeljković. – Fotogr. – Tema broja: Otac. – Biografski
podaci: str. 182. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 139-140.
Pag
e15
8
COBISS.SR-ID 514438752
419. NEZIROVIĆ, Elvedin Bunar u meni / Elvedin Nezirović. – Slika autora. – Sadrži i: Usud ; Guernica ; Kosti.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 29-30.
COBISS.SR-ID 514190688
420. NIKOLIĆ, Sanja, 1976- Kapsulirana ja / Sanja Nikolić. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 100.
COBISS.SR-ID 512799328
421. NOVAKOVIĆ, Duško, 1948- Milion negativa / Duško Novaković. – Slika autora. – Sadrži i: Tih nekoliko Harold
Pinterovih ; Da, putna torba, da, pitanja… ; Šezdesetogodišnjak ; Sijalica ; Poštar ;
Upadica za Oktavijana Prensa.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 4-5.
COBISS.SR-ID 514184288
422. Nezatajeno / Duško Novaković. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 220-221.
COBISS.SR-ID 514332256
423. NOVAKOVIĆ, Duško, 1948- Sladoled / Duško Novaković. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 58-61.
COBISS.SR-ID 514429792
424. NUROVIĆ, Redžep, 1945- Misao o očevu ocu, ocu i njihovoj kući / Redžep Nurović. – Tema broja: Otac. –
Biografski podaci: str. 181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 56-57.
COBISS.SR-ID 514429536
425. OBLUČAR, Branislav, 1978- Nešto paučinasto / Branislav Oblučar. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 43.
COBISS.SR-ID 512709984
426. OBRADOVIĆ, Biljana D. Stranci / Biljana D. Obradović. – Sadrži i: Pismo gazdi ; U supermarketu ; Razgovor u
Pag
e15
9
perionici veša.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 109-113.
COBISS.SR-ID 514098784
427. ODALOVIĆ, Nataša B., 1972- Alchajmerova ljubavnica i ja / Nataša B. Odalović. – Biografski podaci: str. 279. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 254-256.
COBISS.SR-ID 514340192
428. Posle oca / Nataša B. Odalović. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str.
181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 95-96.
COBISS.SR-ID 514434912
429. OŽEGOVIĆ, Saša Nepromišljene reči / Saša Ožegović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 49.
COBISS.SR-ID 514286944
430. PAČARIZ, Ilhan, 1983- Do čoveka čovek / Ilhan Pačariz. – Biografski podaci: str. 297. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 130-132.
COBISS.SR-ID 1024329375
431. Gipsani lavovi / Ilhan Pačariz. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 268.
COBISS.SR-ID 514342240
432. PAJIĆ, Petar, 1935- Lice moga oca / Petar Pajić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 18-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 52.
COBISS.SR-ID 514428512
433. PANCIROV, Ante, 1975- Lucija / Ante Pancirov. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Vodimo nešto što nije ljubav ;
Stravični prizor ljetne noći ; Lucija.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 30.
COBISS.SR-ID 513105504
Pag
e16
0
434. PANGARIĆ, Zlatko, 1962- Neispričana priča / Zlatko Pangarić. – Bibliografski podaci: str. 297. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: Prolog ; Prvi susret ; Drugi susret ;
Intermezzo ili traganje za razlogom.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 144-150.
COBISS.SR-ID 514304864
435. Nove pesme / Zlatko Pangarić. – Ilustr. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Jutro ;
Idila II ; Idila III ; Idila IV ; Zamenice.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 45.
COBISS.SR-ID 514275680
436. [Pesme] / Zlatko Pangarić. – Sadrži i: Pridevi ; Obale ; Ljubavna I.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 34.
COBISS.SR-ID 514197344
437. PARUN, Vesna, 1922-2010 Vidrama vjerna / Vesna Parun. – Sadrži i: Dom na cesti ; Turistički plakat ; Vidrama
vjerna ; Molitva čovjeka koji je izgorio spašavajući pčele.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 7.
COBISS.SR-ID 512653664
438. PAVKOVIĆ, Vasa Septembarska loza / Vasa Pavković. – Slika autora.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 8.
COBISS.SR-ID 514185568
439. PAVLOV, Dragoljub, 1940- Mohendžo daro / Dragoljub Pavlov. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 209-211.
COBISS.SR-ID 514331488
440. Ninive / Dragoljub Pavlov.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 17-22.
COBISS.SR-ID 188731148
441. PAVLOVIĆ, Danica, 1976- Bela smrt / Danica Pavlović. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Bela smrt ; Preokret.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 49.
COBISS.SR-ID 514276704
Pag
e16
1
442. PEJKOVIĆ, Alen, 1971- Mak pomodrio za nijansu / Alan Pejković. – Slika autora. – Sadrži i: Primjena
književne kritike ; Borove iglice Hvara ; Sizif II ; Poetska simbioza ; Rijeka našeg
vremena.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 31.
COBISS.SR-ID 514190944
443. Pitam se / Alen Pejković. – Biografski podaci: str. 297. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: ***[Hoćeš li biti ona ista…] ; Ti dolaziš ; Izrazita
ličnost ; Suza radosnica.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 133-134.
COBISS.SR-ID 514304352
444. PENEVA, Iskra X i Y / Iskra Peneva.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 52.
COBISS.SR-ID 514288480
445. PEPIĆ, Seniha, 1989- Taj glagol / Seniha Pepić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 150.
COBISS.SR-ID 514093920
446. To / Seniha Pepić. – Rad je nastao u okviru Škole kreativnog pisanja i
kreativnog brisanja koja je deo projekta Studije konteksta To (po Milošu Komadini):
str. 235. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 238.
COBISS.SR-ID 514423904
447. PERIŠIĆ, Vinka, 1957- Crn grab / Vinka Perišić. – Beleška o autoru. – Sadrži i: U odsustvu svjetlosti ;
Pregovor za ljubav ; Nad ”Čašom plamena” V. Otaševića ; Noć bijelih livada.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 25.
COBISS.SR-ID 513071712
448. Otrovna pjesma / Vinka Perišić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 56.
COBISS.SR-ID 514289504
449. PEŠIĆ Sigma, Zoran, 1960- Nisu sve kocke iste / Zoran Pešić Sigma. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-
Pag
e16
2
240. – Sadrži i: Prostirka ; Najezda anđela ; Kaldrmžije.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 85-87.
COBISS.SR-ID 512796000
450. PETRIČEVIĆ, Paula, 1978- Apute / Paula Petričević. – Ilustr. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Apute ; O trenucima ;
Izjutra.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 56.
COBISS.SR-ID 514277472
451. PETROVIĆ, Mirjana, 1976- Atd : (iz razgovora) / Mirjana Petrović. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-
240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 98-99.
COBISS.SR-ID 512796768
452. Senke / Mirjana Petrović. – Biografski podaci: str. 290. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: Srebrna senka ; Srebrna senka II ; Srebrna senka
IV ; U senci.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 151-153.
COBISS.SR-ID 514071648
453. POGAČAR, Marko, 1984- Čovjek večera u papučama svog oca / Marko Pogačar. – Biografski podaci: str. 180. –
O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 49.
COBISS.SR-ID 514428000
454. POGAČAR, Marko, 1984- Gusti glasovi / Marko Pogačar. – Bio-grafski podaci: str. 297. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: Markov trg ; Povijest ; Krastice ; Izjava koju
sam, 4. travnja 2010. godine u 4.45 ujutro, u pijanom stanju predao službenici
nacionalne agencije za knjigu, bez zapisnika.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 84-88.
COBISS.SR-ID 514294368
455. POPOVIĆ, Milan B., 1976- Moć vriska / Milan B. Popović. – Biografski podaci: str. 297. – O autoru: Krenuli su
po Sentu: str. 298.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 151-154.
COBISS.SR-ID 514305120
Pag
e16
3
456. POSILOVIĆ, Kristina, 1982- Canto azzurro / Kristina Posilović. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 106-107.
COBISS.SR-ID 512802400
457. PUSLOJIĆ, Adam, 1943- Senka kamena / Adam Puslojić. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240. –
Sadrži i: Veliko slavlje ; Pevajući glas ; Osećajnost smrtnosti ; Strepnja i strah ;
Molitva ; Negde između ; Hram ; Nevinost jave.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 46-51.
COBISS.SR-ID 512788576
458. RADISAVLJEVIĆ, Zoran, 1952- Strašan san / Zoran Hr. Radisavljević. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str.
181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 68.
COBISS.SR-ID 514430816
459. RADOJČIĆ, Saša, 1963- Orfej u glavnom gradu / Saša Radojčić. – Biografski podaci: str. 290. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 93-96.
COBISS.SR-ID 514077280
460. RADONJIĆ, Viktor, 1973- Kao naznaka / Viktor Radonjić. – Biografski podaci: str. 298. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 135-143.
COBISS.SR-ID 514304608
461. Sricanjem u naslov / Viktor Radonjić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 56.
COBISS.SR-ID 514289760
462. Tmina i srebro / Viktor Radonjić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci. str.
181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 100.
COBISS.SR-ID 514435680
463. RADOVIĆ, Borislav, 1937- ”Ernestine Hof” / Borislav Radović. – Biografski podaci: str. 277. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31, 2014, str. 5.
Pag
e16
4
COBISS.SR-ID 514121056
464. RADOVIĆ, Duško, 1922-1984 T / Duško Radović. – Slika autora. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 180. –
O autorima: Krenuli su po Sentu: 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 5.
COBISS.SR-ID 514443104
465. RAIČEVIĆ, Miodrag, 1955- O ženskoj nesposobnosti da proceni štetu / Miodrag Raičević. – Biografski podaci: str.
278. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 226.
COBISS.SR-ID 514333280
466. RAKIĆ Šaranac, Marija, 1982- Tragovi / Marija Rakić Šaranac. – Biografski podaci: str. 292. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 147-150.
COBISS.SR-ID 514071392
467. RALEVIĆ, Velimir, 1970- Prigovor danu / Velimir Ralević. – Bio-grafski podaci: str. 290. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 163.
COBISS.SR-ID 514072672
468. REBRONJA, Ismet, 1942-2006 Vratio se otac / Ismet Rebronja. – Slika autora. – Tema broja: Otac. – Biografski
podaci: str. 181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 181-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 54.
COBISS.SR-ID 514429024
469. Život / Ismet Rebronja. – Tema broja: In memoriam Ismet Rebronja 1942-
2006.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 18/19 (juli 2008), str. [32].
COBISS.SR-ID 514407008
470. REBRONJA, Nadija, 1982- Kapi / Nadija Rebronja. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 51.
COBISS.SR-ID 514287712
Pag
e16
5
471. Patrisija, flamenko plesačica / Nadija Rebronja. – Biografski podaci: str. 279. –
O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 266.
COBISS.SR-ID 514341728
472. REPMAN, Danijela, 1976- Kao talas / Danijel Repman. – Sadrži i: Reči ; Naspram ; Impregnacija vremena.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 159-161.
COBISS.SR-ID 514092128
473. REŠIN Tucić, Vujica, 1941-2009 Ispružena ruka / Vujica Rešin Tucić. – Slika autora. – Beleška o autoru. – Sadrži i:
Sanjao sam drvo ; Svet je nestao ; Srce mi je pevalo ; Strepnja i očajanje.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 3.
COBISS.SR-ID 514184032
474. RISOJEVIĆ, Ranko, 1943- Otac / Ranko Ristojević. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181. – O autoru:
Krenuli su po Sentu: str 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 55.
COBISS.SR-ID 514429280
475. RISTOVIĆ, Ana, 1973- Gledajući drveće : (strah od toga da nećeš čuti) / Ana Ristović. – Fotogr. – Tema
broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-
182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 97-98.
COBISS.SR-ID 514435168
476. [Pesme] / Ana Ristović. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Podzemna ljubav ; Prvi
led.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 18.
COBISS.SR-ID 513006176
477. SAVIĆ, Blagoje, 1951- Put ocu, nakon njegove smrti / Blagoje Savić. – Tema broja: Otac. – Biografski
podaci: str. 181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 67.
COBISS.SR-ID 514430560
478. SAVIĆ Ostojić, Bojan, 1983- Iz stereorame / Bojan Savić Ostojić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 72-76.
Pag
e16
6
COBISS.SR-ID 188735756
479. SELMANOVIĆ, Anida Kapi / Anida Selmanović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 157-158.
COBISS.SR-ID 514092384
480. SIMIĆ, Goran, 1952- Otac i pčele / Goran Simić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 69.
COBISS.SR-ID 514431072
481. SOFTIĆ, Faiz, 1958- Ralo moga oca / Faiz Softić. – Biogra-fski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 232-233.
COBISS.SR-ID 514334560
482. SOREL, Sanjin, 1970- O svemu pomalo / Sanjin Sorel. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294. –
Sadrži i: Vrtlarenje, gredice ; Strašna je glad ; Opaske o taštinama ; Čuda u Bujskoj
11, u Rijeci ; I… ; Ako znate šta mislim ; Vrapčja trpeza ; O svemu pomalo.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 103-109.
COBISS.SR-ID 514056288
483. Usputnosti / Sanjin Sorel. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240. –
Sadrži i: Nešto o granicama ; Sunce baca sjenu ; Rječne okuke ; Proizvodnja
prirodnog osjećaja ; Jedno malo preporučeno ubojstvo ; Škropljenje antropologa ; Šah
mat ministru prosvete.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 90-97.
COBISS.SR-ID 512796512
484. STANIČIĆ, Martina Hrvatska estrada / Martina Staničić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 41.
COBISS.SR-ID 514285408
485. STANKOVIĆ Benak, Vesna, 1969- Klepsidra / Vesna Stanković Benak. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Stupica ; Kao
grlom klepsidre ; San ; Posjetitelj (pospremanje tišine) ; Pulsiram sivo-plavo ; Dva
tijela u praznini.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 9.
Pag
e16
7
COBISS.SR-ID 512923232
486. [Pesme] / Vesna Stanković Benak. – Sadrži i: Naći će te glas ; O krhotinama ;
Ljudi koji venu ; Lica ; Mjesto gdje su oni ; Svakodnevni ritual kolovoškoga podneva
; Izrezujem vrata u mraku ; Fuga ; Niti pada, niti ustaješ ; Rub ; Suncokret, pepeo ;
Prostor na kojem prebivam ; S pticama kao sa svojima ; Kad se budi voda ; Slika rata ;
Pod crnim raskošnim listom.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 13-15.
COBISS.SR-ID 514287968
487. STANOJEVIĆ, Dobrivoje, 1958- Šumor / Dobrivoje Stanojević. – Sadrži i: Jesenjinu otpozdrav na pismo ; Skitnice od
nesa ; Pesnik na umoru ; Rođen dvadesetog oktobra ; Metla ; Birači ; Navika ; Jednom
ću se susreti sa mnom ; Ko u kao kakao iz kala ; Drumovi će poželeti pesnika ; Pesnik
u mehani.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 117-125.
COBISS.SR-ID 514098016
488. Živorad / Dobrivoje Stanojević. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str.
181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 72-74.
COBISS.SR-ID 514431584
489. STOJANOVIĆ Pantović, Bojana, 1960- Dalijev časovnik / Bojana Stojanović Pantović. – Biografski podaci: str. 292. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: Herina ljubav ; Krvno srodstvo
; Itaka ; Bezglava žena ; U obruču.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 118-121.
COBISS.SR-ID 514059872
490. STOJKOVIĆ, Dušan Apoteka i adresa / Dušan Stojković. – Sadrži i: Apoteka ; Adresa.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 100-102.
COBISS.SR-ID 514105184
491. STOJNIĆ, Vladimir, 1980- Fotografija br. 1 / Vladimir Stojnić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181.
– O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 103-104.
COBISS.SR-ID 514436448
492. Iz rukopisa / Vladimir Stojnić. – Sadrži i: ***[Staklo na …] ; ****[Buđenje,
danas nema…] ; Mali trenutak ; Kalemegdan ; ***[Ležaj pred otvorenih…].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 77-80.
COBISS.SR-ID 188736012
Pag
e16
8
493. STUPAR, Tanja Napokon se nešto desilo / Tanja Stupar.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 4.
COBISS.SR-ID 513129312
494. SULJIĆ-Boškailo, Bisera Vilenjak / Bisera Suljić-Boškailo.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 40.
COBISS.SR-ID 514284896
495. ŠAJIN, Aleksandar Istini za volju / Aleksandar Šajin. – Slika autora. – Sadrži i: Ja i Fidel Kastro ; Tu je…
; Ti…..
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 27.
COBISS.SR-ID 514190176
496. ŠAMIĆ, Jasna, 1949- Buvljak / Jasna Šamić. – Biografski podaci: str. 283. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – od. 13, br. 28/29 (2013), str. 54-57.
COBISS.SR-ID 514052448
497. Gradovi, snjegovi i san / Jasna Šamić. – Sadrži i: Mladić sa rukavicama ; Rodni
grad ; Čarobno groblje ; Grad na više obala ; Most ; Pjesma majci ; Leviathan ; Tijela
od alabastera.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 5-16.
COBISS.SR-ID 514356064
498. Svjetlo mraka / Jasma Šamić. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31, str. 222-223.
COBISS.SR-ID 514332512
499. ŠAPONJA, Nenad, 1964- Očevidnost : (odlomak iz poeme, 31-59) / Nenad Šaponjić. – Tema broja: Otac. –
Biografski podaci: str. 181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 81-82.
COBISS.SR-ID 514432864
500. ŠARENKAPIĆ, Šaban, 1956- Bulumenta pozdravlja vođu / Šaban Šarenkapić. – Slika autora. – Sadrži i: Put
blagostanja ; Duhovna norma ; Granica iščeznuća.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 20.
Pag
e16
9
COBISS.SR-ID 514188640
501. Nasljedna rutina / Šaban Šarenkapić. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str.
239-240. – Sadrži i: Crvene kuće ; Usudne zlosti ; Oda sitosti ; Starogodna jeza ;
Promjena navike ; Šejh Muhamed ; Nasljedna rutina.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 70-74.
COBISS.SR-ID 512793952
502. ŠEHABOVIĆ, Šejla O filmovima i o ratu / Šejla Šehabović. – Slika autora. – Napomene i bibliografske
reference uz tekst. – Sadrži i: I ja ne mogu, sve i da hoću, zaboraviti ; Kako napraviti
narativ o silovanju? ; Ćursi-dova ; Ničija zemlja.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 32-33.
COBISS.SR-ID 514191200
503. ŠEHIĆ, Faruk Naša tijela su krasne paklene mašine / Faruk Šehić. – Slika autora. U:
Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 28.
COBISS.SR-ID 514190432
504. ŠIMOKOVIĆ, Marija, 1947- Azurni kovčeg / Marija Šimoković. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 17.
COBISS.SR-ID 513088608
505. Pokušaj živopisa Bajlonijeve pijace enkaustikom / Marija Šimoković. –
Biografski podaci: str. 299. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 40-44.
COBISS.SR-ID 514292320
506. ŠLJIVIĆ, Sonja Vrh olovke / Sonja Šljivić. – Slika auto-ra. – Sadrži i: Troja ; Bližnji ; Sve što kažem
dodirnuto je usnama ; ***[U ugašenom danu…].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 43.
COBISS.SR-ID 514192736
507. ŠLJIVOVIĆ, Mladen, 1976- Priručnik za snove i kvantnu mehaniku / Mladen Šljivović. – Slika autora. – Sadrži i:
Vukan na godišnjem odmoru ; Huni na eksurziji ; Varvari kasne ; Na raskršću pred
bojnim poljem.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 40-41.
COBISS.SR-ID 514192224
Pag
e17
0
508. Lav u kuhinji / Mladen Šljivović. – Biografski podaci: str. 299. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: Zen za ligu šampiona ; Balada o lovcu na
lavove ; Lavovi i kajsije ; Piletina sa pečurkama i bambusom ; Zen u Požeškoj.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 125-129.
COBISS.SR-ID 514300512
509. ŠODAN, Damir, 1964- Café Apollinaire / Damir Šodan. -Biografski podaci: str. 292. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: Goranovo stoljeće ; Pedesete ; Poslanica Vladimiru
Holanu ; Baršunasta žena ; Dopisnica iz Kyota, ili – o vječnosti.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 58-67.
COBISS.SR-ID 514052704
510. Haikui / Damir Šodan.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 114-116.
COBISS.SR-ID 514098272
511. Vrata Otranta / Damir Šodan. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 239.
COBISS.SR-ID 514336352
512. ŠUJICA, Božidar, 1936- Čemu si posvetio svoj život, hej oče! / Božidar Šujica. – Fotogr. – Tema broja: Otac. –
Biografski podaci: str. 181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 53.
COBISS.SR-ID 514428768
513. TADIJANOVIĆ, Dragutin Balada o zaklanim ovcama / Dragutin Tadijanović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 21.
COBISS.SR-ID 513097824
514. TANASIJEVIĆ, Rade, 1962- Pšenični oblak / Rade Tanasijević.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 107.
COBISS.SR-ID 514099296
515. Šljivik / Rade Tanasijević. – Biografski podaci: str 293. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 110.
COBISS.SR-ID 514077792
Pag
e17
1
516. Tromb / Rade Tanasijević. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181. –
O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 83.
COBISS.SR-ID 514433120
517. TILI, Robert, 1959- Problem (ne)iskrenosti / Robert G. Tilly.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 20.
COBISS.SR-ID 514271584
518. TOMAŠ, Marko S rukama pod glavom / Marko Tomaš.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 18.
COBISS.SR-ID 513138528
519. TOMAŠEVIĆ, Boško, 1947- Sanjarenje na đubrištu o večnosti i beskraju / Boško Tomašević. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 239-240. – Sadrži i: Sveži šljam ; Višak odsanjane krvi ; Sanjarenje
na đubrištu o večnosti i beskraju ; Ne mogu obnoviti svoja žaljenja ; Krećeš u život za
gore ; Red mogućeg spasenja ; Blaga uspomena na život.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 52-64.
COBISS.SR-ID 512793184
520. TOMIĆ, Miroslav, 1963- Kada zaspi zlo / Miroslav Tomić. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 59.
COBISS.SR-ID 514278240
521. TONTIĆ, Stevan, 1946- S glavom u torbi / Stevan Tontić. – Biografski podaci: str. 293. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 111-112.
COBISS.SR-ID 514056544
522. TOPIĆ, Jasmina, 1976- Mimikrija / Jasmina Topić. – Biografski podaci: str. 299. – O autorima: Krenuli su po
Sent: str. 292-300. – Sadrži i: Vidljivi predeo ; O nerođenoj deci ; Duplo dno ; Tepko
meškoljenje ; Mimikrija ; Gorka tableta ; Soba se rasklapa ; Jastučić ; Strah od toga da
to više nećeš biti ti.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 111-122.
COBISS.SR-ID 514300000
Pag
e17
2
523. TRAJKOVIĆ, Nenad Igra procenta / Nenad Trajković. – Sadrži i: Na žici ; Kroz staklo ; Razgovor koji smo
trebali preskočiti.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), Str. 142-144.
COBISS.SR-ID 514116704
524. TRAVANČIĆ, Melida, 1985- Slika sadašnjosti / Melida Travančić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str.
181. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 106-107.
COBISS.SR-ID 514436960
525. TRIPKOVIĆ, Dragana Kurve i umjetnici / Dragana Tripković. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-
294. – Sadrži i: Paukove zastave ; More ; Kurve i umjetnici.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 122-127.
COBISS.SR-ID 514060128
526. TUCIĆ, Siniša, 1971- Ćilim i metla / Siniša Tucić. – Biografski podaci: str. 299. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: Riblja kost je i dalje visila na zgradi ; Šifre
menstruacije ; Soba bez zgrade ; Metla je neupotrebljivo oružje iznad pakla ; Nemoćan
kepec.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 103-110.
COBISS.SR-ID 514299744
527. TURKOVIĆ, Edin, 1996- To / Edin Turković. – Rad je nastao u okviru Škole kreativnog pisanja i kreativnog
brisanja koja je deo projekta Studije konteksta To (po Milošu Komadini): str. 235. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 235.
COBISS.SR-ID 514399584
528. ULJAREVIĆ, Jovanka, 1979- Paralelistička ljubav / Jovanka Uljare-vić. – Beleška o autoru: str. 61. – Sadrži i:
Paralelistička ljubav ; Apokaliptika sna ; Apokaliptika sna ; Za moju babu bijah
đavolje dijete ; Putovanje ; Nepozvana ; Dne-vnik.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2006), str. 60-61.
COBISS.SR-ID 514408288
529. [Pesme] / Jovanka Uljarević. – Beleška o autoru: str. 60. – Sadrži i:
Paralelistička ljubav ; Apokaliptika sna ; Za moju babu bijah đavolje dijete ; Putovanje
; Nepozvana ; Dnevnik.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 60-61.
Pag
e17
3
COBISS.SR-ID 514278496
530. URSU, Ileana, 1954- Gugutka / Ileana Ursu. – Sadrži i: Putovanje ; Pevam ; Danas ; Nešto mislim.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 103-106.
COBISS.SR-ID 514105440
531. VASIĆ, Bojan, 1985- ***[Započeti pesmu…] / Bojan Vasić. – Biografski podaci: str. 279. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 270.
COBISS.SR-ID 514342752
532. VASIĆ Kanački, Marija, 1977- Kadriranje : ja kao otac / Marija Vasić Kanački. – Tema broja: Otac. – Biografski
podaci: str. 182. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 178-179.
COBISS.SR-ID 514442848
533. VUČKOVIĆ, Goran, 1965- Nevidelica / Goran Vučković. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 111.
COBISS.SR-ID 512802912
534. VUČKOVIĆ, Milica Posle postmodernizma / Milica Vučković.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 149.
COBISS.SR-ID 514094176
535. VUČKOVIĆ, Rade Bal Roma / Rade Vučković Niški.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 35.
COBISS.SR-ID 512695136
536. VUJČIĆ, Nikola Dodir / Nikola Vujčić. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 227-228.
COBISS.SR-ID 514333536
537. VUJOVIĆ, Novica ***[Nikome nije čudno…] / Novica Vujović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 49.
Pag
e17
4
COBISS.SR-ID 514287200
538. ***[Odjednom osjećam…] / Novica Vujović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 18.
COBISS.SR-ID 513138784
539. VUKADINOVIĆ, Miljurko Opasno je ne raditi / Miljurko Vukadinović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 44.
COBISS.SR-ID 512712544
540. VUKIĆEVIĆ, Danica, 1959- Dve tetke / Danica Vukićević.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 37-40.
COBISS.SR-ID 188732684
541. VUKOMANOVIĆ, Vladimir, 1986- Sustva / Vladimir Vukomanović Rastegorac. – Biografski podaci: str. 279. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 271-273.
COBISS.SR-ID 514343264
542. VUKOVIĆ, Davor Bezazlenost / Davor Vuković. – Bio-grafski podaci: str. 300. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: Sjene ; Rastem ; Bezimeni putnik u visine ; Moć.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 96-102.
COBISS.SR-ID 514299488
543. VUKOVIĆ, Marko, 1975- Ogledalo / Marko Vuković. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Ogledalo ; Obavijač oko
mene.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – str. 58.
COBISS.SR-ID 514277984
544. VUKSANOVIĆ, Olivera, 1973- Palidrvca / Olivera Vuksanović. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Imena, duše ; Uzdasi,
zviždući ; Palidrvca, dlanovi.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 42.
COBISS.SR-ID 512709728
545. ZALIHIĆ, Almir, 1960- U čekaonici logopeda / Almir Zalihić. – Biografski podaci: str. 300. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: Mauri i riječi ; Postratne pomirbene
Pag
e17
5
inicija-tive ; Svako je polje groblje ; Zavjetovani da pripitome hobotnicu zla ; Mir u
Evropi ; Đa-volja kutija ; Ovo su pobijeni ; ***[Toplo prijepodne…] ; ***[Dok samo
polovina…] ; Nemoj jesti sam ; Riječ dvije o svanuću ; U čekaonici logopeda ; Zimska
idila ; O ; Čamci na obali ; Povratak ; Neugoda povratka ; Tabla ; Običan dan.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 61-78.
COBISS.SR-ID 514293088
546. ZEKIĆ, Alma, 1995- To / Alma Zekić. – Rad je nastao u okviru Škole kreativnog pisanja i kreativnog
brisanja koja je deo projekta Studije konteksta To (po Milošu Komadini): str. 235. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 237.
COBISS.SR-ID 514423648
547. ZELENIKA, Zoran, 1974- Upad / Zoran Zelenika. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Dovoljno jasno? ; Radost ; Piši-
briši ; Isteko rok.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 44.
COBISS.SR-ID 514275424
548. ZUZIJA, Dalibor, 1974- Velegradska jesen / Dalibor Zuzija. – Ilustr. – Bleška o autoru. – Sadrži i: Velegradska
jesen ; Zadavljeni san.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 48.
COBISS.SR-ID 514276448
549. ŽETICA, Adnan, 1980- Algebra / Adnan Žetica. – Sadrži i: Šećer ; Algebra ; Sat ; Ljubavna ; Jastuk.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 92-95.
COBISS.SR-ID 188737548
550. ŽIVANČEVIĆ, Nina, 1957- Avionski sonet br. 3,4,5,6,7,8… / Nina Živančević.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 23-25.
COBISS.SR-ID 188731660
551. ŽIVANOVIĆ, Branislav, 1983- Linija / Branislav Živanović. – O auto-rima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240. –
Sadrži i: Dan u kostima ; Trula jabuka ; Linija.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 108-110.
COBISS.SR-ID 512802656
Pag
e17
6
552. ŽIVANOVIĆ, Nikola, 1979- Astapovo : izbor / Nikola Živanović ; izbor i komentar Borislav Radović. – Napomene
i bibliografske reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 6-13.
COBISS.SR-ID 188721164
553. Neke nove pesme / Nikola Živanović. – Sadrži i: Jednina ; Bolovi ; Ex nihilo ;
Ovaj i onaj svet ; Enciklopedija ; Buđenja ; Izlaz ; Mojoj generaciji ; Devojke ;
Katalozi ; Čekajući da padnem u koš ; Kontraživot ; Pidžama ; Prognoza ; Kuća mojih
roditelja ; Harem majki ; Stranci.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 14-29.
COBISS.SR-ID 188721420
554. Slom / Nikola Živanović. – Biografski podaci: str. 300. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: Prve moje ; Ana Gerun ; Pseći život.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 123-124.
COBISS.SR-ID 514300256
821.163.4-2 SRPSKOHRVATSKA I BOŠNJAČKA KNJŽEVNOST. DRAMA
555. ĐUKOVIĆ, Kristina, 1981- Izgubljeni dugmići : pozorišni komad za decu / Kristina Đuković. – Slika autora. –
Beleška o autoru: str. 56.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 16/17 (decembar 2007), str. 56-67.
COBISS.SR-ID 514200928
556. HALILOVIĆ, Enes, 1977- Raskrsnica / Enes Halilović. – Bio-grafski podaci: str. 279. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 275-276.
COBISS.SR-ID 514344288
557. KNEŽEVIĆ, Marija, 1963- Sveti Nikola : (jedna od tri jednočinke objedinjene u knjizi ”Kuhinja”) / Marija
Knežević. – Slika autora. – Beleška o autoru: str. 25.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 16/17 (decembar 2007), str. 25-33.
COBISS.SR-ID 514200160
Pag
e17
7
558. NOVAKOVIĆ, Aleksandar, 1975- Ničije dete / Aleksandar Novaković. – Slika autora. – Beleška o autoru: str. 46.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 16/17 (decembar 2007), str. 46-55.
COBISS.SR-ID 514200672
559. PAJIĆ, Milenko Majke u skupštini / Milenko Pajić. – Slika autora. – Beleška o autoru: str. 3.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 16/17 (decembar 2007), str. 3-7.
COBISS.SR-ID 514199392
560. PANGARIĆ, Zlatko Sveštenici smeća : (drama u 1/2 čina) / Zlatko Pangarić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 24-28.
COBISS.SR-ID 514281824
561. RADIŠIĆ, Branislav, 1953- Fotomask : predstava u dve scene / Branislav Bane Radišić. – Slika autora. – Beleška
o autoru: str. 8.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 16/17 (decembar 2007), str. 8-18.
COBISS.SR-ID 514199648
562. SADIKOVIĆ, Samir Ekser / Samir Sadiković. – Biografski podaci: str. 291. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 272-282.
COBISS.SR-ID 514077024
563. SIMIĆ, Milan R., 1959- Ispovest revolucionara Borisa Davidoviča Novskog : monodrama / Milan R. Simić. –
Ilust.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 14-17.
COBISS.SR-ID 513130848
564. Snevač od slame / Milan R. Simić. – Slika autora. – Beleška o autoru: str. 19.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 16/17 (decembar 2007), str. 19-24.
COBISS.SR-ID 514199904
565. SOĆANIN, Siniša, 1972- Dekrešendo : radio-drama o stanju posle čekanja / Siniša Soćanin. – Slika autora. –
Beleška o autoru: str. 34.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 16/17 (decembar 2007), str. 34-45.
Pag
e17
8
COBISS.SR-ID 514200416
821.163.4-3 SRPSKOHRVATSKA I BOŠNJAČKA KNJŽEVNOST. PROZA
566. AĆIN, Jovica Ambis / Jovica Aćin. – Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 6-7.
COBISS.SR-ID 513087328
567. ALBAHARI, David Dve priče / David Albahari. – Sadrži i: Pero ; Boja očiju.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 16.
COBISS.SR-ID 512665952
568. ALEMPIJEVIĆ, Milen Digestia mortis / Milen Alempijević.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 27.
COBISS.SR-ID 513104480
569. BARNA, Laura Dijalog o kamenu / Laura Barna. – Ilust.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (2004), str. 27.
COBISS.SR-ID 514118240
570. Mislilac u službi / Laura Barna.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br- 14/15 (april 2006), str. 47-48.
COBISS.SR-ID 514286688
571. Piroman / Laura Barna.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 21.
COBISS.SR-ID 514271840
572. BLAGOJEVIĆ, Berislav, 1979- Ostaje nam toledo / Berislav Blagojević. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 142-145.
COBISS.SR-ID 514323808
573. BOŠNJAK, Vesna Na žici / Vesna Bošnjak.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 30-31.
Pag
e17
9
COBISS.SR-ID 514196576
574. BULIĆ, Zehnija, 1970- Gore navedeni razlozi / Zehnija Bulić. – Biografski podaci: str. 292. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: 292-300. – Sadrži i: Predvodnička obuka ; Londža zelena ;
Taksirat.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 213-216.
COBISS.SR-ID 514312032
575. CVETKOVIĆ, Milomir Bata, 1962- Dragi Dragutine ; Sunčev breg / Milo-mir Bata Cvetković. – Beleška o autoru: str. 33.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 32-33.
COBISS.SR-ID 514197088
576. ĆELIĆ, Živojin, 1954- Otapanje velikog glečera / Živojin Ćelić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str.
182. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 117-122.
COBISS.SR-ID 514437984
577. ĆULIBRK, Gordana Književno veče / Gordana Ćulibrk. – Zajed. stv. nasl: Kratka priča.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 21.
COBISS.SR-ID 514029664
578. DEMIĆ, Mirko, 1964- Prolegomena za poziv novinarski / Mirko Demić. – Ilustr. – Odlomak iz romana
”Jugoslovenski Gandi”. – Beleška o autoru: str. 13.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 12-13.
COBISS.SR-ID 514202464
579. DERKAČ Beslić, Lana Posuda za sapun / Lana Derkač Beslić. – Ilustr. – Beleška o autoru: str. [27].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 26-27.
COBISS.SR-ID 513073504
580. DORIN, Lara Tu nema nikoga / Lara Dorin.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 162.
COBISS.SR-ID 514091872
581. FOLIĆ, Miloš, 1984- Lift / Miloš Folić. – Biografski podaci: str. 284. – O autorima: Krenuli su po Sentu:
Pag
e18
0
str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 208-213.
COBISS.SR-ID 514074464
582. GOBO, Sandro Pet priča / Sandro Gobo. – Sadrži i: Transformacija ; Izbor ; Život ; Izletnici ; Odmor.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 24.
COBISS.SR-ID 513140320
583. GOJKOV, Dušan, 1965- No 1/4 / Dušan Gojkov. – Biografski podaci: str. 181. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 86-88.
COBISS.SR-ID 514433632
584. GRBOVIĆ, Dragan Dimitrije uči da ćuti / Dragan Grbović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 54.
COBISS.SR-ID 514288992
585. GVERO, Jovan Gomila / Jovan Gvero. – Sadrži i: Ovih dana ; Putovanje u troje ; Povitih ramena ;
Gomila.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 32.
COBISS.SR-ID 512692064
586. HALILOVIĆ, Amela Mikro priče / Amela Halilović. – Sadrži i: Ruže ; Poklon ; Tačka.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 222.
COBISS.SR-ID 514089568
587. HALILOVIĆ, Enes Crtice, po sećanju / Enes Halilović. – Tema broja: In memoriam Ismet Rebronja 1942-
2006. – Sadrži i: Pisanje ; Sudžuk ; Do kraja ; London ; Pišo ; Ljudska prava ; Umrlice
; Objašnjenje ; Onaj ; Jugoslavija ; Laži ; Zanu ; Istina ; Kokoške ; Dobro obavešteni ;
Etimologija ; Braća ; Tito ; Demokratija.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 18/19 (juli 2008), str. 5-8.
COBISS.SR-ID 512160352
588. Kiša / Enes Halilović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 23.
COBISS.SR-ID 513099104
Pag
e18
1
589. HUSIĆ, Ajdin 1973 / Ajdin Husić. – Zajed. stv. nasl.: Kratka priča.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (2004), str. 21.
COBISS.SR-ID 514030176
590. ILIĆ, Mikica Seča paralelnih / Mikica Ilić. – Sadrži i: Matematički kompromis ; Ne bacaj biserje
pred svinje ; Taktička obuka ; Običaj ; Vera i nevera ; Ko se smeje zlo ne misli ; Trn u
brvnu oka mog ; Happy end ; Dugo skrivana istina o mobilnoj telefoniji (Bajka za
moder-nu decu) ; Dugo skrivana istina o cvrčku i mravima (Bajka za staromodnu
decu).
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 50-53.
COBISS.SR-ID 514276960
591. ILIĆ, Slađana, 1974- Dodirne tačke / Slađana Ilić. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 118-130.
COBISS.SR-ID 514323040
592. JAGIĆ, Dorta Riblje oko / Dorta Jagić. – Ilustr. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 16-17.
COBISS.SR-ID 513005152
593. JAŠOVIĆ, Predrag, 1971- Nad likom oca / Predrag Jašović. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 181. –
O autorima: Krenuli smo po Sentu: str. 180-182. – Sadrži i: Nad imenom oca.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 91-93.
COBISS.SR-ID 514434400
594. JOVANOVIĆ, Danijela, 1976- Soko i gugutka / Danijela Jovanović. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 181-185.
COBISS.SR-ID512808288
595. KALAMUJIĆ, Lejla, 1980-
Povratak među zvijezde / Lejla Kalamujić. – Biogradski podaci: str. 292-300. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 230-235.
COBISS.SR-ID 514312544
Pag
e18
2
596. KAMERIĆ, Melina Lola / Melina Kamerić. – Biografski podaci: str. 293. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 210-212.
COBISS.SR-ID 514311776
597. KARABEG, Emira Devetka / Emira Karabeg.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 28-29.
COBISS.SR-ID 514196320
598. KARAKAŠ, Damir, 1967- Blue Moon / Damir Karakaš. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 95-106.
COBISS.SR-ID 512897376
599. KARANOVIĆ, Zvonko, 1959- Snovi / Zvonko Karanović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 25 (2011), str. 26-32.
COBISS.SR-ID 188731916
600. KWAYA Prekid * Rascep * Odlazak / Kwaya. – Kwaya za početnike: str. 30.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 28-30.
COBISS.SR-ID 514038112
601. LEŠTARIĆ, Vrsan, 1977- Soba na raskršću vetrova / Vrsan Leštarić. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 31.
COBISS.SR-ID 514038624
602. LUKAČ, Rajko, 1952- Cigarete iz kukuruzne svile / Rajko Lukač. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci:
str. 182. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 114-116.
COBISS.SR-ID 514437728
603. LJUBIČIĆ, Čedomir Ne, takav ovuda nije prošao / Čedomir Ljubičić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 24-27.
COBISS.SR-ID 514196064
Pag
e18
3
604. LJUBINOVIČ, Jan Plexus / Jan Ljubinovič.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 22-23.
COBISS.SR-ID 513098848
605. MAKSIĆ, Ivana, 1984- Izvan komunikacije / Ivana Maksić. – Biografski podaci: str. 286. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 283-294. – Sadrži: Kritika cveća ; Usmeno/pismeno.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 144-146.
COBISS.SR-ID 514071136
606. MANDIĆ, Zoran, 1950- Sa oboda sna : (pričice o paralaksama) / Zoran M. Mandić. – Biografski podaci: str.
286. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: Kafkina fontana ; Ne
znam ; Još čujem njen glas.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 128-131.
COBISS.SR-ID 514060384
607. MARINŠEK Nikolić, Mirjana, 1947- Madlenčići svih ovih godina / Mirjana Marinšek Nikolić. – Biografski podaci: str. 296.
– O autorima: Krenuli su po Sentu: 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (jun 2012), str. 174-177.
COBISS.SR-ID 193644812
608. Ćaletov ćale / Mirjana Marinšek Nikolić. – Tema broja: Otac. – Beleška o
autoru: str. 181.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 108.
COBISS.SR-ID 514437216
609. MARKOVIĆ, Slavoljub, 1950- Kome smo potrebni / Slavoljub Marković. – Biografski podaci: str. 295. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 167-173.
COBISS.SR-ID 514309728
610. Zaboravljanje / Slavoljub Marković. – Biografski podaci: str. 286. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 203.
COBISS.SR-ID 514073952
611. Novelete / Slavoljub Marković. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-
240. – Sadrži i: Nekad i sad ; Njegov brat ; Domar.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 134-135.
Pag
e18
4
COBISS.SR-ID 512804192
612. MAROJEVIĆ, Igor, 1968- Muška priča / Igor Marojević. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str.141-163.
COBISS.SR-ID 512806496
613. MATIĆ, Edi, 1962- Pele i arze : (jednoj lijepoj pjesmi…) / Edi Matić. – O autorima: Krenuli su po Sentu:
str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 136-140.
COBISS.SR-ID 512804448
614. MICIĆ, Milan Mozak duži od kičme / Milan Micić. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
– Sadrži i: Kratka povest o stepeništima poznanja ; Marš konjice u sumrak ; Ubistvo u
selu Beli makovi.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 200-202.
COBISS.SR-ID 514073696
615. MILIĆEVIĆ, Milojko Sanjar i svinjar ; Bal kod Česterfildovih / Milojko Milićević.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 53.
COBISS.SR-ID 514288736
616. Skica za biografiju / Milojko Milićević. – Zajed. stv. nasl.: Kratka priča.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 21.
COBISS.SR-ID 514030944
617. MITROVIĆ, Milunika Sarajevo u dve slike Arijana, ljubavi moja / Milunika Mitrović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 199-206.
COBISS.SR-ID 514090592
618. MONROS- Stojaković, Silvija, 1949- Shvata ona / Silvija Monros – Stojaković.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 20.
COBISS.SR-ID 513139808
619. MUSABEGOVIĆ, Senadin, 1970- Konac pamučne majice pod pazuhom / Senadin Musabegović. – Biografski podaci:
str. 278. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 107-117.
Pag
e18
5
COBISS.SR-ID 512897632
620. NAIBI, Jelena Tajna srećnog braka / Jelena Naibi. – Zajed. stv. nasl.: Kratka priča.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 21.
COBISS.SR-ID 514030688
621. NEZIROVIĆ, Elvedin, 1976- Oči / Elvedin Nezirović. – Biografski podaci: str. 296. – O autorima: Krenuli smo po
Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 207-209.
COBISS.SR-ID 514311520
622. OKLAPI, Hana, 1983- Mrlja na plafonu / Hana Oklapi.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str.46.
COBISS.SR-ID 514286432
623. Poruka / Hana Oklapi. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 62.
COBISS.SR-ID 514279008
624. PAJIĆ, Milenko, 1950- Tri mala čuda / Milenko Pajić. – Biografski podaci: str. 289. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: Dvojnik ; Amerika u snu ; Čudo mašina.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 193-199.
COBISS.SR-ID 514073440
625. PANTIĆ, Mihajlo, 1957- Zulu warriors : (slika sa ocem) / Mihaj-lo Pantić. – Fotogr. – Tema broja: Otac. –
Biografski podaci: str. 182. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 123-131.
COBISS.SR-ID 514438240
626. PAPIĆ, Srđan, 1977- Odoleti iskušenju / Srđan Papić. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (2002), str. 31.
COBISS.SR-ID 512690016
627. PAŠIĆ, Mirzana Bijeli teatar : radosti mladog Vertera / Mirzana Pašić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 20-21.
Pag
e18
6
COBISS.SR-ID 514281312
628. PAUNOVIĆ, Zoran Ž., 1970- Skok / Zoran Ž. Paunović. – Napomene i bibliografske reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/26 (2015), str. 217-221.
COBISS.SR-ID 514089824
629. POPOVIĆ, Milorad Nikad neću vidjeti Buenos Aires / Milorad Popović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 191-192.
COBISS.SR-ID 514091104
630. PREPISKA: Meša Selimović – Edvard Kocbeg / [priredio Tvrtko Klarić]. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 32/33 (2014), str. 199-203.
COBISS.SR-ID 512818016
631. PRODANOVIĆ, Mileta Sakotsarijev katalog / Mileta Prodanović. – Odlomak iz neobjavljenog romana “Vrt u
Veneciji”.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 10-12.
COBISS.SR-ID 513087840
632. RADONJIĆ, Viktor, 1973- Podrum / Viktor Radonjić. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 164-180.
COBISS.SR-ID 512807776
633. RADOVIĆ, Branislav Orfej / Branislav Radović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 207-216.
COBISS.SR-ID 514090336
634. REBRONJA, Ismet Pet sablji i rana kruška / Ismet Rebronja.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 13-15.
COBISS.SR-ID 514194528
635. REPEŠA, Adnan, 1978- Zavjesa / Adnan Repeša. – Biografski podaci: str. 298. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 217-229.
Pag
e18
7
COBISS.SR-ID 514312288
636. RISTIĆ, Dragan, 1948- I? / Dragan J. Ristić. – Zajed. stv. nasl.: Kratka priča.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 21.
COBISS.SR-ID 514030432
637. RISTIĆ, Slađana Znak proleća / Slađana Ristić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 32.
COBISS.SR-ID 513106784
638. SADIKOVIĆ, Samir, 1963- Tri priče / Sami de Sad. – Pravo ime autora je Samir Sadiković. – Biografski podaci:
str. 298. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 292-300. – Sadrži i: Red ; Glasine ;
Stvari oko kojih se nekad svađamo.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 203-206.
COBISS.SR-ID 1024329631
639
SARIĆ, Zvonko, 1963- Kao i uvek / Zvonko Sarić. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembra 2002), str. 33.
COBISS.SR-ID 512692320
640. SAVIĆ Ostojić, Bojan, 1983- Desperado / Bojan Savić Ostojić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 136-137.
COBISS.SR-ID 514097504
641. SIJARIĆ, Safet, 1952- Životna šansa / Safet Sijarić. – Biografski podaci: str. 291. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2017), str. 204-207.
COBISS.SR-ID 514074208
642. SIMIĆ, Mima Svjetionik / Mima Simic. – Beleška o autoru: str. 55.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 54-55.
COBISS.SR-ID 514277216
643. SIMONOVIĆ, Dejan, 1960- Vetar / Dejan Simonović. – Biografski podaci: str.298. – O autorima: Krenuli su po
Pag
e18
8
Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 197-202.
COBISS.SR-ID 514311264
644. SOĆANIN, Siniša, 1972- Zemljo otvori se / Siniša Soćanin. – Biografski podaci: str. 298. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2102), str. 236-238.
COBISS.SR-ID 514312800
645. SOKIĆ, Vladan Kako je dželat zamalo pronašao giljotinu / Vladan Sokić. – Zajed. stv. nasl.: Kratka
priča.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (2004), str. 21.
COBISS.SR-ID 514029920
646. SRDIĆ, Srđan, 1977- Na prvoj liniji fronta / Srđan Srdić. – Biografski podaci: str. 278. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 131-141.
COBISS.SR-ID 514323552
647. ŠAJTINAC, Uglješa, 1971- U liftu / Uglješa Šajtinac.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 16.
COBISS.SR-ID 514202976
648. Jutro njih dvoje / Uglješa Šajtinac. – Bibliogafski podaci: str. 298. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 163-166.
COBISS.SR-ID 514309216
649. ŠAMIĆ, Jasna, 1949- Tata / Jasna Šamić. – Odlomak iz romana ”Mraz i pepeo”, Sarajevo, 1989. – Tema
broja: Otac. – Biografski podaci: str. 182. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-
182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 109-113.
COBISS.SR-ID 514437472
650. ŠARIĆ, Sekule Prolećni Mag / Sekule Šarić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 38.
Pag
e18
9
COBISS.SR-ID 514198112
651. ŠĆEKIĆ, Novo Ništarija / Novo Šćekić. – Str. 12: Izvinjenje piscu / E.[Enes] H.[Halilović].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 12.
COBISS.SR-ID 514194272
652. ŠIMIĆ, Ivica Plakati od lipote / Ivica Šimić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 31.
COBISS.SR-ID 514038368
653. TIJARDOVIĆ, Ivan, 1987- Olga / Ivan Tijardović. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 186.
COBISS.SR-ID 512808544
654. TILI, Robert, 1957- Easy Rider / Robert G. Tilly. – Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 25.
COBISS.SR-ID 514031200
655. TODOROVIĆ, Miroljub, 1940- Šatro priče / Miroljub Todorović. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240. –
Sadrži i: U bioskopu ; Napunio sam gaće ; Zatetrebio ; Ne knjavam dobro ; Drugar iz
lelejske gore ; Policijski kanarinac.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 131-133.
COBISS.SR-ID 512803936
656. TOPČIĆ, Zlatko Moja majka Eržebet i otac moj Muhamed / Zlatko Topčić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 182-190.
COBISS.SR-ID 514091360
657. ULJAREVIĆ, Jovanka Njihov život / Jovanka Uljarević.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 45.
COBISS.SR-ID 514286176
658. UZUNOVIĆ, Damir, 1965- Tri očeve smrti : odlomak / Damir Uzunović. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci:
str. 182. – O autorima: Krenuli supo Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 132-138
Pag
e19
0
COBISS.SR-ID 514438496
659. VUJIČIĆ, Mića Baš briga moju ulicu / Mića Vujičić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 58.
COBISS.SR-ID 513131104
660. VUKIĆEVIĆ, Dejan, 1965- Bodilo : odlomak iz romana / Dejan Vukićević. – Beleška o autoru: str. 37.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 36-37.
COBISS.SR-ID 514197856
661. Hiljadu i prva noć / Dejan Vukićević. – Beleška o autoru. – Sadrži i: Kovčeg ;
Moj ujak I ili hiljadu i prva noć.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 18-19.
COBISS.SR-ID 512666464
821.163.4-4 SRPSKOHRVATSKA I BOŠNJAČKA KNJŽEVNOST. ESEJI
662. AĆIN, Zdenka Protiv zaborava / Zdenka Aćin. – (Izlaganje za Dan zatvorenog pisca u okviru
kanadskog PEN centra, Toronto 15. novembra 2002. Orginalna verzija na engleskom
jeziku.). – Tema broja: Pisanje i tamnice. – Prištampan br. 5. – Oba br. štampana u
međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (juli 2003), str. 11.
COBISS.SR-ID 514176608
663. BARNA, Laura, 1964- Anonimni mag Pero Slijepčević (1888-1964) / Laura Barna. – Biografski podaci:
str.292. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 272-274.
COBISS.SR-ID 514313824
664. DAVID, Filip Prepisivač tore / Filip David. – Ilustr. – Tema broja: Pisanje i tamnice. – Prištampan
br. 5. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (juli 2003), str. 16-17.
COBISS.SR-ID 514177632
665. GAJTANOVIĆ, Nebojša, 1970- Dozvolite, da vam kažem / Nebojša Gajtanović. – Ilustr.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 14-15.
Pag
e19
1
COBISS.SR-ID 514271328
666. JELENKOVIĆ, Saša, 1964- Desna margina / Saša Jelenković. – Biografski podaci: str. 285. – O autorima: Krenuli
su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 226-229.
COBISS.SR-ID 514076000
667. KNEŽEVIĆ, Marija Ropstva / Marija Knežević. – Ilustr. – Tema broja: Pisanje i tamnice. – Prištampan br.
5. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (juli 2003), str. 10.
COBISS.SR-ID 514176352
668. MANDIĆ, Zoran M. Šinobus : kritika kvalifikatora / Zoran M. Mandić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 13 (septembar 2005), str. 19.
COBISS.SR-ID 514195296
669. MARINKOVIĆ, Tomislav, 1949- Dodirne tačke u snu / Tomislav Marinković. – Biografski podaci: str. 278. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2013), str. 165-166.
COBISS.SR-ID 514325856
670. MARINŠEK-Nikolić, Mirjana, 1947- Čekanje je skaredno / Mirjana Marinšek Nikolić. – Biografski podaci: str. 289. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 267-271.
COBISS.SR-ID 198560524
671. MATVEJEVIĆ, Predrag, 1932- Jadran primorje na istočnoj strani : [odlomak iz eseja] / Predrag Matvejević. –
Biografski podaci: str. 286. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 217-220.
COBISS.SR-ID 514074976
672. MILOŠEVIĆ, Nenad, 1962- Mikroeseji / Nenad Milošević. – Biografski podaci: str. 295. – O autorima: Krenuli su
po Sent: str. 292-300. – Sadrži i: Direktive u sistemu više partija ; Porok bioskopa ;
Svet, telo, duh i život ; Veče Mandeljštama i Simića ; Pesnikov anđeo ; Prećutkivanje
jednog prijateljstva ; Gubitak centra ; Šeme ; Svi smo mi Milošević.Proleće, 1999. ;
Statistika ; Prostor slobode između fikcije i stvarnosti ; Televizijska i vojna pobeda ;
Nedokaziva krivica ; Manir i poezija ; Književnost populizma ; Živa prošlost i zombiji
Pag
e19
2
; Ubrzavanje ; Lidija Ginzburg ; Urbana populistička književnost ; Atomski klub ;
Književne nagrade nekad i sad: patriotizam i poezija.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 279-291.
COBISS.SR-ID 514443616
673. Mikroeseji / Nenad Milošević. – Sadrži i: Um, suze i poezija ; Paundi: Žudnja
za jednim svetom ; Krađa pesnikove smrti ; Kakve su pesme i ko ih je napisao ; Pranje
Crnjanskog ; ”Ja sam pesnik” ; Nagrada-ukaz ; Dobra pesma upravlja svojim smislom
; Klinamen ; Pitanje iz mladosti ; Čuvanjem Istoka pozivanjem na Zapad ; Govor i
poezija ; Nesvakidašnje ; Pesnik u svetu ; Iznenadna sloboda ; Ti koji pišeš.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 23 (2010), str. 34-49.
COBISS.SR-ID 514382176
674. OSTI, Josip, 1945- Igra neiscrpna : (o poeziji Vaska Pope) / Josip Osti. – Biografski podaci: str. 289. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 230-244.
COBISS.SR-ID 514076256
675. Prometejstvo Tahmiščićeve pjesničke pustolovine / Josp Ostin. – Beleška o
autoru: str. 271. – Biografski podaci: str. 296. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str.
292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 255-271.
COBISS.SR-ID 514313312
676. Sarajlićev antiratni ljubavni roman u stihovima / Josip Ostin. – Beleška o
autoru: str. 254. – Biografski podaci: str. 296. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str.
292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 239-254.
COBISS.SR-ID 514313056
677. PANTIĆ, Mihajlo Kapetan sobne plovidbe / Mihajlo Pa-ntić. – Tema broja: Pisanje i tamnice. – Pri-
štampan br. 5. – Oba br. prištampana u me-đusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (juli 2003), str. 8-9.
COBISS.SR-ID 514172256
678. PJANIĆ, Petar Fragmenti iz traganja za izlazom / Petar Pjanić. – Ilustr. – Tema broja: Pisanje i
tamnice. – Prištampan br. 5. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (jli 2003), str. 14-15.
COBISS.SR-ID 514177376
Pag
e19
3
679. RAMIČEVIĆ, Mersid, 1981- Vortex temporum : parergon o muzici, vrtloženju, (t)emporarnom vîšenju i
mnoštvenim nedogledima) / Mersid Ramičević. – Biografski podaci: str. 290. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 221-225.
COBISS.SR-ID 514075232
680. REBRONJA, Ismet Čovek je čoveku zec / Ismet Rebronja. – Ilustr. – Tema broja: Pisanje i tamnice. –
Prištampan br. 5. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (juli 2003), str. 12-13.
COBISS.SR-ID 514176864
681. ŠAJIN, Aleksandar Kite i kitnjasti ukrasi za rogate / Aleksandar Šajin. – O autorima: Krenuli su po Sentu:
str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 214-216.
COBISS.SR-ID 51407472
821.163.4-84 SRPSKOHRVATSKA I BOŠNJAČKA KNJŽEVNOST. AFORIZMI
682. BALJAK, Aleksandar Favorit na papiru / Aleksandar Baljak. – Tema broja: Pisanje i tamnice. – Prištampan
br. 5. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (juli 2003), str. 20.
COBISS.SR-ID 514178912
683. Imzirofa / Aleksandar Baljak.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 9/10, God. 4 (maj 2004), str. [60].
COBISS.SR-ID 514118496
684. Imzirofa / Aleksandar Baljak.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. [28].
COBISS.SR-ID 514094688
685. Imzirofa / Aleksandar Baljak.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. [40].
COBISS.SR-ID 514110560
686. Imzirofa / Aleksandar Baljak.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4, novembar 2002, str. [52].
Pag
e19
4
COBISS.SR-ID 512990816
687. ČOTRIĆ, Aleksandar Imzirofa / Aleksandar Čotrić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. [60].
COBISS.SR-ID 514408032
688. MITRIĆ, Radomir, 1981- Poiesis, sub speciae aeternitatis / Radomir D. Mitrić. – Biografski podaci: str. 288. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 263-266.
COBISS.SR-ID 514076768
689. VASILEVSKI, Risto, 1943- Filozofeme / Risto Vasilevski. – Biografski podaci: str. 297. – O autorima: Krenuli su
po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 275-278.
COBISS.SR-ID 514314336
690. ŽIVANOVIĆ, Nikola, 1979- Zapisi / Nikola Živanović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 46-47.
COBISS.SR-ID 188723724
821.163.4-94 SRPSKOHRVATSKA I BOŠNJAČKA KNJIŽEVNOST. HRONIKE.
USPOMENE. BIOGRAFIJA. AUTOBIOGRAFIJA
691. BAJAC, Vladislav, 954- Beleška o ocu / Vladislav Bajac. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 182. –
O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), 153-154.
COBISS.SR-ID 514440288
692. BOGIĆEVIĆ, Miodrag Mistika jednog hroničara : Mihajlo Mihajlov ”Ljeto Moskovsko 1964” / Miodrag
Bogićević. – Fotogr. – Preuzeto iz: Komunist 11. 2. 1965. br. 408; str. 6. Rubrika –
Suočavanja. – Tema boja: M.[Mihajlo] M.[Mihajlov].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 20/21 (2009), str. 7-8.
COBISS.SR-ID 512756064
693. ĆOSIĆ, Nebojša, 1958- Otac i knjige : lično i dokumentarno / Nebojša Ćosić. – Tema broja: Otac. – Biografski
Pag
e19
5
podaci: str. 182. – O autorima: Kre-nuli su po Sent: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 163.
COBISS.SR-ID 514440800
694. HALILOVIĆ, Enes Mihajlo Nikolajevič Mihajlov : [uvodnik] / Enes Halilović. – Slika M. Mihajlova. –
Tema broja: M.[Mihajlo] M.[Mihajlov].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 20/21 (januar 2009), str. [3].
COBISS.SR-ID 512754272
695. KRCIĆ, Šefket, 1953- Dokumentarni zapis o ocu / Šefket Krcić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str.
182. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 151-152.
COBISS.SR-ID 514440032
696. MARTINOVIĆ, Miraš, 1952- Moj otac / Miraš Martinović. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 182. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 150.
COBISS.SR-ID 514439776
697. MICIĆ, Miloš, 1961- Otac Ostoja / Miloš Micić. – Tema bro-ja: Otac. – Biografski podaci: str. 182. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 167.
COBISS.SR-ID 514441312
698. MIHAJLO Mihajlov. – Tema broja: M.[Mihajlo] M.[Mihajlov]. –
Bibliografija: str. 5.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 20/21 (januar 2009), str. 4-5.
COBISS.SR-ID 514406240
699. MIHAJLOV, Mihajlo O Đilasovom pismu Titu : povodom feljtona “S onu stranu Tita i Milođevića'” /
Mihajlo Mihajlov. – Tema broja: M.[Mihajlo] M.[Mihajlov].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 20/21 ( januar 2009), str. 47-[48].
COBISS.SR-ID 512757344
700. O mojim roditeljima / Mihajlo Mihajlov. – Tema broja: M.[Mihajlo]
M.[Mihajlov].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 20/21 (januar 2009), str. 6.
Pag
e19
6
COBISS.SR-ID 512754528
701. Od Prve Proleterske do prvoborca ljudskih prava / Mihajlo Mihajlov. – Tema
broja: M.[Mihajlo] M.[Mihajlov].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 20/21 (januar 2009), str. 11-12.
COBISS.SR-ID 512159584
702. Zapis o Zabeli / Mihajlo Mihajlov. – Slika autora. – Tema broja: M.[Mihajlo]
M.[Mihajlov].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 20/21 (januar 2009), str. 33.
COBISS.SR-ID 512160096
703. MILANKOV, Ivana, 1952- Ja, otac, klavir, visoki Stevan, mrtvi Branko i oči koje se približavaju : Uspomene na
oca Momčila Milankova, Stevana Raičkovića i Branka Miljkovića / Ivana Milankov. –
Fotogr. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 182. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 147-149.
COBISS.SR-ID 514439520
704. NENAD Milošević. –
Fotogr. U: Sent. – ISSN
1452-970X. – God. 10, br. 23 (2010), str. 5.
COBISS.SR-ID 514377312
705. NIKOLA Živanović. – Fotogr. U:
Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 10, br. 24 (2011), str. 5.
COBISS.SR-ID 514443872
706
PRODANOVIĆ, Mileta, 1959- Moj otac / Mileta Prodanović. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 182. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 164-166.
COBISS.SR-ID 514441056
707. REBRONJA, Ismet, 1942-2006 Autobiografija / Ismet Rebronja. – Fotogr. – Tema broja: in memoriam Ismet
Rebronja 1942-2006. – Bibliografija: str. 4.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 18/19 (juli 2008), str. [3]-4.
COBISS.SR-ID 512160864
Pag
e19
7
708. ZAGREBAČKI dosije: 23998, I, Mihajlov Mihajlo kratak sadržaj materijala.
– Tema broja: M.[Mihajlo] M.[Mihajlov].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 20/21 (januar 2009), str. 34-45.
COBISS.SR-ID 512756832
821.163.4-9 SRPSKOHRVATSKA I BOŠNJAČKA KNJIŽEVNOST. RAZLIČITI
DRUGI ŽANROVI
709. AĆIN, Jovica Pisanje i tamnice : [uvodni zapisnik] / J.[Jovica] A.[Aćin]. – Tema broja: Pisanje i
tamnice. – Prištampan br. 5. – Oba br. štampana u međusobno obrnutom smeru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 3, br. 6 (juli 2003), str. [3].
COBISS.SR-ID 514444640
710. HALILOVIĆ, Enes Knjižara.com / Enes Halilović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 50.
COBISS.SR-ID 512757600
711. LAKOVIĆ, Aleksandar B., 1955- Moj praotac / Aleksandar B. Laković. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 82.
– O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 155-162.
COBISS.SR-ID 514440544
712. MARJANOVIĆ, Miroljub Seecult / Miroljub Todorović.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 19.
COBISS.SR-ID 514280800
713. MILOŠ, Crnjanski, 1893-1977 Iz komentara za Liriku Itake / Miloš Crnjanski. – Tema broja: Otac. – Biografski
podaci: str. 182. – O autorima: Krenuli su o Sentu: str. 181-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 177.
COBISS.SR-ID 514442592
714. NENEZIĆ, Marija, 1971- Lektira moga oca / Marija Nenezić. – Tema broja: Otac. – Biografski podaci: str. 182.
– O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 168-169.
COBISS.SR-ID 514441568
Pag
e19
8
715. TODORESKOV, Dragana V., 1975- Sve bilo je muzika / Dragana V. Todo-reskov. – Tema broja: Otac. – Biografski
podaci: str. 182. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), 172-173.
COBISS.SR-ID 514442080
716. TODOROVIĆ, Dana, 1977- Moj otac, moj čitalac / Dana Todoro-vić. – Fotogr. – Tema broja: Otac. – Biografski
podaci: str. 182. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br 37/38 (2015), str. 174-176.
COBISS.SR-ID 514442336
717. VIDAKOVIĆ, Dušan Na struju i bez nje / Dušan Vidaković.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 29.
COBISS.SR-ID 514282080
821.163.4-992 SRPSKOHRVATSKA I BOŠNJAČKA KNJIŽEVNOST. PUTOPISI
718. LAKAS, Gordin, 1952- Zapisi iz Lisabona / Gordin Lakas. – Ilustr. – Pravo ime autora: Dragan Lakićević.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 22-23.
COBISS.SR-ID 513140064
719. SAVIČEVIĆ Ivančević, Olja 1974- Istamnbulska razglednica / Olja Savičević Ivančević. – Bibliografski podaci: str. 297.
– O autorima: Krenuli su po Sent: str. 297-300. – Sadrži i: Žena pod šeširom ; Dvoje ;
Listanbon ; Mala ulica za seks ; Pismo mužu ; Prinčevi ; Standardan život ; Zatvorim
oči, čujem grad.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br-. 26/27 (2012), str. 157-162.
COBISS.SR-ID 514307168
821.163.6 SLOVENAČKA KNJIŽEVNOST
720. ČAR, Aleš, 1971- U kvaru / Aleš Čar : [sa slovenačkog Ana Ristović]. – Beleška o autoru: str. 24.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 22-24.
COBISS.SR-ID 514272096
721. ČUČNIK, Primož, 1971- Razglednica / Primož Čučnik ; prevela Ana Ristović. – Ilustr. – Beleška o autoru. –
Pag
e19
9
Sadrži i: Kada sam dobio razglednicu iz San Galgana ; Činija.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 1, br. 1 (decembar 2001), str. 19.
COBISS.SR-ID 514109536
722. DEBELJAK, Aleš Moj otac / Aleš Debeljak ; [sa slovenačkog Ana Ristović]. – Fotogr. – Tema broja:
Otac. – Biografski podaci: str. 180. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182. –
Sadrži i: Stara tvornica ; Novine.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 42-43.
COBISS.SR-ID 514427232
723. KOSOVEL, Srečko Ja protestujem / Srečko Kosovel ; sa slovenačkog Josip Osti.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 5.
COBISS.SR-ID 514078048
724. MOROVIČ, Andrej Zlobni mrtvaci / Andrej Morovič ; sa slovenačkog Ana Ristović. – Ilustr. – Beleška o
autoru: str. 29.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 27-29.
COBISS.SR-ID 514272608
725. MOZETIČ, Brane, 1958- Banalije / Brane Mozetič ; sa slovenačkog Dragana Bojanić Tijardović. – Ilustr. –
Beleška o autoru: str. 31. – Sadrži i: Več je ujutro bilo pakleno vruće ; Ništa mi nisu
dali što bi mi pomoglo ; Draga Ana, Ljubljana je kao teška noćna mora.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 11/12 (januar 2005), str. 30-31.
COBISS.SR-ID 514272864
726. NOVAK, Boris A. Kapital / Boris A. Novak ; [sa slovenačkog Josip Osti].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 34-49.
COBISS.SR-ID 514102624
727. OSTI, Josip, 1945- Pesme o ljubavi i smrti / Josip Osti. – Biografski podaci: str. 296. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 292-300.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 12, br. 26/27 (2012), str. 18-28.
COBISS.SR-ID 514291552
728. STUPICA, Lucija, 1978- Umetnikov dom / Lucija Stupica ; sa slovenačkog Dragana Bojanić Tijardović. –
Pag
e20
0
Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 5.
COBISS.SR-ID 513129824
729. ŠTEGER, Aleš, 1973- Knjiga tijela / Aleš Šteger ; [sa slovenačkog Edo Fičor].
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 83-95.
COBISS.SR-ID 514104416
730. Putovanje / Aleš Šteger ; sa slovenačkog Dragana Bojanić Tijardović. –
Beleška o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 26.
COBISS.SR-ID 514037600
731. TAUFER, Veno, 1933- Probljesak / Veno Taufer ; [sa slovenačkog Josip Osti]. – Sadrži i: Pastorala ; Živa ;
Kuće su već isplakale sve kuće ; Večernja romanca ; Oda možda.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 30-33.
COBISS.SR-ID 514102368
732. VEBER, Glorjana Mbg / Glorjana Veber ; sa slovenačkog Ivana Komel. – Biografski podaci: str. 293. –
O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: U blizini pjesme ; Pjesma ;
Babilon ; Odjek ; Dragi državljanin ; MBG ; Draga pjesmo, ; Jedan dan.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 68-75.
COBISS.SR-ID 514052960
733. VIRK, Jani, 1962- Na granici / Jani Virk ; [sa slovenačkog Ana Ristović]. – Beleška o autoru: str. 37.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 32-37.
COBISS.SR-ID 514038880
821.18(497.11) ALBANSKA KNJIŽEVNOST U SRBIJI
734. AHMETI, Lindita Trougao / Lindita Ahmeti ; sa albanskog Ćazim Muja.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 98-99.
COBISS.SR-ID 514104928
735. PODRIMJA, Ali, 1942- Smrt jednog sna / Ali Podrimja ; sa albanskog Mirko Gaši. – Tema broja: Otac. –
Biografski podaci: str. 180. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 180-182. – Sadrži
Pag
e20
1
i: Bolest moje porodice ; Nije videla pušku mog oca ; Smrt jednog sna ; Vremena.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 37/38 (2015), str. 38-39.
COBISS.SR-ID 514426720
736. ŠEHU, Fahredin, 1972- Kraj dana vrelih sećanja / Fahredin Šehu ; sa albanskog autor. – Biografski podaci: str.
277. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 69.
COBISS.SR-ID 512894560
737. ZHITI, Visar Zatvorska cigareta / Visar Zhiti ; sa albanskog Smail Smaka.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 50.
COBISS.SR-ID 514102880
821.21 INDIJSKE KNJIŽEVNOSTI
738. TAGORE, Rabindranat, 1861-1941 Živa ili mrtva? / Rabindranat Tagore ; [sa engleskog Tanja Bakić]. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 239-240. – Napomene i bibliografske reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 119-130.
COBISS.SR-ID 512803680
821.22 IRANSKA KNJIŽEVNOST
739. ABDELMALEKIAN, Garus Oko moje kuće / Garus Abdelmalekian ; sa persijskog Ebtehaj Navaey. – Biografski
podaci: str. 283. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 53.
COBISS.SR-ID 514049632
740. HEJRANI, Reza, 1977- Na sajmu ptica / Reza Hejrani ; sa persijskog Ebtehaj Navaey. – Biografski podaci: str.
284. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294. – Sadrži i: Prignječen stvarima ;
Zabranjeno o miru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 51-52.
COBISS.SR-ID 514049376
741. MARTINOVIĆ, Miraš Slijepa sova iz tmina Persije / Miraš Martinović. – Napomene uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 193-198.
Pag
e20
2
COBISS.SR-ID 514090848
742. SAFARZADE, Tahere, 1936-2008 Magla u Londonu / Tahere Safarzade ; sa persijskog Ebtehaj Navaey. – O autorima:
Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 32/33 (2014), str. 33.
COBISS.SR-ID 512785760
743. ŠIRAZI, Šemsuddin Muhamed, 1320-1389 U vremenu teškom / Šemsuddin Muhamed Širazi ; prepevao Enes Halilović. – Beleška
o autoru: str. 6. – Napomene i bibliografske reference uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 5-6.
COBISS.SR-ID 514042208
821.411.16 HEBREJSKA (JIDIŠ) KNJIŽEVNOST
744. PINXAS-Koen, Hava, 1955- Pomešane su u krčagu reči / Hava Pin-has-Cohen ; [sa hebrejskog Ana Šomlo]. –
Sadrži i: Brat moj žedni ; To je poezija ; Sva lepota i snaga njegova ; Čuvar svog brata
ja sam ; Knjiga je u telu.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 73-76.
COBISS.SR-ID 514103648
821.411.21 ARAPSKA KNJIŽEVNOST
745. LEŠTARIĆ, Srpko Opscene iračke narodne priče / Srpko Leštarić. – Napomene i bibliografske reference
uz tekst.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9-10 (2004), str. 6-9.
COBISS.SR-ID 513870740
746. Zaboravljeni zapisi nezaboravnih arap-skih priča / Srpko Leštarić. – Nadređeni
stv. nasl: Opscene iračke narodne priče.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9/10 (maj 2004), str. 7-9.
COBISS.SR-ID 514446432
747. MUSA, Sabri, 1932- Žena koja jeste i muž koji nije / Sabri Musa ; sa arapskog preveo Srpko Leštarić. –
Pag
e20
3
Beleška o autoru: str. 11.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 4, br. 9-10 (2004), str. 10-11.
COBISS.SR-ID 513870996
748. TAMIR, Zekerija, 1931- Tri priče / Zekerija Tamir ; s arapskog preveo Srpko Leštarić. – Ilustr. – Beleška o
autoru. – Sadrži: Čarobnjak ; Njeno četvrto obećanje ; Lepa žena.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 3/4 (novembar 2002), str. 10-11.
COBISS.SR-ID 512661088
749. [Priče] / Zekerija Tamir ; [priredio i s arapskog preveo Srpko Leštarić]. – str.
12: U susret potopu / Srpko Leštarić. – Napomene i bibliografske reference uz tekst. –
Sadrži i: Profesionalac ; Sedač i stojač ; Šehrajar i Šehrezada.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 14/15 (april 2006), str. 10-12.
COBISS.SR-ID 514280544
821.51/.71 URALO-ALTAJSKE KNJIŽEVNOSTI. AZIJSKE KNJIŽEVNOSTI
750. CENGIS, Metin, 1953- Povremeno / Metin Džengiz ; s turskog Avdija Salković. – O autorima: Krenuli su po
Sentu: str. 239-240.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 34.
COBISS.SR-ID 512786016
751. Spoznajući svijet / Džengiz Metin ; sa tuskog Avdija Salković. – Biografski
podaci: str. 277. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, r. 30/31 (2014), str. 65.
COBISS.SR-ID 514322272
752. ČELEBIOGLU, Gokčenur, 1971- Jedini način gledanja trinaest kosova odjednom / Gokčenur Čelebioglu ; prepevao
Milan Dobričić. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (decembar 2013), str. 42-44.
COBISS.SR-ID 514048608
753. ČERNA Sabo, Andraš, 1974- Identifikacija jedne žene / Andraš Čer-na Sabo ; sa mađarskog Sava Babić. – Beleška
o autoru.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 20.
COBISS.SR-ID 513097312
Pag
e20
4
754. ĆUEN, He, 1944- Kiselo seme / He Quan ; sa kineskog Radosav Pušić. – Biografski podaci: str. 290. – O
autorima: Krenuli po Sentu: str. 283-294. – Napomene i bibliografske reference uz
tekst. – Sadrži i: Cipele ; Papirni novac ; Koren drveta i školjka Petrovo uho ; Govor
mandarina.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (decembar 2013), str. 36-38.
COBISS.SR-ID 514047840
755. DAGLARDŽA, Fazil Husni, 1914-2008 Pogled / Fazil Husni Daglardža ; sa turskog Jusuf Sureja. – Biografski podaci: str. 277.
– O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 60.
COBISS.SR-ID 512851296
756. EDŽEVIT, Bulent, 1925-2006 Jesi li ti ja / Bulent Edževit ; sa turskog Dušanka Bojanić i Radomir Andrić. –
Biografski podaci: str. 277. – O autorima: Krenuli su po Sentu: 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 61.
COBISS.SR-ID 512851552
757. EDŽEVIT, Bulent, 1925-2006 Prometej u gradu / Bulent Edževit ; prevod Dušanka Bojanić i Radomir Andrić.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 28.
COBISS.SR-ID 514100832
758. GOLUBOVIĆ-Braiek, Ksenija Savremena turska poezija / Ksenija Golubović-Braiek. – Beleška o autoru: str. 15. –
Napomene i bibliografske reference uz tekst. – Sadrži i: Gde si / Ahmet Kutsi Tedžer;
Stepenice / Ahmet Hašim; Za vas / Orhan Veli Kanik.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 14-16.
COBISS.SR-ID 513419924
759. GUO, Mo žuo, 1892-1978 Nirvana feniksa / Guo Mo-žuo ; [sa kineskog Vladimir Živanović]. – Beleška o
autoru: str. 21. – Sadrži i: Uvodna pesma ; Pesma mužjaka ; Pesma ženke ; Zajednička
pesma feniksa ; Pesma ptica ; Vaskrsna pesma feniksa ; Zajednička pesma feniksa.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 15, br. 34/36 (2015), str. 12-21.
COBISS.SR-ID 514100320
760. HIKMET, Nazim, 1902-1963 Uludağ / Nazim Hikmet ; [prevod sa ruskog Radoslav Pajković i Lav Zaharov; prevod
sa turskog Avdija Salković]. – Beleška o autoru: str. 19. – Biografski podaci: str. 277.
– O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 277-279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 14-19.
Pag
e20
5
COBISS.SR-ID 512848736
761. JAMASAKI, Kajoko, 1956- Plamen u školjki / Kajoko Jamasaki. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 239-240.
– Napomene i bibliografske reference uz tekst. – Sadrži i: Čitanje bajki ; Letnji raspust
; Avgust, radost ; Prizor sa decom ; Šapat.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 14, br. 32/33 (2014), str. 75-80.
COBISS.SR-ID 512794464
762. KEMENJ, Ištvan Pčelar / Keměny István ; s mađarskog Ivana Ristov. – Slika autora. – Sadrži i: Učio
sam se ispovedati ; Pčelar.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 21.
COBISS.SR-ID 514188896
763. KHUISEIN, Li, 1937- Papagaj / Li Khuisein ; sa kineskog Radosav Pušić. – Biografski podaci: str. 285. – O
autorima: Kenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (decembar 2013), str. 39.
COBISS.SR-ID 514048096
764. LANCKOR, Gabor, 1981- Pepeo do kolena / Lanczkor Gábor ; s mađarskog Sandra Mihajlović. – Slika autora. –
Sadrži i: Ostve ; Rascepani, dugi jezici plamena ; Herman Nič: Na prolivenom platnu ;
Rejčel Vajtred:
Kuća. U:
Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 38-39.
COBISS.SR-ID 514191968
765. ORBAN, Oto, 1936-2002 Balada o velikim modernistima / Oto Orban ; sa mađarskog Sava Babić. – Sadrži i:
Posveta.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 2, br. 2 (april 2002), str. 12.
COBISS.SR-ID 513088096
766. ORČIK, Roland, 1975- Porno Euridika / Roland Orčik ; s mađarskog Ivana Ristov. – Slika autora.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 34-35.
COBISS.SR-ID 514191456
767. ORČIK, Roland, 1975- Vreli vir / Roland Orčik ; prevod [Roland Orčik]. – O autorima: Krenuli su po Sentu:
str. 283-294. – Sadrži i: Pesma lavirinta ; Gnezdo zolja ; Pesma insekta ; List kupusa ;
Pag
e20
6
Komad ogledala.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 76-81.
COBISS.SR-ID 514053216
768. SIJ, Ferenc Dani / Ferenc Sij ; s mađarskog Roland Orčik. – Slika autora. – Sadrži i: Utorak ;
Četvrtak ; Petak ; Nedelja.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – br. 22 (januar 2010), str. 9.
COBISS.SR-ID 514186592
769. STAMENKOVIĆ, Mila, 1981- Književni život u Koreji / Mila Stamenković. – Biografski podaci: str. 291. – O
autorima: Krenuli su po Sentu: str. 283-294.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 28/29 (2013), str. 190-192.
COBISS.SR-ID 514073184
770. UŽIČANIN, Alaudin Sabit, 1650-1712 Kao sablja demiskija zima ciča… / Aladin Sabit Užičanin ; sa turskog Safet-beg
Bašagić. – Biografski podaci: str. 277. – O autorima: Krenuli su po Sentu: str. 277-
279.
U: Sent. – ISSN 1452-970X. – God. 13, br. 30/31 (2014), str. 13.
COBISS.SR-ID 512847968
REGISTAR NASLOVA
*** [Mnogo je tužno…] 151
***[Da da crna je moja…] 93
***[Decembar, poslijepodne…] 118
***[Hvala vam, gospođo Kristina…] 332
***[Kako sam došla na ovaj svet?…] 69
***[Ko je on…] 89
Pag
e20
7
***[Ne vidiš li…] 78
***[Nikome nije čudno…] 537
***[Odjednom osjećam…] 538
***[Pogled s uzvišice…] 97
***[Ponekad mislim…] 102
***[Ponizi nas i…] 65
***[Putte je divan…] 94
***[Sam si u bijeloj sobi…] 117
***[Sklapam oči i…] 120
***[Spustim glavu na jastuk…] 353
***[Težak je korak…] 95
***[Ti, koji tražiš To u i…] 302
***[Tišina…] 80
***[To nikad neće biti To…] 381
***[U moru sam…] 87
***[Udari, šini, …] 104
***[Urezujem ljubav u stenu…] 66
***[Uzimam rukom kamen…] 83
***[Započeti pesmu…] 531
***[Znam da sve žrtvuješ…] 160
A čija sam ja? Ljubavna ili državna? 297
Ako čaša postoji samo da bi utolila žeđ, 138
Ako i usta zatvoriš 339
Akustika i uopšte, tišina 412
Alchajmerova ljubavnica i ja 427
Algebra 549
Aloe vera 161
Alternativni vodič kroz Vavilon 234
Ambis 566
Pag
e20
8
Anonimni mag Pero Slijepčević (1888-1964) 663
Antique 223
Antologija Spun Rivera 49
Apoteka i adresa 490
Apoteoza II 328
Apute 450
Arhivski snimci 284
Astapovo Nikole Živanovića 209
Astapovo 552
Astronaut 39
Atd 451
Autobiografija 707
Avionski sonet br. 3,4,5,6,7,8… 550
Azurni kovčeg 504
Bal kod Česterfildovih 615
Bal Roma 535
Balada o velikim modernistima 765
Balada o zaklanim ovcama 513
Banalije 725
Baš briga moju ulicu 659
Bela smrt 441
Beleška o ocu 691
Bezazlenost 542
Bijeli teatar 627
Biti ništa 82
Blue Moon 598
Bodilo 660
Bodycount 277
Bosanskim drumovima drumeći 189
Buduća sumnja u ovo vrijeme 197
Budućnost 103
Bulumenta pozdravlja vođu 500
Bunar u meni 419
Buvljak 496
B. B. B. 184
Café Apollinaire 509
Canto azzurro 456
Cigarete iz kukuruzne svile 602
Crn grab 447
Crna sveska univerzuma 232
Crni konj u mraku 68
Crtice, po sećanju 587
Pag
e20
9
¡Cuídate, España…í 142
Čakarevićeva pesnička istraživanja u jeziku, životu i sopstvu, kao i u njihovim dosada
nepoznatim licima u ogledalu 207
Čekajući zvuk iz sura 198
Čekanje je skaredno 670
Čemu si posvetio svoj život, hej oče! 512
Češka književna panorama 156
Čitanje oca 385
Čovek je čoveku zec 680
Čovek trči gradom 303
Čovek u fazi čekanja 144
Čovjek koji je bježao od boli 50
Čovjek večera u papučama svog oca 453
Čuvaj se, Španijo…! 143
Ćaletov ćale 608
Ćamil Sijarić: Na putu putnika 224
Ćilim i metla 526
Dakota (žena koja sadi zemlju) 327
Dalijev časovnik 489
Dan za pisanje iz tamnice 173
Dani 768
Dar nevinosti 219
Dečak 364
Defragmentacija stvarnosti 239
Dekrešendo 565
Desna margina 666
Desperado 640
Devetka 597
Digestia mortis 568
Dijalog o kamenu 569
Dimitrije uči da ćuti 584
Disanje poezije 2
Do čoveka čovek 430
Dodirne tačke u snu 669
Dodirne tačke 591
Dodir 536
Dokumentarni zapis o ocu 695
Domovinec sin 258
Dovoljno za pevanje 372
Dovršenost oblika 205
Dozvolite, da vam kažem 665
Pag
e21
0
Dragi Dragutine 575
Dve priče 567
Dve pričice 153
Dve tetke 540
Džabervok 47
Easy Rider 654
Ekser 562
Eksteriorizam pesnika Nikaragve 127
Epigrami 130
”Ernestine Hof” 463
Erogena zona poezije 212
Ezopov vrt 318
Fascinacija 211
Favorit na papiru 682
Filozofeme 689
Fokner na mreži 37
Foto finiš 170
Fotografija br. 1 491
Fotomask 561
Fragmenti iz traganja za izlazom 678
[Galerija] 23, 24
Gipsani lavovi 431
Glas u svemiru 70
Glasnik vatre 326
Gledajući drveće 475
Gledajući s prozora 388
Godišnja doba prolaze kroz sobu 206
Godišnji izveštaj 370
Gomila 585
Gore navedeni razlozi 574
Gradovi, snjegovi i san 497
Grad 305
Grčka gramatika 140
Gugutka 530
Gusti glasovi 454
Pag
e21
1
Haikui 510
Hajde, kreni 354
1973 589
Hiljadu i prva noć 661
Hose Dolores Estrada 133
H&Q: jul 365
Hram 251
Hronika 270
Hrvatska estrada 484
Hteo-ne-hteo 392
I figure imaju dušu ili magični potezi perom 203
I pakao je bolji nego ništa 11
I takve pesme piše 241
I ti Crnogorci 319
Identifikacija jedne žene 753
Igra neiscrpna 674
Igra procenta 523
Igre bez hleba:medijska upotreba čoveka 187
Ikar 166
Imzirofa 683, 684, 685, 686, 687
Irska 1972 35
Isa al-Masih(Isus Krist) u djelima muslimanske pobožnosi i sufijske nade 22
Ishodišta povijesnih frustracija 20
Iskosa vidim poeziju 358
Ispostavilo se 90
Ispovest revolucionara Borisa Davidoviča Novskog 563
Ispružena ruka 473
Istamnbulska razglednica 719
Istina 101
Istine 254
Istini za volju 495
Isto od istog 311
Istraživanja u pesničkom obraćanju kao mera opstanka jezika i nas u njemu 208
Iz komentara za Liriku Itake 713
Iz persijskih motiva 145
Iz rukopisa 492
Iz stereorame 478
Iz sudbinskih anala 359
Iza zatvorenih vrata 367
Izbor iz poezije 334
Izgubljeni dugmići 555
Izlaz 167
Između oblika i odlika 261
Između spontaniteta i didaktičnosti 240
Izvan komunikacije 605
I? 636
Pag
e21
2
Ja, otac, klavir, visoki Stevan, mrtvi Branko i oči koje se približavaju 703
Ja protestujem 723
Ja sada padam 252
Ja sam dodirna tačka 18
Jadran primorje na istočnoj strani 671
Jastvo i paralela 199
Jedan dan za drugim 48
Jedan pamflet protiv Oktobarske revolucije 148
Jedan stari udžbenik 244
Jedini način gledanja trinaest kosova odjednom 752
Jedna teška godina u statistici 105
Jedna zatvorska 285
Jesenas o Ćamilu 225
Jesenji uvid 360
Jesi li ti ja 756
Jezik za zubima 380
Jutro njih dvoje 648
Jutro 349
Kabur 301
Kace 308
Kada postaneš mator 108
Kada se lupiš sa sjekirom po nozi dok cijepaš drva 255
Kada zaspi zlo 520
Kadriranje 532
Kakav lav? Strašan lav? 1
Kako bi? 62
Kako je dželat zamalo pronašao giljotinu 645
Kao i uvek 639
Kao naznaka 460
Kao sablja demiskija zima ciča… 770
Kao talas 472
Kapetan sobne plovidbe 677
Kapital 726
Kapi 470, 479
Kapsulirana ja 420
Kaža 260
Kiselo seme 754
Kiša 588
Kite i kitnjasti ukrasi za rogate 681
Klarinet 74
Klepsidra 485
Ključ 371
Knjiga tijela 729
Knjižara.com 710
Književni život u Koreji 769
Pag
e21
3
Književno veče 577
Književnost, reč, religija 196
Ko može da pjeva 71
Kome smo potrebni 609
Konac pamučne majice pod pazuhom 619
Kost u grlu 373
Kraj basni 63
Kraj dana vrelih sećanja 736
Kratko razmišljanje o vremenu 389
Kriza rekonvalescenta 378
Kroz mutna vremena i bliske prostore 220
Kroz vrt 375
Krv 124
Kuća na prodaju 397
Kurve i umjetnici 525
L’ homme statue 114
Lament ratnika 52
Lav u kuhinji 508
Lavirint kruga 262
Lekcija 407
Lektira moga oca 714
Lepota zvuka 10
Leptiru gore krila 391
Leto 139
Lice moga oca 432
Lice prijatelja 355
Lift 581
Limeni petlovi 249
Linija 551
Lola 596
Lom, to sam ja 12
Lucidne prozoide 213
Lucija 433
Lutke 60
Ljubav potopljena u pismo 376
Ljubavne pjesme jednog egzilanta 236
Madlenčići svih ovih godina 607
Magla u Londonu 742
Majke u skupštini 559
Majko, bit će dobro samo još da postanemo anđeli 351
Mak pomodrio za nijansu 442
Pag
e21
4
Mali honorari prevodilaca doprinose lošem kvalitetu prevoda 29
Manija 91
Mapa grotesknih stanica 200
Mapa Makedonije 171
Mapa 330
Mbg 732
Melanholična poetska mapa Balkana i Evrope 237
Mestimično oblačno 413
Metafizika krpe 129
Mi i oni 341
Mi smo Eldorado 6
Mihajlo Mihajlov 698
Mihajlo Nikolajevič Mihajlov 694
Mikro priče 586
Mikroeseji 672, 673
Milion negativa 421
Mimikrija 522
Minotaur 157
Misao o očevu ocu, ocu i njihovoj kući 424
Mislilac u službi 570
Mističari stvarnosti, ogledalo u tunelu, tunel u lavirintu: mala priča o gorostasima:
Borhesu, Sabatu i Kortasaru 141
Mističnost Edgara Alana Poa u delima “Gavran” i “Pad kuće Ašerovih” 57
Mistika jednog hroničara 692
Mit za propis 286
Mi 278
Mlada makedonska poezija 162
Moć vriska 455
Mohendžo daro 439
Moj Bardino 263
Moj mali brat 75
Moj otac, moj čitalac 716
Moj otac 696, 706, 722
Moj praotac 711
Moja majka Eržebet i otac moj Muhamed 656
Moja zemlja je tako mala 131
Mojemu ocu 314
Mozak duži od kičme 614
Mrlja na plafonu 622
Mrtvi dom F.M.Dostojevskog i jedan dan u životu Ivana Denisoviča A.
Solženjicina 149
Muška priča 612
Na granici 733
Na kolenima 410
Na kratko ošišani 405
Na neki način, XVI 283
Na očevini 418
Pag
e21
5
Na prvoj liniji fronta 646
Na sajmu ptica 740
Na struju i bez nje 717
Na žici 573
Nacrt i početak 77
Nad likom oca 593
Naopako 348
Napokon se nešto desilo 493
Nasljedna rutina 501
Naš otac 352
Naša tijela su krasne paklene mašine 503
Ne, takav ovuda nije prošao 603
Negacija iščašene svakidašnjice 193
Neispričana priča 434
Nekad 73
Neke nove pesme 553
Nema stvaranja bez žrtvovanja 14
Nenad Milošević 704
Neobjašnjivo je dejstvo poezije 9
Neočešljane misli 154
Nepromišljene reči 429
Nervi 312
Nešto paučinasto 425
Neuki prevodioci ne haju za sudbinu knjige 30
Nevidelica 533
Nevidljivi ljudi 56
Nezatajeno 422
Neznano pile 342
Ničije dete 558
Nikad neću vidjeti Buenos Aires 629
Nikola Živanović – Asapovo 235
Nikola Živanović 705
Ninive 440
Nirvana feniksa 759
Nisu sve kocke iste 449
Ništarija 651
No 1/4 583
Noje: zidanje hrama 390
Nosorog 386
Nove hronike 271
Nove pesme 435
Novelete 611
Novi glas na stare teme 227
Nurnberg, puzzle 264
Njihov život 657
Pag
e21
6
O Barbari i običnosti 44
O Berlinskom ledu 185
O čistom postojanju 58
O Đilasovom pismu Titu 699
O filmovima i o ratu 502
O istom 373
O mojim roditeljima 700
O ovom izboru 110
O poeziji danas 106
O svemu pomalo 482
O ženskoj nesposobnosti da proceni štetu 465
Obilje sebe 217
Oceubistvo u sedam slika 230
Ocu 331
Očev jere-mi-čak 267
Očeva odškrinuta vrata 201
Očevidnost 499
Očevi 96
Oči 621
Od Homera do Vuka 32
Od Prve Proleterske do prvoborca ljudskih prava 701
Odbijač 90
Odisejeva Itaka najzad pronađena? 28
Odloženo reagiranje 333
Odoleti iskušenju 626
Odricanje od poezije 245
Odstrel 345
Ogledalo 543
Ognjište 119
Okean 369
Oko moje kuće 739
Okružena snevačica 123
Olga 653
Ontološka slika i individualnost pripovedačkog univerzuma Ćamila Sijarića 176
Opasno je ne raditi 539
Opozivne aktivnosti 158
Opsada grada 346
Opscene iračke narodne priče 745
Orfej u glavnom gradu 459
Orfejsko zaveštanje 181
Orfej 247, 633
Ostaje nam toledo 572
Ostrvo vatre, leda i knjige 111
Osvetljivač Panonije 214
Otac i knjige 693
Otac i pčele 480
Otac i pesnik po Haroldu Blumu 34
Otac Ostoja 697
Otac pesnik 15
Otac 279, 474
Pag
e21
7
Otapanje velikog glečera 576
Otekli zglobovi 295
Otimanje vazduha iliti erosom protiv alimentacije 182
Otrovna pjesma 448
Ovde 406
Paleolitski dokaz 320
Palidrvca 544
Panj sa nezaokruženim godom 401
Papagaj 763
Paradoksi 42
Paralelistička ljubav 528
Paraziti su međi nama – higijenski čisto 26
Patrisija, flamenko plesačica 471
Pčelar 762
Pele i arze 613
Pepeo do kolena 764
Perike 250
Period čekanja 287
Pesma očaja 132
Pesma, ono sveto 222
Pesma za mog oca i pastrmku 343
Pesma za mog oca 152
Pesme iz nehata 307
Pesme o ljubavi i smrti 727
[Pesme] 61, 76, 85, 86, 92, 98, 100, 109, 115, 265, 266, 274, 298, 313, 374, 379, 400,
402, 404, 436, 476, 486, 529
Pet priča 582
Pet sablji i rana kruška 634
Peterburg 147
Petokrake 384
Pipeta 300
Piroman 571
Pisanje i tamnice 709
Pisati 288
Pisci u zatvoru 33
Pitam se 443
Pjesma koja započinje stihom Franka Lime 36
Pjesma sa ”zrnom soli pod jezikom” 238
Plakati od lipote 652
Plamen u školjki 761
Plastične legende 299
Plava kuhinja 116
Plava ptica leti kroz razum 59
Plexus 604
Plivanje u prašini 163
Plusiliminus 46
Pod sjenom zamišljenog upitnika 25
Pag
e21
8
Podrum 632
Podvlačenje crte 317
Poetika usputnosti 228
Poetproces 233
Poezija alogičke usmerenosti na čoveka 165
Poezija i smeh 246
Pogled 755
Pohlepni pogledi 64
Pohvala rutini: betontanz 366
Pohvala strašnom skazu 194
Poiesis, sub speciae aeternitatis 688
Pokušaj razumijevanja tekućih književnih tendencija 190
Pokušaj živopisa Bajlonijeve pijace enkaustikom 505
Pomešane su u krčagu reči 744
Poniranje grada 177
Porno Euridika 766
Porodični portret 168
Poruka 623
Poslanica o egu 309
Posle kiše 337
Posle oca 428
Posle postmodernizma 534
Poslednja fotografija sa ocem 272
Poslednja sekstina 398
Postoji 88
Posuda za sapun 579
Posvete 293
Potreba za krikom ili Adamove poetske zadužbine 243
Povelja grada 13
Povlačenje crte 316
Povratak među zvijezde 595
Povremeno 750
Praznih ruku 280
Prekid * Rascep * Odlazak 600
Prepisivač tore 664
Prepiska 630
Prepoznavanje 415
Pretproljećno veče 81
Preveliki jezik 356
Prevođenje 31
Priča o đavolovom učeniku 178
[Priče] 749
Prigovor danu 467
Primorci 55
Priručnik za snove i kvantnu mehaniku 507
Problem (ne)iskrenosti 517
Probljesak 731
Prolećni Mag 650
Prolegomena za poziv novinarski 578
Prometej u gradu 757
Pag
e21
9
Prometejeva jetra 159
Prometejstvo Tahmiščićeve pjesničke pustolovine 675
Protiv zaborava 662
Provetravanje knjiga 7
Prstozor 414
Prva slika 296
Pšenični oblak 514
Pulska epizoda Jamesa Joycea ili kako je Joyce zalutao u Puljsko kino 45
Put ocu, nakon njegove smrti 477
Putopis i dodirne tačke 210
Putovanje ka sebi 179
Putovanje na kraj života 180
Putovanje 730
Ralo moga oca 481
Rani sat 155
Rascjep 310
Raskrsnica 556
Razglednica 721
Razgovor s nadom 291
Razlike 269
Reč je mogla sve 107
Reči 84, 204
Rekoše 294
Restlovi, visuljci, otpaci 411
Revolucija 347
Riblje oko 592
Riječ iz riječi 186
Rijeka dijeli obale 275
Rimski epigrami 315
Rimsko zvono 38
Roman kao izazov 191
Roman od pesama 218
Romaneskni opus Ćamila Sijarića 202
Romantični psi 126
Ropstva 667
Rukopis život 357
S glavom u torbi 521
S rukama pod glavom 518
Sa granice 395
Sa oboda sna 606
Sagovornik 273
Sahrana ili bogovi dunđeri prave sarkofag za zemlju 164
Sakotsarijev katalog 631
Samoća i snovi 125
Pag
e22
0
Samoubica 387
Sanjar i svinjar 615
Sanjarenje na đubrištu o večnosti i beskraju 519
Sarajevo u dve slike Arijana, ljubavi moja 617
Sarajlićev antiratni ljubavni roman u stihovima 676
Savremena turska poezija 758
Seča paralelnih 590
Sećanje na mrtvog pesnika 336
Sedam pesama 137
Seecult 712
Senka kamena 457
Senke 452
Sentimentalni, etički verizam 221
Septembarska loza 438
Sevdalinka 27
Shvata ona 618
Sin i san 231
Skadar 361
Skica za biografiju 616
Skok 628
Sladoled 423
Slepi Indijosi 136
Slijepa sova iz tmina Persije 741
Slika sadašnjosti 524
Slika 338
Slom 554
Slučaj Padilja iznutra 128
Smrt jednog sna 735
Snevač od slame 564
Snovi 599
Soba na raskršću vetrova 601
Soko i gugutka 594
Sonet za Skendera 409
Soneti 344
Spomenik onima koje nema ko da spomene 192
Spoznajući svijet 751
Srednje slovo 416
Sricanjem u naslov 461
Statistika 403
Stid je pričati sada 323
Stihovi 268
Still life 67
Stranci 426
Strašan san 458
Strma ravan 5
Strofe 324
Stubovi kulture 54
Stvaranje 79
Sudbina 164
Sukob je rešen 75
Pag
e22
1
Sumnjiva izvjesnost 21
Sunčev breg 575
Sustva 541
Svadba na Dorćolu 169
Svaka kuća za Euripida 16
Sve bilo je muzika 715
Sve prolazi kroz sito vremena 17
Svedoku 248
Sveštenici smeća 560
Sveti Nikola 557
Svetinja finskog duha 112
Svitak papirusa 51
Svjetionik 642
Svjetlo mraka 498
Svojevremene misli 150
Šatro priče 655
Šinobus 668
Šljivik 515
Šta je veliki pisac 226
Šta nakon komadanja Orfeja? 188
Šumor 487
Taj glagol 445
Tajna srećnog braka 620
Takt 362
Talentovani čudak 4
Tamni trepet 368
Tarih 363
Tata 53, 649
Telefonski poziv 41
Telegrami 304
Telo, duh 172
Thomas misli o sinu 276
Tmina i srebro 462
Točka jedinstva razumijevanja u ljubavi 195
To 253, 446, 527, 546
Tragač 256
Tragovi 466
Trava 72
Tri godišnja doba 340
Tri mala čuda 624
Tri očeve smrti 658
Tri pesme 40, 382
Tri pohvale 146
Tri pojasa 281
Tri priče 638, 748
Tri soneta 321
Tromb 516
Trougao 734
Pag
e22
2
Tu nema nikoga 580
T 464
U čekaonici logopeda 545
U kvaru 720
U liftu 647
U potrazi za autentičnim životom 242
U prostoru 396
U stanu sam u kojem je upaljeno grijanje 393
U vremenu teškom 743
Ulica Gazi Husrev-begova 289
Uludağ 760
Umetnicima je svud teško 3
Umetnikov dom 728
Upad 547
Upotreba 417
Usamljenici 394
Uspavanka 114
Uspavanke za moju generaciju 121
Usputnosti 483
Uža mira 43
Valjalo bi stvari nazvati pravim imenom 335
Vanredno stanje 99
Varljivi pejzaži 292, 322
Velegradska jesen 548
Vetar 643
Vidrama vjerna 437
Vilenjak 494
Vir 408
Vitalnost oporog lirizma 215
Vladimirov put 350
Volšebni ćitab 216
Vortex temporum 679
Vrata Otranta 511
Vratio se otac 468
Vreli vir 767
Vreme trešanja 122
Vrh olovke 506
Vrtovi počeše da se događaju 399
X i Y 444
Pag
e22
3
”We Will Have a Blood Bath” 8
Za dvadeset pupoljaka 306
Za klavir i Didžeridu 290
Zabilješka o smrti 257
Zaboravljanje 610
Zaboravljeni zapisi nezaboravnih arapskih priča 746
Zagrebački dosije 708
Zaključan u biblioteci 329
Zapis o Zabeli 702
Zapis u proljetnoj ponoći 383
Zapisi iz Lisabona 718
Zapisi 690
Zatvor nad glavom 134
Zatvorska cigareta 737
Zavjesa 635
Zemlja 325
Zemljo otvori se 644
Zlatni presjek 259
Zlatousti mladić na stanici za starce 174
Zlo pamćenje 135
Zlobni mrtvaci 724
Znak proleća 637
Zore i vihori 183
Zulu warriors 625
Zvučni glagoli 377
Žena koja jeste i muž koji nije 747
Žig koji će nas nadživeti 229
Živa ili mrtva? 738
Živim u košmaru 19
Živio Lord Bajron 113
Živorad 488
Životna šansa 641
Život 469
Žudnja za teurgijom u biću pesme 175
C2H5OH 282
AUTORSKI REGISTAR
Abdelmalekian, Garous vidi Abdelmalekian, Garus
Pag
e22
4
Abdelmalekian, Garus 739
Aćin, Jovica 566, 709
Aćin, Zdenka 662
Ahmeti, Lindita 734
Ajradini, Uzeir (1952-) 247
Ajzenkol, Marijana 248
Albahari, David (prevodilac) 40
Albahari, David 173, 567
Aleksić, Dejan (1972-) 249, 250
Aleksić, Jana (1984-) 174, 175, 251
Alempijević, Milen 252, 568
Anderson, Claes 65
Anderson, Urban 66
Andersson, Claes vidi Anderson, Claes
Andersson, Urban vidi Anderson, Urban
Andrić, Radomir (prevodilac) 756, 757
Anvenjarvi, Johani vidi Anvenjarvi, Johani
Anvenjarvi, Johani 67
Arbutina, Petar V. 176, 177, 178, 179, 180
Arent, Agnješka Žuhovska- (1983-) vidi Žuhovska Arent, Agnješka (1983-)
Arnadotir, Nina Bjork 68
Avdović, Enisa (1988-) 253
Axelson, Sun 69
Axelsson, Sun vidi Axelson, Sun
Aykut, Ksenija vidi Golubović-Braiek, Ksenija
Babić, Sava (prevodilac) 753, 765
Bahović Latifović, Ajša (1990-) 254
Bajac, Vladislav (954-) 691
Bajsić, Tomica (prevodilac) 35, 50, 52
Bajsić, Tomislav (1968-) 255
Bakić, Tanja (prevodilac) 738
Baljak, Aleksandar 682, 683, 684, 685, 686
Barna, Laura (1964-) 256, 663
Barna, Laura 569, 570, 571
Bašagić, Safet-beg (prevodilac) 770
Beam, Alex (osoba koja intervjuiše) 8
Beganović, Seida (prevodilac) 168
Begić, Mehmed 257
Begović, Sead 258
Belić, Aleksandar (prevodilac) 43, 64
Benak, Vesna Stanković (1969-) vidi Stanković Benak, Vesna (1969-)
Benak, Vesna Stanković vidi Stanković Benak, Vesna (1969-)
Benak, Vesna Stanković vidi Stanković Benak, Vesna
Benak, Vesna Stanković- vidi Stanković Benak, Vesna
Beng, Erik Heding vidi Hedin, Beng Erik
Bertolino, Nikola (1931-) 124, 125
Beslić, Lana Derkač vidi Derkač Beslić, Lana
Pag
e22
5
Bešić, Alen (prevodilac) 41
Bešić, Alen 259
Biga, Vesna (1948-) 260
Bjork, Nina Arnadottir vidi Arnadotir, Nina Bjork
Bjork, Nina Arndottir vidi Arnadotir, Nina Bjork
Blagojević, Berislav (1979-) 572
Bo, Legijas vidi Bo, Legijas
Bo, Legijas 70
Bodrožić, Marica 59
Bogićević, Miodrag 692
Bognar, Zoran (1965-)
181, 182, 183, 261, 262, 263, 264
Bogojević, Dejan (1971-) 265, 266
Bojanić, Dušanka (prevodilac) 756, 757
Bojanić Tijardović, Dragana (prevodilac) 725, 728, 730
Bolaño, Roberto (1953-2003) vidi Bolanjo, Roberto (1953-2003)
Bolanjo, Roberto (1953-2003) 126
Boranijašević, Gordana (1960-) 267
Borozan, Vlado (prevodilac) 157
Boškailo, Bisera (prevodilac) 60, 62
Boškailo, Bisera Suljić vidi Suljić-Boškail, Bisera
Boškailo, Bisera Suljić- vidi Suljić-Boškailo, Bisera
Bošković, Dragan (1970-) 184
Bošnjak, Vesna 268, 573
Božić, Mirko 269
Božović, Gojko (1972-) 270, 271, 272, 273
Božović, Gojko 1
Brez-Valentajn, Kler 33
Briza, Jan (osoba koja intervjuiše) 136
Briza, Jan (prevodilac) 130, 132, 139
Briza, Jan (1946-) 127
Brka, Amir (1963-) 275
Brka, Amir 274
Brković, Balša (1966-) 276
Brnardić Oproiu, Ana (prevodilac) 121
Bulatović, Valentina (1971-) 29, 30
Bulatović, Valentina 28
Bulić, Vlado 277
Bulić, Zehnija (1970-) 185, 186, 278, 279, 280, 281, 282, 574
Bundalo, Zoran M. (1947-) 283
Burdžović, Saladin (1968-) 284
Cabrales, Lusi Alberto vidi Kabrales, Lusi Alberto
Cacan, Fikret (1958-) 285
Cardenal, Ernesto vidi Kardenal, Ernesto
Cengis, Metin (1953-) 750
Cengiz, Metin (1953-) 751
Chelebioglu, Gocenur (1971-) vidi Čelebioglu, Gokčenur (1971-)
Pag
e22
6
Chuan, Hi (1963-) vidi Huan, Hi (1963-)
Corax vidi Koraksić, Predrag
Creeley, Robert (1926-2005) vidi Krili, Robert (1926-2005)
Cserna Szabo, Andras (1974-) vidi Černa Sabo, Andraš (1974-)
Cummings, Edward Estlin (1894-1962) vidi Kamings, Edvard Estlin (1894-1962)
Cvetković, Milomir Bata (1962-)575
Čar, Aleš (1971-) 720
Čelebioglu, Gokčenur (1971-) 752
Černa Sabo, Andraš (1974-) 753
Čoleva, Silvija (1953-) 160
Čotrić, Aleksandar 687
Čučnik, Primož (1971-) 721
Čudić, Marko (lektor) 767
Ćelić, Živojin (1954-) 576
Ćirić, Saša (1975-) 286
Ćišić, Nedim 287
Ćosić, Nebojša (1958-) 693
Ćuen, He (1944-) 754
Ćuković, Milica (1987-) 187
Ćuković, Milica 34
Ćulibrk, Gordana 577
Dabižinović, Ervina 288
Dagbjartsdotir, Vilborg 71
Dagbjartsdottir, Vilborg vidi Dagbjartsdotir, Vilborg
Dağlarca, Fazil Hüsnü (1914-2008) vidi Daglardža, Fazil Husni (1914-2008)
Daglardža, Fazil Husni (1914-2008) 755
Danielsen, Arnbjorn 72
David, Filip 664
Debeljak, Aleš 722
Dedović, Dragoslav (1963-) 289, 290
Delalić, Munib (1950-) 291
Demić, Mirko (1964-) 578
Demirović, Emina 292
Derkač Beslić, Lana 579
Derkač, Lana (1969-) 31
Dijas Martines, Manuel 128
Dijaz Martinez, Manuel vidi Dijas Martines, Manuel
Dimkovska, Lidija (1971-) 161
Dimovska, Lidija (prevodilac) 161
Dimovska, Lidija (priređivač, sakupljač) 166, 167
Dimovska, Lidija 162
Pag
e22
7
Dobričić, Milan (prevodilac) 752
Dobričić, Milan (1977-) 293, 294
Doj, Pal vidi Doj, Pal
Doj, Pal 73
Dorin, Lara 580
Dreković, Ajtana 295
Dumić, Biljana (1963-) 296
Duraković, Ferida (1957-) 297
Durcan, Paul (1942-) 35
Durkan, Pol (1942-) vidi Durcan, Paul (1942-)
Durović, Fatima (1970-) 298
Durović, Fatima (1980-) 299
Durović, Selma (1985-) 300
Džafić, Atif 2
Džanković, Birsena (1988-) 302
Džanković, Birsena 301
Džengis, Metin (1953-) vidi Cengis, Metin (1953-)
Džengis, Metin (1953-) vidi Cengiz, Metin (1953-)
Džernot, Liza (1967-) 36
Đerlek, Muhamed (ilustrator) 178
Đorđević, Dejan (1970-) 304
Đorđević, Dejan 303
Đuković, Kristina (1981-) 555
Đuković, Milica 188
Đurić, Dubravka 305
Ecevit, Bülent (1925-2006) vidi Edževit, Bulent (1925-2006)
Edževit, Bulent (1925-2006) 756, 757
Egen, Jo 74
Eggen, Jo (prevodilac) 74
Eggen, Jo vidi Egen, Jo
Ekdahl, Lina vidi Ekdahl, Lina
Ekdahl, Lina 75
Eldjarn, Thorarin vidi Eldjarn, Torarin
Eldjarn, Torarin 76
Elmasbegović, Kadrija 306
Eloj-Garsija, Marija 129
Emin, Bilge (1976-) 3
Esenin, Serge ï Aleksandrovič (1895.1925) 145
Pag
e22
8
Farkaš, Ištvan (1962-) 307
Fehratović, Jahja (1982)- 308, 309, 310
Fehratović, Jahja 189, 190, 191, 192
Fernándes, Francisko de Asiss vidi Fernandes, Francisko de Asis
Fernandes, Francisko de Asis 130
Fičor, Edo (prevodilac) 729
Folić, Miloš (1984-) 581
Gajtanović, Nebojša(1970) 193, 194, 311, 312, 665
Galijašević, Tarik 313
Gato, Alfonso (1965-) vidi Gatto, Algonso
Gatto, Algonso 314
Gizi, Piter (1959-) 38
Gizzi, Péter (1959-) vidi Gizi, Piter (1959-)
Gobo, Sandro 582
Gojkov, Dušan (1965-) 583
Golubović-Braiek, Ksenija (1960-) vidi Golubović-Braiek, Ksenija
Golubović-Braiek, Ksenija 758
Goljavkin, Viktor (1929-) 146
Goljavkin, Viktor Vladimirovič (1929-) vidi Goljavkin, Viktor (1929-)
Gras, Ginter (1927-2015) vidi Grass, Günter (1927-2015)
Grass, Günter (1927-2015) 60, 61
Grbović, Dragan 584
Greider, Göran vidi Greider, Goran
Greider, Goran 77
Grimsdotir, Vigdis 78
Grimsdottir, Vigdis vidi Grimsdotir, Vigdis
Gromača, Tatjana 195
Gudžević, Sinan 315
Guo, Mo žuo (1892-1978) 759
Guo, Moruo zhu (1892-1978) vidi Guo, Mo žuo (1892-1978)
Gutierrez, Ernesto vidi Gutijeres, Ernesto
Gutijeres, Ernesto 131
Gvero, Jovan 585
Gvozdenović, Slavomir (1953-) 317
Gvozdenović, Slavomir 316
Hadrović, Safet (1952-) 318
Hadrović Vrbički, Safet (1952-) vidi Hadrović, Safet (1952-)
Hadžić, Ibrahim (1944-) 319, 320
Halilović, Amela 586
Halilović, Elma (1978-) 196
Halilović, Enes (osoba koja intervjuiše) 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 9, 11, 13, 14, 15, 16, 17, 18
Halilović, Enes (prevodilac) 743
Halilović, Enes (1977-, osoba koja intervjuiše) 19
Halilović, Enes (1977-) 321, 556
Pag
e22
9
Halilović, Enes 25, 197, 198, 199, 200, 587, 588, 694, 710
Halilović, Maida 322
Hamidović, Ekrem 323, 324
Hamović, Dragan (1970-) 325
Hamović, Dragan 201
Hamri, Torstein Fra vidi Hamri, Torsteinn Fra
Hamri, Torsteinn Fra 79
Hamzić, Emsura (1958-) 326
Hanuša, Samir 202
Hedin, Beng Erik vidi Hedin, Beng Erik
Hedin, Beng Erik 80
Hejrani, Reza (1977-) vidi Hejrani, Reza (1977-)
Hejrani, Reza (1977-) 740
Helmsdal Nielsen, Gudrid 81
Henri, Brajan (1972-) 39
Henry, Brian (1972-) vidi Henri, Brajan (1972-)
Herceg, Ivan (1970-) 327
Hermodson, Elisabet 82
Hermodsson, Elisabet vidi Hermodson, Elisabet
Hikmet, Nazim (1902-1963) 760
Hikmet, Njazim vidi Hikmet, Nazim (1902-1963)
Hilis, Robert (1951-) 40
Hilles, Robert (1951-) vidi Hilis, Robert (1951-)
Hoagland, Toni (1953-) vidi Hogland, Toni (1953-)
Hodasevič, Vadislav Felicianovič (1886-1939) 147
Hodasevič, Vladislav Felicianovič (1886-1939) vidi Hodasevič, Vadislav Felicianovič
(1886-1939)
Hodasevič, Vladislav Felicijanovič (1886-1939) vidi Hodasevič, Vadislav Felicianovič
(1886-1939)
Hogland, Toni (1953-) 41
Holbus, Jasmina (1969-) 328
Holk, Henrik vidi Holk, Henrik
Holk, Henrik 83
Hrbat, Nedim (1977-) 329
Huan, Hi (1963-) 42
Husić, Ajdin 589
Husić, Sead 330
Ibrahimagić, Omer (1968-) 331
Ilić, Dejan (1961-) 332
Ilić, Mikica 590
Ilić, Slađana (1974-) 591
Isaković, Ana (1977-) 26
Isakovski, Igor (prevodilac) 163
Isakovski, Igor (1970-) 163
Isakovski, Igor (1970-2014) 333
Ivančević, Olja Savičević- vidi Savičević, Olja Ivančević (1974-)
Ivanović, Božidar 203
Pag
e23
0
Jacobsen, Rolf (1907-1994) vidi Jakobsen, Rolf (1907-1994)
Jagić, Dorta 592
Jahić, Ervin (1970-) 335
Jakobsen, Rolf (1907-1994) 84
Jakovljević, Miodrag (1962-1992) 336
Jamasaki, Kajoko (1956-) 337, 761
Jašarević, Haris (1992-) 338
Jašović, Predrag (1971-) 593
Jejts, Viijam Batler (1865-1939) 43
Jelenković, Saša (1964-) 339, 666
Jelenković, Saša 4
Jelić, Lejla Aleksandra 340
Jernot, Lisa (1967-) vidi Džernot, Liza (1967-)
Jesenjin, Sergej Aleksandrovič (1895-1925) vidi Esenin, Serge ï Aleksandrovič
(1895.1925)
Jevtić, Miloš (osoba koja intervjuiše) 10
Joković, Miroljub 5
Jovanović, Danijela (prevodilac) 47
Jovanović, Danijela (1975-) 44, 204
Jovanović, Danijela (1976-) 594
Jovanović, Danijela 341, 342
Jovanović Danilov, Dragan (1960-) 343
Jovanović, Mirko (1985-) 344
Jovelić, Marijana (1974-) 345, 346, 347
Jurić, Hrvoje 348
Kabrales, Lusi Alberto 132
Kalač, Boro (1985-) 349
Kalamujić, Lejla (1980-) 595
Kalčić, Miodrag (1956-) 45
Kaleškovski, Emil (1977-) 164
Kalezić Radonjić, Svetlana (1980-) 350
Kamerić, Melina 596
Kamings, Edvard Estlin (1894-1962) 46
Kanački, Marija Vasić (1977-) vidi Vasić Kanački, Marija (1977-)
Kaplan, Almin (1985-) 351, 352
Karabeg, Emira 597
Karakaš, Damir (1967-) 598
Karanović, Dunja 353
Karanović, Zvonko (1959-) 599
Kardenal, Ernesto 133
Karić, Enes (1958-) 22
Katajavuori, Riina 85
Katajavuori, Rina vidi Katajavuori, Riina
Katal, Hodo 354
Kemény, István vidi Kemenj, Ištvan
Pag
e23
1
Kemenj, Ištvan 762
Khuisein, Li (1937-) vidi Khuisein, Li (1937-)
Khuisein, Li (1937-) 763
Kilpi, Eeva vidi Kilpi, Eeva
Kilpi, Eeva 86
Kingsolver, Barbara (1955-) 47
Kirin, Miroslav (prevodilac) 42
Kirin, Miroslav (1965-) 355, 356
Kiso, Jelica (1977-) 357
Kitelsen, Erling 87
Kittelsen, Erling vidi Kitelsen, Erling
Klarić, Tvrtko (prerađivač) 630
Knežević, Katja (1987-) 358
Knežević, Marija (osoba koja intervjuiše) 12
Knežević, Marija (prevodilac) 137
Knežević, Marija (1963-) 206, 359, 360, 361, 362, 557
Knežević, Marija 205, 667
Kolar, Almir 363
Komel, Ivana (prevodilac) 732
Konstantinović, Miloš (prevodilac) 123
Kopicl, Vladimir (1949-) 364, 365, 366
Kopić, Mario (1965, prevodilac) 314
Koraks vidi Koraksić, Predrag
Koraksić, Predrag 6
Korneti, Elza 144
Kosovel, Srečko 723
Kostić-Pahnoglu, Tamara (prevodilac) 144
Kostov, Velimir (prevodilac) 160
Kostov, Velimir 367
Krajnović, Adrijana (1987-) 165
Kralj, Milica (1953-) 368
Krasni, Zlatko (prevodilac) 63
Krcić, Šefket (1953-) 695
Kriger, Mihael (1943-) vidi Krüger, Michael (1943-)
Krili, Robert (1926-2005) 48
Kristiensen, Inger 88
Kroik, Asa vidi Kroik, Asa
Kroik, Asa 89
Krüger, Michael (1943-) 62
Kunce, Rajner vidi Kunce, Rajner
Kunce, Rajner 63
Kvaja, Olivera 369
Kwaya 600
Lakas, Gordin (1952-) 718
Lakićević, Dragan (1952-) vidi Lakas, Gordin (1952-)
Laković, Aleksandar B. (1955-) 208, 370, 371, 711
Laković, Aleksandar 207
Pag
e23
2
Lanckor, Gabor (1981-) 764
Lanczkor, Gábor (1981-) vidi Lanckor, Gabor (1981-)
Larsen, Mariane 90
Larsen, Marianne vidi Larsen, Mariane
Larson, Stig 91
Larsson, Stig vidi Larson, Stig
Latifović, Ajša Bahović- vidi Bahović Latifović, Ajša (1990-)
Lazarov, Risto (1949-) 166
Lazić, Boris (1967-) 372
Lazić, Radmila 373, 374
Lec, Stanislav Jerži (1909-1966) 154
Lec, Stanislaw Jerzi (1909-1966) vidi Lec, Stanislav Jerži (1909-1966)
Lengold, Jelena (1959-) 375, 376
Leštarić, Srpko (prevodilac) 747, 748, 749
Leštarić, Srpko 745, 746
Leštarić, Vrsan (1977-) 601
Lipovec, Slađan (1972-) 377
Loma, Miodrag (1957-) 209
Loveid, Cecilie 92
Lubarda, Jelena (1970-) 378
Lukač, Aladin (1976-2003) 379
Lukač, Rajko (1952-) 380, 602
Lunden, Eldrid 93
Lung, Kristina vidi Lung, Kristina
Lung, Kristina 94
Ljajić, Amina (1997-) 381
Ljubičić, Čedomir 603
Ljubinovič, Jan (1972-) 382
Ljubinovič, Jan 604
Madžirov, Nikola (1973-) 167
Mahić, Admiral 383
Mahmuti, Aslan (1971-) 384
Maksić, Ivana (1984-) 605
Mančić, Aleksandra (prevodilac) 33
Mančić, Aleksandra 134
Mandić, Zoran (1950-) 606
Mandić, Zoran M. (1950-) 385, 386, 387
Mandić, Zoran M. 668
Manojlović, Sonja (1948-) 388
Marainen, Tomas vidi Marainen, Tomas
Marainen, Tomas 95
Marčetić, Milovan 389
Marić, Aleksandar (1973-) 390
Marinković, Tomislav (1949-) 669
Pag
e23
3
Marinšek Nikolić, Mirjana (1947-) 607
Marinšek-Nikolić, Mirjana (1947-) 608, 670
Marjanović, M iroljub 712
Marković, Dragan 391
Marković, Slavoljub (1950-) 611
Marković, Slavoljub 609, 610
Marojević, Igor (1968-) 612
Martinović, Miraš (1952-) 696
Martinović, Miraš 741
Martinovski, Vladimir (1969-) 210
Martinovski, Vladimir 168
M asters, Edgar Lee (1868-1950) vidi Masters, Edgar Li (1868-1950)
Masters, Edgar Li (1868-1950) 49
Matić, Dejan (1979-) 392
Matić, Edi (1962-) 613
Matijašević, Irena (1965-) 393
Matović, Petar (1976-) 394
Matović, Petar (1978-) 395
Matović, Vladimir 148
Matras, Christian vidi Matras, Kristian
Matras, Kristian 96
Matvejević, Predrag (1932-) 671
Mehmedagić, Enver 396
Mehonić, Almir 211
Mehović, Selma Slezović- vidi Slezović M ehović, Selma
Micić, Milan 614
Micić, Miloš (1961-) 697
Mićanović, Miroslav (1960-) 397
Mićević, Kolja (1941-) 398
Mićunović, Radomir 212, 213, 214, 215, 216
Mihajlov, Mihajlo (1934-) 8
Mihajlov, Mihajlo 7, 149, 150, 699, 700, 701, 702
Mihajlović, Sandra (prevodilac) 764
Milankov, Ivana (prevodilac) 56
Milankov, Ivana (1952-) 399, 703
Miletić, Alexandra (1985-) 400
Milićević, Milojko (1959-) 401, 402, 403
Milićević, Milojko 615, 616
Milosavljević, Nenad 404
Miloš, Crnjanski (1893-1977) 713
Milošević, Nenad (1962-) 9, 405, 406, 672, 673
Milošević, Slađan (1978-) 407, 408
Milošević, Velimir 409
Milovanović, Ana Stišović vidi Stišović Milovanović, Ana
Mitrić, Radomir (1981-) 688
Mitrović, Milunika 410, 617
Mjelve, Sigmund 97
Mladenović, Dragana (1977-) 411
Monros, Silvija Stojaković vidi Stojaković, Silvija Monros
Monros Stojaković, Silvija (prevodilac) 129
Pag
e23
4
Monros Stojaković, Silvija (1949-, prevodilac) 143
Monros- Stojaković, Silvija (1949-) 618
Monrós-Stojaković, Silvia (1949-) vidi Monros-Stojaković, Silvija (1949-)
Monros-Stojaković, Silvija (1949-) 412, 413
Morovič, Andrej 724
Mozetič, Brane (1958-) 725
Mrđenovački, Milina (prevodilac) 46
Muhamedagić, Sead (1954-) 414
Muja, Ćazim (prevodilac) 734
Muminović, Rasim (1935-2012) 20, 21
Mungoshi, Charles (1947-) 50
Mungoši, Čarls (1947-) vidi Mungoshi, Charles (1947-)
Muratović, Enver (1978-) 415
Musa, Sabri (1932-) vidi Musa, Sabri (1932-)
Musa, Sabri (1932-) 747
Musabegović, Senadin (1970-) 619
Naibi, Jelena 620
Navaej, Ebtehaj (prevodilac) 742
Navaey, Ebtehaj (prevodilac) 739, 740
Navaey, Ebtehaj vidi Navaej, Ebtehaj
Navaey, Ebtehaj vidi Navaey, Ebtehaj
Nedeljković, Nenad 217
Nedeljković, Olivera (1973-) 416
Nedeljković, Živorad (1959-) 418
Nedeljković, Živorad 417
Nenezić, Marija (1971-) 714
Nezirović, Elvedin (1976-) 621
Nezirović, Elvedin 419
Nielsen, Gudrid Helmsdal vidi Helmsdal Nielsen, Gudrid
Nikolić, Mirjana Marinšek- (1947-) vidi Marinšek Nikolić, Mirjana (1947-)
Nikolić, Mirjana Marinšek- (1947-) vidi Marinšek-Nikolić, Mirjana (1947-)
Nikolić, Sanja (1976-) 420
Nikšić, Naka 27
Nordbrandt, Henrik vidi Nordbrandt, Henrik
Nordbrandt, Henrik 98, 99
Novak, Boris A. 726
Novaković, Aleksandar (1975-) 558
Novaković, Duško (1948-) 422, 423
Novaković, Duško 421
Numinen, Ritva (prevodilac) 67, 85, 86, 102, 109, 115, 120
Nuri-Hadžić, Bahrija (1904-1994) 10
Nurović, Redžep (1945-) 424
Nuuminen, Riittva vidi Numinen, Ritva
Nuuminen, Riittva vidi Sijarić, Ilja
Pag
e23
5
Oblučar, Branislav (1978-) 425
Obradović, Biljana D. (prevodilac) 51
Obradović, Biljana D. 51, 426
Odalović, Nataša B. (1972-) 427, 428
Öijer, Bruno K. vidi Oijer, Bruno K.
Oijer, Bruno K. 100
Oklapi, Hana (1983-) 623
Oklapi, Hana 622
Olebara, Nnamdi (1963-) vidi Olebara, Nnamdi (1963-)
Olebara, Nnamdi (1963-) 52
Oproiu, Adrian (prevodilac) 121
Oproiu, Ana Brnardić vidi Brnardić Oproiu, Ana
Orban, Oto (1936-2002) 765
Orbán, Ottó (1936-2002) vidi Orban, Oto (1936-2002)
Orcsik, Roland (1975-) vidi Orčik, Roland (1975-)
Orcsik, Roland vidi Orčik, Roland
Orčik, Roland (prevodilac) 767, 768
Orčik, Roland (1975-) 766, 767
Oskar, Jon 101
Osmanli, Tomislav (1956-) 169
Osti, Josip (prevodilac) 723, 726, 731
Osti, Josip (1945-) 674, 675, 676, 727
Ostojić, Bojan Savić (1983-) vidi Savić Ostojić, Bojan (1983-)
Ostojić, Bojan Savić (1983-) vidi Savić Ostojić, Bojan (1983-)
Otonokoski, Lauri vidi Otonokoski, Lauri
Otonokoski, Lauri 102
Ožegović, Saša 429
Pačariz, Ilhan (1983-) 430, 431
Padilla, Ebert vidi Padilja, Eberto
Padilja, Eberto 135
Pahnoglu, Tamara Kostić vidi Kostić-Pahnoglu, Tamara
Paivio, Sara vidi Paivio, Sara
Paivio, Sara 103
Pajić, Milenko (1950-) 624
Pajić, Milenko 559
Pajić, Petar (1935-) 432
Pajković, Radoslav (prevodilac) 760
Pallto, Kirsti vidi Palto, Kristi
Palto, Kristi 104
Pancirov, Ante (1975-) 433
Pangarić, Zlatko (1962-) 434, 435, 436
Pangarić, Zlatko 560
Pantić, Mihajlo (1957-) 625
Pantić, Mihajlo 218, 677
Pantović, Bojana Stojanović- vidi Stojanović Pantović, Bojana (1960-)
Papić, Srđan (1977-) 626
Parun, Vesna (1922-2010) 437
Pag
e23
6
Pasos, Hoakin 136
Pasos, Joaquin vidi Pasos, Hoakin
Pašić, Mirzana 627
Paunković, Andrej (prevodilac) 153
Paunković, Duško (1963-, prevodilac) 147
Paunković, Zorislav (prevodilac) 146
Paunović, Zoran Ž. (1970-, prevodilac) 169
Paunović, Zoran Ž. (1970-) 628
Pavković, Vasa 438
Pavlov, Dragoljub (1940-) 439, 440
Pavlović, Danica (1976-) 441
Pejković, Alan (1971-) 442
Pejković, Alen (1971-) 443
Peneva, Iskra 444
Pepić, Seniha (1989-) 446
Pepić, Seniha 445
Perišić, Vinka (1957-) 447, 448
Perţa, Cosmin (1982-) vidi Perta, Cosmin (1982-)
Perta, Cosmin (1982-) 121
Pešić Sigma, Zoran (1960-) 449
Petričević, Paula (1978-) 450
Petrov, Krinka Vidaković vidi Vidaković Petrov, Krinka
Petrović, Mirjana (1976-) 451, 452
Pinhas-Cohen, Hava (1955-) vidi Pinxas-Koen, Hava (1955-)
Pinxas-Koen, Hava (1955-) 744
Pisarnik, Alehandra (1936-1972) 137
Pizarnik, Alejandra (1936-1972) vidi Pisarnik, Alehandra (1936-1972)
Pjanić, Petar 678
Plat, Silvija (1932-1963) 53
Plath, Sylvia (1932-1963) vidi Plat, Silvija (1932-1963)
Podrimja, Ali (1942-) 735
Pogačar, Marko (1984-) 453, 454
Popović, Bogdan A. 219
Popović, Milan B. (1976-) 455
Popović, Milorad 629
Posilović, Kristina (1982-) 456
Poslek, Darko (prevodilac) 126
Poulsen, Peter 105
Pravdić, Ivan 220
Prodanović, Mileta (1959-) 706
Prodanović, Mileta 631
Prokopiev, Aleksandar 170
Puslojić, Adam (1943-) 457
Pušić, Radosav (prevodilac) 754, 763
Quan, He (1944-) vidi Ćuen, He (1944-)
Pag
e23
7
Radisavljević, Zoran (1952-) 458
Radišić, Branislav (1953-) 561
Radman, Vesna (1984-) 54
Radojčić, Saša (1963-) 222, 459
Radojčić, Saša 221
Radonjić, Svetlana Kalezić (1980-) vidi Kalezić Radonjić, Svetlana (1980-)
Radonjić, Viktor (1973-) 460, 461, 462, 632
Radović, Borislav (1935-, prerađivač) 552
Radović, Borislav (1937-) 463
Radović, Branislav 633
Radović, Duško (1922-1984) 464
Raičević, Miodrag (1955-) 465
Rajčić, Biserka (prevodilac) 158
Rakić Šaranac, Marija (1982-) 466
Ralević, Velimir (1970-) 467
Ramičević, Mersid (1981-) 679
Rasmunson, Ludvig 106
Rasmunsson, Ludvig vidi Rasmunson, Ludvig
Rastoder, Minela (prevodilac) 59
Rebronja, Ismet (prevodilac) 145
Rebronja, Ismet (1942-2006) 468, 469, 707
Rebronja, Ismet 11, 32, 223, 224, 225, 634, 680
Rebronja, Nadija (1982-) 470, 471
Rem, Håvard (1959-) vidi Rem, Hovard (1959-)
Rem, Hovard (1959-) 108
Repeša, Adnan (1978-) 635
Repman, Danijela (1976-) 472
Rešin Tucić, Vujica (1941-2009) 473
Richards, Piter (1967-) vidi Ričards, Piter (1967-)
Ričards, Piter (1967-) 55
Rigonat, Flavio 12
Risojević, Ranko (1943-) 474
Ristić, Dragan (1948-) 636
Ristić, Slađana 637
Ristov, Ivana (lektor) 767
Ristov, Ivana (prevodilac) 762, 766
Ristović, Ana (prevodilac) 720, 721, 722, 724, 733
Ristović, Ana (1973-) 475, 476
Roseti, Ana 138
Rostokina, Ana (prevodilac) 151, 152
Rostokina, Ana (1986-) vidi Rostokina, Anna (1986-)
Rostokina, Anna (1986-) 151, 152
Rotenberg, Džeroma (1931-) 56
Rothenberg, Jerome (1931-) vidi Rotenberg, Džeroma (1931-)
Saarikoski, Penti vidi Sarikoski, Penti
Sadiković, Samir (1963-) 638
Sadiković, Samir 562
Pag
e23
8
Safarzade, Tahere (1936-2008) 742
Saffarzadeh, Tehereh (1936-2008) vidi Safarzade, Tahere (1936-2008)
Salković, Avdija (prevodilac) 750, 751, 760
Sami de, Sad (1963-) vidi Sadiković, Samir (1963-)
Santos, Mário vidi Santos, Mario
Santos, Mario 139
Sarić, Zvonko (1963-) 639
Sarikoski, Penti 109
Savičević, Olja Ivančević (1974-) 719
Savić, Blagoje (1951-) 477
Savić Ostojić, Bojan (1983-) 640
Savić Ostojić, Bojan (1983-) 478
Seabra, Hoze Augusto (1937-2004) 140
Seabra, José Augusto (1937-2004) vidi Seabra, Hoze Augusto (1937-2004)
Selmanović, Anida 479
Sergeev, Andrej (1933-1998) 153
Sergejev, Andrej (1933-1998) vidi Sergeev, Andrej (1933-1998)
Sij, Ferenc 768
Sijarć, Ilja (prevodilac) 104
Sijarić, Ćamil (prevodilac) 115
Sijarić, Iila (prevodilac) 81
Sijarić, Ilja (autor) 67
Sijarić, Ilja
(prevodilac) 65, 66, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 82, 83, 86, 87, 88, 89
, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 97, 98, 99, 100, 101, 102, 103, 105, 106, 107, 109, 114, 116, 1
17, 118, 119, 120, 154, 155
Sijarić, Ilja 110, 111, 112, 113, 226
Sijarić, Safet (1952-) 641
Simić, Goran (1952-) 480
Simić, Milan R. (1959-) 141, 564
Simić, Milan 563
Simić, Mima 642
Simonović, Dejan (1960-) 643
Slezović M ehović, Selma 57
Smaka, Smail (prevodilac) 737
Soćanin, Siniša (1972-) 565, 644
Softić, Faiz (1958-) 481
Sokić, Vladan 645
Sorel, Sanjin (1970-) 483
Sorel, Sanjin 482
Srdić, Srđan (1977-) 646
Stamenković, Mila (1981-) 769
Stǎnescu, Gabriel vidi Stanesku, Gabriel
Stanesku, Gabriel 122
Staničić, Martina 484
Stanković Benak, Vesna (prevodilac) 36, 38, 39, 55
Stanković Benak, Vesna (priređivač, sakupljač) 233
Stanković Benak, Vesna (1969-) 485, 486
Stanković, Dragoljub (1971-) 227
Stanojević, Dobrivoje (1958-) 228, 229, 488
Pag
e23
9
Stanojević, Dobrivoje 487
Stefanović, Tatjana (prevodilac) 51
Stefanović, Veroslav 13
Steinar, Stein vidi Steinar, Steinn
Steinar, Steinn 114
Stëtijë, Salah (1929-) vidi Stetije, Salah (1929-)
Stetije, Salah (1929-) 123
Stevens, Wallace (1897-1955) vidi Stivens, Volas (1879-1955)
Stišović Milovanović, Ana 230
Stivens, Volas (1879-1955) 58
Stojaković, Silvija Monros (prevodilac) 138
Stojaković, Silvija Monros (1949-) vidi Monros-Stojaković, Silvija (1949-)
Stojaković, Silvija Monros- (1949-) vidi Monros Stojaković, Silvija (1949- )
Stojaković, Silvija Monros- (1949-) vidi Monros-Stojaković, Silvija (1949-)
Stojaković, Silvija Monros- vidi Monros Stojaković, Silvija
Stojaković, Silvija Monros- vidi Monros- Stojaković, Silvija (1949-)
Stojanović Pantović, Bojana (1960-) 489
Stojanović, Svetozar (autor) 148
Stojković, Dušan 490
Stojnić, Vladimir (prevodilac) 49
Stojnić, Vladimir (1980-) 491, 492
Stupar, Tanja 493
Stupica, Lucija (1978-) 728
Suljić-Boškail, Bisera (prevodilac) 61
Suljić-Boškailo, Bisera 494
Sureja, Jusuf (prevodilac) 755
Świetlicki, Marcin (1961-) vidi Švjetlicki, Marćin (1961-)
Szijj, Ferenc vidi Sij, Ferenc
Szymborska, Wisłwa vidi Šimborska, Vislava
Šajin, Aleksandar 495, 681
Šajtinac, Radivoj 231
Šajtinac, Uglješa (1971-) 648
Šajtinac, Uglješa 647
Šamić, Jasna (1949-) 496, 497, 498, 649
Šaponja, Nenad (1964-) 499
Šarac, Marija Rakić- (1982-) vidi Rakić Šaranac, Marija (1982-)
Šarenkapić, Šaban (1956-) 501
Šarenkapić, Šaban 500
Šarić, Sekule 650
Šćekić, Novo 651
Šehabović, Šejla 502
Šehić, Faruk 503
Šehu, Fahredin (prevodilac) 736
Šehu, Fahredin (1972-) 736
Šimborska, Vislava 155
Šimić, Ivica 652
Šimoković, Marija (1947-) 504, 505
Pag
e24
0
Širazi, Šemsuddin Muhamed (1320-1389) 743
Šístek, František vidi Šistek, František
Šistek, František 156, 157
Šljivić, Sonja 506
Šljivović, Mladen (1976-) 508
Šljivović, Mladen 507
Šljvić, Sonja (priređivač, sakupljač) 336
Šodan, Damir (priređivač, sakupljač) 126
Šodan, Damir (1964-) 509, 510, 511
Šomlo, Ana (1935-, prevodilac) 744
Šop, Ljiljana 14, 232
Šteger, Aleš (1973-) 729, 730
Šujica, Božidar (1936-) 512
Švjetlicki, Marćin (1961-) 158
Tadijanović, Dragutin 233, 513
Tagore, Rabindranat (1861-1941) 738
Tagore, Rabindranath (1861-1941) vidi Tagore, Rabindranat (1861-1941)
Tamir, Zakariyya (1931-) vidi Tamir, Zekrija (1931-)
Tamir, Zekerija (1931-) 748
Tamir, Zekeriyya (1931-) vidi Tamir, Zekerija (1931-)
Tamir, Zekrija (1931-) 749
Tanasijević, Rade (1962-) 514, 515
Tanasijević, Rade (1964-) 516
Taufer, Veno (1933-) 731
Tešin, Srdan V. 234
Tiainen, Arja vidi Tiainen, Arja
Tiainen, Arja 115
Tijardović, Dragana Bojanić vidi Bojanić Tijardović, Dragana
Tijardović, Dragana Bojanić- vidi Bojanić Tijardović, Dragana
Tijardović, Ivan (1987-) 653
Tili, Robert (1957-) 654
Tili, Robert (1959-) 517
Tilly, Robert (1957-) vidi Tili, Robert (1957-)
Timotić, Željko (1979-) 235
Todoreskov, Dragana V. (1975-) 715
Todorović, Dana (1977-) 716
Todorović, Miroljub (1940-) 655
Todorovski, Gane 171
Tomaš, Marko 518
Tomašević, Boško (1947-) 519
Tomić, Miroslav (1963-) 520
Tontić, Stevan (1946-) 236, 237, 238, 521
Topčić, Zlatko 656
Topić, Jasmina (1976-) 522
Torvund, Helge 116
Trajković, Nenad 523
Trakl, Georg (1887-1914) vidi Trakl, Georg (1887-1914)
Pag
e24
1
Trakl, Georg (1887-1914) 64
Travančić, Melida (1985-) 524
Tripković, Dragana 525
Tucić, Siniša (1971-) 526
Tucić, Siniša (1978-) 15
Turel, Dan 117
Turell, Dan vidi Turel, Dan
Turković, Edin (1996-) 527
Ulven, Tor 118
Uljarević, Jovanka (1979-) 528, 529
Uljarević, Jovanka 239, 240, 657
Ursu, Ileana (1954-) 530
Utsi, Paulus vidi Utsi, Paulus
Utsi, Paulus 119
Uzunović, Damir (1965-) 658
Užičanin, Alaudin Sabit (1650-1712) 770
Valentaj, Kler Brez vidi Brez-Valentajn, Kler
Valleho, César (1892-1938) vidi Valjeho, Sesar (1892-1938)
Vallejo, César (1892-1938) 142
Valjeho, Sesar (1892-1938) vidi Vallejo, César (1892-1938)
Valjeho, Sesar (1892-1938) 143
Vasić, Bojan (1985-) 531
Vasić Kanački, Marija (1977-) 532
Vasilevski, Risto (prevodilac) 164, 171
Vasilevski, Risto (1943-) 689
Vasilevski, Risto 172
Veber, Glorjana vidi Veber, Glorjana
Veber, Glorjana 732
Vidaković, Dušan 717
Vidaković Petrov, Krinka (prevodilac) 131, 133
Vidojković, Marko 16
Virk, Jani (1962-) 733
Virolainen, Merja 120
Vlahović, Gordana 241, 242
Vučković, Goran (1965-) 533
Vučković, Goran 243
Vučković, Milica 534
Vučković, Rade 535
Vujčić, Nikola (1956-) 17
Vujčić, Nikola 536
Vujičić, Mića 659
Vujović, Novica 537, 538
Vukadinović, Miljurko (prevodilac) 122, 140
Vukadinović, Miljurko 539
Pag
e24
2
Vukićević, Danica (1959-) 540
Vukićević, Dejan (1965-) 660, 661
Vukomanović Rastegorac, Vladimir (1986-) vidi Vukomanović, Vladimir (1986-)
Vukomanović, Vladimir (1986-) 541
Vuković, Davor 542
Vuković, Marko (1975-, prevodilac) 84
Vuković, Marko (1975-) 543
Vuksanović, Olivera (1973-) 544
Yamasaki, Kayoko (1956-) vidi Jamasaki, Kajoko (1956-)
Yeats, William Butler (1865-1939) vidi Jejts, Viijam Batler (1865-1939)
Zaharov, Lav (prevodilac) 760
Zalihić, Almir (1960-) 545
Zekić, Alma (1995-) 546
Zelenika, Zoran (1974-) 547
Zhiti, Visar 737
Zirojević, Olga (1934-) 244
Zuzija, Dalibor (1974-) 548
Žetica, Adnan (1980-) 549
Živančević, Nina (1957-) 550
Živančević, Nina 18
Živanović, Branislav (1983-) 551
Živanović, Nikola (prevodilac) 48
Živanović, Nikola (1979-, prevodilac) 58
Živanović, Nikola (1979-) 19, 245, 246, 552, 553, 554, 690
Živanović, Vladimir (prevodilac) 759
Žuhovska Arent, Agnješka (prevodilac) 159
Žuhovska Arent, Agnješka (1983-) 159
Žuhovska Arent, Agnješka vidi Žuhovska Arent, Agnješka
PREDMETNI REGISTAR
Alhamiado književnost – 15 v. – Udžbenici 244
Arapska književnost 746
Pag
e24
3
Bjelica, Branislav – ”Beogradsko čištilište” 177
Bloom, Harold vidi Blum, Harold
Blum, Harold 34
Borges, Jorge Luis vidi Borhes, Horhe Luis
Borges, Jorge Luis vidi Kortasar, Hulio
Borges, Jorge Luis vidi Sabato, Ernesto
Borhes, Horhe Luis – Romani 141
Bošković, Dragan – ”Otac” 184
Bošnjak, Vesna – ”Hronika flore” 240
Božović, Gojko – Intervjui 1
Brka, Amir – “Crna sveska” 232
Bulić, Zehnija – “Intimna groteska” 200
Bulić, Zehnija – ”Intimna groteska” 193
Bulić, Zehnija – ”Topola ni do pola” 194
Burdžević, Saladin – ”Konstablerwache” 178
Burdžović, Saladin – ”Brus Li je umro u Bijelom Polju” 239
Campana, Dino vidi Kampana, Dino
Campana, Dino vidi Nikanor, Para
Cortázar, Julio vidi Borhes, Horhe Luis
Cortázar, Julio vidi Kortasar, Hulio
Cortázar, Julio vidi Sabato, Ernesto
Čakarević, Marjan – “Jezik” 207
Češka književnost 156
Čovek – Uzroci frustracija 20
Ćamil, Sijarić – Proza 176
Dedović, Dragoslav – ”Cafe Sumatra” 236
Dedović, Dragoslav – ”Dinarski Buda” 237
Dedović, Dragoslav – Poezija 238
Dostoevskiî, Fedor Mihaîlovič vidi Dostojevski, Fjodor Mihajlovič
Dostoevskií, Fedor Mihailovič vidi Dostojevski, Fjodor MIhajlović
Dostojevski, Fjodor Mihajlovič – “Zapisi iz Mrtvog doma” 149
Dostojevski, Fjodor MIhajlović 680
Drakulić, Aleksandar 710
Pag
e24
4
Džafić, Atif – Intervjui 2
Džojs, Džejms – ”Irska u baru” 54
Džojs, Džems vidi Joyce, James
Đerlek, Muhamed – Karikatura – Slikarstvo 25
Đilas, Milovan – Josip Broz Tito – Pisma 699
Emin, Bilge – Intervju 3
Etika 21
etnomuzikologija 679
Faulkner, William vidi Fokner, Vilijam
Fehratović, Jahja – “Korektor sveznadar” 198
Fehratović, Jahja – ”Korektor sveznadar” 186
Fokner, Vilijam 37
Frljić, Oliver – ”Paraziti su među nama – 26751” – Scensko izvođenje 26
Gudžević, Sinan – “Rimski epigrami” 223
Hadajat, Sadek vidi Hadejat, Sadek
Hadejat, Sadek – ”Slijepa sova” 741
Halilović, Enes – ”Potomci odbijenih prosaca” 192, 216
Hamović, Dragan – ”Matična knjiga” 201
Hanuša, Samir – ”San vlasnika ulične vage” 199
Humor 246
Isa al-Masiha – Esej 22
Isus Krist – Esej 22
Jahić, Dževad – ”Vitorin vrijes” 189
Japan – Putopisi 210
Jelenkovic, Saša – Intervjui 4
Joković, Miroljub – Intervjui 5
Joyce, James vidi Džojs, Džejms
Joyce, James – Pulska epizoda 45
Pag
e24
5
Kampana, Dino 126
Karanović, Vojislav – “Psalm” 175
Katal, Hodo – ”Berlinski led” 185
Kingsolver, Barbara vidi Kingsolver, Barbara
Kingsolver, Barbara – Eseji 44
Književni prevodioci
o – Honorari – Srbija – 21v 29
o – Srbija – 21v 29
Književnost
o – Književno prevođenje 31
o – Pesnički jezik 208
o – Religija 196
Kocbek, Edvard – Selimović, Meša – Prepiska 630
Koraksić, Predrag – Intervjui 6
Koreja – Književnost – 20v 769
Kortasar, Hulio – Romani 141
Kostić, Laza 208
Kultura – SEEcult portal 712
Lazić, Radmila – “Crna knjiga” 241
Lindgren, Astrid vidi Lindgren, Astrid
Lindgren, Astrid 226
Lukač, Aladin – ”Gitare morte” 205
Ljudska prava – Balkan – 1941 701
Makedonska poezija – 20v 162
Marković Koder, Dorđe 208
Marković, Radovan Beli 208
Marojević, Igor – “Beograđanke” 242
Mićunović, Radomir – ”Magična polja i komentari” 203
Mihajlov, Mihajlo – Biografija 694
Mihajlov, Mihajlo – Intervjui 7
Mihajlov, Mihajlo – Intervju 8
Mihajlov, Mihajlo – ”Ljeto Moskovsko 1964” 148, 692
Mihajlov, Mihajlo – život i delo 708
Mihajlov, Mihajlo 698, 702
Milošević, Nenad – Biografija 704
Milošević, Nenad – Intervjui 9
Milošević, Nenad – ”Mesta” 217
Milošević, Nenad – Poezija 195, 218, 219, 221
Miljković, Branko – Poezija 181
Pag
e24
6
Mitrović, Nemanja – ”Crtam po mraku ” 213
Moral 21
Musić, Kemal – ”Žig” 229
muzička filozofija 679
Muzika – Teorija – Eseji 679
Narodna poezija, lirska – Sandžak 27
Nikanor, Para 126
Nikaragvanska poezija – Eksteriorizam 127
Nuri-Hadžić, Bahrija – Intervjui 10
Padilja, Ebert vidi Padilja, Ebert
Padilja, Ebert – ”Van igre” 134
Parra, Nicanor vidi Kampana, Dino
Parra, Nicanor vidi Nikanor, Para
Parun, Vesna – Poezija 183
Pisana reč 662, 667, 677, 678
o – Kalifornija 33
Po, Edgar Alan – “Gavran” 57
Po, Edgar Alan – “Pad kuće Ašerovih” 57
Poe, Edgar Allan vidi Po, Edgar Alan
Poezija – Poetika 245, 246
Popa, Vasko – Poezija 674
Puslojić, Adam – Poezija 243
Raičković, Stevan 669
Rebronja, Ismet – Autobiografija 707
Rebronja, Ismet – Intervju 11
Ruska književnost – Oktobarska revolucija – 20v 692
Sábato, Ernesto vidi Borhes, Horhe Luis
Sábato, Ernesto vidi Kortasar, Hulio
Sábato, Ernesto vidi Sabato, Ernesto
Sabato, Ernesto – Romani 141
Sarajlić, Izet – Romani 676
Sartr, Žan-Pol 204
Sartre, Jean-Paul vidi Sartr, Žan-Pol
Savić Ostojić, Bojan – “Stereorama (scenarijum)” 188
Selimović, Meša – Kocbek, Edvard – Prepiska 630
Sevdalinke 27
Sijarić, Ćamil – Besede 224
Sijarić, Ćamil – Romani 202, 225
Pag
e24
7
Sijarić, Ćamil – ”Voda promuklica” 211
Skandinavska književnost – Prevodi 113
Skandinavski jezici – književnost 110
Slijepčević, Pero 663
Solženici˝in vidi Solženjicin, Aleksandar Isaevič
Solženic ˝ in, Aleksandr Isaevič – 1918-2008 vidi Solženjicin, Aleksandar Isajevič
Solženjicin, Aleksandar Isaevič – “Jedan dan Ivana Denisoviča” 149
Solženjicin, Aleksandar Isajevič – “Arhipelag Gulag” 150
Srpska književnost – Internet 717
Srpski jezik – Pravopis – Koren reči 32
Stefanović, Veroslav – Intevjui 13
Stojković, Dušan – ”Telo u telu” 212
Šajtinac, Radivoj – ”Psi versa ili otimanje vazduha” 182
Širazi, Šemsuddin Muhamed – Poezija 743
Širazi, Šemsudin Muhammad vidi Širazi, Šemsuddin Muhamed
Šop, Ljiljana – Intervjui 14
Švedska poezija 106
Tadijanović, Dragutin – “Balada o zaklanim ovcama” 233
Tahmiščić, Husein – Poezija 675
Tamir, Zakariyya vidi Tamir, Zekerija
Tamir, Zekerija – ”Nojev poziv” 749
Tasić, Vladimir – ”Oproštajni dar” 180
Tešin, Srđan V. – ”Kroz pustinju i prašumu” 220
Tokarčuk, Olga – ”U potrazi za knjigom” 179
tradicija 679
Treći trag 717
Turska poezija – 20v 758
Vasilevski, Risto – “Ode, o da” 165
Vidaković, Dušan – ”Iscrpljivanje ničim” 197
Vidojković, Marko – Intervjui 16
Vojnić Purčar, Petko – ”Miholjsko leto i druge priče” 214
Vučinić, Srđan – “Nezajaz: drame i druge priče” 187
Vujčić, Nikola – Intervjui 17
Vukićević, Dejan – ”Bodilo” 191, 660
Zabela – kazniona – Požarevac 702
Pag
e24
8
Živančević, Nina – Intervjui 18
Živanović, Nikola – “Astapovo” 174, 206, 209, 222, 227, 228, 235
Živanović, Nikola – Biografija 705
Živanović, Nikola – Intevjui 19
Živković-Živić, Ana – ”Poslednja četvrt” 215
KRITIKA
Šejla Rebronja
KONAČNA (NE)JEDNAKOST
Pag
e24
9
.
.
…………………..( Danijela Jovanović, Afroamerička poezija, Balkanski književni glasnik,
Beograd, 2015 )
.
…..Danijela Jovanović diplomirala je na Odeljenju za istoriju na Filozofskom fakultetu u
Beogradu. U okviru edicije Prvenac objavljen joj je roman Vatra. Njen prevodiački korpus
obuhvata knjige prevoda: Enes Halilović, Leaves on the water, 2009; Brajan Henri, Karantin,
2010; monografija: Romi u Jevrejskom logoru Zemun, 1941-1942, 2012. Autorske radove i
književne prevode objavljuje u periodici. Član je Srpskog književnog društva i stalni saradnik
BKG . U zbirci Afroamerička poezija donosi prevode pesama napisanih od strane književnika
afričkog porekla koji su živeli u SAD-u.
…..U zbirci se nalaze prevodi pesama brojnih autora kao što su: Sodžurner Trut, Angelina Veld
Grimke, Efi Li Njusam, Fenton Džonson, Kaunti Kalen, Melvin B. Tolson, Poli Marej,
Margaret Voker,Norman Džordan, Niki Đovani i drugi. Pored prevoda pesama,
knjiga Afroamerička poezijasadrži bibliografske podatke o autorima uz svako poglavlje,
dodatne napomene i objašnjenja određenih anglicizama, događaja, te bitnih datuma. Na početku
zbirke, a u funkciji predgovora, Jovanovićeva upoznaje čitaoce sa odrednicom afroameričke
književnosti, kao i sa istorijskim i političkim dešavanjima koja su prethodila ustanovljavanju
afroameričke literature i autora koji stvaraju u okviru nje. Autorka ističe da tokom 70-ih godina
afroamerička poezija postaje prihvaćena od strane akademskih krugova kao legitimni, ali
poseban deo američke književnosti.
…..Odrednica afroamerički/afroamerička jeste nešto što povezuje autore poezije koji
su obuhvaćeni zbirkom. U današnjem kontekstu, ova poezija svakako prevazilazi
odrednicu afroamerička, kako u smislu tema, tako i u pogledu stila. Neminovno je da svaki od
autora i autorki nudi čitaocima drugačije stilski obojene stihove, različite teme, motive i
pristupe istima. Postoji, ipak, niz motiva koji prožimaju gotovo sve pesme zbirke i upravo ti
motivi doprinose da ova poezija ima zaseban identitet. Nezadovoljstvo aktuelnim klasnim
poretkom, kao i rasna i polna neravnopravnost, osnovna su pokretačka snaga, izvor tema i
inspiracije autora. Želje za slobodom i ravnopravnošću vežu i drže na okupu pesme proistekle
iz pera različitih pesnika, konstrušući na taj način kompaktibilnu celinu.
…..Centralni motivi javljaju se neretko sa svojim kontrasnim parom, što povećava intenzitet
prvih. Tako su u pesmama dominantni parovi sloboda-ropstvo, beli-crni, muškarci-žene,
robovi-robovlasnici i slični. Sloboda u stihovima, pored svog univerzalnog značenja, nosi
različita viđenja iste:
Put ka slobodi,
Put koji vodi što dalje od
Crnila
Stomaka ajkule
(Melvin B. Tolson)
Pag
e25
0
…..Crna boja, prevashodno crna koža, osnovno je distinktivno obeležje Afroamerikanaca. U
pesmama je upravo crno osnovna prepreka ljudi da budu ljudi, da budu žene. Zbirku otvara
pesma Zar ja nisam žena, koja je zapravo govor Sodžurner Trut povodom Konvencije ženskih
prava. Erlin Stetson je ovaj govor pretočila u pesmu:
Rodila sam trinaestoro dece i gledala kako ih
Gotovo sve prodaju u rosptvo.
I kad sam ispustila majčinski krik,
Samo me je Isus čuo…
Pa, zar nisam ja žena?
…..Osim sa nejednakošću između muškaraca i žena, slobodnih i robova, žene Afroamerikanke
bile su prinuđene da se bore i sa onima koji ih dele na crne i bele žene. Podređene po svim
osnovnim humanističkim načelima, Afroamerikanke pišu stihove obilne iskrenim emocijama,
izrazom bliskim narodu, bliskim nesrećnima, sputanima, željnima slobode, zapravo, pišu
LJUDIMA.
Crno je lice Harijetino,
Još crnja je njena sudbina
Tamo u dubinama južnjačke divljine
I mračnim ponorima mržnje
(Margaret Voker)
Lirski subjekti su crne, nesrećne žene, predodređene da pate, ali spremne da zaborave i
da se bore:
O, mala, crna, devojko,
Koja si rođena da budeš praćena tugom,
Zadrži u sebi sve od kraljica
A zaboravi da si jednom bila robinja,
I nek se onda tvoje sočne usne razvuku i glasno
Se nasmej sudbini!
(Gvendolin B. Benet)
…..Crno kao distinktivno obeležje ljudi, crno kao niža odlika niže klase, crno kao manje
ženstveno, kao manje ljudsko doživljava različite varijacije u pesmama. Pored crne žene,
muškarca, devojke, deteta koji su markirani kao crno koje manje vredi, nailazimo na simbole
crne mačke ili braon leptira koji dele ljudsku crnu sudbinu i nose snažnu poruku gorućih
problema:
Samanta je moja crna mačka.
Crna sa žutim očima.
Pag
e25
1
Došla je sa ulice.
(Ulični crnja bez dlaka u ušima.)
Opasna je.
Nije čistokrvna, ali meni to ne smeta.
Nisam ja rasista.
(William J. Harris)
…..Robovlasnici, belci, ljudi, ne žele da budu jednaki sa crncima, obojenima, neljudima jer se
plaše, objašnjava Rej Djurem u pesmi Konačna jednakost. Iako ne žele da im čovek crne kože
voli sestru, da ona voli njega, da žive i jedu zajedno, ipak postoji jedna očiglednost: ne odlučuju
oni o tome ko je manje, a ko više čovek i postoji nešto što, bili crni ili beli, imali novca i robova
ili sami bili robovi, ne mogu izbeći:
…Plašiš se da ću doći da živim pored tebe-
Ali zbog ove atomske bombe Džo,
Izgleda da ćemo umreti zajedno.
Gordana Vlahović
ISTO I DRUGAČIJE
.
.
…………………………..(Draško Ređep: Zemlja ravna, ljudi slučajni; Sajnos, Novi Sad, 2015)
.
…..U novoj esejističkoj knjizi, u čijem podnaslovu stoji “Ogledi o nestajanju”, Draško Ređep
je pisac dobro nam znan: persona enciklopedijskog znanja, romaneskne biografije, smisla za
humor, koji zna da (ne često) pređe u ironiju. Uza sve to, gospodin Ređep govori kontrolisanom
emocijom, ne prelazeći u patetiku, ali ne “bezlično”, od njega to niko ni ne očekuje, jer on, kako
kaže”uvek govori lično”.
…..U uvodnom delu Draško Ređep govori o eseju kao formi koja teži sažetosti; eseju kao
pretpostavci kretanja. Eseju nas niko ne može da uči. Esej je suma 20. veka: “Esej ne saopštava,
nego se sašaptava. Najčešće sa autorovim dvojnicima. On je pre govorna nego pisana glosa.
Mali paradoks i obrt; može mu se.” Ređep i u svojim prethodnim knjigama (Konkretni čitalac,
S obe strane reke…) ističe esej kao oblik koji dozvoljava autoru da ostvari finu misaonost a i
da ga odene estetskim ukrasima. Čak i kad se ne slažemo sa iskazanim stavovima, uživamo u
lepoti rečenog. Navodi primer ogleda Milana Kašanina o Branku Radičeviću koji je, po Ređepu,
“zapravo prkosna, lucidna himna u slavu netačnog”. I knjiga o kojoj je reč neiscrpan je niz eseja
o druženjima, kafanama, izložbama, likovima domaće i svetske literature, salonskim
ćaskanjima, dragim ljudima, o onima, i Onoj, koji su otputovali, o tragovima i sećanjima, o
Pag
e25
2
nestajanju i uspomenama.
…..Podnaslov knjige nije dat bez razloga. U bogato proživljenom životu, nalik na razuđeni,
gotovo bez daha praćeni roman, znaci nestajanja na svakom su koraku. Nema više tramvajskih
šina od Subotice do Palića; vrste ptica kopačkog rita su nestale, razroka okna ciganskih mahala.
Godišnja doba dođu i nestanu (posebno to varljivo leto, za razliku od aprila koji je veroloman
mesec ali je sam po sebi pesma). Nema ni salona u kojima su se okupljali znani, posebno salona
Nevene Vitorović u kome su se ostavljale poruke, knjige, uzdarja, jadanja, vesti, anegdote;
“blistavi snobovski šarm” – zapreten u prtljagu uspomena.
…..Draško Ređep za svakog prijatelja, koji je prešao na drugu stranu nevidljive linije nalazi
najadekvatnija obeležja, budući da su mnoge dane jedni drugima obogatili. Tako je Faruk
Begoli zračio magičnom dečačkom razdaganošću. Zajednička im je bila ljubav prema filmskoj
umetnosti, slikarstvu, šahu. A šah je po Ređepu nalik na Šeherezadinu priču: sve odjednom
bude drugačije, opako i definitivno čim se partija završi.
…..Miku Antića, o kome je i posebne knjige ispisao, utisnuo je u mapu Vojvodine stare, s
pravom tvrdeći da je od svoje poezije stvarao jednu od najpotresnijih naših autobiografija. Ističe
u Antićevom rukopisu žudnju za totalnim životom koja je “omogućila da se ostvari čarolija
običnog”. Saši Petroviću često se vraća (“svi su mnogobrojni izašli iz njegovog sakoa; … pamet
koja ne posustaje”). Pa druženja sa slikarima, što u Novom Sadu, Beogradu, Parizu (Cuca
Sokić, Tikalo, Tapi, Milan Konjović, M.B. Protić…).
…..Starost je često sinonim za usamljenost i strah. Njegovi prijatelji različito su prihvatali
starost i približavanje kraja zemaljskoga. Todor Manojlović ostao je i umro razdragan, bez traga
jauka žrtve.
Veljko Petrović umro je gnevan, ne želeći (možda i ne mogavši) da razume nestajanje
njegovoga sveta. Kivan na kritičare i pisce koji mu na skupovima hvale tek objavljenu novelu,
na uvo, da neko još ne čuje, što ga je nerviralo: “Nisam ja prostitutka da se na javnom mestu
kriju od mene, i da samo u pomrčini hvale moje vrline.”
…..Nestajanje je prisutno u svim oblicima. Crnjanski, ponašanja kao dvojnik; preplašen čovek
koji zazire od špijuna oko sebe (problemom dvojnika u književnosti bavili su se mnogi: Borhes,
Gatalica, Kafka, Margerit Jursenar…). Dušan Matić, uspravan čovek koji je rano spoznao strah
od smrti i prolaznosti i od toga načinio blistavu literaturu. Pun odanosti je esej o Kišu i druženju
u ulici kestenova u kojoj ovaj troši ostatke očenutog sna mladosti.
…..Nestajanje je neumitno i nezaustavivo. Ali mu odolevaju sjajni likovi, takođe bez
zaustavljanja. O jednom od takvih, Puriši Đorđeviću, Ređep kazuje: “Svi njegovi diverzivni
incidenti imaju prošlost u tajanstvenim maglinama pesme i ljubavi. Smrt se samo sluti, izvesna
i nesalomiva. Purišine maštarije su bez mere. Ali i bez zaustavljanja…”
…..Mnoga lica činila su poglavlja života Draška Ređepa. Mnoge su knjige progledale u
njegovim rukama. Znao je u Konkretnom čitaocu da kaže da čovek uvek mora imati deset
naslova koje bi držao pod uzglavljem. Sada su izdvojiva tri naslova za budan san: Virdžinija
Vufl (Talasi – knjiga o slabostima, o večnoj čovekovoj smrtnoj jezi, i životu posle svega),
Margetit Jursenar (Hadrijan i Margerit, veliki pesnici prolaznosti) i Dušan Matić (ostvario
fatalnu iluziju polupanog našeg ogledala i “Bagdalom”; jedno kruševačko brdo uzneo među
skupocene i ključne imenice naše lirike). “Sve tri knjige koje marim žestoko se opiru fenomenu
nepravedne smrti.” (Što se tiče pisca ovih redova, on bi zadržao uz pomenute, i još sedam do
onih Ređepovih, ranijih deset).
…..Draško Ređep neiscrpan je u izboru motiva za svoje eseje. Katkad je izbor anegdotski, te
humor pređe u ironiju, (jer “smeh je ubojit ali lekovit”) pa onda uozbiljeno odobravajuće ili uz
neslaganje. Može čitalac pronaći eseje o različitosti, o bedelu (arapski – zameniku), o
dnevnicima, kritičarima, čitanosti knjiga, o epigonima, hijerarhiji i predrasudama, muci o
ulasku u krug posvećenih, o neostvarenosti, žeđi za apsolutnim, o novinama. Kritički se okreće
na svakodnevne, inflatorne male književne priredbe. Različitost u stavovima je izazov.
Pag
e25
3
“Podeljena mišljenja su jedina sekularna religija naših dana.” A primer je luckasto duhovit: čak
i kada su u pitanju noge Dejvida Bekama i poprsje Penelope Kruz. Ređepu su bliski i Đorđe
Balašević, Đule Van Gog, Kornelije Kovač.
…..Jedan od njih koji je i pesnik i koga ignorišu kritičari a otprve prepoznao Petar Peca Popović,
kritičar roka i savremenog života, jeste Đorđe Balašević. Pesnik je svega onoga što se sanja i
zbiva na srpskom severu. A “svako ima i srpski sever kakav zaslužuje.”
…..Ovako razuđen životni put kao da je odabran iz mota Dušana Matića: “Čovek ne živi s
istinom, ni s lepotom, on živi sa drugima.” No, najprisnije, sasvim lično tek dolazi: sve što se
događalo – putovanja, susreti, izložbe, knjige, šezdeset godina uzajamnosti, te i ova knjiga
posvećena je gospođa Jelki, dragoj Jeji, kako su je zvali njeni dragi bliski, a kako Ređep reče
“moj bolji, najbolji deo te famozne, večito neistražene celine.” Od godine 1954. i crvenog
svitera pa do nevembarskog jutra 2014. kada je zauvek otišla iz kuće u kojoj je “sve imala”,
Jelka Ređep je sa Draškom živela u naseljenom svetu, uz njenu “skoro vantelesnu, zaumnu,
natprirodnu radost davanja.” Govoreći o svojoj Jeji, gospodin Ređep se kloni patetike, ali iz
poslednjih poglavlja sluti se i bol, i nedostajanje; i odanost i odsustvo smisla bez nje. No, vešti
spisatelj, uz osećanje mere, čitaocu daje sjajni lik žene koja je bila posvećena nauci i
istraživačkom radu, ali koja je narušavala uopštenu i banalnu predstavu o ženi kao naučniku.
Jer, ona je brižno i nesebično bdela nad porodicom, primala u kuću desetine prijatelja; bila je
čovek od poverenja, podrška, i zaklon; prividi lakoće skrivanja bola da se najdraži ne uznemire.
Sa njom je nestalo “kraljevstvo smisla, smeha, putovanja, ćutanja.”
…..U knjizi posvećenoj Jelki Ređep, nestajanje je gotovo opipljivo, iz autorovu poruku: “Ne
zaboravi, mi još uvek zajedno nestajemo.” A stanje unutrašnjeg bića autorovog je blago rečeno,
neveselo, s mišlju “sve neke skoro mrazne zore sanjam”, uz stalno obraćanje njoj, sveprisutnoj
iako nevidljivoj.
…..Veruje se autoru kad piše: “Kao potpuni refren zimus se javljalo osećanje poraženosti,
apsolutne nepravde: da je Mirni, Srđanu, Saši i meni ukrao jedinstvenu koheziju. Postojanje
samo.” Ali, na oko četiri stotine strana knjige (uz Jeju) Draško Ređep oživljava reznoliki svet
umetnosti, društvenih zbivanja, prolaznih i zaboravu otrgnutih imena, dela, događanja,
atmosfere vojvođanskih zabiti, “umešanosti slobodnih interesovanja”, života u Novom Sadu
kao nagradi, putovanja u poznata evropska stecišta kulture, sve to u šezdesetak godina
zajedničkog života. Te nije knjiga samo o “iluziji uspomena” (S. Kjerkegor) već jedna velika
apoteoza bogatstvu življenja.
Milica Vučković
VREME UŠIVANJA ZEMLJE
.
.
(Birsena Džanković, Nefs i ruh, Sent, Novi Pazar 2015)
Pag
e25
4
.
…..Mikro struktura pesama Birsene Džanković prefinjenom metaforikom uvodi u makro svet
nefsa i ruha, u večni agon unutrašnjeg i spoljašnjeg bića, koji se, praveći pun krug praznine,
završava onim čime je i započeo – prahom. Jedina trajna kategorija, sveljudski, neizbežni
kismet, jeste prolaznost. Iza vatre ostaje pepeo, iz pepela opet se razgoreva plamen životni,
život gori i nestaje u sopstvenoj ičkiji i surgunu. Na taj ciklus, žigosan beskonačnošću, Kur’an
stalno opominje u najavi Sudnjeg dana, „Dana kada se okončaju konci“: „Od zemlje vas
stvaramo i u nju ćemo vas po drugi put izvesti“. Birsena opipava preegzistencijalni puls:
dospevši u ovozemaljsko klupko, čovek zaboravlja od čega je nastao i u tom zaboravu boravi
do konačnog, kao dobro zamaskirana šupljina, „gruda mesa oko kostiju obavijena“, „ništa
drugo do prašina“. U prašnim koracima, Birsenino Ja-Biće ište TO, ogledalo da mu saopšti ko
je: „Ili knjiga na polici/Prašinom prekrivena./Ili tinta sasušena,/Od zaboravljenog pisca
zaboravljena./Ili priča prepričana./Čovjek ili strvina.“ Meditativna potraga za spoznanjem
dubljeg identiteta, traženje je odgovora na pitanje koji je TO naš primarni nefs, jesmo li, kako
to pesnikinja kazuje, podstanari u tački pucanja, podeljeni „ka onom što je bilo“ i ’’ka onom
što može biti“, ,,u vrtlogu okovani“? Pisanje iz perspektive prvog lica, dominantno i često
isticano Ja u zbirci pesama Nefs i ruh, nije lice Ega već ruha, najtananija i najtajnija
introspekcija, naličje prabola. Često je to „Ja protiv sebe i oni protiv Ja“ dovedeno do krajnje
iznurenosti, kao u pesmi Srebrnoj zemlji, gde se Ja transformisalo u „mi“ umnožavajući
utvaraste senke na osuđenom tlu:
„Koračamo, trčimo, bježimo
Daljinama.
A daljina smo
I nad daljinom stojimo
Poraženi.
Životarimo.“
.
…..Nalik zrikavcu koji žalopojku zriče (Tlo), Birsenin lirski dvojnik bez patetike lamentira
nad pozorištem života, u kome se nastajanje i nestajanje sažimaju u istu liniju. Rezovi u
deskripciji doprineli su da iz poetskog mača poteku ne potoci nego čitavi okeani značenja sa
specifično elegičnim prizvukom. Privrženost duhovnim težnjama jedan je od uslova za
postopstanak, jer mada „i ono što kroz prozor izađe/zasigurno će traga ostaviti“, materija već
tokom stvaranja samu sebe briše, olovo je „nad glavom i pod nogama“, „grobni crv“ („dva
metra, po Brehtu“) nagriza telo i pre grobnog doba u vidu crva sumnje. Birsena
uzima prah, zemlju, vodu, utvare, senke i prazninu za okosnice svojih pesama i ispunjava
prostor između njih zapitanošću koju brusi do iznemoglosti, dok od kamena ne dobije dragulj.
Po formi njene pesme su neretko hikma, kratke mudre izreke, kao kada kaže: „Usta puna
praznih riječi/O Prije i Poslije“, one su svojevrsni poetski asketizam, uzdržavanje od
preteranosti, da bi se naslutila prava mera Insana, smireni nefs, neotrgnut od ruha, Nuhova lađa
ka novosvetu. Zato je i Birsenino pominjanje belog, njeno bijeljenje crnog u višestrukoj
simboličkoj funkciji: da nas nezaborav ne zaboravi, da se ne udavimo u beloj kapi od koje smo
stvoreni, dok na crnoj zemlji samo trenutno stanujemo.
Pag
e25
5
Adisa Musić
HASANAGINICA, VIŠEVEKOVNA
INSPIRACIJA
(Selma Hasanović, Na početku bijaše stid – studija o Hasanaginici, Sent, Novi Pazar 2015)
.
…..Čuvena balada Hasanaginica koja prikazuje Hasanagu (koji je ranjen u u gori očekivao
ljubav i pažnjju koja mu je uskraćena) i Hasanaginicu (koja je tragični krivac bez krivice, neko
ko bespogovorno poštuje nametnute zakone, po cenu sopstvene sreće, ali i ženi sa uzvišenom
majčinskom ljubavlju koja se uzdiže iznad svih normi i okvira), dakle, balada u kojoj stradaju
likovi posredstvom sopstvenih unutrašnjih težnji i sputavanja, predstavlja pravu misteriju koja
pruža širok dijapazon tumačenja, kao i metatekstova nastalih po uzoru na nju. Upravo o toj
problematici govori studija Selme Hasanović Na početku bijaše stid.
…..Selma vrši studiozno proučavanje počev od razotkrivanja porekla balade Hasanaginica i
vremena datiranja oko kog postoje nesuglasice, pa sve do značenjskih slojeva pojedinih delova
teksta. Naime, datiranje balade je veoma upitno, čime se Selma u određenim naznakama i bavi
u uvodnom delu svoje knjige.
…..Prateći liniju datiranja Hasanaginice možemo se vratiti unazad četiri do pet vekova,
pronašavši je najpre u zaboravljenim tekstovima slavenskog porekla u Erlangenu u Nemačkoj
u tzv. Erlangenskom rukopisu, koji datira iz XVI veka, a kojeg je igrom slučaja otkrio nemački
filolog Gerhard Gezeman proučavajući rukopisnu zaostavštinu neimenovanog sakupljača
narodne književnosti slavenskog porekla.Potom se Hasanaginica našla u spisima putopisca,
etnografa Alberta Fortisa koji je dao veliki doprinos ne samo očuvanju narodne književne
baštine, već i njenoj popularizaciji.Nakon Fortisove misije o popularizaciji narodnog
stvaralaštva sa naših prostora Hasanaginica doživljava prevođenje na mnoge jezike od strane
čuvenih pisaca kao što su Aleksandar Sergejevič Puškin, Gete, Volter Skot i mnogi drugi. 1814.
godine Vuk Karadžić preuzima od Alberta Fortisa Hasanaginicu i približava je tada
malobrojnoj opismenjenoj čitalačkoj publici, kritički se osvrnuvši na nerazjašnjene podatke o
narodnom pevaču koji je ispevao, kao i vremenu i prostoru sa kog potiče.
…..Intertekstualnost koja u književnosti podrazumeva istu ili sličnu tematiku, pojmove ili bilo
kakve druge segmente preuzete iz nekog teksta ili rađene po uzoru na dati tekst jeste glavna
problematika Selminog prvenca.
…..Selma koristeći komparativnu metodu upoređuje nekoliko varijanti izvornog
teksta Hasanaginice iznoseći jasne razlike koje su zapisivači pravili prilikom unošenja teksta u
svoje spise. Da je Hasanaginica bila inspiracija mnogima, kako onima koji su je proučavali kao
delo narodne književnosti, tako i savremenicima kojima je bila uzor da napišu novo delo, dokaz
su i mnogobrojne dramatizacije Hasanaginice kojima je Selma s punim pravom posvetila
pažnju dok je pisala ovu studiju.Selmi su za komparativnu analizu poslužili postojeći dramski
tekstovi čiji su autori: Aleksa Šantić, Milan Ogrizović, Alija Isaković, Ljubomir Simović,
Tomislav Bakarić, Nijaz Alispahić i Niko Topić.
…..Iako su u baladi Hasanaginici kao i u mnogim drugim baladama jasno uočavaju svih pet
dramskih elementa, pred Selmom se otvorio težak zadatak, da te iste elemente, dakle uvod,
zaplet, kulminaciju, obrt i rasplet, predoči iskazujući sve razlike i sličnosti. Selma nam otvara
horizont na kom se jasno vide intencije autora da prikažu uticaj realnih događaja i pečat
određenih životnih situacija koje se neizostavno posmatraju kroz predrasude. Kroz opsežno
izlaganje autorica nam daje mogućnost da istovremeno pratimo tokove nekoliko
Pag
e25
6
dramatizovanih tekstova Hasanaginice jasno ističući pojedinosti koje upravo ukazuju na razlike
u tekstovima i na ugao glednja dramaturga koji su se ovim tekstom bavili.
…..U odeljku Likovi Selma analizirajući likove kroz dramske tekstove, pruža nam uvid ne samo
u postupke likova, već nam daje objektivnu sliku vremena, prilika i osećanja. Ne držeći stranu
ni jednom od glavnih likova autorica nam daje potpunu psihološku sliku likova koju je mogla
naći u svakom autorskom tekstu. Ističe da je npr. Šantićev Hasanaga, junak koji čeka na
sudbinsko odvijanje situacije, da je to lik koji se kaje zbog svojih postupaka, ali istovremeno je
neko ko okrivljuje Hasanaginicu, pritom dajući monolog koji odaje utisak melanholika koji
tuguje i koji se jedva miri sa sudbinom. Istog tag Hasanagu Bekrić vidi, kako Selma ističe, kao
mudrog, promćurnog i dobrodušnog junaka, kojem je data čak i filozofska nota, pa tako kroz
celu dramu provlači, religijska ali i psihološka pitanja.
…..Kada je reč o liku Hasanaginice, ona je takođe, različito viđena u dramskim tekstovima. Za
razliku od Šantića koji joj pažnju posvećuje tek pri kraju drame, prikazavši je kao žrtvu čijim
životom vlada sudbina i tuđa volja, kod Isakovića je kako Selma navodi ona nosilac cele radnje
i prikazana je gotovo kao žena koja može parirati današnjoj savremenoj i obrazovanoj majci
koju karakteriše izbrušeno ponašanje i odmerenost u svim postupcima. No, ipak Hasanaginica
je data kao lik koji na koncu svih događaja strada. Pored ova dva glavna lika, kroz psihološku
analizu i oslikavanje portreta autorica navodi karakteristike i ostalih likova, posvećujući im
svakako dovoljno pažnje u svojoj studiji.
…..Apendiksom I koji je naslovljen kao Odstupanje od šerijatskih normi u poetskom i
dramskim tekstovima Hasanaginica, koji se nalazi na kraju knjige ustvari Selma nas vraća na
početak, to jest na tumačenje naslova knjige Na početku bijaše stid, sa posebnim osvrtom na
glavni motiv, tj.stid koji je ujedno i glavni pokretač celokupne radnje. Pri analizi ove balade
uglavnom se stid posmatra kao proizvod patrijarhalnih normi i običaja koje je nametnula
potčinjenost tadašnjoj turskoj vlasti. Dok se sa druge strane javlja nelogičnost, otkuda srdžba
Hasanage na suprugu samo zato što je ispoštovala pravilo koje joj je bilo nametnuto. Dakle,
kamen spoticanja je stid kojeg moderno društvo ne priznaje, ne prihvata, ne razume, tako da se
postavlja pitanje da li ga uopšte poseduje zato sto kritikama podleže osobina koja se ne
preoznaje kao merilo prihvatljivih i opravdanih razloga za činjenje ili nečinjenje nekog dela. U
Apendiksu I Selma, takođe, navodi da su Hasanaga i Hasanaginica islamske veroispovesti pa
shodno tome njihove postupke posmatra kroz okvire islamskih propisa sadržanih u Kur’anu i
hadisima Allahovog poslanika Muhameda a.s., iz kojih se izdvajaju citati koji su pomogli pri
razrešenju i tumačenju Selmine problematike.
…..Apendiksom II kojim se i završava ova studija analizirana je drama Hasanaginica autora
Nika Tiopića, koja je posebnu pažnju kod Selme zavredila upravo zbog svoje sadržine i
tematike koja se u mnogome razlikuje od ostalih dela rađenih po uzoru na Hasanaginicu, kao i
zbog svoje slabe motivisanosti istoimenom baladom, zbog čega se i ne pominje dok je vršena
komparativna metoda.
Uspešno pisanje ove studije jesu potvrda i rezultat komparativne analize balade i dramske
radnje, elemenata, faza i likova, putem kojih su razrešene mnoge problemske situacije, a s
konačnim ishodom tj. odgonetanjem nejasnoća koje se vezuj sa viševekovnim postojanjem
Hasanaginice, i tumačenjem motiva koji se kroz nju prožimaju.
.
Pag
e25
8
Ivan, 35 godina, voditelj i producent Horror reality showa
Katarina, 30 godina, njegova žena
Drezgić, 45 godina, industrijalac igračaka
Viktor, 35 godina, Ivanov bivši kolega i prijatelj
Utvara, neodređenih godina i pola
Vreme i mesto: danas i ovde
NAPOMENE: Ovo je drama sa mininmalnim brojem replika i stoga svaka reč ima
posebno značenje i treba se posebno naglašavati, kao da od nje zavisi život. Drama je
upućena na pokret, mimiku a oni se odvijaju nešto usporenije nego u običnom životu,
kao da , recimo, u komadu gravitacija odgovara onoj na Mesecu. Dužina predstave bi
tako, u realnom trajanju, bila oko 45 minuta .
Prva scena
Scena je gola, u polumraku na sredini scene je video-bim.Na video-bimu kratko poigrava,
snimlojen, titravo, ručnom kamerom prostorija u ogledalima ui kojoj je na sredini stolica.
Tijana, u crvenoj haljini (liči na Saskiju Rivs, britansku glumicu) seda na stolicu. Slika
zadrhti, Tijana nešto zausti i slike nestane. Ivan, srednje visine, poslovno obučen, sa
aktovkom u ruci stupa na scenu s leva, sigurno, krupnim koracima. U Ivanovom držanju ima
nečeg kicoški arogantnog. Važnim pokretom zateže kravatu na vratu. Okrene se ležerno, vadi
privezak iz džepa. Pištanje automatskog zavtaranja kola, off. Privezak ritualno stavlja nazad
u džep. Put mu preseče na polovini scene Utvara, osoba u crnom kaputu, sa crnom maskom
na licu.Ivan se strese i odstupi unazad. Utvara zamahne pesnicom a Ivan podigne aktovku i
zaustavi udarac. Utvara udara još jednom i još jednom a Ivan blokira udarce. Utvara
zamahne četvrti put, naleti na Ivanov blok i tiho jekne. Utvara se previja od bola. Ivan
odskoči u stranu i krene da Utvaru udari koferom po glavi a onda stane. Utvara se ispravi.
Pauza isprekidana njihovim disanjem. Ivanu ispadne kofer iz ruke. Ivan krene ka desnoj
strani scene. Utvara mu preseče put. Ivan pokušava da je zaobiđe ali ga ona ouvek pretekne
što se pretvara u ples sa komplikovanom, slalomaškom koreografijom. Utvara zamahne
rukom a Ivan odskoči u stranu. Pada na leđa. Utvara mu prilazi. Ivan pokuša da uzme tašku
ali je Utvara šutne u mrak.Utvara prilazi Ivanu i nogom ga šutne u grudi.Ivan se bori za
vazduh. Utvara prelazi šakom preko njegovog lica, gotovo nežno a zatim ga udara prvo samo
šakom a zatim stisnutim pesnicama po licu.Ivanove ruke se podižu prema vratu Utvare a
zatim se spuste nemoćno na zemlju. Ritam Utvarinih udaraca jenjava. Utvara othukne, ustaje
i otresa prašinu sa sebe, proteže ruke kao posle naporne vežbe. Ivan bauljavo ustaje.
Namešta frizuru, kravatu i tetura do aktovke. Utvara pali cigaretu, žudno udiše dim. Utvara
prilazi Ivanu koji stoji, sleđen od straha. Utvara mu zateže kravatu, popravlja nabore na
sakou,prilazi mu s leđa, lagano ga poljubi u obraz, gurne snažno kolenom u leđa i odlazi sa
scene.
Pag
e25
9
Druga scena
Ivanov stan. Na zidu u sredini stana je video-bim. Na video-bimu se vrti crveno-bela
hipnotička spirala. U levom uglu leži Ivan. U desnom uglu je Ivanova žena Katarina, vitka, u
jednostavnom belom kompletu, sa VR kacigom na glavi. Katarina se smeje, ispušta zvuke
gugutanja, krkljanja, zvižduće kao ptica, mijauče. Ivan pokušava da podigne glavu. Klone mu
glava.Katarina pravi pokrete kao da nešto krhko drži u rukama, prelazi šakama preko tog
imaginarnog predmeta. Ivan ispusti glas koji je slab, šišteći. Katarina se smeje, njen smeh je
zarazan, jak, kreće se od iskrenog, iskričavog prema histeričnom, neobuzdanom. Ivan joj
prilazi, sporo se vukući, pedalj po pedalj. Katarina prestaje sa smehom. Stavlja prst na usta
ali ne izgovara ništa, kao da nekog ućutkuje. Katarina, držeći imaginarni predmet u rukama,
počinje da pleše, da se vrti po stanu. Prolazi tik pored Ivanove šake. Ivan pokuša da je uhvati
za nogu ali mu se ona izmakne, ne obraćajući pažnju na njega. Katarina stane, zadihana.
Katarina seda u turski sed. Ivan joj prilazi, hvata je za ivicu suknje. Katarina obara bretelu
sa desnog ramena i otkriva dojku. Ivan se podiže u polused, ječeći. Skida Katarini kacigu sa
glave. Katarina vrisne i pokrije dojku šakom. Ivan baca kacigu u stranu. Katarina ga ošamari
a zatim hitro navuče bretelu.
I: Opet Kaća?
Katarina zabrinuto prelazi šakom preko njegovog lica. Ivan se odmakne unazad, kao oparen.
Katarina ustaje, uzima kacigu i odlazi. Ivan se izvali na pod othuknuvši. Dolazi Katarina sa
alkoholom i vatom. Čisti mu rane. Ivan se otima kao malo dete a Katarina se bledo osmehuje
i trudi da ga umiri. Katarina ga uhvati šakama za lice. Ivan zaurla od bola. Katarina mu
snažnim poljupcem začepi usta. Ivan je zagrli i snažno privuče sebi a zatim se odmakne od
nje.
K: Zašto Ivane?
Ivan pljesne rukama. Na video-bimu je špica HORROR REALITY SHOW-a, IVAN
PRODUCTION ,u split- screenu u četiri polja, a na svakom od tih polja je Ivan koji, iznad
natpisa šoa važno pokazuje prstom u pravcu publike.
I(na platnu): Ne plašite se? Plašićete se! Sto dana u horror kampu za tri stotine hiljada evra,
dvanaest najboljih-samo je jedan izabrani.
Ivan pljesne rukama. Slike nestane.
I: Zavist. Svuda sam, bogat, lep, imam tebe.Prijaviću policiji.
K: Kad?
I: Sutra?
Katarina uhvati Ivana između nogu.
K: Zašto Ivane?
Ivan sa naporom skine njenu šaku sa svojih prepona. Katarina mu razlabavljuje košulju,
ljubi ga u vrat, žurno je otkopčava, spušta se sve niže i niže. Ivan je zgrabi za kosu i cimne
naviše. Katarina napravi pokret naniže glavom ali je Ivan još jače stegne.
Pag
e26
0
I: Imam posla.
Ivan ustaje, pucne prstima.Na video-bimu je Sekretarica.Katarina odlazi, besno, nadesno.
S:Šefe, imate u deset sa Perovićem, u dva sa Filipovićem. A,da, Novaković je otkazao.
Ivan pucne prstima. Na video-bimu je Drezgić.
D: Ja sam vaš novi komšija Drezgić.Ako imate vremena navratite sa vašom lepom suprugom,
recimo sutra u šest. Imam za vas egzotične koktele i zanimljive poslovne ponude. Prijatno.
Ivan odmahne rukama i nestane slike na ekranu. Pogleda ka mestu gde je stajala Katarina,
zausti nešto. Zastane. Krene u pravcu u kojem je Katarina otišla. Vraća se sa nepomičnom
Katarinom u rukama. Na Katarininoj glavi je VR kaciga. Ivan joj skida kacigu. Krv poteče
iz Katarininih ušiju. Ivan polaže Katarinu da legne a zatim zatapše dva puta odsečno i na
Katarinu pada blještav kvadrat svetlosti. Zujanje, off. Kvadrat svetlosti se pomera gore-
dole duž Katarininog tela, kao da je skenira. Ivan uzima VR kacigu, vadi iz nje jedan deo,
nalik na karticu, stavlja ga u džep. Igra se nervozno s kacigom, ne zna šta će s njom, a zatim
kacigu baca na pod, šutira je, naskače na nju.Ivan je izbezumljen. Okreće se oko sebe tražeći
na čemu će sledećem iskaliti bes. Pauza, samo zujanje aparata iznad Katarininog tela. Ivan
vadi karticu iz džepa i grize je a zatim baca daleko od sebe. Katarina se trgne par puta,
kratko. Još uvek nije pri svesti. Ivan mahne glavom iznad svoje glave. Šljašteći zrak nestane.
Katarina uzdahne, ustane naglo pa tek onda otvori oči. Ona je dezorijentisana, gtleda ga sa
čuđenjem. Ivan je uzima za ruku i povlači nadole. Katarina leže na njegovo krilo. Ivan vatom
čisti njene uši. Ivan se sagne i šapne joj nešto na uvo. Katarina se blago nasmeši. Ivan osloni
svoje čelo na njeno. Poljubi je, blago.
I: »Kato, lepa Kato…
K: …najlepša Kato u svetu hrišćanskome«.
I: Moja muza i više od toga.
Katarina se podigne u polused i stavi šake na glavu. Panišno pipa po glavi a zatim gleda oko
sebe i pokaže prema razlupanoj kacigi. Ivan je uzme za ruku kojom pokazuje kacigu a zatim
šaku spusti na svoje srce. Katarina se zaplače a Ivan je privije uz sebe. Katarina se
otima.Ivan je privija uz sebe, čini se da se rve s njom i miluje istovremeno.Obara je na pod.
Seda na njene grudi. Katarina pokriva lice šakama.Ivan podiže šaku stisnutu u pesnicu.
Stane. Ustaje. Popravlja sako, košulju, kosu. Namešta kravatu karakterističnim pokretom.
Katarina se trapavo trudi da ustane. Ivan se sagne i pomogne joj da ustane. Lagano je poljubi
u rame. Katarina se nesigurno nasmeši. Ivan je privuče sebi, pretvori svoje telo u gigantski
poljubac.
K: Uskoro? Obećavaš?
I: Ne obećavam.Uskoro, to je sve.
Ivan uzima aktovku i zauzima pompeznu pozu kao iz prve scene. Katarina staje pored njega i
zauzimaju pozu kao da poziraju za par godine. Fleš fotoaparata. Mrak.
Pag
e26
1
Scena treća
Upaljen je video-bim. Soba sa ogledalima, subjektivan kadar. Tijana se naginje prema
publici. Namešta kosu, ovlašnim, lenjim pokretima. Objektiv kamere je njeno ogledalo.Pokreti
postaju odsečniji, brži. Razbaruši kosu. Hitrim pokretom je vrati unazad. Pali cigaretu.
Izbacuje melanholično dug oblak iz sebe.
T: Kamera je loše ogledalo. To sam shvatila. Znam da želiš da čuješ koga mrzim, koga volim,
da serviram najnoviji trač. Zanima te da li se tresem svake noći kad legnem Da li čekam sa
nečim oštrim ispod jastuka? Hoćeš da ušuškaš malu Tijanicu? Razočaraću te. Razočaraću
vas. Nema ničega. Ovde se ništa ne događa. Kad sam radila kao kasirka. verovala sam u ono
što dobijem za platu. U bar-kodove na robi. I to je to. Sad ne verujem ni u to.
Tijana ustaje, zalepi usne za kameru. Zatim pribije grudi uz kameru. Smeje se.
T: To čekaš da vidiš? Nije nešto? Rekla sam ti da je kamera loše ogledalo.
Klik, off. Nestaje slike na video-bimu, samo sneg.
Četvrta scena
Drezgićev stan, pod je prekriven plastičnim, gumenim loptama, šlaufovima raznih veličina.Na
sredini stana, uza zid, nalazi se trambulina. U desnom uglu, gotovo sasvim potonuo u šlauf,
sedi Drezgić.Na nogama su mu velike, pufnaste papuče braon boje. Katarina i Ivan stoje kao
da poziraju za par godine,kao na kraju treće scene. Drže se za ruke. Nedaleko od njih su dva
mala šlaufa sa leve i desne strane. Bljesak. Katarina i Ivan se trgnu. Drezgić iskače iz svog
šalufa i prilazi im. Ivan krene da se rukuje s njim a Drezgić stane ne ispruživši pri tom ruku.
Drezgić im pokaže na male šlaufove.Raspliću ruke. Oni sedaju, pokušavajući tragikomično da
uspostave balans na šlaufovima. Ivan zausti da nešto kaže. Drezgić ga zaustavi rukom. Pucne
prstima i stvori se prijatan, prigušen štimung svetla. Drezgić razdvoji ruke, kao da otvara
vrata na liftu i na scenu pohrli lagana, opijajuća melodija sa ritmom tanga. Drezgić odlazi do
svog šlaufa. Katarina se nagne sa svog šlaufa, vuče Ivana za rukav i pokazuje u pravcu
Drezgića. Ivan je potapše u »sve je u redu« maniru po šaci. Katarina ga opet povuče za rukav
i padne sa dušeka. Drezgić se okrene, pritrči neobično gipko, nagnut preteće, to izgleda tako
zastrašujuće da se ivan izmakne u stranu. Drezgić stane tik do Katarine, podigne je, namesti
na njen šlauf a onda okrene prema Ivanu i potapše ga po obrazu a zatim ode do svog šlaufa.
Drezgić iz svog šlaufa izvlači dve velike koktel-čaše sa povećim suncobranima i donosi ih
Ivanu i Katarini. Oni krenu da piju ali ih Drezgić zaustavi pokretom. Drezgić iz svog šlaufa
izvlači koktel- čašu sa najvećim suncobranom a za njom i velike braon rukavice i ogromnu
glavu plišanog mede. Rukavice-šape stavlja na šake a glavu mede na svoju.
D: Ovako mi je udobnije.
Pag
e26
2
Meda pije koktel. Katarina vrisne i pokrije lice rukama. Ivan pokuša da, ne ustajući, zagrli
Katarinu ali sklizne sa šlaufa. Prilazi im Drezgić-Meda, miluje Katarinu po glavi. Ona se
guši u suzama. Ivan ustane ali ga Drezgić, spustivši šapu na rame, vrati nazad na šlauf.
Drezgić vodi za ruku Katarinu do trambuline, pokretima je ohrabruje da se popne. Katarina
okleva. Drezgić skine medveđu masku i pokaže joj pokretom glave da se popne na trambulinu.
Ona se penje i počinje slabašno da skače. Drezgić joj šakama daje ritam. Ivan krene prema
njima onda se okrene i vrati po aktovku koju je ostavio pored šlaufa. Usput žurno popravlja
kosu, namešta nabore na odelu, zateže kravatu. Katarina skače na trambulini. Na licu joj je
blažen izraz lica, na ivici sa suzama. Šake su joj na stomaku, prelaze preko njega, kružno ga
masiraju. Katarina tiho mrmlja, detinje.
I: Vi ste u biznisu?
Drezgić mu stavi ruku na usta.
D: Opusti se.
Skida svoju masku, stavlja je na Ivanovu glavu, a zatim mu daje šape, papuče.Ivan postaje
Meda.
I: Vi ste u biznisu?
D: Pravim lopte, šlaufove. Bezopasne stvari.
Katarina mrmlja jače,detinje.
I: A akcioni vojnici, avioni, pištolji, bombe?To se sad traži.Vidite, naš poslednji sponzor je
bila fabrika lutkica akcionih heroja Destroyer.
Ivan klekne pred Drezgićem , savija se do torbe. Drezgić ga uhvati za mišicu. Odmahne
glavom.Ivan pruža papire Drezgiću a ovaj ih baci u stranu. Ivan uzima papire i nudi mu ih.
I: Možete ponovo da ih pravite.
Drezgić skida Ivanu masku, šape. Oblači ih. Katarina se povija, skačući, prema svojim
kolenima, spušta šake na njih. Skače u tom položaju.Drezgić odlazi do svog šlaufa, vadi iz
njega mitraljez i puca u Ivana. Padaju Ivan i Katarina koja vrišti. Drezgić baca mitraljez u
stranu. Prilazi Ivanu. Ivan ispruži šaku prema koferu. Drezgić šutne aktovku u stranu.
Drezgić ga čvrsto ščepa i podigne na noge.
D: Zato sam prestao.
Drezgić pucne prstima. Dečija pesma »Spavajmo, sanjajmo«, off. Drezgić prilazi Katarini,
pruža joj ruku i ona je prihvata. Plešu lagano.
I: A posao?
Drezgić se plešući sa Katarinom približi Ivanu i privuče ga njima.
D: Mamac. Hoću samo da vas upoznam.
Ivan, Katarina i Meda plešu kao u nekoj kabaretskoj završnici, u vrsti, sa rukama oko pojasa.
Peta scena
Pag
e26
3
Scena je gola, svetlo prigušeno. Katarina stoji u napetom iščekivanju. Ivanova leva ruka
je zabačena unazad. Ivan se okreće, osluškuje. U desnoj ruci drži kofer. Telo mu je apsolutno
mirno, samo se glava pomera. Katarina se iskašlje. Ivan se brzo okrene ka njoj.
I: Šššššš!
Ivan se vrati u prvobitni položaj.Trgne mu se desna ruka, kao da ima svoju volju. Njeno
trzanje, u svim pravcima, predstavlja svojevrsni ludački ples. Pokušava da je obuzda levom
ali se ona manično opire. Stegne je par puta. Katarina krene ka Ivanu ali on zamahne kao da
će je udariti i ona odstupi. Pauza. Ivanova desna šaka počne da se trese a kažiprst nervozno
lupka po aktovci. Ivan se okreće oko sebe, pokreti vrata su mu sve brži. Iz mraka istrči
Utvara, Ivan u s leđa. Obara ga. Katarina otvori usta za vrisak ali iz njih ne izađe
ništa.Utvara seda na Ivanova leđa , zgrabi ga za kosu, krene da udari njegovom glavom o
pod a onda se okrene prema Katarini. Katarina klima glavom a zatim odmahuje. Utvara hitro
skoči i sruči seriju kratkih udaraca špicom cipele u Ivanova rebra. Prvi put Ivan jekne a
sledeći udarci su propraćeni Ivanovim mumlanjem. Katarina seda na tle i posmatra Utvaru
koja prebija Ivana. Utvara okrene Ivana na leđa, spusti stopalo na njegovo lice, prelazi
stopalom niz njegove grudi, stomak a zatim ga snažno šutne među noge. Katarina jekne. Ivan
je bez glasa. Njegova glava se okrene, umorno, prema Katarini. Utvara prilazi Katarini,
podiže je, privuče sebi, obori naniže, u tango-stavu, poljubi, blago odgurne i ode. Katarina se
okrene za Utvarom sa ispruženom rukom, kao da ga doziva.
Šesta scena
Upaljen je video bim. Tijana je u sobi sa ogledalima. Podiže visoko svoju nogu i stopalom
prelazi preko objektiva kamere.
T: Voliš stopala? Ti si footsucker?!
Namesti lažno mazan izraz lica. Ustaje sa stolice. Podiže haljinu iznad kukova.Počne da uvija
kukovima, okreće leđa kameri, pomiče zadnjicu brzo, kao da je u pitanju snimak striptiz
igračice na ubrzanom premotavanju. Tijana onda spusti svoju haljinu, naglo, okrene stolicu
sa naslonom prema kameri i sedne na nju, kaubojski.
T: Upravo sam te izgubila. Sad sam to shvatila. A rekli su mi da ću te ovako najlakše dobiti.
Tebe, pravog. Samo glupe kasirke mogu da veruju u tako nešto. Sad smo kvit. Ja znam da sam
izgubila nekog divnog a ti si upravo video šta si sve izgubio. Jaka stvar, a?!
Tijana pali cigaretu.
T: Mislila sam na tebe i pre nego što si počeo da me gledaš. Osećala sam te tu, dole, ovde,
svuda. Čekaj, samo malo.Hoću nešto da proverim.
Pag
e26
4
Tijana ustaje, okreće se oko sebe, dodiruje zidove, sagledava svoje lice. Spušta šake na svoj
odraz.
T: Ne mogu da se dodirnem.
Okreće se prema kameri. Naslanja se leđima na staklo.
T: Provali, tišina. Niko ne dolazi da me zaustavi. Nije ih briga, samo da je neko ovde i da sere
ono što mu prvo padne na pamet. To je valjda poenta života-dok čuješ i gledaš tuđe gluposti ti
znaš da te još ima. Volela bih da slušam tvoje gluposti. Da me smoriš tvojim glupostima, da
mogu da živim tamo, napolju. Da se odvezemo negde za vikend. Dugo nisam izašla iz grada.
Dugo nisam izašla odavde. Ali od toga ionako nema ništa, jel’ da?
Nestane slike. Na video-bimu su crvena slova PAUSE.
Sedma scena
Ivanov stan. Ivan sedi na podu. Na video-bimu je dokumentarni snimak arktičke pustoši. Ivan
je okrenut leđima publici a licem prema video-bimu. Zvono na vratima, ječi kao sudbina, off.
Zvoni nekoliko puta. Dolazi Katarina, s desne strane, žurnim korakom, sa koktel-čašom
nalik Drezgićevoj, a onda se doseti, odjuri nazad, vrati se bez nje i staje ispred video
bima.Katarina pokazuje na video bim. Ivan joj daje prstom znak da se udalji. Katarina mu
okrene leđa i zatapše. Na video-bimu,u hodniku, subjektivni kadar, kao „špijunka“ je
neobrijan, u pocepanoj jakni, masne kose, Viktor. Na licu mu je smoreni izraz, stavlja šaku
blizu usta, dune i omiriše dah sa gađenjem. Ivan rukom pokaže na Viktorov lik i pokaže šakom
da ga treba izbaciti.
K: Ali, to je Viktor! Tvoj najbolji drug!
Ivan rezolutno odmahne rukom. Katarina zatapše. Ivan, bolno uzdišući, trapavo ustaje. Gasi
se video-bim a u stan ulazi Viktor. Pritrčava Ivanu, pokuša da ga zagrli ali Ivan prethodno
zagrli vazduh i pokaže mu pokretom da je njegovo grljenje vazduha dobro koliko i pravi
zagrljaj. Viktor pogne glavu, kratko klimne i poljubi Katarinu u obraz. Katarina kratko i brzo,
gotovo krijući, sažaljivo pomiluje Viktora po vratu. Viktor se okrene prema Ivanu. Napravi
pokret kao da će namestiti kravatu na Ivanov način. Ivan se nasmeje i namesti svoju kravatu.
Ivan se blago nagne prema Viktoru i namesti mu ovlaš nabore na odeći. Katarina se kiselo
smeška.
I: Dugo se nismo videli.
V: Otkad si me otpustio.
Ivan napravi nagli pokret kao da će ošamariti Viktora. Katarina ga uhvati za mišicu.
I: Mene nisi tako štitila.
Katarina pusti Ivanovu mišicu. Ivan joj pokaže pokretom da ide nazad u sobu da pije.
Katarina zbunjeno odmahne glavom Viktoru i otrči. Ivan pokaže Viktoru na pod. Viktor seda i
Pag
e26
5
okreće se prema Ivanu. Ivan mu okreće samo uho a leđa publici. Ivan zatapše i na video-bimu
se stvori arktička pustoš. Viktor zausti nešto pa zastane. Ivan mu pokazuje šakom da nastavi.
Viktor se nakašlje, izvadi paklicu cigareta. Vadi jednu, zubima, pripaljuje je.
V: Preporuka. Za novi posao. To mi treba.
Glasno Ivanovo njuškanje. Ivan jeknuvši ustaje, vadi Viktoru cigaretu iz usta.Onjuši je.
Pljune u stranu. Gazi je. Zatim se sagne i vadi celu paklicu iz njegovog džepa. Viktor pokuša
da mu uzme paklicu iz šaka ali je Ivan brži. Ivan spušta paklicu u džep, zatapše, nestaje slike
na video-bimu a zatim seda prekoputa Viktora, vadi cigarete, jednu po jednu i pažljivo ih
lomi, svaku na po više delova. Viktor, zgrožen, skreće pogled u stranu. Ivan mu prilazi i
izlomljene cigarete mu baci u lice.Ivan izvlači jedinu preostalu iz paklice, pali je, dune par
dimova Viktoru u lice a zatim je baci na pod i zgazi. Viktor ga uhvati za stopalo. Ivan ga s
gađenjem odgurne. Viktor gmižući prilazi Ivanu. Ivan mu pritrči i šutne ga u rebra a zatim
stavi stopalo na njegovu glavu.
V: Neeeeeeee!
Katarina dotrčava, odguruje Ivana koji joj se otme, pokuša da udari još jednom Viktora i
pada na zemlju. Viktor ustaje, pljuje u pravcu Ivana.
K: Oprosti mu. Tukli su ga. Dvaput. Misli da si to ti!
V: Sam je kriv. Rekao sam mu da je pusti a on je otpustio mene.
Viktor otrči. Katarina ustane da ga zaustavi i pusti Ivana. Ivan ustane naglo, zgrabi je za
rame,obori na tle.Katarina pokuša da ustane ali je on ponovo obori. Leže preko nje.
Katarina se slabo opire. Zadiže joj suknju. Jekne i padne pored nje. Telo mu se strese par
puta a zatim klone. Katarina mu prilazi, tapše ga po obrazima, proverava puls.
Osma scena
Ivanov stan. Ivan leži sa infuzijom u veni. Bez svesti je. Na video- bimu je prizor tipičan za
Landscape channel-krave, pašnjaci, mirna ravničarska reka, kanali.Canon, Pachelbell, off.
Katarina je pored njega,miluje ga. Katarina potapše lagano njegov obraz a zatim ga ošamari
par puta. Ivan se ne pomera. Katarina mu zabije pesnicu u stomak. Na video-bimu se pojavi
Drezgić. Katarina zatapše. Drezgić dolazi sa tri paketa u rukama. Katarina klimne glavom u
znak zahvalnosti i pokaže mu da ostavi poklone. Drezgić joj gurne sve poklone u naručje.
Katarina uzdahne. Stavlja poklone pored Ivana.
Katarina otvara prvi paket. Lopta, bela sa crvenim tačkama,ili obrnuto. Zatečena je. Drezgić
se osmehuje, uzima loptu iz njenih ruku i stavlja je Ivanu pored glave. Katarina otvara
drugi poklon. To je lutka Barta Simpsona. Katarina je drži, razgleda, pomiluje po kosi, zagrli
a zatim vrati u paket.
D: Izvinite. Navikao sam. Nisam znao.
Katarina odmahne glavom. Prelazi vrhovima prstiju preko tela. Drhti. Strese se. Uzima treći
paket. Vadi crvenu haljinu.Ustaje. Odmotava je. Ista je Tijanina. Klati se na nogama.
Uperuje prst u Drezgića. Drezgić ustaje, uhvati je za šaku i privlači sebi. Katarina se otme i
baci haljinu u stranu.
K: Šta hoćeš?
Pag
e26
6
Drezgić joj prilazi, laganim korakom, više plešući nego hodajući.Privuče je sebi i počnu da
igraju, telo uz telo. Katarina zausti da nešto kaže ali joj Drezgić stavi prst u usta.Kristina
uzme njegov prst u svoja usta a onda ga naglo ugrize. Drezgić jekne.
K: Šta hoćeš?!
D: Da sve bude kao pre.
Ivan se, urlajući,podigne u polused. Cereka se.
I(lažno sablasno): Horor!Night of the living dead!
Ivan uzima loptu i gađa njome Drezgića a zatim ustaje, držeći se za stalak za infuziju. Okreće
se prema Katarini. Vadi infuziju iz vene a zatim je gađa kesom infuzije. Uzima stalak infuzije
i njime izguruje Drezgića sa scene a onda se okrene prema Katarini.
I: Zovi doktora. Odmah!!!
Deveta scena
Video-bim, soba sa ogledalima. Tijanino razrogačeno oko u krupnom planu. Prsti koji drže
kapke ne dopuštaju mu da trepće.
T: Evo, sad me potpuno vidiš. Sagledao si me. Ono unutra je ludilo. Živim dva meseca sa
nakazama, sa nasiljem, zbog tebe. Spavam tri-četiri sata najviše. Smršala sam deset
kilograma. Imam zatvor. Bole me desni svakoga dana. Kasni mi. Samo da me ti primetiš.
Obećao si mi ovo, obećao si da ćeš me gledati. Ništa drugo nisi obećao. Sve što si obećao-
ispunio si. Nisi me takao, bio si fin. Čekao si da se ovo završi. Sad više nemaš šta da čekaš.
Nemaš koga da gledaš. Samo ovo oko. Žedno te je. Pokaži se!!!
Na scenu u poslovnom odelu preko kojeg je Tijanina crvena haljina, izlazi Ivan.
T: Daleko si, ne vidim te. Ne osećam te. Ti si kao Bog-ne boli te i ne umireš. I više ne
verujem u tebe.
Ivan nokautira sebe, udari se u stomak, udari se u prepone.
T: I dalje te ne osećam. Znaš ko si. Neću da pričam drugima, ne brini se. Gledam te , želim da
ne trepnem, da te vidim što bolje ali tebe nema. Previše si visok. Ne mogu da te sagledam.
Ivan pada na kolena.Udara čelom o tle.
T: Sad si prenizak. Neću te više videti, sve sam pokušala.
Ivan zabija prste u lice.Klati se napred-nazad. Ječi. Tijanini prsti puštaju kapke. Tijana
odstupa nazad tako da se vidi do pojasa.
T: Čuvao si me, za onaj dan kad budemo spremni. Kad budeš spreman. Ali ja više ne želim da
me čekaš napolju. Plašim se onih napolju i ovih unutra, shvataš? Molila sam te da me pustiš.
Nisi hteo. Mislio si da mi činiš uslugu, da bi bilo lepo da uspešan momak kao ti ima uspešnu
devojku kao ja, nekoga ko se ne predaje i pobeđuje. Prihvatila sam to. I sad sam sagorela.
Gubi se! Gubi se!!!!
Tijana udari po objektivu. Ivan pada na tle, jeknuvši. Ivan ustaje i beži sa scene, plačući.
T: Beži, dečko. Nađi novu igračku.Ova je pokvarena.
Pag
e26
7
Tijana uzima sečivo i stavlja ga na svoju jugularnu venu
Deseta scena
Ivanov stan. Ivan spava, sklupčan u fetus. Strese se, s vremena na vreme. Prikrada mu se
Utvara. Na video-bimu je «sneg«. Utvara ima trudnički stomak. Ivan se prevrće u košmarnom
snu. Utvara staje iznad njegove glave i zavlači ruke ispod mantila. Izvlači jastuk. Utvara se
naginje prema njemu, kao da će ga ugušiti jastukoma onda ga lagano poljubi, podigne mu
glavu i pod glavu podmetne jastuk. Utvara izlazi iz sobe. Ivan se probudi,zgrabi jastuk, baci
ga u stranu i sklupča se ćošku. Teško diše. Zatapše rukama. Na video-bimu je pornić.
Jedanaesta scena
Video-bim zatreperi. Na video-bimu je Ivan, miran, obrijan, naizgled dobro raspoložen.
I: Želim da se svima koje sam uvredio izvinim i pozovem Vas da sutra, u 20 časova, dođete
kod mene na čašicu pomirenja.
Dvanaesta scena
Ivanov stan. Sede Katarina, Viktor, Drezgić i Ivan, formirali su krug. Pored Drezgića i
Katarine je su kokteli sa suncobranima, pored Viktora pepeljara, pred Ivanom je šoljica
espresa na koferu. Piju svoja pića, svako u svojim mislima. Ovo bi trebalo da traje izvan
granice tolerancije naše publike, dakle, minut i po.
I: Ko želi da me ubije?
Piju svoja pića, svi u svojim mislima, minut.
I: Ko želi da me ubije?
Piju svoja pića, svi u svojim mislima, trideset sekundi.
I: Ko želi da me ubije?!
Ivan popije svoje piće. Odlaže ga u stranu, mirno otvara kofer, vadi pištolj i uperuje ga u
njih.
I: Ko želi da me ubije!?!
Niko se ne pomera. U svojim su mislima ali ne piju piće.
I: Zašto?! Zbog otkaza, Viktore? Zato što neću decu, Katarina?
K: Sa Tijanom si hteo, sterilni,depilirani,parfimisani, uštirkani, vazektomirani skote!
I: Hteo sam nju, ne decu. A ti Drezgiću?! Zbog Katarine?
Ivan snažno udari kundakom Drezgića po licu.
D: Zbog mog sina. Gledao je emisiju u kojoj se ubila. Imao je deset. Uzeo je moj pištolj. Zato
ne pravim igračke-pištolje.
Pag
e26
8
Ivan prisloni pištolj uz Drezgićevu slepoočnicu.
D: Nisam ja. Želeo sam ali nisam te nijednom udario.
Ivan se trgne, podigne pištolj prema Viktoru pa prema Katarini. Luta mu cev od jednog do
drugog. Odmahuju glavom.
I: Ko?
V: Ko zna? Mnogi te mrze, tebe i tvoje gadosti. Ljudi nisu zamorci, znaš!
I: Moralan si, antiglobalista, smrdiš i moliš me za posao, to si ti! Ko me proganja?
K: Tijanin duh te proganja, eto ko!
Ivan se zaklati, padne na pod.
I: Čekaj, ti si bila kući prvi put, drugi put sa mnom. Bili kod tebe Drezgiću, ono drugi
put, nisi mogao tako brzo a on…Ti si!
Ivan skoči,uperi pištolj u Viktora. Katarina skoči između njih. Ivan upuca Katarinu a zatim i
Viktora.
I: Kato, lepa Kato…
Okreće se prema Drezgiću koji leži na podu, sa rukama na glavi.
I: Sad moram i tebe!
Ivan ga upucava. Baca pištolj u stranu a onda zatapše rukama i na video-bimu se pojavi
prizor ledene pustinje. Ivan se klati se napred-nazad. Zatim ustaje, oslanja se leđima na
video-bim i kao da pleše, raširenih ruku. Duboko tiše, drhtavo, kao da želi da upije svu
hladnoću. Kao jedan ustaju Viktor, Katarina, Drezgić, grabe ga i bacaju na tle. Ivan pada
kao krpena lutka. Ustaje, skida se pred njima dok ne ostane samo u crvenoj haljini a zatim
leže na tle, raširenih ruku i nogu. Viktor, Katarina i Drezgić mu prilaze, rast6rgnu i pocepaju
haljinu a zatim počnu da ga, uz njegovo otimanje, oblače u staru, japi-odeću. Drezgić ga
steže jače oko vrata i on prestaje da se otima. Podižu ga na noge, nameštaju nabore na odelu,
stavljaju mu aktovku u ruke a zatim jako zategnu kravatu. Ivan gubi dah, trza se, pada. Dolazi
Utvara. Tapše rukama. Nestaje ledene pustare na video bimu. Grli Katarinu, Drezgića,
Viktora i oni, jedno za drugim odlaze. Na kraju Utvara prilazi Ivanu i pokušava da mu otrgne
kofer iz ruke. Ne uspeva. Odlazi nalevo. Zastane. Okrene se. Zatapše. Ivan ostaje u mraku
KRAJ
Dunja Petrović
Pag
e26
9
KREDIBALIZAM
.
(ili kako ići u korak sa tranzicijom)
– originalni celovečernji mjuzikl –
.
LIKOVI:
NATALIJA, 25 godina, brbljiva, brzopleta i božanstvena, još uvek nepotpuni
kredomanijak
RADE, 25 godina, smeten, smotan i smešan, potpuni kredomanijomrzac
MARIJAN, 25 godina, fensi i foler, potpuni kredomanijak
A, B, D, devojke u agenciji
OSTALE DEVOJKE U AGENCIJI (Đ, Ž, K, P, Nj, R, Dž)
STOJAN, savršen momak redni broj 123
OSTALI KREDO MLADIĆI (Debeljuca, Mačo, Narkoman, Učenjarko)
ŠKART ŽENE (Stojanka, Mirjana, Radenka, Selimena, Svetlana)
LJUDI I NJIHOVI KREDO LJUDI (Baba i kredo-Tip, Deda i kredo-Baba, Majka i
kredo-Beba, Dete, Majka i kredo-Dadilja)
DVE ĆUTLJIVE LEPOTICE
OSTALE LEPOTICE
KREDO-MAJKE
KONOBAR
KREDO ŽENA SA OŠTEĆENIM SLUHOM
KOMŠIJA, čovek sa bima
PRIJATELJI, ljudi sa bima (kredo-devojčica i dečak, kredo devojka i devojka koja
plače, kredo-deda i deda na samrti)
GLAS, sa bima
VREME: uskoro ili možda sada?
MESTO: Kredograd
NAPOMENA: kredo-ljudi su označeni detaljem određenog dezena na garderobi ili tako
nečim
scena
Pag
e27
0
Video bim. Ružičasta sjajna ženska usta preko celog bima, govore izveštačeno ljubaznim
glasom koji je u početku prijatan, ali u stvari je iritantan.
GLAS: Pitanje je samo da li ste spremni. Pitanje je samo imate li volje. Pitanje je samo želite
li da vaš život postane svetliji. Mi vam nudimo odgovore na sva vaša pitanja.
Usta se umnože na video bimu.
GLASOVI (otpevaju): Kao lek ili kao prevencija, ‘‘Od A do Š‘‘ agencija. Sa vamaaaa…
Opet jedna usta na bimu.
GLAS: Zaboravite na tmurne ulice Kredograda – mi vam nudimo da ih obasjate suncem.
Na bimu Beograd obasjan suncem koje se smeje. Sunce namigne. Na scenu izlazi RADE,
momak od oko 25 godina, krivog nosa, sa naočarima za vid na očima i knjigama koje mu nisu
uredno složene u rukama, već kao da će ispasti svakog trenutka, prototip štrebera. Stane
ispred bima, skine naočare, obriše ih i vrati na oči. Dok on to čini –
GLASOVI (otpevaju): Kao lek ili kao prevencija ‘‘Od A do Š‘‘ agencija, sa vamaaa!!!
GLAS: Više vam ne trebaju lanci na gumama, kada padne sneg samo poručite lepo vreme.
Za to vreme na bimu nekoliko automobila sa lancima na gumama, veje sneg, zakrčen
saobraćaj, ljudi se nerviraju. Odjednom grane sunce, sneg se istopi, kao i lanci, ljudi se smeju
(sve kao u najtreš reklamama)
GLASOVI (otpevaju): Kao lek ili kao prevencija ‘‘Od A do Š‘‘ agencija, sa vama…
Rade gleda u bim, pa levo-desno, čeka.
GLAS: Zaboravite na svađe i prepirke sa prijateljima – mi vam nudimo savršeno prijateljstvo.
Bim podeljen na tri dela – u jednom kredo-devojčica dečaku daje pola sendviča gledajući u
kameru.
DEČAK: Kako je super imati kredo-prijatelja. On mi uvek da pola svog kredo-sendviča.
(zagrize sendvič)
U drugom delu bima kredo-devojka sa ogromnim neprirodnim osmehom na usnama
neprirodno grli devojku koja plače.
DEVOJKA koja plače: Bez svoje kredo-prijateljice, ne bih podnela to što me je ostavio.
(brizne u plač)
U trećem delu bima kredo-deda drži za ruku dedu koji je na samrti i sa osmehom gleda u
kameru.
DEDA: Kredo-prijatelj, prijatelj za celu penziju. Sad napokon nemam šta da izgubim. (sklopi
oči)
RADE (klimajući glavom): C, c, c!
GLASOVI (otpevaju): Kao lek ili kao prevencija, ‘‘Od A do Š‘‘ agencija! Sa vamaaaa…
(pogleda na sat, ali uočava da ga nema, pomeri se u stranu i sedne)
Pag
e27
1
GLAS: Imate problem sa komšijom? Samo sa nama vaš problem je rešen. Imamo savršen
izbor komšija svih uzrasta, nacionalnosti i političkih opredeljenja.
Na bimu se kompjuterski menja jedan isti čovek.
GLASOVI (otpevaju): Kao lek ili kao prevencija ‘‘Od A do Š‘‘ agencija, sa vamaaa…
Rade se vrpolji, na scenu izlazi BABA, hoda sporo sa štapom, ali pod ruku je čvrsto stegla
nabildovanog kredo-MLADIĆA koji se sve vreme osmehuje dok Baba priča kao navijena.
Pored njih protrčava DETE koje jede natprirodno veliki kredo-sladoled, za njim kredo-muška
DADILJA tj. lep mladi muškarac, a za njima ružna MAJKA deteta, zatim ŽENA sa kredo-
BEBOM u naručju, kao i DEDA koji šeta kredo-BABU. Kao da su svi u šetnji, prolaze polako
scenom i tako u krug. Kada glas progovori, svi se zaustave i okrenu ka bimu kao hipnotisani.
GLAS: Sanjate o srećnom braku – mi vam nudimo izbor od najmanje 4000 savršenih muževa,
majki, dece, korova, kućnih pomoćnica, prašine, sekretarica, dobrog raspoloženja, kiše,
dadilja, oblaka ili naoblačenja, smeha, suza ili dosade.
Za to vreme na bimu se smenjuju jako brzo slike navedenog.
GLASOVI (otpevaju): Kao lek ili kao prevencija (svi kredo ljudi se okreću prema publici i
zapevaju) ‘Od A do Š‘ agencija (okreću se nazad, ali sada se ka publici okreću pravi ljudi koji
zapevaju) sa namaaaa…
Na bimu usta nastavljaju nešto da pričaju, svi i dalje gledaju ko hipnotisani, Rade šeta između
njih.
RADE (peva tužno): Jesam li ja lud,
il’ drugčija je ćud,
kredo-ljudi odasvud,
nije li to blud?
A gde su prave vrednosti,
devojačke čednosti,
sad svakom skače apetit
kada ko pomene kredit.
Usta sa bima nestaju,”vrti” se samo logotip agencije, ljudi nastavljaju sa šetnjom, Rade se
sklanja, pošto svi naleću na njega.
RADE (peva): Nisu više ni stan, ni putovanja,
na kredit su osećanja,
na kredit su očevi i braća,
samo dok ima da se plaća.
Ljudi se polako raziđu sa scene.
RADE (peva): Ej, Kredograde, Kredograde,
Pag
e27
2
ludi, strašni grade,
kuda svi to srljaju,
iskrenost prljaju,
I kuda to svet hita,
zašto se niko ne zapita,
odjednom svi obučeni, siti,
pola od njih su ljudi-krediti,
a gde je iskrenost i prošli dani…
Na bimu opet usta.
GLASOVI (koji prekidaju Radetovu tugovanku otpevaju): Kao lek ili kao prevencija, ‘Od A
do Š‘ agencija.
Ljudi koji su predhodno izašli, izviruju na scenu.
LJUDI (otpevaju): Sa vamaaaa…
RADE: Sam sam na ovoj strani.
LJUDI (izlaze, pevaju u horu brzo kao neku borbenu pesmu, objašnjavajući pantomimom
svaku otpevanu reč):
Kuća, stan, ljubimac,
kola, dadilja, klinac,
uteha, prašina, cveće,
sunce, grad, proleće,
prijatelj, majka, brat,
komšija, ljubavnica, sprat,
klima ili snovi tvoji,
zar razlika postoji???
DETE: Smeh ili kompjuter.
BABA: Prijatelj ili puter.
DEDA: Bol ili odeća.
MAJKA: Kola ili sreća.
RADE: Ali kako tako?
LJUDI (pevaju): Korov ili suknja od pliša,
osmeh, pravda ili kiša,
Pag
e27
3
Dečko ili stona lampa,
poštena je trampa,
ocena, krompir, grip,
super je ovaj kredo-trip.
RADE: Ali kako tako?
LJUDI (Radetu): To se zove emancipacija.
DETE: Emancipacija?
BABA: Eee, emancipacija.
DEDA: E-man-ci-pa-ci-ja.
MAJKA: Emancipacija.
RADE: Gde je tu tolerancija?
LJUDI (Radetu): To se zove edukacija.
DETE: Edukacija?
BABA: Eee…edukacija.
DEDA: E-du-ka-ci-ja.
MAJKA: Edukacija.
RADE: To je loša kreacija.
SVI (pobedsonosno zapevaju): To se zove evolucija. (svi se razilaze, osim Radeta, na scenu
izlazi MARIJAN, fensi obučen momak od oko 25 godina, izlazi sa dve identične cure koje su
se pojavile pre toga na bimu kao ĆUTLJIVE LEPOTICE, kada govori preterano je teatralan,
gestikulira, klasičan folirant.)
RADE (za sebe): Ja bih rekao prostitucija.
MARIJAN (prilazeći mu s leđa sa dve kredo-devojke): Mislim, a šta uopšte pa fali
prostituciji? Ako je na kredit, naravno… (nasmeje se preglasno, a smeju se i devojke)
RADE: Kako šta fali prostituciji, tako se snižava životni standard, pa gde je tu još i moral, pa
razne bolesti, prenaseljenost… Kako vi (okrene se i vidi Marijana koji se još uvek smeje) Ej,
ti si, Marijane.
MARIJAN: Ja sam, šta si digo dreku, mislim, nije baba roga (opet se nasmeje, kao i devojke)
RADE: Vi svi uopšte niste svesni kakve mogu biti posledice…
MARIJAN: E jesi, ti Rade, neki čudan tip. Opusti se čoveče, zabavi se malo, makar na kredit.
(opet se nasmeje, kao i dve uštogljene barbike)
RADE (zgrožen): Da, vidim, ti se opet zabavljaš. (važnim glasom) A Natalija…
Pag
e27
4
MARIJAN (zapuši po jedno uvo lepoticama između kojih se nalazi): Pusti Nataliju. Natalija
je druga priča. Ovo (otpuši im uši), mislim, ovo su dva od poslednja tri primerka…
RADE (prekidajući ga): Lepotica koje ćute, a kad govore, govore kojim god poželite
akcentom.
MARIJAN: Upravo tako. Ali pazi, ulazim ja u agenciju (on korača šmekerski), a ono 300
ovakvih lepotica (na scenu izlazi 5-6 istih devojaka), sve gledaju u mene i svakoj iz očiju da
pročitaš…
DEVOJKE (u glas): ‘Uzmi mene, uzmi mene’
MARIJAN (se okrene ka njima ljutito): Naravno, ništa ne kažu jer su to lepotice koje ćute,
kapiraš? (devojke stavljaju prst na usta)
DEVOJKE: Šššš.
RADE: Ali zar ih nije bilo samo 3? (devojke se zgledaju, pa otrče sa scene)
MARIJAN: E što ti ne znaš da pustiš čoveka da ispriča priču! Kao što sam rekao, bilo ih je
300 i sve su htele mene. (on se okrene ka mestu gde su stajale devojke, njih nema) Kažem,
bilo ih je 300 i sve su htele mene (devojke se opet vraćaju na scenu) E sad. Od tih 300 samo
su 3 bile one koje kad govore, govore kojim god hoćeš akcentom.
RADE: A ostale ne govore uopšte?
MARIJAN: Aman, Rade, pusti da završim. Elem, samo su 3 bile…
RADE: Dobro, dobro, one koje govore.
MARIJAN (dok njegove dve devojke prilaze gomili): I ja odaberem jednu (jedna istupa) , pa
se premišljam, pa uzmem drugu (prva se vraća, druga istupa), pa opet mislim možda ipak ovu
prvu (opet prva istupa, a druga se vraća), il drugu, il prvu il (dok on to govori devojke istupaju
i vraćaju se naizmenično, nastavljajući to da rade čak i kada on ućuti, što njega očigledno
iznervira, pa vikne) I odaberem ja konačno prvu. Al mi žao sve one druge, vidim ja – sad bi
ona meni sa hrvatskim, sa nemačkim, sa ruskim akcentom progovorila, ma šta progovorila,
sad bi ona pala meni pred noge samo da je ja uzmem. (jedna od devojaka mu pada pred noge,
on je mune nogom i nastavi prekorno, devojci) Naravno, ona to ne čini, nego samo želi to da
učini da bih je ja uzeo.
RADE: I?
MARIJAN: I ja je uzmem. (druga devojka istupa i staje do prve) Kad onda i ona treća (istupa
jedna iz gomile) – kako nju da ostavim? I hteli su da mi je daju gratis, znaš ono – na dva uzeta
filma, treći besplatno, ali ja sam rekao – (nastavlja tetaralno) ne, ne mogu zbog Natalije, zbog
moje mile Natalije ne mogu…(pogleda u devojke i klima glavom potvrdno, i one isto učine,
nastavljajući da klimaju dok odlaze sa scene)
RADE (koji je posmatrao do tad dve devojke): E jeste ti ovo neko čudo. Kako su slične tj.
kako bih rekao one nisu slične, nego nekako su ko bliznakinje. A jel su prave tj. ne mogu da
budu prave pošto su iz agencije, tj. naravno da su prave, ali su iz agencije tj. hteo sam da
pitam…
MARIJAN: Šta, jel ćute?
Pag
e27
5
RADE: Ma ne nego…
MARIJAN: Šta, za akcente?
RADE: Da tj. ne…
MARIJAN: Šta, dal ih razlijukem?
RADE: Ma ne, nego, ti se ne osećaš loše, hoću da kažem, kako ti misliš da Natalija…
MARIJAN (promeni stav): Ja se ne osećam loše? Jel ti misliš da je moguće da se ja ne
osećam loše? Jel ja tebi možda delujem kao neko ko se ne oseća loše? E, Rade, Rade, sve sam
mislio, al da ti misliš da se ja ne osećam loše…
RADE: Ja samo pitam tj. hoću reći vidim da se zabavljaš…
MARIJAN: Ja se zabavljam? Tebi je ovo zabava? (okrene se ka lepoticama koje se keze) Pa
ja se ne zabavljam ni jedan jedini trenutak svog života.
RADE: A ovo sa devojkama, ti dobro znaš da Natalija…
MARIJAN: Pa da! Ja to i činim zbog nje. Kako ne kapiraš?
RADE: Razumem tj. hteo sam da kažem da ne razumem, jer ipak to što ti radiš, nije moje da
se mešam, ali kao njen najbolji prijatelj…
MARIJAN: Ma ne, samo se ti mešaj, i treba da znaš kako stoje stvari, a ne da pogrešno
protumačiš da se sad ja zabavljam pa da bude svašta. Ovo što ja radim, pa to su dobra dela.
Ko zna ko bi uzeo sve ove devojke da ih ja ne uzimam i ko zna šta bi im radio. Kapiraš? Ja
sam spasitelj. Uostalom, ovo će ostati između nas momaka, jel tako? (udari ga po leđima, ovaj
se zatetura)
RADE: Da, da. A ja baš čekam sad Nataliju, da ne znaš koliko je sati?
MARIJAN: Jesi li ti lud? Kad si mislio da mi to kažeš?
RADE: Pa nisi me ni pitao.
MARIJAN: A treba da te pitam, da ne čekaš slučajno moju devojku koju upravo varam sa 2
od poslednja 3 primerka…
RADE: Pa nije to baš prevara, to je više dobro delo.
MARIJAN: Ti to mene zajebavaš?
RADE: Da, da, hteo sam da kažem, ne, nego sam mislio…
MARIJAN: E, Rade, Rade. (uhvati devojke pod ruku i krene ka izlazu) znači razumeli smo se
(Rade klimne glavom, Marijan izađe)
RADE (oponašajući Marijana, ali ne podrugljivo nego pokušavajući da bude kao on):
Razumeli smo se? (nakašlje se) Ovo ostaje među momcima. (potapše sebe po leđima)
RADE (peva): Ja nikad misliti na kredit neću,
umesto da volim na kredit, pre umreću,
da govorim tako ja nikad neću moći,
Pag
e27
6
sa mnom nijedna devojka neće poći,
ja nikad neću biti kao on…
Obučen fensi od glave do pete,
stvoren samo da pravi štete,
nisam od onih koji nešto mute,
nikad neću šetati lepotice što ćute,
ja nikad neću biti kao on…
Al kad bi samo ona znala…
Ulazi NATALIJA, devojka od 25 godina, slatka, atraktivno obučena i brbljiva, deluje
površno.
NATALIJA: Ej, sori što kasnim. (poljubi ga u obraz) Krenula sam bila u onu agenciju – znaš
ono (otpeva mu) kao lek ili kao prevencija…
RADE (još uvek u svom raspoloženju peva):
Al kad bi samo ona znala
kolika je on budala,
da za njega ona je šala
njihova bi veza stala…
NATALIJA: E, išla sam da uzmem ljubimca, ali sam usput otkrila da su izbacili ‘greb-greb’
srećke na kućne ljubimce, kaži kako je to super. Evo kupila sam 10. (vadi iz torbe) Mislila
sam se da li da uzmem 8 ili 10, ali onda sam rekla sebi…
(dok priča sve vreme iznosi na scenu nameštaj, stolove, stolice, ogroman krevet, ukrase tj.
pravi prostor svoje sobe, neprestano ulazi i izlazi ne zaklapajući usta, dok on stoji na istom
mestu u potpuno drugom raspoloženju, pri čemu ga ona eventualno pomera ako treba da stavi
neku stvar tamo gde on stoji – njen stan je šaren, pretrpan raznim glupostima)
NATALIJA: …onda sam rekla sebi – Natalija, kad je bal nek se jebu princeze, ups, sori Rade,
znam da ne voliš kad psujem, ali jebanje baš i nije psovka, više je nekako…pa, jebanje je
jebanje. No i tako ti ja uzmem svih 10 greb-grebova i pita me čovek – šta ćete, gospođice ako
dobijete svih 10 životinja?
RADE (peva): Ja nikad neću biti kao on…
NATALIJA: …A ja njemu kažem – gospodine, to nisu životinje nego ljubimci što znači da
nije moguće da izvučem slona ili žirafu jer su oni životinje, ali ne i ljubimci, jer kad bih
izvukla slona to bi baš bio problem, pogotovu ako bih izvukla 10 slonova…
RADE (peva): Treba li da ćutim i njega da krijem,
treba li da se pobijem ili propijem,
zar zauvek samo prijatelj da ostanem,
Pag
e27
7
nikad više nešto da ne postanem,
ja nikad neću biti kao on…
NATALIJA: …ali ako bih izvukla 10 kučića ili 10 mačaka, naravno, one su prilično slatke
dok su male, ali ako izvučem 10 pit bul terijera ili šnaucera i to već odraslih onda bi mogao
biti problem, ali ako dobijem 10 malih maca… to znači da … Da, stvarno, šta ću ako dobijem
svih 10?
RADE (peva): Trebalo bi da joj kažem,
možda za mene ipak nade ima,
ne moram još i ja da je lažem,
ionako biće vatre, tamo gde je dima .
Ja nikad neću biti kao on.
NATALIJA: …Hm, pa pokloniću ih. Marijan mnogo voli životinje. Sori, Rade što ga opet
pominjem, Marijan možda nije bio savršen za mene pošto je uzimao one odvratne drolje na
kredit ups, sori, Rade, rekla sam drolje, u stvari povlačim ups, drolja nije psovka, drolja je…
drolja (ona se zavaljuje u fotelju, daljinskim upravljačem menja sliku na bimu na kome se sve
vreme vrteo logo agencije a sada prozor sa zavesom na karnere i pogledom na predivan vrt,
Rade još stoji) ali desila se super stvar, prijavila sam sebe i Marijana za neku nagradnu igru, a
nagrada je put u Las Vegas, a ti znaš, Rade da je meni životna želja da odem baš u Las Vegas,
zbog kockanja i kurvi, naravno, ups sori Rade – opet mi izlete, e pa sad je idealna prilika,
pogotovo što je Marijan okrenuo novi list i shvatio da je grozno uzimati ljude na kredit, to što
ja povremeno uzmem kućnu pomoćnicu na kredit to je nešto potpuno drugo, ali Marijan se
promenio, on mene voli i naša ljubav cveta i možda se uzmemo u Vegasu i…
RADE (drekne): Ja nikad neću biti kao on! (ona ga pogleda, on se zbuni, nije to hteo da kaže)
Ovaj, hteo sam da kažem, (drekne) Marijan upravo šeta 2 od ukupno 3 primerka lepotica koje
ćute i koje kad govore govore kojim god poželi akcentom. (trenutak tišine, Natalija krene da
se smeje histerično, pa se i Rade smeje, Natalija se zaćuti, pa se i Rade zaćuti, Rade seda,
Natalija skače)
NATALIJA: To znači ništa od Vegasa? (Natalija seda skrhana, Rade ustaje)
RADE: Pa, ovaj, mislio sam da je bolje da ti kažem.
NATALIJA (počinje mahnito da grebe kartice, na ivici suza je, kako ona baci karticu, Rade je
podigne): Ništa, ništa, opet ništa, i opet ništa, kuče, mačka, mačka, ništa, ništa, hrčak. Hrčak?
(brizne u histerični dečiji plač)
RADE: Nisam hteo, hoću reći tj. mislio sam da je u redu da ti kažem, ali znaš, Natalija, nije
on jedini.
NATALIJA: Hrčak, 2 mačke i pas. Ne želim hrčka, 2 mačke i psa. (rasplače se kao malo dete)
Želim da idem u Vegas sa Marijanom.
RADE: Ali, Natalija…
NATALIJA (kroz suze): Zašto mi je to uradio?
Pag
e27
8
RADE: Eh sad, zašto, moje je mišljenje da ne treba tako teško primati k srcu, u stvari ako je
moje mišljenje ono što mislim o…
NATALIJA: Sve ja mogu da razumem, sve, ali zašto baš one koje ćute??? Zašto baš sad kada
treba da putujemo? (opet brizne u plač, plače neko vreme, onda podigne glavu, faca koja je
bila razvučena u plač se naglo smiruje) Besna sam.
RADE: Razumem.
NATALIJA: Besna sam.
RADE: Razumem.
NATALIJA (drekne): Besna sam. (počinje da peva)
Besna sam na njega,
dosta mi je svega,
okrećem novi list,
biće naš račun čist,
Besna sam.
NATALIJA kreće da odvaja stvari u stanu na dve strane, one običnije i tamnije na jednu, a
šarene na drugu, Rade joj pomaže. Ona pokazuje na stranu sa običnim stvarima.
NATALIJA (peva): Ovo sam bila ja pre, (pokazuje na druge stvari)
i staro i novo volela sam sve,
al okrećem novi list, bre,
zbog te ćutljivice njegove dve.
Besna sam.
RADE (pun saosećanja): Razumem. (podiže neku kesu, pita najobičnijim glasom) Na koju
stranu ovo?
NATALIJA (proviri u kesu, govori običnim glasom): Na kredo-stranu. To je paučina koju
sam uzela na kredit onda kada si mi rekao da mom stanu nedostaje životnosti.
RADE: Aha. (nastavljaju sa raspremanjem)
NATALIJA (peva): Igraću kao i on,
popeću se na svoj kredo-tron,
istom merom ću mu vratiti,
možda će me tako shvatiti.
Besna sam.
RADE (pun saosećanja): Razumem.
NATALIJA (podiže neku knjigu, pa običnim glasom): A ovo?
Pag
e27
9
RADE (običnim glasom): Tu sam ti knjigu ja poklonio – ‘Osnovi nuklearne biologije’, nije
valjda da se ne sećaš?
NATALIJA: Ah, da, onda je definitivno na ovoj gomili (baca na gomilu sa starim stvarima,
nastavlja da peva)
Prvo bih mu nalupala šamare,
da istrebim njegove damare,
pa bih mu otsekla nos i uši,
prinela nož i rekla: ha ha buši!
Ljudi sa početka proviruju odjednom.
LJUDI: Ha ha ha, buši!
Natalija ih pogleda, oni šmugnu kao da nisu ni bili tu.
NATALIJA: Besna sam.
RADE (pun saosećanja): Razumem. (običnim glasom) A jel mogu ja ipak da sedim u starom
delu?
NATALIJA (običnim glasom): Naravno. (nastavlja da peva)
Pa bih uzela veliku burgiju
za njegov mozak spravila liturgiju,
i izručila mu jetru i creva,
da vidim kako će on da peva.
Besna sam.
RADE: Razumem.
NATALIJA: O kako besna sam.
RADE: Razumem.
NATALIJA: Okrećem novi list,
biće naš račun čist
istom merom ću mu vratiti,
možda će me tako shvatiti.
Besna sam.
RADE: Razumem.
NATALIJA: Sad pravac agencija
kao lek, a ne prevencija,
Pag
e28
0
skočio mi je apetit
uzeću momka na kredit
Besna sam.
RADE: Razumem. (za trenutak zastaje sa gomilom starih stvari u rukama koje mu ispadaju)
Ne, ne razumem. Uzećeš momka na kredit?
NATALIJA: Da. (seda u novi deo)
RADE: Ne. (seda u stari deo)
NATALIJA: Tako ću mu se osvetiti. Pa on će popizdeti od muke. Ups, sori Rade, pošizeće od
muke. I onda će mi se vratiti i otićićemo u Las Vegas i obrnućemo par džek potova i
venčaćemo se i sve će biti kako treba.
RADE: Ali ti ne smeš, to ne mogu da ti dopustim, a to je i skupo, i ko zna ko su ti ljudi,
možda je neki manijak, psihopata, rugoba, mentalno zaostao, siledžija, kreten.
NATALIJA: Bla, bla, truć. Jednog kretena sam već imala, a i ti ćeš mi pomoći da izaberem
nekog dobrog, zar ne? (krene ka njemu, pa stane na polovini sobe pošto neće da pređe u stari
deo, poziva ga prstom da dođe, Rade prilazi, ona ga poljubi u obraz) Ajde, polazi, inače ću ja
otići bez tebe i onda ću uzeti nekog fanatika koji će me rasporiti i okačiti moj želudac na sred
Trga Krepublike. (ona izađe)
RADE: Razumem. (ode za njom)
scena
Agencija ‘Od A do Š‘. Na sredini pult, sve je u kredo-dezenu. Na pultu izlepljena raznorazna
slova bez nekog reda i smisla, ali A i Š su veća. Čuje se melodija dobro poznatog džingla
agencije. Rade i Natalija ulaze, razgledaju, pipkaju sve. U pozadini video bim, opet sa ustima.
Dok oni razgledaju, glas govori.
GLAS: Došli ste na pravo mesto. Mi znamo šta vam treba. Mi znamo šta mislite.
RADE (OFF): Moram, da je sprečim. Pa, ja nju volim.
Rade se trzne.
GLAS: Pitanje je samo da li ste spremni. Pitanje je samo imate li volje. Pitanje je samo…
RADE: Pitanje je samo ko se setio ovako nečega?
NATALIJA: Ne lupendraj, Rade. Ovo je možda najbolja stvar koja nam se ikad dogodila,
pored mezoterapije, Ejvon kozmetike i kreme za depilaciju.
RADE: Ne znam kako to misliš – nama.
NATALIJA: Nisam mislila nama kao tebi i meni, nego nama – ljudima.
RADE: Aha. A knjige?
NATALIJA: Dobro, knjige…Knjige su …knjige.
Pag
e28
1
RADE: Jesu li knjige možda bile loše? Zar nismo mogli lepo samo da čitamo i da nam bude
dovoljno avantura?
NATALIJA: Ti si potpuno lud. I staromodan.
RADE: Da, ja sam lud tj. hteo sam da kažem, ako sam ja lud vi ste svi ostali normalni. Možda
baš zato sada jurimo tebi momka na kredit kako bi se osvetila svom pravom momku pošto je
uzimao devojke na kredit.
NATALIJA: Ćutljive devojke na kredit, Rade, nemoj da izostavljaš ključne stvari. Ja sam
preko svega prelazila, i preko one crnkinje i Kineskinje i preko onih bliznakinja, i one debele i
one mršave i one plave i one riđe i one albino i one kratkonoge. Čak sam prešla i preko one
gluvoneme i one ćopave i one sisate – ups, sori, Rade, rekla sam sisa, ali može se reći da sisa
nije psovka…mislim, uostalom sisa je… sisa. Žena bez sise nije žena. Kad bolje razmislim…
Njima iza leđa se pojavljuje devojka A, u radnom odelu i sa perikom na glavi – naravno,
plava je, zgodna i nasmejana, oni je još ne vide.
NATALIJA: …Žena bez sise je u stvari…žena, al bez sise. (Natalija se okrene, zabezekne se
pošto nije čula da je bilo ko ušao, pa gurne Radeta koji se takođe okrene)
A: Dobar dan. Bilo je samo pitanje jeste li spremni. (Rade i Natalija se okreću na drugu
stranu, ali sa druge strane se već nalazi identična devojka)
B: Bilo je samo pitanje imate li volje. (oni se opet okreću, ali pored prve devojke stoji još
jedna)
D: Bilo je samo pitanje želite li da vaš život postane svetliji.
A,B,D: Dobrodošli u agenciju ‘Od A do Š‘.
Ulazi još 5-6 istih devojaka.
DEVOJKE (otpevaju): Kao lek ili kao prevencija, ‘Od A do Š‘ agencija.
A,B,D: Sa vamaaa.
A: Ja sam A.
B: Kao avion. (devojke se prave da lete, tako na dalje, svaki pojam objašnjavaju imitacijom)
D: Kao akumulator.
A: Kao ananas. (devojke se lupkaju po stomaku kao da je ukusno)
B: kao Alkatraz.
D: Kao aligator. (devojke se plaše)
B: Ja sam B.
A: Kao banana. (devojke se kikoću)
D: Kao bicikl.
B: Kao boks. (devojke boksuju)
A: Kao brat.
Pag
e28
2
D: Kao bušilica.
NATALIJA: A ti si V? (nasmeje se ka Radetu)
D: Ne, V i G imaju slobodan dan. Ja sam D.
A: Kao dugme.
B: Kao dunja.
D: Kao Diznilend. (devojke se razneže)
A: Kao dokumentarac.
B: Kao ditiramb. (devojke se zgledaju zbunjeno)
Ostale devojke se javljaju redom, tako da se napravi opšti metež od govorenja u glas: Đ,
đevrek, Ž, žumance, K, kajsija, P, priča, Nj, njakanje, R, rođendan, Dž. Kada se Dž predstavi
– muk, niko ne može da se seti šta bi moglo da bude na Dž.
NATALIJA: Dž, kaži jebote da se zoveš Dž…(smeje se, ali Dž se rasplače i otrči sa scene,
sve devojke sem A, B i D odu za njom)
A: Dž je nova. Ne može da prihvati svoje ime. Budite uviđavni.
RADE: Izvinite, jel se vi to možda šalite hoću reći zafrkavate, mislim, znate, mi smo prvi put
ovde tj. ja sam prvi put ovde, u stvari i ona je prvi put ovde, vidite, njen momak je doduše
dolazio više puta…
A: Mi se ne zafrkavamo.
B: Ne šalimo.
D: Ne zezamo.
A: Ne foliramo.
B: Ne zajebavamo.
NATALIJA: Ups, sori, Rade rekla je zajebavamo. (Natalija se nasmeje Radetu)
A: I pokažite malo više poštovanja.
B: Vaspitanja.
D: Cenjenja.
A: Ljubavi prema nama, jer smo mi tu da vas uslužimo.
B: Da vam ugodimo.
D: Da vas iznenadimo.
A: Da vam pronađemo baš ono što vama odgovara. Sem toga, naša imena najavljuju naš novi
proizvod koji čak prevazilazi okvire proizvoda. To će biti revolucija.
B i D: Evolucija.
Pag
e28
3
A: Politika naše agencije se zasniva na načelu da nije bitno ono što vi jeste već samo ono što
posedujete, zato će ljudi, shodno kredo-klasnoj lestvici skraćivati svoja imena i na kraju doći
samo do početnih slova.
B i D: Do esencije!
A: Kako se vi zovete?
NATALIJA: Natalija.
A: Vi možete daleko dogurati. (ostale klimaju glavom potvrdno) Natali.
B: Nata.
D: Na.
A: N. A vi?
RADE: Rade.
A: Za vas nema nade, bolje da ni ne pokušavate. (ostale klimaju glavom odrično)
RADE: Da, baš vam hvala na savetu.
A: Ako sam dobor načula, došli ste po sisu?
NATALIJA: Ne, niste nas razumeli.
A: Nemojte se stideti.
B: Sramiti.
D: Crveneti.
A: Politika naše agencije je – sisa ili stan – to je jedno isto. Imamo širok asortiman sisa.
B: Grudi.
D: Duda.
A: Cica.
B: Balona.
D: Sifona.
A: Svinjskih.
B: Telećih.
D: Antilopskih.
A: Koalinih.
B: Zebrinih.
A: Muških, ženskih i dečijih. Malih.
B: Okruglih.
Pag
e28
4
D: Pljosnatih.
A: Visećih.
B: Pilećih.
D: Planinastih.
A: Brežuljkastih.
B: Palačinkastih.
D: Loptastih.
A: Raznih boja. Belih.
B: Žutih.
D: Crnih.
A: Ružičastih.
B: Crvenih.
A: I još raznih veličina, zdravstvenog stanja, i što je nova povoljnost možete uzeti i rasparno.
Što znači samo jednu sisu.
RADE: Ali, gospođo…(sve ga pogledaju zabezeknuto) ovaj…hteo sam reći,
gospođice…poenta tj. smisao našeg dolaska nije u tome da uzmemo…ovaj…kako bih rekao,
kao što vi to kažete…
DEVOJKE i NATALIJA: Sisu?
RADE: Da. Mi smo došli zbog nečeg potpuno drugačijeg.
A: Pa zašto ne kažete? Imamo odličnu ponudu majki i očeva. Vi, mladiću, izgledate kao da
vam je potreban roditelj.
B: Spasitelj.
D: Čuvar.
A: Imamo izvrstan asotriman majki od 16 do 90 godina (ona pljesne rukom, izlazi gomila
žena, devojaka i baba) Ova, ova i ova su vam bez kamate, a odavde dovde su na popustu.
NATALIJA: Dotrajale a?
RADE: Natalija, molim te, hoću reći, mi nismo došli zbog majki.
A: Ali imamo i savršen izbor očeva, možda čak i bolji izbor očeva, kad bolje razmislim
(druge dve stavljaju prst na čelo). Takođe, specijalna ponuda su nam očevi ratni invalidi s tim
što su ipak oni bez ruku povoljniji od onih bez nogu, a one sa oštećenjem sluha i vida možete
dobiti gratis.
NATALIJA: Da, 2 u 1.
RADE: Ali, pobogu zar kredo kredere ne znači verovati? Pa zar ste vi ljudi od poverenja? Pa
nisu vam ljudi ko šampon da ih prodajete 2 u 1.
Pag
e28
5
A: Ali zaista, mladiću, tu ste donekle u pravu, trebalo bi da ih prodajemo kao jedan. tj. kao 2
po pola. Jer umesto da dobijete šampon i balzam, ovako dobijete dva balzama.
RADE: O bože.
NATALIJA: Pustite vi njega samo, on se malo uzrujao. Znate, on ne može da se nosi sa
vremenom u kome živi. Mi smo ovde, zapravo došli da meni nađemo momka.
A: Aaaa…
B: Aaa…
D: Aaa…
RADE: Ahaaaa.
A: Pa zašto odmah niste rekli?
RADE: Pa gospođice, pokušavali smo, ali nam politika vaše agencije kako bih rekao, nije
nam dopustila.
A: Potpuno vas razumem. A koji vas uzrast interesuje?
NATALIJA: Pa tako, oko 25 godina. (šapne joj da Rade ne čuje) Može i koja godina manje.
A se nasmeje, kao i B i D koje uopšte ne znaju zašto se smeju pošto stoje dovoljno daleko da
ne mogu da čuju.
A: Svakako, svakako. Imamo momke za dan, momke za noć, za svaki dan, za svaku drugu
noć, za stan, za kuću, za štalu, za kućicu za pse, za šetnju pasa, za kuvanje ručka, za pranje
posuđa, za popravku kompjutera…
RADE: Ma kako vi uopšte znate da neko ima kompjuter?
A: Mladiću, ovo je 21. vek, danas svako ima kompjuter.
RADE: Evo ja na primer, nemam.
A, B, D ga pogledaju zabezeknuto, dolaze i ostale, poređaju se u vrstu, pa ga i one pogledaju,
klimnu tužno glavom i izađu.
A: To objašnjava mnoge stvari.
NATALIJA: Ali, znate, ja bih nekako više nekog onako da me zadovolji.
RADE: Natalija…
NATALIJA: Mislila sam, nekoga onako i za kuću i za dan i za noć i za kuvanje ručka i da
dobro izgleda i da bude dobro građen i…
A: Mislite nekog savršenog?
B: Perfektnog?
D: Izvanrednog?
A: Sjajnog?
Pag
e28
6
B: Ingenioznog?
D: Nadprosečnog?
NATALIJA: Pa…da.
A: Odlično. Baš danas imamo izvrstan asortiman savršenih muškaraca od oko 25 godina
(šapne joj) ili koju godinu manje. (nasmeju se, kao i B i D koje opet ne znaju zašto se smeju)
RADE: Dobro, a zašto bi neko, mislim ne razumem, uzeo nekog nesavršenog kada može da
uzme savršenog?
A: Pa to je bar prosto. Neko ima pravog momka koji je savršen ali ima kriv nos, onda uzme
samo jednog sa lepim nosem a nesavršenog.
RADE: Da, bitno je samo da ima lep nos, a da lije ćorav ili lud, to nema veze.
NATALIJA: I kažete da imate u ponudi nešto za mene?
A: Možete sami izabrati. (ona pljesne, izađe jedan normalan tip, jedan učenjarko kao što je
Rade, jedan mačo tip, jedan koji liči na narkomana i jedan debeljuca) Izgleda da nam je
ponuda malo opala, grabež je ovih dana, većinu ovih proizvoda smo prebacili u sektor za brak
– tako nam bolje ide. Radimo reorganizaciju programa i uvodimo novu liniju proizvoda beba
koje sisaju i sisa koje bebaju, imamo malih problema, ali i to će izaći krajem meseca. Takođe
ćemo imati novi prozvod beba za cuclu što će biti prava mala revolucija.
B i D: Evolucija.
A: Jer dokle će predmeti biti robovi ljudi, vreme je da ljudi budu robovi predmeta. A sada se
nadam da ćete izabrati nešto za sebe.
(ona pljesne, tip debeljuca istupa)
DEBELJUCA (nakašlje se i zapeva, dok on peva devojke – slova iznose slike na kojima su
nacrtani razni kolači i jela, a na bimu se projektuje neka emisija o kuvanju): Kljukao bih te
kolačima,
pecivom i sladoledom,
od mešavine mojih začina,
gledala bi me ko pitu s medom,
zajedno bi smo uživali u hrani
u ždranju bi nam prolazili dani,
zar ima išta lepše u životu
od škembića s tobom u kompotu. (on podrigne, pa se pokloni)
A (koja je uzela neki štap kojim pokazuje ono što govori): 2 noge koje vrede za 4 (potapše ga
štapom po nogama, on ih raširi), dve ruke koje vrede za 4,(pokuša da mu podigne štapom
ruku, ali joj ne ide) jedan trup koji vredi za 3 (štapom mu pokaže da se okrene oko sebe),
jedna glava koja vredi za jednu glavu. Voli hranu.
B: Dobru hranu.
Pag
e28
7
D: I začinjenu hranu.
NATALIJA: Ogladnela sam od ove priče.
RADE: Ma daj, Natalija, jesi li ga videla, ovaj će se uskoro pretvoriti u pogaču.
NATALIJA: Da, u pravu si, ili u škembe. (devojci A) Dalje. (debeljko odlazi)
MAČO TIP (namesti kosu i zapeva, dok on peva, devojke iznose njegove pozerske fotke, na
bimu on kako vežba):
Ko je naj sasvim naj naj,
kredo- savršen tip ko je, ti znaj,
jer ono, mislim, ja sam sam taj,
možemo na pićence, al nikako na čaj,
sa mnom ti može biti raj,
jer ja sam kredo tip naj.
Ti znaj.
RADE: Ovo je kraj, ja više ne mogu.
NATALIJA: Ali sladak je, baš je onako, ajajajaj.
RADE: Natalija, vidiš da je plitak ko Marijan.
NATALIJA (zaneseno): Da, podseća na njega.
A: 2 noge sa mišićima (udari ga štapom po nozi), dve ruke sa odličnim bicepsima, tricepsima
i labudima, (bode ga štapom) jedan trup sa pločicama koji vredi za 1 ipo trup, plus glava koja
ne vredi. Voli sebe.
B: Žene.
D: I teretanu.
RADE: Molim, dalje. (tip ode)
DŽANKI (šmrkne jednom i zapeva, dok on peva devojke iznose slike na kojima su likovi iz
bajki, na bimu on koji se sve vreme bekelji):
Ja ti mogu obećati gudru,
ije, dspi, tši ili vutru,
da duvaš, da jedeš il se udaraš po nosu,
da lajnu il dve rokneš u koksu,
da tripujemo, kuliramo, stondiramo
ko sa švedskog stola eside da biramo,
da se uroljamo, otkinemo, urokamo
Pag
e28
8
mislim, malo ono, da mu ga damo!
RADE: Ovaj ga mu je baš dao…pola ga nisam razumeo.
A (opet pokazuje štapom): Dve noge koje vrede za jednu, 2 ruke koje vrede za pola, veliki
zubi, šiljat nos, pola trupa, pola glave, voli štrumfove.
B: Žurke.
D: I zatvoren prostor.
RADE: Ne.
NATALIJA: Ni meni se ne dopada. Dalje.
UČENJARKO (popravi naočare i zapeva, dok on peva devojke iznose razne knjige, na bimu
precrtana slika momka i devojke koji se drže za ruke):
Knjiga je zakon i red,
od knjige si ponekad bled,
možemo zajedno da čitamo,
ali ne i da se pipamo,
jer pipanje to je greh
a knjiga garantuje uspeh
mogu biti tvoja knjiga a ti moje slovo.
NATALIJA: Šta je bre ovo? Himna obdaništu?
RADE: Sram te bilo, ovo je savršen momak za tebe.
NATALIJA: Da, da. Podseća me na nekoga.
UČENJARKO: …a ti moje slovo… (zastaje, popravlja naočare, očigledno se zbunio)
pa…ovaj…kraj je ovo. (devojke koje očigledno nisu završile svoj defile, pogledaju ga i
nezadovoljno odu)
A: 2 noge, 2 ruke, 1 trup, 1 glava koja vredi za 4 glave, voli kulturno istorijske spomenike.
B: Jutarnji program.
D: I čaj u 5.
NATALIJA: Znači ne!
RADE: Ali bolji je od ostalih i bar znaš da nije manijak.
A: A i na popustu je.
RADE (ljutito): Molim, a zašto je na popustu?
A: Pa zbog dioptrije, zašto!
NATALIJA: E Rade, iskuliraj, ostao je još jedan, vidiš kako deluje fino i ozbiljno i…
Pag
e28
9
RADE: Da, baš je ozbiljno građen.
NATALIJA: Ne seri. Ups, sori – pomenula sam sranje.
RADE: Ništa, Natalija, navikao sam.
NATALIJA: Dalje.
MOMAK (stane i zapeva, dok on peva devojke oko njega idu pokazujući na njega prstom, na
bimu ružine latice ili vatromet ili tako nešto patetično): Ja nemam mnogo da ponudim,
za iskrenošću ja žudim.
RADE (šapne Nataliji): Da, zato je i u agenciji. (Natalija ga mune rukom)
MOMAK (peva): Normalan sam i običan,
nisam manijak, ni kalustrofobičan,
pristojan sam i prilično lep.
RADE: Aha! Narcis!
MOMAK (peva): Ni gluv, ni nem ni slep.
Možda uspem da usrećim te,
jer tako sad bih dao ti sve.
A: Bla bla, 2 noge, 2 ruke, 1 glava, 1 trup, ali hoda za dvoje, radi za 4, misli za 7, vidi za 10.
Voli zalaske sunca. (sve devojke kao i Natalija uzdahnu)
B: Zvezde na nebu. (opet uzdah)
D: I zvuk gitare na plaži.(opet uzdah)
NATALIJA (koja se topila sve vreme pesme): Uzimam ga!
RADE: Ali, Natalija, on je…
NATALIJA: Šta?
RADE: On je… on je…
NATALIJA: Savršen?
RADE: On je folirant, vidi kako se smeje, pa on je momak na kredit, zaboga.
NATALIJA: Da, i to onaj koji odavde ide sa mnom. Molim, gospođice A, B i D, ja želim
ovog momka, kako je njegovo ime?
A: Savršen momak redni broj 123.
RADE: Natalija, nećeš valjda uzeti nekog tamo stodvadesettrija?
NATALIJA: Hoću, i to odmah. Zvaću te Stojan – može? Skraćeno od sto-dvadeset-tri.
Kapiraš? (svi se nasmeju sem Radeta)
A: Još samo krenite sa nama da se dogovorimo oko formalnosti.
Pag
e29
0
B: Gluposti.
D: Sitnica.
NATALIJA: A vas dvojica me čekajte ovde. I upoznajte se bolje.
Devojke odu sa Natalijom, momak se osmehuje Radetu koji ga namrgođeno i nepoverljivo
pogleda s vremena na vreme, ali kad vidi da ga momak gleda, Rade se napravi lud. Rade se
pomeri par koraka, i momak se pomeri par koraka. Rade se pomeri još par koraka, i momak se
pomeri još par koraka. Rade prošeta, i momak prošeta. Rade potrči, i momak potrči.
RADE (krene nešto da pita): A?
STOJAN (kao da ga je razumeo, na šta se Rade još više zbuni): Aaaa.
RADE: I?
STOJAN (još uvek sa neprirodnim osmehom): Iii…
RADE: O…
STOJAN: Oooo…
RADE (opet krene da ga pita): A o…
STOJAN (ga prekine): I u.
RADE: I u?
STOJAN (kao da se super zabavlja): A o…
RADE (za sebe klimajući glavom): Eee…
Vraćaju se Natalija i devojke.
NATALIJA: I?
STOJAN (u fazonu ‘i još pitaš‘): Iiii…
NATALIJA (Radetu, iznanađena): O?
RADE: Eeee…
NATALIJA: Vidim – vas dvojica ste se baš zbližili. (mune Radeta koji se zatetura)
RADE: Jesmo, tj. kako bih rekao baš smo onako porazgovarali…
A: Kao muškarac sa muškarcem…
B: Kao lisac s liscem.
D: Kao junac s juncem.
RADE: Hteo sam reći kao čovek sa…tj sa čovekom.
NATALIJA: Pa to je sjajno, sad možemo svi kao mala srećna porodica da odemo odavde.
A: Kao 3 slepa miša.
Pag
e29
1
B: Kao 3 musketara.
D: Kao 3 debela medveda.
RADE: Ja ću radije biti Zlatokosa.
NATALIJA: Rade, jebote…
RADE: Natalija!
NATALIJA: Jebote ups, ali nemoj da si takav, videćeš kako će biti divno. Ne samo da ću
sjebati Marijana (Rade je pogleda) opametiti Marijana (Rade klimne odobravajuće) već ću se i
zabaviti. A videćeš, Marijan će dolijati kao džukela ups, sori, Rade, kao kučence.
A: Kao av, av.
B: Kao vau vau.
D: Kao vuf vuf.
Stojan počinje da šeni, svi se smeju sem Radeta.
RADE: Da, da divno ćemo se zabavljati.
A: Što se tiče politike naše agencije, mi vas više nećemo zadržavati, samo nemojte zaboraviti
na isplatu ni jedan dan.
B: Ni 24 časa.
D: Ni 1440 minuta.
A: Ni 86400 sekundi. Čisto da ne bude problema.
B: Nevolja.
D: Neprilika.
A: Nepoželjnosti. I ne zaboravite – ovo je agencija koja će tek zaživeti i dovesti do svoje
revolucije.
B i D: Evolucije.
A: Ovo je agencija koja će pokušati da nametne novi način mišljenja ljudima.
B: Životinjama.
D: Biljkama.
A: Amebama.
B: Bičarima.
D: Trepljarima.
B: Bakterijama.
D: I glumcima.
A: Jer samo je pitanje da li ste spremni.
Pag
e29
2
B: Samo je pitanje imate li volje.
D: Samo je pitanje želite li da vaš život postane svetliji.
A: A sada dobar vam bio dan.
B: I noć.
D: I jutro.
A: I zora.
B: I sumrak.
D: I podne.
A: I doviđenja.
RADE: Zbogom.
Izlaze ostale devojke na scenu.
DEVOJKE (otpevaju): Kao lek ili kao prevencija ‘Od A do Š‘ agencija,
A, B, D: Sa vamaaa…
Devojke iz agencije odlaze iznoseći svoju scenografiju sa scene, dok na scenu ljudi sa početka
donose Natalijine stvari. Kada sve nameste, Natalija im zahvalno klimne glavom. Oni odu.
Stojan sedi u novom delu stana, sa papirom i olovkom, Rade u starom, još uvek namrgođen,
pravi se da čita neku knjigu, Natalija se šetka i daje instrukcije Stojanu.
NATALIJA: Stojane, ti si sada na specijalnom zadatku koji se zove kako zajebati Marijana
(ona pogleda u Radeta koji se pravi da nije čuo ono zajebati, ona glasnije) dakle zajebati
(Rade opet ne reaguje) zajebati od jebati od jebanje (Rade ne reaguje) jebanje, sranje, sisa,
govno, pizda (Rade ne reaguje, ona nastavi sa uživanjem), piiiizzzzdaaaa, siissssa…
RADE (vikne): Pobogu Natalija! Ne moraš baš uživati.
NATALIJA (praveći se kao da ovo nije radila zbog njega): Ups sori Rade, zaboravila sam da
si tu, sori za zajebati, za jebanje, za sranje, za sisu, za govno i za pizdu. Ali to zapravo i nisu
psovke, Rade – to su samo zajebavanje, jebanje, sranje, sisa, govno i pizda. (pogleda prekorno
u Radeta, on sklapa knjigu, ona nastavlja) Dakle, kako to Rade kaže – zadatak je opametiti
Marijana. Naravno, pošto ćemo neko vreme živeti zajedno, ja ti moram dati male instrukcije
kako bi ugođaj bio potpuno savršen. Pod jedan, kada me oslovljavaš oslovljavaj me sa…
RADE: Vlasnice moja…
NATALIJA: …na primer sa dušo, ne, zapravo to dušo me uvek podseti na filozofiju mislim
ono duh ili duša, bit bivstvo bivstvujuće i ta sranja. Može na primer sa srce? Mada ipak ne, to
je onako nekako previše biologije…
RADE: Da, da, previše biologije…
NATALIJA: …mada srce je mišić, pa ako me budeš zvao mišiću moj, možda će to biti…
RADE: Previše zoologije?
Pag
e29
3
NATALIJA: Da, u pravu si. Možda je to…(ona pogleda u Stojana koji je sve vreme pisao) Ej,
Stojane, pa ne moraš sve ovo da pišeš. Piši više onako, po crticama, kapiraš? (Stojan se
osmehne)
RADE: Kapira on, Natalija, nemoj da se brineš.
NATALIJA (izbeči se Radetu):…dakle možeš (Stojan krene da piše, ona stane, on stane)
možeš da me (Stojan krene da piše, ona ućuti, on stane, ona otvori usta, on podigne olovku, to
se ponovi više puta, ona pogleda u Radeta)
RADE (šapne Nataliji): Možda koristi krasnopis pa mu treba više vremena.
NATALIJA (nakašlje se): Dakle, Stojane, odlučila sam se, zvaćeš me srećo, ali malo utanji
glas da deluje milije. Pod dva, kada šetamo možeš me držati za ruku ili zagrliti oko struka,
nikako preko ramena jer me to užasava pošto mi čupa kosu. Pod tri, sudove možeš prati i
ručno ako želiš, mada imam mašinu za pranje sudova, ali ako možda kojim slučajem uživaš u
ručnom pranju sudova pošto si jelte savršen a savršen muškarac bi trebalo da uživa u ručnom
pranju sudova, onda možeš slobodno…
RADE (počinje da peva):
Ovo se pretvara u noćnu moru
mada mogla je uzeti i priliku goru
da li se ovako nešto igde događa
je li moguće da samo mene pogađa
što ljudi su krediti a krediti ljudi
što ludi su normalni a normalni ludi.
Što zemlja čuda sad zemlja je čudaka
što dvorska luda samo senka je ludaka.
NATALIJA (nastavlja): Pod 24, cveće u bašti se sadi samo sa leve strane jer ako bi se sadilo i
sa desne strane onda bi ga komšije gazile jer smo se svi iz ulice dogovorili da se cveće ne sme
saditi sa desne strane i ako ga iko posadi sa desne strane da ga ostali izgaze. Pod 25…
RADE (peva): Da li sam ja možda bolestan
kada jedini sam kredomanije svestan
zna li možda neki Amerikanac
za ovaj uskoro korporacijski lanac
nije li možda baš Pakistan
naš najveći kredo fan,
znaju li za nas oni iz Evrope
jesmo li i njima utabali stope.
Pag
e29
4
NATALIJA (nastavlja): Pod 135, svoju četkicu za zube stavljaj daleko od moje četkice za
zube, jer ne podnosim da se dve četkice za zube pipkaju, naravno ako ti uopšte koristiš
četkicu za zube, ali svakako ako ne koristiš četkicu za zube onda…
RADE (peva ironično): Znaju li za ovaj patent Australijanci,
Nemci, Francuzi, možda Japanci,
znaju li na primer Eskimi
da sada mogu podvaliti zimi
možemo im svima prodati kredomaniju
pa zauzeti Skandinaviju ili makar Albaniju
možda možemo postati u svetu glavni stub
kada ih sve učlanimo naš fan klub.
NATALIJA (nastavlja): Pod 621 – kamenac na čašama…
RADE (peva): Možemo učiniti da Palčica poraste
sa žabe na princa prebaciti kraste,
patuljka i 7 Snežana možemo napraviti
povrće umesto voća zabraniti.
Kada virus kredita stavimo u epruvetu
možemo dovesti i do mira u svetu.
NATALIJA: I da. Ukupno 1021 pravilo. Naravno, ne moraš ih znati napamet, ali moraš ih
primenjivati. Dakle?
STOJAN: Srećo, sada bih najradije želeo da odnesem svoju četkicu za zube daleko od tvoje
četkice za zube, da operem ručno tvoje sudove i da dok sadim tvoje cveće sa leve strane
razrađujem taktiku za skidanje kamenca sa čaša.
NATALIJA (srećno): To, uspelo je!!!
RADE: O ne, uspelo je.
STOJAN: Sada me izvini, srećo.
Stojan izađe, Natalija se isplazi Radetu, Rade se isplazi Nataliji.
NATALIJA: Vidiš da sam bila u pravu. Znaš Rade, prvo sam sumnjala da je ta agencija neka
prevara, ali to je, u stvari, baš dobra stvar, ups sori Rade.
RADE: Zašto sad?
NATALIJA: Rekla sam stvar.
RADE: Paaa?
Pag
e29
5
NATALIJA: Pa mislila sam na nešto potpuno drugo. (iza scene izvire ljudi sa početka koji se
zakikoću sa Natalijom, a onda šmugnu nazad, Rade se nervira)
RADE: E Natalija, ti si stvarno poludela, ponašaš se ko neka šiparica, a ne kao da imaš…
NATALIJA: Kao da imam koliko? Šta ti je Rade, kroz koji mesec i mladost će se moći
uzimati na kredit. A možda bi i ti mogao neku devojku…
RADE: Da, da, samo se ti lepo zabavljaj na moj račun, a to što ja sve ovo tolerišem, tj. hoću
reći…
Izlazi Stojan u zaštitnom odelu, sa kanticom za prskanje voća u rukama.
STOJAN: Srećo, idem da našem dragom komšiji pomognem oko voćnjaka. Ali misliću na
tebe svakog trenutka, najdraža moja. (on izađe)
RADE: Ali Natalija, ti nemaš komšiju sa voćnjakom. Pobogu živiš maltene u centru
Kredograda.
NATALIJA: Pa?
RADE: Kako pa? 123 je upravo rekao da ide…
NATALIJA: Pa neka ga.
RADE: Ali ako ode?
NATALIJA: Aha, sad se ti odjednom brineš da on ne ode?
RADE: Ej, to što se ja brinem je zbog mog prevelikog osećaja odgovornosti, a što se mene
tiče, taj 123 bolje da se i ne vrati.
Stojan se vraća.
STOJAN: Srećo, tvoj komšija nema voćnjak, ali sam mu ipak ošišao ogradu i pokosio
travnjak. Sem toga, srećo, ja sam svakog trenutka mislio na tebe. I ako mi dopuštaš, otišao bih
sada da našoj premiloj komšinici Matildi izvučem pramenove.
Natalija klimne glavom, Stojan odlazi.
RADE: Kako ti ne ide na živce?
Natalija krene da sklanja stvari sa scene, nastavljaju da pričaju, Rade još sedi.
NATALIJA: Kako da mi ide na živce? Šta mi je sve sredio po kući, još me zove srećo i još
ćemo Marijana napraviti ljubomornim.
RADE (za sebe): Aha, Marijana.
NATALIJA: A sem toga, on je savršen.
RADE: Aha.
NATALIJA: Aha. (sklanjajući poslednji deo nameštaja, tako da na sceni ostane samo Rade na
fotelji)
RADE: E, Natalija, Natalija. (on se okrene oko sebe, vidi da nema nameštaja, zbuni se, ustane
i odgura fotelju sa scene)
Pag
e29
6
scena
Na scenu dolazi Marijan sa dve kredo-lepotice, pa izađe. Na scenu sa suprotne strane dolazi
Natalija sa Stojanom i Radetom, pa izađu. Na scenu opet izlazi Marijan sa dve devojke.
MARIJAN (stojeći u jednom uglu scene): E ovo je fino mesto. (zvizne, par ljudi iznosi sto i 3
stolice, kredo konobar donosi piće.)
Na drugu stranu scene izlazi Natalija sa Radetom.
NATALIJA (videvši Marijana koji je još ne vidi): E ovde ćemo.
Rade zvizne neuspešno jednom, pa drugi put, Natalija zvizne muški, opet ljudi donose sto, 3
stolice. Marijan ih spazi, pa pokušava da se sakrije iza karte pića, stavlja ruku na čelo, vrpolji
se, a Natalija sve kao slučajno gleda na tu stranu.
RADE: Natalija, nemoj samo praviti scenu.
NATALIJA: Taman posla, Rade, kakvu scenu, napraviću ja jebenu jednočinku.
KONOBAR (koji je baš doneo piće): Ups sori, Rade, rekla je jebenu. (Natalija i Rade ga
pogledaju, on spusti piće i ode)
NATALIJA: Vidi ga samo kako se krije, pa da li je on normalan, jel on misli da ga ja ne
vidim.
RADE: A možda je red da se pozdravimo sa čovekom?
MARIJAN (u drugom delu sa devojkama): Ovaj…mislim, kako bi bilo da odemo na neko
drugo mesto…ovde već postaje dosadno. (pogleda u njih dve koje se osmehuju)
NATALIJA: Rade, gde je Stojan do sad? Sad je pravi trenutak.
RADE: Zastao je samo da prevede onu baku preko ulice i da pronađe majku onom siročetu.
Na scenu ulazi kredo žena, spusti na jedan pa na drugi sto visit-kartu i privezak, pa sačeka
malo.
NATALIJA (uzima vizitkartu i čita): Izvinite što vas uznemiravam, ali ovo je za kredo osobe
sa oštećenim sluhom…(Natalija počinje da se smeje, Rade joj otima vizitku iz ruke)
RADE: Šta? I to su smislili tj. Natalija, nije smešno, kako samo možeš da se smeješ, pa ovo je
tragedija, sad je za kredo osobe sa oštećenim sluhom, a uskoro će biti za osobe sa oštećenim
kredo sluhom, pa ovo je nečuveno…
Žena prođe, osmehne se kao i svi kredo ljudi, Rade je mrko pogleda, ona pokupi šta je
ostavila i ode sa scene. Stojan ulazi, seda kod Natalije i Radeta za sto, Marijan u pola svoje
priče zastaje i zaboravlja da treba da se krije, skače i prilazi njihovom stolu.
MARIJAN: Mislim, Natali, ono, koji ti je jebote ovaj? (pokaže na Stojana, okreće se Radetu)
Ups, izvini Rade.
NATALIJA (skače): A koje su tebi one?
MARIJAN (brže): A ko je tebi ovo?
NATALIJA (brže): A ko su tebi one?
Pag
e29
7
MARIJAN (još brže): A ko je tebi ovo?
NATALIJA (još brže): A ko su tebi one?
RADE (pogleda u njih, pa u Stojana koji gleda levo desno kako ko govori): Ljudi, polako.
MARIJAN i NATALIJA (u glas): Šta polako?
NATALIJA: Da čujem.
MARIJAN: Nema tu ništa da se čuje.
NATALIJA: Ne, nego ima da se vidi. Kako te nije sramota?
MARIJAN: Kako mene nije sramota? A ti, šta ti radiš? Ja bar izlazim sa devojkama na kredit,
ja mogu da ih vratim ako poželim, da ih poklonim, da ih prodam, da ih uspavam, da ih
otrujem, da ih zakoljem, da ih skuvam, da im povadim organe, da ih zamrznem, da ih…da
ih…to nije prevara, a ti…
NATALIJA: Ja? (smiruje glas) Pa, i ja sam izašla sa svojim dečkom na kredit.
MARIJAN: Uzela si dečka na kredit? Natalija! Pa ja nemam reči, pa to nisi ti.
NATALIJA: Nego je moja baba.
STOJAN: Ups sori Rade, pomislila je na tvoju babu.
RADE: Ništa, ništa.
MARIJAN: Natali, mislim, ono, uzela si momka na kredit? (Marijan zagleda Stojana, Natalija
gviri u devojke, onda krenu da se prepucavaju kao mala deca) E ti si uzela momka na kredit,
al ja sam uzeo dva od poslednja 3 primerka lepotica koje ćute a koje kad govore govore kojim
god poželim akcentom.
NATALIJA: E ti si uzeo 2 od poslendja 3 primerka lepotica koje ćute, al ja sam uzela
savršenog momka na kredit.
MARIJAN: Ali moje su lepotice lepše od tvog momka.
NATALIJA: Moj je momak pametniji od tvojih lepotica.
MARIJAN: Moje su lepotice zgodnije od tvog momka.
NATALIJA: Moj je momak korisniji od tvojih lepotica.
MARIJAN: Moje lepotice se predivno osmehuju.
NATALIJA: Moj momak predivno čisti paučinu.
MARIJAN: Moje lepotice su prave barbike.
NATALIJA: Tvoje lepotice su Brena barbike.
MARIJAN: Tvoj je momak glupi Ken.
NATALIJA: Moj je momak pravi Robokap.
Pag
e29
8
Rade i Marijan je zbunjeno pogledaju, kao i Stojan koji se do tad, još uvek glupavo
osmehivao, ali dvema kredo devojkama koje su pratile šta se dešava. Čak i ljudi provire i
pogledaju je zbunjeno, Natalija ih pogleda sve, ni ona ne zna kakve veze ima Robokap sa
Stojanom, neprijatna pauza.
NATALIJA: Moj momak radi sve što mu ja kažem.
MARIJAN: I moje lepotice rade sve što im ja kažem.
NATALIJA: Stojane ustani. (Stojan ustane)
MARIJAN: Lepotice ustanite i priđite. (one ustanu i priđu)
RADE: Ali, molim vas, ljudi…
NATALIJA: Stojane, priđi i upoznaj se sa Marijanom. (Stojan prilazi, pruža ruku Marijanu,
ovaj takođe, odjednom je sve kao najnormalnija scena upoznavanja i nastavlja da bude
normalna)
STOJAN: Stojan.
MARIJAN: Marijan.
STOJAN: Drago mi je.
MARIJAN: Takođe. I, Stojane? Šta se radi? Kako ide?
STOJAN: Evo, nije loše.
NATALIJA (ljutito): Stojane skoči.
RADE: Natalija!
Stojan skače.
RADE: Stojane!
MARIJAN: Lepotice, čučnite.
RADE: Marijane!
Lepotice čučnu.
RADE: Lepotice!
NATALIJA: I Stojan može da čučne (on čučne)
MARIJAN: A šta misliš, da moje lepotice ne mogu da skoče?
NATALIJA: Plašim se – spašće im perike.
MARIJAN: Skočite (one skoče držeći se za perike)
RADE: Pa vi ste poludeli načisto!
NATALIJA: Stojane lezi. (on legne)
MARIJAN: Lepotice lezite (one se malo zgledaju, pa nespretno ležu čisteći pre toga deo na
koji će leći)
Pag
e29
9
NATALIJA: Stojane, igraj ča ča ča. (Stojan uhvati Radeta kao partnera i zaigraju ča ča ča)
MARIJAN: Lepotice igrajte crnogorski oro (lepotice igraju oro)
NATALIJA: Stojane skači na jednoj nozi (on to čini)
MARIJAN: Lepotice skačite na jednoj nozi držeći se levom rukom za nos. (one to čine)
NATALIJA: Stojane, skači na jednoj nozi držeći se levom rukom za nos, a desnom za uši. (on
to čini)
MARIJAN: Lepotice skačite na jednoj nozi držeći se…držeći se…
NATALIJA (šapne mu tako da odjednom izgleda kao da igraju igru neku igru): Držeći se
levom rukom…
RADE: Pa šta radite to?
Oni ga pogledaju.
RADE: Nema došaptavanja.
MARIJAN i NATALIJA: Sori Rade.
MARIJAN: Da! Držeći se levom rukom za nos, desnom za uši i isplazivši jezik. (one to čine)
Dok Marijan i Natalija i dalje energično daju instrukcije svojim kredo partnerima, a oni se
lome od poslušnosti, iza devojaka i Stojana staju još neki kredo ljudi (sa početka), a iza
Natalije i Marijana staju još neki pravi ljudi sa početka koji čine isto – sve se pretvara u malo
takmičenje kredo robe i kredo gospodara.
RADE (peva): Nisam ni besan, ni ljut,
možda sam samo previše krut,
pa ne mogu da shatim blud,
te predstavljam strašni sud.
MARIJAN (i dalje u takmičarskom duhu): Moje lepotice trče brže.
NATALIJA (takođe u takmičarskom duhu): Moj se Stojan vere uz uže.
RADE (peva): Možda uz njih dvoje
kredo ljudi dobro stoje,
možda ja grešim, jedno su za drugo
možda imaće unuke, voleće se dugo,
jer dok on kaže
MARIJAN: Lepotice režite.
RADE: Dotle ona viče
NATALIJA: Stojane čvor vežite!
Pag
e30
0
RADE: Dok on vikne
MARIJAN: Mrdajte ušima lepotice
RADE: Dotle ona viče
NATALIJA: Stojane, bacaj loptice.
BABA (iz gomile): Šećeru, mrdaj samo jednom trepavicom.
MAJKA (iz gomile): Sine, pravi se da se boriš sa lavicom.
RADE (peva): Možda sam ipak suvišan ja u priči,
jer ne znam da kažem
MARIJAN i NATALIJA (u glas): Rade, za kraj viči!
RADE (peva): Možda jer uopšte da viknem ne znam
možda jer maximum nikako da dam,
jer ja otvorim usta i čekam da izađe,
al glasa nema, vrisak put ne nađe.
MARIJAN I NATALIJA (u glas): Rade, viči za kraj!
Rade otvara usta kao da viče ‘Kraaaaajjj’, ali se ništa ne čuje, svi staju, ljudi čestitaju jedni
drugima, neki čak i razmene kredo ljude, Marijan i Natalija se zagrle, ostali se raziđu. Rade se
nakašlje. Natalija i Marijan prestaju da se grle.
NATALIJA: E pa, Marijane, nadam se da si napokon shvatio da nisi jedini i da je moj Stojan
pobedio tvoje lepotice. (Natalija pogleda u Stojana koji još uvek skakuće sa noge na nogu
uvrtevši ruke tako da kao da ne može više da ih otpetlja i sa nekom čudnim izrazom na licu)
MARIJAN: Da, da (on se nasmeje, pa tražeći podršku pogleda u devojke koje su se jedna sa
drugom tako upetljale da leže na podu i koprcaju se)
NATALIJA: Pa, onda zbogom Marijane. Stojane, idemo!
(ona ode, Stojan odskakuće za njom, Rade i Marijan gledaju par trenutaka za njima)
MARIJAN (Radetu, skrhano): Rade, čoveče, šta se ovo desilo?
RADE: Ja sam pokušao hoću reći probao sam na svaki način…
MARIJAN: Ali ti ne razumeš, ja ne smem da dozvolim da se na ovome završi.
RADE: Razumem te.
MARIJAN: Ne, ne razumeš. Ja ne mogu da dozvolim da njen Stojan pobedi moje lepotice.
RADE (šokirano): Marijane.
MARIJAN: A kamoli da ona mene ostavi.
RADE: Dobro, a zašto?
Pag
e30
1
MARIJAN: Kako zašto? Pa zato što… zato… (zastane i razmisli) da, zašto? (kreće da peva)
Ne sme ona nikako da me ostavi
mora prvo red da se uspostavi
a ne da me iskašira zbog nekog kredomena
nije mi baš toliko opala cena.
vratiću je ja.
RADE: Da, da
MARIJAN (peva): Ja sam za nju, ja sam onaj pravi,
ne može niko među nas da se uglavi,
Rade, zašto je uzela tog kredo kena,
kad ja sam bio ljubav njena.
vratiću je ja.
RADE: Da, da.
MARIJAN (peva): Ma šta će mi ćutljive barbike dve,
jebeš njih pored Natalije, bre,
ups, opet psujem, Rade sori,
i život s lepoticama može da smori.
vratiću je ja.
RADE: Da, da
MARIJAN: Evo lepotice daću tebi.
RADE: Ne, pa ja umro pre bih.
MARIJAN: Mogu ih dati kao donaciju
il nek ih uzmu za preparaciju
promeniću ja svoju kredo ćud
zar da izgubim Nataliju, pa nisam ni ja lud.
Vratiću je ja
RADE: Da, da.
MARIJAN (peva): Ipak sam ja glavni,
frajer gradski slavni,
a kada je vratim,
Pag
e30
2
sve ću da naplatim.
RADE: Da, da tj. hoću reći, možeš probati, lepo bi bilo kada bi zaista održao reč.
MARIJAN: Lepo bi bilo…ti misliš da ja ne održavam reč? Zar ja tebi možda delujem kao
neko ko ne održava datu reč? E Rade, Rade…sve, al da ti misliš da sam ja od tih koji ne
održavaju datu reč, eeee…
RADE: Ne, samo sam mislio tj…
MARIJAN: Evo odmah idem da održim datu reč. (on krene ka izlazu, dok se lepotice i dalje
koprcaju)
RADE: Ali, Marijane… (Marijan izađe) A one? (prilazi lepoticama koje se i dalje koprcaju)
Ja tj. hteo bih reći, ovaj, Marijan je otišeo tako da…kako bih rekao mislim da ste slobodne
sada tj. možete da idete gde hoćete i…eto, tako…ovaj, drago mi je što smo se opet videli
(Rade se udaljava korak po korak dok to govori, a onda sasvim ode, lepotice ostanu da se
koprcaju, a onda ih ljudi sa početka izvuku sa scene)
scena
Natalijin stan. Natalija leži na krevetu, Stojan sa keceljom čisti paučinu držeći praška u ruci.
Natalija reže nešto iz nekog časopisa.
NATALIJA: Još samo da sačekamo još dan ili dva i videćeš kakav smo posao napravili.
STOJAN: Da, srećo, i meni se čini da ćemo uskoro otkriti kako smo opametili Marijana
(okrene se po sobi), ups sori, srećo, zajebali Marijana.
NATALIJA: E Stojane Stojane, ništa ti ne znaš. Ali otićiću ja u taj Vegas sa Marijanom, ne
zvala se ja – Natalija! A do tad ću izrezati sve nagradne kupone za sve nagrade. (ona reže i
dalje, Stojan počinje da usisava, ona priča glasnije, podiže noge kako bi on usisao ispod i
prevrće po kuponima koje je izrezala) Možda dobijem tobogan za bazen, naravno, malo je
glupavo dobiti tobogan za bazen ako prvo ne dobijem bazen, a takođe malo je glupavo dobiti
bazen ako prvo ne dobijem veliko dvorište, sem toga prilično je glupavo nemati veliko
dvorište a živeti u kući, mada još je gluplje imati veliko dvorište a nemati kuću, naravno
možeš uvek živeti u dvorištu, ali ipak glupavo je i…Da, u stvari prilično je glupavo slati
kupone za tobogan, pošto ja nemam ni bazen ni veliko dvorište, ni…(pogleda u Stojana koji
isključuje usisivač, otvara ga i ravnomerno prosipa sadržaj onde gde je pre toga usisao, ali
hodajući unatraške)
NATALIJA: Šta radiš to, jesi li poludeo?
STOJAN: Jesam, nesrećo moja.
NATALIJA: Nesrećo? Stojane, prekini sa glupostima.
STOJAN (uverljivo): Ovo su gluposti, ovo nije ozbiljan problem.
NATALIJA: Biće, ako ne prekineš, zato smesta to počisti.
STOJAN: Ja hoću da te naljutim. Ja ne moram ovo da radim. (on pravi nered na stolu)
NATALIJA: Stojane, prekini sa zajebancijom.
(Stojan uzme praška i skida sa njega paučunu koju onda pokušava da okači na plafon)
Pag
e30
3
NATALIJA: Kakvo je to ponašanje?
STOJAN: Nesrećo, nije mi žao. Ja neću svakog trenutka misliti na tebe jer te jako mrzim. Ja
ne radim ono što moram, ja radim ono što hoću.
NATALIJA: Ti si potpuno poludeo.
STOJAN: Ja sada ne moram da uneredim travnjak komšiji, vratim na čaše kamenac, iščupam
cveće sa leve strane i nateram kola da udare staricu koju sam spasao. Ali ja to hoću, pa ipak
ne moram. Ja ne moram da idem. (on izađe)
NATALIJA: Ja moram da pozovem reklamacije, pa ovo je nečuveno!
(na scenu ulaze A, B i D, kao i ostale devojke iz agencije)
DEVOJKE (otpevaju): Kao lek ili kao prevencija, ‘Od A do Š‘ agencija
A, B, D: Sa vamaaa…
NATALIJA: Mislite kod meneeee?
A: Dobili ste službu za reklamacije.
B: Žalbe.
D: Tužbe.
NATALIJA: Htela sam da vam kažem da se Stojan čudno ponaša, govori neke gluposti koje
nemaju nikakavog smisla.
A: Dabar dan i vama.
B: I nama.
D: I njima.
A: I meni.
B: I tebi.
D: I njemu.
A: I njoj. To što 123 govori ima i te kako smisla, vi ste zakasnili sa uplatom.
B: Čitava 3 minuta.
D: 180 sekundi.
A: A lepo vam je bilo rečeno da ne smete da zakasnite ni jedan dan.
B: Ni 24 časa.
D: Ni 1440 minuta.
A: Ni 86400 sekundi. Čisto da ne bude problema.
B: Nevolja.
D: Neprilika.
Pag
e30
4
A: Nepoželjnosti. A vi ste zakasnili. Zato je proizvod otkazao.
B: Otkvačio.
D: Otkinuo.
A: Kao da mu je istekao rok trajanja. Razumete? Krenuo je da priča naopačke.
B: Naglavačke.
D: Natraške.
NATALIJA: Dobro dobro, ali ja stvarno ne mogu da rešavam njegove zagonetke, sem toga
meni je on neophodan čitav bar još par dana, pa ako možete da ga servisirate, evo ja ću vam
platiti odmah, nego sam zaboravila, znate sedela sam i seckala ove kupone iz časopisa čitav
dan i čekala da se Marijan opameti, znate a Marijan je…
A: Pa vi nas ne razumete.
B: Ne kapirate.
D: Ne shvatate.
A: Ne kontate.
B: Ne kužite?
D: Ne slušate.
NATALIJA: Ne, razumem ja vas odlično i jako cenim što ste tako brzo došli…
A: Da ste uzeli bilo koji drugi proizvod isto bi vam se desilo ako ne bi ste platitili na vreme –
jer takva je politika naše agencije.
B i D: Zbog prevencije.
A: Naravno, drugi proizvodi možda nisu toliko korisni pa vam sada ne bi bili toliko nekorisni.
B: Drugi proizvodi nisu toliko lepi pa vam sada ne bi bili toliko ružni.
D: Drugi proizvodi nisu toliko savršeni pa vam sada ne bi bili toliko nesavršeni.
NATALIJA: Da, možda ste u pravu.
A: Da ste uzeli lepo vreme, na primer, sada bi počela da vam pada kiša.
B: Da ste uzeli prijatelja, sada bi dobili neprijatelja.
D: Da ste uzeli dedu koji spava sada bi ste dobili spav koji deda.
A: Ali zato ne biste imali paučinu po zidovima, prašinu po tepisima i neku staricu na duši.
Naravno sada je kasno za kajanje.
B: Predomišljanje.
D: Vaganje.
A: Sada morate krenuti sa nama.
Pag
e30
5
NATALIJA: Ali možda se Marijan pojavi, znate znam da je neodgovorno s moje strane, ali
zar ne mogu ovako da vam platim, kad ste već ovde…
A: Ne.
B: Najn.
D: Nou.
A: Njet.
B: No.
D: Ohi.
A: Morate krenuti sa nama. Politika naše agencije je takva. Vi ste bili pod hipotekom, i sada
pripadate nama. To ste i sami znali. A svi koji zbog dugova pripadnu nama, odlaze u sektor
škart.
B: Bofl.
D: Feler.
NATALIJA: Šta kažete?
A: Dakle, niko vas ne može uzeti na kredit.
B: Ali vas može iznajmljivati.
D: Rentirati.
A: Zato što ste škart.
B: Bofl.
D: Feler.
NATALIJA: Vi mora da se šalite!
A: Mi se ne šalimo.
B: Ne zafrkavamo.
D: Ne zezamo.
A: Ne foliramo.
B: Ne zajebavamo.
NATALIJA: Šta, i sad sam ja vaš artikal?
A: Da.
B: Ja.
D: Ui.
A: Jes.
Pag
e30
6
Devojke rasklanjaju stvari sa scene, prave agenciju, dok Natalija zbunjeno gleda i peva.
NATALIJA (zbunjeno peva): Zar to znači da sada može svako
na dan-dva uzeti me lako
da čistim, da peglam, kamenac da skidam
da pospremam, da kuvam, kuće da zidam,
zar škart sam ja, Natalija?
(Natalija kreće da vraća stvari na scenu, ali posle par pokušaja odustaje)
Zar da usisavam, cveće da sadim,
starice farbam, domaće radim,
zar fototgrafije u albume da slažem,
da šijem, da se smeškam, oblande da mažem?
zar škart sam ja, Natalija?
(devojke – slova odlaze sa scene, ali dolazi 5 škart žena)
SVE (u glas pavaju): Bofl, feler, škart,
nije to loš start,
od drugih nismo gore
druge umeju da smore,
mi smo bre esencija,
spram njih dekadencija,
Bred Pit, Kiano, Hju Grant
svi bi bofl, feler, škart!
(one prave domaću atmosferu, jedna puši cigaru, dve otvaraju pasijans, jedna čita knjigu)
NATALIJA: Bože mili šta je ovo,
zar i ja da postanem slovo,
da budem roba felerična,
da postanem histerična?
zar škart sam ja, Natalija?
SVE: Da, škar si ti, škart smo svi!
NATALIJA: Da sam bar roba na ceni
ona koju bi neko da ženi,
Pag
e30
7
da sam bar kredo-sveta
pa da mi sve ovo ne smeta,
što škart sam ja, Natalija.
BABA (u C market uniformi peva):
I ja sam isto takva bila,
na kredit oduvek ja sam pila,
ja sam bila kasirka bre
davne te!
Al došlo ovo novo vreme,
i nije bilo više dileme,
Pa škart sam sad ja, Stojanka!
ŽENA (elegantno obučena peva rezervisano):
Ja sam bila do pre par dana
jedna od prvih kredogradskih dama,
uzela sam na kredit jednoga paža,
zbog nemarnosti moje stigla me blamaža,
sad škart sam i ja Mirjana!
DEVOJKA (obučena kao kućna pomoćnica peva sa oduševljenjem):
E a ja sam bila kućna pomoćnica prava
usisivač omiljena bio mi je sprava,
al nisam nikako imala posla,
jer pomoćnica na kredit bilo je dosta.
I svi su uzimali njih a ne mene,
na glavu su mi se popele te žene,
pa sam sama došla da se više ne cimam
uvukla se ko škart, ali posla imam.
pa škart sam ja, Radenka!
DEVOJKA (provokativno obučena peva žvaćući žvaku):
Ja sam bila striptizeta jednog bara,
mog’o je da me gleda, ono, ko ima para,
Pag
e30
8
malo sam uzimala, a mnogo davala,
mnogo se svlačila, a malo spavala,
pripalo mi muka od tih matorih jajara
jer bilo je posla, a nije bilo para,
tačno je da se ovde svi stalno svima keze,
al da upadnem u škart morala sam preko veze,
ovom poslu sada ne znam ni jednu manu
opet isto radim, al imam bar smeštaj i hranu,
pa škart sam ja, Selimena.
TINEJDŽERKA (peva): A ja sam bila u popravnom domu,
reko mi da je ovo kul, ja poverovala somu,
škart sam postala papirološkom greškom,
ali sam to primila sa širokim smeškom.
Nervira me što ovde moram da se smaram
al makar ne mogu nikog da razočaram,
jer škart sam i ja, Svetlana.
SVE (u glas): Bofl, feler, škart,
nije to loš start,
od drugih nismo gore
druge umeju da smore,
mi smo bre esencija,
spram njih dekadencija
Bred Pit, Kiano, Hju Grant,
svi bi bofl, feler, škart!
Trčeći na scenu ulazi Rade, za njim utrčavaju A, B i D.
RADE: Natalija!
NATALIJA: Jebote Rade, otkud ti?
RADE: Pa stigao sam što sam mogao pre! (Striptizeta obilazi oko njega, a onda ga i ostale
zagledaju, on se zbuni, A pljesne rukom, one odu) tj. hteo sam da kažem čim sam čuo šta se
desilo…
A: Izvinite što prekidam, ali posete ovde nisu dozvoljene.
Pag
e30
9
B: Dopuštene.
D: Odobrene.
A: Kao ni ćaskanja.
B: Tračarenja.
D: Ćeretanja.
A: Možete eventualno uzeti naš najnoviji artikl na kredit, ali moramo vas upozoriti da je u
pitanju škart.
B: Bofl.
D: Feler.
A: Tako da proizvod ne možete uzeti za stalno, već ga možete iznajmljivati.
B: Rentirati.
D: Pozajmljivati.
RADE: Ma o čemu vi to govorite, ja nikad u životu nisam ni jednu stvar uzeo na kredit tj.
hoću reći…
NATALIJA: Ali Rade! Ako me ti ne uzmeš, ko zna ko će me uzeti.
RADE: Natalija, ali ti dobro znaš tj. hoću reći znaš da se to ne slaže sa mojim principima, a i
šta bih ja radio sa tobom.
A: Od škart robe se može činiti po volji.
B: Po želji.
D: Po inspiraciji.
RADE: Ne, Natalija, ako dopustim tj. hoću reći ako njihovim sredstvima hoćemo da se
borimo protiv njih, onda smo mi isti kao i oni, ne, ja te moram spasiti ali na drugi, na pravi
način jer…
Trčeći dolazi Marijan, zadihan je.
NATALIJA (oduševljena): Marijane!
RADE: Natalija!
MARIJAN : Rade!
RADE: Marijane!
MARIJAN: Natalija!
NATALIJA: Rade!
MARIJAN: Marijane!
NATALIJA: Natalija!
Pag
e31
0
RADE: Rade tj. hoću reći otkud ti ovde Marijane?
MARIJAN: Došao sam, čim sam čuo novosti.
RADE: A zašto si došao?
MARIJAN: Mislio sam da se promenim zauvek, da više nikad ne uzmem devojku na kredit i
to sve zbog moje Natalije, ali onda se desilo šta se desilo i to mi je otvorilo oči.
NATALIJA: Jao Marijane!
MARIJAN: Gospođice, A, B, i D, ja želim da uzmem ovaj artikl na kredit.
RADE: E pa neće moći!
NATALIJA: Rade!
RADE: Ja sam je već uzeo!
NATALIJA (gurkajući ga): Ali Rade!
RADE: Žao mi je, Marijane, ali ti si stigao prekasno!
MARIJAN (peva pravdajući se A, B, i D): Za mene nikad nije kasno
mi smo se nekada voleli strasno
RADE (peva): Al moja je sad i nema prepreke
pa ja sam je učio latinske izreke
MARIJAN: Ja sam je ljubio, ja sam je mazio
ja sam joj titrao, ja sam je pazio
RADE: Ja sam je ispravljao, ja sam je korio,
za njeno dobro ja sam je smorio
MARIJAN: Ovde je zaglavila uostalom zbog mene,
što sam ja jurio druge neke žene.
RADE: Zbog mene je ona ovde, znam
jer nisam dobar savet znao da joj dam
MARIJAN: Da je ja imam, tako red nalaže,
to jasna je stvar, nema ništa da se kaže.
RADE (vikne): E Ne može, Marijane, ja bih tj. jako bih voleo da mogu da ti je prepustim, ali
ja sam je već iznajmio za ovo prepodne.
A: Ali vi je gospodine možete iznajmiti za popodne.
B: Ili za uveče.
D: Ili za ujutru.
Pag
e31
1
MARIJAN: Nek bude onda za popodne.
RADE: Onda nek bude moja za svako prepodne.
MARIJAN: Onda nek bude moja za svako popodne.
A: U redu je gospodo, nisam očekivala ovoliku potražnju za škart.
B: Bofl.
D: Feler.
RADE: Onda Natalija, idemo!
NATALIJA: Jebote Rade, upravo si me iznajmio.
RADE (diktatorski): Zaboravila si ups.
NATALIJA: Šta?
RADE (diktatorski): Hoću da čujem ups!
NATALIJA (zbunjeno): Ups.
MARIJAN: Vidimo se popodne. Nemojte da kasnite.
Rade i Natalija odu.
scena
Dve klupe, jedna u jednom uglu scene, druga u drugom. Bim podeljen na dva dela. Na
jednom prepodne, na drugom poslepodne. Na jednoj klupi sedi Rade, na drugoj Marijan,
svetlo obasjava Radetovu klupu, Natalija stoji pored njega sa knjigom u ruci i čita.
NATALIJA: Mesec na nebu. Noć. Kuče laje. (ona spusti knjigu i uzdahne, Rade se nakašlje,
ona diže knjigu) Čovek na putu. Zrikavac leti. Selo.
RADE: Izvrsno tj. hoću reći zar ne primećuješ koliko je veličanstvena ta poezija. (on joj pruža
drugu knjigu) Ajde sad malo ‘Osnove biohemije’.
NATALIJA: E Rade, čoveče, smorio si me. Čitala sam ti od Ivice i Marice, preko zbirke
zadataka iz matematike za osnovnu školu, pa sve do Biblije i znaš kako mi se sad jebe za
biohemiju (on je pogleda) da, ups, sori Rade što mi se jebe za biohemiju, ups sori Rade što se
ikad ikome jebe, ups sori Rade što je jebanje tako divna stvar pa je ljudi stalno pominju.
RADE: Natalija, nemoj da si bezobrazna. Kad sam te već iznajmio, mislim tj. treba da uradim
sa tobom nešto korisno.
NATALIJA: Pa me zato teraš da učim napamet haiku poeziju paralelno sa građom nuklearnih
generatora?
RADE: Ali, Natalija, ja sam ti lepo govorio a ti me tj. nisi me slušala pošto to nikad i ne činiš.
E pa sada moraš, hoću reći…
NATALIJA: Rade, samo je trebalo da me uzmeš i pustiš da idem kući.
RADE: Ali, Natalija, pa ovo je idealna prilika da se vratiš na pravi put.
Pag
e31
2
NATALIJA: Alhemijom možda, biohemijom nikako.
RADE: Iznajmljivala si druge na kredit da ti brišu prašinu – moraš naučiti da je sama brišeš,
uzimala si druge na kredit da ti kuvaju moraš naučiti sama da kuvaš.
NATALIJA: Rade, uzimala sam i kola na kredit, pa šta sad moram postati prevozno sredstvo?
RADE: Pa da tj. hoću reći ne, ali…moram te vratiti pravim vrednostima, veronauci, hemiji,
matematici, biologiji…(Rade nastavlja da priča)
NATALIJA (peva): Rade je postao prilično neobičan,
više mi nije kao pre komičan,
diktator je u njemu na presto seo
prvo mene, pa svet bi menjati hteo.
Rade je lud.
On misli da je ceo problem u edukaciji
u mogućoj privatizaciji, nagloj modernizaciji
pa tradiciju hoće da suprotstavi tranziciji
jer se kredomanija zato primila u naciji.
Rade je lud.
RADE (gleda na veliki kredo sat): Oh tj. hoću reći, naše je vreme za danas isteklo!
Svetlo obasjava Marijanovu klupu, dok se iznad Radetove gasi. Marijan pokazuje na sat,
Natalija trči ka njemu.
NATALIJA (seda na klupu pored njega): Hvala bogu, konačno! Rade je totalno odlepio.
MARIJAN (zvanično): Molim, zašto si sela?
NATALIJA: Zato što sam crkla od umora.
MARIJAN: Jesam li ti ja možda, ono, dopustio da sedneš?
NATALIJA (prenemažući se): Oh, izvinite, oprostite, mogu li da sednem?
MARIJAN: Ne, za tebe imam druge planove.
NATALIJA: Za mene za mene ili za mene za nas.
MARIJAN: Za tebe.
NATALIJA: Marijane, nemoj da se foliraš, dobro znaš da kod mene nisi u poziciji u kojoj
možeš…
MARIJAN: Mislim, ono, koliko ja vidim, ovde si jedino ti u bezizlaznoj poziciji.
NATALIJA: Molim?
MARIJAN: Bez rasprave. Ajde brzo, beri jabuke.
Pag
e31
3
NATALIJA: Šta bre?
MARIJAN: Bez bre! Kažem beri jabuke. (ona se propinje i kreće da bere zamišljene jabuke)
NATALIJA: E Marijane, baš si kreten! A ja sam mislila…
MARIJAN (menja zvanični ton): Nisi smela da me prevariš. I to još sa savršenim momkom
broj 123.
NATALIJA: A znači to je, još si ljubomoran?
MARIJAN: Tišina, nisam ti dozvolio da pričaš, sad beri jagode (ona se savija i ‘bere jagode’,
on otvara novine i čita)
NATALIJA (peva): Marijan je postao totalni kreten
a ja mislila da je privremeno smeten
ne verujem šta me sve tera da radim
na sred trga voće berem, sadim
Marijan je lud.
A ja mislila da je došao zbog izmirenja
zaboravila na ona 2 ćutljiva stvorenja
al on je došao da mi se osveti za sve
kad konačno ima priliku, bre!
Marijan je lud.
Opet se pali drugo svetlo, Natalija trči, Rade joj daje četke i praška, ona čisti dok peva.
NATALIJA (peva): U šta sam se ja ovo uvalila,
ova dvojica načisto poŠašavila,
da li moguće da su to isti ljudi,
pa Rade i Marijan su totalno ludi!
Marijan pokazuje na sat, ona trči ka njemu, opet promena svetla, Marijan joj daje klovnovski
nos, ona kreće da igra hvatajući se za uši i izmotavajući se dok peva.
NATALIJA (peva): Marijan me ponižava, Rade maltretira,
ni jedan me ko onu Nataliju ne tretira
Ovamo iživljavanje, ovamo rad i knjiga
šta bih ja stvarno, to nikog nije briga.
Rade pokazuje sat, ona trči, on joj daje oklagiju i dasku, ona mesi testo dok peva
NATALIJA (peva): Ništa gore nema od ove kredomanije
Pag
e31
4
gde mi je pamet samo bila ranije?
Nemam za sebe ni malo vremena
al biće vatre, naćiću kremena
smisliću nešto, još verujem u čuda,
ne znaju oni, pa i ja sam luda!
Ona trči ka Radetu, Rade mahne Marijanu i ortački mu pokaže palac, Marijan se nasmeje, ona
nadalje trčka od jednog do drugog, a tako se i svetla pale i gase naizmenično iznad klupa
osvetljavajući im samo glave.
RADE: Kad sam govorio, nisi slušala
zato si sve ovo zaslužila
da sam iskren i pravi ovako ćeš da shvatiš,
i ja sam patio, i ti moraš da patiš.
Nisam ni ja lud
MARIJAN: Švrljao sam, pa šta, nije smak sveta
da te izgubim baš bi bila šteta,
ovako ćeš da shvatiš koga si htela da ostaviš
pa ćeš posle drugčije stvari da postaviš.
Nisam ni ja lud
RADE i MARIJAN (zajedno): Sve će doći na mesto svoje
bićemo srećni, veruj, nas troje
moraš prvo da se opametiš,
pa ćeš onda nas da shvatiš!
Gasi se svetlo koje osvetljava jednog i drugog. Natalija seda na pod mrtva umorna, na scenu
izlaze škart žene.
BABA: Ajde, more, nije smak sveta, diži to tvoje mlado zategnuto dupe.
NATALIJA: Ne mogu, nije mi ni do čega.
KUĆNA POMOĆNICA: Ali Natalija, nisi radila ništa što drugi inače ne čine.
NATALIJA: Ne, samo sam morala da se izmotavam i ludiram, da bi mi onda moj najbolji
prijatelj Rade dao kontrolni iz matematike.
DEVOJKA IZ DOMA: Pa jesi mogla bar da prepisuješ?
STRIPTIZETA: Navikni se, Natalija. Takvi su ti muškarci, čim dobiju malo vlasti, odmah bi
da potčine ženu.
Pag
e31
5
BABA: Ali mi se žene ne damo vekovima potčiniti. Jer smo žene.
STRIPTIZETA: A oni su samo muškarci.
NATALIJA (peva): Muškarci muškarci,
kad misle su dečaci,
kad rade su ko starci
kad bodu su komarci.
SVE: Fuj ti muškarci
NATALIJA: Muškarci muškarci,
vredni ko petoparci
uredni ko samci,
u stvari su papci!
SVE: Fuj ti muškarci!
NATALIJA: Muškarci muškarci,
privrženi majci,
prinčevi u bajci
nestalni ko žmarci.
SVE: Fuj ti muškarci!
NATALIJA: Prvo trpimo njihove mitisere
i pubetetske uši ko propelere,
onda bradu koja tek raste
pa iz tuča rane i kraste
SVE: Fuj ti muškarci!
NATALIJA: Onda pijanstva i neverstva
ništa gore od muškog kaćiperstva
pa posao, fudbal, ortaci,
što im se tad ne otegnu papci?
SVE: Fuj ti muškarci!
NATALIJA: Pa otromboljen stomak i sede vlasi
pa ništa u gaćama, ništa ni u kasi
pa senilnost, tromboza, trigliceridi
Pag
e31
6
pa ne čuje, ne hoda, ne može da vidi.
SVE: Fuj ti muškarci!
Ulaze A, B, i D.
A: Gospođice Natalija, naša agencija je došla da vam prizna da vi posao obavljate sjajno.
B: Odlično.
D: Izvrsno.
A: Perfektno. I sutra ste iz tog razloga iznajmljeni od strane ista dva mladića.
B: Momka.
D: Gospodina.
A: Kavaljera.
B: Frajera.
D: Čoveka.
A: Muškarca.
NATALIJA: Hm, muškarca!
A: Njih dvojica se zapravo utrkuju ko će provesti više vremana sa vama i obojica žele da vas
otkupe za stalno.
B: Za potpuno.
D: Za skroz.
NATALIJA: Koj horor.
A: Ja bih pre rekla istorijski spektakl.
B: Triler.
D: Komedija.
A: Sajns fikšn.
NATALIJA: Da, sajns fikšn.
B: Razmišljamo se da li da načinimo ustupak. Jer verujte, imaju takmičarskog duha.
B: Sklonosti.
D: Borbenosti.
A: Ali ne bi smo znali za kog da se odlučimo.
B: Opredelimo.
D: Rešimo.
Pag
e31
7
A: I zbog toga što ste toliko traženi, zaista nam je žao što dan ne traje 2 dana.
B: 48 sati.
D: 2880 minuta.
A: 172800 sekundi. Tako bi vas bilo dovoljno za sve. A sada do viđenja i uživajte u večeri.
B: Noći.
D: Zori.
A: A onda opet na posao.
A, B, D (otpevaju): Kao lek ili kao prevencija, ‘Od A do Š‘ agencija, sa vamaaaa!
A, B, i D odlaze.
BABA (imitira devojke): Politika naše agencije…
KUćNA POMOĆNICA (imitira): Naše divne agencije.
MALOLETNICA: Sjajne agencije.
STRIPTIZETA: Žao nam je što dan ne traje 2 dana.
(sve se smeju)
NATALIJA: Pa da! Sad mi je sinulo!
SVE: Šta?
NATALIJA: Kako se pre nisam setila? Kako mogu da prekinem ovaj horor a da ne završim
kao Radetov ili Marijanov rob – vrlo lako! Ako sam ja baš toliko tražena da im je žao što me
nema dovoljno – pa eto rešenja!
Mrak.
scena
Video bim. Usta.
GLAS: Više nije pitanje da li ste spremni. Više nije pitanje imate li volje. Više nije pitanje
želite li da vaš život postane svetliji. Od danas se to podrazumeva.
GLASOVI (otpevaju): Kao lek ili kao prevencija ‘Od N do A’ agencija, sa vama…
GLAS: Samo u agenciji od ‘N do A’ čuda zaista postoje, samo u agenciji ‘Od N do A’,
možete dobiti sve što tražite. Samo u agenciji ‘Od N do A’’ dopušteno je tražiti sve što
možete. Jer ova vam je agencija pravi prijatelj.
GLASOVI (otpevaju): Kao lek ili kao prevencija, ‘Od N do A’ agencija, sa vamaaaa…
GLAS: Naša agencija ne pravi razliku među ljudima. Samo u našoj agenciji škart postaje
prvoklasna roba. Naš najnoviji proizvod – Natalija.
Na bimu Natalija, na sceni top svetlo pada na Nataliju i prati svaki njen korak.
NATALIJA (peva): Jesam li ja rekla da verujem u čuda,
Pag
e31
8
jesam li ja rekla da i ja sam luda,
da vidim sad ko će gledati iz lože,
od mene sad nek pobegne ko može.
Pali se svetlo, izlaze devojke – slova, na njima su majice sa Natalijinim likom.
DEVOJKE (otpevaju): Natalijaaaaa!!!
Iznose joj stolicu, ona seda, one kreću da je šminkaju, da je feniraju, češljaju, masiraju, hlade
lepezom, puderišu.
NATALIJA: Kad se u ovom svetu svako lako prima
što Rade il Marijan, svako po jednu nek ima
za posao, za noć, za čišćenje, za dan,
za kola, za matematiku, za letovanje, stan.
SVE: Natalijaaaaa!!!
NATALIJA: Ako je to način, pa nek ide sve
neka bude 200, 300, il Natalije dve,
nije me briga, ovo je glavni trend
otkupila sam sebe time što sam brend.
SVE: Natalijaaaa!!!
GLAS (sa bima): Naš najnoviji proizvod – Natalije!
Na bimu gomila istih devojaka kao Natalija. Na scenu izlaze škart žene koje su obučene kao
Natalija, imaju takve perike. Devojke -slova uzimaju perike kao što je Natalijina kosa i
stavljaju ih na sebe, oblače odelo kao što je Natalijino, svi na sceni su kao Natalija. Svetlo
osvetljava dve klupe u dva ugla, na jednoj je Marijan sa Natalijom 1 koja se drži za uši i
skače, na drugoj je Rade sa Natalijom 2 koja drži epruvetu u ruci i kao da izvodi neki hemijski
eksperiment. Njih dvojica pogledaju jedan u drugog, pa u ostale Natalije.
MARIJAN: Ali mislim ono, Natali…
SVE NATALIJE: Da, Marijane?
RADE: Tj. Natalija, šta ovo treba da znači?
SVE NATALIJE: Šta Rade?
Marijan i Rade upadaju u gomilu Natalija, okrećući ih i zagledajući.
NATALIJA 3 (koju upravo okreće Rade): Jebiga.
NATALIJA 4: Sranje.
NATALIJA 5: Sisa.
NATALIJA 6: Govno.
Pag
e31
9
NATALIJA 7: Pizda.
SVE (u glas): Ups, sori, Rade!
Na scenu izlaze kredo ljudi i kredo gospodari koji su se ranije pojavljivali.
DETE (sa kredo sladoledom, bacajući sladoled): Mama, ja neću sladoled, kupi mi jednu
Nataliju.
MAJKA: U redu, sine.
DETE: Ne, mama, kupi mi dve Natalije.
BABA (kredo mladiću): Žao mi je šećeru, ali više mi nisi potreban, sada mi treba samo
Natalija.
DEDA : Molim, 3 Natalije.
DETE: I jedan nata-sladoled.
BABA: Meni Nataliju bez nata-sata.
MAJKA (bebi): Ajde, sine, kaži Na-ta-li-ja…
Ljudi staju u red, deo Natalija ugovara sa ljudima posao.
GLAS: Zaboravite na svađe i prepirke sa prijateljima, zaboravite na loše raspoloženje.
Bim podeljen na tri dela – u jednom Natalija sa dečakom kome daje sendvič, u drugom sa
devojkom koju teši i u trećem sa dedom na samrti
DEČAK: Kako je super imati Nataliju. Ona mi uvek da pola svog nata-sendviča. (zagrize
sendvič)
U drugom delu bima.
DEVOJKA (koja plače): Bez svoje Natalije, ne bih podnela to što me je ostavio. (brizne u
plač)
U trećem delu bima.
DEDA: Natalija, prijatelj za celu penziju. Sad napokon nemam šta da izgubim. (sklopi oči)
NATALIJA (peva): Sad ima me na hiljade, na milione
po meni sad prave druge šablone
e jeste ovaj svet smejurija neka
po meni će se zvati planina, grad reka
SVI: Natalijaaaa!!!
RADE (vukući jednu Nataliju): Ej, pa našao sam te, tj. hoću reći, znao sam da si to ti,
Natalija.
MARIJAN (vukući drugu): Šta pričaš gluposti, Rade, ova je prava, kako ne prepoznaješ našu
Nataliju?
Pag
e32
0
DETE: Moja je Natalija prava.
BABA: Ne seri, mali. Moja je prava.
DEDA: Ja imam 3, jedna je valjda prava.
MAJKA (bebi): Ajde reci sine, dve Na-ta-li-je.
GLAS: I to nije sve. Uskoro izbacujemo novu liniju proizvoda – Natalija za svaku priliku –
Natalija bolničarka, Natalija kućna pomoćnica, Natalija časna sestra, Natalija učiteljica,
Natalija striptizeta, Natalija TV voditeljka, Natalija sa oštećenim sluhom, Natalija sa
brkovima i još mnogo drugih proizvoda. Uz neke još dobijate i Nataliju gratis.
Na bimu se smenjuju slike navedenog tj. Natalije kao bolničarke, kućne pomoćnice, Natalije
sa priveskom i vizitkom u ruci…
NATALIJA (peva): Za svakoga po jedna, za nekog komada dva
bez galame, za sve ima dovoljno Natalija,
i tako me je baš briga za to šta će da bude,
možda kredo ljudi na kredit uzmaće ljude
SVI: Natalijaaaa
NATALIJA: Od kredomanije do natomanije
Od Srbije, do Kine, možda do Španije
svi želeće mene, ja imaću šta poželim sve,
možda tako nađem pravog, jer samo ja sam prava bre!
SVI: Natalijaaa!!!
NATALIJA: I pravi i kredo svet su bez veze
u jednom se mršte, u drugom se keze,
nije me briga više, ja sam glavni trend
mogu šta hoću – pa ja sam sada brend.
SVI: Natalijaaaaa!!!
Svi padaju na kolena pokazujući prstom na nju, kao što je to uvek na kraju grupnih
koreografija, ona namigne, sve Natalije namignu, na scenu se dokoprcaju dve ćutljive lepotice
kojima ništa nije jasno i Stojan sa prskalicom za voće u ruci koji stvalja Natalija-periku na
glavu.
Mrak.
7.cena
Rade i Marijan stoje sa nekoliko Natalija, koje su naslonjene jedne na drugu, očigledno
umorne.
Pag
e32
1
MARIJAN (pokazujući na jednu): Kažem ti, Rade, da je ova prava.
RADE: Nemoguće, ta nije znala da reši jednačinu sa dve nepoznate, a to sam prešao sa
Natalijom još prošle nedelje.
MARIJAN: Pa šta ćemo sad?
RADE: Ništa, idemo otpočetka!
Natalije kreću da skaču držeći se za uši. Rade i Marijan ih zagledaju domunđavajući se, a
onda umorno sednu pored devojaka koje nastavljaju da skakuću.
MARIJAN (umorno): Ma mora da je ova.
RADE (umorno): Kažem ti da nije.
MARIJAN: Siguran sam sto posto.
RADE: Ali hoću reći tj. to je nemoguće.
MARIJAN: Ništa nije nemoguće…
RADE: Ma, ova je prava.
MARIJAN: Grešiš…
Nastavljaju da pričaju, devojke nastavljaju da skakuću osmehujući se. Na bimu lik Natalije.
Natalija sa bima namigne. MRAK.
Pag
e32
2
ECKERMANN
WEB ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST
WWW.ECKERMANN.ORG.RS
JUL - AVG 2016.
BROJ 4
Autor fotografije: Miljana Bulatović
Sva prava zadržana © 2016- Eckermann ISSN 2466-3220 (Online)